Ferdo Šišić - PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA NARODA

00

PREGLED POVIJESTI

HRVATSKOGA NARODA OD NAJSTARIJIH DANA DO GODLNE

1873.

NAPISAO

FERDO

SISIC.

Et pius

est patriae facta referre labor.

Ovid. Tristium

cX^^il?!^

U ZAGREBU IZDANJE MATICE HRVATSKE 1916.

II.

322

^

\

TISKARA BORANICA I R02MANICA U ZAGREBU

ec

dadc pregled hrvatske dana,

.

.

_

potreba,

odavna pokazala

sc

a

povijesti

da

se

iz-

do najnovijih

napisan kriticki na osnovi izvora

pa jasno

naucne

literature,

Ovaku

potrebnu knjigu nego i mladez, da

i

nije

i

razgovijetno. trazila

samo

bude pomocnom

joj hrvatska inteligencija, razredima knjigom kod ucenja hrvatske povijesti u visim inteligencije srcdnjih ucilista. Da udovolji dakle tim zeljama

na svoga mladezi hrvatske, obratila se Matica Hrvatska sveucilistu u odbornika, profesora hrvatske historije na kr.

i

Zagrebu.

g.

Ferdu

pi.

Sisica

s

molbom, da

joj

priredi

Hrvatska takovu knjigu, cemu se on i odazvao. Matica poglavito obazire stalno se nada, da ce ova knjiga, koja se hrvatna politicki (ne ratni), ustavni i kulturni zivot svega nasoj skoga naroda, pa je prva i jedina knjiga te vrsti u Ona je u neku ruku preliteraturi, naci povoljna odziva, koja ce teca velike pisceve „Povijesti hrvatskoga naroda", a od koje je izici u redovitim izdanjima Matice Hrvatske, obuhvatajuci doba hrvatskih vladara (do svezak

—

prvi

oznacenim izvorima, kritikom izvora, ilustracijama naucnoga znacaja i histoiijsko-geografskim 1 *rtama vcc spremljen za stampu i na redu da izide. 1102.),

a

—

s

U Zagrebu,

14.

augusta 1916.

Matica Hrvatska.

Uvod Glavni izvori

i

djela o hrvatskoj povijesti.

povijesti uopcc.

dajima

i

Povijest

je

znanost

promjenama medu

o

doga-

Ijudima. No ona

se ne obazire na sve dogadaje i na sve promjene Ijudske, vec jedino na one, koji imadu historijsku vaznost ili ih _ prate historijske posljedice. Historik dakle treba da iznosi taje historijsko i sto je od historijskoga interesa. sto ono, samo ih je sto znanosli, tolikih kovom pak smislu historija se jamacno od srca codoima najvisc vijekove, mnoge kroz Ijudski privrijedio

U

duh

Razlog

vjecjega.

toj

pojavi lezi u torn,

sto se

ona bavi onim predcovjekom

moze da bude covjeku koji odista samim. To poglavito vrijedi onda, kad je govor o proslosti pojedinih nanaroda, jer historija je tako reci ona neumrla dusa u njihovu vec fizicki su kad tada, i jos rodnom tijelu pa im cuva trajno ime proucaizumrli. Stoga se od drevne davnine svi narodi toUko bave vanjem svoje proslosti, a i vazda se naslo Ijudi, koji su je biljezili bas s nakanom, da se potomstvu sacuva uspomena na dicna djela pradjedova. Tako se zgodi, da se gotovo kod svih naroda djedova veoma davno pojavilo pisanje povijesti: ona je ponos svega naroda, velikasa, pace u svako se doba poznavanje proslosti ponos seljaka pojam ozbiljnoga patriotizma. I odista, historija nas uz vezalo tijesno narode za uci upoznavati velike politicke istine, sto vrijcde za sve prije, duh ikad nego vise doba, novije sva vremena. Narocito je u u prve stavlja stoga je pa vrijednost golemu njezinu spoznao Ijudski redove u pitanju moderne obrazovanosti. Historija nam naime u prvom redu prosiruje u velikoj mjeri dusevni pogled, jer tek po njoj postaje gomilom ideja, jasna sama sadasnjost s mnostvom njenih dogadaja metom,

