EURO, Europska Monetarna Unija i Hrvatska

SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

PAULINO BUKVIĆ EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska SEMINARSKI RAD

OPATIJA, 2011.

2

SVEUČILIŠTE U RIJECI FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska SEMINARSKI RAD

Kolegij: Osnove izrade pisanog djela

Student: Paulino Bukvić

Mentor: prof. dr. sc. Zoran Ivanović

Matični broj: 20642/09 Smjer: Menadžment događaja i slobodnog vremena

Opatija, siječanj 2011.

3

SADRŽAJ 1. RAČUN DOBITI I GUBITKA KAO IZVOR FINANCIJSKIH INFORMACIJA....................6 ANALIZA FINANCIJSKOG POLOŽAJA....................................................................................13 Komparativna financijska analiza..................................................................................................13 LITERATURA...............................................................................................................................17 RAZVOJNA ANALIZA KRETANJA IMOVINE........................................................................10 Utvrđivanje konačnog dobitka..........................................................................................................7 UVOD...............................................................................................................................................5 ZAKLJUČAK.................................................................................................................................16

4

UVOD

U ovom seminarskom radu riječ je o euru kao valuti i europskoj monetarnoj uniji i Hrvatskoj. Uvođenjem zajedničke valute, eura, na području EU početkom 1999. godine u bezgotovinskom, te 2002. u gotovinskom obliku, učinjen je velik korak prema stvaranju jedinstvenog europskog gospodarstva. Plan stvaranja zajedničkog europskoh gospodarstva počeo je stvaranjem zajedničkog tržišta, nastavlja se uvođenjem zajedničke valute, a ideja je da se nastavi daljnjim harmoniziranjem propisa koji reguliraju funkcioniranje internog tržišta. Jedanaest zemalja Europske unije ušlo je na početku 1999. godine u Europsku monetarnu uniju (EMU). To su: Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Portugal, Finska, Austrija i Irska, koje tvore takozvani Euroland. Kasnije im se pridružila Grčka koja jedina na početku nije uspijela zadovoljiti Maastrichtske kriterije. Danska i Velika Britanija su imale takoznu opt-out klauzulu po kojoj mogu same odlučiti žele li ući u EMU odnosno kad to žele, dok je Švedska izabrala da formalno ne ispuni Maastrichtske kriterije neuklučivanjem u Exchange Rate Mechanism Europske unije, iako je mogla održavati tečaj unutar fluktuacijskih margina tečajnog sustava nakon njihova proširenja 1993. godine. Drugim riječima, Velika Britanija, Danska i Švedska su politički odlučile ne sudjelovati u EMU od njezinog samog početka. Znanstvene metode koje su korištene u seminarskom radu su induktivna i deduktivna znanstvena metoda, metode analize i sinteze, metode generalizacije i specijalizacije, metode dokazivanja, matematičke metode, statističke metode, metode brojenja, metoda promatranja, povijesna metoda, empirijska metoda, teorija sustava kao metoda. Svrha i cilj pisanja ovog djela je da se kroz zadanu temu primjeni znanje o izradi pisanog djela, te razradi sama tema koju ćemo kasnije izlagati. Seminarski rad se sastoji od dva tri glavna naslova od kojih prvi ima tri podnaslova, a drugi i treći po dva podnaslova. U prvom djelu govori se o isntitucionalnim i ekonomskim apektima europske Monetarne unije. Taj dio sastoji se od tri podnaslova, prvi podnaslov govori o nastanku europske Ekonomske i monetarne unije, drugi govori o koristima i troškovima europske Monetarne unije, dok treći govori o odnosu eura i Hrvatske. Prvi dio seminara je samo uvod u zadanu temu kako bismo što bolje razumjeli ono što slijedi. Drugi naslov govori o euru i financijskim tržištima. Taj, drugi, dio sastoji se od dva podnaslova. Prvi podnaslov govori o TARGET-u i klirinškim kućama. Drugi podnaslov govori o novčanom tržištu. Treći dio govori o budućnosti eura, sastoji se od dva podnaslova od kojih prvi govori o valutama kako se rađaju i umiru, a drugi o budućnosti eura u Hrvatskoj. Tema ovog seminarskog rada je zanimljiva je uz pomoć literature bilo ju je lako pisati.

