Emile Durkheim

UNIVERZITET U BIHAĆU PRAVNI FAKULTET

SEMINARSKI RAD PREDMET: SOCIOLOGIJA SA SOCIOLOGIJOM PRAVA TEMA: EMILE DURKHEIM

prof.dr. Nevzet Veladžić

Student: Lejla Omerćehajić

Bihać,maj 2014.

SADRŽAJ UVOD ......................................................................................................................3 1. Društvo i društvene činjenice .............................................................................4 2. Solidarnost ..........................................................................................................5 3. Samoubistvo .......................................................................................................6 3.1 Egoističko samoubistvo ..................................................................................6 3.2 Altruističko samoubistvo ................................................................................7 3.3 Anomijsko smaoubistvo .................................................................................7 4. Elementarni oblici religijskog života.................................................................8 5. Moralni odgoj kao moralna socijalizacija .........................................................9 5.1 Moralno vaspitanje .......................................................................................10 6. Zaključak ............................................................................................................11 7. Literatura ...........................................................................................................12

2

Uvod U ovoj temi sam odluĉila da pišem o jednom od glavnih utemeljitelja sociologije Emile Durkheim. (Emile Dirkem,1858.-1917.) je francuski sociolog. On je izgradio francusku sociološku školu i jedan je od utemeljitelja sociologije. Doprinio je tome da se sociologija razvije i utemelji kao akademska disciplina. Zanimao se za Kantovu filozofiju. UreĊivao je „Sociološki godišnjak“ s svojim roĊakom Marselom Mosom. Durkheim se bazirao na društvene ĉinjenice, društvene strukture, kulturne norme i vrijednosti, za koje je vjerovao da su posebno predodreĊene pojedincima. Bio je utemeljitelj funkcionalizma. Nadovezao se na rad francuskog socijalnog teoretiĉara Ogista Konta, ali postao je daleko znaĉajniji autor od samog Konta. Pored sociologije on je predavao i pedagogiju. Po diplomiranju, Dirkem je od 1882. do 1887. predavao filozofiju u Parizu. U meĊuvremenu je školsku 1886-87. godinu proveo u Njemaĉkoj, prouĉavajući tamošnja savremena kretanja u filozofiji društva i "kolektivnoj psihologiji". Po povratku u Francusku, napisao je dva poduža ĉlanka o vodećim liĉnostima njemaĉke društvene misli. Ĉlanci koje je napisao o njemaĉkoj društvenoj misli pomogli su Dirkemu da 1887. dobije mjesto na Univerzitetu u Bordou. U Bordou je ostao petnaest godina, što je bilo i najbolje razdoblje njegovog života. 1902 pozvan je da predaje na Univerzitetu u Parizu. Njegovi su teĉajevi bili puni snage: brižljivo spremljeni i majstorski držani. Zahvaljujući tome, Dirkem je smatran za izvjesnog predavaĉa, i privukao je krug sjajnih studenata. Durkheim je odgojen u religioznom duhu i oĉekivalo se da će postati rabin kao njegov otac, ali zadesila ga je rana smrt oca pa se okrenuo svjetovnoj karijeri. Durkheim je napisao nekoliko djela koja su ostavila veliki znaĉaj na današnju sociologiju: Podjela društvenog rada (1893), Pravila sociološke metode (1895), Samoubistvo (1897), Elementarni oblici religijskog života (1912) .

3

1. Društvo i društvene ĉinjenice Durkheim društvo tretira kao pojavu sui generis odnosno kao poseban kvalitet objektivnog svijeta. O društvu Durkheim kaže: “društvo nije prost zbir jedinki, već sistem obrazovan njihovim udruživanjem i predstavlja osobenu stvarnost koja ima sopstvena obilježja“. Za njega društvo je sastavljeno od idejnog jezgra i morfološke strukture. Prvi elemenat saĉinjava kolektivna svijest, dok morfološku saĉinjavaju demografski, tehnološki, politiĉki, ekonomski faktori koji utiĉu na društvenu organizaciju. Ne sumnjivo da se ništa ne može kolektivno stvoriti ako nisu date pojedinaĉne svijesti, ali ovaj nužan uslov nije dovoljan, da bi došlo do društva kao specifiĉne realnosti.1 Durkheim je smatrao da su društvene ĉinjenice glavno podruĉje prouĉavanja sociologije. Društvene ĉinjenice postoje mimo ĉovjeka i razvijaju se izvan njegove svijesti. Mogu se spoznati samo spoljašnjim posmatranjem. Društvene ĉinjenice nisu stvari ali se mogu posmatrati kao stvari. Skup vjerovanja i osjećanja koja su zajedniĉka svakom ĉlanu jednog istog društva,ĉine sistem, koji ima svoj život i naziva se kolektivna svijest. Durkheim smatra da se ĉovjek raĊa kao sebiĉno biće koje se rukovodi liĉnim interesima, a kolektivna svijest mu pruža da se podvrgne društvenim zakonima. Prinudna podjela rada,ekonomska i socijalna kriza, klasni sukobi dovodi do pojave anomije. „Anomija je stanje moralne krize i nereda u društvu“ .2 U anomiji pojedinci ne znaju šta se od njih oĉekuje. Takvo stanje javlja se u trenucima slabljenja kolektivne svijesti u organskim društvima. U takvim situacijama postoji samo nekoliko jasnih i snažnih kolektivnih predstava. Kao rezultat toga, ljudi se suoĉavaju s nizom dilema. Zamislite da šetate putem i naiĊete na izgubljenu ovcu. U dobro ureĊenom društvu s jakom kolektivnom svješću, potrazićete pastira i vratiti mu ovcu. U anomiĉnom društvu, meĊutim, veće su šanse da ćete pokupiti ovcu i pobjeći s lica mjesta. Dirkem tvrdi da takvo ponašanje nastaje jer u anomiĉnim situacijama ljudi ne znaju sta se od njih oĉekuje i prepušteni su sami sebi, bez jasnog i sigurnog uporišta. Takvo stanje se ne moze zateći u društvima u kojima postoji mehaniĉka solidarnost. 3

1

http://www.scribd.com/doc/23837101/ELMA-ESEJ,[29.05.2013] Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2879,[29.05.2014] 3 Milid.B,Emil Dirkem:Od mehaničke do organske solidarnosti,http://filozofskitekstovi.wordpress.com/2012/05/16/emil-dirkem-od-mehanicke-do-organskesolidarnosti/,[29.05.2014] 2

4

2. Solidarnost Durkheim razlikuje mehaniĉku i organsku solidarnost. Mehaniĉka solidarnost postoji u društvima gdje su individualne razlike minimalne (svi rade isti posao, vjeruju u iste Bogove...) U takvim društvima norme su represivne a sankcije punitivne- devijacija se gleda kao akt protiv ĉlanova zajednice. Organska solidarnost se javlja tamo gdje su ljudi razliĉiti i zbog razliĉi tosti oni više ovise jedan o drugome. 4 “Durkheim smatra da se osnovna razlika izmeĊu primitivnih i civiliziranih društava nalazi u tipu morala i društvene solidarnosti, što se onda ogleda i u tipu pravnog kodeksa“ . 5 Društvima s nižim stupnjem razvijenosti podjele rada svojstvena je mehaniĉka solidarnost (solidarnost po sliĉnosti), dok društva s razvijenijom

podjelom rada, u kojima dolazi do diferencijacije

društvenih aktivnosti i ublažavanja kolektivnih osjećaja ĉlanova društva, obilježava tzv. organska solidarnost. U takvim okolnostima društvena integracija proizlazi iz prilagodbe pojedinaca razliĉitim ulogama koje im dodjeljuje društvo i iz osjećaja prema njihovu pozivu. Zbog parcijalne naravi svojih zadaća, pojedinac je ovisniji o drugima. U takvom tipu društva, zbog postojanja beskonaĉne raznovrsnosti društvenih uloga, raste svijest pojedinca o njegovoj razliĉitosti, odnosno o vlastitoj osobnosti. 6 Kolektvina svijest dominira društvom mehaniĉkog tipa solidarnosti.

4

http://www.docstoc.com/docs/145596259/6_Emile_Durkheim_AP_predavanje,[29.05.2014] Demirovid M,Veladzid N,Sociologija,Univerzitet Bihad,Bihad,2006,str.34 6 Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža,http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57063,[29.05.2014] 5

5

3.Samoubistvo Samoubistvo ili samoubojstvo je ĉin svjesnog i namjernog oduzimanja života samom sebi. U svojoj knjizi “ Le Suicide“ samoubojstvo Durekheim traži razloge koji pojedince navode na samoubojstvo. Nedostižnost ciljeva, neusklaĊenost izmeĊu mogućnosti i želje, nesposobnost u obuzdavanju i balansiranju, prirodne želje pripadnika svake grupe "za maksimalnim stepenom lakšeg života" takoĊer su vezane za samoubistvo. Po Emilu Dirkemu samoubistvo je u velikoj mjeri izraz i neuspjele socijalizacije i vaspitanja koji su trebali da interioziraju "hijerarhiju funkcija ustanovljenih javnim mnjenjem", da stvore potrebnu "moralnu disciplinu", individualno osjećanje sreće i zadovoljstva u jednoj liĉnosti bez obzira na njeno mjesto u hijerarhijskoj, relativno stabilnoj ali stagnantnoj socijalnoj strukturi.7 Tipologija samoubistva po Durkheimu: 1. Egoistiĉko samoubistvo 2. Altruistiĉko samoubistvo 3. Anomiĉko samoubistvo

3.1 Egoistiĉko samoubistvo Egoistiĉko samoubistvo je povezano sa ljudima koji su izgubili interes za društveni aspekt života, ili nisu potpuno i pravilno integrisani u društvo. 8 Egoistiĉko samoubojstvo poĉiva na okolnosti da individue misle iskljuĉivo na sebe i da je stupanj integracije crkve, obitelji i države nizak. Individua se otuĊuje od svoje skupine, kolektivne sile koje je drže na uzdi, slabe. Ekcesivni individualizam pogoduje samoubojstvu,jer se socijalno u ĉovjeku osjeća kao da je izgubilo svoje temelje. 9

7

Tanasijevic.S,Emil Dirkem-Samoubistvo,http://www.artnit.net/dru%C5%A1tvo/item/645-emil-dirkemsamoubistvo.html,[29.05.2014] 8 Ibid. 9 Atajid.R,Sociologija,Univerzitet Sarajevo,Zenica,1996,str.510

6

3.2

Altruistiĉko samoubistvo

Altruistiĉko samoubojstvo je suprotnost egoistiĉkom. Individue se nisu baš odvojile od svoje grupe, nego su snažno integrirane u nju. Okolnost da je stopa samoubojstva kod vojnika veća nego li kod civila iste dobi i sliĉnog položaja Durkheimu služi kao dokaz njegove teze o nad-integraciji pojedinaca u svoju grupu.10 Dešava se kada je pojedinac prekomjerno interisan, tj. kada vrijednuje društvo više nego samog sebe, to su npr. japanski pilotikamikaze ili islamski bombaši samoubice. Dirkem smatra da su takva ubistva karakteristiĉna za tradicionalna društva u kojima preovladava mehaniĉka solidarnost.11

3.3 Anomijsko samoubistvo Anomiĉno samoubistvo se dešava u vrijeme kriza, ekonomskih depresija ili u vrijeme ekonomskog prosperiteta. Tada se narušava normativna struktura koja rezultira tjeskobom, rezignacijom, psihozom, pa ljudi ne vide razlog za dalje življenje.12 Dirkem podrazumjeva društvene uslove anomije kad se ljudi pretvaraju u ”ljude za koje ne važe nikakve norme” zbog brze promjene ili nestabilnosti u društvu. Gubitak jedne utvrĊene taĉke, orjentira za norme i želje – kao u vremenima ekonomskih preokreta ili u liĉnim dramama kakav je razvod – mogu poremetiti ravnotežu izmeĊu situacije u kojoj se ljudi nalaze i njihovih želja.13

10

Atajid.R,,Sociologija,Univerzitet Sarajevo,Zenica,1996,str.510-511 http://www.hellostudentsrbija.wordpress.com,[30.05.2014] 12 Tanasijevic.S,Emil Dirkem-Samoubistvo,http://www.artnit.net/dru%C5%A1tvo/item/645-emil-dirkemsamoubistvo.html,[30.05.2014] 13 Atajid.R,,Sociologija,Univerzitet Sarajevo,Zenica,1996,str.511 11

7

4. Elementarni oblici religijskog života U svojoj knjizi o religiji iz 1912. godine Durkheim analizira na koji naĉin religiozni rituali i obiĉaji povećavaju ljudski osjećaj uzajamne pripadnosti i kako dolazi do toga da obožavaju silu koja je iznad njih (Boga). Dirkem kaže: "Religija je prije svega sistem predstava posredstvom kojih pojedinci dolaze do "saznanja" o društvu kojeg su prethodnici, kao i o maglovitim, obskurnim, mistiĉnim društvenim odnosima." Ĉovjek nije slobodan u opredjeljenju da li da vjeruje ili ne vjeruje, jer mu religiozne predstave nameće društvo. Zato Dirkem definiše religiju na sljedeći naĉin: "Religioznim pojavama nazivamo obavezna vjerovanja kao i praktiĉne djelatnosti (ljudi) proizašle iz tih verovanja."

14

Religija za

Durkheima nije izvor moralnih i pravnih normi, već zaĉetak razmišljanja i znanosti uopće. Na to prema njegovom shvaćanju upućuje mnoštvo razloga: a) jednostavna klasifikacija predmeta i dogaĊaja povezana je s religioznim predodžbama koje već sam svijet dijeli u dva podruĉja- sveto i profano, b) ideju kauzaliteta moguće je preuzeti samo iz društva, jer život u zajednici raĊa ideju moći, c) prevladava suprotnost izmeĊu empirizma (kategorije i pojmovi dati su iskustvom) i apriorizma( oni su uroĊeni ljudskom duhu);15 Kršćanstvo, islam i židovska su tri najveće religije koje imaju svoje sliĉnosti i razlike. Sve tri su monoteistiĉke i svaka od njih ima svoje svete knjige, kodeks, hramove i svećenike. Obredi koji su vezani za religiju su raznovrsni. Obredni ĉinovi modu se sastojati it molitve,pjevanja, kušanja odreĊene hrane, uzdržavanja od jela odreĊeno vrijeme, itd. Obredi se obavljaju na posebnim mjestima crkvama,džamiji, hramovima i sl.

14

Tanasajevic.S,Emil Dirkem-O religiji, http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:http://www.artnit.net/dru%25C5%25A1tvo/item/15 09-emil-dirkem-o-religiji.html,[30.05.2014] 15 Atajid.R,,Sociologija,Univerzitet Sarajevo,Zenica,1996,str.381

8

5.Moralni odgoj kao moralna socijalizacija Emila Durkheim se može smatrati ocem modernog moralnog odgoja i paradigmatskim zagovornikom društvene predodžbe moralnosti. Prema njemu, svaki moral je uvjetovan posebnom zajednicom, a važnost morala je u održavanju zajednice ĉiji je to moral. Da bi se društvo moglo održati, njegovi ĉlanovi moraju imati zajedniĉka vjerovanja i vrijednosti. Durkheim smatra da taj proces zapoĉinje u obitelji i nastavlja se u školi koja proširuje oblike oĉekivana ponašanja i zajedniĉkog vjerovanja. Durkheimova moralno odgojena osoba razlikuje se od duštva do društva, ne postoji univerzalan , idealan model moralne osobe. Stoga je moralno odgojena osoba ona koja djeluje u skladu s moralnom klimom i idealima društva kojem pripada. Ta je osoba moralno socijalizirana jer djeluje u skladu s idealim i obiĉajima koje društvo cijeni..16 Durkheim ukazuje na društveni znak odgoja i istiĉe da pored generacijskog karaktera, ono posjeduje i povijesnu i društvenu uvjetovanost, koje posebno razmatra. On podvlaĉi da su odgoj i društvo u uzajamnom odnosu, odnosno da svaka društvena promjena izaziva promjenu u odgoju, i obratno, svaka znaĉajnija promjena u odgoju ima nužnu posljedicu u društvenoj organizaciji. Po njemu, sistem odgoja, s odgojnom tehnikom, praksom i obiĉajima, izražava razinu društvene organizacije. "Sve što ulazi u odgoj uzima se iz društva i nužno odražava to društvo".17 Durkheim objašnjava da u odgoju nema niĉega što je proizvoljno i da društvo odreĊuje kakvo će biti, a društvo ga odreĊuje na temelju svojih životnih potreba. Durkheim pokušava objasniti odnos inividue i društva u procesu odgoja. U tom polazi od vlastitog uĉenja o odnosu individue i društva, po kome oni imaju zajedniĉke interese. Društvo nije nastalo iz izoliranih pojedinaca, koji su po svojoj prirodi skloni društvenom životu. Mogli smo zakljuĉiti da su pojedinci u društvu podvrgnuti tiraniji, meĊutim pojedinci su sami zainteresirani za to potĉinjavanje. Po Dirkemu "ĉovjek kome se oduzme ili uskrati utjecaj društva pao bi na razinu životinje“.18 Za Emila Durkheima glavna funkcija obrazovanja je prenošenje normi i vrijednosti društva. Durkheim smatra kako u složenim industrijskim društvima škola služi finkciji koju ne mogu ostvariti ni obitelj, ni vršnjaci, budući da se pripadnost obitelji temelji na rodbinskim vezama a pripadnost grupi vršnjaka na osobnim izborima. Prema Durkheimu obrazovanje uĉi pojedinca specifiĉnim vještinama potrebnim za njegovo buduće zanimanje.19 Durkheim je uoĉio razlike koje postoje u odgoju kod razliĉitih društava i ono varira s društvenim klasama. Durkheim zakljuĉuje da ova razlika nije moralno opravdana i tu tezu brani tvrdnjom da odgoj ne smije ovisiti od toga 16

http://bs.scribd.com/doc/197879937/%C5%A0kola-i-vrijednosti,[30.05.2014] Ivkovid,M,Vaspitanje i društvo:Dirkemova sociološka teorija vaspitanja,Niš:Gradina,1985,str.90. 18 Ivkovid,M,Vaspitanje i društvo:Dirkemova sociološka teorija vaspitanja,Niš:Gradina,1985,str.93. 19 Piršl.E, prezentacija obrazovanje,http://www.slideserve.com/misha/obrazovanje,[30.05.2014] 17

9

gdje je dijete roĊeno. Durkheim smatra da će razlike uvijek postojati, ako ne izmeĊu klasa, onda sigurno meĊu profesijama.

5.1 Moralno vaspitanje Durkheim svoju karijeru zapoĉinje pokušajem da utemelji znanost o moralnosti. Moralno vaspitanje je odredio kao jednu od tri strane odgoja pored intelektualne i fiziĉke. Durkheim razlikuje tri elementa moralnosti: 1. duh discipline ima zadatak da regulira ponašanje i ona ima ulogu u formiranju karaktera i osobnosti uopće, a kod znakova je bitna sposobnost samosavlaĊivanja i upravo je ona suština discipline; 2. privrženost društvenim skupinama predstavlja sadržinsku stranu moralnosti. Odanost predstavlja potrebu za ciljem, kome se teži i kome se treba posvetiti; 3. autonomija volje ima antiindividualistiĉki i antisubjektivistiĉki znak.20 Ono što je pozitivno i prihvatljivo je, da je moral društvena pojava koja se može objektivno ispitati i ima izuzetan znaĉaj za funkcioniranje društva. Moral bi trebalo odvojiti od vjere i treba ga s prihvaćanjem i razumijevanjem predstaviti mladima.

20

Ivkovid,M,Vaspitanje i društvo:Dirkemova sociološka teorija vaspitanja,Niš:Gradina,1985,str.175.

10

ZAKLJUĈAK Emil Durkheim je želio da sociologija bude prihvaćena kao nauka, potpuno odvojena od svih ostalih akademskih disciplina. Durkheim je dao prvi pogled iz sociološke perspektive, na ĉinjenicu da iako su kultura i društvo u svima nama i dio nas, one su u isto vrijeme i zaseban entitet. Durkheim je studirao uĉestalost samoubistva i doznao da ona zavise od religije, spola, ali da se uĉestalost u svakoj od ovih kategorija ne mijenja. Budući da je sociološko gledanje meĊu relevantinijma u analiziranju samoubistva kao društvenog fenomena, središnja je pozornost u radu usmjerena na raspravu o njegovim posljedicama te savremenima pristupima na globalnoj, lokalnoj i nacionalnoj razini u sprijeĉavanju samoubistva ljudi te smanjivanju društvenih posljedica koje nastaju kada se ona dogaĊaju. Durkheim nam je omogućio da po prvi put vidimo iz sociološke perspektive odnos izmeĊu pojedinca i društva. Logiĉki razmišljajući, smatramo da se društvo stvara i upravlja pojedincima, gdje Durkheim smatra da se pojedinci proizvod društva, i da društvo ima neke karakteristike koje se ne mogu objasniti s ponašanjem pojedinaca.

11

LITERATURA KNJIGE: 1. Nevzet Veladžić,Sociologija 2. Fiamengo Ante (1967) Osnove opće sociologije, NN, Zagreb 3. Ramo Atajić, Sociologija,1996. 4.Miomir Ivković,Vaspitanje i društvo:Dirkemova sociološka teorija,1985.

INTERNET IZVORI: 1. http://www.scribd.com/doc/23837101/ELMA-ESEJ

2. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2879

3. http://filozofskitekstovi.wordpress.com/2012/05/16/emil-dirkem-od-mehanicke-do-organskesolidarnosti/ 4. http://www.docstoc.com/docs/145596259/6_Emile_Durkheim_AP_predavanje 5. http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57063 6. http://www.artnit.net/dru%C5%A1tvo/item/645-emil-dirkem-samoubistvo.html 7. http://bs.scribd.com/doc/197879937/%C5%A0kola-i-vrijednosti 8. http://www.slideserve.com/misha/obrazovanje 9. http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:http://www.artnit.net/dru%25C5%25A1t vo/item/1509-emil-dirkem-o-religiji.html 10. http://www.hellostudentsrbija.wordpress.com

12

13