i

najmiliji, to jest

i

i

i

i

raznovrsnih zahtjeva i brojnih potreba, Historija nam ostri smisao za golu realnost, obogacuje nazore nase o zivotu, omogucuje nam tocno poznavanje Ijudi, pokazuje snagu ideja, kao i vaznost krepkoga individua u cjelini bilo narodnoj bilo Ijudskoj. Samo histosto je nazirija nam podaje razumijevanja za onu cudesnu cjelinu, vamo socijalnim organizmom. Ona nas uci, kako i u razvitku ovoga organizma svaki uzrok prate neumoljivom nuzdom njegove posljedice, koje potom opet postaju novim uzrocima, Ona nam otkriva nerazre-

njenih

sivu svezu svemu kolikomu Ijudskom djelovanju radu pa tako ostri spoznaju odgovornosti, budi osjecaj pravicnosti ulijeva postovanjc spram prava. Ona je dakle odista, kako rece Ciceroa, ..svjedokinja vrcmena, svjetlost istine, zivot uspomena, uciteljica zivota". Izvori. Povijest se gradi na z v o r i m a, Izvori opet jesu tragovi, sto su nam preostali od misli djela minulih narastaja. Ali od t h je misli djela venma malo tragova doslo do nas, pa stoga i i

i

i

i

i

povijest o mnogim vijekovima, narocito ranijima, ili nikako ili slabo upucena. jer gdje nema izvora, nema historije, Od izvora najvazniji su pored natpisa. pjeneza, oruzja i ostataka gradevina oni, sto su dosli pisani do nas, a to su u prvom redu zvanicne ispravc jest

samo

i spisi, pisma (korespondencija), Ijetopisi i povjesnicka djela, Vrijednost pak njihova po historiju kao znanost stim je veca, sto su oni blizi onomu dogadaju, o kojem govore. Ovi su izvori djelomicno izdani stampom. narocito za starije vrijeme, kad ih ima razmjerno malo, a najvecim se dijelom cuvaju u rukopisu po raznim arhivima knjiznicama. Na ovim izdanim i neizdanim izvorima grade 1 historici pojedine rasprave ili djela o proslosti nekoga naroda, drzave ili citavoga covjecanstva. ali vazda tako. da na osnovi vjerodostojnih izvora podaju istinitu sliku o dogadajima.

Zbirke isprava. Glavne stampom objelodanjene zbirke izvora za hrvatsku povijest jesu ove: Franjo Racki (f 1894.) sabrao je sve, sto se odnosi na proslost hrvatsku do godine 1102,, dakle na doba narodnh vladara' isprave od 1102. do 1400. izdaje ..Jugosla;

yenska akademija" u redakciji Tade Smiciklasa'(t 1914). dok je sredovjecne historijske spomenike grada Zagreba (od 1094. do 1526 ) objelodanio Ivan Krst. T k a c i c 1905.), a one plemicke (f opcme Turopolja (od 1225. do 1895) Emilije Laszowski,* Otac 1

moderne

historiografije hrvatske

'

Ivan Kukuljevic Sakcinski

1889.) skupio le sve najznatnije isprave

(t

i saborske zakljucke, sto se odnose na proslost hrvatsku do 1848,, a rasvjetljuju drzavopravnc prilike kraljevstva hrvatsko'4a. Pored toga Kukuljevic je sabrao u jednu knjigu isprave napisane jezikom od XII, do pod kraj AVI. vijeka"; ovakovom dragocjenom zbirkom, narocito '

hrvatskim

sredovjecnih

historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia. Za1!o'^^^^V', '^^t"'"^"*^ greb 1877. Izdala ..Jugoslavenska akademija". ^ v,',,^'-!' '" V Cnd^x diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. n II.-XIII Zag.eh 1904.-1916. (od godine 1102. do 1367.); ima izici jos ^ pet knnga do godine 1400. ..

I

historica lib. reg. civitatis Zagrabiac, vol. I.— XI. djelo izdao grad Zagreb. '^on"'"«"ta historica nobilis communitalis Turopolie, vol. I iir* v'*''^''^J!'*'' I.-IV. /.agreb l';04.-19i.8. Izdala luropoiiska plemenita opcina.