5

1. EUROPSKA MONETARNA UNIJA - INSTITUCIONALNI I EKONOMSKI ASPKETI

Monetarna intergracija zemalja EU u mnogim je svojim aspektima specifična u odnosu na integraciju ostalih područja njihovih gospodarstava. Prvo, dok je u ostalim područjima bio prisutan gotovo konstantan napredak koji povremene krize nisu uspijevale obrnuti te su ona relativno brzo skidana s „jelovnika” europskih institucija, monetrana je integracija više puta doživjela neuspjeh. Nacionalne su vlasti tako vrlo često držale uzde svojih monetarnih politika te su je ponekad koristile kao izrazito nacionalistički instrument „ratovanja” s ostalim članicama. Također, u mnogim pitanjima divergentne, europske su zemlje tijekom posljednjih trideset godina često odabirale radikalno različite uloge monetarnim vlastima. Zbog svih tih razloga u pojedinim trenucima dovršenje monetarne unije činilo malo izglednim Monetarno približavanje europskih zemalja bilo je čest predmet akademskih rasprava, ali i visoke politike. Njihov odnos je, naravno, bio zamršen tako da su ponekad akademska riješenja bila primjenjena u praksi, ali je i snažan nacionalni interes dugo prkosio akademskim argumentima. U tom pogledu ostaje otvoreno pitanje hoće li definitivno izvlačenje monetarne politike iz ruku nacionalnih središnjih banaka u potpunosti slomiti utjecaj koji je nacionalna politika imala na monetarna pitanja?

1.1. Kako je nastajala europska Ekonomska i monetarna unija? Stvaranje europske Ekonomske i monetarne unije (EMU) utemeljeno je na idejama o povezivanju i suradnji europskih zemalja, čiji se suvremeni počeci pojavljuju poslije okončanja Drugog svjetskog rata. Jedan od začetnika ideje o ujedinjenju Europe, britanski premijer W. Churchill, svojom je vizijom državnika, sudionika Drugog svjetskog rata, uvidio značenje europskog zajedništva u okvirima novih svjetskih odnosa. Prvi značajan dogovor i formalne oznake jačeg ekonomskog povezivanja europskih zemalja 1 nalaze se u Schumanovoj deklaraciji iz 1950. godine. Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova, predložio je povezivanje Francuske i Njemačke u području industrije ugljena i čelika, koje će ostati otvoreno i ostalim europskim državama. Zagovornici čvršćeg povezivanja između europskih zemalja od samog su početka naglašavali kako je ono nužno za stvaranje preduvjeta budućeg suživota te stabilnog rasta i razvoja. Proces intergracije, tada započet, tekao je ponajprije u pravcu stvaranja jedinstvenog gospodarskog područja, dok je napredak u stvaranju političke unije odgođen za budućnost. Taj je put u proteklih pola stoljeća bio označen raznim preprekama koje su nekad svladavane s više, a ponekad manje uspjeha. Prvi formalni oblik međudržavnog povezivanja bio je osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik 1951. godine. Ona je prvi ugovorni oblik povezivanja kojim se realiziraju zahtjevi postavljeni u Schumanovoj deklaraciji. Svaki idući sporazum bio je korak 1

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 39

6

bliže ostvarenju cilja ekonomske unije, koji je tekao u nekoliko intefrativnih stupnjeva. Tijekom tih stupnjeva uklanjala su se ograničenja slobodnom kretanju ljudi, robe, usluga i kapitala. 2

Važan korak u europskom povezivanju učinjen je 1963. godine objedivanjem svih dotadašnjih oblika integracija, Europske zajednice za ugljen i čelik te Euroatoma i Europske ekonomske zajednice (EEZ) stvorenih 1957. u Rimu, u novi oblik integracije: Europsku zajednicu (EZ). Time je jači naglasak stavljen na potrebu razvijanja slobodne trgovine uklanjanjem postojećih zapreka, zajedničku trgovinsku politiku prema zemljama nečlanicama te slobodan protok rada i kapitala. Ostvareni koraci u velikoj su mjeri bilo ograničeni na gospodarsko povezivanje te su stoga bili prihvatljivi i skupinama koje se nisu željele odreći nacionalnog suvereniteta. S druge strane, pobornici čvrste integracije učinjene su korake smatrali premalim, ali korisnim napretkom ka konačnom cilju – potpunom uklanjanju granica među europskim zemljama.

