F. KAFKA - PREOBRAŽAJ

FRANZ KAFKA: “PREOBRAŽAJ“ (1915., njemačka/austrijska književnost, pripovijetka; ekspresionizam, nadrealizam, dadaizam, simbolizam, egzistencijalizam, realizam) Sadržaj: uvodno općenito – Franz Kafka i njegovo djelo, Kafkina poetika i pripadajući stilovi, o modernoj prozi 20. st., cjelovito: sadržaj, analiza i interpretacija pripovijetke; esej i opisivači FRANZ KAFKA (1883.–1924.) njemački/austrijski je pripovjedač. Piše na njemačkom jeziku, a rođen je i odrastao u Pragu u ortodoksnoj židovskoj obitelji. Provodi nesretno djetinjstvo pod strogim očevim autoritetom koji će zauvijek obilježiti njegovu osjetljivu i osamljeničku psihu. Za života je objavio tek nekoliko pripovijedaka (Preobražaj, 1915.), a u književnoj ostavštini koju je oporučno namijenio spaljivanju (ipak ju je sredio i objavio njegov prijatelj Max Brod) nalazila su se njegova ponajbolja djela: Proces, 1914.1915., objavljen 1926., Dvorac i Amerika. Kafkin opus sadrži elemente ekspresionizma: osjećaj straha i samoće, protest protiv društvenog mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske. Prepoznajemo i socijalnu kritiku besmisla birokratizacije. Preteča je i nadrealizma: halucinantne, košmarne vizije, san, podsvijest. Kafkijanstvo je opći pojam za stanje duha i atmosferu u Kafkinu svijetu. Preobražaj je Kafkina rana, duža pripovijetka u kojoj prepoznajemo sve bitne elemente njegova opusa: teme (osjećaj osamljenosti, bespomoćnosti i straha) i izraz (groteska i halucinacije prikazane neobično vjernim, realističkim i jezično jasnim izrazom). Glavni junak Gregor Samsa u snu se pretvorio u golema kukca i tom preobrazbom odvojio od društva i obitelji koja ga nemilosrdno odbacuje, kao balast, do njegove usamljeničke i tragične smrti. Proces je roman u kojem bankovnoga činovnika Josefa K. na trideseti rođendan dvojica neznanaca obavještavaju da je optužen i uhićen. Počinje beskonačan i apsurdan proces protiv njega: optužen je i pogubljen nikad ne doznavši u čemu je njegova krivnja.

AVANGARDA (osnovno o temeljnim stilovima vezanim uz Kafkinu poetiku) Oko 1910. godine pojavljuju se novi umjetnički smjerovi i pokreti. Čovjek se sve više automatizira i mehanizira, osjeća se ugroženim kao ljudsko, humano biće. Javlja se osjećaj općeg kaosa i nemoći te nihilizma, psihoze straha pred sveopćim uništenjem. AVANGARDA. Unutar moderne književnosti javlja se mnoštvo smjerova i strujanja, posebice u poeziji i drami: ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam… EKSPRESIONIZAM je izrazito urbana književna pojava usmjerena protiv bilo kakva književnog oponašanja stvarnosti. Javlja se u Austriji i Njemačkoj od 1910. do 1924. Ekspresionisti drže da se umjetnost mora u potpunosti okrenuti prema unutrašnjosti. Samo tako može razabrati kako se subjektivna stvarnost uopće može izraziti. Obilježja izraza: razbijanje logičkog reda mišljenja i govora, krajnje sažete rečenice… DADAIZAM nastaje 1916. u Zurichu. Proklamiran je u časopisu Cabaret Voltaire. Idejni mu je začetnik Tristan Tzara koji 1918. i 1920. objavljuje dadaističke manifeste. Naziv dada navodno potječe od dječjeg tepanja. Cilj: doći do jezgre autentične prirode. NADREALIZAM se javlja u Francuskoj dvadesetih godina 20. st. i djelomice se nastavlja na dadaističku pobunu. Nadrealisti traže višu, skrivenu stvarnost u kojoj duh funkcionira bez nadzora razuma – nastoje izraziti iracionalno, podsvjesno, halucinantno. Nastoje povezati stvarnost i san u jednu novu realnost (nadrealnost).