IToh,o'*^.L*;V^'""'"^"*'' 7 . Zagrpb 18S9. 1905.

7 X u Zagreb "

,oi. 1861

K

'il<

.'„';.'"

Ovo

*^'

je

'^^°*

'^"'^

18^2.

Croatiae, Dalmatiae

et

Slavoniae.

vol.

I.— III.

ulievic. Acta

Croatica. Zagreb 1863. Ispravc su najvecim diHom glagolsk.m pismcnima cirilovskim ih je prestampao uzItampane neke nove (do 1499). Murrain, Hcta croatica. vol. I. Zagreb 1898. u izdanjima ..Jugoslavenske ;

akademije".

sudbenih spomenika,

ana

narodnom

moze

jeziku, ne

se pohvaliti

Madzari. nijcdan slovenski narod, pa ni mnogi drugi, kao primjerice Hrvata zapravo Slovcna, Juznih Odnose izmedu republike mletacke i s hrvatskom Dalmacijom, osvjetljuje (od ona bogata grada iz mletackoga drzavnoga arhiva, objelodanio Sime L u b i c' (t 1896.), dok je August e r (f 1875.) priopcio spise o odnosima izmedu svete stolice rimske i Juznih Slavena, poglavito Hrvata (od 1198. do 18OO.0 Proih objelodanili §lost sredovjecne Bosne objasnjuju isprave, sto su

a u

Srba, i 960. do koju je Thcin

prvom rcdu

1479.)

j

Euzebije Fermendzin' (f 1897.), Franjo Miklosic' (t 1891.), Me do Pucic (f 1882.) Jo sip G e c c," dok jc isprave po1

i

i

knezoya rodice knezova Blagajskih od plemena Babonica, a tako i donjoslavonskih a Barabas,' Samuil izdao Frankapana Krckih sredovjecnih zupanija (danas sjeverozapadni kut Bosne) Sanske, Horvath.^ Vrbaske i Dubicke, kao i banovine Jajacke zbirke oye: su naiznatnije historiju Za novovjeku hrvatsku objelodanjuje dalje) 1526. (od spise saborske Hrvatsko-slavonske

Sandor

Sisic,' a usporedo s njima izlaze historijski spomenici hrvatski iz vremena prvih Habsburgovaca u redakciji Emilija Laszowskoga."' Postanak i razvitak hrvatske Vojne Krajine objas-

Ferdo

njuju spisi

i

isprave, §to ih je izdao

Radoslav Lopasic"(t

1893.).

1 L u b i c. Listine o odnosajih izmedu Juznoga Slavenstva i mletacke akademija". blike. vol. I.— X. Zagreb 1868.-1891. Izdala ..Jugoslavenska

repu-

i

T

'

vol. I.-

h c

i

n e

Rim

II.

r,

Vetera monumenta Slavorum mcridionalium historiam illustrantia, Zagreb 1875. Izdao biskup Strossmayer (t 1905.) o svom

1863.

i

^ Fermcndzin, Acta Bosnac potissimum ecclesiastica (od 925. do 1752.). Zagreb 1892. Izdala ..Jugoslavenska akademija". * Miklosich. Monumenta Scrbica. Bee 1858. • riyUHh, CnOMCHHUH cpnCKii OA 1395. ao 1423.. vol. I. -II. Beograd 1858.

1862.

i

"Gclcich. Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno jezikom Hungariae (1358.— 1526.). Budimpesta 1887. Predgovor jc napisao madzarskim

Ludovik Thalloczy,

a djclo izdala je

madzarska akademija.

Bar abas. Codex diplomaticus comitum de Blagay (1200.— 1578.). BudimBarabas. Codex dipl. comitum de Frangepanibus. vol. I.— II. pesta 1897. napisao jc u (1133.-1527.). Budimpesta 1910.— 1913. Predgovor madzarskim )czikom oba djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih je madzarska akademija. ^

—

"Horvath, Codex diplomaticus comitatuum Dubicza. Orbasz et Szana Horvath. Banatus. castrum et oppidum Jajcza (1244.-1710). Budimpesta 1912. napisao jc u oba (1450. — 1527.). Budimpesta 1915, Predgovor madzarskim jezikom djcla Ludovik Thalloczy. a izdala ih madzarska akademija. » Sisic. Acta comitialia regni Croatiac. Dalmatiae et Slavoniae. vol. I.— III. zbirka se (1526.-1577.). Zagfeb 1912.-1916. Izdajc „Jugoslavcnska akademija";

—

nastavlja. "'

L

.

a s z o

-II.

vol.

