Erich Von Manstein - Izgubljene Pobjede

biblioteka ratna vremena knjiga 4. Erich von Manstein IZGUBLJENE POBJEDE STIH Zagreb, 2007. 7xi nakladnika Marijan Bor iæ Urednik Ante Kosteliæ Prijevod Alemka Mirkoviæ Prijelom i grafièka priprema Marijan Bor iæ ml. Tisak Naklada Stih CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 665211 IZGUBLJENE POBJEDE Erich von Manstein ¦ STIH Zagreb, 2007. DEM ANDENKEN UNSERES GEFALLENEN SOHNES GERO V. MANSTEIN UND ALLER FÜR DEUTSCHLAND GEFALLENEN KAMARADEN1 1 U spomen na na ega paloga sina Gera v. Mainsteina i sve suborce poginule za Njem aèku >L & aí S s .in - ¦= Sul Sadr aj UVOD Martin Blumenson 11 PREDGOVOR satnik B.H. Lidell Hart 15 AUTOROV PREDGOVOR 19 Prvi dio - Kampanja u Poljskoj 1. PRIJE OLUJE 23 2. STRATEGIJSKI POLO AJ 35 3. OPERACIJE ARMIJSKE SKUPINE JUG 48 Drugi dio - Kampanja na zapadu UVODNA NAPOMENA 67 4. SUMRAK O.K.H.2 72 5. SPOR OKO OPERATIVNOG PLANA 95 6. ZAPOVJEDNI GENERAL 38. KORPUSA KOPNENE 127 VOJSKE 7. IZMEÐU DVIJE KAMPANJE 149 Treæi dio - Rat na istoku 8. TENKOVSKI PRODOR 175 9. KRIMSKA KAMPANJA 20510. LENJINGRAD - VITEBSK 260 11. HITLER KAO VRHOVNI ZAPOVJEDNIK 273 12. STALJINGRADSKA TRAGEDIJA 288 13. ZIMSKA KAMPANJA 1942.-43. U JU NOJ RUSIJI 366 14. OPERACIJA "CITADELA" 441 15. ODLUÈUJUÆE BITKE 1943.- 44. 448 DODATAK I 548 DODATAK II 552 DODATAK IH 558 DODATAK IV 560 VOJNA KARIJERA 562 RJEÈNIK VOJNIH IZRAZA 565 2 O.K.H. - Das Oberkommando der Heeres, Vrhovno zapovjedni tvo njemaèke kopnene vojs ke u Drugome svjetskom ratu Ilustracije Zemljovidi 1. Raspored njemaèkih i poljskih snaga i provedba njemaèke ofenzive. 2. Operacije Armijske skupine Jug tijekom kampanje u Poljskoj. 3. O.K.H.- ov operativni plan njemaèke ofenzive na zapadu. 4. Njemaèke operacije na zapadu - prijedlozi Armijske skupine A. 5. Napredovanje 38. korpusa od Somme do Loire.

6. Prodor 56. tenkovskog korpusa u Rusiju. 7. Situacija Armijske skupine Sjever na dan 26. lipnja 1941. nakon stoje 56. ten kovski korpus zauzeo Dvinsk. 8. Opkoljavanje 56. tenkovskog korpusa kod Zoltsija (15.-18. srpnja 1941. godine ). 9. Prodor 56. tenkovskog korpusa u krilo 38. sovjetske armije, 19. kolovoza 1941 . godine. 10. Bitka na Azovskom moru i proboj na prevlaci Perekop. 11. Proboj kod Ishuna i osvajanje Krima (jesen 1941.). 12. Ponovno osvajanje poluotoka Kerch (svibanj 1942.). 13. Osvajanje Sevastopolja (lipanj - srpanj 1942.). 14. Bitka na jezeru Ladoga (rujan 1942.). 15. Situacija na njemaèkome ju nome krilu krajem studenoga 1942. godine: poku aji debl okade este armije. 16. Zimska kampanja 1942.- 43.: nastojanja Armijske skupine Don da odr i pozadinu Armijske skupine A. 17. Zimska kampanja 1942.-43.: bitke Armijske skupine Don za odr anje Komunikacijs ke zone. 18. Zimska kampanja 1942.- 43.: njemaèki protuudar, bitka izmeðu Donjeca i Dnjepra. 19. Zimska kampanja 1942.- 43.: njemaèki protuudar, bitka kod Harkova. 20. Operacija "Citadela" (srpanj 1943.). 21. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila od 17. srpnja do 30. rujna 1943. g odine. 22. Bitka za koljeno Dnjepra. 23. Bitke koje je Armijska skupina Jug vodila do sredine veljaèe 1944. godine. 24. Razvoj dogaðaja na ju nome krilu istoènoga boji ta krajem o ujka 1944. OBJA NJENJE SIMBOLA NA ZEMLJOVIDIMA XXXXX XXXX XXX Armijska skupina* Armija Korpus * stijeg pokazuje da se radi o polo aju zapovjedni tva XX Divizija Brigada (ili borbeni tim pukovnije) - XXXXX Granice armijske skupine XXXX Granice armije TAKTIÈKI SIMBOLI OD RAZINE DIVIZIJE NANI E, UKLJUÈUJUÆI I GRANE ORU ANIH SNAGA Pje a tvo Konjani tvo CD Oklopni tvo Brdska Zrakoplovna ESI Zrakoplovna postrojba Neprijateljske formacije Uvod Martin Blumenson Sve je u ratu jednostavno, rekao je Clausewitz; ali, dodao je, ono najjednostavn ije nevjerojatno je te ko. Uzmimo, primjerice, temeljni odnos izmeðu politike i rata. Clausewitz ga je defini rao savr eno jasnom, èak pojednostavljenom izrekom, svojim veæ klasiènim naèelom daje "rat nastavak politike drugim sredstvima". Drugim rijeèima, politièki ciljevi odreðuju rat ne napore. Drugim rijeèima, vojska je sredstvo za postizanje politièkih ciljeva. Pol

itièki voðe ih postavljaju, vojnici ih ostvaruju. Nema nièega jasnijeg i oèitijeg. Temeljna definicija rata glasi: rat je organizirano nasilje usmjereno na stjecanje politièkih probitaka. Inaèe bi sukobi i ubijanje bil i besmisleni i nemoralni. Clausewitz je to vrlo jasno izrazio u svojoj velièanstvenoj studiji 0 naravi rata. No Clausewitz se mogao baviti tek opæim zapa anjima 1 ponekim pojedinaènih primjerima. Drugu stranu medalje - politiku s kojom je rat izravno povezan - nije mogao sustavno prouèiti: nedostajala mu je dopunska rasprav a, ona o naravi meðunarodne politike. Ako prvenstvo politièkoga nad vojnim i jest neupitno, praktièna primjena toga odnosa u stvarnome svijetu donosi nevjerojatno slo ene probleme. Politièke elje i vojne met ode za njihovo ostvarivanje, politièki motivi i vojno djelovanje koje ih podupire, rijetko su u danom trenutku jasno razgranièeni i uravnote eni. Njih je sve prije ne go li lako sinkronizirati. tovi e, gdje je toèno ona fina i ponekad nevidljiva granic a izmeðu politièke i vojne sfere? Pouèan je sluèaj Adolfa Hitlera. Zanemarimo li kobne pogre ke koje su ga najposlije un i tile, Hitler je bio politièki genij toga doba. I kad je slijedio obrasce i kad je improvizirao, postizao je zapanjujuæe politièke pobjede. Bez posezanja za silom pono vo je militarizirao Rajnsku oblast, anektirao Austriju i pokorio Èehoslovaèku. Time je pro irio njemaèki teritor ij i moæ. Èak i kada je, u Poljskoj, svoje politièke te nje zadovoljio vojnim sredstvima , pokazao je blisku povezanost politike i rata. Na njegovu nesreæu, napad na Poljsku ubrzao je Drugi svjetski rat. Od toga trenutk a njegovo voðenje rata postaje sve vi e vojno, a sve manje politièko. Na samome kraju, borbe koje je poticao pretvorile su se u besmisleno uni tavanje i postale svrha s amima sebi, to se te ko mo e smatrati primjerenim politièkim ciljem. Erich von Manstein, namjerno ili nesvjesno, rasvjetljava Hitlerov postupni gubit ak politièke perspektive i neprestano pogor anje njemaèkih ratnih napora. Dok je Hitle r na sebe preuzimao sve vi e vojnih funkcija i bavio se dono enjem vojnih odluka, po litièku ulogu nije ispunjavao nitko. Krvoproliæe i rtve tako su izgubili svaki smisao . I Upravo to je feldmar al von Manstein elio reæi naslovom svoje j knjige Izgubljene pobjede. Do ljeta 1940. godine, nakon to je porazila Francusku, Hitlerova je Njemaèka bila gospodarica zapadne Europe. Sto dalje? zabri nuto se pita von Manstein. Kako nije imao dugoroènih planova, Hitler s Britanijom nije mogao niti sklopiti primirje, niti je osvojiti. Do ljeta sljedeæe godine, nakon to su pregazili Dansku i Norve ku, Njemaèka i Hitler zn ali su samo za pobjede. Jedino je Britanija pru ala otpor, no to je u tom trenutku bilo neva no. to dalje? Njemaèka moæ bila je na vrhuncu kada je Hitler, opijen uspjehom, u srpnju 1941. kriv o procijenio i svoje resurse i neizmjernu velièinu zadaæe i udario na Sovjetski Save z. Nesposoban odluèiti na koje bi se gospodarske i politièke ciljeve usredotoèio, razv odnio je i rascjepkao svoje napore. Na kraju je izgubio sve - i on i Njemaèka. Svi promi ljeni, upuæeni i razboriti njemaèki vojnici poput Man-steina suoèili su se s t ragiènom dvojbom: nastojali su odano slu iti svojoj zemlji, no nisu se slagali s Hit lerovim ciljevima i metodama. Slijedeæi tradiciju slijepe poslu nosti, veæina je - pon ovo poput Man-steina - gledala iskljuèivo na vojne zadaæe, zdvajajuæi pritom nad sve v eæim nedostatkom smjernica s politièkoga vrha. Dostojanstvenim, èak plemenitim prikazom rata iz njemaèke perspektive, Manstein je n apisao osobnu pripovijest o svojoj ulozi u zbivanjima, obja njavajuæi - na naèin razumljiv i neupuæenima - bitke u Poljskoj, Francuskoj i Rusiji. Buduæi da profesionalni èasnici moraju shvaæati i njima zabranjenu politièku di menziju, Manstein je ponudio panoramski pregled strategijskih prilika koje su se ukazale i bile propu tene. Sjajno secirajuæi Hitlerovu politiku i metode zapovijedanja, Manstein vrlo otvoren o i podrobno opisuje rastuæe nezadovoljstvo èasnièkoga kora Hitlerovim voðenjem, ukljuèujuæ i svoje osobne sukobe, oèi u oèi s Fuhrerom: "Ja sam d entlmen", o tro je rekao Hitleru . Na kraju, Manstein pripovijeda i o tome kako se ne to to je za njega djelovalo ka o uzbudljiva prièa o sjajnoj buduænosti pretvorilo u ru evinu.

