Ebu Hamid El Gazali Staze Sljedbenika Islama

HUDŽETUL ISLAM IMAM EBU HAMID MUHAMMED EL GAZALI ET TUSI STAZE SLJEDBENIKA ISLAMA Sarajevo, 1999. godina

Naslov djela: STAZE SLJEDBENIKA ISLAMA Autor: HUDŽETUL ISLAM IMAM EBU HAMID MUHAMMED EL GAZALI ET TUSI PRIJEVOD SA ARAPSKOG NA BOSANSKI JEZIK Izdavač: KADIRISKO-BEDEVISKA TEKIJA ČELJIGOVIĆI - SARAJEVO Za izdavača: Šejh Zakir Bektić Kompjuterska obrada: Nedim Meco

Obrada teksta: Emir Karaman Muris Bilalagić Tiraž 3000 komada PREDGOVOR PRVOG PRIREĐIVAČA Hvala Allahu Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na najboljeg od svih stvorenja Muhameda a.s. Gazalijeva Knjiga, nazvana „Put pobožnjaka u džennet Gospodara svjetova" je knjiga koju je on napisao pred kraj svoga života, između 504. i 505. hidžretske godine. Dokaz nam je za to, ono što nalazimo u uvodu knjige gdje se spominje da ju je diktirao svome učeniku Abdulmeliku b. Abdullahu i daje to zadnja knjiga koju je napisao. Ova knjiga se smatra svjetskom jer je prevedena na dva jezika turski i perzijski jezik. Ha turski ju je preveo (prema navodima autora „Kešf ez Zunun" 2/1876) llijas b. Abdullah, poznat kao Hehani godine 925. hidžretske, a na perzijski ju je preveo šejh Jusuf Jede Erdžanin koji je umro 834.g. po hidžri. Knjiga na perzijskom je štampana u Bombaju 1294.g. po hidžri. Ova knjiga ima i mnoge komentare u kojima su učenjaci tumačili i komentarisali i opaske dodavali. Objasnio ju je Šemsudin b. Belatuisi („Kešf ez Zunun" 2/1876), Mustafa Bekri, Abdulvehab Šarani, a isto tako i šejh Ihsan b. Muhammed Dehlani b. Džemfesi el-Kadiri i nazvao svoj komentar: „Siradžuttalebin ' ala minhadžil abidin ila dženneti rabbil alemin." Gazali u ovoj knjizi izlaže način slijeđenja ahiretskog puta i to kroz ibadet i nauku koji vode džennetu. Ovom se knjigom može okoristiti i neupućeni i upućeni zbog toga što ona sadržava djela koja približavaju Allahu i tajne koje u sebi kriju vjerski postupci. Knjiga opisuje ljudski nefs i one grijehe i prijestupe vezane za njega, pa kaže: Tražio sam od Allaha da mi pokaže tajnu liječenja nefsa..." Gazali koristi tesavvuf u određenim granicama, ne izlazeći iz okvira sunneta. Onaj ko prati ovu knjigu, vidjeće daje u njoj spomenuto sedam poglavlja (krivina) : nauka (Znanje), Tevba (Pokajanje), Zapreke, Prepreke, Motivi, Uzroci kraha, Hvale i Zahvale. U svakom od poglavlja su i odjeljci koje komentariše i pojašnjava. U poglavlju o preprekama iznosi slijedeće: Glava o opskrbi i njenom sticanju, Glava o oslanjanju na Allaha u sticanju opskrbe. Glava o ostavljanju opskrbe Allahu. U priređivanju knjige sam se vodio slijedećim: 1- Ispravljanju jezićkih pogreški 2- Komentarisanje i tumačenje nekih riječi i konstrukcija 3- Izlaganje knjige na lahak i prihvatljiv način za čitaoca 4- navođenje ajeta 5- navođenje hadisa

6- Obraćanje na tefsire po potrebi, naročito Tefsir od Hesefije 7- navođenje citata 8-Ukazivanje na neke pojmove radi pojašnjavanja značenja. Molim Allaha da se ovom knjigom okoristi svako željan znanja, koji pazi na svoju vjeru i da nas potakne na iskrenost u riječima i djelima. On mije dovoljan i divan li je On Pomagač i neka nam zadnje riječi budu: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Ponedjeljak ujutro: Damask-Sirija 26.Muharrema 1415 hidžretske/4. VII 1994.g. Muveffek Fevzi el-Džebr (Ebu Abdullah)

U ime Allaha Milostivog Samilosnog Allah nam je dovoljan i divan lije On Zaštitnik

Predgovor knjizi Šejh, fakih i pobožnjak, Abdulmelik b. Abdullah, da mu Allah oprosti, kaže: „Diktirao mije učitelj, pobožnjak hudždžetu-l-islam, ukras vjere i ponos ummeta, Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed b. Muhammed el- Gazali et-Tusi, da mu Allah dušu oplemeni i u džennetu stepen poveća, napisao je ovu sažetu knjigu, a to je zadnja knjiga koju je napisao i diktirao svojim najbližim prijateljima. Zato hvala Allahu, Vladaru Mudrom, Plemenitom, Silnom i Mudrom, koji je stvorio čovjeka u najljepšem obliku i koji je Svojom moći uspostavio nebesa i zemlju, koji je i dunjaluk i Ahiret uredio mudro. Mije stvorio ljude i džine osim da Mu robuju. Put prema njemu je jasan onima koji Ga hoće, putokazi jasni onima koji vide, međutim, Allah u zabludi ostavlja koga on hoće a na pravi put upućuje koga hoće i On najbolje zna one koji su na pravom putu. Neka je salavat na Muhammeda, prvaka medu poslanicima, na njegovu čistu i plemenitu porodicu, selam i poštovanje do Sudnjeg dana. Diktat mog učitelja počinje! Braćo, da nas Allah usreći Svojim zadovoljstvom, znajte daje ibadet plod znanja i životna korist, ono što je čovjek ostvario, oprema bogougodnika (evlija), put jakih, udio časnih, cilj onih

