Fiksni i Varijabilni Troskovi

FIKSNI I VARIJABILNI TROŠKOVI Seminarski rad iz Teorije troškova

UVOD Troškovi samo izržavaju konkurencijske skolonosti. Frank Knight, Risk Uncertainty and Profit 1921. Pod troškom se po definiciji podrazumijeva novčana vrijednost utrošenih elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije tokom vremena. Poznavanje troškova je osnova svakog ekonomskog odlučivanja. S obzirom da se vrijednost troškova izražava cijenom, troškovi su u novcu izražena količina utrošene: a.) b.) c.)

radne snage sredstava za rad troškova predmeta rada.

Svugdje gdje postoji proizvodnja, troškovi za njom idu blizu poput sjenke. U svijetu oskudnosti, preduzeća moraju plaćati za svoje utroške: čelik, željezo, sekretarice, računare, telefone, svjetlo i olovke. Profitabilna su preduzeća vrlo svjesna te jednostavne činjenice kad postavljaju svoje ciljeve proizvodnje i prodaje, jer svaka marka nepotrebnih troškova smanjuje profite preduzeća za istu marku. Suviše velika proizvodnja može biti isto tako opasna kao isuviše mala. Istorija pokazuje da prekomjerno širenje, povećavajući troškove znatno brže od prihoda, često može odvesti u stečaj preduzeće koje brzo raste. Međutim, uloga troškova dostiže znatno iznad uticaja na nivo proizvodnje. Spretna preduzeća takođe posvećuju veliku važnost svojim troškovima kad donose svoje poslovne odluke. Da li je jeftinije unajmiti novog radnika ili plaćati prekovremeni rad? Sagraditi novu tvornicu ili proširiti staru? Preduzeća žele izabrati onu metodu proizvodnje koja je efikasna, koja proizvodi najviše uz najniže troškove.1 Potražnja određuje najviši nivo cijene koju preduzeće može zaračunati za svoj proizvod. Troškovi preduzeća međutim određuju najnižu cijenu. Preduzeće će nastojati odrediti cijenu koja pokriva troškove proizvodnje, distribucije i prodaje proizvoda, uključujući i pravedan povrat za uloženi trud i rizik.2 1 2

Ekonomija, Paul A. Samuelson, Zagreb 1992., str. 107 Upravljanje marketingom, Philip Kotler, Zagreb 1997., str. 500

2

Troškovi se mogu grupisati prema različitim karakteristikama ali s obzirom na vrijeme troškovi mogu biti kratkoročni i dugoročni. Podjela troškova na fiksne i varijabilne se odnosi na stepen iskroištenja kapaciteta i vrijedi samo u kratokom roku, dok su u dugom roku svi troškovi varijabilni. Kratki rok je kraći u privrednim granama u kojima je mala količina fiksnih ulaza ili ako se oni mogu lako zamijeniti. Npr. u tekstilnoj industriji kratki rok se izražava u mjesecima a u industriji čelika godinama. Troškovi su suština svih poslovnih odluka. Upravo su troškovi ti koji registruju i utiču na konkurenciju. Iz tog razloga preduzeća moraju pažljivo da prate troškove, jer svaka dodatni trošak smanjuje profit. Iz tog razloga analizu troškova ću započeti sa definisanjem fiksnih i varijabilnih troškova. Da bi jedno preduzeće povećalo profit ono mora da izabere najpovoljniji nivo outputa. Isto tako, menadžeri preduzeća moraju biti sigurni da plaćaju najmanji mogući iznos za neophodne materijale, da koriste najsavremeniju tehniku i da imaju najniže troškove rada a sve u cilju postizanja najnižih troškova i time povećanju profita.

FIKSNI TROŠKOVI Fiksni troškovi su oni troškovi koje preduzeće snosi dok posluje bez obzira na obim proizvodnje tj. konstantni su. Kada je proizvodnja 0 oni i tada postoje. Kao primjer se mogu navesti plate menadžera i troškovi njihovog osoblja u kancelarijama. Fiksni troškovi se dijele na: a.) b.)

apsolutno fiksne troškove i relativno fiksne troškove

Apsolutno fiksni troškovi nastaju zbog samog postojanja preduzeća, odnosno bez obzira da li preduzeće radi ili ne. Apsolutno fiksni troškovi obuhvataju: amortizacija obračunata po vremenskom sistemu, • plate administrativnog osoblja, • troškove za amortizaciju i popravke zgrade, •