Buduæi da ga je Hitler u o ujku 1944. godine razrije io du nosti, Manstein je ostatak ra ta prosjedio kod kuæe, promatrajuæi - nesumnjivo s oèajanjem - nepotreban produ etak veæ o dluèenog sukoba. Protiv njega je kasnije podignuta optu nica i sudilo mu se, u Brita niji, zbog ratnih zloèina u Rusiji. Progla en je krivim i osuðen na osamnaest godina z atvora. Iz zatvora je pu ten poslije èetiri. Iako je slu io zlom i okrutnom re imu, njegovi motivi bili su domoljubni; on se bori o za svoju zemlju. Odr ao je najvi e standarde u osobnom i profesionalnom pona anju, p ridr avao se vojnièkog kodeksa i meðu kolegama postao najpo tovaniji i najcjenjeniji èasni k. Ovom je knjigom, ka e, namjeravao prikazati "kako su kljuène osobe razmi ljale i reagi rale na dogaðaje". To mu je, a i mnogo vi e od toga, po lo za rukom. Njegova knjiga na jbolje je memoarsko djelo s njemaèke strane, prijeko potrebna za razumijevanje uvj eta i okolnosti Hitlerova rata. Prosinac 1981. Predgovor satnik B.H. Lideil Hart Svi njemaèki generali koje sam ispitivao 1945. godine bili su suglasni u ocjeni da se feldmar al von Manstein pokazao najsposobnijim zapovjednikom njihove kopnene v ojske i da je bio èovjek kojega su najvi e eljeli za vrhovnog zapovjednika. Oèito je po sjedovao vrhunski osjeæaj za moguænosti operativnog djelovanja i znanje potrebno za provedbu operacija, a potencijal mehaniziranih snaga shvaæao je bolje od bilo koje g zapovjednika koji nije pro ao obuku u oklopni tvu. Jednom rijeèju, bio je vojni geni j. U ranoj fazi rata, dok je djelovao kao sto erni èasnik, »iza scene« je bio veoma utjecaj an. Kasnije je postao izniman zapovjednik i odigrao kljuènu ulogu u divovskoj borb i na ruskoj boji nici od 1941. do 1944. godine. Mansteinovi detaljni opisi kampanj a, zajedljivi komentari i vrlo znaèajna otkriæa - sve to ovu knjigu èini jednim od naj va nijih i najpouènijih priloga povijesti Drugog svjetskog rata. Neobièno obilje je karijere Ericha von Mansteina je to to je -barem izvan Njemaèke - na jpoznatiji u svezi s operacijama koje su se odigrale dok je bio razmjerno nisko rangirani general i u kojima nije sudjelovao. Njegova se prvotna slava temelji n a njegovu utjecaju pri oblikovanju - ili, bolje reèeno, drugaèijoj podjeli uloga - p lana njemaèke ofenzive iz 1940. godine koja je probila zapadnu boji nicu i dovela do pada Francuske, sa svim dalekose nim posljedicama. Taj, novi plan, koji je predviða o odluèan proboj kroz bre uljkaste i umovite Ardene - linijom kojom se to najmanje oèek ivalo - postao je poznat kao "Man-steinov plan". To je priznanje za ono to je uèini o kako bi ga pobolj ao i izborio se za njegovo prihvaæanje i odustajanje od staroga plana - za puno izravniji napad kroz Belgiju - koji bi, po svemu sudeæi, zavr io odb ijanjem napada. U to vrijeme Meinstein je bio naèelnik sto era Armijske skupine generala Rundstedta. Kada je svojim argumentima za izmjenu plana poèeo ivcirati svoje nadreðene, èasno su ga maknuli s puta promaknuv i ga u zapovjednika pr ièuvnog pje aèkog korpusa netom prije nego to je novi plan, pod Hitlerovim pritiskom koji je odluku donio saslu av i Mansteinove argumente - ipak prihvaæen. Ova knjiga otk riva mno tvo svje ih podataka o tijeku tog operativnog sukoba i evoluciji plana koji je doveo do pobjede. U presudnoj, poèetnoj fazi ofenzive koja je "odrezala" saveznièko lijevo krilo i uhv atila ga u zamku na obali Kanala, Mansteinov je korpus odigrao samo prateæu ulogu. Ali u drugoj i konaènoj fazi, njegova je uloga bila znaèajnija. Pod Mansteinovim di namiènim vodstvom, u prodoru na jug preko Somme i Seine do Loire njegovo je pje a tvo napredovalo, i to pje ice, toliko brzo daje preteklo mehanizirani korpus. Nakon pada Francuske Hitler se nadao kako æe Britanija sklopiti mir, ali se razoèara o i poèeo se - sa zaka njenjem i nevoljko - pripremati za invaziju preko Kanala. Man stein je dobio zadaæu da povede prvo iskrcavanje, sa svojim korpusom koji je za te potrebe premje ten u podruèje Boulogne-Calais. Njegova knjiga sadr i zapanjujuæe koment are o tom problemu, o strategijskim alternativama i o tome kako se Hitler okrenu o obraèunu s Rusijom. Za potrebe napada na Rusiju 1941. godine Mansteinu su ispunili ivotnu elju - dali su mu zapovjedni tvo nad tenovskim korpusom. S tim je, 56. tenkovskim korpusom, iz veo jedan od najbr ih i najdubljih prodora u poèetnoj fazi invazije: od istoène Pruske do Dvine, vi e od 320 kilometara, u èetiri dana. Kada su ga promaknuli u zapovjedni

ka Jedanaeste armije, na jugu, provalio je na poluotok Krim probijajuæi utvrde na koljenu Perekop. U ljeto 1942. godine dokazao je svoju vje tinu u jo jednoj tehnici ratovanja - opsadi - osvojiv i kljuèno sredi te Krima, glasovitu utvrdu Sevastopolj, glavnu bazu ruske ratne mornarice na Crnome moru. Nakon toga ponovo su ga poslali na sjever, kako bi zapovijedao planiranim napado m na Lenjingrad, da bi ga urno opozvali i poslali da provede deblokadu von Paulus ove este armije koja je, nakon neuspjeha glavne njemaèke ofenzive 1942. godine, te zime "zaglavila" u Staljin-gradu. Poku aj deblokade je propao po to se Hitler, zabra njujuæi bilo kakvo povlaèenje, odbio suglasiti s onim na èemu je Manstein inzistirao da se Paulus probije na zapad i spoji sa snagama koje su mu pritekle u 16 pomoæ. Dugo poglavlje "Staljingradska tragedija" puno je zapanjujuæih otkriæa i vrlo p ouèno, posebice nakon dubinske analize u prethodnom poglavlju "Hitler kao vrhovni zapovjednik". Nakon von Paulusove predaje, pod pritiskom ruskih armija u napredovanju, na ju noj je njemaèkoj boji nici do lo do sveopæeg sloma, no Manstein je spasio situaciju briljan tnim protuudarom s krila kojim je ponovo zauzeo Harkov i izazvao zbrku u ruskim redovima. Taj protuudar bio je najbriljantniji operativni potez Mansteinove vojn e karijere i jedna od najveæih majstorija u vojnoj povijesti. Zbog njegove instruk tivne vrijednosti, Mansteinov podroban opis reèene operacije vjerojatno æe se prouèava ti sve dok postoje vojni studiji. Potom je, u posljednjoj velikoj njemaèkoj ofenzivi u ratu na istoku - "Operaciji C itadela", pokrenutoj u srpnju 1943. godine na izbojak3 kod Kurska - Mansteinova Armijska skupina Jug formirala desni krak obuhvata. U tome je bila poprilièno uspj e na, no uèinak je poni ten neuspjehom na njegovu lijevom kraku, podruèju odgovornosti A rmijske skupine Centar. tovi e, u tom kljuènom trenutku angloamerièko iskrcavanje na Si ciliju navelo je Hitlera da nekoliko divizija usmjeri na talijansko boji te. Zaust aviv i njemaèku ofenzivu, Rusi su pokrenuli vlastitu - veæih razmjera, na veæoj du ini boji nice i sa sve veæom silinom. Otada pa nadalje, Nijemci su bili prisiljeni na strategijsku defenzivu. Kad su d ogaðaji promijenili tijek, Meinstein je u nekoliko navrata bio pozvan suoèiti se s o nim to se oduvijek smatralo najte om zapovjednom zadaæom - voðenjem borbi u povlaèenju, u srazu s puno nadmoænijim neprijateljem. U te kim okolnostima pokazao je veliku vje tinu odbijajuæi uzastopne ruske prodore i u sporavajuæi napredovanje ruskih armija prema zapadu. U provedbi njegova koncepta s trategijske defenzive poseban naglasak stavljen je na ofenzivne akcije, pa je ne prestano tra io prigodu za brz i uèinkovit protuudar i èesto iskori tavao moguænosti koje bi se ukazale. No kada je preporuèio i dodatni korak - strategijsko povlaèenje - kako bi uèinak povratnog djelovanja iskoristio do kraja, u protuofenzivi protiv neprijatelja koji je u napredovanju pretjerano razvukao snage, Hitler se oglu io n a njegove argumente. 3 Izbojak - izboèena obrambena crta, izboèina utvrde Hitlerova nespremnost da odobri bilo kakvo povlaèenje - èime je propu teno nekoliko uz astopnih prigoda za stabilizaciju boji nice -i Mansteinov smisao za strategiju dov odili su do neprekidnih sukoba. Za razliku od mnogih svojih kolega, Manstein se dr ao stare pruske tradicije iskrenosti pa je svoje sna no protivljenje Hitleru izra a vao i u èetiri oka i na sastancima, i to na naèin koji bi zaprepastio sve nazoène. Èinje nica da ga je Hitler toliko dugo trpio predstavlja fantastièan dokaz njegova dubok og po tovanja prema Mansteinovim sposobnostima i iznimku u njegovu pona anju prema v eæini generala i Glavnome sto eru kao cjelini. No kumulativni je uèinak na kraju bio n epodno ljiv za Hit-lera - tim vi e stoje razvoj dogaðaja potvrðivao da su Mansteinova up ozorenja bila na mjestu. U o ujku 1944. godine Hitler je konaèno izgubio strpljenje i rije io se Mansteina, premda s daleko vi e pristojnosti negoli je inaèe pokazivao uv odeæi promjene u zapovjednom kadru. Time je zavr ila karijera najdojmljivijeg saveznièkog protivnika -èovjeka koji je suvr emene zamisli o mobilnosti kombinirao s klasiènim smislom za manevar, tehnièkim znan jima i velikim pokretaèkim duhom. Sijeèanj 1958. Autorov predgovor Ova je knjiga osobna pripovijest jednoga vojnika u kojoj sam se namjerno uzdr ao o

d rasprava o politièkim pitanjima ili o onome to nije izravno utjecalo na dogaðaje na boji nici.U istom kontekstu mo da je vrijedno prisjetiti se izjave satnika B.H. Lid ella Harta: "Njemaèki su generali u ovome ratu bili najbolji finalni proizvod svoje profesije u svijetu. Da su njihove spoznaje bile ire, a razumijevanje stvari dublje, bili b i jo bolji. No da su postali filozofi, prestali bi biti vojnici." Trudio sam se koliko sam mogao da stvari ne promatram u svjetlosti naknadnih spo znaja, nego da iznesem svoja iskustva, zamisli i odluke kakve su bile u vrijeme kada sam do njih dolazio. Drugim rijeèima, ne pi em kao povjesnièar, nego kao onaj koj i je u prièi koju elim isprièati djelatno sudjelovao. I premda sam o svemu to se dogod ilo, o ljudima koji su u to bili ukljuèeni i o odlukama koje su donosili, poku ao is prièati objektivnu prièu, moje je mi ljenje - kao mi ljenje sudionika - nu no subjektivno. Unatoè tomu, nadam se da æe prièa koju sam isprièao ipak biti korisna povjesnièarima, po t èak ni oni ne mogu spoznati istinu iskljuèivo iz slu benih arhiva i dokumenata. Znati kako su kljuène osobe razmi ljale i djelovale na dogaðaje od presudne je va nosti, a od govor na to pitanje, osobito cjelovit odgovor, rijetko se pronalazi u dokumentim a ili ratnim dnevnicima. Opisujuæi kako je nastao plan njemaèke ofenzive iz 1940. godine, prekr io sam pravilo general pukovnika von Seeckta po kojemu èasnici Glavnoga sto era trebaju ostati bezi meni. Sad kad je ta tema - bez ikakva utjecaja s moje strane - toliko dugo izlo en a javnoj raspravi, osjeæam da si takvo to smijem dopustiti. Prièu o reèenome planu satn iku Lidell Hartu (ja ga tada nisam imao zadovoljstvo upoznati) zapravo su isprièal i moj biv i glavni zapovjednik, feldmar al von Rundstedt, i na operativni zapovjednik , general Blumentritt. KNJI NICA ZELINA Opis vojne problematike i dogaðaja povremeno sam nadopunjavao stvarima osobne nara vi, vjerujuæi kako èak i u ratu mora biti mjesta za ono ljudsko. Razlog za nedostata k takvih osobnih razmi ljanja u kasnijim poglavljima knjige le i u èinjenici da su u t om razdoblju brige i teret odgovornosti zasjenili sve ostalo. Moje sudioni tvo u Drugom svjetskom ratu navelo me da se dogaðajima bavim uglavnom s a stajali ta vi e razine voðenja. Ipak se nadam da sam uèinio dosljedno razvidnim da su odluèujuæi èimbenici bili samopo rtvovnost, srèanost i posveæenost njemaèkog vojnika, a ust posobnosti zapovjednika na svim razinama i njihova spremnost da preuzmu odgovorn ost. To su kvalitete kojima mo emo zahvaliti na e pobjede. Upravo su nam one omoguæile suoèavanje sa silnom nadmoæi na ih protivnika. Ovom knjigom istodobno elim izraziti zahvalnost svom zapovjedniku na poèetku rata, feldmar alu von Rundstedtu, za povjerenje koje mi je uvijek ukazivao, zapovjednici ma i vojnicima svih rangova koji su slu ili pod mojim zapovjedni tvom te ljudima koj i su slu ili u mojim zapovjedni tvima, posebice naèelnicima sto era i sto ernim èasnicima, oji su me neprestano podupirali i savjetovali. Napokon, moram zahvaliti i onima koji su mi pomogli u pripremi ovih memoara: mom biv em naèelniku sto era, generalu Busseu, i na im sto ernim èasnicima von Blumroderu, Eis annu i Annusu, gospodinu Gerhardu Guntheru koji me je ohrabrio da svoje memoare stavim na papir, gospodinu Fredu Hilderbrandtu koji mije pru io dragocjenu pomoæ u n jihovu oblikovanju i diplomiranom in enjeru Materneu koji je pokazao veliko razumi jevanje radeæi na skicama vojnih zemljovida. von Manstein Prvi dio KAMPANJA U POLJSKOJ 1 Prije oluje Polo aj s kojega sam pratio razvoj politièkih dogaðaja nakon austrijskog anschlussa bi o je daleko od sredi ta vojnih poslova. Poèetkom veljaèe 1938. godine, nakon to sam napredovao do drugog najvi eg polo aja u Sto e u njemaèke kopnene vojske - mjesta Oberquartiermeistera I, odnosno zamjenika naèelni ka sto era - moja karijera èasnika u Glavnom sto eru naglo je prekinuta. Kada je, opak om partijskom spletkom, general zborabaron von Fritsch uklonjen s polo aja naèelnika Sto era kopnene vojske, iz Vrhovnog su zapovjedni tva kopnene vojske (O.K.H.) zajed no s njim povuèeni i mnogi njegovi najbli i suradnici, meðu kojima sam bio i ja. Od ta da su me, kao zapovjednika 18. divizije, dakako, prestali izvje æivati o onome to je spadalo u nadle nost Vrhovnog zapovjedni tva.