koji teže, parola plemenitih, projekcija muževnih i izbor umom obdarenih. On je put sreće i trasa za džennet. Uzvišeni Allah kaže: „a Ja sam- vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!" (Enbija 92.) i „To vam je nagrada; vaš trud je dostojan blagodarnosti!" (Dehr 22.). Potom smo pogledali i proučili taj put, od početka do kraja za one koji kroče njime i vidjeli daje to trnovit i težak put, velikih prepreka, mnogih teškoća, dugačak s mnogim nevoljama, na kojem su mnoge nedaće i zapreke, na kojem su skrivene jame i ponori, mnogi neprijatelji i razbojnici i veličanstveni sljedbenici. Tako i treba da bude jer je to džennetski put, to je potvrda Poslanikovim s.a.v.s. riječima: „Džennet je prekriven nedaćama, a džehennem strastima" i „Zar nije džennet krševita uzbrdica i zar nije džehennem pitoma kotlina." Zatim, pored svega toga, rob je slab, a vremena teška, zbog vjere se uzmiče, a pomoći je malo, posla mnogo, a život je kratak. Djela se zanemaruju, kritičari vrebaju, smrt je blizu, put je dalek a ibadet je nužna potreba života, a on prolazi te se ne može nadoknaditi. Ko se prihvati ibadeta zauvijek je uspio i sretan je na vijeke vjekova, a kome to promakne, on je gubitnik i propao je, položaj takvog čovjeka, Allaha mi, ništavan je a opasnost velika. Zbog toga je veličanstven onaj ko se odluči na ovaj put i ustegne se, kao što se kaže: „Što je veći cilj traženja, manje je pomoćnika." Potom je istaknut među onim koji su se odlučili na ovaj put, oni koji kroče njime se ističu, oni koji su stigli do njegova kraja su ostvarili traženo. To je elita koju je Allah odabrao da Ga spoznaju i kojoj je dao Svoju podršku i zaštitu, Svojom milošću ih uveo u Svoj džennet i zadovoljstvo. Molimo Ga, da nas učini od tih koji su, njegovom milošću, uspjeli. Tako, nakon što smo vidjeli kakav je ovaj put, proučavali smo način kako ga preći i staje robu potrebno od bitnih sredstava, znanja i djelovanja, ne bi li ga prešao, uz Allahovu pomoć, sigurno i da ne bi zapao u provaliju i propao sa stradalnicima, da Allah sačuva od toga. O prelasku ovog puta smo napisali knjige kao „Ihja ulumi ddin", „Esraru-l-muamelat", „Gajetu-l-kusra", „Kurbe ilellahi azze ve dželle" i druge. Sve one sadrže naučne jedinke koje je teško shvatiti običnom čovjeku, od govora Gospodara svjetova te kažu: „iziniš^otine naroda drevnih" (Furkan 5.) Zar nisi čuo riječi Zejnul Abidina Aliju b. Husejna b. Alije b. Ebi Taliba r.a. kad kaže: Od svog znanja tajim dragulje njegove da neznani ne spozna Hakka pa na kušnju nas postave. U ovom je prednjačio otac Hasanov rekavši Husejnu a prije toga oporučivši i Hasanu: Gospodaru kad bih otkrio dragulj pravog znanja rekli bi za mene: Ti si od onih što se kipu klanja. Situacija, kod vjernika, iziskuje da sva Allahova stvorenja gleda okom milosti i bez podozrenja. Iskreno sam molio Onog u čijoj je moći stvaranje i upravljanje, da me podrži u sastavljanju ove knjige oko koje bi se složili i od koje bi se koristi imalo. Uslišao mije molbu Onaj koji čuje nevoljnika kad Mu se obrati i Svojom milošću me uputio u tajne toga, nadahnuo me izvanrednim metodom koju nisam spomenuo u prethodnim djelima koja su izložena u „Esrar muamelatiddin" i to je ono što opisujem, pa kažem, na Allaha se oslanjajući:

UPUTA NA NAČIN PROVOĐENJA IBADETA Prvo što čovjeka upozori na ibadet i slijeđenje toga puta je nebeska poruka i poseban božanski podsticaj. Shodno ovom su riječi Uzvišenog: „Zar je isti onaj čije je srce Allah inio sklono islamu pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?" (Zumer, 22.) i na to ukazuje Poslanik s.a.v.s. pa kaže: „Nur (svjetlo) kada ude u srce, ono se proširi. Rekoše: Allahov Poslaniče, ima li tome kakav prepoznatljiv znak? Odgovori: „Ima, okretanje od svijeta obmane i upravljanje svijetu vječnosti, te priprema za smrt prije nego dođe." Pa ako čovjeku naumpadne, prije svega: „Obasut sam blagodatima kao što su život, snaga, um, govor i ostalim lijepim osobinama i uživanjima, a pošteđen sam nedaća i nevolja, i ovim blagodatima ima Onaj ko ih daje i koji od mene traži da Mu zahvaljujem i robujem, pa ako to zanemarim On će mi uskratiti blagodati i dati mi da iskusim njegovu srdžbu i belaj. Poslao mi je Poslanika kojeg je potpomogao mudžizama koje su neuobičajene i izvan ljudskih mogućnosti, koji mi je kazao da imam Gospodara Svemoćnog, Sveznajućeg, Živog, koji sve Svojom voljom čini, koji govori Svojim Govorom, naređuje i zabranjuje, koji je Moćan da me kazni ako Mu griješim, da me nagradi ako Mu se pokoravam, koji zna moje tajne misli i što mi zaokuplja dušu. Obećao je i zaprijetio i naredio pridržavanje vjerskih propisa, te spozna da je to moguće, jer je prihvatljivo za razum, tada će se pobojati za sebe. Ovaj trenutak straha upozorava roba i dokaz je protiv njega te on nema opravdanja nego ga goni na razmišljanje. Tada se rob uznemiri te zabrine, pa traži spas i sigurnost od onog što mu je zaokupilo dušu, ili što je čuo te ne nalazi drugog puta osim kroz umno proučavanje i dokazivanje kroz tvorevine Tvorca, kako bi stekao znanje o Onome koji je nevidljiv i spoznao da ima Gospodara koji ga je zadužio, naredio mu i zabranio. Ovo je prva prepreka (poglavlje) na koju sam naišao na putu ibadeta. Zbog toga je potrebno znanje i spoznaja, kako bi stvar bila jasna i kako bi se put prelazio bez teškoća, pazeći na putokaze, proučavajući i učeći, pitajući ahiretske znalce, koji su vođe puta, svjetiljke ummeta i vođe predvodnika. Korištenje njihovim znanjem i traženjem upute kroz njihove dove za pomoć i potporu sve dok se ne savlada taj put uz Allahovu pomoć. Tada će dobiti znanje i pouzdanje o gajbu i to o jednom Bogu koji nema ortaka, On ga je stvorio i svim blagodatima obdario: On ga je zadužio da Mu bude zahvalan, naredio mu da Mu se pokorava i da Mu služi, javno i tajno. Upozorio ga je na nevjerovanje i griješenje, propisao mu vječnu nagradu za poslušnost i vječnu kaznu ako Mu griješi i od njega se odmetne. U tom slučaju ga ova spoznaja i ubijeđenost u gajb tjeraju da požuri s poslušnošću i da se posveti ibadetu-obožavanju ovog Plemenitog Gospodara kojeg je tražio i našao, spoznao nakon što mu je bio nepoznat, ali ne poznaje načina na koji bi Ga obožavao i sve ono što mu je potrebno za javno i tajno pokoravanje. Nakon ove spoznaje Allaha, ulaže napor da nauči neophodne vjerske dužnosti, unutrašnje i vanjske. Nakon što se znanje o dužnostima upotpuni, posvećuje se ibadetu i njemu se predaje. Tada vidi da on ima mnoge greške i prijestupe, i u ovome je većina ljudi, pa se zapita: Kako da obavljam ibadete kada sam umrljan grijesima i uporan u njima? Moram prvo da se pokajem kako bi mi On oprostio grijehe i oslobodio me iz njihovih okova, da se očistim od njih, te da postanem podoban za služenje i bliskost. Ovdje nailazi na prepreku tevbe i nesumnjivo je mora savladati kako bi došao do svoga cilja. Tada poduzima sve uslove i pripreme za tevbu kako bi je

