Edvard Šire-Veliki Posvećenici

ORFEJ - PITAGORA

PLATON - ISUS

dostiei, za mene si zivlja no ikada prije! Oslobodena zemaljskih lanaca, napajajuei se na grudima nebeskog svjetla, i dalje pratis moj rad i ja sam osjetio tvoj vjerni pogled kako nad njim bdi - sve do kraja koji mu je suden. Ako ijedan dio mene treba prezivjeti medu brae om nasom, u ovom svijetu kojim vlada prolaznost, zelio bih da to bude ova knjiga, avo svjedocanstvo jedne vjere i s drugima podijeljene vjere. Poput eleuzinskog plamena, okruzenog crnim cempresima i zvjezdolikim sunovratima, predajem je krilatoj dusi one koja me dovela do dna Misterija, kako bi govorila 0 svetoj vjeri i najavljivala 20ru velikog Svjetla!

dobivao sam kroz poruke pune simpatija, koje su mi stizale sa svih strana svijeta. Stizale su sa svih pet kontinenata. Uskoro se to osjetilo i u Francuskoj. Za vrijeme rata od 1914. do 1918., dobio sam niz pisama punih cestitki i razliCitih pitanja. Najozbiljnija od njih dola­ zila su sa bojista. Nakon toga je prodaja knjige krenula tako brzo da mi je moj vjerni prijatelj Andre Bellessort jednog dana rekao: Vi niste stekli sarno Vasu publiku, vee publiku uopeel/. Do danas su Veliki posveeenici dozivjeli vee 91-0 izdanje. BuduCi da su matrice koje su se koristile kod svih tih izdanja bile istrosene, knjizara Perrin je trebala ponovno slagati knjigu kao novo, pregle­ dano i preradeno izdanje. Koristim ovu priliku da izrazim zahval­ nost i postovanje uspomeni na gospodina Paula Perrina, covjeka veli­ kog obrazovanja i istancanog senzibiliteta, Ciji su sudovi bili toliko dalekosezni i sigurni da je upravo on bio prvi izdavac ove knjige i njezin odusevljeni zagovornik. Toplu zahvalnost dugujem i svojim prijateljima Alphonsu Rouxu i Robertu Veyssieu, koji su prvi dali 1/

9

1 Edouard Schure, son oeuvre et sa penseee, par Alphonse Roux et Robert Veyssie (Chez Perrin). 1914. 2 Un Celte d' Alsace, la vie et la pensee d'Edouard Schure, par Jean Dornis (Perrin). 1923

10

drustvenim zlom. Naivno isticuci krscansku vjeru usred polubarbarske Europe, kakva je jos bila u srednjem vijeku, krscanstvo je postalo najjacom moralnom silom koja je oblikovala dusu modernog covjeka. S druge strane, eksperimentalna znanost, koja se, pocevsi od sesnaestog stoljeca, zauzimala za legitimna prava razuma i njegovu neo­ granicenu slobodu, postala je najjacom intelektualnom silom; ona je promijenila lice svijeta, oslobodivsi covjeka stoljetnih lanaca i pruzajuCi neunistive temelje Ijudskom duhu. Ook se Crkva, koja, suceljena s prigovorima znanosti, nije mogla dokazati svoju osnovnu dogmu, zatvorila u sebe, kao u kucu bez prozora, suprotstavljajuci zakon razumu kao apsolutnu i neosporivu zapovijed, Znanost jet opijena svojim otkricima u fizickom svijetu, nastavila apstrahirati psihicki i intelektualni svijet te postala agnostickom glede metode i materijalistickom glede principa i svog konacnog cilja. Nasavsi se u procijepu izmedu njih dvije,

11

cija, koja vee traje duze od stotinu godina, posve sigumo nije prido­ nijela razvitku ljudskih sposobnosti, buduei da ih je jedne suprot­ stavljala drugima. Potakla je, medutim, poeziju i glazbu da progo­ vore pateticnim i grandioznim tonovima. No, ta napetost koja traje i sve vise se zaostrava u nase vrijeme izaziva suprotne uCinke. Kao sto kod bolesnika nakon groznice shjedi iznemoglost, tako je i napetost dovela do iscrpljenosti, gadenja, nemoci. Znanost se bavi sarno fizickim i materijalnim svijetom; moralisticka filozofija je izgubila moe nad inteligencijom; u izvjesnoj mjeri Religija jos vlada masama, ali ne i drustvenim vrhovima; jos uvijek velika u svom milosrdu, ona vise ne zraCi vjerom. Intelektualni vode naseg vremena ljudi su koji ne vjeruju ili pak skeptici, koji su lojalni i savrseno iskreni. No, oni sumnjaju u svoje umijece i gledaju se smijeseci se kao rimski proroci. Javno i privatno predvidaju drustvene katastrofe, ne nalazeci im lijeka iii svoja mracna prorocanstva uvijaju u omote opreznog eufemizma. Uz takva znamenja, knjizevnost i umjetnost gube svoj bozanski

