Enver Imamović, Anticki Kultni i Votivni Spomenici Na Podrucju BiH

BIBLIOTEKA KULTURNO NASLJEĐE

Redafecioini

odbor:

Dr Alojtz Benac, Riisto Beisarović, Jelena Cehić, Mitar Papić i dr Midhat Samić

U r e d n iSk: Jelena Čehić

Dr E N V E R IM A M O V IĆ

ANTIČKI KULTNI I VOTIVNI SPOMENICI NA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE

»VESELIN M ASLESA«, SARAJEVO — 1977.

•RfiSUME — MONUMBNTS CULTUEGj S ET VOTIFS ANTIQUES LE TERITOIRE DE L A BOSONrilE-HERZEGCVINiE

Svijetloj uspomeni dr Vladimira Mirosavljevića, mog dragog negdašnjeg profesora na studiju arheo­ logije Zagrebačkog sveučilišta. Pisac

PREDGOVOR Pod naslovom »Antički kultni i vativni spomenici na području Bosne i Hercegovine«, ovdje je obrađena problematika koja se pros­ torno veže za rimsku provinciju Datonadju, i to za njezin unutarnji dio. Unutar toj* a, pak, težište naše pažnje posvetili smo proučavanju toga problem a koji se prostorno veže za današnje područje"'Bosne i H erce­ govine, ikoja je upravo 'činila taj, tzv. »unutarnji« d i» rimske provincije Dalmacije. Rimska provincija Dalmacija je teritorijalno' zapremala široka pros­ transtva (od ušća rijeke Raše u Istri do blizine albanske rijeke Mat, te od Jadranskog mora, na jugu, do linije nešto j-užnije od Save, na sje­ veru, a.na istok do rijeke K olubare i Ubra u Srbiji), i zibog tako širokih prostranstava koja su objedinjavala područja sa jako naglašenim sves­ tranim razlikama, bilo geografskim, etničkim iili kulturnim, ta provin­ cija, osim administrativnog jedinstva, skoro da riije imala nikakvih dru­ gih zajedničkih komponenata. Staviiše, zbog naglašene geografske razlike, za tu provinciju isu stvorena dva pojma kojim se ona naznačuje, a to je pr'imor^ka ili obalna Dalmacija, te zadinarska ili unutarnja Dalmacija. Budući da se ta dva dijela u svakom pogledu ©Istro razlikuju, osobito u kulturnom, uvijek kada se raspravlja ma o ikojem problemu koji se veže za kulturnu prošlost Dalm acije svaki od ta dva dijela uzima se posebno. Tako smo i mi postupili u obradi, jer smo kao predinet našeg znanstvenog interesa uzeli upravo taj unutarnji dio te provincije, s tom razlikom što smo, nadalje, težište istraživanja više posvetili određenoj cjelini, a to je, kako smo gore spememdj, većim dijelom današnje područje Bosne i Her­ cegovine. Razloga toj odluci ima više. Prvo, Zađinarsko područje, ako ga poamatraono kao nekadašnji sastavni dio rimske provincije Dalmaci­ je, sam za sebe čini jednu cjelinu koja se prostorno, skoro u najvećoj mjeri, poklapa sa današnjim granicama ove republike (prostor između Une i Drine, te između planina Dinare 'i Plješevice na jugu i rijeke Save na sjeveru), a to je upravo glavni i najveći dio unutarnje rimske Dal­ macije. Međutim, sasvim je razum ljivo da -se u obradi n'iismo strogo dr­ žali samo određenog područja, tj. nismo za predmet obrade strogo uze­ li samo teritorij BiH, mada je tako naznačeno u naslovu, nego amo prišli sistemu obrade regija kao kulturnih cjelina, a to znači, pored sis­ tematsko obrađenih spomenika kul1noj votivnog karaktera sa područja BiH, to ismo isto učinili i sa spomenicima s ostalog područja unutarnjeg dijela provincije. Tu su evidentirani 'skoro svi nama poznati spomenici ovoga karaktera sa područja Like, Korduna i Banije u Hrvatskoj, te iz Srbije na prostoru od Drine do Kdlubare i Jbra, tj. onih dijelova koji su zajedno sa područjem BiH sačinjavali unutarnju Dalmaciju. Prije

8

A N T IČ K I

KULTNI

I

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU ČJU

B iH

svega, spamen'ici sa ovih područja poslužili su nam 'kao komparativni materijal, i njim a smo dali istu vrijednost kao ostalim sjpomemiicima iz BiH, tim vise ako je bila u pitanju jedna određena (kulturna reglsja u odnosu, na (primjer, na jedno određeno božanstvo, odnosno kult, ali bilo b oju pojavu vezanu za taj problem. Osim boga, već p o ranije zacrtanom planu razvoja arheoloških is­ traživanja na području BiH, Odnosno proučavanja (kulturne prošlosti ove republike, riješeno je da se ita istraživanja usm jere u raznim pravcima kako bi se dobili novi prilozi ikoji b i upotpunili izvjesnu prazninu u poznavanju -rimske prošlosti Bosne i Hercegovine. Jedan ođ itiih priloga je i ovaj rad, dok u isto vrlijeme znanstveni radnici Zemaljskog muzeja u Sarajevu priprem aju-drugi rad, u kojem se obrađuju sepulkralni spo­ menici. Dalje, u isto vrijeime, znanstveni radnici Arheološkog muzeja u Splitu obrađuju kultnu problematiku koja se odnosi na područje pri­ morske Dalmacije, a to isto čime i radnici Arheološkog muzeja u Puli za područje Istre. Kako smo obaviješteni, u pripremi .je obirada tog prob­ lema koji b'i se ticao d ijela Hrvatske k oji zaprema teritorij Like, Koiriduna i Banije, tako da bi ise u dogledno vrijetme dobila jedna cjelovita slika koja se, dakle, odnosi na kultnu problematiku, a koja ibi pokrivala či­ tavo područje rimske proVincije ‘BaJmadje. I ovaj nas rad, u stvari, pred­ stavlja integralni dio razrađenog plana i programa u tim arheoiloškiim istraživanjima, i to ne samo područja koje je zapremala rimska provin­ cija Dalmacija nego 1 drugih krajeva naše zemlje. Iz tih raaloiga, ovdje je obrađena spomenuta problematika -koja se veže za područje današnje Bosne i Hercegovine. S time u vezi, sasvim uski pojas na sjeveru Bosne, koji je 'ii antičko doba administrativno pripadao rimskoj provinciji Pa­ noniji, također je ovdje obuhvaćen, ali kako se radi o uskom regiomu i manjem broju spomenika, u zaključcima ikoje ismo uglavnom vezali za provinciju Dalmaciju to nimalo ne m ijenja stvar niti m ijenja smisao i karakter tih zaključaka. U uvodnom dijelu našeg rada smatrali sm o potrebnim da izložimo neke probleme opće prirode, kao što je, npr., historijat istraživačkih ra­ dova ove problematike koji se vežu za BIH, zatim geografski uvjeti, etnička slika, historijski uvjeti te uprava i vlast. Dakako, to su općepoznate činjenice, već djelim ično obrađene u našoj ranijoj struičnoj litera­ turi, i mi smo, u stvari, ovdje iznijeli najisumarnije zaključke. To nam je bilo potrebno iz niza razloga, jer samo nakon sagledavanja svih tih činjamca tu sadržanih, bilo da je riječ o etnosu, političkim događajima i si., može se pravilno i potpunije shvatiti uvođenje, razvoj, egzistiranje i, na koncu, nastanak svti'h kultova i kuitnlih pojava na ovome području. Tek nakon toga uvodnog dijela prešli smo na sistematsku obradu svih onih brojnih kultao-votivnih spomenika, na pitanje kulta ii kultnih pojava, što se sve s4aioa veže za ovo područie. Nakon toga, kao poseban dodatak, priložili smo Katalog poznatih nam kultno-votivnih spomenika sa podru­ čja BiH, a gdje nam je bilo moguće ipr’iložili smo i snimak, odnosno crtež Dojeđinih spomenika uz sažet opis i podatke o ranijem njihovom pub­ liciranju.