1

Postupak: stanja bliska snu oblikuju automatskim pisanjem i nizanjem asocijacija. Andre Breton idejni je začetnik i autor dvaju manifesta iz 1924. i 1930.)

MODERNA PROZA Nova struktura proze. Moderna proza, osobito romani, strukturno je složena, napušta tradicionalno pripovijedanje zgoda s čvrstim zapletom i izbjegava linearno pripovijedanje, logično i kronološko nizanje zgoda, pripovjedni svjetovi su nejasni i nisu čvrsti poput realističkih – moderni prozaici prikazuju unutarnja stanja svijesti što uvjetuje i prikladne tehnike pripovijedanja: unutarnji monolog, pripovijedani monolog, struja svijesti. Narav likova u modernoj prozi. Zgode se više ne odvijaju u svijetu nego su premještene u svijest lika. Junaci moderne proze slijede unutarnju logiku svijesti, prepuštaju se mislima koje se pretvaraju u sjećanja, snove, uspomene, opise, promišljanje vlastita identiteta, pitanja o svijetu u kojemu žive i njegovu smislu. Prostorni i vremenski slijed priče posve je razlomljen. Vrijeme moderne priče obično je kratko i obuhvaća nekoliko sati ili dana, ali je zbog usmjerenosti na svijest lika subjektivno, događajno iznimno bogato. Za ovakve svjetove najprikladnije su osjetljive naravi, pa su umjetnici česti junaci moderne proze. Glavni predstavnici moderne proze: NJEMAČKA KNJIŽEVNOST: Franz Kafka (Preobražaj, 1915., Proces, 1914.1915., objavljen 1925., Dvorac, Amerika, Pisma Mileni), Thomas Mann (Smrt u Veneciji, 1912.,Čarobna gora, 1924.) ENGLESKA KNJIŽEVNOST: Wirginia Woolf (Gospođa Dalloway, 1925.), James Joyce (Uliks, 1922.) AMERIČKA KNJIŽEVNOST: William Faulkner (Krik i bijes, 1929.) FRANCUSKA KNJIŽEVNOST: Marcel Proust (U traganju za izgubljenim vremenom, 1913.-1928.) RUSKA KNJIŽEVNOST: Mihail Bulgakov (Majstor i Margarita )

„PREOBRAŽAJ“ (1915.) Pripovijetka „Preobražaj“ (njemački Die Verwandlung) prvi je put objavljena 1915. i svakako je najslavnije Kafkino djelo uz romane „Proces“ i „Dvorac“. Postoji mnogo tumačenja te simbolične priče. SADRŽAJ Priča započinje postupkom „in medias res“ („u središte stvari“, bez uvoda), slavnom rečenicom: „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Dalje u djelu pratimo njegov neobičan život u obitelji do tragičnoga završetka kad ugiba i kao smeće završava u otpadu. Gregor je najprije pomislio da mu nedostaje sna i da su to „ludorije“. Odmah je pomislio na svoje probleme, teško zanimanje trgovačkoga putnika i na to da sve teže podnosi stalna putovanja, površna poznanstva i stresove koje mu posao nameće. Ipak ne može napustiti posao ni promijeniti način života dok ne otplati dugove svojih roditelja. Užasnuo ga je već pogled na budilicu, propustio je jedan vlak, a drugi polazi tek za petnaest minuta. Tada na vrata pokuca njegova majka. Ponovno se užasnuo kad je u svome glasu, dok joj je odgovarao, osjetio nekakvo bolno cijukanje. Ubrzo uviđa da nije tako lako izvući iz kreveta svoje preobraženo, nezgrapno tijelo velikoga kukca. Nemoćno je ležao na svojim oklopljenim leđima, a mnogobrojne tanke nožice nemoćno su se batrgale. Sve više rastu čuđenje i sumnja ukućana iza zatvorenih vrata njegove sobe, a uskoro stiže i prokurist iz njegove tvrtke da se raspita zašto Gregor nije otputovao jutarnjim vlakom. 2