Tako sam se od poèetka travnja 1938. godine u potpunosti mogao posvetiti poslu div izijskog zapovjednika. Zadaæa je bila iznimno zahvalna - tih godina i vi e no inaèe ali i zahtijevala svaki gram energije, po to je razvitak kopnene vojske bio daleko od svr etka. Neprekidno ustrojavanje novih postrojba nametalo je stalnu reorganiz aciju postojeæih to je, uz brzinu u naoru avanju te, posebice, popratni rast èasnièkog i doèasnièkog kora, znaèilo da se od zapovjednika na svim razinama oèekivalo iznimno mnogo , ako smo eljeli postiæi na cilj: stvoriti uistinu stabilne i vrhunski uvje bane trupe koje æe jamèiti sigurnost Reicha. Uspjeh u tom poslu bio je jo veæi u itak, posebice u m om sluèaju, jer sam - poslije nekoliko godina u Berlinu - ponovo imao zadovoljstvo biti u izravnu dodiru s borbenim postrojbama. Stoga se s neizmjernom zahvalno æu sj eæam tih posljednjih godinu i pol mira, posebice Slezijaca koji su èinili veæinu sasta va 18. divizije. Sleska je od pamtivijeka raðala dobre vojnike pa su vojno obrazov anje i obuka novih postrojba bili zahvalna zadaæa. Toèno je da me je kratko meðurazdoblje "Cvjetnoga rata" - okupacije Sudeta - zateklo na mjestu naèelnika sto era armije kojom je zapovijedao generala zbora Ritter von L eeb. Tako sam i doznao za sukob u svezi èe kog pitanja koji je izbio izmeðu Hitlera i naèelnika Sto era kopnene vojske, generala Beèka, a koji je, na moje golemo aljenje, za vr io ostavkom naèelnika Sto era kojeg sam toliko po tovao. Ta je ostavka, pak, prekinul a nit koja me je povezivala s O.K.H. Tako sam za operaciju "Zapovijed bijelo", prvi ofenzivni raspored snaga koji je trebalo pripremiti po Hitlerovoj zapovijedi, doznao tek u ljeto 1939. godine. Do proljeæa 1939. godine toga nije bilo. Naprotiv, sve vojne pripreme na na oj istoènoj granici bile su obrambene. U gore spomenutoj zapovijedi sam, u svojstvu naèelnika sto era, bio dodijeljen Armij skoj skupini Jug èiji je vrhovni zapovjednik trebao biti tada veæ umirovljeni genera l zbora von Rundstedt. Planirano je da se Armijska skupina Jug rasporedi u Slesk u, istoènu Moravsku i dijelom u Slovaèku, prema detaljnom rasporedu kojega smo tek t rebali razraditi. Kako zapovjedni tva armijskih skupina nisu postojala u mirnodopskim uvjetima i for mirala su se samo u sluèaju opæe mobilizacije, novom se operativnom zapovijedi bavil a tek mala radna skupina formirana u tu svrhu. Skupina se sastala 12. kolovoza 1 939. godine u leskom podruèju za obuku Neuhammer. Trebala je raditi pod vodstvom pu kovnika Blu-mentritta, sto ernog èasnika predodreðenoga za efa operacija reèene armijske skupine (Ia), nakon mobilizacije. Ja sam to smatrao sretnim izborom po to sam s ti m iznimno sposobnim èovjekom bio u vrlo bliskim i povjerljivim odnosima. Uspostavi li smo ih tijekom zajednièke slu be u von Leebovom zapovjedni tvu tijekom sudetske kri ze i ja sam smatrao iznimno vrijednim imati kolegu na kojega se mo e osloniti u tak vim vremenima. Kao to to najèe æe biva, stvari koje nas privlaèe drugoj osobi prilièno su rivijalne. Ono to me je kod Blumentritta uvijek odu evljavalo bila je njegova fanat ièna sklonost telefonu. Brzina kojom je radio u svakom je sluèaju bila nevjerojatna, ali kad bi u rukama imao slu alicu mogao se nositi s cijelom lavinom upita, uvije k s istim nepokolebljivim dobrim raspolo enjem. Sredinom kolovoza u Neuhammer je stigao buduæi zapovjednik Armijske skupine Jug, g eneral zbora von Rundstedt. Svi smo ga poznavali. Kao pobornik "velike taktike"4 bio je briljantan - nadaren vojnik koj i u hipu shvaæa osnove svakog problema. Samo se time i bavio; sitne ga pojedinosti uopæe nisu zanimale. Bio je gospodin "stare kole" - vrsta koja je, bojim se, izumrla, ali koja je ivotu svojedobno davala prekrasnu raznolikost. General je posjedovao arm kojemu je podlegao èak i Hitler. Èinio se da mu se general istinski dopadao i, to je prilièno iznenaðujuæe, traèak tog divljenja zadr a se èak i nakon to ga je dvaput otpustio. Vjerojatno ga je privukao onaj neodreðeni d ojam koji je general ostavljao, dojam èovjeka iz pro losti koju Hitler nije shvaæao i ozraèja kojemu nikada nije imao pristupa. Zanimljivo je da se, kada se na a radna skupina sastala u Neuham-meru, moja 28. di vizija nalazila na obuèom podruèju na godi njim pukovnijskim i divizijskim vje bama. Ne trebam ni spominjati da smo svi bili uznemireni brojem kriza kroz koje je Fat herland5 prolazila od 1933. godine i pitali se kamo sve to vodi. Na a su tada nja ra zmi ljanja i privatni razgovori bili usredotoèeni na znakove nadolazeæe oluje koji su se skupljali na obzorju. Shvatili smo da je Hitler fanatièno odluèan u nakani da rij e i i posljednji teritorijalni problem koji je Njemaèka ba tinila Versailleskim ugovor

om. Znali smo da je jo u jesen 1938. godine zapoèeo pregovore s Poljskom kako bi do kraja ra èistio pitanje poljsko-njemaèke granice, ali kakav je napredak postigao - i je li ikakav - nije nam reèeno. Istodobno smo bili svjesni britanskih jamstava Pol jskoj i sa sigurno æu mogu reæi kako nitko od nas u vojsci nije bio toliko umi ljen, nes motren ili kratkovidan da posumnja u njihovu smrtnu ozbiljnost. Samo taj èimbenik - premda je bilo i drugih - bio je dovoljan da na u skupinu u Neuhmmeru uvjeri kako do rata na kraju ipak neæe doæi. Èak i kada bi plan rasporeðivanja snaga na kojem smo upravo radili i postao ope rativan to, po na emu mi ljenju, jo uvijek nije moralo znaèiti rat. Pozorno smo pratili dotada nji nesiguran hod Njemaèke po o trici britve i sve nas je vi e èudila nevjerojatna sreæa kojom je Hitler - bez posezanja za oru jem - postizao sve svoje javne i tajne politièke ciljeve. Taj je èovjek, èinilo se, posjedovao nepogre iv 4 "velika taktika" - organizacija i rasporeðivanje borbenih snaga kako bi se ispun io strategijski plan ili zamisao; izraz vrlo blizak dana njem operativnom planiran ju snaga. 5 Fatherland - njem. domovina instinkt. Uspjesi su se nizali jedan za drugim - ukoliko se taj poèetni niz naizgl ed sjajnih dogaðaja uopæe mo e nazvati uspjesima, s obzirom na to da su nas na kraju o dveli u propast. Sve je to bilo postignuto bez rata. Za to bi, pitali smo se, ovaj put bilo drugaèije? Pogledajte Cehoslovaèku. Premda je 1938. godine Hitler na nju p oveo prijeteæu gomilu vojnika, rata ipak nije bilo. Meðutim, u u ima nam je odzvanjala stara poslovica o vrèu koji ide na vodu dok se ne razbije. Na je trenutni polo aj bi o mnogo osjetljiviji, a igra koju je Hitler, èinilo se, elio zaigrati djelovala je puno opasnije. Ovaj put valjalo je raèunati i s britanskim jamstvima. No tada bism o se prisjetili Hitlerove primjedbe kako on, za razliku od njemaèkih voða iz 1914. g odine, nikad neæe biti toliko lud da se upusti u rat na dvije boji nice. To je, ako ni ta drugo, pokazivalo da mu je -iako u njemu vi e nije bilo nikakvih ljudskih osjeæa ja - preostalo ne to razboritosti. Podi uæi onaj svoj promukli glas, svojim je vojnim savjetnicima jasno stavio do znanja kako nije toliki idiot da se zbog Danziga il i poljskog koridora upetlja u svjetski rat. Glavni sto er i poljsko pitanje Poljska je neizbje no postala izvor na eg ogorèenja onoga dana kad je, iskoristiv i name tnuti Versailleski mir, anektirala njemaèka ozemlja na kojea nije imala nikakva ni ti povijesna, niti na samoodreðenju utemeljena prava. Za nas vojnike bila je stala n izvor nezadovoljstva u godinama njemaèke slabosti. Pri svakom pogledu na zemljov id prisjetili bismo se koliko je na e stanje nesigurno. Kakvo nerazumno razgranièenj e! Kakvo sakaæenje na e domovine! Taj je koridor istoènu Prusku odsjekao od domovine; s punim smo pravom strahovali za tu divnu pokrajinu! Meðutim, unatoè svemu, vojsci n ije padalo na pamet da takvo stanje dokine silom, napadom na Poljsku. Uza sve dr ugo, za tu je popustljivost postojalo i savr eno jednostavno vojno opravdanje: bil o kakvim napadom na Poljsku Reich bi se upustio u rat na dvije ili vi e boji nica s èi me se nikako ne bi mogao nositi. U razdoblju slabosti koju nam je nametnuo Versa illes, patili smo od kroniène cauchemar des coalitions - noæne more koja bi nas pri pomisli na aspiracije prema njemaèkom ozemlju - a koje su iri krugovi poljskoga nar oda i dalje gajili - dodatno uznemiravala. I premda nismo eljeli voditi agresivan rat, nismo imali puno iluzija (èak i kada bismo se potpuno suzdr ali od predrasuda prema poljskome me ntalitetu) kako bismo s Poljacima mogli sjesti za isti stol i mirno revidirati t e besmislene granice. Ni moguænost da Poljska, jednog dana, preuzme inicijativu i pitanje granice odluèi rije iti silom nije nam se èinila nemoguæom. U tom smo pogledu od 1918. godine veæ imali nekih iskustava a u godinama njemaèke nemoæi, na takvu smo mog uænost mogli i raèunati. Kada jednom u utkaju mar ala Pilsudskog a izvjesni nacionalistièk i krugovi u Poljskoj steknu presudan utjecaj, upad u istoènu Prusku ili gornju Sle sku postao bi izvjestan koliko i raniji napad na Vilnu. Na a su vojna razmi ljanja u tom smjeru, pak, rezultirala pronala enjem politièkog odgovora. Naðe li se Poljska u ulozi agresora a mi njezin napad uspijemo odbiti, Reich bi to nesretno pitanje g ranica bio u prilici rije iti politièkim putem. U svakom sluèaju, nitko u vojnome vodstvu glede tog pitanja nije imao pretjeranih iluzija. Premda general von Rabenau u knjizi Seeckt, Aus Meinem Leben, citira reèe nog generala zbora kada ka e "postojanje Poljske nepodno ljivo je i nekompatibilno s