UVOD U Sziičavanju niza problema Trezamh za stanovnike (pojedinih pod­ ručja Eimslkie limiperije, bez sunmje, vaSaso m jesto prijp&đa a iiMČavanju duhovne kulture. Taj problem je tim važniji što se u njegovom izu­ čavanju nailaze odgovori na mnioga pitanja vezama za -razine aspekte njihovog kulturnog, političkog, privrednog, ili, jednostavno, svakodnev­ nog života. Duhovni život ljudi u antičko doba bio je veoma razvijen i bio je, u stvari, nosilac svih reperkusija kulturnog i privrednog- života, a na prvom mjestu paBtfflrih zbivanja, koja su diktirala razvoj duhovnog života. Kakav su analčaj ti faktora im ali m duhovni život, vidi se najbolje u načinu, vremenu ili intenzitetu uvođenja pojedinih kultova na odre­ đeno područje rimske države. To se isto može reći ma o kojem narodu prostrane rimske države, kod kojih se jasno luče dva osnovna razdoblja u njihovoj duhovnoj kulturi: iperiod njihove samostalnosti i doba političke ovisnosti od Raima. Koristeći ražine spomenike k oji tretiraju ovaj problem, dolazimo do važnih spoznaja i otkrića kojd (bacaju više svjetla na razne aspekte toga problema. Kada je riječ o tim spomenicima, na prvo mjesto m o­ ramo staviti epigrafsiku građu ili fkulibne reljefe. \Pojava i nalazi te vrste spomenika ilustriraju nam u najvećoj mjeri stupanj ili karakter du­ hovne kulture pojedinih naroda, dok za neka područja, kao što je upravo sa našim, to su u isto vrijem e i jedini (spomenici koji nam daju podatke 0 tome problemu, pošto nam drugi izvori (literarni), koji, uglavnom, imaju sekundarni značaj, o tome ne daju skoro nikakve podatke. U razvoju pojedinih kultova možemo pratiti, s jedne strane, jasan odnos (prema tom razvoju indigeriiih stanovnika dotičnog područja i, s druge Strane, raznoiiikih etničkih elemenata koji’ su došli u te krajeve po raznim službenim dužnostima. N jihovim dolaskom uspostavlja se jači 1 življi kontakt sa domorocima i, uz druge okolnoisti koje (su još više PospjeSile zbližavanje raznih etniokiih elemenata, stvaraju se optimalni “ vjeti za razvoj duhovne kulture. Kultna, odnosno religiozna orijentaci­ ja pojedinih grupacija ili individua odraz je dubljih, m oglo bi se reći psiholoških faktora i trenutaka. Spomenici kultnog karaktera -maju m no­ go širi znalčaj i ne mogu ;Prilog mitologiji Ilira« (GZM XIV, 1902, p. 439— 440), dok >Japodi« (G Z m ' v III, 1896, p. 113— 140. i X, 1898, p. 335— 364); »Novi 1 revidirani natpisi« (GZM VT, 1894, p. 341— 358) itđ. Brojne priloge iz kultne problematike objavljivao je i u drugim, domaćim i stranim re­ vijama. tako u »Archaeologisch — epigraphische Mitteilungen aus Oesterreich-U ngam «, Wien; »Jahnbuch fiir Altertumiskurađe«, Wien; »Jahreshefte des asterreichisohen archaolagisehen Instituiteis«, Wien, Sitd. Podat­ ke o kultnoj problematici nalazimo i u nakim njegovim izdanjima, npr: Anhang »Die epigraph'isdhen Denkmaleir der iromischen Strassen in Bos­ nien unid der- Hercegovina« (Ph. Ballif, Romisahe Strassen in B. u. H., W:ien, 1893): »Die Dika in romisoher Zeit« (W.ien, 1900); »Die Herzegowina einst und jetzt« (Wien, 1922). U svojim radovima Pač je, koristeći m nogobrojni materijal i sves­ tranu analizu, znao pravilno ocijeniti sve elemente koji su uvjetovali in­ staliranje i razvoj pojedinih kultova na ovom području, njihov karak­ ter, a također dati pravilnu interpretaciju ikonografskih prikaza ili nat-

h is t o r ij a t

is t r a ž iv a č k ih

15

r a d o v a

,pisa koji su, u većini slučajeva, do danas zadržali punu naučnu vri­ je d n o st.

-

-

.

_

..

Od Pačovih suvremenika treba spomenuti i druge istraživače koji SU ipisali o kultnoj problematici. To je V. Rađdmstt, faoji je većinu svojih radova objavio u Glasniku Zem aljskog muzeja ili ’u Wissensohaffiiđhe Mitteilungen aus B. u. H. (GZM III, 1891, p. 1— 19; IV, 1892, p. 117— 127; V, 1893, p. 37— 92. itđ.), zatim C. Trohelka (GZM I, 1889, p. 91; II, 1 8 9 0 , p. 98— 99; III, >1891, p. 239— 246) itd. Tu se isto moigu spomenuti joiš-F-^ Fiaila, :M. -Hermes, E. N ovotai i dr. čiji su prilozi također tiskani u Glasniku Zemaljskog m uzeja ili WiMBH starijih izdanja. U isto v ii~jerae^nekirod-Tiavedenih autora svoje radove su objavljivali i u gore spo­ menutim stranim revijama.Iz itag starijeg perioda istraživačkih radova iu BiH, ima nekoliko istraživača feoji su djelovali su drugim jugoslavenskim ili taostranim centrima, ali su u svojim djelima, pišući općenito o problemu Hira i n ji­ hovih kultova, dali podatke i za područje BiH. U tome pogledu može se spomenuti V. Tomašek (»Die 'Vorslawisdhe Topog'raphie. der Bosna, Herzegow!ina, Crna Gora iund der aiugrenizenden Gebiete« =— Mittailumgen der geographischen Gesellsahaft in Wietn, Wi-en 1880). Posred značaja ovog rada ikoji zadire u osnovu ilirske toponomastike na našem području, tu spada i njegov rad Miscellen .(Beizzenibergens Beitrage zur Kurude der indogermanischen Sprachen IX , p. 93. itd.), u kojem raspravlja o pita­ nju ilirskog boga Medama, što je, u stvari, predstavljalo osnovu za kritičko izučavanje ilirskih kultova. Prvi istraživač k oji je sistematska obradio- kultne spomenike sa našeg područja bio je R. Šnajder sa -svojom studijom: »Berieht iiber eine Reise in Dalmatien, I: I U-ber die billdidhen Denkmaler Dalimatiens« — Aroh. epiigr. Mitteilurogen aus Oestrerreich-Ungarn, Band IX, W ien 1885. Ta studija i danas predstavlja osnovu za proučavanje ilirskih kultova i interpretaciju ikonograf-skih predstava, i dala je jedan odre­ đen pravac kasnijim istraživačima ibi.lo da obrađuju kultnu problem a­ tiku sa područja BiH ili drugih susjednih oblasti. Specifikacija spome­ nika sa likom boga SMvana d drug-iih 'božanstava kakvu je dao- ovaj is­ traživač i danas je na snazi, pa ju je, -takvu, prihvatio i IX Rendić, boji je tom problemu posvetio jedan veliki -iscrpan rad. Iz ovog kraćeg pregleda historijata istraživačkih radova do 1918. godme m ože se zaključiti da je u tom razdoblju od 30 godina izvršena velika istraživačka i -publicistička djelatnost koja se odn-osi na kultnu problematiku. Pronađeno je i obrađeno na stotine spomenika ovog karaktera koji su dali dovoljno materijala za donošenje određenih za­ ključaka k oje su, iu većini slučajeva, potvrdili kasniji istraživači na os­ novu novije pronađenog materijala. Period mzmeđu dva svjetska -rata okarakteriziran je naglašenim naučnoistraživačkim radom pok. Đimitrija Sergejevskog koji je, pored ladova drugog karaktera, dao određen 'broj priloga, rasprava i članaka posvećenih isključivo pitanju kultno-votivnih spomenika ili k” !ta dornaelh jl-i stranih božanstava. Počev od 1924. do 1965. godine, ovaj na-

16

A N T IČ K I

KULTNI

I

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

P O D R U C jtl

B iH

uicni radnik se skoro isključivo posvetio epigrafskim istraživanjima, te je njegovom zaslugom otkriveno i Obrađeno na stotine novih spomenika ad k ojih velim broj čine i k u ltno^otivni. -Njegovi -radovi su skoro re­ dovito objavljivani u Glasniku Zem aljskog m uzeja punu 41 godinu. Po­ red radova u kojim a konkretno obraduje kultnu problematiku, taj prob­ lem dotiče i u drugim radovima, b ilo da su. to izvještaji s arheoloških iskopavanja, putne -bilješke, rekognoisciramje terena, osvrti na povijesno-arfieđloišku prošlost BiH i si. Od radova k o je je isključivo posvetio kul­ tnoj problematici treba navesti slijedeće: »D ija n a .! Si-lvan* (GZM XLI, br. 2,1929): »Das Mitraum von Jajce« i(GZM X L IX , 1937); »Šta pričaju kameni >spam«mci-. III. Duhovna faultura Ilira« (Razvitak V, Banja Luka, 1938). Od radova objavljenih pod općim naslovom ..u :kojima nalatedmo također podatke za prdhlem kulta navest čamio: »Rimski spomenici iz L'i’vna i Prekaje« (GZM XLHI, 1931, sv. 2); »Novi nalazi na Glamočkom p olju « i(QZM X LV , 1933, sv. 2); -»piutrue (bilješke sa Glamoča« (GZiM LIV, 1942) itd. U -isto vrijem e, Sergejevski je svoje radove objavljivao i u drugim revijama. Osobito je m nogo surađivao sa Srpskom Kraljevskom akademijom iz Beograda, u čijem je glalsilu objavio niz radova pod op­ ćim nazivom, kao: »Rimski spomenici iz Bosne« (Spomenik SKA LXXVII. 1934; L X X V III, 1938; XCIII, 1940). Prilikom obrade m nogobrojnih spomenika kultnog karaktera, oso­ bit iznačaj je posvetio kultnoj problem atici domaćih božanstava-, U mno­ gim ikonografskim predstavama nastojao je prepoznati domaća božan­ stva nad kojim je izvršena interpretatio Romana, proširujući na taj način panteon Ilira. Posljednji članak ovog naučnog radnika, objavljen 1965. godine (»Žrtvenik DoMbena i Kasi ja«, GZM n. s. X X , 1965), posvećen je također kultnoj problematici bos.-herc. područja i time se završava dugogodišnji naučnoistraživački rad -ovog zaslužnog i priznatog nauč­ nog radnika. Od ranijih suvremenika D. Sergejevskog koji s-u dali svoje priloge i-,-L m m r d b le r n a 'bio i164, 187— 196: Članci i građa ikmj. VI (1965), p. 101— 111; VII (1967), p. 41— 53; GZM n. s. X X V ((1970), tp. 5— 13). Kanalktertetično je za njeigov rad što je u većini slučajeva vršio reviziju već objavljenih spomenika od starijih istraživača, odlazeći na terene (gdje se ti; spome­ nici još nalaze. Zahvaljujući pomnoj analizi i obradi, njegove revizije su skoro sve prihvatljive, što ukazuje da je njegova koncepcija rada neop­ hodna za veći broj već dbjavljenih spomenika. Obrađujući spomenike kultnog karaktera, nastoji iz njih izvući sve elemente, što daje jasniju predstavu o svim problemima vezanim za taj spomenik. A ko je u p i­ tanju apigrafski spomenik, stručnom obradom teksta i njegovom interpre­ tacijom daje niz elemenata veoma važnih za donošenje zaključaka datacije, onomastike i el. Pored naivederiiih autora, koji su o kultno-votivnirn spomenicima ili kultovima na području BiH dali vise priloga, rasprava, članaka ili ra^ova, nna ih izvjestan broj koji su se na taj problem osvrnuli svega jednim radom. Od tih vn jed n o je -spomenuti slijedeće: E. N-owotny (Za­ n im ljiv relijef o misterijama u bosansko-hercegovačkom zemaljskom m u­ zeju, G ZM VI, 1894, p. 201— 208); M. Gabričević (Olovna pločica sa