savladao. Nakon što je učinio iskrenu tevbu i prešao ovu prepreku, željno se prikloni ibadetu kako bi to provodio. Tada pogleda i vidi se okružen ponovo preprekama, svaka od njih ga odvlači od njegova cilja nečim drugim. Bolje ih je pogledao i vidio da ih ima četiri; dunjaluk, stvorenja, šejtan i nefs. Nužno mu je potrebno da se oslobodi ovih kočnica, u protivnom neće ostvariti svoj cilj kroz ibadet. Ovdje se susreće sa opasnim preprekama, a da bi ih savladao potrebne su mu četiri stvari: oslobađanje od dunjaluka, osamljenost od stvorenja, borba sa šejtanom i protivljenje nefsu. Što se tiče nefsa on je najteža prepreka, jer ne može ga se lahko oslobodi, niti da ga odjednom pokori, niti da ga u potpunosti ponizi kao šejtana. On je kod čovjeka oruđe i alatka i nezasit je u traženju. Takođe se suprostavlja na putu provođenja i posvećivanja ibadetu, jer mu je svojstveno da se protivi dobrom, podstiče strast i tome slično. Stoga je potrebno da ga se zauzda uzdama takvaluka (bogobojaznosti) kako bi mogao njim upravljati, te da se ne osili i ne otme kontroli, te da ga koristiš u dobro i korisno a spriječavaš ga od ponora i nevaljalština. Za savlađivanje ove prepreke treba tražiti pomoć od AIlaha Uzvišenog. Nakon što si ga savladao vraćaš se ibadetu ali tada nailaziš na izbočine koje ti priječe da se posvetiš svome cilju (ibadetu) i brane ti da se tome dolično posvetiš. Pogledaj i vidi da ih ima četiri vrste; Prvo; Opskrba koju nefs traži i kaže: Moram od nečega živjeti, ostavio si dunjaluk, osamio si se od ostalih ljudi, pa odakle mi hrana i opskrba? Drugo; Sve ono čega se bojiš, nadaš mu se, ali ga prezireš i ne znaš da lije u tome korist ili šteta. Krajnji ishod stvari je nepoznat i srce se obuzme razmišljanjem dali je to hajr ili šer. Treće; nevolje i nedaće koje obasipaju sa svih strana naročito ako nije kao kod ostalih, u borbi s šejtanom i u opiranju nefsu. Koliko samo trnja moraš da progutaš, koliko poteškoća će te zadesiti, koliko brige i tuge će ti se ispriječiti i koliko nevolja će da te poklopi. Četvrto; Raznovrsne Allahove odredbe, slatke i gorke, koje će te pogađati iz stanja u stanje, nefs će se brzo rasrditi i požuriti da ti sve pokvari. Ovdje si naišao na četiri prepreke i da bi ih savladao pot rebne su ti četiri stvari: Oslanjanje na AIlaha po pitanju opskrbe, prepuštanje Allahu po pitanju strahova, strpljivost u nevoljama i zadovoljstvo odredbama. Tad nastupa savlađivanje ovih prepreka uz Allahovu dozvolu I podršku. Nakon što si sve savladao i vratio se ibadetu, spoznao si daje nefs umoran i lijen, nije aktivan u činjenju dobra kao što bi trebao, nego stalno teži nemaru, lijenosti i besposlici, čak zlu i neznanju. Ovdje ti je potreban neko ko će te upućivati na dobro i pokornost i ko će te natjerati na aktivnost, potreban ti je neko ko će te na nefs upozoravati i prekoravati zbog zla i neposlušnosti i odvesti ga od toga, a to su nada i strah. Nada u Allahovu veličanstvenu nagradu i razne blagodati, to je vozač koji goni na pokornost i tjera na aktivnost. Strah od žestoke Allahove kazne i teškoća raznih vrsta kažnjavanja kojim Allah prijeti, On je onaj koji kori i upozorava na grijeh i koji te od toga odbija i udaljava. Ovo je prijevoj motiva i da bi ga savladao potrebno ti je dvoje spomenutih (strah i nada) te uz Allahovu pomoć to savladavaš. Nakon svega toga vraćaš se ibadetu. Ne nalaziš nikakvu zapreku niti smetnju, imaš motiv i poziv, te se aktiviraš u ibadetu i žedno ga prihvataš, obavljaš i provodiš, kad tamo, pred ibadetom zbog kojega si sve podnio nalaze se dvije velike provalije; samodopadanje i licemjerje,

