Europska_monetarna_unija[1]

SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU U OPATIJI

˝EUROPSKA MONETARNA UNIJA˝ SEMINARSKI RAD

OPATIJA 2008. godina

SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU U OPATIJI

˝EUROPSKA MONETARNA UNIJA˝ SEMINARSKI RAD

OPATIJA Studeni, 2008. godina

SADRŽAJ UVOD......................................................................................III KRATKA POVIJEST MONETARNE UNIJE.........................................1 EUROPSKI MONETARNI SUSTAV..................................................4 1.1 Konačni koraci ka europskom monetarnom sustavu.............4 1.2 Ugovor iz Maastrichta........................................................5 1.3 Institucije Europske unije...................................................6 MEĐUNARODNO ZNAČENJE EURA................................................7 EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA....................................................8 1.4 Euro.................................................................................9 1.5 Kalendar uvođenja eura...................................................10 1.6 Javne financije i EMU........................................................12 ZAKLJUČAK..............................................................................13 POPIS KORIŠTENE LITERATURE.................................................14

II

UVOD Ekonomska i monetarna unija naziv je procesa harmoniziranja ekonomskih i monetarnih politika država članica EU s ciljem uvođenja zajedničke valute - eura. Osnovi cilj i svrha ovog seminarskog rada je upoznavanje i predstavljanje Europske monetarne unije. Odnosno prikazati značaj i važnost Europske monetarne unije, odnosno Europske unije u današnjem gospodarstvu. Pri izradi seminarskog rada korištene su sljedeće metode znanstvenog istraživanja: metoda deskripcije, metoda kompilacije, metoda komparacije, metoda analize i sinteze te metoda indukcije i dedukcije. Rad je podijeljen u četiri poglavlja. U prvom poglavlju daje se kratak pregled povijesti Europske monetarne unije, zatim slijedi drugo poglavlje u kojem se predstavlja europski monetarni sustav i važnost Ugovora iz Maastrichta. Treće poglavlje analizira međunarodno značenje eura, dok se u posljednjem četvrtom poglavlju predstavlja Europska središnja banka i euro.

III

KRATKA POVIJEST MONETARNE UNIJE Monetarna integracija zemalja EU u mnogim je svojim aspektima specifična u odnosu na integraciju ostalih područja njihovih gospodarstava. Prvo, dok je u ostalim područjima bio prisutan gotovo konstantan napredak koji povremene krize nisu uspijevale obrnuti te se ona relativno brzo skidana s „jelovnika“ europskih institucija, monetarna je integracija više puta doživjela neuspjeh. Nacionalne su vlasti tako vrlo često držale uzde svojih monetarnih politika te su je ponekad koristile kao izrazito nacionalistički instrument „ratovanja“ s ostalim članica. Ekonomska i monetarna unija (eng. Economic and Monetary Union - EMU) naziv je procesa harmoniziranja ekonomskih i monetarnih politika država članica EU s ciljem uvođenja zajedničke valute - eura. EMU je uređena Ugovorom iz Mastrichta.1 Monetarna unija je najviši stupanj u procesu ekonomske integracije više država. Teorija dijeli razvoj regionalnih ekonomskih integracija u nekoliko faza.2 Najniža faza je stvaranje zone slobodne trgovine između zemalja članica integracije, koja uglavnom podrazumijeva ukidanje trgovinskih zapreka na promet robom. Druga je faza stvaranje carinske unije između članica integracije. Uz ukidanje carinskih zapreka na promet robe između članica, carinska unija podrazumijeva i usvajanje zajedničke carinske stope na uvoz iz trećih zemalja, što pak podrazumijeva i stvaranje zajedničkog uvozno-izvoznog režima prema trećim zemljama. Treća je faza ekonomske integracije stvaranje zajedničkog tržišta (ili kako se još naziva, jedinstvenog ili unutarnjeg tržišta). Ono podrazumijeva prostor unutar kojeg se slobodno kreću roba, usluge, kapital i ljudi. Tržišta više zemalja spajaju se na način koji ih približava pojmu unutarnjeg tržišta jedne zemlje. Četvrta i najviša faza ekonomske integracije podrazumijeva stvaranje ekonomske i monetarne unije između zemalja članica, a to znači prenošenje nadležnosti u odlučivanju o ekonomskoj i monetarnoj politici s nacionalne na zajedničku, nadnacionalnu razinu. Monetarna unija se može ostvariti i bez postojanja prave ekonomske unije, uz uvjet da postoji dovoljan stupanj koordinacije ekonomskih politika između zemalja sudionica. 1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_unija#Ekonomska_i_monetarna_unija (10.11.2008.) 2 Vuković, I., Europska ekonomija, Dalmatina d.o.o., Zagreb, 2003., str. 88.

