Endemske_vrste_riba_web.indd[1]

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Agencija za zaštitu okoliša ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA Zagreb prosinac 2008 - 78str. ISBN: 978-953-7582-01-2

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA Nakladnik: AZO – Agencija za zaštitu okoliša

Za nakladnika: dr. sc. Savka Kučar Dragičević, ravnateljica

Autori: Dušan Jelić, Aljoša Duplić, Marko Ćaleta, Petar Žutinić

Fotografije: Marko Ćaleta, Aljoša Duplić, Jörg Freyhof, Dušan Jelić, Perica Mustafić

Fotografija na naslovnoj stranici: Jadovska gaovica (Delminichthys jadovensis), foto: Dušan Jelić

Crteži: Marija Dolenc

Recenzija: Državni zavod za zaštitu prirode

Urednici: Gordana Kolačko, Dušan Jelić

Lektorica: Maja Mikelić

Grafièko oblikovanje i priprema za tisak: Tiskara HIP

Tisak: Tiskara HIP

Naklada: 1000 primjeraka Zagreb, prosinac 2008. Agencija za zaštitu okoliša Trg maršala Tita 8 10 000 Zagreb Tel. (01) 48 86 840 Fax. (01) 48 86 850 E-mail: [email protected] Internet: www.azo.hr Umnožavanje i distribucija ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku nisu dopušteni bez prethodnoga pismenoga odobrenja izdavača. ISBN: 978-953-7582-01-2 Citat: Jelić Dušan, Duplić Aljoša, Ćaleta Marko, Žutinić Petar (2008): Endemske vrste riba jadranskog sliva. Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb, 78 pp.

2

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Sadržaj Predgovor .................................................................................................... 5 Uvod ............................................................................................................... 6 Europa ........................................................................................................... 8 Hrvatska ...................................................................................................... 9 Zakonodavni okvir .................................................................................14 Opisi vrsta .................................................................................................16 Porodica: CYPRINIDAE – šaranke ....................................................... 17 AULOPYGE – oštrulje........................................................................................................ 18 Aulopyge huegelii – oštrulja ................................................................................................ 18 BARBUS – mrene ............................................................................................................... 20 Barbus plebejus - mren ........................................................................................................ 20 CHONDROSTOMA – podusti .......................................................................................... 22 Chondrostoma knerii – podustva ........................................................................................ 22 Chondrostoma phoxinus – podbila...................................................................................... 22 Razlozi ugroženosti ........................................................................................................... 25 DELMINICHTHYS – gaovice ........................................................................................... 27 Delminichthys adspersus – imotska gaovica ..................................................................... 27 Delminichthys ghetaldii – popovska gaovica .................................................................... 27 Delminichthys jadovensis – jadovska gaovica ................................................................... 27 PHOXINELLUS – pijurice ................................................................................................. 31 Phoxinellus alepidotus – pijurica......................................................................................... 31 Phoxinellus dalmaticus – dalmatinska gaovica ................................................................ 31 RUTILUS - bodorke ........................................................................................................... 35 Rutilus aula – masnica ........................................................................................................ 35 Rutilus basak – basak .......................................................................................................... 36 Razlozi ugroženosti ........................................................................................................... 38 SCARDINIUS – crvenoperke ............................................................................................ 39 Scardinius dergle – drlja ...................................................................................................... 39 Scardinius plotizza – peškelj ............................................................................................... 39 SQUALIUS – klenovi ......................................................................................................... 42 Squalius illyricus – ilirski klen ........................................................................................... 42 Squalius microlepis – makal ................................................................................................ 42 Sqalius svallize – svalić ........................................................................................................ 42 Squalius tenellus – sitnoljuskavi klen................................................................................ 42 Squalius zrmanje – zrmanjski klen .................................................................................... 42 Razlozi ugroženosti ........................................................................................................... 48 TELESTES............................................................................................................................ 50 Telestes croaticus – hrvatski pijor ....................................................................................... 50 Telestes metohiensis – gatačka gaovica .............................................................................. 50

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

3

Telestes tursky – turski klen ................................................................................................ 50 Telestes ukliva – cetinska ukliva ......................................................................................... 50

Porodica: COBITIDAE – vijuni ..............................................................55 COBITIS – vijuni ................................................................................................................. 56 Cobitis jadovensis – jadovski vijun..................................................................................... 56 Cobitis dalmatina – cetinski vijun ...................................................................................... 56 Cobitis illyrica – ilirski vijun............................................................................................... 56 Cobitis narentana – neretvanski vijun ............................................................................... 56 Razlozi ugroženosti ........................................................................................................... 60

Porodica: SALMONIDAE – pastrve .....................................................61 SALMOTHYMUS - mekousna ......................................................................................... 62 Salmothymus obtusirostris – mekousna ............................................................................. 62

Porodica: GOBIIDAE – glavoèi..............................................................66 KNIPOWITSCHIA – gobice............................................................................................... 67 Knipowitschia croatica – vrgoračka gobica ....................................................................... 67 Knipowitschia mrakovcici – visovački glavočić ................................................................. 67 Knipowitschia radovici – Radovićev glavočić ................................................................... 67 POMATOSCHISTUS – glavočići ...................................................................................... 71 Pomatoschistus canestrinii – glavočić crnotrus ................................................................. 71

Porodica: COTTIDAE – peševi .............................................................73 COTTUS – peševi ............................................................................................................... 74 Cous ferrugineus – primorski peš .................................................................................... 74

Strategija i preporuke za zaštitu .................................................76 Zakljuèak ...................................................................................................77

4

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

PREDGOVOR Publikacija je nastala tijekom suradnje sa autorima na izradi dokumenta „Opis strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta taksonomske skupine Ribe“ koji je izrađen za potrebe Kataloga zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta u Republici Hrvatskoj.

Uništavanje staništa, onečišćenje voda, unos stranih vrsta, nedovoljna istraženost samo su neki od razloga njihove ugroženosti.

h p://www.azo.hr

Ovu bazu, kao dio Informacijskog sustava zaštite okoliša vodi i održava Agencija za zaštitu okoliša. Iako je dostupna na web stranici Agencije za adekvatnu edukaciju i promociju o stanju i zaštiti ove taksonomske skupine izrađen je ovaj promotivni materijal. Unatoč oslanjanju na stručne podatke i izvore, cilj ove publikacije je približiti široj javnosti, ljubiteljima prirode, a naročito sportskim ribolovcima slabo poznate endeme slatkovodne ihtiofaune jadranskog sliva te ih upoznati sa negativnim utjecajima kojima su izloženi. Na temelju dosadašnjih procjena ugroženosti najugroženija skupina su slatkovodne ribe. Čak je 89 svojti riba uključeno u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske.

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Izvor Suvaje (Jadova)

Po broju slatkovodnih vrsta riba Hrvatska se svrstava na drugo mjesto u Europi. Ova raznolikost u broju vrsta rezultat je geografskog položaja koji pokriva dva sliva (jadranski i crnomorski) i postojanja specifičnih krških staništa. Raznolikost staništa i njihova izoliranost rezultirali su bogatstvom vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema. Endemske vrste riba koje nastanjuju rijeke jadranskog sliva neprocjenjivo su vrijedne i čine važan dio europske biološke raznolikosti. Stoga je ovo područje jedno od najvažnijih središta raznolikosti ihtiofaune u Europi. Za mnoge vrste još se utvrđuje točna rasprostranjenost, a nekim manje poznatim svojtama još nije do kraja utvrđen taksonomski status te se i dalje istražuju.

5

UVOD Iako često korišten pojam „ribe“ taksonomski ne postoji, to je naziv neformalne skupine kralješnjaka koju karakterizira iznimna raznolikost oblika i prilagodbi te staništa koja naseljava. Ribe uključuju besčeljusti s dva razreda (sljepulje i paklare) te hrskavičnjače i koštunjače. Od oko 55.000 poznatih današnjih vrsta kralješnjaka, njih 28.000 su ribe i njihova su najbrojnija i najraznolikija skupina. Te su brojke samo približne, nikako ne i konačne. Kako se još uvijek godišnje opiše više od tri stotine novih vrsta riba, pretpostavlja se da ih je ukupno između 32.000 i 40.000. One dominiraju vodenim staništima u smislu biomase, kao i uloge u hranidbenim mrežama. Nastanjuju mora i slatke vode, a prilagodile su

Primorski pijor

6

se i različitim nepovoljnim uvjetima života, pa neke od njih mogu udisati zrak i određeno vrijeme živjeti na kopnu. Izuzetno bogatstvo pokazuje upravo slatkovodna ihtiofauna koja broji više od 10.000 vrsta u svijetu. To je iznimno velik broj s obzirom na to da slatke vode čine samo jedan posto površine Zemljine kugle, te samo 0,01 posto ukupnog volumena vode na Zemlji. Slikovito prikazano, to predstavlja jednu riblju vrstu na 15 km3 slatke vode nasuprot jednoj ribljoj vrsti na 100.000 km3 morske vode. Iz toga je vidljivo da kralješnjaci nisu ni u jednom drugom staništu evolucijom postigli toliku raznolikost kao ribe u slatkim vodama. Ta činjenica oduševljava iako nije neočekivana jer su riječni slivovi i jezera izoliraniji od ijednog morskog staništa, a ujedno su bogati različitim staništima i mikrostaništima. Prema stanišnom tipu koji preferiraju, slatkovodne se ribe mogu podijeliti na dvije skupine. U prvoj su vrste koje preferiraju brzi vodeni tok, niže temperature i u pravilu visoke koncentracije otopljenoga kisika. Drugu čine vrste koje preferiraju stajaće vode i

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

spori tok, velike oscilacije temperature te niske koncentracije otopljenoga kisika, kao i visoke koncentracije hranjiva u vodi.

U siromašnim je zemljama dominantna svrha lova ribe još uvijek osiguravanje hrane, dok u bogatijim industrijaliziranim zemljama, ribolov ima prvenstveno rekreativnu ulogu uz naglasak na zaštitu ribljih vrsta. Procjenjuje se da u 22 europske zemlje postoji više od 21 milijun ribiča, dok ih je u Hrvatskoj u okviru Hrvatskog športsko ribolovnog saveza registrirano oko 60.000.

Podbila

Ribe, kao najbrojnija skupina kralješnjaka, imaju dominantnu ulogu u vodenom mediju. One su neizostavni dio svekolike biološke raznolikosti i jedan od najboljih pokazatelja ekološkog stanja vodenih staništa. Nezamjenjiva su karika u hranidbenim mrežama vodenih sustava, a ujedno i poveznica sa kopnenim hranidbenim mrežama te su na taj način dragocjene i ljudima. Danas u svijetu osiguravaju više od 15 posto proteina za ljudsku ishranu, odnosno osnovni su izvor životinjskih proteina za oko milijardu ljudi. Iz tog razloga su važan čimbenik i u ekonomiji mnogih zemalja te predmet brojnih međudržavnih i državnih sporazuma, dogovora i sporova.

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Rijeka Ruda

7

EUROPA Europska ihtiofauna broji oko 546 autohtonih (domaćih) vrsta slatkovodnih riba i 33 alohtone (unesene) vrste. Takva, brojčano mala, raznolikost u Europi posljedica je ledenih doba koja su se smjenjivala u geološkoj povijesti Zemlje. Europska slatkovodna ihtiofauna može se podijeliti na četiri elementa. Prvi su element vrste koje su se za vrijeme ledenih doba zbog širenja ledenjaka povukle prema jugu, a nakon njihova su se završetka postupno počele vraćati na sjever. Drugi su element vrste koje su iz mora naselile slatke vode, zadržavši određeni afinitet prema morskoj vodi (npr. slatkovodni glavočić). Treći element predstavljaju vrste koje su prirodnim putem naselile europske vodotoke sa susjednih kontinenata. Četvrti element predstavljaju alohtone (unesene) vrste riba koje je čovjek svojim djelovanjem unio u europske vodotoke.

8

Europa tijekom posljednjeg ledenog doba

Slatkovodni glavoèiæ (Padogobius bonelli)

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

HRVATSKA Sve kopnene vode Hrvatske dio su crnomorskog i jadranskog sliva, a razdjeljuje ih gorski lanac Dinarida. U kopnenim vodama Hrvatske do sada je zabilježena 151 vrsta slatkovodnih riba. Njih 21 boravi i u slatkim i u slanim vodama. Ihtiološki su najvažnija područja rijeke Save, Drave, Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve. Hrvatska zbog geomorfoloških karakteristika nema veliki broj jezera, a od njih 12 većih od 2 km2, čak šest je umjetnih. Ihtiološki su vrlo značajna Baćinska jezera, Prološko blato i Visovačko jezero, koji spadaju u vode jadranskog sliva.

močvarnim kompleksom Lonjsko polje predstavljaju neka od ihtiološki najvrjednijih područja čitavog sliva, poznatih po očuvanosti i van granica Hrvatske.