nastoje da bi se svojom pokornošću (ibadetom) pokazao pred ljudima, pa mu takvo ponašanje bude uzrok propadanje ibadetskog, a nekada se zbog takvog ponašanja kori i usteže, stidi, nekada se zadivi sobom pa mu ibadet propadne. Ovdje ga čeka litica propasti, da bi to savladao potreban mu je ihlas (potpuna predanost Allahu) i podsjećanje na blagodati, kako bi mu bilo ispravno ibadetsko dobro što ga radi. Tada kreće u savlađivanje ove litice odlučno i spremno uz podršku Moćnog. Nakon što završiš sa svim ovim, ostvario si ibadet onako kako treba i siguran si od svake nevolje, međutim, tada pogledaš i vidiš da si preplavljen morima Allahovih blagodati i podrške, mnoštva onog čime te je Allah opskrbio i podršku ti dao, raznovrsne pažnje i potpore, tada se čuvaj i strahuj da ne budeš nezahvalan i ne padneš u nevjerovanje a postigao si visok položaj, položaj iskrenih Allahovih robova, i da će biti uskraćene te mnogobrojne blagodati i Allahova pažnja prema tebi. Ovdje se sreće sa zahtjevom i potrebom hvale i zahvale te to savlađuj sa koliko je moguće više hvale i zahvale na mnogobrojnim blagodatima. Kad i ovo savladaš, ti si pred ciljem i ostvarenjem svojih želja. Još malo hoda i dođe u dolinu blagodati, prostranstvo čežnje i majdan ljubavi. Potom dospiješ u bašće ugodnika, pitome vrtove i na položaj bliskosti, društvo odabranih, dobijaš odlike (keramete) i uživaš u ovim stanjima. U tome se promeće preostali dio tvoga života, tijelom si na dunjaluku a srcem na Ahiretu, iščekujući svaki dan više, iz sata u sat, dok se ne zasitiš od svih stvorenja i dok ti se dunjaluk ne smuči, tada češ se prikloniti smrti. Upotpuni se čežnja za Uzvišenim. Tada ti dolaze izaslanici Gospodara svjetova ulazeći s mirisom, noseći ti muštuluk i zadovoljstvo od Gospodara zadovoljnog a ne srditog. Prenose ga blago i krajnje pažljivo iz ove prolazne kuće pune smutnje u božansko društvo i džennetsko boravište. Tada tvoj slabašni i siromašni nefs vidi mnoge blagodati od svog Gospodara Milostivog, Blagodarnog, Plemenitog, blagost, samilost, dobrodošlicu i bliskost, počast i blagodat, koje niko nije u stanju da opiše niti dočara. Svakog dana mu se to povećava dok traje vječnost. Kakva lije to samo sreća i kakvo li divno obitavalište!!! Sretnog li takvog roba, čovjeka kome se zavidi i koji je hvale vrijedan! Blago li se njemu i divnog li mu mjesta! Molimo Plemenitog i Blagodarnog AIlaha da i nas i vas obaspe ovom veličanstvenom blagodati, a to Allahu nije teško, i da nas ne učini od onih koji u ovome nemaju udjela osim opisa i slušanja bez ikakve koristi i da ne učini ono što smo naučili dokazom protiv nas na Sudnjem danu. I da nas sve pomogne da radimo onako kako On voli i kako je zadovoljan. On je Najmilostiviji milosnik i Najplemenitiji, neka je salavat na našeg prvaka Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i neka je selam, čast i ugled. Ovo je redosljed na koji me uputio moj Gospodar, na putu ibadeta. Sada znaj daje siže sedam prepreka: Prva - prepreka znanja; Druga -prepreka Tevba; Treća - prepreka Prepreka; Četvrta - prepreka Smetnji; Peta - prepreka Podsticaja; Šesta prepreka propasti; Sedma - prepreka hvale i zahvale. Okončanjem ovoga završava se i knjiga „Pravac pobožnih na putu u džennet Gospodara svjetova." Sada ćemo slijediti ove prepreke, ukratko objašnjavajući i koristeći birane prizore za ovo obrađujući svaki na njegovom posebnom mjestu, uz Allahovu pomoć. Allah, neka je Uzvišen, je Zaštitnik i podrška i nema moći ni snage do u AIlaha Uzvišenog i Velikog.

PRVA PREPREKA NA TVOME PUTU JE STICANJE ZNANJA Uz Allahovu podršku kažem: O ti koji tražiš spas i ibadet, prvo trebaš, da ti Allah pomogne, da potražiš znanje, jer ono je os oko koje se sve vrti. Znaj daje nauka i ibadet dva osnova zbog čega je sve što vidiš i čuješ od napisanih knjiga, podučavanja učitelja, propovijedi propovijednika, teorije teoretičara, čak šta više, zbog toga dvoga su objavljivane knjige i slati poslanici, stvorena nebesa i zemlja i sva stvorenja na njima. Pogledaj i prorazmisli o dva kur'anska ajeta: Jedan od njih je: „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio: Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvatal" (Talak, 12.) Ovaj ajet je dovoljan kao dokaz časti znanja (nauke), naročito znanja o tevhidu. Drugi ajet su riječi Uzvišenog:"Džinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju" (Zaryat, 56.) Ovaj ajet je dovoljan kao dokaz časti ibadeta i nužnosti da mu se posveti. Dadni oboma pravo jer oni su cilj zbog kojeg su stvorena oba svijeta. Čovjek treba da bude zauzet samo njima, da samo za njih radi i u njih gleda. I znaj da je sve ostalo ništavno, bez ikakvog dobra i besposlica koja nema cilja. Kad to spoznaš, znaj da je znanje bolje i časnije. Zbog toga Poslanik s.a.v.s. kaže: „Vrijednost učenog nad pobožnim je kao vrijednost moja nad najprostijim čovjekom iz moga ummeta." I kaže: „Pogled u učenog mi je draži od ibadeta godinu dana sa postom i nafilom." I kaže: „Hoćete li da vam kažem ko su najčasnije džennetlije? Odgovoriše: Svakako da hoćemo Allahov Poslaniče. On reče: To su učenjaci iz mog ummeta." Tada ti je jasno daje znanje časnije od ibadeta, ali rob mora i da ibadeti uz znanje, u protivnom, njegovo znanje je ništavno. Znanje je kao drvo, a ibadet jedan od njegovih plodova. Čast pripada drvetu jer je ono osnova, ali korist od njega imamo kroz plodove. Zbog toga je potreban ibadet da bi čast znanja bila pozitivna. Čovjek treba da ima obadvoje. Zbog toga Hasan El Basri kaže: „Tražite znanje na način koji neće škoditi ibadetu i tražite (obavljajte) ibadet na način koji neće škoditi znanju." Pošto se osvjedočismo da je obadvoje potrebno čovjeku, nužno je i potrebno dati prednost znanju, jer je ono osnova i voditelj. Zbog toga Poslanik s.a.v.s. kaže: „Znanje je vodič djelu a djelo je njegov sljedbenik." Znanje je postalo osnovom koja se slijedi i trebaš mu dati prednost nad ibadetom iz dva razloga: Jedan od njih je; da bi ostvario ibadet i da bi on bio ispravan, jer prvo moraš da poznaješ Obožavanog da bi Ga obožavao, a kako ćeš obožavati nekog koga ne poznaješ kroz njegova imena i svojstvenosti, što Mu nužno pripada i što je nemoguće da Mu se pripiše. Možda si u nešto od njegovih svojstava ubijeđen, što je oprečno ispravnom, da Allah sačuva od toga, pa ti ibadet propadne. Objasnili smo veliku opasnost od toga u poglavlju o lošem završetku u „ihja ulumiddin" u poglavlju o strahu. ' Potom, potrebno je da znaš dužnosti koje moraš da obaviš, od vjerskih dužnosti, koje su ti naređene da ih obavljaš i ono što moraš da ostaviš od zabranjenih stvari, u protivnom, kako ćeš