osnovnim njemaèkim potrebama. Ona mora nestati, to zbog svoje unutarnje slabosti, t o zbog Rusije ... uz na u pomoæ", takva su stajali ta pregazili dogaðaji na politièkom i v ojnome polju. Imali smo prilièno jasnu sliku rastuæe vojne moæi Sovjetskog Saveza. Fra ncuska, zemlja èijim je èarima tako lako podleæi, bila je kao i uvijek neprijateljski raspolo ena i, kao i uvijek, tra ila je saveznike u njemaèkoj pozadini. No ako bi polj ska dr ava doista nestala, Sovjetski Savez postao bi puno opasniji saveznik Francu ske negoli je to, kao dr ava-tampon, trenutno bila Poljska. Bilo kakvo uklanjanje Poljske (i Litve) kao tampon-zone izmeðu Njemaèke i Sovjetskog Saveza vrlo je lako m oglo dovesti do svaðe izmeðu dviju velikih sila. Dok bi revizija granice prema Poljs koj bilo u obostranu interesu, u svjetlu sada nje, potpuno izmijenjene situacije, potpuno uklanjanje te dr ave te ko se moglo smatrati predno æu za Njemaèku. Dakle, sviðalo se to nama ili ne, zadr ati Poljsku izmeðu nas i Sovjetskoga Saveza bil o je bolje rje enje. Koliko god kao vojnici bili ogorèeni besmislenim i eksplozivnim razgranièenjem na istoku, Poljska je jo uvijek bila manje opasan susjed od Sovjets kog Saveza. Kao i drugi Nijemci, dakako, nadali smo se kako æe do revizije granice jednom ipak doæi i da æe podruèja s veæinskim njemaèkim stanovni tvom biti vraæena Reichu, sukladno prirodnom pravu njihovih stanovnika. U isto vrijeme, s vo jnog stajali ta, poveæanje na e poljske populacije bilo bi najnepo eljnije. to se tièe nje aèkih zahtjeva za ujedinjenjem istoène Prusije s Reichom, oni su se lako mogli uskla diti s poljskim te njama za vlastitom pomorskom lukom. To je, i ni ta drugo, bio pre vladavajuæe stajali te u razmi ljanjima o poljskom pitanju kojemu je bila sklona veæina njemaèkih vojnika u doba Reichsvvera - recimo, od kraja 1920-tih nadalje - kad god bi se potegnulo pitanje oru anog sukoba. A onda se kotaè sudbine ponovo okrenuo. Na pozornici se pojavio Adolf Hitler. Sve se promijenilo, ukljuèujuæi i temelje na ih odnosa s Poljskom. Reich je potpisao pakt o nenapadanju i sporazum o prijateljstvu s na im istoènim susjedom. Rije ili smo se noæn e more zvane moguæi poljski napad. U isto vrijeme, odnosi izmeðu Njemaèke i Sovjetskog a Saveza su zahladnjeli. Na je novi vladar u svojim javnim govorima vrlo otvoreno izra avao mr nju prema bolj evièkom sustavu. Poljska je, s obzirom na razvoj situacije, sigurno imala manje razloga za politièku suzdr anost, ali, to se nas ticalo, vi e nije predstavljala nikakvu opasnost. Ponovno naoru avanje Njemaèke i niz Hitlerovih vanj skopolitièkih uspjeha smanjivao je vjerojatnost da æe Poljska svoju novosteèenu slobod u iskoristiti za napad na Reich. A kada se pokazala vi e nego spremnom sudjelovati u komadanju Èehoslovaèke, ni ozbiljan razgovor o problemu granice vi e se nije èinio to liko neizglednim. Do proljeæa 1939. godine Vrhovno zapovjedni tvo njemaèke kopnene vojske u svojim arhiv ima nikada nije imala nikakav plan za ofenzivno djelovanje protiv Poljske. Do ta da su sve na e vojne mjere na istoku bile posve obrambene naravi. Rat ili blef? Je li ovaj put, u jesen 1939. godine, stvar bila ozbiljna? Je li Hitler doista el io rat ili je, kao 1938. godine u sluèaju Èehoslovaèke, samo poveæavao pritisak (vojni i svaki drugi) do granica podno ljivosti kako bi rije io pitanja Danziga i poljskog k oridora? Rat ili blef? To je pitanje muèilo svakoga tko nije imao pravi uvid u razvoj polit ièkih dogaðaja, a poglavito u Hitlerove nakane. A tko je, kad smo veæ kod toga, uopæe i imao bilo kakav uvid u njegove nakane? U svakom sluèaju, bilo je potpuno zamislivo daje, unatoè operaciji "Zapovijed bijelo ", cilj vojnih mjera poduzetih u kolovozu 1939. godine bio poveæati politièki pritis ak na Poljsku. Od ljeta su se, po Hitlerovoj zapovijedi, poslovi na Ostwallu (is toènoj inaèici Siegfriedove linije) nastavljali groznièavim tempom. Cijele divizije, m eðu njima i Osamnaesta, naizmjence su premje tane na granicu s Poljskom, gdje su na utvrdama radile i po nekoliko tjedana uzastopno. Èemu toliki trud ukoliko Hitler n amjerava napasti Poljsku? Èak i da je, unatoè obeæanjima, razmi ljao o ratu na dvjema bo ji nicama, Ostwall bi bio prilièno izvan ruke. U takvim okolnostima jedina primjeren a akcija bila bi napasti i svladati Poljsku, a na zapadu ostati u defanizivi. Ob ratno rje enje - ofenzivna djelovanja na zapadu a defenzivna na istoku - pri trenu tnom omjeru snaga nije dolazilo u obzir, posebice stoga to za napad na zapadu nis u obavljene nikakve pripreme. Dakle, ako je izgradnja Ostwalla u trenutnoj situa ciji imala ikakva smisla ili opravdanja, onda je to zasigurno bilo tek pojaèavanje pritiska na Poljsku razmje tanjem i koncentracijom znaèajnih vojnih snaga na njezin

oj granici. Èak ni rasporeðivanje pje aèkih divizija na istoènu obalu Odre u posljednjih d eset dana kolovoza te pokreti oklopnih i mehaniziranih divizija u podruèja okuplja nja (u prvo vrijeme) zapadno od rijeke, nisu morali biti priprema za napad; jedn ako su tako mogli slu iti i kao sredstvo politièkog pritiska. Bilo ovako ili onako, mirnodopski program obuke tekao je po uobièajenu rasporedu. Trinestoga i èetrnaestoga kolovoza odr ao sam posljednju vojnu vje bu u Neuhammeru koj a je zavr ila mimohodom pred generalom zbora von Rundstedtom. Petnaestog kolovoza odr alo se veliko topnièko gaðanje u suradnji s Luftwaffe kojega je obilje io tragièan dog aðaj. Cijela eksadrila bombardera, oèito pogre no obavije tena o visini oblaka, nije se na vrijeme uspjela podiæi iz poniranja i zabila se ravno u umu. Sljedeæi dan odr ana je jo jedna pukovnijska vje ba i zatim su se postrojbe iz sastava divizije vratile u svoje garnizone. Samo nekoliko dana poslije ponovo su krenule na lesku granicu. Devetnaestog kolovoza von Rundstedt i ja dobili smo zapovijed da se javimo na sa stanak koji se 21. kolovoza odr avao u Obersalz-bergu. Dvadesetog kolovoza odvezli smo se iz Leignitza na imanje mog urjaka u blizini Linza gdje smo prespavali i s ljedeæe jutro stigli u Berchtesgaden. Zapovjednici svih armijskih skupina i armija , naèelnici njihovih sto era te èelnici ratne mornarice i zrakoplovstva primjerene raz ine javljali su se Hitleru na prijavak. Sastanak ili, bolje reèeno, Hitlerovo obraæanje (pouèen iskustvom sa sastanka s naèelnic ima sto era, lani, uoèi èe ke krize, Hitler nije kanio dopustiti da se i ovaj pretvori u otvorenu raspravu), odr ao se u velikoj dvorani za primanja Berghofa s pogledom n a Salzburg. Kratko prije Hit-lerova dolaska u prostoriju je u ao Goring. Bio je to nevjerojatan prizor. Do tada sam mislio kako smo do li po ozbiljnu poslu no èinilo se da se Goring pripremio za ma kare. Bio je odjeven u bijelu ko ulju mekoga ovratni ka preko koje je nosio zeleni ko ni kaputiæ ure en velikom dugmadi od ute ko e. Uz to je nosio sive kratke hlaèice i duge sive svilene èarape koje su mu poprilièno otkrivale i mpresivne butine. Biranu galanteriju nadopunjavao je par glomaznih èizama na niranj e. Kao vrhunac, trbu ina mu je bila opasana remenom za maè od crvene ko e bogato ukra en e zlatom, s kojega je, u irokim koricama od istog materijala, visio ukrasni bode . Ne mogav i se suzdr ati, generalu von Salmutu koji je stajao do mene do apnuo sam: "Pr etpostavljam da je Debeljko tu u ulozi èvrste ruke?" Tada nji Hitlerov govor bio je tema razlièitih "dokumenata" tu iteljstva na suðenju u Nu rnbergu. U jednome od njih tvrdilo se kako je Hitler silno prostaèio, a da je Gori ng, odu evljen izgledima za rat, skoèio na stol i povikao "Sieg Heil!". Sve je to po tpuno netoèno. Jednako je netoèno i da je Hitler spomenuo "kako se jedino pla i da æe ne kakvo pseto u posljednji èas ponuditi mirovno posredovanje". Premda je definitivno govorio tonom èovjeka koji je donio èvrstu odluku, bio je previ e dobar psiholog da b i i pomislio kako ovakav skup mo e impresionirati tiradama i prostaèenjem. Sadr aj govora toèno je naveden u Greinerovoj knjizi Die Ober-ste Wehrmachtfuhrung 1 939. - 43. Navod se temelji na onome to je, za potrebe njegova ratnog dnevnika, a utoru ukratko preprièao brigadir Warlimont te na stenografskim zabilje kama koje je vodio admiral Ca-naris. Ne to podataka o tom govoru moglo se prikupiti i iz dnevni ka generala zbora Haldera - premda imam dojam da je i u njemu, kao i u Warlimont ovim i Canarisovim iskazima, navedeno mnogo toga to su od Hitlera èuli u drugim pri godama. Dojam koji smo stekli mi generali koji nismo pripadali naju emu vojnome vodstvu bi o je otprilike ovakav: Hitler je bio apsolutno odluèan da njemaèko-poljsko pitanje istjera do kraja, èak i po cijenu rata. Popuste li, pak, Poljaci pod njemaèkim pritiskom, koji se rasporedom njemaèkih armija (premda jo uvijek prikrivenim) bli io vrhuncu, mirno rje enje jo uvije k nije bilo iskljuèeno. Hitler je bio uvjeren da zapadne sile u konkretnoj situaci ji ni ovoga puta ne bi posegnule za oru jem. Tu se posljednju tezu posebno potrudi o obrazlo iti, a glavni su mu argumenti bili: zastarjelost britanskog i francuskog naoru anja, posebice zrakoplovstva i protuzraène obrane; praktièna nesposobnost zapad nih sila da Poljskoj pru e ikakvu uèinkovitu pomoæ, osim napadom na Siegfriedovu linij u - u to se nijedna od sila neæe biti sklona upu tati s obzirom na krvoproliæe koje je taj korak podrazumijevao; meðunarodna situacija, posebice napetost na Sredozemlju koja je Britaniji znaèajno umanjila slobodu kretanja; unutarnje stanje u Francusko j te posljednje, ali ne i najmanje va no, osobnosti odgovornih dr avnika. Ni Chamber lain ni Daladier, tvrdio je Hitler, neæe na sebe preuzeti odluku o pokretanju rata

