Dzumhur Zuko Nekrolog Pisma Hodoljublja 100

ZUKO D@UMHUR

PUTOPISI

BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA

Urednik MIRZA FILIPOVI]

Priredio FAHRUDIN RIZVANBEGOVI]

Recenzenti:

JASMINA MUSABEGOVI]

Likovno oblikovanje MEHMED ZAIMOVI]

Redakcioni odbor:

\ENANA BUTUROVI], ENES DURAKOVI], HAD@EM HAJDAREVI], MUNIB MAGLAJLI], EMINA MEMIJA, JASMINA MUSABEGOVI], FAHRUDIN RIZVANBEGOVI] ISBN 9958-820-02-1

PJESNIK ZELENE BRADE

Radoznalost je klju~ni pojam za ulazak u stvarala{tvo Zulfikara Zuke D`umhura. Kad se pro~itaju mnogobrojni intervjui ovoga slikara, karikaturiste, filmskog i televizijskog scenariste, pozori{nog scenografa i kostimografa, umjetni~kog direktora filma, likovnog kriti~ara, a prije svega, autora putopisnih proza, sasvim je vidljivo nagla{ena njegova duhovna ljubopitljivost. On je njeguje i preporu~uje drugima, stalno nagla{avaju}i da je radoznalost skoro jedini otpor prolaznosti i starenju. Zaista, vitalizam Zuke D`umhura, ako se prati njegovo mnogostruko stvaranje od prvih crte`a, u sarajevskoj gimnaziji, do posljednje besjede, o akvarelima Ismeta Rizvi}a u Stocu, pred samu smrt, proizlazi iz vje~ite budnosti duha. Me|utim, nije to jednostavna radoznalost mnogoznalca. ^ega se god dotakao, D`umhur je ostavio siguran, prepoznatljiv i nesumnjiv otisak svojih prstiju. Zuko D`umhur se javio kao student likovne akademije svojim slikama i crte`ima, a crta}eg se pera nije ostavio do zadnjeg dana svoga `ivota. Vi{ekratno je u intervjuima govorio o zna~aju i ulozi slike i crte`a, a u Nekrologu jednoj ~ar{iji, ve} na po~etku spisateljske karijere, sasvim suvereno }e se iskazati: "Samo se slike dugo pamte, a rije~i ve} sutradan promijene svoj red." Ovo zrelo razmi{ljanje zapravo je `ivotno opredjeljenje Zuke D`umhura. Zavodljivosti rije~i nije se mogao oteti, ali mudrost crte`a i slike ostala je osnova njegova umije}a plastike, ali i umjetnosti rije~i. Odonda, otkad se upustio u avanturu rije~i, a i to je, i opet, bilo skoro na samom po~etku stvarala~kog puta, borio se s tim slatkim izazovom i porokom. Dovoljno je pogledati varijacije 5

iste teme, bilo u reporta`i i putopisu, bilo u ekspresionisti~kim i fantazmagori~nim pri~ama naslonjenim na putopis, pa da se vidi taj beskrajni niz i spoj, ali i mejdan rije~i i slika u kome se stvaralac djetinje mu~i i u`iva. Rije~ je varljiva, pa izazovna, slika stamena, pa nedovoljna da obuhvati svekoliku arabesknu razigranost dojmova, misli i ~uvstava. Zato }e se kao stilska karakteristika i putopisa i njegove drugostranosti – slike javljati nizovi asocijacija i udvostru~enih i utrostru~enih komparacija i metafora u poku{aju umjetni~kog pripitomljavanja nepoznatog. Prva knjiga D`umhurovih putopisa Nekrolog jednoj ~ar{iji zapo~inje zapisom o Po~itelju, a ova pri~a nosi karakteristi~an naslov Grad zelene brade. Taj simboli~ki i bajkovito slikoviti naslov, zapravo otkriva izvori{ta Zulfikarovih, D`umhurovih traganja. Bajkovitost pri~e, slikovitost i simbolika kazivanja o Gradu, `ivotna je i duhovna magistrala njegova stvarala{tva. Obredna smirenost, a stvarala~ki drhtaj i u`itak karakteristika je njegova umjetni~kog postupka. On se otkriva i stilom isto~nja~kog arabesknog veza u prepletu slika i rije~i bajkovite omame. Lociranost pri~a u Grad kao opsesivno mjesto doga|anja i bilje`enja zapravo je svojevrsni locus amoenus kome se stalno hrli tra`e}i zelenu bradu kojom }e se bazati i o njoj pisati i `ivopisati. To tra`enje bajke u zelenoj bradi Po~itelja, a istovremeno i naporedo, i u zagrade zaklju~ano, takozvano realisti~ko poimanje historije Grada, ekspresionisti~ko je `ivo pjevanje i zagradno pri~anje povijesti, ali pri~anje je to koje krasi svojevrsni nemar, jer i ono, to pri~anje, mora biti ekstrakt; tra`enje bajke }e nas pratiti kroz sve putopise Zuke D`umhura, ba{ kao {to }e nas cijeloga na{ega vijeka ~itanja njegovih knji`evnih ostvarenja pratiti ta zelena brada koja se spu{ta u rodnu mu Neretvu kao Rijeku bez koje nema ni Grada ni Pri~e. Smjenjivanje slika iz ma{te sa slikama iz `ive stvarnosti i historije 6

prapo~etak je svakog razumijevanja D`umhurova stvarala{tva. "Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske ~ak{ire sa lampasima. Jutros mu pred otvorenim gradskim kapijama presvisnu nekoliko posljednjih vojnika `utih kao taki{e". To je ekspresija historije (iz ekspozicije Grada zelene brade) {to relativizira sve odnose vremenosti i obezvremenjivanja osnovne poruke, ~ine}i ih tako zapravo slikama za sva vremena to jest tvore}i umjetninu. Tako je moderno poimanje relativnosti vremenskog proticanja potka pi{~eva do`ivljaja svijeta. Zato on skoro da i ne poznaje geografska, nego historijska prostranstva. Me|utim, osnova toga do`ivljaja je osje}aj svevremenosti, bezvremenosti, dakle, a to zna~i trajnog humanizma i kosmi~ke povezanosti ljudskih postupaka, nespokojstva, traganja, u`ivanja, udivljavanja, mahana i poroka, svega onoga {to }e D`umhur prona}i na svome putovanju od zavi~ajnoga Po~itelja do mitskog Babilona. Isto tako kao {to svoja zapa`anja i dojmove o sada{njem Gradu bilje`i u umjetni~ki nadahnutim slikama, Zuko D`umhur i povijest, historijski dokument, bilje`i kao sliku: "… hiljadu ~etiri stotine ~etrdeset ~etvrte prvi put ga pomenu{e na dnu stare povelje" (Grad zelene brade). Iz "zelenog Grada", iz Po~itelja, ovaj }e putopisac i hodoljub u Nekrologu jednoj ~ar{iji odjezditi u Istanbul, to duhovno sredi{te njegova svijeta i na Juksek-Kaldrmi otkrivati cijele scenografije {to nam ih predo~ava rije~ima. Poriv je opet slikarski, ali pozori{na crta putopisa Zuke D`umhura {to se i u slapovima prelijeva pri~om Juksek-Kaldrma, ne napu{ta ga ni u Pismima iz Azije, ni u Hodoljublju, ni u Pismima iz Afrike. Taj mediteransko-orijentalni krug kojim se suvereno kretao, uspore|en sa, recimo, skandinavskim ili, bli`e, evropskim krugom, gdje se ovaj putopisac mu~io da prona|e odgovaraju}i iskaz svoga, ipak povr{nijeg, do`ivljaja svijeta, pokazuje da je prirodni ambijent, pa skoro se usu|ujem re}i, medij je to u kome se ovaj meraklija rije~i, rije~i – slika i crte`a, 7

kretao. To je duhovni prostor ugra|en u njegov do`ivljaj `ivota, pa kad krene tom svojom juksek kaldrmom stambolskom, on istovremeno bilje`i i stvara scenografiju kojom se kre}u u fresko slikama, cijeli slojevi stanovni{tva, a da ~italac nikada ne ostane bez sigurna detalja {to individualizira i li~nosti i pojave: "Juksek-Kaldrma je posljednja pritoka ovog ~udovi{nog ljudskog logora {to je do danas ostao samo skica velike metropole – vi{e veliki prizor nego veliki grad. Ona je beskrajna scenografija po kojoj su ispisane zaga|ene kapije dotrajalih 'apartmana' u ~ijim odajama nedjeljom sjede upara|eni gosti, dok iznad {ifonjera u stjeni~avim okvirima pod lepezama crnih evnuha lje{kare kao bijele limuzine dokone bajadere gojazne od rahatluka i sutlija{a. U ku}i broj 4, ispod firme s koje se osmjehuje mladi} u zelenom ka~ketu, ovla{}eni majstor Menahem Safada {est dana veze maslinove gran~ice po generalskim kapama a sedmog dana, uramljen u malom formatu sirotinjskog pend`era, tu`no gleda kako ukru}eni remci rasipaju ajluk na ku}ne pomo}nice". Tu se, me|utim, ne zavr{ava scenografija i `ivopisanje s puta po juksek kaldrmi. Nepogrje{ivom rukom umjetnika D`umhur je naslikao zemlju, slika nebo i to tek kada "Menahem Safada zatvori prozor svog malog svijeta u vrhu Juksek-Kaldrme… Onda se oglasi mjesec ri| i izgladnio kao Nasrudin-hod`ino magare. Pobrsti sve zelene zvijezde i cijele no}i kunja povrh bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih olovaka kojima su davno pomrli an|eli ispisivali po nebu grijehove tre}erazrednih smrtnika." Ba{ to pore|enje u slikama od kojih je jedan od ~lanova komparacije iz duhovne sfere – Nasrudin-hod`ino magare, karakteristika je izra`aja ovoga putopisca. Slika ostaje upe~atljiva, a drugi ~lan komparacije, s kojim je uspore|en konkretni mjesec, zapravo je meta8

fora, da bi i mjesec odmah, u slijede}oj komparaciji, postao nestvarno personificiran, a sada drugi ~lan pore|enja – "bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih olovaka" – sasvim konkretan i plasti~an. Ta vi{estepena komparacija s metaforama i personifikacijama, jedan je od temeljnih stvarala~kih postupaka u cjelokupnom djelu Zuke D`umhura. U slijede}em putopisu zbirke Nekrolog jednoj ~ar{iji D`umhur se vratio, morao se zapravo vratiti, u Edirne, Jedrene, da bi prona{ao, a ba{ to je stalno tra`io, u jednoj od sultanskih prijestonica, svoj historijski ironi~ni pogled. Ovdje opet susre}emo slike Juksek-Kaldrme, historijska sa`imanja iz Grada zelene brade, pa tako ovaj putopisac zapravo nastavlja svoje hodoljublje kome ne}e biti kraja ni konca, a slike su i rije~i stalno iz jednog te istog, d`umhurovskog, prepoznatljivog duhovnog prostora. Po~iteljska je slika kad pisac ka`e: "Jedrene me do~ekalo u velikim zlatnim {alvarama sjede}i u ravnici kojom te~e i {umi Marica, mlitavo i tromo kao bugarska himna". Zar nisu to iste one varljive rije~i kojima je opisao "grad zelene brade", ali zar to nije ne{to sasvim drugo samo zato {to su rije~i promijenile svoj red. Slike, a one se pamte, sada su druge iako ih kazuju prepoznate rije~i. Od scenografije Juksek-Kaldrme prema filmu, koji }e biti velika opsesija Zuke D`umhura do kraja njegova `ivota, a slutio je ogromne mogu}nosti filmskog izraza, bio je potreban jedan korak nazad, kao da je ne{to zaboravio, ba{ u Edirne, Hadrinopolis. Re~enica koja slijedi maloprije citiranu: "U prvim kadrovima stajala je dugo Neimar-Sinanova Selimija, sama i nesretna me|u }epencima i vrbama", donosi klju~nu rije~: kadar i tako otvara jedan novi pogled i pristup ovoga putopisca. Ba{ to "kadriranje" sa op}im planom: "Iz kukuruza se tek kasnije pojavilo sme|e naselje izgubljeno u tarabama. Kasaba iz koje je iscurio `ivot kao voda iz raspukle stare ~inije 9

po ~ijoj se ivici zadr`ao blijedi trag starinske pozlate", pa srednjim planom u kome se slika i `eljezni~ka stanica i d`amija i kasarna, da bi se ta svojevrsna kamera zaustavila na "ugojenom kurbanu", kao krupnom planu promatranja, to, dakle, kadriranje je otkri}e kojega }e se D`umhur dr`ati grade}i svoje putopise. On je bio potpuno svjestan da u "crta~ku bilje`nicu ne mo`e stati bezbroj varijacija mahalskog urbanizma razapetog od Slavonskog Broda do Bagdada i Dijar-Bekira" i da "sokacima se sada odvija dosadni nijemi film u sto hiljada ~inova pun teferi~a, a{~inica i pospanih statista koji ~ekaju hepiend". Otkrio je dakle, kadar, ali usprkos tom otkri}u filmskog pogleda, on je sasvim dobro osje}ao, nepogrje{ivo{}u umjetnika rije~i, da je kamera, ma koliko va`na, nedovoljna da izrazi puninu. Zar kamera mo`e zabilje`iti, nakon {to je otkrila Selimiju, u maloprija{njem citatu, misao: "Lijepa i rijetka stvar po koju se niko nije vratio. Ostala je za carstvom koje se nomadski selilo, nepokretna i bespomo}na!?" Otkri}e promatra~kog oka kamere ho}e ostati od sada karakteristika proza Zulfikara D`umhura, a rije~ima }e se, ba{ kao kamerom udaljiti u povijesnu sliku-metaforu, ustrijemiti se na krupni plan-detalj, pa }e to biti zna~ajka ne samo na~ina gledanja na putovanju nego }e to biti mogu}nost stvarala~kog postupka, koju ovaj vrsni hodoljub u svojim prozama ne}e vi{e napu{tati. Nikada ne}e zaboraviti, isto tako, da njegovo oko i njegova ruka nenadoknadivom linijom, za koju nikad ne zna gdje }e se, kao ni misao, zaustaviti, treba da je prisutna bilo kao crte` – nadopuna rije~i, bilo samo kao rije~ {to }e se pretvoriti u arabesknu liniju beskona~nu i beskrajnu. Sve ovo pisanje {to kao da snima kamera i crta ruka i govore usta, sve je to pretvoreno u rije~ Zukina pripovijedanja pa ta plastika rije~i daje njegovu putopisu {arm i dubinu neponovljivosti umjetnine. Ipak otkri}e rakursa i kadra 10

kao eminentno filmskog fenomena, ostat }e jedno od osnovnih sredstava njegova pogleda i iskaza. ^ak }e i megalopolis kakav je Istanbul ba{ u Nekrologu jednoj ~ar{iji gledati kroz filmski kvadrat: "Uramljena u malo okno brodarskog prozora odmi~e sporo, kao na starinskom filmu, duga~ka siva panorama starog Stambola. Ivicom vidika prolaze d`amije sultana i velikih vezira. Cijeli prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomolja jo{ ve}eg osvaja~a, za koju je neimar godinama odabirao mjesto. Poslije do|o{e kvartovi drvenih ku}a isje~eni uskim sokacima po kojima od jutra do mraka, kao u crijevima ogromnog d`ina, jure ljudi i {evroleti." Putopis tako postaje svojevrsni scenario, jedna posebna, samosvojna i neponovljiva knjiga snimanja Zuke D`umhura. ^ak i kad se ~itaocu u~ini da je to samo ram za sliku ili crte` u koji `eli smjestiti "slike, ljude i predjele", ~ak i tada, ako se malo bolje zagleda, vidjet }e da je to zapravo filmski kvadrat. Pa i onda kad je slika stati~na kao na fotografijama u izlozima pred kojima je pisac u djetinjstvu stajao, a one su vrlo ~esto, kao sje}anje, bile polazi{ta da bi se krenulo na put, i tada je tu fotografiju zapravo zabilje`ila pi{~eva kamera koja }e od op}eg plana i panoramskog pogleda na sliku u izlogu filmski krenuti konkretnim gradom, dijelom grada i predjelom prema izdiferenciranim likovima. Tako ova panoramska naracija te~e i te~e, epska je i pomalo troma, ali odjednom se i iznenada, pa ma kako ~italac bio pripravan u njenom i{~ekivanju, ustremljuje na detalj, dobija lirsku zgusnutost bilo metafore, bilo neo~ekivane komparacije, bilo paradoksa. Je li to onaj isti, ba{tinjeni, do`ivljaj {to se javlja kad se pro~ita Hasanaginica u kojoj pri~a stalno te~e i dr`i nas u zabludi da je to naracija, a odjednom budemo ulovljeni u najdubljem osje}aju vrhunske lirike!? Mo`da je to iskustvo rubaije {to se mogla roditi iz pustinjske jednoli~nosti, da bi se u oazi, u zadnjem svome 11

dijelu, mogla lirski iskazati!? Sve ovo sukladno je vi{e puta ponovljenoj Andri}evoj misli o D`umhurovu crte`u, to jest "liniji {to gola i tvrda polazi od neo~ekivane ta~ke, ide pravo i kruto, ~ini vam se da }e tako i u tom pravcu i}i do u nedogled, ali se odjednom negdje lomi i neo~ekivano zakre}e kud nikad pomisao ne bi." Rije~ i crte` su u duhovnoj korespondenciji bilo da su opis, kroki, `ivotnih pojava i likova, bilo da su karikaturalan iskaz. Me|utim, u Nekrologu jednoj ~ar{iji jo{ nemamo na crte`u rije~ kao jedinstven izra`aj. To }e se dogoditi tek u Pismima iz Azije kada putopisna proza Zuke D`umhura dobija i ne{to od dra`i srednjovjekovnih manuskripata, a ~iji je izra`aj sasvim moderan. Svoju stalnu opsjednutost rije~ima i slikom koje je osje}ao i kao jedinstvo i razli~itost, poku{ao je ovaj izuzetni putopisac spojiti u sklad o kome je ma{tao cijeloga svoga stvarala~kog vijeka. Skupljaju}i na putovanjima dojmove, historijske reminiscencije i sve to sedimentiraju}i u slike, likove, ljude i obi~aje, D`umhur je razmje{tao ovaj knji`evni materijal u svoje proze, a da pri tome ne samo da nije uni{tio onu nevinost arome vremenskog i prostornog do`ivljaja, nego ga je zapravo oplemenio, pa smo tako dobili jedinstvenu plemenitost duhovnosti kao umjetni~ki izri~aj i u rije~i i u crte`u {to su utkane u `ivo tkivo putopisa. Sve te slike otkrivaju neku djetinju bezazlenost, ali to je bezazlenost "sijedog dje~aka" koji je natalo`io u svoje sjedine dubinsko iskustvo neke istinske zagledanosti u `ivot. Zato, valjda, njegova razigranost, paradoksalno, djeluje kao neka elegi~na smirenost {to ima ne{to od su{tinskog predavanja sudbini, ne{to od obreda koji niko ne mo`e poremetiti. Zbog toga njegov u biti humoran pogled u putopisu nije prosta ironija, a jo{ manje podsmijeh. To je onaj oblik humora koji je Zulfikar D`umhur ba{tinio od orijentalskih pri~a i Nasrudin-hod`inih anegdota {to ih mi stalno osje}amo kao svoje. Taj humor jest pomalo iskrenuta perspektiva, to jest 12

paradoks kao stil i pogled, ali nikad nije ~u|enje, nego je, zapravo, paradoks bez za~udnosti i s duboko humanim, otmjenim osmijehom mudraca. Onda kad je to karikatura, ona, opet, u Zukinom djelu nije da ismije nego da potcrta i upozori, da demistificira i aforisti~no istakne. D`umhurova je karikatura, zapravo, puna razumijevanja za ljude, njihove mahane i zablude, zastranjenja i deformacije. (Dovoljno je sjetiti se da su recimo: "U Jerihonu odjekivale trube automobila" i da "U svetoj rijeci Jordan nekakav vojnik prao je ~arape", pa da se vidi kamo stremi i dokle se`e paradoks karikature Zuke D`umhura.) ^italac, me|utim, i ba{ stoga, ima priliku da stalno upitno gleda lice i nali~je, pjesni~ki san i javu, ne te`e}i, pretjerano, da razabere {ta je jedno, a {ta drugo bez obzira da li pisac govori o ljudima ili gradovima, o pro{losti ili sada{njosti. Me|utim, crte` kao izra`aj, kao pogled na svijet, kao likovno saop}enje stava, zapravo kao tiho razmi{ljanje i smislena pri~a, ako je u Nekrologu jednoj ~ar{iji i mogao stajati autonomno, od Pisama iz Azije on sigurno ostvaruje stvarala~ki sklad s tekstom, pa se pitamo bi li mogao i pre`ivjet bez rije~i s kojima je usagla{en. Vizuelizacija jezika, slikovitost i ekspresivnost njegova, od samog po~etka D`umhurov je stil, ali otkada jezik prodire u crte`, otada se ostvaruje ono prepoznatljivo jedinstvo koje daje siguran pe~at i prijelom u povijesti na{eg putopisa. Tom karakteristikom Zuko D`umhur kao da je napravio privremeno zaboravljeni priklon tradiciji bo{nja~kog putopisa-manuskripta i formalno segnuo sve do Had`i-Jusufa Livnjaka. Kao i svi umjetnici ovaj }e putopisac svoja bilje`enja s puta ekstrahirati i kao poetski ekstrakt ponuditi u stalnim korelacijama sa zavi~ajem, a zavi~aj sa vi|enim svijetom. Zavi~aj je duboka duhovna mjera, onaj ar{in koji ne mo`e iznevjeriti emociju, a objektivnost korelacije osigurava usporedba. Zapravo poeti~nost putopisa Zuke D`umhura uvelike se ostvaruje i kao ona zelena 13