h is t o r ij a t

is t r a ž iv a č k ih

r a d o v a

19

predstavom dunavskih konjanika iz Velike CSbairaske — Os Bijeljina, Članci i građa, t o j . IX, Tuzla, 1972, p. 53— 56); M. D. Kosorić (Spomenik Mitrinog kulta iz okoline Zvornika, Članci i građa, krnj. VI, p. 19— 5?) itd. Pored navedenih radova koji se konkretno odnose na kult tili su posvećeni kultnoj problematici na ovom području, ima još radova do­ maćih ili stranih autora koji su se u nekim drugim svojim određenim raspravama dotakli i te problem atike na ovom području. Od tih je edi­ cija CIL III; F. Cumoint (Textes et Monumentas figuires aiux My>sters de Mithra, Bruxelles, 1899. I, II); R. Marie (Antički kultovi u našoj zemlji, Beograd, 1933); M. Abramić (Novi votivni reljefi okonjanih božanstava iz Dalmacije, Serta Hoffilleriana, Zagreb, 1940), zatim veći (broj radova Lj Zotović novijeg datuma,' objavljenih u raznim časopisima: (Starinar, N. S. knj. IX — X , 1958— 1959, p. 211— 214; X V II 1966, 37— 43; X IX , 1968, p. 59-72; X X , 1969, p. 431— 439; zatim 2. Raknić (iDialdora, vol. 3, 1965, p. 85— 89); J. Medini (VAHD. knj. l.X V ... i.XV II, 1963— 1965, p. 127— 135); N. Cambi (Diađora, vol. 4, 1968, p. 131— 141); M. Bulat (Os­ ječki zbarniik, br. VII, 1960, p. 5— 1). Naučnoistraživački rad posvećen ovom problemu i dalje je aktualan, što se najbolje vidi po velikom broju radova publiciranih po raznim časopisima. To je, svakako, uvjetovano novim nalazima, ti zahvaljujući toj činjenici danas se već m ože govoriti mnogo određesnlije o kultu p oje­ dinih božanstava, jer se u većini slučajeva spomenica određenih božan­ stava najčešće nalaze na jednom m jestu ili području. Osim toga, u pos­ ljednje vrijem e otkriveno je nekoliko spomenika onih božanstava čiji kult, kako se ranije smatralo, nije bio rasprostranjen na području Bosne i Hercegovine. Koristeći rezultate dosadašnjih naučnoiislraživaičkih ra­ dova o ovome problemu, danas se može donijeti jedan opći sud o kom­ pletnoj problematic:': antičkih kultova, odnosno kultno-votivnih spomenika na području BiH u antičko doba. Dakako, svaki novi nalaz predstavlja veliki doprinos za tu obradu, a također isu mogući nakazi i takvih spo­ menika koji imogu dati potpuno neočekivane podatke, što bi uvjetovalo značajne eventualne korekcije u postavljenim zaključcima.

GEOGRAFSKI UVJETI Granice današnjeg područja Bosne, i Hercegovine jasno definiraju jedan određeni geografski prostor. U 'antičko doha to područje nije ibiilo naznačeno posebnim naizivom, nego je činilo sastavnL-ddio jedne veće geograCske cjeline. N esum njivo je da su Rimljani nazw(j[liriJ^prewzeli od ( !rka {Ilhjris, Illyrii), koji. su u najranije doba tim pojm om označavali (samo područje najbliže njihovim sjevernim granicama, ali s vremenom, Jišto su bolje upoznavali Ilire i njihovu zemlju, taj se pojam sve više širio.1 1Rimljana eu taj pojam u geografskom pogledu iznatno proširili, pa ii pri*je nego što su definitivno potoorili ove krajeve za njih je Ilirik označavao veliki dio 'Zapadnog dijela Balkanskog /poluotoka.2 Mada je teško povući određene granice te geografske cjeline, početkom nove ere, područje Ili­ rika je obuhvaćalo prostranstva između Jadranskog mora, Italije, Norika, Dunava, Trakije i Makedonije. ,Na tom prostoru nalazi se veći dio Istre, čitava Dalmacija i ostala Hrvatska (dio k oji se stere južno od Petrove gore), čitavo područje Bosne i Hercegovine, Crna Gora, zapadni dio S r­ bije, te Kosovo i Metohija. U stvari, IUyricuirn je kako Grcima >fcako i Rimljanima služio više kao etnografska oznaka za sva srodna plemena što su nastavala zemlje od Dunava (od današnjeg Beča i. Budimpešte) do planine Balkana (Haenus), te od Alpa do ušća Dunava, ali taj pojam je imao značaj pogla­ vito u najranije doba rimske prisutnosti na Balkanu, dok kasnije naziv lllyricum ima više značenje u administrativnom pogledu. Iz tog raz­ loga u Ilirik su se ubrajale kasnije stvorene provincije: Dalmacija, Pa­ nonija i Mezija, a neko vrijem e još Retija i Norik.3 Desete godine, na­ kon što je ugušen Baitonov ustanak,4 do tada jedinstvenu provinciju Ili­ rik Rimljani su podijelili u dvije odjelite provincije: Dalmaciju i Pa­ noniju. Damacija je zapremala prostor od 'ušća Raše do blizine albanske rijeke Mat (Mathis), te od Jadranskog inora na sjever do linije Velika 1 O 'tame: Plinije, Nal. hist. III, 144. Sr. F. Papazoglu, Les Origines et la đestinee de 1’ Elat iiUyriea, Historia (Wiesbaden), 14 (1965). 2 O tome: M. Suić, Istočna (jadranska obala u iPseudo Skilakovom Periplu, RAD, JAZU , knj. 306, Zagreb 1955, p. 136. 3 -G. Zippel, Die tomische Herrsohaft in Illyrien bis auf Auguslus, Leipzig 1877, p. 1— 2. 1 E. .Pašalić, Questioties do> balio Dalmatico— Paniionieoque (a. 6— 9 ti. ae.), Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine, sv. V III, Sarajevo 1956; N . V ulić, Oklavijanov ilirski ra-l, Glas Srjpske K raljevske Akademije, knj. JLXXII, Beograd 1907, p. 8— 10.

GEOGRAFSKI

U V JE TI

21

Kladuša — Mahovljani kod Banjaluke — Daboj — T.uzla — Drina do rijeke Save, a na istok do rijeke Kolufoare i Ihra u S riblji.5 Panonija je, pak, zapremala čitavu današnju zapadinu Madžarsku s desne obale Du­ nava, istočni dio D onje Austrije i Štajerske, čitavu današnju Sloveniju te dio Hrvatske na istok od R'isnjaka i Kapele planine i južno od Drave do donjeg Pounja, pa čitavu današnju Slavoniju, Srijem, bosansku Po­ savinu li Mačvu. Iz ovoga vidimo da. je veći dio područja BiH pripadao provinciji Dalmaciji i to njezinom unutarnjem dijelu, dok je manji dio, od spomenute linije na sjever, administraitiivmo pripadao provinciji Pa­ noniji. I kasnija raizdiolba, do k oje je došlo za cara Trajana (105. godine) i Dioklecijana (297. godine), n ije administrativno razjeđinila područje ---- BiH.JPri posljednjoj razdiobi, od Dalm acije su-stvorene dvije, provincije: Dalmacija (sastavljena od Mbumije — od uišća Kaše do Krke, i od .prave Dalmacije — od K rke do (blizine današnje Budve), te Prevališ (PraevaiMs, provincia Pnaevalitana). Sjedište Dalmacije postala je Salona, a Prevalitone Skođra. I ovoga puta, područje BiH administrativno je pripalo Dal­ maciji. Iz ovih razloga, ondašnje područje BiH je Ibilo više vezano za jad­ ransku obalu, što će kroz čitavo doba antike .biti jedan od presudnih činilaca k oji isu se u najvećoj m jeri odrazili na kulturna, privredna ili politička zbivanja stanovnika tog iđijela provincije Dalmacije. Prema tome, u geografskom pogledu, današnje područje BiH je najvećim dijelom pripadalo provimeij'i Dalmaciji, i to unutarnjem dijelu, što u izvjesnom smislu označava, mada jedan administrativni teritorij, jednu zasebnu cjelinu, koja se naveliko izdvajala od matične teritorije, pa je imala svoje naglašene specifičnosti proistekle iz niza bitnih faktora, a to se najviše odrazilo na kulturu, što znači i na duhovni život. Ako, pak, da­ našnji teritorij BiH uzmemo kao jednu administrativnu cjelinu, u antičko doba taj teritorij je bio razbijen na nekoliko manjih kulturnih regiona, koji su nosili određene specifikume, čija je individualnost, u nekim slu­ čajevima, bila do najveće m jere naglašena. Prije svega, ti kulturni regaoni bili su uvjetovani svojim geografskim položajem kao i svojim autohto­ nim et ii) ckuij elementima. B ili je u antičko doba bila spojena s Jadranskini morem s nekoliko riječnih tokova ili planinskih prijevoja. Sa ju­ gozapada, to je prolaz između planina Plješevice ri Dinare. Tu se nalaze izvorišta dviju rijeka jadranskog sliva: Zrmanje i Krke, te crnomorskog sliva — rijeke Une. Ovim prolazom je s jadranskom obalom bio vezan čitav zapadni dio Bosne, a osobito :tri kraška polja: Glaimočko, Livanjsko i Duvanjsko, gdje se razvio poseban život -sa jakiim kulturnim oeebujno5 O g ra n ica m a D a lm a c ije n a ju g do M ata i na istok d o rijek e K olutoare i Ib ra sr: A . D o m a sze w sk i, D ie G re n ze n v o n M o e sia S u p e r io r a n d d er Illy risch e G renzzoll, A rch eol. apigr. M iU h eilu n igm V o l. X I I I , W ie n 1890, p. ,129 i d .; N. V u lić, O ktavijam ov i t a & i rat, p . 8— 10; Z a ip am oosk o-d alm a tin sk u g r a n ic u s r : C. P afcch , G Z M V II (1895), P. 575; iJH. K ie p e rt, F o rm a e o i'b is anfciqu!i, X V I I , IU yriou m et T h ra cia ; A . B etz, U n te r suehungen zur M ilitarg esoh ieh te d e r rom i-schen P r o v k iz D a im atien , A b h a n d lu n g en des A ro h a o lo g isc h -e p ig r a p h isc h a n S am inans d e r U niversitait W ien , N eu e F olge, III H eft, 1938 (kanta: R d n iisch e P ro v in z D a lm a tie n ); E. P a ša lić, A n tičk a n a se lja i k o m u ­ n ik a cije u B o sn i i H e r ce g o v in i, p . i. G Z M , S a ra je v o 1-960 (p rilo g : k arta an tičk ih n a ­ selja, cesta i ru d n ik a u B iH )..