se pokoravati ako ne znaš šta je pokornost, kakva je ona, kako treba da je obavljaš ili kako ćeš izbjegavati grijehe ako ne znaš da su grijesi, kako ne bi zapao u njih. Vjerski ibadeti kao; abdest, namaz, post i dr. moraš ih naučiti sa svim propisima i uvjetima kako bi ih obavljao. Možeš nešto činiti godinama što ti kvari abdest, namaz ili ih čini drugačijim nego što sunnet nalaže, ne osjećajući to, a možeš naići na neki problem i nemaš koga o tome pitati, a sam se nisi naučio. Ovo se isto odnosi i na unutrašnje ibadete koji se obavljaju srcem, moraš da ih naučiš; tevekul-oslanjanje na AIlaha, tefvid-prepuštanje sebe Allahu, Rida- zadovoljstvo, Sabrstrpljivost, tevba-pokajanje, ihlas-potpuna predanost i drugo o čemu će, ako Bog da, biti riječi. Moraš naučiti i vjerske zabrane koje su u suprotnosti sa nabrojanim kao; srdžba (nezadovoljstvo), nada, licemjerje, oholost, egoizam, kako bi ih izbjegao. Dužnosti (farzove) je Allah izričito naredio i zabranio je tome se suprostavljati u Svojoj Plemenitoj Knjizi i preko Svog Poslanika s.a.v.s., kao što Uzvišeni kaže: „a u AIlaha se pouzdajte, ako ste vjernici!" (Maide, 23.)" i budite zahvalni, i vi se samo Njemu klanjate!" (Bekare, 122.) „Strpljiv budi! Ali strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć." (Nahl, 127.) „i Njemu se potpuno posveti." (Muzzemmil, 8.) tj. potpuno Mu se predaj. I ovima slični ajeti. Isto je naredio i namaz i post. Kakav si ti ako se posvetiš namazu i postu a ostaviš ove naredbe, a naređenje je od jednog Gospodara i u jednoj Knjizi? Čak si ih zanemario i ne znaš ništa o njima, zavele su te fetve onog ko se strasno predao svojim strastima sve dok dobro nije postalo loše a loše postalo dobrim. Ko zanemari znanosti koju Allah u Svojoj Knjizi naziva svjetlom, mudrošću i uputom, i preda se onom čime se zarađuje haram i što će biti klopka? Zar ti, koji tražiš uputu, se ne bojiš da zanemariš neke, većinu, ovih dužnosti a predaš se dobrovoljnom namazu i postu te budeš ni na čemu, a možda si ustrajan u jednom od ovih grijeha za koje je nužno kažnjavanje džehennemom, ostaviš ono što ti je dozvoljeno od hrane, pića ili spavanja želeći da se približiš Allahu, te budeš ni na čemu, a najgore od svega je da budeš u sigurnosti nade. Hadanje je čisti grijeh, smatraš je dobrom namjerom, jer ne znaš razliku između dvoga i tanke razlike između njih u nekim slučajevima. Isto tako nekad si srdit i jarostan i to smatraš pokornošću i poniznošću Allahu a u čistom si licemjerju. Smatraš to zahvalom Allahu ili pozivom ljudi na dobro, te ubrajaš u pokornost Allahu grijehe i smatraš da imaš veliku nagradu za ono što zaslužuje kaznu, ti si u velikoj zabludi i golemoj nemarnosti i ovo je, AIlaha mi, velika nedaća za one koji rade a ne znaju (šta rade nemaju znanje u radu). Pored svega ovoga, javna djela imaju unutrašnje veze koje mogu biti ispravne ili pokvarene kao: Potpuna predanost (ihlas) i licemjerje, egoizam, prigovaranje zbog injenog dobra i si. Ko ne zna ove unutrašnje pojave i načine njihovog uticaja na vanjske ibadete i način štićenja od njih i čuvanje djela od njih, rijetko mu je vanjski trud ispravan, također, propadnu mu i vanjski i unutarnji trud, pa mu ne preostane ništa osim nesreća i muka, a to je očita propast. Zbog ovoga Poslanik s.a.v.s. kaže: „Spavanje znajući je bolje od klanjanja neznajući. Onaj koji radi nešto bez znanja, više šteti nego što koristi." Poslanik s.a.v.s. o znanju kaže: „Njime su nadahnuti sretnici a uskraćeno je nesretnicima." To znači, a Allah najbolje zna, daje to nesreća što se nije podučio znanju, a potom se umara i trudi u beskorisnom ibadetu. On od toga ima samo patnju. Utječemo se Allahu od znanja koje ne koristi i djela koja nisu primljena. Zbog toga je veličanstvena pažnja skromnih učenjaka r.a. prema nauci, naročito među ljudima jer je osnov pobožnosti i pokornosti Allahu zasnovan na znanju. Tako smatraju razumom obdareni i od AIlaha