brada sje}anja na fizi~ki i duhovni smaragdni prostor iz koga je ponikao ovaj pisac, a to {to ne mo`emo nikada predvidjeti kad }e se takvo "horizontiranje svijesti" pretvoriti u vertikalu, pa smo uvijek iznena|eni {ikljanjem iz sr~ike duhovitosti, kvalitet je koji rijetko susre}emo, i to ne samo u putopisu, a putopis jeste knji`evno-teorijski neuhvatljiva kategorija {to omogu}uje sve oblike i na~ine iskaza. Zavi~ajnost kao dominantni emotivni naboj u D`umhurovu putopisu nosi sve elemente one melanholi~ne, sjetne do`ivljenosti svijeta poznate iz izri~aja svih dobrih pjesnika. Zapravo je to Zukin prepoznatljivi, jedinstveni emotivni sediment koji se naj~e{}e pojavi kao magleno podsje}anje na djetinjstvo sijedog dje~aka zelene brade. Mo`da se ba{ zato ovaj putopisac nigdje ne osje}a strancem. Rije~ strano i inostrano u njega ne postoji kao osje}aj i misao, pa se zato nikada i nigdje ne ~udi. Sve je kod D`umhura ovdje i ovako. Sve on mjeri, re}i }e u jednom intervjuu, "ar{inom srca svoga zavi~aja". "Presta}u da putujem onda kad zavi~aj prestane da mi osvjetljava put" – ka`e sugestivno Zuko D`umhur i time zapravo daje najprirodniji odgovor autenti~nog pjesnika-putopisca. A kolika je ta samosvojnost mo`emo se uvjeriti ne samo u putopisu kao dominantnoj vrsti iskaza, nego i u onim pri~ama sa formalno putopisnom osnovom, a ~udesnim, fantazmagori~nim sadr`ajem kakva je, recimo, Pustolovina vremena ili cijela serija Ada-Kale. Zuko je D`umhur u Pustolovini vremena, u historijski milje ulazio vrlo suvereno. Njegove probrane, potpuno svjesne sonde u povijesne tokove, iako se radi o prostudiranim prozorima jednog fascinantnog znalca, prodori su, zapravo, fasciniranog pjesnika. On ne sudi vjekovima, nego iz njih izvla~i, na prvi pogled, neva`an doga|aj i ispri~a ga pjesni~ki bezobzirno i plasti~no da mu se, kao piscu mora vjerovati. Zaokupljen, a kako putovati nego 14

tako, historijskom i poetskom podlogom prostora kojim se kretao, D`umhur se upustio u jo{ jednu stvarala~ku avanturu, pa je o Travniku i Bosni napravio cijelu jednu seriju pri~a u povodu stogodi{njice ulaska Austrije u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine. On je intezivno osje}ao da je to epohalan doga|aj, ba{ kao {to je fascinantno pri~ao o prijelomnoj 1903. godini u Srbiji i posljedicama tog prevrata na ju`noslovenske prostore. Izazovu kome nije mogao odoljeti skoro nijedan bosanskohercegova~ki, a napose bo{nja~ki, pisac do dana dana{njeg, nije odolio ni Zuko D`umhur. Me|utim, ovaj autenti~ni putopisac i pripovijeda~ u Stogodi{njim pri~ama, ba{ kao i u monografijama o Mostaru i Sarajevu, ipak ograni~en namjenom i prigodama nastanka tekstova, nije uvijek uspijevao ostvariti umjetni~ki nivo {to ga je dosegao putopisima i pripovijetkama. Zahtjevi koji su bili pred njim nisu odgovarali Zukinu temperamentu i umjetni~kom izri~aju. Op{irni tekst monografije tra`io je ~injenice, a D`umhur je trebao sa`etak, historijski pregled je tra`io autenti~nost, a pisac je trebao istinu, op{irni tekst je `elio saznanje, a pjesnik nudio, cijeloga `ivota, najfiniju derivaciju simbola i poetskih slika. Stranice na kojima je pisac i `ivopisac u ovim tekstovima progovorio autenti~no, najbolji su dijelovi ovih, za Zukin poeti~ni duh, predugih, ostvarenja. Me|utim, kad je na svome nepo~in polju, kad je povijesna zbilja samo povod i polazi{te, a kad ma{ta stvaraoca nadvlada puke ~injenice, D`umhur nam ostavlja ono {to je najbolje. Zato su fantasti~ne pri~e iz ciklusa Ada-Kale samo svojim historijskim povodom oslonjene na doga|aj, a sve ostalo je pjesni~ka istina, ekspresionisti~ka i skoro nadrealna. Taj izuzetni ciklus mo`da ponajbolje upozorava na literarne pripovjeda~ke mogu}nosti putopisca Zuke D`umhura. Je li se mogao vi{e i ~e{}e ostvariti pripovijetkom, pitanje je bez odgovora, jer je pitanje sudbine, a ne htijenja. Bez obzira na to potpuno nepotrebno pitanje, 15

mjesto Zulfikara Zuke D`umhura u knji`evnosti je izuzetno. On je objedinjavao u sebi tradicije literatura pisanih jezikom koji je on stvarao, pa se mogu pronalaziti korelacije i sa Crnjanskim, i Andri}em, i Rastkom Petrovi}em i Krle`om, na koje se on kao uzore ponekad i pozivao, {to je ina~e i knji`evna kritika ~inila, ali korijeni njegova stvaranja, uz svo uva`avanje tih korelacija, su u bo{nja~koj knji`evnosti. Zuko D`umhur se duboko temelji u orijentalnim praizvorima, u narodnoj predaji, pri~i i pjesmi, u hiperboli, paradoksu i ~udesnoj komparaciji, u anegdotskom kazivanju, obratu i karikaturalnosti iz Nasrudin-hod`ina nasljedstva, u arabesknoj formi iz Hiljadu i jedne no}i…, ali sva ta nesumljiva ukorijenjenost u bo{nja~ku literaturu i dubinski sokovi kojima se D`umhurovo djelo hrani, univerzalno je dobro, jer je vrijedno. Fahrudin RIZVANBEGOVI]

16

NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI

GRAD ZELENE BRADE

Davno je pojeo svoje posljednje kapetanske ~ak{ire s lampasima. Jutros mu pred otvorenim gradskim kapijama presvisnu nekoliko posljednjih vojnika `utih kao taki{e. (… rodio se bezimen, nekr{ten, netur~en… kao pastirska varda na obali zelene rijeke ~udnog romanskog imena… hiljadu ~etiri stotine ~etrdeset ~etvrte prvi put ga pomenu{e na dnu stare povelje; Po~itelj – tvrdi grad na Narenti… ~uvala ga je ma|arska posada, jedna kula i jedan ugarsko-hrvatski kralj…) Jeza je pro{la rebrima dotrajalih kostura starih ~ardaka i bastiona i procvala u izlokanoj kaldrmi njegovih mrtvih sokaka. (… dvadeset sedam godina utvr|ivanja, dubrova~kih zlatnika, Matije Korvina i ma|arskih oklopnika… nad`ivi sijedog Hercega Stjepana… zavr{i svoju hri{}ansku biografiju i predade se humskom vojvodi i arnautskim ~au{ima poslije kratke opsade… zadr`a staro ime i dobi novi ~in…) U tamnom viru Neretve pod vrbama udavio je odavno obe kazaljke sa crnog broj~anika svoje stare 19

sahat-kule. Potonule su brzo i lahko, kao dvije odsje~ene ruke vremena. (… mijenjao je zastave, posade i molitve na svojim kulama… zavijao ~alme i turbane, vodio vojske, dizao bedeme, hareme i {edrvane… opasivao se tabijama, topovima, kumbarama, kapetanskim dimiskijama i tepsijama baklava i pilava… zidao dizdarske konake… i stajao prema Gabeli i Veneciji na mrtvoj stra`i jedne mrtve carevine… general Filipovi} pro|e Bosnom… Jovanovi} – Hercegovinom…) Za {aku gro{a prestajao je posljednje dane pred "Cajsovim so~ivima" i "Kodacima", `alostan i smije{an kao albanski knez Viljem od Vida u nekom ~e{kom cirkusu. (… slu`io je Be-Ha regimente… dvorio feldvebelske {valerke {to su po Hercegovini sadile grincajg, kuhale ajnpren-supe i pr`ile u{tipke po `andarmskim kasarnama i od Metaljke do Domanovi}a… pisale anzihtkarte sa "doma}im krajobrazima u boji i nakladi St. Kugli" – "Grüs aus ^apljina…" i ~itale nabo`ne obiteljske tjednike… ~etrdeset beri}etnih svih svetih godina valcera, lapaloma, malih i velikih misa, naizmjeni~no – od korotnog povratka Maksimilijanovog admiralskog broda "Navare" iz Meksika i od melodrame u Majerlingu, do pucnjave na Latinskoj }upriji i "gnusnog umorstva nadvojvodskog para u Sarajevu…") Sada mu u ba{tama sru{enih starih hamama vehnu posljednje djevojke "s ibrikom u ruci"… pune mlade`a, viklera i sevdaha. 21

… Utopio se za mnom u crnom viru nabujale bogumilske rijeke – suvi{an i smije{an! … U pocijepanoj anteriji zaboravljenih starih kapetana – sakat i gladan! … Pod jorganom tre{njevog behara – mrk i dotrajao!… … I ovog prolje}a na mrtvoj stra`i mrtvih carevina… Gologlav. Goloruk. Golokrak. Gologuz.

22

JUKSEK–KALDRMA

Prvo je ulica, pa more, pa Mala, pa Velika Azija… Juksek-Kaldrma je strmi instanbulski sokak i posljednja mahala Evrope. Izvire iz memljivih odaja napu{tene medrese, gdje su u opremi anadolskih dervi{a vijekovima bubali, gladovali i onanisali `uti bogoslovi nak{ibendinske tekije; proti~e grbavim koritom preko dvije stotine trideset stepenica mutna bujica ku}nih brojeva, sivih fasada i polomljenih oluka i sliva se u sme|e prozorske re{etke kreditnih zavoda po Galati i Karakeju… Nedjelju je, prije tridesetak godina, u ovu mahalu dovela policija, zajedno sa latinicom, {e{irima, civilnim zakonodavstvom i laicizmom. Muslimani su nekad {enlu~ili petkom, hri{}ani prkosili nedjeljom, a Jevreji se kajali subotom… Sada svi sedmog dana jedu mel{pajz, igraju domine, navijaju za "Fener-bak~e" ili "Be{ikta{"; sedmog dana kasnije ustaju, du`e se zadr`avaju u toaletu i sporije se obla~e… Sirotinjska nedjelja najamnika po~inje tek poslije podne. Ona stigne u Juksek-Kaldrmu tek poslije ru~ka kad jutrom isprati ku}evlasnike i bankare, Pontijake i skupocjene pti~are u lovi{te oko Bosfora i opere sudove s gradskih trpeza… Do|e bu~no, 23

kao jedra slu`avka nafrakana jeftinim pomadama, naki}ena {arenim pantljikama po ubogom prazni~nom ruhu hizme}ara, pra}ena buljucima zadriglih ~au{a, dje~urlije, kalfica i op}inskih regruta. Tada sa ledine pred malom sinagogom zacvile natklasni tro~etvrtinski valceri i d`ambolaje… Nedjelja pokrene {arene kosture ringi{pila islikane uzbudljivim scenama iz lova na lavove u d`ungli. Vergl zasvira davno zaboravljene fokstrote iz "starih dobrih vremena D`imi Duranta" i kukovi u crvenim {alvarama polete u nebo, pokriju sunce i slije}u u gladne mornarske {ake da opet zavihore po svodu… Za trideset kuru{a `eljezna pti~urina petnaest puta uznese na svojim krilima ovaj zakikotani mali svijet koji umije da se raduje prazniku. Pripucaju strjeli{ta i mali kova~i udaraju u nakovanj a plehane rode donose bebe… Ljudi plate pa vide djevojku bez trupa, tele s dvije glave i Egip}anina s ~etiri sise. Pred zakrpljenom ceradom grlati d`inovi reklamiraju vje{tine nedoraslih djevoj~ica na `ici… Zagrljeni parovi zure u otvorene starinske panorame u ~ijim kadrovima prskaju {enbrunske fontane; Napoleon III komanduje bitkom kod Solferina; bradati ruski kne`evi predaju zlatnu sablju nekome pa{i i Talijan Lukeni u {irokom anarhisti~kom {e{iru okovan ~ami na robiji i ispa{ta ubistvo nesre}ne carice Jelisavete austrijske. Juksek-Kaldrma je posljednja pritoka ovog ~udovi{nog ljudskog logora {to je do danas ostao samo skica velike metropole – vi{e veliki prizor 24

nego veliki grad. Ona je beskrajna scenografija po kojoj su ispisane zaga|ene kapije dotrajalih "apartmana" u ~ijim odajama nedjeljom sjede upara|eni gosti, dok iznad {ifonjera u stjenji~avim okvirima pod lepezama crnih evnuha lje{kare kao bijele limuzine dokone bajadere gojazne od rahatluka i sutlija{a. U ku}i broj 4, ispod firme s koje se osmjehuje mladi} u zelenom ka~ketu, ovla{}eni majstor Menahem Safada {est dana veze maslinove gran~ice po generalskim kapama, a sedmog dana, uramljen u malom formatu sirotinjskog pend`era, tu`no gleda kako ukru}eni remci rasipaju ajluk na ku}ne pomo}nice. ("O, trijanda trija krajcarija u ova oskudna vremena…") Ispod Safadinih prozora promi~u e{aloni velikovaro{kih palan~ana u gluhim nedjeljnim promenadama kada ~inovni~ka djeca u odijelima od prepravljenih o~evih pantalona stupaju na ~elu porodi~ne kolone… Promi~u aveti i onih vje~nih usamljenika {to ni praznikom nemaju dru{tva i koje uvijek sre}emo nedjeljom kako zastaju pred svakim izlogom, zavire u svaku kapiju i satima ostanu na ulici zagledani u vrhove zvonika ili svojih cipela. Dokoni antikvari ~ak s Bajazida dovuku ovamo gomile "popularnih" knjiga za narod, turske Kasije carice i Dositeji, stari "Lajfovi", "Sinemondi", i "Epoke", i "Kako se pi{u ljubavna pisma", i "Kako se osvajaju `ene"… Za pet kuru{a kirije mogu |aci i vojnici do mile volje gledati cvjetnu pla`u Vajkiki, tornado 26

na Pacifiku, blehnuti u grudi Rosane Podeste i u`ivati u "ameri~kom na~inu `ivota" na flah-papiru. Kada u sumrak nestane vojnika i narednici za djevojkama ulete u mra~ne kapije, i{~eznu ispijene fla{e krahera i sinalka i presamite se umorne ruke ringi{pila. Nedjelja iznenada odleti niz mahalu u susret bankarskim kabrioletima punim mrtvih o~iju pobijenih jarebica, a Menahem Safada zatvori prozor svog malehnog svijeta u vrhu Juksek-Kaldrme… Onda se oglasi mjesec ri| i izgladnio kao Nasrudin-hod`ino magare. Pobrsti sve zelene zvijezde i cijele no}i kunja povrh bijelih minareta kao iznad ogromnih za{iljenih olovaka kojima su davno pomrli an|eli ispisivali po nebu grijehove tre}erazrednih smrtnika.

27

KASABA NA GRANICI

Jedrene sam prvi put vidio prije dvadeset godina, u desnom uglu zemljopisne karte, sasvim pri dnu. Samo tri crvena kruga na zelenom. Poslije je Jedrene bilo drugo pitanje na maturi: {esnaest ~lanova rusko-turskog ugovora o miru potpisanog 24. septembra 1829. u Jedrenu. Sje}am se jo{ da su Rusi vra}ali Turcima Moldaviju, Bugarsku, Vla{ku i Rumuniju, a Turci Rusima Georgiju Mersiju, Mingreliju i Gurijel, i da je jedan car morao dati drugome milion i po holandskih zlatnika (ne znam vi{e ko kome); i da se Porta tu obavezala (sve~ano) da vrati Srbiji {est nahija, i da je sultan obe}ao ferman snabdjeven hati{erifom, i da je odre|ena ratna {teta za neki rat od 1806… To je sve {to je ostalo od petice zara|ene na Jedrenu prije petnaest godina. Kasnije se opet spomenulo Jedrene, u kafani. Iz Jedrena je porijeklom i njegovo preosve{tenstvo i ekselencija Fan Noli, mitropolit pravoslavni i dr`avnik albanski koji se dugo nosio s na{im radikalima i svojim deficitom i slao telegrame Lenjinu i Vilsonu, a poslije u Dra~u obrijao bradu i na talijanskoj la|i – bez mantije i otad`bine – bje`ao 28

ispred kralja Zogua, ka~aka i Pa{i}a, ~ak u Ameriku da tamo pi{e sonete, i predaje muziku na nekom ~uvenom univerzitetu. Onda sam vidio Jedrene na starinskoj fotografiji u kompletima "Malog `urnala". Jedrene 1913. puno vojnika i {ajka~a. Vojska koju je Srbija ispratila s pjesmom, i poga~ama, i cvije}em na vrhovima pu{aka. I tre}epozivci su i{li kao na svadbu i pjevali: "Jesam li ti Je-lane…" Bugarska komanda slala je svakog dana depe{e: "Utre {te padna Odrine", a [ukri-pa{in asker se na kraju ipak predao Vojvodi Stepi. To sam znao o Jedrenu prije vi|enja pravog, i zemaljskog, balkanskog Edrina, druge prijestonice Osmanlijskog carstva s d`amijama bez vjernika i najsjevernije kasabe Turske Republike sa stanicom bez putnika. Jedrene me do~ekalo u velikim zlatnim {alvarama sjede}i u ravnici kojom te~e i {umi Marica, mlitavo i tromo kao bugarska himna. U prvim kadrovima stajala je dugo Neimar-Sinanova Selimija, sama i nesre}na me|u }epencima i vrbama. Lijepa i rijetka stvar po koju se niko nije vratio. Ostala je za carstvom koje se nomadski selilo, nepokretna i bespomo}na. Poslije su u kadar u{li bedemi poru{enog saraja i dva-tri vla`na prizemna sobi~ka oskudnog Gradskog muzeja. Dugometra`ni historijski film o sultanskom Jedrenu brzo se svr{io. 29

Bursa je sa~uvala ljupkost i kad je prestala biti prijestonica. Istanbul je sa~uvao bogatstvo i ljepotu i kada ga je zamijenila Ankara. Jedrene nije sa~uvalo ni uspomene… Iz kukuruza se tek kasnije pojavilo sme|e naselje izgubljeno u tarabama. Kasaba iz koje je iscurio `ivot kao voda iz napukle stare ~inije po ~ijoj se ivici zadr`ao blijedi trag starinske pozlate. Sokacima se sada odvija dosadni nijemi film u sto hiljada ~inova pun teferi~a, a{~inica i pospanih statista koji ~ekaju hepiend. U crta~ku bilje`nicu ne mo`e ni stati bezbroj varijacija mahalskog urbanizma razapetog od Bosanskog Broda do Bagdada i Dijar-Bekira. Za mnom je ostala besmisleno masivna zgrada jedrenske `eljezni~ke stanice s kolosijecima izgubljenim u djetelini. Polubarokna d`amija, polupruska kasarna rodila se u pro{lom vijeku kao arhitektonski melez u braku izme|u kajzerovoga "Drang nach Osten" i sultan-Hamidovog: "java{-java{". Lijevo su bugarske pograni~ne karaule, "med i mlijeko", i kraj svijeta… Pred bilje`nicom je samo prorije|ena ~ar{ija iz koje su tri puta pani~no bje`ali i kupci i trgovci. Sokacima bez buke prolaze dokoni ljudi, polovni "studebekeri" i ugojeni kurbani. Istok i Zapad se dodiruju, ali se ne sudaraju. Sviraju sambe, ro{tilj radi, Grend`ar glumi i pucaju bajramske prangije. Istok i Zapad `ive u srda~noj koprodukciji jedne "import-eksport" stvarnosti pune derta, "Simensa", 31

ov~etine, "Filip Morisa" i Had`i-Bekirovog rahatlokuma. U svakom stotom }epenku pod uvjerenjima i esnafskim pismima, uz tuce propisno poni{tenih taksenih maraka, pe~albari po jedan na{ Tetovac, Gostivarac ili Bo{njak, ubijaju}i godinama bijele dane za `ute pare. Pe~albarski se {tedi previ{e, `ivi premalo i razmno`ava pretjerano. Na sve strane su opet sokaci i bud`aci, avlije, i }enife, i jablanovi. Jablanovi su ovdje jedina lijepa zaostala rekvizita s pozornice na koju je zauvijek pala zavjesa. Na kraju jedne ulice, koja ide pravo, pojavljuje se kao obala "Dobre Nade" nekoliko stotina kvadratnih metara kemalizma te{ko otetih od k’smeta, kapitulacija u ~almi. Komad tvrde zemlje na kojoj stoji tridesetogodi{nja republika s laicizmom i prosvjetom. Okolo – po mahalama vu~e se iskidan lanac Otomanskog carstva od Fatihovog majskog ulaska na konju i s ma~em u Aja Sofiju – do bjekstva posljednjih sultana s cvikerima, po ki{i i u bolni~kom fijakeru posljednje kategorije. Jedrene me ispratilo po mraku koji se, kao i svuda po kasabama, uhvati odjednom u stu{ti besomu~no i sa svih strana – i sa evropske i sa azijske. Tama polegne kao dervi{ka d`uba po ku}ama, po ljudima, po poslovima, po pokretima… Istok i Zapad zaspi svakog ak{ama zagrljeni na u{}u Marice. Samo tri crvena kruga na zelenom… 32