1

Uvođenjem zajedničke valute, eura, na području EU početkom 1999. godine u bezgotovinskom, te 2002. u gotovinskom obliku, učinjen je veliki korak prema stvaranju jedinstvenog europskog gospodarstva. Plan stvaranja zajedničkog europskog gospodarstva počeo je stvaranjem zajedničkog tržišta, nastavlja se uvođenjem zajedničke valute, a ideja je da se nastavi daljnjim harmoniziranjem propisa koji reguliraju funkcioniranje internog tržišta. Već 1970. godine je izrađeno tzv. Warnerovo izviješće prema kojem bi se stvaranje europske ekonomske i monetarne unije trebalo odvijati u tri faze tijekom razdoblja od deset godina. Ali, politička želja država članica da ostvari takvu Uniju, spotiče se o posljedice prve naftne krize i gubi svoj prvotni zamah. 1972. godine osnovan je Europski valutni sustav, poznat pod imenom »monetarna zmija«. 1974. godine, Vijeće prihvaća odluku koja se odnosi na visok stupanj konvergencije valuta u Zajednici. Prihvaćena je i direktiva o stabilnosti, rastu i potpunom zapošljavanju. Međutim, rastuća ekonomska nestabilnost podriva polako temelje na kojima je počivao ovaj sustav: francuski franak, britanska funta i talijanska lira napustili su valutni savez nazvan »zmija«. Jedanaest zemalja Europske unije ušlo je na početku 1999. godine u Europsku monetarnu uniju (EMU). To su: Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Portugal, Finska, Austrija i Irska, koje tvore takozvani Eurolend. Kasnije im se pridružila i Grčka koja jedina na početku nije u biti uspjela zadovoljiti Maastrichtske kriterije. Danska i Velika britanija su imale takozvanu opt-out klauzulu po kojoj mogu same odlučiti žele li ući u EMU odnosno kada to žele, dok je Švedska izabrala da formalno ne ispuni Maastrichtske kriterije ne uključivanjem u Exchange Rate Mechanism europske unije, iako je mogla održavati tečaj unutar fluktuacijskih margina tečajnog sustava nakon njihova proširenja 1993. godine. Drugim riječima, Velika britanija, Danska i Švedska su politički odlučile ne sudjelovati u EMU od njezinog samog početka. Budući da je EMU najznačajniji događaj u međunarodnih financijama još od stvaranja Brettonwoodskog sporazuma, jasno je da će imati značajan utjecaj na druge zemlje, a ne samo članice Eurolenda. Različite su razine značenja koje će EMU imati na različite grupacije zemalja u svijetu. Prema snazi utjecaja EMU na njih zemlje je moguće podijeliti na sljedeći način:3 3

Prilagođeno prema: Vuković, I., Europska ekonomija, Dalmatina, Zagreb, 2003., 261. – 263. str.

2

 „in“ zemlje EU, odnosno zemlje Eurolenda na koje će EMU imati najveći utjecaj već u kratkom roku.  „pre-ins“ zemlje EU, odnosno zemlje EU koje nisu ušle u EMU, na koje EMU ima relativno manji, ali vrlo važan utjecaj u kratkom roku i velik utjecaj u srednjem roku kad se očekuje da i same postanu članice EMU.  Tranzicijske zemlje srednje i istočne Europe (CIE) koji su kandidati da u idućih desetak godina uđu u EU/EMU, kao i zemlje CFA zone zbog vezanosti na francuski franak.  Sve ostale zemlje na koje će EMU imati relativno manji račun, iako znatan utjecaj u kratkom roku, koji će se postupno povećati (među ovim zemljama najznačajniji će učinak imati EMU, vjerojatno SAD zbog uloge dolara u međunarodnim financijama).