I.

1884.

— 1889.

"

wsk

i.

Monumenta Habsburgica

(1526.— 1540.). Zagreb

1914.-1916.

T^

i

i-

ci

regni Croatiac Dalmatiac blavoniac. Izdajc ..Jugoslavenska akademija

;

Krajine. vol. I.-IH. (1479.-1780.). Zagreb Izdala ..Jugoslavenska akademija".

Lopasic.' Spomenici hrvatske

dok uskocko

pitanje

spomenici, sto ih je objelodanio zivot Nikole Zrinskoga Sigetskoga oni, sto ih i 1 a r a b a s.' Zrinsko-Frankapansku zavjeru opet osvjctljujc obilna grada, sto su je izdali i Valrasvjetljuju

Karlo Horvat/a je sabrao S a m u B tazar Bogisic

Franjo Racki

(f

1908.),

i

to prvi poglavito iz beckih,

a drugi

pariskih arhiva/ Pisci. Medu Ijetopiscima i piscima o hrvatskoj proslosti istice se u prvom redu bizantinski car VII. Porfirogenit (912-959), koji je oko 948. do 952. napisao djelo s docaije nadjenulim latinskim natpisom „De imperio",* torn djelu (glaye 29. do 36.) iznio je car najstarije vijesti iz

Konstantin

administrando

Hrvatima

U

o

Srbima od njihova doseljenja na jug pa sve do polovice X. vijeka, i to pored nekih starijih, mozda i arhivskih podataka, poglavito na osnovi izvjestaja, sto ih je dobio od svojih pouzdanika iz bizantinskih dalmatinskih gradova onoga vremena (za cijelo u prvom redu iz Zadra, Spljeta i Dubrovnika). Car dakle donosi, a bez obzira na kronoloski poredak, hrvatsku odnosno srpsku tradiciju X. vijeka, koja je stim vjerodostojnija, sto su dogadaji, o kojima prica, bhzi njegovu vremenu; tek za ranije vijesti, kao sto su one iz yil. vijeka (tako o doseljenju), cini se ipak, da je pouzdaaost careva i

slaba.

Domaca

se historiografija javlja tek

drugom polovicom XII. vijeka. zvan Ljetopis popa Dukijanina,' sastavljen u glavnom od dva razHcita dijela. Prvi dio sadrzaje ocito zbrku raznih izoblicenih dogadaja, kojima je najvecim dijelom upravo nemoguce odrediti mjesto u povijesti, dok drugi iznosi usmeno pricanje staraca i bez sumnje nesto i od zapamcenja samoga inace nam po imenu nepoznata pisca, aH nesumnjivo barskoga katolickoga svecenika, o raznim dogadajima, sto su se zbih u Duklji (Zeti) u XI. 1 u prvoj polovici XII. vijeka; ..Ljetopis" je dakle u torn urednijem dijelu u prvom redu izvor za sredovjecnu srpsku historiju. Frvi dio vec je zarana dospio u Hrvatsku, gdje bi s latinskoga preveden na h r v a t s k i, a sada (najkasnije u XIV. vijeku) dodan mu )e jos opsiran opis prijeke smrti hrvatskoga kralja Dmitra ZvoniM^ga je jezgra ipak vise nego samo vjerojatna. Sve T^Wrn^^^^-)' do XVll. vijeka ova je hrvatska redakcija „Ljetopisa popa Dukljanina" To

obicno

spis

je

1

bila glavni izvor historijskoga

znanja Hrvata, a narocito dalmatinskih.

.^onumenta historiam Uscocchorum illustrantia, J ia'i«P>°v^*1' do 1618.). Zagreb 1910.-1913.). kdala ..Jugoslavenska akademija".

vol. I.-II. fl550.

^Pistolaris et diplomaticus comitis Nicolai de Zrinio, vol. I II r?