APRIL NA SIRKED@IJU

April bahne u tijesne sokake Sirked`ija kao pijani kico{ s koferima punim sunca. April uvijek dugo putuje do Sirked`ija na karoserijama automobila. April uska~e u od`ake }evabd`inice, viri iz nabora izno{enih porhetskih haljina, igra na sakatim repovima pijetlova, ozeleni `alosne vrbe za tarabama, uspava sve `ute ma~ore i osvijetli ljubi~asti "beze" na usnama prodava~ica. April ostade na pra{njavim tavanicama po Sirked`iju. Naseli se ovdje tek poslije {etnje glavnim ulicama grada, po{to ogrije fasade i izljubi gospodsku djecu po parkovima. April otvara vrata du}ana i muhalebid`inica i puzi memljivim zidovima preko {arenih panorama obale po kojoj se ko~opere `irardo {e{iri starinskih kico{a u redengotima. Dopodne, april daje besplatne predstave sun~anih igara za mahalsku dje~urliju. Igra dugo u zelenim dimijama po krovovima, dimnjacima, antenama i d`amijskim avlijama. Igra dugo i tu`no kao ~ar{ijska luda. Popodne, umoran, su{i}av i `ut, boluje na pocijepanim jastucima stjenji~avih kona~i{ta oko `eljezni~ke stanice na Sirked`iju. 33

Posljednjim vidom modrih zjenica aprilski dan te~e dugo i radoznalo pred nirnber{kim va{arskim fotografijama po zidovima hotelskih soba na Sirked`iju. Dugo sanja na zidu pred prizorima davno umrlih prolje}a. PRVA [ARENA SLIKA NA VLA@NOM ZIDU SOBE ILI SIRKED@I APRILA 1285. GODINE GOSPODNJE

Iz svijetle carske pala~e u cvije}u i mirtama izlazi ohola carska svita – blistava kao orijentalske {e}erlame. Sokacima starog Sirked`ija preko svilenih sagova, izme|u dva reda "plavih" i "zelenih", uz glasnu viku heralda i pjesmu posta – kora~a car pravoslavnih sa tijarom i krstom na zlatnim trijumfalnim kolima. Sve}enstvo u zlatu o~ekuje cara u atrijumu Bazilike koju sagradi{e Artemije iz Talesa i neimar Isidor iz Mileta. Iza imperatora gami`e ~opor dvorjana, {titono{a, patricija, sladokusaca, senatora, degenerika i zapovjednika. Sva falanga pozla}enih i prepredenih ljenjivaca sru~i se u dvadeset i sedmoro vrata Aja Sofije, osvijetljene sa {est hiljada kandelabra. Sokaci se prolamaju od usklika fukare ~iji su pradjedovi sedam godina dovla~ili gra|u i hiljadu osam stotina trideset i sedam dana i no}i zidali na brijegu Bogomolju pod koju je unijeta vitlejemska plo~a na koju je odmah po ro|enju bio spu{ten Sidi Isa, "sin Marijin, apostol Bo`iji, duh koji je Bogom nadahnut i koji zaslu`i po{tovanje i na ovom i na onom svijetu". 34

DRUGA [ARENA FOTOGRAFIJA ILI SIRKED@I APRILA 1885. GODINE GOSPODNJE

Sokacima jure anadolski strijelci sa zelenim turbanima i bijelim gama{nama. Oni ~iste put njegovom carskom veli~anstvu sultanu i kalifu pravovjernih. Za carskim fijakerom na Selamliku u Aja Sofiji tiska se tijesnim ulicama Sirked`ija gomila dvorskih sobara, generala, pezevenka, kuhara, velikih vezira, u{kopljenika, pa{a, bozad`ija, {pijuna, ~ankoliza, dervi{a, begova i ~etiri stotina a|utanata, ministara i vatrogasaca. Zlatna ekipa`a i frizirane dvorske brade zaustavi{e se pred fontanom Ahmeda III koja nije ni ~esma ni spomenik, nego igra~ka, }ejf i ljupka {ala umornog Osmanlije u ljubavnom zanosu. Sa slike u ~etiri boje muzika tre{ti "Hamidiju", a poderana gomila sultanovih podanika, besposli~ara i opsjenara arlau~e: "^ok ja{a, ~ok ja{a, padi{ah!" Umoran od vijekova predve~e, april tiho umire u berberskim ogledalima i vla`nim olucima sme|ih stra}ara, uga{en prosja~kim dlanovima u dnu a{~ijskog lonca. Potro{en je u kupljenom zagrljaju i opojan ve~ernjim ezanom krezubih mujezina u {alvarama.

36

OSVETA MRTVIH SULTANA

U djetinjstvu, bila je jedna ulica, u ulici knji`ara, u knji`ari slika, na slici panorama – Sarajevo pred austrijsku okupaciju – zeleno u magli zelenog }utanja. Bursa je dugo za mene bila samo ta slika u izlogu Studni~ke, knji`ara i antikvara, ^eha ili Poljaka, do [tadlerove katedrale – zelenije zelena od svake Lorkine strofe, zelenija od svih zelja, zeljenica, zelengora i zeleni{a. Najzelenije zeleno zelenilo. Samo se slike dugo pamte, a rije~i ve} sutradan promijene svoj red. Bozad`inica na proplanku kod izobilnog {edrvana zelene bursanske d`amije puna ogledala, tatlija, muha i tepsija… Opet uramljena priznanja odli~no polo`enih majstorskih ispita i pretjerano taksiranih dozvola i uvjerenja sa potpisima mjesnih vilajetskih veli~ina… U {lifovanom staklu sme|ih vitrina {e}erna vojska {arenih {e}erlama kao egzoti~ni statisti u holivudskoj {arenoj koloparadi pred rokoko kapijama nekog maharad`e od Hajdarabada. Bijeli turbani mrkih indijanera na ~elu dugih e{alona kraljevskih indijskih kopljanika predvode 37

tvrde oklopnike sme|ih dobo{torti i kolone obi~nog crnog askera od u`eglog masla i ~okolade. Eskadron jeftinih poslastica preliven roza kremom sa crnim perjanicama najamnika od pr`enog badema putuje staklenim mejedanima vitrina… Iz impozantnog "vestinghuzovog" zdanja `mirkaju po sve~anosti pihtijaste o~i muhalebija i bjeloputi sutlija{i kao haremi pregojenih bula mo}nog isto~nja~kog princa u nekoj verziji Diznijeve bajke za anadolsku djecu i odrasle. Noga srpskog kraljevskog poslanika Novakovi} Stojana i supruge mu pohodila je ovu zelenu dolinu anti~ke Vitinije putevima svetosavskim, preko In|ir Limana, kuda je najmla|i Nemanji} nekada plovio u Nikeju. Godine 1891. maja i juna Novakovi} je bio u Bursi… "Hodio sam – pi{e – i prenosio sam se u mislima svojim u stare vekove, zami{ljao onovremene brodove i tra`io da uhvatim sliku svetitelja Save i srpske svite njegove kako preko onog mora brode tamo k onome zalivu me|u gorama na putu Nikeje…" Mu~en radoznalo{}u i kostoboljom borio se dr`avnik, pisac i nau~nik srpski u ovoj dolini sumpornih vrela s nesigurno{}u svih dokumenata na Istoku, gdje se i ina~e te{ko sagledaju blijede granice legende i historije. ^itao je "pismo o hristijanima" i opisao nastajanje Burse od Plinija Mla|eg i njenu historiju do ulaska Orhana, jednog od sinova Osmanovih. 39

Drugovao je sa Ahmed Vefik-pa{om koji je nekada prevodio Molijera i pregovarao sa knjazom i Gar{aninom. I{ao nesigurnim tragovima slovenskih apostola {to se ovdje pod Ulu-dagom "pokori{e strogim pravilima mona{kog ~ina". Na prostranim terasama Muradije tra`io je zaboravljene grobove kneginjica srpskih i carica turskih, Mare i Olivere, a nai{ao je na uspomenu sultanije Nulufer, Grkinje iz Biled`ika, "~uvene i po ljepotama i po raznim vrlinama svojim"… Prou~avao je ustanovu ksendohija gr~kih i potonjih imareta turskih, za koje na|e u putnim bilje{kama patrijarha Arsenija ^arnojevi}a: "I vsaki dan na ve~eru povaseh hod`aceh podavajut hleb i ~orbu musafirom". Do carskih turbeta ide se kroz vo}njake i vinograde. Oko d`amije su visoki stari platani i jake ~esme planinskih voda. Ulazi se duga~kom stazom, pervazom divljih ru`a i poljskog cvije}a u visoke zelene trave stepe… Bilo ih je {est… Mrtvi sultani {enlu~e ovdje samo u dosadnim ljetnjim ve~erima. Mrtvi sultani po~ivaju me|u crnim kiparisima i koprivom u truhlim zelenim anterijama punim gu{tera i glista. Jutrom carski pokojnici tumaraju u~ionicama lai~kih gimnazija. Ja{u ugojene bedevije poljanama i mejdanima bijelih listova kemalisti~kih bukvara i mu~e repub40

likanske generacije datumima svojih bitaka, ro|enja i poraza. Od septembra do ferija razapinju svoje svilene {atore na svakoj stranici historije, juri{aju na Tamerlane i Lazare, osvajaju bijele carigradske kule, poziraju Beliniju, udvaraju se perverznim kneginjama vizantijskim, ~itaju Tacita i pi{u sonete izme|u dva juri{a. Dijele dvojke, ke~eve i mr{ave trojke malim djevoj~icama i dje~acima {to bubaju njihove titule, vrline i zlo~ine. Pi{u doktorske teze, slikaju se za festivale na serijama obi~nih i taksenih maraka i po trafikama prodaju likove svoje na kutijama jubilarnih orijentalskih cigareta. U ak{am pokriveni zelenom ~ohom svojih zapu{tenih grobova prkose suludo i uporno tridesetogodi{njoj republikanskoj iluziji svoje negacije i gvozdenom ~ovjeku svijetloplavih o~iju sivoga vuka na prostranom skveru "Zelene Burse". Osveta mrtvih sultana je uvijek dosti`na, prisutna i dosljedna…

42

NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI

Ovdje, sa brijega, vidi se cijeli Zlatni Rog. Desno je Fanar. Voda pod Fanarom bila je bajata i stara – vizantijska. U ovoj vodi vi{e se ne ogledaju stvari sa zemlje. Po Fanarskom brijegu nad Zlatnim Rogom ~u~e crvoto~ne ku}e popularnih mu{ebaka, rasute po padini iznad Vaseljenske patrijar{ije. Izdaleka, ovako razbacane, li~e na potu~enu vojsku posljednjih otomanskih sultana. Ova propala zdanja gr~kih trgovaca vjekovima su odolijevala islamu i zemljopisima. Bogata i mo}na do prije stotinjak godina, desna obala zaliva bila je gnijezdo fanariota. Ovdje je bio centar gr~ke akcije na Balkanu i trgova~ke {pekulacije na Levantu. Odavde su se generacije bogatih hri{}ana lukavstvom, novcem i intrigama nosile s turskom vjerom i policijom. Zlatom se kupovao Sultan i iskupljivao Hrist. Trgovci su dr`ali novac, patrijarh carigradski dr`ao je crkvu, car ruski dr`ao je patrijarha. Kada nije bivalo tako – panduri su globili trgovce, a dervi{i su vje{ali patrijarha. Srednja vrata Vaseljenske patrijar{ije i danas su zazidana. Na njima je visio patrijarh Grigorije. Ali, i prije i poslije toga, begovi fanarski bili su i kne`evi i guverneri oto43

manski po Vla{koj i Rumeliji i savjetnici carski na Saraju i na Porti. Nema vi{e fanariota… Ni sultana otomanskog… Ni cara pravoslavnog… Sa ovog bre`uljka zlato je pobjeglo u banke po Galati ili ~ak u Urugvaj. Bogati trgovci `ive na D`ihangiru ili Floridi. Na Fanaru je ostala sirotinja jevrejska i Patrijar{ija vaseljenska uboga i preuboga. Prije nekoliko godina htjela je Patrijar{iji pomo}i i Moskva, ali su je pretekli protestanti i dolari. Na padini {to prolazi pored malehnog prozora le`ao je nekad stari Vizant, i mo`da su janji~ari u jednom od ovih tijesnih prolaza dotukli osamnaestog i posljednjeg vizantijskog cara, ra~unaju}i od Konstantina Velikog ili sto dvadesetog, ra~unaju}i od imperatora Avgusta Oktavijana. Tako pi{e u svim historijama… Brod okre}e desno, panorama se prekida. Pored prozora te~e zelena voda. Sve do Ejuba… Truhle tarabe, drvene ku}e, desetak kubeta, stotine automobila i jablanovi. Sakrivena u {iblje, turbeta na gomili dotrajavaju kao neko ogromno, neupotrebljivo i polupano posu|e, ba~eno u korov. Na Istoku se spomenik ne mo`e uvijek vidjeti cio. Sve je napuklo i za sve se zalijepio "noviji" svijet du}ana i da{~ara. Vidi se obi~no kube ili samo vrh minareta. Na dnu dvori{ta Ejubove d`amije, u zelenilu {adrvana i ~esama ima stotinjak kvadratnih metara stare turske keramike, ljep{e od one u jedrenskoj Selimiji, i svje`ije od one u Plavoj d`amiji. Na 44

ovim plo~ama sve se ve`e i prepli}e u zelenim ~vorovima i opet nadovezuje u vje~nom ponavljanju teme koja je bez po~etka i kraja kao u staroj isto~nja~koj bajci. Ovo je ispjevao pjesnik koji nije znao za granice dozvoljenog i nedozvoljenog, i bje`e}i jedino od ~ovjekova lika, iskreno i tiho pjevao je po ovom zidu svoju malu zelenu strofu. Nju mo`e zapamtiti svako ko voli da ~ita ~udna slova kojima je napisana, ali niko je ne mo`e ponavljati i recitovati. Plemenitom povr{inom sa svih strana tankim plavim venama isto~nja~kog ornamenta te~e nje`ni krvotok arabeske. Iz dvori{ta Ejubovog turbeta svi putevi vode u stara turska groblja. Da nema duga~kog naselja na drugoj strani, ovo bi bio grad mrtvih. Bez kapija, strogih aleja, bez prodavaca cvije}a, bez ~uvara, crnine i svije}a, ovo ~uveno tursko groblje li~i na livadu po kojoj su nakrivo izrasle velike bijele pe~urke od kamena. Kao da je ovdje smrt bila obi~na i svakodnevna stvar, a na drugim mjestima u svijetu izuzetna nesre}a koja se mora uljep{ati. Penju}i se prema kafanici na brijegu, u~ini vam se da se grobovi nadovezuju i re|aju kao brojanice i, odjednom, po`urih, ne zagledaju}i se i ne obaziru}i se. Pjer Loti volio je Istanbul, Zlatni Rog, Ejub i ovu kafanicu na brijegu. Nekada je iz duga vremena prou~avao budizam i kao Lamartin putovao u Svetu zemlju na had`iluk. 45

Ovdje je povjerovao u lijepu Hatid`u i postao turkofil. Jednom je i sam htio da izmisli neku novu vjeru – ovdje je zaboravio i staru. Na dugim plovidbama, od Polinezije do Boke Kotorske, nije shvatio narode ni upoznao civilizaciju. Nije razumio ni Indiju, ni Egipat, a jo{ manje Gr~ku i Italiju. Sve filozofije i religije zamijenili su na kraju stambolska bula i orijentalni `ivot. Ka`u da je Loti u ovoj kafanici na Ejubu sjedio mjesecima i pisao "Azijadu". Dokazi su u svim bedekerima, na svim jezicima, i jedna fotografija na modrom kafanskom zidu. Iznad {arene litografije po kojoj juri{a i juna~ki gine konjica neke nepoznate narodnosti i sve se dimi i pu{i, ba{ kao na slikama iz srpsko-bugarskog rata u izdanju knji`are Tome Jovanovi}a i Vuji}a sa Zelenog Venca, upara|en u malom formatu razglednice stoji Loti pun ordenja i brkova. U lijevom uglu preko lampasa ne~itka posveta i potpis. Na suprotnom zidu Rita Hejvort reklamira "~uveni miri{ljavi PURO toalet sapun". Pjesnik, moreplovac i turkofil bjesomu~no gleda u nju mjesecima… Plovim ispred stare otomanske krstarice "Med`idije". Starudija hr|a u pli}aku ispred nezgrapne `ute pala~e sultanovog admiraliteta. Bespomo}na carska olupina po kojoj se su{e ribarske mre`e i danas ponosno plovi svojih dvadesetak milja, sijeku}i modre talase nekog zami{ljenog mora na {arenim lajpci{kim litografijama zadjenutim u uglove berberskih ogledala u Anadoliji. 47

Plovimo opet sredinom masne vode i sije~emo glavice truhlog kupusa koje bacaju la|ari sa prepunih dereglija. Uramljena u malehno okno brodarskog prozora odmi~e sporo, kao na starinskom filmu, duga~ka siva panorama starog Stambola. Ivicom vidika prolaze d`amije sultana i velikih vezira. Cio prozor ispuni Sulejmanija, velika bogomolja jo{ ve}eg osvaja~a, za koju je neimar godinama odabirao mjesto. Poslije do|o{e kvartovi drvenih ku}a, isje~eni uskim sokacima po kojima od jutra do mraka, kao u crijevima ogromnog d`ina, jure ljudi i [evroleti. Na ovim ulicama nema nezaposlenog svijeta. Tri pertle i dva ~e{lja, jagnje}a glava i malo luka, vunene ga}e, mahramica ili jedna riba, ve} je trgovina na trotoaru. Trguje se u ku}i, u radnji, pred radnjom, na ulici, u prolazu, u krevetu. Jak glas ili diskretan {apat su jedina reklama. Galama zamjenjuje velike firme, male oglase, plakate i skupa neonska svjetla. Ovaj svijet po ulicama, kapijama i parkovima koji nikad nije {trajkovao ipak je uvijek u nekakvom {trajku bje`e}i po cio dan od velikog posla i dangube}i na sitno. Da li je du{a ovoga grada kr{tena ili nekr{tena? Prepirka traje pet stolje}a… U~estvovali su i o~ena{i i artiljerija i Kur’an, i motke. Sva|ali su se carevi, vladike, prosjaci, ba{ibozuk i krsta{i. Kemal je, na kraju, spasao {arenu du{u ovoga grada. 48

Poslije njega ostale su freske bez tamjana i minareta bez mujezina. Ostavio je za sobom ~ovjeka u plavoj ~uvarskoj uniformi da prodaje ulaznice i oduzima fotografske aparate na vratima bogomolja. Brod plovi pored Mahmud-pa{e, ispod Kapali-~ar{ije koja je izgorjela. Kapali-~ar{iju je progutao plamen. Ovo je posmrtno slovo hiljadama galanterija, parfimerija, konfekcija, manufaktura, kolonija, bakala, a{~inica, kafanica, zlatara, krpara, antikvara, staklara, staretinara, sva{tara i ostalim stotinama malih du}ana u tamnim svodovima nekada ~uvene Kapali-~ar{ije u Istanbulu. Ovo je nekrolog mravinjaku punom jorgana, fild`ana, ~ipaka, ibrika, fotelja, solitera, fri`idera, kombinezona i svih najlona, u kome se vi{e od sto hiljada dana kupovalo i prodavalo, nudilo i tra`ilo, `ivjelo i bankrotiralo. Li~ila je na mahove na luksuznu pe}inu u kojoj se skrivalo od nevremena, reformi, roka i kriza, i trgovalo uporno i stra{no u rije{enosti da se istraje do na{ih dana i da se postane jedinstven i nenadma{an. Ogroman prostor izme|u spoljnih zidova u kiselom drvetu i mahovini i beskona~ni broj stubova pregra|ivao se danima i godinama i kamenom i krpom i daskom, i tako je sazdano ~udovi{no va{ari{te ~uveno u svakom vijeku od svoga postanka do ju~e. Svaki esnaf i svaka vrsta trgovine stiskale se pod jedno kube, pod nekoliko svodova, me|u desetak stubova, u donji rakurs, u prolaz, u gornji rakurs, izme|u dva prilaza, u dno }or-sokaka. 49