3

EUROPSKI MONETARNI SUSTAV Na zasjedanju Europskog vijeća 6. i 7. srpnja 1978. godine u Bremenu, poglavari država ili čelnici vlada, odlučili su osnovati Europski monetarni sustav, koji je stupio na snagu 13. ožujka 1979. godine.4 Osnivanje Europskog monetarnog sustava bilo je uspješno otvaranje puta ka ostvarenju monetarne stabilnosti u Europi koja je pogodovala boljem ekonomskom rastu i investicijama. Europski monetarni sustav zasnovan je na tri glavna elementa:  ECU: zamišljen kao središnji element sustava, definira se kao košarica svih valuta Europske unije;  mehanizmi tečajeva i intervencije: svakoj pojedinoj valuti dodjeljuje se osnovni tečaj prema ECU-u. Među valutama stvara se »mreža međusobnih tečajeva«. Do kolovoza 1993. godine bili su dopušteni rasponi odstupanja od 2,25% (ili iznimno do 6%) od osnovnog tečaja. Od tada je prag odstupanja povećan za 15%, uslijed jakih poremećaja na valutnim tržištima;  kreditni mehanizmi: središnje banke su zadužene intervenirati u neograničenim iznosima čim jedna valuta stigne ili prestigne »prag odstupanja« od 15%. Europski monetarni sustav je odigrao važnu ulogu pri stvaranju stabilnog monetarnog područja u Europi. Ipak, on nije ostvario sve svoje mogućnosti: više zemalja nije pristupilo mehanizmu, a neke sudjeluju na osnovi većih odstupanja od dopuštenih. Nedostatak dostatne konvergencije proračunskih politika stvorio je napetosti, dok su neke devalvacije vodećih nacionalnih valuta svojedobno uzdrmale jedinstvenost zajedničkog tržišta.

1.1 Konačni koraci ka europskom monetarnom sustavu U procesu uklanjanja zapreka slobodnom kretanju ljudi, roba, kapitala i usluga, kao i u stvaranju jedinstvenog tržišta, nužnost uvođenja jedinstvene valute se vrlo brzo pokazala opravdanom.

4

Vuković, I., Europska ekonomija, Dalmatina, Zagreb, 2003., str. 278.

4

Na osnovi izvješća koji je podnio predsjednik Komisije Jacques Delors, Europsko vijeće je u Madridu u lipnju 1989. godine ustanovilo opća načela za stvaranje Ekonomske i monetarne unije: uvođenje jedinstvene valute je proces koji se sastoji od nekoliko faza, a prva je trebala započeti 1. srpnja 1990. godine. Tijekom prvog razdoblja države članice bi trebale izraditi »konvergencijske programe« s ciljem zbližavanja i poboljšavanja svojih ekonomskih potencijala što bi omogućilo utvrđivanje čvrstih tečajnih odnosa među valutama.

1.2 Ugovor iz Maastrichta Ugovorom potpisanim u Maastrichtu, 7. veljače 1992. godine, ostvarenju zajedničke jedinstvene valute dat je novi zamah. Ugovor dijeli proces ostvarenja jedinstvene valute u tri etape.5 Kriteriji prijelaza u treću etapu su napravljeni kako slijedi:  stabilnost cijena: stopa inflacije ne smije prelaziti 1,5% iznad prosječne stope inflacije triju država članica sa najmanjom inflacijom;  kamatne stope: prosječna dugoročna nominalna kamatna stopa ne smije biti viša od 2% iznad stope izračunate kao prosjek triju zemalja sa najmanjom stopom;  deficiti: budžetarni deficiti trebaju biti blizu ili ispod 3% društvenog proizvoda;  zaduženost: javna zaduženost mora biti ispod 60% bruto društvenog proizvoda  stabilnost valute: nacionalna valuta ne smije devalvirati u prethodne dvije godine i mora se nalaziti unutar tečajnih raspona utvrđenih Europskim monetarnim sustavom (± 2,25%). Druga faza ka Europskom monetarnom sustavu koja je otpočela 1. siječnja 1994. godine, predstavlja prijelazno razdoblje. Tijekom ovog razdoblja pojačani su napori za ostvarenje konvergencije. Osnovan je Europski monetarni institut sa sjedištem u Frankfurtu. Zadatak Instituta je ojačavanje koordinacije monetarnih politika, promicanje upotrebe ECU-a i vršenje priprema za osnivanje Europske središnje banke. Europsko vijeće je na sastanku u Madridu 15. i 16. prosinca 1995. godine »krstilo« buduću europsku valutu »euro« i odredilo tehnički način uvođenja eura.

5

Vuković, I., Europska ekonomija, Dalmatina, Zagreb, 2003., str. 92.

