Fernand Braudel - Materijalna Civilizacija Tom III

iü

À

BIBLIOTEKA HISTORIAE

BIBLIOTEKA A

u g

u

st

C

esarec

UREDNIK

A lbert G oldstein

NASLOV IZVORNIKA Fernand Braudel Civilisation matérielle, économ ie et capitalisme, XV*-XVIIle siècle tome 3 LE TEMPS DU MONDE Copyright © 1979 by Armand Colin Éditeur, Paris

pr ije v o d

D ubravka Celebrini, M im a Cvitan, Ljerka Depolo, Ksenija Jančin, K arm ela Krajina, M irjana Obuljen, Višnja Ogrizović JEZIČNA I STRUČNA REDAKCIJA

M iroslav B ran dt

џ ODJAVLJIVANJE OVE KNJIGE POTPOMOGLI SU: MINISTARSTVO PROSVJETE I KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE -REPUBLIČKI FOND ZA KULTURU MINISTARSTVO ZNANOSTI, TEHNOLOGIJE I INFORMATIKE REPUBLIKE 11RVATSKE

M aterijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam o d XV. do XVIII. stoljeća

џ

ж

Ai'ütsT Cils arec Zagreb 1992

Clemensu Helleru

Sadržaj PREDGOVOR

9

Poglavlje 1 PODJELE PROSTORA I VREMENA U EVROPI PROSTOR I EKONOMIJE: EKONOMUE - SVJETOVI Ekonomije - svjetovi Ekonomije - svjetovi postoje oduvijek Tendcncijska pravila Prvo pravilo: prostor se polagano mijenja Drugo pravilo: u središtu je snažan kapitalistički grad Drugo pravilo (nastavak): prevlasti gradova se smanjuju Drugo pravilo (nastavak i svršetak): s više ili manje potpunim gradskim dominacijama Treće pravilo različite su zone u hijerarhijskom odnosu Treće pravilo: (nastavak): zone povon Thüncnu Treće pravilo (nastavak); prostorna shem a ekonomije - svijeta Treće pravilo neutralne zone? Treće pravilo (nastavak i kraj): ovojnica i pođgradnja EKONOMIJA - SVIJET: JEDAN RED (KATEGORIJA) NASUPROT DRUGIMA Ekonomski red (kategorija) i m eđunarodna podjela rada Država: politička moć, ekonomska moć Carstvo i ekonomija-svijet Rat po zonama ekonomije-svijcia Društva i ekonomija-svijet Kulturni red Koordinate ckonomijc-svijeta sigurno su valjane EKONOMUA - SVIJET PREMA VREMENSKIM PODJELAMA Konjunkturni ritmovi Fluktuacije i prostori odjekivanja Stoljetni trend Objasnidbcna kronologija ekonomija - svjetova Kondraticvi i stoljetni trend Može li se objasniti duga konjunktura? Jučer i danas

16 19 20

22 23 28 31 32 3-1 37 40 42 47 51 55 59 64 68

73 75 78 81 84 86 88

92

Poglavlje 2 EVROPA, STARE EKONOMIJE S GRADSKOM PREVLAŠĆU: PRIJE I POSLIJE VENECIJE PRVA EVROPSKA EKONOMUA - SVIJET Evropska ekspanzija nakon XI. stoljeća Ekonomija-svijet i bipolarnost Prostori sjevera: sudbina Brugcsa Sjeverni prostori: uspon Hanze Drugi pol Evrope: talijanski gradovi Međuigra: šampanjski sajmovi Izgubljena šansa za Francusku KASNA PREVLAST VENEOJE Genova protiv Venecije Moć Venecije Ekonomija-svijet, polazeći od Venecije Odgovornost Venecije G alere d a m e rc a to

U Veneciji, stanoviti kapitalizam A rad? Prvenstvo industrije? ^Turska opasnosF ) ~ NEOČEKIVANI USPON PORTUGALA Ш OD VENECUE DO ANTWERPENA Tradicionalno tumačenje Nova tumačenja

100 104 107

111 117 122 126 130 132 138 139 140 142 148

150 155 156

5

Antwerpen, svjetska piijestolnica stvorena izvana Etape u veličini Antwerpena Prvi uzlet, pivo razočaranje Drugi uspon Antwerpena Industrijski uspon Originalnost Antwerpena VRATIMO DENOVEŠKO.M STOIJEĆU NJEGOVE DIMENZIJE I PRAVU VRIJEDNOST »Zavjesa od pustih planina« Djelovali na daljinu izvan svoje kuće Akrobatska igra Genova diskretno vlada Evropom Razlozi denoveškog uspjeha Uzmak Genove Kako je Genova preživjela Da se vratimo ekonom iji-svijetu

1б0 166 167 169 172 173 177 182 183 185 188 191 192 196

Poglavlje 3 EVROPA, STARE EKONOM ÿE S GRADSKOM PREVLAŠĆU: AMSTERDAM UJEDINJENE POKRAJINE VIĐENE IZNUTRA Sitan, po prirodi siromašan teritorij Pothvati zemljoradnje Prenapregnuta urbana ekonom ija Amsterdam Čudnovato i raznovrsno pučanstvo Najprije ribarenje 1lolandska (lota Postoji li »država« Ujedinjenih pokrajina Unutrašnje se ustrojstvo gotovo ne mijenja Porez protiv sirom ašnih Nasuprot drugim državama Kraljevstvo poslova OVLADATI EVROPOM, OVLADATI SVIJETOM Najhitnije se odigralo prije 1585. Ostatak Evrope i Sredozemlje Nizozemci protiv Portugalaca: stati na mjesto onog drugoga Povezanost trgovine u holandskom carstvu USPJEII U AZUI> NEUSPJEH U AMERICI . Vrijeme borbi i uspjeha Veličina i pad V. O. C .- a Slom u XVIII. stoljeću. Zbog čega? Neuspjeh u Novom svijetu, kao granica holandskog uspjeha NADMOĆ I KAPITALIZAM U Amsterdamu: kad su skladišta puna — sve ide dobro Roba i kredit Komisiona trgovina Raison d'etre akceptacije Moda zajmova Hi izopačavanje kapitala Druga perspektiva: udaljujući se od Amsterdama Oko Baltika Francuska protiv Holandije: nejednaka borba Engleska i I lolandija Izaći iz Evrope: Indonezija Može li se generalizirati? O ZALASKU AMSTERDAMA Krize 1772-1773, 1780-1783. Datavijska revolucija

200 201 203 204 209 213 215 219 221 226 229 232 235 239 340 246 252 255 260 265 270 274 276 278 281 285 285 296 298 301 303 307 315

Poglavlje 4 NACIONALNA TRŽIŠTA ELEMENTARNE JEDINICE, VISe JEDINICE

Skala područja Prostori i provincijalna tržišta Nacionalna država —da, ali nacionalno tržište Unutrašnje carine

6

323

329 332 334

Protiv definicija л priori Teritorijalna ekonomija, urbana ekonomija RAČUNATI I MJERITI Tri varijable i tri veličine Tri dvosmislena koncepta Red veličina i korelacije Nacionalni dug i bruto - nacionalni proizvod Ostali odnosi Od potrošnje do bruto-nacionalnog proizvoda Proračuni Franka C. Spoonera Očiti kontinuitet FRANCUSKA, ŽRTVA SVOGA GIGANT1ZMA Raznolikost i jedinstvo Prirodne i umjetne veze Prije svega politika Prcobiljc prostora Pariz plus Lyon, Lyon plus Pariz Pariz pobjeđuje Za diferencijalnu povijest Za i protiv linije Rouen — Ženeva Primorski i kontinentalni rubovi Gradovi »druge Francuske« Unutrašnjost Periferija osvaja unutrašnjost TRGOVAČKA NADMOĆ ENGLESKE Kako je Engleska postala otok Funta sterlinga London stvara nacionalno tržište koje ga je stvorilo Kako je Engleska postala Velikom Britanijom Engleska veličina i državni dugovi Od Vcrsaillcskog ugovora (1783) do Edenova ugovora (1786) Statistika osvjetljava, ali ne rješava problem

338 340 346 352 353 356 357 360 362 361 367 371 374 376 378 383 389 391 393 400 403 407 410 414 425 430 437 441 446

Poglavlje 5 вУЏЕТ ZA EVROPU ILI PROTIV NJE AMERIKA, Ш ULOG NAD ULOZIMA Neprijateljsko, a ipak probitačno prostranstvo Regionalna ili nacionalna tržišta Uzastopna ropstva Za Evropu Protiv Evrope Industrijska svađa Engleske kolonije odabiru slobodu Trgovački sporovi i sukobi španjolska i portugalska eksploatacija Novo gledanje na španjolsku Ameriku Ponovo ovladavanje španjolskim carstvom Blago nad blagom Ni feudalizam ni kapitalizam? CRNA AFRIKA, NE SAMO OBUHVAĆENA IZVANA Zapadna Afrika Izoliran, ali pristupačan kontinent Od obala prema unutrašnjosti Trokutna trgovina i odnosi razmjene RUSIJA, DUGO ZASEDNA EKONOMIJA-SMJET Ruska privreda brzo je dovedena do prividne autonomije Jaka država Kmetstvo se u Rusiji pooštrava Tržište i seljaci Gradovi koji su zapravo trgovišta Ekonomija-svijet, ali kakva? Izmisliti Sibir

452 455 457 466 468 470 472 477 481 482 486 491 496 503 505 509

515 518 520 523 527 530 531

7

Nedoraslosti i slabosti Cijena evropskog prodora

537 539 SLUČAJ TURSKOG CARSTVA '

,r~Osnove jedne ekonom ije-svijet^ Mjesto Evrope Svijet karavana D ugo sačuvan pomorski prostor I Trgovci u službi Turaka j Ekonomsko propadanje i političko propadanje NAJRASPROSTRANJENIJA EKONOMIJA-SYIJET: DALEKI ISTOK Četvrta ekonom ija-svijet Indija je samu sebe osvojila Zlato i srebro, snaga ili slabost? Ratnički dolazak, ili trgovci koji nisu kao drugi Poslovnice, faktorije, odjeli, depoi Kako upoznati pravu povijest Dalekog istoka Indijska sela Obrtnici i industrija Nacionalno tržište Značenje Mogulskog Carstva Politički i izvanpolitički razlozi pada Mogulskog Carstva Nazadovanje Indije u XIX. stolječu Indija i Kina povezane u superekonom iju-svijet Početna slava Malake Nova središta Dalekog istoka

554 555

562-) 569 571 573 575 577 580 581 587 591 596 598 603 609 610 617

MOŽEMO U ZAKIJUČITI?

Poglavlje 6 INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA 1 RAST KORISNE USPOREDBE Revolucija: zam ršena i dvosmislena riječ Najprije krenim o nizvodno: nerazvijene zemlje Krenimo uzvodno: propale revolucije Alcksandrijski Egipat Prva industrijska revolucija u Evropi: konji i mlinovi u XVI, XVII. i XVIII. stoljeću Revolucija zacrtana u vrijeme Agricole i Leonarda da Vincia John U. Ncf i prva engleska revolucija, od 1560-1640.

626 628 632 632 634 638 612

ENGLESKA REVOLUCIJA PO SEKTORIMA Najvažniji činilac: engleska poljoprivreda Demografski uspon Tehnika, nužan ali bez sum nje nedovoljan uvjet Ne treba »minorizirati« revoluciju pamuka Pobjeda trgovine dalekog dom eta Uvećavanje unutrašnjeg prom eta Polagani razvoj

619 656 659 665 669 676 683

NADMAŠITI INDUSTRIJSKU REVOLUCIJU Različiti oblici rasta Objasniti rast? Podjela rada i rast Podjela rada: prem a kraju p u llin g out system a Industrijalci Granske podjele engleskog društva Podjela rada i geografija Engleske Financije i kapitalizam Kakvu ulogu pripisati konjunkturi? Materijalni napredak i razina života

8

UMJESTO ZAKIJUČKA: POVIJESNE I DANAŠNJE REALNOSTI Dugo trajanje Društvo koje obuhvaća sve Hoće li kapitalizam preživjeti? Konačni zaJdjučak: kapitalizam spram tržišne privrede

685 688 689 690 693 696 698 700 708 717 720 722 725 728 731

NAPOMENE

736

PREDGOVOR

O v a treća i posljednja knjiga odgovara jednom izazovu i jednom nastojanju. Izazov i nastojanje daju joj određeni smisao. Usvaja­ jući sretan izraz Wolframa Eberharda1, naslovio sam je Vrijeme svijeta. To je zacijelo lijep naslov, premda više obećava no što bih ja mogao održati. Izazov označava moje povjerenje koje se temelji na što sveobuhvatnijem utjecanju povijesti, koju ovdje shvaćam u njezinim kronološkim odvijanjima i različitim vremenskim razdobljima. Kao da smo se njoj prepustili da nas nosi prema svojim usponima i svojim logikama, pa da to znači pozivati se na najveće od svih iskušenja da bismo provjerili ili pak pobili prethodna istraživanja iz prvih dviju knjiga ovoga djela. Kao što se vidi, u tom je izazovu pomiješano i stanovito nastojanje u kojem nam se povijest nadajc istodobno kao tumačenje — jedno od najuvjerljivijih — i kao provjera, i to zapravo jedina provjera koja bi bila izvan naših apstraktnih izvođenja, izvan naših apriornih logika, čak i izvan svih onih zamki što nam ih zdrav razum neprestano postavlja. A možda je to još i jedno preuzetno nastojanje htjeti dati takvu shemu koja bi bila valjana za povijest svijeta polazeći od veoma nepotpunih ali ipak i odviše brojnih podataka a da bismo ih sve mogli obuhvatiti? la k o nam se određuje namjera ove knjige. Čitalac će u njoj naći pripovijedanjâ, opisa, slika, razvoja, prekida, pravilnosti, ali ja sam se od početka do kraja odupirao užitku da suviše pričam, da opisujem radi jedine prednosti što ću ocrtati neku liniju, označiti neku točku, istaći reljcfnostneke važne pojedinosti. Poku­ šao sam samo uočiti i pokazati, kako bi se razumjelo, a to znači kako bi se provjerilo. Samo, činio sam to s toliko upornosti kao da 9

I'e m a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

taj napor opravdava moja istraživanja i, јоб više od toga, čak i sam povjesničarski poziv. Svekolika povijest svijeta ima u sebi mnogo toga što može obeshrabriti i najsmjelije, pa čak i najnaivnije. Zar to nije rijeka bez obala, bez početka, bez svršetka? Ni sama ta usporedba ne odgovara: povijest svijeta nije rijeka, to su rijeke. Nasreću, povjes­ ničari su navikli na sučeljavanje s preobiljem. To prcobilje oni pojednostavnjuju dijeleći povijest na odsječke (politička, eko­ nomska, društvena, kulturna povijest). Od ekonomista su nadasve naučili da se vrijeme dijeli na različita razdoblja i da ga tako krotimo, pa ono nakraju postaje podatljivije: ima razdoblja dugog ili veoma dugog trajanja, ima sporih i manje sporih stjecaja prilika, ima brzih skretanja, od kojih su neka časovita, a baš ona najkraća često se najlakše otkrivaju. Ukratko, da bism o pojednostavnili i organizirali povijest svijeta, posjedujem o sredstva koja su daleko od toga da bi bila neznatna. Možemo izdvojiti neko vrijeme proživ­ ljeno u razmjerima svijeta, vrijem e svijeta, a da ono ipak ne bude, čak da ono i ne smije biti sveukupnost čovjekove povijesti. To izuzetno vrijeme upravlja, već prem a mjestima i razdobljima, nekim prostorim a i nekim stvarnostima. No druge m u stvarnosti i drugi prostori izmiču i ostaju i dalje stranima. Na primjer: Indija je sama za sebe kontinent; povucite četiri crte: Koromandclska obala, Malabarska obala, osovina od Surata do Dclhia osovina od Dclhia do delte Gangcsa. Tako ste Indiju zatvorili u četverokut.2 U tom četverokutu samo stranice odista žive svjetskim vremenom, prihvaćaju kretanja i ritam svijeta, ali ne bez stanovitih padova i otpora. Vrijeme svijeta u prvom redu aktivira te žive crte. Ali, da li se to vrijeme odražava unutar čet­ verokuta? Da, nedvojbeno, tu i tamo. Ali je isto tako i odsutno. Ono što se događa na razini indijskog »kontinenta« ponavlja se u svim nastanjenim dijelovima zemlje, pa čak i na Britanskim otocima u vrijeme industrijske revolucije. Posvuda postoje područja gdje povijest svijeta uopće ne nalazi odjeka, područja tišine, m irnog neznanja. »Ima krajeva u našem kraljevstvu [Napuljskom]«, pisao je ekonomist Antonio Genovcsi (1712—1769), »u usporedbi s kojima bi Samojedi izgledali kulturni i civilizirani«.3 Na prvi pog­ led, bili smo preplavljeni: nalazimo se pred kartom svijeta koja je na neki način olakšana jer je obasuta bezbrojnim bijelim mrljama (iz kojih nema glasa) —zapravo su to upravo ona područja na rubu trijumfatorske povijesti o kojima je poglavito bila riječ u prvoj knjizi ovoga djela.

10

Predgovor

Takvo bi vrijeme svijeta postavilo pred nas neku vrstu superstrukturiranc globalne povijesti: ono bi bilo kao rezultat stvoren i izdignut snagama koje djeluju ispod njega, mada se njegova težina odražava prema dolje. Već prema mjestima i razdobljima, to dvostruko djelovanje odozdo prema gore i odozgo prema dolje bilo je više ili manje važno. Međutim, čak ni u razvijenim zemljama, s ekonomskog i društvenog stajališta, vrijeme svijeta nije sve obuhvatilo. U načelu, nacrt ove knjige daje prednost jednom dijelu po­ vijesti — materijalnoj i ekonomskoj. Ono što namjeravam obuh­ vatiti u ovoj trećoj i posljednjoj knjizi jest prije svega ekonom ska povijest svijeta između XV. i XVIII. stoljeća. To jest ili bi trebalo biti pojednostavnjenje mojega zadatka. Raspolažemo s desccima od­ ličnih općih ekonomskih povijesti. Neke su dobre zbog svoje sažetosti4, a druge zbog njihove temeljite dokumentacije. Služio sam se, odmah po njihovu objavljivanju, 1928-1929, s dvije knjige Josefa Kulischcra5, Allgemeine Wirtschaftsgeschichte, koje su i danas najbolji vodič i najsigurniji repertoar. Jednako sam se tako koristio monumentalnim djelom Wernera Sombarta, Der Moder­ ne Kapitalismns (posljednje izdanje, 1928), koje predstavlja iz­ vanredno blago načitanosti i zaključaka. No, sva ta opća djela neizostavno su se ograničavala na okvire Evrope, a ja sam uvjeren da povijest može imati samo koristi kad se zaključuje pomoću usporedbi i to na svjetskoj razini, koja je jedina valjana. Još je Friedrich Novalis (1772-1801) rekao: »Svaka je povijest nužno svjetska povijest«.6 Ekonomska je povijest svijeta doista shvati jivija nego povijest same Evrope. No, možemo li reći da je ona jednos­ tavnija? Utoliko više što ni ekonomisti, već bar od pedesetih godina7, a ni historičari, još od prije, ne vjeruju da je ekonomija oblast za sebe niti da je ekonomska povijest ograničeno područje u koje bismo se mogli zatvoriti. O tome je jednodušnost danas očita. Za Witolda Kulu, »teorija se autonom ne ekonomije u razvijenom kapitalizmu (nuzgred bih rado dodao, čak već i u počecima kapita­ lizma) iskazuje kao najobičnija konvencija«.8 Josć Gentil da Silva smatra da je »u povijesti sve povezano i da se posebice sama ekonomska djelatnost ne može odijeliti ni od politike ni od vjero­ vanja koja je om eđuju, ni od mogućnosti i prisila koje je određu­ ju«.9 Da li je za W. W. Rostowa10 društveni čovjek u biti ekonomski čovjek? Nipošto. Za Gyôrgya Lukâcsa11 smiješno je misliti da bi oblast ekonomije »mogla odista biti odvojena od ostalih društve11

V e m a n d B ra u d e l/ Vrijem e svijeta

nih, ideoloških i političkih problema«. Sve čovjekovo djelovanje, po Raymondu Firthu »ima ekonomski, društveni i kulturni as­ pekt«, a sigurno i politički aspekt.12 Za Josefa Schumpctcra, eko­ nomska povijest »ne može biti sam o ekonom ska«13, a za etnologa Jcana Poiricra, »ekonomist ne može u potpunosti obuhvatiti eko­ nomski problem ako ne prijeđe granice ekonom ije«.14 Današnji ekonomist drži čak da je »dijeljenje od drugih društvenih znanosti (...) neprihvatljivo u političkoj ekonom iji«15, a to je poprilici go­ vorio već Jean-B aptiste Say (1828): »Politička ekonomija za koju se činilo da su joj predm etom samo materijalna dobra, odjednom je obuhvatila čitav društveni sustav, zanimajući se za sve što postoji u društvu«.16 Ekonomska povijest svijeta je dakle, zapravo, čitava povijest svijeta, ali gledana s određenog m otrišta — ekonomije. A izabrati to motrište, a ne neko drugo, znači unaprijed dati prednost jed­ nostranom obliku tumačenja (koji je zbog toga ipak veoma opa­ san) kojega se, to unaprijed znam, neću nikada posve osloboditi. Ne može se davati prednost nizu činjenica koje nazivamo eko­ nomskima, a da za to ne budem o kažnjeni. Koliko god se trudili da njima ovladamo, da ih postavimo na pravo mjesto i navlastito da ih nadmašimo, m ožemo li izbjeći onaj prijeteći »ekonomizam« i problem historijskog materijalizma? To je isto kao da hodam o po živom pijesku. Tako smo, kao što se to često događa, s dobrim argumentima pokušali zaobići teškoće koje su nam se ispriječile na putu. Ali već na samom početku, tek što sm o krenuli, teškoće sa svih strana tvrdokorno nadiru, no teškoće su ono bez Čega, m oram o to priznati, povijest ne bi nitko uzimao ozbiljno. Iz stranice u stranicu, čitalac će vidjeti kako sam pokušavao premostiti te poteškoće. Trebalo je najprije jasno označiti cilj. Odatle prvo teoretsko poglavlje — Podjele p rostora i vrem ena — u kojem nastojimo postaviti ekonomiju u vrijeme i prostor, pored, ispod i iznad drugih sudionika toga vremena i toga prostora: politike, kulture, društva. U idućih pet poglavlja (II. do VI.) pokušavamo ovladati vremenom, koje je već otada naš glavni, ili točnije, naš jedini protivnik. Još jednom sam se odlučio za dugo trajanje11. To naravno znači navući čarobne čizme i ne vidjeti neke događaje i činjenice kratkoga daha. Na ovim stranicama čitalac neće naći ni biografiju Jacqucsa Cœura, ni portret Jacoba Fuggera Bogatog, ni 12

Predgovor

tisuću i prvo tumačenje sistema Johna Lawa. Istina, to su praznine. Ali na koji se drugi način može biti logično kratak? Nakon toga, prema uobičajenom i duboko poštovanom pos­ tupku, podijelio sam vrijeme svijeta na duga razdoblja koja iznad svega vode računa o susljednim evropskim iskustvima. Dva po­ glavlja (drugo: Venecija, i treće: Amsterdam) govore o starim ekonom ijam a urbane dominacije. Poglavlje IV, koje nosi naslov Nacionalna tjržišta, bavi se procvatom nacionalnih ekonomija u XVIII. stoljeću, i to, prije svega, u Francuskoj i u Engleskoj. Poglav­ lje V. — Svijet za Evropu ili protiv nje — putuje oko zemlje u razdoblju koje nazivamo stoljećem prosvjetiteljstva. Poglavlje VI, Industrijska revolucija i rast, koje je moralo biti posljednje, izučava onaj golemi raskol na početku svijeta u kojem još i danas živimo. Zaključak, koji se neprestano produžavao, poprimio je dimenzije čitavog jednog poglavlja. Nadam se da će kroz ta različita povijesna iskustva, pro­ matrana slobodno i izbliza, analize prethodne knjige biti potvr­ đene. Zar nije Josef Schumpeter u svom djelu koje je, za nas povjesničare, njegovo rem ek-djelo—History’o f Economic A naly­ sis, 1954 — govorio da postoje tri pristupa18 ekonomiji: kroz povijest, kroz teoriju, kroz statistiku, ali kad bi iznova morao započinjati karijeru, postao bi povjesničarom. Volio bih kad bi i specijalisti društvenih znanosti isto tako vidjeli u povijesti posve izuzetno sredstvo spoznavanja i istraživanja. Nije li sadašnjost više nego upola plijen prošlosti koja se iz svih sila upinje da preživi, a prošlost, sa svojim pravilima, razlikama i sličnostima, neophodni ključ za svako ozbiljno razumijevanje sadašnjeg vremena?

13

P o g la v lje 1

PODJELE PROSTORA I VREMENA U EVROPI

J \ a o što sc vidi iz naslova, ovo poglavlje, koje želi biti teorijsko, sadrži dva dijela: u njemu sc pokušava podijeliti prostor, a zatim podijeliti vrijeme — problem je naime u tome da unaprijed odre­ dimo mjesto ekonomskim stvarnostima, a zatim društvenim stvar­ nostima koje ih prate, prema svom prostoru, a zatim prema svom trajanju. Ta će utvrđivanja biti duga, navlastito prvo, koje je nužno za lakše razumijevanje drugog. No vjerujem da će i jedno i drugo biti korisno: ona nam obilježavaju put kojim moramo napredovati, opravdavaju ga i predlažu prikladan rječnik. Jer, kao i u svim ozbiljnim raspravama, riječi su ono glavno.

15

PROSTOR I EKONOMIJE: EKONOMIJE—SVJETOVI Prostor, izvor tumačenja, uvodi odjednom u igru sve stvarnosti povijesti, sve pojave koje se njima kreču: države, društva, kulture, ekonomije... I, izaberem o li jedan ili drugi od tih sk u p o v a ‘, p ro ­ mijenit će se značenje i uloga prostora. Ipak, neće se stubokom promijeniti. U prvom bih redu htio govoriti o ekonomijam a i začas vidjeti samo njih. Zatim ću pokušati odrediti mjesto i utjecaj drugih skupova. Započeti s ekonom ijom nije samo sukladno program u ovog djela: od stih obuhvaćanja prostora ekonom sko je gledanje, kao što ćemo vidjeti, najlakše odrediti, a ono je i najvećeg dometa. Ono ne upravlja samo materijalnim vrem enom svijeta: u njegovu djelovanju sve se druge društvene stvarnosti, bile m u one sklone ili protivne, neprestano upleću a i same su pod njegovim ut­ jecajem, a to je najmanje što m ožemo reći.

Ekonomije—svjetovi Prije nego što započnem o raspravu, m oram o biti načistu oko dva izraza koji lako mogu unijeti zbrku: svjetska ekonom ija, ekonom ija-svijet. Svjetska se ekonom ija odnosi na čitavu planetu; kao što je govorio Sismondi, ona je »tržište čitavog univerzuma«2, »ljudski rod ili čitav ovaj dio ljudskog roda koji zajedno trguje i danas tvori u neku ruku jedno jedino tržište«3. E konom ija—svijet (neočekivan i ne baš podoban izraz u francuskom jeziku koji sam u nedostatku boljega i ne baš odveć logično skovao, kako bih preveo posebnu uporabu njemačke riječi Weltivirtschaft*), govori samo o jednom ekonomski auto­ nom nom dijelu planete, koji je u biti dostatan sam ome sebi, kojemu njegove veze i unutarnje prom jene osiguravaju određeno jedinstvo5. Na primjer, ima tome davno, izučavao sam Sredozemlje XVI. stoljeća kao W elttheater ili W eltwirtschaft6 — »pozornicu-svijet«, »ekonomiju—svijet« — shvaćajući pritom ne samo m ore, već sve 16

Podjela prostora i vremena u Evropi

Venecija, sta ro središte evropske cko n o m ije-sv ije ta u XV. stoljeću, a jo š j e p o tk r a j XVII. i p o č e tk o m XVIII. stoljeća k o zm o p o litsk i g r a d u kojem se lju d i s O rijenta osjećaju k a o k o d kuće. Luča C arlevaris, Ui P iazzetta (detalj). (O xfo rd A sh m o lea n M useum .) 17

l'ernand Braudel/ Vtijeme svijeta

ono što jc bilo pokrenuto, bliže ili dalje od njegovih obala, nje­ govim razm jenbenim životom. Ukratko, jedan univerzum za sebe, jednu cjelinu. Jer, zaista sredozem no područje, prem da politički, kulturno, pa i društveno podijeljeno, može biti prihvaćeno kao određeno ekonom sko jedinstvo koje je, doduše, bilo skovano odozgo, zahvaljujući najvažnijim gradovima sjeverne Italije, u prvom redu Venecije i, osim nje, Milana, Genove, Firence.7 Ta ekonomija skupnosti ne predstavlja sav ekonomski život m ora i svih oblasti koje od njega zavise. To jc u neku ruku onaj gornji sloj kojega se djelovanje, jače ili slabije već prem a mjestima, osjeća na svim obalama, kadšto i veoma daleko u unutrašnjosti zemalja. Ta djelatnost prelazi granice jednog i drugog carstva — španjolskog, koje će dobiti konačne obrise sa Karlom V (1519-1558), i turskog, kojega jc nalet znam o raniji od zauzeća Carigrada (1453). Ona jednako tako prekoračuje granice koje su označene i koje se jasno osjećaju između civilizacija koje m edu sobom dijele mediteranski prostor: grčke, koja jc ponižena i u uzmaku pred sve težim jarm om Turaka; muslimanske, kojoj je središte Istanbul; kršćanske, koja je istodobno vezana za Firencu i za Rim (Evropa za renesanse, Evropa za proturcform acijc). Islam i kršćanstvo se sukobljavaju uzduž razdvojne crte sjever — jug, koja ide između zapadnog i istočnog Sredozemlja, crtom što od jadranskih i sicilijanskih obala dosiže obale današnjeg Tunisa. Na toj liniji, koja mediteranski prostor dijeli na dva dijela, odvijaju se sve odlučnije bitke između nevjernika i kršćana. Ali, trgovački jc brodovi neprestano prelaze. Jer, glavna karakteristika te posebne ekonomije—svijeta, kojoj pokušavamo odrediti shem u — Sredozemlje u XVI. stoljeću — upravo je u tome da prekoračuje političke i kulturne granice koje svaka na svoj način komadaju i čine različitim m editeranski univer­ zum. Tako se kršćanski trgovci godine 1500. nalaze u Siriji, u Egiptu, u Istanbulu, u sjevernoj Africi; a levantinski, turski i ar­ menski trgovci proširit će se nešto kasnije po Jadranu. Prodirući posvuda, ekonomija koja obrće novac i razm jene teži stvaranju jednog određenog jedinstva, i to u vrijeme kad inače gotovo sve ide u prilog jasno izraženih blokova. Cak bi se moglo reći da se sredozem no društvo, grubo uzevši, dijeli na dvije strane: s jedne jc kršćansko društvo koje je u svojoj većini feudalno, a s druge m uslim ansko društvo s prevagom sistema beneficija, doživotnim vlasteoskim pravima koja su nagrada za svakog čovjeka koji je kadar istaknuti se i služiti u ratu. Kada naslovnik um re, beneficij ili funkcija pripadaju opet državi i ponovo se dijele. 18

Podjela prostora i vremena u Evropi

Ukratko, iz pomnog ispitivanja jednog posebnog slučaja, izvodimo zaključak da jedna ekonomija-svijet predstavlja zbroj individualiziranih, ekonomskih i nc-ekonomskih prostora koje ona povezuje; da predstavlja golemu površinu (u načelu, ona je najprostranija povezana zona, u toj i toj epohi, na određenom dijelu planete); da redovito prelazi granice drugih velikih gru­ pacija povijesti.

Ekonomije—svjetovi postoje oduvijek Oduvijek je bilo ekonomija-svjetova, ili ih je bar bilo od veoma davnih vremena. Jednako je tako oduvijek, ili bar od veoma davnih vremena, bilo društava, civilizacija, država i čak carstava. Kad bismo nekim vremcplovom prošli tijek povijesti unatrag, rekli bismo o staroj feničkoj državi da je nasuprot prostranim carstvima bila u neku ruku tek najava ekonomije-svijeta. Isto je bilo s Kartagom u vrijeme njezina najvećeg procvata. Isto možemo reći za helenistički svijet. Pa čak i za Rim, A isto i za islam nakon njegovih munjevitih uspjeha. U IX. stoljeću normanska pustolo­ vina na rubu zapadne Evrope ocrtava jednu kratku ekonom iju-svijet, doduše krhku, koju će drugi naslijediti. Od XI. stoljeća Evropa počinje razrađivati ono što će biti njezina prva ekonomija-svijet, a drugi će joj slijediti sve do naših dana. Moskovska Rusija, vezana za Orijent, za Indiju, za Kinu, za središnju Aziju i za Sibir, predstavlja ekonomiju-svijet za sebe bar do XVIII. stoljeća. Isto tako i Kina koja vrlo rano prisvaja prostrana susjedna područja koja vezuje za svoju sudbinu: Koreju, Japan, Indoneziju, Vijetnam, Junan, Tibet, Mongoliju, a to je pravi vijenac ovisnih zemalja. To vrijedi još više za Indiju koja Indijski ocean pretvara u neku vrstu vlastitog unutarnjeg mora i to od istočnih obala Afrike do otoka koji tvore danas Indoneziju. Ukratko, ne m oram o li se upitati nismo li suočeni s be­ skonačno opetovanim procesom gotovo spontanih prckoračivanja granica kojima bi se tragovi posvuda nalazili? Čak i u slučaju —koji nam se na prvi pogled nikako ne nameće —Rimskog Carstva kojemu ekonomija ipak prelazi granice na bogatoj crti Rajne i Dunava, ili, prem a istoku, seže sve do Crvenog mora i Indijskog oceana: prem a PHniju Starijem, Rim je svojim razmjenama roba s 19

Fernand Braudel/ Vrijetne svijeta

1. EKONOMIJA-SVIJET ILI CARSTVO-SV1JET? U jednom stoljeću Rusija se dom ogla sibirskog prostora: poplavljenih p odručja zapadnog Sibira, visoravni središnjeg Sibira, istočnih planina gdje je njezino napredovanje bilo utoliko teže što se prem a jugu sukobila s Kinom. Da li ćem o reći ekonom ija-svijel ili carstvo-svijet, jer, i jedno i drugo nas vodi u raspravljanje s Immanuelom Wallersieinom? Ipak, m oram o mu priznati d a je Sibir izgrađen silom, a da je ekonom ija sam o tom e slijedila. Istočkane crte označavaju današnje granice SSSR-a.

Dalekim istokom gubio svake godine 100 milijuna scstercija. A stari rimski novac nalazi se i danas veoma često u Indiji.8

Tendencijska pravila Proživljeno vrijeme pruža nam tako niz prim jera o ekonomijama— -svjetovima. Nisu ti primjeri naročito brojni, ali dostatni su za usporedbe. Uostalom, kako je svaka ekonom ija-svijet bila veoma 20

Podjela prostora i vremena u Evropi

dugotrajna, ona sc razvijala, na mjestu preobražavala u odnosu na samu sebe i na svoju starost, pa njezina susljedna stanja isto tako sugeriraju neke usporedbe. Najzad, grada je dovoljno bogata i omogućuje nam neku vrstu tipologije ckonomija-svjetova, pa možemo iz nje izvesti bar jedan skup pravilnosti u tendencijama9 koje određuju i definiraju čak njihove odnose prema prostoru. Ako želimo protumačiti bilo koju ekonomiju—svijet, prva nam briga mora biti da odredimo prostor koji ona zauzima. Granice toga prostora sc redovito lako ocrtavaju jer sc sporo mijenjaju. Zona koju ona obuhvaća predstavlja nam se kao prvi uvjet njezina postojanja: nema ckonomije-svijeta bez vlastita prostora koji je značajan iz više razloga: — taj prostor ima granice, a crta koja ga omeđuje daje mu smisao jednako onako kao što obale objašnjavaju more; — taj prostor pretpostavlja središte koje je najčešće neki grad ili već razvijeni kapitalizam , bilo kakva oblika. Pojava većeg broja središta govori ili o nekom obliku mladosti, ili o obliku degene­ racije ili mijenjanja. Prema unutrašnjim ili izvanjskim snagama, takva gubljenja središta mogu sc zaista najprije navijestiti, a zatim i dogoditi: gradovi koji su međunarodna središta, takozvani gra­ dovi—svjetovi, u neprestanom su nadmetanju jedni s drugima i neprestano jedni druge nadomještaju; — taj je prostor u strogoj hijerarhiji, on predstavlja zbroj pojedinačnih ekonomija od kojih su jedne siromašne, druge skromne, a samo je jedna relativno bogata u svom središtu. Odatle nejednakosti, razlike u naponu, što osigurava funkcioniranje čita­ vog skupa. Odatle ona »međunarodna podjela rada« o kojoj nam P. M. Sweezy kaže da Marx nije bio predvidio da će se ona »konkretizirati u jednom (prostornom) modelu razvijenosti i ne­ razvijenosti koji će uskoro podijeliti čovječanstvo na dva tabora — na have i na have not — koje dijeli provalija mnogo radikalnija nego što je ona koja dijeli buržoaziju i proletarijat u zemljama razvijenog kapitalizma«10. Pa ipak, nije tu riječ o nekoj »novoj« podjeli, već o staroj i zacijelo nczacjeljivoj rani. Ona je postojala davno prije Marxova vremena. Iako postoje tri skupine uvjeta, od kojih svaka ima opće značenje.

21

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

Prvo pravilo: prostor se polagano mijenja Granice ekonomije—svijeta nalaze se na onom mjestu gdje počinje jedna druga ekonomija istog tipa, uzduž jedne crte ili, bolje, jedne zone koju se, ekonomski govoreći, i s jedne i s druge strane isplati prijeći samo u izu zetn im slučajevim a. Za ogrom nu većinu raz­ mjena, i to u oba smjera, »gubitak bi nadmašio dobitak«11. Stoga se, a to je opće pravilo, granice ckonomija-svjetova iskazuju kao slabo životne ili kao inertne zone. One su nešto poput tvrda oklopa, nešto što se teško prelazi, i vrlo često prirodne prepreke, no m a n ’s lands, no m a n ’s seas. To je, na prim jer Sahara, unatoč svojim karavanama između crne i bijele Afrike. To je Atlantik, prazan na jugu i na zapadu od Afrike, koji je dugi niz vjekova tvorio zapreku prem a Indijskom oceanu koji je vrlo rano osvojen za prom et, bar u svojem sjevernom dijelu. To je, nadalje, Pacifik, što ga osvajačka Evropa slabo uza se povezuje: Magellanov put oko svijeta zapravo je samo neka vrsta otkrića ulaznih vrata u Južno m ore, i to ne vrata ulaza i izlaza, to jest ne i povratka. Zar se za povratak u Evropu to putovanje nije završilo upotrebom p o r­ tugalskog puta oko Rta D obre nade? Čak ni sami počeci putovanja manilskih galeona (1572) nisu uspjeli dokraja probiti onu m on­ struoznu zapreku što ju je predstavljalo Južno more. Isto su tako velike zapreke bile granice između kršćanske Evrope i turskog Balkana, između Rusije i Kine, između Evrope i Moskovske Rusije. U XVII. stoljeću istočna granica evropske ckonom ijc-svijeta prolazi istočno od Poljske; ona isključuje prostra­ nu Moskovsku Rusiju. Za jednog Evropcjca, to je kraj svijeta. Onom putniku12koji 1602, na putu za Perziju, ulazi u rusku zemlju kod Smolenska, Moskovska se Rusija ukazuje kao »velika i prostra­ na«, »divlja, pusta, močvarna zemlja, prekrivena Šikarjcm« i šu­ mama, »ispresijecana močvarama koje se prelazi po cestama sagrađenim od oborenih stabala« (on je nabrojio »više od 600 prijelaza takve vrste« između Smolenska i Moskve »koji su često u vrlo lošem stanju«), to je zemlja u kojoj ništa nije kao drugdje, prazna (»može se prijeći 20 ili 30 milja i ne sresti ni jedan grad ili selo«), s užasnim cestama, kojima je m učno putovati čak i po lijepom vremenu, najzad, to je zemlja »koja je toliko nepris­ tupačna da je nemoguće u nju ući ili izići neopažen, bez dopušte­ nja ili propusnice velikog kneza«. To je zemlja u koju je nemoguće 22

Podjela prostora i vremena u Evropi

ući: na to sc svodi utisak jednog Španjolca koji, navodeći svoje uspomene na putovanje iz Vilne u Moskvu preko Smolenska, negdje oko 1680, tvrdi da je »čitava Moskovska Kusija jedna neprekidna šuma« u kojoj postoje samo ona polja koja je sjekira otvorila.13 Još sredinom XVIII. stoljeća putnik koji je prelazio Mittau, glavni grad Kurlandijc, nije mogao naći drugog skloništa osim onih »ušljivih konaka« koje su držali Židovi, »i gdje je morao spavati izmiješan s kravama, svinjama, kokošima, patkama i gomi­ lom Židova, gdje su sc svi mirisi miješali u vrućini jedne uvijek pregrijane peći«14. Uputno je još jednom biti svjestan tih neprijateljskih razda­ ljina, jer se unutar tih teškoća uspostavljaju, rastu, traju i razvijaju ekonomijc-svjetovi. One moraju pobijediti prostor da bi njime ovladale, a prostor sc neprestano osvećuje, neprestano traži ob­ navljanje napora. Pravo je čudo što je Evropa pomakla svoje granice odjednom ili gotovo odjednom s velikim otkrićima potkraj XV. stoljeća. No, otvoreni je prostor valjalo zadržati, vodu Atlantika jednako kao i američko tlo. A nije bilo nimalo lako držati prazni Atlantik i napola praznu Ameriku. Ali, isto tako nije bilo lako ni probiti put prem a jednoj drugoj ekonomiji—svijetu, prebaciti na nju jednu liniju visokog napona. Koliko je toga trebalo ispuniti da bi sc vrata trgovine prema Levantu vjekovima držala otvorenima, i to između dvaju budnih stražara, između dvaju neprijatelja... Uspjeh puta oko Rta Dobre nade bio bi nezamisliv bez tog prethod­ nog trijumfa koji je m orao dugo trajati. I pogledajte samo koliko će taj uspjeh stajati napora, koliko će postaviti uvjeta: prvi njegov poslenik, Portugal, u njemu će se doslovce iscrpiti. Karavanska pobjeda islama kroz pustinje isto je tako ravna izuzetnom pothvatu koji je polagano i postepeno učinjen gradnjom čitave mreže oaza i bunara.

Drugo pravilo: u središtu je snažni kapitalistički grad Jedna ekonomija-svijet ima uvijek urbani stožer, jedan grad u središtu logistike svojih poslova: informacije, robe, kapitali, kre­ diti, ljudi, naredbe, poslovna pisma u nj dolaze i iz njega odlaze. Moćni trgovci u njemu predstavljaju zakon. A oni su često i pretjerano bogati. 23

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

2. i 3. EVROPSKE EKONOMIJE-SVJETOVI NA PLANETARNOJ LJESTVICI Evropska ekonom ija u svom širenju predstavljena je prem a najznačajnijim trgovinama čitavog svijeta. 1500, s Mlecima, kao polaznom točkom, izravno su eksploatirani i Sredozem lje (vidi str. 141, m reža takozvanih galere da mercato) i Zapad. Ta se eksploatacija širi prem a Baltiku, Norveškoj i preko luka na Levantu prem a Indijskom oceanu.

Drugi gradovi, kao neke relejne stanice, opkoljavaju taj stožer na većoj ili manjoj, uvažavanoj udaljenosti; oni su ili saveznici ili ortaci, a još češće su osuđeni na podređenu ulogu. Njihova se djelatnost ravna prem a m etropoli: oni predstavljaju stražu oko nje, usm jeruju prem a njoj tijek poslova, preraspodjeljuju ili upućuju dobra koja im ona povjerava, žive od njezina kredita ili ga podnose. Venecija nije sama; Antwerpen nije sam; Amsterdam 24

Podjela prostora i vremena u Uvropi

1755- trakovi polipa evropske trgovine šire se po čitavom svijetu. Lako ćemo razlikovali prem a njihovu polazištu englesku, nizozemsku, španjolsku, portugalsku i francusku trgovinu. Što se tiče ove posljednje, bar u odnosu na Afriku i Aziju, moramo je zamislili kao da se stapa s drugim evropskim trgovinama. Najhitnije je bilo prije svega istaći ulogu britanskih veza. London je poslao središtem svijeta. Po Sredozemlju i Baltiku razlikujemo najvažnije puleve kojima plove svi brodovi različitih trgovačkih nacija.

neće biti sam. Metropole se pojavljuju uvijek s pratnjom, s njima je uvijek povorka pratilaca. Richard Hàpke govorio je o arhipelagu gradova i ta je slika prodrla u svijet. Stendhal je pogrešno mislio da su veliki talijanski gradovi iz velikodušnosti poštedjeli manje gradove.15Ali, kako su ih mogli uništiti? Mogli su ih podvrći, i ništa više, jer im jc trebala njihova služba. Grad-svijet ne može doseći i izdržati visoki standard življenja a da svjesno ili nesvjesno ne 25

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

žrtvuje druge. Druge, kojima nalikuje — jer grad je grad — ali od kojih se i razlikuje: jer m etropola je supergrad. A prvi znak po kojem u je prepoznajem o upravo je to što joj pom ažu i što joj služe. Ti neobični, izuzetni, zagonetni gradovi zadivljuju. Tako je Venecija za Philippca de Commynesa, 1495, »najtrijumfalniji grad koji sam ikada vidio«16. Takav je po Descartcsovu sudu i Amster­ dam, u neku ruku »inventar mogućega«: »Koje bi mjesto na svijetu, piše on Guezu de Balzacu 5- svibnja 1631, čovjek mogao izabrati (...) gdje bi sve pogodnosti i sve zanimljivosti što ih čovjek može zamisliti mogle biti tako lako nadohvat ruke kao u ovom?«17 Ali, ti sjajni gradovi mogu i zbuniti, jer mnogo toga nije pojmljivo onom e tko ih prom atra. Koji se stranac, a naylastito koji se Francuz, u Voltaireovo i Montcsquieuovo vrijeme, nije upinjao da shvati i da protum ači London? Put u Englesku, zapravo književna tema, pos­ taje istraživački pothvat koji se uvijek spotiče pred podrugljivom originalnošću Londona. Samo, tko bi nam danas mogao reći u čemu je prava tajna New Yorka? Svaki iole važniji grad, naročito grad otvoren prem a m oru, neka je vrsta »Nocvc korabljc«, »sajmišta krabulja«, »Kula babi­ lonska«, kao što nam predsjednik de Brosses pokušava definirati Livorno.18 No, što reći o pravim metropolama? One nam se poka­ zuju u znaku ekstravagantnih mješavina, pa bio to London ili Istanbul, Ispahan ili Malaka, Surat ili Kalkuta (ova potonja već od svojih prvih uspjeha). U Amsterdamu, pod svodovima Burze koja predstavlja trgovački svemir u malom, čuju se svi jezici svijeta. U Veneciji, »ako želite vidjeti ljude iz svih dijelova svijeta koji su odjeveni na sve moguće načine, pođite na Trg Svetog Marka ili na Rialto, i tamo ćete naći ljude svakakve vrste«. To šareno, kozmopolitsko žitcljstvo m ora živjeti i raditi u miru. Noeva arka znači obvezatnu toleranciju. Francuski plemić Villamont,19 govoreći o mletačkom uređenju, kaže (1590) da »u čitavoj Italiji nem a mjesta gdje bi čovjek živio u većoj slobodi (...) jer, prvo, mletačka će vlast teško osuditi čovjeka na smrt, drugo, nošenje oružja ondje nije zabranjeno20, treće, nem a inkvizicije što se tiče vjere, i, najzad, svatko živi po svojoj volji i u slobodi svoje savjesti, a to je razlog što su se mnogi slobodoum ni Francuzi21 ondje nastanili kako ne bi bili neprestano traženi i nadzirani i kako bi mogli živjeti u potpunoj slobodi«. Mislim da ta prirođena mletačka tolerancija djelomično objašnjava njezin »čuveni antiklcrikalizam«22, koji bih ja radije nazvao budnim protivljenjem rimskoj isključivosti. I tako vidimo da se čudo tolerancije obnavlja 26

Podjela prostora i vremena u Evropi

posvuda gdje jednom dođe do trgovačkih susreta. Vidimo to u Amsterdamu koji poštuje toleranciju nakon vjerskih nasilja izme­ đu Arminijanaca i Gomarista (1619-1620). U Londonu je vjerski mozaik sastavljen od svih boja. »Ima tu«, kaže jedan francuski putnik (1725),23 »Zidova, njemačkih, nizozemskih, švedskih, dan­ skih, francuskih protestanata; luterana, anabaptista, milcnaraca (sic!), braunista, neovisnih ili puritanaca i drhtavaca ili kvekera.« Njima valja pribrojiti anglikancc, prczbitcrijancc i same katolike koji, bilo da su Englezi ili stranci, običavaju slušati misu u kape­ lama francuskog, španjolskog ili portugalskog ambasadora. Svaka sekta, svako vjerovanje ima svoje crkve ili svoja sastajališta. I svaka se prepoznaje i iskazuje prema drugoj: kvekeri »se prepoznaju na četvrt milje udaljenosti po svojem ruhu, plosnatom šeširu, maloj kravati i haljetku zakopčanom do grla, dok su im oči gotovo uvijek sklopljene«24. Možda je najupadljivija značajka tih supergradova ipak njiho­ va rana i jako naglašena društvena slojevitost. Svi oni imaju svoj proletarijat, građanstvo, patricijski sloj koji je gospodar bogatstva i moći i koji je toliko siguran u sebe da se uskoro više neće ni truditi da se, kao u venecijansko ili đenoveško vrijeme, kiti naslovom nobili25. Patricijat i proletarijat neprestano se međusobno »udaljuju«: bogati postaju bogatiji, a siromašni još siromašniji, jer je vječita bolest najmoćnijih kapitalističkih gradova skupoća, da ne kažemo neprestana inflacija. Ova posljednja potječe iz same priro­ de viših urbanih funkcija kojima je palo u dio da vladaju susjednim ekonomijama. Ekonomski se život stječe prema visokim cijenama i u njima nalazi svoj poticaj. Ali kad ih taj napon zahvati, grad i ekonomija koji su u nj upali izlažu se opasnosti da u njemu izgore. U Londonu ili u Amsterdamu skupoća života je često znala prijeći granice podnošljivosti. U današnjem New Yorku ima sve manje trgovina i poduzeća, jer svi bježe pred ogromnom stopom lokalnih daća i poreza. Pa ipak, veliki urbani stožeri i odviše izazivaju interes i maštu, a da bi njihov poziv ostao bez odaziva, kao da se svatko nada da će sudjelovati u svetkovini, u predstavi, u raskoši i da će zaboraviti na tegobe svagdašnjeg života. Zar ti gradovi-svjetovi ne paradiraju svojim blještavilom? Ako se tome doda opitost sjećanjem, ta slika raste do apsurda. Godine 1643- jedan vodič za strance26 govori o Antwerpcnu iz prethodnog stoljeća: to je grad od 200.000 stanov­ nika, »bilo domaćih bilo stranih«, koji je kadar da »odjednom sakupi 2. 500 brodova u luci (gdje su čekali) mjesec dana na 27

Vcrnand Braudel/ Vrijeme svijeta

sidrištu a da nisu mogli iskrcati teret«; iznad svake m jere bogati grad koji je Karlu V izručio »300 tona zlata« i gdje se obrće svake godine »500 milijuna u srebru i 130 milijuna u zlatu«, »a da se i ne govori o m ijenjanom novcu koji dolazi i teče kao m orska voda«. Sve je to san? Ili dim! Ali bit će da jedanput i poslovica ima pravo: nema dima bez vatre! Alonso Morgado u svojoj Historici de Sevilla (1587) tvrdi »da bi se s blagom koje ulazi u grad moglo popločati sve ulice zlatom i srebrom «27!

Drugo pravilo (nastavak): prevlasti gradova se smjenjuju Najmoćniji gradovi nisu najmoćniji in aetem u m : sad je to jedan, sad drugi. To je istina i za vrh, ali i za sve razine urbane hijerarhije. Te prom jene, bilo gdje da do njih dolazi (na vrhu ili na polovici kosine piram ide), i bilo zbog kojih razloga da se one zbivaju (iz posve ekonomskih ili drugih razloga), uvijek su značajne. One prekidaju mirni tijek povijesti i otvaraju vidike koji su to dragoc­ jeniji što su izvanredno rijetki. Kad Amsterdam zauzme mjesto Antwerpena, kad London naslijedi Amsterdam, ili kad New York, oko 1929, pretekne London, svaki se put preokreće ogrom na masa povijesti otkrivajući krhkost prethodne ravnoteže i snage onoga koji se uspinje. Čitav krug ekonomije—svijeta time je zahvaćen, a reperkusije, kao što smo unaprijed mogli slutiti, nikada nisu samo ekonomske. Kada su vladari dinastije Ming, 1421, napuštajući Nanking, promijenili prijestolnicu, prem da se taj grad, zahvaljujući Plavoj rijeci, otvarao morskoj plovidbi, da bi se smjestili u Peking i suprotstavili opasnostima mandžurske i mongolske granice — nepregledna Kina, masivna ekonomija—svijet bez opoziva se pre­ usmjerila, okrenula je leda određenom obliku ekonomije i aktiv­ nosti otvorene olakšicama što ih omogućuje m ore. Tada se jedna gluha, zatvorena m etropola ukorijenila u unutrašnjosti zemlje, privlačeći sve k sebi. Da H je taj izbor bio svjestan ili nesvjestan, teško je reći, ali sigurno je da je bio presudan. U borbi za svjetsku premoć, Kina je u tom Času izgubila igru u koju je bila ušla, a da ni sama toga nije bila odveć svjesna, u vezi s pom orskim ekspedici­ jama s početka XV. stoljeća koje su polazile iz Nankinga. 28

/ ‘od jelit p r o sto ra i v rem e n a u l'.vropi

Jednaka je avanturu 1582. potvrdio i/bor Filipa II. Dok Špa­ njolska politički dom inira Evropom, Filip II osvaja Portugal (1582) i premješta svoju vladu u Lisabon gdje će joj biti sjedište gotovo tri godine. Time je Lisabon mnogo dobio na svojoj važnosti. Otvoren prema oceanu, predstavlja mjesto o kojem se samo može sanjati za kontrolu i za upravljanje svijetom. Dobivši na vrijednosti kraljevom odlukom i vladinim prisustvom, španjolska će flota 1583. izbaciti Francuze s Azorskih otoka, a zarobljenici će biti po 29

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

kratkom postupku obješeni na križeve brodovlja. Zato je odlazak iz Lisabona 1582. značio i napuštanje zapovjedničkog mjesta odak­ le se upravljalo ekonomijom Carstva, da bi se španjolska snaga zatvorila u praktički nepom ično srce Kastilije, u Madrid. Koje li zablude! Nepobjediva armada, već odavno priprem ana za to, hrli 1588. u svoju propast. Španjolska je m oć pretrpjela težak udarac zbog tog povlačenja, a i suvremenici su bili toga svjesni. U vrijeme Filipa IV naći će se još zagovaratelja koji će savjetovati Katoličkom Kralju 28 da ostvari »stari portugalski san« i da prenese iz Madrida u Lisabon središte svoje m onarhije. »Nijednom vladaru nije po­ m orska moć toliko važna kao što je to vladaru Španjolske«, piše jedan od njih, »jer samo će se pom oću pom orskih snaga stvoriti jedno tijelo od toliko pokrajina koje su tako daleke jedne od drugih «.29 Vraćajući se istoj misli 1638, jedan vojnički pisac naviješta jezik admirala Mahana: »Moć koja najbolje odgovara špa­ njolskim vojskama je ona moć koju razvijamo na m oru, ali ta je državna stvar toliko poznata da o njoj ne bih raspravljao čak i kad bih sudio da je tom e pravo vrijem e .«30 Naknadno raspravljati o onom e što se nije dogodilo ali se moglo dogoditi, obična je igra. Jedino što se sa sigurnošću može tvrditi jest to da nije Lisabon, p oduprt prisustvom Katoličkog Kralja, izvojevao pobjedu, ne bi bilo Amsterdama, ili bar do njega ne bi bilo tako brzo došlo. Jer, u središtu jedne ekonomije-svijeta istodobno može postojati samo jedan stožer. Uspjeh jednoga znači, u duljem ili kraćem razdoblju, uzmak drugoga. U Augustovo vrijeme, na rimskom Sredozemlju, Alcksandrija igra na kartu protiv Rima koji će pobijediti. U srednjem vijeku, u borbi koja se vodi da bi se ugrabilo bogatstvo Orijenta, jedan je grad m orao pobijediti: ili Genova ili Venecija. Njihova dugotrajna borba ostat će bez odluke sve do kraja Kjodotskog rata (1378-1381), koji će donijeti naglu pobjedu Venecije. Talijanski gradovi-državc borili su se za prevlast takvom žestinom koju neće nadmašiti njihovi nasljednici, m oderne države i narodi. Takva kretanja prem a uspjehu ili prem a neuspjehu odgo­ varaju pravim lomovima. Ako prijestolnica jedne ckonom ije-svijeta padne, jaki potresi bilježe se nadaleko, sve do periferije. Uostalom, na rubovima, u pravim ili u tobožnjim kolonijama, taj nam prizor najviše otkriva. Venecija gubi svoje žezlo, s njime gubi i carstvo: Ncgropont u 1540; Cipar, koji je bio ukrasni cvijet toga carstva, 1572; Kretu 1669. Kad Amsterdam uspostavlja svoju prev­ last, Portugal gubi svoje carstvo na Dalekom istoku, a nešto kasnije 30

Podjela prostora i vremena u Evixtpi

samo je dva koraka bio daleko da izgubi i Brazil. Francuska već 1762. gubi prvu ozbiljnu rundu u ratu s Engleskom: odriče se Kanade i praktički bilo kakve sigurne budućnosti u Indiji. London se 1815- potvrđuje u svojoj punoj moći: Španjolska je u to vrijeme izgubila ili ćc izgubiti Ameriku. Jednako tako, nakon 1929, svijet koji se još sinoć upravljao prema Londonu, počinje se upravljati prema New Yorku: nakon 1945, evropska kolonijalna carstva nestajat će jedno za drugim, englesko, nizozemsko, belgijsko, španjolsko (ili ono što je još od njega bilo ostalo), a danas i portugalsko carstvo. Ovo uzastopno ponavljanje kolonijalnog na­ puštanja nije slučajno; popucali su lanci ovisnosti. Zar je odista tako teško zamisliti kakve bi posljedice u čitavom svijetu danas imao kraj »amerikanske« hegemonije?

Drugo pravilo (nastavak i svršetak): o više ili manje potpunim gradskim dominacijama Riječ o dominaciji gradova ne smije nam dopustiti da vjerujemo da je u pitanju uvijek isti tip uspjeha i isti tip gradskih snaga: ti su središnji gradovi tijekom povijesti više ili manje dobro oboružani, a njihove relativne razlike i nedostaci, kad ih se izbliže pogleda, vode prilično točnim reinterpretacijama. Ako uzmemo već klasični niz dominantnih gradova Zapada, to jest Veneciju, Antwerpen, Genovu, Amsterdam, London (na kojima ćemo se kasnije dulje zadržati), ustanovit ćemo da tri prva grada ne raspolažu potpunim arsenalom ekonomske prevlasti. Na kraju XIV. stoljeća Venecija je trgovački grad u punom procvatu; ali ona je tek polovično zahvaćena i ponesena industrijom i, ako i ima čvrste Financijske i bankarske okvire, taj kreditini sistem dje­ luje samo unutar mletačke ekonomije; znači, dakle, da je to jedan unutarnji motor. Antwerpen, praktički bez mornarice, primio je pod svoj krov trgovački kapitalizam Evrope i bio je zapravo za trgovinu i poslove neka vrsta španjolskog svratišta. Svatko je ondje našao ono što je sa sobom donio. Genova će kasnije imati samo bankarski primat, poput Firence u XIII. i XIV. stoljeću, a ako i igra neku od prvih uloga, to je stoga što ima kao klijenta španjolskog kralja, gospodara dragocjenih metala, a i zbog toga što su se svi između XVI. i XVII. stoljeća kolebali u određenju mjesta koje ćc biti gravitacijsko središte Evrope: Antwerpen to više nije, a Amster31

re m a n d Braudel / Vrijeme svijeta

dam još nije. Riječ je dakle u najbolju ruku o m eđuigri između činova. Drugačije stvari stoje s Amsterdamom i Londonom. Ti građo vi-svj eto vi raspolažu s potpunim arsenalom ekonomske moči, sve su prigrabili, od kontrole nad pom orskim putevima pa sve do trgovačke i industrijske ekspanzije i potpunog raspona kredita. Od jedne do druge dominacije mijenjaju se i okviri političke moći. U tom pogledu, Venecija je bila snažna i nezavisne država. Početkom XV. stoljeća domogla se kopna koje joj je bilo blizu, a od 1204. raspolagala je i kolonijalnim carstvom. Antwerpen, na­ protiv, neće raspolagati, takorekuć, nikakvom političkom moći. Genova je samo teritorijalni kostur: odrekla se političke neovis­ nosti stavljajući sve na kartu onog drugog sredstva dominacije, to jest novca. Amsterdam prisvaja u neku ruku vlasništvo Ujedinjenih pokrajina, htjele to one ili ne htjele; ali, na kraju krajeva, njegovo »kraljevstvo« nije ništa više nego venecijanska Terra ferm a . A kad je u pitanju London, sve se mijenja, budući da taj golemi grad raspolaže i nacionalnim engleskim tržištem, a zatim i cjclokupnošću Britanskih otoka sve do onog dana kada će, jer je svijet prom ijenio ljestvicu, taj aglom erat moći biti samo mala Engleska nasuprot jednom mastodontu: Sjedinjenim Državama. Ukratko, ako je slijedimo u njenim velikim i grubim crtama nakon XIV. stoljeća, povijest evropskih moćnih gradova unaprijed će nam ocrtati razvoj odgovarajućih ekonomija—svjetova koje os­ ciliraju između jakih i slabih ovisnosti o središtu. Taj nam slijed usput osvjetljava promjenljive vrijednosti oružja dominacije: p o ­ morstva, trgovine, industrije, bankarstva, političke moći ili politič­ ke sile...

Treće pravilo: različite su zone u hijerarhijskom odnosu Različite zone jedne ekonomije—svijeta upravljene su prem a istoj točki, prem a središtu: zbog toga Što su »polarizirane«, one već tvore skup različitih povezanosti. Kao što će to reći Trgovačka kom ora u Marseilleu (1763): »Sve su trgovine m eđusobno vezane i takorekuć daju jedna drugoj ruku .«31 Sto godina ranije, u Amster­ damu, jedan je prom atrač već mogao iz slučaja Nizozemske zak32

Podjela prostora i vremena u Evropi

Ijučiti »da među svim dijelovima trgovine u svijetu postoji takva veza da zanemariti jedan dio znači slabo poznavati sve ostale«32. A kad se jednom uspostave, veze traju. Neka zanesenost učinila me je povjesničarem Sredozemlja u drugoj polovici XVI. stoljeća. U duhu sam plovio, lutao, trampio, prodavao po svim tim lukama dobrih pedesetak godina. A zatim sam se morao upustiti u povijest Sredozemlja XVII. i XVIII. stoljeća. Mislio sam da će njegova posebitost učiniti da se osjećam strancem i da ću morati, da bih se opet snašao, poduzeti novo naukovanje. Međutim, ubrzo sam opazio da se i dalje nalazim u poznatom kraju i 1660. ili I 6 7 O, pa čak i 1750. Temeljni prostor, putni smjerovi, razdaljine, proizvodi, razmjenjivana roba, pristaništa, sve je bilo na istom mjestu. U svemu, tu i tamo po koja promjena, ali i ona je gotovo isključivo dolazila od nadgradnje, što je istodobno i mnogo i gotovo ništa, premda to gotovo ništa — novac, kapitali, krediti, povećana ili umanjena potražnja za ovim ili onim proizvodom — može biti glavno u spontanom, prosječnom i kao »prirodnom« životu. A on se nastavlja i ne zna se zapravo da istinski gospodari nisu više oni od jučer, ili o tome se barem ne vodi mnogo računa. Da se ulje iz Apulije, u XVIII. stoljeću, izvozi preko Trsta, Ancone, Napulja, Ferrarc prem a sjeveru, a mnogo manje prema Mlecima33, doduše jest važno, ali da li je to toliko važno za seljake i maslinarc? Oslanjajući se na to iskustvo, sam sebi tumačim ustrojstvo ekonomija-svjetova i onih mehanizama zahvaljujući kojima kapi­ talizam i ekonomija tržišta supostojc, prožimlju se međusobno, ali se uvijek ne stapaju. Na površini zemljišta i na površini vode, stoljeća i stoljeća organizirala su prave lance lokalnih i regionalnih tržišta. Ta lokalna ekonomija obrće se sama od sebe prema svojoj rutini i sudbina joj je da s vremena na vrijeme bude predmetom integracije, jednog »racionalnog« dovođenja u red u korist neke premoćnije oblasti ili grada, i to za jedno ili dva stoljeća, sve do pojave nekog novog »organizatora«. Kao da centralizacija i kon­ centracija1* izvozâ i bogatstava nužno ide u korist nekim iza­ branim mjestima akumulacije. Da ostanemo u okvirima prethodnog primjera, navest ćemo jedan poučan slučaj: stavljanje Jadranskog mora u službu za dobrobit Venecije. To m ore koje mletačka Signoria kontrolira, bar od 1383, nakon zauzeća Krfa, i koje je za nju neka vrsta nacionalnog tržišta, Venecija naziva »svojim zaljevom« i tvrdi da ga je osvojila plativši ga svojom krvlju. Samo u olujnim zimskim danima ona obustavlja patroliranje svojih galija s pozlaćenim pramcima. 33

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

No, Venecija nije izmislila to m ore; ona nije stvorila gradove koji su posuti po njegovim obalama; ona je i proizvodnju obalnog svijeta i njihovu robnu razmjenu, pa čak i njihove pom orske narode, našla kad su bili već oformljeni. Morala je samo obuhvatiti svojom rukom , kao mnoštvom niti, svu trgovinu koja je tu pos­ tojala prije njezina upada: ulje iz Apulije, brodograđevno drvo iz šum a Monte Gargana, istarski kamen, sol koju na obim obalama traže i ljudi i stada, vino, žito... Ona je okupila i putujuće trgovce i stotine, tisuće brodova i jedrenjaka, i sve je to zatim prilagodila svojim vlastitim potrebam a i integrirala u vlastitu ekonomiju. Takvo izravno ovladavanje predstavlja proces, »model« po kojem se vrši ustrojavanje svake ekonom ije-svijeta sa svojim očiglednim m onopolima. Signoria sm atra da se sva jadranska trgovina mora usmjeriti prem a njezinoj luci i proći njezinu kontrolu bez obzira koje joj je odredište. Zato se ona iz svih sila upinje u borbi protiv Senja i Rijeke, tih uskočkih gradova, ali ništa m anje i protiv Trsta, Dubrovnika i Ancone koji su njezini trgovački suparnici .35 Shema mletačke dominacije nalazi se i drugdje. U biti ona počiva na jednoj dijalektici koja oscilira između tržišne ekonomije koja se razvija od sebe same, gotovo spontano, i teškog eko­ nom skog diktata koji upravlja njezinim manjim djelatnostima, orijentira ih i čvrsto ih drži u ruci. Govorili smo o apulijskom ulju koje je Venecija vrlo dugo u potpunosti rezervirala za sebe. A da bi to mogla učiniti, imajte na um u da je oko 1580. imala u oblasti te proizvodnje više od 500 bergam skih trgovaca36, vlastitih poda­ nika koji su se bavili nakupom, uskladištenjem i organizacijom otprem e ulja. Viša ekonomija na taj način obuhvaća i proizvodnju i upravlja njezinom potrošnjom . Da bi uspjela, sva su joj sredstva dobra, a navlastito svjesno davanje kredita. Nimalo drugačije nisu postupili ni Englezi kad su učvrstili svoju prem oć u Portugalu, nakon mirovnog sporazum a lorda Methucna (1703). Ili, Ameri­ kanci, kad su nakon drugoga svjetskog rata protjerali Engleze iz Južne Amerike.

Treće pravilo (nastavak): zone po von Thiinenu Jedno m oguće tumačenje (bez pogovora) može nam dati Johann Heinrich von Thünen (1780-1851), koji je uz Магха najveći nje­ 31

Podjela prostora i vremena u Evropi

mački ekonomist XIX. stoljeća.37 U svakom slučaju, svaka ckonomija-svijet podvrgava se shemi koju je on zacrtao u svome djelu Der isolierteStaat (1826). »Zamislimo«, piše von Thüncn, »veliki grad usred plodne ravnice koju ne siječe ni kanal ni plovna rijeka. Ravnica je posvuda jednakog tla i u cjelini pogodna za obrađivanje. Na prilično velikoj udaljenosti od grada, ravnica se završava na rubu jedne divlje zone, neobrađene zemlje koja potpuno odvaja naš grad od ostatka svijeta. Osim toga, ravnica nema nijednog grada osim velikog grada koji smo gore spomenuli .«38 Pozdravimo još jednom Ш' potrebu ekonomije za izlaskom iz stvarnosti, da bismo je zatim bolje razumjeli.39 Jedini grad i jedinstveno polje djeluju jedno na drugo kao u zatvorenoj posudi. Budući da je svaka djelatnost određena samo udaljenošću (jer nikakva razlika u tlu ne predodređuje ovaj ili onaj dio zemljišta za neku posebnu kulturu), koncentrične se zone same od sebe uspostavljaju polazeći od grada; prvi krug vrtovi, povrtlarske kulture (koje se nastavljaju na gradski prostor, pa čak u njemu zauzimaju slobodne međuprostore), te mljekarska pro­ izvodnja; zatim, drugi i treći krug, žitarice i uzgoj stoke. Imamo pred očima jedan svijet u malom kojega se model može pri­ mijeniti, kao što je učinio G. Niemeicr40, naScvillu i naAndaluziju; ili, kao što smo mi to pokušali, na oblasti koje snabdijevaju London ili Pariz41, ili zapravo na bilo kçji drugi grad. Teorija prianja na stvarnost u onolikoj mjeri koliko je predloženi model gotovo prazan i ukoliko, da se poslužimo još jednom slikom španjolskog svratišta, sa sobom donosimo sve što će nam trebati. Neću zamjeriti von ThOnenovu modelu što ne daje nikakva mjesta započinjanju i razvoju industrije (koja postoji znatno prije engleske revolucije u XVIII. stoljeću) ili što nam opisuje jednu apstraktnu zemlju gdje razdaljina — devis ex m achina — sama zacrtava krugove uzastopnih djelatnosti i u kojoj nema ni gradića ni sela, to jest ni jedne od ljudskih tržišnih stvarnosti. Svako prenošenje na neki stvarni primjer tog odveć pojednostavnjenog modela dopušta nam zapravo da u nj ponovo uvedemo elemente kojih nema. Naprotiv, ono što ću podvrći kritici jest to da i te kako jaki koncept nejednakosti nigdje nema mjesta u toj shemi. Među­ sobna nejednakost zona je bjelodana, ali ona se prihvaća bez tumačenja. »Veliki grad« dominira i upravlja svojim agrarnim područjima, i — točka. Ali zbog čega upravlja i dominira njime? Razmjena selo-grad koja stvara elementarni krvotok ekonomskog tijela, ma što rekao Adam Smith42, dobar je primjer nejednake 35

J'em and lira ud e l/ Vrijeme svijeta

Obli brodovi pristaju u Veneciji. V. Carpaccio, Ix*gcnda o svetoj Ursuli, detalj o odlasku zaručnika, (fotografija Anderson-Giraudon)

Podjela prostora i vremena

u

Evropi

razmjene. Ta nejednakost ima svoje korijene, svoj postanak .43 U vezi s time, ekonomisti odveć zanemaruju povijesni razvoj koji je, bez ikakve sumnje, i to vrlo rano, imao u tome svoju riječ.

Treće pravilo (nastavak): prostorna shema ekonomije-svijeta Svaka ekonomija-svijet predstavlja užljcbljenjc, postavljanje jedne uz drugu zona koje su zajedno povezane, ali na različitim razinam a. Na terenu se ocrtavaju tri »areala«, bar tri kategorije: uski centar, dosta razvijene druge oblasti, da bismo završili s ogromnim vanjskim rubovima. I obavezno se kvalitete i značajke društva, ekonomije, tehnike, kulture, političkog reda mijenjaju čim se iz jedne zone premjestimo u drugu. Imamo u tome tumače­ nje vrlo velikog dosega na kojem je Immanuel Wallcrstcin sagra­ dio čitavo svoje djelo, The M odem World System (1974). Središte, »srce« sjedinjuje sve ono što postoji naprednoga i različitoga. Sljedeći prsten ima samo jedan dio tih prednosti, premda i on sudjeluje u njima: to je zona onih koji su »sjajni, ali uvijek drugi«. Naprotiv, nedogledna periferija sa svojim rijetkim žiteljstvom predstavlja arhaizam, zaostajanja, ono što drugi mogu lako iskorištavati. Ta diskriminatorska geografija i danas još pos­ tavlja zamku i objašnjava opću povijest svijeta, premda ta ista povijest, tu i tamo, sama po sebi stvara zamku sa svojim gledanjem kroz prste. U središnjem dijelu nema ničega što bi bilo tajanstveno: onda kad je Amsterdam »skladište« svijeta, Ujedinjene pokrajine (ili bar najaktivnije među njima) predstavljaju središnju zonu; kad Lon­ don nametne svoju supremaciju, Engleska se (ako ne i svi Britanski otoci) nalazi u srcu čitavog skupa. Kad se Antwerpen, na početku XVI. stoljeća, jednog lijepog jutra probudio u središtu evropske trgovine, Nizozemska je postala, kako je govorio Henri Pirenne, »predgrađe Antwerpena«44, a prostrani svijet, njegovo još šire predgrađe. »Usisna je (...) i privlačna snaga tih stožera rasta «45 očigledna. Naprotiv, teže je snaći se kad valja odrediti u svim njihovim dimenzijama, u susjedstvu s tom središnjom zonom, one oblasti s kojima graniči, koje, doduše, zaostaju za njom, ali često gotovo neznatno, i koje nastojeći da je sustignu, vrše pritisak na nju sa

37

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

svih strana i mnogo su nemirnije nego druge. Razlike nisu uvijek lako uočljive: za Paula Đairocha 46 razlike u razini između tih ekonomskih zona jučer su bile slabije nego danas; Hermann Kellcnbcnz čak sum nja da i postoje47. Međutim, bile velike ili ne, razlike postoje, kao što nam ukazuju cijene, nadnice, razine života, nacionalni proizvod, dohodak p ro capite, trgovačke ravnoteže, naravno, svaki put kad raspolažem o brojkama. Najjednostavniji kriterij, ako ne i najbolji, ali u svakom slu­ čaju neposredno pristupačan, jest prisutnost ili neprisutnost, u toj i toj regiji, stranih trgovačkih kolonija. Čak ako ima i prvenstven položaj u nekom danom gradu, u nekoj danoj zemlji, strani trgovac več sam po sebi ukazuje na inferiornost grada ili zemlje u odnosu na ekonomiju koju on zastupa ili je predstavlja. Raspo­ lažemo desetinama prim jera za te superiornosti: đenoveški trgovci-bankari u Madridu, za Filipa II; nizozemski trgovci u Lcipzigu u XVII. stoljeću; engleski trgovci u Lisabonu u XVIII. stoljeću; ili Talijani, oni navlastito u Brugcsu, u Antwerpenu, u Lyonu kao i u Parizu (bar do Mazarina). Oko 1870, »u Lisabonu i u Câdizu, sve su trgovačke kuće strana trgovačka predstavništva«, Aile Hauser fre m d e Comptoirs sin d iQ. Jednaka je situacija, ili gotovo jednaka, u Veneciji u XVIII. stoljeću .49 Naprotiv, nejasnoće nestaju čim zakoračimo u zemlje na periferiji. Ondje je nemoguće prevariti se: to su bijedni, zaostali krajevi, gdje u društvenom smislu prevladava kmetstvo ili čak ropstvo (slobodnih ili tobože slobodnih seljaka ima samo u srcu Zapada). To su krajevi koji su jedva ušli u m onetarnu ekonomiju. Zemlje gdje je tek započela raspodjela rada; gdje se seljak mora odjednom baviti svim poslovima; gdje su cijene, ako se uopćt prakticiraju, najčešće sm iješno niske. Svaki je prejeftini život, uostalom, sam po sebi pokazatelj nerazvijenosti. Vraćajući se 1618. u svoju zemlju, madžarski propovjednik, Martin Szcpsi Com bor »zapaža visoke cijene prehram benih proizvoda u Nizo­ zemskoj i Engleskoj; situacija se počinje mijenjati u Francuskoj, pa u Njemačkoj, Poljskoj i Češkoj, a kruh je i dalje sve jeftiniji duž čitava njegova puta, sve do Ugarske«50. Ugarska je gotovo na dnu ljestvice. No, može se ići i dalje: u Tobolsku, u Sibiru, »stvari potrebne za život tako su jeftine da običan čovjek tu može vrlo dobro živjeti s 10 rubalja godišnje«51. Zaostalije oblasti na rubovima Evrope pružaju brojne modele takvih marginalnih ekonomija. »Feudalna« Sicilija u XVIII. sto­ ljeću; Sardinija u kojoj mu drago epohi; turski Balkan; Mccklen38

Podjela prostora i vremena u Evropi

burg, Poljska, Litvanija, prostrane regije iscrpljivane u korist za­ padnih tržišta, osuđene da svojim proizvodima manje zadovo­ ljavaju lokalne potrebe nego potražnju izvanjskih tržišta; Sibir, eksploatiran od ruske ekonomije-svijeta. Ali također i veneci­ janski otoci na Levantu, gdje je vanjska potražnja suhog grožđa i slatkih vina, koja se troše čak u Engleskoj, već u XV. stoljeću nametnula monokulturu koja se neprestano širila i uništila sve lokalne ravnoteže. Naravno, posvuda na svijetu postoje periferije. I prije i poslije Vasca da Game, crnci, tragači za zlatom i lovci iz primitivnih krajeva Monomotape, na istočnoj afričkoj obali, mijenjaju žutu kovinu i bjelokost za indijske pamučne proizvode. Kina se na svojim gra­ nicama ne prestaje širiti i posezati za zemljama »barbara«, kako ih označavaju kineski tekstovi. Jer, nasuprot tim narodima, kinesko je gledanje potpuno jednako gledanju Grka iz klasičnog razdoblja na narode koji nisu govorili grčki: u Vijetnamu, kao i na in­ donezijskim otocima, postoje samo barbari. U Vijetnamu, me­ đutim, Kinezi prave razliku između pokitajčenih barbara i barbara koji nisu pokitajčeni. Prema jednom kineskom povjesničaru iz XVI. stoljeća, njegovi su sunarodnjaci »nazivali sirovim barbarima one koji su čuvali svoju neovisnost i svoje prvobitne običaje, a kuhanim barbarima one koji su više-manjc prihvatili kinesku civilizaciju i podložili se Carstvu«. Ovdje politika, kultura, eko­ nomija, društveni model zajedno ulaze u račun. Sirov i k uhan, u toj semantici, kako'nam tumači Jacques Dourncs, znači i opreku kultura-priroda, budući da se sirovost iskazuje prije svega nagošću tijela: »Kad Pôtao (’kraljevi’ brda) plate namet (pokitajčenom) anamskom dvoru, ovaj će ih zaodjenuti ruhom .«52 Odnosi ovisnosti vide se isto tako dobro na velikom otoku Hainanu, nadomak južne obale Kine. Brdovit, nezavisan u svom središtu, taj je otok naseljen ne-Kinezima, doista primitivnim ljudima, dok je njegova niska oblast, ispresijecana rižištima, već u rukama kineskih seljaka. Gorštaci, koji su od rođenja pljačkaši, ali koje u svakoj prilici gone kao divlje zvijeri, rado mijenjaju tvrdo drvo (orlovinu i calam bu) i zlatnu prašinu u neke vrste nijemoj trgovini, i to tako da su kineski trgovci »najprije ostavljali svoje platno i pletenu robu po njihovim brdima«53. Ako izuzmemo nijemi postupak, te razmjene naliče na one s atlantskih obala Sahare u vrijeme Henrika Moreplovca, kad su tu, za platno, sukno i portugalske pokrivače počeli mijenjati zlatnu prašinu i crne robove, što su ih na obalu dopremali nomadski Berberi. 39

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

»Sirovi barbar«: kineski crtež pri­ kazuje polunagog Kambodžanina kako drži Školjku u ruci. Gravira iz Che Kong Tua. (B. N.)

Treće pravilo (nastavak): neutralne zone? Pa ipak, zaostale zone nisu raspodijeljene isključivo na pravim periferijama. Zapravo, one tvore po središnjim oblastima više­ struke regionalne mrlje skrom nih dimenzija jednog »kraja« ili okruga, jedne doline odijeljene brdim a ili neke teško pristupačne zone, jer se nalaze izvan domašaja putova. Sve napredne eko­ nom ije tako su kao izbodene bezbrojnim bunarim a, izvan vre­ m en a svijeta, gdje povjesničar u potrazi za jednom prošlošću, koja je gotovo uvijek neuhvatljiva, ima osjećaj da roni kao u nekom podm orskom ribolovu. Ja sam uporno nastojao ovih posljednjih godina, i to mnogo više nego što bi se moglo zaključiti iz prvih dviju knjiga ovog djela, shvatiti elem entarne sudbine, sve to poseb­ no povijesno tkivo koje nas vodi ispod ili na rub tržišta, jer ekonomija razm jene zaobilazi takve posebne oblasti koje, kao što sam više puta rekao, nisu u ljudskom pogledu ni sretnije ni nesretnije od drugih. Međutim, takav je ribolov rijetko obilat. Dokumenti nedos­ taju, a pojedinosti koje uspijevamo napabirčiti više su slikovite 40

Podjela prostora i vremena u lit ropi

Susret dviju c ko n o m ija -svjeto va : z a p a d n ja č k i trgovac n a m jestu gdje se pro izv o d e m irodije. Ilustracija iz Knjige ču d a , Marco Polo, XV. stoljeće. П. X., M sfr. 2 8 /0 . (O tisak Ii. N.)

nego korisne. Ono što bismo htjeli sakupiti upravo su elementi koji bi nam omogućili da sudimo o kakvoći i o prirodi eko­ nomskog života koji graniči s tim nultim planom. Naravno, jasno nam je da mnogo tražimo. Ono što je ipak iznad svake sumnje jest postojanje takvih »neutralnih« zona gotovo izvan svih razmjena i svih miješanja. Na francuskom prostoru, čak i u XVIII. stoljeću, ovakvi se iskrcnuti univerzumi sreću jednako tako u strahovitoj unutrašnjosti Bretanje kao i u alpskom masivu Oisansa,54 ili u dolini Morzine,55 s onu stranu prijevoja Montets, ili u visokoj 41

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

dolini Chamonixa, koja je prije početka alpinizma bila sasvim zatvorena za izvanjski svijet. Susret 1970, kod Cervićrcsa, u oblasti Briançona, s jednom zadrugom gorštačkih seljaka koja je »nastav­ ljala živjeti ritmom pradjedova, u mentalitetu prošlosti i proiz­ voditi prem a starim težačkim tehnikama i tako preživjela opći brodolom svojih susjeda«, neviđena je šansa koju je imala povjes­ ničarka Colette Baudouy56. Ona ju je znala d obro iskoristiti. U svakom slučaju, činjenica da takvi izolati mogu postojati u Francuskoj godine 1970. pokazuje nam da se ne smijemo čuditi što u Engleskoj, u samo predvečerje industrijske revolucije, put­ nik ili istraživač na svakom koraku sreće zaostale oblasti. David Hum e 57 (1711-1776) opaža, negdje oko polovice XVIII. stoljeća, da u Velikoj Britaniji i u Irskoj ima krajeva gdje je život jeftin jednako kao u Francuskoj. A to je prikriveni način kako da se govori o krajevima koje bismo mi danas označili kao »neraz­ vijene«, gdje život i dalje teče na tradicionalan način, gdje seljaci imaju pri ruci bogate izvore divljači, lososa i pastrva kojih su pune njihove rijeke. Što se tiče ljudi, prije bi trebalo govoriti o divljem stanju. Na prim jer, u oblasti Fens, uz rub zaljeva Wash, u času kad ondje, početkom XVII. stoljeća, započinju velike bonifikacije na nizozemski način: kad ti veliki vodoprivredni radovi uspostavljaju kapitalistička zemljišta na mjestu gdje su dotada živjeli slobodni ljudi, navikli na ribolov i na lov vodene divljači; ti će se primitivci žestoko boriti da sačuvaju svoj život, napadajući inženjere i kopače na zemljanim radovima, rušeći brane, ubijajući proklete radni­ ke .58 Takvi se sukobi modernizacije s arhaizm om ponavljaju i pred našim očima, pa bilo to u unutrašnjosti Kampanije ili u drugim dijelovima svijeta.59 Takva su nasilja ipak relativno rijetka. Opće­ nito uzevši, »civilizacija«, kad joj to treba, ima tisuće načina kako da prevari i da prodre u područja koja je toliko dugo ostavljala zapuštenima. No, zar je učinak znatno drugačiji?

Treće pravilo (nastavak i kraj): ovojnica i podgradnja Ekonomija-svijet predstavlja nam se kao jedna golema ovojnica. A priori, ona bi m orala — s obzirom na nekadašnja sredstva komunikacija—imati na okupu znatne snage da bi osigurala dobar razvoj. I doista, ona se neosporno razvija, prem da gustoće i 42

Podjela prostora i vremena u Evropi

nabitosti, praćenja i djelatnih snaga ima samo u svojoj središnjoj zoni i u oblastima koje je neposredno opkoljavaju. A ove potonje, bilo da ih promatrate u krugu Venecije, Amsterdama ili Londona, obuhvaćaju zone manje žive ekonomije, zone koje su opuštenije povezane sa središtima odlučivanja. Čak i danas, Sjedinjene Dr­ žave imaju unutar svojih granica nerazvijenih krajeva. Dakle, bilo da ekonomiju-svijet promatramo u onome što se iskazuje na površini ili pak u dubini njezine središnje zone, uvijek se moramo čuditi istoj stvari: stroj radi, ali ipak (sjetimo se samo prvih moćnih gradova iz evropske prošlosti) u njemu je malo snage. Pa, kako je onda bio moguć tolik uspjeh? Pitanje će se nametati tijekom čitavog ovog djela, a da naši odgovori neće moći biti nepobitni: to što se Nizozemska uspjela probiti sa svojom trgovinom u dubinu neprijateljske Francuske pod Lujem XIV, što se Engleska uspjela domoći golemih prostranstava Indije, sve su to, doduše, veliki uspjesi i podvizi, ali su i na granici vjerojatnoga. Možda bi nam se moglo dopustiti da pokušamo sugerirati tumačenje koristeći se jednom slikom. Zamislimo da imamo pred sobom veliki kameni blok 60 što ga je Michelangelo ili neki od njegovih suvremenika izabrao u kararskim kamenolomima. Taj će teški div ipak biti odvojen od svoje mase, a zatim i pom aknut pom oću sredstava koja su zacijelo bila veoma skromna: malo baruta, koji se već odavna rabi u kameno­ lomima i u rudnicima, dvije ili tri poluge, desetak ljudi (ako ih je i bilo toliko), nešto užadi, pokoja zaprega, drvene oblice za pod­ metanje i eventualno kotrljanje, malo kosine i — stvar je gotova! A gotova je, jer je div prikovan za zemlju zbog svoje težine; jer predstavlja orijašku snagu, ali ta je snaga nepokretna, neutrali­ zirana. A masa elementarnih aktivnosti — zar i ona nije isto tako uhvaćena u zamku, zarobljena, vezana za zemlju, i upravo zbog toga je s njome lakše upravljati odozgo? Sprave i poluge što omogućavaju te podvige zapravo su gotov novac, ona bijela kovina što stiže u Gdanjsk ili u Messinu, ona izazovna ponuda kredita, ili malo »umjetnog« novca ili nekog rijetkog i toliko željenog proiz­ voda... Ili sâm sistem tržišta. Na krajevima trgovačkih lanaca, visoke cijene predstavljaju neprestane napasti: čim se dade znak, sve se pokreće. Dodajte tome snagu navika: kroz duga stoljeća papar i mirodije stizali su na vrata Levanta da se sretnu s dragocje­ nom bijelom kovinom. Naravno, u svemu tome i sila igra svoju ulogu: portugalske i nizozemske eskadre olakšavale su trgovačke operacije znatno

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

prije nego što je započelo »doba topovnjača«. No, još češće, upravo su naoko skrom na sredstva lukavo m anipulirala ovisnim ekonomijama. Zapravo, slika koju sm o dali vrijedi za sve m eha­ nizme ekonomijc-svijeta. Isto tako za centar u odnosu prema periferijama kao i za centar u odnosu prem a njem u samom. Jer, ponovim o to još jednom , centar je slojevit i podijeljen protiv sebe sama. A isto je i s periferijama: »Poznato je«, piše jedan ruski konzul61, »da je u Palermu gotovo svaka roba 50% skuplja nego u Napulju.« Ali on zaboravlja točno reći što podrazumijeva pod »roba« i na koje se izuzetke odnosi ono njegovo »gotovo«. Nama ostaje da zamislimo odgovor i kretanja što ih može za sobom povući ta razlika u nivou između dvaju kraljevstava što sačinjavaju sirom ašni jug Italije.

44

EKONOMIJA—SVIJET: JEDAN RED (KATEGORIJA) NASUPROT DRUGIMA Ma kakva da je očiglednost ekonomskih povezanosti i ma kakve bile njihove posljedice, krivo bi bilo zamišljati da kategorija ckonomija-svijet upravlja čitavim društvom i da samo ona određuje druge kategorije društva. Jer postoje i druge kategorije. Jedna ekonomija nije nikada izolirana. Njezin teren i njezin prostor jesu također teren i prostor na koji dola2 e i na kojem žive drugi entiteti — kultura, društvenost, politika — a oni se neprestano s njome miješaju, bilo da joj idu u prilog, bilo da djeluju protiv nje. Te je mase to teže odvojiti jedne od drugih zbog toga što je ono što možemo promatrati — iskustvena stvarnost, »stvarna stvarnost«, kako kaže François Pcrroux 62 — u biti cjelovitost, ono što smo nazvali društvom p a r excellence ili skupnošću skupina.6i Svaka posebna skupina64, koju razlikujemo zbog razloga razaznatljivosti, u proživljenom iskustvu ostaje zapravo pomiješana s drugim skupinama. Niti trenutak ne pomišljam da bi mogao postojati neki no m a n ’s la n d između ekonomske povijesti i povijesti društva, kako to hoče Willan65. Mogli bismo postaviti ove jednadžbe, i to u bilo kojem smjeru: ekonomija jest politika, kultura, društvo; kul­ tura je ekonomija, politika, društvo, itd. Isto bismo mogli reći da u danom društvu politika upravlja ekonomijom i obrnuto, da ekonomija pomaže ili odmaže kulturi i obrnuto. Moglo bi se čak, kao Pierre Brunei66, reći: »Sve što je ljudsko jest i političko, pa je, prema tome, i sva književnost (uključivši i hermetičku Mallarméovu poeziju) politička«. Jer, ako je jedna od značajnih odlika ekonomije prevladavanje prostora, zar to nije upravo ono što se može isto tako reći i o drugim društvenim skupinama? Sve se hrane prostorom, nastoje se širiti, zacrtavaju svoje uzastopne zone à la von Thünen. Tako vidimo da se neka država dijeli na tri zone: glavni grad, pokrajinu, kolonije. Ta shema odgovara Veneciji XV. stoljeća: grad i pristupi gradu —Dogado67; gradovi i područja na kopnu — Terra ferm a\ kolonije — Mar. Za Firencu postoje grad, Contado, lo Stato.68 Smijem li za ovaj posljednji, koga su Firentinci preoteli Sieni i Piši, tvrditi da pripada u red pseudokolonija? Izlišno je govoriti o trojnoj podjeli Francuske u XVII, XVIII, XIX. i XX. 45

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta Г ; Ј Ш • prva QotJCta umjetnoit (XII at) *

unlitenl «pofiwnlcl

I .. J o ( Јге ф gotičke umjetnosti

4. KARTA GOTIKE Prema Historijskom atlasu Georgesa D ubya (Larousse, 1978).

stoljeću ili o Engleskoj ili o Ujedinjenim pokrajinama. Ali, gledano u evropskoj cjelini, nije li sistem nazivan evropskom ravnote­ žom,69, a koji povjesničari najradije izučavaju, u neku ruku politič­ ka replika ekonom ijc-svi jeta? Cilj je uspostaviti i zadržati periferije i poluperiferije (u kojima recipročne zategnutosti jedna drugu uvijek ne poništavaju) i to na način da središnja moć ne bude 46

Podjela prostora i vremena u Evropi

ugrožena. Јсг i politika ima svoje »srce«, jednu usku zonu odakle se motri na bliske i daleke događaje: w ait a n d see. Društveni oblici imaju isto tako i svoje diferencijalne geo­ grafije. Dokle na terenu, primjerice, dopiru ropstvo, kmetski od­ nosi, feudalno društvo? Prema prostoru, društvo se stubokom mijenja. Kad Dupont de Nemours prihvaća da bude učiteljem sinu princa Czartoryskog, otkriva na svoje veliko čudo da je Poljska zemlja kmetstva, da seljaci ne znaju za državu i poznaju samo svog gospodara, da su neki vladari ostali na razini svojih kmetova, kao Radziwill, koji kraljuje »nad zemljom većom od Lotaringije«, ali spava na podu70. I kultura je isto tako neprestano dijeljenje prostora i ima svoje uzastopne krugove: u vrijeme renesanse, Firenca, Italija, ostala Evropa. A ti krugovi, naravno, odgovaraju osvajanjima prostora. Pogledajte na koji način »francuska« umjetnost, to jest umjetnost gotičkih katedrala, polazi iz zemalja između Seine i Loire i osvaja Evropu. Kako barok, dijete protureformacije, osvaja čitav kon­ tinent, počevši od Rima i Madrida, i zahvaća čak i protestantsku Englesku. Kako u XVIII. stoljeću francuski postaje zajedničkim jezikom obrazovane Evrope. Ili, kako će, počev od Delhia, čitava Indija, bila ona muslimanska ili hinduska, biti preplavljena is­ lamskom arhitekturom i umjetnošću, koje će osvojiti i Indoneziju nakon što je i onamo prodro islam, donesen indijskim trgovcima. Nedvojbeno je da bismo mogli kartografski prikazati način na koji se ti različiti »redovi« društva upisuju u prostor, odrediti njihove polove, središnje zone i njihove silnice. Svaka od tih kategorija ili redova ima svoju posebnu povijest, svoje vlastito područje. A svi djeluju jedan na drugoga. Niti jedan ne prevladava nad drugima jednom zauvijek. Njihovo se razvrstanje, ako razvrstanja uopće ima, neprestano mijenja, doduše sporo, ali ipak se mijenja.

Ekonomski red (kategorija) i međunarodna podjela rada Pa ipak, s m odernim vremenima, ekonomsko prvenstvo sve više i više odlučuje: ono usmjerava, smeta i utječe na druge redove. Pojačava nejednakosti, zatvara u bijedu ili u bogatstvo druge sudionike ekonomije-svijeta, određuje im neku ulogu i to, reklo 47

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

bi se, za veoma dugo vrijeme. Zar jedan ekonom ist nije rekao71, i to ne šaleći se: »Neka je zemlja sirom ašna zbog toga što je siro­ mašna«? A jedan povjesničar72: »Ekspanzija vuče za sobom ekspan­ ziju«? Što je isto kao i izjaviti: »Neka se zemlja bogati zato što je već bogata«. Te očiglednosti, koje su hotimice pojednostavnjene, za mene imaju, na kraju krajeva, više smisla nego tobože »nepobitni «73 pseudoteorem Davida Ricarda (1817), kojega su postavke poz­ nate: odnosi između dviju zadanih zemalja ovise o »komparativnoj cijeni koštanja« koja u njima vrijedi za proizvodnju; svaka izva­ njska razmjena teži prem a uzajamnoj ravnoteži i može biti samo korisna za oba partnera (u najgoru ruku malo više jednom nego drugom ) jer »m eđusobno povezuje sve nacije civiliziranog svijeta zajedničkim vezama interesa, prijateljskim odnosim a i spaja ih u jedno jedino veliko društvo. To je ono načelo koji traži da se vino proizvodi u Francuskoj i u Portugalu, da se žitarice uzgajaju u Poljskoj i u Sjedinjenim Državama, a da se gvoždarija i drugi slični artikli proizvode u Engleskoj«.74 Ta nas slika um iruje, pa i odveć um iruje. Jer, postavlja se pitanje: ta raspodjela zadataka, koju Ricardo 1817. opisuje kao da je u samoj prirodi stvari, kada je nastala i zbog kojih razloga? Ona nikako nije plod poziva koji bi bili »prirodni« i proizlazili sami od sebe, nego je nasljedstvo, konsolidacija jedne više ili manje stare situacije koja se polako i povijesno zacrtavala. Raspod­ jela rada u svjetskim razm jerim a (ili u razm jerim a jedne ekonom ije-svijeta) nije neki dogovorni sporazum koji se između jednakih partnera može u svakom času revidirati. Taj se sporazum, naprotiv, uspostavljao postupno, kao lanac većih i manjih zavis­ nosti koje jedna drugu određuju. Neravnomjerna razmjena, tvo­ rac nejednakosti na svijetu i, recipročno, nejednakost svijeta, uporni tvorac razmjene, stare su stvarnosti. U ekonomskoj je igri oduvijek bilo karata koje su bolje od drugih, pa je čak bilo i varanja u igri. Neke djelatnosti ostvaruju veću dobit nego druge. Unosnije je gajiti lozu nego žito (bar u slučaju kad drugi pristaje gajiti žito za vas), više se isplati djelovati u sekundarnom nego u prim arnom sektoru, a isto tako u tercijarnom nego u sekundarnom . Ako je robna razmjena Engleske i Portugala, u Ricardovo vrijeme, takva da prva dobavlja sukna i druge industrijske proizvode, a da drugi proizvodi vino, Portugal je tada u prim arnom sektoru, to jest u inferiornom položaju. A ima tome već nekoliko stoljeća, čak i prije elizabetinskog doba, da je Engleska prestala izvoziti svoje sirovine 48

P o d jela p r o s to m i v rem e n a u P.vropi

Isaac van de Luck (1608), Alegorija trgovine Gdanjska, stropni ukras hanzeatske kuće, danas Gradska vijećnica u Gdanjsku. Sva se aktivnost grada okreće oko žita koje dolazi Visloin kroz prokopani kanal (dc'aljc vidi kuj. I, str. 126; клј. U, str. 297), stiže do luke i do njezinih brodova koje vidimo u zadnjem planu. U prednjem planu, poljski i zapadni trgovci koje prepoznajem o po njihovoj odjeći: oni su organizatori lanca ovisnosti koji vezuje Poljsku s Amsterdamom. (Fotografija Henryk Romanowski.)

■i')

rem a n d Braudel / Vrijeme svijeta

i vunu kako bi unaprijedila svoju industriju i trgovinu, a već nekoliko stoljeća da se nekada bogati Portugal razvija u obrnutom sm jeru, ili je na to bio prim oran. Portugalski su upravljači, naime, u vrijeme vojvode d ’Erceirea iskoristili u svoju obranu sva sredstva merkantilizma i unaprijedili razvoj svoje industrije. No, dvije godine nakon vojvodine smrti (1690), sav se taj arsenal napušta; desetak godina kasnije bit će potpisan sporazum lorda Methucna. Tko bi se usudio tvrditi da su anglo-portugalski odnosi diktirani »zajedničkim interesima i vezama« između prijatelja, a ne od­ nosim a sile koje je teško preokrenuti? Odnosi sile između naroda potječu iz često veoma starih stanja. Za neku ekonomiju, društvo, civilizaciju, p a čak i za politič­ ku zajednicu, prošlost, jednom proživljena u ovisnosti, teško se prekida. Nepobitno je, na prim jer, da talijanski jug već odavna zaostaje, bar od XII. stoljeća. Tako jedan Sicilijanac pretjeravajući kaže: »Mi sm o kolonija već 2.500 godina «.75 Brazilci, koji imaju nezavisnost od 1822, osjećali su se još jučer, pa čak i danas, u »kolonijalnom« položaju, i to ne u odnosu na Portugal, već u odnosu na Evropu i Sjedinjene Države. Danas je već otrcana šala kad se kaže: »Mi nism o Sjedinjene Države Brazila, već Brazil Sjedinjenih Država...« Jednako kao što se industrijsko zaostajanje Francuske, koje je bjelodano od XIX. stoljeća, ne može protumačiti ako ne izvršimo dosta dugo vraćanje u prošlost. Po nekim povjesničarima76, Fran­ cuska je prom ašila industrijski razvoj i svoje natjecanje s Engles­ kom za prvo mjesto u Evropi i u svijetu zbog Revolucije i Carstva: po njima, tada je propuštena velika šansa. Istina, Francuska je stjecajem okolnosti prepustila čitav svjetski prostor trgovačkoj eksploataciji Velike Britanije; jednako je tako istina da su udružene posljedice Trafalgara i Waterlooa imale isto tako znatnu težinu. Međutim, smijemo li zaboraviti sve one šanse još prije 1789? Zar Francuska nije 1713- dopustila da joj nakon rata za španjolsku baštinu izmakne slobodan pristup bogatstvima španjolske Ame­ rike? 1722, nakon Lawova neuspjeha, bila je lišena (sve do 1776) jedne središnje banke .77 1762, dakle još prije Pariškog ugovora, izgubila je Kanadu, a praktički i Indiju. A, još mnogo dalje u prošlosti, bogata Francuska iz XIII. stoljeća, koja je premašila svoje vlastite granice zahvaljujući poznatim kopnenim sastajanjima na šampanjskim sajmovima, izgubila je tu prednost početkom XIV. stoljeća nakon što je uspostavljena po m o rska veza između Italije i Nizozemske kroz Gibraltar; našla se je tada (kao što ćemo u 50

Podjela prostora l vremena u Evropi

daljem izlaganju objasniti78) izvan »kapitalističkog« kruga koji je bio bitan za Evropu. Pouka: nikada se ne gubi odjednom. Isto se tako i ne dobija odjednom. Uspjeh ovisi o iskorištavanju prilika dane epohe, o ponavljanjima, o akumulacijama. Moć se zgrće kao i novac i upravo zbog toga se slažem s razmišljanjima Nurskea i Chaunua, premda su na prvi pogled i odveć očigledna. »Jedna je zemlja siromašna zato što je siromašna«, ili recimo to jasnije, zato što je već bila siromašna ili uhvaćena otprije u »začarani krug siromaštva«, kao što to kaže Nurske .79 »Ekspanzija izaziva ekspan­ ziju«, zemlja se razvija jer se već razvijala, jer je zahvaćena prethod­ nim kretanjem koje joj pogoduje. Prošlost uvijek ima svoju riječ. Nejednakost je na svijetu posljedica strukturalnih stvarnosti koje se vrlo sporo uspostavljaju, ali i vrlo sporo nestaju.

Država: politička moć, ekonomska moć Danas je država na cijeni. Čak joj i filozofi pomažu. Samim tim, svako tumačenje koje ne potertava ulogu države nalazi se izvan mode, a moda, koja ima i svojih pretjerivanja i svojih prevelikih jednostavnosti, ima bar tu prednost da prisiljava neke francuske povjesničare da se vrate unazad i da se bar malo poklone onome što su kudili ili, u najmanju ruku, ostavljali po strani na svom putu. Pa ipak, između XV. i XVIII. stoljeća država je daleko od toga da bi ispunjala sav društveni prostor, ona nema onu »đavolsku« probojnu snagu koju joj pripisuje sadašnjost, a nema je jer joj nedostaju sredstva. Tim više što je pretrpjela posljedice kojima ju je zapljusnula duga kriza od 1350. do 1450. Tek s drugom polo­ vicom XV. stoljeća ona je na usponu. Gradovi-države koji, daleko prije teritorijalnih država, igraju prve uloge sve do početka XVIII. stoljeća, u to su vrijeme sredstva koja su potpuno u rukama njihovih trgovaca. A kad govorimo o teritorijalnim državama kojih se moć sporo uspostavlja, stvari su mnogo manje jednostavne. Međutim, prva teritorijalna država koja se izgradila kao nacionalno tržište ili kao nacionalna ekonomija, mislimo na Englesku, pot­ pada dosta rano, nakon revolucije iz 1688, pod prevlast trgovaca. Ništa nas dakle ne čudi ako vidimo da u predindustrijskoj Evropi jedan određeni determinizam dovodi do poklapanja političke i ekonomske moći. U svakom slučaju, karta ekonomije-svijeta, s 51

l'enuim l B raudel/ Vrijeme svijeta

Službeni ceremonijal mletačke države: kako se poklisar oprašta od Dužda. V. Carpaccio, l.egemla o svetoj Ursuli (oko 1500). (Otisak Giraudon.) 52

Podjela prostora i vremena u Evropi

prcnapetošću njezinih središnjih zona, njezinih koncentričnih razlika, vrlo lako može odgovarati političkoj karti Evrope. I zaista, u središtu ekonomije-svijeta uvijek stoluje jedna jaka, agresivna, povlaštena, izvanscrijska država, puna dinamizma, koje se svi boje i istodobno joj se dive. To je slučaj već s Venecijom u XV. stoljeću; s Nizozemskom u XVII. stoljeću; s Engleskom u XVIII. stoljeću i još više u XIX; sa Sjedinjenim Državama danas. Zar bi te vlade »u centru« mogle ne biti jake? Immanuel Wallcrstcin se potrudio da na to niječno odgovori, uzimajući za primjer vladu Ujedinjenih pokrajina u XVII. stoljeću, o kojoj su suvremenici i povjesničari ponavljali da gotovo ne postoji. Kao da središnji položaj sam po sebi ne stvara i ne iziskuje efikasnu vladu.80 Kao da vlada i društvo ne predstavljaju cjelinu, jedan i isti blok. Kao da novac ne stvara društvenu disciplinu i mogućnosti izvanrednog djelovanja! Dakle, jake su vlade postojale u Veneciji, pa čak i u Amster­ damu i u Londonu. Vlade koje su kadre da se nametnu iznutra, da podvrgnu disciplini »prosti puk« gradova, da u slučaju potrebe povećaju fiskalne namete, da zajamče kredit i trgovačke slobode. Ali, one su kadre da se nametnu i izvan svojih granica: upravo za te vlade, koje nikada ne prezaju pred primjenom sile, možemo vrlo rano, ne plašeći se anakronizma, upotrijebiti izraz kolonija­ lizam i imperijalizam. Međutim, to ne sprečava, dapače, da te »središnje« vlade budu više ili manje u ovisnosti od jednog ranog kapitalizma kojemu su izbili već dosta dugi zubi. I tada se moć dijeli između jednih i drugih. U toj igri država ponire (a da se nikada ne udavi) u kretanje svojstveno ekonomiji-svijetu. Služeći drugome, služeći novcu, država služi i sebi samoj. Promjena dekora nastaje čim se približimo, čak i u susjedstvu središta, onoj zoni koja je živa ali manje razvijena, u kojoj je država dugo bila neka mješavina tradicionalne karizmatske monarhije i m oderne organizacije. Vlade su tu zapetljane u društvima, u eko­ nomijama, pa čak i u kulturama koje su dijelom i arhaične. Takve vlade jedva dišu u prostranstvu svijeta. Monarhije evropskog kon­ tinenta prim orane su da pošto-poto vladaju u zajednici s plem­ stvom, ali i protiv plemstva koje ih okružuje. Zar bi bez njega nepotpuna država (čak i kad je riječ o Francuskoj Luja XIV) mogla izvršiti svoje zadatke? Naravno, tu je i »buržoazija« u svom usponu kojoj država organizira napredovanje, ali ona to čini veoma oprez­ no, i ti su društveni procesi spori. Istodobno te države imaju pred očima uspjehe trgovačkih država koje su zauzele daleko bolja 53

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

mjesta na raskršćima trgovačkih puteva; svjesne su svojeg, uglav­ nom podređenog položaja, tako da je njihova glavna zadaća da pod bilo koju cijenu dodu do više kategorije, da se uzdignu prem a središtu, tražeći s jedne strane kako da oponašaju svoj uzor i da dodu do tajne uspjeha: to je kroz dugi niz godina bila fiksna ideja Engleske nasuprot Nizozemskoj. S druge strane, stvarajući i m obi­ lizirajući prihode i izvore potrebne za vođenje ratova i za upadljivu raskoš koja je, na kraju krajeva, isto tako sredstvo vladanja. Či­ njenica je da svaka država koja se imalo približava središtu ekonom ije-svijeta gubi dobru volju i upušta se u osvajanja, kao da joj takvo susjedstvo podgrijava žuč. No, ne valja se zavaravati: razmak između m oderne Nizo­ zemske XVII. stoljeća i majestoznih država, kao Francuska i Špa­ njolska, i dalje je prevelik. Taj se razmak najbolje vidi u držanju vlada prem a jednoj ekonomskoj politici koja je tada za njih bila znak prestiža, a koju ćemo nazvati jednom , naknadno skovanom riječju — m erkantilizam . Stvarajući taj termin, mi sm o ga his­ toričari obogatili višestrukim značenjem. No kad bi jedno do tih značenja m oralo prevagnuti, bilo bi to ono koje znači obranu od drugoga. Jer, merkantilizam je prije svega način obrane. Vladar ili država koji prim jenjuju njegova pravila nedvojbeno podliježu jednoj modi, ali iznad svega priznaju podređeni položaj kojem valja doskočiti ili ga valja svesti na manju m jeru. Nizozemska će biti merkantilistička samo u vrlo rijetkim razdobljima koja se upravo poklapaju s onim vremenim a kada ona vidi da joj prijeti opasnost izvana. Redovito ona nekažnjeno provodi slobodnu kon­ kurenciju i to joj donosi samo koristi. U XVIII. stoljeću, Engleska napušta budni merkantilizam, i da li je to dokaz, kao što ja držim, da je kucnuo čas britanske veličine i moći na satu svijeta? Jedno stoljeće nakon toga (1846) Engleska će se bez ikakve opasnosti moći otvoriti slobodnoj razmjeni. Sve se još više mijenja kad doprem o do rubova neke ekono­ mije—svijeta. Tu su kolonije sastavljene od porobljenih pučanstava lišenih prava da upravljaju sama sobom: gospodar je m etropola kojoj je glavna briga da za sebe sačuva dobit od trgovine u sustavu isključivosti, koji je posvuda na snazi, pod bilo kojim oblikom. Istina je da je m etropola vrlo daleko i da gradovi i vladajuće manjine predstavljaju zakon u krugu lokalnog života. No, takva moć administracije i lokalističkih partikularizama, ono što se nazi­ va američkom demokracijom, tek je elem entarni oblik vladavine. U najboljem slučaju onakve kakva je bila u antičkim grčkim gra­ 54

Podjela prostora i vremena u Pumpi

dovima — i, čak, bar da je takva! Doći će to na vidjelo s oslobađa­ njem kolonija koje je prouzrokovalo — kad se sve sabere — nagli zastoj u funkcioniranju vlasti. Nakon što je dokinuta lažna kolo­ nijalna država, valjalo je nekako skrpati novu. Sjedinjene Države, ustavno uspostavljene 1787, uložile su mnogo vremena da od federalne države stvore povezanu i efikasnu političku snagu. Taj je proces bio spor i u drugim američkim državama. Na drugim nekolonijalnim periferijama, poglavito na istoku Evrope, bar su postojale neke države. Njihova je ekonomija, me­ đutim, bila ovisna o strancima. Tako da u Poljskoj, primjerice, država predstavlja instituciju lišenu svake supstancije. Jednako je i s Italijom XVIII. stoljeća, u kojoj nema pravih vlada. »S Italijom se postupa«, kaže grof Maffei (1736), »s njezinim se narodima postupa onako kako bi se postupalo sa stadom ovaca ili drugih divljih životinja .«81 I sama se Venecija nakon Požarevačkog mira (1718) prepustila sa zadovoljstvom ili rezignacijom u »neutral­ nost«, a to je kao da smo rekli da se predala .82 Za sve one koji gube, spasa ima samo kad pribjegnu sili, agresiji, ratu. Za to je dobar primjer Švedska Gustava Adolfa. Ili, još bolje, Afrika berberskih gusara. Doduše, sa sjevernoafričkim gusarima nismo više u okvirima evropske ekonomije-svijeta, već u političkom i ekonomskom prostoru što ga prekriva Tursko Carstvo, a koje je samo za sebe jedna ekonomija-svijet, ali o tome ću govoriti u jednom od idućih poglavlja. Međutim, alžirska država može na svoj način poslužiti kao primjer, jer se nalazi na razmeđi dviju ekonomija-svjetova, evropske i turske, ne pokoravajući se ni jednoj od njih, budući da je praktički prekinula sve podaničke veze s Istanbulom, a istodobno ju je osvajačka evropska mornarica isključila iz svake sredozem ne trgovačke djelatnosti. Alžirsko gu­ sarstvo, nasuprot evropskoj hegemoniji, predstavlja jedini izlaz, jedinu m ogućnost prekida. Ako se okolnosti uzmu u istom kon­ tekstu, zar Švedska na granici dviju ekonomija, evropske i ruske, nije na isti način isključena iz svih neposrednih dobiti što ih može dati Baltik? Rat je za nju bio jedini spas.