Njegov dolazak natjera Gregora da se očajničkim trzajem baci iz kreveta. Uzbuđenje pred njegovim vratima sve više raste. Gregor ih pokušava umiriti, ali uviđa da mu se glas toliko promijenio da se njegove riječi nisu mogle više razumjeti. Iako je iz obzira prema roditeljima sve više želio odgoditi trenutak kad će se pojaviti pred njima, prokuristovi oštri prijekori bude u njemu profesionalnu savjest i on se očajnički, čeljustima, prihvaća otključavanja vrata. Kad su se vrata napokon otvorila, užasnuta majka pada u naručje ocu, a prokurist navrat-nanos bježi. Gregor je krenuo za prokuristom želeći mu objasniti kako i dalje namjerava savjesno obavljati svoj posao, ali otac, koji je pogrešno protumačio njegove reakcije, grubo ga štapom natjera natrag u sobu. Provlačeći se, pod prijetnjom udarca, natraške kroz tijesna vrata, Gregor se povrijedio. Tek predvečer probudio se iz teškoga sna nalik nesvjestici. Probudio ga je miris hrane koju su mu ostavili u kutu sobe, ali njegova omiljena hrana više mu opće ne prija. Pada noć i njegova (u ljudskim dimenzijama nevelika, a za kukca prostrana) soba počinje ga ispunjavati strahom. Gotovo nesvjesno zavlači se pod kanape, omanji dvosjed, i u svom novom skloništu donosi odluku da mirom i strpljivošću ublaži neprilike koje je svojim novim stanjem nanio obitelji. Sutradan ujutro sestra, koja jedina može podnijeti njegov novi izgled, primijetivši da ništa nije okusio, donosi mu razne vrste jela da ispita njegov novi ukus. Na svoje čuđenje Gregor otkriva da ne podnosi svježa jela nego samo ona zahvaćena truljenjem. Skrb o njemu u potpunosti preuzima sestra, jutrom donosi hranu, čisti i prozračuje njegovu sobu dok Gregor leži ispod kanapea zaklonjen plahtom, kako bi je poštedio pogleda na svoje tijelo. Iako mu je onemogućena svaka komunikacija s obitelji, savršeno dobro razumije o čemu se razgovara u susjednoj sobi. Tako, na svoju radost, saznaje da je otac nakon sloma svog poduzeća ipak uspio spasiti malu ušteđevinu (što je njemu zatajio), koja će pomoći obitelji da se uspravi na noge sada kada je izgubila svoga hranitelja. Sestra, koja je ostala jedini obiteljski autoritet u pitanjima koja se tiču Gregora, odlučuje da se isprazni njegova soba kako bi mu omogućili puzanje po zidovima. Osjećajući da mu oduzimaju posljednju uspomenu na njegovu ljudsku prošlost, Gregor prvi put reagira agresivno. Očajnički se ustrčao sobom pokušavajući spasiti neki od svojih dragih predmeta. Užasnuta njegovom reakcijom, majka pada u nesvijest, a otac, koji je u međuvremenu stigao kući misleći da je Gregor postao nasilan, ranjava ga bacivši na njega jabuku koja ostaje duboko zarivena u Gregorovo tijelo. Patnja i rana zbog koje Gregor teško pati urodila je ipak time da mu uvečer otvaraju vrata, kako bi iz mraka svoje sobe mogao promatrati obitelj okupljenu u dnevnoj sobi. Gregor bi s nostalgijom promatrao taj obiteljski prizor – oca, koji se ponovno zaposlio, u njegovoj služinskoj uniformi sa zlatnom dugmadi, koju ni kod kuće nije skidao, majku i sestru zabavljene šivanjem. Postupno obitelj sve više potiskuje Gregora iz svoje svijesti. Unajmili su dvorkinju, koščatu grdosiju (koja uživa vrijeđati Gregora) da obavlja najteže poslove, dok bi sestra ostatke hrane iz Gregorove sobe uvečer uklonila jednim zamahom metle. Gregor gotovo više ništa ne jede, a njegova se soba pretvara u ropotarnicu (odlagalište) u koju se bacaju svi suvišni predmeti. Roditelji uzimaju podstanare pa vrata njegove sobe i navečer ostaju zatvorena. Jedne večeri začuje se iz dnevne sobe zvuk violine. (On je prije još i štedio kako bi sestru iznenadio i omogućio joj studij na glazbenoj akademiji.) Sestra je svirala dok su četvorica stanara, okupljena oko nje, nervozno otpuhivala dimove cigareta i samo je iz pristojnosti nisu prekidali. Pa ipak, Gregoru se učini da sestra lijepo svira. Vrata njegove sobe slučajno su ostala otvorena i on je, ganut svirkom, zaboravivši na svaki obzir, polako puzao naprijed ne bi li susreo sestrin pogled. Prema njoj je osjećao beskrajnu nježnost i prisjećao se svega što je za nju planirao učiniti. Na nesreću, ugledali su ga stanari i zaprepašteno stali tražiti objašnjenje prijeteći otkazom i tužbom. Ovaj događaj pogoršao je Gregorov položaj u obitelji. Njegova voljena sestra otvoreno izjavljuje ocu kako moraju nastojati da ga se oslobode. Poražen, Gregor otpuzi natrag u svoju sobu čuvši kako se za njim okreće ključ u bravi. Te iste noći, prisjećajući se s ganućem svoje obitelji, iscrpljeni Gregor umire, ugiba. Sutradan ga nalazi dvorkinja. Na njezinu vijest da je Gregor umro, svima je laknulo. Proljeće