5

Treća faza započinje 1. siječnja 1999. godine. Ministri financija Petnaestorice su u svibnju 1998. godine uspostavili, na osnovi izviješća koja je pripremila Komisija i Europski monetarni institut, popis zemalja koje ispunjavaju uvjete za prijelaz na jedinstvenu valutu. Komisija smatra da će, s obzirom na ekonomska predviđanja za budućnost, većina država članica ispuniti uvjete za uvođenje eura 1. siječnja 1999. godine.6 Vijeće koje ujedinjuje čelnike zemalja i vlada država članica će potvrditi kvalificiranom većinom, ali tek nakon što dobije očitovanje Parlamenta, koje države članice ispunjavaju uvjete koji su potrebni za uvođenje jedinstvene valute. Na samom početku treće faze osnovati će se Europska središnja banka. Tada će se i odrediti čvrsti tečajni odnosi među valutama. Banka će djelovati neovisno od nacionalnih vlada i upravljati će monetarnom politikom svih država članica koje se pridružuju jedinstvenoj valuti. Države članice koje ne budu ušle u skupinu zemalja koje prihvaćaju Euro, pridružiti će se ovoj skupini čim to budu dopuštali njihovi gospodarski rezultati, ili nakon donošenja odgovarajuće političke odluke.

1.3 Institucije Europske unije Za ekonomsku i monetarnu politiku u EU zadužene su sljedeće institucije: 

Europska komisija: Opća uprava za ekonomska i financijska pitanja, povjerenik Joaquín Almunia,



Europski parlament: Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku,



Vijeće EU: Vijeće za ekonomska i financijska pitanja,



Europski Ombudsman - institucija zadužena za zaprimanje i rješavanje prigovora građana EU na loše upravljanje institucija i tijela Europske zajednice,



Europska investicijska banka (EIB) i Europski investicijski fond (EIF) - njihov je cilj omogućiti uravnoteženi razvoj financiranjem kapitalnih projekata te pružiti podršku osnivanju, rastu i razvoju malog i srednjeg poduzetništva.

6

Ibidem, str. 93.

6

MEĐUNARODNO ZNAČENJE EURA Stvaranje zajedničke valute u dvanaest zemalja EMU-a motivirano je prije svega unutarnjim čimbenicima. No, zbog njegove veličine, Euro nije jedinstven događaj samo za gospodarstva zemalja EU već i za svjetsko gospodarstvo. S obzirom na njegove razmjere, taj se događaj smatra najvažnijim u međunarodnom monetarnom i financijskom sustavu u razdoblju od raspada Brettonwoodskog sustava početkom 1970-ih.7 Očekivanja rasta potražnje za Eurom uoči samog njegova uvođenja 1999. godine, generirana najavljenim rastom uloge koju će Euro igrati na svjetskoj pozornici u odnosu na pojedine valute što ih je zamijenio, uzrokovala su predviđanja porasta njegove vrijednosti odmah nakon uvođenja. Nekoliko je faktora dovelo do odstupanja od scenarija koji je najavljivala većina ekonomista. Zanemaren je utjecaj neizvjesnosti te nije uzeto u obzir da ESB još nije uspjela stvoriti čvrstu antiinflacijsku reputaciju, za što je potrebno određeno vrijeme tijekom kojega će se tržišta upoznati s obrascima njezinih ponašanja. Međunarodna uloga određene, u svjetskim razmjerima dominantne, valute proizlazi iz funkcija koje novac i inače obavlja u svakom gospodarstvu. To su funkcije mjere vrijednosti, sredstva razmjene i pričuve vrijednosti. Pojednostavljeno, svjetsko gospodarstvo u kojem bi postojao velik broj nacionalnih gospodarstava s vlastitim valutama, a bez „svjetske“ valute, u velikoj je mjeri nalik na gospodarstvo u kojem prevladava robna razmjena. Velik broj valuta stvorio bi probleme u istraživanju cijena jer bi cijene različite robe bilo potrebno korigirati u velikom broju valuta. Preuzimanje funkcija svjetske valute nosi znatne koristi u raznim oblicima, od izravnih financijskih transfera do mogućnosti eliminacije tečajnih fluktuacija, odnosno tečajnog rizika. No s druge strane ta pozicija i nije toliko idilična jer izdavatelj svjetske valute mora brinuti i o stabilnosti svjetskog monetarnog sustava, koji bi u slučaju zlouporabe ili pretjeranog iskorištavanja pogodnosti mogao biti ugrožen.

7

Vujčić, B., EURO Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedia, Zagreb, 2003., str. 19.