Crnomorski i jadranski sliv

Endemske ribe ili endemi su ribe s malenim i ograničenim arealom rasprostranjenja (regija, zemlja, riječni sliv, rijeka), a ponekad ih nalazimo i samo na pojedinim lokalitetima. Endemi hrvatske slatkovodne faune riba velikim dijelom su vezani uz specifična krška staništa, a kao posebnu regiju potrebno je izdvojiti Dalmaciju. Crnomorski sliv zauzima 62 posto površine Hrvatske, a njime dominiraju velike rijeke Sava, Drava i Dunav s više manjih podslivova. Drava s poplavno-močvarnim kompleksom Kopački rit i Sava s poplavno-

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Na području dunavskog sliva zabilježene su ukupno 83 vrste riba, među kojima njih 65 naseljava samo taj sliv, a 19 vrsta oba sliva. Šest vrsta su endemi šireg područja dunavskog sliva (u Europi) i to su mladica, veliki vijun, plotica, balonijev balavac, prugasti balavac i mali vretenac, dok su svjetlica, krbavski pijor i krbavska gaovica endemi dunavskog sliva samo u Hrvatskoj.

9

Mali vretenac (Zingel streber)

Svjetlica (Telestes polylepis)

Jadranski sliv zauzima 32 posto površine Hrvatske i grubo ga se može podijeliti na istarski poluotok, jadranski sliv u Lici i Dalmaciju. Ovaj sliv karakteriziraju riječne doline i kanjoni u kršu, velika krška polja s ponornicama u unutrašnjosti, te bogate boćate vode ušća velikih rijeka. Duljina i gustoća vodotoka jadranskog sliva znatno je manja od onih dunavskog. Rijeke su uglavnom kratke i izolirane, često povezane sustavima podzemnih tokova. U krškim poljima česte su rijeke ponornice koje izviru na početku, te poniru na kraju polja, a u sušnom razdoblju mnoge potpuno presušuju. No karakteristika je dinarskog krša

10

da iako nadzemni dijelovi vodotoka potpuno presuše, podzemni sustavi vodotoka i rezervoara vode nikada ne presušuju te ribama omogućuju preživljavanje. Vrste koje naseljavaju takva staništa imaju posebne prilagodbe koje im omogućuju dulje preživljavanje u podzemlju, pa tako mogu izdržati dulje vrijeme gladovanja i podnose niske koncentracije kisika. Među 86 vrsta nastanjenih u vodama jadranskog sliva, njih 19, kao što je već napomenuto, naseljava oba sliva, a od preostalih 67 njih većina su endemi voda šireg jadranskog sliva. Većina riba koje naseljavaju te vodotoke živjele su ovdje i prije posljednjega ledenog doba, te su na različite načine preživjele sve klimatske i geomorfološke promjene i u smanjenu broju zadržale svoj kontinuitet od tercijara do današnjih dana. Dalmacija se posebno ističe kao jedno od središta endemizma hrvatske, ali i europske faune riba. Ta je endemska ihtiofauna zastupljena vrstama rodova Salmo, Salmothymus, Aulopyge, Chondrostoma, Telestes, Phoxinellus, Delminichthys, Squalius, Rutilus, Scardinius, Cobitis, Barbus, Cous i Knipowitschia.

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Rijeka Matica je krška ponornica koja izvire i ponire u polju Jezero

Većina ih je vrlo rijetka i ograničenog područja rasprostranjenosti što je i osnovni razlog njihove ugroženosti. Zanimljivo je da se novim istraživanjima još uvijek otkrivaju i nove vrste, što dodatno potvrđuje ihtiološku vrijednost dalmatinske regije. Godine 2005. u rječici Norin, na području delte Neretve, otkrivena je i opisana nova vrsta ribe nazvana Radovićev glavočić (Knipowitschia radovici), a u posljednje su dvije godine opisane i dvije nove vrste

Rijeka Jadova obiluje vodom u proljeæe, dok tijekom ljeta potpuno presuši

vijuna: ilirski vijun (Cobitis illyrica) iz Prološkog blata i jadovski vijun (Cobitis jadovensis) iz rijeke Jadove.

Izvor Èikole u ljetnim mjesecima presuši a ribe se povuku u podzemlje

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

11

U tekstu je uz svaku vrstu istaknut i njezin stupanj endemizma po kategorijama: • endem Hrvatske • regionalni endem jadranskog sliva • endem jadranskog sliva U kategoriju endema Hrvatske spadaju vrste koje su rasprostranjene iskljuèivo u vodama jadranskog i/ili dunavskog sliva na teritoriju Hrvatske, dok u regionalne endeme jadranskog sliva spadaju vrste koje naseljavaju vode jadranskog sliva u Hrvatskoj i susjednim državama naše regije (Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora). Endemi jadranskog sliva su vrste koje koje naseljavaju Hrvatsku i šire podruèje voda jadranskog sliva (Italija, Švicarska).

UGROŽENOST Ribe su vrlo osjetljive na promjene staništa, poput izmjene brzine toka i pregradnje rijeka te zagrijavanje i intenzivno iskorištavanje vode. Posljednjih je stotinjak godina čovjek svojim intenzivnim djelovanjem na vodena staništa uzrokovao velike promjene ihtiofaune, pa su danas slatkovodne ribe jedna od najugroženijih skupina kralješnjaka. Šest je vrsta već nestalo iz hrvatskih vodotoka (jesetra, sim, pastruga, atlantska jesetra, moruna i gatačka gaovica), a 69 ih je, prema kriterijima IUCN-a (Svjetska udruga za zaštitu

12

prirode), pred izumiranjem. One su podijeljene u tri kategorije ugroženosti: • kritično ugrožene (CR) - izuzetno visoki rizik od izumiranja, • ugrožene (EN) - vrlo visoki rizik od izumiranja • osjetljive (VU) - visoki rizik od izumiranja Čak je 91 vrsta riba uvrštena u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske, što čini 60 posto slatkovodne ihtiofaune u Hrvatskoj. Najveći negativni utjecaj na riblje zajednice u Hrvatskoj imaju unos stranih (alohtonih) vrsta, regulacije vodotoka, gradnje brana i hidroakumulacija, melioracije, onečišćenje i degradacija staništa.

U tekstu je uz svaku vrstu istaknut i njezin IUCN status u Hrvatskoj. Na Crvenom popisu nije samo sitnoljuskavi klen, dok za dvije novootkrivene vrste vijuna još nije odreðen status ugroženosti. Kategorije: • regionalno izumrla (RE) • kritièno ugrožena (CR) • ugrožena (EN) • osjetljiva (VU) • gotovo ugrožena (NT) • nedovoljno poznata (DD)

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

RAZLOZI UGROŽENOSTI SLATKOVODNIH RIBA

Regionalno izumrla atlanska jesetra (Acipenser sturio)

Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Čovjek je tijekom prošlosti uvelike utjecao na izgled, stanje i kvalitetu slatkih voda (potoka, rijeka i jezera). S pojačanim razvojem gradova, industrijalizacijom i intenzivnom poljoprivredom, u posljednjih su 50-ak godina negativni utjecaji postali sve intenzivniji i izraženiji. Međutim nisu sva ljudska djelovanja jednako loša i negativna za slatke vode, tj. za ribe i njihov opstanak u vodama. Najčešće se spominje nekoliko najizraženijih i najpogubnijih negativnih utjecaja koji pogađaju slatkovodne ribe Europe, pa tako i Hrvatske. To su: • promjene i uništavanje staništa........................................... br.str.25 • pregrađivanje, kanaliziranje i reguliranje rijeka............... br.str.25 • malo (ograničeno) područje rasprostranjenosti ............br.str.38 • onečišćenje vode ...............br.str.38 • unos stranih, invazivnih vrsta ..... ............................................... br.str.48 • prelov i nekontrolirani ribolov............................................br.str.60

13

ZAKONODAVNI OKVIR U Hrvatskoj je zaštita slatkovodnih riba regulirana Zakonom o slatkovodnom ribarstvu (Narodne Novine 49/05) koji propisuje zaštitu, osobito komercijalnih vrsta i Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine 70/05, 139/08), koji je usmjeren na zaštitu biološke raznolikosti riba. Prema Zakonu o zaštiti prirode svojte mogu biti strogo zaštićene i zaštićene. Strogo zaštićene životinje zabranjeno je namjerno hvatati, trgovati, držati i/ili ubijati, namjerno oštećivati ili uništavati njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, te njihova staništa, namjerno uznemiravati, naročito u vrijeme razmnožavanja. Korištenje zaštićenih divljih životinja dopušteno je na način i u količini da se njihove populacije na državnoj ili na lokalnoj razini ne dovedu u opasnost. U Hrvatskoj postoje dva posebna ihtiološka rezervata, Vrljika i Jadro, čiji je temeljni fenomen mekousna, te dva posebna ornitološko-ihtiološka rezervata Pantan i ušće Neretve. Ugrožene i endemične vrste riba cilj su očuvanja i u nekim područjima ekološke mreže Republike Hrvatske. Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji imati će veliki utjecaj na zaštitu vodenih

14

staništa i riba kroz ispunjavanje Direktive o staništu, Direktive o vodama i Nitratne direktive. U tekstu je za svaku vrstu istaknut stupanj zaštite definiran Zakonom o zaštiti prirode. Kategorije: - strogo zaštiæena - zaštiæena

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

15

16

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Porodica: CYPRINIDAE – šaranke

Jadovska gaovica

Rod:

PHOXINELLUS – pijur ice

AULOPYGE – oštrulje

RUTILUS - bodorke

BARBUS - mrene

SCARDINIUS - crvenperke

CHONDROSTOMA - podusti

SQUALIUS - klenovi

DELMINICHTHYS - gaovice

TELESTES

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

17

Rod: AULOPYGE – oštrulje Aulopyge huegelii – oštrulja ETIMOLOGIJA Naziv roda Aulopyge dolazi od latinskog aulos – frula, cijev i pyge – rep, koji je dobila zbog leglice za jajašca u obliku cijevi, a naziv vrste huegelii dan je u čast austrijskom botaničaru barunu Carlu Freiherrnu Hügelu. OPIS Oštrulja je jedna od naših najneobičnijih endemskih vrsta. Iako izgledom nalikuje na mrenu, ipak je potpuno različita od svih ostalih naših riba. Tijelo je gotovo potpuno bez ljusaka, što je ustvari prilagodba na podzemni način života. Glava je izdužena, jako zašiljena i uska. Usta su mala, potkovasta, okružena s dva para brčića. Tijelo je žućkastosrebrne boje s crnosmeđim mrljama i točkama na bokovima i leđima. U leđnoj se peraji nalazi istaknuta tvrda bodlja s nazubljenim unutarnjim rubom, po kojoj je i dobila narodne nazive oštrulja ili oštrulj. Dužina tijela prosječno se kreće od 100 do 200 milimetara. Bočna linija vrlo je neobična, valovita. Ženke za vrijeme mrijesta imaju cijev za leženje jaja, tzv. leglicu. Smatra se da se morfološki nije mijenjala nekoliko milijuna godina. BIOLOGIJA Mužjaci su uvijek nešto manji od ženki, a tijekom mrijesta su i različito obojeni. Mrijest počinje krajem travnja u plitkoj vodi pri temperaturi 13-17°C. Ženka pri mrijestu traži prikladno mjesto i zatim pomoću leglice (modificirane cjevčice) leže nekoliko tisuća jaja. Jaja odlaže u udubljenja, pukotine u stijenama i između korijenja biljaka. Hranu čine uglavnom različite alge, zooplankton, vodeni kukci, ličinke i drugi beskralješnjaci. Dobro podnosi nedostatak hrane, kao prilagodbu na preživljavanje nepovoljnih uvjeta u podzemlju. Stanište oštrulje, rijeka Cetina u Paškom polju

18

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Oštrulja nastanjuje krške rijeke i jezera, a živi u jatima. Tijekom zimskih mjeseci i za vrijeme suše odlazi u podzemlje. Podnosi smanjenu količinu kisika. Međutim u proljeće i za višeg vodostaja vraća se u nadzemne vode. RASPROSTRANJENOST Oštrulja je regionalna endemska vrsta jadranskog sliva i dinarskog krša koja u Hrvatskoj živi u rijekama Cetini, Krki i Zrmanji, kao i njihovim pritocima. Nastanjuje i neke rijeke te jezera Bosne i Hercegovine. UGROŽENOST

Karta rasprostranjenja oštrulje

U posljednjih su četrdesetak godina znatno promijenjena prirodna staništa oštrulje. Osnovni su razlozi ugroženosti oštrulje upravo uništavanje prirodnih staništa, onečišćenje i prekomjerno iskorištavanje vode. Jedan je od negativnih utjecaja svakako i unošenje i širenje stranih i dunavskih vrsta riba. Lokalno stanovništvo koristi ju za hranu jer je cijenjena delikatesa.