3

• troškovi osiguranja osnovnih sredstava, • troškovi održavanja i amortizaciju(ako postoji) zemljišta, • stalni doprinosi,članarine,troškovi administracije. • troškovi materijala i rada u pripremi buduće proizvodnje Apsolutno fiksni troškovi mogu biti: a.) b.)

ukupni apsolutno fiksni troškovi prosječni apsolutno fiksni troškovi

T

UKUPNI APSOLUTNO FIKSNI TROŠKOVI

T

100

0

100

200

300

Q

Ukupni apsolutno fiksni troškovi uslovljeni su kapacitetom proizvodne opreme preduzeća tako da njihova uspostavljena veličina ostaje nepromijenjena kada se obim proizvodnje kreće u okviru datog kapaciteta.

4

T PROSJEČNI APSOLUTNO FIKSNI TROŠKOVI

0

100

200

300

Q

Ponašanje fiksnih troškova po jedinici proizvoda u funkciji dinamike obima proizvodnje ima karakteristike degresivne hiperbole, što znači da ukoliko su fiksni troškovi visoki, korištenje kapaciteta trebalo bi biti što niže. Na sljedećem zadatku možemo i praktično vidjeti kako se izračunavaju ukupni fiksni troškovi i troškovi po jedinici vremena.

Zadatak 1 Na osnovu podataka iz tabele izračunati i grafički predstaviti ukupne fiksne troškove (Tf) i fiksne troškove po jedinici proizvoda (Tf/q).

5

OBIM KORIŠTENJE PROIZVODNJE KAPACITETA

Tf

Tf/q

STOPA DEGRESIJEOPADANJE TROŠKOVA %

0

6000

0

-

10

20

6000

600

-

20

40

6000

300

50%

30

60

6000

200

33,3%

40

80

6000

150

25%

50

100

6000

120

20%

%

q 0

UKUPNI FIKSNI TROŠKOVI

FIKSNI TROŠKOVI PO JED.PROIZ.

GRAFIČKI PRIKAZ UKUPNIH FIKSNIH TROŠKOVA Tq

8000Tq 600040002000-

20%

40%

60%

80%

Q

6

GRAFIČKI PRIKAZ FIKSNIH TROŠKOVA PO JEDINICI PROIZVODA (Tf/q) Tf/q

600 degresivna hiperbola

300 200 150

10

20

30

40

100%

Q – obim proizvodnje

RELATIVNO FIKSNI TROŠKOVI Relativno fiksni troškovi su fiksni u određenim intervalima obima proizvodnje (zone obima proizvodnje), nakon čega dobijaju varijabilni karakter Obuhvataju: • • • •

Troškove materijala na organizacionim radnim mjestima; Troškovi rada posrednih rukovodilaca proizvodnje, Troškovi rada tehničke kontrole; Troškovi rada na organizacionim radnim mjestima pripremne i završne faze...

7

Nastajanje i kretanje relativno fiksnih troškova je u funkciji organizacione struktrure korišćenja kapaciteta. Ponašanje relativno fiksnih troškova se najbolje uočava iz grafičkog prikaza.

Zadatak 2 Na osnovu podataka iz tabele izračunati relativno – fiksne troškove po jedinici proizvoda i grafički predstaviti ukupne relativno fiksne troškove (Tr) i relativno fiksne troškove po jedinici (Tr/q).

OBIM PROIZVODNJE q

UKUPNI RELATIVNO FIKSNI TR. Tr

RELAT. FIKSNI STOPA TROŠKOVI POVEĆ.I SMANJ. PO JED.PROIZ. REL.FIKSNIH TROŠKOVA Tr/q %

200

150000

750

-

400

150000

375

50%

401

187500

468

12,5%

600

187500

313,5

33,1%

800

187500

234

25,5%

801

234375

293

25,2%

1000

234375

234,5

20%

Grafički prikaz razvoja relativno fiksnih troškova (Tr) 8

T (u hiljadama) 300 250

200

150

100

200

400

600

800

1000

Q

Grafički prikaz razvoja relativno fiksnih troškova po jedinici

800 700 600 500 400 300 200 100 200

400

600

800

1000

VARIJABILNI TROŠKOVI 9

Varijabilni troškovi kompanije su u direktnoj proporciji sa količinom proizvodnje. Dok fiksni troškovi ostaju konstantni u odnosu na proizvodnju, varijabilni troškovi su u direktnoj funkciji sa obimom proizvodnje povećavajući se, bilo da se proizvodnja povećava ili smanjuje. Primjeri najčešćih varijabilnih troškova se odnose na sirovine, pakovanje i rad radnika uključenih u proces proizvodnje u kompaniji. Formula

za

izračunavanje

ukupnih

varijabilnih

troškova

je:

UVT = Ukupna količina proizvoda * Varijabilni trošak po jedinici proizvoda

Primjer Kompanija XYZ je primila narudžbu za 5,000 km kašika po ukupnoj prodajnoj cijeni od 5,000 km i želi da odredi bruto dobit koja će se determinisati po završetku narudžbe. Prvo mora da se odredi varijabilni trošak po kašiki. Godišnja proizvodnja kašika- 100,000 Trošak sirovine- 10,000 km Trošak radne snage - 50,000 km Iz ovih informacija mi možemo zaključiti da svaka kašika košta 10 feninga (10,000 km/100,000 kašika) kao sirovina i 50 feninga (50,000 km/100,000 kašika) sa troškom radne snage. Koristeći formulu možemo izračunati da je varijabilni trošak XYZ kompanije: 5,000 * (0.10 km + 0.50 km) = 3,000 km Iz ovoga vidimo da kompanija može očekivati razumnu zaradu od 2,000 km bruto dobiti iz ove narudžbe (5,000 km - 3,000 km). Razmotrimo još jedan primjer troškova za proizvodnju Laguna vozila iz kompanije Renault: 10

Ako Renault kupi volane po cijeni od €600 za svako vozilo Laguna, tada će ukupni troškak za volane iznositi €600 puta broj proizvedenih vozila. Ovo je jedan od primjera varijabilnog troška, troška koji se mijenja u odnosu na ukupan broj proizvedenih vozila.3 Zašto su važni varijabilni troškovi Cilj svakog biznisa je da se napravi profit bilo da se radi o pružanju usluga ili proizvodnji proizvoda. Razumijevanje troškova je zato važno da bi se donosile prave odluke u cilju stvaranje profita. U situaciji kada izbrojite 51 gosta, postoje dodatni troškovi u komparativnom smislu za 60 gostiju. U ovom slučaju korisno je primiti još gostiju čak i po nižim cijenama. U ovakvim slučajevima dolazi do situacije gdje hoteli nude popuste za dodatne goste. Ovakve situacije su veoma česte u avio kompanijama, restoranima i bilo kojima firmama koje se bave sličnim uslužnim djelatnostima gdje postoji veliki broj varijabilnih troškova. Dok fiksni troškovi kao što su najamnina ili plate generalno ne utiču na nivo proizvodnje, varijabilni troškovi su u uzajamnoj vezi sa brojem proizvedenih proizvoda. Varijabilni troškovi se razlikuju od indistrije do industrije ali poređenje u okviru jedne industrije je najčešće veoma značajno. Kada analiziramo izvještaj o prihodu jedne kompanije trebalo bi da zapamtimo, da povećavanje troškova nije obavezno i loš znak. Kako god se prodaja povećava tako se mora povećavati i broj proizvedenih proizvoda, što nam ukazuje na činjenicu i da se varijabilni troškovi moraju povećavati. Na bazi toga za povećavnje prihoda moraju i troškovi isto tako da se povećavaju. Međutim, veoma je važno da zapamtimo da se prihodi povećavaju brže od troškova. Varijabilni troškovi u praksi Jedan od osnovnih komcepata za razumijevanje upravaljanja u biznisu je razumijevanje fiksnih i varijabilnih troškova i kako oni mogu biti praktično primjenjeni. Jedan od primjera koji se često koristi je hotel sa 100 soba.

3

Management and Cost Accounting, 4th Edition, by Colin Drury, Thomson Business Press

