Esej Pisma Iz Azije

UNIVERZITET U TRAVNIKU EDUKACIJSKI FAKULTET PREDMETNA NASTAVA

ESEJ Zuko Džumhur “Pisma iz Azije”

Mentor: Doc.dr. Edisa Gazetić

Kandidat: Aida Traljo

UVOD Zuko Džumhur bosanskohercegovački pisac, slikar, karikaturista XX vijeka porijeklom Iz muslimanske porodice. Zaljubljenik u ljude, prirodu, pisanje. U svom putopisu piše o gradovima, ljudima, religijama, graĎevinama. Veliko čovjekoljublje, radoznalost, obrazovanost su odlika ovog putopisca. Ovim esejom želim da prikažem život ljudi, graĎevine, prirodna bogatstva iz putopisa “Pisma iz Azije” Zuke Džumhura, tj. bogatstvo različitosti.

RAZRADA “Najdublji utisak na mene je ostavio put od glavnog grada Afganistana, Kabula, do Bamjana, gdje je prije VIII vijekova ratovao Džingis-kan”.1 Naime, Džingis-kan je prije 800 godina stvorio najveće kopneno carstvo koje je opstalo oko 150 godina. Zahvaljujući širenju mongolskog imperija ekonomska I kulturna razmjena moguća na cjelokupnom osvojenom teritoriju, a civilizacije postale povezane. Zbog toga Sveta dolina nije vise pusta. “Došao je novi svijet I nastanio Bamijan koji nije vise ni Dolina plača, ni klanac jecaja, ni Moabdik – prokleti raj”.2 Džumhurova narativna diskusija je slikovita. Bitan elemenat su njegovi crteži (majstor minijature I detalja). Koristeći se sebi svojstvenim tehnikama Džumhurova naracija teče, epska je I pomalo usporena, a tu usporenost probudi metaforom, paradoksom, komparacijom. Bez obzira na vrijeme I životne okolnosti Afganistanci sup o svom ukusu, smislu I svojim potrebama dotjerivali autobuse I kamione. Oni postaju pravo šareno čudo na točkovima. “Kad sve ispadne kako valja, onda autobus izgleda kao Tadžmahal, ili neki još kitnjastiji mauzolej na točkovima”.3 Nasuprot tome u svakodnevnim vožnjama putnici imaju “svoja mjesta” u čemu se ogleda podjela. Privilegovani se voze na krovu, a ostali su smješteni u kutiju. Na glavama imaju turbane. Niko ne nosi čarape, žene imaju feredže. 1

Zuko Džumhur „Putopisi“, Bošnjačka zajednica kulture, 1997. Str: 126. Isto, Str: 128. 3 Isto, Str: 130. 2