Carstvo i ekonomija-svijet Carstvo, to jest super-država, koja sama za sebe pokriva čitav prostor jedne ekonomije-svijeta, postavlja pred nas skupni prob­ lem. Ukupno uzevši, carstva-svjetovi, kako ih naziva Wallerstein, 55

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

nedvojbeno su arhaične tvorevine, stari efekti pobjede politike nad ekonomijom. Ali oni još traju. U vrijeme kojim se bavi ovo djelo ona su još tu, izvan područja Zapada, u Indiji, sa carstvom Velikog Mogula, u Kini, u Iranu, u Otomanskom Carstvu i u carskoj Rusiji. Im manuel Wallcrstein tvrdi: uvijek kad postoji carstvo, odgo­ varajuća se ekonomija-svijet nije mogla razviti; bila je zaustavljena u svojoj ekspanziji. Moglo bi se isto tako reći da sm o tada suočeni s nekom vrsti c o m m a n d econom y, ako slijedimo zaključke Johna Hicksa, ili s jednim načinom proizvodnje koji se naziva a zijskim , da se poslužim o Marxovim, danas već starom odnim tumačenjem. Istina je da se ekonomija slabo prilagođava zahtjevima i prisilama jedne isključive carske politike. Niti jedan trgovac, niti jedan kapitalist neće u takvoj situaciji imati potpuno slobodne ruke. Mihajlo Kantakuzcn, koji je neke vrste Fuggcr Otomanskog Carstva, obješen je po kratkom postupku pred samim vratima svoje veličanstvene palače u Istanbulu, 13- ožujka 1578. na sul­ tanov nalog .83 U Kini84 je prebogati Heshen, ministar miljenik cara Qianlonga, sm aknut nakon careve smrti, a njegovo je imanje jednostavno konfiscirano u korist novog cara. U Rusiji85 je princu Gagarinu, guverneru Sibira i možda najkorum piranijem čovjeku carstva, 1720. odrubljena glava. Pomišljamo odm ah na Jacqucsa Cocura, na Scmblançaya, na Fouqucta: na svoj način, ti »procesi« i to smaknuće (mislimo na Semblançaya) govore o određenom političkom i ekonomskom stanju Francuske. Samo kapitalistički režim, pa bio on i starog tipa, ima takav želudac da može progutati i svariti skandale. Pa ipak, moje je osobno mišljenje da, čak i pod pritiskom jednog ugnjetačkog carstva koje je m alo ili nikako svjesno poseb­ nih interesa svojih posjeda, jedna ekonomija-svijet, pa ma kako bila zlostavljana i nadzirana, može živjeti i organizirati se zna­ čajnim prelaženjem svojih granica: Rimljani plove i trguju u Crve­ nom m oru i po Indijskom oceanu; armenski su se trgovci iz Džulfe, ispahanskog predgrađa, proširili po gotovo čitavom svijetu; in­ dijski b a n ia n i idu čak do Moskve; kineskih trgovaca ima po svim pristaništima Indonezije; Moskovska je Rusija u rekordno kratkom vrem enu uspostavila vlast nad nepreglednom sibirskom periferi­ jom. Wittfogel86 nema krivo kad tvrdi da je u onakvim političkim prostranstvima intenzivnog pritiska, kao što su bila carstva tradi­ cionalne južne i istočne Azije, »država doista mnogo jača nego društvo«. Slažemo se za društvo, ali za ekonomiju ne. 56

Podjela prostora i vremena u Evropi

No da se vratimo u Evropu. Zar i ona nije veoma rano izbjegla gušenju carskog tipa? Rimsko je Carstvo i više i manje nego Evropa; karolinško i otonsko carstvo slabo obuhvaćaju jednu Evropu koja je u punom opadanju. Crkva kojoj je uspjelo proširiti svoju kulturu po čitavom evropskom prostoru, na kraju ipak ne uspijeva na vrijeme uspostaviti svoju političku prevlast. Da li je, u tim uvjetima, valjalo preuveličavati ekonomsko značenje univerzalne monarhije Karla V (1519-1555) i Filipa II П555-1598)? To pos­ tavljanje u prvi plan imperijalne prevlasti Španjolske, ili točnije inzistiranje s kojim Immanuel Wallerstein pretvara carski ne­ uspjeh Habsburgovaca, koji se možda prerano vezuje uz bankrot godine 1557, u neku ruku u dan rođenja evropske ekonomije-svijeta, ne čini mi se najboljim načinom pristupa tom problemu. Neprestano se uveličavala, i to po mom mišljenju neosnovano, politika Habsburgovaca. Ona je bila, doduše, zaodjenuta slavom i blještavilom, ali je na momente bila neodlučna, istovremeno jaka i slaba, a navlastito anakronična. Njihov se pokušaj sukobljava ne samo s Francuskom koja se prostire u središtu veza razmrvljenog Habsburškog Carstva, već i s neprijateljskim evropskim spora­ zumom. A taj sporazum o evropskoj ravnoteži nije neka nova stvarnost koja bi se bila pojavila, kao što su neki tvrdili, nakon pohoda Karla VIII na Italiju (1494), već je to vrlo stari proces, kao što to s pravom ističe W. Kienast87, koji se zapravo može pratiti još od sukoba Kapetovića i Plantagencta, pa čak i ranije, kako je mislio Federico Chabod. Evropa koju je valjalo natjerati na poslušnost, zapravo je već stoljećima načičkana zaštitnim slojevima, i to kako političkim tako i ekonomskim. Na kraju i nadasve, toj su se Evropi već otvorila vrata u široki svijet: na Sredozemlje još od XI. stoljeća, a na Atlantik s basnoslovnim putovanjima Kristofora Kolumba (1492) i Vasca da Game (1498). Ukratko, sudbina Evrope kao ckonomije-svijeta prethodi sudbini Cara tužnoga lika. Pretpos­ tavimo čak da je Karlo V i uspio, kao što su to željeli najslavniji humanisti njegova vremena, zar i tada kapitalizam, već dovoljno učvršćen na ključnim pozicijama Evrope u rađanju, u Antwerpenu, u Lisabonu, u Sevilli, u Genovi, ne bi bio našao puta za izlazak iz te situacije? Zar Đenovežani ne bi bili isto tako uspješno ovladali kretanjem evropskih tržišta baveći se financijama »cara« Filipa II umjesto kralja Filipa II? No, ostavimo to što je samo epizoda, da bismo prešli na pravu raspravu. A prava je rasprava u tome da saznamo kada je Evropa postala dovoljno jakom, povlaštenom i napojenom moćnim sna­ 57

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

gama da sve različite ekonomije u njoj mogu naći mjesta, živjeti jedne s drugim a i jedne protiv drugih. M eđunarodno usuglašava­ nje tu započinje vrlo rano, već u srednjem vijeku i nastavit će se stoljećima. Dakle: kom plem entarne zone jedne ekonomije-svijeta i hijerarhija proizvodnje i razmjene rano se ocrtavaju, a djelot­ vorne su gotovo od samog početka. Ono što nije uspjelo Karlu V, koji je u tome potrošio svoj život, polazi gotovo bez napora za rukom Antwcrpcnu, u središtu obnovljene ekonomije-svijeta na početku XVI. stoljeća. Grad tada ovladava čitavom Evropom i onim što u svijetu ovisi od toga malog kontinenta. I tako se kroz sve političke prom jene u Evropi, zbog njih ili usprkos njima, vrlo rano uspostavio jedan evropski ili bolje reče­ no zapadni ekonomski red koji je prekoračio granice kontinenta vješto iskorištavajući svoje razlike u snazi i svoje sukobe. Veoma je rano »srce« Evrope bilo okruženo jednom bliskom poluperiferijom i jednom dalekom periferijom. A ta poluobodnica koja vrši pritisak na srce i sili ga da brže kuca — sjeverna Italija oko Mletaka u XIV. i XV. stoljeću, te Nizozemska oko Antwerpcna — to je ona crta koja je nedvojbeno bitna za evropsko ustrojstvo. Poluperiferije, čini se, nema ni oko Pekinga, ni oko Delhia, Ispahana, Istanbula, pa čak ni oko Moskve. Vidim dakle da se ckonom ija-svijet vrlo rano rađa i nisam, poput Im manucla Wallersteina, zaslijepljen XVI. stoljećem. Zapra­ vo, pitanje koje njega muči jest upravo ono što ga je postavio Marx. Ponovimo još jednom slavnu rečenicu: »Biografija kapitala poči­ nje u XVI. stoljeću.« Za Wallersteina evropska ekonomija-svijet jest proces rađanja kapitalizma. U toj točki neću m u se protiviti, jer reći središnja zona ili kapitalizam svodi se na označavanje iste stvari. Zbog toga, tvrditi da ekonom ija-svijet u XVI. stoljeću u Evropi nije prva koja se oslanja na taj uski i čudesni kontinent, znači ipso fa c to što i tvrdnja da kapitalizam nije čekao XVI. stoljeće da se prvi put pojavi. Prihvaćam dakle Магха koji je napisao (da bi se kasnije zbog toga i pokajao) da je evropski kapitalizam (on čak kaže kapitalistička p roizvodnja) započet u Italiji XIII. stoljeća. O toj se raspravi može svašta reći, samo ne da je beznačajna.

58

Podjela prostora i vremena u Evropi

Rat po zonama ekonomije—svijeta Povjesničari izučavaju ratove jedan po jedan, ali rat kao takav, u beskrajnom odvijanju vremena, veoma ih je rijetko zanimao, pa čak ni u opravdano slavnoj knjizi Hansa Dclbrücka88. A rat je uvijek prisutan, uporno se nameće različitim stoljećima povijesti. On obuhvaća sve: najlucidniju računicu, hrabrost i malodušje. Za Wernera Sombarta rat gradi kapitalizam, ali i obrnuto je točno. Rat je tezulja na kojoj sc mjeri istina, iskušavanje snaga za države kojima pokušava dati određenje, ali je i znak mahnitosti koja sc nikad ne smiruje. Rat je takav pokazatelj svega onoga što sc miješa i utapa jednim pokretom u povijest ljudskog roda, da samo smje­ štanje rata u okvire ekonomije-svijeta istovremeno znači i otkri­ vanje drugog jednog smisla sukoba među ljudima i davanje neočekivane potvrde zamršenom spletu pitanja što ih postavlja Immanuel Wallerstcin. Zapravo, rat nema jedno i uvijek isto lice. Geografija to lice ispunja bojom i razvrstava ga. Supostoje brojni oblici rata, primi­ tivnih ili modernih, kao što supostoje ropstvo, kmetstvo i kapita­ lizam. Svatko vodi rat kako i kakav može. Werner Sombart nije imao krivo kad je govorio o ratu koji je tehnika usavršila i koji bi kao stvaralac modernosti pridonosio ubrzanom uspostavljanju kapitalističkih sistema. Već u XVI. sto­ ljeću postojao je vrhunski razvijen rat, koji je silovito pokretao novac, poticao umove i domišljatost tehničara, i to tako da sc, kako su govorili, mijenjao iz godine u godinu, kao po nekoj neizbježivoj modi koja je zacijelo bila manje ugodna nego moda u ukrašavanju i odijevanju. No, takav rat, sin i otac napretka, postoji samo u središtu, u srcu ekonomije-svijeta; da bi se razvijao, nužni su mu preobilje u ljudstvu i u sredstvima i, nadasve, ludo velike zamisli. Ostavite načas tu središnju pozornicu svjetskog teatra, koja je uostalom i posebno rasvijetljena reflektorima informacija i his­ toriografije svog vremena, i skoknite do bijednih, a često i primitiv­ nih periferija. Slavni ratovi tu ne mogu naći mjesta, ratovi su tu čak i smiješni i štoviše neefikasni. Diego Suârez, vojnik i kroničar iz Orana, pruža nam s tim u vezi dosta dobro svjedočanstvo .89 Oko 1590. Španjolska dolazi na (rekli bismo smiješnu) zamisao da u malu afričku tvrđavu pošalje jedan tercio elitne vojske, koji je u tu svrhu povukla s flandrijskog 59

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

ratišta, koje je u to doba p a r excellence poprište izučenog ratova­ nja. Pri prvom izlasku tih »novaka« — jer to su bili »novaci« u očima prokušanih vojnika iz oranskog garnizona — iznenada se na horizontu pojavljuje nekoliko arapskih konjanika. Ljudi iz tercia za tili čas se postrojavaju u četvrtastu formaciju. No, tu je takvo ratničko umijeće izlišno: neprijatelj će se dobro čuvati da ne napadne tako odlučne vojnike. A ljudi iz garnizona su se slatko smijali u vezi s beskorisnim prestrojavanjem. Zapravo, izučeni je rat moguć samo ako ga tako vode istov­ rem eno i jedna i druga strana. To još bolje potvrđuje dugotrajni rat na sjeveroistoku Brazila, koji je voden od 1630. do 1654, a duhovito i uvjerljivo nam ga predstavlja nedavno objavljena knjiga jednog mladog brazilskog povjesničara .90 Nema nikakve dvojbe, nalazimo se na dalekoj obodnici naj­ šire shvaćene Evrope. Nizozemci, koji su silom ušli u Recife 1630, nisu se uspjeli dom oći čitave pokrajine Pernambuco, poznate po svojoj proizvodnji šećera. Dugih dvadeset godina oni su praktično bili blokirani u gradu koji drže. Sve im dolazi morskim putem: živež, municija, pojačanja, pa čak i građevno kamenje i cigle što im trebaju za gradnju kuća. Logično, dugotrajni sukob će se 1654. riješiti u korist Portugalaca, ili točnije Luzo—Brazilaca, jer su oni bili osloboditelji Recifea. Oni će to znati i reći i toga se sjećati. Sve do 1640, španjolski je kralj bio više od pola stoljeća gospodar Portugala, koji je osvojio 1580. Znači da su oficiri i veterani, Španjolci ili Talijani iz flandrijske armije, bili poslani na tu daleku pozornicu ratnih operacija. Međutim, odm ah je došlo do potpunog neslaganja između Četa regrutiranih na licu mjesta, takozvanih soldados d a terra, i redovne vojske dovedene iz Evrope. Jedan Napuljac, grofBagnuolo, koji je zapovijedao ekspedicijskim korpusom , nije prestao bacati drvlje i kamenje na te žutokljune vojnike što dangube i — da bi se utješili — neprestano piju. Ašto bi Bagnuolo htio? Da se rat u Brazilu vodi kao u Flandriji, uz opsade i braneći utvrđenja poštujući uobičajena pravila. Stoga, nakon što su Nizozemci osvojili Paraibu, on sm atra da je red da im pošalje ovakvu poruku: »Neka zauzeće grada bude od koristi vašim gospodstvima. S ovim vam pismom upućujem pet zarob­ ljenika ...«91 To je rat po knjigama, ali i kurtoazni rat, u samom duhu Predaje Brede 1625, kako ga je Velâzquez prikazao na svojoj glasovitoj slici Las lanzas. Međutim, rat u Brazilu ne može biti kao rat u Flandriji, pa ma kako na to gunđali svi oni uzaludno hvastavi veterani. Indijanci i 60

Podjela prostora i vremena u Evropi

FIGVRE DV CORPS D' ARME E C A R R E ’: C O MME I L F ORME l'ordre de bataille.

Ptemicrordrc.

5. UČENI SE RAT PREDAJE 1 UČI Jedan o d bezbrojnih »redova« nastupanja, razvijanja i bitke koje iznose i komentiraju Principi vojne vještine (1615) I. de Billona, gospodara Prugne, prem a »regulama velikog i odličnog vojskovođe Mauricea od Nassaua« (str.

44).

Brazilci, neusporedivi specijalisti za iznenadne napade, nameću gerilski način ratovanja. A ako se Bagnuolo sjeti da im podijeli rakije od trske kako bi im pred napad podigao moral, oni tada neizostavno idu odspavati svoj mamurluk. Osim toga, za bilo kakvu sitnicu ti čudni vojnici napuštaju redove i gube se po šumama i nepreglednim močvarama zemlje. A Holanđanin bi htio voditi rat prem a pravilima koja vrijede u Evropi. I tada mu se gade ti nestalni neprijatelji koji, umjesto da časno prihvate borbu na otvorenom polju, neprestano izmiču, bježe, postavljaju zasjede. Kakvih li kukavica! Kakvih li strašljivaca! I sami se Španjolci s njime slažu. Kao što kaže jedan od njihovih veterana: »Ta nismo mi majmuni pa da se borimo po stablima!« Pa ipak, tim starim voj­ nicima možda nije krivo što moraju živjeti iza utvrđenih linija, pod budnom zaštitom izvrsnih straža i vještih slobodnih strijelaca koji 61

F ern a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

su pravi majstori u ratu čarkanja, što ga nazivaju£«em i do m a tto (šumski rat) ili još živopisnijim izrozom guerra volante (leteći rat). Ipak, 1640. Portugal se diže protiv Španjolske. Tome slijedi podjela dviju Kruna. Na Pirenejskom poluotoku započinje gotovo tridesetogodišnji rat između Lisabona i Madrida, koji će trajati do 1668. Naravno, u Brazilu više nem a zaštite što ju je pružala špa­ njolska flota. A onda, više nem a ni veterana, ni opskrbljivanja skupom oprem om . I, za brazilsku stranu, rat je odsada samo guerra volante, rat koji odgovara siromašnima, rat koji će unatoč svim razum nim prognozama, najzad, 1654, nadvladati nizozem­ sko strpljenje, doduše u vrijeme kad su Ujedinjene pokrajine bile uvučene u svoj prvi rat s Engleskom i zbog toga, vojnički gledano, strahovito iscrpljene. Osim toga, Portugal je bio toliko m udar da plati visokom cijenom, velikim pošiljkama soli, m ir koji mu je napokon bio na dohvat ruke. Djelo Evalda Cabrala de Mella daje kakvu-takvu vjerojatnost jednoj uporno usađenoj predaji prem a kojoj je Giuseppe Garibal­ di, kad su ga u prvoj mladosti bacili u vrtlog brazilskog rata (ovdje je riječ o 1838, o ustanku takozvanih »odrpanaca«, Faroupilhas), tobože tu naučio tajne jednog svojevrsnog rata: doći s deset različitih strana na jedno mjesto, žestoko napasti i ponovo se raspršiti brzo i nečujno, da bi zatim opet napali na nekom drugom mjestu. Upravo takav će rat on voditi na Siciliji nakon iskrcavanja d e iMille 1860.92 Ali g u eira d o m a tto nije samo brazilska specijal­ nost. Gerila postoji i danas, a čitalac je zacijelo sam učinio uspo­ redbe koje mu se nameću s najsvježijim primjerim a. Garibaldi je mogao gerilsko ratovanje naučiti i drugdje, a ne samo u Brazilu. U francuskoj Kanadi, za engleskih ratova, jedan je oficir regularnih četa oštro osuđivao prepade iz zasjede što su ih poduzimali njegovi sunarodnjaci, francuski Kanađani, koji su sačekivali ne­ prijatelja kao što se sačekuje krupna divljač: »To nije rat, već ubojstvo«93, govorio je on. U Evropi, naprotiv, uz središnje zone, ratovi se vode s velikom bukom, s velikim brojem vojnika koji se pokreću prem a ratnim pravilima i u savršenoj disciplini. U XVII. stoljeću to je rat p a r excellence-, opsade, topništvo, logistika, bitke dviju vojski koje su uredno postrojene jedna prem a drugoj... Sve zajedno, izvanredno skupi ratovi, bezdani za financije. U takvim ratovima propadaju države malih dimenzija, a navlastito gradovi-državc, pa ma kako škrtarili svojim skladištima oružja i kako god štedljivo uzimali plaćenike u službu. Ako m oderna država raste, ako se u njoj razvije 62

Podjela prostora i vremena u livropi

Predaja Urede (1625), prema Velâzquezovoj slici zvanoj I.as lanzas (Koplja). Spinola prima ključeve grada. (Fotografija Giraudon). modemi kapitalizam, rat je pri tome često njegovo sredstvo: hel­ ium omnium pater. Pa ipak, taj rat još ni po čemu nije neki totalni rat. Zarobljenici se razmjenjuju, za bogate se traži otkupnina, a operacije više nalikuju na znanost nego na ubijanje. Englez Roger Boyle, grof od Оггстуа94, izjavljuje 1677. bez okolišanja: »Mi ratujemo prije kao lisice nego kao lavovi i na svaku bitku dolazi do dvadeset opsada.« Rat bez milosti počinje tek s Endrihom II ili, još točnije, s Revolucijom i Carstvom. Temeljno pravilo toga rata na višoj razini jest da sukob valja prenijeti susjedu, slabijem ili manje jakom. Ako bi se dogodilo da se zbog protuudara borbe vrate u vlastitu zemlju, koja je svetinja nad svetinjama, može se reći zbogom prvenstvu i prestižu. To pravilo ima malo izuzetaka: takozvani italski ratovi zapečatili su uzmak sve dotle premoćnog Poluotoka. Nizozemska izmiče Luju XIV 1672. Moramo joj tada reći: svaka čast! Ali, 1795. ne može izmaknuti Pichcgruovim konjanicama, i to zato što više nije u srcu

63

F ern a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

Evrope. Nitko neće u XIX. pa čak ni u XX. stoljeću prijeći La Manche ili Sjeverno m ore. Veličanstvena Engleska vodi svoje rato­ ve daleko od kuće, spašavana činjenicom da je na otoku i što je svojim saveznicima davala obilatu pomoć. Jer, kad si jak i moćan, rat će se odvijati daleko od tebe. U vrijeme bulonjskih priprem a, engleski se krediti dijele Austriji, a Velika se armada, kao po nekoj zapovijedi, upravlja prem a Dunavu.

Društva i ekonomija—svijet Društva se vrlo sporo razvijaju, a to u neku ruku olakšava povijes­ no prom atranje. Kina trajno ima svoje mandarine, a hoće li ih se ikada osloboditi? Indija još uvijek ima svoje kaste, a Mogulsko je Carstvo sve do svojih posljednjih dana imalo svojeja g in d a re , koji su u neku ruku vrlo bliski rođaci turskih spahija. Čak i zapadno društvo, prem da najpokretnije od svih, razvija se u usporenom ritmu. Englesko društvo, kojem se u XVIII. stoljeću redovito čude kontinentalni Evropljani, jednako kao i danas (govorim iz vlastitog iskustva) ne-engleski povjesničari, počelo se u svojim oblicima ocrtavati počam od rata Dviju ruža, dakle tri stoljeća ranije. Rop­ stvo, koje Evropa ponovo izmišlja za kolonijalnu Ameriku, nestaje u Sjedinjenim Državama tek 1865, u Brazilu 1888, a to je kao da kažemo jučer. Ja općenito ne vjerujem u brze društvene prom jene koje bi nalikovale na neočekivanu prom jenu scenarija. Čak ni revolucije nisu totalni prekidi. A što se tiče društvenog uzdizanja, ono se ostvaruje zajedno s ekonomskim uzletima, prem da buržoazija ipak nikada ne izlazi u veoma zbijenim redovima iz svojih odnosa, jer broj povlaštenih ostaje ograničen u odnosu prem a svekolikom pučanstvu. A u natm urenim i nepovoljnim prilikama viša će se klasa zabarikadirati i onaj koji joj hoće razvaliti vrata m orat će biti i više nego vješt i jak. To je ono što se dogodilo s Francuskom 1590. Ili, da uzmem o precizniji primjer, sa sitnom republikom Lukom (Lucca) u 1628. i 1629.95 Tome je tako jer država tek u rijetkim slučajevima podstiče uspon građanstva, i to samo onda kada joj je to potrebno. A kad brojem ograničene vladalačke klase ne bi tijekom vremena pokazivale tendenciju da im se redovi još više prorjeđuju, društveno bi napredovanje bilo još usporenije, prem ­ da u Francuskoj kao i drugdje »treći stalež uporno nastoji opo­ našati plemstvo i neprestano se trudi da mu se približi i to ulažući 64

Podjela prostora t vrem ena u Evropi

nevjerojatne napore«*. Kako je napredovanje na društvenoj ljes­ tvici m ukotrpno i stalno mu se teži, prirodno je da novi izabranici, koji su uz to i malobrojni, često samo učvršćuju zatečeni poredak. Pa čak i u malim gradovima talijanskih marki, koje Papinska država odozgo kontrolira, tanki sloj plemstva, ljubomorno čuvajući svoje prerogative, prihvaća samo polagane integracije koje nikako ne ugrožavaju čvrsto uspostavljeni društveni status.97 Nije dakle nimalo čudno što se čini da se društveno tkivo koje urasta u okvire ekonomijc-svijcta napokon trajno njima prilagođava, učvršćuje se i postaje s njima jedinstveno. Nikada tom novom tkivu ne nedostaje vremena za prilagodavanje okolnostima koje ga uvjetuju i za prilagodavanje okolnosti ravnoteži zatečenog stanja. Promijeniti krug dakle znači sinkronički prijeći od najam­ nog na kmetski i ropski odnos, i to kroz više stoljeća. Društveni se red neprestano uspostavlja na monoton način u skladu s eko­ nomskim nužnostima baze. Svaki zadatak, kad je jednom podije­ ljen u međunarodnoj podjeli rada, stvara svoju posebnu kontrolu, a kontrola artikulira društvo i upravlja njime. U središtu eko­ nomije, u vrijeme kad se XVIII. stoljeće završava, Engleska je zemlja u kojoj najamni radnici prodiru istovremeno i u selo i u gradske djelatnosti. Još malo i ništa im neće izbjeći. Na kontinentu radnici svojim većim ili manjim širenjem označavaju dosegnuti stupanj modernosti, ali su neovisni obrtnici i dalje brojni; napoličari i dalje zauzimaju istaknuto mjesto: oni su plod kompromisa između zakupnika i nekadašnjeg kmeta; u doba Revolucije, u Francuskoj, seljaka —vrlo sitnih posjednika ima u velikom broju... Najzad, kmetstvo, kao žilava biljka, prekriva istočnu Evropu koja se ponovno feudalizira, kao primjerice na turskom Balkanu, dok se ropstvo, već u XVI. stoljeću, kao nova senzacija pojavljuje u Novom svijetu: kao da sve mora početi iznova, od nulte razine. Društvo tako neprestano odgovara različitoj ekonomskoj prisili i nalazi se zatvoreno u njoj upravo zahvaljujući svom prilagođavanju, a nije kadro brzo izići iz rješenja koje je jednom stvorilo. I tada, ako je ono, već prem a sredinama, ovakvo ili onakvo, znači da predstavlja rješenje, ili neko od mogućih, koje je »najbolje prilagođeno (kad je sve ostalo jednako) posebnim tipovima proiz­ vodnje s kojima je suočeno«98. Razumije se da to prilagodavanje društvenoga ekonomskom nije nimalo mehaničko ili automatsko, da ima i skupnih im­ perativa, ali i otklona i sloboda, znatnih razlika već prema kul­ turama, pa čak i prem a geografskom položaju. Nijedna shema ne 65

fe rn a nd Braudel / Vrijeme svijeta

Kućno roblje u Brazilu. (J.-B. Debret, Slikovito putovanje..., 1834, otisak B. N.) može potpuno odgovarati stvarnosti. Već sam u više navrata uka­ zivao na primjcrnost slučaja s Venezuelom,99 Tu sve od evropskog otkrića počinje s nulom. U toj prostranoj zemlji ima sredinom XVI. stoljeća možda 2.000 bijelaca i 18.000 urođenika. Vađenje bisera na obali traje tek nekoliko desetljeća. Kopanje rudnih bogatstava, navlastito iskorištavanje zlata iz rudnika Yaracuy, uzrokuje prvu pojavu ropstva: to su Indijanci zarobljeni u ratu i nešto uvezenih crnaca, sve u malom broju. Prvi uspjeh postiže se uzgojem stoke i to prvenstveno po prostranim tlanosima, gdje nekoliko bijelaca, posjednika i plemića, te Indijanaca, pastira na konjima, tvore primitivno društvo feudalnih karakteristika. Kasnije, naročito u XVIII. stoljeću, plantaže kakaovca na obalnom području postaju uzrokom iskorištavanja uvezenih crnačkih robova. Imamo dakle dvije Venezuele, jedna je »feudalna«, druga je »robovlasnička«, a prva se razvija prije druge. Međutim, valja naglasiti da u XVIII. stoljeću crni robovi, kojih ima relativno mnogo, žive na takoz­ vanim haciendas de los llanos. Isto tako mora sc napomenuti da kolonijalno društvo u Venezueli, sa svojim institucijama i grado­ 66

Podjela prostora i vremena u Evropi

vima koji niču, nije čitavo sadržano u te dvije sheme. Dapače, ima još mnogo toga što njima nije obuhvaćeno. Možda bi valjalo inzistirati na konstatacijama koje se same od sebe nameću. Po mom su mišljenju sve podjele, svi »modeli«, Što ih povjesničari i sociolozi raščlanjuju, vrlo rano prisutni u druš­ tvenim uzorcima što ih imamo pred očima. Ima tu istodobno klasa, kasta (to jest skupina zatvorenih u sebe), »redova«, i sve njih država redovito podržava. Klasna borba tu i tamo započinje rano i gasi se samo da bi se ponovo rasplamsala. Jer, nema društava bez prisustva konfliktnih snaga. Isto tako nema ni društava bez hijerar­ hije, to jest, ukupno uzevši, bez svođenja masa, koje ih sačinjavaju, na rad i poslušnost. Ropstvo, kmetstvo, najamni rad povijesno su i društveno različita rješenja za jedan univerzalni problem koji u biti ostaje uvijek isti. Od jednog slučaja do drugoga usporedbe su čak i moguće, bile one točne ili krive, površne ili duboke, nije važno! »Sluge nekog velikog boljara u Livoniji«, piše McCartney100 1793, »ili crnci koji služe u kući nekog kolonista na Jamajki, premda su i sami robovi, smatraju se višima, prvi naspram seljaka, a drugi naspram crnaca koji rade na zemlji.« Poprilici u isto vrijeme, Daudry des Lozièrcs, krećući u rat protiv »pretjeranih negrofila«, čak će tvrditi da »u biti riječ rob znači samo siromašnu klasu koju je sama priroda stvorila upravo za rad; (jer) to je klasa koja pokriva najveći dio Evrope. U kolonijama, rob živi radeći i uvijek nalazi unosan posao; u Evropi taj bijednik ne nalazi uvijek rada i umire od neimaštine... Neka mi se navede, pa makar jedan slučaj, da bi u kolonijama čovjek um ro od gladi, da bi bio pri­ moran da gladni želudac ispuni travom ili da bi ga glad prisilila da sebi oduzme život! U Evropi se može navesti mnogo slučajeva da su ljudi umirali zato što nisu imali što jesti«.101 Na tom smo mjestu upravo u biti problema. Društveni oblici eksploatacije dolaze jedan nakon drugoga i zapravo se nadopu­ njuju. Ono što je moguće u srcu ekonomijc-svijeta, zahvaljujući mnogobrojnosti u ljudstvu, kovanom novcu i trgovačkim pos­ lovima, nije zbog istog razloga moguće u raznim periferijama. Od jedne do druge točke istog ekonomskog »teritorija« dolazi, da se kratko izrazim, do industrijske regresije. No bojim se da današnji sistem, m u ta tis m u ta n d is, i dalje veze na istim onim struktural­ nim nejednakostima koje su proizišle iz povijesnih pomaka. Dugo su središnje oblasti »crpile« ljude na svojim rubovima: ovi su bili izabrana zemlja za nabavljanje robova. A odakle danas dolazi 67

F ern a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

nekvalificirana radna snaga za industrijske zone Evrope ili Sjedi­ njenih Država ili SSSR-a? Za Im m anuela Wallersteina, raspored ekonomije-svijeta, njegova »križaljka« pokazuje nam, sa svjedočanstvom na društve­ nom planu, da postoji koegzistencija »načina proizvodnje« od robovlasničkog društva do kapitalizma i da ovaj potonji može živjeti sam o okružen drugim a i samo na njihov račun. Rosa Luxem­ burg je imala pravo. Evo što me učvršćuje u jednom mišljenju koje mi se malo po malo nametalo: kapitalizam podrazum ijeva prije svega hijerarhiju, a sebe postavlja na vrh te hijerarhije, bez obzira na to da li ju je sâm stvorio ili nije. Ondje gdje intervenira tek na kraju trke dovoljan m u je sam o jedan relejni oslonac, jedna strana ali sukrivačka društvena hijerarhija koja će nastaviti i olakšati njegovo djelovanje: neki poljski velmoža koji je zainteresiran za tržište u Gdanjsku, neki plemić d ’engenho iz brazilskog sjeveroistoka, p o ­ vezan s trgovcima Lisabona, Porta ili Amsterdama, neki vlasnik plantaže s Jamajke povezan s londonskim trgovcima — i veza je uspostavljena, struja prolazi. Te relejne stanice, kao što je očigled­ no, ovise o kapitalizmu. Drugdje, koristeći se suradnjom tih »is­ turenih« snaga, koje su njegove antene, kapitalizam se sâm uvlači u onaj lanac koji se proteže od proizvodnje do velikih trgovačkih poslova, i to ne zato da bi na sebe preuzeo svu odgovornost, već da bi zaposjeo strateške točke koje kontroliraju ključne sektore akumulacije. Da li je svaki društveni razvoj koji je vezan za sav taj skup toliko spor zato što čvrsto hijerarhizirani lanac neprestano stvara nove karike, ili, što se svodi na isto, kao što misli Peter Laslett, zbog toga što su u svojoj većini sve redovne ekonomske zadaće tako teške i nesm iljeno prebacivane na pleća ljudi?1021zbog toga što je uvijek bilo povlaštenih (s ovog ili onog razloga) koji su te m ukotrpne poslove, nužne za život svih, prebacivali na druge.

Kulturni red Kulture su (ili civilizacije: pa m a Što rekli, ove se dvije riječi mogu u većini slučajeva upotrebljavati naizmjenično) također jedan od redova koji organiziraju prostor iz istih razloga kao i ekonomije. Ako se kulture podudaraju s ekonomijama (posebno zato što cjelovitost jedne ekonomije-svijeta, u čitavom svom rasponu, tezi udioništvu u jednoj i istoj kulturi ili bar nekim elementima iste 68

Podjela prostora i vrem ena u Evropi

kulture, u opreci sa susjednim ekonomijama—svjetovima), one se jedna od druge i razlikuju: kulturne i ekonomske karte ne prek­ rivaju se bez ostatka, i to je u neku ruku logično. Ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog činjenice što je kultura plod beskrajnog trajanja koja daleko prelazi dugotrajnost života ekonomija-svjetova, koja je i sama veoma znatna. Kultura je najstarija osobnost u ljudskoj povijesti: ekonomije se izmjenjuju, političke se institucije lome, društva dolaze jedna iza drugih, ali civilizacija nastavlja svojim putem. Rimsko Carstvo propada u V. stoljeću n. e., a Rimska ga crkva nastavlja do naših dana. Hinduizam, koji se diže protiv islama u XVIII. stoljeću, otvara procjep u koji se uvlači englesko osvajanje, ali se borba između dviju civilizacija odvija i danas pred našim očima, sa svim svojim posljedicama, dok engleskog in­ dijskog carstva nema već više od trećine stoljeća. Civilizacija je starac, patrijarh ljudske povijesti. U srcu svake civilizacije potvrđuju se religijske vrijednosti. To je stvarnost koja dolazi izdaleka, veoma izdaleka. Ako se Crkva u srednjem vijeku i kasnije bori protiv novca i lihve, to je stoga što ona predstavlja jednu prevladanu epohu, znatno raniju od kapita­ lizma, kojega novotarije ne podnosi. No ipak, religijska stvarnost nije sama za sebe čitava kultura, jer je ova i duh, stil života, u svim vrijednostima te riječi, ona je i književnost, umjetnost, ideologija, stav svijesti... Kultura je sazdana od mnoštva materijalnih i duhov­ nih dobara. 1 da sve bude još složenije, kultura je istodobno i društvo, i politika, i ekonomska ekspanzija. Ono što društvu ne polazi za rukom, učinit će kultura; ono što bi ekonomija učinila sama po sebi tome kultura sužava mogućnosti, i tako dalje. Uostalom, nema prepoznatljive granice kulturi koja ne bi bila dokazom prijeđenih napredaka. Granica na Rajni i Dunavu je u kronološkom prostoru ove knjige kulturna granica p a r excellence-, s jedne strane stara kršćanska Evropa, a s druge jedna »kršćanska periferija«, osvojena u znamo novije vrijeme. I kad se pojavljuje reformacija, to je poprilici ona prijelomna crta uzduž koje se stabilizira kršćansko razdvajanje: protestanti s jedne, a katolici s druge strane. A to je upravo, kao što je lako vidjeti, stara granica, stari limes Rimskog Carstva. Mnogo bi drugih primjera moglo govoriti isti jezik. Ako ništa drugo, a ono Širenje romaničke i gotičke umjetnosti, koje, i jedna i druga, uz izuzetke koji potvrđuju pravilo, svjedoče u prilog sve većeg kulturnog jedinstva Zapada — prave kulture-svijeta, civilizacije-svijeta. 69

F ernand B ra u d el / Vrijem e svijeta

Naravno, civilizacija-svijeti ekonom ija-svijetm ogu se spojiti i čak potpomagati. Osvajanje Novog svijeta također je širenje evropske civilizacije u svim njezinim oblicima, a ta ekspanzija potpom aže kolonijalnu ekspanziju i jamči joj uspjeh. U samoj Evropi kulturno jedinstvo pogoduje ekonomskim razmjenama, i obrnuto. Prva pojava gotičke umjetnosti u Italiji, u gradu Sieni, izravna je importacija bogatih sienskih trgovaca koji odlaze na šampanjskc sajmove. Ona će za sobom povući i rekonstrukciju svih pročelja na velikom gradskom trgu. U kulturnom jedinstvu kršćanske Evrope srednjega vijeka Marc Bloch je vidio jedan od razloga njezine prodornosti i njezine sposobnosti prilagodavanja prom jenam a, što se potvrdilo i mnogo kasnije od srednjeg vijeka. Tako mjenica, tem eljno oružje zapadnog trgovačkog kapita­ lizma, gotovo isključivo cirkulira u granicama kršćanskog svijeta još u XVIII. stoljeću, a da ih nikad ne prekoračuje u sm jeru islama, Moskovske Rusije ili Dalekog istoka. Naravno, u XV. je stoljeću bilo denoveških mjenica po trgovačkim mjestima sjeverne Afrike, ali potpisivao ih je đenoveški ili talijanski trgovac, a prim ao ih je opet kršćanski trgovac u Oranu, Tlemcenu ili T unisu.103 Tako se os­ tajalo u svom krugu. Isto tako, u XVIII. stoljeću, isplate pom oću mjenica u Bataviji104, u engleskoj Indiji ili u pariškoj oblasti105 ostaju operacije između Evropljana; oni su nazočni na oba kraja puta. Mletačke mjenice za Levant postoje, ali one su izdate n a ili potpisane o d mletačkog poslanika u Carigradu.106 Izići iz vlastitog kruga, ne biti više između trgovaca za koje vrijede ista pravila i ista načela, značilo bi uvećati rizik iznad razboritih granica. No, nije tu riječ o zaprekam a tehničke prirode, već o kulturnoj odbojnosti, jer izvan Zapada postoji gusta i efikasna unutrašnja mreža m je­ ničnog trgovanja i to u korist muslimanskih, armenskih ili indijskih trgovaca. I ti se krugovi zatvaraju na granicama njihovih kultura. Tavernier nam pokazuje kako se novac može prenositi iz mjesta u mjesto, pom oću uzastopnih pisama banyana, i to iz bilo kojeg trgovišta u Indiji sve do sredozem nog Levanta. I to je posljednja stanica. Tu civilizacije-svjetovi i ekonomije-svjetovi imaju svoje granice i svoje zapreke. Naprotiv, u n u ta r svake ekonomije—svijeta, kartografije kul­ ture i ekonomije mogu se često znatno razlikovati, a ponekad biti i u izrazitoj opreci. Postojanje odgovarajućih središta ekonomskih i kulturnih zona to nam na izrazit način pokazuje. U XIII, XIV. i XV. stoljeću ni Venecija ni Genova, neosporne kraljice trgovine, ne postavljaju svoj zakon civilizaciji Zapada. Čini to Firenca: ona daje 70

Podjela prostora i vrem ena u Evropi

Ova karta m nogobrojnih kopija Versaillesa od Engleske do Rusije, i od Švedske do Napulja, govori o francuskom kulturnom primatu za vrijeme prosvjetiteljstva u Evropi. (Prema Louisu Rćauu, Francuska E vro p a u vrijeme prosvjetiteljstva, 1938, str. 279)

ton svemu, ona stvara i »lansira« renesansu. Istodobno, ona svoj dijalekt — ii toscano — nameće talijanskoj književnosti. A taj isti korak, toliko živo mletačko narječje, a priori pozvano za takvo osvajanje, nije Čak ni pokušalo učiniti. Da li je to zbog toga što jedan grad koji ekonomski pobjeđuje ili država koja naočigled ima i previše moći, ne može sve imati odjednom? U XVII. stoljeću Amsterdam je na vrhuncu svoje moći, ali središte baroka, koji osvaja Evropu, sad je Rim, ili možda Madrid. Čak se ni London u XVIII. stoljeću neće domoći kulturnog žezla. Opat Le Blanc, koji posjećuje Englesku od 1733. do 1740, govoreći o Christophcru Wrcnu,107 graditelju katedrale Svetoga Pavla u Londonu, primje­ ćuje da je ovaj »osim proporcija koje je slabo poštovao, samo sveo nacrt Svetog Petra u Rimu na dvije trećine njegove veličine«. Slijede ne baš oduševljeni komentari u vezi s engleskim ladanjskim kućama, koje su »još po talijanskom ukusu, ali taj ukus nije uvijek točno primijenjen«.108 U tom istom XVIIL stoljeću, Engleska je, više nego talijanskom kulturom, prožeta prinosima Francuske koja doživljava svoj kulturni procvat i kojoj se priznaje nadmoć 71

F ern a n d B ra udel / Vrijeme svijeta

Prestiž Francuske i Venecije u XVIII. stoljeću: u Nympbenburgu, bavar­ skom Versaillcsu, 1746, gondole na jednoj svečanosti po venecijan­ skom uzora. (Dvorac Nymphenburg, Miincben, Otisak A. Collin.) duha, umjetnosti i mode, po svoj prilici kako bi je utješili zbog toga što nema svjetovnu prevlast. »Englezi veoma vole naš jezik pa čak i Cicerona čitaju na francuskom«109, piše opat Le Blanc. A zatim, iznerviran što mu neprestano pune uši time koliko ima francuskih slugu zaposlenih u Londonu, odgovara: »Ako u Londonu nalazite toliko Francuza da vas služe, to je zato što vaši ljudi pošto-poto nastoje da budu odjeveni, očešljani i napudrani kao mi. Ludi su za našom modom i skupo plaćaju one koji ih uče da se dotjeruju kao naše smiješne kaćiperke«.1101 tako London, u središtu svijeta, 72

Podjela prostora i vrem ena u Evropi

unatoč sjaju vlastite kulture, na tom planu neprestano čini ustupke Francuskoj i preuzima od nje. Uostalom, to se ne Čini baš uvijek uz dobru volju, jer negdje oko 1770. znamo za jedno društvo, Antigallicans, »kojemu je prva obaveza da se za odijevanje ne služi ni jednim komadom tkanja de Fabrication française«.in Ali, što može neko udruženje protivtakve mode? Engleska, koja se uzdigla zahvaljujući svom napretku, ne može ni načeti intelektualno pr­ venstvo Pariza, a čitava Evropa, sve do Moskve, pridonosi tome da francuski postane jezik aristokratskih društava i sredstvo za pre­ nošenje evropske misli. Isto tako, potkraj XIX. i s početka XX. stoljeća, Francuska, premda daleko na začelju ekonomske Evrope, i dalje je nedvojbeno središte zapadne književnosti i slikarstva; do glazbenog primata Italije, a zatim Njemačke, došlo je u razdobljima kad ni Italija ni Njemačka nisu imale ekonomsku vlast u Evropi; a ni dan danas golema ekonomska premoć Sjedinjenih Država nije ih stavila na čelo književnog ili umjetničkog svijeta. Pa ipak, oduvijek se tehnika (ali ne baš uvijek i znanost) razvija na probirljiv način u premoćnim zonama ekonomskog svijeta. Venecijanski je Arsenal još u XVI. stoljeću središte tehnike. Nizozemska i, kasnije, Engleska, nasljeduju jedna za drugom tu dvostruku prevlast. Danas je ona u rukama Sjedinjenih Država. No, tehnika je možda samo tijelo, a ne duša civilizacija. Logično je da ona bude povlaštena industrijskim djelatnostima i visokim plaćama u najnaprednijim zonama ekonomije. Naprotiv, znanost nije privilegija nijedne nacije. Dar to nije bila jučer. A za današnjicu — sumnjam.

Koordinate ekonomije—svijeta sigurno su valjane Koordinate što nam ih predlaže Wallerstein, a koje smo mi pred­ stavili u glavnim crtama i u njihovim osnovnim aspektima, kao i sve teze koje nailaze na odjek, izazvale su od 1975, kad su objav­ ljene, odobravanja i kritike. Tražili su mu i našli više preteča i izvora nego što bi čovjek mogao pomisliti. Pronašli su mu mnogo­ brojne primjene i podrazumijevanja: čak se i nacionalne eko­ nomije ponašaju po općoj shemi, pa su i one posijane, imajući po rubovima autarkične oblasti; moglo bi se reći da je svijet načičkan »periferijama«, podrazumijevajući pod tom riječi zemlje, zone, 73

F ernand B ra u d el / Vrijem e svijeta

pojaseve nerazvijenih ekonomija. U suženim okvirima tih koor­ dinata, prim ijenjenih na »nacionalne« prostore, moći će se naći i prim jera u očitoj opreci s tem eljnom tezom .112Tako je, primjerice, sa Škotskom, »periferijom« Engleske, koja čini prve ekonomske korake i ekonomski se osamostaljuje potkraj XVIII. stoljeća. Što se tiče imperijalnog sloma Karla V, 1557, možda bi se moglo dati prednost m om tum ačenju prije nego tumačenju Wallersteina, ili čak m u prigovoriti (kao što sam to implicitno i učinio), da nije kroz rešetke svojih koordinata dovoljno uočavao i druge stvarnosti, a ne sam o stvarnost ekonom skog reda. Budući da nakon prve Wallerstcinove knjige m oraju doći tri druge, a da je redakcija druge, iz koje sam pročitao nekoliko izabranih stranica, gotovo završena, te da će dvije posljednje knjige sezati sve do naših dana, imamo dovoljno vrem ena da se osvrnem o na utemeljenost, na novosti i na granice njegova sustavnog gledanja koje je možda i odveć sustavno, ali se pokazalo plodnim. A taj je uspjeh nužno potertati. Način na koji nejednakost svijeta govori o zam ahu i o ukorijenjenosti kapitalizma, objašnjava nam da se središnja oblast nalazi u položaju iznad sebe same, na čelu svih m ogućih napredaka; da je povijest svijeta nizanje, p o ­ vorka, prava koegzistencija n ačini proizvodnje, a mi sve to odviše često prom atram o u slijedu povijesnih razdoblja. Zapravo ti su različiti načini proizvodnje uvijek vezani jedni za druge. Naj­ napredniji zavise od najnazadnijih, i obrnuto: razvoj je naličje nerazvijenosti. Im manuel Wallerstein iznosi da je došao do tumačenja ekonom ije-svijeta tražeći najveću jedinicu m jere i to takve koja će biti ipak koherentna. No, očigledno je da u borbi koju taj sociolog, još k tom e i afrikanist, vodi protiv povijesti, njegov zadatak nije dovr­ šen. Dijeljenje prem a prostoru odista je nužno. No, isto je tako nužno uzeti kao referencu i vremensku jedinicu, jer su brojne ekonomije-svjetovi u evropskom prostoru dolazile jedna nakon druge. Ili točnije, evropska ekonomija-svijet više je puta p ro ­ mijenila oblik od XIII. stoljeća, pomakla je svoje središte, preudesila svoje periferije. Zar se tada ne valja upitati koja je to, za neku zadanu ekonomiju-svijet, vremenska jedinica, na koju se m ožem o pozivati, najdulja i koja je usprkos svom trajanju i uzas­ topnim prom jenam a, kao dijete vremena, sačuvala neoporecivu suvislost? Bez koherencije odista nem a mjere, bilo da je riječ o vrem enu ili o prostoru. 74

EKON OMIJA—SVIJET PREMA VREMENSKIM PODJELAMA I vrijeme se dijeli kao i prostor. Problem će biti da u tim dijelje­ njima, gdje se povjesničari najviše ističu, što bolje kronološki situiramo i što bolje razumijemo te povijesne monstrume kakvi su bili ekonomije-svjetovi. Zadatak zaista nije nimalo lak, jer eko­ nomije—svjetovi u svojoj sporoj povijesti prihvaćaju samo približ­ ne datume: ova ili ona ekspanzija može se fiksirati s otklonom od 10 ili 20 godina; fiksiranje nekog središta ili ponovno vraćanje u to središte može iziskivati više od jednog stoljeća; tako će Bombay, koji su Portugalci prepustili Englezima 1665, čekati više od jednog stoljeća prije no što će po važnosti smijeniti trgovačko središte Surate, oko kojeg se dugo vremena obrtala sva aktivnosti zapadne Indije.113 Suočeni smo dakle s usporenom poviješću, s putova­ njima kojima nikako da dode kraj i k tome škrtim u događajima koji bi nam nešto otkrili, pa smo neprestano u opasnosti da im krivo utvrdimo putanju. Te goleme mase, gotovo nepokretne, izazovsu vremenu: povijesti trebaju stoljeća i stoljeća da ih sagrade i da ih razgrade. Druga poteškoća je u tome što nam konjunkturna povijest pruža i nameće svoje usluge, jer nam samo ona može osvijetliti put. Međutim, ona se mnogo više zanima pokretima i kratkim vremenskim trajanjima nego tokovima i polaganim oscilacijama koje predstavljaju »indikatore« bez kojih ne možemo. Morat ćemo dakle, u jednom prethodnom tumačenju, prevladati ta kratka vremenska trajanja koja je, uostalom, najlakše utvrditi i inter­ pretirati.

Konjunkturni ritmovi Ima tome pedesetak godina što su humanističke znanosti otkrile ovu istinu: svaki ljudski život teče, oscilira u zavisnosti od peri­ odičnih kretanja koja neprestano iznova započinju. Ta kretanja, koja se čas slažu, a čas su u sukobu, podsjećaju na sliku ustitralih žica ili pločica kojima su započela naša đačka naukovanja. G. H. Bousquet114govorio je još 1923: »Različiti oblici društvenog kreta75

F ern a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

nja (imaju) valovit i ritmičan oblik, a ne oblik koji se ne bi mijenjao ili koji bi se m ijenjao pravilno, već se mijenja s razdobljima u kojima (njihov) intezitet raste ili opada«. Pod »društvenim kreta­ njima« valja razumjeti sve one pokrete koji oživljuju neko društvo, a skup tih pokreta čini konjunkturu ili, bolje, konjunkture. Jer, ima raznovrsnih konjunktura: onih koje se odnose na ekonomiju, politiku, demografiju, ali i na izgradnju svijeta, na kolektivne mentalitete, na kriminalitet u porastu ili u opadanju, na uzastopne umjetničke smjerove, na književne struje, pa čak i na m ode (prim ­ jerice na m odu odijevanja koja je na Zapadu toliko kratkotrajna da pripada u red pukih slučajnosti). Jedino je ekonomska ko­ njunktura dosada ozbiljnije proučavana, ako već i nije bila dove­ dena do krajnjih zaključaka. Konjunkturalna je povijest dakle veoma složena i nepotpuna. Bit ćemo toga svjesni kad budem o m orali naznačiti zaključke. Zaustavimo se začas sam o na ekonomskoj konjunkturi cijena kojom je započelo jedno golemo istraživanje. Ekonomisti su zacr­ tali njenu teoriju oko 1929-1932, prem a tada suvrem enim p o ­ dacima. Za njima su se u pitanje upleli i povjesničari: zahvaljujući nam a rasvijetljen je znatan dio m inulog vremenskog trajanja. Iz toga su izvučeni pojmovi, saznanja, čitav jedan jezik. Sveukupno oscilirajuće kretanje bilo je podijeljeno na posebna kretanja, a svako je od njih razlikovano oznakom, periodom i eventualnim značenjem .115 Mijene godišnjih doba, koje prigodice još i danas igraju određenu ulogu (primjerice za vrijeme ljetne suše 1976), redovito nestaju u gustoći naših današnjih ekonomija. No, nekada nije bilo tako, već posve obrnuto. Slabe ljetine i nestašice mogle su za nekoliko mjeseci prouzročiti inflaciju koja se može u cijelosti usporediti s revolucijom cijena u XVI. stoljeću! Za siromašne, to je značilo da m oraju živjeti što je moguće oskudnije sve do nove žetve. Jedina dobra strana tog kretanja je u tome da je brzo nestajalo. Kao što kaže Witold Kula, nakon oluje, poljski seljak, poput puža, ponovo izlazi iz svoje kućice.116 Druga kretanja, pri čemu radije govorimo o ciklusim a, pod­ razumijevaju znatno veće trajanje. Da bism o ih razlikovali, dana su im im ena ekonomista: K itchin je kratki ciklus od 3 do 4 godine; Juglar, ili unutardesetljetni ciklus (kamen spoticanja ekonomije Starog poretka), traje 6 do 8 godina; Labrousse (kaže se i interciklus ili m eđudesetljetni ciklus) traje od 10 do 12 godina, čak i više; on je nastavak silazne grane jednog Juglara (to jest 3 ili 4 godine) 76

Podjela prostora i vrem ena u Evropi

i jednog potpunog juglara koji je promašio svoju uzlaznu putanju i zbog toga zaustavljen. Sve zajedno, jedan polu-Juglar i jedan cijeli Juglar. Klasični primjer Labroussea je meduciklus koji na­ meće depresiju i njezino mirovanje od 1778. do 1791, dakle u predvečerje francuske revolucije, kojoj je taj ciklus nedvojbeno mnogo pridonio. Hiperciklus ili Kuznetz, dvostruki Juglar, trajao bi dvadesetak godina. Kondratiev117 traje pola stoljeća ili više: jedan Kondratiev tako započinje 1791, dosiže svoj vrhunac 1817. i opada do 1851, gotovo na pragu onoga što će u Francuskoj biti Drugo carstvo (1852-1870). Najzad, nema duljeg cikličkog kreta­ nja od stoljetnog trenda, ali on je doista malo izučavan a na njemu ću se za koji čas dulje zadržati. Dok taj trend ne bude sa svom preciznošću ispitan, dok mu se ne odredi važnost, konjunkturna će povijest, unatoč tolikim djelima koja je nadahnula, ostati ne­ oprostivo krnja. Naravno, svi su ti ciklusi međusobno suvremeni, sinkronički; oni supostoje, miješaju se, dodaju svoja kretanja, ili ih zaklanjaju oscilacijama cjeline. No, tehnički lako izvedivom igrom, globalno se kretanje može podijeliti na posebna kretanja, može se ova ili ona ukloniti kako bi se bolje istaklo ono posebno kretanje prema kojem želimo upraviti sva svoja svjetla. Naglasimo odm ah na početku da je presudni problem saznati da li ti ciklusi što ih je otkrilo današnje ekonomsko izučavanje postoje ili ne postoje u starim, predindustrijskim ekonomijama. Da li je, na primjer, bilo Kondratieva prije 1791? Jedan će nam historičar odm ah reći, s očitom zluradošću, da kad prije XIX. stoljeća tražimo taj i taj oblik ciklusa, možemo biti gotovo sigurni da ćemo ga naći.118 Upozorenje je korisno, pod uvjetom da ne potcijenimo važnost onoga što je u pitanju. Ako zaista današnji ciklusi dovoljno nalikuju na jučerašnje cikluse, onda se određeni kontinuitet može ustanoviti između starih i novih ekonomija: odgovarajuća pravila, koja nalazimo isprepletena s današnjim iskustvima, mogla su djelovati i tada. A kako se lepeza fluktuacija drugačije otvara, ako se one na drugi način odnose jedne prema drugima, tada bi se mogao zapaziti jedan značajan razvoj. Zbog toga ne vjerujem da bi ciklusi Kitchin, što ih je Pierre Chaunu otkrio u prom etu seviljske luke u XVI. stoljeću, bili pojedinost bez posljedica.119Ili, da nam Kondratievi, koji se nižu jedan za drugim u krivuljama cijena žitarica i kruha u Kolnu120, od 1368. do 1797, ne pružaju odlučno svjedočanstvo o tom prvorazrednom pro­ blemu kontinuiteta. 77

F ern a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

7. KAKO RAZLOŽITI CIJENE PREMA RAZLIČITIM KRETANJIMA Na ovom su grafikonu jedan ispod drugoga naznačena tri različita popisa cijena vagana žita na pariškim Halles: -isiočkano, mjesečno kretanje. Dosta m im o u norm alnoj godini, strahovito se penje u vremenima oskudice i teškoća: — puna linija, stepeničasto kretanje godišnjih prosjeka izračunatih za žetvenu godinu (kolovoz-srpanj): izmjenjivanje mršavih godina (1648-1649. do 1652-1653; Fronda, 1661—1662; stupanje na prijestolje Luja XIV) s godinam a dobrog uroda; — velike točke, ciklička kretanja (1645-1646. do 1655—1656. i 1656-1657. i 1668-1669) izračunata prem a pokretnim prosjecima na sedam godina. Prijelaz na ova velika ciklička kretanja obuhvaća fluktuaciju cijena prem a razvoju stoljetnog trenda.

Fluktuacije i prostori odjekivanja Cijene se (koristimo se, navlastito za predindustrijska razdoblja, cijenama žitarica) neprestano mijenjaju. Zbog toga što ih je lako pratiti, te su fluktuacije znak ranog uspostavljanja trgovačke mreže po Evropi, to više što do tih fluktuacija dolazi gotovo istovremeno na prilično velikom prostranstvu. Evropa u XV, XVI. i XVII. stoljeću, usprkos tom e što je daleko od savršenog sklada, već se tada očigledno pokorava ritmovima cjeline, znači, pokorava se jednom redu. To je upravo ono što je obeshrabrilo povjesničara cijena i nadnica: nastojao je rekonstruirati dosad nepoznate nizove, a uvijek je, kad je završio svoj rad, m orao slušati istu pjesmu. Ono što jedna anketa iznese, ona koja dolazi poslije nje to isto ponavlja. Pogledajte ovaj grafikon što sm o ga preuzeli iz Cambridge M odem Econom ic H istory121: tu se ističu takva suglasja kao da se valovi cijena, niskih i visokih, šire kroz evropski prostor tako da bismo ih mogli nacrtati na zemlji kao što se na meteorološkim kartama 78

Podjela prostora i vremena u Evropi

1 . minimum 1 . maksimum

8. IMA LI VALOVA ŠIRENJA CIJENA? NESTAŠICE ŽITA U EVROPI, 1639-1660. Na lijevom grafikonu, koji predstavlja zamisao i ostvarenje Franka Spoonera {Cambridge Economic History, 1967, IV, str. 468), cm i krugovi označavaju maksimalne točke četiriju uzastopnih kriza; one su proiutnjile čitavim evropskim prostorom , od O ceana do Poljske. Osnovica 100 računana je od posljednje četvrtine 1639- do prve četvrtine 1641. Drugi grafikon (Laboratoire de Г École des Hautes Études), predstavlja nešto više shematski iste valove cijena. 79

F ern a n d B ra u d e l/ Vrijem e svijeta

prati kretanje krivulja istog atmosferskog pritiska. Frank C. Spo­ oner je pokušao vizualno predočiti taj proces, i grafikon što ga je on predložio, vrlo nam dobro ukazuje na problem , prem da ga ne rješava. A da bism o ga riješili, valjalo bi otkriti epicentar tih valova u pokretu, naravno ako pretpostavimo da takav epicentar postoji. Da li je to vjerojatno? Pierre Chaunu misli ovako: »Ako postoji prvi zametak jedne ekonomije svijeta u XVI. stoljeću..., posvudašnjost fluktuacija (kao da) se rađa negdje između Seville i Veracruza«.122 Kad bih m orao birati, prije bih rekao da se to konjunkturno titranje, ako ne rađa, a ono bar počinje kretati od Antwerpena, jer je taj grad na Scheldi tada bio središte evropske razm jene dobara. Međutim, možda je stvarnost i odveć složena da bism o smjeli pretpostaviti jedno jedino središte pa ma gdje se ono nalazilo. Te cijene, koje rastu i padaju gotovo zajedno, u svakom su slučaju najbolje svjedočanstvo o unutrašnjoj povezanosti jedne ekonom ije-svijeta prožete m onetarnim razmjenama, koja se raz­ vija sa svojstvima koja su već organizator kapitalizma. Brzina njihovih rasprostiranja, njihovih usklađivanja, dokaz je efikasnosti razmjena, i u skladu je s brzinom koju dopuštaju tadašnja sredstva prijevoza. Za nas je ta brzina smiješna, ali posebni teklići zato ništa m anje ne um araju svoje konje jureći nakon svakog m eđunarod­ nog sajma prem a velikim trgovačkim središtima noseći korisne novosti, popise cijena i neizostavne svežnjeve mjenica kojima kao da je sudbina da jure poštom. A loše vijesti, naročito one o lokalnim nestašicama ili trgovačkim neuspjesim a i stečajevima, pa čak kad su i daleke, imaju krila. U Livornu, veoma aktivnoj luci, koja, m eđutim, nije baš u središtu evropskog života, u rujnu 1751.123 »veliki je broj stečajeva, do kojih je došlo u različitim gradovima, nanio znatan udarac trgovini grada, a tom e se pri­ družio i novi neuspjeh prouzrokovan stečajem G. G. Leaka i Prescota u Petrogradu, za koji se kaže da iznosi pet stotina tisuća rubalja. Bojati se je da ona (trgovina Livorna) ne pretrpi mnogo štete zbog đenovske odluke da svoj grad proglase slobodnom lukom«. Zar takve vijesti ne ukazuju prstom na jedinstvo Evrope? Tu se sve pokreće gotovo po istom taktu. Ali najzanimljivije je da ritam evropske konjunkture prelazi uske granice svoje ekonomije-svijeta i da ona već ima izvan svojih granica izvjesnu moć upravljanja na daljinu. Cijene se u Mos­ kovskoj Rusiji, bar u onoj mjeri koliko ih mi m ožemo zapažati, ravnaju u XVI. stoljeću prem a cijenama Zapada, po svoj prilici posredstvom američkih kovina, koje tu kao i drugdje igraju ulogu 80

Podjela prostora i vremena u Evropi

»prijenosnih remenova«. Na isti se način i zbog istih uzroka otomanske cijene ravnaju prema evropskima. Ako ne sva Amerika, a ono bar Nova Španjolska i Brazil, gdje se cijene mijenjaju, slijede taj daleki uzor. Louis Dermigny će čak napisati: »Korelacija Atlantik — Pacifik, koju je dokazao Pierre Chaunu124, ne vrijedi samo za Manilu«.125 Može se reći da evropska cijena Siri svoj ritam čak i dalje od filipinskih pomorskih puteva, navlastito do Macaoa. A znamo, nakon izučavanja Azize Hazana, da je evropska inflacija iz XVI. stoljeća imala odjeka i u Indiji, i to s pomakom od svojih dvadesetak godina.126 Vrijednost je ovih konstatacija očigledna: ako je nametnuti ili preneseni ritam cijena znak prevlasti ili potčinjenosti, kao što to ja držim, zračenje ekonomije-svijeta, izgrađene u Evropi, vrlo rano prelazi i najambicioznije granice što mu ih možemo pripisati. Upravo to privlači našu pažnju na one antene što ih ckonomija-svijet u nastupanju pruža pred sebe, jer su pravi dalekovodi visokog napona, kojima je trgovina na Levantu zaista najbolja ilustracija. Postoji tendencija (uključujemo tu i I. Wallersteina) potejenjivanja tog tipa razmjena, postoji sklonost da ih se označava sporednima zbog toga što se odnose samo na raskošnu robu, pa bi se mogli i dokinuti, a da to ni u čemu ne poremeti svakodnevni život naroda. Naravno da je to točno. Ali te razmjene su u samom srcu najrafiniranijeg kapitalizma, a njihove se posljedice razgra­ navaju prem a pravom svakodnevnom životu. Dakle, utječu na cijene i ne samo na njih. Eto, to je ono što privlači pažnju još jedanput na novac i druge kovine, a to su sredstva dominacije, sredstva rata, mnogo više nego što se to redovito uzima.

Stoljetni trend U popisu ciklusa, rekord u trajanju pripada stoljetnom trendu, stoljetnoj tendenciji, a to je zacijelo ciklus koji se najčešće zane­ maruje. Pomalo zato što se ekonomisti redovito zanimaju samo za kratkotrajnu konjunkturu — »analiza čisto ekonomskog dugog razdoblja nema smisla«, piše André Marchai.127 Pomalo i zato što taj trend prikriva i zataškava upravo njegova sporost. On nam se prikazuje kao neka vrsta podnice na kojoj počivaju cijene u svojoj skupnosti. Neka podnica bude malo nagnuta prema gore ili prema dolje, ili neka ostane u vodoravnu položaju, zar će se to toliko zapažati kad ostala kretanja cijena, kretanja u kratkotrajnoj ko­ si

F ernand B ra u d el / Vrijem e svijeta

njunkturi, nameću toj osnovnoj kosini svoje daleko pokretnije crte, sa znatno naglijim padovima i usponima? Neće U tada stoljetni tre n d biti samo neki ostatak drugih kretanja, ono što ostaje kad sm o računanjem ta druga kretanja eliminirali? A kad bismo ga prom aknuli na ulogu »pokazatelja« (još ne kažem pravog uzroka), ne bism o li se tada izložili opasnosti da (kao što je to bio slučaj sa Simiandovim A i B fazama, ali s posve drugim vremenskim ras­ ponom ) zastrem o prave problem e? Postoji li uopće stoljetni trend ? Mnogi ekonomisti, mnogi povjesničari nisu daleko od toga da kažu ne. Ili, jednostavnije, da postupaju kao da ne postoji. No, ako ti suzdržljivci i ti skeptici ipak nemaju pravo? Početak jedne duge, nenorm alne, zbunjujuće krize, početak koji je očigledan od 1974, ali koji je započeo još prije te godine, odjednom je privukao pažnju specijalista na dugo trajanje. Vatru je otvorio Léon Dupriez, upućujući opom ene i konstatacije. Michel Lutfalla govori čak o »povratku Kondratieva«, a Rondo C am eron128 predlaže cikluse koje je sam nazvao »logističkim«, koji bi trajali od 150 do 350 godina. No, ako zanem arim o sam naziv, po čemu se oni zaista razlikuju od stoljetnog tren d a ? Sad je, dakle, pogodan trenutak da pokušam o zagovarati stoljetni trend. T renutno teško zamjetljiv, ali m irno nastavljajući svoj put, uvijek u istom sm jeru, tre n d je k u m u la tiv n i proces. On se nastav­ lja sam na sebe i sve se događa kao da m alo-pom alo podiže masu cijena i ekonom skih djelatnosti sve do časa dok se — u suprotnom sm jeru ali s jednakom upornošću — sav ne usm jeri na njihovo opće spuštanje, nezamjetljivo, sporo, ali dugotrajno. Ako brojimo godinu po godinu, gotovo da ga i nema, ali ako nižemo stoljeće po stoljeće, njegova uloga postaje i te kako važna. Zbog toga, kad bism o pokušali bolje mjeriti stoljetni tren d i sustavno ga prenositi na evropsku povijest (kao što ga je Wallerstein postavio na p ro s­ tornu shem u ekonomije—svijeta), mogli bismo doći do nekih objašnjenja u vezi s tim ekonomskim strujama koje nas nose, koje podnosim o još i danas, a da nism o kadri ni da ih točno razu­ mijemo, ni da budem o sigurni u lijekove koje m oram o primijeniti. Naravno, nikako nemam ni nam jeru ni m ogućnosti da improvi­ ziram neku teoriju o stoljetnom trendu. Sve što ću učiniti jest da ću pokušati preuzeti podatke iz već klasičnih djela Јеппуа Griziottia Kerstchmanna129 i Gastona Im berta130 i ukazati na njihove eventualne učinke. I to samo s ciljem točnog određivanja naših problem a, a ne s ciljem njihovih rješavanja. 82

Podjela prostora i vremena u Evropi

Jedan stoljetni ciklus, kao i svaki drugi ciklus, ima svoju polaznu točku, svoj vrhunac i dolaznu točku, ali njihovo određiva­ nje ostaje veoma približno zbog toga što stoljetna krivulja u svom kretanju pokazuje malo dizanja i spuštanja. Misleći na takve vrhun­ ce, reći ćemo oko 1350, oko 1650... Prema podacima koji su u naše vrijeme prihvaćeni131, u pogledu Evrope, razlikujemo četiri cik­ lusa: 1250 (1350) 1507-1510; 1507-1510 (1650) 1733-1743; 1733-1743 (1817) 1896; 1896 (1974?)... Prva i posljednja godina svakog od tih ciklusa označuje početak uspona i kraj spuštanja; srednji datum između okruglih zagrada označuje točku kulmi­ nacije, mjesto prom jene stoljetne tendencije, to jest krize. Među svim tim kronološkim biljegama, prva je bez ikakve dvojbe najmanje sigurna. Radije nego 1250. godinu ja bih kao polazište uzeo početak X3I. stoljeća. Teškoća proistječe iz toga što nam bilježenje cijena, koje je u tim dalekim vremenima bilo vrlo nedostatno, ne pruža nikakvu izvjesnost, ali bi počeci neviđene ekspanzije gradova i sela na Zapadu i ekspedicije križarskih vojni govorili u prilog tome da pomaknemo bar za pedeset godina unatrag početak evropskog poleta. Ova rasprava i traženje točnosti nisu izlišni; pokazuju nam da je teško, kad raspolažemo samo s tri stoljetna ciklusa i kad je četvrti (ako se ne prevarimo oko prijeloma sedamdesetih godina u našem stoljeću) tek na polovici svog isticanja, donijeti sud o usporednom trajanju tih ciklusa. Ipak, čini se da ti neprekidni dubinski valovi pokazuju tendenciju prema kraćenju. Mora li se to pripisati jed­ nom ubrzavanju povijesti kojem smo navikli mnogo toga pa čak i previše pripisivati? No, naš problem nije u tome. Problem je, ponavljamo, doz­ nati da li to kretanje, koje je nečitljivo za suvremenike, vodi računa ili bar osvjetljava dugotrajnu sudbinu ekonomija-svjetova; da li one unatoč svojoj težini i svojem trajanju ili zahvaljujući svojoj težini i svom trajanju, dolaze najzad do tih kretanja, da li ih podržavaju, da li ih podnose i, tumačeći njih, sebe tumače s njima. Bilo bi i odveć lijepo kad bi sve bilo upravo tako. Da mi tumačenje ne bi bilo odviše usiljeno i u želji da skratim raspravljanje, zadovo­ ljit ću se time da stanem na uzastopna motrišta što mi ih pružaju vrhunci: 1350, 1650, 1817. i 1973-74. U načelu, ta se motrišta nalaze na spoju dvaju procesa, između dva proturječna krajolika. Mi ih nismo izabrali, već preuzeli na temelju računanja koje nismo sami provodili. U svakom slučaju, činjenica jest da se prekidi, što ih oni bilježe, nalaze, i to nimalo slučajno, u periodizacijama 83

F ern a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

različitih vrsta što ih historičari prihvaćaju. A ako ti prekidi odgo­ varaju i značajnim prijelomim a evropskih ekonomija-svjetova, neće biti tako zbog toga što bism o mi bili svoja zapažanja previše natezali u jednom ili drugom smjeru.

Objasnidbena kronologija ekonomija-svjetova Obzorje Što nam se otkriva kad gledamo s ta četiri vrha ne može nam objasniti cijelu povijest Evrope, ali ako sm o do tih točaka razborito došli, m orali bi nam sugerirati, gotovo i jamčiti — jer odgovaraju analognim situacijama — korisne usporedbe kroz čitav skup iskustava koja su u pitanju. Godine 1350. crna kuga pridonosi svojim haranjem pola­ ganom ali m oćnom usporavanju koje je počelo mnogo prije polovice stoljeća. Evropska ekonomija—svijet tog razdoblja pripaja središnjoj i zapadnoj kopnenoj Evropi Sjeverno i Sredozem no m ore. I više je nego očigledno da taj sustav Evropa — Sredozemlje počinje upadati u duboku krizu; kršćanski svijet, gubeći volju ili m ogućnost za vođenje križarskih ratova, spotiče se o otpor i inerciju Islama kojem u 1291. prepušta posljednje važno uporište u Svetoj zemlji, Saint Jean d ’Acre; oko 1300. šampanjska sajmišta, na pola puta između Sredozemlja i Sjevernog m ora, počinju nazadovati; oko 1340, što je nedvojbeno isto tako ozbiljno, prekida se »mongolski« put, put svile, put slobodne mletačke i đenovske trgovine preko Crnog m ora sve do Indije i do Kine. Islamski zid, što ga je taj put razm jene probijao, ponovo postaje stvarnost, i kršćanskim se brodovima nameće obaveza da se vrate tradicional­ nim lukama Levanta, u Siriju i u Egipat. Oko 1350. i Italija se počinje industrijalizirati. Do tada je bojila sirovo platno kupovano na sjeveru, da bi ga preprodala na istoku, a sada ga počinje i sama proizvoditi. Uskoro će Varte della la n a zavladati Firencom. Uk­ ratko, nism o više u vremenim a Ljudevita Svetog. Evropski sustav, koji se dijelio između sjevernjačkog i sredozem nog stožera, naginje se prem a jugu, a prim at se Venecije učvršćuje: tendencija kretanja prem a središtu ostvarivala se njoj u prilog. Okrećući se oko nje, ekonom ija-svijet osigurava Veneciji relativni napredak i ona će ubrzo zasjati punim sjajem u jednoj oslabljenoj Evropi koja je u očiglednom nazadovanju. 84

Podjela prostora t vremena u Evropi

Tri stotine godina kasnije, 1650, završava se (nakon jednog »Martinjeg ljeta« od 1600. do 1630-1650) dugo blagostanje dugog XVI. stoljeća. Da li se to namrštila rudama bogata Amerika? Ili je to jedna od neslanih šala konjunkture? I tada je, na jednoj određenoj točki vremena, uzetoj kao da označava stoljetni preokret, dobro vidljiva velika degradacija ekonomije-svijeta. Dok je sredozemni sustav već dokončao svoje propadanje, počevši sa Španjolskom i s Italijom, koje su i jedna i druga bile odveć vezane za američke plemenite kovine i za financije imperijalizma habsburške kuće, sada dolazi red i na novi atlantski sustav koji se i sam počinje kvariti, doživljava zastoj. Ta opća nestalnost, to je ona »kriza XVI. stoljeća«, klasični predm et rasprava koje nisu donijele nikakvih zaključaka. To je vrijeme kada se Amsterdam, već u središtu svijeta, na početku XVII. stoljeća, trijumfalno u njemu ustoličuje. Od tada je Sredozemlje čisto i bistro isključeno iz velike povijesti koju je ono kroz dugi niz stoljeća imalo u gotovo isključivom posjedu. 1817: preciznost datuma ne smije nas mnogo zavaravati. Preokret stoljeća najavljuje se u Engleskoj već 1809, 1810, a u Francuskoj krizama posljednjih godina napoleonskog vremena. Za Sjedinjene Države 1812. označuje vidljivi početak promjene u tendencijama. Jednako tako meksički rudnici srebra, nada i pred­ met želja Evrope, teško su pogođeni revolucijom 1810, a što se ti rudnici kasnije nisu oporavili, znamo da je u tome konjunktura odigrala svoju ulogu. Tako su se i Evropa i svijet odjednom zaustavili zbog sjajne kovine. Čitav se svijet sa svojim ekonomskim redom, od Kine pa do Amerike, spotakao. Engleska je u središtu tog svijeta i neporecivo je da i ona trpi, unatoč svojoj pobjedi, da će joj trebati godina i godina da dode do daha. No, ona je zgrabila prvenstvo koje joj nitko ne osporava (Nizozemska je nestala s horizonta), koje joj nitko ne bi mogao oduzeti. A 1973-1974? Da li je tu riječ o jednoj kratkotrajnoj krizi konjunkture, kao što se čini da vjeruje većina ekonomista? Ili mi možda imamo tu počast (na kojoj se baš ne može zavidjeti) da vlastitim očima gledamo kako se naše stoljeće strmoglavljuje. Tada bi se kratkoročne, ali izvanredno točne politike onih koji imaju prvu riječ u politici, kao i ekonomskih eksperata, pokazale nes­ posobnima da izliječe bolest kojoj ni djeca naše djece neće vidjeti kraja. Sadašnji trenutak nam daje znak i nalaže nam da postavimo to pitanje. No prije no što se tom nalogu pokorimo, valja nam učiniti jednu digresiju. 85

F ern a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

9. CIKLUSI KONDRATIEVA I STOLJETNI TREND Na ovom su grafikonu vidljiva, u vezi s engleskim cijenam a od 1700. do 1950, dva kretanja: ciklusi K ondratieva i stoljetni trend. Krivulja proizvodnje je n adodana; zapaziti njezino neslaganje s krivuljom cijena. Prema Gaston Im bert, Des m ouvem ents de longue durée Kondratiejf, 1959, str. 22.

Kondratievi i stoljetni trend Stoljetni tren d nosi na svojim leđima, kao što sm o rekli, kretanja koja nem aju ni njegov dah ni njegovu dugovječnost, ni njegovu tajnovitost. Oni izbijaju vertikalno, lako se mogu vidjeti, sami se ukazuju. Svakodnevni je život, danas kao i jučer, ispresijecan tim živim kretanjim a koja bi sva valjalo dodati trendu da bismo mogli odm jeriti njihovu cjelinu. Mi ćemo se, međutim, ograničiti na to da koliko je nužno za naše izlaganje uvedem o samo poštovane Kondratieve koji isto tako imaju dug dah, jer svakom od njih odgovara dobra polovica stoljeća, a to znači trajanje dvaju poko­ ljenja, jednog u dobroj, a drugog u lošoj konjunkturi. Ako spojimo ta dva kretanja, stoljetni tren d i Kondratieva, raspolagat ćemo dugom konjunkturnom glazbom u dva glasa. To komplicira naše prvo zapažanje ali istodobno ga i ojačava, to više što se Kondratievi, 86

Podjela prostora i vremena u Evropi

suprotno od onoga što se neprestano ističe, ne pojavljuju na evropskoj sceni 1791, već nekoliko stoljeća ranije. Pridružujući svoja kretanja uspinjanju ili padanju stoljetnog trenda, Kondratievi ga učvršćuju ili ublažuju. Svaki drugi put, vrhunac se jednog Kondratieva poklapa s vrhuncem trettda. Tako je bilo 1817. Tako je bilo (ako se na varam) 1973-1974, a možda i 1650. Između 1817. i 1971. bilasu dva nezavisna vrhunca Kondra­ tieva: 1873- i 1929. Kada bi ovi podaci bili nedodirljivi za kritiku, što sigurno nije slučaj, rekli bismo da je 1929. prekid, koji je prethodio svjetskoj krizi, bio samo preokretanje jednog jedno­ strukog Kondratieva, njegov uzlazni rukav koji je krenuo 1896, prešao posljednje godine XIX. stoljeća, prve godine XX. stoljeća, I. svjetski rat i deset sivih poslijeratnih godina, da bi 1929. došao do svog vrhunca. Preokret iz 1929-1930. toliko je iznenadio promatrače i specijaliste (ovi potonji su bili još više zablijcštcni nego oni prvi) da je poduzet golemi napor kako bi se to razumjelo, a knjiga Françoisa Simianda ostaje nam i dalje jedan od najboljih dokaza tih nastojanja. 1973-1974. došlo je do preokreta jednog novog Kondratieva kojega se početak nalazi negdje oko 1945. (to je uzlazni rukav od poprilici četvrt stoljeća prema normali), ali nije li osim toga došlo, kao 1817, do još jednog preokreta stoljetnog kretanja, dakle do dvostrukog preokreta? U iskušenju sam da u to povjerujem, prem­ da nemam nikakvih dokaza. I, ako ova knjiga kojim slučajem padne u ruke nekog čitatelja nakon godine 2000, možda će se on zabavljati čitajući ove retke kao što sam se ja zabavljao, ne baš s najčišćom savješću, mnogim glupostima što su izmakle peru Jcana-Đaptista Saya. Bio on dvostruk ili jednostruk, preokret iz godine 19731974. bio bi znak duge regresije. Oni koji su proživjeli krizu iz 1929-1930, sačuvali su uspom enu jednog naglog uragana koji je došao bez ikakve najave i bio relativno kratak. Sadašnja kriza koja nas nikako ne napušta još je kobnija, kao da joj nikako ne polazi za rukom da pokaže svoje pravo lice, da nade svoje ime i model koji bi je mogao objasniti, a nas umiriti; to nije uragan, već poplava s polaganim i očajnim rastom vode, dok je nebo tvrdokorno prekriveno oblacima. Sve je dovedeno u pitanje, i temelji eko­ nomskog života i sve sadašnje i prošle pouke iskustva. Paradoks je u tome što smo suočeni s regresijom, s opadanjem proizvodnje, s nezaposlenošću, ali, protivno svim starim pravilima, cijene sc nezadrživo penju. Ako tu pojavu okrstimo imenom stagflacija, 87

F ern a n d B ra u d e l/ Vrijem e svijeta

nem ojm o misliti da sm o ga i objasnili. Nije li država koja se posvuda javlja kao spasenje, koja je zavladala kratkim krizama slijedeći Keynesove pouke i bila uvjerana da je im una na vraćanje katastrofa poput one iz 1929, nije li ta država odgovorna za neočekivano ponašanje krize upravo zbog napora koji je uložila? Ili su možda radničke obrane i radnička budnost zapreka koja može objasniti uporno penjanje cijena i zarada usprkos svemu? Léon-H. D upriez132 postavlja ta pitanja ali ne nalazi rješenja. Rješenje nam izmiče, a zajedno s njim i točno značenje tih dugih ciklusa koji kao da se pokoravaju nekim zakonima ili pravilima koje mi ne znamo.

Može li se objasniti duga konjunktura? Ekonomisti i povjesničari utvrđuju, opisuju konjunkturna kreta­ nja, posvećuju posebnu pažnju načinu na koji se ta kretanja nadslojavaju, kao što plima (kaže se nakon Françoisa Simianda) nosi na svom vlastitom kretanju kretanje valova; obazrivo prate i njihove višestruke posljedice. I uvijek su začuđeni zbog njihove snage i njihove neprestane pravilnosti. No nikada nisu ni pokušali protum ačiti zašto se nameću, zašto se razvijaju i zašto uvijek iznova započinju. Jedina prim jedba u tom smislu potječe od Jevonsa i odnosi se na oscilacije Juglara koje bi bile tobože u vezi sa Sunčevim pjegama! Ah, tko će pov­ jerovati toj ograničenoj korelaciji?! A kako objasniti ostale cikluse? Ne sam o one koji bilježe prom jene cijena, već i one koji se odnose na industrijsku proizvodnju (usporedi krivulje W. Hoffmana), ili brazilski zlatni ciklus u XVIII. stoljeću, ili dvjestogodišnji meksički srebrni ciklus (1696-1900), p a oscilacije prom eta u seviljskoj luci u doba kad ona daje ton čitavoj ekonomiji Atlantika. A da i ne spom injem o dugotrajna kretanja stanovništva koja točno odgo­ varaju prom jenam a stoljetnog trenda i nedvojbeno su isto toliko posljedice koliko su i uzroci. A da i ne uzmem o u obzir prom jene u vrijednosti plem enitih kovina na kojima su povjesničari i eko­ nomisti toliko radili. I tu, ako se uzme u obzir gustoća djelovanja i isprepletanja, bit će uputno ne pouzdavati se u odveć jednostavni determinizam: kvantitativna teorija igra svoju ulogu, ali ja mislim, 88

Podjela prostora i vrem ena u Evropi

kao i Pierre Vilar, da svaki ekonomski uspon može stvoriti svoj novac i svoj kredit.133 Da bismo malo razmrsili, ne kažem riješili taj nemogući problem, m oramo se u duhu prenijeti titrajnim i periodičkim kretanjima iz elementarne fizike. Pokret je svaki put učinak nekog izvanjskog udara i odgovar tijela kod kojega je udar izazvao titra­ nje, pa bilo da se radi o žici ili o valu. Žice na guslama titraju pod gudalom. Jedno titranje, prirodno, može izazvati drugo: četa koja stupa ratnim korakom mora prekinuti ritam marširanja kad se nađe pred mostom, jer, u protivnom, i most bi titrao, pa bi, u nekim okolnostima, postojala mogućnost da se sruši. Zamislimo dakle u kompleksu konjunkture takvo kretanje koje se prenosi na drugo i tako dalje. Najvažniji je udar nedvojbeno onaj koji dolazi od vanjskih, egzogenih uzroka. Ekonomija je Starog poretka, kako ističe Giuseppe Palomba, pod neprestanim pritiskom kalendara, a to znači tisuće obaveza, tisuće udara zbog žetvi i uroda, razumije se, ali, da uzmemo samo jedan primjer, zar zima nije isto tako naj­ pogodnije godišnje doba za obrtničke radove? Dolazi isto tako, bez ikakve veze s ljudima ili s onima koji ljudima upravljaju, do debelih i do mršavih godina, do oscilacija na tržištu koje se lako šire, do fluktuacija u prekomorskoj trgovini i do posljedica što ih ta trgo­ vina izaziva na »unutarnjim« cijenama: svaki susret izvana i iznutra predstavlja neki proboj ili ranu. No, jednako kao udar izvana, važna je i sredina gdje do tog udara dolazi i koje je to tijelo (ta riječ ovdje tek nedovoljno pristaje) koje je samo sjedište pokreta i koje nameće tom pokretu njegovo vrijeme? Ostao mi je u daleku sjećanju (iz 1950) jedan razgovor s Urbainom, profesorom ekonomije na Sveučilištu u Louvainu, koji je neprestano težio tome da poveže kolebanja cijena s površinom ili zapremninom na kojima su ta kolebanja djelovala. Za njega su usporedive bile samo cijene jednake uskolebane površine. Ono što titra pod udarom cijena zapravo su prethodno uspostavljene mreže koje, po mom mišljenju, pred­ stavljaju prave vibracijske površine, to jest strukture cijena (u jednom smislu koji nije baš točno onaj što mu ga pripisuje Léon-H. Dupriez). Čitatelj zacijelo vidi prema kakvom zaključku kre­ ćem: e k o n o m ija -s v ije t je u z lju ljan a pov ršin a najvećeg prostranstva, ona površina koja ne samo prima konjunkturu, već je na određenoj razini, na određenoj dubini i tvori. Upravo ona stvara jedinstvenost cijena na golemim prostranstvima, jednako 89

V em and Braudel/ Vrijeme svijeta

UXVI. stoljeću bogatstvo značigomilanje vreća žita (Kraljevskepjesme o začeća, Pariz, B. N., Ms.jir. 1537.) 90

Podjela prostora i vremena u Evropi

onako kao što arterijski sustav raspodjeljuje krv kroz živi or­ ganizam. Ona je u sebi — struktura. Ipak, otvorenim ostaje pitanje da doznamo da li, unatoč podudaranjima na koja sam ukazao, stoljetni trend jest ili nije dobar indikator te površine slušanja i razmišljanja. Po mojem mišljenju, stoljetno titranje, koje je neob­ jašnjivo bez goleme ali ograničene površine ekonomije-svijcta, otvara, prekida i ponovo otvara složena strujanja konjunkture. Nisam uvjeren da se danas povijesno ili ekonomsko istraživa­ nje usmjerava prema tim problemima dugog daha. Još jučer je Pierre Léon134 govorio: »Povjesničari su najčešće bili ravnodušni prema dugom trajanju«. Na samom početku svoje teze135, Lab­ rousse je čak i pisao: »Odustali smo od svakog objašnjavanja dugotrajnih kretanja.« Za interval jednog mcđuciklusa očigledno stoljetni trend može biti zanemaren. Međutim, Witold Kula136 poklanja pažnju dugotrajnim kretanjima koja, »svojim kumulativnim djelovanjem izazivaju preobrazbe strukture«. No, on je go­ tovo sam. Na drugoj strani, Michel M orineau137 traži da se proživljenom vremenu vrati njegova sočnost, gustina i dogadajnost. A Pierre Vilar138, da se ne izgubi iz vida kratko trajanje, jer to bi značilo »sustavno zastirati sukobe i klasne borbe; ove su i u kapitalističkom režimu i u ekonomiji Starog poretka ustanovljene u kratkom trajanju«. Ne može se zauzeti stav u takvoj jednoj raspravi koja je zapravo lažna rasprava, jer se konjunktura mora izučavati u svoj njezinoj gustoći i morali bismo žaliti što njezine granice ne tražimo u događanju i kratkom trajanju s jedne, a u dugom i stoljetnom trajanju s druge strane. Kratko i dugo trajanje supostoje i ne mogu se dijeliti. Keynes, koji je izgradio svoju teoriju na kratkom trajanju, duhovito je rekao ono što su drugi često kasnije ponavljali: »U dugom trajanju svi ćemo biti mrtvi«, a to je opaska koja je, ako ne vodimo računa o humoru, banalna i apsurdna. Jer mi živimo istodobno u kratkom i u dugom vremenu. Jezik kojim govorim, posao kojim se bavim, moja vjerovanja, ljudski krajolik koji me opkoljuje, sve sam to naslijedio; sve je to postojalo prije mene, sve će to postojati i poslije mene. Isto se tako ne slažem s Joan Robinson139, koja drži da kratki period »nije trajanje vremena, već određeno stanje poslova«. Kad bi tome bilo tako, što je s »dugim periodom«? Vrijeme bi bilo samo ono što sadrži, samo ono što ga ispunja. Da li je to moguće? Beyssade razboritije kaže da vrijeme nije »ni bezazleno ni nedužno«140: ako ono ne stvara svoj sadržaj, ono na nj djeluje, daje mu neki oblik, neku stvarnost. 91

F e rn a n d B ra u d el / Vrijem e svijeta

Jučer i danas Da bismo završili ovo poglavlje koje bi trebalo biti sam o teorijski uvod ili, ako vam je draže, esej o problematici, valjalo bi izgraditi korak po korak jednu tipologiju stoljetnih perioda, onih koji su u usponu, onih koji su u opadanju, i tipologiju kriza koje im ozna­ čavaju najviše točke. Ni retrospektivna ekonomija, ni najodvažnija povijest neće nas poduprijeti u toj operaciji. I, osim svega, moguće je da buduća istraživanja ostave jednostavno po strani problem e koje ja pokušavam formulirati. U ta tri slučaja (uspon, kriza, pad) m orali bism o svrstavati i dijeliti prem a tri Wellersteinova kruga, što nam daje već devet različitih slučajeva, a kako mi razlikujemo četiri različita društvena skupa — ekonomiju, politiku, kulturu, društvenu hijerarhiju — dosižem o već dvadeset i tri slučaja. Najzad, m ožem o predvidjeti da bi nam jedna pravilna tipologija otkazala suradnju; valjalo bi, kad bism o raspolagali odgovarajućim podacima, još i razlikovati prem a veoma brojnim i posebnim slučajevima. Ostat ćemo oprez­ no na planu općenitosti, m a kako one bile sporne i krhke. Dakle, pokušajm o biti jednostavni bez prem nogo kajanja. Što se tiče kriza, naše su prethodne stranice rekle ono što je najvažnije. Krize označavaju početak jednog razorenja: jedan suvisli sistem -svijet koji se lako razvio, pogoršava ili dovršava svoje kvarenje, a jedan drugi sustav se rada s m nogo odugovlačenja i sporosti. Takav nam se prekid predstavlja kao rezultat nagomilanih nez­ goda, zastoja i iskrivljavanja. Upravo te prijelaze s jednog sustava na drugi pokušat ću rasvijetliti u poglavljima ove knjige. Ako imam o p red očima stoljetne uspone, izvjesno je da ekonom ija i društveni red, kultura, država cvatu na očigled. Earl J. Hamilton, raspravljajući sa m nom prigodom naših veoma dav­ nih susreta u Simancasu (1927), običavao je reći: »U XVI. stoljeću svaka ozljeda zarasta, svaki se kvar popravi, svako se uzmicanje nadoknađuje«, i to na svim područjim a. Proizvodnja je općenito dobra, država raspolaže sredstvima za djelovanje, društvo pušta malom broju svoje aristokracije da raste, kultura ide svojim to­ kom, ekonom ija koju podupire rast pučanstva još više komplicira svoje putove; prilagođujući se m noženju raspodjele rada, ti putevi pogoduju penjanju cijena; novčane mase rastu, kapitali se go­ milaju. Uostalom, svaki je uspon konzervativan; on čuva postojeći sustav; on podstiče sve ekonomije. Upravo za vrijeme takvih uspo92

Podjela prostora i vremena u Evropi

na moguća su višestruka stvaranja velikih središta, kao što je u XVI. stoljeću dioba između Venecije, Antwerpena i Genove. S dugim i upornim opadanjima, krajolik se mijenja: zdrave ekonomije nalaze se samo u središtu ekonomije-svijeta. Dolazi do uzmicanja, do koncentracije u korist jednog jedinog pola; države postaju svadljive, agresivne. Odatle »zakon« Franka C. Spoonera u pogledu Francuske, koju sve uspješnija ekonomija nastoji ras­ pršiti, podijeliti protiv nje same (pogledajte samo kako je bilo za vrijeme vjerskih ratova), dok bi nepovoljna konjunktura približila različite strane u korist jedne, naizgled jake vlade. Ali, da li taj zakon vrijedi za Francusku kroz čitavu njezinu prošlost, i vrijedi li za druge države? Što se tiče visokog društva, ono se za vrijeme ekonomskih oluja bori, ušančuje se, smanjuje svoj opseg (kasne ženidbe, iseljavanje prekobrojnih mladića, veoma rana praksa sprečavanja začeća, kao u Ženevi u XVII. stoljeću). Ali, upravo se tada kultura najčudnije ponaša: ako je i vidimo da snažno inter­ venira (kao država) za vrijeme tih dugih uzmaka, to je nedvojbeno zato što je jedna od njezinih zadaća da zatrpa jazove i napukline u društvenoj zajednici (kultura »opijum naroda«?). Nije li to tako i zbog činjenice što kulturna djelatnost najmanje stoji? Valja zapaziti da se španjolsko zlatno stoljeće potvrđuje kad je propadanje već zahvatilo Španjolsku, i to koncentracijom kulture u prijestolnici: zlatno stoljeće znači prije svega blještavilo Madrida, njegova dvora i njegovih kazališta. A pod rastrošnom vladavinom grofa-vojvode Olivaresa koliko se toga sagradilo na brzu ruku, usudili bismo se gotovo reći, po niskoj cijeni! Ne znam da li bi isto tumačenje bilo valjano za stoljeće Luja XIV. Ali, bilo kako bilo, mogu tvrditi da stoljetna opadanja pogoduju procvatu ili onome što mi smatramo procvatom kulture. Nakon 1600. slijedi cvat talijanske jeseni u Veneciji, u Đologni, u Rimu. Nakon 1815, romantizam je razbuktao već staru Evropu. Te odveć brzo nabačene tvrdnje postavljaju bar uobičajene probleme, a ne problem koji je po mom mišljenju najhitniji. Mada na tom nismo dovoljno inzistirali, postavili smo naglasak na napre­ dovanje ili na uzmicanje na vrhu društvenog života, kulturu (kul­ turu elita), društveni red (onih povlaštenih, na vrhu piramide), državu na stepenici vlasti i upravljanja, proizvodnju u samom njezinom obrtanju koje prenosi samo jedan njezin dio, ekonomiju u njezinim najrazvijenijim oblastima. I tako smo, kao svi povjes­ ničari, ne htijući i na najnedužniji način, ostavili po strani sudbinu onih najbrojnijih, sudbinu goleme većine živih ljudi. Kako se, 93

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

općenito uzevši, te mase ponašaju u njihanju vage stoljetnih uspo­ na i padova? Odgovor je paradoksalan: slabo onda kad sve prem a dijag­ nozi ekonom ije ide da ne m ože bolje, kad rast proizvodnje postiže svoje učinke, kad umnožava broj ljudi, ali nameće još veće terete različitim slojevima djelovanja i rada. Tada nastaje raskorak, kao što pokazuje Earl J. Ham ilton141, između cijena i nadnica koje kaskaju za njima. Jasno je, ako se pozovemo na radove Jeana Fourastiéa, Renéa Grandamya, Wilhelma Abela i još više na dopri­ nose Phelpsa Drowna i Sheile Hopkins142, da tada dolazi do opada­ nja realnih nadnica. Napredovanje visokih krugova i podizanje ekonomskog potencijala plaćeno je tako bijedom jedne mase ljudi kojih broj raste u isto vrijeme ili možda brže nego proizvodnja. I možda upravo onda kad to umnožavanje broja ljudi, njihovih razmjena, njihovih napora nije više kom penzirano napredova­ njem proizvodnje, sve puca, popušta, kriza je tu, a kretanje se vrši u obrnutom sm jeru i pad započinje. Čudno je da uzmicanje nadgradnji povlači za sobom poboljšanje života masa, a realne nadnice počinju rasti. Između 1350. i 1450. dolazi tako, u najtmurnijem razdoblju evropske regresije, do neke vrsti zlatnog doba u svakodnevnom životu malog Čovjeka. U toj perspektivi jedne povijesti koju bi u vrijeme Charlesa Scignobosa143 bili označili kao »iskrenu« povijest, najveći događaj, jedan drugi dogadaj s golemim posljedicama, zapravo s odlučnim prijelom om , bio je u tom e što s početkom XIX. stoljeća, u samom kretanju industrijske revolucije, dugi uspon koji se tada iskazuje i potvrđuje ne povlači za sobom nikakvo dublje pogoršanje općeg blagostanja već, naprotiv, donosi rast dohotka p ro capite. Možda se nije lako izjasniti ni o ovom problem u. Ali znat ćemo da je golemi i iznenadni rast proizvodnje, prouzrokovan strojem, od­ jednom podigao plafon mogućnosti. Upravo unutar tog novog svemira, jedan rast svjetskog pučanstva bez presedana kroz čitavo jedno stoljeće praćen je povećanjem dohotka p ro capite. Očigled­ no je da je društveni uspon prom ijenio svoje modalitete. Ali što će biti s regresijom koja se uporno javlja nakon sedamdesetih godina našega stoljeća? U prošlosti je blagostanje malog čovjeka koje je pratilo sto­ ljetne regresije uvijek bilo plaćeno golemim prethodnim žrtvama — nećem o nikako pretjerati ako kažemo milijunima mrtvih godine 1350; ozbiljnom demografskom stagnacijom u XVII. stoljeću. Upravo je to smanjenje broja ljudi i pupuštanje ekonomske na94

Podjela prostora i vremena u Evropi

petosti prouzrokovalo očigledno poboljšanje za preživjele, za one koje su nevolja i bijeda poštedjele. Sadašnja se kriza ne iskazuje s istim simptomima: jaki demografski rast na svjetskoj ljestvici se nastavlja, proizvodnja se usporava, nezaposlenost se ukorjenjuje, a inflaciji vjetar ipak puše u krmu. Odakle bi, prema tome, moralo doči poboljšanje za mase? Sigurno nitko ne žali što je nekadašnji »konjski lijek« — glad i kuga — uklonjen zahvaljujući napretku poljodjelstva i medicine. K tome valja pridodati izvjesnu solidar­ nost koja dijeli po svijetu pomoć u hrani, kad već ne dijeli drugo. Ali, ipak ćemo se upitati, ne postavlja li se, unatoč prividu i tendenciji modernog svijeta da uporno vjeruje u neprekidni rast, sadašnji problem m utatis m utandis u starim terminima? Nije li napredak ljudi dosegao (ili prekoračio) razinu mogućega koju je industrijska revolucija prošlog stoljeća velikodušno podigla? I, najzad, može li, bar privremeno, dok jedna nova revolucija, reci­ mo energetska, ne izmijeni termine problema, može li, pitamo se, broj ljudi i dalje rasti bez katastrofalnih posljedica?

95

Poglavlje 2

EVROPA, STARE EKONOMIJE S GRADSKOM PREVLAŠĆU: PRIJE I POSLIJE VENECIJE D u g o vrem ena evropska je ekonom ija-svijet bila svedena na uske razm jere jednog grada-države, koji je bio gotovo ili potpuno slobodan u svojim pothvatima i upućen sam o na svoje snage. Da bi doskočio tim slabostima, on će se često koristiti sporovima koji suprotstavljaju prostore i skupine; igrat će služeći se jednima protiv drugih; oslanjat će se na desetke gradova ili država ili ekonomija koji m u služe. Jer, u njihovu je interesu da mu služe. Ili im je to obaveza. Neizbježno se m oram o upitati kako se iz tako uskih središta mogla nam etnuti i kako se mogla održati tako znatna moć, prevlast s tako golemim zračenjem. To utoliko više što im u vlastitoj sredini na njihovu moć, koja je neprestano osporavana, i više nego izbliza m otri jedno pučanstvo kojim se strogo upravlja i koje je često »proletarizirano«. I sve to na korist nekoliko porodica koje svatko pozna, koje su logičke mete nezadovoljstva i koje drže svu vlast ali je m ogu jednog dana i izgubiti. Povrh svega toga, te se porodice m eđusobno razdiru.1 Točno je da ekonom ija-svijet koja okružuje te gradove i sama još predstavlja veoma krhku m režu. A isto je tako točno da će se, ako se negdje razdere, mjesto na kojem se zadjela bez teškoća pokrpati. To je pitanje budnosti, svjesno uložene snage. Zar će Palmcrstonova ili Disraelieva Engleska kasnije postupati na neki drugi način? Da bi se čvrsto držalo te velike prostore, dovoljno je posjedovati čvrsta uporišta (Kreta, zauzeta od Mlcčana 1204; Krf 1383; Cipar 1489, ili Gibraltar iznenada zauzet od Engleza 1704; Malta, koju su jednostavno zaposjeli 1800...), dovoljno je uspos­ taviti m onopole, koje se zatim održava kao što mi danas odr­ žavamo naše strojeve. A ti m onopoli funkcioniraju sami od sebe 96

Prije i poslije Venecije

zbog postignute brzine, premda na njih bacaju oko suparnički gradovi koji znaju, kad im se pruži prilika, stvarati grdne nevolje. Međutim, ne poklanja li povjesničar odviše pažnje tim va­ njskim napetostima, događajima i epizodama koji ih ističu, a zatim i unutarnjim zadjevicama, tim političkim takmičenjima i svim onim društvenim kretanjima koja tako živo oslikavaju unutarnju grad­ sku povijest? Neosporna je činjenica da su izvanjska prevlast tih gradova i prevlast bogatih i moćnih trajna stvarnost; da ništa, ni napetosti, ni borbe za nadnice i zaposlenje, ni bespoštedne svađe između političkih stranaka i klanova, nisu u tim malim svjetovima nikad spriječile razvoj koji je potreban dobrom stanju kapitala. Pa čak i onda kad se na pozornici diže zaglušna buka, korisna se igra živo nastavlja u kulisama. Trgovački srednjovjekovni gradovi teže svim svojim snagama prema dobitku, oni su i sami slika i prilika toga napora. Misleći na njih, Paul Grousset će čak reći: »Suvremeni kapitalizam nije ništa izumio«2, a Armando Sapori3 ide još dalje: »Mi ni danas ne mo­ žemo ništa pronaći, pa čak ni income tax*, što ne bi već bilo iskušano u genijalnosti jedne talijanske republike«. 1 zaista, sve je kod njih postojalo i djelovalo: mjenice, krediti, kovanje novca, banke, prodaja na otplatu, javne financije, zajmovi, kapitalizam, kolonijalizam, a ništa manje ni socijalni nemiri, krajnja složenost radne snage, klasne borbe, društvena nesmiljenost, politička krvo­ ločnost. 1 vrlo rano, u Veneciji ili u Genovi, a ništa manje i u nizozemskim gradovima, vrlo velike isplate se obavljaju, bar od XII. stoljeća, u gotovu novcu.5 Ali, smjesta zatim, pridružuje se i kredit. Gradovi-države su m oderne i znatno ispred svoga vremena, pa iskorištavaju zaostalost i inferiornost drugih. A zbroj tih izva­ njskih slabosti gotovo ih primorava na rast, na zapovijedanje, osigurava im takoreći goleme dobitke u dalekoj trgovini i dovodi ih u situaciju da ne moraju poštovati opća pravila. Jedini protivnik koji bi im se mogao oduprijeti, teritorijalna država, moderna država, kojoj je uspjehe već bio navijestio Fridrih II na talijanskom jugu, slabo se razvija, ili, ako ne slabo, a ono nedovoljno brzo, i dugotrajna recesija XIV. stoljeća uvelike će joj Štetiti. Čitav jedan niz država bio je tada uzdrman i natjeran u propast, a to je ostavljalo slobodan prostor za razvoj gradova. Gradovi i države ostaju i dalje potencijalni neprijatelji. Tko će vladati nad kim? To je veliko pitanje prvome evropske sudbine, a toliko dugo kraljevanje gradova nije lako objasniti. Napokon, 97

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Četiri slike venecijanskog carstva: Krf (gore lijevo), ključ Jadrana; Kreta (gore desno), koju će Venecija sačuvati sve do 1669; Famagusta (dolje lijevo) na Cipru, izgubljena 1671; Aleksandrija (dolje desno), koja predstavlja vrata Egipta i trgovinu začinima. Ove prilično izmiš­ ljene slike dio su zbirke od dvadesetak minijatura koje ilustriraju put nekog venecijanskogplemića na Levant, od 1570. do 1571. (B. N.) 98

Prije i poslije Venecije

Jean-Baptiste Say6 ima pravo kad se čudi što je »Mletačka Re­ publika, u XIII. stoljeću, bez ijednog pedlja zemlje u Italiji postala s pomoću svoje trgovine dovoljno jaka da osvoji Dalmaciju, naj­ veći dio grčkih otoka i Carigrad«. Nema nikakva paradoksa kad dodatno tome mislimo da je i gradovima potreban prostor, da su im potrebna tržišta, zone prometa i obrane, dakle prostrane države koje će oni eksploatirati. Da bi živjeli, moraju imati plijena. Ve­ necija je nezamisliva bez Bizantskog Carstva, a kasnije bez Tur­ skoga Carstva. To je ona monotona tragedija »komplementarnih neprijatelja«.