Oni {to nisu imali stalnih du}ana vri{tali su pored svoje robe na ulici, u prilazima, u prolazu… Veliki gradovi se ponose i historijom i no}nim lokalima i katedralama i lijepim `enama. Istanbul se ponosio i svojom Kapali-~ar{ijom. U vla`nom lavirintu piske, ljudi i mirisa {i{-keveba, Rev d’or-a, u`eglog masla – sijale su grivne, Solomonove zvijezde, men|u{e, po kojima se iza ~ekmed`eta kr~milo zlato kao burek. Do njih su bile katakombe antikvara u ~ijim su vitrinama bu|ali `u}kasti trbusi indijskih Buda i hr|ale sablje dimiskije. Kr~mili su se i falsifikati i originali. Ta{kent, Buhara, perzeri, Smirna, Samarkand. Samovar ruskog cara, sijamsko ordenje, mamuze kralje Amanulaha, ~e{ke ujdurme "a la turka", ~inije, nargile, Bijeli orlovi, kineske vaze, slike Ane Mej Vong sa autogramom, du{ek Pjera Lotija!… U malim izlozima dostojanstveni stari ~asovnici kao nadgrobni spomenici {to stenju i sviraju Lehara i "Nizamski rastanak". Kilogrami "[afhauzena", "Omega", "Marvina", "Helvecija", "Lon`ina". Opet prolazi, mrak, ~esme, fluorescentne cijevi… Trgovine u starim sanducima, mangale, ~ajnici, miris pr`enog {e}era i naftalina – na ulazu najve}i isto~ni miris pr`enog {e}era i naftalina – na ulazu najve}i isto~ni arsenal polovnih frakova, redengota, smokinga i {traftastih pantalona… Tri puta po hiljadu mlado`enja, makroa, konzula i novinara mo`e se vjen~avati, slikati i paradirati pod kiriju od dvadesetak lira! 50

Kuhinjski kredenci, trokrilni ormani, fotelje, bra~ne sobe, armije stolica. ^a{e, bokali, servisi za ~aj, karafindli, slanici, servis za dvanaest osoba, {erpe, nok{iri, stakleno posu|e. "Vestinghauz", "Simens", "Sidol", "Kerting", "Orion". Svilena mahrama "Suvenir d’Istanbul". Slika posljednjeg sultana sa leptir ma{nom. Zelena reklama "Devlet hava jolari" i stjuardesa nudi sendvi~e sa sirom. Uzvici, krikovi, ~opori… @u}kasti potoci sladunjave kolonjske vode… Nekome je nestao nov~anik! Mideri… Kilote… Tobralko… Korzeti… Mlinovi za kahvu kao bataljon patuljaka u oklopu. "Soar d’Pari", "Vakans", "Amur", "[anel", "\ulijag", Pod svodom `ute, plave, roza, bijele, zelene spava}ice kao zastave na Farukovoj jahti. Miris pr`enih leblebija i crnih ma~ora… Prodavac {tofa ima tri metalna zuba. Nova ulica… Kravata sa Aja Sofijom i tri minareta… Oprema za motocikliste, mu{tikle, "Kontinental" gume. [oljice za bijelu kahvu sa Ivicom i Maricom. Komplet za dvadeset ~etiri osobe. Godinu, mjesec i dan vi{e i ne pamtim. Bila je zima… Bilo je to davno… Bila je ona prava, stara sarajevska zima sa mnogo snijega i neke ~udne bijele ti{ine. I bila je no}. 52

Poodmaklo gluho doba nad smirenom kotlinom oko Miljacke. Ne znam koliko je bilo sati. Ni kad me je majka probudila, ni kad sam bunovan pogledao u prozore nisam pomislio na vrijeme. U zavijanim oknima na{eg prozora gorio je grad. Gorjelo je ~itavo Sarajevo. Na{i prozori bili su okrenuti prema Imaretu. Sa na{ih prozora vidio se veliki dio Sara~a, {iljati od`aci na medresi Kur{umliji, mali sarajevski du}ani sefarda, Ta{lihan, tri minareta, stara sinagoga i dio zida i ~esme pred Begovom d`amijom. Te no}i sve je blistalo u toploj pozlati ognja. Sokaci su bili puni bunovnog svijeta. Svi smo tr~ali prema buktinji koja nas je mamila i omamljivala. Plamen je nadvisio stare jablanove, minareta i sme|u sahat-kulu. Te tihe zimske no}i gorio je Kolobara han. Dim je bio pun mirisa {tavljenih bravljih ko`a. Mo`da se ni{ta ne usije~e tako jasno u pam}enje kao neki veliki po`ar u no}i. Dok sam crtao starca u lijevom uglu crte`a, sjetio sam se starog ad`e koga sam posljednji put vidio te no}i. Ad`o je imao smije{an mali du}an u jednom }o{ku starog hana. Njegov du}an vi{e je li~io na pove}i sanduk za {e}er ili neko limeno posu|e nego na radnju u kojoj je romanijskim seljacima hamajlijama i ~udotvornim zapisima istjerivao zle duhove, ograme, demone i {ejtane. Osim divita i nekoliko po`utjelih starih }itaba, koji su izgledali kao 53

ispucani crijepovi sa kakvog zaboravljenog turbeta, vi{e ni~ega nije ni bilo. Mo`da je takav nekada davno bio i du}an onoga Mula Mustafe Ba{eskije, mudrog i veselog hroni~ara starih sarajevskih prilika i ulica. Ba{eskije, koji se podjednako molio za spas du{a i onih koji gone i onih koji su gonjeni. Ad`o je stajao te no}i poguren i nijem. ^itave te no}i ad`o je {aputao neku dugu spasonosnu molitvu. Dobrih duhova no}as nije bilo. Vatra je gorjela ~itave duge zimske ve~eri. Vatra je progutala ~a|ave tavane i divanhane, jadna imanja siromaha, ~itav jedan inventar fukarluka i tuge. Lu~evi direci pucali su kao ramazanske be{~etalame. Ujutro je osvanulo zgari{te. Crno i uko~eno kao duga~ak le{ nekakvog d`ina koji se ~itave no}i nosio sa crvenim bi~evima ognjene agonije. Stara avlija je bila puna mrtvih ptica. Mo`da je u jednom njenom }o{ku nekada bio du}an onoga dobrog starca koji je toliko volio Veliudin-pa{u ^erkeza, seraskera vilajetskog i neprijatelja Fra Grge. Gore na spratu bila je divanhana na kojoj su, mo`da, nekada davno ak{amlu~ili i {enlu~ili rova{ni Mori}i i po ~itave no}i ken~ijali sa smije{nim i nesretnim \erzelezom. Izgorjela je za jednu zimsku no} crvoto~na velika kutija usred ~ar{ije. Izgorjela je kutija koja je vijekovima pod svojim crnim poklopcem okupljala putnike i namjernike. 54

Turke, Grke i Latine. Kirid`ije i kavgad`ije. Kekeze i nakaze. ^au{e i fratre. Hod`e i had`ije. Ljude koji su putovali svijetom za bogatstvom i trgovinom, i nesretnike koje su po svijetu vukli mra~ni i stra{ni nagoni. Te tihe zimske no}i izgorio je Kolobara han. Ni{ta se ne usije~e tako jasno u pam}enje kao sje}anje na veliki po`ar u no}i. U nekim novinama od{tampana je ~itulja jednoj rijetkosti. Izgorjela je jedne no}i iza dobro osiguranih zamandaljenih kapija… Iz bedekera je istrgnuta stranica o mravinjaku, gdje se godinama i danima zacjenjivalo, ucjenjivalo, procjenjivalo i cjenkalo, dok gust kiseo dim nije odnio sve u bescijenje… Ovo je pomen ogromnoj kamenoj {atri izobilja, {arenila i asortimana, razapetoj od Bajazidovog mejdana do Mahmud-pa{inih mahala i Nuri Osmanlije. Ovo je pomen tvr|avi jednog mentaliteta, gdje se trgovalo dugo i iz ubje|enja, novcem, robom, grimasama i zakletvama. Kolika je cijena stvarima koje se vi{e ne mogu napraviti! Dobri, stari teatar, ~iji su klovnovi sa historijskim zaka{njenjem na svojim ubogim trapezima pehlivanili pre`ivjelu levantinsku varijantu prvobitne akumulacije, odolijevaju}i falangama ljupkih prodava~ica i utvr|enih cijena mo}nih savremenih robnih ku}a, izbjegavao je jednostavnu i tihu smrt u banalnosti regulacionih planova i urbanisti~kih 56

zahtjeva savremene metropole i nestao u posljednjem uzbudljivom spektaklu zapaljenih kulisa. Po`ar je uzbudio milion ljudi kao u zlim no}ima stra{nih zemljotresa, velikih strava, ratova, Konstantinove smrti i Fatihovog trijumfa na bijeloj kobili. Siroti Sulejmani, Avrami i Antigoni koji su jo{ sino} u pet do sedam tr~ali do }o{ka da vam se jo{ jednom zakunu, do`ivjeli su reprizu Hjustonovog "Blaga Sijera Madre" i ostali izbezumljeni i blijedi u traganju za po`utjelim policama "Uniona", "Rosije Fonsijer", "Anadolu Sigorta", "La Nasionala" i "Asikuracioni |enerali"… Siroti poreski obveznici, {to su na domak "atomskog blagostanja" godinama drhtali od "Meser{mita", "Lankestera", konkurencije, policija, MIG-ova, nuklearnih bombi, Marsovaca i lete}ih tanjira, pre`ivjeli su konvencionalno uni{tenje svojih obi~nih malih sre}a u plamenu jednog klasi~nog istanbulskog po`ara bez nade i hepienda. [etnja po Zlatnom Rogu je zavr{ena. Na izlazu treba predati kartu. Neko }e re}i da je Zlatni Rog lijep samo u prolje}e. Drugi, opet, ujesen. Tre}i zimi. Ustvari, on je ru`an i ljeti, i zimi, i u jesen, i u prolje}e. Ali je u isto vrijeme i uvijek lijep, ali samo predve~e. Danju je ovaj zaljev ogroman rov, pun ustajale vode po ~ijoj se ivici nahvatao `ivot `ut kao mahovina. 57

No}u, na mjese~ini, ovo je ki~, turisti~ka reklama i ono "rado te se sje}a…" na razglednicama. U pono}, bez mjese~ine ovo je stra{ilo i crni bode` u le|ima Evrope. Popodne ovo je duga~ka ^ukarica, puna dokova, la|a i otpadaka. Lijevo – obala prodavaca i preprodavaca. Desno – mahala puna ~u~avaca i leblebija po kojoj se su{i ov~etina, dime nargile, tre{te gramofoni i plju{te {amari. Samo pred sun~ev zalazak ovo je zlatan ma~ na crvenoj vatri. Samo nekoliko trenutaka svakog dana ovo je Zlatni Rog.

58

D@AMBAZ–TEPE

Lamartin je krenuo na Orijent da zaboravi Elviru – Loti da na|e Hatid`u. Loti da izmi{lja novu vjeru – Lamartin da zaboravi staru. Lamartin da rje{ava isto~no pitanje – Loti da postane isto~nja~ki princ. Lutaju}i svijetom "… sa {tapom u ruci i torbom na le|ima na raskrsnici divnih vjerovanja pro{losti i stra{nih neizvijesnosti u budu}nosti", prije nego {to je pro{ao zemlju u koju je "isto~nja~ki Va{ington", Milo{ uvodio slobodu i pandure, Lamartin je vidio Plovdiv, ove uske, kaldrmisane sokake, d`ambaz-tepeta i sahat-tepeta i zavolio ovaj "… skromni, blagi, trudoljubivi i prema svojim sve{tenicima pun po{tovanja…" – bugarski narod. Otmjeni i umni poklonik Hristovog groba, kome had`iluk nije umanjio rezignaciju, sjedio je na divanhanama gospodske ku}e na sedmom brijegu razmi{ljaju}i o Orijentu, "… tako besplodnom za narode koji na njemu `ive, za carstva koja na njemu tavore, a tako bogatom za blijede i umorne putnike iz Evrope". Ostavljaju}i Balkan, zadivljen je zastao jo{ jednom pred ]ele-kulom pozdravljaju}i pogledom i srcem "te junake ~ije odrubljene glave stoje kao 59

biljeg nezavisnosti njihove otad`bine", i za`alio posljednji put {to se vra}a me|u prosvije}ene… "Toliko su varvari azijski i evropski bili izvanredno dobri prema nama…" Uzalud je htio da sti{a sumnje, zaboravi voljenu `enu i napi{e ep "ogroman kao priroda, zanimljiv kao srce ljudsko i visok kao nebo…" Neko se nekog upla{i i dan pobjegne na dno rijeke. No} obavija crnim platnom sedam bregova u Plovdivu, kao u Rimu, kao u Istanbulu. No} oslijepi sva stakla. Popadaju svi kapci i sve roletne na du}anima, kontoarima i robnim ku}ama pred kesicama arpad`ika i "Vima", pred cicom i krepde{inom, pred kioscima, {ankovima i tezgama… Mrak ugasi svjetlo nad vodama. Zasijaju samo ulazi plovdivskih bioskopa na ~ijim plakatima u tri boje u dvojnim redovima mar{iraju mornari balti~ke, crnomorske ili dunavske flote sa uvoznim harmonikama doma}e proizvodnje, i pjevaju pjesme o rodini, ljubavi i bratstvu. Na ekranu bucmasta ljepotica s kiki}ima i visokom {tiklom puna dva sata spretno odolijeva udvaranjima i laskanju lokalnih aparat~ika i lijen{tina, ~uvaju}i do kraja predstave svoje malo ~edno srce za smjelog traktoristu s najvi{e trudodana. Svi bilansi su zavr{eni i sve norme preba~ene… 60

Posljednji ~orbad`iluk dotrajava na posljednjem brijegu Plovdiva. Svjetlost se skriva od mraka u ispucane cilindere malehnih petrolejki, u crne mutvake i hajate dokusurenih ~orbad`ijskih konaka i magaza. Potamne d`ombaste avlije i kapid`ici, po~inju samotna no}na bdijenja jermenskih, gr~kih i bjelosvjetskih starica koje su, ko zna ~ijom voljom, odakle, i kuda, i kako, i za{to, zalutale u ove fukarske odaje pod doksatima, zajedno sa svojim `utim ma~orima, ikonama i vjen~anim slikama… Nekad se u ovim konacima i magazama namicalo, i sticalo, zrno po zrno zrnilo, kamen po kamen kamenilo, kap po kap kapalo, titizilo i d`imrisalo, rova{ilo i cicija{ilo, kat po kat, para na paru, dan za dan, dok i smrt za vrat. U `utim carigradskim sanducima truhnu im stare fotografije i davna sje}anja na Isto~nu Rumeliju, Bagoridis Aleko-pa{u – fanariota istanbulskog, guvernera hri{}anskog i vazala turskog. Umiru sje}anja na paradne ulaske kroz gradske kapije fi}firi}a i potporu~nika austrijskih i pruskih sa akselbenderima i peru{kama, Batenberga i Koburga, potonjih kne`eva i potonjih careva bugarskih. Na ovom brijegu ima no}i za cio jedan grad, za ~itav jedan svijet… U deset sati nigdje `ive du{e. Jedan pjesnik je rekao: "… U deset sati sva djeca su napravljena, u deset sati sve `rtve su poklane…" 62

Marica proti~e i {umi Marica, sredinom grada, paradna rijeka kao stara patriotska kora~nica, ponosno, zadovoljno i nacionalno, zelena i mehka. Dugovoda lijepa balkanska rijeka kao da se ne ulijeva u obi~no more, nego pravo u historiju.

63

GALIJA POD ]ERAMIDOM

Solun. "Egejski biser", danju je istovar-utovar. Tesaloniki, Solun, Selanik. Mahmurluk starih kapetana. Katarke zabodene kao ~iode u nebo. Nostalgije tajanstvenih dalekih putovanja. Matrikule, mastika, leblebije. Kr~me i {e{-be{. Tetovirane ru`e, srca, Havajke i nimfe na mi{icama mornara. Osmijesi i suze za palubama koje odlaze. I s kraja na kraj kule vavilonske i palanke balkanske (i gr~ke, i turske i cincarske i makedonske, i arnautske) prodaja i preprodaja, a{~inice i robne ku}e, pente, dekapente, "blaupunkt" i ro{tilj, i gr~ko }ufte, i doner kevap, i janjetina pe~ena i halva }etena. I banke, velike malehne. … "I malehne dragane u kvadratnoj sjenci fasade jedne banke, dunje ranke, kru{ke karamanke…" I s kraja na kraj duga {arena crijeva sokaka neke ~udne balkanske urbanizacije koja kao i da nije druk~ije preno{ena od kasabe do kasabe, nego se {irila stjenicama i epidemijom. 64

Luka je no}u osvijetljena {koljka na crnom `alu. No}u je Solun d`inovski splav koji se, gonjen sretnim vjetrom niz Vardar, kri{om spustio na obale ovoga mora. Solun je no}u stara galija pokrivena }eramidom. Na njenim jedrima spava umorna matrona bogova, mladoturaka, francuskih generala i srpskih pukova. Sita od poljubaca – malaksala od usluga – osiroma{ila od po`ara. Sje}a se samo da nije bila "ni nevina, ni tanka" kada je do{la la|a francuska. I no}as jo{ pamti Mikru, Zejtinlik, srpske borce, poali d’Orian i ~edne junake u {ajka~ama koji su u no}ima solunskim, na istrzanim krilima fronta{kog sna prelijetali sve tri vojske mo}nih careva i mjesecima i godinama dolazili u [umadiju i na Moravu, svojoj ku}i bijeloj; proklinjali rov i `alili za ratovanjem u Ma~vi, "kad poginulima nije odmeravano mesto gde }e po~ivati njihovo telo i kada je njihov pogled na umoru gledao nebo celo". Sje}a se: sanjali su svoja sela ravna i u zati{jima sadili lijehe luka i paprike; na domak bugarskih topova, s ve~eri sjedili u svojoj "ba{ti"; ginuli, pravili ~esme u hladu velikih bukava Sultanije Kulbeleri; voljeli Francuze i zajedno s njima umirali od njema~kih haubica. U uglovima hrastovih lajsni solunskih du}ana fotografije vojnika sa nakarminisanim usnama i cvije}em u ruci. Uokvireno zeleno lice oko la`nih 65

crvenih cvjetova. Plavo akvarelisane o~i ~etvrtastog podoficira i `ute ~au{ke zvjezdice na ramenima. Ivicama izblijedjele nezgrapne posvete i datumi. Nad konjanikom ukra{ene ratne zastave u boji i kliktavi orao u letu nad {apkom. U gladnim mediteranskim }orsokacima iza beaz-kula, u uskim izlozima sirotinjskih fotografa periferije, na formatu {est-devet, kunjao je jesenas bubulji~av evzon sa brkovima a la general Pangalos pritije{njen kraljevskim parom u lijevom i desnom ovalu. Njeno kraljevsko veli~anstvo iz dubina rasko{nog hermelinskog dekoltea smje{ka se na gardistu srda~nim smijehom njema~ke djevojke sa sela. Kralj je lijevo, umoran i odsutan s monoklom na desnom oku i dr`avnim brigama na umornom ~elu monarha. Tri reda doma}ih i stranih ordena i lenta nekog uglednog pravoslavnog svetitelja. Dva pje{adinca u avijati~arskim kapama ~u~e na koljenima u aparatu od debelog papira sa amblemima kraljevskog ratnog vazduhoplovstva i putuju na vijeki-vijekova modrim visinama Levanta iznad kreveta memljivih gostinskih mutvaka po Epiru, Tesaliji i Trakiji. Vol{ebni ~arobnjaci periferijskih ulica, skverova i izgubljenih balkanskih mahala u crnom pla{tu iskrpljenih truhlih ~ar{afa. Opsjenari {to nedjeljom popodne i subotom dopodne pla{ljivoj seoskoj djeci pu{taju ptice iz sme|ih muzejskih kamera i pola stolje}a uporno ru{e stroge dvorske ceremonijale na radost i diku malih poreskih obaveznika i vojnika spretno ukomponovanih (bar jednom u svom hudom podani~kom `i67

votu!) u dr`avne ambleme, grbove, zastave, ratne (slavne) i obi~ne (svakodnevne), i pantljike ({arene) na glatkoj staklenoj povr{ini starinskih fotografskih plo~a me|u dekorisanim bra~nim profilima i anfasima krunskih glava. Plava svjetla se pale i gase… "Kit-…" "Kit-Kat" "K…-Kat" [ta je to. "Kit-Kat"? "Kit-Kat" je bar, kabare, dansing, varijete, "Kit-Kat" je "zvijezda sa Majorke" senjorita Kon~ita del Monte Grande sa kastanjetama, pantljikama, vje{ta~kim grudima i men|u{ama. "Kit-Kat" su malehne i velike Lisi, Lulu, Lole, Lele, Mar`enke. "Kit-Kat" je }umez, pajzl, {pilja, rupa pored pristani{ta. "Kit-Kat" su "…~uveni specijaliteti… najbolja strana jela i pi}a… Za {to bolju posjetu moli direkcija…" Ipak, oti{ao sam u "Karavan"… Neki Nubijac je na podijumu gutao vatru i na kraju je pojeo sablju dimiskiju. Aplauz. Poslije su igrale dvije Arapke, pa {est Njemica, pa tri Grkinje, pa opet Njemica, pa jedna Grkinja, pa jedan Arapin, dvije Njemice, pa tri Njemice i dva Arapina ili obrnuto… Neki ^eh obu~en kao Meksikanac ga|ao je svoju `enu no`evima i uvijek je proma{io. Na kraju je uzeo baklju i zapalio `enu. Uzalud! @ena nije uspjela da izgori. 68