Aulopyge huegelii – oštrulja • naraste najviše do 250 mm • potpuno golo tijelo, u leðnoj peraji nalazi se istaknuta bodlja • strogo zaštiæena • ugrožena (EN) • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

19

Rod: BARBUS – mrene Barbus plebejus - mren ETIMOLOGIJA Naziv roda dolazi od lat. riječi barbus, što znači brada, brkovi dok je plebejus izvedenica od lat. riječi plebian, što znači pučki, prostonarodni, običan. OPIS Tijelo je dugo, vretenasto i spljošteno na trbušnoj strani. Po cijelom tijelu razbacane su nepravilne tamne pjege, a na leđnoj, podrepnoj i repnoj peraji tamne mrlje. Mlade jedinke po tijelu imaju nepravilne uzorke brojnih tamnocrvenih točaka. Tijelo je prekriveno sitnim ljuskama. Usta su donja s dva para brkova. Prvi je par na vrhu, a drugi u kutu usta. Unatrag opruženi brk drugoga para, koji je na kraju usta, dopire do stražnjega ruba očiju. Repna peraja je duboko škarasto urezana. Rub podrepne peraje, prislonjene uz tijelo, ne doseže do početka repne peraje. Podrepna i donji dio repne peraje te trbušne peraje uglavnom su narančastocrvene boje. Mren može narasti do 350 mm. BIOLOGIJA Mužjak mrena spolno sazrije u drugoj ili trećoj, a ženka u četvrtoj ili petoj godini života, pri veličini 250-300 mm. Sezona mrijesta traje od travnja do kolovoza, a najčešće se mrijeste u svibnju i lipnju. Mrijeste se u sumrak na plićim dijelovima tekućica iznad pješčanog ili šljunkovitog dna. Ženka odlaže, ovisno o veličini, 5000–60.000 žućkastih jajašaca u iskopano udubljenje. Mlade mrene su društvene i žive u jatima od 5 do 15 jedinki. Nakon što spolno sazriju, odvajaju se, žive pojedinačno i obično se zadržavaju na istome mjestu. Mren je većinom aktivan u sumrak, a zimi miruje. U vrijeme mrijesta okuplja se u velika jata kojima su ženke na čelu, a mužjaci ih prate i tako migriraju na kraćim relacijama. Ženke žive dulje od mužjaka i rastu nešto brže. Mren je načinom prehrane svežder, ali preferira beskralješnjake dna (račiće, ličinke kukaca, maločetinaše i ličinke riba), a hrani se i detritusom i uginulim kralješnjacima. Odrasle jedinke ponekad se hrane i ribom.

Stanište mrena, dubine rijeke Zrmanje

20

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Mren preferira umjereno duboke dijelove gornjih i srednjih tokova turbulentnih vodotoka. Zadržava se neposredno iznad pješčanog i šljunkovitog dna. Zimi tvori jata koja zalaze u dublju vodu ili se zadržavaju u ujezerenim dijelovima uz riječnu obalu. UGROŽENOST Glavni su uzroci ugroženosti mrena malen areal, uništavanje staništa, vodnogospodarski zahvati (kanaliziranje, brane), organsko i anorgansko onečišćenje voda te unos alohtonih vrsta. RASPROSTRANJENOST Endem je jadranskog sliva i nastanjuje rijeke sjeverne Italije, Slovenije, Švicarske i Hrvatske koje utječu u Jadransko more. Unesen je u vode tirenskog sliva središnje Italije. U Hrvatskoj živi u rijekama Istre te u Krki i Zrmanji. Karta rasprostranjenja mrena

Barbus plebejus – mren • velièina do 350 mm • podrepna peraja, prislonjena uz tijelo, ne doseže do poèetka repne peraje • strogo zaštiæena • ugrožena (EN) • endem jadranskog sliva

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

21

Rod: CHONDROSTOMA – podusti Chondrostoma knerii – podustva Chondrostoma phoxinus – podbila ETIMOLOGIJA Naziv roda dolazi od lat. Chondro – hrskavica i stoma – usta, zbog njihovih hrskavičnih usana. Kod podbile latinski naziv phoxinus dolazi od imena roda Phoxinus (pijori) kojima je slična, dok je podustva naziv knerii dobila u čast austrijskom zoologu Rudolfu Kneru koji je proučavao endemsku dalmatinsku ihtiofaunu. OPIS Tijelo je izduženo, vitko i blago bočno spljošteno. Na prvi pogled podsjećaju na klena. Prosječna dužina varira od 150 do 200 milimetara, međutim zabilježeni su i primjerci od 300 mm. Njuška je debela i tupa. Usta su polukružna i smještena Karakteristièna usta kod vrsta roda s donje strane glave. Poput ostalih Chondrostoma vrsta ovog roda, imaju karakterističnu donju usnu koja je tvrda i rožnata, s oštrim rubom. Na tijelu se nalazi 50 do 100 manjih ljusaka, što je posljedica života u krškim staništima. Po bokovima se pruža tamna uzdužna siva linija. Leđa su obojena smeđe do sivocrno, dok je trbuh srebrnobijel. BIOLOGIJA Podusti se mrijeste u većim jatima u mirnim i plitkim dijelovima rijeka i jezera. Mrijest se odvija u razdoblju od ožujka do svibnja, ovisno o temperaturi. Pritom ženka odlaže jaja na šljunak, kamenje ili na vodeno bilje. Mrijeste se u nekoliko navrata s različitim partnerima pa se jaja u jajnicima nalaze u različitim stadijima razvoja. Krški podusti su svežderi koji pomoću tvrdih i oštrih usana stružu različit biljni i životinjski materijal

22

Karta rasprostranjenja podbile (crveno) i podustve (ljubièasto)

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

s čvrste podloge. Najčešća su im hrana alge, biljni obraštaj i različiti vodeni beskralješnjaci. Žive u krškim rijekama i jezerima, ali i u ponornicama te izvorima. Prema načinu života i ponašanju pridnene su vrste. Obično žive u jatima s ostalim šaranskim vrstama. Jednako vole staništa s tekućom hladnijom vodom, kao i stajaće vode krških polja i jezera. Ovisno o vodostaju, dio godine provode u podzemnim vodenim staništima. Najveća je zabilježena starost šest godina. RASPROSTRANJENOST Podbila u Hrvatskoj živi u rijeci Cetini s pritocima (posebice Rudi), a u Bosni i Hercegovini nastanjuje ponornice i izvore Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog polja, kao i jezero Buško blato. Nešto južnije, u donjem toku rijeke Neretve s pritocima, živi podustva koja je dosad nađena u Modrom oku, jezeru Desne, Crnoj rijeci i Norinu. U Bosni i Hercregovini nastanjuje donje dijelove Neretve, rijeku Bunu i Hutovo blato.

Stanište podustve, Modro oko

UGROŽENOST U posljednjih su četrdesetak godina znatno izmijenjena prirodna staništa i mrijestilišta podusta. Ove endemske vrste ugrožavaju ponajprije brane na rijekama i regulacije vodotoka. Stanište podbile, rijeka Ruda Posljedice su takvih promjena i stalne oscilacije vodostaja i sve veće uništavanje prirodnih staništa. Razvojem naselja i intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom rijeke i jezera se sve više onečišćuju. Na kraju, dodatni pritisak na endemske vrste daje unošenje stranih vrsta u vodotoke. Sve to ne bi malo toliki utjecaj da podustva i podbila nemaju tako ograničenu i izoliranu rasprostranjenost. Lokalno ih stanovništvo koristi u prehrani.

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

23

Chondrostoma phoxinus – podbila • velièina do 300 mm • ljuske izrazito male i nježne, više od 75 u boènoj pruzi • strogo zaštiæena • kritièno ugrožena (CR) • regionalni endem jadranskog sliva

Chondrostoma knerii – podustva • velièina do 200 mm • ljuske nešto veæe, njih manje od 60 u boènoj pruzi • zaštiæena • ugrožena (EN) • regionalni endem jadranskog sliva

24

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

RAZLOZI UGROŽENOSTI SLATKOVODNIH RIBA • Promjene i uništavanje staništa Često se spominje da su među ozbiljnijim razlozima ugroženosti riba promjene i uništavanje staništa. Međutim do nestanka ili promjene prirodnih staništa najčešće dolazi ili zbog regulacije rijeka, isušivanja, nasipavanja, pregrađivanja ili zbog onečišćenja. Dakle nestanak staništa posljedica je nekog drugog djelovanja čovjeka u ekosustavu, što onda utječe i na život i opstanak riba. • Pregrađivanje, kanaliziranje i reguliranje rijeka Zbog korištenja vode za navodnjavanje, težnje za kontroliranjem rijeka i želje za iskorištavanjem hidroenergetskog potencijala, mnogi su vodotoci pregrađeni te su napravljene brane i akumulacijska jezera. Jedan je od najdrastičnijih primjera rijeka Cetina na kojoj je sagrađeno pet brana i koju često nazivaju „silovana rijeka“. Niti ostale naše jadranske tekućice nisu u boljem Crpljenje vode iz vrela Jarebica stanju, pa na svakoj od njih postoji na Cetini poneka pregrada ili brana s idejom o gradnji još takvih objekata. Pregrađeni su vodotoci veliki problem za našu endemičnu ihtiofaunu, među kojom su brojne migratorne vrste koje putuju duž vodotoka tijekom godine u potrazi za povoljnim staništem. Nadalje, takvim pregradnjama nastaju umjetna jezera koja se najčešće jako razlikuju po ekološkim, hidrološkim i fizikalno-kemijskim značajkama od krških, riječnih staništa. Kanaliziranje rijeka također je jedan od načina kontroliranja vodenih tokova, posebice kod onih vodotoka s velikim godišnjim promjenama vodostaja. Vodni gospodarstvenici preferiraju doslovno betoniranje i popločavanje obala i dna rijeka ili barem njihovo redovno uređivanje kako bi održali protočnost i olakšali kontrolu vode. Naravno da takve rijeke postaju doslovno kanali bez ikakve raznolikosti staništa i mogućnosti opstanka prirodnoj ihtiofauni.