99

PRVA EVROPSKA EKONOMIJA—SVIJET

Te se gradske prevlasti m ogu objasniti samo ako se pode od okvira prve ekonom ije-svijeta koja se počinje ocrtavati u Evropi između XI. i XIII. stoljeća. Tada se stvaraju dosta veliki prostori za raz­ mjene, a gradovi su njihova sredstva, stanice i korisnici. Dakle, ne rada se Evropa, taj gorostasni organ povijesti svijeta, oko 1400, s početkom ove knjige, već se rada dva ili tri, a možda i više, stoljeća ranije. Isplatit će nam se tru d što izlazimo iz kronoloških granica ovog djela da bismo se približili počecim a i da bism o na konkretan način vidjeli kako se jedna ekonomija—svijet rada, zahvaljujući još uvijek nesavršenoj hijerarhizaciji i okupljanju različitih prostora koji će je sačinjavati. U to su vrijeme artikulacija i grube crte povijesti Evrope već zacrtane, a veliki problem m odernizacije (ako ima riječi neodređenog sadržaja, ova je jedna od njih) toga malog kontinenta je postavljen u dugu i točniju perspektivu. Sa središ­ njim zonam a koje izranjaju, gotovo se obavezno ocrtava jedan pretkapitalizam, a modernizacija se u njem u iskazuje ne kao jednostavni prijelaz iz jednog stvarnog stanja u drugo, već kao niz etapa i prijelaza od kojih prvi znam o prethode klasičnoj renesansi s kraja XV. stoljeća.

Evropska ekspanzija nakon XI. stoljeća U tom dugom dozrijevanju gradovi, naravno, imaju glavne uloge. Ali u tom e nisu sami. Čitava ih Evropa nosi na svojim plećima. Shvatite to kao »čitava Evropa kolektivno uzeta«, prem a jednoj formuli što je umakla Isaacu de Pinto7, Evropa u svem svojem ekonom skom i političkom prostoru. I u čitavoj svojoj prošlosti, uključivši ono daleko oblikovanje što joj ga je Rim nametnuo, a ona ga naslijedila tako da i sada odigrava svoju ulogu; uključivši onu višestruku ekspanziju što je slijedila velikim invazijama V. stoljeća. Tada su posvuda prekoračene rimske granice, prema 100

Prije i poslije Venecije

10. UTEMELJENJA GRADOVA U SREDNJOJ EVROPI Grafikon prikazuje izvanredni zamah gradova u XIII. stoljeću. (Prema Heineu Stoobu, u: W. Abel, Gescbichte der deutscben Landwlrtschaft, 1962, str. 46.)

Germaniji i evropskom istoku, prema skandinavskim zemljama i Dritanskom otočju koje je Rim napola osvojio. Malo-pomalo zauzet je morski prostor koji tvori cjelinu Daltika, Sjevernog mora, kanala La Manche i Irskog mora. I tu također Zapad premašuje djelo Rima koji je, unatoč svojem brodovlju raspoređenom na ušću rijeke Somme i u Đoulogneu8, veoma slabo zračio nad tim morskim svijetom. »Baltik je Rimljanima davao samo malo sivog jantara«.9 Ponovno osvajanje bilo je upadljivije na jugu, jer tu je Sredo­ zemno more bilo preoteto od islama i Bizanta. Ono što je predstav­ ljalo raison d ’être> srce jednog Rimskog Carstva u njegovu punom sjaju, onaj »bazen usred vrta«10 ponovo prekrivaju talijanski bro­ dovi i trgovci. Ta jc pobjeda okrunjena moćnim pokretom kri­ žarskih vojni. Ipak, ponovno kršćansko osvajanje nailazi i na otpor: u Španjolskoj, gdje Reconquista nakon uzastopnih uspjeha gubi dah (Las Navas de Tolosa, 1212); u sjevernoj Africi, lato sensu od Gibraltara do Egipta; na Levantu, gdje će križarske države u 101

Vem a nd Braudel / Vrijeme svijeta

Seljački preprodavači u gradu. Detalj sa slike Lorenza Lotta, Povijest svete Barbare. (Fotografija Scala.) 102

Prije i poslije Venecije

Svetoj zemlji živjeti od danas do sutra; i u grčkom carstvu, koje propada 1204. Pa ipak Archibald Lewis ima pravo kad tvrdi »da su najvažniju granicu evropskoj ekspanziji predstavljale unutarnje granice šu­ ma, močvara i pustara«11. Praznine njezina prostora uzmiču pred ralom i sjekirom seljaka krčitclja; ljudi, koji su sve brojniji, stav­ ljaju u svoju službu kotač i krila vjetrenjače; stvaraju se veze između krajeva koji su dotle bili strani jedni drugima; sve se otvara i povezuje; mnogobrojni gradovi se rađaju ili oživljavaju na pro­ metnim raskršćima i to je sigurno bio odlučni faktor. Evropa se puni gradovima. Ima ih više od 3.000 u samoj Gcrmaniji.12 Neki će od njih ostati i dalje sela s 200 ili 300 duša, premda su opasani zidinama. No, mnogi među njima rastu i to su u neku ruku gradovi novog tipa. Antika je znala za slobodne gradove, grčke gradove, ali a njih su ulazili stanovnici sela, jer je grad bio otvoren za njihovo prisustvo i za njihovo djelovanje. Grad srednjovjekovnog Zapada, naprotiv, zatvoren je u sebe i zaštićen svojim zidinama: »Zid«, kaže njemačka poslovica, »dijeli građanina od seljaka«. Grad je svijet za sebe, zaštićen svojim povlasticama (»gradski zrak čini čovjeka slobodnim«), to je jedan agresivan svijet, tvrdokorni poslenik neravnopravne razmjene. I upravo grad, živ ili manje živ, već prema mjestu i razdoblju, osigurava opći napredak Evrope, kao $to kvasac podiže tijesto. Duguje li grad to činjenici što raste i razvija se u jednom ruralnom svijetu koji je već bio organiziran, a nc u praznom prostoru, kao što je bio slučaj s gradovima Novog svijeta, a možda i sa samim gradovima stare Grčke? Na kraju krajeva, taj je grad raspolagao građom za rad i onima na čiji je račun rastao. I, osim svega, država, koja se tako sporo uspostavlja, u tome mu nimalo ne smeta. Ovog je puta zec lako i logično pretekao kornjaču. Grad osigurava svoj rast pomoću cesta, tržišta, radionica i novca koji se u njemu gomila. Trgovi mu osiguravaju opskrbu jer u nj dolaze seljaci sa svojim svakodnevnim viškovima: »Oni osigu­ ravaju prođu sve većim viškovima feudalnih gospodarstava, tim velikim količinama proizvoda što se neprestano gomilaju jer se­ ljaci sve plaćaju u naturi«13. Prema D. H. Slicheru van Dathu, od 1150. Evropa je izišla iz »izravne poljoprivredne potrošnje« (iz tutokonzumacijc), da bi prešla na »posrednu poljoprivrednu potrošnju«, koja se rađa stavljanjem u opticaj viškova seljačke oroizvodnje.14 Istodobno, grad privlači sebi svu obrtničku djelat103

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

nost i stvara m onopol proizvodnje i prodaje industrijskih proiz­ voda. Tek će se kasnije predindustrija okrenuti prem a selu. Ukratko, »ekonomski život... podešava svoj korak,... navlas­ tito počevši od XIII. stoljeća, prem a (starom) agrarnom aspektu gradova«15. Na velikim prostorim a dolazi do odlučnog prijelaza s dom aće ekonomije na ekonomiju tržišta. Drugim riječima, gra­ dovi se odvajaju iz svog seoskog okruženja i već tada upravljaju pogled preko vlastitog horizonta. To je »golem prijelom«, prvi koji će stvoriti evropsko društvo i uputiti ga prem a njegovim uspje­ sima.16 Taj zam ah ima samo jednu prikladnu usporedbu, a ni ona nije potpuna: stvaranje širom prve evropske Amerike m nogobroj­ nih gradova-stanica, m eđusobno povezanih cestom i nužnošću razmjene, upravljanja i obrane. Ponovimo to još jednom nakon Gina Luzzatta i Armanda Saporia17: tada Evropa doživljava svoju pravu renesansu (unatoč dvosmislenosti te riječi), i to dva ili tri stoljeća prije tradicionalne renesanse XV. stoljeća. No, objašnjenje te ekspanzije i dalje ostaje veoma teško. Doduše, tu je bio znatni demografski rast. On je sve uv­ jetovao, ali i njega valja protumačiti. U prvom redu pom oću pravog vala u unapređenjim a poljodjelskih tehnika, koja su započela još u IX. stolječu: usavršavanjem oraćih sprava, trogodišnjom iz­ m jenom kultura sa sistemom takozvanog openfielda za uzgoj stoke. Lynn White18 postavlja poljoprivredni napredak u prvi plan evropskog uzleta, dok Maurice Lombard19 inzistira na trgovačkim uspjesima: vrlo rano povezana s islamom i Bizantom, Italija se povezuje s jednom m onetarnom ekonomijom, koja je otprije bila vrlo živa na Istoku, i širi je kroz čitavu Evropu. Gradovi znače novac, a to je, sve skupa uzevši, ono što je najhitnije u revoluciji koju nazivamo trgovačkom. George Duby20 i, s nekim nijansama, Roberto Lopez21 prihvaćaju prije stajalište Lynna Whitea: bitna je bila prevelika zemljoradnička proizvodnja i značajna preraspod­ jela viškova.

Ekonomija—svijet i bipolarnost Sva se ova objašnjenja zapravo m ora povezivati jedna s drugima. Može li doći do rasta ako sve istovremeno ne napreduje? Valjalo 104

Prije i poslije Venecije

Oblak tekstilnih radionica od Zuyderseea pa do doline rijeke Seine. Za cjelinu sjever-jug vidjeti niže, na str. 124, kartu o djelovanju šampanjskih sajmova. (Prema Hektoru Ammannu, u: HessischesJahrbuch f ü r Landesgeschichte, 8, 1958)

je da istodobno poraste broj ljudi, da se usavrše zemljoradničke tehnike, da se preporodi trgovina, a industrija doživi svoj prvi obrtnički polet da bi se na kraju stvorila na čitavom evropskom prostoru mreža gradova, urbana nadgradnja, veze između gra­ dova koje će obuhvaćati sve odgovarajuće djelatnosti i prinuditi ih da zauzmu svoje mjesto u jednoj »tržišnoj ekonomiji«. To eko­ nomsko tržište, po obrtanju još uvijek nisko, povući će za sobom i jednu energetsku revoluciju, veliko širenje mlinova, iskorištavanih u industrijske svrhe, i sve će se to na kraju završiti s jednom ekonomijom-svijetom evropskih dimenzija. Za kraj XIV. stoljeća Federigo Melis22 upisuje tu prvu Weltwirtscbaft u poligon ozna­ čen Brugesom, Londonom, Lisabonom, Fezom, Damaskom, Azovom i Venecijom. Unutar tog poligona nalazi se 300 trgovačkih mjesta kamo je upućeno i odakle dolazi 153-000 pisama sačuvanih 10 5

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

u arhivima Francesco di Marco Datini, trgovca iz Prata. Heinrich Bechtel23 govori o četvorokutu: Lisabon, Aleksandrija, Novgorod, Bergen. Fritz Kong21, koji je prvi dao značenje »ekonomija-svijet« njemačkoj riječi Weltimrtschaft, povlači kao granicu njezina zra­ čenja prem a istoku crtu koja ide od Velikog Novgoroda, na IIm enskom jezeru, do Bizanta. Intenzitet i m nogostrukost razmjena djeluju u korist ekonomskog jedinstva tog golemog prostora.25 Jedino otvoreno pitanje: kada je ta W eltwirtschaft odista počela postojati? Tu gotovo da nem a rješenja: ekonomija-svijet može postojati samo kad su oka m reže dovoljno gusta, kad je razm jena pravilna i toliko velika po svom opsegu da može davati život svojoj središnjoj zoni. Samo, u tim dalekim stoljećima ništa se ne ocrtava suviše brzo, ništa ne iskrsava neosporno. Stoljetni uspon nakon XI. stoljeća olakšava sve, ali istodobno dopušta pojavu više središta. Tek se procvatom i zam ahom šampanjskih tržišta s početka XIII. stoljeća očituje povezanost jedne cjeline od Nizozemske do Sredozem nog m ora, koja ide u korist ne običnim gradovima, već sajamskim gradovima, u prilog ne morskim već dugim kopnenim putovima. Pri tom e se odigrava jedan originalan prolog. Ili, točnije, međuigra, jer se ne može reći da je u pitanju pravi početak. Što bi značili susreti u Champagnei da prije toga nije bilo procvata u Nizozemskoj i u sjevernoj Italiji, na ta dva prostora koji veoma rano i postaju prem oćni i koji su, silom stvarnosti, bili osuđeni na povezivanje? U početku nove Evrope valja odista postaviti rast tih dviju skupina: sjever i jug, Nizozemska i sjeverna Italija, Sjeverno more plus Baltik i čitavo Sredozemlje. Zapad nema dakle samo jednu »polarnu« oblast, već ima dvije, i ta bipolarnost, koja dijeli kon­ tinent na sjevernu Italiju i Nizozemsku lato sensu, trajat će sto­ ljećima. To je jedna od bitnih značajki evropske povijesti, možda najvažnija od svih. Uostalom, govoriti o srednjovjekovnoj i o m odernoj Evropi znači govoriti dva jezika. Ono što vrijedi za sjever, nikako nije u potpunosti valjano za jug. I obrnuto. Sve je po svoj prilici bilo odlučeno u IX. i X. stoljeću: dvije su regionalne ekonomije s velikim radijusom akcije nastale vrlo rano, gotovo jedna neovisno od druge, u još uvijek nedovoljno for­ m iranom tkivu evropske djelatnosti. Na sjeveru je proces zaista bio brz; otpora kao da nije ni bilo; zemlje nisu čak bile ni nove, ni primitivne. U Sredozemlju, u zemljama koje je povijest već od davnina uzburkavala, možda je obnova kasnije započela i tada brže napredovala, tim više što su uz talijanski uspon postojali i ak­ 106

Prije i poslije Venecije

celeratori, a to su bili islam i Bizant. Sjever će dakle biti, ako jc sve ostalo jednako, manje složen i rafiniran nego jug i više »in­ dustrijski«, dok će jug biti više trgovački. Bit će to geografski i naponski dva drugačija svijeta, stvorena da jedan privlači i na­ dopunjuje drugi. Njihovo će se povezivanje odvijati kopnenim putevima sjever-jug, pa će šampanjski sajmovi u XIII. stoljeću biti njegova prva značajna manifestacija. Te veze ne dokidaju dvojnost, već je naglašavaju: sistem je poput jeke sebe samoga, učvršćuje se igrom tih razmjena, dajući dvojici suparnika veću životnost u odnosu na ostalu Evropu. Ako u urbanom procvatu prve Evrope ima supergradova, oni neizos­ tavno nastaju u jednoj ili drugoj od tih zona i uzduž osovina koje ih spajaju: njihov razmještaj ocrtava kostur ili, točnije, krvni sustav evropskog tijela. Naravno, određivanje središta evropske ekonomije bilo je moguće samo po cijenu borbe između dvaju polova. Italija jc imala prevlast sve do XVI. stoljeća, dakle onoliko dugo koliko je Sre­ dozemlje bilo središte Starog svijeta. No, oko 1600. Evropa se uzljuljala u samoj sebi u prilog sjevera. Uspon Amsterdama nije zacijelo svakodnevni dogadaj bez originalnosti ili tek jednostavno prenošenje težišta iz Antwcrpcna u Nizozemsku, već kriza koja jc na drugi način veoma duboka: kad je jednom došlo do uzmaka unutarnjeg mora i jedne Italije koja je dugo bila u punom zamahu, Evropa jc dobila samo jedno težište, ono na sjeveru, i u odnosu na to težište ubilježavat će se stoljećima, pa i sve do naših dana, duboke crte i krugovi njezinih asimetričnosti. Nužno nam je, prije nego što krenemo dalje, u glavnim crtama prikazati genezu tih oblasti iz kojih su potjecale sve odluke.

Prostori sjevera: sudbina Brugesa Ekonomija sjevera počinje od ništice. Nizozemska je u pravom smislu riječi kreacija, nešto što se stvaralo i stvorilo. »Većina velikih gradova Italije, Francuske, rajnske Njemačke i podunavske Austrije«, ističe Henri Pirenne, »stariji su od naše ere. Naprotiv, tek s početkom srednjega vijeka pojavljuju se Liège, Louvain, Malines, Antwerpen, Bruxelles, Ypres, Gand, Utrecht«.26 107

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

J e d a n od listova p lan a g ra d a B ru g esa o d Магса G h e e ra e rta , 1562, B. N. P aris, G ee 5 7 4 6 (9)- Velika trž n ic a , v iso k o g o re n a slici, k o d crk v e Sv. Jakova (b r. 32 na p lan u ), nalazi se u sred ištu g rad a na n a ro d n o m trg u B ru g esa. S lijedeći u licu Sv. Jak o v a (S int J a c o b S tra e te ), izbija se n a Ezel S traete, M agareću u licu , koja završav a u tv rđ e n im M agarećim vratim a, (br. 6 na p lan u , slovo E D ) Porta Asinorum. Pod b ro je m 6 3 , T rg B urze. Za trgovačke p ro sto re , vidi R. d e Roover, Money, Banking a n d Credit in M edieval Bruges, 1 9 4 8 , str. 1 7 4 -1 7 5 . Ovaj isječak p lana m ože nam d ati ideju o p ro s tra n s tv u g ra d a — u lice, sa m o sta n i, kuće k oludrica, crkve, plem en itašk e ku će, rovovi, zidine, v je tre n ja č e , k anali s te re tn im bro d o v im a. Prem a sjeveru (to je st, niže n a slici) zn atn i p ro sto ri intra m uros b e z g rađ ev in a, kao što h o ć e pravilo XVI. stoljeća.

108

Prije i poslije Venecije

Uzevši kao prijestolnicu grad Aachen, karolinški su kraljevi doprinijeli prvom buđenju. Normanska su pustošenja, od 820. do 89127, to buđenje prekinula. No povratak mira, veze s porajnskim oblastima i s krajevima oko Sjevernog mora vraćaju Nizozemskoj život. Ona više тп\с fin is terrae, kraj svijeta. Prekriva se snažnim kaštelima i utvrđenim gradovima. Skupine trgovaca koji su se dotada skitali po zemlji sada se nastanjuju oko gradova i dvoraca. Oko polovice XI. stoljeća, tkalci se iz neutvrđene ravnice nase­ ljavaju po urbanim aglomeracijama. Povećava se broj pučanstva, veliki zemljišni posjedi napreduju, tekstilna industrija oživljava radionice od obala Seine i Marne sve do Zuyderseea. I sve će to na kraju dovesti do neviđenog procvata Drugcsa. Već 1200. taj grad ulazi u krug flamanskih sajmišta, jednako kao Ypres, Thourout i Messines.28 Samim tim Bruges nadvisuje svoje vlastite mogućnosti. Strani trgovci dolaze, njegova se industrija unapređuje, a trgovina mu se proteže do Engleske i Škotske, gdje se nabavlja vuna potrebna za tkalačke stanove i za gotove proiz­ vode koji se izvoze u suknarske gradove Flandrije. Veze s Engles­ kom dobro im dolaze također i u pokrajinama što ih engleski kralj posjeduje u Francuskoj. Odatle rano trgovanje normandijskim žitom i bordeleškim vinom. 1, na kraju, u Bruges dolaze hanzeatski brodovi i tako potvrđuju i razvijaju njegovo napredovanje. Tada se gradi isturena luka Damme (još prije 1180), a kasnije Sluis, na ušću Zwina, čije građenje ne samo da odgovara na neprestane nanose mulja u vode Đrugesa, već je u skladu i s potrebama za dubljim sidrištima u kojima će se moći prihvatiti teške hanzeatske koggene.29 Pregovarajući u ime carskih podanika, izaslanici Lübecka i Hamburga dobijaju 1252. povlastice od flandrijske grofice. Ona, međutim, odbija trgovcima iz Liibccka da uspostave, u blizini Damma, trgovačku ispostavu koja bi imala znatne povlastice nalik na londonski Stahlhof, koje su Englezi kasnije teškom mukom dokinuli.30 Đenovski brodovi stižu 1277. u Bruges; redovna pomorska veza između Mediterana i Sjevernog mora značila je i odlučan upad ljudi s juga. To tim više što su Đenovežani bili samo jedan predvodilački odred: venecijanske će galije, koje su bile gotovo na kraju tog nastupanja, stići 1314. Za Bruges je to istodobno značilo i postati plijenom i postići napredak. Plijenom zbog toga što je to bilo južnjačko ovladavanje jednim razvojem koji je Bruges, na kraju krajeva, mogao izvesti i sam; ali značilo je to i napredak, jer je dolazak mediteranskih m ornara, brodova i trgovaca ostvarivao 109

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

višestruki priliv dobara, kapitala, trgovačkih i financijskih tehnika. Bogati talijanski trgovci nastanjuju se u gradu; izravno unose najdragocjenija dobra onoga vremena, začine i papar s Levanta, koja razm jenjuju za industrijske proizvode Flandrije. Bruges je več otada središte u kojem se stječu ništa manje nego Sredozemlje, Portugal, Francuska, Engleska, porajnska Nje­ mačka i k tome još hanzeatski gradovi. Grad se napučuje: 35.000 stanovnika 1340, a možda i 100.000 u 1500. »U vrijeme Jana van Еуска (oko 1380-1440) i Memlinga (1435-1494), to je neosporno jedan od najljepših gradova na svijetu«.31 A k tom e sigurno i s najrazvijenijom radinošću. Ne samo da je tu sjedište tekstilne industrije, več se ona širi po drugim fiandrijskim gradovima gdje se svojim sjajem ističu Gand i Ypres, Ukratko, to je industrijska oblast kojoj u Evropi nem a premca. U isto vrijeme, na vrhuncu njezina trgovačkog života, iznad i uz njezine sajmove, stvara se 1309. njezina čuvena burza, koja če ubrzo postati središtem do u tančine razrađene trgovine novcem. Iz Brugesa če 26. travnja 1399. poslovni suradnik Francesca Datinia pisati: »A Genova p a re sia p e r durare larghezza d i d a n a ri e p e r ta n to non rim ettete là nostri d a n a ri o sarebbe a buon prezzo p iu to sto a Vinegia o a Firenze o qui a Parigi rimettete, o a M onpolier bien se tla rimesse vi paresse miglore«. (U Genovi čini se da ima obilja gotova novca; stoga ne upučujte naš novac na Genovu ili pak neka to bude po vrlo niskoj cijeni; radije ga šaljite u Veneciju ili Firencu ili ovamo (u Bruges) ili u Pariz ili u Montpellier, več kako vam se čini najbolje.32) Pa ma kako da je značajna uloga Brugesa, ne dopustim o da nas zaslijepi. Ne vjerujm o H enriu Pirenneu koji zastupa mišljenje da je Bruges imao »m eđunarodnu važnost« iz n a d one što su je imali Mleci. To je s njegove strane popuštanje jednom unazad usm jernom nacionalizmu. Uostalom, i sam Pirenne priznaje da je večina brodova što su dolazili u luku »pripadala brodovlasnicima iz drugih zemalja«, da su »stanovnici Brugesa imali samo malo udjela u aktivnoj trgovini. Njima je bilo dovoljno da budu posred­ nici svim onim trgovcima što su onam o pristizali sa svih strana«33. To je kao da je rekao da su oni iz Brugesa samo izvršitelji, da je gradska trgovina bila, kao što če se reči u XVIII. stolječu, »pasivna«. Upravo je to izazvalo onaj poznati članak J. A. Houttea (1952) koji je pokazao razliku između Brugesa i Antwerpena, između »jedne nacionalne luke«, Brugesa, i »internacionalne luke«, kakavje bio Antwerpen.34 No, možda to znači otići predaleko u drugom sm islu. 110

Prije i poslije Venecije

Prihvatio bih da se rekne o Brugesu (da udovoljim Richardu Hâpkeu35), kao i o Liibecku (da udovoljim Fritzu Rorigu36), da su to već bili Weltmarkte, tržišta-svjetovi, mada ne i gradovi—svjetovi, to jest sunca bez premca u središtu jednog svemira.

Sjeverni prostori: uspon Hanze37 Bruges je samo jedna od točaka —doduše najvažnija, ali ipak samo točka — one prostrane sjeverne zone koja se proteže od Engleske do Baltika. To veliko morsko i trgovačko prostranstvo: Baltik, Sjeverno more, La Manche, pa čak i Irsko more, predstavlja pod­ ručje na kojem se šire krila pom orskog i trgovačkog uspjeha Hanze, a taj se uspjeh nazire već od utemeljenja (1158) grada Lübecka, ne odveć daleko od baltičkih voda, između močvara koje štite Trav i Wakenitz. Samo, ni ovdje nije bilo stvaranja ex nifoilo. U VIII. i IX. stoljeću normanske su ekspedicije, invazije i brzi upadi dosegli, pa čak i prešli granice tog morskog carstva na sjeveru. Iako se njihova avantura raspršila po prostranstvima i obalama Evrope, i tu je ponešto ostalo. Nakon njih, prilično su dugo laki i niski skandinavski brodovi krstarili Baltikom i Sjevernim morem: Nor­ vežani su plovili do engleskih obala i po Irskom m oru38; brodovi seljaka s otoka Gotlanda dolazili su u južne luke i riječne tokove sve do Velikog Novgoroda39; od Jütlanda do Finske, počinjao je život u slavenskim gradovima što nam nova arheološka iskapanja iznose na svjetlo dana40; ruski trgovci stizali su do Szczecina, grada koji je u to vrijeme samo slavenski41. Ipak, niti jedna prava međun­ arodna ekonomija nije prethodila Hanzi. Malo-pomalo, uvijek mirno, zahvaljujući razmjeni, sporazumijevanju s vladarima, a prigodice i oružjem i na silu, dvojni morski prostor, Baltik-Sjevcrno more, zauzeli su i ogranizirali njemački gradovi, trgovci, vojnici i seljaci. No, ne smijemo misliti da bi to bili gradovi koji su već u počecima bili usko povezani. Riječ hanza (Hansa*2, skupina trgo­ vaca) pojavljuje se kasno, jasno napisana prvi put u jednoj engles­ koj kraljevskoj povelji iz 1267.43 U p o četk u je to sasvim neodređena skupina trgovaca plus isto tako neodređen broj bro­ dova, od Zuyderseea do Finske, od Švedske do Norveške. Središ­ lii

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

nja osovina prom eta ide od Londona i Brugcsa do Rige i Revala, koji otvaraju put prem a Novgorodu, ili prem a Vitebsku, ili prem a Smolensku. Razmjene se vrše između još nedovoljno razvijenih krajeva Baltika, opskrbljivača sirovinama i prehram benim proiz­ vodima, i Sjevernog m ora gdje je Zapad već organizirao svoja pristaništa i utvrdio svoje uvjete. U Brugesu, u ekonomiji-svijetu sazdanoj na Evropi i Sredozemlju, pristaju veliki hanzeatski b ro ­ dovi, koggeni, solidne preklopne grade, koji se pojavljuju već potkraj XIII. stoljeća (poslužit će kasnije kao m odel sredozem nim »navama«)44. Nešto će se kasnije pojaviti i hurke45, druga vrsta teretnih brodova s ravnim dnom, koje će moći prevoziti teške terete soli, glomazna barila vina, drvo, šumske proizvode, pa čak zrnje kao rasuti teret. Ovladavanje hanzeatskih gradova morskim prijevozom očito je, prem da je još daleko od savršenosti: do oko 1280. njihovi su brodovi zaista izbjegavali plovidbu kroz pogibe­ ljne danske tjesnace, a kad je U m landfahrt46 (zaobilazna ruta koja prolazi kroz te tjesnace) postala obična stvar, takozvani p u t k ro z m oreuz, koji je spajao Lübeck s Ham burgom (zapravo riječni rukavci i jedan kanal koji su iziskivali veoma sporu plovidbu) ostat će p u t kojim će se služiti svi.47 Taj je put kroz m oreuz uvjetovao prednost Lübccka, zbog toga što je roba između Baltika i Sjevernog m ora obvezatno morala proći kroz Lübeck. On je 1227. dobio povlasticu koja ga je podigla na položaj carskoga grada, jedinog u tom rangu na istoku od Labe.48 Druga prednost: blizina rudnikâ kamene soli u Lüneburgu, koji su vrlo rano bili pod nadzorom njegovih trgovaca.45 Premda se mogla nazirad već 1227. (nakon pobjede nad Dancima kod Bornhoveda50), prevlast toga grada postaje očiglednom nakon što su hanzeatskim gradovim a podijeljene povlastice u Flandriji (1252-1253)51, čitavo jedno stoljeće prije prvog općeg sabora Hanze koji je okupio svoje poslanike 1356. u Lübecku i stvorio napo ko n Hanzu gradova.52 No, znam o prije tog dana, Lübeck je bio »simbol Hanzeatske lige (...) priznat od svih kao glavni grad trgovačke konfederacije (...). Njegov grb — carski orao — postao je u XV. stoljeću grbom svekolike konfederacije«.53 Ipak, drvo, vosak, krzno, raž, žito, šumski proizvodi sa istoka i sjevera mogli su biti vrijedni samo ako su se ponovo izvozili prem a zapadu. A u obrnutom sm jeru brodovi su dovozili sol, sukno i vino. Sustav, sam po sebi jednostavan i čvrst, ipak je nailazio na dosta poteškoća. Upravo su te poteškoće koje je trebalo nadvladati povezale hanzeatsku urbanu cjelinu kojoj se istodobno 112

Prije i poslije Venecije

može vidjeti i čvrstina i krhkost. Krhkost joj proizlazi iz nestabil­ nosti jedne grupacije koja nalikuje na orijašku skupinu od 70 do 150 međusobno udaljenih gradova kojih se predstavnici svi ne sastaju ni na generalnim skupštinama. Iza Hanze ne stoji ni država ni strogo zacrtana programska linija. To su samo gradovi koji ljubomorno i ponosito čuvaju svoja prava, gradovi koji su ponekad medu sobom suparnici, a zaštićeni su čvrstim zidinama i imaju svoje trgovce, svoje patricije, cehove, svoje brodovlje, svoja skladišta i — svoje stečeno blago. Čvrstina se zasnivala na zajed­ ničkim interesima, na neophodnosti da se svi priklone istoj ekonomskoj igri, na zajedničkoj civilizaciji koja se iskovala trgova­ njem po jednom od najfrekventnijih morskih prostranstava Ev­ rope, od Baltika do Lisabona, i, napokon, na zajedničkom jeziku, što nije zanemariv element jedinstva. Taj je jezik »imao za osnovu donjonjemački (koji je različit od njemačkog na jugu), obogaćen prema potrebi latinskim elementima, estonskim u Revalu, po­ ljskim u Lublinu, talijanskim, češkim, ukrajinskim, možda i litavskim«54. Bio je to jezik »elite moći..., elite bogatstva, koji je uključivao pripadnost jednoj točno određenoj društvenoj i profesionalnoj skupini«55. Osim toga, kako se taj trgovački 113

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

patricijat izvanredno lako kretao, iste se obitelji, Angcrmünde, Vcckinghuscn, von Soest, Giese, von Suchten, nalaze posvuda između Revala, Gdanjska, Lübecka i Brugesa.56 Sve te veze pridonose suvislosti, solidarnosti, stvaranju na­ vika i zajedničkog ponosa. A opće prisile čine ono ostalo. Obzirom na izvanredno obilje bogatstava, svaki grad u Sredozemlju može voditi svoju igru i boriti se svim snagama s drugim, pa čak i nesmiljeno. Na Baltiku i na Sjevernom m oru to bi bilo kudikamo teže. Zarada na teškim robam a niske cijene a velike zapremnine uvijek je skrom na, a troškovi i rizik znatni. U najboljem slučaju, stopa dobiti kreće se oko 5%.57Više nego na drugim stranama, valja računati, štedjeti, predvidjeti svaku stvar. Jedan od uvjeta uspjeha leži u tom e da ponudu i potražnju valja imati u istoj ruci, pa bilo da je riječ o izvozu prem a Zapadu ili, u drugom smjeru, o raspod­ jeli uvezenih dobara prem a Istoku. Ispostave i podružnice što ih uzdržava Hanza bile su snažne točke koje su zajedničke svim hanzeatskim trgovcima, zaštićene povlasticama, odlučno branje­ ne, pa bilo da je riječ o S a n k t Peterhofu u Novgorodu, o Deutsche Brücke u Bcrgenu, ili o Stahlhofu u Londonu. Kao jednosezonski gosti u nekoj ispostavi, Nijemci se podvrgavaju strogoj disciplini. U Bergcnu, mladi trgovci m oraju provesti deset godina »u na­ ukovanju«, uče jezike i trgovačke običaje, a ne smiju se ženiti. U toj se ispostavi sve pokorava pravilima Vijeća starijih i dvojici A lderm ena. Osim u Brugesu, gdje bi to bilo nemoguće, trgovac m ora stanovati u Konforu. I, naposljetku, sjeverni su prostori obuhvaćeni lancem pri­ nuda i nužnosti. U Bergenu, uski norveški interesi neprestano su u drugom planu. Ta zemlja58, u kojoj je zem ljoradnja oskudna, zavisi od žita što joj ga Lübeck i njegovi trgovci dovoze ili iz Pomcranije ili iz Đrandenburga, A ako Norveška pokuša ograničiti hanzeatske povlastice, žitna je blokada (kao 1284-1285) brzo dovodi u red. I, kako konkurencija uvezenog žita onemogućava razvoj jedne sam odostatne zemljoradnje, strani trgovac dobiva od Norvežana ono što traži: soljeno meso, soljeni ili sušeni bakalar s Lofotskih otoka, drvo, masti, smolu, krzno... Na Zapadu, gdje se suočila s bolje opremljenim trgovcima, Hanza se ipak znala zaštititi povlasticama, i to u Londonu više nego u Brugesu. U engleskoj prijestolnici, uz sam Londonski most, Stah lb o f je prava slika onoga što je na drugoj strani Evrope bio F ondaco dei Tedeschi, s vezovima i skladištima; tu je hanzeatski trgovac bio oslobođen većine nameta; ima svoje vlastite suce, a, 114

Prije i poslije Venecije

što je očigledna počast, njegova je straža na jednima od gradskih vrata.59 Pa ipak, do vrhunca moći LObecka i gradova koji su sc povezali s njim dolazi dosta kasno, negdje između 1370. i 1388. Godine 1370. Hanza odnosi pobjedu nad danskim kraljem nakon sporazuma u Stralsundu60 i zauzima tvrđave na danskim tjes­ nacima; 1388, nakon jednog spora s Brugesom, prisiljava bogati grad i nizozemsku vladu na kapitulaciju izvršivši veoma djelotvor­ nu blokadu.61 Međutim, ti kasni uspjesi kriju u sebi zametke uzmicanja koje će ubrzo postati očigledno.62 Uostalom, kako sc i moglo očekivati da će u toj drugoj polovici XIV. stoljeća ona teška kriza koja je čvrsto stcgla Zapad mimoići hanzeatske gradove? Doduše, unatoč svom demograf­ skom nazadovanju, Zapad nije smanjio svoju potražnju baltičkih proizvoda. Žiteljstvo baltičkih zemalja gotovo je bilo pošteđeno crne kuge, a napredak zapadnih trgovačkih mornarica dopušta nam pretpostavku da uvoz drva nije opadao već da se naprotiv i povećao. No kretanje cijena na Zapadu okrenulo sc protiv Hanzc, I, doista, nakon 1370, cijene žitarica opadaju, a isto tako, još oko 1300, i cijene krzna, dok cijene industrijskih proizvoda rastu. To suprotno kretanje cijena dviju osnovnih grana jedne te iste trgo­ vine ide na uštrb poslovima Hanzc i drugih baltičkih gradova. Budući da je sve povezano, krize potresaju zalede Hanzc i podižu jedne protiv drugih plemiće, gospodu, seljake i gradove. Tome se pridružuje propadanje dalekih rudnika zlata i srebra po Ugarskoj i Češkoj.63 Najzad, počinju nicati teritorijalne države: Danska, Engleska, Nizozemska (koju je okupirala burgundska obitelj Valois), pa Poljska (pobjednica nad teutonskim konjani­ cima 1466) i Moskovska Rusija Ivana Groznoga, koji će 1476. dokinuti nezavisnost Velikog Novgoroda64. (Ovaj podatak je auto­ rova pogreška, jer je okončanje samostalnosti Novgoroda u toj godini izvršio Ivan III Vasiljevič /1462-1505/, a njegov unuk, Ivan IV Vasiljevič-Grozni vladao je tek od 1533-1584. — Nap. red.). Osim svega toga, Englezi, Nizozemci i nOrnberški trgovci prodiru u hanzeatske zemlje.65 Neki se gradovi i brane, kao Lü­ beck, koji još 1470-1474. pobjeđuje Engleze, dok se drugi prilagođavaju došljacima. Njemački povjesničari objašnjavaju propast Hanze politič­ kom infantilnošću Njemačke. Eli Heckschcr66 im ne daje pravo, ali ni sam ne daje odveć jasno tumačenje. U tom razdoblju kad je prevlast u rukama gradova, zar ne bismo mogli misliti da bi jedna 115

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Kuća Hanze u Antwerpenu. Kasna građevina iz XVI. stoljeća (1564), koja se podudara s obnovom hanzeatske trgovine u Antwerpenu. Prema akvarelu Cadliffa, 1761. (Foto Giraudon.) jaka njemačka država bila isto toliko smetala koliko i pogodovala gradovima Hanze? Čini se da je njihov zalaz prije potekao iz susreta njihove slabo razvijene ekonomije s već tada življom ekonomijom Zapada. Bilo kako bilo, nemoguće je stavljati Lübeck u isti plan s Venecijom ili Brugesom. Između Zapada koji se kreće i Istoka koji se kreće manje, hanzeatska se društva drže elementarnog kapitaliz­ ma. Njihova se ekonomija koleba između razmjene i novca; malo se oslanja na kredit: srebrni novac bit će kroz dugo vrijeme jedino priznato sredstvo plaćanja. A sve su to tradicije koje su istodobno i slabosti, pa čak i u okvirima tadašnjeg kapitalizma. Veoma ozbi­ ljna kriza s kraja XIV. stoljeća mogla je samo teško pogoditi one ekonomije koje su bile u najlošijem položaju. Samo one najjače bit će relativno pošteđene.

116

Prije i poslije Venecije

Drugi pol Evrope: talijanski gradovi U VII. stoljeću islam nije odjednom osvojio Sredozemlje. A kriza, prouzrokovana njegovim uzastopnim upadima, uklonila je trgo­ vinu s morskih putova. Tako to pokušava tumačiti E. Ashtor.67 No, u VIII. i IX. stoljeću trgovina ponovo dolazi do daha. Sredozemljem opet plove brodovi, a stanovništvo obala, i bogato i siromašno, od toga izvlači koristi. Na obalama Italije i Sicilije oživljavaju male luke, i to ne samo Venecija, već deset, dvadeset malih Venecija. Na njihovom je čelu Amalfi68, premda jedva uspijeva smjestiti luku i kuće, a kasnije i katedralu, u ono malo slobodna prostora što ga je planina ostavila nadvivši se nad more. Razvoj toga grada, na prvi pogled neobjaš­ njiv, tumači se njegovim ranim, posebice pogodnim vezama s islamom i samim siromaštvom onog nezahvalnog tla koje je prisi­ lilo stanovništvo tog malog mjesta da se dušom i tijelom baci na more.69 Sudbina se tih gradova odlučuje na stotine milja daleko od njihovih obala. Za njih je značilo uspjeh doprijeti do bogatih primorskih zemalja, do muslimanskih gradova ili Carigrada, do­ moći se zlatnog novca70, egipatskih ili sirijskih dinara, kako bi došli do skupocjene bizantske svile i zatim je prodavali po Zapadu. Dila je to, dakle, trgovina u trokutu. A to je isto kao da smo rekli da je Italija još uvijek prosta »periferijska« oblast, koja samo nastoji ponuditi svoje usluge, svoje pošiljke drva, žita, lanenog plama, soli i robova koje nabavlja u srcu Evrope. I sve to prije križarskih ratova, prije nego što su se kršćanstvo i islam digli jedno protiv drugoga. Te su djelatnosti probudile talijansku ekonomiju, koja je bila napola uspavana nakon propasti Rimskog Carstva. Grad Amalfi prožet je novčarskom ekonomijom: notarski spisi spominju kako su tamošnji trgovci kupovali zemlje za zlatni novac već u IX. stoljeću.71 Time će se krajolik amalfitanske valle od XI. do XIII. stoljeća preobraziti: posvuda niču kestenova stabla, vinogradi, maslinici, stabla južnog voća i mlinovi. AmalRtanska tabla postat će gotovo najvećim pomorskim zakonikom kršćanskog Sredozem­ lja, a to je rječit znak procvata m eđunarodnoga pomorskog djelo­ vanja grada. No taj grad nisu mimoišle ni nevolje: 1100. osvajaju ga Normani; dva su ga puta uzastopno, 1135- i 1137, opljačkali ili

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

Pizanci i, kao za kraj, 1343. donji je dio grada bio uništen plimom. Mada nikad nije prestao biti nazočan na m oru, Amalfi tada ipak prelazi u drugi plan onoga što mi nazivamo velikom poviješću.72 Nakon 1250. njegova trgovina slabi, možda na jednu trećinu onoga što je bila između 950. i 1050; raspon njegovih pom orskih veza neprestano se sužava, sve dok se nije ograničio na malu plovidbu duž talijanskih obala: nekoliko desetina jedrenjaka, sagita i malih brigantina. Prvi su koraci Venecije potpuno jednaki. Već 869. njezin dužd Justinijan Partecipazio ostavlja m eđu ostalim svojim dobrim a 1.200 libri u srebru, a to je u ono doba bila znatna svota.73 Kao što je Amalfi ležao u svom planinskom procjepu, Venecija je na svojih šezdesetak otoka i otočića bila čudan svijet, sklonište, ali neudobno sklonište: bez vode, bez izvora hrane, samo sol, i odviše soli! O Mlečanima se govorilo: »Noti arat, noti sem inat, non vendem iat« (ne ore, ne sije, ne žanje).74 »Sagrađen na m oru, bez ijednog vinograda ili obrađenog polja«, tako je dužd Giovanni Soranzo 1327. opisao svoj grad.75 Nije li to grad u čistu stanju, lišen svega što nije isključivo urbano, koji je osuđen, ako hoće opstati, da sve traži u zamjenu: žito ili proso ili raž, živu stoku, sir, sočivo, vino, ulje, drvo i kamen? Pa čak i vodu za piće! Sve njegovo pučanstvo živi izvan tog »prim arnog sektora«, koji je inače uvelike predstav­ ljen čak i unutar predindustrijskih gradova. Venecija razvija svoje djelatnosti u onim sektorima što ih današnji ekonomisti nazivaju seku n d a rn im i tercijarnim: industrija, trgovina, uslužne djelat­ nosti, a to su sektori gdje je cijena radu viša od one u zemljoradnji. To znači prepustiti drugima najm anje unosne radove, što pri­ donosi stvaranju debalansa s kojim će se sukobiti svi veliki gradovi: Firenca, prem da bogata zemljom, uvozit će žito sa Sicilije već u XIV. i XV. stoljeću, a svoje će brežuljke prekriti maslinicima i vinogradima; Amsterdam će se u XVII. stoljeću hraniti pšenicom i raži s Baltika, m esom iz Danske i haringama iz pučinskog ribolova oko Dogger Banka. Ali, Venecija ili Amalfi ili Genova — sve su to gradovi bez pravog teritorija — već su od prvih svojih koraka osuđeni da tako žive. Drugog izbora nisu imali. Kada se u DC. i X. stoljeću mletačka trgovina dalekog dosega počela ocrtavati, Sredozemlje je bilo podijeljeno između Bizanta, islama i zapadnog kršćanstva. Na prvi pogled bilo bi se reklo da Bizant m ora postati središtem ekonomije-svijeta koja je bila u obnavljanju. Ali Bizant je bio opterećen svojom prošlošću i ne iskazuje se naročitom borbenošću.76 Otvoren licem prem a Sredo118

Prije i poslije Venecije

zemlju, produžen prema Indijskom oceanu i Kini neprekidnim povorkama karavana i brodova, islam stječe prednost pred starom metropolom grčkoga carstva. Dakle, hoće li se on domoći svega? Neće, jer Bizant je i dalje zapreka, zbog svojih starih bogatstava, zbog svojih iskustava, zbog svog autoriteta u jednom svijetu koji se slabo ponovo stapa, zbog svoje golemosti kojoj težinu nitko ne može pomicati po svojoj volji. Talijanski gradovi, Genova, Pisa, Venecija, malo se pomalo uvlače među ekonomije koje imaju prevlast na moru. Možda je sreća za Veneciju bila u tome što se nije morala, kao Genova i Piša, laćati sile ili utrkivati se da bi sebi osigurala mjesto pod suncem. Nalazeći se pod prilično teoretskom vlašću grčkoga carstva, ona lakše od bilo koga može prodrijeti na golemo i slabo branjeno bizantsko tržište, čini carstvu brojne usluge, pa čak i pridonosi njegovoj obrani. U zamjenu za to postiže dotada neviđene povlas­ tice.77 Pa ipak, usprkos ranom prodoru izvjesnog »kapitalizma« kod nje, Venecija ostaje osrednji grad. Kroz duga će stoljeća Trg svetog Marka biti zakrčen lozom, stablima, bespotrebnim građe­ vinama, podijeljen po sredini kanalom, na sjevernoj strani pod voćnjakom (odatle i ime Brolo, koje je ostalo tom mjestu i onda kad je postalo plemićko sastajalište i središte političkih intriga i ogovaranja78). Ulice su od nabite zemlje, a mostovi, kao i kuće, od

Pogled iz zraka na Amalfi uvjerljivo nam pokazuje stiješnjenost grad­ skog prostora između mora i planine. 119

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

drva, tako da grad u svojim počecima premješta u M urano stak­ larske peći kako bi izbjegao opasnost od požara. Nedvojbeno je da se um nažaju znakovi aktivnosti: kuje se srebrni novac, zajmovi se ugovaraju u perperam a (zlatni bizantski novac), ali tram pa je i dalje na snazi, kreditna stopa se drži vrlo visoko (de quinque sex, to jest 20%), a drakonski uvjeti vraćanja duga rječito govore o ograničenosti novca u opticaju i o skrom nosti ekonomskog tonusa.79 Ipak, ne sm ijemo biti kategorični. Prije XIII. stoljeća povijest je Venecije obavijena gustom maglom. Specijalisti o njoj rasprav­ ljaju kao povjesničari antike o tamnim počecima Rima. Tako je vjerojatno da su židovski trgovci iz Carigrada, s Eubeje i Krete vrlo rano dolazili u luku i grad Veneciju, prem da otok nazvan Giudecca, unatoč svom imenu, nije bi obavezno mjesto njihova boravka.80 Isto je tako i više nego vjerojatno da su u vrijeme venecijanskog susreta Fridrika Barbarossc i pape Aleksandra III (1177) postojale trgovačke veze između Grada Svetoga Marka i Njemačke, i da je bijela kovina iz njemačkih rudnika igrala u Veneciji važnu ulogu naspram biznatskom zlatu.81 No, da bi Venecija postala Venecijom, m orala je najprije osigurati nadzor nad lagunama, pa osigurati slobodan prolaz riječnim putevima koji, na njezinoj visini, dopiru na Jadran, a zatim osloboditi sebi na korištenje p ut preko B rennera (koji je do oko 1178. kontrolirala Verona).82 Morala je zatim znam o povećati broj svojih trgovačkih i ratnih brodova i postići da se Arsenal, koji se počeo graditi 110483, pretvori u središte moći kojemu neće biti premca, da Jadran m alo-pom alo postane »venecijanski zaljev« i da se slomi ili onemogući suparništvo gradova kao što su bili Comacchio, Ferrara i Ancona, ili, na suprom oj obali (altra sponda) Jadrana, Split, Zadar, Dubrovnik. Da se i ne govori o borbam a koje rano započinju protiv Genove. Morat će stvoriti svoje in­ stitucije: porezne, financijske, novčarske, upravne, političke. A njeni će se bogataši (k a p ita listi prem a gledanju G. Graccoa84, kojem u dugujem o jednu revolucionarnu knjigu o počecima Vene­ cije) m orati dom oći vlasti, što se i dogodilo odm ah nakon vlada­ vine posljednjeg autokratskog duždaVitalaMichielia (1172)85. Tek tada će se početi ocrtavati konture mletačke veličine. Pa ipak, nedvojbeno je da je fantastična pustolovina križar­ skih ratova ubrzala trgovački polet kršćanstva i Venecije. Odjed­ nom vidimo kako se ljudi sa sjevera kreću prem a Sredozemlju, dolaze na svojim konjima, nude novac za vozarinu brodovima 120

Prije i poslije Venecije

talijanskih gradova, upropašćuju se do posljednjeg groša da bi podmirili sve troškove. I tada, brodovi za taj transport rastu, i u Piši, Genovi i Veneciji postaju pravim orijašima. Kršćanske države puštaju korijenje u Svetoj zemlji, otvaraju prolaz prema Orijentu kroz koji će dolaziti cijenjena roba: papar, mirodije, svila, lije­ kovi.86 Odlučna je prekretnica za Veneciju bila strahovita87 četvrta križarska vojna, koja je započeta zauzećem kršćanskog Zadra (1203). a završena pljačkom Carigrada (1204). Sve do tada Vene­ cija je bila kao nametnik koji je iznutra nagrizao Bizantsko Carstvo. Ono je postalo gotovo njezina svojina. Međutim, svi su se talijanski gradovi okoristili propašću Bizanta; isto su se tako okoristili pro­ valom Mongola koja, nakon 1240, otvara za čitavo stoljeće izravni kontinentalni put od Crnog mora do Kine i Indije, ali k tome i s neprocjenjivom prednošću što su pozicije Islama bile napadnute s leđa.88 Time je poraslo i suparništvo između Genove i Venecije na međunarodnoj pozornici, a to je već tada bilo Crno more i, nadasve, Carigrad. Istina je da se križarski pokret prekida i prije smrti Luja Svetoga 1270. i da Islam sa zauzećem tvrđave Saint-Jean d ’Acre 1291. osvaja posljednji kršćanski bastion u Svetoj zemlji. Međutim, otok Cipar, odlučna strateška točka, štiti kršćanske trgovce i mor­ nare u vodama Levanta.891, što je najvažnije, more koje je već bilo u kršćanskim rukama, ostaje i dalje kršćansko u cijelosti, što potvrđuje prevlast talijanskih gradova. U Firenci 1250, u Genovi još ranije, a u Veneciji 1284, kovanje zlatnog novca90 označuje ekonomsko oslobađanje od islamskih dinara, a to je posebna potvrda snage i moći. Uostalom, gradovi s lakoćom manipuliraju teritorijalnim državama: Genova 1261. uspostavlja grčko carstvo Paleologâ; pomaže ustoličenju Aragonaca na Siciliji (1282); kre­ ćući iz Genove braća Vivaldi91 odlaze, dva stoljeća prije Vasca da Game, tražiti ono što će se nazvati Rtom Dobre nade. U to vrijeme Genova i Venecija imaju kolonijalna carstva i kad je Genova smrtno ranila Pišu u bici kod Meliore (1284) i u rujnu 1298. uništila mletačke galije pred otokom Korčulom, na Jadranu, činilo se da se sve m ora naći u jednoj ruci. Tom je zgodom navodno zarobljen Marko Polo.92 XIII. se stoljeće približavalo kraju, i tko se tada ne bi bio kladio deset prem a jedan u skoru i potpunu pobjedu grada svetoga Jurja? Okladu bi bio izgubio. Na kraju će Venecija izići kao pobjed­ nik. No, najvažnije je da se od tada u Sredozemlju rasplamsava borba ne između kršćanstva i islama, već unutar one brojne 121

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

skupine talijanskih trgovačkih i spretnih gradova što ih je napredak pom orstva razvio po čitavoj sjevernoj Italiji. Glavni ulog u toj borbi jesu papar i mirodije s Levanta, roba koja je na visokoj cijeni daleko izvan Sredozemlja. To je zapravo glavni adut talijanskih trgovaca u sjevernoj Evropi koja se oformila upravo u ono vijeme kad je došlo do preporoda na zapadnom Mediteranu.

Međuigra: šampanjski sajmovi Znači, dakle, da su se polako i istodobno rađale dvije ekonomske zone: Nizozemska i Italija. Aizmedu ta dva stožera, između tih dviju središnjih zona uklinilo se stoljeće šampanjskih sajmova. Ni jug ni sjever ne pobjeđuju, pa čak se i ne takmiče u tom prvom uspostav­ ljanju evropske ekonom ije—svijeta. E konom sko se središte smješta za dugi niz godina na pola puta između tih dvaju polova, kao iz želje da se ugodi jednom i drugom , u šest godišnjih sajmova u pokrajinam a Champagne i Drie, koji svaka dva mjeseca jedni drugim a prepuštaju prvenstvo.93 »Najprije je u siječnju bio sajam u L agny-sur-M arne; zatim, u utorak pred polovicu Korizme, sajam u B a r-su r—Aube; u svibnju, prvi sajam u Provinsu, koji se nazivao sajmom Svetog Kirijaka; u lipnju ’vrući sajam’ u gradu Troyesu; u rujnu drugi sajam u Provinsu ili sajam Svetog Ajula i, najzad, da se krug zatvori, u listopadu ’ledeni sajam ’ u Troyesu«.94 Okupljanje poslovnih ljudi i robe premješta se iz grada u grad. Taj sistem što naliči na opetovani mehanizam sata postoji još od XIII. stoljeća i čak nije ni novina, budući da se najvjerojatnije povodio za starim kruženjem flamanskih sajmova95 i preuzeo uz izvjesne prilagodbe lanac otprije postojećih regionalnih tržišta.96 Bilo kako bilo, šest sajmova u pokrajinam a Champagne i Brie, koji traju svaki po dva mjeseca, ispunjaju čitav godišnji ciklus i tvore na taj način jedno »neprestano tržište«97 kojemu u to doba nije bilo premca. Ono što je danas ostalo od starog Provinsa om ogućuje nam da stvorimo sliku o prostranosti nekadašnjih njegovih skladišta i slagališta robe. A što se pak tiče njihove glasovitosti, o tome nam najrječitije svjedoči narodna izreka koja se upućuje onom e koji ne zna ono što svatko zna: »Ne znati ni red šampanjskih sajmova«.98 Oni su doista sastajalište čitave Evrope^ izlog svega što mogu ponuditi sjever i jug. Trgovačke se karavane 122

Prije i poslije Venecije

stječu prema Champagnci i Bricu, krećući se u urednim i zašti­ ćenim povorkama, pomalo poput onih drugih karavana kojih su deve prelazile prostrane pustinje islama na svom putu prema Sredozemlju. Kartografski prikazati te transporte ne bi nadilazilo naše moći. Logično je da su šampanjski sajmovi uvjetovali oko sebe procvat bezbrojnih obiteljskih radionica gdje se tkalo platno i sukno, i to od Seine i Marne pa sve do Brabanta. I te se tkanine upućuju na jug, raznose se cijelom Italijom, a zatim svim putevima Sredozemlja. Notarski spisi govore o prolazu tekstila sa sjevera kroz Genovu već u drugoj polovici XII. stoljeća." U Firenci Arte di Calim ala100, ceh koji okuplja najbogatije trgovce u gradu, boji sirovo sukno koje dolazi sa sjevera. A u isto vrijeme iz Italije dolaze papar, mirodije, začini, svila, gotov novac i krediti. Iz Venecije i Genove roba putuje morem do Aigues-Mortes i nastavlja put dugim dolinama Rhône, Saône i Seine. Isključivo kopneni putevi prelaze Alpe, kao via francigena koja povezuje Sienu i mnogo drugih gradova s dalekom Francuskom.101 Iz Astia102, u Lombar­ diji, polaze pratioci i čitavi rojevi sitnih trgovaca, lihvara i pre­ prodavača Šireći na zapadu ime Lombarda, koje će ubrzo postati pogrdan naziv na lihvare i vlasnike zalagaonica. Na tim će se sastajalištima stjecati roba iz različitih francuskih pokrajina, iz Engleske, iz Njemačke a i proizvodi s Pirenejskog poluotoka koji su dolazili starim putem preko Sant-Jacqucs de Compostclla.105 Pa ipak, ono što predstavlja originalnost šampanjskih saj­ mova nedvojbeno je manje obilje svakojakih roba nego trgovina novcem i rane igre kreditima. Sajam se uvijek otvarao izvikivanjem i nuđenjem sukna i četiri su prva tjedna bila rezervirana za trgo­ vačke poslove i nagodbe. No, mjesec koji je slijedio bio je mjesec mjenjača. Naizgled skromni ljudi zaposjedaju na određeni dan »u Provinsu, u gornjem gradu, na starom trgu pred crkvom Svetog Teobalda«, ili »u Troyesu, u Srednjoj ulici i oko Épicerie pokraj crkve Svetog Ivana na Trgu«.104 Ti su mjenjači, redovito Talijani, zapravo oni koji sve pokreću. Njihova se oprema sastoji od jednog »prostog stola prekrivenog sagom«, s dvije—tri tezulje, ali i »vreće sa zlatnim šipkama ili kovanim novcem«.105Sve prolazi kroz njiho­ ve ruke: izravnanje između prodaje i kupnje, prenošenje vrijed­ nosti sa sajma na sajam, pozajmice plemićima i vladarima, isplata mjenica koje su upravo na sajmu »izdahnule«, kao i pisanje novih koje se na sajmu ispostavljaju. Prema tome, u svemu onome što je u tim šampanjskim sajmovima m eđunarodnoga i modernoga 123

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

13. GRADOVI U ODNOSU NA ŠAMPANJSKE SAJMOVE (XII-XIII. STOLJEĆE) Ova karta ističe ekonom sku cjelovitost i bipolarnost Evrope XIII. stoljeća: Nizozemska n a sjeveru, Italija na jugu. (Prem a H. Ammannu, ista referenca kao i karta n a str. 105)

jest da njima ovako Ш onako upravljaju talijanski trgovci kojih su tvrtke često velika poduzeća, kao M agna Tavola obitelji Buonsignori, tih pravih Rotschilda iz Siene.106 To je već situacija kakvu ćemo kasnije naći na ženevskim i lionskim sajmovima: talijanski kredit koji na svoju dobit, djelujući na sajmovima velikog polja djelovanja, iskorištava nepregledno 124

Prije i poslije Venecije

tržište zapadne Evrope, i sve mu se to vraća u gotovu novcu. Nisu li se upravo radi ovladavanja evropskim tržištem šampanjski saj­ movi smjestili ne u ekonomskom središtu, što je nedvojbeno bila sjeverna Italija, već u blizini sjevernih kupaca i nabavljača? Ili su možda na to bili primorani kad se nakon XI. stoljeća središte gravitacije kopnene razmjene premjestilo u smjeru velike sjeverne industrije? Bilo ovako ili onako, šampanjski sajmovi održavaju se uz granicu te proizvodne zone: već u XII. stoljeću su Pariz, Provins, Chalons, Reims tekstilna središta. Naprotiv, Italija, koja je na vrhuncu svog napretka u XIII. stoljeću, ostaje prije svega trgovačka zemlja, na čelu trgovačkog umijeća. Ona je u Evropu uvela kovanje zlatnog novca, mjenice, kreditnu praksu, ali industrija će biti njezino pravo područje tek u idućem stoljeću, nakon krize XIV. stoljeća.107 A dotle, sjeverna su joj sukna neophodna za trgovinu po Levantu, odakle dolazi ono što čini njezino bogatstvo. Te su nužnosti bile važnije nego privlačnosti liberalne politike šampanjskih grofova, o kojoj često govore povjesničari.108 Do­ duše, trgovci su uvijek tražili veće slobode, a to je upravo ono što im je davao Šampanjski grof, koji je bio dovoljno gospodar u odlučivanju, prem da je nominalno bio pod vrhovništvom francus­ kog kralja. Zbog istih su razloga sajmovi u flandrijskoj grofoviji nailazili na veliku sklonost trgovaca109 koji su uvijek željeli izbjeći opasnostima i neprilikama što su im redovito donosile odveć moćne države. Pa ipak, može li se zbog toga vjerovati da je zauzeće Champagne, 1273, po Filipu Smjelom i njezino pripojenje fran­ cuskoj kruni pod Filipom Lijepim 1284.110 zadalo sajmovima odlučni udarac? Sajmovi su počeli propadati u posljednjim godi­ nama ХШ. stoljeća, koje im je toliko dugo bilo naklonjeno, zbog mnogih drugih razloga. Opadanje poslova pogodilo je u prvom redu robu, dok su se kreditne operacije zadržale dulje, sve negdje do 1310-1320.111 Ti se datumi uostalom podudaraju s duljim ili kraćim i žestokim krizama koje tada potresaju cijelu Evropu, od Firence do Londona, i koje veoma rano još prije crne kuge, nagoviještaju recesiju XIV. stoljeća. Te su krize snažno uzdrmale uspješnost sajmova. No, isto je tako bilo presudno uspostavljanje, krajem XIII. i početkom XIV. stoljeća, neprekidne morske veze između Sredozemlja i Sjevernog mora kroz Gibraltarski tjesnac, a ta je veza nužno postala jaki konkurent dotadašnjim vezama. Prvu redovitu vezu za svoje bro­ dovlje uspostavlja Genova oko 1277. Drugi će je sredozemni gradovi slijediti, iako s određenim zakašnjenjem. 125

U isto sc vrijeme razvija jedna druga veza, ovaj puta kopnena; zapadni alpski prijelazi, M ont-Cenis i Simplon, gube na svojoj važnosti i to u korist istočnih prijelaza, Svetog Gottharda i Brennera. Most kojim je smjelo prem oštena rijeka Reuss otvara put Svetog Gotharda.112 Time je »njemačka prevlaka« došla u povlaš­ teni položaj. Njemačka i središnja Evropa doživljavaju opći procvat s napredovanjem svojih rudnika srebra i bakra, napretkom zem­ ljoradnje, započinjanjem proizvodnje parhetnih tkanina, razvo­ jem tržišta i sajmova. Ekspanzija njemačke trgovine vidljiva je u svim zemljama Zapada i Baltika, po istočnoj Evropi kao i na šampanjskim sajmovima i u Veneciji, gdje se oko 1228. osniva F ondaco dei ledesehi 1- ■ Može li se privlačivošću razm jena preko Brcnncra pro tu ­ mačiti činjenica da je Venecija toliko kasnila (do 1314) da pođe za Đenovežanima morskim putem koje je vodio u Bruges? Nedvoj­ beno je da se, s obzirom na ulogu novca u trgovini s Levantom, talijanski gradovi zanimaju u prvom redu za proizvodnju nje­ mačkih rudnika srebra. Uostalom, gusta m reža mjenjačkih kuća vrlo rano prekriva gradove Gornje Njemačke i Rajnske oblasti, i tu mjenjači igraju istu ulogu kao i trgovci—bankari Brugesa ili Cham pagne.11,1 Staro francusko sastajalište napadnuto je tako s leda od jednog konkurentskog sistema puteva, kako morskih tako i kopnenih. Kadšto se iznosi mišljenje da su šampanjski sajmovi pretrpjeli udarac »trgovačke revolucije«, da su trpjeli zbog pobjedonosnog nastupa nove trgovine gdje trgovac ostaje u svom dućanu ili ispostavi, oslanja se na stalno smještene službenike i na specijali­ zirane prijevoznike, pa tako ravna otada svojim poslovima izdaleka zahvaljujući provjeravanju poslovnih knjiga i pismima koja mu donose obavijesti, narudžbe i pritužbe. No, zapravo nije li trgovina i prije šam panjskih sajmova poznavala tu dvojnost: putovanje s jedne, a stalno mjesto s druge? A tko je priječio da se nova praksa ne uvede i u Provinsu ili u Troyesu?

Izgubljena šansa za Francusku Tko može reći do koje je m jere napredak šampanjskih sajmova išao na dobrobit francuskog kraljevstva i posebno Pariza? 126

Prije i poslije Venecije

Ako je kraljevstvo, politički ustrojeno počevši od Filipa Au­ gusta (1180-1223), neosporno postalo najsjajnijom evropskom državom još prije Luja Svetoga (1226-1270), do toga je došlo u okvirima općeg evropskog uzleta, ali i zahvaljujući činjenici što je težište evropskog svijeta bilo udaljeno dan ili dva od njegove prijestolnice. Pariz postaje veliko trgovačko mjesto i to ćc ostati, na zavidnoj visini, sve do XV. stoljeća. Grad je znao izvući korist iz blizine tolikog broja poslovnih ljudi. U isto je vrijeme u sebi okupio institucije francuske monarhije, prekrio se spomenicima, dao utočište najsjajnijem sveučilištu u Evropi, na kojem je logično izbila znanstvena revolucija nakon vraćanja u opticaj Aristotelove misli. Za vrijeme tog »velikog stoljeća (XIII)«, piše Augusto Guzzo, »oči čitavog svijeta bile su uprte u Pariz. Brojni su Talijani tu bili učenici, a poneki i učitelji, kao sveti Bonavcntura i sveti Toma«.115 Može li se reći da je tada počelo stoljeća P ariza? To je upravo ono što nam a contrario sugerira naslov polemičke i vatrene knjige Giuseppea Toffanina, povjesničara humanizma, za kojega je XIII. stoljeće II Secolo senza R o m a 116, to jest stoljeće bez Rima. Bilo kako bilo, gotika, francuska umjetnost, širi se iz Ilc-dc-Francca, a nisu je samo sienski trgovci, stalni posjetioci šampanjskih saj­ mova, prenijeli u Italiju u svom prtljagu. A budući da je sve povezano, to je doba kad francuske kom une postižu svoj najveći uspjeh i kada oko Pariza, između 1236-1325, u Sucy-en-Bric, u Doissyu, u Orlyu i drugdje, uz blagoslov kraljevske vlasti, dolazi do brzog oslobođenja seljaka.117 To je isto tako čas kad Francuska pod Lujem Svetim preuzima na sebe teret križarskih ratova u Sredozemlju. A to je, kao da smo rekli, počasno mjesto u kršćan­ skom svijetu. Međutim, u povijesti Evrope i Francuske, šampanjski su sajmovi bili samo međuigra. To je prvi i posljednji put da je ekonomski kompleks, izgrađen na Evropi, rezultirao nizom sajam­ skih gradova i, što je još važnije, kontinentalih gradova. To je također prvi i posljednji put da je Francuska na svom području imala ekonomsko središte Zapada, a to je bilo blago koje je najprije posjedovala, pa ga je zatim izgubila, a da oni koji su bili odgovorni za sudbinu Francuske toga nisu bili svjesni.118 A ipak, ono što se ocrtava i nazire za posljednjih Kapctovića za dugi je niz godina kao neko izbacivanje francuskog kraljevstva iz kolosijeka. Razvoj puto­ va sjever—jug između Njemačke i Italije, morska veza između Sredozemlja i Sjevernog m ora omogućili su već prije kraja XIII. stoljeća izvanredno uspješno kolanje kapitalizma i m odernog du­ 127

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

ha: taj krug opkoljava Francusku ali izdaleka, a da je gotovo ne dodiruje. Ako se izuzmu Marseille i Aigues-Mortes, velika trgovina i kapitalizam koji ona povlači za sobom gotovo da su izvan fran­ cuskog prostora, koji če tu i tamo odškrinuti svoja vrata velikom vanjskom prom etu za vrijeme i neposredno nakon nevolja i nesta­ šica Stogodišnjeg rata. No, nije li, istodobno kad i francuska ekonomija, i sama teritorijalna država izbačena iz igre, i to znatno ranije od regresije koja će se vremenski podudarati s takozvanim Stogodišnjim ra­ tom? Da je francusko kraljevstvo uspjelo sačuvati svoju moć i svoju povezanost, vjerojatno talijanski kapitalizam ne bi bio imao toliko slobodne ruke. Ali i obrnuto, novi kružni tokovi kapitalizma do­ nosili su toliku m oć m onopola u korist talijanskih i nizozemskih gradova-država, da su tek rođene teritorijalne države u Engleskoj, Francuskoj i Španjolskoj nužno m orale pretrpjeti posljedice tak­ vog stanja stvari.

128

KASNA PREVLAST VENECIJE

Francuska je u Champagnei izgubila loptu. Tko će je ponovo uhvatiti? Ni flandrijski sajmovi, ni Bruges (obratno nego što tvrdi Lamberto Incarnati119), unatoč utemeljenju njegove glasovite bur­ ze u 1309. Brodovi, trgovci, skupocjena roba, novac, krediti, sve to ovamo dolazi, već smo rekli, prvenstveno s juga. »To su pro­ fesionalci kredita«, novodi sam Lamberto Incarnati120, »većinom Talijani«. A bilanca nizozemskih plaćanja bit će sve do kraja XV. stoljeća, a možda i nakon toga, u korist južnjaka.121 Da je težište ostalo na pola puta između Jadrana i Sjevernog mora, središte bi se bilo moglo smjestiti, recimo, u Nürnbcrgu gdje se spaja dvanaest velikih puteva, ili u Kolnu, najvećem od njemačkih gradova. Dakle, to što Bruges ili koji drugi središnji centar nije prevagnuo, možda znači da Italiji više nije potrebno ići prema sjeveru, sad kad je u Firenci, u Milanu i drugdje razvila svoja vlastita industrijska središta, koja su njezinim trgovcima nadohvat ruke. Firenca, koja je dotad ulagala sva svoja obrtnička nastojanja u bojenje sjevernjačkog platna, polako s Arte di Calim ala prelazi na Arte della Lana, a njezin je industrijski razvitak brz i upravo spektakularan. I regresija je bila značajna, i to po nazadovanju koje je niz godina unaprijed priprem alo teren za apokaliptičku crnu kugu i za nevjerojatnu oseku ekonomskog života koja će slijediti nakon kuge. Kriza i preokretanje tendencija, kao što smo vidjeli122, pogo­ duju razaranju uspostavljenih sistema, uklanjaju najslabije, oja­ čavaju relativnu prevagu jačih, prem da kriza ni njih neće poštedjeti. I Italijom je proharala oluja; pothvati i uspjesi su i tu sve rjeđi. Ali povući se u sebe u Italiji je značilo povući se na Sredozemlje, koje i dalje ostaje najaktivnija zona i srce najunosnije međunarodne trgovine. U općoj krizi Zapada, Italija je postala, kako kažu ekonomisti, »zaštićena zona«: njoj su osigurani najbolji poslovi; štite je njezina igra zlatom123, njezino iskustvo u pitanjima novca i kredita. Njezini gradovi—države, koji su mnogo gipkiji i lakše upravljani strojevi nego što su glomazne teritorijalne države, mogu obilato živjeti u toj siromašnoj konjunkturi. Teškoće poga­ đaju druge, poglavito velike teritorijalne države koje pate i ras129

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

padaju se. Sredozemlje i aktivna Evropa svode se više nego ikada na nizove gradova. Prema tome, nem a ništa čudnoga ako, u još nedovršenom traženju novih središta za evropsku ekonomiju, takmičenje postoji samo između talijanskih gradova. To posebno vrijedi za Veneciju i Genovu koje će se boriti za žezlo, slijedeći svoje strasti i svoje interese. I jedna i druga je kadra pobijediti. Zbog čega je onda pobjeda pripala Veneciji?

Genova protiv Venecije 1298. Đcnovežani su potukli venecijansko brodovlje pred Kor­ čulom. Osam deset godina kasnije, u kolovozu 1379, osvojili su Chioggiu koja brani jedan od izlaza iz venecijanske lagune na Jad ran .124 Ponosni Grad Svetoga Marka činilo se da je izgubljen, ali Venecija se na čudesan način trgla i preokrenula situaciju: Vettor Pisani u lipnju 1380. preotim a Chioggiu i uništava denovešku flotu.125 Iduće je godine u Torinu sklopljen m ir koji nije davao nikakve form alne prednosti Veneciji.126 Ipak, to je bio p o ­ četak povlačenja Đenovežana, koji se više neće pojaviti u Jadranu, ali i početak potvrđivanja neprijepornog prvenstva Venecije. Nije lako razumjeti taj poraz kojem je slijedila pobjeda. Uostalom, Genova, nakon Chioggie, nije izbrisana iz popisa boga­ tih i moćnih gradova. Zbog čega je onda došlo do definitivnog prekida ratovanja na nepreglednom sredozem nom bojištu gdje su dvije suparnice toliko dugo jedna drugoj zadavale udarce, pljač­ kale obale, plijenile brodove, uništavale galije, igrale jedna protiv druge posredstvom vladara: Anžuvinca, ili Ugrina, ili Palcologa, ili Aragonca? Možda su upravo to trajno blagostanje i neprestani rast pos­ lova dugo dopuštali te uporne borbe, koje su zapravo bile bez sm rtnih posljedica, kao da su rane i ozljede svaki putzarašćivale same od sebe. Ako rat oko Chioggie označava neki prekid, nije Ii to stoga što je oko te godine, 1380, zamah jednog dugog razdoblja rasta bio ovog puta neopozivo zaustavljen? A tada raskoš malog ili velikog rata postaje odveć skup. Protivnicima se nameće m iro­ ljubiva koegzistencija. To tim više što su interesi Gcnovc i Venecije, trgovačkih i kolonijalnih sila (i budući da je ono kolonijalno već bilo doseglo stadij uznaprcdovalog kapitalizma), odvraćali i jednu i drugu od toga da se bore sve do smrti svog protivnika: kapitalis130

Lav svetog Marka, 1516, Venecija, Duždevapalača. (Foto Giraudon.) tičko suparništvo uvijek pretpostavlja određeni stupanj suradnje, pa čak i kad je riječ o krvnim neprijateljima. U svakom slučaju, ne vjerujem da je uspon Venecije imao za temelj posebnu odličnost njezina kapitalizma, koji Oliver C. Сох127 pozdravlja kao rađanje jednog originalnog modela. Jer niti jedan povjesničar ne bi mogao dovesti u sumnju rani uspon Gcnovc i njezin jedinstveni, moderni put u kapitalizam. U tom je pogledu Genova neusporedivo modernija od Venecije, a možda upravo iz tog istaknutog položaja proizlazi u neku ruku njezina ranjivost. Možda je prednost Venecije bila baš u tome što je bila smotrenija i umjerenija, što je manje stavljala na kocku. Aisto je tako neospor­ no da joj je išao na ruku njezin geografski položaj. Izići iz lagune znači izići na Jadran, a za Mlečani na to znači i dalje biti kod kuće. Za Đenovežanina izići iz svog grada znači upustiti se u Tirensko more, a ono je i odveć prostrano da bi ga se moglo djelotvorno kontrolirati, jer to je zapravo more koje pripada svima.128 I, dok

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

god Istok bude glavno izvorište svih bogatstava, Venecija će, zbog pogodnosti svog puta preko otokâ na Levant, uvijek imati pred­ nost. Kad je oko 1340. godine bio prekinut »mongolski put«, Venecija je pretekla svoje suparnike i prva je, već 1343, zakucala na vrata Sirije i Egipta. I vrata nije našla zatvorena.129 Naposljetku, nije li Venecija bila bolje nego ikoji talijanski grad povezana s Njemačkom i središnjom Evropom, koje su najpouzdaniji kupci pamuka, papra i mirodija i najbolji izvor bijele kovine, a to je ključ trgovine na Levantu?

Moć Venecije Potkraj XIV. stoljeća venecijansko se prvenstvo nedvojbeno potvr­ đuje. 1383- osvojen je otok Krf, ključ pom orskih putova kojim se izlazi i ulazi u Jadran. Bez velikih teškoća, prem da uz ogromne troškove130, Venecija zauzima od 1405. do 1427. gradove svoje Terraferme-, Padovu, Veronu, Bresciu, Bergam o.131 Tako je prem a Italiji bila zaštićena zidom gradova i područja. Zauzimanje te kontinentalne zone, gdje već dugo njezina ekonomija vodi glavnu riječ, upisuje se uostalom u jedno važno skupno kretanje: Milano istodobno postaje sinonim za Lombardiju; Firenca se nameće Toscani i 1405. podvrgava svog glavnog suparnika, Pišu; Genovi polazi za rukom da proširi prevlast do svojih dviju »rijeka«, na istok i na zapad, a zatim zauzima Savonu, luku svog suparnika.132 Očituje se neprestano jačanje velikih talijanskih gradova na račun manjih središta. Ukratko, vrši se izrazito klasični proces. A Venecija je još otprije uspjela sebi skrojiti čitavo carstvo, doduše neznatno po prostranosti, ali izvanredno strateški i trgo­ vački važno, u prvom redu zbog toga što se prostiralo duž putova na istok. To je carstvo raspršeno i unaprijed nalikuje — naravno, vodeći računa o razm jerima — na ono što će biti carstva Portugala i Nizozemske kroz Indijski ocean, a prem a shemi koju Anglosasi nazivaju trading posts E m pire: lanac trgovačkih uporišta koja sva zajedno tvore dugo kapitalističko ticalo. Mi bismo rekli, carstvo »na fenički način«. Moć i bogatstvo idu ruku pod ruku. To se bogatstvo (pa prem a tom e i moć) može podvrći testu istinitosti ako se pođe od budžeta Serenissime, od njezinih ВгАшсг'133 i od glasovitog govora starog dužda Tommasa Moceniga, što ga je održao pred svoju smrt 1423. 132

Prije i poslije Venecije

U to vrijeme prihodi grada Venecije dosežu 750.000 dukata. Ako su koeficijenti s kojima se služimo drugdje134 primjenljivi i ovdje, budžet bi bio negdje između 5 i 10% od nacionalnog dohotka, a bruto — nacionalni dohodak bi se kretao između 7,5 i 15 milijuna dukata. Budući da se stanovništvo za grad iDogado (s predgrađima do Chioggie) penje najviše na 150.000 žitelja, doho­ dak bi pro capite u samom gradu iznosio između 50 i 100 dukata, što je vrlo visok prosjek, a da je i niži još uvijek bi bio gotovo nevjerojatan. Još bolje ćemo moći to ocijeniti ako pokušamo usporediti mletačku situaciju s drugim ekonomijama iz tog razdoblja. Upravo nam jedna mletačka isprava135 daje za početak XV. stoljeća popis evropskih budžeta i njezine smo brojke iskoristili za priloženu sliku. Dok se vlastiti venecijanski prihodi procjenjuju na 750.000 ili 800.000 dukata, francusko kraljevstvo, istina tada u bijednom stanju, dostiže jedva milijun dukata; Venecija ide uz bok Špa­ njolskoj (ali kojoj Španjolskoj?), gotovo da je izjednačena s Engles­ kom, a znatno je ispred drugih talijanskih gradova koji su joj tobože za petama: Milano, Firenca, Genova. Istina, za ovu posljcdnu, budžetske brojke baš mnogo ne znače, budući da su privatni interesi ugrabili ogroman dio javnih prihoda. A uzeli smo u obzir samo Veneciju i Dogado. Prihodima Signorie (750.000 dukata) valja pribrojiti ono što je davala Terra ferm a (464.000) i prihode Carstva, to jest »mora« (376.000). Njihov zbroj (1,615.000 dukata) stavlja budžet Venecije na prvo mjesto između svih evropskih budžeta. Jer, ako se mletačkom skupu (Venecija + Terra ferm a + Carstvo) odredi pučanstvo od milijun i pol stanovnika, što je maksimalna brojka, a petnaest milijuna (da bi se lakše računalo) stanovnika Francuskoj Karla V], ova posljednja s deset puta više stanovnika morala bi — uz jednako bogatstvo — imati budžet deset puta veći od budžeta Signorie, to jest šesnaest milijuna. Francuski budžet koji iznosi samo jedan milijun, ističe užasnu superiornost gradova-država prema »teri­ torijalnim« ekonomijama i ukazuje nam što je mogla značiti za dobro stanje jednog grada, zapravo šačice ljudi, rana koncen­ tracija kapitala. Još jedna zanimljivost, ako ne i odlučna uspored­ ba: naš nam dokum ent osvjetljava smanjivanje budžeta u XV. stoljeću, nažalost, ne navodeći tačno koje je godine to smanjivanje započelo. U odnosu na staru norm u, budižet Engleske je smanjen za 65%, Španjolske (ali koje Španjolske?) za 73%, a venecijanski samo za 27%. 133

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

Drugi test: glasoviti govor dužda Moceniga, koji je istodobno i oporuka, i statistika, i surovi politički napad.1*6 Pred samu smrt stari se dužd očajnički upinje da spriječi izbor Francesca Foscaria, koji je sklon ratnim avanturama, ali će ga on ipak naslijediti 15. travnja 1423 i biti na čelu Venecije sve do 23. listopada 1457, kada je svrgnut. Stari dužd objašnjava skupu koje su prednosti mira ako se hoće sačuvati dobrobit države i njezinih podanika. Ako iza­ berete Foscaria, kaže, »ubrzo ćete biti u ratu. Onaj koji raspolaže sa 10.000 dukata naći će se samo s jednom tisućom. Tko ima deset kuća, imat će samo jednu, tko ima deset odijela imat će jedno, tko ima deset kaputa ili hlača ili košulja mučit će se da ima jedne, i tako će m u biti sa svim i svačim...« Naprotiv, ako se sačuva mir, »ako poslušate moj savjet, vidjet ćete da ćete biti gospodari kršćan­ skog zlata«. Taj nas jezik starog dužda ipak iznenađuje. On pretpostavlja da ljudi u Veneciji toga doba mogu razumjeti da sačuvati svoje dukate, svoje kuće i svoje hlače znači biti na putu prema pravoj moći; da se trgovačkim poslovima, a ne oružjem, može postati »gospodarem kršćanskog zlata«, a to znači svekolike evropske ekonomije. Prema Moccnigu (a njegove su brojke još jučer bile osporavane, no danas to više nisu), kapital koji se investira svake godine u trgovinu iznosi deset milijuna dukata. Tih deset milijuna donose osim dva milijuna prihoda od kapitala, još i trgovačku dobit od dva milijuna. Valja zapaziti taj način razlikovanja trgo­ vačke dobiti i najm a uloženog kapitala, koji se oba računaju uz stopu od 20%. Tako dobiti od vanjske trgovine u Veneciji, prema Mocenigu, iznose 40%, a to je stopa basnoslovno visoka i tumači nam rano i bujno zdravlje venecijanskog kapitalizma. Sombart je mogao proglasiti »djetinjastim« onoga tko bi se bio usudio govoriti 0 kapitalizmu u Veneciji u XII. stoljeću. Ali, koje drugo ime dati svijetu koji se u XV. stoljeću nazire iz neobičnog Mocenigova govora? Četiri milijuna godišnjeg trgovačkog prihoda, kako ih je sam dužd procijenio, predstavljaju između polovice i četvrtine moje vlastite procjene globalnog prihoda grada. Mocenigova besjeda daje usput i nekoliko procjena u brojkama o venecijanskoj trgovini 1 broju brodovlja. One potvrđuju veličine iz naših računanja, a ova se ne kose s onim Što znam o o djelovanju Zecce, mletačke kovnice novca (u doduše dosta kasnijem razdoblju, koje je osim toga i doba inflacije, a koje odgovara onom e što neki nazivaju »dekadansom Venecije«). Zecca kuje u posljednjim godinama XVI. stoljeća oko

Prije i poslije Venecije

2 milijuna dukata godišnje, što u zlatu što u srebru.137 To bi nam dopustilo da pretpostavimo kretanje novčane mase u opticaju do svojih 40 milijuna138, što samo prolazi kroz Veneciju, ali se svake godine obnavlja. Što ima čudno u tome ako se zna da njezini trgovci čvrsto drže glavne poslove na moru, papar, začine, sirijski pamuk, žito, vino, sol? Već je Pierre Daru, u svojoj klasičnoj i još uvijek korisnoj Povijesti Venecije (1819)139, ukazivao na to »koliko je ta trgovina solju donosila Veneciji«. Odatle stalna briga Signorie da ima pod svojom upravom solane na Jadranu i na obalama Cipra. Svake je godine dolazilo više od 40.000 konja iz Madžarske, Hrvatske pa čak i iz Njemačke tovariti istarsku sol.1,10 Ima i drugih znakova mletačkog bogatstva: ogromna kon­ centracija moći što je predstavlja njezin Arsenal, broj njezinih

14. BUDŽETI U USPOREDBI: VENECIJA SE BOLJE OD DRUGIM DRŽAVA ODUPIRE KRIZI Ovaj grafikon venecijanskih brojki (Bilanci generali, I, 1912, str. 98-99) istodobno pokazuje odgovarajući volumen evropskih budžeta i njihovo izraženije ili manje izraženo nazadovanje u prvoj četvrtini XV. stoljeća. Brojke u tekstu, koje su najsigurnije, odgovaraju potamnjenom krugu i to najvjerojatnije godini 1423. Svjetliji krug označava prethodne budžete, izrazito većeg volumena. 135

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Giovanni Antonio Canaletto (1697-1768), UCampo diSan Giacomt to. Pod trijemom ove male crkvice, it produžetku Trga Rialto, sastaja su se bogatiji trgovci. (Muzej u Dresdenu). galija, teretnih brodova, sustav takozvanih galere da mercato г koji ćemo se još vratiti.141 Ništa manje nije važno ni neprestan uljepšavanje grada koji malo-pomalo u XV. stoljeću dobiva no' izgled; zemljane se ulice popločavaju, a drveni mostovi i pristar po kanalima zamjenjuju se mostovima i takozvanim fondam ent od kamena (dolazi tu do »petrifikacije« kapitala koja je istodobn i raskoš ali i nužda), a da i ne spominjemo druge zahvate o urbanističkog značenja: bušenje bunara142i čišćenje gradske kan; lizacijc koje smrad često postaje nepodnošljiv.143 13 6

Prije i poslije Venecije

Sve sc to svrstava u jednu politiku prestiža koja za državu, za grad ili za pojedinca može biti jedno od sredstava prevlasti. Vene­ cijanska je uprava svjesna nužnosti uljepšavanja grada, »non sparangando spexa alguna come e conveniente a la beleza sua« (ne štedeći ni na kakvom trošku, kao što priliči njezinoj ljepoti).144 Ako se radovi na obnovi duždeve palače i otežu, oni sc ipak ne prekidaju; na Rialto Vecchio podignuta je 1459. nova Loggia, zapravo trgovačka burza, nasuprot zdanju Fondaco dci Tcdeschi.145 Od 1421. do 1440. Contarini na Canal Grande grade Ca'd'Oro i uz nju niču nove palače. Nema dvojbe da sc ta groznica građenja zapaža u mnogim talijanskim i drugim gradovima, ali graditi u Veneciji na tisućama hrastovih debala što se poput pilona zabijaju u pijesak i glib lagune, i to kamenom dovučenim iz Istre, predstavlja trošak koji je u svakom pogledu golem.146 Naravno, venecijanska se moć sjajno očituje i na političkom planu. Tu Veneciji nema premca; vrlo je rano imala svoje am­ basadore i svoje oratore. U službi svoje politike imala je vojske plaćenika: onaj koji ima novca, može ih najmiti, kupiti i pomicati ih na šahovskoj ploči ratnih operacija. Nisu to uvijek najbolji vojnici, jer će condottieri izumiti takve ratove gdje protivnici jedan drugoga progone na miran način147, da se nikad ne sustignu, izumit će »smiješne ratove« koji nalikuju na onaj od 1939. do 1940. Ali da Venecija zaustavlja hegemonističke pokušaje Milana; da sudjeluje u miru u Lodiu (1454) koji stvara ili, točnije rečeno, zamrzava ravnotežu talijanskih snaga; da se za vrijeme drugoga ferarskog rata (1482-1483) s lakoćom odupire svojim protiv­ nicima koji sanjaju o tome, kako reče jedan od njih, da je opet bace u more odakle je i došla148; da je ona 1495, u središtu pregovora koji će iznenaditi Commynesa i tajno i bez buke vratiti kući mladog francuskog kralja Karla VIII koji je odveć lako prethodne godine došao do Napulja —sve to rječito govori o moći jednog izvanredno bogatog grada—države. Priuli se u svojim D iariili9 ima pravo prepustiti ponosu kad govori o neviđeno sjajnom sastanku pos­ lanika svih evropskih vladara i k tome Sultanova predstavnika, na kojem će se roditi antifrancuski savez 31. ožujka 1495, sa zadatkom da brani jadnu Italiju na koju je nasrnuo jedan kralj s one strane AJpi, tu Italiju kojoj su Mlečani, »branitelji kršćanstva i očevi«150.

137

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

Ekonomija—svijet polazeći od Venecije Ekonomija-svijct kojoj je središte Venecija i izvorište njezine moći nije jasno vidljiva na zemljopisnoj karti Evrope. Dok je istočna granica na visini Poljske i Ugarske dosta jasna, ona postaje nesigur­ nom kad ide Balkanom, zbog turskih osvajanja koja su prethodila zauzeću Carigrada (1453) i koja su se nezadrživo širila prema sjeveru: Edirne su zauzete 1361; do kosovske bitke koja je razbila veliko srpsko carstvo došlo je 1389. Prema zapadu, naprotiv, sve je jasno: Čitava Evropa ovisi o Veneciji. Isto tako i Sredozemlje, uključivši Carigrad (do 1453) i dalje crnom orski prostori koji će se još nekoliko godina iskorištavati u prilog Zapada. Islamske se zemlje, koje Turci još nisu osvojili (sjeverna Afrika, Egipat i Sirija), otvaraju na svojim m orskim rubovima kršćanskim trgovcima, počam od Ccute, koja je 1415. potpala pod Portugal, pa sve do Dejruta i Tripolija u Siriji. Ali one isključivo za sebe zadržavaju puteve u dubokoj pozadini koji vode prem a crnoj Africi, prema Crvenom m oru i Perzijskom zaljevu. Mirodije, začini, svila upu­ ćuju se prem a lukama Levanta gdje ih m oraju čekati trgovci sa Zapada. Mnogo složeniji nego granice cjeline jest pokušaj razgraniče­ nja različitih zona koje tu cjelinu tvore. Razumije se da je središnja zona lako prepoznatljiva; izjave Tommasa Moceniga, koje smo gore naveli, otkrivaju nam posebne veze Venecije s Milanom, s lombardijskim gradovima, s Gcnovom i Firencom. Taj vijenac gradova, koji na jugu seže do linije koja spaja Firencu s Anconom, a na sjeveru graniči s linijom Alpi, neosporno predstavlja srce ekonom ije-svijeta pod venecijanskom vlašću. No, taj prostor na­ čičkan gradovima—zvijezdama nastavlja se prem a sjeveru, preko alpskog masiva, jednom vrstom mliječne staze trgovačkih gradova: Augsburg, Dcč, Nürnberg, Regensburg, Ulm, Bazel, Strasbourg, Kôln, Ham burg pa čak i Lübeck, i završava se još uvijek moćnom skupinom nizozemskih gradova (iznad kojih još uvijek blista Bru­ ges) i dvjema engleskim lukama: Londonom i Southamptonom (ili A ntone za ljude s juga). Dakle, od juga na sjever, evropski prostor siječe osovina Venecija — Bruges — London koja ga dijeli na dva dijela: na istoku i na zapadu prostrane zone, mnogo manje aktivne od središnje osovine, tvore periferiju. A središte se, protivno elementarnim 138

Prije i poslije Venecije

zakonima koji su doveli do šampanjskih sajmova, nalazi na kraj­ njem jugu te osi, zapravo na mjestu gdje se ona spaja sa sredozem­ nom osovinom koja — idući od zapada na istok — predstavlja osnovnu liniju evropske daleke trgovine i glavni izvor njezinih dobiti.

Odgovornost Venecije Nisu li modaliteti tog talijanskog usredištenja imali i jedan dodatni razlog: ekonomsku politiku Venecije koja je preuzela metode zbog kojih su trpjeli i njezini vlastiti trgovci, zatvoreni u fonducim a (ulica ili red skladišta) islamskih zemalja?151 Venecija je i sama za njemačke trgovce stvorila jednu obaveznu točku okupljanja i izdvajanja, takozvani Fondaco dei Tedeschil52, nasuprot pozna­ tom Ponte di R ialto, u samom središtu svojih poslovanja. Svaki njemački trgovac mora tu istovariti svoju robu, spavati u jednoj od soba predodređenih u tu svrhu, prodavati tu pod budnim okom nadzornika Singoric i novac zarađen prodajom upotrijebiti za kupovinu venecijanske robe. Bila je to čvrsta podložnost na koju su se njemački trgovci neprestano žalili: zar oni kod takvog stanja stvari nisu bili isključeni iz velike vanjske trgovine koju Venecija ljubomorno čuva za one koji su njezini cittadini, de intus et extra? Ako se Nijemac pokušao u to umiješati, sva mu je roba bila začas zaplijenjena. Naprotiv, Venecija praktički zabranjuje svojim vlastitim trgov­ cima da kupuju i prodaju izravno u Njemačkoj.153 Za Nijemce je rezultat toga bio da su obavezno morali osobno doći u Veneciju, tu kupovati sukno, pamuk, vunu, svilu, začine, papar, zlato... Dakle, upravo obrnuto od onoga što će se dogoditi nakon putova­ nja Vasca da Game kad Portugalci uspostave svoje feitorias154 u Antvverpcnu, noseći sami papar i začine svojim klijentima na sjever. Naravno, njemački bi kupci mogli ići (i išli su) u Genovu koja im je bila otvorena bez većih ograničenja. No, osim što Genova prije svega predstavlja vrata za veze sa Španjolskom, Portugalom i sa sjevernom Afrikom, oni tu ne mogu ništa naći što ne bi našli i u Veneciji, koja je u neku ruku univerzalno skladište, kao što će to kasnije (u većoj mjeri) biti Amsterdam. Kako se odrvati udobnostima i napastima jednog grada u središtu ekonomije-svijeta? Čitava Njemačka sudjeluje u toj igra, ona trgov­ cima Sercnissimc dobavlja željezo, kovno suđe, parhet (laneno i 139

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

pam učno platno), a kasnije, u drugoj polovici XV. stoljeća, u sve većim količinama, bijelu kovinu koji Mlečani nose dobrim dijelom u Tunis, gdje je mijenjaju za zlatnu prašinu.155 Da je riječ o svjesnoj politici Venecije nem a nikakve sumnje, jer je ona nameće svim gradovima koji su joj više ili manje podložni. Sva roba koja potječe iz Terra fe r m e ili je onam o uprav­ ljena, sav izvoz njezinih otoka na Levantu ili iz gradova na Jadranu (pa čak kad su u pitanju robe upućene, na prim jer, na Siciliju ili u Englesku) obavezno m ora proći kroz venecijansku luku. Dakle Venecija je svjesno ulovila u zamku — zbog svoje koristi — podložene ekonomije, a zajedno s njima i njemačku; time je samu sebe hranila, a njima nije dopuštala da rade na svoj način i prem a svojoj logici. Da je Lisabon, sutradan nakon otkrića, prim orao brodove sa sjevera da dolaze u Portugal po začine i papar, bio bi slomio ili u najm anju ruku om etao onu prevlast koja je u Antwerpenu samo čekala da se učvrsti. No, m ožda m u je nedostajalo potrebne snage, trgovačkog i bankarskog iskustva, čega su talijanski gradovi u izobilju imali. A zamka sa Fondaco dei Tedeschi, nije li isto toliko posljedica koliko i uzrok prevlasti Venecije?

Galere da mercato Veza Venecije s Levantom i Evropom, čak i u vrijeme očiglednog prvenstva Grada Svetoga Marka, postavljala je više problem a, a u prvom redu pitanje prijevoza robe Sredozemljem i Atlantikom, jer se raspodjela dragocjene robe širila po cijeloj Evropi. Kad je konjunktura bila povoljna, sve se rješavalo samo po sebi, a ako bi se p reokrenula valjalo se utjecati izuzetnim sredstvima. Sustav takozvanih galere d a m ercato pripada upravo u mjere dirigirane ekonom ije koju su nesklona vremena nametnula mle­ tačkoj državi. Ponikao već u XIV. stoljeću, usred uporne krize, kao neka vrsta dum pinga (izraz je donio Gino Luzzatto), taj je sustav bio istodobno državno poduzeće i plod nastojanja vrlo djelotvor­ nih privatnih udruženja, pravih pom orskih izvozničkihp o o lo va 156 koji su željeli smanjiti troškove prijevoza, a i dalje ostati ne samo konkurentni prem a strancima, već i uvijek biti jeftiniji od njih. Signoria je, vjerojatno još od 1314, ali sigurno od 1328, gradila u svom Arsenalu galere d a m ercato, trgovačke brodove (najprije od 100, a kasnije od 300 tona) koji su mogli ukrcati teret jedne kompozicije od 50 vagona. Na ulazu i na izlazu iz luka galere su 140

Prije i poslije Venecije

se služile veslima, a ostalo vrijeme su plovile na jedra kao obični trabakuli. Naravno, to nisu bili najveći trgovački brodovi toga doba, jer su đenoveške karake u XV. stoljeću dosezale, pa čak i premašivale nosivost od 1.000 tona.157 No, galere su bili tvrdi i pouzdani brodovi koji plove u konvoju pod zaštitom oružnika i strijelaca. Kasnije će biti oboružane i topovima. Među strijelce (balestieri) Signoria uzima siromašne plemiće; to je njezin način da im pomogne da prežive. Najam se državnih brodova stavlja svake godine na dražbu (incanto). Patricij koji je dobio brod na incantu uzima od drugih trgovaca brodarinu koja odgovara ukrcanoj robi. Na taj način »privatnik« se koristi sredstvima izgrađenima od »javnog« sektora. Bilo da korisnici brodova plove zajednički, ulažući sredstva »ad unurn denariurm (to jest, stvarajući jedan pool), bilo da tvore društvo za ukrcaj i povratak samo jedne galije, Signoria je uvijek

15- VENECIJA: GALERE DA MERCATO I NJIHOVA PUTOVANJA Ova četiri crteža iz dugog niza što su ga objavili Alberto Tenenti i Corrado Vivanti (Annales E. S. C. 1961) pokazuju etape propadanja starog sistema galere da mercato i njihovih konvoja (Flandrija, Aigues Mortes, Berberska zemlja, »Trafego«, Aleksandrija, Bejrut, Carigrad). Sve su te linije održavane 1482. U 1521. kao i u 1534. preživjele su samo unosne veze s Levantom. Da bi crteži bili što jednostavniji, rute su označene kao da polaze iz Otrantskih vrata, a ne iz Venecije.

141

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

podupirala takvu praksu koja je, bar u načelu, davala jednake šanse svim sudionicima. Jednako su tako česti otvoreni poolovi svim trgovcima za kupovanje pamuka u Siriji ili čak za papar u egipatskoj Aleksandriji. Naprotiv, Signoria obara svaki kartel za koji joj se čini da naginje prem a m onopolu neke isključive skupine trgovaca. Isprave sačuvane u mletačkom Archivio de Stato daju nam m ogućnost da rekonstruiram o iz godine u godinu putovanja što su ih poduzim alega/cre d a m ercato, da vidimo kako se postupno mijenja taj orijaški polip što ga Serenissima uzdržava na Sredo­ zemlju i kako se jedan njegov trak upravio nakon 1314. u sm jeru Brugcsa (ili, točnije, njegove luke na ustavi), kada su uvedene galere d i fia n d r a . U vezi s time neka se čitalac orijentira prem a priloženim kartama i crtežima. Do najvećeg procvata tog sustava dolazi negdje oko 1460158, kada Signoria stvara čudnu liniju za galere d i trafego, koja naglašava njezin pritisak u sm jeru sjeverne Afrike i sudanskog zlata. Nakon toga će isti sistem učiniti nekoliko prom ašaja i znatno će se pogoršati u XVI. stoljeću. Ali, to propada­ nje nas zanima manje nego uspjesi koji su m u prethodili.

U Veneciji, stanoviti kapitalizam Oliver C. Fox159 pripisuje venecijanski trijum f ranoj kapitalističkoj organizaciji. Po njegovu je m išljenju kapitalizam bio rođen, izmiš­ ljen u Veneciji, a kasnije su ga drugi slijedili kao uzor. Možemo li to povjerovati? Istovremeno, pa čak ranije nego u Veneciji, postoje i drugi kapitalistički gradovi. A da Venecija nije zauzela to prvo mjesto, Genova bi ga bila uzela bez teškoća. Jer, Venecija zapravo nije jedina izrasla u svojoj vrsti, već usred prave mreže aktivnih gradova kojima je njihovo doba pružalo jednaka rješenja. Često ona čak nije bila začetnik pravih inovacija. Ona je daleko iza pionirskih gradova Toscane što se tiče bankarskih poslova ili osnivanja moćnih kompanija. Nije ona prva iskovala zlatnik, već Genova, na početku XIII. stoljeća, zatim Firenca 1250. Dukat, koji će se ubrzo nazvati cekin, pojavljuje se tek 1284.160 Nije Venecija prva uvela ček ili holding, već je to bila Firenca.161 Nije Venecija došla na zamisao o dvojnom knjigovodstvu, već je to bila Firenca, gdje nam je jedan uzorak s kraja XIII. stoljeća sačuvan m edu 142

Prije i poslije Venecije

papirima kompanije Fini i Farolfi.162 Firenca je bila prva, a ne pomorski gradovi, koja će se lišiti (a to je bilo djelotvorno po­ jednostavljenje) posredstva notara pri zaključivanju pomorskih osiguranja.163 I opet je Firenca ta koja do maksimuma razvija industriju i na neosporiv način stupa u stadij koji se naziva manu­ fakturom.164 A Genova je prva koja već 1277. ostvaruje redovitu pomorsku vezu s Flandrijom preko Gibraltara, što je golema novina. Genova i braća Vivaldi su ti koji, na samom vrhuncu inovativne domišljatosti, traže već 1291. izravni put za Indiju. A krajem 1407. opet će Genova, kao da je bila uznemirena por­ tugalskim putovanjima, A. Malfantcovim pothvatom doprijeti čak do zlata u saharskom Tuatu.165 Na planu kapitalističkih tehnika i pothvata, za Veneciju se prije može reći da je u zaostajanju nego da je na čelu. Valja li to tumačiti time što se prvenstveno okreće Orijentu — a to je njezina tradicija — dok se drugi talijanski gradovi, mnogo više od nje, hvataju ukoštac sa Zapadom, svijetom koji je u nastajanju? Lako stečeno bogatstvo Venecije ostavlja je možda u vlasti onih rješenja koje su stare navike već ostvarile, dok su drugi gradovi, suočeni s riskantnijim situacijama, bili osuđeni da konačno budu i lukaviji i domišljatiji. Uza sve to u Veneciji se učvrstio takav sustav koji već kod prvih koraka postavlja sve probleme o odnosima između kapitala, rada i države, o odnosima koje će riječ kapitalizam sve više i više obuhvatiti tijekom svog dugog kasnijeg razvoja. Već krajem XII. i početkom XIII. stoljeća i, a fortiori u XIV. stoljeću, ekonomski život Venecije raspolaže svim svojim elemen­ tima: tržištima, prodavaonicama, skladištima, sajmovima o Scnsi (Spasovo), kovnicom novca (Zecca), Duždcvom palačom, Arsena­ lom, carinarnicom (Dogano)... I već se svakog jutra na Rialtu, pred mjenjačima i bankarima smještenim pred malom crkvom San Giacomctta166, održava sastanak velikih mletačkih i stranih trgo­ vaca koji su došli s Terra ferm e, iz Italije ili s one strane Alpi. Tu je neizostavni bankar s perom i bilježnicom u ruci, spreman da zapiše virmane s jednog računa na drugi. Pismeni nalozi (scritta) postaju izvanredno efikasan način kako da se na licu mjesta izvedu transakcije između trgovaca pomoću prebacivanja s računa na račun, a da se pri tome ne mora posezati za gotovinom i da se ne mora čekati na završne račune pojedinih sajmova, rastavljenih vremenom, Banchi de scritta167 čak omogućuju nekim klijentima da prekorače iznose; oni ponekad uvode i takozvane cedole168,

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

neke vrsti doznačnica i već se u to doba vješto služe depozitima koji su im povjereni a kojima se ponekad služi i država. Ti »burzijanski« sastanci na Rialtu određuju tečaj pojedinih roba, a ubrzo zatim i tečaj javnih zajmova Signorie (jer se Signoria, koja je najprije živjela od poreza, počinje sve više oslanjati na zajmove). 9 Na njima se određuje stopa pom orskih osiguranja. Na dva koraka od Rialta, la Calle della Sicurtà još i danas čuva uspom enu na osiguravatelje XIV. stoljeća. Tako se svi veliki poslovi sklapaju u ulicama nedaleko od Ponte di Rialto. Ako bi se dogodilo da nekom trgovcu bude »oduzeto pravo da ide na Rialto«, ta je sankcija »značila, kao što nam svjedoče brojna traženja pomilova­ nja, da m u je uskraćeno pravo da se bavi poslovima velike trgo­ vine«.170 Vrlo je rano hijerarhija m eđu trgovcima čvrsto uspostavljena. Prvi poznati popis venecijanskih poreskih obveznika (13791380)171 omogućava nam da između 1.211 plemića koji su dužni plaćati porez razlikujemo 20 ili 30 najbogatijih obitelji, da p ro ­ nađem o i nekoliko obogaćenih pučana (popolani), kojih je svega bilo 6, i nekoliko vrlo imućnih trgovaca, mesara, crevljara, zidara, sapunara, zlatara, prodavača živeža i začina. A ovi su potonji bili zaista na prvom mjestu! Raspodjela je bogatstava u Veneciji već vrlo raznolika, a dobiti od trgovačkog prom eta slijevaju se u najraznovrsnije rezervoare — bilo skrom ne bilo znatne. N eprestano su ulažu, obrću i donose plodove. Brodovi, tc goleme plutajuće palače, kako će ih kasnije vidjeti Pctrarca, gotovo se uvijek dijele na 24 karata (svaki brodov­ lasnik ima određeni broj karata). Prema tome, b rod je gotovo odm ah kapitalistički. Roba koja se ukrcava redovito je poduprta kreditom što ga daju zajmodavci. Što se tiče zajmova u novcu, takozvani m u tu o , on je oduvijek prisutan i, obratno nego što bism o bili skloni pomisliti, nije ogrezao u nekoj posebnoj lihvi. Mlečani su veoma rano prihvatili »legitimnost kreditnih operacija po kriterijima poslovnih ljudi«.172 Naravno, to ne znači da se lihvarsko pozajmljivanje (u značenju koje bism o mi dali toj riječi) ne prakticira, i to uz veoma visoki kamatnjak (budući da je nor­ m alna stopa secundum u su m p a tr ia e nostrae već 20%), što se sve osigurava i zalozima koji zatim ostaju u zajmodavčevim kandžama. Služeći se takvim postupcima, obitelj Ziani se već u XII. stoljeću dom ogla većeg dijela zemljišta oko Trga svetoga Marka i uzduž Mercerie. No, nije li i prije m oderne bankarske organizacije lihva bila posvuda nužno zlo? Sutradan nakon rata oko Chioggie, koji 144

Prije i poslije Venecije

Mletački trgovci mijenjaju platno za proizvode Istoka. Marko Polo, Knjiga o svjetskim čudima. (B. N., Ms. 2810) ju je teško pogodio, Venecija se miri s činjenicom da uvede u svoju sredinu prvu takozvanu condotta (1382-1387)173 židovskih pozajmljivača koji posuđuju sitnom puku, a ponekad i samim plemi­ ćima. Ali, trgovački zajam, mutuo ad negotiandum, je nešto drugo. To je za trgovinu neophodno sredstvo kojega se kamama stopa, premda visoka, ne smatra lihvarskom, budući da redovito doseže razinu koju bankari primjenjuju kod novčanih zajmova. U devet slučaja na deset taj je zajam povezan s ugovorima o udruživanju, zvanom de colleganza, koji se pojavljuju barem već 1072-1073174, a ubrzo će biti poznati u dvije verzije. Ili je to jednostrana collegan145

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

za-. zajmodavac (takozvani socius sta n s, član koji ostaje na mjestu) predujm ljuje određenu svotu takozvanom socius procertans (član koji putuje); na povratku, kada se sređuju računi, nakon što isplati svotu prim ljenu na polasku, putujući član zadržava za sebe četvrtinu dobitka, a ostatak pripada kapitalistu. Ili je to pak obo­ strana colleganza: u tom slučaju zajmodavac predujm ljuje samo tri četvrtine iznosa, dok socius procertans ulaže svoj rad i četvrtinu kapitala. Dobici se tada dijele na polovicu. Ta druga colleganza, prem a onom e što misli Gino Luzzatto175, često je služila da se sakrije ono što je moglo u jednostranoj colleganzi nalikovati lihvarstvu. Kako ime ne mijenja bit stvari, colleganza nalikuje kao jaje jajetu c o m m en d i drugih talijanskih gradova, kojoj repliku nalazimo i vrlo rano i vrlo kasno, kako u Marseillcu, tako i u Barceloni. Budući da je u Veneciji c o m m e n d a 176 imala značenje depozita, bilo je nužno pronaći drugi nazivza označavanje pom or­ skog zajma. U takvim uvjetima lako se može shvatiti stav što ga je 1934. zauzeo André E. Sayous177, a koji je prihvatila većina povjesničara, uključivši i Marca Blocha178. Prema tom e mišljenju, u Veneciji je između 1030. i 1150. došlo do »razilaženja«, do podvajanja izme­ đu kapitala i rada. Nije li onaj socius stans kapitalist koji ostaje kod kuće? Njegov se drug ukrcao na brod koji ide u Carigrad ili, zatim, u Tanu ili u egipatsku Aleksandriju... Kad se brod vrati, radnik, to jest socius p rocertans, dolazi s posuđenim novcem i plodom toga novca, ako je putovanje bilo uspješno. Dakle, kapital s jedne, a rad s druge strane. Ali, novi dokum enti pronađeni nakon 1940179, prim oravaju da preispitam o to tumačenje koje je i odveć jednos­ tavno. U prvom redu, unatoč nazivu koji nosi, socius stans nepres­ tano putuje. U vrijeme koje nas ovdje zanima (prije i poslije 1200), čas je u egipatskoj Aleksandriji, čas u Saint-Jean-d’Acre, pa u Bamagusti i još češće u Carigradu, a ova posljednja pojedinost je i sama važna jer nam može pokazati kako je mletačko bogatstvo nastalo u samom srcu bizantske ekonomije. Što se tiče onoga koji se naziva socius p rocertans, ono ni po čemu nije nalik nekom unajm ljenom radniku. Osim što kod svakog putovanja nosi sa sobom po desetak colleganzi (Što mu unaprijed jamči znatan dobitak, ako sve pođe u redu), on je često istodobno i zajmo­ prim ac u jednom ugovoru a zajmodavac u drugom. JoŠ više nam imena tih zajmodavaca, kad za njih znamo, otkrivaju pravu skalu kapitalista ili tobožnjih kapitalista, jer su neki od njih veoma skrom ni.180 Zapravo, čitavo stanovništvo Venecije И6

Prije i poslije Venecije

prcdujmljuje svoj novac poduzetnim trgovcima i to neprestano stvara i obnavlja neku vrstu trgovačkog društva koje je prošireno po cijelom gradu. Ta posvudašnja i spontana ponuda kredita omogućuje trgovcima da rade sami ili u privremenim društvima s dvije ili tri osobe, a da pritom ne moraju osnivati društva dugog vijeka i takve akumulacije kapitala koji su karakteristični za najbo­ lje doba djelatnosti u Firenci. Možda baš ta usavršenost, gipkost organizacije i ta kapitalis­ tička samodostatnost mogu objasniti gdje su granice mletačkog pothvata. Venecijanski bankari koji su najčešće stranci u gradu, »zaokupljeni su samom aktivnošću urbanog tržišta i ne privlači ih mogućnost prenošenja te djelatnosti izvan grada, u traženje nove klijentele«.181 Zbog toga u Veneciji neće doći ni do čega što bi bilo nalik na zgode i nezgode firentinskog kapitalizma u Engleskoj ili, kasnije, denoveškog kapitalizma u Sevilli ili u Madridu. Jednako tako lakoća dobivanja kredita i poslova omogućuje trgovcu da izabire jedan posao nakon drugoga, da se bavi jednim, a zatim drugim: odlazak broda stvara društvo nekolicine ljudi, a nakon njegova povratka društvo se razilazi. I onda sve započinje iznova. Vcnccijanci, znači, ostvaruju velika ulaganja, ali to su ulaganja na kratki rok. Naravno, dolazi i do dugoročnih zajmova i ulaganja, i to ranije i kasnije i ne samo kad su u pitanju pomorski pothvati u dalekim zemljama, kao što su putovanja u Flandriju, već još češće kad ta putovanja služe industriji i drugim trajnim grad­ skim djelatnostima. Zajam, m utuo, koji je u početku kratkoročan, m alo-pomalo se prilagođuje neprestanim obnavljanjima pa tada može trajati godinama. Naprotiv, mjenica koja se uostalom pojav­ ljuje kasno, sa XIII. stoljećem, a širi se sporo182, najčešće će ostati kao kratkoročno kreditno sredstvo, koje traje za vrijeme putovanja i povratka između dvaju odredišta. Ekonomska klima Venecije, kako se iz svega vidi, veoma je posebna. Intenzivna trgovačka djelatnost tu je razmrvljena na mnogo malih poslova. Ako se com pagnia, udruživanje na dugi rok, tu katkada i pojavljuje, divovske proporcije firentinske eko­ nomije neće nikada u Veneciji naići na plodno tlo. Možda zbog toga što ni vlada, ni patricijska elita nisu ozbiljno osporavani, kao u Firenci, i zbog toga što je Venecija, na kraju krajeva, sigurno mjesto. Ili možda zbog toga što se trgovački život, koji je vrlo rano u odličnim uvjetima, može zadovoljiti tradicionalnim postupcima koji su pokazali svoje dobre strane. Ali tu valja voditi računa i o samoj prirodi poslovanja. Trgovački život Venecije u prvom je 141

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

redu Levant. Ta trgovina iziskuje doduše veliki kapital: golema masa venecijanskog kapitala u gotovu novcu ondje je uložena gotovo sva, a to se vidi po tom e što je nakon svakog isplovljavanja sirijskih galija grad doslovce ispražnjen i ostaje bez kovana nov­ ca185, kao što će to kasnije biti u Sevilli nakon isplovljavanja brodova za Indiju.184 Ali obrtanje kapitala odvija se dosta brzo: šest mjeseci, godina dana. A odlasci i povraci brodova određuju ritam svih djelatnosti u gradu. Prema svemu tome, ako nam se čini da je Venecija nešto odista posebno, nije li to baš zbog toga što je Levant objašnjava od A do Z, što određuje i potiče sve ponašanje njezinih trgovaca? Ja mislim, na prim jer, da je do kasnog kovanja zlatnog dukata (tek 1284) došlo zbog toga što je Veneciji bilo jednostavnije služiti se bizantskim zlatnim novcem. A možda ju je i nagla devalvacija hiperpera prim orala da mijenja svoju poli­ tiku?185 Ukratko, Venecija se odm ah na početku zakukuljila u pouke svog uspjeha. Pravi dužd Venecije, neprijatelj svih snaga prom ­ jene, zapravo je prošlost Signorie, bivša iskustva na koja se ona poziva kao na Mojsijeve zakone. A sjena koja se nadvija nad mletačku veličinu upravo sama je ta veličina. To je točno. Ali, zar se to isto ne bi moglo reči za Englesku XX. stoljeća? Jedan leader­ ship, u razm jerim a ekonom ije—svijeta je iskustvo moći koje može jednog dana učiniti da pobjednik postane slijep prem a povijesti koja nastupa, koja se upravo rada.