3

je – otac, majka i sestra, oslobođeni velikoga tereta, odlaze na izlet izvan grada. Roditelji zadovoljno promatraju bujnu i privlačnu djevojku koja će se uskoro moći dobro udati i razmišljaju o povoljnim perspektivama za budućnost koje su im se otvorile Gregorovom smrću. ANALIZA I INTERPRETACIJA Kafkina su djela pisana specifičnim simboličkim jezikom, ali to nisu jednostavne alegorije koje je lako dešifrirati. Kafka nije nikada tumačio svoje tekstove. Prevođenje značenja njegove slike svijeta samo uništava njezinu sugestivnost. Kako pripovijetka tematizira odnose unutar obitelji, može se reći da je TEMA sukob pojedinca i obitelji, a posredno i društva. Iz Kafkinih dnevnika možemo mnogo saznati o njegovoj usamljenosti i izoliranosti te o vrlo teškim i složenim odnosima s ocem čija se moćna sjenka nadvila nad čitav njegov život. Sukladno svojoj samozatajnoj naravi, krivnju za nedostatak topline i razumijevanja u tim odnosima rado je svaljivao na sebe. U kontekstu Kafkinih životnih iskustava, pripovijetka zrači razumljivom snagom osude. Osudio je svijet obitelji i čitavoga društva kao represivni mehanizam koji nemilosrdno iskorištava i uništava pojedinca, osobito one koji su stjecajem okolnosti u njezinu krugu ostali stranci. Sam je motiv preobražaja čovjeka u kukca apsurdan, a prikaz je realističan, običan i moguć, pa govorimo o strukturi paradoksa. Kafka intervenira u logiku svijeta, ono što je nemoguće, prikazuje kao moguće i čovjeku dokida ljudski oblik svodeći ga na odbojnu životinju (Gregor nije običan kukac, pravi prijevod glasio bi: gamad; on je odvratan onima koje voli i koji bi trebali voljeti njega). Gregor Samsa (samsa, češki: samac, usamljenik) gubi tjelesno i duhovno uporište, sveden je samo na duhovnu dimenziju. Njegova je usamljenost, običnost maloga čovjeka pritisnutog obvezama i nedostatkom ljubavi, povezana sa strahom, užasom i tjeskobom. On se suši i vene u nijemim očajničkim pokušajima da uspostavi normalnu komunikaciju i zadobije barem malo normalne obiteljske i ljudske ljubavi. U djelu prepoznajemo obilježja: -

nadrealizma (halucinantna vizija pretvorbe čovjeka u kukca) ekspresionizma (osjećaj straha i osamljenosti, unutarnjeg vapaja i krika) dadaizma (izvrnuta logika, nenormalno kao normalno, paradoks) egzistencijalizma (apsurd i otuđenje; pojedinac u obitelji kao i pojedinac u društvu) realizma (jasnim, jednostavnim realističnim rečenicama prikazuje događaje, opisuje likove i prostor, a pripovijeda o fantastičnim događajima).