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

25

Velike promjene vodostaja na akumulaciji Peruèa ovisno o potrebama HE Peruèa

Zbog potrebe za intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje, mnogi se vodotoci i jezera djelomično ili potpuno isušuju ili se njihova voda koristi za navodnjavanje, što smanjuje površinu prirodnih vodenih staništa i smanjuje količinu vode na njima, što je posebno kritično tijekom ljetnog, sušnog perioda. Potpuno kanalizirana i time uništena rijeka Butižnica kod Knina

Betonirani krški izvor Zvijezda u Krbavskom polju nekad je bio stanište krbavskog pijora koji u posljednje vrijeme nije viðen

26

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Rod: DELMINICHTHYS – Delminichthys adspersus - imotska Delminichthys ghetaldii - popovska Delminichthys jadovensis – jadovska

gaovice gaovica gaovica gaovica

ETIMOLOGIJA Naziv roda Delminichthys nastao je kao izvedenica od Delminium, antičkoga glavnoga grada područja Dalmacije (današnje Duvno) i riječi ichthys - riba. Latinski naziv adspersus u nazivu imotske gaovice izvedenica je od latinske riječi adspargo razasuti, razmaknuti, što je vjerojatno povezano s razasutim tamnim pjegama po tijelu. Podrijetlo naziva ghetaldii nije točno poznato, no moguće je da je dodijeljeno u čast poznate dubrovačke obitelji Ghetaldi (Getaldić). Naziv jadovensis dodijeljen je po mjestu obitavanja jadovske gaovice (Jadova). OPIS Donedavno su te vrste spadale u rod Phoxinellus, no novijim je analizama utvrđeno da je riječ o morfološki i genetički odvojenoj skupini riba. Rastom vrlo male ribe, uglavnom narastu najviše do 100 mm, uz iznimku imotske gaovice koja može narasti i do 130 mm. Mužjaci gaovica manji su od ženki. Ljuske su tanke i međusobno se ne preklapaju, a često su i vrlo slabo razvijene i prisutne samo u bočnoj pruzi. Tijelo je vretenasto i bočno spljošteno, s dugačkim repnim drškom, često s nepotpunom ili isprekidanom bočnom prugom. Leđa su tamnozelena, bokovi tamnožuti, a trbuh je srebrnobijele ili žute boje. Za vrijeme mrijesta osnove trbušnih peraja mijenjaju boju iz žute u crvenu. Leđna strana tijela i bokovi prekriveni su mnogobrojnim tamnim točkama koje mogu tvoriti nepravilne mrlje. BIOLOGIJA Gaovice se uglavnom mrijeste tijekom lipnja i srpnja kada vodotoci nabujaju. Ženke odlažu 1000-2000 sitnih jajašaca na kamenitom i šljunkovitom supstratu, a mužjaci ih oplođuju. U usporedbi s nekim drugim ribama, odlažu manje jajašaca, što je posljedica vrlo malog broja predatora i veće stope preživljavanja mlađi. Postoje izražene

Rijeka Suvaja, stanište jadovske gaovice

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

27

razlike između spolova u vanjskom izgledu, tjelesnim razmjerima i položaju peraja, posebice u vrijeme mrijesta kada mužjaci gaovica dobivaju mrijesne kvržice po glavi i prsnim perajama. Ženke jadovske gaovice u sezoni parenja dobivaju male crvene točke na trbuhu te crveno obojenje na osnovama prsnih peraja i podrepne peraje.Hrane se raznim sitnim vodenim beskralješnjacima, najčešće ličinkama vodenih kukaca te račićima. Zbog karakterističnog načina života i vrlo teških uvjeta okoliša, vjerojatno imaju i posebne prilagodbe na dulje gladovanje. Nastanjuju jezera i nizinske krške vodotoke temperature vode od 5 do 20°C. Za vrijeme ljetnih mjeseci zbog presušivanja vode povlače se u podzemlje. Te su vrste izrazito dobro prilagođene takvom načinu života i upravo je to razlog što naseljavaju vodotoke u kojima uglavnom ima jako malo drugih vrsta riba. U zimskom Rijeka Neretva, stanište popovske gaovice razdoblju udružuju se u veća jata te zalaze u podzemlje gdje miruju u podzemnome mulju. Posebice je zanimljiva jadovska gaovica koja zbog uvjeta staništa veći dio godine provodi u podzemlju. Ipak, za uspješno im je razmnožavanje i razvoj jajašaca potrebna sunčeva svjetlost, te do mrijesta dolazi u proljetno razdoblje kada potoci nabujaju. RASPROSTRANJENOST Sve vrste roda Delminichthys naseljavaju male nadzemne i podzemne krške vodotoke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Najsjevernije je rasprostranjena jadovska gaovica koja je do sada zabilježena samo u ličkim vodotocima, odnosno rijeci Jadovi i potocima Balotin i Japoga. Zanimljivo je da je vrsta otkrivena tek 2002. godine,

28

Karta rasprostranjenja imotske gaovice (crveno), jadovske gaovice (ljubièasto) i popovske gaovice (plavo)

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

zajedno sa srodnim krbavskim pijorom (Delminichthys krbavensis) iz rijeke Krbave. Imotska gaovica naseljava vode južne Hrvatske te Bosne i Hercegovine koje obuhvaćaju slivna područja rijeka Vrljike, Matice, Norin i Neretve. U Hrvatskoj je također zabilježena u Crvenom jezeru kod Imotskog te Baćinskim jezerima. Samo se manji dio areala rasprostranjenosti popovske gaovice nalazi u Hrvatskoj, i to samo u potocima i rječicama južne Dalmacije (izvor Omble), dok je u Bosni i Hercegovini dosta česta u Popovu polju, rijeci Buni, potoku Kasindolka te Dabarskom i Fatničkom polju. UGROŽENOST

Crveno jezero kod Imotskog, stanište imotske gaovice

Ugrožava ih ubrzano nestajanje njihovih staništa u krškim poljima zbog onečišćenja i isušivanja krških vodotoka te unos agresivnih alohtonih vrsta (sunčanica, gambuzija, klen). Vrlo uzak areal rasprostranjenosti i nedovoljna istraženost također su, uz krivolov, velika prijetnja za opstanak tih vrsta.

Delminichthys adspersus – imotska gaovica • velièina do 90 mm • dijametar oka jednak dužini prostora od vrha njuške do oka ili veæi od njega • strogo zaštiæena • osjetljiva (VU) • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

29

Delminichthys ghetaldii – popovska gaovica • velièina do 130 mm • vrlo sitne ljuske, njih više od 80 u boènoj pruzi • strogo zaštiæena • ugrožena (EN) • regionalni endem jadranskog sliva

Delminichthys jadovensis – jadovska gaovica • velièina do 90 mm • 51-60 ljusaka u boènoj pruzi • strogo zaštiæena • kritièno ugrožena (CR) • endem Hrvatske

30

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Rod: PHOXINELLUS – pijur ice Phoxinellus alepidotus – pijur ica Phoxinellus dalmaticus – dalmatinska gaovica ETIMOLOGIJA Naziv roda Phoxinellus je umanjenica latinskog naziva za rod pijora (Phoxinus) zbog morfoloških sličnosti gaovica i pijora. Latinski naziv dalmaticus dodijeljen je po širem području koje dalmatinska gaovica naseljava (Dalmacija), dok je naziv alepidotus tvorenica grčkih riječi a – bez i lepidotos – ljuskav, što asocira na nedostatak ljusaka kod pijurica. OPIS Ranije je rod Phoxinellus obuhvaćao veći broj vrsta, no novijim su analizama otkrivene značajne morfološke i genetičke razlike te su neke vrste premještene u zasebne rodove Delminichthys i Telestes.

Mostarska pijurica (Phoxinellus pseudalepidotus) endem je Bosne i Hercegovine

Tijelo je izduženo, zbijeno i blago bočno spljošteno. Leđa su zelenkastosiva, bokovi smeđežuti, ponegdje sa sitnim tamnim točkicama, a trbuh je svijetložute do srebrne boje. Duž bokova tijela nema tamnije pruge ili je ona vrlo slabo vidljiva. Prsne, trbušne i podrepna peraja su žućkaste, dok su osnove tih peraja crvenkaste. Gaovice ovog roda odlikuju se vrlo reduciranom ljuskavošću. Kod dalmatinske gaovice ljuske su prisutne samo u području duž bočne pruge te vrlo malo duž središnje linije boka tijela. Te su ljuske slabo okoštale i potpuno uložene u kožu. Kod pijurice ljuske potpuno nedostaju. BIOLOGIJA Mrijeste se u manjim plovama ili skupinama u razdoblju od travnja do lipnja u plićim dijelovima toka. Ženke odlažu jajašca na kamenje i šljunak ili među gustu vegetaciju, a mužjak ih Rijeka Lištica u Mostarskom blatu, oplođuje ispuštajući spermu preko njih. staniste Mostarske pijurice Mužjaci za vrijeme mrijesta dobivaju intenzivnije boje i mrijesne kvržice po prednjem dijelu tijela i na tvrdim šipčicama peraja.

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

31

Hranu aktivno traže u pridnenom sloju ili među vegetacijom. Hrane se ličinkama kukaca i račićima te drugim vodenim beskralješnjacima. Nisu poznati detalji o prehrani tijekom duljeg boravka u podzemlju. Naseljavaju čiste, krške vode sa sporotekućom i stajaćom vodom, kao što su riječni odvojci i pripadajuća močvarna staništa. Za vrijeme ljetnih suša i tijekom zimskih mjeseci povlače se u podzemne vode. Posebice se dalmatinska gaovica može pronaći u većim jatima pri ulasku ili izlasku iz podzemnih voda. Upravo je ta prilagodba na preživljavanje u podzemlju omogućila ovim ribama opstanak u krškim područjima. RASPROSTRANJENOST Sve vrste roda Phoxinellus imaju vrlo ograničene areale rasprostranjenosti. Uglavnom naseljavaju samo vrlo male izolirane krške vodotoke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nepovoljne uvjete tijekom ljetnih suša ove ribe preživljavaju povlačeći se u izvore, špilje i podzemne vodotoke.

Karta rasprostranjenja dalmatinske gaovice (crveno) i pijurice (plavo)

Pijurica je do sada zabilježena u Livanjskom, Duvanjskom i Glamočkom polju, u jezerima Buško i Blidinje te u rijeci Korani kraj Bosanskog Grahova u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je zabilježena samo u rijeci Cetini u Sinjskom polju i u Stipančevu jezeru. Donedavno se smatralo da dolazi i u vodotocima Mostarskog blata (Lištica) u BiH ali je ta populacija opisana kao zasebna vrsta, mostarska pijurica (Phoxinellus pseudalepidotus). Dalmatinska gaovica je endem Hrvatske jer živi samo u rijekama Čikoli i Krki. UGROŽENOST Uz nedovoljnu istraženost, poseban su problem uništavanje staništa i unos alohtonih vrsta koje su na pojedinim

32

Stipanèevo jezero, stanište pijurice

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

staništima ekstremno brojne. Tako je u rijeci Čikoli vrlo brojna gambuzija (Gambusia affinis) koja potiskuje domaće vrste, dalmatinsku gaovicu i turskog klena. Poznato je da veći primjerci gambuzija grizu peraje drugih sitnih riba dok one ne uginu, a hrane se i njihovim jajašcima i ličinkama. Rasprostranjenost pijurice još je relativno nepoznata da bi se mogla provesti efektivna Rijeka Èikola, stanište dalmatinske gaovice zaštita njezina staništa. Na najvećem poznatom nalazištu u Grahorskom polju (BiH) posebice je ugrožena običnim klenom (Squalius cephalus) unesenim iz dunavskog sliva prije osam-devet godina u rijeku Koranu. Veći primjerci klena hrane se pijuricom koja je tu donedavno bila jedina vrsta i nije imala prirodnog neprijatelja.

Phoxinellus alepidotus – pijurica • velièina do maksimalno 140 mm • ljuske potpuno odsutne ili gotovo neprimjetne • strogo zaštiæena • nedovoljno poznata (DD) • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

33

Phoxinellus dalmaticus – dalmatinska gaovica • velièina do 60-70 mm • prisutne vidljive ljuske (11-29) u boènoj pruzi • strogo zaštiæena • osjetljiva (VU) • endem Hrvatske

34

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Rod: RUTILUS – bodorke Rutilus aula – masnica Rutilus basak – basak ETIMOLOGIJA Naziv roda Rutilus dolazi od latinske riječi što znači crven, crvenkast, a što asocira na crvenkasto do narančasto obojenje oka i peraja, dok basak dolazi od narodnog naziva za ribu basak. Podrijetlo riječi aula u latinskom nazivu masnice nije poznato. OPIS Rastom su to srednje velike ribe, pa tako masnica može narasti najviše do 220 mm, a basak do 180 mm. Tijelo im je vretenasto i bočno spljošteno, a kod odraslih je jedinki relativno visoko, dok je glava kratka s malim ustima koja svojim krajem jedva dosežu do početka oka. Tijelo je prekriveno srednje velikim ljuskama, izraženog sjaja kod mlađih jedinki. Leđa i bokovi mogu biti plavičaste sivozelene boje, a trbuh je srebrnobijel. Peraje su sive do blago žućkaste, dok baze peraja mogu biti i blago narančaste. Masnica duž bokova tijela ima izraženu tamnu prugu i po tome se lako razlikuje od basaka i drugih vrsta ovog roda. BIOLOGIJA Spolno sazrijevaju u drugoj ili trećoj godini života. Mrijeste se u proljeće, u plićim priobalnim dijelovima vodotoka obraslim vodenom vegetacijom. Ženka odlaže i do 100.000 ljepljivih jajašaca na vodeno bilje ili šljunak, a mužjak ih oplođuje ispuštajući spermu preko njih. U vrijeme mrijesta na prednjem se dijelu tijela, osobito glavi, pojavljuju mrijesne kvržice. Hrane se detritusom, algama, planktonskim organizmima i manjim vodenim beskralješnjacima. Preferiraju mirnije vode poput jezera i kanala te sporotekuće vode obrasle vegetacijom. Žive u manjim jatima, a zimi se dodatno okupljaju u velika jata. Karta rasprostranjenja basaka (crveno) i masnice (ljubièasto)

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

35

RASPROSTRANJENOST U vodama Hrvatske žive četiri predstavnika roda Rutilus, dva u crnomorskom i dva u jadranskom slivu. Basak i masnica su endemi jadranskog sliva. Basak je regionalni endem jadranskog sliva i naseljava Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. U Hrvatskoj nastanjuje rijeke Vrljiku, Maticu i Neretvu te Baćinska jezera i Prološko blato, dok u Bosni i Hercegovini nastanjuje samo donje dijelove sliva rijeke Neretve. Masnica je endem jadranskog sliva i živi u porječju rijeke Po (Italija, Švicarska) te Sloveniji i Hrvatskoj. Unesena je u vode središnje Italije. U Hrvatskoj živi samo na nekoliko lokaliteta u okolici Zadra a pretpostavlja se da je prisutna i u Istri (Mirna, Raša). UGROŽENOST Glavni su uzroci ugroženosti baska i masnice malen areal, uništavanje i smanjenje staništa, unos alohtonih vrsta (osobito babuške, amura, soma i šarana), organsko i anorgansko onečišćenje voda.