A rad? Venecija je golemi grad koji broji vjerojatno više od 100.000 stanovnika još u XV. stoljeću, između 140 i 160.000 u XVI. i XVII. stoljeću. No, ako se izuzme nekoliko tisuća povlaštenih — nobili, cittadini, ljudi Crkve — i sirom aha ili skitnica, ogrom no njezino pučanstvo radi svojim rukam a da bi preživjelo. Tu supostoje dva svijeta rada: s jedne strane nekvalificirani radnici koje ne organizira i ne štiti nijedno udruženje, uključujući one koje Frédéric C. Lane naziva »pomorskim proletarijatom «186 — nosači, lučki radnici, m ornari, veslači, a s druge je strane svijet koji sačinjavaju Arti, obrtnička udruženja koja su organizirani kostur različitih gradskih obrta. Ponekad je granica između ta dva svijeta donekle nejasna, a povjesničar ne zna uvijek na koju bi stranu svrstao obrte što ih susreće. Nedvojbeno m edu prve valja 148

Prije i poslije Venecije

svrstati sve one koji istovaruju, utovaruju robu duž Velikog kanala, na Ripa del Vin, Ripa del Ferro, Ripa del Carbon-, tisuće gondolijera koji najvećim dijelom pripadaju među služinčad veli­ kaških kuća; ili one bijednike koji se upisuju u brodske posade pred Duždcvom palačom — pravim tržištem rada.167 Svaki onaj koji se upiše prima određeni iznos. Ako ga nema na obali odre­ đenog dana, traže ga, hvataju, osuđuju na globu dvostruku od primljenog iznosa i pod oružanom ga stražom vode na brod, gdje će njegova plaća služiti za izravnavanje duga. Drugu važnu sku­ pinu neorganiziranih radnika tvore radnici i radnice koji obavljaju grube poslove za Arti svile i vune. Naprotiv, čudimo se kad vidimo da su aquaroliy koji bez ikakva suda u svojim brodicama dopre­ maju slatku vodu iz Brente, peateri, upravljači maona, putujući kodokrpe, pa čak ipestrineri, koji raznose mlijeko po kućama, po svim pravilima organizirani u cehove. Richard Tilden Rapp108 je pokušao izračunati brojnost tih dviju skupina radnika, to jest, svu labour force u gradu. Unatoč nedostatnosti izvora, sveukupni razultati čine mi se valjanima, a budući da ne pokazuju tijekom XVI. i XVII. stoljeća nikakve veće prom jene, ukazuju nam na neku vrst strukture zapošljavanja u Veneciji. 1586, kad je grad brojio gotovo 150.000 stanovnika, radna je snaga obuhvaćala nešto manje od 34.000 pojedinaca, a to je, ako se za svakog radnika uzme obitelj od četiri člana, gotovo svekoliko pučanstvo, bez onih 10.000 koji čine uski sloj povlaš­ tenih. Na tih 33 852 radnika, koliko ih je Rapp izbrojio, pripadnici Arti dosežu brojku od 22.504 radnika za koje se ne bismo usudili reći da su slobodni, od čega 11.348, to jest dvije trećine, pripada u Arti, a jednu trećinu čine neorganizirani radnici. Ova posljednja skupina, ako brojimo muškarce, žene i djecu, predstavlja najmanje 40.000 ljudi koji vrše težak pritisak na tržište rada u Veneciji. To je onaj proletarijat, pa čak i potproletarijat koji nalazimo u svakoj gradskoj ekonomiji. Uostalom, da li je on dovoljan za potrebe Venecije? Sitni puk laguna i grada ne daje dovoljno m ornara, pa tako strani proleter vrlo rano dolazi u pomoć, i to ne baš uvijek svojom voljom. Venecija ih ide tražiti po Dalmaciji i po grčkim otocima. Veoma često posade za svoje galije uzima na Kreti, a kasnije na Cipru. Ako uspoređujem o, organizirane nam se »industrije« čine kao da su povlašteni svijet. Ne kažemo da se cehovski život odvija po slovu njihovih statuta: naravno, s jedne je strane pravo, a s druge praksa. Veoma strogom državnom nadzoru neće izbjeći ni 149

I cnutnd lira ude! / Vrijeme svijeta

Gondolijeri u Veneciji. Cuclo svetoga Križa, detalj, V. Carpaccio. (Potografija Л11 derson-Gira itdon.) /50

Prije i poslije Venecije

kožarske industrije na otoku Giudccca; ni muranskc staklarije; ni Arte della Seta, koja nastaje čak prije no što su je oko 1314. došli pojačati radnici iz Luccc; ni Arte della la n a koja je, prema jednoj objavi Senata189, čini se, u proljeće 1458. iznova započela svoje djelovanje i koju će trebati zaštititi od samih venecijanskih trgo­ vaca, jer bi ovi htjeli tkati sukno »na firentinski način«, ali izvan zemlje, u Flandriji ili u Engleskoj190, gdje je radna snaga jeftinija a propisi su mnogo blaži. Venecijanska je država revna, pa čak i previše revna, jer nameće stroge norme za kvalitetu, određuje dimenzije tkanina, izbor sirovina, broj niti u potki, predmete koji se rabe za bojenje tako da one, nakraju, otežavaju prilagodavanjc proizvoda hirovima i mijenjanju potražnje, mada je ta industrija utemeljila dobar glas Venecije, navlastito po tržištima Levanta. Svi ti obrti, i novi i stari, organiziraju se u Veneciji još od XIII. stoljeća u pojedine arti (korporacije) i u scitole191 (bratovštine). No taj samozaštitni sustav ne osigurava obrtnika ni protiv državnih posizanja, toliko karakterističnih za Veneciju, ni protiv trgovačke samovolje. Arte della Lana koje će uzeti velikog zamaha u XVI. stoljeću, a doseći svoj vrhunac oko 1600-1610, razvija se i postiže prvenstvo samo u okvirima jednog Verlagssystema, s trgovcima koji su često stranci, a poglavito Đenovežani, nastanjeni u Veneciji, čak se i stara brodograditcljska industrija sa svojim majstorima, vlasnicima brodogradilišta, već u XV. stoljeću podvrgava prevlasti trgovaca brodovlasnika koji daju potreban novac za plaće i za kupovanje sirovina.

Prvenstvo industrije? Sve zajedno uzevši, suočeni smo sa svijetom rada kojim upravlja novac i javna vlast. Ova posljednja raspolaže sa četiri tijela za nadzor i arbitražu: Giustizia Vecchia, Cinque Savii a la Mercanzia, Provveditori d i Сотип, Collegio allé Arti. Da li nam taj pedantni nadzor i takvo strogo primanje na posao mogu objasniti začudni socijalni m ir u Veneciji? Teških sukoba ima malo ili ih gotovo nema. Dobrovoljni veslači traže gotovo plačući neispla­ ćenu zaradu pred Duždevom palačom, u veljači 1446.192 U samom golemom Arsenalu, pravoj državnoj manufakturi s gotovo 3.000 radnika, koje svakog jutra poziva na rad veliko zvono sa Svetoga Marka, zvano la M arangona, vlada strogi red. Neka se samo posumnja da može doći do nekakvih nemira, odmah će jedan ili 151

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

dva kolovođe biti obješeni, im picati p e r la gola, i red je odm ah uspostavljen. Ni u kojem slučaju venecijanske A rti ne mogu sudjelovati u upravi, kao što je to slučaj u Firenci. Njih drže po strani. Pa ipak, uza sve to, u Veneciji vlada začudni društveni mir. Istina, šimi puk, u srcu jedne ekonomije-svijeta, dobiva tek mrvice kapitalističkog plijena. Možda je i to jedan od razloga društvenog mira? Nadnice u Veneciji su relativno visoke. I kakve god da su, nije ih nikada lako smanjivati. To je pitanje na kojem su se venecijanske A rti mogle braniti. Opazit će se to na početku XVII. stoljeća kad procvat zabilježen u Arte della Lana bude, u konkurenciji s tekstilnim proizvodima sa sjevera, blokiran visokim zaradam a kojih se rad­ nici nikako nisu htjeli odreći.193 Ali ta situacija u XVII. stoljeću već je suvrem ena nazadovanju industrijske aktivnosti grada koji uzmiče pred bližom konkuren­ cijom Terra fe r m e i pred daljom konkurencijom sjevernjačkih industrija. Valja se vratiti upravo Veneciji XV. i XVI. stoljeća, koja je iz mnogo razloga bila prim jerna, da bism o se upitali da li je ta m nogostruka industrijska djelatnost tada bila njezina najhitnija crta, kao što to hoće Richard T. Rapp. Ili, još općenitije, da li se gradovi koji imaju prevlast m oraju vezati za industrijske djelatnos­ ti? Bit će to slučaj Brugesa, Antwerpena, Genove, Amsterdama, Londona. Sprem an sam priznati da je Venecija u XV. stoljeću, s obzirom na raspon njezinih djelatnosti, na kvalitet njezinih teh­ nika, na svoj rani napredak (sve ono što Diderotova Enciklopedija objašnjava već je u Veneciji uspostavljeno dva stoljeća ranije) — sprem an sam, dakle, priznati da je Venecija u XV. stoljeću vjerojat­ no prvo industrijsko središte Evrope i da ta činjenica ima neobično veliko značenje u njezinoj povijesti, da je uništenje njezinog in­ dustrijskog napretka potkraj XVI. stoljeća i u dva prva desetljeća XVII. zapečatilo njezinu propast. No, da li ta činjenica tu propast i objašnjava? Da li joj je ona uzrokom? To je već druga stvar. Prevlast trgovačkog kapitalizma nad industrijskim, bar do XVIII. stoljeća, gotovo da i nije sporna. Valja zapaziti da stari dužd Priuli, kad 1421. nabraja bogatstva svoga grada, uopće ne govori o industrijskom bogatstvu; i da A rte della Lana, koja je nedvojbeno već postojala u ХШ. stoljeću, čini se da nakon dugog prekida opet dolazi do daha 1458. Pravi će uzlet doživjeti tek između 1580. i 1620. U cjelini uzevši, čini se da industrija ulazi u venecijansko blagostanje s izvjesnim zakašnjenjem, kao neka kompenzacija, kao neki način da se pobijede nesklone okolnosti, i to, kao što ćemo vidjeti 152

Prije i poslije Venecije

kasnije, po uzoru na ono što će se dogoditi u Antwerpcnu nakon 1558-1559.

Turska opasnost U postupnom padu Golemog grada sve nije ovisilo samo o nje­ govoj odgovornosti. Cak prije nego što je Evropa zablistala nad svijetom, nakon Velikih otkrića (1492-1498), sve su se teritorijalne države opet prenule i ojačale: opet je u Aragonu jedan opasan kralj, u Francuskoj kralj koji može nastupiti s pozicija sile, jedan nizozemski vladar koji bi sejg d o poigrao batinom i jedan njemački car koji, čak i kadje riječ o ne baš bogatom Maksimilijanu Austrij­ skom, uznemiruje svijet svojim planovima. Svim se gradovima crno piše. Od svih tih država koje se podižu kao sve opasniji, najjači neprijatelj, kojega se u Veneciji najviše boje, jest Osmanlijsko Carstvo. U početku ga je Venecija možda i potcijcnila: za nju su Turci ljudi sa suha i nimalo opasni na moru. Međutim, vrlo rano, turski (ili tobožnji turski) gusari pojavljuju se u morima Levanta, a kopnena osvajanja Osmanlija opkoljavaju malo-pomalo more i njime ovladavaju. Osvojenje Carigrada 1453, koje je odjeknulo kao udar groma, dovodi ih kao u srce mora, u grad koji je sazdan da bi tim morem vladao. Kad su ga Latini (a medu njima i Mlečani) lišili svega što je u njemu valjalo, grad se sam od sebe srušio pred Turcima. No, on vrlo brzo ustupa mjesto jednom novom moćnom gradu, Istanbulu, oživljenom golemim prilivom ljudi koji su često i nasilu onamo dovedeni.194 Turski glavni grad ubrzo postaje pokretnom snagom jedne pomorske politike koja se nametnula sultanima, a Venecija će to osjetiti na svoju štetu. Da li se Venecija mogla suprotstaviti osvojenju Carigrada? Na to je pomišljala, ali odveć kasno.195 Zatim se je brzo prilagodila novom stanju i pokušala se sporazumjeti sa sultanom. 15. siječnja 1454. dužd je tumačio venecijanskom oratoru (ambasadoru) upu­ ćenom sultanu, Bartolomeu Marcellu: »... dispositif) nostra est habere bonam p acem et am icitiam cum dom ino imperatore turcorum « , 196 Dobar mir uvjet je dobrih poslova. A što se tiče sultana, ako hoće trgovati s Evropom — što predstavlja za njegovo carstvo životno pitanje — nije li prim oran da se najprije dogovori s Venecijom? To je klasičan slučaj neprijateljâ koji se dopunjuju, sve ih razdvaja, ali interes ih sili da žive zajedno, i to sve više i više 153

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

što se otomansko osvajanje dalje širi. Zauzeće Kaffc na Krimu 1475- značilo je gotovo potpuno zatvaranje Crnog m ora za trgo­ vinu Gcnove i Venecije. 1516. i 1517. okupacija Sirije i Egipta daje Turcim a m ogućnost da zatvore tradicionalna vrata trgovine na Levantu. Oni to, m eđutim, neće učiniti, jer bi to značilo dokinuti jedan tranzit iz kojega su izvlačili velike koristi. Valja dakle zajedno živjeti. Ipak, ta je koegzistencija ispre­ sijecana strašnim olujam a. Prvi veliki tursko-vcnccijanski rat (1463-1479)197 iznosi na vidjelo očit nesrazm jer sukobljenih stra­ na. To nije, kao što će se govoriti kasnije o Engleskoj i Rusiji, borba kita i medvjeda. Istina, ima jedan medvjed, a to je Tursko Carstvo. No, on p red sobom ima ne više nego osu. Svakako, ta se osa pokazuje neum ornom . Venecija, vezana za progres evropske teh­ nike i, zbog toga, u izvjesnoj prednosti, oslanja se na svoje bogat­ stvo i sakuplja čete po čitavoj Evropi (čak i u Škotskoj za vrijeme kandijskog rata 1649-1669), pruža otpor, prkosi protivniku. No, ako se on usopio, ona se iscrpila. Mlečani će znati djelovati i u Istanbulu, svjesno potkupljivati, i u vrijeme najžešćeg rata naći će načina da posredstvom Dubrovnika i Anconc zadrže jedan dio svojih poslova. A osim toga, protiv osmanlijskog medvjeda oni će znati nahuškati druge teritorijalne medvjede, carstvo Karla V, Španjolsku Filipa II, Sveto Rimsko—germansko Carstvo, Rusiju Petra Velikoga i Katarine II, Austriju princa Eugena, pa čak, u jednom trenutku, za vrijeme kandijskog rata, i Francusku Luja XIV. I, da bi napali s leđa otomanske položaje, daleku Perziju Scfcvida, šiitsku kolijevku, ncprijatcljicu turskih sunita, jer je i Islam imao svoje vjerske ratove. Ukratko, bio je to otpor vrijedan divljenja, jer se Venecija borila protiv Turaka sve do 1718, do Požarcvačkog m ira koji je ujedno označio i kraj njezinih napora, puna dva i pol stoljeća nakon m ira u Carigradu. Vidimo s kakvim je divovskim sjenama Tursko Carstvo zastrlo napregnuti život Venecije. To je m alo-pom alo iscrpilo njezine žive snage. Ali, propadanje Venecije, još u prvim godinama XVI. sto­ ljeća, ne dolazi odatle, iz jednog banalnog sukoba između jednog grada i teritorijalne države. Drugi se jedan grad, Antwerpen, p o ­ čevši od 1500, postavlja u središte svijeta. Stare prem oćne struk­ ture urbane ekonomije nisu još popucale, ali evropsko se središte bogatstva i kapitalističkih pothvata bez mnogo buke povuklo iz Venecije. Razlog su tome velika pom orska otkrića, otvaranje puta preko Atlantskog oceana i neočekivani uspon Portugala. 154

NEOČEKIVANI USPON PORTUGALA ILI OD VENECIJE DO ANTWERPENA Povjesničari su se na tisuće puta u svojim studiranjima vraćali na uspon Portugala: ne igra li usko luzitansko kraljevstvo nekoliko prvih uloga u golemom kozmičkom preokretu koji je prouzročila geografska ekspanzija Evrope potkraj XV. stoljeća i njezina eks­ plozija u svijet? Portugal je bio detonator te eksplozije. Prva uloga pripada njemu.

Tradicionalno tumačenje

1QO

Tradicionalno se tumačenje zadovoljavalo vrlo lakim rješenjem: Portugal se smjestio na najzapadnijem rtu Evrope, i kao da je bio spreman da krene; već 1253. dokraja je preoteo svoj teritorij islamu; imao je slobodne ruke da djeluje izvan kuće; zauzeće Ceute 1415, na jugu od Gibraltarskog tjesnaca, uvelo ga je u tajne daleke trgovine i probudilo je u njemu napadački duh križarskih ratova; tako su mu se otvarala vrata za izvidnička putovanja i za ambiciozne planove duž čitave afričke obale. Baš u to vrijeme živio je jedan heroj, infant Henrik Moreplovac (1394-1460), peti sin kralja Ivana I i meštar veoma bogatog Reda Kristova, koji je još 1413. imao sjedište u Sagresu, nedaleko Rta Svetog Vinccnta, na južnom kraju Portugala; okružen učenjacima, kartografima, mo­ replovcima, ubrzo će postati strastvenim inspiratorom velikih putovanja i otkrića koja su započela 1416, godinu dana nakon zauzeća Ceute. Nesklonost vjetrova, potpuna negostoljubivost saharskih obala, strahovi što se ili sami od sebe rađaju ili što ih Portugalci šire ne bi li sakrili tajnu svojih putova, mučno financiranje ekspe­ dicija, njihova nepopularnost, sve je to odugovlačilo upoznavanje beskrajne obale Crnog kontinenta i ono se odvijalo usporenim ritmom: Rt Bojador 1416, Zeleni rt 1445, prijelaz preko ekvatora 1471, otkriće ušća rijeke Kongo 1482. No stupanje na prijestolje Ivana II (1481-1495), kralja koji je bio zanesen pomorskim ekspe­ dicijama, novog kralja—moreplovca, ubrzalo je potkraj XV. stoljeća nove pothvate: do južnog je kraja Afrike dopro Bartolomeo Diaz 155

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

1487; bio ga je nazvao Olujnim rtom, ali kralj m u je dao ime Rt D obre nade. Sve je već tada bilo sprem no za putovanje Vasca da Game. No do njega je došlo zbog tisuću razloga tek deset godina kasnije. Istaknimo nakraju, i to na pravom mjestu da bism o upot­ punili tradicionalno tumaćenje, sredstvo njihovih otkrića — кагаvelu. Bio je to lagani izviđaćki bro d s dvostrukim jedriljem, latinskim, koje omogućava upravljanje, i četvrtastim, za hvatanje vjetra u krmu. Tijekom svih tih dugih godina, portugalski su moreplovci nakupili neobično mnoštvo iskustava u vezi s vjetrovima i at­ lantskim strujanjima. »Moramo dakle govoriti o slučajnosti«, piše Ralph Davis, »da je, onda kada su Portugalci bili na vrhuncu iskustva, najpresudnije otkriće učinio jedan Đenovežanin u špa­ njolskoj službi«1^ — misli se ovdje, dakako, na otkriće Amerike što ga je izvršio Kristofor Kolumbo. Uostalom, to senzacionalno otkriće nije u svom vrem enu bilo toliko važno koliko oplovljavanje što ga je nekoliko godina kasnije uspio učiniti Vasco da Gama. Čim su prešli Rt D obre nade, Portugalci su ubrzo upoznali puteve Indijskog oceana, upustili su se njima, dali se voditi, dali se podučavati. Na sam om početku nijedan brod, nijedna luka In­ dijskog oceana nisu se mogli suprotstaviti topovima s portugal­ skog brodovlja; na sam om su početku arapski i indijski putcvi bili presječeni, zatvoreni, a brodovi raspršeni. Novi su se pridošlice odm ah ponašali kao gospodari, a uskoro i kao m irni gospodari. Zbog toga su portugalska otkrića (ako se izuzme istraživanje brazil­ ske obale Alvareza Cabrala 1501) tada dosegla svoju herojsku dob. Točku na i postavio je sjajni uspjeh koji se očitovao dolaskom papra i začina u Lisabon. Samo po sebi to je bila revolucija.

Nova tumačenja200 Ima tom e bar 20 godina što su povjesničari, i to prvenstveno portugalski povjesničari, dodali tim tumačenjima i nova objašnje­ nja. Uobičajena shema, nedvojbeno, ostaje na mjestu, kao stara muzika. Međutim, koliko je to drugačije! Prije svega, Portugal se više ne tretira kao nešto što se može zanemariti. Ugrubo rečeno, ne predstavlja li on isto što i Venecija sa svojom Terra fe r m o m l Kako nije ni pretjerano malen, ni p ret­ jerano sirom ašan, ni zatvoren u se, on je u cjelini Evrope autonom156

I*rije i p o slije Veneciji

na snaga, kadra (on će to i dokazati) poduzimati nove korake i slobodna u svojim odlukama. Iznad svega, njegova ekonomija nije ni primitivna ni elementarna: kroz duga stoljeća bio je u dodiru s muslimanskim državama, s Granadom, koja je bila slobodna do 1492, a i s gradovima i državama sjeverne Afrike. Ti su odnosi s razvijenim zemljama pokrenuli u njemu toliko živu novčanu eko­ nomiju da su plaćeni radnici vrlo rano preplavili gradove i sela. A ako ta sela zapuštaju uzgoj žitarica u korist vinove loze, maslina, iskorištavanje hrasta plutnjaka ili za plantaže šećerne trske u Algarveu, nitko neće moći tvrditi da su te specijalizacije, koje vidimo na primjer i u Toscani kao znakove ekonomskog napretka, bile u Portugalu inovacije koje bi vukle natrag. Niti da je činjenica što su bili primorani da se od sredine XIV. stoljeća hrane maro­ kanskim žitom bila neka posebna poteškoća, kad istu situaciju srećemo u Veneciji ili u Amsterdamu, a tamo je držimo za poprat­ nu pojavu ekonomske nadmoći i prednosti. Osim toga, Portugal oduvijek ima gradove i sela otvorena prema moru, pune ribara i mornara. Njihove barcas, ne baš naročiti brodovi od 20 do 30 tona, s četvrtastim jedrima i mnogobrojnom posadom, ipak vrlo rano plove od obala Afrike i od Kanarskih otoka do Irske i Flan­ drije. Tako je pokretna snaga, neophodna za pomorsku ekspan­ ziju, bila unaprijed na svom mjestu. Najzad, 1385, dvije godine nakon što su Mlečani zauzeli Krf, »građanska« revolucija dovodi u Lisabon na vlast dinastiju Aviz. Ova ističe u prvi red buržoaziju koja će »trajati nekoliko generacija«201, dopola uništiti zemljoposjedničko plemstvo koje će i dalje potiskivati seljaštvo, ali će biti spremna da osigura potrebne kadrove za upravljanje i održavanje utvrđenih mjesta ili za iskorištavanje prekomorskim imanja; postat će plemstvom činovništva, a to razlikuje portugalsku ekspanziju od izrazito trgovačke ekspanzije Nizozemaca. Ukratko, bilo bi pretjerano tvrditi da je Portugal već potkraj XIV. stoljeća, nakon haranja crne kuge, koja ga nije mimoišla, bio »moderna« država. Međutim, kada se sve sagleda, to je više nego upola točno. Pa ipak, uza sve te svoje uspjehe, Portugal je imao samo štete što nije bio u središtu ekonomije-svijeta uspostavljene u Evropi. Premda je u više nego jednom pogledu bila u povlaštenom polo­ žaju, portugalska je ekonomija ipak na periferiji ekonomije-svi­ jeta. Već potkraj XIII. stoljeća, s pom orskom vezom koja se uspostavlja između Sredozemlja i Sjevernog mora, portugalsku ekonomiju na prolasku dodiruje pa i iskorištava dalekosežno pomorsko i kapitalističko kružno kretanje što spaja talijanske 157

F ernand lirauclel/ Vrijem e svijeta

Portugalski brod uklesan i obojen na bridi na ulazit u Kineski hram »Amcgas« u Macaou. (fotografija Koger-Viollet.) gradove s Hnglcskom, s Brugesom i, neizravno, s Baltikom.202 Jednako kao što se zapadno Sredozemlje sve teže vezuje za trgo­ vinu na Levantu, gdje se mletačka prevlast pretvara u monopol, jedan se dio talijanske poduzetnosti, na poticaj Genove i Firence, usmjeruje prema zapadu, prema Barceloni, još više prema Vene­ ciji, prema obalama Maroka, prema Sevilli i Lisabonu. U toj igri ovaj posljednji grad postaje internacionalnim. Kolonije stranaca203 su u njemu sve brojnije, donose mu svoju korisnu pomoć, premda u tome uvijek imaju računa. Dcnovezani, koji su uvijek spremni da negdje puste korijenje, bave se tu ne samo trgovinom na veliko, / 58

Prtjc i poslije Venecije

već i trgovinom na malo201, koja je posvuda u načelu stvar domaćih ljudi. Lisabon, i više od Lisabona, čitav Portugal, nalaze se djelomično pod kontrolom stranaca. Nedvojbeno je da su ti stranci utjecali na portugalsku ekspan­ ziju. Međutim, smijemo li pretjerivati? Nećemo gotovo nimalo iskriviti stvarnost ako kažemo da je stranac redovito težio za uspjehom, da ga je iskoristio za sebe kad je već bio na licu mjesta, mnogo više nego što ga je sam pripremio. Nisam baš siguran, unatoč onome Što se često tvrdi, da su Portugalci pohod protiv Ccute (1415) poveli na poticaj stranih trgovaca. Đcnovežani koji su bili zasjeli i imali uvedene poslove u marokanskim lukama, bili su otvoreno i odlučno protiv dolaska Portugalaca.205 Stvari postaju mnogo jasnije nakon prvih uspjeha portugal­ ske ekspanzije, i to onog dana kad je zauzeta korisna obala crne Afikc, od Rta Diane pa do ušća Konga, to jest u godinama između 1443. i 1482. A, kad je 1420. zaposjednuta Madeira, 1430. ponovo otkriveni Azorski otoci, 1455. otkriveni Zelenortski otoci, 1471. Fernando Po i Sâo Tome, stvoren je suvisli ekonomski prostor, gdje je najhitnija bila eksploatacija bjelokosti, zatim neke vrsti »lažnog« papra, zlatne prašine (u prosjeku od 13 do 14.000 unci) i trgovine robljem (tisuću robova dnevno oko polovice XV. sto­ ljeća, ubrzo više od 3.000). Osim toga, Portugal je prigrabio monopol na trgovinu u crnoj Africi sporazumom izAlcobaçae, koji je potpisao sa Španjolskom 1479. Izgradnja tvrđave Sâo Jorge da Mina, 1481, za koju je sva građa (kamen, cigla, drvo, željezo) dopremljena iz Lisabona, bila je potvrda i jamstvo za taj monopol koji je zatim čvrsto držan. Prema knjizi suvremenika Duartca Pacheca, Esm araldo de Situ Orbis206, trgovina zlatom donosi 5 naprama 1. Što se tiče robova koje iskrcavaju na portugalskom tržištu, oni bogatim kućama daju neizbježnog crnog slugu, omo­ gućuju podizanje velikih gospodarstava u praznini Alemteja, koji je bio opustio od kraja Reconquiste. Robovi pridonose i razvoju plantaža šećera na Madeiri, gdje je trstika već 1460. zamijenila pšenicu. Sva ta osvajanja Afrike i atlantskih otoka djelo su Portugalaca. Pa ipak, mora se reći da u Đcnovežani, Fircntinci (čak i Flamand, Sto se tiče Azorskih otoka) tome znatno pridonijeli. Nisu li pre­ nošenje šećernih plantaža izvan sredozemnog istoka Đcnovežani poticali istodobno na Siciliji, u južnoj Španjolskoj, u Maroku, u portugalskom Algarvcu i, naposljetku, na Madeiri i na Zelcno159

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

rtskim otocima? Nešto kasnije, i iz istih razloga, šećer je dopro na Kanarske otoke koje su zauzeli Kastiljanci. Isto tako, ako kruna portugalskih otkrića, pop u t Vasca da Game, »ne duguje ništa Đenovežanima«, kako Ralph Davis207 s pravom tvrdi, trgovci iz Italije, iz Gornje Njemaćke i iz Nizozemske koji su već bili u Lisabonu ili su onam o pohrlili, obilato su se okoristili njegovim trgovačkim uspjehom. Da li bi Portugalci i njihov kralj-trgovac iz Lisabona mogli sami iskorištavati beskrajnu i skupu vezu s Istočnom Indijom, koja svojom značajnošću i razdaljinama nadm ašuje vezu što su je Kastiljanci uspostavili izme­ đu Zapadnih Indija i Seville (Carrera defndias)? Spom enim o, nakraju, da napor što su ga Portugalci uložili u sm jeru Indijskog oceana njih nije stajao ništa m anje nego otkrića Amerike. Sve je visjelo o jednoj tankoj niti: Kristofor Kolumbo je svoje nevjerojatno putovanje predložio portugalskom kralju i njegovim savjetnicima onog časa kada je Bartolomeo Diaz, vraća­ jući se u Lisabon (1488) donio podatak o izvjesnosti pom orske veze izm eđu Atlantskog i Indijskog oceana. Portugalci su dali prednost izvjesnosti (koja je ipak bila »znanstvena«) pred tlap­ njom. Kad su i oni otkrili Ameriku goneći svoje ribare i kitolovce do Nove Zemlje (oko 1497), zatim iskrcavši se u Brazilu 1501, već su nekoliko godina kasnili. Ali, tko bi mogao bid svjestan težine te zablude u danim a kad je s povratkom Vasca da Game 1498. bitka za papar bila dobivena i odm ah postala iskoristiva, kad je trgovačka Evropa hitala da u Lisabon pošalje svoje najaktivnije predstavnike? U danim a kad se Venecija, dojučerašnja kraljica, činila obezglav­ ljenom, pogođenom u svojem bogatstvu? Godine 1504. mletačke galije ne nalaze ni jednu jedinu vreću papra u egipatskoj Aleksandriji.208

Antwerpen, svjetska prijestolnica stvorena izvana Ali, kako god bio značajan, Lisabon se tada neće naći u novom središtu svijeta. Reklo bi se da sve konce drži u rukama, a jedan drugi grad je odnio pobjedu, ili, bolje rečeno, ostavio je Lisabon na cjedilu. Bio je to Antwerpen. Dok je razvlaštenje Venecije logično, neuspjeh Lisabona nas na prvi pogled čudi. Pa ipak, taj je neuspjeh donekle objašnjiv ako vidimo da je, čak i u svojoj 160

Prije i poslije Venecije

1. GLAVNI PUTEVI ANTWERPENSKE TRGOVINE Ovi se putevi ustavljaju na talijanskim postajama i na velikim postajama Lisabona i Seville. Postoje i neka nastavljanja puta u smjeru Brazila, atlantskih otoka i afričke obale, ali njih na našoj karti nema. Sredozemlje praktički nije dosegnuto na izravan način. (Prema V. Vasquez de Prada, Lettres m archandes d ’A nvers, I, str. 35 )

pobjedi, Usabon bio i ostao zarobljenik jedne ekonomije-svijeta u koju se već bio uklopio i koja mu je točno odredila mjesto; ako, osim toga, uočimo da sjever Evrope nije prestao igrati svoju ulogu > da kontinent pokazuje sklonost okretanju prema svom sjever161

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

nom stožeru i to ne bez razloga i bez isprika; i, na kraju, da se većina potrošača papra i začina nalazi upravo na sjeveru kontinen­ ta, i to u razm jeru 9 od svih 10. Čuvajmo se da ne tumačimo odveć brzo i odveć jednostavno nagli uspon Antwerpena. Grad na Scheldi, od davnih dana na križištu trgovine i razm jene sjevera, preuzima, kaže se, mjesto Brugesa. To što se dogodilo imalo bi biti svakodnevni događaj: jedan grad propadne, drugi preuzm e njegovo mjesto. Kasnije će i sam Antwerpen, kad ga 1585. osvoji Alessandro Farnese, prepustiti svoje mjesto Amsterdamu. No možda to znači gledati stvari iz jednog odveć lokalnog ugla. Sve je u stvarnosti m nogo složenije. Jednako, ako ne i više nego Bruges, Antwerpen nasljeduje Veneciju. Dok je trajalo sto­ ljeće Fuggera209, koje je zapravo bilo stoljeće Antw erpena, grad na Scheldi nalazi se zaista u središtu svekolike m eđunarodne ekonomije, a to Bruges nije ostvario ni za vrijeme svog najvećeg procvata. Antwerpen prem a tom e nije samo nasljednik svog sus­ jeda i suparnika, prem da je kao i on bio sagrađen izvana. Đenoveški su brodovi pristajući 1277. u Brugesu, već tada grad na Zwynu (tj. gradić Damne, koji je bio m orska luka Brugesa. — Nap. red.) pretpostavili sam om Brugesu. Isto su tako prem ještanje svjetskih putova potkraj XV. stoljeća i jedna zacrtana atlantska ekonomija izmijenili sudbinu Antwerpena: sve se za taj grad stu­ bokom prom ijenilo kada je 1501. na kejeve Schelde pristao jedan portugalski brod natovaren paprom i muškatnim oraščićem. D ru­ gi će brodovi doći za njim.210 Znači, dakle, da svoju veličinu nije sam izgradio. Uostalom, da li je imao za to sredstva? »Kao ni Bruges«, piše Henri Pirenne21', »Antwerpen nije nikada imao trgovačke flote « Drugi nedostatak: njime nisu nikad, ni 1500. ni kasnije, upravljali trgovci. Njegovi gradski suci (Englezi kažu lordovi Antwerpena)212 pripadaju ma­ lom broju plemenitaških obitelji i drže se na vlasti stoljećima. U načelu, njima je čak i zabranjeno da se bave trgovačkim poslovima. Prilično je čudnovata ta zabrana, ali se neprestano ponavlja, ne­ sumnjivo zbog toga što joj se nisu dovoljno pokoravali. Najzad, Antwerpen nem a svojih vlastitih trgovaca m eđunarodnog raspona; Slika na stranama 162/163: Stara luka u Antwerpenu. Pripisano S. Vrancku. Tarbes, Muzej Massey. (Foto Giraudon.) m

Prije i poslije Venecije

glavnu riječ vode stranci, Hanzeati, Englezi, Čak i Francuzi, ali ponajprije južnjaci: Portugalci, Španjolci, Talijani. Nema dvojbe, ipak bismo morali nijansirati. Da, Antwerpen je imao nekakvu flotu213, u svemu stotinjak malih brodova od 80 do 100 tona, ali što su oni mogli značiti naspram sveg onog stranog brodovlja koje je plovilo uz Scheldu ili se zaustavljalo na otoku Walcherenu, a bilo ga je tu iz Nizozemske, iz Zeelanda, Portugala, Španjolske, Italije, Dubrovnika, Katalonije, Engleske, Bretanje!214 A što se tiče antwerpenskih lordova, ti kreposni muževi često su priznati ili prikriveni posuđivači novca.215 Oni na svoj način služe trgovačkim interesima grada. Uza sve to, Antwerpen je grad poput nevine djevojke: drugi je salijeću, drugi joj ne daju mira, drugi jc kuju u zvijezde. Neće se ona pohlepno hvatati za svijet, već će se događati obrnuto; svijet, koji je izgubio kompas nakon Velikih otkrića, okrećući se prema Adantiku, hvata se Antwerpena, kad već ne može ničeg boljeg. Nije se on borio da izbije na vidljiv vrh svijeta, već se jednog lijepog jutra na tom vrhu probudio. Pa onda, usudimo se reći da nije odmah bio savršen u svojoj ulozi. Još nije bio naučio lekciju, nije bio nezavisan grad. Od 1406. ponovo je sastavni dio Brabantskog Vojvodstva216, a to znači da Antwerpen zavisi o jednom vladaru. Sigurno je mogao i tom vladaru izmicati lukavšdnama, i izmicao mu je, hotimično odugovlačeći izvršavanje zakona koji mu nisu bili po volji. U pitanjima vjerskih mjera uspjet će Čak sačuvati određenu politiku tolerancije koja mu je bila neophodna za dalji razvoj.217 Lodovico Guicciar­ dini, koji ga je kasnije (1567) opisivao, cijeni tu želju za nezavis­ nošću: »Vlada se gotovo kao daje slobodan grad i takva je i njegova uprava«.218 Uza sve to, Antwerpen nije ni Venecija ni Genova. Na primjer, u jeku svojih najvećih aktivnosti, teško će mu pasti mone­ tarne mjere što ih je poduzela »vlada« u Bruxellesu 1518. i 1539.219 Dodajmo i to, da je u času svog uspona to još uvijek jedan stari grad, neki su rekli i srednjovjekovni grad220, s velikim iskustvima sajamskog grada.221 To nam govori o smislu za prihvaćanje i izvjesnoj vještini u vođenju trgovačkih poslova koje treba brzo sklopiti, ali o malo ili ništa iskustva kad je u pitanju pomorski pothvat, daleka trgovina, m oderni oblik trgovačkog udruživanja. Kako je i mogao u potpunosti odigrati svoju novu ulogu? Međutim, brže ili sporije, m orao se prilagoditi, improvizirati. Za naslov bismo mogli postaviti: Antwerpen ili improvizacija. 165

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Etape u veličini Antwerpena Sve nas vodi zaključku da je nova uloga Antwerpena ovisila o m eđunarodnim , u neku ruku izvanjskim prilikama. Venecija je nakon beskrajnih borbi uživala dugi vijek neosporavane prevlasti (1378-1498). U sličnoj poziciji Amsterdam je istrajao stoljeće i pol. Antwerpen naprotiv, proživljava od 1500-1569. vrlo burna vre­ mena: mnogo sukoba, skokova, uzimanja daha. Tlo njegova pro­ speriteta neprestano podrhtava, unatoč ili možda zbog nestalnih silnica koje se na njem u ukrštavaju i donose m u svakovrsne darove i prinudne i dvosmislene hirove jedne Evrope koja upravo u to vrijeme ovladava svijetom. Temeljni razlog antwerpenske nesigurnosti (a tako kažem nakon što sam još jedanput pročitao klasično djelo H erm anna Van der Weea222) u tome je Što čitava evropska ekonom ija nije, još ni u XVI. stoljeću pod vlašću ko­ njunktura i iznenađenja koja je pogađaju, našla ustaljenu brzinu ni dugotrajniju ravnotežu. Dovoljan je neznatni poticaj, samo da je jači od ostalih, i uspjeh Antwerpena mijenja lik, kvari se ili, obrnuto, naočigled sakuplja snage i iznova cvate. I to, zaista, u onoj m jeri kako njegov razvoj prilično pravilno slijedi evropsku ko­ njunkturu. Jedva će biti pretjerano ako kažem da se sve događa kao da su se u Antwerpenu tri grada, ista i različita, redala jedan za drugim, i da se svaki od njih razvijao tijekom jednog razdoblja uspona za kojim su dolazile teške godine. Od ta tri naizmjenična uspona (1501-1521; 1535-1557; 1559-1568), prvi je u znaku Portugala. Temeljni Čimbenik je papar, ali Portugal, kao Što to pokazuje Herm ann Van der Wee223, igra u potpunosti svoju ulogu samo zbog sprege između lisabonskog kralja, gospodara svih začina, i trgovaca Gornje Nje­ mačke, gospodara bijele kovine, a to su Welseri, Hochstetteri i, veći ili sretniji nego svi ostali, Fuggeri. Drugi uspon zahvaljuje Špa­ njolskoj i bijeloj kovini, ovoga puta iz Amerike, koja s tridesetim godinam a daje svojim političkim gospodarim a odlučni argument za veliki procvat ekonomije. Treći i posljednji uspon rezultat je povratka na m irno stanje, nakon m ira u Cateau-Cam brésisu (1559) i pom am nog poleta antwerpenske i nizozemske industrije. No, ne predstavlja li industrijski forcing u tom razdoblju posljed­ nje sredstvo kojem u se može pribjeći? 166

Prije i poslije Venecije

Prvi uzlet, prvo razočaranje Oko 1500. Antwerpen je samo šegrt. A oko njega, Brabant i Flandrija, dobro naseljene zemlje, žive u euforiji. Nesumnjivo da je hanzeatska trgovina više ili manje potisnuta224: šećer s atlantskih otoka zamjenjuje med, a raskoš svile zamjenjuje krzno; ali, i na samom Baltiku, brodovi Nizozemske i Zeelanda konkuriraju han­ zeatskim brodovima. Englezi su postigli da sajmovi u Berg-opZoomu i Antwerpenu postanu obavezna etapa za njihovo sukno koje se uvozi nebijeljeno, a kasnije na licu mjesta boji i ponovo raspodjeljuje po Evropi, navlastito u središnjoj Evropi.225 I pos­ ljednja prednost za Antwerpen: njemački trgovci, posebno oni iz Gornje Njemačke, u velikom se broju nastanjuju u gradu i upravo su oni, prema podacima najnovijih istraživanja226, prvi dali pred­ nost luci na Scheldi a ne Brugesu, jer im je Antwerpen bio lakše dostupan. Oni dopremaju u grad rajnsko vino, bakar, srebro (bijelu kovinu) koje je bilo izvor bogatstva Augsburga i njegovih trgovaca i bankara. Neočekivani dolazak papra, koji je izravno stigao nakon por­ tugalskog oplovljavanja, jednim je potezom izmijenio opće ele­ mente razmjene u antwerpenskoj sredini. Prvi brod s mirodijama spušta sidro 1501; a 1508. lisabonski kralj utemeljuje Feitona de Flandres221y antwerpensku podružnicu lisabonske Casa d a In­ dia. Ali, zbog čega je kralj izabrao Antwerpen? Nedvojbeno zbog toga što se krupni potrošači papra i začina, kao što smo rekli, nalaze u sjevernoj i središnjoj Evropi, u onoj Evropi koju je dotada s juga opskrbljivao venecijanskiFondaco dei Tedeschi. Isto je tako sigurno da je Portugal održao stare morske veze s Flandrijom. Na kraju, i nadasve, premda je nakon dugotrajnih napora uspio doprijeti do Dalekog istoka, Portugal nema ni sredstava, a ni iskustva Venecije da održava i upravlja svojim bogatstvom, to jest ne može s jednog kraja svijeta na drugi organizirati prodaju začina. Već je za prve polaske i povratke iz Indije za Evropu valjalo naći goleme svote novca, a odmah nakon prvih pljačkanja u Indijskom oceanu, začine i papar trebalo je plaćati u gotovini, srebrom ili bakrom. Prepustiti preraspodjelu značilo je ostaviti drugima (kao što će kasnije učiniti velike Campagnies des Indes) brigu za preprodaju, teret otvaranja kredita prodavačima na malo (rokovi plaćanja bili su 12 do 18 mjeseci). Zbog svih tih razloga, Portugalci 167

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

su ukazali povjerenje gradu Antwerpenu. Jer, ono što je Antwer­ pen učinio za engleske tkanine, mogao je isto tako učiniti i za portugalske začine i papar. Zauzvrat, Portugalci su u Antwerpenu nalazili bakar i bijelu kovinu iz njemačkih rudnika, a to im je bilo nužno za plaćanja na Dalekom istoku. Uostalom, u sjevernoj je Evropi antwerpenska preraspodjela bila efikasna. U sam o nekoliko godina venecijanski je m onopol bio ako ne skršen a ono barem uzdrman. Istodobno se bakar i srebro uvelike odvraćaju od Venecije i kreću prem a Lisabonu. 15021503. samo je 24% madžarskog bakra, koje su Fuggeri izvozili, stizalo u Antwerpen; 1508-1509. razm jer je bio 49% za Antwerpen, 13% za Veneciju.228 Što se tiče srebra, jedno službeno mišljenje nizozemske vlade procjenjuje poprilici na oko 60. 000 m araka225 težinu metala koji prolazi kroz Antwerpen u sm jeru Lisabona: Zapad se lišava svoje bijele kovine u korist Portugala. Na taj način njemački trgovci u srcu boom a koji uzdiže Antwerpen, bilo da je riječ o obitelji Schetz iz Aachena —to je jedno od središta industrije bakra230 — ili o Imhofima, Welserima, ili Fuggerima iz Augsburga. Njihove dobiti rastu: od 1488-1522. Imhofovi povećavaju svoj kapital za 8,75% svake godine; Welseri za 9% između 1502. i 1517; Fuggeri za 54,5% između 1511. i 1527.231 U tom svijetu koji se vrtoglavo mijenja talijanske se kuće sukobljavaju s velikim poteš­ koćama: Frescobaldi bankrotiraju 1518; Gualterotti likvidiraju svoje pogone 1523.232 Uz sav očigledni napredak, Antwerpen će ipak veoma kasno postati pravo tržište novca. Takvo tržište može postojati samo ako je vezano uz kruženje mjenica, plaćanja i kredita kroz sva mjesta i banke u Evropi (posebno Lyon, Genova, sajmovi u Kastiliji), a Antwerpen će se u njega uključivati vrlo sporo. Primjerice, on će se povezati s Lyonom, koji tada u svemu tome ima glavnu riječ, tek oko 1510-1515.233 A zatim, nakon 1523, počinju za Antwerpen sive godine. Ratovi između kuća Valois i Habsburg, od 1521. do 1529, paralizi­ raju m eđunarodnu trgovinu, a p osredno ometaju i antwerpensko tržište novcem koje je tek u začecima. S tridesetim godinama opada i trgovina paprom i mirodijama. Najprije Lisabon ponovo uzima u svoje ruke ulogu onoga koji raspodjeljuje: Feitoria d e Flandres gubi raison d ’être i bit će likvidirana 1549.234 Možda zbog toga, kao što je pokušao objasniti V. Magalhâes Godinho235, što je Portugal našao nedaleko od svoje kuće, u Sevilli, bijelu kovinu iz Amerike, dok su njemački rudnici u opadanju i nakon 1535. više 168

Prije i poslije Venecije

gotovo ništa ne proizvode.236 No, nadasve je reagirala Venecija: papar što ga ona prodaje, koji dolazi s Levanta, skuplji je nego lisabonski, ali je bolje kvalitete237i oko 1530, a još više nakon 1540, njezino se opskrbljivanje na Bliskom istoku povećava. God. 15331534. Venecija pokriva 85% prometa paprom u Lyonu.238Naravno, Lisabon ne prekida svoje pošiljke u Antwerpen, gdje će portugalski papar i dalje održavati aktivnost tržišta: od studenog 1539. do kolovoza 1540. pred otokom Walcherenom usidrilo se 328 por­ tugalskih brodova.239 Samo u novoj konjunkturi, papar više nije na istom onom stupnju pokretačke snage kojoj nema premca. Portugalu nije pošlo za rukom da osigura monopol. Došlo je do dijeljenja na gotovo jednake dijelove s Venecijom, a to se dijeljenje na neki način i ustalilo. Ništa nam ne brani da mislimo, naprotiv, da je i kratkotrajna recesija, sredinom XVI. stoljeća, odigrala svoju ulogu u teškoćama Antwerpena.

Drugi uspon Antwerpena Faktor kojem Antwerpen mora zahvaliti svoj ponovni uspon bio je uvoz bijele kovine iz Amerike, via Sevilla. Godine 1537. srebra ima u Španjolskoj toliko da vlada Karla V mora revalvirati zlato: odnos zlato: srebro prelazi tada od 1:10,11 na 1:10,61.240 Taj priliv bogatstva daje Španjolskoj (valjalo bi reći Kastiliji) novu političku i ekonomsku dimenziju. Habsburgovci, u osobi Karla V, istodobno postaju gospodarima Španjolske, Nizozemske, Carstva i Italije, gdje su čvrsto zasjeli od 1535.241 Primoran da plaća po čitavoj Evropi, car je od 1519. vezan za trgovce-zajmodavce iz Augsburga, a njima je Antwerpen i dalje pravi glavni grad. Fuggeri i Welseri pokreću i prenose taj novac, bez čega ne bi bilo carske politike. U takvim uvjetima car se ne može lišiti usluga novčarskog tržišta u Antwerpenu, koje se oformilo upravo između 1521. i 1535, za vrijeme teških godina stagnacije u trgovini, kad su se zajmovi vladaru potvrdili kao jedino plodno ulaganje kapitala, a ovi se posuđuju redovito po stopama koje su više od 20%.242 I tada se desilo Španjolskoj ono što se desilo Portugalu. Suočena sa svojim novim zadacima s onu stranu Adantika, to jest eksploatirati i graditi Ameriku, Španjolska tome nije dorasla i obavezu može ispuniti samo uz mnogostranu pomoć Evrope. Potrebni su joj drvo, balvani, paklina, brodovi, žito, baltička raž; potrebni su joj, radi daljeg otpremanja u Ameriku, proizvodi 169

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

manufakture, platno, lagano sukno, željezarija iz Nizozemske, Njemačke, Engleske, Francuske. Ponekad, sve to u nevjerojatnim količinama: 1553.213 je više od 50.000 bala plam a ukrcano u Antwerpenu za Portugal i Španjolsku. Zeelandski i nizozemski brodovi postaju gospodarim a veze Flandrija — Španjolska već 1530, a sigurno nakon 1540, utoliko lakše što su brodovi iz Biskajskog zaljeva bili skrenuti na Carrera de Indias, pa je bilo nužno ispuniti praznine koje su nastale u plovidbi između Bilbaoa i Antwerpcna. Nije stoga nikakvo čudo što je 1535. protiv Tunisa, a 1541. protiv Alžira, Karlo V. rekvirirao desetine i desetine flaman­ skih hurki za prijevoz ljudi, konja, streljiva i živeža... Događa se čak da su brodovi sjevera rekvirirani da bi ojačali brodovlje Carrere.2U Ne m ožem o dovoljno istaknuti (ali na to čcmo se vratiti)245 koliko je ta pobjednička veza sjevera s Pirenejskim polu­ otokom bila važna za povijest Španjolske i za povijest svijeta. Zauzvrat, Španjolska upučuje Antwerpenu vunu (koja se iskrcava još uvijek u Brugesu246, ali odm ah se prebacuju u grad na Scheldi), sol, alaun, vino, suho voče, ulje, pa prekom orske proizvode, košenilu, am eričko drvo za bojenje, kanarski šečer. No to je nedovoljno da bi se uravnotežila razmjena, i Španjolska izravnava svoju ravnotežu pošiljkama novca i srebrnih poluga, koje se često prekivaju u novac u palači kovnice u Antwerpenu.247 Prem a tome, američki novac i španjolski trgovci, na kraju krajeva, vraćaju život gradu. Na mjesto mladenačkog Antwerpena, koji je na početku stoljeća bio portugalski i njemački, dolazi jedan »špa­ njolski« grad. Nakon 1535. iscrpljenost poslova, koja rada ne­ zaposlenost, polako nestaje. Preobrazba dobro napreduje i iz nje svatko izvlači svoju pouku. Industrijski grad Leiden napušta trž­ nicu koju je 1530. bio sagradio u Amsterdamu za prodaju svog tekstila na Baltiku, 1552. otvara drugu u Antwerpenu, smjerajući sada prem a tržištima Španjolske, Novog svijeta i Sredozemlja.248 Godine između 1535. i 1557. odgovaraju neosporno vrhuncu uspona Antwerpena. Nikada grad nije bio u takvom blagostanju. Neprestano raste: imao je 1500, na početku svog uspona, jedva 44 do 49.000 stanovnika; prije 1568. prijeći će broj od 100.000; broj kuća prelazi sa 6.800 na 13.000, a to znači da se podvostručio. Novi trgovi, nove ravne ulice (u dužini od gotovo 8 km), stvaranje infrastrukture i ekonomskih središta načičkali su grad novim gradilištima.245 Svega u tom e ima: raskoši, kapitala, industrijske djelatnosti, kulture. Naravno, postoji i druga strana medalje: rast cijena i nadnica, produbljivanje jaza između bogatih koji postaju 170

Prije i poslije Venecije

bogatiji i siromašnih koji postaju još siromašniji, sve veći broj onih koji stvaraju proletarijat nekvalificiranih radnika, nosača, služnika, teklića... Nazadak se uvlači i u moćne cehove gdje broj nadničara premašuje broj slobodnih obrtnika. U krojačkom cehu 1540. ima više od tisuću nekvalificiranih ili polukvalificiranih radnika. Jed­ nom se majstoru daje pravo da zaposli 8, 16, 22 radnika: daleko smo od onih restriktivnih mjera koje su bile nekada na snazi u Yprcsu...250Manufakture se uspostavljaju u novim granama: nas­ taju rafinerije soli i šećera, tvornice sapuna, bojadisaonice; one zapošljavaju najbjedniji svijet za gotovo smiješnu plaću koja iznosi najviše 60% od zarade kvalificiranog radnika. Nedvojbeno, masa nekvalificiranih radnika ograničava eventualno pribjegavanje štrajku koji i dalje ostaje oružje kvalificiranih radnika. No, kad nema štrajka, može biti, a jednog će dana i biti, nemira i žestokih pobuna. Španjolski financijski slom iz 1557. pogodit će drugo po redu blagostanje Antwcrpcna svom snagom. Bio je to slom koji će osjetiti sve zemlje koje car posjeduje, a valja im dodati i Francusku

Panorama Antwerpena oko 1540. Antwerpen, National Scheepvaartmuseum. 171

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

koju te zemlje okružuju. Lyon propada u godini 1558, u isto vrijeme kad i kraljevske financije Henrika II. Tada puca i mreža novčanog opticaja koja je podržavala Antwerpen. Ona se nikada neće popraviti na dostatan način, a njemački će bankari odsada biti izvan kastiljske igre i zamijenit će ih Đenovežani. »Stoljeće Fuggerovih« doživjelo je svoj kraj.

Industrijski uspon Antwcrpenska će ekonomija ponovo oživjeti, ali na sasvim drugom planu — to će biti njezin treći uspon. Nakon m ira u Cateau-C am brésisu (1559), koji je odagnao avet rata između kuća Valois i Habsburg, trgovina se opet usm jeruje prem a Španjolskoj, Fran­ cuskoj, Italiji, Baltiku, gdje se potvrđuje čudnovati p reporod han­ z e a tsk ih g ra d o v a (u to se v rije m e u A n tw e rp en u gradi veličanstvena kuća Hanze)251. Unatoč ratničkim uzbunam a između Francuske i Engleske, između Danske, Švedske i Poljske, unatoč zapljeni brodova na La Mancheu, Sjevernom m oru ili Baltiku, antw erpenski poslovi oživljuju, ali ipak ne dosižu razinu iz razdob­ lja prije krize.252 Uostalom, najveće poteškoće dolaze s engleske strane. Revalorizacija funte na početku vladanja kraljice Elizabete bacila je otočku ekonom iju u duboku krizu koja nam može objas­ niti englesku lošu volju prem a Hanzeatima i nizozemskim trgov­ cima. Nakon dugih oklijevanja, Englezi u srpnju 1567. izabiru Ham burg kao etapu za svoje sukno, a grad, koji im je osiguravao m nogo pogodniji pristup prem a njemačkom tržištu nego onaj što im ga je otvarao Antwerpen, bio je kadar da bez odugovlačenja učinja i prodaje nebijeljeno sukno s Otoka.253 Bio je to za Antwer­ pen ozbiljan udarac. Osim toga, Thomas Gresham, koji je i odveć dobro poznavao antw erpensko tržište, položio je 1566. kamen temeljac za London Exchange >Londonsku burzu. I na tom je planu Engleska htjela biti neovisna od Antwerpena — a to je pom alo nešto kao p obuna sina protiv oca. Upravo je u tim uvjetima Antwerpen tražio i našao spas u industriji.254 Kapitali, koji se više nisu mogli u potpunosti uložiti u trgovinu ili u javne zajmove, okrenuli su se prem a radionicama. Tada dolazi u Antwerpenu, a i u Nizozemskoj kao cjelini, do izvanrednog rasta industrijske proizvodnje, sukna, platna i tapi­ serije. Čak 1564, da je netko tada vidio grad, mogao se kladiti u njegov budući napredak. Ono što će ga uništiti neće biti sama 172

Prije i poslije Venecije

ekonomija, već teški socijalni, politički i vjerski neredi u Nizo­ zemskoj. Političari dijagnosticiraju da je to bila kriza otkazivanja po­ slušnosti. A uistinu, radilo se o vjerskoj revoluciji koja je došla iz dubine i koju je krišom pratila ekonomska kriza sa socijalnim dramama zbog skupoće življenja.255 Izlagati ili analizirati tu revo­ luciju ne pripada u naš program. Ono što je za nas važno jest to da je Antwerpen odmah bio zahvaćen kovitlacem. U općem zapre­ paštenju, ikonoklastička zaraza potresala je grad čitava dva dana, 20. i 21. kolovoza 1566.256 Sve se je moglo umiriti pomoću kom­ promisa i ustupaka regentkinje Margarite od Parme257, ali Filip II će se odlučiti za čvrstu ruku, i godinu dana nakon antwerpenskih nemira vojvoda od Albe dolazi u Bruxelles na čelu ekspedicijskog korpusa.258 Mir je zaključen, ali rat, koji će izbiti svom snagom tek u travnju 1572, već je prikriveno započeo. U La Mancheu i na Sjevernom moru, Englezi 1568.259 zapljenjuju biskajske zabre (stare biskajske jedrenjake), natovarene balama vune i srebrom, upućenim vojvodi od Albe, a k tome i krijumčareni novac koji su prijevoznici skrivali. Pomorska veza između Nizozemske i Špa­ njolske bila je praktički prekinuta. Naravno, Antwerpen neće odmah umrijeti. Još dugo će on ostati važno središte, industrijsko čvorište, financijska postaja špa­ njolske politike, ali novac i mjenice za plaćanje četa u španjolskoj službi dolazit će sada s juga, preko Denovežana, i zbog tog skreta­ nja puta političkog novca Filipa II u Genovi će se uspostaviti središte Evrope. Svjetski pad Antwerpena zabilježen je daleko, i to upravo na velikom satu Sredozemlja. Ubrzo ću objasniti što pod tim mislim.

Originalnost Antwerpena Uspon Antwerpena, iako relativno kratak, predstavlja važnu a djelomično i originalnu kariku u povijesti kapitalizma. Naravno, Antwerpen je obilato učio od svojih stranih gostiju: preuzeo je dvojno knjigovodstvo, kojem su i njega kao i ostalu Evropu naučili Talijani; za međunarodna plaćanja upotrebljavao je i on kao i svi drugi (premda s izvjesnom suzdržljivošću, pa čak i škrto) mjenicu, koja ga je uključivala u kruženje kapitala i kredita iz jednog tržišta na drugo. No, Antwerpen je znao, kad je to trebalo, iznaći i svoja vlastita rješenja.

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

I zaista, oko 1500. m orao je naći odgovor, i to od danas na sutra, u banalnom krugu svakodnevnog života, na neke situacije koje su ga iznenadile i koje su bile uzrokom »strahovitih napetos­ ti«.260 U to vrijeme, za razliku od Brugesa, čak nije imao ni pravu bankarsku organizaciju. Možda, kao što misli Herm ann Van der Wee, zbog niza zabram benih m jera burgonjskih vojvoda (1433, 1467, 1480, 1488, 1499) koje su doslovce onemogućile svaki pokušaj u tom sm jeru. Samim tim, trgovac u Antwerpenu ne može, kao onaj na Rialtu, »zapisati« svoj dug ili kredit u knjige nekog bankara, izravnavajući tako svoja potraživanja i dugovanja. Isto tako, on neće moći posuđivati, kao što se to radi na većini mjenjačkih mjesta, ispostavljajući kreditno pism o ili mjenicu na pos­ lovnog p artnera u Firenci ili drugdje, ili čak na sajmove u Antwerpenu ill u B erg-op-Z oom u. Pa ipak, gotovina ne može biti dostatna za sva izravnavanja računa, i nužno je da »papiri« udu u igru, da fiktivni novac izvrši svoje, olakšavajući obavljanje poslova, ali uvijek ostajući na jedan ili drugi način čvrsto ukotvljen za solidno tlo gotova novca. Antwerpensko rješenje, proisteklo iz prakse brabantskih saj­ mova261, veoma je jednostavno: podmirivanja u oba sm jera dugo­ vanja i potraživanja vrše se pom oću obveznica (cedulja), to jest potvrdam a; trgovac koji ih ispostavlja i potpisuje obavezuje se da će toliki i toliki iznos isplatiti u danom roku, a potvrde glase na donosioca. Ako hoću doći do kredita, prodajem onom e koji prih ­ vaća obveznicu koju sam potpisao. Recimo, A mi duguje određeni iznos, on potpisuje jednu takvu obveznicu, ali ja je m ogu prenijeti na osobu B kojoj ja dugujem odgovarajuću svotu. Tako se dugova­ nja i potraživanja obrću na mjestu, stvarajući dodam o kruženje koje ima tu prednost da se topi kao snijeg na suncu. Dugovanja i potraživanja poništavaju se, i to su čudesa scontra, clearinga, poravnanja, ili, kako se kaže u Nizozemskoj, rescontre. Isti papir prelazi iz ruke u ruku, sve do časa kad se poništi, kad je vjerovnik koji prim a obveznicu kao sredstvo plaćanja sâm počem i dužnik na temelju te obveznice.262 Upravo zato da bi se osigurala takva igra prijenosa mjenice, takozvano žiriranje, stara se praksa doznake ili asignacije generalizira, a to utvrđuje odgovornost »vjerovnika koji ustupaju sve do zadnjeg dužnika«. Ta pojedinost ima svoju vrijednost, a riječ asignacija na kraju će prevladati u svakodnev­ noj uporabi nad term inom obveznica. A jedan će trgovac napisati: »Platit ću asignacijom, kako je to naša stara trgovačka navada«.263 174

Prije i poslije Venecije

17. BROJ FRANCUSKIH TRGOVACA POPISANIH U ANTWERPENU OD 1450. DO 1585. Taj se broj mijenja u ritmu koji otprilike odgovara prometu u toj luci. (Prema E. Coornaertu, Les Français et le commerce international à Anvers, II, 1961.)

No te garancije iz trgovačke prakse, uz koje ide i mogućnost obraćanja sudu, nisu ono najhitnije. Ditna je veoma velika lakoća sistema i njegova efikasnost. Lakoća: dogada se da se mjenice, obuhvaćene antwerpenskim operacijama, pretvore u obveznice na donosioca i da tada prelaze iz ruke u ruku. A efikasnost? Njihovo kolanje rješava, bez institucionaliziranja, jedan kapitalni problem, koji se uvlači posvuda i prisutan je u samom početku razmjene. To je problem eskontiranja, drugim riječima cijene, najma za vrijeme. Skonto, kakav će se učvrstiti u Engleskoj u XVIII. sto­ ljeću264, zapravo je preuzimanje starije prakse. Ako kupim ili ako prodam jednu obveznicu, cijena naznačena na njoj ne određuje joj ni kupovnu ni prodajnu cijenu. Ako je, pak, kupim za novac, plaćam je ispod njezina tečaja; ako je primim za neki dug, prisi­ ljavam onoga koji je potpisuje da mi da svotu koja je veća od njegova duga ili potraživanja. Budući da obveznica mora vrijediti iznos novca koji ona naznačuje za svoj istek, ona, hoćeš-nećeš, manje vrijedi na polasku nego na dolasku. Ukratko, posrijedi je jedan gipki režim, koji se sam po sebi organizira i širi izvan tradicionalnog sistema mjenice i banaka. Zapaziti valja da taj novi režim vrijedi i u Rouenu, u Lisabonu i zacijelo u Londonu, koji će, u tom pogledu, biti nasljednik Antwerpena. Naprotiv, Amsterdam će i na početku i za trajanja svog procvata ostati vezan uz tradicio­ nalni sistem mjenica. 175

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Mogli bism o pasti u veliko iskušenje pa da Antwerpenu pripišem o napredovanje prvog industrijskog kap ita lizm a , koji očigledno postoji i u njem u i u drugim aktivnim gradovima Nizo­ zemske. To je učinio Tibor Wittman265, u jednoj simpatičnoj i nadahnutoj knjizi, ali, sve se plašim da on mnogo štošta žrtvuje teoretskim pravilima. Da li je XVI. stoljeće u toj dom eni donijelo nešto novo u odnosu na aktivnosti Genta, Brugesa ili Ypresa — a navlastito u odnosu na Firencu ili Luccu ili Milano za vrijeme predašnjih stoljeća? Ozbiljno sumnjam, pa čak ako se uzmu u obzir i brojne gradnje u Antwerpenu, njegov rani urbanizam koji je otišao toliko naprijed prem a drugim evropskim gradovima, pa čak ako se posebno zaustavimo, kao Hugo Soly, na onom čudesno uspješnom poslovnom čovjeku koji se zvao Gilbert van Schoonbecke. Kad m u je oko 1550. stavljeno u zadatak da izgradi gradske zidine, organizirao je neku vrstu okomitog trusta, što ga je pos­ tavilo na čelo petnaestak ciglana, jednoga golemog tresetokopa, vapnara, šum skog gospodarstva, čitavog niza radničkih kuća, što ga sve nije priječilo da se u svojim poslovima naveliko osloni na brojne podnabavljače. On je bio najveći poduzetnik i onaj koji se najviše obogatio divovskom transform acijom Antwerpena između 1542. i 1556. No, daje li nam to temelja da upadnem o u iskušenje, pa da govorimo o industrijskom kapitalizmu, o još jednom dragu­ lju u antwerpenskoj kruni?

176

VRATIMO ĐENOVEŠKOM STOLJEĆU NJEGOVE DIMENZIJE I PRAVU VAŽNOST Antwerpensko »stoljeće« bilo je stoljeće Fuggerovib. Stoljeće koje mu slijedi bit će stoljeće Đenovežana. Zapravo ne stotinu, već sedamdeset godina (1557—1627) jedne prevlasti koja je bila toliko diskretna i toliko savršeno dorađena da je dugo vremena izmicala pažnji povjesničara. Naslutio ju je Richard Ehrenberg u jednoj staroj knjizi (1896), koja još uvijek nije domašena unatoč svojoj starosti. Felipe Ruiz Martin joj je odredio prave dimenzije u svojem djelu El Siglo de los Genoveses, kojoj je autorova skrupuloznost i njegovo neum orno traganje za neobjavljenim dokumentima oduIjilo objavljivanje do naših dana. No, ja sam pročitao rukopis te izuzetno vrijedne knjige. Đenoveško je iskustvo, za trajanja tri četvrt stoljeća, om o­ gućilo njezinim bankarima-trgovcima da vještim upravljanjem kapitalom i kreditima budu neosporni arbitri evropskih plaćanja i podmirivanja. Vrijedi truda proučiti to iskustvo samo za sebe; to je zacijelo najčudnovatiji primjer puta ka središtu i koncentracije koji nam može pružiti povijest evropske ekonomije-svijeta, kada se ona okreće oko jedne gotovo nestvarne točke. Jer, nije stožerom svega bila Genova, već šačica bankara-financijcra (za koju bismo danas rekli da je multinacionalna kompanija). 1, u tome je samo jedan od brojnih paradoksa tog čudnovatog grada kakav je bila Genova, kojoj ništa nije bilo sklono, a koja ipak, prije i poslije »svog« stoljeća, teži tome da se dokopa vrhunca svjetskih poslova. Po svemu mi se čini da mogu tvrditi da je bila uvijek — i obzirom na sve vremenske okolnosti — kapitalistički grad p a r excellence.

»Zavjesa od pustih planina« Genova sa svoje dvije »rijeke«, s istoka i zapada, predstavlja zapravo veoma skučen prostor. Prema jednom starom francus­ kom izviješću, »Đenovežani posjeduju poprilici trideset milja uz­ duž obale od Monaca pa do zemalja Masse i sedam ili osam milja 177

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

178

Prije i poslije Venecije

179

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

ravnice prem a milanskom kraju. Sve ostalo je zavjesa od pustih planina«.266 Na m oru, na svakom ušću veoma malih rijeka, u svakoj uvalici, tome odgovara ili mala lučica, ili selo, ili gradić, u svakom slučaju poneki vinograd, nasadi naranača, cvjetnjaci, palme, odlična vina (navlastito u Tabia i Cinque Terre), ulje izvrsne kakvoće kojeg ima u izobilju u Onegli, Marru, Dianu i u četiri doline Ventimiglie.267 »Malo žita«, zaključuje 1592. Giovanni B otero268, »malo mesa, prem da je zaista prvoklasno.« Za oko i m iris jedan od najljepših krajeva na svijetu, pravi raj. Doći onamo sa sjevera znači susret sa živom vodom, s cvijećem, s razdraganom prirodom .269 No, ta je čarobna zemlja tek jedan uski rub, jer Apeninsko gorje, što se sastaje s Alpama na visini Nice, uporno pruža svoje »puste« obronke, bez šume, čak »bez trave«, i ova divna visoko sm ještena sela, sirom ašna i zaostala, gdje đenoveški N obili Vecchi imaju svoja lena i seljačke vazale, najčešće su poslušni izvršitelji njihovih naloga.270 Kao jednostavni red stabala uz neki zid, tako se i rano m odernizirana Genova naslanja na »feudalnu« planinu, i to čini jedan od njezinih brojnih paradoksa. U sam om gradu mjesta i zemlje za gradnju gotovo da i nema, pa su raskošne palače prim orane da uporno i očajnički rastu u visinu. Ulice su toliko uske da samo Strada N ova i Via Balbi dopuštaju prolaz kočijama271; po ostalom gradu valja se kretati pješice ili u nosiljkama. Prostora nedostaje i izvan gradskih zidova, po obližnjim dolinam a gdje se gradi toliko ljetnikovaca. Na putu za predgrađe San Pier d ’Arena, kad se izide iz Campo Marone, kaže jedan putopisac272, »vidi se palača Durazzo, veliko i bogato zdanje, koje se čini veličanstvenim usred pedesetak drugih palača lijepa izgleda«. Pedesetak: znači da i izvan grada vlada stiješnjenost, da su vrata stisnuta uz vrata i da je to pravilo. Kad prostora nema, valja živjeti susjed do susjeda. Utoliko više što nije lako izići iz tih sitnih mjesta koja su nalik na prave džepne rupčiće između sebe slabo povezane. Kad treba u Genovu sazvati sve plemiće koji su razasuti po svojim posjedim a, a njihovo je prisustvo u Velikom vijeću neophodno, nem a drugog načina da se dovedu u grad nego poslati Slika na stranama 178/179: Genova i njezina luka (1485). Slika Cristofora Grassia, CivicoMuseo navale, Pegli (Genova). Grad u obliku amfiteatra, visoka zdanja, utvrde, arsenal, svjetionik na ulazu u luku; galije i goleme karake. 180

Prije i poslije Venecije

po njih jednu galiju Republike!273 A k tome se često dogodi da ružno vrijeme i dulje potraje nad Đenovskim zaljevom. Dugo­ trajne kiše koje lijevaju potocima, more uzburkano bez predaha, i tada su to strahoviti dani274, u kojima nitko ne izlazi iz kuće. Ukratko, slabo građeno tijelo, kojemu nikad nije posve dob­ ro, pogođeno prirodnom slabošću. Kako se prehraniti? Kako se obraniti od stranaca? Brda, naizgled kao da brane, a zapravo razoružavaju grad: napadač, kad nadire sa sjevera, zapravo upada u nj odozgo. Kad topništvo zauzme uzvisine, propast je neminov­ na. I Genova tako neprestano popušta drugima, silom ili milom ili zbog opreza. Tako se 1396. predala francuskom kralju275, pa 1463. milanskom vojvodi276. Bilo kako bilo, tuđin njome i prečesto vlada, dok će neosvojiva Venecija, zaštićena vodom, prvi put ustuknuti tek 1797. i to pred Bonapartom. Genovu su tako 30. svibnja 1522.277dograbili Španjolci i njihovi saveznici, Nobili Veccfoi, i tada je pretrpjela strašno pljačkanje koje može biti uspoređeno samo s pljačkom Rima 1527; ista ju je tragedija zadesila dosta kasnije, u rujnu 1746278; tog su puta provalili Sardi i Austrijanci, ne ispalivši ni metka, ali su zato i odveć bogati grad podvrgli zapljenama i svakojakim odštetama — a to je moderniji naziv za pljačku. Dodu­ še, ti su vajni pobjednici protjerani tri mjeseca kasnije nakon žestoke pobune denoveškog puka, koji je uvijek bio živ i brz na nožu.279 No, bilanca je bila još jednom porazna. Ne braniti se i ne moći se braniti skupo stoji: — oslobođeni grad doživljava strašnu krizu, emisija papirnatog novca uzrokuje nemilosrdnu inflaciju; mora se opet, 1750, otvoriti la Casa di San Giorgio koja je bila dokinuta. Na kraju se sve sleglo, kao što je i red: Republika uzima sve konce u svoje ruke i nekako izlazi iz nevolje. I to ne s izvanred­ no lakim porezom (1%) koji udara na kapital, već pojačavajući neizravni potrošački porez280, što je tipično za denovešku praksu: još jednom su račun platili siromašni i mnogobrojni. Genova je jednako ranjiva i s morske strane. Luka joj je otvorena na pučinu, a pučina nije ničija, pa je zbog toga svačija.281 Na rivijeri sa zapadne strane, Savona, koja želi ostati nezavisna, dugo je vremena bila odskočna daska za neprijateljske operacije, a bili su to isto čak i Marseille i Nica.282 U XVI. stoljeću berberski gusari, nošeni južnim vjetrovima, neprestano napadaju obale Kor­ zike i čitavu obalu Đenoveške rivijere čija je obrana slaba ili nikakva. A da li je ta obrana bila uopće moguća? Genova nema u svojoj službi M are N ostrum kao Što je za Veneciju Jadran. Nema lagune koja bi joj branila pristup. U svibnju 1684, Luj XIV je napada 181

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

topovima s eskadre markiza Duquesna. Grad naslonjen na planinu predstavlja idealnu metu. Izbezumljeni od straha, »stanovnici se sklanjaju u brda i ostavljaju kuće i sve u njima na milost i nemilost pljačkašima«. A kojekakvi lupeži ne propuštaju takvu priliku.283

Djelovati na daljinu izvan svoje kuće Ponovimo još jednom: slabost je Genove prirođena; ni grad ni svi koji ovise o njem u ne mogu živjeti bez pom oći vanjskog svijeta. Od jednih valja tražiti ribu, žito, sol, vino; od drugih soljeno meso i ribu, drvo za loženje, drveni ugljen, šećer. I tako dalje. Neka sredozem ne trabakule, b astim enti la tin i con viveri ne stignu, neka brodovi sa sjevera — engleske ili nizozemske m aluine, dola­ zeći iz Saint Maloa, iz Engleske, iz Nizozemske — ne donesu navrijeme svoj tovar cibi quadragesim i, to jest haringe i bakalar za korizm ene dane, već iskrsavaju nevolje. Bilo je tako za vrijeme rata za španjolsku baštinu, kad su sva m ora vrvjela gusarima i država je m orala intervenirati da grad ne um re od gladi. »Jučer su stigla u ovu luku«, kaže jedan konzularni izjestilac, »dva broda što ih je ova Đenoveška Republika naoružala da budu brodopratnja malim brodovima; ovi dolaze iz napuljskih strana, sa Sicilije i Sardinije i doveli su konvoj od oko četrdeset brodova; sedamnaest ih je bilo natovareno vinom iz Napulja, deset žitom iz Romanje, a ostali drugim različitim živežom, kestenjem iz Napulja, sirom, suhim smokvama, grožđem, solju i drugom robom tc vrste.«284 Najčešće se problem i opskrbe rješavaju sami od sebe: denoveški novac olakšava stvari. Žito dolazi samo od sebe. Često su upućivane kritike na M agistralo dell'Abbondatiza, neku vrstu žitnog ureda koji Genova ima kao toliko drugih talijanskih gra­ dova, ali taj magistrat ne raspolaže ni s kakvim novcem, nema ni jedan »giulio«, i, »kad valja nabavljati hranu, novac posuđuje od građana i zatim žito prodaje na malo, ali po tako visokoj cijeni da nikako ne može biti na gubitku... jer bi gubitak pao na teret bogatih. I, nakon takvih računa, svu štetu podnose siromasi, a bogatima raste trbuh«285. Opet kažimo: takva je politika Genove. Međutim, iako A bb ondanza nem a ni rezervi, ni budžeta, trgovci se ipak snalaze da u gradu bude dosta žita. U XVIII. je stoljeću Genova luka za preraspodjelu žitarica, onako kao i Marseille za sol, jednako 182

Prije i poslije Venecije

kao Venecija, i grad se opskrbljuje u gotovo svim sredozemnim zemljama.

Akrobatska igra Ako je Genova, kojoj se stanovništvo kreće između 60 i 80.000 duša, a ona zajedno s okolicom i gradovima koji o njoj ovise broji nešto više ili nešto manje od pola milijuna ljudi, ako je taj grad uspio da kroz duga stoljeća riješi teški problem svakodnevnog života (ako izuzmemo kratke ali vrlo teške uzbune), što jc neospor­ na činjenica, uspio je to uz cijenu teških i pravih akrobacija. Uostalom, zar sve, baš sve nije u Gcnovi akrobacija? Ona proizvodi, ali proizvodi za druge; plovi morima, ali za druge; investira, ali kod drugih. Još u XVIII. stoljeću, samo se polovica đenoveških kapitala nalazi u gradu286; ono ostalo, jer se ne može plasirati na licu mjesta, plovi po svijetu. Zemljopisne ih okolnosti sile na pustolovinu. Kako im tada osigurati zaštićenost i kako ih oploditi u tuđoj kući? To je vječni problem Gcnovc; ona živi i mora živjeti uz neprestanu budnost, osuđena da riskira, ali istodobno i da bude izvanredno oprezna. Odatle čudesni uspjesi, ali i katastr­ ofalni neuspjesi. Propast đenoveških ulaganja nakon 1789, i to ne samo u Francuskoj, jedan jc od takvih primjera, ali on nije osam­ ljen. Krize 1557, 1575, 1596, 1607, 1627, 1647287, koje su svoj uzrok imale u Španjolskoj, bile su teška upozorenja, gotovo zem­ ljotresi. A već mnogo ranije, između 1256. i 1259. đenoveške su se banke slomile.288 Ono što je kadro suprotstaviti se tim opasnostima u samom srcu dramatičnog kapitalizma jest gipkost, agilnost, snalažljivost đenoveškog poslovnog čovjeka, koji kao da nema težine. To je ona potpuna odsutnost tromosti koja u njemu zadivljuje Roberta Lopeza.289 Genova je na desetke puta obrnula pramac i svaki je put prihvatila nužnu preobrazbu. Organizirati jedan izvanjski svijet da bi ga se pridobilo za sebe, a zatim ga napustiti kad jc postao nemoguć za boravak ili neiskoristiv; zatim zamisliti i izgraditi drugi — kao primjerice u XV. stoljeću napustiti Istok, a okrenuti se Zapadu, zamijeniti Crno m ore za Atlantik290, a u ХГХ. stoljeću stvoriti jedinstvenu Italiju291 sebi za korist, to je, eto, sudbina Genove, sudbina jednog krhkogtijela, ultraosjetljivog seizmografa koji treperi kad se god neizmjerni svijet pokrene. Kao čudo in183

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

teligencije, a ponekad i okrutnosti, zar Genovi nije bilo dosuđeno da prisvoji svijet ili da je jednostavno ne bude? Što sm o rekli vrijedi već od početka njezine povijesti. Povjes­ ničari su čude prvim pothvatima njezinih pom oraca protiv m us­ limanskog svijeta i broju njezinih galija u borbam a protiv Piše ili Venecije u XIII. stoljeću.252 No, tada se čitavo aktivno stanovništvo — kad bi trebalo — ukrcavalo na te male ram e brodove. Mobili­ zirao se čitav grad. Isto tako, Genova će vrlo rano —a tu je posrijedi znatna količina novca — skrenuti u svoju korist dragocjene proiz­ vode, papar, začine, svilu, zlato, srebro; prodrijet će u daleke luke i izboriti mjesto svojim plovidbama. Pogledajte samo denoveško pobjedničko zaposjedanje položaja u Carigradu u vrijeme Paleologâ (1261) i njihovu mahnitu pustolovinu što je zatim ostvaruju u Crnom m oru.293 Mlečani dolaze za njima, ali kasne. Dvadesetak godina nakon toga, na redu je ovladavanje Sicilijom nakon Večer­ nje294 (1283). Firenca je bila stala na stranu Anžuvinaca, a Genova na stranu Aragonaca. Budući da su ovi posljednji izvojevali pob­ jedu, s njima je slavila i Genova. Valja raspolagati živim perom i erudicijom Carmela Trassellia295 da bi se ispričala m odernost i hitrost s kojom su se Đenovežani smjestili na Siciliji. Bilo kada istjeruju druge »kapitaliste«, one iz Lucce i Firence, ili ih bar potiskuju u drugi plan, bilo kada zauzimaju svoje mjesto u Palermu, ne odveć daleko od luke pa prem a tome i od P iazzeM arine2^6, ili kad posuđuju novac potkraljevima i velikoj gospodi. Sve je to donekle i banalno, ali ono što je to mnogo manje, jest da im je pošlo za rukom da odm ah na sam om izvoru konfisciraju izvoz sicilijanskog žita, a žito je baš tada bilo neophodno potrebno nasuprot otoku, na islamskoj afričkoj obali, gdje je u to doba glad endemička nevolja. A, osim toga, u zam jenu za žito dobivali su zlatnu prašinu iz Tunisa i Tripolija, kamo je stizala iz dubina crne Afrike. Dakle, nisu slučajno oni plemićki posjedi što ih Doria kupuju p o Siciliji žitorodne zemlje, koje se nalaze na presudnoj osovini što spaja Palerm o i Agrigento.297 Kad katalonski trgovci pokušaju izbaciti Đenovežane — bit će kasno. A Đenovežani su i opet oni koji će organizirati proizvodnju sicilijanskog šećera.298 Oni će isto tako iz Messine ovladati tržištem svile na Siciliji i po Kalabriji.299 I na početku XVIII. stoljeća, đenoveški će trgovci i prodavači još uvijek biti na otoku, neprestano zaokupljeni300žitom i svilom. Pristat će čak (kad im je bilanca bila deficitarna) da na Siciliju pošalju »velike količine genovina, novca od finog srebra koji je bio veoma tražen po Italiji«. Ustariz nem a pravo kad se tome 184

Prije i poslije Venecije

čudi: izgubiti na jednoj, a zaraditi više na drugoj strani, to je načelo kojega su se Đenovežani oduvijek držali. U XIII. i XIV. stoljeću, unatoč venecijanskoj konkurenciji, a ponekad upravo zbog nje, Genova se uvlači u sve prostore ev­ ropske ekonomije-svijeta, posvuda je prva i gura druge. Prije XTV. stoljeća, oslanjajući se na svoju bazu Hios, eksploatira fokejski alaun i trguje po Crnom moru. Njezine karakc plove do Brugesa i Engleske.301 U XV. i XVI. stoljeću pomalo gubi Orijcnt: Turci zauzimaju Kafu 1475, Hios 1566, ali već na početku XV. stoljeća, znači prije svih drugih, Đenovežani se smještaju u sjevernoj Afri­ ci302, u Sevilli303, u Lisabonu304, u Brugesu, a nedugo zatim u Antwerpenu. AAmeriku na lutriji nije dobila Kastilija, već Kristofor Kolumbo. Sve do 1568. denoveški trgovci u Sevilli financiraju onu sporu razmjenu između Španjolske i Amerike.305 A 1557. golema prilika na koju oni budno vrebaju —osiguranje novca za vladavinu Filipa II — pruža se njima.306 Oni će je spremno zgrabiti. Tada počinje novi čin u njihovoj povijesti: stoljeće Genove.

Genova diskretno vlada Evropom Nakon neuspjeha kod Chioggie, Genova je »druga na ljestvici«, i tu će ostati cijelo XIV. i XV. stoljeće, ali s godinama od 1550. do 1570. postaje »prva« i na tom će prvom mjestu ostati poprilici do 1620—1630.307 Ta je kronologija i dalje neizvjesna, što se tiče njezinih početaka, jer se Antwerpen još uvijek drži ili se čini da se drži na prvom mjestu; a neizvjesna je i za posljednje godine, jer uspon Amsterdama započinje već 1585; ali najviše s razloga što, od početka do kraja, denoveški primat ostaje u znaku najveće diskretnosti. To je nešto (ako se odveć ne varam u svojim uspored­ bama) što bi danas, m uta tis m utandis, najviše nalikovalo na Banku z a m eđunarodna plaćanja u Đaselu. Jer Genova ne vlada svijetom pomoću svojih brodova, m or­ nara, trgovaca, industrijalaca, iako ima i trgovaca, i industriju, i mornare, i brodove i iako može, kad joj to treba, graditi, i to vrlo dobro graditi na svojim navozima u San Pier d'Arena, pa čak i prodavati i iznajmljivati brodove. Ona isto tako uspješno i iznajm­ ljuje svoje galije, brze i čvrste galije, koje gradski patriciji, često i condottieri (ali za borbe na moru), stavljaju u službu suvereni, 185

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

francuskog kralja, a zatim i Karla V, nakon 1528, i »izdaje« Andrije Dorije, koji je napustio službu Franje I (napustivši opsadu Napulja dok ga je s kopna opsjedao Lautrec), a zatim se priklonio Caru.308 Već od te daleke 1528. godine, Karlo V se počeo zaduživati kod Đenovežana309, prem da je bio ovisan o bankarima iz Augsburga, navlastito Fuggera, koji su m u osigurali sredstva za njegovu svjetsku politiku. A godine 1557, kad je španjolski slom označio kraj vladavine bankara iz G ornje Njemačke, Đenovežani zauzi­ maju ispražnjeno mjesto, uostalom vrlo elegantno i s lakoćom, jer su m nogo ranije od 1557. već sudjelovali u složenoj igri m eđu­ narodnih financija310 (koju će oni još više zakomplicirati). Najhit­ nija od usluga koje će oni učiniti Katoličkom kralju bila je u tome što su m u osigurali redovite prihode od poreza i od uvoza američ­ ke bijele kovine, a i jedni i drugi prihodi bili su dotada neredoviti. Katolički kralj, kao i svi vladari, podm iruje svoje troškove iz dana u dan, pa m ora pokretati goleme iznose po prostranoj šahovskoj ploči Evrope: utjerivati u Scvilli, ali redovito isplaćivati u Antwerpenu ili u Milanu. Gotovo da nije ni potrebno inzistirati na toj shemi, koju povjesničari dobro poznaju.311 Kako su godine tekle, genoveški su trgovci ulazili u sve veće pothvate. Prihodi, ali i troškovi Katoličkog kralja neprestano rastu, a s njima raste i dobit Genove. Nedvojbeno je da oni kralju predujm ljuju novac što ga kod njih ulažu pozajmljivači i štediše iz Španjolske i iz Italije.312 Ali sav njihov pokretljivi kapital smjesta ulazi u taj mehanizam. Kad nisu mogli stići na sve, vidjet ćemo ih 1568.313 kako zapuštaju financiranje trgovačkih operacija između Seville i Amerike, kako više ne interveniraju kao u prošlosti u kupovanju vune u Segoviji, ili svile u Granadi, ili alauna u Mazaronu. Na taj se način čisto i bistro prebacuju iz trgovine u nov­ čarstvo. A kad se njih sluša, moglo bi se reći da u tim očigledno grandioznim operacijama jedva zarađuju za goli život. Zajmovi kralju nose redovito interes od 10%, ali, oni kažu da valja računati troškove, nepredviđene gubitke, kašnjenja s isplatama. To je ne­ osporivo. Međutim, ako povjerujem o tajnicima Katoličkog kralja, posuđivači zarađuju i do 30%.314 Po svemu sudeći, ni jedni ni drugi ne govore istinu. Očigledno je, međutim, da iz te igre Genova izvlači koristi i to istodobno na kamatama, pa iz kamata na kamate, iz varanja koje om ogućuju uzastopna mijenjanja, pa kupnja i prodaja zlatnog i srebrnog novca, spekulacije naJurosim a i dodat­ na dobit od 10% koja u Genovi vrijedi za svaku prodaju bijele kovine.315 Sve je to teško izračunati i neprestano se mijenja, ali je 186

Prije i poslije Venecije

Divovski đenoveški brodovi u XV. stoljeću. Detalj slike sa str. 178-179. u svakom slučaju značajno. K tome, budući da su iznosi koje trgovci predujmljuju zaista ogromni (i koji, i opet, znatno pre­ mašuju njihov vlastiti kapital), i profiti su zacijelo bili ogromni, pa čak ako je jedinstvena stopa interesa bila skromna. Najzad, politički novac Španjolske samo je jedno kretanje među drugim kretanjima koja on uzrokuje ili povlači za sobom. Galije natovarene sanducima reala ili srebrnih šipki, koji od 1570. stižu u Genovu u basnoslovnim količinama, predstavljaju neos­ porno sredstvo moći. Zahvaljujući njima, Genova postaje arbitar svekolikog evropskog bogatstva. Naravno, nije Đenovežanima baš sve pošlo za rukom, nisu oni baš u svakoj prigodi bili na dobitku, ali te izvanredne poslovne ljude valja suditi i njihove uspjehe objašnjavati uzmimajući u obzir dugo trajanje i svekolikost njiho­ vih iskustava. Zapravo, njihovo bogatstvo u XVI. stoljeću nije bilo ni zlato ni srebro, već »mogućnost mobiliziranja kredita«, njihova vještina da se snađu u toj teškoj igri koju su uvijek vodili prema jednom superiornom planu. To nam sve bolje i bolje pokazuju dokumenti o tome, koji u bogatim nizovima postaju napokon 18 7

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

pristupačni, pa tako naša tumačenja čine i pročišćenijima i razradenijima.

Razlozi đenoveškog uspjeha Kako objasniti trijum f Genove? Najprije jednom hipotezom. Ev­ ropu je između 1540. i 1560. (godine su približne) potresla više ili m anje izražena kriza koja je podijelila XVI. stoljeće na dva dijela: Francuska Henrika II nije više ona gotovo suncem obasjana Fran­ cuska Franje I, i elizabetinska Engleska nije više Engleska Henrika VIII... Moramo odlućno odgovoriti na pitanje: da li je ta kriza označila kraj stoljeća Fuggerovih? Bio bih sklon potvrdno odgo­ voriti, a da to ne m ogu dokazati. Ne bi li bilo prirodno ubrojiti m edu učinke te depresije upravo one financijske krize iz 1557. i 1558? U svakom slučaju, sigurno je da je tada došlo do nestanka stare m onetarne ravnoteže. Do oko 1550. relativno rijetka bijela kovina strem i prem a tom e da joj se vrijednost određuje prem a žutoj kovini, koje m eđutim ima relativno m nogo više, a bijela je kovina, srebro, u to vrijeme bila sredstvo za velike poslove (jer da nije bilo tako, zar bi bilo došlo do stoljeća Fuggerovih?). Ona je dakle bila način kako da se sačuva vrijednost. No, već prije 1550. dolazi do valorizacije zlata, pa tada ono postaje relativno rijetko. °/o

S

1610

IS50

1800

1B. OBILJE KAPITALA U GENOVI OD 1510. DO 1625Krivulja stvarnih interesa, takozvanih luogbi (papiri stalne rente Casa d i San Giorgio, s promjenljivim kamatama), kako ju je uspostavio Carlo Cipolla: »Note sulla storio del saggjo d ’interesse...«, u Economia Intemazionale, 1952). Pad kam atne stope je toliki d a na početku XVII. stoljeća pada n a 1, 2%. (Za tum ačenje i više detalja, v. Braudel, La Méditerranée.... II, str. 45.)

188

Prije i poslije Venecije

Tko neće u tim uvjetima opaziti važnost denoveških poslovnih ljudi koji prvi na antwerpenskom tržištu oko 1 5 5 3 - 1 5 5 4 , prema Franku C. Spooneru316, ulažu u zlato? A zar zbog toga oni neće, bolje nego drugi, biti kadri da u Antwerpenu vrše plaćanja za Katoličkog kralja, da kontroliraju kretanje zlata, budući da se žuta kovina traži za naplatu mjenica ?317 Jesmo li našli »pravo« tumače­ nje? Donekle u to sumnjam, premda pripadam onima koji bi, gledajući unazad, mnogo toga pripisali pronicljivosti i njuhu Đenovežana. No, uspjeh takvih dimenzija u načelu je nešto što ne može imati budućnosti. On ne može dugo ostati privilegijem trgovaca koji su lukaviji od drugih. Đenoveška je igra zapravo mnogostrana i nameće nam se upravo s tom svojom mnogostrukošću: u igri su bijela kovina, žuta kovina i mjenice. Đenovežani se moraju domoći ne samo bijele kovine zahvaljujući takozvanim sacas d e p la ta iie (izlasci, isplate novca) koje predviđaju, i to njima u korist, njihovi asientos (ugo­ vori) s kraljem, ili zahvaljujući krijumčarenju koje sami organi­ ziraju uvijek iz Seville319, već jednako tako moraju taj metal i prodavati. Postoje dva moguća kupca: ili Portugalci ili talijanski gradovi okrenuti prem a Levantu, Venecija i Firenca. Ove dvije su kupci koji imaju prednost i upravo zbog toga trgovina s Levantom opet cvate, začina i papra opet ima izobilno u Alepu ili u Kairu, a tranzitna svila dobiva golemu važnost u trgovini kršćanskih ispos­ tava na Istoku. Taj novac Venecija i Firenca kupuju mjenicama naslovljenim na sjeverne zemlje, gdje je njihova trgovačka bilanca pozitivna.320 Upravo tako Đenovežani mogu vršiti svoje transfere na Antwerpen koji će čak i nakon svojih velikih dana i dalje ostati mjesto isplate za španjolsku vojsku, doduše, donekle gnjilo i korumpirano mjesto, nešto kao Sajgon, kad su u pitanju bili pijastri. I, naposljetku, budući da su se mjenice, nakon odredbe Karla V iz 1537.321, mogle isplatiti samo u zlatu, srebro, koje su Đenovežani ustupali talijanskim gradovima, pretvara se u zlatnu monetu isplativu u Nizozemskoj. Zlato ostaje uostalom najbolje denoveško oružje za kontrolu njihova trostrukog sustava. Kad je Katolički kralj 1575. odlučio da mu Đenovežani više ne trebaju i kad se okrenuo protiv njih, oni su uspjeli blokirati kretanje zlata. Španjolske čete ostaju bez plaće, bune se, i to u studenom 1576.322 uzrokuje pljačku Antwerpena. Kralju ne preostaje ništa drugo nego da popusti. 189

Fernand, Braudel / Vrijeme svijeta

Kad se sve ove činjenice poslažu jedna do druge, nameće nam se zaključak: bogatstvo Genove temelji se na američkom bogatstvu Španjolske i na sam om bogatstvu Italije koje je Genova obilato iskoristila. Moćnim sustavom sajmova u Piacenzi323 vrši se odliv kapitala talijanskih gradova prem a Genovi. I čitave skupine sitnih davalaca kredita, i denoveških i drugih, povjeravaju svoju uštedu bankarim a uz skrom ne kamate. Tako dolazi do trajne povezanosti između španjolskih financija i ekonomije talijanskog poluotoka. Odatle i previranja koja slijede iza svakog m adridskog bankrota: onaj iz 1595.324 odražava se i skupo stoji venecijanske štediše i pozajmljivače .325 Istodobno, u samoj Veneciji, Đenovcžani, ap­ solutni gospodari bijele kovine koju u izvanredno velikim koli­ činam a 326 nabavljaju za Zeccu, osiguravaju za sebe svu kontrolu mijenjanja i pom orskih osiguranja .327 Svako istraživanje u dubinu po drugim talijanskim aktivnim gradovima vjerojatno bi nas do­ velo do sličnih rezultata. Đenoveška je igra bila zapravo moguća, usudio bih se reći i laka, sve dok je Italija sačuvala svoje aktivnosti na prim jerenoj visini. Kao što je ona, htijući to ili ne, podržala Veneciju u XIV. i XV. stoljeću, Italija je u XVI. st. podržavala Genovu. Ako Italija oslabi, m orat će se reći zbogom svetkovanju i sajmovima u Piacenzi koji su se održavali iza gotovo zatvorenih vrata! U zaleđu bankarskog uspjeha nalazi se — a to se ne smije zaboraviti — sam grad Genova. Kad počnem o rastavljati svu tu čudesnu m ašineriju, često sm o skloni da Genovu brkamo s veli­ kim bankarim a nastanjenim u Madridu, koji ondje posjećuju Dvor, vodeći krupnu igru kao kraljevi suradnici i savjetnici, živeći u zatvorenom društvu usred neprestano zatomljivanih svađa i mržnji, ženeći se između sebe, braneći se kao da su jedan čovjek svaki put kad im Španjolac zaprijeti ili kad protiv njih negoduju poslovni drugovi koji su ostali u Genovi i koji su zapravo pred­ određene žrtve svega što ne ide kako je zamišljeno. Otkriće dosada neobjavljene prepiske tih poslovnih ljudi koje je učinio Franco Đorlandi sa svojim učenicima nadam o se da će baciti novo svjetlo na te odnose. Tih hom bres de negocios, kako ih u Madridu nazivaju, ima vrlo malo, dvadesetak ili najviše tridesetak. Uz njih ili pod njima m oram o zamisliti stotine pa čak i tisuće denoveških trgovaca najrazličitijih profila, običnih izvršitelja, prodavača, pos­ rednika, komisionara. Oni su brojni u svom gradu i u svim grado­ vima Italije i Sicilije. Čvrsto su ukorijenjeni u Španjolskoj na svim razinama njezine ekonomije, u Sevillt, kao i u Granadi. Dilo bi 190

Prije i poslije Venecije

odveć da kažemo trgovačka država u državi, ali to je jedan sustav koji se usadio još u XV. stoljeću i koji će imati dug život. Potkraj XVIII. stoljeća Đenovežani ostvaruju u Càdizu toliko poslovanje da se ono može uspoređivati s poslovanjem engleske, nizozemske i francuske kolonije.328 A to je činjenica o kojoj sc često ne vodi računa. Takvo je osvojenje stranog ekonomskog prostora uvijek bilo preduvjet veličine nekog grada koji odskače od drugih i koji smjera, čak kad o tome i nema jasne predodžbe, da ovlada pros­ tranim sistemom. Ta je pojava u svom ponavljanju gotovo banalna: takva je Venecija kad prodire u bizantski prostor, Genova kad prodire u Španjolsku, Firenca u francuskom kraljevstvu, a nekada i u Engleskoj, pa Nizozemska u Francuskoj Luja XIV, Engleska u svijetu Indije...

Uzmak Genove Graditi izvan svoje zemlje donosi sa sobom rizik: uspjeh je opće­ nito kratkog vijeka. Đenoveška svemoć nad španjolskim, a time i evropskim financijama, trajat će samo kojih šezdesetak godina ili nešto malo dulje. Španjolski slom 1627. nije imao za posljedicu brodolom đenoveških bankara, kako sc to dugo vjerovalo. Za njih se može reći da su se dobrovoljno djelomice otkačili od španjolskog broda. Nisu bili odveć raspoloženi da i dalje daju svoje usluge vladi u Madridu, s perspektivom novih slomova koji su ugrožavali njihove dobiti, a ništa manje ni njihov kapital. Povući svoje fondove, i to toliko brzo koliko su dopuštale teške okolnosti, i uložiti ih u druge financijske operacije, to je bio program koji su oni ostvarili koris­ teći se konjunkturom. U tom je smislu zamišljen jedan nedavni članak što sam ga napisao temeljeći se na detaljnoj prepisci mletač­ kih konzula u Genovi.329 No, kao što se to često dešava, samo jedno objašnjenje ne može biti dostatno. Valjalo hi bolje poznavati situaciju đenoveških kreditora, u samoj Španjolskoj i u odnosu na njihove portugalske suparnike, koji tada preuzimaju financije Katoličkog kralja. Da li je njih svojim odlukama nametnuo grof-vojvoda Olivares? Ili ih je podržavala konjunktura Atlantika? Sumnjičili su ih da su samo fiktivne zamjene, figuranti nizozemskih kapitalista. Uostalom, ta je optužba i vjerojatna, ali bi je valjalo dokazati. U svakom slučaju, 191

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

m ir što ga je engleska vlada Karla 1 1630. sklopila sa Španjolskom imao je prilično čudne posljedice .330 Glavni engleski pregovarač, Sir Francis Cottington, uspio ga je popratiti dodatnim spora­ zum om koji predviđa ni više ni m anje već engleske brodove za prijevoz španjolskog srebra namijenjenog Nizozemskoj. Trećina tog srebra bit će, između 1630. i 1643, iskovana u novac u kov­ nicama engleskog Towera. Prema tome, čitave će duge godine rijeka španjolskog srebra ići na sjever posredstvom Engleza, a ne više Đenovežana. Da li je u tom e razlog što se Genova odvojila od Španjolske? Ne m ora nužno biti, ako se uzme u obzir kasni datum tog spora­ zuma, to jest 1630. godina. Bilo bi vjerojatnije, mada to nije nikako dokazano, da je zastoj u samoj Genovi uvjetovao to čudnovato rješenje. O no što je izvjesno, jest da je Španjolskoj bio neophodno potreban jedan sigurni sistem za prenošenje njezinih fondova. Umjesto denoveškog rješenja koje se sastojalo u transferu sred­ stava pom oću mjenica, što je elegantno rješenje ali iziskuje pot­ p u n o vladanje m eđ u n a ro d n o m m režom plaćanja, došlo je jednostavnije rješenje da Španjolci kao prijevoznike uzmu upravo one od čijih su napada na m oru, od ratnih operacija ili od gusar­ skih prepada najviše strahovali. Kao vrhunac ironije, od 1647. ili 1648, španjolsko će srebro, taj novac koji je bio neophodan za upravljanje i za obranu južne Nizozemske, prevoziti ne engleski već nizozemski brodovi, i to možda čak i prije nego što su Ujedi­ njene pokrajine potpisale separatni m ir u Münsteru (siječanj 1648).331 Za tu su se priliku protestanti i katolici mogli sporazum ­ jeti: novac već tada nije imao mirisa.