1.2. Koristi i troškovi EMU-e Jedan od temeljnih poticaja stvaranju jedinstvene monetarne politike bila je tvrdnja da će koristi od zajedničke valute nadmašiti eventualne troškove. Ocjeni koristi i troškova moguće je pristupiti s više različitih aspekata. Većina koristi od zajedničke valute leži na mikrorazini te su one nevidljive svakom pojedincu i poduzeću. Ukidanjem dvanaest nacionalnih valuta i njihovom zamjenom jedinstvenom valutom nestaju transakcijski troškovi konverzacije europskih valuta. To su troškovi koji su proizlazili iz razlike kupovnih i prodajnih tečajeva strane valute, te naknada i provizija mjenjača pri obavljanju konverzije. Jedinstvena valuta tako olakšava međusobnu trgovinu i turizam, i to ne samo stoga što smanjuje transakcijske troškove već i zato što pojednostavljuje način plaćanja. Daljnja predost je i veća jasnoća cijena, osnosno njihova lakša usporedivost diljem Europe, jer su cijene svih vrsta robe i usluga izražene u istim novčani9m jedinicama te nema potrebe za preračunavanjem. Jedinstvena valuta omogućuje lako uspoređivanje cijena roba i usluga, svih oblika imovine, kao i proizvodnih faktora, te stvara podlogu njihovu racionalnom vrednovanju. Internacionalna usporedivost cijena povećava i konkurenciju, te stvara preduvjete za moguća smanjenja cijena, a time osigurava dodatan probitak za potrošaće. Smanjenje transkacijskih troškova ne pogoduje samo potrošačima nego i sektoru poduzeća. Ti su troškovi prepreka trgovini narušavajući odnose cijena jer uvode dodatan trošak u kalkulacije. Osim nestanka 3direktnih troškova zamjene valuta, jedinstvena valuta uklanja i valutni rizik koji je proizlazio iz neizvjesnosti u međusobnim odnosima deviznih tečajeva. Nestankom tog rizika nestaje i dio premije rizika koji je bio ugrađen u cijene i kamatne stope u zemljama EMU-a. Sudionici na financijskim tržištima već ostvaruju velike izravne uštede korištenjem zajedničke valute , pored smanjenja troškova poslovanja poduzećima je olakšan pristup izvorima financiranja. Uklanjanje tečajnih rizika i transakcijskih torškova omogućilo je započinjanje 2 3

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 40 Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 66

7

procesa integracije financijskih tržišta, a ako rezultat toga povećat će se raspon financijskih instrumenata izraženih u zajedničkoj valuti. Povećana likvidnost na financijskim tržištima pruža veći izbor instrumenata financiranja i otvara mogućnosti za pronalaženje novih izvora financiranja. Konkurencija financijskih posrednika stvara koristi za poduzeća koja profitiraju od razvoja novih usluga i instrumenata financiranja, te novim poduzećima olakšava pristup izvorima nnovca. Razvijenija i likvidnija financijska tržišta olakšavaju pristup izvorima novca i tako posredno smanjuju troškove financiranja te pozitivno djeluju i na razvoj financijske industrije kao posrednika u alokaciji sredstava. Također, postoje naznake da će euro, nova valuta velikog zajedničkog gospodarskog prostora, u budućnosti stvoriti protutežu dominaciji dolara na svjetskim financijskim tržištima. Iako još uvijek njegova uloga kao rezervne valute i valute u kojoj se izražava međunarodna trgovina nije razvijena, euro je uspjeh postigao na tržištu državnih obveznica. Rast tržišne vrijednosti državnih obveznica europskih zemalja denominiranih u euru i konvergencija njihovih prinosa govori kako je nova valuta zadobila povjerenje barem nekih segmenata tržišta.4

1.3. Euro i Hrvatska Stupanj utjecaja uvođenja eura na neko gospodarstvo u proporcionalnom je odnosu s razinom do koje su razvijene njegove gospodarske5 veze s zemljama EMU-a. Bez obzira na trenutak u budućnosti kada Hrvatska postane dijelom EMU-a, zemlje članice Europske unije i EMU-a već su danas glavna gospodarska grupacija s kojom Hrvatska razmjenjuje dobar i usluge i ima razvijene financijske odnose. Zbog toga uvođenje eura već sada utječe na hrvatsko gospodarstvo, a kako će mnogi utjecaji biti polagani i rasprostirati se desetljećima, glavninu utjecaja tek valja očekivati u budućnosti.