7

EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA Europska središnja banka (skraćeno ESB) osnovana je prema Ugovoru o Europskoj uniji, središnja je institucija monetarnog sustava Europske unije. Europska središnja banka nužna je institucija europske monetarne unije sa zadatkom da održava stabilnost europske valute - eura i nadzire količinu novca u optjecaju. Sjedište Europske središnje banke u Frankfurtu.8 Ima slične ovlasti koje ima njemačka Bundesbanka, što znači iznimno visoku neovisnost u pitanjima europskog novca. Kao središnja banka cijelog sustava EU ima punu pravnu osobnost i pravo donošenja obvezujućih oduka, te neovisnost od institucija Unije i njenih članica. Jean-Claude Trichet je predsjednik ESB od 2003. godine. Tijela ESB su:9 

Izvršni odbor kojeg čine Predsjednik ESB, potpredsjednik i četiri člana, izabranih od strane predsjednika država i vlada država članica euro-zone. Njihov mandat traje osam godina. Izvršni odbor je odgovoran za provođenje monetarne politike koje utvrđuje Upravljačko vijeće i za davanje uputa nacionalnim središnjim bankama.



Upravljačko vijeće je najviša odlučujuća instanca ESB-a. Sastoji se od šest članova Izvršnog odbora i guvernera 15 središnjih banaka euro-zone. Predsjedava mu predsjednik ESB-a. Zadaća je Vijeća utvrđivanje monetarne politike eurozone.



Glavno vijeće sastoji se od Predsjednika ESB-a, potpredsjednika i guvernera nacionalnih središnjih banaka svih država članica Europske unije. Glavno vijeće ima savjetodavnu i informacijsku ulogu, te ocjenjuje sposobnost za pristupanje euro-zoni.

Upravljačko vijeće jedino je ovlašteno za emisiju novčanica u okviru Unije.

8 9

http://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_sredi%C5%A1nja_banka (10.11.2008.) Ibidem

8

1.4 Euro Euro (simbol: €) je ime jedinstvene europske valute koja se od siječnja 2008. koristi u 15 država tzv. Eurozone: Austrija, Belgija, Cipar, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Malta, Portugal, Slovenija i Španjolska. Osim ovih država euro je od samog početka u službenoj uporabi i u Monaku, San Marinu i Vatikanu. Euro je jedinstvena valuta koju je 1. siječnja 1999. godine prihvatilo 12 država članica Europske unije (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska) radi potpunog ukidanja nacionalnih valuta. Danska i Velika Britanija koristile su pravo ostajanja izvan euro područja (prema Ugovoru iz Maastrichta), a Grčka i Švedska formalno nisu zadovoljile kriterije konvergencije do spomenutog datuma. Grčka je, zadovoljivši navedene kriterije, ušla u euro područje 2001. godine, dok je Švedska i dalje izvan euro područja s obzirom na to da su njezini građani na referendumu dva puta odbili prihvaćanje jedinstvene valute. Uvođenje eura kao jedinstvene valute u Europskoj uniji treća je faza stvaranja Ekonomske i monetarne unije. Novčanice i kovanice eura puštene su u optjecaj 1. siječnja 2002. godine, dok je potpuna zamjena nacionalnih valuta obavljena krajem veljače 2002. godine. 1. siječnja 2007., kao prva od zemalja koje su u Europsku uniju ušle 2004. godine, zajedničku je valutu uvela Slovenija. Ove godine, 1. siječnja 2008. jedinstvenu europsku valutu uvele su Cipar i Malta, dok će sljedeće godine 1. siječnja 2009. godine Euro uvesti Slovačka. Češka Republika će uvesti za najviše 4 godine novu valutu - euro. Osim Češke, euro bi trebale uvesti i Estonija, Mađarska za najviše 4 godine, a predviđa se da će to biti za 1,5 do 2 godine. Letonija, Litva, Poljska i Slovačka bi trebale nešto kasnije zbog problema u ekonomiji koja nije stabilna kao u navedenim državama.10 Velika Britanija, kako se zasada pretpostavlja, će euro uvesti 2010. godine.11 Za Norvešku, Švicarsku ili Island, ako uđu u Europsku uniju, uvođenje eura uopće neće biti problem, i neće trebati čekati 2 godine od ulaska u EU da bi ga uvele, kao Letonija, Slovačka, Poljska itd., zbog visokog standarda i stabilne ekonomije.