Kako je Genova preživjela Da se vratimo na Genovu. N eosporno je da se uspjela otkačiti od Španjolske. Asientistas su, čini se, spasili znatan dio svog kapitala, unatoč veoma teškim, a sigurno i uznemiravajućim uvjetima špa­ njolskog bankrota iz 1627. i čitavog niza teškoća koje su im suprotstavljali u Španjolskoj, Lombardiji, a i u Napulju. Uspjeh tih povlačenja riješen je, mislim, stizanjem u Genovu srebrnih os­ n u tk a kojima se može gotovo odrediti količinu, i to za svaku godinu332: nastavljaju i dalje stizati u znatnim a katkada i u ogrom192

Prije i poslije Venecije

nim količinama nakon 1627. Genova je, osim toga, ostala pripo­ jena na kolanje bijelog metala američkog porijekla. Kojim puto­ vima? Nedvojbeno trgovačkim putevima u Sevilli, a zatim i u Câdizu. Jer, mreže đenoveških trgovaca i dalje postoje u Andaluziji čuvajući vezu s Amerikom. A s druge strane, nakon pojave drugih kreditora, portugalski su marranos i denoveški p a rtita n ti više puta pristali da opet udu u igru. Tako primjerice 1630, 1647. ili 1660.333 Ako su se u to upustili, nije Ii to znak da je pristizanje bijele kovine u Sevilju, a kasnije i u Câdiz bilo obilatije nego što to kažu službene brojke ?334 Zbog toga posuđivanje Španjolskoj postaje lakše, pa i unosnije. A osim toga, posuđivanjem se dolazi do veće mogućnosti sudjelovanja u velikom krijumčarenju bijele kovine kojom se opskrbljuje Evropa. Đenovežani nisu propustili ni tu priliku. Da bi doprla do Španjolskog izvora, Genova je raspolagala i izvozom proizvoda svoje manufakture. Više nego Venecija, ona je imala udjela u evropskom industrijskom usponu XVII. i XVIII. stoljeća, a nastojala je prilagoditi svoju proizvodnju zahtjevima tržišta Câdiza i Usabona, da bi došla do srebra iz prvog i do zlata iz ovog drugog izvora. Još 1786. Španjolska uvozi mnogo tekstila iz Genove, gdje »postoje čak i posebne tvornice za robu prema španjolskom ukusu; na primjer, veliki komadi svile... posuti sitnim cvjetovima... izvezeni na jednom od rubova velikim cvjetovima ispupčenog gustog veza. Te su tkanine bile namijenjene za svečenu odjeću; ima ih zaista divnih i vrlo skupih «.335 Isto je tako jedan veliki dio proizvoda radionice papira u Voltriju, nedaleko Genove, »bio namijenjen za Indiju, gdje se njime služe kao duhanom (sic) za pušenje «.336 Tako se Genova pomnjivo brani od konkurencije Milana, Vinceze, Nfmesa ili Katalonije. Politika đenoveških trgovaca se tako iskazuje kao prom jen­ ljiva i nepovezana, ali i kao gipka i kadra prilagođavanju kao svaka kapitalistička politika koja drži do sebe: u XV. stoljeću stati na put zlata između sjeverne Afrike i Sicilije; u XVI. domoći se preko Španjolske jednog dijela bijele kovine iz američkih rudnika; u XVII. povećati trgovačku eksploataciju po cijeni izvoza manufak­ ture. I, u svim razdobljima, baviti se bankarstvom i financijama već prema trenutačnim okolnostima. Nakon 1627. novčarstvo doista nije ostalo bez posla. Kako se španjolsku vladu nije moglo iskorištavati kao nekoć, denoveški je kapital tražio i našao druge klijente: gradove, vladare, države, obične poduzetnike ili privatnike. O tome možemo steći dobar

m

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Uzorci đenoveškog »indijskog« sukna (1698-1700). 194

Prije i poslije Venecije

uvid iz nedavnog djela Giuseppea Fellonia .337 Već i prije prekida iz godine 1627. denoveški kapital započinje »veliku i korjenitu preraspodjelu (svojih) financijskih zahvata«.338 Već 1617, Đenovežani ulažu u venecijanske vrijednosti. U Rimu, gdje su već u XVI. stoljeću zauzeli mjesto firentinskih bankara, sudjeluju u obnovi papinskih zajmova prigodom stvaranja Monte d'Oro (1656) koje­ ga je prvi kapital potekao u cijelosti od denoveških upisa .339 Prva se ulaganja u Francuskoj čine između 1664. i 1673340 U XVIII. stoljeću kretanje investiranja širi se na Austriju, Bavarsku, Šved­ sku, na austrijsku Lombardiju, na gradove kao Lyon, Torino, Sedan ...341 Kao u Amsterdamu ili u Ženevi, i s jednakom politikom posrednika i nabavljača mušterija, industrija zajmodavanja zauzi­ ma u Gcnovi mjesto u svakodnevnom životu, kao što to opisuju »priručne novosti« igazzette. »Prošlog petka«, bilježi jedan fran­ cuski agent 1743, »uputili su za Milano (koji jc tada bio pod Austrijom) pod dobrom pratnjom više karuca sa 450.000 florina koje su građani ovog grada pozajmili kraljici Madžarske (Mariji Tercziji) na zalog od dragog kamenja o kojem smo već govorili«.342 A količina kapitala koji se ulažu u inozemstvu progresivno raste, kao da stari stroj dobiva na tome što se ubrzava brzinom XVIII. stoljeća: u milijunima lire de banco (u zaokruženim broj­ kama): 271 u 1725; 306 u 1745; 332 u 1765; 342 u 1785, i to uz godišnju dobit koja prelazi sa 7,7 milijuna u 1725- na 11,5 u 1785. Lira di banco, đenoveška jedinica plaćanja, ne mijenjajući se između 1675. i 1793, vrijedila je 0,328 grama zlata. Ali, čemu računati u tonama zlata? Bolje će biti ukratko reći da jc prihod denoveških kreditora 1785. bio nešto više od polovice sveukup­ nog prihoda 343 Genovc (približno izračunato). Ali kako je tek čudno da je Genova, uza sve novo širenje svojih financijskih ulaganja, ostala vjerna geografskim okvirima svojeg nekadašnjeg sjaja! Denoveški kapital, obratno od nizozemskog i ženevskoga, ne ide u Englesku, dok se naveliko investira u Fran­ cuskoj (35 milijuna livra iz Toursa pred samu Revoluciju). Da li je tome tako što na sjeveru katolička Genova nailazi na mrežu protestantskih banaka? Ili jc uzrok možda prije u tome što su stare navike ograničile okvire misli i mašte denoveških poslovnih lju­ di ?344 U svakom slučaju, taj jc izbor učinio da se denoveški kapital stropoštao zajedno sa svim katastrofama koje su zadesile stari francuski režim. No, već u idućem stoljeću Genova je opet, ne znam po koji put, najživlja pokretačka snaga Poluotoka. U vrijeme 195

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

stvaranja brodova na parni pogon i u vrijeme Risorgimenta, ona će izgraditi industriju, pa snažnu m odernu trgovačku m ornaricu, a i B anco d ’I ta lia bit će u znatnoj mjeri njezino djelo. Jedan će talijanski historičar reći: »Genova je ostvarila talijansko jedinstvo« i odm ah će dodati: »i to na svoju korist «.345

Da se vratimo ekonomiji—svijetu Ali, preustrojstvo ili, bolje rečeno, uzastopna preustrojstva đenoveškog kapitalizma nisu dovela Genovu u središte ekonom ije-svijeta. Njezino se »stoljeće« na m eđunarodnoj pozornici zavr­ šilo već prije 1627, možda 1622, kad su se počeli osipati sajmovi u Piacenzi.346 Kad se prati kronika te presudne godine, stječe se dojam da su se Mlečani, Milanci i Firentinci desolidarizirali s đenoveškim bankarima. A možda nisu mogli nastaviti svoju surad­ nju s Gradom Svetog Jurja a da se i sami ne uvale u opasnosti? Ili možda sama Italija nije više bila kadra plaćati cijenu denoveškog prvenstva? Ali nedvojbeno je također da je cijela evropska eko­ nom ija bila nesposobna podnositi takvo kolanje povjerbene mase koja je bila u nesrazm jeru s gotovinskom masom i opsegom proizvodnje. ĐenoveŠka konstrukcija, odveć komplicirana i am­ biciozna za ekonom iju Starog poretka, sama se od sebe raspala s evropskom krizom XVII. stoljeća. Utoliko više što se Evropa tada priklanja sjeveru i to ovaj p ut za čitava stoljeća. Kad su Denovežani prestali biti financijski arbitri Evrope i kad zbog toga više nisu bili u središtu ekonomije-svijeta, karakteristično je da je njihovu ulogu preuzeo Amsterdam kojega se nedavni uspon temeljio na trgovačkoj robi, a to je drugi signum temporis. Financijsko će doba doći i za Amsterdam, bit će to kasnije, ali će to doba ponovo postaviti — na čudnovat način — iste one problem e s kojima se sukobljavalo đenoveško iskustvo.

196

Poglavlje 3

EVROPA, STARE EKONOMIJE S GRADSKOM PREVLAŠĆU: AMSTERDAM S

Amsterdamom 1 se zaključuje razdoblje gradova s imperijalis­ tičkom strukturom i imperijalističkim sklonostima. »To je posljed­ nji put«, piše Violet Barbour, »da jedno pravo carstvo trgovine i kredita postoji bez potpore jedne moderne jedinstvene države .«2 Važnost tog iskustva je u tome što se nalazi između dviju susljednih faza ekonomske hegemonije: s jedne strane gradovi, a s druge moderne države i nacionalne ekonomije — sa, u početku, pr­ venstvom Londona koji se oslanja na Englesku. U središtu Evrope, napuhane svojim uspjesima, koja teži tome da pri kraju XV11I. stoljeća postane čitav svijet, dominantna je zona morala rasti kako bi cjelina bila uravnotežena. A gradovi, usamljeni ili gotovo sami, nedovoljno potpomagani bliskom ekonomijom koja bi ih oja­ čavala, uskoro više neće imati dovoljno težine. Na pozornicu stupaju teritorijalne države. Do nastupanja Amsterdama, koji nastavlja jednu staru situ­ aciju, došlo je po starim pravilima: jedan grad zauzima mjesto drugog grada, Antvvcrpena i Gcnove. No, istodobno sjever ponovo stječe prevlast nad jugom i to sada — definitivno. Prema tome, ne dolazi Amsterdam samo nakon Antwerpena, kao što se to često kaže, već on preuzima i mjesto Sredozemlja, koje je za vrijeme denoveške međuigre 3 još uvijek veoma značajno. Na mjesto pre­ bogatog mora, obasutog svim darovima i prednostima, dolazi ocean, koji je dugo vremena bio proleter, more još uvijek slabo iskorištavano, kojemu je m eđunarodna raspodjela zadataka do tada udjeljivala samo najgrublje i najmanje unosne poslove. Uz­ mak denoveškog kapitala i sa svih strana napadane Italije otvorio jc put pobjedi sjevernih mornara i trgovaca. 197

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Do te pobjede ipak nije došlo u jednom danu. A niti je lako došlo do propadanja Sredozemlja i same Italije, jer se nit tog propadanja odmotava malo-pomalo, u etapama koje slijede pola­ gano jedna za drugom. Oko godine 1590. engleski brodovi po­ novo prodiru u Unutrašnje more. Dvadeset godina kasnije pojavljuju se i nizozemski. No to ne znači da su zbog toga odmah iz Sredozemlja nestale nave, sagite, marciljane ili karamusali. Da bi invazija sjevernjačkih prijevoznika dala ploda, valjalo je postići da im pristaništa sjeverne Afrike, luke Livorna i Ancone, kao i ispostave na Levantu budu otvorene i sigurne, da bogati sredozem-

Sabor Ujedinjenih pokrajina, na zasjedanju 1651, sa svim ceremoni­ jalom suverene države. (Otisak Rijksmuseuma.)

198

Amsterdam

ni gradovi prihvate usluge došljaka i da pristanu da ih uzimaju u najam. Trebalo je da Englezi 1579. zaključe svoje capitulations s Visokom portom, što će Holanđani učiniti tek 1612. Ktome je bilo nužno da sukno, platno i drugi industrijski proizvodi sjevera prodru na sredozemna tržišta, da iz njih izguraju lokalne proiz­ vode koji su tu bili oduvijek .4 Još je na početku XVII. stoljeća Venecija sa svojim kvalitetnim tkaninama vodila glavnu riječ na tržištima Levanta. Valjalo je dakle istisnuti Veneciju i druge gra­ dove. I, najzad, čekati da se hegemonija đenoveških kredita m alopomalo istopi. Sve te procese, koji su se odvijali više ili manje brzo, uključuje u sebi uspon Amsterdama, a on, za razliku od Antwerpena, neće više dati ruku ekonomijama Sredozemnog mora.

199

UJEDINJENE POKRAJINE VIĐENE IZNUTRA

Suvremenici nisu vidjeli n iša . Nepažljivi, kao i uvijek, prema dugim prethodnim procesim a, odjednom otkrivaju nizozemsku veličinu, kad je ona već bila dostignua, kad naprosto zasljepljuje Tada nitko ne razumije nagli uspon, sjajni procvat, neočekivanu moć jedne a k o male zemlje koja je u neku ruku posve nova. I tada svi govore o »začudnom« blagosanju, o »ajni«, o nizozemskom »čudu«.

Sitan , po prirodi siromašan teritorij Ujedinjene su pokrajine uzak teritorij, nimalo veći od galicijskog kraljevstva, reći će 1724. jedan Španjolac5; manji je od polovice Devonshirea, ponovit će kasnije Turgot 6 nakon Engleza Tuckera. »Jedna vrlo skučena zemlja«, tumačio je već jedan am basador Luja XIV (1699), »kojoj m orsku stranu čine neplodne dune, koja je i na toj strani, kao i ondje gdje teku rijeke i gdje je presijecaju kanali, izložena čestim poplavama; ne valja ni za što drugo osim za ispašu stoke koja je jedino njezino bogatstvo; ono pšenice i drugog žita što ondje rodi nije dovoljno da ishrani ni stoti dio njezina žitcljstva«.7 »Niti da nahrani«, ironizira Defoe, »sve pijetle i kokoši .«8 »Sve što Nizozemska proizvodi«, tvrdi jedan drugi kazivač 1697, »jest maslac, sir i zemlja za grnčariju .«9 »Polovica ove zemlje je pod vodom«, objašnjava veoma ozbiljni španjolski ekonomist Ustariz (1724), »ili se sastoji od zemljišta koje ne može ničim uroditi, a svake se godine obradi ne više od jedne četvrtine, pa zbog toga više pisaca tvrdi da urod čitave zemlje dosegne jedva četvrtinu onoga što se tu pojede .« 10 »Nizozemska je nezahvalna zemlja«, još će oštrije reći jedno pismo iz 1738. »To je zemlja koja pluta nad m orem i livada poplavljena kroz tri četvrtine godine. To je zemljište tako usko i tako jadno da ne bi moglo nahraniti peti dio svog stanovništva .«11 Accarias de Sérionne, koji je ipak bio dobar poznavalac tih stvari, tvrdi bez oklijevanja (1766) da Nizo200

Am sterdam

zemska (to jest Ujedinjene pokrajine) »nikad nije imala čime nahraniti i odjenuti četvrtinu svojih ljudi«.12 Ukratko, siromašna zemlja: malo pšenice, i to slabe kakvoće, malo raži, malo zobi, malo ovaca, bez loze, osim možda na kakvom zaklonjenom zidu koje poljske kućice ili u kojem vrtu, bez drveća, osim uz kanale u Amsterdamu ili okolo sela. Naprotiv, ima livada, mnogo livada koje se »potkraj listopada, a ponekad i u studenom počinju prekrivati vodom koja narasta sve više s vjetrovima, olujama i neprestanim kišama (...) Tako da se na mnogim mjestima mogu vidjeti samo brane, zvonici i kuće koje kao da izranjaju iz velikog mora «.13 Voda što napada kroz zimu iscrpljivat će se »u proljeće pomoću mli­ nova« .14 Sve je to čudno, gotovo apsurdno za čovjeka iz Sredozemlja: »Zemlja je niska«, piše 1567. Firentinac Lodovico Guicciardini, »sve su rijeke i veći kanali medu branama, tako da ne teku u razini tla, i na mnogim mjestima čovjek s velikim čuđenjem vidi da je voda iznad zemlje «.15 Dva stoljeća kasnije, za jednog je putnika koji je došao izŽeneve (1760), »sve umjetno u pokrajini Holandiji, sve pa i zemlja i sama priroda « .16 A španjolski će putnik Antonio Ponz 17 (1787) čak reći: »Više imaginarno i poetično nego stvarno!«

Pothvati zemljoradnje Pa ipak, Ujedinjene pokrajine imaju i tlo, i sela, i gospodarstva. U Gelderlandu ima čak i siromašnih plemića sa seljacima koji im služe; to je dakle autentični komadić feudalne Evropc\gentlemen farmers u Groningenu; gospodari-zakupnici u Friziji.18 Oko Leidena intenzivna povrtlarska kultura —njezini se proizvodi izvikuju na ulicama Amsterdama — i najbolji maslac u Ujedinjenim pok­ rajinama19, a k tome postoji i jedan most preko Stare Rajne koji se zove »žitni most, jer na sajmeni dan onamo dolaze seljaci sa svojim žitom «.20 Tu i tamo sreću se imućni seljaci, odjeveni u crno, bez kabanica, ali su »njihove žene pretrpane srebrom, a na prstima nose mnogo zlatnog prstenja «.21 Najzad, svakog proljeća »dolazi velik broj mršavih goveda iz Danske, s Jütlanda, iz Holsteina, koje smjesta vode na pašnjake; tri tjedna kasnije vidimo ih oporavljene i tuste «.22 »Polovicom studenoga (gospodari dobrih kuća) kupuju vola ili jednu polu, već prem a broju ukućana, kojeg sole i suše na dimu... jedu sa salatom, s maslacem. Svake nedjelje vade iz soli jedan dobar komad koji peku, i to im je dosta za nekoliko obroka, 201

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

19. BURGUNDIJSKA NIZOZEMSKA GODINE 1500. Razmjer gradskog stanovništva dosiže već 1500. rek ordnu razinu. Više od 40% u Flandriji, ali također i u pokrajini Holandiji. (Prem a Janu d e Vriesu, The Dutch Rural Economy in the Golden Age, 1500-1700, str. 83 )

pa se taj kom ad hladan vraća na stol s nekoliko komada kuhana mesa, s mlijekom i kakvim povrćem ...«23 S obzirom na malo raspoloživa zemljišta, stočarstvo i zem­ ljoradnja m oraju se oslanjati sam o na visoku proizvodnost. Blago je bolje hranjeno nego drugdje. Krave daju do tri vedra mlijeka dnevno .24 Zem ljoradnja se najčešće pretvara u povrtlarstvo i iz­ nalazi složene načine izmjene kultura; zahvaljujući gnojivu, uk­ ljučujući uporabive gradske otpatke, dolaze do boljih uroda nego drugdje. Napredak je dovoljno vidljiv već 1570. da može igrati nekakvu ulogu u prvim koracima ekonomije zemlje. To je navelo Jana de Vriesa 25 da ustvrdi kako kapitalizam u Nizozemskoj raste iz njezina da. Istina je da napredak koji je slijedio, prem da u malim raz­ mjerima, započinje poljoprivrednu revoluciju, koja će zahvatiti Englesku, ali to je druga pripovijest. Važno je da su se u dodiru s gradom sela ubrzo počela komercijalizirati, u neku ruku ur­ banizirati i živjeti kao gradovi od izvanjskih prinosa. Budući da se ovako ili onako žito bar za jednu polovinu potrošnje m ora uvoziti (ti su podaci vjerodostojni), nizozemska se zemljoradnja orijentira na najunosnije kulture: lan, konoplja, repica, hmelj, duhan, pa 202

Amsterdam

biljke za bojenje, vrhovnik i broć, a ovaj posljednji donose bjegun­ ci iz Flandrije .26 Ti proizvodi za bojenje dolaze u dobar čas, jer su sukna koje je Engleska izvozila bila neuradena, ili kako se govorilo »u bijelo«, pa su im davali apreturu i bojili ih u Nizozemskoj. A, valjanje i bojenje sami udvostručuju cijenu proizvodnje grubog sukna (sirovina, češljanje, predenje i tkanje) .27 Odatle i odluka Jakova I iz 1614. kojom zabranjuje izvoz engleskih sukna »u bijelo «.28 No, učinak je bio potpuni fjasko, budući da Englezima nije uspijevalo da u postupcima bojenja i apreture budu kon­ kurentni Nizozemcima, kojima je prednost bila u već uvedenoj tehnici i, ništa manje, u činjenici što su sredstva za bojenje imali pri ruci u vlastitoj zemlji. Kako m alo-pom alo popuštaju pred izazovom industrijskih kultura, seljaci se moraju nužno okrenuti tržištu, kako za preh­ ranu, tako i za kupovanje drva i treseta. I time je izolacija bila pobijeđena. Velika sela postaju središta okupljanja i često imaju svoju tržnicu, a čak i sajam. Trgovci se tada često izravno obraćaju proizvođaču .29 Naglašena seoska komercijalizacija znači isto što i seljačko bogatstvo. »Ovdje nije nikakvo čudo sresti bogata seljaka koji ima sto tisuća funti i više .«30 Pri svemu tome, nadnice se na selu sve više približavaju nadnicama u gradu .31 Čujmo jednu zabilješku Pietera de la Courta (1662): »Naši su seljaci primorani davati tako visoke plaće svojim radnicima i slugama da ovi odnose dobar dio njihovih zarada i žive udobnije nego njihovi gospodari; iste nevolje srećemo po gradovima medu obrtnicima i slugama koji su nepod­ nošljivi i manje uslužni nego na bilo kojem drugom mjestu na svijetu«.32

Prenapregnuta urbana ekonomija Ako ih usporedimo s ostalom Evropom, male Ujedinjene pok­ rajine se iskazuju kao prcurbanizirane, previše organizirane, iz samog razloga gustoće svojeg stanovništva. Ona je »srazmjerno najveća u Evropi«, kako kaže Isaac de Pinto .33 Jedan putnik koji 1627. ide iz Bruxellesa u Amsterdam »nalazi da su svi nizozemski gradovi isto toliko puni naroda kao Što su gradovi što ih drže Španjolci (u južnoj Nizozemskoj) prazni...; a od jednog do drugog 203

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

grada razdaljina jc dva ili tri sata«. On sreće »tolike gomile ljudi da ni po rimskim ulicama nem a toliko kočija koliko ovdje ima kola ispunjenih putnicima, a kanali koji teku u svim smjerovima diljem zemlje prekriti su (...) nebrojenim brodovim a «.34 Zar je to čudno? Polovica pučanstva Ujedinjenih pokrajina živi u gradovima 35 — što je evropski rekord. Odatle sva m nožina razmjena, redovitost veza, obaveza potpunog iskorištavanja morskih puteva, rijeka, cesta koje oživljava, kao i u ostaloj Evropi, kotrljanje seljačkih kola. Ujedinjene pokrajine — Holandija, Zeeland, Utrecht, Geldern, Overyssel, Frizija, G roningen — predstavljaju uniju od se­ dam sitnih državica koje se sm atraju nezavisnima i ponose se time što se tako i ponašaju. Zapravo, svaka je od tih pokrajina jedna više ili manje gusta m reža gradova. U Holandiji je šest starih gradova koji imaju pravo glasa u holandskom Saboru, a njima se pridružilo još dvanaest gradova m eđu kojima i Rotterdam. Svaki od tih gradova ima svoju upravu, sam ubire poreze, dijeli pravdu, budno pazi što m u radi susjed, neprestano brani svoje povlastice, svoju autonom iju i svoja fiskalna prava. 1 upravo zbog toga ima toliko mnogo putarina36, zapravo »jedna golema masa plaćanja za prije­ laz «37 i beskrajne m uke oko gradskih prava. Ipak, to sitno dijeljenje državne uprave, ta nevjerojatna decentralizacija istodobno stvara određenu slobodu pojedinaca. Patricijska buržoazija koja upravlja gradom ima svu vlast u pravosuđu, kažnjava na svoj način, osuđuje na trajno progonstvo iz grada ili iz pokrajina onoga koga hoće i to jc praktički besprizivno. Zauzvrat, ona brani svoje građane, štiti ih i osigurava im obranu od viših sudova .38 Budući da valja živjeti, nizozemski gradovi ne mogu izbjeći nuždi zajedničkog djelovanja. »Njihovi su interesi«, kaže Pieter de la Court, »ulančani jedni uz druge.«391 kako god da su ti gradovi svadljivi i ljubom orni jedni na druge, košnica im nameće svoje zakone, sili ih da udruže napore, da povezuju svoje djelatnosti, i trgovačke i industrijske. Oni sačinjavaju blok moći.

Amsterdam Ti se gradovi dakle vezuju jedan za drugi dijeleći zadatke, m eđu­ sobno se isprepleću, zauzimaju razine jedan nad drugim, tvore piram idu. To pretpostavlja u njihovu središtu ili na njihovu vrhun­ cu jedan, za njih vezani, prem oćni grad, koji je utjecajniji i koji jc kadar zapovijedati više nego drugi. Prema drugim gradovima 204

Am sterdam

Čudesna karta Ujedinjenih pokrajina preplavljenih vodom i pijeskom Sjevernog mora koji okružuju obale i otoke. Kartu je izdaoJohannes Lootz, oko 1707, ali nije prodavana. Jedan primjerak u Bibliothèque Nationale, GeDD 172, karta 52. (Otisak B. N.) 205

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Amsterdam: toranj nazvan Haringpakkerstoren, A. Storck Nieuwershuis, Zbirka B. de Gensvan. (Otisak Giraudon) Ujedinjenih pokrajina, Amsterdam zauzima isti položaj kao i Vene­ cija prema gradovima na Terra fermi... Kao Venecija, kojoj je ona začudno slična fizička replika, s posvudašnjim vodama, koje ga razdvajaju na otoke, otočiće, kanale i, da sve bude slično, okružuju ga »močvarom«40, sa svojim vaterschepenAX, teglenicama koje ga opskrbljavaju pitkom vodom isto kao što to brodovi s Brente čine za Veneciju. Zar slana morska voda ne drži u okovima oba grada? 206

Amsterdam

Pieter de la Court42 tumači da je Amsterdam nastao kao posljedica jednog plimnog udara koji je »probio kraj Texela« zaštitni pojas duna i odjednom stvorio Zuydersee (1282); od tada se moglo »prijeći Теу u velikim brodovima«, a mornari s Baltika odredili su za svoje sastajalište Amsterdam, koji je do tada bio obično selo. Unatoč toj pomoći prirodnih snaga, pristup gradu bio je težak, pogibeljan ili bar vrlo složen. Brodovi što dolaze u Amsterdam moraju čekati u Texelu ili Vlieu, na samom ulazu u Zuydersee, gdje pijesak predstavlja stalnu opasnost; a oni koji napuštaju grad zaustavit će se u tim istim lukama i čekati povoljan vjetar. I pri ulazu i pri izlasku nameće se dakle neizbježiva stanka, i to je vrijeme za pomnjivu kontrolu koju vrše tamošnje vlasti. To je bio povod skandalu, koji je nama danas smiješan, a izazvao ga je u ožujku 1670. nehajni dolazak jedne francuske fregate, koja je k tome bila i kraljev ratni brod, a prošla je iz Texela u Amsterdam bez prethodnog dopuštenja .43 Postoji još jedna dodatna teškoća: veliki trgovački brodovi nisu mogli preploviti plićake koji se pros­ tiru na sjever od Amsterdama na podvodnom pješčanom sprudu Pampiusa, sve dok 1688.44 nisu došli na ideju o jednom lukavom postupku: dvije velike maune — nazvane devam a — pristaju uz preveliki brod sa svake strane, s jedne na drugu ispod korita broda provlače lance, podižu ga i vuku na odredište. Uza sve to, amsterdamska je luka puna do prskanja. »Nikad nisam vidio nešto što me je toliko zapanjilo«, kaže 1738. jedan putnik; »ako to čovjek nije vidio, ne može zamisliti: veličanstveni utisak kad je dvije tisuće brodova zaklonjeno u istoj luci «.49 A jedan vodič iz 1701. govori o osam tisuća brodova, »kojih jarboli i užad tvore nešto kao šumu, ali toliko gustu da sunce jedva prodire kroz njezine krošnje ...«46 Dvije tisuće ili osam tisuća: nemojmo se inatiti. Ono što je neosporivo, jesu brojne zastave koje se mogu vidjeti sa Trga Daam. Taj brod »koji vam se čini da je nov novcat«, objašnjava isti vodič, »pripada Nijemcima, nosi zastavu s grbom lavljih ralja na zlatnim poljima... Drugi je iz Đrandenburga i nosi raskriljenog orla na srebrnom pijesku; onaj je opet iz Stralsunda, a ima sunce na zlatnoj podlozi. A tu su i brodovi iz Lübecka, iz Mletaka, pa Englezi, Škoti, Toskanci, Dubrovčani (srebrna podloga sa štitom i trakom na kojoj piše Libertas). Vidi, ali da li je to moguće?, ima i jedan iz Savoje! A malo dalje su glomazni brodovi, uređeni za lov na kitove. A neću vam tumačiti što znače one bijele zastave, jer ste vi Francuzi«.47 Uostalom, ako čitate Gazette d ’­ Amsterdam'4в, stotine brodova plove prema vama, kazuju vam 207

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

svoje ime i opisuju svoj put. God. 1669. uplovljavaju u Texel, na putu iz Bordeauxa, 18. veljače: La Cigogne, Le Chariot de Lin, Le Soleil Levant, Le R enard de Bilbao, Le D ouble Cotre de Nantes; 12. veljače: Le Figuier d e la Tercère, La B aleine Bigarrée iz Bor­ deauxa; nešto kasnije, Le Chariot à Foin na putu iz Bilbaoa, Le Lévrier, dolazi iz Calaisa, L’A gneau Bigarré, vračajući se iz Galicije; u lipnju Le Pot de Fleurs, »dolazeći iz Moskovske Rusije (sigurno izArhangelska), gdje je prezimio; doznajemo da je u veljači LePot à Beurre uplovio u Alicante«. Taj prom et čini da je Amsterdam »opće skladište svijeta, sjedište izobilja, sastajalište bogatstava i — miljenik nebesa «.49 Ali tom e ne bi bilo tako bez prinosa pokrajina i nizozemskih gradova. To je condicio sine q u a non amsterdam ske veličine. Za Jana de Vriesa, srce onoga što mi nazivamo ekonomijom-svijetom sa središtem u Amsterdamu, nije sam o Holandija, kao što se obično govori, već i sav onaj pojas nizozemske zemlje koji je povezan s m orskom trgovinom: Zeeland, Frizija, Groningen i dio Utrechta. A sami Geldern, države Generaliteta i Overyssel ostaju izvan velike igre, jer su to sirom ašne i starom odne oblasti, koje su još »u srednjem vijeku«. Suradnja između »srca« i Amsterdama dovodi do raspodjele zadataka: industrija napreduje u Leydenu, Haarlemu i Delftu; brodogradnja u Brillu i Rotterdamu; D ordrecht živi od zamašnog rajnskog prom eta; Enkhuizen i Rotterdam kontroliraju ribarstvo na Sjevernom m oru. Isto tako, Rotterdamu, koji je najmoćniji od gradova izvan m etropole, pripada najbolji dio od trgovine s Fran­ cuskom i s Engleskom; Haag, kao političko središte, pom alo je kao jučerašnji i današnji W ashington u Sjedinjenim Američkim Dr­ žavama. Dakle, nije to slučaj što se Lstočnoindijska kom panija dijeli na posebne kom ore; a ni to što se, osim Amsterdamske banke, utem eljene 1609, otvaraju druge, koje imaju manji promet, ali su poprilici isto, u Middlebourgu (1616), u Delftu (1621), u Rotterdamu (1635). Pierre Baudet može s pravom reći, para­ frazirajući dobro poznatu parolu o Fordu i Sjedinjenim Američ­ kim Državama: »Ono što je dobro za Amsterdam, dobro je i za Ujedinjene pokrajine«, ali Amsterdam je prinuđen da računa sa svojim suradnicim a, da strpljivo podnosi zavist i neprijateljska raspoloženja drugih gradova i da im se, kad se ne može drugačije, prilagođava. 208

Amsterdam

Čudnovato i raznovrsno pučanstvo Gradovi su potrošači radne snage. Urbana cjelina Ujedinjenih pokrajina napreduje samo zahvaljujući rastu pučanstva: milijun stanovnika 1500, a dva milijuna 1650. (od čega jedan milijun u gradovima). Takav se rast ne može pripisati samom žiteljstvu s toga tla. Uspon holandske ekonomije zove i iziskuje priliv stranaca — on je dijelom i njihovo djelo. Neće oni svi tu naći Obećanu zemlju, kao što je i pravedno. Nizozemsko je blagostanje neprestano uključivalo postojanje brojnog proletarijata, zbijenog po stra­ ćarama, primoranog da se najbjednije hrani. Lov na mršave harin­ ge u mjesecu studenom »zabranjen je u Holandiji oglasima, ali se tolerira jer ta riba služi za hranu siromasima «.50 Sve je to, kao i u Genovi, pod krinkom aktivnih službi milosrđa, što donekle ubla­ žuje eventualne klasne sukobe. Jedna je nedavna izložba u Grad­ skoj vijećnici Amsterdama ipak jasno izložila potresne prizore bijede u Holandiji XVII. stoljeća, gdje su bogataši bogatiji nego drugdje, a siromasi brojniji, a možda i nevoljniji nego drugdje, ako ni zbog čega drugoga a ono zbog neviđene i trajne skupoće života. Međutim, svi useljenici ne dolaze u Holandiju da traže neku varavu sreću. Ima ih mnogo koji bježe od rata i pred vjerskim progonima, a to su bile prave pošasti XVI. i XVII. stoljeća. Nakon primirja potpisanog sa Španjolskom 1609, Ujedinjene pokrajine bile su pred razbijanjem svoga saveza i gotovo da su uništile ono što im je služilo kao država, a sve zbog žestine vjerskih sukoba i političkih nesporazuma (regenti gradova proti\ stathoudera Mauricea od Nassaua). No taj val nasilja, završen pobjedom protes­ tantske ortodoksije na sinodu u Dordrechtu (1619) i pobjedom vlasti stathouderata nakon smrtne kazne izvršene iste godine nad Johanom Van Oldenbarneveltom, nije potrajao, a nije ni mogao potrajati u jednoj zemlji u kojoj su katolici bili brojni, gdje su na istoku pristaše Luthera i gdje su protestantski disidenti bili i dalje aktivni. Tolerancija se napokon uspostavila i ojačala, istovremeno s individualnim slobodama, čemu je išla naruku razmrvljenost političke vlasti. »Funkcionari reformirane vjere imali su na kraju veoma ograničen uspjeh u njihovu pokušaju da Republiku pret­ vore u protestantsku državu po uzoru na Zenevu.«5! Tolerancija se sastoji u tome da se ljudi prihvaćaju kakvi jesu, utoliko više Što, bili oni radnici, trgovci ili bjegunci, svi pridonose bogatstvu Republike. Uostalom, može li se zamisliti jedno »sre­ 209

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

dište« svijeta koje ne bi bilo snošljivo, osuđeno da to bude, koje ne bi prihvaćalo ljude koji su m u i te kako potrebni, i to onakve kakvi m u dolaze? Ujedinjene pokrajine sigurno su bile sklonište, brod za spašavanje. Odatle »veliki priliv ljudi koje su ratovi pot­ jerali ovamo (...) pop u t one ribe na norveškoj obali kad osjeća blizinu kita «.52 Sloboda savjesti se nameće, postaje pravilom. »U ovoj Republici«, piše 1672. jedan Englez, »nitko se s pravom ne m ože tužiti da je om etan u svojoj savjesti...«53 Ili, ovo kasno holandsko svjedočanstvo (1705): »Svi narodi svijeta mogu se tu moliti Bogu prem a svom srcu i prem a poticaju svoje savjesti, i prem da je vladajuća vjera ona reform irana, svakomu je slobodno da tu živi u onoj vjeri koju ispovijeda i zato tu ima do 25 rim o­ katoličkih crkava i svatko m ože ići u crkvu javno kao u samome Rimu .«54 Historičari-dem ografi, bolje nego drugi, poznaju tu raznolikost vjeroispovijesti, jer se za svoje statistike (primjerice u Rotterdamu ) 55 suočavaju s desetinama različitih matičnih knjiga (reform irani Nizozemci, valonski Škoti, prezbiterijanci, episkopalci, luterani, rem onstranti, menoniti, katolici i Židovi). Valja zapaziti da katolici najčešće predstavljaju najniže klase, navlastito na teri­ toriju Generaliteta. Useljenici se redovito zadovoljavaju najgrubljim poslovima, ali kao što kaže jedan Holandanin 1662, »onaj koji hoće u Holandiji raditi, ne može um rijeti od gladi (...), pa čak i oni koji izvlače izmete iz kanala pom oću nekakva željeza i mreža privezanih za batinu zarađuju pola škude na dan k a d hoće dobro raditi«.56 Potcrtao sam posljednje riječi. Opasnost od relativno visoke plaće je u tom e što mogu, kad mi je osiguran onaj najsiromašniji život, sebi dopustiti raskoš da ne radim na redovit način. A valja da postoje i ti bijednici ako hoćem o imati čistače, radnike za teške poslove, nosače, istovarivače, vodovože, kosce koji za vrijeme kosidbe idu u Friziju, kopače koji se m oraju žuriti da izvuku treset pred nadolaženjem voda ili zimskih mrzavica. Ovi posljednji ra­ dovi redovito dopadaju njemačkim useljenicima, onim jadnicima koji kao da se množe nakon 1650. i koje se označava općim imenom Hollandganger. to jest oni koji idu u Holandiju, često da bi radili na bonifikaciji polderâ .57 Susjedna je Njemačka pravi rudnik jeftine radne snage i ona opskrbljuje Ujedinjene pokrajine ljudstvom za vojsku, za brodovlje, za prekom orske zemlje, za poljske radove (takozvane H a nnekem aaief) i najzad za gradove u kojima se stječu toliki poepen i moffen. 210

Am sterdam

20. RAST GRADSKOG STANOVNIŠTVA Taj je rast, prije svega u prilog Amsterdama, bio u srcu uspona Ujedinjenih pokrajina. (Prema Janu de Vriesu, Tbe Dutch Rural Economy..., op. cit., sir. 89.)

U sveukupnom broju useljenika, počasno mjesto pripada obrtnicima, koji su brojni u tekstilnim centrima u Lcydcnu (serž, kamelot i sukno); u Haarlemu (svila, bijelo platno); u Amster­ damu, gdje m alo-pom alo niču sve industrije 58 vunene tkanine, svile sa zlatom i srebrom, vrpce, marokinerija, pozlaćena koža, andlop, rafinerije šećera, različite kemijske industrije; u Saardamu, selu tik uz veliki grad, gdje se nalazi »najveće brodo­ gradilište na svijetu«. Za sve je te djelatnosti odlučna bila strana radna snaga. U Haarlemu su radnici koji su došli iz Ypresa i Honschootea omogućili tekstilni uspon grada. Jednako će tako, potkraj XVII. stoljeća, industrija Ujedinjenih pokrajina biti opet u napretku, pa čak i proširena masovnim dolaskom francuskih protestanata nakon opozivanja Nanteskog edikta (1685). Medu te valove bjegunaca, francuskih protestanata, ljudi iz Antwerpena ili Židova s Pirenejskog poluotoka, uvlače se brojni trgovci koji često raspolažu znatnim kapitalom. Posebno su se­ fardski Židovi59 uvelike pridonijeli bogatstvu Holandije. Werner Sombart60 drži da su oni u Amsterdam donijeli ni više ni manje nego kapitalizam. To je očigledno preuveličano. Naprotiv, nema dvojbe da su oni pružili ozbiljnu podršku gradu, kako na području mijenjanja, a još više u pogledu burzovnih spekulacija. Oni su bili 211

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

ne samo pravi m ajstori u tim djelatnostima već i njihovi stvaraoci. Bili su i vrlo dobri savjetodavci, inicijatori uspostavljanja čitavih m reža poslova iz Holandije prem a Novom svijetu i prem a Sredo­ zem lju .61 Pisac jednog engleskog pamfleta iz XVII. stoljeća izrazio je mišljenje da su ih amsterdamski trgovci privukli samo iz trgo­ vačkih interesa, jer su im Zidovi i drugi stranci otvorili svoju vlastitu svjetsku trgovinu .62 No, kao vješti trgovački ljudi, Židovi obično i idu onam o gdje ima izgleda za ekonomske uspjehe. Ako oni dolaze u tu i tu zemlju, znači da tamo sve ide dobro, ili bar da ide na bolje. A ako se povlače, ne znači da sve ide slabo, već da ide manje dobro. Đa li su Židovi počeli napuštati Amsterdam oko 1653?63 Svakako, trideset godina kasnije, 1688, oni idu za Vilimom Oranskim u Englesku. Znači li to da u to doba, unatoč svim vanjskim znakovima, s Amsterdamom ne ide tako dobro kao u prvim desetljećima toga stoljeća? Bilo kako bilo, nisu samo Židovi »stvorili« Amsterdam. Sva evropska trgovačka mjesta dala su svoj kontingent gradu koji je m orao uskoro postati ili je već bio središtem svijeta. Prvo mjesto nedvojbeno pripada antwerpenskim trgovcima. Kada ga je Alek­ sandar Farnese, nakon znamenite opsade, 27. kolovoza 1585. zauzeo, Antwerpen je predavajući se postigao blage uvjete, a u prvom redu za svoje trgovce m ogućnost da m ogu ili ostati ili napustiti grad odnoseći svoja do b ra .64 Oni koji su izabrali za mjesto svog progonstva Holandiju, nisu, prem a tome, došli golih ruku: donijeli su sa sobom kapital, upućenost, trgovačke veze, i u tome je neosporno jedan od uzroka brzog amsterdam skog uzleta. Jacques de la Faille, antwerpenski trgovac koji se nastanio u novoj prijestolnici sjevera, ne pretjeruje kad 23. travnja 1594. piše: »Ovdje se Antwerpen preobrazio u Am sterdam .«65 Zar trećina gradskog pučanstva nije u 1650. godini stranog porijekla ili zavičaja? Polovica prvih uloga Amsterdamske banke, utem eljene 1609, potječe iz južne Nizozemske. Amsterdam će zbog toga veoma brzo rasti (50.000 stanovnika 1600, 200.000 u 1700.) i pom iješat će u kratkom vremenu sve narodnosti, pretvarajući lako u prave »Dutchmene« mnoštvo Flamanaca, Valonaca, Nijemaca, Portugalaca, Židova, francuskih hugenota. A ono što je iz toga nastalo, i to na razini čitave zemlje, nije li to nizozemska »nacija«? Obrtnici, trgovci, improvizirani m or­ nari, m anuelni radnici, preobrazili su jednu skučenu zemlju i učinili je drukčijom i drugom . Ali, zar nije i procvat Holandije stvorio poziv na uspjeh i uvjete tog uspjeha? 212

Amsterdam

Amsterdam: Tržnica ribe, Gradska vijećnica, javna vaga. Bakrorez Wright i Schütz, 1797. (Atlas van Stolk.)

Najprije ribarenje Ujedinjene su pokrajine »Egipat Evrope«, dar Rajne i Meuse: tako je Diderot66 istakao riječne i kopnene karakteristike Ujedinjenih pokrajina. No, one su, prije svega drugoga, dar mora. Nizozemski narod »toliko voli more da se može slobodno reći da je na moru više u svom elementu nego na kopnu«.67Na Sjevernom moru, tako često razbješnjelom, on je završio sva svoja naukovanja: ribolov, obalnu plovidbu, prevoženje u daleke zemlje, pomorsko ratova­ nje. Kako reče jedan Englez 1625, Sjeverno je more bilo »aka­ demija mornara i pilota nizozemskih pobunjenika«.68 Ima dakle pravo William Temple: »Republika Ujedinjenih pokrajina izašla je iz mora i iz mora je smogla svoje snage«/9 Odvajkada su Holandija i Zeeland naselile svojim ribarima Sjeverno i druga susjedna mora. Ribolov je nacionalna industrija. I to najmanje četiri »industrije«. Prva, uz obalu i na slatkoj vodi, 21 3

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

osigurava raznovrsnu opskrbu »vrlo dobrom ribom«70; to je »obi­ čan« ribolov, ali po vrijednosti on znači koliko i polovica »pučinskog ribolova«, goleme industrije lova na haringe71, pored koje relativno skrom no djeluju lovine bakalara u vodama Islanda i na Dogger Banku 72 te »lov na kitove« — koji, tko će ga znati zašto, nazivaju »malim ribolovom«. Oko 1595.73 Holandani su otkrili Spitzberško otočje i tada su od baskijskih ribara naučili kako harpunom loviti kitove .74 U siječnju 1614. koncesija tog ribolova dana je kao m onopol jednoj kompaniji sa sjevera »od obala Nove zemlje do Davisovih vrata, uključujući Spitzberge, Medvjedi otok i druga mjesta «.75 Kom­ panija je bila raspuštena 164576, ali Amsterdam je ljubom orno čuvao kontrolu i dobit 77 od fantastičnih pokolja kitova na dalekom sjeveru, što m u je donosilo na tone ulja (za proizvodnju sapuna, za rasvjetu sirom ašnim ljudima, za obradu tekstila) i na kvintale kitove usi, kitove »brade«. U uspješnoj 1697. godini 78 »iz holandskih je luka isplovilo 128 brodova u lov na kitove, u ledu ih je postradalo sedam, a 121 se vratio u luku s ulovom od 1.255 kitova od kojih se dobilo 41.344 barila masti. Baril se prodaje redovito po 30 florina, što sve zajedno čini 1,240.320 florina. Svaki kit prosječno daje 2.000 libri usi, a to se cijeni na 50 florina po kvintalu, što za 1.255 kitova čini 1,255.000 florina, a dva zbroja zajedno dosižu iznos od točno 2,495.320 florina «.79 Iz tog se zapisa vidi da jedan brod kitolovac donosi u prosjeku desetak kitova, prem da je u srpnju 1698. samo jedan od njih donio u Texel 21 kita .80 Ta su bogatstva, međutim, mala stvar ako ih se usporedi s lovom haringe na Dogger Banku, duž engleskih obala, za vrijeme dviju sezona, od Ivanja do Jakovljeva i od Dana uzvišenja Svetoga Križa do Sv. Katarine .81 Za prvu polovicu XVIII. stoljeća brojke su upravo fantastične: 1.500 ribarica — jakih i dovoljno prostranih brodova u kojima se može priprem ati, soliti i stavljati ribu u barila, koju opet posebni brodovi dolaze preuzimati na mjesto ribolova i odnose u Holandiju i Zeeland (čak i u Englesku gdje se »holandska« haringa prodaje po nižoj cijeni nego haringa engleskih ri­ bara)82; na tih 1.500 buyssena ukrcano je 12.0 0 0 ribara i nešto oko 300.000 barila ribe. Prodavajući ih po Evropi, Holandija ima u tim soljenim i dimljenim haringama svoj pravi »zlatni rudnik «.83 Holandska bi trgovina »bila prepolovljena«, smatra Pieter de la Court, »kad bi se oduzela trgovina ribom i onim što je s ribom u vezi«.84 Kao što je Sir George Downing ( 8 . srpnja 1661) mrzovoljno 214

Amsterdam

primijetio, »trgovina ribom uključuje sol; haringe i sol na neki su način umnogostručili holandsku trgovinu na Baltiku«85; a baltička je trgovina, dodat ćemo, bila pravo izvorište holandskog blagosta­ nja. Pa ipak, nije li precijenjeno relativno mjesto ribolova u holandskoj ekonomiji? Nakon Cromwellova Navigacijskog zakona i prvog anglo-holandskog rata (1652-1654), »čudesni se ribolov« smanjio za više od dvije trećine88, a da zbog toga, protivno predskazivanjima Pietcra de la Courta, holandska mašinerija nije po­ sustala niti se pokvarila. Što se tiče manjeg učinka ribolova, on se objašnjava smanjenjem dobiti, što je posljedica skoka cijena i plaća. Samo još trgovci opreme i dobavljači za brodove zarađuju za život. Međutim, otpuštanja postaju uskoro prevelik teret. Ostalo će učiniti konkurencija stranih ribara: Francuza, Norvežana, Da­ naca. Uostalom, zbog toga što isti razlozi postižu iste učinke engleski ribolov nije uspio postići puni zamah, unatoč svim pov­ lasticama i pogodnostima koje su mu činjene. A i tu je bio razlog u odviše visokim troškovima .87

Holandska flota Pravo oruđe holandske veličine je njezino brodovlje koje sâmo odgovara svim ostalim evropskim flotama zajedno .88 Jedna fran­ cuska procjena iz svibnja 1669.89 — koja ostavlja po strani »razne heu i male (vrlo brojne) galiote koje imaju samo jedan jarbol i nisu podobne za dugu plovidbu« — dolazi »jednim računanjem, koje ja držim«, kaže Pomponne, »za utemeljeno«, do brojke od »šest tisuća« za cjelinu Ujedinjenih pokrajina. Po jedinici od 100 tona i po 8 m ornara posade, to bi činilo bar 600.000 tona i poprilici 48.000 mornara. To su brojke veoma velike za ono doba, a ne vjerujem da smo ih uveličali. Kvantitetu se pridružuje i kvaliteta. Već 1570. holandska su brodogradilišta izgradila jedan senzacionalni trgovački brod, Vlieboot, to jest »frula« ili »flauta«. To je jak brod, Širokih bokova, velike zapremnine, a kojim lako upravlja malobrojna posada, 20 % manje ljudstva nego na drugim brodovima iste nosivosti. Prednost je znatna, ako se uzme u obzir da su u dugoj plovidbi izdaci za ljudstvo (plaće, hrana) dugo zauzimali prvo mjesto medu troš­ kovima. Ovdje se čini da je holandska štedljivost najviše došla do izražaja: obrok na brodu je jednostavan i um jeren90, »riba i kaša 215

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

llolandska »frula«. Bakrorez W. Hollar, 1647. (Atlas van Stolk.) od prekrupe«; čak se i kapetani »zadovoljavaju... jednim koma­ dom sira ili odreskom soljene govedine od dvije ili tri godine«91; vina nema; lagano pivo, a ponekad za nemirna mora, malo агака, koji se škrto dijeli. »Od svih naroda«, zaključuje jedan Francuz, »Holandani su najbolji gospodari i k tome i najskromniji, najma­ nje popuštaju raskoši i bespotrebnim troškovima.«92 Jedno dugo francusko izvješće iz 1696. podrobno opisuje, ne bez pokoje strelice zavisti, prednosti što ih holandska flota ima pred svojim konkurentima. »Za trgovinu Holandani gotovo da ne plove drugačije nego u svojim flautima, koje za ratnih vremena prate oboružane fregate. To su veliki brodovi s velikim štivama u koje se može ukrcati mnogo robe; doduše slabi su za jedrenje, ali, premda su glomazni i jake grade, bolje odolijevaju moru, a treba im manje ljudstva nego drugim brodovima. Francuzi moraju uzi­ mati četiri ili pet mornara na brodovima od 20 do 30 tona da bi 216

Am sterdam

ovi mogli ploviti, dok Holanđani uzimaju 2 ili 3; na brodove od 150 do 200 tona Francuzi ukrcavaju 10 do 12 momaka, a Holandani 7 do 8 . Francuzi imaju 18,20 pa i 25 članova posade na brodu od 250, 300 ili 400 tona, a Holanđani 12 ili 16, najviše 18 ljudi. Francuski m ornar zarađuje 12, 16, 18 do 20 libri mjesečno, dok se Holanđani zadovoljavaju s 10 do 12, a časnici dobivaju razmjer­ no nešto više. Za hranu francuskim se mornarima mora davati kruha, vina, dvopeka od čistog brašna koji mora biti posvema bijel, svježeg i soljenog mesa, bakalara, haringi, jaja, maslaca, graška, boba, a kad jedu ribu, ona mora biti začinjena, a hoće je jesti samo u posne dane. Holanđani se zadovoljavaju pivom, kruhom i raže­ nim dvopekom, koji je često veoma crn, ali odlična okusa, sirom, jajima, maslacom, s malo soljena mesa, graškom, kašom, a jedu mnogo suhe ribe koja nije začinjena, i to svakodnevno, ne praveći razliku između posnih i mrsnih dana, a to stoji mnogo manje nego meso; Francuzi, koji su temperamentniji i više rade, imaju 4 obroka, Holanđani, koji su hladnije naravi, imaju 2 ili najviše 3. Francuzi grade svoje brodove od hrastovine spajane željeznim kavijama (ili čavlima), što mnogo stoji; većina holandskih brodova, a naročito oni koji ne idu dalje od Francuske, građena je od jelovine i kavije su im drvene, i premda su jedanput veći od naših, gradnja ih stoji polovicu nego nas za naše brodove. I snast ih manje stoji, jer su bliže sjeveru odakle dobavljaju željezo, sidra, konoplju za debelo konoplje i užad koje sami pletu jednako kao i platno za jedriljc «.93 Druga je prednost holandskog brodarstva u cijenama nji­ hovih brodogradilišta kojima se nitko ne može približiti; »njihova je tajna«, kaže se u jednom francuskom pismu, »u tome što znaju graditi kola (valja shvatiti brodove) jeftinije nego drugi «.94 Nedvoj­ beno je to zbog toga što im brodsko drvo, smola, paklina, užad i sve te dragocjene naval stores dolaze izravno s Baltika, uklju­ čujući tu i jarbolje, koje prevoze posebni brodovi .95 Ali i zbog toga što se služe modernijim tehnikama: mehaničke pile, strojevi za uspravljanje jarbola, proizvodnja zamjenjivih dijelova, i što su im majstori pravi vještaci u svom poslu. I to tako dobro ide da su se glasovita brodogradilišta u Saardamu, blizu Amsterdama, mogla obvezati »ako budu obaviješteni dva mjeseca unaprijed, da će svakog tjedna u preostalom dijelu godine izgraditi ratni brod koji je spreman da mu se stave snasti«.96 Dodajmo da je u Holandiji, pa ma o kojoj da je grani proizvodnje riječ, kredit lak, izdašan i jeftin. Nije, prem a tome, nimalo čudno što se holandski brodovi 217

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

izvoze u inozemstvo, poglavito u Veneciju, u Španjolsku, pa čak i na Maltu97, za plovidbu vitezova po m orim a Levanta. Osim toga, Amsterdam je postao prvo evropsko tržište za rabljene brodove. Nek vam se dogodi da vam brod nastrada na nizozemskim obalama, možete za nekoliko dana kupiti novi i sa svojom se posadom ukrcati ne trateći vremena; posrednik će vam čak naći i novi teret za prijevoz. Naprotiv, ako stignete kopnenim putem radi kupnje broda, bolje vam je da sa sobom dovedete i svoju posadu, jer u pitanjima prijevoza, kad je riječ o Ujedinjenim pokrajinam a, samo ljudi nem a u izobilju. Ne smijemo, m eđutim, misliti da se od tih ljudi iziskuje da budu iskusni pom orci. Dovoljno je da na brodu odgovorna mjesta budu u dobrim rukama. Za ostalo, dobro će doći bilo kakav novak. Samo, valja i njega naći. Nacionalno regrutiranje m ornara, koje se revnosno provodi čak i po selima unutrašnjosti, nije dostatno. Jednako kao što nije bilo dostatno Veneciji, kao što neće biti ni Engleskoj. Dakle, stranac nudi svoje usluge ili se one od njega i na silu dobivaju. Onim H ollandgàngerim a što su došli da rade motikom, lopatom ili kosom, događa se da se, a da gotovo ni sami ne znaju kako, nadu na palubi nekog broda. Kažu da je 1667. 3.000 engleskih i škotskih m ornara bilo u službi Ujedinjenih pokrajina98, a iz jednog francuskog pism a može se zaključiti da bi, za vrijeme Colbcrtovih nastojanja da oprem i brodovlje, 30.000 m ornara bilo vraćeno u Francusku, ponajviše iz holandske službe .99 Te nam brojke nisu zajamčene, ali jasno je da Holandija preuzim a sve to plovljenje po m orim a svijeta samo u onolikoj mjeri u kojoj od sirom ašne Evrope dobiva neophodnu dopunsku radnu snagu. A Evropa sam o čeka da joj udovolji. 1688, kad se Vilim Oranski sprem ao u Englesku, da s prijestolja protjera Jakova II, ljudstvo za brodovlje, koje će proći pred nosom flote Luja XIV, unovačeno je s izvjesnom lakoćom: bilo je dovoljno povisiti pre­ miju ukrcanja .100 Ako želimo biti kratki, reći ćemo: nije »indolenčija « 101 Evrope, već njezina bijeda dopustila Holandanima da »započnu« svoju republiku. U XVIII. stoljeću se nedostatak ljudi za brodske posade, koji je tako težak u Engleskoj, još uvijek osjeća u Holandiji. Kada su se u vrijeme Katarine II ruski brodovi zaus­ tavili u Amsterdamu, neki su njihovi m ornari »izabrali slobodu«: holandski su ih novačitelji zgrabili onako u letu, i nesretnici su se jednog lijepog dana našli na Antilima ili na Dalekom istoku, kukavno moleći da ih vrate u dom ovinu .102 218

Amsterdam

Postoji li »država « Ujedinjenih pokrajina ? Mada u Haagu drži se za nejaku i nestalnu. Odatle bi valjalo zaključiti da neznačajni politički aparat pogoduje pothvatima kapi­ talizma, pa čak da je preduvjet za njih. Ne idući toliko daleko, povjesničari bi rado prihvatili sud P. W. Kleina103, da se, kad je riječ 0 Ujedinjenim pokrajinama, jedva može govoriti »o nečemu što bi bila država«. Manje je kategoričan Pierre Jeannin104, koji se zado­ voljava time da ustvrdi da holandsko blagostanje ne duguje stvar­ no ništa »državi koja je vrlo malo kadra intervenirati«. Ni suvremenici ne misle drugačije. Prema portugalskom poslaniku Sousi Coutinhou, koji pregovara u Haagu u proljeće 1647. i pokušava korumpirati koga god dospije, pa čak samu vladu »bu­ dući da je u njoj toliko glava i različitih mišljenja da se njezini predstavnici rijetko svi slažu oko onoga što je za njih najbolje«105. Turgot, oko 1753-1754, govori o »Holandiji, Genovi i Veneciji, gdje je država nemoćna i siromašna, premda su pojedinci moćni 1 bogati...«106 Za Veneciju je taj sud točan u XVIII. stoljeću, ali očigledno nije za najmoćniji grad XV. stoljeća; ali za Holandiju? Odgovor ovisi o tome što shvaćamo pod riječima vlada i država. Ako se, kao što je često slučaj, ne ispituju zajedno država i društvena baza koja je podržava, vrlo ćemo Iako o državi donijeti krive sudove. Točno je da su institucije Ujedinjenih pokrajina donekle arhaične; one su po svom porijeklu nešto što je vrlo davna baština. Točno je da se sedam pokrajina smatraju suverenima, i da su osim toga podijeljenje na sitne gradske republike. Točno je isto tako da središnje institucije, Državno vijeće, R aad van Staat (koje je »pravo uzevši vrhovni nadzornik 107 za sve poslove re­ publike«108, u neku ruku izvršitelj ili, još bolje, ministarstvo finan­ cija) i Generalna skupština koja također zasjeda u Haagu i zapravo je premanentno predstavništvo pokrajinskih ambasadora — a točno je i da te institucije u načelu nemaju nikakve stvarne moći. Svaka važna odluka mora biti podastrta pokrajinskim državama i od njih jednoglasno prihvaćena. S obzirom na različite interese pokrajina, a naročito između pomorskih i unutarnjih pokrajina, takav je sustav neprestani izvor sukoba. Nisu to ujedinjene pok­ rajine, već razjedinjene pokrajine, govorio je 1672. William Tem­ ple .109 219

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Ti srazovi i unutarnja neslaganja očituju se na razini vlade kao neprestana borba između Holandije, koja iskorištava svoju financijsku m oć da nam etne svoj leadership, i prinčeva iz oranske obitelji koji »vladaju«, zato što stathouderi, u pet pokrajina od njih sedam, predsjedavaju Državnom vijeću i zapovijedaju oružanim kopnenim i pom orskim snagama s naslovom i funkcijama ad­ m irala i g en en l-k ap e tan a republike. Pokrajina Holandija, koju predstavlja njezin veliki pensionar (R a a d pensionaris), tajnik Državnog vijeća, uvijek je potpomagala pokrajinski suverenitet i slobodu, jer, ako je središnja vlast slaba, pokrajina je u boljem položaju da nameće svoju volju, zahvaljujući svojoj golemoj eko­ nomskoj prem oći, ali isto tako i zbog činjenice da ona sama osigurava državi više od polovice njezinih prihoda.110Stathouder, pak, upo rn o teži uspostavljanju osobne vlasti m onarhijskog tipa, i to tako da što više ojača središnja vlast kako bi spriječio holandsku prem oć; služi se zato pokrajinam a i gradovima koji sa zavišću gledaju na Holandiju i Amsterdam, a često su od njih i izvrgavane neugodnostim a. Rezultat toga su napetosti i krize i izmjenjivanje dviju supar­ ničkih strana na čelu države. 1618, za vrijeme vjerske krize u kojoj su se suprotstavili Arminijanci i Gomaristi, princ Maurice od Nassaua dao je uhvatiti velikog pensionara Holandije, Johana Van Oldenbarnevelta, koji je osuđen na sm rt i iduće godine pogubljen. U srpnju 1650, sta th o u d erV ilim II. pokušava izvesti državni udar koji uspijeva u Haagu, ali neslavno propada protiv Amsterdama. Dok se to zbivalo, prerana prinčeva sm rt otvara slobodno mjesto »republikancima«, koji dokidaju stathouderat i vladaju gotovo četvrt stoljeća, sve do 1672. Za vrijeme francuske invazije, Vilim III ponovno uspostavlja stathouderat, koji se tada iskazuje kao in­ stitucija javnog spasa. Veliki pensionar Jan de Witt i njegov brat m asakrirani su u Haagu. Isto su tako, samo dosta kasnije, uz­ nem irujući francuski uspjesi u španjolskoj Nizozemskoj om o­ gućili Vilimu IV da ponovo uspostavi svoju vlast.111 Najzad, 1788, revolucija nizozemskih »patriota«, dirigirana koliko izvana toliko i iznutra, uvjetuje, nekom vrstom reakcije, trijum f Vilima V i uzvitlava progon »oranista«. Ukratko, vanjska je politika odigrala znatnu ulogu u tim alternacijama. Zar se već 1618. nije, osim relignskih strasti, postav­ ljao problem da li da se nastavi ili ne rat protiv Španjolske? Pobjeda stathoudera nad Holandijom, koja je, kao što će to biti uvijek, bila 220

A m ste rd a m

za mir, dovest će dvije godine kasnije do prekida dvanaestogodiš­ njeg primirja. Tako je, povodeći se za ratnim stanjima koja su pritiskala Evropu, centar političke moći u Ujedinjenim pokrajinama os­ cilirao između stathouderata na jednoj i Holandije i divovske moći Amsterdama na drugoj strani. Te alternacije znače za regente pokrajina i gradova ili »čistke« ili pravi sistem »skidanja kože«, da se poslužimo pretjeranim slikama što ih znamo iz drugih iskus­ tava; u svakom slučaju, to su svrgnuća, gubici ili dobici za skupine društvene elite. Osim za one koje se »okreću prema vjetru koji puše «112 ili za oprezne koji se znaju, svaki put kad je gusto, izmaknuti; osim za one koji su vrlo strpljivi: neka obitelj može s jednom takvom krizom izgubiti položaj, a dvadesetak godina kas­ nije iduća će je kriza opet vratiti u sedlo. No, nije li najvažnije da su, u jednom i u drugom slučaju, Ujedinjene pokrajine brižljivo vodile računa o svom prestižu i svojoj moći? Kad su bili na kormilu, i Johan Van Oldcnbarnevelt ili Jan de Witt bili su isto tako čvrsti i postojani kao Maurice od Nassaua ili Vilim III. Ono po čemu se protivnici razlikuju jesu ciljevi i sredstva. Holandija sve potčinjava obrani svojih trgovačkih interesa. Ona želi prije svega sačuvati mir i usmjeriti vojni napor republike na stvaranje moćne flote, koja je jamac njezine sigurnos­ ti (1645. ta će flota intervenirati na Baltiku i okončati rat između Švedske i Danske koji je Štetio holandskim interesima). A pok­ rajine vjerne statbouderu više se brinu o vojsci koja ih štiti od prijetnji uvijek opasnih susjeda i koja otvara karijere za njihovo plemstvo; pokrajine rado popuštaju napasti da se upletu u igru neprestanih borbi na evropskom kontinentu. No, bila na prvom mjestu flota ili vojska, rat ili mir, stathouder ili veliki pensionar, Ujedinjene pokrajine traže da ih se respektira. A zar i može biti drugačije u središtu ekonomije-svijeta?

Unutrašnje se ustrojstvo gotovo ne mijenja Unutar zemlje, prom jene u orijentaciji moći imale su određenu važnost. Gradonačelnici, gradski suci se uklanjaju i na njihovo mjesto dolaze drugi; to dovodi do izvjesne mobilnosti unutar povlaštene klase, do neke vrsti rotacije među onima koji imaju 221

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

vlast u rukama. Međutim, vladalačka klasa u cijelosti ostaje, b( obzira da li će Holandija ili Oranski princ prevagnuti. Kao Što i zapaža E. H. Kossmann113, »u Oranskih prinčeva rijetko je bil volje, a nikada nije bilo sposobnosti da dokinu plutokraciju Holai dije«. Nedvojbeno zbog toga, kao što tvrdi jedan drugi povje ničar114, što su »na kraju krajeva i sami bili aristokrati i čuva uspostavljenog poretka«. Možda i zbog toga što su se Holandi mogli odupirati sam o do jedne točke i zato što ih je njihoi intervencionistička politika upućivala da ne dovode u pitan unutrašnji red i društvene temelje zemlje. »Kad je Oranski prin nakon što je okrunjen za engleskog kralja, prvi p ut došao u Haa Državni ga je sabor dao upitati želi li biti m edu njih prim ljen ka kralj Engleske ili kao admiral i general-kapetan Unije. On odgovorio da zbog toga što je imao zadovoljstvo da sačuva čin položaj što su ga on i njegovi pretčasnici imali u Republici, že zauzeti u Saboru svoje staro mjesto, samo s tom razlikom što , a nedugo zatim je utem eljena Komora za osiguranje (1598).160 Veza sjever—jug bila je i ostala od živome važnosti za oba partnera, i to toliko važna da je nije prekinula ni nizozemska buna (1572-1590). Odnos između pobunjenih pokrajina i španjolsko-portugalskog bloka bio je, da se još jednom poslužim o izrazom Germaine Tillion (u vezi s jučerašnjim alžirsko-francuskim spo­ rovima 1962), odnos neprijatelja koji se dopunjuju161, koji se ne mogu i ne žele odvojiti. U Španjolskoj dolazi do nerviranja, do trenutaka bijesa, pa čak i do glasno najavljivanih represivnih mjera. 1595. Filip II daje zaplijeniti 400 brodova u pirenejskim lukama (trgovina s neprijateljem nije nailazila na zabrane koje su na snazi danas), to jest, kako nam kažu, dvije petine holandskog brodovlja koje bi u to vrijeme brojilo oko tisuću brodova .162 No, zaplijenjeni jedrenjaci, određeni za obvezatni prijevoz, na kraju bivaju oslobođeni ili se sami oslobađaju. 1596. i 1598. španjolske su im luke ponovo zabranjene, ali te se m jere ne mogu primijeniti. Jednako su tako i veliki planovi, koje su neko vrijeme uzimali u obzir, da se pobunjenicim a uskrati sol iz Setubala i Câdiza, kako bi ih bacili na koljena, ostali samo — želje .163 Uostalom, ostale su pristupačne solane atlantske Francuske, solane u Brouageu i u Bourgneufu, a zar one za sjeverne potrebe nisu davale bolju sol od iberske? I, navlastito, Španjolska, koja je nekoć pokrivala svoje potrebe za žitaricama, od 1560. doživljava krizu koja dezorganizira njezinu zem ljoradnju .164 Ona potpuno ovisi o stranom žitu, koje se potkraj XVI. stoljeća više ne može naći u Sredozemlju. 1580, za 236

Amsterdam

vrijeme osvajanja Portugala, zemlja doslovno skapava od gladi; treba izlaz tražiti na sjeveru, a tu se obavezno plaća u zlatu, što i u samom Sredozemlju razbija uobičajene transfere gotovine špa­ njolskog sistema.1” A i argument savjetnika Filipa II ima svoju težinu: dokinuti trgovinu s pobunjenicima značilo bi godišnje ostati kraći za milijun dukata prihoda od carina .166 Doista, za Španjolsku nema izbora, primorana je da prihvati te neugodne ali nužne razmjene. A i Ujedinjene su pokrajine u sličnom položaju. Jedna istraga, vođena 1595. u Scvilli167, otkriva u gradu pri­ sutnost gotovo neprikrivenih poslovnih ljudi sa sjevera; prepiska im je zaplijenjena, visoke španjolske ličnosti su kompromitirane, ali one su toliko istaknute da se istražitelj o tome ne usuđuje govoriti. U to j e vrijeme tiho osvajanje Seville od Nizozemaca već gotova stvar.1” Do 1568. đenoveški su bankari financirali seviljsku trgovinu u smjeru Amerike i omogućili su svojim kreditima mjes­ nim trgovcima da prevladaju duga čekanja koja su bila prouz­ rokovana beskrajnim putovanjima preko Atlantika. Nakon 1568. Denovežani odustaju od tog posla i radije svoje kapitale ulažu u zajmove Katoličkom kralju. Tako se stvara slobodan prostor, i sjeverni ga trgovci odmah zauzimaju: oni ne posuđuju novac, što je još uvijek izvan njihovih mogućnosti, već robu kojoj cijenu naplaćuju pri povratku brodovlja. Uspostavlja se još jedna veza: jednom zauvijek, sjever se uvukao u španjolsku trgovinu s Indijama. A španjolski trgovci u Sevilli, sve više manipulirani, postaju nužni komisionari ili oni koji samo daju ime budući da je trgovina Carrera de Indias po propisima ograničena na Španjolce. To je prouzročilo ovaj čudnovati incident 1569. U zaljevu Câdiza šez­ deset je brodova, natovarenih robom za Indije, zaplijenjeno za vrijeme engleske pljačke te luke. Pobjednici predlažu da ih neće spaliti — svi brodovi zajedno vrijede najmanje 1 1 milijuna dukata — pod uvjetom da im na licu mjesta isplate otkupninu od dva milijuna. Međutim, Španjolci se ne izlažu opasnosti da u toj stvari pretrpe štetu: roba pripada Holanđanima. Da li je to razlog zbog kojega vojvoda Medina Sidonia, inače prijatelj, da ne kažem ortak Holandana, odbija tu primamljivu ponudu? Bilo kako bilo, bro­ dovi su izgorjeli.169 Ukratko, prvi značajni polet Holandije potekao je iz veza koje su uspostavili njezini brodovi i mornari između sjevera, to jest Baltika, flamanskih, njemačkih i francuskih industrija i juga, to jest Seville i velikih otvorenih mogućnosti u smjeru Amerike. Špa­ njolska dobiva sirovine i izrađene proizvode; Holandani za sebe 237

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

osiguravaju, službeno ili ne, plaćanje u gotovini. A ta bijela kovina, jamstvo njihove trgovine, koja s Baltikom ima negativnu bilancu, sredstvo je prodora na njegova tržišta i uklanjanja svake konkuren­ cije. Možemo se samo nasmiješiti grofu od Leicestera, kojega je Elizabeta Engleska 1585-1587. poslala u Nizozemsku, tada pod njezinim pokroviteljstvom, i kojemu pada na pamet da najozbi­ ljnije predloži Holanđanima da definitivno prekinu svoje trgo­ vačke veze sa Španjolskom!170 I više je nego očigledno da holandsko bogatstvo istovremeno potječe i s Baltika i od Španjolske. Vidjeti jedno, a zaboraviti drugo, znači ne razumjeti proces u kojem žito s jedne, a bijela kovina s druge strane igraju svoje nerazdvojive uloge. Ako su varanja povećala njihov udio u pristizanju dragocjene kovine u Sevillu (a nakon 1б50. u Câdiz), znači da metalni dotok nije katastrofalno presušio, kao što je to i pokazao Michel Morineau171; ako se je odista bolesna Španjolska odlučila ili je bila primorana na emisije toliko lošeg bakrenog novca nakon 1605172, znači da — budući da

Holartdske instalacije na vulkanskom otoku Jan Mayen, istočno od Grenlanda u kojima seprerađuje kitovo ulje. Platno C. de Mana, XVII. stoljeće. (Rijksmuseum, Amsterdam.) 238

A m ste r d a m

loš novac potiskuje onaj koji je dobar — Španjolska pod tu cijenu nastavlja svoju političku igru po cijeloj Evropi. Uostalom, kada se grof-vojvoda Olivares 1627. otarasio denoveških kreditora (ili kad su ga oni napustili), on se sve više i više, za vođenje brige o kastilijskim financijama, predaje u ruke portugalskim marranes y a ti su novi vjerovnici bili povezani s trgovcima i kapitalom sa sjevera.173 A to je ona nejasna, čudna situacija o kojoj smo već govorili. I, na kraju, onaj dodatni poticaj kojim se Amsterdam konačno popeo na prvo mjesto, nije li on došao od Španjolske koja je uništila jug Nizozemske, gdje je rat još trajao, 18. kolovoza 1585. osvojila Antwerpen, uništivši, a da to ni sama nije željela, živu snagu tog amsterdamskog konkurenta, i pretvorila mladu re­ publiku u obaveznu točku okupljanja protestantske Evrope, ostav­ ljajući joj k tome širom otvorena vrata za pristup američkoj bijeloj kovini?

Ostatak Evrope i Sredozemlje Kad bismo imali karte razvoja trgovačke ekspanzije Holandije, vidjeli bismo kako se njezino carstvo m alo-pom alo širi po bitnim crtama evropskog prom eta robe, duž Rajne, do alpskih prijelaza, do presudno važnih sajmova u Frankfurtu i Leipzigu, po Poljskoj, po skandinavskim zemljama, po Rusiji... S 1590-im godinama i s nestašicama žita na Sredozemlju, holandski jedrenjaci prolaze kroz Gibraltar i, kao Englezi, koji su im prethodili za kojih dva­ desetak godina, i oni plove velikim morskim osovinama baveći se, na teret talijanskih gradova, unosnom obalnom plovidbom. Tvrdi se da su im židovski trgovci174 pomogli da uđu u Unutrašnje more, ali oni su tamo gurnuti i konjunkturom. Uskoro će ih primiti sve luke Sredozemlja, ali, više od drugih, sjevernoafričke luke i Livor­ no, taj čudnovati grad koji je ponovo podigla obitelj Medici; primit će ih na kraju i ispostave na Levantu i u Istanbulu, gdje su im vrata širom otvorena kapitulacijama koje potpisuju 1612. Međutim, u općem prikazu holandskog uspona ne smijemo zanemariti bitni udio Evrope i više nego znatan udio Sredozemlja. Uspjeh njihovih putovanja po Indijskom oceanu nije ih odvratio, kao što bismo mogli pomisliti, od tradicionalnih poslova u Sredozemlju. Ilapp 239

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

je, naprotiv, u jednom nedavno objavljenom članku, dokazao da su i Nizozemska i Engleska u bogatom Unutrašnjem m oru našle bogat rudnik koji su znale iskoristiti i koji je, više nego njihova atlantska poslovanja, označio njihov p rv i uspon. Na svaki način, da li su Holandani, kad su postali središte evropske ekonomije-svijeta, mogli zanemariti bilo koju od nje­ govih periferija? Dopustiti da se izvan njih organizira neko drugo ekonomsko carstvo, pa ma kakvo ono bilo, koje če im postati suparnikom?

Nizozemci protiv Portugalaca: stati na mjesto onog drugoga Ako je Evropa prihvatila, a da to nije naročito ni opazila, prve korake holandske prevlasti, možda se tako moglo dogoditi s raz­ loga što je ova bila tiha, nenaslutiva u svojim počecima. A, s druge strane, Evropa je i sama, a da toga i nije bila posve svjesna, premještala svoje težište prem a sjeveru, pa je taj preokret stoljetne tendencije, između 1600. i 1650, prelom io evropski kontinent na dva dijela: jedan koji osirom ašuje, to jest jug, i drugi, sjever, koji nastavlja živjeti i više nego što je normalno. Dugoročno održati evropsku ekonom iju-svijet očigledno je značilo ovladati njezinom dalekom trgovinom, a to je značilo ovladati Amerikom i Azijom. Kasno napadnuta Amerika izbjeći će rukama svog sićušnog protivnika, ali na pozornici Dalekog istoka, u carstvu papra i začini, droga, bisera, svile, Nizozemci su ostvarili sjajan pristup u punoj snazi i znali su za sebe odrezati lavovski dio kolača. Tu su napokon uzeli u ruke žezlo svijeta. Toj je pustolovini prethodilo nekoliko izviđačkih putovanja: J. H. Van Linschottena 175 1582; pa putovanje Corneliusa Houtm ana 176 1592, koje može stati uz bok nekom špijunskom romanu. Lažni se putnik ukrcao na jedan portugalski brod i stigao u Indije; raskrinkan je i bačen u okove. Budimo mirni, rotterdamski trgovci plaćaju otkupninu, vade ga iz zatvora, i odm ah nakon njegova povratka oprem aju četiri broda koja m u povjeravaju. Kreću iz samog Rotterdama na dan 2. travnja 1595. Cornelius Houtman, doprijevši do Indonezije kod Bantama, vraća se u Amsterdam 14. kolovoza 1597.177 Bio je to veoma skrom an povratak: manje od stotine ljudi i nešto robe na tri broda, u svemu smiješno niska 240

Amsterdam

dobit. Ekonomski gledano, putovanje se nije isplatilo. Ali je zato donijelo sigurnost budućih zarada. To je dakle bila velika pre­ mijera, koju je proslavilo jedno loše slikarsko platno, danas u Gradskom muzeju u Amsterdamu. Ipak, nije se dešavalo ništa senzacionalno u jednoj ekspanziji koja će mirno i polagano napredovati, a koja je na svojim počecima htjela biti diskretna i pokazati radije miroljubivo nego ratoborno lice.178 Portugalsko Carstvo, starac od gotovo stotinu godina, nije bilo najboljeg zdravlja ni sposobno da se ispriječi na putu novim došljacima. A što se tiče Ujedinjenih pokrajina, one će se radije sporazumjeti čak i sa svojim neprijateljem samo da što bolje osiguraju put svojim brodovima. To je upravo ono što je učinio Noël Caron, agent delosEstados rebeldes u Engleskoj, koji je sam opremio jedan brod za Istočne Indije i u njega uložio sav svoj imutak, svoj caudal. Sve oko toga on priprema u korespondenciji s jednim svojim poznanikom, španjolskim agentom u Calaisu .179 Da li je želja za mirom vodila nizozemske brodove u njihovoj želji da izravnim putem dođu do Indonezije? Na visinama lita Dobre nade otvara se više putova: jedan unutrašnji koji ide duž Mozambika i dopušta da se prema sjeveru uhvati monsunske vjetrove i dopre u Indiju; drugi, izvanjski, ili, »pučinski« put, koji istočnom obalom Madagaskara, Maskarenskim otočjem, a zatim kanalom koji prolazi između stotine Maldivskih otoka nastavlja uvijek ravno sve do Sumatre i do Sundskog tjesnaca te izbija na Bantam, veliku luku najavi; na dobrom dijelu tog vrlo dugog puta ne iskorištavaju se monsunski već pasatni vjetrovi, trade winds engleskih mornara: za tu se putanju odlučio Cornelius Houtman, koji je nakon duge plovidbe pučinom stigao u Bantam 2 2 . lipnja 1596. Da li je izbor tog puta odgovarao želji da se izbjegne Indija, gdje je portugalsko prisustvo znatnije nego drugdje? Ili je možda, kao što je vrlo vjerojatno, to već na početku puta bio njegov izbor zbog Indonezije i njezinih skupih mirodija? No, naglasimo da su tim istim putem išli i arapski moreplovci kad su htjeli doći na Sumatru, a i oni su htjeli izbjeći portugalskom nadzoru. Izvan je svake dvojbe da su se nizozemski trgovci ispočetka nosili nadom da bi njihove ekspedicije mogle bid shvaćene kao izrazito trgovačke operacije. U lipnju 1595, Cornelius Houtman je na visini ekvatora na Atlantiku sreo dvije goleme portugalske кагаке koje su plovile prem a Goi: bio je to miran susret, razmije­ njeni su »portugalski slatkiši« za »sir i šunku«, i brodovi su se rastali tek pošto su se »vrlo uljudno pozdravili, opalivši svaki po 241

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

jedan topovski hitac«180. Iskreno ili ne, ali vrlo glasno, Jacob Cornelis van Neck 181 ozlojeđeno prosvjeduje prigodom svog pov­ ratka u Holandiju, u travnju 1599, protiv glasina što su ih po Amsterdamu širili Židovi portugalskog porijekla, a prem a kojima bi tobože do svog bogatog i unosnog tereta (400% dobiti) bili došli silom i prijevarom. A to je i više nego laž nad lažima, izjavljuje on, jer je prem a nalogu svojih brodovlasnika i te kako pazio da ništa »ne oduzm e nikome, već da trguje po pravu sa svim stranim narodima«. Uza sve te riječi, za vrijeme putovanja S. Van den Hagena, od 1599. do 1601, luzitanska će tvrđava Amboine biti napadnuta po svim vojničkim pravilima, prem da bez ikakva učin­ ka .182 20. ožujka 1602183, na traženje Državnog sabora, velikog pensionara Barneweldta i oranskog princa Mauricea od Nassaua, stvara se Istočnoindijska kompanija (V. O. C., što je kratica za Vereenigde O ost-Indische Compagnie) koja sjedinjuje sve ргеdašnje kom panije (vorkom pagnien) i istupa kao nezavisna snaga, kao država u državi, sta a t-b u ile n d e -sta a t. Utemeljenje te kom ­ panije uskoro će sve promijeniti. Svršeno je s putovanjima bez reda: između 1598. i 1602, upućeno je 65 brodova u sastavu 14 flota .184 Otada je postojala samo jedna politika, jedna volja, jedna uprava za azijske poslove: politika i volja Kompanije, koja se, poput pravog carstva, postavila p od znak trajne ekspanzije. Snaga dobrih isprika tolika je da se još 1608. trgovci, koji su u samom početku sudjelovali u putovanjima u Indoneziju, nastav­ ljaju buniti protiv bilo kakve sile i dokazivati kako su njihovi brodovi bili oprem ljeni za vođenje poštene trgovine, a ne za gradnju utvrda ili zarobljavanje portugalskih karaka. Još se uvijek zanose iluzijom u to vrijeme — a fo rtio ri kad bude u Antwerpenu 9- travnja 1609.185 potpisano dvanaestogodišnje primirje koje je prekinulo neprijateljstva između Ujedinjenih pokrajina i Kato­ ličkog kralja — da bi mogli m irno uzeti svoj dio azijskog plijena. To utoliko više što ugovor o prim irju nije sadržavao ništa što bi se odnosilo na zone smještene na jug od ekvatora. Južni Atlantik i Indijski ocean bili su slobodne zone. U veljači 1610, jedan se holandski brod na putu za Indoneziju zaustavio u Usabonu i od potkralja zatražio odobrenje Katoličkog kralja da se sklopljeno prim irje objavi i naredi na Dalekom istoku (a to je usput i dokaz da su ondje borbe još trajale). Potkralj je zatražio uputstva iz Madrida i, kako nisu stigla na vrijeme, holandski je brod, koji je imao naređenje da čeka samo dvadeset dana, isplovio iz Lisabona, 242

A m ste rd a m

a da nije dobio očekivani odgovor.186 To je samo jedna obična vijest. Govori li nam ona o holandskoj želji za mirom ili samo o njihovu oprezu? U svakom slučaju, njihova je ekspanzija ubrzo poprimila izgled eksplozije. 1600. jedan holandski brod dolazi do Kiu Siua, južnog otoka japanskog arhipelaga187; 1601, 1604, 1607. Holandani pokušavaju izravno trgovati s Kantonom i zaobići portugalske pozicije u Macaou188; već 1603. dolaze do Cejlona109; 1604. pro­ pada jedan od njihovih napada na Malaku190; 1605. osvajaju u Molučkom otočju portugalsku tvrđavu Amboine, koja je tako postala prvo čvrsto uporište Indijske kompanije191; 1610. napa­ daju španjolsko brodovlje u tjesnacu Malakc i osvajaju Tcrnatc .192 I tako se, unatoč primirju, osvajanje nastavlja, a ono nije nimalo lako, jer se Kompanija morala boriti ne samo protiv Por­ tugalaca i Španjolaca (ovi potonji, s bazom u Manili, djelovali su po Molučkom otočju i držali su se čvrsto Tidorea sve do 1663)193, već i protiv Engleza, koji su, bez nekog određenog plana, iskrsavali sad ovdje sad ondje; i, najzad, protiv veoma aktivne mase azijskih trgovaca: Turaka, Armenaca, Javanaca, Kineza, Dcngalaca, Arapa, Perzijanaca, gudieratskih muslimana... Kako Indonezija tvori glav­ nu vezu višestruke trgovine između Indije s jedne, a Kine i Japana s druge strane, zavladati i imati pregled nad tim pomorskim raskršćem bio je teško dohvatljivi osnovni cilj što su ga Nizozemci sebi postavili. Jedan od prvih guvernera Kompanije u Indoneziji, Jan Pieterszoon Coen 194 (1617-1623, 1628-1629) prosudio je stanje sa začudnom pronicljivošću: zalagao se za stvarno i trajno osvojenje; preporučao je da se protivnike žestoko napada; da se grade uporišta i d a se izn a d svega naseljava, dakle, ono što bismo mi danas rekli, da se kolonizira. Kompanija je na kraju ustuknula pred cijenom toliko opsežnog programa, i sve je završilo odbaciva­ njem planova maštovitog guvernera. Već je tada to bio onaj vječni sukob između trgovaca i kolonizatora u kojem je, kako bismo mi Francuzi rekli, Dupleix uvijek bio u krivu. No, logika stvari morala je m alo-pom alo dovesti do ncizbježivoga. 1619. osnutak Batavie koncentrirao je na jednoj po­ vlaštenoj točki sve najhitnije u holandskoj moći i trgovini s Indonezijom. I počevši odatle, s te čvrste točke i s »Otoka miro­ dija«, Holanđani su ispleli golemu paukovu mrežu trgovine i razmjene dobara koja je izgradila na kraju njihovo carstvo, lom­ ljivo, gipko, sazdano jednako kao i ono portugalsko, »na feničanski način«. Oko 1612. uspostavljene su konstruktivne veze s 243

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

8. lipnja 1660. bolandski ratni brodovi napadaju grad Makasar na Celebesu. Uništenje i paležportugalskih brodova. Pa ipak, Holanđani će zavladati otokom tek 1667-1669. Crtež Freda Woldemara B. N., C. i PL, Y. 832. (Otisak B. N.) Japanom; 1624. došla je na red Formoza; doduše, dvije godine prije toga, 1622, propao jc napad na Makao. Tek 1638. Japan izgoni Portugalce i već tada pristaje prihvaćati osim kineskih samo holandske brodove. I najzad 1641. Nizozemci zauzimaju Malaku kojoj su, sebi na korist, osigurali brzo propadanje; 1667. se poko­ rava ahemsko kraljevstvo na Sumatri195; 1669. na redu je Maka­ sar196, 1682. Bantam, napredna stara luka, suparnica Batavie.197 244

Amsterdam

Međutim, nikakvo stalno prisustvo u Indoneziji nije bilo moguće bez veza s Indijom, koja je dominirala čitavom azijskom ekonomijom-svijetom, od Rta Dobre nade do Malake i Molučkih otoka. Htjeli to oni ili ne htjeli, Nizozemci su bili primorani da plove prema indijskim lukama. Nisu se nikako mogli, na Sumatri ili drugdje, gdje se mijenjalo papar za indijska tkanja, pomiriti s time da plaćaju svoja kupovanja novcem ili da iz druge ruke nabavljaju platno iz Koromandela ili iz Gudžerata. Stoga su oni već 1605. u Mazulipatamu, u Suratu već 1606198, premda je njihovo uporište u potonjoj luci, najvećoj u Indiji, sigurno tek 1621.199 Faktorije se od 1616. do 1619. osnivaju u Droachu, Cambayu, Ahmedabadu, Agri, Burhanpuru .200 Prodiranje u primitivni i veo­ ma plodni Bengal bilo je polagano (znatnijeg prodora nije bilo prije 1650). 1638. Holandani postaju sve češći na Cejlonu — »otoku cimeta«. »Pune su ga obale otoka«, pričao je na početku stoljeća jedan njihov kapetan, »i to najboljeg na čitavu Orijentu: kad si na 8 milja na pučini pod vjetrom, još se osjeća njegov miris.«201 Ali gospodarima toliko priželjkivanog otoka postat ćc tek 1658—1661. Zatim će prodrijeti na dotada suzdržljiva tržišta malabarske obale. 1665. osvojit će Cochin .202 Negdje 1650-ih i 1660-ih godina nizozemsko je carstvo postiglo svoje prave dimenzije. To znači da Portugalci nisu bili izgurani po kratkom postupku, odjednom. Istina, njihovo je car­ stvo bilo branjeno samim svojim dimenzijama: bilo je rasuto na prostoru koji se protezao od Mozambika do Macaoa i do Japana; i nije bilo sazdano od tvrde građe koja bi bila kadra pomaknuti se na jedan udarac ramenom. Najzad, kao što pokazuju papiri Fer­ dinanda Crona203, predstavnika Fuggerovih i Wclserovih u Goi, služba obavještavanja kopnenim putem uvijek je bila djelotvornija nego napredovanje nizozemskih i engleskih brodova koji su plo­ vili prema Indijskom oceanu. Portugalske su vlasti uvijek bile pravovremeno obavještavane via Venecija i Levant o ekspedici­ jama što su ih Holandani pripremali protiv njih. Najzad, napadači nisu uvijek raspolagali sredstvima ni ljudstvom da bi trajno zapos­ jeli sve točke koje su njihovi prethodnici bili osvojili. Njihovi su uspjesi istodobno značili i raspršivanje njihovih snaga. Ukratko, dok nizozemski napad počinje već potkraj XVI. stoljeća, 1632. stižu još uvijek papar i začini izravno u Usabon204, a tek će zauzećem Malake 1641. portugalsko carstvo u Aziji biti zaista izbačeno iz igre. Ukratko, Nizozemci su se uselili u tuđu kuću. Ambasador Luja XIV, Bonrepaus, optuživao ih je 1699. da su svoju moć 245

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

izgradili »koliko god su mogli na propasti Evropljana koji su došli prije njih i tako iskoristili sve one muke što su ih drugi proživljavali u pripitomljavanju Indijaca, u njihovu pokoravanju i u naporim a da ih nauče trgovini« .205 No, da Holandija nije načela, a kasnije i uništila portugalsko carstvo, bio bi to na sebe sam samcat preuzeo Englez koji je dobro iz vlastitog iskustva poznavao Indijski ocean i Indoneziju. Zar Drake 1578. i Lancaster 1592. nisu oplovili svijet?206 Nisu li Englezi utemeljili svoju Istočnoindijsku kom­ paniju 1600, dvije godine prije V. O. C —a? Nisu li oni u više navrata plijenili bogato natovarene portugalske кагаке ?207 Te goleme kaгаке, najveći brodovi koji su tada postojali na svijetu, nisu bile kadre brzo se kretati i brzo primjenjivati svoju vatrenu moć; osim toga, teško su podnosile ona beskrajna putovanja na povratku: glad, bolest i skorbut bili su im najčešći suputnici. Dakle, da Nizozemci nisu oborili portugalsko carstvo, Englezi bi to bili lako preuzeli na sebe. Uostalom, i sami su Nizozemci, tek što su sjeli na portugalsko mjesto, m orali svoje mjesto braniti od tih upornih protivnika. Bilo im je teško odstraniti ih iz Japana i Indonezije, a nem oguće zabraniti im dolazak u Indiju, kao što ih nikako nisu mogli jednostavno odbaciti prem a zapadu Indijskog oceana, u sm jeru Perzije i Arabije. Moralo se 1623- pribjeći ot­ vorenoj sili da ih otjeraju iz Amboine .208 A Englezi su još dugo ostali u Indoneziji, kao nabavljači papra i začina, kao uporni prodavači indijske pam učne robe na otvorenoj tržnici Bantama.

Povezanost trgovine u holandskom carstvu Najveće bogatstvo Azije predstavljaju trgovačke veze koje se uspo­ stavljaju između ekonomski različitih oblasti, a koje su veoma udaljene od drugih, ono što Francuzi nazivaju le c o m m erced ’I nde en Inde, Englezi country tra d e , a Nizozemci inlandse handel. U toj trgovinskoj plovidbi između velikih razdaljina, jedna dana roba zahtijeva drugu, za njom slijedi neka treća i tako redom. Tu smo, u n u ta r azijskih ekonomija—svjetova koje sačinjavaju jednu živu cjelinu. Evropljani su se u tu igru uvukli, i to mnogo prije nego se to obično vjeruje. Najprije Portugalci, pa zatim Nizozemci. No, potonji su, možda zbog svojih evropskih iskustava, bolje nego 246

A m ste r d a m

drugi shvatili način na koji je dalekoistočna trgovina artikulirana. »Uspjeli su«, kaže opat Raynal209, »domoći se na taj način azijske trgovinske plovidbe, kao Što su već u rukama imali evropsku«, zapravo zbog toga što su tu »trgovinsku plovidbu« tretirali kao suvislo povezani sustav, u kojem se valjalo domoći i ključne robe i ključnih tržišta. Ne može se reći da Portugalci to nisu znali, ali oni se nikad nisu ni približili tom savršenstvu. Kao i drugdje, razmjene se na Dalekom istoku odnose na robu, plemenite kovine i na kreditne papire. Plemenite kovine dolaze u obzir ondje gdje se dovoljno ne razmjenjuje roba. A krediti interveniraju ondje gdje novac nije kadar, bilo zbog svoje ograničene mase ili zbog slabe opticajne brzine, smjesta izravnati trgovačke bilance. Naravno, na Dalekom istoku evropski trgovci ne raspolažu onako obilatim kreditima kako su bili navikli kod svoje kuće. Krediti su za njih kompenzacije, prije palijativi nego pokretačke snage. Obraćaju se tu i tamo vjerovnicima iz Japana 210 ili iz Indije (u Suratu)211, ali ti su »bankari« mnogo više u službi lokalnih posrednika nego trgovaca i agenata na Zapadu. Najzad, nameće se oslanjanje na plemenite kovine, poglavito na srebro koje Evropljani izvlače iz Amerike i koje je »Sczame, otvori se!« svih tih razmjena. Međutim, ti uvozi sa Zapada nisu dostatni. To je prouzročilo da se Holanđani utječu svim lokalnim izvorima plemenitih kovina koje im pruža dalekoistočna trgovina. Tako su se koristili kineskim zlatom (posebno za svoja kupovanja na Koromandelskoj obali) dok su god ostali na Formozi (do koje su doprli 1622, a ponovo ju je osvojio gusar Coxinga 1661); udio srebra iz japanskih rud­ nika igrao je odlučnu ulogu od 16 3 8 . do 1668, kada je izvoz srebra zabranjen; holandski su trgovci postali kupci koubanga, japanskih zlatnika. Kad su i ovi bili devalvirani, 1670-ih godina, iako su ih Japanci i dalje tražili za svoje transakcije, i to po prijašnjoj cijeni, Kompanija je smanjila svoju kupovinu zlata i u velikom se opsegu vratila izvozu japanskog bakra .212 Naravno nije zanemarila ni zlato proizvedeno na Sumatri ili u Malaki, a ni zlatnike i srebrnjake koje je levantinska trgovina širila po Arabiji (u Moki)213, u Perziji i po sjevemozapadnoj Indiji. Služila se čak i s bijelom kovinom što ju je galijun iz Akapulka redovito dovozio u Manilu .214 Duga kriza koja poslije polovice stoljeća Holandiju odvraća od perzijskog tržišta svile ima u tom kontekstu drugačije značenje od onoga koje bismo joj na prvi pogled pripisali. I doista, u listopadu 1647, jedan dopisnik kancelara Séguiera upozorava da 247

J'ernand Braudel / Vrijeme svijeta

Holanđani više »nemaju računa ići po svilu u Istočne Indije«, budući da su »dali nalog svojim agentima u Marseillcu da im kupe i pošalju svile što više budu mogli«.215 Tako je i bilo: nizozemski brodovi koji su krenuli iz Indije 1648. neće donijeti niti jednu balu perzijske svile.216 Budući da je perzijsko tržište bilo na izvoru pod kontrolom armenskih trgovaca, jedno sam vrijeme mislio da tu krizu valja pripisati u korist tih domišljatih trgovaca, koji su se dosjetili da sami prcvezu bale svile do Marseillea. No to tumačenje po svoj prilici nije dovoljno. Holanđani, koji su bili u zategnutim odnosima s iranskim šahom već od 1643- (sporazumjet će se s njim tek 1653), nisu zapravo bili voljni preuzimati odveć velike količine perzijske svile (kojoj je cijena osim toga rasla), zato što su željeli pošto-poto zadržati pozitivnu bilancu svojeg poslovanja, a

Tvornica i skladišteZapadnoindijske kompanije u Bengalu. Platno iz 1665. (Rijksmuseum, Amsterdam.) 248

Amsterdam

to je značilo vratiti iz Perzije svoj zlatni i srebrni novac.217 Uos­ talom, raspolagali su kineskom i još više bengalskom 218 svilom, koja oko polovice stoljeća zauzima sve važnije mjesto na povrat­ nim putovanjima Kompanije prema Evropi. Prema tome, nije V. O. C. pretrpjela krizu perzijske svile, već ju je naprotiv izazvala da bi sačuvala jedan od svojih izvora u opskrbljivanju metalnim novcem. Ukratko, Nizozemci su neprestano morali podešavati svoju monetarnu politiku prema uvjetima promjenljive konjun­ kture, utoliko više što se sve zamrsivalo iz dana u dan neprestano drugačijim paritetom između nebrojenih azijskih sredstava plaća­ nja. Obrnuto, sistem trgovačkih kompenzacija što ga je Kom­ panija uspostavila funkcionirao je gotovo bez sporova sve do 1690-ih godina. Tada će započeti teška vremena. No, sve do tada, putevi i mreža nizozemske trgovine u Aziji, kako je opisuje dugo i podrobno izviješće Danicla Braamsa 219 (iz 1687, to jest upravo iz onog vremena kada se, ironijom sudbine, odveć lijepa mašinerija počela kvariti), skladno su se uklapali u suvisli sustav, utemeljen poput onoga u Evropi na efikasnosti pomorskih veza, kredita i predujmova iz metropole i na pomnjivom traženju situacija za postizanje monopola. Osim povlaštenog pristupa Japanu, jedini djelotvorni i trajni monopol Nizozcmaca bio je onaj na fine začine: macis, muškatni oraščić, mirisni karanfilić, cimet. Svaki je put rješenje bilo isto: zatvoriti proizvodnju na uski otočki teritorij, čvrsto je držati, gospodariti njezinim tržištem, spriječiti iste ili slične kulture na drugim mjestima. Amboina je tako postala otok karanfilića, Banda otok muškatnog oraščića i macisa, Cejlon otok cimeta. Organizi­ rana m onokultura čini tako te otoke strogo ovisnima od redovitog uvoza živeža i tekstila. Međutim, mirisni karanRlići koji su rasli po drugim Molučkim otocima, bili su sustavno čupani, pa, ako je bilo potrebno, i uz plaćanje određene rente lokalnom suverenu. Makasar, jedan od celebeških otoka, bio je osvojen nakon teške i uporne borbe (1669), jer, da je bio prepušten sebi, bio bi mogao poslužiti za slobodnu trgovinu mirodijama. Cochin, u Indiji, isto je tako bio zauzet »premda njegovo držanje Kompaniju stoji više nego što joj donosi«220, ali to je bio način da se zabrani konkurentska proizvod­ nja cimeta drugorazredne kvalitete, ali znatno niže cijene. Na samom Cejlonu, odveć velikom otoku, gdje su držani i te kako skupi garnizoni, plantaže cimeta bit će dopuštene samo na neznat­ nim površinama, samo da bi se ograničila ponuda. Kompanija je 249

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

dakle samo oružanom rukom i striktnim nadzorom održavala svoje m onopole, a to je bilo djelotvorno, jer su za sve vrijeme njezina postojanja, profiti od finih m irodija ostali vrlo visoki.221 »Nigdje nema«, govorio je jedan Francuz 1697222, »ljubavnika koji su tako ljubom orni na svoje drage, kao što su Nizozemci na trgovinu svojim mirodijama.« A što se ostaloga tiče, nizozemska je nadmoć plod dugogodiš­ nje prim jerne discipline njezinih agenata u traženju dugoročnih rješenja. Povjesničar, prem da je preneražen tolikim okrutnostima, može se samo zabavljati p red tako proračunatim i začudnim, a često i komičnim isprepletanjem kupovanjâ, ukrcavanja, prodaja i trampi. Fine m irodije imaju odličnu prođu ne samo u Nizo­ zemskoj; Indija ih troši dvostruko više nego Evropa223, a na Dale­ kom su istoku neusporedivo sredstvo razmjene, ključ brojnih tržišta, jednako kao pšenica i baltičko drvo za jarbole u Evropi. A ima još m nogo drugih roba za razmjenu, samo valja brižljivo ustanoviti gdje su i gdje se m ogu najunosnije plasirati. Nizozemci tako kupuju goleme količine indijskog tekstila svih kvaliteta, u Suratu, na Koromandelskoj obali, u Bengalu. Na Sumatri ga mije­ njaju za papar (to je prilika da se uz malo političke vještine postigne povoljan ugovor), za zlato, za kamfor; u Sijamu će p ro ­ davati korom andelsko platno bez nekog naročitog probitka (jer ondje ima prem nogo konkurenata), ali i začine, papar, koralje, a izvlačit će kositar, kojega im je proizvodnja zajamčena povlasticom i koji će preprodavati sve do u Evropu, a zatim nevjerojatne količine jelenje kože, veoma cijenjene u Japanu, pa slonove tra­ žene u Bengalu, i mnogo zlata .224 Ispostava na Timoru po sebi je deficitarna, ali sandalovo drvo, koje se ondje nabavlja, izvanredno se d obro prodaje u Kini i u Bengalu .225 A što se tiče Bengala, u koji su Holandani došli kasno, ali su ga temeljito iskoristili, on im daje svilu, rižu i mnogo salitre, koja odlično dolazi kao teret pri povrat­ ku brodova u Evropu, jednako kao i bakar iz Japana ili šećer s različitih proizvodnih tržišta .226 I kraljevstvo Pegu ima također svojih privlačnosti: ima tu pokosü, zlata, srebra, dragog kamenja, prodaju se mirodije, papar, sandalovina, platna iz Golkonde i Bengala... Dugo bismo mogli tako nabrajati: sve su prigode Nizozem­ cima dobre. Zar se nemam o pravo čuditi što pšenica uzgajana u Capetownu, u južnoj Africi, stiže u Amsterdam? Ili, što je Amster­ dam postao tržište za kaure doprem ljene sa Cejlona i iz Bengala, koji u Evropi nalaze ljubitelje, uključivši Engleze, za trgovinu s 250

Amsterdam

crnom Afrikom i kupovanje robova namijenjenih Americi? Ili, što je šećer iz Kine ili iz Bengala, ponekad Šijama, a nakon 1637. i s Jave, u Amsterdamu jedan put prihvaćen, a drugi put vraćen, već prema tome da li se cijenom može u Evropi mjeriti sa šećerom iz Brazila ili s Antila? Kad se zatvori tržište u matičnoj zemlji, šećer se iz skladišta u Đataviji nudi Perziji, Suratu ili Japanu .227 Ništa nam bolje ne pokazuje kako Holandija u svojem Zlatnom dobu živi u mjerilu cijeloga svijeta, pazeći na neku vrst arbitraže i trajnog iskorištavanja svijeta.

251

USPJEH U AZIJI, NEUSPJEH U AMERICI Problem nad problem im a za V. O. C. sastoji se u tome kako odvojiti iz svojih azijskih trgovačkih poslova onaj kontigent roba koji je Evropi potreban, ili točnije, koji Evropa pristaje da potroši. To je problem nad problem ima, jer je V. O. C. dvotaktni motor, Batavija — Amsterdam, Amsterdam — Batavia, i tako dalje. Trgovački pri­ jelaz iz jedne ekonom ije-svijeta (Azija) u drugu ekonomiju-svijct (Evropa) sam je po sebi težak, kao što tvrde i teorija i praksa, a povrh svega toga, dvije strane neprestano djeluju jedna na drugu, kao dva nejednako opterećena pladnja na vagi: dovoljno je pos­ taviti dodatnu težinu na jedan ili na drugi i ravnoteže nestaje. Na primjer, evropski je upad u Aziju, neprestano se razvijajući, p o ­ digao kupovne cijene papra i mirodija koje su dugo ostale poka­ zateljem za odnose između dvaju kontinenata. Pyrard de Laval bilježi 1610. da »ono što je Portugalce nekada stajalo samo jedan novčić, sada stoji (Nizozemce) četiri ili pet puta više«.228 Obrnuto, prodajne cijene padaju same od sebe u Evropi sa sve znatnijim pristizanjem egzotične robe. Dakle, bila je i te kako daleko ona blažena 1599. godina kada se u Bandi plaćalo 45 reala za jedan »kolac« ( = 525 holandskih libri težine) karanfilića i 6 reala za »kolac« m uškatnog oraščića. A takve cijene svijet nije više nikada mogao vidjeti.225

Vrijeme borbi i uspjeha Monopol u trgovini mirodijama, strogo određivanje cijena, nad­ zor nad opsegom roba savijenih u prom et (kada treba i unišavajući svaki višak)230, dugo su osiguravali prednost Nizozemcima p red njihovim evropskim suparnicima. Međutim, u Evropi se konkurencija pojačava zbog stvaranja suparničkih kompanija (a sve ili gotovo sve subvencionira holandski kapial koji je na a j način reagirao protiv m onopola V. O. C.—a); ili zbog pojave na tržištu istih proizvoda kao što su oni s Dalekog istoka, samo su drugog podrijetla, kao na prim jer šećer, bakar, indigo, pamuk, svila... Tako sve nije gotovo, niti je unaprijed dobiveno. Jedan 252

Am sterdam

holandski putnik231 osim toga tumači već 1632: »Ne smijemo se prevariti, jer kad bismo došli do toga da isključimo Portugalce (koji su u to vrijeme još uvijek gospodari Goe, Malake, Macaoa, a to su dobro čuvana mjesta), ne bi bilo moguće da sredstva (holandske) kompanije budu dostatna niti za šesti dio te trgovine. S druge strane, kad bi se moglo smoći dovoljno sredstava da je poduz­ memo, našli bismo se u neprilici da ne možemo konzumirati svu robu koju bismo tako dobili, a ne bismo je se mogli ni drugačije riješiti«. S druge strane, monopolistička politika prinude i nadzora vrlo je skupa. Na Cejlonu, primjerice, gdje je zadatak i te kako težak, gorovita unutrašnjost otoka pod vlašću kralja Kandya, »koga nisu nikad pokorili ni Portugalci ni Holandani«, posade i uzdržava­ nje utvrđenja proždiru »svu dobit do koje se dolazi prodajom cimeta« skupljenog na otoku.232 A seljaci se jednog dana dižu protiv Kompanije zbog bijednih plaća koje dobivaju. Na otočju Banda, gdje je Holandija do monopola došla silom, ratom, otpremanjem domorodaca u roblje najavu, V. O. C. je u početku bilježila velike gubitke.233 Proizvodnja je znamo opala i morala je biti preustrojena na novim temeljima: 1636. domorodačko stanov­ ništvo svedeno je na 560 osoba prama 539 Nizozcmaca i 834 slobodna stranca, tako da se moralo »uvesti« 1.912 robova iz Bengala ili iz Arakanskog Kraljevstva.234 Da bi uspostavila, učvrstila i sačuvala svoj monopol, V. O. C. se uplela u duge pothvate koji će biti gotovo završeni tek s osvaja­ njem Makasara (1669) i dovođenjem u red, a malo zatim i na ništicu, velike luke Dantama (1682). Ona vodi neprestane borbe protiv plovidbe i trgovine domorodaca, kažnjava, deportira i gubi se u policijskim operacijama i kolonijalnim ratovima. Na Javi je borba protiv lokalnih država, protiv Matarana i protiv Bantama neprestana tragedija. Oko Batavije ni sela, pa čak ni predgrađa nisu sigurna.235 To ne sprečava uspjehe, ali povećava troškove. Najavi, plantaže šećerne trske (već u prvoj trećini XVII. stoljeća) i kave (od 1706—1711) predstavljaju velike uspjehe.236 Međutim, i trsku i kavu valja uzgajati pod nadzorom, a 1740. krvavo ugušeni kineski ustanak dovodi do neizlječive krize u proizvodnji šećera; otoku će trebati više od deset godina da se oporavi, a oporavit će se slabo.237 Logično, povijest Kompanije je zbroj prednosti i nedostataka. Ukrupno uzevši, bilanca je u XVII. stoljeću povoljna. A za vrijeme dvaju ili triju desetljeća prije i poslije 1696 —ta vremenska granica proizlazi iz računa koje izvlačimo iz ne baš jasnog knjigovodstva 253

ic n u in d Braudel / Vrijem e svijeta

i kada su otok osvojili Mandžurci; no taj se proces nastavlja u XVIII. stoljeću, otvaranjem Kantona za mno­ govrsnu evropsku trgovinu. Trebalo se vratiti osobitom slučaju Japana koji, prema sjajnoj skici Léonarda Blusséa531, poslije 1638. gradi ekonomiju-svijet po svojoj mjeri (Koreja, Riu Kiu, Formoza do 1683, dozvola plovidbe kineskim džunkama te povlaštena i »vazalna« trgovina Nizozemaca). Trebalo se zadržati na Indiji i dati mjesta novim objašnjenjima J. C. Heestermana532 koji jedan od snažnih razloga propasti Mogulskog Carstva vidi u razvoju gradske privrede, što je u XVIII. stoljeću dovelo do raspada njegova jedinstva. Trebalo je, na koncu, obrazložiti Perziju u vrijeme Safevida, njezinu com m and economy, njezinu ulogu obaveznog posred­ nika između Indije, središnje Azije, neprijateljske i omrznute Turske, Moskovske Rusije i vrlo udaljene Evrope... No pretpostavimo da imamo cjelovitu sliku — koja bi u tom slučaju sama zadobila razmjere prave knjige — da Ii bismo tada riješili sve naše nedoumice i pitanja? Sigurno ne. Za konačni zaključak o Evropi i područjima izvan Evrope, odnosno svijetu u cjelini, trebala bi nam vjerodostojna mjerila i brojke. Mi smo u osnovi opisali i postavili problem e te izložili nekoliko dubljih, bez sumnje vjerojatnih objašnjenja. No ipak nismo riješili zagonetni problem odnosa između Evrope i ostalog dijela svijeta. Jer, najzad, ako nema sumnje da je prije XIX. stoljeća svijet nadmašivao Evropu po broju stanovnika, a sve dok je trajao ekonomski Stari poredak, i po bogatstvu, ako gotovo nema sumnje da je Evropa neposredno nakon Napoleonova pada, kad se počinje rađati en­ gleska prevlast, bila siromašnija od svijeta koji je eksploatirala — ostaje da saznamo kako je Evropa došla do nadmoćnog položaja, 621

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

a osobito kako je i dalje uspijevala napredovati. Jer ona je doista i dalje napredovala. Pomoć koju je Paul Bairoch još jednom dao povjesničarima sastoji se u tome što je točno postavio problem u statističkim okvirima. On na taj način ne samo doseže moje polazište, nego ga u širokom luku i premašuje. No, je li u pravu?Jesmo li mi u pravu? Neću dublje ulaziti u utemeljenost metoda koje je upotrijebio naš kolega iz Zcncve. Da bih skratio objašnjavanje, pretpostavit ću čak da je njegov put, znanstveno govoreći, bio dovoljno utemeljen, tako da se njegovi veoma približni rezultati (on to prvi priznaje i na to nas upozorava) mogu uvažiti. Odabrani pokazatelj je dohodak pro capite, »bruto-nacionalni proizvod po stanovniku«, a da bi krivulja između različitih zemalja bila lakše provjcrljiva, iznosi su izračunati u dolarim a i po cijenam a iz Sjedinjenih D ržava I960, godine. Prikazani su, dakle, jedinstveno. Tako dobivamo slijedeći niz: Engleska (1700), od 150 do 190; engleske kolonije u Americi, buduće Sjedinjene Države (1710), od 250 do 290; Francuska (1781-1790), od 170 do 200; Indija (1800), od 160 do 210 (ali 1900. godine od 140 do 180). Te brojke, koje sam dobio u trenutku ispravljanja otisaka ovog djela, potvrđuju moje ranije tvrdnje i pretpostavke. Isto tako, neće nas iznenaditi ni razina koju će doseći Japan 1750. godine: 160. Iznenađuje, čini se, jedino rekord koji se pripisuje Kini 1800. godine: 228, iako će se ta visoka razina kasnije morati smanjiti (1950. godine na 170). No priđim o onom e što nas najviše zanima, a to su po mogućnosti sinhronične usporedbe između dvaju blokova, Evrope, uključujući Sjedinjene Države, i ostalog dijela svijeta. Godine 1800. zapadna Evropa doseže razinu 213 (Sjeverna Amerika 266), i tu nema iznenađenja. Iznenađuje što se ona tada jedva penje iznad onodobnog »trećeg svijeta«, koji se smješta negdje oko 200. Visoka razina Kine (1800. godine 228, a 1860. godine 204) podiže zapravo prosjek skupine manje favoriziranih zemalja. Međutim, danas, 1976. godine, Zapadna Evropa doseže 2.325, a Kina, koja se u m eđuvremenu ponovno uspinje, 369, dok se Treći svijet u cjelini smješta na 355, daleko iza bogatih. Iz onoga što je izračunao Paul Bairoch proizlazi da je Evropa 1800. godine, kada posvuda blistavo trijumfira i kad njezini bro­ dovi, sa Cookom, La Pćrouscom i Bougainvilleom istražuju golemi Tihi ocean, bila daleko do razine bogatstva koje bi divovski nadmašivalo uspjehe ostalih zemalja na svijetu, kao što je danas slučaj. Ukupni B. N. P. današnjih razvijenih zemlja (Zapadna Evropa, 622

Svijet za Evropu ili protiv nje

SSSR, Sjeverna Amerika, Japan) iznosio je 1750. godine 35 milijar­ di dolara iz I960, prema 120 preostalog dijela svijeta; godine 1860. odnos je bio 115 prema 165; jedino je između 1880. i 1900. godine bio obrnut odnos: 1880. godine 176 prema 169; 1900. godine 290 prema 188. No, 1976. godine, zaokružujući brojke, odnos je bio 3.000 prema 1.000. Ta nas perspektiva primorava da drugačije procijenimo po­ zicije Evrope (i zemalja koje su u to vrijeme bile povlaštene) i svijeta, kako prije 1800, tako i poslije industrijske revolucije, koje fantastičnu ulogu valja osobito naglasiti. Izvan svake sumnje je da je jedino Evropa (zbog svoje društvene i privredne strukture možda još više nego zbog tehničkog napretka) bila sposobna uspješno izvesti strojarsku revoluciju po uzoru na Englesku. Ali ta revolucija nije bila samo sredstvo razvoja po sebi. Ona je istodob­ no bila sredstvo prevlasti i rušenja međunarodne konkurencije. Mehanizirajući se, evropska industrija mogla je istisnuti tradicio­ nalnu industriju drugih naroda. Jarak koji je tada iskopan mogao se samo i dalje produbljivati. Slika svjetske povijesti između 1400. ili 1450. godine i 1850-1950. godine zapravo je slika nekadašnje jednakosti koja se ruši, kao posljedica višestoljetnog iskrivljavanja koje je započelo već krajem XV. stoljeća. U odnosu na taj glavni smjer, sve je ostalo sekundarno.