Hrvatsko gospodarstvo može se okarakterizirati visokim stupnjem europezacije, ako se promatra korištenje strane valute u ispunjavanju osnovnih funkcija novca, kao sredstvo razmjene i plaćanja, jedinice obračuna i sredstva očuvanja vrijednosti. Više od 60% pasive hrvatskih banaka iznose devizni izvori, pri čemu najveći dio otpada upravo na valute zemalja članica EMU, a oko 85% ukupne štednje u bankama jesu devizni depoziti. Više od 85% kredita banaka čine devizni krediti ili kunski krediti vezani uz tečaj strane valute, najčešće euro ili neku njegovu denominaciju. Njemačka marka koristila se kao sredstvo očuvanja vrijednosti, a nerijetko i kao srdestvo plaćanja između fizičkih osoba. Cijene dobara i usluga vrlo često su se vezale uz njemačku marku i u slučajevima kad nije postojala direktna veza između cijena tog dobra ili usluge i tečaja nejmačke marke u odnosu na kunu. Nestankom orginalnih valuta, poglavito njemačke marke, njihovo mjesto zauzima euro. Disproporcija u 6valutnoj strukturi aktive i pasive u bilancama poslovnih banaka ograničena je maksimalno dopuštenom izloženošću banke po pojedinoj valuti. Uvođenje eura omogućilo je bankama prebijanje devizne izloženosti po pojedinim in-valutama, što nije slučaj s ostalim stranim valutama. Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 67 Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 74 6 Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 75 4 5

8

U procesu uvođenja eura financijski posrednici snose posebnu odgovornost jer oni kanaliziraju većinu utjecaja EMU-a na hrvatsko gospodarstvo. Preko njih se odvija većina transakcija s inozemstvom te stvaraju izravne veze s financijskim institucijama i njihovim komitentima u zemljama EMU-a. Poslovne banke čine dio financijskog sektora za koji je život eura definitivno započeo još prije tri godine. Još su tada banke morale napraviti nužne prilagodbe kako bi mogle primiti depozite koji su nastali kao rezultat uvođenja eura. Europske su banke uvođenju eura pristupile oprezno i planirale gubitke, a euro je pokrenuo val konsilidacije u bankovnom sustavu područja EU. Hubitak provizija od konverzija valuta i intenziviranje konkurencije koja je dosad bila ograničena različitim valutnim regulativama s ciljem ograničavanja rizika, može biti produbljen potencijalnim okretanjem velikih poduzeća, do sada tradicionalno oslonjenih na banke, financijskim tržištima zemalja EMU-a koja će pod utjecajem uvođenja eura proći proces produbljivanja i proširivanja. Može se bez pretjerivanja reći da je financijski sektor unutar EMU-a najveći gubitnik zbog uvođenja eura.7

7

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 76

9

2. EURO I FINANCIJSKA TRŽIŠTA

Postupak uvođenja eura bio je nedvojbeno veliki izazov za nacionalna financijska tržišta u zoni eura i opravdanost te monetarne operacije s aspekta financijskih tržišta može se mjeriti stupnjem integracije pojedinih nacionalnih tržišta u jedinstveno financijsko tržište. Za ostvarenje navedenog cilja potrebno je osigurati pouzdano, nesmetano i sigurno funkcioniranje takvog tržišta postavljanjem operativnog okvira koji zadovoljava potrebe sudionika, te uvažava sve razlike i obilježja pojedinog nacionalnog tržišta. Prvi korak je bilo uspostavljanje Europskog sustava središnjih banaka koji je omogućio povedbu jedinstvene monetarne politike u zemljama članicama EMU i položio temelje jedinstvenom euro novčanom tržištu. Za tehničku provedbu operacija ESSB nužno je postojanje efikasnog platnog sustava na paneuopskoj razini, te viši stupanj intergracije klirinške industrije koja odgovara zahtjevima novonastalog tržišta. Trendovi u europskom bankarstvu koji se poklapaju s uvođenjem eura određuju obrasce poslovanja na europskom financijskom tržištu. Vodeći tržišni sudionici u fokus svojih interesa stavljaju financijske pokazatelje kao adekvatnost kapitala i povrat na dionički kapital što u velikoj mjeri određuje njihovo ponašanje na tržištu. Posljedica toga je rastući segment repo aranžmana, korištenje financijskih izvedenica i drugih proizvoda kojima manje opterećuju stupanj adekvatnosti kapitala, što uvjetuje razvoj tržišne infrastruktura potrebne za trgovanje tim instrumentima. Jedinstvena europska valuta imala je snažan utjecaj na sve segmente financijskih tržišta: novčano tržište, tržište duga i tržište kapitala. Zahvaljujući dobroj pripremi i adekvatnoj infrastrukturi novčano tržište u potpunosti je apsorbiralo uvođenje nove valute. Tržište duga i kapitala još uvijek odražavaju nacionalne razlike temeljene na različitoj regulatornoj, fiskalnoj i tržišnoj praksi, a tijekom procesa harmonizacije propisa ne ispunjava očekivanja tržišnih sudionika.8