Aplauz. U lo`i pored muzike sjedi bogati trgovac sa veoma mladom djevojkom i zabavlja se… Njene o~i su zelene kao jezera velikih hidroelektrana. Bogati trgovac mogao bi biti otac mlade djevojke. On bi mogao biti i vi{e nego njen otac. Bogati trgovac bi mogao biti njena majka. Program je zavr{en. Truba cvili kao isprebijano ku~e. Ministru su pomogli da ode u toalet. Neki biv{i ministar koji je sjedio sam u lo`i pojeo je velike koli~ine kikirikija. Sada se ~isti od trunja. U pono} po~inje svetkovina rok en’rola. Ludilo objave dobo{i. Truba~ le`i na podu. @iponi zastiru zadivljene vidike… Jedan mladi} je skinuo ko{ulju. Vrhovi djevoja~kih cipela dodiruju plafon. Gomila mladog mesa vrti se kao u ogromnom mikseru ogra|enom {per-plo~ama po kojima su islikane neodjevene `ene. Neko je na zidu naslikao Neptuna bez kupa}eg kostima. Truba~ se valja po podu… Klavirista kri{om jede sendvi~… Nikad mi ne}e biti jasno za{to se ova igra ple{e stoje}i. No}as su ulice puste… Nema ni lampaza, ni popota, ni papaza. Mrtvi su "Odeon", "Beaz-kula", "Olimpos Palas", "Kristal", "Floka" i staromodne zavodnice madmoazel dokter i Mata Hari. 70

U varijeteima nema Francuza, Srba, Senegalaca, Engleza ni Rusa koji su sedamnaeste ovuda prosipali krv i {ampanj i nazdravljali svojoj smrti. No}as u baru sjede tri Nijemca. Neko uvijek putuje na Istok. Kao vojnik. Kao turist. Mornari pjevaju neku pjesmu kao da zapoma`u. Sve pjesme od Bagdada do Gradi{ke li~e na kuknjavu. Bogato uramljenu gojnu ljepoticu u crvenim papu~icama mazi lepeza presami}ene haremske crnkinje {iljatih, zava|enih dojki. U daljini jezero, na jezeru ostrvo, na ostrvu fontana, u fontani bazen, u bazenu zlatne ribice. U desnom uglu ime i prezime majstora, datum… Sme|a stjuardesa sa Kasandrovog plakata neodoljivo preporu~uje da holandskim superkostelej{nima otputujemo odmah u San Francisko, Buenos Ajres, Hongkong, Kairo, Pariz, London, Be~… No}as su sa prastarih ljubi~astih tapeta padale otrovane muhe. Mornari pla}aju. Na rasprodaji ljubavi kupuju djevojke i odlaze… Talasi na modrim krpama odnije}e pustolove, galije i luku u daleke tamne dubine Egeja, u najplavlje plavo srce najstarijih voda i pjevati im do kraja ove no}i serenade. Samba do~arava krajeve i mora koja, mo`da, nikada ne}emo vidjeti. U pono} se oglasi mjesec, izbrijan, bahat i zadrigao kao bogati trgovac iz Smirne, pro{eta nebom Trakije kao svojom ~ar{ijom, pogasi sva svjetla u 71

svodu, obljubi jednu po jednu sve malehne zvijezde i zaspi sam na bijelim du{ecima Kajmak~alana. Ostane samo trag njegovog `utog mirisa. I prati nas odavde do fajronta.

PUTOVANJE PO BESMISLU

Vozimo se auto-stopom… Putevi gospodnji su asfaltirani. Iz pje{~anog mora rastu granitne stijene arabljanskih bregova. Vrhovi crvenog kamenjara ni`u se monotono i dugo kao pobo`ni psalmi ispisani nevje{tom rukom nekih davno preminulih arhan|ela. U u`arenim pe}inama ovih bregova gnijezde se demoni. Neko je rekao da vrhovi ovih brda li~e na kreste pijetlova. Nebo je mjesecima plavo kao ~elik arabljanskih ma~eva. [teta {to Raki} nije vidio zalazak sunca na D`ebeli Silbalu. Dvije beduinske `ene sjede u {oferskoj kabini. Jedna od njih je mlada… Njihove ode`de su crne kao grijeh. Na sjeveru je velika pustinja el Bahar Bil Maji. Na jugu je okean crvenog pijeska i kovnica ljutih vjetrova. Na sjeveru su karavanska bespu}a i satanski vilajeti za pripovjeda~e bajki. Na jugu je stra{na zemlja Hadramaut. Oaze su le`ale kao ~iode zabodene u `uto platno pijeska. Mali, sme|i {atori, mlijeko i meso od kamila, beduini, buljuci goli{ave djece i vizija beskona~nosti koja po~inje na pragu {atora… Jedna oaza u Arabiji li~i jedino na jednu drugu oazu u Arabiji i to naro~ito u podne. U podne nastaju 72

73

orgije svjetlosti i sve se pretvara u usijane bijele i `ute linije. Nekada su ovuda vodili stari trgova~ki putevi Istoka… Mudri car Solomon slao je svoje bogate karavane u basnoslovnu zemlju Orif. Daleko na jugu vladala je lijepa Belkis Makeda, ljupka kraljica od Sabe. Carstvo Pamira ujedinilo je Arape u borbi protiv Rima. Vojske nomada vodila je ~udesna ljepotica Zejnab… Granice izme|u civilizacije i varvarstva le`e duboko zakopane u pijesku pustinje… D`ezirat el Arab – zna~i ostrvo Arabljana. Kamion obilazi litice D`ebeli Rahmeta. U kamenjaru ovoga svetog brda sreli su se praotac Adam i pramajka Eva. Protjerani iz raja zbog nemorala i u~estalih kra|a sa privatnog posjeda gospodnjeg, na{i nesretni praroditelji lutahu svijetom jalovo i dugo. Odvojeni i napu{teni, bez blagoslova Gospodnjeg i bez socijalnog osiguranja, potucahu se obalama nepoznatih mora i okeana. Poslije dvjesta godina odvojenog `ivota, jo{ relativno mladi, sreto{e se na padinama D`ebeli Rahmeta i po~e{e da `ive nevjen~ano. Pramajka Eva izrodila je mnogo djece. Me|u njenom mnogobrojnom djecom bilo je i kriminalaca. @ivot je tada u Arabiji bio prili~no te`ak, po{to jo{ ne bje{e prona|en petrolej. Italijani bi na ovom svetom brijegu podigli crkvu, Amerikanci bazu, Francuzi hotel, a Libanci kockarnicu. Bugari bi ovdje sagradili veliki nau~ni institut za borbu protiv zagrani~nog sujevjerja. Turci 74

bi po obi~aju podigli karaulu, a Beogra|ani bi otvorili kafanu "Kod prvog greha". Arabljani nisu podigli ni{ta. Neki dan sam se poklonio sjenima na{e pramajke Eve. Njen grob je u D`edi i duga~ak je osamdeset ar{ina. Tako je zapisano u knjigama starostavnim. Njen grob je jedini spomenik kulture u drevnom primorskom gradu D`edi. Na sva tri njena turbeta polo`io sam smjerno stru~ak pustinjske mahovine. Niko ni{ta nije umio da mi ka`e o grobu Adamovu. Njegovog groba nema. Kada bi postojao, diplomati bi tu polagali vijence i o praznicima bi vojna muzika svirala monarhisti~ke mar{eve pro`ete religioznim osje}anjima. Svi teolozi svijeta dolazili bi ovamo da se poklone. Muslimanska bra}a i Hri{}anska zajednica mladih ljudi naizmjeni~no bi ~uvala po~asnu stra`u. Tu bi se odr`avali festivali bogoslovskih horova i popovi bi se pelcovali protiv darvinizma. Mo`da bi nekom arheologu po{lo za rukom da i ovdje ne{to ukrade. Adamovog groba nema… Lijevo, na jednom bre`uljku, bio je mauzolej. Na tom slavnom i pobo`nom mjestu Kain je ubio Avelja. To je deseto, mo`da dvanaesto, mjesto na kome se odigrala ova nezaboravna biblijska melodrama. Zahvalno potomstvo podiglo je na svakom mjestu po jedan dostojan spomenik nesretnoj bra}i. Kamion se zaustavio… Mla|a beduinka tra`i toalet. Sunce napada ljude. Sunce i pusto{ su sudbina beduina. 76

Putevi gospodnji su puni benzinskih pumpi i servisnih stanica. Aramko, Mobiloil, [el… Stare turske hanove po drumovima zamijenile su automobilske stanice na autostradama. Romanti~nih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali usamljene putnike i karavane, vi{e nema. Zamijenile su ih velike me|unarodne kompanije koje napadaju ~itave narode. Hajdu~ija se polahko sa carskih d`ada preselila u me|unarodnu politiku. Kamion uzima benzin… U oazi se prodaju pepsi-kola i koka-kola, kili-kola i veri-kola. Kiti-kole je nestalo. Nebesa dave zemlju i prosipaju `ar po mutnom vidiku. Kamen se raspada i pr{ti i sve se pretvara u pepeo. Na po~etku i na kraju svake pri~e o Arabiji stoji pusto{ i ni{tavilo. Putujem po svijetu nose}i zablude i naivne slike iz djetinjstva. Jo{ kao dijete gledao sam u ogledalu jedne sarajevske berbernice sliku oaze. O~i su mi dugo bile pune boja sa litografisane {arene la`e. U sredini je bio bunar. Na slici su bile tri ili ~etiri palme. [ejh je sjedio na mehkim du{ecima. [ejh je bio lijep kao Ramon Navaro. Okolo je cvjetalo mirisno cvije}e. Pored bunara poigravao je bijeli arapski konj. Njegove uzde bile su zlatne. Jedna neodjevena `ena udarala je u daire. Ostale neodjevene `ene jele su hurme. Jedna neodjevena `ena bila je plava 77

i sjedila je nepristojno. Na slici je bila no}. Mjesec je bio `ut kao kifla. Poslije mnogo godina nestalo je jedne {arene iluzije sa litografije u ogledalu sarajevske berbernice. Oaza je groblje benzinske buradi. Sivo, pra{njavao li{}e neke pustinjske travuljine pokriva kameni otvor bunara. [ejha nije bilo. Nije bilo ni neodjevenih `ena. ^ovjek nigdje tako intenzivno ne misli na neodjevenu `enu kao u pustinji. Bile su samo tri ili ~etiri palme. O~erupane i ru`ne, {tr~ale su u svodu kao ogromne nagorjele metle kojima se ~isti pakao. Jedan arabljanski vojnik vr{io je nu`du iza olupine nekog napu{tenog automobila. Mjeseca nije bilo. Pred benzinskom pumpom pored oaze sjedila su tri beduina. Pili su zeleni marokanski ~aj. Jedan je bio razgovoran, zvao se Abdalah, i radio je neko vrijeme u Dahranu kod Amerikanaca. Sada se ponovo vratio nomadskom `ivotu. Kod Amerikanaca je nau~io engleski i mrzio je gospodina Dalsa. Rekao mi je da u njegovoj zemlji ne postoji politika. Mjesto ustava postoji Kur’an, mjesto parlamenta {erijat, mjesto politike monarhija. Prije ~etiri godine uveden je bud`et. Dotle je zemljom upravljao stari kralj sa svojom djecom. Abdalah je u svojoj politi~koj ba{~i njegovao dva kulta. Kult ljubavi prema Gamalu Abdel Naseru i kult mr`nje prema Davidu Ben Gurionu. Vjerovao je da je Allah poslao Nasera i da je Dals izmislio Jevreje. Njegova ljubav je prelazila u obo`avanje, a njegova mr`nja u histeriju. Izme|u ljubavi i mr`nje nije bilo mostova. Kad i Arapi 79

ne bi bili semiti, njihova mr`nja prema Izraelu bila bi antisemitizam. Vojnik je obavio nu`du i pojavio se iza olupine napu{tenog automobila. Abdalah je prestao da govori o politici. Sumrak me zatekao stotinu kilometara ju`nije. Sunce se razbilo kao `umance na beskrajnoj platni usijanog pijeska. Ispratio sam ga psovkama nedostojnim ~ovjeka. Putevi gospodnji ostali su pusti i ru`ni kao zemljopis. No} se spustila naglo i sa svih strana. Bilo je oko mene sve ljubi~asto. Na nebu su se pojavile zvijezde, krupne i tople kao pili}i.

80

ZAPISI POD GOROM

^itavo vrijeme provedoh u hladu Getsemanskog vrta. Jedino se u sjenci ovih starih maslina nije osje}ao miris benzina. Visoko na brijegu propinjao se grad. Sve je bilo srebreno i hladno. Prije mnogo vijekova tri velika cara podigo{e zidove oko grada. Njihovih imena vi{e se ne mogu sjetiti. Mo`da }u jednoga dana ponovo u~iti historiju, iako mi to savr{eno nije potrebno. Grci su u ovom gradu podigli mnogo crkava. Rim je zidao katedrale i kapele. Jermeni imaju svoje manastire. Ruski carevi darivali su ikone od suhoga zlata. Jedan Francuz mi je odr`ao ~itavo predavanje o ikonama. Njegovo znanje bilo je ogromno i dosadno. Imao je prosijedu kosu i kravatu sa ljubi~astim prugama. Muslimani su na brijegu podigli jednu ~uvenu d`amiju. Omerova d`amija je poznata u ~itavom muslimanskom svijetu. Omerova d`amija li~i na skupocjenu kutiju za bombone. Nigdje gotika nije besmislenija nego ovdje. Nijemci su ba{ zato ovdje podigli nekoliko gotskih tornjeva i zvonika. Njema~ki pop, koga sam jutros sreo na Kalvariji, nosio je srebreni krst na lancu. 81

Na njegovim prsima je ovo hri{}ansko znamenje izgledalo kao {majser. Englezi su u ovom gradu prvo podigli kasarnu. Poslije su Englezi podigli jo{ jednu kasarnu. Ne znam za{to sam uvijek mislio da je Jerusalem na kraju neke pje{~ane kotline i opkoljen nijemim }utanjem surovih stijena. Ne znam za{to sam mislio da su sve boje na paleti jerihonskog neba svijetlosme|e i tople i da su svi zvonici i tornjevi bijeli i vrlo malehni… Dugo sam, tako, vjerovao i da su vode Zlatnog Roga prozra~ne i plave i da je crkva svetoga Petra mnogo ve}a nego {to mi je izgledala kada sam je vidio. Mislio sam da su piramide veli~anstvene i same kao uklete i skamenjene galije smrti u pje{~anim talasima, `utim i suhim. Nisam o~ekivao da }u u podno`ju piramida tako neposredno i blizu vidjeti toliko fela{ke bijede. Gledaju}i ih sa dosadom, nisam se sjetio nijedne knjige, nijednog faraona, nijedne dosjetke Napoleonove. Mo`da lutaju}i svijetom i ostanemo vjerni mnogim zabludama koje je rodilo na{e srce, ali se svakoga dana i s tugom rastajemo od jedne po jedne slike koju je stvarala na{a ma{ta. Pored puta bile su policijske karaule. Ju~e su svi bejrutski listovi pisali o razvodu kraljice Dine. Mo`da je ovim putem prolazio i otmjeni i umorni putnik Lamartin u svojim pohodima Getsemanskom vrtu Via dolorosi i Maslinovoj gori. U svojim 82

lutanjima izme|u Plovdiva i Vitlejema poku{avao je uzalud da zaboravi Elviru. Mo`da je Lamartin putovao dolinom Marice, strmim mahalama Istanbula i preko Sinajske pustinje. Nekome sva hodo~a{}a ovoga svijeta nisu umanjila rezignaciju. Opet karaula… Pregled paso{a… Pregled prtljaga… U svakoj karauli po jedna slika suverenova. Kralj na konju, kralj na prijestolju, kralj – civil, kralj – vojnik. Kralj – admiral, kralj – general. Kralj na kamili. Kralj na prijestolju. Kralj – beduin. Kralj – pilot. Kralj kraljeva – kralj Ha{emit. Mali pustinjski kralj, sa brkovima holivudskog mlado`enje, pobijedio je neki dan sve protivnike na velikim me|unarodnim automobilskim trkama ~ak u [paniji. Mali pustinjski kralj je potomak Huseina, velikog {erifa Meke i predvodnika Sunita, prvog gospodara Hed`asa i Ned`da i potonjeg izgnanika sa Kipra. Nekad je veliki {erif ratovao protiv umornih kalifa sa Bosfora i prijateljevao nje`no sa jednim plavokosim pukovnikom sa Temze. Kalifat je davno potonuo u hladnim vodama Bosfora. Pukovnik se vratio na melanholi~ne obale engleske rijeke. 84

Lukavi {erif, veliki protivnik Vahabita, skon~ao je u odajama prostranog gluhog konaka u nekoj bezimenoj mahali Nikozije ili Famaguste. Jednom mjese~no, u bijelim odajama nervne klinike na Hejbeli ili na Bujuk Adi, mali pustinjski kralj obilazi svoga skrhanog oca emira Talata. Jednom nedjeljno pomoli se za pokoj du{e i rajsko naslije|e svoga dede velikog emira Abdulaha. Mali pustinjski kralj uvijek nosi bijelu svilenu kravatu i svaki dan se fotografi{e pored ogromnih ubojitih trupova "Tandrd`eta". Podanici njegovog ha{emitskog veli~anstva su ~opori izgladnjelih beduina. Za mnom je u daljini ostala stara maslinova {uma. Kada sam odlazio, crna stabla su {umila kao horovi nekih starih, davno pomrlih sve}enika. ^itav ovaj predio sivog pje{~ara i rijetkih zelenih mrlja li~io je na neko duga~ko i dosadno poglavlje apokrifa. U daljini kameni zidovi i kapije jerusalemske. Nad gradom pramenovi bijele izmaglice. Jedan stra`ar govorio je francuski. Nekad su ovim padinama juri{ale i ginule vojske vitezova, kondotijera, fanatika, probisvijeta i plja~ka{a. Zastave sa krstom i zastave sa polumjesecom mijenjale su se na zidinama iznad Dama{kih vrata. Pored Dama{ke kapije sahranjeni su pustolovi i hodo~asnici. Jedan koptski kalu|er svirao je na nekom instrumentu pobo`nu melodiju. Golgota je puna a{~i85

nica i ugojenih crnih ma~ora. Dva prosjaka su plakala. Neki nevidljivi sat u daljini otkucavao je podne. Vrtom je pro{ao jedan stari kalu|er… Mo`da je stari kalu|er bio Rus. Na vrhu Getsemanskog vrta ima jedna ruska crkva. Stari kalu|er dugo je stajao pored ograde i pa`ljivo posmatrao neku pticu na grani velikog stabla. Poslije se okrenuo i po{ao prema izlazu. Ponovo se zaustavio i gledao negdje na drugu stranu. Ovako okrenut le|ima i podbo~en, li~io je na neko ogromno crno slovo koje je ispalo iz Biblije. Na deset koraka od Hristova groba svi zidovi su izlijepljeni plakatima. ^itava Golgota je postala jedan veliki reklamni stub. Danas je nedjelja… Neko je rekao da je nedjelja ~amotinja bogata{a. Ako je nedjelja ~amotinja bogata{a, onda su svih {est dana prije nedjelje i svih {est dana poslije nedjelje ~amotinja siromaha. Od duga vremena ~itam novine… Saudijski kralj stigao je u zvani~nu posjetu Libanu. Ju~e je Njegovo Veli~anstvo otvorilo panarapske olimpijske igre. Sino} je bio basnoslovni prijem… Danas su vo|eni politi~ki razgovori. Danas je Njegovo Veli~anstvo bilo u d`amiji. "Maks Faktor", samo "Maks Faktor" – ne zaboravite, gospo|o! Ku}na pomo}nica, govori ~etiri jezika, lijepe spolja{nosti, radila bi kod bolje porodice bez dje86

ce… Starac u 85. godini postao otac i fotografisao se sa bebom. Neki Jermenin odsjekao nogu ta{ti satarom… Dopremljen veliki kontingent jugoslovenskih ovaca… Neki ugledni politi~ar otputovao u Italiju… Rukopisi se ne vra}aju. Po{tarina pla}ena u gotovom. ^itaoce "Orijana" pozdravlja marokanska princeza Lale Aj{a. Lale Aj{a je lijepa i provela je nedjelju dana u luksuznim brdima Libana. Ro|ena je u Francuskoj i studirala je na Sorboni. Obla~i se kod Diora i predsjedava kongresima arapskih `ena. Ona je borac za emancipaciju i ima puna usta blistavih bijelih zuba. Mala princeza je borac protiv kontracepcije. Na Kongresu u Damasku predlo`ila je da sve `ene do ~etrdeset godina idu otkrivena lica, jer… "o~i arapskih `ena ne mogu nikada ostarjeti". Aplauz i burno odobravanje. Predsjednik Republike odlikovao je malu princezu Ordenom Velikog kedra. Neki zajedljivi ~i~ica napada Fransoaz Sagan u feljtonu… Udovica Age Kana davala je parastos svome pokojnom suprugu… Sveti otac Papa govorio je protiv abortusa… Sveti otac Papa nosi bijele najlon ~arape i kuca sa svih deset prstiju na pisa}oj ma{ini marke "Oliveti"… Li~ne i porodi~ne vijesti: gospo|a Lisijen abu Idriz i gospodin D`ani abu Nahar, dentista, vjen~ani… ^estitamo! Jedan maronitski pop, koji se dosa|ivao u hotelskom salonu, ubacio je kri{om u raspjevanu kutiju 25 pjastri. Automat mu je odsvirao: "O, mister Taliman, Tali mi banana…" Taj pop je mo`da odavno prestao biti hri{}anin, ali zato je, ipak, ostao katolik. Hotel je pun ameri~kih nevjesta i |uvegija. 87