. Iako je Hitlerova procjena zapadnih sila u mnogoèemu bila logièna i uvjerljiva, jo uv ijek sumnjam da je tim izlaganjem potpuno uvjerio tada nje slu atelje. Britansko jam stvo svakako je bilo jedina, ali prilièno velika, prepreka njegovim planovima! Ono to je Hitler rekao o eventualnom ratu s Poljskom, po mome mi ljenju, nije se mo glo tumaèiti onako kako je protumaèilo nurnber ko tu iteljstvo - kao politiku uni tenja. K ad je Hitler pozvao na brzo i bezobzirno uni tenje Poljske armije radilo se, vojnièk i govoreæi, tek o cilju na kojemu se temelji svaka velika ofenzivna operacija. U s vakom sluèaju, u onome to nam je tada rekao nije bilo nikakvih naznaka o tome kako æe kasnije postupati s Poljacima. Najveæe iznenaðenje i najdublji dojam izazvala je, sasvim prirodno, najava predstojeæe g pakta sa Sovjetskim Savezom. Na putu za Ber-chtesgarden veæ smo proèitali novinska izvje æa o zakljuèivanju gospodarskog sporazuma, to je veæ bilo ravno senzaciji. Sad nam je bilo reèeno kako ministar vanjskih poslova von Ribbentrop leti u Moskvu da sa Staljinom potpi e pakt o nenapadanju. Ministar je sudjelovao na sastanku i Hitler ga je na put otposlao u na oj nazoènosti. Tim je potezom, objavio je Hitler, zapadni m silama iz ruku izbio adut blokade. Od sada nadalje blokada Njemaèke neæe imati nik akva uèinka. Hitler je naznaèio kako je za potrebe sklapanja pakta veæ uèinio znaèajne ustupke Sovjetskome Save zu na Baltiku i u pogledu istoènih poljskih granica, no njegove naznake nisu daval e povoda za zakljuèak kako æe doæi do potpune podjele Poljske. tovi e, danas se zna kako je i dalje razmatrao moguænost da ostatke poljske dr ave ostavi na ivotu, èak i nakon p oèetka napada. Na temelju onoga to nam je Hitler iznio, ni von Rundstedt ni ja - a vjerojatno ni ti jedan drugi general - nismo zakljuèili daje rat neizbje an. Dva su nas èimbenika po sebno uvjerila kako æe, kao i u sluèaju Miinche-na, do dogovora doæi u pet do dvanaest . Prvo, zahvaljujuæi paktu sa Sovjetskim Savezom polo aj Poljske u samom bi startu bio beznadan. Osjeti li se Britanija - kojoj je blokada kao sredstvo ratovanja prak tièno izbijena iz ruku - prinuðenom da krene u krvavi napad na zapadu kako bi pomogl a Poljskoj, èinilo se prilièno izglednim da æe, pod pritiskom Francuza, savjetovati Va r avi da se preda. Isto tako, Poljskoj je dotad veæ moralo postati jasno da su brita nska jamstva praktièno neprovediva. Dapaèe, Poljaci su morali znati i da æe, doðe li do rata s Njemaèkom, Rusi krenuti u akciju u njihovoj pozadini kako bi zadovoljili st are zahtjeve za njezinim istoènim ozemljem. to je u takvoj situaciji Var ava i mogla uèiniti osim predati se? U obzir je trebalo uzeti i sastanak kojem smo upravo nazoèili. Èemu je imao slu iti? D o toga trenutka, s vojnog stajali ta, namjera da se Poljska napadne skrivala se na sve moguæe naèine. Nazoènost divizija u istoènim podruèjima opravdavala se izgradnjom ist oènog bedema. Kako bi se prikrili pravi razlozi za pokretanje trupa prema Istoènoj P ruskoj, organizirana je velika proslava bitke kod Tannenberga6. Pripreme za mane vre velikih oklopnih snaga tekle su do posljednjeg trenutka. Opæa mobilizacija nij e progla ena. Premda sve te mjere Poljacima nisu mogle promaknuti i premda su oèigle dno slu ile kao sredstvo politièkog pritiska, i dalje su bile obavijene najveæom tajno æu i prikrivane na sve moguæe naèine. A ipak, sada, na vrhuncu krize, Hitler je u Obers alz-bergu okupio sve najvi e èasnike, to se nikako nije dalo sakriti. Nama se to èinilo vrhuncem politike blefiranja. Nije li, drugim rijeèima, unatoè 6 Bitka kod Tannenberga - velika pobjeda njemaèke vojske u Prvom svjetskom ratu, 1 914. godine kod Tannenberga. Od tada se slavila kao dan sjeæanja na Paula von Hindenburga, "tannenber kog pobjednika". svojim ratobornim izjavama Hitler ipak radio na postizanju sporazuma? Nije li up ravo taj sastanak trebao biti sredstvo konaènog pritiska? Takva su bila moja i razmi ljanja generala zbora von Rundstedta dok smo napu tali Be rchtesgarden. Na putu do na eg zapovjedni tva u Neisseu, ponovno sam zastao u Leigni tzu kako bih proveo dan s obitelji. Veæ je i to bio dokaz koliko sam, intimno, sum njao u to da smo na samome pragu rata. U podne 24. kolovoza, general zbora von Rundstedt preuzeo je zapovijedanje na om a rmijskom skupinom. Dvadeset i petog kolovoza u 15,25 sati dobili smo sljedeæu ifrir anu poruku iz Vrhovnog zapovjedni tva kopnene vojske: "Operacija Plan Bijelo: dan-D = 26.8.: sat-H = 0430."

Dakle, odluka da krenemo u rat - moguænost u koju nismo eljeli vjerovati - oèito je b ila donesena. Bio sam na veèeri s generalom zbora von Rundstedtom u na im prostorijama u samostanu Svetoga kri a u Niesseu kad je, telefonom, stigla sljedeæa zapovijed Vrhovnog zapov jedni tva: "Ne zapoèinjati - ponavljamo, ne zapoèinjati - s neprijateljstvima. Zaustavite sve p okrete trupa. Mobilizaciju nastaviti. Raspored snaga za Planove Bijelo i Zapad n astaviti prema rasporedu." Svaki vojnik mo e procijeniti to znaèi kad se ovakva zapovijed poni ti u posljednji tre nutak. U roku od samo nekoliko sati tri armije koje su napredovale izravno prema granici, zonom koja se protezala od Donje leske do istoènog dijela Slovaèke, morale su stati - pri èemu valja imati na umu da je i cjelokupno osoblje zapovjedni tava do (najmanje) divizijske razine takoðer bilo u pokretu i da je jo uvijek na snazi bil a zabrana radio-prometa. Unatoè svim pote koæama uspjeli smo ih obavijestiti na vrijem e - osoblje operative i veze odradilo je prvorazredan posao. Ipak, jednu motoriz iranu pukovniju u istoènoj Slovaèkoj uspjeli su zaustaviti tek kad je èasnik u zrakopl ovu, Fieseler Storch, po mraku sletio na èelo kolone. Nije nam reèeno za to je Hitler svoju odluku da pokrene borbe povukao u posljednji èas . Sve to smo èuli bilo je da se pregovori nastavljaju. Razumljivo je da smo, kao vojnici, bili poprilièno uzdrmani ovakvim naèinom voðenja. N apokon, odluka da se krene u rat najozbiljnija je odluka koju dr avni poglavar uopæe mo e donijeti. Kako itko mo e donijeti takvu odluku a onda je unutar nekoliko sati opozvati - pos ebice kada ga to, u vojnom smislu, dovodi u daleko nepo-voljniji polo aj? Kao to sa m veæ naglasio opisujuæi sastanak u Obersal-zbergu, sve aktivnosti vojne naravi bile su usmjerene na iznenaðivanje protivnika. Mobilizacija nije bila progla ena, a prvi poziv bio je planiran za 26. kolovoza - dan napada koji je upravo zaustavljen. To je znaèilo da æemo u Poljsku umar irati s oklopnim i motoriziranim formacijama koje smo veæ okupili i ogranièenim brojem pje aèkih divizija koje su se veæ nalazile u pograniè im podruèjima ili su tek trebale postati "trenutno operativne". Vi e se nije moglo n i pomi ljati na hvatanje neprijatelja na spavanju. Premda su se trupe u podruèja kon centracije s druge strane granice premije tale noæu, njihovi pokreti zasigurno nisu promakli neprijatelju, posebice stoga to su se motorizirane postrojbe na mjestima okupljanja zapadno od Odre morale razviti po danu kako bi pre le rijeku. Slijedom toga, sada je - doðe li doista do rata - valjalo primijeniti alternativno rje enje: napad svim motoriziranim snagama kojima smo raspolagali. U svakom sluèaju, elemen t iznenaðenja bio je izgubljen. Kako prvotna odluka da zapoènemo s neprijateljstvima sigurno nije bila èin Hitlerove nepromi ljenosti i ta tine, mogli smo samo zakljuèiti da je cijela stvar jednostavno nastavak diplomatske taktike kojom se Poljake izlagalo sve veæem pritisku. Stoga s mo general von Rundstedt i ja i bili sumnjièavi kad smo, 31. kolovoza u 17,00 sati , primili novu zapovijed D= 1.9.: H = 0445, posebice stoga to o propasti pregovora nismo èuli ni rijeèi. U sva kom sluèaju, s obzirom na dogaðaje od 25. kolovoza, svi ljudi u sastavu na e armijske skupine ovaj su put bili pripremljeni za moguænost zaustavljanja operacije u poslj ednji èas. General i ja ostali smo budni do iza ponoæi oèekujuæi poni tenje zapovijedi. Mi slili smo kako bi ono jo uvijek moglo stiæi. Tek kad je pro la ponoæ, a s njome nestala i posljednja prilika da se operacija zaus tavi, vi e nije bilo nikakve dvojbe: od sada pa nadalje govorit æe oru je. 2. Strategijski polo aj Sljedeæi èimbenici bili su odluèujuæi u odreðivanju strategijskog polo aja u napadu na Polj ku: Prvo, nadmoæ njemaèkih snaga - uz uvjet da se njemaèko vodstvo bilo spremno izlo iti znaèa jnom riziku na zapadu kako bi veæi dio svojih snaga poslala na Poljsku. Drugo, zemljopisni polo aj, koji je Nijemcima omoguæio da izvedu obuhvat Poljske arm ije, iz Istoène Pruske s jednoga, a iz Sleske i Slovaèke s drugoga krila. Treæe, Sovjetski Savez kao latentna prijetnja u poljskoj pozadini od samoga poèetka. Raspored i operativni plan njemaèkih snaga Ranije spomenuti rizik na zapadu njemaèki su planeri u potpunosti prihvatili.

