Egipat: Život i umjetnost

Medijsko Sveučilište Koprivnica Odsjek Medijski dizajn

Seminarski rad

EGIPAT: ŽIVOT I UMJETNOST

Kolegij:

Povijest umjetnosti (redovni studij)

Student:

Mihael Miklošić

Voditelj kolegija

mr.sc. Mato Jurković

Ak. god:

2012/2013

Koprivnica, Ožujak 2013.

EGIPAT: ŽIVOT I UMJETNOST „Egipatsku se civilizaciju dugo smatralo najkrutijom i najkontroverznijom. Platon je rekao da se egipatska umjetnost nijep romjenila u 10 000 godina. Možda pridjevi „trajna“ i „kontinuirana“ bolje opisuju tu umjetnosti,iako, na prvi pogled, sva egipatska umjetnost između 3000. i 500. G. pr. Kr. izgleda slično. Ima zrno istine u tome da je osnovni obrazac egipatskih institucija, vjerovanja i umjetničkih ideja oblikovan u prvim stoljećima tog drugog razdoblja i uvijek se ponvo javlja do samog kraja.“ Prema drevnim Egipatskim običajima, povijest Egipta dijeli se po dinastijama vladara od nastanka Prve dinastije ubrzo nakon 3000. G. pr. Kr. Prijelaz iz prapovijesti u Prvu dinastiju nazivamo preddinastijskim razdobljem. Slijedeće duže razdoblje nalazi se pod imenom Stara država, a trajalo je šest dinastija. Podjela razdoblja po dinastijama pokazuje snažnu egipćansku privrženost kralju – faraonu, koji se ne smatra samo vladarom nego i bogom. Još uvijek nije poznato kako su prvi faraoni ostvarili povlasticu da budu smatrani bogovima. Poznavanje egipatske civilizacije osnovano je uglavnom na ostacima grobnica. Egipćani su bili opsjednuti kultom smrti, te su smatrali da se svaki pojedinac mora pobrinuti za sretan zagrobni život. Stari egipćani su svoje grobnice opremali poput replika svog dnevnog okruženja, a pobrinuli su se i da njihov duh (ka) ima tijelo koje će nastaviti njihovo vlastito mumificirano tijelo, ili ako tijelo bude uništeno, vlastiti kip. Ranu fazu razvoja egipatskih pobrenih običaja, ali i egipaske umjetnosti vidimo na fragmentu zidne slike iz Hierakonpolisa (3200. G. Pr. Kr.). Iako je kompozicija prilično primitivna, likovi ljudi i životinja su standardizirani što možemo smatrati početkom hijeroglifa. Za vrijeme nastanka slike iz Hierakonpolisa postojala su dva suparnička kraljevstva – Gornji i Donji Egipat, koja su se potom ujedinila. Jedan od njihovih kraljeva bio je Menes (Narmer) čiji se lik pojavljuje na ceremonijalnoj paleti od škriljevca. Paleta je vjerojatno nastala kako bi slavila pobjedu Gornjeg egipta nad Donjim. Paletu kralja Narmera mnogi smatraju najstarijim povijesnim umjetničkim djelom. No, ljepota Narmerova reljefa razvja se tek pet stoljeća kasnije, u doba Treće dinastije, a osobito za vladavine njezina najvećeg faraona, Zosera. U grobnici jednog