2

Dakle, do izražaja su došle staleške razlike meĎu ljudima, razlike meĎu polovima, šarolikost stanovništva. Neki izgledaju kao Kinezi, neki kao Mongoli, neki kao Arapi, a neki su imali kose oči I četvrtasto lice, s jakim vilicama. Ima ih I plavih I riĎih. Djevojkama I mladim ženama po pijacama ispod marama koja dopire do struka vire guste crne pletenice. Tadžikistanke se posebno ističu ljepotom: svijetlih, najčešće zelenih očiju, zagasitog tena I smeĎe kose zaista djeluju skoro nestvarno. Njegovi likovi rijetko govore. Zuko Džumhur je došavši do Bamijana, gledao dugokose mladiće I djevojke, bjelopute zapadnjake kako spavaju po špiljama. Čudio se Zuko toj mlaĎariji u Afganistanu. Stanovnici miroljubivi I sretni kad im doĎe gost pa makar bio I hašišar. Afganistan je kraljevina sa najljepšim spomenicima. “Kraljev dvor je usred Kabula. Oko bašće je ograda, na ogradi je kapija, pred kapijom je straža, iza straže je dvor, u dvoru je kralj”.4 Kroz grad protiće rijeka koja ga dijeli na dva dijela. Naime, jedan je drevni I veličanstven u svom raspadanju, a drugi je nov, bezličan I bezdušan kao I svi novi gradovi na svijetu. Tu su mostovi, hramovi, bogomolje. Sve vrste bogomolja opisane su s toplinom koja ne propagira religiozno razmišljanje već raznolikost. “Kabul je bio pravi raj svih mojih dosadašnjih putovanja”.5 Naime, on je jedan od najstarijih gradova na svijetu, velika pijaca centralne Azije, raskrsnica kraljevskih puteva, u prošlosti čuvena pijaca raobova. Kabul je prijestonica silnih naroda, rasa I plemena. Kabulske džamije nisu velike. Pisac ih opisuje kao ne veće od ostalih kuća. Narod kao da je vjerovao da je I Bog ubogi siromah poput njih pa mu nije ni podizao hramove koji bi ga zasjenili svojom veličinom I bogatstvom. Jedna jedina džamija vrijedna je pomena. Ima vitko munare, sva u arabeskama, a podigli su je Sovijeti. Nasuprot tome Kabul je zemlja u kojoj je svaki čovjek slobodan da se opredijeli izmeĎu dobra I zla. Ovdje možete uživati u svakom zabranjenom voću. Do droge se može slobodno I lahko doći kao I hamajlije protiv uroka. Afganistanci su hrabri ratnici koje je prošlost naučila da budu nepovjerljivi prema strancima. MeĎutim, hipike su primili u svoju zemlju kao blagonaklonsko pleme. Što je odlika širokogrudih ljudi. “Dosta je vidjeti jednu čaršiju u Aziji pa znati kakve su ostale”.6 Dućani su rasporeĎeni sa obe strane ulice: kujundžije, sarači, jorgandžije, bakalari, halvadžije… Zanimljivo je da su beriberi, frizeri I neki ugostiteljski radnici radili na ulici. Nasuprot čaršije, berbera, zaostalog stanovništva koje se od bolesti I nedaća branilo zapisima I hamajlijima u Kabulu je hotel “Interkontinental” sa luksuzom I ljepotom. Autor se prolazeći Bazarom, pored Interkontinentala, dućana sjetio svog starog šeher Sarajeva. Na Sarajevo ga podsjetilo I miješano stanovništvo hrišćana I muslimana. Hrišćani su se hranili kao I muslimani I nosili su bosansku odjeću sa crvenim fesom na glavi. U Bosnu su odavdje prenešeni mnogi lijepi adeti, običaji, nepoznati zanati. 4

Isto, Str: 142. Isto, Str: 135. 6 Isto, Str: 160. 5

3

Nasuprot tome u Kabulu doĎe nekakav Italijan I poče da se bavi vinarijom. Pošto se u ovoj zemlji nije konzumirao alkohol Italijan je brzo odustao od svog posla s vinom. To potvrĎuje da su muslimani držali do tradicije I svojih vjerskih običaja. “Nekad je Gazni bio prijestonica moćnih muslimanskih vladara srednjeg vijeka I veliki rasadik kulture. Gazni je zavičaj mnogih slavnih ljudi: književnika, astronoma, teologa, neimara I filozofa”.7 Nestalo je svega što je bilo graĎeno, što je ovdje postojalo; I predanje, stihovi I puste riječi I to će polahko jednog dana nestati. Mnogi afganistanski gradovi, nekad veliki centri, rasadnici znanja, trgovine, lijepih vještina ostali su I danas uglavnom sravnjeni. Džamijska dvorišta, avlije, sokaci puni su prosijaka.

ZAKLJUČAK Kao što sam pokazala koristeći razne književne postupke pisac je dao vjernu sliku zemalja jugozapadne Azije, ljudi, života, graĎevina, a ta slika do danas nije mnogo drugačija. Konačno, samo “Dobar, plemenit čovjek kome cijeli svijet biješe domovina, a ljudski rod njegova porodica” (Badžak) može napisati ovako vrijedno djelo. Njegova vrijednost se ogleda u svim oblicima izražavanja: deskripciji, pričanju, opisivanju, crtežima. S obzirom na rečeno, autor nas navodi na razmišljanje o ljudim, njihovim životima nama manje poznatim krajevima. Dakle, može se zaključiti da geografski položaj Azije (izmeĎu tri kontinenta), tri velike monoteističke religije (jevrejska, hrišćanstvo I islam), prirodno bogatstvo (nafta) su I danas poprište brojnih ratova I unutrašnjih sukoba. “Imati, ili nemati, primati ili davati, sve se okreće u jednom beskrajnom krugu velikog besmisla ljudskog bitisanja I beznaĎu svih životnih stavova na ovome svijetu. Samodobročinstvo, I to neposredno, može ozariti čovjeka I donijeti mu mir, spokojstvo I blaženstvo”.8 Konačno, ni nafta, ni velike luksuzne graĎevine, moderni gradovi I putevi izmeĎu njih ne mogu ni zamijeniti niti nadoknaditi osnovne čovjekove potrebe: LJUBAV, MIR…

7 8

Isto, Str: 179. Isto, Str: 184.

4