O.K.H. je napad na Poljsku pokrenuo sa 42 divizije redovnih trupa (ukljuèujuæi i jed nu novoustrojenu oklopnu diviziju, 10. Panzer diviziju) i jednom novom pje aèkom div izijom sastavljenom od posade utvrde u bazenu Odra-Varta (50. divizija). Saèinjava le su ih 24 pje aèke divizije, tri planinske divizije, est oklopnih divizija, èetiri la ke divizije, èetiri divizije motoriziranog pje a tva i jedna konjièka brigada. Bilo je t u i esnaest novih divizija ustrojenih tek nakon opæe mobilizacije, koje su se treba le anga irati izmeðu drugog i èetvrtog vala napada. Te se postrojbe isprva nisu mogle smatrati prvorazrednima. Za poljsku su kampanju odvojene i SS-divizija Leibstand arte Adolf Hitler te jedna ili dvije ojaèane SS-pukovnije. Za raspored na zapadu tako je preostalo tek jedanaest divizija redovnih snaga, d io trupa iz sastava posada utvrda èija je ukupna snaga pribli no odgovarala snazi jedne divizije (iz kojih æe se kasnije formirati 72. pje aèka divizija) i 35 novoustrojenih divizija sastavljenih od vojnika s druge do èetvrte linije. Oklopnih i motoriziranih snaga nije bilo. To je, ukupno, èinilo 56 divizi ja od kojih su tek tri èetvrtine bile kondicijski pripravne za akciju. Dvadeset i druga pje aèka divizija, uvje bavana i opremljena kao zrakoplovna, ostala j e na raspolaganju O.K.H.-u, unutar Reicha. Veæina na ih zraènih snaga takoðer je bila anga irana protiv Poljske. Bile su organizirane u dvije zraène flote dok je treæa, slabija, zadr ana na zapadu. Ovakvim rasporedom snaga njemaèko se vodstvo, nedvojbeno, izlo ilo iznimno velikom r iziku. Zahvaljujuæi neoèekivanoj kratkoæi poljske kampanje ( to je, jednim dijelom, bila i posljedica pogre aka samog gubitnika) i, iznad svega, potpunoj neaktivnosti zap adnih saveznika Poljske u vrijeme njezina poraza, nikad se nije uvidjela prava v elièina toga rizika. Treba shvatiti i kako je u tom kritiènom trenutku njemaèko zapovjedni tvo moralo raèunat i na Francusku armiju snage pribli no 90 divizija. Ujesen 1939. godine (prema von Tippelskirchu) Francuska je zapravo "podigla" 108 divizija u razdoblju od tri tj edna! Saèinjavalo ih je 57 pje aèkih, pet konjièkih, jedna oklopna i 45 prièuvnih ili "ter itorijalnih" divizija, sa sna nom tenkovskom i topnièkom potporom7. Ova posljednja k ategorija postrojbi bila je sastavljena od potpuno obuèenih prièuvnika to je bila pre dnost; nove njemaèke postrojbe bile su, u najveæoj mjeri, sastavljene od novaka ili prièuvnika iz Prvog svjetskog rata. Dakle, nema sumnje kako je na zapadu francuska vojska od prvoga dana bila brojèano daleko nadmoænija od njemaèke. Britanski doprinos u kopnenim snagama, s druge strane, bio je prilièno beznaèajan. S veo se na jedva èetiri divizije, a i one su pristigle tek u prvoj polovici listopa da. Temelj njemaèkog operativnog plana bio je do maksimuma iskoristiti polo aj granice i okru iti neprijatelja na samome poèetku kampanje. 7 Valja, pak, napomenuti kako je dio tih snaga, u poèetnim fazama rata, ostao u Sj evernoj Africi i na Alpskoj granici (napomena autora). Tako su njemaèke armije rasporeðene u dva iroko razdvojena krila dok je sredi nji sekto r (bazen Odra-Varta) ostao gotovo irom otvoren. Armijsku skupinu Sjever (zapovjednik general zbora von Bock, naèelnik sto era genera l von Salmuth) èinile su dvije armije sastavljene od pet pje aèkih i jednog oklopnog k orpusa. Pod njihovim zapovjedni tvom bilo je devet redovnih pje aèkih divizija (ukljuèuj uæi i novoustrojenu 50. pje aèku diviziju sastavljenu od posada utvrde koja jo uvijek n ije bila u punom sastavu), osam pje aèkih divizija formiranih nakon mobilizacije, dv ije oklopne divizije (kojima je pridodana novoustrojena specijalna tenkovska pos trojba "Kemp"), dvije divizije motoriziranog pje a tva i jedna konjièka brigada - ukup no 21 divizija. U Istoènoj Pruskoj pridodane su im i posade utvrda Königsberg i Lotz e, a u Pomeraniji brigada Netze. Treæa armija (generala von Küchlera) iz sastava ove armijske skupine rasporedila se u Istoènu Prusku, a Èetvrta (generala zbora von Klu-gea) u Istoènu Pomeraniju. Zadaæa armijske skupine bila je probiti se kroz poljski koridor, prebaciti veæinu sv ojih snaga istoèno od Visle - prema jugoistoku ili jugu - a onda slomiti liniju Na rew i iz pozadine zaskoèiti poljsku obranu. Armijska skupina Jug (zapovjednik general zboga von Rundstedt, naèenik sto era gener al von Manstein) bila je znatno jaèa. Saèinjavale su je tri armije - Èetrnaesta (gener ala zbora Lista), Deseta (generala zbora von Reichenaua) i Osma (generala zbora

Blaskowitza). Armijska je skupina raspolagala s ukupno osam pje aèkih i èetiri oklopna korpusa, s ukupno 15 redovnih pje aèkih divizija, tri planinske divizije, osam novo mobiliziranih divizija i nekoliko mehaniziranih formacija - èetiri oklopne, èetiri l ake i dvije motorizirane pje aèke divizije - dakle, ukupno, 36 divizija. Armijska skupina rasporedila je 14. armiju u industrijsku regiju Gornje Sleske, u Istoènu Moravsku i Zapadnu Slovaèku. Desetu armiju rasporedila je u Gornju Slesku, oko i ju no od Kreuzberga, a Osmu armiju u sredi nju Slesku, istoèno od Oelsa. Njezin a zadaæa bila je poraziti neprijatelja kod velikog koljena rijeke Visle i u Galici ji, sna nim motoriziranim snagama pojuriti prema Var avi, zauzeti prijelaze preko ri jeke Visle to je moguæe br e na to veæoj duljini boji nice i onda se spojiti s Armijskom kupinom Sjever i uni titi ostatke Poljske vojske. Raspored i operativni plan poljskih snaga U mirnodopsko vrijeme Poljska je raspolagala s trideset pje aèkih divizija, jedanaes t konjièkih brigada, jednom planinskom i dvije motorizirane (oklopne) brigade. Ima la je i nekoliko pukovnija Graniènog korpusa, velik broj domobranskih (O.N.) bojni i mornarièke snage smje tene na potezu Gdinja-Hal. Drugim rijeèima, raspolagala je prilièno velikim snagama. Njezino naoru anje, pak, pot jecalo je uglavnom iz Prvog svjetskog rata, a i njezino je zrakoplovstvo, koje j e brojilo pribli no 1000 zrakoplova, kaskalo za suvremenim standardima. Njemaèka je oèekivala kako æe Poljska u sluèaju rata udvostruèiti broj svojih divizija, pr emda se èinilo dvojbenim ima li za njih dovoljno naoru anja. Prema von Tippelkirchov oj Povijesti Drugog svjetskog rata, Poljska je prije poèetka neprijateljstava unov aèila dovoljno pukovnija tek za deset prièuvnih divizija, no oèito ih nije stigla rasp orediti - barem ne sve - po predviðenim divizijama. Ipak, tijekom kampanje, njemaèka je obavje tajna slu ba otkrila brojne prièuvne divizije. Poljsko je Vrhovno zapovjedni tvo svoje snage rasporedilo ovako: Du istoènopruske granice i ispred linije Bobr-Narew-Visla bile su rasporeðene: (I.) borbena skupina u sastavu dvije divizije i dvije konjièke brigade, izmeðu Suwal ki i Lomze i (II.) Armija Modlin sastavljena od èetiri divizije i dvije konjièke brigade, s obje strane Mtawe. U Koridoru se nalazila Armija Pomorze, sastavljena od pet divizija i jedne konjièk e brigade. Suèelice njemaèkoj granici od rijeke Varte do slovaèke granice nalazile su se tri armi je: (i) Armija Poznah, u sastavu èetiri divizije i dvije konjièke brigade, u zapadnom di jelu pokrajine Poznah; (ii) Armija Lodz (èetiri divizije i dvije konjièke brigade) u okolici Wieluna i (iii) Armija Krakov ( est divizija, jedna konjièka i jedna motorizirana brigada) izm eðu Czestochowe i Nowy Targa. U pozadini spomenutih armija nalazila se Armija Prus ka ( est divizija i jedna konjièka brigada) u podruèju Tomaszovv-Kielce. Napokon, duboko krilo du karpatske granice trebala je pokrivati Karpatska armija - sastavljena uglavnom od prièuvnih postrojbi i domobranskih bojni - u e alonskom po retku. Prièuvna skupina (armija generala Piskora) sastavljena od tri divizije i jedne mot orizirane brigade, ostala je na rijeci Visli u podruèju Modlin-Var ava-Lublin. Nadal je, tijekom kampanje, istoèno od rijeke Bug ustrojena je i samostalna Skupina Pole sie, vjerojatno kao za tita od napada iz Rusije. Kad je njemaèki napad zapoèeo rasporeðivanje poljskih snaga jo uvijek je bilo u tijeku i vjerojatno upravo stoga nikada i nije dovr eno u gore opisanom obliku. Neka razmi ljanja o rasporedu poljskih snaga Te ko je zakljuèiti na kojem se strategijskom cilju temeljio raspored poljskih snaga , osim ako se nije radilo o elji da se "pokrije sve" i da se ni ta dragovoljno ne p reda. Takvo postupanje slabiju stranu obièno vodi u poraz. Nekoliko godina poslije Hitler æe do ivjeti slièno iskustvo - i iz njega neæe nauèiti ni ta. Dakle, bilo je prilièno oèito da se Poljaci nalaze u te kom strategijskom polo aju, pona jprije zbog inferiornosti svojih snaga, a potom i zbog èinjenice da je linija boji n ice Nijemcima omoguæavala istodobni napad iz dva - a kasnije i tri - pravca. Èinjeni ca da se, unatoè tomu, poljsko Vrhovno zapovjedni tvo nije uspjelo othrvati porivu d a poku a "zadr ati sve" pokazuje koliko je psiholo ke i politièke inhibicije te ko pomirit

i s krutim vojnim èinjenicama. S izuzetkom mar ala Pilsudskog i jednog ili dvojice trezvenih politièara, vjerojatno nitko u Poljskoj nikada nije shvatio kolikoj se opasnosti zemlja izlo ila nameæuæi ne opravdane teritorijalne zahtjeve susjednim dr avama, Rusiji i Njemaèkoj. A ista ta P oljska imala je tek 35 milijuna stanovnika, od kojih su samo 22 milijuna bili po ljske nacionalnosti; ostatak su èinili pripadnici manjina - njemaèke, ukrajinske, bj eloruske i idovske - koje su, manje ili vi e, bile ugnjetavane. Uz to, ljudi u Poljskoj su, uzdajuæi se u svoje francuske saveznike, u godinama nj emaèke slabosti (i slabosti Sovjetskog Saveza) protratili previ e vremena snujuæi o na padu na Reich. Neki su sanjarili o napadima na izdvojenu Istoènu Prusku ili - zahvaljujuæi propagandi Lige poljskih ustanika - n a njemaèku Gornju lesku. Neki su razmi ljali i o pohodu na Berlin, bilo najkraæim putem preko Poznaha i Frankfurta, bilo osvajanjem Gornje leske i kasnijim napredovnjem prema prijestolnici zapadno od rijeke Odre. Kao to je svima poznato, te su snove poremetile njemaèke utvrde u Istoènoj Pruskoj i bazenu Odra-Varta, a kasnije i njezino ponovno naoru avanje. Ipak, malo je vjeroja tno da su poljski politièari i vojnici, uzdajuæi se u to da æe Francuzi istodobno pokr enuti ofenzivu na zapadu, takve agresivne ideje ikad izbacili iz glave. Premda s u gore spomenute dispozicije za prvu ruku mo da i imale poslu iti u obrambene svrhe, logièan je zakljuèak daje njihova prava namjena bila stvaranje uvjeta za ofenzivne akcije koje bi uslijedile na prve naznake francuske pomoæi. Sto se ostaloga tièe, poljski Glavni sto er nije posjedovao vlastitu tradiciju strat egijskog voðenja oblikovanu dugim iskustvom. S jedne strane, Poljaci su temperamen tom bili skloniji napadu negoli obrani. Opravdano je pretpostaviti i daje razmi lj anje poljskog vojnika jo uvijek bilo obojeno - barem na nesvjesnoj razini - roman tiènim predod bama iz davne pro losti. Sjeæam se jednog portreta ma ala Rydz-Smiglyja koje g sam svojedobno vidio; pozadinu portreta èinili su poljski konjièki eska-droni u ju ri u. S druge strane, novoformirana Poljska vojska odgajana je na francuskim zasad ama. Stoga su Poljaci - s obzirom na èinjenicu da se francuska vojna misao od 1918 . godine temeljila na iskustvu statiènog ratovanja - te ko mogli razviti osjeæaj za op erativnu brzinu i mobilnost. Stoga je sasvim moguæe da poljski raspored snaga nije imao nikakav jasan operativn i cilj (osim elje da se neprijatelju ne prepusti ni ta) i da se svodio na èisti kompr omis izmeðu agresivnih ambicija iz pro losti i nu de za pripremom obrane od nadmoænijeg neprijatelja. Poljaci su, pritom, pogre no pretpostavili kako æe Nijemci svoju ofenz ivu provesti po francuskom obrascu i da æe ona, stoga, brzo degenerirati u pozicij sko ratovanje. U tom je kontekstu zanimljivo jedno povjerljivo izvije æe o navodnim agresivnim namjerama Poljske, koje smo primili uoèi izbijanja rata. Stiglo je iz i zvora koji je pripadao naju em krugu ili poljskoga predsjednika ili mar ala Rydz-Smi glyja (i do tog se trenutka smatralo posve vjerodostojnim). U izvje æu se tvrdilo ka ko æe raspored poljskih snaga biti ofenzivnog karaktera i da æe u pokrajini Poznah b iti koncentrirane znaèajne snage. Od svega nas je najvi e osupnula tvrdnja da su reèeni pl an kampanje predlo ili i na njemu gotovo inzistirali - Britanci! S obzirom na okol nosti, sve to smo smatrali prilièno nevjerojatnim. Ipak, kasnije se pokazalo kako su Poljaci u pokrajini Poznah doista okupili razmjerno znaèajne snage, unatoè tome to je to - po njihovu vlastitu mi ljenju - bio posljednji pravac iz kojeg je trebalo oèekivati njemaèki napad. Armija Poznah konaènu æe sudbinu doèekati u bitci na rijeci Bzu ri. Èinjenica je da na poljskoj strani nije nedostajalo razumnih prijedloga. Tako je 1 942. godine, u svome izvje æu za Militarvvissen-schaftliche Rundschau, brigadir Herm ann Schneider napisao kako je general Weygand predlo io postavljanje obrane iza li nije koju su èinile rijeke Niemen, Bobr, Narew, Visla i San. To je, u operativnom smislu, bila i jedina primjerena preporuka; okru enje bi bilo onemoguæeno a, zahvalj ujuæi vodenim preprekama, znaèajno bi se ojaèala i obrana u odnosu na njemaèke oklopne f ormacija. tovi e, reèena se linija pru ala na vi e od 600 kilometara, za razliku od poljs ke granice na potezu od Suvvalki do prolaza u Karpatima koja se pru ala u obliku l uka promjera gotovo dvije tisuæe kilometara. Dakako, prihvaæanje reèenog prijedloga po drazumijevalo bi napu tanje cijele zapadne Poljske u kojoj su se nalazila najdrago cjenija industrijska i poljoprivredna podruèja. Takav bi potez te ko pre ivjela bilo k