623

Poglavlje 6

INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA I RAST

In d u s tr ijs k a revolucija započinje, o d n o sn o izbija u Engleskoj izm eđu 1 7 5 0 -ih i 1 7 6 0 -ih godina i predstavlja se kao izuzetno složen p ro ces. Nije li o n a završetak »industrijalizacije« koja je zap o čela već m n o g o stoljeća ranije? N eprestano se obnavljajući, nije li i d an as p risu tn a o ko nas? D efinira se kao početak jedne nove ere, a g o d in e koje dolaze jo š će joj zadugo pripadati. Ipak, m a kako o buhvatna, p ro d o rn a i novatorska bila, o n a ne m ože sam a biti povijest m o d e rn o g svijeta u cjelini. Na stran icam a koje slijede želio bih to bolje objasniti. Njihov je jedini cilj d a ind u strijsku revoluciju definiraju i, koliko je m oguće, postave n a p rav o m jesto.

624

Industrijska revolucija i rasi

Svakome prema zasluzi: industrijska revolucija označava pobjedu pare iJam esa Watta (1736-/819)- Portret J. Keynoldsa prikazuje ga kako u laboratoriju podešava svoj stroj. (Snark International)

KORISNE USPOREDBE Za početak bi bilo korisno dati nekoliko prethodnih definicija i, još više, nekoliko usporedbi. S jedne strane, od svojih početaka u Hngleskoj, industrijska revolucija prouzročila je niz drugih revo­ lucija, a u današnje vrijeme ona se još uvijek nastavlja, nedovršena, idući dalje prema budućnosti: taj nastavak retrospektivno svjedoči o engleskim počecima. S druge strane, industrijalizacija je i prije engleske industrijske revolucije oduvijek djelovala na ljudska društva, potkrepljujući naše istraživanje više ili manje poticajnim 625

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

i navještajnim starim iskustvima. Sva su se ta navjcštanja na kraju, nema sumnje, izjalovila. No valja proučiti poraz kako bi se poku­ šalo bolje shvatiti uspjeh.

Revolucija: zamršena i dvosmislena riječ Preuzeta iz rječnika astronom a1, riječ revolucija u sm islu prcobrata, rušenja nekog ustanovljenog društva, prvi put se, kako se čini, pojavljuje u engleskom jeziku 1688. godine.2 Upravo u tom smislu, ali i u suprotnom , u smislu obnove, valja shvatiti prikladan izraz industrijska revolucija koji nije izmislio Friedrich Engels 1845. godine3, nego 1837. godine francuski ekonomist Adolphe Dlanqui, brat mnogo slavnijeg revolucionara Augustca Blanquia4. Moguče je čak da se taj izraz pojavio već oko 1820. u raspravama drugih francuskih autora.5 No u svakom slučaju, izraz se medu povjesničarima uvriježio tek 1884, nakon objavljivanja Lectures on the In d u stria l Revolution, predavanja koje je Arnold Toynbee održao u Oxfordu 1880-1881, a njegovi studenti ga objavili tri godine nakon autorove smrti. Povjesničarima se često predbacuje da zloupotrebljavaju ri­ ječ revolucija koja bi prem a svom prvotnom značenju trebala označavati nasilne i brze pojave. Ali kada je riječ o društvenim pojavama, pojmovi brzo i polagano su nerazdvojni. Nema zapravo društva koje nije konstantno podijeljeno između snaga koje ga održavaju te svjesnih ili nesvjesnih prevratničkih snaga koje ga nastoje srušiti, a revolucionarne eksplozije samo su vulkanski, kratki i surovi izrazi tog prikrivenog i dugotrajnog sukoba. Pris­ tupajući revolucionarnom procesu, uvijek treba usporediti dugo­ trajn a i k ra tk o tra jn a zbivanja, uočiti njihove sro d n o sti i nerazrješive međuovisnosti. Industrijska revolucija do koje dolazi u Engleskoj krajem XVII. stoljeća nije izuzetak u tom pravilu. Ona je istodobno niz žestokih događaja, kao i jedan očigledno vrlo polagan proces. Poput istodobnog sviranja na dva registra. Nameće se, dakle, htjeli mi to ili ne, dijalektika kratkoročnog i dugoročnog. Prema objašnjenju W. W. Rostowa6, na primjer, engleska privreda je između 1783. i 1802. godine »uzletjela«, prešavši kritični prag investiranja. To objašnjenje, koje pomoću brojki opovrgava S. Kuznets7, predočavamo prije svega slikom 626

Industrijska revolucija i rast

jednog take off, uzlijetanja aviona koji napušta uzletnu pistu. Dakle, točno određenog i kratkotrajnog događaja. No, međutim, prije uzlijetanja trebalo je avion (određenu Englesku) izgraditi i unaprijed osigurati uvjete za let. Uostalom, nikada se ne događa da neko društvo, primjerice zato što se povećao iznos štednih uloga, odjednom i istodobno promijeni »svoje običaje, ustanove i tehnike«, kao što misli Arthur Lewis.8 Uvijek su obavezni određeni preduvjeti, etape i prethodna prilagodavanja. Phyllis Deane je u pravu kada podsjeća da se sve novosti pa čak i prekidi s kraja XVIII. stoljeća u Engleskoj uključuju u »povijesni con­ tinuum«, istodobno raniji, sadašnji, zatim i potonji, continuum u kojem prekidi i prijelomi gube svoje svojstvo jedinstvenih ili presudnih događaja.9 Kada David Landes10 opisuje industrijsku revoluciju kao stvaranje kritičke mase koja dovodi do revolucio­ narne eksplozije, ta slika je dobra, ali se samo po sebi razumije da se ta masa morala izgraditi polaganim akumuliranjem različitih i neophodnih elemenata. Tako ono dugotrajno svaki put postaje nezaobilazno u našem zaključivanju. Industrijska revolucija je tako u najmanju ruku dvostruka. Revolucija u uobičajenom smislu riječi, koja svojim vidljivim promjenama ispunjava kratkotrajna, uzastopna vremenska raz­ doblja, a isto tako i vrlo dugotrajan, postupan, neupadljiv, tih proces, često jedva primjetan, »u najmanjoj mogućoj mjeri revo­ lucionaran«, odvažio se reći Claude Fohlen11, smještajući se, nasu­ prot Rostowu, u registar kontinuiteta. Nema prema tome ničeg čudnog u tome što čak ni u tim razmjerno burnim godinama (recimo ugrubo počevši od 1760) ova kapitalna pojava ne pogađa nijednog od najpoznatijih svje­ doka toga vremena! Gledajući iz današnje perspektive, Adam Smith, sa svojom malom škotskom tvornicom čioda, izgleda poput beznačajnog promatrača; um ro je ipak prilično kasno, 1790. go­ dine. David Ricardo (1772-1823), mlađi od njega, jedva da uvodi stroj u svoja teorijska razmišljanja, pa ga se još manje može opravdati.12Nakon što je opisao engleska »parna kola«, Jean-Baptiste Say 1828. godine dodaje: »Ipak (...) nijedan stroj nikada neće služiti za prijevoz ljudi i robe do samog središta gužve velikog grada, što može i najlošiji konj«.13 Napokon, veliki ljudi — pod pretpostavkom da je J.-B. Say jedan od njih — ne moraju obavezno blistati u rizičnom umijeću predviđanja. A nema ništa lakše nego naknadno optužiti Karla Магха, ili Маха Webera, ili čak W ernera Sombarta da su krivo — 627

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

odnosno drugačije od nas — shvatili dug proces industrijalizacije. Mislim da nije opravdana brzopleta osuda koju im je obično pravedni T. S. Ashton uputio, pozivajuči se na ono što je napisao K roebner.и No jesu li današnji brojni povjesničari industrijske revolucije uvjerljiviji u svom sudu? Jedni smještaju početak procesa prije XVII. stolječa; drugi smatraju daje presudno značenje imala Slavna revolucija iz 1688. godine; treči, pak, korjenit preobražaj Engleske dovode u vezu sa zamahom poljoprivrednog poduzetništva u drugoj polovici XVIII. stolječa... A svatko je uvjerljiv na svoj način, ovisno o tom e da li stavlja naglasak na poljoprivredu, demografiju, vanjsku trgovinu, industrijsku tehniku, oblike kreditiranja... No treba li industrijsku revoluciju prom atrati kao niz sektorskih m od­ ernizacija, kao slijed faza napretka, ili pak u optici rasta cjeline, pridajući riječi »rast« sve moguće smislove? Ako je u Engleskoj krajem XVIII. stoljeća na djelu nepovratan rast, ako je to postalo ni više ni manje nego njeno »uobičajeno stanje«, prem a RostowIjevu izrazu15, do toga posve sigurno nije moglo doći zbog ovog ili onog posebnog napretka (uključujući tu visinu štednih uloga ili investiranje), već zbog nedjeljive cjeline, skupa međuovisnosti i uzajamnih liberalizacija koje je svaki sektor svojim više ili manje dugotrajnim razvojem — što je plod domišljatosti ili slučaja — om ogućio drugim sektorima. Ne sastoji li se »pravi« rast (neki bi rekli pravi razvoj, ali nije važna riječ!) zapravo od nepovratnog vezivanja različitih napredaka, koje zajednički gura naprijed, oslo­ njene jedne na druge.

Najprije krenimo nizvodno: nerazvijene zemlje Engleska industrijska revolucija otvorila je vrata nizu revolucija koje su njezin izravni potomak; jedne su bile uspješne, druge neuspješne. Engleskoj industrijskoj revoluciji prethodilo je neko­ liko revolucija iste vrsti, od kojih su neke bile samo skicirane, dok su druge s dosta ozbiljnosti uznapredovale, no u duljem ili kraćem vremenskom roku sve su se izjalovile. Tako se otvaraju dvije perspektive, jedna prem a prošlosti, druga prem a suvremenosti. To su dva niza putovanja, gdje oba omogućuju pristup temi igrajući na dragocjenu kartu komparativne povijesti. 628

Industrijska revolucija i rast

Slijedeći taj nizvodni smjer, nećemo odabrati primjer in­ dustrijskih revolucija u Evropi ili u Sjedinjenim Državama koje su gotovo odmah slijedile engleski model. Današnji Treći svijet, još uvijek u procesu industrijalizacije, daje nam rijetku priliku kad jc riječ o zadaći povjesničara da obraduje ono što se može vidjeti, Čuti, opipati. Ta predstava posve sigurno nema blistavih uspjeha. Ugrubo govoreći, tijekom posljednjih trideset, četrdeset ili pede­ set godina Treći svijet nikada nije kontinuirano napredovao. Nje­ govi napori i vizije suviše često završavali su kao gorke obmane. Razlozi neuspjeha ili poluuspjeha tih iskustava možda mogu a contrario odrediti uvjete izuzetnog engleskog uspjeha. Nema sumnje, ekonomisti a još više povjesničari navode nas na oprez kod takvog načina ckstrapolacijc, koja polazi od sadaš­ njosti da bi se bolje upoznala prošlost. Ne bez razloga govore da je »mimetički model, kojim sc potvrđuje ponavljanje ranije prije­ đenog puta u industrijaliziranim zemljama, preživio«.16 Kontekst se u potpunosti promijenio, pa bi danas bilo nemoguće voditi industrijalizaciju neke određene zemlje Trećeg svijeta slijedeći državni autoritarizam koji je vladao u Japanu u razdoblju in­ dustrijalizacije ili englesko poduzetništvo iz vremena Gcorgea 111. Neosporno! Ali ako je »kriza razvoja istodobno kriza teorije raz­ voja«, kao što kaže Ignacy Sachs17, ne bi li i sâm proces razvoja, uključujući Englesku XVIII. stoljeća, bio jasniji kad bismo se upitali gdje je greška u teoriji i zbog čega su entuzijastička planiranja iz 1960-ih godina toliko pogriješila u odnosu na teškoće koje sa sobom nosi poduzetništvo? Prije svega — odgovorit ćemo bez oklijevanja —zbog toga što uspjela industrijska revolucija podrazumijeva cjelovit proces ras­ ta, dakle sveukupnog razvoja koji se »u krajnjoj analizi pokazuje kao proces mijenjanja ekonomskih, društvenih, političkih i kultur­ nih struktura i institucija«.18 Cijeli ustroj nekog društva i njegove privrede dolazi u pitanje, jer mora biti kadar slijediti, podržavati, odnosno podnositi promjene. Dovoljno je da dođe do zastoja u samo jednoj točki, u onom e što danas nazivamo »uskim grlom«, pa da cijeli stroj zaškripi, da se kretanje prekine, a može doći i do nazadovanja. Odgovorne strukture u zemljama koje danas nastoje nadoknaditi svoje zaostajanje uvidjele su to na vlastitom primjeru, pa je strategija razvoja postala i oprezna i složena. Kakve savjete u takvom slučaju može preporučiti iskusni ekonomist poput Ignacya Sachsa? Najvažnije je ne primijeniti nikakvo apriorno planiranje: to nije dobro, budući da svaka 629

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

privreda ima vlastiti raspored struktura koje m eđusobno mogu biti slične, ali samo ugrubo. Đez obzira o kojem konkretnom društvu je riječ, planer će dobro učiniti ako pode od određene pretpostavke, recimo od visine rasta (10% na primjer), koju će pretpostaviti kao cilj. Polazeći od toga proučit će redom sve »pos­ ljedice pretpostavke«. Tako će provjeriti udio ulaganja koji valja unaprijed oduzeti iz nacionalnog dohotka, moguće tipove in­ dustrije, u funkciji unutrašnjeg ili vanjskog tržišta, količinu i kakvo­ ću potrebite radne snage (specijalizirane ili ne), ponudu na tržištu prehram benih proizvoda neophodnih za takvu radnu snagu, teh­ nike koje se mogu koristiti (posebno s gledišta kapitala, vrste i obima radne snage koju one zahtijevaju), povećanje uvoza siro­ vina ili strojeva-oruđa koje valja predvidjeti, konačan odraz nove proizvodnje na platnu bilancu i vanjsku trgovinu. Budući da je visina rasta kao početna pretpostavka hotimice odabrana »dosta visoko, kako bi se iskazala sva uska grla do kojih bi došlo pri tako određenom cilju«19, postupak provjere naznačit će u kojim bi sektorim a zapreke mogle biti nepremostive. U drugoj fazi pristupit ćemo dotjerivanjima, pronalazeći »varijante na svim razinama«, sve dok ne dobijem o limitiran, ali u osnovi upotrebljiv plan.20 Primjeri obuhvaćeni u Sachsovu djelu daju konkretnu p re ­ dodžbu o glavnim uskim grlima u današnjem Trećem svijetu. To su: demografski rast koji poništava učinke razvoja; nedostatak kvalificirane radne snage; sklonost k industrijalizaciji u oblasti raskoši i eventualno izvoza, zbog nedostatka potražnje za uobi­ čajenim industrijskim proizvodima na unutrašnjem tržištu; ko­ n a čn o i izn a d svega, » p o ljo p riv re d n a b ra n a« , o d n o sn o nedostatnost i neelastičnost ponude prehram benih proizvoda u poljoprivredi koja je i dalje zaostala i uvelike samodovoljna, koja ne uspijeva zadovoljiti povećanu potrošnju što je automatski vuče povećana upotreba najamne radne snage, koja ne stiže uvijek prehraniti čak ni svoje vlastite demografske viškove i koja nezapos­ leni proletarijat gura u gradove i, na kraju, poljoprivreda koja je suviše sirom ašna da bi mogla povećati svoju potražnju za osnov­ nim industrijskim proizvodima. U usporedbi s tim najvećim teško­ ćama, potrebe za kapitalom, razina štednih uloga, organiziranje i cijena kredita čine se gotovo drugorazrednim problemima. Ali nije li to slika za koju bismo mogli reći da nabraja sve zapreke koje Engleska u XVIII, a bez sum nje ni u XVII. stoljeću nije poznavala? Rast, prem a tome, zahtijeva sklad pojedinih sektora: ako pokretački sektor napreduje, neki drugi sektor ne smije se zaus­ 630

Industrijska revolucija i rast

taviti i rime blokirati cjelinu. Vraćamo se na ono što smo već mogli nazrijeti u vezi s pojmom nacionalnog tržišta — nacionalnog tržišta koje zahtijeva povezanost, sveopću cirkulaciju, određenu visinu dohotka pro capita. U Francuskoj, koja se tako sporo pokretala (do njezine povezanosti će doći tek nakon dovršetka željezničkih pruga), dugo je djelovala neka vrst dihotomije, ana­ logna dihotomiji u nekim današnjim nerazvijenim zemljama. Neki vrlo moderan, bogat, napredan sektor postojao je neposredno uz zaostale oblasti, »mračna područja«, kao što je još 1752. godine govorio neki »poduzetnik« koji je želio započeti razmjenu s jed­ nom od tih oblasti sa čudesnim šumama, time što će učiniti plodnom rijeku Vère, malu i ne osobito snažnu pritoku rijeke Aveyron.21 Ali na nacionalnom tržištu nisu u igri samo unutrašnji uvjeti rasta. Nije li ono što u današnje vrijeme koči razvoj zemalja koje su u zakašnjenju također i međunarodna privreda, takva kakva postoji i koja autoritarno dijeli i raspoređuje zadatke? Te su činjenice u ovoj knjizi već dovoljno istaknute. Engleska je uspjela u svojoj revuluciji jer se nalazila u središtu svijeta, jer je bila središte svijeta. Zemlje Trećeg svijeta hoće i žele revoluciju, ali one se nalaze na periferiji. Sve je stoga protiv njih, uključujući nove tehnike koje upotrebljavaju na temelju licencije i koje ne odgo­ varaju uvijek potrebama njihovih društava; uključujući kapital koji posuđuju izvana; uključujući pomorski prom et koji nije pod nji­ hovim nadzorom; uključujući višak njihovih sirovina koji ih stavlja na milost i nemilost kupaca. Sve su to razlozi zbog kojih je prizor današnjice tako tužan. Zbog toga industrijalizacija uporno napre­ duje ondje gdje je već uznapredovala, a ponor između neraz­ vijenih i ostalih zemalja postaje sve veći. No da li se u današnjem trenutku nazire prom jena tih odnosa snaga? Počinju li se zemlje proizvođači nafte i sirovina, siromašne zemlje gdje niske nadnice omogućuju industrijsku proizvodnju po vrlo niskoj cijeni, nakon 1974. godine osvećivati nadindustrijaliziranim zemljama? Na to pitanje povijest će odgovoriti tek u godinama koje slijede. Ako želi napredovati, Treći svijet jedino može, na ovaj ili onaj način, slamati sadašnji poredak u svijetu.

631

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

Krenimo uzvodno: propale revolucije Porazi u današnjem vremenu korisno su nas upozorili: svaka industrijska revolucija predstavlja spajanje, »cjelinu«, sklop pok­ reta, jedan »niz«. Predrevolucije, pokreti koji su prethodili uspje­ hu engleske revolucije i koje ćemo istražiti, dobivaju svoje značenje upravo u odnosu na tu neophodnu cjelovitost. Tim pokretim a uvijek nedostaje jedan ili više nužnih elemenata, tako da njihov slijed ocrtava neku vrst tipologije poraza ili neuspjeha. Katkada se inventivnost pojavljuje sama, blistava i nekorisna, kao puka duhovna igra: ništa se ne stavlja u pogon. Katkada se nešto stavlja u pogon: u energetskoj revoluciji, naglom poljoprivrednom ili zanatskom napretku, trgovačkom bogaćenju, demografskom rastu, pa dolazi do očiglednog napretka; čini se da je m otor sprem an da se zavrti, ali zatim se utrka prekida. Možemo li sve te uzastopne poraze, kojih razlozi nikada nisu posve istovjetni, svesti pod zajednički nazivnik? Oni su u najmanju ruku slični po načinu kretanja: brzi uzlet, zatim prekid. To su doduše nesavršena ponav­ ljanja, ali su ipak ponavljanja. Očigledne usporedbe nameću se gotovo same od sebe. Zaključak koji se na sve odnosi neće nikoga iznenaditi, pogo­ tovu neće iznenaditi ekonomiste: nijedna industrijska revolucija, a mogli bismo i općenito reći nijedan zamah proizvodnje i raz­ mjene, nije, niti može biti stricto sensu samo ekonomski proces. Ekonomija nije nikada zatvorena u sebe, ona istovremeno utječe na sve oblasti života. One ovise o njoj, kao što ona ovisi o njima.

Aleksandrijski Egipat Prvi je prim jer vremenski veoma dalek, ali ipak zbunjuje. To je prim jer ptolemejevskog Egipta. Treba li slijediti školski put i tu se zaustaviti? Snaga pare22 se pojavila sedamnaest ili osamnaest sto­ ljeća prije Denisa Papina, u Aleksandriji, negdje između 100. i 50. godine prije naše ere. Je li beznačajna činjenica što je jedan »inženjer«, Heron, u to vrijeme izmislio eolipilu, vrst parne tur­ bine, igračku koja je bila kadra staviti u pogon mehanizam koji je s određene udaljenosti mogao otvoriti ili zatvoriti teška vrata hrama? Do tog otkrića došlo je nakon mnogih drugih izuma: 632

Industrijska revolucija i rast

pumpe i sisaljke, instrumenata koji su prethodili toplomjeru i teodolitu, ratnih strojeva doduše više teorijskih nego praktičnih, ali sa zračnom kompresijom i okidanjem, kao i snagom golemog djelokruga. U tom davnom vremenu Aleksandrija je blistala punim sjajem inventivnosti. Stoljeće ili dva ranije ondje su već buknule različite revolucije: kulturna, trgovinska, znanstvena (Euklid, Ptolemej astronom, Eratostcn); Diccarh, koji je, kako se čini, živio u Aleksandriji početkom III. stoljeća prije naše ere, bio je prvi geograf »koji je na karti označio smjer geografske širine od Gibral­ tarskog prolaza do Tihog oceana, preko Taurusa i Himalaje«.23 Daleko bi nas odvuklo detaljnije proučavanje dugog alcksandrijskog poglavlja, preko zanimljivog helenističkog svijeta koji je nastao nakon osvajanja Aleksandra Velikog, kada velike teritori­ jalne države (poput Egipta i Sirije) zamjenjuju prethodni model grčkih gradova-država. Ta nas promjena unekoliko podsjeća na prve korake m oderne Evrope. Nameće nam se još jedna činjenica koja će se kasnije često ponavljati: izumi se javljaju u skupinama, slojevima, nizovima, kao da se oslanjaju jedni na druge, ili bolje, kao da ih neko određeno društvo zajedno gura naprijed. Ma kako intelektualno blistavo, dugo aleksandrijsko poglav­ lje jednog se lijepog dana završava, a da se njegovi izumi — kojih je posebno svojstvo da su okrenuti prema tehničkoj primjeni: Aleksandrija je u III. stoljeću osnovala i inženjersku školu — nisu pretočili u nekakvu revoluciju industrijske proizvodnje. Nema sumnje, razlog tome je prije svega u robovlasništvu koje je antič­ kom svijetu davalo svu potrebnu radnu snagu koja se lako mogla eksploatirati. Tako, na primjer, vodoravni hidraulički mlin neće sc na istoku razviti, nego će se primjenjivati samo za mljevenje žita, što je težak i svakodnevan posao; a para će služiti samo za pojedine domišljate igračke, jer se, kao što piše jedan povjesničar tehnika, »nije osjećala potreba za većom snagom (energetskom) od onih što su tada bile poznate«.24 Helenističko je društvo, dakle, ostalo ravnodušno prem a uspjesima »inženjera«. Nije li za to odgovorno i rimsko osvajanje, koje je izbliza pratilo te izume? Helenistička privreda i društvo bili su već sto­ ljećima otvoreni prem a svijetu. Rim se, naprotiv, zatvorio u sredo­ zemni okvir, a razorivši Kartagu, zavladavši Grčkom, Egiptom i Orijentom, triput je zatvorio izlaz prema pučini. Da li bi sve bilo drugačije da su Antonije i Kleopatra pobijedili kod Akcija (31godine pr. n. e.)? Drugim riječima, da li je industrijska revolucija moguća samo u središtu otvorene ekonomije-svijeta? 633

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Prva industrijska revolucija u Evropi: konji i mlinovi u XI, XII. i XIII. stoljeću U prvom svesku ove knjige nadugačko sam govorio o konjima, hamovima (koji su došli s istoka Evrope, a to je povećalo vučnu snagu životinje), o poljima zobi (prem a Edwardu Foxu,25 u vrijeme Karla Velikog i razvoja teške konjice najživlje središte Evrope premjestilo se prem a velikim vlažnim i žitorodnim ravnicama sjevera), o trogodišnjem plodorcdu koji je sam po sebi značio poljoprivrednu revoluciju... Govorio sam isto tako o vodenicama i vjetrenjačama, o prvima kao povratnicama, o drugima kao pridošlicama. Mogu, dakle, biti kratak, budući dasu stvari dosta jasne, utoliko više što o toj »prvoj« revoluciji imamo na raspolaganju zanimljivu i domišljatu knjigu Jeana Gimpela26, snažnu i borbenu knjigu Guya Boisa27, kao i mnoge studije, m edu kojima klasičan članak gospode E. M. Carus—Wilson28 (1941). Upravo je ona prih­ vatila29 i uvela izraz p rv a industrijska revolucija za Englesku u kojoj je bila raširena upotreba valjačica (između XII. i XIII. stoljeća bilo ih je oko 150), pilana, mlinova za papir, žitnih mlinova, itd. »Mehanizacija tiještenja«, kaže gospođa Carus-Wilson, »bila je jednako presudan događaj kao mehanizacija predenja i tkanja u XVIII. stoljeću.«30 Veliki drveni maljevi koje je pokretao hidra­ ulički kotač uvedeni su u najrašireniju industriju toga doba — u industriju sukna — da bi zamijenili noge valjača, i na kraju su odigrali prcvratnu, revolucionarnu ulogu. U blizini gradova, naj­ češće smještenih u dolinama, voda nema onu živu snagu kakvu imaju rijeke i vodopadi na brežuljcima ili planinama. Zbog toga se tijeskovi nastoje smjestiti u sela koja su katkada i divlja, kako bi se privukle trgovačke mušterije. Time je srušena ljubom orno čuvana zanatska povlastica gradova. Oni se, naravno, pokušavaju braniti sprečavajući tkalce koji rade unutar gradskih zidina da svoje tkanine tiješte drugdje. Bristolskc vlasti su 1346. godine zabranile »da itko pokuša iznijeti izvan grada neki komad sukna na tiještenje koje zovemo raicloth, pod prijetnjom da će izgubiti XL d (dinara) za svaki kom ad sukna«.31 To ipak ne sprečava »revoluciju mli­ nova« da nastavi napredovati, u Engleskoj kao i na cijelom ev­ ropskom kontinentu, koji n ipošto nije u zaostatku prem a susjednom otoku. No važno je napomenuti da se ta revolucija nalazi u središtu popratnih revolucija: snažne poljoprivredne revolucije koja je

Industrijska revolucija i rast

Ujednojfrancuskoj Bibliji iz XIII. stoljeća, žrvanj za mrvljenje žita koji Samson okreče p o naredbi Pilistejaca, dok ga čuvar bičuje, prikazan je kao moderan mlin, sa začudnim obiljem tehničkih pojedinosti. Unutrašnji m ehanizam nacrtan j e pom no, s transmisijom vertikalnog pogona na horizontalni pogon i kotačem koji okreće čovjek, ali bi mogao savršeno ići i na vodeni pogon. To svjedočanstvo o zadiv­ ljenosti strojetn može se usporediti s riječima Rogera Bacona, navede­ nim na str. 638. (Biblija Prançoisa Gamiera, oko 1220-1230, Beč, Б. /V. Codex Vindobonensis 2554)

učvrstila seljačke redove protiv zapreka kao što su šume, močvare, morske i riječne obale, te išla na ruku trogodišnjem plodoredu; usporedo s tim, nošena demografskim rastom, zbiva se urbana revolucija: nikada gradovi nisu bili tako gusto zbijeni, jedni nado­ mak drugih. Između sela i grada dolazi do jasnog podvajanja, 63 5

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

uvodi se »podjela rada«, ponekad i nasilna; gradovi koji su se dočepali industrijskih djelatnosti več su pokretači akumulacije, rasta, i u njima se ponovo pojavljuje novac. Množe se tržišta i prom et. Sa sajmovima u Champagnci zacrtava se, a zatim i točno određuje privredni poredak Zapada. Osim toga, sredozem ne m or­ ske puteve i puteve prem a Istoku m alo-pom alo ponovo osvajaju talijanski gradovi. Proširuje se ekonomski prostor bez kojeg nije moguć nikakav rast. Frédéric C. Lane bez oklijevanja upotrebljava upravo riječ rast, u smislu globalnog razvoja.32 Po njegovu mišljenju, izvan svake sum nje je da su u XII. i XIII. stoljeću, na primjer, kon­ tinuirano rasle naizmjence ili Firenca ili Venecija. Zar je i moglo biti drugačije u trenutku kada se Italija nalazila u središtu ekonomije-svijeta? Wilhelm Abel drži da je cijeli Zapad od X. do XIV. stoljeća zahvaćen općim razvojem. Dokaz tome je što nadnice rastu brže od cijene žita. »U XIII. i početkom XIV. stoljeća«, piše on, »došlo je do prve industrijalizacije Evrope. U to vrijeme snažno se razvijaju gradovi, a u njihovu okrilju zanatske i trgovačke djelatnosti, možda ne toliko zbog čisto tehničkog progresa u tom razdoblju (ali i tehnički progres je vidan) koliko zbog opće podjele rada (...). Zahvaljujući podjeli rada učinak rada se povećava, a upravo ta povećana produktivnost vjerojatno om ogućuje ne samo da se riješe teškoće oko opskrbljivanja povećanog broja stanov­ ništva neophodnim živežnim namirnicama, nego i to da se stanov­ ništvo počne prehranjivati bolje nego ranije. Analogna situacija poznata je još samo u jednoj prilici, u XIX. stoljeću, u razdoblju 'druge industrijalizacije’, ovaj put, istina, na razini posve različitih dimenzija.«33 To znači da je, vodeći računa o svim razlikama, počevši od XI. stoljeća došlo do »kontinuiranog rasta« na m oderan način, kakav više nećemo vidjeti prije nastupa engleske industrijske revo­ lucije. Nećemo se začuditi što se kao logično nameće »globalno« objašnjenje. Doista, u proizvodnji kao i u poljoprivredi, indus­ trijskoj, trgovačkoj produktivnosti, te u širenju tržišta došlo je do čitavog niza m eđusobno povezanih napredaka. U toj Evropi, u kojoj nastupa prvo ozbiljno buđenje, došlo je čak do bujanja »tercijarne« oblasti, a to je još jedan znak širokog razvoja: množi se broj odvjetnika, bilježnika, liječnika, sveučilišnih ljudi.34 Mogu­ će je čak iskazati točan broj bilježnika: 1288. godine u Milanu, na oko 60.000 stanovnika ima 1.500 bilježnika; u Bologni na 50.000 stanovnika ima ih 1.059. 1268. godine u Vcroni, na 40.000 stanov636

Industrijska revolucija l rast

nika ima 495 bilježnika; 1338. godine u Firenci, na 90.000 stanov­ nika ima ih 500 (ali Firenca je poseban slučaj: organizacija trgovine je takva da se računovodstvenim knjigama često nadomještava bilježnički posao). A kao što se moglo i predvidjeti, s nastupom recesije broj bilježnika u XIV. stoljeću razmjerno opada. Njihov broj se u XVIII. stoljeću opet povećava, ali neće doseći razmjere kao u XIII. stoljeću. Razlog tome bez sumnje valja potražiti u činjenici što je začudni razvoj bilježništva u srednjem vijeku bio vezan uz povećanje privrednih djelatnosti i uz činjenicu da je u tim dalekim stoljećima većina ljudi bila nepismena i stoga prisiljena tražiti pomoć učenog pera. Taj golemi zamah Evrope zaustavljen je nevjerojatnom rece­ sijom u XIV. i XV. stoljeću (negdje između 1350-1450. godine). Sa »Crnom smrću« koja joj je možda istodobno bila i uzrok i pos­ ljedica: do slabljenja privrede dolazi već od žitne krize i velike gladi 1315-1317. godine35, a to je prethodilo epidemiji i otvorilo put njenom zlokobnom djelovanju. Kuga dakle nije bila jedini grobar dotadašnjeg velikog poleta koji je već bio usporen, odnosno zaustavljen, kad se zlo pojavilo. Kako dakle objasniti najveću pobjedu i najveći poraz koji je Evropa doživjela prije XVIII. stoljeća u Engleskoj? S dosta vjerojat­ nosti može se objasniti širinom demografskog rasta kojemu ritam poljoprivredna proizvodnja više nije slijedila. Smanjeni prinosi sudbina su svake poljoprivrede gurnute izvan svojih proizvodnih granica, kada joj nedostaju metode i tehnike koje bi mogle nado­ knaditi ubrzano trošenje tla. Knjiga Guya Boisa oslanja se na primjer istočne Normandije i analizira društveni aspekt te pojave: riječ je o pritajenoj krizi feudalizma koja raskida stari binom feudalac/sitni seoski zemljoposjednik. Destrukturirano, »dekodirano« društvo otvara se tada nemirima, razuzdanom ratu, tražeći istodobno novu ravnotežu i novi kod, a to će postići tek uvođenjem teritorijalne države koja će spasiti vlasteoski režim. Mogućasu i druga objašnjenja. Posebno je uočljiva određena slabost zemalja koje je najprije zahvatila energetska revolucija mlinova, a to su zemlje sjeverne Evrope, od Seine do Zuyderseea, od Nizozemske do Londonskog bazena. Nove teritorijalne države, Francuska i Engleska, koje su se konstituirale kao moćne političke zajednice, nisu još podesne kao ekonomske cjeline: kriza će ih u potpunosti zahvatiti. Štoviše, na početku stoljeća, nakon što su se ugasili sajmovi u Champagnei, Francuska, koja je u jednom trenut­ ku bila srce Zapada, našla se izvan kruga unosnih relacija i ranog 637

pem and Braudel / Vrijeme svijeta

kapitalističkog razvoja. Sredozemni gradovi još će jednom odnijeti prevagu nad novim državama na sjeveru . A za neko vrijeme završit će se i ono lijepo povjerenje koje je u počast stroju oko 1260 godine izgovorio Roger Bacon: »Možda će se dogoditi«, pisao ji on, »da će se proizvesti strojevi pom oću kojih će se i najveć brodovi, kojima će upravljati samo jedan čovjek, kretati brže nego da su puni veslača; da će se sagraditi vozila koja će ići nevjerojat nom brzinom , bez pomoći životinja; da će se proizvesti leteć strojevi u kojima će čovjek (...) lupati krilima kroz zrak poput ptice (...) Strojevi će omogućiti da odem o do dna m ora i rijeka.«36

Revolucija zacrtana u vrijeme Agricole i Leonardo da Vincia Kada nakon duge i teške krize Evropa ponovno oživi, doći će do naglog uspona razmjene, do brzog i revolucionarnog rasta, i to duž osi koja vezuje Nizozemsku s Italijom, a ide preko Njemačke Na čelu industrijskog razvoja nalazi se upravo Njemačka, kao nova trgovačka oblast. Smještena između dva svijeta što je okružuju s; sjevera i juga, za Njemačku je to možda prilika da nametne svoje sudjelovanje u m eđunarodnoj razmjeni. Ali prije svega, presudan je bio razvoj rudarske djelatnosti s kojom je već oko 1470—ih godina započelo ubrzano oživljavanje njemačke privrede, priji nego u ostalom dijelu Evrope. Vađenje zlatne, srebrne, bakrene kositrcne, kobaltne i željezne rudače potaklo je niz novina (sjetimi se samo upotrebe olova da bi se odvojilo srebro pomiješano : bakrenom rudačom ) i dovelo do uvođenja za to doba divovske mašinerije, koja se upotrebljavala za crpljcnje propusnih voda i podizanje rudače. Razvija se vješta tehnologija o kojoj na veli­ čanstven način svjedoče gravire iz Agricolinc knjige. Nismo li u napasti da ta postignuća, koja će Engleska opo­ našati, gledamo kao pravu predigru industrijske revolucije koja će uslijediti?37 Razvoj rudarstva oživljuje uostalom sve oblasti nje­ mačke privrede: B archent (parhet), vunu, obradu kože, različite metale, bijelo željezo, željezne žice, papir, nova oružja... Trgo­ vinom se stvaraju važne kreditne mreže i organiziraju velika među­ n a ro d n a d ru štv a p o p u t M agna Societas.K G radski obrti napreduju: u Kolnu su 1496. godine bila 42 obrtnička udruženja, u Lübecku ih je bilo 50, a u Frankfurtu 28.39 Promet oživljava i 638

Industrijska revolucija i rast

Detalj minijature s kraja XV. stoljeća prikazitje rudnik srebra Kutna Hora, i uobičajenim vertikalnim usjekom. Rudari su u bijeloj odjeći, vidimo silazne ljestve i dizalicu za povratak. Na dijelu minijature koji nije prikazan, vidi se veoma moderan pribor (Nijemci u to vrijeme vladaju rudarskim tehnikama): dizala koja pokreću kolot uri s ko­ njima, sustav za trpljenje vode i za ventilaciju. Beč, Ôsterreichische Nationalbibliotbek. (Otisak Biblioteke) 6 !9

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

m odernizira se, a m oćne kompanije specijaliziraju se za prijevozništvo. Trgovinom na Levantu gospodari Venecija kojoj je potreb­ no srebro te stoga uspostavlja povlaštene trgovačke odnose s Gornjom Njemačkom. Neosporno, njemački gradovi dulje od pola stoljeća nude predodžbu o privredi koja uvelike napreduje bez obzira koju oblast pogledali. Međutim, kao što je ustvrdio John Nef, sve se zaustavlja ili se počinje zaustavljati negdje oko 1535. godine, kada američki bijel metal počinje konkurirati srebru iz njemačkih rudnika, te oku 1550. kada počinje opadati prevlast Antwerpena. O dređena sla­ bost njemačke privrede vjerojatno je u tome što je ovisila c potrebam a Venecije i Antwerpena, koji su bili prava središta ev­ ropske privrede. Kad se sve uzme u obzir, stoljeće Fuggera pok­ lapa se sa stoljećem Antwerpena. Negdje u vrijeme kada Francesco Sforza preuzima vlast u Milanu (1450), Italija pokazuje znakove još vidljivijeg uspjeha, a to je tim ncobičnijc što tom uspjehu prethodi niz primjernih revolucija. Prije svega, demografska revolucija, a njezin uspon nastavit će se do sredine XVI. stoljeća. Druga je započela već početkom XV. stoljeća, a odnosi se na nastajanje površinski malih, ali m odernih teritorijalnih država: jednog trenutka došlo je i. pitanje čak i talijansko jedinstvo. I, na kraju, poljoprivredna revo lucija kapitalističkog oblika izbila je u ravnicama Lombardije, ispresijecanim kanalima. Sve se to zbivalo u općoj klimi znan­ stvenih i tehničkih otkrića: to je razdoblje u kojem stotine Talijana dijeleći strast Leonarda da Vincia, ispunjavaju svoje blokove crte zima planova čudesnih strojeva. Povijest Milana je jedinstvena. Izbjegavši strahovitu krizu XI\ i XV. stoljeća (po mišljenju Zanghcria, upravo zbog razvijenosti svoje poljoprivrede), doživio je znatan polet m anufakturne proiz­ vodnje. Parhet, koji je sačinjavao najveći dio m anufakturne djelat­ nosti na početku XTV. stoljeća, sada zamjenjuju lanena platna, zlatne i srebrne tkanine, oružje. Milano se uklapa u široka trgo­ vačka kretanja vezana za sajmove u Ženevi i Chalon-sur-Saône, za gradove poput Dijona, za Pariz, Nizozemsku.40 Grad istodobno dovršava kapitalističko osvajanje svojih sela: zemlja se povezuje u velike posjede, navodnjavaju se livade i uzgaja stoka, kopaju sc kanali koji sc istodobno upotrebljavaju za navodnjavanje i za prom et, uvode se nove kulture riže, zemlja se više ne ostavlja na ugaru, nego se razvija stalan plodored žitnih i travnatih kultura. U Lombardiji je započeo onaj highfarm ing koji će kasnije upoznati 640

Industrijska revolucija i rast

Rana upotreba strojeva u Italiji, dvije sheme filatoia za organcin na kolonjski način, iz 1607 (lijevo); iz 1833. godine. Organcinje dvostru­ ka, trostruka ili četverostruka svilena nit koja služi kao osnova. Prvi mlin uveden je u Engleskoj 1716-1717, »prava tvornica, prva u Engle­ skoj«, a Englezi su ga kopirali nakon dvije godine industrijske špiju­ naže u Italiji. Već početkom XVII. stoljeća gotovo identičan mlin okretao se uBologni, svojoj domovini (usp. radove C. Ponia). Potpuno automatiziran (radnici samo nadziru i spajaju niti koje se prekinu), stroj se sastoji od unutrašnjeg pokretnog dijela, lanterne (donja she­ ma), koji pokreće vodeni kotač, a okružen je fiksnim stalkom (djelo­ mična gornja shema), s velikim brojem vretena, kalema i vitala... Da je mehanizacija jedini preduvjet industrijske revolucije, Italija bi prethodila Engleskoj. Desno je f i l a t o i o iz 1833• (P- Negri, M a n u a l c p r a c t i c o p e r la s t i m a d é l i e c a s e e d e g l i o p i s i z i i d r a u l i t i , Bologna, 1833)

Nizozemska i koji će se, još kasnije, s poznatim posljedicama, prenijeti u Englesku.41 Stoga je logično pitanje koje postavlja naš vodič Rcnato Zangheri: zbog čega su te snažne promjene na selu i u industriji Milana 64i

Vernand Braudel / Vrijeme svijeta

i Lombardije djelovale tako kratko i zašto nisu dovele do in­ dustrijske revolucije? Ni tehnike toga vremena, ni ograničcnosi energetskih izvora ne čine se dovoljnim objašnjenjem. »Engleska revolucija nije ovisila o znanstvenom i tehničkom napretku koji u XVI. stoljeću još nije bio nadohvat ruke.«42 Carlo Poni je čak si čuđenjem otkrio patvorcnje hidrauličkih strojeva koji su se u Italiji koristili za namatanje, tkanje i predenje svile, s više stupnjeva mehanizama i redova kalema, koje pokreće samo jedan vodcri kotač.43 L. White tvrdi da je Evropa već prije Lconarda da Vincia izmislila čitav niz mehaničkih sustava koji će se početi upotreb­ ljavati tijekom sljedeća četiri stoljeća (sve do elektriciteta), ovisrvi o tome koliko se bude osjećala potreba za njima.44 Jer, kao što se L. White lijepo izrazio, »novi izum samo otvara vrata. Nikoga ne prim orava da ude«.45 Da, ali zbog čega izuzetni uvjeti koji su sc poklopili u Milanu nisu doveli do takve prisile i potrebe? Zbog čega se milanski polet zaustavio, umjesto da ojača? Postojeće povijesne činjenice ne om ogućuju pouzdan od­ govor na to pitanje. Moramo se ograničiti na pretpostavke. Prije svega, Milano nema na raspolaganju veliko nacionalno tržište. Zatim, kad je jednom prošao trenutak prvih spekulacija, dolazi do opadanja zemljišnih prihoda. Ako vjerujemo Ginu Barbicriu46 i Gcmmi Miani, budućnost industrijskih poduzetnika je u rukami sitnih kapitalista, nekoj vrsti srednje klase. No je li to argument? Prvi poduzetnici u revoluciji pamuka često su isto tako bili mali ljudi. Je li onda nesreća Milana što je tako blizu Venecije i tako daleko od njezine vladajuće pozicije? Sto nije luka, široko otvorena prem a m oru i m eđunarodnom izvozu, slobodna u svojim kreta­ njima i rizicima? Njegov je poraz možda dokaz da sc industrijsk i revolucija, kao globalni fenomen, ne može izvesti samo iznutra, skladnim razvojem različitih oblasti privrede; njena conditio sine q u a non jc dominacija nad vanjskim tržištima. Kao što smo vidjeli, to mjesto u XV. stoljeću zauzima Venecija, kao i Genova, u smjeru Španjolske.

John U. Nefi prva engleska revolucija, od 1560—1640. U Engleskoj između 1540. i 1640. dolazi do poleta industrije koji je mnogo određeniji i žešći od svojih prethodnika u Njemačkoj i 642

Industrijska revolucija i rast

Italiji- S obzirom na razvoj industrije, Britanski su otoci oko sredine XVI. stoljeća još uvijek bili veoma daleko iza Italije, Špa­ njolske, Nizozemske, Njemačke i Francuske. Stoljeće kasnije situ­ acija se, kao nekim čudom, u potpunosti preokrenula, a ritam promjena bio je tako brz da ga možemo usporediti tek s krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća, kada ćemo se naći usred in­ dustrijske revolucije. Engleska je postala prva industrijska zemlja Evrope uoči svoga građanskog rata (1642), i to će ostati. Upravo tu »prvu industrijsku revoluciju« je John U. Nef17 osvijetlio u članku iz 1934. godine, koji je ostavio jak dojam i nije ništa izgubio od svoje eksplikativne snage. Ali zbog čega Engleska, kad znamo da su veliki izumi toga doba — mislim na visoke peći i na različita pomagala za dubinsku rudarsku djelatnost: tunele, sisteme zračenja, crpke za vodu koja prodire, dizalice — u Engleskoj bili pozajmice, kada znamo da su Engleze tim tehnikama podučavali unajmljeni njemački rudari? Kada su obrtnici i radnici iz razvijenijih zemalja poput Njemačke i Nizozemske, ali i iz Italije (industrija stakla) i Francuske (tkanje vune i svile) donijeli u Englesku tehnike i znanja koji su bili neophodni za uvođenje cijelog niza za nju novih industrija, kao što su mlinovi za papir, mlinovi za barut, proizvodnja leda, stak­ lane, ljevaonice puščanih cijevi, proizvodnja stipse i vitriola, šeće­ rane, proizvodnja salitre, itd.? Iznenađuje to što ih je Engleska uvela dajući im dotad nepoz­ natu širinu: poduzetništvo buja, građevinarstvo dobiva na važ­ nosti, povećava se broj radnika u njima i doseže desetke, ponekad i stotine pojedinaca, golema (razmjerno) ulaganja broje se na više tisuća funti, dok je godišnja plaća jednog radnika obično tek 5 funti — sve je to doista novo i svjedoči o snažnom poletu engleske industrije. S druge strane, izuzetno, potpuno autohtono obilježje je sve veća upotreba kamenog ugljena, i to je postalo glavnim obilježjem engleske privrede. Do toga, međutim, nije došlo smišljenim iz­ borom, nego zato što je time nadomješten jedan očigledan nedos­ tatak. Drvo je u Velikoj Britaniji postalo rijetkošću i ono sredinom XVI. stoljeća doseže vrlo visoku cijenu; ta oskudica i skupoća nametnule su upotrebu kamenog ugljena. Suviše spor tijek rijeka, koje treba skrenuti dugačkim dovodnim kanalima kako bi istjecalo iznad hidrauličkog kotača, čini vodu kao pokretačku snagu mnogo skupljom nego u kontinentalnoj Evropi, što će predstavljati dodat­ ni poticaj za istraživanje pare, bar tako sm atraj. U. Nef. 643

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Engleska se dakle upušta (suprotno od Nizozemske i Fran­ cuske) u vrlo veliku eksploataciju ugljena, u bazenu Newcastleai brojnim lokalnim ležištima. Otada u rudnicim a u kojima su seljaci radili sam o dio radnog vremena, isključivo na površini, počinje rad s punim radnim vremenom; okna se probijaju na dubinu o 1 40 do 100 metara. Sa 35.000 tona oko 1560. godine, početkom XVII. stoljeća proizvodnja doseže 200.000 tona.48 Vagoni na trač nicama prevoze ugljen iz rudnika do mjesta na kojima se vrsi utovar; specijalizirani brodovi, sve brojniji i brojniji, odvoze ga po cijeloj Engleskoj, a krajem stoljeća čak i prem a Evropi. Ugljen već postaje nacionalnim bogatstvom: »England's a perfect ivorla. h a th Indies too, / Correct y o u r maps, Newcastle is Peru«, uz vikuje engleski pjesnik 1650.49 Zamjena drvenog ugljena ne orno gućava sam o grijanje kućnih ognjišta i ne uzrokuje same obavijanja Londona pogibeljnim dimom. On se nameće i industriji koja će se m orati prilagoditi novoj energiji, pronaći nova rješenja, a osobito osigurati ponovnu upotrebu sum pornih para kao goriva. Ugljen se tako uvodi u proizvodnju stakla, u pivovare, tvor­ nice opeka, proizvodnju stipse, šećerane, u industriju soli, koja sc dobiva isparivanjem m orske vode. U svakom takvom slučaju dola­ zi do koncentracije radne snage i, nužno, kapitala. Sa svojim prostranim radionicam a i strahovitom bukom koja ponekad ne prestaje ni danju ni noću, manufaktura rada gomile radnika. I) svijetu naviklom na zanatstvo, njihov broj i čest nedostatak kvalifi kacije predstavljaju iznenađenje. Neki poslovođa u »kućama stip­ se« koje je Jakov I osnovao na obali Yorkshirca (od kojih je svaka u pravilu upošljavala šezdesetak radnika) objašnjava 1619. go­ dine50 da je proizvodnja stipse »mahnit posao« koji »ne može obaviti samo jedan čovjek ili nekolicina; nego mnoštvo ljudi naj­ niže kategorije koji u svoj rad ne unose ni pažnju ni odanost«. Tehnički gledano, bujanjem poduzetništva, zbog sve veće upotrebe ugljena, Engleska je uvela novosti u oblasti industrije. Ali ono što gura industriju naprijed i što vjerojatno dovodi do novina, upravo je snažno povećanje unutrašnjeg tržišta, i to iz dva m eđusobno povezana razloga. Prije svega, vrlo snažan demo­ grafski prirast, koji se procjenjuje na 60% tijekom XVI. stoljeća. A zatim, znam o povećanje poljoprivrednih prinosa, koje je mnoge seljake pretvorilo u korisnike industrijskih proizvoda. Suočena s potražnjom sve brojnije populacije, a još više stanovništva u gra­ dovima koji vidno bujaju, poljoprivreda povećava svoju proizvod­ nju na različite načine: privode se kulturi neobrađena zemljišta, 644

Industrijska revolucija i rast

Jedan od najstarijih prikaza (1750) engleske »željezničke pruge«: kon­ struiraoju je Ralph Allen (1694-1764), a osiguravala je prijevoz teških kamenih blokova od kamenoloma s obližnjih brežuljaka do grada Batha i do keja rijeke Avon na kojoj se grad nalazi. Upozadinije Prior Park, raskošno obitavalište R. Aliéna. Plemići i otmjene dame uživaju u predstavi. (Mary Evans Picture Library)

ograđuju se posjedi na račun općinske zemlje ili livada, dolazi do specijalizacije u poljoprivredi, ali ipak nije došlo do revolucionar­ nih metoda sa ciljem da se poveća plodnost tla i produktivnost. Taj će proces započeti tek 1640. godine, i to vrlo sitnim koracima sve do 1690. godine.52Poljoprivredna proizvodnja bilježi stoga stano­ vito zaostajanje za demografskim rastom, a dokaz tome je u cjelini mnogo jače povećanje cijena poljoprivrednih proizvoda nego cijena industrijskih proizvoda.53 Položaj sela time se očigledno poboljšava. To je razdoblje Great Rebuildinga, kada se seoske kuće obnavljaju, povećavaju, poboljšavaju, podižu katovi umjesto tavana, prozori dobivaju okna, ognjišta podešavaju tako da se može upotrebljavati kameni ugljen; popisi imovine poslije smrti 64 5

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

svjedoče o novom obilju namještaja, posteljine, zastora, kositrenog posuda. Ta unutrašnja potražnja sigurno je poticala in­ dustriju, trgovinu, uvoz. No taj živi, promicateljski pokret ne djeluje u svim oblastima Čak neki važni sektori ostaju zakočeni. Tako, na primjer, u metalurgiji, blast furnace, moderna visoka peć njemačkog modela, veliki potrošač goriva, ne samo &, nije zamijenila sve bloomeries, starinske peći od kojih se neke upotrebljavaju još oko 1650. godine, nego se nastavlja upotreb­ ljavati i drveni ugljen. Tek će se 1709. pojaviti prva visoka peć ш koks, i tijekom četrdesetak godina ona će biti jedina. T. S. Ashton i nekolicina drugih dali su više objašnjenja za tu anomaliju, ali objašnjenje Charlcsa Hydca u jednoj novijoj knjizi čini mi se neospornim 5*1: koks nije nadmašio drveni ugljen prije 1750. godi­ ne iz razloga što je sve do tada proizvodna cijena drvenog ugljena bila povoljnija.55 Engleska metalurgija još je dugo imala osrednju proizvodnju, koja je i po kvaliteti i po kvantiteti bila ispod proiz­ vodnje u Rusiji, Švedskoj i Francuskoj, čak i nakon primjene koksa.56A razlog što sitna metalska proizvodnja (nožarstvo, proiz­ vodnja čavala, alata, itd.) počev od druge polovice XVI. stoljeća neprestano raste u tome je što se upotrebljava čelik uvezen h Švedske. Drugi zakočeni sektor je industrija sukna, suočena s dugo­ trajnom krizom vanjske potražnje i prisiljena na velike promjene a njena proizvodnja je gotovo ista od 1560. godine pa do kraja XVII. stoljeća.57 U velikoj mjeri seljačka, a ne manufakturna, to jc oblast koju sve više osvaja p u ttin g out system. Međutim, uprave je ta industrija u XVI. stoljeću pokrivala 90% engleskog izvoza, oko 1660. godine pokrivala je još uvijek oko 75%, a tek krajem stoljeća 50%.58 No te poteškoće ne mogu objasniti ekonomsku stagnaciju u koju Engleska zapada poslije 1640. godine: ona ne slabi, ali više i ne napreduje. Rast stanovništva je zaustavljen, poljoprivreda pro­ izvodi više i bolje, ulaže u budućnost, ali prihodi joj se smanjuju istodobno sa cijenama; industrija i dalje proizvodi, ali više ne uvodi novine, ne do 1680.59 Da je riječ samo o Engleskoj, mogli bismo naglasiti brutalan utjecaj građanskog rata koji započinje 1642. i predstavlja veliku kočnicu; mogli bismo istaknuti i nedos­ tatnost unutrašnjeg tržišta, njegov loš ili razmjerno loš položaj u evropskoj ekonomiji-svijetu gdje vlada isključiva prevlast sus­ jedne Nizozemske. Ali nije samo riječ o Engleskoj: neosporno je 646

Industrijska revolucija i rast

slijede sjeverne zemlje koje su se istodobno razvijale i koje posus­ taju istodobno s Engleskom. U većoj ili manjoj mjeri, »kriza XVII. stoljeća« posvuda je odigrala svoju ulogu. Vratimo se Engleskoj: iako se, prema dijagnozi J. U. Ncfa, industrijski razvoj nakon 1642. godine posve sigurno usporio, nije ga posve nestalo i nije došlo do povlačenja.60Zapravo, a na to ćemo se vratiti kada budemo govorili o udarnim analizama E. L. Joncsa, »kriza XVII. stoljeća možda je poput svih razdoblja usporenoga demografskog rasta pogodovala stanovitom povećanju dohotka pro capite kao i preobrazbi poljoprivrede, što nije bilo bez pos­ ljedica i za samu industriju«. Slobodno interpretirajući Ncfovu misao, recimo da je engleska revolucija do koje će doći u XVIII, započela već u XVI. stoljeću, i da je postupno napredovala. Pouku toga objašnjenja valja zapamtiti. No zar ne možemo isto reći za Evropu, gdje se nakon XI. stoljeća nižu nova iskustva, međusobno se vezuju i na neki način akumuliraju? Jedno po jedno, svako područje je u određenom razdoblju doživjelo predindustrijske poticaje, sa svim što se uz to podrazumijeva, osobito na planu poljoprivrede. Tako se industri­ jalizacija ukorijenila na cijelom kontinentu. Ma kako blistava i odlučujuća bila njezina uloga, Engleska nije jedina pronašla i nije jedina odgovorna za industrijsku revoluciju koju je ostvarila. Upravo zbog toga, čim je do industrijske revolucije došlo, pa čak i prije njezinih presudnih uspjeha, ona je lako osvojila obližnju Evropu i ondje imala niz razmjerno brzih uspjeha. Tu nije nailazila na zapreke s kojima se danas susreću tolike nerazvijene zemlje.

647

ENGLESKA REVOLUCIJA PO SEKTORIMA Uspjeh Engleske poslije 1750. godine ona je svijetla točka u kojcj se sve sabire. No nem ojm o se suviše zavaravati: nalazimo se u samom središtu teškoća, usred lažne igre svjetlosti. R. M. Hartwcl1 to domišljato objašnjava u svojoj borbenoj knjizi The Industrial R evolution a n d Econom ic Growth (1971), knjizi koja zapravo govori o svim drugim knjigama, u kojoj autor kao za govornicom izražava svoje ideje samo posredstvom ideja drugih, uvodeći nas na kraju u prostran muzej u kojem su posve različite i posve suprotne slike brižljivo ovješene o zid. Na nama je da odaberemo! Tko ne bi bio zbunjen pri stotom suprotstavljanju »za« i »protiv«? Točno je — i utješno na stanovit način — da se povjesničari, stručnjaci za taj problem , koji su se u organizaciji časopisa Past a n d Present u travnju I960, godine61 okupili radi sveopće ras­ prave, nisu mogli složiti. Kao ni na kolokviju u Lyonu 1970 godine62, koji je bio posvećen istoj temi, gdje je Pierre Vilar63 rekao možda najvažnije kada je bez okolišanja priznao da proučavajući industrijsku revoluciju, koja je tako brzo preoblikovala Kataloniju u XVIII. i XIX. stoljeću, nije uspio uspostaviti model koji bi ga zadovoljio. A problem nije postao ništa jednostavniji kada je na tom istom kolokviju izraz industrijska revolucija zamijenjen neu­ tralnom, ali zapravo jednako složenom riječju industrijalizacija. »Priznajem da mi zapravo još nije posve jasno što se podrazu­ mijeva pod industrijalizacijom «, uzviknuo je Jacques Dcrtin. »Jesu li to željezničke pruge, pamuk, ugljen, metalurgija, rasvjetni plin, bijeli kruh?«64 Mogao bih odgovoriti: popis je suviše kratak; jednako kao industrijska revolucija, i industrijalizacija dovodi u pitanje društvo, privredu, političke strukture, javno mišljenje i sve ostalo. Najimperijalističkija povijest пс može u nju proniknuti, osobito ne pom oću definicije koja bi htjela biti jednostavna, pot­ puna i nepobitna. Drugim riječima, industrijska revolucija koja ćc potresti Englesku, a potom i cijeli svijet, ni u jednom trenutku nije čvrsto om eđen predm et, sklop određenih problema, u danom prostoru i vremenu. Zbog toga se ne slažem — iako sam prisiljen da je upotreb­ ljavam — s m etodom koja se sastoji u obrađivanju revolucije po 648

Industrijska revolucija i rast

sektorima. Suočeni sa zbrojem i spletom poteškoća, povjesničari su zapravo usvojili dekartovski pristup: razlučiti da bi se shvatilo. Razdvojili su niz posebnih odjeljaka: poljoprivredu, demografiju, tehniku, trgovinu, transport, itd., kojih su promjene nesumnjivo važne, ali postoji opasnost da bi se ti odjeljci mogli učiniti poput odvojenih stupnjeva koji su postignuti jedan poslije drugoga, pa su na neki način stepenice rasta. Taj model sastavljen od komadića potječe zapravo iz najtradicionalnijc političke ekonomije. Na ža­ lost, zastupnici retrospektivne ekonomije nisu nam nacrtali neki drugi model pomoću kojeg bismo djelotvornije vodili povijesno istraživanje; nisu odredili obilježja za snalaženje, pokazatelje, kvo­ cijente pomoću kojih bi se promatranjem moglo otkriti kako različiti sektori međusobno djeluju sinkronijski, kako se oslanjaju jedni na druge ili, naprotiv, kako su jedan za drugog kočnica ili usko grlo. Kad bismo mogli načiniti niz sinkronijskih presjeka, dovoljno protegnutih u vremenu, možda bi se proces evolucije industrijskog rasta pokazao bez premnogo grešaka. No, trebalo bi da model opservacije bude definiran i da se povjesničari oko njega slože, kako bi se mogao primijeniti na različitim točkama u vre­ menu i prostoru. Za sada možemo se koristiti samo onim klasifikacijama koje su se već dokazale u značajnim djelima, koja su, međutim, suviše brojna da bismo ih sve nabrojali. U cjelokupnoj revoluciji ona otkriva niz posebnih »revolucija«, poljoprivrednu, demografsku, unutrašnjeg prometa, tehničku, trgovačku, industrijsku... Pokušat ćemo najprije slijediti te promjene kojima nijedan sektor nije izmakao. To je uobičajen put objašnjavanja. Na tom se putu pomalo dosađujemo, ali to je nužno.

Najvažniji činilac: engleska poljoprivreda Poljoprivreda s razlogom dolazi na prvo mjesto. Od svih problema koji su u igri, ovaj je daleko najteži. Nalazimo se zapravo pred dugotrajnim, beskonačnim procesom, ne pred jednom revolu­ cijom, nego pred slijedom revolucija, pred lancem promjena, evolucija, prijeloma, ponovnih uspostavljanja ravnoteže. Kad bis­ mo ih sve iznosili od početka do kraja, lako bismo stigli do XIII. stoljeća, do prvih pokušaja gnojenja vapnom i laporom, do poku­

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

šaja uzgoja različitih vrsta pšenice i zobi te traženja najpogodnijeg plodoreda. Naš problem, međutim, nije da proučimo izvore ili tijek te rijeke, nego da vidimo kako se ona ulijeva u more; ne da proučimo povijest seoske Engleske u svim njezinim rukavcima nego način na koji se oni spajaju u ocean industrijske revolucije Je li poljoprivreda bila najvažniji dio tog golemog ostvarenja? Postaviti to pitanje znači čuti tisuću suprotnih odgovora Među povjesničarima jedni kažu da, drugi ne, a treći oklijevaji između da i ne. Prema H. W. Flinnu, »ostaje krajnje neizvjesno da li bi razvoj poljoprivrede bio dovoljan da odigra nešto više od sasvim skromne uloge u poticaju industrijske revolucije«.65 Jo: općenitije, prema H. J. Habakkuku, »povećanje poljoprivredne proizvodnje ne treba promatrati kao preduvjet rasta, i stoga je ono prije slijedilo nego prethodilo ubrzanom rastu«.66Nasuprot tome, Paul Bairoch, potrudivši se da istakne i razvrsta strategijske vrijed­ nosti engleske revolucije, tvrdi da je polet poljoprivrede bio »glav­ ni činilac« njenog pokretanja, onaj početni udarac.67 E. L. Jones je još kategoričniji: oslanjajući se na komparativnu povijest zemalja koje su došle do industrijalizacije, on kao preduvjet njihova uspje­ ha u prvom redu vidi »poljoprivrednu proizvodnju koja raste brže

Ciglana na engleskom selu s ugljenim dimom za koji se već u XVIII stoljeća isticalo da zagađuje atmosfera. (Otisak Batsford) 650

Industrijska revolucija i rast

od stanovništva«.68 Što se tiče Engleske, »kritički period« je, po njegovu mišljenju, između 1650. i 1750. godine. To znači unaprijed otkloniti argumente onih koji, poistovje­ ćujući u osnovi poljoprivrednu revoluciju s mehanizacijom, drže da poljoprivredna revolucija slijedi a ne prethodi revoluciji pamu­ ka ili čak revoluciji željeznice. Izvjesno je da industrijska i stro­ jarska tehnika sve do sredine XIX. stoljeća igra prilično zanemarivu ulogu u seoskom životu. Sijačica o kojoj govori Jethro Tuli 1733- godine69 upotrebljavat će se vrlo rijetko (primjerice u Townu i Cokcu) u naprednom East Norfolku; drugdje će se pojaviti tek u XIX. stoljeću.70 Vršalica s konjima, izumljena u Škotskoj 1780. godine, za kojom kasnije slijedi parni stroj, nije se brzo širila. Trokutni, takozvani Rotherhamov71 plug, koji je om o­ gućavao oranje s dva konja i samo jednim čovjekom (umjesto pravokutnog pluga sa šest ili osam volova te vozačem i oračem), patentiran je 1731. godine, ali se prije 1870. nije uopće upotreb­ ljavao.72 Čak se izračunato da se nove kulture, uključujući turnip, čudesnu repu koja je u XVIII. stoljeću prešla s vrtova na polja, nisu širile više od milju godišnje od mjesta svog porijekla! Konačno, sve do 1830. godine, srp, kosa i mlatilo ostaju uobičajeni alat na engleskim farmama.73 Do napretka engleske poljoprivrede prije industrijske revolucije, koji je neosporan74, ne dolazi toliko zbog čudesnih strojeva i kultura, koliko zbog novih oblika iskorištavanja tla, preoravanja, izmjene kultura, čime se istodobno postiže od­ stranjivanje ugara i unapređuje uzgoj stoke (koja je važan izvor gnojiva, čime se izbjegava iscrpljivanje da), nadalje, pažljivim odabirom sjemena te ovčjih i goveđih pasmina, specijaliziranom poljoprivredom koja povećava svoje prinose — s različitim rezul­ tatima od regije do regije, ovisno o prirodnim uvjetima i obvezama u razmjeni, koje nisu uvijek iste. Dolazimo do sistema koji će se u XIX. stoljeću zvati high farm ing, »izuzetno teška vještina«, piše jedan kasni promatrač, »kojoj je jedina čvrsta osnovica dugi niz promatranja. Zemlja na ograđenim posjedima snažno je izbrazdana čestim oranjem, gnojena obiljem gnoja visoke kvalitete, posijana naizmjence biljkama koje iscrpljuju tlo i koje ga pobo­ ljšavaju, ostvareno je napuštanje ugara (...), a žitarice, koje idu ravno u zemlju i iscrpljuju je, koje puštaju svoje korijenje vrlo duboko i ne daju ništa tlu, zamjenjuju se travnatim biljkama s vodoravnim korijenjem, koje poboljšavaju zemlju i crpe je samo površinski«.75 651

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta tisuće kvartera*

50. ENGLESKI UVOZ I IZVOZ ŽITA I BRAŠNA Sve d o 1760. Engleska uglavnom troši vlastito žito; između 1730. i 1765. ima za to vrijeme znatan izvoz (2% svoje proizvodnje oko 1750, o dnosno 330.000 kvartera od 15 milijuna uk u p n e proizvodnje; (jedan kvarter je 2,9 hl); uvoz započinje 1760. i stalno raste, usprkos povećanju proizvodnje n a 19 milijuna kvartera 1800. godine i 25 milijuna 1820. (Prema P. Mathias, The First Industrial Nation, 1969, str. 70)

Do ove prom jene koja će se pokazati veoma bitnom došlo je poslije 1650, u trenutku kada je demografski pritisak prestao, kada se broj ljudi više ne povećava, ili sasvim malo (možda kao pos­ ljedica svjesne politike odgađanja ženidbene dobi). Dcz obzira na razlog, demografski je pritisak popustio. Nije li stoga protivurječno da upravo u trenutku kada se potražnja smanjuje a cijena žitu pada dolazi do povećanja proizvodnje i produktivnosti te očitog bujanja izuma? Paradoks se ipak može dosta dobro objasniti u svjetlu argumenata E. L. Joncsa76. Potražnja za žitaricama ostala je gotovo ista, ali se s razvojem gradova i silnim poletom Londona povećala potražnja za mesom — uzgoj stoke postao je probitačniji od uzgajanja pšenice; njegov primat jc sve očitiji. Tako dolazi do povećanog uzgoja već poznatih vrsta krmiva: djeteline, slatkovine, tu m ip a , kao i do novih metoda izmjene kultura. Paradoksalno jc što se veoma snažnim povećanjem broja stoke, tražene i dobivene, isporučuju veće količine gnojiva, a to, uzvratnim učinkom, pove­ ćava prinose žitarica, pšenice i ječma, uključenih u plodored. Tako nastaje ono što Jones naziva »poticajnim krugom« (za razliku od 652

Industrijska revolucija i rast

»zatvorenog kruga« —circitlus vitiosus), prema kojem slaba cije­ na žitarica navodi farmere da se usredotoče na uzgoj stoke, što omogućuje uspješan uzgoj krmiva, a to istodobno uzrokuje znat­ no povećanje stoke, posebno ovaca, i snažno povećanje žitorodnih prinosa. Proizvodnja žitarica povećat će se u Engleskoj gotovo automatski, tako da će nadmašiti nacionalne potrebe. Dolazi do snižavanja cijena žitu i do povećanja izvoza, sve do 1760. godine. E. A. Wrigley je izračunao da je povećanje poljoprivredne produk­ tivnosti između 1650. i 1750. godine iznosilo najmanje 13%.77 Ali high farm ing ima još jedan učinak. Budući da uzgoj biljaka za krmivo zahtijeva lagana i pjeskovita tla, takva tla u Engleskoj dobivaju na cijeni. Za uzgoj se iskorištavaju čak i tla koja se smatraju mršavima, koja su oduvijek bila rezervirana za ispašu ovaca. Naprotiv, teška i glinasta tla, sve dotad najbolja za uzgoj žitarica, ali slabo pogodna za uzgoj krmiva, osuđena su na niske cijene, a do toga dolazi zbog visokih žitnih prinosa njihovih kon­ kurenata. Prisiljeni su napustiti oranje. Podižu se tužbe. U Midlandsu se oko 1680. jednostavno zahtijeva donošenje zakona koji bi spriječili poljoprivredne amelioracijc kakve su uvedene u juž­ noj Engleskoj! U Buckinghamshircu, vlasnici glinastih tala u dolini Aylesburya traže da se zabrani uzgoj djeteline.78 Različite oblasti koje su se uspjehom susjeda našle u nepovo­ ljnu položaju, počinju ulagati u uzgoj stoke, osobito životinja za vuču, ili, ukoliko imaju sreće da su u blizini Londona, u mliječne proizvode. Ali do ponovnog uspostavljanja ravnoteže još više dolazi pomoću obrtničke industrije. Zbog toga, počev od 1650. godine, u trenutku kadaj. U. Nef bilježi da velika manufakturna industrija što se razvijala u prethodnom stoljeću gubi utrku, vidi­ mo kako u okviru starog, ali još uvijek djelotvornog putting out systema neprestano buja seoska industrija. Krajem XVII. i počet­ kom XVIII. stoljeća, u istočnom Devonu, a još mnogo jače u grofovijama Bedford, Buckingham i Northampton razvija se plete­ nje čipki; proizvodnja slame za izradu šešira širi se iz grofovije Hertford na grofoviju Bedford; proizvodnja čavala osvaja birmingemska sela; proizvodnja papira zauzima brežuljke Mendipsa, gdje 1712. godine radi više od 200 tvornica koje su često smještene u starim mlinovima za žito; pletena roba proizvodi se u grofo­ vijama Leicester, Derby i Nottingham, itd.79 »Kriza u XVII. stoljeću« podudarala se u Engleskoj s prilično sporim i neujednačenim sazrijevanjem sela, što je međutim za buduću industrijsku revoluciju bilo povoljno iz dva razloga: pogo­ 653

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

dovalo jc stvaranju visokih prinosa u poljoprivredi koja ćc, kada dođe do napuštanja izvoza, biti kadra podržati snažan demografski polet nakon 1750. godine; u siromašnim oblastima množio se broj sitnih poduzetnika i proletarijata više-m anje naviknutog na zanat­ ske poslove, ukratko, »poslušne i privlačne« radne snage, koja če biti sprem na odgovoriti na poziv velike gradske industrije kad sc ova pojavi krajem XVIII. stoljeća. Industrijska revolucija crpst će upravo iz te rezervne, radne snage, a ne iz prave poljoprivredne radne snage, koja ćc brojčano ostati ista — suprotno onom e što sc još nedavno vjerovalo slijedeći Магха. Na evropskom kontinentu stvari su sc odvijale posve dru­ gačije. Tome je vjerojatno uzrok Što se izvoran razvoj engleske poljoprivrede može razumjeti samo u okviru dovoljno velikog posjeda: veliko imanje ima tada 200 jutara, odnosno 80 hektara. A da sc takva vrst posjeda stvori, valjalo je srušiti čvrst veleposjcdnički sistem, preurediti ga i promijeniti stare odnose između zakupnika i veleposjednika. Kad je industrijska revolucija zapo­ čela, to je u Engleskoj već odavno bilo učinjeno. Veleposjednik80 jc postao rentijer koji u zemlji vidi instrum ent društvenog prestiža, ali i korisno sredstvo za proizvodnju koje može povjeriti uspješ­ nim farmerima (običaj jc čak da u lošim godinama vlasnik djelo­ mično nadoknađuje zakupnikove gubitke). Osim toga, napredno imanje, koje je dao u zakup po povoljnoj cijeni, služi vlasniku kao jamstvo za lakše dobivanje kredita koji su mu potrebni za druge investicije, budući da su zemljoposjednici Često industrijski ili rudarski poduzetnici. Zakupnik je pritom siguran da ćc zadržati svoj zakup, bar pom oću nagodbe, ako već ne po zakonu; može dakle ulagati bez straha81 i eksploatirati zemlju prema pravilima tržišta i kapitalističkog upravljanja. Izražena karakteristika tog no­ vog poretka je uspon zakupca, pravog poduzetnika, »doista pravih ljudi«, kako kaže neki francuski svjedok. »Iako rukuju plugom, oni su, kad sc pogleda njihova farma ili obitavalište, jednaki gradskoj buržoaziji«.82 Dilo jc to 1819. godine. Tri četvrtine sto­ ljeća ranije, 1745. godine, neki Francuz jc zakupca već opisivao kao seljaka koji »uživa u obilju svih udobnosti koje život pruža«; njegov sluga »pije čaj prije nego što odlazi za plug«. A evo »tog seljaka zimi odjevenog u redingot«, dok su njegova žena i kćer tako dražesno uređene da bismo ih mogli zamijeniti »za neku našu pastiricu iz romana«.83 Taj je dojam u skladu s onom zgodnom malom gravirom koja prikazuje »scljakinju« koja se uputila na 654

Industrijska revolucija i rast s ') .

"

/

{ f a is a n ts Л

f 1rу \1 ^

/

o

Ш

*

M o n tse rra lV ^ A ^

Jamaica

J

Si V in c e n t^ j— л ! * Ч ^ , / Пгаг

Barbados

sirane kolonije Amerike

55. SVJETSKA TRGOVINA VELIKE BRITANIJE 1792. GODINE Kompilacija engleskih statistika (A. E., M. i D. Engleska 10 1° 130). Ovisno o tom e d a li su krugovi koji predstavljaju uvoz (U) i izvoz (I) u središnjem dijelu bijeli ili crni, uvoz je viši, o dnosno niži od izvoza. Prazni krugovi označavaju uravnoteženost U i I: Turska, U = 290.559; 1= 273- 715; Italija (1,009.000 i 963.263); Irska (2. 622.733 i 2.370.866). N euravnoteženost u korist Engleske: am eričke države, Portugal (977.820 i 754.612), Francuska poslije Edenskog ugovora (717.034 i 1,221.666). Ukupan proračun: Evropa, 11,170.860 i 12,813.435; Amerika, 5,603.947 i 8,159.502; Azija, 2,671.547 i 2,627.887;

702

Industrijska revolucija i rast

Afrika, 82.917 i 1,367.539. Ukupno, 19,529.273 prema 24,878.362, a to je pozitivna bilanca za više od 5,000.000. U izvozu »engleske manufakture« sudjeluju sa 18,509-796, a u daljnjem izvozu stranih manufaktura sa 6,568.565. Tu englesku trgovinu osigurava na ulazu 15-463 broda, na izlazu 15-010, odnosno 30.470 brodova, od čega 3-620 stranih. Prosječna nosivost engleskih brodova je 122 tone, prosječna posada 7 ljudi. Francusko-engleski prom et obavlja 3-160 brodova u oba smjera, od čega je 430 stranih. Za Aziju ide 28, a vraća se 36 brodova, i svi su engleski. Njihova prosječna nosivost je 786 tona, prosječan broj posade 93- Indiameni dosežu i prem ašuju prosjek. Popis ne obuhvaća veliki engleski obalni prom et (ugljen).

703

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

Burza ugljena u Londonu. Engleska gravira, autor Rowlandson. (Oti­ sak Roger-Viollet.) Ukratko, banke nastaju u XVII1. stoljeću na temelju lokalne konjunkture, slično kao što su ustanovljene i prve nove industrije. Toj provincijskoj Engleskoj potreban je kredit, potrebno joj je kolanje mjenica, potrebna joj je gotovina, a privatne banke ispu­ njavaju sve te funkcije budući da imaju čak i mogućnost izdavanja novčanica. To je za njih lijep izvor dobiti, jer bar u početku, sve dok postoji dovoljno povjerenja da bi im se ostavljali ulozi, pro­ nalaženjem novca one proširuju svoj kredit.236 U načelu, te banke imaju rezervu u zlatu da bi pokrile svoje emisije, ali kada dođe do krize, kad se javnost uplaši, kao 1745. godine, prisiljene su hitno tražiti gotovinu u londonskim bankama kako bi izbjegle bankrot. Stečaj se međutim nije uvijek mogao izbjeći, osobito za vrijeme kriza 1793- i 1816. godine. A ti stečajevi su dobar dokaz da lokalne 704

Industrijska revolucija i rasi

banke daju velike pozajmice, ne samo kratkoročne, nego i dugo. ročne.237 t Ipak, sistem je u cjelini bio čvrst jer ga je praktički, ako ne i i službeno, podržavala Engleska banka igrajući ulogu »krajnjeg zajmodavca«.238 Njezine rezerve gotovine uglavnom su dovoljne da u slučaju poteškoće pokriju nepredviđene isplate privatnih banaka iz Londona ili iz provincije. Nakon 1797, kad novčanice Engleske banke više nisu promjenljive u zlato, one za lokalne banke postaju novac u koji su obvezne mijenjati vlastite novčanice ukoliko bude potrebno. Kao očit znak opće stabilnosti, privatne banke postaju štedionicama, povećavajući na taj način svoje m o­ gućnosti da isplaćuju predujmove kako zakupcima i vlasnicima zemlje, tako industrijalcima i vlasnicima rudnika ili graditeljima kanala.239 Graditelji kanala nipošto se ne lišavaju toga: zaduživanje vojvode od Bridgewatera je savršen primjer. Počevši od 1826. akcionarske banke240 (joint stock bank) bile su zakonski priznate, a predstavljale su novu generaciju solidnijih banaka, bolje opskrbljenih kapitalom nego prethodna generacija banaka. No jesu li one opreznije? Nisu, budući da se moraju otimati o klijentelu banaka koje već postoje i više se izlagati riziku. A njihov broj raste naočigled: 1836. godine ima ih 70, ali između 1. siječnja i 26. studenog iste godine 42 jo in t stock bank »su sc organizirale i ušle u konkurenciju s bankama koje već postoje«240. Ubrzo će ih biti stotinjak, a zajedno s brojnim podružnicama, brojčano će se izjednačiti sa country bank koje već tada postaju zastarjele ustanove. London će im, međutim, dugo ostati zatvoren, no na kraju one će ipak izboriti ulazak i u London. Tako su 1854. godine primljene u Clearing house banaka glavnog grada, što znači da ravnopravno sudjeluju u kolanju novca i kredita kojem je London jedino, savršeno organizirano središte koje i samo primorava na usavršavanje. Clearinghouse stvorena je 1773- za međubankarske kompenzacije, a Francuz Maurice Kubichon ju je s divljenjem opisao 1811. godine: »Mehanizam kolanja«, piše on, »tako je uređen da možemo reći kako u Engleskoj nema ni papira ni novca. Četrdeset londonskih blagajnika medu sobom obavlja gotovo sva plaćanja i transakcije kraljevstva; sastajući se svake večeri, oni međusobno tako prirodno razmjenjuju vrijednosne papire da je doznaka od tisuću zlatnika često dovoljna da namiri kolanje više milijuna.«241 Čudesan izum! Ipak, upravo su tim istim riječima promatrači opisivali ustrojstvo tradicionalnih sajmova u Lyonu ili 705

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

u Besançon-Plaisanceu u XVI. ili XVII. stoljeću! S tom važnom razlikom da se sastanci clearinga održavaju u Londonu svakog dana; nekadašnji veliki sajmovi održavali su se četiri puta godiš­ nje... S druge strane, banka ima jednu ulogu koju sajam nije mogac imati. »U ovoj zemlji«, piše neki oštroum ni Francuz, »nijedan trgovac kao ni bilo tko drugi ne čuva novac kod sebe, drži ga položenog kod bankara, ili bolje, ispostavlja ga blagajniku koji vodi njegove račune i plaća njegove troškove razm jerno raspo­ loživoj svoti«.242 Novac koji se tako koncentrira u banci nije neak­ tivan, on kola, ulaže se, jer ga ni blagajnik ni bankar ne ostavljaju da spava u blagajni. Kao što je govorio Ricardo, distinktivna fun­ kcija bankara »započinje Čim upotrijebi novac drugih«.243 K tome postoji novac koji prisilno kola između Engleske banke i engleske vlade, između Banke, koja je organizam i »krajnje« utočište, te drugih banaka i trgovačkih, odnosno industrijskih poduzeća; po­ sredovanjem saving banks, narodnih štedionica, prikuplja se također novac koji su uštedjeli siromašni — a to je golem posao, kao što se kaže u jednoj francuskoj prepisci, jer je »bogatstvo sirom ašnih (gledano u cjelini) u Engleskoj veće od onoga što ga imaju bogati, ne samo u jednom kraljevstvu«244. Ta objašnjenja valja upotpuniti uvođenjem treće generacije londonskih pseudobanaka sa zaradom bili brokersa koji osnivaju eskontne urede, discount houses. Valjalo bi isto tako pokazati kako privatne banke iz londonskog Citya, koje igraju ulogu agenata i zastupnika regionalnih banaka, imaju mogućnost preraspodjele kredita i prijenosa viškova novca, primjerice iz oblasti engleskog jugoistoka prem a aktivnim oblastima sjeverozapada. Njihovo je pravilo dosta jasno, kapital se raspodjeljuje na najbolji način prem a interesu zajmodavaca, zajmoprimatelja i posrednika. Valjalo bi na koncu pogledati Englesku banku te utvrditi: — da ona nije samo vladina banka i, u toj funkciji, puna povlastica i različitih zadaća; da je ona i privatna banka sa svojim dioničarima i već sama po sebi znači dobar posao: »dionice (...) ustanovljene sa stotinu funti bile su 1803. na 136 a danas su na 355«245 (6. veljače 1817). Tijekom cijelog XVIII. stoljeća one su pothranjivale burzovne spekulacije u Londonu i Amsterdamu; — da se upotreba novčanice Engleske banke ne prestaje širiti, da obuhvaća cijelu zemlju a ne više samo glavni grad i njegovu regiju, koja je od početka bila njezino čuvano lovište. U Lancashireu, u Manchesteru i Liverpoolu, radnici su odbijali da budu 706

Industrijska revolucija i rasi

plaćeni novčanicama privatnih banaka, kojih vrijednost trgovci često ne priznaju.246 London plus Lancashire, to je već lijepo polje djelovanja. Ali nakon 1797. novčanica Engleske banke postaje u cijeloj zemlji ersatz za zlatni novac. Valjalo bi razgledati i Stock Exchange kamo u zbijenim redo­ vima ulaze nove vrijednosti. Kvote bujaju: 1825. godine ima 114 novih upisa, od čega je 20 za željezničke pruge, 22 za zajmove i banke, 17za strane rudnike (posebno za španjolsku Ameriku) plus 11 društava za rasvjetni plin... tih 114 novih kvota same predstav­ ljaju 100 milijuna uloženih funti247, bar u načelu, jer sav novac nije odmah uložen. A već je započeo odljev engleskog kapitala u strana ulaganja. Na samom kraju ХК. stoljeća doseže fantastične razmjere, ali pokret je uvelike započeo već 1815248, istina s promjenljivim ishodom, tako da nakon 1826. dolazi čak do strahovite krize. Burzovne i financijske spekulacije te izvoz kapitala odvijat će se i preko vrlo aktivnog financijskog tržišta. Oko 1860-ih godina, dok je industrijska proizvodnja još uvijek u punom rastu (gotovo se udvostručila posljednjih desetak godina, a brz ritam zadržat će se bar do 1880)249, dok je nacionalno ulaganje vjerojatno najviše u dotadašnjoj engleskoj povijesti250, financijsko ulaganje u inozem­ stvu, još od sredine stoljeća u snažnom usponu, u pojedinim godinama izjednačuje se s ukupnim ulaganjem na nacionalnom teritoriju.251 S druge strane, udio trgovine i prometa u nacional­ nom dohotku stalno se povećava, prelazeći sa 17,4% 1801. godine i 15,9% 1821. godine na 22% 1871. godine i 27,5% 1907. godine.252 Možemo li stoga govoriti o »industrijskom« kapitalizmu kao »pravom« kapitalizmu, koji slavodobitno zamjenjuje trgovački kapitalizam (krivi) i na koncu nevoljko ustupa mjesto ultramodernom financijskom kapitalizmu? Bankarski, industrijski i trgovački (jer kapitalizam nikada nije prestao biti u prvom redu trgovački) kapitalizam koegzistiraju tijekom cijelogXIX. stoljeća, jednako kao i prije a i poslije XIX. stoljeća. Ono Što se s vremenom mijenjalo, i to neprestano, je pogod­ nost i postotak dobiti, ovisno o sektorima i zemljama, a prem a tim promjenama mijenjao se i obim kapitalističkog ulaganja. Otprilike između 1830. godine, u razdoblju velike engleske industrijali­ zacije, čini se da je kvocijent kapital/dohodak bio jači nego ikada u Engleskoj.253 Je li do toga došlo samo zbog prednosti koje su svojstvene industrijskom kapitalizmu, sam om p o sebi, ili zbog činjenice da je britanska industrija mogla u to vrijeme rasti po 707

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

mjeri golemih svjetskih trži5ta, kojima Engleska nedvojbeno vlada? U prilog tome govori činjenica da se pariški kapitalizam, iako zauzima mjesto koje j e z a njega najpovoljnije i najprobitačnije, a to je da se može natjecati s Engleskom, u tom istom razdoblju ograničava na financije. Položaj Pariza kao organizatora kretanja unutarevropskog kapitala bio je prilično široko prihvaćen. »Una­ zad dvadeset godina«, piše vitez Séguier u rujnu 1818. iz Londona, »Pariz je postao glavnim središtem bankarskih poslova u Evropi, nasuprot Londonu, koji nije bankarski grad u pravom smislu. Iz toga proizlazi da se engleski kapitalist koji želi obaviti neki bankarski posao, odnosno preusm jeriti novac iz jedne zemlje u drugu, m ora za to obratiti bankarskim gradovima u Evropi, a kako je Pariz najbliži, odatle se danas obavlja najveći dio engleskih poslova.«254 To je tvrdnja koju bi valjalo pobliže promotriti. No međutim, neosporno je da Pariz igra ulogu pokraj i u sjeni Lon­ dona, ukratko, da m u je djelotvorna konkurencija, pa ako je stručnjak za povijest Stock ExchangeaVf!. Bagehot u pravu, prom ­ jena na štetu Pariza zapaža se tek poslije 1870. Nakon francusko-njem ačkog rata, kaže W. Bagehot, Englezi su postali bankari cijele Evrope.255

Kakvu ulogu pripisati konjunkturi? Da li nas to pitanje, posljednje u ovom poglavlju, ali pitanje koje će ostati bez kategoričnog odgovora, odvodi van granica naše nam jere da nadmašimo povijesni plan industrijske revolucije? U stanovitoj mjeri da, jer vrijeme konjunkture o kojem ovdje govo­ rim o razdoblje je razm jerno kratkotrajne konjunkture (ne s onu stranu Kondratieva). Napustit ćemo dugo trajanje da bismo pred­ stavu pogledali s promatrališta koja su bliža prom atranoj stvarnos­ ti. Pojedinosti će postajati jasnije pred našim očima. Dugotrajne i poludugotrajne fluktuacije koje se neprestano sm jenjuju poput neprekinutog niza valova, pravilo su svjetske povijesti, pravilo koje se proteže iz davnina do našeg vremena a suđeno m u je da se i dalje nastavlja. To je nešto poput ponavljanog ritma; Charles Morazé je govorio o din a m ičkim strukturam a, o unaprijed program iranim kretanjima. Ta konjunktura nas nužno dovodi u središte problem a s kojima smo se već suočili, ali 708

Industrijska revolucija i rast

posebnim putevima, a to su putevi povijesti cijena, kojih jc tumače­ nje bilo velik problem historiografije u posljednjih četrdeset ili pedeset godina. Na tom području, engleski povjesničari nemaju na čemu pozavidjeti svojim stranim kolegama. Bili su među prvim i najboljim sakupljačima serija cijena. No oni ne vide konjunkturu na isti način kao ostali povjesničari (osobito francuski). Pojednostavljujući do skrajnosti, rekao bih da engleski pov­ jesničari nisu promatrali konjunkturu kao egzogenu snagu, a to jc naše trajno gledište koje su višc-manje eksplicitno formulirali Ernest Labrousse, Pierre Vilar, René Baehrel ilijean Mcuvrct. Po njima, kao i po meni, konjunktura upravlja istodobnim procesima, ona potajno priprem a ljudsku povijest. Po našim engleskim kole­ gama, nacionalni procesi i događanja stvaraju odvojene konjun­ kture u svakoj zemlji. Stagnacijom i padom cijena između 1778. i 1791, po našem mišljenju, upravlja Labrousseov međunarodni međuciklus, a po njihovom rat s američkim kolonijama (17741783) i njegove posljedice. Ja sa svoje strane i suviše sam uvjeren u uzajamnost perspektiva a da ne bih prihvatio oba viđenja kao valjana i da objašnjenje zapravo mora ići u oba smjera. No ovisno 0 tome hoćemo li se prikloniti jednoj ili drugoj perspektivi, odgo­ vornosti ili, ako više volimo, pravi uzroci nalaze se u opasnosti da promijene stranu i svoju prirodu. T. S. Ashton256 i povjesničari koji su prihvatili njegovo gle­ dište257 sigurno su u pravu kada nabrajaju niz činilaca koji djeluju na fluktuacije. Prva sila na djelu jc rat. Nitko to ne može osporiti. Točnije još, to je kolebanje između rata i mira (sedmogodišnji rat 1756-1763, rat engleskih kolonija u Americi 1775-1783, rat protiv revolucionarne i carske Francuske 1793-1802, 1803-1815)- Za­ tim dolaze oscilacije seljačke privrede (koja ostaje, ponovimo to, primarnom djelatnosti u Engleskoj negdje sve do 1830-ih godina) između dobrih, osrednjih i slabih žetvi, a s ovim posljednjima (1710, 1725, 1737, 1767, 1792-1793, 1795-1796, 1799-1800) započinju takozvane krize Starog poretka258 koje se prenose na cjelokupni privredni život. Čak ni u XIX. stoljeću kada se sve češće 1obilnije pribjegava stranom žitu, ne prestaju talasanja u engleskoj privredi, ako ni zbog čega drugog a ono zbog neposrednog (i u gotovini, kaže prepiska) plaćanja koja treba izvršiti kako bi se postigao brz dolazak vreća žita ili bačvica brašna. Drugi činioci engleskih fluktuacija su trade cycles, trgovački ciklusi: engleska trgovina ima u svojim gibanjima uspone i padove, koji se potom očituju u padu i usponu konjunkture. Zatim kretanja 709

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

u kolanju novca, s jedne strane srebrni i zlatni novac, a s druge strane gomila vrijednosnih papira svake vrste. Londonska burza (gdje je »senzitivno stanje« pravilo, gdje je strah češći posjetitelj nego nada)259 zanimljiv je seizmograf koji bilježi mnogostruka kretanja konjunkture, ali ima i dijaboličku sposobnost da sam izaziva potrese: tako je bilo 1825-1826, 1837. i 1847. godine. Zapravo svakih deset godina, što je već uglavnom pravilo u pos­ ljednjoj trećini XVIII. stoljeća, javljaju se osim kriza tradicionalne vrsti, takozvanih kriza Starog poretka, na posljednjim stepenicama privrednog života i krize povjerenja.260 Takav je smjer razmišljanja engleskih kolega. Po francuskim povjesničarima — jesu li oni u pravu ili nisu, pitanje je koje valja raspraviti — konjunktura je stvarnost po sebi, iako tu stvarnost nije baš Iako objasniti. Slažemo se s Léonom Dupriczom i s Wilhelmom Abelom da cijene tvore cjelinu. Dupricz govori čak o strukturi cijena. One su povezane, a do njihova osciliranja dolazi dodava­ njem posebnih prom jena cijena jednih u odnosu na druge. A iznad svega, njihovo »njihanje« nije ograničeno na je d n u nacionalnu ekonomiju, ma kako ona bila važna. Ne proizvodi Engleska sama svoje cijene, kao ni uspone i padove svoje trgovine, pa čak ni kolanje novca — u tom e joj pomažu druge svjetske privrede, privrede cijelog svijeta, i gotovo sve idu istim korakom. Upravo je to nas povjesničare najviše zapanjilo već na početku istraživanja. Pogledajte s tim u vezi presudne i poticajne stranice Renća Đaehrela, pune iznenađenja. Konjunktura koja podiže, zaustavlja ili obara engleske cijene, nije dakle vrijeme svojstveno Engleskoj, nego upravo »svjetsko vrijeme«. Moguće je i gotovo sigurno da se to vrijeme dijelom oblikovalo u Engleskoj, da mu je London čak najvažniji epicentar, ali svijet oblikuje i mijenja konjunkturu koja nije isključivo vlasništvo Otoka. Posljedice su očigledne: oblast rezonancije takvih cijena je cjelokupna ekonomija-svijet u kojoj Engleska zauzima središnje mjesto. Konjunktura u Engleskoj je, dakle, dijelom egzogena i ono što se događa izvan Engleske, posebice u susjednoj Evropi, svjedoči o engleskoj povijesti. Ev­ ropa i Engleska obavijene su istom konjunkturom , što ne znači da se nalaze u potpuno istovjetnoj situaciji. Govoreći o ulozi ko­ njunkturne krize u općoj privredi, ja sam naprotiv naglasio da ona ne pogađa i da ne može jednako pogađati slabe i jake (primjerice Italiju i Nizozemsku u XVII. stoljeću), da je to dakle prilika za preraspodjelu m eđunarodnih ekonomskih zadaća i odnosa, jača­ jući na koncu dinamiku najsnažnijih i naglašavajući potiskivanje 710

Industrijska revolucija i rast

oslabljenih. Zbog toga sc ne slažem s obrazloženjem kojim se služi p. Mathias261 kako bi porekao ulogu nizvodnog rukavca Kon­ dratieva, između 1873. i 1896, i njegovu odgovornost u Great Depression koja potresa Englesku u tim istim godinama. Iako su se u tom razdoblju stope rasta u Njemačkoj i u Sjedinjenim Državama znamo smanjile, obrazlaže P. Mathias, ipak je sudbina Njemačke, Sjedinjenih Država i Engleske prilično različita, pa dolazi do razmjernog nazadovanja Britanskog otočja, do smanjiva­ nja njegova udjela u svjetskoj privredi. Nesumnjivo. Već započinje ono što če se jasno vidjeti u vrijeme krize iz 1929. godine. No činjenica je da se rast usporava istodobno u Njemačkoj, Sjedi­ njenim Državama, Engleskoj i, naravno, u Francuskoj. A to ujed­ načeno kretanje krivulja, ne razina, iako predstavlja iznenađenje, teško se može poreći. Ono što je očigledno u XIX. stoljeću, a još očiglednije u današnjem svijetu — konjunktura koja je na velikim područjima analogna i koja gotovo posvuda udara u isto vrijeme — očigledno je već u XVIII. stoljeću, pa i ranije. Nalazimo se dakle u velikom iskušenju da usporedimo ono što se događa u Engleskoj od 1770-1780. godine sve do 1812-1817. godine, s onim što se dogodilo u Francuskoj gdje nam stoji na raspolaganju iscrpna studija Ernesta Labroussea. Nemojmo međutim imati suviše ilu­ zija: francuski prikaz ne vrijedi odmah i s onu stranu La Manchea. Imamo mnogo krivulja koje ne govore nužno istim jezikom. Da sc konjunktura cijena, nadnica, proizvodnje proučavala od zemlje do zemlje s jednakim kriterijima, poklapanja ili oprečnosti bili bi jasniji, te bi time problem sličnosti ili različitosti bio riješen. To međutim nije slučaj. No ako usporedimo engleske i francuske krivulje cijena proizvodnih i potrošnih dobara, odmah ćemo vidjeti da su ove druge uzburkanije, dramatičnije od prvih. I to je možda normalno: u središtu svijeta voda manje ključa nego drug­ dje. U vezi s krivuljom engleskih cijena preuzetom od P. Deanea i A Colea, oklijevat ćemo prihvatiti međuciklus od 1780. do 1792. godine; prije je riječ o odmorištu, o »nepromijenjenom stanju«, kao što kaže L. Dupriez po kojem bi ta stagnacija započinjala 1773. godine. Naprotiv, slaganje krivulja je nedvojbeno što se tiče Kon­ dratieva kako slijedi: polazište je 1791, vrhunac 1812, a završetak spuštanja 1851. godina. Zaključit ćemo da je engleska industrijska revolucija između 1781. i 1815. (približni datumi) imala dva pokreta, dva udisaja, prvi je bio težak, drugi lakši. Približno taJkav je ritam disanja 711

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

56. CIJENE U ENGLESKOJ I FRANCUSKOJ, 1710-1790. Da li Labrousseov meduciklus, vrlo d o b ro nacrtan n a francuskim krivuljama, postoji na engleskim krivuljama? (Prem a G. Im bert, Dugo trajanje Kondratieva, 1959, str. 207.) 00,

1913 = 100

200-

150-

100 eo

60 50-1

,_________________________,____________ 1770 1780 1790 1800

1820

1830

1840

1850

57. DUGOTRAJNO KRETANJE ENGLESKIH CIJENA Na um jerenoj dugotrajnoj liniji »stabilnost« o kojoj govori Léon Dupriez može se bez većih odstupanja uočiti između 1772. i 1793. Meduciklusu u Francuskoj više odgovara odm orišie izm eđu 1780. i 1790. Kondratiev započinje, kao i u Francuskoj, oko 1791, a kulminira oko 1810-1812. (u Francuskoj oko 1817), najnižu točku seže 1850-1851. Tri linije (puna i iscrtkane) odnose se na različito računanje. (Prema P. Deane i W. A. Cole, British Economic Growth, 1688-1959, 1962.)

712

Industrijska revolucija i rast

Francuske i evropskog kontinenta: nesretnoj Francuskoj, izmu­ čenoj vladavinom Luja XVI koji će otvoriti vrata burama političke revolucije, odgovara Engleska Georgea III, tako uznemirivana nekom mrzovoljnom konjunkturom. U Engleskoj politička eks­ plozija neće doprijeti do ruba iskušenja, iako je iskušenja bilo. U razdoblju od desetak godina zaustavlja se uspon koji je sve dotad išao u prilog engleskoj ekonomiji. Ne kažemo da je sve zamršeno, ali više ništa nije tako dobro. Engleska, kao i Francuska, plaća cijenu fantastičnih napora i troškova američkog rata. A kriza koja slijedi sve je zamrsila, preraspodijelila je zadaće, istakla razlike između sektora. U Francuskoj, kao i u Engleskoj, trgovina spek­ takularno buja, ali se na kraju s obje strane remeti trgovačka ravnoteža, istodobno na štetu Engleske i na štetu Francuske. Trgo­ vačka ravnoteža energično se pokušava uspostaviti, no uspjeh je samo polovičan. Nije li potpisivanje Edcnskog ugovora 1786, kojim se približavaju dvije neprijateljske sile nepovjerljive jedna prema drugoj, možda bilo traženje sigurnosti? Kao rezultat nenormalno dugotrajne depresije općenito do­ lazi do selekcije medu poduzećima. Ta selekcija ide u prilog poduzećima koja se prilagodavaju i odupiru, a dokrajčuje ona koja se pokazuju suviše slabima da bi preživjela. Prednost Engles­ ke je u tome što je tim teškim putem krenula u trenutku kada su se u zemlji množili izumi »druge generacije«: jen n y (1768), stroj­ no predenje koje pokreće hidraulička energija (1769), bušilica (1775), rotacioni parni stroj (1776-1781), pudlovanje (1784), prva upotrebljiva vršalica (1786), usavršeni tokarski stroj (1794). Uoči oživljavanja dolazi dakle do golemih tehničkih inovacija. Godine 1791. ponovo dolazi povoljno vrijeme za privredu: cijene rastu, aktivnosti bujaju, razvrstavaju se, a produktivnost je time sve veća. Engleska poljoprivreda izvlači iz toga korist do Watcrlooa, a prosječna eksploatacija i dalje se održava zahvaljujući probitačnim cijenama. To povoljno vrijeme omogućuje i bezum­ no trošenje na revolucionarne i imperijalne ratove (za Englesku to znači 1 milijardu funti troškova).*52 No kako to vrijeme nije isključivo u vlasništvu Engleske, i na Kontinentu se, iako usporeno, stvara m oderna industrija. Međutim, rast konjunkture u Engleskoj je doveo do bržeg povećanja cijena nego nadnica. Zahvaljujući demografskom na­ pretku, između 1770. i 1830.263dolazi do smanjivanja razine života i dohotkapro capite: 1688. on je 9,1 funtu; 1770:19,1; 1798:15,4; 1812: 14,2; 1822: 17,5. To nam lijepo potvrđuje krivulja Phelpsa 713

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

Browna i Sheile Hopkins koja se odnosi na nadnice engleskih zidara od XIII. do XIX. stoljeća. Prenosimo je na 715. stranici, navodeći kriterije po kojima je ucrtana. To je presudno važna krivulja. Ona pokazuje, s višestoljetne distance, pravilan suodnos između povećanja cijena i pada realnih nadnica: povećanje cijcn? dovodi do poleta proizvodnje i porasta broja stanovništva pojavâ koje su vezane jedna uz drugu i m eđusobno se uvjetuju — no, svaki put, nadnice se smanjuju; u uvjetima Starog poretka, dc napretka dolazi na uštrb razine života radnika. No to pravilo, koje je trajno obilježje Starog poretka, prem a proračunim a P. Browna i S. Hopkins, još uvijek je uočljivo od 1760. do 1810-1820, г najniža razina nadnica smješta se oko 1800. godine, kada se krivulja koja bilježi cjelokupnu konjunkturu približava svom vr­ huncu.264 To što se stanje nadnica popravlja poslije 1820, kad cijene opadaju, samo je ponavljanje ranijih pravila. Čudo, odnos­ no prom jena, dogodit će se počevši od 1850, kada započinje novi ciklus Kondratieva (to je drugi važan datum istodobno za Englesku i za Kontinent). Ovog će puta cijene rasti a nadnice će ih slijediti: na pozornicu stupa kontinuirani rast. Dolazimo tako u središte rasprave koju su mnogi povjes­ ničari, više ili manje svjesno, izbjegavali, a riječ je o cijeni koju je Engleska platila za prijelaz u čisti modernitet. Slažem se s povjes­ ničarima koji su se prvi nadvili nad taj problem da je tada došlo do pogoršavanja materijalnog blagostanja engleskih masa, do opadanja realnih nadnica, kako za radnike na poljima tako i za radnike u tvornicama ili u prometu... Uvjeren sam čak (na svoju odgovornost, budući da nisam iskusan poznavalac tog razdoblja) d aje prva faza industrijalizacije, od 1760. do 1815. godine, bila još teža od one koia je uslijedila poslije Watcrlooa, iako su radnički i seljački nemiri bili burniji poslije engleske pobjede nego prije nje, a i ustrajniji. No nisu li nemiri dokaz ako ne dobrog, a ono bar boljeg ili dovoljno dobrog zdravlja? Točno je međutim (a to je d o d a tn a cijena industrijskog rasta u odnosu na ostale oblike rasta koji su prethodili) da je povećanje realnih nadnica i dohotka pro capite, kakvo bilježi krivulja Browna i Hopkinsove između 1817. i 1850. za radničke mase bilo djelomično poništeno uslijed trage­ dija što ih donosi prebrza urbanizacija, gomilajući katastrofalne posljedice bijednog stanovanja, nezdrave prehrane (čak i pok­ varene, u nedostatku redovitog i brzog prijevoza), gubljenja druš­ tvenih korijena kojima se pojedinci odvajaju od obiteljskog oslonca i raznih dodatnih sredstava iz seoske zajednice. No, s 714

Industrijska revolucija i rast

58. »KOŠARA ŽIVEŽNIH NAMIRNICA« Ovaj grafikon, kao i grafikon Abcla i Fouraslié-Grandamya (sv. I, sir. 109) svjedoči o naporu povjesničara ekonomije da iz dijalektike cijcne-nadnice izvuku nešio šio sliči dohotku pro capile. Engleski zidar doseže određenu nadnicu, troši stanovit broj osnovnih proizvoda. Skupina takvih tipičnih proizvoda (katkada se kaže »košara živežnih namirnica«) uzeta je kao indikator. Iscrtkana krivulja prikazuje kretanje cijena iz te »košare«; krivulja s punom linijom odnos između dosegnute nadnice i istodobne cijene »košare« (razdoblje 1451-1475. odabrano je kao indeks 100). Usporedbom tih dviju krivulja proizlazi da u svakom razdoblju sa stabilnim ili opadajućim cijenama (1380-1510, 1630-1750) dolazi do povećanja potrošnje i blagostanja. Ukoliko cijene rastu, razina života se pogoršava. Tako je između 1510. i 1630. između 1750. i 1820, uoči industrijske revolucije. Kcalnc zarade i cijene kasnije rastu paralelno. (Prema Phelps Drown i Sheila Hopkins, u: Essays in Economic History, M. Carus-Vilson, 11, sir. 183. i 186.)

vrtoglavim padom realnih zarada (koji je započeo, imajmo to na umu, 1760265, to jests velikim porastom proizvodnje »stanovništva koji obilježava drugu polovicu XVIII. stoljeća, a ne samo s ame­ ričkim ratom) između 1780. i 1815. situacija sigurno postaje još dramatičnijom. »Dvije su generacije žrtvovane radi stvaranja industrijske baze«. Taj zaključak današnjih povjesničara266, koji se oslanja na tumačenje engleskih suvremenika, ne može se opovrgnuti ako na Englesku tih godina gledamo očima majora, kasnije pukovnika Pilleta.267 Ranjen i zarobljen u Portugalu, u Cintri, 1807, duge godine do svog oslobođenja živio je u Engleskoj, pa iako nije osobito nježan prema njoj (koji je zatočenik ikada volio svoje tamničare?), govori o Engleskoj kao obaviješteni svjedok, nipošto ispunjen mržnjom, te se čini posve nepristranim. Sačuvao je 715

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

sjećanje na godine koje su za Englesku bile vrlo teške. »Vidio sam da su sve m anufakture bez posla«, piše on, »da je narod kojim je zavladala glad opterećen porezima, a papirni je novac obezvrije­ đen...«268 Godine 1811, »vlasnici manufaktura ne mogu više pla­ ćati svoje radnike te im daju kao plaću manufakturne proizvode; a ti nesretnici, da bi mogli kupiti kruh, prodavali su ih na licu mjesta za dvije trećine njihove realne vrijednosti«.269 Drugi svje­ dok, Louis Simond, isto tako lucidan, obožavatelj Engleske, u isto vrijeme270 bilježi kako »radnik sa svojom uobičajenom nadnicom više ne može kupiti kruh, meso, odjeću neophodnu za sebe i za svoju obitelj«. Što se tiče poljoprivrednih radnika, »njihova se nadnica m učno vuče (...) općenito iza svih drugih cijena«. Godine 1812. u Glasgowu271, bilježi on, »plaće pamučarskih radnika (...) sada iznose samo četvrtinu onoga koliko su iznosile prije devet­ naest godina, iako su se u m eđuvrem enu sve cijene udvostručile«. Možemo posum njati u brojke, ali ne i u ukazano osiromašenje. No m ajor Pillet vidi još dalje, čini mi se, budući da je, kao vojnik, svjestan goleme oružane snage Engleske. Da bi snabdjela svoju vojsku, engleska vlada novači vojnike »u razmjerima koji su doista mnogo strašniji od svih poziva upućenih našem stanov­ ništvu«.272 Uzdržavati vojsku koja u cjelini broji više od 200.000 ljudi (a plaća vojnika iz engleskih bojnih redova četiri je puta veća od plaće francuskog vojnika)273 i održavati golemu flotu — ubita­ čan je teret. Odatle možda nepokolebljiva surovost kojom pos­ tupaju s vojnicima i m ornarim a, proizašlima iz najnesretnijih slojeva društva, »ološ nad ološem«.274 Za sina kojemu krene loše i kojemu obitelj pribavi naslov oficira, govorilo se ovako: »Taj bi lupež bio obješen, dobar je samo da nosi crvenu odoru«.275 Tu se nalazi najgori potproletarijat Engleske, ponovo pretvoren u ljude bijedom pravih proletera, radnika, seljaka ili skitnica. Čija je to krivica? Ni industrijalizacije, ni kapitalizma koji se uspinje do vrhunca bogatstva, pa čak ni rata, ni konjunkture koja je samo ovojnica — nego svega toga zajedno. Mnogi povjesničari ne žele se suočiti s tom bolnom stvar­ nošću. Odbijaju to priznati. Jedan kaže da m jerenje razine života ne može uopće biti točno i pouzdano. Drugi kaže da je položaj radnika bio lošiji, ili bar jednak stanju prije prvih pobjeda mehani­ zacije. Treći tvrdi kako ne vjeruje da su cijene između 1790. i 1830. uopće padale. No o kakvim cijenama on govori, o nominalnim ili o realnim cijenama? Zar krivulje ne govore dovoljno da su cijene rasle, potom padale? A nadnice? Očigledno je da je engleski narod 716

Industrijska revolucija i rast

teško platio svoje pobjede, čak i napredak poljoprivrede koji je obogatio samo sloj zakupaca, a još teže strojeve, tehničke pobjede, trgovačko prvenstvo, prevlast Ixmdona, bogatstvo industrijalaca i akcionara Engleske banke — sve to a ne samo vojne pobjede, vojsku, mornaricu i Waterloo. Valja dodati da je kasnije, poslije 1850, engleski narod u cijelosti (bez obzira na socijalne nejed­ nakosti) sudjelovao u svjetskom trijumfu Engleske. Sudbina je naroda koji se nalazi u središtu neke ckonomijc-svijcta da bude razmjerno najbogatiji i najmanje nesretan. Od vrha do dna druš­ tvene ljestvice, Holandani u XVII. stoljeću i današnji »Amerikanci« — uživali su ili uživaju prednost kakvu su Englezi imali u XIX. stoljeću.