Ništa nije motivirano, ništa nije objašnjivo i logično, čitatelja fascinira ravnodušno prihvaćanje paradoksalnih i apsurdnih činjenica. Kafka donosi zastrašujuće vjernu sliku nadolazećeg 20. stoljeća (1915. je i ratna godina): sliku otuđenog čovjeka u svijetu otuđenih ljudskih odnosa, alijenacija (otuđenost) od obitelji, prijatelja, kolega, društva, alijenacija i od sebe sama (poznata je rečenica iz njegova Dnevnika: „Živim stranije od stranca.“). Apsurdan život neosmišljene i nesigurne egzistencije, egzistencijalna osamljenost i nemoć da se nađe mjesto u društvu – to je svevremenski strah koji čovjeka čini neznatnim poput kukca. Prokurist s posla dolazi optužujući ga da i „najmanji propust izaziva najgore sumnje“ – to je kritika društva koja počiva na iskorištavanju slabijih, radnih životinja. Pripovijetka obiluje i autobiografskim motivima – Kafka je praški Židov, već i kao odrastao čovjek živio je u strahu od iznimno stroge figure autoritativnoga oca. Bio je razapet između očevih naredbi i vlastitih želja (pravnik/pisac), čak mu se miješao i u intimni život ako mu odabranica ne bi bila ortodoksna Židovka. Je li Gregorov bijeg u animalno, neprirodno, bijeg od psihičke torture u