2.1. TARGET i klirinške kuće Uvođenje eura imalo je svakako dalekosežne posljedice na obavljanje platnog prometa i promet vrijednosnim papirima i zbog same činjenice da je cijelo područje EMU postalo domaće tržište. Platni promet u zemljama Eurolanda prije uvođenja eura bio je prekogranični, odvijao se preko korespondentnih banaka. Primjerice talijanksa banka je morala u slučaju plaćanja u Belgiju držati račun u belgijskim fancima u jednoj od belgijskih banaka, te u slučaju kad je ta banka bila različita od benke belgijskog rezidenta primatelja sredstava, neophodan je bio transfer preko belgijskog domaćeg sustava platnog prometa ili prijeboj između dvije belgijske banke na bilateralnom načelu. Danas je to moguće izvršiti direktno ukoliko obje banke koriste usluge 8

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 127

10

paneuropskog platnog sustava TARGET (Trans-European Automated Real-Time Gross settelment Express Transfer). Osnovna značajka TARGET-a je decentreliziranost: banke drže račune kod svojih nacionalnih centralnih banaka, dok se prekogranični promet tehnički odvija preko domaćih sustava za velika plaćanja, nakon čega nacionalne centralne banke obavljaju plaćanje na bilateralnom načelu. Automatski sve kreditne institucije koje koriste nacionalne platne sustave imaju pristup TARGET-a za prekogranična plaćanja. Platne transakcije preko TARGET-a izvršavaju se po bruto načelu; nema pebijanja transakcija već se svi nalazi izvršavaju uz uvijet pokrića na računu. Za normalno funkcioniranje sustava potrebni uvijeti su: brz pristup likvidnosti (limiti kod eurosustava) i kritična masa plaćanja i participanta. Posljednje je postignuto, velike banke koriste TARGET zbog efikasnijeg liqudity managmenta, dok su manje banke motivirane cijenom operacija i pouzdanošću sustava. Sve operacije Eurosustava odvijaju se isključivo preko TARGET-a, dok banke za sve ostale transakcije banke mogu koristiti alternativne platne sustave uključujući korespondentne banke u zoni eura. Plaćanje preko TARGET-a obavlja se isključivo u eurima, tretman svih plaćanja jednak je neovisno o iznosu i plaćanja 9se neopoziva od trenutka kad su sredstva terećena s računa banke platitelja kod nacionalne centralne banke do trenutka kad su ista sredstva odobrena na računu primatelja kod njegove centralne banke. U normalnim uvijetima transakcija se obavlja u roku od nekoliko minuta. Cijena usluga prosječne platne transakcije preko TARGET-a 0,85 eura, kreće se u rangu od 1,73 eura do 080 eura i ovisi naravno o broju transakcija. Upravljanje dnevnom likvidnošću (intra-day liquidity) u TARGET-u olakšano je mogućnošću korištenja obvezne rezerve koja se održava na računu za namirenje i neograničenim intra-day limitom kod Eurosustava. Korištenje tog limita treba biti koletarilizirano, prihvatljivi kolateral koji se koristi za monetarne operacije također je upotrijebljiv u svrhu osiguravanja dnevne likvidnosti i brzog izvršavnja platnih naloga. Korištenje tog limita ne naplaćuje se. Postoje određeni indirektni troškovi vezani uz držanje određenih dužničkih instrumenata (naknada za skrbništvo nad papirima kod klirinške kuće) koji se evntualno drže s isključivom svrhom osiguranja dnevnog limita, ali takvi su troškovi zanemarivi. Uz TARGET postoje određeni nacionalni paltni sustavi koji se koriste za procesiranje velikih plaćanje; španjolski i finski koji su relativno mali i lokalnog karaktera te tri druga EURO I, Euro Access Frankfurt (EAF) i System Net Protege (SNP). Ti sistemi svoje pozicije namiruju koristeći TARGET. Ukupan promet preko TARGET-a iznosi oko 160.000 plaćanja na dan od kojih je 20-ak posto prekograničnih plaćanja. Vrijednost ukupnog prometa na prvi operativni dan sustava iznosila je 11,5 milijuna eura za prekogranične transakcije u zemljama EMU, dok je prosječni platni nalog izvršen u domaćem platnom prometu preko TARGET-a iznosio 4 milijuna eura. Uspješan start i rad TARGET-a dokazuju da je platni sustav ispunio glavne ciljeve: doprinos integraciji novčanih tržišta, sigurnost i efikasnost platnog prometa u zoni eura.10