Materijalni napredak i razina života Nakon promatranja konjunkture, engleska industrijska revolucija između XVIII. i XIX. stoljeća osvjetljava se na nov način. To je još jedno motrište odakle se, s određene udaljenosti, može gledati zamršeni krajolik rasta. Industrijska je revolucija skup problema koje je teško razlučiti, unutar rijeke koja ih nosi naprijed i njima preplavljuje. Isto tako, ona nas svojom širinom obvezuje da se upitamo o općoj povijesti svijeta, o pravim promjenama i pok­ retačima rasta, o počecima kontinuiranog rasta (godina 1850. čini se primjerenijom od 1830-1832, koja se često ističe kao kraj industrijske revolucije u prvom naletu). Ona nas isto tako potiče da promislimo o evropskom rastu duga trajanja u kojem je pred­ stavljala najblistaviji trenutak, između dugo neizvjesne prošlosti i sadašnjosti koja će to možda ponovo postati. Ako rast mjerimo pom oću njegovih dviju varijabli, bruto nacionalnog proizvoda (B. N. P.) i dohotka pro capite (čak bih više volio reći: B. N. P. i realne nadnice zidara Drowna i Hopkinsove), slijedeći Wilhelma Abela276, možemo ustvrditi da te dvije varijable istodobno rastu u XII. i ХШ. stoljeću; to bi već bio obrazac »kontinuiranog rasta«. Poslije 1350. pa do 1450, B. N. P., obim proizvodnje i masa stanovništva se smanjuju, ali se blagostanje ljudi poboljšava: ukratko, bili su oslobođeni zadaća koje im na­ meće napredak, te su izvukli korist iz toga. Tijekom toliko hva­ ljenog XVI. stoljeća (šcsnacstostoljetnici su nacionalisti što se tiče 71 7

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

»njihova« stoljeća), pa sve do 1620-1650, dolazi do poleta stanov­ ništva i proizvodnje, Evropa se ponovo krupnim koracima napučuje, no opće blagostanje neprestano se smanjuje. Nema napretka ako se ne plati račun, to je pravilo. Poslije 1650. »kriza XVII. stoljeća«, koju savjesna historiografija osuđuje, bjesni sve do 1720, 1730. ili 1750. Događa se isto što i 1350: dok napredak stagnira, dolazi do stanovitog boljitka pojedinaca. René Daehrcl je u pravu.277 Zatim u XVIII. stoljeću sve iznova započinje: porast »prosperiteta«, pad realnih zarada. Čini se da smo od sredine XIX. stoljeća, kad se prekinuo osobit ritam rasta Starog poretka, ušli u novo doba: stoljetni trend je istodobni rast stanovništva, cijena, B. N. P-a, nadnica, a pre­ kidaju ga samo kratkotrajni ciklusi, kao da nam je »kontinuirani rast« zauvijek zavješten. No između 1850. i 1970. prošlo je samo stotinu i dvadeset godina. Jesu li dugotrajne krize s dolaskom m odernih vremena zauvijek izbrisane iz stoljetnog trenda? Teško je na to odgovoriti, jer nam zapravo tajna, razlog tih vjekovnih kretanja, čak i njihovi jednostavni suodnosi, izmiču, a time i znatan dio svakog povijes­ nog objašnjenja. Mnogi povjesničari, i to ne prosječni, odjednom postaju lagano ironični s obzirom na tu cikličku povijest, koju bi se htjelo promatrati, ustvrditi, ali ne i objasniti. Postoji li ona uopće? Možemo li vjerovati da se ljudska povijest pokorava auto­ ritativnim ritmovima cjeline koji se ne mogu objasniti uobičaje­ nom logikom? Sklon sam tome vjerovati, iako ta pojava može postati jednako teškom kao klimatski krugovi koje smo danas, s pom oću dokaza, doista obvezni prihvatiti, a znanstvenici u vezi s njihovim porijeklom ne idu dalje od pretpostavke. Vjerujem da ta kretanja plime i oseke daju ritam materijalnoj i ekonomskoj p o ­ vijesti svijeta, iako povoljni ili nepovoljni počeci koji ih prouzrokuju — a koji su proizašli iz mnoštva odnosa — ostaju tajnoviti. Toliko vjerujem u to, da sam, nakon što su započele svjetske teškoće koje poznajemo od 1972-1974, često sebi postavljao pitanje: jesmo li zašli u silazni rukavac jednoga Kondratieva? Ili pak u još dugotrajnije, stoljetno spuštanje? Nisu li u tom slučaju sredstva koja iz dana u dan primjenjujem o kako bismo ugušili krizu samo vrhunska iluzija? Svaki stoljetni preokret zapravo je kriza strukture koja se može riješiti samo njenim rušenjem i strukturalnim preustrojstvom. Na jednoj konferenciji prije više godina izazvao sam smiješak slušateljstva kada sam tako razmišljao i prognozirao dugotrajnu 7 18

Industrijska revolucija i rast

krizu. Vrlo je smiono činiti takve prognoze u ime povijesti, u ime postojanja duge prošlosti stoljetnih ciklusa kojih postojanje više utvrđujemo, nego što ih objašnjavamo. Ali čini se da su današnji ekonomisti, oboružani iskustvima današnjice, isto tako ograničeni na hipoteze. Nisu li oni, jednako malo kao i mi, kadri predvidjeti trajanje pa čak objasniti prirodu krize s kojom se iz dana u dan sve više suočavamo.

719

UMJESTO ZAKLJUČKA: POVIJESNE I DANAŠNJE REALNOSTI

T J v e o sam dakle riječ k a p ita liza m — što nije bio neki pothvat, ali je postavilo više problem a — s njezinim značenjima i dvosmis­ lenostima na širokom polju prvog svjetskog modcrnitcta. Jesam li bio u pravu kad sam m u tako pristupio? Kada sam od njega učinio bitni model, s višestoljetnom uporabom? Model, odnosno neku vrst broda sagrađenog na kopnu, a potom porinutog u more. Plovi li taj brod? brodi li? Objašnjenje koje donosi ne m ora biti valjano. Kapitalizam, kako ga ja shvaćam, pokazuje se u ovoj knjizi kao dobar »indikator«. Slijediti ga znači izravno i svrsishodno pris­ tupiti temeljnim problem ima i realnostima kao što su dugo traja­ nje, podjele u ekonomskom životu; ekonomije-svjetovi, stoljetne i ostale fluktuacije; snopovi društvenih hijerarhija, koji su ispre­ miješani a i sami zamršuju, da ne kažemo uzrokuju klasnu borbu; ili pak istaknuta i raznolika uloga vladajućih manjina, ili čak industrijske revolucije... Osim toga, čemu posvetiti ove posljednje stranice nego upravo toj eksplozivnoj ličnosti, tom geometrijskom središtu svih problem a i rasprava što su se pojavili u ovoj knjizi? Sasvim sigurno nema boljeg izbora. No je li vrijedno truda čak i u nekoliko riječi ponoviti dokaze, obrazloženja i primjere, ono što je već trebalo biti rečeno i dokazano? Vjerujem da klasični zaključci koji iznova sa sigurnošću izlažu bit nekog djela, kao da mu žele dobro zatvoriti vrata, ne odgovaraju osobito knjizi o povijesti koja nije nikad dovršena, nikada napisana jedanput zauvijek. Na završetku tako dugog putovanja, prije osjećam potrebu da otvorim vrata i prozore, da prozračim kuću i čak da iz nje izađem. Gradeći na svom putu problematiku koja ne bi trebala vrijediti samo za predindustrijski m odcrnitct (jer u tom slučaju ne bi dopirala do duboke povijesti), želio bih taj model uvući u okvir i 720

Umjesto zaključka: povijesne i današnje realnosti

tokove jednog drugog razdoblja. Promijenivši pozornicu, zbog čega da ne dođemo do današnjeg svijeta? To jest, do realnosti i iskustva koje vidimo vlastitim očima, koje dodirujemo prstima. Tako bismo izašli iz začaranog svijeta protekle povijesti i doprli do krajolika sadašnjosti koje ne treba ponovo uspostavljati: otvoreni su našem pogledu, u svom bogatstvu i zamršenosti. Takvo putovanje ne bi ni po čemu bilo nelogično: nije li tajni cilj povijesti, njena duboka motivacija, upravo tumačiti suvre­ menost?1 Ali ne postaje li današnja povijest, u doticaju s raznim društvenim znanostima, m alo-pom alo približna znanost, jednako nesavršena kao i one, ali spremna da postavlja pitanja kao i da na njih odgovara, da odredi mjeru sadašnjosti jednako kao i proš­ losti? Upravo me to ohrabrilo da se upustim u pustolovinu koja je po meni moguća, korisna, čak i ugodna. Ostavimo po strani, bez suvišne grižnje savjesti, opasnosti do kojih dolazi zbog usporedbi što se izvode bez pretjerane brige za strašilo presvetog anakroniz­ ma. Mislim da za nas koji izviremo iz dugotrajnog istraživanja proteklog vremena sadašnje vrijeme može biti dobar putokaz za orijentaciju, odnosno — ako smijemo tako reći — putokaz istine. Ja razumljivo nemam namjeru objasniti sadašnjost u svjetlu povijesti. Želim samo promotriti u što se to u uzburkanim vodama današnjice pretvaraju objašnjenja i postupci u izlaganju koje sam upotrijebio. Da li model koji sam sagradio u vezi s kapitalizmom prije XDC. stoljeća i danas vrijedi, da li se odupire očiglednim i žestokim proturječnostima? Vjerujem da današnjica ne poriče prošlost, naprotiv, vjerujem da je osvjetljava; ima dovoljno slič­ nosti između njih. Taj sc kontinuitet međutim odnosi samo na Zapad, na takozvani slobodni svijet, koji nakon 1917. više ne pokriva cijelu planetu. S dramatičnim iskustvima do kojih je pos­ lije toga došlo u socijalističkim zemljama, na velikom dijelu zemIjinc kugle kapitalizam je nestao. Današnji svijet predstavlja dakle istodobno kontinuitet i diskontinuitet i to proturječje zadržat će sc na obzoru problem a koje ću redom prijeći: kapitalizam kao struk­ tura dugog trajanja; kapitalizam kao sektor društvene cjeline; kapitalizam u mogućnosti da preživi ili da ne preživi (ali kada bi nestao, da li bi to značilo i ukidanje svih nejednakosti u našim društvima? S razlogom u to sumnjamo); i na kraju, kapitalizam odvojen od tržištne privrede, kao, po meni, najvažniji dokaz u mom dugotrajnom istraživanju. 721

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

Dugo trajanje U ovom djelu isticao sam da se kapitalizam k a o mogućnost zacrtava već u zoru velike povijesti, razvijajući se i održavajući tijekom stoljeća. U pravu je T heodor Mommsen.2 U pravu jc Michael Rostowtzeff.3 U pravu je Henri Pircnne.'1 Znakovi koji najavljuju kapitalizam javljaju se mnogo ranije: polet gradova i razmjene, pojava tržišta rada, zbitost društva, rasprostranjenost novca, pove­ ćanje proizvodnje, trgovina dalekog dom eta ili, ako hoćemo, m e­ đ u n a ro d n o tržište... »Životopis kapitala« na stanovit način započinje već kada Indija, u prvom stoljeću nove ere, osvaja daleku Indoneziju ili bar u nju prodire; kada Rim pod svojom vlašću drži područje šire od cijelog Sredozemlja; kada Kina u IX. stoljeću uvodi papirni novac; kada Zapad, između XI. i XIII. stoljeća, ponovno zauzima Sredozem no m ore; kada se u XVI. stoljeću nagoviješta svjetsko tržišta... Mnogi obazriviji povjesničari ne idu dalje od XVI. ili, radije, od XVIII. stoljeća, poistovjećujući na stanovit način kapitalizam sa čudesnim zamahom industrijske revolucije. No čak i u toj »kratkoj« perspektivi obuhvaćeno je tri ili pet stoljeća, što znači da je riječ o strukturi dugog trajanja — što ne znači i apsolutno nepomičnoj realnosti. Dugo trajanje pret­ postavlja niz kretanja koja se ponavljaju, s prom jenam a i vraća­ njima, pogoršanjima, poboljšanjima, stagnacijama — sociolozi govore o strukturiranjim a, destrukturiranjim a, restrukturira­ njim a... Ponekad, iako rijetko, dolazi i do velikih prijeloma. In­ dustrijska revolucija je sigurno jedan takav prijelom. No ja tvrdim, s pravom ili ne, da jc kapitalizam, pretrpjevši tako velike promjene, u osnovi ostao sličan samom sebi. Nije li za njega prirodno pravilo da se održava i samim mijenjanjem? On se njime pothranjuje, sprem an povećati ili skučiti veličinu svoje sudbine na razmjere neke vrsti ovojnice za koju smo ustvrdili da u svakom razdoblju određuje mogućnosti ljudskog privređivanja ma gdje ono bilo. Pogrešno bi bilo zamišljati kapitalizam kao niz uzastopnih faza ili skokova: trgovački kapitalizam, industrijski kapitalizam, financijski kapitalizam... Podrazumijeva se da bi stalnim napre­ dovanjem iz jedne faze u drugu »pravi« kapitalizam započinjao kasno, s oslobađanjem proizvodnje. Prije toga radilo bi se samo o trgovačkom kapitalizmu, odnosno o prctkapitalizmu. Vidjeli smo zapravo da nekadašnji veliki »trgovci« nikada nisu bili specijali­ zirani, da su se bez razlike, istodobno ili uzastopno, bavili trgo­ vinom, bankarstvom, financijama, burzovnim spekulacijama, 722

Umjesto zaključka: povijesne i današnje realnosti

»industrijskom« proizvodnjom, onom iz Verlagssystema, ili, rje­ đe, manufakturnom proizvodnjom... Trgovačka, industrijska, ban­ karska lepeza, odnosno istodobno postojanje više oblika kapitalizma razvija se već u Firenci u XIII. stoljeću, u Amsterdamu u XVII. stoljeću, u Londonu još prije XVIII. stoljeća. Na početku XIX. stoljeća mehanizacija je bez sumnje od industrijske proizvod­ nje učinila područje velikog profita za koje se kapitalizam u velikoj mjeri vezao. No nije se na to ograničio. Kada se u Engleskoj dobit od pamučnog boom a — u početku fantastičnog — s pojavom konkurencije srušila na 2 do 3%, akumulirani kapital usmjerio sc prema drugim industrijama, prema industriji čelika i željezničkih pruga; osim toga, došlo je do povratka na financijski kapitalizam, bankarstvo, burzovne špekulacije koje su postale življe nego ikada, na veliku m eđunarodnu trgovinu, na dobit iz kolonijalne eksplo­ atacije, na državne zajmove, itd. Ponovno nema specijalizacije: u Francuskoj su Wendelovi vlasnici željezara, bankari, suknari u oblasti Vosgesa i dobavljači vojne opreme za pohode u Alžir 1830. godine.5 S druge strane, usprkos svemu što smo mogli reći o liberal­ nom i konkurencijskom kapitalizmu XIX. i XX. stoljeća, monopol se u njemu nije izgubio. On je samo promijenio oblik, preuzevši cijeli niz drugih oblika, od trustova i holdinga pa do slavnih američkih multinacionalnih kompanija koje su tijekom šezdesetih godina utrostručile broj svojih podružnica u inozemstvu. Godine 1973, 187 multinacionalnih kompanija, smještenih bar u pet stra­ nih zemalja, ostvaruje »ne samo tri četvrtine američkih ulaganja u inozemstvu, nego i polovicu izvoza Sjedinjenih Država i trećinu ukupne prodaje robe proizvedene na američkom tržištu«. Optu­ žene da oduzimaju posao radnicima svoje zemlje otvarajući in­ dustrije u inozemstvu, da pridonose deficitu platne bilance i da igraju pogubnu ulogu u međunarodnoj monetarnoj spekulaciji, čak protiv dolara, one su godinama bile predmet ispitivanja u američkom Senatu, ali ih sc danas više ne uzima kao zlo. One igraju na svaku ploču, na industrijsku sigurno (investirajući u zemljama s niskim nadnicama), na financijsku obavezno, s obzirom na značenje njihovih kratkoročno raspoloživih fondova (»više nego dvostruko od rezervi centralnih banaka i m eđunarodnih nov­ čarskih institucija«, tako da pomak od 2% u njihovoj likvidnosti može biti dovoljan da bilo gdje izazove oštru m onetarnu krizu, a takvo je mišljenje čak i komisije američkog Senata), ali i na trgo­ vačku: radi zaštite multinacionalnih kompanija, 1971. sc tvrdilo da 723

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

su one zaslužne za najveći dio izvoza Sjedinjenih Država (62%), dok naprotiv osiguravaju svega 34% njihove proizvodnje.6 Ukratko, najveća povlastica kapitalizma, danas kao i jučer, ostaje sloboda izbora — a to je povlastica koja se u isto vrijeme odnosi na njegov dominantni društveni položaj, na opseg njegovih kapitala, na sposobnost posuđivanja, na informacijsku mrežu, a ništa manje i na veze koje, m edu članovima moćne manjine, ma koliko ona bila podijeljena konkurencijom, stvaraju niz pravila i zajedništva. Dez sumnje, njegovo se polje djelovanja uvelike pro­ širilo, budući da m u odgovaraju svi privredni sektori, pa je osobito prodro u proizvodnju. Međutim, isto kao što jučer nije osvojio cijelu trgovačku privredu, kapitalizam danas ostavlja izvan svoga dom ašaja važne djelatnosti, ostavlja ih tržišnoj privredi koja se samostalno odvija, inicijativi sitnih poduzeća, obrtničkim i rad­ ničkim strastima, spretnosti malih ljudi. On se povlači u svoja čuvana lovišta: krupne spekulacije nekretninama i burzovne spe­ kulacije, krupno bankarstvo, krupna industrijska proizvodnja čija veličina i organizacija ostavljaju znatnu slobodu u utvrđivanju cijena, te m eđunarodna trgovina; ovisno o prilikama, ali samo u posebnim slučajevima, to su još poljoprivredna proizvodnja ili čak prom et — prim jerice brodske kompanije koje, zahvaljujući zas­ tavama iz usluge, izmiču svim poreskim obvezama i uspijevaju zgrnuti fantastična bogatstva. A budući da može birati, kapitalizam ima u svakom trenutku m ogućnost da okrene brod: to je tajna njegova vitaliteta. Razumije se, njegova sposobnost prilagodavanja, okretnost i obnovljivost snaga ne zaštićuju kapitalizam od svih opasnosti. Za vrijeme velikih kriza mnogi kapitalisti propadaju, ali drugi preživ­ ljavaju, a neki počinju. Nova rješenja često se rađaju mimo njih, budući da novosti više puta dolaze iz baze. No te inovacije gotovo se automatski opet nadu u rukama vlasnika kapitala. I konačno, pojavljuje se novi, često jači kapitalizam, jednako živ i djelotvoran kao prethodni. Vikont d ’Avenel se čudi i, u biti, raduje što bo­ gatstvo s protokom vremena prelazi iz ruke u ruku, tako da se na istom zemljišnom vlasništvu nižu različite »loze« vlasnika.7 To je točno, ali to nizanje na kraju krajeva ipak ne ukida ni individualno bogatstvo, ni individualno vlasništvo. S kapitalizmom se dogada sljedeće: iako se sve mijenja, on beskonačno nasljeduje sama sebe. Ponovimo s tim u vezi ono što je Henry Hope, izuzetno važan poslovni čovjek iz Amsterdama, govorio o trgovini 1784. godine, 724

Umjesto zaključka: povijesne i današnje realnosti

nakon četvrtog englesko-nizozcmskog rata: »Često je bolesna, ali nikada ne umire«.8

Društvo koje obuhvaća sve Najveća je greška još uvijek smatrati da je kapitalizam »ekonomski sistem« i ništa više; on međutim živi od društvenog poretka, bilo kao protivnik bilo kao sudionik, izjednačen je (ili gotovo izjed­ načen) s državom, ma kako nepoželjan bio — i to oduvijek; isto tako uživa punu pomoć kulture koja pridonosi čvrstoći društvene građevine, jer kultura, nejednako raspodijeljena, prošarana su­ protnim strujanjima, usprkos svemu na kraju ipak najveću pomoć pruža ustanovljenom poretku; kapitalizam se najzad drži klase na vlasti koja, braneći ga, brani samu sebe. Koja od tih različitih društvenih hijerarhija — novca, države, kulture — što se sukobljavaju ali i podržavaju ima glavnu ulogu? Ponovo ćemo jednako odgovoriti: jedanput jedna, drugi put dru­ ga Poslovni ljudi rado će reći da politika danas ima glavnu ulogu, da je moć države takva da se ni bankarstvo, ni krupni industrijski kapital ne mogu s njom mjeriti. I, zaista, ima ozbiljnih komentatora koji govore o državi-mastodontu, o državi koja sve mrvi i oduzima inicijativu privatnom sektoru i dobrodošloj i korisnoj »novatorskoj« slobodi. Tog bi mastodonta valjalo prisiliti da se vrati u svoje skrovište. Ali ćemo pročitati i posve suprotno, odnosno da eko­ nomija i kapital zahvaćaju sve i uništavaju slobodu pojedinaca. No nemojmo se zavaravati, Država i Kapital, ili bar određeni kapital, kapital velikih tvrtki i monopola, oduvijek su u skladnom braku, danas kao i jučer, a ovaj posljednji još se uvijek dosta dobro drži. Državi je, kao nekoć, prepustio zadaće koje nisu osobito unosne ili su suviše skupe: cestovnu infrastrukturu, komunikacije, vojsku, golemi teret obrazovanja i istraživanja. Ostavio joj je i brigu za javnu higijenu, dobar dio obveza socijalne sigurnosti. Posve be­ sramno uživa usluge, pohvale, pomoć i darežljivost države, kao stroj za prikupljanje bujica novca što do njega dolaze i koje on preraspodjeljuje, pa živi kao stroj koji troši više nego što prima, dakle od posudbe. Kapital nije nikada daleko od izvora rijeke ponornice. »Nasuprot mitu o vokaciji poduzetništva koje bi tre­ balo biti svojstveno privatnom sektoru i kojem bi djelovanje vlade ometalo njegov dinamizam, kasni kapitalizam (ovaj današnji, koji 725

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

sc naziva i »zreli kapitalizam«) nalazi u nizu posebnih djelatnosti države načina da osigura opstanak cijelog sistema«, razumije sc kapitalističkog. Navodim ovo razmišljanje talijanskog ekonomista Fcdcrica Caffea9, koji uzima u obzir dosta suglasne radove G. Offca10 o današnjoj Njemačkoj i J. О ’ C onnora11 o Sjedinjenim Državama iz 1977. Upravo zahvaljujući dobrim odnosim a i sim­ biozi s državom, kao djeliteljem financijskih pogodnosti (radi oživljavanja presvetih ulaganja), davaocem skupocjenih narudžbi, donosiocem m jera koje m u bolje otvaraju vanjska tržišta, »monopolni kapitalizam« (koji J. O ’ C onnor suprotstavlja »konkurent­ skom sektoru«) dobro napreduje. Tako da je, tvrdi O' Connor, »rast državnog sektora (uključujući rast države kao Providnosti) neophodan širenju privatne industrije, a posebno m onopolnih industrija«. Između »ekonomske i političke moći, koje su formal­ no odvojene, postoji čvrsta mreža neformalnih odnosa«.12 Dez sumnje. No savez kapitala i države nije nov. Proteže sc kroz stoljeća moderniteta, tako da svaki put kada država posrne — kastilijska država 1557, monarhijska država u Francuskoj 1558. — i kapitaliz­ mu je zadan udarac. Odnosi kapitalizma s kulturom još su složeniji, zbog njihove oprečnosti: kultura je istodobno potpora i protivljenje, tradicija i osporavanje. Točno je da sc osporavanje često iscrpljuje nakon najžešćih eksplozija. U Njemačkoj u Luthcrovo vrijeme prosvjedi protiv m onopola velikih tvrtki kao što su Fugged, Wclscri i druge, nisu bili osobito uspješni. Gotovo uvijek kultura postaje zaštit­ nicom ustanovljenog poretka, i kapitalizam iz toga postiže dio svoje sigurnosti. Još sc i danas govori da je kapitalizam ako ne najbolji, a ono bar najmanje loš sistem, da je djelotvorniji od socijalističkog sistema jer se ne dotiče vlasništva i jer je sklon individualnoj inicijativi (slava inovatoru, po Schumpeteru!). Argumenti u njego­ vu korist raspršuju se poput artiljerijskog pucnja na široko pod­ ručje, naizgled daleko od cilja. Budući da je novac ustroj očigledne nepravde, svaka teza u prilog društvene nejednakosti donosi vodu na mlin. Godine 1920. Keynes13 se bezuvjetno izjašnjavao za »nejednakost u raspodjeli bogatstava«, što je po njegovu mišljenju najbolji način da sc poveća akumulacija kapitala neophodnog za aktivan ekonomski život. »Nejednakosti svih vrsta su prirodne pojave, čemu ih onda nijekati?«, pisalo je u Le M ondeuu (11. kolovoza 1979). 726

Umjesto zaključka: povijesne i današnje realnosti

U takvim raspravama sve može postati oružjem, kako pribje­ gavanje iznemoglom Fustel de Coulangesu ili Gcorgcsu Dumćzilu, tako i Konradu Lorenzu15, ili onoj anatemi protiv Michclcta, crnom kamenu bačenom u polje liberala. Priziva se priroda čov­ jeka koja se ne mijenja; dakle je i društvo nepromjenljivo; oduvijek je bilo nepravedno, hijerarhizirano, nejednako. Povijest tako pritječe u pomoć. Nije mrtav ni stari mit o »nevidljivoj ruci«, o tržištu koje samo sve uređuje, bolje nego što bi to mogla uraditi bilo kakva ljudska volja. Taj mit uči da »služiti pojedinačnom interesu, znači služiti općem interesu«; dakle, »laissez faire, i neka bolji po­ bijedi!«. Amerika se zanosila geslom o self m ade manu, čovjeku koji je sam kovač svoje sreće, i služi kao ponos i primjer cijeloj naciji. Takvih uspjeha naravno ima, i u Americi i drugdje, ali osim što im čestitost nije uvijek jaka strana, oni su rjeđi nego što se misli. Sigmund Diamond16 pokušao je čak otkriti kako su tobožnji self m ade m a n iz Sjedinjenih Država skrivali odskočnu dasku koju su im davala obiteljska bogatstva, stvarana tijekom više generacija, na isti način kao što su se »buržoaska« bogatstva stvarala u Evropi već od XV. stoljeća. Ono što je međutim nestalo je kapitalistička euforija i mirna savjest koje su postojale na početku XIX. stoljeća, a taj defanzivni stav je djelomice odgovor na žestoke napade socijalizma na uspo­ nu, donekle slično kao što je u XVI. stoljeću protureformacija odgovorila na reformaciju. Logično, udarci i protuudaru se izmje­ njuju. A kako se sve održava, narasla kriza naših današnjih eko­ nomija i društava podrazumijeva duboke krize kulture. Tome nas podučava iskustvo iz 1668. Herbert Marcuse17, postavši bez svoje volje papom te revolucije, doista je u pravu kada kaže (23- ožujka 1979) da je »glupo govoriti o 1968. kao o porazu«. Ona je potresla društvo u cjelini, slomila navike, stege, odnosno prepuštenost sudbini; društveno i obiteljsko tkivo je prilično pokidano, u želji da se stvore novi načini života, i to na svim razinama društva. Sudeći po tome, bila je to autentična kulturna revolucija. Otada se kapitalizam kao središte ismijanog društva nalazi u slabijem polo­ žaju nego ranije, napadaju ga ne samo socijalisti i ortodoksni marksisti, nego i nove skupine koje uz ostalo odbacuju vlast u svim oblicima: dolje država! Ali vrijeme prolazi; desetak godina nije ništa za polaganu povijest društava, ali je mnogo za život pojedinca. Aktere iz 1968. ponovno je preuzelo strpljivo društvo kojem upravo njegova sporost daje golemu otpornost i sposobnost apsorpcije. Najmanje 727

Vernand Braudel / Vrijeme svijeta

mu nedostaje inercije. To dakle nije bio poraz, nego pravi uspjeh koji valja pobliže razmotriti. No postoje li uopće na kulturnom planu pravi uspjesi, pravi prijelomi? Renesansa i rcformacija pred­ stavljaju se kao dvije čarobne kulturne revolucije dugog daha, koje izbijaju jedna za drugom . Već je bio eksplozivan zahvat ponovo uvesti u kršćansku civilizaciju Rim i Grčku, a drugi, još jači, bio je razderati bešavnu odoru Crkve. No sve se na kraju slegne i uklopi u postojeći poredak, a rane polako zacjeljuju. Renesansa završava Machiavcllijevim Vladarom i protureform acijom . Reformacija os­ lobađa novu, potpuno kapitalističku, vladalačku Evropu; u Nje­ mačkoj ona dovodi do pojave soja zemljišnih knezova — a to je tužan rezultat. Nije li za vrijeme seljačkog rata (1525) Luther iznevjerio razlog pobune?

Hoće li kapitalizam preživjeti ? Boris Poršnjev18mi je prije nekoliko godina prijateljski predbacio, kao i drugim »buržoaskim« povjesničarima (misli se na one sa Zapada), da opširno govorimo o izvorima i početnom razvoju kapitalizma, ne baveći se njegovim krajem. Imam bar nekoliko isprika. Budući da sam se ograničio na početak moderniteta, nije moja krivnja što je kapitalizam krajem XVIII. stoljeća u punom zamahu. S druge strane, iako danas na Zapadu kapitalizam prolazi kroz krize i obrate, ne vjerujem da je »bolesnik« koji će već sutra izdahnuti. On naravno više ne pobuđuje oduševljenje koje mu je i Marx m orao iskazati, više u njemu ne vidimo, poput Maxa Webera ili W ernera Sombarta, posljednji stadij kojim dovršava razvoj. Ali to ne znači da sistem koji bi ga zamijenio, u beskonfliktnoj evo­ luciji, ne bi sličio kapitalizmu kao brat bratu. Mislim uistinu — ako nisam potpuno u zabludi — da se kapitalizam ne može srušiti sam od sebe, »unutarnjim« kvarenjem; za njegovo rušenje bio bi potreban krajnje silovit vanjski udarac i vjerodostojno zamjensko rješenje. Divovsko značenje jednog dru­ štva i otpor vladavinske manjine koja je na oprezu i u svom današnjem zajedništvu danas ima svjetske razmjere ne može se lako prevagnuti govorima i ideološkim programima ili trenu­ tačnim izbornim uspjesima. Sve pobjede socijalizma na raznim mjestima u svijetu okoristile su se nekim vanjskim udarom i 728

Umjesto zaključka: povijesne i današnje realnosti

primjernim nasiljem: ruska revolucija iz 1917, istočnoevropski režimi iz 1945, ishod kineske revolucije 1947, pobjeda kubanske gerile 1959, oslobođenje Vijetnama 1976. godine. A usto, ti su se pokreti još oslanjali na puno povjerenje u socijalističku buduć­ nost, koja danas više nije tako sigurna. Nema sumnje, nitko ne može poreći da današnja kriza, zapo­ četa 1970-ih godina, ugrožava kapitalizam. 'Га je kriza jednako teška kao i ona iz 1929. i neke velike tvrtke vjerojatno će propasti. Ali kapitalizam kao sistem ima sve izglede da preživi. Ekonomski govoreći (ne kažem ideološki), može iz nje izići čak i osnažen. Vidjeli smo, naime, kakva je obično bila uloga kriza u predin­ dustrijskoj Evropi. Dovesti do toga da nestanu mali (mali na kapitalističkoj ljestvici), krhka poduzeća stvorena u trenutku eko­ nomske euforije, ili, naprotiv, zastarjela poduzeća — dovesti dakle do smanjenja konkurencije, a ne do njezina jačanja, te glavninu ekonomskih djelatnosti koncentrirati u rukama nekolicine. S toga stanovišta, danas se nije ništa promijenilo. Na nacionalnoj, kao i na m eđunarodnoj razini, ponovo se dijele karte, to je »novo dijeljenje«, ali u korist najjačih. Slažem se s Herbertom Marcuseom19 koji je u nedavnoj raspravi s Jacqucsom Ellensteinom tvrdio da su »krize bitne za razvoj kapitalizma, (da) inflacija, nezaposlenost, itd. (danas) podupiru centralizaciju i koncentra­ ciju kapitalizma. To je početak nove faze razvoja, ali nipošto nije konačna kriza kapitalizma«. Centralizacija i koncentracija su tihi graditelji i rušitelji društvene i ekonomske arhitekture. Već je 1968. godine predsjednik FIAT-a Giovanni Agnelli prognozirao da će »za dvadeset godina biti najviše šest ili sedam marki auto­ mobila u svijetu«. Danas svega devet grupa m eđusobno dijeli 80% svjetske proizvodnje. Stoljetne krize (kao što sam rekao, današnja kriza čini mi se jednom od njih) kažnjavaju povećani nesklad između ustrojstva proizvodnje, potražnje, dobiti, zaposlenosti, itd. Dolazi do kvarova, a prilikom popravljanja koja se nameću neke djelatnosti sahnu ili nestaju. Istodobno se u korist preživjelih ocrtavaju novi putevi dobiti. Osim toga, velike krize idu na ruku preraspodjeli na m eđun­ arodnoj ljestvici. I ovdje oni najslabiji postaju još slabiji, najsnaž­ niji još više jačaju, a svjetska hegemonija ponekad mijenja nosioca i geografsko mjesto. Svijet se tijekom posljednjih desetljeća du­ boko promijenio, i to višestruko: u američkoj privredi dolazi do premještanja prem a jugu i zapadu Sjedinjenih Država (ta je pojava, između mnogih drugih, utjecala na slabljenje New Yorka), do te 729

Vcrnand Braudel / Vrijeme svijeta

m jere da Jacques Atalli20 vjeruje kako se može govoriti (1979) o »preseljavanju središta svijeta s Atlantika prem a Pacifiku«, s ne­ kom vrstom ekonomske osovine Sjedinjene Države—Japan. Došlo je također i do loma u Trećem svijetu, s novim bogatstvom proiz­ vođača nafte te bijedom i naraslim teškoćama preostalog dijela nerazvijenih zemalja. Ali je isto tako, uz obilatu pom oć izvana (zapadnih društava, a još više multinacionalnih kompanija) došlo do industrijalizacije zavisnih zemalja kojima je još jučer pripadala uloga opskrbljivača sirovinama. Ukratko, kapitalizam mora pre­ ispitati svoju politiku u velikom dijelu svijeta kojim odavno vlada zapadna ekonomija—svijet. U ta iskoristiva područja s niskom razinom života pripada golema Latinska Amerika, Afrika koja je tobože postala slobodnom , ali također i Indija... Indija koja je nedvojbeno svladala odsudnu etapu, budući da je — navikla na prijetnje gladi (glad iz 1943. godine odnijela je u Bengalu 3 do 4 milijuna života) — ostvarila takav napredak u poljoprivredi da je, uz pom oć dvije ili tri dobre žetve, 1978. prvi put imala viškove i bila prisiljena izvoziti žito, vjerojatno zbog neočekivanih i ne­ rješivih teškoća uskladištenja zaliha. Ipak, još nismo stigli do presudnih okretišta koje bi mase indijskih seljaka učinilo kupcima m anufakturnih proizvodu m a d e in In d ia ; i dalje vlada opća bijeda a stanovništvo raste 13 milijuna godišnje!21 Prema tome, možemo se kladiti da će kapitalizam pred novim Trećim svijetom, još za neko vrijeme, znati reorganizirati oblike svoje dominacije ili pak izabrati neke druge. I još jednom iskoristiti golemu snagu proš­ losti, odnosno stečenih pozicija. »Tradicija i prethodne generacije«, pisao je Marx, »poput m ore pritišću mozak živih«, ali ništa manje, recimo to, i egzisten­ ciju tih živih. Jean-P aul Sartre može sanjati o društvu u kojem će nestati nejednakosti, gdje više neće biti dominacije čovjeka nad čovjekom. Ali nijedno društvo u današnjem svijetu nije još od­ bacilo tradiciju i iskorištavanje povlastica. Da bi se postiglo odus­ tajanje od njih, valjalo bi najprije pokositi sve društvene hijerarhije, ne samo one vezane za novac i državu, ne samo društvene povlastice, nego i nejednaki pritisak prošlosti i kulture. Primjer socijalističkih zemalja dokazuje da nestanak samo jedne hijerarhije — ekonomske -postavlja brdo teškoća i da nije dovo­ ljan za uspostavljanje jednakosti, slobode, pa ni obilja. Neka vi­ dovita revolucija — može li se takva uopće dogoditi, a i kad bi se nekim čudom dogodila, da li bi joj okolnosti, još uvijek veoma teške, omogućile da dugoročno zadrži takvu prednost? — takva bi

Umjesto zaključka: povijesne i današnje realnosti

revolucija imala mnogo muke da sruši sve ono što bi trebalo srušiti i da zadrži ono što bi bilo važno zadržati: temeljnu slobodu, nezavisnu kulturu, tržišnu privredu bez zamki, uz malo bratstva. To je pretjeran zahtjev. Utoliko više što se kapitalizam uvijek ponovo dovodi u pitanje u razdoblju ekonomskih teškoća, to jest onda kad bi široka strukturna reforma, koja je uvijek teška i traumatična, zahtijevala obilje, pa čak i pretjerano obilje. A ni današnje demografsko kretanje, izuzetno brzo, ne može olakšati pravilnu raspodjelu viškova.

Konačni zaključak: kapitalizam spram tržišne privrede Razlikovanje, po meni nedvojbeno, između kapitalizma u razli­ čitim oblicima i »tržišne privrede« dobiva svoje puno značenje prije svega na političkom planu. Veliki uspon kapitalizma u prošlom stoljeću jasno se opisuje kao isključivo i čisto konkurcncijski, čak i kod Магха i Lcnjina. Je li to posljedica iluzija, nasljeđa, starih grešaka u prosudbi? U usporedbi s neopravdanim povlasticama »dokonog« plemstva, trgovačke povlastice u XVIII. stoljeću činile su se kao pravedna cijena za rad; u XIX. stoljeću, nakon ere velikih kompanija s državnim monopolom, poput indijskih kompanija, jednostavna trgovačka sloboda mogla je izgledati kao sinonim prave konku­ rencije. S druge strane, industrijska proizvodnja (koja je ipak samo je d a n sektor u kapitalizmu) započinjala je često u malim tvor­ nicama, koje su još i danas podvrgnute jakoj konkurenciji. Odatle klasična predodžba o poduzetniku kao osobi koja je u službi općeg dobra, a ta predodžba proteže se kroz cijelo XIX. stoljeće, istodob­ no kako se veličaju vrline slobodne razmjene i laissez-fairea. Začuđuje što su takve predodžbe još uvijek prisutne u politič­ kom i novinarskom jeziku, u popularizaciji i nastavi ekonomije, dok se u rasprave stručnjaka uvukla sumnja već prije 1929. go­ dine. Keynes je međutim govorio o nesavršenoj konkurenciji; suvremeni ekonomisti idu još dalje: po njima, postoje tržišne i monopolske cijene, odnosno monopolistički sektor i »konkurencijski sektor«, a to znači da postoje dvije razine. Dvostruka pre­ dodžba prisutna je i kod J. O ’Connora kao i kod Galbraitha.22Je li prema tome pretjerano nazvati tržišnom privredom ono što neki 731

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta

danas nazivaju k o n ku ren d jsk im sektorom? Na vrhu su monopoli, a ispod jc konkurencija namijenjena poduzećima male i srednje veličine. Istina, to razlikovanje još nije uobičajeno u našim raspra­ vama, ali se m alo-pom alo uvrježuje da se pod imenom kapitaliz­ ma cilja na više stupnjeve. Kapitalizam sve više postaje vrhuncem. Protiv koga se onda u Francuskoj podiže javni progon? Protiv trustova, protiv multinacionalnih kompanija; to znači ciljati visoko i točno. Dućan gdje kupujem svoje novine ne otkriva kapitalizam, otkriva samo njegov lanac — ukoliko lanac postoji — o kojem ovisi skromni dućan. Ne otkrivaju ga isto tako ni obrtničke radionice i mala nezavisna poduzeća, što ih u Francuskoj ponekad zovemo 49, jer, s obzirom na sindikalne i poreske posljedice, ne žele doseći prekretnički broj od 50 zaposlenih. Tih malih poduzeća, tih siću­ šnih jedinica ima mnoštvo. Ali ih primjećujem o kao brojčanu snagu tek u velikim sukobim a koji bacaju jako svjetlo na njih i na problem što nas zaokuplja. Tako su tijekom posljednjih dvaju desetljeća koja su pret­ hodila krizi iz 1970—ih godina u New Yorku, tada p rv o m in­ dustrijskom gra d u n a svijetu, jedno za drugim nestajala sićušna poduzeća, često brojčano manja od dvadeset sudionika, koja su bila industrijska i trgovačka supstanca toga grada — golemi sektor konfekcije, stotine tiskara, različite industrije prehram benih proiz­ voda, dobar broj sitnih građevinskih poduzetnika... A to znači u cjelini jedan doista »konkurencijski« svijet u kojem su se pojedine jedinice m eđusobno sukobljavale ali i oslanjale jedne na druge. Do rastrojstva New Yorka došlo je ukidanjem tisuća takvih podu­ zeća koja su nekoć omogućavala da se u gradu može naći, na licu mjesta proizvesti i uskladištiti sve što bi potrošač mogao poželjeti. Na njihovo su mjesto došla velika poduzeća, razorivši taj svijet u korist velikih proizvodnih cjelina izvan grada. Kruh koji jc za njujorške škole u gradu proizvodila jedna stara tvornica danas dolazi iz New jcrscya...23 Eto dakle dobrog primjera što u srcu »najrazvijenije« zemlje svijeta može predstavljati konkurcncijska privreda, apsolutno zas­ tarjela, s malim brojem ljudi i osobnim upravljanjem. Ona se ugasila, ostavljajući u opustošenom New Yorku nezamjenljivu prazninu. Ali ima sličnih slučajeva koji i danas nastavljaju život. Prato, veliko tekstilno središte u blizini Firence, najljepši je primjer koji znam, pravi rasadnik vrlo malih, živahnih poduzeća, s radnom snagom koja jc sposobna za sve zadatke i za sve neophodne 732

Umjesto zaključka: povijesne i današnje realnosti

promjene, spremna slijediti tokove mode i konjunkture, sa starim postupcima koji ponekad podsjećaju na neku vrst Verlagssystema. Velike tekstilne tvrtke u Italiji danas su u nazadovanju, dok u Pratu još uvijek vlada puna zaposlenost. Ali nije mi namjera nizati primjere. Valja samo naznačiti da postoji jedna niža, rubna, više ili manje zgusnuta oblast privrede — nazovite je kako god hoćete, ali ona postoji — a sastavljena je od nezavisnih jedinica. Onda se nemojte prenagliti i reći da kapita­ lizam predstavlja društvenu cjelinu, da u potpunosti obuhvaća naša društva. Malu radionicu iz Prata, kao i tiskaru u New Yorku — danas u stečaju — ne treba smještati u kategoriju pravog kapita­ lizma. To nije ispravno ni na društvenom planu, ni na planu ekonomskog upravljanja. Valja na kraju dodati da konkurcncijski sektor ne obuhvaća sve što je kapitalizam sa svojih visina ostavio po strani ili čak napustio. U industrijaliziranim zemljama današnjice još uvijek postoji, jednako kao u XVIII. stoljeću, prostrana osnovica koja, da se izrazimo kao ekonomisti, predstavlja čak 30 do 40% djelatnosi. Taj opseg, nedavno procijenjen, iznenađuje svojom veličinom a obuhvaća sve što se nalazi izvan državnih tržišta i nadzora, te predstavlja zbroj krijumčarenja, razmjene dobara i usluga, »rada na crno«, poslova kod kuće, one kućne privrede koja je za svetog Tomu Akvinskog bila economia p u ra i koja se održala do naših dana. »Trodijelna podjela«, stupnjevita ekonomija, kojoj sam dav­ našnju važnost utvrdio, ostaje obrascem, motrilištcm za sadašnje vrijeme. A statistike koje u svojim brojkama nc vode računa o toj osnovici naših društava samo su nepotpune analize. To nas obvezuje da preispitamo mnoga gledišta o »sistemu« koji bi bio kapitalistički od vrha do dna. Ukratko, postoji naprotiv aktivna dijalektika između kapitalizma i onoga što, u njegovom podnožju, nije pravi kapitalizam. Poznato je da velike tvrtke tole­ riraju mala poduzeća i da ih nc bi željele odmah progutati. Kakva dobrota s njihove strane! Slično tome, Stendhal je mislio da su u tako okrutnoj renesansnoj Italiji veliki gradovi, zbog svoje dobre duše, poštedjeli manje. Rekao sam (i vjerojatno sam u pravu) da veliki gradovi nisu mogli živjeti bez malih gradova koji su im na usluzi. Što se tiče divovskih tvrtki, prema Galbraithu, one pošteduju poduzeća liliputanske veličine jer ova imaju, obzirom na svoje male razmjere, više proizvodne cijene, a to omogućuje da se tržišne cijene utvrde na takvoj razini koja povećava iznos marži u korist velikih tvrtki. Kao da velike tvrtke, da su same, ne bi mogle 733

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta

po svom nahođenju utvrđivati cijene i uvećavati svoju dobit! Njima su zapravo potrebne manje jedinice nego što su one same, s jedne strane i prije svega zato da bi se riješile tisuću više ili manje osrednjih poslova, neophodnih za život cijelog društva, o kojima se kapitalizam ne brine. S druge strane, poput m anufaktura koje su se u XVIII. stoljeću neprestance obraćale uokolo razbacanim obrtničkim radionicama, velike tvrtke povjeravaju određene pos­ love podzakupcim a koji im isporučuju finalne ili polufinalne proizvode. U obrtničkim tvornicama u oblasti Savoje obavlja se danas izrada ovratnika za vrlo udaljene tvornice. Ostaje mjesta i za preprodavače, posrednike... Svi ti lanci podzakupaca očigledno su u izravnoj ovisnosti od kapitalizma, ali predstavljaju samo jedan poseban sektor sitnog poduzetništva. Kad bi sukob između kapitalizma i njegova nižeg dijela bio strogo ekonomske naravi — a što nije — čini se da bi koegzistencija pobijedila sama po sebi. To je zaključak s jednog nedavnog kolok­ vija ekonomista.24 No umiješala se vladavinska politika. Nakon posljednjeg rata, mnoge evropske zemlje provodile su svjesnu politiku sa ciljem da se, kao u New Yorku, unište mala poduzeća, koja su se shvaćala kao preživjela stvar i kao znak ekonomskog zaostajanja. Država je tako stvorila monopole. Kao prim jer može poslužiti elektroprivreda Francuske koja je danas optužena da je država u državi koja ometa razvoj nekih novih oblika energije. A upravo velika poduzeća iz privatnog sektora dobivala su i dobivaju kredite i prvenstvenu pom oć države, dok banke redom ustežu svoje kredite malim poduzećim a — što zapravo znači da su ta poduzeća osuđena na životarenje i nestajanje. Nema opasnije politike. To znači u drugom obliku ponoviti temeljnu grešku socijalističkih zemalja. Nije li Lcnjin govorio: »Sitna trgovačka proizvodnja svakim danom, u svakom trenutku, omogućuje spontano rađanje kapitalizma i buržoazije... Ondje gdje se održi sitna eksploatacija i slobodna razmjena, ponovo se javlja kapitalizam.«25 Njemu se čak pripisuje izreka da »kapita­ lizam započinje na seoskom tržištu«. Zaključak: da bi se otklonio kapitalizam, treba do korijena iščupati individualnu proizvodnju i slobodnu razmjenu. Nisu li te Lenjinovc opaske zapravo počast golemoj stvaralačkoj snazi tržišta, nižoj oblasti razmjena, zanat­ stvu, a po mom mišljenju čak i snalažljivosti? Stvaralačkoj moći koja za ekonomiju znači ne samo temeljno bogatstvo, nego i mogućnost da uzmakne u razdobljima krize, u ratovima, u ozbi­ ljnim kvarovima ekonomije koji zahtijevaju strukturne promjene. 734

Umjesto zaključka: povijesne i današnje realnosti

Osnovica koja nije paralizirana težinom svoje opreme i organi­ zacije uvijek je spremna okrenuti jedra prema vjetru: to je pod­ ručje izvora, nepredviđenih rješenja i inovacija, iako njegova najbolja otkrića uglavnom padaju u ruke posjednika kapitala. Nisu kapitalisti izveli prvu revoluciju pamuka, sve je započelo u sitnim i dinamičnim poduzećima. Je li danas situacija mnogo drugačija? Jedan predstavnik krupnog francuskog kapitalizma nedavno mi je rekao da se »novatori nikada ne obogaćuju«! Oni moraju drugima prepustiti igru. No ipak su oni izumitelji! Zar izvještaj MIT ne naznačuje upravo da se tijekom posljednjih petnaest godina više od polovice novih radnih mjesta u Sjedinjenim Džavama može zahvaliti poduzećima s manje od 50 radnika? Na kraju, otvorenim prihvaćanjem razlikovanja između tržiš­ ne privrede i kapitalizma trebalo bi izbjeći sve ili ništa, što nam neprestano predlažu političari, kao da je tržišnu privredu nemo­ guće zadržati ako se ne ostavi i potpuna sloboda monopola, ili kao da je nemoguće osloboditi se monopola bez potpune »nacionali­ zacije«. Program Praškog proljeća — socijalizam na vrhu, a slo­ boda i »spontanost« u bazi — nudio se zapravo kao dvostruko rješenje za dvostruku realnost, punu razloga za zabrinutost. No koji bi socijalizam mogao zadržati slobode i pokretljivost poduzet­ ništva? Sve dok predloženo rješenje bude monopol Kapitala zamje­ njivalo monopolom Države, dodavajući zapravo negativnosti onog drugog negativnostima onoga prvog — tko se još može čuditi što klasična rješenja ljevice ne pobuđuju oduševljenje birača? Kad bismo ih tražili ozbiljno i pošteno, ne bi nedostajalo ekonomskih rješenja koja bi proširila sektor tržišta i u njegovu službu stavila ekonomske prednosti koje je vladalačka skupina rezervirala za sebe. Ali osnovna teškoća nije u tome, nego u društvu. Kao što nikada ne možemo očekivati od zemalja koje se nalaze u središtu neke ekonomijc-svijcta da odbace svoje povlastice na m eđun­ arodnom planu, zar se onda možemo na nacionalnom planu nadati da će vladalačke skupine koje združuju Kapital i Državu i uživaju m eđunarodnu pomoć prihvatiti da odigraju svoju ulogu i da je onda prepuste drugome? 30. listopada 1979.

735

NAPOMENE

Napomene uz predgovor 1.

2.

3. 4.

5. 6.

7. 8.

Conquerors a n d Rulers, Social Fortes in M edieval China, 2. izd. 1965, str. 13 sq, citirao Immanuel WALLERSTEIN, The Mo­ d e m W orld System, 1974, str. 6 . Ashin DAS GUPTA, »Trade a n d Politics in IS tb Century In d ia * u; Islam a n d the Trade o f Asia, priredio D. S. RICHARDS, 1970, str. 183. René BOUVIER, Quevedo *hom m e du di­ able, hom m e de Dieu*, 1929, str. S3Jean IMBERT, H istoire économique des origines à 1789, 1965; Hans HAUSHERR, Wirtscbaftsgeschicbte d er Neuxeit, 1954; H ubert RICHARDOT i Bernard SCHNAPPER, Histoire des fa its économiques ju s ­ q u ' à fin du XVIIIe siècle, 1963; John HICKS, A Theory o f Econom ie History, 1969. franc, prijev. 1973. Allgemeine Wiriscbafisgescbichte des Mitlelalters u n d der Neuxeit, druga knjiga, 1958. Frédéric NOVALIS, L'Encyclopédie, 1966, sir. 43. René CLEMENS, Prolégomènes d 'une thé­ orie de la structure économique, 1952, str. 92. Witold KULA, prema jednom davnom raz­ govoru. Cf. On the Typology o f Economic

910. 11. 12.

1314.

1516. 17.

18.

Systems. The Socials Sciences, Problems a n d orientation, 1968, str. 109-127. José GENTIL DA SILVA, izvor izgubljen i au to r ga nije mogao ponovo naéi. Les Étapes d u développement politique, 1975, str. 20. Le Monde, 23. srpnja 1970, autor članka K. S. CAROL. Citirao Cyril S. BEL5HAW, Traditional Exchange a n d M o d e m Markets, 1965, str. 5. Joseph SCHUMPETER, History o f Econo­ m ic Analysis, drugo izd. 1955, I, str. 6 . Jean POIRIER, Le com m erce des hom ­ mes* u časopisu Cahiers de l ’institut de science économ ique appliquée, br. 95, studeni 1959, str. 5. Marc GUILLAUME, Le capital et son dou­ ble, 1975, sir. 7. Jean Baptiste SAY, Cours complet d'éco­ nom ie politique pratique, I, 1828, str. 7. Fernand BRAUDEL, »Histoire et sciences sociales: la longue durée« U: Annales E. S. C , 1958, str. 725-753. J. SCHUMPETER, op. cit., pog. Il passim, Po gdi Elizabeth BOODY-SCHUMPETER, četvrti način bila bi sociološka metoda.

Napomene uz poglavlje 1 1. 2.

3. 4.

736

Usporedi supra, pog. V. SIMONDE Dl SISMONDI, N ouveaux Prin­ cipes d'économie politique, priprem io Je­ an Weiller, 1971, str. 19. Ibid. str. 105, br. 1. Riječ koju sam u takvom uskom značenju pronašao kod F riaa RÛRIGA, MittelaJler-

liebe Weltwirtscbqft, BlOte u n d Ende einer Weltwirtsebafisperiode, 1933. A Hekto r AMMAN u W irtscb a ft u n d Lebensraum der Mitlelalterlicben Kleinsladt, bez datuma, str. 4, s razlogom ka­ že: »eine Art Weltwirtschaft«, neka vrsta svjetske ekonomije.

Napomene 5.

6.

7. 8. 9.

10. 11. 12.

13-

14.

15. 16. 17. 18. 1920. 21. 22. 23.

24. 25.

Léon-H. DUPRJEZ, »Principes et problè­ mes d'interprétation« str. 3. u: Diffusion du progrès et convergence des prix. Étu­ des internationales, 19бб, Razmatranja koja slijede u tom poglavlju pridružuju se tezama I. WALLERSTE1NA, op. cit, iako se ne slažem uvijek s njim. Fernand BRAUDEL, La Méditerranée et le monde méditerranéen à l'époque de Phi­ lippe 11, 1949, str. 325, 328 sq. F. BRAUDEL, Médit., 196 6 , I, str. 354. A. M. JONES, »Aîian Trade in Antiquity« u: Islam a n d the Trade o f Asia, op. cit., str. 5. Koristim izraz régies tendancielles, slije­ deći primjer Georgesa Gurvitcha, da ne bih govorio o »zakonima«. Paul M. SWEEZY, Le Capitalisme moder­ ne, 1976 , str. 149. Izraz potječe od Wallereteina. Georg TOCTANDER VON DER JADEL, lier persicum ou description d ’un voyage en Perse entrepris en 1602..., 1877, str. 9. 22-24. Pedro CUBERO SEBASTIAN, Breve Relaciàn de ta pervgrinaciôn que ba becho de la m ayor parte del m undo, 1680, str. 175. Louis-Alexandre FROTTER DE LA MESSEL1ÈRE, Voyage à Saint-Pétersbourg ou N ouveaux Mémoires sur la Russie, 1803, str. 254. Médit., I, str. 250. Philippe de COMMYNES, Mémoires, III, 1965, str. 110. René DESCARTES, Œuvres, I, Correspon­ dance, 1%9, str. 201. Charles de BROSSES, Lettres famillières écrites d'Italie en 1739. et 1740, 1858, str. 219Jacques de VILLAMONT, Les Voyages..., 1607, str. 203. Ibid., str. 209. Naravno, u smislu slobodnih duhova. Brian PULLAN, Rich a n d Poor in Renais­ sance Venice, 1971, str. 3Voyage d'Angleterre, de Hollande et de Flandres, 1728, Victoria i Albert Museum, 8 6 NN 2, P. 177. Pod »brownistima« se misli na jednu vjersku protestantsku sek­ tu koja se pojavila oko 1580. slijedeći na­ uk Roberta Brownea; milenaristi od »mi­ llénaires«. Ibid., P 178-179. Hugo SOLY, »The 'Betrayal' o f the Six­ teenth Century Bourgeoisie: a Myth? So­ me considerations o f the Behaviour Pat­ tern of the Merchants o f Antwerp in the Sixteenth Century«, u: Acta bistoriae neeriandicae, 1975, str. 31-49-

26. Louis COULON, L'Ulysse f ra n ç o is o u le voyage d e France, d e F landre et d e S a ­ voie, 1643, str. 52-53. i 62-63. 27. Alonso MORGADO, llisto ria d e Sevilla, 1587, P 56. 28. Kralj Portugala do 1640. 29. Evaldo CABRAL DE MELLO, O linda resta u ra d a . G uerra e A çu ea r n o N ordeste, 1 6 3 0 -1 6 5 4 , 1975, str. 52. 30. Ibid. 31. Charles CARRIÈRE, Marcel COURDUIUÉ, L ’E space c o m m e r c ia l m a r s e illa is a u x XVIIe et XVIIIe siècles, daklil., str. 27. 32. A. N., Marine, B7 463, 11 (1697). 33. Patrick CHORLEY, Oil, Silk a n d E nlight­ en m en t. E conom ic P roblem s in XVIIltb

34. 35. 36. 37. 38.

cen tu ry N aples, 1965. Vidi također Sal­ vatore C1R1ACONO, O lio e d Ebrci nella R epubblica ven eta d el Settecento, 1975, str. 20. Vidi supra. U, pogt. IV. M édit., 1966, I, str. 113 sq. Ibid., str. 358. Ernst WAGEMANN, E eo n o m ia n iu n d ia l, 1952, H, str. 95. Johann Heinrich von T11ÜNEN, D er isolierte S ta a t in Bexiebung a u f L a n d w iriseb a ft u n d N a tio n a lo ko n o m ie, 1876, I,

str. 1 . 39- E. CONDILLAC, Le co m m erce et le g o u ­ v e rn em en t, 1776, izdanje iz 1 9 6 6 , str. 248 sq., govori o ekonomiji nekog zamiš­ ljenog otoka. 40. Siedlungsgeograpbiscbe U ntersuchungcii in N ie d era n d a lu sien , 1935.

41. Vidi supra, П, str. 22-27. 42. R echerches s u r la n a tu r e et les causes d e la richesse des n a tio n s. II, 1802, sir. 403 sq., citirao Pierre DOCKÈS, L'Espace d a n s la p e n sé e économ ique, 1969, str. 408-4 0 9 . 4 3 . Vidi in fra , str. 36. 44. H. P1RENNE, H isto ire d e B elgique, III, 1907, str. 259. 45. A. EMMANUEL, L'É change inégal, 1969, str. 4 3 . 46. U jednom izvještaju na Tjednu u Pratu, travanj 1978. 47. Ib id 48. Johann BECKMANN, B eitrdge z u r ô k o n o m ie..., 1781, str. 427. Oko godine 1705. 85 trgovačkih firmi od kojih 12 španjol­ skih, 26 đenoveških, 11 francuskih, 10 engleskih, 7 hamburških, 18 holandskih i flamanskih-, François DORNIC, op. cit., str. 85, po Raimundo de LANTERY, u: Mem o ria s, 2. dio, str. 6-7. 49- Jean GEORGELIN, V enise a u siècle des L um ières, 1978, str. 671. 50. Tibor w i 11 MAN, »Los metales preciosos d e América y la estructura agraria de

737

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta Hungria a los fines del siglo XVI«, u: Acta bislorica, XXIV, 1967. sir. 27. 31. Jacques SAVARY, Dictionnaire universel d e com m erce..., 1759-1765, V, zbirka 669 . 52. Jacques DOURNES, Pôtao, une théorie du p o u vo ir chez les Indochinois Jàrai, 1977, sir. 89. 53- Opat PRÉVOST, Histoire générale des vo­ yages, VI, str. 101. 54. J. PAQUET, »La m isère dans un village de l'O isans en 1809«, u: Cahiers d ’histo­ ire, 1966, 3, str. 249-256. 55. Germaine LEVI-PINARD, La Vie quotidie­ nne à Vallorcine a u XVIIIe siècle, 2. izd. 1976. 56. »Cervières, seoska zajednica u brijansonskim Alpama od 18. st. do naših dana«, u: Bulletin du Centre d'histoire économi­ que et sociale de la région lyonnaise, 1976, br. 3. str. 21 sq. 57. Citirao Isaac de PINTO, Traité de la cir­ culation et du crédit, 1771, str. 23-24. 58. H. C. DARBY, An Historical Geography o f England before a. d. 1800, 1951, str. 444. 59. E. NARNI-MANC1NELLI, Matteo PAONE, Roberto PASCA, »lnegualanzia régionale e uso del territorio: analisi di un'area depressa della Campania interna«, u: Rassegna economica, 1977. 60. C hristiane KLAPISCH-ZUBER, Les M aî­ tres d u m arbre. C arrare 1300—1600, 1969, str. 69-76. 61. Moscou, A. E. A., 705/409, P 12, 1785. 62. Le Monde, 27. srpnja 1978. 63- Vidi supra, II, pog. V, str. 408. 64. Vidi supra, II, pog. V, str. 408. 65. T. S. W1LLAN, Studies in Elizabethan Fo­ reign Trade, 1959, str. V. 66 . Pierre DRUNEL, L ’É tat et le Souverain, 1977, str. 12. 67. Dogado označava područje laguna, malih otočića i ušća sjeverne obale Jadrana sa­ državajući prilaze Veneciji (Enc. it., ХШ, str. 89). 68. Elena FA5ANO, Lo Stato mediceo di Co~ sim o I, 197369. Georges LIVET, L ’Équilibre européen de la fin du XVIe siècle, 1976. 70. Claude MANCERON, Les Vingt a ns du roi, 1972, str. 121. 71. R agnar NURSKE, Problem s o f Capita! Formation in Underdeveloped Countries. 1953, str. 4. 72. P. CHAUNU, Séville e t l'Atlantique, Vili, 1, 1959, str. 1114. 73. A. EMMANUEL, op. cit., str. 32. 74. David RICARDO, Principes de l ’économie politique et de l'impôt, izdao Christian SCHMIDT, 1970, str. 101-102.

738

75. G. TOMASI DI LAMPEDUSA, Le G uépard, I960, str. 164. 76. Maurice LÉVI-LEBOYER, François CROUZET, Pierre CHAUNU. 77. Sve do stvaranja Eskontne banke 24. ožujka 1776. 78. Vidi in fra , str. 93-94. 79. Op. cit, str. 1 0 . 80. I. WALLERSTEIN, The M odem World Sys­ tem, II, pog. 1 1 , daktilogram. 81. J. GEORGEL1N, V enise a u siècle d e s L u ­ m ières, op. cit., str. 760. 82. Ib id ., str. 14 i p a ssim . 83- M édit., II, str. 41. 84. Jac q u es GERNET, L a M o n d e c h in o is , 1972, str. 429. 85. Vidi in fra , str. 383. 86. Citirao H. R. C. WRIGHT, C ongtès d e Lé­ n in g r a d 1970, V, str. 100. 87. W. KIENAST, D ie A n fd n g e des europalseben S ta a te n sy ste m s im sp â teren M ittelalter, 1936. 88. G escbiebte d e r K riegskunst..., 1907. 89- Citiram iz sjećanja ovu epizodu na koju sam naišao u dokumentima Dicga Sudreza, nekad čuvanim u Archives du Gou­ vernem ent Général de l'Algérie. 90. E. CABRAL DE MELLO, O lin d a re sta u ra d a ..., op. cit., p a ssim .

91. Ib id ., str. 246. 92. U vezi tog predmeta dopisivao sam se s profesorom CRUZ COSTA sa Univerziteta u Sdo Paulu. 93- O uvođenju bajoneta vidi J. U. NEF, La G uerre e t le pro g rès, 1954., str. 330-333. 94. Citirao J. U. NEF u: La G uerre e t le p r o ­ g rè s h u m a in , 1954, str. 24. 95. Pasquale VILLANI, »La socictà italinna nci secoli XVI e XVII«, u: Ricerche storiebe e d e co n o m icb e in m e m o r ia d i C. B arbag a llo , 1970, I, str. 255. 96. Philippe Auguste d'ARCQ, La N o blesse m ilita ire , 1766, str. 75-76; riječi u kur­ zivu su moje. 97. B. G. ZANODI, u: Sergio ANSELMI, Econ o m îa e Soeietô: le M arch e tr a X V et X X° secolo, 1978, str. 102. 98. 1. WALLERSTE1N, op. cit., str. 87. 99- F ederico BRITO FIGUEROA, H isto ria e c o n à m ic a y s o c ia l d e V e n e z u e la , I, 1966, p a ssim .

100. G. MACARTNEY, V oyage d a n s l'in té rie u r d a la C hine e t en T a ita rie , f a i t d a n s les a n n é e s 1792, 1793■ e t 1794..., II, str. 73.

101. Louis-Narcisse BAUDRY DES LOZIÈRES, V oyage à la L o u isia n e et s u r le c o n tin en t d e l'A m é riq u e s e p te n trio n a le f a i t d a n s le s a n n é e s 1 7 9 4 -1 7 9 8 . 1802, str. 10. 102. P eter LASLETT, U n M o n d e q u e n o u s a v o n s p e rd u , 1969, str. 40 sq. 10J. M éd it..., 1966, I, str. 426.

Napomene 104. Vidi supra, II, str. 124. 105. Ibid. 106. A. d. S. Venise, Senato Zecca, 42, 20. srp­ nja 1639107. Opat Jean-Q ernard LE BLANC, Lettres d'un François, 1745, II, str. 42. 108. Ib id , str. 43. 109. Ib id , str. 1. 110. Ib id , Ш, str. 68. 111. Jacques ACCAR1AS DE SERIONNE, La Ri­ chesse de l'Angleterre, 1771, str. 61. 112. Rasprave koje slijede, SMOUTA o škot­ skoj, H. KELLENBENZA i P. ĐA1ROCKA, iznijete su u toku Tjedna u Pratu, 1978. 113. A. DAS GUPTA, Članak citiran u: Islam a n d tbe Trade o f Asia D. S. IUCHARDSA, 1970, str. 206. 114. Précis de sociologie d'après W. Pareto, 2. izd., 1971, str. 172. 115. G. IMBERT, Des Mouvements de longue durée Kondratiejf, 1959116. Théorie économique du système féodal: p o u r un modèle de l ’économie polonaise, 1970, str. 48. 117. Nedavna rasprava o Kondratiejfu: W. W. ROSTOW, »Kondratieff, Schumpeter and Kuznets: Trend Periods Revisited«, u: Tbe Journal o f Economie History, 1975, str. 719-753. 118. W. BRULEZ, »Séville et l’Atlantique: ne­ koliko kritičkih razmišljanja« u: Révue belge de philologie et d'histoire, 1964, br. 2, str. 592. 119 . P. CHAUNU, Séville et l'Atlantique, VIU, 1, 1959, str. 30. 120. Dietrich EBEL1NG e t Franz IRSIGLER, Getreideumsatz, Getreide un d Brotpreise in K6ln, 1368-1797, 1976. 121. F. BRAUDEL et F. SPOONER, »Prices in Europe from 1450 to 1750«, u: The Cam­ bridge Economic History o f Europe, IV, 1967, str. 468. 122. P. CHAUNU, op. cit., sir. 45. 1 2 3 . Gazette de France, str. 489124. Pierre CHAUNU, Les Philippines et le Pa­ cifique des Ibériques, i 9 6 0 , str. 243, n.

12 5 . L. DERMIGNY, La C hine et l'O ccident. Le co m m e rc e d C a n to n a u X VJlP siècle,

1719-1833, 1, 1964, str. 101, n. 1. 126. »En Inde, aux XVIe et XVIIe siècles: tré­ sors américains, monnaie d ’argent et prix dans l’Empire mogot«, u: A n n a les E. S. C, 1969, str. 835-859. 127. Citirao Pierre VILLMl, Kongres u Stockholmu, I960, str. 39. 128. Rondo CAMERON, »Economic History, Pure and Applied«, u: J o u r n a l o f Econo­ m ic H istory, ožujak 1976, str. 3-27.

129. / 1p ro b le m a d e l tr e n d sccolarc n elle fla ttu a z io n i d ei prezxi, 1935. 130. G. 1МВППТ, op. cit. 131. Ibid. 1 3 2 . »Les implications de l'emballement mon­ dial des prix depuis 1972«, u: Recherches économ iques d e Louvain, rujan 1977. 1 33. U: A n n a les E. S. C., 1 9 6 1 , str. 115. 13 4 . P. LÉON, u: Congrès d e S tockholm , I960, str. l67. 135- La Crise d e l'éco n o m ie fr a n ç a is e à la fin d e l'A ncien R égim e et a u d é b u t d e la R évolution, 1 9 4 4 , str. V11I-K. 1 3 6 . Théorie é con o m iq u e d u systèm e fé o d a l...,

op. cit. str. 84. 137. »Gazettes hollandaises et trésors améri­ cains« u: A n u a rio d e b isto ria econôm ica y social, I 9 6 9 , str. ЗЗЗ. 138. P. VILAR, L 'In d u stria lisa tio n en Europe a u XIIe siècle, seminar u Lyonu, 1970, str. 331. 139- H érésies économ iques, 1972, str. 50. 140. P. BEYSSADE, L a P hilosophie p rem ière d e D escartes, daktilogram, str. 111. 141. Earl J. HAMILTON »American Treasure and the Rise of Capitalism«, u: E co n o m i­ ca, studeni 1 9 2 9 , str. 355-356. 142. Phelps BROWN, S. V. HOPKINS »Seven Centuries of Building Wages«, u: E cono­ m ica , kolovoz 1955, str. 195-206. 143. Charles SE1GNOBOS, H istoire sincère de la n a tio n fra n ç a ise , 1933.

Napomene uz poglavlje 2 1.

2.

Ova i prethodne primjedbe su prema otipkanom tekstu Paula ADAMA: L'Origine des grandes cités m aritim es indépen­ dantes et la nature du prem ier capita­ lism e commercial, str. 13. Paul GROUSSET, predgovor knjige Régi­ ne PERNOUD Les Villes marchandes aux XIVe et XVe siècles, 1948, str. 18.

3. 4. 5.

Studi di storia economica, 1955, I, str. 630. Porez na dohodak koji je ustanovio Pitt Drugi 1799Henri P1RENNE, La Civilisation occiden­ tale au Moyen Age du XIe au milieu du XVe siècle, H istoire générale, od G. GLOTZA, VIII, 1933, str. 99-100.

739

F ernand B ra u d el / Vrijem e svijeta 6.

7. 8. 9. 10.

11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

18. 19.

20.

21. 22.

Cours complet d'économ ie politique p r a ­ tique, op. cit., I, str. 234. Traité de la circulation et du crédit, op. cit., str. 9Renée DOEHAERD, La H aut Moyen Age occidental, économies et sociétés, 1971, str. 289P. ADAM, op. cit., str. 11. Izraz koji je upotrijebio Henri P1RENNE u toku jedne konferencije održane u Al­ žiru 1931. »The Closing of the European Frontier« u: Speculum, 1958, str. 476. Wilhelm ADEL, Agrarkrisen undAgrarkonjunktur, 1 9 6 6 , str. 19Johannès BÜHLER, Vida y eultura en la ed a d m edia, 1946, str. 204. J. H. SLÏCHER VAN BATH, The Agrarian H istory o f Western Europe, A. D. 5001850, 1966, str. 24. Yves RENOUARD, Les Villes d'Italie de la f i n d u X e au début d u XIVe siècle, 1969, I, str. 15. Karl BOSL, Die Crundlagen der modernen Gesellscbaft im Mittelalter, 1972, II, str. 290. Razmatranje koje sam fešto slušao. Cf. Armando SAPORI, »Caratteri cd espansione dell'econom ia com unale italiana« u: C ongresso storico in te m a z io n a le p e r IV I 11° centenario della prim a Lega Lom• barda, Bergamo, 1967, str. 125-136. »What accelerated technological Progress in the Western Middle Ages«, u: Scientific Change, CROMBIE, 1963, str. 277. »Les bases m onétaires d 'u n e suprématie économ ique: l'or musulman du VIIe au XIe siècle«, u: A nnales E. S. C., 1947, str. 158. L ’É conomie rurale et la vie des cam pag­ nes d a n s l'Occident médiéval, 1962, I, str. 255. L a N a scità delT Europa, sec. X —XJV, 1966, str. 121. i sq. »La civiltà economica nelle su e esplicazioni dalla Versilia alla Maremma (secoli X-XVII)« u: A tti del 60° Congresso Interna zio n a le della ‘D ante Alighieri«, str. 21.

23.

24. 25.

26. 27.

740

Wirtscbaftsgeschicbte Deutscblands von 16. bis 18. Jabrbundert, 1951, I, str. 327. M ittelalteriicbe W eltwirtscbaft..., 1933, str. 22. Analogne prim jedbe povodom zračenja u Frankfurtu na Majni u: H ans MAUERSBERC, Wirtscbafts— undSozialgescbicbte zentraleuropdiscber S tđdte in neuetvr Zeit, I960, str. 238-239. H. PIRENNE, u: G. GLOTZ, Histoire gé­ nérale, Vili, op. cit. str. 144. Ibid. str. 11.

28. Ibid., str. 90; Henri LAURENT, Un Grand Com m erce d'exportation. La draperie des P a y s -B a s en Prance et dans les pays méditeranéens, XlF-XV* siècles, 1935, str. 37-3929. H. PIRENNE, op. cit., str. 128. 30. 13- siječnja 1598. ukazom Elizabete, ko­ jeg je tekst iznio Philippe DOLLINGER, La H anse (X//*-XVIIe siècles), 1964, str. 485-486. 31. Tibor W1TTMAN, Les G ueux d a n s les • bonnes villes• de Flandre (1577—1584), 1969, str. 23; Hippolyte FIERENS-GEVAERT, Psychologie d 'une ville, essai sur Bruges, 1901., str. 105; E. LUKCA, Die Grosse Zeit der Niederiande, 1936, str. 37. 32. Arhivi Datini, Prato, 26. travnja 1399. 33. H. PIRENNE, op. cit., str. 127. 34. J. A. VAN HOUTTE, »Bruges et Anvers, m arches 'nationaux' ou 'internationaux' du XIVe au XVIe siècle«, u: Revue du Nord, 1952, str. 89-108. 35. Brûgges Entw icM ung z u m mittelalterlichen Weltmarkt, 1908, str. 253. 3 6 . Op. cit., str. 16. 37. Za čitav ovaj paragraf, P. DOLLINGER, op. cit. 38. H. PIRENNE, op. cit., str. 26-27. 39. P- DOLLINGER, op. cit., str. 42. 40. Witold HENSEL, Aleksandcr G1EYSZTOR, Les recherches archéologiques en Polog­ ne, 1958, str. 54 sq. 41. P. DOLLINGER, op. cit., str. 21. 42. Renée DOEHAERD, »A propos du mot 'H anse'«, u: R e v u e d u N ord, siječanj 1951, sir. 51. 43. P. DOLLINGER, op. cit., str. 10. 44. Médit..., I, str. 128. 45. P. DOLLINGER, op. cit., str. 177. 46. Ibid., str. 54. 47. Vidi supra, II, str. 314. 48. P. DOLLINGER, op. cit., str. 3949. Ib id , str. 148. 50. Ib id , str. 39. 51. Ib id , str. 5952. Ib id , str. 86. 53. Henryk SAMSONOW1CZ, »Les liens cul­ turels entre les bourgeois du littoral baltique dans le bas Moyen Age« u: Studio maritim a, I, str. 10-11. 54. Ibid., str. 12. 55. Ib id 56. Ib id 57. P. DOLLINGER, op. cit., str. 266. 58. Ibid., str. 55. 59. Ib id , str. 130. 60. Ib id , str. 95. 61. Ib id , str. 100-101.

N apom ene 62. Marian MALOWIST, Croissance et régres­ sion en Europe, X/V'-XVII* siècles, 1972, str. 93, 98. 63. P. DOLL1NGER, op. cit., str. 360. 64. M. MALOWIST. op. eit., str. 133. 65. Ibid., str. 103. 66 . Eli F. HECKSCHER, Der Merkantitismus, španjol. prijev.: La Epoca merkantilista, 1943. str. 311. 67. Histoire des prix et des salaires dans l'Orient médiéval, 1969. str. 237. 68. Robert-Henri HAUTTER, »La marine d ‘Amalfi dans le trafic m éditerranéen du XIVe siècle, à propos du transport du sel de Sardaigne«, u: Bulletin philologique et historique du Comité des travaux histo­ riques et scientifiques, 1959. str. 18369. M. del TREPPO, A. LEONE, Amalfi medioevaie, 1977. Prosvjed protiv tradicional* ne, isključivo trgovačke, povijesti Amalfia. 70. M. LOMBARD, cil. članak u: Annales E. 5. C. 1947, str. 154 sq. 71. Armando CITARELLA, »Patterns in Medie­ val Trade: The Commerce of Amalfi be­ fore the Crusades« u: Journal o f Econo­ mic History, prosinac 1968, str. 533. i n. 6.

72. 73. 74. 75.

76.

77. 78. 7980.

81.

82. 83. 84.

R. -H. HAUTIER, članak eiY., str. 184. R. S. LOPEZ, op. cit., str. 94. Y. RENOUARD, op. cit., str. 94. Elena C. SKRZ1NSKAJA, »Storia della Ta­ na«, u: Studi veneziani, X, 1968, sir. 7. »In m ari constituta, caret totaliter vineis al que campis«. M. CANARD, »La Guerre sainte dans le m onde islamique«, Actes du IIe Congrès des sociétés savantes d'Afrique du Nord, Tlemcen 1936, u: П, str. 605-623. Zlatna bula Alekseja Komnina u svibnju 1082. oslobađa Venecijance svakog plaća­ nja (H. P1RENNE, op. cit., str. 23). Giuseppe TASS1N1, Curiosità veneziane, 1887, str. 424. Gino LUZZATTO, Studi d i storia economica ve n œ a n a , 1954, str. 98. Benjamin DAVID, »The Jewish Mercantile Settlement of the 12th and 13th century Venice: Reality o r Conjecture?«, u: A. J. S. Review, 1977, str. 201-225. W o lfin g von STROMER, »Bernardus Tauronicus und die Geschaftsbeziehungen zwischen d er deutschen Ostalpen und Venedig vor Gründung des Fondaco dei Tedeschi« u: Grazer Forscbungen z u r Wirtscbafts—u n d Soaalgesebicbte, Ш. G. LUZZATO, op. cit., str. 10. Ibid., sir. 37-38. Giorgio GRACCO, Societd e stato net medioevo ve n a so n o (secoli XII. — XIV), 1967.

85. Heinrich KRETSCHMAYR, Gescbicbte von Venedig, 1964, 1, str. 257. 86. W. HEYD, Histoire du commerce du Le­ vant au Moyen Age, 1936, str. 173. 87. Ne tako strašno kako sc čini, prema Donaldu E. QUELLERU i Gcrardu W. DORYU, »Some Arguments in Defense of the Venetians on the Fourth Crusade« u: The American Historical Review, br. 4, listo­ pad 1976, str. 717-737. 88. R. S. LOPEZ, op. cit., str. 154 sq. 89. Jacques MAS-LATIUE, Histoire de tile de Chypre sous le règne des princes de la maison de Lusignan, 1861, I, str. 511. 90. O kovanju novca vidi supra, II, str. 170. 91. Richard HENN1G, Terae ineognitae, 1950-1956, Ul, str. 109 sq. 92. Mišljenje koje je odbacio F. ĐORLANDl, »Alte origini del libro di Marco Polo« u: Studi in onore d i Am intore Fanfaru', 1962, I, str. 135. 93- Elizabeth CHAPIN, Les villes de foires de Champagne des origines au début du XfV* siècle, 1937, str. 107. n. 994. Henri PIRENNE, op. cit., I, str. 295. 95. H. LAURENT, op. cit., str. 39. 96. Robert-Henri ĐAUTIER, »Les foires de Champagne« u: Recueil Jean Bodin, V, 1953, str. 12. 97. H. PIRENNE, op. eit., str. 89. 98. Félix BOURQUELOT, Étude sur tes foires de Champagne, 1865, I, str. 80. 99- Hektor AMMANN, Die Anfttnge des Aktivhandels und der Tuchcinfuhr aus Nordwesteuropa nach dem Mittclmccrgcbict« U: Studi in onore di Armando Sapori, str. 275. 100. Porijeklo ove riječi je neobjašnjivo. Mož­ da se radi o jednoj ulici u Firenci koja nosi to ime, sjedištu skladišta Arie di Calimala (Dizionario eneiclopedico italiano). 1 0 1 .Médit., 1, str. 291. 102. Ibid, 103. H. LAURENT, op. cit., sir. 80. 104. Henri PIGEONNEAU, Histoire du com­ merce de la France, 1, 1665, str. 222-223. 105. Ibid 106. Mario CH1AUDANO, »1 Rothschild del D uecento: la Gran tavola di O rlando Bonsignori« u: Bulletino senese d i storia patria, VI, 1935. 107. R. -H . BAUTTER, op. cit., str. 47. 108. F. BOURQUELOT, op. cit., I, str. 66. 109. H. LAURENT, op. cit., str. 38. 110. Ib id , str. 117-118. 111. R. -H . BAUTIER, op. cit., str. 45-46. 112. Vital CHOMEL, Jean EBERSOLT, Cinq Siè­ cles de circulation internationale vue de Jougne, 1951, str. 42. 113. Vidi infra, str. 102.

741

F ernand B ra u d el / Vrijem e svijeta 114. Wolfgang von STROMER »Banken und Celdm arkc die Funktion der Wechselstuben in Oberdeutschland und den Rheinlanden«, Prato, 18. travnja 1972, 4. tje­ dan F. -D atini. 115. Augusto GUZZO, Uvod u Secondo Colloquio suU'età deH'Umanesimo e del R ina• scim enlo in Francia, 1970. 116. Giuseppe TOFFAN1N, II Secolo senza Ro­ m a, Bologna, 1943117. Guy FOURQU1N, Les Campagnes de la région parisienne à la fin du Moyen Age, 1964, str. 161-162. 118. Treba ipak napom enuti da je Filip VI Va­ lois pokušao obnoviti privilegije sajmova u Champagnei između 1344-1349, Cf. M. de LAURIÈRE, Ordonnances des rois de France, 1729, str. 200, 234, 305. 119. B anco e m oneta dalle Cruciate alla Rivoluzione francese, 1949, str. 62. 120. Ibid. 121. Raymond de ROOVER, »Le rôle des Ita­ liens dans la formation de la banque m o­ dem e«, u: Revue de la banque, 1952, str. 12.

122. Vidi supra, U, str. 102. Carlo CIPOLLA, Money, Prices andCiviUzation, 1 9 5 6 , str. 33-34. 124. H. KRETSCHMAYR, op. cit., U, str. 234. 125. Ibid., sir. 2 3 4 - 2 3 6 . 126. Ibid., str. 2 3 9 . 127. Foundation o f Capitalism, 1959, sir 29 sq. 128. H a n n elo re GRONEUER, »Die Seeversicherung in G enua am Ausgang des 14. J a h r h u n d e rts « u; B eitrd g e z u r Wirtschafts— u n d Sozialgeschicbte des Miltelalters, 1976, str. 218-260. 1 2 9 . H. KRETSCHMAYR, op. a t., 11, str. 300. 130. Christian BEC, Les M archands écrivains à Florence 1375-1434, 1968, sir. 312. 131. Médit., I, sir. 310. 132. Ibid., str. 311. 1 3 3 . Bilanci generali, 1912, (izdala Kraljevska komisija za objavljivanje financijskih do­ kum enata Republike Venecije, U. serija). 1 3 4 . Vidi infra, str. 262 sq. 135- Bilanci generali, 2. serija I, 1, Venecija, 1912. 1 3 6 . Ibid., Dokumenti n. 81, str. 04-97. Tekst je objavio H. KRETSCHMAYR, op. cit.. Il, str. 6 1 7 - 6 1 9 . 137. Médit., 1, str. 452. 138. Obično se prihvaća da je razmjer izmi-du godišnjeg izdavanja novca i novca u op­ ticaju 1 : 20. 13 9 . Pierre-Antoine, com te DARU, flisluitv de la République de Venisé, 1619, IV, sir. 78. 140. Oliver C. COX, F oundation o f Capita­ lism, 1959. str. 6 9 . i napom ena 18 (Pre­ ma MOLMENT1U). 123.

742

141. Vidi infra, str. 103 sq. 142. A. d. S. Venecija, Notario del Collcgio, 9, F 26 Ve, n® 81, 12. kolovoza 1445. 143- Ibid., 14 P 38 v®, 18. srpnja 1491; Sonato Terra, 12, P 41, 7. veljače 1494. 144. Médit., II, str. 215-216. 145. A. d. S. Venise, Senato Terra, 4, P 107 Ve .

146. P. MOLMENT1, La Stona di Venezia nella vitaprivata..., 1880,1, str. 124, 131-132. 147. Piero PIERI, »Milizie e cnpitani di ventura in Italia del Medio Evo« u: A tti della Re­ ale A ccadem ia P eloritana, XL, 19371938, str. 12. 148. H. KRETSCHMAYR, op. cit., II, str. 386. 149- Girolamo FRIULI, Diarii, izd. A, Scgrc, 1921, I, sir. 1 9 . 150. Federico CHABOD, »Venezia nella politica italiana ed europea de Cinqucccnco« U: La Civillà ve n a ia n a del Rinaschncnto, 1958, str. 29. Dolasci španjolskih am­ basadora i »kralja« Maksimilijana. Arhiv Gonzaga, serija E, Venecija 1435, Vene­ cija, 2. siječnja 1495. 151. H. HAUSHERR, op. cit., str. 28. 152. Bilanci..., I, str. 38-39- Ne 1318. kako je pisao William MAC NEILL: Venice, the Hinge o f Europe 1081—1797, 1974, str. 6 6 , nego čak prije 1228, Bilanci..., str. 38-39, unajmljivanje Fondaco dei Tedescbi • qui tenent fontieum Venetie ubi Tentonici bospitantur•. 153. J. SCHNEIDER, »U s villes allemandes au Moyen Age. Les institutions économ iqu­ es« u: Recueil de la Société Jean Bodin, VII, La Ville, institutions économiques et sociales, 1955, 2. dio, str. 423. 154. Antonio H. de OLIVEIRA MARQUES »No­ tas para la historia da Feiioria portugucsn da Flandes no seculo XV«, u: Studi in onore d i Am intore Fanfani, 1962, 11, str. 370-476, naročito str. 446, Anselmo ĐRAACAMP FREIRE, »A Feiioria da Flandes«, U: Arcbivio bistoricoporittgua, VI, 19081910, str. 322 sq. 155. Médit., I, str. 428. 156. G. LUZZATTO, op. cit., str. 149. 157. Médit., I, str. 277. 158. Alberto TENENTI, Corrado VTVANTl, »U film d 'u n grand système de navigation: les g alè res m arc h an d e s v én itien n e s, XIV'-XVI* siècles« u: A nnales E. S. C. 1961, str. 85. 159- Op. cit., str. 62 sij. 160. Federigo MEL1S, La Moneta, daktil., str. 8.

16 1. Federigo MELIS, »Origenes de la Banca Moderna«, u: M oneda y Credito, ožujak 1971, sir. 10-11. 162. Federigo MELIS, Storia della ragionetia. contributo alla conoscenza e inletpreta-

N apom ene zione delte fo n ti più significative della storia economica, 1950, Sir. 461 sq. 163. Federigo MELIS, Suite fonti della storia economica, 1963. sir. 152. 164. Vidi supra, П, sir. 252 sq. 165. R. HENNIG, op. at.. Ill, sir. 119 sq, i IV, sir. 126. 166 . G. TASSINI, op. cit., str. 55. 167. E. LATTES, La Liberia delle banebe a Veneria 1869, poglavlje II. 168. Gino LUZZATTO, Storia economica di Venezia d a !XIe a l XVI* s., 196l, sir. 101. 169. G. LUZZATTO, op. cit., sir. 212. 170. G. LUZZATTO, op. cit., str. 78. 171. G. LUZZATTO, Studi..., op. cit., sir. 135136. 172. Ibid., sir. 130. 173. Reinhold C. MUELLER, »Les Prêteurs juifs à Venise«, U: Annales E. S. C , 1975, str. 1277. 174. G. LUZZATTO, Studi..., op. cit., sir. 104. 175. Ibid., str. 104. 176. Ibid., str. 106, napomena 67. 177. »Le rôle du capital dans la vie locale et le commerce extérieur de Venise entre 1050 et 1150«, u: Revue belge de philo­ logie et d'bistoiiv, XIII, 1934, str. 657696 . 178. »Aux origines du capitalisme vénitien« iz­ vještaj o prethodnom članku u: Annales E S. C , 1935, sir. 96. 179- R. MOROZZO DELLA ROCCA, A. LOM­ BARDO, I Documenti del commercio ven eaano nei secoli XI—XIII, 1940, citirao G. LUZZATTO, Studi..., str. 91. n. 9180. G. LUZZATTO, Storia economica..., op. cit., str. 82. 181. Ibid., str. 79-80. 182. Raymond DE ROOVER, »Le marché m o­ nétaire au Moyen Age et au début des temps modernes« u : Revue historique, srpanj-rujan 1970, str. 79 sq. 183. Médit., I, str. 347. 184. Ibid. 185. F. MELIS, La moneta, op. cit., str. 8. 186. Frédéric C. LANE, Venice, a m aritim e re­ public, 1973, str. 166. 187. Ibid., str. 104. 188. Industry a n d Economie Decline in I7tb Century Venice, 1976, str. 24. sq. 189- A. d. S. Venise, Senato Terra, 4, P 71, 18. travnja 1458. 1 9 0 . D om enico SELLA, »Les m ouvem ents l o n ^ de l'industrie lainière à Venise aux XVIe et XVIIe siècles«, u: Annales I: S. C., sijećanj-ožujak 1957, str. 41. 1 9 1 . B. PULLAN, Rich a n d Poor in Renaissan­ ce Venice, 1971, str. 33 sq; Ruggiero MASCHIO, »Investimenti edilizi delle scuoligrandi a Venezia (XVI-XVH sec.)«. Tjeihin u Pratu, travanj 1977.

I9 2 .

A. d. S. Venise, Senato Mar, II, P 126, 21. veljače 1446. 193- D. SELLA, cit. članak, str. 40, 41. 1 9 4 . Orner Lutfi BARKAN, »Essai sur les don­ nées statistiques des registres de recen­ sement dans l'Empire ottoman aux XV* et XVIe siècles«, u: Journal o f economic an d social history o f the Orient, kolovoz 1957, str. 27, 3 4 . 1 9 5 . Odluka Senata od 18. veljače 1453. ot­ voreno je potvrđivala potrebu »ob rcverentiam Dci, bonum christianorum hono­ rent, nostri dominii et pro commodo et utilitate mercatorum et civium nostrorum« da priickne u pomoć Konstantinopolu, tom gradu za kojeg se može reći »da se smatra dijelom naše države i koji ne smije pasti u ruke nevjernika«, »civitas Constantinopolis que dići ct reputari po­ test esse nostri dominii, non dcvcniat ad manos infidelium«, A. d. S. Venise, Se­ nato Mar, 4, 170. 1 9 6 . A. d. S. Venise, Senato Sccrcia, 20, P 3, 15- siječnja 1454. 1 9 7 . H. KRETSCHMAYR, op. cit., II, str. 371 sq. 198. Damiâo PEREZ, Historia de Portugal, 1926-1933, 8. dio. 199' Ralph DAVIS, The Rise o f the Atlantic Economies, 2. izd., 1975, str. 1. 200. Prije svega djela Vitorina MAGALMa ITSGOD1NHOA. 201. R. DAVIS, op. cit., sir. 4. 202. Gonzalo de REPARAZ hijo, La F.poca de los grandes descubrimienlos espanoles y portugueses, 1931. 2 0 3 . Prospero PERAGALLO, Cenni in lo m o alia colonia italiana in Poriogallo nei secoli XIVe, XVe, XVIe, 2. izd., 1907. 204. Virginia RAU, »A Family of italinn Mer­ chants in Portugal in the XVth century: the Lomellini« u: Studi in onore di A. Sapori, op. cil., str. 717-726. 205. Robert RICARD »Contribution à l'étude du commerce génois au Maroc durant la période portugaise, 1415-1550«, u: An­ nales de L'Inst. dE tudes orientales, III, 1937. 206. Duarte PACHECO PEREIRA, Esmeralda de situ orbis..., 1692-, citirao R. DAVIS, op. cit., str. 8. 207. Op. cit., str. 11. 208. Vitorino MAGALHAËS-GODINllO, »Lc repli vénitien ct égyptien et la route du Cap, 1 4 9 6 - 1 5 ЗЗ« u: Éventail de l ’bistoire vivante, 1953, II, str. 293. 2i*9. Richard EHRENBERG, Das Zeitalter der Fugger, 1 9 2 2 , 2 dijela. 210. Herman VAN DER WEE, The G tvw tb o f the Antwerpen Market a n d the European 74Î

F erna n d B ra u d el/ Vrijem e svijeta Econom y (I 4 tb —l6 tb Centuries), 1963. II, str. 127. 211. H enri PIRENNE, H istoire de Belgique, 1973, II, str. 58. 212. G. D. RAMSAY, Tbe City o f London, 1975, str. 1 2 . 213- Émile COORNAERT, »Anvers a-t-elle eu u n e floue marchande?« u: Le N avire et l'économie m aritim e, od Michela MOLLATA, I960, str. 72 sq. 214. Ibid., str. 71, 79. 215. G. D. RAMSAY, op. cit., str. 13216. H. PIRENNE, op. cit., Il, str. 57. 217. G. D. RAMSAY, op. cit., str. 18. 218. Lodovico GUICCIARDINI, Description de tous les P a y s-B a s, 1568, str. 122. 219. H. VAN DER WEE, op. cit., U, str. 203. 220. Emile COORNAERT, »La genèse du sys­ tème capitaliste: grand capitalisme et éco­ nom ie traditionnelle à Anvers au XVIe siè­ cle« U: A nnales d'histoire économique et sociale, 1936, str. 129. 221. Oliver C. COX, op. cit., str. 266. 222. Op. cit., 3 . odjeljak. 223. Ibid., II, str. 128. 224. Ibid., П, str. 120. 225. J. VAN HOUTTE, op. cit., str. 82. 226. Renée DOEHAERD, Études anversoises, 1 9 6 3 , I, str. 37 sq, str. 62-63227. Anselmo BRAACAMP FREIRE, cit. članak, str. 322 sq. 228. Herm ann VAN DER WEE, op. cit., I, Do­ datak 44/1. 229- Ib id , U, str. 125. 230. Ib id , II, str. 130-131. 231. Ibid., II, str. 131. 232. Ibid., II, str. 129. 233. Ibid. 2 3 4 . Anselmo BRAACAMP FREIRE, cit. članak, str. 407. 235. Vitorino MAGALHAËS-GOD1NHO, L'Éco­ nom ie d e l'Empire portugais a u x XVe et XVI* siècles, 1 9 6 9 , str. 471. 2 3 6 . John U. NEF, »Silver production in cen­ tral Europe 1450-1618«, u: Tbe Journal o f Political Economy, 1941, str. 586. 237. Médit., I, str, 497. 238. Richard GASCON, G rand com merce et vie urbaine au XVI* siècle. Lyon et ses m archands, 1971, str. 88. 239. H. VAN DER WEE, op. cit., D, str. 156. 240. Earl J. HAMILTON, »Monetary inflation in Castile, 1598-1660«, u: Economie Histo­ ry, 6 . siječnja 1931, str. 180. 241. 1529: la Paix des Dames; 1535: Karlo V zauzeo Milano. 242. Fernand BRAUDEL, »Les em prunts de Charles Quint su r la place d'Anvers«, u: Colloques Internationaux du C. N. R. S., Charles Q uint et son temps, Pariz, 1958, str. 1 9 6 .

744

243. H. VAN DER WEE, op. cit., П, str. 178, napom ena 191. 244. Pierre CHAUNU, Séville et l'Atlantique, VI, str. 114-115. 245. Vidi infra, str. 174 sq. 246. J. VAN HOUTTE, op. cit., str. 91. 247. Médit., I, str. 436-^37. 248. H. VAN DER WEE, op. cit., II, str. 179, napom ena 191. 249. Hugo SOLY, Urbanisme en /Capitalisme te Antwerpen in de 15 de Eeuw, sažetak na francuskom, str. 457 sq. 250. T. WITTMAN, op. cil., str. 30. 251. P. DOLLINGER, op. cit., str. 417-418. Vidi gravuru na str. 86. 252. H. VAN DER WEE, op. cit., Il, str. 228229. 253. Ibid., str. 238. 254. Ibid., П, str. 186. 255. Charles VERLINDEN, Jan CRAEYBECKX, E. SCHOLL1ERS, »Mouvements des prix et des salaires en Belgique au XVIe s.«, u: Annales E. S. C., 1955, str. 184-185. 256. John LOTHROP MOTTLEY, La Révoluti­ on des P a y s-B a s au XVI* siècle. II, str. 196. 257. Ibid., П1, str. 14. 258. Ibid., Ill, pog. 1. 259- Médit., I, str. 438, napom ena 6. Posljed­ nje viđenje problem a kod Williama D. PHILLIPSA i Carie R. PHILLIPS, »Spanish wool and dutch rebels: the Middelburg Incident of 1574«, u: American Histori­ cal Review, travanj 1977, str. 312-330. 2 6 0. Hermann VAN DER WEE, »Anvers et les innovations de la technique financière aux XVIe et XVIIe siècles«, u: Annales E. S. C , 1967, str. 1073. 261. Ib id , str. 1071. 262. Ibid., str. 1073, napom ena 5263. Ib id , str. 1076. 264. Raymond DE ROOVER, L'Évolution de la le ttr e d e change, Х Г ^ -XVIIP siècles, 1953, str. I I 9 . 265. Les G ueux dans les • bonnes villes• de Flandre, 1577-1584, Budimpešta 1 9 6 9 . 266. B. N., Ms Fr. 14666, P 11 v°. Izvještaj iz • 1692. 267. Giovanni BOTERO, Relazioni universal!', 1599, str. 68. 268. Ibid 269- Grofica de BOIGNE, Mémoires, 1971, I. str. 305. 270. Jacques HEERS, Gênes a u XVe siècle, 1961, str. 532. 271. Jérôme d e LA LANDE, Voyage d ’un Fran­ çais en Italie..., 1769, VIII, str. 492-493272. Voyage, neobjavljeno djelo grofa d'ESPINCHALA, Biblioteka u C lerm ont-Ferrandu, 1769. 273. Ib id

N apom ene 274. Ibid. 275. Vilo VITALE, Breviario della storia di Ge­ nova, 1955, I, sir. 148. 276. Ibid., sir. 163277. Médit., I, sir. 357, napomena 2. 278. V. VITALE, op. at., I, str. 346. 279. Ib id , str. 349. 280. Ibid., str. 421. 281. Hannelore GRONEUER, cit. članak, sir. 218-260. 282. Ibid. 283. A. N. K 1355, 21. svibnja 1710. 284. A. N.. A. E., B1 529. 12. travnja 1710. 285. B. N.. Ms Fr.. 16073, P 371. 286. Giuseppe FELLONI, Gli investimenli ftnanziari genovesi in Europa tra if Sei• cento e la Reslaurarione, 1971, str. 345. 287. Femand BRAUDEL, »Endet des Jahrhundert der Genuesen im Jahre 1627?«, u: Mélanges Wilhelm Abel, str. 455. 288. Roberto S. LOPEZ, Slttdi sull'economia genovese net Medio Evo, 1936, str. 142 sq. 289- Roberto S. LOPEZ, u svojim uobičajenim govorima i u jednom starom neobjavlje­ nom predavanju. 290. Médit., I, str. 313. 291- Po tezi koju je u svojim predavanjima čes­ to podržavao Carmelo TRASSELLI. 292. Odnosi se na tekst i izvještaje V. VITALEA, op. cit., (napomena 275). 293. R. 5. LOPEZ, Genova m arinara del Duecento: Benedetto Zaccaria, ammiraglio e m enante, 1933. str. 154. 294. Carmelo TRASSELLI, »Genovesi in Sicilia« u: Alii della sodelti ligure d i storia patria, DC (LXXXUI) lasc. II, str. 158. 295. Ibid., str. 155-178. 296. Ibid., i prema n,egovim usmenim objaš­ njenjima. 297. Ibid 298. Carmelo TRASSELLI, »Sumaxio duma historia do açucar siciliano« u: Do Tempo e da Historia, II, 1968, str. 65-69. 299. Vidi supra, 11, str. 370-371. 300. Geronimo de UZTARIZ, Théorie et prati­ que du commerce et de la marine, 1753, str. 52. 301. Renée DOEHAERD, Les Relations com­ merciales entre Gênes, la Belgique et TOutremont, 1941, I, str. 89. 302. R. RICARD, cit. čl. (napomena 205). 303. Ramôn CARANDE, »Sevilla fortaleza y mercado«, u: Anuario de bistoria de! derecho espanol, II, 1925, sir. 33, 55 sq. 304. Virginia RAU, »A Family of Italia Merchan­ ts in Portugal in the XVth century: the Lomellini«, u: Studi in onore di Arm ando Sapori, str. 717-726. 305. André-E. SAYOUS, »Le rôle des Génois lors des premiers mouvements réguliers

d ’affaires entre l'Espagne et le Nouveau Monde« u: C. r. de l'Academie des In ­ scriptions et Belles—Letties, 1930. 306 . Felipe RUIZ MARTIN, Letties marchan­ des..., sir. 5ĐCDC. 307. Ibid. 308. Médit., I, sir. 310. 309- F. BRAUDEL, »Les emprunts de Charles Quint sur la place d ’Anvers« cit. čl., str. 192. 310. R. CARANDE, cit. ČI. 311. Henri LEPEYRE, Simon Ruiz et les asientos de Philippe U, 1953, str. 14 sq. 312. Médit., I, str. 315. 3 1 3 . Felipe RUIZ MARTIN, Latries maixhaitdes..., str. XXXVIII. 314. Giorgio DORIA, »Un quadricnnio crilico; 1575-1578. Contrasti e nuovi orientamenti nella socictà gcnovesc ncl quadro della crisi finanziaria spngnola« u: Mélan­ ges Franco Boriandi, 1977, str. 382. 315- Saopćenje Giorgia DORIA, daktil. Semi­ nar u Madridu, 1977. 3 1 6 . L'Économie m ondiale et les frappes m o­ nétaires en France 1493—1680, 1956, str. 13 sq. 317. Felipe RUIZ MARTÎIN, Letties marchan­ des..., str. XLIV. 318. Ib id , str. XXXII. 3 1 9 . Ib id , str. XXX-XXXI. 320. Médit., I, str. 457. 321. Ovaj ukaz stvara escudo, zlatnu škudu, zamijenivši excellente iz Granadc. Cf. Mé­ dit., I, str. 429, napomena 53 2 2 . Henri PIRENNE, Histoire de Belgique, IV, I 9 2 7 , str. 78. 3 2 3 . Médit., I, sir. 458-461. 324. Ibid., str. 463, 464; Felipe RUIZ MARTÎN, El Siglo de los Genoveses, izlazi iz tiska. 3 2 5 . Fernand BRAUDEL, »La vita economica di Venezia ncl sccolo XVI«, u: La Civiltà vcneziana del Rinascimento, str. 101. 326. F. BRAUDEL, ibid. 327. Médit., I, str. 295. i napomena I, i str. 457. i napomena 1. 328. Vidi supra, pog. I, napomena 46. 3 2 9 . F. BRAUDEL, »Endet das Jahrhundcrt...«, cit. ČL, str. 455-468. 330. A. E. FEAVEARYEAR, The Pound Sterling, 1931, str. 82-83. 331. A. E., M. i D. HOLLANDE, 122, P 248 (sje­ ćanje Aitzema, 1647). 33 2 . José-Gentil DA SILVA, Banque et crédit en Italie au XVII* siècle, 1969,1, str. 171. 333- F. BRAUDEL, »Endet das Jahrhundcrt...«, cil. č l, str. 461. 334. Michel MOR1NEAU, »Gazettes hollandai­ ses et trésors américains«, u: Anuario de Historia econômica y social, 1969. str. 289-361.