podržani. Ako ti je iz svega ovoga jasno da čovjek ne ostvaruje pokornost niti mu je ispravna, osim sa znanjem, onda je nužno da mu se da prednost nad ibadetom. Drugo, zbog čega je potrebno dati prednost znanju je: Korisno znanje uzrokuje bogobojaznost i strahopoštovanje od AIlaha. Uzvišeni Allah kaže: „A AIlaha se boje od robova Njegovih-učeni." (Fatir, 28.) To je zbog toga jer onaj ko Ga istinski ne poznaje i ne boji Ga se istinski niti Ga veliča kako bi trebalo. Uz znanje Ga spoznaje, veliča Ga i boji Ga se. Tako znanje uzrokuje svim ibadetima i priječi od svih griješenja, uz Allahovu podršku. nakon ovog dvoga (znanja i ibadeta) nema čovjeku trećeg u pokoravanju Allahu, stoga se posveti znanju, Allah te uputio, o ti koji kročiš ahiretskim putem, koje je prvo u svemu, a Allah je Oslonac i Podrška. Možda ćeš reći: U hadisu Poslanika s.a.v.s. stoji: „Traženje nauke je dužnost (farz) svakom muslimanu" pa koje je to znanje čije je naučavanje stroga dužnost i koliko čovjek treba da zna za ibadet? Znaj da se znanosti koje se moraju znati dijele na troje: Znanje tevhida (akaid) Znanje sirra, tj. ono što je vezano za srce i njegove uticaje i Znanje šerijata (vjerozakona). Što se tiče najmanje granice koju svako treba da zna; što se tiče farzi ajna, nužnog što se treba znati iz Tevhida, to je onoliko koliko se znaju vjerske osnove, a to je da znaš da imaš Boga, Sveznajućeg, Svemoćnog, Živog, Koji Svojom voljom čini sve, Koji govori Svojim Govorom, sve čuje, Svevidećeg, Jednog Koji nema ortaka, opisanog svojstvima savršenstva, Čistog od promjenjljivosti, Jedinstvenog po vječnosti od svih promjena i daje Muhammed s.a.v.s. njegov rob i Poslanik, iskren u onom s čime je došao od AIlaha i onom što je govorio o Ahiretu, potom sunnete koje moraš znati i čuvaj se novotarisanja u AIlahovoj vjeri, od onog što nema u Kur'anu ili sunnetu, u protivnom si u velikoj opasnosti od AIlaha. Sve osnove tevhida su ukorijenjene u AIlahovoj Knjizi a naši učenjaci su ih nabrojali u svojim knjigama o osnovama vjere. Uopće, sve što te ne može sačuvati propasti ako ga ne znaš, moraš ga naučiti i to je to, a u AIlaha je podrška. Što se tiče znanja sirra, trebaš znati dužnosti i zabrane kako bi veličao AIlaha, bio Mu predan, te imao ispravnu namjeru i djelo. Većina toga će doći kroz ovu našu knjigu, ako Bog da. Što se, pak, tiče šerijatskog znanja, sve što ti je propisano dužan si da znaš kako bi ga obavljao, kao namaz, abdest i post. Što se tiče hadždža, džihada i zekata, ako si ih obavezan, moraš ih znati kako bi ih ispunio, u protivnom nisi obavezan. Ovo je donja granica znanja koju čovjek mora da dostigne i to mu je stroga obaveza koju mora ispuniti. Ako kažeš: Jesam li dužan da naučim o tevhidu toliko da mogu da pobijem nevjernike i dokažem im nadmoć Islama i da opovrgnem sve novotarije i dokažem im šta je sunnet? Onda znaj daje to farzi kifaje, tebi je obaveza da naučiš ono što će ispraviti tvoje uvjerenje u vjerskim osnovama, ništa drugo. Isto tako nisi dužan poznavati sve pojedinosti u akaidu i sve pojedine rasprave. Ako naiđeš na problem sumnjiv u vjerskim osnovama i bojiš se da bi to moglo da naudi tvome vjerovanju, onda si dužan da riješiš taj problem ubjedljivim govorom, ali da se pri tome čuvaš od toga da se time pokažeš da si učeniji od nekoga ili da raspravljaš bez

cilja jer to je jasna bolest kojoj nema lijeka. Svoj trud sačuvaj od toga, jer onaj ko se time zaokupi, nema mu spasa osim da ga Allah obaspe svojom milošću, dobrotom i plemenitošću. Potom znaj da ako u pokrajini ima jedan od učenjaka i branilaca vjere koji će riješiti problem odgovornosti novotarima, zainteresovati se za ovu oblast, pročistiti srca iskrenih od smutnji novotara, sa tebe spada ta dužnost. Isto tako ne moraš znati ni pojedinosti Sirra i svih tumačenja vezanih za tajne srca. Potrebno ti je znati samo ono što može da negativno utiče na tvoj ibadet i to moraš znati kako bi ga mogao izbjeći. Ono što moraš raditi, kao ihlas (totalna predanost) hvala i zahvala, tevekkul (oslanjanje na AIlaha) islično, to moraš znati kako bi ga provodio, dok drugo ne moraš. Isto tako nisi dužan poznavati ni ostale oblasti fikha, kupoprodajne ugovore, bračne, krivične i brakorazvodne probleme. Sve je to farzi kifaje. Ako kažeš: Nužno znanje o akaidu, može li ga čovjek steći bez učitelja? Znaj daje učitelj onaj koji otvara i olakšava i učenje je lakše uz njega a Allah blagodatima obasipa koga hoće od Svojih robova i On im je učitelj. Znaj da je ova prepreka, Prepreka znanja, Prepreka teškoća, ali se kroz to postiže željeno. Znanje akaida su koristi mnogobrojne, savladavanje mučno i opasno. Koliko je onih koji su od njega odustali i zalutali, koliko' je onih koji su se u njegovom savladavanju pokliznuli, koliko onih koji su na njemu neodlučni, onih koji su neodlučnosti podlegli, koliko je onih koji su ga prešli za kratko vrijeme, a drugi su u njegovo prelaženje utrošili' sedamdeset godina?! A sve je u Allahovim rukama. Što se tiče njegove koristi, ona se ogleda u, kao što smo spomenuli, velikoj potrebi čovjeka za njim i kroz to što su svi ibadeti zasnovani na njemu, naročito Znanje o tevhidu i Znanje sirra. Pripovijeda se da je Allah Davudu a.s. objavio: Davude, poduči se korisnom znanju. On upita: Gospodaru, koje je to korisno znanje? On odgovori: Da spoznaš Moju veličinu, savršenstvo, svemoć i time ćeš se približiti Meni. Od h.Alije se bilježi daje rekao: Koliko bi mi bilo draže da sam umro kao dijete i ušao u džennet nego što sam odrastao da bih spoznao svog Gospodara. Oni koji najviše znaju o Allahu, najviše Ga se boje, najviše ibadeta čine i u ime Allaha najljepši savjet pružaju. Što se tiče njegovih teškoća, potrudi se da budeš iskren u traženju znanja i neka to traženje bude traženje znanja a ne da bi se o tebi govorilo. Znaj da velika opasnost leži u traženju znanja, ko ga traži da bi privukao pažnju ljudi na sebe i da bi bio u društvu uglednika, nadmetao se s kolegama ili time lovio u mutnom, njegova trgovina je propala. Poslanik s.a.v.s. kaže: „Ko traži znanje da bi sc dičio pred učenim ili pokazivao se pred neznalicama ili svratio pozornost ljudi na sebe, Al-lah će ga u vatru uvesti." Ebu Jezid Bistami kaže: U borbi sa samim sobom sam proveo trideset godina i nisam našao ništa opasnije od znanja i njegovih opasnosti (u borbi sam sa sobom). Čuvaj se da te šejtan ne zavede govoreći: Ako je znanje tako opasno bolje ti je da ga napustiš. Nemoj se time zavarati. Prenosi se od Poslanika s.a.v.s. daje rekao: „U noći mi'radža