2.2. Novčano tržište Pod novčanim tržištem smatramo tržište neosiguranih depozita, repo aranžmana i swap transakcija. S druge strane moguće je tu definiciju proširiti drugim instrumentima (primjerice

9

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 128 Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 129

10

11

komerciojalni zapisi koporativnih izdavatelja, trezorski zapisi), a staviti ograničenje na ročnost transakcija – do godine dana. Swap transakcije podrazumijevaju istodobnu prodaju valute A i kupnju valute B, te kupnju valute A i prodaju valute B. Prvi dio transakcije A/B izvršava se odmah (uobičajeni period je dva radna dana nakon dogovorene transakcije), dok se drugi dio transakcije izvršava nakon isteka unaprijed dogovorenog vremena. De facto, valutne swap transakcije su objedinjene spot i forward transakcije u jednoj operaciji. Razlog korištenja swap transakcije pokazat ćemo primjerom: hrvatska kompanija drži na deviznom računu saldo u dolarima, a javlja se potreba za izvršenje obveze u kunama. Moguće riješenje je prodaja dolarskog salda za kune te izvršenje obveze, no kompanija zbog tečajnih očekivanja ili preferencija držanja novčanih viškova u dolaru ili pak zbog unaprijed poznate buduće dolarske obveze traži alternativno riješenje. Riješenje koje se samo nameće jest kunski kredit na osnovi zaloga dolarskog depozita. Jednostavnije riješenje uz identičan rezultat je valutni swap, gdje kompanija prodaje dolar i kupuje kunu uz istovremenu obvezu kupnje dolara i prodaje kuna 11nakon određenog perioda, a razlika između dvaju tečajeva predstavlja kamatnu stopu koja kompanija plaća na kune i prima na dolare. Nijedna od strana ne preuzima tečajni rizik glavnice, a razlika u kamatnim stopama između dolarskog depozita i kunskog kredita obračunava se u obliku premije ili diskonta na važeći tečaj američkog dolara. Premija se obračunava kada je kunska kamatna stopa veća od dolarske, dok diskont znači negativnu razliku izmeđ kunske kamatne stope i one na dolar. Tržišni sudionici u osiguravanju likvidnosti na međubankarskom novčanom tržištu mogu birati između swap transakcije, repo aranžmana ili međubankarskog neosiguranog depozita. Naravno, prethodne dvije mogućnosti nose znatno manje rizika od posljednje, no namira i provedba tih transakcija nešto je teža, samim time i skuplja. Tržište preferira neosigurane međubankarske plasmane na kratke rokove, posebice mogućnosti, najvećim dijelom zbog tehničkih ograničenja procesuiranja drugih vrsta transakcija u jednom danu i kreditni rizik inherentan neosiguranim međubankarskim depozitima od jednog dana smatra se prihvatljivim. Namira repo transakcija uključuje određene vrijednosne papire, što povlači potrebu upotrebe klirinške kuće, tako je namira transakcije vrlo neizvjesna, dok neke kuće propisuju pravilo minimalnog broja dana između ugovaranja i provedbe transakcija . Također, budući da swap operacija uključuje dvije valute, u zemljama EMU vrlo često je ona valuta kojom se trguje za euro iz druge vremenske zone pa također nije moguće izvršiti plaćanje u takvoj valuti isti dan budući da je tržište već zatvoreno ili se otvara kad je tržište eura već otvoreno.12

11 12

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 138 Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 139

12

3. BUDUĆNOST EURA

Stvaranje eura ključni je događaj u modernoj monetarnoj povijesti. Utrenutku pisanja ovog rada s visokim se stupnjem sigurnosti može ustvrditi da je projekt nastanka eura polučio uspjeh. Stoga se postavlja pitanje: Kakva je budućnost zajedničke europske valute? Pitanje se može razdvojiti na dva potpitanja: kakva je budućnost eura u globalnim valutnim odnosima, prije svega u odnosu prema američkom dolaru i japanskom jenu? I zatim, kakva je budućnost eura u smislu širenja njegove uporabe u novim zemljama?