Mirni dijelovi rijeke Matice, stanište basaka

36

Potok Jaruga, stanište masnice

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Rutilus aula - masnica • velièina do 220 mm • vidljiva tamna pruga duž bokova tijela • nije zaštiæena • gotovo ugrožena (NT) • endem jadranskog sliva

Rutilus basak - basak • velièina do 180 mm • nema tamne pruge duž bokova tijela • strogo zaštiæena • gotovo ugrožena(NT) • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

37

RAZLOZI UGROŽENOSTI SLATKOVODNIH RIBA • Malo (ograničeno) područje rasprostranjenosti Većina je naših endemičnih vrsta ograničena na jednu ili nekoliko rijeka ili jezera. Prema tome, imaju vrlo usko područje rasprostranjenosti, što predstavlja otegotnu okolnost njihovu opstanku te izravno utječe na njihovu veću osjetljivost i ugroženost. • Onečišćenje vode Još je od starih Rimljana područje Mediterana bilo prilično naseljeno. Većina je gradova i manjih naselja smještena upravo uz rijeke, krške vodotoke i jezera. Povećanjem broja stanovnika i razvojem turizma, naselja su postala veliki onečišćivači okoliša, a posebice slatkih voda. Razvojem industrije i njenih otpadnih voda, taj se negativni utjecaj pojačao. Ranije navedena intenzivna poljoprivreda i vrtlarstvo dodatno su opteretili slatkovodne ekosustave s velikom količinom pesticida koji u poroznom krškom okolišu vrlo brzo završe u vodama.

Kanaliziranje i oneèišæenje rijeke Matice u polju Jezero

Radoviæev glavoèiæ živi samo u rijeci Norin i kao mnoge druge vrste ugrožen je izrazito malim arealom rasprostranjenja

Ispuštanje kanalizacije u rijeku Neretvu u centru Metkoviæa

38

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Rod: SCARDINIUS - crvenperke Scardinius dergle – drlja Scardinius plotizza – peškelj ETIMOLOGIJA Naziv roda Scardinius vjerojatno potječe od naziva Scardo za planinski masiv Šar planine, dok nazivi vrsta dergle i plotizza dolaze od lokalnih naziva drlja i plotica (narodni naziv za peškelja). OPIS Rastom srednje velike ribe, ne veće od 300 mm. Tijelo im je visoko i bočno spljošteno, s leđnom perajom koja počinje malo iza ravnine početka trbušnih peraja. Glava je s gornje strane ravna, s relativno širokim čelom, dok Karta rasprostranjenja peškelja (crveno) su usta mala i gornja. Takva građa i drlje (ljubièasto) glave s gornjim ustima povezana je s prikupljanjem hrane s površine ili gornjih slojeva vode. Tijelo drlje prekriveno je srednje velikim ljuskama te ona u bočnoj pruzi ima od 40 do 43 ljuske, dok ih peškelj ima samo od 37 do 40. Kod odraslih su riba sve peraje tamnosivo obojene, dok leđa i bokovi mogu biti srebrnosivozelene boje, a trbuh je srebrnobijel. BIOLOGIJA O biologiji ovih vrsta ne zna se mnogo. Spolno sazrijevaju u trećoj i četvrtoj godini života, a mrijeste se u proljeće, u plićacima obraslim vodenom vegetacijom. Ženke jaja odlažu na vodeno bilje, a nekoliko ih mužjaka potom oplođuje. Mogu se mrijestiti i nekoliko puta. Hrane se planktonom, vodenim biljem, faunom dna te posebice kopnenim kukcima koji slučajno upadnu u vodu. Preferiraju sporotekuće i stajaće vode. Nastanjuju mirnije tokove, riječne rukavce i poplavne zone s razvijenom vegetacijom. Dobro podnose niske koncentracije kisika i visoke temperature vode. Zadržavaju se u jatima uz vodeno bilje.

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

39

RASPROSTRANJENOST Drlja i peškelj su regionalni endemi jadranskog sliva, rasprostranjeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Drlja nastanjuje Šarena jezera kod Knina te rijeke Krku i Zrmanju u Hrvatskoj, a spominje se i za okolicu Livna (BiH). Peškelj u Hrvatskoj nastanjuje Baćinska jezera i donje dijelove sliva rijeke Neretve.

Šarena jezera kod Knina, stanište drlje

UGROŽENOST Glavni su uzroci ugroženosti drlje i peškelja malen areal, regulacija vodotoka, melioriranje, organska onečišćenja vode i unos alohtonih vrsta. Ušæe Bregave u Neretvu (BiH), stanište peškelja

Scardinius dergle – drlja • velièina do 190 mm • u boènoj pruzi ima 40-43 ljuske • zaštiæena • gotovo ugrožena (NT) • endem Hrvatske

40

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Scardinius plotizza – peškelj • velièina do 240 mm • u boènoj pruzi ima 37-40 ljusaka • strogo zaštiæena • nedovoljno poznata (DD) • endem jadranskog sliva • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

41

Rod: SQUALIUS – klenovi Squalius illyricus – ilirski klen Squalius microlepis – makal Sqalius svallize – svaliæ Squalius tenellus - sitnoljuskavi klen Squalius zrmanjae – zrmanjski klen ETIMOLOGIJA Naziv roda Squalius dolazi od lat. riječi squaleo, squalidus, što znači s grubom kožom.Naziv illyricus dolazi od naziva zemlje Ilirije koju su naseljavala ilirska plemena; microlepis u nazivu makala dolazi od lat. micro, sitan i lepis, ljuska; svallize dolazi kao latinizirani domaći naziv svalić; tenellus dolazi od lat. tenerum, što znači elegantan, nježan. OPIS Vrste ovog roda donedavno su ubrajane u rod Leuciscus, no novijim analizama utvrđeno je da je riječ o morfološki i genetički odvojenoj skupini riba. Taksonomski i sistematski položaj ove skupine još se razmatra. Rastom je vrlo raznolika skupina, od relativno malih vrsta veličine 100-tinjak mm, pa do vrsta koje dosegnu i više od 600 mm u dužinu. Tijelo je prekriveno izraženim, velikim ljuskama uz iznimku makala i sitnoljuskavoga klena koji imaju puno vrlo sitnih ljuski u usporedbi s drugim vrstama. Tijelo je vretenasta oblika i lagano bočno spljošteno, s cjelovitom bočnom prugom. Glava je uska s razmjerno malim, poludonjim i mesnatim ustima. Leđa su tamnosivog obojenja, bokovi metalnosrebrnasti, a trbuh srebrnaste do bijele boje. Na bokovima nema izražene tamne pruge kao kod vrsta roda Telestes.

Razlièita pigmentacija na ljuskama klenova: a) pigmenti na središnjem dijelu i slobodnom rubu ljuske, b) pigmenti u obliku trokutiæa na središnjem dijelu ljuske i c) pigmenti samo na slobodnom rubu ljuske

42

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

BIOLOGIJA Klenovi se mrijeste u proljeće, uglavnom tijekom svibnja i lipnja za vrijeme obilnog dotoka vode u vodotoke. Jedinke se tada okupljaju u jata kako bi mrijest bio uspješniji. Spolno zrele jedinke mrijeste se više puta tijekom jedne sezone. Podaci o životnom ciklusu i mrijestu vrlo su oskudni budući da je riječ o rijetkim endemičnim vrstama na kojima nisu provođena nikakva detaljna istraživanja. Jedinke se hrane malim vodenim beskralješnjacima, najčešće ličinkama vodenih kukaca, te račićima. Zabilježeno je da ilirski i zrmanjski klen konzumiraju i hranu biljnoga podrijetla, prije svega alge iz obraštaja te nitaste alge i plankton.

Rijeka Norin, stanište svaliæa

Rijeka Cetina, stanište ilirskog klena

Nastanjuju krške tekućice s brzim protokom i jezera s vrlo čistom vodom temperature 5-25°C, no zalaze i u mirnije i ujezerene dijelove rijeka. Posebno je zanimljiva vrsta svalić koji se tijekom sušnoga dijela godine povlači u podzemlje gdje preživljava nepovoljne uvjete.

Karta rasprostranjenja zrmanjskog klena (ljubièasto), sitnoljuskavog klena (plavo) i makala (crveno)

Prološko blato kod Imotskog, stanište makala

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

43

RASPROSTRANJENOST Vrste roda Squalius pretežno naseljavaju krške vodotoke južnog dijela Dalmacije te dijelom ulaze u riječni sustav Bosne i Hercegovine s kojim su vodotoci Hrvatske povezani, posebice tok rijeke Neretve. Areal rasprostranjenosti ilirskoga klena obuhvaća vodotoke srednje Dalmacije, i to sliv rijeke Cetine te gornje i srednje dijelove rijeke Krke. Literaturni podaci spominju ga u vodotoku rijeke Soče (tal. Isonzo) u Italiji i Sloveniji, no točnost tih podataka je upitna. Makal naseljava vode južne Hrvatske te Bosne i Hercegovine koje obuhvaćaju slivna područja rijeka Neretve i Matice te Baćinska jezera i jezero Proložac kod Imotskog.

Karta rasprostranjenja ilirskog klena (plavo) i svaliæa (crveno)

Buško jezero (BiH), stanište

Areal rasprostranjenosti svalića sitnoljuskavog klena vezan je uz šire područje toka rijeke Neretve. U Hrvatskoj nastanjuje donje dijelove rijeke Neretve, rijeku Maticu, jezera u okolici Vrgorca i Baćinska jezera. U Bosni i Hercegovini osim Neretve nastanjuje Ramu, Bunu i Trebišnjicu te Hutovo blato. Sitnoljuskavi klen naseljava krške vodotoke Livanjskog polja te Buško blato i Mandečko jezero u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj naseljava samo gornje dijelove rijeka Cetine i Rude iako nije posve sigurno je li tu obitavao i ranije ili je unesen iz Buškog blata kroz cjevovod za potrebe hidroelektrane Orlovac. Rijeka Krnjeza, stanište zrmanjskog klena

44

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Zrmanjski klen je endem Hrvatske jer živi samo u rijekama Zrmanji i Krki. Unesen je i u Ričicu preusmjeravanjem vode iz Zrmanje radi potreba reverzibilne hidroelektrane Velebit. UGROŽENOST Sve ove vrste imaju vrlo uzak areal rasprostranjenosti, tako da su uništavanje i onečišćenje njihova staništa osnovni problemi s kojima se susreću. No potrebno je naglasiti i izrazito negativan utjecaj unesenih invazivnih vrsta riba. Tako je primjerice primijećen izraziti pad brojnosti makala u Prološkom blatu i Ričini zbog pretjerano namnoženih babuški, šarana i grgeča. Ujezeravanje, gradnja velikih akumulacija i kanaliziranje pojedinih dijelova vodotoka znatno mijenjaju uvjete u staništu, čime ona postaju nepovoljna za brojne specijalizirane vrste.