sam pogledao u džehennem i vidio da u njemu ima najviše sirotinje." Upitaše: Bez ibadeta AIlahov Poslaniče? Odgovori: Ne, nego bez znanja." Ko se ne poduči ne može znati propise ibadeta niti ih ispravno obavljati. Kada bi čovjek Allahu činio ibadet kao što Mu čine meleki na nebesima, bez znanja, bio bi od onih koji su propali, nego se ti za znanje pripremi kroz traganje, slušanje (primanje) i proučavanje, a ostavi se ljenosti i dosađivanja, u protivnom si u opasnosti od zablude, da nas Allah od toga sačuva. U svemu tome ako proučavaš pokazatelje Allahovog stvaralačkog djelovanja i tome se posvetiš, znaćeš da sve to ima Uz. Stvoritelja, Svemoćnog, Sveznajućeg, Živog, Koji sve svojom voljom čini, Koji čuje, vidi, govori, Kojem ne doliče nikakve promjene u njegovom govoru. Znanju i Volji, Uzvišenog od svakog nedostatka i mahane, ne opisuje se opisima nastalog niti se njemu pripisuje ograničenost. He liči nijednom Svojem stvorenju niti je njemu nešto slično, ne obuhvata Ga mjesto niti strana niti je podložan promjenama ili nedostacima. Proio sam mu'džize Allahova Poslanika s.a.v.s. i odlike poslanstva i spoznao da je on Allahov Poslanik s.a.v.s., povjerenik njegove Objave, i ono što su prethodnici smatrali i vjerovali; da će Allah biti viđen na Ahiretu, jer On postoji i nije na tačno određenom mjestu i ne obuhvataju Ga granice i daje Kur'an Allahov govor i nije stvoren, niti su nanizana slova niti raznovrsni glasovi, jer daje tako onda bi bio jedno od stvorenja. I da u svemiru nema niti jedne misli, niti jednog osvrta a da nije od Allaha određen, i njegovom voljom. Od toga je i dobro i loše, korist i šteta, iman i kufur, i Allah nije dužan nijednom stvorenju ništa, koga nagradi to je njegovom milošću, a koga kazni to je po njegovoj pravdi. Ono što se prenosi od Poslanika s.a.v.s. o ahiretskim događajima kao što su proživljavanje i okupljanje, kaburske patnje, pitanje Munkira i nekira, Mizan, Sirat i Šefaat, to su osnove koje su predhodnici klasirali, vjerovali u njih i čvrsto ih se pridržavali. Idžma' (konsenzus) učenjaka je bio oko toga prije nego su se pojavile razne novotarije i besposlica. Utječemo se Allahu od uvođenja novotarija u vjeru i slijeđenja nagona (prohtjeva), bez dokaza. Zbog lošeg uticaja grijeha i ostavljanja tevbe. Istinu je rekao onaj koji je kazao: „Ako nisi u stanju da ibadetiš noću i postiš danju, znaj da si vezan, a vezali su te tvoji grjesi."To je to. Druga stvar; Tevba od grijeha ti je nužna da bi ti bili primljeni ibadeti. Zajmodavac ne prima poklon, i ne udovoljava tvoje zahtjeve to je nužna obaveza, makar daje većina tvojih ibadeta koje obavljaš nafila, pa kako da primi tvoje dobrovoljne priloge a još se duga nisi riješio? Ili kako da zbog njega ostaviš dozvoljeno i halal a ustrajan si u činjenju zabranjenog i harama? Ili kako da Ga dozivaš, obraćaš Mu se i hvališ Ga a On na tebe, da Allah sačuva, srdit? Ovo je stvarno stanje onih koji su ustrajni u grijehu, neka je Allah na pomoći. Ako još kažeš: da znaš šta znači iskrena tevba (tevbei nesuh) i koje je njena granica? I šta čovjek treba da uradi da bi se oslobodio svih grijeha? Kažem: Tevba je jedno od srčanih djelovanja, i to je, kao što učenjaci kažu, čišćenje srca od grijeha, naš učitelj (misli na Ebu Bekra Tartusija) o granici tevbe kaže: To je ostavljanje činjenja grijeha koje nisi činio ili si iste činio, u potpunosti a ne naizgled iz straha od Allaha i njegove srdžbe. Stoga toba ima četiri uvjeta. Jedan od njih, ostavljanje grijeha, a to je da srcem čvrsto odlučiš da se nećeš uopšte vraćati grijehu. Međutim, ako ostaviš grijeh misleći da ćeš se možda njemu vratiti, ili je neodlučan u tome, možda će se povratiti grijehu, takav je ostavio grijeha ali nije učinio tevbu od istog. Drugi: Da se pokaješ od grijeha koji si prije činio jer ako ga nisi prije činio, onda si čestit i