4

svakodnevnom životu (čovjek kao radna životinja kojoj ni stotinu ruku ne bi bilo dovoljno da završi sve poslove), je li to izraz nezadovoljstva vlastitom neslobodom, nemogućnošću djelovanja, je li to nagovještaj nekog totalitarizma (Kafkino židovstvo)? Puno više od same preobrazbe, Gregora užasava kašnjenje na posao, muči ga što će mu reći šef, otac, obitelj… Ne želi ih „osramotiti“, boji se njihove ljutnje i prijezira. Obitelj dotad živi na njegov račun, on ih sve izdržava naporno radeći, tek kad radna životinja više ne može tegliti, svi naglo „ozdrave“, počinju zarađivati i, budući da im više nije potreban, njegovu smrt doživljavaju kao olakšanje. Usprkos svemu, Gregor se bori za ostatke ljudskosti u sebi (slika, radni stol, sestrino sviranje…). Postavlja se pitanje nije li Gregor Samsa (usamljenik) i prije preobrazbe živio kao kukac, i to kao prezrena gamad. Na čitatelja djeluje začudno činjenica da Gregor svoju preobrazbu doživljava kao nešto gotovo normalno, nešto što se može svakome dogoditi. On i prije nije bio ponosan i samosvjestan pojedinac – njega zabrinjava, čak i plaši, to što više ne može funkcionirati kao kotačić velikoga mehanizma, sve se mijenja i ruši kad je isključen iz svijeta u kojem je rob svakodnevnog iscrpljujućeg rada i svoje okoline koja ga nemilosrdno iskorištava. On opće više nije čovjek, sveden je na animalno, Kafka to izravno prikazuje. Nitko ga ne voli, ne razumije, ne osjeća. Drugačiji je, stranac, strano tijelo u društvu – njegova dobrota, život za druge i izniman senzibilitet samo su smetnja u okrutnom sustavu društvenih odnosa. Nema alegorije, on je za društvo postao teret, gamad koju treba ukloniti. Tako Kafka u svakodnevnicu jedne građanske obitelji unosi fantastični pomak nastojeći istovremeno svojim načinom pripovijedanja i sviješću glavnoga junaka prikazati to zbivanje u stvarnome svijetu. Upravo ta činjenica, da se groteskno i fantastično prihvaćaju kao nešto samo po sebi razumljivo, djeluje začudno i uznemirujuće ukazujući na duboke poremećaje u strukturi svijeta koji prikazuje. Gregorov život odvija se u znaku dvojnosti između fizičkog oblika i ljudske svijesti koju zadržava. Prije je svojim radom izdržavao cijelu obitelj, a sada u svojoj bespomoćnosti računa na njihovu solidarnost. Oni prema njemu osjećaju samo gađenje i strah. Gregor gubi moć govora, mogućnost komuniciranja i priliku da im objasni da u toj velikoj zatvorenoj ljušturi i dalje živi njihov sin i brat. On nijemo prati promjenu njihova odnosa prema sebi i pogoršavanje svoga položaja, osjećajući inferiornost i krivnju, gotovo odobravajući nehumane postupke kojima je izložen. Važan je trenutak u kojem se pita je li on uistinu životinja kad ga glazba (umjetnost, nešto „neproduktivno“) toliko uzbuđuje i privlači. U zvucima glazbe prepoznaje hranu za kojom je toliko čeznuo. Umjetnost kao hrana za kojom Gregor tako čezne – govori li „Preobražaj“ o odnosu umjetnika i njegove okoline, o samome Kafki kojemu je otac odredio da bude pravnik i pokušao zabraniti da bude umjetnik, je li to metafora osobne i društvene bolesti, kazna zbog nesposobnosti da odraste, posljedica potiskivanja svoje vlastite prirode ili pak tjeskobna slika obiteljske pa tako i društvene represije, pitanja su na koja je teško dati jednoznačan odgovor. Za Gregora, koji je bio rob vremena, nakon preobrazbe vrijeme je stalo, nastupa mrtvo, paralizirano vrijeme. Prostori su skučeni i tjeskobni – sobe građanskoga stana. Pripovijedanje je hladno i objektivno, opisi su čisti i jednostavni, precizni. Uočljiv je Kafkin smisao za detalje (buđenje, nožice…). Prisutne su metode retrospekcije (pogleda unatrag) i introspekcije (pogleda u nutrinu bića). Monolozi su izravni i neizravni, nižu se asocijacije i sjećanja. Groteska je dominantan stilski postupak – i na kraju Gregorova života, na komentar svoje sestre Grete da je to doista njihov Gregor, on je spreman „dobrovoljno otići“. Umire/ugiba nakon što ga je otac bijesno gađao jabukom – simbol ljubavi postaje ubojito oružje. Od svih likova, najviše ljudskosti i razumijevanja prema svima zadržao je upravo Gregor. Svi ostali važni likovi (otac, majka, pa i sestra) nemaju osnovne ljudske osobine. Kafkin svijet jest mišolovka, zamka, labirint kojim lutamo naivno uvjereni da znamo svoj put. To je opasan i hladan svijet bez sigurnosti, bez pravednosti, bez ljubavi.

