Eloisa James - Bila Jednom Jedna Kula

1

Eloisa James

Bila jednom jedna kula

2

Ova je knjiga posvećena vrlo posebnoj, ekscentričnoj i nevjerojatno duhovitoj skupini žena koje se nazivaju Vojvotkinjama. One su mi uljepšale život svojim smijehom. Hvala Vam, Vaše milosti!

3

Zahvale Moje su knjige kao mala djeca; potrebno je cijelo selo da bi ih opismenilo. Želim iz sveg srca zahvaliti stanovnicima mog sela: urednici Carrie Feron, agentici Kim Witherspoon, mojoj partnerici u pisanju Lindi Francis Lee, web - dizajnerima iz Wax Creativa; i članicama mog osobnog tima - Kim Castillo, Franzeci Drouin i Anne Connel. Također, jedna ljubazna obožavateljica, Ann M., dala mi je ideju za uporabu ljestvi od konjske dlake u presudnom trenutku radnje koja je nadahnuta Matovilkom. A nadareni violončelist, i veliki znalac, Jeffrey Ericson Allne iz Chronotope Projecta, stručno me posavjetovao u vezi s violončelom i povijesti tog glazbala. Savjetovao me i oko nekih nedoumica u vezi s povijesnim istinama (poput one u vezi sa šiljatom nožicom violončela).

4

1. poglavlje 2. svibnja, 1824. Ulica Curzon br. 20, London Gradska rezidencija grofa od Gilchrista Kad god je to bilo moguće, Gowan Stoughton od Caigicvara, vojvoda od Kinrossa, glava klana MacAulay, izbjegavao je prostorije napučene Englezima. Svi su oni bili obični brbljavci koji su voljeli ogovarati i imali su, kao što je običavao govoriti njegov otac, u glavi više ušnog voska nego pameti. Iako je zapravo Shakespeare bio prvi koji je to rekao. A ipak, on je upravo ulazio u plesnu dvoranu u srcu Londona, umjesto da zabacuje ribički štap u nekom od potoka Škotskog visočja, što bi sada svakako radije činio. To je bila neugodna, ali neizbježna činjenica u životu - ili, bolje rečeno, u njegovom životu - da je pecanje nevjeste imalo prednost nad pecanjem lososa. Čim je najavljen, jato mladih žena okrenulo se prema njemu, a svako ga je lice zabljesnulo sjajnim nizom zuba. Njemu su sve one izgledale konstipirano, iako su vjerojatno osmjesi bili automatski odgovor na njegovu titulu. On je bio, na kraju krajeva, neoženjeni plemić koji je imao sve udove. I kosu, imao je više kose od većine Engleza. Da ne spominjemo dvorac. Njegovi domaćini, grof od Gilchrista i lady Gilchrist, čekali su na dnu stuba tako da mlade dame nisu istog časa navalile. Gowanu se Gilchrist sviđao - bio je strog, ali pravedan, i imao je turoban pogled, što ga je činilo gotovo Škotom. Obojicu su jako zanimale financije, za razliku od većine plemića, a grof je bio vraški vješt ulagač. Kako je Gowan bio guverner Škotske središnje banke, a Gilchrist je imao sličan položaj u Engleskoj središnjoj banci, razmijenili su tijekom nekoliko proteklih godina velik broj pisama, iako su se rijetko susretali. - Vaša milosti, mogu li vam predstaviti svoju groficu? - upitao je Gilchrist, vukući svoju lady naprijed. Na Gowanovo iznenađenje, grofica je bila znatno mlađa od svoga muža. Vjerojatno je bila u kasnim dvadesetima. I još, imala je senzualne, pune usne, a bujne su joj grudi bile uokvirene steznikom od ružičaste svile. Po svemu sudeći, ona je bila jedna od onih plemićkih žena koje su se odijevale i ponašale primjereno opernim plesačicama. S druge strane, kad biste pogledali Gilchrista, na pamet bi vam pao samo strogi crkveni velikodostojnik. Ovo zacijelo nije skladan par. Muž i žena trebali bi jedno drugom odgovarati po dobi i interesima. Grofica mu je pričala o svojoj pastorki Edith, pa se Gowan naklonio i izrazio veliko zadovoljstvo što će upoznati mladu damu. Edith. Kakvo grozno ime. Takvo je ime primjereno nekoj ženi duga jezika. Pljesnivom orahu, klempavih ušiju... Engleskinji. Bez upozorenja, lady Gilchrist ga primi pod ruku kako bi je pratio do susjedne prostorije za prijem. Jedva se suzdržao da se ne otrgne. U mladosti, sluge su uvijek lebdjele

5

oko njega, popravljale mu odjeću, dodirivale mu vrat, brisale mu usta. No otkad je navršio četrnaest godina, nije trpio takvu bliskost, osim kad je to bilo baš nužno. Kako je vrlo malo vremena bio sam, radije je između sebe i ostatka svijeta održavao distancu. No nije se žalio na nedostatak intimnosti. Naime, kad se ne bi istovremeno odijevao i slušao izvješće svoga tajnika, bio bi to bespotreban gubitak vremena. A Gowan nije ništa mrzio više od gubljenja vremena. Smatrao je da se vrijeme gubi samo po sebi. I prebrzo, iznenada, prevrneš se i umreš i svi su svoji trenutci izgubljeni. Bilo bi vrlo glupo pretvarati se da su ti trenutci vječni i beskrajni - po njegovom mišljenju - to je bilo točno ono što su radili oni koji su besposličarili u kadi ili provodili sate u ljenčarenju i čitanju poezije. Njegova je sklonost i navika bila raditi, koliko je god moguće, što više stvari istovremeno. Doista, ovo je bila točka na i. Prije nego što sutra otputuje u Brighton na sastanak sa skupinom bankara, želio je čuti Gilchristovo mišljenje o zamršenom pitanju koje se tiče izdavanja novčanice od jedne funte. Gilchrist je priređivao bal, a na taj će bal doći mlade dame. Gowan je imao akutnu - ne očajničku, već akutnu - potrebu za suprugom. Dakle, dvije muhe jednim udarcem. On bi radije tri ili četiri muhe jednim udarcem, ali čovjek se ponekad mora zadovoljiti i s manjim. Jedini je problem bio taj što je prostorija bila ispunjena engleskim damama, a on je već odlučio da bi bila loša zamisao oženiti se Engleskinjom. No istina je bila da škotski plemić uvijek ima dobar razlog vezati se za jednu od najuglednijih engleskih obitelji. No također je bilo istina da je engleska djevojka sama po sebi bila baš to: Engleskinja. Njihov je soj bio lijen, to su svi znali. Njihove plemkinje sjedile su satima ne radeći baš ništa osim što su ispijale beskrajne šalice čaja i čitale romane, dok su njihove škotske kolegice na sjeveru s lakoćom vodile imanja s tisuću ovaca, istovremeno podižući Četvero djece. Njegova baka radila je od jutra do mraka i nije se nikad žalila. Što se čitanja tiče, smatrala ga je sredstvom za poboljšanje uma. Biblija i Shakespeare, a kao lako štivo, poslužit će Montaigneovi eseji. Njegova je pokojna zaručnica, po svemu sudeći, bila napravljena po istom kalupu kao i baka. To je imalo i smisla, s obzirom na činjenicu da je upravo njegova baka dogovorila taj brak. Gospođica Rosaline Partridge umrla je od groznice koju je zaradila obilazeći siromašne. U njezinom se slučaju krijepost pokazala manje isplativom. Gowan je smatrao revnost prvim zahtjevom u odabiru nevjeste (osim onoga što je samo po sebi jasno - mora biti prelijepa, čedna i dolaziti iz ugledne obitelji). Buduća vojvotkinja od Kinrossa nikako ne može biti besposličarka. Lady Gilchrist odvukla ga je za sobom na drugi kraj plesne dvorane u jednu manju prostoriju. Pregledavši letimično plesnu dvoranu, uvjerio se da mu, po bogatstvu ili tituli, nijedan nazočni neoženjeni muškarac nije ni do koljena. Zapravo, vjerojatno je u cijelom Londonu imao samo tri moguća konkurenta. I zato, ozbiljno govoreći, nije trebao gubiti vrijeme na udvaranje ženi kad je izabere. Bračno je bilo tržište poput svakog drugog; kad pronađe pravu damu, jednostavno će nadlicitirati ostale. Grofica ga je odvukla na jedan kraj prostorije i zaustavila se ispred mlade žene koju je predstavila kao svoju pastorku. 6

Bio je to jedan od onih trenutaka koji razdvaja prošlost od sadašnjosti. Trenutaka koji zauvijek mijenjaju budućnost. Lady Edith nije bilo mjesto u nekoj pregrijanoj engleskoj plesnoj dvorani. Bilo je nečeg nezemaljskog u vezi s njom. Činilo se kao da sanjari o svom domu ispod vilinskog brežuljka. Oči su joj bile duboke i zelene, tamne poput jezera za vrijeme oluje. Bila je predivno zaobljena i imala je kosu koja je svjetlucala poput zlaćanih jabuka na suncu. Kovrčava joj je kosa bila podignuta u punđu s koje su visjeli uvojci, a on je poželio opustiti tu kosu... I voditi ljubav s lady Edith na krevetu od vrijeska. No njezine oči bile su te koje su ga uistinu očarale. Susrele su se s njegovima s uljudnom nezainteresiranošću, sanjivom mirnoćom koja nije pokazivala nimalo grozničavog entuzijazma kojim su ga obično obasipale neudate mlade dame. Gowan se nije smatrao muškarcem kojeg kroz život vode tjelesni užici. Smatrao je da, kao vojvoda, nema pravo podleći požudi. U čudu je gledao kako su njegovi poznanici padali na koljena pred ženama sočnih osmijeha i zaobljenih stražnjica. Žalio ih je, kao što je sada žalio grofa zbog njegove bujne žene. No u tom trenutku, pogledavši lady Edith, ljubav i njezina pratiteljica poezija odjednom imali su smisla. Prisjetio se stiha koji se činio kao napisan za ovaj trenutak. Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav... Možda od Shakespearea ipak ima neke vajde. Ružičasta usta lady Edith zaoble se u smiješak. Ona se duboko nakloni, nagnuvši glavu. - Vaša milosti, zadovoljstvo mi je upoznati vas. Gowanu se činilo da je grofica prestala postojati i da se čitava prostorija puna ljudi stopila s tapetama. - Zadovoljstvo je u cijelosti moje - rekao je, najozbiljnije misleći svaku izgovorenu riječ. - Biste li mi ukazali čast i udijelili mi ovaj ples? - Potom ispruži ruku. Njegova gesta nije dočekana vrckavim oduševljenjem, već pribranošću koja ga je privukla jednako koliko bi ga odbila gorljivost. Silno je žudio da te spokojne oči zasjaju samo za njega, da vidi divljenje, čak obožavanje, u njezinu pogledu. Ona ponovno nagne glavu i primi njegovu ruku. Njezin je dodir žario kroz rukavice, kao da je zagrijao neki njegov dio koji je do tog časa bio hladan. Umjesto da se istrgne, imao je snažan poriv da je privuče bliže k sebi. Kad su se našli u plesnoj dvorani, kad mu je bila u zagrljaju, Edith je plesala profinjeno poput morskog vala. I bila je tiha. Ples ih je stalno razdvajao i privlačio jedno prema drugom; stigli su već do samog kraja seta kad Gowanu sine da još nisu izmijenili ni jednu jedinu riječ. Nije se mogao prisjetiti kad je netko bio tako tih u njegovoj nazočnosti, no činilo se da ona nema potrebu - ni namjeru - razgovarati s njim. Ipak, bila je to najugodnija tišina u njegovu životu. Bio je svjestan osjećaja iskrenog iznenađenja. Okrenuli su se i počeli hodati prema drugom kraju prostorije. Pokušao se dosjetiti nečega Što bi rekao, no ništa mu nije padalo na pamet. On je majstorski svladao umjetnost uljudnog razgovora. Naime, čitav salon pun ljudi koje bi uznemirila njegova vojvodska nazočnost, lako bi opustio s nekoliko pomno izabranih riječi. No prema njegovu iskustvu, mlade dame nije trebalo poticati. One bi se obično grozničavo smješkale, oči bi mi slale iskričave poruke dok bi bljezgarile gluposti.

7

Gowan nije bio glup. Shvatio je da ga je život upravo počastio gotovom stvari. Sve u vezi s lady Edith bilo je izuzetno: njezina opuštena tišina; njezina mirnoća; njezino očaravajuće lice; način na koji je plesala, kao da joj prsti jedva dodiruju tlo. Ona će biti savršena vojvotkinja od Kinrossa. Već ju je mogao zamisliti na portretima koje će naručiti: jedan na kojem je samo vojvotkinja, a zatim još jedan na kojoj je njih četvero - ili petero; njoj će prepustiti odluku o broju djece - a taj će objesiti iznad kamina u velikom salonu. Ples koji su upravo plesali je završio, a orkestar je zasvirao prve taktove valcera. Lady Edith mu se nakloni. - Hoćete li opet plesati sa mnom? - U glasu mu se začuo otklon od uobičajenog suzdržanog tona. Ona ga je pogledala i obratila mu se prvi put otkad su počeli plesati. - Bojim se da je ovaj ples obećan lordu Beckwithu... - Ne - reče Gowan, iako nikad u životu nije učinio ništa tako nepristojno. - Ne? - Oči joj se malo rašire. - Plešite valcer sa mnom. On ispruži ruku. Ona na trenutak zastane, a zatim ponovno stavi svoju ruku u njegovu. Oprezno, kao da pripitomljuje ptičicu, on joj stavi svoju drugu ruku na struk. Tko bi pomislio da su istinite sve te romantične tlapnje o tome kako žari dodir ljubavnika? Dok su plesali, Gowan je bio tek neznatno svjestan da ih cijeli skup promatra. Vojvoda od Kinrossa pleše dva plesa zaredom s Gilchristovom kćeri. Do jutra će se ta vijest proširiti čitavim Londonom. Nije ga bilo briga. Srce mu je snažno udaralo u ritmu glazbe dok ju je pomno proučavao, djelić po djelić. Bila je nevjerojatno slatka. Usne su joj bile prirodno zaobljene, kao da u pričuvi stalno ima jedan poljubac ili smiješak koji ljubomorno čuva za sebe. Noge su im se kretale u savršenom skladu s glazbom. Gowan nikada u životu nije bolje plesao. Vrtjeli su se plesnim podijem poput iskrica koje frcaju iz kamina. Nijedno nije izustilo ni riječ. Shvatio je da riječi nisu potrebne. Oni su razgovarali kroz sam ples. I još je nešto shvatio: da nikad nije primijetio kako je usamljen. Sve do sada. Kad su utihnuli posljednji taktovi valcera, naklonio se svojoj plesnoj partnerici. Uspravivši se, ugledao je kraj sebe lorda Beckwitha. On je čekao. - Vojvodo - reče Beckwith. U glasu mu se čula hladnoća. - Vjerujem da ste pogreškom zamijenili moj ples s vašim. – Trznuo je laktom prema lady Edith, gestom osobe koja se smatra prevarenom. Ona se Gowanu nasmiješila na pozdrav i primila Beckwitha pod ruku. Gowan je gorio od nestrpljenja. On je bio Škot. Takva suptilnost bila mu je strana. On joj je želio pokazati što osjeća, povući je iza stupa, oviti ruke oko nje i poljubiti je. Ali ona nije bila njegova žena... još. Dok ne bude, on mora poštovati pravila. Gledao je svoju buduću ženu kako započinje novi ples u vikontovu zagrljaju.

8

Gowan je imućniji od Beckwitha. I naočitiji je od vikonta. Osim ako Edith više voli vitke muškarce koji izgledaju poput grančice. Iskreno, nije mogao reći da ga je gledala sa žudnjom. No naravno, nitko ne bi poželio očito pohotnu ženu. Njegov djed je upoznao njegovu baku na službenoj večeri i istog je časa znao da će ona biti njegova sljedeća vojvotkinja, iako je ona u tom trenutku imala samo petnaest godina i bila je vrlo stidljiva za svoju dob. Čovjek svakako ne bi želio da mu buduća - a pogotovo ne sadašnja - vojvotkinja žudi za stranim muškarcima. Gowan odluči da će se vratiti ujutro i posjetiti je. To je bio dio rituala udvaranja u Engleskoj: posjeti kuću svoje izabranice tri do Četiri puta, povedi je na vožnju, a zatim zatraži njezina oca ruku njegove kćeri. Kad je to odlučio, potražio je grofa i nastavio s njim raspravljati o novčanicama. Kad su završili s poslom, Gowan reče: - Ja ću sutra navratiti i posjetiti vašu kćer prije nego što krenem u Brighton raspraviti naše zaključke s bankom Pomfrey. Vidio je odobravanje u grofovim očima. Čovjek ga je očito pozvao na ovaj bal iz razloga koji nisu imali nikakve veze s vladinim pokrićem novčanica zlatnicima. Gowan te noći nije plesao ni s jednom drugom ženom. To mu se nije dalo, a svakako mu se nije dalo ni gubiti vrijeme stojeći na rubu plesne dvorane i gledajući kako Edith pleše s drugim muškarcima. Od same pomisli na to stisnula bi mu se čeljust. Ljubomora je bila prokletstvo njegovih sunarodnjaka. To je bila mračna strana njihove najveće vrline - odanosti. Pravi je Škot odan do smrti; za razliku od hirovitih engleskih muževa, on nikada neće okrenuti leđa svojoj izabranici i potražiti tuđu postelju. Ipak, Gowan je dobro znao da je on vraški posesivna bitanga koja je odanost stavljala iznad svega. Pojest će se živ bude li morao gledati kako Edith ide od jednog do drugog muškarca prije nego što joj stavi prsten i objavi cijelom svijetu da je ona njegova. Iako bi otisak na njezinom srcu bio čak i bolji. Bio bi strašan gubitak vremena stajati ovdje i režati na ostale Edithine udvarače, a Gowan nije bio od onih koji su voljeli gubiti vrijeme. Umjesto toga, otišao je doma i napisao poruku svom londonskom odvjetniku Jelvesu. U njoj je napisao da se kani oženiti u skoroj budućnosti i uputio ga da sastavi ugovor koji će mu rano ujutro donijeti na kućni prag. Čovjeku će vjerojatno trebati čitava noć da napiše bračni ugovor, pa je Gowan zapamtio da mu mora poslati bonus. Ustao je u zoru i nekoliko sati proveo radeći. Prespavana noć nije mu promijenila mišljenje o lady Edith - iako se nije mogao prisjetiti kad se u životu predomislio oko nečeg važnog nakon što je donio odluku. Kad se iznureni Jelves pojavio, jedan sat su koncentrirano raspravljali o točkama bračnog ugovora. Zajedno su sastavili dokument, no Jelves je pomalo nervozno napomenuo da bi ugovor mogao biti pretjerano velikodušan. - Lady Edith će biti moja vojvotkinja - rekao mu je Gowan, shvaćajući da mu je pogled postao hladan. - Ona će biti moja bolja polovica. Zašto bih škrtario oko toga što će ona naslijediti nakon moje smrti ili uživati tijekom moga života? Mi se Škoti ne odnosimo prema svojim ženama s nepoštovanjem poput vas u ovoj zemlji. Čak i ako mi podari samo jednu kćer, ta će kćer naslijediti većinu moga imanja. Vjerojatno je zamalo počeo režati jer je Jelves glasno gutnuo i spustio glavu.

9

Dovraga, Gowan je već kasnio. Mora biti na putu iz Londona najkasnije za dva sata jer ga u Brightonu čeka pun stol bankara. Uputivši svoju pratnju da ga slijedi u drugoj kočiji, naredi svom kočijašu da se vrati u rezidenciju Gilchrist u Ulici Curzon. Batler Gilchristovih preuzeo je njegov ogrtač i obavijestio ga da će se grofica i lady Edith uskoro pridružiti ostalim gostima te otvorio vrata prema velikom, otmjenom salonu koji je trenutno izgledao poput nekog džentlmenskog kluba. Muškarci su bili posvuda, s kiticama cvijeća u ruci, smijali su se među sobom. Nevjerojatno, u jednom se kutu odvijala diskretna partija piketa. Prepoznao je tek polovicu prisutnih. Bio je tu i Beckwith, odjeven u narančasti kaput s kričavim gumbima. Tu je bio i lord Primrose-Finsbury. On nije imao nasljednu titulu, ali je posjedovao velik dio Marylebonea. U ruci je čvrsto stiskao nježni, ljubičasti stručak. Gowan je bio razočaran. Njemu nije palo na pamet poslati nekoga u Covent Garden po ruže ili nešto slično. - Biste li se pridružili jutarnjim posjetiteljima, Vaša milosti? - reče batler. - Ubrzo ću poslužiti nešto za okrjepu. No Gowan se okrene na peti i krene prema izlazu. Bi li Vaša milost radije ostavila posjetnicu? - upita batler, slijedeći ga. - Radije bih razgovarao s lordom Gilchristom. Kad je lady Edith debitirala? - upita on bez uvijanja. Batlerova obrva se tržne, no uspio se suzdržati. - Sinoć - reče. - Sinoć se prvi put pojavila u društvu. Gowan nije bio jedini muškarac koji je prvi put vidio Edith i zamislio je kao svoju ženu. Ali sada je točno znao zašto ga je Gilchrist pozvao na bal: pozivnica je uključivala i dar ruku njegove kćeri. Neće biti novih takmaca odluči ili prihvatiti grofovu neizgovorenu ponudu. - Želim razgovarati s gospodinom lordom, ako je slobodan. - On to nije zamolio. Gowan nikad nije molio, on je izjavljivao. Razlike ionako nije bilo jer je uvijek dobivao ono što je želio. A moliti je na neki način smatrao nedostojanstvenim. Vojvode, smatrao je, nisu molili. Oni su izjavljivali. Imao je osjećaj da ni ruku lady Edith neće morati moliti.

10

2. poglavlje Groznica je pretvorila lady Edith Gilchrist u najveći uspjeh sezone i priskrbila joj ruku (a vjerojatno i srce) vojvode od Kinrossa. Da Edie nije bila strahovito bolesna na svom debitantskom balu, vjerojatno ne bi bila toliko popularna. Osjećala se kao da umjesto glave ima praznu tikvu, i bila je sposobna samo lepršati po plesnoj dvorani i smješkati se. I smješkati. To se pokazalo formulom za izvanredan uspjeh. Do polovice večeri već je otplesala po jedan ples sa svakim prikladnim neženjom na bračnom tržištu, a dva s vojvodom od Kinrossa, lordom Beckwithom i lordom Mendelsonom. Njezina ju je maćeha, Layla, zaustavila u jednom trenutku i rekla da je lady Jersey izjavila kako je Edie najdivnija debitantica ove sezone. Očito je kraljica među pokroviteljicama Almack'sa odlučila previdjeti činjenicu da je s devetnaest godina Edie bila neprilično stara. Edie se samo smješkala. Pokušavala je održati ravnotežu. Kad se kasno sljedećeg jutra pojavila u očevoj knjižnici, obraza bijelih poput oprave koju je bila odjenula, pregovori o njezinoj bračnoj budućnosti već su okončani. Držala je pogled uperen u pod (kako bi prikrila činjenicu da su joj oči krvave), smješkala se kad bi joj se obratili i rekla samo: - Svakako, oče. - I: - Bila bi mi čast udati se za vas, Vaša milosti. - Kažem ti, Edie - objavila je Layla otprativši Edie u njezinu sobu pet minuta nakon što je Kinross otišao - tu groznicu ti je poslala vilinska kuma koju je tvoj otac zaboravio spomenuti. Tko bi pomislio da ćeš uloviti jednog vojvodu? Ovaj je vojvoda bio Škot, što mu nije govorilo u prilog - no Layla kaže kako činjenica što posjeduje najveće imanje u Škotskoj čini Kinrossa počasnim Englezom i najpoželjnijim muškarcem na bračnom tržištu. Edie samo zastenje i sruši se licem prema dolje na postelju. Glava joj je pucala, osjećala je vrtoglavicu, a iskreno, zapravo nije imala pojma kako joj zaručnik izgleda. Imao je divan glas, ali bio je previsok, pomislila je. Velik. No barem nije imao crvenu kosu. Nije voljela crvenokose muškarce. - To baš nije lijepo - reče u jastuk. - Znam što želiš reći. Izgledala si tako lijepo i blijedo. A biseri koje ti je Mary uplela u kosu izgledali su baš predivno. I samo si se smješkala umjesto da si razgovarala. To je privlačno. To jest, privlačno je muškarcima. - Zar ne misliš da je on malo previše impulzivan? - promrmlja Edie. Layla razgrne zavjese i otvori prozor. Edie je voljela svoju sobu, koja je bila velika i prozračna, s prozorima koji su gledali na stražnji vrt. No mrzila je to što bi se Layla smjestila na klupčicu tik do prozora i pušila cigare. - Ne smiješ tu pušiti te gadosti - doda brzo Edie. - Mrzim taj smrad i zlo mi je! Čak i licem okrenutim prema krevetu, jako je dobro znala da Layla ne obraća pozornost na nju. Čula ju je kako se smješta na najdraže mjesto kraj prozora i pali cigaru svijećom kako bi mogla otpuhivati dim prema vrtu. Mislila je da tako dim ne ulazi u sobu, ali to nije bila istina. - Povraćat ću - reče Edie, premjestivši obraz na hladniji dio jastuka.

11

- Ne, nećeš. Imaš groznicu, a ne želučane tegobe. Edie odustane. - Moj budući muž je ili impulzivan ili glup. Tek sam ga sinoć upoznala i jedva se sjećam kako izgleda. - Nije impulzivan, muževan je - reče Layla. - Odlučan. - Idiot. - Ti si prelijepa, Edie. To dobro znaš. Za Boga miloga, to zna cijeli grad. On je vjerojatno već davno čuo za tebe. Svi su pričali o divnoj Edith koja će konačno biti uvedena u društvo. - Ne zaboravi na moj divan miraz - reče Edie kiselo. - To je važnije od oblika moga nosa. - Ne treba njemu tvoj miraz. Očito nemaš pojma koliko je mladih dama pokušalo upecati vojvodu. Bio je zaručen za neku djevojku iz škotske obitelji... Caponi? Ili Partridgeovi1? Nekakva perad u svakom slučaju. Umrla je prije godinu dana i nitko mu otad nije zapeo za oko. Naravno, žalovao je nekoliko mjeseci. - To je tako tužno. Možda je liječio slomljeno srce. - Koliko sam čula, bili su zaručeni već u kolijevci i nitko je, uključujući i vojvodu, nije dobro poznavao. - Ipak mislim da je to tužno. - Edie, ne budi tako meka srca. Vojvoda je to očito prebolio s obzirom na to da je ušetao u plesnu dvoranu, otplesao s tobom valcer i zaljubio se do ušiju. - Layla zastane, zasigurno kako bi otpuhnula kolut dima kroz prozor. - To je prilično romantično, zar ne? - Je li vojvoda uistinu rekao da se zaljubio? Zato što meni uopće nije djelovao zaljubljeno. No ipak, vid mi je bio jako zamagljen pa nisam sigurna da imam pravo. - Sve mu se vidjelo na licu. - I bolje da je tako, s obzirom na to da smo sve sinoćnje plesove otplesali u potpunoj tišini. - Edie se malo promeškolji kako bi ohladila gorući obraz na svježem komadu plahte. Ne maši tom cigarom. Dim ulazi u sobu. - Oprosti. Nastupi trenutak tišine tijekom kojeg je Edie razmišljala bi li bilo gore umrijeti od gripe ili se udati za čovjeka čije lice nijednom nije uspjela jasno vidjeti. - Kako on uopće izgleda? - upita konačno. - I možeš li, molim te, pozvati Mary? Glava mi puca. - Napravit ću ti hladan oblog. - Ne, ne smiješ se micati s prozora dok ne popušiš tu odurnu cigaru. - A kako ću onda pozvati Mary? Čak i u ovom položaju, s licem prema dolje, Edie je znala da je Layla ostala sjediti na klupčici i nije se ni pomakla. - Ti uopće nemaš majčinski instinkt - požali se Edie. - Istina - odgovori Layla ironično. - A to je i bolje, s obzirom na okolnosti. Nakon smrti Ediene majke, lord Gilchrist je dugo bio sam - sve dok u trideset šestoj godini nije izgubio glavu i zaljubio se u Laylu. Edie se nova maćeha nije baš sviđala zato što je oko sebe širila neko zavodljivo ozračje koje Edie, koja je tada imala trinaest godina, nije bilo nimalo privlačno. Zapravo, Edie se gadila činjenica da se njezin otac oženio ženom

1

Capon na engleskom znači kopun, a partrige jarebica, (op. prev.)

12

kojoj je bilo tek dvadeset godina, da se ne spominju Layline grimizne usne i bujna figura koje su naglašavale njezinu senzualnost. Ali nekoliko godina kasnije, zatekla je Laylu kako plače i saznala kako je strašno ne moći darovati svome mužu nasljednika. Tijekom narednih godina postale su velike prijateljice. Nažalost, djeca nisu došla i odnedavno je Layla počela pušiti i ponašati se prilično nepromišljeno. - Nisam to smjela reći - reče Edie. - Oprosti mi. - U redu je. Vjerojatno bih ionako bila grozna majka. - Ne, ne bi. Ti si zabavna i draga i kad bi bacila tu cigaru i napravila mi hladan oblog, voljela bih te do smrti. Layla uzdahne. - Jesi li je ugasila? - Jesam. - Trenutak kasnije, prsti dotaknu Edieno rame. - Moraš se okrenuti da ti stavim oblog. Edie se poslušno okrene na leđa. - Layla, i ti si sinoć izgledala divno. - Škiljila je prema svojoj pomajci. Layla je stalno bila na nekakvoj dijeti, no Edie je smatrala da je grofičina bujna figura bila savršena baš takva kakva jest. Layla se nasmiješi. - Hvala ti, draga. Želiš li da pozovem Mary da se možeš presvući i zavući pod pokrivače? - Ne, preumorna sam. No Layla je bila Layla - i kako nije imala majčinskog instinkta - nije inzistirala, već je jednostavno stavila vlažan oblog na Edieno čelo i odšetala na drugi kraj prostorije. - Nećeš valjda opet zapaliti? - Ne, neću. Sjest ću kraj kamina kao dobra maćeha. Možda ću naučiti heklati pa ću ostavljati dojam bolje maćehe. Nisam baš sigurna da će tvoj novi muž cijeniti moju ekscentričnost pa moram razviti neke osobine vrijedne poštovanja kako bi mi bili dopušteni posjeti. - Zašto to govoriš? Zar je vojvoda tako strašno uštogljen? - Ne poznajem ga nimalo bolje od tebe. - Da, ali si ga barem jasno vidjela i ti nisi imala groznicu. - Možda je malo ukočen - reče Layla. - No ništa više nego što si navikla, s obzirom na svog oca. Kapljica vode sklizne niz Edien vrat, bila je tako vruća da joj je to godilo. - Nadala sam se da ću izbjeći udaju za nekoga tko je sličan ocu. - Tvoj otac nije tako loš. - Jest, loš je. Nikad ga nema doma i skoro nikad te nikamo ne vodi. Znam da ti kažeš da je drukčije kad ste vas dvoje sami, ali što se mene tiče, on meni samo za ručkom drži prodike. A to je prilično nepošteno jer mu ja nikada nisam dala ni najmanji povod za uzrujavanje. Trebao bi biti zahvalniji. Zadnji put kad sam je vidjela, tvoja mi je majka ispričala o Juliet Gallesbury, koja je pobjegla s lakajem. Layla se zločesto zasmijulji. - Moja mama obožava tu priču, najviše zato što su tog lakaja zvali Dugi. Znaš, Edie, možda bi bilo dobro da se malo pobuniš. Nije prirodno da veselo pristaneš udati se za potpunog stranca. - Nisam vesela - reče Edie.

13

- Ali se ne buniš. Bojim se da ćeš dopustiti svome mužu da uvijek bude po njegovom i da će on postati strašan diktator. U Laylinom se glasu čulo nešto što je Edie zazvučalo poput upozorenja, ali osjećala se previše loše da bi razmišljala o tom problemu. Dovoljno joj je bilo tatinih diktatorskih navika. - Možda ću pobjeći, prerušiti se u muškarca i priključiti se nekom orkestru. Zamisli, Layla, neki ljudi ne moraju raditi ništa osim svirati po cijele dane. A zatim uvečer opet sviraju i to pred publikom. - Nekoliko uvodnih nota u Bachovu suitu broj 1 u G- duru za violončelo proleti joj kroz misli. Od groznice joj je arpeggio zasvijetlio u glavi, kao da glazba lebdi poput ulja na površini vode. - Ja ti samo govorim da bi se trebala malo nametnuti, Edie. Nije lako živjeti s muškarcima. - Otac mi zapravo nikad nije zabranio nešto što sam iskreno željela. - Istina je da ti je dopustio da ostaneš doma i sviraš violončelo mnogo dulje nego što je to uobičajeno. Prema pravilima, već te odavno trebao uvesti u društvo. Note su joj se ponovno ušuljale u glavu, namamivši je na razmišljanje o neuvježbanim akordima Bachova preludija. Trebalo bi to biti lako odsvirati, poput osnovnih vježbi, a ipak, nekako... Umiješa se glas njezine maćehe. - Činjenica je da se tvoj otac dugo bojao pustiti te. Tko bi svirao s njim duete? Tko bi s njim beskrajno razgovarao o glazbi? Slobodno me možeš žaliti. Ni najmanje me ne zanima razgovor o violončelu. Nemam ništa protiv poslušati violončelo, ali razgovor o njemu strahovito mi je naporan. A eto, sad me čeka čitav život govorancija o položaju gudala i ugađanju glazbala. - Čelo je jedino što otac i ja imamo zajedničko. Ne mogu se sjetiti da smo ikad razgovarali o nečem drugom. A sad ću se udati za nekog istog takvog, a uz to, taj vjerojatno nema pojma o glazbi. Uistinu, da Edie nije bila tako bolesna, obuzeo bi je gnjev pravednika, ali već je sama sebi bila toliko jadna da nije bilo mjesta za cviljenje što se udaje za Filistejca. - Imam dojam da su mi oči poput kuhanih jaja - reče. - Žao mi je, draga. Želiš li da pošaljem po liječnika? - Ne. Liječnik bi mi dao laudanum, a to mi ne bi pomoglo. Narkotici ne mogu izliječiti groznicu. - Meni se laudanum sviđa - reče Layla. - Jednom sam ga uzela i nikad neću zaboraviti kako sam se osjećala kao da lebdim, slobodno, kao da ništa na svijetu nije vrijedno brige. - Moram se pobrinuti da ti više nikad nitko ne da još laudanuma. Vjerojatno bi postala ovisna, poput gospode Fitzhugh. Bellov glasnik kaže da se neki dan srušila na pod u kupaonici i muž ju je morao iznijeti van. - To je dovoljan razlog da ga izbjegavam. Nisam sigurna da bi me tvoj otac mogao podići s poda bez posrtanja. - Hoćeš li mi molim te još malo namočiti oblog? Layla to učini dok je Edie razmišljala o svojem predstojećem braku. - Je li Kinross bilo kako objasnio svoju vratolomnu prosidbu? - Zaprosio te zato što se zaljubio u tebe - reče brzo Layla, stavljajući oblog na Edieno čelo. - Ugledao je tvoje zlaćane vlasi, da ne spominjem predivni ostatak tebe i odlučio otjerati konkurenciju. - No, bilo je nečeg u Laylinu glasu...

14

- Istinu molim, Layla. - Mislim da su ga čekali važni poslovi. Otputovao je u Brighton odmah nakon razgovora s tvojim ocem. - 'Važni poslovi' - ponovi Edie. - Kakvi važni poslovi? - Problemi s novčanicom funte. Nemoj o tome previše razmišljati, draga - reče joj Layla. Edie je začula otvaranje male limene kutije u kojoj je maćeha držala cigare. - Što je točno rekao? - Joj, molim te, hajdemo razgovarati o nečem zanimljivijem! Kinross ima jedno od najvećih imanja u Škotskoj. Samo zamisli, Edie. Stigao je u London s dvije kočije, s osam konjušara i svi su bili odjeveni u livreje. Vidjela sam ih kroz prozor. Živjet ćeš kao kraljica. Tvoj otac kaže da on živi u dvorcu. - U dvorcu? - Edie razmisli o tome. - Ali nije mu se dalo povesti me na vožnju prije nego što me učini gospodaricom svog dvorca? Pomislila bih da bi poželio pričekati bar dok ne objedujemo zajedno. Zamisli da srčem juhu ili mljackam dok jedem pileći batak? Što misliš, ima li on nezakonite djece koja nas čekaju u dvorcu? - Sumnjam. I još nešto jako važno, s obzirom na to da su mu roditelji preminuli, nećeš se morati baktati s opakom škotskom majkom. - A što bi onda moglo biti važnije od udvaranja budućoj ženi? - Edie, ti to moraš sagledati s muškarčeva gledišta. - Prosvijetli me, molim te. Layla joj na to reče dubokim glasom: - Ja sam najbolja lovina na bračnom tržištu. Nakon što odaberem odgovarajuću suprugu, obavijestit ću oca mlade dame koliko je sretan. - To mi baš nije sasvim nelogično. - Tvom se ocu vojvoda jako sviđa. - To nije nikakva preporuka. Što misliš, hoće li se Kinross udostojati vratiti u London prije našeg vjenčanja? - On će iz Brightona otputovati na vjenčanje grofa od Chatterisa. To znači da ćemo ga tamo susresti. Edie zastenje. - Jedna od djevojaka iz obitelji Smythe-Smith, zar ne? - Honoria. Ona je vrlo draga. Znam da ti misliš da ona nije dobra glazbenica... - Nema se tu što misliti. Grozna je. - To je možda tako, ali je izuzetno draga. - Ne volim kućne zabave. Nikad nemam vremena za vježbanje. - Tvoj otac je rekao kako očekuje da se ponašaš kao prava dama sad kad si debitirala. To znači da nema vježbanja kad nisi doma. Edie ispusti nepristojni zvuk. Jučer nije mogla vježbati violončelo zbog groznice, da ne spominje pripreme za bal. Rijetko je vježbala manje od pet sati dnevno, a nije joj padalo na pamet mijenjati tu rutinu. - Što ako moj brak završi poput tvojeg? - S mojim je brakom sve u redu - reče Layla. Edie ju je čula kako otpuhuje kolut dima kroz prozor. - Vas dvoje spavate u odvojenim sobama. - Svi pripadnici pristojnog društva spavaju u odvojenim sobama. 15

- Vi niste kad ste se tek vjenčali - uporna je bila Edie. - Često sam vidjela da te otac ljubi i jednom sam ga čak vidjela kako te podigao i prebacio preko ramena i doslovno otrčao uz stube. Nastupi tišina. - To nisi smjela vidjeti. - Zašto ne? Ja sam bila grozna prema tebi, ali zapravo mi je bilo drago vidjeti oca tako sretnog. Bunovnog od sreće. - Eto, to ti je brak - reče Layla. - Lud od sreće u jednom trenutku, ravnodušan u sljedećem. - Ne mogu si zamisliti Kinrossa takvog, a ti? - A bi li ti mogla zamisliti svog oca bunovnog od sreće da se u to nisi uvjerila vlastitim očima? - Ne bih. - Privremeno ludilo - reče Layla tužno. - Jonas je došao pameti i shvatio da sam praznoglava glupača i to je bilo to. Ti nisi praznoglava glupača. - Čula sam to iz prve ruke, i to baš sinoć. - Otac je to rekao? - Edie skine oblog, podigne se na jastuke i zaškilji prema Layli. Glava joj je pucala, ali bez greške je mogla vidjeti sumorni izraz na maćehinom licu. Layla ugasi cigaru i vrati ružičasti stakleni držač u limenu kutiju. - Pozvat ću Mary da ti skine korzet pa se možeš lijepo uvući U postelju. Bi li možda željela hladnu kupku? - Da - reče Edie. - Layla, jesi li ti uistinu tako nesretna? - Ma, samo me spopala neka tuga - reče ona prilazeći joj i sjedne na rub postelje. Nedostajat ćeš mi i pomisao na to me čini nervoznom. Daj da ti opipam čelo. - Sad kad sam skoro udana žena, hoćeš li mi reći kamo otac točno ide svake večeri. Ono na što ciljam jest... ima li on ljubavnicu? - Zapravo ga to nikad nisam pitala. - Layla se ugrize za donju usnicu i zatim reče: - Ne želim znati. Zaboga, kako ti je čelo vruće. Moramo te malo ohladiti. - Ona ispruži ruku i povuče zvono kojim je pozvala Mary. Edie se nije uspijevala usredotočiti ni na jednu temu. - Kako Kinross izgleda? Mislim, izbliza? - Opako muževno. Jako naočito na muški način. Široka ramena poput konja koji vuče plug, mišićava bedra. Voljela bih ga vidjeti u kiltu. Zanima me hoće li odjenuti kilt na vašem vjenčanju. - Što misliš, ima li on smisla za humor? - A zatim Edie prestane na čas disati jer je njoj upravo to bila najvažnija značajka kod svake osobe. Kako su joj čitavog života govorili da je lijepa, znala je koliko je taj pridjev besmislen. Tišina. - O, ne - zavapi Edie. - To je bila izuzetno službena prilika - objasni Layla. - Nisam mu mogla ispričati vic o Velšaninu i pričekati njegovu reakciju. - Udajem se za Škota veličine vražjeg stabla koji nema smisla za humor i još je k tome impulzivan. Layla slegne ramenima. - Morat ćeš prestati psovati, barem u njegovoj nazočnosti, draga.

16

- Zašto? - On mi se čini malo ozbiljnim. Edie zastenje. - Udajem se za svog vražjeg oca. - Nisi jedina.

17

3. poglavlje Na putu prema hotelu New Steine, Brighton U istom trenutku kad ga je njegova zaručnica proglasila impulzivnim, Gowan je pomislio to isto. On nikada u životu nije učinio ništa tako nepromišljeno. Nikada. Zapravo, on se nije mogao sjetiti da je ikada učinio bilo što nepromišljeno, a kamoli bezglavo uletio u jednu od najvažnijih akvizicija u svom životu, bez prethodnog pedantnog istraživanja, Istina je bila da on nikada nije sam nešto kupio. Imao je ljude koje je plaćao za to. Njemu se nije dalo ići u kupovinu. Samo je svoje konje kupio sam. No - a to je bila ohrabrujuća pomisao - kupio je većinu konja bez previše razmišljanja. Vidio bi pravu kobilu i odmah prepoznao da će se odlično uklopiti u njegov program rasploda. Naravno, to nije bio bas laskav način razmišljanja o budućoj ženi, ali bila je to istina. On je bacio samo jedan pogled na lady Edith i istog je časa znao da je želi. I njezinu djecu. Pomisao na vođenje ljubavi s njom bila je posve ugodna. Unatoč skromnosti u pogledu i ponašanju, tijelo joj je bilo predivno zaobljeno. Ostale mlade dame izgledale su poput kostura omotanog u metar ili dva tkanine. Čitavi redovi kostura, s kovrčama koje su se odbijale od oštrih rubova njihovih koščatih ramena. Nije to bila ljubazna pomisao, podsjetio se. Pokušavao je obuzdati poriv za opisivanjem; njegova razmišljanja možda nisu bila izrečena na glas, ali nije mogao zanemariti činjenicu da su vrlo često bila kritična. Uvijek su bila kritična, uporna je bila njegova savjest. No nije uspio smisliti ništa što bi mu bilo odbojno u vezi s lady Edith osim njezina imena. A kome ne bi bilo odbojno? Ona je bila jedan anđeo, a ne neka Edith. Ime njegove prve zaručnice bilo je Rosaline. Ono je baš zvučalo romantično. Njih su dvoje bili zaručeni od djetinjstva, iako se nisu upoznali dok njoj nije bilo šesnaest, a njemu devetnaest. Po upoznavanju, dogovoreno je da će čekati dok ona ne postane punoljetna - ali dogodilo se da je umrla nekoliko dana prije osamnaestog rođendana. On ju je tijekom te dvije godine susreo samo dvaput. I tako se njihova veza ne bi mogla nazvati romantičnom. - Vaša milosti? Njegov je prodajni posrednik, Bardolph, koji je sjedio nasuprot njemu u kočiji, izgledao ljutit. Bardolph je bio nadstojnik Gowanova oca i vojvoda ga je naslijedio baš kao i vino i vinske podrume, osim što, za razliku od vina, Bardolph nije s godinama postajao sve bolji. Brada mu je narasla toliko da je sada već izrazito nalikovala na kozju. Kozju bradicu. Podsjećala je na kozu. Koza... Gowan se prene i vrati na temu razgovora. - Da?

18

- Glavni upravitelj i direktor rudnika ne slažu se oko mulja koji se stvara kao posljedica iskopavanja u rudniku kositra Currie. Taj mulj guši ribu u rijeci Glaschorrie - reče Bardolph poznatim rezigniranim glasom osobe čije je postavljeno pitanje prvi put ignorirano. - Obustavite iskopavanje - reče Gowan. - Ne bude li rudnik mogao kontrolirati drenažu, morat ćemo ga zatvoriti. Šest sela ovisi o ribi iz te rijeke. Bardolph se ponovno udubi u računovodstvenu knjigu, a Gowan u razmišljanje. Gilchrist je predložio petomjesečne zaruke što je zvučalo u redu. Gowanu se nije žurilo u brak. Čovjek mora očekivati da prilagodba na ženu zahtijeva određenu strku, a on nije volio strku. No zatim je pomislio na kožu lady Edith, koja je bila savršeno bijela. Ne, to nije bila prava riječ. On nikada nije vidio tako bijelu kožu, poput najfinijeg pergamenta. A škotska su jezera ipak tamnija od njezinih očiju koje su bile sličnije zelenoj boji stabla smreke. Razmišljajući tako, obuzme ga velika posesivnost. Ona će uskoro biti njegova: te sanjive oči, bijela koža, ružičasta usta i sve to... Zapečatio ju je ugovorom od kojeg bi se Bardolph onesvijestio. Popustio je baš svakom Gilchristovu zahtjevu. Nije se cjenkao kad je u pitanju žena. To bi bio znak lošeg odgoja. Bardolph ponovno podigne glavu. - Vaša milosti, biste li porazgovarali o odredbama ugovora s gospodinom Stickney- Ellisom u vezi s mostom koji se treba graditi preko rijeke Glaschorrie? Imam procjenu troškova gradnje. Gowan kimne i zavali se udobnije u sjedište. Nema više razmišljanja o lady Edith jer je to loše za koncentraciju. I zato sasvim neprihvatljivo. Zapravo, kad je jednom smjesti u dvorac, dobro će se pobrinuti da mu ne smeta tijekom rada. Nije bio siguran što je točno njegova baka radila od jutra do mraka - ženske poslove - ali to je imalo neke veze s tkaninama, s bolesnima, okućnicom... Gilchrist se zasigurno pobrinuo da njegova kći bude dobro obrazovana. Bio je on malo tvrd, taj Gilchrist, no bio je pristojan čovjek. Jedan dio Gowanova uma filtrirao je Bardolphov glas. On podigne ruku. - Radije bih tri luka, a ne dva. Nadstojnik to zabilježi i pregleda ostatak stranice. Gowan se nakašlje. - Da, Vaša milosti? - Sutra ujutro Morning Post će objaviti najavu mojih zaruka. Jelves završava sa sastavljanjem dogovorenog bračnog ugovora. Bardolph zine u čudu. - Vaša milosti, vi... - Zaručio sam se s lady Edith Gilchrist. Lord Gilchrist se ponudio poslati objavu u novine. Bardolph sagne glavu. Smijem li vam ponuditi svoje iskrene čestitke, Vaša milosti? Gowan kimne glavom. - Grof je predložio da zaruke potraju otprilike pet mjeseci. Očekujem da ćeš se pobrinuti za sve potrebno. Budi u kontaktu s predstavnikom lorda Gilchrista. Nadstojnik ponovno kimne. - Da, svakako, Vaša milosti. - Treba završiti rekonstrukciju klozeta između moje sobe i sobe buduće vojvotkinje.

19

- Svakako - reče Bardolph. Zatim njegov nadstojnik gurne uvezanu knjigu prema vojvodi. - Sljedeće bih želio pregledati program rasploda vašeg upravitelja imanja za farmu Dorbie. Ponio sam zato knjigu s popisom grla. - Bardolph počne čitati na glas. Gowana je prilično začudilo koliko mu je truda trebalo za pozorno slušanje svog nadstojnika. Vjerojatno je to bilo zbog toga što je cijela ova priča bila za njega velika novost. Bilo je razumno očekivati da bi ga novo iskustvo moglo ometati u koncentraciji. A najviše ga je iznenadilo duboko zadovoljstvo koje je pritom osjećao. Uplelo mu se u sve misli poput spoznaje o nadolazećoj oluji: bilo je tiho, ali je ostavljalo tragove. Edith je sada bila njegova. On će dovesti doma prelijepu, dražesnu ženu. Čitavog mu je životu nedostajala ta umirujuća toplina, a on toga nije uopće bio svjestan. Osjećao je nešto veće i mnogo dublje od obične požude. Nije bio siguran što je to bilo. Zadovoljstvo stjecanjem nečeg novog, možda. Ali nijedna od tih riječi nije bila ispravna. Bardolph se opet nakašlje. - Da? - Kao što sam rekao...

20

4. poglavlje Prošla su još dva dana prije nego što se Edith osjećala dovoljno dobro da se izvuče iz postelje. Layla je na kraju inzistirala da dovede liječnika, a čovjek je jednostavno potvrdio ono što je Edie već kazao zdrav razum. Mora ležati u postelji u mraku. Ne smije svirati violončelo. - Je li se otac raspitivao kako sam? upitala je Laylu onog jutra kad se osjećala dovoljno dobro da se priključi svojoj maćehi na doručku u njezinoj sobi. Layla je odjenula jutarnju opravu koja se slijevala u kaskadama svilenih volana. Izgledala je dražesno poput pite od bresaka. - Ne, nije - reče Layla, birajući još jedan komad grožđa s ozbiljnošću osobe koja bira dijamantni prsten. Mora svakako opet na dijetu. Edie je sjedila nasuprot njoj. Izabrala je tri komadića sira i ubacila ih u usta. - Prava životinja - reče ona bez previše ljutnje. - Njegovo bi jedino dijete moglo umrijeti od gripe, a on to ne bi ni primijetio. - Primijetio bi on to - reče Layla, ponovno pregledavajući bobice grožđa. - Možda ne bi primijetio da ja odapnem, ali kad ne bi imao s kim svirati čelo, to bi vjerojatno ostavilo neki dojam na njega. - Daj, lijepo jedi! - Edie zgrabi punu šaku grožđa i stavi ga Layli u krilo. Edie nije mogla učiniti ništa za Laylin brak, ali cijela ju je ta situacija natjerala na razmišljanje kad se vratila u svoju sobu i uronila u toplu kupku. Ona je bila zaručena za vojvodu kojeg ne bi prepoznala u gužvi. Ta činjenica ju nije previše brinula. Od pete godine života tupili su joj da miraz od trideset pet tisuća funti i plava krv jamče kako će njezin brak biti pitanje jačanja dinastijskih veza, sredstvo za stvaranje djece i koncentraciju bogatstva. Ona nikad nije brak smatrala ničim većim od saveza (po mogućnosti) kompatibilnih umova. Međutim, ni u kom slučaju ne bi voljela živjeti u onakvoj drami koja je pratila Laylin i očev brak. Nadala se da bi čovjek s očaravajućim škotskim naglaskom mogao biti razuman tip, koji poput nje, ne bi imao vremena i smisla za takve budalaštine. Zapravo, usprkos ljutnji što nije bilo propisnog udvaranja, istina je bila da je, što se nje ticalo, Kinrossu njegova brza prosidba išla li prilog, jer je to pokazivalo da ništa u vezi s njom nije bilo presudno u njegovoj odluci. On se vjerojatno odlučio oženiti njome već prije nego što je došao na bal, a plesao je s njom samo kako bi se uvjerio da nema grbu ili drvenu nogu. Edie sklizne niže u kadu, uronivši u vodu do brade. Njoj je ovo objašnjenje brze prosidbe bilo vrlo ohrabrujuće. Njoj se ne bi dopao impulzivni muškarac. Bilo joj je puno draže smatrati Kinrossa čovjekom koji je donio razumnu odluku. Nikad se nije željela suočiti s emocionalnom olujom koja je okruživala njezina oca i Laylu. Nikad.

21

Kad je konačno izašla iz kade, sva ružičasta i naborana, po prvi put otkad se razboljela, vratio joj se njezin urođeni optimizam. Moći će ona s čovjekom koji je nalik njezinu ocu. Njezina je maćeha učinila pogrešku zaljubivši se, vjerojatno zato što ju je grof snubio s takvim neočekivanim žarom. Da Layli nije bilo toliko stalo do njega, ne bi očijukala s drugim muškarcima pokušavajući privući pozornost svoga muža. A da njemu nije bilo toliko stalo, ne bi se tako ljutio na nju. Edie i Kinross će zasigurno izbjeći takav začarani krug uspostavom osnovnih pravila za prikladnu zrelu vezu. Zapravo, zašto bi čekala do sljedećeg susreta s njim? Možda bi bila dobra zamisao izraziti svoje zamisli u pismu. Što je više razmišljala o tome, to joj se više sviđala zamisao o dopisivanju. Pisat će svome zaručniku i izložiti mu ono što ona smatra okvirom za uspješan brak. On se nalazi u Brightonu; dobro, ona će poslati u Brighton kočijaša koji će mu uručiti njezino pismo. Kočijom će mu dotamo trebati samo jedan dan. Jednog vojvodu koji putuje s dvije kočije i osam lakaja neće biti teško locirati. Zaogrnula se ogrtačem i pričekala da sobarica izađe prije nego što je sjela za pisaći stol. Njezini zahtjevi moraju biti formulirani vrlo pažljivo i taktično. Obostrano poštovanje bilo je očit uvjet. I mnogo vremena za sebe: nije željela muža koji će hodati za njom i smetati joj tijekom vježbanja violončela. Najdelikatnije je bilo pitanje ljubavnice. Koliko je znala, sva gospoda obično su imala ljubavnice. Ona nije imala velikih primjedbi na to; teško se mogao smatrati svetinjom zavjet, motiviran moći i novcem, koji su jedno drugom dali potpuni stranci. S druge strane, nije željela da se njezin muž odnosi prema njoj s kavalirskim prezirom s kakvim se odnosio njezin otac prema Layli, izbivajući izvan kuće čitave noći i tako dalje. I ni u kom slučaju nije željela dobiti neku bolest suprugove priležnice, ako je to bio pravi termin za takav aranžman. Edie izvadi list papira i zastane. Treba li navesti da bi takva bolest bila razlogom raskida zaruka? Njezin je otac zasigurno postavio takvo pitanje. Pomisli da se mora sjetiti to provjeriti i započne pisati. Nakon jednog sata, ispunila je dvije strance. Pročitala ih je još jednom i bila vrlo zadovoljna napisanim. Pismo je bio puno poštovanja i vrlo iskreno. Ona je smatrala iskrenost među supružnicima najvažnijom stvari u braku. Kad bi barem njezin otac rekao Layli da je očajnički voli i da je silno povrijeđen kad ona očijuka s drugim muškarcima, i kad bi barem Layla rekla svome mužu da je gladna njegove ljubavi te da je shrvana zato što mu ne može roditi dijete... Da, tada bi njih dvoje živjeli u braku, a ne u beskrajnom nizu bitaka koje su bile zapečaćene vjenčanim prstenom. Ona pozvoni na zvonce i preda pismo batleru Willikinsu s uputama da smjesta naloži neka se odnese u Brighton. Sljedećeg jutra za doručkom činilo se kako je brak njezina oca ponovno krenuo nizbrdo. - Zar ni sinoć nije došao doma? - upitala je Edie kad je shvatila da je Layla bila plakala. Jedna se suza otkotrlja niz Laylin obraz i ona je brzo obriše. - On se oženio mnome samo zato što sam bila mlada i vjerojatno plodna. Sada to nisam i on ne vidi razloga zašto bi bio sa mnom. - To nema nikakvog smisla. On se nikada nije previše zabrinjavao oko muškog nasljednika, njemu se moj bratić Magnus jako sviđa. - Edie joj doda rupčić. 22

- Nemaš pravo. On me mrzi zato što nisam rodila bebu. - On te ne mrzi, Layla. Uistinu te ne mrzi. - I još, uvjeren je da sam ga prevarila s lordom Gryphusom. - Gryphusom? Zašto bi, zaboga, otac to mislio? Uistinu, Gryphus je veoma naočit i jasno mi je zašto njegov izgled izaziva ljubomoru. - Nije me briga koliko je naočit. Ja nisam prekršila bračne zavjete - reče Layla glasom koji se slamao. - Ja sam samo dopustila lordu Gryphusu da me dva ili tri puta otprati na večeru, i to tada kad me tvoj otac odbio pratiti na bal. Nisam imala pojma da me ljudi ogovaraju. - Mislim da je otac ljubomoran zato što je Gryphus tvoje dobi. Kako je neugodno pomisliti da ti netko govori tako nešto iza leđa. - Jonas je povjerovao u taj užasan trač, a nije me ni pitao! A sada ne želi... ne želi imati ništa sa mnom i kaže da bi ja trebala otići na selo i reći svom ljubavniku da pođe sa mnom, ali ja nemam nikakvog ljubavnika! - Ova je rečenica završila uz glasan jecaj. - Kaže da bi trebala biti diskretnija. - To je apsurdno i ja ću mu to reći. kći.

Layla ispruži ruku i uhvati Edie za zapešće. - Ne smiješ. To ne bi bilo dobro. Ti si mu

Edie se namršti. - Tko ga drugi može urazumiti? To je posljedica našeg odnosa. Kao u Hamletu, znaš. Moja mi je guvernanta pokušavala godinama utuviti tu dramu u glavu. Nisam baš mnogo zapamtila, ali sjećam se Hamleta kako zapomaže: 'Oh, prokleta kobi, što sam rođen da te ispravim!' ili nešto slično. - Jonas bi se strahovito uvrijedio kad bi mu ti to spomenula - reče Layla štucnuvši. Uostalom, on ne bi povjerovao tebi ništa više nego meni. Edie ustane i sjedne kraj nje, zagrlivši je oko ramena. - Joj, draga, on je takva budala. On tebe voli. Sigurna sam da te voli. - Ne, ne voli me. Srela sam ga sinoć u hodniku i on... rekao mi je da je požalio što se oženio guskom poput mene. Mislim da si je našao neku - reče Layla, a glas joj ponovno pukne. - Sigurna sam u to jer je izašao van i nije se vratio doma. Nakon nekog vremena, kad je Layla konačno prestala plakati, Edie reče:- Pričekaj me malo, dušo, odmah se vraćam. Otrčala je iz prostorije i pojurila niz hodnik. Čelo je bilo položeno na stalak u sobi koju je rabila za vježbanje. Uzela je čelo i odnijela ga, hodajući malo polaganije, natrag u Laylinu sobu. Layla se sklupčala u kutu sofe i još uvijek drhtala od povremene provale plača. Edie sjedne na stolac s ravnim naslonom i namjesti suknje kako bi položila čelo između nogu. Taj je položaj bio najbolji za ruku u kojoj drži gudalo, ali naravno, tako je mogla sjediti samo kad bi bila sama, ili pred Laylom, što je zapravo bilo isto. Edie je provjerila je li vršak nožice čvrsto smješten na pod, a zatim povukla gudalo po žicama. Kako nije svirala Četiri dana, ovaj joj je zvuk došao kao blagoslov. Ugodila je instrument i počela svirati. Dvije osminke i jedna polovinka zazvone prostorijom. Layla je upita hrapavim glasom: - Je li to moja najdraža pjesma? - Da. Dona Nobis Pacem. - Zvukovi kompozicije Daj nam mir tekli su sa žica poput balzama iz Gileada, dostojanstveno, odmjereno, suzdržano. 23

Možda je bila riječ o danima prisilnog odmora, ali prsti joj nijednom nisu zapeli, a gudalo joj je klizilo po žicama pod savršenim kutom. Glazba je bila tako savršeno odmjerena da je slušatelju srce zapjevalo od radosti. Odsviravši komad, čula je kako je Layla duboko uzdahnula. Edie joj se nasmiješi, ponovno sagne glavu i započne svirati “Zimu” iz Vivaldijeva Četiri godišnja doba. Bio je to komad koji je uvježbavala prije nego što se razboljela. Kad se približila kraju, i kad je već (da bude sasvim iskrena) zaboravila da Layla uopće postoji, otvore se vrata. Podigne pogled i ugleda oca kako stoji na vratima. On je zurio u svoju ženu. Kovrče zlatne kose prekrile su Laylino lice, ali rupčić koji je čvrsto stiskala u ruci otkrio je sve. Edie se zamalo sažali nad ocem. On je bio visok muškarac, širokih ramena i naočit, iako on to nikako ne bi volio čuti. O sebi je razmišljao kao o državniku, a ne kao o nekom običnom smrtniku. I to je bio pravi problem. Njemu je logika bila važnija od bilo kakve emocije, a kad je riječ bila o Layli, često se ponašao vrlo nelogično. - To je bilo prilično dobro odsvirano reče, pogledavši Edie. - Ne savršeno, jer posljednji takt treba biti odsviran allegro. Nisi ga odsvirala dovoljno brzo. Edie pogleda Laylu, no ona se na muževljev glas samo još jače sklupčala. - Mogu li zamoliti trenutak nasamo sa svojom ženom? - upita glasom koji je bio ravnodušan poput izraza na njegovu licu. U tom trenutku pogled mu padne na Ediene noge koje su stajale sa svake strane instrumenta dok su joj suknje jedva pokrivale koljena. Kćeri! - Oče. - Ona pomakne čelo naprijed i ustane, a suknje joj pritom padnu do poda. Zatim stavi gudalo pod ruku i podigne Čelo, okrenuvši se svojoj maćehi. - Layla, draga, bit ću spremna Čim odlučiš povući se na selo i nastaviti sa svojim beskrajnim razvratnim životom. Otac je pogleda ispod oka, no ona prođe kraj njega i izađe iz sobe. Pola sata kasnije, nakon što je zahtijevala da joj se pripremi doručak koji je i pojela - još jedan doručak, s obzirom na to da je prvi ostao netaknut u Laylinoj sobi - počela je raditi na Bachovoj suiti za violončelo. Ljutnja nije bila dobra za glazbu. Smatrala je da ona kvari note. Morala je krenuti iz početka tri ili četiri puta dok note konačno nisu prenijele osjećaje koje je Bach ugradio u taj komad, umjesto njezinih osjećaja. Kasnije je napravila stanku tek toliko dugu da pojede ručak, koji joj je donijela sobarica. Dotad je već radila na sonati za violončelo od Boccherinija, koja je bila tako teška da je stalno morala zastajkivati i provjeravati note. Do četiri sata popodne desna ju je ruka jako boljela, ali ta je bol bila prigušena osjećajem dubokog zadovoljstva. Unatoč Laylinim suzama, ovako proveden dan bio joj je najdraži.

24

5. poglavlje Gowan je u nevjerici zapanjeno zurio u listove papira u ruci. Pismo je bilo napisano snažnim rukopisom, presnažnim za jednu ženu. Njegova je baka pisala profinjenim rukopisom koji bi povremeno ukrasila ornamentima i zavijutcima. U ovom pismu nije bilo nikakvih ukrasa. U njemu nije bilo ničeg ženstvenog. Zapravo... On sumnjičavo promotri pismo. Nije mu uopće bilo lako povjerovati da ga je napisala žena. Bilo je previše direktno, previše je zahtijevalo. To nije bila vrsta pisma koja bi stigla od nježnog cvijetka s koji nije bio plesao, ni od žene koja je skrušeno sagnula pogled kad je njezin otac objavio da je u njezino ime prihvatio bračnu ponudu. Tada na licu lady Edith nije bilo ni tračka neslaganja ili pobune. On ponovno podigne pismo. Zapravo, ono nije bilo buntovno, želi li biti precizan. Bilo je... Bilo je ugovorno, eto, baš takvo je bilo. Ona je rabila izraz “ja bih tražila”, kad je ono što je željela reći očito značilo “ja zahtijevam.” Ja bih tražila da nemate ljubavnicu niti da se upuštate u slične nestašne aktivnosti sve dok ne proizvedemo potreban broj nasljednika (o broju bismo prijateljski odlučili zajedno) i prestanemo održavati bračne odnose, Što će se s vremenom dogoditi. Vrlo bih nerado zaradila bolest intimne prirode. On je ovaj odlomak već bio pročitao četiri puta, ali ga je ipak opet pročitao. Nestašne aktivnosti? Ljubavnica? Prestanemo održavati bračne odnose? Možda kad bude mrtav. Činjenica da se on nije još upustio u odnose nije značila da oni njega ne zanimaju. Izuzetno su ga zanimali. Zapravo, imao je popis aktivnosti koje se radovao isprobati. Sa svojom ženom. Koja je očito mislila da će voditi ljubav s njim prema nekom rasporedu. I to ograničenom rasporedu. S obzirom na to da mene slabo zanimaju tjelesna iskustva, neću vam dati nikakav razlog za nervozu u vezi s tim. Zvučala je poput opatice. Dobro, ovaj dio izjave nije bio tako neprihvatljiv. Probudit će on u njoj zanimanje za tjelesna iskustva. Ili će provesti čitav život pokušavajući. No sljedeći je prijedlog bio znatno iritantniji. Predlažem da se ne upuštamo u proizvodnju nasljednika sljedeće tri godine, iako bi pet godina bilo bolje. Oboje smo mladi i ne treba nas brinuti dob kao čimbenik prokreacije. Ja nisam spremna na taj teret. Iskreno, jednostavno nemam vremena za to. Dugo je zurio u ovaj odlomak. Ona ne želi djecu? Koga će vraga raditi po čitave dane ako nema vremena za djecu? On je sada bio spreman za djecu. Njegova polusestra Susannah ima pet godina i bilo bio joj bolje u dječjem društvu. I još, upravljanje imanjem neće biti ništa lakše za pet godina. S druge strane, svidio mu se sljedeći odlomak:

25

Sigurna sam da su vaše odgovornosti brojne i naporne; zato predlažem da se složimo kako nećemo jedno drugo prekidati tijekom dana. Primijetila sam da nametljivo ponašanje jednog od supružnika često uzrokuje nezadovoljstvo brakom. Vjerujem da nećete moj prijedlog doživjeti kao uvredu: s obzirom na to da nas dvoje uopće ne znamo ništa jedno o drugom, razumjet ćete kako to govorim s iskrenom željom za sretnim brakom. On se složio s njom. Ali to je bilo pomalo uštogljeno. Ne, više nego pomalo uštogljeno. No ipak, da je on pomislio napisati nešto takvo - što ne bi nikada, zato što ga je donekle uznemiravala činjenica da bi netko uopće napisao sve to - to bi lako mogle biti i njegove riječi. Ili nešto tome slično. Međutim, završni dio pisma bio je taj zbog kojeg je poželio iskeziti zube i zarežati na pismo poput nekog luđaka. Konačno, željela bih napomenuti kako izuzetno cijenim način na koji ste odlučili zanemariti udvaranje. Iako me to isprva začudilo, kad sam bolje razmislila, shvatila sam da poštujem vašu pravilnu procjenu u vezi s tim. Pretpostavljam da na brak gledate s jednakim razumijevanjem kao i ja: to je ugovor sastavljen s ciljem osiguranja dobrobiti vlastite loze i općeg dobra za društvo. To je proslava koju treba cijeniti i obostrano u njoj uživati. To nije odnos koji bi trebao izazvati pokazivanje neobuzdanih osjećaja. Ja osobno nikako ne volim sukobe u kućanstvu. Vjerujem da možemo izbjeći svakojaku vrstu neugodnih prizora ako ćemo razjasniti sva pitanja prije nego što izreknemo naše zavjete. Ukratko, ona ga ne voli, nema ga namjeru nikada voljeti i smatra da je ljubav u braku budalaština. Bijes koji je osjećao bio je sasvim neprimjeren, i on je to dobro znao. On je bio taj koji je izbjegao udvaranje, zatvorio vrata punoj sobi muškaraca i doslovno potkupio njezina oca da mu da ruku svoje kćeri. No ipak je bio uvrijeđen. Ne, nije bio uvrijeđen, bio je bijesan. Uvrede su bile za one sitne duše kojima je lako povrijediti osjećaje. Njegovi osjećaji nikad nisu bili povrijeđeni. A nije ni završila: Bila bih vam jako zahvalna kad biste mi otpisali. Sigurna sam da i vi imate svojih molbi i ja sam ih vrlo voljna razmotriti. Razmotriti? Strahoviti mu je bijes mu nadirao iz prsa. Ona je mislila da bi on osramotio svoje bračne zavjete tako da bi si našao ljubavnicu? Ona je planirala razmotriti njegove želje? I mislila je da će on imati neke molbe? On je bio vražji vojvoda. On je izdavao zapovijedi, a ne molbe. Gowan skoro nikada nije gubio živce. Samo jedna podignuta obrva bila je dovoljna da zastraši čovjeka i podsjeti ga da vojvoda u svojim rukama ima moć koja ga može uništiti. Samo jednom jedinom riječju Gowan je mogao bilo koga poslati u zatvor. Što ne znači da je to učinio ili da će to učiniti. Ali imao je tu moć u pričuvi. Izražavanje bijesa bilo je tupo oružje, jednako nespretno kao i nepotrebno. Također, bio je jako svjestan činjenice da je u onim rijetkim prilikama u kojima bi izgubio živce, običavao reći mnogo nepromišljenih rečenica koje bi kasnije požalio.

26

Na nesreću, upravo mu je sada ljutnja iz želuca udarila ravno u glavu. Pismo lady Edith bilo je uvredljivo. Vrijeđalo je njega, njegovu titulu i njegovu bračnu ponudu. On sjedne za pisaći stol i zgrabi komad papira. Zarije pero u papir i zadere ga. On je ponudio učiniti ju vojvotkinjom. I to ne bilo kojom vojvotkinjom, već vojvotkinjom od Kinrossa. To je bila jedna od najstarijih i najuglednijih titula u cijeloj Škotskoj. I nikad je nije nosila Engleskinja. Nikad. Možda je postojao razlog za to. On započne na novom listu papira. Lady Edith: Možda to govori Škot u meni... Ne. Nije želio da se ona osjeća neugodno zbog svoje nesretne nacionalnosti. Nije ona bila kriva što je Engleskinja. A kako je bila njegova zamisao povezati se s plemićkom engleskom obitelji, ne bi trebao sitničariti oko njezina rođenja. Duboko udahne. Morao je zadržati smisao za humor. Činilo se da je njegova zaručnica praktične fele i da nema vise smisla za humor od jednog puha, ali on ju nikada nije pitao uživa li u životu. Bacio je samo jedan pogled na njezine duboke zelene oči i obećao njezinu ocu nagodbu dostojnu kraljevne. To je možda bila pogreška, ali sada je bilo prekasno. Očito se zaručio za mrzovoljnu birokratkinju koja ne voli djecu. A zatim se prisjeti njezinih oblina - i tih očiju - i čitavo mu se tijelo napne. Možda bi se mogli kloniti jedno drugog, osim kad budu dijelili postelju. Razmišljajući tako, ponovno se lati pera. Lady Edith, Hvala Vam na Vašem pismu. Vi ste me počastili svojom iskrenošću pa se nadam da ćete mi oprostiti na odvažnom odgovoru. U nastavku molim pročitajte moja očekivanja od ovog braka. 1. Namjeravam pohoditi vašu postelju dok ne budemo imali devedeset godina, ili barem osamdeset pet. 2. Pravom Škotu razuzdana kazaljka na brojčaniku uvijek ubada u podne. Ukratko, ja ću prekinuti dnevne aktivnosti iz samo jednog razloga. 3. Ljubavnicu ću naći kad vi nađete ljubavnika, a nikako ne ranije. 4. Djeca će doći kako bude Božja volja. Ne pada mi napamet navlačiti svinjsko crijevo na privatni dio tijela, ako je to ono što predlažete. 5. Jeste li vi poremećeni? Samo sam znatiželjan. Zaručnički je ugovor potpisan, što znači da moje pitanje nije molba za slobodom. Međutim, možete ga smatrati izrazom iskrene znatiželje. On nikada u životu nije napisao ništa tako sarkastično. Vojvoda nema prilike pisati ironične poruke nikome osim onima koje intimno poznaje. No dogodilo se da on ima malo onih koje intimno poznaje. Zapravo, grof od Chatterisa, na čije će vjenčanje uskoro ići, bio je jedan od rijetkih koji su ga zvali Gowan. On i Chatteris bili su prijatelji većinom zato što nijedan od njih nije volio privlačiti pozornost. Davno, kad mu je otac bio živ i običavao ga vući sa sobom ljeti na kućne zabave na kojima su djecu tjerali nastupati za zabavu odraslima, on i Chatteris su glumili stabla koja su napredovala prema dvorcu Dunsinane i plašila Machbetha. Otad su se prešutno dogovorili da jedan drugog smatraju podnošljivim.

27

Potpisao je pismo punom titulom: Gowan Stoughton od Craigievara, vojvoda od Kinrossa, glava klana MacAulay. A zatim je izvadio vosak koji gotovo nikad ne rabi i zapečatio pismo vojvodskim pečatom. Izgledalo je impresivno. Vojvodski. Odlično.

28

6. poglavlje Edien otac i maćeha očito su zagladili stvar, ali samo u tolikoj mjeri da je atmosfera za vrijeme obroka bila hladna, a ne ledena. - Još uvijek ne želi spavati sa mnom - povjerila joj se Layla za ručkom nekoliko dana kasnije. Grof im se trebao pridružiti, no nije se pojavio. Edie uzdahne. Nije voljela pratiti očevo bračno glupiranje, ali kome bi se drugom sirota Layla povjerila. - Iz istog razloga? Još uvijek misli da se u slobodno vrijeme natežeš s Gryphusom? - Kaže da mi vjeruje u vezi s Gryphusom. Ali kao Što si primijetila, ta činjenica ga ne sprječava da ne spava doma. U tom je trenutku ušao Willikins, noseći mali srebrni pladanj u ruci na koju je navukao rukavicu. - O, odlično - reče Layla. - Pretpostavljam da je to pozivnica na smotru generala Rutlanda. Gospoda Blossom mi je rekla da će me pozvati u svoju ložu. - Pismo je za lady Edith - reče batler, zaobišavši stol kako bi joj ga uručio. - Kočijaš će se sutra vratiti s vašim odgovorom. Edie preuzme pismo. Uistinu, to je bila omotnica koja je priličila jednom vojvodi. Papir je bio debeo, mirisao je na vlast i bio je zapečaćen debelim slojem crvenog voska. - Je li to od Kinrossa? - upita Layla odlažući svoju vilicu. - Pretpostavljam da se dopisivanje zaručenog para smatra prihvatljivim, ali moja bi majka... Layla je nastavila govoriti dok je Edie otvorila pismo i pročitala ga. A zatim ga je pročitala još jednom. “Pohoditi Vašu postelju.” Bilo joj je sasvim jasno što to znači, iako je smatrala da čovjek pati od vlastite veličine. Devedeset godina? Ona se namršti. Vidi njezina oca, a njemu je tek četrdesetak godina. Kinrossov odgovor na stavku o ljubavnici bio je točno onakav kakav bi svaka žena željela čuti. Ali “svinjsko crijevo”? Kako bi ono spriječilo začeće? Ali poglavlje koje je pročitala nekoliko puta zaredom bilo je ono peto i posljednje. Njezin budući muž imao je smisla za humor. Cijenila je njegov sarkazam. Zapravo, on joj je dao neočekivano drukčiji pogled na njezin predstojeći brak. - Što on ima za reći? - upita Layla. Glavu je podbočila rukama. - Imam strahovitu glavobolju pa nisam sposobna ni čitati. Zato mi reci. - Razmeće se da ćemo plesati pod plahtama dok nam ne bude devedeset godina. - Onda ne može biti tako uštogljen kao što se čini. Zapravo, zvuči savršeno. Toliko različit od tvog oca koliko može biti. Edie presavije pismo i odloži ga sa strane. Ovo se baš ne bi moglo nazvati objavom ljubavi, no kako je to bilo prvo pismo od njezina budućeg muža, namjeravala ga je sačuvati. I odgovoriti na njega. - Što misliš, biste li ti i otac mogli racionalno razgovarati i otkriti razloge neslaganja u vašem braku, te potom raspraviti kako ih odsad i nadalje zaobići? Layla podigne glavu tek toliko da bi zaškiljila prema Edie i zatim je ponovno spusti. Zvučiš jednako nadmeno kao tvoj otac kad tako govoriš. 29

- Uistinu? - to nije bila ugodna pomisao. - Žao mi je. - U našem slučaju nema vajde od razgovora. Mi komuniciramo na intimnijoj razini. Što znači da u zadnje vrijeme uopće ne komuniciramo. - Kad smo već kod toga, imaš li pojma što bi značio izraz “razuzdana kazaljka na brojčaniku”? - Nemam ni najblažeg pojma. Tvoj otac bi bio jako nezadovoljan kad bi pomislio da ti je zaručnik napisao nepristojno pismo. Nije valjda Kinross aludirao na nešto nedolično? Edie se naceri. - Kažeš mi da ne smijem reći ocu da je vojvoda obećao da će mu spomenuta kazaljka uvijek ubadati u podne? Layla podigne glavu. - On je napisao riječ ubadanje? On je to napisao? Crno na bijelo? Ubadanje u podne? - Jest, napisao je. - Edie otvori pismo i ponovno ga pročita. Pismo joj se sve više sviđalo. Da bar nije imala tu groznicu, možda bi uistinu uživala u susretu s vojvodom. Sada kad je bila savršeno zdrava, uznemirila joj je činjenica da je vjerojatno šarmirala svog budućeg muža svojom tišinom iako je to bilo sasvim suprotno njezinom uobičajenom ponašanju. U tom se trenutku otvore vrata i njezin otac ude u prostoriju. - Ispričavam se na kašnjenju. Lady Gilchrist - reče, puštajući da mu lakaj stavi platneni ubrus u krilo - osjećate li se dobro? - Boli me glava - odgovori Layla. - Jonase, taj zaručnik kojeg si izabrao za Edie poslao joj je prilično nepristojno pismo. Mislim da bi on mogao biti... - Nikako - ubaci se Edie. - Vojvoda od Kinrossa mi je napisao posve prikladan odgovor na pismo koje sam mu poslala. Njezin je otac pogleda ispod oka. - Bilo je neprilično od tebe pisati Njegovoj milosti. Ako su ti trebale neke informacije, ja bih mu prenio tvoj zahtjev. - Da, ali Jonase, bi li on tebi pisao o ubadanju i razuzdanim kazaljkama? - upita Layla. - Što? Uistinu, njezin je otac vrlo često tako zagrmio. - Kinross samo želi objasniti određene pojedinosti vezane s njegovom narodnošću - objasni Edie. - Piše da pravom Škotu razuzdana kazaljka na brojčaniku uvijek ubada u podne. Na njezino iznenađenje, gnjev nestane s očeva lica. - On to citira Shakespearea - reče, podignuvši vilicu. - To je neukusna rečenica koju je izgovorio jedan neumjesni lik, ali to je ipak Shakespeare. - Ja ne razumijem što ona znači - reče Edie. - Naravno da ne. Takvi idiomi nisu iz djelokruga dobro odgojenih mladih dama. - On odloži vilicu. - Planirao sam ti spomenuti, kćeri, da ćeš vjerojatno među Škotima naići na malo neobuzdaniju atmosferu od one na koju si navikla. - To znači da je ubadanje neobuzdana riječ? - To baš nije bio pridjev koji bi Edie vezala uz tu riječ, ali bila je svjesna da joj nedostaje raznih znanja kad je u pitanju vođenje ljubavi. - Ne ponavljaj tu riječ! - zareži njezin otac. - Tu riječ dama nikada ne bi smjela izustiti. Layla podigne glavu. U očima joj se vidio tračak nestašnosti, isti onaj koji joj se običavao vidjeti u prvim danima njezina braka. - Bit ćeš razočaran to čuti, Jonase, ali žene o tome vrlo često raspravljaju. Raspravljaju i o organu koji tome služi, možeš ga zvati strijelom ili iglom.

30

Ponekad ga zovu i pribadačom: ali to se rabi u uistinu žalosnim okolnostima, naravno. No zna se govoriti i o koplju. - Odmaknula je kosu s očiju kako bi bolje vidjela hoće li dobiti ikakvu reakciju od svog muža. I dobila ju je. - Ovaj je razgovor neoprostivo vulgaran - reče grof prijetećim glasom. - Mač, alat, motka - doda Layla, djelujući još veselije. - Edie će uskoro biti udana žena, Jonase. Ne možemo je tretirati kao dijete. Edie tiho zastenje. - Upravo su se sunovratili ravno u isti emocionalni košmar. Njezin se otac trebao oženiti nekom puritankom. Srećom, bilo je tragova života kod njezina zaručnika. Kad bi se ona upustila u bujicu šala o kopljima, on bi se vjerojatno tome smijao. Na nesreću, ona njegove šale možda neće razumjeti, pogotovo bude li ih posuđivao od Shakespearea. Nije baš znala mnogo o književnosti. Nije imala vremena za to. - Iz koje je drame taj citat? - upita. - Iz Romea i Julije - odgovori njezin otac. Možda bi trebala na brzinu prolistati Romea i Juliju prije nego što odgovori Kinrossu. Iskreno, nije bila velika ljubiteljica čitanja. - Hajdemo promijeniti temu. Uistinu se loše osjećam. Što misliš, jesam li možda dobila kakvu bolest od koje ću oslabjeti? - upita Layla. - Možda neku malu bolest, neku od koje ću se, na primjer, onesvijestiti od samog pogleda na pecivo? - Ti... - grof se na vrijeme zaustavi. Edie vješto promijeni temu razgovora prije nego što će njezin otac reći nešto što bi požalio, iako on rijetko požali kad nešto kaže. - Baš me veseli Što ću ponovno sresti Kinrossa. - Mogla se zakleti da je vidjela tračak čežnje u očevim očima kad je pogledao Laylu. Ali kako je to moguće? On je stalno kritizirao svoju ženu, predbacivao joj zbog nepromišljenih i nepažljivih komentara od kojih se Layla nije mogla suzdržati. - Naravno, nadam se da ćete ti i vojvoda biti vrlo sretni - reče njezin otac. - Ja se nadam da ćete imati bebe! - reče Layla. - Mnogo beba! Tišina koja je popratila tu rečenicu bila je tako očajnički napeta da je Edie naprasno ustala i izjurila iz sobe jedva promrmljavši ispriku. Layla i njezin otac su se svakako voljeli kad su se vjenčali, ali tada je on počeo kritizirati baš one njezine značajke koje je nekad obožavao. Najgore je bilo ozračje razočaranja koje visjelo u zraku. Ona i Kinross prvenstveno moraju izbjeći takvu situaciju. Malo - a možda i puno - racionalnog razgovora nužno je za dobar brak.

31

7. poglavlje Gowan nije provodio vrijeme u čekanju da stigne pošta iz Londona. To bi bilo sitničavo i vrlo nedostojanstveno. Uostalom, on je poslao pismo po svojem najpouzdanijem kočijašu i uputio ga da pričeka odgovor. Kako je točno znao dužinu puta od Londona do Brightona, nije bilo potrebe više o tome razmišljati. Osim.,. On je lako kontrolirao tu neprivlačnu emociju, požudu, prvih dvadeset dvije godine svoga života. Prezirao je zamisao da plača za intimne susrete, a mješavina izbirljivosti i časti odvraćala ga je od prihvaćanja razdraganih pozivnica udatih žena. Štoviše, on je cijelo vrijeme bio zaručen, iako je čekao da Rosaline postane punoljetna. Svakako je osjećao žudnju, no nikada toliku da je ne bi mogao kontrolirati. Ali to je bilo prije nego Što je ugledao lady Edith. Sad kad je pušten s lanca, pokazalo se da mu je senzualni apetit neobuzdan. Nije mogao ni spavati a da ne sanja te bujne udove isprepletene s njegovima. Um mu je stalno zastranjivao u prizore od kojih bi svećenici problijedili. Nije se mogao obuzdati, čak ni u situacijama koje su zahtijevale racionalno razmišljanje, poput ove sada. On i Bardolph su radili u privatnim prostorijama hotela New Steine, čekali nastavak bankarske konferencije u banci Pomfrey; on je Čitao pisma i potpisivao ih dok je Bardolph naglas čitao izvješće jednog od svojih upravitelja. Potpisao je sve što je Bardolph stavio pred njega i zamišljao kako je odveo svoju ženu u svoj dvorac u Craigievaru u kojem su vođe klana spavali već generacijama. U postelju u kojoj su njegovi predci konzumirali svoje brakove. Edith je ležala pod njim, njezina svijetla kosa rasula se po postelji poput razbacane drevne kineske svile. On se nagnuo kako bi je milovao, klizio joj rukom niz ogoljeno rame, preko kože bijele kao snijeg, a zatim ju je ljubio kao opsjednut i ona je otvorila oči, sanjive od žudnje. Sve u njemu je grmjelo: Ti si moja, a ona.... Vraćen je u blizinu područja u kojem je carevao zdrav razum zvukom Bardolphova kašlja. Gowan se ukipi, neugodno svjestan kako su mu hlače napete od vjerojatno najjače erekcije koju je imao u svom životu. Hvala Bogu što je pisaći stol stajao između njih dvojice. Polako je ispružio ruku i podigao pismo koje je čekalo njegov potpis. - Chaterrisovo vjenčanje - rekao je, gledajući u list papira, zahvalan što mu je glas miran, iako donekle grlen. Bardolph kimne. - Divljač i dvanaest gusaka koje ste darovali već su otpremljeni s imanja. Ovim pismom prihvaćate poziv obitelji da odsjednete baš u Fensmoreu. Pretpostavljam da je popis gostiju toliko dug da će većina biti smještena u obližnjim krčmama. Gowan umoči pero u tintarnicu. Držao ga je sekundu predugo i velika kap otkotrlja se s pera i kapne na pismo. Njegov tajnik ispusti zvuk koji je zvučao poput suhe grančice koja se slama pod čizmom.

32

- Putovat ću s malom pratnjom. Ti, Sandleford i Hendrich - reče Gowan, odgurnuvši pismo kako bi bilo ponovno napisano. - Pročitao sam sinoć Hendrichovo istraživanje o tvornici tekstila u West Ridingu i to ćemo raspraviti. Kad stignemo u Cambridge, vas trojica se možete vratiti u London. Sandleford se može vratiti u Royal Exchange, ali prvo želim čuti njegovo mišljenje o stjecanju dionica u onoj tvornici rasvjetnih stakala u Birminghamu. - Kompletna posada kočijaša - reče Bardolph sam sebi, zapisujući. - Tri kočije umjesto četiri, pretpostavljam. Posteljina ide s vama na put, ali, naravno, neće se rabiti u Fensmoreu. Gowan ustane. - Idem ja na jahanje. Bardolph nabaci jednu od svojih uvijek spremnih namrštenih grimasa. - Vaša milosti, morate još pregledati četrnaest pisama. Gowanu nije bilo do rasprave; izašao je iz prostorije ne odgovorivši. Možda je pobijedio Škot u njemu. Osjećao se jače i življe nego ikada u životu, a kroz misli su mu se izmjenjivale nježne riječi i divlji prizori. Želio je odvesti svoju ženu u šumu i položiti je na bijelu tkaninu u polju ljubičica. Želio je čuti njezin glas vani na zraku, čuti krik zadovoljene žene, poput ptičjeg. Želio je... Nije više želio biti razuman, ili sjediti u onoj zagušljivoj prostoriji i čitati još četrnaest pisama prije nego što potvrdi svako od njih svojim dugim i napornim potpisom. Uzalud se uvjeravao da je Edith neduhoviti mali miš. Iskreno, humor se nije uklapao u mnoge planove koje je imao s njom. Slike u njegovoj glavi rascvjetale su se poput ruža, a svaka je bila u suštoj suprotnosti sa službenim tonom i inteligencijom njezinog pisma. Želio ju je obasuti darovima, a nijedan dar koji je uspio smisliti nije mu se činio dovoljno dobrim. Kad bi imao nebesa izvezena na tkanini, okupana zlatnim i srebrnim svjetlom, on bi ih položio pred njezina stopala... Ma ne, položio bi je na tu tkaninu, nježno kao da je ona Helena Trojanska i zatim bi polako vodio ljubav s njom. On je sasvim izgubio glavu. Mašta mu je prštala od metafora opisujući ženu s kojom je proveo manje od jednog sata. Kasnije, te noći, probudio se iz sna u kojem je Edith podigla ruke prema njemu, a tekuće zlato njezine kose prelijevalo joj se skoro do struka. - Ah, draga - govorio joj je - ja sam zapetljan u petlju tvoje kose. - Zar je to rekao naglas? On nikada ne bi rekao nešto tako imbecilno. Uistinu je izgubio glavu. A znao je i zašto. Očito se predugo klonio žena i sad je zato poludio. Apstinencija nije preporučljiva za muškarca. Ona mu je oslabila mozak. Štoviše, iako nikada nije nimalo brinuo o svojoj izvedbi, odjednom mu je u glavi bila slika kako petlja tijekom tog čina, ne zna što radi, ponaša se kao glupan. K vragu. A tada je došlo pismo.

Vaša milosti.

33

Bila sam sretna pročitati odgovor na moj upit o izvanbračnim izletima. Zadovoljstvo je čuti da, iako vas je priroda obdarila za uživanje ženi, namjeravate rezervirati šezdesetak godina navedene aktivnosti za mene. Gowan pročita taj odlomak tri puta a zatim prasne u smijeh. Shvatila je njegovu aluziju na Shakespearea i njemu uzvratila drugom. Pišem vam sa zebnjom da ste možda stekli krivi dojam o meni. Ja sam se na svom debitantskom balu prilično mnogo smješkala... zato što sam te noći bila tako bolesna da nisam mogla ni govoriti. Spomenula sam taj problem svojoj maćehi, lady Gilchrist, koja čvrsto vjeruje da nije poželjno upoznati karakter budućeg supružnika prije braka. No kako ona ne razgovara s mojim ocem, ne smatram ju pretjerano pouzdanim izvorom savjeta o bračnom životu. Ako Gilchrist nije bio sposoban ustanoviti raspoloženje svoje žene jednim letimičnim pogledom na nju, Gowan je smatrao da njima dvoje ne bi bilo dovoljno sve vrijeme ovoga svijeta da bolje razumiju uzajamne karaktere. No bilo mu je žao čuti da je Edith bila bolesna. Također vam pišem da bih vas uvjerila da nisam luda, iako je moja tvrdnja sumnjive vrijednosti s obzirom na to kako bih vjerojatno inzistirala na tome i u suprotnom slušaju. Morat ćemo ostaviti pitanje o mom razumu, ili nedostatku razuma, za naš sljedeći sastanak na vjenčanju lorda Chatterisa. Otkrit ćete da sam pri zdravoj pameti, no, nažalost, i da nisam tako dražesno šutljiva kao što sam bila kad smo plesali. Riječi su bile tako živopisne da je Gowan mogao čuti ženu kako ih izgovara, ali nije se uspijevao prisjetiti kako zvuči glas lady Edith. Gorio je od želje da je susretne kad nije bolesna. Na trenutak je taj smireni anđeo s kojim je bio plesao lebdio u njegovoj mašti, no on ga protjera iz misli. Radije bi bio oženjen ženom koja bi ga smatrala obdarenim za njezin užitak. To je tisuću puta bolje nego biti oženjen blagim malim misom, bez obzira na to koliko bi on bio miran. Moram također priznati da mi je ime Edith nemuzikalno. Više mi se sviđa Edie od Edith. Sve najbolje želi Vam Vaša buduća žena koja ima dobar razlog moliti se za vaše zdravlje... s obzirom na to da očekuje šezdeset pet (sedamdeset!) godina bračnog blaženstva, Edie

34

8. poglavlje Fensmore Rezidencija grofa od Chatterisa Cambridgeshire Edie je bila svjesna da se ne ponaša normalno. Bila je navikla osjećati snažne emocije samo kao reakciju na neki glazbeni komad ili kad bi se svađala s ocem. Ponosila se čvrstom samokontrolom nad svojim osjećajima. Ali sada, kad će se za manje od jednog sata pridružiti grofu od Chatterisa, svome zaručniku i njihovim gostima u salonu prije večere, bila je uzbuđena, u nedostatku bolje riječi. Osjećala se kao da će iskočiti iz kože, previše živčana da bi se smirila. Zatekla se kako korača po gostinskoj sobi u koju su je smjestili i odbija baš svaku opravu koju joj je Mary ponudila. Edie nije bila jedna od onih žena koje su provodile sate i sate razmišljajući što bi odjenule. No to nije značilo da ne shvaća moć odjeće da napravi pomutnju u umovima muškaraca. Nije sinoć previše obraćala pozornost kad joj je Mary spakirala kovčeg s odjećom koja je trebala poslužiti za nekoliko dana u Fensmoreu i za vjenčanje lorda Chatterisa. Sva pozornost bila joj je usredotočena na Boccherinija. Ali sad kad je bila tu, i kad ju je lady Honoria Smythe- Smith (koja će uskoro postati groficom od Chatterisa) upravo obavijestila da je vojvoda od Kinrossa već stigao, njezin se stav prema odijevanju znatno promijenio. Vojvoda će biti na večeri, što znači da će ga ona vidjeti prvi put nakon prosidbe. Od same pomisli na to, opet se osjećala kao da ima groznicu. Nijednoj se razumnoj ženi ne bi svidjela zamisao da susretne svoga zaručnika odjevena poput vestalke, kojoj samo nedostaje svjetiljka - a bilo je jasno da bijela oprava sa skromnim volanima na obrubu podsjeća upravo na vestalsku svećenicu. Nakon razmjene pisama, bila je prilično sigurna da se Kinross želi oženiti nekim tko je otvoreno senzualan. Netko tko nema problema s riječima poput ubadanje, i onim drugim riječima koje je Edie jedva razumjela. Više od svega željela ga je pogledati u oči i u njima vidjeti žudnju. Čak i požudu. Bude li je pogledao, a kazaljka mu neće pokazivati podne, recimo to lirskim, ali i prizemnim tonom, bit će ponižena. Ona ga želi očarati. Kako je bilo glupo što nije bila sigurna da će ga prepoznati. Bila je zaručena za visokog muškarca sa škotskim naglaskom, ali nije se uopće mogla sjetiti njegova lica. Ipak, njegovo pismo - ono pismo - dalo joj je dovoljno informacija na temelju kojih je odlučila da će mu u očima prepoznati veselje. Neće to bit razuzdane ili razvratne oči. Već požudne. Kad joj je Mary ponudila baš svaku opravu koju je spakirala, i kad je Edie sve njih odbila proglasivši ih nepodnošljivo neupečatljivima, popustila je neizbježnom i poslala svoju sobaricu neka pronađe Laylu.

35

- Mogu li umjesto svojih odjenuti neku od tvojih oprava? - upita Edie kad se Layla pojavila na vratima. - Mrzim moje oprave. U njima izgledam kao bljutava glupača. - Ti jako dobro znaš da mlade neudane dame smiju odijevati samo svijetle tkanine. Layla prijeđe na drugi kraj sobe i otvori prozor. - Pušenje je zabranjeno! - naredi Edie, pokazavši prema fotelji. Layla uzdahne i sjedne. - Ja sam praktički udana. Kinross je ovdje i jednostavno ne mogu odjenuti jednu od ovih sumornih oprava. - Nije znala kako to drukčije reći, no ne uoči li požudu u njegovim očima, mogla bi od čistog srama raskinuti zaruke. - Draga, ti si tanka poput breze u usporedbi sa mnom - usprotivi se Layla. - Ne radi se o tome da ja ne razumijem tvoje želje. Uistinu ih razumijem. Tvome tenu nikako ne laskaju svijetle nijanse. No mi nemamo vremena za čudesnu preinaku jedne od mojih oprava. - Iste smo visine. Ja sam možda malo uža u bokovima, ali grudi su nam iste. - Moje su grudi staromodno velike kao i moji bokovi. - Zovi ti svoje grudi staromodnima koliko te volja, ali meni se moje sviđaju. A zapravo su iste veličine. Pristajat će mi svaka od tvojih oprava - uporna je bila Edie. - Zar ne shvaćaš, Layla? Kinross me zapravo nikada nije vidio, iako cijenim činjenicu da je izabrao ženu na osnovi racionalne analize. Uistinu to cijenim. Podržavam to. Layla zakoluta očima. - Racionalna analiza apsurdan je razlog za brak. Tvoj mi je otac rekao da je nakon smrti tvoje majke napisao popis od šest odlika koje treba zadovoljavati njegova sljedeća grofica i ja sam zadovoljila njih pet. I vidi kako je to divno ispalo. - A koja je bila šesta? Layla ponovno ustane i priđe hrpi poslaganih haljina. - Plodnost, naravno - reče, okrećući oprave. - Sposobnost rađanja desetaka malih grofića, ako već ne dvanaestak. Što kažeš na ovu zelenu? Nije tako bljedunjava kao ove bijele. - Ti i otac se volite - reče Edie, ignorirajući činjenicu da Layla pokušava bezuspješno preurediti dekolte njezine zelene oprave u nešto senzualno. - Vi se samo... - Mi se samo ne sviđamo jedno drugom- reče Layla, završivši rečenicu. Naglim potezom otkine čipkasti obrub oko ovratnika haljine. - Ja u to ne vjerujem. Ja mislim da se vi sviđate jedno drugom, ali samo morate više razgovarati. No zaboravimo sada na tvoj žalosni brak, ja pokušavam osigurati da moj ispadne sretan. Ne želim da Kinross pomisli kako sam neka bljutava ljubičica. - Sumnjam da bi to mislio nakon onog tvog pisma - primijeti Layla. - Hvala nebesima da tvoj otac ima onu knjigu Shakespeareovih citata. Što misliš, zamišlja li tebe Kinross kao neku štrebericu koja je uistinu pročitala sve te drame? - Uskoro će saznati da to nije tako - reče Edie. - Layla, uništavaš mi haljinu! Njezina maćeha podigne haljinu na kojoj više nije bilo bijele čipke. - Kad bi povukla rukave tako da ogoliš ramena, ova bi mogla biti vrlo privlačna. - Ne želim biti “privlačna”, želim biti žena koja se nabacuje nepristojnim dosjetkama. - Takva žena bi zasigurno uživala u ovakvoj opravi. Možda bih trebala pobjeći od tvog oca i otvoriti vlastiti modni salon. Edie joj priđe i uzme haljinu u ruke. - Ne mogu to odjenuti. Vidi, rasparala si šav na ramenu. Jednostavno ne želim igrati ulogu djevičanskog labuda.

36

- Ali ti jesi djevica - reče Layla, uzdahnuvši. - Razmišljaj o tome kao o neizbježnoj fazi u životu, neizbježnoj poput starenja i gubitka zuba kad ćeš morati piti juhu. Nažalost, izgleda da muškarci misle da su žene poput mladog vina, dobrog samo dok ga se ne odčepi. Edie je pokušala, no nije uspjela, shvatiti ovu Laylinu primjedbu. - Zbog toga mnoge žene koje su debelo zašle u tridesete - i udane su - još uvijek nose samo bijelu boju. Čovjek ih može samo žaliti što žive u iluziji. - Svakome bi bilo jasno da je njezin prezir bio usmjeren na one koje odijevaju bijele oprave. Layline su pak bile sušta suprotnost - bile su odvažne, šarene, žarkih boja. - Ja ne poričem svoju nevinost - reče Edie i ponovno sjedne na stolčić kraj toaletnog ormarića. - Samo ne želim igrati ulogu stidljive i čestite lady Edith kao kad sam bila bolesna - zapravo, kao što ju igram čitavog života. - To se tvome ocu neće svidjeti. - Moj se otac odrekao autoriteta nada mnom kad je potpisao zaručnički ugovor. Sada se moram sa sigurnošću uvjeriti da moj muž ne pomisli kako je pozvan igrati ulogu oca. - To si dobro rekla - reče Layla. - Što misliš, je li razlika u godinama između mene i njega ponukala tvoga oca da me smatra djetetom? Edie zakoluta očima. - Zar ti je to tek sada palo na pamet? Činilo se da je ovo konačno doprlo do Layle. Ona baci zelenu haljinu na krevet. - Imam savršenu haljinu za tebe. Mary, molim te, vrati se u moju sobu i reci Trotteru da ti da bordo svilu. Smatraj ovo mojom velikom žrtvom, draga - reče, pogledavši Edie. - Mislila sam je sama odjenuti sutra navečer, no mislim da je tebi potrebnija. Layla krene prema prozoru. - Da se nisi usudila zapaliti cigaru - prekori je Edie. - Ovaj ton si zacijelo naslijedila od oca. No to nije loše jer ćeš morati povremeno izdavati naredbe kad budeš upravljala dvorcem. - Vježbam ga na tebi. I nema više pušenja u mojoj blizini. - Pokušavam se odviknuti - reče Layla, naslonivsi se na prozor i zapiljivši se van. Tvom ocu se ne sviđa pušenje, a dok smo ovdje, dijelimo sobu. Edie je razmišljala upitati kako njih dvoje podnose toliku blizinu na koju nisu navikli, no u tom se trenutku pojavila Mary noseći preko ruke pregršt svile koja se prelijevala. - Evo je! - usklikne Layla, okrenuvši se kad su se vrata otvorila. - Ovu boju nazivaju kineska ruža. Zar nije najdivnija na svijetu. Tamnija od cinabarita, zasićenija od klareta... zapravo, vrlo blizu boji klareta. Mary je u času razodjenula Edie do podhaljine. - Skrojena je da se nosi s podhaljinom, bez korzeta - primijeti Layla prišavši im. Mary prebaci slap svile boje klareta preko Ediene glave. Osjećaj na koži bio je predivan. Layla sama namjesti prsluk. - Izgledaš predivno. Zanosno. Vidiš ove nabore ovdje, točno ispod prsluka? Edie se okrene i pogleda u zrcalo. Svila je padala u savršenim naborima koji su otkrivali veći dio njezina dekoltea. Uski nabori padali su sa svake strane ramena, spuštajući se prema rukavima, kojih zapravo nije bilo. Gornji joj je dio bio dražesno otkriven, a zatim je svila padala u naborima i skupljala se na struku gdje je bila na leđima zavezana u mašnu.

37

Mary klekne i obuje Edie u Layline odgovarajuće cipelice s visokom petom. - Nije pošteno da su nam stopala ista, a bokovi tako različiti - primijeti Layla. Edie se okrene i pogleda se iz profila. Ova ju je oprava lansirala u potpuno suprotni smjer - od Klasične Djevice do Klasične Layle. Grudi su joj izgledale bujno, a noge dugačko. To nije bila loša kombinacija. - Misliš li da će mu se ovo svidjeti? - Svakom muškarcu bi se to svidjelo - reče Layla glasom koji je jasno davao do znanja da mu se ne smije proturječiti. - Izgledaš zanosno. A sada, još i pravi ruž. Dođi ovamo do toaletnog stolića. Nenaviknuta na visoke pete na Laylinim cipelama, Ediena ravnoteža nije bila na zavidnoj razini. Kad je bila bolesna, lebdjela je po plesnoj dvorani. Večeras neće lebdjeti već će migoljiti. Izgledala je kao da se njiše s jedne strane na drugu, poput usidrenog brodića u luci. Učinak je bio prilično ženstven, a to nije bio atribut koji je Edie često uspijevala postići. Nikako nije bilo ženstveno obuhvatiti veliko žičano glazbalo nogama i izvlačiti iz njega glazbu. Ako bi jedna dama inzistirala na tome da radi nešto tako nečuveno poput sviranja violončela, ona bi noge skupila u stranu, balansirala na jednom boku i svirala postrance. Edie je mogla tako svirati, ali nije joj bilo jasno zašto bi to radila. Nije bila toliko glupa da se nadala kako bi mogla napraviti karijeru. Kao kći jednog grofa, Edie je svirala samo iz vlastitog zadovoljstva, a to je značilo da može sjediti u najprirodnijem položaju. Činjenica da je njezin otac volio svirati violončelo i da je naslijedila njegovo glazbalo dječje veličine, te da joj je za šesnaesti rođendan kupio Ruggierija... ništa od toga nije bilo važnije od činjenice da je ona bila dama. Postojao je prešutni dogovor između nje i njezina oca. Edie je odgađala debi koliko je to bilo moguće, ali oboje su znali da će se udati za onoga koga joj izabere otac. To su obećali jedno drugom, a Edie je uvijek držala obećanja, bila ona izgovorena ili ne. Sad se klatila prema toaletnom stoliću i konačno sjela. Ranije tog popodnevna Mary joj je nakovrčala kosu onako kako priliči dami, tako da kovrče ne budu neuredne kao što su obično bile. Layla se nagne i počne se igrati Edienim kovrčama, razbarušivši ih u pomno isplaniranu zbrku. - Uništit ćeš silan Maryn trud - usprotivi se Edie kad je Layla namjestila još jednu kovrču. - Ne, samo pokušavam učiniti da ne izgledaš tako savršeno. Muškarci su u smrtnom strahu od savršenosti. A sada još malo pomade za usnice. Obojana crveno, Ediena usta izgledala su dvostruko veća, pogotovo donja usna. - Zar to ne izgleda malkice vulgarno? Prilično sam sigurna da otac to ne odobrava. - Izgledala je uznemirujuće nenalik sebi. Zapravo, osjećala se kao da je preobražena iz grozničave svetice u grozničavu kurtizanu. - Baš tako treba. Tvoj otac nikad nije shvaćao da je malo vulgarnosti dobra stvar. - A zašto? - Ne bi bilo da još uvijek tražiš muža - objasni Layla. - Ali sada moraš Kinrossu dati do znanja da se on možda oženio tobom - to jest, da će se oženiti tobom - ali da te nikada neće posjedovati.

38

Edie se okrene, pogleda Mary i kimne prema vratima. Kad su se vrata za sobaricom zatvorila, Edie reče: - Layla, draga, zar nije ta tehnika koju si preporučila baš uzrokom tvog neuspjeha kod oca? - Koja tehnika? - Layla je podigla kosu u punđu i prošarala je smaragdima tako da joj je frizura izgledala kao umjetničko djelo. Stala je ispred zrcala i namamila jednu kovrču da se profinjeno rasplete preko jednog ramena. - Pobrinuti se da muškarac nikada ne pomisli da te posjeduje, ili barem da ne posjeduje tvoju odanost. Mislim da je to dovelo do nekih od tvojih bračnih problema. Layla se namršti. - Ja nikada ne bih bila nevjerna tvome ocu. On bi to trebao znati jer me poznaje. - Ali ako mu stalno govoriš, iako prešutno, da nikada nećeš pripadati njemu... Kad gledam vas dvoje, čini mi se da su muškarci vrlo primitivni. Barem je otac takav. On te gleda s mješavinom boli i posesivnosti. - Ali uvjeravala sam ga da nisam spavala s Gryphusom. On bi mi trebao bezuvjetno vjerovati. Ja sam mu žena. - Možda ga moraš uvjeriti da te ne zanima spavati s nijednim drugim muškarcem. - To bi mu dalo previše moći - smjesta uzvrati Layla. - On ionako već smatra da me posjeduje. Sinoć je zahtijevao da prestanem pušiti cigare! To Edie nije iznenadilo. - I što si mu odgovorila? - Odbila sam, dakako. Iako danas nisam popušila nijednu. - Layla se snuždi. - Edie, brak je mnogo teži nego što misliš. Ne budeš li radila ništa već se samo trudila usrećiti svoga muža, poludjet ćeš. Edie je poljubi. - Oprosti mi ako kažem da ću u tom slučaju biti u dobrom društvu. Ti si previše dobra prema mom mrzovoljnom roditelju. - Ona pokupi svoje rukavice i ogrtač od mrežastog tafta. - Idemo sići na večeru. Jako me zanima kako mi izgleda zaručnik.

39

9. poglavlje Gowan je rano sišao u salon i sada je razgovarao s brojnom rodbinom Smythe- Smithovih te pokušavao prikriti činjenicu da mu je strahovito dosadno. Na balu kod Gilchrisovih, a i većinu vremena u Londonu, nosio je englesku odjeću; izvezeni kaputić, uŠtirkanu kravatu, svilene hlače. No nakon sparinga s Edie, želio joj se prikazati onim tko jest, a ne pretvarati se da je Englez. Odjenuo je Kinrossov kilt, tartan poglavara klana MacAulay. To je bilo ispravno. Okružen ovim ulickanim glupavim Englezima s pokrivenim koljenima, imao je osjećaj da su mu gole noge dvostruko jače samo zato što nisu sputane hlačama. Marcus Holroyd, grof od Chatterisa, zastane kraj njega. - Kinrosse, jako mi je drago vidjeti te ovdje. Moja mi je zaručnica upravo rekla da si se ti nedavno zaručio. Gowan nagne glavu. - Da, za lady Edith Gilchrist. - Želim ti svu sreću. Koliko znam, ona je nadarena glazbenica. I ti sviraš? Gowan se malo posramio zato što nije imao pojma o interesima lady Edith, a pogotovo o njezinim talentima. - Glazbenica na tragu tvoje cijenjene zaručnice? - Gowan je jednom odslušao koncert obitelji Smythe- Smith i nadao se da nikada više neće morati biti izložen takvoj disonantnoj kakofoniji. Ako je njegova žena glazbenica tog kalibra, preklinjat će je da ne svira. - Nisam imao čast čuti lady Edith kako svira - odgovori Chatteris, ne otkrivši ni trzajem obrve da ne pruža potpunu podršku glazbenom talentu svoje zaručnice. Na vratima nastane komešanje, i oni se okrenu. - Evo Honorije - reče Chatteris. Gowan ga pogleda. Čovjeku se u pogledu vidjela tiha čežnja. Čudno. Vjenčanja među plemstvom nisu se obično dogovarala iz ljubavnih razloga. Dok ga je Gowan promatrao, Chatteris krene ravno prema Honoriji. Gdje je, do vraga, lady Edith? Već mu je bilo muka od odbijanja lascivnih pogleda žena kojima se njegov kilt sviđao iz posve pogrešnih razloga - i koje su se činile znatiželjnima što nosi ispod njega. Grof od Gilchrista ušao je u salon i prišao Gowanu hodajući prema njemu pomalo nezgrapno i ukočeno. Zatim pogne glavu. - Vaša milosti. - Mi ćemo biti rod - uzvrati srdačno Gowan, pružajući grofu ruku. - Drago mi je vidjeti vas, Gilchriste. Kratko se rukujući, grof mu se obrati: - Nadam se da će vam biti drago vidjeti moju kćer nakon toliko vremena. Dobro je što ćete se moći bolje upoznati prije vjenčanja. - Zapravo, trebali bismo odrediti datum vjenčanja. Ja bih rado skratio vrijeme zaruka. - Ja ne odobravam brzanje u brak - izjavi Gilchrist. - Po mojoj procjeni, jednogodišnje bi zaruke bile najprihvatljivije. Gowan ne bi imao ništa protiv toga prije nego što su on i Edie izmijenili ona pisma. Ali sada... - Spomenuo sam vam svoju polusestru koja je ostala siroče - podsjeti on grofa. Nisam je baš voljan ostaviti bez majke čitavu godinu.

40

Sad im se pridružila lady Gilchrist. Gowan se okrene i nakloni joj se, uspravivši se na vrijeme da uhvati Gilchristov indiskretan pogled upućen njegovoj ženi. Bilo je to vrlo neugodno. Žena ga je motala oko malog prsta, figurativno rečeno. - Lady Gilchrist - reče Gowan. - Zadovoljstvo mi je vidjeti vas opet. - Zasigurno jedva čekate vidjeti našu kćer - reče ona, a jedna joj se neočekivana jamica pojavi na obrazu. Kad je tako izgledala - pomalo vragolasto - mješavina njezine ljepote, senzualnosti i britkosti bila je očaravajuća. On joj poljubi ruku, uzvrativšijoj osmijeh. A zatim primijeti da je Gilchristov pogled postao tmuran. Gowana je to iznenadilo dok nije shvatio da taj tmuran bijes može značiti samo jedno: Gilchrist je vjerovao da će njegova žena zastraniti, čak i s vlastitim zetom. Sažalio se nad grofom. Tračak sažaljenja zasigurno mu se vidio na licu jer ga je Gilchrist pogledao ispod oka, a zatim isturio bradu. - Lady Gilchrist - reče, glasom tvrdim poput komada granita - gdje je moja kći? Lady Gilchrist nije pokazala ni najmanju reakciju na njegov ton, iako je Gowan pomislio kako je taj ton grub i pretjeran, da se ne spominje činjenica kako je promijenio njezino “naša kći” u odlučno posjedničko “moja kći.” - Edie je ušla sa mnom - reče ona - ali je srela onu dragu mladu damu Iris, koja također svira violončelo. Jedna od djevojaka iz obitelji Smythe- Smith. Ona se okrene, ogledavajući se po prostoriji. - Aha, evo je. Posvuda su bile mlade dame. Izgledale su poput malih pahulja snijega u svojim bijelim opravama. Gowan ih krene promatrati, odbacivši jednu za drugom. Ova nije... nije... nije... Namršti se, ponovno pregledavši svaku mladu damu u bijeloj opravi. Bio je siguran da će prepoznati dražesno lice lady Edith. Na kraju krajeva, zurio je u njega dva plesa zaredom. Dobro je zapamtio nagib njezina nosa, njezine zelene oči, izbočene jagodice. - Možda - reče lady Gilchrist, kojoj se u glasu dobro čulo kako je sve to jako zabavlja - ne uzimate u obzir činjenicu da Edie ne voli bijele oprave, iako ih odijeva kad baš mora. - Ja sam se nadao da će moja kći biti prepoznatljiva svom budućem suprugu bez obzira na opravu - reče Gilchrist odrješitim glasom. Gowan ga je ignorirao i počeo proučavati svaku ženu u prostoriji, ne samo one odjevene u bijelom. Lady Gilchrist je stala kraj njega smijuljeći se tiho i pijevno poput ptičice u sumrak. A onda ju je ugledao. Svoju zaručnicu... Svoju buduću ženu. Edie. Srce mu je počelo lupati. Prepoznao je svaki dio njezina lica, bujne usne, kosu... tko bi zaboravio tu kosu? Izgledala je kao da su se stari rimski novčići rastopili u bijelom vinu, ostavljajući za sobom pramenove tamnog zlata istkanog sunčevom svjetlošću. Istovremeno, ovo baš nije bila ona žena koju je izabrao za suprugu. Ova žena bila je do krajnosti senzualna. Tijelo joj je bio oblikovano za milovanje, dojke su joj bile meke i pune, koža boje alabastera uokvirena crvenom svilom. Razgovarala je s nekim i smijala se... a njezine nasmijane usne bile su iste boje kao i njezina oprava. Kosa joj

41

je sjajila dubokim sjajem meda od jasmina. Bila je skupljena u punđu s nekoliko kovrča koje su uokvirivale lice u nekoliko nijansi boja. Čuo je kako Gilchrist nešto govori, ali ga nije slušalo. Krv mu je jurnula u lice. Kad ju je prvi put vidio, Ediene oči bile su poput blagih mirnih jezera. Sada su bile duboke, ispunjene smijehom i inteligencijom. Nije u njima bilo ništa blago. Ni u grimiznim usnama, ni u zaobljenim grudima. - Vidim zastoje niste odmah prepoznali - govorio je Gilchrist, napetim glasom punim neodobravanja. - Ova oprava je vrlo neprimjerena. Mogu samo pomisliti da je ovo bio tvoj utjecaj, lady Gilchrist. - Nije to samo moj utjecaj, već je to i moja oprava - odgovori njegova žena. - Kao zaručena žena, ona se više ne mora strogo pridržavati konvencija koje propisuju kakve oprave moraju nositi neudate mlade dame. - Ispričajte me, molim vas - reče Gowan, naklonivši se. - Idem pozdraviti lady Edith. - Molim vas, zovite je Edie - reče veselo lady Gilchrist. Činilo se da je ne dira stroga osuda njezina muža. - Ona ne voli formalnosti između članova obitelji. Gowana je obuzeo isti napeti osjećaj koji bi ga uvijek preplavio kad bi pošao u lov. Ovo je bila žena koja mu je napisala pismo. Ona će se udati za njega. Ona mu je bila pisala o plesu pod plahtama. Dok je hodao prema drugom kraju prostorije, očiju usredotočenih na svoju zaručnicu, kilt mu se sa svakim korakom očešao o noge, podsjećajući ga na druge dijelove tijela koji su se pritom ukrućivali. Osjetio je neku vrstu erotskog iznenađenja koje nikada ranije nije iskusio. Nikad nije ni sanjao da će ga iskusiti. A zatim, kao da je postala svjesna njegova pogleda, ona se okrene i pogleda ga u oči. Kako je, za ime svijeta, mogao pomisliti da će ona biti čedna, mirna i pokorna? Oči su joj bile sjajne, usta živahna i potpuno senzualna. Osjećao se kao da se susreće s potpunom strankinjom. Žudnja mu zapali čitavo tijelo. Usta joj se malo razdvoje i on je znao da je i ona njega prepoznala. Bio je mislio da je ona poput ispijanja čiste vode. Ali sada, kad ju je pogledao u oči, znao je da je ona rijeka puna vrtloga života i opasnosti. Ona će promijeniti njegov život. Ona će promijeniti sve u vezi s njim. Nagonski, odgovorio je onako kako što su se gorštaci uvijek ponašali pred ženama koje su cijenili više od svih drugih. Maglovito svjestan da su se sve u prostoriji ukipilo, on je stao točno ispred svoje zaručnice, kleknuo i primio ruku koju je pružila prema njemu. - Moja damo - rekao je, dubokim i sigurnim glasom. Nije vidio nikoga osim nje. Znao je da ona vidi samo njega. Jednim brzim pokretom skinuo joj je rukavicu. Iza njega začuo se uzdah, no on nije obraćao pozornost. Ovo nije bila predstava za publiku; ovo je bilo samo za njih dvoje. Prinio je njezinu ruku svojim usnama i oprezno joj poljubio gole prste. To je bila drska, skandalozna gesta. On nije mario za to.

42

10. poglavlje Edie se osjećala kao da se nalazi usred kazališne predstave... nečeg većeg od nje same. Ništa se dramatično nikada nije dogodilo njoj, mladoj dami po imenu lady Edith Gilchrist. Najveće uzbuđenje koje je u životu doživjela bila je zgoda kad je njezin otac pozvao jednog violončelistu u njihov dom da bi mu ona svirala. Sišavši u prizemlje, bilo joj je drago vidjeti Iris Smythe-Smith, koja je bila dobra čelistica. Naime, Iris je nekako uspjela izbjeći utjecaj obiteljskog kvarteta. A zatim je Edie osjetila nekakvo čudno peckanje u lopaticama pa je okrenula glavu. A tamo, hodajući prema njoj, bio je njezin budući muž. Činilo joj se da su joj oči ugrabile njegov lik i počele ga proždirati. Imao je mišićave noge, prelijepe noge, dvostruko veće od nogu prisutnih Engleza. Prsa su mu bila široka, a ramena su djelovala još šire zahvaljujući kariranom pojasu prebačenom preko jednog ramena. A njegovo lice... Rilo je isklesano, ne lijepo, već lice ratnika sa snažnom bradom. Ali oči su je najviše zadivile. Nije u njima bilo nikakve uljudne emocije, već samo plamteća posesivnost. Iznenada pomisli, dok ju je on gledao ravno u oči, da je nikada nitko u životu nije tako gledao. Kao da joj je zavirio u dušu i ugledao pravu ženu. U grlu je osjetila kako joj srce lupa. Vojvoda je kleknuo pred njom. Primio ju je za ruku, polako joj skinuo rukavicu i poljubio prste. Na trenutak se Edie zavrtjelo u glavi. Sam dodir njegovih usana bio je sladostrasno obećanje. Ovo je bio cjelov koji vitez udjeli svojoj gospi prije nego što odjaše u bitku u kojoj će joj obraniti čast. Ovo je bio cjelov koji jedan udvarač udjeli kraljici svoga srca. Kinross se ponizio pred njom. A ipak, činom klečanja pred njezinim nogama, on se nametnuo kao muškarac rođen za vodu. Zatim je ustao, nadvio se nad njom. Kako dosad nije primijetila da je čovjek bio visok poput škotskog bora? Možda je primijetila. Ne, nije. Nije bila primijetila da je u svakom pogledu tako velik. I nemilosrdan. Izgledao je poput muškarca koji bi ugledao neku ženu i na licu mjesta odlučio oženiti se njome. I to ne iz praktičnih razloga. Ta zamisao bila je krajnje šokantna - i opojna. Lady Edith - rekao je gorštačkim naglaskom kojeg se dobro sjećala. Njegove su se riječi kotrljale po njezinoj koži poput ljubavne pjesme. - Više volim da me zovu Edie - reče, zaboravljajući izvući svoju ogoljenu ruku iz njegove. A zatim: - Vaša kosa je crvena! Desna obrva mu se podigne. - Oduvijek je bila. Iako ni približno poput kose većine Škota, moja gospo. - Nikad mi se nije sviđala crvena kosa - reče ona, zapanjena jer je njegova kosa... njegova joj se kosa sviđala. Bila je boje hrđavog čelika s crvenim pramenovima koji su izvirivali iz dubine. Bila je to crvena boja užarene peći na ugljen. 43

Njegov je smijeh zagrmio prostorijom i kao na zapovijed, ljudi su se oko njih počeli okretati, prosudivši da je drami došao kraj. - Niste znali da je moja kosa crvena, a ja nisam imao pojma da ste vi glazbenica. - Ja sviram violončelo - reče ona nehajno. - Koje je to glazbalo? - reče on, namrštivši čelo. - Molim? Koje je to glazbalo? Vi ne znate? On je pogleda u oči, a zatim je opet obgrli njegov smijeh. - Pretpostavljam da me mnogo toga morate naučiti, lady Edie. - Općenito jako malo znam o glazbi. Moja baka nije odobravala neozbiljne stvari, a bojim se da je glazbu strpala u tu ladicu. - Glazba nije neozbiljna stvar! - Nije ju smatrala nužnom za svakodnevni život poput zaklona i mesa. Edie je razmišljala bi li obavijestila svog budućeg muža koliko je njoj glazba ispred hrane. No nije joj se činilo da je sada pravi trenutak za to. On je djelovao vrlo sabrano, taj njezin vojvoda. Vidjela je tračak dubokih osjećaja u njegovu pogledu, ali istovremeno, držao se kao pravi vojvoda. I kao pravi muškarac. U tom trenutku shvatila je da zapravo ne mari za to što on misli o glazbi. Više ju je zanimalo što misli o tamnocrvenoj opravi. Neki njezini ženski dijelovi preli su od zadovoljstva zbog načina na koji je još uvijek držao njezinu ruku. Nasmiješio joj se, a njegov je pogled bio tako moćan da joj je srce ponovno počelo žustro kucati. - Vjerujem kako je vrijeme da se povučemo u blagovaonicu. - On joj smjesti ruku pod svoju. Ona nije ni čula da je batler najavio večeru, ali ostali gosti su se uputili prema sobi za blagovanje. Kinross ju je gledao s takvim žestokim zanimanjem kakvim glazbenik obično promatra nove note nekog komada koji nikada nije svirao. Ona se baš tako osjećala. To je bilo jako čudno. Smiješak koji joj se pojavio na usnama stigao je ravno iz srca. Vojvoda - Kinross - bio je oličenje nepokolebljivosti, a ipak, samo na trenutak, uhvatila je bljesak ranjivosti u njegovim očima. Nije bila sama u tom grozničavom vrtlogu žudnje i znatiželje. Krenuli su za drugim gostima, koji su se svrstali u red prema pravilima njihovih titula. Njezin otac i Layla zauzeli su mjesta pri čelu kolone, a Kinross, kao vojvoda, stao je ispred njih. Završili su iza mladenke i mladoženje, lady Honorie Smythe- Smith i grofa od Chatterisa. Kinross se nagne bliže tako da je osjetila njegov topli dah na svom uhu. - Jeste li vi glazbenica poput mladenke i njezinih rođakinja? Edie prasne u smijeh. - Ne! Od dodira njegove ruke krenu joj žmarci kroz tijelo. - Bolji ste ili lošiji? Ona se na to još glasnije nasmije. - Što bi bilo kad bih rekla da sam lošija? - Gledala ga je ispod trepavica, uživajući u očijukanju. U očima mu se vidio polagani smiješak. - Mogu li vas onda potplatiti dane svirate?

44

- Nikako. Sviranje violončela ono je što volim najviše na svijetu. - I doda: - Trebate znati da je to jedina stvar koju uistinu radim dobro. - Veoma dobro plešete. - To mogu zahvaliti tome što sam glazbenica. Bila sam strasno bolesna one noći kad smo se upoznali. Jeste li vi to primijetili? On odmahne glavom. - Nisam imao pojma dok mi to niste napisali. - Imala sam jako visoku temperaturu. Imala sam dojam kao da lebdim od jednog mjesta do drugog. - Mislim da za plesače nekad kažu kako levitiraju. - Oko očiju mu je se pojave borice od smijeha. - Mislio sam da ste bili čudesno graciozni. - A ja sam se bojala da ću pasti - prizna ona. A zatim: - Jedini dio večeri koji sam uistinu uživala bio je naš valcer. Vrlo lijepo plešete valcer. - Kao i vi, moja gospo. Svakome bi bilo jasno da je ovaj čovjek vojvoda. To je bilo vidljivo u svakoj crti njegova lica, u nesvjesnoj profinjenosti svakog njegova pokreta, u ozračju autoriteta koje se širilo oko njega. No istovremeno... bilo je još nešto s Kinrossom. Ona nagne glavu, pokušavajući odgonetnuti što je to, no tada se vrata blagovaonice otvore i kolona krene naprijed. Večera je protekla u graji. Edie je razgovarala sa starijim gospodinom koji joj je sjedio slijeva, s Kinrossom zdesna, pa opet s čovjekom s lijeve strane. Kad nisu razgovarali, Edie je stalno krišom gledala svog zaručnika. On je djelovao hladno, kao da nitko nikada neće s njegova lica moći iščitati osjećaje. A ona je ipak pomislila da je uočila tračak ranjivosti. Silno je željela stalno razgovarati s njim kako bi vidjela hoće li uspjeti ponovno izmamiti taj ranjivi pogled. No Kinrossovo je lice bilo surovo. Ali kad su im se pogledi susreli, te je surovosti u njegovim očima nestalo. Nije znala što se to skriva u njima, ali osjećala je da se radi o nečem neukroćenom i novom. Nitko je nikada nije tako gledao. Naravno, on nije zapravo gledao na običnu Edie koja svira violončelo. On je vidio Edie odjevenu poput Layle. Vojvoda pomakne nogu i njegovo bedro se očeše o njezino te ostane ondje. To je moralo biti slučajno; pravi gospodin nikada ne bi učinio nešto takvo. On ju pogleda, sugestivnim vragolastim pogledom i vrati se razgovoru. To nije bilo slučajno. Svaki centimetar njezine kože istog se časa probudio. Koliko god je to bilo neumjesno, Edie se jako sviđalo. Nikad nije osjetila ovakvu mahnitu žudnju - ili, da bude iskrena, bilo kakvu žudnju, osim žudnju za violončelom koje je izradio Stradivari. Posegla je za svojom čašom vina, otkrivši kako joj prsti drhte. Osjećala je da joj toplina navire u obraze. Konačno on odmakne nogu, okrene se opet prema njoj i upita: - Jeste li čitali Romea i Juliju? Edie odmahne glavom. Pokušala je pročitati tu dramu nakon što je primila njegovo pismo, ali nije ju uspjela uhvatiti ni za glavu ni za rep. Ona je sama bila kriva za to jer je bila neposlušna prema svojoj guvernanti i izbjegavala je lekcije. Nije imala vremena za čitanje. Nju je samo zanimalo sviranje violončela. Zato je ostala priličnom neznalicom. Neka glad u njegovim očima natjeraju da se uzvrpolji u stolcu. - Nisam baš načitana prizna Edie. - Pretpostavljam da ste vi moja sušta suprotnost u tom pogledu.

45

- Moja baka, koja me odgojila, omalovažavala je one koji su čitali iz užitka, ali je Shakespearea smatrala iznimkom. Općenito govoreći, moji su tutori bili previše zauzeti podučavanjem dvostrukog računovodstva i stočarstva, a nisam mogao ići na sveučilište. I zato, vjerujte mi, daleko sam manje učen nego što biste pretpostavili. Ona se nasmije. - To je nemoguće. Ja znam skoro sve o violončelu, a skoro ništa o svemu ostalom. - Ja znam prilično mnogo o tome kako biti vojvoda i veleposjednik, ali skoro ništa o glazbi i književnosti. Ali sjećam se ovoga: kad je Romeo prvi put vidio Juliju na balu, opisao ju je tako lijepom da baklja od nje uči sjati. - To niste mogli pomisliti o meni. Bila sam užasno bolesna. - Bili ste na neki način baklja, koliko se sjećam. Vaš me dodir pekao. - Ona nije mogla zamisliti da bi on dopustio mnogima da čuju ovakve mudre dosjetke. Edie se počela osjećati kao da pomalo gubi ravnotežu. Njegove su trepavice bile tako lijepe: guste i ravne. A njegove su je oči očarale. U jednom bi času bile vojvodski arogantne, a u sljedećem bi je trenutku drski razvratnik gledao s takvom strasti i požudom da su joj niz noge krenuli žmarci. A zatim bi se pojavila ta neuhvatljiva nota humora, intimne mudrosti, koja ju je uz nevjerojatni užitak tjerala na smijeh. - Što Julija misli o Romeu kad ga prvi put vidi? - upita ga, pribravši se. - Misli li i ona da on gori poput baklje? - O, on se njoj prilično svidio - reče Kinross. - Ali njoj taj trenutak vjerojatno nije bio tako šokantan kao njemu. - Zašto ne? - upita Edie. - Kako se to Romeo osjećao? - Čovjek se u tom trenutku zauvijek promijenio - reče Kinross. - On dolazi na bal zaljubljen u drugu damu... Edie skupi obrve. - Uistinu? - On je bio, ali ja nisam - reče otvoreno vojvoda. Edie si nije mogla pomoći. Morala se smješkati, iako je znala da se nikada u životu nije ovako smješkala. Bili su to Laylini osmjesi. - Romeo vjeruje da je zaljubljen, ali tada ugleda Juliju. - Ona gori od groznice kao baklja, pa on zaboravi na svoju prethodnu ljubav? - upita Edie, smijući se. - Tako nekako. - Tračak promuklog smijeha začuo se i u njegovu glasu. Ona je već znala da se on često ne smije. Život je bio ozbiljna stvar za vojvodu; ona je to instinktivno znala. I njega je nešto gonilo, baš kao i nju, ali nije bila posve sigurna u kojem smjeru. - On postane žrtva požude. Riskira poljubiti je, iza jednog stupa, iako taj poljubac može značiti njegovu smrt. - To mi se čini ekstremnim - primijeti Edie. Nije ga mogla prestati gledati, njegove oči, njegove jagodice, nos, čeljust. Bilo joj je jasno da ako će netko ovdje pasti žrtvom požude, to će biti ona. I začudo, nije ju čak bilo ni sram. - On riskira sve za priliku da joj poljubi ruku. - Ubili bi ga samo zato što je poljubio Julijinu ruku? - Njihove su obitelji bile u zavadi. Ali on se ne zaustavlja na njezinoj ruci. - Sjaj u vojvodinim očima upali odgovarajuću vatru u Edienom trbuhu.

46

- Namami ju iza stupa i poljubi je u usne. Edie glasno gutne. - A zatim je opet poljubi. - Vrlo... - Edie se nije mogla sjetiti riječi. - I nastavio bi je ljubiti čitavu večer da je nisu pozvali. Ali on zna da je ona njegova. Vojvodine su oči bile vruće i posesivne. - A kasnije te noći, Romeo preskače zid voćnjaka kraj njezine kuće i ponovno riskira smrt samo da bi ju vidio na balkonu. - O, Čula sam za taj balkon - reče Edie, natjeravši se da prekine čaroliju njegova glasa. Nastave li ovako, završit će to tako da će ga ona preklinjali da je poljubi tu pred svima. Julia ga moli da se oženi njome. Vojvoda odmahne glavom. Ispod stola, njegovi se prsti isprepletu s njezinima. Ona poskoči, a još jedan val vrućine zapljusne joj obraze. - Ne - reče Kinross, kao da nije radio nešto tako očito skandalozno - to je stavljanje naglaska na krivo mjesto. Svi pretpostavljaju da je Julija bila drska namiguša zato što ga je pitala planira se oženiti njome. Ali samo njih dvoje znaju pravu istinu. Palcem joj je trljao dlan. Edie shvati da lagano drhti. - Ona je znala, on je znao - reče vojvoda, tihim i samouvjerenim glasom. - Romeo je preskočio taj zid zato što je želio poljubiti Juliju više nego što je želio živjeti. On se spustio s njezina balkona i zavjetovao joj se. U takvom je slučaju brak obična formalnost. Edie je čula Laylin smijeh i zveckanje pribora za jelo. Trebala je pročitati vražju dramu. Trebala je provesti sate čitajući Shakespearea. Slušajući vojvodu, književnost je zvučala znatno zanimljivije nego što joj je to njezina guvernanta prikazala. - Bez Julije, život nije vrijedan življenja - nastavi vojvoda. - I zato, kad je vjerovao da je mrtva, on se ubio. - Njegova je reakcija bila prilično ekstremna - uspije izustiti Edie. Svakako će netko primijetiti da je zaručnik drži za ruku. Niže dolje za stolom, Layla je ludo očijukala s čovjekom koji nije bio Edien otac. - Uistinu, ja sam nekad mislio da je Romeo bio pomalo lud. Žmarci jurnu niz Edienu kralježnicu. Vojvoda je izgledao... On je izgledao kao da je odlučio da je Romeo bio sasvim zdrav. No on, pomisli Edie, nije izgledao sasvim zdrav. Izgledao je proždrljivo. - Prestanite s tim - šapne ona. - Ne smijete se tako ponašati. - Ona izvuče ruku. On joj se nasmiješi, nekim sretnim luđačkim smiješkom. - Ja sam Škot. - Kakve to veze ima s tim? - Ima ljudi koji kažu da je Romeo imao škotske krvi. - Zar on nije bio Talijan? Meni on zvuči kao pravi strastveni Talijan. Kinross je pogleda ispod oka. - Što vi znate o strastvenim Talijanima? - Ništa - reče iznenađeno Edie. - Zašto? - Talijani su ljubomoran narod. - On podigne čašu i ispije gutljaj crnog vina. - Čula sam to - reče Edie, ispivši gutljaj iz svoje čaše. Zabljesne je ledeni pogled. - No Talijani su mala djeca u usporedbi sa Škotima. Edie se ponovno osvrne oko sebe. Za stolom su svi ćaskali, i još uvijek nitko nije primijetio da ona i vojvoda krše pravila uljudnog razgovora za večerom time što su

47

udubljeni jedno u drugo. Da se ne spominje činjenica da je on upravo opet zgrabio njezin dlan i počeo ga milovati palcem. Uspjela je skrenuti misli s nježnog dodira njegovih prstiju. - Hajdemo zaboraviti na trenutak na književnost i pokušajmo racionalno razgovarati. Zar mi vi to želite reći da namjeravate biti jedan od onih muževa koji rutinski optužuju svoju ženu za nevjeru? - Ne. - On joj se kiselo osmjehne. - Pričam gluposti, zar ne? - Možda malo - prizna Edie. - Mi Škoti smo tvrdoglavi magarci - prizna on, malo preveselo da bi se ona zabrinula. Ona kimne prema Layli koja se nagnula prema svojem sugovorniku i grudima mu se očešala o rukav. - Takve optužbe nisu mi zabavne. Iz očitih razloga. Kinross poprati njezin pogled. - Po mojoj procjeni, nema velike šanse da bi vaša maćeha bila nevjerna. Pretpostavljam da se trudi na ovaj ekstravagantan način vrlo nepromišljeno privući pažnju svoga muža. Edie osjeti val nečega što je bilo nalik radosti. On nije bio samo racionalan, već i intuitivan. Zatekne se kako mu se smješka. - Točno. - Samo zato što možda osjećam ljubomoru, to ne znači da joj se namjeravam prepustiti. - Ah. - Ona se nije mogla prestati smješkati. Ali morali su ovo razjasniti, zato što je odbijala provesti život s čovjekom koji će bjesnjeti na nju svaki put kad bude popričala sa susjedom. Ona ponovno utiša glas, iako nitko nije obraćao pozornost na njih. - Ja nikada neću biti nevjerna svome mužu... vama. Dosad nije bila svjesna da čovjekove oči mogu sjajiti poput baklje. - Ni ja vama. - Što znači da ako se neki strastveni Talijan pojavi u vašem dvorcu... usput, imate li vi uistinu dvorac? - Imam. - A ako taj Talijan odluči da ne bi samo treptao i zurio u mene tijekom večere... - Vjerojatno bih ga lansirao čizmom u susjednu grofoviju - reče vojvoda ravnodušno. Edie ga je pomno proučavala. - Zar ste vi sami po sebi takvi? Zato što sam ja dobila dojam da vi vodite veliko imanje. Ne mogu vjerovati kako bi to bilo moguće kad biste bili skloni nasilju. - Pet imanja, zapravo. I uz to sam mirovni sudac u dvije grofovije. Poznat sam po racionalnom razmišljanju, razboritosti i pažljivom razmatranju svih strana u sukobu. Edie podigne jednu obrvu. On se nagne bliže, još čvršće je stisnuvši za ruku. - Pretpostavljam da je to tako samo zato što vas još nemam. Ne želim daviti sa Shakespeareom, ali Julija uistinu kaže da je kupila sebi dvorac ljubavi, ali još u njemu nije boravila. - I on utiša glas, a Edie je ponovno imala čudan osjećaj kao da se utapa u njegovim očima. Zatim shvati što je on rekao. - Zar ste vi upravo implicirali da ste me kupili? - A zatim: Jao - reče, izvukavši ruku iz njegove. - Imate vrlo jak stisak. - Nisam upravo implicirao da sam vas kupio, baš suprotno: Julija kaže da je ona kupila Romea. - To znači da sam ja kupila vas? - Edie se ta pomisao prilično svidjela.

48

- Ali još niste u posjedu. - Glas mu je bio grlen i dubok. Bio je to glas čovjeka koji je uživao u izmjeni uloga, koji je imao potpunu sigurnost u svoju muškost. Ta erotska toplina njegova glasa ušuljala se u njezinu krv poput opojnog pića. - Sviđa mi se Julija. Znate li da sam oduvijek željela imati psića, ali pretpostavljam da će i muškarac poslužiti. - Ona se nasmije. - Moja soba ovdje u Fensmoreu čak ima i balkon. Od pogleda u njegovim očima kad je to izrekla, ona se ponovno zacrveni. - Nisam to rekla iz tog razloga! - Pitanje posjedovanja je obostrano. Julija također kaže da je prodana, ali u njoj dosad nisu uživali. - Nisam imala pojma da su Shakespeareove drame tako... - Kakve? - Vojvoda ispije još jedan gutljaj vina. Nekako je uspijevao izgledati mirno, čak spokojno, iako joj je milovao zapešće. - Senzualne - reče ona, nakašljavši se. - Da, ovaj - reče on, nasmiješivši se široko. - U pravim okolnostima, lady Edith, sve je erotično. Edie se počela pitati koliko je on ljubavnica imao. Vjerojatno je šaptao ljubavne stihove u uši škotskih djevojaka otkad je navršio šesnaest godina. Zamalo je otvorila usta da ga to pita, no onda je shvatila da neka pitanja treba ostaviti neodgovorenima. Osjetila se malo potištenom zbog toga. Nikad se nitko nije potrudio njoj napisati koji stih. Ona je bila naivna budala kad su u pitanju takve stvari. - Rekli ste mi da više volite da vas zovu Edie - reče on. Ona kimne. - Bio bih počašćen kad biste me zvali Gowan. Edie ponovno kimne, a zatim krajičkom oka primijeti mladu damu koja joj je sjedila nasuprot. Zurila je u njih dvoje s takvom očitom zavišću, a kad ju je Edie pogledala, šapne joj: - Blago vama. Edie joj se zahvali smiješkom i zatim iskosa ponovno pogleda Gowana. On se konačno okrenuo i počeo razgovarati s damom koja mu je sjedila zdesna. Koža mu je svjetlucala poput meda na svjetlosti svijeće. Kosa mu je padala iza uha. Imala je crvenkast odsjaj koji se savršeno nadopunjavao s usnama boje trešnje. Izgledao je kao da potječe iz drevne obitelji ratnika koja se kroz stoljeća nije mijenjala. Edie se počela osjećati čudno. Ovakve se stvari njoj ne događaju. Ona je svoje dane provodila u sviranju nedoličnog glazbenog instrumenta i prepirkama s ocem. Da, bila je lijepa, ali ne pretjerano senzualna. Nikad nije pomišljala da bi se ovakav čovjek, čovjek koji je zračio erotskom samosviješću, zagledao u nju, zato što ona nije bila jedna od onih djevojaka koje su očijukale i bacale naokolo zavodljive poglede. Ona zapravo nije ni znala kako se to radi. Je li moguće da vojvoda svaku ženu - ili barem onu koju je odlučio zavesti - časti ovakvom vrstom intenzivno zavodljive poezije? Koliko je već žena čulo kako ih je usporedio s Julijom? Čekala je dok on ne završi razgovor; ona je pak sramotno zapostavljala čovjeka koji joj je sjedio s lijeve strane. - Ja obično ne izgledam ovako - reče mu. Gowan prasne u smijeh. - Stalno imam dojam da me vi gledate maskiranu. Prvo sam bila mirna i tiha, i odjevena u bijelo... 49

- Poput anđela - reče on, glasom od čijeg joj je intenziteta trenutno postalo vruće. - Ali ja nisam anđeo - natjerala se reći. - Nisam baš ni previše tiha, iako imam duboku averziju prema konfliktima. A ovo večeras. .. - Ona pokaže na svoju opravu. - Ni ovo nisam ja. - Zavodljiva? - upita on. - Mene ste zaveli. Edie je sada shvatila kako je Casanova zaslužio svoj ugled: zasigurno je imao ovu sposobnost da pogleda ženu s rastapajućom žudnjom u očima i onda bi žena, naravno, pala u njegovu postelju. Ona se brzo pribere. - Poput babilonske kraljice. Uistinu, ja sam mnogo običnija od ovoga. - Ni ja često ne odijevam kilt. Volim odijevati boje svoga klana, ali zna mi biti vraški hladno za noge zbog vjetra. Edie se nasmiješi na to. - Kilt vam lijepo pristaje. - Svakoj razumnoj ženi bi se svidio kilt koji bi odjenuo baš ovaj čovjek. - A ova crvena haljina pristaje vama. Uslijedio je trenutak napete tišine. On utiša glas. - Želio bih spustiti te rukave. Edie se ugrize za usnu, ostavši bez daha. - Želio bih vas polizati od usta do... - Ne smijete tako govoriti! - procijedi Edie. - Što ako vas netko čuje? - Tada bi došlo do skandala. Možda bismo se bili prisiljeni odmah vjenčati. Želite li da izazovem skandal, moja gospo? Oči mu zabljesnu nečim žešćim, toplijim od obične razdraganosti. Ona se ukipi, zapaljena snagom emocija koju je vidjela u njima. Kako se to dogodilo... između njih dvoje. Što je to bilo? Zar se ljudi uistinu ovako zaljube, nakon samo nekoliko minuta razgovora? Zar se ona može zaljubiti u nekoga samo zato što je lijep i dobro izgleda u kiltu? Naravno, bio je on i inteligentan, a tu je bio i njegov glas, prigušeni smijeh, i bio je zabavan... I želio ju je. Želio ju je više nego što je to ikada mogla zamisliti. Da. Da, može. Njihova domaćica ustane; večera je bila gotova. Gospoda će se povući u knjižnicu na čašu porta, a dame u sobu s klavirom na čaj. Ona nije odgovorila na njegovo pitanje. Vojvoda ispruži ruku i podigne je na noge. - Ne želim čekati još četiri mjeseca na ženidbu s vama - reče on, obuhvativši joj obje ruke i gledajući je kao da će baciti odgovornost kroz prozor i poljubiti je tu pred svima. To bi bio skandal! - Moj otac je često spominjao kako ne odobrava kratke zaruke. - Edie se zgrozi nad svojim glasom u kojem se čulo da je ostala bez daha poput neke šašave šesnaestogodišnjakinje. Upijala je izraz njegova lica, osjećajući se kao da joj glazba kola venama. - Možda bih ga mogao uvjeriti da se predomisli. Veliki crescendo glazbenih nota lebdio je nad njom i plesao među njima. - Dobro - šapne ona. - Može.

50

Nije točno znala na što je zapravo pristala, no njegove su oči radosno zablistale i to joj je bilo dovoljno.

51

11. poglavlje Gowan je pratio ostalu gospodu u knjižnicu, sasvim svjestan da je izgubio dar govora. Imao je osjećaj kao da ga je netko tako odalamio da je pao u nesvijest, a onda se probudio u nekom drukčijem svijetu. Kao da se probudio u kazališnoj predstavi. Možda je on bio Romeo. Možda će ova drama završiti smrću glavnih protagonista, a to su njih dvoje. Najšokantnije od svega bila je činjenica da on o tome uopće može razmišljati bez prevelikog previranja. Ako bi Edie umrla... Koji je njemu bio vrag? Oni još nisu ni bili u braku. On ju jedva poznaje. Edien otac je stajao sam, zurio u kamin, pa Gowan uzme ponuđenu čašu porta i pridruži mu se. - Lorde Gilchriste. - Nisam više siguran da ste vi pravi čovjek za moju kćer - odjednom reče grof. - Žao mi je to čuti, no bojim se da je prekasno za premišljanje. Ja ću se oženiti njome. Gowanov je ton jasno pokazivao moć njegovog drevnog vojvodstva. Ali iza bljeska iritacije primjerene jednom aristokratu - što taj grof misli, tko je on da sumnja u njegove zaruke? - skrivalo se nešto primitivnije: Edie je bila njegova, a ako bude morao posegnuti za načinom drevnih Pikta, ukrasti je Engleskoj i odnijeti je u Škotsku na leđima svoga konja... on će to učiniti. Grof ga oštro pogleda, a zatim se opet zapilji u vatru. - Baš to sam i mislio. - Što? - Vas je sasvim obuzela žudnja, zar ne? Ona odjene tu crvenu haljinu koja pripada mojoj ženi i vi sasvim izgubite glavu. - Tako nekako - složi se Gowan. - To ja katastrofa - reče Gilchrist zabrinutim glasom. - Katastrofa. Gowan otvori usta kako bi se suprotstavio ovakvom proročanstvu, no Gilchrist nastavi. - Ja sam vas izabrao baš zato što sam prosudio da je mala vjerojatnost kako ćete podleći požudi. Iz vlastitog vam iskustva kažem da je tjelesna požuda loša osnova za brak. - Ah. - Gowan je još uvijek pokušavao smisliti kako odgovoriti na ovaj primitivni komentar, ali grof ponovno krene s govorancijom. - Moja je kći prava glazbenica. Želio sam za nju racionalni brak. Onaj u kojem će njezin muž cijeniti njezin dar - ma ne, njezin genij. - Genij? - Gowan odloži čašu na policu iznad kamina. - Nijedna žena u Engleskoj ne svira violončelo kao ona, a i vrlo malo muškaraca. Gowan nikada nije poznavao nijednu ženu koja svira violončelo - zapravo, ni muškarca - ali bio je dovoljno mudar da to ne otkrije čovjeku čije je lice obasjala mješavina ponosa i bijesa.

52

- Ona svira bolje od mene, a ja se zanosim mišlju kako sam mogao imati sjajnu karijeru da nisam rođen kao plemić. Da nije moja kći, svirala bi u najvećim svjetskim koncertnim dvoranama. Znate li tko mi je to rekao? - Pogled mu je bio žestok kao i ton. Gowan odmahne glavom. Kako bi, dovraga, on to znao? On je jedva znao što je to violončelo. - Robert Lindley! Zasigurno ga je lice izdalo da nema pojma o kome grof govori. - Najbolji violončelist u Engleskoj - reče Gilchrist hladno. – Edith je svirala za njega - privatno, naravno - i on mi je rekao da kad ne bi bila žena, bila bi ravna njegovom sinu. Ja mislim da bi bila ravna njemu, ne samo njegovom sinu. - Ja se slabo razumijem u glazbu - reče Gowan nakašljavši se - ali jako mi je drago čuti da moja buduća vojvotkinja ima takav dar. Grof otvori usta, zatim ih brzo zatvori. - Nisam mogao ništa učiniti - reče on glasom u kojem se čuo očaj. - Ona je jedino dijete iz moje loze. Ona se mora udati. Čovjekovo je lice bilo iskrivljeno od žaljenja. Koga je vraga on mislio da će Gowan učiniti? Baciti Edieno violončelo kroz prozor? - Što ne znači da je otkrio koje je to točno glazbalo. Nekakvo žičano, pretpostavljao je. Poznavao je jedino frulu. Gowanu se nije pio porto, niti mu se više družilo s Gilchristom, koji je bivao sve izbezumljeniji, a to se vojvodi nije nimalo sviđalo. Bilo je tu još nečeg neizrečenog, pomislio je, nečeg što ima veze s lošim odnosom između grofa i grofice, što nije imalo nikakve veze s Edie. Zapravo, na osnovi Edienih odmjerenih i inteligentnih pisama, on se ženio baš pravom ženom. Ona će bez sumnje cijeniti razumni razgovor baš zato što je imala priliku osobno svjedočiti braku svojega oca. On se nakloni. - Molim, ispričajte me, lorde Gilchriste, malo ću prošetati u vrtu. Grof kimne, ne skidajući pogled s vatre koja je plamtjela u kaminu. Gowan izađe iz knjižnice kroz pokrajnja vrata i pronađe put do vrta. U vrtu je polako i pažljivo pregledavao Fensmore. Sjedište grofova od Chatterisa bila je velika hrpa opeke i kamenja, koju su proširivali inteligentni preci, ali i budale. Sat vremena kasnije, već se prilično dobro upoznao s dva dvorišta, stražnjom livadom, teniskim terenom i labirintom od živice... i s balkonima Fensmorea. Bilo ih je šest. Dva su gledala na unutrašnje dvorište, a četiri na veliku livadu. Do svih se moglo popeti, iako baš ne bi bio tako ludo odvažan da riskira život penjući se po bršljanu. Oni balkoni koji su gledali na dvorište, pretpostavljao je, vjerojatno su bili dograđeni relativno nedavno; a ona četiri sa stražnje strane bila su znatno starija, najvjerojatnije su bili dijelom prve gradnje Fensmorea, ili su ubrzo dodani. Uistinu, izgledali su baš kao Julijini balkoni. Inteligentno je zaključio kako stari balkoni zasigurno pripadaju spavaćim sobama gospodara i gospodarice kuće, te dvjema najvećim gostinskim sobama. Edie sigurno nije smještena u jednu od njih, s obzirom na to da nije bila član obitelji, niti je bila posebno bliska prijateljica lady Honorije. Vratio se u dvorište i još jednom razgledao dva unutrašnja balkona. Oni su bili ograđeni mramornom ogradom. A te su ograde, zaključio je, bile dovoljno čvrste da izdrže konopac.

53

Zatim je odšetao natrag u vrt, grozničavo razmišljajući. On nikada ne bi obeščastio svoju buduću vojvotkinju. Ali to nije značilo da će se zadovoljiti spavanjem pod istim krovom, a ne poljubiti je za laku noć. Čedno i nježno, naravno. Bilo je to zbunjujuće, to što se dogodilo između njega i Edie. Kao da su uhvaćeni u vrtlogu. Od same pomisli na nju, osjećao je takvu silnu glad da mu se želudac grčio. Kad su njezini prsti očešali njegovu ruku, senzualnim kratkotrajnim dodirom koji je nestao poput uplašene srne, u njemu se zapalila vatra. On je osjećao vučju glad koju nije mogao kontrolirati. Natjerao se šetati po vrtu još pola sata kako bi hladni večernji zrak umirio njegovo tijelo. Zatim se ponovno priključio ostaloj gospodi. Chatteris ga je pozvao u svoju radnu sobu na partiju biljara, a još jedan njegov prijatelj iz djetinjstva, Daniel Smythe- Smith, krene za njima. Igrali su u tišini sve dok se, nakon što je uspješno pospremio jednu loptu, Chatteris ne uspravi i reče, prilično naglo: - Promatrao sam te dok si za večerom razgovarao sa svojom zaručnicom. Gowan ga upitno pogleda. - Smjestili ste me za stol kraj lady Edith. Naravno da sam razgovarao s njom. - Čestitam ti - reče Chatteris. - Lady Edith je uistinu predivna. Chatteris se uozbilji i vješto pospremi još jednu kuglu u vreću koja je visjela u udaljenom kutu. - Kad se planirate vjenčati? - Za četiri mjeseca - odgovori Gowan. Ali ta zamisao nije više bila privlačna. - Ili možda nešto ranije. - Nisam te samo ja promatrao. Čini mi se da njezin otac nije baš bio oduševljen. Gowan slegne ramenima. - Dokumenti su potpisani, iako bi grof više volio da brak njegove kćeri ostane pitanje proračunate praktičnosti. Chatteris pospremi još jednu kuglu i reče: - Vaš se razgovor nije činio, rekli bismo, lišen emocija. Gowan je odbio pretvarati se da je njegov brak bio ugovoren iz praktičnih razloga; to bi ukaljalo rastuće osjećaje koje su osjećali jedno za drugo. Zadovoljio se odgovorivši. - I tvoj je brak isključivo praktičan, kao što sam primijetio ranije večeras. Chatterisov osmijeh otkrije da on dobro zna o čemu Gowan govori. - Obojica smo imali sreće. - Kugla mu se odbije od mantinele i zaustavi se. - Baš kao i ti - doda, kimnuvši prema Smythe- Smithu koji se trebao vjenčati za otprilike tjedan dan. Gowan poreda kugle. - Moja mi zaručnica kaže da ima sobu s balkonom. - On pogleda Chatterisa. - Pretpostavljam da njezina soba gleda na unutrašnje dvorište. Grof se namršti. - Ne bih znao. - O, za Boga miloga - ubaci se Smythe- Smith. - Ako lady Edith ima balkon, to mora biti onaj koji gleda na unutrašnje dvorište, jer moji roditelji imaju onaj koji gleda prema vrtovima. Kinrosse, zasigurno ne želiš napraviti pogrešku i popeti se na balkon moje majke. Chatteris se nasloni na biljarski stol, ignorirajući svog budućeg šogora. - Vjerujem da se nas dvojica poznajemo čitavog života, Kinrosse. - Upoznali smo se kad smo imali osam godina. - Gowan pospremi jednu kuglu. - Koliko se sjećam, bilo je to na zabavi baš u ovoj kući.

54

- Zato mi je posebno zadovoljstvo vidjeti te kako padaš žrtvom strijele koju je ispalilo dijete zavezanih očiju. Zar on misli na Kupida? To nije bila nerazumna pretpostavka. - Sova. Sjenica - uzvrati on. - Onda, ima li Smythe- Smith pravo u vezi s balkonom? - Čuj, ovo je samo prijedlog - reče Chatteris - ali zašto ne poći najkraćim putem ukratko, stubama? Gowan podigne pogled, znajući će Chatteris sada po prvi put vidjeti kako mu se oči sjaje od nestašluka. - Radije bih je iznenadio. Za večerom smo raspravljali o dramama. - Aha, o tome ste raspravljali? - Grof prasne u smijeh. - Kladio bih se u pola svog imetka da u tom razgovoru nije bilo ništa literarnog. - Radilo se o knjigama, uvjeravam te. O Romeu i Juliji. - Aha, o opasnim stvarima... balkonima. Gowan pospremi još jednu kuglu. - Ja sam u prilično dobroj formi. - Pretpostavljam da su one stare ljestve s kojima smo se igrali kao djeca još uvijek tu negdje - reče Smythe- Smith smijući se. - Sumnjam da bi ljestve dosegle tu visinu - reče Gowan. - To su ljestve od konopca - objasni Smythe- Smith. - Zapravo, ispletene su od konjske dlake. Moguće je da su za to napravljene. - Smatram ovaj prijedlog izrazito nepreporučljivim - reče Chatteris. - Svašta! - uzvrati Smythe- Smith, bocnuvši prijatelja. - Ti ćeš već sutra biti oženjen, ja za tjedan dana, a jadni Kinross mora čekati mjesecima, ako ne i dulje. - Okrene se Gowanu, a oči mu se vragolasto zacakle. - Poslat ću nekog po njih. Moj će se sobar pobrinuti za to da osobna sobarica o tome nema pojma. Gowan pospremi i zadnju kuglu, uspravi se, pogleda Smythe- Smitha u oči i prasne u smijeh. - Ti si ih bio rabio! - Nikako ne mogu komentirati ovakvu pretpostavku - reče čovjek, nestašno se osmjehnuvši. - Dame se neće povući u svoje sobe još otprilike jedan sat. Smatraj to mojim vjenčanim darom. Gowan je pogledom ispraćao Smythe- Smitha iz sobe, a za njim i grofa. Obojica su bila vraški naočiti muškarci. Odjednom mu je bilo silno drago što Edie nije debitirala prošle ili pretprošle godine. Što bi bilo da ju je upoznao kao lady Chatteris? Nezamislivo. Kad se vjenčaju, moći će je poljubiti za večerom bude li to poželio. U Craigievaru nije bilo nikoga tko bi mu proturječio kad bi naredio lakajima da odu kako bi povalio svoju ženu na stolu za blagovanje. Uzdahnuvši u sebi, shvatio je da je umirujući učinak šetnje po vrtovima sasvim iščeznuo.

55

12. poglavlje Edie se spremala na počinak u nekom obliku bunila. Okupala se i odjenula spavaćicu i ogrtač, a zatim sjela na stolčić dok joj je Mary vadila ukosnice i češljala kosu. Gowan je bio tako čudna mješavina. Ozbiljan i žestok, s tek najblažom crtom ironičnog humora. Srce mu je bilo iskreno. Ali on je bio kompleksan čovjek koji, po njezinoj procjeni, skoro ništa o sebi nije nikome otkrivao. - Biste li sada željeli u krevet, milostiva gospodo? - upita je Mary. - Ne, ne još - reče Edie, nasmiješivši joj se. - Prvo moram vježbati. Hvala ti, to bi bilo sve. Nakon što je Mary otišla, Edie podigne violončelo sa stalka i počne zatezati most. Čak i ovako iznurena, mora svirati barem jedan sat. Sutrašnji dan, dan vjenčanja, bit će sasvim izgubljen. Prije mnogo godina, kad je odbijala putovati bez svog violončela, njezin je otac dao izraditi poseban kovčeg, podstavljen baršunom. Bio je gotovo jednaka kopija njegovog kovčega. Sada su njihova glazbala putovala u posebnoj kočiji. Njihovi zaštitni kovčezi bili su tako teški da su ih dva kočijaša morala nositi iz kočije u kuću. Započela je s Vivaldijem. “Zima” joj nije išla najbolje. Pola se sata mučila s dvije fraze, beskrajno ih ponavljajući, sve dok konačno nije bila zadovoljna. Kad ih je uvježbala, počela je iznova od početka, namjeravajući odsvirati čitav komad pa tek tada otići napokon na počinak. Tako se usredotočila na glazbu da se snažno trznula kad je nagli udar vjetra s francuskog prozora koji je vodio na balkon otpuhnuo nekoliko stranica nota sa stalka, razbacavši ih po podu. Prsti su joj se poskliznuli, i opsovavši si u bradu, ona počne ispočetka. Nisu joj više trebale note. Glazba joj je tekla u mislima, pola note ispred poteza gudalom. Note su klizile s njezinog violončela poput kapljica vode. Notni je papir ponovno zalepršao na povjetarcu, ali ovoga puta joj nije prekinuo koncentraciju. Stigla je skoro do kraja skladbe kad su se otvorila vrata od hodnika, a ona to nije ni primijetila. Namrštivši se, podigne glavu. Mary je dobro znala koliko Edie mrzi kad ju netko prekine tijekom vježbanja. Ali ovo nije bila Mary. Bio je to njezin otac koji je nosio svoje violončelo. Lice mu je bilo ozbiljno, a pogled smrknut. Ona podigne gudalo sa žica i kimne prema stolcu s druge strane kamina, onoj kraj prozora. Dok je otac nosio svoje glazbalo do stolca, ona povuče suknju da prekrije noge. Kako je često svirala prije spavanja, sve njezine spavaćice imale su vrlo visok prorez koji joj je oslobodio noge, koje su ipak bile pristojno pokrivene. Njezin otac razumio je ograničenja sviranja violončela postrance. Nijedan ozbiljni violončelist ne bi mogao trpjeti ograničenje pokreta ruke. Sjeo je i povukao gudalo po žicama, ugađajući svoje glazbalo prema njezinom.

56

- Novi aranžman Bachovog Talijanskog koncerta? - predloži ona. Sviranje dueta bila je srž njihova odnosa. Otkad je bila jako mala djevojčica, najdraži su joj bili njegovi večernji posjeti dječjoj sobi. Počela je naporno vježbati violončelo kako bi zaradila pokoji njegov osmijeh... a nastavila je kad joj je glazba ušla u krv. Grof nikada nije znao kako pokazati svoju ljubav. Ali dolazio je u dječju sobu svake večeri, baš svake večeri, i učio je svirati. Došao je i taj trenutak kad je više nije imao čemu naučiti, ali još su uvijek vježbali zajedno. On kimne, šutke se složivši s njezinim prijedlogom da sviraju Bacha. Istovremeno su povukli gudala. Toliko su dugo zajedno svirali da su pratili jedno drugo bez svjesnog razmišljanja. Komad koji je predložila bio je moćan i bogat, pun dubokih nota koje su zamalo jecale sa žica. Ona je svirala kontrapunkt, njezine su note plesale oko njegovih, trzale duboke bas tonove, utkavši zrake sunca u ponoć. Njezin je otac sjedio nasuprot njoj, lica na kojem se vidjela mješavina radosti i snažne koncentracije. Na pola komada, vjetar je ponovno razbaškario note i ona pogleda gore. Gudalo joj je zamalo ispalo, iako je u toj dionici morala pratiti očeve snažne pokrete gudalom nježnijim, višim tonovima. Bila je sreća što je on bio tako usredotočen zato što je, na njezino zaprepaštenje, Gowan stajao točno izvan otvorenog francuskog prozora, iza njezina oca, na balkonu. Ediena je lijeva ruka automatski lebdjela gore dolje nad žicama dok je ona zurila u vojvodu od Kinrossa. Zatim njezin otac podigne gudalo i glazba naglo prestane, ostavivši njezine note visjeti u zraku poput slabašnih verzija onoga što bi trebale biti. Zar je on čuo nešto? Ona također podigne svoje gudalo, jedva se usuđujući disati. - Da capo? - reče on. Na njezino olakšanje, u očevu glasu nije bilo sumnjičavosti, samo potvrda kako je primijetio da ona više nije u glazbi. Baš čudno: kao da je bilo moguće ostati koncentriran koliko je zahtijevao taj težak komad kad ti se zaručnik materijalizirao, poput neke škotske sablasti, na malom balkonu, tri metra iznad zemlje, izvan tvoje spavaće sobe. Kako je, za ime svijeta, dospio tamo? Kad bi se njezin otac slučajno okrenuo... Onaj tašti dio nje želio je da Gowan pomisli kako je ona senzualna žena čije grimizne usne oglašavaju njezino unutrašnje biće. Povukla je spavaćicu i ona se otvorila i otkrila joj lijevu nogu. Njezin otac to neće primijetiti; nijedan glazbenik ne gleda drugog glazbenika dok svira. Štoviše, on je često svirao zatvorenih očiju. - Da - odgovori ona. - Zapravo, ne. Hajdemo radije svirati Largo iz Vivaldijevog koncerta u G- duru. Radila sam ranije na Melchettovom aranžmanu za čelo. - Trebaju li ti note? - Ne. Radila sam puno na njemu prije nego što sam se razboljela. Svirala sam drugo violončelo. Ti sviraj prvo. Njezin otac kimne. - Sjeti se lirike u glazbi, Edie. Zadnji put si se previše koncentrirala na prstomet pa nisi slušala što ti glazba govori. - Iz glasa mu je nestao umor. Ohrabrena spoznajom da njezin otac nema pojma da je Gowan na balkonu, Edie se malo opusti i dopusti si krajičkom oka ponovno pogledati vojvodu. On je još bio naslonjen tamo na zid, šutio je, ocrtavao se na pozadini neba. Ono što je osjećala prema njemu bilo je tako čudno. 57

Pogledavši ga u oči, vidjela je bljesak koji mu je zacijelo posudio sam vrag... osjetila je tako snažno privlačenje u srcu i čitavom tijelu kao što je to osjetila kad je prvi put čula violončelo. Njezin otac sagne glavu i namjesti gudalo u novi položaj. Ona odsvira prve taktove povukavši polako gudalo punom dužinom i udubi se u glazbu. Željela je da Gowan razumije ovu njezinu strast, da vidi da to nije samo obična zabava. I zato ga je izbacila iz misli i vratila se glazbi svom težinom godina iskustva koje su iza nje. Njezino je gudalo stvaralo elegantni vatromet nota iznad očeve melodije, dajući joj raskošan kontrapunkt. Polako, glazba je bujala oko njih, preuzimala zrak i pretvarala ga u tako slatke zvukove da se činilo kao da im se emocije čuju u njima. Tijelo joj se njihalo u skladu s povlačenjem gudala. Približili su se najtežem dijelu komada. Edie sagne glavu, koncentrirajući se na prste kako bi savršeno odsvirali svaku notu. Nije pogriješila nijednom. Potezi gudala nikad joj nisu bili tako glatki. Otac je nije nijednom pogledao, ali kako je imala profinjenu percepciju prave glazbenice, znala je dobro da mu je cijelo tijelo obuzela duboka radost. Nestalo je napetosti i očaja i on je sada disao glazbu, stvarao glazbu. Zadnji taktovi prošli su u sporom disanju, ispreplitanju glazbe i zraka koji ih je okruživao. Tek kad je zadnja nota otplovila u večernji zrak, njezin otac konačno podigne glavu. Edie povuče spavaćicu da bi pokrila nogu, cijelo vrijeme se trudeći ne skrenuti pogled prema balkonu iza očevih leđa. - Imala si pravo - reče on, ustajući. - Uistinu si naučila ovaj komad. - Ovo je bila velika pohvala. Edie mu se nasmiješi. Oni su često bili u sukobu, ali ona ga je silno voljela. A znala je, unatoč njegovom krutom držanju, da i on voli nju. - Hvala ti - reče mu nježno. - Laku noć, oče. On kimne, u znak poštovanja glazbenika prema glazbeniku. - Kćeri. Laku noć. Grof pokupi svoje glazbalo i izađe iz sobe ne rekavši više ništa. Edie zatvori vrata za njim i okrene se. Gowan se stopio s mrakom. Vidjela je samo njegovu siluetu ispred pozadine od zvjezdanog neba. Umjesto da krene prema njemu, ona se nasloni na vrata i poput prave namiguše pusti da joj noga izviri iz spavaćice. - Vaša milosti - reče. - Iznenađena sam posjetom u ovo doba noći. Gowan uđe u sobu. - I ja sam također iznenađen. - Što je vas iznenadilo? - Nije se pomakla, izazivajući ga da joj priđe. Glazba bi uvijek ushitila Edie, ona je to oduvijek znala. Ali dosad nije shvaćala da je može dovesti u stanje duboke opijenosti, da joj može pjevati u venama. Ova nova, još jača opijenost, ponukala ju je da poželi, poput glazbala, svirati na čovjeku koji je stajao ispred nje. Ili ga pustiti da on svira na njoj... nije bila sigurna što od toga. Ovo je bila nepoznata vrsta ludila, ali jednako sveobuhvatna. Poput krvi u njezinom tijelu, poput glazbe u njezinoj duši. Ludilo. - Tvoj otac kaže da si ravna najboljem violončelisti u Engleskoj. - On mi je otac. Pretjeruje. - S obzirom na to Što sam večeras čuo, mislim da je on također jedan od najboljih violončelista. - Gowan skrati udaljenost između njih na polovicu.

58

- To je istina. - Uzbudljiv osjećaj moći tekao je Edienim venama. To je bio osjećaj ženske snage, nešto što se nikada dosad nije potrudila naučiti. Nije čudno što Layla očijuka s drugim muškarcima. .. Gowan se namršti. - Mislim da u Škotskoj nitko ne svira violončelo. - Hmm. - Edie nije bilo briga. Ona je uživala svirati sa svojim ocem, ali također je voljela svirati solo, i to je vrlo radosno činila satima. - Kako ste, za ime svijeta, dospjeli na moj balkon? - Popeo sam se. Mislio sam glumiti Romea i pozvati tebe, svoju Juliju van, ali tada sam čuo kako svirate i to me privuklo, poput glazbe iz vilinskog hum ka. - Vilinskog humka? Što je to? - U Škotskoj se povremeno čuje glazba iz zemlje vila koja se nalazi ispod travnatog brežuljka. - On se približi dva koraka. Edie mu se nasmiješi. Ona se nije pomaknula. - Dakle, ja sam vas namamila, to je bila čarolija iz mojih žica? - Da. - Svirali smo Vivaldijev koncert. On je šutio. - Ja malo toga znam o glazbi, moja gospo. - Shvatila sam, s obzirom na to da nikada niste čuli za violončelo. - Zapravo, ja nikada nisam čuo za glazbenice. Za pjevačice sam čuo. I naravno, za dame koje sviraju glasovir. Edie kimne, pomirivši se s tim. Javni nastupi nikada nisu bili njezin san. - Ja ne želim svirati za publiku. Iako mi se večeras svidjelo imati publiku. - Hoćeš li opet svirati za mene? - Naravno. On joj se još približi, dovoljno blizu da su od njegovog daha zatitrale sitne kovrče na njezinom čelu. - Stigao sam prije nego što je tvoj otac ušao u sobu. Taj pogled u njegovim očima... Vrućina preplavi Ediene obraze. - Ti, kako sviraš violončelo... to je bio najerotičniji prizor koji sam vidio u svome životu šapne joj. A zatim mu se usta zatvore na njezinima. Njezin prvi poljubac. Usne su mu bile slatke, nekako nježne, iako su se jedva poznavali. No ipak je bilo moguće da ju je on poznavao bolje od bilo koga drugog. Njegov prvi poljubac. Usne su joj bile slatke kao najslađi cvjetni med. U prvom času Gowan nije mogao vjerovati da je uistinu ljubi. Usne su im se okrznule jednom, dvaput... a onda je njegov jezik uronio u njezina usta. Ona je otvorila usta uz tihi iznenađeni zvuk. On se nagnuo naprijed, naslonivši se podlakticama na vrata. Jezici su im se na trenutak isprepleli, a zatim je Gowan poljubio njezine oči i obraze, a onda se, ne mogavši se suzdržati, ponovno vratio na njezina usta. Ljubili su se dok Gowanova glava nije bila ispunjena slikama Edienih bijelih nogu

59

isprepletenih njegovim, njezinim tijelom izvijenim na postelji, krikom koji joj je provalio iz grla... Ne. Ne neće on obeščastiti svoju buduću nevjestu, bez obzira na to što ga je obgrlila rukama oko vrata i grozničavo ga ljubila, odvažnim i senzualnim jezikom poput njegovog. Bez obzira na to što su se njezini vitki prsti igrah njegovom kosom, ostavljajući za sobom male trnce kao podsjetnik na njezin dodir. Bez obzira na to što mu je srce kucalo glasno poput njezinog. Osjećao je to kroz tanku tkaninu njezine spavaćice, baš kao što je osjećao i njezine grudi, meke i drhtave na svojim prsima. Okrenuo je glavu od nje, slušajući vlastiti dah kako mu se s mukom probija iz prsa. Ona je nešto promrmljala i usne su joj kliznule po njegovoj bradi. Osjetio je kako mu usnama dodiruje uho i zastenjao. - Ne smijemo - reče on, prislonivši čelo na hladno drvo vrata. - Ne smijemo. - Gowane - dah ne ona i neka mu Gospod pomogne, njezine ruke kliznu s njegova vrata niz prsa. - Edie. Neću te obeščastiti. Svoju nevjestu. Svoju vojvotkinju. Oči su joj se caklile, a usta su joj bila natečena od njegovih poljubaca. No ona nagne glavu, a njezina zastrašujuća inteligencija istog je časa izbila na površinu, skoro čujno. Kako je to plemenito od tebe. Zurili su jedno u drugo. Ona je bila sonet koji je živio punim životom, ali ništa od toga nije bilo važno. Mali, iskrivljeni smiješak na njezinu licu, s poljupcem koji nikada nikome nije udijelila, to je bilo ono što je njegovo srce zarobilo i od toga je njegovo grlo zastenjalo. - Moram se vratiti po ljestvama - reče on promuklim glasom. Ona se uozbilji. - Shvatila sam da mi je jako drago što se udajem za tebe, vojvodo. - Drago mi je to čuti, djevojko. U ovim okolnostima. - Nije se mogao suzdržati da je ne dodiruje, zagrli je rukom oko vrata i privuče je opet k sebi na poljubac. - Vjerujem da to nije običaj među... među plemstvom - reče ona malo kasnije, uzdahnuvši. Gowan odmahne glavom. Nije se mogao prisjetiti dogovorenog braka nekog para koji se ovako privukao, čija je strast ovako eksplodirala. On joj obuhvati lice rukama. - Moramo biti sigurni - reče hrapavim glasom koji je zvučao kao zavjet - da nismo brze, sjajne stvari koje će se rasplinuti u ništavilo. Edie ga primi za ruke. - Imam dojam da bih trebala povesti sa sobom u Škotsku svoju guvernantu. Je li to opet bio Shakespeare? On kimne. - Poezija mi se zapravo nikada nije previše sviđala - reče ona, okrenuvši lice kako bi ga poljubila u dlan. - Iako bi mi ti mogao promijeniti mišljenje. - Ja volim stihove. - Svakoj bi ženi bilo jasno da sav bubriš od moći pravog zavodnika. On se odmakne jedan korak i prasne u smijeh. - Bubrim? Bubrim? Edieni već zarumenjeli obrazi još se jače zacrvene. - Znaš što sam mislila! - reče ona. Ti... ti znaš sve to, a ja ne znam. Treba li biti iskren?

60

Ona stavi ruke na bokove. A imala je bujne bokove, savršene bokove. Taj pokret nategne spavaćicu preko njezinih jednako savršenih dojki. Pogled joj je bio tako iskren i direktan da je on priznao istinu. - Ne znam ni ja to, Edie. - Ne govorim o braku reče ona istog časa - a obrazi joj postanu još crveniji. - A o čemu to onda? - upita on. Uistinu se dobro zabavljao. - Mislim na onaj dio u postelji! - glasno će ona. - Na taj dio. Ti to znaš, aja ne znam. Ona ga pogleda ispod oka. - Ali kažem ti, budeš li mi se opet smijao, možda bib ja mogla steći malo iskustva u ovih nekoliko mjeseci prije vjenčanja. On je u trenutku pritisne uz vrata, uhvati joj obje ruke iznad glave i pritisne svoje tijelo uz njezino. - Ne dolazi u obzir. U očima joj se vidio smijeh i ona je namjerno treptala očima gledajući ga. Sigurna sam da ćeš biti zahvalan što prve bračne noći nemaš neznalicu poput mene u svojoj postelji. - Ne. - On sagne glavu proždirući je mračnim, intenzivnim poljupcem. Kad je ponovno odmaknuo usne od njezinih, ona reče hrapavim glasom: - Ti znaš sve te ljubavne pjesme i Shakespearove stihove i sve to. Ja ništa od toga ne znam, Gowane. Ne mogu pročitati nijednu dramu pa da mi život ovisi o tome. Pokušala sam, ali ne mogu je uhvatiti ni za glavu ni za rep. - Ništa za to. Daj mi da te naučim ljubavnoj poeziji. - On joj pomiluje prstom donju usnu. - Edie, ti si moja. - Nije u tome stvar - reče ona uozbiljivši se. - Ja sam... A ti si... - Nedirnut poput tebe - reče on, očaran njezinim trepavicama koje su tako divno uokvirivale njezine oči. Ona se namršti. - Djevac - reče on, zarežavši, zato što se od muškarca nije očekivalo da bude nevin. To se ni u kom slučaju nije očekivalo od njega. On joj pusti ruke i podigne je u naručje. Bila je ugodne težine, one nježne, ženske težine od koje su mu počeli gorjeti svi udovi. Ali natjerao se sjesti na stolac umjesto da je sruši na krevet. - Ti? - Bila je zapanjena. - Aha. - On sjedne, uživajući u načinu na koji se njezina pozadina smjestila u njegovu krilu. - Zaručio sam se kad sam bio jako mlad pa nisam mogao spavati s nekom ženom koja bi mogla imati očekivanja - ili snove - kako će postati vojvotkinjom. Plaćati za to bilo bi neukusno; tako bih obeščastio svoju zaručnicu, a jednako tako i sebe. Edie je sjedila mirno, ukipivši se poput malog miša, a on ju je čvršće zagrlio. Oči su joj potražile njegove, razrogačene i iznenađene. - I tako sam sasvim siguran da nemam “bolest intimne prirode” - reče joj. - Ah, moje pismo. - Prepoznala je vlastite riječi. - Ne, pretpostavljam da nemaš. On ju još jednom dugo i žestoko poljubi. Odvojili su se osjetivši kako su među njima buknuli neki novi divlji osjećaji koji su se zamalo mogli vidjeti u zraku. Zatim su se pogledali u oči, a ti su osjećaji tinjali između njih mogućnošću nečeg većeg. - Zajedno - šapnula je, zadivljena. - To nikako nisam očekivala. Uvijek sam mislila da žena to donosi u brak, ali muškarac...

61

- Pretpostavlja se da muškarac spava s prvom sobaricom ili pipničarkom - reče Gowan. - No to bi ponizilo i mene i ženu koja radi za mene. Prigušeni smijeh pobjegne iz Edienih usta. - Vi ste principijelan čovjek, Vaša milosti. - Zar to nije dobro?

62

13. poglavlje U Edienom je srcu smijeh pokušavao prevladati bolnu, strahovitu žudnju. Nije mogla više pogledati Gowana, a u istom trenutku ne osjetiti silnu želju da ga poljubi. Zatvorila je oči i prislonila mu obraz na rame. - Sjajno je držati se svojih načela - reče ona tihim i nježnim glasom. - Sigurno si se smijao kad sam ti pisala o ljubavnicama, a pogotovo o bolestima. Nisam se smijao. Bilo je to pošteno pitanje. Mnogi oženjeni muškarci imaju ljubavnice. No ja sam se uvijek nadao da ću pronaći ženu koja će željeti roditi moje dijete, i kako bih mogao poniziti tu ženu polijevanjem zlata u krilo žene kojom se nemam namjeru oženiti? Edie se okrene i poljubi Gowana u vrat. - Ti si kompliciran čovjek. - To nisu komplicirane stvari. Ima jedna stara škotska izreka koja kaže da je tvoja sadašnjost tvoja budućnost. Ja ne smijem okaljati ono što će doći. Uostalom, moj otac... glas mu utihne. - Imao je ljubavnice? - upita Edie. - Mnogo njih. Ona ga još jednom poljubi ispod vrata, u mjesto gdje je osjetila venu koja pulsira. Mislila sam da moj otac ima ljubavnicu, ali sada više nisam sasvim sigurna u to. Layla se boji da je to razlog zašto noćima ne dolazi doma. - Sumnjam - reče Gowan. - To bi ga ponizilo, a tvoj otac nije čovjek koji bi se dao poniziti. Edie se nasmiješi, znajući da on to ne vidi. Njezin otac je bio pomalo krut, ali znala je da su i on i Gowan ona vrsta muškaraca s kojima bi žene bile sretne. - Je li tvoja majka znala za očeve ljubavnice? - Aha, znala je. - Njegov škotski naglasak postao je izraženiji. - Ali ona se isto tako ponašala i zato se nije imala pravo žaliti. - Žao mi je - promrmlja Edie, nagnuvši se opet na njegovu ruku kako bi mu vidjela lice. - Zasigurno ti je bilo teško ta spoznaja o roditeljima. - Moja majka je bila na zlu glasu zbog svojih afera. To sam saznao još kao malo dijete. U glasu mu se čulo sumorno prihvaćanje te činjenice. - Je li ti otac rekao da imam polusestru koja se zove Susannah? - Uistinu? Ne, nije mi spomenuo. Živi li ona u Škotskoj? - Ona živi sa mnom i ima otprilike pet godina. - Molim? - Edie se uspravi. - Ti imaš polusestru koja živi s tobom i koja ima otprilike pet godina? - Moja majka nas je napustila kad sam imao osam godina, i umrla je prije nekoliko mjeseci, ostavivši za sobom dijete. Navodno se preudala nakon smrti moga oca, iako ja za to nisam znao. Još nismo pronašli krsni list moje sestre. - O, moj Bože. - Edie skoči iz njegova krila i ode na drugi kraj sobe prije nego što se okrenula prema njemu. - Zar bih trebala shvatiti da se ti ženiš djelomično zato da bi tvoja sestra dobila majku? Moram ti reći da nemam baš nikakvog iskustva s djecom. 63

On je sada, naravno, morao ustati. - Nemam ni ja. Ali zaposlio sam tri sluškinje i dadilju koje su zadužene samo za dječju sobu. - Žao mi je; nisam te mislila natjerati da ustaneš. - Ona se vrati i sjedne nasuprot njemu. - Ja čak ni ne znam koliko je veliko petogodišnje dijete. Ima li ona zube kao odrasli ljudi? Zna li govoriti? Što ja to govorim? Naravno da ona govori. - O, da, Susannah govori - reče Gowan znakovito. - Bez prestanka. I ima zube, također; ugrizla me istog dana kad je stigla u Craigievar. Zato bih ti savjetovao oprez kad joj budeš prišla. - On ponovno sjedne i ispruži ruku prema njezinoj. - O, Bože - dahne Edie. Nesvjesno je promatrala kako joj prstom crta neki uzorak po dlanu. Grozničavo je razmišljala. Ona se ne samo udaje i seli u Škotsku, već će očito dobiti i siroče na skrb. Njezin joj je otac uistinu trebao spomenuti tu pojedinosti. - Ja se dobro sjećam kako si izrazila želju da imamo djecu tek za nekoliko godina. Nisam se mislio izmotavati zanemarivši u svome pismu spomenuti Susannu. Moram priznati da sam, zato što nisam bio u Škotskoj, zapravo zaboravio na nju. Činilo se da ga zbog toga nimalo ne grize savjest. - Imaš li nekog iz obitelji tko bi ti pomogao odgojiti je? - upita Edie s puno nade. - Neku tetu, možda? - Ona nikako nije preko noći mogla postati majkom petogodišnjakinje. Zapravo, nije bila sigurna da je ikada u životu vidjela neku petogodišnjakinju ili petogodišnjaka. - Nažalost, nemam. Imam neke tete, ali one još nisu upoznale Susannu. To su sestre moga oca - objasnio je. - I one žive na otočju Orkney. - Ona je sama u dvorcu? - U dvorcu živi stotinu i trinaest članova posluge, uključujući četiri žene koje se brinu isključivo o njoj. Ediena je majka umrla kad je ona bila jako mala pa je dobro znala kako ni stotinu slugu ne mogu nadoknaditi izgubljenog roditelja. - Možda ima nekih priručnika o tome koji bi mogli pomoći - promrmlja. - Je li to jadno dijete shrvano? Kako je uopće tvoja majka umrla, ako smijem pitati? - Utopila se u jezeru nakon što je popila više viskija nego što je to bilo pametno. Nastane tišina, a zatim on doda: - Moj je otac davno umro. Bilo je to nakon što je popio dvije boce viskija. Zbog neke oklade, znaš. Edie je pokušavala smisliti neku od uobičajenih rečenica kojima se izražava sućut, ali nijedna joj se nije činila prikladnom. - No ipak, moj otac je umro pobijedivši u toj nepriličnoj okladi, što bi mu bez sumnje bila velika utjeha. Ja ne pijem alkohol, ako se možda brineš da sam naslijedio obiteljsku sklonost. - Gowan je ove činjenice iznio nevjerojatno ravnodušnim tonom, kao da govori o nečem trivijalnom poput promjene vremena. - A Sussanin otac... tvoj očuh? - Moja je majka sebe smatrala udovicom, iako su u njezinom kućanstvu malo znali gdje je i kako živjela prije nego što se prošle godine preselila u Edinburgh. Možda je meni zatajila svoj brak kako bi zaštitila svoj džeparac. Ili je razlog bio taj što je Susannah nezakonito dijete. Angažirao sam Bow Street Runnere da to istraže. - On prekriži ruke na prstima. - Ima onih koji bi tvrdili da ti ja nudim ukaljano ime. - Ne budi smiješan - namršti se Edie. - Budalaštine tvojih roditelja nemaju veze s tobom.

64

- To je vrlo velikodušno od tebe. - On je malo oklijevao, a zatim reče: - Moram dodati da mi se čini kako je Susannah prilično nemoguća. Nisam ja jedina osoba koju je ugrizla. Mislim da se i njegovateljice smatraju ugroženima. Baš divno. Edie je već uznemirila zamisao da će se morati brinuti o nekom djetetu, a pogotovo o napornom djetetu. - Je li ona uopće imala pojma da ti postojiš prije nego što su ju isporučili na tvoj kućni prag? Kakva je uopće? - Sitna. Zapravo, slabašna. Mislim da je nevjerojatno rječita za nekog tako mladog, iako me njezina dadilja uvjerava da je to čest slučaj sa ženskom djecom. I ne, čini se da nije imala pojma da ima ikakvu obitelj. - Nalikuje li na tebe? - Kosa joj je mnogo svjetlije crvene boje od moje. To je zapravo jedino što ti mogu reći. Nisam još s njom proveo mnogo vremena. - Zasigurno je jako nesretna. Zamisli, izgubiti majku, a zatim upoznati brata koji tije stranac. - Nema ona razloga biti nesretna. Imam dojam da je slabo poznavala našu majku. Edie je imala izrazit dojam da vojvoda od Kinrossa misli kako postoji jako malo situacija koje bi netko mogao smatrati dovoljno teškim da bi si dopustio osjećati se nesretno. - Čak i ako Susannah nije bila bliska s majkom, ona je ipak izgubila sve one koji su joj bili poznati istakne Edie. - Ja svakodnevno dobivam iscrpno izvješće o svim važnim događajima, a dječja soba nije spomenuta od incidenta s ugrizom prošlog tjedna, pa sam stoga uvjeren da je sretna. Edie ponovno skoči sa stolca. Sve one žmarce koji su je podsjećali na Gowanovu nazočnost progutali su živci. Ona priđe kaminu i podigne s klupčice lijepu malu porculansku figuricu Madone koja drži u ruci malog Isusa, prevrne je nekoliko puta u rukama i vrati je na mjesto. Marija je zasigurno jako dobro znala kako odgojiti svoga sina, a Edie je na samu pomisao na odgoj djeteta bila užasnuta. Zašto joj otac nije spomenuo to dijete kad joj je objavio da će se udati za Gowana? Možda bi se usprotivila tome. Što ne znači da bi se njezin otac osvrnuo na njezine proteste, s obzirom na to da će mu kći tom udajom postati vojvotkinjom. - Kako, zaboga, primaš dnevna izvješća kad si ti ovdje, a Susannah je u Škotskoj? - upita Gowana. - Jedan lakaj svakog jutra putuje iz dvorca s potpunim izvješćem. - I on je ustao i stao na drugi kraj kamina. - Znatno mi je lakše upravljati velikim imanjem kad imam stalan protok informacija. Moja udaljenija imanja šalju svoja izvješća u dvorac svaka dva ili tri dana. - To zahtijeva velik broj posluge - reče ona, zadivljena tom činjenicom. - I kočija i konja. On slegne ramenima. - Imam ih mnogo. A zatim, u trenutku, u njegovim se očima ponovno pojavi napeta žudnja od koje joj krenu žmarci po tijelu. On joj priđe korak bliže. - Ne brini se zbog moje sestre - reče. - Ako ti se ne bude svidjela, naći ću nekog drugog tko će se brinuti za nju. - To ne dolazi u obzir! - uzvikne Edie. - Ja sam samo nenaviknuta na djecu. Ali snaći ću se. - Gowanov smiješak bio je čista napast - a to nije imalo nikakve veze s njezinim uvjeravanjem da će se potruditi oko njegove sestre. - Ovo je strahovito riskantno - reče ona, sjetivši se odjednom da se nalaze usred noći sami u njezinoj spavaćoj sobi, u stranoj kući. Moraš otići. Ne bih željela upropastiti Flonorijino vjenčanje skandalom.

65

- Da, moram. - Njegov duboki glas milovao je njezinu kožu kao baršun. Ona zadrhti i začuje glazbu u glavi. A on se nije pomaknuo. - Ako nas zateknu ovdje, to će izazvati strašan metež - reče ona, a zatim doda: - Ti si prilično velik. Širok, mislila sam. Krupan. - Svakodnevno plivam u jezeru. Očito mu je plivanje oblikovalo ova prsa koja je tako čeznula dodirnuti. On se nakloni i zatim se uputi prema balkonu. Ona krene za njim, kao na uzici. - Što misliš o mojem sviranju? - upita ga u trenutku kad je Gowan stavio jednu ruku na ogradu i spremao se skočiti na ljestve od užadi koje je zavezao za stupić u kutu. Lice mu je bilo u sjeni. Dvorište ispod njega bilo je osvijetljeno samo mjesečinom. Mislim da si genij - reče on. - Baš kao što je tvoj otac rekao. Hoćeš li naučiti Susannu svirati violončelo? - Da - reče ona, shvativši po prvi put kako je prirodno da će ona naučiti dijete svirati, baš kao što je nju naučio njezin otac. - Onda moramo omogućiti Susanni i svoj našoj djeci da sviraju pred publikom, ako to požele. - On se počne spuštati. Glava mu je nestala ispod mramornog parapeta dok je ona još uvijek u tišini probavljala ovu njegovu rečenicu. Nagnula se preko ograde i gledala ga kako se spušta tako vješto kao da silazi niz stube. Kad je sišao na tlo, on podigne glavu i pogleda je. To je bio tako divan prizor da joj je srce zakucalo brže. No također, odjednom se jako zastidi. Vjerojatno nije trebala biti tako pristupačna. Što ako on pomisli, nakon ovoga Što se upravo dogodilo između njih, da je ona neka pohotnica? - Možda imaš pravo - reče ona tiho, zureći u njega. - Mi jesmo brze sjajne stvari... previše nagli, previše naprasni, previše nesmotreni. - Mogu ti se sutra udvarati kao da se nikada nismo upoznali, no bojim se da svi u salonu već znaju kako se osjećam. A obavijest o vjenčanju već je u novinama. - Ovakve se stvari ne događaju ljudima poput mene - reče Edie. - Tvoj glas je poput glazbe - reče Gowan, zureći u nju. - Kad ustaješ iz postelje? - Zašto to pitaš? - Želim s tobom nešto više, a ne samo zuriti u tebe preko klupa tijekom vjenčanja. Rekao je to nonšalantno, no njoj srce ipak zatitra - U devet. Laku noć - vikne mu. - Laku noć - reče on, pretiho da bi ga ona čula. No ona ga je ipak nekako čula. Stajala je držeći se za hladan mramor i gledala kako Gowan hoda preko dvorišta te nestaje ispod trijema. A zatim je ostala još malo, slušajući glazbu koja se stvarala u njezinim mislima, dublju i slađu od one koju je stvarala svojim violončelom.

66

14. poglavlje Ulica Curzon br. 20, London Gradska rezidencija grofa od Gilchrista Tvoj se zaručnik - reče grof ledenom preciznošću - isprva složio s petomjesečnim zarukama, a sada ih želi skratiti. Vjerujem da sam ti spomenuo da je nedavno postao skrbnik svoje sestre, koja je ostala siroče. Radi se o malenom djetetu. Pretpostavljam da se on brine što ona neće imati majku tijekom tog razdoblja, iako nije izrazio takvu zabrinutost kad je od mene zatražio tvoju ruku. Gilchristovi su se vratili u London neposredno nakon vjenčanja, a Gowan u Brighton na razgovor s onim bankarima. Edie je u tajnosti brojala dane do završetka bankarske konferencije. Sutra će završiti, mislila je, ili možda već večeras. - Ja bih se rado složila sa time - reče ona, oblikujući glas u poslušan i uslužan ton. Nikako nije htjela potaknuti oca na napad pravedničkog gnjeva isticanjem činjenice da je zanemario spomenuti Susannu. - Ne sviđa mi se to - reče on odjednom. Vrpoljio se i spustio čašu na stol. - Mogu li znati zašto? - Vojvoda nije čovjek kakvim sam ga smatrao. - To nije istina - usprotivi se Edie. - Gowan je baš... - Gowan? Ti njega zoveš imenom? To je nečuveno. - Očeva usta izgledala su poput ravne crte. Ona mu je željela nešto odbrusiti, no to bi naudilo cilju. - Nisam to mislila na taj način reče. - Očekuju me u Parlamentu - izjavi njezin otac. Nakloni se i ode. Te noći nije došao doma na večeru. - Znaš, Layla - reče Edie za stolom - ja mislim da ti si ti preljubazna s mojim ocem. Ti čamiš doma dok se tvoj muž provodi naokolo, radi što mu je volja. je.

- A što bi ti željela da učinim? Očijukam s Gryphusom? Meni se on ni ne sviđa. Premlad

- Naravno da ne. - Edie odloži vilicu. - Ali zašto bi tvoj život bio tako jadan? Layla, ja ti ne kažem da trebaš očijukati s drugima. Samo kažem da bi trebala nešto učiniti tako da ne budeš ovako jadna kad se otac ne vrati doma. Layla je sumnjičavo pogleda. - Ja znam da sam ti ja na neki način bila izgovor, s obzirom na to da nisam debitirala do ove godine, ali nema razloga da više čamiš doma. Ti skoro nikad ne izbivaš iz kuće. - To se od supruge i očekuje. - Ali od njezinog se muža očekuje da joj se pridruži. Da ne spominjem činjenicu da bi je on trebao pratiti na balove i u kazalište. Moj otac je rijetko tu, a kad jest, tako je hladan da bi 67

mogli ohladiti led na njemu. Kamo bismo mi večeras išle da otac nije prihvatio Kinrossovu ponudu? Drugim riječima, da ja još uvijek tražim muža? - Vjerojatno u Almack's - reče Layla. - Srijeda je, a tebi su poslali pozivnicu nakon debija. - Točno - reče Edie. - I baš tamo idemo večeras. - Ali zašto? Tvoj otac neće znati kamo sam otišla, a nije ga ni briga. Što ako ne dođe doma cijelu noć, kao sinoć? On tvrdi da spava u svojim prostorijama u Domu lordova - reče ona glasom iz kojeg se jasno čulo da u to nimalo ne vjeruje. - Onda ćeš se lijepo zabaviti, naplesati se, a i to je važno. Nema razloga da ovdje sjediš i vrtiš palčeve dok ti ja nasmrt dosađujem svirajući violončelo. - Edie ustane. - Zamolit ću Mary da me odjene za ples. - Dobro. Edie uperi prst u nju. - A vi, gospođo Maćeho, vi ćete večeras biti sretni. - Vjerojatno. - Činilo se da se Layli ide, ali joj se na smiješku vidjelo da je nesigurna. - Reci Willikinsu da prije izlaska želimo šampanjac. Malo ćemo se nacvrcati i zatim plesati sa svakim tko ispruži ruku prema nama. Pa onda neka otac to čuje! Edie je malo kasnije sišla niz stube, odjevena tako da je izgledala istovremeno poput djevice i zavodnice. Gowan joj nije javio da se vratio u London, ali naravno, žena se ne odijeva samo kako bi ugodila muškarcu. Iako je to bilo točno ono što je ona upravo učinila. Mary joj je uvijačem izravnala kosu, a zatim joj je napravila frizuru skupivši joj većinu kose iznad ramena. Layla zastenje. - O, Edie, dušo, izgledaš nevjerojatno slasno! - Zatim spusti pogled i pogleda sebe. - Ti si tako vitka, a ja sam sve deblja. - Nisi debela. Ti si predivno zaobljena, Layla. To je drugo. A ni ja baš nisam vitka. - Ti si vitka u usporedbi sa mnom, vjerojatno zato što popodne ne piješ čaj. Sve ove obline nastale su od peciva koje jedem uz čaj. Čeka te tvoj šampanjac. - Layla mahne prema njoj čašom. - Možda se moje obline ne sviđaju tvom ocu. - Layla, najdraža, jesi li se ti to već nacvrcala? - Edie uzme čašu od Willikinsa, koji se nakloni i ode. - Vjerujem da sam malo pripita. To je kriva moja nova dijeta; odlučila sam jesti samo grožđe nakon tri sata popodne. Nema više čaja i peciva. To je moja propast. - To je nevjerojatno glupo! - Uspijem li održati tu dijetu, možda mi uspije pridobiti tvog oca natrag od Winifred. - Winifred? Tko je ona? - Edie sjedne nasuprot maćehe i ispije gutljaj šampanjca. A zatim, nakon što ju je još jednom pogledala, ispije pošten gutljaj. Bolje joj je ući u srž problema. - Zar ti to meni kažeš da si otkrila kako se zove očeva ljubavnica? - Ne, ali ja sam joj dala ime Winifred. To sam ime oduvijek mrzila i tako mi je lakše. - Što ti je lakše? - Mrziti nju, naravno - reče Layla. - Zato što je uništila moj ne baš sretni dom. I također je smatram odgovornom za to što sam pojela previše peciva. I također, za to što je jedini razlog zašto moj muž noću ustaje taj da ode po kahlicu. - Ha - reče Edie, pruživši toj šali pozornost kakvu je zaslužila i ni časak više.

68

- Meni sada treba inspiracija. Winifred će mi biti poticaj za dijetu. Sigurna sam da je vitka i tanka i nevjerojatno predivna. - Ti si nevjerojatno predivna - reče Edie, promatrajući kako Layla poteže šampanjac. - No sad je najvažnije to što je došao taj čas - reče Layla, zastavši teatralno - kada ti moram otkriti tajne bračne postelje. - Znam ja to - Edie je žustro počne uvjeravati. - Ne, ne, ne osnovne stvari. Ono što ću ti ja reći, to su tajne koje se prenose s majke na kćer. - Layla opet zastane i zatim se namršti. - Znaš li ti što je petit mort? Edie je bila prilično sigurna da zna, pa stoga kinine. - Baš priliči nama Englezima to što nemamo svoju riječ za to - reče Layla pomalo ljutito. - Moramo rabiti francuske riječi kao da su Francuzi jedini sposobni zadovoljiti ženu. Mogla bih ti reći... - Layla započne, no predomisli se. - Zapravo, ti zasigurno ne bi željela čuti pojedinosti, s obzirom na to da se radi o tvome ocu. - Ne - reče Edie - ne bih. - Dobro, najvažnije je zapamtiti da sve što muškarac zatraži od tebe da mu učiniš, može biti recipročno. Edie se namršti. Istina, njezino razumijevanje spolnog čina bilo je na osnovnoj razini, ali nije si mogla zamisliti kako bi izgledao taj reciprocitet. - Ma ne, ne to - reče Layla, odmahnuvši rukom. - Znat ćeš kad se to dogodi. Zapravo, kad to zatraži od tebe. Vjeruj mi na riječ. - Dobro. - Moram ti reći još nešto, mada to smatram izuzetno malo vjerojatnim, no ispadne li da Kinross može baratati svojim alatom samo nekoliko minuta, ili ako mu se uopće ne može dignuti, ja mogu pomoći. Postoje napitci za to! I zato mi to samo moraš reći, draga, i ja ću ti nabaviti pravi lijek. Mogu ti ga čak poslati poštom. - Hvala ti - reče Edie, pitajući se obavještavaju li žene svoje muževe o učinku tih napitaka ili ih krišom ubacuju u njihovo piće. - A sada velika tajna, iako mislim da ti nikada neće zatrebati - reče Layla očima punim suza. - Ali meni jest. Edie je postala zbunjena. - Ima li to neke veze s djevičanstvom? - To? O, ne. To uopće tako ne boli. Nemoj se dati zaplašiti bapskim pričama. Može biti koja kap krvi koja će razveseliti tvog Škota. Muškarci su apsurdno ponosni kad vjeruju kako oru djevičansko polje. - Polje? - Ti si polje, draga, a on ima plug, ako me pratiš. Iako bi možda motika bila bolja usporedba. Ne, prava tajna je ta što ti moraš navesti svog muža da povjeruje kako doživljavaš užitak kad ga ne doživljavaš. - O, Bože - reče Edie. Što je više slušala o braku svoga oca, taj joj se brak činio sve žalosnijim. Jedna se suza otkotrlja niz Laylin obraz. - Mi nikad nismo imali problema dok se sve nije svelo na dobivanje bebe. To je tako tužno. - Ona šmrcne. - Ali to se tebi neće dogoditi. Jesam li ti rekla kako sam zavidna što već imaš gotovo dijete koje te čeka u Škotskoj?

69

Edie je šutjela. Nije mogla reći Layli da je sinoć cijelu noć bila budna brinući se da se neće svidjeti maloj Susanni. - Neke žene ne moraju oko toga brinuti zato što njihove muževe nije briga doživljavaju li one užitak ili ne. Ali dobre muževe jest briga. A ponekad, ako ne doživiš vrhunac, oni će se nastaviti truditi dok ti ne dođe da vrištiš. Muškarci ne razumiju da žena može biti tako umorna ili nesretna da jednostavno ne može osjetiti sve što on želi da ona osjeti. Pratiš li me, Edie? - Više - manje. - Dakle, u tom slučaju, ona može pribjeći samo jednom: mora to odglumiti. - Oprosti? - Odglumiti - reče Layla. - Izvesti predstavu. Pretvarati se. - Što odglumiti? - Le petit mort. - Aha. - Ne shvaćaš o čemu govorim, zar ne? - Zapravo ne. - Vođenje ljubavi je bučan čin - reče Layla. - Uistinu? - Edie je bila sve zadivljenija, iako je još bila zbunjena. Nije ona to baš tako zamišljala. Layla odloži čašu, koja je sad već bila prazna, i zabaci glavu. Promukli, senzualni jecaj izađe joj iz usta. Ona promrsi prstima kosu i trzne glavom lijevo - desno. - Da, da, baš tako, još, još! Vrata se otvore i Willikins se pojavi iza Laylina ramena. - Ahhhh, baš tako, mon cher, jače, jače! Ti... ti si tako... tako... - ona ponovno zabaci glavu i podigne glas. - Izluđuješ me, bacaš me u delirij. Izvan sebe sam. Ja... ja... svršavam! Willikins se ukipi na mjestu. Layla se uspravi, zagladi kosu i reče: - Willikinse, molim te, natoči nam još šampanjca. - I mislila sam da si žedna - reče Edie, smijući se kao neka luđakinja. - To ti je tajna sretnog braka. Edie nije željela komentirati kako joj se čini da ta tajna ne djeluje kad je u pitanju Laylin brak. Willikins je u međuvremenu počeo ulijevati šampanjac u čaše bez vidljivog znaka šoka. Taj je čovjek zaslužio svaki peni koji mu je njezin otac plaćao. Layla ispije pola čaše u jednom gutljaju. Bile su to uske čaše za šampanjac, no ipak... Je li joj to bila treća? - Vrijeme je za pokret reče Edie, odlažući svoju čašu. - Almack's nas čeka. - Almack's - reče Layla, kojoj se malo pleo jezik - nije mjesto gdje bi preljubnica mogla špijunirati muževljevu ljubavnicu. Jesam li ti rekla da sam se odlučila preobraziti? Dosta mi je biti Layla. To je tako naporno ime. Teško ga je i napisati. - Budi sretna što te nisu nazvali Edith. I ti nisi preljubnica. - Ja starim, a to je još gore. - Ne mislim da bi se nadbiskup složio s tvojom procjenom relativnih zala.

70

- Preuranjeno starenje - reče Layla, uzdahnuvši. - To ti se događa ženama poput mene. Mi samo sjedimo i starimo, dok žene kao Winifred kradu naše muževe. Da su me nazvali Josephine, sve bi bilo drukčije. Nijedan muškarac ne bi varao ženu koja se zove Josephine. - Doista bismo sada trebale pozvati kočiju. - Mislim da ću početi govoriti francuski - reče Layla, ignorirajući pitanje Almack'sa dok je posezala za Edienom čašom kako bi ispila ostatak njezina šampanjca. - To bi bila dobra vježba. Mogla bih se preseliti u Francusku umjesto da se povučem na selo. - C'est la vie - reče Edie. - To je sve što znam na francuskom pa će nam razgovori biti vrlo kratki. - Draga, svi mogu govoriti francuski ako se malo potrude. Evo jedne odlične fraze: Evacuez les lieux! - Što to znači? - Ispraznite prostoriju! - poviče Layla, mašući rukom. - Nikad ne znaš kad bi ti to moglo zatrebati u nekoj gužvi. Moja me guvernanta naučila svakojakim korisnim frazama. Etesvous enceinte? To nije ispalo pretjerano korisno. Ne, nisam trudna. - Ona pozvoni na zvono. - Treba mi još šampanjca prije polaska. - Morali bismo odmah krenuti - ponovi Edie. - Zar nije istina da zaključavaju vrata Almack'sa i da ne možeš ući ako zakasniš i sekundu? - Ja znam da bih dosad već bila trudna da tvoj otac nije tako tvrdoglav - reče Layla, nastavivši ignorirati Edie. - Ti znaš zašto zečevi imaju toliko mnogo beba zečeva, zar ne? Edie podigne maćehu na noge. Pripita ili ne, Layla je bila preslatka, poput najljepšeg kolača s kremom koji bi muškarac poželio pojesti. Steznik njezine nebesko plave oprave djelovao je kao da želi naglasiti kako svijet pati od velikog manjka dudova svilca, no Layla je svakako imala poprsje koje je opravdavalo tako štedljivu uporabu tkanine. - Ova oprava ti nevjerojatno laska. - Moram se sjetiti uvući trbuh- reče Layla krenuvši prema vratima s Edienom praznom čašom u ruci. - A, tu ste, Willikinse. Zašto mi ne biste natočili još jednu čašu. Popit ću je dok razmišljam koji ću ogrtač ponijeti. Edie joj uzme čašu iz ruke i dodaje lakaju. - Willikinse, molim vas, pozovite kočiju. Almack's nas čeka. I kočija vas čeka, lady Edith - odgovori batler naklonivši se. Okrene se lakaju i uzme Laylin ogrtač. - Milostiva gospođo, dozvolite mi. - Ti zečevi, oni koji imaju bebe zečeve, oni znaju svoj posao - reče Layla dok joj je Willikins prebacivao ogrtač oko ramena. - Uostalom, Edie, predomislila sam se. Ne idemo u Almack's. Oni tamo nemaju šampanjca. Idemo mi lijepo do lady Chuttle. - Tko je lady Chuttle? - Poznanica. Obično ne bih otišla na njezin bal jer bih ga smatrala pomalo vulgarnim, ali to je bilo prije nego što sam primila ovo. - Ona izvadi zgužvanu poruku iz svoje damske torbice. - Poslala sam poruku tvome ocu sa zahtjevom da nas otprati u Almack's. Ovo je njegov odgovor. Edie izgladi papir. Napisana su bila samo dva retka u kojima je on izrazio žaljenje što ih ne može otpratiti u Almack's jer je već prihvatio raniji poziv. - Kako znaš da planira otići na bal lady Chuttle?

71

- Nije mi to morao reći. Bila sam prilično sigurna da bi čovjek u njegovoj situaciji posjetio baš taj događaj, pa sam mu jednostavno odgovorila da ćemo se tamo naći s njim. - Što ako on ima sasvim drugi dogovor? - Kamo bi drugamo otišao? - bila je uporna Layla, zadivljujuće ignorirajući nazočnost batlera i dvojice lakaja. - On će tamo otpratiti Winifred, u to ne sumnjam. Mogla bih baš spomenuti zečeve tvome ocu ako ga vidim. Samo ubacim tu riječ u razgovor kako bih provjerila hoće li mu pasti na pamet neka zamisao. Edie pogleda batlerovo ravnodušno lice. - Dobro. Willikinse, molim vas obavijestite kočijaša da idemo k lady Chuttle. I batler je to učinio pa su se već za jednu minutu našle u kočiji. Nažalost, do kuće je trebalo samo petnaestak minuta vožnje, što je značilo da će Layla biti tek malo manje pripita kad stignu. - Znat ću tko je ona čim je vidim - reče ona nehajnim tonom dok su silazili iz kočije ispred velike gradske rezidencije. - Zar ti to želiš natuknuti da će na balu biti kurtizana? - upita Edie, koja je bila znatno zaineresiranija za bal lady Chuttle nego što bi to bila za posjet Almack'su. - Bez sumnje - reče Layla. - Zato će tvoj otac biti ovdje. Kao što sam rekla, odmah ću prepoznati Winifred. Znam ja kakve Jonas voli. Sigurna sam da je jedna od onih koje ti rado povjere kako se, bez obzira na to što jedu, jednostavno ne mogu udebljati. On mi je jednom rekao da imam ravan trbuh, znaš. To je bilo onda kad sam imala ravan trbuh. - Layla - reče Edie. - Dosadila mi je ta Winifred, a nisam je ni upoznala. Hajde, kreni za ovim dragim lakajem da se sklonimo sa studeni. - Ja sam kći jednog markiza - objavi Layla. - To je istina - ohrabri je Edie. - Winifred je vjerojatno iznikla iz kupusa. I kladim se da mora podstavljati korzet kako bi dobila sprijeda bilo kakvu oblinu. - Ja ne moram pribjegavati takvim jadnim taktikama - reče Layla, odmaknuvši ogrtač od ramena kako bi otkrila svoje prilično zadivljujuće poprsje. - Winifred bi morala staviti glavicu kupusa u korzet da bi bila imalo nalik tebi - reče Edie. - Dvije glavice kupusa, svaku na jednu stranu. Layla žustro kinine i elegantno uđe u kuću. Koliko je god sezao Edien pogled, ništa u predvorju nije najavljivalo moguću nazočnost kurtizana. Batler se naklonio baš onako kao što to Čine svi batleri, dodao njihove ogrtače lakajima koji su stajali uza zid, a zatim ih poveo niz hodnik do plesne dvorane gdje ih je najavio. - O, pogledaj - krikne oduševljeno Layla, pojurivši niz stube i pritom gurnuvši batlera. Evo Betsy! - Tko je Betsy? - upita Edie, kaskajući niz stube spremna uhvatiti Laylu ako posrne. - Draga prijateljica moje majke. Sada bi se trebala zvati lady Runcible. Mislim da je prošlog ljeta ostala udovicom, jadnica. To joj je bio treći... ne, četvrti muž. - Kakva tragedija. Ili je možda uspjeh bolja riječ. Layla uroni u gužvu, vukući Edie za sobom. - Nije ona ništa kriva. Oni jednostavno otegnu papke nakon godinu ili dvije. Ali ona je uspjela održati kosu plavom čitavo vrijeme, a moraš priznati. .. to je uistinu veliki uspjeh. Sekundu kasnije već je razgovarala sa ženom čija je kosa uistinu djelovala pobjednički: očito se vrijeme zaustavilo kad je riječ od lady Runcible. Edie joj se pristojno nasmiješila i 72

ogledala se oko sebe ne bi li ugledala oca. Bila je sigurna da on neće odoljeti da ne prati Laylu na bal. Začuje duboki glas i netko joj dodirne lakat. Okrene se i ugleda lorda Beckwitha kako stoji pred njom. - Lady Edith. - Promotrio je njezinu opravu - svjetloružičastu, no bez obruba koji bi joj zamaskirao grudi - i lice mu se ozari divljenjem. - Veliko je zadovoljstvo susresti vas ovdje. Edie mu se nakloni. - Lorde Beckwith, drago mi je vidjeti vas. - Au contraire - govorila je Layla negdje u blizini. - Previše sam dugo izbivala iz društva. Odlučila sam okrenuti novi list. J'arrive ma chere, j'arrive! Lord Beckwith se nakloni, primi Edienu ruku i poljubi je, a zatim je ne pusti kako je bilo dolično. - Nadam se da to nije neprilično, ali znam da izražavam osjećaje mnoge gospode kad kažem koliko silno žalim zbog vaših tako brzih zaruka. - Lady Edith se neće udati još mjesecima - reče Layla, naglo se okrenuvši kako bi se priključila razgovoru. Beckwith se ponovnu nakloni. - Lady Gilchrist. Uistinu mi je zadovoljstvo vidjeti vas. - Dragi moji, hoćemo li pronaći nešto za osvježenje? - upita Layla. - Moram priznati da me umorila ta vožnja kočijom i da bih rado prihvatila neko piće za okrjepu. - Trenutak kasnije već su svi sjedili za malim stolom na kojem je bio poslužen šampanjac i mali tanjur s bonnes bouches. - Jedi - reče Edie Layli, gurajući joj tanjur s kolačićima. - Ujutro ćeš imati strašnu glavobolju. - Au contraire - reče Layla milozvučnim glasom. - Oduvijek odlično podnosim šampanjac. Mislim da sam rođena s mjehurićima u krvi. Udovica Runcible vukla je za sobom dvojicu muškaraca. Edie je pretpostavila da bi to trebali biti kandidati za opasnu ulogu njezina petog muža. Layla je počela živahno očijukati s jednim od njih, lordom Grellom. Edie uzdahne i vrati se Beckwithu. - Pretpostavljam da niste vidjeli mog oca večeras? - Jesam, on je tu, lady Edith. Koliko shvaćam, niste došli zajedno? Layla je to zacijelo čula jer se ukočila i nagnula se bliže svojoj žrtvi. - Lady Edith, molim vas, biste li me počastili ovim plesom? - upita Beckwith. Ona se spremala pristati, no tada ugleda svoga oca kako im prilazi žustrim korakom. Oče! - vikne, ustavši i naklonivši se. - Ti si tu! Layla duboko udahne, podigne čašu takvom žestinom da je Edie začudilo što se nije razbila, te je iskapi. - Kćeri - reče njezin otac, zastavši. - Lady Gilchrist. Lady Runcible. Lorde Beckwith. Lorde Grell. Drugi se pratitelj lady Runcible izgubio prije nego što ga je stigao pozdraviti. Pojava čovjeka bijesnog do usijanja zna tako djelovati na razgovor. Njezin je otac izgledao poput barbarina odjevenog u večernje odijelo; iako mu je kaput bio savršeno skrojen od tamnoljubičastog baršuna, a kravata besprijekorno svezana, u njegovim se očima vidjelo više od samo naznake ludila. Edie poprati njegov pogled i primijeti kako se Layla previše nagnula prema lordu Grellu, koji je bio takva budala da nije imao dovoljno pameti da izgleda uplašeno.

73

Bez obzira na to što se čitavog života svađala s ocem, Edie je u ovom Času osjetila veliko strahopoštovanje prema izgledu na njegovom licu. Lord Beckwith joj se osmjehe uz pogled pun isprike i nestane u gužvi. - Bože moj, evo moga muža - uzvikne Layla, pretvarajući se da vidi grofa prvi put u životu. Ona se nagne tako se izvivši da se činilo kao da će pasti sa stolca, iako je Edie znala da ona to samo provjerava je li Winifred negdje u blizini. Grof je kipio od bijesa, a Edie je uistinu sumnjala da Winifred uopće postoji. Sada je i lady Runcible ustala povukavši lorda Grella za sobom, vjerojatno mu tako spasivši život. Edie je očekivala da će otac povući Laylu na noge i pozvati kočiju, no umjesto toga, on sjedne na stolac koji je maločas zauzimao Beckwith. Edie ponovno sjedne i neko vrijeme su njih troje sjedili za malim stolom u napetoj tišini. Konačno Edie prekine tišinu. - Da vas ostavim same? Mogla bih prošetati naokolo i otplesati jedan ples s lordom Beckwithom. - A zašto bi to učinila? - reče Layla. - Kao da ćemo nas dvoje voditi neki značajni razgovor dok tebe nema. Gospodin lord će me vjerojatno optužiti da sam radila nešto nedolično s onim jadnim čovjekom koji je maloprije bio tu. Kao da bih uopće imala priliku sad kad se Betsy odlučila udati za njega. - Nisam imao ta... Layla prekine svoga muža. - Gdje je Winifred? - Ona pogleda gore i uhvati pogled jednog lakaja. - Tko je Winifred? - upita grof, namrštivši se. Layla je bila zauzeta objašnjavanjem lakaju kako bi željela četiri čaše šampanjca, od kojih će dvije biti namijenjene njoj, pa Edie preuzme na sebe odgovor na grofovo pitanje. Tvoja ljubavnica, oče. - Kako mi se usuđuješ reći nešto tako drsko? Tko tvoju maćehu hrani lažima? Ja uopće ne poznajem nijednu Winifred. - O? - reče Layla, vrativši se naglo razgovoru. - Mršava, vrlo mršava, s korzetom napunjenim povrćem, previše lagana da bi potonula, znaš ti takve. Mogao bi je baciti u Serpentine i ona bi samo isplivala na površinu, mrmljajući kako zavidi ženama koje se mogu udebljati. Grof je očito bio više nego zbunjen. - Ni ne pokušavaj - savjetovala ga je Edie. Lakaj se pojavio sa šampanjcem i ona na brzinu skloni svoj kako ga se Layla ne bi dočepala. - Winifred - reče Layla pomalo tužnim glasom - je žena koja mi te je ukrala, Jonase. Ja sam te nekada zadovoljavala, znaš. Nismo mi baš bili poput zečeva, no c'est la vie. - Ona slegne ramenima i u jednom gutljaju iskapi pola čaše šampanjca. - Otkad je ona ovakva? - Pogled na licu Ediena oca bio je na granici polovice do tri četvrtine barbarina. - O, oko dvije godine - reče Edie nakon što je malo razmislila. - Što se tiče stupnjeva bračne harmonije, rekla bih da ste vi na osmom od deset stupnjeva - a deseti je stupanj krajnje malodušnosti. - Kćeri, ti nemaš nikakvo pravo razgovarati sa mnom ovako! - zareži grof.

74

Edie skrene pogled s ljutnje i tjeskobe u očevim očima... i ugleda Gowana kako stoji iza grofa.

75

15. poglavlje Vojvoda od Kinrossa bio je veličanstveno odjeven u kaput od najtamnijeg plavog baršuna sa srebrnim gumbima. Ustuknuo je jedan korak i naklonio se dubokim naklonom kojim bi i princ bio počašćen. - Lady Edith. - Uspravio se. - Lady i lord Gilchrist. - Ponovno se naklonio. Edie ustane, sasvim svjesna da se smješka poput neke luđakinje. Vaša milosti, pretpostavljam da ste završili posao u Brightonu ranije nego što ste mislili da će to biti moguće. On joj uzme ruku i prinese je svojim usnama. - Ganjao sam ih kao sam vrag da završimo. Bilo im je jako drago kad su mi konačno mogli gledati u leđa. - Meni je drago što vam gledam u prsa. Njegov je smiješak bio dovoljan odgovor. - Dobra večer - poviče Layla kojoj je glas zvučao muzikalnije sada kad joj se malo pleo jezik. - Vratili ste se u pravi trenutak, Vaša milosti. Vjerujem da lord Gilchrist razmišlja o poništenju vaših zaruka. On je posljednjih dana prilično hirovit. Bilo je zapanjujuće promatrati kako je Gowan odjednom izgledao prijeteće, a nije pomaknuo nijedan mišić. - Vjerujem da lady Gilchrist griješi - reče on, okrenuvši se prema grofu. Edien otac je ustao. - Moja žena pretjeruje. Kao što sam vam objasnio, Vaša milosti, imam određene sumnje u vašu bračnu sreću, no takve brige nisu osnova za poništenje ugovora. - Kako ja imam optimističniji pogled na našu budućnost, donio sam sa sobom posebnu dozvolu - reče Gowan, uzevši Edie pod ruku. - Preuzvišeni nadbiskup od Canterburyja bio je vrlo ljubazan u vezi s tim pitanjem. - Pitanjem žurnog vjenčanja? - reče grof, namrštivši se. - Bacanjem sjene na ugled moje kćeri? Gowan pogleda Edie. - Ja sam Škot pa ne razumijem zamršena pravila engleskog visokog društva. Zar bi to bilo tako strašno? - Da, bilo bi - odgovori Edie. - Bili bismo izopćeni na neko vrijeme, no ne tako dugo kao da smo pobjegli u Škotsku i vjenčali se u Gretni Green. Smiješak u njegovim očima govorio joj je sve što je trebala znati. Ona odgovori na njegovo neizrečeno pitanje: - Ja se ne bojim skandala. Layla ustane blago se zanjihavši. - Svakog čuda tri dana dosta. Vojvodama se sve oprašta. Kakva šarmantna zamisao! - Ona se zanjiše. - Bets, ma chere, kamo si nestala? Moja će se draga pastorka sutra ujutro udati. Plima iskrene ljubavi odnijet će je u naručje jednog vojvode. Lady Runcible poskoči s obližnjeg stola, izgledajući znatiželjno koliko je to moguće ženi čija bi se šminka razlila pod utjecajem uistinu snažne emocije. - Kako je to šarmantno - cikne ona. - Vidjela sam najavu u Morning Postu, no nisam imala pojma da će sam događaj biti tako brzo.

76

- Iskrena se ljubav ne smije poricati - reče Layla. - Ti to znaš, Betsy, s obzirom na tvoja tužna iskustva. Život leti, i Čovjek mora ubrati pupoljak... ili se radi o dugi? Kako bilo, čovjek se mora pokrenuti prije nego što bude prekasno. - Njegova milost ima važne poslove koje zahtijevaju njegovu nazočnost u Škotskoj - reče grof hladnom preciznošću. - Stoga je zahtijevao brzo vjenčanje. - Točno - reče Gowan, nasmiješivši se lady Runcible. - Jedva čekam odvesti svoju predivnu nevjestu u svoj dvorac u Craigievaru. - On povuče Edie malo bliže k sebi. - Sigurna sam da govorim u ime svih prisutnih, želeći vam istinsku sreću u zajedničkom životu - objavi lady Runcible. Život ruši sve zapreke - doda Layla, zvučeći pomalo umorno. Zatim ponovno sjedne. Lady Runcible im se osmjehne pokazavši sve zube i odluta dalje, zasigurno kaneći obavijestiti sve prisutne kako se vojvodi od Kinrossa skandalozno žuri vjenčati se s kćeri grofa od Gilchrista. - Ako ću se sutra udavati - reče Edie, zapanjena s kakvom je mirnoćom izrekla te riječi mislim da bih sada željela poći doma. - Nećeš se sutra udati - reče njezin otac smrknuto. - Čak i ako pristanem na tu zamisao s posebnom dozvolom, vjenčanje će se održati na odmjeren i doličan način. Gowan se nakloni. Izgledao je vrlo zadovoljan samim sobom. - Bit će mi veliko zadovoljstvo posjetiti vas sutra popodne kako bismo razgovarali o svim pojedinostima, gospodine lorde. - U tom slučaju bih ja radije ostala ovdje - reče Layla, namještajući vrpcu ukrašenu biserima kojom je vezala kosu. - Nisam još ni plesala, a naturellement... - Činilo se kao da je zaboravila što je namjeravala reći pa samo doda: - Odbijam se vratiti doma tako neprilično rano. Zadnja stvar koju je Edie sada željela bilo je ostati u društvu svog oca i maćehe. Ona molećivo pogleda Gowana. - Ja ću rado otpratiti svoju zaručnicu doma - reče Gowan grofu. - Budite sigurni da su moje namjere časne. Edien otac stisne bradu, no uspije prozboriti: - Bio bih vam jako zahvalan kad biste otpratili moju kćer, Vaša milosti. Moja žena i ja ćemo se vratiti u dogledno vrijeme. Nećemo, ako u kočiji bude i Winifred - reče Layla dostojanstveno. - Ja ipak bar malo držim do sebe. Edien otac sjedne za stol s izrazom lica na kojem se vidjelo kako pokušava zatomiti bijes. - Hoćeš li, molim te, biti tako ljubazna i prosvijetliti me u vezi s identitetom te Winifred? - Neću dok ne porazgovaramo o zečevima - reče Layla, stisnuvši čeljust jednako čvrsto kao i njezin muž. Ona odmakne od sebe praznu čašu i graciozno uhvati stalak nove čaše. - Zečevima? - Laku noć, Layla, oče - pozdravi ih Edie, vukući Gowana prema izlazu ne sačekavši njihov odgovor. - Ispričavam se za ovu scenu - reče ona kad su se dovoljno udaljili da ih nisu mogli čuti. - Mislim da je njihov brak dosegao točku ključanja. - Vjerujem da mi možemo izbjeći takve neobuzdane emocije - reče Gowan.

77

Edie se nasmije. - Citiraš prvo pismo koje sam ti napisala. - Parafraziram ga - reče Gowan. - Bojim se da se ne sjećam točno tvojih riječi. - Ja ne mogu zamisliti nas dvoje u ovakvoj zbrci. Gowan je vodio Edie prema vratima, a gužva se pred vojvodom razmicala poput ribica pred morskim psom. - Jesi li ti razdražljiva? - upita je. - Ne želim zvučati nepristojno, no tvoj je otac izgledao kao da je izgubio živce. - Ja većinu života igram ulogu pomiritelja - reče Edie. - Naše kućanstvo ne bi preživjelo kad bih i ja imala napadaje bijesa. A ti? - Nažalost, ja jesam razdražljiv. - Stigli su do ulaza i on pošalje jednog lakaja po svoju kočiju. - Zapravo, tvoj otac i ja možda imamo više toga zajedničkog nego što sam mislio. Činilo se da mu zbog toga mi je baš drago. - Ali ti djeluješ tako sabrano! - uzvikne Edie. - Zapravo, isprva sam se malo brinula da ti nikad ne skidaš masku smirenog vojvode. - Mene više brine to što tebi nikad nije bilo dopušteno izgubiti živce. Edie se nasmije. - Ali ja sam rekla Layli da ću te mlatnuti po glavi svojim violončelom budeš li našao ljubavnicu. Gowan joj se ironično nasmiješi. - Ja često gubim živce i govorim stvari koje zapravo ne mislim. Trebalo mi je dvadeset dvije godine da to priznam, ali znam biti prava budala usijane glave. - Ja bih te rado vidjela kad te obuzme strast. - Vidjet ćeš me. - Njegov joj je glas milovao kožu poput baršunastog poljupca. - Nisam to tako mislila! - Kad ja izgubim živce, urlam kao luđak. Edie postane malo nelagodno. - To baš ne zvuči ugodno. - Ne, nije. Naučio sam članove svoga kućanstva da me podnose. Oni me nikad ne slušaju kad im nešto govorim u bijesu. - Što točno znači to da te ne slušaju? Gowan se smrkne. - To se događa rijetko, ali znam izbaciti nekoga iz kuće. A onda to požalim. No uvjeravam te da se to dogodilo samo tri ili četiri puta otkad sam naslijedio titulu. - Mogu li ja očekivati da ćeš me izbaciti iz kuće? - Edie nije znala što misliti o ovome. Njezin je otac često gubio živce, ali nikada nikome nije prijetio da ga razbaštiniti ili izbaciti iz kuće. On bi samo bijesno urlao i zatim nestao iz kuće. Pojavi se batler s njezinim ogrtačem. Gowan ga uzme i sam joj ogrne ramena. - Nikad. Iako ti ne mogu obećati da neću izbaciti čovjeka koji će očijukati s mojom nevjestom. Edie ga pogleda, osjećajući tipično žensko uzbuđenje kad su im se pogledi susreli. Ipak... iako ta muška posesivnost zvuči divno, to u stvarnosti ne bi bilo divno. - Molim te, nemoj se pretvoriti u moga oca... vidio si kako je on ljubomoran. Iako moram dodati da si upravo svjedočio najgorem od moje obitelji. Većinu vremena mi smo i sabrani i normalni. - Za razliku od moje obitelji - izjavi Gowan. Edie je čekala dok se nisu smjestili nasuprot jedno drugom u tihom luksuzu njegove kočije, te tek tada upita: - Rekao si mi za sklonost piću, ali što je s ludilom?

78

Opet se pojavi tračak smiješka na njegovim usnama. - Radi se o blažem obliku. Imam tri tete koje su opsjednute svaka svojim psom. Ti psi slave rođendane, imaju uzice optočene dijamantima i više kaputa od mene. - Više kaputa? - Baršunasti za zimu; od nauljene tkanine za ljeto. Njihova ih dlaka navodno ne štiti dostatno od oštrih škotskih vjetrova. Razne druge životinje povremeno se pridruže njihovom kućanstvu. Moje tete - milostive Sarah, Letty i Doris - uvjerene su da se svaka životinja može izdresirati poput psa, ako se tko dovoljno potrudi. - Svaka životinja? Što one očekuje da životinje nauče? Može li se zeca izdresirati da laje? - Psa se ne mora dresirati da laje istakne Gowan. - Dresura, kad su i pitanju životinje, može se svesti na sposobnost odgovaranja na vlastito ime, kontrolu mjehura, ograničavanje ostavljanja izmeta na određeno područje (koje nije sag u dnevnoj sobi) i na općenito odgovaranje na naredbe. - Pretpostavljam da bi se mačka mogla izdresirati - reče Edie, iako je sumnjala u to. Nikad nije bila u bliskom kontaktu sa životinjama bilo koje vrste. - Iako sam čula da one baš ne odgovaraju spremno na naredbe. Gowan odmahne glavom. - S mačkama je to davna prošlost. Moje tete su nastavile s nekoliko vrsta ptica, s voluharicom, ježom, tri vjeverice i čitavom obitelji zečeva. Trenutno rade sa svinjama. Zapravo, s praščićima. - One dresiraju praščiće? - One bi radije da se to naziva “pripitomljivanjem” praščića. - Ton mu je bio tako ironičan da je Edie prasnula u smijeh. - Kad sam ih zadnji put posjetio, praščići su naučili svoja imena - a ta su imena, usput, Latica, Trešnja i Nevena. No, pretpostavljam da su tri praščića dosad već postale majke. Ili šunke. - On ispruži svoje dugačke noge i čizmom se očeše o Edienu cipelicu. Čak je i od tog površnog dodira zadrhtala, što je bilo apsurdno. Apsurdno. - Što se mene tiče - reče ona, pribravši se - ja smatrani osobnu higijenu neizmjerno važnijom od učenja imena. - Sva tri praščića su sjajno napredovala - reče Gowan ozbiljno. - Paradirale su preda mnom za večerom, izgledajući prilično ružičasto i izribano, ukrašene odgovarajućim vrpcama. Izvijestili su me da je bilo nekoliko neugodnih incidenata, ali znatno manje nego što bi se očekivalo. - Bit će mi veliko veselje upoznati ih - reče Edie jednako ozbiljnim glasom. A zatim se ponovno nasmije. - Znaš li ti da ja nikad nisam bila u blizini neke životinje, osim konja? Jahati, naravno, znam. Gowan odmahne rukom. - Konji su pripitomljeni još u ranoj povijesti. - Otkud tvojim tetama te zamisli? - Letty je to palo na pamet još kad je bila mala, a sve tri su prihvatile izazov. - Njegova čizma ponovno dodirne Edie. Ali lice mu se nije promijenilo. Možda je taj pokret bio nesvjestan? Žmarci su joj krenuli od toga. - Ali zašto misle da će uspjeti? Njega je to pitanje začudilo. - A zašto ne bi uspjele? Ako netko može pripitomiti svinju, ja bih se kladio ta to može moja teta Sarah. Njoj je prošle godine jedna vjeverica jela iz ruke.

79

Njegova uvjerenost natjera Edie na smiješak. Ona je odrasla znajući da je članica plemstva i da kao takva ima pravo tvrditi da joj je krv plava kao krv svih plemića. Ali istina je bila da je njezin otac mario samo za glazbu, pa je tako bilo i u njezinom slučaju. Ta je činjenica razrijedila učinak plemićkog odgoja. U Gowanovom slučaju, i vjerojatno u slučaju njegovih teta, ništa se nije razrijedilo. Stotine godina samopouzdanja izbrusile su ga istom žestinom kao što su nju izbrusile glazbene ljestvice. On podigne obrvu da bi se znalo kako njegove tete svakako mogu dresirati jednu svinju, ako tu svinju treba istrenirati, a vjerojatno to mogu i ako ne treba. - To je na neki način znanstveni pokus, znaš. U mojoj je obitelji znatiželja nasljedna. U posljednjih nekoliko generacija većina nas bila je opsjednuta nekom vrstom istraživanja. Čak se i smrt moga oca može pripisati nesretnom pokušaju da se nešto dokaže. - A ti? - upita Edie. Gowan slegne ramenima. - Mene zanima pšenica. Uzgajam trenutno jednu novu vrstu. Uzgajanje pšenice svakako je bilo korisnije od dresure praščića pa je Edie ispustila neki ohrabrujući zvuk i spremala se pitati jesu li tete imale kakvog uspjeha s guskama - s obzirom na to da se ona u djetinjstvu susrela s jednom neveselom i napasnom guskom - no kočija se zaustavila. Stigli su pred njezinu obiteljsku kuću u ulici Curzon. Ona posegne za svojom torbicom kad kraj njih protutnji štropot kotača i naglo se zaustavi. Edie se privuče prozoru na svojoj strani kočije i odmakne zavjesu. Upravo je stigla i kočija njezina oca. Pojavi se lakaj u livreji i otvori vrata. - Moji roditelji su stigli. Gowan se primakne svome prozoru i proviri jednako znatiželjno kao i ona. Pretpostavljam da je tvoj otac uspio uvjeriti tvoju maćehu da ples u pijanom stanju nije dobra zamisao. - Ali zašto ne izlaze iz kočije? - upita Edie nakon nekoliko trenutaka. - Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću, no pretpostavljam da se tvoj otac trudi probuditi groficu. Vjerujem da je od pića postala pospana, ako se nije onesvijestila. - U njegovom se glasu čuo neki zajedljivi ton koji se Edie nije svidio. Ona otvori usta kako bi obranila Laylu, ali u tom trenutku njezin otac izađe iz kočije noseći svoju ženu na rukama. Nebesko plava svila lepršala je za njim dok je hodao prilazim puteni prema otvorenim vratima a na ramenu mu je počivala Laylina glava. - Imaš pravo, izgleda da je zaspala - reče Edie umjesto onoga što je prethodno namjeravala. - Mislim da za takav učinak treba nešto jače od šampanjca. - Ne radi se o kakvoći pića, već o količini. Koliko je popila? - Šest čaša, možda. Ali danas je jako malo jela. - Skoro cijelu bocu - istakne Gowan. - Pijana je. Kad se grof približio prilaznim stubama, Layla odjednom podigne ruku i povuče glavu svoga muža na svoja usta. Ona je očito bila budna. Edie spusti zastor i sjedne natrag Zaboga - reče, - radije bih da to nisam vidjela. No sada bar znamo da nije neosjetljiva. - Svakako dobro podnosi piće. - Nemoj tako - reče Edie, mršteći se na njega. - Layla nije pijanica. - Iz vlastitog ti iskustva kažem da pijancima boca nije ni približno tako strana kao što bi oni željeli da njihova obitelj misli. - To bi možda moglo biti istina za tvoje roditelje - izjavi Edie.

80

- Iako mi je grozno isticati neugodne razlike između naših obitelji, ja s Laylom provodim skoro sve svoje vrijeme s obzirom na to da je nikako ne mogu uvjeriti da me ne prekida kad vježbam violončelo. Večeras sam je prvi put vidjela pripitu. Gowanove oči se ispune sućuti. - Ni najupornije odbijanje ne bi zaustavilo mog oca da me ne prekida u učenju. - Gowane. Nisam to tako mislila. Nakon nekoliko sekunda, on reče: - Je li? - Činilo se da vojvoda nije navikao na to da mu netko proturječi. Dobro, mora se pretpostaviti da bi to mogao naučiti. - Iako mi je simpatičan tvoj cinični pogled na to - nastavi Edie, - voljela bih da razumiješ što želim reći. Moja maćeha ne pije pretjerano. Mi čak nemamo ni običaj piti vino za večerom. Pijemo ga samo ako je moj otac nazočan, a to je u posljednje vrijeme velika rijetkost. - Shvaćam - reče Gowan, kimnuvši. On ponovno pogleda kroz prozor. - Još uvijek se ljube. Tvoj otac je prilično strastven za muškarca njegovih godina. - Nije on tako jako star - reče Edie, koja je nakon pripite maćehe morala braniti svog naprasitog oca. - On ima tek malo više od četrdeset godina. Ti se sam hvališ da su Škoti aktivni mnogo godina nakon četrdesete. - Znao sam da taj čovjek ima nešto škotsko u sebi. Bilo je apsurdno kako se od samog pogleda na Gowanov smiješak uznemirujuće smekšala i rastapala, ali to je bilo baš tako. - Možda te zaveo tvoj smisao za humor primijeti ona. - Ispričavam se. Bojim se da su moji roditelji krivi za to što ne osjećam nimalo sućuti za pretjerano uživanje u alkoholu. - To je razumljivo - reče Edie. - Molim te, reci mi kad moji roditelji konačno udu u kuću jer bi ja morala za njima. Nastat će histerija ako mi Layla dođe zaželjeti laku noć, a ja ne budem u svojoj sobi. Gowan ponovno pogleda van. - Ušli su u kuću. - U tom slučaju, ja se moram povući. Ne bismo smjeli sjediti bez pratnje u kočiji koja miruje, bez obzira na to što smo zaručeni. - To nije fer - reče Gowan, a u očima mu se nazirao zločesti bljesak. - Mogao bih te odvesti na vožnju Hyde Parkom. - Ne po mraku. Uistinu moram ići. - No ta je rečenica izgovorena prilično hrapavim glasom. - Nećeš dok te ne poljubim za laku noć - šapne on, primivši je za ruke kako bi je povukao na svoju stranu kočije. - Moja buduća ženo. Edie zabaci glavu kako bi ga pogledala u oči. One su postale sanjive i posesivne. On približi glavu, a ona na trenutak zadrži dah, pitajući se hoće li ovaj poljubac biti opojan kao njihov prvi... a zatim se više ništa nije pitala. Njegov jezik klizne u njezina usta i ona je sasvim prestala razmišljati. Polako je učila da postoje stvari o kojima ne smiješ razmišljati dok ih doživljavaš; jednostavno ih moraš osjetiti. I tako sije dopustila osjećati kako mu je gusta i meka kosa, a zatim, kad su joj ruke odlutale s njegova vrata na ramena i još niže, kako su mu leđa ispresijecana mišićima.

81

Dotad je poljubac postao još uporniji i ona se zatekla kako se grčevito drži za njega, jedva diše, a tijelo joj drhti u ritmu koji joj je bio nepoznat, ali ga je osjećala u svojim venama. - Edie - reče Gowan promuklo, prekinuvši poljubac uz prigušeno stenjanje. - Moramo prestati prije nego... - Nemoj prestati - reče Edie, privukavši mu opet usta k svojima. - Nitko ne zna gdje smo. I tako on nije prestao, a sljedeći put kad je netko od njih progovorio bilo je to kad je Gowan obuhvatio Edienu dojku. To je bio tako divan osjećaj da je ona izustila nešto nerazumljivo. On se na to tiho nasmijao i protrljao joj palcem bradavicu. Edie zastenje od tog osjećaja i pritisne dojku čvršće o njegov dlan. Ogrtač joj je bio nekako nestao, a čak i kroz slojeve odjeće osjećala je snagu u njegovim rukama na mjestima gdje ju je dodirivao. Svaki je dodir donio sa sobom žestoki nalet osjećaja. Činilo se da je on zadivljen, gledajući pozorno kako se njezine dojke razlijevaju preko njegovih dlanova. - Prilično su velike - šapne Edie, pomislivši kako je Layla nazvala svoje poprsje zastarjelo bujnim. On je pogleda, a sjaj u njegovim očima natjeraju da se poželi još jače priviti uz njega i preklinjati ga da je još miluje. Da je žešće miluje. - Savršene su - reče on. Zvuk njegova glasa vibrirao je njezinom kožom poput najdubljih nota violončela. - Edie, sanjao sam da te grlim. - Uistinu? - Od one noći kad sam te prvi put vidio. Ali nijedan se san ne može usporediti sa stvarnošću. On je učinio nešto ugodno sa svojim rukama pa Edie nije mogla ništa nego utonuti natrag u sjedište. On ju je slijedio, a zatim joj je ljubio vrat, cijelo vrijeme milujući njezine dojke dok je Edie razmišljala kako je to osjećati težinu muškarca na sebi. I kako bi to bilo lijepo kad bi se mogli dodirivati bez prepreke koju su stvarale njezina oprava i podhaljina. Pomislila bi da će biti pretežak, čak i da se osloni na lakat. Ali nije bio. Njezino je tijelo uživalo u osjećaju svih tih mišića i vrućina; natjeralo ju je da ga poželi obuhvatiti nogama. Bila je to tako nečuvena zamisao da je šokirala samu sebe. On posegne za njezinim potiljkom, no umjesto poljupca, nježno je lizne, a to je bilo tako dobro da je ona nesavjesno zastenjala i malo se izvila unazad. Tako se njegovo tijelo još bolje smjestilo na njezino. Sad joj je ljubio udubinu dojki i zatim je spustio bedro između njezinih nogu i pritisnuo ih. Ona se tako grčevito držala za njegova ramena da je bila sigurna kako će na njima ostaviti sitne tragove od nokata. Gowan je nešto tiho promrmljao. Ona to nije mogla čuti, a zatim je žustro povukao njezinu opravu; prsluk joj je spao, a njegove su se usne zatvorile na njezinoj bradavici. Edie doslovno nikada nije osjetila tako nešto. Ona se ponovno izvije, tiho vrisnuvši. Gowan je grickao i lizao i ljubio u takvo neodoljivom senzualnom napadu da je Edie prestala razmišljati i prepustila se osjećajima. Imala je dojam da je ona jedan od onih limenih posuda koji su dječaci palili na Dan Guya Fawkesa. Bila je spremna eksplodirati u

82

nešto svijetlo i zastrašujuće i divno, kad bi samo... Ona se gurne prema njegovim nogama, osjećajući vatru koja joj se širila kroz tijelo ostavivši je bez daha. Ali baš tada, kad je osjetila kako se fitilj zapalio... Gowan stane. Nepoželjna hladnoća zamijeni toplinu njegovih usta. Ona pogleda dolje. U prigušenom su svjetlu njezine dojke bile bijele, ali su joj bradavice postale tamno ružičaste i ispupčene, moleći za još malo pozornosti. On pogledom poprati njezin, no ponovno je imao onaj pogled na licu, ili to možda uopće nije bio pogled. Ovo je problem, pomisli Edie ošamućeno. Ona je osjećala kako se topi u mraku kad ju je ljubio, i kad bi bila sasvim iskrena, bilo bi joj jasno da je nije briga jesu li vjenčani. Željela je voditi ljubav na sjedištu u ovoj kočiji. Ili na podu. Ili bilo gdje kamo bi je on odlučio odvesti. S druge strane, činilo se da je on zadržao obeshrabrujuću pribranost. - Kako možeš biti tako sabran? - reče ona trenutak kasnije kad ju je spustio na sjedište nasuprot, pronašao njezin ogrtač i počeo ga vezati kao da je ona neka mala djevojčica. - Nisam sabran - reče on odrješito. Bilo joj je malo lakše kad je začula njegov glas koji je bio malo promukao. - Ja sam vruća po cijelom tijelu - šapne ona, ljubeći mu obrvu. To je bio jedini njegov dio koji je mogla doseći dok se on koncentrirao na vezanje savršene mašne. - Imam dojam da neću moći spavati. Osjećam se... - Ja znam da neću moći spavati. - Prsti mu zastanu kad ju je pogledao u oči. - Nikad nisam sanjao da ću dijeliti život s tako senzualnom ženom. - Ja nisam senzualna - šapne Edie. - Ja sam zapravo sasvim obična. - Ti si sve drugo osim obična - reče on, obuhvativši joj lice kako bi joj udijelio jedan žestok, brzi poljubac. Otvorio je vrata i pomogao joj sići na pločnik. Učinio je to tako brzo da se nije ni snašla. - Gowane! - protestirala je. Ona utiša glas shvativši da su konjušari skočili s kočije i stoje pozorno, po dvojica sa svake strane vrata. - Zar misliš da ja imam pravo glasa s obzirom na tu posebnu dozvolu koju si pribavio? Ako nam ugled bude uništen pod sumnjom da smo unaprijed konzumirali naše zavjete, možemo to onda i učiniti! Gowan je primi pod ruku i počne hodati stazom prema Willikinsu koji je stajao kraj otvorenih vrata. Ja shvaćam što ti želiš reći, no moraš razumjeti: ja cijenim svoju čast iznad ugleda. - Ponovno je progovorio onim svojim vojvodskim glasom - kao odgovor, morala je pretpostaviti, svim onim ljudima koji su stajali naokolo u livrejama. Edie stane na pola puta do vrata, nadajući se da je ni konjušari ni Willikins ne mogu čuti. - Gowane - prosikće. On ju je gledao blaženo tolerantnim pogledom koji je ipak bio nedokučiv na treperavom svjetlu što je dolazilo s otvorenih vrata. Njoj je taj pogled tako išao na živce da ga je povukla za ruku. - Vojvodo, ponašate se vrlo uštogljeno. - Uštogljeno? - Tračak ironičnog humora vrati mu se u pogled. - Obraćati mi se mojom titulom također je uštogljeno. Ona je bila tako vruća i rastapala se i tako ga je bila željna da joj je nevjerojatno išlo na živce vidjeti Gowana mirnog poput župnika nakon nedjeljne mise. Ona se podigne na prste i lizne mu donju usnu. 83

- Što mi to radiš, Edie? - Ova je rečenica stigla kao rezanje iz nekog dubokog dijela njegovih prsa i preplavila je zadovoljstvom. Možda on jednostavno bolje glumi od nje. - Hoću se uvjeriti da će i tebi biti jednako teško zaspati kao i meni. - A zatim podigne ruke, povuče njegovu glavu i poljubi ga. To nije bio njihov četvrti, niti njihov četrnaesti poljubac, ali to je bio prvi poljubac koji je ona dala njemu. Shvativši to, još se više rastopila. No iako je on davao zadovoljavajuće znakove oduševljenja, nije je podigao na ruke i odnio je natrag u kočiju, viknuvši kočijašu da ih odveze nekamo u neku spavaću sobu. Zapravo, nakon nekoliko trenutaka, odmaknuo je svoja usta, maknuo njezine ruke sa svoga vrata i zarežao: - Sad te vodim do vrata, Edith. Edie je uspjela doći do daha kad su stigli do patnika Willikinsa. Lice mu je bilo bezizražajno, a iz nekog je razloga to nju još više razljutilo. Zar će nju čitavog života promatrati živi kipovi? Ona se nakloni, zaželjevši Gowanu laku noć, ali ga odbije pogledati u oči. Upravo se okrenula popeti se uz stube, ali začuje razdraženo stenjanje kad se on okrenuo i nakon toga rekao tihim i žestokim glasom: - Vojvode ne razdjevičuju svoje buduće žene u kočiji, Edie. Ona skrene pogled u stranu, a Willikins je pokazao svoju pravu batlerovsku intuiciju te je nestao u unutrašnjosti kuće. - Ne radi se o tome - reče ona. - Radi se o tome kako s tvog lica odjednom nestane izražajnosti. Ja te ljubim u jednom trenutku, a u sljedećem me trenutku gura od sebe čovjek koji pokazuje emocije poput drvene klade. U jednom me trenutku nasmijavaš, a u sljedećem trenutku me gledaš s izrazom lica ravnatelja koji kori zločestog dječaka. Meni to ide na živce. Strasno mi ide na živce - dodala je, za slučaj da on odluči zanemariti njezine osjećaje. - Čovjek se mjeri prema svojim djelima - reče Gowan. - Kad bih razdjevičio svoju zaručnicu, ja ne bih bio ja, već neko drugo biće, neka osoba koju je požuda toliko obuzela da je zaboravio pravila koja upravljaju civilizacijom. Edie je odjednom bila preumorna da bi se svađala. - Da, dobro, vjerojatno imaš pravo reče ona. Pomislila je da se još jednom nakloni, ali on bi to vjerojatno pogrešno shvatio. Pa ga stoga potapša po obrazu jer je on, na kraju krajeva, bio dragi čovjek, iako je bio u zabludi. A zatim se uputi u svoju sobu.

84

16. poglavlje Gowan se vratio do kočije, popeo se u nju, sjeo na sjedište prekriživši ruke i ostao u tom položaju tijekom kratke vožnje do svoje gradske rezidencije. Kad je stigao doma, kimnuo je svom batleru, bacio kaput i uputio se u spavaću sobu. Čitavo to vrijeme razdirala ga je nekakva očajnička senzualnost, obasipajući ga slikama Edienih sočnih grudi, načina na koji je ostajala bez daha kad ju je ljubio. Njegov sobar je ušao u prostoriju i upitao bi li Njegova milost, dok se razodijeva, pregledala batlerovo izvješće o troškovima kućanstva, kao što je to bio običaj. Gowan naredi da mu pripreme kupku i izbaci čovjeka van. Nije mu padalo na pamet izlagati svoju erekciju, koja nije pokazivala nimalo znakova spuštanja. K vragu, vjerojatno se nikada neće spustiti. Imat će je i pred oltarom. A što će biti nakon toga? Što će onda učiniti? Baciti svoju vojvotkinju u kočiju i uzeti je poput neke divlje zvijeri, baš tamo na sjedištu? Podsjetio se da bi se Edie s tim složila. Zapravo, pomislio je da je moguće da je nekako imao toliko sreće pronaći ženu koja će spremno dočekati sve što bi on mogao smisliti. A mogao bi smisliti mnogo toga. Nije to bila samo njegova mašta; njegovi preci su imali prljavu maštu i nagomilali su knjižnicu odgovarajućim knjigama. No bilo je čudno što su se slike iz tih knjiga sada, kad je poljubio Edie i čuo njezine tihe krikove, činile vulgarnima. Sad kad je vidio kako joj slasno izgleda vrat kad pokušava doći do zraka. Poželio je da je može odvesti u Craigievar i tamo se oženiti njome, tako da bi je mogao odvesti ravno iz svoje kapelice u vlastitu spavaću sobu. Ali ne - Edie je bila rekla da bi bijeg u Škotsku izazvao neviđeni skandal. Iskreno, on nije vidio razliku između žurnog vjenčanja u Londonu i žurnog vjenčanja u Gretni Green. Svatko tko je imao novca mogao se dočepati posebne dozvole, dok je put u Škotsku bio skup, s obzirom na to da se moralo mijenjati konje i spavati u krčmama, a nije se mogao izbjeći ni popravak slomljene osovine. Zašto bi to bio veći skandal? Ogledao se po svojoj spavaćoj sobi s osjećajem nekog gađenja. Kako je morao odbiti sjedište u kočiji kao zamjenu za bračni krevet, morao je pronaći smještaj u Londonu koji će biti vrijedan njihove prve bračne noći. Ovaj ne zadovoljava. Kuća je, doduše, bila u najboljem dijelu Londona, samo tri ili četiri ulice od grofove gradske rezidencije. Ali njemu se nije dalo preuređivati je nakon što ju je kupio, a prijašnji je vlasnik bio manijakalno opsjednut grotesknim egipatskim ukrasima. Svake je noći zaspao ispod bordure oslikane glavama šakala. Nije se radilo o tome da je on mrzio šakale. Koliko je vidio u British Museumu, egipatski šakali imali su dugačke njuške i kraljevsko držanje. Ovi šakali više su nalikovali na pse pasmine beagle, a on je volio te pse. No bez obzira na to, nije želio dovesti svoju nevjestu u postelju okruženu psima koji dašću. Morat će se smjestiti u hotel Nerot's. Pozvonio je i njegov se sobar Trundle pojavio zadovoljavajuće brzo.

85

- Obavijesti Bardolpha neka posjeti Nerot's i unajmi najbolji apartman. Trundle se nakloni. - Na koliko dugo, Vaša milosti? - On požuri lakaje koji su nosili vruću vodu u kupaonicu dok je Gowan razmišljao. Grof od Gilchrista bit će crven kao rak bude li Gowan predložio da se vjenčanje održi sutra. No s druge strane, on neće - ne može - čekati mnogo dulje. - Od sutra i nadalje - reče, kad se Trundle ponovno pojavio. - Ako je najbolji apartman zauzet, neka plati hotelu dvostruko da izbaci goste. Nitko nikada ne bi pomislio da je on financijski najrazboritiji vojvoda kojega je njegovo vojvodstvo vidjelo desetljećima. - Hoćete li se sada razodjenuti, Vaša milosti? - Ne. - Tako da biste se mogli okupati dok je voda vruća? - Trundle je zvučao pomalo očajno. - Ne. Možeš otići. Prenesi poruku Bardolphu. Sam ću se razodjenuti. Trundle se namršti i otvori usta. Gowan podigne jednu obrvu i čovjek se izgubi kroz vrata. On krene u kupaonicu i zapilji se u kadu iz koje se pušilo, kako bi se malo sabrao. Zamišljati Ediena usta bilo je ono što ga je ometalo. Više nego ometalo. To je bilo uzrokom ludila. On se skinuo gol, okrenuo se i pogledao u zrcalo. Hoće li se svidjeti Edie? Prestao je rasti s dvadeset godina, ali se u zadnje dvije godine proširio. Noge su mu bile ogromne, što je vjerojatno bio rezultat teškog fizičkog rada. Kad je obitavao u Craigievaru, ustajao je u pet i odlazio u radnu sobu, a zatim bi se popodne uputio u polja i radio rame u rame sa svojim seljacima. Engleski plemić to ne bi smio, ali pripadnici njegova klana očekivali su da pomogne kad je to mogao. Dodali bi mu kosu i pokazali mu gdje treba kositi i to bi ih znatno manje začudilo nego da im je platio rundu u krčmi. Bilo da su izvlačili trupce ili radili bale ječma, on bi radio s njima. Taj fizički rad, zajedno s godinama plivanja, proširio mu je prsa i on nije izgledao nimalo nalik vitkim tijelima većine engleskih plemića. Nije se zavaravao da su oni mekani i nemoćni, zato Što je znao da nisu. Posjetio je on klub Gentleman Jackson's u Londonu i vidio kako boksaju izuzetnom žestinom. Ali engleska je fizionomija naginjala prema žilavosti. Škotska je pak bila kršna. Ispod njegova širokog torza... Bio je veći od prosjeka; to je empirijski dokazano iz neizbježnog promatranja. Nakon teškog rada u polju, njegovi bi se ljudi skinuli do gola i skočili u hladno jezero. On zajedno s njima. Već s osamnaest godina vidio je da su mu preci u naslijede ostavili više od dvorca. Ali što ako se Edie ne svidi taj dio njegova tijela? On spusti ruku i obuhvati dlanom mošnje. Bile su napete. Takve su bile od trenutka kad je te večeri ugledao Edie. Nije bilo posebno ugodno osjećati se kao bure baruta, prenapeto i eksplozivno. Gledajući u zrcalo kako obuhvaća rukom svoj alat, vidio je dvostruku sliku, izgledalo je to kao da je Edie kraj njega, a njezini delikatni, dugački prsti ga miluju.

86

Izgledala je kao savršena dama, ali vršci prstiju desne ruke bih su puni žuljeva od bezbrojnih sati sviranja. Još uvijek se pokušavao priviknuti na činjenicu da će se vjenčati s glazbenicom. Gledajući je kako svira duet s ocem, to je za njega bilo otkriće. Tijelo joj se svijalo u ritmu glazbe poput breze na oluji, a lice joj je bilo živo od radosti. Želio je da se ona tako osjeća i s njim. I želio je da ga miluje tim svojim rukama glazbenice. Ta je pomisao dovela do slike Edie kako kleči kraj njegovih nogu, zlatna joj se kosa prelijeva preko jednog ramena, a usne joj se razdvajaju dok... Promuklo režanje probije mu se iz grla, a ruka mu čvršće obuhvati. .. Nakon nekoliko minuta legao je u kadu. Imao je dojam da ga voda miluje, uzrokovavši ponovno ukrućivanje njegova tijela. Ipak, brzina kojom je izgubio kontrolu zaposjela mu je um, i to ne na dobar način. To je bilo neprihvatljivo. Ne može se tako lako zapaliti poput konjaka. On je bio odgovoran prema Edie. Radilo se o tu o nečem značajnijem od konzumacije braka. Bio je uvjeren u to da je prva bračna noć ogledalo budućih odnosa tijekom godina zajedničkog života. Kako je naslijedio titulu u ranoj mladosti, odavno je naučio da treba planirati i izvježbati svaki novi potez. Dječak kojem je u zadatak dano vođenje kućanstva, mogao je vježbati ono što treba priopćiti slugama u intimi svoje kupaonice, s obzirom na to da je tamo, i na još samo nekoliko mjesta, uspijevao biti sam. Tu je mogao vježbati govor koji će održati kad bude ponovno preuzimao kontrolu nad lokalnim plemićima. I kad se bude pridružio vijeću guvernera banaka. S vremenom je postao tako vješt u smišljanju različitih mogućih ishoda da je rijetko griješio - zato što je unaprijed dobro, jako dobro, promislio o svim slabostima svoga plana. Brak i intimnost bili su tek još jedan izazov. Postojala je opasnost da će, s obzirom da nikada nije obavio taj čin, izgubiti kontrolu i ponijeti se kao nezreli četrnaestogodišnji dječak. To bi bilo neprihvatljivo, no nije se pretjerano brinuo. Nije mu bilo drago odmaknuti se od Edie, pogotovo kad je morao ugurati te slatke dojke natrag u prslučić, ali nijednom nije bio u opasnosti da izgubi kontrolu. Ključno je bilo napraviti u glavi popis svega što mora učiniti kako bi osigurao da Edie uživa u svom prvom iskustvu, pogotovo s obzirom na bol koju žene navodno osjećaju. To je bilo nešto što nije mogao planirati, s obzirom na to da različite žene na različit način doživljavaju bol. Neke osjete samo kratku, oštru bol, dok je nekima ta bol mnogo gora. A mnoge žene, tako je barem čuo, ne osjete nikakvu bol. Nadao se da je Edie jedna od tih, no kako god bilo, on je bio odgovoran za njezin užitak, ako već ne i za zanos, tijekom ostatka večeri. Ona je savršeno odgovarala na njegove dodire pa se nije morao brinuti da bi mogla biti frigidna. Ubrzo je smislio iscrpni plan njihove prve bračne noći. Slike su mu same navirale u glavi, zahvaljujući ilustriranim knjigama koje je pronašao u vojvodskoj knjižnici. Prisjetivši se kako je Edien dah postao isprekidan i kako je zastenjala svaki put kad bi je liznuo, zavrtjelo mu se u glavi. Na samu pomisao kako uranja u njezine vruće dubine, kako gleda njezine oči koje se šire od ekstaze, kako je osjeća, glatku i usku oko njega... Gowan je završio s glavom zabačenom preko ruba kade. K vragu, bilo mu je muka od toga. Kad se oženi, nikad se nije više želio dirati. Nikada. Njega će dirati samo Edie. Njezine ruke... Njezino tijelo. 87

17. poglavlje Edie je sanjala kako pleše s Gowanom. Klizili su plesnom dvoranom u sve većim i većim krugovima, savršeno usklađenih koraka. A zatim je ona stala usred jednog okreta, povukla mu glavu k sebi i poljubila ga. I probudila se vrlo radosna. Ispostavilo se da je prespavala doručak pa je odlučila vježbati nekoliko sati do ručka. Kad je sišla stubama, zatekla je Laylu kako sjedi u blagovaonici, izgledajući prilično mamurno, ali veselije nego u posljednje vrijeme. - Draga! - poviče ona. - Daj mi se pridruži. Jonas će brzo doći. - Ne želim slušati nikakve pojedinosti - izjavi Edie dok je zaobilazila stol. - Kao da bih ja učinila nešto tako neotesano - odgovori Layla mašući rukom, koju je zatim prislonila na čelo i teško uzdahnula. - Imam strašnu glavobolju, draga. Ne možeš to ni zamisliti. Tvoj otac i ja smo bili budni... - Nadam se da ste uspjeli smireno i razumno razgovarati. Layla se zasmijulji. - Ne sjećam se. Sumnjam. Zečevi, draga. Zečevi! Edieno je obzirno mišljenje bilo da zečarenje cijele noći, iako bi to možda bio dobar početak, nije dovoljno za zacjeljivanje narušene bračne sreće. - No, imaš sreće - nastavi Layla - ja bih bila sposobna planirati vjenčanje čak da mi se i glava raspukne na dvije polovice. Da ne spominjem odlazak u kupovinu; moramo kupiti neke darove za tvoju novu kćerkicu. Zapravo, tehnički, tvoju polušogoricu ili tako nešto. Edie se ugrize za usnu. Laylin se pogled smekša. - Edie, ti ćeš tom jadnom djetešcu biti divna majka. Vidjet ćeš. Čim je vidiš, srce će ti se rastopiti. Layli se srce rastapalo pri pogledu na bilo koje dijete; ona bi zastala kraj svakih kolica i gugutala i divila se. Ali Edie je uglavnom bila suzdržana. Djeca su bila tako mala i djelovala su tako krhko, a ona nije imala pojma što bi s njima ili što bi im rekla. - Već danas popodne posjetit ćemo Egbert's Emporium - nastavi Layla. - Trebat će joj, naravno, lutka. Možda i igračka farma, ijedna od onih novih slagalica s motivom mape Engleske. - Prikladnija bi bila mapa Škotske - doda Edie. - Engleske, Škotske, što god, Vidjela sam prije nekoliko dana preslatku lutku. S njom su u kompletu tri šeširića. Da sam barem znala, kupila bih je, ali tvoj mi otac nije spomenuo Susannu. Edie je bilo prilično jasno zašto to grof nije spomenuo svojoj ženi. Od same pomisli na Susannu, malo siroče, Layli bi zasuzile oči, a njezin je otac očito izabrao šutnju umjesto teškog razgovora. Ona ispruži ruku preko stola i stisne maćehinu ruku. - Ti ćeš nas posjetiti, zar ne? Molim te?

88

- Naravno! Ja ću biti teta koja će razmaziti to dijete najviše na svijetu. Upozoravam te unaprijed da je kanim obasuti vrpcama i cipelicama i svakakvim drangulijama. Kad se zbrojimo nas dvije, nadoknadit ćemo joj to što je izgubila majku. U tom se trenutku otvore vrata i u blagovaonicu ude Edien otac. Za razliku od svoje žene, on je izgledao savršeno sređeno kao i uvijek. Edie je jako teško mogla zamisliti svoga oca kako nije besprijekorno odjeven, iako joj se zapravo takav prizor uopće nije zamišljao. Kad je sjeo, i kad je poslužen prvi slijed jela, on objavi: - Edith, donio sam odluku o tvome vjenčanju. Edie kimne. Ona je već bila odlučila da će odbiti čekati još četiri mjeseca. - Vojvoda se nada natjerati me na pristanak tako što je pribavio posebnu dozvolu. Iako sam raskrinkao njegove namjere, to ne znači da sam ja nužno protiv toga. Uostalom, glasine će učiniti svoje, bez obzira na to čekali mi šest mjeseci ili ne. Velika je sreća što je lady Runcible čula Kinrossov zahtjev. - On dobaci mrki pogled prema svojoj ženi koji je Edie govorio da je imala pravo: zečarenje nije čarobno izliječilo njihove bračne probleme. Srećom, Layla je spustila glavu na ruke i nije vidjela njegov tihi prijekor. - Odlučio sam dopustiti da se vjenčanje održi u vrlo skoroj budućnosti - izjavi on. - Bit će, naravno, uzak krug gostiju. Zamolit ću biskupa od Rochestera da vodi obred; nas dvojica smo išli zajedno u školu. Edie primijeti kako joj se na licu spontano pojavljuje smiješak. - Međutim, inzistirat ću na tome da vojvoda ostane s tobom još nekoliko mjeseci u Londonu, ili, ako mora putovati u Škotsku i natrag, da on slobodno putuje, dok ćeš ti ostati u gradu. Namjeravam se pobrinuti da nikome ne padne na pamet posumnjati da je do braka moralo doći tako brzo zbog kršenja pravila doličnog ponašanja. - Ali što ako Edie ostane u drugom stanju u roku od tjedan dana? - upita Layla, podigavši glavu. - Tada neće imati nikakve veze to što će ostati ovdje. - Neću - žurno reče Edie. - Sigurna sam da je to nemoguće. - Tvojoj majci nije bilo nemoguće - reče njezin otac. Bilo je to neoprostivo od njega. Layli je trebalo odati priznanje što u ovom trenutku nije spustila pogled. - Vojvoda od Kinrossa svakako djeluje nevjerojatno muževno i obdareno. - Ja ne znam gdje bismo mi živjeli u Londonu! - izlane Edie. Srce joj je počelo brzo kucati kao odgovor na napetost koja je zavladala za stolom. Što će se dogoditi s njima kad ona ode? Ona je igrala ulogu miritelja tijekom većine očeva braka. - Vojvoda posjeduje veliku gradsku rezidenciju vrlo blizu naše kuće - reče otac odmjerenim i hladnim glasom kao i uvijek. - Morat ćeš naučiti što sve posjeduje tvoj muž, Edith. On ima dvorac i pripadajuću zemlju u Škotskoj, a također i još dva imanja koja su udaljena od njegovog glavnog sjedišta. Jedno od njih je u Škotskim planinama, tamo je sjedište njegova klana. Posjeduje kuću u Shropshireu i već spomenutu gradsku rezidenciju u Londonu. A također - naglasio je - priča se i o nekom malom otoku blizu talijanske obale. - To je tako romantično - uzvikne Layla. Edie, molim te, reci mi da ćeš me pozvati na svoj otok. - S obzirom na zlobne riječi koje su malo prije razmijenili, ona nije uspjela zvučati pribrano poput svog supruga. Glas joj je malo zadrhtao. - Naravno! - uzvikne Edie. - Ako na otoku postoji kuća, bit će nam silno drago da nam se pridružite.

89

No nije baš znala što misliti o svim tim imanjima. Činilo joj se da se udaje za nekog vladara. Nije se moglo reći da joj nije bilo drago što joj je muž imućan, ali nije bila ni presretna zbog toga. Svjedočila je ona tome koliko je njezina oca iscrpljivala briga o upravljanju imanjima i raznim kućama koje je posjedovao. Da nije imao toliku odgovornost prema imanjima, grof je mogao biti jedan od najuglednijih svjetskih glazbenika. Bilo joj ga je žao zbog toga. Odrastala je znajući da žene nemaju šanse javno nastupati, ali za njezina oca, ta bi se prilika u nekom trenutku zacijelo ukazala. No, gledajući u njegovu snažnu bradu, odjednom joj sine o čemu se zapravo radi: on zapravo nikada nije imao izbora. Grof nikada ne bi okrenuo leđa svojoj odgovornosti. Njega je onemogućilo njegovo rođenje, baš kao što je nju onemogućio njezin spol. Da Gowan nije naslijedio vlastiti niz odgovornosti, on bi vjerojatno proveo čitav život uzgajajući pšenicu. Ta zamisao nije bila jednako moćna poput prilike da netko postane čuvenim glazbenikom, iako je i to imalo svog iskonskog šarma. - Obavijestit ću vojvodu o svojoj odluci danas popodne - reče njezin otac. - S obzirom na to da neće biti dovoljno vremena da ti izradimo vjenčanicu, možeš odjenuti moju - doda Layla. - Moda se nije previše promijenila otkad sam je ja odjenula. Morat ćemo je malo suziti, dva- tri šava, i savršeno će ti pristajati. - Joj, Layla, to je tako velikodušna ponuda. - Edie ponovno primi maćehu za ruku, želeći svim srcem da su se stvari drukčije odvijale. Layla je čuvala tu vjenčanicu za vlastitu kćer... ali očito je odustala od tog sna. Čak i tada kad je bila mrzovoljna adolescentica, Edie je bila zadivljena vjenčanicom svoje nove maćehe. Bila je svilena i izvezena cijelom dužinom te ukrašena šljokicama pa je djelovala kao da teče poput vode. Šljokice su sjajile na svjetlosti i širile nevjerojatno eterično ozračje. Layla je lebdjela u njoj prema oltaru, sjajeći, a tamo ju je čekao Edien otac. To sjećanje sada je bilo nepodnošljivo bolno. - Edith će odjenuti vjenčanicu svoje majke - izjavi grof, bezdušno odbivši ponudu. Layla se tržne. Edie se namršti na njega. - Nisam znala da mi je majka ostavila vjenčanicu. - Njezina vjenčanica i nakit trebaju ti biti predani neposredno prije vjenčanja. - Shvaćam. - Edie stisne Laylinu ruku pod stolom. Maćehine se oči zacakle od suza. Ona ustane i jednostavno reče: - Mislim da sam sinoć popila previše šampanjca da bih uživala u ovom obroku. Edie i njezin otac završili su s jelom u potpunoj tišini. Ona je pričekala da vidi hoće li on otići gore i razgovarati sa svojom ženom, ali on se umjesto toga žustro uputi u predvorje i pozove slugu neka mu doda ogrtač. Trenutak kasnije otvorila su se glavna vrata i on se izgubi van. Edie zato otrči uz stube i zatekne Laylu okruženu sobaricama. U sobi su također bila tri otvorena kovčega. - Idem posjetiti svoje roditelje u Berwick-upon- Tweed. - Lice joj je bilo boje pergamenta, ali na njemu nije bilo suza. - Moj otac ima giht i ne može u London, pa ja moram otputovati k njima. Edie utone u fotelju.

90

- Jedino mi je žao što ću propustiti tvoje vjenčanje nastavi Layla. - Ali čini mi se da ne bih bila dobrodošla u nazočnosti vjenčanice tvoje majke. - Joj, Layla, ne! - zavapi Edie. Oči njezine maćehe sjajile su od neprolivenih suza. - Ti znaš koliko te silno volim. Ali sama zamisao da ću stajati u toj crkvi kraj tvog oca tijekom vjenčanja i pretvarati se da on prema meni nije ravnodušan... Ja to jednostavno ne mogu. - Shvaćam - reče Edie, ustavši kako bi je zagrlila. - Uistinu shvaćam. - Ladanjska kuća mojih roditelja je blizu Škotske granice pa ću te posjetiti prije nego što se vratim - to jest, ako se vratim u London. - Ona proguta knedlu u grlu. Edie je privuče bliže. Srce joj se slamalo. Otvori usta kako bi rekla da će njezin otac sigurno otići po svoju ženu i dovesti je doma, ali ih ipak zatvori. Činilo se vrlo vjerojatnim da grofa neće biti uopće briga. - Ono što je sada najvažnije za tebe, draga moja, jest to što ćeš ti biti sretna s onim svojim predivnim Škotom - reče Layla, poljubivši je u obraz. S ocem je bilo baš kao što je i predvidjela. Kad se pojavio za večerom, ravnodušno je primijetio da se u tom gradiću na granici sa Škotskom nema što raditi. - Moja žena tamo neće naći nikakvu razbibrigu pa će se zasigurno brzo vratiti. Ne vidim zašto bih trošio vrijeme i energiju na to da je pratim. - Kad bi barem bio malo ljubazniji prema njoj - reče Edie molećivo. - Ona te obožava. - Ti nemaš pojma o čemu govoriš! - obrecne se njezin otac. - Ja znam da je ti voliš, a ponašaš se prema njoj kao da je obična konkubina. Kao da činjenica što se ti držiš tako moralno znači da svi moraju pasti na koljena pred tobom. Ja znam da ona voli... On nije čekao ostatak njezine analize već je ustao i izašao iz blagovaonice. Edie uzdahne. Očeva je grubost bila znak iznimne uzrujanosti, s obzirom na to da je on pristojno ponašanje smatrao jednako važnim kao pobožnost, ako ne i važnijim. Kuća je bila neobično tiha bez Laylina promuklog smijeha i pijevnog glasa kojim je glasno i vrlo neprilično komentirala sve i svašta. Za ručkom sljedećeg dana, grof je djelovao još povučenije. Edie se nije mogla sjetiti da je on ikad u životu odmahnuo glavom kad ga je pitala želi li s njom vježbati duete. Kad je bilo jasno da ga ne može uvjeriti, Edie se povukla u svoju sobu i svirala satima, no glazba je nekako zvučala prazno, poput njezina srca. Gowan se pojavio rano popodne i predložio da se vjenčanje odmah održi. Izrekao je to vojvodskim glasom kojem bi se rijetki suprotstavili. Njezin se otac nije razbjesnio, kao što bi to učinio ranije. A zatim je Gowan dodao da je, što se njega tiče, apsurdno ostati u Londonu samo zato da bi se zadovoljili tračeri i neka oni koji žele vjerovati u razuzdane glasine lijepo idu k vragu. Grof se ni tome nije usprotivio. Jednostavno je kapitulirao i prihvatio sve što je vojvoda zahtijevao. Držao se tako drveno danima, sve do jutra na dan Ediena vjenčanja. Edie je sišla niz stube odjevena u Laylinu vjenčanicu zato što je na kraju ispalo da su vjenčanicu njezine majke pojeli moljci. Edie nije bila neskromna, ali i sama je vidjela da joj Laylina vjenčanica laska. Sve su sitne Šljokice svjetlucale i izgledalo je kao da nosi opravu ukrašenu dijamantima. Mali rukavi i uski prslučić s velikim izrezom sjajno su joj naglašavali grudi, a ispod njih je

91

oprava padala u bogatim naborima oko bokova. Kosu je podigla i ukrasila dragim kamenjem, baš kao i Layla, iako je ona nosila majčine opale umjesto Laylinih bisera. Tek tada je očeva kamena fasada napukla: trznuo se, a na njegovu se licu vidio tračak nečeg što je nalikovalo na agoniju, no on se ipak naklonio i izjavio: - Kćeri, izgledaš nevjerojatno lijepo - onim svojim odmjerenim tonom. Čak i kad su ušli u Westminster Abbey, njezin otac nije ničim pokazao kako mu je žao što Layla nije kraj njega. Edie je pak očajnički željela da je Layla tu. I još, bilo joj je užasno pomisliti kako će ostaviti oca samog u kući koja odjekuje prazno, u društvu nikog osim četiri čela, kolika god bila utjeha koju mu je pružalo sviranje tih instrumenata. Odlučili su izbjeći bilo kakav prijem, opravdavši to Laylinom odsutnošću, te su se nakon kratkog obreda vratili u grofovu kuću na ručak, u iznenađujuće srdačnoj atmosferi, za vrijeme kojega je sve troje pažljivo izbjegavalo spomenuti groficu. Umjesto toga, Gowan i lord Gilchrist su se, smatrala je Edie, jako dobro zabavljali raskrinkavanjem britanskog poreznog sustava, pogotovo napora određenih zapanjujuće nesklonih političara da ponovno uvedu oporezivanje osobnog dohotka - što bi zakinulo tako nevine osobe poput prisutna dva plemića za njihov zasluženi profit. Edie se zatekla kako gleda čas oca, čas svoga muža, i shvaća da oni uistinu imaju mnogo toga zajedničkog. Bila je to čudna pomisao i ona je odluči zapamtiti kako bi kasnije malo promislila o njoj. Kasno popodne, nakon što se preodjenula u nevjerojatno šik novu opravu i kad su sve njezine kovčege i stvari odnijeli vojvodini ljudi, došlo je vrijeme rastanka. Gowan je stajao i čekao kraj kočije, okružen s toliko kočijaša u livrejama da je izgledao poput člana kraljevske obitelji. Edie primi oca za ruku i pokuša još jednom: - Molim te, idi po nju i dovedi je doma. On kimne, ali bila je to tako kratka gesta da je znala kako to znači samo da ju je čuo, a ne da će ju zasigurno poslušati. Ništa više nije mogla učiniti. I tako se Edie popne u kočiju. Više nije bila lady Edith. Više nije bila miritelj u kućanstvu obitelji Gilchrist. Više nije bila neudata kći. Ona je bila vojvotkinja od Kinrossa, a tamo, nasuprot njoj, sjedio je njezin muž. A njezin muž... Gowan je djelovao posve smireno i zagonetno, ali ona je znala istinu: i njega je obred vjenčanja dirnuo jednako kao i nju. Kad je obećao da će ju “ljubiti i poštovati u sve dane života svoga” i obećao joj “vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti”, ona je osjetila kako joj boja navire u obraze na pogled u njegovim očima. A zatim je ostala bez daha i primila se za njegove ruke kao da su one jedino što je drži da ne padne. Nije ni sanjala da bračni zavjeti mogu toliko značiti. Niti da će imati toliko sreće i pronaći baš onog čovjeka koji je savršen za nju. A zatim, kad je obećala da će “biti vjerna samo njemu dok ih smrt ne rastavi”, Gowanove su oči zasjale takvom radošću kakvu je ona vidjela tek nekoliko puta u čitavom životu. Sada je sjedila nasuprot njemu, u baršunastom ogrtaču ukrašenom pravim biserima. Nakon nekoliko trenutaka, pustila je da joj ogrtač sklizne niz ramena pa su joj grudi blistale poput opala u kosi.

92

Sjajan plamen tinjao je u Gowanovim očima, žestoko zanimanje koje ju je natjeralo da se premjesti na sjedištu i uspravi ramena, što je poslužilo samo tome da još bolje istakne njezine grudi. Imaš ih - bila joj je rekla Layla. - Pohvali se njima. Edie nije željela suditi o tome je li sklonost hvaljenju svojim grudima u javnosti učinila nešto dobro ili loše za maćehin brak. Ali bez obzira na Layline sklonosti - i Laylino poprsje Edie je bila itekako svjesna činjenice da se Gowanu sviđaju njezine grudi. Rekli su jedno drugome sve riječi koje su se trebale izgovoriti. A ostatak večeri? Protekao je bez riječi.

93

18. poglavlje Hotel Newt's London Nikad nisam bila u hotelu - reče Edie kad su ušli, ogledavajući se znatiželjno. - Ipak mi nije jasno zašto jednostavno ne odemo u tvoju kuću, Gowane. - Moja gradska rezidencija nije prihvatljiva za moju vojvotkinju - odgovori on. Vrijeđala ga je sama pomisao na to da Edie odvede u sobu ukrašenu šakalima. Nerot's je, s druge strane, nudio odgovarajuću razinu luksuzne intime. Ako već ne mogu provesti prvu bračnu noć u njegovu dvorcu, Nerot's je bio sljedeći najbolji izbor. Gospodin Bindle, Gowanov batler, prišao im je u predvorju, a za njim je hodao nizak čovjek s nevjerojatno mnogo kose na glavi tako da je izgledao poput klobuka maslačka. Ispalo je da je taj cvjetni čovjek gospodin Parnell, direktor hotela. Gowan nije vidio nikakva bitnog razloga zašto bi ga taj čovjek zadržavao - zasigurno se Bindle pobrinuo za svaku pojedinost - ali ipak ga je uljudno saslušao dok je Parnell brbljao o tome kako se prikladno pobrinuo smjestiti svu Gowanovu pratnju, uključujući Bindlea, njegova kuhara i osobne sluge. Da, poveo je sa sobom šest lakaja i konjušara, vlastitog kuhara, osobnog sobara i nekoliko drugih pratitelja - da se ne spominju njihovi kovčezi i kočija koja je dovezla Edieno violončelo - no sva je ta svita zasigurno mogla biti smještena bez njegove pomoći. On pogleda Bindlea koji zatim stavi ruku na Parnellovu nadlakticu i odvuče ga žustro naprijed. Uspeli su se mramornim stubama te se zatim na kraju kratkog hodnika našli pred visokim, raskošno pozlaćenim dvostrukim vratima. - Baš je divno - uzvikne Edie. Gospodin Parnell obriše obrvu. - Kraljevski apartman. Vrata su dovezena iz Francuske, nekad su krasila kraljevsku palaču, Vaše milosti. - On okrene ključ u bravi i oni udu u veliki salon apartmana. Bindle najavi da će obrok, koji je upravo pripremao vojvodin kuhar, biti spreman za pet minuta. Edie je lebdjela po prostoriji proučavajući namještaj. Pogledala je preko ramena Gowana, a on osjeti njezin pogled poput udara munje. Očekivala je da će odbiti obrok; on je to vidio u njezinu iskričavo nestašnom pogledu. No preskakanje ovog obroka nije mu se uklapalo u plan. Nije mu padalo na pamet da ona oslabi od nedostatne prehrane. On kinine Bindleu u znak pristanka i pošalje njega i Parnella van. Zatim krene prema Edie, uživajući u prizoru pred sobom. Ona je stajala kraj visokih prozora izgledajući poput stupa zlaćane svjetlosti. Haljina joj je bila dizajnirana da čovjeka dovede do ludila. Djelovala je kao da je samo omotana tkaninom. Kao da bi čovjek mogao ispružiti ruku i iščupati pokoju kopču, i za tren, pred njim bi stajala preslatka gola žena. Vrata se ponovno otvore, i Mary, Ediena sobarica uđe, a za njom njegov sobar Trundle.

94

Gowan poviri preko ramena. - Nećete ulaziti u ovu prostoriju ako niste izričito pozvani. Mary se tako duboko naklonila da je zamalo izgubila ravnotežu. Ona i Trundle izađu. - Je li to uistinu bilo nužno? - upita Edie. - Moje sluge nisu navikle na to da me ne smetaju - reče on, ispruživši ruku kako bi joj pomilovao obrvu - zato što ja to nikada nisam zahtijevao. Moraju se naučiti na promjenu. - Ti nikad nisi zahtijevao da te ne smetaju? - Jesam, naravno, kad sam u kupaonici. - I tako oni ulaze i izlaze kako im je volja? - reče ona u blagoj nevjerici. - Samo ako imaju razloga za ulazak, naravno. - Ja sam skoro uvijek sama. Nitko osim Layle ne ulazi u moju sobu bez upozorenja. - Kad si svirala, one večeri kad ti se otac pridružio, izgledala si kao da ćeš nekog ubiti prije nego što si shvatila da je to on ušao u sobu. - Nije se radilo o tome tko ulazi; radilo se o tome da je on nosio glazbalo. Ne trpim da me se prekida dok sviram ili da me se zamoli da prestanem svirati prije nego što sam na to spremna. - Obavijestit ću moje ljude o tome. Oni te neće smetati. - On se pomaknuo pa je sad stajao ravno ispred nje i prstom joj milovao obraz, a zatim klizne prstom ispod njezine brade i podigne je. - Ti si tako predivna, Edie. Osjećam silno strahopoštovanje. - Nije mi jasno zašto bi se tako osjećao - reče ona onim svojim poznatim dražesnim praktičnim tonom. - Ja ne osjećam strahopoštovanje kad gledam tebe. I uistinu, on u njezinim očima nije vidio ništa slično strahopoštovanju, već mješavinu nestašnosti i žudnje. Od toga mu se zamutilo u glavi i zamalo je navalio na nju poput gladnog vuka, ali se prisilio držati svoga plana Stoga je sagnuo glavu i nježno je poljubio. Onako kako pravi kavalir ljubi svoju ženu, s poštovanjem. Edie ga je obgrlila oko vrata te je i ona njega poljubila. Činilo se da ona ne mari za poštovanje jer su joj usne bile pohlepne i zahtijevale su sasvim drukčiji poljubac. Pomalo nespretan način na koji je gurnula svoj jezik među njegove usne zapalilo je tihi plamen u Gowanovom međunožju. Ljubili su se strasno, kad se on pribrao shvativši da ga ona povlači za kravatu. Podigao je ruke i umirio njezine. - Večera će nam stići za čas. - Zapravo, čudilo ga je što već nije stigla. Bindle je bio rekao pet minuta, a Gowan je obično mogao naviti sat prema njegovim najavama. - Koga briga? - šapne Edie. Ona se nagne naprijed i poljubi ga u vrat. Osjetio je bilo žudnje koje je bilo tako snažno da ga je zamalo oborilo s nogu. I tako je učinio jedino što je mogao i odmaknuo se. Kad se oslobodio njezinih ruku, kravata mu padne na pod. - O, Bože - reče ona, mašući glavom u nevjerici. - Ovo nije trenutak kad treba biti uštogljen, Gowane. Vrata se opet širom otvore i Bindle opet uđe tiho i učinkovito kako je to običavao, a za njim Gowanov sommelier i četiri lakaja koja su nosila stol prepun hrane. Lakaji su spustili stol nasred prostorije i postavili stolce, svaki na jednu stranu stola.

95

Gowan je predstavio svoju ženu onim slugama koje još nije upoznala. Edieno ponašanje bilo je besprijekorno, kao što dolikuje mladoj ženi njezina pedigrea. Bila je puna poštovanja i ljubazna prema svima, no malo više topline udijelila je gospodinu Bindleu. Zauzeli su mjesta za stolom, na kojem je bilo srebrno posuđe, pribor za jelo i porculan ukrašen vojvodskim grbom. Edie je šutke zurila u svoj tanjur dok je gospodin Rillings objašnjavao svoj izbor vina za predstojeći obrok. Zatim je riječ preuzeo Bindle i počeo objašnjavati delikatese koje leže ispod srebrnih kupola. Gowan je odsutno primijetio da su njegovi sluge sjajno reproducirali večeru kakva se poslužuje u Craigievaru, čak i u nepoznatom okružju hotela. Njegov batler je bio pomalo dosadan i naporan; ali to nije bilo ništa novo. Kao i Bardolpha, on je naslijedio Bindlea, i nije smatrao vrijednim gnjavaže istrenirati ga da bude jezgrovitiji: Ali sada, nakon dugačke recitacije - baš u trenutku kad je Bindle počeo opisivati boeuf en daube - Edie podigne ruku. On zašuti. - Gospodine Bindle - reče ona obzirno - mislim da bih radije večeras sama uživala u otkrivanja ovih divota. Batler se zapiljio u nju. On nije bio čovjek naviknut na to da ga netko prekida. Vojvodino je kućanstvo bilo uhodano u ritam redovit poput plime: sve se zbivalo u točno određenom trenutku, u točno određenom vremenskom razdoblju. Edie mu se nasmiješi i čovjek konačno shvati da je vrijeme da ode. Pozove svoje lakaje i Rillingsa i oni izađu iz prostorije. - Ovo si majstorski izvela - reče Gowan, podižući čašu i nasmiješivši joj se. Bilo je divno shvatiti da on neće biti jedina snaga u svome svijetu. Ona će, također, biti ondje. Kraj njega. - Mene izgleda manje zanima priprema i sastojci brane od tebe. Ovo izgleda i miriše kao dobar goveđi gulaš, a to je sve što me zanima. - Ja nikad Bindlea ne slušam pozorno kad objašnjava jelovnik. - A zašto onda, za ime svijeta, on to tako naširoko i nadugačko objašnjava? - Tako je to oduvijek. Ona skupi obrve. - Gowane, to mi se ne čini razumnim objašnjenjem. - Mislim da ga to usrećuje - primijeti on. Ona zastane s vilicom na pola puta do usta. Njezine zelene oči promatrale su ga tako da mu se međunožje ponovno zapalilo. A zatim je prinijela vilicu ustima i on je očajnički žudio odgurnuti stol na stranu i ne bi ga bilo nimalo briga ako bi buka razbijenog posuđa uzbudila čitav London. Odnio bi je na krevet i... Gowan duboko udahne. Pravi muškarac ne gubi kontrolu i ne napastuje vlastitu ženu. To mu je ispod časti. - Jako je lijepo od tebe što vodiš računa o zadovoljstvu svoga batlera - primijeti Edie, progutavši zalogaj. Usne su joj se sjajile i on je želio zabaciti glavu i početi zavijati. Nije mu se jela ova vražja hrana. Umjesto toga, ispio je gutljaj vina i pokušao vratiti pozornost na njegovu složenost koja je dolazila od grožđa koje raste samo u planinama, na zrelu slatkoću, na boju zlata... kao što je objašnjavao Rilings.

96

I nije mu uspjelo. Edie je pojela još dva zalogaja dok je on gledao njezine usne vireći ispod svojih trepavica i revidirao svoj popis. - Žao mi je što su tvoje tete propustile naše vjenčanje. Hoće li ih to uzrujati, što misliš? - Čisto sumnjam. Bit će im drago upoznati te, ali one bi uzbuđenje oko vjenčanja smatrale izdajom svoga znanstvenog temperamenta. One čak još nisu bile ni u Craigievaru kako bi upoznale Susannu. Putovanje bi u ovom trenutku poremetilo program uzgoja. - Koliko moram pojesti? - upita ona, progutavši još jedan zalogaj. - Kako to misliš? - Čini mi se da si odlučio kako moram ojačati za naporne vježbe koje me čekaju. Očito meni treba hrana s obzirom na to da ti svoju nisi ni dotaknuo. - Ti si moja žena - reče on, zvučeći pomalo kao da se ispričava. - Ja se moram pobrinuti da imaš što odjenuti i da se dobro hraniš. - U trenutku dok je to izgovarao, pitao se zvuči li to i njoj tako glupo kao njemu. No ako joj je i zvučalo glupo, Edie je bila dovoljno obzirna da to ignorira. Ustala je profinjenim pokretom, onako kako je sve radila, od povlačenja gudala do boda. Možda je sve radila u ritmu koji samo ona osjeća. On ustane i s gladi u očima poprati pogledom Edie koja je išla od stola prema vratima spavaće sobe. On je stajao na mjestu, ukipio se, uživajući u prizoru njihanja njezinih bujnih bokova. Ona se okrene i nasmiješi. - Gowane. U trenu je bio kraj nje. Ta njegova nevjesta bila je prava vještica. Samo se trebala nasmiješiti i znala je da će on smjesta krenuti za njom. I vjerojatno će to uvijek biti tako bude li ga gledala s takvom gladi u očima. Zatim ju je povukao u zagrljaj i opijao se njezinim tijelom, duboko i žestoko, znajući da je njegova, konačno njegova. Njegova žena. Njegova ljubavnica. Njegova Edie. Kliznuo je rukama niz njezina leđa i privukao je čvršće uza se. To su sada mogli učiniti, spojiti svoja tijela poput komadića slagalice. Savršeno su pristajali, njegova tvrdoća ovijena njezinom mekoćom. - Sada, Gowane - šapne ona. I tako ju je on podigao i odnio u spavaću sobu. Nerot - tko god on bio - postavio je u sobu postelju veličine manje žitnice. Bio je dugačak koliko i širok, s baldahinom od svjetloružičaste svile izvezene srebrnim nitima i biserima. Bila je to postelja dostojna jedne vojvotkinje. On strgne prekrivač i položi Edie na plahte. Ona mu se nasmiješi, a sva njezina veličanstvena kosa razmota se na jednoj strani. - Moja žena - šapne Gowan, poljubivši je jednom u obrvu, jednom u nos, a zatim u usne. - Izuzetna si. Mogu li ti skinuti haljinu? Edie se okrene na stranu, pokazavši mu red naizgled beskrajnih gumbića zakopčanih cijelom dužinom leđa. I tako se on usredotočio na te gumbiće, pokušavajući ignorirati činjenicu da završavaju točno iznad raskošne oble stražnjice. Zadnji se gumbić predao, no samo je otkrio korzet ispod vjenčanice. Edie ga je šutke gledala kako ga odvezuje. Ispod korzeta bila je podhaljina izrađena od tako prozračne tkanine da joj je vidio obrise bradavica.

97

- Hoćeš li se ti razodjenuti? - upita ga. On ustukne, razmišljajući da je nju možda stid biti gola dok je on bio odjeven. - Da, ali nema te nikakvog razloga biti sram, Edie. - Nije me sram - reče ona, smiješeći mu se. Povjerovao joj je. Bilo je nešto u Edienoj izravnosti što ga je navodilo da vjeruje svemu što kaže. - Jesu li to boje tvoga klana? - upita ona. - Aha. - Sagnuo se, razvezao cipele i bacio ih na stranu. - Nosim kilt, ili kako se na ga keltskom kaže feileadh beag. - Svukao je čarape i otkopčao škotsku torbicu. Edi je djelovala očarano. - Čemu služi taj mali džepić? - Za nekoliko novčića. - Kilt je bio sašiven tako da bi se na brzinu odmotao no Gowan odjednom shvati da ga Edie proučava, centimetar po centimetar. Imao je dojam da joj se sviđa što vidi, da nije žudjela za žilavim Englezima, poput onih koje je on vidio u boksačkim klubovima. Skinuo je kaput i svukao košulju malo polakše nego što bi to obično učinio, suzdržavajući se da se ne nasmije na takav budalasti čin. Bicepsi su mu se svijali dok je svlačio košulju preko glave i odbacio je. Ali, pretpostavio je, kako je bolje da ona odmah sve vidi. Da joj je njegovo tijelo odbojno, ne bi ga gledala takvim pogledom. Požudnim pogledom. Istom onom vučjom gladi koja je njega živog proždirala. No, dobro. Mora se držati plana. Pobrinuo se zapamtiti svaku stavku redom. Na postelji, Edie je oponašala njegove pokrete svlačeći podhaljinu preko glave. On je zaboravio o čemu je razmišljao. Bujne obline njezinih dojki uzdigle su se u zrak, uokvirene gracioznim lukom njezinih ruku, a zatim je pogledao niže i vidio oblinu unutarnjeg dijela bedara koji je skoro skrivao mali trokut zlaćanih dlačica. Taj ga je prizor prijetio odvući na mračno mjesto na kojem ne bi imao kontrolu. Odbio mu se prepustiti. Umjesto toga, pridružio joj se na postelji, polako prilagođavajući njezino tijelo svome, dok se nije našlo u baš pravom položaju i nastavio voditi ljubav s njom. Prvo ju je ljubio dok joj usne nisu natekle i potamnile i dok nije počela ispuštati male gladne zvukove iz dubine grla. Tek tada je dopustio svojoj ruci da odluta ispod njezine ključne kosti. Dok mu je polovica mozga uživala u težini njezinih uistinu veličanstvenih dojki, druga je polovica zabilježila kako se migoljila pod njegovim dodirom, kako su joj se ruke čvršće ovile oko njegova vrata i kako joj je disanje postalo pliće i brže. Tada ju je malo ugrizao, samo malo. Ona je od toga zavrištala, a on je prekrižio jednu od stavki na svom popisu. Čuo je, naučio je i razumio je. Nakon nekog vremena kliznuo je rukom niz njezino tijelo, kružeći oko unutrašnjosti bokova. Bože, pomislio je da će svršiti samo od tog dodira, od nježne obline njezinih nogu. Želio je zariti lice ondje i ostaviti male tragove ugriza po cijelom njezinu tijelu, a zatim se pomaknuti nekoliko centimetara više i početi s igrom. Ali ne. Morao je voditi računa o trenutnom zadatku. Pa je zato kliznuo rukama uz bedra i dotaknuo samu njezinu srž. Bila je znatno ružičastija nego što je zamišljao: ljepša, mekša, vlažnija, cvijetak sklopljenih latica. I sva je drhtala dok mu je rukama prelazila po ramenima, milovala svaki njegov dio koji je uspjela dosegnuti. Nije si mogao dopustiti da razmišlja o tome pa je blokirao signale koji su dolazili od njezina milovanja.

98

Bila je mokra i spremna, ali kad je on nježno ušao prstom u nju, bila je tako uska da se ukočio. - Gowane! - Čuo je njezin glas kroz maglu. Mozak mu se mučio pokušavajući zamisliti kako bi ovo uopće moglo ići. S obzirom na njegovu veličinu i njezinu... Vjerojatno su Engleskinje ovdje jednostavno sitnije, baš kao što su i bicepsi Engleza manji od škotskih. Prokletstvo.

99

19. poglavlje Edie je imala dojam da proživljava to iskustvo i da ga istovremeno promatra. Njih dvoje ležali su na postelji, ali druga njezina verzija promatrala ih je odozgo. Bila je izložena poput gozbe, drhteći od malih erotskih impulsa koji su joj strujali nogama. Logika joj je govorila da bi se trebala okrenuti na bok tako da joj noge ne izgledaju tako debeljuškasto. Njoj su se, općenito, sviđale njezine noge, ali bokovi... Gowan je spustio glavu i isplazio jezik i draškao je, vrlo nježno, ondje, i ona je izgubila tijek misli. Jednu sekundu kasnije, instinkti su preplavili početni blagi osjećaj strave i čula se kako zapomaže: - Molim te - i ponavlja to, opet i opet, baš kako joj je Layla bila objasnila u salonu. Kad ju je počeo lizati, njezino je tijelo odlučilo ignorirati čudne misli koje su joj se vrtjele po glavi. Opet se ta njezina logika osjećala pomalo zanemarenom, što je bilo glupo zato što ju je Gowan ljubio na ovaj erotični, intiman način. Noge su joj postale neobično tople kad je on stao i opet se nadvio nad nju. - Edie, mislim da si spremna. Ona se namršti. Zvučalo je kao da je ona hljepčić kruha koji se diže, i istog je trenutka nestalo tople izmaglice koja ju je preplavila, ali ona ipak kimne i privuče ga bliže jer se još uvijek osjećala usamljeno. - Toliko te želim - reče on promuklim glasom dok joj je ljubio usne. - Ali bojim se da će te boljeti. Ona se nasmije na to. Sad kad je njegovo lice bio blizu njezinom, osjećala se bolje. - Rekli su mi da ne boli tako jako. Layla je te glasine nazvala bapskim pričama. Spustio je ruku i smjestio se ondje, na otvoru njezina tijela. Edie je zapanjeno zurila dolje. Izgledao je ogromno, poput divovske stabljike neke gljive, što je bila točna, ali ne baš romantična metafora. je?

Prvih nekoliko sekunda osjećala se čudno. Čudno, ali lijepo. Gowan stane i reče: - Kako

Bilo je to tako intimno da je Edie to jedva mogla podnijeti. Lice mu je bilo kraj njezinog, bliže od lica bilo koje osobe u njezinom životu. Uz činjenicu da je njegovo tijelo ležalo na njoj, a sada je jedan njegov dio uistinu bio unutar nje - od svega toga joj cijelo tijelo zadrhti. Željela ga je odgurnuti, ali istovremeno, željela ga je i privući bliže. - Dobro je - reče, dašćući mu u lice. - Mogu li nastaviti? Edie kimne. Gowan savije bokove i od tog trenutka nije uopće više bilo dobro. Nesvjesno usiše veliku količinu zraka u pluća i zarije mu nokte u ramena. - Nanosim li ti bol? - Glas mu se produbio za jednu oktavu. - Malo - uspjela je procijediti. Malo? Ovo je bila prava agonija. - Da prestanem, Edie? Možemo sutra ponovno pokušati.

100

Edie je izgubila svaki tračak radosne senzualnosti koju je osjećala prije samo nekoliko minuta. Tijelo joj je bilo rastrgano. No zadnje što bi sada poželjela jest pokušati ponovno sutra sa svim ovim. Umrla bi već od iščekivanja. - Moraš to sad napraviti - reče hrapavim glasom. - Završi s tim. Molim te. On je poljubi u usna, slatkim nježnim dodirom. A zatim se zabije jednim dubokim, grčevitim pokretom koji joj se činio kao da traje čitavu minutu ili čitav sat. Razum joj se isključio od boli, od pritiska i osjećaja kako je rastrgana na dva dijela. On je zapeo u njoj kao da je ona boca, a on čep. Edie se pomutio razum. Bujica psovki vrtjela joj se po glavi, sve ono što će reći Layli kad je sljedeći put vidi. Ova bol bila je samo bapska priča? Prokletstvo. - Jesi li gotov? - šapne ona nakon što je primijetila da se on još nije pomaknuo. Čula je njegov isprekidani dah. - Nisam. - Boli li i tebe? - Ne, meni je bolje nego što sam mogao zamisliti. - On ga izvadi, a zatim se ponovno zabije u nju. Osjećaj je bio užasan. I ponovno. Učinio je to četiri puta, pet puta, šest... Imala je dojam da je on metronom koji otkucava ritam. - Koliko to traje? - dahne ona. Sedam, osam... - Ja mogu koliko god ti želiš - reče Gowan. Glas mu je bio napet, ali miran. - Ne brini, dušo, bit će bolje. Uskoro ćeš osjetiti užitak, sad, svaki čas. Nije ga osjetila. U mislima je vrtjela uvodne taktove posmrtnog marša koji je svirao u ritmu Gowanovih potisaka. Devet, deset, jedanaest... četrnaest, petnaest. Oči joj se napune suzama. - Oprosti - prošapta - uistinu bih cijenila kad bi sad mogao završiti. On zastane na trenutak. - Ja neću svršiti dok ti ne svršiš. - Zvučao je tvrdoglavo. I poput pravog Škota. - Možda sljedeći put, Gowane. Molim te. - Žao mi je što te toliko boli. - To je samo prvi put. - Nekakav je instinkt obuzme i ona se izvije prema njemu pa je on ušao još dublje u nju. - Učini to, Gowane. Brže. On se odmakne, a zatim se ponovno zabije, ponovno i ponovno. Šesnaest, sedamnaest... dvadeset... dvadeset sedam, dvadeset osam. Boljelo je i boljelo i boljelo i ona više nije mogla zamisliti da će doći trenutak kad više neće boljeti. - Gowane! - vrisne Edie. Bila je na samom rubu odluke da će ga ipak obavijestiti kako moraju pokušati ponovno sutra ako on ne stigne tamo kamo je pošao. - O, Edie - zavapio je, a zatim je osjetila kako pulsira duboko u njoj. Ona je zamalo zastenjala od olakšanja, pretpostavivši da bi sada trebalo biti gotovo. Ali nije bilo. Dvadeset devet. Trideset. Trideset jedan. Konačno, tijelo mu se zgrči i on se sruši na nju, drhteći po cijelom tijelu. Edie ga potapša po ramenu i otkrije da je ljepljiv od znoja što je bilo neprihvatljivo. Zato ona podigne ugao plahte i obriše mu njime rame pa ga ponovno potapša.

101

A zatim, hvala milostivome Bogu, podigne se na ruke i odmakne se. Čak je i to tako boljelo da su je suze pekle u grlu. Kad se Gowan otkotrljao na drugu stranu kreveta, ona je ležala kao ukipljena neko vrijeme, bojeći se pogledati dolje. Krvi je zasigurno bilo posvuda. Natopila je madrac. Da je bila doma, sobarice bi ga bacile i do večeri bi se već pojavio novi madrac. Ali oni su bili u hotelu i kako da ona to objasni? Svim je srcem željela da je doma. Nešto s njom zacijelo nije bilo u redu, zato što je Layla rekla da neće boljeti. Ili nešto nije bilo u redu s njim. Ili s oboje. Nije znala što učiniti u vezi s tim. Nije si mogla zamisliti kako liječniku govori o nečem tako intimnom. Tada Gowan podigne glavu, očiju još zamagljenih od užitka i upita: - Edie, je li bilo strašno bolno? Ona gutne. U tom trenutku je spoznala da ne bi mogla podnijeti da ga razočara. I zato je izrekla prvu laž jer je rekla “Ne”, a mislila je Da. A zatim on nježno reče: - Nećemo to večeras opet učiniti. - A ona je rekla “Dobro”, a mislila je Nikad to više nećemo učiniti. Pogledala je dolje u njegov golemi dio i izlanula se: - Mislila sam da bi se to poslije trebalo smekšati i smanjiti. On također pogleda dolje. - Vjerujem da bih te mogao zadovoljavati čitavu noć ako bi ti to željela, Edie. Ona je vjerojatno problijedila jer on se nije više nudio. I čak kad je otkrila da krvi nema toliko koliko je strepila da će je biti - iako je bilo znatno više nego što je Layla opisala - nije se mogla natjerati reći mu da misli da je možda pretrpjela ozbiljnu unutarnju ozljedu. Umjesto toga, pustila je da je Gowan opere. Kad je konačno zaspao, ona makne njegovu ruku sa svoga struka i okrene se od njega. Zatim se sklupča u najmanju moguću loptu i zaplače, tiho, tako da se on ne bi probudio. I nije se probudio.

102

20. poglavlje Kad se Edie probudila, skočila je s kreveta ostavivši Gowana da spava i šmugnula u carsku kupaonicu koja se nalazila u njihovu apartmanu. Osjećala se mnogo bolje. Bilo je gotovo. Da, bilo je užasno, no sada će sve biti drukčije. Nije se radilo o tome da se ona radovala njihovom sljedećem susretu, no očito, sad kad su riješili taj problem nevinosti, stvari će se popraviti. Ipak, nije imala nikakvu želju vratiti se u spavaću sobu kako bi ispitala je li njezina pretpostavka točna, pa kad je Gowan pokucao na vrata i upitao je bi li željela ostati neko vrijeme u Londonu ili odmah otići u Craigievar, ona je izabrala dvorac. - Na kraju krajeva, Susannah nas čeka - reče, provirivši kroz vrata. Prema njegovom izrazu lica, činilo se da je Gowan zaboravio na svoju sestru, no ipak je prilično spremno kimnuo. - Poslat ću kočijaša da nam rezervira sobe. Trebali bismo odmah krenuti ako mislimo stići u Stevenage na vrijeme za ručak u Swanu. On joj priđe korak bliže. Uistinu je imao najljepše oči na svijetu. - Dobro jutro, ženo šapne, nadvivši se nad njom. Edie je ostala na vratima, nadajući se da njezin položaj jasno da je do znanja da se ne bi rado vratila u krevet ako on razmišlja o nečem sličnom. On joj obuhvati lice rukama i poljubi je tako slatko da se osjećala obeščašćeno. - Kad bi barem... - reče, pogledavši ga kad se odmaknuo. On joj prstom pomiluje obraz. - Kad bi barem, što? Ali nije mogla naglas izgovoriti Kad bi se samo moglo dobiti dijete od ljubljenja, pa se zato podigla na prste i dala mu jednu pusu kao odgovor, a zatim se povukla u kupaonicu. Samo sat vremena kasnije našli su se na putu. Edie je bila prilično iznenađena kad im se Gowanov nadstojnik, g. Bardolph, pridružio u veličanstveno uređenoj vojvodskoj kočiji i žustro joj zaželio dobar dan. Kako je na to imala pravo, rado bi mu uskratila poziv da im se pridruži, no prošao je trenutak kad je to mogla učiniti tako da ne ispadne nepristojna. Nije se nikako radilo o manjku prostora. Iako su četiri servisne kočije već otišle, njih je slijedila kočija u kojoj su putovali jedan odvjetnik, dva upravitelja imanja i njezina sobarica. Nakon kratkog objašnjenja, shvatila je da će se muškarci izmjenjivati u njihovoj kočiji kako bi se konzultirali s Gowanom. Treća je kočija nosila njezino violončelo pod budnom paskom Gowanova osobnog sobara Trundlea. Ona se nadala da bi možda mogla razgovarati s Gowanom u kočiji. Čak je pomislila da bi mu možda mogla opisati kako se uistinu osjećala prošle noći. Nakon noći nemirnog sna, nije više bila tako uplašena, no ipak bi rado o tome porazgovarala. Očito, nije mogla započeti tu temu pred Bardolphom. - Izgleda poput londonske sudnice Star Chamber - bila je rekla Gowanu kad je i Bardolph ušao u kočiju, shvativši da toga dana nema nade za intiman razgovor. - Kao da si vladar neke male kneževine. Bardolph se nakašlje, a zatim, zapravo prije nego što se kočija zanjihala i zašla za prvi ugao, rastvori tri ili četiri računovodstvene knjižurine i počne razglabati o posebnoj vrsti pšenice koja klija samo zimi. 103

Štoviše, Gowan se ponašao kao da je sasvim normalno držati poslovni sastanak jutro nakon vjenčanja i sjedio je u kutu slušajući kako Bardolph nabraja hektare pšenice koji su posijani u odnosu prema onima koji su požnjeti. - Morate li uistinu sve to prebrojavati? - upita Edie nakon otprilike sat vremena. London je bio za njima, a Gowan i Bardolph su se preselili na bačve maslaca i mlijeka. Ili masti. Nečeg takvog. Bardolph zastane. Nije si mogla pomoći a da ne primijeti kako mu nos izgleda poput nosećih lukova na katedrali. - Da, moramo - odgovori Gowan. - Mnogo je toga propadalo na raznim imanjima prije nego što smo ustanovili sustav koji provjerava odnos onoga što je uloženo u zemlju i onoga što od nje dobivamo. - Zar pokušavate suzbiti krađu? - To nam je jedan cilj. No važnije je to što želimo ustanoviti je li određena tehnika uspješna na određenom polju tako da bismo imali sve informacije i mogli donijeti ispravnu odluku o tome treba li je primijeniti i na drugim lokacijama. Edie kimne i ponovno ušuti. Brojevi su joj letjeli kraj uha, a Bardolph je svojim tihim prstima okretao stranicu za stranicom. Njoj se nadstojnikov glas počeo gaditi. Bio je odsječan i suh i izlazio je iz tako stisnutih usta da mu nijednom nije uspjela vidjeti zube. Kad je počeo nabrajati zamke za jegulje na jednom imanju i uspoređivao ih sa zamkama za jegulje na drugom, ona se ponovno ubaci. - Gowane, hoćemo li stati na ručak? On je bio slušao Bardolpha, povremeno se ubacivao nekom uputom ili naredbom, iako je cijelo vrijeme proučavao drugu poslovnu knjigu. - Naravno. Bit ćemo u Stevenageu, našoj prvoj postaji, za točno sat i pol. Imat ćemo stanku za ručak od tri četvrt sata. - Njegova visost često putuje iz Londona - objasni Bardolph - pa smo ustanovili precizan itinerar za cijelo putovanje. - Precizan itinerar? - ponovi Edie. Bardolph kinine poput drobilice za lješnjake. - Putujemo Velikom sjevernom cestom umjesto Starom sjevernom cestom zato što je ona u boljem stanju i ima manje prometnih nezgoda. Njegova milost se ni iz kog razloga ne voli zadržavati. U konjušnicama krčmi koje redovito posjećujemo čuvaju naše konje koje mijenjamo svježima. - Ispričavam se što smo zamorni - reče Gowan očinskom zabrinutošću u glasu koja joj je išla na živce. - Je li ti strašno dosadno? - Jesu li mi dosadna nabrajanja zamki za jegulje? Ma ne - reče ona. - Samo nastavite. Dakle, jedno imanje postavlja zamke za jegulje noću. Ima li odabir točnog trenutka utjecaja na žetvu jegulja, ako se može rabiti ta riječ? Bardolph je nastavio tamo gdje je stao, doimajući se kao da ne primjećuje sarkazam u njezinom glasu. Edie je zurila kroz prozor u polja koja su prolazila, zato Što kad bi se okrenula prema svojim suputnicima, ne bi si mogla pomoći da ne gleda Bardolphova usta kako oblikuju riječi bez vidljivog otvaranja. Kad su stigli u Swan u Stevenageu, otpratili su ih u privatnu odaju gdje ih je čekao topao obrok. Nakon četrdesetak minuta, u času kad je Edie razmišljala bi li šokirala Gowana tako što će otpustiti lakaja koji ih je služio, Bardolph uđe u prostoriju. Trenutak kasnije, tanjuri su sklonjeni sa stola.

104

- Nisam još završila s tom pastrvom - reče Edie, no bilo je prekasno; tanjuri su odneseni u predivno sinkroniziranom pokretu. Zatim je donesen servis za čaj. Gowan je djelovao zabrinuto. - Bardolphe, izgleda da je tvoja narudžba bila preuranjena. - Ništa zato - reče Edie, izabravši jednu voćku. - Ubuduće treba pitati njezinu milost prije nego što se bilo što odnese - objavi Gowan. Edie je pomislila da se to podrazumijeva, no činilo se da se upravo upoznaje sa životom u monarhiji. U kojoj je vladao samo kralj, a ne i njegova kraljica. Bardolphov naklon je to jasno dao do znanja, kao i njegova opaska, koja je stigla kojih tri minute kasnije, da ako se žele držati rasporeda, moraju se vratiti u kočiju. Ona je razmišljala predložiti da se vozi u kočiji s Gowanovim odvjetnikom Jelvesom koji joj se činio dragim čovjekom, no ispalo je da će im se i on pridružiti u njihovoj kočiji. I tako se Edie držala svoga kuta kočije dok su tri muškarca razgovarala međusobno tijekom cijelog popodnevnog putovanja. Kad su stigli U dogovoreni predah u Eaton Soconu gdje će prenoćiti, osjećala se kao da ju je netko prebio. Intimni dijelovi tijela bili su joj umrtvljeni, također i bolni, koliko god ta dva osjećaja bila oprečna. Gowan je primi pod ruku i odvede je u George i zmaj, ali ona ga zaustavi. - Pogledaj samo dahne, pokazujući prema krovu. Sunce je zalazilo, a njegove su se zrake razlile poput bakrenih žica za obzorom, pa je šindra izgledala obojana bojom tamnog duda. - Nema znakova kiše - primijeti Gowan. Ona pokuša ponovno. - Vidiš kako je sunce obojilo krov tako divnom bojom, a lastavice prelijeću kroz svjetlo kao... - Kao što? - upita on. - Pa, kao da slušaju Mozarta. Kao da su te zrake notno crtovlje. To mora biti Mozart s obzirom na to kako se obrušavaju dolje pa gore... - Ona ga jače stisne pod rukom. - Vidi! Jesi li vidio ovu? Ona pleše. Edie pogleda gore. Gowan se smješkao njoj umjesto da gleda lastavice. Oči su mu bile tamne i gladne. - Imaš pravo - reče on, očito ne misleći tako. - Lastavice plešu. - On joj stavi prst na donju usnu i Edie osjeti čudni drhtaj u sredini svoga bića koji bi osjetila svaki put kad bi je tako pogledao, kao da je želi pojesti. Kao da bi je najradije polizao od glave do pete, onako kako joj je obećao na vjenčanju. Stojeći ondje na sve slabijem bakrenom suncu, Edie pomisli da bi bilo baš dobro kad bi ju polizao čovjek koji izgleda kao njezin muž. Spremala se to izreći naglas kad im priđe Bardolph, nakašljavši se promuklo. U njezinom domu, Layla se uvijek bavila slugama, a Ediena uloga bila je samo slušati maćehu kako se žali na poslugu. Iako je to slušala godinama, nije imala pojma što bi Layla učinila u ovim okolnostima. Kad bi se požalila na Bardolphovu nazočnost u kočiji - i u njihovom životu - činilo joj se vrlo vjerojatnim da bi Gowan to jednostavno zanemario. Ona nije imala dojam da su ove sluge njezine, kao što joj se činilo da se ona samo priključila brojnim Crowanovim vazalima. Zapravo, imala je neugodan osjećaj da Bardoloph u Gowanovim očima ima bolji status od nje.

105

I tako je stajala u dvorištu Georgea i zmaja, zureći slijepo u zalazak sunca, dok je Gowan slušao Bardolphovu recitaciju o tome kako su kreveti u najboljim sobama već postavljeni vojvodskom posteljinom (jer se činilo da vojvoda putuje s vlastitom posteljinom i posuđem). Kad se Gowan vratio i ponudio je uzeti pod ruku kako bi je otpratio u krčmu, lastavice su se obrušile s krova i odletjele ravno poput strijela u polja, prema zalazećem suncu. Za razliku od Kraljevskog apartmana u hotelu Nerot's, ovdje su imali odvojene sobe, navodno nije bilo dovoljno grandioznih za njih oboje. Osjećajući se nakon tople kupke ponovno kao ljudsko biće, Edie je sišla u privatnu blagovaonicu. Nije si mogla pomoći da se ne osjeća tjeskobno. Što ako će večeras opet biti bolno? Možda bi trebala podijeliti svoje strahove s Gowanom prije nego što on dođe u njezin krevet. Kad se smjestila, Gowanov batler počne beskrajno razglabati o nečemu što je Edie izgledalo baš kao mesna pita, iako ju je gospodin Bindle nazvao mnogo otmjenijim nazivom. Kad je Bindle završio, riječ je preuzeo Rillings, opisujući prvo vino koje će biti servirano tijekom obroka. Lakaji koji su stajali uza zid iza nje nisu imali nikakvog posla osim napuniti njezinu čašu pa bi jedan iskoračio čim bi ona ispila dva gutljaja. Bilo je to tako naporno da čim je poslužen drugi slijed jela za koji je Rilling svečano otvorio bocu tokajca, Edie odbije vino. - Ja bih radije malo vode - reče. Rillings se namršti. - Voda u ovakvom objektu je vrlo vjerojatno nezdrava, Vaša milosti. Edie uzdahne i prihvati čašu vina. Bilo je preslatko za njezin ukus. - Tokajac potječe iz Mađarske - nastavio je Rillings. - Njegova duboka boja dolazi od sorte grožđa zvane Tokaj koje... Kad je napokon izložio čitavu povijest mađarskog vinarstva i izašao iz prostorije, Edie odmakne čašu od sebe. - Gowane, zašto moramo znati podrijetlo svih vina? Ja radije ne bih slušala o tome je li grožđe zaraženo truleži. - Mislim da zaraženo nije odgovarajuća riječ - reče Gowan. - Na vanjskom dijelu tih bobica grožđa stvara se ono što se naziva “plemenitom plijesni.” - Nije me briga je li plemenita ili nečasna. Radije bih pila vino nego slušala predavanje o njemu. - Shvaćam - reče Gowan. - Zamolit ću Rillingsa da mi podnese izvješće u neko drugo vrijeme. - Još jedno izvješće. Koliko izvješća ti podnose svakog dana? I zašto baš ovo? - Plaćamo trideset funta za tucet boca ovog vina. Kod takvih rashoda želim znati točno što plaćam. Zabrinjavao ju je ovaj brak. Nije si mogla pomoći da ne promatra vlastiti život. S jedne strane, ona je sjedila za stolom sa svojim novim mužem; a s druge, promatrala je lady Edith Gilchrist - ne, vojvotkinju od Kinrossa - kako objeduje s vojvodom od Kinrossa dok su četiri lakaja jurcala po prostoriji udovoljavajući njihovim neizrečenim željama. Bindle je ulazio i izlazio iz blagovaonice, najavljujući nove sljedove. Vojvotkinja je prihvatila krišku kolača od badema i pojela dva zalogaja. Slijedilo je još jedno vino i nježni mousse od bazge. - Molim vas, prenesite moje komplimente krčmaru - reče ona Bindleu. - Ovaj mousse je izuzetno ukusan.

106

- Obavijestit ću kuhara Njegove milosti o vašem zadovoljstvu - reče Bindle, naklonivši se prije nego što je još jednom izašao iz prostorije. Edie pogleda Gowana ispod oka. - Moj kuhar putuje sa mnom - objasni Gowan. - Zar to nije malo... ovaj... pretjerano? - Uveo sam tu praksu prije tri godine, nakon što smo se svi otrovali od neprikladno pripravljenog obroka i bili bolesni pet dana. Jedan konjušar je čak bio blizu smrti. Tada sam odlučio da je vrijedno dodatnog troška uključiti još jednu osobu u moju svitu. Edie kimne, gledajući u svoj tanjur koji je bio ukrašen vojvodskim grbom. - Zato putuješ s vlastitim posuđem? - Točno. Znanost je žalosno manjkava kad je u pitanju otkrivanje uzroka ovakvih bolesti, ali čistoća kuhinje i posuđa zasigurno se ubraja u njih. Činilo se da postoji logičan i neporeciv razlog za svaku osobu u pratnji, za svaku proceduru i običaj. Vojvoda je trebao toliki broj kočijaša jer je jedan čovjek svakodnevno putovao u Škotsku, a zamijenio bi ga čovjek koji je dolazio iz suprotnog smjera. Upravitelji imanja dolazili su i odlazili; odvjetnik mu je mogao zatrebati u svakom trenutku; Bardolph mu je trebao u svakom trenutku, očito... - Nisam navikla biti okružena tolikim ljudima - primijeti ona. Očajnički je željela reći ono što misli, da joj se to ne sviđa, ali nije se uspjela natjerati na to. Gowan je bio poput sile prirode. Izgledalo je kao da mu tijelo puca od energije pa nije bilo čudno što je šestorica muškaraca bila u stalnom pokretu radeći za njega. Mozak mu je istovremeno grozničavo radio na više frontova. Sve je to njemu imalo smisla. Imalo je smisla povesti kuhara kako bi se zbog bolesti izbjegao rizik gubitka pet dana, ili bilo koliko dana. Problem je bio taj što je za sve postojao raspored - uključujući i intimnost. Ona je jako dobro znala da je njegovo divovsko tijelo napeto kao puška, da je čeka. Činio se takvim čitavog dana, čak i tijekom razgovora o hektarima i pšenici i zamkama za jegulje. Ali intima, polako joj je svitalo, bila je ograničena na spavaću sobu, nakon večernjeg obroka. - Bojim se da sam rijetko sam - reče on, pogađajući njezine misli. - Ti, naravno, možeš organizirati vlastiti razgovor, iako će ti vođenje velikog kućanstva možda ograničiti vrijeme za vježbanje violončela. Ona ga pogleda oštro kako bi provjerila šali li se on možda, ali on se nije šalio. Na licu mu se vidio tračak žaljenja, kao da je tek počinjao shvaćati koliko važnu ulogu glazba igra u njezinom životu.. . ali očito, još to nije sasvim razumio. Edie se nikada nije dalo gnjaviti stvarima poput sluga i hrane. Prije Mary, imala je osobnu sobaricu koja se stalno zaljubljivala u lakaje i imala provale plača kad bi je oni razočarali. Bila joj je velika gnjavaža zamijeniti je pa se navikla posuđivati joj rupčiće i sama si četkati kosu dok je slušala posljednje romantične eskapade. Gowanu je bio važan svaki trenutak, a njoj samo oni kad je vježbala. - Ja svakog jutra tri sata vježbam violončelo - reče mu. Navikla sam vježbati tijekom podneva. Nekad također vježbam i popodne, ali mi se ruka kojom držim gudalo zna umoriti pa se moram odmoriti. Kao što si vidio, često sviram i prije spavanja. On odloži vilicu. - U tom će ti slučaju biti potreba pomoć pri vođenju kućanstva. - Tko sada obavlja tu zadaću?

107

- Moja domaćica, gospođa Grisle. - Sigurna sam da ona to sjajno radi. - Edie je vjerovala kako je pametno pustiti ljude da rade ono što rade dobro te ih hvaliti za obavljen posao. Već je vidjela da je njezino i Gowanovo mišljenje o tome dijametralno suprotno. On je vladao - to je bila prikladna riječ ogromnim imanjem, očito držeći u glavi sve najsitnije pojedinosti. - Gowane, zaboravljaš li ti bilo što? - Palo mi je na pamet neki dan da sam zaboravio lice svoje majke. - Činilo se da mu nije žao zbog toga. - Mislila sam na činjenice i brojke. - Imam sreće da imam takvo pamćenje koje katalogizira sve pojedinosti pa mi malo što promakne. Nije čudo što su ljudi oblijetali oko njega poput jata vrabaca. - Zašto nisi išao na fakultet? - Nisam mogao zato što mi je otac umro kad sam imao četrnaest godina. - Slegne ramenima. - Uz napastovanje sobarica dok povraća viski nije imao mnogo vremena, pa su mu poslovi bili u lošem stanju. Farmi uz dvorac trebalo je četiri godine oporavka, a neke su postale profitabilne tek u posljednjih dvije godine. - Gowanovo je lice bilo tako bezizražajno da je Edie zadrhtala. Odjenuo je tamnosivi kaput, boje magle u predvečerje, obrubljen srebrnim koncem. Gumbi, koji su se kopčali na omču, bili su ukrašeni resicama sa srebrnim šljokicama. Svjetlost svijeće davala je njegovoj kosi odsjaj i svjetlucala na vojvodskoj srebrnini dok je Gowan ekonomskom učinkovitošću profinjeno rezao svoj komad mesa. Bio je oličenje civiliziranosti, kulture i uglađenosti. U isto vrijeme, bio je sasvim neciviliziran duboko u sebi. A bio je još mlad. Ako je bio ovakav s dvadeset dvije godine, kad navrši četrdeset, vladat će Škotskom. Ili čitavim britanskim otočjem, ako mu na put ne stane nasljedna monarhija. Širio je oko sebe tako uzbudljivu, no suzdržanu moć. Muškarci bi ga slijedili bilo kuda. I žene, naravno. Edie ispije gutljaj vina, razmišljajući o tome. Bilo je to kao da se udala za tigra. Samo zato što tigar krije pandže, to ne znači da one nisu na dohvat ruke. Pomalo ju je posramila spoznaja da ona - savršeno razumna mlada dama koja je odgojena da glazbu smatra vrhuncem civilizacije - drhti po cijelom tijelu na dodir tog divljaštva kojim je zračio njezin muž. Čak i nakon jada koji je iskusila prošle noći, morala ga je samo pogledati i istog bi se časa rastopila među nogama. Istovremeno, smatrala je vrlo čudnim da se od dvoje ljudi koji se jedva poznaju očekuje da spavaju u istom krevetu, a pogotovo da se upuste u one stvari u koje će se vjerojatno upustiti. Ponovno. - Zar ne misliš kako je čudno vjenčati se s nekim koga jedva poznaješ i dijeliti obroke s tom osobom? upita ga. Dan je bio zamoran pa je spustila jedan lakat na stol - neka vrag nosi bonton! - i podbočila se kako bi mogla zuriti u Gowana tako da to ne bude previše očito. On je bio predivan čovjek, taj njezin muž. - Meni to nije ništa čudno - reče on. - Mislim da znam sve što je važno o tebi.

108

Nije joj se sviđala pomisao da je on sve o njoj saznao za nekoliko minuta, no pošteno govoreći... - Ispričao si mi o svojim roditeljima - reče ona polako. - I vidio si me kako sviram violončelo, pa možda uistinu znamo najvažnije jedno o drugom. Gowan se uistinu strašno namrštio. Zamalo jednako strašno kao što se znao mrštiti njezin otac. - Mene moji roditelji ne određuju - izjavi. Možda je pomislio da će se ona osjetiti zastrašeno njegovim hladnim tonom, ali ona je odrasla u boksačkom ringu. Samo zato što nije glasno protestirala poput Layle, nije značilo da je zastrašena. - Ali što te određuje? Tvoja titula, možda? - Ne. - Što onda? - Nijednu osobu ne određuje jedna značajka. - Iskreno govoreći, on se znatno bolje kontrolirao od njezina oca. - Ti si možda glazbenica, ali to nije sve što jesi. Edie je zapravo mislila da je to baš tako, ali on može kasnije otkriti koliko je ona u stvari plitka. - Dakle, koje te kvalitete određuju, osim tvojih roditelja i titule? - upita ga, uspravivši se u stolcu. - Ovo nije razgovor koji bismo smjeli voditi pred poslugom - reče on. Ponovno je zvučao uštogljeno. Ona ga pogleda ispod oka. - Gowane, ti svaki obrok jedeš okružen poslugom. Zar nikada nećemo moći voditi zanimljiv razgovor tijekom večere? Sad je djelovao uistinu ljutito, a to je bilo zanimljivo. Edie mu se nasmiješi, zato što joj je bilo baš zabavno izazivati tigra. Njoj se njezin muž uistinu sviđao. Zapravo, bilo ju je sram priznati da bi, ako ne bude oprezna, mogla završiti u emocionalnom košmaru prema kojem bi se Laylin jad činio kao vrhunac bračne sreće. On nije odgovorio na njezino pitanje, pa je vjerojatno pomislio da je ona jednostavno prihvatila njegov ukor. Neće moći. - Kad ćemo onda razgovarati? - ponovi ona. - Kad ne radiš, mi smo za stolom ili u postelji. On je čvrsto stisnuo usne. Tijekom godina života sa svojim razdražljivim ocem, primijetila je kako njemu obično treba dan ili dva da prihvati neku njezinu primjedbu; vjerojatno je isto i s Gowanom. Uputi mu prelijepi osmijeh. - U međuvremenu, možda bi mi mogao ispričati još ponešto o jeguljama. Kut Gowanovih usta se trzne. - Zar ja sad moram birati između otpuštanja lakaja i razgovora o jeguljama? - Ja bih mogla opširno razglabati o šarmantnim preludijima Domenica Gabriellija, koji su napisani kako bi istaknuli melodijske mogućnosti violončela. Njegov se ironični smiješak produbi i Edie pomisli da je vjerojatno dokazala svoje. Možemo ostaviti Gabriellija za sutra. - Ona pogleda lakaja koji priđe i pridrži joj stolac. Gowan ustane i priđe joj oko stola. - Zacijelo si premorena. Zapravo ona je bila premorena, ali nije svirala ni jučer ni danas i prsti su je svrbjeli. Moram vježbati - objasni. On je primi pod ruku i istog časa joj vrućina krene niz tijelo. Zapravo joj se malo zavrtjelo u glavi od snage tog dodira. - Vježbat ćeš jedan sat? - upita je, dok su hodali prema sobama. Na njegovu se licu nije vidio odjek senzualne topline od koje su joj drhtali svi udovi. - Dva sata - reče mu, odlučivši kako se mora pobrinuti da ne zanemari svoj instrument samo zato što toliko uživa u poljupcima svoga muža. 109

On kimne Bardolphu koji je nestrpljivo čekao u predvorju. - Čini mi se da ćemo imati vremena pregledati planove o kupovini rudarskog koncerna. Pridružit ću ti se u salonu. Obavijesti Jelvesa neka nam se pridruži. Dok su se uspinjali stubama, Edie shvati da je Bardolph već otišao u salon i da zapravo imaju trenutak za sebe. - Hoćeš li doći večeras u moju sobu? - šapne ona. - Da. Od pogleda na njegov izraz lica ugodna toplina u njezinim nogama pretvorila se u trnce. Vidjela je tigra iza tih njegovih tamnih očiju. Iako ju je još bilo pomalo strah, pojavila se nada. On joj je pročitao misli. - Nisi više djevica - reče Gowan, primivši je za dlanove kako bi ih prinio svojim ustima. - Noćas će biti sve drukčije. U glasu mu se čulo obećanje i nju to razgali. Naravno, on sigurno ima pravo. Osjećala je da svaki put kad ga pogleda u oči, onaj čudni prazni osjećaj u njoj postane još izraženiji. - Ne gledaj me tako - zareži on. - K vragu, Edie, ti sad želiš svirati. Ona napući usne, uživajući na blaženi ženski način u tome kako mu se pogled zalijepio za njezinu donju usnu. - Želim vježbati, ali... - Ona mu priđe korak bliže, a on joj pusti ruke i privije je k sebi. Edie prisloni nos na njegov kaput. - Sviđa mi se kako mirišeš. - Možda bi mogla ustati u zoru i vježbati. Violončelo može čekati. Gowan joj podigne bradu i okrzne joj usne svojima, ostavljajući vatreni trag, poput zvjezdane prašine. - Ti mirišeš na poljsko cvijeće. No odmaknuo se, a ona ipak nije imala dovoljno hrabrosti da ga primi za ruku i povuče u svoju sobu. Umjesto toga, ušla je tiho kroz vrata, podigla violončelo i sjela, povukavši suknje gore do bedara. Kad je počela svirati, osjećaji su se prelili u glazbu i odjednom je drukčije shvaćala Vivaldijeva Četiri godišnja doba. Njegovo Proljeće. .. vatromet emocija. Ali Ljeto? Sve te radosne note pretvorile su se u divlje bujanje pod njezinim gudalom. Zaustavila se tek kad je shvatila da je prošlo više od dva sata i da je bila posve iscrpljena. Mary joj je došla pomoći pri razodijevanju nakon što ju je pozvala zvonom. Bez imalo ljutnje prihvatila je Edeine isprike. - Ovaj raspored je glup - reče joj njezina sobarica. - Nema nikakvog smisla. Gospodin Bardolph se ponaša kao general u vojsci. Hvala Bogu što sam ja vaša osobna sobarica i moram vam pomagati pri odijevanju. Inače bi morala ustati u tri ujutro i biti u kočiji u četiri. - To je užasno! - uzvikne Edie. - Nećeš uopće spavati? - O, ne, nije to problem. Njegova milost je vrlo fer, u svakom pogledu. Plaća više za putovanje, a većina ima popodne za spavanje prije nego što vojvodine kočije stignu u krčmu. - Ipak, meni bi bilo grozno kad bih morala tako rano ustati. - To me podsjeća na doba kad sam bila obična sluškinja - reče Mary, navlačeći spavaćicu preko Ediene glave i dodajući joj četkicu za zube. - Morali smo se dizati u cik zore i početi čistiti ognjišta. Bila sam silno zahvalna kad su me unaprijedili u sobaricu. Ne možete ni zamisliti koliko. - Jako mi je žao što moraš tako kasno biti budna - reče Edie, uskočivši u postelju. - Sutra navečer ću se odjenuti u spavaćicu prije vježbanja tako da ti možeš ranije na spavanje. Mary se okrene s vrata. - Svi mi mislimo da ste vojvoda i vi sjajan par - objavi ona.

110

- Uistinu? - Edie je bila zapanjena. Osobno, ona nije mislila da ima mnogo zajedničkog sa svojim mužem. Zapravo, bila je malo zabrinuta da njega zanimaju samo jegulje, a nju samo skale te da tu nema previše preklapanja. - Oboje se tako predivno ponašate - reče Mary. - Oni koji godinama rade za Njegovu milost kažu da im ni taj glupi raspored ne pada teško jer je vojvoda uvijek pravedan i nikad se nitko ne osjeća kao idiot u njegovom društvu. On je zapravo nekakav genij, tako bar kažu. - Mary je ovo izrekla gledajući Edie razrogačenim očima. - Eto, u tome leži velika razlika između nas dvoje - reče Edie. - No, hvala ti, Mary. Nadam se da si u pravu. Bilo je prilično čudno ležati u krevetu i čekati muškarca. Zato je osjećala treperenje u dijelovima tijela na koje obično nije obraćala pozornost. Sinoć joj je Gowan šapnuo na uho kako mu se sviđa njezina stražnjica. Bilo je sjajno imati nekoga tko bi ti rekao kako je lijepa, s obzirom na to da ona baš nikad nije razmišljala o svojoj pozadini. Bilo je to kao dobiti nasljedstvo od nekog rođaka kojeg uopće ne poznaješ. Sada, ležeći u mraku i čekajući, cijelo joj se tijelo počelo buditi, jer nije mogla prestati razmišljati o tome kako su njegove velike ruke klizile niz njezine bokove i oblinu stražnjice. I o tome kako joj je sisao dojku, a zatim je doista ugrizao. Bradavice su joj se ispupčile i stršale su vidljivo kroz spavaćicu kad se toga prisjetila. On još nije došao, ali Ediena maštaju je obasipala prizorima iz prethodne noći. Gowan ju je strasno ljubio sve dok nije čula ništa osim glasnog lupanja njegova srca. Ili možda njena? Tako je sada shvaćala... uistinu je sada shvaćala... Nakon još nekoliko minuta, odlučila je provjeriti je li ono mjesto dolje još uvijek tako bolno kao što je bilo. Nije bilo. To je bilo iznenađenje. A zatim, ne razmišljajući zapravo o tome, počela se dodirivati onako kako ju je on dodirivao. Intimni su joj dijelovi bili meki i djelovali su zagonetno pod njezinim prstima, a od milovanja su joj niz bedra krenuli mali vrtlozi vreline. Područje koje je žustro prala jednom dnevno punih devetnaest godina, odjednom se činilo... drukčijim. Ne sasvim njezinim, a ipak isključivo njezinim. Iza sigurne tame zatvorenih očiju ponovno je proživljavala prizor kako se Gowan svlači i polako razmotava kilt. I onaj iskričavi, vrući osjećaj koji ju je obuzeo kad je odbacio košulju i pokazao joj sve one napete mišiće na trbuhu i niže dolje. Dok je klizila prstom, vrućina joj se skupljala u udovima sve dok joj čitavo tijelo nije bilo na rubu pulsiranja. Bila je začahurena u sigurnosti mračne sobe, ušuškana pod pokrivačima. A tada su se otvorila vrata.

111

21. poglavlje Kad su se vrata širom otvorila, Edie se ukočila i nagonski skupila koljena. Gowan je stajao na vratima. Svjetlost se razasula preko njegova ramena dok je razgovarao s nekim koga ona nije mogla vidjeti. Edie se uspravi na krevetu. - Gowane. - Da? - On se okrene i na trenutak ona vrućina ponovno počne pulsirati, zato što je on bio tako prekrasan. Jedna mu je kovrča pala preko obrve, a visoke jagodice pružale su mu izgled španjolskog konkvistadora. - Spavam, zapravo, spavala sam. On skupi obrve i ona je doslovno mogla vidjeti kako mu mozak zapisuje novo pravilo. Ne budi svoju ženu. - Nemam ništa protiv da uđeš u moju sobu, ali bih voljela da završiš razgovor prije ulaska. On kimne uobičajeno odlučno. Edie klizne pod pokrivače dok je on iskoračio u hodnik kako bi završio razgovor. Nju ponovno obuzme onaj isti nemir i žar, no gori nego sinoć. Gowan se vrati u sobu i zatvori za sobom vrata. - Iskreno mi je žao što sam te probudio. - Ne radi se o tome... s kim si razgovarao? - S Bardolphom. On je želio... - To znači da Bardolph zna da si ušao u moju sobu, a ne u svoju? - Da. - To mi se ne sviđa - reče Edie. Gowan baci svoj ogrtač na stolac, a nakon toga njezina sljedeća rečenica ishlapi. Bio je gol, a te njegove duge mišićave noge sjajile su poput tamnog meda. Nadvio se nad nju, stavivši ruke sa svake strane njezinih ramena. - Da, ženo? - Mislim da sluge ne bi trebale znati što mi radimo - reče, uznemirena činjenicom da joj glas zvuči tako slabašno. - Neće oni znati sve. - On je poljubi u obrvu. - Neće znati da te namjeravam ljubiti dok ne budeš bespomoćna. - Poljubac u nos. - Ne znaju da namjeravam voditi ljubav s tobom dok ne ostaneš bez daha. - Poljubac u usne, dugačak, onaj koji obećava, ali ne nasrće. Bardolph misli da sam ga slušao čitavo popodne. - Slušao si ga - reče ona, već pomalo ostajući bez daha. - I ja sam ga slušala, barem jedan dio. On odmahne glavom. - Ne? - Cijeli dan mislim samo na tebe. Znam kako ti je bilo bolno sinoć, ali sada se namjeravam iskupiti za to. Edie mu se nasmiješi. - Okupao si se? - upita ga, milujući mu ramena. Bio je gol i mirisao je na sapun od badema, a ona je bila u spavaćici. Bilo je to vrlo primamljivo. - Naravno - reče on, spustivši se na obzirno na krevet kako se ne bi navalio na nju svom težinom. 112

Edie se prilično sviđalo kako je mirisao ranije, na muški znoj i kožu. - Ne bi mi smetalo promrmlja. - Nikad ne bih došao svojoj ženi neokupan. - Dobro, to je bilo to. Edie je otkrila da je Gowan mišićav ispod mjesta gdje završava kralježnica, baš kao i posvuda. - Moja guza je vrlo meka - reče mu - ali tvoja nije. - Ja sam mišićavi grubijan. - On se premjesti na stranu, obuhvativši joj rukom jednu dojku. - Ako si ti grubijan, što sam ja? - upita Edie, naslađujući se. - Ti si savršena. Poljubac je bio poput vrtloga. Edie se od njega zavrtjelo u glavi i ona se uhvatila za Gowana, dašćući ubrzano. Bilo ju je pomalo sram što im se jezici stalno dodiruju, ali zapravo je uživala u tome. On je još uvijek držao ruku na njezinoj dojci i milovao ju je tako... istovremeno grubo i nježno da je stalno morala prigušivati tihe jecaje. Sramotne jecaje. Zatim se Gowan odmaknuo i počeo je ljubiti niz vrat. Pomaknuo se niže na krevetu i sad su mu već usta bila na njezinoj bradavici, sišući ju preko tanke tkanine spavaćice. Edieni su se prsti zabili u njegova ramena i ona je zajecala jer je osjećaj bio tako divan. Pokušala ga je čak privući bliže kako bi čitava njegova težina bila na njoj, tako da bi se on trljao o onaj njezin dio, tako da bi ga njezina koljena obuhvatila... U glavi joj je bjesnjela nesuvisla oluja. Kad se Gowan preselio na drugu dojku, Edie se nakratko razbistri u glavi. Bilo je jako čudno shvatiti da joj je spavaćica mokra. Ona ne bi željela okusiti pamuk u svojim ustima, bez obzira kako bio čist. - Bi li želio da skinem spavaćicu? - upita ga, gledajući dolje u njegovu glavu. Pritom je osjetila još jedan nalet vrućine koji je bio tako snažan da je zamalo glasno jauknula. Gowan je pogleda. Oči su mu bile tamne poput perja neke vrane. Trenutak kasnije ona je bila razodjevena, a spavaćica odbačena pa su ležali jedno kraj drugog. Vrućina nahrupi u Ediene obraze. Bili su goli i noć ranije pa se ne bi trebala osjećati tako neugodno ležeći gola kraj njegova golog tijela. Ali ipak se osjećala tako. A onda ju je on ponovno počeo ljubiti. - Ja uistinu... - započne ona, uživajući u sjaju u njegovim očima. Ali nije znala što zapravo misli reći. Voli li ga ona. Bi li bilo uvredljivo reći da joj se on sviđa? Uistinu joj se sviđao. Pomislila je da on sebe nikad ne procjenjuje, a to je bio problem. Bilo je to kao kad bi rekla da je kakao previše taman; on je bio baš kakav treba biti. - Želim te - dahne ona. Gowanove se oči ozare poput plamena i on je okrene na leđa, klizeći rukama niz njezino tijelo, proučavajući je tako pozorno da nije mogla vidjeti dalje od njegovih gustih trepavica. - Izgledam li dobro? - šapne ona. - Pomislio sam kako izgledaš kao violončelo koje toliko voliš. Vidiš ove obline, ovdje i ovdje? - Rukama joj obuhvati uzvisine dojki, zatim ulubljeni zavoj struka te izdašnu oblinu bokova. - Nikad nisam to pomislila - reče Edie, zadovoljnija svojim tijelom nego obično. - Ti vodiš ljubav s tim violončelom - reče on - ali ja vodim ljubav s tobom. Ona se još uvijek smiješila tome, kad su njegovi prsti uronili u područje između njezinih nogu i kad je shvatila da je ono vlažnije i da je jače nabreklo otkad se sama ondje dirala. Bilo 113

je drukčije kad ju je on dodirivao. Njezini su prsti bili meki i nesigurni i obzirni. Ali u načinu na koji ju je on trljao nije bilo nikakve nesigurnosti. Njegov je dodir bio zahtjevan, na samom rubu boli, kao da će je svaki čas zapaliti. Edie se izvijala o njegovu ruku dok joj se tijelo pretvaralo u vatru. - To je tako dobro dahtala je, a zatim se opet izvila, hvatajući vrtložni osjećaj od kojega su joj se udovi pretvarali u žele. - Ovo će biti još bolje - reče Gowan, promuklim glasom i spusti se na nju. Nije bilo bolje. U trenutku kad se Gowan gurnuo do kraja, Edie se ukočila od šoka. Boljelo je kao sam vrag. Možda i gore nego jučer, jer je unutra sve još bilo silno osjetljivo, kao da... Nije znala što bi. Prislonila je lice u njegovo rame i duboko udahnula dok se on odmaknuo, a zatim zastenjao kad se ponovno zario... - To je to, Edie - reče on, dubokim žestokim glasom. - Prepusti se. Do trenutka dok je ona shvatila da je on njezin jauk protumačio kao stenjanje od užitka, bilo je prekasno. Upro se nad njom o madrac i zabijao se ritmički. - Možeš ti to, Edie - šapnuo je. - Ja mogu cijelu noć ako će to pomoći. Edie nije palo na pamet da je ovo neko natjecanje, iako to nije bila prava riječ jer se nije bilo s kim natjecati. Ipak, ona je očito trebala osjetiti eksploziju užitka, taj petit mort. A vjerojatnost da se to dogodi bila je manje nego da na vrbi rodi grožđe. Ipak, Edie odluči pokušati. Bilo bi joj silno žao razočarati Gowana. I tako pokuša saviti koljena. Zatim pokuša izviti leđa. Pretpostavila je da kad bi malo skliznula dolje, to bi djelomično umanjilo pritisak, no istina je bila da njezin muž jednostavno nije pristajao u nju. Izgubila je svaki trag one slatke topline koju je osjećala u cijelom tijelu. Zapravo, bila je na rubu suza, a to nije bilo dobro. Gowan je sve teže disao. Kapljica znoja pala joj je na ruku i ona se trzne. On joj je milovao dojku, a svako malo bi je poljubio. No ona je osjećala samo mahnitu želju da ga odbaci sa sebe. Željela je učiniti bilo što samo da prestane ta bol i užasan osjećaj kao da je netko guši. Kad su mu se kretnje ubrzale, krik joj ipak pobjegne s usana. - To je to - dahne Gowan, ljubeći je kao da čestita nekom sirotanu koji je upravo izgovorio svoju prvu riječ. Ona ovo neće moći još dugo podnositi. Zapravo, ni minutu dulje. Ako je ovo natjecanje, pristaje izgubiti. Neka Gowan slobodno pobijedi. Mora ga maknuti sa sebe, iz sebe, sada. U očima mu je vidjela žestinu koja je obećavala da će on nastaviti čitavu noć dok je ne zadovolji. Edie bi radije umrla. Layla je rekla da će njihovo spajanje biti bučno i glasno, a to nikako nije bilo tako u njezinom slučaju, osim ako odluči početi vrištati. - Ah! - zavapila je, ali ta riječ nije zazvučala onako kako je planirala. Zvučala je očajno, poput domaćice koja je zatekla vazu s cvijećem razbijenu na podu. Nije pogodila pravu notu. - Aaah - reče, malo glasnije. Nikad se nije osjeća kao takva budala. Gowan je spustio glavu i ljubio je po vratu pa nije mogla razaznati je li joj povjerovao. Ruka mu je još uvijek bila na njezinoj dojki. Palcem joj je trljao bradavicu, što bi trebalo biti dobro, ali njoj ništa nije bilo dobro.

114

Srce mu je lupalo tako da je znala da on osjeća užitak, mada ga ona ne osjeća. To ju je malo utješilo. Izvinula se prema njemu zato što se činilo da to malo ublažava pritisak pa je manje boli. Zatim je zabacila glavu, baš kao i Layla i pustila se. Smatrala se osobom bez ikakvog talenta za glumu. No očito ga je imala dovoljno. Gowan promrmlja nešto što je zazvučalo kao psovka i zahvalna dragome Bogu, duboko udahne i počne se pomicati još brže. Nakon nekog vremena, koje se Edie činilo kao čitavo stoljeće, osjetila je kako mu je drhtanje obuzelo čitavo tijelo. On zastenje, a zatim mu iz usta izađe bujica nesuvislih riječi. Taj dio joj se svidio. Bio je to divan osjećaj kad se čovjek s takvom samokontrolom, tako moćan, raspadne u njezinom zagrljaju. Lice mu se iskrivilo kad se prepustio, a svaki trag uljuđenosti nestane mu s lica. Ona je bila jedina žena na svijetu koja je to vidjela. Ostali su vidjeli samo vojvodu, dok je ona imala čast vidjeti primitivnog čovjeka koji se izgubio u njezinom tijelu. On je još uvijek bio ondje, zapravo, u njoj. Od pomisli na njegovo lice, njezini se unutrašnji dijelovi odjednom stisnu oko njega. Bol je iščezla na trenutak i nju preplavi predivan osjećaj punoće. Gowan se podigne na podlaktice. - Bože, ovo je bilo tako divno, Edie. Pričekaj malo zavapi, dašćući. Kad joj je sinulo što on namjerava, Edie uhvati panika. Unutrašnji su joj dijelovi već bili dovoljno izranjeni. Ona ga nježno odgurne, a on se otkotrlja na stranu. Uistinu, njegov je alat još bio spreman za dalje. Kad je krišom virnula dolje, primijetila je da ovoga puta nije krvarila, što je moralo biti pravo čudo. Gowan ispruži ruku i privuče je k svome znojnom tijelu. - Ne moram te ni pitati je li ti bilo dobro. Tako si uska i vruća... - Ipak me još malo boljelo - šapne ona. On ju je okupao tako nježno da se zamalo ponovno rasplakala. Mrzila je lagati. A petit mort koja se nije uopće dogodila bila je tako velika laž. Ali to je samo pitanje vremena, tješila se. Sutra je novi dan. Bit će bolje. Gowan ju je nježno prao hladnom vodom i nju ponovno obuzme onaj isti nemir. - Dosta je bilo - reče ona, sjedajući kako on ne bi protumačio činjenicu da joj se bokovi miču pod njegovim dodirom kao ohrabrenje. On je poljubi. - Imaš li nešto protiv toga da ostanem ovdje spavati? Ona osjeti kako su joj se obrazi budalasto zarumenjeli. - Nemam. Sutra ujutro joj je bilo teško ne biti ogorčena. Gowanove su se oči sjajile kad joj je rekao da je noć bila bolja od njegovih najluđih snova. Edie je bila zgrožena što mu je lagala. Zgrožena. Duboko je udahnula, spremajući se sve priznati, kad se začuje kucanje na vratima. Gowan poviče: - Uđite - i u sobu nahrupi Mary i, na Edien užas, Gowanov sobar. A za petama im sobarice noseći pladnjeve s doručkom. Prilika je propuštena. Grickala je prepečenac dok je Trundle slagao Gowanovu odjeću, a Mary pripremala Edienu toaletu. Kad je Gowan završio s doručkom, ustao je iz kreveta i otišao u svoju sobu gdje je morao slušati nekakvo izvješće o podizanju ograde na imanju dok se odijevao. 115

Edie se tješila da su za uspješan brak potrebni kompromisi. Da mu barem nije lagala... Želudac joj se zgrčio svaki put kad je pomislila na to. Ali ako mu prizna, on bi mogao pomisliti da je ona nesposobna. A bila je tu i ona grozna riječ, frigidna. To je zvučalo kao da je žena tvornica leda. Što ako jest? Što ako nikad neće postići svu onu buku koju je Layla opisala? Ona inače uopće nije bila glasna osoba. No što ako sada otkrije istinu, hoće li je Gowan natjerati da posjeti liječnika zbog te boli? Nije mogla zamisliti da o tome bilo kome ispriča. Dobro, možda bi ispričala Layli, kad bi barem još uvijek bili u Londonu. Cijela ova priča bila je strašna zbrka.

116

22. poglavlje Prošlo je još jedno beskonačno jutro u kočiji, više - manje isto kao jučerašnje. Edie se cijelog jutra držala kuta kočije, ignorirajući zaglupljujući razgovor koji je Gowan vodio s jednim upraviteljem imanja. Ona svakako nije imala čime pridonijeti razgovoru. Umjesto toga, razmišljala je o onom što se dogodilo noć ranije. Ili, bolje rečeno, onom što se nije dogodilo. Nije se radilo toliko o tome Što ponovno nije uspjela postići petit mort; već se polako mirila s tim da to vjerojatno nikada neće postići. Ali bilo joj je užasno kako je na to reagirala. Lažući svom mužu. Pretvarajući... Sama se odreže. To je jednostavno bilo pogrešno, i ona je to dobro znala. Također pogleda krišom Gowana - on joj se počinjao sviđati. Bilo je dobro osjećati to prema svom mužu. Ali odbojnost koju je osjećala prema bračnoj postelji? To nije bilo dobro. Mora mu reći istinu. Nakon što je kočija stala radi ručka (koji je poslužen i pojeden galopirajućom brzinom), ona stavi ruku na Gowanovo rame. Željela bih razgovarati s tobom... Rekla je to pred Bardolphom i jednim lakajem, jer ako mu ne kaže pred poslugom, neće mu uopće imati prilike reći. - Svakako. - Gowan se spremao otpratiti je iz blagovaonice, no zastane s očekivanjem. - U kočiji - objasni ona. - Da, to bi bilo učinkovitije. - On se okrene prema izlazu, kimnuvši svojoj sviti neka krene za njim, tako pokazujući nikakvo razumijevanje za nijanse, što je Edie smatrala razlikovnom značajkom njegova spola. Ona nije pokleknula. - Sami, Gowane. - Ako se njezin muž posavjetuje s Bardolphom prije nego što pristane na ovo, ona će... Nije točno znala što će učiniti, ali to će svakako biti nasilno. Vojvoda je pogleda, podigavši tek malo obrvu, a zatim pogleda Bardolpha koji se kratko nakloni i ode. Tek tada je shvatila da je upravo pobijedila u jednoj bitci u ratu koji je vodila s Bardolphom. Ali nadstojnik je u svakom slučaju bio ustrajan. Ostavila je Gowana neka uputi svoju svitu u njihove popodnevne zadaće i uputila se prema kočiji. Popevši se, otkrila je da na sjedištu čekaju tri velike poslovne knjige koje je njezin muž trebao pregledati. Provirila je kroz vrata i jedan lakaj smjesta pozorno priskoči. - Ovo će putovati u drugoj kočiji - reče ona, pruživši mu knjige. - Njegova milost je rekla... - zavapi momak. Dakle, taj se rat koji vodi s Bardolphom proširio na više frontova. - Njezina milost vam je upravo rekla suprotno - reče mu. Zatim se smjesti natrag na sjedište i pričeka. Trenutak kasnije, Gowan prođe kraj lakaja koji je u rukama nosio poslovne knjige. Gowan je baš te knjige namjeravao pregledati tijekom popodnevnog putovanja. Imao je puno pravo biti uzrujan. Nije volio gubiti vrijeme sjedeći besposlen u kočiji. 117

Ali istina je bila da je osjećao samo iščekivanje. Naravno, od trenutka kad ju je prvi put vidio, znao je da Edie predstavlja prijetnju njegovom uređenom životu. Čovjek se ne može prepustiti tako primitivnoj žudnji za ženom s kojom se oženio ni nakon mjesec dana, a ne shvaćati da će mu rutina biti narušena, barem u prvim danima braka. Vrijeme provedeno s Edie ne može se mjeriti s njegovim obvezama prema imanju. No, s druge strane, ako se sada zadovolji, možda će je prestati željeti svake minute u danu. S vremenom, pomislio je, moći će tu svoju tjelesnu žudnju za njom utažiti uvečer. Ili barem jednom tijekom dana. Nije u to povjerovao ni trenutka. Dovraga. On je imao odgovornost. Ljudi su ovisili o njemu. Cijela imanja. Bankarski sustav. Tek u magli se prisjećao da mu je to sve važno. Ali sada je samo trebao pomisliti na Edie i žudnja bi mu zapalila tijelo luđačkom žestinom. Samo jedan pogled na nju bio je dovoljan da poželi otpustiti Bardolpha i baciti poslovne knjige u vatru. Ponovno opsuje. Ne preuzme li kontrolu nad sobom, na kraju će provoditi sve vrijeme u njezinoj postelji, rastapajući se u njezinom tijelu. Zaljubljujući se u nju. Obožavajući je. Opijajući se nasmrt ako ga prevari, kako je njegov otac... Ta ga pomisao umiri. Požuda nije bila ništa više od običnog tjelesnog nagona. Ona je imala svoje mjesto u životu i on je takvom treba smatrati. Umjesto da zalupi vratima kočije i navali na Edie - vrag neka nosi sluge - Gowan se prisilio sjesti nasuprot svojoj ženi i uputio joj umjereni, kavalirski smiješak te pokucao obzirno po stropu kočije kako bi dao kočijašu do znanja da su spremni za polazak. Njezin smiješak, ispod oboda šeširića, bio je stidljiv i presladak. I samo tako, tjelesna žudnja navali u valovima koji su ga preplavili kao utopljenika. Posao neka lijepo čeka. On otvori usta, zatim ih naglo zatvori, užasnut što je zamalo izlanuo: Golu. Želim te golu. Čovjek ne govori takve stvari jednoj vojvotkinji u kočiji. Obuzdao je naredbu, ali osjećaj je ipak izletio: - Jednog bi dana želio voditi s tobom ljubav ujutro. Neki joj je osjećaj bljesnuo u očima, a on ga nije mogao protumačiti. Ne odgovorivši mu, ona razveže vrpce pod bradom. Dok je on gledao, ona skine šeširić i odloži ga na sjedište. Je li moguće da mu je pročitala misli i da se namjerava razodjenuti? Kočija je već odmakla poštanskom cestom pa nitko ne bi mogao otvoriti vrata. Kaskada požudnih prizora preplavi mu glavu - i zatim ishlapi kad se ona nagne naprijed i potapša ga po koljenu svojim vitkim prstom prekrivenim rukavicom. - Bardolphe - reče ona, produbivši glas kako bi zvučao kao apsurdno muško režanje planiram povaliti svoju ženu sutra ujutro od sedam i petnaest do sedam i četrdeset i pet, pa bi bilo dobro kad bismo odgodili polazak kako bi se posvetio tom poslu. - Ona mu se vragolasto nasmiješi. Gowan je bio tako iznenađen da je prasnuo u smijeh. - Hvala Bogu - reče Edie, skinuvši rukavice i odloživši ih kraj šeširića. - Već sam se plašila da si sasvim izgubio smisao za humor. On se namršti. - Znam da ga imaš - reče ona, zločesto se nasmiješivši. - Prekasno je pretvarati se da je tvoj mozak sasvim posvećen divljenju vrijednoj zadaći upravljanja tim svim zamkama za jegulje.

118

- Do smrti ću slušati o tim jeguljama, zar ne? - upita Gowan, rastegnuvši noge tako da ih je smjestio sa svake strane njezinih cipelica. On je svoje odlučio. Odlučio je uzeti svoju sočnu ženicu u određenom trenutku tijekom ovog putovanja. Ona je sredila da on ovog popodneva nema drugog posla na koji bi se morao usredotočiti. Onda dobro; usredotočit će se na nju. - Sam si za to kriv - reče ona, preslatko se zasmijuljivši. - Najiskrenije očekujem da ću s osamdeset godina skrivati ta smrdljiva izvješća i zadirkivati te dok ne pokažeš da još uvijek imaš smisla za humor. - Smisla za humor? - ponovi on lijeno. - Jesi li sigurna da ga imam? Ona kimne. Sigurna sam. Iako tvoja duhovitost i cinizam iščeznu tijekom razgovora o pšenici i jeguljama i tada moram gledati čovjeka koji ne uživa u životu. Želio se pobuniti, no ona nije završila. - To baš nije istina, ti zapravo uživaš u svom poslu, zar ne? U poslu? On je uživao u nježnoj oblini njezina obraza, u tamnoružičastoj boji njezinih usana, u zakrivljenosti njezinih trepavica. Čak i u tome kako ga je secirala. Edie se nagne naprijed i nježno ga bocne u koljeno. - Gowane, slušaš li ti mene? - Zašto bih radio kad ne bi u tome uživao? - Zato što imaš odgovornost - reče ona brzo. - Moj otac bi znatno radije svirao violončelo, a ipak povremeno ne uspijeva pronaći više od nekoliko minuta za vježbanje. - Ima jedna jedina stvar koju bih ja radije radio - reče on, oblikujući riječi kontroliranom žudnjom muškarca s bolnom erekcijom. - Gowane! Nisam na to mislila. On se prisili vratiti na temu razgovora. - Misliš da sam dosadni gad i da nisam dostojan društva jedne dame. Bojim se - reče, ispričavajući se - da sam ja jednostavno takav, Edie. Uvjeravam te da Bardolph i ja ne razmjenjujemo dosjetke. - Bardolph je uštogljen - reče ona, podigavši malo nos. - A ti, dragi moj vojvodo, moraš biti vrlo oprezan u vezi s tim, zato što si i ti pokazao određenu sklonost uštogljenosti. - Ja nisam uštogljen - on se tiho nasmije. - Iako bi nam bilo bolje da nisam tako kršan i da sam malo više uštogljen. Edien smiješak bio je jednako nesiguran. Ona duboko udahne. - Gowane, mene još uvijek boli. Više nije bio dobro raspoložen. Nagne se naprijed i primi je za ruke. - Znam. Silno mi je žao. Ali ide na bolje, zar ne? Edie kimne. - Tvoje uživanje u tom činu znači mi sve na svijetu. - Nasmiješi joj se. - Već je dovoljno sramotno to što nemam iskustva, ali kad bih te iznevjerio u tom pogledu, ne bih se imao pravo zvati muškarcem. Edie se namršti. - To je apsurdno. Preplavi ga nevjerojatno glupi osjećaj olakšanja. - Nikad u životu nisam bio sretniji nego kad si ti sinoć svršila. - Prinese joj ruke ustima i poljubi joj dlan, prvo jedan, a zatim drugi. Samo bih želio da onih prvih nekoliko minuta nisu bile tako bolne. - Njegova slatka nevjesta još je bila tako stidljiva da je spustila pogled na njihove isprepletene prste. -

119

Pogledaj me - reče joj. - Mi moramo razgovarati o tim stvarima, Edie. Muž i žena ne smiju imati nikakvih tajni. - Znam - reče ona. - Zato sam... - No glas joj utihne. Izgledala je tako nesretno da to Gowan nije mogao podnijeti. On se pridigne, sagnuvši glavu kako bi izbjegao udarac u podstavljeni strop, odmakne njezin šešir i sjedne kraj nje. - Shakespeare uistinu ima pravo kad kaže da stojeća batina nema savjesti. Isprva nije shvatila. - Što, koja stoji? - upita. Riječi su joj tek izletjele iz usta, a on je gledao, očaran kako joj obrazi poprimaju boju zrele breskve. - Gowane! - ona prasne u smijeh. - Stojeća batina? - Puno bolja od spuštene - istakne on. - Ali želim ti reći da ja imam savjest, bez obzira na to što drugi moji dijelovi žude za tobom. Edie, mo chridh, ako ti je vođenje ljubavi toliko bolno, ti mi to jednostavno moraš reći. Znaš to, zar ne? Boja njezinih obraza poslala je još tamnija, prelijepa poput boje prvih jesenskih šljiva. Naravno da znam - reče ona. - Što znači mo chridh? - Moje srce. - S lakoćom ju je podigao i smjestio na svoje krilo, zagrlivši je rukom. Izuzetna si - reče joj. - Najljepša djevojka koju sam vidio u životu. - Ja to isto mislim za tebe. - Njezina ga je iskrenost uvijek iznenadila, taj njezin način na koji bi tako jednostavno rekla ono što drugi ljudi skrivaju ili otkrivaju na kapaljku. Ona ga zagrli oko vrata i njega preplavi neki čudan, vrtoglavi osjećaj, kao da se kočija ili čitav svijet - nakrivio. Osmjeli nula mu se onako tajanstveno kao da mu šalje rukom poljubac. - Kad sam te ugledala kako mi prilaziš u Fensmoreu, pomislila sam da si najočitiji muškarac u prostoriji. A sada mi se - reče mu, vragolasto se osmjehnuvši - čak sviđa i crvena kosa. Ako je na tebi. Gowan nikad nije nimalo mario za svoj izgled. Jako je dobro znao da njegova titula izaziva obožavanje koje nije imalo nikakve veze s njegovim tjelesnim atributima. Ali pogled u Edienim očima učini ga silno ponosnim. Njoj se sviđalo kako on izgleda. Edie nije bila od onih žena koje bi marile za titule. Ili za novac. Ona nasloni glavu na njegovo rame. - Ipak, ja se uistinu brinem za tebe, Gowane. Moj otac ima sklonost biti pretjerano ozbiljan. Mislim da je život jako težak ako u njemu nema radosti. On se malo ukoči. - Misliš da u mom životu nema radosti? - Naravno da ima. Ti čak znaš učiniti Shakespearove drame smiješnima nekome poput mene tko nije uspio ni jednu pročitati do kraja. Samo me brine da bi stotine tih dnevnih izvješća moglo ugušiti svu radost. - Sumnjam. Kao prvo, ja sasvim izgubim kontrolu kad sam u tvojoj blizini - priznao je, milujući joj prstom jagodičnu kost. - Uopće ne marim za posao. Bardolph je predložio da donesem poslovne knjige u kočiju zato što zna da ih ja uistinu ne pratim. Ona se uspravi na sjedištu i namršti. - Gospodin Bardolph mi ne postaje nimalo draži. - Ne brini za njega. Važnije je postajem li ti ja draži? - Gowan je jedva mogao vjerovati kakva je glupost upravo izašla iz njegovih usta. Nešto u vezi s njom nagrizalo je njegovu neovisnost... njegovu muževnost. - Mislim da postaješ - reče Edie.

120

Ipak, u očima joj se još nazirala sjena tjeskobe. - Ne brini - reče, poljubivši je u usne. Sredit ćemo mi taj brak. Nažalost, nijedno od nas nema dobar uzor. Mojim bi roditeljima bilo puno bolje da se nikada nisu sreli. - Ja to ne mogu reći za oca i Laylu. Oni se zapravo iskreno vole. Samo je moj otac zaboravio kako... - Edie utihne, pa ponovno započne. - On je prestao primjećivati sve one Layline značajke zbog kojih se u nju zaljubio. Čini se kao da želi da se ona pretvori u njega. On je, bojim se, prilično krut po prirodi. Gowan kimne. - Zato se ponaša prilično mrzovoljno, a zapravo nije takav. Ja sam svjedočio kako se jako dobro zna obuzdati u vrlo uznemirujućim situacijama, na primjer na sastancima s onim idiotima iz Engleske središnje banke. - Ali on se ne smije njezinim šalama. - Obećajem ti da ću se uvijek smijati tvojim šalama - šapne Gowan. - Kad bih ja barem znala koju šalu - reče Edie, uzdahnuvši. - Tek sam površno upoznata s onim dosjetkama koje ti voliš, poput onih o batinama i razuzdanim kazaljkama. - Ona se privije čvršće uz njegovo rame. - Rado ću ti sve objasniti - reče on glasom koji je postajao promukao. Ali ona ga nije slušala. - Nisam navikla ostajati dugo budnom, a zatim piti vino za ručkom - reče ona, zijevnuvši poput prave dame. - Bismo li mogli pronaći neku vodu u bocama? Tako sam pospana kad pijem vino usred dana. - Svakako - odgovori on. Zastao je, razmišljajući kad se navikao piti vino za svaki obrok osim doručka. Stalno se propitivao kako se ne bi pretvorio u pijanca poput svojih roditelja. Nije to bio strah koji nikada nije ni s kim podijelio, ali kako su upravo odlučili ne tajiti ništa jedno drugom, odlučio je reći Eddie... a zatim shvatio da je zaspala. Zurio je u nju shvativši da su mu svi planovi o zavođenju upravo propali. Sklupčala se uz njega, djelujući posve mirno. Prva mu je reakcija bila ljutnja. Ali to nije bilo fer. Bilo je sebično. Na kraju krajeva, on je bio odgovoran za to što ona nedovoljno spava. Da barem ima sa sobom poslovne knjige... Ali nije ih imao. Nije imao što raditi. To nije bilo sasvim točno. Imao je nešto papira i olovku. Mogao bi je položiti uza zid kočije i baciti se na posao. Ne dolazi u obzir. Probudila bi se. Odjednom ga obuzme silan zaštitnički osjećaj. Edie je bila iscrpljena. Imala je plave podočnjake, barem djelomično zato što je vodio ljubav s njom usred noći. Držeći je oprezno kao staklenu vazu, premjestio se u kut kočije i zavalio se, držeći svoju slatku, mirisnu ženicu u rukama, proučavajući opet njezine trepavice i usne, baš kao što ih je proučavao na balu na kojem su se upoznali. Sve je sada bilo drukčije jer mu je ona sada žena. On je prvi vodio ljubav s njom i on će biti posljednji koji će voditi ljubav s njom. Svakog će se jutra do kraja života buditi kraj ovih strastvenih, inteligentnih očiju i iskrene otvorenosti koja ju je navela da ga upozori kako je u opasnosti da postane uštogljen. Kut usana mu se zakrivi u smiješak, koji nije bio ni zajedljiv ni snužden. Znao je kako bi ga Edie nazvala: radosnim smiješkom. Čvršće je zagrli u znak zahvalnosti.

121

Razmišljao je o svom braku dok se kočija njihala niz cestu. On nikad ne odrijema popodne. Popodnevno spavanje je gubitak vremena.

122

23. poglavlje Večer se već prikrala kad je kočija skrenula s poštanske ceste na ulicu popločanu kockama. Edi se probudila zatekavši se u Gowanovu usnulom zagrljaju. Kočija se zaljuljala zašavši za jedan ugao i uputila se u dvorište neke krčme. On je još čvršće privije uza se, ali se nije probudio dok ga nije poljubila. Odmah se namrštio i prije nego što je uspjela izreći i riječ, objavio da on nikad ne spava popodne. Edie pregrize jezik. Njezin otac je imao slična uvjerenja: on je bio siguran da nikada ne gubi živce. U “Queen's Armsu” u Paldenu bili su naviknuti na primanje plemstva koje je dolazilo s brojnom poslugom. Gostioničar ih je odveo u privatni salon gdje je Gowan odsutno poljubio Edie, a zatim sjeo i saslušao kočijaša koji je tog jutra stigao iz Škotske s posljednjim izvješćima. Izvješća! Edie je počinjala prezirati tu riječ. A bila je i umorna od silnih sati koje je provela sklupčana u kočiji, i frustrirana zato što nije svirala violončelo već dva dana. Otkrila je da je na rubu suza. Ispričala se, vratila se u svoju sobu i naručila toplu kupku. Mary je hodala žustro po sobi i negodovala zbog ovog i onog - Bardolph nije baš bio omiljen među poslugom - dok Edie nije poželjela iskočiti iz kade i vrištati. Nažalost, čak i namakanje u toploj vodi nije bilo sasvim ugodno, pa joj je bilo teško zamisliti još jedan pokušaj vođenja ljubavi, a kamoli uživati u njemu. Obuzme je panika. Nije uspjela sve priznati. Izgubila je hrabrost kad joj je bio rekao koliko ga je usrećio njezin užitak. A sada ju je čekala još jedna neuspješna noć. Još jedna noć u kojoj će morati lagati. - Mary - reče. Glas joj je zazvučao mnogo glasnije nego što jelo očekivala. - Željela bih komad papira i olovku, molim. - Gospodin Bardolph vam je nabavio putni secretaire, Vaša milosti - reče Mary. Glas joj je postao leden kad je izgovorila nadstojnikovo ime. Kad je Edie izašla iz kade, Mary priđe stolu u kutu i otvori šarmantnu kožnu kutiju u kojoj je bilo sve što jedan pisac pisama može poželjeti. Najdraža Layla, napise Edie, a zatim zastane. Naravno, nije imala pojma je li Layla još uvijek kod svojih roditelja u Berwick-upon-Tweedu. Možda je otac otišao po nju? Uzdahnuvši, sjetila se njegovog lica i odlučila da će kočijaš vjerojatnije s lakoćom pronaći Laylu u kući njezinih roditelja. Željela je pozvati svoju maćehu u posjet dvorcu. Berwick-upon-Tweed se nalazi na granici sa Škotskom, pa to neće biti predug put. No koliko bi njezina molba smjela zvučati hitno? Nije mogla opisati pojedinosti onog što se dogodilo. Na kraju je odlučila biti jezgrovita: Molim te, dođi mi u posjet, napisala je. Molim te, Layla. Sjećaš li se tajne koju si me naučila? Trebam te. Voli te, Edie.

123

Nešto kasnije, kad su ona i Gowan sjedili u privatnom salonu gostionice dok su ih služili Bindle, Rillings i četvorica lakaja, Edie izvadi pismo. - Moja maćeha je kod svojih roditelja u Berwick-upon-Tweedu, pa sam ju pozvala da nas posjeti u Škotskoj. Na Gowanovom se licu nije vidio ni tračak nezadovoljstva zbog toga što će im se pridružiti njezina maćeha. A zašto i bi? On je provodio svaki sat u danu s Bardolphom, Jelvesom i ostatkom svite. Osim kad je zahtijevala malo privatnosti u kočiji, bračna interakcija bila je ograničena na vrijeme obroka i posjet njezinoj spavaćoj sobi noću. - Poslat ćemo kočijaša u Berwick-upon-Tweed - reče Gowan. - Krene li odmah, tvoja bi se maćeha vjerojatno mogla odlučiti da nam se pridruži na putu. - Gowane, ne možeš sada nekog poslati, noć je! - Moram dati tvojoj maćehi sve potrebno vrijeme da odluči hoće li prihvatiti tvoj poziv izjavi Gowan. Podigne prst i jedan lakaj istrči iz prostorije i vrati se s Bardolphom koji je uspio implicirati, bez izgovorene riječi, kako je nevjerojatno bezobzirno od nje slati pismo u ovo doba noći. Edie promotri njegove brkove i jedva se suzdrži usprotiviti Gowanu. Njezin muž je prečesto bio takav, to je bilo jasno. Ali isto se moglo reći i za Bardolpha, pa je odbila dati nadstojniku i najmanji razlog za zadovoljstvo. Promatrala ga je s obnovljenom nadom kako odlazi s pismom u ruci. Ako ona ne može razotkriti tajnu tog petit morta, Layla će joj pomoći. Mora postojati neki trik koji će to riješiti. Gowan je poslao svog osobnog sobara na spavanje, a zatim je navukao ogrtač i uputio se hodnikom prema Edienoj sobi. Ali zastao je s rukom na kvaki. Već je bio toliko uzbuđen da je imao dojam kako mu vrućina suklja iz kože. Ne može on to tako, poput neke životinje. Lud od žudnje, opijen samom pomisli na nju. Vratio se u kupaonicu i olakšao se rukom. Nekoliko trenutaka kasnije ponovno je navukao ogrtač. Jedva je dolazio do daha. Još je bio gladan za njom, ali mogao se bolje kontrolirati. Kad je zatvorio vrata za sobom, pronašao je Edie kako spava, lica prislonjena na ruke, raščupane kose koja se rasula po jastucima. Soba je bila mračna, samo se tanka zraka mjesečine probila kroz teške zavjese i igrala se po vlasima njegove žene, obojivši ih u svijetlo zlato, ispravši svu njezinu živost. On skine ogrtač, uvuče se pod pokrivač i ovije ruku oko nje. - Gowan? - upita sekundu kasnije, malo se pobunivši promuklim glasom. - Prespavala si cijelo popodne - šapne joj, poljubivši je nježno u obraz. - Sad se lijepo probudi i idemo se igrati. Ona zijevne i okrene se na leđa, navukavši čvršće spavaćicu preko svojih bujnih grudi. On nesvjesno zareži. - Edie, ti si predivna. - Sagne glavu kako bi je poljubio, ali ona izmigolji od njega. - Nemoj kroz spavaćicu - reče, zazvučavši znatno budnije. - Sinoć mi je bilo vrlo neugodno spavati s mokrom tkaninom preko grudi. Imala je pravo, mada je zvučala pomalo hladno. Edie svuče spavaćicu preko glave. Zraka mjesečine zasvjetluca joj na jednoj dojci, prelijevajući se preko obline struka. Obuzme ga silna žudnja od koje je otežano disao. Teškom je mukom smirio glas. Mogu li te sada poljubiti? - šapne, nježno je spuštajući na leđa. 124

- Po grudima? Zvučala je previše racionalno. Bilo je to pomalo demoralizirajuće. - Da, ovdje - reče on, obuhvativši joj dlanom bujnu dojku. - Da, možeš - izjavi ona. Imao je dojam da je izgubio glavu, činilo mu se kao da se čitav svijet sažeo u jednu meku dojku, na vatru u njegovim preponama, na Edieno otežano disanje kad ju je počeo sisati. - Sviđa ti se to - promrmljao je, preselivši se na drugu dojku. Vidio je da joj se sviđa. Naučio je čitati njezino tijelo. Ono se smekšalo pod njegovim milovanjima. Nije ju mogao prestati ljubiti dok su mu ruke skitale po njezinom tijelu. Svaki je dodir bio opojan. Jedino što je želio.... - Edie - reče, a zatim se nakašlje. Glas mu je zvučao sramotno grleno. - Da? Bilo bi mu draže da je njezin glas zvučao sličnije njegovom, a to je bilo glupo. - Hoćeš li... - Zastane. Nije mogao od jedne dame iz ugledne obitelji zahtijevati da ga dodiruje. Možda kad se budu bolje upoznali. Sinoć ga je milovala po prsima i leđima, a on je čeznuo za njezinim rukama koje bi lutale ostatkom njegova tijela. Ali oklijevao ju je to zamoliti... Što ako ona misli da je pretjerano mišićav? Prekrupan? Previše nalik fizičkom radniku? Kapljice znoja pojave mu se na čelu, ali nastavio ju je ljubiti po grudima, odlučan da ju neće skršiti. - Je li ti to dobro? - šapne, ugrizavši je najnježnije što može. Edie zadrhti, i mali joj se jecaj začuje s usana. Skoro nije mogao čuti njezin odgovor: njezino da bilo je tek nagovještaj zvuka. Žudnja mu je tako zapalila tijelo da se osjećao otrgnuto od stvarnosti, kao da je svaki trenutak kad nije u njoj žrtvovan bez razloga. Nije bilo važno što se upravo bio zadovoljio u kupaonici. Želio joj je razdvojiti noge snažnim pokretom i lizati je ondje dok se ne počne migoljiti i dok joj iz grla ne počnu izlaziti oni očaravajući tihi zvukovi, a tada bi se zario u nju tako žestoko i brzo da bi osjetio pritisak njezina tijela na svojim mudima. Morao je zastati, pribrati se, podsjetiti se da je on promišljen, razuman čovjek čijoj je mladoj nevjesti to sve još bilo novo... K vragu, njemu je to sve još bilo novo. Polako, polako, ljubio ju je niz tijelo dok joj nije razdvojio noge. On se možda utapa u žudnji... no istovremeno, logički dio njegova mozga još uvijek radi i nudi svoja opažanja. A ta opažanja nisu bila ohrabrujuća. Kad su se prvi put poljubili nakon bala obitelji Chuttle, u kočiji koja je stajala pred kućom njezinih roditelja, Edie je bila u groznici, baš kao i on. Ruke su joj letjele po njegovom tijelu. Sada to nije bila. U jednom bi trenutku zastenjala i cijelo bi joj tijelo lagano zadrhtalo, ali zatim, odjednom, umirila bi se. Nije ga dodirivala, zapravo nije. Milovala mu je ruke, ili prsa, ili bi ispreplela prste u njegovoj kosi. Na trenutak se izgubio ljubeći je, ali onda je uvidio da je spremna. Bila je natečena i meka, a svaki put kad ju je liznuo, ona bi tiho zastenjala i zarila prste čvršće u njegovu kosu. Predivne su joj oči bile Čvrsto stisnute, ali kad se on pridigao i nadvio nad nju, otvorila ih je. Na trenutak je izgledala sanjivo od užitka, no zatim se u tim očima pojavilo nešto drugo.

125

- Edie! - reče on, zapanjen. - Što je bilo? - Ništa - reče ona, tiho uzdahnuvši. On ju je promatrao još malo, no ona izvije leđa i protrlja se o njega. - Morali bismo... morali bismo sada voditi ljubav, Gowane. Sutra moramo rano ustati. Od njezina dodira njegov je um lansiran u neko vruće mjesto gdje razumno razmišljanje nije bilo moguće. - Reci mi ako te previše boli - reče joj, a ona kimne. Ulazak u nju, u njegovu Edie, bio je najdivniji osjećaj koji je mogao zamisliti. Zašto ljudi ovo ne rade - vode ljubav - cijeli dan i noć? Išao je polako koliko je mogao, nadajući se da je neće previše boljeti. Kad se konačno smjestio do kraja, ona ga obgrli oko vrata i pritisne lice u njegovo rame. - Kako ti je, Edie? - upitaju. Poljubi je u uho, izazivajući je. - Je li ti dobro? - U redu je - šapne ona. On se ukoči. - Ne, ovaj... bolje je - reče, zvučeći skoro iznenađeno. - Nije toliko bolno. Preplavi ga osjećaj velikog olakšanja. Sad je samo morao održati kontrolu. Trebat će trideset, četrdeset minuta, no ne skrene li s kursa, ona će ga sustići i postići užitak. Nalet osjećaja, odlučnost da će svojoj ženi pružiti istu ekstazu kao i sebi, došao je iz dubine njegove duše i on se upre iznad nje i počne se pomicati. Edie je ležala čvrsto zatvorenih očiju, a on se trenutno samo usredotočio na obuzdavanje svoje gladi. Konačno reče: - Edie, kako ti je? Ona naglo otvori oči, iznenadivši ga. One nisu bile sanjive od žudnje, već ozbiljne i usredotočene. Gowan odjednom zažali, glupo poželi što nije zaigranija. To nije bilo fer. Njegova Edie je po prirodi bila ozbiljna. Čak i sama ta pomisao bila je nelojalna. - U redu je - reče ona. Pomakla se ispod njega i taj mali pokret proletio je kroz njegove prepune poput požara. - Tako si... ovaj, puna sam tebe. Puna? To ne može biti dobro. Zvučalo je to kao da je puna nakon nedjeljnog objeda. - Je li to ugodan osjećaj? - upita. Ona savije koljena, a on zadrhti od osjećaja koji mu je preplavio tijelo. - Trebao bi svršiti - šapne ona. - Neću bez tebe - reče on. - Što da učinim da bi ti bilo bolje? Edie ga pogleda očima prepunim panike. Njezini su se unutrašnji dijelovi zažarili - iako ne tako strašno kao dan ranije, ali osjećaj nije bio ugodan. A što je još gore, osjećala se užasno neadekvatnom. Očajnom. Zar je ona bila jedina žena kojoj je bilo duboko uznemirujuće imati krupnog muškarca na sebi, s jednim njegovim dijelom u sebi? Jednom ili dvaput osjetila je tračak zadovoljstva, no zatim bi Gowan promijenio položaj ili rekao nešto pa bi ona ponovno počela razmišljati. Završila bi ležeći pod njim i mrzeći samu sebe, čeznući da to završi što prije. Gowan je gledao kako je Edie ponovno čvrsto zatvorila oči. Silno je želio znati o čemu ona sada razmišlja. Usmjerio je svoju žudnju u duge, polagane potiske koji će ih konačno oboje dovesti onamo kamo moraju stići. Gledajući ju, iznenadio ga je zaštitnički osjećaj prema njoj koji je bio tako silovit da je zamalo sasvim stao. Želio je da ona bude sretna više nego što je ikad u životu želio za sebe. Maštarije nisu bile ništa u odnosu na stvarnost u kojoj je ona bila središnji lik: njezina tjelesna ljepota bila

126

je jedna stvar, no njezina ozbiljnost, njezina obzirna ljubaznost, njezin smisao za humor, to je bilo nešto drugo. - Edie - reče on, govoreći iz srca. - Svrši za mene - naredi joj, ljubeći je. - Svrši za mene, mo chridh. I ona je svršila, hvala Bogu. Slušao je njezino piskutavo stenjanje sa zahvalnošću koja je bila duboka kao i njegovo zadovoljstvo. A zatim se izgubio, šokiran radošću, žestokom vrućinom i dubokim zadovoljstvom koje je ispunilo njegovo tijelo. Edie je smatrala da je kraj te večeri od samog početka bio neizbježan. Jedina razlika u odnosu na druge večeri bila je ta što je pomislila da Gowan možda počinje shvaćati da ona ne osjeća isti užitak kao i on. Na licu mu se vidjela usredotočenost koja nije bila nalik divljoj radosti koja bi ga obuzela kad je ranije uživao u njezinom tijelu. Od te je pomisli zaboli srce. Došao je i prošao treći dan njihova putovanja. Kad su se te večeri smjestili u gostionici određenoj za prenoćište, Mary je, zasmijuljivši se, rekla kako je njegova milost obavijestila poslugu da će vojvoda i vojvotkinja večerati u njegovoj sobi. Dotad je Edie već bila mrtva umorna. Toga joj je jutra Gowan rekao, ispričavajući se, da ne može potratiti još jedno popodne na spavanje. Pa su on i Bardolph proveli čitav dan čitajući o tvrtkama koje je Gowan planirao preuzeti dok je njihova kočija poskakivala po cestama na putu do Berwick-upon-Tweeda. Vježbala je jedva jedan sat kad se pojavila Mary kako bi je preodjenula u večernju odjeću za intimnu večeru s mužem. Otišla je u susjednu sobu i zatekla Gowana mokre kose od kupanja. Bilo je to glupo, s obzirom na sve probleme koji su ih mučili, ali čim su bili sami, ona se nekako opustila. Ta obuzdana divljina Gowanove same biti pjevala joj je poput akorda, odjekujući joj duboko u kostima. Trebao je samo oviti ruke oko nje i ona se osjećala sigurnom. Kao da je na pravom mjestu. To nije imalo smisla s obzirom na to da bi mogli imati nerješive probleme. Layla nije spominjala nikakve čudotvorne napitke za ženske teškoće u postelji, već samo za muške. Pola sata kasnije ležali su jedno kraj drugoga u postelji. Gowan je spustio kućni ogrtač s ramena, a Edieni su prsti istraživali ravninu njegovih prsa i odvažno krenuli prema njegovom mišićavom trbuhu. Iako ona nije čula baš nikakav zvuk, Gowan odjednom digne glavu i zareži: - Ulazi. Vrata se otvore i dva lakaja uđu u sobu. Edie navuče pokrivače na sebe, iako joj je spavaćica pokrivala i noge. Glavni lakaj počne postavljati vojvodsko posude na pokrajnji stolić, nijednom ne pogledavši prema postelji. Nekoliko je puta izašao u hodnik i vratio se s pokrivenim srebrnim pladnjevima. Kad je konačno bio gotov, natočio im je vino, naklonio se i natraške se povukao prema vratima, još uvijek spuštena pogleda, kao da su njih dvoje kraljevski par. - Peters, zar ne? - upita ona. On podigne glavu. Bio je zapanjen. - Peterkin, Vaša milosti. - Slobodno ostavite bocu ovdje, Peterkine. Hvala vam Što ste nam donijeli večeru. On spusti bradu. - Bit će mi zadovoljstvo pričekati u hodniku i napuniti vam čaše po potrebi, Vaša milosti. 127

Edie si nije mogla zamisliti ništa groznije od toga. Sami ćemo se poslužiti - reče ona. Ali kasnije, kad su pojeli, Gowan pozove Peterkina i još jednog lakaja da odnesu tanjure, iako je dotad Ediena spavaćica već bila podignuta oko njezin bokova, mada još pokrivena pokrivačima. Bili su se ljubili, a Gowan joj je rukom milovao nogu. Od tog osjećaja poželjela je istovremeno i pobjeći i priviti se uz njega. No kad su tanjuri sklonjeni, znala je da će ubrzo voditi ljubav, a prisjetivši se toga, nije se mogla opustiti. No ipak joj je postajalo malo lakše. Kad je ušao u nju, nije glasno zastenjala, već se samo malo trznula. Ali nije se mogla opustiti. Činilo se da je Gowan sposoban voditi ljubav cijelu noć i zbog toga joj je bilo još gore. Koliko te boli? - upitao ju je nakon nekog vremena, upirući se na ukočene ruke i zapiljivši se u nju. - Više nimalo - reče, brišući mu rame kako bi ga potapšala. - Bol nestane nakon nekog vremena. Bilo je tako obeshrabrujuće osjećati se sretnom kad joj se on nasmiješio. Ali osjećala se sretno, bez obzira na to što se on smiješio zato što je mislio da... Pa... mislio je da se događa ono što se nije događalo, to je sve. Kad je spustila noge s kreveta kako bi se vratila u vlastitu sobu, Gowan je na licu imao napet, zamalo ljutit izraz, ali ona je samo spustila glavu. Nije to mogla objasniti. Nije bilo što za objasniti.

128

24. poglavlje Sljedećeg je jutra Edie uočila krv na spavaćici i uhvatila ju je panika. Pomislila je na trenutak da joj se nešto u tijelu razderalo i krvari. - Počela vam je mjesečnica - reče Mary, prilazeći joj s leđa. - Vojvoda će biti silno razočaran - doda, nasmijavši se. Edie se također malo nasmije. Nasmijala se slabašno, ali s olakšanjem. Za doručkom je obavijestila Gowana će mu na neko vrijeme biti onemogućen posjet njezinoj spavaćoj sobi zbog ženskih stvari. Tako se dobro osjećala kad je to izrekla. Potaknuta prisjećanjem na propuštene sate vježbanja, hrabro je izjavila još nešto: - Željela bih popodnevnu dvosatnu stanku za vježbanje. Gowan ju je pogledao kao da je upravo objavila da namjerava emigrirati u Philadelphiju. - Naš je put planiran po strogom rasporedu, Edie. Ti to dobro znaš. - Ja moram vježbati, a preumorna sam da bih vježbala nakon večere. Mogli bismo ostati ovdje još jedan dan - ponudi ona. - Za večeras smo rezervirali sve sobe u Partridge Inu. A kočije sa stvarima su otišle još prije jedan sat. - Ja sam sinoć odnijela violončelo u svoju sobu. Gowane, ja moram vježbati. Mogu to ovdje, ili možemo stati popodne. Gowanova se usta stisnu, no na njezino iznenađenje, nije joj proturječio. Umjesto toga, odlučio je da je bolje izgubiti jedan dan puta, pa je ona svirala do ručka, a zatim ponovno do večere. Cijelo su vrijeme sluge izlazile i ulazile u salon, obavljajući bogzna koje zadaće, dok ih nije postrojila - njih svih šesnaestoro - i objavila da će onaj tko je ponovno prekine u vježbanju biti trenutno otpušten iz službe. Dok je to izgovarala, iz čistog užitka nije skidala pogled s Bardolpha. Znala je sada već dobro da je Bardolph ključna osoba Gowanove svite, ali kad mu je zaprijetila, koliko god to bilo nemoćno, imala je dojam da je očvrsnula. Layla bi bila sretna jer joj je bila rekla da joj nedostaje te čvrstine. - Što ćemo sa sutrašnjim vježbanjem? - upita je Gowan za večerom. - Bila bih silno zahvalna kad bi mi darovao dva sata tijekom dana - reče ona. Violončelo bi u kočiji bilo vrlo glasno i bilo bi ti teško slušati izvješća. - Ovo je bila prazna prijetnja zato što, naravno, ona nikad ne bi mogla postići odgovarajuću ravnotežu glazbala u vozilu koje se kreće. No oslanjala se na činjenicu da on nije ništa znao o žičanim glazbalima. - Krenut ćemo sat ranije i stići sat kasnije - reče Gowan. Polako je počela uočavati da je to je bio način na koji je on prilazio problemima. On bi ih procijenio, sredio i nastavio dalje. Dnevna će izvješća s imanja biti problem, a Gowan će sagraditi zaobilaznu cestu oko prepreke i neće se uopće uzrujati. Bardolph nije dijelio Gowanovu praktičnost. Stražnji su mu zubi bili očito stisnuti, pa mu se ona vedro osmjehne da bi ga još više uzrujala. - Skoro je Ivanje. Nemam ništa protiv vježbanja u polju - reče mu. 129

- Možemo to pametnije riješiti - reče Gowan. - Stat ćemo u Pickleberryju - reče on Bardolphu. - Vjerujem da će Njezina milost uživati svirati u Merchant Tailor's Hallu. Pošalji nekog naprijed neka provjeri je li dvorana dostupna i doniraj odgovarajući iznos njihovim dobrotvornim nastojanjima. Tog se popodneva kočija zaustavila na sićušnom gradskom trgu. Gowan ju je otpratio u dvoranu normalne veličine i postavio jednog lakaja ispred vrata kako bi pazio da je nitko ne prekida. Edie se sagnula nad žicama s izuzetnom namjerom. Bude li dva sata teško radila na Boccheriniju, neće biti tako nemirna u kočiji. Odlučila je donijeti note sa sobom i prijeći ih nekoliko puta, baš kao da su to poslovne knjige. Sat vremena kasnije, Gowan ude u dvoranu. Ona podigne glavu i ugleda ga, ali prsti su joj spretno slijedili gromoglasnu kaskadu nota, pa je vratila pogled na notno crtovlje. I nakon pola sata on je još bio tu, ruku naslonjenih na stol, zureći u strop. Ona odsvira posljednju notu. Gowan polako spusti bradu. - Gotova si? Je li si ona to umislila ili je on zvučao kao da mu je žao? - Ne - reče ona odlučno. - Iskoristit ću svaku sekundu dodijeljena mi dva sata. - Ali bila je umorna od Boccherinija, pa umjesto njegovog komada, podigne gudalo i započne svirati uvodne taktove Dona Nobis Pacem. Kad je posljednja nota utihnula, ona krene iz početka. Previše je zbrzala treći i četvrti stavak. Trebao joj je mir u srcu. Ali njezino je gudalo znalo istinu i ona ponovno počne brzati. U ovom trenutku nije imala mira u srcu. Gowan je još uvijek zurio u grede daleko iznad njihovih glava, pa je mogla vidjeti samo snažnu liniju njegove brade. Obično je uronila u glazbu. Ali ovaj je put dopustila glazbi biti pratnjom dok se gostila njime; snažnim stupom njegova vrata, njegovim širokim ramenima, crvenim sjajem njegove kose. Njegovom nevjerojatnom veličanstvenosti. Odlučnosti koja je bila sastavni dio njega. Načinom na koji je vladao carstvom ne podižući glas. Načinom na koji je prilagodio svoj život njezinoj strasti za glazbom. Imala je sreće. Imala je silnu sreću, ako se ne uzme u obzir ona jedna stvar. Oči su joj odlutale na njegove noge, raširene kad se izvalio na klupi. Činilo joj se zločesto zuriti u njega ponesenog glazbom. Kad je završila s komadom, nastavila je odmah s jednom Telemannovom sonatom, nadajući se da ga neće prenuti iz misli. Oči su mu bile zatvorene pa je možda drijemao. Po prvi put je razmišljala kako bi to bilo polizati njega. Mogla je zamisliti kako jezikom crta uzorke preko njegova ravnog trbuha, možda i niže. Kad je stigla do zadnjih taktova, on je otvorio oči, a zatim ustao i rastegnuo se. Imala je dojam da plamičci vatre jurcaju kroz nju u ritmu s glazbom. Kad bi barem uvijek bilo ovako: kad bi bili sami, bez Bardolpha i bez izvješća. Ona polako podigne gudalo sa žica.

130

25. poglavlje Nakon tjedan dana Gowan je bio prilično siguran da gubi razum. Edie je provodila dane sklupčana u kutu kočije s notama u ruci. U jednom je trenutku čak iznenađeno objavila da sada shvaća njegov način putovanja. - Obično bih sjedila u kočiji i smijala se s Laylom dok je moj otac jahao kraj nas. Ali sad sam i bez glazbala napravila veliki korak u razumijevanju ovog komada. - Zatim je spustila glavu i opet se zapiljila u note, a on se morao suzdržati da ih ne baci kroz prozor. Ona se možda koncentrirala, ali on nije. Nije ju mogao prestati gledati. Tijekom sati i dana, i kilometara, proučio je sve, od njezina profinjenog nosića do sitne udubine donje usne. Kad bi došla do kompliciranog dijela u notama, ugrizla bi se zabrinuto za donju usnu pokazavši pritom svoje ravne bijele zube. On je želio gristi tu usnu. Želio se baciti na koljena pred njom i podignuti joj suknje. Gurnuti je na sjedište i... Da je situacija bila drukčija, Gowan bi položio Edie na sjedište i poljubio joj svaki centimetar tijela. Bacio bi se na leđa i podigao je na sebe. On bi... Nije bilo ugodno provoditi dan razdiran žudnjom, znajući jako dobro da njegova žena ne dijeli isti osjećaj. Navikavanje na njegovo tijelo u njoj bilo je jadnoj Edie užasno. On je to znao, a ipak ga to nije sprječavalo da podlegne požudi. Svaki put kad bi zatvorio oči, vidio je njezine duge, bijele noge i izdašnu puninu njezinih dojki. Sjedila je ondje u kutu kočije, grickala olovku, a zatim iznenada nešto bilježila na notama, nesvjesna njega, a on je jedva disao od intenziteta svoje gladi. Znajući da nju boli kad vode ljubav, osjećao se kao grubijan. Drugi, treći i četvrti put tijelo joj se ukočilo kad je ušao u nju, a od jecaja koji joj se oteo s usta njemu se krv sledila. Ali ipak je čeznuo za uranjanjem u njezinu toplinu. Na sam pogled njezina svijenog vrata, žudnja mu je zapalila međunožje. A ipak, njezini su orgazmi bili beznačajni, slabašni u odnosu na način na koji bi se njegovo tijelo zapalilo i zadrhtalo kad bi joj dao sve što ima. Ona... Edie je za njega bila zagonetka, a nije pomoglo ni to što je vraški dobro znao da većina muškaraca žene smatra zagonetkama. Čak i prije nego što joj je stigla mjesečnica, on je već odustao od maštarije da bi ona jednog dana mogla podići svoje suknje i zavesti njega, jahati ga u ritmu njihanja kočije. Edie se to ne bi svidjelo. Ona je ostajala uredno na svom mjestu pod njim kad bi vodili ljubav. Sledila bi se na zvuk koraka u predvorju pa nije mogao zamisliti da bi s radošću dočekala njegovo milovanje po danu, u kočiji. Ali ipak, sjetio se kako je zadrhtala kad ju je dodirnuo nakon bala obitelji Chuttle. Činilo joj se da je izgubio smisao za humor, ali njemu se činilo da je ona također nešto izgubila. Možda je brak bio jednostavno takav. Započne očaranjem partnerovim ili partneričinim smislom za humor i reakcijom na dodire... a zatim se umiješa pravi život. No bilo mu je

131

mučno pri pomisli da bi to trebao prihvatiti. Senzualna Edie, koju je upoznao, nije mogla nestati i za sobom ostaviti ženu koju vođenje ljubavi ne zanima. Njemu ni najmanje ne bi smetalo voditi ljubav tijekom mjesečnice, ali ona je bila gadljiva. Bilo mu je grozno što mu briše znoj plahtom, kao da timari konja. To je naglašavalo koliki je neuspjeh bila njihova intimnost. Neuspjeh. Osjećao se bolje kad je to priznao, barem sebi. Nešto nije bilo u redu. To nije bilo ono čemu se nadao... ono što pjesnici opisuju. Čak i u zanosu užitka, osjećao se kao da ona njemu radi neku uslugu. Čak je sumnjao da ona razmišlja o glazbi dok on svršava nad njom. Najgori od svega bio je osjećaj da Edie zapravo nije njegova. Ona se smijala, razgovarala i nosila njegov prsten, ali on nije uspio ostaviti svoj pečat na njoj. Kad joj mjesečnica završi, to se mora promijeniti. Ipak, pokuša li ju nagovoriti na intimnosti na koje ona nije spremna, mogao bi sve još gore pokvariti. Nije imao pojma koliko dugo traju te ženske boljke. Još jedan tjedan? Još nekoliko dana? Kad su tri dana kasnije stigli u Berwick-upon-Tweed, lady Gilchrist im se pridružila u kočiji, a on je bio ljubomoran i na vlastitu punicu zato što je Edie bila presretna što ju vidi. Ona i njezina maćeha sjedile su jedna kraj druge, držale se cijelo popodne za ruke sve dok nisu stali prenoćiti u gostionici “Bumble and Berry” koja se nalazila samo dva sata vožnje od Craigievara. On nije želio upoznati Edie s dvorcem i njegovim stanovnicima po mraku, pa je poslao Bardolph i većinu svite naprijed, ali njih troje i njihovi osobni sluge stali su prenoćiti. Nakon večeri, srdačno su si poželjeli laku noć u hodniku i povukli se u odvojene sobe. Ali Gowan je ležao budan i razmišljao o svom braku. Sljedećeg je jutra ušao u sobu svoje žene i sjeo na krevet. Edie se upravo budila. Kosa joj je bila zamršena, a kapci teški i umrtvljeni. Suzbio je požudu koja ga je preplavila, uzrokovavši stalno prisutnu erekciju i upitao: - Je li ti mjesečnica završila, Edie? Ona se rastegla tako da su joj se lijepo ocrtavale veličanstvene dojke i kimnula. On bez razmišljanja provali: - Kad je završila? Edie mu nije lagala. Pogledala ga je ravno u oči i rekla mu da je završila prije četiri dana. A to mu nije spomenula. Nije ga nijednom dodirnula ili mu na bilo koji način to dala do znanja. Postane mu mučno i to mu se zasigurno vidjelo na licu, jer ga Edie upita: - Zar sam te trebala obavijestiti, Gowane? Mislila sam da bi me pitao da si poželio doći u moju postelju. Ili bi samo došao. Ona je izgledala iskreno zbunjena. On se prisili na smiješak i uputi se na doručak. Nakon nekog vremena u blagovaonici se pojavi lady Gilchrist. Izgledala je kao neka bujna Francuskinja koju su zabunom spustili u škotske nizine. Zgodnijoj je šeširić dražesno prekrivao jedno uho, suknje su joj bile malkice prekratke, otkrivajući cipelice čije su se vrpce vezale u križ na gležnjevima. Kad su svi sišli u dvorište gostionice, spremni na polazak, on objavi da će jahati kraj kočije. Ponovno mu postane mučno ugledavši veliko olakšanje u Edienim očima. On otprati svoju ženu i njezinu maćehu u kočiju i skoči na svog konja kao da su mu furije za petama.

132

Trebao mu je vjetar koji će mu vrištati u ušima kako ne bi slušao gorki, cinični glasić u svojoj glavi. Uvijek je osuđivao oba roditelja zbog njihova prezira vrijednog morala, ali sad je pomislio kako ih bolje razumije: oni su vjerojatno usred braka otkrili kako su sami. Nije bilo hladnijeg ni usamljenijeg mjesta na svijetu. Koliko god bio ljutiti, još uvijek je žudio dodirnuti Edie, ljubiti je, voditi ljubav s njom. Kad bi imao priliku, pratio bi je kao što sokol prati sokolara, kao da mu je noga vezana žicom za nju. A ona ga nije željela. To je bilo jasno kao dan. Da je ona sokolar, bacila bi ga u nebo i rekla mu da se ne vraća. Od te spoznaje Gowanovo srce silovito zakuca. Nije ni primijetio da su bokovi njegova konja bijeli od pjene. Konačno uspori u kas, ali nije mogao zaustaviti mozak koji je bjesomučno radio. Znao je da je Edie stalo do njega. Tijekom posljednjih deset dana razgovarali su o svemu, od kanalizacije dvorca i praščića njegovih teta, do stanja carstva i budućnosti funte. Čak i kad je proučavala svoje note, on bi je prekinuo i pitao za mišljenje o nečem, uvlačio je u razgovor, tjerao Bardolpha da sasluša ima li Edie kakvo mišljenje o budućnosti rudarstva ili ekonomskim implikacijama novih visokih peći. Kad bi sjedili za obrocima, vrijeme bi letjelo, čak i kad je pričala o glazbi, ono što je on jedva razumio. Ali uživao je u njezinu uzbuđenju i načinu na koji su njezine vitke ruke mahale zrakom kad bi mu pričala o “vražjem” Boccherinijevom komadu, a zatim izgledala tako posramljeno zato što je opsovala, da se on nije mogao prestati smijati. A ipak, to što joj je bilo stalo do njega i želja za vođenjem ljubavi činile su se dvjema sasvim odvojenim stvarima. Nakon što mu se konj ohladio, Gowan ga ponovno potjera u galop, povećavajući udaljenost od kočije, stvarajući prostor između svoje bezumne, senzualne žudnje i svoje žene. Osjećao se poput divlje životinje koja zavija u noći. Nije se radilo o tome da mu je Edie ikad odbila podati svoje tijelo. Svaki put mu se predala. Čak je i uživala u tome... smatrao je - ne, znao je da je uživala. Barem djelomično. Ali on se uvijek na kraju osjećao kao gad bez srca. Bez obzira na to koliko se uvjeravao da je njoj užitak voditi ljubav s njim, nije u to povjerovao. U neku se ruku osjećao kao da siluje vlastitu ženu. To je bila surova istina. Tjerao je svoga konja žešće nego što bi smio, ali nije mogao pobjeći od istine. Svaki put kad bi vodio ljubav s Edie, osjećao se nekako izloženim, kao da ga svaki njezin najmanji dodir čini ranjivim. Bilo je u tome nešto čudesno. A ona se ipak nije osjećala tako. Zapravo, imao je neki ružan dojam da Edie osjeća takvu radost samo kad svira violončelo. Kad god bi mogao, otpilio bi Bardolpha kako bi slušao nju. Čak je i naučio prepoznati nekoliko melodijama kojima je radila. Iako joj ne bi bilo drago čuti da ih on zove melodijama. Njoj to nisu bile “melodije”; njoj je to bio arpeggio ili barcarolle, i slično. Te su riječi bile poput samo njoj poznatih magijskih formula. Tada je on u njoj vidio strasnu, genijalnu ženu koju je želio u svojoj postelji i svome zagrljaju. Kad je Edie svirala, pogled bio joj se smekšao i postao nefokusiran, usne bi joj se razdvojile, a tijelo bi joj se ljuljalo. Od tog ga prizora preplavi silna čežnja. Kad bije gledao kako pada u to stanje ekstaze, u njemu bi se probudilo neko mračno čudovište koje bi ga tjeralo da bude uporniji i uporniji u postelji.

133

Ljubio ju je u najintimnija mjesta dok mu nije zadrhtala u zagrljaju. Milovao joj je svaku oblinu; šaptao joj slatke riječi u uho. Ljubio ju je kao da je opsjednut, a i bio je opsjednut. No činilo se da ništa od toga nije djelovalo. Između njih je bio zid. Odvajao ih je. Trebao ju je samo pogledati u oči i znao je da erotsko uzbuđenje koje doživljava u postelji, kakvo god ono bilo, nije ništa u usporedbi s onim koje osjeća kad ima to vražje gudalo u ruci. Glazba je bila njezina prava ljubav. Usporio je konja u kas kad se približio svojem imanju. Čuo je zvižduk u šumi i on je zazviždao u odgovor. Opazio ga je jedan od njegovih stražara. Trenutak kasnije, čovjek dotrči iz sjene jednog hrasta, skinuvši šešir. - Maclellan - reče Gowan. Želio mu se osmjehnuti, ali nije mu baš uspjelo. Čovjek nastavi s njim dalje, hodajući kraj konja, dajući mu sažeto izvješće o događajima tijekom Gowanova izbivanja. Jedna je divlja svinja napala obližnje žitnice, lovci su krenuli u hajku i sutradan je ubili. Lešina je raskomadana i meso je u sušionici, čeka da od njega sljedeće zime skuhaju sjajan gulaš od veprovine. Jedan je stražar pao sa zidina i slomio ruku, ali dobro se oporavlja. Gowanu su sve te vijesti bile dobro poznate iz dnevnih izvješća, ali otkrio je da uvijek više sazna o nekom događaju kad mu ga neka osoba prepriča. Raspitao se za nespretnog stražara. - Momak nije spretan s puškom - izvijesti ga Maclellan. - Već sam se ja brinuo zbog toga. Njegov otac je odličan strijelac, ali momak nije. Mislim da je postao stražar da bi udovoljio ocu, ali nije baš sretan zbog toga. Bojim se da bijednom mogao usmjeriti pušku u krivom smjeru i upucati si vlastito stopalo, ili nešto još gore. Već sam razmišljao o tome da ga otpustim, ali njegov bi otac bio nesretan zbog toga. - Iskušajmo ga u konjušnici - reče Gowan. - Možda momak ima smisla za konje. Negdje sigurno može biti koristan. Zašli su za ugao i pred njima se pružao dvorac Craigievar, stoljeća stara utvrda klana MacAulay. Popodnevno je sunce zlaćanim zrakama okupalo njegove drevne zidine, bedeme i tornjeve. Stražari su ga ugledali. Čuo je zvuk trube. Kad su stigli na prilazni put, barjak klana MacAulay - srebrni s tamnocrvenim zmajem koji drži mač - već se polako podizao na dvorcu. Vojvoda od Kinrossa vratio se u svoj dvorac. Gowan zaustavi konja. Srce mu je zaigralo dok je gledao kako se barjak odmotava, kad je ugledao zmajeva usta zgrčena od bijesa. Ovo je bio njegov dvorac, on je ovdje gospodar. Ovdje će biti sve dobro. Tu će njegova žena zavoljeti njegovu postelju. Naravno da hoće. On se samo mora malo više potruditi.

134

26. poglavlje Minutu nakon što je kočijaš zatvorio vrata kočije, Layla krene na stvar. - Što se, za ime svijeta, zbiva s tim tvojim predivnim mužem? - zavapi. - Zašto sam kao sam sir Galahad morala dojuriti i spasiti te? Sve mi ispričaj. Edie brzine u plač. Layla ju zagrli, ali Edie je predugo zadržavala suze. Nakon nekog vremena, Layla reče: Draga, ovo je moj zadnji rupčić, pa ako ne želiš da istrgnem komad podsuknje, moraš prestati cmizdriti. Bit ću brutalno iskrena i priznati da mi je podsuknja obrubljena čipkom iz Alencona i ju ne bih rado pretvorila u rupčić. - Prestat ću - zajeca Edie, mučeći se duboko udahnuti. - Ispričaj mi sve, prvo najgore - reče Layla, još joj jednom ohrabrujuće stisnuvši ruku. Glas joj se utiša. - Je li ispalo da je na neki način perverzan? Zar te veže za postelju ili radi nešto tome slično. .. ili čak gore? ja ću te odmah odvesti odavde i nikad ga više nećeš vidjeti. Tvoj otac će srediti da taj brak bude poništen prije nego što vojvoda shvati da si izašla kroz vrata. - Brak je kon... konzumiran - reče Edie, pribravši se malo. - I ja ga ne želim poništiti. - Naravno, ima nekih perverzija koje bih i ja rado iskušala - reče Layla ohrabrujuće. Zašto bismo morali biti tako kruti, na kraju krajeva? Ako se dvoje ljudi želi zadovoljiti, a oboje se slažu, zašto ne? Nikad nisam pokušala razgovarati s tvojim ocem... - Gowan nije perverzan! - Oh, znači radi se o prizemnijem problemu? - Layla je izgledala kao da joj je laknulo. Daj da pogodim. On je čudo koje traje pet sekundi. Trebala sam ponijeti koji napitak. Ti veliki, krupni ljudi, oni su... - Problem je sasvim suprotan - prekine je Edie, štucajući. - Suprotan? - namršti se Layla. - Nemoj mi molim te reći da se žališ na situaciju o kojoj većina žena samo sanja. - Nešto nije u redu sa mnom - zavapi Edie, otkrivši svoje najcrnje slutnje. - Previše me boli. - To vjerojatno samo znači da je tvoj muž vrlo obdaren. Da vidimo... bi li ga usporedila s mrkvom, krastavcem ili tikvicom? Nadam se da ne razgovaramo o mahuni. - Ali... ali ti si mi rekla da je bol bapska priča. - Ona ponovno štucne. - Meni je to grozno, jednostavno mi je grozno. Osjećam se tako glupo i... i ja sam grozna u tome. Layla je potapša po koljenu. - Draga, nisam ti mogla otkriti da postoji mogućnost da ćeš se osjećati kao nesretni matador kojeg je probo bik, - To bi mi pomoglo! - zavapi Edie. - Ja se cijelo vrijeme bojim da nešto nije u redu sa mnom. - Nešto uistinu nije u redu s tobom. Ti si blesava. I kakve su to priče o tome da si grozna u tome? Nema se tu što biti grozna. Nakon prve bračne noći, moja je sestrična Marge zaključala vrata svoje spavaće sobe i nije puštala svog muža u nju dobrih mjesec dana. A ni nakon toga nije uživala u tome.

135

- Upoznala sam tvoju sestričnu i njezina muža - primijeti Edie. - Kod njih može postojati više razloga zašto ona ne osjeća užitak. - Imaš pravo. Taj čovjek ima usne poput jesetre. Užasno je odbojan. Mogu li se u ovoj kočiji otvoriti prozori? - Ne, i ne smiješ pušiti unutra. Smrad nikada neće izaći iz baršuna. - Malo su pretjerali, zar ne? - reče Layla, bockajući sjedište prstom. - Nemam ja ništa protiv baršuna boje bakra. Bio bi prelijep za ogrtač. Ali zamisli da se prolije vino po njemu! - Gowan ne pije vino u kočiji - reče Edie, osjećajući se još jadnije. - On čitavo vrijeme radi. - Radi? Što radi? - Layla izvadi rašpicu iz torbice i počne njome ispitivati prozore. - Što to radiš? - Svjež zrak je dobar za kožu - dobaci joj preko ramena. - Mirisni parfem škotskog poljskog cvijeća i guste šume. Ne želiš da ti ostanu mrlje na koži? Već si ionako sva natekla od tog djevičanskog cmizdrenja. - Nisam više djevica - usprotivi se Edie, osjećajući se bolje samo zato što je to nekom rekla. - Misliš li da će bol nestati? - Bez sumnje. Kad ne bi, ljudska bi rasa odavno izumrla. Nikad nisam čuda da je netko imao taj problem dulje od nekoliko tjedana. A vjeruj mi, udane žene beskrajno raspravljaju o takvim stvarima. Prozor iskoči iz ležišta i odleti iza kočije. - Nisam uopće čula da se razbio. Ti jesi? - upita Layla. Jedak smrad gnoja zapljusne ih kroz prozor. - Miomiris ovog škotskog cvijeća je zapanjujuć - reče Edie, čvršće se ogrnuvši plaštem dok je gledala kako Layla vadi šibicu kako bi zapalila cigaru. - Ah, ovo je već bolje - reče Layla trenutak kasnije. - Čaša finog šampanjca bi bila divna, ali još nije ni podne. Moramo se držati nekih standarda. Onda, draga, koliko je strašno? Edie zadrhti. - Bože moj, uistinu je strašno. Dobaci mi jedan od onih jastučića. Sad ćemo se nas dvije lijepo zavaliti. Sjedišta kočije bila su tapecirana meko kao krevet. Edie se nasloni na jedan kut, ispruži noge na sjedištu i prekriži gležnjeve. Osjećala se prilično zločesto jer je stavila cipele na taj otmjeni baršun. Njezina maćeha učini isto što i ona na suprotnom sjedištu. - Dakle, bila je to strašna agonija, ali ide na bolje. Evo najvažnijeg pitanja: koriš li ti Gowana svaku noć dajući mu na znanje kako je nevjerojatno sretan što mu uopće dopuštaš pristup svojim nježnim dijelovima? - Ne. - Ova je riječ odjeknula kočijom svim očajem koji je Edie osjećala. - Draga, moraš se razvedriti. Nije to kraj svijeta, a vi niste prvi mladi par koji otkrije da na početku nije kompatibilan. - Layla se malo pridigne i otpuhne dim otprilike u smjeru razbijenog prozora. - Zašto, zaboga, ne prigovaraš svom mužu zbog njegovih... hm... veličanstvenih proporcija? Lako bi mogla iskamčiti koji dijamant za svu tu muku. - Mene je zbog toga tako strašno sram. Mislila sam da će to proći.

136

- Nemoj mi reći da on nema pojma o tome. - Layla se još malo pridigne. - Zar si na to mislila u poruci koju si mi poslala spomenuvši moju 'tajnu'? Moja tajna ne služi za to! Edie uzdahne. Ona čak nije ni riječ tajna ispravno uporabila. - Radi se o tome da ona treba tebi donijeti olakšanje, a ne njemu. Ako on gura u tebe, a tebe to boli, ti bi trebala zavijati kao mačka u veljači, a ne ga navoditi da misli kako uživaš u tome. Edie, ti sve radiš krivo. - Ja mislim da je on to shvatio, ali je samo previše pristojan da bi to rekao. - Muškarci nikad nisu pristojni u spavaćoj sobi. - Layla mahne rukom i prospe pepeo po čitavom tapecirungu. - Ti si ta koja je previše pristojna. Da sažmemo: ne boli te više kao prije. Radite li vas dvoje to redovito? Edie odmahne glavom. - Ne otkad mi je mjesečnica stigla prije deset dana. - Pa što? O, Bože, ne moraš mi odgovoriti. Izgledaš prestravljeno kao kad sam ti, kad si bila mala, objasnila kako se rade bebe. - Rekla si mi da se dobiju kad jedeš puding od loja sa sirupom! - Pa, nisam ti mogla reći istinu, zar ne? Čak i u najranijim danima braka, shvaćala sam da je tvoj otac vrlo trezven. Ti si me pitala, a ja sam ti morala reći nešto na što on neće imati primjedbi. Puding od loja jako deblja. Dala sam ti koristan savjet za život. - To nije važno - reče Edie, zureći u vrh svojih cipelica. - Ja sam napravila užas od svog braka. Ne želim provesti čitav život stenjući i glumeći uzdahe. Jednostavno to ne mogu. Ja čak ni ne glumim dobro. Ni sama sebi ne bih povjerovala. - Vratimo se mi na ono što si mi rekla na početku. - Layla baci cigaru kroz prozor. - Layla! Što ako izazoveš požar? - Ugasila sam ju. - Layla pokaže na tamnu mrlju na podu. Zatim se naviri dolje. - Nemoj mi reći da je njegova svemoguća milost postavila sagove na pod. - Jest. Layla se sruši na sjedište. - Dakle, vojvodi treba toliko dugo da tebi postane zamorno. - Jednostavno je prevelik. Nastane kratka tišina. - Mogla bih nešto reći, ali neću - reče Layla, uzdahnuvši. - To bi bilo neumjesno. - Kad je to tebe sprječavalo da nešto kažeš? - Starim. Slušaj, dušo, najvažnije je da te ne boli tako jako kao prvi put. - Čini se da manje boli s vremenom. Ali to nije jedini problem, Layla. - Edie se natjera reći. - Taj petit mort! To se meni ne događa, očito. Mislim da se nikad i neće. - Je li ti ugodno dolje? - Katkad, ali ta ugoda nestane čim pomislim na nju. - Vjeruj mi, znam o čemu pričaš - reče Layla, uzdahnuvši. - Sjećam se ja onih bezbrižnih dana, ili, bolje rečeno, noći, prije nego što sam toliko počela razmišljati o bebama. Taj tvoj mozak ti je neprijatelj sreće u spavaćoj sobi. - Što da učinim? Ne mogu to reći Gowanu, jednostavno ne mogu. - Zašto ne? - On ni u čemu nije neuspješan. Ja moram riješiti taj problem, zato što sam ja neuspješna.

137

- Nema tu govora ni o kakvom neuspjehu - reče Layla odlučno. - I da se nisi usudila kriviti sebe, to je loše za brak. Ono što nedostaje je romansa. Ljubavno ozračje u spavaćoj sobi. Boca šampanjca. - Pokušao je on s tim - reče Edie kojoj su se u očima ponovno zacaklile suze. - Naručio je večeru u svoju spavaću sobu i poslužio šampanjac. Ali lakaj je donio jelo. A zatim, tek kad sam se počela opuštati, lakaj se vratio, s još jednim momkom, kako bi sklonio tanjure. Imala sam dojam da Bardolph cijelo vrijeme cupka u predvorju. A kad je Gowan proveo noć u mojoj sobi, njegov osobni sobar umarširao je ujutro ravno u moju sobu. Meni je to grozno! - Meni ovo zvuči kao da vi pokušavate biti intimni usred Hyde Parka - zaključi Layla. Znaš li ti, draga, da te ja, otkad te poznajem, nikad nisam čula ovako strastveno govoriti ni o čemu drugom nego o glazbi? - Gowan nikad nije sam - nastavi Edie. - Ni ja više nikad nisam sama. Zaprijetila sam da ću otpustiti čitavu njegovu svitu ako me ne prestanu prekidati dok vježbam. Dok vježbam, Layla! - Ti jednostavno moraš svog muža dovabiti nasamo. - To je nemoguće. Razmišljala sam neki dan kako me njegov život podsjeća na potok kad horda ribica navali na komad kruha koji netko baci u vodu. On je cijeli cjelcati dan okružen ljudima. - Nisam znala da ribice navaljuju u hordama. Mislim da se radi o jatu - primijeti Layla. - Koga briga? - odlučno reče Edie. - Znaš što sam kanila reći, zar ne? - To samo znaci da moraš napraviti neke promjene u njegovom kućanstvu. To neće biti lako poput izbaciti lakaja iz vaše spavaće sobe, ali se svakako može učiniti. Jednostavno ćeš morati intervenirati. - On svaki problem rješava čim mu se izloži - reče Edie neutješno. - On. ne treba nikoga. On je u svakom pogledu savršen, Layla. Dođe mi da ga mrzim. - Ali ga umjesto toga voliš - reče Layla mirno. - Imaš li nešto protiv da zapalim još jednu? - Da, imam nešto protiv! - reče Edie. Layla posegne za cigarama. Edie se uspravi. - Jesi li me čula? Mrzim te tvoje cigare. Mrzim kako mi odjeća smrdi kad sam u tvojoj blizini. Mrzim kako ti smrdiš od njih. Kako ti dah smrdi kad pušiš. Layla razjapi usta u čudu. Edie odmah obuzme grizodušje i poželi reći nešto kako bi izgladila svoje grube riječi, no ne prepusti se tom porivu. - Neću se ispričati. - Onda dobro - reče njezina maćeha oprezno. - Ima li još nešto što bi mi željela reći? - Ne. - A zatim doda: - Ničega se trenutno ne mogu sjetiti. - Moj dah? - Layla se namršti na kutiju cigara koju je držala u ruci. - To mi se ne sviđa. - Ni ne treba ti se sviđati - prasne Edie. - Dobro. - Kutija odleti kroz prozor. Začuli su potmuli udarac kad je udarila u tlo. - Hvala nebesima da nam druga kočija nije za leđima. - reče Edie. - Mogla bi obezglaviti jednog od konja. - Ako ću nekog obezglaviti, bit će to Bardolph - reče Layla, ponovno se naslonivši. - Ne sviđa mi se kako me taj gleda, kao da sam neka stara babetina koja je došla ukrasti krijepost mladog kraljevića.

138

- Čekaj da vidiš što on misli o meni. Stvarno ćeš prestati, Layla? Samo tako? - Počela sam pušiti kako bih iritirala tvog oca. Zašto nastaviti kad više ne živimo pod istim krovom? Ali ne želim pričati o svom jadnom braku. Ti moraš naučiti svog muža kako biti romantičan. - Možda bih ga mogla zamoliti da mi daruje cvijeće - reče Edie sumnjičavo. - Na to si mislila? - Zamisli njegovo vojvodstvo kako kleči i uručuje ti kiticu ljubičica svezanu vrpcom. Kako to djeluje na tebe? - Malo mi je mučno. Ljubičice me podsjećaju na sprovod. - Jako si izbirljiva - reče Layla s neodobravanjem. - Kad bi meni tvoj otac darovao nekoliko ivančica, koje je maznuo s mrtvačkog kovčega, ja bih bila presretna. - Jesi li mu pisala? - Pisala sam mu i rekla da ću te posjetiti. On mi nije odgovorio, što me ne čudi jer mi nije odgovorio ni na prva dva pisma. Edie uzdahne. - Dakle, odlučile smo da moraš reformirati vojvodino kućanstvo - nastavi Layla - i naučiti ga kako zaštititi vašu privatnost. Što još? Je li on šeprtlja u postelji? Edie razmisli o tom pitanju. - Mislim da nije. - Jesi li mu rekla što ti je posebno lijepo? Ona odmahne glavom. - Moraš dio odgovornosti preuzeti na sebe - savjetuje je Layla. - Muškarci vole znati kamo idu. Ne, muškarcima doista trebaju zemljovidi. To mi je moja majka davno rekla, i bila je potpuno u pravu. Edie je pokušala zamisliti kako da je upute Gowanu, kad se Layla naglo uspravi na sjedištu. - Zar ćemo čitav dan provesti u ovoj kočiji? Već se vozimo barem dva sata. - Ona podigne ruku i pokuca na strop. Otvori se prozorčić na krovu. - Da, Vaša milosti? - Ja sam, lady Gilchrist. - vikne Layla. - Zaustavite kočiju. Moram protegnuti noge. - Vrlo smo blizu granicama Njegove milosti - vikne joj kočijaš. Konji nisu usporili. - 'Granicama Njegove milosti?' - ponovi Layla, bacivši se ponovno na sjedište. - Jesi li primijetila da se ponašaju kao da je tvoj muž neki monarh? - To je zato što on njima jest monarh, Layla. Oni mu praktički ljube noge svaki put kad izlazi iz prostorije. - Ja ne bi imala ništa protiv da netko meni ljubi noge. Znaš, možda ću biti pomalo nesnosna sljedećih dan ili dva - reče Layla, lupkajući prstima po sjedištu. - Cigare me smiruju, a taj mi mir trenutno nedostaje. - Možeš slobodno zavijati koliko želiš, samo se ti njih odreci - reče joj Edie. Layla uzdahne. - Dobro. Dakle, draga, sad samo moramo urediti scenografiju za večernje romantično blaženstvo. Šampanjac, cvijeće, poezija. - Poezija? - Ja ću sama uputiti tvog muža. Znaš da sam odgledala svaku romantičnu dramu koja je u posljednje tri godine igrala na West Endu. Pravi sam stručnjak. - Ne smiješ reći Gowanu o čemu smo razgovarale! - naredi joj Edie. - Ne bih to nikako učinila - reče Layla, izgledajući povrijeđeno. - Vjeruj mi. Mudra sam kao lisica. 139

U tom se trenutku kočija zaljulja i skrene. Edie proviri kroz prozor i zastenje od iznenađenja. Pred njima se pružao dvorac iz bajke. Bio je sagrađen od svijetložutog kamena, boje pšeničnog piva, s oštrim tornjićima koji su stršali u nebo što je bilo tako svijetlo da je izgledalo poput obranog mlijeka. - Bože, nadam se da je tvoj muž dao napraviti kupaonice - reče Layla, priljubivši se uz Edie kako bi mogla proviriti kroz prozor. - Dvorci imaju klozete, znaš li to? Pretpostavljam da su to samo rupe koje se prazne jarak. - Šuti o jarku - reče Edie. - Vidi barjak. - Dragi Bože - reče Layla šokiranim glasom. - Vidi koliki mač ima taj zmaj. Ili je ovo izuzetno hvalisav barjak ili se ti uistinu imaš na što pravo žaliti. Edie zaškilji prema maču koji je držao zmaj. - Malo je izvan proporcija. - Nije čudo da je čovjek takav autokrat. Svaki put kad dođe doma, vjerojatno zaboravi da je obični smrtnik. Što misliš, hoće li se oglasiti trube kad izađeš iz kočije? - Nadam se da neće. - To se događa u jeftinim dramama kad se kraljevna uda za svinjara za kojeg se ispostavi da je kralj - reče Layla. - Trublje, i to mnogo njih. Tko je mogao pomisliti da ćeš se udati za nekog ovakvog? Jedva čekam vidjeti te kako piješ bisere rastopljene u vodi i općenito živiš poput Kleopatre. S obzirom na veličinu ovog dvorca, Gowan bi ti trebao darovati dijamant za svaku trunčicu boli koju propatiš. - Layla!

140

27. poglavlje Edie je sišla s kočije držeći u ruci lutku koju je kupila Susanni i ugledala Gowan i društvo kako čekaju ispred dvorca. - Imam osjećaj da smo otputovali u prošlost i našli se na nekom srednjevjekovnom feudu - reče Layla, iskoračivši na tlo kraj nje. - Zar nisu u to doba vojvode dočekivali sluge koje su mu trčale u susret s polja? Edie je gledala kako rijeka ljudi izlazi iz dvorca na dvorište. - Vjerojatno. Gowan joj priđe s druge strane, smrtno ozbiljna izraza. Pomogao je Edie ići od kočije, ali nije rekao više od nekoliko riječi. Sada je šutke stajao prekriživši ruke na leđima. Ona je imala dojam da se on ljuti na nju, ali nije znala zašto. Kad ju je upitao za mjesečnicu, ona mu je rekla istinu. Da je tražio, ona bi ga pustila u svoju postelju. Ali nije tražio. U tom trenutku sve se okupljene sluge istovremeno naklone. Gowan podigne ruku. Zavlada takva tišina da je Edie mogla čuti kako ptica pjeva s druge strane zida. - Predstavljam vam vojvotkinju od Kinrossa - reče Gowan. Glas mu je bio tih, ali sasvim zapovijedan. - Ona je vaša gospodarica. Poštujte je kao što poštujete mene, slušajte je kao što slušate mene, i volite je kako to želim od vas. On se svi ponovno naklone. - Hvala vam - reče Edie, gledajući od osobe do osobe shvaćajući da nema nade da će ikad upoznati sve ljude koji žive u njezinoj kući. Štoviše, ne bude li uspjela odgovoriti Gowana od navike da svoje sluge pušta u svoju spavaću sobu i blagovaonicu kad požele, svi će joj se ovi stranci svakodnevno uplitati u život. Bardolph istupi korak naprijed. - U ime članova vašeg klana, Vaša milosti, želim vam dobrodošlicu u dvorac Craigievar. - Ah - reče Edie, zapanjena što vidi Bardolphova kvrgava koljena kako vire ispod kilta. Hvala vam na ljubaznosti. - Sada ću vas upoznati s onima koji rade u dvorcu. Domaćica, gospođa Grisle. Gospođa Grisle bila je vrlo visoka žena s tako velikim zubima da se činilo da joj zveckaju u ustima kad govori. Nije izgledala kao tip osobe koju stalno treba nadgledati, ali Edie nije željela na prečac donositi zaključke. - Već ste upoznali gospodina Rillingsa, gospodina Bindlea i našeg kuhara, monsieura Morneya - nastavi Bardolph. - Dobar dan. - Kuhinjsko osoblje - objavi Bardolph. Skupina od dvadesetak ljudi priđe korak bliže. Uslijedi kratko zatišje dok je domaćica raspoređivala skupinu sluškinja pripremajući ih za službeno predstavljanje. Edie krišom pogleda Gowana i jedva se suzdrži da ne zadrhti. Bila je neka čudna distanca između njih dvoje, ali istovremeno, nijedna žena ne bi mogla pogledati Gowana i ne poželjela ga poljubiti. Imao je takvu životinjsku privlačnost da je već sam njegov hod obećavao ženi sate užitka. 141

- Edie, gdje je tvoja nova kći? - upita Layla. - Tvom ocu neće biti drago ako se otkrije da je ona samo plod vojvodine mašte. A neće ni meni, iako bih vjerojatno mogla sama pojesti medenjake s đumbirom koje sam joj donijela. - Gdje je Susannah? - upita Edie, okrenuvši se prema Gowanu. Gowan podigne jedan prst. Bardolph odmah doleti. - Moja sestra. Nastane neko komešanje u pozadini gomile i još jednu skupinu požure naprijed. Gospođica Pettigrew, dadilja najavi Bardolph. - Alice, Joan i Maisie, sobarice zadužene za dječju sobu. Gospođica Susannah. Gospođica Pettigrew bila je vrlo krupna i odjevena od glave do pete u besprijekorno uštirkanu odjeću. Bila je okružena slično odjevenim sluškinjama. A sa strane, ruku prekriženih preko uskih prsa, stajalo je jedno dijete, odjeveno sasvim u crno. Izgledalo je kao vrlo mala vrana kraj četiri velike bijele rode. Bardolph je pozove. - Gospođice Susannah, možete pozdraviti vojvodu i vojvotkinju. Glas mu je zvučao pomalo osorno. Lady Susannah savije koljena. Taj je pokret tijela tek izdaleka nalikovao na naklon. Gowana počasti mrkim pogledom koji njemu očito nije bio veliko iznenađenje. - Susannah, ovo je moja nova žena, vojvotkinja od Kinrossa - reče on. Dijete se namršti i na Edie. Crvena joj je kosa stršala na glavi poput plamena, u kontrastu s njezinom odjećom. Odjednom Edie sine da iako je Susannah odjevena u crno od cipelica do vrpce na glavi, Gowan ne nosi crnu odjeću u znak žalovanja za svojom majkom. Zapravo, nikad ga nije vidjela u crnom. - Drago mi je - reče Edie. Gowan prekriži ruke na prsima. - Nakloni se novoj vojvotkinji, molit ću lijepo. Susannah opet savije koljena. - Izgleda isto kao i ti! - uzvikne Edie. - Ne, ne izgledam! - uzvrati Susannah, progovorivši prvi put. Bilo je zapanjujuće kako tako mala osoba može gledati nekoga tako s visoka. To je bila obiteljska crta, moralo se pretpostaviti. Edie pomalo panično pogleda Laylu koja šapne: - Sagni se da je ne gledaš s visoka. Edie čučne, balansirajući na prstima i ispruži lutku koju je donijela iz Londona. Donijela sam ti dar. Na trenutak su obje pogledale u lutku. Bila je to vrlo otmjena dama s obojanom plavom kosom i haljinom obrubljenom pravom čipkom. Susannah ne posegne za lutkom. Umjesto toga, pogleda u Gowana. - Je li ona moja sestra? - upita, pokazavši prstom na Edie. - Ona je tvoja nova majka - izjavi Gowan. - A dame nikad ne pokazuju prstom. Susannah u kruti bradu. - Željela sam sestru. Rekla sam ti da želim sestru. Ne treba mi majka. - Glas joj je bio sve viši sa svakom objavom. - Rekla sam ti da mi doneseš sestru koja je manja od mene. - A ja sam te obavijestio da ti ne mogu donijeti sestru. - Gowan je očito bio na rubu gubljenja uobičajene hladnokrvnosti.

142

- Ne trebam majku jer sam je već imala - reče djevojčica, okrenuvši se prema Edie koja je stajala kao ukipljena. Ona joj priđe korak bliže, tako blizu da joj je Edie mogla vidjeti blijedi uzorak pjegica na nosu. - Žao mi je - reče Edie nezgrapno. - Ja nikako ne bih željela zamijeniti tvoju majku. Susannin se pogled smrači. - Nitko ne može zamijeniti moju majku jer je ona mrtva. Nema je. Ti mi se baš ne sviđaš. A ta lutka je ružna. - Ona ispruži ruku i odgurne lutku. Edie je još balansirala nesigurno na prstima, a kad je Susanna odgurnula lutku, Edie se zaljulja i padne na stražnjicu na šljunak. Bila je tako šokirana da se nije pomaknula bez obzira na to što su joj noge bile neelegantno ispružene pred njom. Začuje se glasan žamor obližnjih sluga. Vjerojatno nisu svjedočili ovako zanimljivoj obiteljskoj drami od smrti bivšeg vojvode. Da se ne spominju izloženi gležnjevi jedne dame, iako pokriveni Čipkastim bijelim čarapama. - K vragu - promrmlja Layla. - Susannah! - zaurla Gowan. On se sagne i pomogne Edie ustati. U istom trenutku, gospođica Pettigrew priđe i zgrabi malu djevojčicu rukom za lakat, a s drugom je snažno odalami po guzici. - Ispričaj se istog časa - prosikće. - Dadilja je imala crvene mrlje na obrazima i bila je tako bijesna da su joj oči izgledale kao crni ribizi. - Bila je to obična nezgoda - doda Edie, zgrožena kako se Susannino tjelešce zgrčilo kad je primila udarac. - Ne, nije! - uzvrati Susannah, najglasnije što može. - Rekla sam mu da mi ne treba majka. I ti mi se ne sviđaš. Zato se lijepo vrati otkud si došla. I ponesi tu ružnu lutku. - Ona se pokuša istrgnuti iz dadiljina stiska, no nije joj uspjelo. Gowan priđe korak bliže, kipteći od bijesa. Edie brzo stane ispred male djevojčice. Vjerujem da ti je jako žao što si me uvrijedila. - Nije. Ali nešto je u Edienom pogledu očito uspjelo doprijeti do djevojčice. - Žao mi je - reče Susannah smrknuto. - Ako ne želiš ovu lutku, sigurna sam da netko ovdje ima djevojčicu koja bi je silno željela - reče Edie i ponovno joj pruži lutku. Susannah pogleda lutkinu zlatnu glavu pa zatim Edie. - Ne želim je - reče oštro. - Možeš ju baciti. Edie se uspravi i uruči lutku, zapravo naslijepo, Bardolph u. Osjećala se kao da ju je netko šakom udario u želudac. - Edie, hoćeš li me molim te upoznati s gospođicom Susannom? - upita nježno Layla. - Susannah, ovo je moja draga maćeha, lady Gilchrist. - Edie se potrudi zvučati čvrsto poput čelika. - Molim te, nakloni joj se. Susannah joj se nakloni. Layla klekne, ne mareći za svoje skute. - Zdravo, Susannah. Edie se borila s užasnim osjećajem općeg poraza. Pogledala je dolje, pokušavajući vidjeti Layline nasmiješene oči i slatka usta kroz oči male djevojčice. I doista, Susannina se ramena malo spuste. - Zdravo. - I ja sam ti donijela dar, iako nije tako lijep kao ova predivna lutka.

143

Susannine se oči oprezno zacakle. - Stvarno? Layla kimne. - To je nešto što sam ja jako voljela u tvojoj dobi. Susannah priđe bliže, dovoljno da ju je Layla mogla primiti za ruku. – Što je to? - To je kraljevna od medenjaka. Jesi li ikad probala medenjake s đumbirom? - Nisam. Gdje je? - Ona je u kočiji - reče Layla, ustajući. - Idemo je pronaći? Gospođica Pettigrew priđe bliže. - Sa žaljenjem moram reći da gospođica Susannah sada ima lekciju iz francuskog. Kako se jutros nevjerojatno ružno ponašala - što, nažalost, nije rijetkost u njezinom slučaju ona će imati dvostruki sat, nakon kojeg slijedi jedan sat vježbanja lijepog ponašanja, nakon kojeg će ležati na dasci jedan sat. Njezino je držanje užasno. Susannah pogleda svoju dadilju pogledom koji je bio previše rječit za njezinu dob. - Susannah! - zagrmi Gowan. To mrštenje je također zasigurno bilo obiteljska crta, poput gledanja ljudi s visoka. A ipak, Edie pomisli kako se jasno vidi srceparajuća ranjivost iza tog Susanninog izraza. Layla reče, vrlo tiho: - Edie. Edie je znala što je točno Layla željela reći tom jednom riječju: naime, gospođica Pettigrew nije bila prikladna osoba za dječju sobu. Ako je Edie ne otpusti, to će vjerojatno učiniti Layla, iako nema za to ovlasti. Edie uspravi ramena. Ona mora preuzeti odgovornost. Ovo je sada bilo njezino kućanstvo. - Moraš biti pristojna prema svojoj dadilji - reče Gowan. - I prema vojvotkinji. Susannah se opet spusti u njezinu inačicu naklona, izgledajući poput čepa koji su bacili u vodu. - Ispričavam se, gospođice Pettigrew. - U dobi od samo pet godina, ona je do savršenstva uvježbala bezizražajan ton glasa. Gospođica Pettigrew spusti bradu na način koji nije nimalo nalikovao na kimanje i okrene se prema Edie. - Kao što vidite, Vaša milosti, dijete je nevjerojatno razmaženo. Ne zna jezike, ne poznaje glazbu i nema nikakvo razumijevanje za pristojno ponašanje. Edie nije smatrala da Susannah djeluje razmaženo. Djelovala je kao osoba koja je u vrlo mladoj dobi naučila da je bolje biti podrugljiv nego plakati. Iskreno, Edie se slagala s njom. - Ni ja ne govorim francuski - reče ona gospođici Pettigrew. Dadiljine tanke usne se zategnu. - Kao kći jedne vojvotkinje, gospođica Susannah mora tečno govoriti barem tri jezika. S obzirom na nedoumice glede očinstva, njezino ponašanje mora biti uzorno. Kao što vidite, ima tu još mnogo posla. Nakon te govorancije, Edie nije više trebala Laylin poticaj. Pogledala je ženu ravno u oči i rekla: - Gospođice Pettigrew, zahvaljujem vam na vašem dosadašnjem radu, ali trenutno prekidam vaš radni odnos. Bardolphe, molim vas, pobrinite se za sve potrebno u vezi s mojom odlukom. Gospođica Pettigrew mora dobiti velikodušnu otpremninu i prijevoz do mjesta koje izabere. Šokirana dadilja otvori usta kao da će se usprotiviti, ali Edie je prostrijeli pogledom. Kao što sam rekla - ponovi - velikodušnu otpremninu. Ali neće dobiti preporuku. Bardolph je djelovao prilično zapanjeno, ali odmah posluša i odvuče gospođicu Pettigrew na stranu. Susannah razrogači oči, iako se nije pomakla ni izustila ijednu riječ.

144

- Onda, idemo li pronaći te medenjake? - Layla spusti svoju torbicu na pod, sagne se i podigne malu djevojčicu u naručje. Susannine su noge izgledale poput ptičjih u usporedbi s Laylinim oblinama. Layla i Susannah su dugo zurile jedna u drugu, a zatim se mala djevojčica osmjehne. Činilo se da joj nedostaju neki zubi, a to je bilo neobično slatko. Layla se okrene prema Edie i reče: - Susannah i ja idemo pronaći medenjake u kočiji i vratit ćemo se brzo. - Ona krene prema kočiji, držeći Susannu u rukama kao da je vrlo dragocjena. Edie duboko uzdahne i pokupi Laylinu torbicu. - Vidim zašto si bila zabrinuta - reče Gowan glasom koji nije ništa osuđivao. - Očito nisi naviknuta na djecu, ali lady Gilchrist jest. Možda će nam ona ponuditi rješenje za Susannino pitanje. Edie je zurila u njega. Je li on to upravo ponudio dati svoju sestru? - Jesu li lord i lady Gilchrist trajno otuđeni? - upita. - Iskreno se nadam da nisu. - Možda bismo mogli uvjeriti lady Gilchrist da živi ovdje u međuvremenu. - To je bio Gowan. Kad se pojavilo rješenje nekog problema, on ga je brzo krenuo provesti. Edie se strese i okrene se prema sluškinjama zaduženima za dječju sobu. - Trebaju li nama uistinu sve vas tri zajedno dijete? - Dječje sobe u najuglednijim obiteljima imaju barem tri sluškinje i dadilju, ako ne i guvernantu - ubaci se Bardolph. Edie ga pogleda, a on ustukne jedan korak. - Koju od vas Susannah najviše voli? - upita ona sluškinje. Nakon malo oklijevanja, jedna djevojka debeljuškastih obraza i bujnih usna iskorači i reče nervozno: - Ja se zovem Alice. Ali ne govorim ni riječ francuskog, Vaša milosti. Niti bilo kojeg drugog jezika osim kraljevskog engleskog. - Ti ćeš zasad biti glavna sobarica u dječjoj sobi - reče Edie. - Susannah - reče Edie Susannah je još u crnini pa jezici mogu čekati. Sad je važnije pronaći joj učitelja glazbe. Što mlada počne svirati, bit će vještija. - Ovo je bila jedina stvar u koju je Edie bila sigurna. Ona je sama počela učiti violončelo u otprilike Susanninoj dobi. Na Gowanovom se licu moglo nazrijeti da ga cijela situacija počinje zabavljati. - Pronađi glazbenika koji će podučavati dijete - reče on Bardolphu. Sluškinje se naklone i odu. Bardolph požuri drugu skupinu žena naprijed. One su bile odjevene u tamnocrvene oprave i snježnobijele pregače. - Sobarice iz prizemlja. - Dobro jutro. Bardolph mahne sljedećoj skupini. - Mljekarice. - Dobro jutro. Nakon sobarica s drugog kata došle su na red pralje, pa zatim neke druge skupine, a na kraju čistači cipela. Posljednju skupinu činili su svinjari kojih je bio iznenađujuće velik broj. - Izuzetno mi je drago što sam sve vas upoznala - reče Edie kad joj je predstavljena posljednja skupina. - Nadam se da ću s vremenom zapamtiti imena sviju vas. - Ovo je dočekano sa smiješkom. - Dobro jutro - poviče Gowan, a njegov pozdrav poprati plimni val naklona. Ima ih još reče joj. - Upravitelji imanja i povjerenici, čuvar kule, i tako dalje. Ali oni mogu pričekati.

145

Hodali su preko dvorišta prema velikom otvorenom paru bogato izrezbarenih drvenih vrata, dok je Edie probavljala činjenicu da ima još ljudi koje mora upoznati. - 'Čuvar kule'? Koje kule? Spazila sam ih nekoliko dok smo prilazili kočijom. - Povest ću te u obilazak posjeda kad budemo imali vremena. Tornjeve u dvorcu nagleda nadzornik koji odgovara Bardolphu, naravno. Kula o kojoj govorim je samostojeća građevina sagrađena u trinaestom stoljeću. Nalazi se dolje na livadi kraj rijeke Glaschorrie. - To zvuči vrlo romantično. - Ne - reče on beskompromisno - nije. Ona je uzrokom stalnih problema jer je budalama neodoljivo privlačna za penjanje. Jedan je dječak prije dvije godine pao i tako razbio glavu da je skoro umro. Nakon toga sam zadužio nadzornika koji pazi da joj nitko ne prilazi. Predvorje je bilo tako veliko da bi se u njemu mogla na ražnju okretati tri odojka i još bi bilo mjesta za ples oko motke. Akustika je ovdje, primijeti Edie bez razmišljanja, užasna, s obzirom na činjenicu da je strop bio tako visok da ga se jedva vidjelo. Bardolph istog časa uhvati Gowanovu pozornost i odvuče ga na stranu. Layla je izašla iz kočije i krenula za njima u predvorje, a za njom je trčkarala Susannah, pa Edie iskoristi priliku i upita malu djevojčicu: - Znaš li gdje je spavaća soba tvoga brata? - Ne - odgovori Susannah ne iznenadivši se pitanju. - Moraš pitati nju. - Ona kimne prema domaćici, gospođi Grisle koju su Bardolph i Gowan uvukli u razgovor. - Idemo je sami pokušati pronaći. - Edie krene uz veliko kameno stubište, a za njom Susannah i Layla. Stigavši na vrh, počne otvarati vrata. - Sviđa li ti se živjeti ovdje? - upita ona Susannu. - Usamljena sam. Moja majka je mrtva. - Glas joj malo zadrhti. - I moja - reče Edie. - Ali ti si stara. - Moja majka je umrla kad sam imala tek dvije godine. Bila sam mlađa od tebe. - Oh. - Susannah je ovo probavljala neko vrijeme. - Je li tvoja majka pala u jezero i utopila se? - Ne, nije. Prehladila se i dobila upalu pluća. - Jesi li bila žalosna? - Ne sjećam se, ali sada jesam. Bilo bi lijepo imati majku. - Nisu one tako važne - reče joj Susannah. Edie se potrudi ne shvatiti ovu rečenicu osobno. - Ja mislim da su majke izuzetno važne - doda Layla. Sljedeća su vrata vodila u prostranu spavaću sobu, ali nijedna vrata iz nje nisu vodila u kupaonicu ili garderobu. - Čini mi se da je ovo gostinska soba - reče Layla. - Da ja ostanem ovdje, Edie? - Bila je to sumorna soba, u kojoj je prevladavala žuta boja senfa, od zavjesa do sagova i tkanine na baldahinu. Prije nego što je Edie odgovorila, Susannah reče: - Ti možeš spavati u dječjoj sobi, ako želiš. Gospođica Pettigrew je tamo spavala, ali nje više nema. Ali soba je mala. Edie se zamisao nije svidjela, ali suzdržala se na vrijeme. Layla se nikad nije propustila zaustaviti kraj dječjih kolica na cesti i gugutati bebi. Išla je u posjete samo da bi vidjela djecu koju bi pokazivali u salonu. Naravno, ona je već obožavala Susannu, a činilo se da i Susannah obožava nju. - Ja volim male sobe - reče Layla. - Mislim da su baš udobne i prisne, a ti?

146

Layla nije bila od onih koji su običavali putovati s malo prtljage pa je ponijela sa sobom tri kovčega puna odjeće. Udobno i prisno ne opisuje baš točno ono što bi Edie smatrala Laylinom sklonošću. Ispalo je da je vojvodina spavaća soba na kraju tog hodnika. U njoj su sagovi, zavjese i dekor bili smeđi. - Meni se više sviđa dječja soba. - Gowanova se sestrica ukopala nasred sobe prekriživši ruke na svojim uskim prsima. - Ovo nije dobra soba - izjavi ona. - Ovo je loša soba i možda je tu netko umro. - Nema nikakvih duhova u mom dvorcu - reče Edie, hodajući do unutrašnjih vrata koja su vodila u veliku prostoriju s ugrađenom kadom i školjkom na ispiranje. - U kuli žive tri duha - reče Susannah, a zatim: - Ova je kada tako velika da se može plivati u njoj. - Prvi put je zvučala zadivljeno. - Kakva je kada u dječjoj sobi? - upita Layla. - Nema je. Ja imam limeno korito. - Onda ćeš se večeras ovdje kupati - obeća joj Layla. Najudaljenija vrata, ona s druge strane kupaonice, vodila su u vojvotkinju sobu. Ta soba je bila plava. Sve je bilo plavo, sagovi, dekor, zavjese. U trenutku kad je primijetila da je i strop plav, Gowan ude iz hodnika. - Ova soba izgleda kao da je netko ispovraćao nebo - reče Layla. Susannah prasne u smijeh, no brzo se utiša kad je Gowan prijekorno pogleda. - Osoblje mnogo učinkovitije obavlja svoje zadatke ako se svaka soba raspoznaje po boji. Edie je bila zapanjena uniformiranošću namještaja. Čak je i ograda kamina bila plava. Pretpostavljam da je tvoja majka posebno voljela plavu boju? - Nemam pojma koje je boje moja majka voljela - reče Gowan. Lice mu je bilo nečitljivo. Ova soba je preuređena prije godinu dana. - Po tvojim uputama? Konačno sam pronašla nešto u čemu nisi dobar - uzvikne Edie, zvučeći kao da je upravo doživjela veliko olakšanje. On joj uputi onaj poznati obiteljski mrki pogled. - Mogu li sad vidjeti kraljevnu od medenjaka? - upita Susannah. Skakutala je s noge na nogu. Layla izvuče kolač veći od svoje ruke iz platnene torbe vedrih boja. - Sačuvat ćemo kraljevnu za desert nakon večere. Ovo je čovječuljak od đumbira, iako bi ga bilo točnije zvati gospodin od đumbira zato što ima zlatne gumbe i izuzetno elegantan šešir. Susannah polako uzme poslasticu u ruke. - Lijepo miriši. Što ću sad s njim? - Je li to tvoj prvi čovječuljak od đumbira? Ona kimne. - Pojedi ga. - Da mu pojedem glavu? - Ja uvijek počnem od nogu - predloži Edie. Susanna nije skidala pogled s Layle. - Ali ako ga pojedem, on će biti mrtav. - Neće, bit će u tvom trbuščiću - reče Layla. - To nije isto. - Mislim da je bolje da mu prvo pojedem glavu - reče Susannah kad je tišina postala sekundu preduga. - Tako neće znati što ga je snašlo.

147

- To je vrlo ljubazna pomisao - reče Layla s odobravanjem. Susanna se okrene i popne na krevet. - Ova soba nije lijepa reče, grickajući kolač. - Ali krevet je lijep. Moj miriši po slami, a tvoj je mekan. - Vjerojatno je madrac od perja - reče Edie. Gowan se nakašlje i Edie je odjednom bila živo svjesna njega - da se ne spominje blizina postelje od perja. Layla ih pogleda, priđe Susanni i reče: - Obećala si mi da ćeš mi pokazati dječju sobu, Susannah, ljubavi - i pruži djevojčici ruku. Susanna siđe s kreveta i one izađu iz sobe ne osvrnuvši se za sobom.

148

28. poglavlje Gowan je već doživio emocije poput ovih. Bile su duboke kao atmosferske pojave, kao da mu morski tlak Šalje mjehuriće uz noge. Osjećao se tako kad je bio mali, kad mu je otac bio pijan. .. ali rijetko kao odrastao muškarac. Ali tako se osjećao sada. Čim je Susannah odskakutala iz sobe sa svojim kolačićem, držeći Laylinu ruku, Edie ga je nervozno pogledala, promrmljala nešto u vezi s domaćicom i utekla. Očito nije željela biti sama s njim u spavaćoj sobi. Ova je emocija bila zasljepljujuća, neartikulirana stvar koja ga je podsjetila na dane kad bi se njegov otac prevrnuo sa stolčića kraj kamina i ispružio se po podu, toliko pun viskija da je sav bućkao kad se okretao. Svaki puta kad je Gowan pogledao Edie, osjetio je nalet posesivnosti koja je bila temelj njegove prirode s obzirom na to da je on Škot. Ali, ta emocija nije pripadala civiliziranom svijetu. On se oženio njome. Stavio je Edie prsten na njezin prst. Vodio je ljubav s njom. Ali ipak je još postojao jedan dio nje koji mu je izmicao. Osjećao je, sve jasnije i jasnije, da ga to izluđuje. On ju je poželio čim ju je prvi put vidio, i zato je sredio ženidbu s njom. A ipak je nije imao. Zbog toga se morao silno suzdržavati da ne počne zavijati poput životinje. Možda je stvar bila u glazbi. On je uživao u činjenici da je tijelo njegove žene oblikovano poput njezina glazbala. Ali ona je svirala violončelo, a ne njegovo tijelo. Jedva ga je dodirivala u postelji. Naravno... što je on očekivao? Znao je dobro da plemkinje nisu požudne poput pipničarki. Gowan je imao osam godina kad mu je otac, zagrabivši ga za zapešće i privukavši ga bliže k sebi, ispričao o tome što se događa između muškaraca i žena. Smrad iz njegovih usta bio je tako strašan da je Gowan imao dojam da je dobio udarac u nos. - Dame nisu vrijedne slame na kojoj leže - kazao mu je otac, očiju obasjanih nekom čudnom radošću. - One samo leže kao palačinke. Nađi si pohotnu pipničarku, mali moj. Idi u Horse and Poplar. Annie će te naučiti sve što trebaš znati. Mene je naučila. Naučit će i tebe. Gowanu se sigurno na licu vidjelo gađenje jer ga je otac zatim grubo odgurnuo, tako da je odletio na drugi kraj prostorije udarivši u zid. - Misliš da si predobar za Annie, je li? Trebaš biti sretan što možeš imati tako živahnu djevojku. Ona će učiniti sve, baš sve. Izvija se poput mačke i pojede te kao... Dakle, zato mu se vratilo baš to posebno odvratno sjećanje. Pipničarke bi ga pojele barem je to njegov otac obećao - kao medenjak s đumbirom. Nalet mučnine u želucu bio mu je jako poznat i nedobrodošao. On je mrzio viski. Mrzio je i medenjake s đumbirom. K vragu. Bardolph otvori vrata i uđe u sobu. - Vaša milosti, donosim... - Ne ulazi bez kucanja - reče mu osorno. - Ovo je spavaća soba Njezine milosti.

149

Bardolphovo je lice bilo svijetložuto poput sirovog krumpira, a oči su mu se smračile. Bile su smeđe poput trulog dijela na starom krumpiru. - Njezina milost razgovara s gospodom Grisle - odgovori njegov nadstojnik glasom uvrijeđena čovjeka koji je točno znao što se u svakom trenutku zbiva u svakoj prostoriji dvorca. - Želio sam se s vama posavjetovati o smještaju lady Gilchrist. U kući s ovoliko slugu, nije bilo tajni. Gowan je znao kad je njegov otac drugoj sluškinji napravio dijete i znao je kad je ta jadna djevojka izgubila to dijete, baš kao što je znao da je njegova majka inzistirala na tome da ide jahati sa psima dok je bila trudna te je potom izgubila dijete. Nakon toga je počela pretjerano piti, a ni to nije bila tajna. - Ne u žutu sobu - izjavi Gowan. Neka ga vrag odnese ako dopusti da njegova punica odsjedne u susjednoj sobi, da sluša... što god bude za slušati. Izašao je i uputio se prema svojoj radnoj sobi, s Bardolphom za petama. - Stavi je u sobu najbližu dječjoj. - Dječjoj sobi? Pa ona je na trećem katu. Uvrijedit ćete groficu, Vaša milosti. - Ovakva pitanja bi trebao postaviti mojoj ženi, a ne meni - obrecne se Gowan. U istom tom trenutku postao je svjestan da bi bila ludost ići u Edien krevet nakon večere. Bude li režao na nju, ona će se još više povući. - Kako želite, Vaša milosti. Pronašao sam glazbenika. - Molim? - Vaša milost me zamolila da pronađem nekoga tko bi mogao podučavati dijete glazbi. Učitelj francuskog gospođice Susanne, Francois Vedrines, rođak je pokojnog Comte de Genlisa, i tvrdi da je violinist. Kad smo ga angažirali, putovao je Škotskom skupljajući balade. se.

- Zašto mi to govoriš? - upita Gowan, hodajući prema svojoj radnoj sobi ne okrenuvši

- Željeli ste čuti sve pojedinosti o zapošljavanju svih važnih djelatnika u kućanstvu reče Bardolph, skupivši usne tako da su mu usta izgledala kao mjesto na kojem na krumpiru izbija klica. - Obavijestite Njezinu milost o njegovim referencama - reče Gowan. A zatim se sjeti da bi Edie radije vježbala nego slušala Bardolpha. - Zaboravi, samo dovedi čovjeka ovamo što je prije moguće. - On je već ovdje - reče Bardolph - u svojstvu učitelja gospođice Susanne. Nakon ručka Gowan se opet povukao u radnu sobu i dobro se koncentrirao na posao, uspjevši istjerati Edie iz svojih misli, kad ona proviri kroz vrata. Kosa joj se spuštala u kovrčama oko lica, a sunčeve zrake s prozora obasjavale su joj vlasi tako da su sjajile poput zlata. - Tu si! - poviče ona. - Gospođa Grisle me bila povela u obilazak dvorca. Layla, Susannah i ja se spremamo na šetnju do rijeke. Hoćeš li nam se pridružiti? Čim ju je vidio, tijelo mu se pozorno napelo. - Svakako - reče, ustavši i zagladivši kaput s prednje strane. - Hoćeš li imati nešto protiv ako Susanna od sutra prestane nositi crninu? - upita Edie dok su hodali kroz labirint soba koje su sve bile spojene međusobno, radije nego da idu hodnikom. - Nipošto. - Vidim da se ti sam ne držiš tog običaja.

150

Gowan pogleda Edie, a zatim brzo skrene pogled, šokiran svojom reakcijom samo na pogled na njezine ružičaste usne. - Ja sam donio odluku da ne nosim crninu za svojom majkom - reče on, pribravši se. - Predlažem da smatramo tri mjeseca crnine dovoljnim za Susannu. On kimne. Nije imao dovoljno povjerenja u sebe da bi nešto rekao. Već sama pomisao na njegovu majku prizvala je snažne osjećaje bijesa i posesivnosti koji se nisu mogli artikulirati. Nije sad smio puknuti, to je zadnja stvar koja mu je trebala. Nekako je morao objasniti Edie da je samo spominjanje pokojne vojvotkinje paljenje fitilja na baklji. Stigli su do predvorja i zatekli Laylu kako u središtu ogromnog prostora drži čvrsto Susannu za zapešća i okreće je oko sebe. Susannine su noge bile paralelne s tlom, dok su joj se suknje vijorile. A crvena joj je kosa letjela oko ramena u zamršenom oblaku. Nije bilo potrebno reći da je ona vrištala od radosti. I Layla se smijala, kao i šestorica lakaja koji su bili poredani uza zid, iako su naglo zatvorili usta čim su ugledali Gowana. Činilo se da je Layla uspjela postići čudo u nevjerojatno kratkom vremenu: ona je pridobila njegovu polusestru. Dok ju je Layla nježno spuštala na zemlji, Gowan je vidio Susannino šiljato lišce, obično vrlo blijedo, kako se zajapurila, a oči su joj sjale. On zbog tog prizora osjeti grizodušje. Susannah nije primijetila njihov dolazak; vukla je Laylu za ruku i zahtijevala da je opet zavrti. Gowan im priđe. - Moram se brzo vratiti na posao. Zato moramo odmah krenuti. Dvojica lakaja žustro priđu velikim vratima i otvore ih. - Ispričaj mi sve što znaš o kuli - zamoli ga Edie dok su hodali kroz dvorište prema podignutim rešetkama na otvoru u zidinama. Glas joj je bio posve miran; uopće nije odgovorila na njegovu razdražljivost. On nije znao što misliti o tome. - To je samostojeća kula, mnogo starija od dvorca u kojem živimo - reče. Susannah protrči kraj njih, a njezine tanke nožice podsjetile su ga na crnonogu šljuku, ako takvo stvorenje uopće postoji. Trebao bi češće posjećivati dječju sobu, reče Gowan sam sebi. Moram to staviti na svoj popis, to mora biti prioritet. Hodali su dugom stazom koja se blago spuštala livadom, a zatim oko brežuljka na kojem je stajao dvorac, - Kula je vjerojatno jedini ostatak dvorca koji je ovdje stajao u trinaestom stoljeću. Ako je to tako, vjerojatno je bila glavni toranj. - Zašli su za brdo. Tijekom godina stekla je ugled kule na koju se nije moguće popeti. Takvom su je proglasili neki budalasti lokalni stanovnici. - A Susannah kaže da ima i duhova? - ubaci se Layla. Gowan se namršti. - Budalaštine. Tri su se glupana popela na toranj kako bi zadivili svoje dame, ali su pali i ubili se. Ne vidim razloga zašto bi njihov neuspjeh doveo do toga da se pojavljuju kao prikaze. Ispod njih tekla je rijeka Glaschorrie, spokojno se probijajući kroz plodnu zemlju imanja Kinross, nastavljajući dalje prema Atlantiku, koji je ležao u daljini. - Ovakve ravnice nisu baš česte u Škotskoj, zar ne? - reče Edie, gledajući u polja pšenice. - Točno. Vjerojatno je baš zato neki predak sagradio dvorac, ili barem tu kulu, ovdje na rijeci. Želio je zaštititi svoju imovinu. - S kule se zasigurno pruža divan pogled. - On je bio budala - reče Gowan, slegnuvši ramenima - zato što svakog proljeća, a obično i češće, livada biva poplavljena. Glaschorrie se pretvori u bijesnu bujicu sve do mora.

151

- A kula je ipak opstala. On kinine. - Preživjela je i poplave i požare. Hodali su već dugo i ušli u voćnjak koji se pružao oko kule. Layla i Susanna su ih. sada pratile, držeći se za ruke i zastajkujući tu i tamo kako bi promotrile nekog leptira ili kamen zanimljiva oblika na stazi. - Zar ova stabla ne ošteti poplava? Gowan ispruži ruku i otkine jedan list sa stabla jabuke. - Čini se da nekako opstaju. Jednom, kad sam bio mali, sjećam se da sam gledao iz dvorca i vidio samo vrhove grana iznad vode. A dan kasnije, sva je voda nestala, povukla se u ocean. - To zvuči jako opasno. - Izgubili smo i nekoliko ljudi koji su se utopili u ovoj rijeci, iako sam ja naredio evakuaciju. Prošle smo godine izgubili samo tri koze, a za to je bio kriv jedan glupi zakupac koji je mislio da će biti dovoljno smjestiti životinje na drugi kat svoje kuće, - Nije bilo dovoljno? Gowan odmahne glavom. - Poplava je odnijela kuću, a s njom i koze. Tlo je ovdje tako ravno da kad Glaschorrie pobjesni, često sama sebi probije novo korito. Ono što je jedne godine sigurno, sljedeće ne mora biti. Edie je šutke hodala kraj njega i on nije mogao pogoditi o čemu razmišlja. Kad su stigli u široko podnožje kule na kojoj su bila mala, ali vrlo robusna vrata od hrastovine, Gowan izvadi iz džepa veliki željezni ključ. Nakon što su radnici bili mjesecima načičkani na kuli, kamen i žbuka izgledali su kao novi. Kad je otvorio vrata, dočekao ih je oštar, slatki miris zrelih jabuka. Gore na tavanu, nakon jesenske berbe čuvale su se jabuke pa je tako čitavo kućanstvo cijele godine moglo uživati u slatkim plodovima. Gowan otvori širom vrata, malo se sagne kako ne bi glavom udario u dovratak, te uđe u malu mračnu prostoriju u prizemlju kule. Na brzinu se ogleda oko sebe, uvjerivši se da je sve u redu prije nego što se odmakne kako bi Edie mogla ući. Susannah se provuče kraj njega i krene trčati uz uske, neravne stube. Crne su joj suknje začas nestale iza ugla. - Ne volim skučene prostore - reče Layla, zastavši na pragu. - Gornji su katovi znatno prostraniji - reče joj Gowan. Layla se počela penjati kamenim stubama, a Gowan uhvati Edie za podlakticu, zadržavši je dok njezina maćeha nije zašla za ugao. Pogleda je u lice, a otvorena se rana u njegovim grudima još malo proširi. Edie je bila predivna. Ona je bila baš onakva kakva je pomislio da jest one noći kad ju je prvi put vidio eterično, blistavo biće koje je plesalo na glazbu koju samo ona može čuti - ali ona je također bila i glazbenica, genijalna violončelistica, žena čija bi glazbena vještina zadivila čitav svijet, samo da je rođena kao muško. Ali činilo se da njoj to ne smeta. Ona je živjela za svoju glazbu. .. a on je želio da ona živi za njega. - Ti si moja - zarežao je, a te su riječi odjeknule silnom ljubomorom i posesivnošću koju je osjećao. Ona ga pogleda razrogačenih očiju i učini nešto neočekivano. Zagrli ga rukama oko vrata. Nije ga svojevoljno dodirnula od prvih dana njihova braka. A sada... 152

Podigla se na vrške prstiju i pritisnula kratko usne uz njegove. - Onda si ti moj dahnula je sa smiješkom koji joj je zaigrao na usnama. Vrtjela ga je oko malog prsta otkad ju je prvi put ugledao. Znala je ona to. K vragu, čitav svijet je to znao, ili barem oni ljudi koji su nazočili Chatterisovom vjenčanju. Ipak, u njezinim se očima vidio tračak nesigurnosti. Pa je zato Gowan poljubio svoju ženu, ugradivši u taj poljubac sve; svoju ljubav, svoju opsjednutost, svoju dominantnost, svoju nesigurnost, svoju nemilosrdnost, svoju... Baš sve. Edie je promrmljala nešto nerazgovjetno i čvršće ga zagrlila oko vrata. Jezik joj se susreo s njegovim i njemu je srce počelo udarati luđačkom brzinom. Kosa joj se rasplela iz punđe i razlila po njegovim prstima kao da je voda iz rijeke koja je tekla kraj kule. U tom je času bio savršeno sretan, kao da je dovoljno držati joj vlasi kose da bi uvijek bila kraj njega. Zatim se Edie odmakne. - O, ne! - Ruke su joj odletjele gore sekundu prekasno. Pramenovi kose već su se otkotrljali niz njezina ramena. - Obožavam tvoju kosu - reče on, prvi put u tome danu zadovoljan životom. - Čak i u ovoj mračnoj sobi blista poput mjesečine. - Ponovno si mi je raspleo - reče ona, namrštivši se na njega. - Morala sam sjediti mirno skoro četrdeset pet minuta ovog jutra, a uopće nisam strpljiva kad se moram urediti. - Žao mi je - promrmlja Gowan. Ponovno joj zarobi usta... ali tada maglovito shvati da joj pokušava udariti svoj pečat tako što je ljubi, kao da će od toga biti neke koristi. Neće. I zato se odmaknuo, duše ispunjene razočaranjem. Ona je ispustila neki tihi zvuk negodovanja. Nekad ju je bio ljubio dok joj usne nisu natekle i postale crvene poput trešnje. Prije samo dva tjedna zapalio bi se samo od tog prizora, zamišljajući da njezine usne miluju njegovo tijelo. Ali sada je nije uopće mogao zamisliti kako kleči pred njim. To se neće dogoditi. Ona nije bila dovoljno prisutna za takvu vrstu ljubavne igre. Ona nije... Nedostajala mu je, iako je stajala točno pred njim, iako on ne bi ni mrtav izrekao takvu bezobraznu molbu. A ova bol u njegovim grudima? To je bio idiotizam. - Moram razgovarati s tobom - reče on naglo. Edie glasno gutne, a njega zaboli srce. Nadao se, barem malo, da je to sve bilo u njegovoj glavi, da je u stvarnosti ona savršeno sretna s njim. Ali taj mali grč u njezinu vratu ispričao je vlastitu priču. - Imat ćemo privatnu večeru u mojoj spavaćoj sobi - reče on, brzo prevrtjevši u glavi sve mogućnosti. - Zabranit ću pristup svim lakajima. Njezine se oči zamute. - Ne možemo. Ne na prvu Laylinu noć u dvorcu. Bardolph je spomenuo da bi Susannin učitelj francuskog mogao podučavati i glazbu, pa će i on večerati s nama. - Onda sutra navečer. - On sad nije mogao ostati s njom ili, još gore, napraviti od sebe budalu tako što će pasti na koljena i preklinjati je da ga voli. - Moram se vratiti na posao. Kasnim na jedan sastanak. Iznad njih čula se cika i smijeh dok su Layla i Susannah istraživale kulu. Edie kimne. Oči su joj bile zelene poput divlje škotske šume. On joj uruči ključ, okrene se i ode.

153

U tom trenutku mrzio je sve ljude koji su ga čekali u radnoj sobi. Želio je podići svoju ženu u naručje i odnijeti je nekamo, na neko mjesto gdje nije bilo male sestrice zbog koje će osjećati grizodušje. Želio je da može odnijeti svoju ženu u naručju do rijeke, pronaći neki kutak na obali gdje ih nitko ne može vidjeti. Bio je tvrd kao kamen i tako preplavljen požudom da se osjećao kako žudnja isparava iz njega poput izmaglice. Ali njegovi ga nagoni nikad nisu zaveli. Najbolje će biti pričekati do sutra. Jednu je stvar Gowan silno mrzio, a to je ići u bitku napola zapete puške. Ovo je bila tako jadna igra riječi da mu se nije dalo ni osmjehnuti.

154

29. poglavlje Edie je klipsala uz stube. Biti s Gowanom - biti u braku s Gowanom - bilo je kao naći se usred tornada. Centrifugalna sila ju je zavrtjela i vrtjela je dok više nije bila sposobna razmišljati, a ona se samo željela držati za njega i gledati u njegove predivne oči, tamne poput ponoći. A onda bi se probudila i shvatila da je ona još samo jedan sastanak u njegovom životu. Nedovoljno važan da bi mu posvetio više vremena, činilo se, od vremena za večerom. Osjeti nalet ljutnje, praćen silovitim trenutkom prosvjetljenja - nijedno od njih nije se bilo voljno odreći svoga vremena. Njoj je vrijeme za vježbanje violončela bilo silno dragocjeno baš kao i njemu njegovi radni sati. Nastavila je uz stube, razmišljajući o tome. Prva razina bila je sasvim prazna, ali baš kao što je Gowan rekao, manje mračna. Toranj je imao šarmantne prozore, odvojene vertikalnim gredama, s malim oknima u obliku romba. Zastala je na trenutak pogledati rijeku koja se pružala pod kulom. Bilo je teško zamisliti kako izgleda nabujala rijeka Glaschorrie. U ovom je trenutku njezin lijeni tok bio jedva vidljiv. Osim malih mjehurića koji su se podizali na površini, rijeka je bila ravna kao tanjur. Čula je još jednu provalu smijeha i vratila se u usko, neravno stubište te se nastavila penjati. Stigla je u sljedeću prostoriju, dovoljno veliku za najviše četvero ljudi, koja je vjerojatno nekad služila kao blagovaonica. Usred prostorije nalazio se potamnjeli stol od hrastovine, ali nije bilo stolaca. Promotrila je njegovu pohabanu površinu, a zatim provjerila noge; uistinu, na njima su se vidjeli tragovi od vode. Uspela se još više i stigla u spavaću sobu prepoznavši je po drvenom okviru kreveta koji je stajao sa strane. Layla je sjedila na stolcu za ljuljanje ispred neupaljenog kamina, odgurujući se nožnim palcem kako se stolac ne bi prestao ljuljati. Susannah joj je sjedila u krilu. Sklupčala se i gledala na drugu stranu pa nije mogla opaziti Edie. Layla stavi kažiprst slobodne ruke na usta i Edie utone u stolac koji se nalazio na drugom kraju prostorije. Noge su joj bile umorne od silnog penjanja. - Vjerojatno je mnogo ljudi umrlo u dvorcu - reče Susannah pospano. - I mačaka. Mnogo mačaka. Vjerojatno je čitavo dvorište puno grobova, a mi stalno po njima hodamo. - Ja mislim - reče Layla, sasvim ozbiljno - da se ljudi i mačke vrate nakon nekog vremena na zemlju. Pa tako ti, Susannah, hodaš zapravo po običnoj zemlji. Susannah je sisala palac pa Edie nije mogla razumjeti što je sljedeće rekla. Ali Layla je rekla: - Ne, ja se ne slažem. Njihove duše su otišle na nebo. Zatim nastupi tišina. Čulo se samo škripanje starog stolca za ljuljanje po kamenom podu. Nakon nekog vremena Layla podigne glavu i reče, sasvim mirno: - Ona je moja, Edie. - Vidim - reče Edie koju pritom malo zaboli srce. - Teško joj je, zar ne?

155

- Ne baš posebno teško. Bila je na toplom i sita, a mislim da su sobarice bile vrlo dobre prema njoj. Dramatizira zato što joj je takav karakter. - Layla se blago osmjehne. - Ja to dobro znam. Sa svojom sklonošću dramatiziranju, Layla je bila prava osoba za odgajanje Susanne. Naravno da je bila. - Voljela bih da je tvoj otac ovdje - doda. - Susannah bi mu se jako svidjela. Edie baš nije bila tako sigurna u to. Njezin otac bi se od uštogljene osobe pretvorio u vrlo rigidnu kad je u pitanju kršenje pravila doličnosti. Što bi mislio o djetetu koje je možda nezakonito, koje vjerojatno nije ni kršteno? Layla pogodi Ediene misli. - Nemaš pravo, Edie. On bi je obožavao - mi bismo je obožavali - zato što je hrabra i odvažna, baš kao i ti. - Ja nisam odvažna. - Većina engleskih dama bila bi užasnuta udajom za stranca koji bi je odmah odvukao u škotsku divljinu. A tvoj vojvoda nije slab. Ipak, ti se ni najmanje ne bojiš braka, ili Gowana, zar ne? - Vjerojatno bih se trebala. Maloprije sam razmišljala o tome kako se osjećam kao da sam se udala za tornado. - Ali ti ga se ne bojiš, zar ne? - Layla je pogleda vrlo oštro. - Kako ga se mogu bojati kad sam odrasla sa svojim ocem? Otac se pretvara da je nevjerojatno logičan, a ispod površine vrvi od emocija. Layla je sjedila obgrlivši Susannino tjelešce, još uvijek se odgurujući nožnim prstima kako bi se stolac nastavio ljuljati. Zatim reče: - Da, istina, takav je. - A zatim spusti obraz na Susanninu zamršenu kosu. I tako se Edie iskrade van, natrag niz one kamene stube, tumarajući neko vrijeme voćnjakom prije nego što se popela uz brdo, prateći cijelim putem stazu dok nije ugledala kapiju dvorca. Tada stane i okrene se kako bi još jednom promotrila kulu. Izgledala je vrlo zdepasto s ove visine. Gowan je imao pravo što ju je sačuvao. I imao je pravo kad je rekao da moraju razgovarati. Kad bi ona i Gowan ozbiljno razgovarali, ona bi morala priznati da samo glumi da doživljava užitak, a da ga uistinu uopće ne osjeća. Ali ako iskuša Layline zamisli o romantičnoj večeri, možda to ne bi trebala priznati. Deset je dana prošlo od njihova zadnjeg pokušaja, a ona je bila puna nade da ju više neće boljeti. U svakom slučaju, s glumom je bilo gotovo. Šumska krasuljica rasla je u sjeni zida. Stabljike su bile veoma duge i rasle su koso, ispreplećući se jedna s drugom prije nego što su se rasprsnule u razasute, bijele cvjetove. Čučnula je i brala cvijeće dok nije nabrala veliku kiticu zavojitih, rijetkih cvjetova. To cvijeće se nije moglo pohvaliti ljepotom onog koje se kupovalo u Covent Gardenu u Londonu, onog s ravnim stabljikama i ravnomjernim laticama. Ovo je cvijeće bilo divlje i razuzdano. Bilo je to njezino prvo škotsko cvijeće. Isprva je pomislila da nema mirisa, ali kad se jako približila, namirisala je blagu slatkoću, prozračan miris. Pogledala je još jednom prema kuli i podigla se na noge.

156

Hodala je ispod rešetaka kapije grozničavo razmišljajući. Zapravo, ona nije bila hrabra, kao što je to Layla smatrala. Hrabra osoba ne bi prepustila Gowanu da on otkrije kako nešto nije u redu, s obzirom na to da je problem proizlazio iz njezina neuspjeha. Bardolph je prolazio predvorjem - uputivši se, bez sumnje, u Gowanovu radnu sobu. Zastao je i rekao: - Ovo nije cvijeće, već korov, Vaša milosti. Edie je pustila da tišina potraje dovoljno dugo da bi naglasila kako tu Bardolphovu opasku smatra nepriličnom. - Bila bih vam zahvalna ako biste poslali jednu sluškinju k meni s nekoliko vaza. Bit ću u svojoj spavaćoj sobi. I da, Bardolphe, moju sobu treba u cijelosti preurediti. On se nakloni tako ukočeno da su mu leđa izgledala kao površina stola. - Pozvat ću gospodina Marcyja, koji vodi preuređenje dvorca. - Je li gospodin Marcy odgovoran za plavu sobu, žutu sobu i tako dalje? - Da, jest. - U tom slučaju on mi ne odgovara. Sigurna sam da možete pronaći nekog drugog. Hvala vam, Bardolphe. - Počela se uspinjali stubama, svjesna da se mali, bijeli cvjetići taru o njezinu odjeću i padaju na tlo. Kad se nasla u svojoj sobi, uspjela je ugurati cvijeće u vaze, Stabljike su se uvijale u raznim smjerovima dok nisu procvjetale u site bijele cvjetiće. To je cvijeće donijelo dašak dobrodošle divljine u njezinu sterilnu, plavu sobu. Mary je izvadila svu Edienu odjeću iz kovčega. I činilo se da je nabasala na Susannina učitelja francuskog, kojeg su upravo uposlili da ju podučava i glazbi. - Lijep je k'o slika - reče Mary. - Ima vrlo dugu kosu svezanu u rep. On je sin nekog markiza, tako su mi barem rekli. - Sobarica složi podsuknju bogatu volanima u uredan kvadrat žustro je zagladivši zapešćima. - On ne bi trebao raditi. Ne bi trebao živjeti ovdje pod zapovjedništvom nekog škotskog vojvode, pristati učiti glazbu petogodišnje dijete. Ona pogleda Edie. - A nitko ne misli da bi gospođica Susannah mogla naučiti, pjevati, a kamoli svirati neko glazbalo, Vaša milosti. Ona je zlovoljno dijete, u svakom pogledu. Namjerno je vise puta prolila mlijeko, tako barem kažu. Što ćete odjenuti za večeru? - Onu morsko plavu - reče Edie. Dosta joj je bilo bijelih haljina. - Sirova svila - reče Mary, izvadivši s poštovanjem večernju haljinu iz ormara. - Kosa vam je užas. Ponovno ću vam je počešljati u punđu i ukrasiti biserima. Edie uzdahne i sjedne. Izgubila je čitav dan. - Sutra ću vježbati cijelo jutro - reče ona sobarici. - Nitko me ne smije prekidati nakon doručka. Mary kimne. - Njegova milost je naredila da jedan lakaj stoji ispred vaših vrata kako vas nitko ne bi ometao. - Ne treba mi lakaj - reče Edie. - Vježbat ću u kuli. Mary namršti nos. - Bardolph je rekao da nitko ne smije prilaziti toj kuli. - Zatim počne otkopčavati haljinu, a Edie je za to vrijeme promatrala svoje cvijeće, razmišljajući o tome kako njihove zavijene stabljike podsjećaju na zamršen glazbeni stavak. Kao da u Škotskoj postoji neka divlja glazba koja raste tik do zidina dvorca.

157

30. poglavlje Večera je bila teško mučenje. Edie i Francuz su se stalno smijali Laylinim tračevima koje je Gowan smatrao vrlo grubim, iako njezine priče nikad nisu prešle granicu čiste vulgarnosti. - Koliko sam čula - pričala im je Layla - biti u braku s lordom Sidyhamom slično je kao biti kršćanin u Koloseumu, naći se licem u lice s velikim tigrom. Želim reći da je on apsurdno primitivan. Bijesan. Jednom sam nazočila domjenku tijekom kojeg je optužio svoju ženu, pred svima nama, da je zaluđena svakim tko nosi svećenički ovratnik. Ona je samo uživala u razgovoru s nadbiskupom od Canterburyja, a svatko tko je njega upoznao, zna da žena mora biti istinski posvećena mantiji da bi ga smatrala privlačnim. - Jako je neljubazno od njega tako napasti svoju ženu - reče Edie. I doda: - Iako je takav napad začudno osobit. - I ja to mislim. Na kraju je ispalo da je lady Sidyham uistinu dopustila da njezino poštovanje za svećenstvo nadvlada razum, zato što je nekoliko mjeseci nakon tog domjenka nestala s lokalnim vikarom. Prema posljednjim vijestima, pobjegli su u Ameriku i tamo su, vjerujem, vrlo sretni. Gowan se nije mogao natjerati da djeluje imalo zainteresirano. Kako bi to uopće bilo moguće s ugljenom koji mu se žario u želucu i kiselini koja mu je obložila grlo. Bacio je samo jedan pogled na Edie kad je ušla u salon, odjevena u opravu čiji je kroj naglašavao liniju njezinih nogu, a zatim slavio njezine grud obiljem vrpci i volana... A ona se okrenula prema njemu sa smiješkom u očima. Biti u braku s Edie, bilo je kao biti bačen u olujno more. U jednom trenutku bila je neproračunato nedostižna, a u sljedećem nevjerojatno bliska. U jednom trenutku u njezinim se tamnim očima boje smaragda vidjela potpuna svjesnost, a zatim se okrenula pozdraviti Laylu, i sve što je mogao vidjeti od njezina lica bio je nježan oblik njezina obraza. Po prvi put u životu počeo je razmišljati o tome da je ludilo možda nasljedno. Možda je njegov otac isto to osjećao za njegovu majku, a kad je ona zabludjela, on nije imao drugog izlaza već se opijati do besvijesti i spavati s pipničarkama. Iako, naravno, Edie nikad neće zabludjeti. Ipak, mučio ga je strašan osjećaj da je on neće moći prikovati uza se, da je neće moći zadržati kraj sebe. Ona će se zaključati u sobi sa svojim violončelom i neće je biti. To ne znači da bi on pomislio ili poželio - zabraniti joj njezinu glazbu. Ali nije si mogao pomoći da ga ne izjeda osjećaj ljubomore. Želio je da ona nije glazbenica. Da je samo obična žena, poput lady Edith, mlada dama koju je upoznao na balu obitelji Gilchrist; čedna, čeznutljiva djevojka koja je jedva prozborila ijednu riječ. Ali, to ne bi bila Edie, shvatio je uzdahnuvši. Sjedio je na čelu stola, na mjestu na kojem je njegov otac sjedio milijun puta, gledajući šutke kako se Edie i Layla šale s Vedrinesom, violinistom kojeg je Bardolph odnekud izvukao kao mađioničar zeca iz šešira. Baš ovaj tip je navodno bio u rodu s Comte de Genlisom, za kojeg se priča da je završio na giljotini, iako to nikome nije palo na pamet spomenuti. Navodno je Genlis bio njegov 158

djed, a kako je Vedrines bio za večerom odjeven u crni, elegantni baršun, vjerojatno je uspio prokrijumčariti pokoji dragulj iz Francuske. Layla privuče Gowanovu pozornost pretjeranim mahanjem rukom. - Onaj žučljivi momak s brkovima, Bardolph, ima loše mišljenje o meni. - Meni je to teško povjerovati - reče Vedrines kavalirski. On je bio naočit muškarac, taj Francuz, vitak i visok. - Vi svirate violončelo? - upita Vedrines Edie. Nagnuo se prema njoj, a Gowan je morao suzbiti instinktivnu potrebu da ga gurne natrag u stolac. - Da. - Edie mu se nasmiješila. Usne su joj bile tako bujne i privlačne da se Gowanu na trenutak zavrtjelo u glavi. Zašto, do vraga, nije spavao sa stotine žena prije ženidbe? Tada bi se barem mogao donekle kontrolirati. A zatim je shvatio kako se Vedrines nadmeno smješka Edie i kako blebeće o tome da bi joj zasigurno mogao pomoći da popravi svoju vještinu, iako violončelo nije bio njegov instrument. - Viola de Gamba ima bolji ton - rekao je Francuz. Edie žustro razuvjeri čovjeka, usprotivivši se njegovim predrasudama, a to je bilo zabavno. No zatim su njih dvoje počeli razgovarati o stvarima koje on nije razumio. - To će vam se često događati kad dopustite glazbenicima pristup vašem stolu - reče Layla koja mu je sjedila s lijeve strane. On se okrene i dočeka ga njezino nasmiješeno lice s vragolastim sjajem u očima, koji mu je bio znatno privlačniji od njezinih pokušaja da glumi veliku zavodnicu. - Edie i njezin otac znaju ovako razgovarati satima. - Jeste li ikad pokušali naučiti njihov jezik? - Prekasno je za to. Oni oboje sviraju već godinama. - Ona zastane, tek toliko dugo da je Gowan čuo Vedrinesa kako kaže: - Monsieur de Sainte-Colombe - a Edie odgovara, kimajući: - On je dodao sedmu žicu na viol... - Vidite - nastavi Layla. - Vratit će se oni jednom među nas smrtnike. To vam je poput tajnog društva. Gowanu se to nije svidjelo. On nije želio da Edie bude u nekom tajnom društvu, pogotovo ne s naočitim mladim Francuzom koji je oko sebe širio ozračje tragedije, ogrnut njome kao nekim jezovitim plaštem. - Ja najviše volim svirati u prirodi - sad je rekao Vedrines. - Najveći mi je užitak izaći u vrt i svirati violinu. - Nikad se toga nisam sjetila. - Edie se okrene Gowanu i dodirne mu ruku. - Što kažete da nas dvoje pripremimo sutra mali koncert za tebe, Laylu i Susannu? Mogli bismo nastupiti sutra popodne u voćnjaku kraj kule. - Imat ću posla - reče Gowan, bez razmišljanja. Zašto bi Edie pomislila da će on biti slobodan za popodnevni koncert? Svaki je sat svakog njegovog dana bio pomno isplaniran. - Možda nakon večere? - Sumnjam da će nakon večere biti dovoljno svjetla. To bi možda mogli s vremenom. Trebali bismo odlično uvježbati duet, naučiti ritmove onog drugog da bismo mogli svirati bez nota ili uz lose svjetlo. Neka ga vrag odnese ako dopusti da Edie nauči ritmove nekog drugog muškarca. I nijedan je muškarac neće vidjeti s tim glazbalom među njezinim nogama. To je bilo neprihvatljivo. Reći će joj on to kasnije, kad budu sami.

159

- Layla, ti nam možeš biti publika - nastavila je Edie, osmjehnuvši se svojoj maćehi. Obećajem da ćemo svirati Dona Nobis Pacem. Zbog te rečenice Gowan se još više razbjesnio. Što je Edie napisala u tom pismu kad je natjerala svoju maćehu da ih prati u drugu zemlju? Ediena je kosa na svjetlosti svijeća poprimila boju tamnog meda, zlatnu, s odbljeskom sunca zarobljenim u njoj. Biseri u kosi svjetlucali su blijedim srebrnim sjajem u svom tom zlatu, pretvarajući Edie u dragulj. Njegov dragulj. Žudio je odvesti je u krevet, promrsiti joj prstima te veličanstvene vlasi. Ali zatim se povuče u sebe. Nije mu se činilo prihvatljivim što su njegovi orgazmi tako moćni da ga preplavljuju poput plimnog vala kad bi, nakon što otvori oči, vidio kako ga ona gleda s tračkom olakšanja u očima. Prvo moraju razgovarati. Sami. Sutra. Osjećao se usamljeno. Bilo je grozno osjećati se usamljeno. Nakon večere Edie je svirala nekoliko sati, a zatim ležala budna, čekajući da Gowan dođe u njezinu spavaću sobu, ali on nije došao. Čula je izdaleka komešanje njegova osobnog sobara... a zatim tišinu. Dugo je ležala budna u postelji. Sljedećeg se jutra odjenula, a zatim se uputila u dječju sobu vidjeti je li Layla uistinu spavala na uskom krevetu namijenjenom dadilji. Zatekla ju je kako sjedi na podu, raščupane kose i očito zapovijeda bataljunom vojnika. - Zdravo - reče Susannah. Ustala je i prišla Layli, kao da ju Edie namjerava ukrasti. Bilo je očito da su se Layla i Susannah zaljubile jedna u drugu. Nije to imalo nikakve veze s Edienim majčinskim pristupom Susanni, ili nedostatkom tog pristupa. - Zdravo i tebi - reče ona Susanni. - Možeš me zvati Edie, ako želiš. - Mama, naravno, nije dolazilo u obzir. Zatim je čučnula i proučila raspored vojnika. Bilo ih je mnogo i činilo se da Layla zapovijeda onima u crvenim uniformama, a Susanna onima u plavim. - Tko pobjeđuje? upita. - Ovo je treća bitka između Engleza i Škota - reče Layla, prigušivši zijevanje. - Nekim čudom, Škoti uvijek pobijede. - Ona obgrli Susannu oko struka tako prirodno kao da ju poznaje od rođenja. - Treća bitka! - uzvikne Edie. - A ti si svaki put izgubila. Zaboga, Layla, mi Engleskinje se moramo malo više potruditi. - Ova Engleskinja je budna od zore - reče Layla dostojanstveno. - Naravno, vojska Njegova veličanstva bi pobijedila u svakoj bitci koja bi se vodila noću. Layla nikad nije rano ustajala. - Kako ti je bez tvojih cigara? - Čini mi se da sam stalno gladna - odgovori ona, namrštivši se. - Ako ovako nastavim, uskoro ću biti okrugla kao repa. Susannah prasne u smijeh. - Repa! Repa! - vriskala je. Očito je odlučila da Edie ne predstavlja trenutnu opasnost, zato što je odskakutala na drugi kraj sobe gdje je Alice sjedila i vezla kraj kamina.

160

- Uistinu si ustala u zoru? - upita Edie. Nikad nije vidjela Laylu ovakvu. Umornu, ali sjajeći od dubokog zadovoljstva. - Pretpostavljam da su djeca ranoranioci, barem Susannah jest. Probudila me tako što mi se popela na trbuh. Na moj trbuh oblika repe. Susannah dotrči do njih i obgrli s leđa Laylu oko vrata. - Susannah nimalo ne mari za veličinu tvog trbuha - istakne Edie. - Tko je to? - poviče Layla, uhvativši tjelešce koje se meškoljilo i istog ga časa počne škakljati. - Nije valjda ono strašno biće koje me probudilo prije zore! Edie pomisli da Susannah vrišti od bola, ali Layla je očito znala razlikovati njezine vriskove. - Spremam se zamoliti Gowana da večeras sami večeramo - reče ona. Laylini se prsti umire. - Sjajno! - Ona oslobodi Susannu pa djevojčica sjedne kraj svojih vojnika. - Predlažem ti šampanjac. Zapravo, Edie, trebala bi se dobro nacvrcati. - Što to znači 'nacvrcati'? - pita Susannah, podignuvši glavu. - Nacvrcan si kad ti se vrti u glavi - reče Layla, podigavši je u krilo kao da je ne može prestati dodirivati. - Dođi ovamo, ti grozno malo dijete. Izmorila si me do smrti. Odbijam uprizoriti još jednu bitku s tim vojnicima. - Uistinu to misliš? upita Edie sumnjičavo. - Sjećaš se one večeri kad smo bile na balu lady Chuttle? - Naravno. - Popila sam puno više šampanjca nego što je dobro za mene. - Bila si pijana k'o majka! - reče Edie prasnuvši u smijeh. - Te sam večeri zaboravila na bebe i jednostavno sam uživala. Kad se prestaneš brinuti, sve će biti dobro. - Nadam se - reče Edie. - U svakom slučaju, moram ići. Imam posla. - Sviraj mu - šapne Layla. - Ništa nije erotičnije od toga. Kad tvoj otac svira nešto samo za mene, ja se cijela rastopim. Edie se vratila u malu dnevnu sobu razmišljajući putem što bi mogla svirati Gowanu, ali u sobi je zatekla Bardolpha koji ju je izvijestio daju je Njegova milost zatražila vidjeti. Ona side stubama do sobe svoga muža gdje ju je jedan lakaj pudingastog lica izvijestio da mora provjeriti je li Njegova milost slobodna s obzirom na to da je izričito naredio da ga nitko ne smije prekidati. Trenutak se kasnije pokazalo daju Gowan može primiti pa je tako, s Bardolphom za petama, krenula za lakajem u sobu. U sobi je zatekla jednog novog upravitelja kojeg je trebala upoznati, te dva načelnika susjednih sela. Njezin se muž ispriča i. povuče je malo na stranu. Tri su posjetitelja bila dovoljno pristojna da se povuku na drugi kraj prostorije, ali Bardolph je prišao Gowanovom pisaćem stolu i sjeo za njega. On je s tog mjesta savršeno dobro mogao čuti njihov razgovor. Edie duboko udahne. Bardolph nije bio problem o kojem je ona trenutno mogla raspravljati. - Pozvao sam te... - Gowan zastane i nasmiješi joj se neodoljivo šarmantno. Oprosti. Tražio sam razgovor s tobom jer moramo raspraviti popodnevni koncert. Edie iznenađeno zatrepće. - Ipak ćeš doći? To je divno.

161

- Bojim se da imam toliko posla da ne mogu izgubiti jedno popodne. Ali zapravo sam želio reći, Edie, da ti ne mogu dopustiti da sviraš violončelo pred publikom, pogotovo onom koja uključuje nekog muškarca. Edie je bila zgranuta, ali ovo je nije iznenadilo. - Imam posebnu navlaku koju je moj otac dao sašiti baš za ovakvu priliku. Sašivena je od nabrane svile tako da pada oko violončela. Ali istina je da istinskog glazbenika zanima samo kako ja sviram, a ne kako izgledam dok sviram. Nadam se da je Vedrines baš takav glazbenik, ali, naravno, to ne mogu sa sigurnošću znati dok ga ne čujem kako svira. - Žao mi je što sam te razočarao, Edie. - Nisi me razočarao - uvjeravala ga je. - To mi je drago čuti. - On joj udijeli jedan od onih milujućih osmijeha koji su očito pokazivali da se dobro sjeća kako mu je ono što rade u postelji. Njemu. - Nisi me razočarao - izjavi Edie - zato što ću ja svirati kad god zaželim i gdje god zaželim. - Cijelo joj se tijelo zažarilo od ljutnje koja je bila tako žestoka da se činilo kao ju je zahvatio požar. On je pogleda ispod oka. Ona podigne ruku prije nego što je uspio progovoriti. - Možda si pogrešno razumio i shvatio da moj otac diktira uvjete pod kojima sviram. To nije istina. Ja sam mu ukazala tu čast da se pokoravam njegovim željama da ne nastupam pred publikom. Tražili su od mene da vježbam s djevojkama iz obitelji Smythe- Smith i ja sam to odbila. Iako - doda znakovito - to nije bio jedini razlog zašto sam odbila. - Kad bi se sa mnom dogovorila to isto, to bi bilo više nego zadovoljavajuće. - Dogovor - reče Edie - zahtijeva dogovaranje, Gowane. Ja se ne slažem, s tvojom naredbom. Zapravo, s obzirom na tvoju arogantnost, ja se neću složiti baš ni s jednim pravilom. Vodit će me vlastiti prioriteti, i ako odlučim pozvati cijeli klan SmytheSmithovih ovdje kako bismo održali javni koncert u dvorani u najbližem gradu, ja ću to učiniti! Gowan se sasvim ukipio, a Edie je to doživjela kao prijetnju. Mrzila je svađe. Zapravo, ona se nikad nije svađala... ali ovo je bilo drukčije. Morala se zauzeti za sebe. On se pokušao petljati u njezino sviranje. To je njoj bila najvažnija stvar na svijetu. Njezina duša. - A što ako odlučim doći na koncert danas popodne? - Usne su mu se jedva pomicale. Edie je doslovno osjetila probadanje u lopaticama od Bardolphova zainteresiranog zurenja. - Bit će mi te drago vidjeti. - Ali nećeš se složiti s mojom molbom da ne sviraš pred muškarcima. - Ja nisam čula nikakvu molbu, nego zapovijed - primijeti ona. - Molim te, hoćeš li se suzdržati od sviranja u nazočnosti muškaraca? - Neću svirati na javnim koncertima, ako želiš. - Hvala ti - reče Gowan. Lice mu je bilo bezizražajno, no kad ga je pogledala u oči, u glavi joj se pojavila slika zaleđenog jezera. - Dobrodošao si pridružiti mi se tijekom koncerta, jer koliko shvaćam, ti se brineš da ću ja... - Što? Za je on pomislio da će ona početi očijukati s tim mladim Francuzom? Baciti violončelo i upustiti se u čin koji je smatrala ne samo bolnim, već i neukusnim?

162

Pogled mu otvrdne. - Tebi bezuvjetno vjerujem. Ali ne sviđa mi se činjenica da će tvoj partner moći zadovoljavati svoju požudu tijekom svakog trenutka dok bude svirao s tobom. Ona odmahne glavom, i sasvim neočekivano, sažali se nad njim. - Ti ne shvaćaš samu bit dueta. Ja bih svirala samo s istinskim glazbenikom. Da nisam sinoć dva sata razgovarala s Vedrinesom, nikad mi to ne bi palo na pamet. Uvjeravam te da će on razmišljati samo o glazbi, a ne o mom stasu. Vježbat ćemo popodne u voćnjaku, ako nam se želiš pridružiti. Zatim se okrene, bez razmišljanja se nakloni i utekne. Nije daleko odmakla. Gospoda Grisle ju je uhvatila, odvukla je u svoju dnevnu sobu i gnjavila je s milijun pitanja. Prošla su dva sata. Bardolph im se pridružio i davio ih petnaest minuta o ormarima na njihovom imanju u Visočju koje se nalazilo blizu sela Comrie. U ormarima su se nastanili miševi. Miševi? Miševi su bili posvuda. Ona je uspjela uvjeriti Bardolpha da su ti miševi - zapravo, svi miševi - njegov problem. Prošao je još jedan sat prije nego što je Edie shvatila da ako bolje ne organizira kućanstvo, nikad neće imati vremena za vježbanje violončela. Uvijek je moralo biti nekih problema u vođenju kućanstva ove veličine. Svako malo bi se prisjetila kako je Gowan izjavio da ne smije svirati pred muškarcima. U tom bi ju trenutku uhvatio bijes kakav nikad prije nije iskusila. Kad ju je Bardolph pozvao na ručak, bila je prilično sigurna da kućanstvo razumije kako će se stvari odvijati odsad nadalje. U međuvremenu, Gowan je napustio sve ljude u svojoj radnoj sobi i upustio se u kratak razgovor s Vedrinesom, Trebao je samo dvije minute da se utvrdi kako će ga Gowan zaklati ako mu se pogled spusti ispod vojvotkinjina vrata. - To se neće dogoditi - izjavi Francuz. - A zatim doda, braneći se: - Kad čovjek svira, on misli samo na glazbu, Vaša milosti. Iako, naravno, koncentracija ovisi o glazbenoj vještini partnera. No glas mu je imao neki blagi prizvuk koji je govorio da nije sasvim siguran u Edienu umješnost, baš kao ni ona u njegovu. Oboje su imali izuzetno visoko mišljenje o vlastitom umijeću. Gowan dobro promotri Francuzove ogorčene oči i shvati da Vedrines nije prijetnja njegovu braku. On uopće nije razmišljao o Edie kao ženi. Ovdje je u optjecaju bila neka druga valuta. - Točno - reče, ispruživši ruku. - Primite moja najiskrenije isprike zbog uvrede. Čovjek je neko vrijeme gledao u ispruženu ruku, ali ju na kraju prihvati. Iz nekog se razloga to Gowanu jako svidjelo. Vedrines je bio na rubu da ga izbace iz dvorca, iako je očajnički trebao novac. - Koliko vam plaćamo? - upita ga Gowan. Vedrines se zacrveni i kaže iznos. Čovjeku je zasigurno bilo neugodno što se bio primoran zaposliti. Gowan kimne. - Odsad ćemo vam plaćati dvostruko. Vedrines skupi obrve. - Zašto, Vaša milosti? - Svaki dvorac mora imati jednog glazbenika - reče on. Mladi se Francuz uspravi, iako su mu oči bile tek u razini

163

Gowanovih ramena. - Ja bih povrijedio svoju džentlmensku dužnost kad ne bih istakao da vi obezvrjeđujete svoju vojvotkinju. - Kako to? - Time što implicirate takve nagonske osjećaje. Njezina milost je sušta profinjenost i čestitost. Gowan je sada bio još veseliji. Stekao je zaposlenika koji zna kako cijeniti njegovu ženu. - Samo čekajte dok se ne oženite. - Ja ću održavati i pokazivati vjeru u svoju nevjestu - reče Francuz hladno. - Kao i ja - uvjeravao ga je Gowan. Nije znao Što očekivati kad je malo kasnije izašao iz svoje radne sobe i uputio se na ručak. Očito je tamo došlo do prilične gungule. Bardolph ga je zapravo prekinuo da mu se nešto požali, ali Gowan ga je odrezao: kućanstvo je sada bilo vojvotkinjino područje. ju.

Prva osoba na koju je naišao bila je Layla. - Jeste li uistinu spavali u dječjoj sobi? - upita

- Jesam, a vaše sluge spavaju na vraški tvrdim madracima. Morala sam reći Barlumpsu da mi donese novi madrac ili sutra neću moći uspraviti leđa. - Bardolphu - ispravi je Gowan. Edie je ušla u jutarnji salon i pozdravila ga licem koje nije odavalo ljutnju koja je obilježila njihov posljednji razgovor. Zapravo, to lice nije odavalo baš ništa, a njemu je to išlo na živce. On je dobro znao kako sakriti svoje osjećaje, ali nije mu bilo drago vidjeti da i njegova žena to također zna. - Kako je prošao sastanak s gospođom Grisle? - upita je kad su sjeli. Edie se nasmiješi lakaj u koji joj je ponudio puding od sira. - Otpustila sam je. - Molim?- Svašta je mogao očekivati, ali ne da će njegova žena najuriti domaćicu koja je taj posao radila čitavo desetljeće. Nije se radilo o tome da je gospođa Grisle bila posebno ugodna osoba, ili posebno učinkovita, ali barem nije krala srebrninu. S njegove lijeve strane, Layla je uvukla Vedrinesa razgovor. - Zašto si ju otpustila? - upita Gowan, podsjećajući se da brak uključuje dijeljenje moći, barem u kućanstvu. - Ona nema povjerenja u sebe da može donositi samostalne odluke - odgovori Edie, izgledajući prilično ravnodušno. - Misli da sve mora provjeravati sa mnom i zapravo je zahtijevala da ja svakog jutra provedem s njom dva sata. Rekla sam joj da ću joj rado dati nekoliko minuta navečer, ali da ne želim da me itko prekida tijekom dana, a ona se na to sasvim smela. Jesi li joj ti uistinu svakog dana posvetio jedan sati ili više? Gowan kimne. - Ako mora rekapitulirati svoja dnevna postignuća, domaćica treba svoje izvješće podnijeti upravitelju - reče Edie, režući si komad pečenja. - Tvoje je vrijeme predragocjeno da bi ga trošio na to suši li se rublje pravilno. A, iskreno, i moje. Nešto nalik smiješku zatitra u uglovima Gowanovih usta. Bilo bi mu jako drago da je mogao nazočiti tom razgovoru. - Na kraju, složile smo se da bi bilo ugodnije ako bih ja pronašla nekoga tko može raditi onako kako sam navikla. Gospoda Grisle se jako uzrujala tijekom našeg razgovora, a to je samo potvrdilo moju odluku. Ne podnosim ljude koji podižu glas kad su ljutiti.

164

To je bilo razumno. - Jesi li još nekog otpustila? - upita on. - Dvije sobarice, jednu kuhinjsku pomoćnicu i jednog lakaja. - Jesi li zadužila Bardolpha da nađe zamjene? - Nisam - reče Edie. - Prilično sam sigurna da on može u ovom slučaju preuzeti inicijativu bez potrebe da ga ja na to upozoravam. Ali jesam ga uputila da im da izdašnu otpremninu. Ovo je jutro bilo naporno, no odsad nadalje, očekujem da osoblje bude mnogo samostalnije, Gowan se pitao čime ju je to uvrijedio taj jedan lakaj, ali odlučio je da je neće to pitati jer od toga neće biti nikakve koristi. - Nadam se da više neću morati nikoga ohrabrivati. - Nasmiješila mu se bez imalo ljutnje u pogledu. Gledala ga je kao da do njihove jutarnje svađe uopće nije ni došlo. Vjerojatno sada misliš da sam tvrdoglava, ali opravdava me činjenica da sam od Layle naučila lekcije o vođenju kućanstva. Dodirnula je Gowanovu nadlanicu i, sramotno, njega od samog tog dodira oblije vrućina. - Kućanstvo će se srediti kad se svi upoznaju s mojim metodama. Gowan je pomislio da će dotad vjerojatno izmijeniti cijelu garnituru posluge, ali kako je Edie bila rekla, to je bio Bardolphov problem. Edie je nakon objeda otišla gore vježbati, a Gowan je pozvao Laylu u svoju radnu sobu. Ona se meškoljila gledajući vrlo kritički tornjeve poslovnih knjiga na Bardolphovom stolu, a on je tada jednostavno izrekao ono o čemu razmišlja. - Čini mi se da vi i Susannah uživate zajedno. Layla se brzo okrene. Nikad nije na njezinom licu vidio tako ozbiljan izraz. - Ja volim Susannu. - Ona mu se približi, lica zažarena odlučnošću. - Ja... On podigne ruku. - Slažem se da biste vi bili posve prikladna osoba za brigu o Susanni. - Ja joj ne želim biti samo dadilja - reče Layla odlučno. - Ja sam njezina majka. - Znači li to da ju vi želite usvojiti? - Naravno. On promisli o tome na trenutak. Njegova se majka nije potrudila ni reći mu da to dijete postoji, ali ipak.... - Meni ne bi bilo ugodno kad ne bih bio odgovoran za njezinu naobrazbu, odjeću i ostale troškove. - Oklijevao je. - I ne želim je sasvim izgubiti. Layla se nasmiješi. Bio je to širok, velikodušan osmijeh na kojem nije bilo ni traga koketiranju. - Kako bi to uopće bilo moguće? Edie je jedna od mojih najdražih ljudi na svijetu, i osoba koju moj muž najviše voli. Vidjet ćete vi nas i previše, sigurna sam. - Onda dobro. Razgovarat ćemo o službenim pojedinostima kad stigne lord Gilchrist. Njezina se usta zategnu. - Ako on ne dođe u posjet u skoroj budućnosti, poslat ću mu sve potrebne papire - doda Gowan. Nešto se opustilo u Laylinim očima i ona ga zagrli. Mi smo sada obitelj. Ovo nas jednostavno čvršće veže. - Naravno - reče Gowan. - Siguran sa da će se i Edie složiti. Smiješak nestane s Laylina lica. - Niste s njom razgovarali prije nego što ste me zamolili da se ja brinem za Susannu, zar ne? Njemu se nije svidio ton njezina pitanja. - Uvjeravam vas da se Edie neće protiviti mome izboru Susannine skrbnice. Vaša ljubav prema mojoj sestri je očita.

165

- Trebalo je pitati i Edie što ona misli o tome. Još jučer joj je bila namijenjena uloge Susannine majke, a vi već danas dajete to dijete nekom drugom. - Mislim da se oboje moramo složiti da Edie nije pokazala veliku sklonost zamisli da bude Susannina majka. Ona me već u pismu obavijestila da ne prihvaća rado tu ulogu, pa me to nije iznenadilo. - Edie će biti divna majka! - povikne Layla. - Ali čovjek bi morao biti slijep da ne vidi kako vi i Susannah pripadate jedna drugoj požuri on objasniti. Smiješak joj se vrati na lice. - Ona je dijete moga srca. Srce mi je bilo slomljeno kad sam uvidjela da ne možemo začeti dijete. Ali sada mislim da mi je drago što se to nije dogodilo. U očima joj se pojavi sjeta. - Da imam svoju djecu, ne bih došla u Škotsku. I nikad ne bih upoznala Susannu. Gowan nije bio čovjek koji shvaća tuđe osjećaje, ali čak je i on znao kad je primjerenije nešto drugo, a ne samo naklon. I zato si je dopustio da ga ponovno preplavi Laylin naparfimirani zagrljaj. To nije bilo tako neugodno kao što bi pomislio. Ona se odmakne. - Imam dar za vas. - Stavi mu knjigu u ruku. - Ljubavne pjesme. Ova zbirka je trenutno nevjerojatno popularna; svi je čitaju. Mislila sam da biste ih znali cijeniti s obzirom na to da ste citirali Romea i Juliju u onom nevjerojatnom pismu koje ste poslali Edie. Pjesme. On nago podigne glavu. - Zar vi predlažete da bih ja svojoj ženi trebao pisati pjesme? Layla se namršti. - Zašto bih, za ime svijeta, predložila da pišete pjesme? Uz dužno poštovanje, vojvodo, ne djelujete mi kao pjesnička duša. - Ispričavam se - reče on, okrećući knjigu. - Naravno da niste to rekli. - U svakom slučaju, Edie nema uho za poeziju. - Uistinu? - Layla kimne. - Njezina joj je guvernanta pokušala nešto od toga utuviti u glavu, ali je tupava kad je u pitanju pisana riječ. - Uistinu? - Mislim da to ima veze s njezinom nadarenošću za glazbu. Edie ne čita s užitkom. Ali voli slušati poeziju kad ju netko čita naglas. - Naravno. Ona više voli zvuk. - Knjiga je bila uvezana u kožu i ukrašena zlatnim slovima. Na naslovnici je pisalo Poezija za usamljenu noć. - Mogli biste joj pročitati nešto od toga. - Dobro - reče Gowan, razmišljajući o tome kako je jedva imao vremena poljubiti svoju ženu, a kamoli čitati joj poeziju. Odložio je knjigu i vratio se na posao. Ali kad je upravitelj imanja u Visočju zakasnio na svoj sastanak, umjesto da se pozabavi sa stotinjak predmeta koji su ga čekali, Gowan ponovno uzme knjigu u ruke. Preskočio je Shakespeareove sonete jer je njih naučio napamet u mladosti. Bilo je mnogo stihova koje je napisao Čovjek po imenu John Donne. Taj je barem, činilo se, imao smisla za humora. Ja sam nisam samo jedna budala, već dvije, čitao je, zato što ljubim i zato što to priznajem žaleći se u svojim pjesmama. Gowan prasne u smijeh i okrene stranicu.

166

Sljedeću je pjesmu pročitao četiri puta... pet. Preklinjala je sunce neka ne izađe i pozove ljubavnike da ustanu iz postelje. Sjaji samo nama ovdje, ti sunce koje posvuda zrake svoje širiš Ova postelja neka tvoje je središte, ovi zidovi tvoja sfera. Element koji je nedostajao u njegovom braku bio je otisnut na ovim stranicama, crno na bijelo. Postelja nije bila središte njihovog života. - Ona je država moja, napisao je Donne, a ja sam njezin kraljević. Ničeg drugog nema. Gowan se ogleda oko sebe i preplavi ga sumorni osjećaj uzaludnosti. Ako je on bio taj kraljević, Edie nije bila njegova država, niti je on vladao njome. On je bio kraljević zemlje i tla, malih sela i polja pšenice. Ali ne žene koja je bila neuhvatljiva poput vjetra. Nije uspio. Nije uspio u postelji i srce mu se slamalo od boli. Kasnije tog popodneva pogledao je kroz prozor i vidio koncert. Layla i Susannah su sjedile na plavoj deki i izgledale su kao žarko cvijeće. Edie je sjedila na stolcu s ravnim naslonom, leđima okrenuta dvorcu, a Vedrines je stajao s njezine desne strane, s violinom pod bradom. Čak i s te udaljenosti, Gowan je vidio kako se Edieno tijelo njiše kad su počeli svirati. I vidio je da Vedrines stoji pod kutom, okrenut od nje, pogleda usmjerenog na stalak s notama pred sobom. Čovjek je vjerojatno zaključio da mu je poslodavac bijesni luđak, ali držao se svoje riječi. Gowanovo srce počne luđački udarati o rebra. Jedan od njegovih upravitelja nešto je govorio, ali njegove riječi nisu imale nikakvog smisla. Gowan zgrabi službene dokumente o Susanninoj budućnosti koje mu je Jelves bio pripremio. - Gospodo - reče, okrenuvši se na peti. - Molim vas, ispričajte me trenutak, ja ću sam odnijeti ove papire lady Gilchrist. Spustio se časkom niz brdo, ali hodao je zakriven stablima tako da ga nitko nije primijetio. Na Vedrinesovom se licu vidjela ista ona transcendentna radost kao i na Edienom kad je svirala, proklet bio. Baš u tom trenutku Francuz podigne gudalo i reče: Cis zvuči nekako drukčije na otvorenom prostoru. Sto god to značilo. Ali, naravno, Edie je znala što to znači. Ona trzne jednu žicu i ton zatitra prije nego što utihne. - Čujem što želite reći. Vedrines okrene stranicu nota na stalku ispred sebe - Gowan je prepoznao taj stalak kao onaj koji obično stoji u knjižnici, a na njemu Biblija obitelji Kinross - i kimne. Zatim su počeli svirati. Edini polagani slatki tonovi ispod violine zvučali su poput valova mora. Njezin bi ton polako odumro, a violina bi nastavila, a ipak nije bio sasvim pokoren; trenutak kasnije bi se ponovno uzdigao. U kontrastu s njezinom dionicom, violina bi skakutala poput dječje pjesmice, djetinjasta i slabašna. Pogled na njezinom licu... On se okrene i uputi se uzbrdo prije nego što je komad završio. Po prvi put u životu, shvatio je da se Čovjek može jednostavno odreći svog života i napustiti svoju ženu. On može okrenuti leđa svom dvorcu i prestati biti vojvodom. Može hodati dok ljubomora u njegovu srcu ne utihne, dok lice jedne žene ne prestane gnječiti njegovo srce. Vrativši se u dvorac, uručio je papire za lady Gilchrist Bardolphu, rekavši mu neka ih da potpisati. Nije mu dobro legla spoznaja da će Susannah odrasti kao Engleskinja. Ali njegova majka nije pokazala ni najmanje zanimanje da bude majkom njemu i njegovoj sestri; nacionalnost je svakako bila manje važna od očite Layline ljubavi prema Susanni.

167

Kasnije tog popodneva batler ga je obavijestio da je Njezina milost zahtijevala da njih dvoje večeraju sami u njezinoj spavaćoj sobi. Ubrzo nakon toga konačno je stigao upravitelj imanja u Visočju. Zadržala ga je slomljena osovina na kočiji. Gowan je u jednom trenutku zamolio Bardolpha da obavijesti vojvotkinju da će zakasniti. Ali čak se i on iznenadio kad je podigao glavu i otkrio da je već deset sati. Bardolph ga je pogledao s nekom nelagodom u očima kad je Gowan izašao iz radne sobe s knjigom poezije u džepu. Njegov je nadstojnik očito već neko vrijeme stajao pred vratima. - Bojim se da se večera ohladila, ali vjerujem da Njezina milost ne bi željela da joj smetam s dostavom toplijeg obroka dok svira violončelo. Bardolph je učio, primijetio je Gowan. Edie je nekako utjerala strah u kosti njegovom mrzovoljnom nadstojniku.

168

31. poglavlje Edie je svirala nešto duboko i tromo. Dok se penjao stubama, čuo je glazbu koja se razlijevala hodnikom. Gowan potrči uz stube, gonjen grizodušjem. Ona ga je čekala barem dva sata. Možda čak tri. Nije se sjećao kad ga je Bardolph prvi put upitao je li spreman završiti radni dan. To je bio život jednog plemića. Ona to jednostavno mora otrpjeti, baš kao i on. Alternativa - biti tako površan i kaotičan vojvoda poput svoga oca - bila je nezamisliva. Ipak, ona će vjerojatno biti ljutita. Dame ne vole kad im se poremete planovi. Ušao je u spavaću sobu i stao kao ukopan. Prostorija je bila transformirana. Plavi zidovi bili su prekriveni svilom boje šafrana koja je sjajila na svjetlosti svijeća. A svijeće su ispunjavale sve površine - ormariće, policu nad kaminom, stol za objedovanje. Osvjetljenje je bilo suvišno jer Edie nije svirala po notama. Naprotiv, oči su joj bile zatvorene i svirala je nešto duboko i nježno što je zvučalo kao da pjevuši tu melodiju. Slušao je ne pomaknuvši se, okrenut leđima prema vratima, dok su se tonovi pojačavali i utišavali, kao da ih neki div nježno udiše i izdiše, kao da je svaka nota kapljica vode koja teče u potoku punom kamenja. Onda je ušao u prostoriju. Izvadio je knjigu poezije iz džepa, odložio ju i zavalio se u fotelju. Edie nije otvorila oči, ali zasigurno je znala da je on tu. Činilo se da je s glazbom nestao stres toga dana. Odvela ga je u neki drugi svijet, daleko od brojeva i izvješća i dionica. Imao je onaj osjećaj koji bi ga rijetko obuzeo, kao da stoji u jezeru u Visočju i peca. To su bili najsretniji trenutci u njegovu životu... Ovo ga je također činilo vraški sretnim. Bez obzira na njihove probleme u postelji, on i Edie bili su duboko, iskonski svjesni jedno drugog. Među njima je vladala takva napetost da je ona nadvladala glazbu. Njezino se gudalo ubrza i on pomisli da je odmah nastavila svirati nešto drugo, neki manje melankoličan komad. Kad je podigla gudalo, on reče: - Jesi li to svirala allegro? - Da, jesam. - A prvo je bilo largo. Je li ovaj zadnji komad napisao Vivaldi? - upitao je, pokušavajući se sjetiti tih novih imena koja je tek odnedavno uspio zapamtiti. Lice joj se ozari od sreće. - Točno. Ovaj Vivaldijev komad je jedan od prvih koje sam naučila kad sam bila još mala. - Zvuči kao da ih je napisala ista osoba - reče on. - Kao da pokušava zabilježiti ptičji pjev. - Kakva divna pomisao. - Ona odloži gudalo i uspravi glazbalo. Gowan je istog časa bio na nogama, posegnuvši za violončelom. - Pažljivo! - poviče ona. Zatim ustukne osmjehnuvši se postiđeno dok je on smještao glazbalo s licem prema gore u tapecirani kovčeg. - Jako volim svoje čelo. Ne znam što bih kad bi se ozlijedilo.

169

Ona je rekla ozlijedilo, primijeti Gowan. Kao da se radi o ljudskom biću. - Zar postoji razlika među violončelima? - Svakako. Moje je izradio Ruggieri. Moj ga otac smatra najboljim graditeljem violončela na svijetu. - Je li bilo skupo? Ona izrekne iznos i on razjapi usta od iznenađenja, - Za taj se novac može kupiti kuća u najboljoj četvrti u Londonu. - Zato sam tako nervozna kad ga netko dira, i zato putuje u tapeciranom kovčegu. - To mi je trebalo biti jasno kad me Bardolph izvijestio da violončelo mora putovati u zasebnoj kočiji. - S jednim lakajem koji tijekom putovanja mora paziti da se ne izvrne - reče ona, kimnuvši. - To je jako skup posao, biti glazbenikom. No pretpostavljam da mi neko vrijeme nećemo putovati. - Ona ga pogleda, a smiješak joj zasja u očima. - Moram te upozoriti, Gowane, da ću možda provesti ostatak života svirajući vani, u voćnjaku. Osim buke koju stvara rijeka, ondje je tako tiho, a akustika je sjajna. Ništa mi više u životu ne treba. Ništa joj više ne treba? Ona podigne čašu šampanjca i ispije jedan gutljaj. - Mogu li ti natočiti? Mislila sam da bismo mogli proslaviti naš... ovaj, naš dolazak kući. Ona mu natoči Čašu šampanjca. On je uzme, ali odloži je na stol ne ispivši ni gutljaj, te je zagrli oko vrata. Poljubio ju je otvorenih usta, a njezin okus duboko je odjeknuo u njegovu tijelu. Već je imao erekciju; posljednjih dana živio je u neprekidnom stanju spremnosti. Kad se odmaknuo, kako bi došao do daha, ona je drhtala u njegovu zagrljaju i ispuštala neke prigušene zvukove iz dubine grla. - Trebala bi jesti - šapne on, milujući joj usnama profinjenu liniju vrata. Ona se odmakne. - Ne. - Ne? - Zar ona odbija hladnu hranu ili večeru općenito? U očima joj se pojavio preslatki sjaj nesigurnosti i on je zagrli kako bi tu nesigurnost otjerao poljupcem. - Ne želim raditi sve po planu - reče ona. - Ah - reče on, sjetivši se njihove prve bračne noći. On je još čvršće obgrli jednom rukom, a drugom klizne pod njezinu prekrasno zaobljenu stražnjicu. - U tom slučaju, moja damo, imate li nešto protiv da krenemo zaobilaznim putem do večere, prvo se zaustavljajući na krevetu? - Mislim da bi trebao popiti taj šampanjac - reče ona, malo prežestoko. Okrenula se i posegnula za svojim, pronašla ga i iskapila čašu. Gowan nije volio šampanjac. Bila je to vrsta vina koja ga je grebla u želucu. Nije imao pojma kako se nekome uopće sviđa, ali dijelio je isto mišljenje i o većini alkoholnih pića. Ispije ipak jedan gutljaj. Edie podigne bocu i ponovno si napuni čašu. Promatrao ju je i čudio se. Činilo se da on nije bio jedina osoba koja je isplanirala intimnu stranu njihova braka. Zatim se strese. Bude li imao sreće, možda će njezin plan biti učinkovitiji od njegovog. Kad se okrenula, oči su joj sjajile od šampanjca. - Mislim da bih ti mogla svirati. Mislim, samo za tebe, kako nam se nisi mogao pridružiti ovog popodneva.

170

- To bi mi bilo drago. - Ali zaboravila sam da smo pospremili violončelo. - Rado ću ti ga izvaditi. - Hvala ti - reče ona. Blistala je ispijajući drugu čašu. Ili joj je to možda bila treća? On pogleda bocu, ali staklo je bilo predebelo pa se nije moglo vidjeti koliko ima u njoj. Batler joj je vjerojatno otvorio tu bocu prije tri sata. Edie se namještala u stolac dok je on vadio violončelo i stavljao ga točno ispred sofe. - Ti sjedni ovdje - naredi mu, pokazavši. On sjedne. - Zaboravio si na šampanjac! - uzvikne ona. Doda mu ga i tada očito shvati da je njezina čaša prazna. On je ustao prije nego što je bio svjestan što radi, primivši je za ruku kojom je posegnula za čašom. - Nemoj. Molim te, nemoj. - Opsuje u sebi, začuvši molećiv prizvuk u svome glasu. Ovaj ga je brak pretvarao u vražjeg klinca koji moljaka za ono što ne može dobiti. - Oh - reče Edie. A zatim: - Misliš li da sam već pripita? - Svakako. Ona sjedne na stolac i posegne za violončelom. Odlično. Opa. - Ponovno se pridigne, držeći glazbalo oko vrata. - Hoćeš li mi ga na trenutak pridržati? On je već stajao. Pravilo da muškarac mora ustati kad dama stoji bilo mu je urezano u mozak i osjećao se poput čovječuljka koji iskače iz kutije. Drvo od kojeg je violončelo izrađeno bilo je pod njegovim prstima glatko poput satena, glatko poput Ediene kože. Dok ju je promatrao, ona je odvezala nekakav ogrtač i odbacila ga. Ispod njega nosila je spavaćicu od tankog pamuka, ukrašenu čipkom na prsluku, i laktovima, i donjem obrubu i... Sjela je, raspor se otvorio i pojavila se Ediena prelijepa noga. Čipka joj je pala sa svake strane bedra, poput vrpce na najljepšoj torti koju je vidio u svom životu. Bedro joj je bilo oblo i bujno i... - Vratiš mi moje violončelo? - Njezin ga je glas probudio iz transa. On joj uruči violončelo. Ona još raširi noge i on skoro skoči naprijed i zatraži odgodu koncerta, ali se ipak polako spusti na sofu dok je ona petljala nešto s violončelom, postavljajući ga u ispravni položaj. Zatim ga pogleda stidljivo. - Nikad nisam ovako svirala pred nekim. - Vraški se nadam da nisi! Ona se široko osmjehne. - Što želiš da ti sviram? - Nešto kratko. - Nije mogao prestati gledati kako to veliko glazbalo balansira između njezinih raširenih nogu. To je bilo nešto najerotičnije što je vidio u svom životu. Činilo se da se Edie uvijek preobrazi kad svira. Ali ovo je bila neka drukčija preobrazba koja se ticala glazbe, ali i njega. Stalno je virila prema njemu kroz trepavice, čak i kad je svirala neku tešku dionicu tijekom koje su joj prsti letjeli po žicama. Slušajući je, Gowanu padne na pamet zamisao. Već je u radnoj sobi bio skinuo kaput i kravatu, a sad je ustao i počeo otkopčavati prsluk. Ona ga pogleda iznenađeno, ali nastavi svirati čak i kad je svukao košulju preko glave. Napravila je jednu pogrešku kad se sagnuo kako bi skinuo jednu čizmu. Primijetio je kako se kaskada nota snizila za jednu oktavu i jednu pogrešno odsviranu notu.

171

Imao je izrazit dojam da se njegovoj ženi sviđaju njegovi mišići. Pa se tako ponovno sagnuo, ovaj put sporije, izvivši se u položaj neke rimske statue dok je skidao drugu Čizmu i čarape. Ona je gledala... a tempo njezinog komada više nije bio allegro. Prostorija je sad već bila napola u sjeni, kao da su neke svijeće već zamalo dogorjele, a zadnja se svjetlost ljetnog dana ugasila. On stavi ruke na struk. Njezino se gudalo podigne i prerano odreže zadnju notu. U tišini koja je zavladala, Gowan postane svjestan kišnih kapi koje su udarale o prozorska okna. - Bože moj - reče, otkopčavajući gornji gumb hlača i pritom gledajući Edie u oči. - Ova je nota trebala dulje trajati, zar ne? - Otkud ti to znaš? - Izgledala je iznenađeno, ali oči su joj odlutale opet na njegove ruke. On otkopča još jedan gumb i malo spusti hlače, praveći se važan svojim ravnim mišićavim trbuhom. - To je komad koji si svirala sa svojim ocem. - I te su note bile trajno pospremljene u njegovo pamćenje, bas kao i sve drugo. - Zapamtio si ga tako dobro, iako si ga čuo samo jednom? Morao je s malo muke spustiti hlače oko jednog svog dijela koji je trenutno jedva stao u gaće. Bilo je nekako čudno oslobađajuće stajati gol ispred svoje žene. Nije bilo slugu. Bih su samo njih dvoje. Edie ustane i gurne violončelo prema njemu. On ga položi u kovčeg. Ona se okrene zrcalu i počne vaditi ukosnice. On joj priđe straga i obgrli je, obuhvativši joj dlanovima dojke. Ta njezina bujna kosa spusti se poput vala preko njegovih ruku. - Bože, kako imaš divnu kosu - šapne joj. Ona ispusti ukosnice. Začuje se tiho zveckanje kad su se razasule po starom drvenom podu. Ali zatim mu obuhvati nježno ruke i odmakne se da bi ga pogledala. - Nekoliko sam puta razmišljala da je ošišam. - Nikad je nemoj ošišati - reče on. - Obećaj mi, Edie. Ona je oklijevala, skupivši obrve. - Što ako je bas želim ošišati? On je čvršće privije uza se. Ne može je posjedovati. Ona je sama svoja gospodarica. On ne može... - Zaboravi da sam to rekao. - On sagne glavu i lizne joj obraz. Bio je to nježan, ali napadno erotičan pokret. Zatim raširi prste preko njezinih dojki. - Smijem li te odvesti u krevet, ženo moja? Ona se nasmiješi, pogledavši ga u oči u zrcalu. - Da, molim. Sve dok bude govorila da u pravom trenutku. Tijekom njihova kratkog braka, vodili su ljubav četiri puta. Gowan položi Edie na leđa, razmišljajući o tome, peti put. Mora biti drukčije. Bolje. Ona se odmah počne migoljiti, odmičući mu ruke od sebe. - Želim šampanjac - objavi. A zatim, kad se ponovno pridigla držeći u ruci novu čašu, pogledala ga je kroz svoje guste trepavice i rekla: - Željela bih da ti legneš. - Molim? Ona pokaže prstom. - Na krevet. Na leđa. Ti si moj muž pa...

172

Edie bi se smijala izrazu na njegovom licu, ali ovo je bilo preozbiljno. Ona ponovno gutne malo šampanjca, nadajući se da je Layla imala pravo. Malo joj se vrtjelo u glavi, a to je moralo biti dobro. Samo se pusti, govorila si je opet. Samo se pusti. Ali prvo... Na trenutak je pomislila da Gowan to neće učiniti. On je, na kraju krajeva, bio najdominantniji muškarac kojeg je upoznala u svom životu. Ali zatim je ipak legao na leđa, osim što mu je lice postalo nečitljivo. Ona se popne kraj njega i poljubi ga u usta. - Ne sviđa mi se tvoj izraz lica - obavijesti ga. Da, šampanjac je definitivno bio koristan. - Kako to misliš? - Ponekad ti se u očima ne vidi ništa. Jesi li siguran da ne želiš šampanjac? Jako je dobar. On ju pogleda ispod oka. - Ne. - Ta je riječ zazvučala kao režanje vuka pa se prisjetila da su njegovi roditelji pijanci zakomplicirali sve u vezi s njim. - Dobro - reče ona, odloživši čašu. - Sad ću naučiti što tebi pruža užitak. - Što meni pruža užitak? - On se podigne na laktove i zapilji se u nju s nevjericom. Meni sve pruža užitak. Kad mi dopustiš da te dodirnem, ja sam već vraški blizu nebu. Edie je skoro požalila što je ispila tu petu čašu jer joj mozak nije radio kako valja. Dobro - reče - onda dobro. On je nježno povuče k sebi. - Što kažeš da okrenemo stvar? - Kako? - Njegova prsa stajala su ravno ispred nje i ona mu je prstima milovala mišiće. - Što tebi pruža užitak? - Odjednom se našla na leđima, s oba zapešća nježno prikovana iznad glave. Ona se namršti na njega. - Nije mi užitak kad me netko sputava. - K vragu. - On je odmah pusti. - Osim ako ti to želiš - reče ona, odjednom se lagano uzbudivši. On nagne glavu. - Ne radi se o tome što ja želim. Ovoga se puta radi o tome što ti želiš. - Točno - reče Edie, kimnuvši. - Moram ti dati zemljopisnu kartu. Gowan se podigne na noge, gledajući dolje u zamamno, preslatko tijelo svoje žene. Trebao mu je svaki djelić samokontrole da ne padne na nju i cijelu ju ne izgricka. - Reci mi što da radim, ljubice. Na njegov užas, oči joj se ispune suzama. - Ne znam. Zaboravila sam pitati. - Zatim se namršti. - Ti si mi prvi, znaš. On joj obuhvati lice rukama i poljubi je samo zato što jednostavno nije mogao to ne učiniti. - Znam - prošapće. - Znam. - Konzumacija njihova braka bila je jedan od najdubljih trenutaka u njegovu životu. Iako bi bilo mnogo bolje da je nije toliko boljelo. Ona ispupči donju usnu tako čarobno i senzualno da ju je morao opet poljubiti. Zaboravio je na zemljopisnu kartu na trenutak, ali zatim se vratio na stvar. - Ne znam - prizna ona. Polagani smiješak mu ukrasi usne. - Eksperimentiranje - promumlja - je jedna od mojih najdražih zabava. A već znam neke stvari o tebi. - Uistinu? ne?

On kimne. - Ovo ti se sviđa. - On joj protrlja bradavice palčevima. Ona uzdahne. - Zar

173

Činilo se da ne želi odgovoriti na njegovo pitanje dok god on to bude radio, pa zato smiri prste i reče: - Edie. - Da - odgovori ona, dahnuvši tiho. - To mi se sviđa. - On sagne glavu i... joj, i to joj se također sviđalo. Zapravo, ispalo je da joj se sve sviđa, osim kad ju je liznuo ispod brade. A počela ga je koriti kad joj je liznuo pazuh. - Meni se to jako sviđa - reče on emotivnim glasom. - Tako divno mirišeš, kao esencija Edie. To je moj najdraži miris na svijetu. - Bljak! - poviče ona, odmaknuvši se. - Prestani s tim. Ali svaki eksperiment mora biti temeljit pa ju je nastavio lizati i ljubiti i grickati spuštajući se do njezina trbuha. Zatim joj je razmaknuo noge, prisjetivši se grozničavo na trenutak kako su joj noge obuhvatile violončelo prije nego što je spustio usta na njezino oblo, nježno meso. Već ju je on ondje bio ljubio. Ali to je učinio kako bi se uvjerio da je spremna za njega. Ova zemljopisna karta nije služila njemu. Služila je njoj. Svaki put kad bi Edie osjetila onaj mali nalet stidljivosti koji bi je doveo do previše razmišljanja, ona je prepustila šampanjcu da je povuče natrag u ono lebdeće stanje. Ono što je Gowan upravo radio bilo je tako dobro da je joj je disanje nalikovalo na jecaje. A kad joj je gurnuo koljena iza, to ju je učinilo tako ranjivom i, o Bože, on sad vidi baš sve, ali ne čini se da... On je režao, duboko iz grla, a kad je krišom na brzinu pogledala, vidjela je da onaj dio njega još stoji. Dakle, žudio je za njom, iako je to radio. Po prvi put, od toga se osjećala praznom, kao da joj on treba da ju ispuni. Zato ga je povukla za ramena, ali on nije na to obraćao pozornost. Cijelo vrijeme jedan je osjećaj rastao u njezinim nogama dok ih nije počela trzati, kao da je hvata groznica. Gowan klizne rukom preko njezina trbuha, pa još niže dolje... i gurne jedan široki prst u nju. Ona vrisne i izvije leđa. To nije bilo dovoljno pa je jecala i preklinjala ga, a zatim on gurne još jedan prst i učini nešto sa svojim jezikom i ona sasvim makne ruke s njegovih ramena. Trenutak kasnije, zahvati je val vrućine, snažan poput plimnog. Bilo je to sveobuhvatno, čarobno i zastrašujuće u isto vrijeme. Čula je samu sebe kako vrišti, grlenim i promuklim glasom i čak ju je to pomalo uplašilo. Ali to se nije moglo izbjeći, nije se moglo zaustaviti. Taj osjećaj ju je zapljusnuo od vrška nožnih prstiju i povukao ju u oluju slatke boli koju je njezino tijelo jedva dočekalo. Kad se oslobodila, dahtala je, lica mokrog od suza. Gowan izvuče prste i ona ponovno počne drhtati. Željela je više od toga. Bez razmišljanja, sjedne i posegne za njim. Čitavo tijelo joj je pjevalo i ona je željela isto to pružiti i njemu. Tada ugleda njegovo lice.

174

32. poglavlje Što je? - šapnula je, shvativši da joj prsti drhte kao da ju je pogodio grom. Ona povuče ruku. - Zar sam nešto krivo učinila? Lice mu je bilo mračno. Osjećaj divote nestao je iz njezina tijela jednakom brzinom kojom se pojavio. - Svršila si - reče on, odrješitim glasom. Edie skupi koljena sa strane i uspije sjesti. - Ah... da? - Bila je to tako blijeda riječ za ono što se upravo dogodilo. Još su joj pulsirali dijelovi tijela u kojima to još nikad nije osjetila. On stisne čeljust. - Je li ti to bio prvi put? Edie se ukoči, shvativši svoju pogrešku. Šampanjac... užitak... zbog svega toga se nevjerojatno raspustila. Ona kimne. Na njegovu se licu pojavi prvo nevjerica, a zatim silan bijes. Riječi su mu zvučale poput udaraca čekićem. - A što se onda dogodilo kad si navodno svršila - zastao je - ostala tri puta? U glavi joj se vrtjelo od šampanjca, ali jedino rješenje koje je mogla smisliti bilo je navući plahtu preko glave. Umjesto toga je povuče toliko da pokrije grudi. - Samo sam mislila... mogu to objasniti. - Samo naprijed. - On prekriži ruke na prsima. - Objasni mi zašto si se pretvarala da sam te zadovoljio. Problem je bio što se ona nije baš mogla točno sjetiti kako je tada razmišljala, ali tada ga nije poznavala. Nije ga poznavala onako kako ga sada poznaje, nakon silnih sati u skučenoj kočiji, nakon što ga je slušala kako strpljivo rješava problem za problemom. - Nisam to tako mislila - reče konačno. - Nisi to tako mislila? Kako mi uopće možeš to objasniti nego priznati da si mi lagala u trenutku kad sam mislio da smo najprisniji. Kad sam mislio... - On naglo ušuti. - Boljelo me - reče ona, bez razmišljanja. Ali dalje nije mogla smisliti što reći. Čvršće si ovije plahtu oko grudi, osjećajući u grlu suze koje samo Što nisu krenule niz lice. - Ovoga je puta bilo drukčije. - Ovoga si puta bila pijana. - Glas mu je bio sasvim ravan. - Bože, Edie, sve mi je moglo pasti na pamet osim toga da si lažljivica. - Nisam lažljivica! - Znao sam da nešto nije u redu. Nije ni čudno što sam znao da te ne posjedujem. Ona se zagrcne na ovo, a zatim se donekle pribere. - Ti mene ne posjeduješ - reče, osjećajući kako ju je pogodio u živac. - Ono što mi radimo u postelji nema veze s činjenicom da sam ja svoj čovjek. - Dakle, preda mnom je život u kojem ću vlastitu ženu morati ispitivati je li joj se uistinu svidjelo ili se samo pretvarala, s obzirom na to da je ona svoj čovjek. - Ovo je bilo okrutno. - Edie nije bila osoba koja se svađala. Nije znala odgovoriti na provokacije. Umjesto toga, pribjegla je metodi kojom je naučila posredovati u bremenitom braku svog oca i Layle. - Kad bi samo bio razuman... 175

Gowan je sada već uistinu počeo režati na nju. Skočio je s kreveta i povukao se u najmračniji kut sobe, okrenuvši joj leđa. Očito se suzdržavao da ne pobjesni do kraja. Mrzim kad mi se obraćaš tim tonom glasa. - Kakvim tonom? - Tim slatkastim, miroljubivim glasom. Soliš mi pamet, a ako bi se nekome u ovoj sobi trebala soliti pamet, to si ti. - On se naglo okrene. - Lagala si mi, a ja mrzim lažljivce. - Ja sam samo bila... bila sam djevica! - Pa što? - Uhvatila me panika! - zavapi. - Boljelo me, a ti nikako nisi prestajao i ja nisam znala što učiniti da prestaneš. On okrene glavu i ispusti neki zvuk kakav bi se očekivao od osobe koju su upravo šakom udarili u želudac. - Ti mi sada kažeš da sam te ja prisilio? - Ne! - No bila je tako pogođena njegovim rezanjem da nije uspjela pronaći prave riječi. Ja jednostavno nisam mogla... Stalno sam razmišljala o tome što ti očekuješ i kako ne mogu biti ono što ti želiš od žene. Tako sam te iznevjerila - rekla je. Izgovorila je to zato što se to moralo reći. - Ti si se tako silno trudio, i ja sam se trudila, također, kunem ti se da jesam. Nisam željela da pomisliš... - Ja sam se tako silno trudio, kao neka životinja koja se tjera? - Strijeljao ju je pogledom. Ti si mislila da će meni biti draže da me prevariš nego da mi kažeš istinu, bez obzira na to kako ona bila teška? Ti meni sada kažeš da kad sam te iznevjerio u krevetu, ti si smatrala da ja ne bih podnio istinu. - Čeljust mu se ponovno zgrči. - Dovraga, Edie. Kako to možeš misliti o meni? - Nije bilo tako - zavapi ona. On se sagne i navuče hlače, ne gubeći vrijeme na gaće. - Kamo ideš? - upita ga, mrzeći samu sebe zbog drhtavog glasa. Nije ga mogla pustiti da tako ode. Ona siđe s kreveta. - Idem na šetnju. Ona mu priđe bliže, ali se spotakne na plahtu, zaljulja se i zamalo padne. - Pažljivo - reče Gowan, zajedljivo. - Moj otac se navikao sjediti na tronošcu zato što je s njega manje opasno pasti na pod kad mu viski udari u glavu. Edie duboko udahne i čvrsto se omota plahtom oko grudiju. Svaki je ugodni učinak šampanjca ispario. - Zar ne bismo mogli razgovarati o ovome? Meni je iskreno žao. - O čemu bismo razgovarali? - Gowan zakopča rasporak, ne pogledavši je u oči. - Ja sam imao dojam da vodim ljubav s tobom. Da si ti sa mnom, u trenutku u kojem sam mislio da... Ali, očito, nisam imao blagog pojma što se događa. Ti si glumatala, a ja sam bio tako glup da sam ti povjerovao. Bio sam toliko glup da sam mislio da je to što se događa među nama nešto posebno. On se ironično nasmije. - Ovo je prava lakrdija. Svaki put kad si zastenjala tijekom svog navodnog užitka, ja sam se ponosio kako smo savršen par. Stalno sam razmišljao o tome kako ti ja, bez obzira na to što si mi u pismu napisala da te malo zanimaju “tjelesna iskustva”, upravo dokazujem kako si u bila u krivu. - Nisam se smjela pretvarati - reče Edie, kršeći ruke. Plašila se tog praznog pogleda u njegovim očima više od njegova bijesa. - Ali tada te još nisam dobro poznavala i bilo me sram toga Što se događa u postelji. 176

- No, sad se poznajemo. I kako ću ti ja, dovraga, više ikad vjerovati? - On zgrabi jednu svoju čizmu. - Ti si najiskrenija kad si pijana! - Kiptio je od bijesa. Edie pokuša smisliti neki odgovor, ali ne uspije. Želudac joj se grčio i odjednom je uhvati paničan strah da će mu se ispovraćati po nogama. - Nadao sam se da ću se oženiti ženom koja će voljeti Susannu i brinuti se o njoj nastavio je. - Nisam preispitivao svoju odluku čak ni nakon što si mi u tom istom pismu napisao da nemaš majčinskih sklonosti. Grubo je gurnuo nogu u čizmu tako da je udarac o pod odjeknuo prostorijom poput pucnja puške. - Ti si me upozorila, a ja sam to ignorirao. Ne mogu kriviti nikog drugog već samog sebe zbog činjenice da će mi sestra odrasti u prokletoj Engleskoj. Ovo je tako boljelo da Edie nije mogla ni govoriti. Promukli glas izleti iz njezinih prsa. Željela sam biti njezina majka, uistinu sam to željela, uistinu jesam. Nevjerica u njegovim očima bila je skoro jednako bolna kao i njegov bijes. On se okrene u stranu, tražeći drugu čizmu. - Ja bih je voljela - reče Edie drhtavim glasom. - Ali Layla je bila tu i... - Suze su joj krenule niz obraze. On slegne ramenima. - Vidio sam te prvi put u životu i izgubio sposobnost racionalnog razmišljanja. Odmarširao sam u radnu sobu tvoga oca i kupio te ne promislivši više nego kod kupovine konja. Gowan živčano obuje i drugu čizmu. - A zatim sam iznevjerio u postelji - da ne spominjem činjenicu da sam bio takav magarac da nisam uopće primijetio da su svi ti uzdasi obična gluma moje žene, vrhunske glumice. - Vidjela je kako se stresao. - Jesam li ti rekao zašto nisam spavao s nijednom ženom prije braka? Tako je divljački to upitao da su se suze razlile po Edienim obrazima. - Imao sam tu donkihotovsku ideju da čast zahtijeva iskrenost između mene i moje žene. Iskrenost. A čim sam te upoznao, odlučio sam da si ti takva osoba. K vragu, ja sam se čak zaljubio u tebe... Ona ispusti neki zvuk, a on podigne pogled. - Samo naprijed, nazovi me slobodno idiotom, jer ja jesam idiot. Zaljubio sam se u tebe i odlučio da si ti savršena žena, usprkos dokazima koji su govorili suprotno. - A sad misliš da nisam savršena za tebe? - Edien se glas slomio. - Ti si savršena za sviranje violončela. Iskreno, jedina stvar do koje je tebi imalo stalo je to glazbalo. Tvoj mi je otac čak to bio i rekao, ali ja sam i njega ignorirao. Ti si udata za violončelo, a ne za mene, a ja sam oženjen ženom koja se mora napiti da bi uživala u intimnostima. - To nije istina - prošapće ona. - Ja... meni se to isprva sviđalo. Ti znaš da jest. I udala sam se za tebe. - Ona mu se zagleda u lice, tražeći onu iskru topline koja je uvijek bila ondje kad ju je gledao. Način na koji ju je gledao, način na koji bi ispružio ruku da je dodirne. Ona je uvijek osjećala da ju on želi... da, da ju on voli. Nije je bilo. - Rekao si da me voliš - zavapila je, mrzeći ton svoga glasa, njegovu molećivost. - To ne može samo tako nestati. - Ja volim ženu koju sam stvorio u svom umu - obrecne se on. Ženu koja je imala tako visoku temperaturu da me nije mogla ni čuti, ali ja to nisam primijetio. Sama si mi rekla da ne želiš biti majkom, a ja sam olako povjerovao da ćeš radi

177

mene promijeniti svoju prirodu. Bio sam pijan, baš kao i moj otac od popijene boce viskija, ali mene je opio plod moje mašte. - Nemoj - zaplakala je Edie, jecajući. - Molim te, nemoj to govoriti. - Ja jednostavno priznajem istinu. - Odjednom je izgledao iscrpljeno. Obrazi su mu izgledali upalo. - Ja sam za to kriv isto kao i ti; prisilio sam te na vjenčanje prije nego što smo imali vremena istinski se upoznati i sad oboje moramo živjeti s posljedicama. Što je još važnije, pokazao sam se nedostojnim u onome što je muškarcima najvažnije. On navuče košulju. - Moram preurediti svoj pogled na svijet. Svoje prioritete, ja mogu... sve će biti dobro. - Izgovarao je te riječi okrutnom preciznošću. - Gowane! - Edie je utkala sve svoje sirove emocije u taj povik. On priđe vratima, ostavivši ju da stoji nasred sobe. - Ne priliči ti dramatiziranje. - Glas mu još ogrubi. - Moj me otac upozorio, znaš. Rekao je da postoje dvije vrste žena: one koje daju i primaju užitak, i supruge, koje leže u postelji kao palačinke. Suze su se kotrljale niz Edieno lice, zamutivši joj pogled. Gowan otvori vrata spavaće sobe, ali zatim, u posljednjem trenutku, iznenada se okrene i žustro se vrati u sobu. Ona se odmakne u grču kad je divljački zgrabio knjigu koja je ležala na noćnom ormariću. Prijašnji se bijes ponovno pojavio na njegovom licu... i ne samo bijes. Izgledao je kao ratnički zapovjednik kojeg su izdali njegovi vlastiti ljudi. Kao Cezar kad je Brut zamahnuo nožem prema njegovim prsima. - Što je bilo? - upita ona, pretrnuvši od straha. On se polako okrene. - Ja nisam jedini tko zna da sam neuspješan u krevetu, zar ne? Edieno lice ostane bez krvi. Preplavi ju val krivnje. - Ti si to rekla lady Gilchrist. Zapravo, napisala si joj pismo u kojem si opisala moje nedostatke, je li? - Nisam otkrila nikakve pojedinosti - reče Edie šaptom, zagrcnuvši se. Sljedeća riječ iz njegovih usta bilo je obično bogohuljenje. A zatim: - kako si to mogla učiniti? Rekla si nekome što se događa u našoj postelji? - On čak nije ni urlao, a to je bilo još užasnije. U glasu mu se čulo tiho prihvaćanje izdaje, a njoj se to zarilo kao nož u srce, Ona ponovno zajeca. - Nisam to tako mislila! - Potrči naprijed i zagrli ga oko vrata. Layla mi je kao majka. Molim te... Gowan makne njezine ruke i ustukne. - Rekla si ženi koja će odgojiti moju sestru da sam te povrijedio u postelji. Ti si rekla ženi jednog od guvernera Engleske Banke da moraš glumiti zadovoljstvo... jer ja ne mogu podnijeti istinu. - On pokaže zube i njegova zadnja rečenica izađe iz njegovih usta kao režanje. - Prokleta bila. Uzela si mi muškost i napravila od mene predmet sprdnje. Edie se sad već nekontrolirano tresla od snažnih jecaja. - Gowane, ne - molila ga je. Layla to nikome nikad neće spomenuti. - Layla je to već spomenula. - Izraz lica bio mu je divljački, ali glas ledeno miran. - Tvoja maćeha je bila tako ljubazna da mi je posudila knjigu pjesama o vođenju ljubavi. Bio sam pomislio kako je to čudno. Sada uviđam da mi je davala lekcije kako voditi ljubav sa svojom ženom. Edie su izdale noge i ona padne pred njim na koljena. Ramena su joj se tresla, a kosa joj je pala preko lica. - Molim te, nemoj nam to raditi - jedva je uspjela izustiti. - Ja te volim. I žao mi je.

178

- I meni je žao - izjavi Gowan. A zatim izađe kroz vrata.

179

33. poglavlje Dugo je trebalo da Edie prestane plakati. Plakala je za svojim brakom i plakala je zato što je povrijedila nekoga tko ju je volio. On ju je bio volio. Gowan se zaljubio u nju, a ona to uopće nije znala. Kad su suze konačno presušile, osjećala se tako mučno da je ustala i doteturala do zahoda gdje je iz sebe izbacila sav šampanjac koji je bila ulila u sebe. Vratila se, još uvijek dršćući, ali s jasnijom glavom i sjela na krevet kako bi razmišljala. Nije ona plakala samo zato što je povrijedila Gowana; plakala je i zato što je bila zaljubljena u njega. Zaljubila se u njega - vjerojatno u kočiji između stanki na putu, dok ga je promatrala kako rješava probleme, kako izdržava beskrajne opise pečene piletine zato što je to usrećivalo Bindlea, dok ga je gledala kako sluša glazbu, baš onu glazbu koju su ga naučili da je običan gubitak vremena. Bez obzira na to, on je poštovao njezinu ljubav prema violončelu i čak je promijenio itinerar njihova putovanja i... I volio ju je. Sljedećeg jutra, probudila se osjećajući se prazno, kao školjka čiji je stanovnik davno umro. Gowan je imao pravo: ona je bila beskorisna kao žena i kao supruga. Morala se napiti da bi doživjela orgazam. To bi od nje moglo napraviti doživotnu pijanicu. Kao uzimanje laudanuma da bi se postigao divan osjećaj lebdenja koji je Layla opisala. Odbila je biti takva žena. A on je imao pravo i u vezi sa Susannom. Dijete ju je samo jednom pogledalo i odbacilo ju. Bilo je glupo što je tek kad je Layla ušla u priču, Edie spoznala da želi biti Susanninom majkom. Ali, naravno, djevojčica će biti sretnija s Laylom, Njezina je pomajka točno znala što treba učiniti. Susannah nju nije odgurnula od sebe; umjesto toga, Layla ju je podigla u svoje naručje. Bilo je sitničavo cmizdriti nad činjenicom da su se Susannah i Layla voljele. Istina je bila da ona nije bila dobra ni u čemu od onoga što jednu ženu čini ženom. Ne samo da nije imala majčinskog instinkta, nego izgleda nije imala pravi instinkt kad je u pitanju intimnost. Ona zapravo nije znala što je pogrešno učinila u postelji. On je imao zgranuti izraz lica kad je otvorila oči. Zadrhtala je i od samog prisjećanja na to. Njoj je uistinu trebalo pola boce šampanjca da bi se dovoljno opustila da uživa u njegovom dodiru. I radije će se ubiti nego provoditi sate organizirajući Gowanovo kućanstvo na način na koji svi to od nje očekuju. Polako je ustala s kreveta. Trbušni su je mišići još boljeli od plakanja. Duboko u sebi oduvijek je znala istinu. Glazba joj je bila jedina važna. Samo nije shvaćala koliko će bolno biti to priznati. Njezin će otac srediti da taj brak bude poništen. On je bio bogat i moćan; on će to učiniti. Samo mu treba javiti pa će doći i odvesti je odavde. Opet se borila sa suzama kad začuje korake kraj vrata. Duboko udahne, očekujući Mary, ali umjesto nje, pojavi se Layla. - Koji se vrag dogodio? - zavapi Layla, potrčavši unutra i zatvorivši vrata za sobom. Tvoj muž je navodno otišao, bijesan kao ris, u Visočje. Cijela kuća je u šoku jer taj čovjek nikamo ne ide bez Bardolpha, a njega nije poveo sa sobom. Uzeo je dva lakaja, Šest kočijaša,

180

jednog odvjetnika i svog osobnog sobara, ali čitavo kućanstvo smatra da putuje s minimalno prtljage i pratnje. Edie se grlo stisne. - Ja odlazim, Layla. Vraćam se u Englesku. - Odlaziš? Ne možeš otići! Ti si udana, Edie. Ne možeš napustiti svoga muža. Osim... Ona ju pogleda ispod oka. - Ispalo je da ima neku odvratnu perverziju, je li? - Ne! Radi se o meni! - poviče Edie. - O meni, zar ne shvaćaš? - Ti imaš neku perverziju? - upita Layla zapanjeno. - Pa, zar ne bi mogla... mi... - Ne - reče Edie, zagrcnuvši se. Okrenula se i primila se prstima za noćni ormarić dok se nije pribrala. - Ja nisam za brak, Layla. Možemo li ostati na tome? Gowan zaslužuje bolje od mene. Nekoga tko je dobar u postelji, tko mu ne laže i tko želi djecu. - Što ti to govoriš? Lagala si mu? O čemu? I kakve sad djeca imaju veze s tim? - Ja ih ne bih znala odgajati, kao što je on rekao - reče Edie mirno. - I također, ne želim voditi kućanstvo u dvorcu. Nisam se smjela udati. Ja sam dobra samo za jednu stvar, i obje znamo koja je to. - Nemaš pravo - reče Layla, sjedajući na kauč. - Dođi, sjedni kraj mene, draga. Uvijek sam mislila da tvoj otac previše naglašava to tvoje sviranje. Ti si puno vise od samo glazbenice. - Gowan se ne bi složio s tobom. - Edie se opet morala mučiti kako bi se pribrala. Zato se snažno ugrize za usnu, odbivši se prepustiti samosažaljenju. - Otići ću u Italiju. Otac će me podržati; znam da hoće. Promijenit ću ime i početi ozbiljno svirati, za publiku. - Ali, Edie... - Donijela sam odluku - reče, dišući sad već malo mirnije jer je nekako uspjela obuzdati suze. - Moj brak je gotov, Layla. Gowan je bio tako bijesan što sam se onih nekoliko puta pretvarala. Ti znaš koliko je meni grozno kad ljudi pobjesne. Iako sam to zaslužila. - O, dušo. - Layla se odmah našla kraj nje, zaštitnički je zagrlivši. - Nije se smio razbjesniti. On je običan divljak. Mora ti se ispričati. - Koja bi bila korist od toga? Čovjek koji ima običaj urlati, neće prestati urlati. Usput, pogodio je da sam ti ispričala. - O, Bože. Nije ni čudo da je bijesan. - Izdala sam ga jedinoj osobi koju nikako neće moći izbjeći jer ćeš ti odgajati Susannu. Layla, ja ne mogu tako živjeti. Ja samo... ja jednostavno ne mogu podnijeti da se na mene tako viče. Layla ju je tako čvrsto zagrlila da je to zamalo bilo bodno. - Ne razumijem. Čovjek te voli. - On veli da je volio ženu kakvom me zamišljao. - Edie se oslobodi i vrlo nedostojanstveno šmrcne. - Imaš li rupčić? Sve sam svoje iskoristila i skoro sam počela kidati plahte tijekom noći. - Vrijeme je za moju francusku podsuknju - reče Layla, ali njezina šala ne padne na plodno tlo. - Sumnjam da će te Gowan pustiti - reče ona sekundu kasnije, uručujući Edie rupčić i povukavši je dolje kako bi sjela kraj nje na kauč. - On me više ne želi. Rekao je da je pogriješio što me kupio jer ću biti grozna majka. Bol koju je osjećala imala je oblik neke male, crne stvari koja pulsira u njoj. - Rekao je da ležim u krevetu kao palačinka.

181

- To je rekao? - Layla skoči na noge, stisnutih šaka. Bila je slika i prilika osvetoljubive grčke boginje. - Kako se usudio reći nešto tako nadmeno i užasno? On čak nije ni Englez! Trebao bi biti ponizno zahvalan što je netko tako predivan i nadaren poput tebe prihvatio njegovu ruku! Da ne spominjemo tvoj miraz i titulu. Tvoj otac će ga ubiti. - Nema potrebe za tim. Ali Layla, ja... ja ne mogu provesti čitav život osjećajući se kao okrhnuti komad jeftinog porculana. A pogotovo ne kao palačinka. Jednostavno ne mogu. - Tvoj otac će to srediti. Bardolph je užasan gnjavator, ali on je vrhunski organizator. Sredit će nam kočiju za tren. - Što to govoriš? Ti ne moraš ići sa mnom. Ti se sad moraš brinuti za Susannu. - Ionako smo planirale poći u Englesku za nekoliko tjedana. Jednostavno ćemo krenuti malo ranije. - Što ako Gowan dođe za nama? - S obzirom na to da je otišao u Visočje, neće se vratiti barem tjedan dana. Pretpostavljam da postoji neka mala šansa da će se čovjek urazumiti, sad kad je trideset kilometara odavde i shvatiti da je kukavna, užasna svinja. - To je preoštro. - Ne, to je točno. Tvoj otac je često gubio živce sa mnom, ali nikad me nije pokušao lišiti mog samopouzdanja. - Layla pozvoni na zvono. - Nestat ćemo iz ove vukojebine u trenu. Edie pogleda svoje divlje poljsko cvijeće vitičastih stabljika, koje se još uvijek držalo kao korov. - Meni se Škotska sviđa. - Čekaj da vidiš jug Francuske. Moja me majka odvela onamo kad sam bila mlada i nikad to nisam zaboravila. Jedva čekam ponovno otići tamo. Ali Edie odmahne glavom. - Ne, odbijam se iskrasti mužu iza leđa, poput neke sobarice koja krade srebrninu. Moram razgovarati s Gowanom licem u licu. Poslat ću ocu poruku, a zatim pričekati da dođe po mene. Gowan će se dotad zasigurno vratiti. - Tvoj bi te otac mogao ignorirati jer sam mu ja već pisala i rekla mu da sam ovdje - reče Layla sjetno. - Draga - reče Edie, rabeći svoju novu odlučnost kako bi rekla ono što misli - ti moraš prestati očijukati s drugim muškarcima zato što tako slamaš svom mužu srce. - Ali ja nikad... - To nije lijepo ponašanje, iako obje znamo da ti nikad ne bi bila nevjerna ocu. Nastupi trenutak tišine. - Nisam sigurna da mi se sviđa ova nova Edie - primijeti Layla. - Prvo si me natjerala da bacim cigare kroz prozor, a sad mi dijeliš bračne savjete. - Koje li ironije, zar ne? - reče Edie ravnodušno. - Slijepac vodi slijepca. - Jednog dana - reče Layla, glasom muzikalnim u svojoj iskrenosti - srest ćeš čovjeka koji će te tako silno voljeti da će ti istog časa oprostiti nekakvo šašavo laganje. Taj će ti čovjek promijeniti mišljenje o vođenju ljubavi. Kad je ono dobro... čini se kao da dvoje ljudi postaje jedna osoba. Nema razloga, i nema potrebe, nekoga nazivati palačinkom zato Što tada razgovarate jedno s drugim bez i jedne izgovorene riječi. Edie se ugrize za usnicu. - Ako je to tako s tobom i ocem... - Mi smo to zaboravili - reče Layla. - A ja namjeravam učiniti sve što mogu da nas ponovno spojim. Imaš pravo, Edie. Ja sam uništila ono što smo nas dvoje imali. - I on je također odgovoran. On mora naučiti prestati toliko osuđivati ljude.

182

- Ali mi ćemo razgovarati, uistinu ćemo razgovarati, obećajem ti. Mi sad imamo Susannu. Mi smo roditelji. Odjednom Edie više nije bilo briga to što se ne sviđa Susanni. - Ona ima sreću što ćeš joj ti biti mama - reče, nasmiješivši se. - I ima sreće što ćeš joj ti biti teta - reče Layla. - Slavna, egzotična teta koja će se udati za predivnog, nježnog Talijana - za kraljevića - i živjeti u dvorcu na brdu.

183

34. poglavlje Na putu prema Škotskom Visočju Gowan je jahao kraj kočije u kojoj su putovali jedan upravitelj i odvjetnik s kojim se trebao posavjetovati. Bijes ga je držao satima, udružen s pulsirajućom, čeličnom spoznajom izdaje. Ali negdje, na nekom kilometru puta, njegova je ljutnja nestala i zamijenila ju je mnogo okrutnija istina: doživio je neuspjeh. Bio je katastrofa u krevetu, kako bi to rekao njegov otac. Nikad dosad ni u čemu nije bio neuspješan. Dobro, pojavili bi se povremeno neki problemi s hrđom pšenice ili ovčjom kugom. Radio je on pogreške. Ali neuspjeh je bila druga priča. Neuspjeh... Trebala su mu dva dana, sve do imanja u Visočju, da shvati nešto važno. Ni Edie nikad dosad nije ni u čemu bila neuspješna. Zato ona nije mogla podnijeti reći mu istinu - zato što je vjerovala da je ono što se dogodilo njezin neuspjeh. No očito je bio njegov. K vragu. Umjesto svog tog razglabanja o časti, trebao je samo poševiti onu pipničarku, baš kao što mu je otac bio rekao. Da je to učinio, znao bi koga vraga radi pogrešno. Prošao je kroz vrata drevnog zdanja i uputio se ravno u svoju spavaću sobu, ignorirajući batlera, okupljeno osoblje i ljude koji su ga dopratili iz Craigievara, a sada su trčkarali za njim. Njegov ga je sobar pratio uz stube, no dočekala su ga zalupljena vrata. Dva sata kasnije još je uvijek sjedio pognute glave, s dlanovima na čelu. Ali nešto nalik zdravom razumu počelo mu se kristalizirati u mozgu. On to može riješiti. On to mora riješiti. Koji mu je vrag bio svih ovih godina? Trebao je - morao je! - provesti svaku minutu od šesnaeste učeći o ženama, baš kao i drugi muškarci. Umjesto toga, ponašao se poput staromodne uštogljene budale koja je gledala nadmeno na druge pokroviteljskom hladnoćom. Nikad nije osjećao ni prema kome ovakav gorak prezir - osim prema jednoj osobi. Svome ocu. Točno. Na kraju se uspravio, bolno se rastegnuvši i vratio se dolje gdje je pokupio svoj ribički štap i opremu, odmahnuo rukom na ponudu da ga netko prati i uputio se prema obližnjem jezeru. Ima nešto u škotskim jezerima i pecanju što ne dopušta čovjeku živjeti u mržnji prema samome sebi. Mir se uvukao u njegovo srce nekoliko sati kasnije uz zvuk riba koje su iskakale na površinu vode. Kad se vratio u dvorac, bio je promrzao i mokar, a odjeća mu je bila prekrivena ribljim ljuskama. Trebat će još jedan dan zabacivati štap da smisli ostatak rješenja. Na kraju je zaključio da je on tvorevina svog izopačenog oca. Izbjegavanje viskija, izbjegavanje žena, izbjegavanje tronožaca... to je sve bilo ponašanje djeteta koje cijelom svijetu želi dati do znanja da nikada neće biti poput jedinog uzora koji poznaje. Drugim riječima, uopće se nije radilo o vrlini. Radilo se o mrtvacu. 184

Trećeg dana, primijetio je da voda svjetluca tamno zelenom bojom, ali da su rubovi jezera tamno srebrni. Pastrva je kliznula pod vodu izbjegavši njegovu udicu lakoćom mudrog čovjeka. Ptica strnadica ružičastih nogu, pozdravila ga je pjevom s vrijeska na obali. Tog popodneva shvatio je da nikada više ne želi čuti nijednu lekciju o vinima. Bilo mu je muka i od jegulja. I pšenice. Jedan riječni sokol zaletio se ravno u jezero nedaleko od njega, uzletjevši s pastrvom u kandžama. Gowan ga je opsovao na galskom zato što mu je ukrao ribu. U njega se ušulja tračak radosti. Ali nikako nije bio sasvim sretan. Pomisao na Edie razdirala mu je srce. Svakog je dana čežnja za njom bila sve gora. Žudio je za njom kao za drogom, opijumom, ali nije se radilo samo o postelji. Želio je da ona čuje nezaboravni zov gusaka koje razgovaraju dok se pare. Želio joj je donijeti pune ruke mokrih lopoča i usporediti njihove svijetloružičaste latice s njezinom kožom. Jednog jutra nije se uputio na jezero prije nego što je uspostavio zapovjedni sustav u kojem će se njemu podnositi samo najvažnija izvješća. Do sljedećeg dana bilo je jasno da jedan tajnik i dva upravitelja ne mogu preuzeti svoj teret posla bez njegovih stalnih uputa. Otpustio ih je. Otkad je naslijedio titulu u dobi od četrnaest godina, nikad si nije dopustio više od sata dokolice. Uvijek je bilo previše važnih poslova koje je trebao obaviti. Sada je shvatio da skoro ništa nije važno osim možda uspostaviti kontrolu nad svojim osjećajima. Ali svakog se dana činilo vjerojatnijim da suzdržanost ne dolazi u obzir. Pogotovo kad je u pitanju Edie. Možda je ljubav bila jedini izbor. Mora se vratiti i srediti to - ne ono što se tiče postelje, iako je i to važno. Sve ostalo mora srediti. Oni moraju razgovarati, uistinu razgovarati. To nije bilo lako prihvatiti. Kao prvo, on nikada nije imao nekoga s kim bi razgovarao. Stajao je na rtu, gledajući kako štap titra nad vodom, jezera, kad jedna zraka sunca obasja jezero zlatnom bojom, zlatnom bojom Ediene kose. Tijelo mu se napne, a um mu se smrači od požude. Trenutak kasnije jedna ptica zapjeva, ni upola tako divno kao glazba koju je Edie izvlačila iz svog violončela dok joj se lijeva ruka ljuljala nad žicama, stvarajući note koje su lebdjele iz njezinog glazbala. Srce mu se stisne, a zatim i grlo, pomislivši na njezino ime. Ona je bila ono jedino važno na svijetu. Ne ovo jezero, ne Craigievar, ne posluga... Oni su bili ništa. Edie je... On mora doma. Izašao je iz jezera i žustro se uputio kući gdje je naredio da mu pripreme kupku. Prije nego što se vrati u dvorac, mora riješiti brdo pritužbi za koje je nadležan kao mirotvorni sudac. Kad je tog popodneva ušao u Veliku vijećnicu, proklinjao je činjenicu da je gubio vrijeme na jezeru umjesto da se pozabavio tim slučajevima i vratio se svojoj ženi. Dijelio je pravdu - više ili manje - za prvih četiri do pet slučajeva. A zatim se pred njim pojave pivar i njegova žena, koji nisu mogli skladno živjeti pa sada žive odvojeno. Njezin miraz bio je stanovit broj svinja pa ih ona sada traži natrag. Pivareva žena nije imala bradu. Njezin je muž imao šiljatu bradu. Strijeljali su se pogledima kao da su te svinje u prostoriji i rovare pred svima njima. 185

Kakvo je pravo on imao njima dijeliti pravdu? Bilo mu je stalo jedino da ode odavde, ali nije mogao ostaviti te svinje - koje su bile nevine - u metaforičkom čistilištu. - Svakome pola - zarežao je. - Pet svinja vama, a ostale vama. Pivarovo lice postane ljubičasto. - Ona je moja vražja žena i što je njezino to je moje - vikao je. - To su moje svinje i ja ću ih ukiseliti prije nego što joj prepustim ijedan papak. Gowan mu priđe, znajući da izgleda poput čovjeka koji je došao s vrata pakla. Nije mogao spavati, nije mogao jesti i nije se, dovraga, mogao ni popišati da ne pomisli na Edie. - Vi ne posjedujete svoju ženu. - Glas mu je kiptio od jedva suzdržanog gnjeva. Pivar ustukne jedan korak. - Nijedan muškarac ne posjeduje ženu. Imate sreće što vas je i pet minuta podnosila, jadni praznoglavi grubijanu. - Samo malo! - začuje se ogorčen glas iza njegovih leđa. - Nemate pravo to govoriti! Gowan okrene glavu. Pivareva je žena bila na nogama, držala ruke na bokovima i mrštila se na njega. - On nije grubijan. Možda je tupav - a ja kažem da jest - ali nemate ga pravo vrijeđati samo zato što ste vojvoda. Gowan je zurio u nju dok nije problijedjela, ali nije ustuknula. Pivareva usta su se iskrivila u nadmeni poluosmijeh. Gowan ga zgrabi za ovratnik i protrese ga. - Postoji šansa da bi vas mogla primiti natrag, beskorisni, glupavi tupane. Čovjek glasno gutne. Gowan ga odgurne. - Ove svinje su konfiscirane dok ovo dvoje idiota ne sredi svoje bračne probleme. Istog časa krene lavina protesta. Gowan pogleda pivara. - Volite li ju? On gutne, a zatim kimne. Gowan se okrene njegovoj ženi. - On se tako ne ponaša - reče ona oštro. - Cijele noći provodi u krčmi. - Nema svinja - reče Gowan čovjeku. - Nema nijedne svinje dok ne naučite dovući guzicu doma iz krčme. A zatim je otišao.

186

35. poglavlje Trećeg dana Gowanovog izbivanja Edie je bilo jasno da se on neće vratiti. Prve noći, i druge, budila se na svaki zvuk u dvorcu, sigurna da će se on svakog časa vratiti doma. Ujutro trećeg dana prošetala je izvan zidina dvorca, prvi put otkad je Gowan otišao. Stojeći usred šumskih krasuljica koje je smatrala svojima, zureći u kulu, padne joj na pamet zamisao. Kula je praktički bila napuštena. A ipak, imala je sve što je njoj očajnički trebalo; vrijeme i prostor, tišinu, mjesto za vježbanje. Kad bi se preselila u nju, Gowan je ne bi mogao iznenaditi ušavši u njezinu sobu da bi joj slomio srce. Vratila se u dvorac i potražila svoju sobaricu. - Mary, hoćete li zamoliti Bardolpha da dođe? Odlučila sam se preseliti u kulu i trebam ga da mi to sredi. - U kulu! - Mary razrogači oči. - Ja sam mislila da je tamo opasno. Kuhinjske sluškinje kažu da kulu opsjedaju duhovi. U njoj živi crni vitez koji hoda naokolo s kacigom pod rukom, a njegova je glava u toj kacigi, ako me shvaćate! - Riskirat ću susret s tim crnim vitezom - izjavi Edie. - Njegova milost je zabranila pristup toj kuli - gorljivo reče Mary. - Mjesto je vjerojatno ukleto, milostiva. Razni su ljudi poginuli pokušavši se popeti na nju. Molim vas, nemojte učiniti ništa tako opasno. - Tebi ne bi smetalo doći onamo nekoliko puta na dan, zar ne? - Kao da bih vas ja pustila bilo kamo samu! - reče Mary ogorčeno. - I ja ću se preseliti u kulu. - Izraz lica bio joj je na granici hrabrog i lica žrtve koja se suočila s bijesnom gomilom. - Nema ondje sobe za tebe - istakne Edie. Mary šokirano uzdahne i ispusti jastuk koji je držala u ruci. - Vi napuštate vojvodu, zar ne, milostiva? Vi se selite u kulu zbog njega. - Već sam poslala pismo svome ocu. Planiram se vratiti u London čim on dođe po nas reče Edie. - Pretpostavljam da će to na neki način šokirati kućanstvo. - Šokirati? Oni to neće moći povjerovati. Ponašaju se kao da je taj čovjek sam Bog, koji se spustio na zemlju među nas smrtnike. Edie se uspjela nasmijati, kao da to nije ono što je i sama mislila. Bio on šokiran ili ne (Edie nije uspjela razaznati), Bardolph je zaposlio velik broj muškaraca koji su počeli nositi namještaj niz i uz brdo, dok je čitava vojska sobarica s metlama i kantama napadala prašinu i paučinu u kuli. Tog popodnevna, nakon što su sklonjeni tanjuri od ručka, Layla je najavila da ona jednostavno mora malo odrijemati. Naime, Susannah ju je probudila čim je sunce provirilo na obzoru i Layli je očajnički trebao san. Upitana želi li se vratiti u dječju sobu ili ostati s Edie, Susannah pokaže na Edie. I tako je Edie povela Susannu gore u svoju spavaću sobu. Sjela je i izvukla violončelo. Nakon nekog vremena, Susannah sjedne kraj nje. - Što to radiš? - Čistim žice violončela. 187

- Zašto? - Moram odstraniti smolu koja se nakupila na njima. Susanna šmrcne. - Jako smrdi. - Čistim ih alkoholom. - Edie nije dalje objašnjavala. Odlučila je da se neće sramotno ulagivati djevojčici. Lutka nije djelovala. Pokušala joj se smješkati, reći joj kako joj je kosa lijepa. Klečala je pred njom pokušavajući se igrati s lutkom. Ništa nije djelovalo. Završila je s tim. Susannah ju je promatrala neko vrijeme dok je brisala žice mekom krpicom. Zatim je dijete počelo postavljati razna pitanja, i prije nego što se snašla, Edie je trzala žice i objašnjavala Susanni koji je koji ton te je puštala da ih ona trzne. Još uvijek se sjećala kako je njezin otac strpljivo njoj sve to objašnjavao. Nekoliko minuta kasnije, pogledala je dolje i primijetila kako joj se Susannah naslonila na nogu. - Možeš li mi nešto odsvirati? - upita mala djevojčica. - Što bi željela? - Tri slijepa miša. Objasnila joj je kako trzajući žice odsvirati tu dječju pjesmicu. - To mi je najdraža pjesmica - objavi Susannah. - Zašto? - Zato što im farmer otkine glave - reče ona. - A onda su mrtvi. Svi su mrtvi. Edie je razmišljala bi li trebala izraziti svoju zabrinutost Layli, ali je odlučila da je to vjerojatno jednostavno tako. Kad ti umre majka, razmišljaš o smrti. Kad ti umre brak, razmišljaš o... Brzo se natjerala razmišljati o nečem drugom. Nakon rane večere, Bardolph ju je otpratio niz brdo. Layla i Susannah krenule su za njima. - Bardolphe, ovo ste sjajno obavili! - uzvikne Edie kad je ušla s kamenih stuba u prvu prostoriju uređenu za život. Nekad prazna soba bila je preobražena u ugodnu blagovaonicu u kojoj je bila i mala vitrina puna porculanskog posuda s vojvodinim obilježjima. Na sljedećoj razini bila je dnevna soba s lijepim sagom iz Aubussona na podu, i foteljama presvučenim brokatnom svilom. - Ovo je toliko ljepše od moje spavaće sobe u dvorcu! - To su stvari pokojne vojvotkinje - reče Bardolph, malo se rastopivši, nenaviknut na pohvale. - Pospremili smo ih na tavan nakon njezina preranog odlaska. Edie ga pogleda iskosa. Zar je moguće da se Bardolphu ne sviđa namještaj u spavaćim sobama dvorca? Njezina nova spavaća soba, još jedan kat gore, bila je dražesna kao i dnevna soba. Veliki je krevet zauzimao većinu prostorije, ali bilo je dovoljno mjesta sa strane za jednu udobnu fotelju, kao i za stolac ravnog naslona te za njezino violončelo koje je bilo ondje, na svom stalku, Čekalo je. - Ah, Bardolphe - reče, s iskrenom zahvalnošću. - Hvala vam najljepša. - Znam da te nije pametno pitati želiš li sutra društvo za ručkom - reče Layla. - Njezina milost će bez sumnje vježbati cijeli dan, Bardolphe, pa bi bilo dobro da pošaljete jednog lakaja s ručkom. Ja ću joj se pridružiti na večeri kad spremim Susannu u postelju. Edie se srce stisne, no bolje je da ne provodi vrijeme sa Susannom. To nije imalo smisla. - Ali posjećivat ćemo te svakog jutra - nastavi Layla. - A ti ćes jednostavno morati odložiti violončelo da nas ugostiš. Edieno se srce sad malo opusti. Naučit će se živjeti sama, ali u ovom je trenutku bilo ohrabrujuće čuti da će ju Layla posjećivati.

188

- Hoće li te biti strah ovdje samu po noći? - Layla je stala na vratima, držeći Susannu za ruku. Spremala se sići niz stube. - Neće me biti strah. Bit će mi savršeno dobro. - To je bila laž, ali kakve veze ima još jedna laž uz sve one koje je već izrekla? - Moglo bi biti skitnica u blizini - reče Bardolph. - Bit će mi mnogo lakše kad biste dopustili da postavim jednog lakaja kraj ulaznih vrata, Vaša milosti. - To ne dolazi u obzir - reče odlučno Edie. - A sada, iš, svi van. Bardolphe, molim vas, zamolite Mary da dođe, čeznem za snom. - Mi bismo mogle ostati s tobom - začuje se jedan glasić. Bila je to Susannah. - Lako sve stanemo u taj veliki krevet. - Ona kimne prema njemu. Edie se prvi put toga dana nasmiješila od srca. Prišla je vratima i kleknula pred Susannom. To je bila sasvim prirodna gesta. - Tako mi je drago što si to ponudila. Susanna ustukne, samo jedan korak. Očito ju je još bilo strah da će ju pokušati uzeti Layli, pa je Edie ustala i prislonila djevojčici prst na nos. - Ako me posjetiš sutra, naučit ću te još jednu pjesmicu. - Ona se nasmiješi Layli. - Nije mi drago što to kažem, s obzirom na tvoje loše mišljenje o glazbenicima. Ali drago djetešce je divan sopran. Susanna nije imala pojma što to znači, ali je pogledala Laylu sa sjajem u očima. - Jesam, da - reče. Layla ju podigne na ruke i smjesti je na svoj bok. - Moraš na spavanje. - Dobaci poljubac Edie. - Laku noć, draga. Hej, Čuješ li? Opet je počela kiša. - Lakaji čekaju dolje s kišobranima - reče Bardolph. - Vjerojatno će tlo postati blatnjavo reče on Edie - ali ne morate se zabrinjavati. Ova kula stoji ovdje od 1248. i stajala je tijekom poplava koje nikad u povijesti nisu zaprijetile njezinim uništenjem. Bez obzira na sve, kula će opstati; Njegova milost je nedavno dala učvrstiti temelje i popraviti zidine. Za Gowana se svakako moralo reći da je temeljit. Edie je inzistirala da ih otprati do prizemlja, gdje je na brzinu zagrlila Laylu i Susannu te se zatim popela u svoju novu spavaću sobu. Svjetiljke su bile posvuda, a vatra je gorjela u kaminu. Osim povremenog pucketanja cjepanica u kaminu, u kuli je vladala potpuna tišina. - Sve je baš kako treba - reče Edie glasno, ohrabrujući se. Sutra ujutro uzet će violončelo u ruke i. vratiti se režimu vježbanja kakav je nekad održavala i koji ju je, u manje zamršenim vremenima, toliko radovao. No ipak, otvori prozor okrenut prema dvorcu. Evo ga, ondje na brdu. Izgledao je još više poput dvorca iz bajke sad kad se sumrak spustio na njega kao nježni pokrivač. Mnogi su prozori bili osvijetljeni, znak stotina duša koje su se skrasile u njemu. Vidjela je Mary kako stiže niz stazu, dolazi je pripremiti za spavanje. Nije se radilo o tome da nije voljela poslugu ili da nije cijenila ono što rade za nju. Ali ova sićušna soba bila je tako spokojna i tako tiha da je čula svaku notu ptičjeg pjeva koji je dolazio iz voćnjaka podno dvorca. A ipak, razmišljala je samo o Gowanu. Nije sumnjala da će biti izvan sebe od bijesa kad Čuje kako je prekršila njegovu zapovijed glede kule. Ona će biti jasna, izravna i zrela. Bit će mirna, suosjećajna, ali ipak odlučna. Satima kasnije, ležeći u postelji, još uvijek je o tome razmišljala. Do sada će Gowan već primijeniti svoju sposobnost rješavanja problema. Njegova žena bila je problem. Taj

189

problem se pogoršao njegovim neuspjehom u postelji - što ne znači da je ona na to tako gledala, ali on jest, a ona je imala izrazit dojam da je neuspjeh za Gowana nešto neprihvatljivo. On će je svezati za krevet bude li morao. On će riješiti taj problem. Ishod nije bilo teško zamisliti. Ona će ležati, napeta, dok će on gurati i gurati. Ona ga nikako neće moći zaustaviti, osim ako se napije i onda će se samo osramotiti tako što će... što god bilo ono zbog čega ju je pogledao s takvim gađenjem. Nakon što ju je poljubio, prvo što je vidjela nakon što je otvorila oči bilo je njegovo lice, potpuno preobraženo od gađenja. Nikada. Zadrhtala je od same pomisli. Zapravo, zadrhtala bi od mnogo toga u vezi s onim Što se događa u postelji. Sav taj znoj, na primjer. Ona tekućina koja je kapala iz nje satima. Sav taj čin. Mora mu jasno dati do znanja da on nema nikakvo pravo pokušavati popraviti njezine krhotine i napukline. Njezini problemi su njezini problemi. Nije tako naivna da bi mislila da bi se oni mogli riješiti. Ima stvari koje su nerješive. Njihov brak je jedna takva stvar. Kad mu kaže da odlazi, Gowan će bez sumnje neko vrijeme urlati na nju, ali upravitelji i odvjetnici, i svi ti sluge čekat će na njega. Na kraju će se okrenuti i vratiti se u dvorac i jednog će se dana oženiti nekom kršnom Škotkinjom koja će mu roditi desetero crvenokose djece. Od te pomisli postalo joj je mučno, ali to se moralo očekivati. Nitko ne može prežaliti brak, čak i ovako kratak, za samo dan- - dva. Gowan je bio tako... cjelovit. Tako žestok, tako inteligentan, tako ambiciozan. Njezin je muž imao neku privlačnost koja je proizlazila iz načina na koji je trezveno pristupao svemu, raščlanjivao probleme u minuti, tražio odgovore na njih i rješavao ih. Gowan će svu tu energiju usmjeriti na nju kad se vrati. Zapravo, ne bi mu dopustiti pristup dvorcu ili će on pokrenuti svoj plan kojim će osigurati da njegova žena bude sretna u postelji. Zadrhtala je od te pomisli. Mogu oni raspraviti što god on želi kroz prozor. On je bio najmuževniji čovjek kojeg je u životu upoznala, a ona je nehotice ugrozila njegovu muškost. Ništa njega neće zaustaviti u namjeri da uspije, da osigura da njegovo vlasništvo ostane tamo gdje joj je mjesto i tako dokazati da je uspješan u krevetu. Mogao bi se dokazati s nekom drugom ženom. Sišla je u prizemlje, ponijevši ključ koji joj dao Bardolph i gurnula ga iznutra u ključanicu. Trebala joj je snaga obje ruke da ga okrene, ali uspjela je. Zatim se vratila gore, ponosna na svoju čvrstu odluku. Nije bila ponosna na to što je plakala... ali što se drugo može očekivati kad ti se srce rascijepilo na dva dijela. Konačno je zaspala i iscrpljena od plača spavala do jutra. Ustavši rano probuđena pjevom ptica sa stabala, skočila je iz postelje, otišla do prozora i širom ga otvorila kako bi pozdravila novi dan. Layla i Susanna su dolazile stazom iz dvorca, držeći se za ruke, a Layla je već bila lijepo odjevena, iako nije moglo biti puno više od Šest sati ujutro. Odjenula je opravu koju je Edie već vidjela: pamučnu s uzorkom sitnih cvjetića i zavodljivim dubokim dekolteom. Ali sada je oko tog dekoltea bila marama koja je skrivala Laylino bujno poprsje. Ona podboči bradu rukama i pričeka ih. - Bolje mi izgledaš! - vikne joj Layla. Njezin glas se dobro čuo na jutarnjoj tišini. - Dobro sam. - To nije bila istina. Još uvijek je osjećala bol koju je jedva mogla podnijeti. Ali sad je učila kako svoje vapaje usmjeriti u tamnu škrinju i zaključati je. 190

Susannah je skakala s noge na nogu. - Što to radiš? - vikne joj. - Ništa pametno. - Izgledaš poput princeze iz bajke - reče Layla. Edie se nije uspjela ni osmjehnuti. - Kao Vilka - doda Susannah. - Tko? - Vilka! - Aha, ona misli na Matovilku - uzvikne Layla. - To je zbog tvoje kose. Mary joj je za spavanje splela kosu u pletenicu. To je uvijek radila prije Ediena vjenčanja, a Edie je otkrila da imati muža podrazumijeva da moraš raspustiti kosu i pustiti je tako čitavu noć. To je još jedna stvar zbog koje joj treba biti drago što joj je brak mrtav, pomislila je, zabilježivši to na kratkom popisu u svojoj glavi. Edie primi debelu pletenicu i prebaci je preko prozora. Nije daleko dosezala. - Kraljević se ne može popeti po tome - reče Susannah prezirno. - Dama u mojoj knjizi ima tako dugu kosu da se vuče po podu. - Biste li radije ušle kroz vrata umjesto da se penjete po mojoj neodgovarajućoj pletenici? - Mary će doći s jednim ili dvojicom lakaja i donijeti nam doručak - reče Layla. Edie side niz stube, otključa vrata i otvori ih. Gowan toga dana nije došao, a to je, naravno, bilo veliko olakšanje. Nije došao ni sutrašnjeg dana, a ni sljedećeg. Ako se moglo reći da je Edie tijekom dana naučila kako zaključati svoju tugu, za noć se to nije moglo reći. Činilo se da se rana u njezinom srcu otvara čim odloži violončelo. Ali, pomogla joj je čelična disciplina koju je naučila u djetinjstvu. Ako njezin otac namjerava ostaviti sve i uputiti se u Škotsku - a bila je prilično sigurna da će to učiniti čim dobije njezino pismo - trebao bi se pojaviti za sedam, najviše deset, dana. Ona samo mora preživjeti do tada.

191

36. poglavlje Gowanu su trebala dva dana da pronađe pristojnog čovjeka kojeg će imenovati mirovnim sucem. Silno je čeznuo vratiti se k Edie. Ali zaključio je da ne može, to jest, da još ne može. Došao je k njoj smrznut poput snijega, ali učio je kako postati čovjek kakvog ona zaslužuje. Oslobađao je vrijeme za nju, za njihov brak. Osim suca, imenovao je novog upravitelja koji će zamijeniti onog kojeg je otpustio. Ovaj je bio mlad, zapravo, njegove dobi. Griješit će on, ali i učiti iz vlastitih pogrešaka. Ostalo je još nešto što mora svladati. Te se večeri okupao u mračnom raspoloženju i zadovoljio se s istini onim osjećajem gađenja koji ga je pratio otkad je napustio dvorac. Naredio je da mu pripreme kočiju i ubrzo se smjestio u zagušljivu tamu Devil's Punchbowla. Nitko u toj krčmi nije imao pojma tko je on. Ostavio je svoju elegantnu odjeću u dvorcu; sad je odjenuo čvrstu škotsku vunu koja će ga štititi od kiše i susnježice. Takva odjeća rijetko je krasila ramena londonskih plemića. Također, došao je bez slugu. Poslao je svog kočijaša u konjušnice da ugrije sebe i konje. - Onda, što ćete? - upita ga pipničar, pogledavši ga ravnodušno. - Viski - reče Gowan, sjetivši se kako bi Ediena kosa poprimila sjajnu boju tog pića na svjetlosti svijeća. Protjerao je to sjećanje. Ovo zadimljeno mjesto nije imalo nikakve veze s Edie. Osjećao se kao da se nalazi na jednoj strani ogromnog jezera, a ona na drugoj. Nakon druge čaše viskija, postalo mu je toplije. Bilo je lakše podnijeti samoću kad ti je vid zamagljen. - Znam tko ste vi - reče odjednom seljak koji je stajao kraj njega. - Vi ste vojvoda! On zastenje. - Slika i prilika vašeg oca. Gowan se okrene od njega. Bilo je ondje i pipničarki, naravno. Vrlo zgodnih, također. Kršnih djevojaka rumenih obraza i slatkog smiješka. Poprsja su im se sjajila poput maslaca obasjana svjetiljkama. On se nasmiješio, poput grabežljivca, najljepšoj od njih. Imala je dvadesetak godina i nije nosila vjenčani prsten. Što ne znači da je njega bilo briga je li udata. Palo mu je na pamet da se sada upravo kažnjava, ali i tu je misao potisnuo. Bilo je gotovo s glupostima. Neće se vratiti svojoj ženi dok ne upozna žensko tijelo tako dobro kao što je poznavao jezero. Pipničarka se lako upecala. Kao ribičkim štapom, privlačio ju je kroz gužvu dok mu nije stajala između ispruženih nogu, mirišući po prolivenom pivu i toploj ženi. Ona mu rukom pomiluje bedra. Stalno si je govorio da nijedna žena neće moći odoljeti njegovoj tituli pa zato ne smije iskorištavati njihove ponude. Sada je shvatio kako je to razmišljanje bilo pogrešno. Ova žena nije imala pojma da on ima titulu. Ona je samo željela ove jake mišiće koje je milovala. Osmjehnula mu se radosno. - Ja sam Elsa - reče, kliznuvši prstima prema unutrašnjoj strani bedara. - Gowan. - Naslonio se na šank i pustio je neka radi što ju je volja.

192

- Ti si jedan od onih turobnih tipova, zar ne? - dahnula je. - Takve volim. Krupne i zamišljene. Prstima klizne prema njegovom međunožju, a njegova ruka nagonski poklopi njezinu, zaustavivši milovanje. - Istina, na javnom smo mjestu - reče ona, široko se osmjehnuvši. Taj smiješak nije imao nikakve veze s njegovom titulom, primijetio je ravnodušno. - Želiš li poći sa mnom gore na malo zabave? - reče mu, nagnuvši se kako bi mu gricnula uho. Njezine velike dojke očešale su se o njegova prsa. - Mogla bi malo vremena odvojiti za sebe. - Ona se okrene kako bi ga poljubila, a on se trzne u stranu. - Bez ljubljenja. - Možda te mogu natjerati da se predomisliš - reče Elsa, zasmijuljivši se. On ustane u primi ju za ruku. - Kakav otac, takav sin - promrmlja čovjek koji je stajao kraj njega u trenutku kad je pipničarka povukla Gowana sa stolca. Gowan ga prostrijeli pogledom. Čovjek frkne nosom. - Aha, i on je imao taj luđački pogled u očima, baš kao i ti. Čovjek se nagne nad svoju čašu, a Gowan krene za pipničarkinom okruglom guzom kroz gužvu.

193

37. poglavlje Edie je polako prihvaćala činjenicu da Gowan možda neće tjednima doći doma. On je ne želi vidjeti. Ona je za njega predstavljala takav potpuni neuspjeh da nije mogao podnijeti vratiti se. Shvatio je da ona nikad neće u postelji biti ono što on želi. Ili je odlučio da joj nikada više neće moći vjerovati. Od suza peče grlo, to je otkrila. Zbog njih nema teka. Bilo joj je lakše potisnuti sve to i satima svirati violončelo. Nastavila je svirati i nakon što joj se ruka u kojoj drži gudalo umorila, ne želeći tišinu jer su joj misli bile preglasne. Otac će doći za otprilike tjedan dana. U međuvremenu, sluge su hodale od dvorca do kule, neprestano, poput vrijednih mrava. Neočekivano joj je Bardolph postao draži. On baš ničim nije pokazao da se protivi njezinom preseljenju, iako je - kao što je rekla Layla - to možda bilo zato što se on protivio svemu. Postavio je jednog lakaja u podnožje kule da bude ondje tijekom dana kako bi Edie lako mogla poslati poruku Layli ili pozvati Mary. A on sam ju je posjećivao dvaput dnevno. Jednog jutra joj je rekao da je izbila svađa oko dvosatnih smjena lakaja u kuli. - Zašto, za Boga miloga? - upita ona. Bardolph napući usne. - Škoti nisu Filistejci, Vaša milosti. Oni žele slušati kako svirate. Kasnije, Layla joj je rekla da se pod prozorom kule često okupi skupina ljudi, te da je ta skupina svakog dana sve veća. Dakle, Edie je imala svoju prvu publiku. Oni nikad nisu ispustili ni glasa, pa ih je ignorirala, ponavljajući po nekoliko taktova dok nije bila dovoljno zadovoljna s njima da sije dopustila odsvirati cijeli komad. Jednog je dana čula kako ju Layla zadihano zaziva te je otvorila prozor. Njezina je maćeha trčala nizbrdo, mašući jednim pismom u ruci. - Što je to? - poviče joj Edie. - Tvoj otac - dahtala je Layla. - On dolazi! - Da, ja sam ga zamolila da dođe. - Čim je to izgovarala, Edieno srce potone u pete. On će je, naravno, odvesti. To je ono što je željela. - Ne, ne, čini se da ne zna da si mu ti poslala pismo! - poviče Layla, izvukavši list iz omotnice. - On je već bio otišao kad je tvoje pismo stiglo. Piše da dolazi zato što želi... zato što mu nedostajem! - Lice joj je sjalo..- Dolazi za tri do četiri dana. - Kako je to divno! Bit će sretan kad upozna Susannu. - Da - dahne Layla. Zatim pogleda sebe s užasom. - Još sam se proširila! Edie se nasmije. - Izgledaš divno. - Layla je izgledala kao ružičasta, bujna mlada matrona koje voli svoju kćer i svoga muža i koja se nimalo ne brine oko nekakvih ljubavnica imena Winifred. Layla je ponovno čitala pismo. - Dolazi po mene odvesti me doma - reče, obrisavši jednu suzu. - Kaže da nije shvaćao koliko me voli dok nisam otišla. - Edie uvuče glavu unutra i potrči niz stube.

194

- O, Bože - zavapi Layla kad je Edie otvorila vrata kule - što ako se predomisli? - Neće se predomisliti - reče Edie. - Otac te obožava, Layla. Možda mu je trebalo neko vrijeme da to shvati, ali shvatio je. - Sad svi možemo doma zajedno - reče Layla. - Ovo je kao san. - Ona zgužva pismo na grudima. - Pročitala sam ga deset puta prije nego što sam došla k tebi jer nisam mogla vjerovati. Ali znam ja kako on piše. On je to iskreno mislio. - Jest - reče Edie, kimajući. - Kaže da nema nikakve Winifred i da je nikad nije bilo. Tako je grozno biti jedina osoba kojoj je stalo - reče Layla, šmrcnuvši. - Nema ništa gore od braka u kojoj te druga osoba prezire umjesto da te voli. Edieno srce zadrhti, a zatim ponovno počne kucati. - Joj, draga, nisam mislila na tebe - zavapi Layla. _ Ti si tako hrabra u vezi sa svim! Provele su mnoge sate zadnjih dana secirajući Gowana. Layla ga je mrzila. Edie je pak bila još očajnije zaljubljena u njega nego što je to smatrala mogućim. Provodila je noći naizmjenično plačući i budeći se u senzualnom bunilu, ponovno proživljavajući noć kad mu je svirala violončelo a on... A on ju je ljubio na onaj intimni način. I ona je mogla njega isto tako ljubiti. U snovima, prsti su joj milovali svaki centimetar njegova tijela. Oči su joj bile zatvorene većinu vremena kad su zajedno bili u postelji, ali vidjela je dovoljno. Sjećanje na to kako je izgledao u hotelu Nerot's kad je sišao s kreveta i okrenuo se od nje, stalno joj se vraćalo. Napetost njegova tijela, njegova čista snaga i ljepota... Neizbježno, sjećat će se kako su je gledale njegove tamne oči, kao da je ona sve što želi na svijetu. A zatim bi se rasplakala. Upravo u tom trenutku Bardolph se pojavi na stazi i priđe im. - Sigurna sam da vam je lady Gilchrist rekla - obavijesti Edie nadstojnika - da će moj otac stići za nekoliko dana. Pretpostavljam da putuje sa svojim osobnim sobarom. Bardolph se nakloni. - Pripremit ću sobu za lorda Gilchrista. - Ostat ćemo samo nekoliko dana. Kad se on odmori od puta, svi odlazimo. Trebat će nam još dvije kočije, jednu za moje violončelo, a drugu za naše sobarice i za Susanninu zamjensku dadilju. To je bilo prvi put da je vidjela iskrenu reakciju na nadstojnikovom licu. - Što? Ona podigne jednu obrvu. - Bardolphe, jeste li dobro? On se nakloni, pribravši se. - Mislim da će nam trebati još tri kočije, a ne dvije - ubaci se Layla. - Ja imam jako mnogo prtljage, a Susanna ima jako mnogo igračaka koje ne želi ostaviti ovdje. Edie se nasmiješi na to. - Selo - reče njezina maćeha skrušeno. - Ono je tako lijepo za popodnevni posjet. A kad sam odlučila da Susannah treba nove oprave, bilo mi je tako lako posjećivati ga kao i pozvati krojačicu k nama. - Tri kočije, ako ih možete prepustiti nama - reče Edie, okrenuvši se Bardolphu. - Mi ćemo ih, naravno, poslati natrag čim stignemo u London. Bardolphovo je lice poprimilo neku čudnu boju, poput pohabanog lista pergamenta. Jeste li sigurni da ste dobro? - ponovi ona. - Da, Vaša milosti - reče on, drhtavim glasom kakav nije dosad čula.

195

Ona kimne i on ode, požurivši uz stazu. - Baš kad pomislim da taj čovjek postaje ljudsko biće, on pokaže svoju reptilsku stranu prokomentira Layla. - Ipak, moram reći da nisam upoznala čovjeka koji tako puno radi. On ustaje u zoru i nikad ne spava. Ponovno je počela kiša, tiho rominjajući. Edie povuče Laylu unutra i one se počnu uspinjati stubama. - Tko bi pomislio da je Škotska tako vlažna?Ja sam mislila da je Engleska poznata po kiši, ali nikad u životu nisam vidjela toliko kiše kao ovdje. - Jako je udobno u tvojoj kuli - reče Layla. - Trebala bi vidjeti kako zna biti hladno u dječjoj sobi. Premjestila sam većinu Susanninih igračaka u drugu sobu dok... - I ona je nastavila govoriti dok se Edie pokušavala zamisliti kako se penje u kočiju. Ostavlja kulu, Bardolpha, sluge koji su nastanjivale dvorac. I Gowana. Činjenica da se on nije udostojao vratiti ni poslati poruku, nekako je to sve olakšavala. Da je njezin muž, koji sjajno rješava probleme želio riješiti problem njihova braka... On bi se vratio. Layla se sasvim okrenula protiv Gowana; stalno je govorila da bi se drukčiji čovjek prilagodio. Ali svaki put kad je Edie to pokušala zamisliti, vidjela je Gowanove oči i način na koji ju je običavao gledati. Od istine ju je zaboljela duša: ona nikad neće voljeti nijednog muškarca osim Gowana. Dakle, odsad joj glazba mora biti dovoljna.

196

38. poglavlje Došlo je vrijeme za povratak. Kiša je šibala jezero. Rubovi su mu se bjesomučno pjenili od silnog vjetra. Sva će ova voda oteći u nizine, pomisli odsutno Gowan. Ništa zato. On je bio osmislio plan za evakuaciju sela na granici s Glaschorriem, a Bardolph će se pobrinuti da ga provedu bude li potrebe. Sutra ujutro kreće doma. Vrata se otvore, a Gowan naglo trzne glavom gore. Stiglo je dnevno izvješće. Ovoga tjedna Bardolph nije napisao ni riječ o Edie ili Susanni, čak ni o lady Gilchrist, iako se on nevoljko zatekao kako o njoj opet razmišlja kao o Layli. Bilo je teško mrziti Laylu, bez obzira na to što je znao da ga ona ne smatra pravim muškarcem. Stalno je u glavi čuo Ediene jecaje: “Ona mi je poput majke.” Bi li je osuđivao da je rekla svojoj majci? Tada bi ga ta riječ još jače razbjesnila. Ali bilo je nerazumno mrziti majke. Zapravo, glupo. Pročitavši Bardolphovo izvješće, Gowan pozove kočijaša koji ga je donio iz Craigievara. Čovjek ga je izvijestio da svi u dvorcu razglabaju isključivo o vojvotkinjinoj glazbi. Gowan se namršti, zbunjen. - Čuju glazbu s hodnika? Taj je kočijaš proveo u dvorcu samo jedan sat prije nego što se vratio. Ali, koliko je shvatio, Njezina milost održava svakog popodneva koncert, negdje drugdje, a ne u dvorcu. Dolje kraj rijeke, nagađao je. Svi koji bi bilo slobodni, išli su je slušati. Edie je održavala koncerte za njegovu poslugu. Zamisao da ju njegovi lakaji gledaju s nogama raširenima sa svake strane violončela, mjerkaju je dok ona ima zatvorene oči i njiše se u ritmu glazbe... Od tog prizora otvorila mu se bolna rana u prsima. Taj osjećaj nije bio nov. Jedne noći, kad je imao šest ili sedam godina, otac ga je zgrabio za ruku, stisnuvši ga tako snažno da se Gowan rasplakao, iako je već tada znao da je pametnije ne pokazivati nikakvu slabost pred ocem. Naravno, to je razbjesnilo starog vojvodu. Stisnuo ga još jače, uštipnuvši ga tako snažno da je Gowan zaurlao... a zatim je njegov pas, njegova hrabra, vjerna Molly, zalajala, skočila u zrak i ugrizla vojvodu za obraz. Bila je to samo ogrebotina, ali nije dobro zarasla pa je Njegova milost do smrti imala ožiljak. Gowan nikada nije zaboravio trenutak kad je njegov otac zgrabio Molly za stražnje noge i bacio je u nabujalu rijeku. Vidio joj je na trenutak glavu, a zatim je nestala. Hodao je sljedećeg dana satima uz rijeku. Bardolph je tada bio mladi lakaj zadužen da pazi na nasljednika. Hodali su i hodali a Bardolph nijednom nije predložio da se vrate i nije rekao ni riječ o činjenici da je Gowan posrtao za njim plačući. Nikad je nisu pronašli. Rijeka ju je mogla odnijeti čak do mora. Možda ju je more negdje izbacilo na obalu... No ipak nije u to povjerovao. Ni u toj ranoj dobi nije vjerovao u bajke. Vidio je kako joj je glava potonula, a nije vidio da je izronila. To sjećanje donijelo je bol kao da se događaj jučer dogodio, iako je zacijelo bilo svetogrđe usporediti nečiju ženu sa psom. Molly je bila galantno, šašavo stvorenje. Voljela ga je i bila mu je odana. Nije imala nikakve sličnosti s njegovom ženom, uhvatljivom poput izmaglice, koja nije bila njegova i ikada neće biti njegova. 197

A ipak, on je bio poput opsjednutog čovjeka. Nije važno što je Edie učinila ili što nije učinila. On ju je volio. Osjećao se kao da je neki njegov organ, neki životno važan organ, odsječen samo zato što ne može ući u sobu i vidjeti je. Batler otvori ponovno vrata baš kad se Gowan okrenuo od prozora okupanog kišom koja je lijevala. - Vaša milosti, stigla je hitna poruka od gospodina Bardolpha. Gowan pretrne od korijena kose do nožnih palčeva. Ništa nikad nije hitno osim smrti. Smrt je uvijek hitna. On otvori pismo tako brzo da se ugao lista otrgnuo i odletio na pod. On ga pročita. Pročita ga ponovno. Pročita ga treći put. Bardolph zasigurno griješi. Edie ga ne može napustiti. Što je njoj? Ona ga ne može ostaviti. Pa oni su vjenčani. On je razmišljao o tome da ostavi nju, to svakako jest. Ali ta mu je zamisao ishlapjela dvadeset minuta nakon odlaska iz dvorca Craigievar. Već i one prve noći, dok je ležao na postelji u krčmi koja je bila na putu za Visočje, trebala mu je sva njegova poprilična snaga volje da se ne vrati u dvorac i preklinje Edie da ga pusti u svoju postelju. Pozornost mu se vrati natrag na papir koji je držao u ruci. Layla, Susannah i Edie su odlazile. Njegova obitelj. Ne. On baci pismo na pod i žustro izađe iz sobe. - Naravno, Vaša milost - rekao je njegov batler trenutak kasnije, naklonivši se. - Kočije će biti spremne rano ujutro. Gowan pogleda kroz prozor. Bilo je još rano popodne, ali nebo se ružno zacrnilo. - Ja odlazim sada. Batler trepne. - Mogao bih pripremiti jednu kočiju u roku od dva sata.. .jednog sata... bez osobnog sobara? - Zadnji dio rečenice je više nalikovao cviljenju, ali Gowan je već odlazio hodnikom. On je imao vlastite konje koje je držao u konjušnicama duž cijelog puta. Ako bi putovao bez odmora, redovito mijenjajući konje, mogao bi biti u Craigievaru za tridesetak sati. Petnaest minuta kasnije bio je toplo odjeven i nervozno promatrao svog glavnog konjušara kako provjerava sedlo. - On ne voli kišu - savjetovao ga je čovjek. - Mogao bi se uplašiti pa se zato čuvajte u sedlu, nemojte zamjeriti, Vaša milosti. Zamjerio mu je. Nikad nije pao s konja. Baš nikad. Ali za sve postoji prvi put. Nakon tri dana Edie je konačno popustila i upitala Bardolpha je li obavijestio vojvodu o njihovom odlasku. Bardolph je uspio natuknuti, uz naklon, da on ne odobrava toliko Gowanovo izbivanje. To je na neki čudan način bilo utješno. Do sljedećeg jutra tlo je postalo tako blatnjavo čitavim putem niz brdo do dvorca, a rijeka se proširila i ubrzala. Nije to više bila debela, lijena zmija; sada je divljala - s ciljem. Njezin tihi žamor pretvorio se u glasan razgovor, a Edieno se violončelo probijalo kroz glazbu kao da joj rijeka svira kontrapunkt. Kočija lorda Gilchrista zaustavila se kraj dvorca oko podne. Edie ju je vidjela s kule, ali odlučila je da Layla i njezin otac trebaju malo privatnosti. Doći će oni k njoj kad budu spremni. Pomolila se u sebi da njezin otac zavoli Susannu kao što su je zavoljele ona i Layla. Nekoliko sati kasnije, začula je smijeh i potom pogledala kroz prozor. Oni su hodali niz stazu, sve troje. A Susannah je držala grofa za ruku, poskakujući kraj njega poput malog psića. 198

Na kraju nije morala ništa pitati o njihovoj sreći. Laylino lice je sjalo - baš kao i lice lorda Gilchrista. - Njemu je žao - šapnula joj je Layla dok je Edien otac pokazivao Susanni kako trzajući žice odsvirati Bratec Martin i učio ju pjevati tu pjesmicu. - Ja sam rekla da mi je žao, da nisam željela očijukati s drugim muškarcima. I da je on jedini čovjek kojeg sam voljela u životu i kojeg ću voljeti. A on... Edie je zaustavi poljupcem. - To neka ostane među vama, draga. Layla je povuče u zagrljaj. - Ti si moja najbolja i najmudrija prijateljica. Vratili su se nakon nekog vremena u dvorac, sve četvoro. Na putu prema dvorcu, Susanna povuče Laylu naprijed, a Edien otac reče, vrlo tiho: - Tako mi je žao, dušo moja. Tako sam grdno pogriješio kad sam prihvatio Kinrossovu ponudu. Ediene se oči napune suzama. - Ne, nisi. Ja ga volim. Otac odmahne glavom. - Ti se vraćaš doma i ja ću taj brak poništiti, čak i ako budem morao razgovarati sa samim kraljem. Zapravo, ja ću razgovarati s kraljem osobno. A ne libim se vjerovati da će on poštovati moje želje. - Moraš se odmoriti od puta reče Edie, ne mogavši suzbiti promašenu nadu da bi Gowan ipak mogao doći, da bi ga ipak mogla bar još jednom vidjeti. - Odmarat ću se u kočiji - odgovori njezin otac. - Vrijeme je za povratak kući, Edie. Iako joj se srce slamalo, ona kimne. Bilo je glupo biti zatvorena u kuli, zabarikadirati se od svog muža koji se nije potrudio ni pokucati na vrata. Nakon rane večere vratila se u kulu i zaključala vrata da kroz njih ne bi ušao čovjek koji nikada neće doći, vukući se uz stube s osjećajem teške iscrpljenosti. Layla i njezin otac bili su presretni. Očito su razgovarali - uistinu razgovarali. Štoviše, Edie je imala dojam da će ih Susannah spojiti kao ljepilo. Laylina je nemira nestalo, a oči su joj blistale od silne radosti.

199

39. poglavlje Gowan je ujahao u konjušnicu oko devet navečer. Sišao je s konja i dobacio uzde pospanom pomoćniku konjušara. Ušao je u dvorac kroz kuhinjske prostorije da ga ne vidi nijedan lakaj, koji bi zacijelo o tome obavijestio Bardolpha. Vatra na velikoj peći bila je ugašena za noć, a nitko se nije motao po kuhinji osim kuhinjske mačke, čiji su kose oči sjajile žuto s ognjišta. Gowan zgrabi jednu svjetiljku i upali je, a zatim se uspne stubama za poslugu i nastavi dalje niz hodnik. Ne u svoju spavaću sobu, već u njezinu. Gurnuo je vrata i širom ih otvorio, zatekavši sobu u potpunom mraku. Zavjese su bile navučene, a kamin hladan. Čitava je prostorija bila hladna, znatno prehladila. I bila je prazna. Čak je i mirisala prazno, kao da u njoj nitko nije već dugo boravio. Spustio je svjetiljku na klupčicu iznad kamina, ravnodušno primijetivši da mu se ruka trese. Želudac mu se stisne od muke i straha. Stajao je ondje jedan strašan časak shvaćajući što zapravo vidi. Ona je otišla. Na krevetu nije bilo posteljine i soba je bila prazna. U prostoriji je bio ostavljen samo jedan predmet: ona knjiga poezije. Duša mu je zaplakala od boli dok mu se želudac okretao kao da će uskoro povraćati. On priđe kaminu, podigne prokletu knjigu i ubaci je u džep. Ipak, izbrojao je dane otkad je Bardolphova poruka stigla u Visočje. Trebao ju je moći uloviti prije nego što krene u Englesku. Ali ona nije napustila ovu prostoriju prije samo nekoliko sati. U ognjištu je bilo prašine. Nje ovdje nije bilo već danima. Izašao je iz sobe smrtno ozbiljna lica. Kad je stigao u prizemlje, dvojica lakaja skoče iz stolaca, vidljivo uspaničenih lica. - Kad je vojvotkinja otišla? - zahtijevao je čuti. Glas mu je nalikovao na režanje koje je dobilo neki novi, još razdraženiji ritam. Jedan je zurio u njega, a drugi je rekao: - Otišla, Vaša milosti? Otišla? Ova dvojica bili su idioti. - Kad je otišla u Englesku? - Sada je već urlao. - Kad me moja žena ostavila? Edie je sanjala da ju je dozivala pobješnjela bujica rijeke Glaschorrie. Probudila se jer je već u snu pomislila kako je to nemoguće. Rijeka ju ne može zvati po imenu. Ali sad kad je bila budna, opet je začula svoje ime. Prišla je prozoru i provirila van. Noć je već pala, a iako je još kišilo, kiša je malo posustala. Gowan je stajao ispod nje, okružen tamom. Ona otvori usta, ali iz njih ne izađe nijedna riječ. - Vrata su zaključana! - viknuo joj je. - Možeš li sići i pustiti me unutra? Edie se pribere. Bila se pripremila na ovaj trenutak; znala je što treba reći. - Gowane, neću s tobom razgovarati usred noći - viknula mu je. - Idi na počinak i razgovarat ćemo ujutro prije nego što odem.

200

- Edie. Ti ne možeš... Ne možeš me namjeravati napustiti. - On nije vikao, ali ona je jasno čula svaku riječ. Znači tako će to biti. On nije mario razgovarati s njom sve dok nije pomislio da će mu umaći njegovo vlasništvo. Sigurno ga je Bardolphova poruka uvjerila da dođe. - Laku noć, Gowane. - Ti si se planirala vratiti u Englesku prije nego što razgovaraš sa mnom? - Nevjerica u njegovu glasu natjerala bi je na smijeh da nije bila na rubu plača. - Mogli smo razgovarati bilo kada u protekla dva tjedna, da si se odlučio vratiti. - Planirao sam se vratiti, znala si to. Mislio sam... Mislio sam da bismo mogli razgovarati, Edie. Uistinu razgovarati. - Dobro - reče Edie, umrtvljena silnim razočaranjem koje ju je prikovalo za zemlju kao uteg od stotinu kilograma - sljedeći put kad budeš poželio razgovarati sa svojom ženom, Gowane, morat ćeš joj udijeliti više od jednog sata za večerom i posjet tek kad uspiješ osloboditi vrijeme od svojih poslova na imanjima. Ovo se odnosi na tvoju sljedeću ženu. - Ja ne želim drugu ženu! Naravno, ona sutra neće moći pobjeći prije razgovora s njim. Brak, čak i onaj tako kratak i turbulentan poput njihovog, mora se poštovati. - Razgovarat ćemo ujutro. Sigurna sam da će se moj otac složiti da odgodimo povratak u London za još jedan dan. - Ne možeš me ostaviti! - Njegov je glas parao buku rijeke poput noža. Edie uspije odmaknuti svoje promrzle, mokre prste s prozorske klupčice. - Gotovo je, Gowane. Ja odlazim. - Ona zatvori prozor. I povuče zasun. Gowan je zurio u kulu. Ona ga je odbila. Cijelo tijelo ga je boljelo od udaraca koje je dobio, od sati jahanja, od toga što je zbačen s konja završio u jarku. Konj mu je pobjegao i on je hodao jedan sat dok nije stigao do sela gdje su mu omotali rebra zavojem te je kupio drugog konja - za otprilike trostruko višu cijenu od vrijednosti te životinje. Zatim je jahao još pet sati, a rebra neka idu dovraga. Ali Edie je zaključala vrata, a zatim i prozor. Minutu kasnije, uspeo se s mukom do dvorca, otresavši poput psa vodu sa svoga ogrtača. Uputio se uz stube, kad je naletio ravno na Laylu. Ona se ukipi na mjestu, razjapivši usta. - Dobra večer - reče, a žmarci poniženja jurnu mu niz kralježnicu. Ova žena zna... Ta pomisao odumre kad je zapazio pogled u njezinim očima. - Ti! - rekla je, ubovši ga prstom u prsa. - Želim razgovarati s tobom. Layla se zapalila poput baklje dok je jurila ispred njega prema radnoj sobi. - Moj muž će ti također imati što reći - objavi, okrećući se prema njemu kad je zatvorio za sobom vrata. Činilo se da su njegovi nedostatci u postelji postali javna stvar. - Kako se usuđuješ - zaurla Layla - kako se usuđuješ tako odvratno ponašati prema svojoj ženi! - Ona nasrne na njega poput anđela osvetnika. - Kako možeš reći tako sramotne riječi nekome tko je tako drag i tako vrijedan ljubavi? Ti si prezira vrijedan čovjek, Kinrosse. Prezira vrijedan! Činilo mu se kao da je jedna od grčkih furija uletjela u njegovu radnu sobu: on ju je promatrao u čudu kao što bi promatrao neku drevnu božicu. - Edie i ja moramo razgovarati o mnogo čemu. 201

- To je nevjerojatno blago rečeno. - Želim istaknuti da ne cijenim ulogu koju ste odigrali u mome braku - izjavi on. Tračak krivnje pojavi joj se u očima. - Nisam smjela Edie podučiti onome što sam joj rekla. Ispričavam se. - To nije bilo od pomoći - reče on, pažljivo birajući riječi. - Ali kad sam imao vremena razmisliti, shvatio sam da vas Edie smatra svojom majkom. Siguran sam da ćemo ona i ja biti sposobni stvoriti novi... - Idiote jedan! - Presječe ga Laylin glas pun prezira. Sve ono kajanje koje je osjećala očito je nestalo. - Ti nemaš pojma što si joj učinio, je li? - Posvađali smo se - odgovori Gowan ponovno se razbjesnivši. - To nije novost u braku, lady Gilchrist. I vi sami ste iskusili neke teškoće. - Moj muž i ja nikad nismo jedno drugom izgovorili ono što si ti izgovorio njoj. Vjeruj mi, Jonas me mogao lišiti svake mrvice samopoštovanja, da je to poželio. Ali on to nikad ne bi učinio, ne samo zato što me voli, već i zato što je on pristojan čovjek. Nastupio je trenutak tišine prije nego što se Gowan pribrao da može nešto reći. - Kako mi se usuđujete govoriti takve stvari! - zaurlao je, lišen svakog privida uljuđenosti. Ona nije ni trepnula već je samo prekrižila ruke na prsima i strijeljala ga podrugljivim pogledom. - Sad dobro vidim čovjeka kakvog je Edie opisala. Mene ne možeš zastrašiti svojom naprasitošću. Priznajem, ja imam svojih mana. Ali ne bih nikada, ni u milijun godina, učinila nijednom ljudskom biću ono što si ti učinio Edie. Nikada. Ono što je govorila konačno se probilo do Gowana kroz izmaglicu čistog bijesa. - Koga vraga vi to govorite? To zvuči kao da sam je udario. Ništa nisam učinio Edie! Ona se zapilji u njega. - Da? Ništa nisi učinio? Nakon što si ti završio s njom, pronašla sam ženu lišenu svog samopoštovanja, uvjerenu da je neuspješna kao majka i kao ljubavnica. To nije tvoje djelo? Ja mislim da jest! On je zurio u nju. - Ona se možda pretvarala da doživljava orgazam. Pa što? Ti si bio tako slijep da to nisi ni primijetio. Čiji je zločin veći? Ona mu nije govorila ništa što si Gowan već sam nije rekao. - Idiote jedan - reče Layla. Ti jedan podli, prezira vrijedni... - Počeli ste se ponavljati. - Ti si ju natjerao da se osjeća kao da je učinila nešto odvratno, nakon prvog orgazma u njezinom životu. Rekao si joj da leži kao palačinka, a ona tada nije imala pojma što se drugo od nje očekuje u postelji. Sad je uvjerena da nikad neće iskusiti užitak ako se ne napije - zato što si joj ti to rekao! Još gore, uvjerio si ju da je nesposobna biti majkom - Edie! Ti si to rekao Edie, koja je jedna od najnježnijih i najvelikodušnijih osoba koje poznajem. - Ona mi je napisala pismo i rekla mi da ne želi djecu. - Ali čim je to izgovorio, sjetio se da to baš nije tako: napisala mu je da ne želi odmah djecu. - A kad je upoznala Susannu, bilo je očito... - Budalo jedna - zavapi Layla. - Susannah je moja; Edie nije imala nikakvu šansu. Ona nikad nije držala bebu u ruci, znaš li to? Njezin joj otac nije dopustio igranje s drugom djecom. Bilo je previše važno održavati taj njezin dar. Ona bi s vremenom pridobila Susannu, ali ne, ti si morao dati dijete od sebe, a nisi to s njom ni raspravio! Zatim si ostavio vlastitu ženu da plače na podu, ogolivši je svega što je čini ženom. 202

Gowanove su usne zanijemile. On je samo zurio u nju u tišini. Ona mu priđe bliže i ponovno ga ubode prstom u prsa. - A nakon toga, izjurio si iz sobe kao manijak, uzrujan zato što si kupio oštećenu robu. Kao da si ti, dosadni, glupi, odvratni birokratu, dovoljno dobar da dodiruješ donji rub Edienih suknji. Ti, koji nisi znao ni što je violončelo. Gowan nije mogao govoriti. - Ti si primitivac - reče Layla, spustivši glas kad on nije odgovorio. Oženio si se najljepšom, najljubaznijoin ženom u čitavoj Engleskoj - i da, i Škotskoj - a kad si otkrio kolika si neznalica u krevetu, nju si optužio za to. Reći ću ti nešto, vojvodo. - Još jedan ubod. Gowan je imao dojam da jedva diše, kao da samo ustajali zrak uspije stići u njegova pluća. - Jedini razlog zašto nisi čuo riječ neznalica od žena koje su prije Edie završile u tvojoj postelji jest tvoja titula. Samo to. Nemoj se zavaravati mišlju da je Edie nesposobna za užitak u postelji. U tebi je problem. A te zadovoljne žene s kojima ju uspoređuješ? - Ona tresne šakom po stolu od bijesa. - Sve do jedne su ti lagale. U magli je Gowan shvatio da Edie očito nije rekla svojoj maćehi za njegov nedostatak iskustva. Iako to nije bilo važno. Laylina je donja usna drhtala. - Razbio si ju kao da je komad porculana koji si kupio na ulici, a zatim si ju ostavio slomljena srca. Otkad si ti otišao, ona nije radila ništa osim svirala violončelo - zato što si ju ti uvjerio da je samo za to dobra. Ona je tako smršavjela da izgleda kao da ima sušicu. Uvjerena je da će biti užasna majka i da je nijedan muškarac nikada neće voljeti. Vjerojatno nikada neće uspjeti uživati u postelji jer si ti pokazao kako ti se gadi. Ti jedan odvratni... - Ali Layla je sad već gorko plakala i ostatak njezinih riječi bio je izgubljen. Gowan se nije pomaknuo. Njezin portret njega bio je tako ružan da se ukopao na mjestu, maglovito svjestan da je problijedio. Layla se rukom oslonila na stol, spustivši glavu i jecajući. Vrata se otvore. Nastupila je sekunda stanke, a zatim lord Gilchrist uleti u prostoriju i prođe kraj njega. Podigao je Laylu na ruke i Gowan je čuo kako nešto mrmlja dok joj je stavljao glavu na svoje rame. Činilo se da su Gilchristovi opet zajedno. Što ne znači da je njega za to bilo briga. Što je to učinio Edie? Što je to učinio? Počne pretraživati sjećanja. Odjednom, sjeti se užasnutog pogleda u njezinim očima kad je objavio da nema pojma s djecom, kako je plakala dok je inzistirala da se potrudila oko Susanne, s nijemom tugom u očima. Sjetio se kako je urlao, ponovio očev odvratan komentar o palačinkama, ali on nije pritom mislio na nju. Ona se uvijala u njegovim rukama kao živa vatra, izluđivala ga svakim tonom svoga glasa, svakim... On ju je natjerao da se osjeća kao da mu se gadi? Lord Gilchrist nježno spusti svoju ženu u fotelju, okrene se i mlatne ga u bradu tako snažnim udarcem da se Gowan složio na pod poput oborenog stabla. Nije imao vremena ni okrenuti se i zaštititi lijevu ruku. - Ovo je za moju kćer - zaurlao je Gilchrist, stojeći nad njim. - I nemoj misliti da ja to ne mogu poništiti, zato što mogu. Reći ću kralju da je prokleti Škot od moje kćeri u nekoliko tjedana napravio olupinu. I nemoj misliti da ćeš zadržati njezin miraz. I da se nisi usudio ući u bilo koju englesku plesnu dvoranu u potrazi za sljedećom ženom. Ja ću se pobrinuti da će svaki čovjek u državi radije poslati svoju kćer u Ameriku nego je udati za tebe.

203

Gowana je cijelo tijelo tako boljelo nakon što je opet tresnuo o tvrdu površinu - iako je pod bio malo bolji od jarka - te je jedva primijetio da je Gilchrist izveo svoju ženu iz prostorije. Nije se radilo samo o boli. Radilo se o spoznaji da je lišio Edie ponosa, samopoštovanja. Nanio je bol jedinoj osobi na svijetu koju je volio. On ju je uništio. On joj je oduzeo... Sumorna istina te činjenice pulsirala je zajedno s tjelesnom boli koja se širila iz njegove lijeve ruke kao da mu je netko pritisnuo užareni žarač na podlakticu. Zavoji oko rebara nisu ga zaštitili od strahovite agonije udarca zbog koje nije mogao disati. Tek se uspio podići u sjedeći položaj, kad u prostoriju ušeta Bardolph. Gowan duboko udahne, a njegova ga napukla rebra strahovito zabole. - Pomozi mi ustati - reče kratko. Začuje približavanje koraka i pogleda gore. Obično nije razmišljao o Bardolphu kao o osobi koja je od njega bila starija samo desetak godina. On se uvijek tako mrštio da je izgledao trideset godina starije. Ali sada je shvatio da nikada nije vidio Bardolpha kad je uistinu ljutit. Ja odlazim - reče njegov nadstojnik, zureći u Gowana i ne mrdnuvši prstom da mu pomogne ustati. - Ovo smatrajte mojim otkazom. Gowan se podupre desnom rukom kako bi se pokušao podići bez pomoći lijeve. Bardolph mu priđe i nogom mu smakne ruku. Gowan ponovno tresne na pod, ne uspjevši zadržati jecaj. Bardolph ga ne može žešće mrziti nego što on mrzi sam sebe. - To mi nije bila namjera - reče Gowan, zureći u noge fotelje pred njim. - Ja nju volim. Tišina. Nije bio siguran ni da je Bardolph još ondje. Možda čeka pravi trenutak da ga opali u bubrege. - Ja je tako silno volim. - Gowanu se glas slomi, i prvi put od onog dana kad je Molly nestala u riječnoj bujici, izgubi kontrolu. Uz sirovi jecaj ranjene duše, reče: - Volim je više od... Jedna ruka grubo ga zgrabi za lijevu nadlakticu i povuče ga na noge. Agonija je bila tako strašna da je nekontrolirano vrisnuo. - Isuse, Marijo i Josipe, vama je rame iščašeno! - uzvikne Bardolph. - Rebra. Konj me zbacio. - To nije nikakav izgovor za dvotjedno izbivanje - reče njegov nadstojnik, odmaknuvši se i prekriživši ruke na prsima. Gowan se okrene na drugu stranu. - Istina je da joj je bolje bez mene. Ja se pretvaram u svog oca. - Vaša majka je bila pijanica i prije udaje za vašeg oca. Cijelo je to kućanstvo znalo u roku od tjedan dana. Pravo je čudo što ste niste rodili s kašom od mozga. Gowan probavi ovu rečenicu. - Još uvijek imate šansu. - Bardolphov je glas zvučao kao tiho režanje. - Ona još nije otišla. Ja sam učinio sve što sam mogao za vas, glupa, nezahvalna budalo. Kupio sam vam vrijeme uredivši joj tu kulu za život. Svaki čovjek u ovom vražjem dvorcu puzao bi na koljenima do Palestine samo da dodirne njezine usne, a vi ste ju ostavili ovdje samu, da plače za vama.

204

Zašto se nije okrenuo nakon deset koraka od vrata svoga dvorca? Zašto je ostavio osobu koju voli najviše na svijetu uplakanu, okrenuvši joj leđa? Žaljenje mu je razdiralo srce, oštrije i silovitije od boli u ruci. Gowan pođe do ulaznih vrata, ni ne primijetivši lakaja koji ih je otvorio. Kad je stigao do kule, nasloni se na nju, sklonivši se od kiše i pokušavajući se pribrati. On je tako strašno povrijedio Edie da je ona izgubila povjerenje u sebe da uopće može voljeti neko dijete - Gowan opsuje iz dubine duše - a nekako ju je uvjerio da se ona ponašala neumjesno u žaru sladostrašća. I tako, ona ga ostavlja. Naravno da ga ostavlja. On se uspravi, no posrne pod bolnim upozorenjem svog napuklog rebra. Edie je bila jedina osoba na svijetu koja mu je bila važna. Majka i otac su mu umrli, no bili su previše rastrojeni da bi ga voljeli, a ljubav koju je osjećao prema njima davno je izgorjela. Molly je umrla. Njegove su tete bile srdačne, u najboljem slučaju, a Layla je usvojila Susannu. Ali Edie ga je voljela. Ona je to bila rekla, a on je u to morao povjerovati. Morao je povjerovati u te tri riječi koje mu je rekla trenutak prije nego Što ju je napustio. Ako ga voli, možda će mu oprostiti. U pozadini njegova uređenog života vrebalo je srce tame, ali on ga je protjerao. Mora joj reći. Mora joj prostrti to srce pred noge. Intimnost je bila nešto što bi trebali zajedno istraživati, ali njegova odluka da slijedi plan pun mana, uništila ju je. On ju je tako očajnički želio zadovoljiti da je uništio sve između njih. Da je samo priznao svoje neznanje, ona bi mu vjerovala. Mogli bi zajedno pronaći put. Ali on je bio u strahu; bojao se neuspjeha, bojao se da će ga ona prezirati, baš kao što ga je prezirao njegov otac. To je bila cijela istina. Odmakao se jedan korak i pogledao gore u kulu. Nadvila se visoka i tamna u mraku, a njezina nijema veličina svjedočila je o muškarcima koji su poginuli penjući se njome u uzaludnom pokušaju da zadive svoje ljubljene, ako su priče bile istinite. Jedini koji se uspio uspeti dalje od druge razine bio je crni vitez, koji je, prema legendi, još uvijek hodao kruništem kule. Edie se vratila u postelju. Nježno svjetlo dolazilo je iz njezina krila kule. Maknula je zasun s prozora nakon što je on otišao i sad je bio odškrinut. Kad bi ju zazvao, ona bi mu zatvorila prozor i ostavila ga stajati vani. On zabaci glavu pa mu je kiša padala po licu. Romeo se uspeo do Julijina prozora, za ne? Naravno, on je vjerojatno imao obje zdrave ruke i neozlijeđena rebra. Gowan je uspio stisnuti lijevu šaku tek tiho zastenjavši od boli. Dakle, zapešće ga je boljelo, ali ipak je slušalo njegovu naredbu. Počeo se brzo penjati, ali je vrlo brzo usporio. Kamen je bio klizav od kiše, a uspon je bio znatno teži nego što je očekivao. Na pola puta mu je sinulo da možda neće uspjeti stići do Ediena prozora. Ali sići je mogao samo tako da padne. Bilo je pitanje hoće li preživjeti još jedan pad. Baš kad je to pomislio, desna ruka mu se oklizne i cijela mu se težina prebaci na lijevu na jedan čas dok se nije ponovno uhvatio. S mukom zastenje; nikad ga u životu ništa nije ovako boljelo. Sekundu kasnije, Edie pogleda kroz prozor.

205

Njezin je lik bio mutan od kapi kiše koje su mu se skupile na trepavicama. Ali vidio joj je obraz, koji je osvjetljavao sjaj vatre iz pozadine i s lijeva. Ona virne dolje. A zatim vrisne. - Gowane! On nije imao daha za izgovoriti nijednu riječ, čak ni njezino ime. - Ne! Vrati se, Gowane. Zahtijevam da se vratiš dolje. On se grčevito držao za zid, obraza pritisnutog na hladni, mokri kamen i slušao svoju ženu. Kad je došao do daha, podigao je glavu i rekao: - Volim te. Nakon sekunde tišine, ona ga zamoli: - Molim te, Gowane, molim te, vrati se. Pustit ću te unutra. Učinit ću sve što želiš. Molim te, nemoj se dalje penjati. Tako se bojim. - Ne mogu. Volim te, Edie. Više od svega. Više od... više od... - On ponovno ispruži lijevu ruku. Ispuni ga hladna, silovita odlučnost. Ondje bila ondje, iznad njega. Ne može dopustiti da ga napusti. Edie se nagne kroz prozor. Lice joj se sjajilo na pozadini tamnog kamena. - Ti si tako lijepa - reče on, jedva dolazeći do daha između svake izgovorene riječi. - Najljepša žena koju sam upoznao u svom životu. Ti si kao šumska vila. Božica. - Pijan - reče ona sebi u bradu. On se sad uspinjao brže. Nije mario za tlo koje je nestajalo pod njim. Njegova se žena nagnula kroz prozor koliko je to bilo moguće, a zlatna joj se kosa razlila preko ramena po sivom kamenu kule. Morao se odmoriti na trenutak jer ga je zapešće peklo, a rebra su mu vrištala od bolova. - Ne možeš me ostaviti - rekao je glasom koji je bio negdje između naredbe i molitve. Ispruži ruku i podigne se malo više. - Znam da sam strašno loš u postelji - reče, ne gledaj ući gore jer ga je bilo strah da će težina njegove nagnute glave prevagnuti te da će se survati sa zida. - Ali mogu se popraviti. Možemo ostati u spavaćoj sobi, nas dvoje, čitavu godinu. Bez lakaja, Edie. To ti obećajem. Ponovno ispruži lijevu ruku. Zaboljelo ga je tako strahovito da se nije mogao suzdržati da ne jaukne. Ona je ridala, a taj ga je zvuk natjerao da se popne još više. - Ja sam tvoj sokol. Te su riječi eksplodirale iz njegova srca, onako kako su mu došle kad je bio zurio u jezero pokušavajući ne misliti na nju... i kad mu to nije uspjelo. - Gowane, ti si poludio - zavapila je Edie, nagnuvši se kroz prozor tako jako da joj se vidio cijeli gornji dio tijela. - Nemoj pasti! - on poviče, a glas mu propara tišinu kiše koja ih je okružila. - Neću. Samo, molim te, molim te, Gowane, sad si tako blizu. Još samo dva ili tri koraka. - Boli me vražji zglob - reče joj. - Vjerojatno sam ga slomio. On začuje kako je šokirano uzdahnula, ali se podigne još malo gore. - Ti nisi moja - reče joj. Sad je bio skoro ispod nje, zamalo nadohvat ruke. - Ja sam tvoj, djevojko. Ti si mreža i ja sam se zapetljao u nju. - Ne želim slušati poeziju - zavapi ona, ispruživši ruku još niže, a potom on osjeti dodir njezine mokre kose i ponovno se povuče gore. Još jednom. I još jednom. A zatim preko prozora.

206

Vojvoda od Kinrossa učinio je ono što nijednom muškarcu nije uspjelo u šest stotina godina: osvojio je neosvojivu kulu. Po kiši. S dva napukla rebra i slomljenim zapešćem. Sa slomljenim srcem i tvrdoglavošću koju je naslijedio od generacija škotskih gospodara. Možda su mu ti preci stajali za ramenom i gurnuli ga gore taj preostali metar. Ili je možda to bio zlatni zamah njezine kose, kao Dajanino zlato koje ga je prizvalo na kiši. Ili je to možda bio njezin glas, divan poput slavujeva pjeva. Ili je to bila samo Edie. Ono što je njegovu ženu činilo njome. To što ju je volio, duboko do kostiju i svaki pjevni zvuk koji je sačinjavao njezinu raskošnu, tvrdoglavu, velikodušnu, radosnu dušu.

207

40. poglavlje Gowan se možda onesvijestio samo na trenutak. Kad je došao k sebi zatekao se kako kleči na podu, u Edienom zagrljaju, a ona rida, naslonivši glavu na njegovo rame. - Ne - šapnuo je. - Nemoj plakati, mo chridh. Žao mi je - izletjelo mu je. Od samoprijekora, njegov već ionako promukao glas zvučao je još hrapavije. - Nisam te želio povrijediti. Ona podigne lice, a njemu se srce slomi od pogleda na njezine oči. Ali tijelo ga je još uvijek previše boljelo da bi ustao. - Mokar si do kože! - Ona se odmakne od njega i vrati se s toplim ručnikom koji je bio visio kraj kamina. Zatim mu počne skidati mokru odjeću dok ne ugleda zavoj oko njegovih rebara i zastane, užasnuta. - Sprijateljio sam se s jednim jarkom - objasni. Ustao je i počeo skidati ostatak mokre odjeće. - Boli li te? On odmahne glavom, uzevši joj ručnik iz ruke. Edie je šutke gledala kako si briše noge, a zatim prsa i ruke. Na kraju je podigao ruke, bolno se trznuvši i protrljao ručnikom glavu prije nego što ga je omotao oko struka. Imao je erekciju, naravno. To je bila sasvim uobičajena pojava kad je bio u njezinoj blizini. Ali ona ustukne kad on zakorači prema njoj. On stane. - Ja nisam želio reći da ti nećeš biti dobra majka, Edie. Ti ćeš biti divna majka. Samo pomislim na naše dijete u tvojim rukama i srce mi se rastopi. Gledala je u pod pa on nije mogao razaznati o čemu razmišlja. - Nikako nisam smio dati Susannu prije nego što sam to raspravio s tobom, ali ishod se činio neizbježnim. No bez obzira na to, nikad više neću učiniti nešto takvo. Uvijek ću te pitati za najsitnije stvari koje te mogu zanimati. - Ovo je bio njegov zavjet. - Susannah i Layla, a sada i moj otac su jako sretni - reče Edie. Od zvuka njezina pjevnog glasa obuzme ga čista radost. - Molim te, oprosti mi - reče, zakoračivši prema njoj jer si nije mogao pomoći. - Ja sam naprasita budala, a tada sam se osjećao silno neuspješnim. Mrzim sam sebe što sam bio tako okrutan. - Samo si rekao ono u što si vjerovao. Iako ja mislim da si pogriješio u vezi s mojom sposobnošću za majčinstvo. - Vrlo slabašan smiješak obasja joj oči. - Susannah i ja se mnogo bolje slažemo i poštujemo u posljednjih četrnaest dana. Sad se osjećao kao da mu je netko zario nož u srce. Zašto nije bio tu? Ovo je njegova obitelj. Bio je tako glup što se zadržao u Visočju kad je njegovo srce, njegov razlog za život, bio ovdje. On se nakašlje. Bilo mu je teško oblikovati riječi. - Nema ništa odbojno u tome kako si postigla užitak, Edie. To je bilo nešto najljepše što sam vidio u životu. Jedini je problem bio

208

taj što sam istog časa znao da ti ranije nisam uspio pružiti užitak. Tako mi je silno žao zbog toga. Ona spusti pogled. - Gowane, ja uistinu ne želim razgovarati o tome. - Mi moramo razgovarati o tome - reče on očajnički. - Ja te ne mogu pustiti, Edie. Jednostavno ne mogu. - Znam - reče ona, neočekivano. - Znaš? Ona kinine. - Ti si uspješan u svemu što radiš, Gowane. Sad još moraš biti uspješan i u postelji sa mnom jer ne možeš podnijeti pomisao na neuspjeh, ili - ona doda, namrštivši obrvu - pustiti da ti umakne nešto što si kupio. - Bio sam lud što sam to rekao. Ja sam trebao pasti na koljena pred tobom, zahvaliti ti što si prihvatila moju ruku, a umjesto toga ja sam se ponosio što sam te kupio, kao da si ti još jedno pero u mojem šeširu. Lice joj se nije pomaklo, ali vidio je bol u njezinim očima. - Ja te ne zaslužujem. - Ove je riječi iscijedio iz svog srca. - Iznevjerio sam te u postelji, a zatim sam tebe okrivio za to zato što me je bilo sram. Konačno, konačno, ona zakorakne prema njemu i pomiluje mu rukom obraz. - Gowane, ti me nisi iznevjerio u postelji. Ne smiješ tako misliti. Mi jednostavno nismo kompatibilni. - Mi jesmo kompatibilni - reče on tvrdoglavo. - Moraš prihvatiti da ponekad ne može sve biti onako kako ti želiš - reče mu nježno. Poželio je početi bolno zavijati. Kako on želi? S njegovim roditeljima. .. sa psom na kojeg nije mogao prestati misliti... s poslom kojem nikad nema kraja. Bez Edie, čeka ga dan za danom muke i teškog rada. Ono što mu prije nije smetalo, sada mu se činilo kao osuda na deset tisuća godina mračne samoće. Nakon što je nju upoznao, nakon što je nju zavolio. - Molim te - reče promuklim glasom. - Daj nam još jednu šansu, Edie. Molim te. Nastupi duga šutnja, a zatim ona upita: - Zašto si se išao penjati na kulu? - Ti me nisi htjela pustiti unutra, a ja sam morao biti s tobom. - To je bilo tako jednostavno. Na usnama joj zatitra smiješak. Vidio je taj poljubac zataknut u kut njezinih usana, onaj koji mu nikad nije dala, onaj zbog čega ju je tako silno želio poljubiti. - Ako ti odeš u kočiji, ja ću biti u drugoj kočiji koja će krenuti za vama - zavjetovao se, tihim i odlučnim glasom. - A kad stigneš u London, ako tvoj otac zaključa vrata, ja ću se popeti u tvoju spavaću sobu. To nema nikakve veze s bračnom posteljom, Edie. Ti si sve što meni treba. Od trenutka kad sam ušao u onu plesnu dvoranu i ugledao te, to mi je bilo jasno. On je primi za ruke i okrene joj dlanove, podigavši ih na svoje usne. - Ja ne mogu živjeti bez tebe. Ti si moj magnet i moja zvijezda Sjevernjača. - Vrlo nježno, poljubi je prvo u jedan, a zatim u drugi dlan. Edie se osjećala kao daju je zahvatio tornado po imenu Gowan, zatočio je u mirnom oku svoje oluje. Koja bi žena mogla tome odoljeti? Pokušala se prisjetiti svega što je bio rekao kad joj je slomio srce, ali nije se uspjela sjetiti ničega... osim jedne stvari.

209

Ona skrušeno spusti pogled dok je pokušavala izgovoriti ono što se ne može izgovoriti. - Nemoj - šapne on, a sada su mu ruke bile na njezinim leđima, privlačile je bliže k njemu. Nemoj me odgurnuti od sebe. - To se mora reći. Glas mu je bio nevjerojatno nježan. - Što to, mo chridh? - Ja mislim da nikada u postelji neću biti ono što ti želiš - rekla je, govoreći iskreno. Možda ako se napijem. Ali, uistinu... ne želim piti previše vina. Bilo mi je strašno zlo kad si otišao i sljedećeg sam se dana osjećala užasno. A ne mogu svirati kad se tako osjećam. - Shvatio sam da je moj stav prema alkoholu usran - reče joj, ovivši ruke oko nje. - Kad si se ti napila... ja sam poludio jer sam se prisjetio svoje majke. Bilo je tako divno biti u Gowanovom zagrljaju. Kad je pogledala kroz prozor i vidjela ga kako se penje uz kulu, srce joj je stalo. Sama pomisao na to natjera ju da mu se približi, obuhvati mu rukama struk, prisloni obraz na rame, pomazi ga. U njegovom se zagrljaju osjećala kao da je sada sve na svome mjestu. - Ne volim pretjerivanje u piću, a ako je to jedini način na koji mogu uživati u našoj postelji... Ja to ne mogu. Žao mi je. - Ako me nikad više ne budeš željela u svojoj postelji, ja ću to prihvatiti - šapne on, poljubivši joj tjeme. - Boljelo te, a ja ti nisam znao pružiti užitak. Jedino što ne mogu prihvatiti jest da me napustiš. U tom je trenutku on vjerojatno bio uvjeren u ono što govori, ali nije imao pravo. Edie je dobro poznavala svog Škota. Čitavog će joj života Gowan pokušavati pružiti užitak u postelji. Pomislila je na to i osjetila kako joj se usne šire u smiješak. Na tako nešto se mnoge žene ne bi požalile. A sad je bila izrazito svjesna da se pritišće o glatko, snažno, golo muško tijelo. Nije ničim dao do znanja da su mu određeni dijelovi tijela kruti, ali Edie je to osjetila kroz ručnik. Ruke joj se stisnu oko njegova struka. Ipak, stajala je kao ukopana, bojeći se pomaknuti, obećati nešto što neće znati ispuniti. On će očekivati da ona doživi taj grč užitka. Od same pomisli na to, osjeti napetost u prsima. - Pssst - šapne on, velikim joj dlanom milujući leđa kružnim pokretima. - Edie, ne moramo ništa raditi. Vjerojatno ni ne bismo smjeli. Zapešće mi je ozlijeđeno. - Nije samo zapešće. Slomio si i rebra. - Rebra me toliko ne bole. Bardolph je poslao poruku da me napuštaš. Morao sam doći. - On joj podigne bradu kako bi je pogledao u oči. - Ja bih se opet popeo uz tu kulu, Edie. U trenu. Obuzme ju osjećaj spokoja. Gowan je bio živ, a ne mrtav u nekom jarku ili razbijen u podnožju kule. Što bi učinila da je pao? Ta je misao bila tako stravična da joj je srce zadrhtalo kad je prislonila usne na njegov vrat. - Edie, srdašce moje - reče on s boli u glasu. - Sjećaš li se zadnji put kad smo bili u postelji, kad si rekao da se radi o meni? On kimne. - A zatim, kasnije, rekao si da ležim kao palačinka, ali da budemo iskreni, Gowane, ti si mi rekao neka samo ležim.

210

Njemu se stisne grlo. - Trebao bih se upucati zato što sam to rekao. To mi je bio rekao moj otac o ženama. Bio sam tako ljutit da sam se na trenutak pretvorio u njega. - Oči su mu postale crne kao mrak od žaljenja. - Ja ne želim da se ti usredotočiš na mene. Ne želim se brinuti o tome hoću li uspjeti doživjeti petit mort. - Što bi ti željela? - Željela bih te istraživati. I ne želim ni da me dodiruješ, ne onako. Samo noćas? - upita ga. - Molim te? Ja ne mogu podnijeti toliki pritisak. - Ja sam uvijek želio da ti osjećaš samo užitak, ništa drugo. - Usta mu se uozbilje. - Hoćeš li me pustiti da ja odlučim što ćemo raditi? Samo da ovaj jedini put ne moram brinuti o uspjehu? On joj obuhvati lice dlanovima. - Edie, između nas nema uspjeha ili neuspjeha. Ja ću te voljeti i ako nikada više ne budemo dijelili postelju. Njezin smiješak zadrhti. - A ako ću uvijek biti neuspješna u postelji? Ti nećeš... On odmahne glavom, ne skidajući pogled s nje. - To nije pitanje uspjeha ili neuspjeha. Ljubav ne mjeri takve stvari, već samo ljubaznost. A što se nje tiče, ja sam te tu iznevjerio. - Ne, nisi - dahne ona. - Ja te volim. Radost koja mu je bljesnula u očima bila je tako senzualna da mu je ona obuhvatila glavu dlanovima i prinijela njegove usne svojima. Kad su se razdvojili, disanje joj je bilo isprekidano i ona je vidjela kako se njegova prsa ubrzano podižu i spuštaju. - Trebao bih se prvo okupati - reče on promuklim glasom. - Otići ću u dvorac i... - Mirišeš po kiši i koži i malo po znoju - izjavi ona, pogledavši ga lijenim, zavodljivim pogledom. - Sviđa mi se. Sviđa mi se više od bademova sapuna. Mirišeš... muški. Imam te želju polizati. Cijelog. S usana mu pobjegne psovka, ali uspio se suzdržati da ne navali na nju. Radost ga je obilježila poput užarenog žiga. Želio je vrištati od sreće, pasti na koljena, baciti se na... Ne. - Učinit ću što god želiš. - Ako će netko nekog lizati - reče Edie - onda ću to biti ja. Ne smiješ me onako dirati do sutra navečer. U Gowanovim se očima nakratko pojavi pogled pun agonije. - Ja te ne smijem dirati cijelu noć i dan? - Osim ako ti ja to izričito ne dopustim. On spusti one svoje dugačke trepavice, ali ona pomisli da je u njegovom pogledu uhvatila tračak zadovoljstva. - A ja to neću dopustiti - izjavi ona. Obećavam da ću ponovno pokušati sutra navečer, Obećajem ti, Gowane. Ali trenutno, želim ne misliti na to. - Kako želiš - reče on. Njegove je riječi podcrtavala blaga nevoljkost. Ipak, nije se brinula da on neće održati riječ. On će možda jednog dana ponovno izgubiti živce - a ona će mu jasno dati do znanja da to nije prihvatljivo - ali nikad joj neće biti nevjeran i nikad neće biti neiskren prema njoj. Sa sretnijim smiješkom od onih koje je dosad vidjela, on reče: - Učini sa mnom što te je volja. 211

Edie se uzbudi. Bilo je to kao u njezinim snovima u kojima Gowan nije vodio ljubav s njom, već je ona vodila ljubav s njim. Sada je stajao sasvim mirno, s rukama na bokovima i smiješkom koji mu je plesao na kutovima usana. Glatka ramena, jedno obilježeno tamnoplavom masnicom, vodila su prema izraženim mišićima na prsima, naglašenim malim, ravnim bradavicama. Točno ispod njih, bijeli pamučni zavoj bio je čvrsto omotan oko njegovih rebara. Ispod njih, bili su, uredno poput vojnika, poredani trbušni mišići. Tanka crta dlaka protezala se od središta trbuha i nestajala ispod ručnika. A posvuda su bile ogrebotine i masnice. Iako su mu oči sjajile od gladi, znala je da se on neće pomaknuti dok mu to ne dopusti. A ona je baš uživala. Polako se odmakla, očima pretražujući cijelo njegovo tijelo, sve dok nije došla do postelje. On nije rekao ništa, samo je čekao. Bilo je to nešto najerotičnije što je Edie doživjela u svome životu. Spoznaja da je ovaj veličanstveni, moćni čovjek u cijelosti njoj na raspolaganju. Kad bi mu naredila da klekne, on bi klečao. To nije značilo da ona želi da on kleči, ali od moći koju je imala nad njim zavrtjelo joj se u glavi. Liznula je usnice, a njegove su oči popratile taj pokret. Niz noge joj jurne vatra. Ona stisne koljena, razmišljajući što sad učiniti. - Što želiš da sad učinim? - Njegov promukli glas prekine joj misli. Prsti su mu bili na ručniku. - Želiš li da maknem ovo? Edie drhtavo udahne, a zatim polako kimne. On baci ručnik, a prizor je bio bolji nego što se sjećala. Taj njegov dio bio je dug i debeo. Ona je željela... Što je zapravo željela? - Što god želite, ja ću to učiniti, moja gospo. Baš sve. - Njegov ju je glas pomilovao poput baršuna. Ali istovremeno, osjetila je kako njezin grozničav mozak počinje smetati užitku. Što da učini? On je zasigurno vidio tračak nesigurnosti u njezinom pogledu, jer je odšetao na drugu stranu kreveta i ispružio se. - Vidiš - reče - ja te ne dodirujem. Ona to potvrdi kimnuvši. - Ali možda bi ti željela skinuti svoj ogrtač? Nije baš bila sigurna u to. - Neću te dirati - reče on. No odmah doda: - Osim ako ti to ne zatražiš, naravno. Ona se uspjela pribrati. Baš bi mogla skinuti ogrtač. Bilo je, naime, neugodno biti odjevena kraj golog muškaraca, pogotovo kraj golog muškarca za kojeg je slučajno bila udana. To je nekako bilo pogrešno. Pa ga je zato skinula, ostavši samo u spavaćici. A zatim, prije nego što je promislila, skine spavaćicu preko glave i baci je na stranu. Na njezin užas, žudnja u njegovim očima istog trenutka nestane i on naprasno opsuje. Ona se pogleda. - Što nije u redu? - Vide ti se rebra! - On skoči s kreveta, a ruke mu obuvate njezino tijelo točno ispod dojki. Zatim je povuče naglo k sebi i zagrli je. - Ja te nikada više neću ostaviti. - To je bio zavjet. - Što ti to znači? - Srce joj je luđački udaralo, ali ne od ugodnog iščekivanja. Ona se odmakne kako bi mogla vidjeti izraz njegova lica. - Layla mi je rekla da nisi jela. - Problijedio je, a glas mu je bio promukao. - Ja... Na licu mu se jasno vidjela silna panika. - Moram te nahraniti. 212

Čuvši to, Edie se opustila. Nije obraćala pozornost na to što je izgubila na težini, iako je bila primijetila da su joj grudi malo manje. Layline oprave joj sada zasigurno neće pristajati? - Ima li dolje nekakve hrane? Ona kimne. - Bardolph uvijek ostavlja hranu, u slučaju da rijeka poplavi pa mi je lakaji ne bi mogli donijeti na vrijeme. Gowan je pusti i nestane, gol golcat, dolje niz stube. - Dobro da nisam dopustila lakajima da ostanu u kuli - promrmlja Edie sebi u bradu. Prišla je fotelji kraj kamina i sjela, prekriživši noge koje su sada bile vrlo vitke, pitajući se što će se sada dogoditi. Nije dugo morala razmišljati jer je Gowan uletio u sobu, noseći u ruci jedan tanjur. Podigao je Edie i sjeo, smjestivši je u svoje krilo. Ona je bila gola. Imala je samo papuče koje su bile nevjerojatno elegantne, ukrašene tankim ružičastim vrpcama. Ona ispruži nogu i protrese prstima. - Što mislite o mojim novim papučama, vaša milosti? Layla mi ih je darovala. Gowan nije ni pogledao te papuče. - Otvori usta - naredi joj. Bilo je to sasvim nevjerojatno, ali ona se upravo zabavljala bolje nego ikad. - Čime me to hraniš? - Nemam pojma. Našao sam ih dolje na ormariću. - Okruglice od jabuka! - uzvikne Edie. Bile su oblikovane u pupoljak na vrhu. Zar nisu predivne? - Otvori usta - ponovi on. Ona poslušno otvori usta, a on joj ubaci jednu okruglicu. Zatim odloži tanjur, zagrli je i privije je čvršće uza se. Layla je imala pravo - ona je izgubila volju za hranom tijekom Gowanova izbivanja, ali sada su cimet i šećer u okruglicama bili nevjerojatno slasni. To je značilo da joj se tek vratio. - Obećao si mi da me nećeš dodirivati osim ako ti ja to kažem - primijeti ona, nakon što je progutala zalogaj. - Prekršio si riječ. Može li se to poništiti? - Mi sad trenutno ne vodimo ljubav - reče Gowan. On posegne za još jednom okruglicom, udahnuvši zrak kroz zube jer je pritom nategnuo rebra. - Nećeš se ti meni izgladnjivati. - Ton mu je bio žestok i opet se ponašao posesivno, ali nekako je ovoga puta to bilo prihvatljivo. Nakon što je pojela još tri male okruglice, bilo joj je dosta. Ustala je s njegova krila i pokazala na krevet. On je ustao, nadvivši se nad nju. Edie podigne pogled. Sviđalo joj se to što vidi. Gowan se uzrujao zbog njezina dramatičnog gubitka težine; lice mu je još bilo mrko, a usta čvrsto stisnuta u ravnu liniju. Ona je upravo shvatila nešto o vojvodi od Kinrossa. Kad bi ga bilo strah, on bi eksplodirao od bijesa. Ali bio on ljutit ili uplašen, on ju je volio. Razmišljat će ona o tome poslije, jer sada je njegov pogled pao ispod njezina lica. Usta su mu se još ukrutila kad je stigao do njezinih rebara, ali zatim je odlutao niže, do čuperka zlatnih dlačica između njezinih nogu, oblih bedara, i konačno, do njezinih lijepih, novih papučica. Kad je ponovno pogledao gore, oči su mu opet postale gladne. - Sviđaju mi se tvoje papuče. I imaš najljepše gležnjeve koje sam vidio u životu. - Ona je vidjela kako mu se grlo miče dok guta. 213

- Edie, mogu li te poljubiti? Ona odmahne glavom. Sad se već odlično zabavljala. - Tvoje noge? - Glas mu je zvučao pomalo očajnički. - Ne dolazi u obzir - reče ona. A zatim ponovno pokaže na krevet. I sad je ona njega mjerkala, jer joj je srce počelo ubrzano kucati kad je pogledala njegovu mišićavu guzu. I te duge noge, Gowan je legao na krevet poput čovjeka koji je navikao nuditi se ženama. Smirila se kad se sjetila da bez obzira na to koliko je bio posesivan, također je bio njezin i samo njezin. On nikad nije dodirnuo drugu ženu. Nijedna druga žena nikad ga nije dodirnula. Popela se na postelju i kleknula kraj njega, ljubeći mu obrve, obraze, nos, usne. Istraživala je bockave dlačice na bradi vrškom jezika, vratila se na njegova usta, odlutala do jagodične kosti. A zatim se odmaknula i počela ga milovati prstima po svim područjima koja su je zanimala; snažnom vratu, širokim ramenima, rukama. Dijelila je poljupce širom njegovih umornih, ratničkih prsa, prekrivenih modricama. Zatim ga je milovala po zapešćima, pa gore prema ramenima, zatim dolje do trbuha, istražujući glatku kožu koja je pucala od snage, osluškujući kad će zastenjati, a kad zadrhtati. Ipak, nije se pomaknuo. Pustio ju je da ga istražuje kao neko novo glazbalo, da ga miluje, mazi, proučava, konačno kuša... Tada riječi provale iz njegova grla, nerazgovjetna buka i konačno prisega. Edie je sagnula glavu tako da joj nije mogao vidjeti osmijeh. Osjetila je požudu kakvu nikada nije doživjela. Vidjeti ovako veličanstvenog, ogromnog čovjeka kako dašće od žudnje, a ipak ne poseže za njom. Ni kad je usnama pomilovala dlakavu kožu njegovih bedara. Spustio je ruke, koje je držao prekrižene iza glave, i zario prste u plahtu, ali ipak je još nije dodirno. Svako njegovo stenjanje, svaka riječ, pokrenula je pulsiranje koje je jurnulo njezinim tijelom i završilo između nogu. A svaki put kad bi ga dodirnula, svaki put kad bi ga poljubila i svaki put - nakon što se konačno odvažila - kad bi ga liznula i gricnula, čitavo bi joj se tijelo zažarilo dok joj srce nije počelo kucati brzo poput njegovog i dok nije ostala bez daha. Obuhvatila ga je rukom i eksperimentirala s tom baršunastom tvrdoćom. - Sanjao sam o ovom - reče Gowan promuklo. Edie podigne pogled. Razmišljala je da bi ga mogla poljubiti onako kako je on nju poljubio. A njemu bi se to sviđalo. - Uistinu? Ona ga obuhvati malo čvršće, a njegovi bokovi se izviju u zrak. - K vragu - zavapi. Ovo je tako dobro. On je sanjao o njoj. Edie je pomislila da je sam pogled na njega senzualni napad. Osjećala se nemirno i lakomo, kao da je njezino tijelo pulsiralo u ritmu koji je ona jedva razumjela. - Iako te ja ne mogu dodirivati, ti možeš dodirivati sama sebe, Edie - Glas mu je bio hipnotičan. Edie se namršti na njega. On je pokušavao preuzeti glavnu ulogu. Prije nego što je uspio ponovno otvoriti usta, ona sagne glavu, obuhvati usnama taj dio njega i ponovno preuzme kontrolu. 214

Gowan glasno zastenje. Ona bi se nasmijala, ali bila je prezaposlena jezikom kojim je klizila po njemu. Cijelo je vrijeme klizila rukama po njegovim nogama, milujući mu bedra. Otkrila je da ga može natjerati na režanje, a od tog je režanja postala vlažna. Osjećala se prazno i još nemirnije. - Moraš prestati - zavapio je on trenutak kasnije, glasom napetim od žudnje. - Edie. Ona podigne glavu. Osjećala je da su joj usne malo natekle pa ih je ispućila, promatrajući kako su mu oči postale još mračnije. - Ne mogu to više - reče on s mukom. Svaki mišić na ruci i prstima mu se ukočio. Ona se nasmiješila jer joj je on bio tako predivan, a zatim je otpuzala gore i rekla: Divno mi je znati da te mogu svesti na preklinjanje. Preklinješ li me? - Da. Ja te moram dirati - izleti mu iz usta. Bio je smrtno ozbiljan. - To ne bi trebalo tako ići. Molim te, Edie. Molim te. Ona je tako silno žudjela za njegovim dodirom da joj se mutilo u glavi i više se nije mogla sjetiti što je bila zahtijevala. Ruka joj je milovala mišiće na njegovu trbuhu, ali možda... - Edie! Osjećala se kao da je popila cijelu bocu šampanjca. Spustila je glavu i liznula mu bradavicu. - Mmm. - Molim te, Edie. - On ju je uistinu preklinjao. Preklinjao ju je ovaj čovjek kojeg je voljela više od svega na svijetu. Naravno, ona mu neće uvijek dati ono što želi. - Kako želiš - reče, još mu jednom malo gricnuvši bradavicu, samo zato što se sjećala da on... On je okrene tako brzo da joj je kosa zavijorila oko ramena i spustila se u oblaku. - Ti si tako nevjerojatno lijepa, Edie - promrmlja on. Jednom joj je rukom pomilovao dojku, kliznuo preko ispupčene bradavice, dolje niz ravan trbuh, a zatim uronio između nogu. Edie raširi oči i razjapi usta. Kad je kliznuo prstom između njezinih nogu, oboje su osjetili kako je vlažna, kako je natekla i uska. On zastenje. Ona nije rekla ni riječ jer joj je cijelo tijelo zadrhtalo od samog dodira njegovih prstiju i nastavila se tresti. On pomakne prste, a val drhtaja ponovno se vrati, jedan za drugim sve dok joj se cijelo tijelo nije treslo. Ona ga obuhvati koljenima i zastenje, šutke zatraživši još, još njega, još toga. - Namjeravao sam naučiti što žene dovodi do svršetka - šapne joj on o usne. - Gore u Visočju. Edie se u potpunosti koncentrirala na ono što je on radio rukom. Osjećala se kao... Pritisnula je lice u njegovo rame. Imala je dojam da gubi kontrolu, kao da joj se lice iskrivilo ili da bi mogla. .. cijuknuti ili nešto učiniti... - Edie! - Gowanova se ruka umiri, i nakon jedne sekunde, ona ga pogleda. - Hm? - Otišao sam u krčmu, u Devil's Punchbowl. Ona ga pogleda. Lice mu je bilo tako predivno da se nagnula kako bi mu zarobila usne.

215

Ali za Gowana se nikako nije moglo reći da nije tvrdoglav. - Moram ti to reći. Otišao sam u krčmu i našao jednu pipničarku koja bi me mogla naučiti o ženskom tijelu, o tome što žene usrećuje u postelji. Trebalo je neko vrijeme, ali na kraju su njegove riječi prodrle do nje. I tako, iako je Edie bila od onih koji baš nikada ne viču, sada je zaurlala: - Molim? - Pipničarka me povela gore. Edie je u trenu skočila s kreveta. - Nisi valjda! - Jesam. - Gowan uopće nije izgledao kao da mu je posebno žao. Otkotrljao se s kreveta i stao ravno ispred nje. Edie je ubrzano disala, stisnutih šaka, pokušavajući shvatiti o čemu se tu radi. - Ti si pokušavao riješiti problem - reče ona. U prsima ju je zaboljelo od te istine, iako ju je shvaćala: Gowan je po svojoj prirodi bio čovjek koji rješava probleme. On kimne, a zatim je zagrli. Stajali su ondje zajedno, goli, s njegovim obrazom priljubljenim uz njezinu kosu. - Nisam to mogao učiniti. Nisam mislio spavati s njom, ali pomislio sam da bi je trebao pitati što joj se sviđa... možda je čak zamoliti da mi... da mi to demonstrira. Nesvjesni drhtaj gađenja protrese čitavo Edieno tijelo, ali ona ne reče ništa. - Nisam mogao - šapne joj, privukavši je još čvršće k sebi. - Nakon nekoliko sekundi u toj sobi, shvatio sam da me baš briga što nju uzbuđuje. A u svakom slučaju nisam želio da mi bilo što pokaže. Prije nego što sam ju uspio zaustaviti, ona je otvorila prsluk. - A što si ti učinio? - Skrenuo sam pogled. Edie se osjećala kao da je ušla u toplu prostoriju nakon stajanja na ledenoj kiši. Vrućina joj se proširi cijelom kožom. - Je li mlada dama bila iznenađena? - Ona je zaključila da mene privlače samo muškarci - reče Gowan prilično bolnim glasom. - Održala mi je bukvicu i rekla mi da ne može ništa učiniti za mene. Ja sam joj ponudio novac, ali rekla je da me previše žali da bi ga uzela. Edie za zagrli oko struka, i pokuša se suzdržati da ne prasne u smijeh, no bez uspjeha. - Ja ti želim reći da sam budala, Edie, ali ja sam tvoja budala. I još uvijek ne znam gdje sam pogriješio. Ali preklinjem te da mi daš još jednu priliku. Ti... - On zastane na trenutak, a zatim nastavi. - Ti si jedina žena za mene, Edie, i uvijek ćeš biti jedina. Ja ne želim razmišljati ili slušati o užitcima druge žene, samo o tvojim. Ako mi dopustiš, provest ću čitav život pokušavajući te usrećiti. Bilo je nevjerojatno kako brzo suze mogu zamijeniti smijeh. - Ah - šapne Edie. - Ah, Gowane, ja te tako silno volim. Njegove velike ruke kliznu niz njezina leđa. - Iako sam idiot? Ona se odmakne tek toliko da ga može pogledati. - Oboje smo idioti - reče ona odlučno. - Kad si ti bio ljutit, s pravom ljutit, zato što sam te obmanula, ja sam se slomila. Moram biti čvršća. Trebala sam biti iskrena od samog početka, ali moj nagon, moja navika jest jednostavno sve pokušati izgladiti. To je bilo glupo. On joj obuhvati lice dlanovima, i udijeli joj jednu slatku, preslatku pusu. - Mislim da shvaćam kako je buran brak tvog oca. - Ja se ne znam suočiti s bijesom - prizna Edie, podižući se na prste kako bi mu uzvratila pusu. - Mislim da to nikad neću naučiti. 216

Ne skidajući pogled s njezinih očiju, Gowan klekne, baš kao što je bio kleknuo u salonu u Fensmoreu. On joj prinese dlan usnama. - Obećajem ti da nikada više neću vikati na tebe. Zaklinjem se. Radost u Edienom tijelu opijala je jače od vina, grijala jače od sunca. I ona se spusti na koljena. - Ja tebi obećajem da ti nikada neću lagati. To je moj zavjet. I nikada neću nikog voljeti onako kako volim tebe. Mislim da nas je oboje obilježilo djetinjstvo. Gowan ispusti neki neartikulirani zvuk. Edie se nagne naprijed. - Volim te, Gowane. Baš ovakvog kakav jesi: čovjeka koji rješava probleme, genijalnog, nadmenog, predivnog, poetičnog. Ti si pjesnik kad ne muštraš svoje upravitelje. - I ja tebe volim, curo. - Gowan se vratio svom pravom škotskom naglasku. - Ti si moje srce, Edie. Ti si mi sve. Suze su joj curile niz obraze, a on ih je brisao poljupcima. A zatim, nekako su se opet našli u krevetu. - Ja te ne zaslužujem - reče on promuklim glasom, - s obzirom na to kako me ti voliš, iako sam ja jedan obični... Edie ga zaustavi poljupcem. - Ti si preživio - reče mu. - Volim te takvog kakav jesi ne samo zato što si preživio, već zato što si pobijedio. Svi ti ljudi ovise o tebi, Gowane. Ti ne možeš biti poput svog oca koji je svemu okrenuo leđa. Ti to nisi učinio, i nikada nećeš. Gowan je nije slušao, ali ona mu to namjerava ponoviti dvjesto ili tristo puta u sljedećih pedeset ili šezdeset godina, ijednom će shvatiti. - Edie, mogu li te dodirnuti? - upita je, pogledom koji se sjajio od žudnje. Srce joj je bilo tako otvoreno i široko da nije oklijevala. - Oboje nas - reče, posegnuvši za njim. Oni su bili kao fitilj vatrometa. On se poljupcima spuštao niz njezino tijelo, prislonio usta na njezine najnježnije dijelove, i lizao dok joj krv nije uzavrela. Dok nije počela stenjati i jecati. Dok je njegovi prsti i usta nisu tako obljubili da je zavrištala, izvivši se s kreveta. A on ipak nije prestajao, nije prestajao dok nije otkrio da Edie može svršiti opet i opet... Dotad je već bila luda od žudnje, a njezino preklinjanje konačno dopre do Gowana. - Hoćemo li? - upita, promuklo i tiho sad kad je bio već tako preplavljen žudnjom da bude s njom na najdublji mogući način da se nije mogao obuzdati. Edie je jecala bez riječi, povlačeći ga. Gowan joj razmakne noge, upre se i klizne u nju. Nije boljelo. Nije boljelo ni najmanje. Bio je to samo opojni osjećaj punoće... a to je bio Gowan u njoj. Ali on se nije pomaknuo. Čekao je. - Boli li te? - upita. U tom trenutku Edie je znala da će se Gowan povući osjeti li ona i najblaže peckanje. Od te pomisli - na njegovu brigu, njegovu kontrolu - ona se zapali do kraja. Edie odmahne glavom, zgrabi njegova ramena i otvori usta, ali baš u tom trenutku on se povuče i ponovno se zarije u nju. Ljubio ju je tako žestoko da su njezini vriskovi bili ušutkani. A zatim, odjednom, svi ti osjećaji - ta divlja eksplozija vrućine i emocije - ponovno proparaju njezino tijelo. Gowan odmakne usta i pogleda u čudu svoju ženu. Edie se izvijala prema njemu, tijelo joj se treslo, a oči su joj bile zatvorene. Kosa joj je potamnjela od znoja, poprimila boju kukuruzovine na kiši.

217

On je osjetio takvu sveobuhvatnu radost koja nikada neće nestati. Pa se zato odmaknuo i ponovno počeo gurati, opet i opet i opet. Oči su joj se naglo otvorile i ona zavapi: - Osjećaš li ti kad ja ovo radim? - Do vraga - prostenje on, zato što je jako dobro osjećao što ona radi. - Ako to budeš radila, Edie... Nemoj to raditi! Izgubit ću kontrolu. Ona se nasmije, ali ga ne posluša. Sa svakim potiskom njegovih bokova, ona se izvijala kako bi ga dočekala i čvrsto stisnuvši bedra oko njegova tijela. I tako ga je stiskala unutra, opet i opet. On se nije mogao zaustaviti, pokreti su mu bili sve žešći, sve brži, jurio je prema nečemu što je bilo skoro zastrašujuće u svojoj žestini. Tada Edie ponovno otvori oči, svoje divne zelene oči i zavapi: - Gowane. Glas joj je bio očajnički, a glad i žudnja krenu mu kao žmarci niz kralježnicu. - Hoćeš li... On se upre o ruke, spustivši glavu kako bi je poljubio nježno u usta. - Reci mi - uspio je izustiti. Njezine ruke skliznu niz njegova leđa do stražnjice i ona ga privuče još bliže. On zabaci glavu. On je u magli čuo kako ona stenjući zaziva njegovo ime, a zatim se opet stisnula o njega, a to je bilo čvršće i slade nego što je mogao zamisliti. Cijelo joj se tijelo treslo pod njim dok je vrištala... Nešto se u Gowanu oslobodi. Cijelo mu se tijelo zapalilo dok je gurao u nju. U njoj su sve zemlje svijeta, a svi kraljevići sam ja. Ničeg drugog nema. Edie je jecala pod njim. Gowan zabaci glavu, zareži i svrši, dajući joj sve što ima. Ona mu je to vraćala i opet mu je vraćala. Jer kad nama ovdje sjajiš, ti si posvuda. Postelja ova tvoje je središte, zidovi ovi tvoj su svijet.

218

41. poglavlje Edie se probudila, zbunjena, uz zvuk vode koja teče. A zatim je shvatila da nije sama. Ležala je na boku, okrenuta od muškarca koji je ovio ruku oko njezina struka. Instinktivno je znala sa će ga probuditi ako se pomakne. - Da ti nije palo na pamet - zareži Gowanov pospani glas, i naravno, on pomakne ruku i dlanom joj pomiluje jednu dojku. - Mmm. Vjerujem da mi je ovo najdraži dio tvog tijela. Ona se nasmije. Ruka mu klizne dolje. - Naravno, sviđa mi se i ovo. - On joj pritisne dlan među noge, topao i pun ljubavi. - Ovo mi je najdraži način buđenja. - Lordovi i dame u pristojnom društvu ne spavaju zajedno - istakne ona, nasmijavši se grleno. - To je za seljake, koji moraju grijati jedno drugo. Ruka mu je opet bila na njezinoj dojki. - Uživam u toplini tvoga tijela. - A zatim, nevjerojatno, kao da joj je pročitao misli, on reče: - Nikad više ne želim spavati bez tebe, Edie. Oni beskrajni sati kad sam jahao po kiši iz Visočja, kad sam sletio u jarak, kad sam pronašao drugog konja... - Kad si se popeo na kulu po mraku i kiši! - reče ona, okrenuvši se prema njemu. Zaboli ju oko srca kad se toga prisjetila. - Skoro sam te izgubila. - Ona mu poljubi najveću masnicu, onu koja se protezala preko njegova ramena. - Ja sam mislio da sam tebe izgubio - reče on, privlačeći je bliže. - Užasno sam se uplašio, kao da je mjesec pao s neba, ili kao da sunce nije izašlo. Ona gurne nogu između njegovih, uživajući u tomu kako mu disanje postane isprekidano na njezin najnježniji dodir. - Ne smiješ se više penjati na kule. On se naceri, a njezino srce poskoči na tračak divljeg humora u njezinim očima, na nasmijanog Gowana kojeg skoro nitko nije vidio osim nje. - Znaš li ti koji je moto klana MacAulay? Dulce periculum; opasnost je slatka. Samo se ti zaključaj u neku drugu kulu, Edie. Opasnost je slatka, ali ti si slađa. - On se nagne naprijed i poljubi ju. Ona se nakon nekog vremena odmaknula. Prsti su joj se tresli. - Volim te - šapne mu. On je ponovno poljubi. - Morat ćeš se naviknuti spavati sam - reče ona, malo kasnije, zadirkujući ga, no bilo je u tome i ozbiljnosti. - Ne mogu stalno putovati s tobom s imanja na imanje, Gowane. On slegne ramenima. - Onda više neću putovati. - Ali ja sam mislila da ti moraš posjećivati svoja imanja! - Promislio sam o tome dok me nije bilo. Ima malo odluka koje samo ja mogu donijeti. A svijet je pun inteligentnih ljudi. Imam Bardolpha koji će njima upravljati. Ja ću morati upravljati sobom. Edie se počela smješkati. - Vaša milosti, zar vi, slučajno, govorite da planirate manje raditi? Da bi možda mogli osloboditi raspored za svoju ženu. U neko drugo vrijeme, a ne samo za večerom?

219

- Želim biti s tobom - reče on, poljubivši ju nježno u nos. - Želim te gledati kako sviraš violončelo. Želim da nastupaš samo za mene, gola. Ona se glasno nasmije. - Ne mogu to! On se nije složio s njom, pa je ona završila na leđima, ljubeći ga žestoko. Nakon nekog vremena, Gowan se preokrene, povukavši je na sebe, zato što je bilo vrijeme da iskuša sve ono o čemu je sanjao, a s obzirom na to da je sada imao ženu koja je bila sigurna u svoju senzualnost, kao i u svoju ljubav prema njemu... Kasnije, Edie je odšetala do prozora, a Gowan za njom. Odmakao joj je kosu s vrata i liznuo joj vrat. - Sama esencija Edie - promrmljao je. - Kako je to slatko. Ona se namršti na to... a zatim: - Gowane! - Mmm? - Rijeka - zastenje ona. Preko noći je Glaschorrie nabujala, izlila se iz korita i sada ih je okruživala. Kula je rijeku podijelila na dva dijela koja su je obilazila, a zatim se spajala, nastavljajući jurnjavu prema moru. Ali kiša je prestala, barem trenutno. - Zamisli - reče Gowan, širom otvorivši prozor. Sunce se probijalo kroz oblake, a voda je pod njima svjetlucala kao da je tisuće zlatnika skriveno točno ispod njezine površine. - Nećemo moći iz kule barem jedan dan. Edie ga pogleda razrogačenih očiju. - Zarobljeni smo! Gowan se nasloni na prozorsku klupčicu, sretniji nego ikad u životu. - Hvala Bogu što je Bardolph ostavio šunku i tanjur s okruglicama i mesnu pitu. Njega je više zanimala ova divota pred njim. Ediena je koža bila prekrivena uzorkom sitnih ljubavnih ugriza - bila je to zemljopisna karta. Ali njemu više nisu trebale nikakve karte, iako se nije udostojao reći joj to. On je učio zvukom i dodirom; osluškivao je promjenu u njezinom disanju, jecaje u grlu, način na koji su ga njezini prsti čvršće stisnuli za ramena, način na koji je njezino tijelo drhtalo u njegovom zagrljaju... Edie se ponovno nagne kroz prozor, očarana vodom koja je oplahnula najniže prozore kule. - Nemoj - reče on. - Ova klupčica je prenisko, mogla bi se prevrnuti. - Ti mi to kažeš - uzvrati mu Edie, smijući se. Gowan se nije usprotivio, već ju je straga obgrlio rukama oko struka i odvukao je od prozora. - Morat ćeš prestati to raditi - reče ona, vragolasto ga pogledavši preko ramena. - Što? - Truditi se da uvijek bude sve po tvom. Ruke su mu opet bila na njezinim dojkama. - Imam zamisao - reče on, odmaknuvši joj kosu s ramena kako bi ga mogao poljubiti. - Radi li se o tome kako postati čovjek koji uvijek sluša svoju ženu i njezine savjete i nikad joj se ne protivi? Vojvoda od Kinrossa bio je dovoljno pametan da ne obeća ono što ne može ispuniti. Još bolju zamisao - reče on svilenim glasom, privukavši njezinu veličanstvenu pozadinu ispod linije svog trbuha. - Gowane!

220

Bilo je nevjerojatno kako jedna žena može zvučati skandalizirano, zaintrigirano, uzbuđeno... u istom trenutku.

221

42. poglavlje Šest godina poslije Ulica Charles br. 37, London Gradska rezidencija vojvode od Kinrossa S jedanaest godina gospođica Susanna bila je već vrsna violinistica. Zapravo, ona je bila čudo od djeteta, i to je znala, iako bi mama uvijek ušutkivala njezina oca kad bi on spomenuo nešto takvo. Njezina majka je smatrala da je mnogo važnije biti dobra osoba nego genij. Osobno, Susanna je mislila da se može biti i jedno i dugo. Njezin učitelj, monsieur Vedrines, kimnuo joj je sa sjedišta za glasovirom i ona podigne gudalo. Uvježbala je taj komad tako savršeno da bi ga bez pogreške odsvirala i kad bi je probudili u pola noći. A znala je i sve ljude u prostoriji. Tu su bili njezina draga mama i tata, te lady Arnaut, koja je također svirala violončelo, iako se ovih dana žalila da ne može svirati jer joj je trbuh prevelik od trudnoće. To je bio jadan izgovor, baš kao što joj je Susannah i bila rekla, jer je Edie svirala cijelo vrijeme tijekom obje svoje trudnoće. Prve note razlile su se s glasovira i Susannah osjeti kako joj je srce počelo brže kucati. Nije bilo razloga za bilo kakvu nervozu, osim možda činjenice da je Jamie Arnaut bio prisutan u prostoriji, sjedeći kraj svog oca i majke. On ima trinaest godina i izgleda strahovito odraslo. Bio je na nju red, i njezino gudalo se spusti baš na pravo mjesto u pravom trenutku... Kad je završila, bila je rumena, nasmiješena i nevjerojatno zadovoljna. Ali trebalo je odsvirati još jedan komad, iznenađenje za Edie. Već su čitavu vječnost čuvali tu tajnu, toliko dugo da se Susannah pitala zna li zapravo Edie istinu ili se samo pretvara da ne zna. Odrasli su imali običaj tako se ponašati. Jamie joj je prišao sa svojim ocem, lordom Arnautom, pa je ona sebi rekla da se ne smije zarumeniti, i naklonila se. Ali ipak se zarumenjela jer joj se Jamie nasmiješio i rekao da je sjajna violinistica. Nije rekao, za jednu djevojčicu, i nije izgledalo da je to pomislio. Edie je promatrala kako se Susannini obrazi rumene kad je primala pohvale mladog Jamiea, i nasmijala se za sebe. Nikad nisu uspjeli utvrditi je li se Gowanova i Susannina majka preudala, pa bi se neki mogli zabrinuti hoće li u budućnosti Susannah biti prihvaćena u društvu. No bilo je očito, iako je imala samo jedanaest godina, i još uvijek je bila kost i koža, da će Susannah jednog dana izrasti u nevjerojatnu ljepoticu. A njezin je brat bio jedan od najmoćnijih ljudi u Engleskoj i u Škotskoj. Edie se uopće nije zabrinjavala. Layla se pojavi kraj nje i odvuče je na stolac u prvom redu. - Koncert još nije završio reče, glasno se smijuljeći. - Još slijedi tvoje rođendansko iznenađenje. - Mnogo se njihovih okupljenih prijatelja i članova obitelji smijalo i smješkalo, ali Edie nije imala pojma zašto.

222

Monsieur Vedrines ponovno sjedne za glasovir. Jedan lakaj smjesti stolac s ravnim zaslonom kraj glazbala. - Zar će netko svirati duet za moj rođendan? - upita Edie Laylu. Layline su oči sjale i nije se mogla prestati smijuljiti, iako je tako riskirala probuditi jedno od svojih blizanaca koje je čvrsto spavalo na njezinom ramenu. Edie nije imala pojma koje je to, jer su bili identični. Jedino što je vidjela bio je oblak zlatne kose na Laylinom ramenu. - Vidjet ćeš - reče sada Layla. - Mislim da sam pogodila - reče Edie, smiješeći se. - Ne vidim oca. On će svirati neki novi komad, zar ne? - Tako nekako - odgovori Layla. Edie sretno uzdahne. - Kako divan rođendanski dar. Kamo je Gowan nestao? Ne bih željela da to propusti. Layla se nehajno ogleda oko sebe. - Sigurna sam da je ovdje negdje. U tom trenutku Edien otac uđe u prostoriju, noseći svoje dragocjeno violončelo. Smjestio se na stolac i kimnuo Vedrinesu. Obitelj je smatrala dan kad je mladi Francuz pristao biti njihovim dvorskim glazbenikom jednim od njihovih najsretnijih dana. - Svirat ćemo Vivaldijev Koncert u D- molu, u čast rođendana moje kćeri - najavi lord Gilchrist, nasmiješivši se Edie prije nego što je postavio note na stalak. - Sigurno je napravio neki poseban aranžman - reče Edie Layli. - Ovaj komad je napisan za dvije violine, violončelo i gudački orkestar. - Pretpostavljam da će glasovir svirati dionicu gudačkog orkestra - reče Layla. Ali prije nego što je Edie uspjela reći kako bez obzira na to, još uvijek nedostaju dvije violine, Susannah uđe u prostoriju, stane kraj grofa i podigne svoju violinu. A zatim nastane žamor kad u prostoriju uđe vojvoda od Kinrossa. Gowan je proteklih godina postao još nevjerojatno zgodniji. Autoritet je ugladio do savršenstva, ublaživši ga iskrenom ljubavi za svoju ženu i djecu, pa su za njim uzdisale sve žene. Ali Edie nije gledala u njegovo lice već je zalijepila pogled na violinu koju je on nehajno nosio pod rukom, kao da stalno nosi to glazbalo naokolo. Pridružio se triju, nasmiješio joj se, podigao violinu i počeo svirati. Edie je sjedila ukipljena na stolcu. Da je upravo odletio krov s kuće i otkrio nebo puno letećih svinja, nju to ne bi tako zapanjilo kao prizor u kojem njezin muž svira Vivaldija. No, on nije samo pratio note. Gowan je svirao s jednakom opuštenom genijalnošću s kojom je radio sve u životu. Bilo je jasno da bi, kad bi to poželio, mogao stajati uz bok najboljim svjetskim glazbenicima. A njoj je odmah bilo jasno da se to njemu nije dalo. On je naučio ovu najtežu umjetničku vještinu za nju. - Trebalo je tri godine rada - šapne joj Layla, nagnuvši se bliže. - Jadnog su Vedrinesa izludjeli tim projektom. Kad su zadnji tonovi utihnuli, prostorijom se prolomi oduševljeni pljesak okupljenih gostiju. Lord Gilchrist - Edien otac, voljeni Laylin suprug, Susannin tata, tast i prijatelj Gowanov - okrene se publici i nakloni se. - S iskrenim žaljenjem moram objaviti da je vojvoda od Kinrossa odsvirao, kako me uvjerava, svoj prvi i posljednji javni koncert. Još pljeska.

223

Gowan iskorači naprijed. - Protekle tri godine bile su uistinu sretne. Učiti umjetnost violine od neprocjenjivog monsieura Vedrinesa, uz pomoć mog tasta, lorda Gilchrista, bilo je veliko zadovoljstvo. Još pljeska. Gowan se nakloni. Kako je on bio Gowan, u njegovom naklonu nije bilo nikakvih ukrasa ili teatralnih pokreta gudalom. - Uistinu više nikada nećete svirati? - začuje se glas iz stražnjeg dijela prostorije. On se nasmiješi, ali vrati pogled na Edie. - Svirat ću ja - reče on. - Ali ću se ograničiti na privatne duete. Vojvotkinja od Kinrossa nije se ni pomakla. Suze su joj tekle niz obraze. Njezin muž preda violinu svojoj sestrici i podigne svoju ženu u naručje. - Molim vas, ispričajte nas - reče on, nagnuvši glavu i nasmiješivši se okupljenima. - Moja je vojvotkinja indisponirana. A zatim izađe kroz vrata. Susannah slegne ramenima. Čim joj je brat povjerio svoju violinu, ona je prislonila gudalo na Stradivarija i odsvirala nekoliko nota. Proizvela je predivan, uzvišen zvuk. - Zar ne misliš da je malo čudno što je vojvoda otišao s vlastite zabave? - upita Jamie, izniknuvši kraj nje. Pramen kose pao mu je preko očiju i to je bilo baš zgodno. - Takav je moj brat - objasni Susannah. - On je lud za mojom snahom i ne mari ni za što. Dobro, osim za moju nećakinju i nećaka, naravno. Bi li želio da ti nešto odsviram? - Čeznula je isprobati Stradivarija. On odmakne kosu s čela. - Mogli bismo nešto zajedno odsvirati ako mi posudiš svoju violinu. Nisam dobar kao ti, ali sam pristojan. Znaš li Vivaldijeva Četiri godišnja doba? Upravo učim dionicu prve violine. Susannah je sjala. - Upravo na tome radim! Ja mogu svirati prvu ili drugu. Stajali su okrenuti jedno prema drugom, to dvoje mladih ljudi, nesvjesni onoga što će im budućnost donijeti. Ali dok je Susannina melodija plela ispod Jamiejeve, a zatim je njegova uzletjela iznad i vratila se pod njezinu, nešto duboko u svakome od njih šaptalo je istinu. Jednog dana, vragolasta djevojka s jarkom crvenom kosom hodat će prema oltaru gdje će je čekati mladić kojem kosa stalno pada preko čela. Kriv je bio taj duet, pričat će jedno drugom godinama kasnije. Čak i u dobi od jedanaest i trinaest godina, mogli su čuti udaljenu jeku glazbe koju će stvarati u predstojećim godinama. Gore, u vojvotkinjinoj i vojvodinoj spavaćoj sobi, Edie nije mogla prestati plakati. - Ti me tako silno usrećuješ - reče konačno. - Dao si mi sve što sam u životu željela. Gowan joj poljupcima obriše suze. - Ti si sve što sam želio u životu - šapne joj. Njihov duet te večeri bio je nijem... ali kasnije... njihova su se djeca navikla na zvukove violončela i violine koji su svirali zajedno. Sve četvoro njihove djece imalo je savršen sluh, jedno je postalo najbolji europski violinist, a samo je jedna od njih je izjavila da mrzi glazbu. Tada joj je bilo četrnaest godina, a to govori samo za sebe.

224

Bilješka o književnosti – Engleskoj, Njemačkoj, Perziskoj i violončelima Ovaj roman duguje veliku zahvalnost dvjema sasvim različitim pričama: Shakespeareovom Romeu u Juliji i Matovilki braće Grimm. Romeova strast ogleda se u Gowanu; scena na balkonu posuđuje povremeno djeliće teksta. Ali Gowan također duguje i ranoj poeziji Williama Butlera Yeatsa: Yeats je bio prvi “zapleten u petlju” kose svoje ljubljene. Kako se knjiga primiče kraju, zreliji, i nadamo se mudriji, Gowan saznaje za pjesništvo Johna Donnea. Jako sam se dobro zabavljala uplićući komadiće Romeovih riječi u rane scene (uključujući balkon i Rosaline), kao i u sceni penjanja na kulu. Imala bih očiti problem kod adaptacije kraja Romea i Julije (Edie i Gowan su oboje mladi, ali zasigurno nisu praćeni kletom sudbinom ni skloni samoubojstvu), ali i Matovilka je bila izazov. Kao prvo, njezina kosa! Da bi se odužila fabuli, Gowan se penje na balkon po ljestvama ispletenim od konjske dlake, ali na kraju se penje na kulu bez pomoći bilo kakve kose ili dlaka, konjske ili bilo koje druge. Još sam nekome dužna. To je sjajni glazbenik Yo- Yo Ma. Neprestano sam slušala njegovu izvedu Bachovih suita za violončelo i njegov aranžman tradicionalnog kanona Dona Nobis Pacem dok sam pisala Kulu. Želite li popis djela koje spominje Edie, posjetite moju internetsku stranicu na adresi www.eloisajames.com. Za moje čitatelje, ljubitelje povijesti, dodat ću da su Vivaldijevi koncerti objavljeni 1725., te da glazbenicima nije bio dostupan samo rukom pisani notni zapis. Naravno, violončelo je u to doba bilo novo glazbalo, pa su većinu komada koje Edie svira (uključujući i Vivaldijeva Četiri godišnja doba) za solo nastupe aranžirali strastveni glazbenici poput Roberta Lindleyja (1776. 1855.) koji je smatran jednim od najboljih violončelista svoga vremena. Željela sam da Layla ima ime koje je za doba vladavine princa regenta u Engleskoj zvučalo egzotično. Baš sam takvo pronašla u ljubavnoj priči Leyli o Majnun, koju je napisao perzijski pjesnik Abd- Allah Hatefi. Objavio ju je sir William James 1788., a kasnije ju je preveo na engleski Isaac D'Israeli, pod naslovom Ljubavi Mejnoona i Leile. I na kraju, književna zabilješka: Julia Quinn i ja smo velike prijateljice što je dovelo do pisanja, zajedno s Connie Brockway, dva romana u tri dijela, The Lady Most Likely i The Lady Most Willing. Jednog smo dana razgovarale na telefon i došle na zamisao da jedna drugoj posudimo neke likove i uklopimo ih u svoje knjige, samo kako bismo razveselile naše zajedničke čitatelje. One od vas koji niste imali zadovoljstvo čitati Julijin Just Like Heaven - i niste još upoznali zamamnog grofa od Chatterisa izvan stranica ove knjige - čeka prava poslastica!

225