22

A N T IČ K I

KULTNI

I

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU ČJU

B iH

stima, u čem u je osobito duhovni život dobio svoju naglašenu karak­ terističnost. Slijedeći region preko ikojeg su vodile saotoraćajnice i feuda su se odvijali kontakti sa obalnim područjem, bio je teritorij između planina Dinare i Kamešnice. Dalje je slijedio široko otvoreni kraj od planine Kamešniioe pa prefeo Buštoog blata dalje na jug gdje se nalaizi dolina Ne­ retve, koja je, bez sumnje, odigrala jednu od najvećih komunikativnih uloga između jadranske obale i njenog zaleđa. Ovom prirodnom komu­ nikacijom s jadranskom obalom je, p rije svega, bilo vezano današnje područje Hercegovine te srednji dio Bosne, a indirektnim komunikaci­ jama i ostali dio Bosne. R iječni tok je preko stare SNarome vodio preko današnjeg Mostara d o Jaiblarfjce, odakle se račvao u dva pravca: jednim pravcem je - dalje slijedio prem a Kuprasiu, Donjem Vakuflu te Vrbasom dalje na sjever, a drugim preko K onjica prema Sarajevu, Lašvi ili pre­ ma Romaniji za istočnu Bosnu. Izvjesna kulturna strujanja sa juga išla su, bez sumnje, i dolinom Drine. Sa sjevera Bosna je bila otvorena prema Panoniji s nekoldtko riječnih tokova k oji su vodili do samih srednjdbosanskih planina. Pofčev od zapada, to je tok rijeke Une sa Sanom, zatim Vrbas te dolina rijeke Bosne sa pritokama. Mada je Bosna u antičko doba geografski bila pristupačnija i otvorenija prema Panoniji u odnosu na Jadransko more, ipak su ko­ munikacije sa jugom bile m nogo intenzivnije i odigrale su m nogo veću kulturnu ulogu, moglo bi se reći da su u nekim pogledima odigrale presudnu ulogu u kulturnim zbivanjima sa naglašenim posljedicama za čitavo područje BiH za sve doba antike. Bosna i Hercegovina, gorovita i planinska zemlja, sve u svemu, nije imala povoljne uvjete iza saobraćaj i kontakte sa kulturnim naro­ dima Mediterana, odakle su se kulturni utjecaji u najvećoj m jeri reflek­ tirali. Bila je odvojena planinskim masivima, teško prohodna a v jero­ jatno je i stav indigenog stanovništva doprinio da se to područje izolira. A ko sagledamo situaciju u razvijeno doba antike, vidjet ćem o da je za sve vrijem e rimske prisutnosti u našim krajevima područje BiH zadržalo karakter zatvorenog regiona, a to je, jaisno, im alo svoje posljedice, što je dovelo do kulturne izoliranosti i ' konzervatizma. Dolina Neretve je odigrala maksimalnu ulogu ali se mora naglasiti da je to bilo nedovoljno za širi teritorij, jer se kulturni utjecaj koji je strujao ovom dolinom odrazio u najvećoj m jeri samo donde dok se ta rijeka ne pretvori u planinsku rječicu, a to je uglavnom do Jaiblanice ili Konjica, pa se ut­ jecaj s juga najviše odrazio na južni dio Hercegovine (Ljubuški, Stolac, Gšanići itd.). Ostali dio Basne je u jačoj mjeri ostao izvan ovih struja­ nja, a ako su u pojedine oblasti i dolazili ti utjecaji, to su bili više blijedi odrazi koji nisu m ogli ostaviti jači trag i izazvati posljedice koje bi utjecale na život a kulturu Sndiilgenih stanovnika. Kada su Rimljani učvrstili svoju vlast na Balkanu, prišli su gra­ dnji (komunikacija koje su im ale da povežu pojedina područja Ilirika kako bi bila pristupačnija vojsci, administraciji ili trgovcima. Tada se 'kroz BiH gradi mreža saobraćajimica koje će povezivati Jadransko more

g e o g r a f s k i

u v je t i

23

s Panonijom. Mada je ovuda prolazilo nekoliko vrlo poznatih i važnih cesta, ni u ovom slučaju to nije im alo neki jaiči utjecaj u kulturi boja D,i izazvao naglašene posljedice, ah je, zahvaljujući rudnom bogatstvu čija je eksploatacija privukla radnu snagu,' stručnjake i administrativne službenike, izgrađeno nekoliko privrednih centara ikoji su, bez sum ­ nje, imali jako kulturno djelovanje -na ovu zemlju i narod. To doikazuje i činjenica da veliki broj nalaza antičke doibi, pa i kultnih spomenika stranih (božanstava, potječe upravo sa područja gdje je bila razvijena rudarska ili druga privredna aktivnost. Privredne centre su radi zaš— tite čuvale vojne jedinice, a poznata je uloga vojske u instaliranju kul­ turnih utjecaja. U iisto vrijem e kaida je dunavska .granica postala glavna .___Jjriga iSmskih careva, jača i značaj bosanskih rudnika koji su liferovalii svoje pndiizvode za potrelbe tamošnje vojske. Može se reći 'da su od tog vremena sjeverne komunikacije igrale veću ulogu u kulturnom pog­ ledu za stanovnike ondašnje Bosne. Na sjever od Bosne, nalaizila su se poznati centra, prije svega Siscija i Sirmijum, « njihove potrebe za pro­ izvodima bosanskih rudnika učinili su intenzivnijim saobraćaj između tih gradova i pojedinih bosanskih regiona. Kako je sjeverni dio Bosne geogralMci hio pogodniji za komunikacije, prema sjevernim panonskim centrima čitava Bosna je bila otvorena svojim rijeičnim dolinama, ali ni ti utjecaji nisu bili toliko jak; da na kulturnim tekovinama ostave izraziti žig sjevernih prodoTa. I onda kada je Bosna Ibiila više povezana s panon­ skim centrima, dalmatinski centri, prije svih Salona ti Napona, taiali su dominantnu ulogu u 'kulturnom saobraćaju. To je proisteiklo iz dugogo­ dišnje tradicije jer su i u to vrijem e Salona i Narona predstavljale admi­ nistrativna središta najvećeg dijela ondašnje BiH, a 'jasno je da je to imalo određene posljedice koje su se odrazile ’i na kulturu, .odnosno na kultni život tamošnjih stanovnika.