Nedjelju provedu u ma`enju ili ~itanju besmislenih romana. Njihove nevjeste su lijepe na neki naro~iti na~in. U ljepoti ameri~kih `ena ima ne~eg konfekcijskog. Svi ovi bogata{i svijeta sve vi{e li~e jedni na druge. Svi oni pate od obilja istih poroka i od nedostataka istih vrlina. Izgleda da se me|u sirotinjom mnogo vi{e odr`alo {arenilo svijeta. Uzeo sam i druge novine… "Maks Faktor", ne zaboravite, gospo|o, "Maks Faktor", i samo i uvijek i svuda "Maks Faktor". Jo{ uvijek traje nedjelja… ^uvari javnog reda i poretka u Jerusalemu nose {ljemove sa starinskim {iljkom na vrhu. Takve {ljemove sam zapamtio sa fotografija stare njema~ke carske vojske. Uvijek sam bio iznena|en kad ovi jerusalemski stra`ari progovore arapski. Iz daleka oni su mi uvijek izgledali kao ukru}eni Kajzerovi generali koji su se ovdje obreli poslije propasti njema~kog carstva. Zid prolazi posred grada i odvaja Jevreje od Arapa. S jedne strane Jerusalem Ha{emitske kraljevine Jordana, s druge Jerusalem Republike Izraela. Stari jevrejski zid je podjelom pripao Arapima, ali je zato ovaj novi zid mr`nje pripao podjednako i jednima i drugima. Ironija historije je htjela da se taj bedem nemira i zle volje podigne pored jednog groba za koji su vezivane tolike poruke o dobroj volji i miru me|u ljudima. 89

Na taj zid se za sada reklame mogu pri~vr{}ivati jedino kur{umima. Arapima je pripao Hristov grob, Omerova d`amija, Golgota, Maslinova gora, Getsemanski vrt i mnogo crkava i kalu|erica. Predve~e je u arapskom dijelu grada ti{e i mirnije. Dokoni putnik, koji zamakne iza starih gradskih bedema, osje}a}e se no}as kao na ~asu vjeronauke. Me|u maslinama se hvatala mre`a mraka. Postalo je svje`ije i bilo mi je hladno. Kao da se jesen uvukla neopa`eno me|u ova stabla. Jesen se spustila blago me|u bokore ru`a i u stabla mirta kao kakav veliki i nje`an poljubac od kojeg ne}e zadrhtati ni uvehnuti nijedan list. U~inila mi se tako blagorodna kao da jo{ nikada nije trajala nijedan dan na svijetu. Pored Getsemanskog vrta pro{la je jedna mlada `ena, ali ona nije imala nikakve veze sa Marijom Magdalenom.

90

TRUBE U JERIHONU

Izdaleka je mogao biti i Rovinj i Piran i Toledo. Izdaleka je mogao biti i di`inovska kulisa za nekakav skup i dosadan film o basnoslovnim stradanjima koja me vi{e ne privla~e. U~inio mi se poslije kao gluha galija nasukana u maslinjaku. Jarboli nad gradom ~amili su kao okamenjeni svatovi iz starih pri~a moga zavi~aja. Vjetar nije imao ukus tamjana. Palube kamene la|e bile su pobo`ne i puste… Lijevo od porte bila su dva du}ana i jedna a{~inica. U prvom du}anu prodavali su se krstovi od kosti. Krstovi su bili mali, srednji, veliki i jo{ ve}i. Drugi du}an bio je zatvoren. U a{~inici je bilo mnogo pirin~a, mnogo ov~etine i jedna slika Artura Milera sa suprugom. Vlasnik a{~inice nikada nije ~uo za Artura Milera. Nepristojnim znacima prstiju a{~ija mi je objasnio da su pisac i ljepotica u njegovom zagrljaju otprilike mu` i `ena. Jedan kalu|er kusao je sutlija{. Poslije mi je kalu|er pokazao grob nekog ~uvenog krsta{kog generala koji je bio vojvoda Lorenski, osvaja~ Antiohije i kralj jerusalemski. 91

(Mo`da se zvao Gotfrid Bujonski. Rodio se 1058 i `ivio do 1100 godine. Ratovao sa Saladinom. Dva puta ranjavan. Poslije njega vo|eni su jo{ mnogi krsta{ki ratovi…) I prije i poslije njega vo|eni su mnogi besmisleni ratovi. Grob staroga viteza bio je mali. Nevjerovatno mali. Mo`da su stari vitezovi bili patuljci. Krsta{ki general i kralj jerusalemski imao je halucinacije i na kraju poludio. Niko se nije rodio pametan, ali zato svi umiru ludi. Ulicom su pro{le dvije djevojke. Pjevale su kalipso. Poslije su zadigle suknje i sjele na crkvenu ogradu. Oti{ao sam na kraj grada. Iza maslinjaka i vinograda bila je pustinja. Na sjeveru ili na zapadu bio je Nazaret. Jo{ dalje na zapad bio je Damask. Na njegovim padinama Rimljani su dr`ali garnizone. Car Konstantin je podigao manastir Svete Djeve Gazele. Krsta{i su ovamo donijeli sifilis. Turci su podizali vje{ala. Francuzi su otvarali klostere ~asnih sestara za posrnule djevojke, a Levant je uvijek i samo trgovao. Poslije rukovanja sa Levantincima treba se izuti i prebrojati i prste na nogama. Daleko na jugu bila je Akaba. Tu negdje i po drugi put kamila je pomokrila Laurensa. Poslije toga pukovnik se odlu~io da napi{e knjigu "Sedam stubova mudrosti". Mrak se uvla~io me|u masline polahko i na prstima kao lopov. 92

Bilo mi je `ao maslina. Li~ile su mi na stare prosjake, nemo}ne i blijede, koji polahko umiru od neke ru`ne bolesti. ^itav maslinjak bio je ku`na i prljava bolnica drve}a. Sjetio sam se kedrova na vrhovima Libana. ^etiri stotine gordih crnih razbojnika. Kada sam ih ostavio u no}i, bili su lijepi kao posljednja dru`ina hajduka. Iz daljine se ~ula pjesma. Arapska pjesma rodila se u pustinji. Francuz je propjevao zbog `ene, Italijan radi publike. Grk pjeva za bak{i{. Nijemac pjeva na komandu, a Srbin propjeva uz pi}e. Arapin je zapjevao od straha. Pustinja upla{i i junake i divove. Pustinje se jedino ne boje pjesnici. Nomad danima gami`e kroz pijesak. Ja{u}i pje{~anim paklovima dani i vijekovi prolaze jednoli~no i sivo. Neko je rekao da je tromost Istoka nastala u beskrajnim jahanjima u karavanima kroz pusto{ i samo}u. "Da ne bi bio sam, da ne bi poludio od straha, da izbjegne stravu pustinje, da se osmjeli i ispravi u pejza`u nastanjenom demonima"…, beduin je po~eo da slika i opisuje pustinju koja je pred njim, kamilu koja ga nosi, nebo koje je jedino u pustinji cijelo. Mo`da sve pjesme nomada i nisu ni{ta drugo nego beskrajne i vje~ite varijacije usamljenog kamilinog hoda u vrelim okeanima pra{ine. U pustinjama ~ovjek je propjevao da ne poludi. Mo`da se svaka poezija i svuda u svijetu rodila u pustinjama. 94

Vratio sam se u kamene sokake Vitlejema. Za{to mi ~itavog dana ove ulice li~e na splitski geto? Sada je i drugi du}an pred crkvom Hristovog ro|enja otvoren. Ne znam {ta se unutra prodaje. Djevojaka koje su pjevale kalipso i sjedile na crkvenoj ogradi vi{e nema… Mo`da su oti{le za svojim momcima ili su u{le u crkvu. Momci i u Vitlejemu nose kaubojske ko{ulje i pantalone. Kalu|er je opet jeo sutlija{. @ene u Vitlejemu su lijepe, ili se to meni samo ~inilo. A{~inica je bila puna gostiju. Tijesnim sokacima prolazili su magarci i ljudi. Jutros sam pro{ao pored logora palestinskih izbjeglica. Prilazi bijedi su asfaltirani. Sjetio sam se odjednom svih siromaha svijeta. Sjetio sam se vesele sirotinje napuljske. U Napulju i bijeda ima svoju poeziju. Kad god bih zalutao u predgra|a puna njihove djece, slu{ao bih pjesme i sva|e, ljubavi i mr`nje, psovke i pozdrave i mnogo sli~nih stvari koje imaju i bogata{i. Poslije desetak minuta provedenih na napuljskoj ulici pokrivenoj ispranim i olinjalim ve{om, kao zastavama svih svojih dana, uvijek sam pomi{ljao da }e mi neko pri}i i natjerati me da kupim ulaznicu kao na kakvoj predstavi. Vidio sam jermensku sirotinju po Levantu. Ona u svojim ritama ima dovoljno epidemija za ~itav jedan kontinent. Koliko je siromaha kairskih i dama{kih koji svojim stra`njicama utiru tepihe po d`amijama i gradske travnjake! U logoru Palestinaca od bijede ne vidi se ~ovjek. 95

Mo`da su ovi jadnici u komplikovanom i neljudskom rje~niku politike prestali odavno i biti siromasi. Mo`da su postali politi~ki argument, diplomatska busija, trik u poslovniku i ta~ka dnevnog reda na sjednicama me|unarodnih foruma i }askanja i ~apraz divana. Prije no}i moram se vratiti u Jerihon. Put me vodio obroncima sivih kamenjara. Na vrhovima stijena rasli su ~etinari. Iza prve okuke vi{e se nije vidio Vitlejem. Na posljednjoj okuci ukazao se Jerusalem. Poslije: Maslinova gora, Getsemanski vrt, policijska karaula, `ena sa kr~agom na glavi, rijetke skupine mirta i ruzmarina, opet policijska karaula, pusta i gola brda i Mrtvo more… U Jerihonu su odjekivale trube automobila. Zelenilo Jerihona po~elo je da tamni. U svetoj rijeci Jordanu nekakav vojnik prao je ~arape.

PIJESAK I ZVIJEZDE

Nekada Antiohija bje{e lovi{te na glasu i nadaleko ~uveno i izvan drevne carevine Konstantinove. Po{ao sam za legendom… Davno, vrlo davno, lovio je ovom ~amom, na putu za Jerusalem, Konstantin, car i svedr`ac vizantijski i potonji svetitelj hri{}anski. Mlada gazela odvela ga je jedanput preko sedam dolina i preko sedam bregova i na posljednjem, sedmom, najvi{em brijegu gazela se pred carevom strijelom pretvori u lijepu, mladu djevojku. Car Konstantin pade na koljena i iz nepoznatih razloga ne o`eni se njome. Pomislio je Konstantin da je to sveta Djeva Marija i odlu~i da na tom mjestu podigne manastir. Sjetio sam se Nastasijevi}a: Korak ih povazda u lov. Zamku to zapinje ruka, noga u zamci. Love, a ulovljeni. Sve~eri, tugo, ko kome plen?

Na sedmom brijegu Konstantinovom i danas stoji manastir. 96

97

Mali, ~etvrtasti i nepravilno raspore|eni njegovi konaci li~ili su mi izdaleka na gomilu razbacanih kutija za cipele. Penju}i se strmim beskona~nim stubi{tem osje}ao sam se kao mornar iz Biblije koji se vere na kamene palube Nojeve barke negdje na Araratu. Iznad na{ih glava bilo je mno{tvo ikona i svetitelja, veliki portreti trojice preminulih patrijarha Antiohije i zidni kalendar neke gr~ke fabrike miri{ljavog toaletnog pribora. Igumanija je govorila francuski i patila je od {e}erne bolesti. Od starog manastira Konstantinovog ostalo je malo ili skoro ni{ta. U malu kapelu pod zemljom, gdje vje~ito tinjaju kandila i gore tanke `ute svije}e, ulazilo se bez obu}e. To je, valjda, jedini hri{}anski hram na svijetu u koji se ulazi kao u d`amiju. De`urna monahinja bila je mlada lijepa i uvijek je obarala o~i pred pogledima ne~astivog. Napolju su odjekivali ~eki}i nekih nevidljivih majstora i neimara. S terase najvi{eg konaka pru`ao se pogled na pustinju i rijetka naselja. Ako bi predjeli mogli li~iti na ljude, onda bi ovaj kraj bio pust kao ~emerna du{a starog maloumnika. Daleko, preko pustih ravnica, le`e pe~eni pejza`i isu{ene lave gdje su se propali i izgubljeni ljudi Sirije skupljali vijekovima. Na drugom kraju su Druzi, muslimanski heretici, sljedbenici jednog poludjelog, mrtvog misirskog 98

sultana. Za njih danas pokazuje isti interes sveta rimska kongregacija za propagandu vjere, kakav je nekada imao halifat posljednjih sultana na Bosforu. U zapetljani ceremonijal njihovog suludog obreda nije upu}en niko. U kamenjaru D`ebeli Druza proveli su stolje}a svoga bitisanja. Nekoliko puta bili su najamnici Francuske. Nekoliko puta su izdali Francuze. Druzi su uvijek mrzili muslimanske Arape, a Arapi su prezirali Druze.

Fatalizam je nau~io ove ljude da }e svi koji `ive umrijeti i da }e umrijeti i oni koji se jo{ nisu ni rodili. Niko nije bio uzbu|en. Niko nije plakao. Nikoga nije ni bilo. Na pogrebima bogata{a i uglednih ljudi uvijek ima ne~eg trivijalnog. Za`elio sam da {to prije odem u Bejrut i da se ponovo vratim na obale Mediterana.

U hladu jedne ~esme, na kraju prljavog naselja u dolini, provedoh ~itavo popodne u potpunoj tuposti misli i osje}anja. Duboka jaruga dijelila je malo naselje na skoro dva jednaka dijela. Ku}e su bile tro{ne i male. Onako skupljene na brijegu izgledale su kao gomile starih, iznemoglih prosjaka pred dverima nekakvog basnoslovnog carskog hrama. Iznad sela lebdio je miris kozijeg loja i jasmina. Uzalud sam satima poku{avao da no`nim palcem otkinem jednu gran~icu masline ili nekog drugog drveta. Predve~e je pro{ao pogreb. ^etiri hitra seoska kostura nosila su le{ neke nesretne djevojke. Za nosilima je i{ao malehni, pognuti sve}enik. Sve}enikove ruke bile su pobo`ne i gladne. Njegova brada li~ila je na staru islu`enu d`amijsku metlu. U pustinji je smrt obi~na i svakodnevna stvar.

Zvijezde nad pustinjom bile su no}as tako stare i ote`ale. Bilo ih je odjednom mnogo, beskrajno mnogo, kao bezvrijednog sitnog novca nekog starog carstva koje je odavno propalo.

100

…Rano mru na Jugu, Saloma! Saloma!

101

PUSTOLOVINA VREMENA

Nevidljivi ~asnik skrivan iza sedam zelenih huma ispisivao je ~itavo jutro neke nerazumljive znake i nemu{te poruke odbjeglog vremena. Bilo je to jutro. Neko je izdaleka dozivao. Saputnik je rekao da su kazaljke daleke Sahat-kule presvisle u pono}. Bile su hiljadama dana i hiljadama no}i uklete i mra~ne. U duge zimske ve~eri bile su hladne i tvrde, kao helebarde starinskih oklopnika i davnih junaka. Raspete u svodu ostale su zauvijek ~emerne i puste kao oglodane kosti vremena. Put se primicao stijeni. Davno, vrlo davno pro{la su neka kola. Iza njih su ostale dvije duge mrtve zmije u pijesku. Po avlijama, iza plotova igraju na vjetru ~arape, ponjava, ga}e i dimije. Igraju na vjetru u deset bistrih voda oprane, habane, i pohabane, ispirane i isprane, propirane i proprane, poderane, derane i doderane. Igraju na vjetru kao izblijedjele zastave siromaha. U svodu prkose i propinju se mazgale, kapije i kule pune zloslutnih ptica, otrovnog bilja i modrih gu{tera. Pored puta je~i neko staro bolesno drvo. Njegove grane su prljave i duge kao ruke nekog suludog prosjaka, njegovo li{}e je okruglo i staro kao bezvrijedni novci nekog davno propalog carstva. Put se uspinjao, gr~io i krivudao. 102

Pored puta tekla je Buna. Buna je imala duboke zelene o~i. Sabijena i pritje{njena u tvrdi i neprobojni kalup jaza strmoglavljuje se u ludom ritmu na te{ke to~kove vodenice i razbija svoje zelne zjenice u maglu bijelog slijepila. Ispod Kolakovi}a ~ardaka ona opet progleda, ali su sada njene o~i prolivene i mutne. Buna je ogledalo koje odra`ava most. Ona je mekahno staklo u kome se kupa oblak i jato ptica u letu. Pod mostom voda je umorna i troma i u njoj umire bilje. Na Skakalima potpuno je obnevidjela i slijepa. Na kraju puta bila je Tekija. Moj saputnik je iz sveg glasa zapjevao: Igra baba i dervi{ Me|u njima pendervi{ Bolje igra pendervi{ Nego baba i dervi{.

U svodu prkose i propinju se mazgale, kapije i kule tvrdoga grada hercega od svetog Save i nesretnog gospodara zemalja humskih. Sivo i sme|e. Tvr|ava viteza, ratnika i kavaljera, vjernoga prijatelja `ena i vina, Hercega Stjepana, nje`noga brata ~udesne vezilje An|elije i strasnog ljubavnika basnoslovne i po ljepoti i "nad neravnim dra`ima svojim" neponovljive i nadaleko ~uvene premilostive matrone florentinske, done Elizabete. U tvr|avi je bunar. 104

U bunaru je |ugum prljave vode kojoj su o~i popili da`devnjaci i akrepi. U podno`ju negdje me|u narovima, smokvama i djetelinom, bio je dvor – odaje pune mirisa, sjaja i bogatstva i dvorane dubrova~kih poklisara, herco{kih komornika, hri{}anskih emisara, vitezova, sladostrasnika, junaka, bludnika, vojvoda, pa`eva i kne`eva, kalu|era i dun|era, princeza i kekeza, dou{nika, peharnika, sve}enika, trova~a i svira~a, kuhara, sobara, berbera, strijelaca, pajaca, mudraca, uhoda, rospija, {pijuna, harlekina i kurtizana. Puta vi{e nije ni bilo. Saputnik je iz sveg glasa zapjevao i urlao: I da je htjela I da je smjela I da je `eljela Pored puta Ne bi mogla Ne bi smjela Ne bi htjela Sjedjeti Neka baba ljuta.