3.1. Kako se valute rađaju i umiru

Novac „radi” tri korisne stvari: mjeri vrijednost, čuva vrijednost i služi kao sredstvo razmjene. Povijest poznaje puno valuta koje su obavljale jednu ili dvije funkcije novca, no rijetke su one koje su dužim razdobljima uspjele jednu ili dvije funkcije novca, no rijetke su one koje su dužim razdobljima uspijele obavljati sve tri funkcije. Životni vijek valuta je, povijesno13 gledano kratak. Razlog kratkog životnog vijeka novca leži u hirovitosti ljudske povijesti, odnosno popriličnoj nesređenosti ljudskog karaktera. Političke tvorevine na čijim zasadama počiva novac brzo su nastajale i nestajale kroz povijest. S njima su nestajale i njihove valute. Naprimjer, kuna se pojavila tek 1994, nakon što se tim imenom kratko – početkom četrdesetih godina XX.st., nazivala valuta NDH. Prije toga je stoljećima bila zaboravljena uporaba kovanice sa znakom kune, koja je služila za plaćanje nameta u ranom srednjem vijeku u Slavoniji. Drugi za nas zanimljiv primjer je njemačka marka – simbol novčane stabilnosti, koji je upravo stopljen u euro, a koji je aureolu povjerenja uspio steći tek tijekom kratkog života nakon Drugog svijetskog rata. Prije toga, marka je razarajućim hiperinflacijama dvaput uništila povjerenje u vlastitu vrijednost i korisnost.

Općenito, stope nataliteta i mortaliteta valuta ovise o političkim, socijalnim i ekonomskim činiteljima. Njihove je odnose i međudjelovanje važno razumijeti radi lakšeg razumijevanja

13

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 181

13

političkih, socijalnih i ekonomskih činitelja koji leže iza nastanka eura. Njegova budućnost upravo ovisi o tome.

Kada je riječ o brzini rađanja i umiranja valuta, u proteklih tisuću godina europske povijesti moguće je raspoznati tri razdoblja. Prvo razdoblje, u kojem je „stopa prirodnog priraštaja valuta” bila pozitivna, smješta se između X. I XII. st. U drugom razdoblju, koje je trajalo do XIX.st., dolazi do okruonjavanja valutnih područja i uspona nekoliko vodećih valuta. U trećem razdoblju, koje se odnosi uglavnom na XX. st., broj valuta ponovo je počeo brzo rasti. Sada se nalazimo na kraju toga razdoblja. Štoviše, postoje naznake da će uvođenje eura jednoga 14dana biti tumačeno kao događaj koji je označio kraj ere brzog porasta broja valuta. 15 3.2. Hrvatska i Euro

Činjenica je da će zbog (male) veličine i tradicionalne sklonosti ka stranoj valuti u svim novčanim funkcijama Hrvatska biti jedna od prvih država na koje će relativna promjena gravitacijske sile djelovati privlačnom snagom. Uostalom, hrvatski ministar financija16 bio je prvi ministar financija izvan EU koji je izdao preporuku da trgovci istaknu cijene i u eurima, pravdajući to otvorenošću zemlje i velikim brojem stranaca koji nas posjećuju.

Minstrovova preporuka samo je ilustracija važnosti nastanka eura za Hrvatsku. Međutim, rasprava o euru u Hrvatskoj zaišla je u slijepu ulicu. Naime, objektivno je jasno da Hrvatska neće tako skoro ući u EU. Kako europska administracija očekuje zadržavanje nacionalne valute još dvije godine nakon političkog priključivanja, izgleda da je rasprava o prihvaćanju eura bespredmetna. Upravo je takvu poruku želio prenijeti predsjednik Europske središnje banke Wim Duisenberg, koji je cijeli govor na Europskom bankarskom kongresu u Frankfurtu 23. studenoga 2001. posvetio tom pitanju. Poruka je bila nedvosmislena: ni ne pomišljajte uvesti euro prije vremena, odnosno prije dogovora sa službenim institucijama EU. Jednostrana eurozacija neće biti dobrodošla. Smatrat će se jednostaranim potezom izvan procesa definiranog Maastrchtskim sporazumom. Takav potez može dovesti do preispitivanja stava da li zemlja kandidat slijedi duh suradnje na kojem počiva EU.