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta 335-J. d e LA LANDE, Voyage en Italie..., op. eit., DC, str. 3Ć2. 336. Ibid., K , sir. 367. 337. GU in ve stm e n t! ftn a n zia r i genovesi in Europa Ira il Seicento e I a R e s ta u r a t­ ore, 1971. ЗЗв. Ibid., str. 472. 339- Ibid., str. 166, napom ena 30. 340. Ibid., str. 249.

341. Ibid., str. 392, 429, 453. 342. B. N.. Ms Fr. 14671, P 17, 16. ožujka 1743. 3 4 3 . G. FELLONI, op. cit., str. 477. 344. Jer je Genova prihvatila protestantske tr­ govce. 3 4 5 . Prema tezi Carmcla TRASSELLIA. 346. José-Gentil DASILVA op. cit., str. 55-56.

Napomene uz poglavlje 3 1.

2. 3. 4. 5. 6.

7. 8.

9. 10. 11. 12.

13. 14. 15. 16. 17. 18. 1920. 21. 22. 23-

746

U čitavom ovom poglavlju riječ Ilolandija upolrebljavat će se, prema nepravilnoj sadašnjoj upotrebi, da bi označila Ujedi* njene provincije. Violet BARDOUR, Capitalism in Amster­ dam in the Seventeenth Century, 1963, str. 13Vidi supra, str. 130 sq. Richard TILDEN RAPP, »The Unmaking of the M editerranean Trade...«, u: Journal o f Econom ic History, rujan 1975. G. de UZTÂRJZ, op. cit., sir. 97. Sjetimo se da je površina Ujedinjenih provincija iznosila 34.000 km2. Œ uvres com plètes, I, s tr. 455- Josiah TUCKER (1712-1799). engleski ekono­ mist kojeg je djelo Les Questions impor­ tantes su r le commerce, preveo Turgot. A N., K 1349, 132, P 20. The C om plete E nglish T ra d esm a n ..., 1745, II, str. 2 6 0 , prema »onome što piše jedan dobar autor« kaže on, ali ne navodi o kojem se autoru radi. A N„ Marine, B7, 463, P 30. G. de UZTÂRJZ, op. cit., str. 98. Jean-Q aptisic d'ARGENS, Lettres juives, 1738, IM, sir. 192. Jacques ACCARIAS DE SÉRIONNE, Les In ­ térêts des nations de l'Europe développés relativem ent au commerce, 1766, 1, str. 44. Jean-Nicolas de PAJUVAL, Les Délices de la Hollande, 1662, str. 10. A E. M. i D. 72, Holandija, studeni 1755. L. GUICCIARDINI, op. cit., str. 288. GUADARD DE C1IAVANNES, Voyage de Genève à Londres, 1760, stranica nije označena. Viaje fu era de Espana, 1947, str. 1852. C. R. BOXER, The D utch Seaborne Em ­ pire, 1969, str. 7. J- -N . de PARIVAL, op. cit., str. 76. Ibid., str. 56. Ibid., str. 82. Ibid., str. 13. Ibid., str. 26.

24. Ibid., str. 12. 25. »The Role o f the Rural Sector in the De­ velopment of (he Dutch Economy, 15001700«, u: Journal o f Economic History, ožujak 1971, sir. 267. 26. Jean-C laude FLAC1 IAT, Observations stir le commerce et sur les arts d'une partie de l'Europe, de l'Asie, de l'Afrique, et des Indes orientales, 1766, II, str. 351. 27. Charles WILSON, England's Apprentice­ ship 1603-1763, 1965, 3. izd. 1967, str. 71*. L a R é p u b liq u e h o lla n d a is e des P rovinces—Unies, 1968, s tr. 31; Im­ m an u e l WALLERSTE1N, The M o d e m World System, II, pog. Il, daktilogram. 28. Barry SUPPLE, Commercial Crisis a n d Change in E ngland 1600—1642, 1959. str. 34. 29. Jean-C laude BOYER »Le capitalisme hol­ landais et l'organisation de l'espace dans les Provinces-Unies«, Colloque fra n co — hollandais, 1976, daktilogram, naročito str. 4. 30. J. -N . de PARIVAL, op. cit., str. 8331. Jan de VRIES, »An Inquiry into Behavior of wages in the Dutch Republic and the Southern Netherlands, 1500-1800«, daktil., str. 1332. Pieter de LA COURT, Mémoires de Jean de Witt, 1709, str. 43-44. 33. Op. cit., str. 216. 34. Opat SCAGLIA u: Sidelights on the Thirty Years’ War, Iluberta G. R. READEA Lon­ don, 1924, III, str. 34, citirao John U. NEF, La Guerre et le progrès hum ain, 1954, str. 2 9 -ЗО. 35. Ivo SCHÔFFER, »Did Holland's Golden Age coincide with a Period of Crisis?«, u: Acta bistoriae neeriandica, 1 9 6 6 , str. 92. 3 6 . Jo u rn a l de Verdun, studeni 1751, sir. 3913 7 . A. N.. K 879, 123 i 123 bis, br. 18, P 39. 38. J. L. PRICE, The Dutch Republic during tbe 17th Century, 1974, sir. 58 sq. 3‘). P. de 1A COURT, op. a t., str. 28. 40. J. -N . d e PARIVAL, op. cit., str. 104.

N apom ene 4 1. Johann BECKMANN, Beitrdge z u r Okotio-

mie... 1779-178-1, П, str. 5-19. Op- cit., str. 37. A. N.. A. E., B1 619, 6. ožujka 1670. J. SAVARY, op. at., 1, str. 81. J. -B. d'ARGENS, op. at., HI, str. 194. Le Guide d ’A msterdam, 1701, str. 2. i 81. Ibid., sir. 82-83. Gazette d'Amsterdam, 1669, 14. 21, 28. ožujka i 18. lipnja. 4 9 . Le Guide d ’A msterdam, op. at., str. 1. 50. J. ACCAR1AS DE SÉRIONNE, op. at., I, str. 173. 51. J. L. PRICE, op. at., sir. 33. 52. J. -N. de PARIVAL, op. at., sir. 41. 5 3 . W. TEMPLE, Observations upon tbe Pro­ vinces o f tbe United Netherlands, 1720, sir. 5954. Le Guide de l ’A msterdam, 1701, str. 1-2. 55. G. V. MENTINK i M. VAN DER WOUDE, De Demografische outwikkeling te Rot­ terdam en Cool in de 17e en I f eeuw, 1965. 56. J. -N. de PARIVAL, op. at., str. 33. 57. Friedrich LOtge, Gescbicbte der deutscben Agrarvetfassung nom frühen Mittelalter bis zum 19. Jabrbundert, 1967, sir. 285. tvo SCHÛFFER, u: Ilandbuch der eurvpdiscben Gescbicbte, izdao Theodor SCHIEDER, IV, 1968, s tr. 638. Hannekemaaier na holandskom znači nad­ ničar, poepen i moffen su udomaćeni i pejorativni nazivi za Nijemce. 58. A. N.. Marine, D7, 463, Ie 38 (1697). 59- Važniji od njemačkih Židova, Sefardi su prije svega Portugalci koji su imali svoje groblje u predjelu Ouwerkerque (Le Gui­ de d'Amsterdam, 1701, str. 38; također vidi bibliografiju Violet BARBOUR, op. at., str. 25, n. 42). O portugalskim Ži­ dovima vidi članak E. M. KOENA, »No­ tarial Records relating to the Portuguese Jews in Amsterdam up to 1639«, u: étu­ dia Rosentbaliana, siječanj 1973, str. 116-127. 6 0 . Die J u d e n u n d d as W irtscbaftsleben, 1911, sir. 18-, Médit., I, str. 567 sq. 61. Médit., 1, sir. 567 sq. 62. Emst SCHUL1N, Ilandelsstaat England, 1969, str. 195. 6 3 . Vidi supra, [], str. 134. 64. Léon VAN DER ESSEN, Alexandre Famése, prince de Parme, gouverneur général des P ays-B as, 1545-1592, N , 1935, str. 123. 6 5 . C. R. BOXER, op. at., sir. 19, napomena 5. 66. Voyage en Hollande, u: Œuvres complè­ tes, 1969, X], str. 336, citirao C. MANCERON, op. a t., sir. 468. 67. J. -N. de PARIVAL, op. cit., str. 36. 42. 41. 44. 45. 46. 47. 48.

68. J. ALCALA ZAMORA Y QUE1PO DE LLANO, Espana, Flandes y el Mar del Norte (1618—1639). La ultim a ofensiva europea de los Ausirias madrilenos, 1975, sir. 58. 6 9 . W. TEMPLE, op. cit., str, 26. 70. J. -N. de PARIVAL, op. cit-, sir. 19. 71. A. N., K 1349, 132, P 162 yfsq. (1699). 72. A. N., M 662, dos. 5, P15 v“. 73. A. N., K 1349, P1Ć8. 74. Jacques ACCAR1AS DE SÉRIONNE, La Ri­ chesse de la Hollande, 1778, I, sir. 68. 75. A. E., C. P. Hollande, 94, P 59. 76. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, op. cit., I, str. 69. 77. Najzad namijenjeno velikim trgovcima. A. N., M 662, dos. 5, P13 Ve. 78. A. N., K 1 3 4 9 . 132, P 174 i 174 v°. 79- Da li slučajnom omaškom ulje nije spo­ minjano. 80. A. N.. A. E„ B1, 624. 81. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, op. cit., I, str. 255. 82. Ibid., II. sir. 54. 83. C. WILSON, Anglo—Dutch Commerce an d Finance in tbe Eighteenth Centniy, 1941, str. 3. 81. P. de LA COURT, op. cit., str. 28. 85- Citirao C. WILSON, Profit an d Power. A Study o f England a n d the Dutch IPVjit , 1957, str. 3. 86. I. de PINTO, op. eit., str. 2 6 3 . 87. Jacques ACCARIAS DE SÉRIONNE, La Ri­ chesse d'Angleterre, 1771, naročito sir. 42. i 44. 88. J. -D. d ’ARGENS, op. cit., III. str. 1938 9 . A. N., A. E., B1, 619, korespondencija P om ponnea, Haag, 16. svibnja 1669, 20.000 brodova o kojima govori Colbert obično su pretjerivanje. 1 6 3 6 . su efektive flote iznosile između 2. 300 i 2. 500 bro­ dova i 2.000 velikih ribarskih čamaca. Us­ poredi J. L. PRICE, op. cit., sir. 43- Naša procjena (600.000 tona) slaže se s proc­ jenom W. VOGELA, »Zur Grttsse dcr Europâischcn llandclsflottcn...«, u: Forsebungen un Versuche z u r Gescbicbte des Mittelalters u n d der Neuzeit, 1915, str. 319. 90. W. TEMPLE, op. cit., str. 47. 91. J. -B . TAVERJ4IER, Les six voyages..., 1676, II, str. 266. 92. A. N.. Marine, Đ7, 463, P45. 1697. 93. A. N.. M 785, dos. 4, P 68-6994. Ibid. 95- Kojem se otvara stražnji dio brodskog trupa kako bi se omogućio utovar jarbo­ la. 9 6 . Le Guide d'Amsterdam, 1701, str. 81. 97. Arhivi na Malti, 65-26.

747

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta 98. L. DERMIGNY, Le com merce à Canton..., op. cit., sir. 161, napom ena 4. 99. A. N-, G7, 1965, P 52, 15. veljače 1710. 100. O ovoj ekspediciji usporedile Mémoires Isaaca DUMONTA DE DASTAQUETA iz 1968. 101. A. N.. K 1349. br. 132, P 130. 102. Moskva, A. E. A-, 50/6, 537, 1, 12/23. sijećnja 1787. 103. »D uich Capitalism and th e E uropean World economy« u: Colloque fr a n co —ho­ llandais, 1976, dakiil. sir. 1. 104. »Les in te rd é p e n d a n c e s éc o nom iques d ans le cham p d'action européen des Hollandais (XVIe-XVHIe siècles), u: Collo­ que f r a n c o —holla n d a is, 1976, dakiil., sir. 76. 105. Francisco de SOU5A COUTINHO, Conespondencia diplomatica... durante a sua em baixada en Ilolanda, 1920-1926, II, 227, 2. siječnja 1648: »que como be de ta n ta s cabeças e de tantos juixos diffe­ rentes, p oucas vexes se acordào todos inda pera aquillo que m ilbor lhes esta•. 106. A. R. J. TURGOT, op. cit., I, str. 373. 107. To jest vršili višu kontrolu. 108. A. N.. K 1349, P 11. 109. W. TEMPLE, citirao C. BOXER, The D utch Seaborne Empire, op. cit., str. 13. 110. A. N.. K 1349, P 35 Ve . Holandija je sama davala više od 58% poreza Ujedinjenih provincija. 111.1. SCHOFFER, u: Ilandbttcb..., op. cit., str. 654. 112. C. PROISY D'EPPES, D ictionnaire des girouettes ou nos contemporains d'après eu x—mêmes, 1815. 113- »The Low Countries« u: The N ew Cam­ bridge M odern History, IV, 1970., sir. 365. 114. K. D. H. HALEY, The Dutch in the J7tb Century, 1972, sir. 83. 115. A. N.. K 1349, P 7 i 7 Ve . 116. D. M. VLEKKE, Evolution o f the Dutch N ation, 1 9 4 5 , str. 162-166, citirao C. R. BOXER, op. cit., sir. 11, napom ena 4. 117. Od calfat, calfaleur (čovjek koji zapušuje rupe na brodu), beznačajan čovjek. 118. Razborito i oprezno. 119- J. -N . de PARIVAL, op. cit., str. 190. 120. Le Guide d ’A m sterdam , op. cit., sir. 21. 121. Op. cit., str. 3 9 . 122. 1. de PINTO, op. cit., sir. 334-335. 123. J. L. PRICE, op. cit., str. 220. 124. Ibid., str. 224. 125. A. N. K 849, P 34. 126. Marcel MARION, Dictionnaire des insti­ tutions de !a France a u x XVIIe et XVIIIe siècles, 1923, sir. 521. 127. O ranoj pojavi kulture krumpira u Nizo­ zem skoj, vidi C hr. VANDENDROEKE.

748

»Cultivation and Consumption of the Po­ tato in the 17th and 18th Century«, u: Acta bistoriae neetiandica, V, 1971, str. 15-40. 128. A. N.. K 849, br. 18, P 20. 129- I. de PINTO, op. cit., sir. 152. 130. J. -N . d e PARIVAL, op. cit., str. 41. 131. A. N.. K 1349, 132, P 215. 132. A. N„ K 849, P 17-18. 133. Ibid. 134. Ibid. 135- L de PINTO, op. cit., str. 147. 136. /о м гт г/ de commerce, siječanj 1759. 137. Varšava, Centralni arhivi, fondovi Radziwill, 18. kolovoza 1744. 138. I. de PINTO, op. cit., str. 147. 139- Pravila igre. U prenesenom smislu »faire paroli« znači nadilaziti, nadmašiti. 140. J. de VRIES, »An Inquiry into Behavior of Wages...« cit. čl., str. 13. 141. Jules MICHELET, Histoire de France, XIV, 1877, str. 2. 142. A. E., C. P. Hollande, 35, P 267 Ve, 15. svibnja 1646. 143- Oznaka koja označava Holandsku kompa­ niju za Istočnu Indiju. 144. A. N.. K 1349, 50 v“. 145. Ibid. 146. Op. cit., str. 53. 147. A. E., C. P. Hollande, 46, P 309. 148. 17 direktora V. O. C. -a . 149- C. BOXER, op. cit., str. 46, citirao G. РЛPAGNO, cit. čl., str. 88-89; Vidi infra, napom ena 271. 150. A N.. M 785, dos. 4, P 16-17. 151. J. C. VAN D1LLEN, »Isaac Le Maire et le commerce des Indes orientales«, u: Re­ vue d'histoire moderne, 1935, str. 121137. 152. A N.. A E., D1, 619, 18. lipnja 1665. 153- J- DU MONT, Corps universel diplomati­ que dtt droit des gens, contenant un re­ cueil des traitez..., 1726, IV, str. 274. 1 5 4 . José-Gentil DA SILVA »Trafics du Nord, marchés du 'M ezzogiomo', finances gé­ noises: recherches et docum ents su r la conjuncture à la fin du XVIe siècle«, u: Revue d u Nord, travanj-lipanj 1959, str. 146. 155. L WALLERSTEIN, The M odem World Sys­ tem, op. cit., I, str. 211; P. JEANNIN, cit. čl., str. 10. 156. Moeder u sm islu m aterinske trgovine, one koja hrani. 157. Citirao I. WALLERSTEIN, op. cit., str. 198199. 158. Médit., I, str. 128; V. VAZQUEZ DE PRADA Lettres m archandes d ’A nvers, I960, I, str. 48. 1 5 9 . J. G. DA SILVA B anque et crédit en Ita­ lie..., I, str. Ч9 3 , napom ena 183-

Napomene ]60. Ibid. 161. Germaine TILLION, Les Ennemis complé­ mentaires, I960. 1 62. A. Grenfcld PRICE, Tbe Western Invasi­ ons o f the Pacific a n d its Continents, 1 9 6 3 . str. 29. 1 6 3 . Simancas, E“-569, P 84 (s. d.); Virginia RAl), »Rumos e vicissitudes do comércio do sal portuguès nos seculos TGV à XVIII« u: Revista da Faculdade de Letras (Lisboa), 1963, br. 7, str. 5-27. 164. Felipe RUIZ MARTfN, u svom još neobjav­ ljenom djelu. 165. Médit., I, sir. 535. 166 . Médit., I, str. 574. 167. Médit., I, str. 575; Jean-Pierre ĐERT11E »Les Flamands à Séville au XVIe siècle« u: Fremde Kaufleute a u f der iberischen Ilatbinsel, iznio M. KELLENDENZ, 1970, str. 243168. Jacob VAN KLAVEREN, Europdiscbe Wirtscbaftsgescbicbte Spaniens im 16. und 17. Jabrbundert, I960; Mćdit., 1, str. 573 sq. 16 9 . J. VAN KLAVEREN, op. cit., str. 116-117. 170. A- N.. K 1349, br. 133- izvještaj koji na­ pada vladu nizozemskih provincija, P 3 i 4; H. P1RENNE, op. cit., 1973, Ш. str. 60. 171. »Gazettes hollandaises et trésora améri­ cains«, u: A nuatio de llislotia economica y social, 1 9 6 9 , str. 289-361. 172. Earl J. HAMILTON, cit. ČI. u: Economie History, I 9 3 I, sir. 182 sq. 173. Médit., I, str. 4 6 3 . 174. Médit., 1, str. 575-578. 175 .N avigatio ac itinerarium Jobannis Hugonis Linscotani in Orientalem siveLusitanorum Indiam..., 1599176. Opat PRÉVOST, op. cit., VIII, str. 75. 177. Ibid. 178. Vidi dobru postavku koja otvara klasično djelo W. H. MORELANDA: Erom Akbar to Aurangzeb, 1922, str. 1 do 44. 179- Simanacas, Estado Flandes 619, 1б01. 180. Opal PRÉVOST, op. cit.. Vili, str. 75-76. 181. A. N.. K 1349. 182. W. H. MORELAND, op. cit., str. 19, na­ pomena 1. 183. A. N.. K 1349, РЗб. 184. R. DAVIES, Op. cit., str. 185. 185. A. d. S. Gênes, Španjolska, 15. 186. C. S. P. East Indies, str. 205, Cotiington à Salisbury, 18. veljače 1610. 187. L. DERMJGNY, op. cit., I, sir. 107. 188. Ib id , I, sir. 106. 189- David MACPHERSON, A nnals o f Com­ merce, 1805, П, sir. 2 3 3 . 190. L. DERM1GNY, op. cil., I, sir. 105, napo­ mena 1. 191. A. N.. Marine B7, 463, P 145; J. SAVARY, op. cit., V, odjeljak 1196.

192.

A. N.. K 1349, P44. 193. C. G. F. SIMKIN, П е Traditional Trade o f Asia, 1968, str. 188. 194. W. 11. MORELAND, op. cit., str. 6 3 . 195. C. G. F. SIMKIN, op. cit., sir. 225. 1 9 6 . C. R. BOXER, op. cit., sir. 143. 197. Ibid., sir. 196. 198. W. II. MORELAND, op. cit., sir. 32. 199. Ibid., str. 38. 200. C. G. F. SIMKIN, op. cit., str. 199 sq; A. N.. K 1 3 4 9 . 201. Constantin RENNEVILLE, Voyage de S. van Rechteren..., 1703, II, str. 256. 202. D. MACPHERSON, op. cit., II, str. 466. 203- H erm ann KELLENI3ENZ, »Ferdinand Cron«, U: Lebensbildcr ans dem R ayaiscben Schwaben, 9, str. 194-210. 204. Duarte GÔMES SOLIS, Mémoires inédits de... (1621), izd. Bourdon, 1955, str. 1; J. CLIVELIER, L. JADIN, L'Ancien Congo d ’après tes archives romaines, 1518— 1640, 1954, str. 499, 10. travnja 1632. 205. A. N.. K 1349. 132, P34. 2 0 6 . Voyage curieux faict autour du monde p ar Francis Dracb, adm irai d'Angleterre, 1641, priredio F. de LOUVENCOURT, 1859, str. ЗО6 -ЗО 7 . 207. Médit., 1, str. 277. i 279. 208. Za vrijeme »masakra« Engleza, uhapše­ nih zbog zavjere i pogubljenih nakon na­ mještenog procesa. W. П. MORELAND, op. cil., str. 2 3 . 209- Opal RAYNAL, Histoire philosophique et politique des établissements et du com­ merce des Européens dans les deux In ­ des, 1775, III, str. 21. 210. C. RENNEVILLE, op. cit., V, str. 119. 211. Kristof GLAMANN, Dutch asiatic Trade, 1620-1740, 1958, str. 68. 212. Ibid, str. 168. 2 1 3 . W. 11. MORELAND, op. cit., str. 64. 214. K. GLAMANN, op. cit., str. 58. 215. A. LIOUDLINSKAIA, Lettres et mémoires adressés au chancelier F. Séguicr, 1633— 1649, 1 9 6 6 , Pismo iz Champignya, Aix, listopad 1647, str. 321-322. 21ć. F. de SOUSA COUTINHO, op. cit., II, str. 3 1 3 . Pismo markizu de Nizu, 17. veljače 1648. 217. K. GLAMANN, op. cit., str. 120. 218. Ib id , str. 131. 2 1 9 . A. N.. Marine, D7, 463, P 253, izvještaj iz 1687. 220. Ibid. 221. K. GLAMANN, op. cit., str. 91-92. 222. A. N.. Marine. B7, 463, P* 177-178. 223. Ibid.. P* 161 sq. 224. Ibid 225. L. DERMIGNY, op. cit.. I, str. 281. 226. A. N.. Marine, B \ 463, P* 158-160. 227. Ibid.

749

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta 228. F rançois PYRARD DE LAVAL, Seconde P artie d u voyage... depuis l'arrivée à C oa ju s q u e s à son retour en France, 1615, II, str. 353. 229. Opat PRÉVOST, op. cit., VUI, sir. 126129230. Ili bacajući »u m ore suvišnu količinu pa* рга« (Ernst Ludwig CARL, Traité de la richesse des princes et de leurs États et des moyens simples et natureles p o u r y parvenir, 1722-1723, str. 236). 231. C. RENNEVILLE, op. cit., V, str. 124. 232. A. N.. Marine, B7, 463, 251-252. 233- C. G. F. S1MKIN, op. cit., str. 197. 234. W. H. MORELAND, op. cit., str. 77. 235. C. G. F. S1MKJN, op. cit., str. 197. 236. K. GLAMANN, op. cit., str. 19. i 207. 237. Ibid., str. 166. 238. Ibid., str. 265. 239. Ibid., str. 231240. L. DERM1GNY, op. cit., III, str. 1164. 241. Op. cit., str. 265242. A. N., G7, 1697, P 117, 21. kolovoza 1712. 243- G. de UZTAR1Z, op. cit., str. 103. 244. K. GLAMANN, op. cit., str. 6; J. SAVARY, op. cit., V, col. 1606 sq. 245. C. G. F. SLMKJN, op. cit., str. 192. 246. A. E., Mémoires, Hollande, 72, 243247. K. GLAMANN, op. cil., str. 60. 248. Opat PRÉVOST, op. cit., IX, str. 55. 249. A. N., Marine, D7, 463, P 205. 250. Ratni brodovi su imali m nogo brojnije posade: 1605. na odlasku iz Texcla, po­ sade 11 brodova u pratnji Matclicfa broje 1.357 ljudi, ili u prosjeku 132 čovjeka po brodu. Prema tome, naša procjena ide od 8.000 (50 po brodu) do 16.000 (100 po brodu). C. RENNEVILLE, op. cit., III, str. 205. 251. A. N.. Marine, B7, 463, P 205. 252. ). -P . RICARD, op. cit., str. 376. 253. Essai politique su r le commerce, 1735, str. 51. 254. Moskva, A. E. A. 50/6, nepotpun izvještaj. 255. Pod ravnanjem Ive SCMÛFFERA 256. C. G. F. S1MK1N, op. cit., str. 182. 257. J. SAVARY, op. cit., V, col. 1610-1612. 258. A N., A. E., Đ1, 619, Haag, 25. lipnja 1670. 259- J- SAVARY, op. cit., ], odjelj. 25 i V, odjelj. 1Ć12. 260. K. GLAMANN, op. cit., str. 244 sq. 261. Ibid., str. 252 sq. 262. Ibid., str. 248. 263. Moskva, A. E. A , 50/6, 539, 57, Amster­ dam, 25- srpnja-5. kolovoza 1788. 264. Op. cit., str. 249. 265. Ibid., str. 265. 266. Ibid., str. 229-231. 267. Op. cit.. I, str. 465.

750

268. C. BOXER, The Dutch Seaborne, op. cit., sir. 52; Les six voyages..., 1681, II, str. 420. 269. W. H. MORELAND, op. cit., sir. 315. 270. A N.. Marine, B7, 463, f* 245 i 257-258. 271. Giuseppe PAPAGNO, »Struttura c istituzioni ncll* espansione coloniale: PortogaMo e Olanda« u: D a li’ Eta preindustriale a ll’ età deI capitalism o, G. L. BASINI, 1977, sir. 89. 272. Francesco CARLEl ll, Ragionam enti del m io viaggio in to m o a! m ondo, 1958, str. 213 sq. 273. K. GLAMANN, op. cit., str. 33 sq. 274. Ibid., str. 34. Comelis Bicker jc 1622. bew indbebber u Zapadnoindijskoj kompa­ niji a njegov brat Jacob u Istočnoindijskoj. 275. Ibid., sir. 35-36. 276. W. H. MORELAND, op. cit., sir. 6 l. 277. Grande Enciclopedia portuguesa brasileira. III, pod riječ »Baia«. 278. R. HENNIG, op. cit., str. 8; Victor von KLARW1LL, The F uggcr N ew s Letters, 1924-1926, I, sir. 248. 279- Uz dani ustupak. 280. A N., K 1349, 132, P 107 Ve. 281. A d. S. Firenca, Korespondencija iz Do­ nove, V, 3 2 . 282. J. ACCAR1AS DE SÉRIONNE, Richesse de la Hollande, op. cit., str. 137-138. 283. J. CLIVELIER, L. JADIN, op. cit., str. 501502. 284. K. GLAMANN, op. cit., str. 155. 285. Usporedi supra, str. 45-46. 286. British Museum, Sloane, 1572, P 65. 287. A. N., K 1349, 132, P 117 v°. 288. J. DU MONT, op. cit., VI, str. 215. 289- Labrousse. Francuski prijevod bled jc za­ bavan ali ne i sasvim ispravan. 2 9 0 .Journal du voyage de deux jeunes Hol­ landais, op. cil., str. 377. 291. A N., Marine, B7, 463, P* 216-217. 292. B. M., Ms, Portugais, 26, P 216 i 216 Ve, Lisabon, 8. listopada 1668. 2 9 3 . P. de A COURT, op. cit., str. 52. 294. J. DU MONT, op. cit., I, str. 15. 295. Simancas, Estado Flandcs, 2043296. A N„ K 1349, 132, P 34 Ve. 297. Arhivi Malte, 6405, početak XVIU. st. 298. A N.. K 1349. P 135. 299. L. GUICCIARDINI, op. cit., str. 108. 300. C. WILSON, Anglo—Dutch commerce..., op. cit., str. 20. 301. 1748. 1, str. 339-340. 302. Ibid. 303. A N., B1, 6 1 9 , korespondencija Pomponnea, 1 6 6 9 . Konrad Van Bcuningcn jc bio am basador Ujedinjenih provincija kod francuskog kralja. 304. Ib id , D'Estrades, Haag, 5. veljače I 6 6 5 .

Napomene 305.

D. DEFOE. A Plan o f the English Com• mciTc. 1728, sir. 192. LE POTHER DR 1Л DESTROY, Л. N.. G(\ 1687. (1703). Ie 67. 307. A. N.. B \ 619, 27. lipnja 1669. 3 0 8 . Ibid., 30. listopada 1670. 3 0 9 . j, _F, MELON, op. eit., str. 237. 31 0. Ibid., sir. 238. 311. Ibid., sir. 2393 1 2 . U smislu tekuće monete. 3 1 3 . Moskva, Л. E. Л., 50/6, -190. 17. travnja 1773З И .Ј . ACCARIAS DE SÉRIONNE, Les Intérêt des notions..., op. cil.. Il, str. 2 0 0 . 315. J. SAVARY, op. cil.. 1. odjeljak 331 sq.i J. ACCARIAS DE SÉRIONNR, op. cil.. 1, str. 278. 3 1 6 . J. ACCARIAS DE SI-RIONNE. op. cil.. Il, sir. 250. 317. Ibid.. Il, str. 321. 318. Ibid., I, str. 226. 319. ibid. 320. A. N„ A. E., Il1, 165, 13. veljače 1783. 321. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, op. cil.. I, str. 278. 322. Ibid. 3 2 3 . Ibid. 3 24. Monins, Rubbles. Pontes o n d Crosbes a n d the Lender o f Los! Resotl, daktilogram, pog. Il, str. 1 si7. 325. J. SAVARY, op. cil.. I, odjelj. 0. 3 2 6 . Prijenos u smislu transporta. 327. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, op. cil.. 11. str. 314-315328. Riječ ritrata ovdje je upotrijebljena u smi­ slu drenaže. 329- Ciulio MANDICII, Le P o d e de Ricorsa et le m atxbè étranger des changes. 1953330. C. WILSON, Anglo—Dnfcb commerce.... op. cil., str 167. 331. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, op. cil.. I. str. 226. 332. Ibid.. Il, sir. 210. 333- Ibid.. 1. str. 397. 334 . Zlatna engleska moneta koju je dao ko­ vati I lenrik VII, a vrijednost joj je jednaka fumi sterlinga. 335 . A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi, 804. 336. To je tečaj po kojem je probitačnije zlato slati u inozemstvo nego plaćali mjenica­ ma (R. ĐARRA1NE, Nouveau Dictionnaire de droit et de sciences économiques, 1974, str. 234). 337. A. N., Marine, II7, 438, Amsterdam, 13. 2б. prosinca 1774. ЗЗ0 . U: L ’Express, 28. siječnja 1974. 339. J- ACCARIAS DE SERIONNE, op. cit., II. str. 2 0 1 . 340. A. N., Marine, D7, 438, P 6 , Amsterdam, 17. ožujka 1774, pismo Maillet du Clairona. 3 О6

341. F. RUIZ MARTIN, {.elites marchandes.... str. XXXIX. 342. Médit., Il, str. 44. 3 4 3 . Eric J. I IOI1S15AWM, The Age o f Revolu­ tion. str. 44-45344. C. WILSON, Anglo—Dmcb Commerce... op. cit., str. 8 8 - 8 9 . 3 4 5 . Obveznica je u ovom slučaju vrijednosni papir. 346. A. E„ C. P. Hollande, 513. РЗбО, llaag, 9. ožujka 1764. 347. Moskva, A. E. Л., 400. 50/6. 348. Moskva, A. E. A., 12/23, ožujka 1784, 50/6, 522, P21 v“. Pripazite na izražava­ nje premije. Jedan Irnncuski tekst (A. E., C. P. Hollande, 557, P 358, 12. prosinca 1788.) govori jednostavno o »dobitku«. Taj dobitak se, u vezi ruskog zajma od 3 milijuna forinti, penje do 120.000 fo­ rinti. tj. 4%. 349- Vitli supra, str. 86 sq. 350. Moskva, A. E. A., 480, 50/6, P 13, Amsterdam, 2-13- travnja 1770. 351. Ibid.. P6, Amsterdam, 29. ožujka-9- trav­ nja 1770. 352. Moskva, Л. E. A., 472, 50/6, Г ) v M , Amsterdam, 18-19. ožujka 1763, i 25ožujka-5. tiTivnja 1763. 353- Moskva, A. E. A., 539, 50/6, 62 Ve , 26. kolovoza 1788. 354. A. E., C. P-, 578, P 326, 2. lipnja 1789355. Ibid.. 579, РЗ, 3- srpnja 1789356. Ibid., P 100 Ve sq.. 18. kolovoza 1709. 357. Švedska 448.000 km2, Nordlaml 261.500, južna Švedska 186.500. 358. Maurice ZIMMERMAN, Étals Scandina­ ves, légions polaiivs botvales. u: P. VI­ DAL DE LA ULANCI IE, L. GALLOIS, Géo­ graphie universelle. Ill, 1933, sir. 1433 5 9 . To su dobro poznate podjele K. Bûchera; domaća ekonomija, gradska ekonomija, teritorijalna ekonomija. 360. Vidi supra, str. 25-26. 3 6 1. P. DOLLINGER, La Hanse..., op. eit.. str. 52. 3 6 2 . Claude NORDMANN, Grandeur el libellé de ta Suède (1660-171)2), 1971, str. 93363. Ibid'., str. 17. 364. Ili ukupno, ako se računaju samo zemlje, ne više od 3 stanovnika na kmž. 365. Op. cit., str. 17. 36 6 . Obično razlikujemo: prije 1721, »veliči­ nu« švedske povijesti, zatim, u XVIII. st. njenu »slobodu«. 367. Ibid., sir. 94. 368. Ibid., str. 45. 3 6 9 . P. DOLLINGER, op. cit., str. 527-528. 370. V. BARBOUR, op. cit., str. 102. 371. C. NORDMANN, op. cit., str. 50. 372. Ibid., str. 453.

751

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta 373.

Eli F. UECKSCHER i E. F. SÔDERLUND, The Rise o f Industry, 1953, str. 4-5. 374. C. NORDMANN, op. eit., str 243. 375. J. SAVARY, Op. eit., V, odjeljak 1673 sq. 376. Obično brod s neutralnom zastavom a za račun zaraćenih sirana. 377. C. NORDMANN, ор. cit., str. 63-64378. L. DERM1GNY, op. cit., 1, str. 173 sq. 3 7 9 . »The Economic Relations between Paesants, M erchants and the State in North Eastern E urope in the 17th and 18(h Centuries«, daktil., Seminar u Dellaggiu, 1876. 380. Vidi supra, II, str. 194. 381. Bûcher von Bauem schulden koji svjedo­ če pred sudom. 382. P ierre JEANN1N, L ’Europe d u N o r d — Ouest et d u N ord a u x XVII* et XVIIIe siè­ cles. 1969, str. 93. 383. H em m an je nasljedno dobro švedskih se­ ljaka. Ortografija bem an nalazi se u A. N., K 1349. 384. C. NORDMANN, op. cit., str. 15. 385. Maria DOGUCKA, »Le marché monétaire de Gdansk et les problèm es du crédit pu­ blic au cours de la première moitié du XVIIe siècle«, daktil. T jedan u P ratu, 1972, str. 5. 386. Op. cit., V, odjeljci 579-580. 387. M. DOGUCKA, cil. ČI., sir. 3. 368. Walter ACHILLES, »Gctrcidcprcise und G c trcid ch a n d elsb ezie h u n g en europilischcr Rüume im 16. und 17. Jahrhundert« , u: Z eitschrift f ü r Agrargcscbichte u n d Agrarsoziologie, travanj 1959, sir. 46. 389. Marian MALOW1ST, Croissance et régres­ sion en Europe, 1972, str. 172. 3 9 0 . Sven-Orik ASTRÔM, saopćenje na semi­ naru u Dellaggiu, 1976, (citirana napo­ m ena 379). 391. Kako je dokazao Witold KULA, Théorie économique du systèm e féodal, 1970, str. 93 sq. 3 9 2 . J. SAVARY, op. cit., V, odjeljak 578. 3 9 3 . LE POTTIER DE LA HESTROY, doc. cit., F 17. 3 9 4 . Otac MATHIAS DE SAINT-JEAN (alias JE­ AN ÉON), Le Commerce honorable..., 1646, str. 89-90. 395. F. DOISSONNADE, P. CHARL1AT, Colbert et la Compagnie de commerce du N ord (1661-1689), 1930, str. 31 sq. 396. LE POTTIER DE LA HESTROY, doc. cit., F 18. 397. A. N., A. E., B1, 619, I laag, 5. rujna I 6 6 9 . 398. A. N., G7, 1695, 52. 399. A. N.. M 662, n° 5, F 1 v°. 400. Ibid., P98. 401. Ibid., F 59 v°. 402. Ibid., F 115.

752

403.

C. NORDMANN, op. cit., str. 54-55. 404. LE POTTIER DE IA HESTROY, doc. cit., P25. 405. Otac MATHIAS DE SAINT-JEAN (alias Je­ an ÉON), op. cit., str. 30 sq., str. 87 sq. 406. Vidi supra. 407. Anglo—Dutch Commerce..., op. cit., str. 6-7. 406. Ibid. 4 0 9 . Ibid., str. 10. i napom ena 5. 410. A P lan o f the English commerce, 1728, str. I 6 3 . 411. C. WILSON, op. eit., str. 7-10. 412. E. SCHULIN, op. cit., str. 230. *AII our merchants m ust turn Dutch factors«. 413. C. WILSON, op. cit., str. 16-17. 414. Ibid., str. 11. 415. C. WILSON, England's Apprenticeship..., op. cit., str. 322. 416. La République hollandaise des Provin­ ces—Unies, 1968, str. 33. 417. Op. cit., str. 223 sq. 418. Constantin RENNEVILLE, Voyage de Paid van Caerden a u x Indes orientales, 1703, П, str. 133419. Kompanija koja je prethodila stvaranju V. O. C.-a. 420. C. RENNEVILLE, op. cit., str. 170-173. 421. Jean MEYER, Les Européens et les antres, 1975., str. 253. 422. Cit. ČI.. kolovoz 1763. 423. C. H. E. de W1T, citirao J. L. PRICE, op. cit., str. 220. i napom ena 9424. A. N.. Marine, B7, 435, F 2. 425. Gazette de France, 24. travnja 1772. 426. Ibid. 427. A. N.. Marine, B7, 434, F 30; 435, F1 1 sq. »La faillite de la maison Cliford et fils vient d'être suivie de deux ou trois au­ tres moins considérables, mais qui ne lai­ ssent pas d ’augm enter les craintes et de faire perdre absolum ent la confiance«. 428. Moskva, A. E. A., 50/6, 506, P 49429- Suprotnost koju su već primijetili Ch. CA­ RRIÈRE, M. COURDURIÉ, op. cit., I, str. 85,: »Le cycle agricole ne s'adapte pas ex­ actement à l'activité du grand port inter­ national« (radi se o Marscilleu). 4 3 0. Anglo—Dutch Commerce..., op. cit., str. 176. 431. J. ACCAR1AS DE SĆIUONNE, Les Intérêts de lEurope.... op. cit., Il, str. 205. 4 3 2 . M. G. BU1ST, At Spes non fracta. Hope a n d Co, 1770-1815, 1974, str. 12-13. 4 3 3 . M, TORC1A, Sbozzo de! commercio de Amsterdam , 1782, str. 9434. A. Б., C. P. Hollande, 513, P 64 v°. 435. C. WILSON, op. cit., str. 168. 436. M. TORC1A, op. cit., str. 9 . 437. A d. S. Venise, Engleska 119. P 92, 92 Ve.

N apom ene 438. C. WILSON, op. cit., str. 167-168. Gazette de France, 584, Hamburg, 22. kolovoza 1 7 6 3 . 440. Ibid.. 624, Kopenhagen, 3- rujna 1763. 441. Moskva, A. E. A., 50/6, 472, F 50, 12. kolovoza 1763. 442. Ibid. 443. Ibid., F 51 Ve. 444. Ibid. 445. U smislu eskonta. 446. Moskva, A. E. A., 50/6, 472, P44. 447. A. N„ A. E. C. P. Hollande, 513, F 64 v“. 448. Vrijeme za koje je posao odgoden. 449. A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi 800, Haag, 2. kolovoza 1763. 450. Ibid., obavještenje iz Dcrlina od 16. ko­ lovoza predano 2б. 451. G azette de France, 544, 4. kolovoza 1763. 452. A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi 600. 4 5 3 . Gazette de France, 296, Haag, 22. travnja 1763. 454. M. TORCIA, op. cit., str. 9. 455. Moskva, A. E. A-, 50/6, 490, 1/2. 456. Ibid. 457. Ibid. 458. Ibid. 459' Anglo—Dutch Commerce..., str. 16 9 sq. 460. A. N.. Marine, B7, 435, Amsterdam, 7, 5. travnja 1773. 461. A. N.. Marine, B7, 438, Amsterdam, 7, 28. ožujka 1774. 462. A. N.. Marine, B; , 435, Amsterdam, 3, 4. veljače 1773. 463- Četvrtak, 24. listopada 1929- Usporedi J. K. GALBRAITH, The Great Crash, 1929, 1955. 464. lnterciklus ili interdecenalni ciklus. Vidi supra, str. 57. 439.

465. C. E. LABROUSSE, La crise de l'économie française..., op. cit., str. ЈОШ. 466. Robert DESNIER, Histoire des faits éco­ nomiques jusqu'au XVIJT siècle, 19621 9 6 З, str. 246. 467. Moskva, A. E. A, 50/6, 539, F 47. 468. C. P. TIIURNĐERG, Voyage en Afrique et en Asie, principalement au Japon, pen­ dant les années 1770—1779, 1794, str. 30. 469. A E., C. P. Hollande, 543, Amsterdam, 28. prosinca 1780. 470. Izraz uzet iz knjige Pictcra GEYIA. I.a Révolution hatave (1783—1789), 1971. 471. I. SCHÔFFER, op. cit., str. 656. i 657. 472. Moskva, A E. A., 50/6, 531, F 51. 4 7 3 . Ibid.. 534, F 126 Ve . 474. Ibid., 530, F 62. 475. Ibid., 531, Г 92-93, Amsterdam, 18/29prosinca 1786. 476. Ibid, 50/6, 531, F 66. 477. Ibid. 478. M. G. BUIST, op. cit., str. 431. 479- Tj. guverner provincije u španjolskoj Ni­ zozemskoj. 480. A £., C. P. Hollande, 565. F 76-83. 481. P. GEYL, op. cit., str. 90. 482. A E., C. P. Hollande, 575, Ie 70. 483. P. GEYL, op. cit., str. 94 sq. 484. Ibid., str. 95. 485. A E., C. P. Hollande, 575, F 253 sq., Ha­ ag, 14. prosinca 1787; usporedi također A E., C. P. Hollande, 578, Ie 274, llaag, 15. svibnja 1789. 486. Ibid. 487. A. E., C. P. Hollande, 576. F 46, 3. travnja 1788. 488. A E., C. P. Hollande, 575, 1° 154 Ve, 25. listopada 1767. 489- Moskva, A E. A, 50/6, 533, P60.

Napomene uz poglavlje 4123 1.

2.

3.

Jean ROMEUF, 1958; Alain COTTA, I960; H. TEZENAS DU MONTCEL, 1972, i čak BOUV1ER-AJAM i drugi, 1975. Usporedi: Pierre VILAR, »Pour une meil­ leure com préhension entre économistes et historiens. 'Histoire quantitative' ou économ étrie rétrospective?«, u: Revue historique, 1965, str. 293-311. Jean MARCZEW&KI, Introduction à l'his­ toire quantitative, 1965; R. W. FOGEL, naročito The economics o f slavery, 1966; medu njegovim brojnim člancima i »His­ toriography and retrospectives econo­ metrics« u: History a n d Theory, 1970, str. 245-246; »The New Economic Mis-

4. 5.

6.

7.

tory. I. Its Finding and methods«, u: The Economie History Review, 1966, str. 642656. Vidi supra, □. Prema izrazu Pierrea CHAUNUA, »La pen­ sée globale en histoire« u: Cahiers WHfredo Pareto, 1968. François PERROUX, »Prises de vues sur la croissance de l'économ ie française, 1780-1950«, U: Income a n d Wealth, V, 1955, str. 51. W. SOMBART, Der moderne Kapitalismus, 1928, 11, str. 188-189, tvrdi da sc osnovno lokalno tržište i m eđunarodno 753

Veniand Braudel / Vrijeme svijeta

6. 910.

11.

12.

1314. 15.

16.

17. 18.

19.

20.

21.

22. 23.

24.

754

tržište ranije razvijalo od posrednih tržiš­ ta m edu kojima je i nacionalno. Vidi supra, II. Louis CHEVALIER, Démographie généra­ le, 1951, posebno napom ena 139. »Études su r l'ancienne com m unauté ru ­ rale en Bourgogne. П. La structure du manse«, u: Annales de Bourgogne, XV, 1943, str. 184. Ove sasvim male jedinice stare su stvar­ nosti. Frédéric HAYE 1 1 L smatra da se ev­ ropska sela, u smislu naseljavanja, nisu mijenjala od rimske epohe koje su se po­ čeli oslobađati tek u VIII. i IX. stoljeću. »The Origins of European Villages and th e First Europansion« u: The Journ al o f Econom ic History, ožujak 1977, str. 182206. i zatim, kom entar J. A. RAFTISA, str. 207-209GUY FOURQUIN, u: Pierre LÉON, Histoi­ re éc o n o m iq u e et sociale d u m onde, 1977, I, str. 179, općina u Francuskoj imala je m anje od 1 0 km2 površine u bo­ gatijim predjelima dok je u siromašnijima mogla imati i 45 m2. LEVI-PINARD, La Vie quotidienne à Vallorcine, op. cil., str. 25. Michael WEISSER, »L'économie des villa­ ges ruraux situés aux alentours de To­ lède«, daktil., 1971, str. 1. Crises agraires en Europe, (XlF-JO f siè­ cles), 1973, str. 15. Usporedi: Pierre CHEVALIER, La M onna­ ie en Lorraine sous le règne de Léopold (1698—1729), 1955, str. 126, napom ena 3 (1711). Lucien GALLOIS, Paris et ses environs, bez datum a (1914), str. 25. Pismo R. BRUNOTA, 25- studenog 1977; »Doista se čini da sc radi o tipiziranoj veličini od otprilike 1.000 km2 koja ne djeluje slučajno«. Prema R. BRUNETU, Dcauvaisis: 800 km2 (sporno); Woëvre: 800 km2; Auge: 1.200 do 1.400 km2; Valois: 1.000 km2; Othe: 1.000 km2. Guy GADOURD1N, Terre et hom m es en Lorraine du m ilieu du XVIe siècle à la guerre de Trente Ans, Toulois et comte de Vaudém ont, 1975, I, str. 18. Jean NICOLAS, La Savoie a u XVIIIe siècle, 1978, str. 138. Tarentaise: 1.693 km2, M aurienne: 1.917 km2, C hablais: 863 km2, Genevois: 1.827 km2. Prema obavještenjima koja mi daje Pau] GUICHONNET, prije 1815. Marco Ansaldo, Peste, fam e, guerra, cronache d i vita valdostana del see. XVII, 1976. Émile APPOLIS, Le Diocèse civil de Lodè­ ve, 1951, str. V. i VI, 1 i 1 napom ena 2.

25. G. CABOURDIN, op. cit. 26. Marzio ROMANI, konferencija, Pariz 8. prosinca 1 9 7 7 . 27. Lucien FEBVRE, u: Annales E. S. C , 1947, str. 205. 28. Armand DROITE, Atlas des bailliages ou juridictions assimilées, ayant fo rm é uni­ té électorale en 1789, s. d., str. VIII. »Sur plus de 400 bailliages qui ont formé cir­ conscription électorale en 1789, il n ’en est peut-être pas un seul qui n'ait avec les bailliages voisins des paroisses miparties, indécises ou contestées«. 29. U čitavom ovom dugom paragrafu imena provincija, pokrajina, prirodnih regija i shodno tom e provincijskih i regionalnih tržišta upotrijebljena su jedna za druge. O tome problemu: André PIATIER, Exis­ te—t —ii des régions en Prance? 1 9 6 6 ; Les Zones d ’attraction de la région Picardie, 1967; Les Zones d'attraction de la région Auvergne, 1968. 30. »Tableau de la France« u; Histoire de France, II, 1876, str. 7931. »Ritratti di cose di Francia« u: Opère complete, i 9 6 0 , str. 90-91. 32. J. DHONT, »Les solidarités médiévales. Une société en transition: La Flandre en 1127-1128«, u: Annales E. S. C. 1957, str. 529. 33- P. CHEVALIER, op. cit., str. 35. 34. 1712-1770. Marija Tcrczija ga je postavila za upravitelja austrijskog dijela Nizozem­ ske, od 1753. do njegove smrti. 35. A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi 8 0 1 ,1laag, 2. rujna 1768. O olakšicama koje je dala vlada u Bruxcllcsu za uvoz vune u Ostendeu, usporedi ibid., 27. svibnja 1768. 36. The Opposition to Louis XIV, 1965, str. 217. 37. P. CHAUNU, u F. BRAUDEL i E. LABROU­ SSE, Histoire économique et sociale de la France, I, pogl. I, str. 28. 38. Jo s e p h CALMETTE, L ’É laboration du m onde moderne, 1949, str. 226-227. 39. Em est GOSSART, L ’É tablissement du tégim e espagnol dans les P ays—Das et l ’in ­ surrection, 1 9 0 5 , str. 122. 40. Eli F. HECKSCHER, La Epoca mercantilista, 1 9 4 3 , str. 30 sq. 41. Thorold ROGERS, History o f agriculture a n d prices in England, 1886, citirao E. HECKSCHER, op. cit., str. 32-3342. Op. cit., str. 30. 43- Opat COYER, Nouvelles Observations sur l ’A ngleterre p a r un voyageur, 1749, str. 32-33. 44. A. N., Marine, B7, 434, oko 1776. 45. A. PONZ, op. cit., I, str. 1750. 46. Marcel REINHARD, »Le Voyage de Pétion à Londres (24. studenog — 11. prosinca

N apom ene 1791)« u: Revne d'bistoire diplomatique, 1970, str. 35-36. e Pound Sterling. A History od English Money, 1963, sir. 82-83. 280. J. Keith HORSEFIELD, British Monetary Experiments 1650—1710, I960, str. 4760. 281. Stvorio Karlo 11. 1663. 282. A. E., C. P. Engleska, 173, P 41. 283. Ibid., P 1 3 2 , 8. listopada 1 6 9 6 . 284. J. K. HORSEFIELD, op. cit., sir. 50. 285. Jacques E. MERTENS, La Naissance et le développement de l'étalon—or, 1696— 1922, 1944, str. 91. 286. J. -G . THOMAS, op. cit., str. 68-69287. J. K. HORSEFIELD, op. cit., str. 85. 288. Op. cit., str. 80. »On confond en France tous les fonds sous le nom de papier (...) cette expression est vicieuse.« 289. Louis S1MOND, Voyage d'un Français en Angleterre p endant les années 1810 et 1811, 1816, U, str. 228. sq.

290.

M aurice RUĐIC1ION, De l'Angleterre, 1815-1819, str. 357. »Л partir de 1808, les guinèes ont totalement disparu«, L. S1MOND, op. cit., I, str. 319 i II, str. 232. 291. L. S1MOND, op. cit., str. 227-228. 292. Arnold TOYNBEE, L'Histoire, 1951, str. 263. 2 9 3. Bartolomé BENNASSAR, L’A ngleterre au XVII* siècle (1603—1714), bez datuma, str. 21. 294. Vidi supra, II, pogl. 1. 295- T. S. WILLAN, The Inland Trade, 1976. 296. Daniel DEFOE, Tbe Complete English Tradesman, 5. izdanje 1754, I, sir. 340341. 297. Ibid. 2 9 8 . Ibid., I, str. 342. 299. T. S. WILLAN, Rivets Navigation in En­ gland, 1600-1750. 1964, str. 133. 300. Citirao Ray Ben WESTERFIELD, Middle­ men in English Business particularly be­ tween 1660 an d 1760, 1915, str. 1 9 3 . 301. T. S. ASHTON, An Economic History of England: tbe 18tb century, 1972, str. 6667. 30 2 . René-Martin PILLET, L'Angleterre vue à Londres et dans ses provinces pendant un séjour de dix années, 1815, str. 23. 303. J. K. HORSEFIELD, op. cit., str. 15304. Eric J. IIOBSDAWM, Industry an d Empi­ re, 1968, str. 11. i Sydney POLLARD, David W. CROSSLEY, The Wealth o f Bri­ tain, 1085-1966. 1968, str. 165-166. 305. J. ACCAR1AS DE SÉRIONNE, Les Intérêts de l ’Europe..., op. cil., I, str. 46. 306. E. HOBSBAWM, op. cil., str. *253. 307. S. G. E. LYHIE i J. BUTT, An Economie History o f Scotland, 1100-1939, 1975. str. 70 sq. 308. T. C. SMOUT, A History o f Scottish Pe­ ople, 1973. str. 225. 309- Ibid., str. 153 sq , naročito str. 155310. T. C. SMOUT, Referat, Tjedan u Pratu, 1978. 311. J. ACCARIAS DE SĆRJONNE, Le Richesse de l ’A ngleterre, op. cit., str. 52. 312. T. C. SMOUT, op. cit., str. 226. 3 1 3 . Charles BEART-DUllOLANT, Tableau de la G rande-Bretagne, de l ’Irlande et des possessions angloises dans les quatre parties du monde, Paris, god. VIII, 1, str. 202. 314. »Palissades dont les limites avançaient ou reculaient suivant la fortune de In guer­ re«. P. VIDAL DE LA BLACHE, États et nations de l ’Europe, 4. izd., bez datuma, str. 307. 3 1 5 . J- H. PLUMB, u poglavlju svoje knjige En­ g la n d in the Eighteenth Century, 1973, str. 178 sq., pod neočekivanim naslovom: »The Irish Empire«.

759

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta 316. C hristopher HILL, u: M. POSTAN i C. HILL, Histoire économique et sociale de la Grande Bretagne, I, 1977, sir. 378. 317. J. H. PLUMB, op. cit., str. 179. 31 8 -4 pocas do Portugal econômico. Ciklusi su uzastopne djelatnosti Dražila: ciklus drva za bojenje, ciklus šećera, zlata, itd. 319. C. BAERT-DUHOLANT, op. cit.. I, str. 320-355. 320. I. de PINTO, op. cit.. str. 272. 321. A. N.. A. E., B1, 762, P 253. Riječi u kur­ zivu su moje. 322. Ibid. 3 2 3 . Moskva, A E. A , 35/6, 312, P 162, 9- prosinca 1779, 2. veljače 1780. 324. A E.. C. P. Engleska, 533, P 73, 14. ožuj­ ka 1780. 325. J. H. PLUMB, op. cit., str. 164. 3 2 6 . Države i nacije Evrope, op. cit., str. 301. 327. Pablo PEDRER, Histoire financière et sta­ tistique générale d e l'Empire britanni­ que, 1834, II, str. 12. 328. Johnatan SWIFT, History o f the Four Last Years o f the Queen, napisano 1713. iz­ dano 1758, nakon smrti autora 1745, citi­ rao P. G. M. DICKSON, cit. čl., str. 17-18. 3 2 9 . D. DEFOE, op. cit., ][, str. 234. 330. A N.. 257 AP 10. H l .J o u r n a l de commerce, 1759. str. 105IO61 djelomično citirao I. de PINTO, op. cit., str. 1 2 2 . 332. Citirao P. G. M. DICKSON, cit. čl., str. 23. 333. A. N.. 257 AP 10. 334. L. C. A DUFRESNE DE SAINT-LÉON, Étu­ des sur te crédit public, 1824, str. 128. 335. J. -D. SAY, op. cit., VI, 1829, str. 187. 336. I. de PINTO, op. cit., str. 41^12. 337. P. G. M. DICKSON, op. cit., str. 16. 338. Ibid. 339- Moskva, A E. A , bez datuma, 35/6, 3190, P 114. 340. Arhivi Krakova, ostavština Czartoryski, 808, P 253. 341. Moskva, A E. A , 3301, P 11 Ve, Simolin, 5 -lć . travnja 1782.

342. Muzej Correr, P. D., C 903/14. 3 4 3 . Orville T. MURPHY, »Du Pont de Ne­ m ours and the Anglo-French Commerci­ al Treaty of 1786«, u: The Economie His­ tory Review, 1966, str. 574. 3 4 4 . D. GUÉRIN, La Lutte des classes sous la Première République, bourgeois et *bras n u s.. 1793-1797, 1946, str. 51. 345. A N.. A E., D1, 762, P 151, 2б. lipnja 1787. 346. A E., M. i D. Engleska, 10. 347. A N., A. E., B 1*, 762. 348. J. SAVARY, op. cit., V, odjelj. 744. 3 4 9 . M. RUDICIION, op. cit.. Il, str. 354. 350. A N., A E., B1*, 762, P 161. 351. Ibid., P 162. 352. Ibid., P 255. 353- A E., M. i D. Engleska, 10, 1°* 96 i 106. 354. U smislu »il est évident« (očito je, jasno je) vidi: J. DUBO S, R. LOGANE, Diction­ naire de la langue française classique, I960, str. 106. 355. Arhivi VORONCOV, Moskva, 1876, K , str. 44, London, 4/15- studeni 1785. 356. J. VAN KLAVEREN, »Die historische Erscheinung d er Kom ipiion«, II, u: VierteIjahrscbrifi f ü r Sozial tind Wirtscbafisgcscbicbte, 1958, str. 455. 357. A N., A E., D \ 762, P255, 18. prosinca 1789. 358. R. BESN1ER, op. cit., str. 38. 359- P- MATHIAS i P. O'BRIEN, cit. čl., str. 601-650. 360. T. J. MAJIKOV1TCH, Histoire des indus­ tries française: les industries lainières de Colbert à la Révolution, 1972. 361. A N.. G7, 1692, P 34. 362. Albert CREMER, »Die Stcuersystcm in Frankreich und England am Vorabcnd d e r franzôsischen Revolution«, u: Von Ancien Régime z u r franzôsischen Revolu­ tion, 1978, sir. 43-65. 36 3 . Op. cit., I, str. 31. i 275.

Napomene uz poglavlje 5 1.

2.

760

U pisanju ovog poglavlja poslužio sam se dvjema knjigama: Midiel DEVÉZE, L'Eu­ rope et le monde à la fin du XVIII* siècle, I 9 7 O, i Giorgio BORSA, La N ascità del m ondo m oderno in Asia orientale, 1977. Netočan izraz jer u ne-Evropu uključuje i istok kontinenta. Ali može li se reći n e Zapad? Charles VERLINDEN, u: L'Avène­ m ent des temps modernes, priredio Jean-

3-

4.

Claude MARGOLIN, 1977, str. 676, govori o »stvarno evropskoj Evropi«. Giuliano GUOZZJ, A dam o e ii N uovo Mondo. La nascità dell'antropologia co­ m e ideologia coloniale: dalle généalogie bibUcbe aile teorie razziali, 1977. Edmundo O'GORMAN, Tbe Invention o f America, 1961. Isti izraz kod Françoisa PERROUXA, L'Europe sans rivage, 1954,

Napom ene

5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.

13.

14. 15. 16.

17. 18. 19.

20.

21. 22. 23.

24. 25. 26.

sir. 12: »L'Europe qui a — en plusieurs sens du moi — inventé le monde...« (Ev­ ropa koja je — u više smislova — izmis­ lila svijet...) Francisco LÔPEZ DE GÔMARA, Hisloria general de las Indias, Primera Parte, 1852. sir. 156. Friedrich LÜTGE, Deutsche Social— und Wirtscbafisgescbicbte, 1966, sir. 288; H. BECHTEL, op. at., 11, sir. 49. Les Fonctions psychologiques et les œ u­ vres, 1948. C. MANCERON, op. at., str. 524. D. N., Ms. fr. 5581, P 25, 2. prosinca 1717. P. CHAUNU, Séville et l ’A llantique..., op. a't., VITI, str. 48. Alonso de ERCILLA, La Araucana (objav­ ljeno 1569) 1910. pogl. XXVII, str. 449. Alvaro JARA, Tierras nuevas, expansion territorial y ocupadôn del en América (s. XVI-XDC), 1969: Pierre MONBEIG, P ionniers et p la n teu rs d e Sdo Paolo, 1952. François CHEVALIER, La Formation des grands domaines au Mexique. Terre et société aux XVf-XVII* siècles, 1952, sir. 4. Frédéric MAURO, Le Brésil du AV* à la fin de XVIIIe siècle, 1977, sir. 145. Roland MOUSNIER, u: Maurice CROUZET, Histoire générale des civilisations, V, 1953. str. 316. D. PEDRO DE ALMEIDA, Diario, str. 207, citirao Oruno LARA, De l'AIlantique à I' aire caraïbe: nègres am arrons et révol­ tes d'esclaves, X /F -X V lP siècles, bez da­ tuma, D, str. 349Quilombo, brazilska riječ označava mjes­ to skrivanja crnih bjegunaca. Frédéric MAURO,daklil., referat Tjedna u Praiu, 1978. D. A. BRADINO, Mineros y co m m entan­ tes en el Mexico borbonico 1763—1810. »Introduction à l'histoire de Guadalajara et de sa région«, sastanak C. N. R. S., Le Rôle des villes dans la form ation des ré­ gions en Amérique latine, str. 3 sqLes M écanismes de la vie économique dans une société coloniale: Chili (1680— 1830), 1973. naročito str. 262 sq. Pedro GALMÔN, Historia social do Bra­ sil, 1937. str. 191- Ovaj egzodus je iz 1871. Georg FRIEDRICH, El Caracter des Descubrimiento y de la Conquista de Amé­ rica, 1 9 7 3 , sir. 113D. A. BRADING, op. cit., str. 20. Capitalism a n d Slavery, 4. izd., 1975. Ibid., str. 30.

27. Karl MARX, Kapital, 1938, I, str. 785, citirao Pierre VILAR, »Problems of the for­ mation of capitalism«, u: Past a n d Pre­ sent, 1956, str. 34. 28. Marcel BATAILLON, Etudes sur Dartolom è de Las Casas, 1965, str. 298. 29. M. DEVÉZE, op. cit., str. 358. 30. M. DEVÉZE, Antilles, Guynues, la rner des Caraïbes de 1192 à 1789, 1977, str. 173. 31. Nicolàs SANCI 1EZ ALDOtlNOZ, La Poblaciôn de América Latina, 2. izd., 1977, str. 62 sq. 32. J. L. PHELAN, The Millenia! Kingdom o f th e F ranciscans in the N ew World, 1956, sir. 47. 33. Juan A. i Judith E. VILLAMAIUN, Indian Labor in M ainland Colonial Spanish America, 1975, str. 17. 34. Jean-Pierre BERTHE, »Aspects de l’escla­ vage des Indiens en Nouvelle-Espagne pendant la première moitié du XVIe siè­ cle«, U: Journal de la société des américanistes, L1V-2, str. 204, napomena 48. 35. Alvaro JARA, daktilografski izvještaj s Tjedna u Pratu, 1978. 36. P. AIJOFR1N, 1763, citirao D. A. BRAD­ ING, op. cit., sir. З6 9 . 37. Anibal B. ARCONDO, »Los prccios en una econom ia en iransicićn. Cordôba durante cl siglo XVIII«, u: Rcvista de cconom ia y estadistica, 1071, str. 7-32. 38. Tako kaže Daniel DEFOE, Moll Flanders, izd. Abbey Classics, str. 71. citirao E. WIL­ LIAMS, op. cit., str. 18. 39- M. DEVÉZE, Antilles, Guyanes..., op. cit., str. 185. 40. Édouard FOURNIER, Variétés historiques et littéraires, 1855-1863, VII, str. 42, na­ pomena 341. R. MOUSNIER, op. cit., str. 320. 42. Giorgio SPINI, Storia dell’ et à m odem a, I960, str. 827. 43. E. WILLIAMS, op. cit., str. 1944. D. W. BROGAN, Introduction au livre d ’E. Williams, op. cit., str. VIII. 45. I860, sa željeznicom, Kuba razvija mon­ struozne plantaže šećera od 11.000 ju­ tara, dok na otoku Jamaici i najveće teško dostižu 2.000, E. WILLIAMS, op. cit., str. 151-152. 46. E. WILLIAMS, op. cit., str. 26. 47. Adam SMITH, La Richesse des N ations, 1976, str. 289. 48. »Sociedad colonial y sublcvaciones populares: el Cuzco, 1780«, daktil., str. 8. 49- Émile-G. LÉONARD, Histoire générale du protestantisime, III, 1964, str. 6, 692 sq.;»L,Eglise presbytérienne du Brésil et ses ex p é rie n c e s ecclésiastiq u es« , u: Etudes évangéliques 19497 16

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta 50. J. LYNCH, Tbe Spanish American Révolulions, 1803—1826, 1973, str. 128, citirao Nicole BOUSQUET, La Dissolution de l ’E mpire espagnol a u XIXe siècle, teza u strojopisu, 1974, str. 10б. 51. François COREAL, Voyages a u x Indes oc­ cidentales, 1736, I, str. 244. 52. P. CHAUNU, Séville et l'Atlantique..., op. cit., t. VIIli, str. 597. 53- C. FREIRE FONSECA, Economia natural y cotonizacdo do Brasil (1534-1843), 1974, teza u strojopisu. 54. Vidi supra. I, 1. izd., str. 45. 55. J. ACCARIAS DE SÉJUONNE, Les Intérêts des nations de l ’Europe..., I, 1766, str. 56. 56. F. COREAL, op. cit., 1, str. 220-221. 57. F. MAURO, Le Brésil..., str. 138. 58. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, op. cit., I, str. 85. Bravos u smislu divljaka. 59- Marcel GIRAUD, Histoire de la Louisiane française, 1953, I, str. 196-197. 60. Citirao J. M. PRICE, U: PLATT i SKAGGS, O f M o th er C ountry a n d P la n ta tio n s, 1972, sir. 7. 61. Charles M. ANDREWS, The Colonial Pe­ riod o f America History. Tbe Settlements, I, 1970, sir. 518-519. 62. Enrique FLORESCANO, Precios del m a iz y crisis a gricolas en M exico (1 7 0 8 — 1810), 1969, str. 314. 63- Russell WOOD, u: Journal o f Economic History, ožujak 1977, sir. 62, napomena 7. 64. D. A. BRADINO, op. cit., sir. 457-458. 65- G erm dn ARC1NIEGAS, Este P ueblo de América, 1945, str. 49, uspoređuje ovu krizu s nekom vrstom srednjeg vijeka. 66. F. COREAL, op. cit.. I, str. 353-354. Poрауап, kolumbijska provincija, jugoistoč­ no od Bogote. 67. N. BOUSQUET, op. cit., str. 42. Socorro, kolumbijski grad u provinciji Santander. 68. François CHEVALIER, »Signification soci­ ale de la fondation de Puebla de Los An­ geles«, u: Revista de historia de Am é­ rica, 1 9 4 7 , br. 23, str. 127. 69- Rcginaldo de L1ZARRAGA, »Dcscripciàn del Peru, Tucuman, Rio de la Plata y Chi­ le« u: Historiadores de Indias, 1 9 0 9 , H, str. 465. 70. D. A. BRADING, op. cit., str. 36. 71. A. N., Marine, B7, 461, P 39- William Pitt (1708-1778) je 1766. dobio naslov grofa od Chathama. 72. M. DEVÈZE, L ’E urope et le monde..., op. cit., str. 331. prema M. L. HANSENU, Tbe A tlantic M igration (1607—1860), i H. COWAN, British Em igration to North America, 1 9 6 1 . 73. Ibid.

762

74. A. N., A. E., B III, 441. Palatin znači po­ rijeklom iz Palatinata. 75. Ibid. 76. Tj. za račun brodovlasnika. 77. Plaćeno brodovlasniku. 78. A. N.. Kolonije, C 11 4 11, f°‘ 205 sq. 79- A. N.. Kolonije, C 11 4 11. 80. R. MOUSNIER, op. cit., str. 320. 81. A. N.. A. E., Đ III, 441, 1782. 82. A. N.. A. E., C. C. C. Filadclfija, 7, P 358, New York, 27. listopada 1810. 83. Fawn DRODIE, Thomas Jefferson: an In ­ tim ate History, 1 9 7 6 . 84. A. N.. A. E-, B III, 441, 1781. 85. Ibid. 86. J. F. JAMESON, Tbe American Revolution considered as a social Movement, 1925, tal. prijev., I960, str. 34 sq. 87. Ibid., str. 36. 88. Ibid., str. 2 3 . 89. P. J. GROSLEY, London, 1770, str. 232. 90. J. F. JAMESON, op. cit., str. 23. 91. Michel FADRE, Les noirs américains, 1. izd., 1970. 92. A. N., Marine, B7, 467, 17. veljače 1789. 93. A- SMITH, op. cit., str. 286. 94. Bernard BAILYN, Tbe N ew England Mer­ chants in tbe 17th Century, 1955, str. 16 sq. 95- A. N., Marine, B7, 458. 96. A. N., A. E., B III, 441. 97. P. J. GROSLEY, op. cit., str. 232. 98. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, Les Intérêts des nations..., I, str. 211-21399- E. WILLIAMS, op. cit., str. 147; J. W. FORTESCUE, A History o f tbe British Army, 1899-1930, IV, 1. dio, str. 325. 100. R. MOUSNIER, op. cit., str. 327. 101. A. d. S. Napulj, Vanjski poslovi, 801, Hag, 21. listopada 1768. 102. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, Les Intérêts des nations..., op. cit., I, str. 73, napo­ m ena a. 103. J. ACCARIAS DE SÉRIONNE, La Richesse de l'Angleterre, op. cit., str. 96. 104. A. E., C. P. Sjedinjene Države, 53, F5’ 90 sq. Osnovan 1786. Georgetown je danas elegantno predgrađe Washingtona. 1 0 5 . Datum koji se obično pamti je pobjeda kod Sucre kod Ayacuchoa 9- prosinca 1824. Ja radije uzimam datum iz 1825. (vidi in­ fra , str. 364), tj. prvo ustezanje Londona u odnosu n a Investicije u španjolskoj Americi. 106. Earl Diniz Mac CARTHY MOREIRA, >.Espanha e Brasil: problemas dc rclacionam ento (1822-1834)«, u: Estudos ibero— americanos, srpanj 1977, str. 7-93-

Napom ene 107. Jacob VAN KLAVEREN, Europdiscbe Wirtscbaftgescbicbte Spaniens..., op. cit., I960, sir. 177. 108. LE POTT1ER DE LA HESTROY, doe. cit., P 34. 1 0 9 . Ernst Ludwig CARL, op. cit., II, sir. 467. 110. A. E., C. P. Engleska, 120, P 237. 111. Citirao Lewis HANKE, »The Portuguese in Spanish America«, u: Revista de historia de Amética, 1962, str. 27. 112. Drilish Museum, Add. 28370. P* 103104, vojvoda od Medina Sidonia Mathcu Vâzquczu, San Lucar, 17. rujna 1383113. Ibid., P 105. 114. A. N.. Marine, B7, 232, P 325, citirao E. W. DAHLGREN, Relations commerciales et m atlim es entre la France et les côtes de l'océan Pacifique, 1909, str. 37. 115. Za kraj XVII. stoljeća povjesničari su čak govorili o udjelu od samo 4%. U 10 je dosta teško povjerovati. A. GARC1A-BAQUERO GONZALEZ, op. cit., 1, str. 82. 11 6. Dez sumnje pretjerane brojke. 117. F. COREAL, op. cit., I, str. 308. 118. CARRIÈRE, Négociants marseillais..., op. cit., I, sir. 101. 119. A. E., M. i D. Amerika, 6 , P ‘ 287-291. 120. A. N.. F12, 644, P 66, ožujak 1722. 121. A. N.. A. E., B1, 625, Haag, 19- veljače 1699. 122. N. BOUSQUET, op. cit., str. 24; Simon COLLIER, Ideas a n d Polities o f Chilean Independence, 1308-1833, 1963. str. 11. 12 3 . Alice CANADRAVA, O Comèrcio portugais no Rio da Prala (1580—1640), 1944; Ma­ rie I1ELMER, »Comèrcio e contrabnndo entre Bahia e Potosi no sćculo XVI«, u: Revista de bistoria, 1953, str. 195-212. 124. H. E. S. FISHER, The Portugal Trade, 1971, str. 47. 125. J. ACCAR1AS DE SĆRIONNE, Les intérêts des nations..., op. cit., I, str. 8 6 . 126. Citirao J. VAN KLAVEREN, »Die historische Erscheinung dcr Komiption, in ihrem Zusammcnhang mit d cr Staats-und Gescllschaftsstruktur betrachict«, I, u: Viertaljabrschrifi /O r Soria/—un d Wirtsebafisgesebiebte, p ro s in a c 1957, sir. 305-306, napomena 26. 127. Gonzalo de REPARAZ, »Los caminos del contrebande*«, u: El Comertio, Lima, 18. ožujka 1 9 6 8 . 128. A. N.. K 1349, P 124 i 124 Ve . 129- A. N.. G7, I 6 9 2 , izvještaj Granville-Locqueta, P 206 v°. 130. N. BOUSQUET, op. cit., sir. 17, prema Pierreu CHAUNUU, »Interpretaciôn de la Independencia de Amćrica Latina«, u: Pe­ ru Problema, br. 7, 1972. str. 132; J. VICENS VIVES, An Econom ic History o f Spain, 1 9 6 9 , str. 4 0 6 .

131. Claudio SÀNCIIEZ ALBORNOZ je prepoz­ nao ovu misao kao svoju ali ni on ni ja nismo mogli naći točnu referencu. 1 3 2 . A E., M. i D. Amerika, 6 P289. 133. Asiento, monopol isporuke crnih robova u španjolske kolonije Amerike, primjenji­ van je od XVI. stoljeća. Na početku rata za španjolsku krunu (1701) prešao je na Francusku. 1713. je poprimio oblik me­ đunarodnog ugovora, kad ga je Filip V. dodijelio Engleskoj: dogovor potpisan sa South Sea Company predviđao je godišnji uvoz od 48.000 robova za 30 godina i davao joj je pravo da na kolonijalne saj­ move pošalje dva broda od 500 tona, navios de permiso. lako ga je član 16 ugovora iz Aix-la-Chapelle, iz 1748, ob­ novio za naredne 4 godine, Engleska kompanija ga je napustila 1750. 1 3 4 . M. DEVEZE, L'Europe et le monde..., str. 425-426. 1 3 5 . Dekret od 18. svibnja 1756, A. GARC1ADAQUERO GONZALEZ, op. cit.. I, str. 84. 136. N. BOUSQUET, op. cit., str. 8. 137. U principu, osamljeni brodovi ali kojih je teret na polasku bio registriran, rvgistradas. 138. A. de Indias, E 146, citirao G. DESDEVISES DU DĆZEIIT, L'Espagne de l'An­ cien Régime, III, 1904, str. 147. 1 3 9 . Ibid., str. 148. Četrnaesta luka otvorena je 1788. u korist Saint-Sćbasticna. 140. Moskva, A. E. A., 50/6, 500, 3, Amster­ dam, 12 / 2 3 . siječnja 1778. 141. Oscar CORNBLIT, »Society and Mass Re­ bellions in Eighteenth Century Гсги and Bolivia«, u: St Antony's Papers, 1970, str. 9-44. 142. Trgovačke komore koje organiziraju i kontroliraju vanjsku trgovinu i uživaju značajne privilegije. 143- Usporedi J. R. FISIJER, Government and Society in Colonial Peru, 1970, uglavnom str. 124. sq. 144. D. A BRADINO, op. cit., str. 304, 312. 145. Ibid., str. 38; francuski prijevod tog iz­ vještaja, A E., C. C. Meksiko, 1, Г” 2-15. 146. »Obstacles to Economic Growth in 19th Century Mexico«, u: American Historical Review, veljača 1978, sir. 80 sq. 147. Ibid., sir. 82. 148. A HANSON JONES, cit. ČI. 149- J- V1CENS VIVES, Historia social y econômica de Espana y Amćrica, op. cit., IV, sir. 463. 150. Prema proračunu, također neizvjesnom, do kojeg je došao Holden FURBER./oi« Company at work, 1948, str. 309- Ovaj proračun ne vodi računa o krijumčare­ nju.

763

Fernand Braudel / Vrijeme svijeta 151. A E., C. P. Sjedinjene Države, 59, P 246 Ve .

152. Jurgen SCHNEIDER, »Le commerce fran­ çais avec l'Amérique latine pendant l'âge de l’indépendance (prem ière moitié du XIXe siècle)« u: Revis!a d e bistoria de America, 1977, str. 63-67. 153- Nico PERRONE, »II m an ife sto dell'impcrialismo àmericano nellc borse di Londra e Parigi«, u: Belphagor, 1977, str. 321 sq. Kapitali bježe u Evropu, »la plus grande partie (...) envoyée en Fran­ ce« najveći dio (...) poslat u Francusku, situacija određena u studenom e 1828., A. E., M. i D. Amerika, 40, 501, Ie* 4 sq. 154. A. N.. A. E., B III, 452. 155- »Feudalismo y capitalisme in América ta­ tina«, in: Boletin de esludios la tin o — am eticanos y deI Caribe, prosinac 1974, str. 21-41. 156. Za sadržaj toga paragrafa pozivamo se na A. N., M arine, B7, 461, o stanju u in­ dustriji SAD i njezinoj vanjskoj trgovini, veljača 1789157. Op. cif., str. 49158. Citirao B. H. SL1CHER VAN BATH, cil. čl„ str. 25. 159- Vidi supra, II 160. E. FLORESCANO, op. cil., str. 433161. C . GIBSON, T bi Aztecs under Spanish Rule, 1964, str. 34. 162. M. BATAILLON, op. a t., str. XXXI. 163. Ibid., str. XXX. 164. Der Cbarakter der Entdeckung u n d Eivberuttg A m erikas durvb die Europder, 1925, I, str. 453-454. 165. Op. cit., str. 30 sq., 126. 166. »Lo zucchero e l’Atlantico«, in: Miscella­ nea di Studi sardi e del com merrio atlantico. III (1974), str. 248-277. 167. M. D UVEZE, L'Europe et le monde, str. 263. 168. R o b ert CHALLES, V oyage a u x In d e s d 'u n e escadre fra n ça ise (1690—1691), 933, str. 85-87 1 6 9 . C ontra Costa: veliki dio južnoafričke oba­ le na Indijskom oceanu. 170. W. G. L. Randles, L ’E mpire du Monomotapa du XVe au XVIIIe siècle, 1975, str. 7. 171. Roland Oliver i G. Matthew, History o f East Africa, 1966, str. 155. citirano u M. DEVÈZE, L'Europe et te monde... op. rit., str. 301. 172. Auguste TOUSSAINT, L'Océan Indien au XVIIIe siècle, 1 9 7 4 , str. 64. 173- Moskva, A. E. A-, 18. listopada 1774, po­ daci u potpunosti zagubljeni. 174. K. G. DAVIES, The Royal African Com­ p any, 1957, str. 5. i 6. 764

175.

Prema N. Sénchez ALĐORNOZ, op. rit., str. 66. 17ć. W. G. L. RANDLES, L'Ancien Royaum e du Congo des origines à la fin du 1966; J. CUVELIER i L. JAD1N, op. cil.; G. BALAND1ER, La Vie quotidienne au royaum e du Kongo d u XVIe au XVIIIe siècle, 1965. 177. J. SAVARY op. rit., il. »m anille«, III, odjelj. 714. 178. J. CUVELIER i L. JAD1N, op. cit., str. 114. 179- Pierre POIVRE, Voyages d 'un philosophe, ou Observations su r les m œ urs et les arts des peuples de tAfrique, de l'Asie et de Г Amérique, 1768, str. 22. 180. La Cosmographie universelle..., 1575, P 67. 181. Philip CURTIN, Economie Change in Precolonial Africa. Senegambia in the Era o f the Slave Trade, 1975, sir. 235, 237247. 182. Vidi supra, I, prvo izdanje, str. 3 6 . 183. B. BAILYN, op. cit., str. 16. 184. Otac Jean-B aptiste LABAT, Nouvelle Re­ lation de Г Afrique occidentale, 1728, IV, str. 3 2 6 , u vezi s Gambijom. 185. P. CURTIN, op. rit., str. XXIII. 186. Ibid., str. 4. 187. W. G. L. RANDLES, L ’A ncien Royaum e du Congo..., op. rit., str. 6 9 . 188. Ibid., str. 87. 189- O. LARA, op. rit., 11, str. 291-292. 1 9 0 . J. BERAUD-V1LLAAS, L'Empire de Gao. Un État soudanais a u x XVe i XVIe siècle, 1942, str. 144. 1 9 1 . W. G. L. RANDLES, L'Ancien Royaum e du Congo..., op. cit., str. 1 3 2 . 192. Ibid. 193. Ibid, str. 135. 1 9 4 . W. G. L. RANDLES, L'Empire du Monomotapa..., op. rit., str. 1 8 . 1 9 5 . W. G. L. RANDLES, L'Ancien Royaum e du Congo..., op. cil., str. 216. 19 6 . Konkwistadorxy Portugalscy, 1976. 197. Paul MILIOUKOV, Charles SEIGNOĐOS, Louis EISENMANN, Histoire de Russie, I, 1 9 3 2 , str. 158, napom ena 1, Médit, I, str. 174. 198. J. -B . LABAT, op. rit., V, str. 10. 19 9 . U smislu pustolova. 200. W. G. L. RANDLES, L'Ancien Royaum e du Congo..., op. cit., str. 217. i dalje; C. VERLINDEN, U J. -C . MARGOLIN, op. rit., str. 689- Riječ pom beirv dolazi od pombo, ak­ tivno tržište današnjeg Stanlcya Poola. 201. Gaston MARTIN, N antes au XVIIIe siècle. L'ère des négriers(VJ\4-\774), 1931, str. 46. sq. 202. P. CURTIN, op. rit. 203- Ibid., str. 334. sq.

N a p o m en a 20*1. Y. BERNARD, J. -C. СОШ , D. LEWANDOWSKI, Dictionnaire... of*, cit., str. 1104. 205. M. DEVÈZE, L'Europe et le monde..., op. dt., str. 310. i njegovo pozivanje na C. W. NEWBURYA, Reginalds COUPLANDA, C. LLOYDA, D. CURTINA, H. BRUNSCHWIGA 206. A E., C. C. C. London, 12, Ps 230 sq. Lettre de Séguier, 12. svibnja 1817. 207. Considérations... sur l ’abolition générale de la Traite des Nègres adressées aux N égociateurs qui doivent assister au Congrès de Vienne, p a r un Portugais, ru ­ jan 1614, str. 17-18 (B. N., Pariz. LK 6, 6 6 8 ).

208. Cijeli ovaj paragraf mnogo duguje knjizi Jacqueline KAUFMANN-ROCHARD, Ori­ gines d'une bourgeoisie russe, YV7*-XVIIe siècles, 1 9 6 9 . 2 0 9 . C. VERLINDEN, op. cit., vidi napomenu 2 iz ovog poglavlja, str. 676. sq. 210. 1. WALLERSTE1N, op. dt., str. 320. 211. Walther KIRCHNER, »Ober den russichen Aussenhandel zu Beginn der Neuzeit«, u: Vierteljabrscbrift fü r Sozial—u n d Wirtscbaftsgescbicbte, 1955. 212. D. H. SUMMER, Survey o f Russian His­ tory, 1 9 4 7 , sir. 2 6 0 , citirano u knjizi R. M. MATTON, u Russian Imperialism fro m Ivan tbe Great to the Revolution, Taras HUNCZAK, 1970, str. 106. 213. George VERNADSKY, Tbe Tsardom o f Moscow, 1547-1682, V, 1 9 6 9 , str. 166. 214. Artur ATTMAN, Tbe Russian a n d Polish Markets in International Trade 1500— 1650, 1973. str. 135. sq. 215. Ibid., str. 138-140. 216. Rijksdaaler, ili rigsdaler, ili rixdollar, kraljevski i službeni talir Nizozemske, što su ga od 1579. kovali državni staleži. 217. M. V. FECHNER, Le Commerce de l'État russe avec les p ays orientaux au XVI* siècle, 1952, na ruskom: sažetak i prije­ vod važnijih dijelova Lćonna Poljakova. 218. A. GERSC11ENKRON, Europe in tbe Rus­ sian mirror, 1 9 7 0 , str. 54. 2 1 9 . Marian MALOWIST, »The Economic and Social Development of the Baltic Coun­ tries, XVth-XVlIih century«, u: Economic History Review, prosinac 1959, str. 177189220. A N., K 1352, P 73, oko 1720. 221. Ibid. 222. Samuel H. BARON, »The Fate of the Gos­ ti in the reign of Peter the Great«, u: Cahiers d u m onde russe et soviétique, listopad-prosinac 1973, str. 488-512. 223. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str. 88. 224. Ibid ., str. 87. i 227.

225. Ibid., str. 227-228. 226. J. KULISCHER, Wiriscbaflsgescbichte Russlands, I, str. 447. 227. Ili riad: trgovačka galerija. 228. 1 p u d = 1б, 38 kg. 229- J. KULISCHER, op. cit., str. 447. sq. 2 3 0. Za sve što slijedi, usp. J. BLUM, Lord and Peasant in Russia from tbe 9th, to tbe 19tb century, sir. 106. sq. 231. Michael CONFINO, Systèmes agraires et progrès agricole. L ’assolement tiicnnal en Russie aux XVW*-XDC siècles, 1970, str. 992 3 2 . Frédéric LE PLAY, L'Ouvrier européen, 1877-1879, navedeno u J. BLUM, op. cit., str. 316-317. 233. Arhivi VORONCOV, op. cit., XXIe, str. 327. 2 3 4 . J. BLUM, op. cil., str. 283; Roger PORTAL, »Manufactures et classes sociales en Rus­ sie au XVIIIe siècle«, u: Revue historique. travanj-lipanj 1949, str. 169. 2 3 5 . Peter Simon PALLAS, Voyages... dans plu­ sieurs provinces de l ’Empire de Russie cl dans tAsie septentrionale, Pariz, 1794, I, str. 14, napomena 1. 236. J. BLUM, op. cit., str. ЗО2 -ЗОЗ. 237. Ibid., 2 9 З - 2 9 4 . 238. Ibid., str. 300-301. 239. Ibid., str. 288. 240. Ibid., str. 290. 241. Ibid., str. 4 7 3 . 242. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str. 191. 2 4 3 . Louis Alexandre FROT1ER DE LA ME5SEL1ÈRE, Voyage à Saint-Pétersbourg ou Nouveaux Mémoitvs sur la Russie, op. dt., str. 116. 244. Auguste JOURDJER, Des forces producti­ ves, destructives et improductives de la Russie, I860, str. 118. 245. J. P. KJLBURGER, Kurxer Untcniebt von dem russiseben Handel, citirano u J. KU­ LISCHER, op. cit., str. XII, str. 248. i 329246. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str. 46. 247. Adam OLEARIUS, Voyage en Moscovie. Tartarie et Perse, 1659, str. 108, nave­ deno u J. KAUFMANN-ROCHARD, op. dt., str. 46. 248. J. KULISCHER, op. cit., str. 338. 249. J. BLUM, op. dt., str. 286. 250. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str. 39- sq. 251. Arhivi VORONCOV, op. cit., XXI, str. 333252. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str. 65. 253- François BARRÉME, Le G rand Danquier, 1685, str. 216. 254. A N., Martine, B7, 457, 1780. 255. A E., M. i D., 7, P 298, oko 1770. 765

F o m a n d Braudel / Vrijeme svijeta 256. A. E., M. i D. Rusija 2, P 176, 1773. 257. P. Philippe AVRIL, Voyage en divers États d'Europe et d ’Asie, entrepris p o u r décou­ vrir un nouveau chemin à ta Chine..., 1692, str. 103256. Eugenio ALBERI, Relazioni degli ambasc ia to r i ve n e ti d u r a n te il secolo XVI 1839-1663. Ill, 2. Ciac. Soranzo, sir. 199. 259- A. D. $. Venecija, Engleska, London, 1819. lipnja 1703. 260. J. SAVARY op. cil., V, kol. 658 sq. 261. Boris NOLDE, La Formation de l'Empire russe, 2. sv., 1952-1953. 262. François-Xavier COQUIN, La Sibérie peu­ p lem e n t et im m igration p a y s a n n e au XIXe siècle, 1969, str. 9-10. 263. Ibid. 264. P. CAjMENA D’ALMEIDA u : Géographie universelle, V, 1932, str. 258. 265- Te pojedinosti su iz F.-X. COQUIN, op. cit., str. IO9 . 266. A E.. M. i D. Rusija, 2, P* 187 vM B e. 267. F.-X. COQUIN, op. cit., str. 11. 268. Ibid., str. 12. 269. A E„ M. i D. Rusija, 7, Ps 246-249- Prim­ jedbe za opata Raynala. 270. P. CAMENA D'ALMEIDA op. cit., str. 217. 271. J. G. GMEL1N, Voyage en Sibérie..., 1767, II, str. 50. 272. Ibid., II, 123. 273. J. KAUFMANN-ROCHARD, op. cit., str. 200.

274. Gazette de France, 4. travnja 1772, str. 359. 275. W. LEXIS, »Bcitrâge zur Stalistik der Edelm etalle n eb st einingen Bcm erkungen ü b er die Wertrelation«, u: Jahibueh fü r N ationalôkonom ie u n d Stalistik, XXXTV, 1908, str. 364. 276. C. M. FOUST, »Russian Expansion to the East through the 18th Century«, u: Jour­ n a l o f Economic History, 1961, str. 472. 277. Maurice-Auguste de BENYOWSKY, Voya­ ges et mémoires..., 1791, str. 6 3 . 278. P. S. PALLAS, Voyage à travers plusieurs provinces de l'Empire russe, 1771-1776, Ш, str. 490. 279. Ibid., str. 487. 280. M .-A de BENYOWSKY, op. cit., str. 48. 281. A E., M. i D. Rusija, 2, P 188. 282. James R. GIBSON, Feeding the Russian Fur Trade: provisionm ent o f the Okhotsk seaboard a n d the Kam tchatka peninsu­ la, 1689-1856, 1970. 283. Ernst HOFFMANN, Reise nach den Goldwdschen Ostsiberiens, 1847, novo izda­ nje I960, str. 79.**. 284. G odine 1728, 1732, 1741, 1746, 1755. A E., M. i D. Rusija, 2, P* 183-185. 285. Ibid. 286. J. SAVARY, op. cit., V, kol. 659 Ч766

287. C. M. FOUST, cit. čl., str. 477. 288. J. G. GMELIN, op. cit. I, str. 49. 289. C. M. FOUST, cit. čl., str 477; A N.. A. E., M. i D. Rusija, 2 P 182. 2 9 0. Arhivi VORONCOV, op. cit., IX, str. 3233.

291. G ino LUZZATTO, Storia econom ica deU'età m o d e m a e contemporanea, II, 1952, str. 16. 292. A N., A E., B1, 485. 293- A D. S. Napulj, Aflari Estcri, 800, Gazelle de Cologne, 23. rujna 1763. Mijenjanje ruske valute započelo je u Londonu, kako se čini, 1762. 294. Moskva, A C., Fondacija Voroncov, 1261, 4-446. 295. Arhivi VORONCOV, op. cit., XXI, str. 137. 296. Ibid., str. 315. 297. Ibid., X, str. 201. 298. J. BLUM, op. cit., str. 293. 299. R. PORTAL, cit. ČL, str. 6 sq. 300. J. BLUM, op. cit., str. 294. 301. A N.. Marine, B7, 457. 302. A N.. K 1352. 303. Arhivi Voroncov, op. cil., VIII, str. 3 6 3 . 304. Fernand GRENARD, G randeur et déca­ dence de l'Asie, 1939, str. 72. 305. A E., M. i D. Turska, 36, P 16. 306 . G. TONGAS, Les Relations de la France avec l ’Empire ottom an durant la prem i­ ere m olitié du XVIIe siècle, 1942, str. 141. 3 0 7 . Giovanni BOTERO, Relationi univeisali, 1599, П, str. 117-118. 308. C. BOXER, »The Portuguese in the East, 1500-1800«, u: Portugal a n d Brazil, an Introduction, izd. R. V. LIVERMORE, 1953. str. 221. 3 0 9 . A D. S. Venecija, Relazioni, 0 31. 310. François SAVARY DE BRÈVES, Rclatio>i des voyages de..., 1Ć28, str. 242. 311- Maestre MANR1QUE, Itincrario de las misiones que bizo et P a d te F. Sébastian Manrique..., 1649, str. 460. 312. Opat PRÉVOST, op. cit., IX, 1751, str. 83 (Putovanje A de Rhodes, 1648). 313- Edward BROWN, A Brief Account o f Some Travels..., 1673, str. 39-40. 314. T. STOIANOV1TCH, daktilogram, u: Con­ férence de la Commission d'bisloire éco­ nom ique de l ’A ssociation du Sud—Est européen, Moskva i Kijev, 1969. 315. W. PLATZHOFF, Gescbicbte des eutvpdiseben Staatensystems, 1559—1660, 1928, str. 31. 316. Herbert JANSKY, u: H andbucb der europdiseben Gescbicbte, T. SCH1EDER, op. cit., IV, str. 7 5 3 . 317. Ibid,, str. 761. 318. Jorjo TADIC, »Le commerce en Dalmatic et à Raguse et la décadence économique d e Venise au XVlP siècle«, u: Aspetti e

N apom ene cause della decadenza economica veneв а п а net secoloXVII, 196l,sir. 235-27*1. Robert MANTRAN, »L'Empire ottoman et le commerce asiatique au XVIe et au XVIIe siècle«, : u Islam an d ibe Trade o f Asia; D. S. RICHARDS, op. cU., str. 169- Osva­ janje Bagdada 153*1, Bassorana 1535, za­ tim 15*16. godine. 320. Moskva, A. G , 276-1-365, f“ 171-175. 321. A. E., M. i D. Turska, 11, P* 131-151. 322. Registri u kojima sc točno upisuju računi (LITTRÉ). 3 2 3 . Pierre DELON, Les Observations de plusi­ eurs singularitéz et choses mémorables trouvées en Grèce, Asie, Judée, Égypte, Arabie et autres pays estranges, 1553, P 181 Ve. 324. Opat PRÉVOST, op. cit., K , str. 8 8 . 3 2 5 . Gazette d'Amsterdam, 13. prosinca 1672. Kaminjec, danas Kamjenjee Podolsk, u Ukrajini, bio je redom turski, tatarski, po­ ljski do 1793, zatim ruski. 3 2 6 . Paul-Ange de GARDANE, Journal d ’un voyage dans la Turquie d Asie et la Per­ se, fa it en 1807. et 1808, 1809, str. 13. 327. Biblioteka Marciana, Scritture, Oro e argento, VII, MCCXXVIII, 55. 328. Naziv za zlatni dukat što ga jc kovao ma­ džarski kralj, a često se oponašao u in­ ozemstvu. 3 2 9 . Ugo TUCCI, »Les émissions monétaires de Venise et les mouvements internatio­ naux de Гог«, u; Revue historique, sr • panj 1978, str. 97, napomena 23. 330. Ibid., str. 1 0 9 , napomena 65. 331. F. REDUFFAT, M. COURDUR1E. Marseille et le négoce marseillais international (1785-1790), 1 9 6 6 , str. 126. sq. 332. C. SONNINI, Traité sur le commerce de la m er Noire, s. d. 333. A. N., A. E., B1, 436, navedeno u T. Stoianovich, cit. dakt., str. 353 3 4 . Na svojim predavanjima u Parizu 1955godine. 335. Médit., Il, str. 64. 336. Ibid., I, str. 263. 337. Henri MAUNDRELL, Voyage d'Alep à Jé­ rusalem, 1706, str. 2 (putovanje iz 1696). 338. U jednom lokalnom časopisu koji sam na­ žalost izgubio. 339- A. D. S. Napulj, AfFari Estcri, 800, Hag, 21. kolovoza 1761. 340. Moskva, A. E. A., 4113, 158, F 4, Venecija, 4/15 prosinca 1787. 341. A. E., M. i D. Turska, 15, F* 154-159. 342. Observations sur l'état actuel de l'Em­ pire ottoman, Andrew S. EHRENKREUTZ, 1965, str. 4 9 - 5 0 . 343. Ibid., str. 53. 3 4 4 . Ibid., str. 54. 345. Prema ugovoru iz Kučuk Kajnardžija. 319.

346. Prema ugovoru iz Carigrada (siječanj 1784), kojim se Krim ustupa Rusiji. 3 4 7 . Vidi supra, I. 348. K. N. CHAUD1 JURI, The Trading World o f Asia a n d the English East India Com­ pany, 1660-1760, 1978, str. 17. 349-A. E., M. i D. Turska, 11, P* 131-151, 1750. 350. H. FURUER, op. cit., str. 166. 351. A. E., M. i D. Turska, 11, P 162. 352. Ibid., P 151. 1750. 353- H. FURDER, op. cit., str. 66. 354. A. Б., M. i D. Turska, 11, P* 70 i 70 v°. 355. Ibid., P 1 6 2 . 356. Moskva, A. E. A., 35/6, 371, P 32. 357. Ibid., 93/6. 438, P 81. 358. Luigi CELL!, Uvod u Due Trattati inediti di Silvestro GoBxrlini da Osimo, Econo• m ista e Finanzietv del sec. XVI, 1892, str. 8. 359. Moskva, A. E. A., listopad 1787, nepot­ puna referenca. 3 6 0. M.-A. de BENYOWSKY, Voyages ct mémoires..., op. cit., I, str. 51. 3 6 1. »Agenda for Ottoman History«, u: Revi­ ew, 1, 1977, str. 53. 36 2 . Moskva, A. E. A., ožujka 1785, nepotpuna referenca. 363. Handbuch der eurvpaiseber Gescbicble, T. SCHIEDER, op. cit., sir. 771. 364. A. d. A. Napulj, Affari Estcri, 805. 365. Michel MOIUNEAU, daktil., Referat Tjed­ na u Pratu, I 9 7 7 , str. 27. 3 6 6 . J. ROUSSET, Les Intérêts prćscns des pui­ ssances de T Europe, 1731, I, str. 161. 36 7 . Ange GOUDAR, Les Intérêts de la France m al entendus..., 1756, I, str. 5368. Za ovaj paragraf posebno mi jc koristio Giorgio DOnSA, La Nascità del nioirdo moderno in Asia Orientale, 1977, i Mi­ chel DEVÈZE, L Europe et le monde..., op. cil. 369. Maurice LOMBARD, L ’Islam dans sapivmière grandeur, 1971, str. 22. 370. Vidi supra, I, 1. izd„ str. 309. 371. Naziv koji su Arapi dali (označujući crve ljude ) za obalu od južne Somalije do Mozambika. 372. Indonesian Trade a n d Society, 1955. 373- Tamilci žive na jugu Indije i na Cejlonu. 374. Archibald R. LEWIS, »Les marchands dans l'océan Indien«, U: Revue d'histoire éco­ nomique et sociale, 1976, str. 448. 375. Ibid., str. 455. 376. Ibid., str. 455-456. 377. Donald F. LACM, Asia in the Making o f Europe, 1970, I, str. 19. 378. Franco VENTURI, L'Europe des Lumières, recherches sur leXVIlT1 siècle, 1971, str. 138-1393 7 9 . C. G. F. S1MK1N, op. cit., str. 182. 76 7

Fernand Braudel/ Vrijeme svijeta 380. Giorgio BORSA, op. cit., Str. 31. 381. A. N.. Kolonije. C1, 254. P, 254. P 15 Ve. 382. L. DERMIGNY, l a Chine et l'Occident..., op. cit., II, sir. 696. 383. Vidi supra, sir. 189384. L. SIMOND, Voyt.ge d'u n Français en Angleterre..., op. cit., II, str. 280. 385- Victor JACQUEMONT, Voyage dans Pinde..., 1841-1844, str. 17. 386. M. DEVÈZE, op. cit., sir. 223. 387. British Museum, Sloane 1005. 388. R. C1IALLES, Voyage a u x Indes..., op. cit., str. 4 3 6 . 389- A. N., Kolonije, C2, 105, P 233. 390. François MARTIN, 1640-1706, generalni guverner Indijska kompanije počevši od 1701. 391. A. N.. Kolonije, C2, 105, P* 256 v° i 257. 392. Maestre MANR1QUE, op. cit., str. 398. 3 9 3. K. N. CHAUD! lURI, op. cit., str. 447-448. 394. A. N.. A. E., B III, 459395. A. N.. Kolonije, C2, 75, P 1Ć5. 3 9 6 . Nedvojbeno bonds, kratkoročne obveze Kompanije. Saha PANCHANAM, »Einige Probleme d er kapiialistichen Entwicklung Indiens im 19- Jahrhundert«, u: Jaibuch f ü r Wirtscbaftsgescbicbte, 1970, I, str. 155-161. 397. V. I. PAVLOV, Historical Premises fo r In ­ dia's Transition to Capitalism, 2. izd., 1978, str. 326-332. 398. K. N. CHAUDllURl, op. erf., sir. 455. 399. Ibid., str. 456. 400. Opal PRÉVOST, op. cit., I. sir. 35, 48, 49401. Carlo M. CIPOLLA, Velieri e Cannoni d ‘Europa sui m ari del m ondo, 1969, str. 116-117. 402. Ibid. 403. Ibid. 404. T. T. CHANG, Sino—Portuguese Trade fro m 1514. to 1644, 1 9 3 4 , str. 120, na­ vedeno u C. M. CIPOLLA, op. cit., str. 117. 405- The Em bassy o f Sir Thomas Roe to the Court o f the Great Moghol, 1899. 11, str. 3 4 4 , navedeno u G. BORSA, op. cit., sir. 25. 406. C. M. CIPOLLA, op. cit., str. 119, napo­ mena 17. 407. K. N. CHAUDllURl, op. cit., sir. 457. i 461. 408. I. Bruce WATSON, »The Establishment of English Commerce in North-W estern In­ dia in the Early Seventeenth Century«, u: In d ia n Economic a n d Social History, ХШ, ne 3. str. 384-385. 409. K. N. CHAUDllURl, op. cit., str. 461. 410. A. N.. A E., B III, 459. Sjećanje Boltsa, 19 messidor an V. 411. Kojima se trgovci i obrtnici obvezuju pre­ dati robu.

768

412. 413. 414. 415.

1. B. WATSON, cit. čl„ str. 385-389. A N.. A E.. B Ш, 459. A N.. Kolonije, C2, 105, P* 218 v°-220. A. N., Kolonije, C*1, 10, 31. prosinca 1750. Vidi prepirku Pierrca POIVREA s komandantom broda Le M ascatin u Kan­ tonu (lipanj 1750). 416. C. BOXER, The Portuguese Seaborne Em­ pire, 1415—1825, 1 9 6 9 . sir. 57, citirano u I. WALLERSTEIN, op. cit., str. 332. 417. V. I. PAVLOV, op. cit., str. 243. 418. Tako Norman JACOBS, M odem Capita­ lism a n d Eastern Asia, 1958. 419. B. R. GROVER, »An Integrated Pattern of Commercial Life in the Rural Society of North India during the 17th—18th cen­ turies«, u: India Historical Records Com­ mission, lOOCVIl, I960, sir. 121. 420. L. C. JAIN, Indigenous Banking in India, 1 9 2 9 , str. 5. 421. Za raspravu o smislu riječi, Irfan HABIB, The Agrarian System o f Mughal India, 1963, str. 140. i dalje. 422. Irfan HABIB, »Potentialities of Capitalistic Development in the Economy of Mughal India...«, cit., str. 10. 423. Satish CHANDRA, »Some Institutional Factors in Providing Capital Inputs for th e Improvement and Expansion of Cul­ tivation in Medieval India«, u: Indian Historical Review, 1976, str. 85. 424. Ibid., str. 09. 425. B. R. GROVER, cit. čl„ str. 130. 426. S. CHANDRA, cit. čl., str. 84. 427. I. HABIB, »Potentialities...«, cit., sir. 8. 428. Ibid., sir. 18-19. 429. Ibid., sir. 3—4. 4 3 0 . Ibid., sir. 4, napom ena 2. 431. Opal PRÉVOST, op. cit., XI, sir. 661-662. 432. Ibid., str. 651-652. 433. Ibid., str. 652. 434. Bengalski maund = 34,500 kg, suratski = 12,712 kg (K. N. CHAUDllURl, op. cit., str. 472). 435. B. R. GROVER, cit. čl-, str. 129-130. 4 3 6 . I. HABIB, »Potentialities...«, cit., str, 7-8; W. H. MORELAND, op. cit., str. 99-100, 103-104. 437. I. HABIB, »Usury in Medieval India«, cit. ČI., sir. 394. 438. B. R. GROVER, cit. ČI., sir. 138. 439- Indijska država kojoj je glavni grad Đombaj. 440. I. HABIB, »Potentialities...«, cit., str. 4647. 441. Ibid., str. 43442. SONNERAT, Voyage a u x Indes Orienta­ les et à la Chine, 1782, 1, str. 103- i 104. 443- Jahangir's India; tbe Rem onstrantie o f Francisco Pelsaert, 1925, str. 60, citirano

Napomene u 1. НАШВ, »Potentialities...«, cit., str. 43, napomena 2. 444. I. HABIB, »Potentialities...«, cit., str. 4445. 445- Ibid,, str. 45. 446. Opat PRÉVOST, op. cit., X, str. 1. 447. Ibid., X, str. 93. 448. Ibid ., X, str. 237. 449. H. FURBER, op. cit., str. 10. 450. I. 1IAD1D, »Potentialities...«, cit., str. 55. i napomena 2. 451. A. N., Mornarica B7, 443, P 254. 452. V. 1. PAVLOV, op. cit., str. 329453. H. FURBER, op. cit., str. 187. 454. A. N.. Kolonije, C2, 105, P 291 v*. 455. H. FURBER, op. cit., str. 189-190. 456. V. 1. PAVLOV, op. cit., str. 233457. K. N. CHAUDHURI, op. cit., str. 260. 458. Ibid,, str. 285. 459. Opat PRÉVOST, op. cit., X, str. 65460. Bez zaključivanja ugovora o obveznoj is­ poruci s obrtnicima. 461. A N.. A E, B III, 459, travanj 1814, Sjećanje o indijskoj trgovini... stare indijske kompanije i kompanije osnovane 1785, P* 1-32, passim. 462. Ibid., P 12. 463. Satish CHANDRA »Some Aspects of the Growth of a Money Economy in India d u­ ring the Seventeenth Century«, u: The Indian Economic a n d Social History Re­ view, I960, str. 326, i B. R. GROVER, cit. ČI-, str. 132. 464. B. R. GROVER, cit. él., str. 120, 129, 131. 465. Ib id , str. 132. 466. Gdje se nalazi francuska faktorija Pondi­ chéry, slabo opskrbljena ljudstvom i trgo­ vačkom robom. 467. A N.. Kolonije, C2, 75, P 69. 468. Percival SPEAR, The Nabobs, 1963, str. XIV i dalje. 469. A N.. C2, 286, P 280. 470. I. HABIB, »Potentialities...«, cil., str. 12. i napomena 1. 471. Ibid,, str. 32. 472. Opat PRÉVOST, op. cit., X, str. 232. 473. Roland MOUSN1ER, u: Maurice CROUZET, Histoire générale des civilisations, IV, 1954, str. 491. 474. Opal PRÉVOST, op. cit., X, str. 235. 475- Savijeni ogrtač koji se pričvršćuje iza sed­ la. 476. A N.. Kolonije, C2, 56, Г 17 Ve sq, 1724. Uvoz sukna penje se u to vrijeme na 50.000 škuda godišnje. 477. Opat PRÉVOST, op. cit., X, str. 245. 478. 1. HABIB, »Potentialities...«, cit., str. 38 sq. 479. Ibid., str. 36-37. 480. Opat PRÉVOST, op. cit., str. 146.

481. François BERNIER, Voyages... contenant la description des États du Grand Mogo!..., 1699, 1, str. 94. 482. Opat PRÉVOST, op. cit., X, str. 235. 483. Ibid, X, str. 95. 484. P. SPEAR, op. cit., str. XIII. 485- M. N. PEARSON, »Shivaji and the Decline of the Mughal Empire«, u: Journal o f Asi­ an Studies, 1970, str. 370. 486. A K. MAJUMDAR, »L'lnclia net Mediocvo e al principio dcll’ctà moderna«, u: Propylden Weltsgescbicbte, tal. рг., VI, 1968, str. 1 9 1 . 487. Ibid., str. 189. 488. Višnuistička hinduistička sekta osnovana početkom XVI. stoljeća. Sikhi su osnovali kraljevstvo Lahore. 489. H. FURBER, op. cit., str. 303490. A. K. MAJUMDAR, op. cit., str. 1954 9 1 . Médit..., I, str. 340. 492. II. FURBER, op. cit., str. 25. 4 9 3. Giuseppe PAPAGNO, »Monopolio c libertà di commercio ncIl'Africa orientale portoghese alia luce di alcuni doeumenti settecentcschi«, u: Rivista stotica italiana, 1 9 7 4 , II, str. 2 7 3 . 494. A N.. A E., Đ Ш, 459, Sjećanje Louisa Monncrona, 1. prairial godine [V. 495. A N.. 8 AQ 3 4 9 . 496. T. RAYC1IAUD1IURI, Readings in Indian Economy, 1964, str. 17, navedeno u V. I. PAVLOV, op. cit., str. 87. 497. V. I. PAVLOV, op. cit., str. 8 6 - 8 8 . 498- Ibid., str. 239- s