5

ŠKOLSKI ESEJ – Franz Kafka: Preobrazba Pred vama je ulomak djela Franza Kafke Preobrazba. Pozorno ga pročitajte, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada zaključak). Najprije pišite na listu za koncept, a kasnije uredno prepišite na list za čistopis. Pazite na pravopisnu i gramatičku točnost. Esej treba imati 400 do 600 riječi. Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primijetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca. Ležao je na oklopno tvrdim leđima i vidio, kada bi malko podigao glavu, svoj zaobljeni, smeđi, zasvođenim ukrućenjima razdijeljen trbuh, na čijoj se visini pokrivač, koji samo što nije spuznuo na tlo, još jedva držao. Njegove mnoge prema obujmu njegova tijela jadno mršave nožice treperile su mu bespomoćno pred očima. „Što se to sa mnom dogodilo?“ pomisli. To nije bio san. Njegova zbiljska samo nešto odveć mala ljudska soba ležaše mirno između četiri dobro znana zida. Nad stolom, nad kojim bijaše rasprostrta raspakovana kolekcija uzoraka različitih tkanina – Samsa bijaše trgovački putnik – visjela je slika koju je nedavno bio izrezao iz nekog ilustriranog časopisa i stavio u zgodan pozlaćen okvir. Predstavljala je damu koja je, sa šeširom i vratnim krznom, sjedila uspravno i držala prema gledaocu težak krzneni muf, u kojem je nestala čitava njena podlaktica. Gregorov pogled usmjeri se zatim prema prozoru, i tmurno vrijeme – čulo se kako kišne kapi lupkaju po prozorskom limu – činilo ga je posve melankoličnim. „Kako bi bilo da odspavam još malko i zaboravim sve ludorije!“ pomisli, no to bijaše potpuno neizvedivo, jer se bio naviknuo da spava na desnoj strani, ali se u sadašnjem stanju nije mogao dovesti u taj položaj. Ma kako snažno da se bacao na desnu stranu, uvijek bi se iznova odnjihao u prijašnji leđni položaj. Bit će da je to i sto puta pokušavao, zatvarajući oči da ne gleda zakoprcane nožice, te je tek onda odustao kad je u boku počeo ćutjeti neki lak, prigušen bol što ga dotada još nikada nije bio oćutio. „O Bože“, pomisli, „kakvo li sam naporno zvanje izabrao! Iz dana u dan na putu. Poslovna su uzrujavanja mnogo veća nego u radnji kod kuće, a osim toga mi je nametnuta i muka putovanja, brige oko voznih redova, neredovita, loša hrana i druženje s ljudima, koje je uvijek drukčije, nikada dugo ne traje i ne postaje srdačnije. Neka vrag sve to nosi.“ Osjetio je lak svrbež gore po trbuhu, polako se na leđima gurao bliže uzglavlju da bi mogao bolje podići glavu; našao je mjesto gdje ga je svrbjelo i koje bijaše osuto sve samim bijelim točkicama, za koje nije znao što su; i htio je jednom nožicom opipati to mjesto, ali je odmah uvuče, jer ga pri dodiru prostrujiše ledeni srsi. Smjernice za pisanje • Odredite mjesto pripovijetke Preobrazba u stvaralačkom opusu Franza Kafke.

6

• Smjestite ulomak u kontekst pripovijetke. Smjestite djelo u književnopovijesno razdoblje. • Pokažite razumijevanje sadržaja pripovijetke (građa, tema). Povežite ga s Kafkinim životopisom. • Ukažite na egzistencijalnu problematiku (odnos ja – svijet, obitelj). Iznesite svoje mišljenje o tim problemima. • Objasnite alegoriju prikazanu u djelu. Povežite je s naslovom. • Uklopite Kafkinu pripovijetku u kontekst roda/književne vrste. Opišite Kafkin stil. Povežite ga s obilježjima moderne proze. • Povežite Kafkino djelo s vremenom u kojem nastaje. Povežite ga i s današnjim vremenom: uočite njegovu aktualnost. • Osmislite na temelju prethodne analize djela zaključak o svijetu koji Kafka prikazuje u svojim djelima. Povežite svoj zaključak s problemom (ili tezom) najavljenom u uvodu. Franz Kafka: Preobražaj – OPISIVAČI A Čitanje i razumijevanje teksta

20 bodova

A1 Navedena obilježja ponuđenoga teksta (književnoteorijska/književnopovijesna) - 2 2 1

pripovijetka, moderna književnost, avangarda ili elementi ekspresionizma i nadrealizma, objavljena za Kafkina života (1915.) navedena najmanje dva obilježja