od Zoserovih dužnostnika pronađen je majstorski izrađen drveni reljef koji prikazuje preminuloga s oznakama njegova društvenog položaja. Uobičajen oblik grobnica, koje su uglavnom posjedovale aristokratske obitelji, bio je mastamba – četvrtast umak obložen opekom ili kamenom, iznad pogrebne odaje duboko ispod zemlje povezane i otvorom s humkom. U doba treće dinastije, mastambe se razvijaju u strme piramide, a najpoznatija i navjerojatnije prva bila je piramida kralja Zosera sagrađena iznad tradicionalne mastambe. Egipatska arhitektura iz prva je bila građena od sušenih opeka, drva i trske, no Imphotep upotrebljava klesano kamenje . Nailazimo na nekoliko vrsta stupova – uvijek vezanih uz zid, a ne slobodno stojeće. U četvrtoj dinastiji, Zoserovi nasljednici razvili su stepenasi oblik piramide u onaj poznati glatki. Tada razvoj piramida doseže svoj vrhunac nastaje poznata triljada piramida kod Gize. Sve piramide prvotno su bile obložene klesanim pripremljenim kamenim pločama, koje su s vremenom nestale, osim pri vrhu Kefrenove piramide. Pored hrama Kefrenove piramide postavljena je Velika sfinga, isklesana u žvoj stijeni. Kraljevska glava izdiže se iz lavljeg tijela do visine od 20 metara . Osim dostignuća u arhitekturi, najveća slava egipatske umjetnosti Stare države i kasnijeg doba pripada portretnim kipovima iz pogrebnih hramova i grobnica. Jedan od najljepših jest Kefrenov portret iz hrama u dolini kraj njegove piramide, izrađen od vrlo tvrdog dioirata, a prikazuj e kralja na prijestolju dok mu sokol boga Horusa obuhvaća stražnji dio glave svojim krilima. Još jedan domet u skulpturi Stare države bilo je i portretno poprsje, vrsta skulptura nama toliko bliska da je smatramo sasvim običnom; no njezino je podrijetlo zagonetka. Je li to jednostavno skraćeni prikaz, jeftiniji nadomjestag cijelog lika? Ili je takvo portretiranje imalo posebnu svrhu tradicije neolitskobg običaja čuvanja glave preminuloga odvojene od ostatka tijela? U grobnicama pronalazimo zanimljive reljefe, a jedan od njih jest Ti promatra lov na vodene konje, gdje je pozadina reljefa guštik papirusa. Samo Ti je stojeća figura, čime se naglašava njegova važnost.

Nakon propasti centralizirane faraonske moći, krajem Šeste dinastije, egipat zahvačaju politički nemiri koji traju skoro 700 godina. Veći dio toga razdoblja stvarna vlast bila je u rukama lokalnih ili regionalnih gospodara koji su oživjeli suparništvo između Gornjeg i Donjeg Egipta. Nemiran duh vremena snažno je izražen u umjetnosti Srednje države. Javlja se novi tip kraljevskog portreta. Kod slikarstva i reljefima osjeća se labavija primjena ustaljenih pravila, odstupa se od konvencija. Najizrazitiji su primjerii ukrasi grobnica lokalnih prinčeva kod Beni Hasana . Petsto godina nakon izbacivnja Hiksa, za vladavine Osamnaeste, Devetnaeste i Dvadesete dinastije, dolazi do trećeg i posljednjeg – procvata Egipta. Božansko kraljevanje faraona potvrdilo se na nov način – vezivanjem uz boga Amona, čiji se identitet stopio s bogom sunca Ra i koji je postao najviše božanstvo nad nižim bogovima, baš kao što se faraon izdizao iznad provincijskog plemstva. Od građevinskih potvahata Nove države izdvaja se pogrebni hram kraljice Hatšepsut, a izgradio ga je njezin vezir (naglednik) oko 1478. – 1458. G. pr. Kr. Hram je posvećen Amonu i nekolicini drugih božanstva. Vjernik stiže do svetinje nad svetinjama – male odaje ukopane duboko u stijeni – kroz tri velika dvorišta na uspinjućim terasama vezanim kosim prilazima između dugih kolonada. Kasniji vladari Nove države nastavili su graditi pogrebne hramove, no još su više gradili pogrebne hramove posveće Amonu. Od velikih građevina koje je Ekhaton dao podići jedva da je išsta ostalo. On nije samo bio revolucionar u pitanjima vjere, već je svojim umjetničkim ukusom i izborom umjetnika svjesno podržavao novi stili i ideal ljepote. Usporedba s ranijom umjetnošću otkriva veoma velike razlike, umjesto tradicionalnog stila i prikaza u najboljem izdanju, viđamo karikature i realističke ideale, ispijene crte lica i prenaglašeno izbočene konture. Jedno od najvećih djela je skulptura Kraljica Netrefitti. Lice Ekhantonova nasljetnika Tutankhamona vidimo na pokrovu njegova zlatnog kovčega, čime se također vidi utjecaj novog stila. Poput zlatnog kovčega, jedinstveno je i oslikana škrinja iz iste grobnice, s likom mladog kralja u borbi i u prizorima lova.

Literatura: H.W. Janson, Anthony F. Janson; Povijest umjetnosti – dopunjeno izdanje; Stanek 2001;