ETNIČKA SLIK A Kada se raspravlja o etničkoj slici jedn og područja, u većini sluča­ jeva to predstavlja. teži zadatak. Unatoč toga što poneki put raispolažemo bilo literarnim -bilo arheološkim izvorima o tome problemu, ni tada se ne m ože donijeti jedan određen z?akljiui6ak iz niza razloga. Prema nekim starijim istraživačima, najstariji poznati stanovnici većeg dijela Bosne bili su Tračami (Thraeces, Traces), pa su ovi istraživači iznosili da su tragovi njihove prisutnosti otkriveni na raznim mjestima, kao, na prim jer, na području od Jajca d o Banje Duke, na prostoru koji leži zapadno od rijeke Neretve Stđ.® Dakako, bilo je i istraživača koji nisu prihvatili ovakvo mišljenje, negirajući općenito prisutnost Tracana na zapadnom Balkanu.7 Međutim, što se tiče stanovnika srednjeg i zapadnog dijela Balkanskog poluotoka starijeg, predriimsfcoig perioda, zahvaljujući veli'koim broju radova, situacija je danas nešto jasnija. Ako uzmemo u razmatranje etničku sliku današnjeg područja BiH kao sastavnog dijela Balkanskog poluotoka, prema 'dosadašnjim rezultatima nauke, može se prikazati ovakva slika: formiranje etničke islike ovog dijela Balkana re­ zultat je jednog dugog prethistorijskog procesa kojem su prethodile dugotrajne seobe šireg rađijusa. U tom procesu razlikujemo nekoliko p o j­ mova b oji karakteriziraju tu etničku sliku. Prvo, užima se pojam Prediliri,8 kojim se označava etnička skupina naseljena po zapađbom, a oso­ bito sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, što je rezultat niza etničkih noferota. uglavnom sa istoka, odnosno fe evro-azij&kog prostora, koji su doveli do simiboze i miješanja raznih grupacija. Do ovih događaja dolazi na prijelazu i:z neolita u metal, kada je ovim pokretima stvoren osnovni supstrat za kasniju etnogenezu ilirskih plemena. U narednom, 'brončanom periodu, nije bilo većih migracionih pok­ reta i previranja na zapadnom području Balkana pa se tu odvija smi­ reni proces društvenog razvoja, kada se stvaraju razne grupacije koje se dalje razvijaju na samostalnoj autohotnoj bazi, uz veće ili manje vanjske r’ O tom e da su T ra ča m n e k a d n a se lja v a li za p a d n i d io B a lk a n sk og p olu otok a v id i r a d o v e : C. Paflsch. T ra k isch e S p u r e n an d e r A d ria (J a h resoh efte d es oster. a reh eol. In stitu t. V o l. X , 1907, ip. 169— 172; G. K a za rov , B e itr a g e zur K u ltu n g esch ioh te d er T h ralcer (S ch rifte n z u r R u n d e d er B a lk a n lia lb in se l, IT. Q u ellen unđ Forsch'Ungen, V o l. 5. Sar-aaevo 1914, p. 2 i d. 7 H. B a rić, A r h iv z a a rb a n a sk u starin u , ježile ie tn olo g iju , vol. I, B eog ra d 1923, t>. 207— 212; v o l. II, 1924, p. 151. i d. 8 A . B en a c, S im p o z ij u-rn I, P re d i liri, Prot'oilir.i i P ra iliri, N au čn o d ru štv o BiH, p.izu. k n j. IV , C entar za b a lk a n o lo šk a isp itiv a n ja , s v . 1, S a r a je v o 1964, p. 65.

E T N IČ K A

S L IK A

25

utjecaje. Ove grupacije se nazivaju protoifesiknm rt-emenitima, ili Protoilirima.9 ■ U (kasno brončano doba došlo je d o velike parianskobalkanisfke se­ obe, poznate iu mamci pod'nazivom egejtsfea isedba, koja je u velikoj m jeri utjecala na kasniji eta'ilčki izgled čitavog Balkana, pa tato i na današ­ nji teritorij BiH. ‘P rema sudu mekih istraživača, u ovog sedbi isu učestvovaffi i Iliri, mada su mišljenja i ocjelne o njihovom ,uee@6u dosta raizličiti.10 Već pred tkonac brončainog doba, ranije etničke grupacije prerasle su u čvršće plemenske zajednice k oje su, zahvaćene ovom seobom, po­ čele da stvaraju čvršće međusobne odnose, što dovodi d o asimilacije. Već pri koncu ovog perioda Eitvaraju se veće etničke zajednice koje se okup^ t i a ^ - p k o zajedničkih interesa. Ove zajednice se označavaju pojmom _ pravim Ilirima m ože ise govoriti tek u željeznom dobu. To raz­ doblje je okarakterizirano završnim procesom stvaranja jaklih i velikih plemenskih zajednica koje vuku korijene iz prethodnih privrednih i p o­ litičkih zbivanja. Dolazi do stvaranja nejednake baze društvenog raz­ voja, a iz toga nasrtaje plemenska .aristokracija. Jačanje njenog položaja izaziva međuplemenske sukobe, što uvjetuje jače plemensko povezivanje a ovo će, pak, dovesti do niza posljedica k oje će se odraziti na -sve aspekte života pripadnika tih plemena. Plemenske zajednice 'koje su naseljavale današnji teritorij BiH, s dbziroim na (bogat privredna potencijal, osobito u rudnicima zlata i srebra, prošle su (kroz nešto drugačiji razvoj u odnosu na ostale plemenske zajednice zapadnog i srednjeg Balkana. Tu se stvara jedna šira i jača materijalna (baza (koja jača mjesne aristokrate, između kojih se, pak, izdvajaju njihovi predstavnici — knezovi, čiji se grobovi svojim bogatim prilozima jasno izdvajaju od grobova ostalih suplemenj| a~ ka. Najbolji prim jer za to daju nam nalazi sa iGlasinca.12 Ovaj period nije okarakteriziran samo privrednim nego i kulturnim usponom glasinačkiih Ilira, pa se u naudi ’za to razdoblje obično uzima ter­ min »ekspanzija Ilira« sa ovog dijela Bosne na šira prostranstva istočnog i južnog Balkana, a također i u Panoniju.13 Svjedočanstvo o toj privrednoj i kulturnoj ekspanziji, ne samo Ilira az ovog dijela Bosne nego ft drugih ilirskih plemena, na primjer, O b u m a , nalazimo u etničkim tragovima čak u Balta Vajde u Rumunjskoj,14 ili u kulturnim nalazima u Rađanju u Ma­ kedoniji.15 8 A . B en a c, o. c., p. 68. ™ K a z n i istra živ a či d a ju r a z lič it z n a ča j u če šća Ilira u o v o j s e o b i. O tom e. H.B engston. G rie ch isch e G esch iclite. M iin ch en 1950, ip. 46— 47; A . M orsolocs, A r c linlogische B eitra g e ?.ur G escM ichte d er G ro sse n W aciderun g im L ich te d e r v o r g e s fin clite F unde, A rch . A m zeiger 63/64, 1.948/49, ip. 34; W . KreiJter u. K . K iib ler, D ie N ek rop olen des 12. ibls 10. .Tahrunđerfc, K eram eifcos I, ,1939, p . 166; M . Garašani-n, Arheološki p r ilo z i p ro b le m u v e lik e e g e js k e seob e, Điadora 2, 1962, p. 128 ff. 11 A . B en a c, o, c „ sp. 70. 15 A . B e n a e -B . Č pvić. G-lasm ac 2, S a r a je v o 1-957, ip. 31. 13 A . B o n a c, S im p o z iju m I, p . 70. 14 U. B e rcin si E. C om sa, S a p a tu r ile a r c h e o la g ice d e la B alta V'erde si G o gosu (1949/1950), M ateria le si cere. arch. II, -1956, p. 481 ff, ,r‘ M. G arašanin , P ro b le m d e r E isen zeit au t dern B a lk a n . A lti del V I Con~ i'!(!sso m term azionale d elle seien ze .p reistorich e I, R om a, fp. 191.

26

A N T IČ K I

KULTNI

I

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU ČJU

B iH

Slijedeći period, od konca starijeg željeznog doba pa do prvih čvrs­ tih komtakata sa Grcima i stvaranja njihovih kolonija na jadranskoj obali, tj. ip-rotohistorijsko ddba naffih zemalja, odnosno..do pojave Rimljana na ovim, stranama, okarakteriziran je jačim diferenciranjem pojedinih, plem e­ na te stvaranjem i širenjem pojm a Ilira i stvaranjem njihovih političkih saveza, od kada nam se ‘z apravo počinju javljati prve vijesti o nekim ilir­ skim plemenima od suvremenih grCMh Hi rimskih pisaca. Jedan od n aj­ važnijih politick h događaja iz ovog perioda koji se, odrazio na kasniju etničku sliikiu ilirskih plemena, bio je prodor Kelta na Balkanski poluotok. O tome događaju, kako se i u k ojoj se m jeri ođrazfto na pojedina ilirska plemena, već su izrečena (mnogobrojna m išljenja od mnogih autora.1® Ne­ ma sum nje d>a je prodor Kelta uvjetovao konačanlraspoired plemena u onakvoj slici kakvu nalazimo, na prim jer, u historijsko doba. Međutim, ■treba naglasiti da piitanje lokacije pojedinih ilirskih plemena na širem području naše zemlje predstavlja vrlo složen naučni problem. Za izuča­ vanje tog proiblema služimo se uglavnom dvama izvorima: arheološkim m aterijalom i vijestima u djelima antičkih pisaca. Počev od prvih grč­ kih, odnosno helenističkih pisaca koji su u svojim djelima pisali o Jad­ ranskom maru 1 stanovnicima njegovih oibala pa do kasnijih rimskih pisaca, sakupio se znaitan literarni fond na osnovu k ojeg je stvorena jedna op ća slika razmještaja pojedinih plemena, ali u većini slučajeva ti autori nam ne pružaju vjerodostojne podatke. Pošto oni -tretiraju samo parcijalno etnički problem izvjesnih područja (spominju se samo neka p-leimena), ne možemo predstaviti sliku razmještaja plemena na širim pros­ transtvima, pa tako nd » a području unutarnjeg dijela rimske provincije Dalmacije, odnosno današnjeg područja BiH. Ukoliko su i pisali šire i vjerodostojnije, njihova djela amo naslijedili preko kasnijih redakcija čiji su prepisivači itekako kvarili originalni tekst.17 To se, prije svega, odnosi ma one starije grčke pisce kao što su, npr, Hekatej, A-lkmam, pjes­ nik Pindar, Herodot, A polonije Rođanin itd. Njihovi navadi se koji put ne podudaraju sa stvarnim stanjem i iz razloga koji je proistekao iz bur­ nih društveno-političkih zbivanja kroz jedan duži period. Ratovi koji su vođeni između pojedinih plemena (npr, rat između A.utarijata i Arđi-