oja poljska vlada. U obzir je valjalo uzeti i èinjenicu kako na moguæi francuski nap ad sa zapada povlaèenje takvih razmjera na samom poèetku neprijateljstava ne bi djel ovalo nimalo poticajno. Postavljalo se i pitanje ne bi li predaja cjelokupnog za pada Poljske Nijemcima ohrabrilo Ruse da, sa svoje strane, poduzmu urne korake i osiguraju svoj dio plijena na istoku. Slijedom toga, ka e brigadir Schneidler, naèelnik Poljske vojne akademije, general K utrzeba, ponudio je novo rje enje u memorandumu koji je poèetkom 1938. godine dostav io mar alu Rydz-Smiglyju,. Inzistirao je na tome kako o odustajanju od "poljske vi talne strategijske zone" koja je obuhvaæala industrijske pokrajine Lodz i Gornju le sku i dragocjena poljoprivredna podruèja Poznaha, Kutna i Kielcea ne mo e biti ni zb ora. U skladu s tim, predlo io je raspored snaga kojim bi se, dodu e, potpuno odusta lo od poku aja da se zadr i koridor ili pokrajina Poznah, ali koji je prilièno nalikov ao onome koji je najposlije 1939. godine i bio na snazi. Poljsku je obranu trebalo ojaèati izgradnjom opse nog sustava utvrda ju no od i stoènopruske granice, u irokom luku od Grudziadza da Poznana te du leske granice, od Ostrowa, preko Czestochowa do Cieszvna. Pritom je, nagla avao je general Kutrzeba, na reèenim utvrdama valjalo predvidjeti i izgradnju vrata koja æe kasnije poslu iti z a napade na Istoènu i Zapadnu Prusku i Slesku. Bilo je savr eno jasno da Poljska za izgradnju takvih utvrda, odgovarajuæe snage i na takvim udaljenostima, nema dovolj no potencijala. Ipak, general Kutrzeba bio je svjestan poljske vojne nedoraslost i Reichu. Njegova procjena francuske potpore bila je jednako razborita; dr ao je i zvjesnim kako bi se Poljska, sve da joj Francuska pru i najveæu moguæu vojnu pomoæ, prvi h est ili osam tjedana morala oslanjati iskljuèivo na vlastite resurse. Stoga je i zamislio "strategijsku obranu" du zapadne periferije gore spomenute "vitalne zone ", u èijoj je unutra njosti trebalo okupiti prièuvu za kasnije odluèujuæe operacije. Kao to sam veæ rekao, raspored snaga za koji se Poljska armija odluèila 1939. godine bio je vrlo slièan onomu koji je predlagao spomenuti general. Zamisao generala Kut rzebe bila je da se glavnina napora usredotoèi na podruèje Toruh-Bydgoszcz-Gniezno. Meðutim, 1939. godine oni su se usredotoèili na dva ari ta - jedno na podruèju Istoène Pru ke, a drugo nasuprot Sleskoj. Rapored poljskih snaga iz 1939. godine èiji je cilj bio pokriti sve, ukljuèujuæi i ist urenu pokrajinu Poznah, neizbje no je vodio u poraz. Njemaèka je bila nadmoænija i ima la je priliku za obila enje s krila to su, onda, Poljaci trebali uèiniti kako bi izbj egli poraz? Prvo pitanje koje treba razjasniti odnosi se na "vitalnu zonu" koju je spominjao general Kutrzeba. Je li trebalo izgubiti samo nju ili je -kao posljedicu njemaèko g okru enja s krila iz Istoène Pruske, leske i Slovaèke - zajedno s njom trebalo izgubi ti i Poljsku vojsku. Isto sam pitanje postavljao Hitleru, 1943. - 44. godine, ka dgod bi mi rekao da dr im Donjecki bazen, Dnjepar ili neko drugo podruèje u Rusiji. Po mom mi ljenju, Poljska je taj problem mogla rije iti sasvim jednostavno. Poljsko je Vrhovno zapovjedni tvo smatralo kako se Poljska vojska mora odr ati po svaku cije nu, sve dok ofenziva zapadnih sila Njemaèku ne prisili na povlaèenje veæine njezinih s naga s poljske boji nice. Premda se na prvi pogled èini kako bi gubitak industrijski h podruèja onemoguæio Poljsku da ratuje na iole du i rok, opstanak vojske kao borbene si le ostavio bi joj moguænost da ta podruèja vrati pod svoj nadzor. Poljska vojska u s vakom sluèaju nije smjela dopustiti daje okru e na zapadu ili na obalama Visle. Osnovni problem Poljske bilo je vrijeme. Valjalo ga je kupovati. Bilo je oèito da o konaènoj obrani uopæe ne treba razmi ljati prije linije Bobr-Narew-Visla, premda je tu boji nicu mo da i bilo moguæe pomaknuti sve do Dunajeca kako bi se zadr alo sredi nje i ndustrijsko podruèje izmeðu Visle i Sana. Najva nije od svega bilo je ukloniti moguænost njemaèkog okru enja iz pravca Istoène Prusk e i Zapadne Slovaèke. Na sjeveru se za to pru ala moguænost na liniji Bobr-Narevv i na rijeci Visli, nizvodno, sve do utvrda Modlin i Wysograd. To su u svakom sluèaju b ile znaèajne prirodne prepreke a dodatnu potporu pru ale su i - koliko god zastarjel e - nekada nje ruske utvrde. Nadalje, da se njemaèko oklopni tvo i pojavilo iz smjera Istoène Pruske, radilo bi se vjerojatno o ogranièenim snagama. Na jugu je obranom karpatskih prolaza trebalo onemoguæiti manevar okru enja duboko u poljskoj pozadini. Ijedno i drugo nesumnjivo se moglo izvr iti i s ogranièenim snag ama. Raspored poljskih snaga ispred linije Bobr-Narevv bio je veliki proma aj ba ka

o i njihovo gomilanje na koridoru i na isturenom podruèju pokrajine Poznah. Kad bi se, jednom, onemoguæilo okru enje iz dubine sa sjevernog -i ju nog krila, i akc ija na zapadu Poljske postala bi izvediva. Pritom bi stalno trebalo imati na umu kako glavni njemaèki prodor valja oèekivati iz pravca Sleske. Jedan razlog za to bi la je èinjenica da je cestovna i eljeznièka mre a u tom kraju svijeta omoguæavala br u kon entraciju velikih snaga nego to bi to bio sluèaj u Pomeraniji ili, kad smo veæ kod to ga, u Istoènoj Pruskoj. Drugi je razlog bila èinjenica da je prodor prema Var avi prek o Poznaha, nu no frontalan, u operativnom smislu bio najneuèinkovitiji, a time i naj manje izgledan. Poljske se snage nije smjelo okupljati u blizini granice, kao to je to bio sluèaj 1 939. godine. Trebalo ih je okupiti daleko iza granice kako bi branitelji uoèili gl avne pravce njemaèkih prodora. Podruèja koridora i Poznaha morala bi se odr ati s apso lutnim minimumom snaga kako bi glavni nalet, onaj iz Sleske, nai ao na maksimalan otpor i kako bi - stoje najva nije - na raspolaganju ostala odgovarajuæa strate ka prièuva. Da se Poljska (umjes to to je toliko dugo sanjarila o napadu) usredotoèila na ojaèavanje nekada njih njemaèkih utvrda na Visli, izmeðu Toruna i Grudziadza, mogla je barem odgoditi povezivanje njemaèkih snaga koje su napredovale kroz Pomeraniju i Istoènu Prusku. Isto tako, pra vilnim utvrðivanjem Poznaha mogla je Njemaèkoj ogranièiti slobodu kretanja tom pokraji nom. Nadalje, s obzirom na razvoj situacije, zamisao da se organizira unutarnja linij a obrane - koja bi poslu ila za protuudare na sjeveru i jugu zapadne Poljske - bil a bi te ko provediva u praksi. Za takvu operaciju niti je bilo dovoljno prostora, niti bi poljska eljeznièka mre a izdr ala takvo optereæenje. Osim toga, trebalo je raèunat i s tim da bi njemaèke zraène snage i tenkovske formacije vrlo brzo poremetile pokr ete bilo kakvih veæih snaga. Slijedom toga, konaèna linija obrane mogla se planirati najdalje na liniji Bobr-Narew-Visla-San (ili -Dunajec); bilo gdje ispred te lin ije mogle su se voditi samo borbe kojima bi se kupovalo vrijeme. Pritom se - nit i u jednom trenutku - nije smjelo zaboraviti da, od samoga poèetka, glavninu napor a valja usmjeriti na lesku i, istodobno, osigurati primjerenu za titu na sjevernom i ju nom krilu. Nitko ne mo e tvrditi kako bi bilo koja od spomenutih mjera Poljake spasila od kon aènog poraza u sluèaju da ih Zapad prepusti njihovoj sudbini ( to se i dogodilo). Ipak , da su ih poduzeli, ne bi ih s takvom lakoæom pregazili veæ u pograniènim podruèjima. P oljsko Vrhovno zapovjedni tvo tako vi e nije bilo u stanju organizirati bitku na kol jenu Visle niti je moglo povuæi snage iza duge rijeène linije i njima ojaèati pripreml jenu obranu. Od prvoga dana Poljska se mogla boriti samo da dobije na vremenu, zadr avati njemaèk e napade (na liniji rijeke) i èekati da njihovi saveznici, svojom ofenzivom na zap adu, Nijemce natjeraju na povlaèenje. Poljsko je vojno vodstvo, stoga, imalo du nost da sasvim otvoreno upozori svoju vladu kako u rat protiv Reicha ne mo e krenuti b ez ob-vezujuæih jamstava zapadnih sila da æe, èim izbiju neprijateljstva, svim raspolo i vim resursima pokrenuti ofenzivu na zapadu. Nijedna se vlada ne bi oglu ila na takvo upozorenje, s obzirom na odluèujuæi utjecaj k oji je u to vrijeme imao poljski vrhovni zapovjednik, mar al Rydz-Smigly. Vlada se morala pomiriti s gubitkom Danziga i koridora dok je jo bilo vremena, ako ni ta drugo a ono da odgodi rat s Njemaèkom. Godine 1940. na e postrojbe u Francuskoj zaplijenile su pismo generala Gamelina up uæeno poljskom vojnom izaslaniku u Parizu, s nadnevkom 10. listopada 1939. godine. Oèito se radilo o odgovoru na poljski upit kada mogu oèekivati stvarnu vojnu pomoæ. K omentar generala Gamelina koji je trebalo proslijediti generalu Rydz-Smiglyju gl asio je: "Vi e od polovice na ih regularnih divizija na sjeveroistoku je u akciji. Premda se Nijemci, otkako smo pre li granicu, energièno brane, uspjeli smo postiæi izvjestan nap redak. Meðutim, prinuðeni smo na statièno ratovanje protiv neprijatelja koji se dobro pripremio za obranu a ja jo uvijek nemam svo potrebno topni tvo . . . Od samog poèetk a, zraène operacije vode se usporedno s onima na zemlji; svjesni smo kako protiv s ebe imamo znaèajan dio Lujhvaffe. Time sam unaprijed ispunio obeæanje da æu ofenzivu pokrenuti dva tjedna nakon prvog dana opæe mobilizacije u Francuskoj. To je sve to sam mogao uèiniti."