11

Varijabilni troškovi su ukupni troškovi kako se obim proizvodnje mijenja. Snabdijevanje soba je standardni varijabilni trošak. Snabdijevanje soba se direktno odnosi na broj soba koje treba da se popune. Ako hotel ima 50 gostiju biće iskorišteno 50 sapuna a ako ih je 60 tada će 60 sapuna biti iskorišteno. Za bolje razumijevanje razlike između fiksnih i varijabilnih troškova uzećemo kao primjer upravo isti hotel. Troškovi identifikovani kao fiksni su oni koji se ne mijenjaju kada se mijenja obim proizvodnje. Npr. u toku noćne smjene na recepciji će biti jedna osoba bez obzira da li će se pojaviti jedan gost ili njih 100. Još jedan od primjera varijabilnog troška je supervizor u fabrici. Sve do jednog nivoa rad supervizora je opravdan. Međutim, ako se aktivnosti u fabrici povećaju a samim tim i broj zaposlenih biće neophodno zaposliti još jednog supervizora što će svakako povećati troškove superviziranja u fabrici.4 Pretvaranje varijabilnih u fiksne troškove Kada je posao u porastu veoma često je bolje pretvoriti varijabilne troškove u fiksne. Manji hotel možda plaća za uslugu pranja veša nekom isporučitelju tih usluga određenu sumu novca. Kako posao raste, možda bi koristilo donijeti odluku da se kupi nekoliko mašina za veš. Ako se obim smanjuje onda je bolje da se fiksni troškovi pretvore u variajabilne. Fiksni i varijabilni troškovi su dvije osnovne komponente u ukupnih režija kompanije. Fiksni troškovi su oni što ne variraju u proizvodnji ili utiču na prodaju, kao npr. troškovi najma, osiguranje, održavanje opreme, reklamiranje itd. Varijabilni troškovi su oni koji direktno i proporcionalno odgovaraju za promjene u aktivnostima i obim kao što su sirovine, inventar, usluge, nabavka kancelarijskog pribora, pakovanje, slanje pošte itd. Isto tako fiksni troškovi ne variraju sa promjenama u proizvodnji ili obimu prodaje, mada mogu da se promijene nakon određenog vremena. Kao rezultat fiksni troškovi se ponekad zovu i periodični troškovi. Neki fiksni troškovi su nastali po nahođeju menažmenta u kompaniji kao što je 4

Managing financial resources, M. Broadbent & J. Cullen, Butterworth-Heinemann, UK, str.97

12

promocija i reklama, dok drugi to nisu. Važno je zapamtiti da će svi javni fiksni troškovi pojaviti čak iako proizvodnja ili obim prodaje padne na nulu. Zatim proizvodnja i obim prodaje su osnovni faktori koi određuju nivo varijabilnih troškova koji se pojavljuju u kompaniji kao i činjenica da ovi troškovi variraju u odnosu na druge faktore kao što je promjena cijene dobavljača ili sezonske promotivne aktivnosti. Neki izdaci mogu imati i fiksne i varijabilne elemente. Npr. kompanija treba da plati prodavcu mjesečnu platu (što je fiksni trošak) plus procenat na svaki prodati proizvod na određenom nivou (što je varijabilni trošak). Važno je da se razumije ponašanje različitih tipova troškova kada se proizvodnja ili obim prodaje povećava. Ukupni fiksni troškovi ostaju nepromijenjeni kada se obim povećava dok fiksni troškovi po jedinici padaju. Npr. ako proizvodnja bicikla ima ukupne fiksne troškove 1,000 KM i samo proizvede jedan bicikl, tada će cijelih 1000 KM fiksnih troškova morati da se primjeni na taj bicikl. Sa druge strane ako se u istom poslu proizvede 10 bicikla tada će fiksni troškovi po jedinici proizvoda biti umanjeni za 100 KM. Varijabilni troškovi se ponašaju drugačije. Ukupni varijabilni troškovi rastu srazmjerno povećanju obima proizvodnje dok varijabilni trošak po jedinici proizvoda ostaje nepromijenjen. Npr. ako se u proizvodnji bicikla pojavi varijabilni trošak od 200 KM po jedinici proizvoda, ukupni varijabilni troškovi će biti 200 KM samo ako je jedan bicikl proizveden i 2000 KM ako se proizved 10 bicikla. U svakom slučaju varijabilni troškovi po jedinici proizvoda će biti 200 KM i za jedan i za 10 bicikla. Ukupni troškovi kompanije su kombinacija fiksnih i varijabilnih troškova.Ako firma koja proizvodi bicikle proizvede 10 bicikla njeni ukupni troškovi će biti 1000 KM fiksnih plus 2000 KM varijabilnih troškova što daj ukupno 3000 KM ili 300 KM po jedinici proizvoda. Podjela varijabilnih troškova Specifične pojave u ponašanju ukupnih troškova pri promjenama stepena korištenja kapaciteta, mogu se definisati kao: ♦ Degresija troškova ♦ Progresija troškova ♦ Remanentnost troškova5 5

Teorija i metodologija troškova, Dr Š. Berberović i Dr J. Jovičić, Banja Luka, str.136

13

Degresivni troškovi Degresivni troškovi su takvi troškovi koji rastu sporije od obima proizvodnje. Pojavljuju se kod preduzeća koja imaju intenzivna sredstva za rad kao npr. električne centrale, plinare, rafinerije itd. Troškovi koji pokazuju degresivne karakteristike, obično se razvrstavaju u pogonsku ili upravno-prodajnu režiju (kao na pr. ogrjev, pomoćni materijal).