12

jalnom smislu, dogada na svim planetima Suncevog sustava sto bit usput receno, predstavljalo sjajan temelj indukcije; pretpostavite cak ito da cerna jednoga dana doznati kakvi zitelji na,stanjuju satelite Siriusa i drugih zvijezda Kumovske Slame. Svakako, bilo bi prekrasno sve to znati, ali, hocemo li tada vise znati 0 totalitetu svih nasih zvjezdanih puteva, da i ne govorimo 0 tajanstvima Andromede ili Magellanovih maglica? Zbog toga nase vrijeme razvoj covjecanstva smatra vjecnim kretanjem prema istini koja je beskrajna, neizreciva i zauvijek nedostizna. To je koncepcija pozitivisticke filo,zofije Augusta Comtea i Herberta Spencera, koja je prevladavala sve do nasih dana. No, za mudrace i teozofe Istoka i Grcke, Istina je bila nesto posve drugo. Oni su bez sumnje znali da je ne mogu obuhvatiti ni uravnoI teziti bez sazetih znanja 0 fizickom svijetu, ali znali su i to da se ona prije svega nalazi u nama samima i u spiritualnom zivotu duse. Za njih je dusa bila jedina bozanska stvarnost i kljuc cijelog Univerzuma. 13

generaciju bez energije i volje, koja sumnja u sebe i u buducnost covjekovu. "Po djelima njihovim cete ih prepoznati", rekao je Isus i te se rijeci Ucitelja nad uciteljima mogu primijeniti kako na doktrine tako i na ljude. Da, namece se jedna misao: ili je istina covjeku oduvijek bila nedostizna, ili su je u velikoj mjeri bili spoznali najveci mudraci i prvi posvecenici na Zemlji. Ona se, dakle, nalazi u osnovi svih velikih reli­ gija i u svetim knjigama svih narada na svijetu. Treba je sarno tu znati pronaci i odatle je izvuci. Pogleda Ii se na povijest oCima koje otvara ta sredisnja is tina koju nam moze dati sarno unutrasnja inicijacija, covjek ostaje iznenaden i zadivljen u isti mah. Ono sto se tada otkriva nimalo ne nalikuje onome cemu uCi Crkva koja Otkrivenje ogranicava na krscanstvo i prihvaca ga sarno u njegovom prvobitnom smislu. Jednako je malo nalik onome sto poducava sasvim prirodna znanost na nasim Sveucilistima. Glediste i sredisnje istine znatno je sire. Ono sve religije

14

kakvom pergamentu niti su 0 svojim najvee im iskusenjima ni trenu cima najvisih bozanskih ekstaza govorili nijednom od svojih ucenika To je ono sto treba odgonetnuti. No, kada se jednom sagleda, poja vljuje se poput svjetlosti; to je savrsena organska cjelina koja je uvi jek u skladu sa samom sobom. 0 tome bi se moglo govoriti kao 0 reli giji vjecnoj i sveobuhvatnoj, u kojoj se otkriva ono sto lezi ispod stvari Kroz nju se otkriva lice ljudske svijesti dok nam povijest, kakvu m poznajemo, nudi sarno njezino mucno nalicje. Tu dosizemo do tocke u kojoj se radaju Religija i Filozofija da bi ih na drugom kraju elipse ponovno spojila integralna znanost. Ta tocka odgovara transcedent nim istinama. U njoj se susree u uzrok, podrijetlo i kraj napornog rada stoljeea. To je jed ina povijest 0 kojoj eu pisati u ovoj knjizi. Glede arijske rase, klica i jezgra njezine povijesti mogu se naei u Vedama. Povijesno se ona po prvi put kristalizira u trostrukom ucenju Krishne, koje brahmanizmu daje svoju moe i u religiju Indije utiskuj neizbrisivi pecat. Buddha, koji je prema brahmanskoj kronologij

1

Manethona vee pokazuju, da su sveeeniei Amon-Raa propovijedali visoku metafiziku, koja se u ponesto izmijenjenom obliku poducavala 3 na obalama Gangesa. Zajedno sa zidovskim prorokom, tu bismo mogli reei da "kamenje govori a zid odaje svoj krik". Poput "ponoenog sunea" koje je, kako se govori, blistalo za vrijeme Izidinih i Ozirisovih Misterija, Hermesova misao, staro ucenje 0 sun¢evoj rijeci plam~~lo je u grobovima kraljeva i blista i u papirusima Knjige mr.tvih, koje mumije cuvaju vee cetiri tisuee godina. " U Grckoj je ezoterijska misao i vidljivija i ra~vijenija no u drugim dijelovima starog svijeta; vidljivija, buduei da se odigravala kroz jednu izuzetno zanimljivu Ijudsku mitologiju i poput ambrozijske krvi tekla vena rna te eivilizacije, blistajuei kroz svaku poru Bogova poput mirisa i rOse nebeske. S druge strane, do te je duboke i

3

Vise

Masperoa.

16

0

tome mozete naci u vrijednim radovima Fran