A2 Prepoznati ključni sadržajni podatci – 4 4 • smješten ulomak u kontekst pripovijetke (početak) • prikazan lik Gregora Samse (otuđen život trgovačkoga putnika, odnos prema obitelji) • navedeni ostali likovi (obitelj – otac, majka, sestra) • uočen sumoran ugođaj na početku pripovijetke (tmurno vrijeme, kiša, melankolija) 3 navedena tri obilježja 2 navedena dva obilježja 1 navedeno jedno obilježje A3 Opisana problematizacija odlomka – 6 6 • objašnjen motiv preobrazbe - alegorija (čovjek bez vrijednosti – kukac) • naveden odnos obitelji prema Gregoru (prije i poslije preobrazbe) • uočen predratni motiv (čovjek bez vrijednosti) • aktualnost djela: odnos prema drugom čovjeku samo na temelju pojavnosti (izgleda) • izneseno svoje mišljenje 5 navedeno 5 obilježja 4 navedena 4 obilježja 3 navedeno 3 obilježje 2 navedena 2 obilježja 1 navedeno 1 obilježje A4 Tvrdnje potkrijepljene citatom/parafrazom – 4 4 3 2

navedene barem četiri tvrdnje potkrijepljene citatom ili parafrazom navedene barem tri tvrdnje potkrijepljene citatom ili parafrazom navedene barem dvije tvrdnje potkrijepljene citatom

7

1 0

navedena jedna tvrdnja potkrijepljena citatom nema citata ni parafraza, samo prepričava sadržaj

A5 Pokazano razumijevanje teksta – 4 4 • egzistencijalna tematika, autobiografski elementi (odnos s ocem) • otuđenost: stvarno nepoznavanje drugoga čovjeka • uočen odnos ja – obitelj • uočen odnos ja – društvo • ukazano na problem pojedinca u suvremenom svijetu • uočena obilježja stila: detaljiziranje, paradoks, magijski realizam, elementi sna, kafkijanska atmosfera 3 2 1

pokazan odnos ja – obitelj, ali bez problematizacije ja - svijet samo prepričavanje sadržaja, bez objašnjavanja aktualnosti teme površno naznačen sadržaj

B Pisano izražavanje

6 bodova

B1 Sadržajno i grafički oblikovano u tri dijela – 3 3 2 1 0

sadržajno oblikovano u tri dijela, to prati i grafički izgled nema grafičke podjele u tri dijela, ali se sadržajno prepoznaju grafički u tri dijela, a sadržaj to prati djelomično nema ni sadržajne ni grafičke podjele

B2 Smisleno povezan tekst – 2 2 1 0

smisleno posve povezan tekst smisleno djelomično povezan tekst veze između dijelova teksta tek su sporadične

B3 Odabran prikladan rječnik i stil – 1 1 0

posve prikladan rječnik i stil povremeno ili rijetko prikladan rječnik i stil

C Uporaba hrvatskoga jezika

14 bodova

C1 Jasno i točno oblikovane rečenice – 4 4 3 2 1 0

vrlo jasno i točno oblikovane rečenice jasno i prilično točno oblikovane rečenice uglavnom jasno i djelomično točno oblikovane rečenice povremeno jasno i djelomično točno oblikovane rečenice ozbiljni propusti u oblikovanju rečenica

C2 Pravopisna točnost – 5 5 4

posve točno napisan tekst (dopuštene 1 – 2 manje pogrješke ili propusti) uglavnom točno napisan tekst (najviše 3-4 pogrješke na svakoj razini: slova, znakovi, riječi te

8

3 2 1 0

pokoji propust) uglavnom točno napisan tekst (najviše 5 – 6 pogrješaka na svakoj razini; ima propusta) djelomično točno napisan tekst (pogrješke na svim razinama, veći broj propusta) donekle točno napisan tekst (sustavne pogrješke na većini ili na svim razinama, neke u čestim riječima) rijetko točno napisan tekst (sustavne i ozbiljne pogrješke na svim ili većini razina)

C3 Gramatička točnost – 5 5 4 3 2 1

gramatički točno (iako ima nekoliko manjih propusta; 1 – 2 pogrješke) gramatički točno (najviše 3 – 4 pogrješke) uglavnom je točno (najviše 5-6 pogrješaka) ima većih gramatičkih pogrješaka donekle je točno, vrlo ozbiljne pogrješke, ali nisu u velikom broju

9