Iz ovoga je vidljivo kako je Poljska doista imala francuska jamstva. Pitanje je samo je li se poljsko Vrhovno zapovjedni tvo trebalo zadovoljiti jamstvom koje je Francuze na "zapoèinjanje ofenzive" obvezivalo tek po isteku puna dva tjedna. U sv akom sluèaju, kasniji dogaðaji pokazali su kako je gore spomenuto obeæanje podrazumije valo sve samo ne brzu i uèinkovitu pomoæ Poljskoj. Poljski poraz bio je neizbje an ishod iluzija koje je vlada u Var avi gajila kako gl ede akcija koje su trebali poduzeti njezini saveznici, tako i glede sposobnosti Poljske vojske da pru i dugotrajan otpor. 3. Operacije Armijske skupine Jug Kad su na e postrojbe pre le granicu s Poljskom, u osvit 1. rujna 1939. godine, mi i z sto era Armijske skupine Jug bili smo, dakako, na svojim polo ajima, u samostanu S vetoga kri a u Neisseu. Ustanova za obuku katolièkih misionara smje tena u predgraðu pre dstavljala je idealan ratni smje taj za vi e osoblje zapovjedni tva, to zbog velièine i i zdvojenosti objekta, to zbog skromnosti uèionica i æelija. Spartanski naèin ivota uobièaj nih samostanskih stanara od kojih smo preuzeli dio zgrade, u izvjesnoj je mjeri utjecao i na na ivotni standard po to nas zapovjednik na ega tabora, premda je dolazio iz glasovitog L6wenbraua u Miinche-nu, nije imao namjeru maziti. Dobivali smo s ljedovanja hrane koja su dobivali i svi ostali vojnici, a nismo imali nikakvih z amjerki ni na paprika iz poljske kuhinje koji smo dobivali za ruèak. S druge strane , jednostavno ne mogu vjerovati da se veèernji obrok, dan za danom, doista morao s voditi na vojnièki kruh i konzervirane kobasice, koje su starija gospoda meðu nama t e ko vakala. Na sreæu, sveæenici su nam znali priskoèiti u pomoæ s ne to zelene salate ili kog drugog povræa iz vrta njihove kuhinje. Zapovjedniku armijske skupine i njegovi m vi im èasnicima uveèer se znao pridru iti opat, pripovijedajuæi - nadugaèko i na iroko cinantne prièe o samopo rtvovnom radu misionara u udaljenim krajevima svijeta. Kolik o god kratka bila, ta je razonoda bila dobrodo ao odmak od goruæih problema koji su nas oèekivali u neposrednoj buduænosti. Poslije 1. rujna ti su razgovori, meðutim, prekinuti. Od tada je, naime, svaki tre nutak na eg vremena bio podreðen bitci. Toga smo jutra u urede stigli vrlo rano, vi e zbog osjeæaja da moramo biti potpuno pripravni za trenutak kad na e postrojbe doðu u d odir s neprijateljem nego iz nekakvih praktiènih razloga. Bilo je, naime, sigurno kako æemo prve va ne vijesti od armija pod na im zapovjedni tvom primiti tek za nekoliko sati. A ti su sati poznati svakome tko je radio pri sto eru vi e formacije - bila je to faz a u kojoj su dogaðaji veæ krenuli svojim tijekom; preostajalo je samo èekati njihov ra zvoj. Svaki vojnik koji je iskusio boji nicu poznaje tu stra nu napetost uoèi napada, znade kako se ona nakuplja dok sat zapovjednika njegova voda ravnomjerno otkucava vrij eme, sve do trenutka kada se ta napetost oslobaða, trenutka poèetka napada. Od tog j e trenutka, meðutim, borac na prvoj crti u potpunosti obuzet bitkom usred koje se na ao i potpuno nesvjestan svega drugoga. Za sto er formacije vrijedi suprotno ( to je razina vi a ovo pravilo vi e vrijedi): trenutak napada oznaèava poèetak razdoblja i èekiva ja nabijenog napeto æu i tjeskobom. Podreðene formacije, s punim pravom, ne vole kad i h se zapitkuje kako bitka napreduje. Sklone su to tumaèiti kao znak nervoze. Stoga je bolje samo sjediti i èekati. U svezi s tim valja naglasiti i da poslovica "lo e se vijesti brzo ire" rijetko kad vrijedi u vojsci. Kad stvari teku dobro, vijesti o tome obièno pronaðu put i vrlo brzo se proèuju. Ako, s druge strane, napad "zaglavi ", boji nicu prekrije ti ina, bilo zbog prekida u komunikacijama, bilo stoga to je za interesirana strana odluèila prièekati povoljniji trenutak i poslati ne to poticajnije izvje æe. Tako se napetost razbija tek kad pristignu prva izvje æa, lo a ili dobra, svejedno. Do njihova primitka i mi mo emo samo sjediti i èekati. Hoæe li vojnici u koje smo ulo ili toliko truda i vremena ispuniti oèekivanja, s obzirom na to da su obuku sasvim sig urno pro li prebrzo? Konkretno, hoæe li velike oklopne formacije - èija su organizacij a i naèin uporabe bile potpuna novost - opravdati nade koje je u njih polagao njih ov idejni tvorac, general Guderian, i koje smo u njih polagali i mi ostali? Hoæe l i osoblje njemaèkih zapovjedni tava, posebice na e vlastite armijske skupine, uspjeti ovladati poèetnom situacijom i kasnije odnijeti potpunu pobjedu - uni titi neprijate lja na njegovim trenutnim polo ajima zapadno od Visle i tako ukloniti svaku moguænos

t voðenja rata na dvije boji nice? To su bila pitanja koja su nam prolazila glavama u tim satima napetosti i neizvjesnosti. Poèetna situacija O.K.H.-ov plan predvidio je operaciju velikih razmjera kojom bi se Poljska armij a opkolila s krila, iz pravca Istoène Pruske i Sleske. Prema tom planu Armijska skupina Sjever se, povezav i istoènu Prusku i Pomeraniju izbac ivanjem poljskih snaga s koridora, trebala probiti preko rijeke Visle i iz pozad ine napasti glavninu neprijateljskih snaga na velikom koljenu rijeke. S druge strane, Armijsku skupinu Jug zapala je zadaæa da neprijatelja uvuèe u borbe t o dalje od rijeke Visle i tako sprijeèi bilo kakvo povlaèenje njegovih snaga iza lin ije rijeka Visle i Sana. To je znaèilo da tenkovske formacije Desete armije (koju su, stoje moguæe bli e, morale pratiti i pje aèke divizije) moraju djelovati usklaðeno kak o bi pregazile nagomilane neprijateljske trupe èije se grupiranje, najvjerojatnije , odvijalo u blizini granice te da tenkovi Desete armije, bude li to moguæe, do pr ijelaza na rijeci Visli - od Demblina do Var ave - stignu prije neprijatelja. Plan je predviðao i da Èetrnaesta armija, koja je trebala napredovati kroz Galiciju, sti gne do rijeke San i prijeðe je najveæom moguæom brzinom. Za sluèaj da neprijatelj poslje dnju liniju obrane odluèi postaviti tek na Sanu i Visli, Èetrnaesta je armija - s ju ga - odmah morala svladati rijeène utvrde i spojiti se, duboko u neprijateljskoj p ozadini, s istoènim krilom Armijske skupine Sjever koja se pribli avala sa sjevera. Pritom joj je na ruku i la i èinjenica da njezino desno krilo, koje se na istoku pro tezalo sve do Slovaèke, predstavlja neposrednu prijetnju dubokom krilu neprijatelj skih snaga koncentriranih u podruèju Krakova, to je onemoguæavalo ikakvu eventualnu k asniju obranu Galicije. Na reèenom slijedu dogaðaja temeljilo se ukupno operativno djelovanje Armijske skupi ne Jug u Poljskoj. Tijekom cijele operacije nastojala je na sebe vezati i uni titi glavninu neprijateljskih snaga prije rijeke Visle, ali je, u isto vrijeme, mora la ostati budna i predvidjeti svaki poku aj neprijatelja da izbjegne bitku i odluèan otpor pru i tek kad se naðe iza linije San -Visla. Premda bi detaljna ra èlamba ove "munjevite" kampanje nesumnjivo bila korisna, ovdje neæu opisivati kako su se, iz dana u dan, odvijale spomenute operacije. Radije æu s e ogranièiti na iri opis kljuènih faza kampanje koje su, dijelom jedna za drugom a di jelom i istovremeno, tekle na sljedeæi naèin: Te ke bitke koje je Èetrnaesta armija vodila u Galiciji i proganjanje pora enog neprij atelja do Lw6wa i preko rijeke San. Proboj Desete armije na rijeku Vislu i Bitka u Radomskom d epu. Bitka na Bzuri, voðena izravno iz zapovjedni tva Armijske skupine 50 Jug, tijekom koje su Osma i Deseta armija uni tile najjaèe neprijateljske grupacije. Napad na Var avu i zavr ne bitke koje su bile posljedica èestih promjena u dogovorima koje je njemaèko politièko vodstvo sklapalo sa Sovjetima, koji su u tom trenutku veæ n apredovali prema istoènoj Poljskoj. Poljsku granicu pre li su 17. rujna 1939. godine . Prodor Èetrnaeste armije kroz Galiciju Glavni cilj Èetrnaeste armije bio je okru iti sna ne neprijateljske snage koje su se, po na im spoznajama, nalazile u podruèju Krakova. To je okru enje bilo unaprijed predv iðeno opse nim rasporedom snaga Èetrnaeste armije od leske preko pokrajine Moravske Ost rave (Marich-Ostrau) sve do Karpata. Dok je Osmi korpus (generala Buscha - 8. i 28. pje aèka te 5. tenkovska divizija) tr ebao probiti sna ne poljske pograniène utvrde na istoku Gornje leske i potom napredov ati prema Krakovu sjevernom obalom Visle, Sedamnaesti je korpus (generala Kleint za - 7. i 44. pje aèka divizija) krenuo na Krakov iz Moravske, pravcem ju no od Visle. Nadalje, zadaæa izravnog okru enja neprijateljskih snaga koje su se, po na im spoznaja ma, nalazile oko Krakova pripala je sljedeæim korpusima kopnene vojske: Dvadeset i drugom tenkovskom korpusu (generala von Kleista -2. oklopna i 4. laka divizija), koji je do Krakova trebao stiæi s juga, iz doline rijeke Orave u Karpa tima te Osamnaestom (planinskom) korpusu (generala Bayera - 2. i 3. planinska di vizija), koji se trebao probiti iz Popradske doline istoèno od Visokih Tatri s cil jem da napredovanjem preko Nowy Sacza (Neu-Sandeza) i Bochnije (zapadno od Tarno wa) neprijatelja kod Krakova zaskoèi iz pozadine.

Jo istoènije, slovaèke su snage koje je O.K.H. naknadno poslao, trebale su napasti kr oz prolaz Dukla, dobro poznat iz Prvog svjetskog rata. Tome krilu, koje je imalo zadaæu zatvoriti okru enje, ne to kasnije su pridodane i Prva planinska divizija, isk usna bavarska formacija, te dvije prièuvne divizije. Premda su se poèetne bitke Èetrnaeste armije pokazale te kima -posebice bitka Osmog les kog korpusa za poljske pograniène utvrde 51 Poèetna linija napade armijo i kofpusa mmm Daljnji fijek potjere 4k armiji u GaUciji, borfc! i+k.e k«J B*ure