Grafički prikaz degresivnih varijabilnih troškova

Progresivni troškovi Progresivni troškovi su takvi troškovi gdje troškovi rastu brže od obima proizvodnje. Progresija varijabilnih troškova uvijek se javlja kao znak nenormalnih pojava u procesu proizvodnje. Tipičan primjer progresivnih troškova nastaje uvođenje prekovremenog ili noćnog rada kada primjetno rastu lični dohoci , troškovi rasvjete, grijanja i sl.

Grafički prikaz ukupnih progresivnih varijabilnih troškova

Grafički prikaz progresivnih VT po jedinici proizvoda

14

Remanentnost troškova Remanentnost troškova se javlja prilikom smanjivanja stepena korištenja kapaciteta. Kada se obim proizvodnje smanjuje iznos ukupnih troškova u svom opadanju zaostaje za obimom. Osnovni uzrok ovom zaostajanju ukupnih troškova su relativno fiksni troškovi koji su neotklonjivi. Npr. radnici (preusmjerenje na drugi posao, edukacija i sl) mašine, krediti i sl.

Troškovi U vrijeme korištenje novog kapaciteta Poslije korištenja novog kapac. kapaciteta Prvobitni kapacitet kapaciteta

Zaključak Preduzeća treba da obrate veliku pažnju na svoje troškove kada donose poslovne odluke.Upravljati troškovima moguće je na razne načine i primjenom raznih modela. Da bi se realno moglo očekivati bilo kakav pozitivan rezultat procesa upravljanja troškovima organizacije potrebno je detaljno poznavati postojeću strukturu ukupnih troškova organizacije. To bi trebao biti prvi korak u svakom promišljanju o upravljanju troškovima u organizaciji. Upravljanje troškovima ne znači "štednju" u njezinom primitivnom obliku već poseban način upravljanja organizacijom i vođenja 15

poslovanja koji najveću važnost u postizanju organizacijskih ciljeva poklanja optimizaciji troškova. Optimizacija troškova je proces uravnoteženja količine utrošaka resursa u procesu ostvarenja koji osiguravaju postizanje nivoa kvalitete učinaka koja znači ispunjenje zahtjeva kupca/korisnika, a može se tumačiti kao: maksimalizacija količine kvalitetnih učinaka uz minimalizaciju ukupnih troškova. Troškovima se najučinkovitije upravlja kroz upravljanje poslovnim procesima. Upravljanje troškovima složen je proces koji zahtijeva primjenu savremenih metoda. To je naročito važno u tržišno orijentisanim privredama u kojima se poslovni rezultat ostvaren na kraju obračunskog razdoblja smatra značajnim i objektivnim mjerilom uspješnosti menadžmenta organizacije. Potražnja određuje najviši nivo cijene koju preduzeće može zaračunati za svoj proizvod. Troškovi preduzeća određuju najnižu cijenu. Cilj svakog preduzeća je odrediti cijenu koja pokriva troškove proizvodnje, distribucije i prodaje proizvoda uključujući i povrat za uloženi trud i rizik. Veoma je važno za male proizvođače tj. vlasnike malih biznisa da razumiju kako se ponašaju različiti troškovi na promjene proizvedenih roba ili usluga. Presjek troškova koji su u podlozi kompanije određuju rentabilan nivo cijene za svoje proizvode ili usluge. Mali biznisi mogu koristiti znanja o fiksnim i varijabilnim troškovima da odrede tačku pokrića i u kreiranju odluka koje se odnose na formiranje cijena proizvoda i usluga.

IZVORI

Ekonomija, Paul A. Samuelson, Zagreb 1992., str. 107 2

Upravljanje marketingom, Philip Kotler, Zagreb 1997., str. 500

16

3

Management and Cost Accounting, 4th Edition, by Colin Drury, Thomson Business Press 4

Managing financial resources, M. Broadbent & J. Cullen, ButterworthHeinemann, UK, str.97 Teorija i metodologija troškova, Dr Š. Berberović i Dr J. Jovičić, Banja Luka, str.136 5

17