Squalius illyricus – ilirski klen • velièina do 400 mm • velike ljuske s tamnim pigmentima na središnjem dijelu i slobodnom rubu svake ljuske (Slika 1a) • strogo zaštiæena • osjetljiva (VU) • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

45

Squalius microlepis – makal • velièina do 300 mm • sitne ljuske, 67-75 u boènoj pruzi • strogo zaštiæena • kritièno ugrožena (CR) • regionalni endem jadranskog sliva

Sqalius svallize – svaliæ • velièina do 200 mm • velike ljuske s tamnim pigmentima na slobodnom rubu svake ljuske (Slika 1b) • strogo zaštiæena • osjetljiva (VU) • regionalni endem jadranskog sliva

46

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Squalius tenellus – sitnoljuskavi klen • velièina do 400 mm • sitne ljuske, njih više od 75 u boènoj pruzi • nije zaštiæena • nije na Crvenom popisu • regionalni endem jadranskog sliva

Squalius zrmanjae – zrmanjski klen • velièine do 280 mm • tamni pigmenti u obliku trokutiæa na središnjem dijelu ljuski (Slika 1c) • strogo zaštiæena • osjetljiva (VU) • endem Hrvatske

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

47

RAZLOZI UGROŽENOSTI SLATKOVODNIH RIBA • Unos stranih, invazivnih vrsta Smatra se da je unos stranih vrsta jedan od najsnažnijih negativnih utjecaja na autohtone (domaće) i endemične vrste riba u području Mediterana. Međutim taj utjecaj ne bi ni približno bio toliko snažan da ne postoji nekoliko preduvjeta. Naime strane se vrste riba znatno lakše aklimatiziraju Pastrvsko ribogojilište na rijeci Krki kod i prilagođavaju onim staništima i Knina životnim prostorima koje je čovjek već oštetio i uništio. Takve su vrste brojnije u umjetnim jezerima, mjestima većeg onečišćenja ili tamo gdje su staništa promijenjena ili uništena jer su puno otpornije i prilagodljivije od naših domaćih, endemičnih vrsta. Dakle u krške je vodotoke i jezera u Hrvatskoj uneseno nekoliko stranih, invazivnih vrsta iz drugih područja, a najpoznatije su: babuška, sunčanica, bezribica, gambuzija i kalifornijska pastrva. Osim ovih stranih vrsta, iz dunavskog su sliva premještene mnoge otporne i ekološki dominantnije vrste poput: šarana, bodorke, linjaka, klena, štuke, lipljena i drugih.

Štuka

Gambuzija

Kalifornijska pastrva

48

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Na mnogim su našim krškim rijekama u prošlosti sagrađena ribogojilišta u kojima se uzgajaju potočna i kalifornijska pastrva. Bijegom iz ribogojilišta ove vrste predstavljaju direktnog konkurenta endemičnim vrstama za stanište i hranu, a vrlo su često i predatori koji ih izravno ugrožavaju. Sunèanica

Lipljen

B abuš ka

B ez ribica

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

49

Rod:TELESTES

Telestes Telestes Telestes Telestes

croaticus – hrvatski pijor metohiensis – gataèka gaovica tursky – turski klen ukliva – cetinska ukliva

ETIMOLOGIJA Točno podrijetlo naziva roda Telestes nije poznato. Latinski naziv croaticus dodijeljen je jer hrvatski pijor živi samo u malom području Hrvatske, dok je naziv tursky dodijeljen u čast generalu von Tursky koji je financijski pomogao u istraživanju turskoga klena. Ukliva u latinskom nazivu cetinske uklive dolazi od narodnog naziva ukliva za tu vrstu. Naziv metohiensis vjerojatno dolazi od grčke riječi metoh što znači manastir, vjerojatno zbog brojnih manastira.

Karta rasprostranjenja hrvatskog pijora (crveno), turskog klena (ljubièasto), cetinske uklive (plavo) i gataèke gaovice (naranèasto)

OPIS Rod Telestes opisan je tek u novije vrijeme kada su nove molekularne i morfološke analize pokazale da su pojedine vrste, koje su nekad spadale u rodove Phoxinellus i Leuciscus, ustvari u veoma bliskom srodstvu. Morfološki ove vrste karakterizira cjelovita bočna pruga, završna ili donja završna usta te izražena tamna pruga duž bokova tijela od oka do kraja repnog drška. Tamna pruga duž bokova tijela izraženija je kod odraslih jedinki nego kod mladih riba, a posebice je izražena tijekom mrijesta. Tijelo je elegantno izduženo i blago bočno spljošteno, a glava relativno mala. Čitavo je tijelo, osim glave, prekriveno ljuskama koje su kod hrvatskog pijora i gatačke gaovice dosta reducirane i zato se međusobno ne preklapaju. Peraje su pri osnovici žućkaste do lagano narančaste boje. Leđna peraja počinje malo iza polovice tijela, u ravnini ili malo iza početka trbušnih peraja. Leđni dio tijela je maslinaste do tamnosmeđe boje, dok su bokovi ispod pruge i trbuh sivobijeli.

50

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

BIOLOGIJA Razmnožavaju se od ožujka do svibnja kada vodotoci nabujaju, a temperatura vode postane povoljna za razvoj oplođenih jajašaca. Mrijeste se u mirnijim, otvorenim vodama gdje se okupljaju u manje skupine i polažu jaja na kamenitu podlogu. Mrijest se odvija parcijalno u nekoliko navrata tako da ženke ispuste jajašca na podlogu, a mužjaci ih oplode ispuštanjem veće količine sperme. Hranu sakupljaju aktivnim pretraživanjem po dnu i u stupcu vode. Hrane se manjim vodenim beskralješnjacima, najčešće račićima i ličinkama vodenih kukaca. Veći primjerci mogu konzumirati i sitnu ribu. Hrvatski pijor i gatačka gaovica naseljavaju vrlo slična staništa. Žive u nizinskim, krškim vodama slabije protočnosti, izvorima i pridruženim močvarama, a zalaze i u podzemne vode za vrijeme zime ili sušnih razdoblja. Kada jako zahladi, zakopavaju se u podzemni mulj. Cetinska ukliva i turski klen naseljavaju sporije tekuće i stajaće krške vode jadranskog sliva, a zadržavaju se i u izvorima i akumulacijama. Preferira staništa s pješčanim i šljunkovitim dnom. Turski klen redovito se u sušnim razdobljima povlači u podzemne vode, posebice u izvor Čikole.

RASPROSTRANJENOST Gatačka gaovica je nekada bila rasprostranjena u južnoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No stari nalazi iz rijeke Ljute u Konavlima nisu ponovno potvrđeni te se u Hrvatskoj smatra regionalno izumrlom. U Bosni i Hercegovini još je prisutna na području Nevesinja, u Gackom, Cerničkom i Dabar polju te vjerojatno i u Lukovac polju.

Izvor Èikole (suh tijekom ljeta), stanište turskog klena

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

51

Sve su tri preostale vrste isključivi endemi Hrvatske (stenoendemi) s vrlo uskim arealom rasprostranjenosti. Tako je hrvatski pijor rasprostranjen samo u ličkim rijekama i potocima: Novčici, Otući, Ričici, Opsenici i Počiteljici. Turski klen naseljava samo rijeke Krku i Čikolu, a cetinska ukliva samo sliv rijeke Cetine. UGROŽENOST Staništa su posebice ugrožena onečišćenjem, kanaliziranjem i unošenjem agresivnih stranih vrsta riba. Posebice ističe nestanak gatačke gaovice iz sliva rijeke Ljute u Konavlima zbog uništavanja staništa kanaliziranjem i unošenja predatorne kalifornijske pastrve. Areal rasprostranjenja hrvatskog pijora posljednjih desetljeća naglo se smanjio. Danas je tako upitna njegova prisutnost u pritokama rijeke Like gdje je nekada bio brojan. Uzrok tome je unos i invazija šaranskih vrsta dunavskog sliva u Liku, koje su ondje alohtone. Turski klen ugrožen je intezivnom i nekontroliranom gradnjom u izvorišnom dijelu rijeke Čikole koji je središte njegove rasprostranjenosti.

Rijeka Rièica, stanište hrvatskog pijora

52

Rijeka Ruda, stanište cetinske uklive

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Telestes croaticus – hrvatski pijor • velièina do 165 mm • reducirane ljuske koje se ne preklapaju, crna pruga na tamnoj podlozi duž bokova tijela • strogo zaštiæena • ugrožena (EN) • endem Hrvatske

Telestes metohiensis – gataèka gaovica • velièina do 100 mm • reducirane ljuske koje se ne preklapaju, crna pruga na svijetloj podlozi duž bokova tijela • strogo zaštiæena • regionalno izumrla (RE) • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

53

Telestes tursky - turski klen • velièina do maksimalno 160 mm • ljuske normalno razvijene, 67 do 79 ljusaka u boènoj pruzi • strogo zaštiæena • kritièno ugrožena (CR) • endem Hrvatske

Telestes ukliva - cetinska ukliva • velièina do 100 mm • ljuske normalno razvijene, 43 do 66 ljusaka u boènoj pruzi • strogo zaštiæena • kritièno ugrožena (CR) • endem Hrvatske

54

Porod ica: CYPRINIDAE – šaranke

Porodica: COBITIDAE – vijuni

Rod:

COBITIS – vijuni

Porod ica: COBITIDAE – v ijuni j

55

Rod: COBITIS – vijuni Cobitis jadovae – jadovski vijun Cobitis dalmatina – cetinski vijun Cobitis illirica – ilirski vijun Cobitis narentana – neretvanski vijun ETIMOLOGIJA Naziv roda Cobitis dolazi od grčke riječi Kobitis, što označava malu ribu. Latinski nazivi narentana i jadovae dolaze od naziva rijeka u kojima te vrste obitavaju (Neretva, Jadova), dok naziv dalmatina dolazi od Dalmacija, naziva šireg područja u kojem živi cetinski vijun. Latinski naziv ilirskog vijuna illirica dolazi od naziva nekadašnje zemlje Ilirije koju su naseljavala ilirska plemena.

Karta rasprostranjenja jadovskog vijuna (naranèasto), cetinskog vijuna (plavo), ilirskog vijuna (ljubièasto) i neretvanskog vijuna (crveno)

OPIS Vijuni su neobične male ribe koje su vrlo skrovite i slabo poznate. Uglavnom ne narastu veće od 120 milimetara, što je jedan od razloga njihova slabog poznavanja. Tijelo im je izduženo, čak zmijoliko, bočno spljošteno i prekriveno sitnim ljuskama. Usta su mala i na prvi pogled nevidljiva jer su smještena s donje Rijeka Jadova, stanište jadovskog vijuna strane glave. Oko usta su razmještena tri para kratkih, mesnatih brkova. Peraje su malene i pravilno raspoređene na tijelu. Vijuni su šareno obojeni. Blijedožuto je tijelo na bokovima i leđima prekriveno smeđecrnim točkama, mrljama i prugama pa izgledaju vrlo zanimljivo. Donedavno su vijuni u Hrvatskoj bili svrstavani u jednu vrstu. Međutim zahvaljujući novim molekularnim metodama, odijeljeni su u zasebne, genetički i morfološki odvojene vrste.

56

Porod ica: COBITIDAE – v ijuni j

BIOLOGIJA Vijuni su skrovite, slabo poznate ribice koje uglavnom žive pojedinačno. Građom tijela i načinom života tipične su pridnene vrste. Danju se skrivaju zakopani u dno odakle im najčešće vire samo oči i usta. Noću postaju aktivni kada pomoću brkova i mirisa traže hranu. Zbog slabe pokretljivosti zauzimaju prilično mali životni prostor. Životni im je vijek dosta kratak te ne žive dulje od pet godina.

Rijeka Cetina, stanište cetinskog vijuna

Prološko blato, stanište ilirskog vijuna

Ženke su upadljivo veće od mužjaka. Mrijeste se u gustoj vodenoj vegetaciji i na kamenju tijekom proljeća i ljeta. Jaja sazrijevaju periodički pa se i mrijest odvija u nekoliko navrata s različitim partnerima. Imaju vrlo zanimljiv način mrijesta pri čemu se mužjak zmijolikim tijelom obavija oko ženke i na taj način osigurava siguran mrijest.

Kako imaju mala usta, hrane se manjim pridnenim organizmima poput račića, kolnjaka, ličinki kukaca i malih mekušaca. Vijuni jadranskog sliva endemske su vrste dinarskoga krša. Žive u stajaćim i sporotekućim vodama poput kanala, rijeka, bara i jezera. Za život biraju muljevita, pjeskovita i šljunkovita dna djelomično obrasla vegetacijom.