16 O p r o d o r u K e lta n a B a lk a n : D ’ Anboiis de J u b a in v ille, L es C e lles d ep u is les temipis le s p u ls ancians jusq’ en l’ am 100 a'va,-nt noitre ere, P a riš 1904, ,p. 1.17 i d. -u o d s je k u ; L e s Gauloiis da-ns la peninsule das -Balkan-s, p. 195 i d.; N . Vulić, K elti u -našoj z e m lji, G las SA N . k a j. C X X I (1926), p. 74 i d .; M . G arašan in , Iz istorije K e lta u Stihiji, Ist. gl. 1953, 3— 4, p. 3. i d .; 'isti autor, K a ■konfrontaciji p isa n ih i a r h e o lo š k ih iz v o r a o K e ltim a u našoj z e m lji, M a te rija li III (Simpozijum a rh eološk og d ru štv a J u g o s la v ije u N o v o m Saiđu 1965), B e o g ra d 1966, p. 17. i d .; B . G a v ela , Iliri i K e lti u P o d u n a v lju i na B a lk a n u , G o d iš n ja k M u zeja g ra d a Beograda 7 (1960), p. 5. j id,; B . Z g a n je r , K e lti u Ilirik u , V je s n ik za a rh e o lo g iju i h is to r iju d alm a tin sk u , k n j. 56 (1950/1951), p. 13— 27; itd. 17 O to m e kod M. Suića, Isto čn a jadranska oba la u P seu đ o S k ila k o v o m Perip ;u, p . 123. i d.

e t n ič k a

s l ik a

27

jejaca) ponekad su bez sumnje dovodili do pom jeranja i napuštanja iz­ v j e s n i h oblasti. K tome treba dodat; i proces daljnje asimilacije koji je bio uvjetovan političkim događajima, na primjer, prevlast pojedinih ple­ mena i si. Zato, na primjer, ona plemena koja se javljaju kod Hefcateja (VI stoljeće st. e.) kao Hitmiti, kasnije se ne spominju više ni kod jed ­ nog pisca, te im se potpuno zametnuo trag. Takav isti slučaj možemo navesti za. pleme Himani, Hijerostaimni, Bulini, Hili, Mentori, Peuceti, Enhelejci itd. Kakav se, pak, proces javljanja i nestajanja pojedinih ple­ mena odvijao u jadranskom zaleđu, ostaje nam tajna. Ponajbolje znamo i v*;še podataka imamo o plemenima koja su bila vrijedna spomena ili kioja su svojom političkom aktivnošću skrenula na sebe pažnju pojedinih -an­ ---------------- — ....... ' .... ....... tičkih pisaca;---------------------Pitanje razmještaja ilirskih plemena na srednjem i zapadnom d i­ jele Balkanskog poluotoka, mnogo je jasnije afco se taj problem uzane f u razmaitnatnje u timsko doba. Kada su Rimljani pokorili šira prostranj stvtf'~Balfcains£bg poluotoka, uvodeći svoju vlast na pokoreni teritorij, [ izvršili su popis svih plemena, i taj administrativni popis je, bez sumnje, .koristio pojedinim autorima kada su prikupljali podatke za svoja djela / u kojima su obrađivali i ove krajeve, odnosno narode. U tome pogledu paši glavni izvori isu pSpei ikao Sitrabon (63. godine st. e. do 19. godine n. e.), >Diođor i(oko 80. do 2 9.'godine st. e.), Varan (116— 27. godine st. e.), Livije (59. godine st. e. do 17. god . n. e.), Velej Palerkul (prva polovica I istoljeća p. e.), Hinije Stariji (I stoljeće n. ,e.), Flor (početak II stoljeća n. e.), Klauidije Ptolomej (II stoljeće n. e.), Apijam (II stoljeće n. e.), Dion Kaisije (oko 155. do 235. godine n. ,e.) itd. Osim ovih pilsaca ima još niz drugih koji u isvojim djelima daju ^asvim kratke napomene o našim plemenima. To su prije svega pjesnici 1/stoljeća st. e. i I stoljeća n. e., zatim razni icinerari, zemljopliisne karte i/fel. Dakako, vrijedne podatke, za nas, u 'svakom slu­ čaju n ajzn ačajnije/ daju i stari grčki autori jer se odnose na etničku \ s l i k u ilirskih plemena nekoliko stoljeća prije rimske okupacije ovih kral^va. Tu apada,,prlije svega Hekatej (VI stoljeće st. e.), Pseudoskilaks (IV stoJj-aćejat^^ A polonije Rođanin (III stoljeće st. e.), Pseudosfcimno (II stoljeće st. e.), Polibije (IT stoljeće .st. e.) i dr. Ako sagledamo sve poznate -antičke literarne izvore u kojima nala­ zimo ■etničke podatke o ilirskim plemenima, pa ako te podatke sveđemo na teritorij koji danas zaprema B ili, možemo predstaviti ovakvu etničku sliku onih plemena koja se na tom teritoriju javljaju u određenom vre­ menskom razdoblju: Manijci. Spominje ih Pseudoskilaks u svom djelu koje datira iz IV stoljeća st. e.18 Po ovome autoru, Manijci su prebivali uz donji tok rijeke iNeretve. Da je ovo pleme nekoć bilo poznato, vidi se po tome što je po njima bio nazvan čitav morski zaljev koji se protezao od Tro­ gira do Pelješca. Pseudoskilaks je jedini autor koji spominje ovo pleme, 18 S e y ]a cis Caryanđenisis Periiplus mariš ad Utora ha bitata E u rop ae et A siae et I.v b ia c e lc . u G eograiphi G ra e ci m in o re s I. ed. K . M iiller, P ariš 1855, pog-1. 24, p. X L IV .

28

A N T IČ K I

KULTNI

T VO T1V N 1

S P O M E N IC I

NA

POD RU ČJU

B iH

kiasnije im se zametnuo trag jer kod drugih pisaca na ušću Neretve na­ lazimo druga plemena. Budući da se to plem e spominje u jednom od najstarijih izvora za naše krajeve, možemo .(pretpostaviti da su Manijci u stvari predstavljali pleme koje je. naseljavalo , taj dio obale u starijoj fazi povijesti i koje je u osvit historije nestalo, bilo da je feumrlo, nes­ talo u ratnim sukobima, asimiralo se s nekim drugim plemenom, ili se iselilo. Da je kojim slučajem a. nadalje tu živjelo, Param pod -tim imenom, svakako bi ga spomenuo k oji od kasnijih grčkih ili rimskih pisaca. Autarijati, — Spominje ih isti autor navodeći da se nalaze u unu­ trašnjosti zem lje (uz Neretvu), iza jednog jezera iz k ojeg ističe rijeka vNaron.19 Ovo pleme ise spom inje i kod drugih antičkih, pisaca. Strabon navodi da je ovo pleme vod ilo ogorčenu bonbu s Arđijejcim a zbog nekih slanih izvara koji su se nalazili na granici iizmeđiu ta dva plemena. Trebalo je da te izvore, p o dogovoru, zajednički koriste, ali su oni taj ugovor pre­ kršili i tako zarate jedni na druge .(iSitrabon 7, 307). U vezi s ovocn bonbom, iste podatke nam daje Bseudoaristoteil (mirab. ausc. 18), dok A pijan piše da su iz ove borbe Autarijati izišli kao pobjednici (Apijan III, 3). Kasnije su Autairijiafci napustili ov e krajeve jer tse poslije spominju tta drugim stranama npr. oko donjeg toka Južne Morave, gdje -se o njim a govori u vezi s povratkom Aleksandra Velikog sa Dunava u Makedoniju, nakon pohoda na Tribale (335. godine). Mada je pitanje smještaja Autarijata dosta težak problem za suvremene istraživače, osobito za starije raz­ doblje,20 u našem pitanju je važno to da ih antički autori spominju na prostoru k oji ulazi u sastav današnje BiH, gdje su obitavali svakako p rije keltske provale, a to znači najkasnije do 340. god. sit. e. Istima, po­ neki istraživač, na primjer, M. Garašanin,21 iznosi mišljenje da su Au­ tarijati provalili u Pom oravlje na početku IV ili čak koncem V stoljeća, tumačeći to pojavom kasnoliaištatskog ilirskog materijala u ovoj oblasti, a to bi značilo da su Autarijati prodrli u te krajeve prije provale Kelta na Balkan. O njihovoj ekspanziji donosi nam podatke i Strahom (VII, 5, 11), koji piše da su bili pokorili razna plemena na širem području. Možda fci se ta vijest mogla povezati s jednom činjenicom koja bi išla u prilog našem iznijetom sudu o tome da su Autarijati, barem u jednom određenom razdoblju, naseljavali teritorij današnje BiH, i da se njihova moć mogla zasnivati jedino na materijalnoj bazi, a u ovom slučaju to bi bilo rudarstvo, tj. eksploatacija željeza. Tako bi se mogao tumačiti i njihov, eventualni, kasniji prodor, odnosno seljenje, u Pom oravlje, kada su bili, valjda, potisnuti! od nekog drugog plemena (Kelta) koje se borilo za ta­ mošnje rudnike. Na koncu možemo iznijeti ovo: Ikada se govori o ovome 19 Ib id em . 811 G. Z ip p e l. o. c.; S r. C. Pa-tsch, D ie Herzegovvrna ein st u m i jeta t (h istorisch e W an d eru tigen fiim K arst u n đ a n d e r A đ ria ), W :en 1922, p . 48; isti au tor, čla n a k u W MBH I X (1904), p. 241; h. Thall6czy, U e b e r d ie B e đ e u tu n g des Nainens B osna, W M B H I (1893), p. 335; J. D obiftš, Stuidie 'k A p p ia n o v e t o m e illy «s!ke. Prag 1929 — p re m a čla n k u : A. R iick er, S a lz q u e lla n in 'Boisn'ien u n đ H e rce g o v in a , W M B H I (1893), p. 336. i d. 51 M. G arašanin , p r v o g g v o z d e n o g d oba iz M raoTorca i p ro b le m Ilira u S r b iji, M u ze ji 2, 1949, p. 135.