Uvu~ena duboko u srce stijene, Tekija je li~ila na ogromno i napu{teno gnijezdo nekih davno pomrlih vol{ebnika koji su lutaju}i svijetom gonjeni sihirima, i sami sihirbazi, ogramama, i sami ograisali, kletvama i sami prokleti, bez hrane i d`ebane, bez sna i mira, bez roda i poroda, bez hira i obraza bje`ali i gazili preko usijanih polja, brodili preko devet vrelih mora i sedam otrovnih jezera do toplog gnijezda uvu~enog duboko u srce ovih sme|ih stijena. 105

Davno, nekad, sanjao sam jednoga od njih na kraju krhkog sna, jedne nemirne zimske no}i. U mome snu izgledalo je ovako:

Siguran sam da je izgledalo ba{ tako. Imena drugog dervi{a ne mogu se sjetiti. Mo`da }u se sjetiti docnije. Mo`da se ne}u sjetiti nikada vi{e. Tekiju obnovi i podi`e nad vrelom modrooke Bune biv{i carski i kraljevski podoficir austrijski i potonji serasker i mu{ir otomanski Mihajlo-Mi}a, Omer-Omerica, Pa{a-Pa{ica i njegova hanuma-hanumica, pjevaljka-pjeva~ica, gojazna moldavska Vlahinjica. 106

Svijetu su rekli i svijet im povjerava da do|o{e ova dva smjerna i pobo`na po djelima bogougodnim na daleko poznata putnika iz daleke i nepoznate zemlje Hindustana, postojbine bajki, ma|ija, miro|ija i {arenih la`a. Nizvodno su nekada bile ku}e, ~ardaci i musafirhane pune pri~e, kafenisanja i eglenisanja. Nizvodno su bile cvijetne avlije, ba{~e i perivoji, nekada puni bejturana, sevdisanja i begenisanja. Pred konacima bila je nekada }uprija. Pod }uprijom potok. Preko }uprije ada. Na adi sofa. Pred sofom limun. Do limuna orah. Pod orahom trava. Pod travom voda. U potoku riba. Ni jedan ni drugi nisu do{li iz daleke i nepoznate zemlje Hindustana i basnoslovnog grada Ahmadabada, postojbine ambre i kobre, ramajana i tamjana, balduza i anduza. Obnovili su Tekiju na vrelu Bune, dun|erisali, majstorisali i drugovali, {enlu~ili, ak{amlu~ili i teferi~ili sa Aleksandrom grofom Iljinskim, nekada plemi}em poljskim i potonjim Skender-begom, miralajem seraskerovim i oficirom konjice otomanske. Svijetu nisu rekli i svijet nije znao da su pratili, {pijunirali, uhodili, bilje`ili i dostavljali namjere, planove i pokrete Ali-pa{e Rizvanbegovi}a-Sto~evi}a, kastelana i feudala stola~kog i prvaka hercegova~kog.

107

Do Tekije vodi staza osuta krupnim {ljunkom pod kojim je umrla trava, masla~ak i jagor~evina. Ostali su samo dlakavi insekti i matore, crne i `ute bube. Na nebu orao. Prvo jedan, pa tri, pa sedam, pa pet. U dnu avlije veliki leander koji je dvanaest puta umirao. Bijelo i modro. Drvene stepenice koje vode na sprat cvilile su tu`no kao gomila malih pasa koje je neko potrovao. U jednoj sobi ekser, stjenica i sat. Sat veliki i lijep, starinski. Sat koji je nekada otkucavao harmoniju ~udesnih i neodre|enih ~asova dana i no}i utkanih u monotoniju beskrajnog, a ipak sku~enog putovanja njegovoga klatna. Klatno se odavno zaustavilo. Pustolovina vremena je prestala. Sada me mu~i stotinu puta svojim potpunim mrtvilom, svojom nepokretno{}u i paralizom zemberaka i uko~enog mehanizma, napu{tenog, nenavijenog, nepodmazivanog, zaboravljenog me|u dotrajalim i suvi{nim stvarima nekih bezimenih i davno zaboravljenih gospodara. Tre}e sobe, mo`da, nije ni bilo. Na drugoj strani mala vrata pred turbetom. U sredini dva zelena groba. Na spoljnjem zidu bila su nekada sablja i buzdohan. Sablju je davno ukrao neki austrijski vojnik ili ma|arski kustos. Buzdohan jo{ niko nije ukrao. U grobu le`e dva {eha, dva murtata, dva dervi{a, dvije uhode, dva baba, dvije protuhe, dva pendervi{a.

108

OD JEGULJE DO @ABLJIH BATAKA

Od Blagaja do manastira @itomisli}a trebalo mi je tri ili ~etiri sata hoda. Zaboravio sam da pogledam koliko je bilo sati kada sam po{ao, a koliko kad stigoh pod manastirski konak. Prije nego {to sam i vidio @itomisli}e, selo u dolini Neretve ni`e u{}a Bune, na{ao sam davno u nekom Krle`inom tekstu kako pominje nekog debelog fratra iz @itomisli}a, {to se nekud zaputio po nekakvom kijametu. Pro{ao sam pored obala hladne vode Bune i veselo mahao ribarima {to su ~u~ali u vrbacima nagnuti nad pli}ake u kojima se ogledalo nebo i kraji~ak ljubi~astog oblaka. Kraj velikog Muslibegovi}evog to~ka neki debeljko se izuo, povadio sve stvari iz auta pa na tenane pere jednu po jednu. Neka je blagoslovena ova voda u kojoj se ~ovjek mo`e okupati, koje se `edan mo`e napiti, u kojoj mo`e rakiju rashladiti i auto oprati. Od Muslibegovi}evog to~ka do Neretve prati me neka kartonska kutiju u raspadanju. Ponekad od gustog zelenila ne vidim s puta ni Bunu ni kutiju. Onda se na nekoj ~istini iznenada opet sretnemo i obradujemo: kutija, Buna i ja. Podno negda{njih "Bijelih dvora, ~ardaka, ahara i avlija" nesretnog hercegova~kog vezira Alipa{e 109

Rizvanbegovi}a, Buna se kao stisnuta {aka odjednom rastvori u sijaset prstiju i tako silovito zarije u vode Neretve da nestane njenog plavetnila, sva pobijeli i pretvori se u pravi praznik srebra, koji kratko vrijeme plovi Neretvom, a onda ponovo te~e smaragd. Na samom u{}u ima nekoliko napu{tenih vodenica. Vodenice su tako puste i orohnule kao da su njihovi junaci, mlinari, i sve pri~e koje sam u djetinjstvu slu{ao o vilama, nagluhim vodeni~arima, hajducima, vampirima i vukodlacima, nestali sa ovoga svijeta prije hiljadu godina. Po{to je primila Bunu, Neretva se smiruje i kao da se sprema na po~inak odmaraju}i se od tjeskobnih klanaca, debrenta i snje`nih vrhova planina, ~ijim podno`jima se probijala do ovih zelenih livada i rodnog vinogorja na svome dugom putu do sinjega mora. Ko se pa`ljivo zagleda u njenu maticu, primijeti}e da je hvata dreme` spokojne ravni~arske rijeke koja je sve muke prebrodila i najte`e iza sebe ostavila. U ravnici pred manastirskim konakom i ubogim hramom hercegova~kih ratara i pastira, mlada monahinja u izblijedjeloj rizi ~uva dvije {arene krave i ne{to plete nalik na duge crne ~arape. S druge strane puta seljanka u farmerkama plijevi lijehe luka. Pod velikim dudom tre{ti tranzistor. Mnogi stranci koji su prolazili ovim krajem opisa{e u svojim tefterima crkvu i manastir, koji podi`e ugledna porodica Miloradovi}a. Bra}a Miloradovi}i bijahu stara hercegova~ka vlastela, koja i po dolasku Turaka osta u hri{}anstvu. Iako hri{}ani, Miloradovi}i dobi{e od Stambola sve spahijske be110

rate i ostado{e na svojoj zemlji u svakoj vlasti. Tek poslije stotinu godina okrenu{e le|a Stambolu i odo{e prema Sankt Petersburgu, da od hercegova~ke vlastele i osmanlijskih spahija kod cara pravoslavnih postanu ruski grofovi. Iz male crkvene vitrine sa po`utjelog papira ravnodu{no me gleda jedan grof Miloradovi}, sa bijelom perikom na glavi, sjajnim oklopom na grudima punim kolajni i svakojakih medalja. Jedan putnik koji je pod kraj turske vladavine ovim krajevima prolazio pored manastira @itomisli}a, kad sti`e u Sarajevo u svoj dnevnik zapisa: "U Sarajevu tada bija{e Valija Mu{ir Mustafa Hazimpa{a civilni vojni guverner. Na|oh tada u Sarajevu utamni~ene Serafima Perovi}a, arhimandrita i igumana manastira @itomisli}a u Hercegovini, njegovog brata Jovu, u~itelja i kalu|era Leontija Radulovi}a i kod`oba{u Gavru Vu~kovi}a iz Sarajeva. Bili su osumnji~eni da {uruju sa Rusijom, Srbijom i Crnom Gorom. Istragu je provodio Josip Ke~et, valijin tajnik za spoljne poslove. Napokon, iz Stambola sti`e naredba da se arhimandrit Serafim Perovi}, brat mu Jovo, kalu|er Leontije i kod`oba{a Gavro, otpreme preko Selanika u Aziju. Uskoro ih jedan oficir i dvadeset zaptija odvedo{e u surgun u Dijarbekir, na persijskoj granici. Tu su `ivjeli slobodni po gradu, no nisu smjeli izvan varo{i hodati, a hranili su se i odijevali od svoje zarade i od milostinje dobrih ljudi". Turska kasnije pomisli da }e joj ovi su`njevi biti od koristi, pa ih uskoro pusti na slobodu i jo{ ih obdari, pa onda otpremi u Hercegovinu da mire narod. Ovi, odlaze}i iz Dijarbekira, obe}a{e Turskoj 111

sve, ali kad do|o{e morem u Dubrovnik ne htjedo{e dalje, ve} ostado{e u Austriji. Voljeli su mirno ~ekati na svr{etak u ovome gradu, ve} u Hercegovini bojati se svojoj glavi. Pomno razgledah crkvenu riznicu i iza|oh u prostranu portu punu velikih kamenih krsta~a nad davno opojanim humkama minulih manastirskih starje{ina. Na istoku je visoko brdo, u brdu mali gaj, u gaju veliki hrast, oko hrasta jasen, iz jasena zelena grana, na grani }uk. S druge strane le`ale su livade, po livadama ovce, za ovcama ~obani, iza bijelih stada vinogradi, za vinogorjem Neretva, na Neretvi ~un. Zvono na tornju. Podne u vrijeme ru~ka. Zamire i posljednji odjek zvona prema Istoku i prema Zapadu. Mislim se da li da ru~am jegulje na Karaotoku, ili da produ`im u Metkovi} na `ablje batake?

112

ALBUM FRATARA, P^ELA I KONDUKTERA

Ki{a i neodre|eni sati dana. Benzinska pumpa, biciklist, {kola i seljanke u crnim {alvarama. Pred Kiseljakom put je skrenuo ulijevo. Prvo se izgubi bijeli zvonik na brijegu. Iza drvene vodenice stare "[tefanije" i Kili}eva hana. Iza kupine izgubi{e se tri crvena krova. Put krivuda, izlokan i mokar. Dalekovod. Potok. Drvena }uprija. Na kraju puta je Kre{evo. Na kraju puta je samostan. ^itavo vrijeme mislim na fra Petra, na Kirkora, fra Miju, Haima, ]amila i na Prokletu avliju. Nekad je na brijegu izme|u Hali~a i Bosfora bio ~uveni i stra{ni Depozito. Poku{avam da se prisjetim sun~anih obala dalekog Mramornog mora. Depozito je mogao biti na prostranoj padini vi{e Tophane. Mogao je biti i u krugu napu{tenih jednospratnih kasarni starog Rumelijskog nizama, u malim i vla`nim avlijama po kojima se petkom i nedjeljom do podne skupljaju buljuci izgubljenih i poro~nih cari113

gradskih ljudi i nude i tra`e, krijum~are, drijemaju, kupuju, prodaju i preprodaju ha{i{, opijum i heroin. Mogao je biti negdje u okolini visoke i tvrde kule Galate, u onom isprepletenom i dozla Boga zamr{enom ~voru izlokanih strmih sokaka, dugih mahala i mra~nih ~ikmi, me|u stjeni~avim drvenim ku}ama ~udnog izgleda i jo{ ~udnije arhitekture, me|u du}anima krcatim polovnom i kvarnom robom, me|u fijakerskim kosturima i olupinama i vje~no dokonim i pospanim ljudima. Slike se mije{aju, rastu, prepli}u i gube o{trinu, istinitost i boju. Poku{avam da ~itam novine. Oglasi, konkursi, ~itulje… Od duga vremena zadriglom halfu sa sedme strane skidam dres, crtam brkove, obla~im habit, pravim tonzuru, poja~avam obrve, dodajem krunicu… Takav je mogao biti fra Rafo, fra Mijo ili neki drugi kre{evski ili fojni~ki fratar. Istaknutom diplomati sa tre}e strane uglednog dnevnika prvo skidam ko{ulju i {e{ir. Poslije zacrnim kragnu, ostavljam kravatu, crtam fes, crtam mantiju, popravljam fes, dodajem lanac, pa krst, pa jo{ jedan lanac, pa jo{ jedan krst… Na kraju – orden cara austrijskog i visoki ni{an sultana osmanlijskog. Takav je izgledao fra Grga. Sjetih se najdra`e pri~e, Velipa{e ^erkeza, Mare Milosnice, sarajevske kr{le i razgovora fra Grginog sa posljednjim carskim seraskerom u Bosni. Na petoj strani nalazim novu `rtvu. @eljezni~ara pretvaram u mu{ira, vezira i seraskera. 114

Crtaju}i mislim na djetinjstvo, na porodi~ni album i ozbiljne ~ike zaustavljena pokreta i uko~ena pogleda pred krupnim okom so~iva i crnim pokrovom provincijskih vol{ebnika. U dugim popodnevima mala olovka preobra`avala je oficijale, praktikante i suplente upara|ene pred "rikvandima" punim balustrada, stepenica i saksija sa cvije}em u p~ele, konduktere, generale na konju i tetrijebe na grani. Ki{a je prestala. Kraji~ak plavog neba u daljini. Desno su velike crne {ume. Lijevo su prve ku}e kre{evske. Na rubu puta, opranih malih prozora, okre~ene, bijele i ~iste pod sme|im drvenim krovovima, ku}e su neke ~udovi{ne pti~urine staklenih o~iju, bijeloga trupa i dugih crnih krila. ^ar{ijom idem prema samostanu. Redovi }epenaka, divanhana, taraba i zastrtih prozora. Male avlije pune cvije}a i bijele kaldrme. Nekad je ovo bila ~ar{ija ~uvenih kova~a. Dugo stojim pred jednom avlijom i brojim krupan kamen kaldrme. D`amija, berberin, obu}ar, zadruga. ]epenci zatvoreni mandalom i te{kim kre{evskim katancima. Kod "Lovca" svira muzika… Na zidu jelen sa velikim rogovima. U {anku punjena ptica. "Svaka namjerno razbijena ~a{a…" "Bogat izbor doma}ih specijaliteta na `aru". Meso na ra`nju pe~eno, na panju sje~eno. "Lica u pripitom stanju ne mogu dobiti pi}a". 115

Dva mladi}a igraju tabli}a. Tiketi, novine, domine… Prolazim pored po{te, pored posljednjih redova zatvorenih du}ana, iza nekog razgra|enog i zapu{tenog dvori{ta punog `ica i perunike i uskom krivudavom stazom izbijam na malu tvrdim kamenom podzidom u~vr{}enu zaravan. Na zaravni je crkva. Iza crkve je samostan. Mala Albina pokazala mi je put. Mala Albina ne voli bombone. Kabasto i ru`no zdanje oja|enih sivih zidova i bijelo operva`enih prozora, li~ilo je prije na neku malu fabriku miri{ljavog sapuna, radionicu svilenog ve{a, ili katastarsku upravu, nego na starinski samostan bosanskih franjevaca sa aharima, musafirhanom i }elijama. Vijekovima gra|en, dogra|ivan, paljen, ru{en i prepravljan, iznevjerio je zauvijek sliku dugo i pa`ljivo gra|enu u mojoj ma{ti i zamijenio je krupno i vidljivo ispisanom godinom posljednje dun|erske rekonstrukcije pod Austrijom. Ovako dotjeran, samostan je mogao biti upravna zgrada nekog poljoprivrednog dobra, arsenal lu~ke kapetanije ili veterinarska stanica. Fratar me do~ekao pred vratima. Fratar nije li~io ni na jednog kanonika sa mojih crte`a. Omalen, mr{av ~ovjek pedesetih godina i sijedih vlasi, pu{io je sarajevsku "Moravu" i nosio nove `ute cipele na nogama. Gvardijan je na Kiseljaku. Fra Grgina soba je na prvom spratu. Pozdravite gvardijana. 116

Hodnici i{arani ru`i~astim cvjetovima. Uramljena litografija na zidu hodnika. Mladi franjevac napu}enih rumenih usana svira violinu pod svodovima nekog balkona. Fratar se pred vratima prebire i dugo tra`i klju~. Uboga kre{evska }elija fra Grge Marti}a puna gu{~ijih pera, moleraj na plafonu, drveni krevet u uglu, tri rasklimatane "alt doj~" fotelje, latinske knji`ice i narodne pjesmarice. [trosmajer sa posvetom i car austrijski sa bakenbardima. Pu{ka, fermani, hand`ari, turpije, testere i teskere – ~itavo zlehudo bogatstvo malog brata kre{evskog i potonjeg `upnika sarajevskog. Prije mnogo godina umro je u nekoj jo{ manjoj, skromnijoj }eliji samostanskoj i onaj razgovorni fra Petar koji je bio ~uveni "saha~ija, pu{kar i mekanik". U crkvi, fratar mi pokazuje tri velike slike obje{ene visoko pod svodom. Tri crne, sme|e i sive povr{ine. Vrijeme i vlaga oduzeli su slikama svaki smisao, sadr`aj i boju. Svaka od njih mogla bi u isto vrijeme biti i skidanje s krsta, i blagovijesti i sveta porodica u popodnevnoj {etnji, i ulazak u Jerusalem, i grupa apostola na vikendu. Fratar je tvrdio da su sve tri slike skupocjene, da su pod za{titom dr`ave, i da ih je radio neki ~uveni italijanski majstor ~ijeg se imena niko ne mo`e sjetiti. Odlazim razo~aran, ljut i umoran. Dok smo se opra{tali tri starice su se penjale uskom stazom prema crkvi. 117

Crkveni muzej u koji su fratri vjekovima i decenijama prikupljali i donosili }upove, testije, bardake, stare katance, sind`ire, kre{evska klije{ta, belenzuke, prstenje, brave i kantare – nisam ~estito ni pogledao. Odlaze}i okrenuo sam se jo{ jednom prema groblju. Za{to sam dolazio ovamo? Gdje li je sahranjen fra Petar? Mo`da njegovog groba i nema. Ki{a je opet po~ela da pada. Ve~era}u na Kiseljaku, ili u Fojnici. Uostalom, kako se dogovorimo.