Rijeka Norin, stanište neretvanskog vijuna

Porod ica: COBITIDAE – v ijuni j

57

RASPROSTRANJENOST Vijuni žive u većini slatkih voda Hrvatske. Međutim u našim krškim rijekama i jezerima obitava nekoliko vrlo zanimljivih endemičnih i usko rasprostranjenih vrsta. U jadranskom je slivu najsjevernije rasprostranjena vrsta jadovski vijun koji živi u ličkoj ponornici Jadovi. Cetinski vijun obitava u rijeci Cetini i jezerima na njoj. Ilirski vijun nastanjuje područje imotskog i vrgoračkoga kraja te Baćinskih jezera – Prološko blato, Matica, Baćinska jezera. Te su tri vrste endemi Hrvatske i ne žive nigdje drugdje van njenih granica. Neretvanski vijun je regionalni endem jadranskog sliva i naseljava donje dijelove rijeke Neretve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te njene pritoke i okolna jezera (rijeka Norin, jezera Kuti, Desne i Modro oko). UGROŽENOST Kako su vijuni načinom života vezani uz dno, posebno ih ugrožava organsko i anorgansko onečišćenje voda, melioracija i regulacija vodotoka, ali i unos stranih vrsta riba. Vijuni se ponekad koriste kao mamac za lov predatorskih riba, a na pojedinim područjima ih lokalno stanovništvo koristi i za prehranu.

Cobitis dalmatina – cetinski vijun • velièina do 115 mm • naseljava samo rijeku Cetinu • strogo zaštiæena • osjetljiva (VU) • endem Hrvatske

58

Porod ica: COBITIDAE – v ijuni j

Cobitis illirica – ilirski vijun • velièina do 70 mm • naseljava vodotoke imotskog i vrgoraèkoga kraja • novootkrivena vrsta • još nije uvrštena na Crveni popis • endem Hrvatske

Cobitis jadovae – jadovski vijun • velièina do 100 mm • naseljava samo rijeku Jadovu • novootkrivena vrsta • još nije uvrštena na Crveni popis • endem Hrvatske

Cobitis narentana – neretvanski vijun • velièina do 100 mm • naseljava samo vodotoke sliva rijeke Neretve • strogo zaštiæena • osjetljiva (VU) • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: COBITIDAE – v ijuni j

59

RAZLOZI UGROŽENOSTI SLATKOVODNIH RIBA • Prelov i nekontrolirani ribolov Lokalno stanovništvo koje živi u blizini rijeka i jezera tradicionalno već stojećima koristi ribu kao jedan od stalno dostupnih prirodnih resursa koji predstavlja kvalitetnu dopunu prehrani. Međutim ako se pogleda da su se slatke vode drastično promijenile i da je količina ribe u njima smanjena u U vodotocima se vrlo èesto susreæu odnosu na prijašnja desetljeća, svakako pregrade sa vršama je potreban oprez. Zabrinjavajuće je i to što se koristi sve veća količina nedopuštenih ribolovnih sredstava – mreža, vrša, klopki i sl. S jedne strane, mnoge naše endemične ribe žive samo u pojedinoj rijeci ili jezeru i nigdje više na svijetu. Naša je obveza zaštiti ih i sačuvati za buduće naraštaje. S druge strane, lokalnom stanovništvu, koje već tradicionalno jede te iste ribe, teško je to odjednom zabraniti. Međutim prema postojećim zakonskim propisima, većina je endemičnih i ugroženih vrsta zaštićena te je zabranjen njihov lov ili Ribolov mrežama na Modrom oku dio je ugrožavanje. tradicije lokalnog stanovništva

60

Porod ica: COBITIDAE – v ijuni j

Porodica: SALMONIDAE – pastrve

Neretvanska mekousna

Rod:

SALMOTHYMUS – mekousna

Porod ica: SALMONIDAE – pastrve p

61

Rod: SALMOTHYMUS - mekousna Salmothymus obtusirostris – mekousna

ETIMOLOGIJA Mekousna izgledom podsjeća na lipljena (thymallus) i pastrvu (salmo) pa je tako rod i dobio ime Salmothymus, dok obtusirostris dolazi od obtusi – tupo i rostris – njuška. Latinski nazivi podvrsta krkensis i zetensis dolaze od naziva vodotoka u kojima obitavaju (Krka, Zeta), dok naziv salonitana dolazi od antičkog imena Salona za današnji Solin. Naziv neretvanske podvrste mekousne oxyrhinchus dolazi od riječi oxy – oštro i rhincho – nos. OPIS Uz glavaticu (Salmo marmoratus), mekousna je najveća pastrvska vrsta jadranskog sliva. Može narasti i više od 700 mm, ali takvi su primjerci rijetki. Tijelo joj je vretenasto, s kratkom glavom Rijeka Vrljika, stanište neretvanske i malim ustima. Usta su poludonja do mekousne donja s iznimno mesnatim usnama. Zubi su mali, a često ih niti nema. Tijelo je prekriveno relativno sitnim ljuskama kojih u bočnoj pruzi može biti od 100 do 120. Obojenost je različita među populacijama i varira od sive do zlatne. Trbuh je bijel. Na škržnom se poklopcu obično nalaze tamne mrlje, a znaju biti brojne i na bokovima prednjeg dijela trupa. Na bokovima se nalaze i crvenonarančaste mrlje koje se mogu protezati sve do drška repne peraje. BIOLOGIJA

Gornji dijelovi rijeke Krke, stanište zlouste

62

Mekousna se mrijesti pri temperaturama iznad 10°C tijekom veljače i ožujka, a ponekad i do svibnja. Ženke na šljunkovitom dnu iskopaju trlo u koje odlažu jajašaca, a mužjaci ih oplođuju. Mrijest se uglavnom odvija tijekom noći. Mekousna je po biologiji vrlo slična lipljenu, što je vidljivo po tome što zauzimaju jednak tip staništa,

Porod ica: SALMONIDAE – pastrve p

slično se hrane, žive u jatima i mrijeste se u proljetnim mjesecima. Hrani se raznim sitnim vodenim beskralješnjacima, najčešće ličinkama vodenih kukaca te račićima. U prehrani su iznimno zastupljeni Chironomidae, ličinke dvokrilaca. Za vrijeme mrijesta smanjuju unos hrane i kraće vrijeme gladuju.

Karta rasprostranjenja mekousne

Nastanjuju čiste i hladne krške vode bogate kisikom, a zadržava se u njihovim dubljim, sporije tekućim dijelovima. Tijekom dana se uglavnom skrivaju među vodenim biljem i u sjeni, a tijekom noći izlaze u potragu za hranom.

RASPROSTRANJENOST Mekousna je vrsta endemična za južni i srednji jadranski sliv te je prisutna u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Postoji pet prirodnih populacija u rijekama Krki, Jadru, Vrljici, Neretvi s pritocima i Zeti. Njihova je duga Rijeka Jadro, stanište solinske mekousne međusobna izoliranost dovela do nastajanja očitih razlika među njima. Zato ih neki dijele i na zasebne podvrste: neretvanska mekousna (S. o. oxyrhyncus), zlousta (S. o. krkensis), solinska mekousna (S. o. salonitana) i mekousna iz rijeke Zete (S. o. zetensis). Njihov status još nije razriješen te je predmet današnjih istraživanja. Neretvanska mekousna, zlousta i solinska mekousna dolaze u Hrvatskoj, a areal im je ograničen na nekoliko vodotoka: gornji tok rijeke Krke, Jadro, Vrljiku i Neretvu. Solinska mekousna živi i u Žrnovnici od 1965. godine kada su iz Jadra unesene 24 odrasle jedinke.

Porod ica: SALMONIDAE – pastrve p

63

UGROŽENOST Glavni su uzroci ugroženosti mekousne malen areal, krivolov i prekomjeran izlov, uništavanje staništa, vodnogospodarski zahvati (kanaliziranje, brane), organsko i anorgansko onečišćenje voda te unos alohtonih, osobito pastrvskih vrsta.

Rijeka Žrnovnica u koju je mekousna unesena

Salmothymus obtusirostris oxyrhyncus – neretvanska mekousna • velièina do 500 mm i 5 kg • samo Vrljika i sliv rijeke Neretve • strogo zaštiæena • kritièno ugrožena (CR) • regionalni endem jadranskog sliva

64

Porod ica: SALMONIDAE – pastrve p

Salmothymus obtusirostris krkensis – zlousta • velièina do 500 mm i 6 kg • samo u rijeci Krki kod Knina • strogo zaštiæena • kritièno ugrožena (CR) • endem Hrvatske

Salmothymus obtusirostris salonitana – solinska mekousna • velièina do 400 mm i 4 kg • samo u rijekama Jadro i Žrnovnica • zaštiæena • osjetljiva (VU) • endem Hrvatske

Porod ica: SALMONIDAE – pastrve p

65

Porodica: GOBIIDAE – glavoèi

glavoèiæ crnotrus

Rod:

KNIPOWITSCHIA – gobice POMATOSCHISTUS – glavoèiæi

66

Porod ica: GOBIIDAE – glavoèi g

Rod: KNIPOWITSCHIA – gobice Knipowitschia croatica – vrgoraèka gobica Knipowitschia mrakovcici – visovaèki glavoèiæ Knipowitschia radovici – Radoviæev glavoèiæ

ETIMOLOGIJA Naziv roda Knipowitschia dolazi od prezimena ruskog biologa Nikolaia Mikhailovicha Knipowitscha. Ime croatica u nazivu vrgoračke gobice označava, naravno, da je vrsta opisana u Hrvatskoj, dok su nazivi mrakovcici i radovici u nazivima visovačkog i radovićevog glavočića dani u čast hrvatskih znanstvenika dr. sc. Milorada Mrakovčića i Dragana Radovića.

Karta rasprostranjenosti visovaèkog glavoèiæa (plavo), vrgoraèke gobice (crveno) i Radoviæeva glavoèiæa (ljubièasto)

OPIS Vrlo male kratkoživuće slatkovodne ribe koje narastu najviše do 55 mm u dužinu. Mužjaci su u prosjeku nešto veći i teži od ženki. Tijelo je izduženo, bočno spljošteno u području repnog drška i pokriveno s vrlo malo ljusaka ili je gotovo bez njih. Rijeka Matica u polju Jezero, stanište Leđa su žutosmeđa ili tamnosmeđa, vrgoraèke gobice bočni dio tijela sivkastosmeđe boje, a trbuh je svijetložute ili bjelkaste boje. Dijelovi tijela prekriveni ljuskama jače su pigmentirani od neljuskavih dijelova. Karakteristika je ovoga roda vrlo dobro izraženo spolno dvoličje, osobito u vrijeme mrijesta kada mužjaci imaju tamniju glavu i peraje. Također, tijelo ženke ima više pjega nego tijelo mužjaka te po bokovima pruge ovalnog oblika, koje su kod mužjaka okomite. Sitni kanali, pore i osjetne papile na glavi i tijelu izuzetno su bitan dijagnostički karakter za razlikovanje pojedinih vrsta roda Knipowitschia, što izrazito otežava istraživanje. Zbog toga je određivanje vrsta ovoga roda, kao i ostalih vrsta porodice glavoča (Gobiidae), izuzetno zahtjevno čak i za stručnjake “specijalizirane” za te ribe.

Porod ica: GOBIIDAE – glavoèi g

67

BIOLOGIJA Mrijest započinje tijekom veljače i ožujka, kada započinje otapanje snijega zbog čega bujaju vodotoci u kojima žive te može trajati sve do rujna. Spolno zrele jedinke mrijeste se više puta tijekom toga razdoblja. Mužjaci prave gnijezda na otvorima u stijenama, ispod kamenja Visovaèko jezero, stanište visovaèkog ili na muljevitoj – pjeskovitoj podlozi. Za glavoèiæa sve je gobice tipična promjena boje tijela u vrijeme mrijesta. Tada je jako izraženo spolno dvoličje, kada mužjacima glava i peraje postanu tamniji, dok kod ženki trbušna strana postaje zlatnožuta. Za vrijeme mrijesta mužjak boravi u gnijezdu, a nakon mrijesta agresivno čuva i brani jaja od ostalih ženki i mužjaka, sve do njihova izvaljivanja. Glavočići su pridnene vrste s vrlo malim radijusom kretanja te je njihova prehrana vezana isključivo uz hranjive tvari s dna. Najviše se hrane lako dostupnim sitnim vodenim beskralješnjacima, uglavnom ličinkama vodenih kukaca, rakušcima i oblićima. Nastanjuju čiste i hladne krške Rijeka Norin, stanište radoviæeva glavoèiæa vodotoke siromašne organskim tvarima, posebice područja u blizini snažnih krških izvora. Posebno su zanimljive vrgoračka gobica i radovićev glavočić, za koje se pretpostavlja da najveći dio života provode u podzemlju te da na površinu dolaze samo početkom godine s bujanjem vodotoka radi mrijesta. Za vrijeme ljetnih mjeseci, zbog presušivanja vode, povlače se u podzemlje gdje preživljavaju dulje nepovoljne uvjete. To je vrlo specifična prilagodba na život u vodama krških područja, karakteristična za mnoge ribe jadranskog sliva.