Domaćoj stručnoj javnosti poznata je odbojnost koju ECB gaji prema ideji uvođenja eura kao platežnog sredstva izvan Eurolanda. U tome se kontekstu govor predsjednika ECB pojavljuje kao ponavljanje poznate lekcije. Međuti, ovoga je puta W. Duisenberg otišao korak dalje. Govor je

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 182 Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 183 16 Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 204 14 15

14

sadržavao jasnu i oštru poruku, što pokazuje da je sročen s ciljem discipliniranja prebrzih trkača koji bi pomislili uvesti euro prije vremena koje odredi Bruxelles.

Prema Duisenbergu, postoje tri razloga zbog kojih nije moguća brza eurozacija zemalja kanidata. Prvi je takozvani problem realne konvergencije. Odnosi se na sve strukturne i institucionalne promjene koje su potrebne da bi države kandidati udovoljili kriterijima EU. Drugi je takozvani problem nominalne konvergencije. Problem se svodi na pitanje je li inflacija dovoljno niska za udovoljenje kriterijima iz Maastrichta.17 Treći se problem odnosi na strukturu i način funkcioniranja financijskog sektora. Financijski je sektor u zemljama kandidatima navodno nerazvijen, što se očituje u razmjerno malom odnosu bankarske aktive i BDP-a, i isto tako razmjerno maloj važnosti nebankovnih financijskih posrednika, posebno tržište kapitala, u usporedbi s bankama. Doktrina koju brani ECB krajnje je jednostavna: korištenje tečaja kao instrumentalne varijable ekonomske politike može biti korisno sve dotle dok se ne postigne realna konvergencija, inflacija svede u Maastrichtske okvire, a financijski sustav – uskoro liberaliziran, ne dostigne razvojni stupanj kakav danas postižu financijski sustavi razvijenih zemalja. 18

17 18

Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 205 Vujčić , Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. Zagreb, 2003., str 206

15

ZAKLJUČAK

Monetarno približavanje europskih zemalja bilo je čest predmet akademskih rasprava, ali i visoke politike. Njihov odnos je, naravno, bio zamršen tako da su ponekad akademska riješenja bila primjenjena u praksi, ali je i snažan nacionalni interes dugo prkosio akademskim argumentima. Postupak uvođenja eura bio je nedvojbeno veliki izazov za nacionalna financijska tržišta u zoni eura i opravdanost te monetarne operacije s aspekta financijskih tržišta može se mjeriti stupnjem integracije pojedinih nacionalnih tržišta u jedinstveno financijsko tržište. Za ostvarenje navedenog cilja potrebno je osigurati pouzdano, nesmetano i sigurno funkcioniranje takvog tržišta postavljanjem operativnog okvira koji zadovoljava potrebe sudionika, te uvažava sve razlike i obilježja pojedinog nacionalnog tržišta. Za tehničku provedbu operacija ESSB nužno je postojanje efikasnog platnog sustava na paneuopskoj razini, te viši stupanj intergracije klirinške industrije koja odgovara zahtjevima novonastalog tržišta. Jedinstvena europska valuta imala je snažan utjecaj na sve segmente financijskih tržišta: novčano tržište, tržište duga i tržište kapitala. Zahvaljujući dobroj pripremi i adekvatnoj infrastrukturi novčano tržište u potpunosti je apsorbiralo uvođenje nove valute. Činjenica je da će zbog (male) veličine i tradicionalne sklonosti ka stranoj valuti u svim novčanim funkcijama Hrvatska biti jedna od prvih država na koje će relativna promjena gravitacijske sile djelovati privlačnom snagom. Domaćoj stručnoj javnosti poznata je odbojnost koju ECB gaji prema ideji uvođenja eura kao platežnog sredstva izvan Eurolanda. U tome se kontekstu govor predsjednika ECB pojavljuje kao ponavljanje poznate lekcije. Doktrina koju brani ECB krajnje je jednostavna: korištenje tečaja kao instrumentalne varijable ekonomske politike može biti korisno sve dotle dok se ne postigne realna konvergencija, inflacija svede u Maastrichtske okvire, a financijski sustav – uskoro liberaliziran, ne dostigne razvojni stupanj kakav danas postižu financijski sustavi razvijenih zemalja.

16

LITERATURA Osnovni izvori: Vujčić, Boris. EURO : Europska monetarna unija i Hrvatska. MASMEDIA: Ulica baruna Trenka 13, Zagreb, 2003. Ivanović, Z., Metodologija izrade znanstvenog i stručnog djela, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija, 1996.

17