E T N IČ K A

S L IK A

29

» plemenu, u njihovom povijesnom razdoblju treba razlikovati niz etapa, medu kojima bi, vjerojatno, ona starija bila vezana za podruieje Bosne i Hercegovine.22 .. Ardijejci. — Stralbon piše (7, 316) da oko Neretve, uz neka druga ple­ mena koja navodi, stainiuju i Ardijejjci. P o njegovom pričanju, njima na­ suprot je oltdk Pharos (Hvar) a iza njihove đbale slijedi RisamSki zaljev. Brema ovfim podacima, značilo bi đa je ovo pleme naseljavalo prostor i sjeverno od -uišća rijeke Neretve. 'Ovaj Strabonov navod je već davno iza­ zvao žive 'komentare suvremenih -istraživača, pa su se javljala razliiaita tumalčenja njegovog teksta. Jedni su to plem e stavljala sjeverno od ušća .Neretve^— shodno Strabonovom pisanju,23 dok su ga druigi stavljali mnogo južnije, tumačeći da se nije m oglo nalaziti tako daleko na sjeveru.24 Među­ tim, nema sumnje da su stanovišta Andijejaca nekoć dotlicala Neretvu, odakle se kasnije spuštaju dalje na jug, gdje ih nalazimo kao nosioce ilir­ skog kraljevstva. Ovo pleme spominje i Teop.otn|p '(kod Atihaneja, 6, 271, 443), koji za njih kaže da su imali prefco: 300000 rdbova. U vezfi s ovom viješću neki is­ traživači navode mogućnost da te podložnike u stvari predstavljaju p ordbljeni Manijci, koji su nekoć, po nekim pilscima, tu stanovali.25 Dolazak A rdijejaca na ušće Neretve je, vjerojatno, bilo u vezi s keltskom prova­ lom, feaida su se od Kelta potučeni spustili niz Neretvu na more, gdje su u III stoljeću osnovali jafeu državu ikoja je za 'kralja Agrona (umro 230. go­ dine) obuhvaćala široka prostranstva u ikoja su ulazila i pojedina područja današnje Hercegovine. O pitanju staništa ovog plemena već smo ranije na jednom mjestu iznijeli svoj sud,20 naglasivši da se, kada se raspravlja o ovome problemu, mora uzeti u obzir slijedeća činjenica: da se razlikuju dvije faze, odnosno dva perioda koja se odnose na njihovo boravište. Prva etaipa ili period bilo bi ono vrijeme kada je ovo pleme naseljavalo prostor koji se sterao dublje u unuitraiširjoist, gdje su vodili borbe s Autsri jatima zbog slanih izvora, a druga etapa bi bilo vrijeme kada su, potisnuli od KelU, odnosno događa­ jima vezanim za prodor Kelta na Balkan, pošli na jug, itj. na morsku oba­ lu, gdje ih već spominju razni antički pisci. Prema tome, za naše pitanje je važna činjenica da se to pleme veže za teritorij koji danas zaprema Bili, i to u ono starije vrijeme, mada je, barem djeliimično, teritorij danalšnje 22 O to m e : E. Im a m o v ić, Iz h is to r ije e k sp lo a ta c ije soli u B o sn i i H erceg ovin i, I s lo r ijs k i zapisi, god. X X V , fcnj. X X I X , 1— 2, T ito g ra d 1972, p. 161— 169. M G . Z ip p el, o. c., p. 34. i d .; C. S ehiit, U ntersu ch u n gen zur G esch ich te der alten Il]y rie r, B resla u 1910, p. 10. i đ .; H . K ia p e rt, F o rm a e onbis a » tiq u i X V I I ; C. Patsoh, o. c., p. 48. 24 F. P ap azog lu , O te rito r iji ilir s k o g p le m e n a A r d ije ja , Z b o rn ik F ilozofs k og fa k u lteta, kuj. VII-1, B e o g ra d 1963, p. 71— 84; isti -autor, S ređ n job a lk a n sk a (plemena u p re d r im s k o d o b a , D jela fcnj. X X X , C e n ta r za balkanodoSka isp itiv a n ja , t a j . 1, A N U B iH 1&69, p. 72— 73. *5 A . M ayer, B osna u ilirsk o d o b a (u k n jiz i: P o v ije s t h rv atsk ih z em a lja B osn e i H e rce g o v in e ), S a ra je v o 1942, p. 112. 26 E. Im a m o v ić, o. c „ -p. 164— 166.

30

A N T IČ K I

KULTNI

i

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

POD RU ČJU

B iH

BiH u'laaio u granice njihove države i kasnije, ikada se javljaju kao nosioci ilirskog (kraljevstva. Daorsi. — Strahom navodi (7, 315) da oko Neretve uz Ardijejee i Plereje stanuju i D a oM . Prema ‘tumačenju njegovog napisa, ova dva prva plemena su naseljavala obalna susjedna područja, dok Ibi se Daorsi nalazili u njihovom zaleđu, vtiše na lijevoj istraui iNeratve. Isto itaiko i Ptolomej (2,16, 5) navodi da su »Daursi« unutar Dalmacije. Stvarni položaj ovog ple­ mena je problematičan. !Po spOmgnnMm navodima, Daorsi su se nalazili više u unutrašnjosti, dakle, dalje od oibale, ali Tali' neki elemente iz njihove umjetnosti govorili da je to plem e u stvari bilo jače vezano za vodena prostranstva, odnosno plovidbu. Tako, na prim jer, na njihovom novcu, koji potječe iz II stoljeća st. e, prikazani su lbrodovi sa kljunom i na vesla. To Ibi, eventualno, značilo da su na svoj novac (stavljali amblem Ikoji je bio sim­ bol n jihove najvažnije aktivnosti, pomorstva). S pravom je Antun Majer primijetio27 da se oni me b i mogli baviti tom aktivnošću da niisu imali ne­ smetan felaz na m ore >(u§će Neretve). To je iština, ali se postavlja pitanje u kojem su razdoblju bili aktivni pom orci. A k o lsu zaista billi pomorci, on­ da su m orali gospodariti širim obalnim krugom k oji se protezao uz ušće Neretve, N jihova moć je mogla početi da se gasi od onog vremena kada su se Aridijejci pojavili kao pomorska sila. Tada su, vjerojatno, napustili obalni d io :i povukli se u unutrašnjost, gd je su imali, kako ističu suvreme­ ni istraživači, i prijestolnicu na Ošanioima (kod Stoea. Spom en o ovom plemenu nalazimo i u izvještaju o Gentijevom ratu (167. god. st. e.), kada je Lucije A n icije razlbio Genltijevu državu, koja je potom bila raadijeljena na tri odjelite oblasti u kojim a su živjela razna p le­ mena što su p rije toga potpadala pad anđijeisku državu. U izvještaju o tome ratu navodi se da su siva ta plemena morala plaćati Rimljanima danalk, izuzev Daorsa i još nekih koji su se već na 'početku rata priklonili Rimljanima, pa su stoga bili oslobođeni danka.28 Eventualno povlačenje Daorsa sa morske obale u unutrašnjost mo^io 'oi se ijuimaoii jOb jeonoju pojavom.' jačanjem jednog drugog plemena, tj. Delmata, čija politička aktivnost počinje istom onda kada su A rdijejci bili razbijeni od Rimljana. Uslijed sirenja i jačanja Delmata, Daorsi -wp Čirn T-ini-helka ma-vodi m o g u ć ­

nost da su ilirska plemena sa ovog područja kupovala jantar i druge za­ natske proizvode isključivo zlatom. T-o je, svakako, interesantno mišljenje, ali nij-e potkrijepljeno nikakvim dokazima. Dalje, ispitujući stare rudo­ kope po bosanskim planinama, većina istraživača1je iznijela m išljenje da

64 Ć. je v u , G Z M * C. “ F.

'llru h elk a, V o đ a k r o z p reh istioričk u zbirk u z e m a ljs k o g m u z e ja u S a ra ­ X X V I (1914), p. 116 (74), 117 (75), si. Tr-uhelka, -o. c., p. 105 (63), si. 83, 84. Fia-la, G Z M I X (1897), p. 607—^08.

67 S r. Đ.- M a-n o-Zizi— -Lj. Popović, I lir i i G rci, B e og ra d , N a rod n i m u z e j, 1059, ■p. 46-56. 68 -O to m e p r o b le m u v-idi r a d o v e : G. N o v a k , S ta ri G r c i na Ja dran u , R ad, J A Z U , t a j . 322, Z a g re b 1961, p, 145— 204; P . L isiča r, Om a Eorikira i k o lo n ije a n tič ­ k ih Grtka n a J a d ra n u , S k o p je 1951. 69 Stra-bo-n p rem a Teopomnpu, V II, 317, ed. ci;t, p. 435.