nisi pokajnik. Zar ne smatraš ispravnim da je Poslanik s.a.v.s. bio čist (bogobojazan) od nevjerovanja i daje neispravno reći da je on učinio tevbu od nevjerovanja, jer nikad prije nije bio u kufru, a da je h. Omer bio pokajnik od kufra jer je već bio u njemu. Treći: Da ono što je prethodilo bude isto kao ono što ostavljaš u težini a ne naizgled. Zar ne vidiš da starac koji je bludničio i pljačkao ako hoće da se pokaje od toga, postići će tevbu to sigurno, jer vrata tevbe mu nisu zatvorena i ne može ostaviti izbor bluda i pljačke, te da se za njega kaže daje to ostavio i prekinuo s tim jer je on u nemogućnosti da to čini, ali može da radi nešto što je kao i blud i pljačka, po težini, kao laž, potvora, ogovaranje, jer sve su to grijesi pa i ako su grijesi čovjeka različiti, svaki ima svoju težinu. Međutim, svi ovi grijesi su sporedni, svi oni zajedno se ne mogu mjeriti s novotarijom, a novotarija je ispod nevjerovanja (kufra). Zbog toga je njegova tevba od bluda i pljačke ispravna i svih ostalih grijeha koje ne može počiniti. Četvrti: Da ostavljanje grijeha bude u ime Allaha i iz straha od njegove srdžbe i kazne, a ne radi dunjalučke koristi ili iz straha od ljudi ili iz želje za hvalom i renomeom, položajem ili zbog duševne slabosti, neimaštine i sl. Ovo su uslovi za tevbu, pa ako se provedu i upotpune onda je tevba iskrena. Za tevbu imaju tri preduvjeta i to: Prvi; Spominjanje ružnoće grijeha (da se toga prisjeti i da zna na šta tobu čini). Drugi; Spominjanje teškoće Allahove kazne, njegove srdžbe i jarosti koje ti ne možeš podnijeti. I treći; Podsjećanje na tvoju slabost i nemogućnost vrdanja u tome. Onaj ko ne može podnijeti sunčevu žegu, udarac policajca, ujed mrava. Kako će moći podnijeti džehennemsku vrelinu, udarce gvozdenim bičevima od čuvara džehennema, ujeda ogromnih zmija, akrepa koji su veliki kao mazge, stvorenih od vatre u kući srdžbe i patnje. Utječemo se Allahu i opet se utječemo Allah u od Njegove srdžbe i kazne. Ako se stalno podsjećaš na ovo, noću i danju, to će te natjerati na iskrenu tevbu od grijeha, a Allah će pomoći. Ako se kaže: Zar nije Poslanik s.a.v.s. rekao „Kajanje je tevba" i nije spomenuo ono što vi spominjete od uslova i što ste strogi u tome, reći će mu se: Prvo; znaj da kajanje nije proračunato od čovjeka, zar ne vidiš da mu kajanje zbog nečega obuzme srce, a on bi volio da nije tako, dok je tevba određena i naređena čovjeku. Zatim, znamo da kad bi se pokajao za grijehe, time mu ne bi otišao ugled kod ljudi ili imetak koji je potrošio za to, i to bez sumnje nije tevba. Tim se vidi da u hadisu ima značenje koje se ne može razumjeti iz samog teksta, a to je da kajanje u ime Allaha, pokajnici i njihovo stanje, ako se sjeti tri stvari koje prethode tevbi kaje se i to kajanje goni na ostavljanje grijeha i njegovo kajanje ostaje u srcu i ubuduće ga nagoni na skrušenost i obraćanje Allahu. Pošto su to uzroci tevbe i atributi pokajnika, nazvao ga je tevbom. Shvati to pomognut Allahom. Ako kažeš: Kako može čovjek doći na takav stupanj da uopšte ne čini grijeh ni veliki ni mali?

Kako kada su poslanici, neka je Allahov salavat i selam na njih, najčasnija Allahova stvorenja, postali predmetom razilaženja učenjaka oko toga jesu li postigli taj stepen ili nisu? Znaj daje ovo ostvarljivo i nije nemoguće i lahko je, a Allah Svojom milošću obasipa koga hoće. Od uslova tevbe je da se grijeh ne čini namjerno, a ako se desi da pogriješi nenamjerno ili iz zaborava, to mu je, Allahovom milošću, oprošteno i to je lahko onom koga Allah potpomogne. Ako kažeš: Spriječava me od tevbe to što znam da ću se povratiti na grijeh i neću ostati postojan u svojoj tevbi, tako da od toga nema koristi. Tada znaj da je to šejtansko zavođenje i odakle ti to možeš znati? Možda umreš kao pokajnik prije nego se povratiš grijehu. Što se tiče straha od povratka (vraćanje na grijeh), treba da si odlučan i iskren u tome, a On završava, pa ako se završi (upotpuni) to je njegova milost a ako ne, grijesi koje si ti prije počinio su oprošteni u cijelosti i njih si se otarasio i očistio od njih i nemaš drugog osim tog kojeg si upravo počinio i to je ogromna korist i ne spriječava te strah od povratka od tevbe, jer si ti, u svakom slučaju, s tevbom u jednom od dva dobra, a Allah upućuje i pomaže. I to je to. Što se liče izlaska iz grijeha, znaj da se oni dijele na troje! Jedno od njih: Ostavljanje Allahovih propisa, kao namaza, posta, zekata, iskupljenja (kefareta) i sl. i to ćeš nadoknaditi koliko možeš (nahraniti i pomoći siromašnim). Drugo: Grijesi između tebe i Allaha; pijenje alkohola sviranje (zabranjeni muzički istrumenti), korištenje kamate i sl. i od toga se pokaješ i u srcu si odlučan da se tome nikad ne povratiš. Treće: Grijesi između tebe i ljudi. Ovo je najteže i najkomplikovanije i dijeli se, pa može biti u imetku, osobi, ugledu ili vjeri. Ono što je u imetku treba da mu vratiš ako si u stanju, a ako ne možeš iz bilo kojeg razloga, zatraži halala, a ako ni to ne možeš zbog odsustva čovjeka ili njegove smrti, a možeš sadaku u njegovo ime podijeliti, učini to, a ako ne možeš, onda trebaš što više dobrih djela činiti i povratiti se Allahu ponizno i skrušeno kako bi oštećenog zadovoljio, za ono što si mu učinio, da bi na Sudnjem danu to sevapima izmirio, jer se hakovi na sudnjem danu izmiruju sevapima (davanje dotičnom svoje sevape). Ako je vezano za krvarinu, onda krvarina oštećenom ili rodbini, kako bi se iskupio, a ako ne možeš, onda se povrati Allahu ponizno ne bi li Ga zadovoljio na Sudnjem danu (opet sevapima dobrim djelima prema drugim). Što se tiče časti, ako ga je ogovorio, potvorio ili opsovao, onda si dužan da priznaš da si slagao pred onima kojima si to pričao i da, ako možeš, zatražiš halala od oštećenog. Ovo ako se ne bojiš da bi se smutnja mogla povećati, a ako se bojiš da bi ovakav tvoj postupak povećao razdor i nered, onda povratak Allahu s molbom da zadovolji oštećenog i traženje oprosta za njega. Što se tiče zinaluka to je da ga prevariš s njegovom ženom, sestrom, ili njegovom kćerkom a nemaš mogućnosti da zatražiš halala jer to dovodi do smutnje i sukoba, nego se pokori Allahu i moli Ga da ga zadovolji i učini mu dobro kad Ga sretne. A ako si siguran da neće biti nereda i

sukoba, stoje vrlo rijetko, zatraži halala od njc.ga. Što se tiče vjere, a to je da vjernika nazoveš kadrom ili novotarom ili da kažeš daje u zabludi, to je n