68

Porod ica: GOBIIDAE – glavoèi g

RASPROSTRANJENOST Vrste roda Knipowitschia naseljavaju krške vodotoke jadranskog sliva u Hrvatskoj te u slučaju vrgoračke gobice i u Bosni i Hercegovini. Tako vrgoračka gobica nastanjuje rijeke Maticu i Norin, jezera Modro oko i Baćinska jezera u Hrvatskoj te donji dio sliva rijeke Neretve u Bosni i Hercegovini. Visovački i radovićev glavočić endemi su Hrvatske (stenoendemi). Jezero Visovac na rijeci Krki jedini je zabilježeni lokalitet za visovačkoga glavočića, dok radovićev glavočić živi samo u rijeci Norin, desnoj pritoci Neretve u Hrvatskoj. UGROŽENOST Nedovoljna istraženost i veoma ograničena rasprostranjenost izniman su problem u očuvanju ovih vrsta. Veoma su osjetljive na promjene u njihovu vrlo specifičnom staništu, posebice na onečišćenje, eutrofikaciju i unos alohtonih vrsta riba.

Knipowitschia croatica – vrgoraèka gobica • velièine do 55 mm • golo tijelo, ljuske prisutne samo ispod prsnih peraja • 15-18 popreènih pruga na boku kod mužjaka • strogo zaštiæena • kritièno ugrožena (CR) • regionalni endem jadranskog sliva

Porod ica: GOBIIDAE – glavoèi g

69

Knipowitschia mrakovcici – visovaèki glavoèiæ • velièine do 45 mm • ljuske prisutne na bokovima i repnom dršku • više od 10 popreènih pruga na boku kod mužjaka • strogo zaštiæena • ugrožena (EN) • endem Hrvatske

Knipowitschia radovici – radoviæev glavoèiæ • velièine do 55 mm • ljuske prisutne ispod prsnih peraja i na repnom dršku • manje od 10 popreènih pruga na boku kod mužjaka • strogo zaštiæena • nedovoljno poznata (DD) • endem Hrvatske

70

Porod ica: GOBIIDAE – glavoèi g

Rod: POMATOSCHISTUS – glavoèiæi Pomatoschistus canestr inii – glavoèiæ crnotrus ETIMOLOGIJA Naziv roda Pomatoschistus dolazi od grčkih riječi poma i atos, što označava poklopac, u ovom slučaju škržni poklopac, te riječi schistos što znači podijeljen. Naziv vrste canestrinii dan je u čast talijanskome prirodoslovcu i biologu Giovanniu Canestriniu.

Karta rasprostranjenosti glavoèiæ crnotrus

OPIS Glavočić crnotrus je malena riba čiji mužjaci dosežu veličinu do 65 mm, a ženke samo do 50 mm. Zanimljivo je da primjerci ove vrste iz slatkih voda dosežu manju veličinu od onih iz morskih staništa. Glavočić crnotrus je uglavnom sivobijele boje te po tijelu ima nepravilno raspoređene crne pjege i nekoliko poprečnih pruga. Kao svojstvo po kojem se glavočić crnotrus razlikuje od ostalih vrsta, ističe se crna pjega okružena azurnoplavom bojom koja se nalazi na prvoj leđnoj peraji. U vrijeme mrijesta ženke glavočića crnotrusa lako se razlikuju od mužjaka po tome što imaju žuto obojen trbuh. U slatkovodnih je populacija glavočića crnotrusa u Hrvatskoj zabilježena sklonost prema smanjenju broja ljusaka na tijelu i broja osjetnih kanala na glavi. BIOLOGIJA Mrijest glavočića crnotrusa traje od ožujka do travnja i od lipnja do srpnja. Pojedina se ženka može mrijestiti i nekoliko puta u jednoj sezoni. Postoji određena briga za potomstvo jer mužjak čuva jajašca nakon oplodnje sve do izvaljivanja mladih. Glavočić crnotrus je vrsta kratkoga životnog vijeka kojoj životni ciklus traje samo oko jednu i pol godinu. Hrani se sitnim beskralješnjacima dna, kao što su veslonošci, mnogočetinaši te rakušci i jednakonošci. Pretežito lovi tijekom noći, aktivno pretražujući dno rijeka i jezera u kojima živi. Tipičan je stanovnik estuarija i laguna te naseljava rijeke i morska područja u blizini takvih bočatih staništa. Preferira vode širokog raspona saliniteta između

Porod ica: GOBIIDAE – glavoèi g

71

dva i 20 PSU, što je prilagodba na život u ušćima rijeka gdje su promjene saliniteta u vertikalnom stupcu vode vrlo velike i brze. Najviše ga se nalazi na muljevitim dnima s malo vegetacije ili onima prekrivenim algama roda Ulva (morska salata). RASPROSTRANJENOST Ušæe rijeke Zrmanje, stanište glavoèiæa crnotrusa

Glavočić crnotrus endem je rijeka jadranskog sliva i do sada je zabilježen jedino u Italiji i Hrvatskoj. Rasprostranjen je duž jadranske obale, od rijeke Po u Italiji do Neretve. U Hrvatskoj glavočić crnotrus nastanjuje bočate vode rijeka Mirne, Krke, Zrmanje, Jadro, Žrnovnice, Cetine i Neretve, a zabilježen je i u Baćinskim jezerima i Modrom oku. Ljudskom je djelatnošću unesen u nekoliko jezera u Italiji te u rijeku Ričicu u Lici. UGROŽENOST U posebnoj su opasnosti staništa glavočića crnotrusa, koja se suočavaju sa sve većim onečišćenjem i kanaliziranjem zbog blizine velikih primorskih gradova (Metković, Šibenik, Obrovac). Ti se gradovi zbog utjecaja turizma vrlo brzo šire te ispuštaju izrazito velike količine otpadnih voda.

Pomatoschistus canestrinii – glavoèiæ crnotrus • velièina do 65 mm • na tijelu i glavi vidljive istaknute crne toèkice • strogo zaštiæena • ugrožena (EN) •endem jadranskog sliva

72

Porod ica: GOBIIDAE – glavoèi g

Porodica: COTTIDAE – peševi

Primorski peš

Rod:

COTTUS – peševi

Porod ica: COTTIDAE – pešev i

73

Rod: COTTUS – peševi Cottus ferrugineus – pr imorski peš ETIMOLOGIJA Naziv roda Co us dolazi od grčke riječi koos, što jednostavno znači riba, dok je ferrugineus latinska riječ koja označava nešto „rđave“ odnosno crvenkastosmeđe boje. To se odnosi na boju tijela odraslih primorskih peševa. OPIS Peševi se odlikuju izduženim i blago spljoštenim tijelom karakterističnim za ribe dna te nedostatkom pravih ljusaka. Tijelo započinje glavom koja je šira od ostatka tijela, a završava s visokim i debelim repom. Boja varira, ovisno o pojedinoj ribi, od smećkaste do crvenkaste. Po cijelom su tijelu razasute tamnosmeđe sjajnije točke i mrlje koje na gornjem dijelu glave stvaraju šaru. Primorski peš je mala riba koja naraste najviše do 100 mm. Na leđima se nalaze dvije peraje koje su jasno razdvojene, a na svim se perajama mogu vidjeti smeđe mrlje. Za razliku od ženke, glava mužjaka malo je deblja, usta su nešto šira, a imaju i dužu spolnu kvržicu. BIOLOGIJA Mrijesti se od ožujka do travnja kada temperature vode prijeđe 12oC. Prvi put se mrijeste u drugoj ili četvrtoj godini starosti. Mužjak uređuje pogodno mjesto za mrijest ispod kamena ili drveta te čeka ženku, nakon čega slijedi parenje. Rijeka Krnjeza, stanište primorskog peša Ženke se mrijeste samo jedanput na godinu, a ikru pričvršćenu za kamenje oplođuje i čuva mužjak. Kod ove je vrste zanimljivo da se mužjaci mrijeste i više puta te katkada čuvaju oplođena jaja nekoliko različitih ženki. Teritorijalne su ribe, što znači da zauzmu dio dna na kojem obitavaju i čuvaju ga. Većinom su aktivni noću, kada hranu traže pretražujući dno. Hrani se uglavnom beskralješnjacima (kukci, ličinke, rakovi, puževi) koji žive u pridnenom dijelu rijeka i jezera.

74

Porod ica: COTTIDAE – pešev p i

Primorski peš može se pronaći u hladnim, čistim i brzim vodama manjih potoka i srednje velikih rijeka. Često su pojedine populacije vrlo izolirane i unutar istog vodotoka jer naseljavaju samo hladne gornje dijelove te ne ulaze u toplije srednje i donje dijelove vodotoka. Primorski peš izrazito je osjetljiv na ljudsko djelovanje u okolišu pa se koristi kao indikatorska vrsta u određivanju stupnja onečišćenja staništa. Njegova prisutnost potvrđuje da je voda na staništu vrlo čista. RASPROSTRANJENOST Primorski peš opisan je po primjercima riba iz rijeke Zrmanje kod Žegara i jezera Garda u sjevernoj Italiji. Novijim je istraživanjima ustanovljeno da osim Zrmanje naseljava još i rijeke Krku i Neretvu. Karta rasprostranjenja primorskog peša

UGROŽENOST

Ugrožen je nedovoljnim poznavanjem biologije i areala rasprostranjenosti vrste, onečišćenjem, kanaliziranjem i uređenjem vodotoka (npr. rijeka Butižnica) te unošenjem stranih vrsta riba.

Cottus ferrugineus – primorski peš • velièina do 100 mm • ispod prsnih peraja nema vidljivih papila kao kod obiènog peša • strogo zaštiæena • ugrožena (EN) • endem jadranskog sliva

Porod ica: COTTIDAE – pešev p i

75

STRATEGIJA I PREPORUKE ZA ZAŠTITU Strateški cilj propisan Strategijom i akcijskim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH (NN 143/08) je očuvati te, gdje je moguće i prikladno, ponovno uspostaviti što prirodniju biološku raznolikost kopnenih voda. Ovom strategjijom su propisane i strateške smjernice za zaštitu i očuvanje. Na temelju Zakona o zaštiti prirode strogo su zaštićene pojedine vrste slatkovodnih riba, dok se ribolovne vrste nalaze na popisu zaštićenih vrsta.

• Zabrana unošenja stranih vrsta u krške vodotoke i sprečavanje njihova daljnjeg širenja • Poboljšanje kvalitete i smanjenje daljnjeg onečišćenja voda

Kako bi zaštita uistinu i zaživjela potrebno je poduzimanje sljedećih koraka: • Precizno utvrđivanje područja rasprostranjenosti rijetkih i endemičnih vrsta riba kao i bolje upoznavanje njihove biologije • Zaštita prirodnih mrijestilišta • Stvaranje ihtioloških rezervata u kojima bi ugrožene vrste riba uživale potpunu zaštitu • Sprečavanje daljnje pregradnje i regulacije rijeka • Obnavljanje i zaštita prirodnih vodenih staništa

76

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

ZAKLJUÈAK Cilj ove publikacije je približavanje javnosti i lokalnom stanovništvu problematike endemskih i ugroženih vrsta riba te podizanja razine javne svijeti o zaštiti riba. Kao što je već rečeno endemske vrste riba koje nastanjuju rijeke jadranskog sliva neprocijenjivo su vrijedne i čine važan dio europske biološke raznolikosti. Za mnoge vrste još se utvrđuje točna rasprostranjenost, a nekim manje poznatim svojtama još nije utvrđen status te se i dalje istražuju.

Skradinski buk na rijeci Krki

Izrada ove publikacije je samo jedan od koraka prema tome cilju.

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

77

78

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

79

80

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA