Ekološki leksikon

Domagoj Đikić, Hrvoje Glume., Vjekoslav Glavat, Vladimir Hršak, Vladimir Jelamć, Dražen Njega,č, Viktor Simončič, Oskar P. Springer, luna Tomašković, Vjeročka Vojvodić

K kolos! i

leksikon STRUČNI REDAKTOR I GLAVNI UREDNIK

O skar P, Springer

©

X

M IN IS TA R S TV O Z A Š T IT E O K O L IŠ A i P R O S TO R N O G U R E Đ E N JA

B'A-R-B*A*T ZAGREB, 2001.

Sadržaj

Proslov (B. Kovaeević)

V

Uvod (O. P. Springer)

IX

I. D IO T E O R IJS K E O SN O V E

1.

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE (D. Njegač)

3

2. ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA (V. Glavat)

15

3. EKOLOŠKE ZAKONITOSTI (O. P. Springer)

45

4. ONEČIŠĆENJE VODA

Vojvortić)

57

5. ONEČIŠĆENJE ZRAKA (V. Jelavić)

73

6.

ONEČIŠĆENJE TLA

(V.

(V. Hršak)

95

7. UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 8.

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ

9. ZBRINJAVANJE OTPADA

(V.

Jelavić)

109

(O. P. Springer)

129

(V.

Siniončič)

10. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA

(H.

Glavač)

143 161

VI

E kološki leksikon

II. D IO P O JM O V N IK S T R U Č N O G N A Z IV L J A

Predgovor pojmovn iku

175

POJMOVNIK

177

Literatura

(D. Đildć, I. Tomašković)

357

Z aštita okoliša u sve većoj m jeri zaokuplja našu i svjetsku javnost. Svijest o iscrpljivosti p riro d n ih bogatstava nam eće pitanja o m ogućnosti opstanka sve b rojnije ljudske vrste. G ranice rasta sve se očitije pokazuju u nepovratnoj degradaciji voda, m ora, tla i zraka, u sve češćim pojavam a dosad nepoznatih bolesti u ljudi i strelovito b rzo m nestajanju m nogih biljnih i životinjskih vrsta s lica Z em lje. D avno već čovjek nije ju n a k u neravnopravnoj borbi s p riro d o m ni pustolov koji se iskušava u bezizglednom nadm etanju s elem en tarn im p ri­ ro d n im pojavam a. P redodžba o blagostanju, zasnovana na rezultatim a m o ­ d ern e znanosti i suvrem ene tehnike, katkad pokazuje zastrašujuće naličje. E shatološke vizije propasti svijeta kao eksplozivnog sraza term o n u ld earn ih supersila u novije vrijem e bivaju u p o tp u n jen e pošastim a usporedivim a sa srednjovjekovnim jahačim a Apokalipse. Kravlje ludilo je bez su m n je jed an od njih. In d u strija kao tem elj globalnog blagostanja u m n o g o m e je uzrokovala globalnu p rijetn ju m ogućnostim a daljnjeg opstanka čovječanstva. Z n an o st kao podloga ljudskoj nadi, ne sam o u uspjeh borbe protiv bolesti i neishra­ njenosti nego i kao zavodljivo obećanje b esm rtnosti, istodobno stvara p o n o re zastrašujuće neizvjesnosti u vezi s m ogućim posljedicam a sve raširenije p ri­ m jen e genskog inžinjeringa. Volja za m o ć dovela je čovječanstvo d o ruba straha pred posljedicam a n jezine neograničene prim jene. O čito, p o treb n o je pronaći m jeru u od n o su izm eđu am bicija i potreba čovječanstva s je d n e strane i m ogućnosti koje p lanet p ruža s druge. O d g o v o r na taj zahtjev je koncept održivog razvitka. Taj ko n cep t objedinjuje socijalne, ekonom ske i ekološke aspekte razvit­ ka. N jih o v a usklađenost trebala bi osigurati razu m n o trošenje p riro d n ih resursa i n jih o v u zaštitu, ravnom jeran gospodarski rast i, na globalnoj razini, prav ed n u raspodjelu bogatstva koje je čovječanstvo stvorilo.

VIII

E kološki leksikon

Pokušavajući pronaći globalno prihvatljive m ehanizm e za izbjegavanje sve vjerojatnijih globalnih katastrofa kao posljedica ljudske neum jerenosti i neprom išljenosti, U jedinjeni narodi donijeli su niz konvencija o klim atskim prom jenam a, o zaštiti ozonskog om otača, zaštiti tla i zaštiti biološke razno­ likosti te o m nogim drugim aspektim a zaštite prirode i okoliša. R epublika H rvatska stranica je ili potpisnica svih U N - o v ih koncepcija i protokola o zaštiti okoliša. Iz te činjenice, kao i iz strateškog opredjeljenja za ulazak u E uropsku U n iju koja inzistira. na uvažavanju najstrožih kriterija zaštite okoliša, proizlazi obveza prilagodbe dom aćeg zakonodavstva zahtje­ vim a održivog razvitka. Pretpostavka za uspješno provođenje zakona u djelo je st obaviještenost najšire javnosti i njezin interes za problem e zaštite okoliša i prirode i o d r­ živog razvitka. Objavljivanje Ekološkog leksikona, prvoga u nas, je d a n je od priloga M inistarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja stvaranju p re tp o ­ stavki za jače uvažavanje načela održivog razvitka u R epublici H rvatskoj.

B o zo Kovačević M IN IS T A R Z A ŠT IT E OKO LIŠA I P R O S T O R N O G U R E Đ E N JA

Uvod »Pogledajte oko sebe. Život je posvuda oko nas. Puže, leti, piše simfonije, gradi katedrale. No više od svega želi živjeti i nastaviti živjeti.« A lbert S c h w eit zer (1875. — 1965.)

Ekologija je stara znanstvena disciplina. M eđ u pivim a značajnija ekološka opažanja opisao je znam eniti p rirodoznanstvenik C h a r le s D a r w i n u svojoj knjizi o evoluciji: Opodrijetlu vrsta (1859.) D arw in objašnjava brojne prim jere u evoluciji npr. adaptaciju, p riro d n u selekciju, b o rb u za opstanak, izum iranje vrsta i dr., kao i spletove različitih m eđ u so b n ih odnosa organizam a i njihove interakcije u uvjetim a okoliša. Ekologija j e u pravilu postala višedisciplinarna znanost koja ud ru žu je različita p riro ao znanstvena (i društvena) područja. Ekologiju kao znanost treba razgraničiti od zaštite okoliša (environmental Science/ environmental m anagement) i od zaštite prirode (nature protection /nature conseruation) kao p rim ije­

n jen ih dijelova te znanosti s kojim a je najčešće u našoj zem lji pogrešno poistovjećuju. N aročito treba razgraničiti skupljanje sm eća i otpada tj. ko­ m u n a ln u higijenu od ekologije. T ak o đ er treba razlikovati fakultetski educiranog ekologa (dipl. ing. eko­ logije) od ekologista, tj. zaljubljenika u p riro d u koji često dobro n am jern o želi po m o ći prirodi, ali zbog pom anjkanja adekvatne edukcije m ože joj u čin i­ ti više štete nego koristi. D anas je ekologija postala vrlo zanim ljivo područje pa se n jom e žele baviti gotovo svi. Svi su o d jed n o m stručnjaci za ekologiju, slično kao što se svatko sm atra velikim stručnjakom za n o gom et i politiku. T im e ne u m a ­ n ju jem građanske inicijative i nevladine udruge u sm islu zaštite prirode i okoliša; naprotiv, njihove prim jedbe i njihova opažanja m o g u biti putokaz stručnjacim a za adekvatno djelovanje. S red in o m prošlog stoljeća golem i porast ljudske populacije, industrijali­ zacije i agrarizacije dovelo je do izrazito nepovoljnih p rom jena okoliša. Iz u o čen ih porem ećaja ekosustava i nastale zabrinutosti razvila se nova strategija

X

E kološki leksikon

zaštite okoliša, pa razvijene industrijske zem lje pokazuju znatan napredak u to m p o d ru čju u n atoč b ro jn im otporim a i neuspjesim a. U polurazvijenim i nerazvijenim zem ljam a, naprotiv, stanje okoliša stal­ no se pogoršava, je r brzu i neusklađenu izgradnju infrasrukture i industrije ne prati po treb n a zaštita okoliša. Vrlo m alo je stručnjaka ekologa i zaštitara okoliša zaposlenih u poduzećim a i upravi. P rivredne aktivnosti se zasnivaju sam o na proizvodnji. T ržište, potrošači i okoliš kao da trebaju prihvaćati sve o n o što se proizvede (i otpadne tvari proizvodnje), bez obzira na pitanja ekološke etike. T akvim p ristu p o m ugrožene su brojne biljne i životinjske vrste sve do propadanja, a ugroženo je i čovjekovo zdravlje. P lanet Z em lja sve je osirom ašeniji, a gom ilaju se opasne i toksične tvari i glom azni otpad svuda oko nas. T a spoznaja natjerala je ljude da h itn o i trajno spriječe devastaciju okoliša je r je biosfera jed in stv en a i zajednička, a onečišćenje okoliša u pravilu glo­ balno. N a tvorničke dim njake instaliraju se sustavi za odsum poravanje, m o n tiraju se pročistači za industrijske i kom unalne vode. Kao pogonsko gorivo autom obila uveden je bezolovni benzin, sprečava se otpuštanje radio­ aktivnih izotopa, sm anjuje se uporaba pesticida i freona, instaliraju se konv erteri na ispušnim cijevima prom etala, sm anjuje se em isija ugljikova diok­ sida i freona, uvode se alternativni izvori energije um jesto fosilnih goriva i atom ske energije, recikliraju se već iskorištene sirovine, razu m n o se zbrinjuje otpad, zaštićuju se ugrožene biljne i životinjske vrste, zaštićuju se pojedina vrijedna i specifična biogeografska područja, donose se i p rim je­ n ju ju zakoni za zaštitu, izrađuju se strategije zaštite i ekološke studije. U stjecanju znanja za zaštitu prirode i okoliša v ažnu ulogu im aju školski obrazovni sustav, stalna edukacija tečajevima, časopisim a, televizijskim i radijskim em isijam a, te akcije i održavanje različitih »ekoloških i zaštitarskih« dana. Izdavanjem ovog leksikona izdavač N akladničko poduzeće »Barbat« i M inistarstvo zaštite okoliša i pro sto rn o g uređenja R H nastoje pom oći svima o n im a koji žele proširiti svoje znanje iz ekologije, ekotoksikologije, zaštite priro d e i okoliša i zbrinjavanju otpada. Leksikon se sastoji od dva dijela: u p rv o m dijelu deset tekstova naših uvaženih stručnjaka daje tem eljno znanje iz n av edenih razn o ro d n ih područja; a u drugom dijelu opsežan je pojm ovnik stru čn o g nazivlja s više od 1500 leksičkih jedinica. T reba naglasiti d a j e to prvo takvo objavljeno sabrano dijelo u H rvatskoj.

XI

U vod

E kološko obrazovanje i obrazovanje o p rirodi i o okolišu te p rim jeren i suživot s p riro d o m je d in o osiguravaju opstojni razvoj i b u d u ć n o st novim generacijam a. P o treb n o n am je znanje kako bism o obranili našu zajedničku p riro d n u baštinu i našu zajedničku budućnost. Prof. đr. sc. O s k a r P . S p ringer

U R ED N IK

DIO I.

TEORIJSKE OSNOVE A U T O R I:

Prof. dr. sc. D r a ž e n N je g a č Proj. dr. sc. V jeko sla v G lavač Prof. dr. sc. O s k a r P . Sp rin g er Prof. dr. sc. Vjeročka V ojvodić M r . sc. V la d im ir fe la v ić D oc. dr. sc. V la d im ir H r š a k D r . sc. V ik to r S im o n č ič D r . sc. H rv o je G la v a č

P O G L A V L J E

1.

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE Prof. dr. sc. Dražen Njegac, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

Veličina teritorija i granice V eličinom teritorija i b ro jem stanovnika (56.542 k m 2, 4.381.352 st. 2001.) H rvatska pripada u red m anjih europskih država. P o vršinom je na 26, m jestu u E u ro p i (od 44 države), iza A ustrije, Č eške, Irske, Litve i Letonije, a ispred B osne i H ercegovine, Slovačke, E stonije, D anske, Švicarske i N izozem ske, d o k je b ro jem stanovnika 27., iza Slovačke, D anske, Finske, M oldavije i N o rveške, a ispred B osne i H ercegovine, Irske, Litve, A lbanije i Letonije. N o , zbog vrlo neravnom jerne naseljenosti u čitavoj E u ro p i (veliki dijelovi su v rlo rijetko naseljeni pa i nenaseljeni), H rvatska je natprosječno naseljena europska država u kojoj živi 77,5 stanovnika na kvadratnom kilom etru. U u sp o red b i s n ek im d ru g im državam a, n aseljen o stje rijetka (npr. N izozem ska im a 385 st/km 2, Belgija 333, Velika B ritanija 242, N jem ačka 230, Italija 188, Švicarska 176), ali je , s druge strane, H rvatska m nogo gušće naseljena od n pr. Irske (51), L etonije (37), E stonije (32), N orveške (14), Švedske (20) ili F inske (15). U n a to č m aloj površini, H rvatska ima, zbog specifičnog lučnog oblika državnog teritorija, kakav im a rijetko koja zem lja u svijetu, vrlo dugačke granice. U k u p n a dužina k opnene granice iznosi 2028 kilom etara. N ajveći dio otpada na granicu s B iH (932 k m ili 46%), zatim sa S lovenijom (501 lem), M ađ arsk o m (329 lan ) i Jugoslavijom (266 km , od čega 241 km sa S rbijom , a 25 la n s C rn o m G o ro m ). G ranice su djelom ično od ređ en e na osnovi p riro d n o -g eo g rafsk ih elem enata (rijeke i gorski hrptovi), ali općenito su p o tv rđ en e m eđ u d ržav n im ugovorim a. G ranične su rijeke M u ra (prem a Sloveniji i M ađarskoj), D rava (prem a M ađarskoj), Sutla, Bregana, Kupa,

4

Ekološki leksikon

Č abranka i D ragonja (prem a Sloveniji), Sava, U n a, Korana, G lina (prem a B iH ), D u n av (prem a Srbiji), a granične planine Plješivica, D inara i Kam ešnica (prem a B iH ) te Ž um beračka i M aceljska gora (prem a Sloveniji). P u čin o m Jadranskog m ora prolazi m orska granica H rvatske, duga 930 kilo­ m etara. Jadransko m o re je m alo (135.418 km 2) i relativno plitko (1233 m ) ru b n o m o re S redozem noga m ora, ali zbog svojih hidrogeografskih obilježja i svoga položaja (duboko se uvlači u europsko kopno) im a vrlo veliko značenje ne sam o za H rvatsku nego i za neke kontinentalne srednjoeuropske zem lje. O d u k u p n e površine Jadranskog m ora, na hrvatsko obalno m ore, koje je zajedno s k o p n en im teritorijem sastavni dio hrvatskog državnog prostora, otpada 31.607 k m 2. O sim ribarstva, pom orstva i turizm a, kao tradicionalnih djelat­ nosti, u novije se vrijem e iz Jadranskog m ora, tj. iz njegova po d m o rja dobiva zem n i plin iz nov o otkrivenih ležišta u sjevernom Jadranu. H rvatska im a n ajd u žu k o p n en u obalu na Jadranskom m o ru (1777 lem). Kada se tom e pridoda i dužina obala otoka (4058 km ), tada na H rvatsku, otpada u k u p n o 5835 lem m orske obale Jadranskog m ora (74% u k u p n e d u ž i­ ne). Z račna udaljenost izm eđu najsjevernije i najjužnije točke na hrvatskoj obali, od ušća D ragonje d o rta O štrog, iznosi 526 km , što znači da je odnos zračne i stvarne udaljenosti 1 : 3,4 (koeficijent razvedenosti = 3,4), a ako se uzm e u obzir u k u p n a dužina, uključivši otoke, koeficijent razvedenosti iz­ nosi 11,1. T im e hivatska obala ide u red najrazvedenijih u svijetu. R azvede­ n o st se ogleda i u b ro jn im otocim a. O d ukup n o 718 otoka, 67 je naseljenih. N ajveći su K rk i C res (po 406 k m 2), zatim Brač (395 lem2), H v ar (300 k m 2), Pag (285 k m 2), K orčula (276 k m 2), D ugi oto k (114 km 2) i M ljet (100 k m 2), a najnaseljeniji K rk (17.600 st.), K orčula (16 200 st.), Brač (14 000 st.), H var (10.800 st.), Rab (9400 st.), Lošinj (8400 st.), Pag (8400 st.) itd.

Geografski smještaj i položaj H rvatska je sm ještena izm eđu 42°23’ (otok Galijula u Palagruškoj otočnoj skupini) i 46°33’ s. g. š. (Ž abnik u M eđ im u rju ) te 13°30’ (rt Lako u Istri) i 19°27’ i. g. d. (Rađevac, dio Iloka). Po svojim geografskim obilježjim a, ona je sred n jo eu ro p sk o -m ed iteran sk a zem lja, sm ještena na d o d iru panonskog, dinarskog, jad ran sk og i predalpskog prostora. Takve odrednice njezina sm ještaja u p u ću ju na različitost prirodno-geografskih, ali i d ru štv en o -p o v ije s n ih obilježja p ojedinih dijelova. U tom se sm islu m ogu izdvojiti tri velike cjeline ili regije.

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE

5

Panonsko-peripanonska regija najprostranija je i naj m no g o lju d n ija p riro d n a regija H rvatske. N a 54,4 posto teritorija živi 67,2 posto stanovništva. U p riro d n o -g eo g rafsk o m sm islu to je i najraznovrsnija hrvatska regija. Č in e je prava panonska ravnica visine do 100 m etara, peripanonski p ro sto r s m anjim ravnicam a i p o b rđ im a do 500 m etara visine i nekoliko izdvojenih gora viših od 500 m etara. G rađena je uglavnom od tercijarnih i k vartarnih naslaga, bogatih p lo d n im tlom , tako da su se tu razvila i naša najvažnija p oljo­ p rivredna p o d ru čja (Slavonija). Je d in o u ju ž n o m dijelu, na d o d iru s gorskom H rv atsk o m (K ordun) prevladava krški reljef. Više od 50 posto u k u p n o g teritorija otpada na obradivo zem ljište. O vdje se nalaze i glavna ležišta nafte i zem n o g plina u H ivatskoj (savska i dravska potolina). O va se regija dijeli na sred išn ju i istočnu H rvatsku. Središnja H rvatska je peripanonski p ro sto r s riječn im dolinam a, po b rđ im a i goram a (Z um beračka gora s v rh o m Svetom G ero m , 1181 m , zatim Ivanščica, M edvednica, S am oborska gora, S trahinščica, Plešivica i dr.), a u istočnoj H rvatskoj prevladava pravi p anonski p ro ­ sto r na istoku (ravnica), a prijelazni na zapadu, gdje se izdiže nekoliko gora do 1000 m (P sunj, Papuk, K rndija, Dilj i dr.). U brežuljkastim krajevim a prevladavaju raštrkana, a u nizinam a i riječnim dolinam a zbijena naselja. Središnja H rvatska najvažniji je dio H rvatske u p ro m e tn o m , dem ografskom i go spodarskom sm islu. P osebno je važna uloga glavnoga grada Z agreba (683.000 st.), je d n o g od najvažnijih p ro m e tn ih čvorišta u ovom dijelu E u ­ rope. U Z ag reb u se križa devat važnih p ro m e tn ih sm jerova, od kojih su neki i dijelovi tran seu ro p sk ih p ro m e tn ih koridora. O stali su veći gradovi O sijek (91.000 st.), Slavonski B rod (57.000 st.), Karlovac (49.000 st.), Sesvete (43.000 st.), V araždin (41.000 st.), Sisak (37.000 st.), V inkovci (34.000 st.), Velika G orica (33.000 st.), B jelovar (27.000 st.), K oprivnica (25.000 st.), V ukovar (24.000 st.), Požega (21.000 st.) i Đ akovo (20.000 st.). G orsko-planinska regija p o vršinom je najm anja i najslabije napučena regi­ ja. D ijeli se na G orski kotar, Liku i prijelazni p ro sto r O gulinsko-plaščanske udoline. N a 14 posto državnog teritorija živi sam o 2,1 posto u k u p n o g sta­ novništva. Takva vrlo rijetka naseljenost posljedica je n ep o v o ljn ih p riro d n o geografskih, ali i d ru štv en o -g o sp o d arsk ih faktora. T o je , naim e, relativno visok krški p ro stor, građen p retežn o od m ezozojskih vapnenaca, nepovoljan za in tenzivnije gospodarsko iskorištavanje. Sastoji se od nizova visokih gora i planina m eđ u so b n o odvojenih dolinam a i poljim a u k ršu (Ličko, Gacko, Krbavsko, O g u linsko, Plaščansko, K oreničko, G račačko, D elničko i dr.). O brad iv o je sam o 11 posto površine, uglavnom u poljim a u kršu i riječnim dolinam a, a p o d šu m am a je 50 posto teritorija. G ospodarstvo je ograničeno na ekstenzivno ratarstvo, stočarstvo i tradicionalno šum arstvo te drvnu in ­ dustriju. Stoga se tu nisu razvila ni veća naselja. Ističu se O g u lin (8800 st.),

6

E kološki leksikon

G ospić (5800 st.), D elnice (4500 st.), O točac (4300 st.), Gračac (2600 st.), V rbovsko (1900 st.), Ravna G ora (1900 st.), B rinje (1700 st.), Lički O sik (1700 st.), Plaški (1600 st.) i K orenica (1500 st.). O stala naselja im aju m anje od 1000 stanovnika, a većina i m anje od 100, s tendencijom daljnjeg sm a­ njivanja uslijed općih negativnih dem ografskih procesa. N o g o rsk o -p lan in ska regija ldjučna je u sm islu pro m etn o g povezivanja hrvatskih krajeva. D inarski gorski niz na to m je području najuži i najprohodniji, s nekoliko planinskih prijevoja preko kojih prolaze ceste i željezničke pruge koje pove­ zuju p an o n sk o -p erip an o n sk i i prim orski dio H rvatske. B udući da su te p ro m etn ice stare i ne odgovaraju zahtjevim a današnjeg vrem ena, pristupilo se njihovoj m odernizaciji, što je je d a n od preduvjeta b u d u ćeg razvoja i djelom ične revitalizacije toga kraja. T a regija također im a dobre m ogućnosti za razvoj turizm a. Mediteranska regija ili hrvatsko primorje obuhvaća 31,6 posto površine i 30,6 posto stanovništva H rvatske. U z d u ž n o se dijeli na otoke, usko obalno p o ­ dručje i zaleđe, a u sm jeru sjever-jug uobičajena je podjela na sjeverno hrvatsko prim orje, u koje se ubrajaju Istra, K varner, P odvelebitsko prim orje i pripadajući im otoci, te ju ž n o hrvatsko prim orje, tj. D alm aciju. V apnenačke je građe, obilježava je krški reljef i hidrografija s m alo plodnog tla (oko 15 posto površine), ograničenog na flišna područja i polja u kršu. P ro sto r je to p osebno pogodan za vinogradarstvo i uzgoj m editeranskih kultura. N a j­ važnija se flišna područja nalaze u unutrašnjoj Istri, V inodolu, na otocim a K rku i R abu, u R avnim kotarim a, Kaštelima, Poljicama, M akarskom p rim o r­ j u i Konavlim a. Važno poljoprivredno područje je i delta N eretve, a u zaleđu, tj. D alm atinskoj zagori, ističu se polja u kršu, ponajprije Sinjsko i Im otsko. M editeranska regija je najranije urbanizirana regija u H rvatskoj, gdje su nastali najstariji hrvatski gradovi, jo š za razdoblja grčke i kasnije rim ske kolonizacije. N ajstariji centri nastali su na obalam a nekih dalm atinskih o to ­ ka, a kasnije se naseljenost proširila i na kopneni dio. T reba sp o m en u ti grčke naseobine Issu (Vis), Pharos (Stari G rad na H varu), K orkyru M elainu (K or­ čula), T ra g u rio n (Trogir) i dr., a u rim sko doba d o m in an tn o je značenje, u n u ta r relativno guste m reže gradova, imala Salona (Solin), tada najveći grad na istočnoj obali Jadrana (oko 60.000 stanovnika). H rvatsko je prim orje, zahvaljujući dugoj urbanoj tradiciji, slabijim m ogućnostim a iskorištavanja zaleđa zbog nepovoljnih p riro d n ih uvjeta (krš) i, povezano s tim , utjecajim a procesa litoralizacije, tj. prem ještanja stanovništva i gospodarskih djelatnosti na obalu, ostalo sve do danas najurbaniziraniji dio H rvatske. N ajveći gradovi su: Split (174.000 st.), Rijeka (143.000 st.), Z adar (69.000 st.), P ula (58.000 st.), Š ibenik (37.000 st.), D u b ro v n ik (30.000 st.), Solin (16.000 st.), Rovinj (14.000 st.), M etković (13.000 st.), M akarska (13.000 st.), Sinj (11.000 st.),

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE

7

K nin (11.000 st.), T ro g ir (11.000 st.) i P oreč (10.000 st.). D anas prim arn o značenje u razvoju prim orske H rvatske im a tu rizam pa se naša obala ubraja m eđ u važnije turističke regije Sredozem lja. N o ne treba zanem ariti n i in d u ­ striju pa ni neke druge djelatnosti (ribarstvo, pom orstvo, poljoprivreda i dr.). O sn o v n a odrednica geografskog položaja H rvatske je st kontaktnost, i to na d o d iru različitih europskih civilizacijskih krugova. N a terito riju H rvatske p rožim aju se i sukobljavaju tri civilizacijska kruga: srednjoeuropski, sredo­ zem n i i jugo isto čnoeuropski, što je utjecalo i utječe na obilježja njezina povijesno-geografskog i d ru štveno-gospod arskog razvoja (Klem enčić, 1992.). U tjecaji srednjoeuropskog civilizacijskoga kruga dopiru u H rvatsku sa sjevera, preko N ijem aca, A ustrijanaca i M ađara (katoličanstvo, ah i p ro te­ stantizam i židovstvo), utjecaji sredozem nog sa zapada, prvenstveno preko Talijana (katoličanstvo), a utjecaji ju g o isto čn o eu ro p sk o g (tzv. »balkanskog«) s istoka i jugoistoka, tj. preko Srba (pravoslavlje) i T u rak a (islam). Z b o g toga se za H rv atsk u m ože reći da se nalazi na razm eđi Istoka i Zapada. Takav se položaj, zbog njihovih čestih sukoba u prošlosti, negativno odražavao na razvoj i teritorijalni integritet H rvatske. H rvatskom je dugo v rem ena prola­ zila vojna granica izm eđu dvaju svjetova, koja je om etala norm alan razvoj, a gotovo 900 godina (1102. — 1991.) nije bila sam ostalna, nego je pripadala različitim d ržavnim zajednicam a. U p ro m etn o -g eo g rafsk o m sm islu, H rvatska je križišna i tranzitna zem ­ lja. N jo m e prolaze neki važni transverzalni i longitudinalni p ro m etn i kori­ dori m eđ u n aro d n o g značenja. N ajvažniji su Beč — Z agreb — Split, B u d im ­ pešta — Z agreb — Rijeka, posavski koridor, bosansko-neretvanski, jadranski i neki drugi, m anje važni. T im koridorim a prolaze važne transeuropske p ro m etn ice koje im aju veliko značenje i za povezivanje naših krajeva. U tom se pogledu posebno svojim značenjem izdvaja središnja H rvatska, koja im a najpovoljniji položaj s ob ziro m i na oblik nacionalnog teritorija i na sm jerove glavnih prom etnica. H rvatska je tranzitna zem lja za neke ko n tin en taln e europske zem lje (p o p u t M ađarske, A ustrije, Č eške, Slovačke, pa i Srbije) koje nem aju vlastiti izlaz na m ore, pa najbliži izlaz ostvaruju preko H rvatske. P osebno su u tom sm islu važne naše luke, kao završne, o d n o sn o početne točke na p ro m etn im k orid o rim a koji vode od tih zem alja prem a Jad ranskom m o ru . B osna i H ercegovina je p rito m neobično važna i za povezivanje p ojedinih dijelova H rvatske, npr. istočne H rvatske i ju ž n o g hrvatskog prim orja, je r zbog oblika državnog teritorija H rvatske najkraće veze izm eđu tih dijelova prolaze u p ra­ vo kroz n ju (b o sansko-neretvanski koridor). Stoga se m ože reći da H rvatska i B iH u p ro m etn o -g eo g rafsk o m sm islu čine je d n u cjelinu.

E kološki leksikon

B rodskim je vezam a povezana s Italijom , a D unavom , koji kroz H rv a t­ sku protječe ru b n o, sudjeluje u europskom un u trašn jem plovnom putu.

Prirodno geografska obilježja H rvatska je p retežno nizinska zemlja. Više od polovice površine (53,4%) otpada na visine do 200 m etara. U tu su kategoriju, osim pravih nizina, uključena i niža pobrđa, predgorske stepenice te lesne i krške zaravni. O ko četvrtine teritorija (25,6%) im a obilježja brežuljkastih krajeva i pobrđa (2 0 1 500 m ), oko petine (20,8%) su gore (501-1000 m , 17,1%) i sredogorja (1001-1500 m , 3,7%), a sam o 0,2 posto su visokoplaninska područja (iznad 1500 m ). M eđ u potonje pripadaju sam o najviši dijelovi D inare (D inara, 1831 m , najviši v rh H rvatske), K am ešnice, Biokova, Velebita, Plješivice, Velike Kapele, Risnjaka, Svilaje i Snježnika. U geom orfološkom sm islu H ivatska pripada euroazijskom reljefnom sustavu m lađeg ulančanoga gorja, odnosno dio je njegove zapadne, sredozem ne oblasti (Bognar, 1992). U p an o n sk o p erip an o n sk o m dijelu prevladava fluviodenudacijski i fluvioakum ulacijski reljef, a u go rsk o -planinskom i p rim orskom dijelu krški i fluviokrški reljef. O sn o v n i klim atski čim benici H rvatske su njezin smještaj u um jeren im geografskim širinam a te opća geografska raspodjela kopna i m ora (Filipčić, 1992.). N alazi se u pojasu izm eđu euroazijskoga kopna i sjeverne Afrike, o d n o sn o sjevernog A tlantika i S redozem nog m ora, što utječe na obilježja zračnih m asa koje dolaze u H rvatsku. N je n najveći dio im a u m jeren o k o n ­ tin en taln u ili u m jereno toplu vlažnu klim u. Cijeli p anonsko-peripanonski prostor, najveći dio sjevernog prim orja i veliki dio gorske H rvatske, kao p odručja ove klim e, m eđ u so b n o se klim atski razlikuju s obzirom na term ička obilježja ljeta — zapadna Istra, kvarnersko prim orje i otoci te najistočniji dio H rvatske im aju vruća, Panonska zavala, peripanonski rub, unutrašnja Istra i m anji dijelovi gorske H rvatske (polja u kršu i zavale) im aju topla, a najveći dio gorske H rvatske im a svježa ljeta. Preostali dio prim orja i ju ž n a Lika im aju sred o zem n u klim u (također s različitim varijantam a, ovisno o ljetnim tem ­ peraturam a), a planinsku ili sn ježn o -šu m sk u klim u im aju sam o najviši dije­ lovi Like i G orskoga kotara. Povezano s klim atskim obilježjim a razvile su se i klim atogene biljne zajednice u H rvatskoj. U p rim orskom pojasu rastu kserofitne vrste tvrdoga kožnatog lišća, prilagođene su h im v ru ćim ljetim a i blagim kišovitim zim am a. T o su šum e crnike (česvine), danas rijetko očuvane, te zim zelene šikare (m akija i garig). N a zonu crnike nadovezuju se listopadne šum e hrasta m ed u n ca i bjelograba, koje se prostiru u u nutrašnjost do dinarskih planina.

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE

9

U u n u trašn jo sti Brača, H vara i Pelješca raste crni bor. N ajveći dio k o n tin en ­ talne H rvatske zona je hrasta kitnjaka i običnoga graba. U istočnoj se H rv a t­ skoj one m iješaju sa šum am a hrasta sladuna i cera, koje dom iniraju u kraj­ n jem istočnom dijelu. U najnižim , poplavnim dijelovim a nekad su bile raširene poznate šum e hrasta lužnjaka (tzv. »slavonske šume«). N jih o v je areal m elioracijam a danas znatno sm anjen. U višim dijelovim a H rvatske prevladavaju bukva i jela, a u najvišim m unjika i klekovina. O petrografskoj podlozi i klim i ovisi tlo. N ajkvalitetnije i najplodnije naše tlo je crnica. O n a je tipična za lesne ravnjake istočne H rvatske. P rem a zapadu prevladavaju sm eđa tla, a u gorskoj H rvatskoj gdje im a najviše pada­ lina tipična su isprana, sirom ašna i kisela tla — podzoli. U sred o zem n o m pojasu na vapnencim a su raširene crvenice i sm eđa tla. U hidrogeološkom sm islu H rvatska se dijeli na k o n tin en taln u i p rim o r­ sku (R iđanović, 1992.); u kontinentalnoj prevladava površinsko otjecanje voda, a u prim orskoj površinsko i podzem no. G otovo dvije trećine voda (62%) otječe p rem a udaljenom C rn o m m o ru , a ostatak (38%) prem a m nogo bližem Jadranskom . Posljedica je to specifičnog, ru b n o g položaja ja d ra n s k o crn om orske razvodnice koja se nalazi u gorskoj H rvatskoj, kao i geoloških značajki terena. Slijevu C rnoga m ora pripadaju naše najveće i najdulje rijeke: Sava (562 la n u H rvatskoj), D rava (305 km u H rvatskoj), Kupa (296 lem), D u n a v (188 k m u H rvatskoj) i dr. O n e većinom teku ru b o m hrvatskog teritorija, po seb no u istočnoj H rvatskoj. M anjeg su pada i m irnijeg toka. N ajveća koncentracija tekućica je u središnjoj H rvatskoj. O k o sn icu čini rijeka Sava, čiji su najvažniji pritoci Kupa, Sutla, K rapina, Lonja i Orljava. P rim o rsk e su rijeke kraće, im aju m anja porječja, veće padove i pogodnije su za h id roenergetsko iskorištavanje (C etina, Krka, N eretva, Z rm an ja i dr.). P o značenju i svojim specifičnostim a posebno se ističe C etina, koja teče središnjim dijelom krškog područja i najdulja je rijeka prim orske H rvatske (101 km ). Specifična je po velikim razlikam a izm eđu količine padalina na po v ršin sk o m dijelu toka i veličine prosječnih protoka. T e razlike u p u ću ju na veliko pritjecanje podzem ne vode iz udaljenijih krških krajeva. H idrološko je porječje C etin e površinom od 3725 la n 2 četiri puta veće od topografskog poiječja. O n o prelazi planinski okvir D inare i K am ešnice i obuhvaća dio podzem lja B osne i H ercegovine (Livanjsko, G lam očko, K upreško i D uvanjsko polje). P rim orske se rijeke hidroenergetski iskorištavaju jo š od kraja XIX. stoljeća pa j e tako grad Šibenik na osnovi hidroenergije s rijeke Krke već 1.895. godine dobio električnu rasvjetu, prije nego L ondon. V ode p ri­ m o rsk ih rijeka, (C etina i N eretva) zbog svoje se kakvoće služe također za v o d o o p sk rb u b ezvodnih dalm atinskih otoka (za sada sam o Brača te dijelova Šolte, H vara i K orčule) (N ac. program razvitka otoka, 1997).

10

E kološki leksikon

N ajveća hrvatska jezera nalaze se u prim orskom području. P ovršinom je najveće V ransko jeze ro kod Biograda (30,7 k m 2), a o b u jm o m V ransko jeze ro na C resu. O ba su jezera kriptodepresije je r im je dno ispod, a površina iznad razine m ora. V ransko jezero na C resu najveći je priro d n i rezervoar slatke vode na našem kršu. N astalo je u slabije propusnoj dolom itnoj udolini, a vo d o m opskrbljuje otoke C res i Lošinj. N ajveća um jetna jezera su P eručko (13 k m 2) na rijeci C etini i V araždinsko na rijeci Dravi (10,1 k m 2). O d ostalih naših m anjih jezera treba spom enuti Plitvička jezera u Lici, naša najpoznatija i turistički najatraktivnija jezera, proglašena 1949. godine nacionalnim parkom , zatim Veliko i M alo jezero na zapadnom M ljetu (na­ cionalni park od 1960.), jezera kod Im otskog (C rveno, M o d ro , Galipovac i dr.) i Baćinska jezera kod Ploča.

Demografska i gospodarska obilježja H rvatska je naseljena od pretpovijesnih vrem ena o čem u svjedoče m n o g o ­ brojni arheološki ostaci (npr. spilja krapinskog pračovjeka iz starijega kam e­ no g doba, V učedol kod V ukovara iz m lađega kam enog doba i m nogi drugi). U p red rim sk o m razdoblju tu su živjela ilirsko-keltska plem ena (H istri, Lib u rn i, Japodi, D elm ati i dr.), a osnutak grčkih i rim skih kolonija na Jadranu i njihovo širenje prem a rim skoj granici na Dravi, Savi i D u navu početak je pisane povijesti o H rvatskoj. N a k o n antike, u srednjem vijeku, pokreću se velike seobe naroda kada su na teritorij današnje H rvatske doselili H rvati. N a k o n toga, od razvijenog srednjeg vijeka do danas, zbog vrlo često tu rb u len tn ih povijesnih zbivanja događale su se velike prom jene u naseljenosti H rvatske, posebno kao posljedica osm anlijskih prodora (14. — 17. st.) i njihova povlačenja (od 18. stoljeća) te kao posljedica svjetskih i drugih ratova. D anašnja stru k tu ra stanovništva, prije svega nacionalna, posljedica je upravo tih gibanja. R edoviti popisi stanovništva na teritoriju H rvatske provode se od 1.857. godine. T ada je na današnjem po d ru čju H rvatske živjelo oko 2,1 m iliju n stanovnika ili 38,6 stanovnika na kvadratnom kilom etru. Ratovi, epidem ije, gospodarske krize i neki drugi, m anje važni čim benici utjecali su na fluktua­ cije stanovništva do danas. N jim a su u većoj ili m anjoj m jeri bili pogođeni gotovo svi dijelovi H rvatske. Stoga je em igracija i njezine popratne pojave (sm anjenje p riro d n o g priraštaja, starenje stanovništva i dr.) izrazito usporila porast broja stanovnika pa se u otprilike 150 godina od prvog popisa do danas broj stanovnika jedva udvostručio. Iseljavanje je najviše pogodilo b rd sk o planinski (Lika, G orski kotar) i otočni prostor, ali i većinu ostalih krajeva.

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE

11

Procjenjuje se d a je sam o u razdoblju od 1857. — do 1948. H rvatska izgubila oko 1,3 m ilijuna stanovnika (iseljavanjem 550.000, epidem ijam a u drugoj poloviciX IX . st. 230.000, P rvim svjetskim ratom 163.000 i D ru g im svjetskim rato m 365.000) (N ejašm ić, 1991.). U razdoblju nakon D rugoga svjetskog rata (1948.-81.) H rvatska je iseljavanjem izgubila daljnjih 300.000 stanovni­ ka, što znači d a je iseljavanjem H rvatska od 1857. do 1981. izravno izgubila oko 850.000 stanovnika. Iako se tu ubraja i etnički nehrvatsko stanovništvo, koje se iselilo uglavnom iz političkih razloga nakon D rugoga svjetskog rata, gotovo 90 posto iseljenika bili su H rvati (N ejašm ić, 1991.). B udući da se iseljavalo većinom m lađe stanovništvo, em igracija je imala indirektne pos­ ljedice i na sm anjenje p rirodnog priraštaja. P rocjenjuje se d a je izvan H rv a t­ ske na početku 9 0 -ih godina prošlog stoljeća živjelo oko 3,3 m ilijuna H rvata. O d toga je 1991. u republikam a bivše Jugoslavije živjelo oko m ilijun H rvata (u B iH 761.000, u Vojvodini 110.000, u Sloveniji 56.000, u Srbiji 51.000 itd.), u S A D -u oko 1,2 m ilijuna, u A ustraliji 260.000, u N jem ačkoj 290.000 itd. (N acionalni program dem ografskog razvitka, 1997.). N o znakovito je da se broj H rvata u njim a kontin u iran o sm anjuje. D anašnja je gustoća stanovništva rezultanta različite napučenosti pojedi­ n ih h r/a tsk ih krajeva. Z b o g snažnih un u trašn jih preseljavanja javila se izra­ zita polarizacija izm eđu seoskih i gradskih naselja te b rdsko-planinskih i nizinsko-ravničarskih područja. G lavnina naseljenosti (85%) vezana je uz niže krajeve, do 200 m nadm orske visine. N ajnaseljeniji je središnji dio H rvatske (109 st/km 2), a najslabije naseljena gorska H rvatska (12 st/km 2). O stale m akroregije (istočna H rvatska, sjeverno i ju ž n o hrvatsko prim orje) na razini su ili nešto ispod prosjeka napučenosti H rvatske. N aseljenošću se ističu šira područja Zagreba (oko 550 st/km 2) i nekih d ru g ih većih gradova (Rijeka, Split, O sijek, V araždin •— više od 250 st/km 2) te M eđ im u rje i H rvatsko zagorje. Vrlo su rijetko naseljeni Lika, G orski kotar, K ordun, u n u ­ trašnja Istra i većina otoka, a tek nešto gušće O gulinsko-plaščanska udolina, Banovina, M oslavina, zapadna i sjeverozapadna Slavonija, Baranja i dijelovi D alm atinske zagore. D em ografski razvoj H rvatske ušao je u posttranzicijsko razdoblje je r su se stope m ortaliteta i nataliteta toliko sm anjile da se p riro d n i priraštaj pri­ bližio nultoj vrijednosti, a u nekim godinam a posljednjeg desetljeća XX. stoljeća čak je zabilježen i prirodni pad stanovništva, dakle više u m rlih negoli ro đenih. U k u p a n se broj stanovnika u razdoblju od 1991. do 2001. sm anjio oko 400.000, što je posljedica pojačanog iseljavanja i sm anjenog prirodnog priraštaja u vrijem e D om ovinskog rata. P rem a nacionalnom sastavu, H rvatska je nacionalna država je r je u njoj 1991. živjelo 78 posto H rvata, 12 posto Srba, 2 posto »Jugoslavena« i 8 posto

12

Ekološki leksikon

ostalih (Talijani, M ađari, Česi, Slovaci i dr.). Doseljavanje etničlđh skupina u posljednjih nekoliko stoljeća bilo je potaknuto različitim razlozim a. U doba turskih osvajanja doselilo se najviše vlaškog i srpskog stanovništva. T o je stanovništvo kasnije bilo uključeno u obram beni sustav V ojne krajine. N a k o n povlačenja T uraka austrijske su vlasti na djelom ično ili p o tp u n o opustjela područja izm eđu D rave i Save naseljavale gospodarski naprednije C ehe, M ađare, N ijem ce, Slovake i drugo stanovništvo kako bi unaprijedile p oljoprivrednu proizvodnju i uvele neke nove djelatnosti (ribnjačarstvo, industrija i dr.). Sve je to uvjetovalo današnju prilično šaroliku naro d n o sn u stru k tu ru sp o m en u tih hrvatskih krajeva, dok su područja koja su bila izvan izravnih ratn ih zbivanja zadržala nacionalno hom ogeniju stru k tu ru . Jača su doseljavanja nehrvatskog stanovništva (Bošnjaci, Srbi...) bila zabilježena i u doba industrijalizacije, nakon drugog svjetskog rata, i to ponajviše u in d u ­ strijska središta. N a razvoj hrvatskoga gospodarstva utjecali su različiti faktori, od prirodno-geografskih, društveno-geografskih, p rom etnih, povijesnih do politič­ kih. S o bzirom na obilježja gospodarstva kao posljedicu m eđuzavisnosti i kom pleksnosti tih faktora, m ože se izdvojiti nekoliko etapa razvoja: 1. o b rtn ičk o -m a n u fak tu rn o razdoblje, 2. m an u fak tu rn o -in d u strijsk o ili željeznič­ ko, 3. razdoblje izm eđu dva svjetska rata, 4. realsocijalističko razdoblje i 5. razdoblje tržišnoga gospodarstva (Feletar, Stiperski, 1992.). G lavna je gospodarska djelatnost u H rvatskoj industrija, u kojoj je 1998. radila četvrtina zaposlenog stanovništva, a u vrijednosti b ru to dom aćeg p ro ­ izvoda je sudjelovala sa oko 17 posto (Statistički ljetopis 1999.). P rem a broju zaposlenih d o m in iraju prehram bena i tekstilna, a slijede m etaloprerađivačka, kem ijska, drvna industrija i strojogradnja. Počeci razvoja industrije sežu jo š u kraj XIX. stoljeća, no d o m in an tn o m granom djelatnosti postala je tek u drugoj polovici XX. stoljeća. O d tada je , pod utjecajem industrijalizacije, ali i uslijed jačanja tercijarnog i kvartarnog sektora djelatnosti, došlo do jačega socijalnog prestru k turiranja stanovništva, tj. do prijelaza stanovništva iz p o ­ ljoprivrede u nepoljoprivredne djelatnosti. Još 1948. godine u H rvatskoj je živjelo 63,4 posto poljoprivrednog stanovništva, ali se taj udio do 1991. sm anjio na sam o 9,1 posto. Istovrem eno se pojačala urbanizacija pa se udio gradskog stanovništva povećao sa 25 posto na 54,3 posto. Dakle, od 5 0 -ih godina na djelu je intenzivno preseljavanje na relaciji selo-grad (ruralni egzodus) pod utjecajem industrijalizacije, s to je prouzročilo brži rast gradova i ru raln u depopulaciju. O d 7 0 -ih godina, razvojem prom eta, tj. pojačanom autom obilizacijom , slabi trajno preseljavanje, a sve više jača proces dnevnih odlazaka na rad. Dakle, zaposleno stanovništvo više ne napušta svoje selo, tj. m jesto stanovanja, nego se selo, zbog prom ijenjenog načina života svojega

ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE

13

stanovništva, po d utjecajem grada urbanizira. Taj je proces najizraženiji u okolici velikih gradova i centara rada, posebno Zagreba, O sijeka, Rijeke i Splita, a u prim orskim je centrim a pojačan litoralizacijom . O d ostalih djelatnosti treba posebno sp o m en u ti turizam . H rvatska im a turističku tradiciju dulju od 100 godina. Počeci tu rizm a sežu u d ru g u po lo ­ vicu XIX. stoljeća kad je u H varu (1.868.) osnovano prvo društvo turističkog karaktera (Pepeonik, 1.992.). O sim vrlo povoljnih prirodno-geografskih ob i­ lježja i bogatoga k u ltu rn o -p o v ijesn o g naslijeđa, razvoju turizm a pridonijele su i dobre p ro m etn e veze s em itivnim turističkim zem ljam a, na početku parobrodske, a kasnije u m nogo jačoj m jeri željezničke. Z ahvaljujući izgrad­ nji željezničkih pruga od Postojne do Rijeke (ogranak austrijske Ju ž n e že­ ljeznice Beč — T rst) i od B udim pešte do Rijeke (1.873.) razvila su se prva važnija turistička središta na našem sjevernom prim o rju — najprije O patija, zatim C rikvenica, a u ju ž n o m se dijelu prim orja turistički razvio D ubrovnik. N a k o n 2. svjetskog rata počinje razdoblje m asovnog turizm a, a dolasku dom aćih i in o zem n ih turista pridonijela je izgradnja Jadranske m agistrale 1964. godine. D anas su najvažnije hrvatske turističke regije zapadna Istra (s P orečom , R ovinjom , P u lo m i dru g im središtim a), M akarsko prim orje, D u ­ brovačko p rim o rje, zatim otoci Lošinj, H var i dr. T u rizam se, iako u m anjim razm jerim a, razvija i u k o n tin en taln o m dijelu H ivatske. O sim gradova, koji se ističu svojim k u ltu rn o -p o v ijesn im sadržajim a, u turističkom su sm islu važne i toplice (Krapinske, Stubičke, V araždinske, T uheljske, D aruvarske, Bizovačke, T o p u sko, Lipik i dr.) sa svojom lječilišno-kupališnom p o nudom . Posebna vrijed n ost H rvatske su njezini nacionalni parkovi i ostala posebno zaštićena područja prirode. H rvatska im a osam nacionalnih parkova; osim sp o m en u tih Plitvičkih jezera i M ljeta, to su Paklenica, Risnjak, K ornati, B rijuni, Krka i Sjeverni Velebit. Bijele i Sam arske stijene na Velikoj Kapeli proglašene su strogim rezervatom , a Kopački rit na sutoku D rave i D unava, M edvednica, V elebit, Biokovo, uvala Telašćica na D u g o m otoku i Lonjsko polje parkovim a prirode. M aksim alan turistički p ro m et H rvatska je im ala u drugoj polovici osam ­ desetih godina XX. stoljeća (1.987 — 10,5 m ilijuna, 1.988, — 10,4 m ilijuna), a najviše stran ih turista posjetilo je H rvatsku 1.988. (5,9 m ilijuna, od čega 2,1 m iliju n N ijem aca, 862.000 Talijana, 599.000 Austrijanaca, 474.000 B ri­ tanaca, 352.000 N izozem aca itd.). N a k o n toga, u prvoj polovici 9 0 -ih godina turistički p ro m e t bio je vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2-3 m ilijuna), a tek krajem desetljeća zabilježen je vidljiviji oporavak (1.998 — 5,5 m ilijuna), ali jo š daleko od najboljih godina. Iako turizam ni u turistički razvijenijim državam a u u k u p n o m d ruštvenom p roizvodu ne sudjeluje sa više od 5 posto, a u H rvatskoj i s m nogo m anje, ipak je to je d n a od najvažnijih gospodarsldh

14

E kološki leksikon

djelatnosti je r od tu rizm a in direktno žive i m nogi koji se bave dru g im djelatnostim a (prijevoz, trgovina, proizvodnja hrane i dr.). Sveukupno, u stru k tu ri djelatnosti po sektorim a u H rvatskoj dom iniraju tercijarni i kvartarni sektor, zatim slijedi sekundarni, a najslabije je zastupljen p rim arn i sektor.

L IT E R A T U R A I IZ V O R I Bognar, A. (1992): G eom orfološke osobine Republike H rvatske, Geografski ho rizo n t 2, str. 16-25, Zagreb Feletar, D., Z. Stiperski (1992): Gospodarska obilježja Hrvatske, Geografski h orizont 2, str. 76-81, Zagreb Filipčić, A. (1992): Klima Hrvatske, Geografski h orizont 2, str. 26-35, Zagreb Klemenčić, M . (1992): Geografija H rvatske, Geografski horizont 2, str. 7-1 5 , Zagreb N acionalni program dem ografskog razvitka (1997), M inistarstvo razvitka i obnove, Zagreb N acionalni program razvitka otoka (1997), M inistarstvo razvitka i obnove, Zagreb N ejašm ić, L (1991): Depopulacija u H rvatskoj: korijeni, stanje, izgledi; G lobus, Zagreb Pepeonik, Z. (1992): T u rizam H rvatske, Geografski h orizont 2, str. 109-114, Zagreb Popis stanovništva 2001: Prvi rezultati po naseljima, Statističko izvješće 1137, D Z S , Z agreb Riđanović, J. (1992): H idrogeografske značajke Hrvatske, Geografski ho rizo n t 2, str. 36-48, Zagreb Statistički ljetopis 1999, D Z S , Zagreb Z em ljopisni atlas Republike H rvatske (1992), Školska knjiga, Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb

P O G L A V L J E

2.

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA Prof. đr.

SC.

Vjekoslav Glavač, Villach, Austrija

D E F IN IC IJA E K O L O G IJE Radi lakšeg razum ijevanja znanstvenih sadržaja ekologije, na kojim a se tem e­ lje zaštita p riro d e i zaštita okoliša, po treb n o je u ovom kratkom uvodu podsjetiti i u najkraćim crtam a pobliže objasniti njezine osnovne zadaće, pred m ete istraživanja i postignuta saznanja. Ekologija (grč. »oikos«, dom , kuća, nastam ba, obitavalište, stanište ili dom aćinstvo i »logos«, znanje, govor ili sm isao) je s t znanost o dom aćinstvu prirode, o m eđ u so b n im odnosim a i utjecajim a žive i nežive prirode, o ovisnosti živih bića i njihove životne sredine. U to m j u je sm islu prvi p u t sp o m en u o njem ački biolog E. H aeckel 1866. godine. U d ru g o m dijelu njegove knjige »G enerelle M o rp h o lo g ie der O rganism en« naći će čitatelj na stranici 286. sljedeću definiciju: »Pod eko­ logijom razum ijevam o cjelokupnu znanost o odnosim a organizm a prem a vanjskom svijetu, u koji u širem sm islu ubrajam o sve egzistencijalne uvjete. O n i su djelom ice organske, djelom ice anorganske prirode.« U svom kasni­ je m djelu »N atiirliche Schopfungsgeschichte« (B erlin 1875., str. 645.) razu­ m ijeva po d ekologijom »vrlo raznolike i isprepletene odnose organizam a p rem a okolišu, prem a organskim i anorganskim životnim uvjetim a; tako­ zvanu ek o n o m iju prirode, uzajam ne odnose svih organizam a, koji žive za­ je d n o n a je d n o m te istom staništu.« Kako se danas term in »ekologija« upotrebljava u m n o g o širem sm islu, i to u sm islu v rlo opsežnog strukovnog područja, m ogli bism o potkrijepiti aktualnost ove definicije s nekoliko izvadaka iz poznatijih udžbenika, rječnika i enciklopedija. ... ecology is defmed as the study o f the relation o f organisms to their environment, or the science o f the interrelations between living organisms and their environment. Study of

16

E kološki leksikon

thestructure andfiunction o j nature (E. P. Odum: Fundamentals ofEcology. 3th ed.,

Saunders Co., Philadelphia 1971). Die Okologie beschaftigt sich ganz allgemein mit den Beziehungen der lebenden Organismen untereimnder und mit ihrer unbelebten Unnvelt (Walter H., Breckle S.

-W .: Okologie der Erde. Bd. 1, 2. Aufl., G. Fischer Veri., Stuttgart 1991). ... ecology — the branch ofbiology that deals ivith the relations betiveen living organisms and their environment: the complex of relations betiveen a speciftc organism and its enmronment: sociology the study of the relationship and adjustment of human groups to their geographical and social environments (Webster’s New World Dictionary — o f

american and english, N ew York 1988). ... nach der Defmition von E. Haeckel (1866) eine Wissenschaft, die sich mit den Wechselbeziehungen der Organismen und ihrer unbelebten (abiot. Faktoren ime Klima, Boden) und belebten (andere Organismen, Biozonosen) Umivelt befasst soivie mit dem Stojf- und Energiehaushalt der Biosphdre und ihrer Untereinheiten (z. B. Okosysteme)

(Brockhaus, Die Enzyklopadie, Leipzig—- M annheim 1996). Ecology, also calleđ bioecology, bionomics, or enviromnental biology, study of the relationsships betiueen organisms and ali the factors, including other organisms, that make up their enmronment. Ecology considers organisms at the levels of individuals, populations and communities (The N ew Encyclopedia Britannica, Chicago, London, Toronto

1986). Etude des etres vivants enfonction du milieu naturel oii ils vivants enfonction du milieu naturel oii ils vivent (facteurs physico-chimiques du sol, climat, topographie et site des stations, concurrence animale et vegetale) (Grand Larousse Encyclopedique, Pariš

1961). Estuđio des los sistemas constituidos por u m comunidad de especies y el medio en que viven (Nueva Enciclopedia Larousse, Barcelona — Madrid 1980). Termine proposto da E. Haeckel (1866) per indicare lo studio delte relazioni tra gli organismi e ii loro ambiente (Lessico Universale Italiano, Roma 1970).

D anas je ekologija, koja i inače slovi kao najheterogenija i najopsežnija grana biologije, prerasla u golem o, jedva sagledivo strukovno područje koje na ovaj ili onaj n ačin zadire u sve pore dru štv en o g života. U javnosti se uvriježilo vrlo široko poim anje term ina »ekologija«, u kojem više nem a granica izm eđ u ekološke znanosti, prim ijenjene ekologije, zaštite okoliša, zaštite prirode, p ro sto rn o g uređenja i zaštite ljudskog zdravlja. S po p u la­ rizacijom ekologije postao je term in »ekologija« sin o n im za okoliš. A trib u t »ekološki« ili p red m etak »eko« uobičajene su i više ne iskorjenjive naznake za nešto što je u našem okružju »zdravo«, »prirodno«, »neškodljivo«, »potrajno«, »na energiji i sirovinam a štedljivo«, »nešto što ne opterećuje ili ne onečišćuje ljudski okoliš« i si. U to m se sm islu govori o »ekološkoj poljo­ privredi«, »ekološkoj proizvodnji«, »ekološkoj hrani«, »ekološkim porezim a«, »ekološkim standardim a«, »ekološkim zakonima«, »ekološkoj katastrofi« ili o »ekopolitici«, »ekoprivredi«, »ekoporezim a«, »ekohrani«, »ekoproduktim a«,

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

17

»ekoturizm u« itd. U potrebljava se glagol »ekologizirati«, im enica »ekologizacija« kao i pridjev »ekologizirajući«. T ak o gledajući, posebno je važna zadaća m o d ern e ekologije istražiti i dokazati antropogene p rom jene u dom aćinstvu prirode, stvoriti kontrolne m eh an izm e za njihovo praćenje (m onitoring), izraditi pouzdane m odele sistem skih procesa, pravovrem eno upozoravati odgovarajuće nacionalne i in ternacionalne institucije na nastale ili m oguće posljedice raznih gospodar­ skih zahvata, m jera i uzg red n ih opterećenja, te p ru žiti osnove za etički opravdane d ru štv en o -p o litičk e odluke za očuvanje okoliša, ljudskog društva, biljnog i životinjskog svijeta.

R A ŠČ L A M B A E K O L O G IJE Ž iva i neživa p riroda nedjeljiva je m nog o stru k o povezana i isprepletena cjelina nastala dugotrajnim koevolutivnim procesim a. P rem a najosnovnijim geofizičkim značajkam a Z em ljine površine ekologija bi se m ogla podijeliti na terestričku (kopnenu) i akvatičku (lim ničku i m arinsku) ekologiju. Po sa­ držaju, načinu gledanja, znanstvenom pristupu ili prim jeni ekološkog znanja govori se nadalje o općoj, poredbenoj, teorijskoj i prim ijenjenoj (poljopri­ v red n o j, šum arskoj ili urbanoj) ili pak o laboratorijskoj i terenskoj ekologiji. P rem a vrsti organizam a kojim a se bavi m ože se podijeliti u ekologiju m i­ kroorganizam a ili mikrobiološku ekologiju, ekologiju bilja ilifitoekologiju, ekolo­ giju životinja ili zooekologiju i ekologiju ljudi ili hum anu ekologiju. Svaka od n jih m o že se dalje raščlaniti prem a sistem atskim grupam a u bakterioekologiju, algoekologiju, m ikoekologiju, entom oekologiju, ornitoekologiju itd. O sim toga postoji cijeli niz p riro d n ih i d ru štv en ih znanosti koje u svoje program e u k lju čuju i vanjski okoliš. T ako se govori prim jerice o ekom orfologiji, ekogenetici, ekokem iji, m olekularnoj ekologiji, antropoekologiji, ekoetologiji, ekopsihologiji, ekosociologiji ili ekopolitici. N ajuobičajenija je znanstvena raščlam ba ekologije p rem a stu p n ju orga­ nizacije sustava koji se istražuju, prem a veličini i ustrojstvu isječaka živih i neživih sastavnica biosfere. U to m se sm islu dijeli na ekologiju jed in k e (autekologiju, idioekologiju ili ekofiziologiju), ekologiju vrste (đemekologiju ili populacijsku ekologiju), ekologiju životne zajednice (sinekotogiju , biogeocenologiju, »sistem ekologiju« ili ekologiju ekosustava), krajobraznu ekologiju (geoekologiju) i globalnu ekologiju (planetarnu ekologiju ili holekologiju) (v. si. 2. 1, objašnjenja i s tim e povezano znanstveno nazivlje).

18

Ekološki leksikon

a) A trtekologija

momocen

b) D em ekologija

democeH

c) S inekologija

ekosistem

d) K ra jo b ra z n a

k ra jo b ra z a !

ekologija

prostor

e) G lo b aln a ekologija

ekosfera

slika 2 . 1: a) Autekologija (Schroter, 1896.) ili fiziološka ekologija, znanost o međusobnim

utjecajima jedinke neke vrste i njenog okoliša. Monocen = sustav organizam/monotop ; b) Demekologija (Schvverdtfeger, 1963.) ili populacijska ekologija (Park, 1948.), znanost o međusobnim odnosima populacije neke vrste i njezina okoliša. Democen = sustav populacija/demotop; c) Sinekologija (Schroter, 1902.), znanost o heterogenim životnim zajednicama (biocenozama) i njihovu staništu. Znanost o ekosistemima, »sistemekologija«, biogeocenologija; Ekosistem ili biogeocenoza = fitocenoza + zoocenoza + mikrocenoza i njihovo stanište (biotop, ekotop); d) Krajobrazna ekologija (Troll, 1968.) iligeoe/«)logija, skup biocenoza u nekom krajobraznom prostoru i njihove životne prilike. Krajobrazni prostor = skup biocenoza i njihovih biotopa (ekotopa, geotopa); e) Globalna ekologija, holekologija (Thienemann, 1 956.), planetarna ekologija ili ekosferologija (LaMont Cole, 1 958.), znanost o međusobnim ovisnostima žive i nežive prirode na Zemlji. Ekosfera biosfera + hidrosfera, litosfera, pedosfera i atmosfera); unos i iznos, odnos s ostalim sustavima životnog okružja.

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

19

Autekologija T ak so n o m sk im opisom vrsta, inventarizacijom flore i faune u pojedinim bioregijam a, biocenološkim istraživanjim a i kartografskim , arealgeografskim prikazim a dobivam o uvid u autekologiju pojedinih vrsta, uvid u njihovu ovisnost i povezanost s o d ređ en im klim atskim , orografskim , eđafskim i biotskim čim benicim a. P o red b en im istraživanjim a, posebice stojbinski im obilnijih vrsta, m ože se otkriti vrlo diferencirana p o d u d arn o st njihova pridolaska i vitalnosti s o d ređ en im intenzitetim a djelovanja p ojedinih stanišnih faktora i n jih o v ih kom binacija. Takve nam vrste služe kao bioindikatori p riro d n ih ili antro p o g en o izm ijenjenih stanišnih prilika. Autekologija ili ekoftziologija zasniva se najčešće na laboratorijskim ili te­ ren sk im pokusim a s jedinicam a p ojedinih vrsta da bi se ustanovio utjecaj razn ih ekoloških čim benika na pojedina genetska, biokem ijska, fiziološka i m orfološka svojstva, na u n u tarn je biofizikalne, biokem ijske i m olek u larn o biološke procese, na izgled, stru k tu re i funkcije p ojedinih vrsta, na sposob­ n o st i način p ro m jene građevnog ustrojstva na razini fenotipa i genotipa. Ispitivanjem utjecaja pojedinih ekoloških faktora ili njih o v ih kom binacija žele se naći optim alne i m inim alne životne prilike. N a slici 2.2 shem atski je prikazan m o n o cen , autekološki sustav jed in k e i njezina okoliša na tem elju kojeg se m ože naslutiti njegova složenost. Kod bilja se danas najčešće istražuje utjecaj jačin e i trajanja Sunčeva svjetla, utjecaj povećanog intenziteta ultraljubičastih zraka, učin ak visokih ili niskih tem p eratu ra, sm anjene ili povišene zračne vlage, sadržaja raspoložive vode u tlu, p ro m ijen jen ih koncentracija atm osferskih plinova (S O 2, C O 2, O 3 itd.), koncentracije vodikovih iona u oborinskoj vodi ili u adsorpcijskom kom pleksu tla, sm anjene ili povišene koncentracije p o jed in ih hranjivih tvari u tlu, n ep o sred n ih utjecaja raznih kem ikalija (pesticida) i si. S druge strane istražuje se utjecaj biljnih jed in k i na okoliš. (Tako se na p rim jer dokazuje da sam o je d n o odraslo stablo u k u p n e površine lišća od 1.000 m 2 proizvodi 3 m iliju n a litara kisika na godinu, 370 1 na sat, 4.000 kg organske tvari, da izlučuje 2.500 1 vode transpiracijom , isfiltrira 7.000 kg prašine i aerosola, da otpalim lišćem i k orijenjem m ijenja fizikalna, kem ijska i biološka svojstva tla i cijeli niz d ru g ih pojava.) Kod životinja se osim istraživanja utjecaja pojedi­ n ih ekoloških čim benika n a biokem ijske i fiziološke procese, njihov izgled 1 građu, velika p o zo rn o st posvećuje životnim pojavam a kao što su m inim alni životni uvjeti, selekcija, rezistencija, razvoj, razm nožavanje, ponašanje, d o rm ancija, biološki ritam , životni krug, razni podražaji (term ički, higrički, kem ijski, m ehanički, svjetlosni), reakcije na ek strem n e ekološke utjecaje,

20

E kološki leksikon

slika 2.2: Monocen. Biljna jedinka (Ophrys pauciflora) iz porodice Orhidacesae - kaćuni i

ekološki čimbenici njezina monotopa (VVildermuth, 1994.)

zam jećivanje optičkih, akustičkih i kem ijskih signala, povrem ene ili p erio­ dičke m igracije itd. Kako se računa s oko 30 m ilijuna raznih vrsta (a predm ijeva se jo š p u n o veći broj) autekološka se istraživanja ponajviše usredotočuju na k u ltu rn o bilje, dom aće životinje, indikatore kakvoće određenog životnog okoliša, na d o m in an tn e vrste ugroženih ekosustava, na posebno zanim ljive vrste ili vrste na tem elju kojih se m ogu naći stanovite prirodne zakonitosti od općeg značenja.

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

21

Demekologija D em ekologija ili populacijska ekologija istražuje istovrsne, hom otipične organizm ičke kolektive, njihovu p ro sto rn o -v rem en sk u građu, raznovrsne m e ­ đu so b n e odnose i životne pojave, kao i sve egzistencijske uvjete koje o m o ­ gućuju i prate njihovu opstojnost (v. si. 2.1 i 2.3). Pod populacijom razu m i­ jevam o skup svih jed in k i neke vrste koje žive na o d ređ en o m p odručju u o d re đ en o m vrem enu. O n a se najčešće opisuje b rojem jedinka ili veličinom biom ase po jed inici površine. N adalje, dem ekologija istražuje građu genom a značajnu za vrstu, na skupinu gena populacije, genetsku varijabilnost, evolutivne procese (m uta­ cija, selekcija, migracija, genetski drift), polim orfizam , evoluciju socijalnih odnosa, sposobnost reprodukcije, intraspecijsku kom peticiju, p ro sto rn i ra­ spored, gustoću, rast, životni vijek i tijek, starosnu stru k tu ru , stopu nataliteta i m ortaliteta, regulaciju populacije ili sposobnost osvajanja novih teritorija. O sim toga istražuju se i abiotski i biotski param etri koji nadziru opstojnost, veličinu i dinam iku populacije, optim alne i m inim alne životne uvjete (topli­ na, opskrba vodom , kem izam tla, trofički odnosi, grabežljivci, raspoloživost resursa, toksična opterećenja, raspoloživost p o treb n ih niša, antropogeni u t­ jecaji, preobrazba p riro d n ih ekosustava i si.) i m nogi drugi ekološki čim be­ nici.

s l i k a 2.3: Populacija nekog mikroorganizma (A), biljne (B) i životinjske vrste (C) s naznakom demotopa

22

Ekološki leksikon

Sinekologija (sistemekologija) U središtu sinekoloških istraživanja je st ekosustav (biogeocenoza) odnosno životna zajednica (biocenoza) i njezino stanište (biotop ili ekotop) u kojim a ekologija kao znanost nalazi svoj identitet, svoju zasebnost. O snovni je cilj ekosustavnih istraživanja (engl. »ecosystem research«, njem . »O kosystem forschung«) inventarizirati i tipizirati građu životnih zajednica i njihovih sta­ ništa tipičnih za neki krajolik, proučiti m režoliku isprepletenost i m eđ u so b ­ n u ovisnost živih i neživih sastavnica, upoznati i objasniti u n u tarn je vrem ensk o -p ro sto rn e procese, izm jeriti protok energije, proizvodnju biom ase i kružne tokove tvari, dokazati i prikazati blagotvorne utjecaje na bliže i dalje okružje, ustanoviti uzroke i posljedice nekadašnjih i sadašnjih vanjslđh utje­ caja na njegovo ustrojstvo, sposobnost sam oobnove, sam oorganizacije i sa­ m oodržanja (si. 2.4). N ajvažniji p riro d n i kopneni ekosustavi u H rvatskoj, kao i u ostalim dijelovim a srednje i jugoistočne E urope, jesu šum ski ekosustavi, koji bi bez utjecaja čovjeka, bez krčenja i prekom jernog iskorištavanja šum e u posljednih nekoliko tisuća godina, pokrivali gotovo cijelu površinu. U vid u njihovu građu, p rim arn u i sekundarnu proizvodnju, protok energije, koli­ činu kem ijski vezane energije u biom asi, hranidbene lance i hranidbene m reže, kruženje bioelem enata i raspored oborina pružaju slike 2.5, 2.6 i 2.7. N a slici 2.8 naznačeni su procesi spontane progresivne sukcesije i retrogresije pod utjecajem sječa i požara, procesi koji već tisućljećim a traju u sjevernom i ju ž n o m hrvatskom p rim orju, u regiji jadranske Hrvatske. R azm jerno m ale površine pokrivali bi na k o pnenom dijelu H rvatske akvatički ekosustavi (rijeke, bare, jezerca i jezera). N a slici 2.9 prikazane su najvažnije sastavnice biocenoze u litoralnom području ekosustava jezerce, naznačeni h ran idbeni lanci, protok energije i kruženje tvari. O bradive poljoprivredne površine, već prem a veličini posjeda, pretvore­ ne su u više ili m anje kem izirane i tehnizirane agroekosustave, ekosustave u kojim a čovjek organizira proizvodnju k u ltu rn ih biljaka i uzgoj dom aćih životinja, o d ređuje vrst i veličinu sastojina, usm jerava tokove energije i kruženje tvari. B iodiverzitet biocenoze zam ijenjen je m o n o k u ltu ro m (kao i nepoželjnim korovom i štetnicim a). Sunčeva energija biva nadopunjena energijom fosilnih goriva koja pokreće strojeve za obradu zem lje, iznos gnojiva, za sjetvu i žetvu i povrem eno prskanje pesticida. U ro d o m iznesena biljna hranjiva nadoknađuju se (prekom jerno) u m jetn im gnojivom . Cijeli je sustav optim iran na što veći urod određ en ih biljnih organa (si. 2. 10.). Slično j e usm jeren i m asovni, stacionarni uzgoj dom aćih životinja, u kojem u je proizvodnja zbog upotrebe industrijski proizvedene hrane (i raznih m edika-

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

23

2.4: S h e m a p rirod nog ekosustava i osnovn i ciljevi ekoloških istraživanja. A: životna zajed nica (b io ce n o za ); B: stanište (e k o to p ); C : utjecaj životne za je d n ice na stanište ; D: utjecaj staništa na životnu zajed nicu; E: P ovezan ost s ostalim ekosu sta vim a , unos i iznos energije, tvari i inform acija

s lik a

A. Biocenoza 1. Sastav biljnih vrsta, životinja i mikroorganizama 2. Prostorno ustrojstvo 3. Primarna i sekundarna proizvodnja organske tvari 4. Raznovrsnost organskih spojeva 5. Kružni tijekovi tvari 6. Hranidbeni lanci i protok energije 7. Sadržaj energije u biomasi 8. Razmnožavanje 9. Prostorno-vremenska dinamika

B. Stanište (biotop) 1. Zemljopisni položaj i prostorno obličje 2. Geološka podloga 3. Tip tla, struktura i tekstura 4. Dubina tla 5. Mineralna hraniva 6. Kapacitet tla za vodu 7. Mrtva organska tvar 8. Pritok i odtok oborinske vode 9. Visina i oscilacija podzemne vode

10. Apsorbirana toplina i uz nju vezane geofizikalne pojave itd.

C. Utjecaj biocenoze na stanište 1. Stvaranje posebne mikroklime 2. Smanjivanje intenziteta Sunčeva zračenja 3. Promjene zračnih strujanja 4. Tvorba tla ubrzanim trošenjem litosfere 5. Stvaranje humusa u tlu 6. Tvorba specifičnoga kemijskog miljea 7. Inkorporacija anorganskih i organskih tvari 8. Mineralizacija organskih tvari 9. Smanjivanje oborina intercepcijom 10. Upijanje vode i vezanje vode u biomasi 11 Povišenje zračne vlage transpiracijom 12. Smanjivanje erozije tla 13. Vezanje ugljikova dioksida i proizvodnja kisika 14. Povišenje depozicije prašine i aerosola itd.

D. Utjecaj staništa na bioce-

nozu 1. Oblik reljefa 2. Tip tla, struktura, tekstura i dubina 3. Raspoloživa hraniva 4. Kapacitet tla za vodu 5. Atmosferski plinovi 6. Podzemna voda 7. Stupanj i način onečišćenja 8. Nadmorskom visinom, ekspozicijom i inklinacijom uvjetovane promjene klimatskih faktora (svjetlo, toplina, zračna strujanja, snježni pokrov i dr.) itd. E. Unos i iznos 1. Sunčevo zračenje i albedo 2. Povratno infracrveno zračenje 3. Unos i iznos topline zračnim strujanjem 4. Izmjena plinova 5. Unos i iznos raznih polutanata 6. Površinsko, bočno i podzemno pritjecanje i otjecanje vode 7. Nanos i odnos zemlje 8. Unos i iznos hranjivih tvari 9. Imigracija i emigracija mikroorganizama, bilja i životinja itd.

24

Ekološki leksikon

120.000 kJ/(m2'd) solarna konstanta

sekundarni potrošači

razlagači životni procesi omogućeni energetskim tijekovima

■r

V energija kojom se biocenoza ne može koristiti

za fotosintezu neiskorištena energija

V

otpuštena energija

2.5: Vrlo pojednostavljen prikaz protoka energije u ekosustavima umjerenih klimatskih područja. Dnevno raspoloživa ili kemijski vezana energija prikazana je u kilojoulima po kvadratnom metru (kJ/m2d), vrijednosti mogu služiti samo kao gruba orijentacija. Od dnevno asimiliranih 120 kJ primarnih proizvođača po m2 biva polovica disimilirana a 60 kJ vezana u biomasi. Od toga iskoriste primarni i sekundarni potrošači samo 10 posto, odnosno 6 ili 0,6 kJ (Streit, 1994.)

s l ik a

m enata) neovisna o veličini seoskog posjeda, u kojem u je , drukčije rečeno, p rim arna i sekundarna proizvodnja vrem enski i prostorno odvojena. O pće su poznate posljedice m o d ern e tehnizirane i kem izirane poljoprivrede na okoliš. N a su p ro t tom e, livade i pašnjaci, ako zbog reljefnih prilika i prekom ­ je rn e paše ne podliježu eroziji, odlikuju se većim biodiverzitetom i m ogu se prom atrati kao p oluprirodni ekosustavi koji ne opterećuju okoliš. Ekosustav grad, antropogeni kopneni ekosustav, posve je um jetna tvo­ revina. Z a izgradnju i očuvanje njegovih struktura potrebne su golem e ko­ ličine raznih m aterijala (opeke, kam ena, šljunka, pijeska, cem enta, asfalta, drva, stakla, plastike, željeza i dr.) iz bližeg ili daljeg okoliša. P rem a švicar­ skim podacim a (usp. W ittig, 1995.) svake se godine po gradskom stanovniku unosi oko 7800 kg šljunka i pijeska, 390 kg kam enja, 630 kg cem enta, 400 kg m etala, 100 kg plastike, 3400 kg bilja, 120 kg ugljena, 1800 kg ulja i plina, 300 kg drva itd., a iznosi oko 40 kg isušenog m ulja otpadnih voda, 370 kg čvrstoga kućanskog, 250 kg građevnog i 6 kg industrijskog otpada, 18 kg lima i gum e i dr. Zanim ljivi su, tako gledajući, podaci o postojećoj biom asi u

unošenje oborinama

vezano u 3161biomase 479 kg/ha 1976 69 255 62

-

» " -

bioelementl u 72501tla količina bio elemenata koje ukupna količina biljka može upiti bioelemenata u tlu K 771 kg T77.1t Ca 590037279,6Mg 1003 64N -----p -----45-

gu b ita k

ispiranjem

biomasa stojeće sastojlna 316^ha godišnji prirast 17,6 t/ha

prijam korijenja |

K Č

M g

N

S

P

Godišnja kemijski vezana energija (kJ m 2 a 1) u organskoj tvari raznih živih i neživih sastavnica 122-godišnje brdske bukove šume (Luzulo-Fagetum) u Njemačkoj (Runge, 1973., Ellenberg, Mayer, Schauermann, 1986.)

SLiKA 2.6:

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

K Ca Mg N P

26

E kološki leksikon

J

Sunčeva rad ijacija |

PhA R oca 40%

2% kemijski vezane Sunčeve energije

54,7 %

b ru to p rim arn a proizvodnja 60 000 k J • m 2 • a"1

neto p rim arn a proizvodnja 29 160 k J • m'2 • a 1

godišnji p rira st biom ase 15 9 6 0 k J - m '2 - a '1

41,7 %

sastojinski otpad 12 150 k J • m * a '1

2,2

%

biljojedi 630 k J • m 2 • a '1

sjem enje 420 k J • m'2 • a 1

1,4 % mesojedi 63 k J • n f2 • a '1

saprofagi

razlagači 10 100 k J • m 2 • a 1 tra jn i hum us 610 k J • m 2 • a 1

mesojedi

2.7: Godišnji potrošak nekih bioelemenata za prirast fitomase (lijevo) i njihova godišnja cirkulacija (kg/ha) u šumskom ekosustavu hrasta kitnjaka starom 117 godina s slika

podstojnim slojem lijeske (Corylo-Quercetum petraeae) u Belgiji (Duvigneaud, 1974.)

m ilijunskom gradu Briselu. Bilje na gradskoj površini teži prim jerice oko 750.000 tona što iznosi 91,50 posto u kupne biom ase: ljudi 7,16 posto, gliste 0,97 posto, sve ostale životinje 0,61 posto, a oko 100.000 pasa i 250.000 mačaka 0,09 posto (Kalusche, 1995.). G rad je ovisan o nep rek id n o m u n o su golem ih količina p rim arn e i sekundarne energije (pri čem u se je d n a trećina po prilici troši u kućanstvu, druga u industriji, treća u prom etu). R ačuna se da sveukupna potrošnja vode, koja se crpi u bližem i daljem okolišu, iznosi po glavi stanovnika više od 600 1 na dan. Sustav je nadalje ovisan o uvozu raznovrsne h rane iz raznih dijelova svijeta i im portu raznih sirovina i pretp ro d u k ata za postojeću industriju. N a slici 2.11. shem atski su prikazani unos i iznos energije i tvari, kao i onečišćenost gradske troposfere, a na slici 2.12. prikazane su relativne prom jene tem perature, zračne vlage i koncentracija ispušnih plinova u pojedinim gradskim četvrtim a. U usporedbi s gradskim okolišem , u gradu je atm osfera 10 puta onečišćenija, zračna vlaga 6 do 8 posto

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

27

slika 2.8 : Važnije etape progresivne sukce­ sije i retrogresije u mediteranskom područ­ ju hrasta crnike (Quercetum ///c/s); A = eumediteranska vazdazelena šuma panjača (makija) hrasta crnike, B = pretežno vazdazelena šikara (garig) sastavljena od heliofitnih grmova i polugrmova, C = eumediteranski suhi travnjak ili kamenjarski pašnjak. Erozija tla koja već tisućljećima prati retrogresiju, i koja se u predočivim razdobljima može promatrati kao nepovrat­ na, mijenja brzinu i tijek progresivne suk­ cesije

niža, prosječna godišnja tem peratura viša 0,5 do 1,5°C, a m aksim alne te m ­ p eratu re više 3 d o 10°C. N ova, vrlo pozitivna pojava je s t ta da u predgrađim a velegradova koji su okruženi m ehaniziranim i kem iziranim agrosustavim a raste na vrlo iznenađujući način biološka raznovrsnost. C ijeli niz ugroženih b iljnih i životinjskih vrsta nalazi tu svoja nova prebivališta. P ro sto rn a raščlam ba m orskih ekosustava, koji zauzim aju 71 posto Z e m ljine površine, m n o g o je teža je r izm eđu njih nem a tako zam jetljivih granica (ekotona) kao u k o p n en ih ekosustava. U m orskim životnim p rostorim a sve je sa svim e povezano, biljne i životinjske vrste — ako nije riječ o stanovni­ cim a m orskoga dna — podvrgnuti su velikim m igracijam a. Z b o g toga se ekosustavi razgraničuju na osnovi topografskih i zem ljopisnih značajki m o r­ skog dna, na tem elju dubinskog p rodora Sunčevog svjetla i opskrbe prim ar-

28

E kološki leksikon

s l ik a 2.9: Shema ekosustava jezerca. 1 = fitoplankton (Navicula, Scenedesmus, Pandorina, Closterium, Cosmarium, Oscillatoria), 2 = zooplankton (Gammarus, Cyclops, Daphnia, Limnaeus, Planorbis), 3 = grabežljivi kukci i njihove ličinke (Dytiscidae), 4 = šaran (Cyprinus carpio), 5 = štuka (Esox //c/us), 6 = ličinke Chironomidaea, 7 = bakterije (Duvigneaud, 1974.)

n ih proizvođača m in eraln im tvarim a (fosforom i dušikom ). P rem a dubini m orskoga dna (bentala) dijeli se m orski p rostor u litoral (obalno područje, k o n tin en taln a podina, šelf, do dubine od 200 m ), batijal (kontinentalni strm in a izm eđu 200 i 3000 m ), abisal (3.000 do 6.000 m ) i hadal (> 6.000 m ). H o rizo n taln o , po udaljenosti od kopna, dijeli se m orsko područje u neritičko (obalno) i pelagičko područje (pelagijal, otvorena m orska pučina). V ertikalno se m ogu oba podijeliti na eufotičku (epipelagičku zonu ili fital), površinski sloj koji je prožet svjetlom i u kojem se odvija biljna proizvodnja, i afotičku zo n u (afital) ispod točke kom penzacije, u dubini u kojoj je pri-

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

tvorba nakupina gline i humusa

29

odavanje tvari

slika 2. 10: Shema agrarnog ekosustava u kojem se tlo obrađuje, gnoji anorganskim i

organskim gnojivom i u kojem se korov i štetnici suzbijaju herbicidima i insekticidima. Tijekovi energije i tvari između sastavnica ( -» ) i tijekovi hraniva (->); u debelim okvirima naznačene su ljudske djelatnosti a njihovi utjecaji označeni su strelicama s neispunjenim šiljčičem. U tankim okvirima na donjem dijelu grafikona naznačeni su utjecaji pedoflore i pedofaune (Bick, 1989.)

m arna proizvodnja svedena na nu lu , u kojoj je in ten zitet Sunčeva svjetla pao na 1 posto (u u sporedbi s in ten ziteto m na površini vode). Već prem a stupnju eutrofikacije ona doseže do du b in e od je d n o g m etra do 150 m etara. N a nju se nastavlja slabo osvijetljena, tam noplava, disfotička zona, koja dopire do d u b in e od 200 m , pa je u njoj jo š m oguća optička orijentacija m orskih životinja. Jo š dublje nadovezuju se m ezopelagička zona ili m ezopelagijal (200 m do 1000 m ), batipelagička zona ili batipelagijal (1000 m do 4000 m ) i abisopelagička zona ili abisopelagijal (> 4000 m ). Po svojoj građi i funkcijam a, p ro to k u energije, k ru žen ju tvari i inform a­ cijskim sadržajim a m orski ekosustavi podliježu istim zakonitostim a kao i ko p n en i (v. si. 2. 13.). Ipak, zbog velike m obilnosti biljnih i životinjskih vrsta u g o lem o m v o d en o m pro sto ru , m ožem o ih raščlaniti sam o na osnovi n jiho-

s l ik a

2 .11:

Grad kao ekosustav. Shema unosa i iznosa tvari i energije (Wittig, 1995.)

L

industrijsko | | područje p ark

ifž

gradska jezg ra

nova četvrt

park

stam beno šport. naselje u područje teren i zelenilu (X

šum a

if

1 Ml

tem peratura

:V>-;

:r;J^

oborine površinski odtok

-------------

isparivanje

.

. ~

vlažnost zraka vezanje C 0 2 em isija S 0 2

--------------

em isija CO

r^r------

p o tro šn ja energije rekreacija

s l ik a

2.12:

Shema gradske strukture Brisela i relativna opterećenja okoliša (Duvigneaud, 1974.)

/

‘V~-- ‘

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

zaselak

32

Vrlo pojednostavljen prikaz hranidbene mreže u eutrofnom obal­ nom morskom području. Crna strelica: hranidbeni lanac; svijetla strelica: tok mrtve organske tvari; crtkana strelica: tok biljnih hraniva. 1 = autotrofno bilje, 2 - fitofagi i saprofagi, 3 = karnivore 1. reda, 4 = karnivore 2. reda, D = destruenti (Schnese, 1984.)

Ekološki leksikon

s lik a 2.13:

-200m

va topografskog i zem ljopisnog položaja (epipelagijal Ju žn o g Pacifika, batipelagijal Arktika i si.). H rvatski akvatorij pripada najvećim dijelom neritičkom , litoralnom p o ­ dručju. T e k na srednjim dijelovim a Jadranskog m ora, zapadno od otoka Jabuke i ju g o istočno od Lastova dubine su veće od 200 m ; to je dakle područje batijala odnosno batipelagijala. N a koncu naglasim o jo š jed n o m , ekosistem i su osnovne organizacijske jed in ice prirode, u kojoj su živa bića i njihov neživi okoliš pro sto rn o i vrem enski integrirani pro to k o m energije i kru žn im tokovim a tvari, te koja posjeduje za nju svojstvene inform acijske sadržaje, sposobnost sam oorganizacije, sam oobnove i sam oodržanja. K opneni ekosustavi reguliraju vodne resurse u krajoliku, pripom ažu tvorbu tla i štite ga od erozije, proizvode h ra n u za bilje i životinje, filtriraju atm osferu i akum uliraju štetne tvari, vežu ugljkov dioksid i proizvode kisik, ublažavaju tem peraturne razlike na p o ­ vršini Z em lje i pridonose stabilnosti klim e, sadržavaju korisne i za čovjeka upotrebljive kem ikalije, tvore biom asu za razne potrebe, živuće su genetske banke, pokazatelji su zdravog okoliša, služe za rekreaciju i čine u svakom pogledu našu nenadoknadivu p riro d n u baštinu. M orski ekosustavi kolijevka

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

33

su života koji posjeduju golem o bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta i koji velikim dijelom uvjetuju klim atske prilike na Zem lji. Sve veću važnost i aktualnost sinekologije dok u m en tiraju m eđ u ostalim i nova publikacija U N D P - a et al. (2000.) »W orld R esources 2000-2001, People and Ecosystem s: T h e F raying W eb ofLife«, novi dvom jesečni časopis »Ecoystems« (Springer-V erl., N e w York) i novi projekt »M illenium Ecosystem A ssessm ent (MEA)« p o tak n u t odlukom G eneralne skupštine U je d i­ n jen ih naroda u ru jn u 2000. godine.

Krajobrazna ekologija T e rm in krajobrazna ekologija (»Landschaftsokologie«, engl.: »landscape ecology«) uveo je u znanost njem ački geograf C . T ro ll godine 1939., u vrijem e kad se zem ljopisni p rostor počeo proučavati na osnovi aerofotosnim aka i tako dobivene inform acije služile su za razne potrebe. Isti au to r (1968.) definira novu znanstvenu disciplinu kao »studij svih u o d re đ en o m krajob razn o m p ro sto ru postojećih m e đ u so b n ih i složenih odnosa izm eđu život­ n ih zajednica (biocenoza) i stanišnih prilika« (»das S tu d iu m des gesam ten in ein em b estim m ten L andschaftsausschnitt h errsch en d en kom plexen W irkungsgefge zw ischen d en L ebensgem einschaften /B io zo n o sen / u n d ihren U m w eltbedingungen«), Z b o g lakšeg prijevoda na engleski i druge jezike predlaže C. T ro ll (1970.) istoznačni term in »Geookologie« (engl.: »geoecology«). Isto bi se tako krajobrazna ekologija m ogla označiti kao znanost koja se bavi živim i neživim sastavnicam a krajobraznog prostora i njihovim m eđ u so b n im ovisnostim a. N adalje, kao znanost o stru k tu rn im i funkcional­ n im osobinam a određenog zem ljopisnog prostora, o izgledu, rasporedu, građi i m eđ u so b n im utjecajim a raznooblikovanih antropogenih, p o lu p riro d n ih i p riro d n ih ekosustava, kao znanost o m n o g o stru k o m p ro sto rn o -v re m en sk o m spletu sastavnica atm osfere, litosfere, pedosfere, hidrosfere i bio ­ sfere. K rajobrazna ekologija je m ultidisciplinarna integrativna znanost koja se za specifične potrebe p ro sto rn o g uređenja, zaštite okoliša ili zaštite prirode služi postojećim podacim a raznih znanstvenih disciplina i ciljano provodi ili potiče od ređ en a istraživanja u zem ljopisnom prostoru. O n a je uvijek nanovo oseb u jn im prilikam a životnog prostora i istraživačkim ciljevim a prilagođena m ješavina razn ih »rubnih« područja pojedinih p riro d n ih znanosti (»borderline Science«), Z b o g toga je m nogi autori definiraju kao m ultidisciplinarno integrativno znanstveno područje (»Fachbereich«) koje je izraslo iz opće ekologije i geografije. Kao sam ostalna znanost nalazi svoj identitet sam o u istraživanju o n ih pojava i čim benika koji prožim aju i povezuju geografski

34

E kološki leksikon

prostor, kao što su npr. prostorni tokovi oborinske i podzem ne vode, erozija tla, unos polutanata iz atm osfere i si. (v. si. 2.14.). Pod krajobrazom se razum ijeva obličje i ustrojstvo određene Z em ljine površine, izgled, građa, p rostorni raspored i isprem reženost p riro d n ih , polu p riro d n ih i/ili antropogenih ekosustava. Po najstarijoj definiciji, koja se pripisuje A. v. H u m b o ld tu (1808.), krajobraz čine »sveukupne značajke n e­ kog p o dručja na Zem lji« (»G esam tbeschaffenheit einer Erdgegend«). P o j . S ch m ith iisen u (1970.): »Krajobraz je sveukupno stanje nekog pro sto rn o značajnog dijela geosfere.« U to m kontekstu razlučuje K B uchw ald (1995.) term in e »osnovna krajobrazna jedinica« (»Landschaftliche G rundeinheit«) i »krajobrazni prostor« (»Land schaftsraum «). Osnovna krajobrazna jedinica naj­ m anja je geografski i planski relevantna prostorna jedinica koju tvori neki ekotop o d nosno ekosistem . O n a npr. m ože im ati dim enziju seoske bare (ha do površine o d v iše km 2), a m ože je činiti i gradska četvrt ili šum ska sastojina. Krajobrazni prostor konkretni je isječak Z em ljine površine (ekosfere) sastav­ ljen od raznih ekotopa (geotopa, biotopa i antropotopa), koji se od ostalih krajobraznih prostora m ože prostorno kartografski i upravnoorganizacijski om eđiti, kao p redm et p ro sto rn o g planiranja ili kao područje s izrazitim ustrojstvom . N jegova se teritorijalna osebujnost obrazlaže povijesnim razvo­ je m , izgledom , funkcionalnim osobitostim a, p riro d n im i gospodarskim po­ tencijalim a, naseljim a i privrednim djelatnostim a. U tom sm islu govori H . Leser (1997) o »krajobraznom ekosistem u« (»Landschaftsokosystem«). Isto tako m oglo bi se reći d a je krajobrazni p rostor dio ekosfere, ek o sistem -k o m pleks, saglediv životni p ro sto r ili doživljena prostorna stvarnost. Kako je krajobrazni prostor središnji term in krajobrazne ekologije, evo na ovom m jestu o tom e jo š nekoliko riječi. O d ređ en i krajobrazni p rostor ili razlike izm eđ u krajobraznih prostora opisuju se njihovim (1) izgledom , s krajolikom ili pejsažom, s vizualnom percepcijom prostranosti, obličja i boja (ali i dru g im osjetim a i opažajim a kao što su buka, m irisi, aerosoli itd.); (2) povijesnim razvojem koji su doveli do danas postojećih gospodarskih stru k tu ra (poljodjelske površine, šum e, naselja, ceste, željezničke pruge, gustoća naseljenosti, industrijska postrojenja itd.); (3) kartografskim prikazom p riro d n ih ekosustava na tem elju potencijal­ no p riro d n e vegetacije; (4) građom , odnosno geom orfološkim , geološkim , pedološkim , klim at­ skim , hidrološkim , florističkim , faunističkom i vegetacijskim prili­ kama, ljudskim nastam bam a i gospodarskim djelatnostim a, na o sno­ vi njihova opisa, raznih znanstvenih podataka i kartografskih prikaza;

toplinska

'

ZNANSTVENE

Sunčeva energija

OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE

s = podzem ni a, t = atm osferski i površinski ---------- granice ekotopa stalni iznos i prem ještanje tvari iz ekosustava vi ši h položaja u ekosustave nižih položaja

kruženje tvari i protok energije unutar i između ekosustava odnosno ekotop-kompleksa izm jena tvari izm eđu ekosustava i atmosfere

«| _ o. prijenos tvari i informacija unutar i između ekotopa posredstvom živih bića

Gravitacijski odtok vode prem ješta tvari. Kružni tokovi ekosustava viših položaja siromašuju. a niži postaju bogatiji. Tako se može reći da niži položaji iskorišćuju vode, a da viši opterećuju niže, na kojima se mijenja proizvodnja i koja je takva ovisna o višim položajima. Tako nastaje »suparništvo« ekosustava pri opskrbi vodom. s lik a 2.15:

Shema funkcionalne povezanosti raznih ekosustava na padini nekog brdskoga krajobraza (Lenz, 1999.)

I O K O L IŠA

, t j—

36

E kološki leksikon

(5) fu n k cio n alnom , v re m e n sk o -p ro sto rn o m povezanošću i m eđ u so b ­ n o m ovisnošću raznih p riro d n ih i antropogenih ekosustava i n jih o ­ v ih građevnih elem enata, p ro sto rn o m po d u d arn o šću p o jed in ih geofaktora, u sp o re d b o m topografskih, geoloških, pedoloških, vegetacijskih i d ru g ih karata, ru tin sk o m izm jerom raznih pokazatelja kak­ voće, bioindikacijom , m o n ito rin g o m , izradom tablica i grafikona, statističkim bivarijatnim ili m ultivarijatnim analizam a itd.; (6) izradom m atem atičkih sim ulacijskih m odela za značajne funkcional­ ne procese. P rem a stu p n ju preobrazbe prvobitnih prirodnih krajobraza uslijed sto ljetn ih ili tisu ćljetn ih ljudskih djelatnosti m ogu se krajobrazni p ro sto ri podijeliti na p riro d n e, p o lu p riro d n e, opustošene, antropogene, kultivirane, agrarne, in ­ dustrijske i urbane. T a m o gdje šum e nisu posve degradirane, gdje se p riro d ­ n o obnavljaju i zauzim aju velike površine, govorim o o prirodnom krajobrazu. N a su p ro t to m e, poltiprirodni krajobraz ili kultivirani (predindustrijski) krajobraz sastoji se od ostataka visokih šum a, panjača, šikara, košnica, pašnjaka, oranica, voćnjaka, povrtnjaka, naselja i m anje ili više p riro d n ih vodotoka, drukčije rečeno, od p o lu p riro d n ih ekosustava koji su p o stu p n o oblikovani potiskiva­ n jem šum a. N a golem im površinam a ogoljeloga krša, u o b alnom p o d ru č ju i na otočju, najčešće govorim o o devastiranom , sječom , pašom i erozijom opustošenom (predindustrijskom) krajobrazu. O stala poljoprivredna područja u u n u trašn jo sti zem lje svrstavam o u agrarni krajobraz, m anja područja u kojim a prevladavaju industrijska postrojenja u industrijski krajobraz, a veće gradske p o v ršin e u urbani krajobraz. C iljevi i zadaće istraživanja tih raznovrsnih krajobraznih prostora jesu: — opis, analiza i kartografski prikaz p riro d n ih i an tro p o g en ih ekosustava u o d re đ en o m krajobraznom pro sto ru , posebice za p o treb e p ro sto r­ n o g planiranja, na osnovi raznih izabranih pokazatelja njih o v ih stanja i p ro sto rn o -v re m e n sk ih zbivanja; — procjena p riro d n ih i gospodarskih sadržaja (potencijala); — ocjena stu p nja p riro d n o sti terestriČkih i akvatičkih krajobraznih ek o ­ sustava i krajobraznih prostora na tem elju vegetacijskog pokrivača ili živ otnih zajednica; — p ro sto rn i prikaz glavnih izvora, vrsta i stupnja onečišćenja uslijed razn ih ljudskih djelatnosti; — p ro su d b a kakvoće, stupnja opterećenosti i onečišćenosti p o jed in ih sastavnica ili dijelova krajobraznog prostora, prilog objašnjenju u z ro ­ ka i posljedica; analiza rizika;

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

37

— procjena utjecaja na okoliš (P U O ) novih industrijskih i d ru g ih obje­ kata prije njihove gradnje; — procjena prekograničnog u nosa štetn ih tvari; — m o n ito rin g ; praćenje kakvoće, opterećenja i onečišćenja tijekom v re­ m ena; — izrada sim ulacijskih m odela za p ro sto rn o prem ještanje tvari (vode, erodiranoga tla, kem ikalija i si.); — obrazloženje p o treb n ih adm inistrativ nih m jera i teh n ičk ih uređaja za zaštitu okoliša; — zaštita prirode (ugroženih vrsta, životnih zajednica, ekosustava i p o ­ je d in ih k rajobraznih prostora); — dokaz i prikaz raznih v re m e n sk o -p ro sto rn ih kauzalnih odnosa p o je­ d in ih ekofaktora, nu m eričk i opis raznih zanim ljivih p ro sto rn o -v re m en sk ih procesa, nalazi in tere sa n tn ih pojedinosti u građi živih i n e ­ živih dijelova u okviru pojed in ačn ih specijaliziranih istraživanja; — uspostava svestranog i svim a d o stu p n o g inform atičkog sustava za p o treb e p ro sto rn o g uređenja, zaštite okoliša i zaštite prirode. Kao p rim je r p rik a z a n je na slici 2.15. p o stu p ak znanstvene analize: od prikupljanja, p rip rem e, obrade, sprem anja i analize raznovrsnih relevantnih podataka do izrade m odela, ocjena i procjena za d onošenje up rav n ih i poli­ tičkih odluka, o u re đ en ju i očuvanju krajobraznog prostora i njegovih sa­ stavnica koje su od općeg interesa. Poželjan je svekoliki kvantitativan opis k rajo b razn ih p ro sto ra i n jihov kartografski prikaz u raznim m jerilim a na što in fo rm ativ n iji i razum ljiviji način. P ri to m e se n e zaboravljaju ni estetske značajke krajolika. K rajobrazna ekologija je teorijska osnova zaštite okoliša, zaštite p rirode, p ro sto rn o g u ređenja i trajno održivog d ru štv en o -g o sp o d arsk o g razvitka, teš­ ko izbrisiv zapisnik posljedica svih naših djelatnosti u živ o tn o m pro sto ru , p o d sjetn ik i znanstveno obrazložena op o m en a naših etičkih obveza prem a prirodi.

Globalna ekologija G lobalna ekologija (planetarna ekologija, holekologija ili ekosferologija) znan stv en o je p o d ru čje koje se bavi d o m aćin stv o m p riro d e na Z em lji, u stro j­ stvom i fu n k cio n aln im osobitostim a ekosfere, građ o m i m e đ u so b n im ovis­ n o stim a žive i nežive p riro d e (si. 2.1).

E kološki leksikon

38

s k u p lja n je p o d atak a

polirani podaci postojeće karte - topografske - geološke - hidrografske - pedološke - vegetacijske i dr.

statistička anali­ za i provjera podataka

primami podaci

rezultati sustavnog znanstvenog monitoringa

• i

pohranjeni podaci

podaci geoekološke literature

drugi upotreb­ ljivi podaci

-p>>

podaci analiza i procjena

korisnici

b an k a m odela

ekološka b a n k a po­ d a ta k a

digitalizacija podaci avionskih i satelitskih snim aka - način korišćenja; ~ vegetacijski po­ krivač; - reljefni oblici i dr.

o b ra d a p o d a ta k a

p rip re m a p o d atak a

*

G lS-rezultati - vizualizacija - nadstiranje kartografskih podataka; tematski spe­ cijalizirani simulacijski modeli; integriram modeli ekosustava; krajobrazni modeli; pomagala za donošenje odluka

■i>

‘I i

znanstvenici

urbanisti prostorni planeri

lokalni i regionalni političari

sporadična specija­ lizirana znanstvena istraživanja i si. povijesne karte, crteži i fotografije

analize/ocjene i procjene/scenariji

2.16: Skupljanje, obrada i prikaz podataka krajobrazne ekologije u obliku modela (Leser, 1997.)

s l ik a

E kosfera se sastoji od biosfere, atm osfere, hidrosfere, litosfere i pedosfere (si. 2.17.). Svaka se od njih m ože se dalje rastaviti u niz podsustava, u niz m eđ u so b n o isp repletenih građevnih dijelova, čim benika i procesa, koji su u najužoj vezi i s o nim a ostalih kom partim enata. T o je nedjeljiva, dinam ična, vrlo složena, p ro sto rn o -v rem en sk i povezana i u tokovim a svojih u n u tarn jih zbivanja teško saglediva cjelina. Svako m jesto na površini Z em lje im a svoje o seb u jn o ustrojstvo, specifičnu geofizikalnu i ekološku konstelaciju sastav­ n ih dijelova, izv rgnutu i p o d v rg n u tu povratnim i n epovratnim vrem en sk im p ro m jenam a. O n e m ogu biti p riro d n e ili ih izaziva čovjek, pa se u to m o p ćenitijem sm islu govori o »globalnim promjenama « (»global cliange«). G lobalni okoliš (»global environm ent«) definira se kao planetarni p ro sto r u kojem se zbivaju utjecaji izm eđu prirode i svjetskoga stanovništva, kao cjelokupnost svih njih o v ih m eđ u so b n ih p ro sto rn o -v rem en sk ih utjecaja i ovisnosti.

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

39

2,17: Ekosfera kao globalni sustav i njezine sastavnice. Svaka točka na Zemljinoj površini ima sebi svojstvenu prostorno-vremensku konstelaciju strukturno-funkcionalnih svojstava

s l ik a

Ekosfera, tj. površina planeta Z em lje nastanjena biljem , životinjam a i ljudim a, sastoji se od različitih akvatičkih i terestričkih m egaekosustava, a ovi o p et od m n o g o b ro jn ih bioregija i lokalnih ekosustava. D obar pregled glo­ baln ih živ otnih prilika p ružaju nam terestrički zonobiom i, koji se opisuju na osnovi građe klim azonalnog, potencijalno p riro d n o g vegetacijskog pokrivača (si. 2.18.). Sa sve većim p o rasto m svjetskog stanovništva, n ek o n tro liran o rastućom p o tro šn jo m energije i sirovina te sve v ećom onečišćenošću tla, vode i zraka, čovjek ugrožava globalno ne sam o opstanak preostalih p riro d n ih i p o lu p riro d n ih ekosustava nego i vlastitu egzistenciju. Z b o g toga se danas u središtu p o zo rn o sti globalne ekologije nalaze nek o n tro liran i rast svjetskog stanov­ ništva, antro p o g eni staklenički učinak, p ro m jen e oceanskih strujanja, global­ n e klim atske p rom jene, razgradnja stratosferske oz;onske ovojnice, prek o ­ m jern o iskorištavanje i onečišćivanje m ora, sve veća p o tro šn ja i onečišćenost slatke vode, krčenje šum a, degradacija i erozija tala, sm anjivanje biološke raznolikosti, sve veće razlike izm eđ u bogatih i sirom ašnih država, naroda i

40

E kološki leksikon

ekocentrični

anfropocetilrieni

očuvanje biljnih i životinjskih vrsta uključivši njihov cjelokupni evolutivni razvojni po­ tencijal

sigurna opskrba zdravom hranom

/\ \

\

očuvanje ljudskog zdravlja

odmor i rekreacija u zdravom prirodnom okružju

|

f

f |

? ........ ame*st - —

J

!

* ' i

B

zaštita razvojnih tijekova - procesa u eko1 sustavima 1 - procesa u krajo­ brazu - regeneracije | ekosustava

A = primami ciljevi s l ik a

2 .18:

zaštita biotskih resursa - biološke raz­ novrsnosti - biotopa - genetske raz­ novrsnosti unutar vrsta

zaštita abiotskih resursa - tla - voda - zraka . - klime

zaštita estet­ skih resursa - ljepote priro­ de i krajobra­ za - raznolikosti - zasebnosti

B = dopunski ciljevi

Zonobiomi, zonoekotoni i orobiomi Zemlje (po VValteru i Breckleu, 1991.)

d ru štv en ih slojeva, m ogući sukobi radi zaliha fosilne energije i p o treb n e m jere za trajno održiv razvoj (v. Glavač 2001.). Jed in i m ogući odgovor za rješavanje sp o m en u tih globalnih p roblem a je st A genda 21 prihvaćena na K onferenciji U jed in jen ih naroda za okoliš i razvoj (U N C E D ) u R io de Ja n e iru 1992. godine.

ZA ŠTITA PRIRODE I OKO LIŠA Zaštita prirode (engl. »nature conservation«, »nature protection«, njem . »N a-

turschutz«) strukovno je područje kojem u je zadaća očuvanje rijetkih i u g ro ­ žen ih biljnih i životinjskih vrsta, rijetkih, ugroženih ili p rim jern o građenih živ otnih zajednica i njihovih staništa (biotopa), preostalih, p rv o b itn ih eko­

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

41

sustava, kao i očuvanje, njega i unapređivanje krajobraznih prostora koji se odlikuju po seb nom ljepotom , biodiverzitetom , općim gospodarskim i rekreativnim značenjem , ili koji su po svojem prostranstvu, građi i funkcijam a od opće važnosti za očuvanje biosfere. N asu p ro t tom e, term in o m zaštita okoliša (engl. »environm ental protection«, »environm ental control«, njem . »Urm veltschutz«) naziva se strukovno po dručje kojem u je zadaća očuvanje zdravog životnog okružja; zaštita okoliša određuje granice raznih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehničke m jere za održanje p o treb n e kakvoće zraka, vode, tla i p reh ram b en ih proizvoda, i utvrđuje pravila u oph o d n ji s raznim biotskim i abiotskim čim benicim a životne sredine. U njezinu kom petenciju pripadaju npr. m jere za sm anjivanje buke, kontrola pitke vode, poticaji za sm anjivanje štetn ih ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja i prom eta, kontrola kakvoće preh ram b en ih proizvoda, zabrana proizvodnje spojeva koji razgrađuju o zonsku ovojnicu ili nepovratno kontam iniraju postojeće ekosu­ stave, prijedlozi za provedbu osm išljenoga prostornog uređenja, nadzor nad zbrinjavanjem otpada, poticaj za p rim jenu štedljivih tehnologija, upotreba obnovljivih izvora energije, provedba p o treb n ih m jera za ostvarenje trajno održivog razvitka u sm islu A gende 21 i dr. Zaštita priro de i zaštita okoliša usko su povezane. Prva se više shvaća kao biološka, a druga kao tehnička zaštita okoliša, prva više u ekocentričnom , druga

u an tro p o cen tričnom sm islu. T eškoća njihova razgraničenja leži već u samoj definiciji »prirode« i »okoliša«. T o su uzroci m nogih nesporazum a koji se očituju u upravnoj i političkoj praksi (Plachter, 1995.). Izbor zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, biotopa, ekosustava i krajo­ braza obavlja se na tem elju sljedećih kriterija: (1) njihove rijetkosti, (2) ugroženosti, (3) nenadoknadivosti, (4) stupnja prirodnosti, (5) raznovrs­ nosti, (6) visokog stupnja organizacije građevnih sastavnica i funkcionalnih procesa, (7) reprezentativnosti za neku regiju ili zem lju i (8) važnosti za biosferu i ekosferu. Zaštita prirode nije sam o pasivna, teritorijalna i defen­ zivna, nego joj je zadaća i provođenje p o treb n ih m jera za održanje postojećeg stanja, sprečavanje ili poticanje sukcesivnog razvoja, regeneracija nestalog, p o tisn u to g ili ugroženog, oživljavanje novih biotopa (iskopine šljunka, p o ­ vršinski kopovi i si.), poticanje trajno održivog razvoja itd. N o valja spom e­ n u ti i to da su u svijetu i u našoj zem lji m noga šum ska i m očvarna područja očuvana i stavljena pod zaštitu zbog svoje nepristupačnosti. Troškovi izgrad­ nje cesta ili m elioracija bili bi veći od gospodarske dobiti. C esto je ono što

Ekološki leksikon

42

je gospodarski beznačajno stavljeno pod zaštitu. Pa ipak, i to se m ora v re d ­ novati pozitivno! O d oko 7500 opisanih biljnih vrsta u H rvatskoj opisano je u C rvenoj knjizi 226 rijetkih, ugroženih, osjetljivih i izum rlih taksona. N a C rvenoj listi životinjskih svojti (u R. H . računa se s oko 24.000 poznatih vrsta) upisan je 41 takson sisavaca (Zavod za zaštitu prirode, 1994.). Kao i u drugim zem ­ ljam a i u H rvatskoj jo š nije poznat broj vrsta. Z b o g toga su taksonom ska istraživanja od p rim arne važnosti da bi se ustanovila i očuvala biološka raznovrsnost, u sm islu K onvencije o biološkoj raznovrsnosti (Rio de Janeiro 1992.) i d ru g ih m eđ u n aro d n ih sporazum a (up. O m ejec 1998., D U Z O , O koliš, svibanj 1999.), što ih je potpisala R epublika H rvatska, kao i aktivno sudjelovanje u n ovom fo ru m u O E C D »Global B iodiversity Inform ation Facility (G B IF) koji je god. 2000. osnovan u K openhagenu.

TABLICA 2.1. Zaštićene površine u Hrvatskoj

Površina kopna (km2)

Površina mora (km2)

Ukupna površina (km2)

8

759

235

994

10

4.005

41

3.989

2

24

24

Posebni rezervat

74

318

7

Spomenik prirode

80

6

6

Zaštićeni krajolik

32

405

405

Park-šuma

36

79

79

Spomenik parkovne kulture

114

9

9

Ukupno

356

Kategorija

Nacionalni park Park prirode Strogi rezervat

Broj

5.605 (9,9%)

283 (0,9.1%)

325

5.888 (6,7%)

U u sporedbi s nekim ostalim europskim zem ljam a, u H rvatskoj su zaštićene površine relativno m ale (tabl. 1.). T ako npr. D anska zaštićuje 23,8 posto svog teritorija, G rčka 19,5 posto, N izozem ska 17 posto, Italija 16,4 posto, Španjolska 14,8 posto, a m ali L uksem burg 13,6 posto.

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

43

L IT E R A T U R A Bick H . (1989): Okologie. G rundlagen, terrestrische u n d aquatische O kosystem e, angew andte Aspekte. G. Fischer Veri., Stuttgart: 327 S. B uchw ald K. (1995): Landschaftsplanung als okologisch-gestalterische Planung. In: Steubing L., Buchw ald K., B raun E., Hrsg.: N a tu r - und U m w eltschutz. O kologische G rundla­ gen, M ethoden, U m setzung. G. Fischer Veri., Jena: 383-402 B undesm inisterium ftir U m w elt, N aturschutz u n d R eaktorsicherheit (1997): U m w eltpolitik. Agenda 21. K onferenz der V ereinten N atio n en fur U m w elt u n d E ntw icklung im Ju n i 1992 in Rio de Janeiro — D okum ente. 2 Aufl., B onn: 359 S. D U Z O — D ržavna uprava za zaštitu prirode i okoliša (1999): O koliš, poseban broj, svibanj, Zagreb: 63 str. D uvigneaud P. (1974): La synthese ecologique. Populations, C om m unautes, Ecosystemes, Biosphere, N oosphere. D o in ed., Pariš: 296 p. E llenberg H ., M ayer R., Schauerm ann J., H rsg. (1986): O kosystem forschung. Ergebnisse des Sollingprojekts 1966-1986. U lm e r Veri., Stuttgart: 507 S. Glavač V. (2001): U vod u globalnu ekologiju. H rv, sveučilišna naklada, 2. izdanje, Zagreb: 204 str. G law ion R. (1999): N aturschutzziele in der A ngew andten Landschaftsokologie. In: Schneidei'-Sliw a R,, Schaub D ., G erold G., Hrsg.: A ngewandte Landschaftsokologie. G rundla­ gen und M ethoden. Springer Veri., Berlin: 87-105 H aeckel E. (1866): G enerelle M orphologie der O rganism en. Bd. 2: Allgem eine E ntw icklungsgeschichte d er O rganism en. R eim er Veri., Berlin: 462 S. H aeckel E. (1875): N atiirliche Schopfungsgeschichte: gem einverstandliche wissenschaftliche Vortrage tiber die Entwicklingslehre. 12 Aufl., 1923., de G ruyter: 625 S. K alusche D . (1995): O kologie in Zahlen. E ine D atensam m lung in T abellen m it u b er 10. 000 Stichw orten. Spektrum A kadem ischer Verlag, H eilderberg: 415 S. Lenz R. (1999): M ittelmaBstabige R aum bew ertungen fu r die A ngewandte Landschaftsoko­ logie. In: Schneider-Sliw a R., Schaub D ., G erold G., H rsg.: A ngewandte Land­ schaftsokologie. G rundlagen und M ethoden. Springer Veri., Berlin: 151-168 Leser H . (1997): Landschaftsokologie. 4. Aufl., U T B 521, U lm e r Veri., Stuttgart: 644 S. M inistarstvo graditeljstva i zaštite okoliša. Zavod za zaštitu prirode (1994): C rvena knjiga biljnih vrsta Republike H rvatske. Zagreb: 522 str. M inistarstvo graditeljstva i zaštite okoliša. Zavod za zaštitu prirode (1994): C rvena knjiga životinjskih svojti Republike Hrvatske — Sisavci. Zagreb: 84 str. M inistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (2000): Prijedlog zakona o zaštiti prirode. Zagreb: 95 str. M inistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (2001): Prijedlog Strategije zaštite okoliša i nacionalnog plana djelovanja za okoliš. Zagreb: 306 str. O d u m E. P. (1971): Fundam entals ofE cology. 3. ed., Sounders C o., Philadelphia: 574 p. O m ejec J. (1998): Propisi Republike H rvatske važni za zaštitu okoliša (stanje na dan 31. prosinca 1996). U : L ončarić-H orvat et al.: O snove prava okoliša. 2. izd., Pravo 10, Zagreb: 265-281 Plachter H . (1995): D er Beitrag des N aturschutzes zu Schutz und E ntw icklung der U m w elt. In: E rdm ann K. - H ., K astenholz H . G.: U m w elt und N atu rsch u tz am E nde des 20. Jahrhunderts. Problem e, Aufgaben, Losungen. Springer Veri., Berlin: 197-254

44

Ekološki leksikon

Rat von Sachverstandigen fur U m w eltfragen (2000): U m w eltgutachten 2000. Schritte ins nachste Jahrhundert. M etzler-Poeschel Veri., Stuttgart: 685 S. Riedl U . (1995): N aturschutz — Ziele, G rttnde, Wege. In: Steubing L., Buđrvvald K , B raun E., Hrsg.: N a tu r- und U m w eltschutz. O kologische G rundlagen, M ethoden, U m setzung. G. Fischer Veri., Jena: 411-436 Runge M . (1973): Energieum satze in den B iozonosen terrestrischer Okosystem e. Scripta geobotanica 4, Gottingen: 77 S. Schm ithiisen J. (1970): Begriff u n d Inhaltsbestim m ung der Landschaft als Forschungsobjekt vom geographischen u n d biologischen Standpunkt. Q uaestiones G eobotanicae 7: 13-25 Schnese W. (1984): O kosystem e des M eeres. In: S chubert R., Hrsg.: Lehrbuch der Okologie. G. Fischer, Jena: 404-446 S. Streit B. (1994): Okologie, kurzgefaBt. M eyers Forum . B. I. -T asch en b u ch Veri., M annheim : 128 S. T roll C. (1939): Luftbildplan und okologische B odenforschung. Z eitschrift der Gesellschaft fur E rdkunde, Berlin: 241-298 T roll C. (1968): L andschaftsokologie.In: T iixen R,, H rsg.: Pflanzensoziologie u n d Landschaftsokologie. Berichte Int. Symp., C ram er V eri, Vaduz: 1-21 T roll C. (1970): Landschaftsokologie (Geoecology) und Biogeocoenologie. Eine term inologische Studie. Rev. roum aine de geol., geophys. et geogr., Serie de geogr., T. 14: 9-18 U N P D -a et al. (2000): W orld Resources 2000-2001, People and Ecosystems: T he Fraying W eb o f Life, Elsevier Science Ltd, London: 390 p W alter H ., Breckle S. -W . (1991): O kologie der Erde. Bd. 1: G rundlagen. U T B , G. Fischer Veri., Stuttgart, 2. Auflage: 238 S. W ilderm uth H . (1994): Priroda kao zadaća. D ržavna uprava za zaštitu k ulturne i prirodne baštine, Zagreb: 297 str. W ittig R. (1995): O kologie der Stadt. In: Steubing L., Buchwald K., B raun E., H rsg.: N a tu rund U m w eltschutz. Okologische G rundlagen, M ethoden, U m setzung. G. Fischer Veri., Jena: 230-260

P O G L A V L J E

3.

EKOLOŠKE ZAKONITOSTI

Prof dr. sc. Oskar P. Springer, B iološki odsjek Prirodoslovno-m atem atički fakultet, Zagreb

BIOSFERA Svi organizm i žive u relativno uskom površinskom sloju Z em ljine kugle u tzv. ovojnici koja se sastoji od tri sastavnice: površinskoga krutog sloja Z e m ­ ljine kore — lito s f e re , vodenog dijela — h id r o s f e r e i nižeg sloja atm osfere — t r o p o s f e r e . T e dijelove našeg planeta, koji podržavaju život, nazivam o b io s f e r o m . N aziv biosfera prvi je upotrijebio austrijski geolog E. Suess 1875. godine. D a bi živi organizm i i ljudi m ogli živjeti, u pravilu p o treb n o je sudjelovanje svake od tri sfere. U lito s f e r i (pedosferi) žive brojni organizm i, naročito u n jezin u p o ­ vršin sk o m sloju. T u žive m nogobrojni m ikroorganizm i, biljke i životinje. M an je organizam a živi u p o tp u n o m m raku u dubljim slojevim a tla, npr. u špiljama; tada uglavnom ovise o hrani koja im dolazi s površine. U h id r o s f e r i život je m oguć u raznolikim pojavnim oblicim a. P osebno je bogat do one dubine do koje prodire Sunčeva svjetlost. D u b in a prodiranja svjetlosti ovisna je o prozirnosti vode, a to m ože biti do sam o pola m etra u nekoj m u tn o j rijeci, ili do 200 i više m etara u b istrom m o ru p o p u t našega ju ž n o g Jadrana. U većim m orskim dubinam a žive različite ribe i druge životinje, ali su i one ovisne o hrani koja to n e s površine m ora. U tr o p o s f e r i živi m noštvo m ikroorganizam a, biljaka i životinja. D io organizam a lebdi ili aktivno leti u Z em ljinoj zračnoj ovojnici, ali se većina n jih m o ra spustiti na tlo radi hranidbe i/ili razm nožavanja. P rem a tom e, biosfera se p ro teže u troposferi sam o toliko koliko su visoki organizm i koji žive n a površini tla, tj. koliko dosežu najviše grane nekog stabla ili glava neke životinje. N e k e ptice doista lete u velikim visinam a (npr. kondor) snagom

46

E kološki leksikon

vlastitih m išića i nošene zračnim strujam a. Ali i one se gnijezde na planin­ skim stijenam a. B io s f e ra je organiziran sustav. O sn o v n i procesi u njoj im aju kružni tijek. Kem ijski elem enti koji ulaze u sastav žive tvari (biogeni elem enti), kruže kroz biosferu od anorganskog okoliša do živih organizam a i obratno. T a b io g e o k e m ijs k a k r u ž e n ja tv a r i pokazuju kako je biosfera visokoorganizirana. S am oregulatornim m ehanizm im a postiže svoju organiziranost, održava ravnotežu i sprečava njezinu degradaciju. U okviru stalne razm jene s okolišem živi organizm i iskorištavaju oko 50 posto svih kem ijskih elem enata na našem planetu. N ek i od tih elem enata iskorištavaju se u većim količinam a kao m a k r o e le m e n ti, npr. kisik, vodik, ugljik i dušik, a potrebe za drugim elem entim a su m anje ( m ik r o e le m e n ti, npr. željezo, cink, bakar). U sprkos tom e, m ikroelem enti kao i elem enti koji dolaze i tragovim a od vitalnog su značenja za život. B itno pitanje opstanka života u odn o su čovjeka prem a biosferi je st gra­ nica do koje pojedina biogeokem ijska kruženja i njihove kom p o n en te m ogu biti m odificirani, eksploatirani ili opterećeni a da i dalje m ogu funkcionirati. O nečišćenje okoliša djelovanjem čovjeka već je m nogo puta upozorilo d a je p ro sto r na kojem čovjek živi i dijeli ga sa svim dru g im živim bićim a, vrlo ograničen i nije beskonačan. N ade da će se raznim tehnološkim rješenjim a (npr. projekt B IO S) m oći stvoriti novi životni prostori za čovjeka izvan današnje biosfere nisu opravdane. Stoga s okolišem koji nam je dan u nasli­ je đ e i koji m o ram o predati idućim generacijama, m oram o postupati vrlo razum no.

E K O L O Š K I C IM B E N IC I O K O L IŠA Ekološki su čim benici utjecajne veličine okoliša koji m ogu pozitivno ili negativno djelovati na rast, razm nožavanje i gustoću populacije nekog orga­ nizm a. M o g u biti različite naravi: fizički odnosno kem ijski, tj. a b io tič k i i oni uzrokovani uzajam nim odnosim a m eđu organizm im a, tj. b io tič k i. (tabl. 3.1.)

TABLICA 3.1. Abiotički i biotički ekološki čimbenici

ABIOTIČKI

tem peratura, oborine i vlažnost, svjetlost, vjetar, kemijski sastav tla, fizička struktura tla, vodni režim podloge, nadmorska visina, nagib terena, izloženost terena klimatskim čimbenicima, kemizam okoliša (zdravog i onečišćenog)

BIOTIČKI

priogeni, virogeni, bakteriogeni, fitogeni, zoogeni, antropogeni

EKOLOŠKE ZAKONITOSTI

47

Važniji abiotički čimbenici A b io tič k i e k o lo š k i č im b e n ic i okoliša djeluju na pojedini organizam . N e ­ dostatak je d n o g od životnih uvjeta m ože prouzročiti sm rt organizm a. Ako u u izobilju im a npr. Sunčeve svjetlosti, a nem a dovoljno vlage, biljka neće n o rm aln o rasti niti se razvijati, odnosno ako potraje sušno razdoblje biljka će se posušiti. D jelovanje pojedinog ekološkog čim benika ovisi osim o in ­ ten zitetu i o trajanju (ekspoziciji) i kakvoći njegova djelovanja. C esto djeluju istovrem eno dva ekološka čim benika ili više njih (npr. toplina i duljina dana ili toplina, vlažnost i duljina dana. Kao s to je navedeno, ekološki čim benici m o g u djelovati različitim intenzitetom . N ajm anji in ten zitet nekog čim beni­ ka koji u zro k u je neku posljedicu na jed in k e je st e k o lo š k i m in im u m , a najveći in ten zitet nekog čim benika koji m ože neka jed in k a podnijeti je st e k o lo š k i m a k s im u n . Izm eđu tih ru b n ih vrijednosti postoji za skupine jed in k i — e k o lo š k i o p tim u m . R azm ak izm eđu ekološkog m in im u m a i m ak sim u m a u okviru kojeg je m oguć život pojedinog organizm a nazivam o e k o lo š k o m v a le n c ijo m . Ekološka je valencija različita za svaki ekološki čim benik i u pravilu je različita za po jedinu jed in k u pa tako i za vrstu koja se sastoji od jedinki. T ak o đ er se valencija m ijenja s dobi i s razvojnim stu p n jem u vrijem e ekspo­ zicije n ek o m ekološkom čim beniku. T ako je npr. osjetljivost vodozem aca različita na m anjak vode u razvojnom stupnju (punoglavac) i u odrasloj dobi. Z b o g tih se razloga npr. šaran ne m ože razm nožavati u hladnim vodam a sjeverne E urope. P renesen iz naših krajeva u hladno podneblje živi i hrani se no rm aln o , ali m u je zbog hladnoće onem ogućena proizvodnja spolnih stanica (gam etogeneza). Im a vrsta koje im aju vrlo široku ekološku valenciju te im aju široku rasprostranjenost. T o su e u r it r o p n e (e u r iv a le n tn e ) v rs te . Takva je p rim ­ jerice biljna vrsta m aslačak (Tam xacum officinale L.). Takve vrste nazivam o i k o z m o p o litim a . S uprotno kozm opolitskim vrstam a, postoje vrste uske ekološke valencije, tj. s t e n o tr o p n e ( s te n o v a le n tn e ) v rs te . T ako prim jerice grebenski koralji žive isključivo u toplim m orim a. O ekološkoj valenciji za pojedine ekološke čim benike ovisi koje će vrste biljaka i životinja živjeti u nekom kraju. T reba sp o m en u ti da se ekološki čim benici u n ek o m p odručju m ijenjaju, u novije vrijem e osobito an tro p o ­ genim utjecajem , što bitno rem eti uravnotežene ekološke čim benike (npr. term opolucija) i tim e često dovodi do nestanka pojedinih vrsta u tom o k ru ­ ženju. Važni čim benici najčešće su i o g r a n ič a v a ju ć i č im b e n ic i je r je bez njihova sudjelovanja u ekosustavu život otežan ili nem oguć. N epovoljno ograničavajuće djelovanje m ože biti uzrokovano utjecajem s u p r a m a k s i-

48

E kološki leksikon

m a l n o g i/ili s u p r a m in i m a l n o g djelovanja n ek o g ekološkog čim benika. T ak v o djelovanje (ovisno o v re m e n u ekspozicije) u zro k u je n ep o sred n o sm rt, a p o sre d n o u zro k u je nestanak neke populacije. A ko se te p ro m jen e dogode p lan etarn o , iz u m iru pojedine skupine organizam a (npr. dinosauri zbog kli­ m atsk ih p ro m jen a u prošlosti). Svaki o rganizam izložen je različitim djelovanjim a b ro jn ih čim benika iz okoliša. A ko je prilagođen tim uvjetim a nerazdvojno je vezan za neživi i živi dio okoliša. C esto u p riro d i opažam o da na o su n ča n o m dijelu žive je d n e , a na zasjen jen o m dijelu žive druge vrste. Taj m ozaični raspored različitih vrsta na m alo m p ro sto ru (biocenoze) govori o ovisnosti o sam o je d n o m eko­ loškom čim b en ik u (npr. o svjetlosti) na rasp ro stran jen o st vrsta. P rim jerice, p ito m i kesten, kadulja (žalfija), kopriva ili čičak m o g u rasti sam o n a tlim a u kojim a im aju p o tre b n u količinu dušika. K adulja raste na tlim a u kojim a osim dušika im a i kalcija. P ojedine biljne vrste rastu na kiselim , a druge na alkaličn im tlim a. V rste koje u p u ću ju na kiselost (p H ) tla su e d i f i k a to r i (npr. p o jed in e v rste gljiva). Ž iv o t svake je d in k e ovisi o različitim ekološkim čim benicim a, o o n o m e koji je n ajm an je zastupljen u to m staništu. T u je činjenicu zapazio i proučio njem ački kem ičar Justu s von Liebig (1840.) Istraživao je m in im a ln u p o treb u p o jed in ih m in erala u tlu za rast uzgojne biljke. D a je prinos neke k u ltu rn e biljke (npr. pšenice) o d re đ en o n im čim b en ik o m koji se npr. u tlu nalazi u m in im u m u (npr. kalij), dobro je pozn ato u poljoprivrednoj proizvodnji ( L ie b ig o v o p r a v ilo e k o lo š k o g m i n im u m a ) . Stoga osirom ašenim tlim a treb a dodavati prije svega o n e m inerale kojih im a u su b m in im aln im količina­ m a, o d n o sn o rabe se p riro d n a i u m jetn a gnojiva. N ap ro tiv , štetan u činak po ekosustav postiže se p re k o m je rn im u n o so m u m je tn ih gnojiva.

V ažniji biotički čimbenici O sim nežive — abiotičke ili fizikalne okoline u p o jed in o m ekosustavu p o ­ stoje m n o g o b ro jn i p rioni, virusi, m ikroorganizm i, gljive, biljne i životinjske v rste koje svi zajedno čine živi dio ekosustava ili njegovu biotičku okolinu. D jelovanje b iotičkih čim benika u ekosustavu nije ovisno sam o o sebi, nego j e tijesno vezano s abiotičkim čim benicim a. Z n ačen je b iotičkih i abiotičkih čim benika u ekosustavu važno je zbog ovisnosti živih organizam a o okolišu u k o jem žive. Biljke daju životinjam a p o tre b n u h ra n u od koje žive b rojni nizovi b i l jo j e d a (h e r b iv o r a ) : od kukaca i n jih o v ih ličinaka, puževa, m iševa, voluharica, tekunica, kunića, vjeverica, zečeva, ovaca, koza, srna, jelena, go­ veda, konja do slonova. P risu tn o st ili m anjak biljne h ran e određ u je u pravilu rasp ro stran jen o st životinjskih vrsta.

49

EKOLOŠKE ZAKONITOSTI

SUNČEVA ENERGIJA A B IO TIČ K I OK O LIŠ SVJETLO T O P L IN A ,^

jg jp

m

▼

_

i

PROi/vnnani P R O IZVO Đ A Č I ZELENE BI U KE

a

4\ K O N ZU M EN TI

1

1 RAZLACSAČ1: ^ ■SAPROBNI ORGAMIZfvl!: * (SAPROVOR1)

s l ik a

3.i. Sumarni prikaz djelovanja različitih abiotičkih i biotičkih čimbenika

N a prv o b itne nizove biljojeda nadovezuju se nizovi m e s o je d a ( k a r n iv o ra ) koji se p reh ran ju ju biljojednim organizm im a. T o su veći ili m anji grabežljivci (predatori). N a kraju h r a n id b e n o g n i z a (ili la n c a ) obično je veća životinjska vrsta (npr. lav, tigar, korm oran, orao). Isto se tako na bi­ ljojede nadovezuju nizovi k u k c o je d a (in s e k tiv o ra ), npr. pauk, štipavac, žaba, gušter, ptice, rovka, šišmiš. N a k o n ug inuća životinja u hran id b en im lancim a njihova se m rtva tijela razgrađuju i njihove gradbene tvari iskoriste tzv. r a z l a g a č i ( r a z g r a đ iv a č i — d e s t r u e n ti ) , prim jerice m ikroorganizm i, ili se njim a hrane lešinari (npr. bjeloglavi sup, hijena). P rerađeni otpadni pro d u k ti njihove probave ulaze u veliko kruženje tvari u prirodi. O d tih tvari (npr. dušikovi spojevi, ugljikov dioksid, m inerali) biljke ponovno proizvode organske spojeve procesim a fotosinteze, a te tvari su početna hrana biljojeda. D io organizam a uzim a b iljnu i životinjsku hranu. T o su r a z n o j e d n i o r g a n iz m i ( o m n iv o ri) npr. čovjek.

E kološki leksikon

50

U n u ta r nekog ekosustava isprepleću se interesi svih potrošača hrane koji su uključeni u hranidbene n iz o v e o dn o sn o u hranidbene piram ide. O sn o v u svakog hranidbenog niza čine prim arni p roizvođ ači (autotrofni — foto tro fn i organizm i), koji od Sunčeve energije koja dospijeva na Z em lju iskoriste dio za aktiviranje fotosintetskih reakcija i za stvaranje prim arne organske tvari iz ugljikova dioksida, vode i m inerala. Stvorene organske spojeve (npr. celuloza, glukoza) iskorištavaju biljojedi kao h eterotrofni o r­ ganizm i. O n i pripadaju u kariku potrošača (k on zu m en ata). Biljojedim a se h rane grabežljivci — m esojedi I. reda, a tim grabežljivcim a njihovi n e­ prijatelji —- m esojedi II. reda. P ro to k organske tvari u h ranidbenom nizu prati i p ro to k energije. Ž ivot­ na zajednica u ekosustavu m ože se norm alno razvijati i održavati sam o onda ako je odnos izm eđu proizvodnje hrane (asimilacije) i razgradnje tvari (di­ sim ilacije) uravnotežen, dakle ako vlada h o m e o s ta z a . P orem etnja u odnosu asimilacije i disimilacije m ože onem ogućiti norm alan razvoj ekosustava ili dovesti do njegova propadanja. U svakoj biocenozi postoji velik broj najrazličitijih hranidbenih nizova. O n i su u pravilu m eđuovisni, je r od iste vrste proizvođača kreću posebni nizovi. Isto tako većina se potrošača hrani različitim vrstam a plijena (npr. m ačka lovi m iševe, štakore, vrapce, golubove, guštere) (si. 3. 1.). U ekosustavu m ože doći do p riro d n ih porem ećaja (npr. erupcija vulka­ na, p riro d n e klim atske prom jene), ali i do porem ećaja uzrokovanih djelova­ njem čovjeka — antropogeno djelovanje. O nečišćivanje okoliša ili u n iš­ tavanje p o jed inih populacija organizam a glavni su čim benici nestabilnosti ekosustava o d n osno narušavanja uravnoteženih (hom eostatskih) odnosa. U ek strem n im slučajevim a djelovanja na ekosustav, pa čak i djelovanjem na sam o je d n u kariku hranidbenog niza, m ože nastupiti propadanje svih ili većeg broja vrsta organizam a tog ekosustava. P rim jera djelovanja čovjeka na p riro d n e u ravnotežene sustave im a nažalost već podosta (tabl. 3.2.).

TABLICA 3.2. Š tetni čimbenici koji remete hom eostazu u ekosustavu Fizikalni

zračenje iz svemira, radioaktivno zračenje, UV zračenje, elektromagnetski smog, struja, buka, toplina, pH, tlak

Kemijski

plinovi (CO, CO2 , N20x, CH4 , CFCI*, SO 2 , O3 , H2 S); kovine (Pb, Cd, Hg, As, Cu); sintetični spojevi (detergencije, umjetna gnojiva, nitrati, nitriti), pesticidi, lijekovi

Biološki

prioni, virusi, bakterije, gljivice, otrovi gljiva, biljaka i životinja

Društveno— gospodarski tehnološki razvoj, demografska eksplozija, razvoj prometala, ratovi, prehrana, kupovna moć stanovništva, psihološki razlozi

EKOLOŠKE ZAKON1TOSTI

51

Djelovanje biotičkih čimbenika Biotički čim benici m ogu djelovati: (a) posredno (npr. hran id b en im nizovi­ m a) i (b) n ep o sred n o (npr. kom enzalizam , parazitizam , sim bioza). Takva djelovanja m o g u biti povoljna (sim bioza), nepovoljna (parazitizam ) i n e u ­ tralna (kom enzalizam ). B rojni su p rim jeri s im b io z e (potpom aganja) m eđ u različitim vrstam a. Ako obje vrste im aju od zajednice koristi a da ne štete je d n e drugim a, govorim o o m u t a l i z m u (npr. rak samac i m oruzgva). Ako je d n a vrsta im a koristi, a druga vrsta niti trpi štetu niti im a koristi, govorim o o k o m e n z a liz m u . N ap ro tiv, kod p a r a z i t i z m a paraziti (nam etnici) žive na račun dom aćina — dom adara. Paraziti m ogu parazitirati na površini tijela — ektoparaziti (npr. b u h a, uš) ili u unutrašnjosti tijela — endoparaziti (npr. traka­ vica, m etilj, glista). Paraziti u pravilu oštećuju dom aćina (antibioza). Z bog toga se povećava sm rtn o st jed in k i zaraženih parazitim a, što m ože im ati kao posljedicu sm anjenje gustoće populacije dom aćina, ali i nam etnika. B rojni patogeni m ikroorganizm i napadaju pojedina tkiva biljaka, životi­ nja i čovjeka te ih oštećuju i uzrokuju često i teške i sm rto n o sn e bolesti. T e se bolesti bolesti liječe preparatim a (biocidi) koji ubijaju uzročnike bolesti (npr. m ikrobiocidi, antibiotici, insekticidi, fungicidi).

Odnosi među jedinkama unutar populacije Jed in k e iste vrste m eđusobno su povezane b ro jn im i različitim odnosim a. N ajvažniji je reprodukcijski odnos, tj. razm nožavanje. Priraštaj jed in k i u populaciji nazivam o n a t a l i t e t o m . N atalitet je prem a tom e čim benik rasta i povećanja b ro jnosti, a m ortalitet (sm rtnost) čim benik nazatka svake p o p u ­ lacije. U rav n o težen im odnosom nataliteta i m ortaliteta održava se brojnost populacije stalnom (stagnacija). Ako je m ortalitet veći od nataliteta, sm anjuje se b ro jn o st populacije, a kod nataliteta većeg od m ortaliteta b ro jn o st se populacije povećava. Broj jed in k i neke vrste na nek o m p ro sto ru m jerilo je g u s to ć e p o p u la c ije (izražava se brojkam a od 1 — rijetka vrsta, do 5 — v eo m a brojna vrsta. O pisana pravila vrijede kako za populaciju biljaka i životinja tako i za ljudsku populaciju (dem ografska eksplozija!). Populacija je skupina organizam a iste vrste koja u o dređeno vrijem e naseljava neko stanište i m eđ u so b n o se razm nožava. Z načajni su za popula­ ciju: natalitet, m ortalitet, reproduktivni potencijal, rast populacije, dobna stru k tu ra, spolna struktura, prostorna struktura odnosno gustoća i raspored jed in k i u pro sto ru.

52

E kološki leksikon

Valja naglasiti da se prekobrojnim rastom jed in k i sm anjuje k apacitet ok oliša zbog suparničkih — kom peticijskih odnosa m eđ u prek o b ro jn im pripadnicim a dotične vrste u sm islu borbe (suparništva) za hranu, životno sklonište ili/i spolnog partnera. K om peticija (nadm etanje) najjači je biotički čim b en ik u n u ta r jed in k i iste vrste (intraspecijski čim benik). U p o jed in im povoljnim uvjetim a javlja se povrem eno p rekom jerni eks­ p an zivn i rast p opu lacije (npr. invazija skakavaca u Africi, poljskih m iševa u H rvatskoj). Isto tako u nepovoljnim uvjetim a (jaka hladnoća, suša, djelova­ nje otrova iz okoliša) dovodi do redukcije broja jed in k i u pop u laciji ili do p o tp u n o g lokalnog izum iranja populacije. O d n o si izm eđu različitih vrsta organizam a u nekom ekosustavu (interspecijski odnosi) vrlo su važni za održavanje i razvoj njihovih populacija. N p r. članovi je d n e populacije hrane se članovim a druge populacije (odnos grabežljivac — plijen) ili se članovi dviju vrsta m eđ u so b n o bore za isti teritorij, h ra n u ili zaklon, pa snažniji ili brojniji istiskuju slabije ili m alobrojnije (interspecijska kom peticija). K om peticija radi je d n o g uvjeta u okolišu m ože postati snažan suparnik kada se u populaciju dom aćih a u t o h t o n i h v r s ta ubaci unesena a lo h to n a v rs ta . S p o m en im o prim jer sjevernoam eričke pastrve koja je iz naših vodotokova gotovo istisnula a u to h to n u po to čn u pastrvu, naseljavanje m ungosa na o to k M ljet koji su suzbili zm ije a nakon toga se hrane ostalim životinjam a (npr. kokošim a).

R eintrodukcija, tj. vraćanje u ekosustav vrste koja je uništena zbog n ek ih razloga (npr. prekom jerni lov, bolest), također m ože biti opasna za novonastale ravnotežne — hom eostatske odnose. N aim e, pono v n o vraćena vrsta više n em a svoga p riro d n o g predatora, pa će ta populacija vrlo brzo postati prek o brojna (npr. reintrodukcija risa u područje G orskoga kotara).

B IO T O P U okviru naseljenog prostora biosfere m ogu se izdvojiti p ro sto rn o ogra­ ničena područja koja obilježavaju pojedine kom binacije ekoloških čim beni­ ka. T akve osnovne topografske jedinice nazivam o b io to p o m i one čine životna staništa organskih vrsta. T im e se pojedini biotopi m eđ u so b n o ra­ zlikuju. O n i se također razlikuju po posebnim kom binacijam a m ikroorga­ nizam a, biljaka i životinja, dakle po životnoj zajed n ici kojoj odgovaraju uvjeti u biotopu. B iotop je npr. m očvara, jezero , livada, šum a, m ore, pustinja, gdje žive u istim uvjetim a različiti organizm i npr. ribe, puževi, fitoplankton, bakterije i

EKOLOŠKE ZAKONITOSTI

53

v o d en o bilje te čine b io c e n o z u . Dakle, biocenoza je skupina jed in k i (život­ na zajednica) različitih populacija koje žive u o d re đ en o m staništu — biotop u , a usko su povezane različitim m eđuodnosim a, posebno m eđ u o d n o sim a u h ra n id b e n o m nizu. B iocenozu čine m ikroorganizm i (m ikrobiocenoza), biljke (fitocenoza), životinje (zoocenoza) i ostali predstavnici carstva organi­ zam a (npr. gljive).

E K O SU ST A V P ojam e k o s u s ta v davno je uveden u ekologiju. E kosustav je osnovna fu n k ­ cionalna ekološka jedinica koja uključuje sve fizičke, kem ijske i biološke značajke staništa kao i organizm e koji žive u n jem u (tabl. 3.3.). E kosustav im a četiri strukturalne kom ponente: anorganske tvari, orga­ nizm e proizvođače, organizm e potrošače i organizm e razlagače. O rg an izm i su u ekosustavu podijeljeni u dvije velike skupine: a u to t r o f n e — fo to tro fn e (tj. proizvođače) i h e t e r o tr o f n e (tj. potrošače i razlagače). U ekosustavu se m ože uspostaviti dugoročna postojana ravnoteža iz­ m eđ u bio to p a i biocenoze. T ada se radi o p o s to ja n o m e k o s u s ta v u . Raz­ n o v rsn o st i složenost ekosustava povećavaju njegovu postojanost. A složeni ekosustav nije sam o raznovrstan u sastavu fizikalno-kem ijskih sastavnica biotopa, nego raznovrsnost čine i prostorni raspored vrsta, veličina i genska razn o v rsn o st populacija. E kosustav je dinam ična kategorija koja se prilagođava te uspostavlja i m ijenja svoj sastav u funkciji v rem ena povećanjem njegove postojanosti (stabilnosti). Stabilnost se postiže povećanjem raznovrsnosti u ekosustavu sve do stanja tzv. e k o lo š k o g o p t im u m a (k lim a k s a ) , o d n o sn o do krajnjeg stupnja razvitka je d n o g ekosustava. U ekosustavu m ože doći do p o stu p n o g zam jenjivanja — su k c e s ije p o jed in ih živ otnih zajednica, počevši od jed n o stav n ijih prem a složenim a. Sukcesije m o g u biti p rim arne i sekundarne. P od p rim arn im sukcesijam a razum ijeva se naseljavanje dotada nenaseljene zone, a sek u n d arn o m sukce­ sijom ozn aču jem o obnovu prije u n išten ih životnih zajednica. N aseljavanjem n enaseljenih p o dručja počinju tzv. p io n ir s k e v rs te , uglavnom biljke koje stvaraju uvjete za p o stu p n o naseljavanje drugih biljnih vrsta i životinja (prvo biljojeda, a nakon toga i m esojeda). D ugotrajne poplave, požari i vulkanske erupcije m o g u uzrokovati p o tp u n u degradaciju okoliša te će se s v re m e n o m ona obnavljati procesim a ekološke sukcesije. N a rav n o da će pionirska i p o ­ slije naseljena vegetacija ovisiti o klim atskim i d ru g im abiotičkim čim b en i­ cima: je d n e vrste biljaka naselit će područje devastiranih tu n d ri, a druge vrste naselit će npr. p odručja tropskih vlažnih (bivših) šum a.

E kološki leksikon

54

U k u p n o s t svih raznolikih ekosustava na Z em lji naziva se biosferom .

TABLICA 3.3. Skup in e ekosustava Vodeni

ekosustavi kopnenih voda

stajaćice, tekućice

ekosustavi mora

bentoski, dubinski, obalni, pučinski

Kopneni

tundra, tajga, miješane šume, tropske šum e, savane, stepe, polupustinje, pustinje

B IO M

B io m je skupina raznolikih ekosustava kojim a je zajednička karakteristika istoznačnost klim atskog područja. B iom i su stoga geografski pravilno raspo­ ređ en i i odgovaraju klim atskim regijam a (npr. biom tu n d re u cirkum polarn o m p o d ru čju , b iom bjelogoričnih šum a u u m jere n o m klim atskom p o ­ dru čju , b io m tro pskih kišnih šum a u p o d ru čju tropske klim e, biom pustinje u su p tro p sk im područjim a). K arakterizira ih dom in an tn a klim azonalna v e­ getacija (npr. b iom m iješane šum e — breze, jasike, javora, lipe te d u ž riječnih obala vrba i joha). M o g u biti raspoređeni i tem eljem nadm orske visine od n o sn o dubine m ora. R adi se o v e r tik a ln o j r a s p o d je li biom a. U z veću nad m o rsk u visinu m ijenjaju se klim atski uvjeti i koncentracija kisika pa će flora o d n o sn o vege­ tacija i fauna biti prilagođene to m klim azonalnom području. S d u b in o m m o ra m ijenjaju se hidrostatski tlak, p risu tn o st svjetlosti i tem peratura, (pa su prim jerice na d u b in i od 11 km , brazda M indanao kod Filipinskog otočja), n ađ en e dubinske vrste rakovica, rakova i svijetlećih riba.

AREAL P o jam areal treba razlikovati od pojm a biotop. N aim e, areal je uk u p n i p ro sto r u ko jem u je rasprostranjena neka vrsta. T ako prim jerice lisica m ože biti rasprostranjena u različitim biotopim a i različitim biom im a. O n a je rasprostranjena gotovo u cijeloj E u ro p i osim Islanda, Baleara, K rete i M alte. Ž ivi u p o larn im područjim a, tundram a, šum am a različitih tipova, otvorenim p o d ru čjim a s grm ljem , u visokoplaninskim biotopim a, pustinjam a, stepam a, a ne izbjegava ni ljudska naselja. M ogli bism o reći d a je lisica k o zm o p o lit. S u p ro tn o velikom arealu p ojedinih vrsta biljaka i životinja, neke vrste žive na vrlo u skom području, o d n o sn o njihov areal rasprostranjenosti je o graničen na o d ređena uža biogeografska područja. Takve vrste koje dolaze

EKOLOŠKE ZAKONITOSTI

55

sam o na je d n o m užem lokalitetu nazivam o e n d e m i m a (npr. dalm atinska iglica /G eranium dalmaticum G. Beck). Pojedine biljke preživjele su iz ra­ zličitih razloga (npr. u usjeklinam a, kanjonim a) nepovoljna razdoblja iz pleistocena. Takve vrste su rijetki i m alobrojni ostaci nekadašnje drevne flore. T o su r e li k t n e v rs te ili r e lik ti. U H rvatskoj je to npr. velebitska degenija (Degenia velebitica Deg. /H ayek). Ž ivotinjske reliktne vrste obično nazivam o ž iv im fo s ilim a , prim jerice Latim erija (Latimeria chalumnae Sm ith) je d in i živi p redstavnik svih izum rlih resoperki.

E K O L O ŠK A NIŠA M jesto i položaj koji jed n a vrsta zauzim a u spletu m eđ u so b n ih odnosa, p osebno od n o sa prehrane u životnoj zajednici, tj. njezin funkcionalni p o ­ ložaj, ozn aču jem o e k o lo š k o m n iš o m . O n a obilježava m jesto i ulogu je d n e vrste u toj zajednici. Kao prim jer spom enim o brojne i raznolike vrste tvrdokrilaca u šu m sk im zajednicam a m iješanih šum a. M eđ u tim , svaka vrsta kornjaša odlikuje se posebnim načinom života i igra različitu ulogu u životu šum ske zajednice. Dakle, svaka je vrsta na neki način specijalizirana i zauzim a je d n o »planski odabrano« m jesto, odnosno posjeduje svoju ekološku nišu. O n a se m ože tem eljiti na odabiru prostora (prostorna niša), preh ran e (pre­ h ram b en a ili trofička niša i/ili višeprostorna (višedim enzionalna). D vije vrste s istom n išo m izvrgnute su snažnoj konkurenciji.

UMJESTO ZAKLJUČKA S u v rem en o se čovječanstvo susreće s dva tem eljna problem a okoliša:

1 ) onečišćenjem 2 ) p rek o m jern im i n eu m jeren im iskorištavanjem p riro d n ih dobara npr. šum a, nafte, ruda, poljoprivrednog zem ljišta, v o d en ih dobara, poje­ d in ih vrsta bilja i životinja. U degradaciji okoliša značajnu ulogu im aju ljudske djelatnosti. R em ete se ravnotežni odnosi u ekosustavu, propadaju brojne populacije, a nepovrat­ no nestaju pojedine vrste. S m anjuje se biološka raznolikost (biodiverzitet) i nep o v ratn o nestaje genski potencijal (genofond) izu m rlih vrsta. O čuvanje okoliša i biološke raznolikosti stoga je im perativ bez kojega čovjeku nem a opstanka na ovom e planetu.

56

E kološki leksikon

L IT E R A T U R A 1. Chiras, D . D . (1990) Environmental Sience. Action fo r a Sustainabk Future, T h e Benjam in/C um m ings Publishing C om p., R edwood City, California. 2. Ehrlich, P. R. and R oughgarden, J. (1997) The Science ofEcology, M acm illan, N e w York. 3. Liebm ann, H . (1993) E in Planet wirđ unbeivohtibar, Biologie, Bd. 3, Springer Verlag, Berlin. 4. Sm ith, R. L. (1995) Elements ojEcology, H arper and Row, N e w York. 5. Springer, P. O ., Papeš, D., Kalafatić, M . (2001) Biologija 4, Profil, Zagreb.

P O G L A V L J E

4.

ONECISCENJE VODA

Df.

SC.

Vjeročka Vojvodić, z n a n stv e n i

su ra d n ik

In s titu t R u đ e r B o šk o v ić, Z a g re b

Raspodjela vode na Zemlji H id ro sfera koja se često naziva »vodena sfera« uključuje svu v odu na Zem lji: oceane, vodotoke, jezera, vodu u tlu, podzem ne vode i v o d en u paru u atm osferi. Voda je u hidrosferi nejednoiiko raspodijeljena i prem a procjena­ m a na Z em lji zaprem a vo lu m en od 326.000.000 kubičnih milja. N e je d n o li­ kost u raspodjeli vidi se iz podataka da se 97 posto vode nalazi u oceanim a, oko 2 posto u snježnim pokrovim a i ledenjacim a (glečerim a), 0,61 posto u p o d zem n im vodam a, a ostatak su vode u slatkovodnim jezerim a, m orim a, vlaga u tlu i atm osferi te voda u rijekama. Riječne vode s u k u p n im v o lu m e­ n o m od 300 kub ičnih m ilja čine sam o desettisući dio hidrosfere, a zadovo­ ljavaju gotovo sve svakodnevne potrebe stanovništva na Zem lji. U prosjeku je poljoprivreda najveći potrošač vode i na nju otpada oko 70 posto u k upne potrošnje, industrija troši 2 2 -2 4 posto vode, uz napom enu da se u razvijenim zem ljam a često za potrebe industrije troši više od 70 posto u k u p n o raspoložive vode. N a kućanstva otpada oko 8 posto potrošnje, od toga sam o 4 posto stanovnika troši 300 — 400 litara na dan, a više od dvije trećine stanovnika Z em lje troši m anje od 50 litara na dan. H id rološki ciklus vode opisuje njezino kruženje kroz sustave Z em lje. Isparavanje je faza koju karakterizira prijelaz vode iz tekućeg u plinovito stanje, a kondenzacijom vodene pare u atm osferi ponovno se na tlo vraća u obliku kiše, snijega, tuče, m raza i rose. Oborinske vode izražavaju se za neki vrem enski odsječak u stupcu vode u m ilim etrim a. P odaci o oborinam a kao što su trajanje, obilnost i učestalost p o m n o se prate i analiziraju dugo godina. U H rvatskoj podaci p o tv rđ u ju povoljan

58

Ekološki leksikon

godišnji režim m ijena i obilnosti padalina koje su u sjeveroistočnom dijelu zem lje obilne u vegetacijskom razdoblju, a obilnije oborine na ju g u zem lje pristižu u jesen. O dstupanja od prosjeka najčešće donose neprilike p o p u t poplava ili suša. Površinske vode čine rijeke ili vodotoci i stajaćice: jezera, lokve, bare, m očvare,

m ora i oceani te bočate vode (slatke vode izm iješane s m orskom vodom ). Rijeke se u H rvatskoj nalaze u području crnom orskog i jadranskog slijeva, a karakteristike reljefa, tj. uskoga prim orskog dijela, planinskog i panonskog dijela uvjetuju izgled i raspored vodenih tokova. Drava i M ura nalaze se na sjevernoj granici s M ađarskom , zapadnu granicu sa Slovenijom dijelom čine Sutla, Kupa i Dragonja, a na istoku na granici s V ojvodinom je D unav. N a pograničnom dijelu s B osnom i H ercegovinom teku Sava, U n a i Korana a u jad ran sk o m porječju gdje su tokovi isprekidani i kraći nalaze se C etina, Lika (ponornica), Gacka, Krka, M irna, N eretva sam o dijelom , te m anje rijeke D ragonja, Raša, Rječina i Zrm anja. U k u p n a površina slijevnih područja u H rvatskoj iznosi 5,653.800 ha, a dužina glavnih vodotoka je 6620 kilom etara. U H rvatskoj nem a p u n o jezera a najpoznatija su kraška jezera C rveno i M o d ro jezero kod Im otskoga, Babino jezero na Velebitu i Plitvička jezera. V ransko jeze ro na C resu je slatkovodno, a od riječnih jezera najpoznatija su ona na p o d ru čju Kopačkog rita u ušću Drave i Dunava. Podzem ne vode sm ještene su u n ep ropusnim vodonosnim područjim a kvar-

tarn ih i aluvijalnih naslaga i najčešće su blisko povezane s riječnim sustavim a, o d n o sn o s površinskim vodama. Ezogene podzem ne vode potječu od oborinskih voda, nastaju otapanjem ledenjaka i snijega, pritječu iz površinskih voda ili nastaju procesom kondenzacije. E ndogene podzem ne vode nastaju u u n u trašn jo sti Z em lje spajanjem vodika i kisika pri visokim tem peraturam a. U H rvatskoj su podzem ne vode nejednoliko raspodijeljene, ovisno o klim atskim uvjetim a i geološkoj građi. N a područjim a s dovoljno oborina p o d zem n e su vode bogatije vo d o m i dobro se obnavljaju, a u sušnijim predjelim a sirom ašnije su vo d o m i zalihe vode teže se obnavljaju. Sm atra se da će podzem ne vode i u budućnosti biti važni izvori za opskrbu i ljudi i industrije, prem da jo š uvijek nisu poznate količine raspo­ loživih zaliha je r nije jed n o stav n o doći do podataka o stru k tu ri p o d zem nih izvora, o h idrološkim svojstvim a vodonosnih slojeva i o režim im a kretanja p o d zem n ih voda.

ONEČIŠĆENJE VODA

59

Jadransko more najveći je vodni resurs u H rvatskoj. Površina Jadrana iznosi

138.595 k m 2 a v o lu m en 34.997 k m 3. Jadransko m ore najplići je dio S redo­ zem n o g m o ra i u po d ru čju sjevernog Jadrana prosječna du b in a je 24 — 26 m etara. Palagruški prag dijeli Jadransko m ore na dva dijela i najdublji dio, Ju žn o jad ran sk a kotlina, d u b o k je 1330 m etara. O d Jo n sk o g m ora Jadran je odijeljen O tra n tsk im pragom dubine 741 m etar. D u žin a kopna uz Jadran iznosi 3737 km , od čega H ivatska zaposjeda 1778 km (48%).

Opskrba vodom G o sp o d aren je vodam a niz je kom pleksnih djelatnosti koje uključuju i isko­ rištavanje raspoloživih dobara za zadovoljavanje potreba ljudi. S o b ziro m na p ro b lem e zagađivanja voda i okoliša, opskrba v o d o m postaje sve složenija i iskorištavanje te strateške sirovine zahtijeva koncentraciju znanja i stručnog potencijala, sustavno planiranje i istraživačke radove. T ak o đ e r je n u žn o prim jenjivati najpovoljnija tehnološka dostignuća u svim fazam a opskrbe v o d o m — od istražnih radova do raspodjele vode. T em elj opskrbe v o d o m p reth o d n i su istraživački radovi površinskih i p o d z e m n ih voda, a slijede ih geološko-hidrološka ispitivanja v o d onosnog p o dručja s podacim a o njihovu sastavu i građi. U opskrbi v o d o m m anjih potrošača kao što su zaseoci i m anja naselja zahvati su jed n ostavniji, a istraživački radovi uključuju obilazak terena, pri­ kupljanje podataka o p o d ze m n im i površinskim vodam a, kopanje p okusnog bunara, p rovjeru kvalitete vode i opskrbljenosti vo d o n o sn o g sloja. K od složenijih zahvata koji su potreb n i u organiziranju vodoopskrbe v ećih naselja i gradova hidrološka istraživanja zahtijevaju p o m n a ispitivanja h id ro lo šk ih i hidrauličkih značajld p o d zem n ih v o d o n o sn ih područja kao i poznavanje fizikalno-kem ijskih i bakterioloških svojstava vode. P ro stiran je vo d o n o sn o g područja ispituje se pom oću p ro b n ih bušotina koje se razm ještaju na tem elju geološko-hidrološkog kartiranja m ogućeg v o d o n o sn o g područja. U bu šo tin e se za pokusno crpljenje vode ugrađuju čelične cijevi (piezom etri) s otvorim a na krajevim a cijevi te se izdvaja je d a n p iezo m etar iz kojega se voda pokusno crpi, tj. služi kao pokusni bunar. Istraživanje se sastoji od određivanja statičkog stanja v o d o n o sn o g p o ­ dručja, tj. razine i visine stupca vode kao i kvalitete vode prem a strogo p ro p isan im postupcim a. U ključivanjem crp n ih agregata u z n ep rek id n o crp­ ljenje, sustav postaje dinam ičan i na osnovi pokazatelja određ u je se izdašnost p o d ze m n ih v o d o n o sn ih slojeva te se zajedno s podacim a o razini vode

60

Ekološki leksikon

dobivaju nizovi podataka na tem elju kojih se grade karte hidroizohipsa i o d ređuje se sm jer podzem ne vode. Prije izgradnje svih uređaja i pratećih objekata za vodoopskrbu pitkom v o d o m m oraju se po m n o ispitati svojstva vode je r m oraju biti zadovoljeni strogi državni i m eđunarodni kriteriji o kvaliteti voda. U prvoj fazi ispituju se terenskim pregledom uvjeti u kojim a se voda nalazi, tj. otkriva se eventualno postojanje posrednih i neposrednih onečistača koji m ogu utjecati na sanitarnu vrijednost vode. T erenska ispitivanja u k lju ču ju i istraživanja fizikalnih svojstava vode kao i skupljanje uzoraka vode po o d ređ enim pravilim a za daljnje laboratorijske pretrage. Kod izgrađenih vodoopskrbnih sustava pravilnikom se predviđa ispitiva­ nje kvalitete vode na izvorištu, vode nakon obaveznog postupka dezinfekcije, u vodosprem i i u razvodnom sustavu. Ispituju se fizikalna, kemijska, bio­ loška i bakteriološka svojstva prem a strogim pravilim a i preporukam a. T rajn o praćenje kvalitete daje uvid u prom jene svojstava vode nastale u raznim stupnjevim a opskrbe radi crpljenja, priprem e, sprem anja i raspodjele. Fizikalna svojstva vode koja se ispituje je su tem peratura, boja, m utnoća, okus i m iris. P itkost vode određuje se ispitivanjem kem ijskih pokazatelja: o topljeni plinovi ugljikov dioksid i kisik, potrošnja kisika kojom se određuje sadržaj organske tvari u pitkoj vodi, dušikovi spojevi, ostatak nakon isparavanja, željezo, m angan, alkalnost, kloridi i tvrdoća. B iološkim ispitivanjim a o d ređuje se sanitarna ispravnost vode i ispituju se glavne skupine organizam a u vodi, tj. biljke, životinje, plijesni, virusi i bakterije.

Uređaji za potrebe vodoopskrbe Z A H V A T O B O R IN S K E V O D E Z a opskrbu v o d o m pojedinačnih kućanstava i sam o iznim no za potrebe m anjih sela i zaselaka grade se cisterne. Zahvat i crpljenje iz sprem nika u kojem se oborinske vode skupljaju s nakapne plohe jednostavni su, a cisterne kao vodosprem e grade se po pravilim a struke. Z A H V A T P O V R Š IN S K E V O D E Površinske vode koje m ogu služiti za opskrbu stanovništva je su rijeke, p o ­ toci, jezera (prirodna i um jetna) i u posebnim slučajevim a m ora i oceani. Izvedba vodo o pskrbnih sustava ovisi o uvjetim a izvedbe i o hidrološkim i topografskim posebnostim a područja. U pravila o gradnji vodoopskrbnih

ONEČIŠĆENJE VODA

61

sustava pripada odabir lokacije, pa se obično izvode uzvodno od naselja, na dijelovim a korita koje nije izloženo procesim a urušavanja obale, izbjegavaju se m jesta velikog taloženja itd. Pazi se i na tem peraturne oscilacije i izbjega­ vaju se lokacije gdje prijeti zaleđivanje. P rem a obilježjim a korita rijeke zah­ vati m o g u biti priobalni i obalni, m ogu se izvoditi u koritu, m ogu biti plutajući, potopljeni ili u form i akum ulacije.

ZAHVAT PO D Z E M N E VODE Z ahvatom kroz vodonosne slojeve obavlja se dreniranje, tj. gradi se jarak do nepro p u sn o g a tla, gdje se ugrađuju provodnici vode. D renažni sustavi se poslije toga zaštićuju. Z a drenaže većih dim enzija grade se tzv. galerije u v id u h o rizo n taln ih bunara koji se postavljaju cijelom dužinom vodonosnog sloja. P osebno izvedeno dno om ogućuje otjecanje vode prem a sabirnoj građevini. U plitkim v o d o n o sn im slojevima koji su karakteristični za područje M ed i­ terana izvodi se zahvat koji se zove qanaat ili kavez. T akođer se izvode vertikalni zahvati plitkih p o d zem nih voda te kopani i bušeni bunari. Kad se p o d zem na voda nalazi u dubokim geološkim form acijam a, ona se dovodi na površinu vertikalnim cijevima. B ušotina je okrugla i gradi se od površine p rem a d n u uz obveznu zaštitu bušotine. N a d n u se ugrađuje filtar koji om ogućuje protjecanje vode iz vodonosnog sloja u cijev s istim režim o m strujanja kakavje u podzem noj vodi. H o rizo n taln i bunari grade se u pjeskovitom i šljunkovitom m aterijalu, a sastoje se od horizontalnih zahvatnih perforiranih cijevi i sabirnog bunara. Kad je količina podzem ne vode u v o dono snom sloju mala, obogaćuje se površinskim vodam a s pom oću posebno izgrađenih otvorenih bazena koji djeluju kao taložnici. N akupljeni m ulj povrem eno se uklanja prikladnim načinom .

Dovod i raspodjela vode Sustav za opskrbu vodom sastoji se od niza građevina, cjevovoda i uređaja kojim a se voda od izvorišta doprem a do uređaja za obradu, zatim se uz p om o ć crp n ih stanica dovodi do vodosprem e, odakle se cijevim a dovodi do potrošača. Postoje dva različita sustava za dovod vode do korisnika: gravita­ cijski i kom binirani sustav. U gravitacijskom sustavu, crpilište se nalazi na uzvisini u od n o su na područje koje opskrbljuje vodom s razinom voda koja om ogućuje p ro to k duž cijevi uslijed djelovanja gravitacijske sile. M eđutim , češće se zbog svojstava terena p rim jenjuju kom binirani sustavi opskrbe koji

62

Ekološki leksikon

rade na p rin cip u tlaka i gravitacije. U nizinskim krajevim a grade se v o d o ­ sprem e na m jestu potrošnje u obliku vodotornja.

Kondicioniranje vode za potrošnju Sirova voda iz izvora obično ne zadovoljava kriterije kvalitete p o treb n e za ljudsku u p o treb u pa se m ora kondicioniranjem učiniti prihvatljivom za p o treb n e nam jene. Z b o g toga se izm eđu izvora i vodosprem e obično ugra­ đ uje uređaj za kondicioniranje vode, npr. dezinfekcija. N a kraju se iz vodosprem e voda distribuira do korisnika na nekoliko načina, i to razgranatim ili k ru ž n im sustavom .

Onečišćenost kopnenih površinskih i podzemnih voda i mora U n o šen je tvari u priro d n e vode koje narušavaju kvalitetu vode i čine je m anje upotrebljivom , a posebno za opskrbu pitkom vodom , sm atra se o n e ­ čišćenjem vode. Kiša i otopljeni snijeg ispiru iz zem lje krute čestice, bakterije, pesticide, gnojiva, ulja i m noge druge toksične tvari na svom p u tu do rijeka, p o d zem ­ n ih voda, jezera i priobalnog m ora. O borinske vode m ogu biti onečišćene i prije nego što dospiju do tla je r ispiru onečišćenja iz atm osfere. T ako su na p rim jer poznate kisele oborine ili radioaktivne oborine kao posljedica pri­ ro d n e radioaktivnosti ili su u ekstrem nim slučajevim a nastale zbog havarije u atom skim centralam a. O borinske vode zajedno s onečistačim a (zagađivalima) ulijevaju se u p riro d n e vode i s povećanim pro to k o m povećavaju njihov u n o s u priobalno m ore. D io dospijeva u podzem ne vode i ovisno o sastavu tla m ože prouzročiti veća onečišćenja pod zem n ih voda koje se prih ran ju ju o b o rinam a ili procjeđivanjem površinskih voda. Zagađivanje p riro d n ih voda oborinskim vodam a ili vodam a nastalim a otapanjem snijega pristiže iz velikog broja različitih raspršenih izvora vezanih uz svakodnevne ljudske djelatnosti kao što su poljoprivreda, stočarstvo, in ­ dustrijska proizvodnja, vožnja autom obilim a, izgradnja cesta i naselja itd. T a onečišćenja iz u rb an ih i seoskih sredina teško se m ogu kontrolirati a stvaraju m noštvo p ro b lem a je r degradiraju i ugrožavaju površinske i podzem ne vode. U z raspršene izvore postoje i točkasti izvori zagađivanja kao što su otpadne vode koje se ispuštaju direktno u prirodne vode. T akvim izvorim a onečišćenja sm atraju se ispusti kom u n aln ih otpadnih voda naselja i gradova

ONEČIŠĆENJE VODA

63

te industrijske otpadne vode. Zagađivanja iz točkastih izvora lakše je nadzirati i kon tro lirati negoli raspršene izvore onečišćenja. D va su glavna tipa porem ećaja ekosustava voda zbog d ugotrajnog u n o še­ nja zagađivala: eutrofikacija i udarno opterećenje. Eutrofikacija se definira kao proces pro m jene hranidbenog statusa u p riro d n im vodam a zbog p re­ ko m jern o g unosa hranjivih tvari antropogenog podrijetla. Sm atra se d a j e poljoprivredna djelatnost glavni faktor eutrofikacije površinskih voda. P os­ ljedica je nagom ilavanje organske tvari i prekom jerna potrošnja kisika za njezinu razgradnju, zbog čega nastaju stru k tu rn e prom jene u sastavu život­ n ih zajednica. U d a rn o onečišćenje događa se kod naglog ispuštanja otpadne vode u p riro d n e vode. O dgovor ekosustava gotovo je trenutačan i vidljiv jei nastaje p o m o r riba i drugih životnih zajednica. O nečišćavanje voda u porastu je zbog u brzanog industrijskog razvoja, povećane p o tro šnje energije uz p rim jenu sve većih količina fosilnih goriva, zbog e n o rm n o g porasta broja stanovnika i sve većih potreba za vodom najveće kvalitete. Z b o g porem ećaja tem eljnih ekoloških i zdravstvenih aspekata kakvoće voda uz porem ećaje ekosustava voda i gubitak biološke raznovrsnosti, zaga­ đivanja m ora i p o d zem n ih voda kao i globalnog zagađivanja voda nerazgradivim organskim zagađivalima um ire u svijetu svake godine do pet m ilijuna ljudi od bolesti izazvanih upo treb o m takve vode. B u d u ći da se onečišćenja p riro d n ih voda više ne m ogu uklanjati razrjeđivanjem , tj. ispuštanjem nepročišćenih otpadnih voda u p riro d n e vode, stručnjaci predviđaju da će u m nogim zem ljam a kvaliteta voda postati glavni ograničavajući faktor prihvatljivog razvoja. Sm atra se da će kriza poprim iti globalne razm jere zbog gubitka prihvatljivih izvora hrane (npr. ribolov u riječnim i m orskim obalnim područjim a), zbog neadekvatne kvalitete voda nagom ilavat će se negativni učinci lošeg upravljanja dragocjenim izvorim a i vezano uz to do en o rm n o g porasta troškova za ozdravljenje zagađenih p ri­ ro d n ih voda. Pokazatelji prem a kojim a se utvrđuje onečišćenost p riro d n ih voda jesu: — fizikalni pokazatelji, tj. boja, m iris, tem peratura i sadržaj k ru tih česti­ ca, — kem ijski pokazatelji, tj. sadržaj organskih tvari kao što su ugljiko­ vodici, ulja, masti, pesticidi, površinski aktivne tvari, npr. detergenti, sadržaj bjelančevina itd., te anorganski pokazatelji kao alkalinitet, sa­ držaj klora, teških m etala, dušikovih spojeva i spojeva fosfora i su m ­ pora, koncentracija plinova kao što su kisik i m etan itd. — biološki pokazatelji: biljke, životinje, m ikroorganizm i i virusi.

64

E kološki leksikon

N ajveći točkasti izvori onečišćenja su otpadne vode koje se prem a m jestu nastajanja dijele na kom unalne, industrijske i poljoprivredne otpadne vode. T em e ljn o svojstvo k o m unalnih otp ad n ih voda (iz naselja i gradova) je s t biološka razgradljivost prisutne otpadne tvari. O k o dvije trećine otpadnih tvari čine organski spojevi u obliku čestica raspršenih u vodi te u o topljenom stanju s m n o štv o m m ikroorganizam a fekalnog podrijetla, od kojih su m nogi patogeni i potencijalno toksični. Sastav industrijskih otpadnih voda ovisi o proizvodnom procesu i one m ogu sadržavati nerazgradive, kao i biorazgradive sastojke. Industrijske vode m o g u sadržavati teške m etale, kiseline, lužine, anorganske soli, biocide, m i­ neralna ulja i m asti, ugljikovodike, fenole, arom atske spojeve, readioaktivne tvari i slično. P oljoprivreda je najveći pojedinačni korisnik površinskih voda na glo­ balnoj razini ije d a n od glavnih uzročnika degradacije površinskih i p o d zem ­ n ih voda erozijom i ispiranjem kem ikalija iz tla. G lavni onečistači koji d o ­ spijevaju u vode zbog poljoprivrednih djelatnosti je su fosfor i dušik, (koji u zro k u ju štetne pojave eutrofikacije), m etali, patogeni m ikroorganizm i, pesticidi, soli, tragovi elem enata, kao npr. selen, sedim ent i drugi. Prateće industrije za preradu i proizvodnju hrane također su b itni izvori onečišćiva­ nja voda organskim tvarim a kao i akvakultura, tj. uzgoj riba i školjaka u p riro d n im vodam a, što zadaje velike problem e u slatkovodnim sustavim a, riječnim ušćim a i priobalnim m orskim zonam a.

Stanje kvalitete voda u Hrvatskoj U re d b a o klasifikaciji površinskih voda, podzem ne vode i vode obalnog m ora u H rvatskoj razvrstava vode prem a nam jeni i stupnju čistoće, u četiri vrste. Prva (I.) vrsta su vode koje su u p riro d n o m stanju poslije dezinfekcije upotrebljive za piće, u prehram benoj industriji i za uzgoj p lem enitih riba. D ru g a (II.) vrsta su vode koje su u p riro d n o m stanju prikladne za kupanje i rekreaciju, za športove na vodi, za uzgoj riba te se nakon posebne priprem e m ogu upotrebljavati i za piće i za potrebe industrije koja treba čistu vodu. T reća (III.) vrsta su vode koje se u p riro d n o m stanju ili nakon odgovara­ ju ćeg a kondicioniranja m ogu upotrebljavati u poljoprivredi i industriji koja ne treba čistu vodu. Č etvrta (IV.) vrsta su sve ostale vode. Stanje kvalitete voda u H rvatskoj različito je u različitim područjim a a ponajviše ovisi o stupnju razvijenosti područja i o stru k tu ri industrije. T ako na p rim jer u savskom v o d n o m p odručju rijeka Sava dospijeva u H rvatsku već zagađena industrijskim ispustim a uz njezin tok iz Slovenije (npr. otpadne

ONEČIŠĆENJE VODA

65

vode L jubljane, T vornica celuloze iz Krškoga i toplinsko onečišćivanje ras­ h lad n im vodam a N u k learn e elektrane Krško). U H rvatskoj tom e pridonose naselja uz rijeku Sutlu, K rapinu, zatim Savu dodatno opterećuju otpadne vode grada Z agreba kako kom unalne tako i industrijske otpadne vode, a nizvodno od Z agreba Sisak s cjelokupnom svojom ind u strijo m i uglavnom n eo b rađ en o m otpadnom vodom dodatno je onečišćuje. Iza ušća K upe stanje j e bolje, ali U n o m pristižu otpadne vode prljave industrije iz B osne i H e r­ cegovine. S lijeve strane obale iz N ovske i N o v e G radiške te s desne strane rijekom V rbasom nova su opterećenja rijeke Save. N izv o d n o je onečišćuju Slavonski B rod i Bosanski B rod i do granice s Jugoslavijom dodatno jo š Ž u p an ja i Brčko. Z a ilustraciju, Sava se na ulazu u H rvatsku ubraja u vrstu voda III. — IV, nizv o d n o od Zagreba u vrstu IV., a nizvodno od Ž upanje u III. vrstu. Stupanj čistoće Save trebao bi prem a propisim a biti II. i I. nizvodno od Ž upanje. S druge strane, za prim jer navodim o v odno područje istarskih sljevova čiji su v odotoci u gornjim tokovim a vrlo čisti, a u m jereno i jače onečišćenje karakterizira donje tokove, odnosno ušća u m ore. U glavnom se nalaze u skupini voda koje čine vrste II., III. i IV. S obzirom na dijelove vodotoka, situacija je u dalm atinskim rijekam a slična, a prem a stupnju čistoće uglav­ n o m su to vode I. i II. vrste. P o d zem n e vode u H rvatskoj nejednoliko su raspoređene, ovisno o kli­ m atskim uvjetim a i geološkoj građi, te se nalaze dva tipa vodonosnika: P a­ nonski bazen na sjeveru i krško područje na ju g u zem lje. P odzem ne vode obično su do b re kvalitete zbog procjeđivanja oborinskih i površinskih voda kroz p ro p u sn e slojeve na kojim a se raznim procesim a — od adsorpcije do biološke razgradnje uklanjaju onečišćenja, a m ogu ih ugroziti ispuštanja o tp ad n ih voda u rijeke ili u podzem lje, poljoprivredne aktivnosi, nep rim je­ reno gospodarenje kao što je prekom jerna eksploatacija te p ro m etn e nezgode u blizini v o d o n o sn ih područja prilikom transporta različitih kemikalija. O ko 90 posto vodoopskrbe stanovništva i gospodarstva u H rvatskoj vezano je za po d zem n e vode čija je kvaliteta vrlo visoka i im aju stratešku ulogu u razvitku zem lje. U Jadransko m ore zagađivala dospijevaju rijekam a ili izravnim ispušta­ n jem k o m u n aln ih i industrijskih otpadnih voda. Izm eđu m no g o b ro jn ih organskih i anorganskih onečistača važnu ulogu im a unos čestica (sedim en­ ta), koji s o b ziro m na svoja fizikalno-kem ijska svojstva b itno utječu na k ru žen ju zagađivala i sprečavaju njihovo širenje u m oru. Većina ih se veže na čestice i deponira se u uskoj zoni litorala. Z b o g toga su posljedice vidljive na biocenozam a u m anjim zaljevima i ušćim a te gradskim lukam a. Jadran je

66

Ekološki leksikon

uprkos m anjim zonam a onečišćenja čisto m ore. Tako je usporedba koncen­ tracija detergenata, ulja, fenola, teških m etala i drugih zagađivala u m o ru pokazala d a je unos u Jadran najm anji u usporedbi s C rn im m o rem i B alti­ kom . Jad ran se sa svojom razvedenom obalom ubraja m eđ u najljepša m ora i uglavnom je vrlo čist. Ipak, u cijelom p odručju najugroženije je priobalje sjevernog dijela Jadrana gdje zagađene vode rijeke Pada (Po) uzrokuje pojavu eutrofikacije, ponekad vrlo izraženu kad se stvaraju velike sluzave nakupine poznate kao cvjetanje m ora. T e nakupine, koje m ogu prekriti velike m orske površine, nisu otrovne, ali om etaju turističke djelatnosti, ribolov i nepovolj­ ne su za životne zajednice u m oru.

Pročišćavanje voda O državanje kvalitete voda preduvjet je života i razvitka, obveza je na državnoj i m eđ u n aro d n o j razini, a provodi se nizom m jera i postupaka, političkih, socioloških i pravnih, planiranjem i gospodaranjem uz prim jenu znanstvenih m etoda i teh n o loških postupaka kao i institucionalnih mjera. Kako bi se očuvala i zaštitila kvaliteta p riro d n ih voda, m oraju se p rim i­ je n iti p o stupci čišćenja otp ad n ih voda prije njihova otpuštanja. Kod p riro d n ih zagađivanja, obično m anjih razm jera, u vodam a se odvi­ jaju prirodni fizik a ln i, kemijski i biološki procesi koji održavaju kakvoću voda na zadovoljavajućoj razini. F izikalni postupci sam očišćenja su razrjeđivanje, talože­ nje i cijeđenje. Razrjeđivanjem se m iješaju onečišćene vode s velikim v o lu m e­ n o m čiste vode, čim e se pospješuje sam očišćenje voda. Taloženjem se iz vode uklanjaju raspršene čestice pa nizvodno od m jesta taloženja dospijeva čišća voda, a u talogu se zbiva m ikrobiološka razgradnja zagađivala. N epovoljni su učinci tog procesa nakupljanje organske tvari u talogu na d n u , gdje se zbog m ikrobiološke razgradnje pojavljuje prevelika potrošnja kisika. O sim toga, kod ob iln ih ob orina zbog bujica se talog podiže sa dna i m ože povećati o p terećen o st vode organskom tvari. Cijeđenjem ili filtracijom zadržavaju se na poram a p ro p u sn ih slojeva od pijeska ili šljunka raspršene čestice iz vode, čim e se ona m ehanički pročišćava. T im se procesom iz površinskih voda u p odzem lju dobivaju podzem ne vode visoke kvalitete. Kem ijski procesi kod sam očišćenja voda su procesi oksidacija-redukcija, precipitacija ili ponovno taloženje. V ažnu ulogu u kem ijskim procesim a im aju kiselost vode i sadržaj otopljenoga kisika. Biokem ijski procesi teku uz pom oć m ikroorganizam a uz p risu tn o st kisika (aerobna razgradnja) i bez p risutnosti kisika (anaerobna razgradnja).

ONEČIŠĆENJE VODA

67

U vodam a onečišćenim a otpadom iz urbanih i ruralnih sredina kvaliteta voda m ože se održati sam o uz prim jenu različitih postupaka za pročišćavanje otp ad n ih voda koji su dio kom pleksnog sustava zaštite voda. Postoje četiri glavna postupka za pročišćivanje otpadnih voda: A) Prethodno čišćenje čine uređaji za rešetanje; njim a se odstranjuje krupni otpad iz vode koji pravi sm etnje na ostalim dijelovim a uređaja, zatim uređaj za usitnjavanje krutog i krupnijeg dijela otpada. Postupci uklanjanja pijeska i m asnoća uz pom oć pjeskolova u p re th o d n o m stupnju čišćenja štite crpke, cjevovode i druge dijelove uređaja. Pijesak i m asnoća skidaju se m ehanički i n akon pranja odvoze na odlagalište. B) Prvi stupanj pročišćavanja voda uključuje uređaje za uklanjanje raspršenih čestica iz vode postupcim a taloženja, isplivavanja ili cijeđenja. Raspršene čestice talože se zbog sile gravitacije i skupljaju se na dnu taložnika kao sirov m ulj. P rem a položaju u uređaju za obradu otpadnih voda taložnici m ogu biti p reth o d n i ili prim arni, naknadni ili sekundarni taložnici, m ogu biti različitih oblika a ovisno o načinu unošenja otpadne vode m ogu biti s vodoravnim ili o k o m itim protjecanjem . D im enzioniranje bilo prim arnog bilo sekundarnog taložnika tem elji se na površinskom opterećenju, a izbor oblika ovisi o veličini uređaja, raspo­ loživom pro sto ru, troškovim a gradnje i drugim uvjetim a na m jestu gradnje. K om unalne otpadne vode često se zadržavaju u taložniku 1 do 2 sata, što se sm atra učinkovitim v rem en o m taloženja. O tpadna voda nakon taložnika istječe preko preljevnika. U p rvom stupnju pročišćivanja otpadnih voda važan je i postupak is­ plivavanja ili flotacija kojim se odvajaju čestice k rutine iz otopine na tem elju razlike u gustoći. U ređaj za isplivavanje služi um jesto preth o d n o g taložnika. P riro d n o isplivavanje događa se u taložniku kad tvari m anje gustoće, kao m asti i ulja, isplivaju na površinu, odakle se m ogu ukloniti uz pom oć p re­ grada u ro n jen ih ispred preljeva preko kojih otpadne vode otječu na daljnju obradu. U m je tn o se isplivavanje postiže uvođenjem m jehurića zraka u o t­ p ad n u v o d u uz prim jenu različitih tlakova radi boljeg raspršivanja zraka i učinkovitijeg isplivavanja. P ostupak isplivavanja posebno je koristan u p ro ­ čišćavanju kom unalnih i industrijskih otpadnih voda s velikim sadržajem ulja i masti. U ređaji za taj postupak m anji su od taložnika, a p red n o st im je i u tom e što se dobiva veći sadržaj suhe tvari u m ulju zaostalom nakon obrade. U ređaj se dim enzionira p ilot-postrojenjem uz poznato površinsko optereće­ nje sprem nika i vrijem e zadržavanja otpadne vode od 15 do 20 m inuta.

68

Ekološki leksikon

C ) U drugom stupnju obrade, koji se nađovezuje na p reth o d n i postupak pročiš­ ćavanja ili na prvi stupanj čišćenja, uklanjaju se biorazgradive organske tvari iz o tp ad n ih voda. U uređajim a za biološko pročišćavanje odvijaju se isti procesi kao i kod p riro d n o g sam očišćenja, sam o ovdje ti procesi teku ubrzano i uz p o tp u n u ko n tro lu izvana. B iološkim postupcim a raspršene i otopljene organske tvari pretvaraju se u neškodljivu biom asu, plinove i nerazgradivi ostatak. U to m p o stupku glavnu ulogu im aju m ikroorganizm i koji se za svoj rast i razvoj služe organskim tvarim a iz o tpadnih voda kućanstava i industrije ako sadržavaju biološki razgradive organske tvari. N a kraju procesa narasla stanična m asa taloženjem se uklanja kao m ulj otpadne vode. B iološkim p o stupcim a pročišćavanja iz otpadnih se voda uklanja ili bitno sm anjuje koncentracija organskih, dušikovih i fosfornih spojeva. Sam postupak raz­ gradnje organske tvari, tj. spojeva ugljika, m oguć je uz p risu tn o st kisika (aerobna razgradnja) ili bez kisika (anaerobna razgradnja) ili procesom bak­ terijske oksidacije i redukcije. U aerobnoj razgradnji organske tvari konačni p ro d u k ti su biološki m ulj, ugljikov dioksid, voda i nerazgradiv ostatak, a u an aerobnim uvjetim a razgradnje m etan, ugljikov dioksid i voda te biom asa kao i u anaerobnoj razgradnji. D jelotvornost razgradnje ovisi o sadržaju organske tvari u otpadnoj vodi, o koncentraciji biogenih elem enata, kiselosti i tem peraturi. U d ru g o m stu p n ju obrade posebno je važno uklanjanje spo­ jev a dušika i fosfora zbog njihova utjecaja na nepovoljne procese eutrofikacije u p riro d n im vodam a. Proces pročišćavanja aktivnim m uljem odvija se s po m o ću m ase živih m ikroorganizam a koji u otpadnoj vodi pospješuju biološku razgradnju o r­ ganske tvari. U biološkom sprem niku s otp ad n o m vo d o m nalaze se raspršeni m ik roorganizm i koji kisikom iz zraka koji se uvodi u sprem nik i uz m iješanje u b rzan o razgrađuju organske spojeve. N arasla masa m ikroorganizam a odvo­ di se o tp ad n o m v o d o m u naknadni taložnik i kao aktivni m ulj dijelom se vraća u sp rem n ik u novi proces pročišćavanja, a preostali se m ulj prije konačnog odlaganja odvodi na konačnu obradu. O sim u sprem nicim a biološka razgradnja je m oguća i u prokapnicim a, tj. sprem nicim a ispunjenim a poro zn im m aterijalom . N a površini punila nalaze se m ik roorganizm i i preko njih se slijeva otpadna voda, a zrak se radi kisika dovodi iz istog ili su p ro tn o g sm jera. Proces razgradnje zbiva se na površini p u n ila uz povećanje debljine biološke opne zbog porasta biom ase, a u u n u ta rn je m dijelu biološke opne stanice se razgrađuju, zbog čega se otkida biom asa s punila. Biom asa se iz sprem nika uklanja zajedno s p ro ­ čišćenom v odom . Proces biorazgradnje se na površini punila poslije toga nastavlja, a aktivni m ulj stvoren u prijašnjem postupku taloženja se odvaja i dijelom vraća u prokapnik, a dijelom se odvodi na konačnu obradu.

ONEČIŠĆENJE VODA

69

B iološka razgradnja također je m oguća s p o m o ću biološke cjediljke, tj. sp rem n ik a isp u n jen o g glinenim kuglicam a velike specifične površine na k o ­ jim a se u z p o m o ć m ikroorganizam a biološki pročišćavaju otpadne vode. Taj p o stu p ak je p rikladan tam o gdje je p ro sto r ograničen, j e r biološka cjedila ne trebaju velike površine za svoj rad, a kvaliteta pročišćene vode vrlo je visoka. P ostoji jo š niz d ru g ih rješenja za biološko pročišćavanje o tp ad n ih voda, n p r. lagune i stabilizacijske bare, a p rim jen ju ju se na velikim površinam a zem ljišta slabije kvalitete, no nepovoljni su u toplijim razdobljim a zbog n eu g o d n ih m irisa. P o stu p ci anaerobne biološke razgradnje o tp ad n ih voda p rim jen ju ju se kod voda s visokim sadržajem organske tvari kao što su otpadne vode m esne industrije, tv o rnice kvasca ili šećera. U procesu razgradnje bez kisika nastaje m etansko v ren je i m etan p roizveden procesom truljenja m ože se kao o b n o v ­ ljiv izvor energije upotrijebiti za zagrijavanje sprem nika. F izik aln o -k em ijsk i postupci u d ru g o m stu p n ju pročišćavanja p rim je­ n ju ju se prije ispuštanja u p riro d n e vode slabije pročišćenih o tp ad n ih voda. U o b ičajen o je da se poslije postupka p re th o d n o g čišćenja p rim jen ju ju p o ­ stupci zgrušavanja (koagulacija), pahuljičenja i taloženja. Z gušnjavanje je proces uklanjanja o tpadnih tvari iz vode kojim se dod atk o m kem ikalija (viševalentnih kationa) neutraliziraju uglavnom negativno nabijeni organski spojevi u koloidnoj form i. K oagulirane čestice m ogu se dalje taložiti i cijediti. U p ah u ljičen ju ili flokulaciji također se uz dodatke kem ikalija koloidno raspršene organske tvari iz o tp ad n ih voda prevode u veće čestice i tako uklanjaju. D ) Treći stupanj pročišćavanja o tp ad n ih voda prim jen ju je se da bi se postigla visoka kvaliteta vode prije otpuštanja u p riro d n e vode. F izikalnim m etodam a kao što su cijeđenje, adsorpcija i m em bransko uklanjanje zagađivala postiže se bistroća vode, uklanjaju se neu g o d n i m irisi, boja i okus, m ikroorganizm i i toksične tvari. K em ijskim dodacim a, ionskom izm jen o m i procesim a oksi­ dacije i redukcije odstranjivaju se štetni sastojci iz o tp ad n ih voda pa se na p rim jer talo ženjem om ekšavaju vode, ionskom izm jen o m uklanjaju se ioni m etala, a oksidoredukcijskim reakcijam a voda se dezinficira, uklanjaju se željezo i m angan ili cijanidi. D ezinfekcija je važna u svim stupnjevim a pročišćavanja je r se sm anjuje broj p ato g en ih m ikroorganizam a koji m ogu biti uzročnici m n o g o b ro jn ih bolesti. T ak o se osim pitke vode dezinficira i pročišćena otpadna voda prije nego što se o tp usti u p riro d n e vode kao i m ulj preostao nakon obrade prije konačn o g odlaganja u okoliš. D ezinfekcija vode najčešća je k lo ro m i k lo rn im spojevim a, o zo n o m , b ro m o m i jo d o m a rjeđe kiselinam a i lužinam a. M ik ro ­

70

Ekološki leksikon

organizm i se uništavaju i p rim jen o m ultraljubičastog zračenja kao i g a m a zrakam a. B iološkim postupcim a u trećem stupnju pročišćavanja uklanjaju se i dušikovi i fosforni spojevi. S loženim procesim a nitrifikacije po m o ću bak­ terija du šik prelazi u am onijak preko nitrita i nitrata. Z b o g trošenja kisika stvaraju se anaerobni uvjeti i tada počinje denitrifikacija, tj. nitrati i nitriti red u k cijo m prelaze u plinoviti dušik ili se redukcija odvija do nastajanja am onijaka koji m ikroorganizm i uzim aju za vlastiti rast i razvoj. O rganski fosfor također se odstranjuje iz otpadnih voda biološkim m etodam a ili ke­ m ijskim pro ceso m taloženja. Postoje i alternativni postupci i uređaji za pročišćavanje otp ad n ih voda koji su na nižoj tehnološkoj razini i p rim jen ju ju kad nije potrebna visoka kvaliteta očišćene vode, (kao što je na prim jer ponovna uporaba vode u poljoprivredi). T ako se otpadna voda pročišćava tečenjem po površini ili cijeđenjem kroz slojeve, zatim akvakulturom p o m o ću vo d en ih biljaka ili organizam a kojim a onečistači služe kao hrana. V oda se m ože zadržavati dulje vrijem e i u d u b o ­ kim sp rem nicim a i služiti za natapanje polja i njiva. U sprem niku se talože i biološki razgrađuju organske tvari iz otpadne vode. Poslije obrade o tp ad n ih voda zaostaju proizvodi kao što su k ru p n i kruti otpad, anorganske tvari: pijesak i soli, ulja i m asti, organski i anorganski m ulj koji se prije k o načnog odlaganja m o raju preraditi da b u d u prihvatljivi za okoliš. N ajveći je p ro b lem obrada organskog i anorganskog m ulja i ovisi u p rv o m red u o m jestu odlaganja. U obradi m ulja uobičajeni su postupci: zgrušnjavanje, stabilizacija, poboljšanje svojstava, kom postiranje, spaljivanje i piroliza. Z g ru šnjavanjem se povećava koncentracija k rute tvari u m ulju, sm anjuje se sadržaj vode a tim e se sm anjuje i v o lu m en o tpadnog m ulja. Stabilizacijom m ulja sprečava se daljnja razgradnja, a poboljšanjem svojstava m ulja sm anjuje se broj m ikroorganizam a i uklanjaju neu g o d n i m irisi. K om postiranjem se organska tvar u m u lju razgrađuje do anorganskih tvari i zajedno s k o n ačnim p roizvodom koji je sličan h u m u sn o m m aterijalu postaje pogodan za odlaganje na poljoprivredne površine. Sušenje, spaljivanje i pi­ roliza ubrajaju se u term ičke postupke obrade m ulja, a m eđ u so b n o se razli­ k uju po k o n ačn o m p ro d u k tu obrade. S ušenjem se uklanja vlaga, spaljiva­ njem zaostaje pepeo, a pirolizom , tj. spaljivanjem bez prisutnosti zraka, nastaju plinovi m etan, vodik, ugljikov m onoksid, katran te pougljenjena kruta tvar i pepeo. Ako se iz m ulja uklone svi štetni sastojci, m ulj se odlaže u okoliš, a ponekad je od koristi u poljoprivredi ili kao obnovljiv izvor energije. P ročišćene otpadne vode m oraju prije ispuštanja u p riro d n e vode za­ dovoljavati propisane no rm e o dopuštenim najvećim koncentracijam a p oje­

ONEČIŠĆENJE VODA

71

d in ih onečistača, m ora se strogo kontrolirati kvaliteta pročišćenih otpadnih voda i n ep rek id n o pratiti stanje prirodnih voda koje služe kao prijam nici o tp ad n ih voda.

L IT E R A T U R A G ulić I.: O pskrba vodom . Izdavač: Hrvatski savez građevinskih inženjera, Zagreb, 2000. T edeschi S.: Z aštita voda. Izdavač: Hrvatski savez građevinskih inženjera, Zagreb, 1997. Glavač V.: U vod u globalnu ekologiju. Izdavač; D ržavna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb, 1999. Vode H rvatske: Izdavači: M inistarstvo vodoprivrede Republike H rvatske, Zagreb; Javno vodoprivredno poduzeće »Hrvatska vodoprivreda« Zagreb, 1991. Sekulić B. i Sondi. I. Koliko je Jadran doista opterećen antropogenim i p rirodnim unosom tvari? Z načenje sedim enta u zaštiti m ora od zagađenja. H rvatski geografski glasnik, 59, 95-105, 1997. Sekulić B. and V ertačnik A. C om parison o f anthropoiogical and »natural« input ofsubstances th rough w aters into Adriatic, Baltic and Black Sea. W ater Research, Vol. 31, 3178-3182, 1997

P O G L A V L J E

5.

ONECISCENJE ZRAKA

Mr. sc. VladimirJelavić EKONERG i U N D P , Zagreb

Uvod Kad se govori i oneščićenju atm osfere, m ože se razlikovati nekoliko skupina pitanja s o b ziro m na uzroke oneščićenja, oneščićujuće tvari, učinke i utjecaje. N e k i p ro b lem i vezani su za utjecaje na globalnoj razini, a neki su tipično lokalnog i regionalnog tipa. Kad se govori o globalnom onečišćenju m isli se na čitavu Z em lju , a govoreći o regionalnom onečišćenju, m isli se na p ro sto r od n ekoliko stotina kilom etara do prostora čitavoga kontinenta. G lavne sku­ p in e p ro b lem a vezanih za onečišćenje atm osfere: Problem

Tipična razina

Globalno zatopljenje

globalno

Oštećenje ozonske ovojnice

globalno

Zakiseljavanje

regionalno

Prizemni ozon

regionalno

Disperzija otrovnih kemijskih tvari

regionalno i lokalno

Problemi onečišćenja zraka u gradovima

lokalno

(

P itanje globalnog zatopljenja obrađuje se u po seb n o m poglavlju, ovdje se p rik azu ju ostala pitanja. B udući da su učinci na okoliš različitih onečišćujućih tvari m eđ u so b n o povezani, ustanovljeno je da je pristup koji p ro m atra integralno više tvari i m nogostruke učinke najbolji način da se kreira politika zaštite. S tim u vezi u okviru K onvencije o prekograničnom daljinskom onečišćenju zraka (LRTAP) uv ed en je tzv. »m ulti p o lu ta n t — m u ltiefek t-p ristu p « kojim se zajednički p rom atraju em isije više tvari: sum -

Ekološki leksikon

74

porova dioksida (S O 2), dušikovih oksida (N O x), am onijaka (N H 3) i hlapljivih organskih tvari (V O C). T o su onečišćujuće tvari koje im aju zajedničke štetne učinke na zakiseljavanje, eutrofikaciju i prizem ni ozon. Sličan je npr. p ro b lem em isija kloriranih ugljikovodika s obzirom na ozonsku ovojnicu i na ldim atske prom jene. B udući da su neke onečišćujuće tvari pro b lem oko­ liša, sm anjenje em isije im a višestruki pozitivni učinak. N a prim jer, sm anje­ nje em isije C O 2 koje se provodi zbog klim atskih prom jena ujedno sm anjuje i em isije S O 2 , N O x i C O i tim e pridonosi poboljšanju stanja žakiseljavanja, troposferskog ozona i kvalitete zraka u urbanim sredinam a. N a drugoj strani aerosoli sum pora im aju rashladan učinak u atm osferi pa sm anjenje em isije S O 2 povećava globalno zatopljenje. P rim jer m ogućeg su p ro tn o g djelovanja je s t npr. blago sm anjenje em isije tvari koje su p re th o d n ik ozona, što m ože dovesti do povećanja koncentracije ozona je r je u procesu njegova nastajanja i reakcije bitan o m jer pojedinih vrsta plinova. Z bog navedenog, podjele na p roblem e zaštite atm osfere ne treba prihvaćati suviše striktno je r postoji preklapanje i m eđudjelovanje. U želji da se sistem atski opiše pitanje onečišćenja zraka m ože se poći od razm atranja pojedinih koraka u lancu utjecaja koji su svojstveni i za druge m edije okoliša (tlo, voda, proizvodnja otpada i slično). Postalo je donelde već standardno prom atrati pojedine vrste utjecaja kroz njihove sastavne ele­ m en te (si. 5.1.), a to su pokretači onečišćenja, pritisci, stanje okoliša, štetni utjecaji i odgovor politike, (tzv. SPSIR shem a, E E A , 1998.).

Kakvoća okoliša Sastavnice problema zaštite okoliša (zraka) i sastava upravljanja o k o lišem (EEA, 2001.)

s l ik a

5.1.

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

75

Pokretači, onečišćenja su ljudske aktivnosti kojim a se zadovoljavaju osnovne

životne potrebe: potreba za hranom , energijom , prijevozom , m aterijalnim d o b rim a i slično. Z b o g zadovoljenja tih potreba em itiraju se štetne tvari koje čine pritisak na okoliš. E m isijom dolazi do disperzije i transporta štetnih tvari kroz atm osferu, do povišenih koncentracija u p rize m n o m sloju, u stratosferi ili do taloženja štetnih tvari, što su p o k a z a te lji stanja okoliša. Izlaganje p o ­ v ećanim koncentracijam a ili taloženju utječe se na ljudsko zdravlje, usjeve, šum e, m aterijalna i k u ltu rn a dobra. Politika zaštite okoliša m ora nadzirati ili utjecati na svaki od tih koraka i aktivno djelovati, posebice u sferi pokretača, gdje se ostvaruje preventiva. O p ći cilj je svesti opterećenje okoliša ispod praga trajno podnošljivih opterećenja, čim e se om ogućuje održiv razvoj. U traženju najboljih lješenja i d o b re prakse prim jenjuju se najbolje raspoložive tehnike (BAT) za sm a­ njenje em isije, pridržavanjem principa m aksim alne djelotvornosti u skladu s u lo žen im sredstvim a. S o b ziro m na isprepletenost različitih problem a okoliša i politike u nji­ h o v u lješavanju, poželjno je pojednostaviti i standardizirati ocjenjivanje sta­ nja okoliša i postignuća politike. U to m pogledu u posljednjih nekoliko godina u čin jen o je m nogo u definiranju pokazatelja okoliša, i na europskoj razini i globalno. O vdje se navode sustavi indikatora u okviru E uropske agencije za okoliš, E U R S T A T -a , O E C D -a , Svjetske banke, U N E P -a , o čem u se podaci m ogu naći u radu. Jelavić, 20 01.) i (D S Z , 2001.). M n o g o b ro jn e procjene pokazuju da su štete izazvane onečišćenjem zra­ ka jo š uvijek zn atno veće od troškova m jera za sm anjenje onečišćenja, što znači da se svaka uložena novčana jedinica u cilju zaštite zraka, višestruko vraća kao dobit zbog izbjegnute štete u okolišu. U to m je pogledu cilj u politici zaštite okoliša: što više internalizirati eksterne troškove okoliša, o d ­ n o sn o na pravedan način provesti načelo: »plaća onaj koji onečišćuje«. U nastavku se daje kratki opis pojedinih problem a okoliša s o snovnim inform acijam a o pozadini problem a, pokretačim a, em isijam a, stanju okoliša i odgovorim a. Kratkoća teksta onem ogućuje objašnjenje fizikalno-kem ijskih osnova procesa.

76

Ekološki leksikon

Oštećenje ozonske ovojnice P O Z A D IN A PR O B L E M A O z o n sk o m ovojnicom sm atra se sloj atm osfere od 10 do 40 lem iznad Z em lje. M aksim alna koncentracija ozona pojavljuje se na visini oko 20 km ; stratosfera sadržava oko 90 posto ozona, a ostatak je u troposferi. O z o n nastaje u gornjim slojevim a stratosfere zbog kratkovalnog Sunčeva zračenja (< 1 9 0 nm ). Sunčevim zračenjem pretvaraju se m olekule kisika (O 2) u atom ni kisik (O ). A to m n i kisik veom a je reaktivan i reagira brzo s m olekulam a kisika stvarajući ozon (O 3). U ltraljubičasto zračenje (U V ) većih v alnih duljina (< 2 8 0 nm ) m ože razbiti m olekule ozona u m olekularni i ato m n i kisik, kao povratni proces naprijed opisanom . N a taj način postoji dinam ička ravnoteža u proizvodnji i razbijanju ozona. N ajveći dio ozona u stratosferi nastaje iznad tropskih krajeva, gdje je najjače Sunčevo zračenje, odakle se globalnim cirkulacijam a ozon tran sp o r­ tira p rem a polovim a. Taj transport je najveći u kasnu zim u i na proljeće. Z ato se m aksim alne koncentracije pojavljuju u proljeće, a m inim alne u kasnu jesen . U k u p n i ozon m jeri se obično D obsonovim jedinicam a (D U ). O zo n sk a ovojnica debljine 300 D U znači da bi imala debljinu 3 m m ako bi se sastojala sam o od ozona pri atm osferskom tlaku od je d n e atm osfere. Stanje ozonske ovojnice više ili m anje posljedica je prisutnosti štetnih spojeva klora i brom a. M nogi spojevi reagiraju u nižim slojevim a atm osfere ili se otapaju u kapljicam a oblaka pa tako i ne dospiju u stratosferu. Sto je dulje v rijem e raspada neke tvari, to ona više dopire u stratosferu. T vari koje utječu na oštećenje ozonske ovojnice jesu: klorofluorougljikovodici (C F G ), ugljikov tetraklorid, m etil kloroform , haloni, hidrofluorougljikovodici (H C F C ), hidrobrom ofluorougljikovodici (H B F C ) i m etil-b ro n id .

S T A N JE Sm anjenje ozonske ovojnice nije poželjno je r se tim e povećava U V -B zrače­ nje na površini Z em lje. Satelitski podaci pokazuju da se na sjevernoj hem o sferi, izm eđ u 40. i 50. stupnja U V -B radijacija povećala 10 posto u svakih d eset godina u razdoblju od 1979. do 1992. godine (H erm an et al., 1996.). N a d E u ro p o m je relativno veće povećanje iznad sjevernog i srednjeg dijela, a upola m anje n a ju g u . Najveće stanjenje ozonske ovojnice pojavljuje se na A ntartici, p o v rem eno i do trećine prijašnjih vrijednosti.

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

77

Š T E T N I U Č IN C I U V -B zračenje m ože izazvati m n ogobrojne kem ijske i biološke procese koji su štetn i za ljudski organizam . U čovjeka m ože povišeno U V -B zračenje uzrokovati rak kože, m re n u (katarakt) očiju, opekotine, ub rzan o starenje kože i sm an jen je o tp o rn o sti im unološkog sustava. N e postoji jed n o stav n a veza izm eđ u izlaganja U V zračenju i oboljenja zbog toga što različita p o p u ­ lacija im a i različitu osjetljivost na U V zračenje. U tv rđ e n o je da U V -B zračenje im a utjecaj na vodene ekosustave sm anjenjem p roizvodnje fitoplank tona u zro k o ju ći štete u ran o m razvoju riba, rakova, školjkaša i ostalih životinja. T ak o đ e r utječe na biljke, ali se one m o g u donekle prilagoditi p ro m jen am a. D o d atn o , U V -B radijacija pospješuje kem ijske reakcije u at­ m osferi, p rid o n o si povećanju koncentracije ozona u troposferi i utječe na p ro d u ljen je životnog vijeka velikog broja spojeva, uključujući stakleničke plinove.

S T A N JE P L IN O V A U A T M O S F E R I P orast k o ncentracije tvari koje oštećuju ozonsku ovojnicu (T O O O ) sm a­ nju je se ili su koncentracije stabilizirane zahvaljujući M o n trealsk o m p ro to ­ kolu i n jeg o v im dodacim a. U k u p n i potencijal oštećenja ozonske ovojnice u obliku klorida i bro m id a u atm osferi dosegla je m ak sim u m oko 1994. godine, n ak o n toga pada zbog sm anjenja m e til-k lo ro fo rm a i ugljikova tetraklorida. P o tp u n i oporavak ozonske ovojnice (ako se u p o tp u n o sti b u d u provele o d red b e M o n trealsk o g protokola i njegovih am andm ana), očekuje se sredi­ n o m stoljeća.

E M IS IJ A T O O O T V A R I T O O O tvari služe kao otapala, rashladna sredstva, za pro izv o d n ju pjenastih masa, kao odm ašćivači i potisni plinovi sprejeva, p ro tu p o žarn a sredstva (haloni) i poljo p riv redni pesticidi (m etil-b ro m id ). G lobalna proizvodnja C F C -a u 1995. godini na razini je 10 — 20 posto njezin e m aksim alne vrijednosti u E U (E E A , 1998.), m e đ u tim u n ekim zem ljam a u razvoju kao što su Kina i Indija jo š uvijek raste (si. 5.2.). Em isija glavnih tvari C F C -1 1 i C F C -1 2 počela je padati nakon 1974. godine zahva­ ljujući sm an jen ju up o treb e u sprejevim a. T o je bila posljedica prvih spoznaja da C F C tvari negativno utječu na ozonsku ovojnicu. N a k o n toga p ro izv o d ­ nja je p o n o v n o počela rasti zbog veće up o treb e u proizvodnji pjenastih m asa, u hladnjacim a i u rashladnim sredstvim a, a nakon 1978. godine, zahvaljujući M o n trea lsk o m protokolu, počela je p o n o v n o padati.

E kološki leksikon

78

HCFC-22

SLiitA 5 ,2 . Globalna emisija najznačajnijih tvari koje onečišćuju ozonsku ovojnicu (TOOO Spojeva), 1930. — 1995. (AFEAS, 1997.) (CFC=klorfiuorugljik; HCFC=hidrafluorougljikovodici)

H rvatska n em a vlastite proizvodnje T O O O tvari, a njihova uporaba je na razini od 0,06 kg po stanovniku, što je znatno m anje nego u industrijsld razvijenim zem ljam a (9,3 kg po stanovniku). T o dopušta stanovite olakšice u p o gledu prestanka uporabe koje slijede iz M ontrealskog protokola. T O O O tvari koje zam jenjuju C F C spojeve, kao što je H C F C , m nogo m anje ošteću ju ozonsku ovojnicu ili npr. H F C koji j u uopće ne oštećuje, ali je p lin s jak im stakleničkim potencijalom . O sim T O O O tvari i druge tvari i pojave oštećuju ozonsku ovojnicu, kao: — em isija dušikovih oksida, su m p o rn o g dioksida i dim a iz zrakoplovnog p ro m eta — sm an jenjem tem p eratu re u stratosferi (zbog stakleničkog učinka) m oglo bi se pojačati form iranje stratosferskih oblaka iznad polova što im a negativne posljedice na ozonsku ovojnicu — povećana koncentracija stakleničkih plinova m ogla bi utjecati na p ro ­ m jen e u globalnoj cirkulaciji zraka u stratosferi, što bi m oglo utjecati na o zo n sk u ovojnicu iznad polarnih krajeva

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

79

— velike vulkanske erupcije s em isijom su m p o rn ih aerosola m ogu u t­ jecati kratkoročno na ozonsku ovojnicu.

M O N T R E A L S K I P R O T O K O L I N JE G O V I D O D A C I K onvencija U jed in jen ih naroda o zaštiti ozonske ovojnice potpisana je u B eču 1986. godine, a 1987. godine 47 zemalja dogovorilo se u okviru M o n trealskog protokola o tvarim a koje oštećuju ozonsku ovojnicu da neće po­ većavati proizvodnju određenih C F C tvari i halona i da će se potrošnja istih sm anjiti 50 posto do 2000. godine u usporedbi s 1986. godinom . D odatna sm anjenja i obveze na nove tvari propisane su u tzv. Londonskim (1990.) i K openhaškim (1992.) dodacim a, a zatim ponovno Bečkim (1995.) i M o n trealskim dodacim a (1997.). D anas Konvencija im a 165 država članica, a K openhaške dodatke prihvatile su 72 države. Prihvaćanje M ontrealskog p ro­ tokola i njegovih am andm ana rezultiralo je velikim sm anjenjem proizvodnje i em isije T O O O tvari, a tim e i stabilizacijom ili sm anjenjem tih tvari u atm osferi. B udući da postoji značajan vrem enski razm ak izm eđu proizvod­ nje i emisije, ovisno o vrsti prim jene i životnom vijeku proizvoda u kojim a se koristi, a također u vrem enu koje je potrebno da dopre do stratosferskih slojeva, efekti na ozonsku ovojnicu i tim e na sm anjenje U V -B zračenja jo š nisu vidljivi. Kao članica M ontrealskog protokola H rvatska je obvezna p o stupno uki­ n u ti C F C tvari i halone do 2010. godine (H C F C do 2040. godine). T o je deset godina kasnije od razvijenih zemalja (zbog m anje emisije po stanovni­ ku). U razdoblju od 1986. do 1994. godine potrošnja C F C -a v eć je sm anjena 61 posto, halona 93 posto, ugljik-tetraklorida 48 posto i m etil-kloroform a 77,posto ( M Z O P U , 2001.).

Zakiselj'apatije T aloženje kiselih sastojaka, najvećim je dijelom uzokovano em isijom su m ­ p o rn o g dioksida (S O 2), dušikovih oksida (N O x) i am onijaka (N H 3), a dje­ luje štetno na površinske vode, tlo i vegetaciju, što je vidljivo u propadanju šum a i vitalnosti drveća, sm anjenju ribljih zaliha, sm anjenju raznolikosti biljnih zajednica u jezerim a i rijekama je r su osjetljive na kiselo taloženje te u p ro m jen i kem ijskih svojstava tla. Štete su također na spom enicim a k u ltu r­ n o g naslijeđa i građevinam a. Taloženje dušikovih spojeva također je u zro ­ k om eutrofikacije na kopnenim i vodenim ekosustavim a.

80

E kološki leksikon

Zakiseljavanje je m eđugranični p ro b lem i zbog toga se je d in o m ože rješavati zajedničkim akcijama, najviše sm an jen jem em isije iz energetskih stacioniranih izvora i prom eta.

M E Đ U G R A N IČ N I P R IJE N O S O N E Č IŠ Ć E N J A Spojevi S O 2 , N O x i N H 3 ispušteni u atm osferu transportiraju se na velike u d aljenosti p ri čem u nastaju njihove fizikalno-kem ijske prom jene. T i spo­ jev i dospijevaju na tlo i vegetaciju u obliku su h o g ili m o k ro g taloženja ispiranjem kišom , snijegom i m aglom . S O 2 i N O x m ogu oksidirati u su m p o rastu ili d u šičn u kiselinu, u atm osferi ili nakon taloženja. A m onijak N H 3 m o že reagirati s tim kiselinam a, pri čem u nastaju čestice am onijeva sulfata i nitrata. V rijem e raspada kiselih plinova i čestica u atm osferi ovisi o m e te o ro ­ loškim i kem ijskim uvjetim a. Spojevi su m p o ra uglavnom se talože dva do četiri dana nakon em isije. O ksidi dušika ostaju u atm osferi nešto dulje, ali je reakcija u d u šičn u kiselinu relativno brza, a ta se kiselina vrlo brzo taloži na tlo. A m o n ijak u čistom stanju brzo se taloži, ali sulfati i nitrati ostaju dulje u atm osferi. N a v ed en e reakcije o d re đ u ju d eb ljin u taloga i o m o g u ću ju tra n ­ sp o rt na velike udaljenosti, nekad i do nekoliko tisuća kilom etara. G lavni izvor inform acija i podataka o daljinskom prijenosu kiselih sasto­ jaka je E u ro p sk i p ro g ram za praćenje i ocjen u (E M E P ) uspostavljen 1979. godine u okviru K onvencije o daljinskom p rek o g ran ičn o m o nečišćenju zraka koju v o d i E u ro p sk o gospodarsko povjerenstvo U je d in je n ih naroda (U N E CE).

Š T E T N I U Č IN C I P raćenje stanja propadanja šum a p okazuju oštećenja na više od trećine drveća u Srednjoj i Istočnoj E uropi. U H rvatskoj su u razdoblju od 1992. do 1998. godine u tv rđ en a oštećenja klase 2 -4 (postoje četiri klase oštećenja), n a 16 do 40 p o sto drveća, ovisno o godini ( U N E C E , 1999.). U posljednje vrijem e zam jećuje se sm anjenje porasta oštećenja, ali zabrinjava porast na nekim vrstam a, kao što je npr. hrast. Štete na drveću ne m o g u se povezivati sam o sa zakiseljavanjem . O stali stresni čim benici, kao što su suša, m raz, vjetar, hid rološki uvjeti, pa i n o rm aln o starenje šum skih sastojina, također p rid o ­ nose sm an jen ju vitalnosti i propadanju šum a. O sim taloženja, na šum e štetn o utječu povišene koncentracije p rizem n o g ozona, su m p o rn o g dioksida i taloženje m etala. Z b o g navedenog nije m oguće postaviti je d n o sta v n u vezu

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

81

izm eđ u oštećenja na šum am a i prekoračenja pragova kritičnog opterećenja s o b ziro m na zakiseljavanje. U sp rk o s sm an jen ju em isije kiselih plinova u E u ro p i, praćenje stanja i dalje pokazu je p o rast gubitka lisnatosti. Proces zakiseljavanja tla vrlo je spor i p o tre b n o je o d re đ en o vrijem e da se tlo i vegetacija obnove. Sto se tiče utjecaja na slatku vodu, najveće štete pojavljuju se u sjevernoj E uropi. U tjecaj na ekosustav jezera m ože biti direktan zbog toksičnosti kiselih sastojina, in d irek tan zbog utjecaja na o d re đ e n u vegetaciju ili zbog izm jene k o m p lek sn ih kem ijskih uvjeta. Z b o g zakiseljavanja jeze ra često p o t­ p u n o nestan e riblji fond. Inače, taj pro b lem s vidljivim štetam a bio je prvi poticaj da se rješi pitanje zakiseljavanja na razini E uro p e. U Finskoj su na p rim jer u 3000 jezera, a u Švedskoj u 6000 jeze ra prekoračene vrijednosti kritičkog op terećenja (H enriksen et. a i, 1998.). U sp o re d b a podataka za pos­ ljednjih d eset godina pokazuje poboljšanje stanja m n o g ih jeze ra u k em izm u v o d e i osjetljivoj fauni (Lukeivile et. al., 1997.). Š tetni utjecaj na čvrste m aterijale (korozija, raspadanje i zaprljanje) n a­ staje zbog p o v išenih koncentracija su m p o rn o g dioksida. P okazuje se da ko­ risti zbog sm an jenja troškova zaštite i zam jene o p rem e koja je po d lo žn a koroziji m o g u n adm ašiti troškove sm anjenja em isije. O vdje se m ože sp o m e­ n u ti jo š i to da kao posljedica em isije su m p o rn o g dioksida nastaju sulfati u ob lik u čestica koji su vrlo štetni po zdravlje jed n a k o kao i ostale k ru te čestice. C estice sulfata i n itrata sm anjuju vidljivost, ali im aju i efekt hlađenja povezan s p ro b le m o m globalnog zatopljenja.

T A L O Ž E N J E K IS E L I H S A S T O JA K A Em isija s u m p o rn o g dioksida u posljednjih sto godina u E u ro p i narasla je više od p etn aest p uta. O n a se sm anjuje tako d a je u 1995. godini pala na polovicu m ak sim u m a iz 1980. godine, kada je bila 60 m ilijuna tona. T aloženje su m ­ po ra pokazuje sličan tren d kao i em isija, posebice za S red n ju E u ro p u gdje su taloženja najveća. S m anjenje taloženja dušika m n o g o j e m anje nego s u m ­ po ra j e r se em isija N O x u E u ro p i vrlo m alo sm anjila, a značajno porasla u n ek im dijelovim a E u ro p e (E E A , 1997.). N a v ed en o je najviše posljedica v e ­ likog udjela p ro m eta u em isiji N O x. U E u ro p i zbog toga taloženje dušika postaje sve veći p ro b lem , relativno u o d n o su na su m p o r. N a slici 3. daje se kao p rim je r prikaz taloženja dušika na p o d ru čju H rvatske i m e đ u n a ro d n e razm jene. Iz slike 5.3. m ože se vidjeti da d u šik taložen u H rvatskoj najčešće potječe iz d ru g ih europskih zem alja, a to je jo š izraženije u taloženju su m ­ pora. Slika tak o đ er pokazuje da veći dio hrvatske em isije završava izvan naše granice.

Termoelektrano 12.4 %

Ind. kotlovnlee i grijanje domaćinstava 20,0 %

Jugoslavija

'

Udio pojedinih sektora u emisiji H rvatske 1996. godine

10.1% 5,1% ' "poljska

BIH

Slovenija

Doprinos izvora izvan Hrvatske taloženju dušika u Hrvatskoj 1996. godine -

-*cy ■-

Izvor: EKONERG. EMEP 1998.

slika s. 3 . Daljinski prekogranični prijenos spojeva dušika (EKONERG, 1998.) Bilanca emisije i taloženja dušika u Hrvatskoj 1996. godine.

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

83

PREKORAČENJA KRITIČNOG OPTEREĆENJA K ritično o p terećenje definira se kao »najveće taloženje kiselih sastojaka ili d ru g ih tvari koje n e u zrokuju kem ijske p ro m jen e s d u gotrajnim štetnim u čin k o m na ekosistem « (Gregor et. a i, 1996.). K ritično opterećenje određuje se za m rež u 50x50 k m i uspoređuje s m odeliranim i m jeren im v rijednostim a taloženja su m p o ra i dušika. P rem da se pokazalo da kritično opterećenje, onako kako se danas računa, nije sasvim po u zd an pokazatelj stanja, to je za sada je d in i univerzalno prihvaćen način ocjene stanja i m etoda za planiranje p o treb n o g sm anjenja štetne em isije u Europi. K ritično opterećenje određuje se za tlo i šum ske ekosustave, ali se ta koncepcija prim jenjuje i na slatkovodne ekosustave i štete na m aterijalnim dobrim a. K ritična opterećenja računaju se i kartiraju za su m p o r, zakiseljavajući d u šik i eutrofikacijski dušik. Zakiseljavanje ovisi o taloženju su m ­ p ora i dušika, pa tako količina sum pora koju neki ekostav m ože prihvatiti ovisi o razini taloženja dušika i obrnuto. E utrofikacijski efekt dušika povezan je s izlučivanjem dušika u p o d zem n e vode, površinske tokove i jeze ra te s p ro m jen am a u šum skom ekosustavu. U okviru K onvencije L R T A P sve države članice K onvencije dostavljaju podatke o kritičn o m opterećenju u E uropski koordinacijski centar za efekte. T am o se p rovodi kontrola i izra­ čunava statistika tzv. 5 -p o sto tn ih vrijednosti kritičnog opterećenja. T o su v rijed n o sti iznad kojih će 5 posto površine najosjetljivijih tipova šum skog ekosustava ostati nezaštićeno. Z a ocjenu stanja i planiranje p o treb n o g sm a­ njenja u tv rđ u ju se prekoračenja kritičnih opterećenja. Č itav p o stu p ak koji m eto d o lo šk i sjedinjuje proračun daljinskog onečišćenja, računanje kritičnog opterećenja, prekoračenje kritičnog opterećenja i određivanje p o tre b n ih ak­ cija, u zim ajući u o bzir troškove zaštite i šteta u okolišu, naziva se Integralnim m o d elsk im procjenjivanjem (Integrated M o d elin g A ssessm ent). Z a H iv atsk u je sastavljen p roračun kritičnog opterećenja za područje G orskoga kotara (Jelavić i drugi, 1998.) i sjeverozapadne H rvatske (Jelavić i drugi, 1999.), a upravo je u planu dovršenje za područje čitave H rvatske. R ezultati pokazuju d a je relativno veći pro b lem p rek o m jern o taloženje d u ­ šika zbog eutrofikacije, nego zakiseljavanje. Z a područje H rvatske zabrinjava što procjene pokazuju da bi se u b u d u ćn o sti uz postizanje ciljeva iz P rotokola L R T A P na p o d ru čju H rvatske, u 2010. m ogla očekivati prekoračenja k ri­ tičnog opterećenja (C C E , 1999.). N a slici 5.4. d a n je prikaz prekoračenja kritičnog opterećenja na razini E u ro p e (EEA, 2001.)

E kološki leksikon

84

Postotak opterećenja

25- ,

20-

eutrofikacija

1510-

zakiseljavanje (pH)

5-

0

SLIKA 5.4. Prekoračenje kritičnog opterećenja u Europi (EEA, 2001.) Napomena: površina na kojoj dolazi do prekoračenja 5-postotnih vrijednosti kritičnog opterećenja

E M IS IJ A S O 2 , N O x I N H 3 U k u p n a em isija S O 2 u E u ro p i pala je 50 posto od 1980. do 1995. godine, najviše zbog pada em isije u zem ljam a bivšega Sovjetskog Saveza i Z apadne E u ro p e. S m anjenje em isije N O x u istom razdoblju bilo je 15 posto, a 15 po sto sm anjena je i em isija N H 3 (E E A , 1998.). U em isiji su m p o rn o g dio k ­ sida najveći ud io im a energetski sektor, u em isiji N O x transport, a u em isiji N H 3 poljopriveda. U H rvatskoj postoje podaci o em isiji od 1990. godine. Em isija S O 2 pala je od 1990. do 1999. godine 50 posto, em isija N O x 14 posto i em isija N H 3 24 p o sto (E K O N E R G , 1999.). Pad em isija n akon 1990. godine uglavnom je posljedica sm an jene privredne aktivnosti, p restru k tu riran ja i gašenja nekih velikih izvora em isije u tijeku i nak o n rata, a u najnovije vrijem e i zbog sve kvalitetnijega tekućega goriva. Prikaz stru k tu re em isije po p o jed in im grupa­ m a izvora za 1999. godinu d a n je u tablici 5.1. (E K O N E R G , 2 0 0 1 .). H rvatska im a relativno m alu em isiju S O 2 , N O x i N H 3 po stanovniku i po jed in ici površine, ako se u spoređuje s ostalim europskim zem ljam a.

SMANJENJE EMISIJE SO2, N O x 1 NH3 S m anjenje em isije tvari koje pridonose zakiseljevanju i eutrofikaciji regulira se m e đ u n a ro d n o u okviru protokola K onvencije LR TA P. P ostoji nekoliko protokola: za sm anjenje em isije S O 2 (stari i novi), pro to k o l o sm anjenju

85

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

TA B LIC A 5.1. Emisija glavnih onečišćujućih tvari u Hrvatskoj, 1999 godina

( E K O N E R G , 2001.). Emisija 1999. godine — t/god.

nh3

NOx

SO2 61.526

14.393

6.158

3.820

112

14.475

8.551

33

1.281

1.612

4.828

Cestovni transport

4.075

28.634

405]

Ostali pokretni izvori i strojevi

2.984

15.018

4

169

43

0

Izgaranje u termoenergetskim objektima i u postrojenjima za pretvorbu energije Izgaranje u neindustrijskim ložištima Izgaranje u industriji Proizvodni procesi

Obrada i odlaganje otpada Poljoprivreda Ostali izvori UKUPNO

0

66j

0 ^Ta983^

55

254

7.394

90.723

72.326

31.826

em isije N O x i posljednji »m ulti p o lu tan t m u lti efekt« protokol. Posljednji postavlja ciljeve sm anjenja em isije S O 2, N O x, N H 3 i N M V O C , a od učinaka p ro m atra se p ro b lem zakiseljavanja, eutrofikacije, p rizem n o g ozona. T e m e ­ ljem p ro raču n a daljinskog onečišćenja i pragova kritičnih opterećenja o d re­ đ u ju se ciljne v rijednosti sm anjenja em isije, koje su različite za svaku zem lju. P rim jerice, H rvatska je obvezna sm anjiti em isije S O 2 61 posto, N H 3 19 posto u 2010. godini u usporedbi s 1990. godinom . Z a N O x obveza je zadržati em isiju na razini iz 1990. godine. S m anjenje em isije S O 2 i N O x postiže se n izo m m jera, a najviše odsu m p o rav an jem d im n ih plinova i uređajim a za uklanjanje dušikovih oksida iz d im n ih plinova koji se m ogu efikasno uklanjati i d o 90 posto. U relativno jeftin ije m jere pripada prim jena goriva s m anjim sadržajem su m p o ra i o d re­ đ en i zahvati na ložištim a da bi se sm anjila em isija N O x, a te se m jere obično nazivaju p rim arn im m jeram a. U autom obilim a se em isija N O x uspješno sm anjuje p rim je n o m katalizatora. U svojem nacionalnom zakonodavstvu države potpisnice P rotokola L R T A P p ro p isu ju granične vrijednosti, tehničke standarde i kvalitetu goriva, u skladu s postavljenim ciljevim a iz m eđ u n aro d n ih protokola. H rvatska je za sada ratificirala D rugi prokol o sm anjenju su m p o ra i sprem a je pristupiti ostalim protokolim a.

86

E kološki leksikon

Troposferski ozon F o tokem ijsko onečišćenje nastaje zbog em isije dušikovih oksida ( N O x) i n em etan sk ih hlapljivih organskih tvari (N M V O C ) u p risutnosti sunčeva zračenja. O z o n (O 3) je glavna fotokem ijska onečišćujuća tvar, a transportira se na velike udaljenosti. Em isija N O x najvećim dijelom je u zro k nastanka ozona u ru raln im područjim a. U gušće naseljenim područjim a, posebice blizu velikih gradova, nastajanje p rizem n o g (troposferskog) ozona najvećim je d ijelo m povezano s povećanim koncentracijam a N M V O C -a u zraku.

ŠTETNO DJELOVANJE I GRANIČNE VRIJEDNOSTI Izlaganje o zo n u šteti zdravlju zbog respiratornih tegoba osjetljivih osoba, a nanosi štetu usjevim a, šum am a i m aterijalnim dobrim a. U vrijem e p o ­ većanih koncentracija ozona ustanovljeno je da raste broj intervencija H itn e bolničke službe zbog respiratornih sm etnji ljudi a golem e su štete i zbog sm anjene radne sposobnosti tih bolesnika. N a vegetaciji su vidljiva oštećenja na lišću, a na usjevim a je sm anjen prinos. Biljke su različito osjetljive na ozo n , p ri čem u jo š niz d ru g ih čim benika djeluje na njihovu osjetljivost tako da nije jed n o stav n o razlučiti sam o štetno djelovanje ozona. Kao i za ostale tvari štetne za ljudsko zdravlje, granične koncentracije ozona zadaju se u obliku kratkotrajnih i dugotrajnih koncentracija. Z a vege­ taciju i šum e štetnija su dugotrajna izlaganja i akum ulacija onečišćenja, povezana s vegetacijskim razdobljem . U tablici 5.2. prikazane su granične vrijednosti p rizm e n ih koncentracija ozona za zdravlje, tem eljem preporuka Svjetske zdravstvene organizacije (W H O , 1996.) i H rvatskih n o rm i (N . n. 101/96.). U K onvenciji LR TA P navodi se »kritična razina« za određivanje

TABLICA 5.2. Pragovi štetnog izlaganja prizem nom ozonu ( O 3) i njegova kritična

razina Izvor

Opis

Kriterij

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)

Zaštita zdravlja ljudi

pomični 8-satni prosjek

120 |ig/m3

UNECE/CLRTAP

Kritična razina za zaštitu usjeva (A0T40c)

sati danjeg svjetla, svibanj — srpanj

3 ppm/h

Kritična razina za zaštitu šuma (A0T40f)

sati danjeg svjetla, travanj — rujan

10 ppm/h

zaštita zdravlja ljudi

24-satna, 98 postotna 110 (rg/m3

Hrvatske norme

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

87

pragova štetn o g djelovanja na vegetaciju i usjeve. P ri to m e se granična vrije d n o s t sp om inje kao akum ulirano izlaganje o zo n u iznad granice od 40 p p b -a (cca. 80 p g/m 3), iskazano u jed in ici ppbh, a veličina se naziva A O T 4 0 (A ccum ulated O z o n e above T h resh o ld ). T e vrijednosti za usjeve (A O T 4C c) i šu m e (A O T 40f) prikazane su u tablici 5.2. K oncentracije ozona rastu svakog ljeta u velikom dijelu E uro p e. M je re ­ nja p o kazuju n jih o v porast kako se ide od sjeverozapadne E u ro p e p rem a ju g o isto čn o j. Ljeti su srednje dnevne koncentracije u sjeverozapadnom d i­ je lu E u ro p e od 60 do 80 pg/m 3, srednjoj E u ro p i 120 — 140 pg/m 3. N ažalost, raspored m je rn ih stanica je takav da slabo pokrivaju ju ž n i dio E u ro p e i p o d ru čje M ed iteran a gdje su najveće koncentracije. U H rvatskoj se o zo n za sada m jeri sam o u Z agrebu i P uli na gradskim postajam a. K oncentracije u Z ag reb u kreću se najviše do 100 pg/m 3 (I M I , 2 0 0 1 .). M odelski p ro raču n i za p o d ru čje H rv atske pokazuju da im a i prekoračenja k ritičn ih razina za usjeve i vegetaciju.

EMISIJA I MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE E m isija tvari od kojih se stvara ozon V O C i N O x rasla j e u E u ro p i negdje d o 1990. godine, a sada pom alo opada. P rem a raspoloživim podacim a, u E u ro p i je u razdoblju od 1990. do 1994. em isija V O C -a pala oko 14 posto, a isto toliko pala je i em isija N O y -a (E E A - E T C , 1997.). N ajviše em isije N O x- a i N M V O C -a dolazi od transporta. U E u ro p i tran sp o rt su d jeluje u em isiji N O x- a oko 60 posto, a u H rvatskoj tak o đ er 60 posto. U em isiji N M V O C -a u E u ro p i tran sp o rt sudjeljuje sa 45 posto, a u H rvatskoj sa 35 posto (E K O N E R G , 2 001.). Izvor em isije N M V O C - a su proizvodi koji sadržavaju otapala, a i em isije iz p riro d e su znatne, što je izraženije u toplijim krajevima.

POLITIKA I MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE Sm anjenje em isije p rethodnika ozona najvećim d ijelom je posljedica djelot­ v o rn o sti m jera K onvencije U N E C E LR TA P, o d n o sn o P rotokola o sm anje­ n ju em isije N O x i V O C iz 1988. i 1991. godine. Već je sp o m en u to d a j e n edavno u okviru U N E C E prip rem ljen tzv. »m ultip o lu tan t — m u lti efekt protokol« koji se odnosi na sm anjenje em isije S O 2 , N O x, V O C i N H 3 . E m isija N O x iz vozila sm anjuje se u p rv o m re d u u p o treb o m katalizatora, a sličnim teh n ičk im uređajim a sm anjuje se i em isija N O x iz energetskih postrojenja. O sim pročišćavanja d im n ih plinova različitim teh n o lo šk im p o ­

88

E kološki leksikon

stupcim a, m oguće je u ložištim a sm anjiti em isiju N O x tzv. p rim a rn im m je­ ram a, p rik lad n o m konstrukcijom ložišta i načina izgaranja, što je ekonom ski m n o g o prihvatljivije. Em isije N V O C - a vozila sm anjuju se vrlo efikasno tak o đ er s p o m o ću katalizatora.

Disperzija otrovnih kemijskih tvari O d v rem en a početka industrijalizacije razvijeno je m noštvo različitih kem ij­ skih spojeva. P rem d a je u k u p an broj nepoznat, procjenjuje se da na e u ro p ­ sk o m tržištu im a oko 100.000 različitih kem ijskih proizvoda (E E A , 1998.). O p asn o sti od m n o g ih spojeva jo š su nepoznate i nesigurne zbog nep o zn atih podataka o n jih o v im koncentracijam a, p u tovim a m igracije, načinu a k u m u ­ lacije u živim organizm im a i o njihovoj toksičnosti. N ajviše se zna o štetn o m djelovanju teških m etala i p osto jan ih organskih tvari (P ersistent O rganic P o llu tan ts — P O P -s ). Bez obzira n a to što se zahvaljujući sve stro žim propisim a i m e đ u n a ro d n im akcijam a sm anjuju em i­ sije tih štetn ih tvari, njihova koncentracija jo š uvijek je u nekim »vrućim« točkam a prek om jerna. P ro b lem je u tom e što se zbog njihove postojanosti te tvari p ren o se na velike udaljenosti, gdje se m o g u akum ulirati u tkivim a živih organizam a u koncentracijam a zn atn o većim a od o n ih u zraku, vodi ili tlu. Kad se govori o te š k im m e t a l i m a i njihovu utjecaju na zdravlje, najviše se p o zo rn o sti posvećuje kadm iju (C d), živi (H g) i olovu (Pb). Kadm ij služi kao do d atak bojam a i plastici, a im a ga i u baterijam a i au tom obilskim g um am a. Ž iva se rabi u baterijam a, u zubnoj tehnici, flu o rescen tn im svjeti­ ljkam a, a odašilje se u zrak pri spaljivanju k o m u n aln o g otpada. Ž ive im a i u fosilnim gorivim a, najviše u ugljenu, a u m alim količinam a čak i u p riro d ­ n o m p lin u . P ro b lem je što p ri izgaranju goriva ili otpada živa prelazi u p lin o v ito stanje pa je nije m oguće u k lo n iti stan d ard n im filtrim a za čestice. T eški m etali najviše dolaze iz p ro m eta ispuštanjem olova iz goriva. U to m p o g led u p o sljednih je godina učinjeno m n o g o je r se potrošnja olovnog b en zin a sm anjila, a uskoro će p o tp u n o izaći iz upotrebe. D a su teški m etali vrlo opasni za zdravlje, najprije je uo čen o u okolici talionica, ru d n ik a i u područjim a s k o n tam in iran im tlom . T oksičnost teških m etala o tkrivena je i u v o d en ih i m o rsk ih organizam a. U tjecaj teških m etala na vegetaciju i šum ske ekosustave nije jo š dovoljno istražen i za sada n em a p o tp u n o čvrstih podataka o uzro čn o -p o sljed ičn o j vezi (E E A , 1998.).

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

89

P o s to ja n i o r g a n s k i sp o je v i ( P O P ) dispergiraju na velike udaljenosti i d u g o trajn o se zadržavaju u organizm im a živih bića. M e đ u najpoznatijim P O P tvarim a su policiklički arom atski ugljikovodici (PA H ), policiklički arom atski spojevi (PA C ), poliklorirani bifenili (PC B ), dioksini i furani te ra­ zličite vrste pesticida (D D T , D D E itd.). N ajveće štete P O P tvari nanose se m orskim organizm im a, posebice u B altičkom i S jevernom m oru. P oznto je da je to toksično djelovanje naj­ izraženije u utjecaju na reproduktivni sustav riba. P risu tn o st P O P -a i teških m etala sm an ju je opću im u n o lo šk u o tp o rn o st živih organizam a. N e k e se P O P tvari, kao P C B , D D T i dioksini, akum uliraju u m asnom tkivu čovjeka pa tako dospijevaju u m ajčino m lijeko. D anas su najtoksičnije poznate tvari dioksini, koji nastaju kao proizvod n ep o tp u n o g izgaranja kloriranih spojeva, najviše p ri spaljivanju otpada. S uvrem enim uređajim a za term ičku obradu otpada, svode se koncentracije dioksina u izlaznim d im n im plinovim a na v rijed n o sti m anje od 0,1 ng/m 3, što je m iliju n p uta m anje od em isije kla­ sičnih onečišćujućih tvari. E m isija teških m etala i P O P -a kontrolira se uz p o m o ć filtera kojim a se o d stran ju ju čestice iz otpadnih plinova. E lektrični ili vrećasti filtri uklanjaju čestice i do 99,99 posto. Em isija plinovitih toksičnih tvari iz ložišta i palionica regulira se pažljivim vođenjem procesa izgaranja, na tem p eratu ri iznad 850 °C ili 1100 °C , a po potrebi dodatno se postavljaju uređaji za apsorpciju ili za n ak n ad n u destrukciju štetnih tvari. U okviru Protokola U N E C E o sm anjenju em isije teških m etala i P O P -a (H g, C d i P b te 18 P O P -a ) te u okviru K onvencije U jed in jen ih naroda o P O P -u , postavljene su obveze da se sm anje ili sasvim izbace iz upotrebe te štetne tvari. U H rvatskoj se izračunava emisija teških m etala i P O P -a u skladu s m eto d o lo g ijo m C O R IN A IR /E M E P (E E A , 1999.). Em isija je relativno m ala u usp o red b i s d ru g im zem ljam a, osim ispuštanja olova iz autom obilskog benzina. Z anim ljivo je da em isija dioksina u H rvatskoj najviše dolazi od izgaranja drva za loženje.

Onečišćenje zraka u urbanim sredinama U u rb a n im sredinam a onečišćenje zraka nekad je bilo najviše vezano za visoke koncentracije su m p o rn o g dioksida i dim a zbog izgaranja ugljena i tekućega goriva s visokim sadržajem sum pora. U današnje vrijem e glavni p ro b lem i vezani su za em isije štetnih tvari iz prom eta. T o su dušikovi oksidi (N O x), ugljikov m onoksid (C O ), čestice, olovo i hlapljive organske tvari

90

E kološki leksikon

(V O C ), a osobito B T X (zajednički naziv za benzen, to lu en i ksilen). Z b o g ispuštanja N O x iz prom eta stvara se prizem ni ozon, s većim koncentracijam a obično na rubovim a urbanog područja i podalje je r se kem ijske reakcije ne stignu razviti na p o d ru čju grada. Izgaranjem goriva u p ro m etu ili u ložištim a em itira se obično više od 90 posto dušikova m onoksida (N O ) koji je reak­ tivan i vrlo brzo se pretvara u m nogo otrovniji plin — dušikov dioksid ( N O 2). K om binacija štetnih tvari u gradskoj atm osferi, obično sum porova diok­ sida i čestica, osim što povećava štetan učinak na zdravlje, uzrokom je sm anjene vidljivosti, što se naziva »zimskim« i »ljetnim« sm ogom . U blizini industrijskih postrojenja ponegdje nastaju povišene koncentracije tvari spe­ cifičnih za o d ređ en u industriju, kao što su am onijak (N H 3), sum porovodik (H 2S), m erkaptani itd. Š tetnost tvari za ljudsko zdravlje utvrđuje se epidem iološkim studijam a, testiranjem na životinjam a i skupljanjem iskustava iz epizodnih onečišćenja. G lavni izvor inform acija o referentnim vrijcdnostim a su preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (S Z O ) tem eljem kojih se postavljanju nacionalni standardi kakvoće zraka (tabl. 5.3.) Štetni utjecaj ovisi o dozi, odnosno veličini i trajanju izlaganja pa se referentne vrijednosti zadaju kao statističke veličine, najčešće pojednostavljeno kao prosječne godišnje koncentracije i kratkotrajne koncentracije (do 24 sata). R eferentne vrijednosti zadaju se

TABLICA 5.3. Referentne vrijednosti kakvoće zraka prema Svjetskoj zdravstvenoj

organizaciji (W H O , 2001.) Onečišćujuća tvar

Preporučene vrijednosti

Vrijeme usrednjavanja

(|.ig/m3)

Granična vrijednost

Vrijeme usrednjavanja

(|ig/m3)

O3

120

8 sati

200

24 sata

SO2

500 125 50

10 minuta 24 sata 1 godina

400

24 sata

200 40

1 sat 1 godina

CO

100.000 60.000 30.000 15.000

15 minuta 30 minuta 1 sat 1 sat

Pb

0,5

1 godina 1 godina

N02

1 ,0

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

91

o b ičn o u dvije razine: preporučene vrijednosti ispod kojih nije ustanovljeno štetn o djelovanje ni za najosjetljivije p rijam nike i granične vrijednosti iznad kojih su u o čen i efekti štetni na zdravlje. N a cio n aln im standardim a p ro p isu ju se i alarm n e razine, a to su koncentracije iznad kojih je p o tre b n o h itn o p o d u ze ti m jere da se sm anje. H ivatske n o rm e p ropisane u (N . n. 101/96.) tem elje se na S Z O -p re p o ru k a m a . Z a n ek e tvari kao što su čestice nisu u tv rđ en i jasn i pragovi štetnog djelovanja, ali se ipak i za n jih postavljaju o d re đ en e granične vrijednosti. N ajizrav n ija veza izm eđ u izlaganja i štetnosti ustanovljena je kod čestica m an jih od 10 p m (PM 10) i m an jih od 2,5 p m (P M 2,5), koje dospijevaju u dišni sustav. U sp rk o s to m e što je u posljednih deset godina značajno sm anjena k o n ­ centracija su m p o rn o g dioksida i čestica (si. 5.4.), jo š je veliki dio europske p opulacije izlo žen p re k o m je rn im kratkotrajnim koncentracijam a. I u H rv a t­ skoj j e uvelike sm anjena koncentracija su m p o rn o g dioksida najviše kao pos­ ljedica plinofikacije, čistijega tekućega goriva, vrlo m ale p o tro šn je ugljena te zbog o p sk rb e to p lin o m iz centraliziranih top lin sk ih sustava u velikim gra­ dovim a. R ačuna se d a j e jo š oko 25 m ilijuna ljudi u E u ro p i izloženo »zim ­ skom « sm o g u n ajm anje je d a n p u t u godini, a 40 m iliju n a »ljetnom « sm ogu (E E A , 1997. b). p /m 3 Mgg/m

1 3 0 -r— 120110-

10°* 90"

8070

-

g0 -

O

.......... - — --------- -------- --------- -— :— ?— --------. o0 .55 . j

Atena (1)

• o - - Barcelona (2) — a ■•Aalburg (3) -.© ..Z aZagreb g re b (4) (4) 0

Prag (5)

■ * •• • Minsk (6)

Č }

: ■ ^4 r

I

i

I

; ^ ; 'V

;...... :

’ *v. ; '

’G

— ©• •Amsterdam (7 (7))1 - ■©• ’ London (8)

i

J

.

: -

U,

50 40j 30

201 10 0 1976. 1978. 1980. 1982. 1984. 1986. 1988. 1990. 1992. 1994.

s lik a 5 . 4 .

Smanjenje koncentracije SO 2 u odabranim gradovima Europe

92

E kološki leksikon

O sim štetn o g djelovanja na zdravlje, povišene koncentracije su m p o rn o ­ ga dioksida utječu štetno i na građevine čem u su najviše izloženi k u ltu rn i i povijesni spom enici, a vidljive su i štete na zagrebačkim fasadam a, koje propadaju za nekoliko godina. K oncentracije dušikovih oksida u europskim gradovim a pokazuju tren d sm anjenja izm eđ u 1990. i 1995. godine. P rekoračenje kratkotrajnih m aksi­ m aln ih v rijed n o sti p rem a S Z O (|ig/m 3) izm jereno je u 15 velikih gradova od u k u p n o 27 koji su prikupili podatke o satnim vrijednostim a. K oncentra­ cije olova značajno padaju otkad je u većini država uveden propis o m aksi­ m aln o m sadržaju od 0,15 g/1, a sve je veći udio bezolovnog benzina. U H rvatskoj se kakvoća zraka u gradovim a m jeri u više gradova, a jo š od 1965. godine u Z agrebu. M jerenja provodi In stitu t za m edicinska istra­ živanja, županijski i gradski zavodi te in stitu ti za jav n o zdravstvo. M jerenja se baziraju na m etodam a laboratorijskog uzorkovanja s nekoliko autom atskih m je rn ih uređaja. D ržavni hidrom eteorološki zavod m jeri kakvoću zraka i o borina na m eteorološkim postajam a, uključujući i udaljene stanice koje su u okviru m e đ u n aro d n e E M E P -m re ž e (Zavižan i Sljem e). P o u zd an povijesni tren d podataka raspoloživ je za S O 2 i dim , u posljednje vrijem e za desetak postaja N O 2 , a m jerenja u k u p n ih čestica, P M 10 i O 3 relativno su slaba. P rem a podacim a iz p ojedinih godina, prekoračenja p re p o ru če n ih vrijednosti zabilježena su za S O 2 , N O 2, T S P u nekim gradovim a (obično Z agrebu i Rijeci). P rekoračenje graničnih vrijednosti koncentracije veom a je rijetko, sam o za neke industrijski-specifične onečišćujuće tvari kao što su N H 3 i H 2 S (IM 1, 20 0 1 .) i za taložnu tvar koja je indirektni pokazatelj kakvoće zraka za čestice. S o b ziro m na to da p ro m et zadaje najveći dio problem a onečišćenja, u europskoj regulativi postavljeni su rokovi za daljnje drastično sm anjenje em isije, posebice na dizelska vozila koja do sada nisu im ala uređaje za pročiš­ ćavanje. U E uropskoj uniji u tijeku je realizacija A u to -o il program koji sjedinjuje napore tehnologije autom obilske i petrokem ijske industrije kako bi se sm anjio utjecaj p rom eta na onečišćenje zraka. U n ek im područjim a koja im aju izražene epizode sm oga (Kalifornija), uvedeni su propisi za p ro iz­ vođače vozila o udjelu vozila s »ultram alom « em isijom ili bez em isije. P ri to m e treba voditi računa o tom e da vozila s p o g o n o m na električnu energiju i vo d ik n em aju em isije, ali pri proizvodnji tih goriva em isije se pojavljuju na d ru g o m e m jestu.

ONEČIŠĆENJE ZRAKA

93

L IT E R A T U R A

AFEAS (1997): Production, sales and atmosphere release o f jluorocarbons through 1995. AFEAS (Alternative F luorocarbons, E nvironm ental Acceptability Study) D . C. USA. C C E (1999): Calculation and M apping o f Cricial Thresholds in Europe, Status R eport 1999, RIVM , Bilthoven, N eth erlan d . D S Z (2001): Indikatori pritisaka na okoliš, D ržavni zavod za statistiku, Zagreb. E E A -E T C /E A (1997): Corinair 1994 Sum m ary Report, D raft T o p ic R eport, EEA, C openhagen. EEA (1997): A ir Pollution in Europe, E uropean E nv iro n m en t Agency. EEA (1998): Europe’s Environment: The Second Assessment, E uropean E nv iro n m en t Agency. EEA (1999): E M E P /C O R IN A J R Atmospheric Einission Inventory Guidebook, E M E P T ask Force on Em ission Inventories, EEA. EEA (2001): Environmental sigrnls 2001, E uropean E nvironm ental Agency regular indicator report. E K O N E R G (2001): Proračun emisije onečišćujućih tvari u atmosferu na području Hrvatske, M in i­ starstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb. G regor H . D ., W ern er B., and Spranger T . (1996): M anual on methodologiesfor mapping critical loads/levels and geographical areas ivhere they are exceeded, T ask Force o n M apping (T F M ), U B A T exte 71/96, UBA, Berlin. H enriksen et al. (1998): Norhtern Europe L ake Survey 1995, Finland, N otw ey, Siveden, Denmark, Russian Kola, Russian Karelia, Scotland and Wales, A m bio, 1998. F lerm an et al. (1996): U V - B increases (1 9 7 9 -1 9 9 2 ) from decreases in total ozone.. In G eophys. Res. Lett., Vol 23. Jelavić V., Ju rić Z. (2001): Sakupljanje nacionalnih podataka o okolišu — Z ra k , grupa autora za M inistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. Jelavić V., M artinović J., V ranković A ., Stela Satalić: R azvoj modela za kartiranje kritičnog opterećenja s primjenom za područje Gorskog kotara, E K O N E R G . Jelavić V., M artinović J., Vranković A., Stela Satalić: Određivanje kritičnog opterećenja za taloženje kiselih sastojaka iz atmosfere za šum ski ekosustav sjeverozapadne Hrvatske, E K O N E R G . IM I (2001): Izvješće o praćenju onečišćenja atmosfere na području Republike Hrvatske, Izvješće za 2000. godinu, In stitu t za medicinska istraživanja i m edicinu rađa, Zagreb. Lukew ile A., Jeffries D ., Johannessen M ., R addum G., Stoddard J., T raaen T ., (1997): The N in e Year Report: Acidification o f Suiface Waters in Europe in N orth America. Long Tenn Developments (1980s and 1990s) LRTAP C o -operative P rogram m e o n A ssessm ent and

M o n ito rin g o f Acidification o fR iv ers and Lakes, N IV A -R eport, Serial N o . 3637-97. M Z O P U (2001): Prijedlog strategije zaštite okoliša, M inistarstvo zaštite okoliša i p ro stornog uređenja. U N E C E (1999): Forest Condition in Europe, 1999 Executive Report, C onv en tio n o f L ong-R ange T ransboundary Air Pollution International C o-o p erativ e program m e o n A ssessm ent and M o n ito rin g o f Air P ollution Effect o f Forests, Federal Research C en ter for Forestry and F orest Products (BFH ). W H O /E E A (1996): Update and revision o f the W H O air quality guidelines fo r Europe, Classical air pollutants; ozone and other photochemical oxidants, E uropean center for en v iro n m en t and health, B ilthoven, T h e N etherland. W H O (2000): A ir Q uality Guidelines fo r Europe, Second Ectiti'n. C openhagen.

P O G L A V L J E

6.

ONECISCENJE TLA

doc. đr.

Vladimir Hršak,

Biološki odsjek Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb SC.

O snovni pojmom i postanak tla T lo je relativno tanak rastresiti sloj na površini litosfere i čini tzv. pedosferu koja je dio biosfere, tj. područja n a k ojem je razvijen život na Z em lji. T lo , tj. pedosfera, p re d u v je t je za život na k o p n u , m jesto globalnog i lokalnog k ru ž e ­ nja tvari i energije, sprem ište različitih kem ijskih spojeva, životni p ro sto r za biljke, životinje i ljude, m jesto i sredstvo za biljnu pro izv o d n ju . T lo je nastalo tro še n je m k am en e kore Z em lje — litosfere, i to tzv. pedogenetskim procesima koji u k lju ču ju fizikalne, kem ijske i biološke procese. F izik a ln i procesi u k lju ču ju razgradnju stijena na m anje dijelove te m p e ra tu ­

ro m , sm rzav an jem vode i djelovanjem soli b ez kem ijskih p ro m jen a m inerala stijena. U sitn jav an jem čestica stijena povećava se njihova površina u jed n ak o j za p rem in i tla, te je tako tlo podložnije svim oblicim a djelovanja d ru g ih faktora. N p r. čestica sa stranicom 1 cm im a p o v ršin u 6 cm 2 a čestica istog v o lu m en a, ali sa stranicam a 0,1 cm , im aju 10.000 p u ta veću p o v ršin u , tj. 6 m 2. D n e v n e i godišnje p ro m jen e tem p eratu re (u v ru ć im pu stin jam a dnevna te m p e ra tu rn a am p litu d a m ože biti 30 — 50 °C ) dovode d o usitnjavanja zbog rastezanja m in erala i pucanja n a djeliće o štrih rubova. Razlike u tlaku m o g u doseći i 500 bara. S m rzavanje povećava v o lu m e n vode oko 10 posto. V oda koja se nalazi u p u k o tin a m a stijena m ože prilikom sm rzavanja postići tlak i veći od 2200 bara. T o je djelovanje najizrazitije u su b p o larn im zo nam a i visokim planinam a. U su šn im p o d ru č jim a otopljene tvari se n e ispiru, nego se nakupljaju na p o v ršin i isparavanjem vode. V o lu m en iskristaliziranih tvari veći je od v o lu ­

E ko lo ški leksikon

96

m e n a p rezasićen e tekućine. T ak o se m o že postići tlak od 100 bara, koji on d a u sitn ju je stijene. K em ijski procesi — otapanje m in erala p o čin je s h idratacijom , tj. p o javom kada

m o le k u le vo d e o k ru ž u ju katione i anione m inerala. U v o d i se prvi otapaju n atrij, kalcij, m agnezij i kalij, a kasnije silicij i m angan. O d an io n a se lakše ispire k lo r a teže sulfati. O to p lje n i C O 2 stvara ugljikovu k iselinu koja reagira s teže to p ljiv im d o lo m itim a. V odikovi katio n i u m in era lim a za m je n ju ju k atio n e m etala. T im e površina m in erala postaje nestabilna i raspada se na silicijevu k iselin u i alum inijeve okside koji d aljn jo m kristalizacijom stvaraju s e k u n d a rn e m in erale. Biološki procesi — biljke ra sto m k orijena u d eb ljin u m o g u postići tlak od 10

d o 15 bara i tako m o g u rastavljati stijene.

Opće karakteristike tla T la kao i sva d ru g a p riro d n a tijela im aju niz k arak terističn ih u n u ta rn jih i v an jsk ih svojstava. T o su vanjska i u n u ta rn ja m orfologija, fizikalna, kem ijska i bio lo šk a svojstva. Vanjska morfologija tla o d re đ e n a je re lje fo m te živim i m rtv im b iljn im

p o k ro v o m . U nutarnja morfologija vidi se n a v ertik a ln o m p ro filu tla koji se dobije ako se iskopa tzv. p edološki profil. N a razv ijen o m tlu v ide se slojevi koji se nazivaju horizontim a a n astaju tijek o m po stan k a i razvoja tla. K od tla u p o ­ d ru č ju v lažn e (h u m id n e ) klim e razlik u jem o sljedeće slojeve idući o d p o ­ v ršin e p re m a d u b in i:

O

— sloj listinca ili organski h o riz o n t

A

— ak u m u lativ n i h u m o z n i sloj, koji m o že im ati i svjetliji m in e ra ln i p o th o riz o n t

B

— iluvijalni m in e ra ln i h o riz o n t; tu se talože tvari isprane iz A h o ri­ z o n ta

C

— m atičn a stijena o d koje je tlo nastalo

D

— stijena o d koje tlo nije nastalo

G

— glej.

T i h o riz o n ti m o g u im ati i više p o th o riz o n a ta koji se o zn a ču ju već p re m a p ro c esim a koji u n jim a prevladavaju (e — eluvijalni iz k ojeg se isp iru hraniva,

ONEČIŠĆENJE TLA

97

h — h u m o z n i gdje se nakupljaju organske tvari, o — oksidativni, 1 — lesivizirani, k — razvijene konkrecije, n p r. željeznog oksida, r — prevlada­ vaju red u k cijsk i procesi itd.). Sve vrste tala n e m a ju uvijek sve n ab ro je n e h o riz o n te pa se po nedostajanju nekog od n jih i m e đ u so b n o razlikuju.

Svojstva tla

FIZIKALNA SVOJSTVA T e k stu ra je o d re đ en a k v antitativnim o d n o so m veličinskih klasa čestica tla. C estice tla d ijelim o n a dvije osnovne kategorije p o veličini; to su skelet i sitno tlo ili sitnica. S kelet čine čestice > 2 m m a sitn o tlo čestice < 2 m m . Skelet kao i sitn o tlo se dalje dijele na veličinske kategorije p re m a nekoliko različitih sistem a. O d re đ iv a n je m p o sto tn o g udjela svake od tih kategorija u tlu, m ože se tlo razv rstati u n ek u od kategorija p rem a teksturi. O sn o v n e kategorije tla p re m a te les tu ri su gline, ilovače i pjeskulje. T e k stu ra tla v ažno j e svojstvo je r su m n o g a ostala svojstva tla izravno ovisna o teksturi. Struktura tla ovisi o sposobnosti m eh an ič k ih elem en ata tla, tj. čestica da

se v ežu u s tru k tu rn e agregate, tj. n ak u p in e slijepljenih čestica. P jeskulje n p r. n e m a ju s tru k tu re je r njihove čestice leže slo bodno je d n a kraj druge. G line i ilovače im aju s tru k tu rn e agregate različitih veličina i oblika čija veličina, ali i stab iln o st, uvelike o d re đ u ju m noga d ru g a svojstva tla. Poroznost tla. Iz m e đ u čestica i s tru k tu rn ih agregata postoje p ro sto ri koje n aziv am o p o ram a. U tim se p ro sto rim a m o že nalaziti zrak, v o d a ili različiti

b iljn i d ijelovi i životinje. G rube pore ( > 50 |j,m) v rlo lako p ro p u štaju v o d u , osrednje pore (10 — 50 p m ) sp o ro p ro p u štaju v o d u a sitne pore ( < 1 0 jam)

zadržavaju v o d u . Kapacitet tla za vodu je d n o j e od v ažn ih svojstava koje ovisi o stru k tu ri i tek stu ri tla. N a jm a n je vo d e m o g u zadržati skeletna tla, m e đ u tim pjeskulje a n aro čito ilovača i gline, m o g u zadržati u sebi z n a tn o veće količine vode. T ak o je n p r. k o d iste zasićenosti v o d o m pjeskulja m okra, ilovača vlažna, a glina suha. O b o rin sk a voda ulazi u tlo i je d a n njezin dio kao cijedna voda prolazi k ro z tlo do p o d z e m n e vode temeljnice. Ako je tlo slabo p ro p u sn o za v o d u , on d a se n a p o v ršin i tla zadržava stagnirajuča voda. D io vode j e v ezan te ž in o m čestica tla (inertna voda), dio je vezan n a p o v ršin u čestica (apsorpcijska voda), a dio je v ezan k ap ilarn im i kohezijskim silam a (kapilarna voda).

R azlik u jem o nekoliko vrsta kapaciteta tla za vodu:

98

Ekološki leksikon

— maksimalni kapacitet za vodu je ona količina vode koja se u tlu nalazi kada su sve pore ispunjene vodom — retencijski kapacitet za vodu j e ona količina vode koja se nalazi u tlu kada su sve kapilarne pore ispunjene vodom a nekapilarne zrakom — ekološki kapacitet je najveća količina vode koju tlo sadržava a p ristu ­ pačan je za biljke. K vantitativno on čini razliku izm eđu retencijskoga kapaciteta i ekološki inertne vode u tlu. Kapacitet za zrak također je je d n o od svojstava koje ovisi o teksturi i stru k tu ri tala. O n čini razliku izm eđu poroznosti tla i retencijskog kapaciteta. Z rak u tlu je vrlo važan za život pod zem n ih organa većine biljaka te m ikroflore i faune u tlu. Temperatura tla značajno je svojstvo tla je r o njoj ovise svi životni procesi u tlu, ali isto tako i fiziološki procesi u pod zem n im i nadzem nim biljnim organim a. T lo upija energiju Sunčeva zračenja te se toplina iz površinskih slojeva širi prem a dubljim slojevima. T o zagrijavanje ovisi o m nogim čim ­ benicim a: o intenzitetu zračenja, o izloženosti i nagibu terena, o boji, vlažnosti, živom i m rtvom biljnom pokrovu, ali i o toplinskim svojstvim a tla. T oplinska svojstva tla su ova: — kapacitet za toplinu

— specifična toplina — tem p eratu rna provodljivost.

Kemijska svojstva tla Količina humusa — h u m u s je m rtva organska tvar u tlu koja je nastala n ep o t­

p u n o m razgradnjom biljnih, životinjskih ostataka i m ikroorganizam a. T e ostatke životinje koje žive u tlu (m akrofauna i m ezofauna) usitnjuju i jed u . T ako se povećava relativna površina čestica pa m ikrofauna m ože svojim enzim im a lakše nastaviti razgradnju. H u m u s se m ineralizacijskim procesim a razgrađuje do m ineralnih tvari te nastaje m ješavina konačnih produkata i m eđ u p ro d u k ata razgradnje koje nazivam o hum inskim tvarima. U hum inske tvari ubrajaju se: — fulvokiseline — im aju m olekulsku m asu do 9000, topljive su u lužnatoj o topini, stvaraju kom plekse s m etalnim kationim a i otapaju okside željeza — hum inske kiseline — im aju m olekulsku m asu do 100 .000, teško su topljive u vodi i im aju m anje - C O O H i fenolnih - O H skupina nego fulvokiseline

ONEČIŠĆENJE TLA

99

— k u m in i ■ — visokom olekularni teško razgradivi spojevi, netopljivi u lužini, s m ineralim a gline stvaraju kom plekse. H u m u s je značajan ekološki čim benik je r je rezervoar hraniva za biljke i m ože vezati na sebe znatne količine vode. Stoga se količina h u m u sa poseb­ n o prahline u praksi često uzim a kao m jera plodnosti tla. P rem a m o rfološkim svojstvim a koja su i odraz njihova kem izm a razli­ kujem o: — sirovi hum us ili tru lim (rohumus) — sastoji se od slabo razgrađenih organskih tvari, slojevi su jasn o razgraničeni, p H 3 -4 , C /N > 3 0 ; n a­ staje na tlu slabe biološke aktivnosti — prhlina (moder) — sastoji se od vrlo u sitn jen ih ostataka, rahla je za razliku od truline, slojevi im aju neoštre granice, na silikatim a im a p H 3 -4 na vapnencim a p H > 7 , C /N ~ 20, nastaje na tlim a veće biološke aktivnosti — prahlina (m uli) — sastoji se od p o tp u n o hum ificirane organske tvari, im a izgled fine h u m u sn e prašine, slojevi se ne naziru, p H slabo kiseo do slabo bazičan, C /N 10 — 15, dolazi na tlim a velike biološke aktivnosti. Aciditet tla — ovisi o odnosu koncentracije vodikovih ( H +) kationa i h id ro k -

silnih (O H ") aniona. T la s većom koncentracijom H + kationa im aju p H < 7 a tla s većom koncentracijom O H - iona im aju p H > 7 . T la u H rvatskoj im aju p H vrijed n o st najčešće u rasponu od 3 do 8. Više ili niže vrijednosti susreću se sam o iznim no. R azlikujem o aktivni i potencijalni aciditet. Adsorpcijska sposobnost tla — ekološki značajno svojstvo tla koje isto tako

u m n o g o m e ovisi o teksturi. T o svojstvo se sastoji u sposobnosti tla da na čestice veže i zadržava tvari s kojim a dođe u doticaj. M eh an izm i toga vezanja m o g u biti m ehanički, fizikalni, kem ijski, fizikalno-kem ijski. Z a ekološka svojstva tla najveće značenje im a fizikalno vezivanje vode i plinova u tlu kao i fizikalno-kem ijsko vezanje iona, naročito biogenih. T la u kojim a im a više sitnijih čestica gline im aju i veću sposobnost adsorpcije. O sim kvantitativnih razlika, različita tla pokazuju i kvalitativne razlike u adsorpciji čestica. Kako su čestice tla p retežno negativnog naboja, one m n o g o više vežu na sebe katione. K od ekološki povoljnih tala prevladavaju u adsorpcijskom k o m plek­ su tla H + i Al3+ ioni. Kod ekološki povoljnih tala u adsorpcijskom k o m plek­ su prevladavaju C a2+, M g2+ i K + ioni. U ekološkoj praksi određuje se zasićenost adsorpcijskoga kompleksa bazama (V ) koja pokazuje stupanj ispranosti (podzolizacije) tla: — jak o podzolirana tla (V 65% )

B I O T I Č K A S V O JS T V A T L A Slojevi u tlu životni su prostor organizam a raspoređene su u tlu to m pogledu vrlo heterogeno. Taj rasporedu hrane, intraspecifičnim

za organizm e tla (edaphon). Populacije na vrlo m alom pro sto ru tako da je tlo u raspored ovisi o abiotičkim čim benicim a, i interspecičnim odnosim a i skrovištim a.

T ako npr. u kiselim tlim a prevladavaju gljive, a gujavica npr. im a m alo. U n eu tra ln im i bazičnim tlim a je obratno. Poseban životni p rostor je rizosfera, dio tla u kojem se nalazi korijenje biljaka. O n a je bogatija m ikroorganizm im a a i njihove vrste su druge u odnosu na dio tla izvan utjecaja korijenja. T u m ik roorganizm i žive od izlučevina korijenja i ostataka m rtv ih tkiva. N ek i biotički odnosi u tlu im aju veliko značenje za u k u p n u biološku aktivnost tla. T o su ovi odnosi: — M ikoriza — pojava da m noga stabla, grm lje i orhideje stvaraju sim biontske odnose izm eđu korijenja i određ en ih vrsta gljiva u tlu. M icelij gljive pri tom e obuhvaća korijenje i sm anjuje rast korijenja u duljinu. P red n o st za biljke sastoji se u tom e da micelij gljive povećava resorbirajuću površinu te se m n o g o učinkovitije m ogu apsorbirati m inerali p o p u t N , P, K (dušik, fosfor, kalij) a ujedno se povećava i zaštita od napada parazitskih gljiva. Gljive pak im aju korist u tom e što iz korijena uzim aju ugljikovodike. P rekid m ikoriznih veza obično uzro k u je na biljkam a teška oštećenja. — Fiksiranje dušika — u tlu žive bakterije koje m ogu vezati atm osferski dušik. N e k e od njih žive slobodno (Azobacter, Spinllum , Enterobacter), a druge su sim biontske (.R hizobium ), posebno često vezane s p o ro d i­ com lepirnjača (Fabaceae). Sim biontsko v ezanjeje m nogo učinkovitije i daje 200 — 400 kg N /h a god. O sim bakterija i neki aktinom iceti stvaraju sim biozu s nekim vrstam a drveća vežući pri tom e oko 60 kg N /h a godišnje. Vezanje atm osferskog dušika je kvantitativno naj­ važniji način na koji dušik ulazi u hranidbeni ciklus.

ONEČIŠĆENJE TLA

101

Podjela tala N e postoji jed instvena podjela tala. P rem a djelovanju vode razlikuju se:

1 . terestrička tla 2 . semiterestrička tla (tla tem eljne vode i poplavljivana tla) 3.

subhidrička tla (podvodna)

4.

cretna tla.

1. T e re s trič k a tla: — Sirozem ili sirovo tlo — to je početni stadij u stvaranju tla. O n o se sastoji od h u m o z n o g sloja < 2 cm na čvrstoj ili rastresitoj stijeni. — Ranker — (njem . R ank — strm ina) razvija se na silikatnoj m atičnoj stijeni. T o je m ladi tip tla s tankim h u m o zn im A horizontom . — R endzina (polj. — struganje kam ena po plugu) je h u m o zn o -sk e le tn o tlo A -C profila na vapnencim a i dolom itim a. N a dubljim rendzinam a m o ­ guća je i poljoprivreda. — Pararendzim — tlo A -C profila nastaje na lesu, šljunku, laporu i pijesku u uvjetim a p olusuhe (sem iaridne) klime. U uvjetim a vlažne (hum idne) klim e prelazi u sm eđa i polusm eđa tla. N a tim tlim a m ogući su intenzivna poljoprivreda i vinogradarstvo. — Smeđe do — nastaje razgradnjom silikata. U B h o rizo n tu nakupljaju se oksidi željeza koji daju sm eđu boju. Im a sm eđih tala bazične i kisele reakcije. N a pijescim a se iz takvih tala razvijaju podzoli. P oljoprivreda je m oguća uz gnojenje. — Parasmeđe tlo — najrašireniji tip tla u uvjetim a u m jeren o vlažne klim e. — Podzol (rus. pepeljasto tlo) — nastaje u uvjetim a hladne u m jereno vlažne klim e iz stijena s m alo vapnenca i dolom ita, a najčešće na pijescim a, pješčenjacim a i granitim a. N a takvim tlim a razvija se najčešće četinarska vegetacija ili vegetacija u kojoj dom iniraju biljke iz porodice vrjesova (Ericaceae). U dubljim slojevima akum uliraju se organski spojevi željeza i alum inija. N a površini se nalazi surovi h u m u s, ispod njega tanki Ah h o rizo n t te ispod njega karakterističan pepeljastosivi A i horizont. U iluvijalnom B sh h o rizo n tu nakupljaju se h u m u sn e tvari koje se u nedostatku vode pretvaraju u čvrsti ortstein. Ako se podzoli natapaju i jak o gnoje, m ogući su i veći prinosi u poljoprivrednoj proizvodnji. — Pseudoglej — tlo koje nastaje na m jestim a zadržavanja (stagniranja) vode. T u se izm jenjuju vlažno i suho razdoblje. P ovrem eni nedostatak kisika za v rijem e stagniranja vode dovodi do otapanja i razdvajanja željeza i

102

E kološki leksikon

m an g an a u n u ta r horizonata. P ovršina agregata čestica tla je izbijeljena, a u u n u tra šn jo sti agregata nakupljaju se oksidi željeza. N a takvim tlim a razvija se livadna ili šum ska vegetacija, a p o ljo p riv red n a j e p ro izv o d n ja otežan a zb o g stagniranja vode u proljeće. — Stagnoglej — razvija se na m jestim a gdje n ak o n stagniranja vode slijedi daljnje vlaženje. P ovršina takva tla ja k o je izbijeljena, niske te m p e ra tu re u sp o rav aju m ineralizaciju organskih tvari tako da se u g o rn jem sloju od 10 d o 30 cm nakuplja h u m u s sirom ašan h ran jiv im tvarim a. T a vrsta tla n ije p o g o d n a za p o ljo p riv red n u p ro izv o d n ju . — Č ernozem (rus. crna zem lja) — to j e tlo tipično za stepu i šu m o step u . Razvija se u u v jetim a k o n tin en taln e p o lu su h e (sem iaridne) klim e. H u ­ m u s n i h o riz o n t A h debeo j e > 40 centim etara. Ž iv o tin je p o p u t hrčaka i tek u n ica m iješaju to bazam a bogato tlo. T o je n ajplodnije tlo za p o ­ ljop riv red u . U p o d ru č jim a koja su granična s p o d ru č jim a vlažnije klim e sloj h u m u s a postaje sve tanji i sm ećkast te se zove kastanozem (kestenjasto tlo). N a takvim tlim a m ogući su u p o ljo p riv red n o j p ro izv o d n ji veliki p rin o si, o so b ito ako se tlo natapa. -— Kerosol (gr. xeros — suh) — sivosm eđe do sivo tlo p o lu p u stin ja. U d o n jim slojevim a n ak upljaju se soli. N a povoljnijim m jestim a m o g u ća je ispaša stoke. P o ljo p riv red a je m oguća je d in o u z natapanje. — Terra rossa — crvenica — h u m u s o m relativno sirom ašno tlo u m e d ite ra n ­ sk o m p o d ru č ju nastalo na v ap n e n cim a i d o lo m itim a u tercijaru pa se m o že sm atrati i reliktnim . — Vertisol — nastaje na v ap n e n cu kao m atičnoj stijeni u u v jetim a tople klim e, ali u kojoj im a tri do četiri m jeseca suše s g o d išn jo m k o ličin o m o b o rin e o d 300 d o 1300 m ilim etara. — Ferrasol/oxisol/latosol — tropska i suptropska tla obogaćena oksidim a že­ ljeza, alu m in ija i k ao lin ito m te je zato žu to crvene boje. A ko se ero zijo m u k lo n i A h o riz o n t, dolazi kao posljedica isušivanja do ireverzibilnog stvrdnjavanja m aterijala u laterit (slično p ečenju cigle).

2. S e m ite re s trič k a tla — G lej (rus. m uljasta m asa). A ko p o d z e m n a voda dosegne 0,5 — l m ispod p o v ršin e tla, nastaje takav tip tla. H u m u s n i A h h o riz o n t na površini voda n e dosegne. U d u b lje m p lav o crn o m re d u k cijsk o m G r h o riz o n tu u uvje­ tim a n ed o statk a kisika stvaraju se topljivi spojevi željeza i m angana. O n i se k ap ilarn im silam a dižu u G 0 h o rizo n t, gdje oksidiraju, tako da je taj sloj h rđ a v o žu te d o sm eđosive boje. — D olinsko tlo — p o v re m e n o poplavljivano tlo u d o lin am a rijeka i potoka.

ONEČIŠĆENJE TLA

103

— O balno tlo — tlo na n iskim obalam a m o ra u razini m ora. O n o je zaslanjeno i p oplavljuje se m o re m s izm jen o m plim e i oseke.

3 . S u b h id r ič k a tla R azvijaju se na d n u stalnih voda u uvjetim a stalnog m anjka kisika. R azlikuju se: — dy ili smeđi m u lj — nastaje u sm eđ im vodam a s m alo h ran jiv ih tvari, ali s b o g atim h u m in sk im kiselinam a ■ — gytja ili sivi m u lj — nastaje na d n u e u tro fn ih i kisik o m bogatih voda —- sapropel — nastaje na d n u e u tro fn ih ali kisikom siro m ašn ih voda. Z b o g an a ero b n e razgradnje organskih tvari stvaraju se su m p o ro v o d ik i m etan, što re zu ltira n e u g o d n im m iriso m .

4. C r e t n a tla N a sta ju tam o gdje ili p o d ze m n a ili površinska voda usporavaju razgradnju o rg an sk ih tvari. U tim tlim a h u m u s n i h o riz o n ti im aju više od 30 posto organske tvari i često su debeli više m etara. R azlik u jem o nekoliko vrsta c re tn ih tala: — niski cretovi — treset nastaje iz trske, rogoza i šaševa; ako razina treseta d o seg n e razin u vo d e razvijaju se tu jo h o v e i vrbove šu m e pa su o n d a to prijelazni cretovi

— visoki cretovi — naseljavaju ih m ah o v i tresetari (Sphagnum sp. div.). R azli­ k u jem o bijeli treset koji je slabije razgrađen i crni treset koji je jače razgrađen.

Utjecaji na tlo T lo je osn o v a za p ro izv o d n ju h ran e, organskih tvari, sp rem ište za hraniva za biljke i o b o rin sk u vodu. O n o djeluje kao filtar, p u fe r, obnavlja i čisti p o d ­ z e m n u p itk u v o du. U tjeca ji na tlo i onečišćenje tla počinje in ten ziv n ije već u m lađe k am en o doba, čim čovjek prestaje biti skupljač i lovac i počinje se baviti p o ljo ­ p riv red o m . Utjecaj poljoprivrede:

—- M la đ e k am en o doba (oko 7000. god. pr. K r.). T ad a p o čin ju paljenje i ispaša, razvijaju se poljoprivreda i stočarstvo i osnivaju se stalna naselja

104

E kološki leksikon

— 1100. god. prije Kr. željezno doba, povećavaju se p o ljo p riv red n e površine, u v o d e se plugovi i sve je veće krčenje šum a. — D o 800 g. poslije Kr. — n e gnoji se, nego se polja upotrebljavaju izm je­ n ičn o , tj. n eka se ostavljaju na ugaru. U Franačkoj se uvodi trogodišnji cildus po ljo p rivrede (ozim a k u ltu ra, ja ra k u ltu ra i ugar). O d toga v re m e n a raste gustoća naseljenosti od 4 do 5 stanovnika/km 2 oko 800. godine na 12 d o 15 stanovnika/km 2 oko 1800. godine. U to m e razdoblju pojavljuju se novi a n tro p o d e n i ekosistem i kao što su polja, livade košenice, vrištine, pašnjaci, tj. tz v . prirodni kulturni krajolik. O n ečišćenje i utjecaji na tlo tada su bili lokalno ograničeni i rasli su s p o ra sto m in ten ziteta iskorištavanja. P o rast b ro jn o sti stanovništva u z n em o g u ć n o st porasta p ro izv o d n o sti po je d in ic i po v ršine doveli su do povećanja površina koje se iskorištavaju za p o ljo p riv red u . T ak o su u 17. i 18. st., kada su p o g o d n e površine već iskorištene, u E u ro p i isušene velike pov ršine p o d cretovim a i privedene k u ltu ri. — In d u strijsk a revolucija (oko 1800.) — porasli su in ten zitet i opseg utjecaja čovjeka na tlo. Iz u m i i otkrića donijeli su niz p ro m jen a u organizaciji d ru štv a i u poljoprivredi. U v o d i se m ehanizacija u ob rad u tla, o n o se obogaćuje m in e ra ln im gnojivom . P ro izv o d n o st u in d u striji prestigla je p ro izv o d n o st u poljoprivredi, a porast b ro jn o sti stanovništva doveo je do odlaska u gradove. Sve je to uzrokovalo p ro m jen e u k u ltu rn o m krajoliku te se p riro d n i k u ltu rn i krajolik p retv o rio u um jetni kulturni krajolik. Razvila se visokoracionalizirana, ra d n o ekstenzivna poljoprivreda. U v o đ e n je m m in e ra ln ih gnojiva u razdoblju o d 1880. d o 1980. u če tv ero stru čio se p ro sječn i p rin o s ozim e pšenice, raži i k ru m p ira. Isto v re m e n o udjel p o ­ ljo p riv red n o g stanovništva u E u ro p i pao je s 40 posto na < 5 posto. — Iz m e đ u 1930. i 1950. uvode se in ten ziv n o herbicidi pa su tim e neke vrste k o rova ja k o p o tisn u te ili nestale. N a su p ro t to m e, neke vrste neosjetljivih korova ja k o su se proširile. V iso k o ro d n e sorte uzgajanih biljaka zahtije­ vaju in ten ziv n o gnojenje. G n o jen je d u šičn im gnojivim a uzrokovalo je pojačan rast izdanaka stabljika. D a bi se to spriječilo, m orale su se p rim i­ je n iti tvari za sprečavanje rasta izdanaka. Posljedica toga bio je porast gljivičnih bolesti, što je navelo na u p o tre b u fungicida. U n ištav an je korova dovelo je i do pojačane invazije štetn ih kukaca i in ten ziv n e u p o treb e insekticida. M jere za intenziviranje proizvodnje sm anjile su diverzitet staništa u krajoliku: m n o g i ru b o v i izm eđ u polja, živice, n ak u p in e stabala, m lake i m ale bare koji su bili pribježišta za biljke i životinje nestali su, pa su nestala i m n o g a staništa i m n o g e vrste ili im je broj b itn o sm anjen. — P oslije 1960. godine m o d e rn a poljoprivreda potiče specijalizirnost p ro ­ izvodnje, sm anjenje broja uzgajanih kultura, raste p o tro šn ja gnojiva i

ONEČIŠĆENJE TLA

105

sredstava za zaštitu bilja. U zgoj stoke dijeli se na uzgoj goveda koji je ovisan o pašnjacim a i uzgoj svinja i peradi koji je neovisan o pašnjacim a. T o u zro k u je sve veći uvoz stočne hran e i u p o tre b u nekadašnjih pašnjaka za uzgoj k rm n o g a bilja. U je d n o se pojavljuje p ro b le m uklanjanja otpada i izm eta od m asovnog uzgoja stoke. Sve to utječe na tlo n a velikim površinam a. O nečišćenje iz poljo p riv red n e i in d u strijsk e djelatnosti p re ­ lazilo je p o v re m e n o i m jestim ičn o kritične v rijed n o sti za bilje, životinje i ljude. O p tereće n je okoliša raslo je u sp o red o s p o ra sto m broja stanovnika i s p o ra sto m in ten ziteta djelatnosti. Z apravo j e nejasno dokle ti utjecaji m o g u jo š rasti. — Z bijanje tla — uvođenje m ehanizacije u p o ljo p riv red n u p ro izv o d n ju d o ­ nijelo j e i nove utjecaje na tlo. V ožnja strojevim a zbija tlo do d u b in e 60 cen tim etara. Z b ijan jem se sm anjuje p o ro z n o st tla, h o m o g en izira se gornji sloj i razbija stru k tu ra tla, čim e se sm an ju ju stabilnost i prozračivanje. U p riro d n im se tlim a u gorn jih 10 cm tla nalazi 70 — 90 posto organske tvari, u p re o ran im tlim a u to m sloju preostaje < 20 posto, a u d u b in i 15 — 25 c m nalazi se 60 posto u k u p n e organske tvari u tlu. — U nos stranih tvari — u suvrem enoj poljoprivrednoj p ro izv o d n ji u tlo se u n o se gnojiva, sredstva za zaštitu bilja. M in e ra ln im gnojivim a u n o se se u tlo soli kalija, nitrati i fosfati. T o d u g o ro č n o ne sm anjuje p lo d n o st tla, ali u k lanja stvaratelje h u m u sa koji je osnova za postojanje eda/ona. Biljke iskoriste je d v a polovicu upo trijeb ljen e količine m in e ra ln ih gnojiva pa se ostatak s cijednom vodom ispire u p o d z e m n u v o d u . N a ro č ito in ten ziv n o ispiru se n itrati, koji se slabo ili nikako n e vežu na čestice tla. N e k a fosfatna gnojiva sadržavaju i znatne količine kadm ija (2 -3 g C d na 70 kg/ha). O rg anska gnojiva p o p u t stajskoga gnoja i gnojnice tak o đ er ne d jelu je u v ijek povoljno. G noj o d svinja često sadržava veće količine bakra, a goveđe gnojivo djeluje n a gujavice otrovno. Stajsko gnojivo m o že p o ­ godovati i razvoju gljivičnih bolesti biljaka. Zelena gnojidba i zaoravanje b iljn ih ostataka m o g u djelovati povoljno. K o m p o st je najpovoljniji za obnavljanje p lo d n o sti tla. M u lj iz pročišćavanih voda pro b lem atičan je zb o g toga što često sadržava velike količine teških m etala n p r. olova. Sredstva za zaštitu bilja (pesticidi) p rim jen ju ju se u količinam a 1 — 3 kg/ha n a g o d in u . O n i se adsorbiraju na čestice tla, ulaze u o rganizm e u tlu, kem ijski ili biološki se razgrađuju ili se ispiru cijed n o m v o d o m u p o d ­ z e m n u v o d u . Sam o m alo pesticida djeluje strogo selektivno n a ciljanu sk u p in u biljaka ili životinja. — Melioracije — da bi se opsežna p odručja, koja su zbog p re k o m je rn e v lažn o sti n ep o g o d n a za poljoprivredu, privela k u ltu ri, p rovode se često opsežne m elioracije. Posljedica toga stalni je tren d snižavanja p o d z e m n ih voda,

106

E kološki leksikon

isušivanje m n o g ih vlažnih staništa i nestajanje p riro d n ih zajednica i vrsta v ezan ih za takva staništa. — Erozija — uklanjanje prirodnoga biljnog pokrova na sve većim površina­ m a ero zijo m tla zahvaćene su sve veće površine. P od šu m o m ili paš­ n jak o m gu b i se erozijom 0,8 t/ha godišnje tla, p o d livadom 4 t/ha godiš­ nje, u po v rtn jaku i vinogradu s p o tk u ltu ro m 15 t/ha godišnje a u v in o ­ gradu bez p o tk u ltu re 68 t/ha godišnje (D assler, 1991.). D anas se u S red­ njoj E u ro p i erozijom prosječno gubi 13-15 t/ha na godinu, što prem ašuje p riro d n o stvaranje tla 50 do 100 puta. E ro zijo m se gubi h u m u s u hranjive tvari a n a m jestu gdje se nakuplja tlo p rem ješteno erozijom dolazi do zam uljivanja, nagom ilavanja organskih tvari i eutrofizacije takvih m jesta.

UTJECAJ URBANIZACIJE P o većanjem b ro jn o sti gradskog stanovništva raste broj i veličina velikih gra­ dova. T im e se povećava i njihova aktivnost pa utjecaji na tlo postaju također v rlo značajni. U gradovim a i oko n jih raste u rb an i i industrijski p ro m et. T u Sve veće površine se asfaltiraju, zbija se tlo, rastu em isije lokalnih izvora onečišćenja zbog dobivanja energije i odlaganja otpada. O sim toga u velikim gradovim a i oko n jih pojavljuju se sve veće površine nam ijenjene šp o rtu i rekreaciji — šetališta, parkirališta, igrališta: tu je jo š jače gaženje, vožnja vozilim a, onečišćenje organskim i d ru g im otpatcim a. G aženje i vožnja vozi­ lim a u zro k u je vertikalno zbijanje (kom presiju) tla ili h o rizo n ta ln o p re m ­ ještan je (translokaciju). N isu pošteđena ni područja koja su udaljena od v elikih gradova, pa n i ona u visokim planinam a. T am o se velike površine upotrebljavaju kao skijališta. N a njim a se grade i upotrebljavaju vučnice, žičare, obavlja se m ehanička p rip rem a skijališta te se oštećuje tlo kod plitkog snijega. Snijeg se n a tim stazam a sporije topi i dulje zadržava. Izg rad n jo m naselja često se gubi v rijedno tlo p o g odno za druge nam jene. O sim naselja, i izgradnja p rom etnica, osobito autocesta, u zro k u je gubitak tla. T ak o je d a n k ilom etar 4 -staz n e autoceste pokriva 4,6 ha, u b rd im a 6,6 ha, d o d atn i sadržaji odnose 3,6 hektara. A utoceste često zahtijevaju soljenje zim i, što u zro k u je ispiranje hranjivih iona kalcija, m agnezija i kalija iz tla.

UTJECAJ RUDARSTVA P o d ru čja na kojim a se nalazi više ru d n ik a i površinskih kopova trpe zbog toga zn atn e posljedice. N a površinskim kopovim a uklanja se tlo i ta su p o d ru čja izgubljena za svaki dru g i način upotrebe. O koliš je u tom e slučaju o p terećen p o tre b o m preseljenja ljudi, opasnošću od lokalnih potresa, prašine

ONEČIŠĆENJE TLA

107

i buke. U p o d ru čjim a s p o d ze m n im kopovim a zn atn o se snizuje razina p o d z e m n ih voda. N a sreću, u H rvatskoj praktično n em a takvih područja o sim kam en o lo m a, a on i ipak ne zauzim aju velika područja.

U T JE C A J IN D U S T R IJE — Onečišćenje tla oborinama dospijeva u tlo iz onečišćene atm osfere. M noge grane in d u strije intenzivno ispuštaju onečišćenje u okoliš. N ajintenzivnije em isije onečišćenja su u kem ijskoj industriji, preradi nafte, željezaram a i čeličanam a, p o gonim a galvanizacije, proizvodnji baterija, preradi kam ena, papirnoj in d u striji i industriji celuloze, elektranam a na ugljen i m azut, in­ d u striji koksa, cem enta. Industrija stvara onečišćenje u redovitom p o g o n u a zabilježeni su i b rojni slučajevi akcidentnog ispuštanja onečišćenja s lokalno teškim posljedicam a. N ajveća količina onečišćenja ispušta se u atm osferu, m an ji dio dolazi izravno u tlo ili u p o d zem ne vode. I onečišćenje atm osfere završi prije ili poslije s oborinam a u tlu. O n o m ože potjecati iz lokalnih, ali i u daljen ih izvora. N ajveći onečistači tla su kiseline, osobito spojevi sum pora (S O 3- , i S O 42-) koji nastaju iz S O 2 . T i spojevi zakiseljuju tlo a p ro m jen a aciditeta ovisi o količini un esen ih kiselina kao i o puferskoj sposobnosti tla. V eću o tp o rn o st na zakiseljavanje im aju tla bogata kalcijem . Zakiseljavanje im a kao posljedicu p rom jene p H vrijednosti (ponegdje je zabilježeno sniže­ nje i za 1 p H jed in icu ), ispiranje hranjivih tvari i sm etnje u rastu biljaka zbog oslobađanja toksičnih spojeva alum inija i nekih teških m etala. O sim kiselina u tlo se u n o se i teški m etali. N ajviše se unosi olovo i arsen, nešto m anje kadm ij i cink. U H ivatskoj je u p odručju G orskoga kotara, daleko od većih izvora onečišćenja, izm jereno veće onečišćenje tla teškim m etalim a nego u u rb a n o -in d u strijsk im područjim a (Glavač et al., 1985, M iko et al., 2000; V rbek & G ašparac, 1992.). O n o je tam o dospjelo većim dijelom daljinskim tran sp o rto m iz sjeverne Italije, a m anjim dijelom iz riječkog područja.

Zaštita tla — Utjecaj industrije. Rješenja za sm anjenje utjecaja industrije traže se u p rim ­ je n i tehnologija koje oslobađaj-u m anje štetn ih tvari i koje zahtijevaju m anje energije. O sim toga nastoje se u postojećim pro izv o d n im te h n o ­ logijam a sm anjiti nekontrolirane em isije p rim jen o m različitih uređaja i redu cirati po d ručje na kojem se onečistači m ogu proširiti. — Utjecaj poljoprivrede. Rješenja za utjecaj poljoprivrede na tlo traže se u ekstenziviranju proizvodnje i »socijalnom ugaru«. P od ekstenziviranjem

E kološki leksikon

108

se razum ijeva sm anjenje utjecaja pro izv o d n ih faktora. P rito m se očekuje sm anjenje prinosa, ali se s druge strane ostvaruju ekološki ciljevi, npr. staništa bogatija vrstam a, bolja zaštita biljnih i životinjskih vrsta. P rim jeri m jera koje vode k ekstenziviranju je su npr. uvođenje u p roizvodnju vrsta i sorti koje zahtijevaju m anje intenzivne zahvate, daju m ožda m anje p rin o se ali daju i zdraviju i kvalitetniju hranu. T ada gubitak od sm anjenja p rinosa m ože biti i m anji od troškova za pojačanu zaštitu koju bi tražile v iso k o ro d n e sorte. Ekstenziviranje poljoprivrede s ostavljanjem nek ih površina na ugaru i za ekološke svrhe (zaštita prirode, pribježišta za životinje i biljke i dr.) m ogu dovesti do razvoja tzv. ekološki upravljanoga krajolika. Iz svega toga proizlazi alternativna poljoprivreda koja pretvara je d ­ n o stran u energetski, kapitalno i in ten ziv n u poljoprivredu u sveobuhvatno ekološku poljoprivredu. Takva ekološka (biološka) poljoprivreda nastoji proizvesti zdravu i kvalitetniju h ra n u i odbaciti sintetične biocide. U v o d i biološke proizvode i postupke za štetnike, bolesti i korove. O n a djeluje p ro tiv sm anjenja broja vrsta i jača sposobnost sam oregulacije u ekosusta­ vim a.

L IT E R A T U R A DaGler H .-G ., 1991: EinfluB von L uftverunreinigungen a u f die Vegetation. G ustav Fischer Verlag, Jena. Enger, E .D ., B. F. Sm ith, 1995: E nvironm ental Science. 5 -th edition. M cG raw -H ill, B oston Glavač, V., H . Koenies, B. Prpić, 1985: O unosu zračnih polutanata u bukove i bukovo-jelove šum e D inarskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije. Šum . list 9-10: 429-448. G račanin, M ., Lj. Uijanić, 1977: U v o d u ekologiju bilja. Školska knjiga, Zagreb. H einrich, D ., M . H ergt, 1994: D TV -A tlas zur Okologie. D eutscher T aschenbuch Verlag. M iko, S., Z. Peh, D . Bukovec, E. Prohić, 2000: G eochem ical baselinem apping and lead pollution assessm ent o f soils o n the karst in W estern Croatia. N at. C roat. 9(1): 41-59. Skorić, A., 1974: T ipovi naših tala. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb. Vrbek, B., M . Gašparac, 1992: N e w findings o f heavy metals in p u t in N ational Park R isnjak Rad Šum . Inst. 27(1): 65-75.

P O G L A V L J E

7.

UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

Mr. sc. VladimirJelavić E K O N E R G i U N D P , Z a g re b

Pitanje klim atskih prom jena nesum njivo je je d a n od najznačajnijih suvre­ m en ih p ro b lem a globalnog okoliša. Klimatske p rom jene su posljedica pri­ ro d n ih varijacija uzrokovanih različitim astronom sldm , fizikalnim i kem ij­ skim čim benicim a. U posljednje vrijem e znanstvene spoznaje upozoravaju da na p ro m je n u klim e utječe čovjek, od n o sn o da je globalno zatopljenje posljedica povećane koncentracije stakleničkih plinova u atm osferi. Z bog očekivanog porasta tem perature, m ogla bi se povisiti razina m ora, p ro m ije­ niti količina oborina, povećati učestalosti suša i poplava, što bi sve m oglo utjecati na poljoprivredu, šum arstvo, biološku raznolikost, tehničke sustave i k u ltu rn o naslijeđe. U uvjetim a rastuće populacije i tim e sve većih potreba za h ran o m , v o d o m i energijom , pitanje klim atskih p rom jena im a razloga biti najvećom b rig o m u ostvarenju održivog razvoja čovječanstva u ovom sto­ ljeću. Još uvijek je vrlo neizvjesno koliki će biti utjecaj, m eđ u tim istraživanja koja se sustavno provode znatno su uznapredovala u razum ijevanju složenih procesa: od prom atranja stanja, uzroka, m ogućih posljedica i p o treb n ih m jera za ublaženje klim atskih prom jena. N ajcjelovitije spoznaje o p rom jeni klim e m o g u se naći u »Izvješćima ocjene« M eđ u n a ro d n o g tijela za klim atske p ro m ­ je n e (IP C C ), znanstvenog forum a u sklopu O kvirne konvencije U jed in jen ih naroda o p ro m jeni klim e (U N F C C C ). IP C C svakih pet godina objavljuje napredak u spoznajam a iskazom uočenih prom jena u povijesnom nizu p o ­ dataka, izradom projekcija, m ogućih m jera i očeldvanih sociogospodarskih implikacija. U svom drugom izvješću iz 1995. godine IP C C je prvi p u t

110

E kološki leksikon

zaključio da »ravnoteža niza ev id en tn ih činjenica različite pojavnosti, kazuje da čovjek im a utjecaja n a p ro m je n u klim e« (IP C C , 1996a). P osljednje, treće izvješće iz 2001. godine (TSA R) p o tv rđ u je navedenu konstataciju, u p o zo ra­ vajući n a neke nove i do d atn e dokaze, čim e se sm anjuje jo š uvijek prilično p risu tn a n eizvjesnost (IP C C , 2001a). Izgaranje fo silnih goriva d o m in a n ta n je izvor em isije stakleničkih p lin o ­ va. O stale aktivnosti koje utječu na povećanje koncentracija su poljoprivreda, p ro m je n e u eksploataciju zem ljišta u k lju ču ju ći sječu šum a, o d re đ en e in d u ­ strijske p rocese kao što su npr. ce m e n tn a industrija, odlagališta otpada, ra­ shladna sredstva, pjenasti m aterijali i otapala. M išljen je je stručnjaka da su k l i m a ts k e p r o m j e n e n e p o v r a t a n p r o ­ ce s. Z b o g toga već u tre n u tk u p o d u zim an ja akcije postoje k u m u l a t i v n i e f e k ti, a to znači: što se kasnije k re n e u p o d u zim an je m jera, to će biti p o tre b n e drastičnije m jere. T e m e ljn o načelo prihvaćeno u m e đ u n a ro d n o m o d g o v o ru na klim atske p ro m jen e je s t p r e v e n tiv n o d je lo v a n je , a to znači da n esig u rn o st u p ro g n o ziran ju rizika n e bi sm jela biti razlogom za čekanje. O d g o v o r svijeta na tu ozb iljn u p rijetn ju je st O k v irn a konvencija U je d i­ n jen ih n aro d a o p ro m jen i klim e (U N F C C C ), koja je stupila na snagu 1992. g od in e na sastanku na v rh u (su m m itu ) o Z em lji u R io de Jan eiru . U k ratk o m prikazu u nastavku daju se sažeto rezultati globalnih spoznaja i neki p rim jeri specifične situacije u H rvatskoj, uglavnom tem eljen o na istraživanjim a koja su provedena u sklopu izrade P rvog n acionalnog izvješća u svezi s obvezam a R epublike H iv atsk e p rem a U N F C C C - u (M Z O P U , 2001.). O v o m p rilik o m iskazujem o zahvalu M in istarstv u zaštite okoliša i p ro sto n o g u ređ enja, E K O N F R G - u i m n o g o b ro jn im au to rim a koji su o m o ­ gućili da se p o slu žim o n jih o v im rezultatim a.

Stanje i utjecaji TEMPERATURA G lobalna srednja p rize m n a tem p eratu ra zraka u 20. je stoljeću porasla oko 0,6 °C (si. 7.1.). Z apisi pok azu ju veliku varijabilnost, na p rim jer, najveća zatopljenja u 20. stoljeću bila su u razdobljim a od 1910. do 1945. i o d 1976. do 2000 . godine. G lo b aln o , pokazuje se d a j e posljednje desetogodišnje razdoblje n ajto ­ plije otkad postoje m jeren ja tem p eratu re te rm o m e tro m , a 1998. godina bila je najtoplija u to m razdoblju, (si. 7.1.).

U ZRO CI KLIMATSKIH PROMJENA

111

Porast srednje temperature (°C) između 1961. i 2000. godine

(a) posljednjih 140 godina

Godina

(b) posljednjih 1000 godina

Porast srednje temperature (°C) između 1961. i 2000. godine

Sjeverna hemisfera

Podaci termometarskih mjerenja, (deblja središnja linija), godova drveća, ledene kore i povijesnih zapisa (sjenčano) 1000.

1200.

1400.

1600.

1800.

Godina 7.1. Promjenljivost prizemne temperature na Zemlji (IPCC, 2001a): a) u posljednjih 140 godina b) u posljednjih 1000 godina

s l ik a

2000.

112

E kološki leksikon

Analize rek o nstruiranih prom jena tem perature u dalekoj prošlosti poka­ zuju d a j e na sjevernoj hem isferi u dvadesetom stoljeću porast tem perature bio najveći u posljednjih 1000 godina. S tim u vezi m ože se s priličnom sigurnosti (pouzdanost 66 — 90 %) tvrditi d a j e 1998. godina bila ujedno i najtoplija u posljednjih tisuću godina. U prosjeku, su izm eđu 1950. i 1993. godine, noćne dnevne m inim alne tem p eratu re na k opnu rasle oko 0,2 °C svakih deset godina. T o je dvostruko više od porasta m aksim alne dnevne tem perature koja iznosi 0,1 °C . Porast tem perature iznad razine m ora u istom razdoblju bio je gotovo upola m anji od porasta p rizem nih tem peratura na kopnu. O pći porast tem perature u E uropi globalno je istovjetan, a posljednjih deset godina su najtoplije u ovom stoljeću. Varijacije izm eđu godina nešto su veće nego na globalnoj razini je r se radi o teritorijalno m anjem području usrednjavanja. R ezultati analize dugih nizova m eteoroloških m jerenja na području H rvatske što ih je proveo D ržavni hidrom eteorološki zavod (M Z O P U , 2001.) pokazuju da su prom jene prosječne godišnje srednje dnevne tem pe­ rature u rasponu od 0,3 do 0,4 °C, n o one za sada nisu statistički signifikantne (dokazive). Statitistički signifikantan je trend porasta m inim alnih dnevnih tem peratura u kontinentalnoj H rvatskoj, a i sm anjenje dnevnog raspona tem peratura. U z to, postoji tendencija pada srednje godišnje naoblake. G lobalna satelitska m jerenja pokazuju da je u posljednje četiri dekade p o r a s la t e m p e r a t u r a u d o n je m s lo ju a tm o s fe r e n a v is in i d o 8 k ilo m e ­ ta ra . Taj je porast otprilike trostruko m anji nego u prizem n o m sloju, uglav­ n o m zbog povećane razlike u suptropskim i tropskim područjim a. Projekcije različitih scenarija pokazuju da će globalna srednja prizem na tem p eratu ra rasti od 1,4 do 5,8 °C u razdoblju od 1990. do 2100. godine. Takve p rom jene bit će m nogo veće od svih prom jena u posljednjih 10.000 godina, a ta se tvrdnja tem elji na paleoklim atskim podacim a. Z a područje H rvatske regionalni m odeli pokazuju m oguće prom jene od 2 do 2,8 °C duž obale i 2,4 do 3,2 °C u nizinskom dijelu. N ajnovije sim ulacije (prem a IP C C -ju , 2001a) pokazuju da bi na području H rvatske prom jena m ogla biti izm eđu 4 i 6 °C.

P O R A S T R A Z IN E M O R A G lobalno zagrijavanje uzrokuje zagrijavanje oceana, a posljedica toga je ter­ m ička ekspanzija i topljenje polarnog leda i glečera što je razlogom podizanja razine m ora. Podaci o praćenju razine m ora pokazuju porast 0,1 do 0,2 m u

UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

113

20. stoljeću. G lobalna toplina oceana porasla je u posljednjih pedeset godina (otkad postoje pouzdana m jerenja) za spom enute indikatore. O visno o p rom jeni tem perature, projekcije pokazuju da bi razina m ora m ogla narasti 15 — 90 cm do 2100. godine. T reba n ap o m en u ti da bi uz stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova u atm osferi, razina m ora i dalje rasla 30 — 50 posto u idućih nekoliko desetljeća, a polarni ledeni štit prilagođavao bi se novom stanju i tisuću godina. P orast razine m ora im at će m nogobrojne negativne posljedice: na ljudska naselja, turizam , opskrbu pitkom vodom , ribarstvo, infrastrukturu, na p o ­ ljoprivredna i m očvarna zemljišta, uzrokujući gubitak zemljišta, ekonom ske štete i m oguće preseljenje m ilijuna ljudi, je r oko pola ljudske populacije živi u o balnom području. Z bog porasta razine m ora bit će plavljenja niskih površina, povećanja saliniteta plitkih ušća, ugrožavanja izvora slatke vode. M n o g o b ro jn e studije pokazuju da su m ali otoci i riječne delte posebice ranjive na porast razine m ora. U E uropi se najveći takav porast m ože očeki­ vati u N izozem skoj, N jem ačkoj, baltičkim zem ljam a, U krajini, R usiji i del­ tam a M editerana (EEA, 1998.). Procjenjuje se da bi u H rvatskoj — pri najgorem scenariju — štete m ogle biti vrlo velike, posebno na ušću rijeka N eretv e, C etin e i M irne, s utjecajem na ispuste gradskih otpadnih voda na obali, štetam a u gradovim a koji su danas pod rizikom povrem enog plavljenja (Rovinj, Pula i Split) i s m ogućim štetam a na slatkovodna jezera — Vransko jeze ro na C resu i kod Biograda (M Z O P U , 2001.). Prim jerice, na području Lošinja i C resa, zbog povećanja razine m ora od 1 m bila bi poplavljena površina na kojoj živi 13 posto stanovništva. M ogući odgovori obrane vrlo su ograničeni i usm jereni uglavnom na preseljenje ljudi i na planiranje aktivnosti u m anje ugroženim područjim a.

OBORINE I VODNI RESURSI U prosjeku, na sjevernoj hem isferi količina oborina u posljednjoj dekadi 20 stoljeća porasla je 0,5 do 1 posto, sa značajnim varijacijama po područjim a. O b o rin e su se povećale na sjeveru Europe, a sm anjile na ju g u . U H rvatskoj se to odrazilo, na veće sm anjenje na Jadranu (19 %), a na m anje u k o n tin en ­ talnoj H rvatskoj (4-13 %). Klim atski m odeli pokazuju da će porasti globalne prosječne količine oborina, s po rastom u E uropi (relativno m anjim od globalnog prosjeka). O b o rin e koje su u izravnoj povezanost s biljnim svijetom i s vlažnosti tla, što će uzrokovati će prom jene u rastu i prinosim a poljoprivrednih kultura. U svijetu, će najveće posljedice biti u su h im i p o lu su h im područjim a, gdje se očekuje sm anjenje oborina. Danas oko 1,3 m ilijarde stanovnika nem a

114

E kološki leksikon

p ristu p a sig u rn im izvorim a pitke vode, a oko dvije m ilijarde stanovnika n em a adekvatnih sanitarnih uvjeta. U H rvatskoj je u o b alnom p o d ru čju m oguće sm anjenje oborina, u k o n tin e n ta ln o m p o d ru čju neki m odeli pokazuju blago sm anjenje, a neki povećanje o b o rin a (IP C C , 2001). Z b o g porasta tem p eratu re i zbog p ro m jen e o b o rin a m oglo bi se sm anjiti u krškim po d ru čjim a otjecanje 10 d o 20 posto, a u sjevernoj H rvatskoj 10 posto (B onacci i drugi., 2000.).

PROMJENE OSTALIH POKAZATELJA Satelitski podaci pokazuju sm anjenje snježnog pokrova oko 10 posto u u spo­ red b i s kasnim šezdesetim godinam a. U sjevernim krajevim a sm anjuje se trajanje led en o g pokrova na jeze rim a i riječn im tokovim a za oko dva tjedna. U sred n jim i višim širinam a sjeverne hem isfere u posljednjoj polovici stoljeća pokazuje se d a j e porasla učestalost ek stre m n ih ob o rin a 2 do 4 posto. O d 1950. godine podaci vrlo pou zd an o pokazuju sm anjenje učestalosti ek­ stre m n o niskih tem p eratu ra, s m alim p o rasto m učestalosti ek strem n o viso­ kih tem p eratu ra. Porasla je frekvencija to p lih epizoda e k stre m n ih nevrem ena p o zn a tih p od im e n o m E1 N in o .

POLJOPRIVREDA, ŠUMARSTVO I EKOSUSTAVI P rojekcije p o kazuju da bi se poljoprivredna proizvodnja m ogla sm anjiti u m n o g im državam a tropskog i su p tro p sk o g područja. Z a pod ru čje E u ro p e teško je predvidjeti kako će ekosistem reagirati n a p ro m je n u tem p eratu re, o b orina, vlažnosti tla, koncentracije ugljikova dioksida i kakve će to p o s­ ljedice im ati na poljoprivredu i šum arstvo. N e postoje jasn i pokazatelji iz p ro šlosti koji bi m ogli upućivati na osjetljivost i ranjivost, pa su procjene vrlo n esig u rn e (EEA, 1998). S p ro m je n o m klim e p ro d u ž it će se vegetacijsko razdoblje, što će utjecati na p ro d u k tiv n o st poljo p riv red n ih k u ltu ra i šum a. U H rvatskoj je u tv rđ en o da bi pro d u ljen je razdoblja s n ed o statk o m vlage u tlu m o g lo im ati značajne posljedice na p oljoprivredu, a u šum arstvu bi m oglo utjecati na neke osjetljivije vrste drveća, kao što su je la i h rast lužnjak (M Z O P U , 2001.).

UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

115

N E K I V A Ž N I P O K A Z A T E L JI Z A K O JE N IS U U O Č E N E P R O M JE N E O vdje se navode neke pojave za koje nisu uočene pro m jen e, p rem d a su dio klim atskih procesa: • neka p o dručja na Z em lji nisu imala p ro m jen e tem p eratu re u posljed­ njih desetak godina, posebice na ju žn o j hem isferi i na A ntartici ® nije bilo p ro m jen a ledene površine na A ntartici od 1978. godine, otkad postoje satelitska m jerenja ® in ten zitet i učestalost nevrem ena u tro p sk o m i p ritro p sk o m p o d ru čju nije pokazivao trend prom jena u 20 . stoljeću © nije bilo p rom jena u učestalosti tornada, dana s grm ljavinom , oluja s tu čo m , p ro m atran o iz ograničenog broja podataka.

Doprinos globalnom zatopljenju i koncentracija stakleničkih plinom D o p rin o s stakleničkih plinova globalnom zatopljenju ovisi o njihovoj k o n ­ centraciji u atm osferi, v rem en u zadržavanja u atm osferi i njihovu svojstvu da apsorbiraju zračenje. T ako su na p rim jer spojevi klorofluorougljikovodika (C F C ) u atm osferi u vrlo m alim koncentracijam a, ali su značajni je r je n jihovo v rijem e zadržavanja oko 100 godina, tako da svaka m olekula im a staklenički efekt nekoliko tisuća puta veći od je d n e m olekule ugljikova dio k ­ sida. Z a u sp o red b u utjecaja različitih plinova obično se služim o veličinom globalni potencijal zatopljenja (Global W arm in g Potential) — G W P), pri č em u se uzim a da C O 2 im a G W P je d n a k 1. Veličina G W P ovisi o to m e koje se razdoblje p rom atra. Z a razdoblje od 100 godina navode se u tablici 7.1. G W P vrijednosti, za glavne stakleničke plinove (IP C C , 1996).

T A B L IC A 7.1. Staklenički potencijal nekih glavnih plinova (plinovi Kyotskog protokola)

Plin Ugljikov dioksid (CO 2) Metan Didušikov oksid (N 2O) cf4

Staklenički potencijal 1 21 310 6.500

C 2 F6

9.200

SF6

23.900

Ekološki leksikon

116

Jed in ice em isije stakleničkih plinova koje uzim aju u obzir G W P zovu se » C O 2 ekvivalentne tone«. Em isije se ponekad iskazuju u tonam a ugljika; p reraču n s C O 2 na tone ugljika dobiva se m n o žen jem s faktorom 12/44 koji znači om jer n jihovih m olekularnih težina. U tablici 7.2. d a n je prikaz procjene doprinosa pojedinih plinova zatop­ ljenju, s iskazom glavnih izvora em isije (IP C C , 1996. b).

T A B L IC A 7.2. Doprinos globalnom zatopljenju glavnih stakleničkih plinova Plin

Glavni antropogeni izvori em isije

Doprinos %

C0 2

Izgaranje fosilnih goriva, sječa šuma i promjene u iskorištavanju zemljišta, proizvodnja cementa

65

CH 4

Izgaranje goriva, proizvodnja i transport plina, životinje, rižina polja, odlagališta otpada, izgaranje biomase, otpadna voda

20

halogenirani spojevi

Industrija, rashladni uređaji, aerosoli, pjenaste mase, otapala

N20

Gnojenje zemljišta, proizvodnja kiseline, izgaranje biomase, izgaranje fosilnih goriva

~

10

5

O sim plinova navedenih u gornjoj tablici, globalnom zatopljenju p rid o ­ nosi i troposferski ozo n (O 3), čija se koncentracija povećala 36 posto u p o sljednjem stoljeću. A erosoli u obliku sitnih čestica ili kapljica, bilo da su direktno em itirani u atm osferu ili su nastali kao sekundarni plinovi iz sum porova dioksida (S O 2), dušikovih oksida (N O x) ili am onijaka (N H 3), im aju rashladni efekt zbog p ro m jen e rasapa Sunčeva zračenja i p ro m jen e svojstava oblaka. Veličina rashladnog efekta aerosola vrlo je nesigurna i to je ujedno područje najveće n esigurnosti u m odeliranju složenih procesa klim atskih prom jena, posebice zbog toga što je p risu tn o st aerosola pro b lem regionalnih onečišćenja i tim e podložan relativno velikim prom jenam a. P rocjenjuje se da danas aerosoli sm an ju ju globalno zatopljenje oko 50 posto. K oncentracija ugljikova dioksida (C O 2) porasla je 31 posto od 1750. godine. O k o dvije trećine antropogene em isije C O 2 u posljednjih dvadeset godina dolazi od izgaranja fosilnih goriva (si. 7.2.). O ceani i kopno apsorbi­ raju oko pola u k u p n e em isije C O 2 . B rzina porasta koncetracije je oko 0,4 posto na g odinu u posljednja dva desetljeća, pri čem u je varirala od 0,2 do 0,8 posto. Razlika u brzini porasta koncentracije C O 2 posljedica je klim atske varijabilnosti i apsorpcije oceana i kopna.

UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

1958 1960

s l ik a

7 .2.

1962

1964

1966

1968

1970

1972 1974

117

1976

1978 1980

1982 1984 1986

1988

1990 1992 19941995

Globalni porast koncentracije CO 2 u atmosferi od 1958.-1995. (EEA, 1998.)

K oncentracija m etana (C H 4) porasla je 151 posto od 1750. godine. P o ­ lovica u k u p n e em isije je antropogenog podrijetla, a posljednja povećanja koncentracija dovode se u vezu i s povećanjem em isije ugljikova m onoksida (C O ). K oncentracije didušikova oksida (N 2O ) porasle su 17 posto od 1750. godine. Po prilici trećina današnje em isije toga plina je antropogenog p o d ri­ jetla. O d 1995. godine atm osferske koncentracije plinova koji oštećuju o zo n ­ sku ovojnicu, a koji su ujedno i staklenički plinovi (C F C I 3 i C F C I 2) rastu sporije ili blago padaju, zbog m jera M ontrealskog protokola i njegovih d o ­ dataka. Supstituirajuće tvari (C H F 2CI i C F C H 2F) i neki ostali sintetični plinovi (P F C -i i SFć) također su staklenički plinovi i njihove koncentracije rastu. Kako je već istaknuto, sm anjenje em isije sum porova dioksida, dušikovih oksida, am onijaka i čestica, pridonosi rješavanju lokalnih i regionalnih p ro ­ blem a onečišćenja zraka, ali sm anjuje rashladni efekt zbog njihove p risu tn o ­ sti u zraku u vidu aerosola.

E kološki leksikon

118

Em isija stakleničkih plinova U G L JIK O V D IO K S ID N ajveći izvor em isije ugljikova dioksida je s t izgaranje fosilnoga goriva za p ro izv o d n ju električne i toplinske energije, a zatim za energetske p o treb e u in d u striji i p ro m e tu . D ru g i važan izvor je p ro m jen a u način u iskorištavanja zem ljišta, oso b ito sječa šum a, a od in d u strije proizvodnja cem enta. P riro d n i sustav em itira i upija velike količine C O 2 , k ru ž n im ciklusom ugljika, fo to ­ sin tezo m i respiracijom . T i procesi su n o rm aln o u ravnoteži i ne prid o n o se d o d atn o p o ra stu em isije. L judskom aktivnošću ravnoteža se m ože narušiti tako da nastaju n e to -e m isije (čišćenjem šum a) ili n eto -ap so rp cije, što zove­ m o p o n o ro m em isije (podržavanjem rasta šum a). U o d ređ iv an ju em isije najveća p o u zd a n o st je u p ro ra č u n u em isije C O 2 , a veće su n esig u rn o sti pri određivanju em isije ostalih stakleničkih plinova, posebice N 2 O i apsorpcije ugljika u d rv n u m asu. G lo b aln o najveći izvor em isije j e izgaranje fosilnog goriva (77 %), in d u ­ strijski procesi kao cem en tn a industrija (2 %) i p ro m jen a u iskorištavanju zem ljišta (21 %). U 1996. godini u k u p n a globalna em isija iznosila je 6 G tC , što j e 1 to n a ugljika po stanovniku (si. 7.3.). O d te količine, 64 p o sto em itira se u razv ijen im zem ljam a koje im aju oko 1,2 m ilijarde stanovnika, što je u p ro sjek u 3 to n e ugljika po stanovniku. N a su p ro t tom e, 4,4 m ilijarde stanov­ nika u zem ljam a u razvoju odg o v o rn o je za ostale 2,1 G tC , s p ro sjek o m od sam o 0,5 tC po stanovniku, (otprilike šest p u ta m anje od zem alja u razvoju.)

8.000

_es}/ Srednji istok j g f f f l ' ' ' Latinska Amerika Afrika jH r jt -

:= •

(/> £

2 .0 0 0 -

Zemlje u razvoju Azije i Pacifika

Razvijene zemlje

U-1 1.000-

0

T~T

1971 . 1974 , 1977 . 1980 . 1983 . 1986 , 1989 . 1992 . 1995 . 1998 .

s l ik a

7.3. Emisija CO 2 u svijetu po regijama, 1971. — 1998. (IPCC, 2001b)

119

UZRO CI KLIMATSKIH PROMJENA

G lobalna je em isija rasla od 5,8 G tC na 6 G tC , od 1990. do 1996. godine, a predviđa se da bi m ogla narasti na 6,4 G tC u 2000. godini i 9,8 G tC u 2020. g o d in i (bez p rim jen e K yotskog sporazum a). U H rvatskoj su podaci o em isiji stakleničkih plinova za razdoblje od 1990. do 1995. godine (E K O N E R G , 2001.), dobiveni u skladu s m e to d o m p ro raču n a koji je definirao U N F C C C (IP C C , 2000. a). U 1995. godini u k u p n a agregirana em isija iznosila je 22,2 M tC 0 2 eq, a p o n o r em isije zbog p rirasta zalihe ugljika u šum am a iznosio je 4,8 M tC 0 2 eq. O d u k u p n e e m i­ sije 73 po sto je C O 2, 13,9 posto C H 4, 13,0 posto N 2O i 0,1 posto ostali plinovi. U g o d in i 1995. em isija je m anja (u o d n o su na 1990.) za 40 posto zbog posljedica rata i općeg sm anjenja gospodarskih aktivnosti i energetske p o tro šn je u zem lji, te kao posljedica restru k tu riran ja industrije i gašenja n ek ih energ etsk i in ten ziv n ih izvora. N a slici 7.4. d a n je prikaz em isije C O 2 u H rvatskoj za razdoblje od 1990. do 1995. godine po po jed in im sektorim a (M Z O P U , 2001.). Z a H rv atsk u je specifično da je udio em isije sektora za p ro izv o d n ju električne energije zn atn o m an ji nego 11 d ru g im zem ljam a zbog velikog udjela h idroelektrana u p ro izv o d n ji električne energije (40 — 60 %). Z n a ta n se dio električne energije dobiva i iz N u k lea rn e elektrane »Krško« (15 — 20 %) te iz uvoza. E m isija iz 1990. i 1991. prikazana na si. 7.4. i korigirana je na prosjek stanovnika bivše Jugoslavije. Emisija C O 2 u Hrvatskoj 33000 31000 29000 27000 25000 23000

H Šumarstvo (ponor) EDProcesi u industriji H Korekcija

21000 □ Fugitivna emisija (pročišćavanje prirodnoga piina)

19000 17000 Gg 15000 13000 11000 9000 7000 5000 3000 1000 -1000 -3000 -5000

□Ostalo (neenergetska potrošnja goriva) USOstalo (ustanove, kućanstva,...) □Promet □ Izgaranje goriva u industriji 0 Pretvorba energije

1990.

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

Godine

7.4. Ukupne emisije i ponori CO 2 u Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 1995. (Ekonerg, 2000)

s l ik a

120

E kološki leksikon

C 0 2 emisija uslijed izgaranja goriva, 1995. godina

t C0 2/stanovnik

s l ik a 7.5. Emisija CO 2 uslijed izgaranja goriva u Hrvatskoj i u nekim grupacijama zemalja (EKONERG, 2000)

U ocjeni »intenziteta« nacionalne em isije najčešće se p rom atra em isija p o stanovniku ili em isija po jed in ici brutonacionalnog dohotka. U H rv a t­ skoj, em isija po stanovniku relativno je m anja nego u dru g im državam a. N a slici 7.5. d a n je za ilustraciju prikaz usporedbe em isije C O 2 s nekim grupa­ cijam a država. N avodi se ovdje da neke razvijene zem lje, kao što su Sjedi­ njene A m eričke D ržave, im aju em isiju gotovo pet puta veću od H rvatske.

EMISIJA METANA (CH4) G lobalna em isija m etana iz antropogenih izvora iznosi 375 m ilijuna tona (EEA, 1998.), od čega 27 posto otpada na izgaranje fosilnoga goriva. G lavni izvor em isije je curenje p riro d n o g plina iz plinskih instalacija i em isije iz u gljenokopa i poljoprivrede. N a p o m in je se da priro d n i izvori, kao što su m očvarna zem ljišta značajno pridonose em isiji, globalno oko 20 posto (IP C C , 1996. b). U H rvatskoj su glavni izori em isije m etana poljoprivreda, odlaganje otpada i fugativna em isija iz proizvodnje, prerade, transporta i izgaranja goriva. M etan se form ira kao direktni proizvod m etabolizm a kod životinja biljojeda (u n u tarn ja ferm entacija) i kao posljedica organskog raspada živo­

UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

121

tinjskog otpada (gospodarenje gnojivim a). N a odlagalištim a otpada em isija nastaje uslijed anaerobne razgradnje organskog otpada. E M IS IJ A D I D U Š I K O V A O K S ID A ( N 2 O ) G odišnja globalna em isija N 2O iznosi 3 do 8 m ilijuna tona. N ajveći dio globalne em isije potječe od prim jene gnojiva u poljoprivredi. U H rvatskoj je najviše em isije od poljoprivrede, proizvodnje dušikove kiseline, otpada i energetike. E M IS IJ A S I N T E T S K I H P L IN O V A E m isija halogenih spojeva koji su regulirani M ontrealskim pro to k o lo m znat­ no opada, ali raste emisija zam jenskih plinova H C F C - a i H F C -a koji su također staklenički plinovi. O stali značajni plinovi, kao perfluorougljici (C F 4 i C 2F 6) i su m p o rn i heksafluorid (SFć), em itiraju se u m alim količinam a i zbog toga im aju m ali ukupan doprinos globalnom zatopljenju. Podaci o em isiji tih tvari relativno su ograničeni i odnose se na razdoblje nakon 1995. godine. U H rvatskoj je znatna em isija tih plinova (C F 4 i C 2F 6) bila u vrijem e p roizvodnje alum inija. P lin SFć upotebljiva se u elektrooprem i visokona­ p o n sk ih postrojenja.

Ublažettje klimatskih promjena O D G O V O R S V IJE T A O k v irn a konvencija U jed in jen ih naroda o prom jeni klim e (U N F C C C ) p rih v aćen aje na skupu u Rio de Jan eiru 1992. godine. O d tad aje 186 zemalja ratificiralo K onvenciju, m eđ u kojim a i H rvatska 1996. godine. T em e ljn i cilj K onvencije je »... postignuti stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja te spriječiti opasno antropogeno djelovanje na klim atski sustav. Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom da omogući ekosustavu da se prirodno prilagodi klim atskim promjenama, da se ne ugrozi proizvodnja hrane i da se omogući nastavak ekonomskog razvoja na održiv način.«

P rem a Konvenciji, zem lje potpisnice Priloga I. — a to su uglavnom sve razvijene zem lje svijeta i zem lje u tranziciji m eđ u kojim a i H rvatska — obvezale su se zadržati em isije stakleničkih plinova na razini iz 1990. godine (referen tn a godina). Z em ljam a u tranziciji om ogućena je određena fleksibil­

122

Ekološki leksikon

n o st u izboru referentne godine, iz b o ro m je d n e godine iz razdoblja od 1985. do 1990., ili o d abirom prosjeka više godina iz istog razdoblja. Vrlo brzo se pokazalo kako prihvaćene obveze iz K onvencije neće biti dovoljne za stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova. Posljednje proc­ je n e pokazuju da bi em isije trebalo sm anjiti 50 do 70 posto, što je praktički nem oguće bez golem og utjecaja na sociogospodarski razvoj. Prvi korak u daljnjem nastojanju na sm anjenju em isije stakleničkih plinova je protokol iz Kyota 1997. godine kojim se sm anjuje em isija u k u p n o 5 posto u razdoblju od 2008. do 2012. godine u usporedbi s referen tn o m godinom . T im p ro to ­ kolom za H rvatsku je određeno sm anjenje od 5 posto prem a referentnoj godini. E uropska unija prihvatila je sm anjenje od 8 posto kao zajednički cilj, čim e je om ogućeno povećanje za neke države članice E U -a . P rotokol iz Kyota stupa na snagu kada ga ratificira najm anje 55 država K onvencije čija je emisija najm anje 55 posto em isije zemalja aneksa B P ro ­ tokola (razvijene zem lje) u 1990. godini. U sklopu toga protokola o m o ­ gućuje se da zem lje ispune svoje obveze »domaćim« m jeram a i dodatno uz pom oć m ehanizm a zajedničke provedbe (JI), m ehanizm a čistog razvoja (C D M ) ili trgovanjem em isijom (ET). JI i E T su m ehanizm i koji vrijede izm eđ u država potpisnica Priloga I, a C D M je m ehanizam koji vrijedi izm eđ u bilo koje države Priloga I. i onih koje nisu u tom prilogu Konvencije. N ap o m in je se da stranke m ogu ostvarivati prava tem eljem tih m ehanizam a sam o ako uspostave m eđ u n aro d n o verificiran nacionalni sustav proračuna em isije definiran K yotskim protokolom . U okviru G lobalnog fonda za okoliš (G EF), financijskog m ehanizm a K onvencije, određena su financijska sredstva za izgradnju kapaciteta za uspo­ stavu i provedbu program a te za transfer tehnologija i znanja. O bveza je svih pripadnica K onvencije izm jena inform acija i pružanje pom oći razvijenih zemalja zem ljam a u razvoju.

G L O B A L N A P R O J E K C IJ A E M IS IJE S igurno je da će em isija stakleničkih plinova rasti zbog ljudskih aktivnosti. B uduće em isije stakleničkih plinova ovisit će o stru k tu ri sociogospodarskih i političkih prilika u svijetu, posebice o prom jenam a u populaciji, o prim jeni novih tehnologija, cijenam a i raspoloživosti energije. Različiti razvojni pravci rezultirat će s vrlo različitom em isijom stakeničkih plinova, ali većina p ro ­ jekcija pokazuje da će se znatno povisiti em isije već u ovom stoljeću ako se ne p rim ijene odgovarajuće m jere za rješavanje tog problem a. N e k e projek­ cije pokazuju da bi inicijalno veliki porast em isije m ogao prijeći u tren d sm anjenja nakon nekoliko desetaka godina, koliko bi trebalo da zem lje u

UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

123

razvoju d osegnu o d re đ en u razinu održivoga gospodarstva. R azlike izm eđu zem alja u razvoju i razvijenih zem alja u svim čim benicim a toliko su velike da nije m oguće predvidjeti neki najvjerojatniji raspon m o g u ćih scenarija. P rek retn i m o m e n t m ogao bi biti iskorištenje raspoloživih rezervi fosilnoga goriva, n o pokazuje se da bi rezerve m ogle biti dovoljne u ovom stoljeću. U z pretp o stav ku da se sve danas poznate rezerve fosilnoga goriva pretvore u stakleničke plinove, em isija bi bila dvaput do trip u t veća od akum ulirane em isije p o jed in ih m ogućih scenarija u sljedećih sto godina (IP C C , 2001. b). Scenariji kojim a se pokušava projicirati b u d u ćn o st nisu sam o šušte p ro ­ jek cije em isije, to su zapravo »vizije« m ogućega globalnog svijeta u b u d u ć n o ­ sti, p ri čem u se uzim aju u obzir čim benici koji o d re đ u ju pu to v e razvoja, kao što su npr. pitanja vezana za populaciju, gospodarstvo, odnos prem a okolišu, uspostava jed n ak o sti, uvođenje novih tehnologija, globalizacija. N a slici 7.6. prikazane su projekcije za četrdeset različitih scenarija, koje se m ogu g ru p i­ rati u sljedeće skupine (IP C C , 2000. b):

suka

7.6. Projekcije globalne emisije CO2 iz energetike i industrije (IPCCC, 2001.)

A l — T a skupina scenarija vidi svijet u veom a b rz o m gospodarskom rastu, vidi globalnu populaciju koja doseže m ak sim u m u polovici ovoga stoljeća s padom nakon toga, s b rzo m p rim jen o m efikasnijih i n o v ih tehnologija. T a skupina scenarija raščlanjuje se s o b ziro m na različite energetske opcije vezano za stru k tu ru p rim arn ih goriva. A 2 — T a skupina opisuje svijet kao veom a heterogen. P ozadina su političke prilike koje se tem elje na sam odovoljnosti država i očuva­

Ekološki leksikon

124

nju n jih ovih identiteta. Stopa prirasta populacije slabo konvergira. E konom ski razvoj je prim arn o regionalno orijentiran, a društveni proizvod po stanovniku i tehnološke prom jene teritorijalno su m n o ­ go fragm entiranije nego u ostalim skupinam a scenarija. B I — T a skupina opisuje konvergenciju u razvoju s je d n o m globalnom populacijom , s m aksim um om stanovništva u polovici ovoga stoljeća kao u grupi A I, ali s b rzo m p ro m jen o m gosporarske stru k tu re u sm jeru uslužne i inform atičke ekonom ije, sa sm anjenjem m aterijal­ ne intenzivnosti i s uvođenjem čistih i učinkovitih tehnologija. N a g lasak je na globalnom rješenju za ekonom sku, socijalnu i okolišnu održivost, uključujući unapređenje jednakosti, ali bez dodatne »kli­ matske« inicijative. B 2 — T o je skupina scenarija u kojoj je nastojanje na lokalnim rješe­ njim a gospodarske, sociološke i okolišne održivosti. T o je svijet s k o n tin u iran im rastom populacije, nešto m anje od porasta u grupi A2, srednjeg gospodarskog razvoja, m nogo b ržih i raznovrsnijih teh ­ noloških prom jena nego u scenariju A I i B I. Scenarij je također o rijen tiran prem a zaštiti okoliša i socijalnoj jednakosti, ali fokusirano na lokalnu i regionalnu razinu. Scenariji sa slike 7.6. ne podrazum ijevaju eksplicitnu provedbu ciljeva K onvencije ili Kyotskog protokola. N a slici 7.6. ucrtan je i poznati scenarij IS92a, koji podrazum ijeva podvostručenje koncentracija stakleničkih plinova u atm osferi u sljedećih sto godina. Taj je scenarij preu zet iz prijašnjih analiza (IP C C , 1996.) i na njem u su se najviše tem eljile dosadašnje procjene klim at­ skih prom jena.

T E H N IČ K I I E K O N O M S K I P O T E N C IJA L I Z A S M A N JE N JE E M IS IJ E S T A K L E N I Č K IH P L IN O V A P rocjenjuje se da na globalnoj razini potencijal za sm anjenje em isije stakle­ ničkih plinova iznosi 1900 do 2600 M tC /u godini do 2010. godine, odnosno 3600 do 5050 M t/ na godinu do 2020. godine. N avedene brojke m ogu se prihvatiti sam o kao indikativne, s ob ziro m na to da cjelovita ocjena za čitav svijet jo š nije donesena. T roškovi različitih opcija ovise o vrsti prim ijenjene tehnologije, sa znat­ n im razlikam a po regijama. O k o polovice potencijala za globalno sm anjenje em isije m ože se ostvariti do 2020. godine uz direktnu korist koja nadm ašuje troškove, a ostatak s troškovim a do U S $ 100/tCeq. Vrlo slične troškove

UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

125

pokazuju i procjene provedene za H rvatsku, gdje se također oko pola p o ten ­ cijala m ože ostvariti uz izravnu korist, a ostatak uz cijenu od 150 U S $/tC eq, s prosjekom od oko 40 U S $/tC eq. N a globalnoj razini proizlazi da bi se uz d irek tn u korist po gospodarstvo m ogla zadržati em isija na razini iz 1990. godine, u razdoblju od 2010. do 2020. godine. Z a sm anjenje em isije stakleničkih plinova postoje stotine različitih te h ­ ničkih iješenja: u sektoru kućanstva, uslužne djelatnosti, transporta, in d u ­ strije, poljoprivrede, gospodarenja otpadom i šum arstvu. Glavne su grupe m jera za sm anjenje em isije u sektoru energetike: • povećanje energetske učinkovitosti u proizvodnji, prijenosu i potroš­ nji energije a uporaba obnovljivih izvora energije (hidroenergija, Sunčeva energija, energija vjetra, biom asa, geoterm alna energija, energija valova) ® zam jena goriva s većim sadržajem ugljika gorivim a m anjeg sadržaja ugljika. • p rim jena novih tehnologija s m alom em isijom C O 2 i d ru g ih stakle­ n ičkih plinova (npr. vodik) • n u klearna energija. S um e, poljoprivredno zem ljište i ostali kopneni ekosustavi, prem da često na kratki rok, im aju velike potencijale za sm anjenje emisije. N ajnovije p ro c­ je n e pokazuju da bi se na globalnoj razini (kum ulativno do 2050. godine) m oglo vezati 100 G tC , što odgovara oko 10 do 20 posto em isije iz fosilnih goriva u istom razdoblju. Kod opcija koje se odnose na povećanje zaliha ugljika u šum am a i poljoprivrednom zem ljištu pro b lem je što se nakon n ekog vrem ena, zbog prom jene prakse ili npr. zbog požara m ogu izgubiti svi pozitivni učinci takvih mjera. Z bog navedenog postoje razlike u m išlje­ njim a koliko je ta opcija u skladu s p rincipom održivosti ako se prom atra d ugoročno. U H rvatskoj je za sm anjenje em isije u sklopu izrade scenarija u P rvom n acionalnom izvješću analizirano 39 različitih m jera u sektoru proizvodnje električne energije, energetske opskrbe u sektoru kućanstava, uslužne djelat­ nosti, prom eta, industrije, poljoprivrede, šum arstva i u gospodarenju otpa­ dom . Potencijal tih m jera u razdoblju do 2010. godine iznosi oko 6 M t C 0 2 eq, što je 16 posto u kupne emisije. N ajveći je potencijal u povećenju en er­ getske efikasnosti i prim jeni obnovljivih izvora energije. O d obnovljivih izvora najveći je potencijal u prim jeni biom ase, a zatim Sunčeve energije. Taj potencijal m ogao bi biti dovoljan za zadržavanje em isije na razini iz 1990. godine ili na razini cilja iz Kyota koji je pet posto niži (si. 7.7.).

126

E kološki leksikon

C O :-eq (kt)

s lik a 7.7. Projekcija emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj do 2 0 2 0 . godine

(EKONERG, 2 0 0 0 . b)

O sim teh n o lo šk ih rješenja za sm anjenje em isije potrebna je prom jena navika, ponašanja i način života. U u vođenju i prim jeni novih tehnologija postoje m n o g o b ojne zapreke, vezane za financijske m ogućnosti, znanje, in­ stitu cio n aln u in frastrukturu, zakonodavstvo, tržišne odnose, sociološke na­ vike, raspoloživost inform acija itd.

P O L IT I K A I I N S T R U M E N T I P o litik o m i in stru m en tim a postiže se prim jena tehničkih i drugih m jera za sm anjenje em isije stakleničkih plinova. N e postoji pristup koji bi se m ogao sm atrati najboljim za provedbu m jera, je r ona ponajviše ovisi o nacionalnim okolnostim a. Z b o g toga se ne m ože govoriti o »najboljoj politici«, nego o »dobroj praksi« koja povezuje niz različitih instrum enata u provođenju p o ­ litike. Kada govorim o o instrum entim a, oni m ogu biti: ekonom ski, fiskalni, zakonodavni, dobrovoljni, tem eljeni na inform acijam a, obrazovanju, javnoj p ro m id žb i ili na istraživanjim a. Jed a n od osnovih principa u izgradnji poli­ tike je s t »plaća onečistač«, što se operativno provodi plaćanjem pristojba na em isiju, gorivo ili proizvode. Bez različtih oblika poticajnih m jera za p rim ­ je n u »klimatski« prijateljskih tehnologija nije m oguće postići značajne rezu l­ tate, a sredstva se obično nam iču iz plaćanja pristojbe na emisije. U ostvare­ nju ciljeva velike m ogućnosti postoje u prim jen i m eđ u n aro d n ih in stru m e­ nata p u tem C D M , J I i E T m ehanizam a iz K yotskog protokola.

UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA

127

Zaključno Pitanje klim atskih prom jena nedvojbeno je je d a n od najvećih problem a današnjice u zaštiti okoliša. B udući d a je em isija najviše vezana za izgaranje fosilnih goriva, a tim e za energetiku i društveni-gospodarski standard, način rješavanja na globalnoj razini koji bi im ao djelotvorne rezultate nije je d n o ­ stavno dogovoriti je r su pogledi zemalja u razvoju i razvijenih zem alja p o ­ nekad vrlo različiti. Ipak, u skladu s ciljevima K onvencije u svijetu je već do sada vidljiv napredak, a to obećava da bi se m ogli postići i stroži uvjeti, oni zacrtani K yotskim protokolom . Z n an stv en e spoznaje o klim atskim prom jenam a znatno su u znapredo­ vale, kako vezano za inform acije o povijesnim prom jenam a tako vezano i za projekcije i načine rješavanja pitanja i pripadne troškove. P rem da posljednje cjelovite analize dodatno potvrđuju utjecaj čovjeka na uočene prom jene, p risutne nesigurnosti jo š su velike, zbog čega jo š im a ozbiljnih oponenata čitavoj teoriji. S obzirom na evidentne prom jene i ozbiljnost posljedica te ku m u lativ n o djelovanje, potrebu prim jene m jera opreza teško je osporiti. Pitanje koje traži odgovor ovog trenutka je st kakav je način operativne provedbe u ostvarivanju postavljenih ciljeva prim jeren u današnjim okolno­ stim a globalnog svijeta.

L IT E R A T U R A Bonacci O ., G ereš D (2000). Hidrologija i vodni resursi s obzirom na prom jenu klime, Prilog Prvom nacionalnom izvješću o prom jeni klime, EEA (1999). E urope’s Environm ent: T h e Second Assessment, E uropean E nvironm ent A gency. E K O N E R G (2000). Inventory o f Croatian G reenhouse Gas Emissions and Sinks, Final R eport to U N D P /G E F project CRO /98/G 31. E K O N E R G (2001). Efekti mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova, Prilog za Prvo nacionalno izvješće o prom jeni klime, Zagreb. IP C C (1996a). Second Assessment C lim ate Change 1995, a R eport o f the IP C C , W M O , U NEP, IP C C (1996b). Clim ate Change 1995: T he Science o f C lim ate Change, C on trib u tio n o f W orking G roup I to the Second Assessment R eport o f IP C C , C am bridge U niversity Press. IP C C (2000a). IP C C G uidelines for N ational G H G Inventories, Revised 1996, IPC C /U N E P /O E C D /IA E A . IP C C (2000b). Em ission Scenarios, W orking G roup III, C am bridge U niversity Press.

128

Ekološki leksikon

IP C C (2001a). C lim ate C hange, T h e Scientific Basis, C o n trib u tio n o fW o rk in g G roup I to the T h ird A ssessment R ort o f the Intergovernm ental Panel on C lim ate C hange, W M O , U NEP. IP C C (2001b). C lim ate Change 2001, M itigation, C o ntribution ofW o rk in g G roup III to the T h ird Assessment R eport o f the Intergovernm ental Panel on C lim ate C hange, C am bridge U niversity Press. M Z O P U (2001). Prvo nacionalno izvješće u svezi s obvezama Republike H rvatske O kvirnoj konvenciji o prom jeni klime, M inistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, projekt Vlade Republike H rvatske i U N P D /G E F -a.

P O G L A V L J E

8.

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ

Prof. dr. sc. Oskar P. Springer,

Biološki odsjek

Prirodoslovno-m atem atički fakultet, Zagreb

S u vrem eno čovječanstvo izloženo je trajnim opasnostim a od onečišćenja okoliša, tj. onečišćenja vode, zraka, tla i hrane. Izvori tvari koji onečišćuju okoliš različiti su, ali stupanj njihove prisutnosti ovisi o stupnju razvoja tehnologije u industrijskoj proizvodnji, poljoprivredi, p ro m etu i dr. Zasad nem a savršenih postupaka u proizvodnji i dru g im djelatnostim a, koji ne ostavljaju za sobom sporedne, često otrovne produkte, a oni su trajan i opasan izvor trovanja biljaka, životinja i čovjeka.

Podjela onečistača (polutanata) P ostoji više različitih podjela onečistača, pri čem u se rabe različiti kriteriji kao što su kem ijska priroda, svojstva, izvori, m jesta djelovanja, učinci i dr.

P R IM A R N O M JE S T O O N E Č IŠ Ć E N JA •

V O D A , ZRAK, T L O , H R A N A

P R IR O D A O N E Č IŠ Ć E N JA ® KEM IJSKA (anorganska i organska) ® FIZ IK A L N A (plinovita, tekuća, kruta, radioaktivna) B IO L O Š K A (m ikroorganizm i, gljivice, toksini)

130

E kološki leksikon

P O D R IJE T L O O N E Č IŠ Ć E N JA ® P R I R O D N O (npr. erupcije vulkana, m ikroorganizm i, gljivice) • A N T R O P O G E N O (npr. kom u n aln o , industrijsko, poljoprivredno i dr.)

IZ V O R I A N T R O P O G E N O G O N E Č IŠ Ć E N J A • • • •

IZ G A R A N JE F O S IL N IH G O R IV A O T P A D N I P R O D U K T I U IN D U S T R IJS K O J P R O IZ V O D N JI K O M U N A LN I OTPAD O T P A D N I P R O D U K T I U P O L JO P R IV R E D N O J P R O IZ V O D ­ N JI • D JE L O V A N JE R A T N E T E H N IK E I B O J N IH O T R O V A

U Č IN C I O N E Č IŠ Ć E N JA • • • • • » • • •

NA NA NA NA NA NA NA NA NA

PRO CESE U ATM OSFERI PRO CESE U VO D I P R O C E S E U T L IM A K O R O Z IJ U M ETA LA PREŽIV LJA V A N JE M IK R O O R G A N IZ A M A ZD R A V LJE BILJAKA ZD RA V LJE Ž IV O T IN JA ZD R A V LJE Č O V JEK A D E G R A D A C IJU E K O S U S T A V A

P o treb n o je naglasiti da su antropogeni učinci na okoliš iz dana u dan sve veći. P ro cjenjuje se d a je više od 85 posto svih onečišćenja uzrokovano n ep o sred n im ili po sred n im čovjekovim djelovanjem .

Ksenobiotici, otrovi i otrovnost P ro b lem štetn ih tvari u okolišu sve više opterećuje su v rem en o čovječanstvo. P o rasto m p roizvodnje u posljednjih 8 0 -a k godina m n o žin a raznolikih štet­ n ih tvari nadm ašila je m n o žin u tvari nastalih proteklih nekoliko tisuća go­

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ

131

dina. S u v rem eno onečišćenje okoliša po opsegu i trajnosti prelazi lokalne okvire i postaje svjetskim — globalnim problem om . Z n a n o st poznaje oko dva m ilijuna kem ijskih o tro v n ih spojeva, od kojih se više od 100.000 rabe kao raznoliki kom ercijalni proizvodi u kućanstvu, in d u striji i u farmaciji. U te spojeve uvršteni su i lijekovi, je r i oni m ogu, ako se p rek o m jern o i nekontrolirano uzim aju, uzrokovati oštećenja u tijelu kao i ostali otrovi. T vari koje nem aju ni hranidbene ni gradbene uloge u nek o m organiz­ m u , a ne m o g u se iskoristiti ni za dobivanje energije nazivam o k sen o b io ticim a, D eseci tisuća kem ijskih i stru k tu rn o vrlo različitih ksenobiotika nalaze se u okolišu. M eđ u ksenobioticim a im a kem ijslđh tvari koje — ovisno o kvaliteti, količini i koncentraciji — unesene u tijelo, djeluju štetno na n o r­ m alne fiziološke procese i u zrokuju tlđvna oštećenja. T akvu tvar tada nazi­ v am o o tro v o m ili toksikantom .

T o k sin i su otrovi živih organizam a, a m ogu biti bakterijskog (bakteriotoksini), gljivičnog (m ikotoksini), životinjskog (zootoksini) i biljnog (fitotoksini) podrijetla.

T o k sičn o st (otrovnost) neke kem ijske tvari je s t njezino svojstvo da izaziva štetn e (toksične) učinke u organizm u životinje ili čovjeka. S tu p a n j o tr o v n o s ti (toksicitet) označuje se kao količina otrova koja ubija 50 posto otrovanih jedinki. T o je tzv. 5 0 -p o sto tn a letalna doza (LD 50). P rem a to m načelu stupanj otrovnosti svrstava otrove u četiri skupine: I.

skupina: do 50 m g/kg tjelesne m ase (izraziti toksikanti)

II. skupina: od 50 do 250 m g/kg (jaki toksikanti) III. skupina: od 250 do 1000 m g/kg (u m jereni toksikanti) IV. skupina: od 1000 do 5000 m g/kg (slabi toksikanti) K od otrovanja pojedinog organizm a treba voditi brigu ne sam o o k o ­ ličini, koncentraciji i otrovnosti nego i o v re m e n u izloženosti (ekspoziciji) o trovu. D u g u ekspoziciju otrovu nazivam o k ro n ičn im trovanjem , a naglo, najčešće jed n o k ra tn o , izlaganje tijela otrovu je st — a k u t n o o tro v a n je . O staci otrova u okolišu i biosferi p re d m e t su istraživanja znanstvenika počevši od šezdesetih godina prošloga stoljeća. U stanovilo se da m noge kem ikalije kojim a se rukovalo neoprezno i bez dovoljno znanja im a niz posljedica po žive organizm e i djeluje štetno često i u vrlo m alim tzv. s u b to k s ič n im d o z a m a na zdravlje ljudi i ostalih živih organizam a. D anas se m n o g o više pozornosti posvećuje uporabi kemikalija, njihovu utjecaju na

132

E kološki leksikon

zdravlje i okoliš, te se odabiru najpogodnije kem ikalije i najpogodnije doze s n ajm an jim štetn im učinkom .

Perzistentnost i detoksikacija Z a otrove koji se nalaze u priro d i ili u živim organizm im a vrlo je važna njihova p o stojanost (perzistentnost), tj. njegova sposobnost za razgradnju (degradaciju) u m anje toksične ili netoksične p ro d u k te procesim a detoksikacije. O tro v i se m o gu razgraditi i detoksicirati abiotički djelovanjem ultraljubičastih zraka Sunčeve svjetlosti (fotoliza), vo d o m (hidroliza), to p lin o m (term oliza), tj. oksidacijskim i redukcijskim reakcijam a. R azgradnja polutanata u p riro d i zbiva se i biotički djelovanjem prilagođenih (m u tiran ih ) m ik ro o r­ ganizam a i viših organizam a. P rem a postojanosti (perzistentnosti) otrove svrstavam o: a)

na vrlo postojane — vrijem e razgradnje dulje od 2 godine

b)

na postojane — vrijem e razgradnje od 6 m jeseci do 2 godine

c)

na umjereno postojane — vrijem e razgradnje od 1 do 6 m jeseci

d)

n a slabo postojane tvari — vrijem e razgradnje m anje od m jesec dana.

V rijem e p o treb n o da se koncentracija o trovnog spoja p risu tn o g u okolišu sm anji 50 posto nazivam o p o l u ž i v o t o m tog otrova. P o jed in i otrovi im aju osobito izraženu sklonost nakupljanja (bioakum ulacije) u p o jed in im tkivim a i organim a živih organizam a, u koje su ušli bilo zbog njihove n ep o sred n e izloženosti tim tvarim a ili p o sred n o k o n zu m aci­ jo m h ran e i/ili pića. S klonost nakupljanja izražava se koeficijentom n ak u p ­ ljanja (Kn).

Putovi unosa otrova u tijelo Z a većin u otrova prodiranje u tijelo uvjet je za njihovo toksično djelovanje. G lavni pu to v i u nosa toksikanata u tijelo jesu: (1) k ro z dišni sustav (alveole pluća -— u čovjeka površina do 100 m 2)

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ

133

(2) kroz kožu i vanjske sluznice (perkutano) — u čovjeka površina oko

2 m2 (3) kroz probavilo (u čovjeka apsorptivna površina probavila oko 300 m 2) (4) p arenteralno (injekcijski u m išić ■ — im , u v en u — iv, u kožu — id i dr.). P ro d iran je otrova u organizam zrakom kroz pluća (aerogeno, inhalacijski) posebna je opasnost je r čovjekova pluća im aju površinu alveola od 80 do 100 m 2. Svaki p lu ćn i m jehurić (alveola) dobro je obavijen spletom lo v n ih kapilara, tako da se otrovi iz pluća, uglavnom plinovi, brzo resorbiraju u kn/. B rzina intoksikacije (trovanja) dišnim p u to m ovisit će o koncentraciji otrova (plina, prašine, dim a, magle, pare), o brzini (frekvenciji) disanja, i o brzini rada srca (tzv. m in u tn i v o lu m en srca). P ro d iran je otrova u organizam kroz kožu slabije je od prodiranja kroz pluća. N a im e, ljudska koža im a u k u p n u površinu od sam o oko dva četvorna m etra. D ru g o , koža donekle svojim rožnatim slojem čini p riro d n u zapreku za neke otrove. U sprkos tom e, m nogi otrovi topljivi u m astim a, tzv. liposolubilni otrovi, i topljivi u vodi, tzv. hidrosolubilni otrovi, m ogu prodirati kroz ep id erm u , kroz žlijezde znojnice i lojnice, a najbrže p ro d iru kroz sluznice usta, nosa, oka i spolnih organa. O trovi koji su prodrli kroz epiderm u ulaze u krvne kapilare potkožnog sloja i krvlju se prenose dalje tijelom . B rzina intoksikacije ovisi o koncentraciji otrova, debljini i propusnosti kože ili sluznice, o količini m asnoga potkožnog sloja, toplini, vlažnosti i p rokrvljenosti kože i dr. P ro d iran je otrova kroz probavili sustav m oguće je na svim njezinim dije­ lovim a —- usta, jednjak, želudac te u tankom i debelom crijevu. O tro v i p o p u t alkohola, nikotina ili cijanida p ro d iru u tijelo već kroz sluznicu usne šupljine. N e k i otrovi će u kontaktu s kloridnom ldselinom (HC1) u želucu postati n eotro v n im a, ali postoji i opasnost da neki m anje otrovni spojevi u tijelu p o stan u jače otrovnim a. T o je tzv. p ro c e s to k s ik a c ije . M n o g i liposolubilni otrovi (npr. alkohol) m ogu se apsorbirati već i u sluznici želuca. Najveća m n ožina otrova apsorbira se tijekom prolaska cri­ je v n o g sadržaja (him usa) kroz tanko odnosno debelo crijevo. A psorpcija je brza je r je fiziološka zadaća crijeva da kroz crijevne resice (površina oko 300 m 2) apsorbira hranidbene tvari u krv odnosno lim fu. Istim p u to m apsorbi­ raju se u z šećere, m asti, bjelančevine i voda i s njim a otopljeni ili vezani otrovi.

134

Ekološki leksikon

B rzina intoksikacije kroz probavilo ovisi o koncentraciji otrova, fizikal­ n o — kem ijskim značajkam a otrova (topljivost, raspršenost), te o punoći i kiselosti (pH ) želuca i crijeva. P ri u m j e t n o m ( p a r e n te r a ln o m ) u n o s u o tr o v a brzina apsorpcije ovisi o m jestu unosa. N ajb rži je intravenski (iv.) i in tram u sk u larn i (im .) put. V rijem e koje protekne od injiciranja otrova o d n o sn o lijeka do njegove p o t­ p u n e i je d n o ličn e raspodjele u krvi, tzv. v r ije m e m ije š a n ja , iznosi od 1 do 3 m in u te. Injiciranje u kožu (id.) usporava apsorpciju, tako da je vrijem e m iješanja u to m slučaju oko 20 m inuta. P ri u m je tn o m — injekcijskom u n o su otrova (ili lijeka) u kožu ili m išić brzina apsorpcije ovisi o koncentraciji otrova i o toplini područja injiciranja (pro širen o st kapilara). D odavanjem m asnih i kolo id n ih prim jesa lijeku ili otro v u usporava se apsorpcija. TJ farm akologiji se taj fen o m en rabi da bi se lijek apsorbirao dugotrajno i p o stupno (tzv. d e p o -u č in a k ).

Mjesto djelovanja otrova O tro v koji je na je d a n od opisanih načina ušao u tijelo m ože djelovati štetno na jed n o j od tri razine. Prva je razina djelovanja otrova n a m je s tu u l a z a (lo k a ln a ); npr. ošte­ ću ju se koža, pluća, probavilo. D ruga je razina djelovanja otrova u č ita v o m tije lu (s is te m s k a ); npr. oštećuje se opći m etabolizam antim etaboličnim djelovanjem na pojedine enzim e zajedničke za sve stanice (npr. A T P -aza), blokiranjem staničnih receptora, staničnih organela i jezgre. T reća je razina djelovanja otrova n a m jestu izlu čiv an ja otrova (eks k re c ijs k o m je s to ); npr. bubrezi, sluznica crijeva, m okraćni m jehur.

Fiziološka klasifikacija otrova O sim tih tem eljnih m jesta djelovanja p ojedinih otrova, m nogi otrovi kada u đ u u tijelo p rim arn o oštećuju sam o neka tkiva ili organe. T o se načelo tem elji na specifičnoj fiziologiji pojedinih tkiva i organa tako da se pojedini otrovi klasificiraju p rem a fiziološkom načelu (tabl. 8.1.). P o treb n o je naglasiti da m nogi otrovi osim svoga p rim arn o g m jesta štetn o g djelovanja oštećuju i druga tkiva, naročito kod tzv. k r o n i č n e e k s p o ­ z ic ije ( d u g o tr a jn e iz lo ž e n o s ti) tije la o tr o v u .

135

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ

T A B L IC A 1. Fiziološka klasifikacija otrova OTROVI Hem atotoksični

OŠTEĆUJU krvne stanice i krvotvorna tkiva

PRIMJER! (CO, olovo, citostatici)

Im unotoksični

stanice i tkiva imunološkog (pesticidi, nitrati, nitriti) sustava Neurotoksični periferno i središnje živčano tkivo (olovo, živa, bromidi) (alkohol, fosfor, selen, arsen, Hepatotoksični jetru klorirani ugljikovodici) (živa, olovo, kadmij) Nefrotoksični bubrege i mokraćne putove (iritansi — kiseline lužine, klor) Derm atotoksični kožu i sluznice

Genotoksični Mutageni

Kancerogeni Teratogeni

kromosomsku građu i gensku (kolhicin) strukturu (hidroksilamin, etilmetan sulfonat, genom i dovode do mutacija teški metali) (DNA) i prenose se na potomstvo (katran, vinil—klorid, azbest, genom i uzrokuju nastanak netipičnih — tumorskih stanica benz(a)-piren, benzen) (talidomid, citostatici) zametni razvoj i dovode do malformacija (nakaznosti)

Onečišćenje okoliša otrovima P ojam o n e č iš ć e n je o k o liš a definiram o kao svaku kvalitetnu i kvantitetnu promjerm fizičkih , kemijskih i bioloških karakteristika osnovnih sastavnica okoliša (zraka, voda, tla, hrane), što dovodi do narušavanja zakonitosti u ekosustavu, teme­ ljenih na m ehanizm im a samoregulacije. Te promjene djeluju danas, ali i ubuduće, na pogoršanju zdravstvenih, gospodarstvenih i drugih uvjeta života.

U b rz an o onečišćenje okoliša od početka prošloga stoljeća uzrokovano je s nekoliko čim benika. 1)

P rv o m tehnološkom revolucijom tj. izu m o m parnog stroja a p o to m stroja s u n u tarn jim izgaranjem zam ijenjen je m išićni rad čovjeka i životinja. Strojevi rade brže i više, te za njihov rad treba sve više p riro d n ih sirovina (ugljen, nafta, rude). Svake se godine iz Z em ljine kore vadi oko 140 m ilijarde tona ruda, fosilnih goriva i građevinskog m aterijala s tendencijom stalnog povećanja. P rerad o m te im pozan­ tn e količine sirovina otpuštaju se ogrom ne količine plinova i pepela, a ostaje do 40 posto neiskorištenog otpada u tijeku proizvodnje. Izrađeni proizvodi im aju ograničeno trajanje te se nakon iskorišten osti odbacuju kao nekoristan otpad.

2)

B rzim porastom ljudske populacije u posljednjih stotinjak godina s je d n e m ilijarde na 6,5 m ilijarde stanovnika (dem ografska eksplozija)

Ekološki leksikon

136

povećava se u kupna proizvodnja, a o tpadnim se p ro d u k tim a onečiš­ ćuje okoliš. 3)

P rim jen a suvrem enih agrotehničkih i agrokem ijskih postupaka u proizvodnji hrane za sve više stanovnika na našem planetu n am et­ n u le su se kao im perativ. Intenzivno se upotrebljavaju um jetn a g n o ­ jiva, zaštitna sredstva protiv štetnika i nam etnika. P ostignuti su re­ zultati »zelene revolucije« s je d n e strane, ali i onečišćenje okoliša o trovim a (nitrati, nitriti, pesticidi), s druge strane. Z b o g p reo p te­ rećenja raznim o trovnim spojevim a, m noge nadzem ne i podzem ne vode i tla postala su opasna za zdravlje.

Izvori kemijskog onečišćenja okoliša ZRAKA VODA

plinovi, čestice prašine iz industrije, prometala i kućanstava (npr. ugljikov monoksid, ugljikov dioksid, ozon, ugljikovodici, sumporov dioksid i dr.) komunalni, industrijski, poljoprivredni, ostali (isto kao i u tlima)

TALA iz onečišćene atmosfere i vodotokova i tretiranjem tla (npr. nitrati, nitriti, _________ pesticidi, olovo, kadmij, kalij, fosfor, bakar)________________________________

Kruženje otrova u biosferi O trovi se pojavljuju u svim dijelovim a biosfere -— u atmosferi, hidrosferi i litosferi. Biljke koje rastu na onečišćenim tlima i same postaju onečišćenima. Preko korijenova sustava odnosno lišća apsorbiraju se štetne tvari. Najčešće su to sredstva za zaštitu bilja, tj. pesticidi, um jetna gnojiva i teški metali (npr. olovo, srebro, kadmij, bakar). Apsorbirani otrovi ulaze u plodove, stabljiku i lišće. P utovi i način onečišćenja (kontam inacije) životinja u načelu su slični o n im a u biljaka. H raneći se b iljnom h ranom , biljojedi unose u organizam kroz svoje probavilo i ostatke otrova iz te hrane. U priro d n im h ran id b en im lancim a koncentracija pojedinog otrova m nogostruko se povećava u višoj karici. U pravilu organizm i koji se nalaze na v rh u hranid benog lanca im aju i do 100.000 puta veću koncentraciju otrova od početne. N p r. govedo koje je na paši uz prom etnice i hrani se travom bogatom olovom (iz ispušnih plinova pri izgaranju benzina) ugrađuje olovo iz trave u svoja tkiva. Č ovjek koji jed e tako onečišćenu hranu koncentrira je u svojim tkivim a. Dakle, hrana uzgajana u onečišćenoj biosferi i sam a je onečišćena i prenosi se n ovo m konzum en tu. P o treb n o je naglasiti da majka za vrijem e dojenja m lijekom predaje dojenčetu neke otrove topljive u m astim a (liposolubilni otrovi) koje je na­ kupila tijekom života iz biosfere ili radeći u proizvodnji s otrovim a bez

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ

137

do v oljnih zaštitnih m jera (npr. klorirani ugljikovodici u proizvodnji pesticida, detergencije u proizvodnji sredstava za pranje).

Glavne skupine otrova koje štete zdravlju ljudi Z n an o st poznaje oko dva m ilijuna kem ijskih otro v n ih spojeva, a od njih se oko 100.000 upotrebljava kao kom ercijalni proizvodi diljem svijeta. T o m u treba dodati oko 8.600 aditiva za ljudsku prehranu, oko 3.400 spojeva koji se rabe u proizvodnji kozm etičkih sredstava te oko 1.000 tem eljnih spojeva iz kojih se p rip rem aju oko 10.000 kom ercijalnih pripravaka pesticida. G odišnja proizvodnja svih navedenih sredstava danas prem ašuje 200 m ilijardi tona, što je dv o stru k o više nego 1960. godine. N a v ed en im količinam a proizvedenih otro v n ih kem ijskih spojeva treba dodati i količine oslobođenih otpadnih otrovnih tvari nastalih antropogenim djelovanjem koje se otpuštaju u atm osferu, hidrosferu i /ili litosferu. T A B L IC A 8.2. Najčešći kemijski onečistači koji štete zdravlju UGLJIKOVI OKSIDI DUŠIKOVI SPOJEVI SUMPOROVI SPOJEVI UGLJIKOVODICI OZON METALI

Ugljikov dioksid, Ugljikov monoksid Dušik, Dušikovi oksidi (NO i NO2), Amonijak, Nitrati, Nitriti, Nitrozamini, Nitrozamidi Sumporov dioksid, Sumporovodik Metan, Halogenirani (tzv. freoni) — CFCI3 , CFCI2, CF 2CI2 Ozon ŽIVA (Hg) OLOVO (Pb) KADMIJ (Cd) BAKAR (Cu) CINK (Zn) ARSEN (As) ALUMINIJ (Al)

Metil—živa, dimetii-živa, Kloridi žive (HgCte), Sulfid žive Tetraetil olova, Tetraoksid olova Sulfid kadmija, Jodid, bromid ili klorid kadmija, Oksid i hidroksid kadmija Sulfat bakra, Hidroksid bakra, Karbonat bakra, Oksiklorid bakra Sulfid cinka, Silikat cinka, Oksid cinka, Cinkov fosfid, Cinkov kromid i bromid Trioksid arsena Klorid aluminija

DETERGENCIJE

Alkil benzen sulfonat (ABS), Polifosfati, Tenzidi, Nitriltrioctena kiselina POLIKLORIRANI BIFENILI (PBC) PESTICIDI Vidi tablicu 3. FENOLI Fenol, Krezol, Timol OSTALI Fluor (F), Klor (Cl), Mangan (Mn), Fosfor (P), Azbest, čestice _____________________ (ugljena, kamena, brašna, azbesta)_____________________

Ekološki leksikon

138

T A B L IC A 8.3. Klasifikacija pesticida Skupina MIKROBIOCIDI

Podskupina Baktericidi

bakterije

Virocidi

viruse gljivične bolesti

FUNGICI Dl FITOCIDI

ZOOCIDI

Suzbija

Algicidi

alge

Herbicidi — selektivni

korovnu vegetaciju

neselektivni

ostalo bilje

Insekticidi — neselektivni

kukce

Akaricidi

grinje, pauke

Nematocidi

obliće

Limacidi

puževe

Moluscidi

mekušce

Rodenticidi — neselektivni

glodavce

Muricidi

miševe, voluharice

Raticidi

štakore

Avicidi

ptice

HOMOCIDI

bojni otrovi protiv ljudi

P e s tic id i su sintetske, rjeđe prirodne, selektivno toksične tvari, nam ije­ njene suzbijanju (ubijanju) štetnih m ikroorganizam a, gljivičnih, biljnih i životinjskih štetnika i nam etnika. Riječ pesticid izvedenica je od latinskih riječi: pest — bolest, kuga, napast, i cedo, cedere — ubiti.

Patofiziološki učinci otrovanja O tro v i koji su na neki od prije opisanih načina uneseni u organizam ulaze u interakciju na m olekularnoj, staničnoj, tkivnoj i organskoj razini. Interak­ cija se odvija na dvojako: (a) kao slaba ionska veza koja je u pravilu reverzi­ bilna i (b) kao jaka kovalentna veza koja je u pravilu irevezibilna. N ačin kem ijske veze otrova i strukture u tijelu ne određuje stupanj otrovnosti i posljedice u tijelu. Stupanj oštećenja zdravlja otrovane osobe ovisi o vitalnoj važnosti biokem ijskih i fizioloških procesa u stanicam a koje čine pojedina tkiva i organe, a koje su u interakciji s otrovim a. U tablici 8.4. i 8.5. sum irani su najčešći učinci nekih otrova iz okoliša na fiziološke sustave čovjeka. T reba naglasiti da su navedeni učinci sam o

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ

139

okvirni je r stupanj oštećenja fizioloških sustava ovisi o kem ijskom spoju pojedine sk u pine otrova, o koncentraciji i v re m e n u izlaganja tijela otrovu (ekspozicija otro vu), m jestu unosa otrova te dobi i spolu otrovane osobe. N av ed en i podaci odnose se uglavnom na subletalne doze otrova koje u n o ­ sim o u tijelo pićem , hranom , inhalacijom ili preko kože iz onečišćenog okoliša.

T A B L IC A 8.4. Najčešće patofiziološke posljedice otrovanja nekim skupinam a otrova

iz okoliša OTROVI

NAJCESCI IZVOR

UGUIKOVI OKSIDI

izgaranje plinovi prometala izgaranje umjetna gnojiva

DUŠIKOVI SPOJEVI

ZIVA

procesi truljenja urin živini pesticidi proizvodnja nafte

OLOVO

sačma

KADMIJ

benzin s tetraetilolovom pušenje proizvodnja kovina ispušni plinovi pušenje

BAKAR

uporaba modre galice u vinogradarstvu

PATOFIZiOLOŠKI U O N C i otežano disanje (gušenje) blokira hemoglobin oštećuju bubrege uzrokuje probavne smetnje otežano disanje (hipoksija) oštećenje kn/nih kapilara slabi imunološka reaktivnost oštećuje spermatogenezu oštećuje živčani sustav i vid oštećuje središnji živčani sustav hemoliza eritrocita (anemija) oštećuje oštećuje uzrokuje uzrokuje

nefrone bubrega bubrege hipertenziju degeneraciju testisa

remeti sintezu vitamina A hipertrofija nadbubrežne žlijezde hemoliza (hemolitička žutica) oštećuje jetru i bubrege povećava razinu kortizona

CINK

legure (bronca, mjed)

PESTICIDI

pocinčane cijevi poljoprivreda

DETERGENCIJE OZON (prizemni)

kućanstva kemijska industrija prometala

uzrokuje gubitak teka i povraćanje uzrokuje gubitak vode oštećuju hematopoezu uzrokuju anemije slabe imunološku reaktivnost smanjuju oplodnost spermija slabokrvnost povraćanje, proljevi oštećuje dišni sustav

Ekološki leksikon

140

T A B L IC A 8.5. Najčešća simptomatologija otrovanja nekim otrovima iz okoliša SIMPTOMATOLOGIJA

OTROVNI SPOJEVI

ALERGIJA

pesticidi, lijekovi, čestice prašine

ANEMIJA (slabokn/nost)

bakar, kadmij, olovo, klorirani ugljikovodici

DEPRESIJA (potištenost)

arsen, nitrati/nitriti, olovo, cink, ureja, atrazini, klorirani ugljikovodici, aflatoksin

DISPNEJA (otežano disanje)

amonijeve soli, rodenticidi, cijanidi, nitrati/nitriti

EKSCITACIJA (podraženost)

cijanidi, olovo, strihnin, fluoracetat

HEMOUZA (raspadanje eritrocita)

bakar, olovo, dinitrobutilfenol

IMUNOSUPRESIJA

DDT, paration, atrazin, lindan, piretrin, malation, antibiotici, kortikosteroidi, salicilati, aluminij, berilij, krom, kobalt, cink, dioksin, olovni acetat, alifatski ugljikohidrati, aromatski ugljikovodici, kokain, metadon, etanol, kanabidiol, duhanski dim

KOLIKA (grčevi probavila)

arsen, bakar, cinkfosfid, olovo, nitrati/nitriti, dioksin, kiseline, lužine, fenol

POVRAĆANJE / PROLJEVI

rodenticidi, karbamati, kadmij, arsen, živa, fosfid cinka, organofosforni insekticidi

TREMOR MIŠIĆJA (drhtanje)

cijanidi, karbamati, olovo, organoklorni i organo-fosforni pesticidi, triazini, živa

Detoksikacija otrova Detoksikacija otrova uključuje različite postupke za razgradnju (degradaciju) otrova u m anje otrovne spojeve ili u neotrovne spojeve u organizm u ili u prirodi. U prirodi se detoksikacija zbiva hidrolitički (vodom ), f o to litič ld (svje­ tlom ), t e r m o litič k i (toplinom ), rjeđe p ir o litič k i (pri visokim tem p eratu ­ ram a) i m ik r o b io lo š k i (bakterijam a kojim a otrov služi za njihov m etabo­ lizam). U organizm u se detoksikacija obavlja prim arno u stanicam a jetre, i to specifičnim m ikrosom alnim enzim im a te raznim biokem ijskim i biofizikaln im postupcim a (oksidacija, redukcija, sintetsko konjugacijske reakcije, p ro ­ m jen o m površinske napetosti, povećanjem aciditeta i dr.). O tro v i se djelo­ m ice detoksiciraju u površinskim slojevima kože -— fotolitički, u crijevu — m ikrobiološki, te u ostalim stanicam a — hidrolitički i ponešto term olitički (na 36,5 °C ). Svaki organizam (vrijedi i za ekosustav) im a svoj k a p a c i t e t d e to k s ik a cije. Ako je unos otrova u organizam veći od kapaciteta detoksikacije u

LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ

141

o d re đ en o m v re m e n sk o m intervalu, nakupljat će se o tro v u organizm u (aku­ m ulacija otrova) i dovesti to patoloških prom jena, o d n o sn o do težih oblika bolesti s m o g u ćim sm rtn im ishodom . S uprotno, ako je u nos otrova m anji od kapaciteta detoksikacije količina otrova se u sustavu sm anjuje. K oncen­ tracija se otrova u sustavu ne m ijenja ako je količina un esen o g otrova izjed­ načena s detoksikacijskim kapacitetom . D akle, svi otrovi koji su ušli u organizam ne ostaju u n jem u , već se neki od n jih izluče iz tijela, neki se detoksiciraju, a organizam s v re m e n o m ostvaruje sp o so bnost n a v ik a v a n ja na neke otrove, što dovodi i do stjecanja ovisnosti (npr. na nikotin, alkohol, drogu). O rganizam navikao na otrov proživljava teške apstinencijske krize uskrati li m u se uobičajena dnevna doza tog otrova. D u g o tra jn o izlaganje tijela istom otrovu oštećuje fiziološki sustav, ali i sam u je tru , čije stanice p o stupno propadaju (degeneracija i/ili ciroza je tre ), najčešće s letalnim ishodom .

Umjesto zaključka U o v o m prikazu opisani su neki važniji otrovi koji su proizvodi ljudske djelatnosti, a koji i u subtoksičnim dozam a m ogu p o stu p n o više ili m anje štetiti lju d sk o m zdravlju. T reb a na kraju sp o m en u ti i ostale abiotičke čim ­ benike iz našeg okoliša, koji također štete zdravlju ljudi — ra d ija c ijs k o o n e č iš ć e n je u dva oblika: elektrom agnetsko i k orpuskularno, a p rem a p o ­ d rijetlu m ože b iti iz p riro d n ih i u m je tn ih izvora. S p o m en im o ovdje i štetni u čin ak rend g en skih, alfa, beta, gam a, n e u tro n sk ih i ultraljubičastih zraka (raaijacijska bolest, m utacije, kancerogenost). Sve više im a dokaza o pojavi leukem ije i po jed in ih skupina tu m o ra u zro k o v an ih elektrom agnetskim poljim a, tj. e le k t r o m a g n e t s k im s m o g o m (m obiteli, dalekovodi, radio, T V i radarske antene). L judskom tijelu nadalje šteti b u k a o d n o sn o preglasni zvukovi i šum ovi, a osobito stresno djeluju zvukovi visokih frekvencija. Valja dodati i podatak o ostalim fizikalnim i geografskim čim benicim a koji tak o đ er m o g u štetiti zdravlju, a to su pretjerana hladnoća, pretjerana toplina, povećana vlažnost zraka, električna struja, nadm orska visina, h ip erbarički uvjeti, hipobarički uvjeti, klim atski uvjeti i dr.

142

Ekološki leksikon

L IT E R A T U R A 1. 2. 3. 4. 5.

A lbert, A. (1995) Selective Toxicity, C hapm an and H ali, London, N e w York. Calow, P. (1994) Hanđbook o f Ecotoxicology, Blackwell Science, Oxford. Springer, O . P. (2000) /ed. /, Čovjek i okoliš, Priroda, 875-877. Springer, O . P. (2001), Osnove ekologije i ekotoksikologije, Profil, Zagreb. W alker, C. H ., H opkin, S. P., Sibly, R. M ., Peakall, D. B. (2001) Priticiples o f Ecotoxicology, T aylor and Francis, London.

P O G L A V L J E

9.

ZBRINJAVANJE OTPADA

Dr. sc. Viktor Simončič,

Sisak

U laičkom se sm islu pod pojm om o tp a d razum ijeva sve ono što se u određenoj aktivnosti pojavljuje kao bezvrijedni nusproizvod. U stru čn o -ad m in istrativ n o m sm islu pod pojm om otpad razum ijeva se kruti otpad koji nastaje u kućanstvim a i industriji. T ekući otpad (otpadne vode i m uljevi) te radioaktivni otpad pripadaju u vrste otpada koje se zbog svojih svojstava, načina uklanjanja ili zbog povećane potencijalne opasnosti u pravilu zbri­ njavaju na poseban način i pojm ovno ne pripadaju u g rupu k ru to g otpada iz kućanstava i sličnog otpada koji nastaje u industriji. N jim a se, za razliku od pojm a otpad, pod kojim se razum ijevaju pojedinačno, ili u sm jesi sve vrste k ru to g otpada koji nastaje u kućanstvu i industriji (papir, staldo, m etal, krpe, drvo, m in eraln e i organske tvari, razne druge tvari, ....) dodaje atribut kojim se točno o d ređ u je vrsta: otpadna voda, otpadni m ulj, radioaktivni otpad itd. P rem a Z a k o n u o o tp a d u (N N 34/95.) otpadom se sm atraju predm eti i stvari koje je fizička ili pravna osoba odbacila, nam jerava ili ih m ora odbaciti. T a definicija nije cjelovita i trebala bi se prom ijeniti tako da se odnosi samo na tvari i/ili predm ete, koji su točno klasificirani u posebnom k a ta lo g u o tp a d a . T o je p o trebno u prvom redu zbog toga što m o d ern o zakonodav­ stvo tem elji područje otpada na istim zakonitostim a koje vrijede i za slobo­ dan p ro to k robe i usluga, pa treba precizno odrediti što otpad jest, a što nije. T o znači da se s otpadom m ora postupati, uz obveznu brigu o okolišu, što prem a p ropisanim tehničkim standardim a koji uključuju i postupanje u ekonom ski najpovoljnijim uvjetima. T o pak posebno stim ulira industriju da pronalazi (tehnički i organizacijski) najbolja rješenja: slično kao što to zbog k o n k u ren tn o sti na tržištu radi u proizvodnom procesu.

144

Ekološki leksikon

O tp ad se po m jestu nastanka dijeli: ® n a k o m u n a l n i o tp a d — to je otpad iz kućanstva, otpad koji nastaje čišćenjem ja vn ih površina i otpad sličan otpadu iz kućanstava koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima • n a te h n o lo š k i o tp a d — to je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima, a po količinama, sastavu i svojstvu razlikuje se od komunalnog otpada.

O tp ad j e po svojstvima:

@ O pasni o tp a d to je otpad naveden u posebnim dodacima Z akona o ratifi­ kaciji Konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju ( N N — Međunarodni ugovori 3/94.; sukladno međunarodnoj praksi). Sadržava tvari koje imaju jedno od ovih svojstava: eksplozivnost, reaktivnost, nagrizanje, podražljivost, štetnost, toksičnost, kancerogenost, m utagenost, teratogenost, ekotoksičnost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kem ij­ skom reakcijom ili biološkom razgradnjom. K om unalni i tehnološki otpad svrstavaju se u opasni otpad ako sadržavaju tvari koje imaju jedno od spome­ nutih svojstava.

© I n e r t n i o t p a d — to j e otpad koji uopće ne sadržava ili sadržava malo tvari koje podliježu fizikalnoj, kemijskoj i biološkoj razgradnji pa ne ugrožava okoliš.

Kao sin o n im za otpad često se rabi izraz sm eće, kojim se inače označuje i pom iješani otpad iz kućanstva, industrije itd. K atalogom otpada, koji izvorno potječe iz prava okoliša E uropske zajed­ nice (D irectiva 74/442/EEC) d an je popis 20 djelatnosti koje generiraju otpad, naziv svih vrsta otpada koje nastaju pri pojedinoj djelatnosti (oko 600, od čega oko polovice čini opasni otpad), te prijedlog m ogućih p o stu ­ paka obrade otpada. D jelatnosti i vrste otpada navode se pod ključnim brojevim a, a kao m ogući postupci obrade navode se: kem ijsko-fizikalni p o stupci (K/F), biloški (B), term ički (T) i ostali (O ). T ako se npr. »Otpad od proizvodnje, formulacija, prodaje i primjene premaza (boje, lakovi i staklasti emajli), ljepila, sredstva za brtvljenje i tiskarske boje« navodi pod Idjučnim b ro jem 08 0 0 00, a je d n a od vrsta otpada iz te grupe »otpadne boje i lakovi bez halogenih otapala« pod ključnim brojem 08 01 02, s p rep o ru čen im

te r m i č k i m (T ) načinom obrade. K o lič in a i s a s ta v k o m u n a ln o g o tp a d a , po stanovniku ovise o e k o n o m ­ skom stu p n ju razvoja društva. Sto je je d n a zemlja razvijenija, to je količina otpada po stanovniku veća. S obzirom na sastav, prevladavaju m aterijali od

145

ZBRINJAVANJE OTPADA

am balaže, otpad je rastresitiji i im a veću ogrjevnu moć. E konom ski najraz­ vijeniji stvaraju izm eđu 0,8 i 2,2 kg otpada po stanovniku na dan, a m anje razvijeni izm eđ u 0,3 i 1,0 kg/stanovniku/danu. Sedm ina stanovnika u razvi­ je n im zem ljam a stvara trećinu ukupnog kom unalnog otpada. U n ato č na­ stojanju da se kom unalni otpad sm anji, njegova količina po stanovniku raste i u razvijenim zem ljam a i u zem ljam a u razvoju. G odišnja stopa rasta iznosi više od 3%.

TABLICA 9.1. Količine komunalanog otpada 1

Količine otpada po stanovniku

RAZVIJENE ZEMLJE

ZEM LJE U RAZVOJU

0,8 — 2,2 kg/dan

0,3 — 1,0 kg/dan

0,29 — 0,8 t/godišnje

0,11 — 0,36 t/godišnje

TABLICA 9.2. Svojstva i sastav otpada

Razvijene zemlje

Zem lje u razvoju

100 — 200

200 — 500

20 — 40

40 — 80

Ogrjevna vrijednost (MJ/kg)

8 — 12

3 — 10

Veličina komada (% većih od 50 mm)

10 — 85

5 — 35

Svojstvo Gustoća (kg/m3) Vlažnost (% težinskih)

Sastav (% težinski) 20 — 40

1 — 30

Staklo, keramika

4 — 10

1 — 10

Metali

3 — 13

1— 5

Plastika

Papir, karton

4 — 10

1— 8

Koža, guma

1— 5

1— 5

Drvo, kosti, slama

1— 5

1— 5

2— 5

1 — 10

Biootpad

20 — 50

40 — 85

Opasni otpad

0,5 — 3

0,5 — 1,0

Razni inertni otpad

1 — 20

1 — 40

Tekstil

1

Vladim ir Potočnik, O brada kom unalnog otpada — svjetska iskustva, M T G C onsulting, Zagreb,

1977.

Ekološki leksikon

146

Razlike u količinam a tehnološkog otpada višestruko su veće u korist industrijski razvijenih zemalja. G odišnja količina industrijskog otpada u raz­ vijenim zem ljam a iznosi i do nekoliko stotina tona po stanovniku, a u nerazvijenim a m ogu biti čak i m anje od količina kom unalnog otpada.

Gospodarenje otpadom P roblem i vezani uz otpad nisu novi. O n i su sam o s razvojem velikih naselja i industrijalizacijom postali veći i teže rješivi. C ovjekje otpad praktički počeo stvarati od prvih dana svog razvoja. V rlo rano je uočena opasnost od n ek o n ­ troliranog odlaganja otpada za ljudsko zdravlje. U A teni je oko 500. godine prije Krista donesena prva poznata odredba o zabrani bacanja otpadaka na ulicu, a postojala su i odlagališta smeća, koja su m orala biti udaljena najm anje oko 2 lem od gradskih zidina. U srednjem vijeku odnos prem a sm eću bio je m nogo neodgovorniji i otpad je završavao jed n ostavno na ulici. T ek s početkom industrijske ere, s pojavom sve većih količina otpada, koji je osim toga i po sastavu postajao sve zahtjev­ niji glede zbrinjavanja, gradske uprave su se počele b rin u ti o otpadu. N ačin zbrinjavanja otpada kakav je danas poznat počeo se uvoditi u velikim eu ro p ­ skim m etropolam a tek u prvim desetljećim a prošlog stoljeća, a npr. prvo naplaćivanje odvoza otpada u Beču od građana, kao proizvođača otpada, uvedeno je tek u tridesetim godinam a prošlog stoljeća.

T A B L IC A 9.3. Usporedba potrošenih količina sirovina i energije za proizvodnju

nekih dobara upotrebom prirodnih sirovina i upotrebom sekundarnih sirovina (% smanjenja) Sirovina/energent

Aluminij

Čelik

Papir

Staklo

Energija

90 — 97

47 -7 4

23 — 75

4 — 32

Onečišćenje zraka

95

85

72

20

Onečišćenje vode

97

76

35

—

Rudarski otpad

—

97

Upotreba vode

—

40

58

50

Investicijski troškovi

25 — 50

25 — 50

50

—

Pogonski troškovi

10 — 30

10 — 30

—

—

80

ZBRINJAVANJE OTPADA

147

Suočene sa sve većom količinom otpada, ali i svjesne m aterijalnih i energetskih svojstava pojedinih vrsta otpada, unatrag 20-30 godina počele su gradske vlasti uvoditi sustave za g o s p o d a r e n je o tp a d o m . Pod tim se poj­ m o m razum ijeva ekonomski i po okoliš razumno upravljanje cjelokupnim životnim vijekom/ciklusom otpada — od njegova nastanka, skupljanja, prijevoza, iskorištavanja, obrađivanja i odlaganja, u skladu sa zakonskim obvezama i s odgovornosti. S inonim za pojam gospodarenje otpadom jest z b r in ja v a n je o tp a d a , iako neki autori nalaze suštinsku razliku izm eđu ta dva pojma. O rganizirano s k u p lja n je o tp a d a je prvi korak gospodarenja otpadom . U razvijenim je zem ljam a organiziranim skupljanjem kom unalnog otpada obuhvaćeno više od 90 posto ukupne populacije (česte su najrazvijenije zem lje gdje je organiziranim skupljanjem obuhvaćena gotovo cijela popula­ cija), a u zem ljam a u razvoju u prosjeku jedva trećina. N eskupljeni otpad završava doslovno svagdje u okolišu. Samo malo zemalja je do sada, radi što racionalnijeg iskorištavanja pojedinih vrsta otpada, organiziralo o d v o je n o s k u p lja n je pojedinih vrsta otpada već na m jestu nastanka — u kućanstvim a. Najčešće se radi o sustavu odvojenih sprem nika (kontejnera) za papir, staklo, plastiku i organslđ dio otpada, koji se nalaze u svakom kućanstvu ili zajed­ nički za pojedine kuće odnosno sklopove kuća. D io kom unalnog otpada odvojeno se skuplja i na principu donošenja otpada na tzv. e k o o to k e ili r e c ik la ž n e c e n tr e . U njih građani m ogu donijeti i druge vrste otpada: različita neiskorištena kem ijska sredstva koja se upotrebljavaju u kućanstvu, stare baterije, metal, stare lijekove... Prije industrijske upotrebe ovako skupljeni m aterijali m oraju se sortirati, je r je inače teško postići da se u pojedinom sprem niku ne nađe i nešto što se ne bi sm jelo u njem u naći. U d io izdvojenih otpadnih m aterijala ovisi o organiziranosti u društvu i o kulturi življenja. Postoje zemlje u kojim a se na taj način sm anji količina otpada koji treba kasnije obraditi i/ili odložiti i više od 50 posto (Austrija, N izozem ska, Danska). O dvojeno skupljanje pojedinih vrsta otpada u pravilu je skuplje od skupljanja m ješovitih vrsta otpada (po­ sebni sprem nici, logistički složeniji i skuplji način skupljanja zbog nasipnih gustoća pojedinih materijala i si.). U zbrinjavnaju/preradi pojedinih vrsta otpada troškovi m ogu biti niži (papir, staklo, m etal), ali i znatno viši (plastika) od troškova klasičnog odlaganja (bez predobrade ili proizvodnje istog m ate­ rijala od recikliranog m aterijala — osobito plastike). Posebna je kategorija otpada u sustavu odvojenog skupljanja i prerade a m b a la ž n i o tp a d . D a bi se sm anjila količina ambalaže i am balažnog otpada, Europska unija je donijela posebnu direktivu (94/62/EC), kojom su svi oni

148

Ekološki leksikon

koji am balažu stavljaju na tržište obvezani da se pobrinu za njezino zbri­ njavanje. Proizvođači ambalaže m oraju osigurati najm anje 50 posto, a najviše 65 posto prerade/iskorištavanja otpadne ambalaže, pri čem u treba m aterijal­ no (izravno) reciklirati najm anje 25 posto u kupne ambalaže, a pritom od svakog od am balažnih materijala (papir i karton, plastika, drvo, metal, staldo, višeslojni m aterijali) najm anje 15 posto m asenog udjela. Ispunjenje tih uvjeta nije jed n o stav n o , ali je postalo obvezom za svaku državu koja nam jerava postati članicom E U -a.

Obrada otpada N a p red n i sustavi zbrinjavanja otpada u pravilu predviđaju različite tehnolo­ gije iskorištavanja svojstava otpada (sirovinska, biološka, energetska), a u funkciji sm anjenja (i) količina koje se m oraju odložiti i (ili) sm anjenja ne­ gativnih učinaka otpada koji se treba odložiti (emisije deponijskog plina, procjedne vode). O čekivana prim jena nove zakonske obveze u državama E U -a , po kojoj udio organskog ugljika u odloženom otpadu ne bi sm io biti veći od 5 posto, bitno će povećati predobradu otpada prije odlaganja. P ri to m e se razlikuju tehnologije koje se tem elje na (a) m ehaničkoj (izdvajanje korisnog dijela otpada), biološkoj (biološka razgradnja organskog dijela otpada) i (b) term ičkoj obradi (ukupnog dijela otpada ili sam o jed n o g dijela, koji prije toga m ože biti obrađen drugim postupcim a (a)).

(a) M E H A N I Č K O - B I O L O Š K A O B R A D A N a tržištu postoje različite izvedbe ove tehnologije. O snovni princip sastoji se u izdvajanju pojedinih vrsta otpada koji se m ogu sirovinski iskoristiti kasnijom biološkom obradom organskog dijela otpada, pri čem u se raz­ građuju lakorazgradivi dijelovi. T ako se sm anjuje i potreban deponijski vo­ lu m en i neželjene pojave vezane uz odlaganje neobrađenog otpada (stvaranje deponijskog plina i procjednih voda). P rim jen o m m ehaničko-bioloških postupaka m ože se postići veliko sm a­ njenje v o lum ena obrađenoga kom unalnog otpada — često i više od 50 do 70 posto. Kao biološki postupci razgradnje u obzir dolazi kom postiranje (najčešće) i ferm entacija (rijetko). K om postiranje otpada je prim jer aerobnog postupka biološke obrade (postupak razgradnje uz prisutnost zraka/kisika), pri čem u se kao proizvod

ZBRINJAVANJE OTPADA

149

dobiva kom post, a ferm entacija je anaerobni postupak (bez prisutnosti kisi­ ka), pri čem u se kao proizvod dobiva bioplin. Proizvedeni se kom post u m ehaničko-biološkom postupku, zbog nečistoća, ne upotrebljava u poljoprivredi, nego se odlaže odnosno u p o treb ­ ljava za prekrivanje deponija. Samo ako je ulazni organski m aterijal čist (prije svega čistoća glede teških m etala i teško razgradivih organskih tvari) nastali kom post se m ože rabiti za proizvodnju hrane. O b a postupka se m ogu provesti ekološki prihvatljivo glede utjecaja na širi okoliš. G lavni problem pri kom postiranju m ogu biti neugodni m irisi, te je poželjno pogone locirati bilo dalje od urbanih cjelina, bilo provesti dodat­ ne m jere zaštite (izbor tehnologije, provođenje tih m jera u zatvorenim p ro ­ storim a i biofiltriranje procesnog zraka).

Kompostiranje A erobsia biološka o brada — k o m p o s tir a n je obavlja se u slobodno n a­ su tim hrpam a organskog otpada koji se prevrće, rastresa i prem a potrebi vlaži. Proces biorazgradnje traje od 10-ak tjedana pa i do nekoliko mjeseci. U b rz an o kom postiranje već usitnjenog i navlaženog organskog otpada postiže se razn im vrstam a uređaja i tehnoloških postupaka u kojim a se stalno održavaju optim alni životni uvjeti (često) posebnih kultura m ikroorganiza­ m a (tem peratura, vlaga, kisik i pH ). O tp ad se m ože miješati s različitim dodacim a, npr. s kanalizacijskim m uljem . K om postiranjem miješanoga kom unalnog otpada (kada se ne radi o čistom , sam obiorazgradivom dijelu) proces razgradnje traje najčešće dulje, teže se kontrolira, a konačni proizvod — kom post je slabije kakvoće i s p rim jesom veće količine otpadnog materijala, koji naknadno treba izdvojiti. Sm atra se svrsishodnom — kada ne postoje sofisticirane tehnologije zbrinjavanja otpada — obrada dijela organskog otpada (kom postiranje), prije svega zelenog odreza, otpada s tržnice i groblja te drugog organskog otpada koji nastaje u većim količinama. S poro kom postiranje, u slobodno nasutim hrpam a, koje se prevrću o d ­ nosn o rastresaju i eventualno vlaže, m ože se provesti gotovo bez posebne oprem e. D a bi se sm anjila količina otpada preporučuje se potaknuti i poučiti građane da sam i kom postiraju vlastiti dio organskog otpada. T ako m ogu

150

Ekološki leksikon

proizvesti vlastiti kvalitetan kom post, bez značajnijeg ulaganja u oprem u, s m in im aln im vlastitim radom .

Ferm entacija

A n a e r o b n a b io lo š k a o b r a d a o tp a d a — f e r m e n ta c ija počela se prim je­ njivati 8 0 -ih godina prošlog stoljeća. R jeđe se p rim jenjuju u obradi krutog otpada, a češće u obradi m uljeva iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i n ekih d ru g ih vrsta industrijskih otpada. B io p lin , kao glavni p ro d u k t fer­ m entacije, im a cca. 60 posto ogrjevne m oći p rirodnog plina, a sastoji se od 55 do 70 vol. % m etana, 44-27 posto ugljikova oksida, m anje od 1 posto vodika, a ovisno o ulaznom m aterijalu i do 3 posto sum porova vodika.

(b) T E R M IČ K A O B R A D A T erm ička obrada je djelotvoran, ali i relativno skuplji način obrade k o m u ­ nalnog otpada. Prvi kontrolirani način spaljivanja kućnog otpada te s tira n je 1874. godine u N o ttin g h am u u Engleskoj. U d io term ičke obrade u ukupnoj obradi k o m u n alnog otpada raste u razvijenim zem ljam a i nerijetko se njom e zbrine/obradi i 50 posto u kupnih količina kom unalnog otpada. U k u p n o je izgrađeno oko 3000 uređaja za spaljivanje otpada, od čega više od polovice u Jap an u (n u žn ost redukcije volum ena otpada zbog nedostatka prostora za odlaganje). U E u ro p i je izgrađeno više od 600 palionica. O sn o v n e vrste term ičke obrade otpada jesu: © spaljivanje (potpuna oksidacija organskih kom ponenata otpada), pri čem u oslobođena energija služi za proizvodnju električne i toplinske energije (zastupljeno u 99 posto postupaka term ičke obrade) i ® piroliza (otplinjavanje/tinjanje — term ička razgradnja organskih ko m ­ po n en ata bez p risutnosti odnosno uz kontrolirani do to k zraka). Kao proizvod se dobiva pirolitički plin, čijim se izgaranjem dobiva energija te kruti i/ili tekući ostaci (katrani), koji se eventualno također m ogu iskoristiti (zastupljeno u sam o oko 1 posto postupaka term ičke obra­ de). Sa stajališta okoliša, spaljivanje je, u z uvjet m aksim alnog čišćenja d im n ih plinova te iskorištavanja oslobođene energije, je d n o od najprihvatljivijih rješenja. O b a ova uvjeta danas su ispunjena u svim novijim palionicam a. B udući da su ulaganja vrlo visoka, ova tehnologija dolazi u obzir prije svega u većim aglom eracijam a. D anas se palionice grade uglavnom za veće

ZBRINJAVANJE OTPADA

151

kapacitete (u pravilu iznad 100.000 tona otpada), iako postoje intencije i za g rad n ju m an jih kapaciteta (oko 20.000 tona/na god.).

Odlaganje O dlaganje otpada je neizbježna karika svakog sustava zbrinjavanja otpada, a p o nekad i jed in a. T eh n ik a odlaganja otpada posljednjih se desetak godina vrlo brzo razvijala. ^ Č lanice E U - a jo š su 1994. godine prihvatile propis o izgradnji trajn ih odlagališta otpada, a u p rip rem i je i novi propis o odlaganju otpada. N jim e će se ograničiti odlaganje otpada koji b u d e sadržavao više od 5 posto ugljika o rganskog podrijetla. O tp a d koji se odlaže vrlo je aktivan. P rocesom raspadanja organskog dijela nastaje d e p o n ijs k i p lin , a u d o d iru otpada s v o d o m nastaju p r o c je d n e vode. U pravilu se, s obzirom na m ogući utjecaj otpada na okoliš, deponiji razvrstavaju u dvije k a te g o r ije I. (za zahtjevniji otpad: sve vrste k o m u n aln o g otpada i neke vrste industrijskog otpada) i II. (za m anje zahtjevni otpad). Z ah tjev n o st se glede tehničkih m jera određuje na osnovi sastava e lu a ta . O dlagalište m o ra im ati osigurano brtvljenje s donje i gornje strane, prihvat i pročišćavanje p rocjednih voda i osiguran sustav otplinjavanja s m ogućnosti u p o treb e deponijskog plina (do sada nije bio uvjet). Sve veći teh n ičk o -te h n o lo šld zahtjevi za izvedbu odlagališta kako bi se spriječilo d u g o ro čno onečišćenje okoliša, stalno povećavaju troškove odlaga­ nja, a isto d o b n o sve m anja nasipna gustoća neobrađenoga k o m u n aln o g o t­ pada (sve veći u dio am balažnog m aterijala) zahtijeva sve veće površine zem ­ ljišta za odlaganje. Kako će odlaganje otpada i dalje ostati neizbježan posljednji segm ent u sustavu gospodarenja otpadom , nastoji se na odlagalište odlagati sam o doista n u žn e količine otpada sa što m anjim negativnim potencijalom na okoliš. U donjoj tablici dan je pregled troškova p ojedinih faza zbrinjavanja k o m u n aln o g otpada.

E kološki leksikon

152

T A B L IC A 9.4. Pregled troškova za različite fa z e zbrinjavanja otpada u E C U /to n i EU prosjek gusto/rijetko naseljeno

Francuska (prosječne vrijednosti)

Skupljanje mješovitog otpada — ruralno područje

51/82

60 (prosječna naseljenost odvoz iz pojedinačnih kuća)

Odvojeno skupljanje otpada

44/70

120 (prosječna naseljenost odvoz iz pojedinačnih kuća — vrijedi samo za koristan dio otpada)

Recikliranje/sistem donošenja na ekootoke

80

Spaljivanje

150

Aktivnost

Kompostiranje/ fermentacija Odlaganje

95

M aribor2 min./max.

Ljubljana3 Istra4 Sisak

63

35

20/30

5

40/80

75— 110

125/175

80-150

100

75/100

35/60

95

120/150

30

17

28

Sanacija (uređenje) odlagališta Kad je riječ o n eu ređ en im odlagalištim a otpada postoje dvije tehničke m o ­ gućnosti rješenja problem a: (1) osiguranje i uređenje odlagališta, bez obrade odloženog otpada, pri čem u se štetni utjecaj p o stupno sm anjuje u d u ljem razdoblju te

2

»K oncept gospodarenja z odpadki«, C E G O R , M aribor, 1996 (Prepared by D r. -In g . StrefTen, G erm any).

3

• »Strategija ravnanja z odpadki v Ljubljani in Ljubljanski regiji«, Ljubljana, 1998 (Prepared by IBE, Slovenia);

4

»Sustav gospodarenja otpadom u K varnerskom i Istarskom području, 1996 (Prepared by Ram boll, D enm ark).

5

P rogram gospodarenja otpadom grada Siska, 1995, (Prepared by Z G O , Croatia).

ZBRINJAVANJE OTPADA

153

(2) sanacija odlagališta, koja obuhvaća obradu i iskorištavanje m aterijala i energije odloženog otpada, pri čem u se utjecaj sm anjuje i p o tp u n o uklanja u relativno kratkom razdoblju. P ri tom e se n u d e rješenja »in-situ« (na m jestu) i »ex-situ« (izvan m jesta). • R ješenje »in-situ« podrazum ijeva iskopavanje otpada, čišćenje sta­ re lokacije i odlaganje na no v o u ređ en u lokaciju/plohu, s m oguć­ n osti zatvaranja odlagališta uz provođenje nadzora. © R ješenje »ex—situ« podrazum ijeva prijevoz otpada do postrojenja za obradu (najčešće term ičku) ili djelom ičnu obradu (neki od m eh an ičko-bioloških postupaka) te odlaganja na neku d ru g u lo-

N a tržištu se prije nekoliku godina pojavila tehnologija pod nazivom »biopuster«: u tijelo neuređenog deponija pod pritiskom se udarno u p u h u je sm jesa zraka obogaćena kisikom . U tijelu deponija anaerobni procesi prevo­ de se u aerobne ubrzanim postupkom razgradnje organske tvari. T ako se bez iskopavanja odlagališta odloženi otpad m ože inertizirati.

Stanje u Hrvatskoj U k u p n a količina novonastalog otpada u H rvatskoj7 procjenjuje se na 9 m i­ lijuna to n a na godinu (oko 2 tone po stanovniku na godinu), a njegova stru k tu ra prikazana je na slici 9.1. izdvojene sekundarne sirovine

Komunalni otpad 13%

Tehnološki otpad 76% s l ik a 9 . 1 .

Struktura novog otpada u Republici Hrvatskoj 1998.

Izvor podataka: Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, DUZPO, Zagreb, 1998.

6

Sanacija »ex-situ« predviđena je samo za neka od divljih odlagališta, pri čem u bi se otpad dovezao na neko u ređ en o odlagalište.

7

P re u zeto iz N E A P R H , 2001.

154

Ekološki leksikon

K o m u n aln i otpad sudjeluje s 13 posto u u k u p n o m otpadu, a izdvojene sekundarne sirovine (više od 95% iz tehnološkog otpada) čine 11 posto u k upnoga otpada. ® P rocjena količina opasnoga otpada iznosi oko 0,2 m ilijuna tona na go d in u o d n o sn o oko 2,2 posto ukupne količine otpada. Količina sta­ roga otpada akum ulirana diljem H rvatske na nekoliko tisuća odlaga­ lišta (od čega na oko 120 službenih) procjenjuje se na oko 29 m ilijuna tona. N ije poznata količina otpada koji je odbačen u šum e, polja, rijeke, jezera i u m ore. Z a H rv atsk u je godišnja količina k o m unalnog otpada u godini 1998. procijenjena na oko 1,200.000 tona ili na oko 253 kg po stanovniku. O rga­ niziran im skupljanjem kom unalnoga otpada obuhvaćeno je sam o od 55 do 60 posto stanovništva u H rvatskoj. P rocjenjuje se (Izvješće o stanju okoliša iz godine 1998) da će količina otpada po stanovniku rasti po stopi od 2,0 posto na godinu, a broj stanovnika ob uhvaćenih skupljanjem i odvozom otpada na »službena« odlagališta trebao bi rasti po godišnjoj stopi 4,0 posto (slika 9.2.).

Količine komunalnog otpada

s lik a 9.2. Procjena budućih količina komunalnog otpada u RH

T ri četvrtine u k u p n o g otpada čini tehnološki otpad. S truktura te h n o ­ loškog otpada je sljedeća (u m ilijunim a tona na godinu):

ZBRINJAVANJE OTPADA

© • ® ®

građevni otpad poljoprivredni i šum arski otpad industrijski otpad rudarski otpad

U kupno:

155

2,5 1,5 2,0 0,8

6,8

A naliza stanja odlagališta8 otpada pokazuje d a je danas na oko 160 velikih odlagališta (29% svih registriranih odlagališta) odloženo oko 39 m ilijuna m 3 otpada, što čini čak 98 posto u k u p n o odloženog otpada. N ajviše »velikih« odlagališta registrirano je u ovim županijam a: O sječ k o baranjskoj (17), P rim orsko-goranskoj (13), Sisačko-m oslavačkoj i S plitskodalm atinskoj (po 12), a najm anje u M eđim urskoj (2), V irovitičko-podravskoj i Zadarskoj (4) te K oprivm čko-križevačkoj i P ožeško-slavonskoj župa­ niji (po 5). O velikim odlagalištim a m oguće je općenito reći sljedeće: ® da zauzim aju u k u p n u površinu ođ oko 8,3 la n 3 ® da njih o v ukupan raspoloživi kapacitet (obujam ) iznosi oko 97 m ili­ ju n a m 3 ® da su u prosjeku po p u n jen a otpadom na razini od 40 posto svoga kapaciteta • d a j e opasni otpad poh ran jen na 80 velikih odlagališta ® da su građena bez osnovnih zaštitnih m jera, a onečišćenost okoliša očita je na 40 odlagališta otpada. R epublika H rvatska, zadnjih j e nekoliko godina donijela više podzakonskih akata tem eljenih na Z akonu o otpadu ( N N br. 34/95.), i to: P ravilnik o vrstam a otpada ( N N br. 27/96.), P ravilnik o uvjetim a za postupanje s otpa­ d o m ( N N br. 123/97.) i U re d b u o uvjetim a za postupanje s opasnim otpa­ d o m ( N N br. 32/98.). P rem a Pravilniku o uvjetim a za postupanje s otpadom , kom u n aln i otpad se sm ije odlagati sam o na uređena odlagališta. T eh n ičk i standardi izgradnje odlagališta vrlo su strogi i na tragu su Prijedloga E U - a o odlaganju otpada. Sam o nekoliko odlagališta posjeduje građevnu i u p o rab n u dozvolu9, a sam o sedam im a radnu dozvolu. Iz n eu ređ en ih odlagališta b ilo je godine 1998. em itirano oko 48.000 tona stakleničkog plina m etana. 8

Izradila j u je Agencija za posebni otpad.

9

Č ak i ta odlagališta nisu sagrađena u skladu s najnovijim E U -o v im preporukam a/sm jernicam a.

156

E kološki leksikon

U p ra v o traje uređivanje postojećih odlagališta koja bi se prem a hrvatskoj regulativi do godine 2002. trebala urediti i osposobiti za daljnji rad ili pak zatvoriti10. Z b o g znatnoga sm anjivanja industrijske proizvodnje, proizvodnja t e h ­ n o lo š k o g o t p a d a najvjerojatnije će slijediti silazni tren d industrijske p roiz­ vodnje. T eh n o lo šk i otpad uglavnom skupljaju sam i proizvođači otpada, a dije­ lo m i tvrtke specijalizirane za odvojeno skupljanje korisnog otpada. N ajveći dio teh n o lo šk o g otpada završava na n eu ređ en im odlagalištim a, često zajedno s dijelom opasnog otpada. Sam o dva odlagališta J e d n o u K utini i d rugo na L em ić b rd u , im aju radne dozvole za odlaganje industrijskog otpada. N i je d n o odlagalište za tehnološki otpad nije o p rem ljeno sustavom za skupljanje i o b radbu procjedne vode, a sam o m anji broj odlagališta im a o snovne m o g u ćnosti za vizualni nadzor nad ulazom i fizičku zaštitu (ograda, čuvari, p ro tu p o žarn a zaštita)11. N e k e vrste op asn o g otp ad a, kao što su P C B i galvanski m ulj, k o n tro ­ lirano se izvoze. N e m a točnih podataka o izvezenim količinam a. P rocjenjuje se d a je godine 1997. bilo izvezeno u k u p n o 400 tona opasnoga otpada. D o sada nije sagrađeno ni je d n o odlagalište za opasni otpad, a prem a najnovijim p rocjenam a danas se sam o oko 10 posto u k u p n ih količina opa­ snoga otpada zbrinjava redovito i na prikladan način. U Z ag reb u je u tijeku izrada dokum entacije i ishođenje svih p o treb n ih dozvola za izgradnju energetskog objekta — palionice za k o m u n aln i otpad i m ulj iz pročistača otp ad n ih voda. P ostoji sam o je d n o postrojenje isključivo za obradbu opasnog otpada. T o je p o k retn i uređaj za spaljivanje otpada u Z agrebu, koji im a ograničene m o g u ćn o sti za pročišćavanje o tp ad n ih plinova i praćenja em isija, a tim e i vrsta opasnoga otpada koje se m o g u spaljivati u njem u. U skladu s P ravilnikom o vrstam a otpada ( N N br. 27/96.), sva postroje­ nja za dobivanje toplinske energije snage veće od 3 M W (u H rvatskoj ih im a 10

T a m jera donesena je godine 1998. bez detaljnije ekonom ske analize. Z b o g vrlo velikih troškova sanacije i otvaranja n ovih odlagališta (troškovi nisu točno procijenjeni), teško je vjerovati d a je tu m jeru m oguće provesti u potpunosti.

11

Postoji stalna opasnost od onečišćavanja površinskih i podzem nih voda zbog padalina koje se cijede kroz deponije, osobito u krškim područjim a. N ajočitiji prim jeri jesu takozvana »crna jam a« Sovjak u krškom e pod ručju blizu Rijeke koja sadržava oko 250.000 tona m iješanog otpada — uključujući opasan otpad, odlagalište šljake T E P lo m in I. s oko m ilijun tona šljake, odlagalište šljake u Kaštelanskom e zaljevu te odlagalište zauljenih m uljeva od pranja željezničkih cisterna u B otovu. Sanacija tih odlagališta otvoreno je pitanje.

ZBRINJAVANJE OTPADA

157

više od 20) m o g u se potencijalno rabiti za spaljivanje otpadnih ulja I. i II. kategorije. C em en tare su tek počele s program om spaljivanja otpadnih ulja i gum a. Sam o Tvornica cementa Koromačno im a za to osigurano tehničko rješenje pre­ m a svim standardim a. C em entare su potencijalni p artn er u iskorištavanju i nekih d ru g ih vrsta otpada kao alternativnoga goriva uključujući gorivi dio kom unalnoga otpada. N ek o lik o poduzeća posjeduje uređaje za spaljivanje otpada ograničenoga kapaciteta za vlastite potrebe. U sluge spaljivanja rijetko se pružaju trećim osobam a. V ezano za zbrinjavanje opasnog otpada, uldjučivanjem u E U -o v prostor bit će p o treb n o preispitati i ograničenja vezana za dopuštenje uvoza otpada radi energetskog iskorištavanja12 koja se izričito navode u Z ak o n u o otpadu ( N N br. 34/95.). N a taj način H rvatska, iako se koristi m ogućnostim a za zbrinjavanje dijela svoga opasnog otpada u inozem stvu, drugim a postavlja u najm anju ru k u upitna ograničenja i tim e negativno utječe na m oguće postizanje ekonom skih prednosti dom aćega gospodarstva13. U p itn o je i ko­ liko to utječe na slobodan protok robe i usluga. K linički / zarazni I medicinski otpad ne zbrinjava se na odgovarajući način.

N e k e vrste toga otpada spaljuju se u p o k retn o m uređaju za spaljivanje u Z a g re b u .14 Sam o neke bolnice u Zagrebu i u nekim velikim gradovim a im aju in tern e uređaje za spaljivanje. Neupotrebljiva farmaceutska sredstva također su veliki p ro b le m .15 Isto tako nedostaju i strvodernice (kafilerije). U H rvatskoj postoji sam o je d n a , u Sesvetskom e Kraljevcu, a i ta nem a odgovarajuće zaštitne m jere. P ro b lem klaoničkih i drugih organskih (anim alnih) ostataka je d a n je od p rioriteta posebno za istočnu Slavoniju. 12

Z a raspravu je pitanje što znači energetsko iskorištavanje kad se zna da industrija m ože biti ek o n o m ­ ski i ekološki vrlo prihvatljiv partner za zbrinjavanje dijela otpada na ekonom ski i ekološki prihvat­ ljivim načelim a. Isto tako upitno je stajalište da se u Z akonu o otpadu uvoz opasnoga otpada izričito zabranjuje i onda kada bi postojali uvjeti za njegovo ekološki prihvatljivo zbrinjavanje, a da se H rvatska istodobno koristi uslugama zbrinjavnja opasnoga otpada u drugim zem ljam a. O čito je da će se to m orati prom ijeniti u postojećim propisim a.

13

N a taj način bio je onem ogućen uvoz otpadnih ulja i ostataka naftnih derivata od čišćenja sprem nika te uvoz otpadnih gum a za cem entnu industriju.

14

N isu stvorene m ogućnosti za p otpuno sigurno privrem eno uskladištenje toga otpada.

15

D io čini i naslijeđe iz rata kada su zbog neusklađenosti podjele hum anitarne pom oći nastale znatne količine neupotrebljivih farm aceutskih sredstava (izm eđu 1700 i 2500 tona), razm ještene na oko 250 priv rem en ih skladišta. Bilo je predloženo nekoliko m ogućnosta sanacije, ali do sada nije pronađeno nikakvo cjelovito rješenje. U sklopu pom oći, reorganizacije i unapređivanja stanja u zdravstvu Svjetska banka pom aže realizaciju projekta sanacije starih lijekova.

Ekološki leksikon

158

O d v o jen o skupljanje tehnološkog otpada im a tradiciju i nastoji se povećati njegovo iskorištavanje16. Iako je već prije m nogo godina postojala organizirana m reža, ip ak je u današnje vrijem e odvojeno skupljanje korisnog dijela k o m u n aln o g otpada (papir, staklo) vrlo sk ro m n o 17. N e m a p ouzdanih podataka o količinam a sek undarnih sirovina izdvojenih iz industrijskog o t­ pada. P rocjenjuje se d a j e godine 1998. bilo skupljeno oko 1.000.000 tona sek u n d arn ih sirovina, pri čem u su najveću količinu činile neke vrste in d u ­ strijskog otpada. Cjelovitije gospodarenje otpadom (koje je na tragu integralnoga gospodarenja) za sada se u određenoj m jeri provodi sam o u Z agrebu. P ri­ m arna reciklaža i izdvajanje štetnih tvari iz kućanstava počeli su davati rela­ tivno d o b re rezultate. P ravilnikom o postupanju s am balažnim otpadom ( N N 53/96) određene su uloga i obveze proizvođača robe, d istributera am balaže, proizvođača am ­ balaže te potrošača u postupanju s o tp ad n o m am balažom . N o taj pravilnik izrađen je tako da nije om ogućio sustavan pristup i nije uzeo u obzir stupanj d ru štv en e organiziranosti (na problem atici otpada) i stvarne gospodarske m ogućnosti, pa nikada nije uspio zaživjeti u praksi18. O sim toga u H rvatskoj postoje ograničeni kapaciteti za preradbu p ojedinih vrsta otpadne ambalaže. Velike teškoće stvaraju vrlo niske cijene odlaganja, relativno slabo zaštićeno hrvatsko tržište otp ad n ih tvari od uvoza »jeftinih« sek u n d arn ih sirovina i n ed o statn o djelotvorna organizacija oporabe otpada. Radi unaprjeđivanja postojećega stanja, P ravilnik o postupanju s o tp ad n o m am balažom prijeko je p o treb n o uskladiti s E U -o v o m sm jernicom o am balaži i am balažnom otp ad u , om ogućiti p o stu p n o uvođenje m jera za postizanje postavljenih ci­ ljeva, stvoriti uvjete za stim ulaciju u obliku dopu n sk ih sredstava koja potiču tvrtke da recikliraju am balažni otpad te unaprijediti organizaciju sustava o p o rab e19. Kao p rio ritet na p odručju zbrinjavanja otpada pojavljuje se i potreba da se h itn o uspostavi skupljanje i iskorištavanje pojedinih vrsta otpada za koje već postoje ekonom ske i okolišne opravdanosti. U z papir i staklo, za koje 16

P rije desetak godina osnovana je B urza otpada, koja djeluje uspješno.

17

Postoji nekoliko tvrtki specijaliziranih za skupljanje nekih vrsta otpada (papir, staklo, plastika) s m režam a postavljenim a po regijama.

18

Z brinjavanje otpadne am balaže pokušalo se riješiti uspostavom sustava O H O (oporaba hrvatskog otpada), koji se trebao tem eljiti na gospodarskim načelim a. Z b o g spom enute nedorečenosti zakon­ skih propisa to nije uspjelo.

19

Kao i druge zem lje u tranziciji, Hrvatska će m orati postaviti realne rokove za postizanje S m jernice C D 94/62/EC. Taj rok teško da će m oći biti kraći od 10 godina. N o to ne sprečava da se odm ah počne uspostavljati odgovarajući sustav kao je d n a od prioritetnih aktivnosti.

ZBRINJAVANJE OTPADA

159

postoje prerađivački kapaciteti, a m aterijali se uvoze kao sekundarne sirovine, postoji opravdana potreba da se pojača skupljanje uljnih i zauljenih vrsta otpada (i n ad zo r nad njim e) te starih gum a, za koje već postoji m ogućnost energetske valorizacije u cem entaram a. N a izradbi m etodologije za izbor m jerila za nova odlagališta i saniranje onečišćenih područja radi se tek odnedavno. Prihvaćena je koncepcija racio­ nalnoga gospodarenja prostorom u sm islu optim alizacije broja lokacija za odlagališta, koja se tem elji na načelu izbjegavanja otvaranja novih lokacija gdje god je to m oguće. N o v i ustroj uključen je u P rogram prostornog uređenja R epublike H rvatske (1999.), prem a kojem u u k u p an broj objekata za zbrinjavanje otpada vjerojatno ne bi bitno prem ašivao 100 lokacija, a oslanjao bi se na koncepciju »100 [prikupljališta] + 20 [skladišta] + 4 [odla­ gališta]«. U taj broj od oko 100 do 120 objekata za zbrinjavanje cjelokupnog otpada nisu uključena prikupljališta i (privrem ena) skladišta k o m unalnog otpada, čije će se lociranje na odgovarajućim m jestim a provesti u skladu sa stvarnim potrebam a lokalnih zajednica20. Iako je potonje u skladu i s prepo­ rukam a S tudije izrađene u okviru Program a M E T A P 2; »Rijeka — Istra R egion Sohd W aste Study« (1996.), cijela koncepcija m ora se detaljno prei­ spitati, čak i vezano za postojeće zakonske obveze za pojedine vrste otpada. N aim e, zbrinjavanje kom unalnog otpada pripada u ingerencije lokalne upra­ ve, pa prije svega treba stvoriti poticajne m jere kako bi predložene koncepcije m ogle im ati uspjeha. P osebna p o zornost m orat će se posvetiti zbrinjavanju otpada s otoka. Taj p ro b lem nije ispravno riješen ni na je d n o m e od naseljenih otoka. U p itn o je m ogu li otoci uopće postati m jesto za konačno zbrinjavanja vlastitog otpada ili taj p ro b lem valja rješavati na kopnu. Z bog toga se kao je d n a od p rio ritetn ih aktivnosti predlaže izradba pilot-projekta na kojem u bi se preispitale sve okolišne, tehničke i ekonom ske m ogućnosti.

20

Prijedlog je načinjen bez ekonom ske ocjene, pa se m ora preispitati u sklopu planirane izradbe strategije zbrinjavanja otpada.

P O G L A V L J E

10.

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA

Dr. sc. Hrvoje Glavač, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH

Zadaća i ciljevi politike zasite okoliša Zadaća je politike zaštite okoliša i zaštite prirode očuvati sve za (ljudski) život p o treb n e sastavnice žive i nežive prirode, zabraniti ili sm anjiti štetne utjecaje na okoliš, osigurati trajno gospodarenje općim p riro d n im dobrim a, zaštititi vrijedne krajobrazne prostore od štetnih ljudskih djelatnosti, očuvati poje­ dine ekosustave, kao i ugrožene biljne i životinjske vrste. Z a p ro v ed b u takve politike po treb n i su: — n ed v ojbeni i dosljedno prim jenjivi zakonski propisi — učinkovita upravna, znanstvena i strukovna struktura — osm išljena strategija pro sto rn o g uređenja — izgradnja i održavanje tehničkih uređaja za sm anjivanje štetn ih u tje­ caja — nep rek id n a kontrola kakvoće pojedinih sastavnica okoliša u pro sto ru i v re m e n u na osnovi izabranih pokazatelja -— dosljedna prim jena postojećih n o rm i i učinkovita provedba zakonslđh propisa i kaznenih odredaba — poticaji za trajno održivi gospodarski razvoj — poticaji za korištenje obnovljivih energija i obnovljivih solarnih siro­ vina — obavješćivanje javnosti o prom jenam a kakvoće okoliša — m o g u ćn o st prosvjeda stanovništva i nevladinih u druga na kriznim žarištim a i u sredstvim a javnoga priopćavanja n esm etani pristup svim postojećim inform acijam a.

162

E kološki leksikon

Ideja održivog razvoja Prva m eđ u n aro d n a konferencija na kojoj su se tražila rješenja za usklađivanje gospodarskog razvoja, rasta svjetskog pučanstva i očuvanje okoliša održana je godine 1972. u S tockholm u u organizaciji U N - a (U n ited N a tio n s C o n ference o n H u m a n E n v iro n m en t) i na njoj je sudjelovalo 113 država i oko 400 n evladinih organizacija. G o d in e 1983. U jed in jen i narodi osnovali su rad n u g ru p u »World C o m m ission o n E n v iro n m en t D evelopm ent« (U N C E D ) koja je četiri godine poslije pod vod stvom norveške predsjednice G ro H a rlem B ru n d tlan d obja­ vila izvještaj » O u r C o m m o n Future« (B rundtland R eport), čija je b it k o n ­ cepcija trajno održivog razvoja. G o d in e 1992., od 3. do 14. lipnja, održana je u Rio de Jan e iru povijesna konferencija U N C E D - a o daljnjem razvoju cjelokupnog čovječanstva, na kojoj su sudjelovali izaslanici iz 179 država i više stotina predstavnika raznih n evladinih organizacija. D anas bi se m oglo reći d a je to bio pravi »karneval« globalne politike preživljavanja, »vatromet« ideja, optim izm a, idealizm a, h u ­ m anizm a i ekološki pojašnjenog bivanja. N a nav ed en o m je skupu usvojeno p et dokum enata: (1) R io deklaracija o okolišu i razvoju; (2) A genda 21 (radni program za 21. stoljeće); (3) O k v irn a konvencija o klim atskim prom jenam a; (4) K onvencija o biološkoj raznovrsnosti i (5) D eklaracija o šum am a. R io deklaracija o okolišu i razvoju form ulira 27 osnovnih načela globalne politike zaštite okoliša, od kojih npr. neke glase: — »U o d rživom razvoju stoje ljudi u središtu pozornosti. O n i im aju pravo na zdrav i p roduktivan život u skladu s prirodom «; — »Pravo na razvoj i okoliš m ora se ostvariti tako da se na pravičan način zadovolje potrebe sadašnjih i b u d u ćih generacija«; — »T rajno održivi razvoj zahtjeva da zaštita okoliša b u d e sastavni dio razvojnog procesa i da se na zaštitu okoliša i razvoj ne sm ije gledati odvojeno«. D ru g i sp o m en u ti d o k u m en t A genda 21 središnji je d o k u m en t koji obra­ zlaže p o litiku zaštite okoliša U jed in jen ih naroda u ova četiri poglavlja: (I) Socijalna i gospodarska dim enzija; (II) O državanje i gospodarenje resursim a

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA

163

u službi razvoja; (III) Jačanje uloge važnih d ruštvenih grupa; te (IV) M ogućnosti realizacije. U pream buli tog dokum enta prim jerice stoji: »Čovječanstvo stoji na povijesnoj prekretnici. Suočeni sm o s trajnim nejednakostim a izm e đ u i u n u ta r naroda, porastom siromaštva, gladi, bolesti i neobrazovanosti i neprekid­ n im razaranjem ekosustava o kojim a ovisi n a š opstanak. U skladenija povezanost sastav­ nica okoliša i razvoja, kao i veća briga o n jim a osiguravaju zadovoljenje osnovnih potreba, svim a p o d iže ž iv o tn i standard, vodi boljem gospodarenju i za štiti ekosustava, te sigurnijoj i boljoj budućnosti. N ije d a n narod ove ciljeve ne m o že postići sam . T rajno od rživi ra zvita k m o žem o postići sam o zajedno u globalnoj suradnji«.

R epublika H rvatska kao suverena država potpisnik je dokum enata iz Rio de Janeira te se d u h Agende 21 reflektira u hrvatskom Z akonu o zaštiti okoliša (članak 1., 2., 3.), kao i brojnih drugih konvencija, protokola i m e đ u n aro d n ih sporazum a (vidi popis konvencija i protokola). Z anim ljivo je da su osnovne zamisli trajno održivog razvoja, na kojim a se tem elji A genda 21, bile provedene na području velikih dijelova H rvatske (i Srednje E u rope) u šum skom gospodarstvu U re d b o m o šum am a carice M arije T erezije iz 1769. godine, u kojoj se propisuje: -— trajno očuvanje šumske površine bez obzira na starost sastojina — trajno iskorištavanje samo prirasle drvne mase tako da je ukupna drvna masa konstantna ili se povećava

— kontinuirani novčani prihod na temelju godišnjega prirasta — održavanje svih funkcija šume radi opće dobrobiti. O vi jed n o stav n i principi pojašnjavaju ciljeve održivog razvoja n a je d n o m p o seb n o m strukovnom području. N o gospodarski razvoj i funkcioniranje suvrem enoga industrijskog društva koje se tem elji na iskorištavanju u k u p n ih globalnih resursa prirode i okoliša u uvjetim a konkurencije nacionalnih gospodarstva, kao i danas globaliziranih, transnacionalnih korporacija, m n o ­ go je složeniji zadatak da bi se konflikti ekonom skog i industrijskog razvoja i zaštite okoliša dali svladati ovim jednostavnim načelima. Stoga je tem a održivog razvoja danas jed an od najizazovnijih intelektualnih, političkih, gospodarskih i društvenih zadataka. U trajn im i nem inovnim sukobim a izm eđu nekontroliranog, sam o na d o b it u sm jerenog gospodarskog razvoja (»shareholder-value-m anagem ent«), dru štv ene pravičnosti i učinkovite zaštite okoliša preispituju se d o ­ sadašnji i stvaraju novi financijski i politički in stru m en ti koji bi trebali o m o ­ gućiti trajno održivi razvoj. T ako prim jerice E uropska unija, koja je potpisnik K onferencije u Rio de Janeiru, osniva nove institucije, kom isije, savjetodavne fo ru m e za okoliš i održiv razvoj, pa je tako nedavno odobrila dvije m ilijarde i sedam sto i pedeset eura za četverogodišnji znanstveni program »Ekonom ski

164

E kološki leksikon

k o n k u re n tn i održivi razvoj«, a očekuju se odgovori na navedene problem e u o b lik u razvoja novih tehnologija, politika i in stitu cio n aln ih rješenja. A genda 21 više je nego zaštita okoliša je r se n jo m e nastoji osigurati ne sam o zdravi okoliš nego i trajno održivi i pravedni gospodarski, socijalni i k u ltu rn i razvoj na Z em lji, sada i u b u d u ćn o sti. T ako se prim jerice tvrdi da je cilj: »O drživi razvoj koji podmiruje današnje potrebe bez okrnjivanja mogućnosti budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba«... » U trajnom se svijetu skladno povezuju zaštita okoliša, gospodarski razvoj i društvena pravičnost«.

O vaj globalni p ro g ram načelno je razrađene i na lokalnoj razini. Riječ je 0 L o k a ln o j a g e n d i 21. Svaka općina, kao osnovna p o litičk o -u p rav n a i p ro sto rn a jed in ica, m o ra pridonijeti n jezin u ostvarenju (u sm islu 28. poglav­ lja A gende 21). U suradnji s d ru g im regionalnim i d ržavnim stru k tu ram a m o ra u g rad iti njezine osnovne zam isli u lokalne program e d ru štv e n o -g o spodarskog razvoja svake zem lje. B udući da više od 80% sred n joeuropskog stanovništva živi u gradovim a, gradovi su njezini najvažniji prom icatelji. N je n o ostvarenje zahtijeva su rad n ju cjelokupnoga stanovništva, udruga, p o ­ litičkih stranaka, nevladinih organizacija, gospodarstvenika, sindikata, raznih u stanova i ostalih d ru štv en ih grupacija. Sam o se na toj osnovi m ogu rješavati pitanja p ro sto rn o g a planiranja, uređenja građevnog zem ljišta, p ro b lem i za­ dovoljavajuće, ali štedljive energetske opskrbe, svrsishodnoga prom eta, traj­ n o održivoga gospodarskoga razvoja i zapošljavanja, vodoopskrbe i čišćenja o tp ad n ih voda, zbrinjavanja otpada, čistoće zraka, sm anjivanja buke, očuva­ nja posto jećih p riro d n ih dobara, uvođenja novih, ekološki učinkovitijih i k o n k u re n tn o sposobnih tehnologija, uštede sirovina i energije u in d u strij­ skoj pro izv o d n ji, opskrbe zdravom h ra n o m , turizm a, rekreacije i dr. E u ro p sk a je zajednica u to m sm islu donijela cijeli niz zakonskih propisa 1 p re p o ru k a koji podržavaju Lokalnu agendu 21. O d lu k o m E u ropske kom i­ sije (93/701) osnovan je Savjetodavni fo ru m za okoliš i trajni razvoj, a o p o sto jećim se pro b lem im a po d n o se petogodišnji izvještaji (»Five Year Assesm e n t R eports«). N eo v isn i znanstvenici bave se o kvirnim program im a (»F ram ew ork Program m es«), u koje su sada uključene i zem lje u procesu pridruživanja. N a p re d a k u ostvarivanju i provedbi prati se na osnovi p oseb­ n ih indikatora (u Finskoj se prim jen ju je oko 80 pokazatelja Lokalne agende kao što su npr. udio plastike u sm eću u kilogram u po osobi, godišnji utrošak to p lin e po osobi u stam b en im prostorijam a u kW h, broj stabala u općini, broj au to m o b ila u postocim a itd.). U b ro jn im publikacijam a o tem i Lokalne A gende 21 opširn o se raspravlja o ekološki o rijentiranoj urbanizaciji, racionalnom iskorištavanju prostora, o en erg etsk im u štedam a i toplinskoj izolaciji kuća, štedljivom iskorištavanju sirovina, po b o ljšanju gradske klim e, uporabi ekološki prikladnog građevnog

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA

165

m aterijala, sm anjivanju otpada, očuvanju, proširenju i njezi gradskih nasada, rješavanju p ro m etn ih problem a, sm anjivanju buke i ispušnih plinova, p o ­ boljšanju propisa za procjenu utjecaja na okoliš (P U O ), o IS O 14001 i E U -e k o -a u d itu EM AS (E nvironm ental M anagem ent and A udit Schem e), 0 poticanju no vih tehnologija, suradnje nevladinih organizacija, o pokazate­ ljim a trajnosti i m onitoringu, o školskim nastavnim program im a, o ulozi om b u d sm an a, o civilnom društvu i principu supsidijarnosti (lat. »subsidium «, hrv. »pomoć«), odnosno o pom oći koja je n u žn a jedinicam a lokalne razine u sv rhu boljeg rješavanja specifičnih m jesnih problem a. Pri tom e one sam oodgovorno rješavaju problem e koji nastaju na razini lokalne zajednice.

Međunarodni forum i za zaštitu okoliša U skladu s U N C E D - o v o m »Deklaracijom u Riju« industrijske zem lje priz­ naju p o seb n u odgovornost im ajući u vidu njihovo sudjelovanje u uzrokova­ nju p roblem a pa im stoga pripada i posebna uloga u rješavanju problem a. U in dustrijskim zem ljam a živi petina svjetskog pučanstva koja je odgovorna za četiri petine svih faktora koji opterećuju okoliš. M e đ u ostalim , to vrijedi za p o tro šn ju energije i em isije C 0 2 , potrošnju drva, (iskorištavanje šum a), kao 1 za p o tro šn ju ostalih sirovina. U potrazi za političkim rješenjim a za globalne problem e okoliša često je riječ o pregovaranju, pronalaženju i dogovaranju obveza industrijskih zem a­ lja a da se pri tom e zemlje u razvoju uključe u proces rješavanja problem a što ranije. Z a go d in u 2002. (deset godina nakon Rio de Janeira) priprem a se treća konferencija o okolišu (Rio + 10) u Jo h an n esb u rg u u Južnoafričkoj R ep u ­ blici. O ček u je se da će se kritički bilancirati rezultati prve U N C E D -o v e konferencije. U širokom procesu priprem a ove konferencije sudjeluju broj­ ne U N - o v e organizacije i, naravno, politički i diplom atski zastupnici zemalja članica U N - a . Prim jerice, G ospodarsko i socijalno vijeća U N - a (E C O S O C ) m eđ u svojim razn o ro d n im zaduženjim a im a i K om isiju za održiv razvoj u kojoj sudjeluju 53 zem lje (Republika H rvatska članica je te kom isije čiji su članovi izabrani na O pćoj skupštini U N -a ). R azvojni program U N - a ( U N D P ) s 134 regionalna ureda kao središnja agencija U N - a za planiranje, financiranje i koordiniranje m eđu svoje aktiv­ nosti ubraja i zaštitu okoliša. P ro g ram za zaštitu okoliša U N - a (U N E P ) osnovan godine 1972. akti­ van je na tri polja:

Ekološki leksikon

166

— poticanje međunarodnih sporazuma u svrhu stvaranja međunarodnoga prava zaštite okoliša,

—■razrada globalnih direktiva u zaštiti okoliša, — pomoć pri izradbi nacionalnog zakonodavstva u zaštiti okoliša te izgradnja sustava praćenja okoliša i razmjena informacija o stanju okoliša.

N a prvoj U N C E D -o v o j konferenciji u R iju uloga U N E P - a ojačana je u n u ta r U N - o v a sistem a. U N E P je, kao i U N D P i Svjetska banka, je d n a od triju im plem entacijskih agencija dobrovoljnog fonda Global environm ental facility (G EF). N ap o k o n , za E u ro p u ključnu ulogu zauzim a U N E C E (Econom ic councel for E urope) kao dio E C O S O C -a . U N C E je odgovoran za niz konvencija u zaštiti okoliša u E uropi. (Vidi dodatak s popisom konvencija i protokola.) R epublika H rvatska preko M inistarstva zaštite okoliša i p ro sto rn o g u re ­ đenja sudjeluje u radu svih nabrojenih U N - o v ih agencija, što znači na svim razinam a: stručnoj, diplom atskoj i političkoj. N a K onferenciji u Rio de Janeiru godine 1992. sve zem lje potpisnice A gende 21 obvezale su se izraditi »N acionalnu strategiju održivog razvoja«. Po zaključku O pće skupštine u lipnju 1997. u N e w Y orku, sve zem lje potpisnice A gende 21 trebaju dovršiti nacionalnu strategiju do godine 2002. N acionalna strategija, po načelim a A gende 21, trebala bi sadržavati: — definiranje dugoročnih ciljeva u zaštiti okoliša — izvođenje ciljeva na temelju principa ođrživosti u z integraciju ključnih poli­ tičkih polja (integracija sektorske politike)

— sudjelovanje onečišćivača u rješenju problema — sudjelovanje ključnih interesnih skupina pri formuliranju ciljeva i tvorbi poli­ tičke volje

— obvezu praćenja ostvarivanja ciljem (monitoring). M inistarstvo zaštite okoliša i pro sto rn o g uređenja R epublike H rvatske dovršilo je sredinom godine 2001. Nacionalnu strategiju zaštite okoliša. Ovaj je d o k u m e n t izrađen na tem elju odredbe u Z ak o n u o zaštiti okoliša, ali i u skladu s očekivanjim a m eđ u n aro d n ih institucija. P očetkom devedesetih go­ dina prošloga stoljeća pod vodstvom U N C E - a započinje u tranzicijskim zem ljam a izradba nacionalnih strategija i akcijskih planova pod zajedničkim nazivnikom » O k o liš z a E u ro p u « , a sve je popraćeno nizom m inistarskih konferencija počevši od skupa u D obišu (1991 — R epublika Češka), L uzern u 1993., Sofiji 1995. do A arhusa 1998. godine, a iduća se konferencija planira održati u Kijevu 2002. godine. N aim e, očekivao se silan pritisak na

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA

167

okoliš uvjetovan naglim gospodarskim razvojem tranzicijskih zem alja (što se pokazalo p o g rešnim očekivanjem ), Proces »O koliš za Europu« tem elji se na tri stupa: na P ro g ram u zaštite okoliša za E u ro p u , A kcijskom program u za S rednju i Istočnu E u ro p u (EAP) i na P aneuropskoj strategiji biološke raznolikosti. U D o b rišu bila je p re­ dložena izradba »Izvješća o stanju okoliša za E uropu« i to je izvješće predstav­ ljeno u Sofiji 1995. Izvješće obuhvaća 46 zem lje i ocjenjuje stanje okoliša u n jim a do godine 1992. N a konferenciji u A arhusu predstavljeno je izvješće »O koliš za E u ro p u — drugo izvješće« koje se koncentriralo na 12 najvažnijih p ro b lem a okoliša. U go d in i 2000., prem a podacim a O E C D -a , 16 od 24 zem lje u tranziciji dovršilo j e svoje nacionalne akcijske program e. Izradba ovog d o k u m en ta olakšava p ristu p kreditim a Svjetske banke i d ru g im m e đ u n a ro d n im novčar­ skim ustanovam a. H rv atsk a Strategija zaštite okoliša izrađena je po m etodologiji Svjetske banke i tim e odgovara visokim standardim a i djelom anticipira kriterije za izradbu N acio n aln e strategije održivog razvoja. G o re opisana načela (ideja održivog razvoja, Local A genda 21, O koliš za E u ro p u ) kao i U N - o v institucionalni sustav koji uključuje konvencije i pro to k o le, okvirni su uvjeti svake politike zaštite okoliša R epublike H rvatske. Z am jetljivo je da prije opisani m eđ u n aro d n i sustav, načela, konvencije i p ro to k o li globalnoga i regionalnoga karaktera (regija u am eričkom e značenju — n p r. E u ro p a), osim ideje održivog razvoja, zn atn o prom oviraju participativne procese u odlučivanju u politici zaštite okoliša (vidi A genda 21). Valja na ovoj, globalnoj razini i u globalnim političkim okvirnim uvjeti­ m a im ati na u m u činjenicu da su političke tradicije, ostvarenje vladavine prava, p riv ržen o st liberaln o -d em o k ratsk im načelim a, osjetljivost na onečiš­ ćenje okoliša, kao i sam a onečišćenost okoliša, u različitim zem ljam a b itn o različiti. Kao ilustraciju koliko je problem atika zaštite okoliša d u b o k o doprla do m e đ u n a ro d n ih institucija valja sp o m en u ti prim jerice da je Svjetska banka razvila izn im n o zahtjevan i strog i u internacionalnoj usporedbi uzoran sustav izrada dokum enata u svrhu zaštite okoliša prije nego se p o k ren u značajne investicije. Pa i u okvirim a W T O -a (W orld T rade O rganisation), koji je svojim pregovaračkim ru n d am a zn atn o prid o n io otvaranju i globalizaciji svjetskoga tržišta, danas se nam eću i otvaraju tem e zaštite okoliša, je r kritičari o tvaranjem svjetskoga tržišta predviđaju dodatne pritiske na sve dragocjenije p riro d n e resurse i tim e sve veći pritisak na okoliš i p riro d u u v rijem e kada nedostatak o d ređ en ih resursa već dovodi do regionalnih vojn ih konflikata (voda, nafta, strateške sirovine).

168

E kološki leksikon

K onačno, razum ljivo je d a je zaštita okoliša toliko d u boko involvirana u institucije U N - o v o g sustava, d a je ova tem atika prisutna u institucijam a kao što su Svjetska banka i W T O je r je već od početka osam desetih godina znanstvenim , stru čn im i političkim skupinam a jasno: —- d a je šuljajuće opterećenje okoliša globalno (učinak staklenika, razgrad­ nja ozonskoga sloja, problem i opterećenja svjetskih m ora i k o n tin en ­ talna dezertifikacija itd.) — da je odgovornost, odn o sn o stupanj sudjelovanja u globalnom opte­ rećen ju značajno asim etrična izm eđu kontinenata, razvijenih in d u ­ strijskih zem alja i nerazvijenih zemalja — da navedeni problem i koji pogađaju sve ljude planeta Z em lje m ogu biti riješeni sam o izgradnjom zajedničkih institucija i globalnim p o ­ litičkim procesom . R epublika H ivatska kao relativno m ala teritorijalna cjelina, s rijetkom gu sto ćo m naseljenosti, kasno industrijalizirana, s 4.500 U S $ G D P -a po stanovniku i m alom energetskom p o tro šn jo m po stanovniku, s je d n e strane, a, s druge, d o b ro m tradicijom zaštite prirode i s 43% šum skog zem ljišta, ne p rid o n o si zn atno navedenim globalnim opterećenjim a okoliša. U sp rk o s to m u, R epublika se H rvatska u devetesetim godinam a prošloga stoljeća suočava sa značajnim problem im a zaštite okoliša koji se nazivaju klasičnim.

O k v irn i uvjeti nacionalne politike zaštite okoliša opisani u N acionalnoj strategiji okoliša (2001) jasn o definiraju prioritete tehničke zaštite okoliša koja se u R epublici H rvatskoj u b ro jn im sektorim a nalazi tek na početku: p o d u zetn ištv o (m enagem ent) u vezi s k o m u n aln im , am balažnim , te poseb­ n im i o p asnim otpadom , sustavi za pročišćavanje k o m u n aln ih o tpadnih voda, energetska učinkovitost i zaštita zraka prioriteti su tehničke zaštite okoliša u R epublici H rvatskoj. O vi infrastru k tu rn i deficiti dolaze osobito do izražaja u procesu tranzicije i u očekivanom gospodarskom razvoju, pa je zadatak politike zaštite okoliša pojačanim m jeram a, izgradnjom zakonske regulative i institucija u zaštiti okoliša pratiti, štoviše, poticati gospodarsku, indu strijsk u m odernizaciju zem lje, te je tim e priprem iti za pridruživanje i p u n o p rav n o članstvo u E uropsku uniju, što je je d a n od prioriteta vlade R epublike H rvatske u razdoblju od godine 2000. do 2004.

169

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA

Pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji E uropska zajednica, prem a U govoru iz M aastrichta (1993.), koji su prihvatile sve ondašnje zem lje članice, slijedi ove ciljeve u pogledu zaštite okoliša: ■ — očuvanje i zaštitu okoliša i poboljšanje njegove kakvoće — zaštitu ljudskoga zdravlja, -— pažljivo i razum no iskorištavanje p riro d n ih resursa, -— u n ap ređ en ju m jera za rješavanje regionalnih i globalnih ekoloških problem a. N o v e zem lje članice koje žele pristupiti Europskoj zajednici m oraju prihvatiti cijeli niz u m eđ u v rem en u donesenih zakonskih odredaba i prep o ­ ruka koje se odnose na zaštitu okoliša. Zakonski okviri i in stru m en ti p ri­ druživanja za zem lje jugoistočne E urope u najkraćim su crtam a prikazani na sljedećem grafikonu (po C ariusu i. sur., 2000., izm ijenjeno).

Pravne osnove

Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju

Ugovor o Europskoj zajednici

Strategija udruživanja

Odluke vijeća

Bijela knjiga Partnerstvo pri 19 9 5. pridruživanju

Guide fo Ap|.iroximaii( >n

Legal Gap A'.r-essutent

Agenda 2000

Izvješće o strategiji

•-i reeiiinK

Instrumenti

CARDS

LIFE

P o stu p ak je udruživanja konkretiziran u članku 49. U govora u A m ster­ d am u (1997.) po kojem svaka država m ože postati članica E U - a ako ispu­ njava od ređ en e uvjete koji su propisani u članku 6. odsječak 1:

Z ajed n ica počiva na tem eljim a slobode, dem okracije, vladavini prava, tem eljim a koji su zajedn ički svim državam a E U -a. U n ija respektira nacion aln i id en titet svih članica.

170

E kološki leksikon

Z e m lje p rvoga i drugoga kruga kandidata za p u n o p ra v n o članstvo (m eđ u k ojim a su Slovenija, Č eška, M ađarska i Poljska) u razdoblju od godine 1994. d o 1996. potpisali su s E U - o m p re d u g o v o r p o d n azivom »U govor za E u ro ­ pu« u k o jem se o d re đ u ju obveze p o jed in ač n ih zem alja. Isp u n je n je m d efin i­ ra n ih obveza započinje k ru g pregovoranja oko p u n o p ra v n o g a članstva u 31 sek to ru o d kojih je je d a n od najznačajnijih zaštita okoliša. U višegodišnjem razd o b lju preg o varanja u p o tp u n o sti m o ra biti usvojeno pravo zajednice (iacquis com m unautaire) , koje se na p o d ru č ju zaštite okoliša sastoji o d oko 300 direktiva, regulacija i odluka, p ri čem u su m o g u ći o d re đ e n i p rijelazni rokovi za p o jed in e od redbe. T ra ži se ad m in istrativ n a provedba zajedničkoga prava u d ržav n im i k o ­ m u n a ln im u p ravam a C O M (9 6 ) 500. R ep u b lik a H rv atsk a uskladila je s E U - o m »U govor o stabilizaciji i p ri­ druživ an ju « u ljeto 2001. godine. T v rd a jezg ra ugovora je s u slo b o d n o tržišn e in stitu cije i m eh an iz m i, ali i sektor zaštite okoliša p reu zim a sasvim k o n k re t­ ne obveze. U p o sljed n ih 30 godina izrađeno je u E U - u oko 300 direktiva, odluka i p re p o ru k a koje se tiču zaštite okoliša (od u k u p n o 800 direktiva, odluka i p re p o ru k a ). Bijela knjiga (»W hite P ap er o n th e P rep a ratio n o f the A ssociated C o u n tries o f C e n tra l and E astern E u ro p e for In teg ratio n into In te rn a l M ark et o f th e U n io n « , C O M (9 5 ) 163 final, 3. 5. 1995) o d re đ u je p rincipe i zakonske akte koji o m o g u ć u ju je d in stv e n o u n u ta rn je tržište te tim e navodi o n e d irek ­ tive koje treb a što žu rn ije uskladiti s n ac io n a ln im zakonodavstvom je r se prije svega o d n o se na u n u ta rn je tržište. O n a j e ele m e n t strategije p rid ru ž iv a­ nja (» p re-accession strategy«). N a p o d ru č ju zaštite okoliša u Bijeloj k n jizi n avode se direktive koje im aju izravne im plikacije na teh n o lo šk e procese i tržišn e p ro izv o d e (E U ne do p u šta ekološki dum ping), što čini oko če tv rtin u cjelo k u p n o g acquis communautaire n a p o d ru č ju zaštite okoliša. Z ak o n o d av stv o E U - a u zaštiti okoliša pokriva: — pro izv o d e, p rim jerice k o n tro lu bu k e u teh n o lo šk o m procesu, k o n ­ tro lu em isija iz auto m o b ila, k o n tro lu rizičn ih kem ikalija u n ek im trž išn im proizvodim a, kretanje otpada —• aktivnosti ili p ro izv o d n i proces, prim jerice o n e vrste koje im aju u t­ jecaj na zdravlje u industrijskoj proizv o d n ji — k valitetu okoliša, p rim jerice zaštita od i kon tro la op asn ih supstancija u vodi, zraku, tlu, i n jih o v u k o n tro ln u , zaštiti p riro d e i b io d iv erzitetu — politički proces odlučivanja u zaštiti okoliša, p rim jerice p ro cjen a u t­ jecaja n a okoliš, p ristu p inform acijam a i in stitu t ja v n e rasprave.

POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA

171

P olitika zaštite okoliša R epublike H rvatske b itn o je o d ređ en a pro ceso m p ristu p an ja E u ropskoj uniji. M inistarstvo zaštite okoliša m o ra u očekivanom i d o g o v o re n o m razdoblju ispuniti definirane obveze koje proizlaze iz »U go­ vora o stabilizaciji i pridruživanju«. V ećina se tih obveza o d n o si na jačanje i izg rad n ju in stitu cio n aln o g sistem a, m e đ u ostalim , i osnivanje F o n d a za zaštitu okoliša te N acio n aln e agencije zaštite okoliša (R epublika H rvatska je u o v o m tre n u tk u prom atrač u E uropskoj agenciji za zaštitu okoliša te započi­ nje proces razm jenjivanja podataka i sudjelovanja u o d re đ e n im aktivnosti­ m a). Isto d o b n o slijedi izradba k lju čn ih d o k u m en ata kao što je »Strategija pridruživanja« koja treba definirati p rio ritetn e direktive i p ru ž iti analizu troškova. M in istarstv o m ora izraditi »Analizu n eusldađenosti zakonodav­ stva«, što znači detektirati razlike i nedostatke n acionalnog zakonodavstva u o d n o su na acquis communautaire. P o stu p n o valja u id u ćem razdoblju od četiri go d in e započeti s transpozicijom zakonodavstva, E U - a i to Idjučnih o k v irn ih direktiva.

Redoslijed potrebnih radova

i

Prijevod propisa EU-a i poredba zakona

I

LegaJ Gap Assessment I

Nadopuna zakonskih propisa 4

Organizacijsko preustrojstvo I

Izgradnja potrebne infrastrukture za provedbu zakonskih regulativa I

izvješća i monitoring P ro cjen ju je se da p o tp u n a transpozicija, im plem entacija i in stitu cio n aln o praćen je acquis communautaire u nacionalno zakonodavstvo i p raksu zaštite okoliša zahtijeva ulaganja viša od p et m ilijardi eura. O vi su izazovi n u ž d a n i n eizb ježan u lo g u m odernizaciju R epublike H rvatske. K rajnji cilj politike zaštite okoliša m ora biti 15.000 U S $ G D P po stanovniku, a m an je o p tereće­ n ja za okoliš nego danas.

172

E ko lo ški leksikon

L IT E R A T U R A B rasw ell J., T a r D . (2001): T h e R egional E n v iro n m e n tal R eco n stru ctio n P ro g ram for S o u th E astern E u ro p e (R ER eP). B u ild in g a B etter E n v iro n m e n t for th e F u tu re . S zen ten d re, P ro T ertia, H u n g ary , 138 p. B u n d e sm in iste riu m fu er U m w e lt, N a tu rsc h u tz u n d R eak to rsich erh eit (1997); U m w e ltp o litik. A genda 21, K onferenz d e r V ereinigten N a tio n e n fu e r U m w e lt u n d E n tw ick lu n g — D o k u m e n te . K oellen V eri., B onn, 359 S. B u n d e sm in iste riu m fuer U m w e lt, N a tu rsc h u tz u n d R eak to rsich erh eit (1998): H a n d b u c h L okale A genda 21. W ege z u r nachhaltigen E n tw ick lu n g in d en K o m m u n e n . K oellen V e ri, B o n n , 143 S C ariu s A., H o m e y e r I. v., B aer S., K raem er R. A. (2000): D ie u m w eltp olitisch e D im en sio n d e r O ste rw e ite ru n g d er E u ro p aeisch en U n io n . M e tz le r-P o e sc h e l V er., S tuttgart, 136 S. C E M R — C o u n cil o fE u ro p e a n M unicipalities and R egions (1999): E u ro p e an Local A genda 21. N a tio n a l P ro g ram m e D irectory. B russels, 50 p. C o m m issio n o f the E u ro p ean C o m m u n itie s (1995): W hite Paper. P rep aratio n o f th e A sso­ ciated C o u n trie s o f C en tral and E astern E u ro p e for In teg ratio n in to the In te rn al M ark et o f th e U n io n . C O M ()% )1 6 3 , B russel, 438 p. C o m m issio n o f th e E u ro p ean C o m m u n itie s (1997): G u id e to the A p p ro x im atio n o f E u r o ­ pean U n io n E n v iro n m e n tal Legislation. S E C (7) 1608, B russels, 133 p. E u ro p ean C o m m issio n (1997): G u id e to A p p roxim ation o fE u ro p e a n U n io n E n v iro n m en ta l Legislation. C o m m isio n S tatT W orking Paper. Sec(97)1608, 25. Ju li 1997. EEA — E u ro p ean E n v iro n m e n t Agency (1999): State and P ressures o f th e M arin e and C oastal M ed iterran ean E n v iro n m e n t. E n v iro n m e n ta l Issues Series, N o 5, C o p en h ag en , 137 p. M in istarstv o zaštite okoliša i p ro sto rn o g u ređ en ja (2000): Strategija zaštite okoliša i nacionalni plan djelovanja za okoliš. N a c rt, Z agreb, 299 str. M inistarstvo za euro p sk e integracije (2001): K om pilacija d o k u m en ata relev an tn ih za izradu pregovaračkih stavova za zaključivanje sp o razu m a o stabilizaciji i priključivanju izm eđ u E U i R H (engleska verzija teksta), Z ag reb , 183 p. M in istry o fE n v iro n m e n ta l p ro tectio n and Physical P lan n in g (2001): N a tio n a l E n v iro n m e n tal D ata G ath erin g Capacity. B arbat, Z agreb, 171 str. P A P/R A C — P rio rity A ction P ro g ram m e, R egional Activity C e n tre (1997): G u id elin es for carrying capacity assessm ent for to u rism in M ed iterran ean Coastal areas. Split, 51 p. P resse — u n d In fo rm a tio n sa m t d e r B u n d esreg ieru n g (1997): E u ro p aeisch e U n io n , E u ro p a eische G em einsch aft. E u ro p a U n io n V eri., B o n n , 376 S. R at v o n S achverstaendigen fu er U m w eltfrag en (2000): U m w e ltg u ta c h te n 2000. S chritte ins naechste Ja h rh u n d e rt. M e tz le r-P o e sc h e l V eri. Stuttgart, 685 S. Sabor R epublike H rvatske. Z a stu p n ičk i d o m . O d b o r za p ro sto rn o u ređ e n je i zaštitu okoliša (1997): P ropisi o zaštiti okoliša. SIP, Z ag reb , 568 str. S to rm P C . (1999): U m w e ltre c h t. W ichtige G esetze u n d V e ro rd n u n g e n z u m S chutz d er U m w e lt. B eck -T e x te im dtv., M u e n c h e n , 956 S. U n ite d N a tio n s E n v iro n m en ta l p ro g ram m e (U N E P ), M ed ite rra n e a n A ctio n P lan (M A P), P rio rity A ctions p ro g ra m m e (PAR) (2001): W h ite Paper, C oastal Z o n e M an a g e m e n t in the M ed iterran ean . U N E P , 74 p. Z u e rn M . (1998): T h e Rise o f In tern atio n al E n v iro n m e n ta l Politics. A R eview o f C u rre n t R esearch. W o rld Politics 50, 4, 61 7 -6 4 9

DIO II.

POJMOVNIK STRUČNOG NAZIVLJA Domagoj Đikić, đipl. ing. biologije-ekologije (D. Đ.) luna Tomašković, đipl. ing. biologije-ekologije (i. T.)

Predgovor pojmovniku

U p o jm o v n ik u j e abecednim redom obrađeno oko 1000 pojm ova iz p odručja ekologije, zaštite okoliša i sro d n ih disciplina. Izbor najvećeg dijela pojm ova napravio j e prof. dr. Vjekoslav Glavač. U re d n ik i autori pojm ovnika taj su izb o r izm jenili i nadopunili. T a m o gdje su u red n ik i autori sm atrali d a j e potrebno, uz pojm ove su dani starogrčki (grč.) i/ili latinski (lat.) korijen, te naziv na engleskom (engl.) i njem ačk o m (njem .) jeziku. M o ram o n ap o m en u ti da za neke pojm ove odgovarajući engleski ili njem ački term in ne postoji ili nije uvriježena nje­ gova uporaba, pa sm o u takvim slučajevim a strane nazive izostavili. Riječi koji su u tekstu označene kurzivom i uspravnom strelicom , npr. ekosustav I , objašnjene su na drugom e m jestu u rječniku i korisnik ih prem a potrebi m ože p ročitati da bi bolje razum io tekst. N a kraju objašnjenja svakog pojm a nalaze se inicijali autora koji je taj pojam obradio. P ojm ovi su objašnjeni sa stajališta biološko — ekološke struke, a tekst uz pojm ove različitogje opsega, ovisno o zahtjevim a sam og pojm a. N a p o m in jem o da različiti znanstvenici i stručnjaci iz p o dručja ekologije ponekad isti pojam tum ače na različite na­ čine, pa sm o u takvim slučajevim a pokušali dati nekoliko objašnjenja pojm a ili sm o izabrali tum ačenje koje prevladava m eđ u hrvatskim stručnjacim a. L iteratura ko jo m su se autori služili navedena je na kraju pojm ovnika. N a d am o se da će pojm ovnik stručnog ekološkog nazivlja naći svoju p rim jen u u okviru Ekološkog leksikona, prve takve knjige na hrvatskom jeziku.

A u to r i

POJMOVNIK

Abieti-Fagetum,

b u k o v o -je lo v a

šu­

m a . Z a je d n ic a j e razv ije n a u G o r ­ s k o m k o ta r u i L ici n a v isin i o d 500 d o 1200 m e ta ra , g d je d aje g lav n i izgled p e jz a ž u D in a rid a (d in a rsk a b u k o v o je lo v a šu m a ). Z a je d n ic u slič n o g flo rn o g sastava n a la z im o i u p a n o n s k o m o k ru ž ju ,

na

M a c e lju ,

T ra k o šć a n u ,

p e rio d ič k i d je lo v a ti kao: p o p lav e , p o ­ žari, e ru p c ija v u lk a n a itd . (D. Đ.)

abisa! (grč.

a byssos — pon or, ja z ; engl.

abyssal zone ; n je m . Abyssal), ž iv o tn o p o d ru č je o c e a n sk o g a d n a k o je se p ro ­

teže od 3 0 0 0 do 6 0 0 0 metara dubine i p o d u d a ra se s a b is a ln o m ra v n ic o m (v id i prostorna raščlamba mora i ocea­

S tra h in jč ic i, R av n o j g o ri, Iv an ščici, M e d v e d n ic i i P a p u k u (p a n o n s k a b u ­

na t ) . Z a u z im a n a jv e ć i d io o c e a n sk o g

k o v o -je lo v a š u m a ), n a v isin i o d 2 0 0

d n a , o k o 75 p o s to , n o z b o g svoje je

d o 1000 m e ta ra . (I. T.)

n e d o s tu p n o s ti sla b o istra ž e n . P o z n a ­ tih v rsta je m a lo , u k u p n o n e š to v iše

ab io tsk i čim benici (la t .factores abiotici; o d grč. a — n eg ac ija su fik sa isp re d

o d 1000. U a b isa lu v la d a m o n o to n ija

k o je g sto ji + grč. bios — život; engl.

n i m ra k , n isk a te m p e ra tu ra , sp o re d u -

abioticfactors, n je m . abiotischeFaktoren), č im b e n ic i fizikalnog T, kemijskog t ili

b o k o m o r s k e s tru je i n e d o s ta ta k h r a ­

d ru g o g a tip a k o ji p rip a d a ju n e ž iv o m

p ris u tn o s t d u b o k o m o r s ld h te r m a ln ih

d ije lu p rio d e a u tje č u n a živi d io p r i­

izv o ra o k o k o jih se ra zv ija ju živ o tn e

ro d e . P o d abiotskim čimbenicima t p o ­ d ra z u m ije v a ju se u u ž e m sm islu sve

z a je d n ic e . T e r m a ln i iz v o ri zag rijav aju

tzv. n e ž iv e u tje c a jn e v arijab le tj. svi

č in e s u m p o ro v o d ik a ( H 2 S). N jim e se

v a n js k i u tjecaji. Im a ih m n o g o ali su

k ao iz v o ro m e n e rg ije k o riste k e m o -

n ajv až n ije: te m p e ra tu ra , kisik, ugljikov

sin te tsk e b a k te rije , k o je su u o v a k v im

dioksid T, sv jetlo st, h ra n jiv e soli, atmo­ sfera t , voda t , tlo T, klima T, klimatske promjene T, zračenja T i d r. te slo ž e n ije

z a je d n ic a m a p rim a rn i p r o d u c e n ti i

p o jav e o d n o s n o č im b e n ic i k o ji m o g u

k o je žive o k o ta k v ih izv o ra. S e d im e n t

fiz ik a ln o -k e m ijs k ih svojstava, p o tp u ­

n e. M o n o to n iju m je s tim ic e p re k id a

o k o ln u v o d u i is p u šta ju v e lik e k o li­

iz v o r h ra n e v rs ta m a č la n k o n o ž a c a , šk o ljk aša, m n o g o č e tin a š a i b ra d n ja k a

178

E kološki leksikon

dna je pelagički, organogeni mulj od uginulih pelagičkih organizama. Pre­ vladavaju krem eni mulj podrijetlom od ljuštura alga kremenjašica (D iatom eae), zrakaša (Radiolaria) i vapnenački mulj od krednjaka (Foram inifera). N a dubinama ispod 5000 m p e­ lagičkih čestica više nem a jer se zbog visokog tlaka otapaju, pa dno prekriva crvena glina od aluminosilikata. Abisalnu ravnicu ispresijecaju kotline, jarci i brazde koji sežu do najvećih oceanskih dubina i čine zasebno ži­ votno područje — liadal T. (I. T.)

abisopelagijal

(grč. abyssos — ponor, jaz + pelagos — m ore), abisopelagička zona. Vidi pelagijal t . (I. T.)

abundancija (lat. abandare — obilova­ ti; engl. abnndance; njem. Abundanz), brojnost neke vrste ili populacije T na određenom području ili na globalnoj razini; često se opisuje kvalitativnim term inim a poput »rijedak«, »čest«, »ugrožen« i si. ili se izražava kvantita­ tivno brojem jedinki, volu m enom biom ase, postotkom pokrovnosti, te­ žinom i kao gustoća (broj jedinki po jed inici površine ili volum ena). U z ­ roci i prom jene abundancije predmet su m nogih ekoloških istraživanja. (I. T .)

AC-IMPEL,

vidi IMPEL

t.

acqui$ communautaire

Europske zajednice, term in kojim se opisuju sva načela, ciljevi, zakoni, m eđunarodni ugovori i drugi sporazumi koje je do­ govorila Europska zajednica. Acquis com m unautaire sadržava direktive, propise i odluke, usvojene na osnovi različitih sporazuma, koji zajedno či­

ne primarno pravo (engl. primary law) Europske zajednice. (I. T.) adaptacija (prilagodba uz prom jenu genom a) — osobina značajna za od­ ređeni stupanj razvojnosti živih bića koja je važna za održavanje u odre­ đenim uvjetima. Poznate su o p ć e a d a p ta c ije — skup m orfoloških, fi­ zioloških i biokem ijskih osobina od­ ređenih skupina i sp e c ija ln e a d a p ­ ta c ije — skup osobina koje se razvi­ jaju u određenim uvjetima. (D.Đ.)

ADI-vrijednost (engl. acceptable daily intake, njem. ADI-Wert), maksimalna dopuštena koncentracija neke tvari koja se na dan smije unijeti u organi­ zam tijekom cijelog životnog vijeka a da ne dovede do zdravstvenih prom ­ jena. Procjena te vrijednosti za poje­ dine tvari temelji se na pokusim a s laboratorijskim životinjama. (D. Đ.) adsorpcijska voda u tlu (lat. ad — na, lat. sorbere — srkati, engl. adsorption ivater), higroskopska voda. Voda vezana na površini čestica tla adsorpcijom , odnosno jakim fizikalnim si­ lama, a nije pokretljiva pri prom jeni dinam ičkih uvjeta (temperature i si.) koji u tlu norm alno vladaju. Biljni or­ ganizm i ne m ogu je iskoristiti. Količina te vode proporcionalna je disperznosti tla, tako najveću količinu higroskopske vode sadržavaju gline, a najmanju pijesci. (D. Đ.) adsorpcijski kom pleksi u tlu, vidi

kemijska svojstva tla. (D. Đ.) aerosol (engl. aerosole, njem. Aerosol), disperzija čvrstih i tekućih čestica u zraku, koje zbog vrlo male veličine, relativno dugo ne sedimentiraju tj.

POJMOVNIK

lebde. Promjer čestica u aerosolu m a­ nja je od 10 j.im. (D. Đ.) aerosol (grč. aer — zrak + lat. solvere — rastaviti; engl. aerosol, njem. Aero­ sol), sićušne kapljice ili krute čestice veličine do jed n og mikrometra (10-6 m) koje se nalaze raspršene u atmosferi t . Ponekad se aerosolom smatraju i veće čestice (do 100 mikrometara) koje se ne talože, nego ostaju u atm o­ sferi uslijed pojačanih turbulencija. U gornjim slojevima atmosfere aero­ sol čine sitne m eteorske čestice koje u nju ulaze iz svemira, a u nižim di­ jelovim a to su mikroskopski sitni kristalići soli, čestice prašine t i dima. A erosol je važan u m nogim atmosfer­ skim procesim a, u prvom redu u on i­ ma u kojima čestice aerosola služe kao jezgre kondenzacije i kristalizaci­ je, te u različitim kemijskim reakcija­ ma koje se odvijaju u atmosferi. (I. T.) afotička zona (grč. a — bez + fotos — svjetlo; engl. aphotic zone; njem. aphotische Zone), prostor u morim a, oceanima i kopnenim stajačicama ko­ ji je neosvijetljen i u kojem zbog n e­ dostatka svjetla nije m oguć proces fo ­

tosinteze T, pa je to ujedno i nepro­ duktivni ili trofolitički sloj t . Afotička zona se nalazi ispod osvijetljene eufotičke zone T i slabo osvijetljene disfotičke zone T i proteže se do dna. O bič­ no se uzim a da afotička zona počinje na dubini od 200 metara u morima, a u jezerim a ta je dubina znatno manja zbog veće količine suspendiranih čes­ tica i s tim u vezi smanjene prozirno­ sti vode. A fotičku zonu karakterizira potpun mrak. (I. T.) Agenda 2 1 (engl. njem. Agenda 21), povijesni, zaključni dokum ent K on­

179

ferencije za okoliš i razvoj U jedinje­ nih naroda (U N C E D ) donesen u Rio de Janeiru 1992., k ojije potpisalo i prihvatilo 179 zemalja (m eđu njima i Hrvatska). D ok u m en t je temelj po­ litike trajno održivog razvoja T i gospo­ darstva. Ističe se da se trajno održiv razvoj m ože postići jed in o globalnom suradnjom, ustanovljeni su etički principi u ophođenju s prirodnim dobrima i pravednija raspodjela tih dobara izm eđu sirom ašnih i bogatih zemalja, današnjih i budućih genera­ cija. Postavljene su konkretnije sm jernice za redukciju izvjesnih dje­ latnosti koje opterećuju globalni ok o­ liš, potrebne prom jene u potrošnji, demografskoj dinam ici, razvoju ljud­ skih naselja, zdravlja, integraciji oko­ liša i razvoju, u političldm odlukama, sm jernice za zaštita mora i oceana, zaštitu pitke vode, m enadžm ent ot­ rovnih kemikalija i za zaštitu atm o­ sfere. Slijedeći naputke A gende 21, m noge države i regije donose sličan dokum ent na lokalnoj razini (tzv. Lo­ kalna agenda 21). (D. Đ.)

agrobiologija (engl. agrobiology, njem. Agrarbiologie), znanstvena poddisciplina koja prim jenjuje biološke zakonitosti u poljodjelstvu, radi povećanja poljoprivrednih prinosa. (D. Đ.) agroekoiogija (engl. agroecology, njem.

Agrookologie), znanstvena poddisciplina koja istražuje ekološke T, uzro čn o posljedične odnose organizama t na poljoprivrednim površinama, prim je­ rice kretanje brojnosti populacija T štetnika, utjecaj abiotičkih čimbenika T na prinos, optim alni sustavi meliora­ cije (odvodnjavanje t , navodnjavanje T) i si. (D. Đ.)

180

agroekonom ija (engl. agroeconomy, njem. Agroivirtschajt), znanstvena poddisciplina, koja se bavi prim jenom ekonom ­ skih pravila na agrarnu proizvodnju ra­ di optimalne ekonomske iskoristivosti u proizvodnji. (D. Đ.) ag ro ke m ija (engl. agrochemistry, njem. Agrochemie), znanstvena poddisciplina kojoj je cilj istražiti optim alnu prim ­ je n u kem ijskih sredstava u poljopri­ vrednoj proizvodnji (tzv. agrokemikalija) u svrhu povećanja prinosa. P o­ dručja agrokem ije su zaštita bilja, is­ hrana bilja (umjetna gnojiva t ) i regu­ latori biljnog rasta. (D. Đ.) agrokemškalije, vidi agrokemija. (D. Đ.) abem erobni (grč. a — negacija sufiksa

ispred kojeg stoji + hemerobni f ; njem . Ahemerobie) neizm ijenjeni, ne­ taknuti, iskonski, prirodni dijelovi ekosustava T, koji funkcioniraju bez direktnog antropogenog utjecaja f , pri­ mjerice; dijelovi prašum a; abisopelagičko t , batiopelagičko T područje, po­ larni ekosustavi, prvobitne močvare i dr. Pojam je više teoretski je r niti je ­ dan ekosustav nije bez tragova indi­ rektnog antropogenog t djelovanja (prim jerice; bioakumulirani t tragovi D D T - a T u polarnim organizm im a, otapanje polarnih kapa uslijed ozonske rupe T, oštećenje bubrega bioakum ulacijom kadmija u pelagičkih ptica, ksenoestrogenski i ksenoandrogeni učinci itd.) (D. Đ.) a k a ric id i (engl. acaricides, njem . Akarizide), otrovne tvari nam ijenjene suz­ bijanju populacija grinja. (D. Đ.) ak lim a tiza c ija prilagodba organizma klim i i geografskom podneblju, ra­

E kološki leksikon

zličitom od onoga gdje je prije živio. N ije nasljedno. (D.Đ.) aktivni mulj, masa m ikroorganizam a raspršenih u bioaeracijskom sprem ­ niku koji u aerobnim uvjetim a (aktiv­ no dovođenje zraka ili kisika puhali­ ma za aeraciju bioaeracijskih sprem ­ nika uz dodatno miješanje) razgrađu­ ju organsku tvar. (D. Đ.) akum ulacija (engl. acummulation, njem.

Akkumiilation, Akkumulinmg, Anreichertmg), 1. nakupljanje tvari (i/ili eleme­ nata) u živim (organizmi t , hranidbeni lanci T , bioakumulacija T ) i neživim (geoakumulacija) dijelovima ekosustava. Pojam najčešće opisuje nakupljanje štetnih tvari (npr. teški metali u tlu, pesticidi u hranidbenim lancima itd.), no također označauje neštetno, prirod­ no, metaboličko nakupljanje tvari ili elemenata (npr. koncentracija ugIjikovih spojeva u biomasi šuma, sum ­ por, fosfor i dušikovi spojevi koji se nakupljaju u biomasi planktona i si.). 2. jezero nastalo presijecanjem prirodnog vodotoka, primjerice izgradnjom brane za hidroelektranu. (D. Đ.) a k u stik a (engl. acoustics, njem . Akustik), znanost o zvuku. Prem a objektu proučavanja dijeli se na slušnu, teh ­ ničku, građevinsku akustiku, elektroakustiku, hidroakustiku, biološku akustiku, m edicinsku akustiku, sluš­ nu, glazbenu i prostornu akustiku. S obzirom na buku t kao jed an od važ­ nijih čim benika u zagađenju okoliša, zakonitosti akustike kao znanosti bi­ tan su dio antropološke ekologije i zaštite okoliša. (D. Đ.) akutna toksičnost, vidi toksičnost. (D. Đ.)

POJMOVNIK

akvakultura (lat. aqua — voda + cultus — obrađivati zemlju; engl. aqimculttire; njem. Aquakultiir, Geimsserkultur), uzgoj vodenih organizama, u prvom redu riba, školjkaša i rakova u komer­ cijalne, znanstvene i rekreacijske svr­ he. O sim njih, u svijetu se još uzga­ jaju alge i više vodeno bilje, žabe, pu­ ževi i glavonošci. Akvakultura se u današnje vrijeme provodi u prvom redu u svrhu proizvodnje ljudske hrane, za potrebe različitih industrija, za povećanje prirodnih zaliha umjet­ nim poribljavanjem, proizvodnju ri­ be i mamaca za komercijalni i špor­ tski ribolov, proizvodnju ukrasnih ri­ ba i drugo. Akvakultura se provodi u prirodnim stajačicama i tekućicatna T ili u za to sagrađenim ribnjacima, ba­ zenima i slično. Poseban oblik akvakulture je marikultnra T, uzgoj mor­ skih riba i drugih morskih organiza­ ma. Iako kao ljudska djelatnost posto­ ji još od antičkih vremena, akvakul­ tura dobiva komercijalnu važnost tek u nedavno vrijeme. N a porast važno­ sti akvakulture utjecali su brojni čim ­ benici, uključujući rast svjetskog sta­ novništva, promjene u prehrambe­ nim navikama, napredak akvakulturne tehnologije i činjenica da su pri­ rodne rezerve ograničene i nedovo­ ljne za zadovoljavanje rastuće potraž­ nje. (I. T.)

akvatička ekologija (lat. aqua — v o ­ da + oikos — kuća, dom 4- logos — riječ, govor; engl. aquatic ecology; njem. aquatische Okologie), grana ekolo­ gije T; bavi se akvatičkim ekosustavima t , tj. istražuje životne zajednice (biocenoze t ) u vodenom okolišu, pa po definiciji pripada u sinekologijii f . D i­ jeli se na ekologiju mora t i timnologiju

181

t , koja proučava ekologiju tekućica i stajaćica. N a akvatičke ekosustave znatno utječe stanje vode zbog čega se u akvatičkoj ekologiji velika pozor­ nost poklanja kem ijskim i fizikalnim svojstvima ekosustava, poput gibanja vode i njezina kem ijskog sastava. (I.

T.)

albedo (lat. albedo -— bjelina; engl. al­ bedo', njem. Albedo), omjer energije zračenja koja se odbila od neke po­ vršine i upadnog zračenja na istu po­ vršinu. U običajeno je da se iskazuje kao postotak (%). (I. T.)

aldrin (engl. aldrin, njem. Aldrin), klorirani ugljikovodik, T ciklodienski sinte­ tički insekticid T. Upotrebljava se za zaštitu bilja od kukaca koji obitavaju u tlu. Pripada u skupinu visoko tok­ sičnih kloriranih ugljikovodika. U tlu i organizmu se biodegradacijom ra­ spada do dieldrina, koji ima sposob­ nost bioakumulacije t i koji se akumu­ lira u organima toplokrvnih kralješ­ njaka (mozak, jetra, slezena, guštera­ ča, bubrezi i m asno tkivo, potencijal­ no i u majčinu mlijeku). Otrovan za ribe, šteti pticama. Kronična izlože­ nost (ekspozicija T) nižim dozama u z­ rokuje oštećenje jetre. (D. Đ.) aielopatija (grč. alleIon — naizm jeni­ čan + pđtlios — nesreća, zlo, trpljenje; engl. allelopathy\ njem. Allelopathie), pojava kad jedan organizam T izlučuje kemikalije koje inhibiraju rast, razvoj i sazrijevanje drugog organizma i tako ga onem ogućuje u kompeticiji T za p o­ tencijalno ograničen resurs (minerali, voda, hranjive tvari). Tvari koje se iz­ lučuju najčešće su alkaloidi, terpenoidi i fenoli. Primjer alelopatije je crni orah (Juglans nigra) koji izlučuje spoj

182

juglon što uništava zeljaste biljke koje rastu u blizini njegova korijena. Alelopatija se susreće i u drugih organi­ zama, ne samo biljaka. Ako jedan m i­ kroorganizam sprječava razvoj dru­ gog tako da proizvodi određene ke­ mikalije (antibiotike), govori se o an-

tibiozi t . (I. T.) alergija (engl. allergy, njem. Allergie),

im unološka preosjetljivost, im uno­ loška reakcija protiv stranih antigena pri kojoj dolazi i do oštećenja vlastitih tkiva. (D. Đ.) alfa-m ezosaprobn© (grč. mesos — srednji + sapros — truo), prema Kolkvvitz-M arssonovu sustavu saprobnosti T, voda koja je jako opterećena or­ ganskom tvari. Voda je veći dio godi­ ne zamućena, sadržaj kisika je oko 2 mg/1, životne zajednice su osiroma­ šene vrstama, a gustoća jedinki je ve­ lika. U ovu kategoriju pripadaju po­ dručja recipijenta nizvodno od nase­ lja, izrazito produktivni ribnjaci i si.

(I. T.) algicidi, otrovne

tvari namijenjene suzbijanju populacija alga. (D. Đ.)

aiohton (grč. allos — drugi + chtlion — zemlja; engl. i njem. allochthon), ino­ zemni; strani; koji potječe izvan pro­ matranog ekološkog sustava. O dnosi se na materijal koji ne potječe s mjesta na kojem se nalazi, nego je na neki način premješten s drugog, obično udaljenog mjesta. N pr. biljni materi­ jal (lišće, grane i si.) u sedim entu je ­ zera koji je na određen način u jezero donesen izvana. Suprotno je autohton

t . (I. T.) alohtona vrsta (grč. allos — drugi + chtlion — zemlja; engl. allochthonous

E kološki leksikon

species; njem. allochthone Art), vrsta T unesena u određeno stanište T u ko­ jem dotad nije obitavala. Suprotno su autohtone vrste t koje izvorno potječu iz staništa na kojem obitavaju. (I. T.)

aluvijalne tlo (engl. alnvial soil, njem. Auenboden), fluvijalno tlo, fluvisol. Tip nerazvijenih hidromorfnih tala, recentni riječni, jezerski i morski na­ nosi sa slojevima. Procesi pedogeneze t slabo su izraženi zbog male starosti nanosa ili stoga jer sedimentacija pre­ vladava pedogenezu. U nas se javljaju uz velike rijeke Dunav, Savu, N eret­ vu i u poljima koja su poplavljena re­ centno ili u nedavnoj prošlosti Gac­ ko, Sinjsko, Imotsko polje itd. Pri­ rodna vegetacija su šum e vrbe i topo­

le. (D. Đ.) am onijak (engl. ainmonia, njem. A m inoniiim), (N H 4 ) otrovan, teško zapa­ ljiv plin, spoj vodika i dušika. U v o ­ denim otopinama djeluje kao lužina. Jedan je od polutanata t atmosfere t . Izlučuju ga am oniotelične životinje kao tvar kojim iz organizma izbacuju višak dušika nastao razgradnjom du­ šikom bogatih spojeva (npr. protei­ na). (D.Đ.)

anaerobno čišćen je otpadnih voda, anaerobna digestija. Proces uklanja­ nja i/ili smanjivanja količine otpadnih tvari (poglavito organskih) koji se od­ vija u zatvorenim spremnicima (tzv. tankovima) bez pristupa zraka (odno­ sno kisika), uz istodobno odvijanje procesa kiselog i metanskog vrenja. Povišenjem temperature i mješanjem sadržaja m oguće je ubrzati biološke procese. Konačni je proizvod m etan­ skog vrenja metan (koji se m ože upo­ trijebiti kao gorivo) i gnjili talog

183

POJMOVNIK

(mulj) u sprem nicim a, koji se nakon dodatne obrade (inaktivacije, stabili­ zacije, detoksifikacije, dehidracije i si.) m ože upotrijebiti kao gnojivo. (D. Đ.) anem ohorija (grč. anemos — vjetar +

hora — prostor, zemlja; engl. aneinochotj; njem. Aneniochorie), rasprostranjivanje biljaka i životinja uz pom oć vjetra. Tako se šire biljke poput ma­ hovina i papratnjača, koje imaju sitne spore, ili one čije su sjem enke lagane, a ponekad imaju i pom oćne strukture za što dulje održavanje u zraku, npr. jasen, javor, lipa, bor, maslačak i dru­ ge. A nem ohorno se šire razne jed n ostanične životinje (npr. trepetljikaši i kolnjaci u začahurenom stanju), m nogi kukci, a ponekad i ptice. (I. T.) antibiotici (engl. antibiotics, njem. Antibiotiktj), tvari biološkog podrijetla, ko­ je sintetiziraju i u okolinu izlučuju, različiti organizm i u sklopu svog nor­ m alnog m etabolizm a, a u određenim koncentracijama štete rastu i razvoju drugih organizama. U užem smislu, tvari koje ometaju rast i razvoj mikro­ organizama (bakteriostati, fungistati itd.). Važni u suzbijanju bolesti. (D.

Đ.) antibioza (grč. auti —■protiv + bios — život; engl. antibiosis; njem. Antibiose), oblik alelopatije T; sprječavanje razvit­ ka jed n o g mikroorganizma djelova­ njem drugog koji proizvodi antibioti­ ke. Klasičan primjer je penicilin, an­ tibiotik kojeg proizvode neke vrste plijesni roda PeniciUhim kako bi inhibirale rast bakterija i onem ogućile ih u kompeticiji T. (I. T.)

anticiklona (grč. auti — protu + kyklod — savijam, vrtložim ; engl. anticycIone; njem. Antizyklou), područje visokoga tlaka zraka u kojem se opaža divergentno strujanje zraka od središ­ ta prema periferiji. A nticiklone d ono­ se m irno, lijepo vrijeme bez oblaka.

(I. T.)

antropogena vegetacija (grč. anthrčpos — čovjek + genesis — postanak + vegetacija T), sekundarna vegetacija, vegetacijski pokrivač, neposredno ili posredno uvjetovan ili utjecan ljud­ skom djelatnošću. Vidi vegetacija T. (D. Đ .)

antropogeni ekosustav (grč. inthropos — čovjek + genesis — postanak + eko­ sustav T), ekosustav T koji je nastao usli­ jed ljudskih aktivnosti. N jegovo održa­ nje ovisi o stalnom djelovanju i kontro­ li čo^eka nad većinom okolišnih čim ­ benika koji determiniraju takav sustav (primjerice agrarne monokulture, agrarni

ekosustavi t , polihamerobni t i metahainerobni T ekosustavi t). Prema razini izmjenjenosti razlikujemo euhemerobni T, metahenierobni T i polihemerobni ’t ekosu­ stav. Nastanjuju ga m eđu ostalima i sinantropni t i eusinantropni organizmi t . (D.Đ.) antropohorija (grč. inthropos — čov­ jek + hora — prostor, zemlja; engl. anthropochoiy, njem. Anthropochorie), širenje biljaka i životinja uz p om oć čovjeka. Č ovjek je svjesno ili nesvje­ sno rasprostranio m noge biljne i ži­ votinjske vrste u područja u koje one prirodno ne bi m ogle stići. Svjesno raznosi vrste koje su m u od koristi, a pritom slučajno raznese i neke neže­ ljene vrste, kako biljne tako i životi­

Ekološki leksikon

184

njske. Vrste koje čovjek nesvjesno raznosi njegovi su tzv. pratioci: žoha­ ri, buhe, grinje, uši, krumpirova zla­ tica, sm eđi štakor i drugi. (I. T.)

osnova benzolski prsten. Toj skupini pripadaju primjerice anilin, toluol, fenol, benzipiren. Jedan dio ovih spo­ jeva jaki su kancerogeni. (D. Đ.)

arb o retu m — nasad raznovrsnog dr­

asim ilacija (lat. assimilare — izjedna­

veća i grmlja, a služi u znanstvene i dekorativne svrhe. U Hrvatskoj O p e­ ka, Trsteno. (D.Đ.)

čiti; engl. assimilatiotv, njem. Assimilation), unošenje nutrijenata iz okoline u organizam i njihovo ugrađivanje u organske strukture. Pod tim se u pr­ vom redu podrazumijeva vezivanje ugljika u ugljikohidrate procesom jotosinteze f koja se odvija u zelenim biljkama i cijanobakterijama. Biljni pigm ent koji om ogućuje asimilaciju ugljika i proces fotosinteze jest kloro-

areal

(lat. area — površina; engl. area; njem. Verbreitungsgebiet), površina na kojoj je rasprostranjena neka vrsta ili druga sistematska kategorija. Vrste s vrlo velikim arealom nazivaju se koz­ mopolitima t , a vrste s malim arealom endemima T. O blik areala m ože biti cjelovit (kontinuiran) i raskidan (dr sjunktan). O cjelovitom arealu govori se kad je udaljenost izm eđu pojedinih naselja takva da om ogućuje rasprostranjivanje prirodnim putem od jed ­ n og do drugog naselja, a o raskida­ n om kad su pojedina naselja toliko udaljena da rasprostranjivanje prirod­ nim sredstvima nije m oguće. Ako po­ stoji jedan veći areal i nekoliko ma­ njih dijelova, tada se govori o glav­ nom arealu i eksklavama. (I. T.)

arheoflti

(grč. archaos — prastar, dre­ van + fytdn — biljka, raslina; engl. archaeophytes\ njem. Archaophyten), bi­ ljne vrste koje je u neki prostor unio čovjek, namjerno ili slučajno, u pret­ povijesno doba i daljoj prošlosti (do otkrića Amerike). N pr. pšenica je arheofit koji je na područje Europe do­ nesen iz Azije, oko 3000 g. prije Kri­ sta. U sporedi neofit t . (I. T.)

arom atski ugljikovodici (engl. aromatic hydrocarbons, njem. Aromatische Kohlemvasserstofe), skupina ugljikovodikovih spojeva, čija je molekularna

ftl

t. (i. T.)

asocijacija

(lat. associatio — udruživa­ nje, pridruženje, društvo; engl. association, njem. Assoziation), u neurofi­ ziologiji i etologiji t, pojam označuje naučenu vezu izm eđu određenog do­ gađaja i/ili doživljaja i živčanog (neuralnog) podražaja s kojim je povezan.

U botanici t , prema školi Z u rich M ontpellier, osnovna jedinica u sistematiđ_/ifoc«/02M t . U jed nu asoci­ jaciju ubrajamo sve sastojine s pri­ bližno istim sastavom vrsta T koje za­ htijevaju i slične uvjete. Asocijacija se sastoji od karakterističnih vrsta T i stal­ no prisutnih vrsta (engl. constat species, high-presence species) koje joj daju ko­ herentnu strukturu. Imena asocijacija najčešće su izvedena od im ena nekog karakterističnog roda t u sastojini ko­ jem se dodaje sufiks — etum (pr. Fa-

gus sylvatica — Fagetum sylvaticae). (D. Đ.) astm a (engl. asthma, njem. Asthma), bronhalna astma, bolest pluća koju obilježava preosjetljivost dišnih puto­ va i njihovo suženje a rezultira napa­

POJMOVNIK

dom otežanog disanja s gušenjem. M ože biti posljedica alergijske reakci­ je. Kardijalna astma, napadaj oteža­ nog disanja uslijed nakupljanja veće količine krvi u plućnom optoku. (D. Đ.)

atmosfera

(grč. atmos — para, dah + sphairz — lopta, kugla; engl. atmosphere; njem. Atmosphdre), plinovita ovojnica koja obavija Zem lju. Drugi planeti Sunčeva sustava također im a­ ju atmosferu. Atmosfera koja okru­ žuje Z em lju je smjesa plinova koju nazivamo zrakom. Sastoji se od du­ šika (volum ni udio 79%), kisika (21%), ugljikova dioksida (0,03%), vođene pare, argona i drugih plinova u tragovima. Sastav atmosfere uglav­ n om je konstantan do visine od oko 100 kilometara. N jezina se gustoća s povećanjem visine smanjuje, ali od­ nos pojedinih sastavnica atmosfere ostaje više-m anje isti. O sim gustoće, s povećanjem visine mijenjaju se tlak i temperatura zraka. Prema tempera­ turi, atmosfera se dijeli na četiri glav­ na sloja: troposferu, stratosferu, mezosfem i tennosfem. Većina atmosfere koncen­ trirana je u troposferi koja se proteže od površine Z em lje do visine od 15 ki­ lometara. T u nastaju uzlazne ili konvekcijske zračne struje, kao i spušta­ nje zraka ili supsidencija. Konvekcijo m se održava vertikalni temperatur­ ni gradijent (pad temperature s pove­ ćanjem visine) od oko 6°C po kilo­ m etru u troposferi. Troposfera je sloj u kojem se nalazi gotovo sva atm o­ sferska vodena para i u kojem se d o­ gađa vrijeme T. N a gornjoj granici troposfere, koja se naziva tropopauza, temperatura pada na oko - 6 0 °C. Iz­ nad nje, do visine od oko 50 lan, pro­

185

teže se stratosfera. Konvekcijska giba­ nja su ovdje slaba, a prevladavaju ho­ rizontalna gibanja atmosfere. U stra­ tosferi s povećanjem visine raste i temperatura (inverzija f ) . Otprilike na sredini ovog sloja nalazi se sloj naj­ veće gustoće ozona (ozonosfera T).

Ozonska ovojnica t štiti živa bića na Zem lji od štetnog djelovanja kratkovalnog, ultraljubičastog Sunčeva zra­ čenja (radijacija Sunca T). N a visini od oko 50 km nalazi se relativno topla stratopauza, iznad koje se prostire mezosfera. U m ezosferi temperatura opet počinje padati s visinom , sve do 85°C , koliko iznosi u mezopauzi T ko­ ja se nalazi na visini od 80 do 90 ki­ lometara. Tada slijedi porast tem pe­ rature u sloju koji se naziva termosferom, a seže do približno 800 lan visi­ ne. Temperatura se u termosferi da­ nju penje i do 2000°C , a noću iznosi oko 1000°C. U gornjim dijelovima m ezosfere i čitavoj termosferi pod djelovanjem Sunčeva zračenja ultra­ ljubičastog dijela spektra nastaju fotokemijske reakcije i ionizacija plinova, uslijed čega je tu prisutan povećan broj čestica s nabojem (iona). Zato se ti dijelovi atmosfere nazivaju jo š i ionosferom. U najvišim slojevima atmo­ sfera se postupno gubi, jer m olekule zraka »bježe« u međuplanetarni pro­ stor. T o se područje naziva egzosferom. Približna gornja granica atmosfere nalazi se na visini većoj od 1000 kilo­ metara, gdje više nema ni gustoće ni tlaka zraka. (I. T.) autekologija (grč. autos — sam + oikos — kuća, dom 4- logos — riječ, govor; engl. autecology\ njem. Autokologie), naziv jo š i idioekologija (grč. idios — svoj, vlastiti). Ekologija pojedinih or­

186

E kološki leksikon

ganizama. Bavi se odnosim a jedinke ili jed ne vrste s njezinim živim i ne­ živim okolišem . Obuhvaća ekologiju ponašanja i ekofiziologiju, a poneki znanstvenici joj pridružuju i popula­ cijsku ekologiju. U nastojanju da ob­ jasni potrebe i ponašanje organizma ili vrste, autekologija istražuje u labo­ ratoriju i na terenu učinak mjerljivih varijabli kao što su svjetlost, tempera­ tura, vlažnost, hranjive tvari i slično, za što su joj od koristi m noge tehnike posuđene od kemije, fizike i fiziolo­ gije. U sporedi sinekologija T. (I. T.)

autohton

(grč. autos — sam + chtlion — zemlja; engl. autochthon; njem. autochthon), samonikao; starosjedilački; koji potječe iz promatranog ekološ­ kog sustava. O dnosi se na materijal koji izvorno potječe s mjesta na ko­ jem se nalazi. N pr. biljni materijal treset potječe od mahovina roda Sphagnum (mahovine tresetari) koje se nalaze na m očvarnim mjestima gdje tvore velike pokrivače. O ne u površinskom sloju rastu iz godine u godinu, a dublji slojevi odum iru i prelaze u treset. Materijal je dakle na­ stao na istom području na kojemu su m ahovine rasle. Suprotno je alohton t . (I. T.)

autohtona vrsta (grč. autos — sam + chthdn — zemlja; engl. autochthonous species; njem. autoclithone Art), vrsta T koja izvorno potječe iz staništa na ko­ jem obitava. Suprotno su alohtone vrste T koje su u dano stanište donesene iz nekog drugog staništa. (I. T.)

autotrofni (grč. autos — sam + trophos — hraniti se; engl. autotroph), organi­

zam 1" koji sam m ože sintetizirati sve organske kom ponente iz anorgan­ skih, primjerice biljke s Idorofilom koje energiju t za taj proces dobivaju od Sunca. Kemoautotrofi t također sa­ m i stvaraju organsku kom ponentu iz anorganske ali energiju dobivaju ok­ sidacijom anorganskih kemijskih spojeva. Izvor ugljika im je ugljikov dioksid (C O 2). Suprotnost, lietero-

trof f . (D. Đ.)

avicidi (engl. avicides, njem. Avizide), otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija ptica. (D. Đ.)

azonalna zajednica

(lat. a — negacija

pojma ispred kojeg stoji + lat. zona — područje, engl. azonal community, njem. azonale Gesellschaft), biljna za­ jednica koja nije uvjetovana općim

klimatskim čimbenicima T, stoga se po­ javljuje pod različitim Idimatskim uv­ jetim a. T o su primjerice one biljne za­ jednice t koje nalazimo na staništima t s ekološki ekstremnim uvjetima u ne­ koliko zonalnih pojasa T , radi sličnih mikroklimatskih i/ili fizikalnih t i ke­

mijskih čimbenika T mikrostaništa, koji se razlikuju od makroklimatskih uv­ jeta većeg područja. Primjerice biljke pukotina stijena, točila, cretova i si. Ili zajednice čiji opstanak ne uvjetuju opći klimatski uvjeti staništa nego sa­ m o jedan čimbenik poput npr. viso­ kih podzem nih voda i sezonskih po­ plava koje om ogućuju opstanak za­ jednice hrasta lužnjaka i žutilovke ( Genisto elatae-Quercetmn roboris, u ni­ zinskim dijelovima Hrvatske). (D. Đ.)

baktericidi

(engl. bactericidcs, njem. Bakterizide), otrovne tsari namijenje­ ne suzbijanju populacija T bakterija. (D. Đ.)

je prisutan sumprovodik, pa u takvim uvjetima m ogu živjeti i nalaze se sa­ m o bakterije. (I. T.)

batijal b ak terio fag (bacteria — bakterija ođ grč — bacteria — palica, batina + grč. — jedem ; engl. bacterioplmg, njem. Bacteriofage) , skupina virusa koji infi­ cira izričito bakterijske stanice kako bi se u njim a razmnožio. (D. Đ.)

ja g o

(grč. bathus — dubok; engl. bathyal zone; njem. Bathjal), životno p o­

dručje dubokom orskog dna koje se proteže od 200 do 3000 m dubine. D rugim riječima, batijal se prostire ispod litorala i podudara se s pod­ ručjem kontinentskog slaza (vidi pro­

(grč. bakteria — ba­ tina, palica + planktčs — skitnica; engl. bacterial plankton; njem. Bakterienplankton), bakterije koje žive u zo­ ni slobodne vode po definiciji se

storna raščlamba mora i oceana t ) . Sva

ubrajaju u plankton T, no kako je za njihovo uzrokovanje i identifikaciju potrebna posebna tehnika, uobičaje­ no je da se razmatraju odvojeno kao bakterioplankton. T i su organizmi v eo ­ ma važni za pretvorbu mrtve organ­ ske tvari u anorganske nutrijente ko­ jim a se koriste biljke. N ek i od tih slatkovodnih i m orskih organizama vežu m olekularni dušik i stvaraju du­ šikove spojeve potrebne za rast fitoplanktona. Poseban slučaj postoji u C rnom m oru, gdje na dubini ispod 130 do 180 metara nema kisika, nego

centi koji ©vise o donosu organske tvari iz plićih područja. D n o batijala prekriveno je finim sedim entom

bakterioplankton

dubokomorska područja ispod 200 m dubine su neosvijetljena, biljnih or­ ganizama nema, pa njihove životne zajednice čine konzum enti i redu-

(mulj i blato), podrijetla uglavnom od donosa sitnih čestica s kopna (terigeni m ulj). Biocenoze su jednolične jer osim pridnenih struja vode nema znatnijeg utjecaja drugih ekoloških čimbenika. Ovdje prevladavaju spuž­ ve, dubinski koralji, zmijače, stapčari itd. Broj vrsta opada s dubinom . Ispod batijala, na dubini većoj od 3000 m, prostire se abisal T. (I. T.)

Ekološki leksikon

188

batipelagijal (grč. bathns — dubok + pelagos — more), batipelagička zona. Vidi pelagijal 1\ (I. T.)

bental (grč. bentlios — dubina; engl. benthnl; njem. Bentlial), životni pro­ stor dna. U jezerima se dijeli na tri zone: litoral t", sublitoral T i profundal T. U morim a obuhvaća sva dna od linije obale do najvećih oceanskih dubina i dijeli se na litoral T, batijal t , abisal T i liadal t . Dva su osnovna oblika dna: čvrsto (stijene, kamenje) i pom ično (šljunak, pijesak, mulj). Životne za­ jednice bentala zajedničkim se im e­ nom zovu bentos T. Vidi prostorna raš­ člamba mora i oceana T, prostorna raš­ člamba jezera I'. (I. T.)

bentos

(grč. bentlios — dubina; engl. bentlios; njem. Bentlios), životne zajed­

nice dna akvatičkih ekosustava T. Ben­ tos obuhvaća sve organizme koji život provode u dodiru sa dnom , bilo da su pričvršćeni za dno (sesilni organiz­ m i), bilo da se po njemu kreću (sedentarne i vagilne životinje) ili da se u njega ukopavaju. Bentos se dijeli na fitobentos T (biljke) i zoobentos T (ži­ votinje), a prema veličini na makrobentos, vidljiv golim okom , i mikrobentos, kojeg čine organizmi vidljivi m i­ kroskopom. M nogi organizmi koji su u odraslom stadiju bentoski imaju planktonske ličinke (plankton t ) . Bentoski organizmi imaju važan uči­ nak na kemijska i fizikalna svojstva dna, kao što su veličina supstrata, poroznost, sadržaj kisika i si. Bentosko životno područje (bental t ) s obzirom na dubinu podijeljeno je na niz stepe­ nica ili etaža, kako u morima, tako i u slatkovodnim ekosustavima (vidi

prostorna raščlamba mora i oceana T, pro­ storna raščlamba jezera t). (I. T.)

benzipiren (engl,

benzpyren, njem. Benzpjren), policiklički aromatski ug­ ljikovodik. Nastaje spaljivanjem or­ ganskih tvari. Jaki kancerogen. Nalazi se u ispušnim plinovima, dim u ciga­ rete i si. (D. Đ.)

benzol

(eng. benzol, njem. Benzol), bez­ bojni spoj, zapaljiva tekućina karakte­ rističnog aromatskog mirisa. U svije­ tu se proizvede 15 milijuna tona. D o ­ daje se kao primjesa benzinu. Akutno otrovanje karakteriziraju glavobolja, nesvjestica, nepravilan rad srca i na poslijetku smrt. Kronična izloženost (ekspozicija) uzrokuje leukemiju. Kancerogen. Prodire kroz kožu. (D.

Đ.)

beta-mezosaprobno

(grč. mesos —• srednji + sapros — truo), prema Kolkwitz-M arssonovu sustavu saprobnosti T, voda koja sadržava umjerenu količinu organske tvari. Sadržaj kisika rijetko pada ispod 6 mg/1, vodu po­ vrem eno zamućuju alge, sadržaj hra­ njivih tvari je viši nego u oligosaprobnim t vodama, životne zajednice su raznovrsne a gustoća jedinki umjere­ na. U ovu kategoriju spadaju gornji i srednji tokovi rijeka, produktivnije stajaćice, slabo produktivni ribnjaci i si. (I. T.)

bezolovni benzin,

vidi olovni tetraetil i

olovo. (D. Đ.)

biljna hraniva, vidi kemijska svojstva tla. (D. Đ.) biljna zajednica (engl. plant comnmnity, njem. Pjlanzengesellschaft, Pjlanzengemeinschaft), asocijacija T , fitocenoza 1\

189

POJMOVNIK

Spontano nastala, prirodnim čim be­ nicim a i/ili ljudskim djelatnostima utjecana biljna sastojina na određe­ n om staništu T tj. osnovna građevna jedinica biljnog pokrova nekog po­ dručja. O na je često i glavna osobina nekog područja, primjerice listopad­ na ili crnogorična šuma, livada, cre­ tovi i dr. U općem sm islu, pojam označava i skup slično građenih bi­ ljnih sastojina koje nastanjuju slična staništa, imaju sličan floristički sastav ili je raspored vrsta (distribucija) unutar nje najčešće jednolika (homogenitet T) i prepoznatljiva na osnovu značajnih karakterističnih vrsta T. Broj­ nost jedinki i biomasa t takvih vrsta je relativno velika. Pojavnost vrsta unu­ tar pojedine sastojine svojstvena je za tu sastojinu odnosno u drugim i/ili susjednim sastojinama ih ima manje ili ih uopće nema. Sastav vrsta ovisi o tom e da se vrste zadovoljavaju sličnim potrebama i takve uvjete na­ laze na istom staništu (komenzali) na kojem onda stvore biljnu zajednicu.

(D. Đ.) bioakum uiaeija (bio — koji se odnosi na živo od grč. bios— život + lat. acumulare — nakupljati; engl. bioaccumulation, njem. Bioakkmmilation), proces nakupljanja i uskladištenja neke od­ ređene tvari iz okoliša T u živim susta­ vima. N ajčešće se pod tim e m isli na patološko nakupljanje tvari u suvišku u stanici, određenom ciljnom orga­ nu, organskom sustavu ili organizmu T. M eđutim , s obzirom na to da svi organizmi koji žive u određenom ekosustavu t sudjeluju u hranidbenim nizovima T, bioakumulirane tvari u njihovim tijelima akumuliraju se i unutar hranidbenih nizova. O rganiz­

m i s vrha hranidbenog niza na taj na­ čin akumuliraju i do nekoliko tisuća puta veće količine određenih tvari nego oni s početka hranidbenog niza, (biomagnifikacija). Tvari koje se na­ kupljaju m ogu biti različiti polutanti T, agrokemikalije, ksenobiotici T, ali i tva­ ri koje su u optim alnim koncentraci­ jama dio norm alnih građevnih struk­ tura, fizioloških procesa i m etabolič­ kih putova u organizmu, no obzirom na nakupljeni suvišak više ne djeluju ustaljenim m ehanizm im a već uzro­ kuju patološka starija. Nakupljanje tvari u biološkim sustavima, primje­ rice toksičnih kemikalija u različitim tkivima živih organizama (nakuplja­ nje m etil-žive u ribama) ili u hranid­ benom tancu t i si. Vidi akumulacijat . (D. Đ.)

biocenoza

(grč. bios — život + lat. coenosis prema grč. choinos •— zajednički; zajednica, engl. biocoenosis, njem. Lebensgemeinschajt), živući dio biogeocenoze t koju čine zoocetioza tfitocenoza T i mikrobiocenoza koji žive na određe­ nom staništu t i/ili području s pripa­ dajućim okolišnim značajkama. T o je biotička kom ponenta ekosustava t . (D. Đ.)

biocidi (engl. biocide, njem. Biozide), tvari nam jenjene uništavanju različi­ tih životnih oblika, npr. pesticidi, an­ tibiotici, bojni otrovi, sredstva za za­ štitu bilja i si. (D. Đ.) biodisk, uređaj za pročišćavanje otpad­ nih voda s okruglim pločama (disko­ vima) nanizanim na vodoravnu oso­ vinu i uronjenima do polovine prom ­ jera u sprem nik s otpadnom vodom . Opna od mikroorganizama (biofdm T) nalazi se na površini diskova koji se

Ekološki leksikon

190

lagano okreću kako bi cijela njihova površina bila dobro aerirana. (D. Đ.) biodiverzitet, vidi biološka raznolikost T.

bioelementi, vidi kemijska svojstva tla. (D. Đ.) biofilm , opna, vrlo tanak sloj, nakupina mikroorganizama i produkata njiho­ va metabolizma presvučen, pričvrš­ ćen, obavijen preko krute podloge.

(D. Đ.)

biogeocerroza,

vidi ekosustav. (D. đ.)

biogeokemijski ciklusi, vidi kruženje tvari. (D. Đ.) b io h o r (grč. bios — život + ehora — zemlja, kraj; engl. bioehore; njem. Bioehore), općeniti naziv za životni pro­ stor neke biocenoze T, tj. biljne i/ili životinjske životne zajednice. Otpri­ like odgovara značenju pojma biotop T. O dnosi se i na velike životne pro­ store na Zem lji (biomi t ) , tj. na sku­ pinu sličnih biotopa t u kojima vlada­ ju karakteristični ekološki uvjeti, prije svega slična klima i slična vegetacija. N a kopnu to je dakle prostor koji se odlikuje određenim tipom vegetacije. U m oru to su litoral T, batijal T, abisal t , liadal T, pelagijal T. U vodama na kopnu to su tekućice T i stajaćice. Ter­ m in upotrebljava Raunkiaer kako bi opisao precizne biološke granice iz­ m eđu glavnih, klimatski determinira­ nih biljnih regija kao i njihovu pod­ jelu na osnovi životnih oblika (prema udjelu faneroftta t , hamefita T itd.). (I.

T.) b ioin dikacija (engl. bioindication, njem. Bioindikation), pokazatelj biološkog učinka ekoloških čimbenika (u užem sm islu antropogenih štetnih utjecaja)

na bioindikatore tj. bioindikatorske vrste, odnosno na biokemijska, m or­ fološka i fiziološka svojstva organiza­ ma, na osobine populacije (gustoća, dobna struktura, natalitet, mortalitet, fekunditet i si.), na sinekološke para­ metre biocenoza i na funkcionalne osobine ekosustava (ekoindikacija).

(D. Đ.) (grč. bios — život + lat. indicare — otkriti, pokazati; engl. bioindicators; njem. Bioindikatoren), orga­ nizm i koji su prikladni za dokazivanje prisutnosti i djelovanja neke štetne tvari u okolišu. Bioindikatori su osjetljiviji na štetne tvari od drugih organizama, pa prije njih upozoravaju na njihovu prisutnost. N a primjer, najbolji indikatori onečišćenja grad­ skog zraka su lišajevi: u zoni onečiš ­ ćenja ih uopće nema, u zoni u kojoj se onečišćenje još osjeća pojavljuju se otporni lišajevi, a u zoni bez one­ čišćenja raste normalna lišajska flora.

b io in d ika to ri

(I. T.) bioinform atika, istraživanje genetič­ kih i drugih bioloških informacija uz upotrebu kompjuterske tehnologije i statističkih metoda. (D. Đ.) b ioklim atski zakon, vidi (D. Đ.)

fenologija.

biologija (grč. bios — život + logos — riječ, govor; engl. biology; njem. Biologie), znanost o životu. Predm et istra­ živanja biologije su živa bića ili orga­ nizm i. Proučava svojstva i povijesni razvoj živih bića, pojave i zakone za­ jedničke čitavome organskom (ži­ vom ) svijetu i odnose živog i neživog svijeta. Početke biologije nalazimo kod Aristotela koji je opisao oko 500 životinjskih vrsta, a nakon njega slije­

191

POJMOVNIK

di dugo razdoblje stagnacije biološke m isli koje je potrajalo sve do 16. sto­ ljeća. N apretkom empirijskih znanosti u razdoblju od 16. do 18. stoljeća, biologijaje dobila znanstvene osnove. U 17. stoljeću, izum mikroskopa d o­ vodi do otkrića stanice i početka cito­ logije. U 18. stoljeću Carl Linne (1707. — 1778.) opisuje i sistematizi­ ra m noštvo biljnih i životinjskih vrsta čim e ujedno osniva znanstvenu siste­ matiku vrsta. N ed u g o zatim Georges C uvier (1769. — 1832.) utemeljuje komparativnu anatomiju, a Charles Darvvin (1809. — 1882.) postavlja te­ oriju evolucije t . Početak 20. stoljeća donosi još veći zamah i ubrzani raz­ voj bioloških znanosti. Veliko pod­ ručje biologije dijeli se na niz poseb­ nih znanosti, od kojih su ovdje nave­ dene sam o neke. Biologija se u širem sm islu dijeli na botaniku, koja istra­ žuje biljke, zoologiju koja istražuje životinje, i antropologiju, koja istra­ žuje čovjeka. O d nos živih bića spram okoliša je područje interesa ekologije T. Populacije, njihovu strukturu i od­ nose jedinici proučava populacijska bio­ logija, a zajednicama organizama i uv­ jetim a u kojima žive bavi se biocenologija. Život izum rlih organizama pro­ učava paleobiologija. Virusi i mikroor­ ganizm i su objekt istraživanja mikro­ biologije. G rađom živih bića bave se moifologija i anatomija, istraživanjem stanica citologija, a s njima je usko po­ vezana znanost o tkivima, histologija. Vitalne funkcije organizma proučava fiziologija, kemijske procese u živom organizm u biokemija, a nasljednom tvari se bavi genetika t . Strukturu i funkciju m olekula u stanici i stanič­ nim organelima, posebice proteine i

nukleinske kiseline (DNA f i RNA t ) , proučava molekularna biologija. (I. T.) biolo ška cirk u la cija elem enata, vidi kruženje tvari. (D . Đ .)

biolo ška poljoprivreda (engl. biological agriculture, njem . Biologische Landivirtschaft), poljoprivredna proizvod­ nja na prirodni način, kojoj je cilj upotreba manje količina štetnih i/ili otrovnih tvari u proizvodnji (izbjega­ va se upotreba agrokemikalija i si.) nego u industrijskoj poljoprivredi i stvaranje konačnog proizvoda sa što manje zaostalih štetnih tvari i općeni­ to boljih bioloških kvaliteta. (D. Đ.)

biološka procjena stupnja onečiš­ ćenja, stupanj onečišćenja nekog v o ­ denog ekosustava određen na temelju strukture njegove životne zajednice. Pojedine vrste m ogu poslužiti kao in­ dikatori stupnja onečišćenja, pa se analizom životne zajednice dobiva uvid u kvalitetu vode. P očetkom 20. stoljeća Kolkwitz i Marsson su sasta­ vili popis indikatorskih vrsta, tj. onih koje pokazuju stupanj onečišćenja vode, i uveli sustav saprobnosti T pre­ ma kojem se vode svrstavaju u četiri kategorije, ovisno o strukturi život­ nih zajednica. (I. T.)

biolo ška ravnoteža (grč. homois — jednak, sličan, stasys — stajanje; engl. biological equilibrum, homoeostasis, homeostasis), usklađenost, održanje stal­ nog stanja ustroja i funkcionalnosti unutar nekog biološkog sustava pod djelovanjem promjenljivih uvjeta iz­ vana. Javlja se na svim integracijskim stupnjevima organizacije živog svijeta od subcelularne razine pa do razine

192

ekosustava t , a posljedica je visokog stupnja jedinstvenosti i mogućnosti prilagodbe pojedinog živog sustava da se gotovo »puferskom« spregom fun­ kcija što dulje opire vlastitoj promjeni koju nam eću prom jenjeni uvjeti. (D. Đ.)

E kološki leksikon

aktinomiceti, gljivice, alge, podzem ni organi biljaka, (koji čine zaseban sloj

pedosfere T, tzv. rizosferu). Bakterije u tlu imaju veliku biomasu i veliko ak­ tivno biološko značenje, razgrađujući organsku tvar i vežući dušik iz zraka. Aktinom icete se odlikuju sposobnoš­

b iolo ška r a z n o lik o st (engl. biodiversi-

ću razgradnje teško razgradivih or­

ty; njem. Biođiversitcif), biodiverzitet; term in koji se upotrebljava u biologiji f i ekologiji T kako bi se opisala sveu­

ganskih spojeva (primjerice iz dlake, čeldnja, hitin), a tlu daju specifičan

kupna raznolikost života na Zem lji ili na dijelu Zem ljine površine. O biodiverzitetu je uobičajeno govoriti na razini gena T (genetska raznolikost t ; engl. genetic diversity), vrsta (raznoli­ kost vrsta; engl. species diversity) i ekosustava T (raznolikost ekosustava; engl. ecosystem điversity). (I. T.)

biolo ška svojstva tla (engl. biological

properties of soil), većina tala sadržava živu, biološku kom ponentu, koja je značajan čim benik u dinamičkim procesima tla f . Svaki od organizama koji žive u tlu zauzima svoju eko­ lošku nišu i ima, s obzirom na svoju biološku aktivnost, određenu ulogu u pedološkim procesima. Biološke ak­ tivnosti u tlu su primjerice: htimizacija usitnjavanje svježe i nove organske tvari, netom pristigle u gornje slojeve profila, koju najčešće obavlja mezofauna 1* i megafauna t" tla i mikroorganiz­ m i, nadalje, razgradnja organske tvari koju obavljaju razlagači t tj. razlažu odnosno mineraliziraju organsku tvar; potom pretvorba organske tvari u humus T; transport, miješanje i po­ vezivanje organske i anorganske kom ponente; stvaranje i održavanje pora u tlu, itd. Najvažniji i najčešći predstavnici pedoflore tla: bakterije,

miris. Gljive sudjeluju u razgradnji organske tvari, naročito lignina, do­ miniraju u šum skim tipovima tla. Al­ ge u poobavljanskom sloju, procesi­ ma fotosinteze obogaćuju tlo kisi­ kom, a važna su karika ijed an od te­ melja hranidbene mreže u tlu. Više bi­ ljke obogaćuju tlo novom organskom tvari, a korijenje viših biljaka koje prorašćuje gornje slojeve profila, uzi­ ma anorganske tvari koje biljkama trebaju za rast i razvoj, stvara i odr­ žava pore u tlu, sudjeluje u razgradnji dijelova m atičnog supstrata itd. Pedofauna tla, ima ulogu u usitnjavanju organske tvari tj. njezinom priređiva­ nju kao supstrata za djelovanje razlagača. Razlikujemo, mikrofauna tla (npr. različiti protozoa), mezofauna tla (npr. nematodi, grinje i neki kuk­ ci), makrofauna tla (npr. gujavice, kukci, stonoge, puževi, krtice i dr.).

(D. Đ.) b io lo ški filtar, vidi prokapnik. (D. Đ.) b io lo šk o čišćen je (engl. biological purification, biopurification, njem. Biologi-

sche reinigung, Biologische Verjaren, Biologische Abbau), smanjivanje koncen­ tracije polutanata korištenjem živih organizama. (D. Đ.)

POJMOVNIK

193

b io lo ško č išć e n je otpadnih voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. Đ.) b iolo ško oružje (eng. biological ivea-

pon, njem. Biologische Waffen), vrsta borbenog sredstva koja koristi žive organizm e (viruse, bakterije i dr.) ili njihove proizvode (biotoksini i si.) za onesposobljavanje neprijateljske žive sile ili nanošenje ekonom ske štete. Upotreba, proizvodnja i sldadištenje takvih sredstava kosi se sa etičkim i m oralnim načelima i m nogim m irnodobsldm i ratnim konvencijama.

(D. Đ.)

biološko samoočišćenje

(engl. auto-

purification; njem. biologische Selbstreinigung), sposobnost vodenih ekosu­ stava da prirodnim procesima održa­ vaju kvalitetu vode. Samoočišćenje je m oć redukcije i mineralizacije organ­ ske tvari u vodi. U vjetovano je po­ stojanjem živih organizama koji u v o ­ di tvore jedinstvenu životnu zajedni­

biom (engl. biome; njem. Biom), skupi­ na ekosustava T koji čine cjelinu na dijelu Zem ljine površine. Biom i se dijele i opisuju prema ldimazonalnoj vegetaciji na kopnu, dakle odgovaraju dom inantnom vegetacijskom tipu u različitim klimatskim regijama (npr. biom tundre u cirkum polarnom po­ dručju, biom tropskih kišnih šuma u području tropske klim e, biom bjelo­ goričnih šuma u um jerenom klimat­ skom području itd.). B io m je zapravo mozaik ekosustava određenoga kli­ matskog područja. B iom e koji su geografski pravilno raspoređeni i od­ govaraju klimatskim regijama neki autori nazivaju zonobiomima t . U po­ jedinim područjima odlučujući čim ­ benik za tip bioma m ože biti npr. tlo ili nadmorska visina, pa se tada govori o pedobiominm T ili orobiomima 1. (I. T.)

b iom ag nifikacija (engl.

biotnagnification, njem. Biomagnifikation), poveća­

ponovno ulaze u hranidbenu mrežu T.

nje koncentracije štetnih tvari bioakumuliranih u članovima hranidbe­ n og lanca, proporcionalno s razinom hranidbenog lanca (npr. zadnji član, na najvišem položaju hranidbenog niza sadržava i najveću bioakumuliranu koncentraciju nekog zagađivača).

(I. T.)

(D. Đ.)

cu, a odvija se prvenstveno djelova­ njem reducentskih bakterija. O slobo­ đene m ineralne tvari putem biljaka

b io lo ško suzbijanje šteto čin a (engl. biologicalpestcontrol, njem. biolo­ gische Bekampfung), suzbijanje eko­ nom ski štetnih vrsta upotrebom d ru ­ gih organizama koji svojim načinom života (rastom, razmnožavanjem, hranjenjem , m etaboličkim produkti­ ma itd.) sm anjuju populacije štetnika (npr. sm anjenje populacije zečeva u Australiji unošenjem virusa myxomatoze). (D. Đ.)

biom arker (engl. biomarker), u širem smislu pojam označuje mjerljiv bio­ loški odgovor, specificiran na stanič­ noj i/ili molekularnoj razini, na izlo­ ženost organizma zagađivalu i/ili uči­ nak zagađivala na organizam. (D. Đ.) biom asa (grč. bios — život + lat. mas-

sa, gruda, grum en, engl. biomass, standingcrop, njem. Biomasse), kvantitativ­ na procijena organizama na nekom području tj. ukupna masa jedinki jed ­

194

Ekološki leksikon

ne vrste t , populacije, taksonomske skupine, grupe organizama ili bioceno­

ze T , koja dolazi po jedinici površine ili volum ena staništa T. Izražava se kao volu m n i udjel, težina (tj. težinski ud­ jel), udjel mase sirove (tzv. mokre) ili suhe tvari ili kao količina ugljika ili dušika u organskoj tvari po jedinici površine ili volum ena. Pokazatelj je produktivnosti t određenog područja. U kupna masa svih organizama

(proizvođača T, potrošača T, razlagača T) ili određene grupacije organizama (vrste t i si.) u ekosustavu t , na određenoj trofičkoj razini T unutar hra­ nidbenog lanca T. M ože biti izražen i kalorimetrijski po jedinici površine/vo­

lumena. (D. Đ.) biom etrlja (engl

risti solarna energija T. Prilikom pro­ izvodnje bioplina ujedno nastaje i mulj koji je u poljoprivrdi visokovri­ jed no gnojivo. (I. T.)

biosfera (grč. bios — život + sfaira — lopta; engl biosphere; njem. Biosphare), prostor na Zem lji koji je naseljen ži­ vim bićima, odnosno u kojem postoje uvjeti za život. Č ine je svi ekosustavi "T na Zemlji. Biosfera obuhvaća čitavu

hidrosferu t , sloj litosfere t do dubine od oko 10 metara i donji sloj atmosfe­ re T do visine od približno 10 metara. Debljina biosfere varira jer nisu svi dijelovi Zem ljine površine jednako povoljni za život. (I. T.)

biostatistika, vidi biometrija. (D. Đ.)

biometrics, biometry, quantitative biolog}’, biostatystic, njem. Biometrie, Biostatistik), biostatistika,

biotički čim benik (bio od grč. bios ■ —

biološka statistika. Primjena matematičko-statističkih metoda za analizu bioloških pojava. (D. Đ.)

benik. Č im benici čije je postojanje uvjetovano živim dijelom prirode, to je ona grupa čimbenika koji proizlaze iz životnih procesa odnosno uzajam­ nih utjecaja m eđu organizmima. T o su prehrana (hranidbeni lanac T ili mre­

biom onitoring (engl. biomonitoring, njem. Biomonitoring), vidi m onitoring. (D. Đ.) bioplin (engl. fermentation gas; njem.

Biogas), jedan od obnovljivih oblika energije (obnovljiva energija T) čiji je glavni sastojak plin m etan (50-70% ). Energetska vrijednost bioplina iznosi u prosjeku 25.000 kj/m 3. Nastaje m i­ krobiološkom razgradnjom organske tvari (slama, lišće, stajski gnoj, tj. bio­ masa t) u anaerobnim uvjetima. Energija organske tvari (energija ke­ m ijskih veza) u osnovi je dobivena pretvorbom energije Sunčeva zrače­ nja u biokem ijskom procesu fotosinte­ ze t zelenih biljaka. T ehnikom bio­ plina se stoga na indirektan način ko­

život; engl. biotic factor, njem. biotische Factoren), biotički faktor, biotski čim ­

ža t ) , razmnožavanje, rasprostranjivanje vrsta, kompeticija t , paraziti­ zam T, komenzalizam t i dr. (D. Đ.) biotop (grč. bios — život + topos — mjesto; engl. biotop, njem. Biotop), sta­ nište T, prostorna jedinica kojoj je svojstvena određena kombinacija_/?z/kalnih I i kemijskih čimbenika t ; pro­ stor ili mjesto gdje se organizam t ili popidacija t prirodno pojavljuju. (D.

Đ.) BNB, bruto nacionalni dohodak.

bočata voda (engl.

brackish ivater; njem. Brackivasser), voda koja je slani-

195

POJMOVNIK

ja od slatke vode, ali manje slana od morske vode. Bočate vode se javljaju na mjestima gdje se morska voda razrjeđuje slatkom vodom , npr. u estuarijima. U zim a se da su bočate vode one čija se slanost t kreće od 0,5% do 30%, a dijele se na oligohaline (0,5 — 5%), m ezohaline (5 — 18%) i polihaline (18 — 30%), Prema Venecijan­ skom sustavu iz 1958. godine (engl. the V enice system) bočate vode se klasificiraju prema sadržaju klorida (C l- ) i dijele na zone: euhalina (1,65 — 2,2% C l- ), polihalina (1,0 — 1,65% C l- ), mezohalina (0,3 — 1,0% C l- ), a-m ezoh alin a (0,55 — 1,0% C l), B-m ezohalina (0,3 — 0,55% C l- ), oligohalina (0,03 — 0,3% C l- ) i slatka voda (0,03% Cl- i manje). B o­ čate vode u pravilu naseljavaju eurihaline vrste koje podnose kolebanja sla­ nosti. (I. T.) BPKs (engl. B O D s — biochemical 0^7 gen demand; njem. BSB 5 — Biochemischer Sauerstojfbedaij), biokemijska po­ trošnja kisika u pet dana. Metoda ko­ jo m se utvrđuje razina biokemijskih procesa u vodi prema tom e koliko ki­ sika potroše mikroorganizmi koji u vodi žive i razgrađuju organsku tvar, pri čem u troše kisik. Izvodi se tako da se u dvije posude sakupi uzorak vode, u jednoj se odmah mjeri količina otopljenoga kisika, a druga se ostavlja da stoji u mraku pet dana na 20°C. N akon isteka tog vremena mjeri se količina kisika u drugoj posudi. D o ­ bivena razlika je količina kisika po­ trebna za biokemijske procese. S to je više organskih tvari u vodi (npr. iz kanalizacije), više je mikroorganiza­ ma, pa se troši više lđsika za biokemij­ ske procese. Posljedica je toga ta da

preostaje znatno manje kisika za više životinja, poput riba. Zato je BPK do­ bro mjerilo organske onečišćenosti vode. Jedan od glavnih razloga za pročišćavanje otpadnih voda upravo je taj da se smanji njihov BPK prije vraćanja u rijeke kako se kisik u rijeci ne bi smanjio uslijed pojačane raz­ gradnje organske tvari. (I. T.)

brojčana piram ida, vidi piramida. (D. Đ.)

hranidbena

bruto proizvodnja (engl. gross prodttc-

tio, njem. Bruttoproduktion), ukupna količina asimilirane Torganske tvari i/ili energije t od strane jedinke ili po­ pulacije T po određenoj prostornoj je ­ dinici u određenom vrem enu. Ona se m ože iskazati kao bruto primarna proizvodnja (engl. gross primaij production, GPP, njem. Bruttoprimdrproduktion), kada govorim o o količini asimilirane organske tvari što je asi­ miliraju autotrofni T organizami ili autotrofna populacija po određenoj prostornoj jedinici u određenom pe­ riodu vremena. M oguće ju je iskazati i kao bruto sekundarna proizvodnja (engl. gross secondatj production, GSP, njem. Brutto— Sekundarproduktion), ako se ona odnosi na asimilaciju energije i organske tvari sa strane primarnoga

konzumenta T, odnosno na razini se­ kundarne produkcije t . (D. Đ.) buka, (engl. noise, njem. Lann), bilo koji nepoželjan zvuk, u rasponu od praga čujnosti (0 dB) pa do praga boli (130 dB), primjerice jaka gradska bu­ ka (90dB) ili industrijska buka (110 dB) kategoriziraju se kao zagađenje okoliša, odnosno tip polutanta koji zagađuje okoliš. Štetna, škodljiva bu­ ka je ja la buka koja m ože izazvati

196

E kološki leksikon

trajno oštećenje sluha, smatra se daje to buka iznad 90 dB, kojoj je osoba izložena osam i više sati na dan. (D.

Đ.) B urg ess Sh ale, kamena

formacija, sedim entnih stijena iz perioda kambrija. N alazi se na padinama planine M t Stephena, u N acionalnom parku »Yoho« u Britanskoj Kolumbiji, Ka­ nada, kao 60 metara dugačka, 150 metara visoka i 2,5 metra debela stijenovita formacija. Starosti je otprili­ ke 520 m ilijuna godina, a otkrio ju je i opisao 1909. Charles D oolittle Walcott, američki paleontolog, koji je sa­

m o u Burgess Shaleu iskopao oko 65.000 primjeraka jedinstvenih fosi­ la T. D o danas je opisano oko 150 vrsta fosilnih životinja s toga lokalite­ ta. Dom iniraju fosili artropoda, od kojih m nogi ne sliče niti jednoj danas poznatoj vrsti, a značajno je i prvo pojavljivanje fosilnih hordata. O vo nalazište predstavlja najvažnije i naj­ bogatije (po broju vrsta) nalazište kambrijskih fosila, a s evolucijskog t stajališta, jedinstveni uvid u radijaciju metazoa i jedinstveni primjer biodi-

verziteta T koji je vladao tijekom kambrija. (D. Đ.)

ce ro fag i (engl. cerophagotis, njem. Cerophag), organizm i koji se hrane v o ­ skom , npr. Galleria mellonella, Achroia grisella. (D. Đ.)

CFC, vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ.) CF&j vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ.) CFU, vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ.)

cijan id i (engl. cyanids, njem. Cyanide), soli H C N (cijanovodične ili tzv. pru­ ska kiselina, njem. Blatisaure, Cyanwasserstqff). Najpoznatiji N a i K cijanid, važni u industriji. U organizmu se vežu na enzim e citokrom e, spriječavajući stanično disanje. M ože do­ ći do slučajnog trovanja njihovom upotrebom kao pesticida (rodentici­ di), u industriji (metalurgija), pri uzi­ manju biljnih produkata bogatih glikozidim a i si. Ima ih u dim u cigarete. M ože nastati pri izgaranju plastičnog materijala koji sadržava dušik. Inhala­ cijom cijanidnih spojeva, smrt nastu­ pa za nekoliko minuta, njihovim gutanjem za oko 60 m in. U plodovim a badema nalazi se približno 0,05-0,1 % cijanovodične kiseline, pretjerana konzum acija m ože dovesti do pore­

mećaja funkcija organizma, a u iz­ nim nim slučajevima i do smrti. (D. Đ.)

ciklična su k c e sija , proces

sam oobnove prirodnih ekosustava t koji su postigli najviši stupanj organizacije. U cikličkoj sukcesiji na određenom području nalazim o mješavinu svih razvojnih faza (inicijalnih, optim alih i terminalnih npr. u prašumi m ozaički isprepletene površine podmlatka, mladika, srednjedobnih, starih i pra­ starih, odum irućih sastojina). Vidi klimaks i sukcesija. (D. Đ.)

c ik lo n a (grč. kykloo — savijam, vrtložim; engl. cyclone\ njem. Zyklon), de­ presija; područje niskog tlaka zraka u kojem se zapaža vrtložno, konvergen­ tno i uzlazno strujanje zraka. C iklone donose oblačno vrijeme i oborine. (I.

T.) ciljevi i usm jerenja prostornog raz­ voja RH, prema O dluci o donošenju programa prostornog uređenja R epu­ blike Hrvatske (N . n. 50/99.) »Cilje­ vim a prostornog uređenja, gospodarsko-razvojni okvir određen je tež­ njom Hrvatske da poveća kvalitetu življenja i uravnoteži razvoj svih po-

198

dručja Države, da unaprijedi učinkovitost gospodarstva prilagođenog tr­ žišnim uvjetima te se tako uključi u europske razvojne sustave i svjetsku razmjenu. Ključnu ulogu s gledišta korištenja prostora imaju poljopri­ vreda, turizam i industrija, a osobito značenje prom et i infrastruktura, po­ sebice vodno gospodarstvo zbog vi­ šestrukog utjecaja na prostor.« T om odlukom utvrđeni su i osnovni ciljevi prostornog razvoja. T o su: — Osnažiti prostorno razvojnu stru­ kturu Države, uvažavanjem obli­ ka i m orfoloških cjelina nacio­ nalnog teritorija, postojeće mreže naselja i prom etno razvojnih kori­ dora te razmještaja resursa. — Povećati vrijednost i kvalitetu pro­ stora i okoliša, a razvojne ciljeve prilagoditi značajkama prostora, uz isključenje negativnih utjecaja na prostor i okoliš. — Racionalno koristiti i zaštititi na­ cionalna dobra, a svrhovito koriš­ tenje i namjenu prostora tem eljiti na stručnim i znanstvenim osn o­ vama i cjelovitom uvidu u zna­ čajke prostora, usklađeno s europ­ skim kriterijima-stanđardima, osobito za zaštitu prirodnih resur­ sa i okoliša. — U važiti zajednička obilježja i oso­ bitosti područja, prirodnu cjelovi­ tost, ekološku osjetljivost, razvije­ nost i ograničenja infrastrukture, turističku atraktivnost i druge značajke pojedinih područja kao osnovu za utvrđivanje zajedničkih kriterija korištenja prostora i raz­ mještaja djelatnosti, u sklopu izra­ de dokumenata prostornog ure­ đenja i razvojnih programa.

Ekološki leksikon

— Razvijati infrastrukturne sustave na cijelom području Države su­ kladno razvojnim potrebama i eu­ ropskim mjerilima. — Osigurati učinkovitost sustava pro­ stornog uređenja te s tim ciljem usavršavati organizacijske, za­ konske i druge okvire sustavne skrbi o prostoru i prostornom razvoju. — U sm jeriti prostorno-razvojne pri­ oritete prvenstveno na poboljša­ nje učinkovitosti u okvirima već izgrađenog i korištenog prostora, te na stvaranje uvjeta za nove pro­ grame radi pokretanja gospodar­ skih aktivnosti i poboljšanja kvali­ tete života na svim , osobito depopulacijskim područjima. (I. T.)

ciljevi za štite o ko liša, prema Zako­ nu o zaštiti okoliša (N . n. 82/94.) os­ novni ciljevi zaštite okoliša u R H su trajno očuvanje izvornosti, biološke

raznolikosti t prirodnih zajednica i očuvanje ekološke stabilnosti; očuva­ nje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno iskorištavanje prirode i njezinih dobara; očuvanje i obnavlja­ nje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika; i unapijeđenje stanja oko­ liša i osiguravanje boljih uvjeta života. (I. T.) cirkalitoral (lat. circa — oko + litus, litoris — obala), četvrta po redu stepe­ nica litorala T, koja se naziva jo š i elitoralom. Proteže se od donje granice rasprostranjenosti fotofilnih alga i morskih cvjetnjača do dubine do koje se jo š m ogu razvijati scijafilne alge, a to je obično 120 do 200 metara. Z e­ lenih alga, koje su fotofilne i zahtije­ vaju jaču osvijetljenost, ovdje više ne­ ma. Scijafilne alge su crvene i sm eđe

POJMOVNIK

alge kojima je za rast i razvoj dovoljna slaba osvijetljenost. Ispod 200 metara dubine svjetlo više ne prodire, pa ne­ ma ni biljaka. D n o je pjeskovito ili muljevito. U cirkalitoralu prevlada­ vaju konzumenti T, alga je relativno m alo i javljaju se u pravilu pojedi­ načno, a ne u kompaktnim zajednica­ ma poput onih u infralitoralu t . Broj životinjskih vrsta raste. (I. T.) C/N odnos (engl. C /N rado, njem. C/N Verhaltnis), omjer ugljika i dušika u organskim tvarima koje nalazimo u tlu. O dnos govori o stupnju degrada­ cije organske tvari s pom oću mikro­ organizama. O sim tog omjera postoji i C /P odnos (omjer ugljika i fosfora).

(D. Đ.) COR1NE, European C om m unities C oordination o f Information on the En­ vironm ent Programme.

crnica, skupni naziv za sve vrste tla ko­ je obiluju humoznim tvarima T; crne su boje. (D. Đ.) crveni popis ugroženih vrsta (engl.

Red List ili Red (Data) Book; njem. Rote Liste), katalog koji izdaje IU C N (The W orld Conservation U n ion ), a koji sadržava popis rijetkih biljnih i životinjskih vrsta i onih kojima prijeti opasnost od izumiranja. Vidi ugrožena

vrsta t . (I. T.) crvenica, terra rossa. T lo crvene boje m editeranskog i submediteranskog područja. Crvenica se formira na čis­ tim i čvrstim vapnencima i dolom iti­ ma, a solum je nekarbonatan. N e u ­ tralne su do blago kisele reakcije. Tla pod ovim nazivom nalaze se na čvrs­ tim vapnencim a i dolom itim a uglav­ n om iz trijasa, jure i krede. Pojavljuje

199

se u cijelom mediteranskam bazenu, a areal prostiranja u nas je relativno velik, jer su velike i naše površine m ezozojskih vapnenaca i dolomita. U nas se ne javlja kao kontinuirani zem ­ ljišni pokrov, već više kao fragmen­ tarne manje plohe. Rasprostranjena je širom cijelog našeg krša. Najveće po­ vezane površine nalaze se u Istri, za­ tim slijede manje površine razbacane u kršu Dalmacije, H ercegovine, a ima je ponešto i u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Pokrivaju prirodna vegeta­ cija naših crvenica: makija i degradi­ rana šuma kserotermnih zajednica hrasta crnike, crnog bora ali i hrasta medunca, a dijelom i kserotermne travnate biljne zajednice. Reljef T na kojem je nalazimo je najčešće brdski. Kemijski sastav m ineralnog dijela crvenica i kemijski sastav svježeg ostatka otopljenog vapnenca vrlo su slični. Crvena boja potječe od željeza kojeg ima u spojevima (tzv. hematit). U prošlosti, kad su vladali više sup­ tropski uvjeti, došlo je do jače desilikacije rezidija, čime se relativno po­ većavao sadržaj željeza i aluminija (tzv. seskvioksida). Žarka i suha ljeta omogućavala su dehidrataciju i koa­ gulaciju seskvioksida s manje vode, dakle, dehidrirani oblici željeza s izrazitijim crvenim nijansama. Važna je za uzgoj mediteranskih kultura, a po­ sebno vinograda, maslinika, ju žn og voća, agruma, povrća i dr. Čovjek je poljodjelatnošću intenzivno utjecao na svojstva i razvoj tog tla, zato su crvenice velikim dijelom antropoge­ na tla. Crvenice su relativno siromaš­ ne hum usom . O sim toga crvenice su zbog antropogenog t utjecaja podložne eroziji. (D. Đ.)

čišć e n je otpadnih voda višim bi­ ljem , vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. Đ.) čišć e n je otpadnih voda, vidi zbri­ njavanje otpadnih voda. (D. Đ.) črnozem (engl. chernozem, black eartlt, njem. Tscliernoseine, Schivartz Erde), crnica, crna zemlja im e potječe od ru­ skog naziva čarnozjom, prema V. V. Dokučajev 1883. jed n om od začetni­ ka genetske pedologije. Taj je naziv prihvaćen u cijelom svijetu. C ernozem je tlo semiaridnog stepskog p o­ dručja, s m oličnim A horizontom , debljim od 40 cm i prelaznim AC horizontom na dubini od 25 — 30 cm. Razvija se na karbonatnim ilovastim , a rjeđe pjeskovitim rastresitim

supstratima. Boja h um usnog hori­ zonta je tamnosmeđa. Černozem i imaju dobro izraženu zrnastu struk­ turu. Karbonati se javljaju od površi­ ne ili u prijelaznom horizontu. Ima ga m alo u Hrvatskoj (ist. Slavonija i Baranja). U vjeti postanka: matični supstrat je karbonatni les ili prapor, eolski sedim ent s 20 do 30 posto C aC 0 3 . M ože se razviti i na pretaloženom lesu, aluviju i na eolskim pi­ jescim a. R eljef u području gdje nala­ zim o černozem je ravan. N astao je najvjerojatnije u borealu u suho i to­ plo doba, prije 7000 — 8000 godina, u stepskim klimatskim uvjetima. (D. Đ.)

Dan biološke raznolikosti,

vidi

važniji datumi u zaštiti'okoliša t .

Dan planeta Zemlje,

vidi važniji da­

tumi u zaštiti okoliša T. Dan sm anjenja prirodnih k a ta stro ­

fa, vidi važniji datumi u zaštiti okoliša T. Dan za štite m očvara, vidi važniji da­ tumi u zaštiti okoliša T. Dan za štite o k o liš a , vidi važniji datu­ mi u zaštiti okoliša T. Dan za štite o zo n sk e ovojnice, vidi važniji datumi u zaštiti okoliša t .

nom razgradnje, stoga je zabranjen u većini zemalja svijeta. Kancerogen. Sintetiziran 1874. Švicarski znanstve­ nik Paul H erm an M uller, 1939. ot­ krio njegova insekticidna svojstva, za što je nagrađen N o b elo v o m nagra­ dom za fiziologiju i m edicinu 1948.

(D. Đ.) decib el (skraćeno dB), jedinica jači­ ne zvuka (10 B el). Logaritamska v eli­ čina (promjena za 10 jedinica dB, predstavlja 100 x povećanje/sm anje­ nje intenziteta zvuka). N a ziv prema A. G. Bell. (D. Đ.)

Dan z a š tite p lan in sk e prirode RH, vidi važniji datumi u zaštiti okoliša 1\

degradacija otrova (engl. degradation, njem. Abbau), razgradnja otrova. (D. Đ.)

Dan za štite životinja, vidi važniji da­ tumi u zaštiti okoliša t .

de g radacija tla (engl. soil degradation),

ĐDT (engl., njem. D D T ), (C 14H 9CI5, 2 ,2 -b is(p -k lo r o fe n il)-l, 1, 1, -trik loroetan), klorirani ugljikovodik, sinte­ tički insekticid, u upotrebi od 4 0 -ih godina 2 0 -to g stoljeća. Otrovan za ži­ votinje i čovjeka. Kemijski vrlo stabi­ lan. Bioakumulativan, nakuplja se u mastima i hranidbenom lancu. B ioperzistentan, s dugim poluvrem e-

površina, unos ksenobiotika T, poluta-

proces smanjenja bioloških, kem ij­ skih i fizikalnih kvalitativnih osobina tla. N ek i od uzroka su ovi: krčenje prirodnog vegetacijskog pokrova radi dobivanja aktivnih poljoprivrednih

nata f i toksina T, eutrofikacija T tla uporabom gnojiva t , povećana stopa erozije tla uslijed krčenja i poljodjel­ ske obrade, odvodnjavanje, navodnja­

202

Ekološki leksikon

vanje, precipitacija atmosferskih polutanata, akumulacija urbanih otpa­ daka, rastuća urbanizacija s glom az­ n om infrastrukturom, prom etnice i prom etni putevi, turizam, rudarski kopovi i dr. O ko 300 milijuna hektara tla je u potpunosti degradirano, dok oko 2 milijarde hektara pokazuju znakove degradacije, većim dijelom u Aziji i Africi. (D. Đ.)

degradirane šumske površine, površine koje su u prošlosti bile pre­ krivene šum om , a na kojima danas zbog snažnog i dugotrajnog antropo­ genog utjecaja nalazimo neki od degradacijskih stadija: makiju, garig, ši­ karu, livade i travnjake, kamenjare i si. (I. T.) dem ekologija (grč. detnos — narod, puk + oikos — kuća, dom + logos — riječ, govor), vidi populacijska ekologija

t . (I. T.) đem oeen (grč. dem os — narod, puk +

koine — zajednica; njem. Demozdn), struktura odnosa izm eđu pripadnika jed n e populacije te izm eđu njih i okoliša. T o je predmet proučavanja

demekologije t. (I. T.) dem otop (grč. de m os — narod, puk + topos — mjesto; njem. Demotop), pro­ stor koji naseljava neka populacija t . (I.

T.) dendrologija (grč.) znanost o drvena­

stom bilju (grmlje i drveće). (D.Đ.) denitrifikacija (engl. deidtrification, njem.

Denitrjfikation), jedinstveni naziv za lan­ čani skup procesa u kojima redukcijom nitratni i nitritni dušik pod utjecajem denitrifikacijskih bakterija t prelazi u slobodni dušik ili dušikove okside. T i

se procesi zbivaju uglavnom uz nedo­ statak kisika. Suprotan proces je nitirifikacija T. (D. Đ.) de o ksirib on u kle in ska kiselina, vidi DNA t . derm atofit (engl. dermatophyte), biljni organizam koji se nastanjuje i živi na koži ili dlaci (npr. alge koje naseljuju dlaku i kožu ljenjivaca (Xenarthra, Bradypodide), a pogoduje im vlažna tropska klima kišne šume, usporeno kretanje i način života ljenjivaca). U užem smislu naziv za parazitske glji­ vice koje žive na koži životinja i čov­ jeka. (D.Đ.)

destruenti, vidi razlagači. (D. Đ.)

deterdženti (engl. detergents, njem. Detergentien), skupina sintetskih spojeva tzv. tenzida (linearnih alkilsulfonata, npr. anionski alkilbenzolsulfonat, ne ionski alkoholetoksilat i kationski tenzidi), koji služe kao sredstva za pranje i čišćenje. Jedan dio deterdženata teško su razgradivi spojevi, perzistentni u prirodi, no neke deterdžentske kemikalije biološki su razgradive, ali opterećuju okoliš fosfati­ ma. (D.Đ.) deioksifikacija, (engl. detoxication, njem. Entgiftung, Detoxifmtion), u ekologiji, razgradnja, pregradnja, kemijsko veza­ nje i kemijski raspad toksičnih tvari či­ me se umanjuje njihova otrovnost i/ili štetnost. U različitim organizmima po­ stoje različiti mehanizmi (enzimi, metalotionini itd.) koji vežu ili na drugi način (oksidaze) smanjuju otrovnost. (D.Đ.) detoksikacija, (engl. detoxication, njem. Detoxiftkation), postupci razgradnje (de­

POJMOVNIK

gradacije) otrovat u manje otrovne i/ili neotrovne spojeve u organizmu i/ili u

ekosustamA. (D. Đ.) detritivori, vidi detrivori. (D. Đ.) d etritus (lat. detritus, us m. — otpaci ostaci; engl. detritus, njem. Detritus), detritusni mulj. D jelom ično razgrađena organska tvar, nataložena na dnu, najčešće u eutrojnim T stajaćim kopnenim vodama T. Č ine ga organogene, sitne čestice koje tvore m ulje­ vitu masu. (D. Đ.) d etrivori (ht. detritusf + vorare— jesti, žderati engl. detritivore, njem. Detrivoren, Reduzenten, Destruenten), u širem sm islu, organizmi t kojima je izvor energije t mrtva ili otpadna organsku

tvar (raziagači T, ređucentl T, destnienti T), U užem sm islu oni organizmi t koji kao hranu T uzimaju detritus T; najčešće su to životinje koje pripadaju zajednicama f m uljevitoga dna, gdje se talože veće količine raspale i/ili poluraspale organske tvari. Poznati su brojni oligoheti (Tubijex, Limnodrilus, Potamothrix, Psammoryctes) i ličinke hironom ida ( Tanypus, Tanitarsus, Polipedilum). Vrste poput Tubijex tnbijex cijeli život vezani su isključivo za detritivorni način hranjenja; m nogim životinjama na višim stupnjevima razvoja detritus povrem eno predstav­ lja izvor hrane, primjerice riba Scatophagus argus koja jed e velike količine detritusa u estuarijima jugoistočne Azije, ali nije na njega strogo vezana kao na jed ini izvor hranjivih tvari (pri­ jevod latinskog im ena Scatophagus do­ slovno je izm etojed). (D. Đ.)

dezinfekcija, postupak

uklanjanja, uništavanja ili onesposobljavanja uz­

203

ročnika zaraznih bolesti u organiz­ m u, hrani, okolini i okolišu. (D. Đ.) dieldrin (engl. dieldrin, njem. Dietdrin), klorirani ugljikovodik, ciklodienski sintetički insekticid. Upotrebljava se za zaštitu bilja, protiv kukaca koji obi­ tavaju u tlu. Ubraja se u skupinu v i­ soko toksičnih spojeva. U tlu i orga­ nizm u se biodegradacijom slabo raz­ građuje, i ima sposobnost bioakum ulacije. M ože nastati kao produkt biodegradacije aldrina. Akumulira se u organima toplokrvnih kralješnjaka (mozak, jetra, slezena, gušterača, bu­ brezi i m asno tkivo, potencijalno i u majčinu m lijeku). Otrovan za ribe, šteti pticama. Kronična izloženost ni­ žim dozama uzrokuje oštećenje jetre. U Njemačkoj zabranjen 1966. u Švedskoj 1970. godine, (D. Đ.) d ife r e n c ija ln e v r s te (engl. differential species, njem. Differentialarten, Trennarten), vrste T koje razlučuju i određuju osobitosti nižih vegetacijskih jedinica (subasocijacije i facijesa) u okviru jedne asocijacije T , biljne zajednice T ili jitocenoze 1\ (D. Đ.) dim (engl. smoke, njem. Rancit), hetero­

gena mješavina plinova (C O 2 , N O x, C O itd.), čestica (prašina, pepeo, čađa i dr.) i para (vodena para) koje nastaju kao produkt izgaranja, a đispergirane su u obliku aerosola u plinovitoj fazi tj. zraku. (D. Đ.) DISAE (Developm ent o f Implementation S tra te g ie s fo r Approxim ation in Environment), program što ga je pokrenula Europska komisija u rujnu 1996. sredstvima PHARE programa s namjerom da se pridruženim članica­ ma Europske zajednice pom ogne u

Ekološki leksikon

204

razvoju strategija za primjenu i pro­ vedbu zahtjeva koje nameće zakon Europske zajednice. U sklopu D ISAE programa nude se pridruženim članicama različite usluge: tehnička p om oć u obliku m ini projekata, se­ minari i financijska pom oć za sudje­ lovanje na seminarima i sastancima Europske unije. (I. T.)

d isfo tič k a zona (grč. dys — ne + p to s

površinu slobodne vode. Prozirnost vode je vrlo mala zbog golem ih ko­ ličina suspendirane i otopljene organ­ ske tvari. Relativno male količine slo­ bodne i otopljene anorganske tvari (prvenstveno kalcija) i niski pH t us­ porava aktivnosti bakterija, čim e se također usporava razgradnja organske tvari, a tim e i recirkulaciju biogenih tvari pa je produktivnost (produkci­

— svjetlo; engl. displiolic zone; njem. dysphotische Zone, Dammerzone), pro­ stor u akvatičkim ekosustavima T koji se nalazi izm eđu dobro osvijetljene

ja t ) takvog ekosustava T relativno

euforičke T i neosvijetljene afotičke zone t . U disfotičkoj zoni prodor

ra. Faunu T dna čine uglavnom ličin­ ke hironom ida i oligoheta (detritivo-

svjetla u najvećoj je mjeri reduciran, ali još dovoljan da om ogućuje ogra­ ničenu fotosintezu T nekih vrsta alga. D isfotička zona se u prosjeku proteže od 50 do 200 metara dubine. (I. T.)

ri t ) , stoga prema sastavu dna uglav­

d isim ila cija (lat. dissimilis — nesličan, različit; engl. dissimilation; njem. Dissimilation), razgradnja složenih organ­ skih m olekula na jednostavnije tvari koje ih izgrađuju. Suprotno je asimi­

lacija

t . (I. T.)

distro fno (engl. distrophic, njem. di-

stroph), pojam opisuje plitke kopnen ovodne vodne sustave, najčešće močvara, bara i plitkih jezera, sa ma­ lom količinom nutrijenata T, bogato humusnim tvarima t , kojih je u donjim slojevima najčešće s m alom količi­ nom kisika. N aziv je preuzet prema T hienem ann 1925. koji je prvi pre­ dložio pojam distrofni, uz oligotrofni T, eutrofni T i politrofni, kao jedan od pojmova klasifikacije vodenih ekosusta­ va T. Takvi sustavi obrubljeni su us­ kim pojasom trske i šaša s plutajućom vegetacijom t koja gusto pokriva cijelu

mala. Z bog male količine hranjivih tvari i sastava flore alga nalikuju na slabo produktivna (oligotrofna) jeze­

nom nalikuju na eutrofnajezera ali ih od njih razlikuju oskudna vegetacija dna i sirom ašne planktonske t zajedni­ ce. Zooplankton T je dobro razvijen i čine ga uglavnom vrste koje se hrane otopljenim organskim tvarima i/ili suspendiranim hum usnim česticama. (D. Đ.)

diversivor, vidi svejed. (D. Đ.) DNA (engl. deoxyribonucleic acid; njem. Desoxyribonukleinsaure), D N K , deok­ siribonukleinska kiselina. Nasljedna tvar (genetski materijal) koja nosi na­ sljednu uputu. M olekula D N A je polim er sastavljen od dva dugačka lanca nukleotida, zavojito obavijena jedan oko drugog u dvostruku uzvojnicu. Svaki nukleotid sadržava jednu m ole­ kulu šećera deoksiriboze, fosfatni anion i jed nu od četiri dušične baze: adenin, guanin, citozin ili timin. N u kleotidi su m eđusobno povezani kovalentnim vezama. Dva lanca nukleo­ tida povezana su vodikovim vezama koje nastaju izm eđu dušičnih baza, i

POJMOVNIK

to tako da se adenin sparuje s tim inom , a guanin s citozinom . U slijedu dušičnih baza duž m olekule D N A zapisana je nasljedna genetska uputa koja se ostvaruje sintezom bjelančevi­ na. U njoj je zapisan plan građe, fun­ kcije i razvoja stanice i čitavog orga­ nizma. Strukturu D N A otkrili su znanstvenici James W atson i Francis Crick 1953. godine. Otkriče se sma­ tra jed nim od najvažnijih u 20. sto­ ljeću. (I. T.) DNK, vidi DNA T,

dom inacija (lat. dominari — vladati, gospodariti; engl. dominance; njem. Dominanz), u ekologiji ponašanja ter­ m in se odnosi na društveni status ži­ votinje unutar skupine. Jedinka koja visold društveni status unutar skupi­ ne održava agresivnim ponašanjem spram drugih članova skupine poka­ zuje dominaciju. U vegetacijskim is­ traživanjima, dominacija je sposob­ nost jed n e biljne vrste da iskaže sna­ žan utjecaj na ostale vrste unutar za­ jednice (fitocenoze t ) . Dom inantna bi­ ljna vrsta u nekom ekosustavu je obično ona koja je brojna, ima veliku pokrovnost i/ili veliku biomasu, usli­ jed čega određuje mikroklimatske uvjete preostalim vrstama. (I. T.)

205

ljavaju i za životinje). U botanici je dormancija period mirovanja u ko­ jem sjemenke, spore, pupovi, bulbili i ostali vegetativni i reproduktivni or­ gani prestaju s rastom i razvojem i smanjuju m etaboličnu aktivnost. Dormancija je fiziološki odgovor na nepovoljne uvjete okoliša, a u m no­ gih je organizama potaknuta čim be­ nicima okoliša kao što su temperatura i fotoperiod (trajanje osvjetljenja), dostupnost hrane, vode, kisika i si. N a primjer, listopadno drveće se u jeseni gubitkom listova priprema za nepovoljno razdoblje — zim u, koju provodi u dormanciji. N ek e druge biljke u dormanciji provode ljeto jer je ono za njih nepovoljno razdoblje suša i velilđh vrućina. Kada bare, j e ­ zera ili rijeke presuše, akvatički orga­ nizm i koji m ogu ući u stanje dormancije preživljavaju, a ostali ugiba­ ju. U arktičkom području određene životinje u mirovanju provode zimu, period velikih hladnoća i nestašice hrane. S druge strane, u pustinjskim biom im a se nedostatak hrane često javlja ljeti, u razdoblju suše i velikih vrućina, pa neke životinje u mirova­ nju provode ljetno doba. Stanje m i­ rovanja u zim skom periodu naziva se hibernacijom, a ljetno mirovanje naziva se estivacijom. (I. T.)

dubina kom penzacije (lat. compensadorm ancija (lat. dormire —

spavati; engl. dormanc}') njem. Keimruhe; Dormanz), stanje mirovanja i smanjenog m etabolizm a koje m ože zahvaćati či­ tav organizam, kao u viših biljaka i životinja, ili m ože biti ograničeno na pojedine stadije, kao što su mirujuće sjem enke biljaka, m irujuće spore glji­ va i bakterija, mirujuća jaja nekih ži­ votinja (pojam dormancija uvriježen je u botanici, no neki ga autori upotreb­

tio — izjednačenje; engl. compensation level; njem. Kompensationszone) , u ak­ vatičkim ekosustavima t dubina na ko­ joj je prodor svjetla toliko smanjen da su proizvodnja kisika u procesu foto­ sinteze T i njegova potrošnja u proce­ sima respiracije izjednačeni, drugim riječima asimilacija t (proizvodnja or­ ganske tvari) jednaka je disimilaciji f (razgradnja organske tvari). N a toj dubini intenzitet svjetla iznosi samo

206

Ekološki leksikon

1 posto od površinskoga. Dubina kompenzacije razdvaja gornji trofogeni sloj T od donjega trofolitičkog sloja T. (I.

T.) dugovaina rad ijacija atm osfere, elektromagnetsko zračenje atmosfere velikih valnih duljina, od 3 m ikrom etra do 80 mikrometara. N aziva se još i atmosferskim protuzračenjem. N a gor­ njem kraju atmosfere to je zračenje usmjereno u svemir, a na njezinu do­ njem kraju usm jereno je na Zem ljinu površinu. Protuzračenje ovisi o tem ­ peraturi zraka, pa je u pravilu danju veće nego noću, a pojačavaju ga oblaci i vlaga u zraku. (I. T.) dugovaina radijacija Zemljine povr­ šine, elektromagnetsko zračenje Z em ­ ljine površine dugovalnog, infracrven og dijela spektra. Energija toga zra­ čenja emitirana s jedinične površine Z em lje u nekom vrem enu naziva se ižaravanjem tla ili zračenjem Zemljine površine. O sim o temperaturi Z em ­ ljine površine, ona ovisi i o njezinim fizičko-kem ijskim svojstvima. Pri jednakoj temperaturi, od svih materi­ jala na Zemljinoj površini najjače zra­ či svježi snijeg, jače od npr. kameni­ tog ili pješčanog tla. Ižaravanje tla tra­ je neprestance, ali se tijekom dana mijenja sukladno promjenama tem ­ perature površine: on o je najjače sre­ dinom dana, a najmanje noću. Svake godine Zem ljina površina u prosjeku gubi više energije u obliku dugoval­

nog zračenja nego što je primi u obli­ ku kratkovalnog zračenja Sunca (vidi radijacija Sunca t ) , no ona ne biva sve hladnija i hladnija jer osim Sunčeva zračenja energiju dobiva i od atmosfere T u obliku protuzračenja (vidi dngo-

valna radijacija atmosfere t ) . (I. T.) dušikov (I) o ksid (N 2 O),

bidušikov oksid. Bezbojan plin, prirodno nasta­ je m ikrobiološkom denitrifikacijom nitrata u tlu, izgaranjem biomase. M ože nastati reakcijom dušika, atom arnog kisika ili ozona u gornjim slojevima atmosfere. Jedan od hitni­ jih onečistača atmosfere. (D. Đ.)

dušikov (II) oksid (N O ), dušikov ok­ sid. Bezbojan plin, nastaje izgaranjem organskih spojeva. U tječe na sm anje­ nje ozona (spajanjem s o zon om daje produkt N O 2 i O 2 ). S vodom stvara nitratnu kiselinu, odgovoran za kisele kiše. Sudjeluje u nastajanju fotosintetskog smoga. Jedan od hitnijih aeropolutanata. (D. Đ.)

dušikovi oksid i (N O x), skupina spo­ jeva dušika i kisika, poput dušik (II) oksida (N O ), dušikov (IV) oksida ( N O 2 ), nastalih spajanjem kisika i dušika pri visokim temperaturama, primjerice izgranjem fosilnih goriva. M eđu primarnim su aeropolutantima. U reakciji s vodom stvaraju kise­ line npr. dušičnu kiselinu ( H N O 3 ). Jedan su od uzročnika kiselih kiša. (D.

Đ.)

eđafon (engl. edaphon, njem. E daphon), životna zajednica pedobionata tj. or­ ganizama koji obitavaju u tlu ili su načinom prehrane vezani uz tlo (primjerice više biljke). (D. Đ.)

edafotop, vidi pedotop. (D. Đ.)

egzosfera, v id i atmosfera t . (I. T.) EIONET, European Information Observation N etw ork. EIS, Environmental stem.

and

Informationsy-

e kofiziolog ija (grč. oikos — kuća, dom e d a fsk i fa ktori (grč. edafos — zem ljiš­ te, engl. edaphic factors, njem. edapltische Faktoren, Bodenfaktoren ), grupa ekoloških čimbenika T koji se odnose na fizik a ln e T, kemijske T i biološke t oso­ bine da T, kao i na osobine stijena na kojima tlo nastaje, a čine jedne od abiotskih čimbenika f koji djeluju na organizam t koji živi na i/ili u tlu. Fizikalni edafski čim benici su tem pe­ ratura tla, tekstura tla, relativna gu­ stoća (volum na težina), poroznost, količina vlage, kapacitet retenicije, adhezivnost itd. Kemijski edafski čim benici su p H tla t , količina organ­ ske tvari i količina anorganskih tvari poput nitrita, nitrata, dušika, fosfora i

si, (D. Đ.) EEA, European Environom ent Agency. EEB, European Environmental Bureau.

+ fsis — priroda + logos — riječ, govor; engl. physiological ecology; njem. O kophysiologie), istražuje utjecaj oko­ liša na fiziološke osobine jedinke i koristi fiziološka zapažanja kako bi objasnila životne prilike, rasprostra­ njenost i abundanciju t organizama u prirodi i njihove unutarnje životne procese. U sredotočena je na fiziološ­ ke procese u organizmima u ovisnosti o fizikalnim i kem ijskim svojstvima okoliša. Ekofiziološka istraživanja se uglavnom provode u laboratoriju, gdje se proučavaju reakcije organiza­ ma na prom jene vanjskih čimbenika (npr. temperatura, slanost, vlaga, hra­ njive tvari, svjetlo), a zatim se dobi­ veni rezultati pokušavaju povezati s opažanjima u prirodi. Vidi autekologi­ ja t . (I. T.)

ek olo g (grč. oikos — kuća, dom + logos — riječ, govor; engl. ccologist', njem.

208

Ekološki leksikon

Okologer), znanstvenik koji se bavi ekologijom T. Ekolozi proučavaju slo­

žene odnose izm eđu živih bića i nji­ hova živog i neživog okoliša, a da bi te odnose bolje razumjeli i protuma­ čili služe se laboratorijskim pokusi­ ma, istraživanjima na terenu, mate­ matičkim m odelim a itd. Rezultate svojih istraživanja ekolozi, kao i ostali znanstvenici, objavljuju u znanstve­ nim i stručnim časopisima i knjiga­ ma. (I. T.)

ekologija (grč. oikos — kuća, dom + logos —

riječ, govor; engl. ecology; njem. Okologie), znanost o m eđusob­ nim ovisnostim a i utjecajima živih or­ ganizam a T i njihova živog i neživog okoliša. Ekologija je grana biologije T, a zbog svojih specifičnih potreba uje­ dinjuje niz znanstvenih disciplina i njihovih metoda: botaniku, zoologi­ ju, antropologiju, pedologiju Id eo lo g i­ j u T, m eteorologiju, hidrologiju t , ma­ tematiku, fiziku, kemiju i druge. Ter­ m in »ekologija« prvi je upotrijebio i uveo u jezik znanosti njemački zoo­ log Ernst Haeckel 1866. godine, koji je pod tim razumijevao »cjelokupnu znanost o odnosim a organizama spram svijeta koji ih okružuje, dije­ lom organske, dijelom anorganske prirode«. Ekološka istraživanja m ogu biti usredotočena na jedinke (autekologija T ), populacije (demekologija ili populacijska ekologija T) i skupine orga­

nizama (sinekologija T) odnosno na ekosustave T. U sklopu autekologije,

ispitivanje odnosa jedinke i njena fi­ zičkog okoliša jest predmet ekoftziologije T . Sinekologija se dijeli prema ti­

pu okoliša koji proučava na: akvatičku t i terestričku ekologiju t , a u užem

sm islu na ekologiju mora T , šuma, je ­ zera itd. Ekolozi svoja istraživanja usmjeravaju na određene taksonomske skupine, pa se tako razlikuju po­ dručja ekologije bilja t , ekologije životi­ nja T, a u užem smislu npr. ekologija

sisavaca, ptica, kukaca i si. O dnosom čovjeka i okoliša bavi se ekologija čov­ jeka T. Ekolozi ponekad proučavaju

ponašanje jedinki, prije svega način sakupljanja hrane, odabir partnera i prilagodbu protiv predatora koje po­ spješuju preživljavanje. T o područje se naziva ekologijom ponašanja. Popula­ cijska ekologija t proučava procese koji

utječu na distribuciju i abundanciju biljnih i životinjskih populacija. B iocenologija je znanost o strukturi i fun­ kciji životnih zajednica, biocenoza, koje su sastavljene od populacija ra­ zličitih vrsta koje žive zajedno na od­ ređenom staništu. Ekolozi istražuju areale T vrsta i njihove ekološke niše T,

stabilnost biocenoza i čimbenike koji na njih utječu, odnose unutar i iz­ m eđu zajednica, kruženje hranjivih tvari, utjecaj klime i m noge druge abiotičke i biotičke čimbenike. Važna grana ekologije je i paleoekologija t ko­ ja se bavi izum rlim organizmima. D io ekologije koji istražuje strukturu i funkciju ekosustava služeći se mate­ matičkim m odelim a i kompjutor­ skim programima jest ekologija sustava. Ona je pak dovela do ubrzanog raz­ voja primijenjene ekologije, koja se bavi prim jenom ekoloških principa na upravljanje prirodnim resursima, po­ ljoprivrednu proizvodnju i probleme onečišćenja okoliša. Postalo je očito da su neki od najvećih problema da­ našnjice, poput ekspanzije svjetskog stanovništva, zagađenja okoliša, ne­

POJMOVNIK

209

dostatka hrane i s tim u vezi proizašli socijalni i politički problem i, zapravo u velikoj mjeri ekološki. T o je razlog zašto interes za ekologiju neprekidno raste. N o ekologija se često pogrešno izjednačava sa zaštitom okoliša, pa se term in »ekološki« vrlo često m ože čuti u izm ijenjenom sm islu u svako­ dnevnom govoru. Primjerice, često se govori o »ekološkim proizvodima«, »ekološkoj hrani«,' »ekološkoj svijesti«, »ekološkim udrugama« i si. kad se zapravo žele istaknuti različita na­ stojanja za očuvanjem okoliša. M nogi ekolozi naglašavaju važnost zaštite okoliša i aktivno u njoj sudjeluju, što proistječe iz njihovih istraživanja, no pogrešno je politiku, tehničke mjere i nastojanja za očuvanjem prirodnog i zdravog okoliša poistovjećivati s ekologijom . (I. T.)

e ko lo gija bilja (engl.

plant

ecology\

njem. P fanzendkologie , PhytodkoIogie), grana ekologije t koja je usredotočena na biljke, za razliku od ekologije životi­ nja t . Ekologija bilja proučava odnose

biljaka s njihovim živim i neživim okolišem . Pristup m ože biti takav da se proučava odnos pojedine biljke (autekologija T) s njezinim živim i ne­

živim okolišem , populacije (demekolo­ gija T) te odnos skupine (zajednice) i

okoliša (sinekologija T). (I. T.)

e ko lo gija čovjeka (engl. hum an ecology\ njem. H umanokologie), znanost o

interakcijama čovjeka i okoliša. P o­ taknuti radovima ekologa koji su is­ traživali interakcije živih bića i njiho­ va okoliša, sociolozi su na sličan način počeli proučavati ljudske skupine, odnosno načine na koje se neka soci­ jalna struktura prilagođava svom

okolišu, prirodnim resursima i dru­ gim ljudskim skupinama. Premda se ekologija čovjeka ponekad bavi od no­ som pojedinca i okoliša (autekologi­ ja t ) , češće se primjenjuje princip demekologije t i sinekologije t tj. istražuje se odnos skupine i okoliša. Vidi eko­ logija

T. (I. T.)

ekologija gena (engl.

gene

ecology\

njem. Genokologie), jedna od najmla­ đih grana ekologije t koja istražuje slo­ žene odnose gena T u organizmu i njihove interakcije s unutrašnjim i vanjskim okolišem . Danas sve više dobiva na važnosti jer se u okoliš unose genetski modificirani organiz­ m i dobiveni genetičkim inženjerstvom T. D rugo je ekološka genetika, koja pro­ učava varijacije unutar vrste i genetski sastav u odnosu na okoliš. (I. T.)

ekologija m ora (engl. marine ecology\ njem. Meeresokologie), dio akvatičke ekologije t . Proučava život u morima,

oceanima i estuarijima. Istražuje od­ nose m orskih biocenoza f i njihova živog i neživog okoliša te kemijska i fizikalna svojstva vodenog okoliša, poput slanosti t , sadržaja otopljenih plinova, kem ijskog sastava, gibanja vode i si. (I. T.)

ekologija v eg e tacijsko g pokrivača (engl. vegetation ecology\ njem. Vegetationsokologie), dio ekologije bilja T, bavi

se pridolaskom i rasporedom biljnih zajednica (fitocenoza T) na nekom pro­ storu u ovisnosti o životnim uvjetima (klima, reljef, geološka podloga, tlo, antropogeni utjecaj). (I. T.)

ekologija životinja (engl. anim al ecolog y ; njem.

Tierokologie, Zoodkologie),

ekologija T se razvijala u dva temeljna

210

E kološki leksikon

pravca: jedan usredotočen na biljke, drugi na životinje. Ekologija životinja istražuje dinam iku populacija, distri­ buciju, ponašanje i m eđusobne od­ nose životinja i njihova živog i ne­ živog okoliša. Pritom se razlikuju tri pristupa: autekologija t istražuje od no­ se, demekologija T odnose populacije, a sinekologija T odnose skupine životinja

i njihova okoliša. Budući da su životi­ nje ovisne o biljkama kao izvoru hra­ ne i zaklonu, ekologiju životinja teško je u potpunosti razumjeti bez pozna­ vanja ekologije biocenoze T i ekosusta­ va t. (I. T.)

e k o lo g ist (engl. environmental activist), v id i zaštitar okoliša t . (I. T.)

e ko lo šk a am plituda (lat. amplitudo — obujam, veličina; engl. ecological a m ­ plitude-, njem. okologische A m plitude), širina djelovanja određenog fizikal­ n og ili kem ijskog čimbenika u nekom ekosustavu na određenu vrstu. Pri­ tom vrsta pokazuje najveću učestalost (brojnost) u optim alnom području danog čimbenika (optim um t ) , a uda­ ljavanjem od optim um a postupno se povlači sve dok ne iščezne u području donje (m inim um ) ili gornje (maksi­ m um ) granice ekološke amplitude. U sporedi ekološka valencija T. (I. T.)

na koji vrsta utječe na svoj živi i neživi okoliš kao i svih čimbenika koji utje­ ču na tu vrstu. N ek i organizmi imaju široke ekološke niše, a drugi vrlo us­ ke. Štakor je primjer životinje sa širo­ kom nišom: m ože se prilagoditi čita­ vom nizu različitih klimatskih uvjeta, stvara brojno potom stvo, jed e razno­ liku hranu biljnog i životinjskog p o­ drijetla, a njega jedu brojni predatori. Vrlo usku nišu ima koala: živi samo u Australiji u šumama eukaliptusa, hrani se lišćem samo nekoliko vrsta eukaliptusa, ne podnosi niske tem pe­ rature i ima malobrojno potom stvo. Vrste s uskom nišom su puno osjet­ ljivije na svaku prom jenu svog »za­ nimanja« od vrsta koje imaju široku nišu. Ako se dvije vrste nađu u istoj ekološkoj niši m eđu njima će doći do suparništva (kompeticija t ) , pa će bolje prilagođena vrsta s većim biološkim potencijalom istisnuti drugu vrstu. A ko im se niše djelom ično preklapaju doći će do promjene brojnosti na šte­ tu slabije prilagođene vrste. (I. T.)

ekološka potencija (engl. ecological p o iver; njem. okologische P otenz), sposob­

nost nekog biljnog ili životinjskog or­ ganizma da se nosi s kolebanjima od­ ređenog ekološkog čimbenika. U sp o ­ redi ekološka valencija t. (I. T.)

ek olo šk a niša (engl. ecological niche\ njem. okologische Nisclte), položaj neke

ekološka valencija (lat. valere — va­

vrste u ekosustavu t , mjesto gdje op­ stoji (njezino stanište) i način na koji živi. Svaka vrsta ima određene život­ ne potrebe i postavlja određene zaht­ jeve spram staništa u kojem živi. Ta »uloga« vrste ili »zanimanje«, kako se ponekad naziva, jest njezina ekološka niša. Razumijevanje niše neke vrste uključuje detaljno poznavanje načina

ljati, vrijediti; engl. ecological valence; njem okologische V alenz), raspon tole­ rancije neke vrste prema određenom čim beniku okoliša (temperatura, vla­ ga, osvijetljenost, salinitet, pH itd). Prikazana dijagramom, krivulja eko­ loške valencije najčešće ima oblik zvona, a m ože biti široka ili uska. U optim alnom području (optim um t )

POJMOVNIK

vrsta ima najveću učestalost. Udalja­ vanjem od optim um a (pejtis T) prema donjem i gornjem graničnom pod­ ručju njezina brojnost i brzina bio­ loških procesa opadaju, a najmanje su u m inim alnoj i maksimalnoj vrijed­ nosti ekološke valencije (pesimum T) ispod odnosno iznad koje ta vrsta više ne m ože živjeti. Vrste sa širokom ekološkom valencijom obično imaju široku rasprostranjenost, a raspros­ tranjenost on ih s uskom valencijom m anje-više je ograničena. Vrste s us­ kom ekološkom valencijom obično su vrlo dobre indikatorske vrste. N pr. temperaturna ekološka valencija za razvoj jaja pastrve iznosi 0 — 15°C, a optim um je pri 7°C . Znači da će se jaja najbrže razvijati na optimalnoj temperaturi, a odstupanja od optim u­ ma (pejtis T) prema donjoj ili gornjoj granici ekološke valencije imat će kao posljedicu usporen razvoj i slabije preživljavanje jaja. U donjoj granici (m inim um ) i gornjoj (maksim um ), u ovom primjeru pri 0°C i 15°C, razvoj će biti krajnje otežan (pesimum T). A ko je temperatura niža od m inim u ­ ma ili veća od maksimuma, jaja se uopće neće razvijati. (I. T.)

211

Izlazi svaki m jesec od 1990. godi­ ne. (I. T.)

e ko lo šk i čim b e n ici (engl.

ecological factors, njem. okologische Faktoren), ekološki faktori. Utjecajne varijable u

ekosustavu 1" tj. čim benici koji utječu na stanje, procese i prom jene u eko­ sustavu. O ni se m ogu podijeliti, raš­ članiti, definirati, obilježiti i opisati prema različitim kriterijima; uobiča­ jena je podjela na abiotičke t (abiotske) i biotičke t (biotske) čimbenike. (D. Đ.)

E kološki glasn ik, ekološki RH t . (I. T.)

časopisi

u

e ko lo šk o -g o sp o d a rsk i tip, određena površina šum e i šum skog zemljišta koja ima slične ekološke i gospodarske značajke o kojima ovisi normalan način gospodarenja. Eko­ loško-gospodarski tip određuje se na temelju geološke podloge, vrste tla, šumske zajednice, klim e, uzgojnih značajki, proizvodnih m ogućnosti i vrijednosti sastojina. Za svaki ekološko-gospodarski tip šum e i šum skog zemljišta određuje se najpovoljniji sastojinski oblik, ophodnja, promjer sječive zrelosti, normalna proizvod­ nja i njezina vrijednost. (I. T.)

e k o lo šk i ča so p is i u RH, u Hrvatskoj redovito izlaze tri časopisa s područja ekologije i zaštite okoliša: Priroda — m jesečnik za populariza­ ciju prirodnih znanosti i ekologi­ ju. Izlazi od 1911. godine. Izda­ vač: Hrvatsko prirodoslovno dru­ štvo, Ilica 16, Zagreb. Ekološki glasnik — izlazi od 1990. godine. Izdavač: Ante Pelivan, Lomnica Donja. O koliš — glasilo Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja.

e ko sfe ra (engl. ecosphere), svi ekosus­ tavi na Zem lji. Sveukupnost ekosu­ stava Zem lje. N ajčešće se koristi kao sinonim za biosferu. (D. Đ.)

eko sistem , vidi ekosustav. (D. Đ.) e ko su sta v (grč. oikos — kuća, d om + lat. systema -— sustav; eng. ecosystem, njem. Okosystem), ekosistem , biogeocenoza. Ekosustav je osnovna organi­ zacijska jedinica prirode, u kojoj su živa bića i njihov neživi okoliš prostor­

Ekološki leksikon

212

no i vrem enski ujedinjeni protokom

energije t i kružnim tokovima tvari t , te koja posjeduje za nju svojstvene infor­ macijske sadržaje t , sposobnost samoorganizacije T, sam oobnove i samoodr­ žanja. T o je jedinstvo životne zajedni­ ce T (biocenoze T, zoocenoze T ifitocenoze T) i njezina neživog okoliša (ekoto­ pa t , biotopa f ) s osebujnim i kroz to prepoznatljivim strukturnim i funk­ cionalnim obilježjima. (D. Đ.)

e ko su sta vi — stanje u RH, Zastupnički dom Hrvatskoga držav­ nog sabora je donio na sjednici 30. lipnja 1999. Strategiju i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznoli­ kosti Republike Hrvatske u kojoj se, m eđu ostalim , iznosi pregled stanja ekosustava u Hrvatskoj. Ukratko: Stanje šuma u Hrvatskoj je znatno bolje nego u većini zapadnoeurop­ skih i srednjoeuropskih zemalja, za­ hvaljujući u prvom redu načinu gos­ podarenja koji daje prednost prirod­ n om sastavu šuma. Čak 95 posto šum skih sastojina ima prirodni sa­ stav, a šum ske površine nisu se sma­ njile zadnjih stotinjak godina. Područje krša sjedinjuje najveći broj posebnosti Hrvatske s obzirom na svoje prirodne značajke (krajo­ brazne, hidrogeološke, geom orfološke, vegetacijske, florističke i faunističke) i vrlo je velika vrijednost ne sam o u europskim nego i u svjetskim razmjerima. Močvarna područja Hrvatske jedna su od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti, posebice na razini zapadne i srednje Europe. M e­ đutim , to su ujedno i najugroženiji ekološki sustavi u Hrvatskoj. Stoga im treba dati prednost u zaštiti priro­

de te sastaviti nacionalni program nji­ hova očuvanja i upravljanja. Vode daju posebno značenje biološkoj i krajobraznoj raznolikosti Hrvatske. Biološka raznolikost Jadranskoga

mora sve je ugroženija, kako zbog onečišćenja mora gradskim i indus­ trijskim otpadnim vodama, onečišće­ nja mora s brodova, tako i zbog nera­ cionalnog iskorištavanja bioloških dobara i nepridržavanja zakonskih propisa.

Travnjaci su poluprirodna staništa koja obogaćuju biološku i krajobraznu raznolikost. N a europskoj razini osobito su važne prostrane poplavne livade i pašnjaci u nizinskom e dijelu Hrvatske.

Oranice su um jetno nastali ekološ­ ki sustavi, namijenjeni isključivo po­ ljoprivrednoj proizvodnji, u kojim aje biološka raznolikost veom a osiroma­ šena. Hrvatska obala m eđu najrazvedenijima je na Sredozemlju. Priobalne planine i otoci ističu se bilj­ nim i životinjskim endemima t . O toci su vrlo osjetljive ekološke cjeline, za­ sad relativno dobro očuvane, ali ug­ rožene aktivnostima i porastom nau­ tičkog turizma. Vidi ekosustav T. (I. T.)

ekotip (grč. ofkos — kuća, dom + tpos — lik, slika, trag; engl. ecotype\ njem. O kotyp),populacija T ili organizam ko­ ji se prilagodio lokalnom okolišu i pokazuje manje genetički inducirane prom jene u svojoj m orfologiji i/ili fi­ ziologiji, a i dalje se m ože razm no­ žavati s pripadnicima svoje vrste iz drugih područja koji nisu doživjeli is­ te promjene. (I. T.)

213

POJMOVNIK

eko to ksiko log ija, (engl. ecototoxkolog)', njem. Umvelttoxikologie, Okotoxikologie), kovanica nastala od EKOloška

kalna klima f slična makroklimi zo­ nalnog područja. O n e se pojavljuju poput izoliranih enklava. Biljne za­

TOKSIKOLOGIJA. Znanstvena di­ sciplina čiji je zadatak istraživanje pridolaska, učinka, zadržavanja, dinam i­ ke (kretanja, razgradnje, pregradnje) štetnih i otrovnih tvari, polutanata, agrokemikalija, ksenobiotika i si. (D. Đ.)

jednice koje su rasprostranjene na

ekoton (engl. ecoton, njem. Okoton), najčešće više ili manje diskontinuira­ no prijelazno područje izm eđu dvije različite životne zajednice T, dvaju po­ jasa zonalne zajednice T, biotopa T ili ekosustava T, primjerice ekoton tun­ dre i borealne crnogorične šum e, ekoton brdske bukove šum e i šume bukve i jele ili ekoton šum e i livade.

(D. Đ.) ekotop (grč. oikos — kuća, dom + grč. topos -m jesto; engl. ecotop, njem. 0 kotop)\ odnosi se na stanišnu kom po­ nentu biogeocenoze T. Vidi biotop f . (D. Đ.)

e ksp o zicija (engl. eksposition, njem. Exposition), položaj i/ili nagib staništa (npr. na padinama planina) prema stranama svijeta (istok, zapad, sjever, jug) i s tim e povezana izloženost sta­ ništa Sunčevu zračenju (npr. južna ekspozicija). (D. Đ.)

ekstenzivno stoča rstvo , vidi inten­ zivno stočarstvo. (D. Đ.) ekstrazonalna zaje dn ica (lat. extra — izvan, vanjski + lat. zona — po­ dručje; eng. extrazonal community, njem. extrazonale Pjlanzengesellschaft), u botanici T, pojava, pridolazak biljnih zajednicaT, na staništimat izvan njiho­ va klimatskog zonalnog područja (klim azonalnog područja) gdje je lo­

sjeveru dolaze u južnijim predjelima samo na hladnim i vlažnim sjevernim

ekspozicijama t , ju ž n o od originalne zajednice ih obratno, zajednice čije je prirodno područje rasprostranjenja na jugu dolaze u sjevernim područ­ jim a isključivo na ju žn im ekspozici­ jama. U ekotoksikologiji t , izloženost štetnom djelovanju ili tvari (npr. zra­

čenju T, otrovu T, polutantu t i si.). (D. Đ.) El Nino (španj. djetešce Isus), topla m or­ ska struja ju žn o g smjera koja se javlja duž obala Ekvadora i Perua u vrijeme Božića i donosi kišu suhim obalnim područjima. U širem sm islu pojam se primjenjuje na događaje koji se jav­ ljaju u prosjeku svakih sedam godina kada slabe pasatni vjetrovi i poraste površinska temperatura mora u sred­ njem i istočnom dijelu T ih o g oceana. Tople površinske vode, koje se nor­ malno kreću u smjeru zapada, u g o ­ dini El N in a teku prema istoku i pre­ krivaju hladne vode Peruanske struje čim e zaustavljaju »upwelling« (podi­ zanje hladne vode bogate nutrijentima). N edostatak hranjivih tvari do­ vodi do ugibanja planktona i s tim u vezi drastičnog smanjenja ribljeg fon ­ da i populacije m orskih ptica. U pos­ ljednje vrijeme uobičajeno je da se tim pojm om označuje topla faza

E N S O - a t , čiji se učinak u obliku dramatičnih vrem enskih promjena zamjećuje u gotovo svim dijelovima Zemaljske kugle. (I. T.)

214

E kološki leksikon

e la s tič n o s t (engl. elasticity, njem . Elastizitat, Resilienz), m jera sposobnosti ekosustava da izdrži pritisak prom ije­ njenih uvjeta (izraženih vrem enskim trajanjem i intenzitetom djelovanja), a da ostane neprom ijenjen tj. da ne prijeđe u neki drugi sustav. (D. Đ.) e le k tro filtri (engl. electrofilters, njem. Elektrofdter), elektrostatski filtri. U r e ­ đaji za čišćenje otpadnih plinova u kojim a se čestice odvajaju tako da plin prolazi izm eđ u dviju elektroda, pri čem u jed na elektroda (ionizacijska) polarizira (tj. električki nabije) čestice a druga (kolektorska) ih privlači i tako taloži. Iz sm jese plinova (aerosola) ta­ ko se odvajaju pepeo, teški m etali, prašina i neki organski spojevi npr. dioksini. (D.Đ.)

Eltonova piramida, vidi hranidbena piram ida. (D. Đ.)

sunce, radioaktivne stijene i si.) ili um jetni (najčešće se m isli na neko industrijsko postrojenje). (D.Đ.)

endem (grč. en — u + dernos — narod; engl. endemic species, njem . Endem), bi­ ljna ili životinjska vrsta, ili neka druga sistematska kategorija (rod, porodica, red itd., jed n o m riječju takson), koja naseljava ograničeno područje Z e m ­ ljine površine, tj. čija je prirodna geo ­ grafska rasprostranjenost sužena na određeni lokalitet. Suprotno: kozmo­ politi, vrste širokog područja raspros­ tranjenosti. Prem a veličini areala t (područja rasprostranjenosti) govori se o endem im a u širem sm islu (npr. balkanski en d em i, europski endem i) ili u u žem ako se pojavljuju sam o na od ređ en om lokalitetu i nigdje drug­ dje na Zem lji, npr. na n ek om otoku, planinskom vrhu, u nekoj dolini.

EM A S, E co-M an agem en t Schem e. (I. T.)

and A udit

Flora Hrvatske obiluje endem im a, p ogotovu biljnim a poput velebitske

EIV1EP, C o-O p erative Program m e for

degenije, hrvatske sibireje, dubrovač­

M on itorin g and Evaluation o f Long Range Transm ission o f Air P ollu tants in Europe. (I. T.)

ke zečine i m nogih drugih. M n o g o životinjskih endem a nalazim o u fauni Hrvatske m eđu guštericama na našoj obali i otocim a i m eđ u različitim sku­

e m isija (engl. transmission, njem . Emission), 1. U fizikalnom sm islu odašilja­ nje elektrom agnetskih valova ili ele­ m entarnih čestica. 2. U ekologijskom sm islu, odašiljanje čvrstih (prašina, pepeo, čađa i dr.), tekućih, plinovitih tvari (C O 2, N O x, C O itd.), ali i ae­ rosola (dim ), neugodna m irisa i ener­ gije (buke, topline, vibracija, ioniziraju ć e g i neionizirajućeg zračenja) u okoliš. (D. Đ.)

e m ite n t (engl. transmiter, njem. Em ittent, Emissionsqiielle), izvor em isije. M o ž e biti prirodni (npr. vulkani,

pinama životinja koje žive u krškim vodam a i jamam a. (I. T.)

end og ena d in a m ika (engl. endogenous dynamics, njem . endogene Dynamik, en­ dogene Rhytmus), u geološkim znanostima, procesi u unutrašnjosti zem lje, prim jerice potresi, vulkanizam , orogeneza, tektogeneza, epirogeneza itd. U b iološk im znanostim a, koristi se pojam endogena ritmika, koji opisuje »unutarnji sat«, od n osn o periodičke fiziološke procese unutar p ojedinog organizma. (D. Đ.)

POJMOVNIK

e n e rg e ts k a b ila n c a Zemlja je otvo­ ren sustav s obzirom na energiju T, pri

čemu je stalni dotok Sunčeve energije u biosferu T osnovni preduvjet života. Maksimalno moguća energija dobive­ na Sunčevim zračenjem u prosjeku iznosi 120.000 kj/m 2 na dan. Zbog niza čimbenika primljena energija je znatno manja, tako u područjima um jereno kontinentalne klime iznosi izm eđu 10.000 — 16.000 kj/m 2 na dan, a u suptropskim do 25.000 kj/m 2 na dan. Od ukupno primljene Sun­ čeve energije, primarni proizvođači T (zelene biljke) pretvaraju 0,05 — 4 posto u kemijsku energiju (bioma­ su T). N a višem stupnju prehrambenog lanca T stupanj iskorištenja energije je veći, te kod biljojeda (fitofagi t ) i kod mesojeda (zoofagi t ) iznosi oko 10 po­ sto. Količina energije vezane u prvom stupnju prehrambenog lanca T znatno je veća od energije koja se veže na biotop t (zrak t , vođa t , tlo t ) . Energija fo­ silnog podrijetla (nafta, ugljen, drvo) predstavlja milijunim a godina aku­ muliranu t Sunčevu energiju. Današ­ nja potrošnja energije fosilnog podri­ jetla veća je od količine koja se može vezati u taj oblik. (D. Đ.) e n e rg ija vje tra (engl. wind energy; njem. Windenergie), jedna od obnov­ ljivih energija t koja se zasniva na m e­

hani,čkim svojstvima strujanja zraka (kinetička energija). Može se iskori­ stiti za dobivanje električne energije s pom oću vjetrenjača t . (I. T.) ENSO, zajednički naziv za klimatske fenomene E l N ino T i južn a oscilacija (engl. E l Nino-Southern Oscillation). T i su se fenomeni donedavno sma­ trali razdvojenim pojavama, no danas

215

se zna da su povezani i da nastaju interakcijama oceana i atmosfere u tropskom području Tihog oceana. E N SO donosi globalne vremenske nepogode — u nekim dijelovima svi­ jeta katastrofalne suše a u drugima oluje, kiše i poplave. (I. T.) en tom ohorija (grč. entomos — zarez-

nik, tj. kukac + hora — prostor, zem­ lja; engl. entomocliory; njem. Entomochorie), oblik zoohorije f . Rasprostranjivanje s pom oću kukaca. Poseban oblik entom ohorije jest rasprostranjivanje mravima, što se naziva mirmekohorijom. (I. T.) e ntropija (grč. entrepein — obrnuti, zbrkati; engl. entropy, njem. Entropie);

mjera neuređenosti, nasumičnosti, energetskog rasula i težnje za poveća­ njem nereda nekog sustava. Za odr­ žanje reda, poretka i unutarnje uređenosti svaki sustav (u biologiji T, živi sustav poput; ekosustava t , biocenoze t , organizma t , organa t , stanice T i dr.) mora u sebe ulagati određenu energi­ ju f. Svaki uređeni sustav ima veću energiju od neuređenog. Stoga svaki uređeni sustav teži stanju što manje energije, tj. neuređenosti. Pri svakoj pretvorbi energije iz jednog koncen­ triranog oblika u drugi oblik, jedan dio se pretvara u toplinu (nasumičan raspored atoma i molekula, povećani nered sustava). Svi atomi i molekule teže prema uspostavi slučajnog, neu­ rednog i kaotičnog poretka s najnižim m ogućim energetskim sadržajem, odnosno entropiji. O na ima izmjerIjivu fizikalnu veličinu (S = k x log D, gdje je S = entropija, k = Boltzmannova konstanta; 1,38 x 10-:l6erg/oC, D

216

E kološki leksikon

= mjera za atomski nered određenog tijela). (D. Đ.) e p ifit (grč. epi — iznad, nad + grč.Jjton — biljka; engl. epiphyte) biljka koja ži­

vi na stablima ili granama drugih bi­ ljaka ali se hrani samostalo, autotrofno t . Druga im biljka služi samo kao podloga za pričvršćivanje. Cesta je pojava u tropskim kišnim šumama gdje mnoge vrste t" skupina Brotneliaceae, Orchidaceae i brojne paprati, žive kao epifiti. (D. Đ.) epiiimnij (grč. epi — na, nad + limite

— stajaća voda, bara, jezero; engl. epilimnioir, njem . Epilimnion), epilim nion; površinski sloj vode u jezerim a koji prati sezonska kolebanja tem pe­ rature. (i. T.)

epipefagija! (grč. epi — na, nad + pelagos — more), epipelagička zona. Vi­ di pelagijal T. (I. T.) erozija tla (engl. soil erosion, njem. Bodenerosion), površinsko odnošenje čes­ tica tla odnosno odvajanje i transport obalnog dijela profila tla, djelovanjem vjetra i vode. (D. Đ.) eruptivne stije n e (engl. igneous rock, njem. Eruptivgestein, magmatisches Gestein), stijene vulkanskog podrijetla,

nastale hlađenjem i kristalizacijom magme (lave). Magma je rastaljena tvar koja se nalazi u unutrašnjosti Zemlje T a vulkanskom aktivnošću iz­ bija kao lava na površinu Zemlje. Ke­ mijski sastav magme vrlo je raznolik. Oko 99,25 posto uglavnom čini devet elemenata (kisik, silicij, aluminij, že­ ljezo, kalcij, natrij, kalij, magnezij i titan) ostalih 0,75 posto čine ostali elementi poput mangana, barija, stroncija, kadmija, žive, olova, litija,

vanadija i dr. Plinovi kao sumporovodik, fluorovodik, klorovodik, uglji­ kov monoksid, ugljikov dioksid, sumporni dioksid, dušik i vodik i vo­ dena para također se nalaze u velikim količinama u magmi. Nakon kristali­ zacije i hlađenja magme odnosno la­ ve, ti plinovi ne ulaze u kemijski sa­ stav eruptivnih stijena ali su bitni za njihovu teksturu. Pri izbijanju mag­ me u obliku lave na zemljinu površi­ nu, ti plinovi uz temperaturu imaju veliku ulogu i u viskoznosti. Osim njih na viskoznost utječe i kiselost ili bazičnost lave, koji su direktno ovisani o kemijskom sastavu, odnosno o omjerima pojedinih kemijskih ele­ menata koji ju tvore. N a visokoj tem­ peraturi kisele magme su viskozne, a bazične fluidne. Visoko viskozne, ki­ sele tzv. riolitne lave, koje se naglo ohlade, ne kristaliziraju pa stvaraju amorfne stijene tzv. vulkanska stakla primjerice obsidian. Općenito erup­ tivne stijene dijelimo prema mjestu i načinu postanka na dubinske ili intruzivne (plutoniti), površinske ili efuzivne (vulkaniti) i žilne ili žične stijene. Žilne stijene su one koje na­ staju prodorom lave kroz pukotine unutar zemljine kore. Intruzivne sti­ jene nastaju duboko ispod kore Zem ­ lje, pod visokim tlakom i odlikuju se manje zrnatom teksturom. Efuzivne stijene nastaju prodorom magme i kri-stalizacijom magme iznad zemlji­ ne kore, bilo u moru ili na kopnu. Ukoliko se lava izlila na morskom dnu, stvara karakteristične zaobljene oblike k o ji, se nazivaju pilow lava. Kod različitih temperatura kristalizi­ raju različiti minerali, odnosno raz­ ličiti mineralni agregati, pa tako pri nižim temperaturama kristaliziraju

POJMOVNIK

kremen, ortoldas i biotit. Kod sred­ njih temperatura kristaliziraju kiseli plagioklasi i amfiboli, a pri visokim temperaturama kristaliziraju olivin, piroksen i bazični plagioklasi. Ti mi­ nerali važni su za klasifikaciju i od­ ređivanje eruptivnih stijena u kojima se nalaze. S obzirom na pojavljivanje ovih minerala, eruptivne stijene dije­ limo na granitne, sienitne, dioritne, peridotitne i gabritene. Najznačajniji su minerali koji čine eruptivne stijene tzv. glinenci s približno 59 posto ud­ jela, zatim pirokseni i amfiboli s 17 posto udjela, kremen 12 posto, biotit 4 posto, olivit i ostali 8 posto. U eruptivnim stijenama ima najviše silikatnih spojeva. Eruptivne stijene izgra­ đuju oko 95 posto litosfere (t). (D.Đ.)

Escherichia coli, enterobakterija (cri­ jevna bakterija), iz skupine gram-negativnih bakterija čije je prirodno sta­ nište probavni sustav ljudi i životinja. Fakultativni anaerob. Važna za teme­ ljna (biološka, genetička, biokemijska itd.) istraživanja. Njezina prisutnost u hrani i vodi pokazatelj je fekalnog onečišćenja. Određeni sojevi proiz­ vode enterotoksine koji mogu izazva­ ti dijareju (proljev). (D. Đ.) estiva cija , vidi dormancija t . (I. T.) etio lo g ija (engl. etiology, njem. A tiologie), uzrok bolesti i/ili smrti. (D. Đ.) ETC/NC, European Topic Centre on

Nature Conservation. eto lo gija (engl. ethology, njem. Ethologie), vidi ponašanje životinja T. (D. Đ.) EU, European Union.

e u fo tič ka zona (grč. eu — dobro + jo to s — svjetlo; engl. euphotic zone\

217

njem. euphotische Zone), prostor u morima, oceanima i kopnenim sta­ jačicama koji je osvijetljen i u kojem je moguć proces fotosinteze T. Proteže se od površine do dubine od oko 50 metara, a u prozirnim pučinskim vo­ dama i dublje, do 100 pa i 200 metara. U morima se podudara s epipelagičkom zonom {pelagijal t) . Točna dubina ovi­ si o geografskoj širini, sezoni i prozir­ nosti t vode, tj. o količini suspendira­ nih čestica i planktonskih organizama koji smanjuju prozirnost. U kopne­ nim stajačicama dubina prodora svje­ tla znatno je manja zbog velikih ko­ ličina suspendirane tvari i bujnog planktona uslijed čega je eufotička zona mnogo plića nego u morima. Ispod eufotičke zone nalazi se disfo­ tička zona T u koju dopire ograničena količina svjetlosti dostatna za fotosin­ tezu pojedinih vrsta alga, a ispod nje na dubinama većim od 200 metara prostire se afotička zona t bez Sunčeva svjetla, premda u vrlo prozirnim oce­ anskim vodama najprodornija plava svjetlost može prodirati i do dubine veće od 200 m (ponekad sve do 1000 m). Neki autori u širem smislu eufotičkom zonom nazivaju i disfotičku, pa je u tom slučaju prema definiciji eufotička zona osvijetljeni prostor u vodi u kojem je svjetlost dostatna za proces fotosinteze, a uzima se da se njezina donja granica u prosjeku po­ dudara s izobatom od 200 m ispod koje slijedi afotička zona. (I. T.) euhem erobno (njem. Euhemerobie), jače izmijenjeni ekosustavi T pod di­

rektnom ljudskom kontrolom, gos­ podarenjem i upravljanjem. Primjeri­ ce monokulturni usjevi, poljopri­ vredne površine, monokulturni nasa­

Ekološki leksikon

218

di četinjača, travnjaci, voćnjaci, gnojen e livade i dr. (D. Đ.) eukavalne vrste, organizmi t koji žive

trata, fosfata), ispiranja um jetnog gnojiva iz tla, ali i prirodnim sukce­ sivnim putem . Karakterizira je povi­ šen rast alga i drugog bilja. (D. Đ.)

isključivo u podzem lju (u špiljama, jam am a , podzemnim vodama T i si.). (I.

e utro fikacija tla (engl. soil eutrophica­

tion, njem. Boden eutrophikation), pre­

T.) EIJREKA, European Research and C o ordination Agency.

e uriekija (grč. etiry’s — širok, široko rasprostranjen; njem. Eutjokie), svoj­ stvo nekog organizma da tolerira i na­ stanjuje raznovrsna staništa t . Euriekijska vrsta je ona koja m ože podnijeti velika kolebanja za nju važnih čim be­ nika okoliša (temperatura, vlaga itd.), dakle posjeduje široku ekološku valen­ ciju t i pojavljuje se u najrazličitijim tipovima ekosustava T. Suprotno je ste-

nekija t . (I. T.) euripoten tne vrste, vidi

vrste t .

eurivalentne

(I. T.)

eurivalentne vrste

(grč. eury’s — ši­ rok + lat. valere — valjati, vrijediti; engl. euryvalentspecies', njem. euryvalente Arteu), vrste koje imaju široku eko­ lošku valenciju t , tj. podnose snažna variranja nekog ekološkog čimbenika.

(I. T.) EUROTRAC, European Experim ent on Transport and Transformation o f Environom entally Relevant Trače C onstituents in the Troposfere over Europe.

e u tro fikacija (grč. eutrophein — uhra­

komjerno nakupljanje fosfata, nitrata i drugih spojeva koji služe kao hra­ njive tvari. Glavni izvori eutrofikacije su prekomjerna gnojidba, fekalije i fekalne vode, sredstva za pranje deter-

gencije t , amonijak, nitriti i nitrati u podzem nim vodama i si. (D. Đ.)

eutrofni (engl. eutrophic, njem. eutro-

phiscli) pojam izvorno označuje nutrijentim a bogat vodeni ekosustav t sa visokom primarnom produkcijom T. O bično su takva jezera plitka sa veli­ kom količinom planktona T i vrlo do­ bro razvijenom litoralnom vegetaci­ jom 1\ Visoka količina organske tvari, koju razlažu reducenti T, u ljetnim mjesecim a kad nastupi stagnacija kre­ tanja stupca vode zbog termalne stra­ tifikacije, uzrokuje pad količine kisika u hipolimnionu f . Pojam se danas pri­ mjenjuje i u opisu kvalitativnih o so ­ bina tla. (D. Đ.)

evaporacija (lat. e + vapor — para; engl. evaporation, njem. Verdunstung, Evaporation), proces isparavanja, od­ stranjivanja vode tj. glag. evaporirati. (D. Đ.) evapotranspiracija (evaporacija t + transpiracija t engl. evapotranspiration, njem. Evapotranspiration), proces ispa­ ravanja vode iz tla koji se opisuje kao ukupan zbroj gubitka vode biljnom transpiracijom i evaporacijom. (D. Đ.)

njen; engl. eutrophication, njem. Eutrophierung), povišenje primarne produkci­ je T u vod en im i kopnenim ekosusta­ vima t . M ože nastati zbog antropoge­

evolucija (lat. evolvere — razviti; engl.

n og unosa biljnih hranjiva (npr. ni­

evolution\ njem. Evolution), postupne,

POJMOVNIK

nasljedne prom jene genetskog sastava neke populacije T , koje obuhvaćaju niz generacija; proces koji dovodi do nas­ ljednih promjena na razini populaci­ ja. Prom jene koje se smatraju evolu­ cijskima nadilaze životni vijek jed in ­ ke, nasljeđuju se genetskim materija­ lom od jed n e do druge generecije i zahvaćaju više generacija. U užem sm islu riječi, evolucija je promjena u frekvenciji alela (vidi: gen T) unutar zalihe gena f neke populacije kroz više generacija. Znanost o evoluciji pro­ učava postanak i razvoj živih bića na Zem lji. Današnje vrste živih bića pot­ ječu od nekadašnjih vrsta, a razlike m eđu organizm im a su posljedica promjena što su se nakupljale tijekom niza generacija. Teorija evolucije jed ­ na je od tem eljnih postavki m oderne biološke teorije. Zapanjujuća je raz­ nolikost živog svijeta. Opisano je više od dva milijuna živućih biljnih i ži­ votinjskih vrsta, a znanstvenici pro­ cjenjuju d a je neotkrivenih još izm e­ đu deset i trideset milijuna. Ta gole­ ma raznolikost života plod je evolu­ cijskih procesa. Sva živa bića poveza­ na su podrijetlom od zajedničkih pre­ daka. Ljudi i drugi sisavci vuku po­ drijetlo od životinje nalik današnjoj rovki koja je živjela prije 150 milijuna godina; zajednički predak sisavaca, ptica, gmazova, vodozem aca i riba ži­ vio je prije 600 milijuna godina; sve biljke i životinje vuku podrijetlo od mikroorganizama nalik bakterijama koji su živjeli prije više od tri milijar­ de godina. Raznolikost života rezultat je razdvajanja razvojnih linija pojedi­ nih skupina organizama, koje su se tijekom m nogobrojnih generacija ne­ prestano mijenjale. Prvu cjelovitu te­

219

oriju evolucije dao je Lamarck (1744. — 1829.), koji je zastupao mišljenje da su vrste prom jenljive i da se s vre­ m en om m ogu razviti u nove vrste. Smatrao je da se osobine stečene tije­ kom života jedinke pod utjecajem okoliša, m ogu prenijeti na potom stvo i da vrste tako evoluiraju. Lamarckova teorija je bila pogrešna i znanstveno neutemeljena, ali j e ipak značila pre­ kretnicu jer se prvi put javlja sistema­ tizirana teorija o promjenljivosti vrs­ ta. D otad je vladalo shvaćanje da su vrste neprom jenljive i da ih ima o n o ­ liko koliko ih je stvoreno božanskom kreacijom. Engleski prirodoslovac Charles Darwin (1809. •— 1882.) smatrao je da su se organizmi razvili evolucijom , za što j e dao znanstvena objašnjenja. N jegova teorija evolucije zasniva se na tri zapažanja: da su živi organizmi promjenljivi, da m ogu prenijeti svoje osobine na potom stvo i da su uključeni u borbu za opstanak. U toj borbi uspješniji preživljavaju i imaju više potomaka na koje prenose svoje osobine, pa su stoga te osobine češće u sljedećim generacijama. Taj proces, nazvan prirodnom selekci­ jo m , temeljna je m isao D anvinove teorije evolucije. Tijekom m nogih generacija prirodna selekcija stvara prom jenu ili evoluciju. Danas je poz­ nato da varijacije nastaju mutacijama gena i da se m ogu prenijeti na p otom ­ stvo. Brojna otkrića znanosti, posebi­ ce genetike, potvrdila su D anvinove ideje i evoluciji dala čvrstu znanstvanu osnovu. U 20. stoljeću genetika je do u detalje otkrila kako prirodna se­ lekcija djeluje i dovela do razvoja m o ­ derne teorije o evoluciji. O d 1 9 60-ih srodna disciplina molekularna b iolo­ gija izvanredno je unaprijedila spoz-

220

E kološki leksikon

naje o biološkoj evoluciji i om ogućila istraživanje problem a koji su dotad bili nedostupni, kao npr. koliko su slični geni čovjeka i čimpanze (razli­ kuju se sam o 1 do 2 postotka DNA T). Saznanja evolucije uvelike nalaze svoju primjenu u uzgoju bi­ ljaka i životinja. (I. T.)

e x -s itu čuvanje (lat. ex — iz + situs — položaj; engl. ex— situ conservation-, njem. ex-situ Sclmtz), održavanje je ­ dinki ili genetskog materijala T neke ugrožene vrste izvan njezina prirod­ n og staništa. Za biljne vrste takva praksa uključuje održavanje biljaka u

botaničkim vrtovim a širom svijeta, uzgoj biljka u kulturi, održavanje bi­ ljnog materijala u obliku nediferenci­ ranoga tkiva (kultura tkiva), pohra­ njivanje sjem enki (engl. seed banks), peluda, genetskog materijala (engl. D N A gene banks) i si. Za ugrožene životinjske vrste ex-situ čuvanje uk­ ljučuje održavanje populacija u zato­ čeništvu (zoološld vrtovi), pohranji­ vanje jajnih stanica i sperme i pohra­ nu D N A t . E x-situ čuvanje upotpu­ njuje nastojanja da se ugrožena vrsta održi na prirodnom staništu (in-situ

čuvanje t ) . (I. T.)

Fagetum i!lyricum m ontanum (La-

mio orvalae-Fagetum sylvaticae), brdska bukova šum a s m rtvom kopri­ vom . Razvijena je duž kontinentalne strane Dinarida, u panonskom gorju i srednjoj Hrvatskoj na visini od 400 do 750 metara. Karakteristične vrste su bukva, gorski javor, obični jasen, brijest, božikovina, crvena bazga, kozlokrvina, volovsko oko, biskupska kapica i druge. (I. T.) F a g e tu m su b a lp in u m (P o ly stic h o lo n c h itis -F a g e tu m ), pretplaninska bukova šuma. Zajednicu nalazimo u dinarskim planinama na visini od 950 do 1500 metara, povrh vapnenca i d o­ lomita. D om iniraju bukova stabla, karakteristično svinuta u donjem d i­ jelu uslijed dugog zadržavanja snije­ ga. N a većim visinam a na tu se zajed­ nicu nadovezuje pojas klekovine bora. (I. T.) f a n e r o fit (grč. phaneros + gcč.jyton — biljka, engl. plmnerophyte, njem. Phanerophyt), pojam opisuje životni oblik

ce drveće. Ovaj oblik biljaka raspros­ tranjen je uglavnom u tropskom, sup­

tropskom i umjereno kontinentalnom kli­ matskom području, tam o gdje klimat­ ski čim benici nisu ekstremni. N aj­ češće ih nem a u uvjetima ekstremnih klimatskih prilika (planine, arktički prostori i pustinje). (D. Đ.) FAO, Food and Agriculture Organization. fa u n a (lat. Fauna — božica plodnosti starih Rimljana; engl. fauna; njem. Fauna), u najširem sm islu cjelokupni životinjski svijet, za razliku od biljnog svijeta — flore t. Skup svih životi­ njskih vrsta dijela Zem ljine površine, bilo da je riječ o kontinentu (fauna sjeverne A m erike), nekom geograf­ skom području (fauna Pirinejskog poluotoka), zem lji (fauna Hrvatske), ili lokalitetu (fauna Biokova). Fauna je naziv i za sav životinjski svijet n e­ kog staništa (fauna gorskih potoka, močvara, špilja, supralitorala T) ili pe­

(formu) biljaka T koje imaju višegodiš­

rioda u geološkoj povijesti Zem lje

nje, trajne grane s pupovima na vrhu grana. Grane se nalaze na manjoj ili većoj visini od površine tla, primjeri­

(fauna trijasa t , fauna pliocena T). Fau­ na je ujedno i naziv za publikaciju koja sadržava popis i sistematski opis

222

E kološki leksikon

životinjskih vrsta nekoga geografskog područja. (I. T.) fenofaza, vidi fenologija. (D. Đ.) fe no lo g ija (grč. fainomai — pojavlju­ je m se, logos — pojam, riječ, misao, razum; engl. phenology, njem. Fenologie), znanstvena disciplina unutar bio­ logije^ koja proučava dinamičku, kro­ nološku i klimatsku povezanost po­ javnih ciklusa životinja i biljaka. U biljaka prati se vegetativna faza razvit­ ka, cvjetanje, dozrijevanja plodova, zim sko mirovanje i dr.; u životinja; hibernacija, estivacija, m etam orfozne faze, vrijeme mrijesta, estrusni ciklu­ si, parenje, migracije, mitarenja itd. Prema predm etu proučavanja, razli­ kujem o fitofenologiju (f. biljaka) zoofenologiju (f. životinja), a unutar tih područja i potpodručja, primjeri­ ce; ornitofenologija (f. ptica), entom ofenologija (f. kukaca) i si. Sinfenologija primjerice prati pojavnost i m e­ đuovisnost pojavnosti u nekoliko ra­ zličitih vrsta. Znanstvene tem elje postavlja R. A. Reaumur 1735. znan­ stveno izloživši problem m eđudjelo­ vanja dinam ike sezonskih promjena organizama i m eteoroloških faktora

(klimatski čimbenici t ) ; C. Linne 1750. organizira m režu fenologa-prom atrača i formulira njihove zadatke. A. D . H opkins 1918. na temelju podata­ ka prikupljenih od m reže fenoloških promatrača u Sjevernoj Americi, for­ mulirao tzv. bioklimatski zakon, us­ tanovivši da sezonske prom jene pri­ rode u proljeće i u početku ljeta kasne prosječno četiri dana za svaki stupanj prema sjeveru i 5° prema istoku, te za 120 m nadm orske visine. U zapadnoj Europi taj gradijent iznosi tri dana; za kontinentalni istok Europe nešto m a­

nje. Bioklimatske ili fenološke karte s linijama (izofene) koje spajaju mjesta s istodobnim nastajanjem pojedinih pojava pružaju dragocjene inform aci­ je u biologiji i srodnim znanostima. Početak i trajanje pojedinih pojava koje prati fenologija nazivamo feno­ faza. (D.Đ.)

fe n o tip (grč.fainomai — pojavljujem se + tpos — lik, slika, trag; engl. phetiotype; njem Phdnotyp), izgled i funkcija organizama nastali kao posljedica ek­ spresije njegova genotipa T i djelovanja okoliša. Čak i ako posjeduju isti genotip, dvije jedinke najčešće će imati različiti fenotip zbog različitog utje­ caja okoliša na svaku od njih. N pr. ako dvije biljke posve istoga genotipa (klon t ) rastu u različitim uvjetima (osvijetljenost, vlažnost, temperatura, tlo), izrast će u različite oblike, tj. imat će različit fenotip. (I. T.)

film sk a voda, lentokapilarna

voda, pelenasta voda. Voda vezana na česti­ ce tla u obliku tankog sloja tj. filma, povrh sloja higroskopske vode T. Za ra­ zliku od higroskopske od nosn o adsorpcijske vode, ona nije inertna, i m ože se sporo kretati u kapljevitom obliku ali to kretanje nije pod utjeca­ jem sile teže. (D. Đ.)

filte ri za zrak (engl. air filters, njem.

Luftfdter), uređaji za čišćenje plinova. Filtri pogodni za odjeljivanje prašine (dima, čađe, mikroorganizama itd.) dispergirane u plinovima. Prema na­ činu uklanjanja komponenata dijele se na suhe i mokre, m ogu se podijeliti i prema veličini pora tj. čestica koje m ogu uklanjati (grubi filtri > 1 0 p.m, fini filtri 1 -1 0 vm , najfiniji bakterijski filtri < 1 vm ). (D. Đ.)

223

POJMOVNIK

fito -b e n to s (grč.jyton — biljka, raslina + bentlios — dubina; engl. benthos; njem. B enthos), morski ili slakovodni biljni organizmi koji žive na dnu. Zajedno sa zoobentosom T čine životnu zajednicu dna ili bentos t . U fitobentos pripadaju raznovrsne jednostanične i višestanične alge, neke vrste cvjetnica i cijanobakterije. Ako se raz­ vijaju na površini dna, govori se o epiflori, a ako se razvijaju u njemu, govori se o endoflori (npr. endolitske cijanobakterije koje žive u udubina­ ma stijena supralitorala T). Razvoj fitobentosa ovisi o prodoru svjetla. N a dubinama većim a od 200 m svjetla više nema, vlada potpuna tama, pa nem a ni biljaka. (I. T.)

fito ce n o lo g ija (grč. fj'ton ■ — biljka +

koinos — zajednički + logos — riječ, govor; engl. phytosociology\ njem. Pflanzensoziologie), znanost o biljnim zajednicama,fitocenozama T. Proučava sastav i građu fitocenoza, njihov po­ stanak, razvoj, prom jene u ovisnosti o uvjetima staništa t (klima, tlo, reljef, svjetlo itd.) i geografsku rasprostra­ njenost. Sistematizira i klasificira bi­ ljne sastojine na osnovi njihova flori­ stičkog sastava u asocijacije i više sintaksonomske jedinice kao što su sve­ za, red i razred. Zajedno sa zoocenologijom (znanost o životinjskim zajedni­ cama) sastavni je dio biocenologije ili znanosti o životnim zajednicama. (I.

T.) fito ce n o za (grč. phyton — biljka + grč.

koinos — zajednički, engl. phytocoenosis, njem. Pliytozonose, Pjlanzengemeinschaft), biljna zajednica prirodnog p o­ drijetla u kojoj su biljke grupirane na određeni način, ali ne nasumično, već

prema određenom ustroju koji je na­ stao kao posljedica dugotrajnog kro­ nološkog procesa uzajamne borbe i pri­ lagodbe (adaptacije t ) na fizikalne T i kemijske čimbenike T okoliša t kojeg kao grupacija nastanjuju. (D. Đ.) fitocid i (engl. phytocides, njem. Phytozi-

de), otrovne tvari namijenjene suz­ bijanju populacija biljnih organiza­ ma. Č ine ju podskupine algicidit i

herbicidit. (D. Đ.) fitoekolog ija (grč.fyton — biljka, rasli­ na + ofkos — kuća, dom + logos — riječ, govor; engl. plant ecology; njem. Pjlanzenokologie), vidi ekologija

bilja

t . (I. T.)

fitofag (fito •— sufiks koji označava bi­ ljni, nastao od grč.j)'ton — biljka + grč. fago — jedem ; engl. fitophag, njem. Phytophag, Pjlanzenfrsser), isto što i herbivor T, biljojed t . (D. Đ.) fitop lan kton (grč.fyton — biljka, rasli­ na + planktđs — skitnica; engl. phytoplankton; njem. Phytoplankton), biljni plankton f , prisutan i u m orskim i u slatkovodnim ekosustavima. T o je autotrofna, fotosintetska kom ponen­ ta planktona koja se sastoji od jed n o staničnih alga i kolonija alga, iznim no i od višestaničnih alga. Glavninu m orskog fitoplanktona čine jednostanične alge poput alga kremenjašica (Diatom eae) i svijetlećih bičaša (D inoflagellatae), a u slatkim vodama prevladavaju zelene alge (Chlorophyceae), zlatnožute alge (Chrysophyceae) i cijanobakterije, a alga kremenja­ šica je manje. U određenim uvjetima, optim alnim za rast i razvoj, fitoplan­ kton se vrlo brzo m noži, pa svojom velikom gustoćom m ože obojiti vodu

224

E kološki leksikon

crveno, zeleno ili smeđe. Pojava je poznata kao cvjetanje mora. Većina fitoplanktona služi kao hrana za zo o ­ plankton i prva je karika hranidbenog lanca u vodenim ekosustavima pa je stoga ekvivalent kopnenoj vegetaciji s kojom čini osnovu za sav životinjski život na Zemlji. (I. T.)

fizika ln a svojstva tla, svojstva tla ko­ ja određuju pedogenetski čimbenici. Važna su za plodnost tla, pa im se u agropedologiji posvećuje osobita paž­ nja. T o su tekstura tla\, struktura tlat, koherencija, specifična težina, poroznost, kapacitet za vodu, kapacitet za zrak, toplinski kapacitet i dr. (D. Đ.)

fizikalni čim b enici (engl. physical fac-

tors, njem. pltysiologische Faktoren), skup svih vanjskih čimbenika koji za­ jed no s kemijskim čimbenicima t čine grupu abiotičkih čimbenika T koji utje­ ču na žive organizme u njihovu oko­ lišu t . U njih se ubrajaju npr. vlaga, temperatura, zračenja t , atmosfera t, klimatski čimbenici T i dr. (D. Đ.)

fizika ln o -k e m ijsk o čišćen je otpad­ nih voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. Đ.) fiziognom ija, vidi građa. (D. Đ.) fizio lo šk i čim b enici (engl. physiologi-

cal factors, njem. physiologische Fakto­ ren), ufiziologiji t skup svih čim beni­ ka, faktora unutar organizma koji uk­ ljučuju njegove biološke funkcije. Pod kontrolom su genetičkih deter­ minanti, nadređenih unutarnjih fi­ zioloških čimbenika i vanjskih oko­ lišnih čimbenika (npr. razina horm o­ na u sezoni parenja). Svaki fiziološki čim benik ima gornju i donju granicu tolerancije na faktore koji ga determi­

niraju. Pojam označava i skup svih vanjskih okolišnih čimbenika, koji neposredno utječu na fiziološke čim ­ benike, parametre, procese i osobine u organizmu. (D. Đ.)

flora (lat.f!os,floris — cvijet; engl. flora', njem. Flora), sav biljni svijet, za razli­ ku od životinjskog svijeta —-faune 1\ U užem sm islu, skup svih biljnih vrs­ ta dijela Zem ljine površine (konti­ nenta, geografskog područja, zemlje, kraja), staništa ili geološkog razdoblja. N a primjer, flora Europe, Britanskog otočja, Hrvatske, Gorskoga kotara, otoka Cresa, flora vlažnih livada, flora bukovih šuma, flora ruderalnih sta­ ništa, flora karbona, flora tercijara itd. Pojam ujedno označuje i publikaciju koja sadržava popis i sistematski opis biljnih vrsta rasprostranjenih na od­ ređenom geografskom području (npr. Flora Europaea, Flora N eotropica, Flora Velebitica itd.). S obzirom na sistematsku pripadnost pojedinih vrsta, govori se o bakterijskoj flori, flori alga, flori kritosjemenjača itd. Prema brojnosti biljnih vrsta, flora nekog područja m ože biti jednolična i siromašna vrstama, ili m ože biti više ili manje bogata. Hrvatska se odlikuje posebno bogatom i raznovrsnom flo­ rom s velikim brojem endema t. (I. T.)

flotacija, pri čišćenju otpadnih vo­ da, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. Đ.) fluvijalno tlo, vidi aluvijalno tlo. (D. Đ.)

fluvisol, vidi aluvijalno tlo. (D. Đ.) fo siln a goriva (engl. fossil fuels\ njem.

fossile Brennstojfe), organski materijali biljnog i životinjskog podrijetla nasta­

POJMOVNIK

li u Zem ljinoj prošlosti koji služe kao izvori energije. T o su ugljen, nafta i zem ni plin. Približno 90 posto svjet­ ske potražnje za energijom zadovo­ ljava se izgaranjem fosilnih goriva. G otovo svi procesi od postupka vađe­ nja, transporta, prerade do izgaranja fosilnih goriva opterećuju okoliš, a najdramatičniji primjer su ekološke katastrofe koje uzrokuju nesreće naftnih tankera. Zalihe su fosilnih goriva na Z em lji ograničene, pa je nedvojbeno da će uskoro obnovljivi izvori energije sve više dobivati na važnosti (vidi obnovljiva energija T). (I.

T.) fo to sin te tsk i isk o ristiva radijacija (engl. photosynthetically active radiation — PliAR ; njem. photosyntetisch ausnutzbare Strahlung), zračenje koje se m ože iskoristiti za proces fotosinteze t . T o je područje elektromagnetskoga spektra u rasponu od 400 do 700 nanometara (nm ). (I. T.)

fo to s in te z a (grč.fos,jotos — svjetlost + sy’nthesis — sastavljanje; engl. photosynthesis\ njem. Photosynthese), bioke­ mijski proces kojim se od ugljikova dioksida i vode proizvode ugljikohidrati, uz utrošak svjetlosne energije i oslobađanje kisika, i to u kloroplastima zelenih biljaka i cijanobakterijama. Procesom fotosinteze zelene bi­ ljke asimiliraju ugljik (asimilacija t ) i ugrađuju ga u organske spojeve. Pri­ marni produkt fotosinteze je šećer glukoza iz koje biljka potom sinteti­ zira druge ugljikove spojeve. Za pro­ ces fotosinteze nužan je zeleni biljni pigm ent klorofil T koji apsorbira svje­ tlosnu energiju. Biljke fotosintezom potpuno zadovoljavaju svoje energet­

225

ske potrebe i čine prvu kariku u hra­ nidbenom lancu T, jer većina ostalih organizama uzim a svoje nutrijente direktno ili indirektno od biljaka. Sličanje proces u nekim vrstama bak­ terija, no pritom ne dolazi do oslo­ bađanja kisika. (I. T.)

fotovoltajk (engl. photovoltaic, njem. Photovoltaik), tehnika pretvorbe dozračene svjetlosne energije u električ­ nu. Primjenjuje se za dobivanje elek­ trične struje od Sunčeva svjetlosnog zračenja, a temelji se na sposobnosti određenih materijala (poluvodiča, npr. silicij) da pod utjecajem svjetla oslobađaju nabijene čestice i stvaraju električnu struju. Prednosti fotovoltajka su čisto, za okoliš neškodljivo dobivanje električne struje i m oguć­ nost njezine upotrebe neovisno o strujnoj m reži (npr. na otocim a, u v i­ kendicama itd.), a nedostatak je rela­ tivno visoka cijena uređaja. Vidi solar-

na ćelija t . (I. T.) frugivor (engl .frugivorous, njem. Fmgivoij, vidi karpofag. (D.Đ.) fru ktivor (engl.

fructivorous, njem. Fruktivor), vidi karpofag. (D.Đ.)

fungicid (engl. fungicide, njem. Fungi-

zid), tvari anorganskog ili organskog podrijetla koje se upotrebljavaju za suzbijanje viših gljiva i plijesni, prim ­ jerice, spojeva bakra, (modra galica), sum por i spojevi sumpora (vinogra­ darstvo), organom etalni i organski fungicidi, poput ditiokarbamata (kelati metala i karbamatnih kiselina, primjerice maneb (sadržava M n), cineb, propineb, ciram (sadržava Zn), ferbam (sadržava Fe) i dr.), tiurami (derivati ditiokarbamatne kiseline,

226

E kološki leksikon

primjerice tiram), ftalimidi (supsti­ tuirani im idi ftalne kiseline, primjeri­ ce kaptan), heterociklički fungicidi (primjerice benom il, tridem orf i dr.) i različiti aroma tski spojevi (heksaklorbenzen, tetraklornitrobenzen i si. (D. Đ.)

fu nkcio nalna genom ika, istraživanje

genoma Tradi utvrđivanja bioloških funkcija uz istovrem eno istraživanje svih funkcija njihovih proteinskih opstataka. (D. Đ.)

gen (grč. genos — rod, plem e, koljeno;

jetna modifikacija, manipulacija i re-

en gl .gene; njem. Gen), osnovna nas­ ljedna jedinica koja se prenosi na po­ tom stvo i određuje individualne o so ­ bine organizma. Gen je segm ent m o ­

kombinacija DNA f m olekula u svr­

lekule D NA T određene duljine koji sadržava uputu za sintezu funkcio­ nalne RNA T m olekule na osnovi ko­ je se sintetizira protein. Različiti or­ ganizm i posjeduju različit broj gena. U svakoj stanici ljudskog organizma nalazi se oko 30 tisuća gena. Geni m ogu postojati u različitim formama koji se zovu ajeli. N pr. gen koji odre­ đuje krvnu grupu u ljudi postoji u tri alela: A, B i 0. (I. T.)

g en cen tar (grč. genos —- rod, plem e, koljeno + lat. centrum —• središte; engl. gene centre; njem. Genzentrum), središte raznolikosti (diverziteta). P o­ dručje u kojem određeni takson (vrsta, rod, porodica itd.) pokazuje veću ge­ netsku raznolikost nego igdje drugd­ je. M n ogi stručnjaci smatraju da je središte raznolikosti ujedno i područ­ je u kojem se dotični takson razvio. (I. T.) g e n e t ič k o in ž e n je r stv o (engl. genetic engineering-, njem. Gentechnologie), u m ­

hu modifikacije gena T i prom jene osobina organizma t ili populacije or­ ganizama. U u žem sm islu termin označuje područje rekombinantne D N A tehnologije, ili kloniranja gena, u kojem se D N A m olekule iz dva ili više izvora zajedno kombiniraju unu­ tar stanica ili in vitro, a zatim se unose u domaćina u kojem se m ogu u m n o ­ žiti. G enetičko inženjerstvo stvara nove kombinacije gena koje su od ko­ risti znanosti, m edicini, poljoprivredi ili industriji. Većina rekom binantnih D N A tehnologija uključuje unošenje stranih gena u bakterijske stanice s pom oću vektora — plazmida. U n o še ­ njem strane D N A u bakteriju znan­ stvenici m ogu dobiti gotovo neogra­ ničen broj kopija unesenog gena. Ako je uneseni strani gen djelatan, m odi­ ficirana bakterija će proizvoditi pro­ tein za koji on nosi uputu. G enetičko inženjerstvo je unaprijedilo saznanja o m nogim aspektima funkcije i orga­ nizacije gena. U z p om oć tehnologije rekom binantne D N A napravljene su bakterije koje m ogu sintetizirati ljud­ ski horm on inzulin, ljudski horm on

228

E kološki leksikon

rasta, alfa interferon, cjepivo protiv hepatitisa B i druge m edicinski kori­ sne tvari. Biljke se m ogu genetski m odificirati tako da daju veći urod, vežu dušik, proizvode određene tvari koje ih štite od nametnika i si. G enet­ ske bolesti bi se tom tehnologijom m ogle ispraviti tako da se »loši« geni zam ijene zdravima. M eđutim , tak­ vim dostignućim a treba posvetiti po­ sebnu pozornost zbog m ogućnosti unosa neželjenih i potencijalno opa­ snih svojstava u m ikroorganizm e, po­ put stjecanja otpornosti na antibioti­ ke, sposobnosti proizvodnje toksina ili sklonosti da uzrokuju bolesti. (I.T.) g e n e t ik a (grč. genesis — postanak; en gl .genetics; njem. Genetik), znanost o nasljeđivanju. Genetika je grana biologije koja proučava strukturu nasljedne tvari i m ehanizm e njezina prenošenja na sljedeće generacije. Nasljedna tvar jest DNA t , a nas­ ljedna jedinica gen T. O sim toga, ge­ netika proučava prom jenljivost nas­ ljedne tvari, čim e objašnjava razlike koje postoje izm eđu roditelja i p oto­ maka, odnosno izm eđu jedinki iste vrste. Genetika počinje sredinom 19. stoljeća s radom Gregora M endela (1822. — 1884.), augustinskog re­ dovnika, koji je dugo godina vršio p o ­ kuse na grašku. U svojim pokusim a M end el je pokazao da se osobine raz­ vijaju pod kontrolom nasljednih fak­ tora koji se prenose s roditelja na p o ­ tom ke i da se to prenošenje pridržava određenih pravila. T im e su otkrivena osnovna načela nasljeđivanja pojedi­ n ih osobina. Početkom 20. stoljeća genetika doživljava zamah, pa danas postoje brojne discipline unutar same genetike: klasična, populacijska, fi­

ziološka, molekularna genetika, citogenetika itd. Otkrića genetike nalaze prim jenu u poljoprivredi, uzgoju ži­ votinja i biljaka, m edicini, farmakolo­ giji i drugdje. (I. T.)

g e n e tsk a razn o liko st (engl.

genetic diversit)'] njem. genetische Diverzitat), raznolikost gena t unutar neke vrste. O dnosi se na različite populacije T iste

vrste (npr. tisuće različitih varijeteta riže) i na genetske varijacije unutar jed n e populacije (npr. populacija in ­ dijskog nosoroga pokazuje visoku ge­ netsku raznolikost, a populacija ge­ parda u Africi vrlo nisku). D onedav­ no su se mjerenja genetske raznoliko­ sti uglavnom primjenjivala na d om esticirane vrste, no posljednjih godina sve se više primjenjuju na sam onikle biljne i divlje životinjske vrste. Vidi

biodiverzitet t . (I. T.) g e n e tsk i m aterijal (engl. genetic inate-

rial; njem. genetisches Material), tvar koja nosi nasljednu genetsku uputu zapisanu u slijedu nukleotida. U većine organizama genetski materijal je D N A T, a u nekih virusa je RNA t .

(I. T.) g e n e tsk i m o dificiran organizam (engl. genetically modified organistn; njem. genetisch modifizierte Organi­ smen), G M O , transgenični organi­ zam; organizam koji je m odificiran um etanjem stranoga genetskog materi­

jala t radi dobivanja novih osobina i fenotipa koje taj organizam norm alno ne posjeduje. Obilježje tako dobivene kombinacije genetskog materijala jest to da ona ne bi m ogla nastati pod prirodnim okolnostim a i da je nas­ ljedna, tj. da se m ože prenijeti na p o ­ tom stvo. (I. T.)

POJMOVNIK

229

genom (engl. genome; njem. Genom),

geoakum ulacija (engl. geoacummula-

skup svih gena I u jednom haploid-

tion, njem. Geoakknmulation), akum u­

n om setu kromosoma T u eukariota (or­ ganizama čije stanice posjeduju pravu jezgru obavijenu ovojnicom ), u jed ­ n om krom osom u u prokariota (orga­ nizama koji nemaju oblikovanu sta­

lacija tvari (i/ili elemenata) neživim (geoakumulacija) dijelovima ekosus­ tava. Opterećivanje tla različitim tva­ rima (teškim metalima, hranjivim tvarima u suvišku i si.). (D. Đ.)

ničnu jezgru) i u m olekuli DNA T ili

geobotanika (grč. ge — zemlja + bo-

RNA T u virusima. Ljudski genom

tane — krma, paša, trava; engl. geobotanics’, njem. Geobotanik), biljna geo­

sastoji se od približno tri milijarde parova nukleotida i 3 0-ak tisuća gena, raspoređenih na 24 kromosoma (22 autosom a ijed an par spolnih krom o­ soma). Vidi genomika t . (I. T.)

genom ika, novija znanstvena discipli­ na, razvijena krajem 20 tog stoljeća čiji je zadatak sveobuhvatno (inte­ gralno) istraživanje genoma T radi utvrđivanja bioloških funkcija svih

gena t i svih funkcija njihovih pro­ teinskih produkata. Genom ika se ba­ vi genomom t , njegovim nukleotidnim ustrojstvom te mjestom , brojem, veličinom i ekspresijom gena. Dosad je sekvencionirano i u potpunosti po­ znato 600 virusnih i virusoidnih ge­ noma, 30-tak genom a mikroorgani­ zama (mikoplazma i bakterija) i genom i dvaju vrsta životinja ijed n e bi­ ljke. Ciljevi genom ike nisu samo akadamski tj. fundamentalno znanstve­ ni, već oni imaju praktičnu ulogu, m edicinske i biotehnološke prirode (dijagnostika, terapija, proizvodnja).

grafija. Znanost koja se bavi prouča­ vanjem rasprostranjenosti biljnih vrs­ ta i biljnih zajednica {fitocenoza T) na Zemlji, danas i tijekom geološke povijesti, kao i uzrocima njihove ras­ prostranjenosti. Geobotanika prouča­ va areale T biljaka i fitocenoza, veliči­ nu areala, oblik, postanak i prom jen­ ljivost, kao i čim benike koji određuju svojstva areala. Prema određenim principima geobotaničari grupiraju biljne vrste u jlorne elemente i sistema­ tiziraju biljne zajednice, a na temelju njihove rasprostranjenosti Zem ljinu su površinu podijelili na JIorne ili ve-

getacijske oblasti. (I. T.) geoekologija (grč. ge — zemlja + oi~ kos — kuća, dom + logos — riječ, govor; engl. geo-ecology\ njem. Landschaftsokologie), proučava ovisnost ži­ votnih zajednica (biocenoza T) o o so ­ bitostima geografskog prostora zna­ čajnima za život, i pritom stavlja na­ glasak na zem ljopisne prostorne oso­ bine. (I. T.)

Vidi funkcionalna genomika t. (D. Đ.)

ge o fit (grč. gea — zemlja + pliyton — genotip (grč. genos —- rod, plem e, ko­ ljeno + tpos — lik, slika, trag; engl. genotype\ njem. Genotjp), genetska konstitucija jedinke (stanice ili orga­ nizma). Skup svih gena T koje neka jedinka posjeduje. (I. T.)

biljka; njem. Geophyt), predstavlja ži­ votni oblik t (form u) kopnenih biljaka u kojih pupoljci ili rasplodni organi preživljavaju nepovoljne uvjete u zemlji. N ek e od njih prezim e u obli­ ku lukovice (geophyta bulbosa) primje­

230

Ekološki leksikon

rice luk (Allium), visibaba (Galanthus) i dr.; druge u obliku rizotna (geophyta rhizomatosa) primjerice perunika (Iris), Polygonatums\ treće u obliku krtola primjerice mrazovac (Colchiam), ciklama (Cyclamen) itd. G eofiti žive u uvjetima kratkog vegetacijskog raz­ doblja, pa je razvoj njihovih nadzem ­ nih organa do cvjetanja i plodonošja (fruktifikacije) relativno kratak zah­ valjujući velikoj količini nagomilanih hranjivih tvari u podzem nim organi­ ma, što im , u isto vrijeme, om ogućuje cvjetanje na sam om početku vegeta­ cijskog razdoblja um jereno kontinen­ talnog područja. (D. Đ.)

geografija (grč. ge — zemlja + grajo

— pišem; engl. geography\ njem. Geographie), zemljopis; znanost o povr­ šini Zem lje. Proučava oblik Zem ljine površine, klim u, naseljenost, ljudska naselja, ekonom ske m ogućnosti, ljudske aktivnosti i si. D o sredine 19. stoljeća geografija je uglavnom bila orijentirana na opise zemalja. U to se vrijeme radovima njemačkih geografa Alexandera von Hum boldta i Carla Rittera stvaraju osnove za razvoj geo­ grafije koja postaje znanstvenom di­ sciplinom . Geografija se općenito m ože podijeliti na fizičku geografiju i antropogeografiju. U sklopu fizičke geografije istražuju se reljef (geomorfologija), klima (klimatologija), vode na Zem lji (hidrogeograjija) i geografske značajke živog svijeta (biogeografija) a u sklopu antropogeografije stanov­ ništvo (demogeograjija), ljudska naselja (geografija naselja), ljudske aktivnosti, gospodarske djelatnosti, privredne m ogućnosti pojedinih zemalja (eko­ nomska geograjija) i slično. Pojam geo­ grafija ujedno označuje i prostorne

osobine određenog Zemlji. (I. T.)

područja

na

geologija (grč. ge — zemlja + logos — riječ, govor; engl. geology\ njem. Geologie), znanost o strukturi i razvoju Zem lje. Proučava sastav i građu Zem lje, u prvom redu njezinu koru ili litosferu, razvoj Zem lje u prošlosti, prirodne procese koji se zbivaju na Zem ljinoj površini i u dubini i m ije­ njaju njezin oblik i građu te prom jene organskog svijeta tijekom Z em ljine povijesti. O bično se dijeli na niz poddisciplina koje proučavaju kemijski sastav i građu stijena (petrologija), m i­ nerala (mineralogija), vulkanske aktiv­ nosti ( vulkanologija), oblike i postanak fizičko-geografskih tvorevina (geomorfologija), geološku povijest i izum rle oblike života na temelju fosila (pa­ leontologija), postanak slojeva sedim e­ nata (stratigrajija) i evoluciju planeta i njihovih satelita (astrogeologija). G eo­ logija je usko povezana s ostalim pri­ rodnim znanostima, a svoju praktič­ nu primjenu nalazi osobito u rudar­ stvu i građevinarstvu. (I. T.)

g e o lo šk a razdoblja (engl. geologic time

scale, geologic coluinn, njem. geologische Erdgescliiclite), geološki niz, geološki stupac. Kronološki poredana, spora­ zum na podjela događaja Zemljine T prošlosti napravljena na tem elju fosil­ nih ostataka, provodnih fosila f , stije­ na i sedimenata Zem ljine prošlosti i udjela mjerenja pojedinih radioizotopa. N ajčešće prikazana u obliku tabli­ ce, dijagrama, lente vrem ena ili karte koja u sebi osim vrem enskih odred­ nica, naziva eona, era, perioda i epoha najčešće sadržava i opise klimatskih prilika, geografskog rasporeda konti­

POJMOVNIK

nenata, glavnih geoloških zbivanja i bioloških pojava. (D. Đ.) g e o m o r fo lo g ija (engl. geomorphology njem. Goemorphologie), fiziografija (engl. physiogmphy). Disciplina koja se bavi proučavanjem izgleda i oblika Z em ljine površine, uzimajući u obzir geološke formacije, krajobrazna svoj­ stva i procese poput erozije i dr., koji djeluju na stvaranje konačnog izgleda nekog područja. (D. Đ.)

geoterm ija (grč. ge — zemlja + tlier-

mos — topao, vruć; engl. geotliermia; njem. Geothermie), geotermalna ener­ gija; obnovljiva T toplinska energija koja nastaje raspadom radioaktivnih izoto­ pa u Zem ljinoj kori. M ože se isko­ rištavati sam o u područjima posebnih geoloških karakteristika i povezana je s vulkanskom aktivnošću, izbaciva­ njem vruće vode i vodene pare i si. T ehnološki postupci za iskorištavanje geoterm alne energije još su uvijek skupi jer su geotermalna para i voda često mineralizirane što uzrokuje problem e s korozijom na provodnim sustavima. Sama tehnologija iskoriš­ tavanja geoterm alne energije također se naziva geoterm ijom . (I. T.)

231

život u m oru, na obalama i šire u primorskim krajevima. Morska doba imaju snažan utjecaj na morske orga­ nizm e koji žive u području obale. Ta periodična dizanja (plima) i spuštanja (oseka) m orske vode nastaju djelova­ njem privlačnih sila Sunca i Mjeseca, a osim okom itih promjena razine morske vode uključuju i vodoravno pokretanje mora u obliku struja pli­ m e i oseke. Glavni uzrok nastanka valova je vjetar, ali oni nastaju i kao posljedica seizm ičkih poremećaja, vulkanske aktivnosti na m orskom dnu, odrona kopna i ledenjaka i dru­ go. Valovi pospješuju izm jenu ener­ gije i tvari izm eđu atmosfere i mora, i izm eđu površinskih i dubljih slojeva mora. Najveći je prijenos topline iz atmosfere T u hidrosferu t upravo valo­ vima, a također i razm jenom plinova. Da nema valova, ti bi procesi bili ograničeni sam o na tanak površinski sloj i tekli bi vrlo sporo. Svojim m e­ haničkim djelovanjem, valovi imaju snažan utjecaj na obale kopna i reljef morskoga dna, ali i na morske orga­ nizm e, posebice u plitkim područji­ ma. (I. T.) GIS, Geografic Inform ation System.

glavni tipovi ta ia N a našem geograf­ geotop, pojam koji se odnosi na geo­ lošku T kom ponentu ekotopa t unutar biogeocenoze T, tj. s kojim se želi nagla­ siti, opisati i istaknuti geološke i pe­ dološke značajke ekotopa. (D. Đ.) gibanje mora, važan ekološki čim be­ nik koji utječe na fizikalno-kem ijska svojstva m orske vode i na život m or­ skih organizama. Pokretanje vodene mase uzrokuju morske struje, morska doba ili mijene (plima i oseka) i valovi. Morske struje t najjače utječu na giba­ nje mora i imaju presudnu važnost za

skom prostoru nekoliko je glavnih ti­ pova tla. Sistem atskim redosljedom to su:

A. Automotfna tla I klasa: nerazvijena tla, (A )-C profila Tipovi: a. Kamenjar (Litosol) b. Sirozem na rastresitim stijenama (Regosol) c. Eolski »živi« pijesci (Arenosol) d. Koluvijalna (deluvijalna) tla (Koluvium )

E kološki leksikon

232

II klasa: h um usno akumulativna tla, A -C profila Tipovi: a. Vapnenačko dolom itna crnica (Kalkomelanosol) b. Rendzina (Rendzina) c. H u m u sn o silikatno tlo (Ranker) d. C ernozem (Černozem ) e. Sm onica (Vertisol) III klasa: kambična tla, A -(B )-C profila Tipovi: a. Eutrično sm eđe (Eutrični kambisol) b. D istrično smeđe (Distrični kambisol) (kiselo smeđe) c. Sm eđe krečnjačko (Kalkokambisol) d. Crvenica (Terra rosa) IV klasa: eluvijalno iluvijalna tla, A -E - B - C profila Tipovi: a. Lesivirano (Ilimerizirano) (Luvisol) b. Podzol (Podzol) c. Sm eđe podzolasto (Brunipodzol) V klasa: antropogena tla, P -C profila Tipovi: a. Rigolano (Rigosol) b. Vrtno (Hortisol) VI klasa: tehnogena tla, I, II, III Tipovi: a. Tla deponija (Deposol) b. Flotacioni materijal (N an osi otpadnih voda — Flotisol) c. N an osi iz zraka (Aeroprecipitati)

B. Hidromoifna tla I klasa: pseudoglejna tla, A -E g -B g -C profila

Tipovi: Pseudoglej II klasa: nerazvijena hidromorfna tla, A -I-II profila Tipovi: Fluvijativna ili Aluvijalna (Fluvisol) III klasa: semiglejna tla, A -C - G profila Tipovi: Fluvijativno-livadsko (H um ofluvisol) IV klasa: glejna A -G profila Tipovi: a. Pseudoglej — glejno b. Ritska crnica (Hum oglej) c. M očvarno glejno (Euglej) V klasa: tresetna (cretna), C -G profila Tipovi: a. Izdignuti (Visoki treset) b. Prelazni treset c. N isk i treset VI klasa: antropogena tla, P -G profil Tipovi: a. Rigolano tresetno b. Tla rižišta c. H idrom eliorirano C. Halomorfna tla I klasa: A kutno zaslanjena Tipovi: a. Solončak (Solončak) II ldasa: Soloneci Tipovi: Solonec (Solonec)

D. Subakvalna I klasa: Nerazvijena subakvalna Tipovi: Protopedon II klasa: Subakvalna profila A -C ili A -G Tipovi: a. Gitja (Gitya) b. Daj (Dy) c. Sapropel (Sapropel) III klasa: Antropogena Tipovi: a. Hidrom eliorirana gitja b. Hidrom eliorirani sapropel. (D.Đ.)

POJMOVNIK

glej (engl. glei, gley, njem. Gleyboden), ljepljivi potpovršinski sloj tla. Glavna je kom ponenta glejnih tala. (D. Đ.) g lo b a ln a e k o lo g ija (engl. global ecology\ njem. Globaldkologie, Holokologie), disciplina ekologije T koja proučava ekosferti, tj. Zem lju kao planetarni ekosustav, m eđusobne utjecaje litosfere T, pedosfere T, hidrosfere T, atmosfere t i biosfere f , cjelinu svih životnih za­ jednica i njihovih staništa. Vidi holekologija t . (I. T.)

globalna p ro m jen a klim e (engl. glo­

bal climate change', njem. globale Klimaanderung, Klimawechsel), promjena kli­ m e svjetskih razmjera koja se direkt­ no ili indirektno m ože pripisati ljud­ skim djelatnostima. Znanstveno je dokazano da postoji zamjetan utjecaj čovjeka na globalnu klimu i da ljud­ ske aktivnosti pridonose promjeni klime (Drugi procjenski izvještaj IP C C -a t — IPC C Second Asses­ sm ent Report). U globalnim razmje­ rima je prosječna temperatura prize­ m nog sloja zraka porasla 0,3 — 0,6°C od kraja 19. stoljeća. Razina mora po­ rasla je 10 — 25 cm, smanjili su se planinski ledenjaci i snježni pokrivač na sjevernoj polutki, a porasla je p o­ vršinska temperatura tla. Četiri najto­ plije godine u razdoblju od 1860. na ovam o zabilježene su poslije 1990. godine. Činjenica je da na promjenu klim e utječu brojni prirodni čim be­ nici. N a primjer, varijacije u količini izdane Sunčeve energije, vulkanske erupcije, interakcije izm eđu atm osfe­ re i oceana, promjene morskih i zra­ čnih struja i dr. Tijekom duljih raz­ doblja u geološkoj prošlosti, desetaka ili stotina tisuća godina, prirodni su

233

čim benici uzrokovali promjene kli­ m e i pojavu ledenih ili toplih razdob­ lja. N o isto tako m noge ljudske djelatosti m ogu izazvati promjenu kli­ me. Izgaranje fosilnih goriva (ugljen, nafta, zem ni plin), krčenje šuma i ra­ zličiti zahvati u poljoprivredi i indu­ striji mijenjaju sastav atmosfere i pri­ donose promjeni klime. U slijed tih djelatnosti povećale su se koncentra­ cije stakleničkih plinova t u atmosferi, posebice ugljikova dioksida, metana, klorofluorougljikovodika, dušiko­ va (I) oksida i, u nižim dijelovima at­ mosfere, ozona T. Akumulacijom an­ tropogenih stakleničkih plinova u at­ mosferi pojačava se učinak staklenika t , što dovodi do porasta prosječne površinske temperature Zem lje. Čak i kad bi se antropogena emisija stakle­ ničkih plinova obustavila ovog trena, posljedice prošlih emisija osjećat će se stoljećima jer se većina stakleničkih plinova dugo zadržava u atmosferi. IPC C predviđa daljnji porast prosje­ čne globalne površinske temperature 1 -3 ,5°C do 2100. godine, a svoje predviđanje temelji na procjenama budućih koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi. U istom se raz­ doblju očekuje i porast razine mora 15 — 95 cm kao posljedica zagrijava­ nja. Nadalje, očekuje se učestalija po­ java poplava i suša većeg intenziteta. Z im i će na srednjim zem ljopisnim ši­ rinama više oborina pasti u obliku ki­ še nego u obliku snijega. M oguće je da će brže otapanje snijega u proljeće uzrokovati poplave. Povećanjem temperature pojačava se evaporacija i raste količina vlage u zraku. Stoga se očekuje se da će zagrijavanjem Z em ­ lje u nekim dijelovima svijeta porasti

234

intenzitet oborina, ali će one kraće trajati, što također m ože uzrokovati poplave. Pretpostavlja se da će u dru­ gim dijelovim a svijeta pojačana evaporacija vlage iz tla, vegetacije, jezera i si. uzrokovati češću pojavu snažnih suša. U većem dijelu Europe, Azije i S A D -a očekuje se učestalija pojava valova vrućine, poplava i suša. Tako­ đer se očekuje da će se prom jenom klim e povećati učestalost nekih za­ raznih bolesti, na primjer malarije. U tropskim i suptropskim aridnim i sem iaridnim područjima očekuje se povećanje rizika od pojave gladi. B u ­ dući da 50 — 70 posto svjetske popu­ lacije živi u obalnim područjima, smatra se da bi povećanje razine mora u budućnosti m oglo imati značajne posljedice. Trenutačno je u obalnim područjima ugroženo od poplava 46 milijuna ljudi. Ako se ne poduzm u adekvatne mjere, porast razine mora od 50 cm povećat će tu brojku na 92 milijuna, a porast od 100 cm izravno bi ugrozio 118 milijuna ljudi. Kad bi se u te procjene uključio i očekivani porast populacije, brojke bi bile još veće. D o 2100. godine predviđa se nestanak trećine do polovice posto­ jećih planinskih ledenjaka, što će vje­ rojatno uzrokovati nestašicu pitke v o ­ de u nekim dijelovima svijeta jer se m nogi gradovi izm eđu 30° sjeverne i 30° ju žn e zem ljopisne širine opskrb­ ljuju vod om iz takvih ledenjaka. Kli­ matske promjene m ogle bi u buduć­ nosti porem etiti riječne tokove, što bi za ljudska naselja i poljoprivredu bio težak problem u opskrbi vodom . Pro­ mjena klim e u idućem će stoljeću iz­ m ijeniti m noge ekosustave. Predviđa se da će brzina kojom će se klima mijenjati biti veća od brzine bilo koje

E kološki leksikon

klimatske promjene u posljednjih 10.000 godina. Vjerojatno je da se m nogi ekosustavi neće m oći prilago­ diti stresu izazvanom prom jenom klime. M eđu ekosustavima na koje će promjena klim e najviše djelovati su borealne šum e i tundre i obalni eko­ sustavi, kao što su slane močvare, šu­ m e mangrova, delte rijeka i koraljni grebeni. (I. T.) GMO, vidi genetski modificiran organizam T

gnojenje poljodjelskih površina (engl. agricultural fertilization, njem. Diingnng), proces povećanja produk­ tivnosti poljoprivrednih i/ili hortikulturnih površina unošenjem gnojiva, odnosno prirodnih ili um jetnih tvari koje sadržavaju veću količinu kemij­ skih elemenata, važnih za rast i razvoj biljaka. T im e se povećava prirodna plodnost tla i/ili se zamjenjuju i na­ dopunjuju elem enti koje su biljke već iskoristile u svojim životnim procesi­ ma. Gnojiva m ogu biti prirodna ili organska i umjetna ili anorganska. Prirodna su primjerice kompost, stajsko gnojivo i tzv. zelena gnojidba s leguminozama. Mineralna, sintetska, anorganska ili umjetna gnojiva obuh­ vaćaju niz sintetskih mješavina s biogenim elem entim a. Poznato je i gn o­ jenje m uljem koji zaostaje pri radu uređaja za čišćenje otpadnih voda. (D. Đ.)

gradijent--analiza (engl. gradient ana-

lysis, ordination, njem. Gradientenanalyse), skup znanstvenoistraživačkih m e­ toda odnosno tehnika, koje, prema Whittaker 1967, Ter Braak & Prentice 1988. om ogućuju proučavanje ne­ prestane prom jenljivosti (varijacije) sastava vrsta unutar populacije u od-

235

POJMOVNIK

nosu na okolišni gradijent (engl. environomental gradient). Najjednostavniji primjer gradijent-analize jest uzim a­ nje uzoraka u pojedinim intervalima na različitim visinama padine, od naj­ niže pa prema najvišoj točki planine s ciljem da se ispita utjecaj klimatskih

čimbenika f , okolišni gradijent tada predstavlja nadmorska visina. I druge okolišne varijable m ogu predstavljati okolišni gradijent poput različite ko­ ličine vode ili anorganskih soli u tlu, zakiseljenost tla, salinitet, koncentra­ cija polutanta t itd. O d velik ogje teo­ retskog zanačenja odgovor na pitanje da li se zajednice i/ili ekosustavi u prostoru mjenjaju kontinuirano ili diskontinuirano, odnosno da li posje­ duju zamjetljive granice (ekoton t ) i prostornu zasebnost, što prikazuju grafički i num erički prikazi struktu­

ralnih prom jena zajednica ili ekosu­ stava u prostoru, rezultati gradijentanalize. (D. Đ.) gra đ a (engl. morphology, njem. Moifologie), morfologija. Forma i struktura pojedinog organskog sustava, organiz­ ma f ili zajednica 1\ Također fiziognomija (engl. physiognomy). (D. Đ.)

gravitacijska voda (lat.

gravitas — težiti), cijedna voda. Voda u tlu koja se nalazi u nekapilarnim porama i se trajno kreće iz viših slojeva u niže zbog djelovanja sile teže. Nagom ilava se u dubljim slojevima pedosfere T, otječe u obliku podzem ne vode ili se skuplja u p odzem nim rezervoarima litosfere. (D. Đ.)

h a b ita t, vidi stanište. (D. Đ.) h a b itu s (lat. habitus, -us, m. od lat. habeo — držanje, vanjština, kakvoća, li­ ce; engl. habit, lifeform, njem. Habitus, Tracht); u biologiji, vanjština, oblik, lik, izgled, sve što opisuje zbir va­ njskih svojstava koja obuhvaćaju fenotipski izgled organizma, pojam se upotrebljava poglavito u botanici T (rjeđe u zoologiji T) za opis biljnih vrs­ ta prema vanjskim obilježjima, prim ­ jerice; tip i način razgranjenosti kroš­ nje, lisnatost, nervatura lisnih žila, način pupanja, pokrovnost. D eterm i­ niraju ga faktori naslijeđa (genotip) i ekološki čim benici. Habitus m ože bi­ ti znatno izm ijenjen pod dugotrajnim utjecajem nekih biotičkih ili abiotičkih čimbenika, primjerice; klekast habitus nastao na gornjoj granici šum ske vegetacije zbog djelovanja vjetra, hladnoće i dugotrajnog priti­ ska snijega. U mineralogiji karakteri­ stičan oblik (forma) ili način (modus) na koji se minerali pojavljuju u priro­ di ili oblik rasta kristalita. U m edicini isto što i tip konstitucije. (D. Đ.)

hadal (grč. Had — m itološki bog pod­ zemlja; engl. hadal zone; njem. Hadal),

životno područje dubokom orskih jaraka, kotlina i brazda koje ispresijeca­ ju abisalnu ravnicu (vidi prostorna raš­ člamba mora i oceana T , abisal T ) , a obu­ hvaćaju najveće oceanske dubine, od 6.000 do 11.000 metara. Primjerice, jarak Puerto Rico dublji je od 9.200 m , Filipinski jarak dublji od 9.500 m, a najdublja je Challenger kotlina u Marijanskom jarku — 11.034 metara. N a tim dubinama dno prekriva crve­ na glina od aluminosilikata jer se pelagičke čestice uslijed visokog tlaka otapaju. Životinjskih vrsta je malo, samo dvjestotinjak, a na dubinama is­ pod 9.000 m tridesetak. Hadal je vrlo slabo istraženo područje i o njemu se m alo zna. (I. T.)

hadopelagijal (grč. Had — m itološki bog podzemlja + pelagos — m ore), hadopelagička zona. Vidi pelagijal t . (I.

T.) halogenirani ugljikovodici (engl. ha-

logen hjdrocarbones, njem. Halogenierte Kohlenwasserstoffe). Spojevi ugljikovo­ dika koji sadržavaju halogene ele­ m ente brom (Br), jod (i), klor (Cl) i fluor (F), primjerice PC B, C F C i dr. U okolišu stabilni, perzistentni i bio-

237

POJMOVNIK

akumulativni. H ranidbenim lancima

hem erobija (grč. hemeros — pripitom­

dolaze i u organizam čovjeka. Kance­ rogeni. (D. Đ.)

ljen, grč. bios — život; engl. hemerobes, njem. Hemerobie) razina i vrsta pro-

harnefit (grč. chamai — na zemlji + grč. fiton — biljka; engl. chamephytes, njem . Cliamaephyten), pojam opisuje životni oblik t (form u) biljaka koje imaju pupoljke najviše do 25 cm iz­ nad tla, tako da su oni zimi bolje za­ štićeni nego kod fanerofita T. Biljka je nižeg habitusa T. U ovu skupinu spa­ daju raznolike biljne skupine, m aho­ vine, lišajevi, više biljke. (D. Đ.) hekistotermni (engl.

hekistotherm,

njem. Hekistothennen), pojam uveo A. L. P. de C andolle (1874.) za biljne organizm e polarnih i visokoplaninskih, nivalnih područja, koje tolerira­ ju izrazito niske temperature i imaju vrlo kratko vrijem e vegetacije. (D. Đ.)

h e lio fit (grč. helios ■ — sunce + grč. pla­

tou — biljka; engl heliophytes, njem. Lichtpjlanzen, Heliophyten), biljke pri­ lagođene uvjetima jake izravne svjetlosti. Biraju izričito jako osunčana

staništa T. N e podnose sjenu. (D. Đ.) helokreni izvor (grč. helos — nizina, livada, močvara + krene — - izvor; eng. helocrene spring\ njem. Helokrenen, Sumpfquelle), m očvarni tip izvora u kojemu voda prodire iz tla ili stijene i stvara veće m očvarno područje. (I.

T.) h e m a to to ksičn i otrovi (engl. haemotoxic, njem . Haematoxine), otrovi koji om etaju i/ili sprječavaju norm alno funkcioniranje stanica krvi, krvotvor­ nih organa i tkiva, kao i organe i tkiva krvožilnog sustava. (D. Đ.)

m jenjenenosti prirodnih ekosustava antropogenim utjecajem. C jelokup­ nost promjena ekosustava uslijed svjesnog ili nesvjesnog, nekadašnjeg i recentnog ljudskog djelovanja. Hemerobija opisuje strukturalne pre­ obrazbe ekosustava i/ili ljudskog ok o­ liša, tj. prirodnost ili neprirodnost ekosustava. (D. Đ.) h em ik rip to fit (grč. Itemi — polu + criptos -skriven + phyton ■— biljka,

engl. hemicr}'ptophytes, njem. Hetnikryptophyteu), životni oblik T (forma) bi­ ljaka kod kojih nadzem ni dijelovi izum iru u je se n i preko zime, ali nji­ hovi pupoljci, iz kojih će se slijedeće godine razviti novi izdanci, ostaju pri osnovi stabla, neposredno blizu po­ vršine zemlje ili, u drugom slučaju, pupoljci se nalaze ispod zemlje na korijenu. (D. Đ.) he p ato to ksičn i otrovi (engl. hepatotoxins, njem. Hepatotoxine), otrovi koji om etaju i/ili sprječavaju norm alno funkcioniranje stanica i tkiva jetre. (D. Đ.) herbicidi (engl. herbicides, njem. Pjlanzensshutzmittel, Herbizide), tvari anor­ ganskog ili organskog podrijetla koje se upotrebljavaju za sprečavanje rasta ili za uništavanje nepoželjne vegetaci­ je odnosno korova. (D. Đ.) herbivor (lat. herbivorus, a um. — biljojedni, lat. herba -— trava + vorare — jesti, žderati; engl. herbivore, njem. Pflanzenfresser), biljojed, Heterotrofni organizmi t koji jed u isključivo hranu biljnog podrijetla, poput biljaka, lišća

Ekološki leksikon

238

sjemenja, plodova, kore, drveta, korjenje i si. Također fitofagi T. (D. Đ.)

i biljke bez klorofila. N e m ože kori­ stiti C O 2 kao jed ini izvor ugljika, su­ protno autotrofut. (D. Đ.)

he te ro g e n itet (grč. heteros — različit; engl. heterogeneity, njem. M annigfaltigkeit, Heterogenitat), mjera bioraznolikosti T odnosno biodiverziteta T. Različite ekološke zajednice ne sadrže jednak broj vrsta t , jed n o od područja znan­ stvene ekologije bavi se istraživanjem upravo bogatstva vrsta (biodiverzite­ ta) unutar neke zajednice T. Najjedno­ stavnija mjera za biodiverzitet je broj vrsta. U takvom kvantificiranju kao uzorak se moraju uključiti samo rezidencijalne vrste (engl. residential species, one koje su trajno nastanjene na datom području), a pri brojanju izb­ jegavaju se slučajni ili privremeni imigranti (engl. Occidental or temporary immigrants, tj. vrste koje su prolazno na datom području). Takvu kvantita­ tivnu vrijednost broja vrsta nazivamo jo š i bogatstvo vrsta (engl. species richness). D rugi način izražavanja mjere biodiverziteta je heterogenitet, od n o­ sno raznolikost vrsta (suprotno homogenitet 1", jednolikost vrsta). Ta kvan­ titativna mjera biodiverziteta ujedi­ njuje vrijednosti broja vrsta i vrijed­ nost relativne abundancije t (raspros­ tranjenosti). Ona je veća u zajednica­ ma s više vrsta u kojoj su one jed n o ­ like abundancije t . U pravilu veći he­ terogenitet staništa uvjetuje raznolikiji sastav zajednice. (D. Đ.)

he te ro tro f (grč. heteros — različit + trophos — hranitelj, engl. heterotroph,

njem. Heterotroph), organizmi koji se hrane organskim tvarima. Organizam koji zahtijeva jedan ili više organskih spojeva kao nutrijente. Svi animalni organizmi, većina bakterija, gljive kao

hibernacija, vidi dormancija t. (i. T.) hidrocentrala (engl. hydro-electric p o wer plant; njem. Wasserkraftwerk), električna centrala na vodeni pogon koja kinetičku energiju vode pretvara u električnu energiju. Pritom se te­ kuća ili padajuća voda dovodi na tur­ bine koje pokreću generatore. Utjecaj

na okoliš i ekosustav T nastaje prije svega prilikom izgradnje hidrocentra­ la, osobito ako se radi o akumulacijskim elektranama, čije brane uzroku­ ju potapanje velikih dijelova terena i terestričkih ekosustava, pri čem u se uništava priroda, a ponekad se uništa­ vaju i kulturno-povijesne vrijednosti. Kod malih hidrocentrala okoliš se uglavnom nakon nekog vrem ena re­ generira, pa one kao antropogeni ele­ m ent m ogu postati dijelom ekosusta­ va. (I. T.)

hidroenergija (grč. h y ’d o r — voda + energeia — rad, poslovanje, učinak; engl. ivater poiver; njem. Wasserkraft) , obnovljiva energija t , koja je u potpu­

nosti čista, a iskorištava se za dobiva­ nje električne energije u hidrocentrala­ ma t . (I. T.)

hidrohorija (grč. h y ’d o r — voda + /iora — prostor, zemlja; engl. hydrochory\ njem. Hidrochorie), o hidrohoriji se govori kada se biljka ili životinja kao sredstvom rasprostranjivanja služi vodom . Biljke koje se šire v od om imaju lagane sjem enke dugog vijeka klijanja, koje m ogu plutati, a voda im ne škodi. Takav je primjerice koko­ sov orah. V odom se rasprostranjuju i

239

POJMOVNIK

brojni životinjski organizmi, pogoto­

(kruženje vode T ). U s p o r e d i atmosfera

vu akvatički (npr. plankton f), ali i kopneni. Poznato je da životinje m o­ gu doprijeti do otoka plutajući na gra­ nama, trupcima, santama leda i si. (I.

T, litosfera t , biosfera t . (I. T.) hidrosolubilni otrovi, o tr o v n e

T.)

Slidrotop, k o ji se o d n o s i n a v o d e n i m e ­

hidrologija (grč. h y ’d o r — voda + logos — riječ, govor; engl. hydroiogy\ njem. Hydrologie), znanost koja proučava vode u prirodi, njihovu rasprostra­ njenost na Zem ljinoj površini i u podzem lju, pojave i procese koji se zbivaju u vodama, kao i zakonitosti po kojima se te pojave i procesi odvi­ jaju. T o je multidisciplinarna znanost koja se u svojim istraživanjima služi m etodam a i spoznajama fizike, m ate­ matike i kemije, a i m eteorologije, biologije i geologije. H idrologija se općenito m ože podijeliti na hidrologiju

tv ari

to p ljiv e u v o d i. (D. Đ.)

dij k a o k o m p o n e n tu ekotopa t u n u ta r biogeocenoze T. (D. Đ.)

higijena (en g l. hygiene, n je m . H ygiene), z n a n o s t o z d ra v lju , te o u lo z i i z n a č e ­ n ju b io lo š k ih , e k o lo š k ih , e k o n o m ­ sk ih , k u ltu ro lo š k ih , p ro s v je tn ih i d ru g ih č im b e n ik a u u n a p rje đ e n ju i o č u v a n ju zd rav lja. (D. Đ.)

higrofit (grč. h y g ro s — v la ž a n + p h y to n — b iljk a); b iljk e p rila g o đ e n e u v ­ je tim a v rlo v la ž n ih staništa t . (D. Đ.)

h ig ro sko p ska voda, v id i a d so rp c ijs k a v o d a u tlu . (D. Đ.)

kopna T, koja proučava vode na po­

vršini kopna i u Zem ljinoj kori, i oceanologiju T, koja proučava mora i ocea­

ne u cjelini. (I. T.) hidrosfera (grč. liy’d o r, h y ’datos — v o ­ da + sfaira. — lopta; engl. hydrosphere; njem. Hydrosphare), Z em ljin vode­ ni plašt koji obuhvaća sve tekuće i sm rznute vode na Zem ljinoj površini (mora, oceane, tekućice, stajaćice, le­ denjake), p odzem ne vode i atmosfer­ sku vod en u paru odnosno vodu na Z em lji u sva tri agregatna stanja (te­ kuće, plinovito, kruto). Procjenjuje se da na Z em lji ima oko 1,4 milijarde kubičnih kilometara vode, od čega se najveći dio nalazi u oceanima (više od 97%). M ali dio (2,5%) otpada na kop­ nene vode, a na vodenu paru u atm o­ sferi sam o 0,001 posto. Voda se na različite načine neprekidno izm jenju­ je izm eđu kopna, mora i atmosfere

hiperterm ija, v id i to p lin s k i u d a r. (D. Đ.)

hipolimnij (grč. hypo — isp o d 4- Umne — stajaća v o d a , b ara , je z e r o ; en g l. hypolim nion; n je m . H yp o lim n io n), h ip o lim n io n , d o n ji, d u b o k i sloj v o d e u je z e r im a k o ji im a s ta ln u n is k u te m ­ p e r a tu r u v o d e i u k o je m se n e z a m ­ je ć u ju s e z o n s k a k o le b a n ja te m p e r a tu ­ re. (I. T.)

holekologija (grč. holos — sav, čita v 4ofkos — k u ć a , d o m + logos — riječ, g o v o r; n je m . Holokologie), p la n e ta rn a , globalna ekologija t . P rim je n a h o lis tič ­ k o g p rin c ip a n a ek o lo šk a ra z m a tra n ja i p ro c e se . P ris tu p u ekologiji T k o ji se zasn iv a n a id eji d a e k o lo šk i p ro c e s i i o b je k ti e k o lo š k ih istra ž iv a n ja tre b a ju b iti istra ž iv a n i i p re d s ta v lje n i k ao in ­ te g rira n a cjelin a. P o la z i o d ekosfere, g ra đ e i fu n k c io n a ln e is p re p le te n o s ti

Ekološki leksikon

240

i začetak formiranja strukturnih agregata. Po boji se jedva razliku­ je od C horizonta.

litosfere T , pedosfere t , hidrosfere t , atmo­ sfere t i biosfere t i istražuje njihovo

zajedničko djelovanje u raznim zem ­ ljopisnim područjima i vrem enskim razdobljima. Vidi globalna ekologija T.

A

— Akumulativni hum usni hori­ zont, u kojem su dobro hum ificirane organske materije koloidnog karaktera, izmiješane s m ineral­ nim dijelom u formi organom ineralnog kompleksa.

E

— Eluvijalni horizont, koji se na­ lazi ispod O ili A horizonta i u odnosu na horizont koji leži is­ pod njega ima manji sadržaj jedne ili više od slijedećih kamponenata: gline, hum usa, seskvioksida. O bično je svjetlije nijanse u boji od oba horizonta s kojima gra­ niči.

B

— Iluvijalni horizont, koji leži is­ pod E horizonta i u odnosu na njega karakterizira se povećanim sadržajem jedne ili više od slije­ dećih kompanenata tla: gline, hu­ musa, seskvioksida.

(I. T.) hom eostaza (engl. homeostasis, njem., Homoostase, Fliegleicligcivicht), stabilno

stanje. Sposobnost otvorenog sustava da održi konstantno ravnotežno sta­ nje pri stalnom unosu, pretvorbi i iz­ nosu tvari i energije. Vidi biološka ravnoteža. (I. T, D . Đ .)

hom ocidi, otrovne tvari namijenjene uništenju ljudi. U glavnom bojni otro­ vi t . (D. Đ.)

hom ogenitet (engl. homogeneity, njem. jednolikost sastava vrsta T na određenom staništu t , po­

H omogenitdt),

dručju ili u populaciji T, ekosustavu t i si. Jednolikost građe biocenoze T i nje­ n og staništa na određenom prostoru. Vidi heterogenitet T. (D. Đ.)

horizonti tla (engl. soil horizon), to su vertikalno poredani slojevi koje jasno vidim o u stupcu kada iskopamo pro­ fil tla. Svaki tip horizonta tla razlikuje se svojim fizikalnim osobinama od drugih horizonata, svaki ima svoju posebnu oznaku, a kombinacijom tih oznaka dobivam o jasnu sliku o pri­ sutnim horizontim a u profilu. O s­ novni horizonti tla jesu: O

(B) — H orizont m etam orfoze in situ (kambični horizont, od cam bio = izmijeniti), koji leži izm eđu O ili A horizonta i C ili R horizonta, od kojih se razlikuje sm eđom , žutom ili crvenom nijansom u boji, uništenom primarnom strukturom stijene, a češće i p o­ većanim sadržajem gline. C

— Organski površinski horizont, koji leži iznad m ineralnog dijela tla u pretežno aerobnim uvjeti­ ma.

(A) — Inicijalni slabo razvijeni hori­ zont, koji predstavija biološki ak­ tivirani površinski dio profila u kom e se razvija glavnina korijena

— Rastresiti dio m atičnog sup­ strata, koji ne pokazuje, nikakve znakove izmjena pod utjecajem pedogenetskih procesa, koje su karakteristične za ostale horizon­ te.

R

— Čvrsta stijena.

G

— Glejni horizont, koji pokazuje znakove redukcije i sekundarne oksidacije u stalnim ili povrem e­

241

POJMOVNIK

nim anaerobnim uvjetima i odli­ kuje se plavičastom, zelenkastom ili sivom bojom , s rđastim mr­ ljama po površini agregata, g

T

P

— H orizont koji nastaje pod ut­ jecajem stagnirajućih površinskih voda uz naizm jenično smjenjiva­ nje m okre i suhe faze. Odlikuje se izrazitim mramoriranjem, od­ n osno prošaranošću rđastim i bjeličasto sivim pjegama, pri če­ m u sive zone prevladavaju u pu­ kotinama i na površini agregata, a rđaste u unutrašnjosti agregata. — Tresetni horizont, slabo razložena organska materija koja se nagomilava u anaerobnim uvjeti­ ma. — H orizon t nastao obradom, miješanjem i hom ogeniziranjem više prirodnih horizonata ili slo­ jeva i obogaćivanjem organskim m ineralnim tvarima koje unosi čovjek.

O sim prethodno nabrojanih, glav­ nih horizonata postoje u svakoj sku­ pini i brojni pothorizonti, prelazni horizonti i složeni horizonti. Prelazni horizonti, obilježavaju se oznakama za oba susjedna horizonta, a na prvo m jesto se stavlja slovo onog horizonta čija su svojstva dominantna (npr. A O ). Složeni horizonti, u kojima se istovrem eno odigravaju dva procesa, čije su m orfološke posljedice vidljive, obilježavaju se s dva simbola pom oću kose crte (npr. A/E u sm eđeg podzolastog zemljišta, A /G ili E/g). Označavanje slojeva vrši se slovi­ ma latinice i rimskim brojevima. Slo­ jevi u nerazvijenim nanosnim zem ­ ljištima označavaju se rimskim broje­ vima. Iste oznake upotrebljavaju se za

označavanje litološkog diskontinuiteta. Ako postoje dokazi o litološkom diskontinuitetu, uz oznaku horizanta gdje promjena nastaje, stavlja se redni broj (npr. I C , II C ili A -E -II B itd.). (D. Đ.)

hrana (engl. food,

nourislunent,

diet,

njem. N a h n in g , N d h n n ittel), tvari koje organizam apsorbira u probavnom sustavu ih na drugi način unosi u se­ be, a služe za nadoknadu utrošene energije i za izgradnju tijela. Ljud­ skom organizm u, osim ugljikohidrata, bjelančevina i masti, potrebni su još i mineralne soli, vitam ini i voda. (D. Đ.)

hranidbena m reža (engl. fo o d

web,

njem. N ahrungsnetz), kompleksna, is­ prepletena povezanost različitih hra­ nidbenih odnosa unutar i izm eđu ekosustava T ili zajednica T (podjedini-

ce koje čine hranidbenu m režu su hranidbeni lanci t ) . (D. Đ.)

hranidbena piram ida (engl .fo o d p yra mid, pyram id o f numbers, njem. N a hrungspyramide, Zahlenpyram ide), pira­

mida koja virtualno grafički prikazuje raspored brojnosti u biocenozi T, o d ­ nosno relativno opadanje broja jed in ­ ki pojedine vrste t na svakoj višoj ra­ zini trofije T, odnosno na svakoj slje­ dećoj karici u nizu hranidbenog lanca t . Elton prvi za tu pojavu upotrebljava naziv brojčana piramida, također Eltonova piramida i Eltonova piramida brojeva. U bazi piramide nalaze se m nogobrojni mali organizmi a u vr­ hu mali broj najvećih organizama. Vrijednosti cjelokupne težine biom a­ se također opadaju po jedinici povr­ šine sukcesivnih troftčkih razina T, sto­ ga čitav sustav prikazujemo u obliku

242

E kološki leksikon

imaginarne piramide jer veći organiz­ m i imaju također manju biomasu T nego organizm i na početku lanca. U sp ored n o s brojem jedinki i biom a­ som proporcionalno se ponaša i ukupna količina energije T u sustavu, na početku lanca (piramide) je ima više a na svakom stupnju sve manje (razlika je gubitak iz sustava u vidu topline). (D. Đ.)

ganske tvari koji, u fazi nastanka niza m eđuproizvoda, uz sudjelovanje m i­ kroorganizama, uzrokuju m eđ usob ­ ne reakcije kondenzacije, hidrolize, polim erizacije, pri čem u se stvaraju novi ciklički, polim erni, visok om olekularni, kom pleksni, tamni, koloidni organski spojevi koje jed n im im en om nazivam o hum us. O visn o o vrsti, o d ­ nosu i izraženosti u procesu hum ifikacije razlikujemo sirovi, zreli i prije­ lazni hum us. (D. Đ.)

hranidbeni lanac (engl. fo o d chain, njem. N ahrungskette), hranidbeni niz. Prehranom uvjetovana lančana i stupnjevita povezanost proizvođača t i

hum izacija, proces obogaćivanja tla hum usom . Vidi humifikacija. (D. Đ.)

raznih potrošača T, od prim arnih p ro iz­

hum us (engl. luim us, njem. H u m u s),

vođača T do sekundanih proizvođača t ,

koloidalana, crna ili tamna, amorfna, relativno inertna organska tvar u tlu T koja je po sastavu heterogena m je­ šavina različitih visokom olekularnih, cikličkih, visokopolim ernih organ­ skih spojeva nastalih kondenzacijom , hidrolizom , oksidacijom i enzim atskim cijepanjem od nosn o razgrad­ njom tvari biljnog i životinjskog po­

od biljojeda fitofaga

T, herbivora T, i

m esojeda

T, karnivora T )

(zoojaga

prvog, drugog ili trećeg stupnja do razlagača T (saprofaga t , nekrofaga t , koprofaga T ). Tako je u ekostavu t stvorena

vrlo velika m eđuovisnost, povezanost i isprepletena hranidbena mreža t svih živih bića. Brojnost i biomasa T orga­ nizama pojedinih razina prehrambenog lanca prikazuje se hranidbenom piram i­ dom t . (D . Đ .)

hranidbeni niz, vidi hranidbeni lanac T, hranidbena piram ida T , hranidbena mre­ ž a T , Eltonova piram ida f . (D. Đ.)

hum ana e ko lo g ija ( h t. hum a n u s), v id i ekologija čovjeka t . (I. T.)

hum ifikacija (engl. humification, njem. H u m ifika tio n ). Proces stvaranja h u ­ m usa. Skup procesa razgradnje or­

drijetla u procesu hum ifikacije T . Ta mješavina spojeva nastalih razgrad­ njom mrtve tvari b iološkog porijekla, nalazi se oko i izm eđu čestica tla. H u ­ m us poboljšava p lodnost tla stoga jer sadržava nutrijente koje m ogu kori­ stiti proizvođači, bolje zadržava vodu i poboljšava teksturu tla. N ek e k om ­ ponente hum usa su primjerice h u m inske tvari, hum ini, fulvokiseline, hum inske kiseline, him elatom elanska kiselina, soli humata i dr. (D. Đ.)

IEA, International Energy Agency. IIASA, International Institute for A p­ plied System Analysis. S1SD, International Institute for Sustainable D evelopm ent.

im ago (en g l. im ago, n je m .), a d u ltn i, p o tp u n o p re o b ra ž e n i, o d ra s li o b lik p te r ig o tn ih k u k aca. (D. Đ.)

imisija (en g l. im m ission, n je m . Itn m ission). 1. u n o s š te tn ih tv a ri u b io s fe ru . 2. k o n c e n tra c ija tv a ri is p u š te n a u o d ­ r e đ e n o m v r e m e n u i n a o d re đ e n o m m je s tu u o k o liš. (D. Đ.)

IMG, International M aritim e Organization.

IMPEL (EU network for the Implementation and Enforcement of En­ vironmental law), mreža Europske unije za prim jenu i provedbu zakona iz područja zaštite okoliša. IM PEL je osnovan kako bi se unaprijedila raz­ mjena informacija, iskustava i osoblja izm eđu Europske kom isije i zemalja članica, te zemalja članica i njihove državne, regionalne i lokalne vlasti, sa svrhom da se osigura učinkovitija pri­ mjena prava okoliša i razmjena isku­

stava u vezi s praktičnim aspektima zakonodavstva iz područja zaštite okoliša. Postoji usporedna mreža A C -IM P E L za 12 zemalja koje su kandidati za ulazak u Europsku uniju. Glavna zadaća m reže A C -IM P E L jest pružiti podršku tim zemljama u ispunjavanju njihovih obveza na po­ lju prava okoliša, posebice u sm islu prim jene i provođenja zakona. A C IM PEL usko surađuje s IM P E L -om . (I. T.)

imunohematotoksični otrovi (engl. im m unohaem atotoxins, n je m . Im m u n o haematotoxine), o tro v i k o ji o m e ta ju i/ili sp rječ a v aju n o r m a ln o fu n k c io n i­ ra n je sta n ic a i tk iv a im u n o lo š k o g s u ­ stava, k rv n ih sta n ic a i k rv o tv o rn ih tk iv a i o rg a n a . (D. Đ.)

imunotoksščni otrovi (en g l. im m u n otoxins, n je m . Im m u n o to xin e), o tro v i k o ji o m e ta ju i/ili sp rje ča v a ju n o r m a l­ n o fu n k c io n ira n je sta n ic a i tk iv a im u ­ n o lo š k o g su stav a. (D. Đ.)

indigen (lat. indigena; e n g l. indigenous; n je m . indigen), staro sje d ila č k a v rs ta k o ja se p r ir o d n o ja v lja n a n e k o m p o ­ d ru č ju , d a k le k o ju n ije slu č a jn o ili n a ­ m je r n o u n io čo v jek . (I. T.)

244

Ekološki leksikon

indikatorske vrste, vidi pokazne vrs­ te. (D. Đ.)

infekcija

(engl. infection, njem. Infektion). Stanje u kojem se patogeni u z­ ročnici (uglavnom m ikroorganizmi) nastanjuju i razmnožavaju u organiz­ m u dom aćina i pritom izazivaju nje­ govu opću i/ili upalnu reakciju. Kada su poremećaji tako jako izraženi da dolazi do poremećaja zdravlja, govo­ rim o 0 infektivnoj bolesti. (D. Đ.)

informacija

(lat. infonnato, onis f. — obavijest, vijest, priopćenje; engl. information, njem. Information), pojam definira pojavu suprotnu entropiji T. Z b og toga se i označava kao negativna entropija (»negentropija«) a koristi se kao mjerna veličina za poredak, orga­ nizaciju ili ustrojstvo. Ako je D mjera za nered, entropiju T, onda je reciproč­ na vrijednost \/D mjera za red. Pre­ m a tom e negativna se entropija T (N ) opisuje form ulom N = k x log 1/D. Količina informacija (I) u nekom su­ stavu, m eđutim , danas se mjeri i iska­ zuje brojem binarnih odluka, koje su potrebne za njegov opis. Tako npr. iznosi informacijski sadržaj (I) m ole­ kule proteina, odnosno količine, vrsta i poretka nježnih sastavnih dijelova, vise tisuća binarnih brojeva, bita (»binary digits«, skr. Bits). N a nešto dru­ gačiji način, s pom oću raznih para­ metara i jednadžbi, pokušavaju se p o­ redbenim istraživanjima kvantificirati pojedine strukturne i funkcionalne osobitosti raznih bioloških sustava i/ili ekosustava, koje posredno iskazu­ ju veličinu »uskladištene« inform aci­ je. R. M argalef 1968. razlikuje genet­ sku (internu) informaciju, kojaje naj­ stariji oblik informacije (npr.

DNA t ) i ekološku (eksternu) infor­ maciju, te nakon toga pridošlu kul­ turnu (etološku) informaciju u živo­ tinjskom svijetu, odnosno najkasnije nastalu izgovorenu, pisanu ili kodira­ nu informaciju ljudskog znanja. D i­ namički procesi u ekosustavu t bez obzira na to jesu li fizikalne ili kem ij­ ske, m olekularne ili biološke prirode, uvjetovani su neprekidnim prima­ njem, prenošenjem i odašiljanjem in­ formacija. Pored protoka energije t i kružnih tokova tvari t , biljne i životi­ njske vrste m eđusobno komuniciraju kemijskim spojevima s određenim informacijskim porukama. T o su npr. signalne alelokemikalije, repelenti, atraktanti, spolni i/ili alarmira­ jući ferom oni, kairom oni, horm oni itd. O sim toga više organizirane životinje komuniciraju i vizuelno i akustički. Za biologa je od tem eljnog značenja da živa bića i ekosustavi p o ­ kušavaju m im oići opći zakon entro­ pije stvaranjem i održavanjem svog ustrojstva, da svojom organizacijom uspostavljaju red tamo gdje je vladao nered. T o ne znači da živa bića nisu podvrgnuta zakonu entropije t , nego da posjeduju sposobnost njegovog vrem enski ograničenog odlaganja. Ekosustavi rade kao entropijske p um ­ pe koje veliki dio raspoložive energije troše za održanje negativne i izlučiva­ nju pozitivne entropije. T o je naro­ čito izraženo kod biljaka, primarnih

producenata T, koji iz »m olekularnog nereda« neživog okoliša tvore visoko organiziranu organsku tvar, s plan­ skim ustrojstvom, od nosn o s velikom količinom informacija. Izmjena ener­ gije izm eđu dva podsustava zbiva se najčešće tako da energija protječe asi­

245

POJMOVNIK

m etrično, od niže oganiziranog pre­ ma više organiziranom. Kao primjeri za to navode se atmosfera i ocean, biljka i životinja, biljojed i mesojed. Prvi raspolaže većom energijom, drugi je bolje iskorištava zbog niže entropije odnosno višeg stupnja orga­ nizacije. Slično vrijedi i za protok in­ formacija. Ako su u vezi dva sustava s nejednakim sadržajem informacija, to ne vodi u pravilu do ujednačenja nego do povećanja razlika, pri čem u je dobitnik onaj sustav koji je već po­ sjedovao više informacija. Ta se asi­ metrija shvaća kao pokretač integraci­ je, jer se organiziraniji sustav bolje koristi energijom i raspoloživim gra­ đevnim materijalom. (D. Đ.)

in fo rm atički sadržaji, v id i

in fo r m a ­

cija. (D. Đ.)

nošci (npr. sipa, hobotnica), školjkaši (npr. periska), m nogočetinaši, raci, plaštenjaci, mahovnjaci, spužve itd. N a većim dubinama količina svjetla se postupno smanjuje pa se i životne zajednice mijenjaju. T o se ponajprije odnosi na njihovu biljnu kom ponen­ tu, čiji je razvoj ograničen količinom svjetla. Infralitoral tada prelazi u zad­ nju stepenicu litorala, u cirkalitoral t . (I. T.)

in frap ela g ija l (lat. infra — ispod, niže + grč. pelagos ■ — m ore), infrapelagička zona. Vidi pelagijal i . (I. T.)

inklinacija, (engl. inclination, njem. In-

klination), nagib zemljišta, nagib tla u nekoj krajobraznoj jedinici. N azna­ čuje se opisno (ravan, blaga padina, strmina) ili u stupnjevima nagiba. (D. Đ.)

in fralitoral (lat. infra — ispod, niže + litus, litoris — obala), treća po redu stepenica litorala T, naziva se još i sublitoral (naziv treba razlikovati od sublitorala u jezerima jer u moru je to dio litorala, a u jezerima zasebna zona koja slijedi ispod litorala). T o je pojas fotofilnih alga i m orskih cvjetnjača, stalno uronjen u more, koji se pro­ teže od granice oseke pa do dubine od oko 50 metara, ali m ože i biti i plići ili dublji, ovisno o prodoru svjetla. U tropskim m orim a na toj se stepenici razvijaju koraljna naselja (koraljiii gre­ ben T). Zajednice fotofilnih alga raz­ vijaju se na stjenovitoj podlozi, a na pom ičnoj podlozi (pjeskovito-m uljevitoj) nalazimo livade m orskih cvjet­ njača. Životinjski svijet infralitoralaje vrlo bogat i raznovrstan. U Jadran­ skom m oru tu dolaze ribe škarpina, zubatac, kovač, knez i druge, razni bodljikaši (trpovi, zvjezdače), glavo-

in se k tic id i (engl. insecticiđes, n je m . In-

sektizide),

tv a ri a n o rg a n sk o g i l i o rg a n ­

sk o g p o d rije tla k o jim a se u n ištav a ju i/ ili s m a n ju ju p o p u la c ija k u ka ca k o ji nan ose e k o n o m s k e štete u p r o iz v o d ­ nji. (D. Đ.)

in -s itu ču v a n je (lat. in — u + situs — položaj; engl. in-situ conservation\ njem. in-situ Schutz), zaštita i očuva­ nje ugroženih vrsta na njihovu pri­ rodnom staništu, najčešće unutar za­ štićenih dijelova prirode (rezervata). M eđutim , in -situ čuvanje ugroženih vrsta sam o po sebi nije garancija nji­ hova preživljavanja, pa se zato nastoji upotpuniti ex-situ čuvanjem T izvan prirodnog staništa, npr. u botaničkim i zoološkim vrtovima. (I. T.) in so la c ija (lat. in — u, na + sol — sun­ ce; engl. insolation, solar irradiatiom, njem. Insolation, Sonnenbestrahlung).

246

E kološki leksikon

Sunčevo zračenje koje Zemlja prima po jedinici površine. Insolacija varira u ovisnosti o zemljopisnoj širini, go­ dišnjem dobu i malim varijacijama u

solarnoj konstanti t . Pojam se također odnosi na specifičnu količinu zrače­ nja izmjerenu prikladnim m jernim uređajima, kao što je piranometar. Vidi

trajanje sijanja Sunca t . (I. T.)

institucije za zaštitu okoliša u RH U sustavu zakonodavne vlasti o oču ­ vanju prirodnog i kulturnog bogat­ stva i korištenju njim e odlučuje H r­ vatski sabor. Saborski Odbor za pro­ storno uređenje i zaštitu okoliša za­ d u žen je za problematiku zaštite oko­ liša. U njegov djelokrug, m eđu osta­ lim , pripadaju: prostorno uređenje i zaštita graditeljske baštine; temeljna rješenja zaštite okoliša; promicanje djelatnosti zaštite okoliša sukladno svjetskim kriterijima; mjere praćenja, očuvanja i unapređivanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih dobara u odnosu na gospodarski razvitak; pritužbe Zastupničkom dom u koji­ ma se upozorava na štetne radnje u pogledu devastacije okoliša i drugo. Problematike zaštite okoliša dotiču se još tri odbora: O dbor za poljodjel­ stvo, selo i seljaštvo, Odbor za p o­ m orstvo, prom et i veze i Odbor za turizam. U sustavu izvršne vlasti dje­ luju ministarstva i državne upravne organizacije (tijela državne uprave). N jih ov je zadatak provedba zakona i drugih propisa, donošenje propisa za njihovu provedbu, upravni i inspek­ cijski nadzor i drugi upravni i stručni poslovi. Za provedbu zakona iz p o­ dručja zaštite okoliša nadležno je Mi­

nistarstvo zaštite okoliša i prostornog ure­ đenja, ali i neka druga ministarstva:

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja — opća politika zaštite okoliša, — zaštita zraka, tla, vode, mora, bi­ ljnog i životinjskog svijeta, — predlaganje, promicanje i praćenje mjera za unapređivanje zaštite okoliša, — postupanje s otpadom, — osiguravanje provedbe katastra onečišćavanja, — inspekcijski poslovi zaštite okoliša, — prostorno uređenje RH, — prostorno planiranje, — uređenje naselja, — kom unalno gospodarstvo, — praćenje stanja u prostoru i pro­ vedba dokum enata prostornog uređenja, — uređenje naselja, — inspekcijski poslovi prostornog ure­ đenja i građenja i drugo.

Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva — poljoprivreda, šumarstvo, lovstvo, ribarstvo, veterinarstvo, poljopri­ vredno i šum sko zemljište, — pogranična inspekcija zaštite bilja i pogranična veterinarska inspek­ cija, — inspekcijski poslovi koji se odnose na poljoprivredu, šumarstvo, ri­ barstvo i veterinarstvo i drugo.

Ministarstvo pomorstva, prometa i veza — inspekcijski poslovi m orskog ri­ barstva, — usklađivanje zaštite m ora od one­ čišćenja s brodova, — pom orsko dobro, morske luke i luke na unutarnjim plovnim p u ­ tovima, — zračne luke.

Ministarstvo zdravstva

247

POJMOVNIK

— zaštita od zračenja, -— nadzor nad proizvodnjom i pro­ m etom otrova, — sanitarna inspekcija, — zdravstvena ispravnost namirnica i predmeta opće uporabe.

Ministarstvo unutarnjih poslova — zaštita od požara, prijevoz opasnih tvari, eksplozivne tvari. O d državnih upravnih organizaci­ ja valja spom enuti Državnu upravu za vode i Državni hidroineteorološki zavod. Državna uprava za vode je nadležna za gospodarenje vodama u Hrvatskoj, pod čim e se razumijeva iskorištavanje voda, zaštita voda od zagađivanja i za­ štita od štetnog djelovanja voda. Ona obavlja upravne poslove vezane za gospodarenje vodama, predlaže Vladi na donošenje zakona i sama donosi podzakonske akte, provodi pravne propise i usklađuje postupke pravnih i fizičkih osoba u vezi s vodnim go­ spodarstvom. Državni hidrom eteorološki zavod zadužen je za praćenje hidroloških i m eteoroloških procesa, istraživanje atmosfere i vodnih resur­ sa, prikupljanje, obradu i objavu hidrom eteoroloških podataka i drugo. (I. T.)

integrirana za štita bilja (engl.

integrated pest control, njem. Intergrierter Pjlanzenschutz), vrem enski i prostor­ no ujedinjena optimalna primjena ekoloških toksikoloških, tehničkih, znanstvenih m etoda u suzbijanju ekonom ski štetnih organizama u po­ ljoprivrednoj proizvodnji. Kombina­ cijom bioloških i kemijskih metoda postiže se optim um u smanjenju po­ pulacije štetnika, primjerice kemijsku tvar (pesticid) koristiti se u takvoj koncentraciji da smanjuje brojnost štetnika, ali istovrem eno ne djeluje ili

v r lo m a lo d je lu je na š te tn ik o v e p r i­ ro d n e n e p rija te lje , k o ji č in e b io lo š k e m e to d e su zb ija n ja u in te g rira n o j zaš­ t iti bilja. (D. Đ.)

intenzivno sto ča rstv o (engl. intensive

livestock production, njem. Intensivtierhaltung, Massentierhaltung), intenzivni uzgoj dom aćih životinja, m asovni uz­ goj dom aćih životinja. Industrijski i visoko tehnološki organizirana pro­ izvodnja životinja i/ili njihovih pro­ dukata (jaja, mlijeka, krzna i dr.) čije su posljedice problem i onečišćenja okoliša (zbog velike količine fekalija), pad kvalitete proizvoda (promijenje­ na organoleptička svojstva jaja, m lije­ ka, mesa i si.), gubitci u proizvodnji zbog stresa, zaraza i bolesti uslijed v e­ like koncetracije životinja na skuče­ nom prostoru i u m inim alnim život­ nim uvjetima. Suprotni pojam: ek­ stenzivni uzgoj dom aćih životinja (engl. extensive livestock production, njem. Extensivtierhaltung, Tradicionelle-

tierhaltung, Traditionelle Landivirtscliajt), za koji se ponekad rabe i izrazi tradi­ cionalno stočarstvo, tradicionalni u z­ goj, npr. uzgoj hrvatske autohtone pasmine »Turopoljske svinje« u »Turopoljskom lugu« (poplavnim šu­ mama hrasta lužnjaka i žutilovke u području izm eđu Odre i Save u T u ­ ropolju) ili stočarstvo u parku prirode »Lonjsko polje«. (D. Đ.)

in tersp e cijska kom peticija (lat. iriter — m eđu, izm eđu + species ■ — vrsta + competere — dolikovati, težiti na što; engl. interspecific conipetition; njem. in-

terspezifische Konkurrenz), kompeticija t izm eđu jedinki dviju ili više različitih vrsta. Javlja se izm eđu ekološki srod­ nih vrsta na prostoru ograničenom s obzirom na hranu, zaklon i p ogodno­

Ekološki leksikon

248

sti razmnožavanja. Što su sličnije po­ trebe dviju vrsta, to je manje vjerojat­ n o da one m ogu živjeti na istom po­ dručju, a veća je vjerojatnost da će m eđu njima doći do kompeticije, tj. do nadmetanja za prostor i resurse. Vrste sličnih potreba ponekad nase­ ljavaju isto područje ako se različito ponašaju, ako npr. imaju različit na­ čin hranjenja, gniježđenja ili su aktiv­ ne u različito doba dana, ali i on e se m ogu naći u kompeticiji kada se sma­ nje resursi. Kompeticija izm eđu vrsta m ože imati dva ishoda. Jedan je da se na posljetku poveća populacija jed nog suparnika (kompetitora) uz istovre­ m en o smanjenje populacije ili čak potpuno isključenje drugoga. Drugi m ogući ishod interspecijske kom pe­ ticije jest da dođe do evolucije eko­

loških niša T kompetitora, pri čem u one postaju manje slične, što bi uma­ njilo suparništvo i om ogućilo sličnim vrstama koegzistenciju T. Vidi intraspe-

cijska kompeticija 1\

(I. T.)

in to k sika cija , v id i o tro v a n je . (D. đ .) in tra sp e cijsk a kom peticija (lat. intra — unutra + species — vrsta + competere — dolikovati, težiti za čim; engl. intraspecific competition\ njem. intraspe-

zifische Konkurrenz), kompeticija t koja se javlja izm eđu jedinki iste vrste kad je prostor u kojem žive ograničen s obzirom na hranu, pogodnosti zaklo­ na i razmnožavanja, što dovodi do nadmetanja za resurs i smanjenja gu ­ stoće populacije ili fizičke spreme j e ­ dinki. N pr. u slučaju ograničenog iz­ vora hrane, neke će jedinke priskrbiti dovoljno hrane da zadovolje svoje potrebe, a drugima će ona biti nedo­ stupna, pa će biti prisiljene nastaniti

se na drugom, manje pogodnom po­ dručju. Štetne posljedice intraspecijske kompeticije najčešće pogađaju mlade članove populacije T. Vidi interspecijska kompeticija t . (I. T.)

intrazonalna zajednica (lat. intra — unutar + lat. zonalis — područni; eng. intrazonal communitj, njem. interzonale Gesellschaft) u botanici, azonalna

vegetacija 1 \ Tip biljne zajednice T, vege­ tacije t koji se pojavljuje nevezano od klim azonalnog vegetacijskog područ­ ja, odnosno za njen razvitak važniji su drugi geo-ekološki čim benici. Takav tip vegetacije T ne čini vlastite zonalne zajednice f poput primjerice vegetaci­ je slanih staništa i si. (D. Đ.)

introdukcija (lat. introducere — uvesti, uvoditi; engl. introduction:; njem. Einfiihrung, Eintrag, Einleitung), unošenje novih biljnih i životinjskih vrsta u prirodu na područja na kojima one ne žive. U nošenje stranih vrsta u ekosu­ stave T. N am jerno ili slučajno unoše­ nje stranih vrsta u ekosustav ozbiljno narušava postojeću ekološku ravno­ težu u njem u jer su unesene vrste prilagođene drukčijim uvjetima sta­ ništa, nemaju prirodnih grabežljivaca na n ovom staništu te često potiskuju zavičajne vrste i vrlo brzo postaju d o­ m inantne vrste u ekosustavu. Zavi­ čajne vrste nestaju i tako se izravno smanjuje biološka raznolikost t ekosu­ stava. U Hrvatskoj su ovom pojavom naročito ugrožene slatkovodne ribe, a iz biljnog svijeta poznati su primjeri širenja amorfe na travnjacima i šum ­ skim sječinama te alge kaulerpe ( Caulerpa taxifolia) u Jadranu. (I. T.)

inverzija (lat.

invertere — izvrnuti, okrenuti; engl. inversion; njem. Inver-

POJMOVNIK

249

sioti), pojava kad temperatura zraka

sid, ugljikov m onoksid, dušikov d i­

raste s porastom visine. Temperatur­

oksid, dušikov m onoksid i si.). (D.Đ.)

na inverzija m ože se javiti na bilo ko­ joj visini, a kao stalna pojava je prisut­ na u tropopauzi t i mezopauzi t . Česta

ISR1C, International

Soil

Reference

and Inform ation Centre.

je pojava inverzije u prizem nom sloju zraka, a osobito zim i ili noću kada se inverzija m ože razviti u sloju debe­ lom nekoliko desetaka metara, pa i više. Nastanku inverzije pogoduje snijeg na tlu, depresije reljefa (ponikve, kotline i si.) i noćna vedrina. (I. T.)

io n iza cijsk o zračen je (engl.

ionizing radiation, njem. Ionisierende Strahlung), ionizantno zračenje, ionizirajuće zra­ čenje. B ilo koje elektromagnetsko ili

čestično zračenje koje uzrokuje di­ rektnu ili indirektnu ionizaciju (pro­ ces koji rezultira stvaranjem iona) m edija u kojem se zračenje apsorbira. B iološki učinci ionizirajućeg zračenja su m nogobrojni, a ovise o njegovu

IUCN, International

U n io n

for

the

C onservation o f N ature. IUFRO, International U n io n o f Forestry Research Organisations.

izofene, vidi fenologija. (D. Đ.) i 7.um rle vrste (engl.

extinct

species;

njem. ausgestorbene Arten), vrste koje su živjele u prošlosti a danas nemaju ni jed n o g živućeg predstavnika. V e­ ćina vrsta koje su ikada postojale na Z em lji izum rla je, tako da sadašnja raznolikost vrsta čini sam o 1 — 10 posto sveukupne raznolikosti života na Zem lji. Procjenjuje se d aje u pos­

intenzitetu, prodornosti, dozi, vrsti

ljednjih 400 godina izum rlo oko 490

organizma i/ili tkiva kojeg ozračuju.

životinjskih i 580 biljnih vrsta, od če­

(D. Đ.)

ga većina krajem 19. i tijekom 20. sto­ ljeća, a uzrok tako naglom izumiranju vrsta jest čovjek i njegov učinak na

io n o sfera , vidi atmosfera t . (I. T.)

prirodni okoliš. (I. T.) !PCC, Intergoverm ental Panel for C li­

izvor (engl. spring\ njem. Quelle), m je­

m ate Change.

sto na kojem voda tem eljnica iz pod­ IFF, Intergoverm ental Panel for Forest.

dan način izbija na topografsku p o ­

irig acija, vidi navodnjavanje. (D. Đ.) iSO , International

Organization

vršinu. Voda se iz izvora pojavljuje for

ravnom jerno i ustaljeno. S ekološkog stajališta izvori u prirodi dolaze u tri

Standardization.

isp u šn i plinovi (engl.

zem lja vododrživih stijena na priro­

exhaust gases,

oblika: kao reokreni t , limnokreni t i helokreni t . U m jetn o izazvano izbija­

njem. Abgas), plinoviti nusprodukti

nje voda temeljnica na površinu ne

izgaranja fosilnih goriva u industriji i

smatra se izvorom (npr. bušotine,

prom etu (sadržavaju ugljikov diok­

bunari). Vidi vrelo T. (I. T.)

kadm ij (engl. cađmium, njem. Cadmiutn), (C d), mekan, srebrnobijeli metal. Jedan od glavnih polutanata m eđu teškim metalima. U prirodi se javlja kao primjesa sulfidnih ruda olova, cinka i bakra ili samostalno, u obliku grinokita i otavita. Zemljina kora sadržava oko 0,1 -— 0,2 ppm, površinsko tlo do 1 ppm, morska vo­ da 0,3 ppb, zrak 0,01 pg/m 3, a hrana do 0,05 ppm . U okolišu se pojavljuje u otpadnim vodama industrije, u vo­ dama kojima se ispire kadmij iz rud­ nika olova, cinka i bakra, u dim u nastalom u talionicama metala, izgara­ njem fosilnih goriva, upotrebom fosfatnih gnojiva i spaljivanjem otpada. U biljke dospijeva iz tla, a u životinje i čovjeka inhalacijom (osobito kod pušača) te ingestijom. D uhan prirod­ n o akumulira visoke koncentracije kadmija u lišću, stoga je značajan iz­ vor izloženosti pušača kadmiju. Hra­ na je drugi glavni izvor kadmija. N a ­ kuplja se u jetri (čak polovica resorbirane količine) i bubrezima, nešto m alo u kostima. U Hrvatskoj je kad­ mij u hrani limitiran na 0,03 m g/kg u raznim sokovim a do 1,5 m g/kg u

k o n z e rv ira n o j h ra n i i ra k o v im a . (D.

Đ.)

kakvoća vode (engl. ivater quality; njem. Wnsserqualitdt), kvaliteta vode; površinske vode, podzem ne vode i vode obalnog mora raspoređene su prema kvaliteti i namjeni u četiri ka­ tegorije (Uredba o klasifikaciji voda Vlade R H od 28. 5. 1998.), I. pod­ zem ne i površinske vode koje se u svom prirodnom stanju ili nakon de­ zinfekcije m ogu upotrebljavati za pi­ će ili u prehrambenoj industriji te po­ vršinske vode koje m ogu služiti za uzgoj plem enitih vrsta riba (pastrve); II. vode koje se u prirodnom stanju m ogu iskoristiti za kupanje i rekrea­ ciju, za športove na vodi, za uzgoj drugih vrsta riba (ciprinida) ili koje nakon odgovarajućeg pročišćavanja m ogu poslužiti za piće i za druge na­ m jene u industriji i si.; III. vode koje se m ogu iskoristiti u industrijama ko­ je nemaju posebne zahtjeve za kak­ v oćom vode te u poljoprivredi. T o su vode koje se pročišćavaju da bi se m o ­ gle rabiti za određene namjene; IV.) vode koje se m ogu iskoristiti isklju­ čivo uz pročišćavanje na područjima gdje je veliko pomanjkanje vode; V.)

251

POJMOVNIK

vode koje ne m ogu služiti gotovo ni za kakve nam jene, jer ne zadovolja­ vaju kriterije za namjene po U redbi o klasifikaciji voda. Kakvoća vode od ­ ređuje se fizičko-kem ijskim i b iološ­ kim analizama. U zorci za analizu uzi­ maju se na odabranim hidrometrijskim profilima riječne m reže ili na karakterističnim vodom jernim stani­ cama u jezerim a, barama i močvara­ ma. Pri uzorkovanju voda treba zabi­ lježiti naziv vodotoka, vodno i slivno područje m jerne postaje, vrstu posta­ je (od državnog ili lokalnog znače­ nja), temperaturu vode i zraka u °C i protok vod e u m 3/s. Pokazatelji za klasifikaciju voda svrstavaju se u dvije skupine: prvu skupinu čine obvezni pokazatelji za ocjenu opće ekološke funkcije voda: {izikalno-kemijski po­ kazatelji (pH , alkalitet, električna vodljivost), režim kisika (otopljeni kisik, zasićenje kisikom , KPK, BPK), hra­ njive tvari (amonij, nitriti, nitrati, ukupni dušik, ukupni fosfor), mikro­ biološki pokazatelji (broj koliform nih bakterija, broj fekalnih koliforma, broj aerobnih bakterija) i biološki po­ kazatelji (P -B indeks saprobnosti, bi­ otički indeks, stupanj trofije). Drugu skupinu pokazatelja čine pokazatelji koji se ispituju tem eljem posebnih programa sadržanih u planovima za zaštitu voda i ciljanim programima ispitivanja kakvoće voda te zajedno s obveznim pokazateljima služe za širu ocjenu opće ekološke funkcije voda i utvrđivanja uvjeta iskorištavanja voda za određene namjene. Tu skupinu pokazatelja čine: metali (bakar, cink, kadmij, krom , nikal, olovo, živa), or­ ganski spojevi (mineralna ulja, ukupni fenoli, P C B , lindan, D D T ) i radioak­ tivnost (ukupna radioaktivnost). U red­

b o m o k la s ifik a c iji v o d a p ro p isa n e su i m e to d e o d re đ iv a n ja sv a k o g o d p o ­ kazatelja. (I. T.)

k akvoća zraka (engl. air quality, njem.

Luftqualitat), granična vrijednost kak­ voće zraka (GV) izražava se kao vri­ jed nost ispod koje se ne očekuje štet­ no djelovanje na zdrave osobe, ali pri dugotrajnoj izloženosti njezinu utje­ caju postoji rizik m ogućeg utjecaja na osjetljive skupine (mala djeca, kro­ nični bolesnici), biljke pa i materijal­ na dobra. Preporučene vrijednosti kakvoće zraka (PA/) vrijednosti su is­ pod kojih se utjecaj na zdravlje ljudi i vegetaciju ne očekuje pri stalnoj iz­ loženosti. Granična vrijednost em isi­ je (GVE) jest najveće dopušteno is­ puštanje onečišćujućih tvari u zrak iz ispusta stacionarnog izvora. Stupanj onečišćenosti zraka prati se m jere­ njem promjena onečišćenja zraka u nenaseljenim područjima (pozadinsko onečišćenje) i industrijskim i gradskim područjima, mjerenjem promjena koje su posljedica regional­ n og i prekograničnog daljinskog pri­ jenosa aeropolutanata, m jerenjem fi­ zikalnog stanja atmosfere, m jerenjem i opažanjem promjena na biljkama, građevinama i u biološkim nalazima, što upozorava na učinak onečišćenja (posredni pokazatelji kakvoće zraka). (D. Đ.)

k a la m ite t (engl. calamity, n je m . Kala-

initdt),

u e k s p lo z iji p o p u la c ije g o s p o ­

d a rsk o g

šte tn ik a ,

p o ja m

n a zn a č u je

stadij u ra z v o ju k o ji n a n o s i g o s p o d a r­ s k u štetu. (D. Đ.)

k alk o ka m b iso l, v id i sm e đ e tlo . (D. Đ.) kan alizacija, v id i z b rin ja v a n je o tp a d ­ n ih vod a . (D. Đ.)

252

Ekološki leksikon

k a p ila r n a v o d a (lat. capillus — tanka cijevčica; engl. capillary water, njem. Kapillanvasser), sloj vode oko čestica tla, koji je vezan poobavljanskom napetošću, a osobito m u je svojstvo to što je lako pokretljiv (za razliku od higroskopske ili adsorpcijske vode), na njeno kretanje utječe sila teža (za razliku od film ske T ili lentokapilarne vode t ) , a uz čestice tla je vezana silom većom od sile teže (za razliku od gra­ vitacijske vode t). Ispunjava pore kapi­ larnih dimenzija. O d velike je važnosti za biološke procese vezane uz tlo. (D. Đ.)

kara k te rističn e vrste (engl. characteristic species, faithfull species, njem. Kennarteri), vrste T koje su u toj mjeri pri­ lagođene određenim uvjetima biotičke T i abiotičke T sredine u jednoj zajednici t , tako da u njoj najčešće (ili isključivo) postižu najveću brojnost, abundanciju t i vitalnost (vitalitet) t , a zbog tih svojstava glavna su naznaka i osobitost biljne zajednice i/ili njenog sinsistem atskog položaja. Karakteri­ stične vrste najbolje odražavaju eko­ loške uvjete T sredine i snažno utječu na njih svojom biomasom t ili fizio­ loškim djelovanjem. (D. Đ.) k a r c in o g e n (engl. carcinogen\ njem. Cattzerogen, Karzinogene), uzročnik zloćudne preobrazbe stanica u ljudi, životinja i biljaka. S vrem enom se iz zloćudno preobražene stanice m ože razviti zloćudni tumor. Razlikuju se kemijski karcinogenici (npr. poliklorirani bifenili i niz drugih spojeva), fizikalni (ionizirajuće i neionizirajuće zračenje) i biološki karcinogenici (onkogeni virusi). (I. T.) k a r n iv o r a , v id i m eso je di. (D. đ .)

k a r p o f a g (engl. carpophagous, njem. Karpopbag), frugivor, fruktivor. Orga­ nizm i koji se hrane voćem npr. m n o ­ gi kukci, ptice i sisavci. (D. Đ.)

kartografija (grč. charte + grajo — pi­ šem; engl. cartography, njem. Kartographie), sastavljanje i crtanje geograf­ skih, topografskih, pom orskih i dru­ gih karata. Znanost koja se bavi m e­ todama obrade geografskih i drugih podataka potrebnih za izradu karata. (I. T.)

kata sta r em isije (njem. Emissionskataster), skup podataka o vrsti, količini, načinu i mjestu otpuštanja /unošenja štetnih tvari u zrak iz izvora emisije. (D. Đ.)

kem ijska svojstva tla, tlo se sastoji od dva kompleksa, organskog i anor­ ganskog. Anorganski ili mineralni dio sastava tla čini više od 90 posto ukup­ nog sastava većine tipova tla. Taj je dio tla uglavnom stabilan i m alo akti­ van. Njega čine glavni elem enti (O , Si, AI, Fe, Ca, M g, K, N a, Ti, H , C, P, N , S) i m ikroelem enti. Sve anor­ ganske kom ponente pedosfere koje u njezinom sastavu sudjeluju s manje od 0,1 posto nazivaju se m ikroele­ menti. T o su svi elem enti osim tzv. glavnih elemenata. Oštru granicu iz­ m eđu mikroelemenata i makroelemenata teško je povući jer se u poje­ dinim tipovima tla neki m ikroele­ m enti pojavljuju u količinama većim od 0,1 posto. Elem enti tla koji su važ­ ni za rast i razvoj organizama a koje oni crpe iz tla nazivamo biogeni ele­ m enti tla ili bioelem enti. Svi elem enti nalaze se u tlu u obliku spojeva (naj­ češće u obliku oksida, silikata ali i drugih tipova spojeva) i/ili rijeđe u

253

POJMOVNIK

elem entarnom obliku ili kao ioni. Oksidi u tlu su kemijski spojevi kisi­ ka s drugim elem entim a. Č ine velik dio zem ljine kore, litosfere i pedosfere. U pedosferi kisikje najčešće vezan za Si, Al, C, H i N , a u manjoj mjeri i za druge elem ente. Relativno velika količina od ukupno prisutnih Si, M g, Al, Fe, M g i jo š nekih elemenata na­ lazi se u tlu u obliku oksida. Silikatni ion S i O ^ , najčešće tvori s pozitiv­ nim ionim a drugih elemenata spoje­ ve, silikate, koji čine velik udio sasta­ va različitih minerala u tlu, primjerice minerala gline. G line se sastoje od vr­ lo sitnih m ineralnih kristalastih česti­ ca alumosilikata (kaolinita, m ontm orilonita, nontronita, haloazita, alofana i dr.) i raznih primjesa: kremena, že­ ljeznih oksida i dr. Čvrste čestice u tlu zbog naboja iona, vrlo su reaktiv­ ne, i suprotnim nabojem privlače ione iz okoline na sebe, stvarajući adsorpcijske komplekse. Ioni poput M g 2+, Ca2 + , N a + , N O 3- , ne adsorbiraju snažnim privlačnim silama, stoga su raspoloživi biljkama kao bi­ ljna hranjiva ili m ogu biti isprani iz gornjig dijela profila tla kretanjem vode u tlu. Organska komponenta tla (u širem sm islu hum us) koji uglav­ n om čini manje od 10 posto ukupnog sastava tla, potječe od biogene kom ­ ponente u tlu i na tlu. Ova kom po­ nenta tla nestabilana je i brzo se ra­ spada na jednostavnije organske spo­ jeve. T eško je jednostavno opisati sa­ stav organske kom ponente tla. M ole­ kule organskog dijela tla sadržavaju vodikove ione koji m ogu disocirati, negativno nabijeni ostatak takvih disociranih m olekula organskog dijela tla m ogu reagirati s različitim ionima toksičnih metala, čim e smanjuju nji­

hova toksična svojstva (detoksikacija\). Organska i anorganska komponenta nisu m eđusobno izolirane i neovisne, organski dio tla jed nim dijelom na­ staje sintetskim procesima od anor­ ganskog i obratno anorganski dio jed ­ nim dijelom nastaje mineralizacijom organskog dijela tla. Za kemijska svojstva tla najznačajnije su koncen­ tracija tekuće faze tla tj. koncentracija biogenih, stim ulativnih i toksičnih iona, te reakcija tla. Pod reakcijom tla, jednim od bitnih svojstava, razumije­ va se stupanj njegove kiselosti o d n o­ sno bazičnosti tj. pH tla, čim e se iz­ ražava relativna koncentracija vodikovih i hidroksilnih iona, a ona je di­ rektno ovisna o organskoj i anorgan­ skoj kom ponenti tla. Prema reakciji, tla m ogu biti bazična, kisela i neutral­ na. K em ijom tla, kemijskim sastavom tla i njegovom dinam ikom bavi se pedokemija. (D. Đ.)

kem otrof (engl.

chemotroph, njem. Chemotrophe), organizam koji dobiva energiju oksidacijom kemijskih spo­ jeva u nizu reakcija neovisnih o svje­ tlu. Primjerice: životinje oko hidrotermalnih, izvora bogatih sum porovodikom , u dubokom m oru kojima sum porovodik služi kao izvor energi­ je. Razlikujemo kemoautotrofe t (kem otrofni organizam kojemu je uglji­ kov dioksid T glavni izvor ugljika), kemoheterotroj t (kem otrofni organizam koji koristi ugljik iz organskih spoje­ va), kem olitotrof (kem otrofni orga­ nizam koji oksidacijom anorganskih tvari i spojeva dobiva energiju). (D.Đ.)

kise la k iša (engl. acid rain; njem. Saurer Regen), kiša čiji je p H manji od 5,65 koliko iznosi pH prirodnih kiša,

254

Ekološki leksikon

odnosno destilirane vode u ravnoteži sa zrakom koji sadržava oko 340 ppm ugljikova dioksida. Povećana kiselost posljedica je prisutnosti sumporne, sumporaste, dušične i dušikaste kise­ line koje nastaju reakcijom sum porova dioksida, sumporova trioksida i dušikova dioksida s vlagom u zraku. Premda se ti plinovi emitiraju i iz pri­ rodnih izvora, njihova koncentracija u atmosferi raste uslijed pojačane em isije iz antropogenih izvora, u pr­ vom redu izgaranjem fosilnih goriva. Kisele kiše imaju neposredan toksični učinak na biljke, čija vidljiva ošteće­ nja uključuju klorozu, prerani gubi­ tak listova, abnormalan rast, progre­ sivno odumiranje i uvenuće. U jedno su one glavni uzrok povećanja kiselo­ sti površinskih voda, a također znatno pridonose procesima zakiseljavanja tla. Povećanjem kiselosti u vodenim ekosustavima i tlu raste topljivost m etalnih iona koji su u povišenim koncentracijama toksični za m noge žive organizme, posljedica čega je osi­ romašenje životnih zajednica. (I. T.) k isik (engl. oxygen\ njem. Sauerstoff), kemijski elem ent (O ), nemetal, u ele­ m entarnom stanju plin (molekula O 2) bez boje okusa i mirisa. N ajzastupljeniji elem ent Zem ljine kore s m asenim udjelom od 49,2 posto. V olum ni udio kisika u atmosferi T je 20,9 posto. Važan alotrop kisika je ozon 1" (O 3) koji u gornjim dijelovima atm o­ sfere apsorbira Sunčevo ultraljubičasto zračenje štiteći tako Zem lju od njegova štetnog djelovanja. G otovo sav slobodni kisik u atmosferi rezultat je fotosinteze t , procesa u kojem zelene biljke u prisutnosti Sunčeve energije asimiliraju t ugljikov dioksid stvara­

jući ugljikohidrate i pritom otpuštaju kisik. Kisik je nužan za život svih ži­ vih bića koja se njim e koriste u pro­ cesu disanja ili respiracije (osim nekih anaerobnih mikroorganizama). H idrosfera je glavni generator kisika: fi~ toplankton i alge koje žive u oceani­ ma, morim a i vodama na kopnu na­ domještaju 90 posto ukupno utroše­ noga kisika. Svi plinovi koji čine Zem ljinu atmosferu nalaze se otop­ ljeni u morskoj i slatkoj vodi. T o p ­ ljivost plinova ovisi o tlaku zraka T i temperaturi T. U prirodi je topljivost plinova u prvom redu funkcija tem ­ perature: pri nižoj temperaturi top­ ljivost je veća. N a topljivost utječe i

slanost T: povećanje slanosti smanjuje topljivost plinova. O d otopljenih pli­ nova imaju za organizme najveću važnost kisik i ugljikov dioksid zbog uloge u procesima disanja i fotosinte­ ze. U većoj količini se otapa i dušik no zbog svoje relativne inertnosti du­ šik ne sudjeluje u osnovnim životnim procesima većine organizama (iznim ­ ka su neki mikroorganizmi koji fiksi­ raju molekularni dušik). Pri 0°C ki­ sika u m oru norm alno ima oko 8 m l po litri morske vode (m l/ 1), a pri 20°C oko 5 ml/1. Obilje ili nedostatak kisika u vodi snažno utječu na distri­ buciju slatkovodnih i m orskih orga­ nizama. Kisik se otapa u površinskom sloju, a fotosinteza u pravilu do 200 m dubine (tj. dokle dopire svjetlost), pa se lđsik koji se troši na većoj dubini nadoknađuje difuzijom iz plićih slo­ jeva i vertikalnim strujanjem površin­ ske vode u dubinu. Ako se ne nadok­ nađuje dovoljno brzo, javlja se ma­ njak ili potpuni nedostatak kisika. D ubina na kojoj su potrošnja i pro­

255

POJMOVNIK

izvodnja kisika izjednačene naziva se dubinom kompenzacije. Količina otop­ ljenoga kisika u vodi u biološkim je mjerenjima pokazatelj stupnja kakvo­ će vode (B P K 5 T). (I. T.)

klim a (engl. climate-, njem. Klima), kli­ ma ili podneblje prevladavajuće je atm osfersko stanje iznad dijela Z em ­ ljine površine u duljem razdoblju. Klima ovisi o klimatskim elementima t i klimatskim faktorima t . Ako se radi o većem području i njegovoj općoj kli­ m i, tada se govori o makroklimi, koja je u prvom redu definirana tempera­ turom i padalinama. Klima manjeg, geografski ograničenog područja po­ put šum e ili riječne doline, naziva se mezoklimom, a ako se radi o klimi pri­ zem nog sloja zraka iznad karakteri­ stičnih oblika podloge na m alom pro­ storu govori se o mikroklimi. Klime su prema svojim obilježjima razvrstane u skupine (klasificirane). Takvih je klasifikacija m nogo, a temelje se na različitim načelima. N a primjer, pre­ ma količini oborinske vode i vode potrebne za potencijalnu evapotranspiraciju T, američki m eteorolog Thornthwaite razlikuje suhu ili aridnu kli­ m u, polusuhu ili semiaridnu, poluvlažnu ili subhumidnu, vlažnu ili humidnu, izrazito vlažnu ili perhumidnu klim u. (I. T.) k lim a k s (grč. climax — ljestve, vrhu­ nac; engl. climax, njem. Klim ax), klimazonalna zajednica, klimatogena zajednica. U razvoju biocenioze t , pos­ ljednji, kulminirajući, završni, zadnji stupanj sukcesije T. Ekosustav T je dina­ mična kategorija podložna nepresta­ noj dinamičkoj m ijeni u funkciji vre­ mena (sukcesija T), kao takvu karakte­

riziraju je postupne sm jene životnih zajednica T, koje su razvrstane prema složenosti (od jednostavnijih prema složenijima, pri čem u svaka prethod­ na stvara uvjete za razvoj slijedeće ali i za svoju apsolutnu dezintegraciju i nestanak). Mjera složenosti stupnja razvoja neke zajednice jest njezina bioraznolikost (biodiverzitet t ) . S po­ većanjem bioraznolikosti povećava se i stabilnost sustava (usporedi entropi­ ja t ) sve do terminalnefaze T klimaksa; tj. u prvom redu klimom t uvjetova­ ne, m eđusobno slične, stabilne, ko­ načne vegetacijske zajednice t , klimatski i zonalno jedinstvenog područja koja se ciklički stalno obnavalja sama u se­ be (ciklička sukcesija T) i ne prelazi u drugu zajednicu sukcesivnog niza, tj. postaje životna zajednica s najvećim m ogućim stupnjem organizacije koja posjeduje m ogućnost sam oobnove i samoodržanja. U Hrvatskoj klim ala zajednicu predstavljaju različiti šum ­ ski ekosustavi u obliku prirodno po­ m lađenih visokih sastojina s najve­ ćom m ogućom biom asom . (D. Đ.)

klim atop, p o ja m k o ji se o d n o s i na kli­ matsku t k o m p o n e n tu ekotopa t u n u ­ tar biogeocenoze T. (D. Đ.)

klim a tske regije Hrvatske, prema Koppenovoj podjeli klim e (njemački klim atolog W. Koppen izradio je od 1900. do 1936. godine sustav klimat­ skih tipova koji se podudaraju s tipo­ vima vegetacije) najveći dio Hrvatske ima umjereno toplu kišnu klimu (oznaka C ), a osim nje u Hrvatskoj nalazimo i snježno—šumsku klimu (oznaka D ) na području Like i Gorskoga kotara iz­ nad 1200 m visine. U obje klim e ra­ zlikuju se tipovi prema godišnjem

Ekološki leksikon

256

hodu oborina (o zn ak e:/ — bez suhog razdoblja, i — suho razdoblje ljeti, w — suho razdoblje zimi) i temperature (oznake a, b, c odnose se na srednju temperaturu najtoplijeg, a oznaka d najhladnijeg mjeseca u godini). Su­ kladno tom e u Hrvatskoj nalazimo sljedeće tipove umjereno tople kišne klime: C fw bx” — um jereno topla kišna kli­ ma, izrazito suhog razdoblja n e­ ma, najmanje oborina ima zimi, postoje dva oborinska m aksim u­ ma — jedan u kasno proljeće, a drugi u kasnu jesen. T o je klima sjeverozapadnog dijela Hrvatske.

Cfwbx — umjereno topla kišna klima, izrazito suhog razdoblja nema, najmanje oborina ima zimi, po­ stoji jedan oborinski m aksim um koji pada u rano ljeto. Taj tip kli­ m e najizrazitiji je u istočnoj H r­ vatskoj. Cfw’iv”b — umjereno topla kišna kli­ ma, izrazito suhog razdoblja n e­ ma, kišovito razdoblje je u jesen, a osim zim skog m inim um a ob o, rina postoji i kraće suho razdoblje ljeti. Taj prijelazni tip klim e nalazi se u uskom pojasu uz klim u Cfwbx” od Kupe do Plitvičkih je ­ zera i u zaleđu U čke.

POJMOVNIK

Cfs’s”b — um jereno topla kišna kli­ ma, izrazito suhog razdoblja n e­ ma, najmanje oborina je ljeti, ali i zim i postoji kraće suho razdoblje. Kišovito razdoblje je ujesen . Tak­ va klima zahvaća veći dio Gorsko­ ga kotara i Like. Cfs’s”a — isti oborinski režim ko kli­ ma Cfs’s”b, s tim e da su ljeta vruća sa srednjom m jesečnom tempera­ turom iznad 22°C . T u klimu na­ lazim o na uskom pojasu ju žn o od klim e Cfs’s”b. C fs’a — um jereno topla kišna klima, bez izrazito suhog razdoblja i s vrućim ljetom . M inim u m obori­ na je ljeti a m aksim um ujesen. Tu klim u imaju ju žn i dio Cresa, Lo­ šinj, Rab, Pag i kopneni pojas od Ravnih kotara do Konavala. Csa — klima s izrazito suhim ljetom i m aksim um om oborina zimi. O sn ovni tip te klim e zahvaća po­ dručje zapadno od linije Zadar — Šibenik — Split — Im otski i za­ leđe O puzena i Dubrovnika, (vidi si. 1.). (I. T.)

257

područje suhe pustinjske klim e i pusti­ njske vegetacije. Mediteransko područje obilježeno je ljetnim sušama i kišnim, zimam a te vegetacijom tvrdolisnih ši­ kara osjetljivih na mraz. U području umjereno tople klime m aksim um kiša čest je ljeti, a vegetacija je vazdazelena šuma osjetljiva na mraz. U području umjerene klime, čije su glavno obilježje kratke i hladne zim e, nalazim o vege­ taciju bjelogoričnih listopadnih šuma otpornih na mraz. Kontinentalna se klima odlikuje niskim temperatura­ ma zim i i visokim a ljeti, te m alom godišnjom količinom oborina. U tom klim atskom području su stepe i pustinje. Hladna ljeta i dugačke zim e glavno su obilježje područja borealne klime, u kojem nalazim o vegetaciju crnogorične šum e tajge. Polarna klima je vrlo hladna i suha, s kratkim ljeti­ ma, s m alo padalina i s vegetacijom tundre na trajno zaleđenim tlima. (I.

T.) k lim a tsk i čim b e n ici (engl. climaticfac-

tors, njem. Klimafaktoren) , klimatski

k lim a tsk e zone (engl. climatic zones\

m odifikatori, klimatski faktori. Skup čimbenika koji zajedno s klimatskim

njem. Klimazonen), područja s istim

elementima T određuju klimu T i vre­

tipom klime T. Površina Zem lje p o­ dijeljena je na nekoliko klimatskih područja (zona), koja odražavaju čvr­ stu vezu izm eđu klim e i vegetacije, a određena su u prvom redu tempera­ turom i padalinama. Područje ekvatorske klime obilježavaju visoke tem ­ perature čitavu godinu i obilje kiša. Tip vegetacije je vazdazelena tropska kišna šuma. U području tropske klime postoje dvije sezone: ljetna sezona kiša i hladnija, suha sezona. Tipovi vegetacije su tropske listopadne šum e i savana. Slijedi suptropsko klimatsko

m enske prilike nekog područja. U biološko — ekološkom sm islu to je skup faktora iz grupe abiotičkili čimbe­

nika t koji utječu na organizme, po­ pulacije T, zajednice i čitave ekosusta­ ve T na određenom prostoru. Klimat­ ske čim benike načelno dijelim o na astronom ske, geografske ili terestričke i m eteorološke. A stronom ski su primjerice rotacija i revolucija Zemlje t . Geografski su primjerice raspored kopna i mora, geografska širina, nad­ morska visina, ekspozicija i inkilinacija reljefa (prisojna i osojna padina),

258

E kološki leksikon

voda, led itd. M eteorološke su atm o­ sferska cirkulacija, svojstva atmosfere, oblačnost, oborine, toplina (npr. m aksimalne, m inim alne, prosječne godišnje temperature, mrazevi i dr.). Najvažniji čim benici geografske pri­ rode o kojima ovisi klima nekog po­ dručja su: geografska širina, nadm or­ ska visina, raspodjela kopna i mora, m orske struje, reljef, vrsta tla (a neki autori ubrajaju i vegetacijski pokri­ vač). (I. T„ D. Đ.) k lim a tsk i d ijagram (engl. climatic diagram; njem. Klimadiagramm), grafički prikaz m eđ usob nog odnosa srednje m jesečne temperature zraka i količi­ ne oborina za neko m jesto na tem elju dugogodišnjeg niza mjerenja ( Walterov klimatski dijagram). N a apscisu se nanose m jeseci od siječnja do prosin­ ca za mjesta na sjevernoj polutki ili od srpnja do lipnja za mjesta na južnoj polutki. N a ordinatu se nanose sred­ nje m jesečne temperature zraka i ko­ ličine oborina. (1. T.)

k lim a tsk i e le m e n ti (engl. climatic ele-

ments\ njem. Klimaelemente), čim beni­ ci m eteorološke prirode o kojima ovisi klima nekog područja. N ajvaž­ niji su zračenje Sunca i Z em lje (radi­

jacija Sunca t ) , temperatura T zraka, tla i mora, tlak zraka T, vlaga t , vjetar T, naoblaka T i oborine t. (I. T.) k lim a tsk i fa kto ri, v id i k lim a ts k i č im ­ b e n ic i. (D. Đ.)

k lim a tsk i m odifikato ri, v id i

k lim a t ­

s k i č im b e n ic i. (D. Đ.)

klim azon ain a zajedn ica (engl. climax

community, njem. klimazonale Pjlanzengesellschaft), klimaks T, klimaks za­ jednica T, klimatogena zajednica f . S lo­

ženija, razvijenija i postojanija biljna

zajednica t , koja nastaje na razvijenim tlima i posve je prilagođena uvjetima i m ogućnostim a određenog područja, u prvom redu klimatskim čimbenici­

ma T, ali i drugim pedološkim T, geo­ loškim T i ekološkim T značajkama koje na njem u vladaju. N ajbolje odražava klimatske prilike nekog zem ljopisnog područja (npr. mediteranska vazdaze­ lena šuma crnike, submediteranska šuma hrasta m edunca, srednjeeuropska šuma bukve, planinska šuma buk­ ve i jele i si.). Jedna od najvažnijih osobina je da se klimazonalna zajed­ nica gotovo uvijek nalazi u stanju re­ lativnog mirovanja, ravnoteže. Vidi

sukcesija t . (D. Đ.) k!on (grč. klon — mladica; engl. clone, njem. Klon), genetički identične je ­ dinke. Skupina genetički identičnih stanica nastalih m itotskom diobom od jed n e ishodišne stanice ili skupina genetički identičnih organizama koji su nastali od jed n og zajedničkog pret­ ka aseksualnom reprodukcijom. N pr. jednojajčani blizanci nose identičnu nasljednu uputu pa su stoga klon; mlade biljke dobivene reznicama iz jed n e matične biljke također su klon jer su genetički identične. (I. T.)

klor (engl. chlorine, njem. Chlor) (C l), u elem entarnom stanju, otrovan plin žućkastozelene boje, oštra mirisa iz skupine halogenih elemenata. Vrlo reaktivan, oksidira većinu organskih m olekula. Nadražuje dišne organe. Sm rtonosan. N alazi se u m olekulam a brojnih organskih spojeva npr. nekih pesticida. Koristi se kao dezinfekcijsko sredstvo (npr. voda za piće, m e­ dicina i si.). Važan sastojak živih su ­

POJMOVNIK

stava, kontrolira turgor u biljkama, sudjeluje u reakcijama fotosinteze, sudjeluje u radu živčanog i m išićnog tkiva. Važan u m oru kao jedan od dvaju iona m orske soli (N aC l). (D.Đ.) klordan (engl. chlordane, njem. Clilordan), insekticid, iz skupine kloriranih ugljikovodika. U sisavaca sim ptom i otrovanja su ubrzano disanje, hiperekscitabilnost, tremor i grčevi. Kro­ nična izloženost izaziva nekrozu jetre i bubrega. (D. Đ.)

kio rirani ug ljiko vo dici (engl. chlorim-

ted hjdrocarbons, njem. CKW, Chlorierte Kohlemmsserstojfe), skupina stabil­ nih, u vodi netopljivih, fizikalno-kemijski sličnih, sintetičkih insekticida, različitih stupnjeva otrovnosti, prim ­ jerice D D T i njegovi analozi, D D D , D M T D itd., zatim H C H , B H C , lindan, ciklodienski spojevi poput klordana, heptaklora, aldrina, dieldrina, toxaphena itd. Topljivi su u lipidima, bioakum ulativni i bioperzistentni kontam inanti organizama i okoliša. (D. Đ.)

klorofi! (grč. chloros — zelen + j y ’llon — list; engl. chlorophyll; njem. Blattgriin, Chlorophyll), glavni biljni pig­ m ent uključen u proces fotosinteze f . U stanicama zelenih biljaka klorofil se nalazi u kloroplastima, a u cijanobakterija otopljen je u citoplazmi. Klorofil apsorbira energiju Sunčeva svjetla, čim e ona biljci postaje upo­ trebljiva za asimilaciju T ugljika i sin­

259

klo ro fluo rou gljikovo dici (engl. CFC,

chlorojluorocarbon, njem. CFK, Chlorojluorokohlenstojfe), C F U , C F C , freoni. Sintetski halogenirani ugljikovodici, relativno slabo toksični, teško zapa­ ljivi i relativno stabilni. Koriste se kao prijenosnici topilne u hladnjacima, toplinskim pum pam a i klima uređaji­ ma te kao potisni plinovi u sprej-bocama, kao razrjeđivači i otapala za bo­ je i lakove, u proizvodnji stiropora, m edicini itd. Klor iz tih spojeva sud­ jeluje u reakcijama razgradnje ozona, tim e se sm anjuje ozonski sloj tj. oslabljuje planetarna zaštita od sun­ čevog zračenja. (D. Đ.)

klorofluorougljikovodici, CFU, CFC, CFK, (engl. chlorojluorocarbon, njem. Chlorojliiorokohlenstoffe), relativno m a­ lo toksični, stabilni i nezapaljivi spo­ jevi, koji se koriste za hlađenje u ra­ shladnim uređajima ili kao potisni plinovi u sprej bocam a npr. C F C -1 2 tj. C C I 2F 2, C F C -2 1 tj. C h C l2F. Uništavaju ozonski om otač, stoga se njihova upotreba smanjuje. Z b og ke­ mijske stabilnosti relativno su perzistentni u okolišu, dolaze do stratosfe­ re gdje U V zrake pom ažu oslobađa­ nje klora (C l), koji sudjeluje u reak­ cijama razgradnje ozona (O 3), pripa­ daju skupini stakleničkih plinova jer snažno apsorbiraju dugovalne elektrom agnetne zrake. Poznati i pod na­ zivom fluorougljikovodici. (D. Đ.)

koagu lacija, pri čišće n ju otpadnih

voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. Đ.)

tezu organskih m olekula. Klorofil da­

k o e g ziste n cija (lat. cum, con — s, sa +

je biljkama zelenu boju, jer reflektira zelenu svjetlost, a upija crvenu i pla­ vu. (I. T.)

existere -— javljati se, pokazivati se, bi­ vati; engl. coexistence; njem. Koexistenz), trajno pojavljivanje dviju ili v i­

E kološki leksikon

260

še vrsta na istom staništu, pogotovu kada su one potencijalni kompetitori. O koegzistenciji se govori kad se vrste koriste resursima na donekle različit način, čim e se umanjuje interspecijska

kompeticija T.

(I. T.)

kom enzalizam (lat. cum, con — s, sa +

mensa — stol; engl. commensalism; Kommensalismus), odnos izm eđu je ­ dinki dviju vrsta iz kojeg jedna vrsta izvlači korist, a za d ru guje odnos ne­ utralan, tj. ni ti ima koristi ni ti joj šte­ ti. Vrsta koja izvlači korist (komenzal) dobiva iz takva odnosa hranu, zaklon, potporu ili pokretanje. Jedan od broj­ nih primjera kom enzalizm a uključu­ j e bakteriju Escherichia coli, koja živi u probavilu čovjeka i u pravilu m u ne smeta. (I. T.)

k om pe ticija (lat. competere — doliko­ vati, težiti čemu; engl. competition; njem. Konkurrenz, Wettbewerb), nega­ tivan odnos izm eđu organizama koji nastaje zbog korištenja zajedničkim resursom (hrana, prostor, zaklon, uv­ jeti razmnožavanja), a ima kao pos­ ljedicu smanjenje gustoće populacije ili lošiju fizičku spremu jedinki. Kompeticija se m ože javiti izm eđu je ­ dinki iste vrste ( intraspecijska kompeti­ cija t ) ili izm eđu jedinki različitih vrsta ( interspecijska kompeticija t ) . (I.T.) k o m p o s t (lat. compositus — sastavljen; engl. compost, njem. Kompost), vrsta gnojiva koja se priprema od različitih organskih ostataka i otpadaka u po­ ljoprivrednim gospodarstvima (ostaci žetve, berbe, korova itd.), kućanstvi­ ma (ostaci voća, povrća, ribe mesa, drvenog ugljena, pepela, prašina iz usisavača itd.) uz dodatak vapna, tre­ seta ili zem lje, ali m ože biti i šumski

kom post (lisnac, lišće, grančice, pa­ prati i dr.), industrijski kom post (os­ taci pri preradi šećera, kave, alkohola, duhana, voća povrća, brašna, ulja itd.). Pritom m ikroorganizm i prera­ đuju organsku tvar u proizvod nalik hum usu koji se primjenjuje u poljo­ privrednoj proizvodnji kao izvor hra­ njivih tvari za biljke i za poboljšanje kvalitete tla. U užem sm islu kom post je gnojivo koje se primjenjuje u po­ vrtlarstvu, cvjećarstvu i stakleničkom uzgoju spravljeno od biljnih ostataka iz spom enutih grana poljoprivrede. Taj otpad u proizvodnji kompostiranjem na licu mjesta se recildira, ali m ože biti sastavljen i od drugih siro­ vina poput pilećeg izmeta, sortiranih organskih otpadaka iz kuhinje, treseta i dr. Sadržaj hranjivih tvari ovisi o sirovini koja se kompostira. Sadržava u prosjeku 0,35 % dušika, 0,20 % fo ­ sfata, 0,25 % kalija, 2 -3 % kalcija i 30 % vode. U m nogim se europskim zemljama organski otpad iz kućansta­ va ne odlaže na odlagališta otpada 1 \ nego se posebno skuplja radi kom postiranja kako bi se m ogao ponovno iskoristiti u poljoprivredi. (D . Đ ., I. T.)

kom postiranje (engl. composting, n je m .

Kompostienmg),

p ro ce s

nastajanja

i

p ro iz v o d n je k o m p o sta . (D. Đ.)

kom unalni otpad (lat.

communis — opći, svačiji, zajednički; engl. communal waste\ njem. Miill), otpad iz ku­ ćanstava, otpad koji nastaje čišćenjem javnih površina i otpad sličan otpadu iz kućanstava koji nastaje u gospodar­ stvu, ustanovama i uslužnim djelat­ nostima. (I. T.)

261

POJMOVNIK

ko n d icio n iran je otpadnih voda, v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih vod a . (D. Đ.)

kon ku ren cija, v id i kompeticija t . (i. T.) ko n tam in a cija (engl.

contamination,

njem. Kontamimtion), onečišćenost radioaktivnim tvarima, kemijskim štetnim tvarima ili m ikroorganizm i­ ma i njihovim biotoksinim a. Proces uklanjanja kontaminirajućeg uzroč­ nika naziva se dekontaminacija. (D.

Đ.) ko n ve k cijsk a strujanja (lat. convehere —- snositi, spremati), vertikalni prije­ nos topline u vod en om prostoru gi­ banjem čestica vode. D rugi način pri­ jenosa topline je kondukcijom (vođe­ njem ), n o koeficijent kondukcije za vodu vrlo je m alen pa je taj oblik pri­ jenosa toplinske energije u velikim vod en im masama neznatan. (I. T.)

konzervansi (engl. preservative, n je m .

Konsemeningsstoffe),

k e m ijs k a sredstva

k o ja se z b o g š te tn o g utjecaja na m i­ k ro o rg a n iz m e u p o tre b lja v a ju za o č u ­ v an je o d r e đ e n ih p ro iz v o d a p re h ra m ­ ben e in d u s trije , a li i n e k ih b io lo š k ih p ro iz v o d a (s e ru m i, v a k c in e , p la z m a i si.), o d k v a re n ja i p ro p a d a n ja u s lije d m ik r o b io lo š k e ra zg ra d n je . (D. Đ.)

konzum enti, vidi potrošači. (D. Đ.) kop rofag (grč. kopros — gnoj + grč.

fago — jed em engl. coprophage, njem. Koprophag), pojam se odnosi na heterotrofne organizme T koji se hrane ži­ votinjskim izm etom , kao jed inim iz­ vorom hrane ili kao nadopunom u prehrani (npr. kunić konzum ira vla­ stiti izm et kao nadopunu prehrani). Vidi t saprofag. (D. Đ.)

koraljni greben (engl. coral reef, njem.

Korallenbank,

Korallenriff), masivna struktura građena od skeleta i kem ij­ ski istaloženog materijala koja se raz­

vija na infralitoralnoj stepenici T u trop­ skim i suptropskim m orim a, a grade ju prvenstveno koralji. Koraljne gre­ bene obilježava izvanredno bogata i raznovrsna fauna T. N ajbolji razvoj grebeni postižu u m orim a čija je srednja godišnja temperatura izm eđu 23 i 25°C , a ako je temperatura niža od 18°C greben se ne m ože razviti. Zato koraljni grebeni postoje samo izm eđu 30° sjeverne i 30° ju žn e zem ­ ljopisne širine ili u predjelima koja su u vezi s nekom toplom m orskom strujom, gdje godišnje kolebanje tem­ perature t ne prelazi 3°C . Za razvoj je bitna i osvijetljenost, tj. prozirnost T vode, jer je aktivnost koralja koji gra­ de greben vezana uz prisutnost sim biontskih alga zooksantela. N a dubini većoj od 40 do 50 metara i u p o­ dručjima s jakom sedim entacijom čestica i s tim u vezi sm anjenom prozirnošću vode, koraljni grebeni ne ra­ stu. (I. T.)

kozm opolit (grč. kozmos — svijet +

polttes — građanin; engl. cosmopolitan species; njem. Kosmopolit), vrsta ili n e­ ka druga sistematska kategorija (rod, porodica itd.) koja je široko raspros­ tranjena na Z em lji. Suprotno su ende­

mi T koji naseljavaju ograničena p o ­ dručja. U z brojne vrste bakterija, alga i gljiva, kozm opolitim a pripada i velik broj viših biljaka i životinja, no malo je takvih koji se javljaju na svih šest naseljenih kontinenata. (I. T.)

krajobraz, v id i krajolik t . (I. T.)

262

Ekološki leksikon

krajobrazna e ko lo gija (engl. landsca-

kritična razina (engl. critical level), ana­

pe ecolog)’; njem. Landschaftsdkologie), disciplina ekologije T koja u nekom

logno kritičnim opterećenjima f , s tim e da se kritična razina odnosi na gra­ ničim vrijednost (prag; engl. threshold) koncentracije nekog plinovitog atmo­ sferskog onečistača u sm islu pojave oštećenja kod živih bića (obično na vegetaciji) ako je koncentracija veća od neke granične vrijednosti i njihov izostanak ako je manja. (I. T.)

krajobraznom prostoru proučava slo­ žene m eđusobne odnose izm eđu ži­ votnih zajednica (biocenoza f ) i prilika na staništu za potrebe prostornog uređenja i zaštite prirode i okoliša. (I. T.) krajolik (engl. landscape; njem. Landschaft), manji dio Zem ljine površine koji se ističe posebnim izgledom u kojem prevladava jedan prirodni ele­ m ent ili rezultat društvenog rada. Pri­ rodni krajolici su oni krajolici čiji je izgled rezultat isključivo prirodnog razvoja. Takvi su krajolici rijetki. M n ogo su češći kulturni krajolici čiji je prvobitni prirodni izgled izmijenjen djelovanjem ljudi. (I. T.)

krenal (grč. krene — izvor; njem. Kre-

nal), životni prostor izvorskog pod­ ručja neke tekućice. Nastanjuje ga ži­ votna zajednica (biocenoza T) koja se zove krenon T. (I. T.)

krenon (grč. krene — izvor; njem. Kre­

non), životna zajednica (biocenoza t ) izvora T tekućice. Životni prostor iz­ vorskog područja koji krenon nasta­ njuje naziva se krenalom t . (I. T.)

kritična opterećenja (engl. critical lo-

ads), kvantitativna procjena izloženosti nekom onečistaču ispod koje se, pre­ ma sadašnjim saznanjima, ne javljaju značajni štetni učinci na određene osjet­ ljive elemente u okolišu. U glavnom se rabi u kontekstu onečišćenja atmosfere t . Postoje rasprave oko određivanja pri­ kladnih osjetljivih elemenata okoliša i značajnih štetnih učinaka. (I. T.)

krom osom (grč. c/iroma, chromatos — boja + soma — tijelo; engl. chromosome\ njem. Chromosom), u eukariota (organizama čije stanice posjeduju pravu jezgru obavijenu ovojnicom ) to su nitaste strukture u jezgri stanice, građene od m olekule DNA T i bje­ lančevina, koje prenose nasljednu uputu s jed n e na drugu generaciju. Krom osom su nosioci gena t , koji od­ ređuju individualne osobine organiz­ ma. Broj krom osoma u jezgri stanice karakterističan je i konstantan za sva­ ku vrstu, npr. grašak ima 14 krom o­ soma, pas 78, čovjek 46. U tjelesnim stanicama diploidnih organizama krom osom i dolaze u parovima — po dva od svakog tipa. Par krom osom a istog tipa naziva se homolognim parom. U spolnim stanicama broj krom oso­ ma je prepolovljen, tj. dolazi po jedan član svakog hom olognog para. N a primjer, u čovjeka svaka tjelesna sta­ nica sadržava 46 krom osoma (22 para autosoma i jedan par spolnih krom o­ som a), a svaka spolna stanica 23 kro­ m osom a (22 autosoma ijed an spolni krom osom ). Abnorm alnosti u broju i strukturi krom osom a m ogu imati kao posljedicu abnormalnosti jed in ­ ke. U prokariota (organizama koji ne­ maju oblikovanu staničnu jezgru), v i­ rusa i staničnih organela, krom osom

263

POJMOVNIK

je jednostavna, gola m olekula D N A .

pad odlaže na za to predviđena odla­

U nekih virusa krom osom je RNA T.

gališta otpada T. (I. T.)

(I. T.)

kruženje tvari (engl. biogeochemical cyk ronična to k sičn o st, vidi toksičnost. (D. Đ.)

krš (engl. karst, njem. Karst), reljef i krajobraz nastao na vapnenačkim, sa­ drenim i d olom itnim stijenama, u kojem voda, otapajući i ponovno ta­ ložeći vapnenac, sadru i dolom it, ob­ likuje specifičan geom orfološki tip reljefa ispresijecanog pukotinama, spiljama, jamama i kanjonima, s broj­ nim rijekama ponornicama i pod­ zem nim vodama, koje ponekad izbi­ jaju i ispod površine mora, stvarajući tzv. vrulje. N a površini takvog susta­ va voda korodira stijene i stvara ra­ zličite krške fenom ene poput, vrtača, ponikava, škrapa, uvala, udolina i krških polja. Južna Hrvatska obiluje krškim fenom enim a i m eđunarodni na­ zivi za taj tip reljefa potječu iz hrvat­ skog jezika. (D. Đ.)

k rške brzice Krško područje obilježa­ va posebna hidrografija. U m jesto po­ vršinskih tokova, ovdje se javljaju ri­ jeke ponornice koje dijelom teku na površini, a dijelom u podzem lju krša. Karakteristike krških rijeka su poseb­ ni oblici i pojave: vrela, vrulje, ponikve, uvale, polja, špilje i drugo te vrlo veliko kolebanje protoka ovisno o ko­ ličini padalina. (I. T.)

kruti otpad (engl. solid waste\ njem. fe-

sterAbfall), otpad t čvrste konzistenci­ je poput stakla, gum e, papira, tekstila, plastike, metala (npr. olupine auto­ m obila), građevne šute itd. Ako ne postoji m ogućnost njegova reciklira­ nja, ili on o nije isplativo, takav se o t­

cle, njem. biogeocheinisher Zyklus, biogeochentisher Kreislaiij), kretanje kem ij­ skih elemenata kroz ekosustav T u pro­ cesima izgradnje i razgradnje živih or­ ganizama t i u geološkim procesima T. Svoje potrebe za obnavljanjem tvari i

energije t utrošene u životnim proce­ sima i za stvaranje svoje tvari organiz­ mi t zadovoljavaju neposredno ili po­ sredno iz nežive prirode. Ž ivim bi­ ćima potrebno je nekoliko desetaka različitih kem ijskih elemenata. N ek i su potrebni u većim (ugljik, kisik, du­ šik, vodik) ili manjim količinama (fo­ sfor, magnezij, sum por, kalcij, natrij i dr.). T i elem enti neprestano kruže iz­ m eđu živih (organizmi i organske tvari) i neživih sustava (stijene, minerali, anorganski sedim enti i dr.). Z elene biljke primaju vodu i u njoj otopljene mineralne tvari (spojeve dušika, fo­ sfora, kalija, kalcija, sumpora, željeza, magnezija i dr.) korijenjem iz tla, a kroz puči lista ugljikov dioksid iz zra­ ka. U listu biljke, od vode i ugljikova dioksida, uz p om oć Sunčeve svjetlosti, klorofila proizvode se isprva jed ­ nostavni, a potom složeni ugljikohidrati pri čem u se oslobađa kisik (foto­

sinteza t , primarna produkcija f , autotrofi t ) . U z sudjelovanje dušika iz zem lje, biljka sintetizira bjelančevine, a u njoj se stvara i niz složenih organ­ skih spojeva (lecitini, fosfatidi, masti, terpeni, alkaloidi, voskovi, treslovine, pigm enti i dr.). Heterotrofnim organiz­ mima 1“, u koje ubrajamo sve životi­ nje, gljive, većinu bakterija i neke više biljke bez klorofila, potrebni su za iz­ gradnju asimilati zelenih biljaka. O ni

E kološki leksikon

264

ih razgrađuju, transformiraju i prilagođavaju potrebama izgradnje svoga tijela, da bi ih konačno oksidirali do najjednostavnijih anorganskih spoje­ va i tako došli do energije potrebne za život, rast i razmnožavanje. U gljikohidrati prelaze pritom opet uglavnom u ugljikov dioksid i vodu; iz bjelan­ čevina nastaju jo š amonijak i sum porovodik. D rugi se elem enti, kao kal­ cij, magnezij, željezo i fosfor i dr. oslobađaju organske veze i prelaze u najjednostavnije anorganske spojeve, da bi iznova poslužili za hranu autotrofnim organizmima, zelenim bilj­ kama. O dređeni elem enti zadržavaju se dulje u anorganskim stanjima (u sedim entim a, u erozivnim procesi­ ma, kao soli u m oru i si.). S vrem e­ n om opet budu iskorišteni u živom sustavu jer trošenje stijena, oborine, naplavljivanje, eolacija i umjetno gnoje­

nje T obogaćuju sustave novim koli­ činama m ineralnih, anorganskih tva­ ri. Takvo je kružno kretanje u prirodi neprekidno. (D. Đ.) k ru žen je v o đ e (engl. ivater cycle, hydrological cyde\ njem. hydrologischer Kreislauf Wasserkreislauj), hidrološki ili kružni tok vode proces je u kojem se voda u raznim oblicima izmjenjuje izm eđu kopna, mora i atmosfere. O prirodnom kruženju vode evaporacijo m , kondenzacijom i padalinama pr­ vi je pisao engleski astronom Edm und H alley 1691. godine. U ocea­ nim a se nalazi više od 97 posto vode na Zem lji. O ko 2,5 posto se nalazi na kopnu i u kopnu, ali je od toga većina vezana u ledenom pokrovu. T ek se mali djelić ukupne vode na Zem lji nalazi u atmosferi, samo 0,001 posto. Svakoga dana s površine oceana ispari

u atmosferu T oko 1200 km3 vode pro­ cesom evaporadje T, a oko 190 km 3 gubi se s kopna procesom evapotranspiradje t . Približno 1000 km3 vraća se u m ore u obliku kiše i drugih obo­ rina, a oko 300 km3 pada na kopno. O d toga otprilike 110 km3 odlazi s kopna u m ore rijekama, podzem nim vodama i otapanjem ledenjaka. N a ­ kon što padne na kopno, voda se u atmosferu vraća različitim putovima. Jedan dio evaporira izravno natrag u atmosferu, dio koji iz tla upija vege­ tacija vraća se u atmosferu procesom transpiradje T, a dio otječe površinom zem lje u tokove (potoci, rijeke) ili se cijedi do podzem nih voda i na pos­ ljetku stiže do mora. Prosječno vrije­ m e zadržavanja vode u različitim fa­ zama hidrološkog ciklusa varira od nekoliko dana za atmosfersku fazu do nekoliko stotina godina za podzem ne vode ili čak nekoliko tisuća godina za vodu u ledenom pokrovu. (I. T.)

k se n o b io tici (engl. xenobiotics), tvari koje su organizmu potpuno strane, na način da nisu dio norm alnih fizio­ loških i m etaboličkih procesa, ali zbog svojih kem ijskih i/ili fizikalnih osobina interferiraju i/ili ulaze u nor­ m alne m etaboličke puteve i fiziološke procese, koje najčešće ometaju, uspo­ ravaju i/ili u potpunosti zaustavljaju T o su primjerice različiti polutanti T,

teški metali t , pestiddi T i si.

(D. Đ.)

ksen o ka valn e vrste, v rs te k o je se n a ­ la ze u p o d z e m lju a li se u n je m u n e m o g u ra zm n o ža v a ti, n e g o su na n e k i n a č in stig le u p o d z e m lje s p o v rš in e (n p r. b u jic a m a i s lič n o ). (I. T.)

k se ro fit (grč. xeros — suh + phyton — biljka; engl. xerophytes, njem. Xerophy-

POJMOVNIK

tes) biljke koje obitavaju na relativno su him staništima 1\ Biljke prilagođene manjoj zračnoj vlazi i sušnijim tlima. U okviru kserofita m oguće je razliko­ vati kserofite u strogom sm islu riječi (žive u toplim , tropskim i suptrop­ skim područjim a s oskudicom vlage), kriofite (biljke prilagođene fizikalnoj suši i nižoj temperaturi), psihrofite (biljke prilagođene vlažnim staništi­

ma

T sa n iskom tem peraturom, prila­ gođene, dakle, fiziološkoj suši), kserohalofite (biljke prilagođene fizio­ loškoj suši na slanim zem ljištima) i oksilofite. (D. Đ.)

Kyoto pro to ko l (engl. Kyoto protocol), protokol prihvaćen na T rećem zasje­ danju država stranaka K onvencije o prom jeni klim e U jedinjenih naroda u prosincu 1997. godine u japanskom gradu Kyotu. N jim e su dogovorene vrijednosti do kojih razvijene zem lje moraju smanjiti svoje emisije t stakle­

ničkih plinova t u razdoblju poslije 2000., čim e se pokušava zaustaviti i preokrenuti trend porasta njihove koncentracije u atmosferi. T im e se nastoji ostvariti postizanje krajnjeg cilja Klimatske konvencije, a to je sprječavanje opasnih antropogenih upletanja u klimatski sustav. Proto­ k olom su se razvijene zem lje obveza­ le na sm anjenje svoje ukupne em isije šest važnih stakleničkih plinova za

265

najmanje 5 posto. Svaka zemlja mora dosegnuti svoju ciljnu vrijednost smanjenja em isije do razdoblja 2008. — 2012. godine, s tim e da se uočljiv napredak mora postići do 2005. godi­ ne, a ciljna će se vrijednost izračunati kao petogodišnji prosjek. Smanjenje em isije za ugljikov dioksid, m etan i dušik(I) oksid m jerit će se prema 1990. godini, a za fluorougljikovodike, perfluorougljikovodike i sum por heksafluoride prema 1990. ili 1995. godini. D ržave imaju određen stu­ panj fleksibilnosti u načinu na koji ostvaruju i mjere smanjenje svojih emisija. Protokol predviđa uvođenje m eđunarodnog sustava »trgovine emisijama« koji će industrijaliziranim zemljama om ogućiti m eđusobno ku­ povanje i prodaju em isijskih kredita, a financiranjem projekata za sm anje­ nje em isije u zem ljam a u razvoju, in ­ dustrijske zem lje prikupljat će dodat­ ne em isijske kredite. Protokol potiče vlade na m eđ usob nu suradnju u p o ­ boljšanju energetske djelotvornosti, reform i energetskog i prom etnog sektora, prom icanju obnovljivih iz­ vora energije, potiskivanju nepriklad­ nih novčarskih mjera i tržišnih n ed o­ stataka, ograničavanju em isija metana i zaštiti šum a i drugih »ponora« u gljikova dioksida (odljeva; engl. sink). (I. T.)

LC 5 0

(engl. lethal concentracion, njem.

letak Koncentration), oznaka za kon­ centraciju neke otrovne tvari koja ubija 50 posto ispitivane populacije u određenom vrem enu. (D. Đ.) (engl. lethal dosis, njem. letale Dosis), oznaka za dozu neke otrovne tva­

LD 5 0

ri koja ubija 50 posto ispitivane po­ pulacije u određenom vrem enu. (D.

Đ.) le siviran o t lo , Iuvisol,

ilumerizirano tlo. Slabo do umjereno kiselo tlo, za koje je karakteristično da se ispire, tj. eluvira u svom gornjem dijelu. U dubljim zonama profila usporava se cijeđenje vode i ispiranje baza, pa je tlo u dubljim slojevima manje kiselo nego pri samoj površini. N alazim o ga u uvjetima vlažne klim e s većom ko­ ličin om oborina. Pokriva ga najčešće listopadna ili mješovita šuma. U nas ga nalazim o na lesu i pleistocenskim iluvinama, na tercijarnim jezerskim sedim entim a i starijim koluvijalnim i aluvijalnim nanosima. (D. Đ.)

le ta ln a doza (engl. lethal dose, njem.

letalale Dosis), koncentracija neke tvari

k o ja je d o v o ljn a da u z ro k u je s m rt n e ­ kog

organizma't.

(D. Đ.)

le u k e m ija (engl. leukemia, njem. Leukd'mie), skupina zloćudnih klonskih bolesti m atičnih stanica krvotvornog sustava. M ože biti izazvana radijaci­ jo m prilikom rada u nuldearnim elektranama ili havarijama nuklear­ nih elektrana. (D. Đ.)

lim acid i (engl. litnacides, n je m . L itn a zide), o tro v n e tv a ri n a m ije n je n e s u z b i­ ja n ju p o p u la c ija pu ževa. (D. Đ.)

lim noekologija, v id i limnologija T. lim n o kin etika (grč. Umne — stajaća voda, bara, jezero + kineo — pokre­ ćem , okrećem , vrtim; engl. limnokinetics, njem. Limnokinetik), pokretanje vode (titranje, ljuljanje), na granič­ nim površinama izoterma u slatko­ vodnim jezerim a koja su u stanju sta­ gnacije. U sporedi miješanje vode u je­

zerima t. (I. T.) iim nokreni izvor (grč. Umne — stajaća voda, jezero, bara + krene — izvor; engl. limnocrene spring; njem. Limnokrenen, Tumpelquelle), tip izvora u ko­ jem voda po izlasku iz stijene ili tla

267

POJMOVNIK

najprije formira jezerce. O n o se na nekom e m jestu prelijeva pa iz njega voda dalje otječe u obliku potoka. (I. T.)

lim nologija (grč. Umne — stajaća voda, jezero, bara + logos — riječ, govor; engl. limnology; njem. Limnologie), u početku znanost o jezerim a, kasnije proširena i na ostale kopnene vode, slatke i slane, obuhvaćajući tekućice (izvori, potoci, rijeke) i stajaćice (jezera, bare, močvare, lokve). U novije vrijem e znanost o slatkim vodama i slatkovodnim ekosustavima t , njiho­ vim kem ijskim , fizikalnim i b iološ­ kim svojstvima. (I. T.)

lindan (engl. lindan, njem. Lindan), ta­ kođer heksaklorocikloheksan, H C H , stari, danas ispravljen naziv benzen heksaklorid B H C . Ubraja se u opa­ sne pesticide. U Europi se pom alo zabranjuje. Organoklorirani insekti­ cid širokog spektra. Kumulativni je otrov, s m ogućnosti penetracije kroz kožu i s fum igatnim djelovanjem. C i­ ljni organski sustav je centralni živ­ čani sustav. Pri kroničnoj ekspoziciji oštećuje jetru, centralni živčani su ­ stav i reproduktivni sustav. U poku­ sim a nije pokazao genotoksična, m utagena i kancerogena svojstva. (D. Đ.)

liposoluble liposolubile Gifte), o tro v ­

lip o so lu b iln i otro v i, (engl.

toxins,

n je m .

n e tv a ri to p iv e u m a s tim a i u ljim a . (D. Đ.)

lis tin a c , p ro c e s u h u m ifik a c ije , o d n o ­ s n o nastajanja h u m u s a lis tin a c je n a­ z iv za jo š n e ra zg ra đ e n u , n e fe rm e n tira n u m r tv u o rg a n sk u tvar b iljn o g p o ­ d rije tla , k o ja se n a k u p lja na p o v rš in i tla, a p o la z n a j e s iro v in a za nastajanje h u m u s a . (D. Đ.)

litoral (lat. litus, litoris — obala; engl. littoral zone; njem. Litoral), litoralna zona; dio bentala f ili zone dna. Litoralnu zonu obilježavaju gibanje vode (valovi), erozija, jaka sedimentacija, kolebanja temperature i bogatstvo bi­ ljnih i životinjskih vrsta. U jezerim a to je zona koja obuhvaća priobalnu terasu do 30 metara dubine, a u vrlo produktivnim jezerim a m ože biti pli­ ća zbog smanjene prozirnosti vode. Zona se dijeli na četiri pojasa. U pr­ vom , priobalnom pojasu trske i šaša, na­ lazi se vodena vegetacija koju čine ro­ goz, strelica, trska, šašina, ježinac i druge biljke, a od životinja se susreću žabe, zmije, kornjače, puževi, ptice močvarice, različiti kukci i njihove li­ činke. Slijedi pojas plivajuće vegetacije koji čine plivajuće biljke i biljke uko­ rijenjene u dnu, ali čiji listovi plutaju na površini vode. T o su u prvom re­ du vodena leća, vodena paprat, lopoč, lokvanj i vod en i orašac. N a dubini od 3 metra počinje pojas podvodne vegeta­ cije s biljkama kao što su voščika, v o ­ dena kuga i krocanj i raznolikim vrs­ tama životinja u kojima dominiraju praživotinje, kolnjaci, maločetinaši, m ekušci, kukci i njihove ličinke, ra­ kovi i ribe. Pojas livada alga parožina proteže se od 7 metara dubine do kra­ ja litorala. O d biljaka ovdje se nalaze zelene alge Chara i N itella, a od ži­ votinja rakovi, puževi, ličinke kukaca i drugi. Ispod litorala slijedi sublitoral t . Vidi prostorna raščlamba jezera 1\ U morim a to je područje koje obuhvaća m orsku obalu i m orsko dno do 200 m dubine. N aziva se jo š i fttal jer je zbog prodora svjetla u njem u m oguć razvoj biljaka (alge i morske cvjetni­ ce). Podudara se s kontinentalnom podinom (vidi prostorna raščlamba mora

268

E kološki leksikon

i oceana t ) i zauzima oko 8 posto dna. U njem u se nalaze sve autotrofne bi­ ljne vrste i 99 posto životinjskih bentoskih vrsta. Z b og svoje raznolikosti i bogatstva životnih zajednica (bioceno­ za t ) u vertikalnom se smjeru dijeli na četiri stepenice: supralitoral T, tnediolitoral T, infralitoral T i cirkalitoral t . Ispod litorala slijedi dubokom orsko područje ili afital, koje zauzima 92 po­ sto oceanskoga dna i dijeli se na bati­ jal T, abisal t i hadal T. (I. T.)

lito sfe ra , vidi planet Zemlja. (D. Đ.)

lito so l (engl. lithosol), vidi skeletna tla.

(D. Đ.) lovstvo (engl. hunting; njtm.fagd), po­ jam koji obuhvaća lov, uzgoj, zaštitu i druge oblike iskorištenja divljači i njezinih dijelova. U Republici Hrvat­ skoj regulirano je Zakonom o lovu t , prema kojem uz gospodarsku funkci­ ju ima i funkciju zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirod­ nih staništa divljači. Zakonom o lovu uređuje se uzgoj, zaštita, lov i isko­ rištenje divljači i njezinih dijelova, načini gospodarenja lovištim a i dru­ go. (I. T.)

m agm atske stijen e, v id i

e ru p tiv n e

stijene. (D .Đ .)

o to p lje n ih i s u s p e n d ira n ih tv a ri u v o ­ d i za p iće , u z ra k u ra d n ih p ro s to rija i p ro sto ra i d ru g d je , kao i u v je ti n jih o ­

m aksim aln e ko n centracije štetnih

va m je re n ja . (I. T.)

tvari na radnom e m jestu, (M A K -v ri-

jed nost) (engl. MAC, maximal accepted

M A K-vrijedn ost, vidi maksimalne kon­

concentration, njem. MAK-Wert), naj­

centracije štetnih tvari na radnome mje­ stu t . (D. Đ.)

viša dopuštena koncentracija neke tvari u obliku pare, plina ili sitnih dispergiranih lebdećih čestica u zraku, na m jestu njene proizvodnje, kojoj su profesionalno izloženi radnici tije­ kom osm osatnog radnog dana i četrdesetosatnog radnog tjedna, bez pos­ ljedica za njihovo zdravlje. Za razliku od M AK vrijednosti, postoji i tzv. M IK -vrijednost: Maksimalne kon­ centracije štetnih tvari imisijama unesenih u okoliš bez štetnih pos­ ljedica na biljke, životinje i čovjeka. (D. Đ.)

marikultura (lat. mare — m ore + cultus — obrađivati zemlju; engl. mariculture; njem. Aquakultur), oblik akvakultu-

re t koji se odnosi na uzgoj m orskih organizama. O sim riba u marikulturi se uzgajaju školjkaši, rakovi i morske alge. Marikultura sve više dobiva na važnosti jer se uz sve veću potražnju javlja opasnost od prelova, a pojedine su vrste već i prelovljene. U marikul­ turi se najčešće uzgajaju vrlo kvalitet­ ne vrste, dio kojih m ože poslužiti za

m aksim alno dopuštena koncentra­ cija (engl. maximum alloivable concentration\ njem. maximale zuldssige Konzentrazion), M D K , ona najviša granica koncentracije štetnih tvari u vodi ili zraku koja prema sadašnjim saznanji­ m a ne šteti zdravlju i koja se ne smije prekoračiti. Zakonski su regulirane m aksim alno dopuštene koncentracije

nasađivanje u otvorenom moru. U Hrvatskoj se od riba najviše uzgajaju lubin i brancin, a od školjkaša kam e­ nice i dagnje. Vidi uzgoj riba t , uzgoj

rakova t , uzgoj školjkaša t , uzgoj alga t. (I. T.) m astolovi, vidi

voda. (D. Đ.)

zbrinjavanje otpadnih

Ekološki leksikon

270

m a tič n i s u p s t r a t (engl. parent material), mineralna tvar, koja se nalazi is­ pod solum a, čijim se raspadanjem, u procesu pedogeneze stvara tlo. N a ­ staje kao rezultat geoloških promjena na samoj površini litosfere, koja se raspada stvarajući mineralnu trošinu koja ulazi u proces stvaranja i razvoja tla. U pedologiji taj pojam još ozna­ čavamo brojnim sinonimima: prastijen e, geološki supstrat, litološki iz­ vorni supstrat, geološko litološka po­ dloga, matična stijena. O vi pojmovi, prema nekim autorima nisu uvijek is­ toznačni, ali nisu ni jednaki, ali ni dogovorno precizno definirani. (D.Đ.)

rnediolitoral (lat. medius — srednji +

litus, litoris — obala), druga po redu stepenica litorala t , koja se naziva još i mezolitoralom i eulitoralom. T o je pojas izm jene plim e i oseke koji se proteže od gornje granice visoke plim e do do­ nje granice norm alne oseke. Za vrije­ m e plim e uronjen je u more, a za oseke je izvan mora, pa ekološki fak­ tori (temperatura, vlažnost, osvijetljenost i dr.) u tom pojasu jako variraju, čem u organizmi koji tu žive moraju biti prilagođeni. U m ediolitoralu su prisutne cijanobakterije, zelene, crve­ ne i sm eđe alge, a od životinjskih vrsta tu su crvena moruzgva, priljepak, rak vitičar, smeđa vlasulja, puž ogrc, dagnja i neke druge koje m ogu podnijeti tako velike varijacije eko­ loških čimbenika. N a granici m ediolitorala i infralitorala T na čvrstoj po­ dlozi u sjevernom Jadranu raste en­ demska t sm eđa alga jadranski bračić. (I. T.)

m e đ u n a r o d n a a k cija O č istim o s v i­ je t, vidi važniji datumi u zaštiti okoliša T.

(I. T.) m ega e ko su sta v (grč mega — ogro­

man, golem + ekosustav; engl. tnegaecosystem, njem. Megaokosjstem), jed in i­ ce biosfere f prema Ellenberg 1973. Ellenberg predlaže podjelu biosfere na megaekosustave (morske, slatko­ vodne, semiterestrične, terestrične i urbano-industrijske). Takve m ega­ ekosustave dalje cijeli na m akroekosustave, m ezoekosustave. (D. Đ.)

m ehaničko čišće n je otpadnih voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D.

Đ.) m esojedi (lat. carnivorus, a um . — m e­ sojedi, lat. carne — m eso + vorare — jesti, žderati; engl. carnivorous, njem. Fleischfresser, Zoophage, Karnivor), karnivora, zoofagi T. Heterotrofni organizmi T koji koriste hranu životinjskog (animalnog) porjekla tj. oni koji se hrane živim ili m rtvim životinjama, strvinom , krvlju, m esom i si. (D. Đ.)

m etahem erobni, u potpunosti um jet­ ni ekosustav nastao izravnim djelova­ njem čovjeka. M ože biti agrarni ekosu­ stav T poput polja m onokulturnih bi­ ljaka, voćnjaci, livade i dr. ili urbano—

industrijski ekosustav 1" kao što su iz­ građene površine, betonske zgrade; asfaltirane ceste; dokovi, m olovi (ga­ tovi), lukobrani; vanjski i unutarnji dijelovi brodova i naftnih platformi; kanalizacijski sustavi; unutarnji dije­ lovi zgrada, stanovi, potkrovlja, zvo­ nici i ostali objekti koje čovjek izrav­ no i/ili stalno koristi i/ili se u njima zadržava. Biotički t i abiotički čimbeni­

ci T najčešće su pod stalnom i/ili po­

POJMOVNIK

vrem en om kontrolom čovjeka. Kao životni prostor koristi m alom broju

vrsta t visoko prilagođenom ekstrem ­ nim uvjetim a ovakvog okoliša i stalan om životu u njem u (npr. žohar, šta­ kor, usp. sinantropi t ) i/ili organizm i­ ma koji se povrem eno njim e koriste (npr. prezimljavanje u potkrovlju, gnježđenje na visokim objektima po­ put zvonika i zgrada i si.). Vidi heme-

robija t . (D. Đ.) m etalim nij (grč. meta — usred, m eđu + Umne — stajaća voda, bara, jezero; engl. metalimniotr, njem . Metalirnnion) , m etalim nion; relativno tanak sloj v o ­ de u jezerim a na granici izm eđu epi-

limnija t i hipolimnija t u kojem u su nagle prom jene temperature s prom ­ jen o m dubine. Ravnina u kojoj je tem peraturni skok najizrazitiji naziva se termoklinom T. M etalim nij nije sa­ m o granica izm eđu dva sloja različite temperature, nego i zapreka slobod­ n om kretanju tvari iz epilimnija u hipolim nij i obratno zbog razlike u gu­ stoći izm eđu ta dva sloja. (I. T.)

m e ta m o rfn e stije n e (engl. metamor-

phic rock), stijene koje nastaju preo­ brazbom sedimentnih ( t ) , magmatskih ( t ) ili starijih m etam orfnih stije­ na pod djelovanjem prom jenjenih fi­ zikalnih i/ili kem ijskih uvjeta. M in e­ rali stijena prolaze kroz fizičke i/ili kem ijske prom jene ako se stijene na­ đu pod prom jenjenim uvjetima tlaka, tem perature, kem ijskog sastava oto ­ pine ili budu izložene trošenju u oksidacijskoj zon i odnosno na površini Z em ljine kore. Ako stijena različitim geološkim procesima dospije ispod Z em ljine kore, nađe se u uvjetima p ovišen og tlaka i temperature. Z b og

271

djelovanja tlaka novonastali minerali imaju manji v o lu m en n ego prije. O ni teže prekristalizaciji u područjima manjeg tlaka, i često kristaliziraju okom ito na smjer djelovanja tlaka, što im daje poseban oblik listićavih i šta­ pićastih kristala (škriljavci i tinjci) ko­ ji su karakteristični za m etam orfne stijene. O sim dospijevanjem u dublje dijelove litosfere, uvjeti se m ogu pro­ m ijeniti zbog prodora m agm e u više slojeve, pri čem u se također mijenjaju fizikalni i kemijski uvjeti. Takvu pre­ obrazbu nazivam o kontaktnom m e­ tam orfozom . Kontaktna m etam orfo­ za zahvaća manje djelove Zem ljine kore, za razliku od dubinske m eta­ m orfoze koja obuhvaća veće djelove Zem ljine kore, pa ju nazivam o regio­ nalna m etamorfoza. Z b og prodiranja m agm e u više dijelove Z em ljine kore nastaju također hidrotermalna i pneum atolitska m etam orfoza (koje nastaju zbog p ovišenog tlaka i tem pe­ rature plinova i vod en e pare). U v i­ šim dijelovim a Z em ljine kore djeluje jednostrani tlak tzv. stres. Svojim dje­ lovanjem stres uzrokuje tzv. kataklastičke preobrazbe. Stres povećava topljivost minerala snizujući njihovo talište, on ih mrvi i savija. Razlikuje­ m o nekoliko grupa m etam orfnog sti­ jenja poput filita, škriljavaca, gnajsa, amfibolita, mramora, kvarcita, eklogita, granulita i dr. Jedna od najpoz­ natijih m etam orfnih stijena je mra­ m or, koji nastaje preobrazbom (m e­ tam orfozom ) sedim entne stijene vapnenca i dolom ita. (D. Đ.)

m etan (engl. methan, njem . Methan), (C H 4), najjednostavniji ugljikovodik, plin bez boje, lakši od zraka s kojim u m ješavini stvara eksplozivnu sm je­

E kološki leksikon

272

su. Nastaje u biološkim procesima razgradnje, izgaranjem fosilnih gori­ va. N alazi se kao primjesa u zem nim i vulkanskim plinovima. Početna je sirovina za industrijsku sintezu m no­ gih organskih spojeva. (D. Đ.)

m ezofit (grč, messos — s re d n ji + phyton — b iljk a ; e n gl. mesophytes, n je m . Me-

sophyten),

b iljk e p rila g o đ e n e u m je re ­

n o j v la ž n o s ti zrak a i tla, u m je re n o v la ž n im

staništima t .

(D. Đ.)

m ezohem erobno, poluprirodni eko­ sustavi, na koje čovjek osrednje utje­ če, najčešće sustavi u zoni manjih, si­ romašnijih seoskih zajednica i/ili ma­ njih ljudskih populacija koje njeguju tradicionalno ekstenzivno stočarstvo t i poljodjelstvo (npr. vrištine, planinske livade i pašnjaci, šum e panjače). Vidi hemerobija. (D . Đ .)

m ezopauza, vidi atmosfera T. (I. T.) mezopelagijal (grč. mesos + pelagos — m ore), m ezopelagička zona. Vidi pe­

lagijal 1\ (I. T.) m e zo sfsra v id i atmosfera t . (i. T.) m ezotrofni (grč. mesos — s re d n ji + tro-

Jija f ; troph),

engl.

mesotrophic,

mesoekosustavi T

n je m .

u e k o lo g iji, v o d e n i

k o ji se p re m a k o lič in i h r a n jiv ih tv a ri n alaze s v rsta n i kao m e đ u s tu p a n j iz ­ m eđu

oligotrofnih

t i

eutrofnih

t voda.

u jezerim a umjerenih zem ljopisnih širina. Tada se u okom itom smjeru m ogu razlikovati tri sloja: površinski sloj tople vode (epilimnij T), prijelazni sloj u kojem se temperatura naglo smanjuje (metalimnij t ) i hladni, du­ binski sloj u kojem temperatura ne prelazi 4°C (hipolimnij t ) . M etalimnij ne dopušta miješanje površinske i du­ binske vode, nego voda cirkulira samo unutar epilimnija. Miješanje slojeva i izjednačivanja njihove tem ­ perature (izotermija) u većini naših jezera javlja se dva put na godinu, u proljeće i jesen. U hladnom dijelu godine termička stratifikacija je obratna (inverzna). (I. T.) m ikoriza (grč. my’kes — gljiva + rhiza — korijen; engl. mycorrhizae; njem. Mykorrhiza), blisko udruživanje iz­ m eđu gljive i korijena biljke od čega oboje imaju koristi, pa je to oblik mu-

tualizma t . Ako se gljiva nalazi na po­ vršini korijena govori se o ektomikorizi (npr. kod bora), a ako se nalazi u unutrašnjosti, govori se o endomikorizi (npr. kod orhideja). Gljiva svojim hifama (nitima) apsorbira nutrijente i vodu iz tla, a zauzvrat je biljka-dom aćin opskrbljuje ugljikohidratima, am inokiselinama, vitam inim a i dru­ gim tvarima. N ek e biljke, poput or­ hideja, uopće se ne m ogu razvijati niti rasti ako ne ostvare mikorizu. (I. T.)

U botanici t , b ilj n i o rg a n iz m i k o ji se n alaze iz m e đ u

skog T

parazitskog

t i

saproftt-

n a č in a živo ta . (D. Đ.)

m iješanje vode u jezerim a miješanje slojeva vode različite tem ­ perature u jezerim a. Izrazita tempera­ turna slojevitost (termička stratifika­ cija) javlja se u toplom dijelu godine

m ikotoksini (engl. mycotoxinsm, njem.

Mykotoxine), gljivični otrovi. Tvari koje izlučuju organizmi iz skupine gljiva a otrovne su za druge organiz­ me. (D. Đ.)

mikrobiocidi, (engl. microbiocides, njem.

Mikrobiozide), otrovne tvari namije­

POJMOVNIK

n je n e s u z b ija n ju p o p u la c ija m ik r o o r ­ g a n iza m a . (D .Đ.)

m ikro b io lo ško č išće n je otpadnih voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. Đ.)

m ikro eko lo gija (grč. mikros — malen, sitan + oikos —- kuća, dom + logos — riječ, govor; engl. inicroecology; njem. Mikrookologie), disciplina koja prouča­ va raspored i uzajamno djelovanje mi­ kroorganizama u različitim ekosustavi­ ma T. M ikroorganizm i (virusi, bakte­ rije, alge, gljive, praživotinje) bitna su karika u biogeokem ijskim procesima. O m ogućuju regeneraciju i kruženje

tvari t u ekosustavu. Razgrađuju ugi­ nulu živu tvar do anorganskih soli koje su prijeko potrebne zelenim bilj­ kama za primarnu produkciju i tako zatvaraju biogeokem ijski cildus. (I. T.)

273

tinuitet mijenja brzinu valova potresa od 6,4 km/s u stijenama iznad diskontinuiteta na 8,2 km/s u stijenama ispod diskontinuiteta. (D. Đ.)

m olekularna e ko lo gija (engl. molecu-

lar ecology\ njem. Molektilarokologie), jedna od najmlađih grana ekotogije T, koja svoj razvoj doživljava napretkom m olekularno-bioloških tehnika u p o ­ sljednjih dvadesetak godina. Služi se metodam a m olekularne biologije ka­ ko bi razjasnila ekološka pitanja. P o­ dručja istraživanja uključuju struktu­ ru populacija, filogeografiju, srodnost jedinki, ekološke interakcije, konzervacijsku genetiku i drugo. (I. T.) m oSuscsdi, otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija mekušaca. (D. Đ .)

m onitoring (engl. m in erali gline, v id i k e m ijs k a svojstva tla. (D. Đ.)

tnirm ekoidia (engl. tnyrmecoidiae, njem.

Myrmekoidie), prilagodba određenih organizama (nekih artropoda, kukaca i pauka) da izgledom sliče mravima. (D. Đ.)

m oder, v id i p rije la z n i h u m u s . (D. Đ.) (Vlohorovičićev diskon tin u ite t (engl.

molio, Mohorovicic discontimity), grani­ ca izm eđu litosfere (kore) i plašta Zem lje. Nazvana je tako prema na­ šem znanstveniku Andriji M ohorovičiću koji ju je otkrio 1909. godine. D ubina na kojoj se nalazi ta granica različita je na pojedinim mjestima. O pćenito gledajući ispod kopna je dublje a ispod mora je bliže površini. Različita gustoća stijena na mjestu gdje se nalazi M ohorovičićev diskon­

monitoring, njem. Monitoring), ekom onitoring, b iom onitoring, sustavno praćenje stanja okoliša. Sustavno mjerenje, emisija, imisija, praćenje prirodnih i drugih pojava, praćenje kakvoće okoliša i promjena stanja okoliša. B iom on itoring, u užem sm islu prati žive kom ­ ponente ekosustava (indikatorske or­ ganizme, bioindikatore, ekoindikatore) kao pokazatelje stanja okoliša (pri­ mjerice praćenje akumulacije pesticida u hranidbenim lancima ili teških metala u indikatorskim organizm i­ ma). (D .Đ ..I.T .)

m onocen (grč. monos — sam + koine -— zajednica; njem. Monozon), struk­ tura odnosa jed n e vrste, prikazana od nosom jedinke ili jed n e populacije s njezinim okolišem . O dnos pojedi­ načnog i okoliša. T e pojave proučava

autekologija

t . (I. T.)

274

Ekološki leksikon

m onoklim aks (engl. monoclimax, njem.

Monoklimax), prema teoriji monoklimaksa, koja govori da u nekom perio­ du i na nekom klimatskom području nastaje jedna jedina regionalna klimatogena zajednica. M onoklim aks je klimatogena zajednica t čije nastajanje kontrolira izričito jedan, najčešće kli­ matski čimbenik T. U sp. poliklimaks 1\ (D. Đ .)

m on ok u ltu ra (engl. monoculture, njem. Monokultur), gospodarstveni uzgoj sa­ m o jed ne biljne kulture (u poljodjel­ stvu ili šumarstvu) na relativno veli­ kom području, u duljem vrem en­ skom razdoblju. N e postoji sezonska ili povremena izmjena uzgajanih kul­ tura, stoga se s vrem enom mijenjaju ekološki uvijeti (npr. zakiseljavanje i erozija tla, manjak određenih m ine­ ralnih tvari, eksplozija populacija štetnika, zaraza i bolesti i si.), smanje­ nje biodiverziteta i nestajanje razli­ čitih ekoloških niša. (D. Đ.)

m onotop (grč. monos — sam + lopos — mjesto; njem. monotop), pojam koji opisuje vrstu čije se središte postanka nalazi na jednom jed inom mjestu unutar areala T njezina ishodišnog oblika. (I. T.)

m ora i o ceani (engl. sea, ocean; njem.

See, Meer, Ozean), čine jedinstvenu prirodnu cjelinu koju nazivamo svjetskim m orem. Ta vodena masa zaprema 1,35 milijardi kubičnih kilo­ metara (lem3) i prekriva 70 posto Z em ljine površine. Najveće morske dubine dosežu 11.000 m, no većina morskoga dna leži izm eđu 3.000 i 6.000 metara dubine, s prosječnom dubinom od 3.800 metara. U spored­ be radi, prosječna visina kopna iznosi

oko 840 metara. Tri velika oceana (Tihi, Atlantski i Indijski) zahvaćaju malo manje od 90 posto ukupne po­ vršine svjetskog mora, a ostatak čine sporedna mora (Mediteransko, Karipsko, Beringovo, Sjeverno, Arapsko itd.), zaljevi i morski prolazi. Sva m o ­ ra i oceani m eđusobno su povezani strujanjem vodene mase i gotovo iz­ jednačeni u svojim fizikalno-kem ijskim svojstvima. U moru se nalazi m noštvo različitih životinjskih i bi­ ljnih vrsta koje obitavaju u dva glavna životna područja: na m orskom dnu i u slobodnoj vodi. Životno je područ­ je morskoga dna bental t , a organizmi koji tu žive čine bentos t . Životno po­ dručje slobodne morske vode naziva se pelagijalom t . U oba životna po­ dručja nalaze se raznovrsna staništa u kojima vladaju različiti životni uvjeti, ponajprije u ovisnosti o količini svje­ tla, temperaturi i dubini. Vidi prostor­

na raščlamba mora i oceana t .

(I. T.)

m orfologija, vidi građa.

(D . Đ .)

m orske struje (engl.

sea

currents;

njem. Meeresstromungen). M orske struje su oblik gibanja mora. Stvaraju ih vjetrovi i promjene u gustoći m or­ ske vode koja ovisi o njezinoj tempe­ raturi f i slanosti T. Stalni vjetrovi, po­ najprije pasatni i zapadni, tjeraju p o­ vršinsku vodu stvarajući struje (porivne struje), koje zbog djelovanja Zem ljine rotacije (Coriolisova sila) na sjevernoj polutki skreću udesno, a na južnoj polutki ulijevo. N a morske struje djeluju i oblici kontinenata i njihovih obala, kao i reljef m orskog dna. Kao posljedica pasatnih i stalnih vjetrova, u oceanima je prisutno ukupno pet velikih kružnih sustava

POJMOVNIK

m orskih struja: u Atlantskom i T i­ hom oceanu po jedan sustav sjeverno i ju ž n o od ekvatora, a u Indijskom oceanu zbog oblika i razmještaja kop­ na i mora razvijen je kružni sustav struja sam o ju žn o od ekvatora. S ob­ zirom na smjer, morske struje m ogu biti horizontalne (površinske, dubin­ ske i pridnene) kad se voda premješta u tom smjeru, i vertikalne ako je izm ­ jena vode izm eđu površinskih i du­ binskih slojeva. Strujanje mora o m o ­ gućuje razmjenu tvari, topline i ener­ gije izm eđu tropskih i polarnih kraje­ va, površinskih i dubinskih dijelova mora i oceana i u cijelosti izm eđu mora (hidrosfere) i zraka (atmosfere). M orske struje utječu na raspodjelu fizikalno-kem ijskih svojstava (sla­

275

transporta ili recikliranja obrađuje nekim od slijedećih postupaka: aerobna stabilizacija je postupak obrade mulja kojim se smanjuje sadržaj or­ ganske tvari da bi se spriječilo daljnje truljenje; toplinska obrada mulja je postupak smanjenja viška vode u m u­ lju, stabilizacije i dezinfekcije mulja; spaljivanje je izgaranje svih organskih tvari uz isparavanje kom pletne vode. Konačni proizvod pirolize su metan, vodik, ugljikov dioksid. Piroliza m u ­ lja je spaljivanje u anaerobnim uvjeti­ ma. (D .Đ .)

muricidi, otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija miševa i volu harica. (D. Đ.)

nost T, temperatura f , prozirnost f ,

m utualizam (lat. mutuari — posuditi;

otopljeni plinovi, nutrijenti), uslijed

engl. mutualism; njem. Mutualismus), oblik suživota izm eđu organizama dviju različitih vrsta iz kojeg oba or­ ganizma izvlače korist. M utualizam m ože biti obligatan, kad jedinke ne

čega imaju veliku biološku važnost. O n e u površinske slojeve donose nutrijente s morskoga dna, a organizm i­ ma koji žive na dnu (bentos T) donose kisik i hranjive tvari s površine. U z p om oć m orskih struja rasprostranjuju se m nogobrojni m orski organizmi, prije svega planktonski f ali i bentoski koji imaju planktonske razvojne sta­ dije, te neki nektonski 1\ Vidi najvaž­

nije oceanske struje T. (I. T.) m ul (engl. muli, muli humus), vidi zreli h u m u s . (D. Đ.)

mulj se d im e n tira n u uređajim a za čišć e n je otpadnih voda, obrada i zbrinjavanje U različitim uređajima (primarnim i sekundarnim taložnicama, aerobnim i anaerobnim tankovi­ ma i si.) pogona za čišćenje otpadnih voda zaostaje određena količina sedim entiranog mulja koja se radi lakšeg

m ogu preživjeti ako nisu u m utualističkom odnosu, ili fakultativan, ako samo dio jedinki ostvaruje m utualistički odnos. Primjer m utualizm a je odnos mahunarki i bakterija koje v e­ žu dušik, kao što je i odnos gljiva i korijenja nekih biljaka (vidi mikori-

za T), ili gljive i alge u lišaju. M utua­ lizam nalazim o primjerice kod term i­ ta, u čijem probavnom sustavu žive praživotinje koje razgrađuju celulozu iz drveta kojim se termiti hrane; ni jedan partner u ovom odnosu ne m o ­ že živjeti bez drugoga. Poznati prim ­ jer m utualizm a su kukci oprašivači biljaka, prenose polen i tako om ogu ­ ćuju razmnožavanje biljaka, a one ih zauzvrat opskrbljuju nektarom. (I. T.)

nacio nalni park (engl. natioml park; njem. Nationalpark), prema Zakonu o zaštiti prirode (N . n. 30/94.) nacio­ nalni park je prostrano, pretežno n e­ izm ijenjeno područje izvanrednih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava T. N acionalni park ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu. U njem u su d o­ puštene djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode, a zabra­ njena je gospodarska uporaba prirod­ nih dobara. U Hrvatskoj je sedam na­ cionalnih parkova: Plitvička jezera, Risnjak, Paklenica, Brijuni, Kornati, Krka i M ljet. (I. T.)

naftna o n e čišće n ja (engl. oil pollu­

tion, njem. Oluerschmutzung), onečišće­ nje okoliša (mora, kopnenih voda, tla) uzrokovano naftom. N ajčešće nastaje havarijama tankera, naftnih plat­ form i, prevrtanjem cisterni, puknućem naftovoda tj. uglavnom antropo­ genim djelovanjem (gotovo ništa pri­ rodnim putem ). Već pri 1 ppm nafte u vodi, čini vodu neupotrebljivom za piće. Nafta djeluje toksično na m n o ­

ge organizm e (primjerice, 0,05 g/L šteti ribama, pri 0,1 g/L ugibaju). N a površini vodenih biotopa stvara film, koji sprječava izmjenu plinova. M or­ ske ptice stradavaju zbog slijepljenog perja. Prirodni m ehanizm i pročišća­ vanja naftnog onečišćenja su polim erizacija i oksidacija (uz pom oć Sun­ čevoga zračenja) do relativno inertne, čvrste mase ili mikrobiološka razgra­ dnja. (D. Đ.)

najvažnije o ce an ske struje, u ocea­ nima, sjeverno i ju žn o od ekvatora, razvijeno je pet velikih kružnih susta­ va morskih struja T, čiju osnovu čine sjeverna i južna ekvatorska struja koje teku od istoka prema zapadu. O n e nastaju uslijed stalnog puhanja sjeve­ roistočnih i jugoistočnih pasatnih vjetrova. Između njih u suprotnom smjeru teče povratna ekvatorska protustruja. U Atlantskom oceanu južna ekvatorska struja teče iz Gvinejskog zaljeva prema sjeveroistočnoj obali Južne Amerike, gdje zakreće prema jugu i kao Brazilska struja teče uz oba­ lu Južne Amerike, a zatim pod utje­ cajem C oriolisove sile zakreće ulijevo i vraća se preko oceana uz jugozapad-

POJMOVNIK

nu obalu Afrike kao Benguelska struja, čim e se zatvara kružno strujanje mora u ju ž n o m dijelu Atlantskog oceana. U sjevernom dijelu Atlantika sjever­ na ekvatorska struja teče prema Karipskom m oru i u M eksičkom zaljevu zakreće prema sjeveroistoku prodiru­ ći u Atlantski ocean izm eđu Floride i Kube kao Golfska struja. O na teče ve­ likom brzinom uz obalu sjeverne Am erike do Nevvfoundlanda, susreće se s hladnom Grendlandskom i Labradorskom strujom te napušta američku obalu i teče prema istoku kao Sjeveruoatlantska struja. Glavni ogranak te struje nastavlja se uz obale N orveške kao Norveška struja. Jedan krak sjevernoatlantske struje zakreće pred obala­ ma jugozapadne Europe udesno i na­ stavlja put duž obala Portugala i sje­ verozapadne Afrike kao hladna Kanarska struja, kojom se zatvara kružno gibanje mora u sjevernom dijelu A tlantskog oceana. Slično strujanje postoji i u T ih om oceanu. U njegovu sjevernom dijelu sjeverna ekvatorska struja ispred Filipina zakreće udesno i kao topla Kiirosluo (Kurošio) struja teče uz obalu Azijskoga kontinenta, susreće se s hladnom Oyashio (Ojašio) strujom i zakreće na istok prema obalama Sjeverne Amerike pod nazi­ v o m Sjeverna tiohooceanska struja. Jedan njezin ogranak spušta se niz zapadnu obalu Sjeverne Amerike kao hladna Kalifornijska struja koja zatvara krug. U ju ž n o m dijelu T ih o g oceana južna ekvatorska struja zakreće ulijevo i pre­ lazi u toplu Istočnoaustralsku struju koja se spušta niz obalu istočne Australije. N a suprotnoj strani oceana hladna Humboldtova struja teče uz zapadnu obalu Južne Amerike prema sjeveru i zatvara kružno gibanje mora. U In­

277

dijskom oceanu, zbog razmještaja kopna i mora, kružni sustav struja postoji sam o u njegovu ju ž n o m dije­ lu, a u su ženom i zatvorenom sjever­ n om dijelu na struje utječu periodički m onsunski vjetrovi. Ekvatorska struja Indika teče ju ž n o od ekvatora prema Africi, zakreće ulijevo i spušta se niz istočnu obalu Afrike kao Somalska struja. Kruženje se zatvara Zapadnoaustralskom strujom koja teče prema sje­ veru uz zapadnu obalu Australije. Važno je spom enuti jo š i antarktički prsten morskih struja, najveći cjelovit kružni sustav m orsldh struja koje te­ ku oko Antarktike pod utjecajem stal­ nih vjetrova. Hladna voda antarktič­ kog podrijetla usmjerava se prema sjeveru i napaja hladne struje u sva tri oceana: Falklandsku i Benguelsku struju u A tlantskom oceanu, H u m boldtovu struju u T ih o m oceanu i Zapadnoaustralsku struju u Indij­ skom oceanu. O sim površinskih struja, u m orim a postoji i pridneno strujanje, kao i vodoravno strujanje na određenim dubinama. Sredinom 20. stoljeća u Atlantskom oceanu ot­ krivena je Lomonosova potpovršinska struja, a u T ih o m oceanu Cromivellova dubinska protustruja. Obje su u vezi sa sustavom ekvatorskih struja. (I. T.)

n am irnice (engl. victuals, njem. Leben-

smittel). Ž ivežne namirnice su pre­ hram bene tvari koje sadržavaju masti, ugljikohidrate, bjelančevine, vitam i­ ne i minerale, služe kao građevni m a­ terijal za izgradnju organizma i kao izvor energije. D olaze u prirodnom stanju, neke se m ogu upotrijebiti si­ rove, ali se većin om posebno pripre­ maju da m ogu služiti za ljudsku pre­ hranu. U širem sm islu to su sve tvari

Ekološki leksikon

278

koje se upotrebljavaju za hranu, piće ili kao začini i sve ostale tvari koje se dodaju namirnicama radi konzervira­ nja, poboljšanja izgleda, okusa i miri­ sa, radi obogaćivanja sastava ili postizanja nekog drugog svojstva. (D. Đ .)

nanoplankton (lat. -grč. nanus — pa­ tuljak + grč. planktos — skitnica; engl. nanoplankton; njem. Nanoplan­

kton), veličinska frakcija planktona T koju čine planktonski organizmi ve­ ličine od 5 do 60 mikrometara. N e m ože se loviti planktonskom mre­ žom jer najmanja veličina oka planktonske m reže premašuje veličinu nanoplanktona, nego se za njegovo iz­ dvajanje iz uzorka vode primjenjuje m etoda centrifugiranja, zbog čega se naziva još i centrifugalnim plankto­ nom . Veći planktonski organizmi (mikroplankton, m ezoplankton, makroplankton) love se planktonskim mrežama određene veličine oka. Planktonski organizmi manji od 5 mikrometara čine ultraplankton, a oni manji od jed n og mikrometra pikoplankton. U nanoplanktonu pre­ vladavaju fitoplanktonski organizmi

(fitoplankton t ) . (I. T.) n ao blaka (engl. clouđiness; njem. Be-

ivolkung), ukupna količina oblaka; dio neba zastrt oblacima. Ocjena naobla­ ke donosi se vizualno, a procjenjuje se prema ljestvici od 0 do 10 (za neke potrebe do 8), s tim e da 0 označuje potpuno vedro nebo. Naoblaka je va­ žan klimatski element I o kojem ovisi

trajanje insolacije t , osvijetljenost, atm osfersko protuzračenje i drugo. (I.

T.)

navodnjavanje (engl. irrigation, njem.

Bewasserung) natapanje, irigacija. Je­ dan od tipova melioracije. Proces m i­ jenjanja fizikalnih svojstava tla, kojem je svrha povećanje količine vode u tlu kada je biljne kulture nemaju dovo­ ljno na raspolaganju što donosi viši stabilniji i kvalitetniji prinos poljopri­ vrednih kultura. Primjenjuje se u ariđnim i semiaridnim područjima, područjima s nestabilnom količinom oborina i u staklenicima. Kriteriji za ocjenu potrebe za navodnjavanjem, u obzir uzimaju potencijalnu biljnu biom asu, količinu evapotranspiracije, količinu vode u tlu (određuje se tenziom etrom ), strukturu tla, konzisten­ ciju tla, teksturu tla, količinu oborina i klimatske prilike, vlažnost i tem pe­ raturu zraka. Navodnjavanje braz­ dama, najstarija je metoda navod­ njavanja. Sastoji se od dovodnog ka­ nala i razdjelnih kanala, razdjelnih brazda, brazda za natapanje, ustava i brana za kontrolu toka vode. N a v o d ­ njavanje kišenjem, skupa je metoda kojima se voda raspoređuje po obra­ đenoj površini sim ulacijom kišnih kapi uz pom oć tzv. rasprskivala. N a ­ vodnjavanje subirigacijom, provodi se dovođenjem vode kroz tlo, susta­ vom cijevi, koje kroz kapilare pasivno propuštaju vodu u okolno tlo u ovi­ snosti o vlažnosti tla. Navodnjavanje kapanjem, voda se iz cijevi kap po kap dodaje u tlo i to u blizini biljke. S obzirom na zaštitu prirode svako m i­ jenjanje prirodnih uvjeta, pa tako i ' navodnjavanje šteti biodiverzitetu određenog prostora jer m noge dotad prisutne vrste zbog prom jenjenih uv­ jeta nestaju. M eđutim , stari tipovi na­ vodnjavanja različitim kanalima ili stvaranje većih vodenih površina, pri-

E kološki leksikon

280

ske tvari i/ili energije od strane jedinke ili populacije t po određenoj prostor­ noj jedinici u određenom periodu vremena (bruto proizvodnja t ) , minus količina organske tvari i/ili energije koja se potroši respiracijom istih tih jedinki ili organizama u populaciji. Ona može biti neto primarna proizvod­ nja t (engl. net primary production, N P P ) odnosno količina asimilirane organske tvari fotosintezom t autotrofttih organizama t ili autotrofne popula­ cije T po određenoj prostornoj jedini­ ci u određenom periodu vremena od koje se oduzme količina potrošena respiracijom. Također i neto sekun­ darna proizvodnja na razini sekundar­ ne produkcije T. (D. Đ.) n e u ro to k sičn i otrovi (engl. neurotoxins, n je m . Neurotoxine), o t r o v i k o ji o m e ta ju

i/ ili

sprje ča va ju

n o rm a ln o

dinih udruga građana a cilj im je rje­ šavanje općih i konkretnih problema. Hrvatske nevladine udruge uglav­ nom djeluju na lokalnoj razini. N ji­ hov je rad reguliran Zakonom o udrugama (N. n. 70/97.). (I. T.) NGO, N on Governemental Organisation. (I. T.) niske šum e panjače, šume

pretežno od stabala iz panja.

nastale (I. T.)

n itrifik a cija (engl. nitrification, njem. Nitrifikation) lančani skup procesa koji oksidiraju amonijak t (N H 3) odno­

sno amonijev ion (N H 4+) preko nitrita do nitrata. Za ovaj skup reakcija zadužene su striktno aerobne t bakte­ rije dviju skupina Nitrosomonas (pret­ varaju amonijak u nitrit) i vrste roda Nitrobakter koje rabe produkt prve skupine kao vlastiti supstrat (pretva­ raju nitrit u nitrat). (D. Đ.)

f u n k c io n ir a n je ž iv č a n o g sustava. (D.

Đ.) neuston (engl. neuston; njem. Neuston),

životna zajednica organizama koji na­ seljavaju površinski sloj vode, tj. žive na vodi (epineuston) ili tik ispod njezi­ ne površine (hiponeuston). Općenito se uzima da sitniji organizmi čine ne­ uston, a krupniji pleuston T koji tako­ đer naseljava površinski sloj vode, premda neki autori ne prave tu razli­ ku. U neustonu se nalaze mnogo­ brojni jednostanični organizmi, npr. euglena, neki trepetljikaši, bakterije, cijanobakterije, alge te životinje (neki kukci) i vodeno bilje manjih dimen­ zija. (I. T.) nevladine organizacije, NVO (engl.

non-governmental organizations, N G O ),

na području zaštite okoliša u Hrvat­ skoj djeluje između 150 i 200 nevla­

NMVOC (engl. Non-Methane Organic Compounds), hlapive organske tvari bez metana. Oštećuju ozonski ovoj­ nicu. Skupina aeropolutanata. (D. Đ.) nuklearna elektrana (engl.

nuclear power plant; njem. Atomkraftiverk, Kernkraftiverk), elektrana u kojoj se to­

plinska energija za dobivanje električ­ ne energije proizvodi lančanom nu­ klearnom reakcijom u nuklearnom re­ aktoru (fisija i fuzija jezgara atoma). Kao gorivo se najčešće upotrebljava uran-235. Nuklearne elektrane opte­ rećuju okoliš zagrijavanjem (termopolucija) i ispuštanjem radioaktivnog materijala čak i pri normalnom radu, prilikom transporta gorivih elemena­ ta i odlaganja radioaktivnog otpada. Osim toga, uz njih je povezan i rizik od nuklearnih katastrofa, tj, osloba­ đanja velikih količina radioaktivnih tvari u okoliš. (I. T.)

obnovljiva energija (engl.

reneimble

njem. regenerative Energie), energija iz izvora koji se ne iscrpljuju procesom njezina dobivanja, npr. solarna energija, hidroenergija T, kinetič­ ka energija vjetra f . (I. T.)

energy;

oborine (engl. precipitation; njem. Nie-

derschlag), padaline; voda u tekućem

ili čvrstom stanju koja iz atmosfere pada na površinu tla ili nastaje na tlu kondenzacijom i sublimacijom vode­ ne pare iz zraka. Količina oborina iz­ ražava se u milimetrima: jedan mili­ metar oborina znači daje na kvadrat­ ni metar površine pala jedna litra vo­ de. Količina i raspodjela oborina u to­ ku godine ubrajaju se u glavna obi­ lježja klime T, a osobito su važne za život biljaka, životinja i drugih orga­ nizama. Oborine utječu na Zemljinu koru i na njezine procese i određuju hidrološke prilike različitih područja na površini Zemlje. Najvažniji oblici oborina su ldša, snijeg, tuča, solika, rosulja, rosa, mraz, inje i dr. (I. T.) o cean o g ra fija (grč. Okeanos + grajo — pišem; engl. oceanography; njem Ozeanographie), znanost o oceanima i

morima. Dijeli se na fizičku i bio­

lošku oceanografiju. Fizička oceano­ grafija proučava kemijska, fizička, geografska i geološka svojstva mora i oceana. Istražuje reljef morskoga dna i sedimente, morsku vodu, njezin ke­ mijski sastav, fizikalna svojstva i giba­ nje morske vode (struje, valovi, m or­ ske mijene). Biološka oceanografija tome pridružuje još i živu kompo­ nentu, tj. istražuje organizme koji ži­ ve u morima i oceanima. (I. T.) oceanska provincija (grč. Okeanos —

veliko more + lat. provincia — pokra­ jina, oblast; engl. oceanicprovince, oceanic zone; njem. ozeanische Region), pelagičko područje (pelagijal T) koje obuhvaća sve morske vode dalje od neritičkeprovincije T, tj. dalje od grani­ ce kontinentalne podine. Za razliku od neritičkih, vode oceanske provin­ cije su prozirne jer sadržavaju vrlo malo suspendirane tvari i vrlo su pro­ pusne za svjetlost. Varijacije fizikalno-kemijskih karakteristika tih voda su male. Zbog velike dubine ocean­ skih voda teško dolazi do kruženja mineralnih tvari pa su one siromašne planktonom. Iznimka su područja u kojima se javljaju vertikalne struje

282

Ekološki leksikon

koje iz velikih dubina donose nutrijente u površinske slojeve. Takva po­ dručja, u kojima bujaju planktonski organizmi, vrlo su produktivna i za ostale morske organizme. (I. T.) o d la g a lišta otpada (engl. dumping site, landfill; njem. Miilldeponie), objek­

ti na određenoj lokaciji namijenjeni za organizirano i trajno odlaganja ot­ pada uz primjenu moderne tehnike odlaganja otpada. Osim takvih — službenih odlagališta otpada, postoje i tzv. divlja odlagališta na koja se ne­ kontrolirano odlaže otpad, čime se ne samo nagrđuje okoliš nego se dovodi u opasnost i zdravlje ljudi i ekosustav. (I. T.)

odlučujujući stanišni faktori (engl. masterfactors, njem. Entscheidende Standortsfactoren), ograničavajući stanišni

čimbenik (faktor), granični stanišni čimbenik. Svaki čimbenik ili kombi­ nacija čimbenika koji omogućava da organizam T i/ili populacija t dosegnu konkurentnu sposobnost, optimum vitaliteta T, maksimum razvoja, distri­ bucije ili fiziološke aktivnosti. Čim ­ benici koji uvjetuju opstojnost nekog ekosustava, populacije, ih pridolaska novih organizama. Mogu biti ogra­ ničavajući čimbenici maksimuma ih ograničavajući čimbenici minimuma. Liebig 1840. domišljatim pokusom, formulira botanički prikaz ograniča­ vajućeg faktora minimuma i izvodi slijedeći zaključak; »Rast biljnog or­ ganizma ovisi o onoj tvari koje na ras­ polaganju ima najmanje«. Kasnije je dokazano kako postoji i zakon ogra­ ničavajućeg maksimuma, kao i pojava da svaki ekološki čimbenik T čija se vrijednost približi granicama ekološke va­

lencije T organizma T postaje odluču­ jući odnosno granični faktor. U slo­ ženoj okolini nisu svi čimbenici od jednake važnosti za određeni organi­ zam. Pri istraživanjima velika se po­ zornost poklanja ograničavajućim čimbenicima. Uzmimo primjerice kisik kao jedan od abiotičkih čimbeni­ ka T. Za znanstvenika istraživača, ekologa kopnenih ekosustava on nije referentna vrijednost jer ga u kopne­ nim ekosustavima T ima u dovoljno raspoloživoj količini tako da je on ri­ jetko ograničavajući čimbenik za ve­ ćinu organizama kopnenih ekosusta­ va (osim na velikim nadmorskim vi­ sinama ili za organizme koji obitavaju u tlu i u još nekim sličnim i/ili rijet­ kim slučajevima). M eđutim u vo­ denom ekosustavu kisik se javlja u manjim količinama, njegove vrijed­ nosti su promjenljive s obzirom na druge abiotičke čimbenike t pa je on često jedan od značajnijih ograniča­ vajućih čimbenika u vodi. Zbog toga pri mjerenju parametara vodenih ekosustava kisik je često među prvim parametrima koje znanstvenici eko­ lozi mjere. Zastupljenost i mtalitet t nekog organizma i/ili vrste u nekoj populaciji i/ili ekosustavu ovise o kvalitativnoj i kvantitativnoj, kom­ pleksnoj sinergističkoj ili antagoni­ stičkoj interakciji različitih čimbeni­ ka. (D. Đ.)

odvodnjavanje (engl. draining, drainage, deivatering, njem. EntivČisserimg)

drenaža, isušivanje. Jedan od tipova melioracije. Proces mijenjanja fizi­ kalnih svojstava tla, a svrha mu je od­ stranjivanje suvišne količine vode u tlu i zaštitu melioriranih područja na nizinskim terenima od voda izvan tog

POJMOVNIK

područja. Zaštita m elioriranih pod­ ručja obuhvaća mjere izgradnje ob odn ih kanala i regulacije prirodnih vodotokova. Evakuacija, tj. odvođe­ nje, suvišne vode s nekog područja vrši se prom jenom fizikalnih osobina tla, krtičnom drenažom, potkopavanjem (rahljenjem zemljišta), melioracijskim oranjem, gradnjom sabirnih i odvodnih kanala za drenažu, ustava, propusta, crpnih stanica i si. Sto se tiče zaštite prirode, nanosi veće štete ekosustavima nego drugi melioracijski zahvati. Stradavaju cijeli ekosusta­ vi, npr. močvare i slično. (D. Đ.)

O EC D , Organisation

for E conom ic C ooperation and D evelopm ent.

okoliš (engl. environment; njem. Umwelt), prirodno okružje; zrak, tlo, vo­ đa, klima i živa bića u ukupnosti uza­ jam n og djelovanja. O kolišu se prido­ daje i kulturna baština kao dio okruž­ ja koji je stvorio čovjek. (I. T.) Okoliš, vidi ekološki časopisi u RH t . (I. T.)

oksidi u tlu , vidi kemijska svojstva tla. (D. Đ.)

oligofag (grč. oligos — malo, malen, neznatan + grč. fago — jedem ; engl. oligophage, njem. Oiigophage); Pojam označuje životinje vrlo specijalizirane prehrane, tj. on e koje se hrane vrsta­ ma T iz, raznih biljnih ili životinjskih

rodova t koji su taksonomski srodstveno blizu. Takve organizme nazi­ vam o sistematski srodnim oligofagima. A ko su sistematske kategorije vrsta koje služe kao hrana srodstveno daleko jedna od druge, njihove preda­

tore T nazivam o disjunktnim oligofagima. Za razliku od prethodnih m o-

283

nofagi uzimaju sam o jed nu vrstu or­ ganizama, a u najekstremnijim slu­ čajevima biraju kao plijen isključivo jedan oblik pojedine vrste T. Prim je­ rice ličinka vrste Tenebrio molitor jed e samo brašno ili ličinke suknenih m o ljaca koje jed u izričito keratin iz vune. Polifagi, životinje koje se hrane plije­ n om iz više sistematskih kategorije koje nisu u srodstvenim odnosim a. (D. Đ.)

oligohem erobni, ekosustavi f pod sla­ bim utjecajem čovjeka koji zbog svo­ jih prirodnih osobina nisu izravno zanimljivi čovjeku za antropogenu eksploataciju, primjerice muljeviti estuariji i priobalne slanuše salikornijskog tipa, mangrovi estuariji, m angrove delte i priobalne zone m angrova na pom ičnoj podlozi, m očvarne zajednice šaša i trske koje nije m oguće isušiti, planinske rudine i dr. Vidi hemerobija T. (D. Đ.) oiigosaprobno (grč. oligos — malen, kratak + sapros — truo), prema K olkw itz-M arssonovu sustavu saprobnosti t , voda koja sadržava vrlo malo organske tvari. Obilježava ju visoka koncentracija kisika (nikad ispod 8 mg/1), velika prozirnost vode, stjeno­ vito, kamenito, valutićavo i/ili pjeskovito dno, raznolikost vrsta — pogoto­ vu ličinki kukaca, i mala gustoća je ­ dinki. U tu kategoriju pripadaju izv o ­ ri, brdski potoci i brdska jezera, brzi gornji tokovi rijeka i mlada jezera. (I. T.)

oligotrophic, njem. Oligotrophie) vodeni ekosustavi t i eko­ sustavi tla t, koji se odlikuju m alom k oličinom nutrijenata i niskom pri­ marnom produkcijom t . Takvi jezerski

oligotrofni (engl.

284

Ekološki leksikon

sustavi su relativno duboki, s hipolimnionom T većim od epilimniona t . M a­ la količina hranjivih tvari ne dopušta izaraziti rast planktonske t mase. N i­ ska količina otopljene organske tvari u vezi je sa relativno visokom količi­ n om kisika. N ajčešće su to , geološki T gledano, jezera novijeg postanka. (D. Đ.)

olovni te tra e til (engl.

lead-tetraetil, njem. Blei-tetraetil), tetraetil olovo. Organski spoj olova. Upotrebljava se kao primjesa za povećanje oktanskog broja benzina. Vrlo otrovna, neurotoksična tvar, topljiv u lipidima, jako penetrira kroz kožu, jedan od glavnih izvora em isije olova u okoliš. Bezolovni benzin sadržava do 13 mg/L o. t., a sve se više zamjenjuje alkoholom i eterom (tzv. bezolovni benzin, njem. Bleifreies Benzin). (D. Đ.)

o lo v o (engl. lead, njem. Blei), (Pb), m e­ tal plavkasto bijele boje, mekan, niske temperature tališta, otporan na koro­ ziju, velike gustoće. Nalazi se u pli­ novim a nastalima izgaranjem benzina s antidetonacijskim sredstvom olov­ nim tetraetilom, u proizvodnji boja, glazura i cjevovoda. U organizam ulazi hranom i respiratorno, inhalaci­ jom . T aloži se u kostima, uzrokuje poremećaj metabolizma kalcija. O m eta rad enzima, posebno onih ko­ ji su ovisni o prisustnosti slobodnih sulfhidrilnih (-S H ) skupina. Djeluje na krv i na krvotvorne organe. Tzv. »olovna anemija«, posljedica je spri­ ječen e sinteze hemoglobina. Djeluje na neuromuskularni aparat i na sre­ dišnji živčani sustav, izazivajući blo­ kadu sinaptičkog prijenosa. (D. Đ.) o m n iv o ra , v id i svejed. (D. Đ.)

o nečišćen je atm osfere (engl. atmo­

sferu pollution; njem. atmosphćirische Verschmutzung), ispuštanje u atmosfe­ ru tvari koje m ogu štetno djelovati na ljudsko zdravlje i na ekosustave. Glavni izvori onečišćenja su emisije 1" iz različitih industrija i vozila. M eđu važnije onečistače ubrajaju se oksidi sumpora i dušika, ugljikov m onoksid, različiti organski spojevi, dim, čađa itd. (I. T.)

o nečišćen je mora (engl. sea pollution; njem. Meeresverschnuitzung), onečišće­ nje je unošenje u okoliš stranih tvari koje se u njemu prirodno ne nalaze ili povećavanje koncentracije tvari koje se prirodno nalaze u okolišu, ali su u njemu norm alno prisutne u ma­ njoj koncentraciji. Tvari koje se u n o­ se su produkt različitih ljudskih ak­ tivnosti, a u okolišu m ogu štetno dje­ lovati na žive organizme, uključujući ljude, i poremetiti prirodnu ravno­ težu u ekosustavima T. O sim kemij­ skih tvari, pojam onečišćenje obuhvaća i unošenje energije u okoliš, nepri­ rodnu promjenu temperature okoli­ ša, buku i vibracije. Svake godine ra­ stuća ljudska populacija stvara gole­ m e količine kućanskog i industrij­ skog otpada. Kako gotovo dvije tre­ ćine čovječanstva živi u obalnim po­ dručjima, more se odavno zloupo­ trebljava kao prirodan i besplatan recipijent neželjenog otpada i otpadnih voda. Iako se u početku taj otpad možda ispušta u kanalizaciju i rijeke, odlaže na odlagališta otpada ili spa­ ljuje i ispušta u atmosferu, većina pri­ je ili poslije završi u moru. Svjetsko more ima velik ali ograničen kapacitet primanja otpadnih tvari bez vidljivih posljedica na kvalitetu vode. O n e­

285

POJMOVNIK

čišćenje mora ima negativan utjecaj na prirodne populacije morskih orga­ nizama i drugih organizama koji o m oru ovise u pogledu hrane, uk­ ljučujući i ljude. N ek i onečistači štet­ no djeluju, i to tako da smanjuju ko­ ličinu kisika f otopljenog u vodi, a drugi direktno ili indirektno toksično djeluju na organizme. M eđu potonji­ ma su teški metali poput žive, bakra, olova i toksične kemikalije kao što su klorirani ugljikovodici u koje se ubra­ jaju najštetniji toksični spojevi, prim ­ jerice D D T , dioksini, lindan, poliklorirani bifenili itd. Kad se jed nom na­ đu u m oru, takvi se spojevi akum uli­ raju u m orskim organizmima, a u svakom sljedećem članu hranidbenog

lanca T njihova se koncentracija pove­ ćava, tako se primjerice u tkivima riba m ože naći i 1000 puta veća koncen­ tracija nekog toksikanta nego u moru u kojem žive. Jedan od najvidljivijih i najdramatičnijh oblika onečišćenja mora je ispust nafte. Procjenjuje se da na godinu u svjetsko m ore iz razli­ čitih izvora dospije izm eđu 2 i 3 m i­ lijuna tona nafte. Prirodnim putem iz ležišta nafte na dnu mora svake godi­ ne istječe dodatnih 600 do 700 tisuća tona. N esreće tankera i naftnih bu­ šotina povlače za sobom katastrofalne posljedice. Ispuštena nafta pliva na površini mora i onem ogućuje dodir sa zrakom i fotosintezu t fitoplanktona

t ifttobentosa t , guši morske organiz­ m e stvarajući pomanjkanje kisika T u vodi, oblaže njihove dišne i probavne organe, natapa perje morskih ptica i krzno sisavaca i uzrokuje dugotrajne štetne posljedice za morske ekosusta­ ve. Treba se samo prisjetiti nesreće supertankera Exxon Valdez koji se

1989. godine nasukao u Zaljevu prin­ ca Williama na Aljasci kad je iz njega isteklo gotovo 40 milijuna litara nafte a naftna se mrlja proširila na 26 tisuća km2. Pritom su stradale golem e količine ribe, više od 33 tisuće ptica, na stotine m orskih vidri, tuljana, m orskih lavova i drugih m orskih si­ savaca. Zaljevski je ekosustav t bio uništen, a ribolov i druge aktivnosti u tom području zamrle su, stvorivši sil­ ne socijalne i ekonom ske probleme. Premda je ispust nafte iz tankera ili naftnih platformi najdramatičniji oblik onečišćenja mora, zapravo više nafte i njezinih prerađevina dospije u more svake godine otjecajnim voda­ ma s gradskih ulica, parkirališta, ben­ zinskih crpki, iz podzem nih sprem­ nika, različitih plovila, nepravilno zbrinutog m otornog ulja i slično. (I.

T.) on e čišće n je o k o liša (engl. environo-

mental pollution, njem. Umweltverschmutzung). Svaka kvalitetna i kvantitetna promjena fizičkih, kemijskih i bioloških svojstava osnovnih sastojnica okoliša, nastala unošenjem kemij­ skih tvari koje dovode do narušavanja zakonitosti u ekosustavu tem eljenih na m ehanizm im a samoregulacije, a m o ­ gu izazvati negativne posljedice za zdravstvene, gospodarstvene i druge uvjete života. Vidi onečišćenje voda t , onečišćenje mora t , onečišćenje tla t , onečišćenje atmosfere t. (D. Đ.)

o n e čišće n je voda (engl. water pollu-

tion; njem. Wasserverschmutzung), pro­ mjena kakvoće voda, koja nastaje unošenjem , ispuštanjem ili odlaga­ njem u vode hranjivih i drugih tvari, toplinske energije i drugih uzročnika

286

E kološki leksikon

zagađenja, u količini kojom se m ije­ njaju svojstva voda u odnosu na nji­ hovu ekološku funkciju i namjensku uporabu. Izvori onečišćenja m ogu bi­ ti kućne i kom unalne otpadne vode, industrijske otpadne i rashladne v o ­ de, poljoprivredne vode, odlagališta otpada, promet, atmosferske padaline (npr. kisele kiše) i drugo. (I. T.) onečišćenje vode toplinom , v id i to ­ p lin s k o o n e čišć e n je vod e . (D. Đ.)

o nkoliti, v id i s tro m a to liti i o n k o liti. (D. Đ.)

opasni otpad (engl. hazardom irnste; njem. Gefahrstoffabfall) , otpad T koji sa­ država tvari koje imaju jedno ili više sljedećih svojstava: eksplozivnost, re­ aktivnost, zapaljivost, nagrizanje, podražljivost, štetnost, toksičnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost, teratogenost, ekotoksičnost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kem ijskom reakcijom ili biološkom razgradnjom. Opasni otpad utvrđen je dodacima I., II. i III. Zakona o ra­ tifikaciji konvencije o nadzoru prekograničkog prometa opasnog otpada i o njegovu odlaganju (N. n. 3/94., M eđunarodni ugovori). Opasni ot­ pad mora se odvojeno skupljati i pre­ voziti, a odlagati se m ože sam o u za to predviđena i posebno izgrađena i opremljena skladišta u skladu s U red ­ bom o uvjetima za postupanje s opa­ snim otpadom (N . n. 34/95.). (I. T.) općekorisne funkcije šuma U z n e­ posrednu gospodarsku vrijednost šu­ m e imaju i niz drugih, posrednih vri­ jednosti koje sve više dobivaju na važ­ nosti. Sve se više cijeni uloga šuma u pročišćavanju zraka, zaštiti od erozije, njihovoj hidrološkoj i klimatskoj fun­

kciji, m ogućnostim a za turizam, re­ kreaciju itd. T e su vrijednosti šuma nazvane njihovim općekorisnim fun­ kcijama, a u m nogim su zemljama po svojoj važnosti već nadmašile gospo­ darske funkcije šuma. Općekorisne funkcije šuma očituju se u zaštiti tla, prometnica i drugih objekata od ero­ zije, bujica i poplava; u utjecaju šuma na vodni režim i hidroenergetski su­ stav; u utjecaju na plodnost tla i po­ ljoprivrednu proizvodnju; u utjecaju na klimu; u zaštiti i unapređenju ljudskog okoliša; u stvaranju kisika i pročišćavanju atmosfere; u rekreativnoj, turističkoj i zdravstvenoj funkci­ ji; i u utjecaju na faunu i divljač. P o ­ stoji više različitih podjela općekori­ snih funkcija šuma. Prema podjeli Branimira Prpića (1992.), koji u obzir uzima veliku prirodnu raznolikost Hrvatske i težnju za razvijanjem tu­ rizma, općekorisne funkcije šuma se dijele na društvene ili socijalne i eko­ loške ili zaštitne funkcije:

1. Društvenefunkcije šuma — — — — —

turistička estetska ekološka rekreacijska zdravstvena funkcija šum e

2. Ekološkefunkcije šuma — — — — — — — —

hidrološka protuerozijska zaštita od lavina klimatska protuimisijska vjetrobrane šum e šum e za zaštitu prometnica zaštitna područja i objekti. (I. T.)

oporaba, vidi recikliranje T.

POJMOVNIK

287

geoakum u-

lacija. (D.Đ.)

i poljoprivrednoj proizvodnji ili u na­ seljima. (D. Đ.)

optim um (lat.

optimum — najbolje; engl. optimum; njem. Optimum), uvje­ ti koji vladaju u nekom ekosustavu, a koji su za određenu vrstu najpovo­ ljniji, pri kojima ta vrsta ima najveću učestalost i u nje su najbrži biološki procesi. Vrijednost nekog čimbenika okoliša (temperatura, vlaga, osvijetljenost, salinitet, pH itd.) koja je naj­ povoljnija za dotičnu vrstu. Suprotno je pesimum T. Odstupanje od optimu­ ma znači pogoršanje životnih uvjeta za dotičnu vrstu, što se zove pejus t .

organska kom ponenta tla, vidi ke­

opterećivanje tala, v id i

(I. T.)

ordinacija (engl. ordination rnethod), poredak, grafički prikaz i analiza po­ jedinih sastojina sustava u odnosu na ekološke čimbenike t . Vidi gradijentanaliza. (D .Đ .)

mijska svojstva tla.

(D. Đ.)

Orno-Quercetum ilicis, mješovite šume

crnike i crnoga jasena. To je klimazo­ nalna zajednica eumediteranske zone Jadrana koja je rijetko razvijena kao šuma, a češće kao makija — visoka i gusta šikara koja je degradacijski stadij šume. U sjevernom dijelu Hrvatskog primorja nalazimo i šumu i makiju, a u drugim dijelovima primorja prevladava malđja (Istra, Cres, Krk, Ugljan i dr.). Na otocima Rabu (zaštićena šuma Dundo) i na Velom Brijunu nalaze se najljepše sastojine te zajednice. Karak­ teristične vrste su hrast crnika, lovor, iemprika, crni jasen, veprina, šparoga, tetivika, ruža, smrdljika, makljen i dru­ ge. (I.T.) (grč. oros — gora, brdo; engl. orobiome; njem. Orobioni), životni prostor ili biom t koji se razvija u

o r o b io n i

organon — oru đ e , sprava; en g l. organism; n je m . Organismus), ž iv o b iće ; o b lik o rgan ske p r ir o ­

organizam (grč.

de k o ji sa m o s ta ln o fu n k c io n ir a i o d li­ k u je se v it a ln im p ro c e s im a n u ž n im a za o d rž a n je ž iv o ta (p o s e b n im k e m ij­ s k im sa sta vo m , iz m je n o m tvari, ra­ s to m ,

ra zm n o ž a v a n je m ,

p o d ra ž lji-

v o š ć u , s p o s o b n o š ć u reagiranja na p o ­ dražaje i p rila g o d ljiv o š ć u na ž iv o tn e uvjete). (I. T.)

organska gnojiva (engl. organic fertili-

zers, njem. Organische Diingung), hete­

rogena skupina gnojiva podrijetlom od živih organizama i/ili produkata živih organizama, biljaka i/ili životi­ nja u raspalom i/ili poluraspalom sta­ nju. Obuhvaćaju različite otpatke na­ stale pri industrijskoj, hortikulturnoj

ovisnosti o nadmorskoj visini reljefa. S visinom opada srednja godišnja temperatura: za svakih 100 m visin­ ske razlike u umjerenom području srednja godišnja temperatura opada 0,5°C, a toliko iznosi razlika srednje godišnje temperature za svakih 100 km u smjeru sjever-jug. Zato su u planinama s porastom visine očigled­ ne promjene vegetacije koje su nalik promjenama vegetacije kad se pri­ bližavamo polovima. Primjerice, na­ kon planinskog pojasa bjelogoričnih listopadnih šuma slijedi nešto viši po­ jas crnogoričnih šuma nalik tajgi, a visoki planinski vrhovi imaju vegeta­ ciju sličnu arktičkoj tundri. Raspored visinskih pojasa razlikuje se ovisno o

E kološki leksikon

288

to m e

u

k o je m

se

zonobiomu

t

o d re đ e n a p la n in a n a la zi, (I. T.)

o ro g ra fs k i fa k to ri (grč. oros — brdo, gora, planina, planina + grč.grapho — pišem; engl. orographic factors,frictional factors, njem. Relieffaktoren), čimbenici koji se odnose na reljef T Zemljine

površine npr. nadmorska visina, oblik reljefa, ekspozicija f , inklinacija T. (D. Đ.)

o rografski pojasi (grč. oros — gora +

grajo — pišem), vegetacijski pojasi

koji se izmjenjuju s porastom nad­ morske visine uslijed promjene kli­ matskih prilika. Prepoznaju se po do­ m inantnim biljnim vrstama ifitocenozama

t. (I. T.)

osnovni podaei o prometu u Republici H rvatskoj, prema podacima H r­

vatskog zavoda za statistiku, 1999. go­ dine. U kupna dužina pruga bila je 2.762 km, cesta 28.009 km. Preveze­ no je ukupno, 17,293.000 putnika i 1.125.000 tona robe u željezničkom, 924.000 putnika u zračnom, 6.647.000 putnika i 33,119.000 tona robe u pom orskom i 64,763.000 put­ nika u javnom cestovnom prijevozu i 5.221.000 tona robe u cestovnom prom etu. Broj osobnih vozila je bio 1,060.546 odnosno, 236/1000 stanov­ nika. Cijevovodima je transportirano 5.675.000 to n a nafte. (D. Đ.) Q s try o -Q u e rc e tu m pubescentis,

mješovite šum e medunca i crnoga graba. Zajednica se razvija u planin­ skom pojasu Hrvatskog primorja, u nešto hladnijim klimatskim prilika­ ma pa u njezinu sastavu izostaju vazdazeleni eumediteranski elementi. U z hrast medunac i crni grab, toj za­

je d n ic i p rip a d a ju c r n i ja s e n , d rije n , b lju š t, ta n k o lis n a šp a roga itd . (I. T.)

Otpad (engl. rvaste; njem .Abfall), u smi­

slu Zakona o otpadu (N. n. 34/95.) to su tvari i predmeti koje je pravna ili fizička osoba odbacila ili odložila, na­ mjerava ih ili mora odložiti. Prema podrijetlu razlikuje se komunalni T i tehnološki t , prema svojstvima opasni T i inertni otpad, a s obzirom na kon­ zistenciju moguće je razlikovati kruti t i tekući otpad (zbrinjavanje tekućeg otpadz T). Postupanje s otpadom re­ gulirano je Zakonom o otpadu (N. n. 34/95.), Pravilnikom o vrstama otpa­ da (N. n. 27/96.) i Pravilnikom o po­ stupanju s ambalažnim otpadom (N. n. 53/96.), a uključuje skupljanje, uskladištenje, obrađivanje, odlaganje, uvoz, izvoz i prijevoz otpada te zatva­ ranje i saniranje građevina namijenje­ nih odlaganju otpada i drugih površi­ na onečišćenih otpadom. Najvažnije metode zbrinjavanja otpada: odlaga­ nje na odlagalištima otpada 1\ spaljiva­ nje u palionicama smeća T, kompostira­ nje organskog otpada (kompost T) i re­ cikliranje. (I. T.) otp a d n e vode (engl. ivaste ivaters, njem. Abivasser), vode upotrijebljene

u naseljima, poljoprivredi i industriji kojima su promijenjena fizikalna, ke­ mijska i biološka svojstva, tako da se bez prerade ne mogu koristiti u druge svrhe, pa ni onda kada nije potrebna čista voda. Vidi zbrinjavanje otpadnih voda 1\ (D. Đ.) otrovanje (engl. intoxication, poisoning, njem. Vergiftung, Intoxikation), intoksi­

kacija. Bolesno stanje organizma uz­ rokovano otrovom tj. toksikantom ili toksinom. (D. Đ.)

POJMOVNIK

ozon (grč. oz o — mirišem; engl. ozone;

njem. O zon), alotrop kisika t s tri ato­ ma (O 3) koji nastaje u prvom redu djelovanjem ultraljubičastog zračenja na m olekule kisika (O 2) u Zemljinoj atmosferi T. U atmosferi se nalazi na tri različite razine: — na visini između 10 i 50 km tvori ozonsku ovojnicu t koja apsorbira dio Sunčeva ultraljubičastog zra­ čenja štiteći tako živa bića na Zem lji od njegova štetnog djelo­ vanja; — u gornjim dijelovima troposfere, na visini od 9 do 13 km (troposferski ozon), glavni izvor ozona su dušikovi oksidi (NOx) koji nasta­ ju električnim pražnjenjem u at­ mosferi (munje) i iz ispušnih pli­ nova zrakoplova. Troposferski ozon djeluje kao snažan staklenički plin T, pa porast njegove koncen­ tracije zadaje ozbiljan problem; — u prizem nim slojevima atmosfere ozon nastaje u reakcijama koje uključuju različite onečistače iz ispušnih plinova vozila (dušikovi oksidi, ugljikovodici). Budući da ima snažno oksidacijsko djelova­ nje, ovdje ozon može štetno dje­ lovati na biljke i na dišne organe životinja i ljudi. (I. T.) o zo n o sfe ra (grč. o zd — mirišem + spltaira — lopta, kugla), atmosferski

sloj najveće gustoće ozona T. Nalazi se na visini od 20 do 30 kilometara. Vidi atmosfera T, ozonska ovojnica t . (I. T.)

o zo n sk a o vo jn ica (engl. ozone layer\ njem. Ozonschicht), sloj atmosfere iz­

m eđu 10 i 50 km visine koji sadržava

289

najviše atmosferskog ozona T, čija je najveća koncentracija na visini od 20 do 30 km (ozonosfera). Taj sloj apsor­ bira najveći dio energije Sunčeva ultraljubičastog zračenja i tako štiti živa bića na Zem lji od njegova štet­ nog utjecaja. Različite tvari koje ošte­ ćuju ozonsku ovojnicu uzrokuju na­ stanak ozonskih rupa T. (I. T.) o zo n sk a rupa (engl. ozone hole', njem. Ozonloch), područje u Zemljinoj at­ mosferi T u pravilu iznad polarnih kra­

jeva u kojem je ozonska ovojnica t stanjena, a koncentracija ozona T sma­ njena, stoje posljedica reakcija mole­ kula ozona t s klorom. Klor najviše potječe iz antropogenih/reo/M — kloriranih i fluoriranih ugljikovodika (C F C spojevi t ) koji služe kao potisni plinovi u sprejevima u kozmetičkoj industriji, u proizvodnji rashladnih uređaja, plastičnih masa i drugdje. Razgradnja ozona najjača je nad A n­ tarktikom u sloju stratosfere t na visini između 16 i 22 kilometara. T u se na­ laze polarni stratosferski oblaci s kristalićima leda na kojima se zbivaju kemijske reakcije koje uništavaju ozon. Antarktička ozonska rupa oso­ bito je velika zbog izolacije Antarktič­ kog područja uvjetovane jakim cirkum polarnim vjetrovima koji one­ mogućuju pritok ozona iz drugih krajeva. Kroz ozonske rupe na po­ vršinu Zemlje prodiru štetne ultraljubičaste zrake T valne duljine 280 — 315 nm (U V -B područje) koje uzro­ kuju rak kože i druga genetska ošte­ ćenja kod ljudi i većine živih organi­ zama. (I. T.)

padaline,

v id i

oborine

t.

(I. T.)

paleobotanika (engl. paleobotanics, njem. Paldobotanik), znanstvena disciplina čiji

su predmet izučavanja fosilni ostaci bi­ ljnih organizama ili fosiliziranih dijelo­ va biljnih organizama primjerice pe­ ludna zrnca. Na temelju takvih ostataka rekonstruiraju se evolucijski događaji u nastanku biljnih svojti, sastavi i prom­ jene biljnih zajednica kroz prošlost. Palinologija je poddisciplina paleobotanike koja proučava fosilizirane ostatke peludnih zrnaca ili različitih biljnih spora. (D. Đ.)

paleoekologija (grč. palaiđs — star, negdašnji, drevan + oikos — kuća, dom + logos — riječ, govor; engl. palaeoecology; njem. Palao-Okologie), znanost o ekologiji t fosilnih organi­ zama i okoliša u Zemljinoj prošlosti. Uključuje rekonstrukciju jlore t , fa u ­ ne t i uvjeta koji su vladali u prošlosti, na osnovi geoloških i bioloških doka­ za (fosila). Saznanja o današnjim or. ganizmima i tehnike njihova istraži­ vanja primjenjuje na populacije i za­ jednice iz geološke prošlosti. (I. T.)

paSeogeografija (engl. paleogeogmphy, njem. Palogeografie), znanstvena disci­ plina čiji je predmet izučavanja re­ konstrukcija događaja koji utječu na promjenu fizičkih svojstava Zemlje, kao i same promjene fizičkih svojsta­ va zemljine površine koje su se odvi­ jale tijekom Zemljine geološke proš­ losti. (D. Đ.)

paleoklimatologija (engl. paleodimatology, njem. Palokliinatologie), znan­

stvena disciplina čiji je predmet izu­ čavanja rekonstrukcija klimatskih uv­ jeta na Zemlji, tijekom Zemljine geo­ loške prošlosti, proučavajući indi­ rektne dokaze poput sedimenata, fo­ sila, glacijalnih tragova i si. (D. Đ.)

paleontologija (engl. paleotology, njem. znanstvena disciplina koja proučava životne oblike u proš­ lim geološkim razdobljima na teme­ lju njihovih fosilnih ostataka i fosili­ ziranih tragova tih organizama. Po­ stoje različite grane paleontologije koje razlikujemo s obzirom na pred­ met i načine proučavanja. Prema sku­ pini organizama koju proučava, pale­ ontologiju možemo podijeliti na gra­ ne poput mikropaleontologije, koja

Palontologie),

291

POJMOVNIK

proučava fosilizirane mikroorganiz­ me, to je važna grana paleontologije u ekonomskom pogledu jer su takvi nalazi korisni prilikom lociranja le­ žišta nafte. Nadalje, paleobotanika proučava fosilizirane ostatke biljnih organizama, polena, lišća, plodova, spora i slično, dok paleozoologija proučava životinjske organizme. Ove tri paleontološke discipline, zajedno čine disciplinu koju jednim imenom nazivamo paleobiologija; promatraju najniže sistematske skupine organiza­ ma kao zasebne entitete i objekte svo­ jeg proučavanja. Naprotiv, različite poddiscipline paleoekologije (paleolimnologija, paleobiogeografija, paleooceanologija, paleocenologija i dr.) pokušavaju ujediniti sve takve fosilne nalaze i na osnovu njih rekonstruirati uzročno-posljedične odnose među različitim organizmima u nekom vre­ menskom razdoblju, te napraviti opi­ snu rekonstruciju izgleda okoliša i okolišnih uvjeta koji su vladali na ne­ kom određenom području i u odre­ đenom vremenu. Paleogeografija proučava nekadašnji izgled zemlje s obzirom na distribuciju i diverzitet paleoorganizama i prošle geološke događaje kao što su kretanje kontine­ nata, sedimentacije, preobrazbe i ero­ zije stijena, vulkanske aktivnosti i slično. Paleoihnologija proučava fosilizirne ostatke i tragove organizama, poput fosiliziranog izmeta, tragova kretanja organizama po mekanoj po­ dlozi, blatu i pijesku itd. Tafonomija proučava načine fosilizacije organiza­ ma. Paleoantropologija proučava fo­ silne ostatke i evolutivni razvoj čov­ jeka. (D. Đ.)

paleozoologija (engl. paleozoology, njem. Palozoologie): znanstvena disci­

plina čiji su predmet izučavanja fosil­ ni ostaci životinjskih organizama, nji­ hovih fosiliziranih tragova, kao i evo­ lucija životinjskih organizama koja se odvijala tijekom Zemljine geološke prošlosti. (D. Đ.) paliorsica sm e ća (engl. ivaste incineration plant; njem. Miillverbrennungsanlage), tehničko postrojenje za spaljivanje smeća T u kojem se spaljuju komunal­ ni i tehnološki otpaci f . (I. T.) pan klim a ks (engl. panclimax), pojam

pripada anglosaksonskoj ekološkoj terminologiji a označava, opisuje po­ dručje koje sadržava dvije ili više ra­ zličitih, potpuno sukcesijski t razvije­ nih zajednica T koje imaju slične kli­ matske uvjete i sličan živi svijet. (D. Đ.) pankroni (engl. panchron, njem. panchron), živi fosili. Organizmi koji u

vrlo dugom razdoblju (vremenski mjereno u geološkim okvirima) nisu doživjeli bitnije morfološke i druge promijene, npr. Gingko biloba, Latimeria sp., Nautilus sp. i si. (D. Đ.) pantofag, vidi svejed. (D. đ .) parazitizam (grč. parasiteo — jedem zajedno s nekim; engl. parasitism; njem. Parasitismus, Schmarotzertum),

odnos između dvije vrste u kojemu jedan organizam (parazit) živi na ili u drugom organizmu (domadar). O d­ nos je pozitivan (koristan) i najčešće obvezatan za parazita a negativan (šte­ tan) za domadara. Paraziti mogu živ­ jeti na (ektoparaziti) ili u svojim do­ maćinima (endoparaziti). Parazitizam je vrlo raširen i raznovrstan odnos

E kološki leksikon

292

k o ji se ja v lja k a k o

u

b ilja k a tako i

u

ž iv o tin ja . (I. T.)

park prirode (engl. nature park ; njem. Naturpark), prema Zakonu o zaštiti

prirode (N. n. 30/94.) park prirode je prostrano prirodno ili dijelom kulti­ virano područje s naglašenim estet­ skim, ekološkim, odgoj no-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turistič­ ko rekreacijskim vrijednostima. U parku prirode dopušteno je obavlja­ nje djelatnosti i radnji kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke i uloga. U Hrvatskoj je šest parkova prirode: Biokovo, Velebit, Kopački rit, Lonjsko polje, Medvednica i uvala Telašćica. (I. T.) p a rk-šu m a, prema Zakonu o zaštiti

prirode (N. n. 30/94.) park-šuma je prirodna ili posađena šuma, veće pejsažne vrijednosti, a namijenjena je odm oru i rekreaciji. U park-šumi su dopuštene samo one radnje kojima je svrha njezino održavanje ili uređiva­ nje. U Hrvatskoj status park-šume imaju 23 šume, među njima Zlatni rt (Rovinj), Golubinjak (Lokve), Jasikovac (Gospić), Trakošćan, Marjan (Split), Košljun (Krk) i druge. (I. T.) patogeneza (engl, patogenesis, njem.

Patogenese), mehanizam i tijek na­ stajanja bolesti i/ili smrti. (D. Đ.) PCB,

v id i p o lik lo r ir a n i b if e n ili. (D. Đ.)

PCDD, poliklorirani

dibenzodioksini.

(D. Đ.)

PCDF, Đ.)

p o lik lo r ir a n i d ib e n z o fu ra n i. (D.

p edobiom (engl. pedobiome; njem. Pedobiotn), krajolik t s posebnim tipom tla i s tim u vezi s azonalnom vegetaci­

jom t ; biom t ili životni prostor vezan

za poseban tip tla. Npr. stjenovito tlo — litobiom, pjeskovito tlo — psamobiom, slano tlo — halobiom, močvara ili tresetište — helobiom, vodom po­ kriveno tlo — hidrobiom i si. Pedobiomi mogu zauzimati goleme površine, npr. helobiom u zapadnom Sibiru za­ uzima više od jedan milijun km2. (I. T.)

pedobionti, vidi edafon. (D. Đ.) pedogenetskš čim b e n ici (faktori) (engl. soil genesisfactors, pedogenesis factors, njem. paedogenetischeFaktoren) u

tloznanstvu skup svih čimbenika koji kombinirano ili zasebno djeluju ili su djelovali u procesima pedogeneze. To su primjerice: čimbenici biosfere (biljke, životinje, razlagači, čovjek), čimbenici atmosfere, hidrosfere i kli­ me (oborine, vjetrovi, glečeri, voda, morski valovi, uragani, kemijski agensi, plinovi, kiseline lužine, zrače­ nja, temperatura i si.) čimbenici litosfere i pedosfere (erozija, rasjedi, ma­ tični supstrat, reljef, vulkani, potresi i si.) i vrijeme. (D. Đ.) pedogeneza, u zoologiji pedogeneza (engl. pedogenesis, paedogenesis, sino­ nim: neotenija, engl. neoteny) je po­

jam koji označuje oblik partenogenetskog razmnožavanja organizama koji su u razvojnom stadiju ličinke, primjerice neki metilji (razvitak redija) i neki kukci dvokrilaci (šiškarica Miastor), ili oblik spolnog razmnoža­ vanja spolno sazrelih ličinačkih stadi­ ja, koji ponekad niti ne pređu u adultni oblik, primjerice vodozemac A xolotl. U pedologiji tj. tloznanstvu, pe­ dogeneza (engl. pedogenesis, soil development) je proces nastajanja i razvoja

293

POJMOVNIK

tla od tzv. matičnog supstrata tj. geološko-litološkog izvornog materijala na kojeg djeluju pedogenetski faktori. (D. Đ.)

pedokem ija, v id i

k e m ijs k a

svojstva

tla. (D. Đ.)

p e d o k la sifika cija , vidi sistematika tla. (D. Đ.)

ped olog ija (grč. pedon — tlo + logos — riječ, govor; engl. pedology, soil Science, njem. Bodenkunde), vidi tloznanstvo. (D. Đ.) pe d osfe ra (grč. pedon — tlo, lat. sphaera — lopta, engl. pedosphaere, njem. Pedospbare), rastresita ovojnica na po­

vršini Zemlje, sastavljena od tla. Sa strane je omeđena vodenim bazeni­ ma ili ledom, na gornjoj svojoj strani graniči s atmosferom, a u dubini na do­ njoj svojoj granici dotiče je i ogra­ ničava litosfera. (D. Đ.) p ed otakso no m ija, v id i

siste m a tik a

tla. (D. Đ.)

pedotop, edafotop. Pojam koji se od­ nosi na zamljišni supstrat (tlo) kao kom ponentu ekotopa T unutar biogeocenoze f . (D. Đ.) pejus (lat. peius-, engl. pejus-, njem. Pejus), odmicanje od optimalnih uvjeta

života; pogoršanje uvjeta za organiz­ me neke vrste uslijed udaljavanja vri­ jednosti nekog ekološkog čimbenika od optimuma 1\ Pejus je područje koje leži između optimuma f i pesimuma T unutar ekološke amplitude t nekog čimbenika okoliša (temperatura, vla­ ga, p H itd.) u odnosu na dotičnu vrs­ tu. (I. T.)

pelagijal (grč. pelagos — more; engl. pelagial; njem. Pelagial), životni pro­

stor slobodne vode u jezerima i m o­ rima, za razliku od bentala t koji je životni prostor dna. U jezerima se naziva još i limnionom ili limnetičkom zonom. Pelagijal jezera dijeli se na gornji, osvijetljeni sloj — eufotičku zonu T, i donji neosvijetljeni sloj — afotičku zonu T . Za neku se vrstu kaže da je pelagička ako živi u slobodnoj vodi, bez dodira s dnom i ne ovisi o dnu u pogledu zaklona ili prehrane bentosom t . Organizmi koji žive u pelagijalu pripadaju planktonu t ili nektonu T. U morima i oceanima pelagičko se područje topografski može podijeliti na neritičku t i oceansku pro­ vinciju t čije se vode razlikuju po svo­ jim fizikalno-kemijskim i biološkim svojstvima. S obzirom na dubinu u pelagijalu se razlikuje šest zona: epipelagilka zona proteže se od površine do prosječno 50 metara dubine i odgo­ vara eufotičkoj zoni T; na nju se nastav­ lja mezopelagička zona koja seže do du­ bine od 200 metara i odgovara disfotičkoj zoni t . Donja granica mezopelagičke zone poklapa se na srednjim zemljopisnim širinama s izotermom od 10°C. Te prve dvije zone karakte­ rizira bujan razvoj fitoplanktona “t i zooplanktona t . N a dubini od 200 do 500 metara nalazi se infrapelagička zo­ na, a ispod nje se proteže batipelagička zona sve do dubine od 2.500 metara. Donja granica te zone podudara se s izotermom od 4°C. Slijedi abisopelagička zona do 6.000 m dubine, i' na kraju hadopelagička zona koja seže od 6.000 m do najvećih oceanskih dubi­ na. Vidi prostorna raščlamba mora i ocea­ na t . (I. T.)

294

Ekološki leksikon

pepeljuša, podzol. Najčešći tip kise­ log tla. Pepeljasto sive boje, pjeskovite i za vodu izrazito propusne struk­ ture. N aziv podzol dolazi iz ruskog jezika i internacionalno je prihvaćen. Poobavljanski sloj je praškast a donji slojevi su siromašni hranivima. Raz­ vija se na stijenama bogatim silikati­ ma, odnosno stijenama kisele reakci­ je. C esto tlo u područjima s crnogoričnom šum om . Igličasto lišće koje s vrem enom odum ire i opada na tlo, dodatno snizuje p H reakciju ovog tla. Gospodarski nepovoljna tla siromaš­ na hranjivim tvarima. U nas nije če­ sto tlo, nalazimo ga u nekim predje­ lima Gorskoga kotara. U svijetu često tlo u području tajge na sjevernoj he­ m isferi (Kanada, Finska, sibirski dio Rusije). (D.Đ.)

perifiton (grč. peri — oko, okolo, kod + jyton — biljka, raslina; engl. periphyton; njem. Aufivuchs), obraštaj; ži­ votna zajednica (biocenoza t) koja se razvija na vodenom bilju u slatkovod­ nim ekosustavima t . Č ine ju razno­ vrsni organizmi: bakterije, zelene i sm eđe alge, praživotinje, oblići, maločetinaši, puževi, ličinke tulara i vretenaca, pijavice, rakovi ljuskari i dru­ gi. (I. T.)

permakultura (engl. permaculture, njem. Permakulture), kovanica od PERMAnentna agriKULTURA. Svjesno dizaj­ niranje i održavanje agrikulturnih pro­ duktivnih ekosustava koje odlikuje raz­ nolikost, stabilnost, otpornost, i elastič­ nost prirodnih ekosustava. T o je po­ kušaj harmonične integracije krajolika i ljudi koja pruža hranu, energiju, sklo­ nište i druge materijalne i nematerijal­ ne potrebe na način trajno održivog

gospodarenja. Kovanicu ranih 70-tih godina, upotrijebio Bili Mollison. (D.

Đ.) pesim um (lat. pessimus — najgori; engl. pessimum; njem. Pessimum), uv­ jeti u kojima organizmi određene vrs­ te jo š jedva egzistiraju, a njihovi bio­ loški procesi teku krajnje otežano. T o je područje m inim alne i maksimalne vrijednosti ekološke amplitude t" nekog čimbenika okoliša (temperatura, vla­ ga, pH itd.), tj. odgovara njezinoj donjoj i gornjoj granici. Suprotno je op­

timum t. (I. T.)

pesticidi (engl. pesticide, njem. Pjlanzenschutzmittel, Pestizid), sredstva koji­ ma se uništavaju organizmi koji na­ nose ekonom sku štetu. Nazivaju se prema skupini organizama koje suz­ bijaju (insekticidi, fungicidi, herbicidi itd.). (D. Đ.)

petrografija (grč. petrđ — stijena, ka­ m en + grajo —- pišem; engl. petrograpliy; njem. Petrographie), grana petrologije, znanosti o podrijetlu, pojavno­ sti i strukturi stijena. Petrografija opi­ suje i sistematski klasificira različite vrste stijena koje tvore Zem ljinu ko­ ru, na temelju njihovih mineraloških svojstava i teksture. Svoj razvoj petro­ grafija doživljava s otkrićem m ikro­ skopa u 19. stoljeću, čim e je o m o ­ gućena mikroskopska analiza tankih prereza različitih tipova stijena — vulkanskih, sedim entnih i m etamorfnih. (I. T.) PH tla, vidi kemijska svojstva tla. (D.

Đ.) pitka voda (engl. drinking water\ njem. Trinkivasser), voda koja se, bez obzira na podrijetlo, u prirodnom stanju ili

POJMOVNIK

nakon prerade upotrebljava kao voda za piće, u proizvodnji namirnica, pri­ prem i hrane i predmeta opće upora­ be, bez obzira na to kako ulazi u teh­ nološki proces, upotrebljava se za pri­ prem u bezalkoholnih pića i sod a-vode i puni u originalnu ambalažu (u boce i si.) bez ikakve dodatne kemij­ ske prerade i dezinfekcije kemijskim tvarima (dopuštena je dezinfekcija zračenjem ili ozonizacijom ). M ože se dobivati iz podzem ne, izvorske ili p o­ vršinske vode, a ponekad se dobiva i desalinizacijom mora. Zdravstvena ispravnost vode za piće utvrđuje se njezinom analizom, tj. određivanjem organoleptičkih, fizikalno-kem ijskih, m ikrobioloških i drugih svojstava. Is­ pitivanje zdravstvene ispravnosti v o ­ de za piće obuhvaća vodu na izvo­ rištu, vodu nakon procesa prerade (dezinfekcije), vodu u spremniku v o ­ de za piće i vodu u razvodnoj mreži. Prema Zakonu o vodama (N . n. 107/95.) područje na kojem se nalazi izvorište ili drugo ležište vode koja se upotrebljava ili je rezervirana za javnu vodoopskrbu, kao i područje na ko­ jem se za iste potrebe zahvaća voda iz rijeka, jezera, akumulacija i si., mora biti zaštićeno od namjernog ili slučaj­ n og onečišćenja i od drugih utjecaja koji m ogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost vode ili na njezinu izdašnost (zone sanitarne za­ štite). (I. T.) pjeskolovi, v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih v o d a . (D. Đ.)

plagioklim aks (engl. plagioclimax), po­ jam pripada anglosaksonskoj ekološ­ koj term inologiji a njime se označava

životna zajednica t čiji prirodni razvoj

295

prestaje zbog posljedica djelovanja ljudskih aktivnosti. (D. Đ.) planet Zem lja (engl. planet Earth, njem Erde), treći po redu planet od Sunca i jedan od devet planeta Sun­ čeva sustava. Jedini za kojeg danas pouzdano znam o da sadržava životne oblike. O pseg eliptične staze po kojoj se kreće oko Sunca je približno 939,120.000 kilometara. Z b og elip­ tičnog oblika putanje po kojoj se kre­ će oko Sunca, Zemlja obiđe jedan pu­ ni krug za prosječno 365,26 dana, u smjeru obratnom od smjera kretanja kazaljke na satu. O blik planeta je ku­ glast, blago spljošten na polovim a zbog posljedica rotacije, kažem o daje oblik najsličniji rotacijskom elipsoidu. O s rotacije okomita je na ekvatorsku ravninu i nagnuta za 66°33". V o­ da pokriva oko 70,8 posto površine planeta dok kopno pokriva 29,2 posto ukupne površine planeta, koja iznosi oko 149 milijuna kvadratnih kilom e­ tara. Iznad površine planeta nalazi se atmosferski sloj (atmosfera T) koji seže d o oko 150 kilometara u visinu okru­ žujući cijeli planet. O sim nje, planet okružuju hidrosfera, magnetosfera i biosfera. O ko planeta kruži sam o je ­ dan satelit, M jesec, na udaljenosti od približno 385.000 kilometaera. O d površine prema središtu razlikuju se tzv. kruta kora, zem ljina kora ili litosfera (engl. crust); plašt (engl. mantle) i jezgra (engl. ćore), Litosfera se sastoji od granitnog (sial) i bazaltnog (sima) omotača. Ispod kore je plašt koji se sastoji od tri dijela gornjeg plašta, pri­ jelazne zone i donjeg plašta. Plašt je najvjerojatnije u tekućem stanju, pri tom se pretpostavlja se da on lagano pom iče koru iznad sebe uzrokujući

296

E kološki leksikon

pritom prom jene u kretanju tekton­ skih ploča. U središtu Z em lje nalazi se jezgra, sastavljena uglavnom od že­ ljeza i silikata. T lak je u unutrašnjosti Z em lje tako velik da se pretpostavlja da je jezgra u krutom stanju. T e m p e­ ratura u unutrašnjosti planeta procje­ njuje se na ok o 5.000°C .

plan kto n (grč. planktos — skitnica; engl. plankton ; njem . Plankton), m n o ­ gobrojni, najčešće sićušni organizm i koji žive u vod i i u njoj plutaju nošeni strujama i valovim a. Većina planktonskih organizama manja je od je d ­ n o g m ilim etra, ali pojedini m ogu d o ­ seći i nekoliko metara (npr. velike m ed u ze). U planktonu se nalaze raz­ novrsni jed nostaničn i i višestanični organizm i, npr. bakterije, alge, praživotinje, m ekušci, raci i predstavnici gotovo svih ostalih skupina životinja. O rganizm i koji čitav svoj život pro­ v od e u planktonu čine holoplankton; oni pak koji sam o d io svog života pro­ vedu u planktonu, a ostatak u nekto-

nu T ili bentosu T, čine m eroplankton (jaja, ličinke i ju ven iln i stadiji razli­ čitih skupina životinja, rasplodne sta­ nice alga i m orsldh cvjetnica). M ero­ plankton prevladava u obalnim voda­ ma, a holoplankton u otvorenim , oceanskim vodam a, premda sc uslijed strujanja vod e te dvije skupine plan­ ktona često miješaju. Plankton se m o že podijeliti na biljni plankton ili

fitoplankton T, životinjski plankton ili zooplankton t i bakterioplankton T. A ko se kao kriterij u zm e veličina, onda se planktonski organizm i općenito m o ­ gu podijeliti na m akroplankton, m ezoplankton, m ikroplankton i nano­

čine organizm i veći od jed n o g m ili­ metra, m ezoplankton oni veličine 0,5 do 1 m m , m ikroplankton 0 ,06 i 0,5 m m , a nanoplankton čine organizm i m anji od 0,06 m ilim etara. Plankton čini kritičnu kom p onentu hranidbe­ ne m reže u svim m orskim ekosusta­ vim a i većin i slatkovodnih sustava jer je izvor hrane za nekton i bentos. N ajbogatiji je u hladnim , polarnim m orim a i m orim a um jerenog pojasa, a u tropskim je m orim a m n o g o siro­ m ašniji. Plankton im a globalan u či­ nak na čitavu biosferu t jer ravnoteža sastojaka Z em ljine atm osfere uvelike ovisi o fotosintetskoj aktivnosti biljne k om p onente planktona. (I. T.)'

p le u sta i (engl. pleustal; njem . Pleustal), životni prostor pleustona t i neustona t . (I. T.) p le u sto n (engl, pleuston; njem . Pleuston), veći biljni i životinjski organiz­ m i koji žive na površini vode. Takva je npr. alga Sargassum, po kojoj je naziv dobilo Sargaško m ore. O d ži­ votinja u p leu stonu se nalaze žarnjaci Physalia i Velella, puževi ljubičasti splavari (Janthina) i kukac vodena stjenica (H alobates). U k opnenim vodam a, ovdje pripadaju biljke koje plutaju na površini vod e, poput v o d e­ ne leće, i životinje koje hodaju po p o ­ vršini vode, kao što su kukci obična skakalica i kopnica. P leu ston je p o ­ dloga za razvoj m anjih oblika (bakte­ rije, cijanobakterije i alge) koji čine

neuston T. Ž iv o tn i prostor pleustona naziva se pleustal. (I. T.)

plankton T, prem da m eđu rijima ne

p odzem ne krške vode, krški tereni su u pravilu sirom ašni površinskim vodam a, ali ih zato obilježava bogat­

p ostoje oštre granice. M akroplankton

stvo podzemnih voda t . U kršu prevla­

POJMOVNIK

297

dava ok om iti tok vod e kroz brojne pukotine, ponore i jam e. Padalinska voda gotovo sva ponire u podzem lje u kojem kem ijski djeluje na topljive karbonatne sedim ente (vapnenac i d olom it) stvarajući razgranate sustave p od zem n ih pukotina i kanala. R ežim p od zem n e vod e u krškim terenima ovisi o pluviom etrijskom režim u, geološkoj građi i reljefu. (I. T.)

podzem ne v o d e (engl.

groundwater,

njem. Grundimsser), voda u p odzem ­ lju; sva voda ispod površine kopna i u sklopu Z em ljine kore. Pojavljuje se u sva tri agregatna stanja: tekućem , krutom (led) i p lin ovitom (vodena para), a potječe najvećim dijelom od atm osferskih padalina. S obzirom na svoj od nos prem a stijenama, ona m o ­ že biti vezana (opnena) i slobodna (gra­ vitacijska). Vezana voda čvrsto prijanja uz čestice stijena, a slobodna se voda (podzem na voda u u žem sm islu) kre­ će pod utjecajem sile teže i strukture kapilara kroz tlo ili pukotine i šup­ ljine u stijenama, ispunjavajući u v e­ ćoj ili manjoj mjeri prostor izm eđu čestica stijena. S ekološkog gledišta na području Hrvatske razlikuju se dva glavna tipa p odzem nih voda: podzem­

ne krške vode t i intersticijske vode aluvijskih i diluvijskih šljunkovito-pjeskovitih nanosa koje imaju različita kemijska i biološka svojstva i s tim u vezi različite životne zajednice (bioce­ noze T). Intersticijske vode najkvali­ tetniji su resurs pitke vode za stanov­ ništvo. P od zem n e vode utječu na v e­ getaciju na površini a sam im tim e i na površinske ekosustave t i izgled krajo­

lika t . O n e podžem ne vode koje na­ staju poniranjem atmosferske vod e tj. oborinskih, riječnih i jezerskih voda

nazivaju se i vadozne p od zem n e v o ­ de. O n e koje nastaju kondenzacijom vod en e pare iz Z em ljine unutrašnjosti nazivaju se ju v en iln e p odzem ne vode, a on e koje se nalaze u stijenama od njihova nastanka nazivaju se konatne vode. Arteška voda je p odzem ­ na voda pod tlakom . Voda ponire kroz tlo sve do nepropusnog dijela litosfere, gdje se zadržava u zon i tzv. vode tem eljnice, tem eljne ili donje vode. Gornja granica podzem ne vode naziva se v o d n o lice. (D. Đ., I. T.) podzol

(engl.

podsol, podzol), vidi

pepe-

ljuša. (D. Đ.)

pokazne vrste (lat. indicare — otkriti, pokazati; engl. indicator species, njem. Indikatorarten, Zeigearten), indikatorske vrste. Vrste T koje služe kao poka­ zatelji stanja u određnom staništu t , zajednici t ili ekosustavu T. Biljni ili životinjski organizam koji upućuje na neki ekološki čimbenik T, prim jerice ki­ selost tla, vlažnost, nitrate, opskrbu d ušikom i si. ili druge ekološke para­ m etre, poput stupnja zagađenja T, tro-

jije t

ili stranih utjecaja. Pokazne

vrste imaju m alu ekološku valenciju T s obzirom na jedan ili više čim benika okoliša i stoga upućuju na određene uvjete koji vladaju u okolišu. N a pri­ mjer, kopriva upućuje na visoku razi­ nu fosfata u tlu na m jestu na kojem raste. (D. Đ ., I. T.)

pokrovnost, kvantitativna oznaka u fitocenološk im istraživanjima vegeta­ cije na terenu (fitocenologija t ) . Za iz­ ražavanje pokrovnosti služi skala od 1 do 5. Oznaka 1 znači d a je biljka vrlo rijetka i da pokriva m anje od 5 posto površine, 2 da pokriva 5 -2 5 posto p o ­ vršine, 3 da pokriva 25 — 50 posto, 4

298

E kološki leksikon

da pokriva 50 — 75 posto, a oznaka 5 znači da pokriva 75 — 100 posto po­ vršine. Pokrovnost se istražuje unutar odsječaka vegetacije koji se nazivaju sastojinama. (I. T.)

polihem erobno, vrlo jako do znatno izm ijenjeni oblici staništa t na kojima je očit utjecaj čovjeka, izmijenjeni su

abiotički i biotički čimbenici T koji naj­ češće postaju ekstremni i otežani. Ta područja naseljava mali broj vrsta t koje posjeduju m ogućnost prilagodbe otežanim uvjetima, vrste koje se uspi­ ju prilagoditi na uvjetima takvih sta­ ništa najčešće imaju veliki broj jed in ­ ki na tom području zbog sm anjenog kom peticijskog pritiska (sinantropi t ) . Takva su staništa primjerice ruderalne zajednice u gradovima ili oko njih (nakupine smeća, područja uz pruge, gradski nasadi, gažene livade, utrine u gradovima). Vidi hemerobija T. (D. Đ.)

biraju se probavnim traktom, dišnim putovim a i preko kože. Akumuliraju se u lipidnoj frakciji tkiva i stanica, najviše u m asnom tkivu, bubrezima, jetri, m ozgu, u žum anjcu jajeta i maj­ činu mlijeku. Prolaze kroz placentu. U zrokuju poremećaje u razvoju kož­ nog epitela, sintezi hem oglobina, m e­ tabolizm u vitamina A, E i selena, po­ remećaje u prom etu minerala i vode uz stvaranje edema, uzrokuju poveća­ ni m etabolizam tiroksina s promjena­ ma u štitastoj žlijezdi, inhibiciju A T P-aza, interferenciju s oksidativnom fosforilacijom, prom jene u ak­ tivnosti steroidnih hormona. Imaju im unosupresivno djelovanje. U jetri eksperim entalnih sisavaca uočeno je nastajanje neoplastičnih tvorbi i kar­ cinom a (kancerogeni). U ekosustavu, bioakumulativni i perzistentni. (D. Đ.)

polikultura (engl. polyculture, njem. Po-

lykultur), u poljodjelstvu, suprotno p o lik lim a k s (engl. polyclimax) Prema teoriji poliklimaksa, koja govori da u nekom vrem enskom periodu i na ne­ kom klimatskom T području nastaju brojne regionalne klimatogene zajedni­ ce T, najčešće zbog promjenjivih uv­ jeta tla. Poliklim aks je dakle, klimatogena zajednica čije nastajanje, održa­ nje i stabilnost kontrolira izričito ve­ lik broj čimbenika, uključujući kli­

matske čimbenike t , topografske čim ­ benike, interakciju izm eđu vrsta, va­ tru i slične okotišne čimbenike f . U sp. monoklimaks T. (D. Đ.)

p o lik lo m a n i bifenili, (engl. polychlori-

nated biphenyl, njem. Polychlorierte Biphenyle), (C i2 H n- lC ln), PCB. Skupi­ na aromatskih sintetskih spojeva koji se prirodno ne nalaze u okolišu. Pro­ izvode se kloriranjem bifenila. Apsor­

m onokulturi, uzgoj dvaju ili više po­ ljoprivrednih biljaka na istom prosto­ ru u isto vrijeme, pri čem u uzgajane vrste imaju slične ekološke prohtjeve, a prilikom rasta i razvoja ne smetaju jedna drugoj, ili načinom života po­ m ažu jedna drugu (npr. grah kao pe­ njačica i kukuruz koji omogućava grahu površinu za penjanje ili npr. biljke fiksatori dušika koje u polikulturi obogaćuju tlo dušikom i si.). P olikulturnim uzgojem se postiže veća iskoristivost prostora, smanjuje se erozija tla i postiže se viši prinos. (D. Đ.)

polisaprobno (grč. poly’ — m nogo +

sapros — truo), prema KolkvvitzM arssonovom sustavu saprobnosti T, voda koja je osobito teško opterećena organskom tvari. Sedim ent je crni

299

POJMOVNIK

m ulj, voda je m utna s velikom kon­ centracijom visokom olekularnih or­ ganskih spojeva, ima manjak kisika i pojavu anaerobije (potpun nedostatak kisika), pa su organizmi koji ovdje dolaze fa ku lta tivn i anaerobi. Broj pri­ sutnih vrsta je malen, ali one dolaze u vrlo gustim populacijama (bakteri­ je, od praživotinja pogotovu trepetljikaši, nešto alga, maločetinaši T u b ificidae, ličinke trzalaca Chironomidae). U tu kategoriju pripadaju odsječci tekućica u koje se ulijevaju otpadne v o ­ de ljudskih naselja, industrija i si. (I. T.)

poSucija (engl. pollution, njem. P ollu­ tion, U rmveltverschm utzung), onečišće­

nje, zagađenje okoliša, najčešće izaz­ vano djelovanjem čovjeka (ispušta­ njem i u n osom kemijskih tvari, pesticida, oksida, soli, teških metala, ener­ gije, buke, vibracija, zračenja i dr.). (D. Đ.)

polutant (en g l. pollutant, n je m . Schadstoffe), o n e čista č . (D. Đ.)

poluživot otrova, vrijeme potrebno da se koncentracija otrovnog spoja prisutnog u okolišu smanji za 50 p o­ sto. (D. Đ.) poljoprivreda u Hrvatskoj (osnovni podaci), gospodarska djelatnost koja u ukupnom hrvatskom gospodarstvu sudjeluje s oko desetinom bruto d o­ m aćeg proizvoda (9%), 13 % u zaposlenosti. O d početka osam desetih g o ­ dina sm anjuje se poljoprivredna pro­ izvodnja. Hrvatska je 1991. imala 410.000 poljoprivrednika (64,4 % ak­ tivnih). Prema podacima Hrvatskog zavoda za statistiku, 1999. ukupno je 3.151.000 ha poljoprivrednih površi­ na (od toga, 2,086.000 ha u obite­

ljskom gospodarstvu). O d toga je za­ sijano 629.000 ha žitaricama, 66.000 ha krumpirom , 106.000 ha uljnim sjem enjem i plodovim a, 28.000 ha šećernom repom , 124.000 ha krm nim biljem , 7.000 ha duhanom . Broj stoke iznosio je 427.000 grla go­ veda, 1,234.000 grla svinja, 529.000 grla ovaca, 11,256.000 komada pera­ di. P roizvedeno je 558.000 tona pšenice, 2,135.000 tona kukuruza, 67.000 tona jabuka, 38.000 tona šljiva i 394.000 tona grožđa. (D. Đ.) ponašanje životinja (engl. anitnal behaviour, njem .), znanstveno prouča­ vanje, objašnjavanje i studija različitih oblika ponašanja, u prirodnom i/ili eksperim entalnom okolišu, uzevši u obzir utjecaj svih unutarnjih i vanj­ skih čimbenika. (D. Đ.)

POP

(engl. Persistent Orgcmic Polutants), postojani organski onečistači. Teško razgradivi, toksični organski spojevi, koji onečišćuju okoliš, primjerice ne­ ki pesticidi (D D T , aldrin, dieldrin, toksafen i dr.), P C B -spojevi, dioksi­ ni, furani i si. Imaju svojstvo bioakum ulativnosti, bioperzistencije i dugo poluvrijem e raspada. (D. Đ.)

populacija (lat. populus — narod; engl. populatiotv, njem. Population), skupina jedinici iste vrste koja u određeno vri­ jem e naseljava određen prostor i pri­ pada određenom ekosustavu. T e je ­ dinke dijele zajedničku zalihu gena T i povezane su raznim m eđusobnim odnosim a, u prvom redu razm no­ žavanjem. N pr. populacija maslačaka na livadi; populacija dupina u Jadra­ nu; populacija štakora u gradskoj ka­ nalizaciji itd. Svaka vrsta zapravo je skup populacija. Različite populacije

300

Ekološki leksikon

k o je p rip a d a ju isto j v rs ti ra z lik u ju se b ro je m je d in k i, u zra sto m , o d n o s o m sp o lo v a,

e k o lo š k im

i

fiz io lo š k im

s v o jstv im a , a p o n e k a d i m o r fo lo š k im o so b in a m a . (I. T.)

populacijska ekologija (lat. populus — narod + ofkos — kuća, dom + logos — riječ, govor; engl. population ecology; njem. Popidationsokologie), demekologija ; grana ekologije t koja se ba­

vi distribucijom i abundancijom T po­ pulacija organizama, odnosim a jed in ­ ki unutar poptdacije t , prema drugim populacijama i s vanjskim čim benici­ ma okoliša. Proučava veličinu i gu­ stoću populacija, dinamiku (natalitet, mortalitet, imigracije, emigracije), kolebanja brojnosti (oscilacije i fluk­ tuacije), utjecaj intraspecijskih i interspecijskih odnosa i si. Važan dio po­ pulacijske ekologije je populacijska genetika, koja proučava gene u pri­ rodnim populacijama i m eđu ostalim bavi se promjenama frekvencije gena, djelovanjem prirodne selekcije na ge­ netske karakteristike i pojavom polimorfizama kod vrsta. (I. T.)

posebni reze rva t, prema Zakonu o zaštiti prirode (N . n. 30/94.) posebni rezervat je područje u kojem je po­ sebno izražen jedan ili više neizm ije­ njenih sastojaka prirode, a osob itogje znanstvenog značenja i namjene. P o­ sebni rezervat m ože biti: botanički (floristički, šum ske vegetacije i dr.), zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.), geološki, hidrološki, rezervat u moru i dr. U posebnom rezervatu nisu d o­ puštene radnje koje bi m ogle narušiti svojstva zbog kojih je proglašen re­ zervatom (branje i uništavanje bilja­ ka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje

životinja, unošenje alohtonih vrsta, melioracijski zahvati, razni oblici go­ spodarskog i ostalog iskorištavanja i slično). Posebnih rezervata u Hrvat­ skoj ima više: npr. botanički rezervati su Sm erovišće (Samobor), Đurđevački pijesci, Lun — divlja maslina (Pag), Zavižan -— Balinovac — Zavižanska kosa i drugi. Š u m sk i rezervati su otok Lokrum, šuma D un do na Rabu, dije­ lovi M edvednice, M otovunska šuma, Japetić i drugi. Zoološki rezervati su Kopački rit i Varški lug, ihtiološki su rijeka Jadro i Vrljika, ornitološki Krapje đol, Jastrebarski lugovi, Crna mlaka, Vransko jezero kraj Biograda i drugi, a ihtiološko-omitološki rezervat je delta N eretve. Geomoifološki rezervati su Vražji prolaz i Z eleni vir kraj Skrada u Gorskom kotaru, zgeom oifološko-hidrološki kanjon Cikole, Zrmanja od Obrovca do ušća i Krčić (Knin). (I. T.)

potam al (grč. potamos — rijeka; engl. potamal, n je m . Potam al), ž iv o tn i p r o ­ s to r potamona t . (I. T.)

potam on (grč. potamos ■ — rijeka; engl. potam on, njem. Potam on ), naziv za or­ ga nizm e T koji nastanjuju dio rijeke u

kojemu je voda mirna, duboka, rela­ tivno topla i teče sporo, a dno je pjeskovito-m uljevito. U vodi se povre­ m eno javlja nedostatak kisika. Taj se životni prostor naziva potam al t . O r­ ganizm i potamona najčešće su euritermni (podnose varijacije temperature) ili toplo stenotermni (ne podnose tem ­ peraturna kolebanja) i ekonom ični u trošenju otopljenoga kisika. Prisutan je plankton. U sporedi ritron T. (I. T.)

potam oplankton (grč. potamos — rije­ ka + planktos — skitnica; engl. pota­ m oplankton ; njem. Potam oplankton),

POJMOVNIK

301

slatkovodni plankton t koji se nalazi u tekućicama. D olazi sam o u donjem toku rijeka, u području ušća, u koje­ m u je brzina vode mala, a u gornjem toku ga nem a zbog snažne struje v o ­ de. Č ine ga alge kremenjašice, neke vrste trepetljikaša, kolnjaci, cijanobakterije i drugi. (I. T.) potrajno održivi razvoj, v id i

tra jn o

o d r ž iv i ra zvo j. (D. Đ.)

p o tro ša či (engl.

consutner

organisms,

njem. K onsum enten ), lieterotrofni orga­ n iz m i t k o j i se hrane živim ili mrtvim organskim materijalom. M ožem o ih razlučiti u dvije bitne kategorije, makrokonzum ente (herbivore T, karnivo­ re t , detrivore T) koji konzumiraju i

probavljaju cijele organizme ili dije­ love organizma ili čestice organske tvari. N asuprot njima, razlikujemo, m ikrokonzum ente (uglavnom bakte­ rije i gljive) koji se hrane razgradnjom kom pleksne organske tvari i mrtve protoplazm e, pritom apsorbiraju je ­ dan dio produkata razgradnje, a drugi otpuštaju kao anorganske i relativno jednostavne organske čestice u okoliš. U užem sm islu pojam se rabi samo za m akrokonzum ente, a za mikro­ k onzum ente uglavnom se upotreb­ ljava pojam razlagači. M akrokonzu­ m ente zovem o još fagotrofima i biofagima, dok m ikrokonzum ente nazi­ vam o saprotrofima t i saprofagima T. (D. Đ.)

površinske kopnene vode (engl. surface ivater; njem. Oberflachemmsser), većinu površinskih kopnenih voda či­ ni led u ledenim pokrovima i planin­ skim ledenjacima, tj. voda u svom krutom , sm rznutom stanju. Prema volu m enu slijede stajaćice, a zatim te-

kućice T. U stajaćice se ubrajaju jezera,

bare, lokve i m očvare, a u tekućice potoci i rijeke. Sve one uključuju ra­ zličita staništa T posebnih fizikaln okemijskih i bioloških svojstava u ko­ jim a nalazimo različite biocenoze t . U sporedi podzem ne vode t . (I. T.) požar (engl. fire; njem. Feuer; B rand), kao ekološki čim benik požar se javlja prirodno i redovito sam o u nekim ekosustavima (stepa, savana, tajga, australske šum e eukaliptusa), a u v e­ ćini drugih ekosustava pretežno ga izaziva čovjek i ima negativan učinak: uništenje vegetacijskog pokrivača i ži­ votnog prostora za m nogobrojne ži­ votinjske vrste, uništenje organske tvari (prije mineralizacije), izlaganje tla eroziji vod om i vjetrom , promjene u sastavu biljnih i životinjskih zajed­ nica itd. Požari su stalna opasnost za šum e, pogotovu u prim orskim kraje­ vima i na otocim a, gdje svake godine izgori veća površina nego što se pošumi. (I. T.) PP, polipropilen. (D.Đ.) prašina (engl. dust, njem. Staub), u zra­ ku dispergirane, lebdeće, čvrste česti­ ce manjih dimenzija (0,06 m m — < 5 |im ), prirodnog ili um jetnog podrije­ tla, poput vulkanske prašine, pijeska, sitnih m eteorskih čestica, dima i čes­ tica antropogenog podrijetla koje emitiraju različite industrije i promet. O bično bivaju nošene na velike uda­ ljenosti prije nego što se istalože. P o ­ nekad prašina m ože imati štetan utje­ caj na zdravlje ljudi i životinja zbog m oguće depozicije tj. sedimentacije u dišnim organima, m utagenosti, f ibrogenosti, kancerogenosti i alergenosti. A dsorpcijom se na površini

302

Ekološki leksikon

prašine m ogu akumulirati i teški m e­ tali i drugi toksikanti, što povećava opasnost po zdravlje. Posebno su štetne sitne čestice teških metala koji imaju toksični učinak, a ispuštaju ih neke industrije. U tlu, frakcija od 0,06 do 0,01 m m promjera. (I. T., D.

Đ.) prašuma (engl. virgin forest; njem. Urwald), prirodna, netaknuta šuma koja se sama obnavlja i koja nije bila pod­ vrgnuta antropogenom utjecaju niti iskorištavanju. U užem sm islu naziv za tropske kišne šum e. (I. T.)

Pravilnik o procjeni utjecaja na oko­ liš, o b ja v lje n u N. n. 59/00., o d re đ u je zahvate za k o je je o b v e zn a p ro cje n a u tjecaja na o k o liš , sadržaj, r o k i n a č in

dijelom tla, a sam o tanji sloj je iznad m ineralnog dijela tla u kojem nisu jasno odvojene nego su izmiješane zone fermentacije i humifikacije or­ ganske tvari (D. Đ.) primarna energija (engl. primar}' energ)>; njem. Primdrenergie), ona energija koja je pohranjena u prirodnim izvo­ rima energije u njihovu prvobitnom obliku i uzeta iz prirode bez pretvor­ be, npr. Sunčeva energija, kinetička energija vjetra, kemijski potencijal fo­ silnih goriva t i drva, nuklearna ener­ gija, hidroenergija, geotermalna ener­ gija i dr. U sporedi sekundama energi­ ja f . (I. T.)

primarna produkcija,

vidi

primarna

proizvodnja. (D. Đ.)

iz ra d e stu d ije o u tje ca ju na o k o liš , na­ č in d o n o še n ja o cje n e i z a k lju č k a o nam je ra v a n o m zah vatu , n a č in obavješ­ ćiv a n ja ja v n o s ti i o d re đ iv a n ja ro k a i n a č in a su d je lo v a n ja ja v n o s ti u o d lu ­ č iv a n ju te prava i o b v e ze s u d io n ik a u p o s tu p k u . (I. T.)

prebom e šum e, šum e čije su sastojine različite dobi. U takvim su šuma­ ma stabla različite visine, debljine i starosti po jedinici površine, a obnav­ ljanje je prirodno. (I. T.) pregnojavanje (engl. oveifertilizing, njem . U berdiingung), proces p rekom je rn e u potrebe g n ojiva tj. povećan u no s h ra ­ n jiv ih tva ri u o k o liš, k o ji u zro ku je p o ­ p u la cijsk u e k s p lo z iju n e k ih organizam a i u b rza n u e u tro fik a ciju cije lo g ekosu ­ stava. (D. Đ.)

prijelazni hum us, m oder. Kombina­ cija i prijelazni oblik izm eđu sirova i zrelog humusa. Jedan dio je dobro razgrađen i izmiješan s mineralnim

prim arna proizvodnja (engl. primarj production, primatj productivity, njem. Primdproduktion), primarna produkci­ ja. Proces proizvodnje biomase t pro­ izvođača T {producenata T), izražen kao primarna produktivnost, odnosno stopa kojom fotosintetski t i kemosintetski T autotrofni t organizmi t proizvo­ de organsku tvar T na najnižim razina­ ma trofije t. U sp . bruto proizvodnja T,

neto proizvodnja t, prizvođači t, produ­ centi f . (D. Đ.)

sukcesija

primaij succession, njem. primare Sukzession) sukcesija t koja se događa na pedo­

primarna

(engl.

loškoj podlozi (supstratu) bez pret­ hodno prisutnog vegetacijskog pokro­ va f i sa m inim alnom ili gotovo n i­ kakvom količinom organskih tvari u supstratu ili općenito ponovni nasta­ nak zajednica na »mrtvom« području (primjerice ponovna izgradnja koraljnog grebena nakon uništenja uraga­

POJMOVNIK

303

nom ). Nastaje najčešće nakon geološko-klim atskih događaja (pom ica­ nje ledenjaka), katastrofičnih geološ­ kih događaja (erupcije vulkana, prim ­ jerice M ou n t St. H elen s, Krakatau i si.), klim atskih događaja (npr. uraga­ ni) i geološko-b iološk ih pojava (npr. izdizanje atola u otoke i si.) procesa pri kojima nastaju nove površine ra­ spoložive za kolonizaciju pionirskih vrsta T. T e vrste u određenom raz­ doblju svojim biološkim djelovanjem stvore uvjete koji pogoduju pridolasku novih organizama i vrsta koji ko­ loniziraju prostor nakon pionirskih vrsta, čim e ulaze u proces sekundarne sukcesije T. (D. Đ.)

primarni konzumenti (engl.

p rim a ij

consumer, njem. K onsum ent I. O rdnung), pojam označava položaj dotič­

nog konzum entskog organizma u ra­ zinama trojije T , odnosno u hranidbe­ nom lancu T . Primarni konzum ent na­

lazi se na razini sekundarne produkcije f . O n konzum ira kao hranu organiz­ m e s razine prim a m e produkcije f , naj­ češće zelene biljke. Dakle, primarni konzum ent je herbivor t koji se nalazi

Priroda, v id i ekološki časopisi u R H t . prirodna vegetacija, primarna vege­ tacija. Č ovjekovim utjecajem nepro­ mijenjen i netaknut, prirodno nastao vegetacijski pokrivač. Vidi vegetacija. (D. Đ.)

prirodni uvjeti (engl. natural conditions; njem. N attirzustande), uvjeti kakvi vladaju na prirodnom staništu, bez utjecaja čovjeka, tj. nije ih m odifici­ rao čovjek. Postoji i drugo gledište, prema kojem u pojam prirodni uvjeti ne isključuje čovjeka i posljedice njegova djelovanja jer je čovjek također dio prirode. (I. T.)

probioza

(lat. pro — za + bios — život; engl. probiosis\ njem. Probiose), isto što

i kom enzalizam 1". U drukčijem sm i­ slu term in se rabi u prehrambenoj m ikrobiologiji, gdje probioza ozna­ čuje stabiliziranje čovjekove crijevne mikroflore, a probiotici su m ikroor­ ganizm i koji ju poboljšavaju. Probio­ tici poput Lactobacillus acidophilus, L. rham nosus, Bifidobacterium bifidum nalaze se u različitim m liječnim prerađevinama. (I. T.)

iza primarnog producenta T i ispred se­ kundarnog konzum enta t . (D. Đ.)

priroda (engl. nature', njem. N a tu r), či­ tav svemir, sveukupni materijalni svi­ jet, neživi i živi, zakonitosti koje u njem u vladaju i sile koje u njemu dje­ luju. U sm islu Zakona o zaštiti priro­ de (N . n. 30/94.) prirodom se smatra značajan dio okoliša kojemu Republi­ ka Hrvatska osigurava zaštitu na prin­ cipima najbolje svjetske prakse. Poje­ dini dijelovi prirode imaju osobitu zaštitu R H (zaštićeni dijelovi prirode t ) . (I. T.)

procjena utjecaja na okoliš, postupak ocjenjivanja prihvatljivosti nekog zahvata (trajnog ili privrem e­ nog djelovanja čovjeka) s obzirom na okoliš i određivanje potrebnih mjera zaštite okoliša koje se provode u ok­ viru pripreme namjeravanog zahvata, od nosn o prije izdavanja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zah­ vat. Stručna podloga za procjenu ut­ jecaja na okoliš je studija o utjecaju na okoliš kojom se ocjenjuje prihvatlji­ vost zahvata za okoliš. Procjenom ut­ jecaja na okoliš sagledava se m ogući

304

E kološki leksikon

nepovoljan utjecaj namjeravanog za­ hvata na tlo, vodu, m ore, zrak, šume, klim u, zdravlje ljudi, biljni i životi­ njski svijet, krajolik, prostorne i kul­ turne vrijednosti te njihove m eđu­ sobne odnose. Vidi Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš 1\ (I. T.)

pro čišćavan je otpadnih voda, v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih voda. (D. Đ.) producenti, vidi proizvođači. (D. Đ.) profil tla (engl. soil profile), vertikalni presjek tla od površine do m atične podloge, odnosno, dvodim enzionalna slika solum a na kojem se m ogu naći i dešifrirati unutarnja m orfološ­ ka svojstva pojedinih slojeva (horizo­ nata) u stupcu tla. Profil tla je slika raščlanjenosti na pojedine horizonte tla. Profil tla koristi se također za uzi­ manje uzoraka za pojedine laborato­ rijske analize (fizikalne kemijske, bio­ loške). (D. Đ.) profundal (lat. profundus — dubok; engl. profundal zone\ njem. Profundal), dio bentala t ’ ili zone dna u jezerima. O buhvaća područje ispod 180 m du­ bine, a nalazi se sam o u jezerim a koja su dovoljno duboka. U plićim jezeri­ ma ga nema. T o je neosvijetljeno p o­ dručje u kojem nema biljaka, brojne su bakterije, a od životinja dolaze rakušci, maločetinaši i puževi koji se hrane organskom tvari što tone iz pli­ ćih slojeva. Sedim ent je fini mulj. Temperatura u profundalu je stalna i ne mijenja se, a tlak vode je visok. U slijed razgradnje organske tvari, m alo je kisika i puno ugljikova diok­ sida. Z b og uvjeta koji su slični uvje­ tima u p odzem nim vodama, u pro­ fundalu se nalaze i neke životinje ka­

rakteristične za podzem ne ekosusta­ ve. Vidi prostorna raščlamba jezera T. (I.

T.) Program prostorno g uređenja RH donesen je u sastavu Odluke o donoše­ nju programa prostornog uređenja Re­ publike Hrvatske (N . n. 50/99.). Pro­ gramom su određeni osnovni ciljevi i usmjerenja prostornog razvoja T, stanov­

ništva i naselja, infrastrukturni i vodnogospodarski sustavi, gospodarske dje­ latnosti u prostoru, zaštita posebnih vrijednosti prostora i okoliša, te osnove i smjernice za uređenje prostora. Stra­ tegije, osnove, programi i drugi planski dokumenti, čija je obveza donošenja propisana zakonima i drugim propisi­ ma, moraju biti usklađeni s Progra­ m om prostornog uređenja. (I. T.) progresivna sukcesija, vidi sukcesi­ ja. (D. Đ.) proizvodnja biom ase (engl. biomass production, njem. Stoffproduktion), pro­ ces unutar ekosustava t pri kojem se u određenom

razdoblju

proizvede

ukupna masa organske tvari f . Proces pri kojem se hrana i energija t koje kolaju ekosustavom t zadrže i inkorpo­ riraju u organizme t koji žive u ekosu­ stavu T . U sp. Primarna proizvodnja T , sekundarna proizvodnja

t,

bruto p ro iz­

vodnja T, neto proizvodnja T. (D. Đ.)

proizvođači (engl. producer, producer or­ ganisms, njem. P roduzenten), organiz­ m i t unutar ekosustava t koji posjedu­

ju sposobnost proizvodnje hrane i povećanje vlastite biomase t . Razliku­ jem o primarne T i sekundarne p ro iz­ vođače f . (D. Đ.)

POJMOVNIK

prokapnik, biološki filtar, sprem nik is­ punjen čvrstim tijelima (kamen, tro­ ska, plastični komadi i si.) na koje je naseljen biofilm. (D. Đ.) propisi važni za zaštitu o ko liša u RH, važniji zakoni i propisi kojima se regulira zaštita prirode i okoliša u R H su: Zakon o zaštiti prirode f , Zakon o zaštiti okoliša T, Zakon o zaštiti zraka t , Zakon o lovu T, Zakon o slatkovodnom ribarstvu T, Zakon o morskom ribar­ stvu T, Zakon o šumama t , Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš T, Zakon o šum skom sjem enu i šum skim sadni­ cama, Zakon o vodama t , Pomorski zakonik, Zakon o poljoprivrednom zem­

ljištu t , Zakon o zaštiti bilja T, Zakon 0 ekološkoj proizvodnji poljoprivred­ n ih i prehrambenih proizvoda, Za­ kon o sjem enu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bi­ lja, Zakon o zaštiti sorti poljoprivred­ nog bilja, Zakon o vinu, Zakon o sto­ čarstvu t , Zakon o dobrobiti životinja, Zakon o otocima t i drugi. (I. T.) prostorn a raščlam ba jezera, u

je ­ zerima se nalazi nekoliko različitih staništa za koja su vezane jezerske ži­

votne zajednice ili biocenoze T. Jezer­ ska staništa grupirana su u dvije glav­ ne kategorije: zonu dna jezera ili ben-

tal t i zonu slobodne vode ili pelagi­ jal t . Bental se prema dubini dijeli na litoral t , sublitoral f i profundal T, koji imaju različita obilježja i naseljeni su životnim zajednicama koje jednim im en om nazivamo bentos t , a u pelagijalu se razlikuje eufotička i afotička zo­

na T. Pelagijal naseljavaju planktonski 1 nektonski organizmi (plankton 1", nekton t ) . (I. T.)

305

prostorna raščlam ba m ora i o ce a ­ na, sva mora i oceani pokazuju zajed­ ničke osnovne topografske osobine. O d linije obale uokolo kontinenata i otoka do dubine od oko 200 m pro­ teže se kontinentalna podina ili šelf (engl. Continental shelf). Širina te podine m ože biti različita: na zapadnoj obali Južne Amerike ona gotovo i ne postoji jer se m orsko dno naglo spuš­ ta do velikih dubina, a u području sjeverno od Sibira proteže se 800 km u Arktički ocean. V ećinom su konti­ nentalne podine relativno blage i po­ lako se spuštaju do dubine od 200 metara. N a toj dubini nagib postaje strmiji — to je početak kontinentalnog slaza koji se proteže od 200 do 3000 metara dubine. Kontinentalni slaz za­ pravo povezuje kontinentalnu masu i pravo oceansko dno. N agib slaza obično je 1 — 15 posto, ali m ože biti i vrlo strm i m ože se naglo spuštati do dubina od 3000 do 4000 metara. N aj­ veći dio oceanskog dna zauzima abisalna ravnica, smještena na dubini iz­ m eđu 3000 i 6000 metara. N ju ispre­ sijecaju jarci, kotline i brazde dubina većih od 6000 metara. Najdublja je Challenger kotlina u Marijanskom jarku koja doseže dubinu od 11.022 metara. Abisalnu ravnicu također presijecaju i brojni hrptovi, poput Srednjoatlantskoga hrpta i drugih ko­ ji tvore podm orske planinske lance. Životna područja mora i oceana gru­ pirana su u dvije osnovne kategorije: to su m orsko dno i morska voda. Pe­

lagijal t je naziv za životni prostor slobodne morske vode. Pelagičko p o ­ dručje m ože se podijeliti na neritičku

provinciju T, koja obuhvaća vode iznad kontinentalne podine, i oceansku pro-

Ekološki leksikon

306

vinciju f , koju čine otvorene, pučin-

proteom , svi proteini koje stvara od­

ske vode iza granice kontinentalne

ređeni genom . Svi proteini kodirani jed n im genom om . Vidi genomika t .

podine. T e dvije provincije razlikuju se po svojim fizičko-kem ijskim i b io ­ loškim obilježjima. Gornji sloj neritičkih i oceanskih voda, u kojem traje proces fotosinteze, naziva se epipelagičkom zonom i podudara se otprilike s

euforičkom zonom T. Ispod nje, od 200 do 1000 m dubine, proteže se mezopelagička zona, a od 1000 m do 4000 m dubine nalazi se batipelagička zona. N ajdublji dijelovi oceanskih voda, is­ pod 4000 m dubine, čine abisopelagička zonu. Za precizniju raspodjelu pelagičkog područja vidi pelagijal T. Ž ivotni je prostor dna bental T, a za­ jednice organizama koje u njemu žive čine bentos T. Budući da razvoj ben~ toskih životnih zajednica ponajviše ovisi o dubini, bental se u vertikal­ n om smjeru m ože podijeliti na neko­ liko stepenica ili etaža. Područje do 200 m dubine, do kojeg dopire svje­ tlo, naziva se litoral T ili fital. Č ine ga redom četiri stepenice: supralitoral T,

međiolitoral t , infralitoral t i cirkalitoral T. Područje litorala podudara se s kontinentalnom podinom . Iza 200 m dubine slijedi dubokomorsko područje ili afital, koje se nadovezuje na najdonju stepenicu litorala i seže do najvećih oceanskih dubina, a čine ga tri stepe­ nice: batijal t , koji odgovara konti­ nentalnom slažu, abisal t koji se p o­ klapa s abisalnom ravnicom i liadal T, životni prostor dubokom orskih k o­ tlina i jaraka. U afital svjetlo ne dopire pa nema ni biljaka, a jedina osvjetljenost koja se m ože javiti jest biolum iniscencija dubokom orskih organi­ zama. (I. T.)

(D.Đ.)

proteom i ka, istraživanje svih proteina koje kodira neki genom . Vidi genomi­

ka

t . (D. Đ.)

protok energije

(engl. energy flow, njem. Energiekreislauf Energicjlufl), u svemiru (univerzum u) postoji odre­ đena stalna količina energije. O na se ne gubi, nego prelazi iz jed n o g oblika u drugi. U nutar svemira energija protječe iz jed n og sustava u drugi, dosežući do svih integracijskih razi­

na, primjerice iz ekosustava T u organi­ zam t pa sve do pojedine stanice i dalje do subcelularnih sustava. Svaki sustav postaje sve nestabilniji i neuređeniji (teži entropiji T) ako ne dobiva dovoljne količine energije. Kruženje tvari T odraz je stalnog protoka ener­ gije u ekosustavu T. Samo se 1 posto Sunčeve energije stvarno trans­ formira u kemijsku energiju na razini

primarnih proizvođača t . Jedan dio energije utroše primarni proizvođači T u vlastitim m etaboličkim procesima, a drugim se dijelom koriste biljojedi T i drugi heterotrofni organizmi t . N a sva­ koj razini hranidbenog lanca t troši se dio energije t a dio se prenosi slijede­ ćem članu u nizu (oko 10 posto). M a­ li dio energije na svakom stupnju od­ lazi iz sustava u obliku topline. U sp.

energetska bilanca T.

(D. Đ.)

prozirnost (engl. clarity; njem. Sichttie-

fe), fizičko svojstvo vode koje ovisi o nekoliko uvjeta: osvjetljenosti na po­ vršini vode; upijanju i raspršivanju svjetlosti kroz vodu; količini organ­

307

POJMOVNIK

skih i anorganskih čestica u suspenzi­ ji; i o količini planktonskih organiza­ ma. Prozirnost se mjeri Secchijevim diskom , bijelom plohom promjera 30 cm , koja se spušta u vodu užetom na kojem su označene dubine. Dubina na kojoj se disk gubi iz vida označuje prozirnost vode. Prodor Sunčevih zraka u vodu ovisi o njihovoj valnoj duljini. Voda je vrlo prozirna za zrake ljubičastog i plavog dijela spektra, nešto manje za zeleni i žuti dio, a za crveni dio spektra slabo je prozirna. Apsorpcija (upijanje) svjetlosnih zra­ ka u vodi je velika tako da u moru, na dubini od 100 m , preostaje samo oko 0,5 posto površinske svjetlosti. Topla i slanija mora u pravilu imaju veću prozirnost nego hladna mora jer su

stojanjem nepropusnog poobavljanskog dijela, na kojem se nalazi stagni­ raj uća, zaustavna uglavnom oborinska voda, a podvrgnuto je sezonskom natapanju i potpunom isušivanju. Pripada grupi hidrom orfnih tala. U nas ga nalazimo u zapadnoj Slavoniji, Lici, na Kordunu, i nekim dijelovima Gorskoga kotara. Prirodna vegetacija na ovom tipu tla je hrastovo-grabova šuma, koja je danas podosta uništena a zamjenjuju je oranice, šikare i paš­ njaci. Ta su tla uglavnom slabije plodnosti zbog neuređenog v o d n o zračnog režima i manje biološke ak­ tivnosti s plitkom rizosferom. H u ­ m usa ima m alo i nalazi se uglavnom pri površini, pod prirodnom vegeta­ cijom. (D. Đ.)

siromašnija planktonom f . Vode neritičke provincije I , zbog velike količine

ptengota (lat. Pteijgota, engl. pteijgote,

čestica u suspenziji, imaju manju prozirnost od voda oceanske provinci­

je T. Najveća prozirnost od 66,5 m izmjerena je u Sargaškom moru u Atlantiku. Jadransko m ore također ima veliku prozirnost (56 m). (I. T.)

njem. Ptengota), pojam se koristi za sve pripadnike veće skupine od dvaju podrazreda kukaca, koji imaju krila i/ili su se biogenetski razvili od pre­ daka koji su imali krila. Suprotno apterigota (lat. Apterygota). (D.Đ.) PUR, poliuretan. (D. Đ.)

PS, polistirol. (D.Đ.)

pseudoglej (engl. pseudogley), gusto vr­ lo kompaktno tlo koje se odlikuje po­

PVO, polivinilklorid. (D.Đ.)

Querco-carpin@ tum illyricum (Epim edio-G arpinetum betuli), ilirska šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba. T o je klimazonalna zajednica nižega kontinentalnog područja Hrvatske koja zauzima značajne šumske povr­ šine usprkos stoljetnom krčenju. Ima vrlo bogat florni sastav, a uz hrast kitnjak najznačajnije su vrste obični grab, trešnja, gorski javor, klen, buk­ va, glog, ruža, kozlokrvina itd. (I. T.)

Querco«Carpinetum orientalis, mješovite šum e medunca i bijeloga graba, koje nalazimo u Istri, na prio­ balnom pojasu sjevernoga Hrvatskog primorja, na otocim a Krku i Cresu, duž Podvelebitskoga kanala i u sje­ vernom dijelu Ravnih kotara. U flornom sastavu ističu se hrast medunac, makljen, crni jasen, bijeli grab, tetivika, veprina, šparoga, ciklama i druge vrste. (I. T.)

rad ijacija S u n c a (engl. solar radiation-, njem. Sonnenstrahlung), zračenje Sun­ ca koje dopire do Zemlje. Definira se kao gustoća toka dozračene energije, a iskazuje se jedinicam a za energiju na površini u određenom vrem enu (W m-2 ilij m~2m in_1). N a putu kroz

atmosferu T Sunčeva radijacija doživ­ ljava promjene: energija zračenja se raspršuje i upija. Raspršivanje se do­ gađa na m olekulam a plinova i česti­ cama koje lebde u zraku, osobito u donjim slojevima atmosfere, uslijed čega m ožem o razlikovati Sunčevo ozračenje prema smjeru iz kojeg je došlo. Ako on o dolazi iz smjera Sun­ ca, naziva se izravnim ili direktnim ozračetijem, a ako dolazi sa svih strana neba govori se o raspršenom ili đifuznom ozračenju. Važnost je raspršenog ozračenja u tom e što ono danju daje prirodnu svjetlost na mjestima koja nisu izravno obasjana Suncem . O d vidljivog dijela spektra najjače se ras­ pršuje plava i ljubičasta svjetlost, zbog čega nam nebeski svod izgleda plav. O sim što se raspršuje, energija zrače­ nja se dijelom odbija od čestica u at­ m osferi, osobito od kapljica i ledenih čestica oblaka i magle, te od površine

tla. Takvo odbijeno ili reflektirano zrače­ nje znatno pojačava neizravnu osvijet­ ljenost. U atmosferi također dolazi do upijanja ili apsorpcije Sunčeva zrače­ nja. Samo jedan dio cjelokupnog Sunčeva zračenja dopire do Zem ljine površine jer velik dio u atmosferi ap­ sorbiraju plinovi. Kratkovalno zračenje (ultraljubičasto i dio vidljivog spek­ tra) upijaju ozon T i kisik t , a dugovalno (infracrveno) vodena para i ugljikov dioksid. Prema tom e, Sunčeva ener­ gija koja dopire do tla m nogo je ma­ nja od one na ulasku u atmosferu zbog pojave raspršivanja i apsorpcije. Samo 47 posto radijacije Sunca u pro­ sjeku stiže do površine Zem lje, od čega izm eđu 40 i 45 posto čini vidljiva svjetlost (380 — 720 nm ). (I. T.) rad ioak tivni o tp a d (engl. atom ivaste, radioactive ivaste, nuclear ivaste, njem.

Atommiill, Atomkraftiverk Abfall, radioaktiverAbfall, Kernkraftiverk Abfall, Kernmiill), atomski otpad, nuklearni ot­ pad. Sve tvari u krutom, tekućem ili plinovitom stanju koje su radioaktiv­ ne, a zaostaju kao nusproizvod u nu­ klearnim reaktorima, iskopavanjem radioaktivnih ruda i u nekim indu­

310

E kološki leksikon

strijama te kao otpad u zdravstvu i znanstvenim istraživanjima koji nije m oguće ponovno koristiti. (D. Đ., I. T.) radioaktivno zračenje (engl. radioac-

tive radiation, njem. radioaktive Sthralung), zračenje nastalo kao posljedica spontanog raspada nestabilnih jezga­ ra. Sastoji se od elem entarnih čestica (alfa-zrake i/ili beta-zrake) ili elek­ trom agnetskih valova malih valnih duljina (gama-zrake). (D. Đ.)

rad iobiologija (lat. radiare ■ — sjati, isi­ javati, zračiti + grč. bios — život + logos — riječ, govor; engl. mdiobiology\ njem. Radiobiologie) grana biologije koja proučava djelovanje zračenja na živa bića. (1. T.) rak (engl. cancer, njem. Krebs), maligni tum or, karcinom, kancer, zloćudni tum or, zloćudna neoplazma. Patološ­ ka novonastala tvorevina u tijelu, koja nastaje nekontroliranim rastom, raz­ m nožavanjem i metastaziranjem (ko­ lonizacijom novih područja) nenor­ m alno prom ijenjenih (transformira­ nih), stanica. (D. Đ.)

ranker, h um usno silikatno tlo. Ranker je tip tla hum usno-akum ulativne kla­ se, koji se razvija na silikatnim stije­ nama, a karakter hum usnog horizon­ ta i cijelog profila ovisi uglavnom o razlikama izm eđu bazičnih silikata, kiselih silikatnih stijena i kvarcnih stijena. Tla kao i matični supstrati nekarbonatna su, a ovisno o sastavu supstrata i nadmorskoj visini m ogu biti neutralna, umjereno kisela i ek­ strem no kisela. U nas te se stijene javljaju nešto malo u brdskim i pla­ ninskim dijelovim a Hrvatske (Papuk, Moslavačka gora, Zagrebačka gora, u Lici i G orskom kotaru), uglavnom

kao šumska tla. Ti su supstrati lokali­ zirani pretežno u brdskim i planin­ skim područjima, sa hladnijom kli­ m om , vrlo velikih količina oborina, s reljefom koji pogoduje eroziji. U H r­ vatskoj je do danas nađeno sam o oko 2.200 hektara. (D. Đ.)

rast svjetsko g stanovništva (engl.

ii>orldpopulation overgroivth, ivorld population explosion, njem. Weltpopulationvergrojlening), prema izvještaju U N FPA (1997.), zbog eksponencijalnog rasta populacije procjenjuje se da se svjetsko stanovništvo poveća za oko 240.000 jedinki na dan, a godišnje za oko 80 milijuna jedinki. G odine 1999. svjetska populacija dosegla je broj od 6 milijardi ljudi. Procjenjuje se da bi 2050. godine populacija do­ segla devet do deset milijardi ljudi. N ajveći je prirast stanovništva u siro­ m ašnim zemljama (Azije i Afrike). Gladuje oko 840 m ilijuna ljudi, a od gladi umire 40 milijuna. Povećava se broj urbanog stanovništva (godišnje 40 milijuna ljudi seli u gradove), a smanjuje se broj ruralnog stanovniš­ tva. Procjenjuje se da će 2050. godine 5 milijardi ljudi živjeti u gradovima (60% svjetskog stanovništva). Prirod­ ni resursi troše se brže nego što se obnavljaju, 20 posto stanovništva s najvišim dohotcim a konzum ira 86 posto potrošene robe, a 20 posto naj­ siromašnijih sam o 1,3 posto. Prvi tro­ še za prehranu 45% ukupno proizve­ denih proteinskih proizvoda^ drugi 4%, prvi učestvuju s 53% ukupne em isije C O 2, drugi 3%. Prosječna duljina života raste zahvaljujući na­ pretku znanosti, procjenjuje se da će se do 2050. godine udvostručiti broj ljudi starijih od 65 godina. U bogatim

POJMOVNIK

zemljama predviđaju se zbog smanje­ nog nataliteta i sve dužeg životnog vijeka poteškoće u financiranju m iro­ vinskih fondova i zbog toga se pred­ viđa m ogući pad životnog standarda.

(D.Đ.) raščlam ba te k u ć ic a po važnijim rib­ ljim vrstam a, na osnovi faune riba, koje prate uzdužne promjene ekološ­ kih čimbenika u tekućicama (tempe­ ratura vode, brzina toka, količina otopljenoga kisika) m oguće je razli­ kovati pet uzdužnih zona tekućice. Z on e su dobile naziv prema karakte­ rističnoj vrsti riba, no osim te vrste u njima ima i m nogo drugih vrsta koji­ ma odgovaraju ekološki uvjeti u po­ jedinoj zoni. Prva po redu počevši od izvorišta je zona pastrve koja obuhvaća brdske potoke s jakom strujom vode (2 m /s) i kam enitim dnom . T em pe­ ratura vode je niska, a godišnja tem ­ peraturna kolebanja mala. Kretanje vode je turbulentno, dubina mala, m nogo je otopljenog kisika, a osvjetljenost je velika. U toj zoni su stenotermni organizmi (ne podnose prom je­ ne temperature) s prilagodbama na brzu struju vode. Karakteristična vrs­ ta ribe je pastrva, a uz nju su uobičaje­ ne peš i podust. Glavnu masu po­ točne faune čine stanovnici dna: virnjaci, puž riječna zdjelica, ličinke ku­ kaca tulara, vodencvjetova, obalčara i drugi. Slijedi zona Upijena u kojoj je voda još uvijek brza, ali je njezina temperatura veća. T o je prijelazna zo­ na izm eđu potoka i rijeke u kojoj uz lipljena dolaze zlatni pijor, pastrva, balavi peš i vrste iz nizvodne zone, kao što su klen i mrena. Sljedeća po redu je zona mrene koja odgovara gor­ njem toku rijeke. Brzina vode je oko

311

1 m /s, dno je šljunkovito, a m utnoća vode povećana. O sim m rene, ovdje dolaze sm uđ, klen, podust, uklija i neke vrste iz uzvodne i nizvodne zo ­ ne. U zoni deverike brzina vode je ma­ nja od 1 m /s, dno je pjeskovito-m uljevito i povrem eno se m ože javiti manjak kisika. Z ona se podudara sa srednjim i donjim tokom rijeke, a ri­ be koje žive u toj zoni relativno su slabi plivači. U z deveriku, to su šaran, štuka, grgeč, crvenperka, linjak, som i druge. Posljednja po redu je zona bočatih voda ili zona plosnatica. T o je područje ušća rijeke u m ore u koje­ m u su velika variranja temperature i slanosti. T ipične vrste riba su jegulja, lubin, cipal, list i druge eurihaline vrste (podnose kolebanja slanosti). Treba imati na um u da granice izm eđu tih zona nisu oštro razlučene, već je pri­ jelaz postupan. (I. T.)

raticiđi, (engl. raticides, njem. Ratizide), otrovne tvari namijenjene suzbijanju populacija štakora. (D. Đ.)

raziagači (engl. decomposer, njem. De-

struenten, Zerkleiner, Redazenten, Zersetzer, Mineralisierer), organizmi t koji usitnjuju i mineraliziraju mrtvu or­ gansku tvar. Skupina saprofagnih or­ ganizama, najčešće heterotrofne t bak­ terije i gljive čiji su izvor hrane i ener­ gije organske tvari. O n i razlažu i m i­ neraliziraju organsku tvar do anor­ ganskih spojeva, vode i ugljikovog dioksida. Vrlo su važni članovi bioce-

noze t , jer p onovno om ogućuju izla­ zak apsorbiranih tvari iz sustava trojije t , kao i vraćanje tvari u oblik kojeg

primarni producenti T m ogu ponovo koristiti kao svoje građevne elem ente. Kažemo da osiguravaju reciklažu bio-

312

E kološki leksikon

genih elem enata u biogeokemijskitn ci­ klusima t. Sinonim m ikrokonzum enti (potrošači t). (D. Đ.)

reakcija tla, vidi kemijska svojstva tla. (D. Đ.) REC, Regional Environm ental Center for Central and Eastern Europe.

recikliranje (engl. recycling, njem. Rezyk1ierimg, Recycling), oporaba: 1. U biogeokem ijskom ciklusu odnosno kruženju tvari: ponovno vraćanje razgrađenih, rem ineraliziranih tvari (sum por, fosfor, kalij, kalcij itd.) u hranidbene lance. 2. U zaštiti okoliša: ponovna upotreba otpadnih tvari kao sirovine u proizvodnji (stari papir, staklo, plastika, metali, organska kom ponenta kućnog otpada za kom ­ postiranje itd.). (D.Đ.) reducenti, vidi razlagači. (D. Đ.) regresivna su kce sija , vidi retrogresija. (D. Đ.) reintro du kcija (lat. re. — ponovno, iz­ nova + introducere — uvesti, uvoditi; engl. reintroduction; njem. Wiedereinburgerung), ponovno unošenje biljnih i životinjskih vrsta u prirodu na p o ­ dručja iz kojih su nestale. (I. T.) re lik ti (lat. relictum — ostatak; engl. re-

lict; njem. Relikt), biljne i životinjske vrste koje su u geološkoj prošlosti Z em lje bile široko rasprostranjene, a održale su se do danas, premda u da­ našnje vrijem e najčešće imaju ogra­ ničen areal f rasprostranjenosti. O vi­ sno o periodu iz kojeg su zaostali, go­ vori se o paleozojskim, tercijarnim i glacijalnim reliktima. (I. T.)

re lje f (engl. relief, njem. Relief), naziv za skup svih oblika na Zem ljinoj povr­ šini i za sva svojstva površine Z em ­ ljine kore nastale endogenom i egzogenom dinam ikom. Proučava ga geomorfologija. Pojam ujedinjuje sam o prirodne fizikalne osobine krajolika, za razliku od topografije koja uklju­ čuje i one osobine nastale ljudskom djelatnošću. (D.Đ.)

reokreni izvor (grč. rheos — što teče + krene — izvor; engl. rheocrene spring; njem. Rheokrenen, Sturzquelle), tip iz­ vora u kojem voda odm ah po izlasku iz stijene ili tla počinje teći i formira potok. (I. T.)

respiracija

(lat. respimtio — disanje; engl. respiration, njem. Atrnung) disa­ nje, fiziološki proces, u kojem orga­ nizam, tkivo ili stanica apsorbira m o ­ lekularni kisik (O 2), a izlučuje ugljikov-dioksid (C O 2). Respiracija je sastavni dio izm jene tvari (metabo­ lizma). U citoplazmi (stanično disa­ nje) se obavlja oksidacija i tako se oslobađa energija koja je potrebna za životne funkcije organizma: u proce­ su disanja kisik prodire u stanice tije­ la. Kopnene životinje troše kisik iz zraka, a vodene kisik koji je otopljen u vodi (usp. ograničavajući stanišnifak­

tori T). Jednostanične i neke višestanične životinje (virnjaci, m ješčićnice i dr.) nemaju posebnih dišnih organa, nego dišu čitavim tijelom ili jed nim njegovim dijelom , druge pak imaju zasebne organe za vanjsko disanje (pluća, traheje). (D.Đ.)

resursi (engl. resources, njem. Ressour-

cen), 1. prirodna bogatstva nekog p o ­ dručja (tvari i energija), raspoloživa za gospodarsko iskorištavanje (kao siro­

POJMOVNIK

vine u proizvodnji). Mogu biti ob­ novljivi (engl. renewable resources), primjerice drvo, voda itd. ili neob­ novljivi (engl. nonrenewable resour­ ces) primjerice fosilna goriva, 2. ži­ votno važna, raspoloživa sredstva (tvari i energija) ili osobine okoliša (prostorna struktura) koja omoguću­ ju egzistenciju, rast, razvoj i razm­ nožavanje organizama. (D. Đ.) rešetarenje, v id i zb rin ja v a n je o tp a d ­ n ih voda. (D. Đ.)

retrogresfja (engl. retrogression, retrogressive succession, njem. Retrogression, regressive Sukzession), sukcesivna t pro­

mjena koja nastupa najčešće iz posto­ jeće klimazonalne zajednice T u manje složenu i manje raznoliku zajednicu. Također retrogradna sukcesija i re­ gresivna sukcesija, povratak na prijaš­ nje, manje kompleksno stanje. Naj­ češće je uzrokovana promjenama kli­ matskih čimbenika T, no može uslijedi­ ti i nakon djelovanja nekog polutanta/polutanata t . (D. Đ.) rezervat b io sfe re (engl. biosphere reserve; njem. Biospharen-Reservat), za­

štićena područja terestričkih i obalnih ekosustava u kojima se nastoji sjedi­ niti očuvanje biološke raznolikosti, znanstveno istraživanje, edukacija i održivi razvoj. Međunarodno su pre­ poznati u okviru U N ESC O -va pro­ grama »Čovjek i biosfera« (engl. Man and Biosphere — MAB) i zajedno či­ ne svjetsku mrežu. U svijetu su do danas proglašena 393 rezervata bio­ sfere u 94 zemlje. Hrvatska ima jedan rezervat biosfere — Velebit. (I. T.) rezistentnost (lat. resistere — oprijeti se; engl. resistance, njem. Resistenz), ot­

313

p o rn o s t i p rila g o d b a na o tro v e (n pr. b a kterije

re ziste n tn e

na

d je lo v a n je

a n tib io tik a ). (I. T., D. Đ.)

ribarstvo (engl,fishery, njem. Fischerei), pojam koji obuhvaća ribolov T i akvakultuni t te još niz različitih disciplina

i aktivnosti koje omogućuju njegov razvoj — od sredstava i tehnika koje se primjenjuju u ribolovu do razno­ vrsnih načina prerade i iskorištavanja ulova u prehrambene i industrijske svrhe. Ribarstvo je jedna od najstari­ jih ljudskih djelatnosti. Nakupine ljuštura školjkaša pronađene uz obale Kine, Japana, Brazila, Perua, Portuga­ la i Danske dokaz su da se čovjek već u pretpovijesno doba hranio m or­ skim mekušcima. Arheološki nalazi pokazuju da je čovjek potom naučio loviti ribu s pomoću zamld i mreža. U početku su te aktivnosti bile ogra­ ničene na jezera i rijeke, no kasnije su proširene na riječna ušća, zaštićene uvale, a postupno i na otvoreno more. Ribarska tehnologija se nastavila raz­ vijati kroz povijest, stvarajući bolje i veće brodice i usavršavajući opremu i metode. Komercijalni ribolov danas je poznat u gotovo svim dijelovima svijeta. Usporedo s povećanjem svijesti o ograničenosti prirodnih resursa, sve veću važnost dobiva uzgoj akvatičldh organizama, akvakultura 1\ (I. T.)

ribolov (engl. fishery; njem. Fischfang),

lov riba i drugih vodenih organizama. Ribolov se općenito dijeli na privredni i športski, morski i slatkovodni. Riba, a pod tim pojmom se u kontekstu ri­ bolova uz ribe koštunjače i hrskavičnjače razumijevaju još i raznovrsni mekušci, raci, morski sisavci i druge

314

E kološki leksikon

morske životinje, lovi se u gotovo svim dijelovima svijeta. FAO (Food and Agriculture Organisation of the U nited Nations) navodi da u svijetu djeluje oko 30 milijuna ribara s flo­ tom od 3,5 milijuna brodica. Prema izvještaju te organizacije za 2000. go­ dinu, procjenjuje se daje u 1999. go­ dini ulovljeno oko 92 milijuna tona ribe, od čega 91 posto čini ulov m or­ ske ribe, a ostatak slatkovodna riba. Osim toga, još je 33 milijuna tona uzgojeno u akvakulturi t . Tradicio­ nalna svjetska ribolovna područja ne­ prestance se intenzivno eksploatiraju, što je dovelo do prelova mnogih vrsta ribe i poremetilo hranidbene mreže T i strukturu i dinamiku populacija t riba te uzrokovalo poremećaje u biološkoj ravnoteži m nogih područja. (I. T.) rib o n u k le in sk a k ise lin a , vidi

RNA

t. Rim ski klub (engl., njem. Club of Ro­

me,), godine 1968. u R im uje oko 100

em inentnih stručnjaka iz 30 zemalja utemeljilo neprofitnu organizaciju kojoj je osnovna zadaća znanstvena, interdisciplinarna, neideološka, holi­ stička, globalna, dugoročna elabora­ cija m ogućih različitih scenarija (m o­ dela) o budućnosti planeta Zemlje s obzirom na svjetsku problematiku zaštite okoliša, rasta stanovništva, po­ litičke, socijalne, ekonomske, tehno­ loške i kulturalne probleme, sa m o­ gućim alternativama. (D. Đ.) ritral (grč. rheos — što teče; engl. rhi-

thrai, njem. Rhitral), životni prostor ritrona 1\ (I. T.) ritron (grč. rheos — što teče; engl. ri-

thron, rhithroir, njem. Rhilron), naziv za

organizme t koji nastanjuju dio rijeke

u kojem je tok vode brz i turbulentan, dno sastavljeno od stijena, kamenja i valutica, temperatura vode relativno niska, a koncentracija otopljenoga ki­ sika uvijek visoka. Fauna t je hladno stenotermna (ne podnosi temperaturna kolebanja) i bez planktona T je. Taj životni prostor, koji se zove ritral, po svojim osobinama odgovara zoni pa­ strve (vidi rašđamba tekućica T). Vidi potamon t . (I. T.) rizo sfe ra, vidi biološka svojstva tla. (D. Đ.)

RNA (engl. ribonucleic acid; njem. Ribonukleinsaure), R N K — ribonukleinska kiselina. Polim er sastavljen od jednog lanca nukleotida, povezanih kovalentnim vezama, za razliku od D N A t koja je dvolančana molekula. Svaki nukleotid u molekuli RNA sadržava molekulu šećera riboze, fosfatni anion ijednu od četiri dušične baze: adenin, guanin, citozin ili uracil (uspore­ di s D N A T). Molekule RNA nastaju procesom prepisivanja (transkripcije) s molekule DNA , a uključene su u sintezu bjelančevina u procesu koji se naziva prevođenjem (translacijom) nasljedne upute. U nekih virusa R N A je ujedno i nasljedna tvar. (I. T.) RNK, vidi R N A f .

rodenticidi (engl. rodenticide, njem. Rodentizid), sredstva za suzbijanje popu­ lacija glodavaca (miševa, štakora, voluharica, tekunica i si.). Prema cilj­ nom su djelovanju neurotoksini, antikoagulansi i/ili inhibitori enzimskih reakcija. Akutni rodenticidi, primje­ rice cinkov-fosfid, talij—sulfid, arsen, strihnin, kalcij-cijanid i natrij-fluo-

POJMOVNIK

roacetat, brzog su djelovanja i najčeš­ će se prim jenjuju jednokratno. Rodenticidi s kroničnim djelovanjem najčešće su antikoagulansi, primjerice derivati kumarina. Većina rodenticida primjenjuje se uz pomoć mamca, meke tj. atraktanta. Kao rodenticidi upotrebljavani su i neki otrovni pli­ novi (m etil-brom id, sumporov diok­ sid, ugljikov dioksid, cijanovodik i si.) i fumigatna sredstva. Svi rodenticidi opasni su i za druge organizme uko­ liko su, hotimično ili nehotice izlo­ ženi njihovu djelovanju. (D. Đ.) rota virusi (engl.

rota-virus, njem. Rota-Virus), virusi kuglasta izgleda

koji uzrokuju rotavirusni enteritis (akutni infekcijski proljev). Cesta in­ fekcija u djece u dobi do dvije godine života. (D. Đ.) rudarstvo (engl. mining), ljudska dje­

latnost pronalaženja, vađenja i prera­ de mineralnih sirovina: ruda, minera­ la, metala i nekih neminerala i nemetala iz Zem ljine kore, poradi daljnjeg pretvaranja takvih sirovina u eko­ nomski iskoristiv proizvod. Tehničke grane znanstvenih disciplina m inera­ logije, petrografije, metalurgije, geo­ logije, paleontologije, geofizike, ke­ mije i fizike sudjeluju u procesima istraživanja zemljine kore i lociranja potencijalno iskoristivih resursa, pla­ niranja i izvedbi načina vađenja,

315

kopanja i dobivanja mineralnih i dru­ gih sirovina iz zemljine kore, te nji­ hovog eksploatiranja, transportiranja, ekstrahiranja, pripremanja i opleme­ njivanja izoliranih sirovina do konač­ nog iskoristivog proizvoda. Način eksploatacije ovisi o ležištu rude u Zemljinoj kori. Razlikuje se površin­ sko i podzemno iskopavanje. Povr­ šinska ležišta eksploatiraju se u po­ vršinskim kopovima. To su tehnički objekti i sustav rudarskih radova i po­ strojenja koji prema vrsti i kvaliteti sirovine, obliku, padu, ekspoziciji, debljini, mineraloškoj strukturi, re­ ljefu i dom inantnim stijenama služe za eksploataciju rude na površini zemljine kore. O ni mogu biti plitici površinski kopovi kojima se najčešće eksploatiraju aluvijalna rudna nala­ zišta tj. nanosi pijeska, šljunka i si., zatim dubinski površinski kopovi ug­ ljena, metala, ruda i nemetala, visin­ ski površinski kopovi ugljena, metala, ruda i nemetala, najčešće građevin­ skog, tehničkog i ukrasnog kamena, primjerice kamenolomi i podvodni površinski kopovi u kojima se plov­ nim bagerima eksploatiraju sedim en­ ti, najčešće šljunak i pijesak. Rudnici su objekti namijenjeni podzemnoj, jamskoj eksploataciji rudnog bogat­ stva Zemljine kore. (D. Đ.)

sa lm o n e la (engl. salmonelle, njem. Salmonetle), gram-negativne, štapićaste

bakterije, asporogene, gotovo sve imaju flagele, sadržavaju endotoksin, imaju somatske ili O-antigene i flagelarne ili H antigene, a neke vrste i Vi-antigene. Čine rod Salmonella iz porodice Enterobacteriaceae. Osjet­ ljive su na svijetlo i sušenje, a vrlo osjetljive na klor. Temperatura iznad 50 °C ubija ih već za 20-30 minuta. Velik broj vrsta osjetljiv je na kloramfenikol. U sredini bogatoj organskim tvarima i vodom mogu dugo živjeti (poglavito u nekim živežnim namir­ nicama). Neke izazivaju oboljenja ži­ votinja, druge životinja i čovjeka, a rijetke samo čovjeka (S. typhi). One koje izazivaju bolest čovjeka izazivaju simptome slične općem infarktu (enteralna groznica, akutni gastroenteritis). Sire se fekalno oralnim putem. (D. Đ.)

saprobnost (grč. sapros — truo; engl. saprobity\ njem. Saprobie), intenzitet razgradnje organske tvari u nekom vodenom ekosustavu. Prema struk­ turi životnih zajednica koje dolaze u vodi, Kolkvvitz-Marssonov sustav saprobnosti razlikuje četiri stupnja kvali­

tete vode prema opterećenju organ­ skom tvari: oligosaprobne T, a -mezosaprobne t, P-mezosaprobne t i polisaprobne f vode. (I. T.) saprofag (grč. sapron — truo gnjio + grč. fago — jedem, engl. saprophage, njem. Saprophage), oni heterotrofni or­ ganizmi t koji se hrane usitnjenim i

djelomično razgrađenim uginulim organizmima T i tvarima organskog podrijetla. Mogu biti nekrofagni t , koprofagni t , detrivorni T i heterotrofne t bakterije-razlagači f odnosno reducenti t. (D. Đ.) saprofiti (grč. sapron — truo gnjio + grč. fyton — biljka; engl. saprophyte, njem. Saprophyte), heterotrofni t biljni

organizmi koji dobivaju nutrijente iz mrtve ili razgrađene biljne ili životi­ njske tvari u obliku otopljenih ili su­ spendiranih organskih čestica (ugljikohidrata, bjelančevina, celuloze, lignina i dr.). Usp. razlagaci t. (D. Đ.) sedimentne stijene (engl. sedimentary rock), stijene koje nastaju akumulaci­ jom i litifikacijom (taložne) ili precipitacijom iz otopine (kemijske). Se­ dimentne stijene su stijene koje su

317

POJMOVNIK

najčešće po pojavnosti na površini Zemljine kore, ali su prema ukup­ nom udjelu u cijelokupnoj Zemljinoj kori najmanje zastupljene (dominira­ ju eruptivne i metamorfne stijene). Osobitost je ovih stijena da su naj­ češće formirane u slojevima, pri če­ mu svaki sloj pokazuje osobitosti koje su vladale za vrijeme njegova talože­ nja. Slojevi mogu pokazivati način transporta erodiranog materijala do mjesta sedimentacije, ostatke organi­ zama koji su živjeli u vremenu sedi­ mentacije (fosili), geološke procese koji su djelovali na slojeve sedimena­ ta, stoga sedimentne stijene predstav­ ljaju jedinstven izvor informacija du­ gog vremenskog razdoblja. Klastične stijene su najčešći tip sedimentnih stijena. One nastaju lomom, erozi­ jom i razaranjem stijena eruptivnog, metamorfnog ili sedimentnog porije­ kla koje transportira vjetar, voda, led do mjesta gdje se natalože, sedimentiraju. Nataloženi klastični materijal različitim se procesima stvrdne, ce­ mentira, litificira i stvori novu stije­ nu. Različite fizičke osobine poput promjera uklopina, kemijskog sastava minerala uklopina i cementnog mate­ rijala, osnove su klasifikacije ovih sti­ jena. Kemijski sedimenti nastaju iz otopina soli. Minerali sedimentiraju uglavnom na dva načina, kemijskom precipitacijom iz prezasićenih otopi­ na i biogenom aktivnošću. Kod ke­ mijske precipitacije, otapalo lagano hlapi a soli iz otopine kristaliziraju. Iz kemijskih sedimenata može se indi­ rektno ustanoviti kakvi su uvjeti pri­ mjerice pH, redukcijsko-oksidacijski potencijal, salinitet, temperatura itd. vladali u vrijeme sedimentacij'e. Pri biogenoj sedimentaciji, živi organiz­

mi, osobito morski, ugrađuju anor­ ganske tvari u svoje potporne i zaštit­ ne strukture. Kada takvi organizmi uginu, njihovi se anorganski ostaci ta­ lože, tijekom geoloških epoha nakup­ ljaju, povezuju i očvrsnu tvoreći sedimentnu stijenu. Takve sedimente na­ zivamo i organogeni sedimenti, a pre­ ma tome jesu li biljnog podrijetla, na­ zivamo ih fitogeni sedimenti, ili ži­ votinjskog, zoogeni sedimenti. (D. Đ.) sedrene barijere, pregrade

građene od sedre, šupljikave stijene koja na­ staju u krškim rijekama taloženjem kalcijeva karbonata (CaC03) posre­ dovanjem živih organizama. Stvaraju se u posebnim fizikalno-kemijskim prilikama djelovanjem specifičnih bi­ ljnih zajednica, u prvom redu alga i mahovina, pri čemu dolazi do inkrustacije biljaka kalcijevim karbonatom. Oblik istaloženog kalcijeva karbonata različit je i ovisan o obliku biljaka na mjestu taloženja. Sedrene barijere su temeljni fenomen Nacionalnog parka »Plitvička jezera«. (I. T.)

sekundarna energija (engl. secondary energy; njem. Sekundarenergie), energi­ ja dobivena pretvorbom iz primarne energije t uz određen energetski gubi­

tak, N a primjer, struja, benzin, koks itd. (I. T.) sekundarna proizvodnja (engl. secondaiyproduction, njem. Sekundarproduktion), proizvodnja biomase t na višim razinama trofije t koju izvode primarni konzumenti t odnosno heterotrofni or­ ganizmi T, potrošači T, prije svega ma-

krokonzumenti koji konzumiraju one s nižih razina trofije, sudionike u primarnoj proizvodnji t . (D. Đ.)

318

E kološki leksikon

se k u n d a rn a s u k c e s ija (engl. secondary succession, njem. sekundare Sukzession), sukcesija T koja nastaje na onim mjestima gdje je već postojao vegetacijski pokrov T, životne zajedni e T, raz­ vijeno tlo T, organski ostaci u supstra­ tu i okolini. Vidi sukcesija t i primarna sukcesija T. (D. Đ.) s e k u n d a rn i kon zum enti (engl. secondary consumer, njem. Konsument II. Ordnung), karnivorni t organizam koji se hrani izričito primarnim konzumenti­ ma T, herbivorima t . Nalazi se na razini sekundarne produkcije T kao drugi član te razine trofije T, iza primarnog konzu­ menta f i ispred potencijalno posto­ jećeg tercijarnog konzumenta T. (Mesojed t — koji se hrani biljojedima f .) (D.Đ.) s e rk lim a k s (engl.

pojam pripada anglosaksonskoj ekološkoj terminologiji a označuje stadij stabil­ ne biljne zajednice t koji se zadržava neko vrijeme prije prelaska u stadij subklimaksa T u procesu sukcesije T. (D.

sna) i n e g a tiv n a (n e p o ž e ljn a il i štetna) u d ru ž iv a n ja . (I. T.)

sin a n tro p n i (grč. synantropein — s čov­ jekom živjeti; engl. synanthrope, njem. Synantrop), organizam t koji profitira i

prosperira od okolišnih promjena uz­ rokovanih djelovanjem čovjeka. N aj­ češće se takvi organizmi toliko pri­ lagode na takve uvjete da ne opstaju bez ljudske aktivnosti, i postaju blisko vezane vrste uz ljudsku populaciju, njih tada označujemo pojm om eusinantropni. (D. Đ.) sin d in am ik a (engl. syndynamic, njem. Syndinamik ), ekološka T poddisciplina koja proučava uzroke i način sukcesiv­ nih t promjena u biljnoj zajednici T i/ili ekosustavu T. (D. Đ.)

serclimax),

Đ.) sim b io z a (grč. sy’n — s, sa + bios — život; engl. symbiosis; njem. Symbiose, Lebensgemeinschaft), uzajamno kori­

stan odnos jedinki dviju vrsta pri ko­ jem se jedinke nalaze u bliskom fizič­ kom kontaktu (isto što i mutuali­ zam T). Članovi takva zajedničkog ži­ vota nazivaju se simbiontima. Prema nekim autorima, simbioza je blizak odnos izm eđu jedinki dviju vrsta koji može biti pozitivan za obje vrste (mu­ tualizam T), za jednu pozitivan a za drugu neutralan (komenzalizam T) ili za jed n u pozitivan a za drugu negati­ van (parazitizam T). U tom slučaju simbioza obuhvaća pozitivna (kori­

sinekologija (grč. sy’n -— sa, skupa, za­ jedno + oikos — kuća, dom + logos — riječ, govor; engl. synecology, njem. Synokologie), ekologija životnih zajed­ nica (biocenoza t ) . Proučava odnose unutar biocenoze kao i odnos cjelo­ kupne zajednice prema njezinu oko­ lišu. Naziva se još i biocenologija, biosociologija ili ekologija životnih zajednica. Sinekologija se dijeli na pojedine grane koje se bave različitim tipovima okoliša, npr. akvatičkim i terestričkim okolišem (akvatička eko­ logija T, terestrička ekologija t ) , koji se opet dalje m ogu podijeliti ovisno o tipovima staništa koja istražuju. Sine­ kologija proučava kompleksne varija­ ble poput unosa, transporta i kruženja nutrijenata, vezanja, izmjene i pro­ toka energije i razvoj ekosustava 1". Usporedi autekologija T. (I. T.) sin fe n o lo g ija , vidi fenologija. (D. Đ.)

POJMOVNIK

319

sin h o ro lo g ija (grč. hora — z e m ljiš te , m je s to + logos — rije č , m isa o ; engl. synhorology, n je m . Synchorologie, Arealgeographische Vegetationskunde), z n a n s t­ v e n a p o d d is c ip lin a u n u ta r ekologije f k o ja p ro u č a v a i k la s ific ir a ra s p ro s tra ­ n je n o s t ( d is tr ib u c iju )

biljnih zajedni­

ca T u z e m ljo p is n o m p ro s to ru . (D.Đ.) sin tro fija (engl. syntrophy, syntrophism, syntrophic, njem. Syntrophie), odnos dvaju ili više organizama T u kojem se

i jedan i drugi međusobno iskorišta­ vaju kao hrana t , pri čemu svaki isko­ rištava jedan ili više nutrijenata iz onog drugog. Sintrofički organizmi. (D. Đ.)

sintrofizam,

v id i s in tro fija . (D .Đ .)

Sinuzija (engl. synusia, njem. Synusie),

manja najčešće jednoslojna skupina biljnih vrsta T sličnog životnog oblika t unutar biljne zajednice (npr. sloj ma­ hovina, epifiti na stablima). Niža in­ tegracijska jedinica unutar biljne za­ jednice T koju čine skupine biljaka ko­ je pripadaju istom životnom obliku T i imaju slične ekološke T prohtjeve. Ve­ ćina formacija sastoji se od više sinuzi­ ja , koje često odgovaraju pojedinim slojevima (slojevitost T, stratifikacija). (D .Đ .)

siro v i hum us, nakuplja se na površini

tla kao teško razgradiva organska tvar koja ima izražena tri stupnja razgrađenosti,' raspoređenih u slojeve: na m ineralnom djelu tla leži dobro humificirana organska tvar, iznad nje je pojas organske tvari koja je manje razgrađena, u fazi je fermentacije, prepoznaju se ostaci tkiva prvotne or­ ganske tvari, a na vrhu toga slojevitog

stupca je nerazgrađena tvar listinca. (D. Đ.)

sis te m a tik a tla (engl. soil classification), klasifikacija tla, pedotaksonomi-

ja, pedoklasifikacija. Znanstvena pod­ disciplina unutar pedologije kojoj je glavni zadatak razvrstati različite tipo­ ve tla u pripadajuće skupine prema različitim i/ili sličnim svojstvima. S obzirom na pristup, može biti prirodoznanstvena ili taksonomska i teh­ nička ili interpretativna. Prirodoznanstvena klasifikacija tretira tla kao prirodne tvorevine, u sprezi je s ge­ netskom pedologijom. U našoj pri­ rodnoj pedosistematici prihvaćeni su termini: odjeli, klase, tipovi, podtipo­ vi, varijeteti i forme. U različitim drugim sistematikama tla javljaju se dakako i drugi nazivi. Tehnička kla­ sifikacija razvrstava tipove tla u odje­ ljke (grupe) po kriterijima koji objaš­ njavaju njihovo korištenje, melioracijske potrebe, procjenjivanje i upo­ rabnu vrijednost. (D. Đ.) s k e le tn a tla , litosol (engl. litltosol) ka­

menjar. Vrlo plitko, nerazvijeno, pre­ težito kserotermno, do 20 cm dubo­ ko tlo koje je po svojem razvoju vrlo blizu geološke podloge, odnosno geološki gledano nedavno nastalo erozijom matične stijene. Nalazi se u kamenjarima, sastavljenog pretežito od rastresenog skeleta, tj. fragmentiranog i izlomljenog stijenja. Razliku­ jem o kamenite i šljunkovite varijetete ovakvog tla. Odlikuje se slabom, go­ tovo neznatnom količinom biljkama pristupačnih i raspoloživih hranjivih tvari i malom biološkom aktivnošću. (D. Đ.)

320

sk io fit (grč. scio — sjena + phyton — b iljk a , engl. sđophyt, n je m . Skiophit, Schattenpflanze), b iljk e p rila g o đ e n e u v je tim a s je n o v itih staništa t . (D. Đ) s la n o st (engl. salinity; njem. Salinitat, Salzgehalt), termin kojim se označuje

količina otopljenih soli u vodi, a iz­ ražava se u dijelovima na tisuću (%o). Naziva se još i salinitet. U morskoj vodi dominiraju kloridni i natrijevi ioni, a u većim količinama također su prisutni sulfatni, magnezijevi, kalcije­ vi i kalijevi ioni. Vode u prirodi imaju različitu slanost. Neke gotovo uopće ne sadržavaju soli (npr. voda nastala otapanjem ledenjaka), a druge sadrža­ vaju velike količine soli ili čak mogu biti zasićene solima poput vode u M rtvom moru. Slanost kopnenih slatkih voda je oko 30 puta manja od slanosti morske vode i u njima pre­ vladavaju karbonati (vidi slatka vo­ da t ) . Slanost u oceanima je uglav­ nom konstantna jer je donos soli u more trošenjem i erozijom kopna jednak gubitku soli taloženjem na morskom dnu. Osim toga, morska se voda neprestano miješa i kemijski iz­ jednačava horizontalnim i vertikal­ nim strujanjem. I morski organizmi svojim životnim procesima utječu na održavanje slanosti morske vode iz koje neprekidno uzimaju i u nju iz­ lučuju određene tvari. Raspon vrijed­ nosti saliniteta u oceanima kreće se od 33 do 37 grama soli po kilogramu morske vode (33 — 37%o), ali može biti i veća (Crveno more 40%o) ih manja (Baltičko more 25 %o i manje). Odstupanja su posljedica prirodnih procesa koji lokalno donose ili odno­ se čistu vodu. Npr. u područjima s jakom evaporacijom slanost površin­

Ekološki leksikon

ske morske vode je povećana, a u po­ dručjima s jakim padalinama slanost morske vode je smanjena. Na većim oceanskim dubinama slanost je jed­ nolična, s vrijednosti od 34,5 do 35%o, a na vrlo velikim dubinama u područjima s vulkanskom aktivnosti mogu se javiti varijacije slanosti koje su posljedica otapanja mineralnih soli iz lave u pregrijanoj morskoj vodi. Kolebanja se javljaju i uz obalu na mjestima gdje se morska voda razrjeđuje riječnim donosom slatke vo­ de. Na takvim mjestima bočate vode stvaraju fizikalno-kemijsku barijeru koja razdvaja slatkovodne od morskih organizama, a koju tek malobrojne vrste mogu svladati. Akvatički orga­ nizmi koji podnose kolebanja slanosti nazivaju se eurihalinima, a oni koji su slabo otporni na promjene slanosti nazivaju se stenohalinima. Eurihalini organizmi uglavnom se nalaze u po­ dručju uz obalu u kojem su česte pro­ mjene slanosti, a stenohalini nasta­ njuju otvoreno more i duboke vode u kojima je, u pravilu, slanost kon­ stantna. (I. T.) slanjače, slatine, solončak. Skupina

svijetlih, halomorfnih tj. vrlo slanih tala, koja se razvijaju u semiariđnim tj. polusušnim ili sušnim područjima, i sadržavaju visoku količinu topljivih soli. Na površini se ponekad javlja sol u obliku pokorice. Do akumulacije soli u profilu dolazi od podzemnih voda koje njima obiluju. Ovaj tip tla u nas nalazimo u dolini Neretve, i nekim priobalnim područjima i na pojedinim mjestima u Slavoniji. S obzirom na sastav soli mogu biti: sodni, sulfatni, kloridni, mješoviti s dvije ili više soli u sastavu. (D. Đ.)

321

POJMOVNIK

sla tk a voda (engl. freshivater; njem. Sufiivasser), voda koja sadržava malo

m jese b e to n u i l i asfaltu, s u m p o ro v

ili ne sadržava uopće kloride. Prema Venecijanskom sustavu (engl. the Venice system) iz 1958. godine, koji kla­ sificira bočate vode prema njihovu sadržaju klorida (Cl"), slatka voda sa­ država 0,03 posto ili manje klorida. Sto se tiče slanosti T, slatkom vodom se smatra ona čija je slanost manja od 0,5 promila, premda neki autori sma­ traju slatkim vodama i one čija je sla­ nost 3 promila. Za razliku od morske vode, u kojoj prevladavaju kloridi i natrij, u slatkoj vodije od aniona (ne­ gativnih iona) najviše karbonata, za­ tim slijede sulfati i kloridi, a od kationa (pozitivnih iona) najviše ima kal­ cija, zatim magnezija, natrija i kalija.

p r o iz v o d n ji gipsa (sm a n jiv a n je s u m ­

(I. T.)

sm anjivanje emisije plinova (njem.

Abgasreinigung), mjere nužne pri emi­

siji industrijskih i prometnih plinova, kao i plinova nastalih u palionicama smeća. Tehnike za pročišćavanje pli­ nova ovise o sastavu plina koji se želi pročistiti. Najčešće se rabe različite vrste centrifugalnih otprašivača (ci­ klon), gravitacijski otprašivači (prašna komora), katalizatori (npr. platinski katalizator u osobnim vozilima), skruberi, zatim elektro— i/ili meha­ nički filteri (za filtraciju aerosola tj. za uklanjanje čestičnih komponenti, prašine čađe i dr.), mokra precipitacija (otapanjem u vodi) ili ađsorpcijom na aktivnom ugljenu (smanjivanje dušika), termička i ultrazvučna precipitacija. Ostatak pročišćavanja najčeš­ će je također potencijalni polutant i zahtijeva posebne mjere zbrinjavanja ili reciklaže. Čestične komponente (čađa, prašina i si.) dodaju se kao pri­

d io k s id p rim je ric e , u p o tre b lja v a se u pora). (D.Đ.)

sm eđe tlo pod tim pojmom najčešće

se misli na smeđa tla na vapnencima i dolomitima, zvana još i kalkokambisol, smeđa mineralnokarbonatna tla i smeđa karbonatna tla. Nastala su na vapnenačkom laporu i flišu brežulj­ kastih i nižih brdovitih terena. Alkalične su reakcije i niže humoznosti. Prirodna vegetacija na kalkokambisolu je listopadna, miješovita ili crnogorična šuma ili brdske travnjačke za­ jednice. To su tla s moličnim ili ohričnim humusnim horizontom. Stvara se na čistim vapnencima i do­ lomitima. Solum je nekarbonatan, a reakcija u vodi je veća od 5,5 pH. Karakteristične su smeđe boje koja dolazi od ilovastog sastava. Međutim uz spomenuti tip smeđih tla, pojam podrazumijeva i distrično smeđe tlo (distrični kambisol, tlo kisele rekcije koje nastaje na kiselim stijenama, na­ lazi se u nas u Lici, Gorskom kotaru i na vrhovima gora u savsko-dravskom međurječju), smeđe podzolasto tlo (brunipodzol) i eutrično smeđe tlo (eutrični kambisol), koje se u nas može naći u Slavoniji i Baranji. (D.Đ.) sm og (engl. smoke — dim + fog — ma­ gla = smog, njem. Smog), magla u ko­

joj je visoka koncentracija čađe ili drugih onečistača. Kompleksna mje­ šavina, disperzija (aerosol) proizvoda izgaranja, ispušnih plinova i vodene pare — magle. Javlja se u velikim gra­ dovima i industrijskim područjima uglavnom za vrijeme temperaturne inverzije t ili visokoga tlaka zraka i smanjene pokretljivosti zračnih masa.

322

E kološki leksikon

Pri sunčanom vremenu u gradovima se stvara i drukčiji oblik smoga, tzv. fotokemijski smog, koji sadržava ozon T i druge spojeve što nastaju iz ispušnih plinova vozila pod utjecajem Sunčeva zračenja. M ože imati štetan učinak na žive organizme. (D. Đ., I. T.) srnoniea, smolnica, vertisol. Teška gli-

nasta tla. Ime potječe od smolaste konzistencije koju ima ovo tlo. Smonice su u vlažnom stanju tamnosive i crne boje. To je tlo koje je formirano na supstratima sa više od 30 posto gline, pretežno m ontmorilonitnog ti­ pa. H um usno akumulativni horizont je molični i dublji od 30 cm, nastaje u uvjetima terestričke pedogeneze, ali zbog slabe unutarnje drenaže ima ne­ ka obilježja hidromorfnog humusa, što je naročito vidljivo po boji. U vlažnom su stanju smolasta, kompak­ tna i zbijena, a u suhom stanju ispu­ cala. Imaju veliki kapacitet apsorpcije vode. Površine smonice su danas pre­ težito pod poljoprivrednim kultura­ ma, a primarne vegetacije kseroterm nih hrastovih šuma ima jako malo. (D. Đ.) snježni pokrivač (engl.

snoiv

cover,

njem. Schneedecke), snijeg na tlu. Snježni pokrivač je vrlo dobar toplin­ ski izolator koji štiti biljke, osobito ozime usjeve, od prejakog ohlađiva­ nja. Danju se ne može jako zagrijati zbog svoje bijele boje, tj. visokog albeda t , a noću pak gubi mnogo topli­ ne jer zrači više energije nego bilo koja druga podloga pri istoj tempera­ turi. Zbog njegovih izolacijskih svoj­ stava hladi se samo površinski sloj, a donji dijelovi snježnog pokrivača kao i tlo pod njime izolirani su od vanjske hladnoće. Njegovo otapanje krajem

z im e daje t lu p o tre b n u v la g u p rije p o ­ četka v e g etacijske sezone. (I. T.)

so la rn a će iija (eng. solar cell; njem. Solarzelle), u elektrotehnici fotosenzi-

tivna ćelija ili kombinacija ćelija koja solarnu energiju t pretvara u elek­ tričnu struju. Glavni element solarne ćelije je poluvodič, najčešće silicij. Korisnost solarne ćelije iznosi 10 — 15 posto, ovisno o upotrijebljenom poluvodičkom materijalu. N apon koji se stvara iznosi 0,4 — 0,8 V, a jakost struje 1 — 4 A (površina ćelije 100 — 225 cm2, dozračena solarna energija 500 — 1000 W /m2). Dobive­ na struja je istosmjerna. (I. T.)

solarna elektrana (engl. solar power plant; njem. Sonnenkrajiweik), elektra­

na koja za svoj rad rabi obnovljivu solarnu energiju T. Razlikuju se dva ti­ pa: solarne termoelektrane T i solarne elektrane koje rade na bazi solarnih će­ lija T. Potonje solarnu energiju di­

rektno pretvaraju u električnu struju. Temeljni problem svih solarnih elek­ trana jest taj što njihov rad ovisi o trajanju sijanja sunca t i o količini dozračene energije, zbog čega je njihova izgradnja isplativa samo u onim kli­ matskim zonama u kojima je malo naoblake tijekom cijele godine, dakle osobito u subtropskim i semiaridnim i aridnim tropskim krajevima. (I. T.) solarna energija (engl.

solar energy-,

njem. Sonnenenergie), sunčeva energi­ ja. Oslobađa se u nuklearnim reakci­ jama u nutrini Sunca i prenosi do njegove površine odakle zrači u sve­ mir. Svake sekunde oslobodi se po četvornom metru površine Sunca energija u iznosu od 3,9x1.026 J, a na površinu Zemlje svake se godine do-

323

POJMOVNIK

zrači količina energije koja 15.000 puta premašuje sadašnju svjetsku go­ dišnju potrošnju. Solarna energija omogućuje i održava stalno kruženje tvari i energije u ekosustavima T. Ona je pokietačfotosinteze T i osnova za sav života na Zemlji. Obnovljiva solarna energija dobiva se s pomoću solarnili kolektora T i solarnili elektrana T. (I. T.) so la rn a kon sta n ta (engl. solar constant; njem. Solarkonstante), sunčana

konstanta; Sunčevo ozračenje na plo­ hi okomitoj na smjer elektromagnet­ skog zračenja Sunca, na gornjoj gra­ nici atmosfere pri srednjoj udaljenosti Zemlje od Sunca. Solarna konstanta se obično bilježi oznakom Io, a iznosi 82 kjm"2min_1 ili 1370 W i r r 2. (I. T.) so la rn i k o le k to r (engl. solar collector; njem. Sonnenkollektor, Solarkollektor),

uređaj koji apsorbira Sunčevo zrače­ nje, tj. energiju Sunca (solarna energi­ ja t ; obnovljiva energija t ) , i pohranjuje ga kao iskoristivu energiju koja se upotrebljava za grijanje vode, objeka­ ta i si. Postavljanje solarnih kolektora i njihova efikasnost ovisi o trajanju si­ janja Sunca t na danom mjestu. (I. T.) so lifiu k c ija (engl. solijluction, solijluxion, soiljluction), proces sporog, progresiv­

nog klizanja, tj. nizbrdnog pomicanja tla koje nastaje kao rezultat zajednič­ kog djelovanja sile teže i leda u periglacijalnim područjima, nivalnim po­ dručjima visokih planina i u područ­ jim a sa sezonskim nastajanjem lede­ nog pokrivača i/ili leda u tlu. Poobavljanski slojevi profila najčešće su zbog zasićenosti vodom omekšali, stvara­ jući semifluidnu masu koja se kreće čak i pri najmanjim nagibima terena. (D. Đ.)

so lo n ča k (engl. solonchak soil), vidi sla-

njače, slatine.

(D. Đ.)

so lo n e c (engl. solonetz soil), skupina in-

trazonalnih, tamnih tala koja pripada­ ju skupini tla zvanih slanjače t , ali se od njih razlikuju po manjoj količini humusa i soli tj. nisu akutno zaslanjena. Male su plodnosti i nisu pri­ kladna za intenzivnu proizvodnju. (D. Đ.)

spaljivanje sm e ća (engl. ivaste incineration; njem. Miillverbrennung), zbri­ njavanje smeća spaljivanjem u palionicama smeća T. Spaljivanjem se volu­

men otpada može smanjiti na 15 po­ sto nakon čega se odlaže na odlagalište otpada t , a toplina koja se razvija spa­ ljivanjem može se iskoristiti za grija­ nje i dobivanje električne energije. Prilikom spaljivanja smeća probleme mogu zadavati otpad od umjetnih materijala i halogenirani ugljikovodi­ ci jer se njihovim spaljivanjem oslo­ bađaju štetni plinovi. Iz palionica se u značajnim količinama emitiraju ug­ ljikov dioksid, fluorovodik, klorovodik, dušikovi oksidi i sumporov diok­ sid, tako daje prijeko potrebno učin­ kovito pročišćavanje oslobođenih pli­ nova prije ispusta u atmosferu T. U vezu s palionicama smeća dovodi se i emisija štetnih dioksina, policikličkih aromatskih ugljikovodika, policiklič­ kih bifenila, dibenzofurana, teških metala i prašine. Emisija dioksina može se spriječiti duljim spaljivanjem na temperaturi iznad 800 °C, a klorovodici i fluorovodici, baš kao i teški metali, mogu se odstraniti filterom i pročišćavanjem ispušnih plinova vo­ dom. (I. T.)

Ekološki leksikon

324

specijacija (lat. species — rod, vrsta;

engl speciatioir, njem . Artbildung), evo­ lucijski proces nastanka nove vrste. (I. T.) spom enik parkovne arhitekture,

prema Zakonu o zaštiti prirode (N, n. 30/94.) spomenik parkovne arhi­ tekture je artificijelno oblikovan pro­ stor (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored, skupina stabala i pojedinačno stablo, kao i drugi oblici vrtnog i parkovnog obli­ kovanja) koji ima veću estetsku, stil­ sku, umjetničku, kulturno-povijesnu ili znanstvenu vrijednost. N a spome­ niku parkovne arhitekture i u njego­ voj neposrednoj blizini nisu dopuš­ teni zahvati kojima bi se promijenile ili narušile njegove neizmijenjene vrijednosti. Status spomenika par­ kovne arhitekture u Hrvatskoj ima više od 100 lokaliteta. To su arboretumi Trsteno (Dubrovnik) i Opeka (Varaždin), botanički vrtovi na Velebi­ tu, u Kaštel Lukšiću i Zagrebu, brojni parkovi i perivoji, drvoredi i pojedinačna stabla. (I. T.)

zini nisu dopuštene radnje koje ugro­ žavaju njegova obilježja i vrijednosti. Geološki spomenici prirode su lokaliteti Stara straža (Knin), Fantazija (Rovi­ nj) i Rupnica (Podravska Slatina), te otoci Jabuka i Brusnik. Paleontološki spomenici prirode su Hušnjakovo (Kra­ pina), Vindija — špilja i Mačkova pe­ ćina (Ivanec), te Velnačka glavica (Gospić), a geomoifološki brojne špilje i pećine (Modra špilja na Biševu, Lokvarka, Veternica, Cerovačke peći­ ne itd.), ponori i jam e Gotovž Klana — Rijeka, Markova jama (Poreč) i Pazinska jama, stijene i hridine (Visi­ baba — Ogulin i Stiniva — Vis), je ­ zera (Modro i Crveno jezero kraj Imotskoga) i predjeli Zlatni rat na Braču i Zavratnica (Jablanac — Senj). Hidrološki spomenici prirode su vrelo Une, izvor Kupe, vrela Cetine i vrela Gacke. (I. T.) srednje šum e, šume nastale od staba­

la dijelom iz sjemena, dijelom iz pa­ nja, pa se jednom gospodari kao sjemenjačom, a drugom kao panjačom. (I. T.)

spom enik prirode, prema Zakonu o

stabilnost (engl, stability, njem, Stabi-

zaštiti prirode (N. n. 30/94.) spome­ nik prirode je pojedinačni neizmije­ njeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode, koji ima znanstvenu, estetsku ili kulturno-povijesnu vri­ jednost. Spomenik prirode može biti geološki (mineraloško ili paleontološko nalazište, struktura slojeva i si.), geomorfološki (špilja, soliterna stije­ na itd.), hidrološki (vrelo, slap, jezero itd.), botanički (rijedak ili lokacijom značajan primjerak biljnog svijeta i si.), prostorno malen botanički i zoo­ loški lokalitet i dr. Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj bli­

litat), sposobnost sustava da uslijed promijenjenih vanjskih uvjeta, u što dužem vremenu održi nepromjenjeno stanje. (D. Đ.) stajske gnojivo (engl. manure), gnoj.

Heterogena mješavina ostataka or­ ganske tvari koja zaostaje pri uzgoju domaćih životinja, poglavito goveda, svinja ali i drugih. Sastoji se od fecesa i urina životinja, više ili manje pom i­ ješanog s ostacima stelje i krmiva (sla­ me, sijena i si.). Služi se za gnojidbu poljoprivrednih površina. Manje je bogato dušikom fosforom i kalijem

POJMOVNIK

nego umjetna gnojiva, ali sadržava makroelemente, mikroelemente i mikroorganizme. Stajski gnoj sadržava otprilike 0,50% dušika, 0,25 % fosfata, 0,65 % kalija, 0,60 % kalcija, 0,18 % magnezija. Hranjive se tvari u stajskom gnoju moraju najpri­ je mineralizirati, tj. gnoj mora sazreti. Za taj proces najhitniji su mikroorga­ nizmi. Gnojnica je skupni naziv za ocijeđene tekućine iz stajskog gnoja i općenito za tekuće izmetine domaćih životinja. Sadržava 98 % vode, 0,22 % dušika, 0,45 % kalija i 0,01 % fosfata. Gnojovka ili tekući stajski gnoj sastoji se od krutih i tekućih izmetina životi­ nja i vode, proizvodi se uglavnom u planinskim krajevima gdje se njome gnoje uglavnom planinski travnjaci i pašnjaci. (D.Đ.)

staklenički plinovi (engl.

greenhouse gases; njem. Treibhausgase), plinovi ko­ ji u Zemljinoj atmosferi t izazivaju sta­ klenički učinak t . O ni propuštaju

ulazno kratkovalno zračenje Sunca, ali snažno apsorbiraju dugovalnu ra­ dijaciju Zemljine površine i pritom dio apsorbiranog dugovalnog zrače­ nja reemitiraju natrag na površinu Zemlje podižući tako njezinu tempe­ raturu. Najvažniji staklenički plinovi su vodena para, ugljikov dioksid (C O 2), metan (C H 4), dušikov(I) ok­ sid (N 2O) i ozon t (O 3). Glavni sta­ klenički plinovi koji uzrokuju global­ nu promjenu klime t jesu ugljikov di­ oksid koji se oslobađa izgaranjem fo­ silnih goriva, metan (C H 4) i dušikov(I) oksid, zajedno s fluoriranim ugljikovodicima, perfluorougljicima (perfluorometan, perfluoroetan i dr.) i sumporovim heksafluoridom. Emi­ sija tih plinova ili klasa plinova ogra­

325

n iče n a je s u k la d n o

Kyoto protokolu t ,

n o m n o g e se d rža v e toga n e p r id r ž a ­ vaju. (I. T.)

staklenički učinak (engl.

greenhouse ejfect; njem. Treibhausejfekt), zagrijava­

nje Zemljine površine uzrokovano prisutnošću određenih stakleničkh pli­ nom T u atmosferi T, prije svega ugljikova dioksida, metana, dušikova(I) oksida, ozona T i vodene pare. Atmo­ sfera, poput stakla u stakleniku, pro­ pušta upadnu radijaciju Sunca T i snaž­ no apsorbira izlaznu, dugovalnu radi­ jaciju Zemlje. Premda je učinak sta­ klenika prirodna osobina atmosfere bez koje život na Zemlji ne bi bio moguć jer bi prosječna temperatura bila oko 35°C niža, ljudske aktivnosti povećavaju taj učinak i pridonose glo­ balnom zagrijavanju (vidi globalna promjena klime T). (I. T.) stanišni čim benici (engl. habitat fac­

tors, njem. Standortsfaktoren), opisivi i izmjerljivi utjecaji okoliša f na neki organizam T, populaciju t ili životnu za­ jednicu T, koji se mogu podijeliti u nežive, abiotske čimbenike T, klimatske čimbenike T, edafske i orografske čimbeni­ ke T i žive, biotske čimbenike t (biljke,

životinje, čovjek, mikroorganizmi, bolesti, konkurencija, itd.). (D .Đ .) Stanišni faktori, vidi stanišni čimbe­

nici.

(D. Đ.)

stanište (engl. habitat, njem. Standort), prostorna jedinica za koju je svojstve­ na određena kombinacija fizikalnih i kemijskih čimbenika T (stanišni fakto­ ri t) . To je prostor i/ili mjesto na ko­ jem se organizam t i/ili populacija t prirodno pojavljuju. Isto što i habitat i stojbina. Vidi biotop t i ekotop. (D. Đ.)

Ekološki leksikon

326

stenekija (grč. stenos -— uzak, tijesan;

njem. Stenokie), svojstvo nekog orga­ nizma da ne podnosi velika kolebanja čimbenika okoliša (temperatura, vla­ ga itd.), nego je vezana uz njihove točno određene kvantitativne vrijed­ nosti. Zbog toga stenekijske vrste do­ laze samo u onim biotopima T ili na mjestima unutar biotopa na kojima su njihovi zahtjevi ispunjeni. Takva vrsta ima samo jedan tip ili nekoliko tipova staništa t . Suprotno je euriekija t . (I. T.) sten op o te ntn e vrste, vidi stenovalentnc vrste T. sten ova len tn e vrste (grč. stenos — u za k , tije san + lat. valere — valjati, v rije d iti; stenovcilent species; n jem . stenovalenteArten), v rste k o je im a ju u sk u ekološku valenciju t , tj. ne to le rira ju il i to le rira ju m a la k o le b a n ja n e k o g e k o ­ lo š k o g č im b e n ik a . (I. T.)

stigoritron (engl. stygorhithron; njem.

zajednica organizama koja nastanjuje intersticijsko područ­ je podzemnih voda ispod i u blizini tekućice. Voda iz tekućice prodire u okolni teren između čestica sedimen­ ta. Ovisno o konfiguraciji obale, po­ voljno stanište za život organizama koji čine stigoritron može biti i do 4 m od ruba vodene mase tekućice i može sadržavati do 40 posto vode. Već na nekoliko milimetara dubine svjetla više nema, pa zajednicu stigoritrona čine konzumenti T i reducenti t' jer je zbog nedostatka svjetla razvoj biljaka onemogućen. Ovdje dolaze razne praživotinje, kolnjaci, veslonošci, dugoživci, vodengrinje, bakte­ rije. Ako su uvjeti anaerobni (nedo­ statak kisika), fauna t izostaje. (I. T.) Stygorhitron),

stojbina, v id i stanište. (D. Đ.) strategija pridruživanja (engl.

pre-

accession strateg)1), strategija uz pomoć

koje se zemlje potpisnice sporazuma o pridruživanju Europskoj uniji pri­ premaju za članstvo. Usredotočena je na sporazume o pridruživanju, na Bi­ jeli dokument (the White Paper) iz 1995. godine kojim su definirane ključne mjere u svim sektorima unu­ trašnjeg tržišta i prioriteti u harmoni­ zaciji zakonodavstva, te na program PHARE koji je središnji financijski instrument u strategiji pridruživanja. Glavni naglasak u strategiji pridruži­ vanja štavljenje na prekograničnu su­ radnju država, regija i interesnih za­ jednica zemalja Europske unije sa srednjoeuropskim zemljama. (I. T.) stra tifik a cija (lat. stratifictio, onis f. —

slojevitost, uslojanje, uslojavanje, naslaganost, taloženje u slojevima, lat. stratum, i n. — sloj; engl. stratification, njem. Schichtung); u biologiji t slojevi­ tost životne zajednice T, primjerice bi­ ljne zajednice T. One su najčešće iz­ građene od životnih oblika T različitih visina koje s obzirom na građu T i funkciju stvaraju pojedine slojeve sa karakterističnim mikroklimatskim uvjetima koji prevladavaju u svakom pojedinom sloju (slojevi tropske kiš­ ne šume ili sloj drveća, grmlja, ze­ ljastog bilja, mahovine u šumama umjerenog kontinentalnog područ­ ja). Neki ih fitocenolozi smatraju za­ sebnim vegetacijskim jedinicama zva­ nim sinuzije t . U biljnoj fiziologiji postupak je izlaganja sjemena niskim temperaturama da bi se izazvalo po­ boljšanje klijavosti. U geologiji T po­

POJMOVNIK

ja m se o d n o s i na p o re d a n o s t g e o lo š­ k ih slojeva. (D. Đ.)

stratopauza, v id i atmosfera f . (I. T.) stratosfera, v id i atmosfera t . (i. T.) stres (engl. stress, njem. Strejl), u fizio­

loškom smislu, opterećenje, pritisak, štetni podražaj stresora (čimbenika stresa) na organizam. Dijeli se na ne­ koliko faza, alarmna reakcija, šok, protušok, rezistencija i iscrpljenost. U stadiju alarmne reakcije autonom­ ni živčani sustav pokreće niz obram­ benih reakcija (pojačan rad srca, diš­ nog sustava, pojačana budnost itd.). U stadiju šoka i protušoka A C TH ak­ tivira nadbubrežnu žlijezdu koja luči velike količine kortizola. To dovodi do pojačane rezistencije ali i do iscrp­ ljenosti (ponekad i smrti). Pojam se upotrebljava i za populacije i ekosu­ stave, kada stresori (prirodni ili antro­ pogeni) uzrokuju jaka i nagla odstu­ panja od normalnih uvjeta u sustavu, čime direktno utječu na osobine po­ pulacije. U geologiji: jednostrani tlak koji djeluje u višim dijelovima Zem ­ ljine kore. Svojim djelovanjem stres uzrokuje tzv. kataklastičke preobraz­ be. Stres povećava topljivost minerala snizujući njihovo talište, mrvi ih i sa­ vija. (D. Đ.) strogi rezervat, prema Zakonu o zaš­

titi prirode (N. n. 30/94.) strogi re­ zervat je područje s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukup­ nom prirodom, a namijenjen je isk­ ljučivo znanstvenom istraživanju ko­ jim se ne mijenja biološka raznoli­ kost, izvornost prirode i ne ugrožava slobodan tijek prirodnih procesa. U njemu nisu dopuštene nikakve gos­

327

podarske ili druge djelatnosti, nego samo znanstvenoistraživačke, i to pod uvjetom da se njima ne narušavaju prirodni procesi i biodiverzitet t . U Hrvatskoj su dva stroga rezervata: Hajdučki kukovi i Rožanski kukovi na Velebitu i Bijele stijene i Samarske stijene na Velikoj Kapeli. (I. T.) Strom atoliti i onkoliti, slojevite, za­ obljene, kamene, jastučaste strukture koje nastaju dugim nizom godina zbog životne aktivnosti modrozelenih algi, koje talože vapnenac i prera­ staju preko mrtvog sloja stanica T koje ostaju ispod njih. I danas na nekim lokalitetima postoje živući stromato­ liti, primjerice laguna Hamelin-pool na sjeverozapadu Australije. (D. Đ.) struktura tla (engl. soil structure), način

na koji su pijesak, glina i ostale me­ haničke čestice tla međusobno pove­ zane u strukturne agregate, tj. veće ili manje nakupine grudičastog oblika. Glavni čimbenici koji određuju način agregacije i oblikovanje strukture tla jesu kemijski, biološki i fizikalni agensi koji trajno djeluju ili su djelo­ vali u pedogenetskoj prošlosti na tek­ sturu. Fizikalni čimbenici su primje­ rice sile adhezije, sile poobavljanske napetosti i dr. Kemijski su čimbenici primjerice utjecaj elektrolita, ili koloida suprotnog naboja, tzv. procesi cementacije, koagulacije, flokulacije i drugi procesi u kojima sudjeluju ke­ mijski elementi i spojevi. Biološki su čimbenici stvaranja agregata u tlu pri­ mjerice korijenje biljaka koje otapa, razdvaja ili spaja različite čestice u tlu, miceliji gljiva koje sljepljuju i pove­ zuju čestice tla svojim gumastim, sluzastim i drugim izlučevinama. (D. Đ.)

328

E kološki leksikon

subakutna toksičnost, v id i

to k s ič -

n ost. (D .Đ .)

subkSimaks (engl. subclimax), pojam

pripada anglosaksonskoj ekološkoj terminologiji a opisuje penultimativni stadij u sukcesiji t u prijelazu ka kli­ matski kontroliranoj klimazonalnoj zajednici. Subklimaks zajednica ima dugi vjek trajanja prije nego konačno prijeđe u klimazonalnu zajednicu t , primjerice borealna šumska zajednica može se smatrati subklimaks zajedni­ com nakon glacijacije, a u prijelazu ka klimaks zajednici u postglacijalnom razdoblju. (D. Đ.) subfitoral (lat. sub — ispod + litus, li­ toris — obala), sublitoralna zona; dio bentala T ili zone dna. U jezerima su-

blitoral se proteže od donje granice litorala T do 180 metara dubine ili do

dna jezera ako je ono pliće od toga. Sediment je fini pijesak ili mulj. U svom gornjem dijelu sublitoral je osvijetljen i u njemu rastu vodene bi­ ljke ali pojedinačno, a ne u zajednica­ ma kakve se nalaze u litoralu. U dub­ ljim dijelovima do kojih svjetlost ne dopire prisutni su samo konzumenti i reducenti, dakle životinje i bakterije. Tu nalazimo maločetinaše, ličinke nekih kukaca, rakušce, spužve, račiće jednakonošce i druge životinje. U dubokim jezerima nakon sublitorala slijedi profundal T. ;Z a razliku od jeze­ ra, u moru je sublitoral dio litorala t , odnosno njegova treća po redu stepe­ nica za koju je uobičajeniji naziv in­ fralitoral T. Vidi prostorna raščlamba mo­ ra i oceana t , prostorna raščlamba jeze­ ra T. (I. T.) sukcesija (lat. sucessio — nasljeđivanje,

engl. succession, njem. Sukzession),

spontani slijed, zamjena jedne životne drugom u određenom ekološkom i kronološkom vremenu, a na istome mjestu; prepoznaje se promijenom sastava vrsta unutar određene zajednice T. Najčešće je ta zamjena vrsta takva da se pojavljuju uvijek nove vrste, čije pojavljivanje vodi ka postupnom stvaranju nove zajednice, različite od prijašnje; tada govorimo o progresivnoj sukcesiji. Međutim, dosegne li se određeno stanje ravnoteže u zajednici, ona se može uvijek iznova obnavljati sama u sebi, usp. ciklička sukcesija t . Poremeti li nešto stanje ravnoteže i ukoliko se poremete uvjeti, sukcesija može biti i retrogradna T; npr. u kultiviranom kra­ jobrazu progresivna sukcesija je us­ porena i/ili usmjerena unazad (retar­ dirana sukcesija). Jedna od najvažni­ jih osobina svih životnih zajednica jest promijenjivost, pa tako biljne za­ jednice T često prelaze jedna u drugu. To je povezano s doseljenjem novih vrsta T ili promjenom mikroklimatskih uvjeta na staništu t . Postoje dva naj­ hitnija izvora promjena uvjeta, kada uzroci dolaze iz same životne zajedni­ ce t (za njih su odgovorni elementi zajednice, koji svojom životnom aktiv­ nošću direktno ili indirektno mjenjaju uvjete u zajednici T koji više odgo­ varaju novim elementima, pa oni po­ malo prevladavaju i potiskuju one stare) i vanjski, klima T, geološki pro­ cesi, čovjek (ovi uzroci najviše dolaze do izražaja na promjenu konačnih za­ jednica, vidi klimaks t i retrogradna sukcesija T, plagioklimaks "f, primarna sukcesija t) . Pojam se primjenjuje i na životinjske zajednice (poglavito na zajednice t

POJMOVNIK

sesilne životinje vodenih ekosustava). (D. Đ.) sum porov dioksid (engl. sulfur dioxi-

de, njem. Schwefeldioxid), (SO 2), bez­

bojan, otrovni plin prodorna mirisa koji nastaje oksidacijom sumpora (S), a oslobađa se u atmosferu aerobnim izgaranjem spojeva koji sadrže sum­ por. Otapanjem daje H 2SO 3. Nalazi se u vulkanskim, ispušnim i nekim industrijskim plinovima. Jedan je od primarnih aeropolutanata i jedan od uzročnika kiselih kiša. Neke skupine fitoplanktona (Coccolithophoridea, Prymnesioplij’ceae) oslobađaju dimetil sul­ fid ((C H 3)2S) iz kojeg u određenim uvjetima može nastati SO 2. (D. Đ.) sum porovodik (engl. hydrogen sulfide, njem, Schwefelwasserstojf) (H2S), zapa­

ljiv, bezbojni plin, spoj sumpora i vo­ dika, karakterističnog mirisa po tru­ lim jajima. Velike količine nastaju u pogonima industrije papira pri obradi celuloze. U manjim količinama zagađuje okoliš nepoželjnim miri­ som, u većim je količinama otrovan (uzrokuje gubitak svijesti, smetnje u disanju) i smrtonosan. (D. Đ.) su p ra lito ral (lat. supra — gore, iznad + litus, litoris — obala), prva po redu stepenica litorala t . Stalno je izvan vo­

de, a vlaži se samo prskanjem i razlijevanjem valova. Visina te stepenice varira ovisno o izloženosti obale od pola metra na zaštićenim mjestima pa do 10 metara i više ako je obala izlo­

329

žena vjetru koji nosi kapljice mora. T u se nastanjuju organizmi prilago­ đeni ekstremnim i promjenljivim ži­ votnim uvjetima. To su epilitske (na kamenu) i endolitske (u kamenu) cijanobakterije i razne zelene alge, lišaj Verrucaria adriatica, od cvjetnica pone­ ki halofiti t , npr. caklenjača, a od ži­ votinjskih vrsta karakteristični su rak vitičar, pužić litorina, babura Ligia italica i neke vrste kukaca. (I. T.) supsidijarnost (lat. subsidium — pot­

pora, pripomoć), načelo koje se primjenjuje pri određivanju ekološ­ kih ovlaštenja Europske unije. Uve­ deno je 1986. godine Jedinstvenim europskim aktom kojim je dopunjen Ugovor o osnivanju Europske eko­ nomske zajednice. U skladu s nače­ lom supsidijarnosti, zajednička eko­ loška politika ograničena je samo na ona područja na kojima se opisani ekološki ciljevi mogu ostvarivati bolje nego na razini svake od pojedinih čla­ nica Unije. (I. T.) svejed (lat. omnis — sav, cijeli, čitav +

lat. voro ■ — jesti; engl. omnivorous, njem. Pantophag), omnivor, diversivor, svežder. Heterotrofni organizam T koji se hrani i biljkama i životinjama, kao takav sudjeluje na nekoliko razina trofije T. (D. Đ.) Svjetski dan zaštite voda, vidi

važniji datumi u zaštiti okoliša t .

šumarstvo u Hrvatskoj, osnovni po­ daci, šume prekrivaju oko 37 posto po­ vršine kopnenoga državnog teritorija R H i zauzimaju 20.800 km 2. Zajedno sa šum skim zemljištem zauzimaju 44 posto kopnenoga državnog teritorija ili 24.900 km 2. Visokovrijednih šuma sjemenjača ima 12,300 km 2, a niskih ili šuma panjača 5.000 km2. Različitih degradacijskih formacija kao što su makije, garizi, šikare, šibljaci ima 3.300 km 2, a površina plantaža topola i vrba je 200 km 2. Produktivnog zem­ ljišta, sposobnog za šumsku proiz­ vodnju, koje sada nije obraslo šum om ima 3.300 km2. Gospodarske šume zapremaju površinu od 23.400 km2, zaštitne šume 900 km2, a šume s po­ sebnom namjenom 500 km 2. Sume su državne i privatne, s tim da dije­ lom državnih šuma gospodari javno poduzeće »Hrvatske šume«, i to na površini 19.900 km2, a dijelom ostali subjekti na površini 300 km2. Privat­ nih šuma i šumskih zemljišta ima

4600 km2. U hrvatskim se šumama nalazi 324,300.000 m 3 drvne zalihe, koja se svake godine povećava gotovo 3 posto (prirast iznosi 9,6 milijuna m 3). Najmnogodrvnija vrsta je bukva (117,7 milijuna m 3), a slijede ju luž­ njak (44,4 milijuna m 3), Idtnjak (32,2 milijuna m 3), jela (30,4 milijuna m 3), obični grab (24,8 milijuna m 3) itd. Sječa koja se propisuje na godinu iz­ nosi 5,35 mil m 3. U usporedbi s osta­ lim europskim zemljama, Hrvatska se ubraja u šumovitije zemlje sa više od 0,5 ha šume po stanovniku. Sume Hrvatske su na 95 posto površine pri­ rodne strukture a samo se 5 posto površina nalazi pod um jetno po­ dignutim šumskim kulturama. Po toj vrlo značajnoj osobini hrvatske šume su na prvom mjestu u Europi. U na­ cionalnom dohotku RH šume zajed­ no s drvnom industrijom sudjeluju s oko 10 posto. (I. T.)

TA1EX (Tech nical Assistance and In­ form ation Exchange Office), ured

Europske zajednice koji osigurava tehničku pomoć u harmonizaciji za­ konodavstva srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja. TAIEX prikuplja i razašilje informacije o sta­ nju i prirodi provedbe i primjene aka­ ta Europske zajednice u spomenutim zemljama. Osim toga, TAIEX daje praktične savjete u vezi s provedbom i prim jenom zakona, a na zahtjev do­ djeljuje stručnjake tim zemljama, or­ ganizira seminare i kratke posjete zemljama članicama Europske zajed­ nice. Usluge TAIEX-a dostupne su na zahtjev srednjoeuropskih i istoč­ noeuropskih zemalja, a otvorene su upravi zemalja pridruženih članica i članica Europske zajednice, nevladi­ nim organizacijama i privatnim po­ duzećima, ali nisu otvorene za poje­ dince. (I. T.) taložnica, prim arna, se ku n d am a, v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih voda. (D. Đ.)

te h n o lo š k i otpad (engl. trade ivaste, industrial ivaste\ njem. Geiverbeabjall, Geiverbemiill), otpad koji nastaje u

proizvodnim procesima u gospodar­ stvu, ustanovama i uslužnim djelat­ nostima, a razlikuje se od kom unal­ nog otpada po količinama, sastavu i svojstvima. (I. T.)

tekstura tla, elementarni mehanički sastav tla, odnosno udio pojedinih čvrstih čestica u tlu. Čvrsta faza obu­ hvaća 30 — 60 posto obujma tla, a sastoji se mehaničkih elemenata i strukturnih agregata. Mehanički ele­ menti djele se na: grube mehaničke elemente koji obuhvaćaju čestice od 0,002 m m do više od 20 m m (kamen, šljunak, pijesak, prah i glinu); koloidne disperzije s česticama između 0,0001 m m — ln m i angstremske di­ sperzije manje od 1 nm. Mehanički elementi mogu m eđusobnim pove­ zivanjem stvarati stukturne agregate. S obzirom na pojedini udio nabroja­ nih elemenata u tlu razlikujemo teš­ ka, glinasta tla, ilovasta tla (jednak udio čestica pijeska i gline) i tla koja sadržavaju svega 10 posto ili manje gline. Tlo se najčešće sastoji od više od 90 posto anorganskog dijela a osta­ tak otpada na organsku komponentu. Tlo ima čvrstu, tekuću i plinovitu fa­ zu. (D. Đ.)

332

tekućice (engl. jloiving water\ njem. Flieđgeimsser), površinske kopnene vode čija je osnovna karakteristika tok u jednom smjeru. U tekućice se ubrajaju potoci i rijeke. Njihov jed­ nosmjerni tok uvjetovanje nagibom korita, a posljedica takva toka jest ta da su svi ekološki čimbenici u tekućicama longitudinalno graduirani. Brzina toka je u pravilu najjača u gor­ njem dijelu tekućica, a najmanja na ušću. O brzini toka ovisi tip supstrata na dnu tekućice, a to je čimbenik o kojem ovisi struktura životnih zajed­ nica (biocenoza T). U gornjem toku, gdje je brzina vode velika i iznosi više od 2 m/s, dno je kamenito i valutićavo. Slijedi šljunkovito tlo sve do u područjima nešto sporijeg toka, zatim pjeskovito i na kraju muljevito u do­ njem toku rijeke gdje je tok rijeke spor. Brzina toka je različita i na po­ prečnom profilu tekućice. U z obalu je sporiji tok, pa je sediment ovdje muljevit, a idući prema sredini profi­ la, prema matičnom toku, on prelazi u pjeskovit, šljunkovit, pa i valutićav. U pogledu termike tekućice su ta­ kođer longitudinalno graduirane. U izvorištu ovisi temperatura o srednjoj godišnjoj temperaturi kraja, koja je u podzemlju, odakle voda izvire, stalna. Na izvoru je najjače izražena stabil­ nost termike, a idući prema donjim tokovima, tj. prema ušću, godišnje varijacije temperature sve su jače iz­ ražene. U pogledu kemijskih faktora, tekućice su kemijski mnogo ujednačenije od stajaćica i razlike među nji­ ma su manje nego među stajačicama. Kemizam tekućica varira ovisno o ko­ ličini vode, tj. o protoku. Budući da količina vode varira sezonski, širina i brzina vodenog toka kao i kemijski

E kološki leksikon

sastav tekućice također će se mijenjati sezonski. U pravilu, količina kisika opada od gornjeg prema donjem to­ ku, a istovremeno raste količina ugljikova dioksida. Longitudinalnu graduiranost ekoloških čimbenika prate i biocenoze, pa se prema njihovu sa­ stavu s biološkog stajališta može razli­ kovati nekoliko uzdužnih zona teku­ ćice. Takvih zona, koje se nazivaju prema karakterističnoj vrsti ribe, ima pet, a obuhvaćaju životinjske vrste kojima odgovaraju upravo takvi eko­ loški uvjeti (vidi raščlamba tekućica po važnijim ribljim vrstama T). (I. T.) tem peratura (lat. temperies — blaga to­

plina; engl. temperature; njem. Temperatur), mjera za relativno toplinsko stanje tijela u smislu da toplije tijelo ima višu temperaturu, a hladnije ni­ žu. U fiziologiji to je mjera toplinske enegrije u živom organizmu. U me­ teorologiji temperatura je razina to­ plinske energije atmosfere mjerena termometrom i izražena na tempera­ turnoj skali. U većini zemalja svijeta upotrebljava se Celziusova tempera­ turna skala (°C), a osim nje u nekim zemljama Fahrenheitova (°F) i Reaumurova (°R) skala. U znanstvenim mjerenjima primjenjuje se međuna­ rodno prihvaćena Kelvinova ili apso­ lutna temperaturna skala (K). Tem ­ peratura je jedan od najvažnijih eko­ loških čimbenika jer ima direktan učinak na žive organizme i biokemij­ ske procese u njima (povećanje tem­ perature za 10°C dvostruko ubrzava biokemijske procese). S tim u vezi temperatura utječe na rasprostranje­ nost vrsta na Zemlji. Prema sposob­ nosti regulacije vlastite tjelesne tem ­ perature, razlikujemo poikilotermne i

333

POJMOVNIK

homoiotermne (homeotermne) organiz­

nekologiju t . O visno o tipovima sta­

m e. Prvima je temperatura tijela uv­ jetovana u najvećoj mjeri temperatu­ rom okoliša (beskralješnjaci, ribe, v o ­ dozem ci, gm azovi), a drugi posjeduju m ehanizm e regulacije tjelesne tem ­ perature (ptice i sisavci). O n e vrste koje dobro podnose kolebanja tem ­ perature nazivaju se euritermnima, a one koje ne podnose temperaturne varijacije stenotermnima. (I. T.)

ništa koje istražuje, terestrička ekolo­ gija se dijeli na ekologiju šuma, trav­ njaka, pustinja i slično. Istražuje takve aspekte terestričkih ekosustava kao što su mikroklima, kemijski sastav tla, fauna tla, hidrološki ciklus i produk­ tivnost ekosustava. Terestrički ek o­ sustavi podložni su većim fluktuaci­ jama u okolišu i pod jačim su utjeca­ jem organizama koji u njima žive ne­ go akvatički ekosustavi. (I. T.) U sp o ­

TE M S , Terrestrial Ecosystem M on itoring Sites.

te rcijarn i konzum ent (engl. tertiatj consuiner, njem. Konsument III. Ordnung), organizam na sam om vrhu hranidbenog niza, odnosno na naj­ višoj razini trofije t , koji se hrani pri­

marnim T i sekundarnim konzumenti­ ma t i l i sam o sekundarnim konzumen­ tima T. Primjerice poljski m iš je pri­ marni konzument t jer se hrani naj­ češće primarnim proizvođačima t , po­ tencijalni je plijen zm ije koja je prema tom e sekundarni konzument t . M eđu ­ tim i jed n og i drugog m ože kao plijen iskoristiti neka sokolovka. Ako kao plijen uhvati zmiju, u tom slučaju je

tercijarni konzument t . N o potencijal­ no m ože uloviti i miša kao hranu pa je u tom slučaju sekundarni konzu­ ment T. Dakle, određeni organizmi m ogu biti istovrem eno i sekundarni t i tercijarni konzum enti. (D. Đ.)

te re strič k a ekologija (lat. terrestris — zemaljski, zem ni + ofkos — kuća, d om + logos — riječ, govor; engl. ter­ restrial ecology, njem. Landokologie, Ter-

redi akvatička ekologija t .

te rm ičko o n e čišće n je vode, vidi to­ plinsko onečišćenje vode. (D. Đ.) te rm o elektra n a (engl. thermo-electric poiver plant; njem. Warmekraftwerk), električna centrala u kojoj se proizve­ dena toplinska energija uz p om oć po­ gonskog motora pretvara najprije u m ehaničku a zatim uz pom oć gene­ ratora u električnu energiju (struja). Toplinska energija najčešće se dobiva izgaranjem fosilnih goriva t ili cijepa­ njem atom skih jezgara (nuklearna elektrana t ) . S obzirom na vrstu po­ gonskog motora, termoelektrane m o ­ gu biti parne (parni stroj i parna tur­ bina), motorne (m otor s unutarnjim izgaranjem), nuklearne (nuklearni re­ aktor), geotermičke (koriste toplinu Z em lje, npr. vulkana, gejzira), solarne i kombinacija navedenih. (I. T.)

te rm o klina (grč. thermos — topao + klinč — nagibam; engl. thermocline; njem. Thermokline), u kopnenim sta-

koja proučava ekologiju kopnenih

jačicama i m orim a to je ravnina na određenoj dubini u kojoj se tempera­ tura naglo mijenja s prom jenom du­ bine. U jezerim a u vrijeme ljetne sta­ gnacije vode termoklina odgovara

ekosustava t , pa se stoga svrstava u si-

metalimniju t . Budući da temperatura

restrische Okologie), grana ekologije t

E kološki leksikon

334

utječe na gustoću vode, uspostavlja­ nje term okline stabilizira stupac vode i ograničava vertikalno miješanje v o ­ de. D ubina na kojoj se nalazi term oklina varira, posebice u plitkim voda­ ma um jerenog pojasa. U nekim po­ dručjima termoklina za vrijeme zim ­ skih m jeseci m ože potpuno nestati. (I.

tip tia, osnovna i temeljna jedinica si­

TERN, Terrestrial Ecosystem Research Netvvork.

stematike tla, koja se odlikuje tipskim fiziografskim svojstvima i tipskim procesima. Tipski proces je rezultan­ ta elem entarnih pedogenetskih pro­ cesa. Tip tla određuju sljedeće deter­ minante: jednotipska građa profila, osobito karakterističan redoslijed ho­ rizonata, jednotipski osnovni procesi transformacije i migracije m ineralnih i organskih materija, kvantitativno slične fizičko kemijske karakteristike pojedinih horizonata. N iže sistemat­ ske jedinice od tipova jesu: podtipovi, varijeteti, podvarijeteti, vrste, podvrs­ te i facijesi. (D. Đ.)

te re tit (grč. + phyton — biljka),jedno­

tla k zraka (engl. atmospheric pressure;

T.)

term opleg ija, v id i t o p lin s k i udar. (D. Đ.)

termosfera, v id i atmosfera t . (i. T.)

godišnje i dvogodišnje biljke koje n e­ povoljno doba godine preživljavaju sam o u obliku sjemena ili plodova (npr., Stellaria media kukolj (Agrostemma githago), crvena mrtva kopriva (Lamium purpureum) i dr. (D. Đ.)

te š k i m etali (engl. heavy metal, njem.

Sclnuermetalle), metali kojima je gu­ stoća iznad 5,9 g/cm 3, npr. bakar (C u), nikal (N i), kadmij (Cd), cink (Z n), kositar (Sn), kobalt (Co) i o lo ­ vo (Pb). Značajni su kontam inenti i polutanti okoliša i hrane u urbanim, ali i ruralnim sredinama. Toksično djeluju na organizme. Imaju sposob­ nost bioakumulacije u organizmima i ekosustavima. (D.Đ.)

te tra e tilo lo v o , v id i o lo v n i te tra e til. (D. Đ .)

njem. Luftdruck), tlak na površinu Zem lje koji proizvodi njezina atmosfe­ ra t . Instrum ent za mjerenje tlaka jest barometar, a uobičajeno je da se u m eteorologiji iskazuje u hektopaskalima ili milibarima. Atm osferski je tlak neposredno povezan sa zračnim strujanjima i drugim vrem enskim zbivanjima pa je njegovo poznavanje presudno za analizu i prognozu vre­ mena. (I. T.)

tlo (engl. 50/7, njem. Boden, Erde, Erdbo-

den, Acker), disperzni sustav izgrađen od heterogene mješavine organskih i anorganskih čestica različite veličine koji u većoj ili manjoj mjeri pokriva površinu Zem lje, odnosno njezin gornji sloj litosferu. T lo je rastresita prirodna tvorevina nastala djelova­ njem pedogenetskih faktora kroz procese pedogeneze. (D. Đ.)

tih o k a va ln e vrste, organizmi t k o ji se m o g u n a ć i u p o d z e m lju , a li i u p o ­

tloznanstvo (njem. Bodenkunde), pe­

v r š in s k im e k o su sta vim a , k a k o u v o ­

dologija u geologiji, znanstvena disci­ plina koja proučava građu, postanak, razvitak, distribuciju, klasifikaciju, fi­

d e n o m ta k o i u te re s trič k o m p o d r u č ­ ju . (I. T.)

335

POJMOVNIK

z ik a ln a , k e m ijs k a i b io lo š k a svojstva tla.

U

m e d ic in i

p o ja m

o zn a ču je

z n a n s tv e n u d is c ip lin u k o ja p ro u ča v a

nja tjelesne temperature i posljedič­ n og zatajivanja rada m etabolizm a, or­ ganskih sustava i smrti. (D. Đ.)

f iz ič k i i p s ih o lo š k i ra zv o j djeteta. (D. Đ.)

to k s ič n o s t (engl. toxicity, njem. Toxizitčit), otrovnost tj. otrovno djelovanje neke tvari. Razlikuje se akutna (ne­ povoljan učinak koji se pojavljuje u kratkom vrem enu, najčešće unutar 24 sata nakon toksične doze), subakutna (nepovoljan učinak uzrokovan ponavljanom dnevnom prim jenom toksične doze kroz kraće vrijeme, najčešće 14 do 28 dana) i kronična (nepovoljan učinak uzrokovan p o­ navljanom dozom kroz duže životno razdoblje) toksičnost. (D. Đ.)

tok sik o lo g ija

(engl. toxicology, njem . Toxikologie), z n a n o s t č iji je p re d m e t

p ro u ča v a n ja p riro d a , svojstva i n a č in d je lo v a n ja o tro v a na ž iv i sustav. (D. Đ.)

to k s in i (grč.) otrovi patogenih m ikro­ organizama (npr. difterije, tetanusa). (D.Đ.)

to p la n a (engl. heating plant; n je m . Heizkraftwerk), vrsta termoelektrane “T k o d k o je se to p lin a u p o trije b lje n e pa­ re i l i u g rija n e v o d e u je d n o is k o rišta va za g rija n je objekata, naselja, pa i čita ­ v ih m jesta. (I. T.)

to p lin sk i udar (engl. heat stroke), hipertermija, termoplegija. Akutan naj­ teži oblik termoregulacijskog pore­ mećaja koji nastaje zbog dovođenja organizm u velike količine topline i (osobito) zbog njezina otežanog od ­ vođenja iz organizma. Potonje je oso­ bito izraženo pri velikoj vlažnosti zra­ ka. D olazi do naglog i velikog poviše­

to p lin sk o o n e čišće n je vode (engl. thermalpollution, njem. thermische Belastung, thermische Verschmutzung), vrsta onečišćenja vode (ponajprije prirod­ nih vodotokova ali i dr.) toplinskom energijom. Ugrijana voda za hlađenje nastaje u industrijskim procesima za hlađenje dijelova strojeva u proizvod­ nji, kao i u nuklearnim elektranama za hlađenje reaktora. Povećana tem ­ peratura om eta žive organizm e u ra­ stu i razvoju (porast od sam o nekoli­ ko stupnjeva smanjuje količinu otop­ ljenog kisika i oštećuje škrge vodenih organizama). U nekim slučajevima takvo lokalno povišenje temperature vode m ože dovesti i do nastanjivanja alohtonih term ofilnih vrsta, čim e se u potpunosti mjenjaju elem enti pri­ jašnjeg ekosustava. (D. Đ.)

trajanje sijanja Sunca, trajanje inso­ lacije T. Vrijeme u kojem je neko m je­ sto na Zem ljinoj površini izravno obasjano Sunčevim zračenjem. Izra­ žava se jed inicom vremena (sunčani sati). (I. T.)

trajno održivi razvoj (engl. sustainable development, sustainability, njem. Nachhaltigkeit, dauerhaft-umiveltgerechten Entuncklung), potrajno održivi razvoj, trajno održivo gospodarenje, potraj­ no gospodarenje. Pojam definira pri­ stup iskorištavanju raspoloživih re­ sursa i gospodarenjem njima tako da se zadovoljavaju današnje potrebe ali bez okrnjivanja budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba. P o ­ jam potječe iz njemačkog šumarstva C arlowitz (1713.). O n govori o tak­

336

Ekološki leksikon

vom korištenju šum skog bogatstva da ga m ogu upotrebljavati i buduće ge­ neracije. (U Hrvatskoj 1769. godine Marija Terezija stavlja na snagu za­ konsku uredbu o šumama koja se te­ melji na toj koncepciji). M oderna re­ vizija te koncepcije, kao globalno pri­ hvaćene politike postavljena je na konferenciji u Rio de Janeiru (Agen­ da 21). (D .Đ.)

tra n sm isija (engl. transsmission, njem. Strahlungsdurchlassigkeit, Transmission), općenito, prolaz zraka elektromag­ netskog zračenja kroz neki medij. (D. Đ.)

tra n sp ira cija (lat. transpiratio — isparavanje engl. transpiration, njem. Transpiration), pojava izlučivanja vodenih para iz biljke. Intenzitet transpiracije ovisi o razlici tlaka vodenih para u biljci i u atmosferi. Biljka uzima iz zem lje redovito velike količine vode (sadržaj vode u biljci do 90 posto pa i

trih inela (lat. Trichinella spralis), vlasac, vlasica. N em atoda, parazit u životinja i čovjeka. U zrokuje bolest trihinelozu. Odrasla trihinela kratkotrajan je stanovnik tankog crijeva mužjak v e­ ličine 1,5 m m , ženka dvostruko duža. Ženke polažu žive ličinke koje prodi­ ru kroz lim fu, preko pluća dolaze u arterijski optok, zatim u sva tkiva, p o ­ najviše u poprečnoprugastu m usku­ laturu, gdje se začahure. D rugi nosi­ lac (obično mesojed) proguta ličinke čije se ciste otope a iz njih izađu ličin­ ke koje se presvlače i sazru u mužjake i ženke. O plođene ženke polažu li­ činke i tim e se zatvara životni ciklus. Č ovjek se inficira začahurenom ličin­ kom iz zaraženog mesa, najčešće svi­ nje ali i medvjeda, jazavca, konja. Li­ činke ulaze kroz sluznicu crijeva u krvni optok i zatim u m išićje, gdje izazivaju upalne reakcije. (D. Đ.)

trofija (grč. trophe — prehrana, engl. trophc, njem. Trophie), u hranidbenim odnosim a pojam definira razinu ili stupanj trofije odnosno mjesto i u lo­ gu u hranidbenim nizovim a (hranid­

više), tlak pare vode u biljci znatno je veći od tlaka para u atmosferi. Stoga biljka predaje neprestano atmosferi vodenu paru. S obzirom na relativnu površinu biljnog organizma, količina isparene vod e vrlo je velika. Transpi­ racija se pretežno obavlja s pom oću lista, i to bilo kroz puči (stomatalna transpiracija) ili kroz kutikulom pre­ krivene vanjske membrane epiderm alnih stanica. Stomatalna kom po­ nenta transpiracije daleko je veća od

bena piramida T, hranidbeni lanac T i hranidbena mreža t ) na kojem se poje­ dini organizam, član ekosustava T, na­ lazi bilo kao primarni producent T, pri­ mami konzument, T sekundarni konzu­ ment T, tercijarni konzument T, destruent t , razlagač t ili reducent t . U ekologiji T kopnenih voda i limnologiji tp o ja m determinira razinu i intenzitet pro­ dukcije t vodenog ekosustava t (prim­

kutikularne. Stomatalna se kom po­ nenta m ože regulirati otvaranjem i zatvaranjem puči. Kutikularna kom ­ ponenta transpiracije većinom je m a­ lena 6 posto do 8 posto od sveukupne isparene vode. (D. Đ.)

jerice jezera) i raspoloživu količinu nutrijenata (poglavito nitrata i fosfata, ali i drugih) koja postoji u nekom vo­ denom sustavu, i tim e ga klasificira na ljestvici trofije T kao, distrofno T, politrofno T, oligotrofno T, mezotrofno t ,

337

POJMOVNIK

dubine kompenzacije T , is p o d trofolitički sloj T . (I. T.)

eutrofno t , (primjerice eutrofno je z e ­

v rš in e d o

ro). U fiziologiji i m edicini pojam se odnosi na raspoloživost hranjivih tva­ ri organskog sustava, organa, tkiva ili stanice (primjerice atrofija i distrofija m edicinski su nazivi za patološko sta­ nje propadanja tkiva zbog nedovoljne količine nutrijenata). (D.Đ.)

k o je se n a la z i

trofogeni sloj (grč. trejo — hranim + lat. generare — proizvoditi; engl. trophogenic zone; njem. trophogene Zone), produktivni sloj vode u akvatičkim ekosustavima u kojemu je asimilacija veća od disimilacije, tj. formiranje or­ ganske tvari veća je od njezine raz­ gradnje. T o je osvijetljeni sloj koji se podudara s euforičkom zonom T i u ko­ jem se intenzivno odvija fotosinteza T. Prevladavaju producenti T organske tvari. T rofogeni sloj se proteže od po­

trofolitički sloj (grč. trejo — hranim + ly’sis — razrješenje; engl. tropholytic zone; njem. tropholytische Zone), n e­ produktivni sloj vode u akvatičkim ekosustavima u kojem je razgradnja organske tvari veća od njezine pro­ izvodnje. Sm ješten je ispod trofogenog sloja T, od kojeg ga razdvaja dubina

kompenzacije t . U njem u prevladavaju konzumenti t i reducenti t . Životne za­ jednice (biocenoze t ) trofolitičkog slo ­ ja ovisne su o donosu organske tvari iz trofogenog sloja u kojem u se ona proizvodi. (I. T.)

tropopauza, v id i atmosfera t . (I. T.) troposfera, v id i atmosfera t . (I. T.)

udomaćena vrsta (engl.

domesticated

species; njem. domestizierte A rt ), dome-

sticirana vrsta; vrste koje je čovjek se­ lektivnim uzgojem prilagodio svojim potrebama. T o su npr. ovca, govedo, svinja, pas, pšenica, grašak, ječam, le­ ća i lan koje je čovjek udomaćio prije 10.000 godina. Pojam se uglavnom upotrebljava za životinjske vrste, a za biljne vrste primjereniji je naziv kul­ tivirane vrste. (I. T.) u g ljiko v d io k s id (engl. carbon dioxide,

njem. Kohlendioxid), (C O 2,), bezbo­ jan nezapaljiv plin. Teži od zraka. Nalazi se u ispušnim i vulkanskim plinovima, plinovima koji nastaju iz­ garanjem fosilnih goriva i plinovima koji nastaju biološkim procesima. U anim alnih organizama veže se na he­ m oglobin (ali i na ostale respiratorne pigmente) i može uzrokovati sm rt gušenjem. Biljke ga koriste kao siro­ vinu za izgradnju ugljikohidrata u procesima fotosinteze. U z još neke čimbenike odgovoran je za globalna zatopljenja (kako u davnijoj geološkoj prošlosti tako i u skorije vrijeme). Staklenički plin. (D. Đ.)

ug ljiko v m o n o k sid (engl. carbon tnonoxide, njem. KohIenmonoxid), (CO).

Plin bez boje, okusa i mirisa, sastav­ ljen od ugljika i kisika povezanih dvovalentnom kovalentnom vezom, na­ staje izgaranjem organske tvari bez prisustnosti O 2. Izvori su ispušni pli­ novi vozila, dim cigareta i dim indu­ strijskih postrojenja, eksplozivi, m oč­ varni i vulkanski plinovi, zemni plin, šumski požari i fotodisocijacija u gor­ njim slojevima atmosfere. U krvi se veže na H b pri čemu nastaje karboksihemoglobin (C O H b). C O ima 250 puta veći afinitet prema H b nego 02- Pri otrovanju uzrokuje glavobo­ lju, m učninu, slabost, ubrzani rad sr­ ca, poremećaj vida, halucinacije, acidozu, hipotermiju, kom u i smrt. Kroničnim trovanjem oštećuju se mozak, srce, jetra, bubrezi, mišići i kosti. (D. Đ.) ug rijana voda z a hlađenje, vidi to­

plinsko onečišćenje vode. (D. Đ.) ugrožen a v rsta (engl. endangered spe­ cies; njem. gefćihrdete Art), naziv za vrste T za koje postoji određena vjero-

jatnost da će u bliskoj budućnosti izumrijeti u divljini. Postoje različiti

POJMOVNIK

kriteriji prema kojima neka vrsta stje­ če status ugrožene. U SAD-u, su­ kladno Aktu o ugroženim vrstama (US Endangered Species Act), ugro­ ženom se smatra ona vrsta za koju postoji najmanje 20 posto vjerojatnosti da će izumrijeti u idućih 20 godina ili deset generacija. Prema IU C N (The World Conservation Union), m eđunarodnoj organizaciji za očuva­ nje prirode i prirodnih resursa, vrsta (ili neki drugi takson) ugrožena je (ukratko): — ako je doživjela smanjenje popu­ lacije od najmanje 50 posto u pos­ ljednjih deset godina ili u tri ge­ neracije — ako je suočena sa smanjenjem po­ pulacije od najmanje 50 posto u sljedećih deset godina ili u tri ge­ neracije — ako je područje na kojem se pojav­ ljuje procijenjeno na manje od 5.000 km2 — ako je područje koje zauzima manje od 500 km 2 — ako je brojnost populacije procije­ njena na manje od 2.500 zrelih jedinki s tendencijom daljnjeg smanjivanja od najmanje 20 posto u idućih 5 godina ili u dvije gene­ racije; — ako je brojnost populacije procije­ njena na manje od 250 zrelih je ­ dinki — ako kvantitativne analize pokazuju da je vjerojatnost da će vrsta izu­ mrijeti u divljini u sljedećih 20 godina ili pet generacija najmanje 20 posto. (I. T.) u ltra lju b ič a s te zra k e (engl. ultraviolet radiation\ njem. Ultmviolettstrahlung),

kratkovalno elektromagnetsko zrače­

339

nje ultraljubičastog dijela (UV) val­ nih duljina od 180 do 400 nanometara. Razlikuje se U V -A zračenje (400313 nanometara), U V -B zračenje (313-289 nanometara) i U V -C zra­ čenje (289-180 nanometara). N ajo­ pasnije U V -C zrake apsorbira Zem ljina ozonska ovojnica f štiteći tako živa bića od njihova štetnog djelovanja. Za razliku od njih, UV -A i U V -B zrake dopiru do površine Zemlje i djeluju na živa bića kod kojih izazivaju štetne prom jene u staničnim molekulama. Zrake oko 300 nm valne duljine iza­ zivaju opekotine kože, 255 nm djelu­ ju baktericidno, oko 279 nm imaju antirahitični učinak, a zrake valne d u ­ ljine 340 nm odgovorne su za tamnjenje kože. Pretjerana izloženost može izazvati rak kože. Kao poslje­ dica djelovanja UV-zraka javljaju se oštećenja kože, zloćudne promjene na koži i alergijske reakcije. U dio UV-zraka najmanji je na morskoj ra­ zini, a povećava se s porastom nad­ morske visine. (I. T., D. Đ.) ultrazvu k (engl. ultrasound, njem. Ultraschall), mehanički, elastični, trans­

verzalni ili longitudinalni valovi frek­ vencija većih od 20 k H z (iznad ljud­ skoga slušnog dometa). N eke životi­ njske vrste koriste ga po principu sonara za orjentiranje u okolini. (D. Đ.) um jetna gnojiva (engl. arttificia! fertilizers, chemical fertilizers, mineral fertilizers, synthetic fertilizers, anorganic fertili­ zers, njem. Mineraldiinger), mineralna

gnojiva, anorganska gnojiva, sintetska gnojiva. Krute tekuće ili plinovite tvari koje najčešće sadržavaju jedan (pojedinačna umjetna gnojiva), dva (miješana umjetna gnojiva) ili tri (kompleksna umjetna gnojiva) naj­

340

E kološki leksikon

važnija elementa koji pripadaju u skupinu primarnih biljnih hranjiva, tj. dušik, fosfor, kalij (npr. tzv. NPK gnojiva). U skupinu biljnih hraniva sekundarne važnosti ubrajaju se sum­ por, magnezij i kalcij, njih sadržavaju samo određena mineralna gnojiva, tzv. sastavljena umjetna gnojiva. Pre­ ma tome sadržavaju li mikro ili ma­ kro biogene elemente, razlikujemo makrognojiva i mikrognojiva. Mikrognojiva se dijele prema mikroelementima koje sadržavaju, primjerice: borna, željezna, cinkova, molibdenova, manganova, bakrena itd. (D. Đ.) U N C S B , 1) United Nations Commis­

sion on Sustainable Development 2) U nited Nations Com mon Supply Database. UN EP, U nited Nations Environment

Programme. UNESCO, United Nations Educational Scientific and Cultural Organization. UV zra k e , vidi ultraljubičaste zrake t . uzgoj alg a, jedan od oblika tnarikuhure T je uzgoj morskih alga. Alge kao izvor proteina, vitamina i minerala imaju važnu ulogu u prehrani stanov­ nika Japana, Kine, Koreje i drugih azijskih zemalja. Osim za ljudsku prehranu, alge se upotrebljavaju i za prehranu stoke, kao gnojivo i kao si­ rovina za neke industrije. Alge se uz­ gajaju tako da se na određenoj dubini horizontalno postavi mreža naprav­ ljena od grubog materijala na koju se alge same prihvaćaju i rastu. Berba alga obično počinje u studenom i tra­ je do ožujka, a uzgajivači ih s mreže ubiru rukom. U Japanu su morske alge tradicionalna namirnica. Neke

vrste crvenih algi roda Porphyra po­ čele su se uzgajati u Japanu u bočatim vodama Tokijskog zaljeva još krajem 17. stoljeća. Porphyra ima vrlo visok sadržaj proteina, vitamina C, B i E i joda. Neke vrste roda Caulerpa, C. lentillifera i C. racemosa, naveliko služe u prehrani stanovnika Tajlanda. Laminaria je jedna od glavnih m or­ skih alga koje se rabe u prehrani i za dobivanje kemijskih ekstrakata. U Europi Laminaria je već dulje vrijeme izvor alginata za različite industrije. Alginati se upotrebljavaju u kemijskoj industriji u proizvodnji boja (za tek­ sturu), fotografskoj industriji i kao emulgatori u prehrambenoj industri­ ji. Ekstrakt alge Gelidium, koji se na­ ziva agar, rabi se u mikrobiologiji, a agar dobiven od alge Gracilaria uveli­ ke se upotrebljava u prehrambenoj, tekstilnoj i kozmetičkoj industriji. Obilna upotreba algi u mnogim je zemljama dovela do potrebe za njiho­ vim uzgojem kako bi se osigurala stalna opskrba tom sirovinom, no pravi komercijalni uzgoj alga još je u začecima. (I. T.) uzgoj rakova,

o b lik

marikulture t k o ji

se o d n o s i na u zg o j rako va u m o ru ,

(Palinurus sp.), h la (Homarus sp.) i m e k u š ica (Pena-

p o n a jv iše ja sto ga p o va

eus sp .j, a p o n e g d je i s la tk o v o d n ih ra­ kova. (I. T.)

uzgoj riba (engl. pisciculture,fisch culture; njem. Fischzucht), djelatnost koja se zasniva na uzgoju slatkovodne ribe u ribnjacima i, rjeđe, prirodnim i um ­ jetnim jezerima, te uzgoju morske ri­ be u bazenima, kavezima i zatvore­ nim uvalama (lagunarni uzgoj). Prvo mjesto zauzima uzgoj šaranki (5 mi­ lijuna tona 1992. god.), a u velikim se

POJMOVNIK

količinama uzgajaju još i kineski ša­ ran, som, tilapija, jegulja, jesetra, pa­ strva, ozimica, a od morskih riba lu­ bin, brancin, list, iverak, gof, komarča i druge. Prema podacima FAO-a (Food and Agriculture Organisation o f the United Nations) u 1999. godi­ ni u akvakulturi je uzgojeno oko 33 milijuna tona ribe, od čega 20 miliju­ na tona slatkovodne i 13 milijuna to­ na morske ribe. (I. T.) uzgoj šk o ljk aša, jedan od, ako ne i najstariji oblik marikulture t koji pot­ ječe još iz antičkih vremena. Suvre­ meni uzgoj školjkaša najčešći je u produktivnim uvalama koje su zaklo­ njene od jakih morsldh struja i valo­ va, a voda je prildadne slanosti i tem­ perature. Osim kamenica i dagnji, uzgajaju se još i jakopska kapica, ja­ panska kamenica i dr. U prvoj fazi uzgoja u more se stavljaju različiti predmeti na koje se plutajuće ličinke školjkaša prihvaćaju. Predmeti sa

341

školjkašima zatim se upleću u užad stvarajući pergolare koji se zatim vje­ šaju o plutače (bove). Čitava se struk­ tura zove park. Uzgoj se zatim može nastaviti i na nekoj drugoj lokaciji, ne nužno u uvali gdje su mlade školjke bile uhvaćene. Školjkaši se hrane fil­ triranjem planktona t i organskih čes­ tica iz mora, pa njihova prehranjivanje nije skupo. Njihova sposobnost filtracije iskorištava se u kombinira­ nom uzgoju školjkaša i riba. Budući da kavezni uzgoj riba izaziva eutrofikaciju T mora i posljedično bujan rast planktona, u blizini kaveza s ribama se postavljaju parkovi sa školjkašima koji filtriraju višak planktona i organ­ skih čestica. Glavne lokacije za uzgoj školjkaša u Hrvatskoj su Malostonski zaljev i Limski kanal. Od školjkaša koji se ne upotrebljavaju u prehrani važno je spomenuti uzgoj bisernih školjki koje se u Japanu kultiviraju od kraja 19. stoljeća. (I. T.)

važnije šu m sk e zaje d n ice zahvaljujući

svom geografskom položaju, Hrvatska se odlikuje raznolikom šumskom ve­ getacijom koju izgrađuje velik broj bi­ ljnih vrsta i šumskih zajednica. N a po­ dručju Hrvatske nalazimo čak 68 šum­ skih zajednica, od kojih izdvajamo važ­ nije: Omo-Quercetiun ilicis T, Querco-

4. listopada ■ — D an zaštite životinja 13. listopada — Dan smanjenja prirodnih katastrofa. (I. T.) v e g e ta c ija (lat. vegetatio, onis f. — ve­ getacija, engl. vegetation, njem. Vegetation), sve biljke koje kao više ili manje

zatvorena jedinica pokrivaju neko po­ dručje. Biljni pokrov nekog područja. Pojam također označuje razdoblje ve­ getacije odnosno razdoblje rasta i ži­ votne aktivnosti biljnog svijeta, prim ­ jerice u um jerenom kontinetalnom području nakon zimskog mirovanja. važniji datumi u zaštiti okoliša, Postoji razlika izm eđu potencijalno 2. veljače — D an zaštite močvara prirodne i današnje realne vegetacije. 22. ožujka — Svjetski dan zaštite Potencijalno prirodna je ona koja bi voda se razvila s obzirom na postojeće kli­ 22. travnja — D an planeta Zemlje matske t i okolišne uvjete t da nije bilo 22. svibnja — Svjetski dan biološke antropogenog utjecaja, nasuprot to­ raznolikosti i me današnja realna vegetacija nastala — D an zaštite prirode u je kao posljedica povjesnog razvoja Hrvatskoj ekosustava 1“ na određenom prostoru, 5. lipnja — Dan zaštite okoliša koji uključuje antropogeni utjecaj. 8. lipnja — D an zaštite planinske Primjerice slika potencijalne vegeta­ prirode RH cije u Hrvatskoj bila bi. uglavnom šu­ 16. rujna — D an zaštite ozonske ma, kako u prim orskom tako i u kon­ ovojnice tinentalnom području (s iznim kom, točila, strm ih litica, obale mora i si.), 17. rujna — m eđunarodna akcija Očistim o svijet no ljudskom aktivnošću ta je slika Carpinetum orientalis t , Ostryo-Quercetum pubescentis T, Querco-Carpinetum illyricum T, Fagetum illyricutn montanum t , Abieti-Fagetum t i Fagetum subalpinum t . (I. T.)

POJMOVNIK

343

u v e lik e iz m je n je n a . Stoga, p rim a rn a il i p r ir o d n a ve g e tacija , s o b z ir o m na g e n e z u je s t o n a k o ja je n astala p r ir o d ­ n im p u te m , za r a z lik u o d s e k u n d a rn e i l i a n tro p o g e n e v e g e ta c ije k o ja j e n a ­ stala z b o g d je lo v a n ja čo vje ka . (D. Đ.)

v e g e ta c ijs k i pojas, h o r iz o n ta ln o , s p o ra s to m nadmorske visine u v is o k im p la n in a m a i g o r s k im m a s iv im a s re d ­ n je v e lič in e , z b o g p r o m je n je n ih eko­ loških uvjeta T (te m p e ra tu ra , tla k , pa­ d a lin e , o b o rin e , vje ta r, s k ra će n je v e ­ g e ta c ijs k o g ra z d o b lja itd .) m je n ja se i v e g e ta c ijs k a

s lik a .

pojasa i p ro m je n a

G r a n ic e

iz m e đ u

vegetacije T su oštre

i nag le. U p la n in a m a u m je r e n o g k l i ­ m a ts k o g pojasa, najčešće m o ž e m o ra ­ z lik o v a ti; b re ž u ljk a s ti pojas, d o n ji p o ­ ja s g o rs k e š u m e , g o r n ji p ojas g o rsk e š u m e , p o ja s k le k o v in e , p la n in s k i p o ­ ja s i s n je ž n i ( n iv a ln i) pojas. (D. Đ.)

v e r tis o l, v id i s m o n ic a . (D. Đ.) v iro cid i, o t r o v n e

tv a ri

n a m ije n je n e

redno s površinom Zemlje. Vjetar na­ staje kao posljedica djelovanja gradijentne sile zbog nejednakog tlaka u horizontalnoj ravnini. Osnovni uz­ rok vjetra su nejednake temperature Zemljine površine, tj. različita brzina grijanja ili hlađenja zraka nad razli­ čitim podlogama, npr. nad kontinen­ tom i oceanom, obalom i morem, po­ ljem i šum om , ekvatorom i polovima. (I. T.) v je tre n jača (engl. ivind energy platit] njem. Windkraftwerk), postrojenje u kojem se kinetička energija vjetra T slu­

ži za dobivanje električne energije (struja). Vjetrenjače su tradicionalno služile u nekim zemljama za mljeve­ nje žita i crpljenje vode, a odnedavna služe kao elektrane za proizvodnju struje. Prva takva elektrana puštena je u rad 1941. godine u SAD-u. (I. T.) vfaga zra k a (engl. humidity; njem. Feuchtigkeit), mjera sadržaja vodene

n ih fu n k c ija , f iz io lo š k ih , m e ta b o lič ­

pare u zraku. Obično se iskazuje kao relativna vlažnost ili om jer između tre­ nutačnog i ravnotežnog tlaka vodene pare u zraku pri istoj temperaturi i izražava se postotkom. Relativna vlažnost pokazuje koliko se vodene pare nalazi u zraku prema maksimal­ noj količini koju bi zrak mogao sa­ državati uz jednaku temperaturu. Vlaga je važan ekološki čim benik jer određuje intenzitet transpiracije T. (I.

k ih , r e p r o d u k t iv n ih a li i o n ih d u š e v ­

T.)

s u z b ija n ju v iru s a . (D. Đ.)

v is o k e šu m e , š u m e n astale o d stabala p re te ž n o iz s je m e n a i l i sa d n ica. N a z i ­ v a ju se jo š i š u m e sje m en ja če. (I. T.)

v ita lite t (lat. v ita e -— ž iv o t, eng. v it a lity), v ita ln o s t, ž iv o tn o s t, ž iv o tn a s p o ­ s o b n o s t, k re p k o s t, iz d r ž ljiv o s t . P o ja m d e f in ir a o p t im u m s v e u k u p n ih ž iv o t ­

n ih , e t o lo š k ih i si. T a k o đ e r p o ja m se k o r is t i i p r i d e fin ir a n ju p o te n c ija ln o d o s e z ljiv e ž iv o tn e d o b i n e k o g o rg a ­ n iz m a o d n o s n o v je ro ja tn o s t d u ljin e ž iv lje n ja . (D .Đ .)

v je ta r (en g l. m n d \ n je m . Wind), s tru ja ­ n je a tm o s fe rs k o g zra k a k o je j e u s p o ­

v o d a (lat. aqua\ engl. ivater; njem. Wasser), je na Zemlji norm alno prisutna

u sva tri agregatna stanja: tekućem (mora, oceani, rijeke, jezera itd.), pli­ novitom (vodena para u atmosferi t ) i krutom (led). Voda na Zemlji čini njezin vodeni plašt ili hidrosferu f .

344

Ekološki leksikon

Premda molekule vode imaju jedno­ stavnu strukturu, njezina su svojstva prilično složena. Molekula vode (H 2O) sastoji se od jednog atoma ki­ sika (O) i dva atoma vodika (H), koji s kisikovim atomom zatvaraju kut od 105°. Svaki atom vodika u molekuli vode s kisikom povezan je kovalentnom vezom koja nastaje stvaranjem zajedničkog elektronskog para. Kisi­ kov atom privlači elektronski par iz obje veze, uslijed čega dio molekule uz kisik ima mali negativni naboj, a dio molekule s vodicima ima mali pozitivni naboj. Posljedica takva raz­ dvajanja naboja jest ta da molekula vode ima dva kraja — pozitivni i ne­ gativni, pa se naziva dipol. Svaki kraj molekule vode privlači suprotno na­ bijene krajeve drugih molekula vode. Ta privlačna sila stvara slabu vodikovu vezu. Vodikove veze između moleku­ la vode mnogo su slabije od kovalentnih veza unutar jedne molekule, i neprestano se prekidaju i nanovo stvaraju. Posljedica ovakva poveziva­ nja između molekula vode u nekoj vodenoj masi jest ta da se one odupi­ ru vanjskim silama koje ih nastoje razdvojiti. To svojstvo vode, poznato pod nazivom viskoznost, ima važan učinak na organizme koji plutaju ili plivaju u moru i kopnenim vodama. Uzajamno privlačenje molekula vode na površini vodene mase stvara po­ vršinsku napetost. Upravo se tim svoj­ stvom koriste mnogi organizmi koji se kreću po površini vode, poput ku­ kaca koji po njoj hodaju. Viskoznost i površinska napetost su svojstva koja ovise o temperaturi i povećavaju se sa smanjenjem temperature. S promje­ nom temperature mijenja se i gustoća vode. Voda ima najveću gustoću pri

4°C, a povišenjem temperature iznad ili smanjenjem ispod te vrijednosti njezina se gustoća smanjuje. Led, kruto agregatno stanje vode, ima oko 8 posto manju gustoću od vode u te­ kućini i zato uvijek pluta na vodi. Ledište vode iznosi 0°C, a vrelište 100°C. Voda ima veliki toplinski kapa­ citet, što znači da može primati ili iz­ davati velike količine toplinske ener­ gije bez većih promjena vlastite tem­ perature. Velike vodene mase polako apsorbiraju toplinu kad je zrak iznad njih topliji i postupno je otpuštaju kad je zrak hladniji i tako ublažavaju temperaturne promjene vodenog okoliša i susjednoga kopna. Voda je odlično otapalo za većinu tvari u pri­ rodi. Posebno se to odnosi na kristale soli u kojima su ioni međusobno po­ vezani ionskom vezom, poput natrijeva klorida (NaCl). Prilikom otapanja u vodi soli se disociraju na ione od ko­ jih su sastavljene. Oko 3,5 posto m or­ ske vode čine otopljene tvari, prven­ stveno soli, a preostalih 96,5 postoje čista voda. U vodi otopljene tvari se dijele u tri glavne skupine: (1) anor­ ganske soli; (2) otopljeni plinovi (ki­ sik, dušik, ugljikov dioksid i dr.); i (3) organski spojevi podrijetlom od živih organizama (proteini, ugljikohidrati, masti, aminokiseline itd.). Količina otopljenih anorganskih soli određuje slanost T vode i baš kao i sadržaj otop­ ljenih plinova, posebice kisika t , ugljikova dioksida i dušika, ima veliku biološku važnost. Koncentracija hidronijevih iona (pH) kao i koncen­ tracija različitih organskih tvari također su biološki važne. U vodi se nalaze i neke organske tvari umjetnog podrijetla, poput D D T -a i sličnih, koje je u okoliš svojom djelatnošću

POJMOVNIK

unio čovjek, a koje mogu imati vrlo štetne učinke na žive organizme. (I. T.)

voda u tlu (engl. soil water, rhizic ivater, vadose ivater), voda se u tlu uglavnom nalazi u kapilarnim porama, dok se iz nekapilarnih pora uglavnom ocjeđuje a njeno mjesto u nekapilarnim pora­ ma zauzima zrak. U tlu se pojavljuje kao: slobodna voda tj. vodena para u porama tla, konstitucionalna ili kristalizacijska voda koja je kemijsld ve­ zana u različitim spojevima u tlu, higroskopska ili adsorpcijska voda, fil­ mska ili lentokapilarna voda, kapilar­ na voda, gravitacijska voda i podzem­ na voda. (D. Đ.)

vodne zalihe na kopnu (engl.

terrestrial ivater reseivoir; njem. terrestrisches Wasserreservoir), procjenjuje se da na

Zemlji ima približno 1.386,000.000 km3 vode, od čega se više od 97 posto nalazi u oceanima. Terestričke vodne zalihe čine 2,596 posto ukupne vode na Zemlji ili 35,978.000 km3. Od to­ ga je najviše vode smrznuto u lede­ njacima i ledenim pokrovima: 27,500.000 km3 ili 76,436 %. Većina preostale vode nalazi se ispod Zem ­ ljine površine. To su podzemne vode na koje otpada 8,200.000 km3 ili 22,792 posto. U zatvorenim morima nalazi se 105.000 km3 ili 0,292 posto terestričkih vodnih zaliha, a u slatko­ vodnim jezerima 100.000 km3 ili 0,278 posto. Vode u tlu ima 70.000 km3 ili 0,195 posto, a u rijekama 2000 km3 ili 0,006 posto. Procjenjuje se da se u živim organizmima nalazi 1000 km3 ili 0,003 posto ukupne vode. (I. T.)

345

vodnogospodarski su sta v , kompleksni sustav gospodarenja vo­ dama čiji se poslovi mogu svrstati u tri glavne grupe: korištenje voda, zaštita od voda i zaštita voda. Pod korištenjem voda razumijeva se vodoopskrba sta­ novništva, naselja, industrije i drugih subjekata, natapanje poljoprivrednih zemljišta i opskrba ribnjaka vodom, iskorištavanje energije voda, vodoto­ ka za transport i plovidbu i upotreba voda za rekreaciju i turizam. Zaštita od voda uključuje zaštitu od poplava, erozije i bujica, kontrolu, prognozira­ nje i obavještavanje o stanju voda, uređivanje vodotokova, hidromelioracijsku odvodnju i drugo. Zaštita vo­ da obuhvaća zakonsku regulativu i ra­ zličite mjere za zaštitu voda od one­ čišćenja, ispitivanje kvalitete vode za vodoopskrbu i druga ispitivanja voda, sprečavanje i ograničavanje unošenja opasnih i štetnih tvari u vode, spre­ čavanje odlaganja otpada na područ­ jima na kojima to može utjecati na kvalitetu voda, odvodnja otpadnih voda, pročišćavanje voda i izgradnja uređaja za pročišćavanje, interventne mjere u izvanrednim slučajevima onečišćenja voda i drugo. (I. T.) vodo zaštitn o područje (njem. Wasserschutzgebiet), područje u kojem vri­ jede posebne mjere kontrole, zabrane i zaštite protiv svih djelatnosti koje mogu onečistiti prirodne zalihe vode, od koje se kondicioniranjem dobiva pitka voda. (D. Đ.) vokliško vrelo, tip jakih krških vrela iz kojih voda izbija uzlaznim kana­ lom na mjestima gdje topografska po­ vršina presijeca sustav podzemnih pukotina ili kanala. Mogu biti stalna ili periodična, smještena po dnu i

346

Ekološki leksikon

stranama riječnih dolina, u samim riječnim koritima, pokraj jezera i na njihovu dnu, uz rub krških polja i kraj morskih obala. Naziv su dobila po vrelu Fontaine de Vaucluse u južnoj Francuskoj. (I. T.) vrelo, mjesto na kojem izbija voda iz

podzemlja topljivih stijena (vapnenačkih, dolomitnih i dr.). Vrela su če­ sto bogatija vodom nego izvori t , ali je izbijanje vode iz vrela periodična ili epizodna pojava koja ovisi o pluviometričkom režimu, geološkoj građi i reljefu. (I. T.) vrijem e (engl. weather, njem. VVetter),

ukupnost atmosferskih pojava (vjetar, tuča, snijeg itd.) i stanja atmosfere (temperatura, naoblaka, vlažnost, tlak zraka i dr.) u određenom trenutku na određenom mjestu. (1. T.) vrsta (engl. species, njem. Art), temeljna

jedinica sustava taksonomske klasifi­

kacije živih biča, od koje se izvode sve ostale taksonomske skupine (podvrs­ ta, rod, porodica, red, razred, koljeno, carstvo). Skupina populacija sličnih svojstava koje se međusobno slobod­ no stvarno ili potencijalno rasplođuju i razmnožavaju, a reproduktivno su odvojene od drugih takvih skupina, Mayr 1969. S toje šira reproduktivna jedinica koja uključuje veći broj je­ dinki koje se mogu međusobno ra­ splođivati, daju plodno potomstvo i zajedničku zalihu gena (gene pool, genofond), Dobzhansky 1951. (D.Đ.) vrsta tla, niža sistematska jedinica u

klasifikaciji različitih tipova tla, dijeli se na podvrste i facijese. Različite vrs­ te tla svrstavaju se u više sistematske kategorije pedoklasifikacije: podvarijetete, varijetete, podtipove, tipove i klase. (D. Đ.)

WCED, 1) World Commission on En­ vironment and Development. 2) 'Ve­ stern Center for Environmental Decision-making. WCMC, World Conservation M onito­ ring Centre, UK. WHO, World Health Organization.

WMO, World Meteorological Organi­ zation. WR1, World Resources Institute. WWF, World Wide Fund for Nature. WW8, Worldwatch Institute. WWW, World Weather Watch.

zag ađ en je voda (engl. water pollution; njem. Wasserverschmutzung), onečišće­

nje biološkim supstratom (mikroor­ ganizmima, fekalijama, klaoničkim otpadom, otpadom iz prehrambenih proizvodnji itd.) koje je veće od do­ puštenog. Zagađenje voda očituje se pogoršanjem vrste vode odnosno ka­ tegorije vode. Zagađenjem voda do­ vodi se u opasnost zdravlje i životi ljudi i mogu nastupiti poremećaji u gospodarstvu i u drugim područjima zbog stanja kakvoće vodnog okoliša. Usporedi onečišćenje okolišah. (I. T„ O. S„ D.Đ.) zakiseljavanje tla (engl. soil acidifica-

tion; njem. Bodenversauemng), poveća­

nje kiselosti tla, tj. sniženje pH vri­ jednosti tla. Kisela tla se prirodno jav­ ljaju na silikatnoj podlozi ili na dub­ ljim profilima tla nataloženog povrh vapnenca i dolomita, u područjima s hum idnom klimom u kojima je tok vode u tlu descendentan pa dolazi do ispiranja baza. Kiselost tla tada se po­ većava. Slabo prozračna tla također mogu biti kisela zbog povećane kon­ centracije ugljikova dioksida uslijed mikrobiološke aktivnosti u tlu i disa­

nja korijena. Pritom se iz ugljikova dioksida stvara ugljična kiselina i pH vrijednost tla se snižava. N a prirodno kiselim tlima razvijaju se acidofilne zajednice, prilagođene kiseloj reakciji podloge. Procesu zakiseljavanja tla pridonose kisele kiše T. Vidi kemijska svojstva tla t. (I. T.) Zakon o lovu, objavljen u N . n. 10/94.

Zakon o lovu uređuje koje se životi­ njske vrste smatraju divljači; tko ima pravo lova; lovišta, vrste lovišta i po­ vršine izvan lovišta; koncesije prava lova; davanje lovišta u zakup i podza­ kup; lovnogospodarsku osnovu, pro­ gram uzgoja divljači i program zaštite divljači; uzgoj i zaštitu divljači; lov i iskorištavanje divljači i njezinih dije­ lova; sprječavanje štete od divljači i naknadu štete, sprječavanje štete na divljači i naknadu štete; upravni i in­ spekcijski nadzor nad provedbom za­ kona; i kaznene odredbe. (I. T.) Zakon o m orskom ribarstvu,

objavljen u N. n. 78/94. Zakonom se uređuje gospodarenje obnovljivim biološkim bogatstvom mora, a to obuhvaća zaštitu, ribolov i uzgoj riba i drugih morskih organizama. (I. T.)

POJMOVNIK

349

Zakon o otocim a, objavljen u N . n.

Zakon o stočarstvu, objavljen u N.

34/99., se temelji na načelima Nacio­ nalnog programa razvitka otoka i nji­ me se uređuje upravljanje razvojem hrvatskih otoka kao nacionalnim pri­ rodnim bogatstvom, u skladu s oso­ bitom zaštitom propisanom Usta­ vom. (I. T.)

n. 70/97. Tim se Zakonom uređuju uzgoj i proizvodnja uzgojno valjanih životinja, oplođivanje domaćih živo­ tinja, trgovina uzgojno valjanim ži­ votinjama, zoohigijenski uvjeti drža­ nja domaćih životinja, zaštita okoliša u uzgoju i iskorištavanju domaćih ži­ votinja, kakvoća stočne hrane i proiz­ voda životinjskog podrijetla, ustroj i provedba uzgoja uzgojno valjanih ži­ votinja i druga pitanja važna za učinkovitost i promicanje stočarstva. (I. T.)

Zakon o poljoprivrednom zem ljištu,

pročišćeni tekst Zakona objavljenje u N . n. 54/94. Njim e je određeno koja se zemljišta smatraju poljoprivred­ nim i uređenje način iskorištavanja i zaštita poljoprivrednog zemljišta. (I. T.) Zakon o prostornom uređenju,

donesen 30. ožujka 1994. godine, Za­ kon o prostornom uređenju (N. n. 30/94.) regulira ustrojstvo sustava prostornog uređenja, dokumente prostornog uređenja i njihovo pro­ vođenje, nadzor nad provedbom Za­ kona, kaznene odredbe, te prijelazne i završne odredbe. Prostornim uređe­ njem osigurava se gospodarenje, za­ štita i upravljanje prostorom Repu­ blike Hrvatske kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom. Gospodarenjem, zaštitom i upravlja­ njem prostorom ostvaruju se uvjeti za društveni i gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirod­ nih i povijesnih dobara na načelu in­ tegralnog pristupa u planiranju pro­ stora (čl. 1. i 2. Zakona o prostornom uređenju). (I. T.) Zakon o slatkovodnom ribarstvu,

objavljen u N. n. 18/86., 43/86. (ispr.), 34/89., 19/90. (čl. 55), 26/93. (čl. 91). Zakonom se uređuje zaštita, uzgoj i ribolov u slatkim vodama. (I. T.l

Zakon o šum am a, temeljni

zakon kojim se uređuje pravni režim šuma i njihova zaštita. Pročišćeni tekst Za­ kona o šumama objavljen je u N. n. 52/90. Zakonom su određeni uvjeti i način gospodarenja šumama i šum­ skim zemljištem tako da bi se omo­ gućilo njihovo optimalno gospodar­ sko iskorištavanje uz istovremenu za­ štitu i unapređenje svih općekorisnih

funkcija šuma t . (I. T.) Zakon o vodam a, objavljen u N. n.

107/95. Zakonom se uređuje pravni status voda i vodnog dobra, način i uvjeti upravljanja vodama (korištenje vodama, zaštita voda, uređenje vodo­ toka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja voda), način organiziranja i obavljanja poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama; os­ novni uvjeti za obavljanje djelatnosti vodnog gospodarstva; ovlasti i duž­ nosti tijela državne uprave i drugih državnih tijela, jedinica lokalne sa­ mouprave i uprave i drugih pravnih subjekata te druga pitanja značajna za upravljanje vodama. Zakonom se ujedno osnivaju i »Hrvatske vode« — pravna osoba za obavljanje poslova upravljanja vodama. (I. T.)

350

Z akon o zaštiti bilja, objavljen u N .

n. 10/94. Zakonom se uređuje zaštita bilja i biljnih proizvoda od štetočina bilja, zdravstvena kontrola bilja u prom etu, prom et sredstava za zaštitu bilja i uređaja za njihovu prim jenu te sprječavanje štetnih posljedica od pri­ mjene sredstava za zaštitu bilja po zdravlje ljudi, životinja, bilja i okoliša, i druga pitanja važna za provođenje jedinstvenog sustava zaštite bilja u Republici Hrvatskoj. (I. T.)

Zakon o zaštiti okoliša, objavljen u N . n. 82/94. T o je prvi općeekološki zakon donesen u RH. N jim e su ure­ đena temeljna načela hrvatskog prava s područja zaštite okoliša, provedba zaštite okoliša u RH, dokum enti o zaštiti okoliša, sustav financiranja i nadzor nad provedbom zaštite oko­ liša te odgovornost za onečišćavanje. Zakonom se uređuje zaštita okoliša radi njegova očuvanja, smanjivanja ri­ zika za život i zdravlje ljudi, radi osi­ guravanja i poboljšavanja kakvoće življenja. Zaštitom okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica, racio­ nalno iskorištavanje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog i održivog razvoja. (I. T.) Z a ko n o zaštiti prirode, objavljen u

N . n. 30/94. (dopune u N . n. 72/94). Zakonom su određeni zaštićeni dijelovi prirode T i pravni režim svakoga od njih (načini njihove zaštite, nadzor nad zaštitom prirode, osiguravanje racionalnog korištenja prirode, spiječavanje štetnih zahvata itd.). (I. T.) Za kon o zaštiti zraka, objavljen

u N . n. 48/95. Zakonom se određuju

E ko lo ški leksikon

mjere, način organiziranja i provođe­ nja zaštite zraka i poboljšanja njegove kakvoće u Hrvatskoj. Osnovna je svr­ ha zaštite i poboljšanja kakvoće zraka očuvati zdravlje ljudi, biljni i životinj­ ski svijet, kulturne i materijalne vri­ jednosti; postići najbolju m oguću ka­ kvoću zraka; spriječiti ili barem sma­ njivati onečišćavanja koja utječu na prom jenu klime; i uspostaviti, odr­ žavati i unapređivati cjelovit sustav upravljanja kakvoćom zraka na terito­ riju države. Zakon o zaštiti zraka usko je povezan sa Zakonom o zaštiti oko­ liša T i Zakonom o prostornom uređenju f . (I. T.)

zakonski okviri zaštite okoliša, očuvanje prirode i okoliša jedna je od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. U stavnim od­ redbama o pravu na zdrav život i zdrav okoliš osigurava se poboljšanje kakvoće življenja za dobrobit sadaš­ njih i budućih generacija, U Deklara­ ciji o zaštiti okoliša u Republici H r­ vatskoj, koju je Sabor Republike H r­ vatske donio 1992. godine, sadržano je opredjeljenje za izgradnju pravnog sustava sukladno m eđunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice kojima će se u pot­ punosti osigurati trajna, sustavna i učinkovita zaštita okoliša. Zakonom o zaštiti okoliša (N. n. 82/94.) utvr­ đena su obvezna polazišta u zaštiti okoliša na temelju općeprihvaćenih načela i načela m eđunarodnog prava: institut odgovornosti za onečišćava­ nje okoliša, provođenje upravnog i inspekcijskog nadzora, obveza izrade strategije i izvješća o stanju okoliša, uvođenje katastra onečišćavanja, in­ formacijskog sustava, praćenje stanja

POJMOVNIK

351

okoliša, osiguravanja javnosti podata­ ka o stanju okoliša i sudjelovanje jav­ nosti te poticajne mjere u zaštiti oko­ liša. Brojnim podzakonskim propisi­ ma utvrđena je obveza obavještavanja javnosti o stanju okoliša i obveza jav­ nog uvida u tijek postupka procjene utjecaja na okoliš. Također, donoše­ njem drugih zakona kojima se ure­ đuju pitanja o drugim sastavnicama okoliša, a koje su pripremila i izradila druga nadležna ministarstva i državne uprave, osigurala su potpuniju zaštitu pojedinih sastavnica okoliša. Repub­ lika Hrvatska potpisnica je većeg bro­ ja m eđunarodnih ugovora iz po­ dručja zaštite okoliša. Provodeći te ugovore, Hrvatska djeluje sustavno, planski i koordinirano u razvoju m eđunarodnog prava zaštite okoliša. (Iz Izvješća o stanju okoliša u Repu­ blici Hrvatskoj, N. n. 88/98.). (I. T.)

krajolik je prirodni ili kultivirani pre­ djel veće estetske ili kulturno-povijesne vrijednosti, ili krajolik karakteri­ stičan za pojedino područje. U za­ štićenom krajoliku nisu dopuštene radnje koje narušavaju obilježja zbog kojih je proglašen zaštićenim. U H r­ vatskoj 28 lokaliteta ima status zašti­ ćenoga krajolika. To su npr. krajolik Limskog zaljeva, Slapnica (Jastrebarsko), Brela (Makarska), okolica Ozlja i Okić-grada (Samobor), Konavoski dvori (Dubrovnik), plaža Zrće (Pag), kanjon Cetine, Vidova gora (Brač) i drugi. (I. T.) zaštita okoliša (engl.

environmentalisrn; njem. Unnveltschutz), društveni

p r o d u k t iv n o sp o s o b n e je d in k e n e ke

ili politički pokret koji ima za cilj educirati javnost o problemima one­ čišćenja okoliša i poticati na iješavanje tih problema. Prem da zahtijeva razumijevanje određenih ekoloških principa, zaštita okoliša se ne bavi znanstvenim istraživanjima i nije poddisciplina ekologije T, pa je od nje valja razlikovati. Vidi okoliš f , zakon

p o p u la c ije . (I. T.)

0 z a š titi o k o liš a t . (I. T.)

zaliha gena

gene pool\ n je m . Genpool), s k u p s v ih gena T i n jih o v ih r a z lič it ih alela k o je p o s je d u ju sve re ­ (engl.

zaštićeni dijelovi prirode, dijelovi

prirode koji su od interesa za R. H r­ vatsku i imaju njezinu posebnu za­ štitu. T o su nacionalni parkovi par­ kovi prirode t , strogi rezervati t , posebni rezervati T, park-šume t , zaštićeni kra­ jolici T spomenici parkovne arhitekture T i pojedine biljne i životinjske vrste. Zašti­ ćeni dijelovi prirode raspoređeni su u razrede od međunarodnog, državnog i lokalnog značenja, što utvrđuje M ini­ starstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja. (I. T.) zaštićeni krajolik, prema Zakonu o

zaštiti prirode (N. n. 30/94.) zaštićeni

environmental activist), e k o lo g is t; o so b a k o ja j e v iš e

zaštitar okoliša (en g l.

il i m a n je a k t iv n o u k lju č e n a u za štitu o k o liš a f . (I. T.)

zaštita šum a, suvremena zaštita šu­

ma usmjerena je na očuvanje ekološ­ ke ravnoteže u šumskom ekosustavu 1 obuhvaća zaštitu šuma od štetnih abiotičkih, biotičkih i antropogenih utjecaja. Sume su ugrožene od lošega gospodarenja, požara, poremećenog režima voda, neprimjerenog iskoriš­ tavanja, raznovrsnih štetnika (kukci i njihove ličinke, glodavci, virusi, bak­ terije, gljive i dr.), onečišćenja zraka,

352

Ekološki leksikon

tla i voda, kiselih kiša i dr. U tom smislu zaštita šuma podrazumijeva primjereno gospodarenje, zaštitu šu­ ma od štetočina, njihovo suzbijanje i provođenje preventivnih mjera, zašti­ tu šuma od požara izgradnjom protu­ požarnih prosjeka, održavanjem izvo­ ra i izgradnjom akumulacija za vodu, motrenjem i nabavom opreme za ga­ šenje požara, zaštitu šumskoga tla i stabala i druge preventivne i represiv­ ne mjere. (I. T.) zbrinjavanje otpadnih voda (engl.

ivaste mater purification, njem. Abwasserreinigung), pročišćavanje (čišćenje,

kondicioniranje, tretiranje) otpadnih voda obavlja se: mehanički, fizikalno-kemijski i biološki. Do mjesta pročišćavanja otpadne vode sakuplja­ ju i odvode kontroliranim sustavom cijevi, kanala i građevina koje zovemo kanalizacija. Površinski onečistači (krupni otpad, papir, krpe, plastika, lišće i dr.) uklanjaju se mehanički na rešetkama za izdvajanje (proces »rešetarenje«) i/ili usitnjavanjem (tzv. dezintegracija odnosno rezanje krup­ nih otpadnih tvari na 3-8 mm, usitnjivačima sa slobodnim prolazom vo­ de ili s motornom crpkom) kako ne bi smetale u daljnjem postupku čišće­ nja. U mehaničke metode pripadaju pjeskolovi (njem. Sandfang) i uklanja­ nje uljastih tvari (masti, ulja, nafte i si.) koje plutaju na površini, a u vodi reagiraju s bazama tvoreći spojeve tzv. sapune i smetaju biološkoj fazi pročišćavanja otpadnih voda (ukla­ njaju se napravama tzv. mastolovima, njem. Fettfanger). Fizikalno-kemijski postupci, koji najčešće slijede meha­ ničko čišćenje, uključuju taloženje (gravitacijsku sedimentaciju), is­

plivavanje (flotaciju), zgrušavanje (koagulaciju), pahuljičenje (flokulaciju), cijeđenje (filtraciju tj. postupak propuštanja otopine kroz porozni fil­ tar), centrifugiranje, adsorpciju, ke­ mijsku precipitaciju, oksidaciju i re­ dukciju, neutralizaciju, ionsku izmje­ nu, postupak zamjene iona između krutine (ionskog izmjenjivača) i teku­ ćine (tj. otopine elektrolita) i membranske postupke (primjerice, obrnu­ tu osmozu). Taloženje zrnatih i pa­ huljastih (flokule) čestica tj. anorgan­ ske i dijela organske suspendirane tvari, obavlja se u tzv. prethodnim taložnicima (primarna taložnica). To su posebno konstruirani bazeni čija dimenzija, dubina izgled i izvedba (primjerice izvedba sa zgrtačem m u­ lja ili bez njega) ovisi o vrsti čestica, a projektiranje je zasnovano na ispitiva­ njima na modelima za različite di­ menzije čestica. Osim primarnih po­ stoje i tzv. naknadne taložnice (se­ kundarne taložnice) s izljevom pro­ čišćene otpadne vode u prijemnik (recipient). One sedimentiraju česti­ ce tek nakon svih provedenih kemij­ skih i bioloških postupaka pročišća­ vanja, najčešće su okrugla tlocrta i ta­ lože pahuljičaste čestice tzv. proce­ som bistrenja, odnosno prije nepo­ srednog ispuštanja tretirane otpadne vode u okoliš. Flotacija, prirodna ili stimulirana (povećanim tlakom zra­ ka, kemijskim sredstvima, elektrolizom i si.) iskorištava prirodno svoj­ stvo nekih tvari koje su lakše od vode i na njoj plutaju (masti, ulja i si.). Koagulacija se zasniva na dodatku reagensa soli aluminija NaAJ02, A b(S 04)3 i dr., željeza FeS 0 4 , Fe2(S04)3 i dr., koji destabiliziraju koloide promjenom elektrostatskog

POJMOVNIK

naboja dispergiranih čestica. Tako koloidno dispergirane čestice koaguliraju i mogu se odvojiti sedimentacijom , filtracijom i flotacijom. Sličan je proces flokulacija (najstariji poznati flokulant je silicij, što ga sadržava dijatomejska zemlja). Biološki postupci čišćenja otpadnih voda uključuju pri­ rodne procese (mikrobiološke, čišće­ nje višim biljem i si.) pretvorbe ras­ pršene organske i dijela anorganske' tvari u biomasu (stanice, tkiva, orga­ nizme i si.). Biološki postupci čišće­ nja mogu se primjenjivati samo onda ako u otpadnoj vodi ne postoje opa­ sne tvari u kritičnim koncentracija­ ma. Mikrobiološki procesi čišćenja otpadnih voda dijele se na aerobne i anaerobne. Mikroorganizmi mogu biti slobodno suspendirani u vodi ili pričvršćeni na krutu podlogu. Anaerobni uređaji s mikroorganizmima na krutoj podlozi su prokapnici, okretni biološki nosači (biodiskovi) i grubi pješčani filtri. Aerobni uređaji i po­ stupci s mikroorganizmima suspen­ diranima u vodi su aktivni mulj, ozračena i aerobna laguna i spremnik za stabilizaciju mulja. U anaerobne postupke i uređaje s mikroorganiz­ mima pričvršćenima na podlogu ubrajaju se anaerobne cjediljke (filtri) i anaerobne lagune, a anaerobni po­ stupci i uređaji sa suspendiranim or­ ganizmima uključuju anaerobnu digestiju i anaerobnu stabilizaciju m u­ lja. Čišćenje otpadnih voda višim bi­ ljem zasniva se na dovođenju u kon­ takt otpadne vode (iz koje su uglav­ nom uklonjene vrlo otrovne tvari) i višeg bilja (močvarnog bilja poput trske, šaša, salvinije, vodene leće i dr. ili nekih poljoprivrednih biljaka npr. riža i dr.). Više biljke za rast i razvoj

353

troše dušikove spojeve i anorganske soli, smanjujući istovremeno njihovu koncentraciju u vodi. Novonastala biomasa, redovito se otklanja i može se dalje upotrijebiti (kao stočna hrana i si.). (D.Đ.) zonobiom (engl. zonobiome; njem. Zo-

nobiom), zemljopisni prostori razgra­

ničeni na temelju izgleda klimazonalnih vegetacijskih područja i njihovih klimatskih prilika. Prema Heinrichu Walteru (Vegetation und Klimazonen: Grundriss der globalen Okolo­ gie; 1990.) postoji ukupno devet kli­ matskih zona i isto toliko zonobioma (ZB), I. ekvatorski ZB — tropska kišna šuma II. tropski ZB — tropska listopadna šuma i savana III. subtropski ZB — suptropska ve­ getacija pustinja IV. mediteranski ZB — tvrdolisne šikare osjetljive na mraz V. toplo temperirani (oceanski) ZB — vazdazelene šume osjetljive na mraz VI. tipično umjereni ZB — bjelogo­ rične listopadne šume, otporne na mraz VII. kontinentalni ZB — stepe do pustinje hladnih zima, otporne na mraz VIII. borealni ZB — tajga K . polarni ZB — tundra. Prijelazna područja između zono­ bioma nazivaju se zonoekotonima T. (I. T.)

zonoekoton (njem. Zonookotone), pri­

jelazna područja između zonobioma T. Klimatske zone i zonobiomi nisu oš­ tro odvojeni, nego se preklapaju na širokim prijelaznim područjima koja

354

Ekološki leksikon

se nazivaju zonoekotonima. U njima se smjenjuju tipovi vegetacije, npr. li­ stopadnu šumu zamjenjuje stepa. Zonoekotoni se označuju prema zonobiomima koje povezuju, npr. zonoekoton I/II, z. II/III, z. III/IV, z. I V / V itd. (I. T .) zoobentos (grč. zoo n — živo biće, ži­

votinja + benthos — dubina; engl. zoobenthos; njem. Zoobenthos), morski ili slatkovodni životinjski organizmi koji život provode u dodiru sa dnom, bilo da se po njemu kreću (sedentarne i vagilne životinje), bilo da su pričvrš­ ćeni za dno (sesilne životinje) ili da se u njega ukopavaju (endofauna). Zajed­ no sJitobentosom t čine životnu zajed­ nicu ili biocenozu t dna vodenih eko­ sustava T koja se zovu bentos T . Životi­ nje koje žive na površini dna čine epifaunu, a one koje se u njega ukopavaju ili ga buše čine endofaimu. Epifauna je znatnije razvijena na čvrstom supstra­ tu (stijene, kamenje), a endofauna na pomičnom sedimentu (pijesak, mulj). Prijelaz čine tzv. detritička dna, sastavljena od krhotina ljuštura uginulih organizama i drugih sedi­ menata, na kojima razvoj životne za­ jednice ovisi o veličini čestica. Ako su čestice krupnije, razvijat će se zajed­ nice slične onima na čvrstom dnu, a ako su sitnije, bit će sličnije onima na pomičnom dnu. (I. T.)

zoocidi (engl. zoocides, njem. Zoozide),

općeniti naziv za sve otrovne tvari na­ mijenjene suzbijanju populacija živo­ tinja. (D. Đ.) zooekologija (grč. zo o n — živo biće,

životinja + oikos — kuća, dom + logos -— riječ, govor), vidi ekologija ž i­ votinja t .

zoofag (zoo — sufiks koji označava ži­ votinjski, nastao od grč. zoon — živi stvor, živo biće, stvorenje + grč.fago — jedem, engl. zoopliag njem.); isto što i kamivor T, hrvatski mesojed. (D. Đ.)

zoohorija (grč. zoon — živo biće, živo­ tinja + /iora — prostor, zemlja; engl. zoochory; njem. Zoochorie), rasprostra-

njivanje s pomoću životinja. N a taj se način rasprostranjuju brojne biljke i neke životinje. Ako se biljka ili životi­ nja rasprostranjuje tako da se prenosi na životinji, govori se o epizoohoriji. Ako se prenosi unutar životinje, a najčešće je to njezin probavni trakt, govori se o endozoohoriji. Npr. epizoohorno se rasprostranjuje biljka či­ čak, a od životinja, primjerice, buha. Endozoohorno se rasprostranjuju razne biljke čiji plodovi imaju mesna­ to usplođe kojime se životinje hrane, npr. trešnja, žuta imela i druge. Ako se rasprostranjuju uz pomoć kukaca, govori se o entomohoriji t . (I. T.)

zooeenoza (zoo — sufiks koji ozna­

zooplankton (grč. zo o n — živo biće,

čava životinjski, nastao od grč. zoon — živi stvor, živo biće, stvorenje, engl. zoocoenosis), Sekundarni producen­ ti T odnosno konzumenti t koji sači­ njavaju dio biocenoze t unutar biogeocenoze i . Sve životinje neke biogeoce-

životinja + planktos — skitnica; engl. zooplankton; njem. Zooplankton), živo­ tinjski plankton t ; čine ga sićušni ži­

noze t . (D. Đ.)

votinjski organizmi koji u vodi pluta­ ju nošeni strujama i valovima. To su odreda heterotrofni konzumenti koji se hrane fitoplanktonom t ili manjim

POJMOVNIK

zooplanktonom . U njemu se nalaze predstavnici gotovo svih skupina ži­ votinja, bilo u odraslom obliku ili ba­ rem u stadiju ličinke. O d praživotinja, planktonski krednjaci (Foraminifera) i zrakaši (Radiolaria) toliko su brojni i široko rasprostranjeni da os­ taci njihovih skeleta tvore najveći dio sedimenta oceanskoga dna. Zrakaša nema u slatkim vodama, a i slatko­ vodni krednjaci su rijetki. Od praživotinja brojni su još i trepetljikaši, koje u najvećoj mjeri zastupaju sićuš­ ni zvončići (Tintinnida). O d planktonskih žarnjaka tu su cijevnjaci (Siphonophora) i m eduze obrubnjaka i režnjaka. Planktonski rebraši (Ctenophora) također su česti. Slatkovodnih kolnjaka (Rotatoria) m ože biti m no­ go u zooplanktonu u vrijeme toplih razdoblja. Skupina koja se m ože naći i u površinskim vodama i na velikim dubinama su streličari (Sagittoidea), važni planktonski predatori. Školjka­ ši, morski puževi i bodljikaši život počinju kao planktonske ličinke, a neki puževi čitav život provedu u planktonu. Rakovi su najbrojniji čla­ novi zooplanktona, pogotovu račići veslonošci (Copepoda) i svjetlari (Euphausiacea). O ni su izvor hrane za m noge vrste riba, a vrsta Euphausia superba, poznatija pod nazivom kril, glavna je hrana plavetnim kitovi­ ma i kitovima usanima u hladnim morima. (I. T.)

355

zrak u tlu zadržava se u nekapilarnim porama. Što je tlo bogatije nekapilar­ nim porama, kapacitet za zrak je veći, odnosno kažemo da je tlo prozračno, aerirano. Količina zraka mijenja se obrnuto proporcionalno količini v o ­ de u tlu. U tlu koje je zasićeno v o ­ dom do maksimuma kapaciteta za vodu, zraka ima u neznatnoj količini ili ga nema uopće. Kada je tlo za­ sićeno vodom do apsolutnog kapaci­ teta, zrak zauzima sve nekapilarne pore tj. kažemo da j e vrijednsost ap­ solutnog kapaciteta za zrak dosegla maksimum. Najveći kapacitet za zrak imaju pijesci, nešto manji ilovače, a najmanji gline. (D. Đ.)

zreli hum us, mul, m ul humus. Alkalni, granularni šumski humus. Razgrađena, amorfna i prhka organska tvar, izmješana s mineralnim dijelom tla, a na površini nema organskog slo­ ja. N ek i autori razlikuju tri m odifika­ cije zrelog humusa: m olični humus, (tzv. blagi hum us, m ek i prhak, u su­ hom stanju, zasićen više od 50 posto bazama), umbrični hum us, zasićen manje od 50 posto bazama, slabo iz­ ražene strukture, u suhom stanju tvrd i masivani ohrični, svjetlije boje, u suhom stanju, tvrd i kompaktan. (D. Đ.)

zvuk

(engl.

sound, n jem . Schall), lo n g i­

tu d in a ln i v a l tj. p u lsira ju ća k o m p re s i­ ja i eksp an zija k o ji se š iri k ro z n e ko sred stvo s p o m o ć u sudara m o le k u la to g sredstva. (D. Đ.)

i živa (engl. mercury, quicksilver, njem. Quecksilber), (H g) teški metal, jedini m etal u tekućem stanju. Svi spojevi žive su toksični i teško opterećuju okoliš, posebice organska m etil-živa. Spojevi žive su perzistentni, m obilni i bioakumulativni. Organski spoj ži­ ve, m etil-živa, nastaje u vodenim ekosustavima m ikrobiološkim prevo­ đenjem iz živinih anorganskih spoje­ va, a hranidbenim lancem vrlo brzo prelazi u više organizme, i u njihovim tijelim a zaostaje. D oseže najviše razi­ ne u velikim predatorskim ribama, te pticama i sisavcima koji se hrane ri­ bom . Koncentracija m etil-žive u ribi tipično je 100.000 puta veća nego u okolnoj vodi. Ioni žive stvaraju k om ­ plekse sa - S H skupinama i ostalim ligandima u tkivu. Živa uzrokuje ire­ verzibilna oštećenja m ozga, jetre i bubrega i fetusa u razvoju dovodeći do m entalne retardacije. (D. Đ.)

Životni oblici bilja (forme biljaka) p o­ jam ufitoekologiji t po kojem su s ob­

zirom na veličinu habitusa T i mjestu izbijanja pupova, biljke svrstane u razne kategorije. Svaki oblik pred­ stavlja određeni način prilagođenosti na životne uvjete. Danski botaničar Raunkier 1905. izradio je jasnu pod­ jelu životnih oblika biljaka, prema preživljavanju najnepovoljnijeg go­ dišnjeg doba: u umjereno kontinental­ nom području to je zima, a u toplim (,tropsko i suptropsko područje) suša. B i­ ljke su prilagođene ovim prom jena­ ma, položajem i zaštititom pupova i organa za prezimljavanje i estivaciju. Prema položaju organa za prezimlja­ vanje Raunkier je opisao i klasificirao nekoliko životnih oblika (formi), svrsta­ nih u pet osnovnih kategorija;fanerofiti T; hamefite T; hemikriptoftta T; geofi-

ta T i terofita t . Pojam se m ože ta­ kođer odnositi i na vegetacijske sastojin e sa istim životnim oblicima. Tada govorim o o životnim oblicima vegetacije

(formacije). (D .Đ.)