10 11

http://hr.wikipedia.org/wiki/Euro (10.11.2008.) Ibidem

9

EU predviđa da bi Rumunjska, koja je 2007. ušla u EU, trebala uvest euro tek 4-5 godina nakon ulaska, za razliku od ostalih država, zbog niskog standarda. Slično se očekuje i za Bugarsku.12 Uvevši euro, sve države članice biti će povezane dinamičnim i jednim od najjačih gospodarskih krugova na svijetu.

1.5 Kalendar uvođenja eura 10. prosinca 1991.  potpisivanje Ugovora o Europskoj uniji  donesena odluka o stvaranju monetarne unije; prihvaćeno 5 načela konvergencije 1. siječnja 1994.  druga faza ostvarenja Europske monetarne unije (razdoblje tranzicije)  osnivanje Europskog monetarnog instituta u Frankfurtu  jačanje mjera za koordinaciju ekonomskih politika na europskoj razini  borba protiv prekomjernih deficita; politika ekonomske konvergencije država članica  neovisnost središnjih nacionalnih banaka 16. prosinca 1995.  zasjedanje Europskog vijeća u Madridu  prihvaćanje naziva "Euro";  utvrđenje tehničke provedbe uvođenja eura i kalendara prijelaza na jedinstvenu valutu 14. prosinca 1996.  zasjedanje Europskog vijeća u Dublinu  prihvaćanje sporazuma o budžetarnoj stabilnosti i uravnoteženom ekonomskom rastu  pravni status eura 16. lipnja 1997. 12

Ibidem

10

 zasjedanje Europskog vijeća u Amsterdamu  potvrda sporazuma o budžetarnoj stabilnosti i uravnoteženom ekonomskom rastu  prihvaćanje odredbi o pravnom statutu eura  rezolucija o Europskoj monetarnoj uniji (multilateralni nadzor). Razjašnjeni Članci 109 i 109b (politika valutnih tečaja i predstavljanje Unije na međunarodnoj razini) 1. i 2. svibnja 1998.  Europsko vijeće određuje popis država koje uvode jedinstvenu valutu na osnovi kriterija konvergencije  traženo je očitovanje Europskog parlamenta  uspostavljeni su čvrsti valutni tečajevi 1998.  Uspostavljena Europska središnja banka, imenovan njezin izvršni odbor, započelo štampanje novca. 1. siječanj 1999.  treća faza Europske monetarne unije  euro postaje pravno valjanom valutom  banke i poduzeća prelaze na poslovanje eurom 1. siječanj 2002.  Euro se uvodi (novčanice i kovanice ulaze u opticaj) Budućnost eura u velikoj mjeri ovisi o tome gdje će se povući linija između valuta koje će fluktuirati prema euru i valuta koje će vezati svoju vrijednost uz euro ili čak cirkulirati usporedno s eurom izvan EU. Radi se o simultanom rješenju: što euro bude stabilniji u odnosu na druge slobodne valute, to će broj valuta vezanih uz euro biti veći. Pritom će odnos između eura i američkog dolara odigrati presudnu ulogu u godinama koje dolaze.

11

1.6 Javne financije i EMU Pakt o stabilnosti i rastu (Stability and Growth Pact - SGP) instrument je osiguravanja proračunske discipline u EMU. Usvojen je 1997. godine i utvrđen uredbama o fiskalnoj disciplini Ugovora o EZ-u (čl. 99 i čl. 104). Provedba je započela 1. siječnja 1999. godine. Njima se uređuje da srednjoročni ciljevi proračunskih politika država članica budu "blizu ravnoteže ili u višku" koji će državama članicama omogućiti da proračunski deficit održavaju u granicama od 3% BDP-a. Za slučaj kršenja tog pravila propisane su kazne i pokreće se procedura prekomjernog proračunskog deficita.

12

ZAKLJUČAK

13

POPIS KORIŠTENE LITERATURE

1. Vujčić, B., Euro – Europska monetarna unija i Hrvatska, Masmedia, Zagreb, 2003. 2. Vuković, I., Europska ekonomija, Dalmatina, Zagreb, 2003. Ostali izvori: 1. http://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_unija#Ekonomska_i_monetarna_unija (10.11.2008.) 2. http://www.croatia-lobbying.org/pdf/EU%20u%2010%20lekcija.pdf (10.11.2008.) 3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Europska_sredi%C5%A1nja_banka (10.11.2008.) 4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Euro (10.11.2008.) 5. http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=81 (10.11.2008.)

14