H IS T O R IJ S K I

U V JE TI

39

je postojala intenzivna rudarska eksploataciji koja vuče podrijetlo up­ ravo ;z ovog perioda.70 Veliku prekretnicu tu odnosima grčkih kolonija i iMirskiih plemena predstavlja stvaranje i jačanje, ardijejske države. Kako smo naprijed već rekli, ta državna tvorevina proistekla je iz povijesnih zbivanja ve­ zanih za konsolidaciju sradnjobalkanskih plemena nakon što isu Kelti p ro­ drli na Balkan. Po svojoj konsolidaciji, A rđijejcl isu osnovali jaku državu koja je obuhvaćala južni dio Hercegovine, južnu Dalmaciju, Ornu Goru te Albaniju isa centrom u Rizonu u Boki Kotorskoj, a kasnije u Skodri. N ajveći svoj razvoj arđijejska država je doživjela za kralja Agrotna (umro oko 230. godine) i njegove žene Teute. Težeći za još većom moći, Teuita se pdče uplitati u razmirice susjednih država, podvrgavši prethodno pod svoju vilast mnoga susjedna plem ena .i većinu grčkih gradova na Jad­ ranu. Gsđbito su na zaio 'glas izbili njeni gusari koji su vršili napade čak na Elidu i Meseniju. D ok isu njene lađe gospodarile moretm, kopnene čete su vodile osvajačke pohode, pa su nakon podsjedanja zauzele i epirski grad Fojniku, a potom se sa svim svojim snagama baci na podsjeđanje i osvajanje posljednje slobodne grčke kolonije na Jadranu — Ise. Uzdizanje ardijejske države predstavljalo je kraj grčkih utjecaja na ilirska plemena. Od tog w em ena gi^eke kolonije na Jadranskom moru gulbe isvoj raniji značaj u kulturnom i privrednom pogledu za ilirska ple­ mena. Portpaiviši pod vlast ardijejskih vladara, nisu bile u stanju da nasta­ ve svoju raniju aktivnost. U isto vrijem e, odnosi ilirskih plemena sa 'gra­ dovima u samoj Grčkoj također zaroiru pa se doba uzdizanja ardijejske države u stvari može smatrati kao konac onih ranijih intenzivnih kulturnih i privrednih odnosa između ilirskih plemena i (grčkog svijeta. Politički konflikti između ardijejske države i .grčkih gradova predstavljaju nov p e­ riod u povijesti ilirskih plemena jer je to na koncu dalo povoda da se Rim aktivno umiješa, u politička zbivanja na istočnoj jadranskoj obaili te otada počinje novo razdoblje koje karakterizira bliski odnos Rima i spo­ menutih plemena.

to. O D N O S I L I R S K I H

PLEM ENA

I R IM A

Intervencija Rimljana na istočnoj jadranskoj obali pada, kako smo rekli, u konac III .stoljeća st. e., kada dolazi do ozbiljnih međusobnih nesuglasica, što je dovelo do tzv. p rvog ilirskog rata (229. god. st. e.) koji su 'Rimljani vodili sa Teutom. Nakon što su ga Rimljani završili u svoju korist, Gnej Fulvije Centumal je proslavio svoj prvi trijum f nad Ilirima 70 A . R iick e r, E in lg e s iiber das G o lđ v o fk o m e r . in B osn ien , W ie n 1896; P a ša lić, O an tičk om r u d a r s tv u u B iH , GZJVT m, ,s. I X (1955), p. 47— 75; isti autor, A n tičk a na selja i k o m u n ik a cije u B iH , p. 93. i 94; V. M ik olji, N a jsta rije ru d a rstv o H rv atsk e, S p rem n ost, Zagrelb 1944; M. K i.špalić -F . T ućan , S lik e iz ru d arstva , M a ­ tica H rv atsk a, Z a g re b 1914, itd.

E.

A N T IČ K I

40

KULTNI

I

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

PO D RU ČJU

B iH

»ex Ifluriefe«.71 Nakon foga vođen je tzv. drugi ilirski rat, kada! su Rim ­ ljani pobijedili Demetrija Faranina, nakon čega je pofajeđniik Lucije Smi­ lije proslavio opet trijumf nad Ilirima (219. gad. st. e.).72 l i o unatoč tim pobjedama, sukobi Rimljana sa IMiriima proširivali su se sve više pa je čitavo naredno raađolblje od dva stoljeća ispunjeno ratnim sukobima iz­ među jednih !i drugih. V eć pad Teutiniim nasljednicima ilirska država je bila prilično ak­ tivna u političkim zbivamjiraa na itom dijelu Balkana. Od vladara iz tog perioda svojom aktivnošću su se ostakli' Skerdilaida i LPteurat, koji su vo­ dili česte ratove u Albaniji, Grčkoj ii Makedoniji, koji put u savezu s ma­ kedonskim kraljevim a ili protiv njih. Takve akcije su m orale nanovo izazvati rimsku vojnu intervenciju, na sta su, »a koinau, RimljaM bili prisiljeni kada je na ilirsko prijestolje došao Pleuiratov sin Gentije (181— 167. god. st. e.). Kada je Rim, 171. gad. st. e., zaratio sa Persejem, makedonskim kraljem, Gentije je p rvo ifaio na strani Rima, ali kasnije pređe na stranu Perseja, 'što je konačno Rimljanima tok> dovoljan razlog da i isa njim zarate. Pod komandom pretora Ducija Anicija, rimiske ćete se iskrcaju kod Apolonije, 'gdje je doišlo p. 129. 43 Cilbert Charles Picard, .0. c., p. 1'51.

44 Ibidem.

45 -Ibidem. 40 A. Grenier, Les Religions etrusque el romaine, ParLs 1948, ip. 137.

1. K U L T O V I

D O M A Ć IH

BOŽAN STAVA

65 JI?

kao svoju zaštitnicu.47 Općenito se .uzima da je vladala šumom, divljom prirodom d divljim životinjama.48 U Grčkoj, ona je isto tako zaštitnica divlje prirode i lova, ipa se na slikama najčešće i prikazuje sa lovačkim atributima.

Iz ovih navedenih prerogativa Dijane, vidimo (da su postojali svi uvjeti da se stvori kultna zajednica sa Silvanom, .koji je bio isto tako bo­ žanstvo šuma, planinskih proplanaka, pastira ;i 'stada. Dakle, njihove funk­ cije se u velikoj .mjeri podudaraju i, jasno, iz .tih razloga otvorena je i ta kultna zajednica. Na području naše zemlje, a tako i na teritoriji! BiH otkriven je iz­ vjestan broj 'spomenika ikoji su posvećeni isključivo ovoj kultnoj zajednici. Na našim spomenicima (božanstva redovito “nose'"rimska imena, ali nema sumnje da se tu radi u Oba slučaja o domaćim (božanstvima. V eć smo vi­ djeli da se pod irimskam imenom Silvana -kalije jedno staro i veoma om i­ ljeno ilirsko božanstvo, pa će hiti ista stvar i sa (Dijanom. Upravo činjeni­ ca Sto se ona javlja u kultnoj zajednikai sa domaćim Silvanom, kojeg su štovali i kojem su podizali reljefne ili pisane spomenike domaći ljudi, govori da se pod rimsikian imenom -Dijane na aptjgrafskim spomenicima ili na kultnim reljefima uz Silvana krije jedno .domaće žensko božanstvo. Iz ovoga proizilazi da su Iliri imali i jedno staro svoje žensko božanstvo koje je (imalo ista ili slična svojstva kao .rimska Điljana, i pod rimskim .utjeca­ jem ona je i izjednačena sa njihovom Dijanom, dakle, interpretatio Roma­ na, upravo čisti slučaj kakav se dogodio sa rimskom Dijanom u odnosu na grčku Artemidu. 'Sa područja BiH poznato na-in je ukupno 18 spomenika posvećenih Dijani i njenoj kultnoj zajednici >(K. II.), dok imamo svega sedam posve­ ćenih kultnoj zajednici Silvan— Dijana (br. 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31). Svi skupa predstavljaju kultne reljefe s ikonografskim predstavama tih dvaju božanstava, od kojih su dva popraćena tekstom (br. 27 i 30). Na našim reljefim a likovi su prikazani jedan pored drugog uvijek u stojećem -stavu, -okrenuti sučelice. Na .pet reljefa Dijana stoji s lijeve stra­ ne Silvana (br. 26, 27, 28, 29, 31), a svega na jednom stoji s njegove desne Strane (br. 25). Dijana je prikazana u raznim pozama. Na tri .spomenika prikazana je u trenutku kada vadi desnom rukom strijelu iz tulca a lije­ vom, povijenom nukom drži luk, kao na spomenicima iz Graca kodHalapića '(br. 25), iz Busije kod Glamoča (br. 27), i Livna (br.29). Upravo na ova dva spomenika Dijana je prikazana kao boginja lova jer je luk i Stri­ jela najibolje u tome karakteriziraju. Na reljefu iz Karau-le likovi su dosta oštećeni, ali se može razabrati da su ruke Dijanine hiile nečim zaposlene, kao što je slučaj i na drugim reljefima. Za -nas je osobito interesantan njen lik sa reljefa iz Opačića na Glamočkom p olju -(br. 26), na kojem je Dijana prikazana u dosta neobičnoj pozi: nešto raširenih nagu stoji uz Silvana, obje ruke skupila je u laMovima i podigla ih u visinu ramena, držeći -u šakama po jednu granu. U nešto sličnoj pozi prikazana je još na 47 N. Basanoff, Les Dieux

des Ro.mains, Pariš 1942, rp. 82.

18 N. T urchi, L a r e lig io n e

dl R om a an lica , p. 169.

n — A n tičk i kultni . . .

66

A N T IČ K I

KULTNI

I

V O T IV N I

S P O M E N IC I

NA

P 0D B U C JU

B iH

jednom drugom reljefu, s tom razlikom što su joj ovdje ruke spuštene niz tijelo (reljef iz Ljubuškog, br. 30). D ok na tim reljefim a ona stoji u m ir­ nom stavu s uikočenim nogama, dotle je na reljefim a iz Halapića (br. 25), iz Busije kod Glamoča (br. 27) te iiz Snhače na Livanjskom polju (br. 32) pmlkazama u jedva prim jetnom pokretu: na sva tri reljefa lako je (naprijed iskoračila, u jednom slulealju lijevom a u drugom desnom nogom. U jed ­ nom slučaju, dok u lijevoj ruci drži luk, u desnoj, umjesto da njom vaidi strijelu iz tulca, drži meki duguljasti predmet, valjda strijelu koja je pri­ kazana vaše shematdčno {spomenik iz Sulhače na Livanjskom polju, br. 32). Od atributa k oji se javljaiju kod ODijane interesamstna je pojava grana koje ona drži u rukama. Imamo dva slučaja igdje je prikazana skoro u (identič­ noj pozi: u uspravnom stavu podigla je o b je ruke do visine ramena u ša­ kama drži po jednu granu, kao što je islučaj na spomenicima iz Opačića (br. 26 i 47). U oba slučaja radi se o istim