118

PISMA IZ AZIJE

AFGANISTAN

PUT U BAMIJAN

^itao~e, ako te jednoga dana neki vjetar, karavan ili "boing" nanese u centralnu Aziju, neizostavno oti|i u Bamijan, dolinu velikih Buda, u sjevernom Afganistanu. Bamijan stari Afgani zovu: Dolina suza. Budisti ka`u: Klanac jecaja. Jermenci: Moabdik – Prokleti kraj. Zaputi se od Kabula na sjever sve do ^arikara, pra{njave i malehne, ali nadaleko ~uvene kasabe sa svojih nenadma{nih majstora za izradu i obradu no`eva, makaza i svakojakih sje~iva, pa onda od benzinske pumpe, na desnoj strani duga~ke ~ar{ije, prvim putem sa lijeve strane, skreni na zapad. Zapamti da od ^arikara valja pre}i osamdeset sedam sela, prebaciti se preko dvadeset ~etiri }uprije, obi}i ~etrnaest tvr|ava i sti}i u Top~ider, posljednje naselje pred ulazak u dolinu velikih Buda. Top~ider se ni po veli~ini, ni po izgledu, ni po ~emu ne razlikuje od ostalih ubogih naseobina kraj puta, osim po imenu {to mu je ostalo od davno pomrlih tobd`ija slavnog osvaja~a hindustanskih strana, sultana Nadira [aha, "sina svoga ma~a, unuka svoga ma~a, praunuka svoga ma~a, ~ukunuka svoga ma~a i sve tako redom". On nastani tu hrabre artiljerce na obroncima snije`nog Hinduku{a pored jednog brzog planinskog potoka. 123

Ako si dokon, zastani i uslikaj se u jo{ jednom Top~ideru, ali bez platana, bez stare terazijske ~esme i Milo{evog konaka. Od ^arikara drum je karavanski, lo{, krivudav i neobezbije|en, neznatno mijenjan i dotjerivan od vremena Ptolomejevih zemljopisa u kojima je opisivan "Svileni put". Ovuda su prolazile povorke budisti~kih i nestorijanskih propovijednika i hodo~asnika zajedno sa kirid`ijama i trgovcima {to su iz Kine podno Pamira prenosili dragocjene tovare svile i adi|ara dolinom Bamijana, ~ak na Levant, u Mezopotamiju i u Antiohiju. Nepotvr|ene su ostale vijesti da je ovim stranama pro{ao i sveti Toma na svom mukotrpnom putovanju u Indiju. Prolazi}e{ nevi|enim predjelima veli~anstvene pusto{i i divljine, podno i po vrhu ru`i~astih, sme|ih, `utih i crvenih brda, kao kroz zbirke dje~ijih crte`a obojenih {arenim drvenim pisaljkama, ili mimo slika najnaivnijih naivaca iz rumunskih sela po Banatu. Ne}e{ vidjeti ni travke, ni cvijeta – ni{ta {to ima svoj vijek, trajanje i svoj kraj. Ekran je ispunjen samo onim {to je ve} umrlo zauvijek, {to je balsamovano i skamenjeno, {to se vi{e ne}e mijenjati dok je ovoga svijeta i vijeka. ^itava ta panorama zastrta je plavim {atorskim krilom neba boje najkrupnijeg i naj~istijeg tirkiza. Vrijedilo je pre}i hiljade i hiljade milja i da nema ni~eg drugog osim ovog opojnog plavetnila. Samo ovdje shvati}e{ `elju pobo`nih da se na kraju puta sa zemlje zauvijek vinu u nebo. Pred samim Bamijanom su ostaci logora neke filmske ekipe koja je tu nedjeljama boravila i sni124

mala film "Jaha~i stepe". U filmu glavnu ulogu igrao je Omar [arif. On je kao i obi~no glumio neodoljivog ^apandaza, neku vrstu afganistanskog kauboja. Slavni glumac je negdje, na nekoj od terasa Hiltonovih hotela, na konferenciji za {tampu izjavio: "Najdublji utisak na mene je ostavio put od glavnog grada Afganistana, Kabula do Bamijana, gdje je prije osam vijekova ratovao D`ingis-kan." Tako su pisale novine. Kad ve} Omar [arif, neodoljivi ^apandaz, ili neka vrsta afganistanskog kauboja u koloru i sinemaskopu pomenu D`ingis-kana, podsje}a te na velikog mongolskog osvaja~a D`ingisa, ~ije ime ni na jednom `ivom ni mrtvom jeziku svijeta ne zna~i ni{ta, ali na svim jezicima podjednako dobro zvu~i i ima ne{to {to u sebi sadr`i rat i ima sli~nost sa rije~ima koje zna~e: veliki, neustra{ivi ili nepobjedivi. Pri~ali su mi da je ba{ na mjestu gdje je logorovala ova filmska ekipa poginuo najmiliji unuk D`ingis-kana Moatugan, sin D`agatajev. Prvi i jedini put veliki osvaja~, ubica i paliku}a svetio se u Bamijanu li~no pogo|en i ucviljen. Poslije smrti svoga voljenog unuka naredio je da se pobije i sravni sa zemljom sve `ivo: ljudi, `ene, djeca, stoka, psi, ma~ke i ptice. Cijela oblast je u spomen njegovog unuka postala pustinja puna ru{evina i nagomilanog kamenja i stotinama godina kasnije nekada{nja cvijetna i plodna dolina bila je pusto i nenaseljeno mjesto, Prokleti kraj: Moabdik. Jedini pre`ivjeli svjedoci ovog klanja su velike Bude u stijenama Hinduku{a. Oni su uspravni, vitki i okrenuti prema rijeci i obroncima Kohibabe. Jedan 126

je visok 56 metara, drugi je ne{to manji i dosti`e visinu od 35 metara. Obojica su u odijelima gr~kih plemi}a, nemaju trbuha i nisu zagledani u svoj pupak. Nastali su u vrijeme sna`nih uticaja helenizma u Afganistanu, kada su granice izme|u Olimpa i Pamira bile jedva uo~ljive. Obojica stoje u velikim ni{ama u stijeni, uni{tenih lica do ispod nosa i veoma o{te}enih nogu do koljena. Ka`u da ih nisu dirali ni Arapi, ni divlje horde D`ingis-kanove, nego da su ih oplja~kali i unakazili sitni koko{ari i protuhe malehnih i bezna~ajnih prin~eva ~ija imena jedva da je historija i zabilje`ila. Oni su sa njih i oko njih razvukli zlato, bisere i ostale dragocjenosti, koje su vijekovima darivali pobo`ni hodo~asnici. Od podno`ja do Budinog tjemena imaju stepenice. Turisti se penju na glavu bo`anstva i slikaju. Ja sam odbio da se bogu popnem na glavu. Pred Prvi svjetski rat suluda baba potonjeg afganistanskog kralja Amanulaha, naredila je da se Budama potpuno raznesu lica. Hiljade i hiljade budisti~kih kalu|era i sve}enika `ivjelo je u }elijama iskopanim u velikoj stijeni. Oni su tu bitisali osam stolje}a u molitvama i razmi{ljanju. U~inilo mi se da se i sada osje}a miris njihovih uljarica u cijeloj ovoj prostranoj dolini. Poku{ao sam dva puta da izbrojim sve }elije i sva udubljenja u visokoj stijeni. Prvi put sam brojao do tri hiljade pa sa pobrkao i brojao ponovo. Drugi put sam imao jo{ manje sre}e, pa sam mirno zaklju~io da ih ima nekoliko hiljada. Danas od ranog prolje}a do kasne jeseni ove }elije nastanjuju hipici. Oni ovamo dolaze sa svih 127

strana svijeta. Ima ih iz Amerike, Australije, Evrope i Jugoslavije. Ovdje u }elijama provode duge mjesece sami ili sa svojom porodicom. ^itao~e, nemoj se zbuniti kada ovdje sretne{ plavu `enu u {alvarama uvijenu u crnu bo{~u sa djetetom na le|ima koja govori engleski, francuski ili {vedski, sa ri|obradim divom kanadskog porijekla u turbanu i u tiftiku. Na njegovim iski}enim grudima vise brojanice od sedefa sa klju~evima od kola. Uvjeri}e{ se da danas sveta dolina nije vi{e pusta i da se u sumrak opet pale uljarice u }elijama gdje su nekada `ivjeli budisti~ki kalu|eri od kojih ovdje vi{e nema ni traga, ni glasa. Do{ao je novi svijet i nastanio Bamijan koji nije vi{e ni dolina pla~a, ni klanac jecaja, ni Moabdik – Prokleti kraj.

128

MRTVA VODA AMURDARIJA

Autobusi i kamioni u Afganistanu pravo su {areno ~udo na to~kovima. I oni se poput ostalih automobila prave po fabrikama, ali za Afganistance fabrika obavi samo jedan dio posla. Tek kad njima padnu u {ake, ti autobusi i kamioni dobijaju svoj kona~ni oblik. Nikad nisu zadovoljni fabri~kom linijom, modelom i izgledom. Ma{toviti Afganistanci autobusima dodaju jo{ mnogo svog li~nog "dizajna". Da ih udese po svom ukusu i svojim potrebama, oni skidaju, zamjenjuju i dodaju nove dijelove i povr{ine koje u fabrici niko nije ni slutio, a kamoli predvidio. Pored zavjesica, praporaca, lan~i}a i gajtana, oni, metalni autobus ili kamion, pretvore u veliki drveni sanduk nalik na nekakav ogroman trpezarijski kredenac pogodan za prijevoz putnika i slikanje svakojakih prizora iz `ivota i oko `ivota. Tu su uslikani i njujor{ki oblakoderi, i japanski {inobusi, i {adrvani u Granadi, i rajske ptice, i {enbrunski perivoji, i Meka i Medina, i }uprija na Temzi, i lavovi i tigrovi, i avion sa deset motora, i maharad`a na slonu, i bojni brod "Misuri" i jo{ sijaset svakojakih kontrafa. Voza~ka kabina obi~no je ure|ena ne{to druk~ije i li~i na bogomolju ispunjenu pobo`nim zapisima i savjetima za `ivot i na ovom i na onom 129

svijetu. Kad sve ispadne kako valja, onda autobus izgleda kao Tad`mahal, ili neki jo{ kitnjastiji mauzolej na to~kovima. U takvim kulisama prepunim ljudi kre}u vozila svakoga dana besprijekornim asfaltnim drumom iz Kabula, preko Salanga, kroz Hinduku{, do Kunduza i dalje do Amurdarije i sovjetske granice. Privlegovani se voze na krovu uvijeni u }ebad i svakojake ko`uhe i prnje, a ostali su nabijeni u utrobu ove {arene putuju}e kutije. Ja nisam bio me|u privilegovanim. Sjedim me|u mrkim gor{tacima ~ija lica naborana od sunca, vjetra i hladno}e li~e na stare drvene {krinje ili dijelove pohabanih ko`nih kofera. Na glavama imaju turbane i svi su u ameri~kim vojnim uniformama sa ostacima podoficirskih i oficirskih oznaka i nazivima jedinica jo{ iz vremena ratovanja ameri~kog Sjevera i Juga. Niko ne nosi ~arape, ali poneko ima papu~e. @ene su u ~adorima ili {atorima (kako se ovdje zovu fered`e) uvijene od glave do pete. Njihovi mu`evi li~e mi na krijum~are mumija. Jedva sam primijetio i nekoliko hipika na prednjim sjedi{tima. Stigli su ~ak ovamo da se izbave od dosade i ~amotinje raznih Kopenhagena, Melburna ili Amsterdama. Nekim ~udom u ovoj kutiji nije bilo djece. Pred Salangom bilo je vrijeme podnevne molitve. Autobus se zaustavio. Neki putnici su se pred molitvu prali otopljenim snijegom. Sunce je nemilosrdno pr`ilo. U hladu je bilo sve zale|eno. Hipici su me podozrivo gledali. Mo`da su mislili da sam i ja jedan od njihovih, ali odnekud ovamo zalutao ~ak iz devetnaestog vijeka. 130

Asfaltni drum ulazi u galerije i primi~e se srcu Hinduku{a. Ovaj put u Afganistanu gradili su Sovjeti i probili tunel kroz planinu na visini od 3364 metra. To je tunel na najve}oj visini u bijelom svijetu i pravo je ~udo dobrog neimarstva. Poslije ovog sovjetskog podviga i Amerikanci su gradili dobre puteve po Afganistanu. Na drugoj strani planine bilo je i ve}ih sela kraj puta i mnogo vi{e karavana kamila na asfaltu i pored asfalta. Pred kamilama su i{li magarci i predvodili karavane. Nisam se tome za~udio. Na sjeveru ima sve vi{e Uzbeka i Turkmena. Njihove ku}e su i ovdje od blata, ali ima i poneko kube, pa me odnekud podsje}aju na naselja u dolini svete rijeke Jordana. U ovim tro{nim hud`ericama jedva da se lak{e i udobnije `ivi nego u crnim nomadskim {atorima od kamilje ili kozije dlake. I sve tako, i dalje tako, i sve nalik – do Amurdarije. Ima nekih rije~i koje su mi ostale duboko u sje}anju, a koje nisam ni tri puta u `ivotu izgovorio. Jedna od tih neobi~nih rije~i je i – Amurdarija. Pre|oh hiljade i hiljade kilometara da se podsjetim na jednu takvu rije~ i da svojim o~ima vidim rijeku iz gimnazije. U predjelu sumornom i mrtvom, punom `utog pijeska, le`i jedna ustajala voda uramljena glibom. U toj rijeci se odavna vi{e ni{ta ne ogleda – ni nebo, ni ptica, ni ~ovjek. Stolje}ima su preko ove vode prolazili ratovi, pusto{enja, pokolji i plivali le{evi. Mo`da na Zemlji ima mjesta gdje se jo{ vi{e ljudske krvi prolilo, ali ne vjerujem da ima bjednije pozornice na kojoj se sve to odigralo. Pored 132

Medejaca, Skita, Epitalita i Huna ovdje je krvarilo bar dva puta toliko plemena i naroda koji poput Medejaca, Skita i Huna vi{e i ne postoje. Neki dan sam stajao na obalama rijeke Inda i u`ivao u smaragdnoj boji njegove vode, bjelini njegovog pijeska i zelenilu njegovih obala. Ovdje kao da nema ni boje, ni dna, ni obala. Amurdarija kao da postoji samo za povijest da opominje na Aleksandre, D`ingise, Timure, Envere i hiljade malih ukoljica i krvopilaca ~ija imena jedva da iko pamti. U~inilo mi se da ova voda postoji samo za zemljopis, i da se ne bi mijenjali nastavni programi, {kolski ud`benici i geografske karte. Na ruskoj obali stoji avetinjski usamljena zgrada posljednje `eljezni~ke stanice. Daleko iza nje kao da se naziru oronule kupole Buhare i Samarkanda. Oko afganistanske carinarnice promi~u opet neki ljudi u {arenim turbanima i ameri~kim {injelima. I u centralnoj Aziji gubi se narodna no{nja, pa dr`ava uvozi godi{nje za milion dolara otpisanih ameri~kih vojni~kih ~ak{ira, koporana i kaputa. Jedina utjeha, bajagi, u ovoj beskrajnoj pustinji bile su mi snije`ne padine Pamira ~iji vrhovi ulaze pravo u nebo. On je lebdio negdje na istoku kao krupan tovar izme|u neba i zemlje. Zagledan u njega obnovio sam jo{ jedan stari mit. Na ovoj nerazgovijetnoj granici zemlje i neba, na krovu svijeta, na Pamiru boravili su i razmno`avali se praotac Adam i pramajka Eva po{to su zauvijek najureni iz raja. Na krovu svijeta bila je prva obljuba; tu negdje je i Kain ubio Avelja; ovdje su po~eli i prvi bratoubila~ki ratovi. Daleko odavde na zapad je Ararat gdje se izbavio Noje, sedamnaesto koljeno Adamovo. 133

Daleko na jugu je velika pustinja kojom je lutao Avram, sedamnaesto koljeno Nojevo. Negdje na sredini puta je Palestina u kojoj su `ivjeli Josif i Ana, sedamnaesto koljeno Avramovo. Drugi mitovi govore da je sve to bilo na drugom mjestu, pa ima i po jedna pri~a o gori Safonu, o dolini Hebranu i pustinji Arefatu.

NI RAJ, NI KRAJ PUTOVANJA

Po~etkom pro{log vijeka `ivio je jedan "Mlad i sjajan" {kotski oficir, radoznali putnik i neumorni diplomatski agent. Neobuzdana radoznalost i sklonost tajanstvenim i mra~nim poslovima dovela ga je u daleki, nepoznati i nepristupa~ni Afganistan. Putnik je dolazio iz Hindustana u namjeri da preko Pe{evara, Kabula i Balka ode u drijevnu Buharu. Bio je drugi po redu Evropljanin, koji je ikada nogom kro~io u ovu zemlju. U zapisima koji su ostali iza ovoga darovitog pustolova i obavje{tajca ima i ova re~enica: "Kabul je bio pravi raj svih mojih dosada{njih putovanja." Siromah ser Aleksander Berns, "mladi i sjajni" {kotski oficir tada nije ni slutio da }e ba{ iz Kabula oti}i pravo u pravi raj i to drugog novembra 1841. ili 1219. godine po muslimanskom kalendaru, napunjen olovom preko svake mjere i potrebe. Iza prvog Evropljanina koji je boravio u Afganistanu, izvjesnog doktora Vilijama Murkrofa, nije ostao nikakav zapis, ali ostalo mu je zato tijelo da u miru po~iva tu negdje oko Balka. Ja nisam tre}i koji je ovamo stigao iz Evrope, ali ni Kabul nije za mene raj svih mojih putovanja. Vidio sam i mnogo ve}ih, i mnogo ljep{ih gradova po bijelom svijetu, ali nikada nisam bio u nekoj prijestonici propetoj na visinu vi{u od Lov}ena, 134

135

ni u gradu ~iji su svi dani u godini vedri i sun~ani, ni u naselju koje se na moje o~i istovremeno raspada i gradi. Kabul je jedan od najstarijih gradova na svijetu, pominje se i u starostavnim spisima Veda, ali na moju sre}u za svoj dugi vijek i slavnu pro{lost nije sa~uvao mnogo vidljivih i opipljivih dokaza, nego je sve u pri~i i predanju, u legendi i mitu, po du}anima i po sokacima, ili skriveno duboko pod zemljom, pa putnik i namjernik bar ovdje ne mora padati s nogu obigravaju}i sijaset memorijala i eskorijala, topkapisaraja i versaja, kastela i klostera, koloseuma i muzeuma. Kabul je velika pijaca centralne Azije po kojoj vrijedi natenane i serbes bazati i tumarati u gomili Tad`ika, Pa{tuna, Uzbeka i Hazara kao po nekoj d`inovskoj vitrini ~ije su stranice sklepane od tro{nih zidova ku}a i avlija kao u`ivo i do tan~ina prenijetih predjela sa crte`a Ljube Ivanovi}a, nastalih negdje u Ki~evu ili okolini. Ovdje se mo`e `ivjeti i bez novina, i bez bioskopa, i bez "Gradi}a Pejtona", oma|ijan `ivim slikama i prizorima sa sokaka, o{amu}en bogatstvom bezistana, opijen mirisima bazara. Tu se na svakom koraku mo`e{ sudariti sa `ivim ~ovjekom koji je upravo pobjegao iz Starog zavjeta da u ~ar{iji za trenutak ne{to vidi, ili kupi. Ti biblijski mrki starci dugih bijelih brada uvijeni u kaftane i umotani u turbane, `iva su slika i prilika nekog Mojsija, Avrama ili Josifa koji se izme|u automobila i zaprega po ovim ulicama i trgovima, kre}u suvereno i sigurno kao po vjeronauci. 136

Ovdje se za jedan dan odigra vi{e predstava nego u novinama i na malim ekranima za ~itavu godinu. Vijekovima je ovdje tako, jer Kabul je odavno bio velika raskrsnica karavanskih puteva. Kirid`ije i trgovci prolazili su sa svakojakim espapom sa juga na sjever i sa istoka na zapad. Trgovina je povremeno cvjetala ili opadala ve} prema vremenima i prilikama, ali uvijek bila cijenjena, njegovana i razvijena do ne~uvene vje{tine kupovine i prodaje. Pravo je ~udo {to se po ovim du}anima i oko njih mo`e vidjeti, na}i i kupiti. Na ogradama i trotoarima prodaju se ~uveni tepisi nenadma{ne izrade, boje i {ara, pored gomila arpad`ika; astrahanske bunde od krzna karakul-ovaca sa Pamira uz brda bostana; engleski {tofovi od sorte koju je te{ko prona}i i u Parizu i taze simiti i somuni; staro oru`je kojim bi se mogle snabdjeti ~itave vojske za bitku na Marici. Neki dan je na pijaci bilo i svje`e iskopanih malih i velikih kipova Bude. Na njihovim tajanstveno nasmije{enim licima ostalo je jo{ tragova zemlje. Bo`anstva su bila namijenjena {irokoj potro{nji. Kabul je u svojoj dugoj pro{losti bio i nadaleko ~uvena pijaca robova. U starom bezistanu, nekada najljep{em i najbogatijem u cijeloj Aziji, prodavalo se roblje dovo|eno sa svih strana svijeta. Bezistan je postojao sve do prije stotinjak i ne{to godina kada su ga razorili i zapalili Englezi, ne da bi sprije~ili postojanje ropstva i prodaju robova, ve} u pohodu i namjeri da ove nepokorne i ratoborne Afgane pretvore u svoje roblje. 137

Na toj pijaci nekada su boja, rasa i pol bili presudni za odre|ivanje cijene, koja je opet zavisila i od jo{ pone~ega najvi{e od vje{tine prodavca i lakovjernosti mu{terije. Prije nego {to bi ih doveli i izlo`ili na pazaru, prodavci su ih ude{avali, uljep{avali, {minkali, podmla|ivali na razne na~ine kao svaku robu. Sve su to ~inili da bi mu{teriju obmanuli i u godinama, i u ljepoti, i u zdravlju svoga espapa. Znala su se odre|ena svojstva i osobine svakog naroda i svake rase. Abisinci su odnekud smatrani kao kradljivci. Mongoli su se pro~uli po lukavstvu i istrajnosti. Najbolji kuhari dovo|eni su ovamo iz Sanda. Turci su bili, kako se vjerovalo, rasipnici. Persijanci su cijenjeni kao najljep{i i najokretniji robovi. Za Kineze se govorilo da su }utljivi i mudri. Mislilo se da crnci jedino znaju da pjevaju i igraju. U desetom vijeku cjenovnik je izgledao ovako: za jednog mladog Abisinca pla}alo se bez cjenkanja dvadeset zlatnih dinara, crnac trideset dinara, a odmah zatim crnkinja trista dinara. Bijela `ena hiljadu i vi{e dinara, i kad ni{ta nije znala da radi. Izuzetno visoko mjesto u cjenovniku imali su evnusi, neophodna i sigurna ~eljad za ~uvanje harema. Dovo|eni su iz Indije, Afrike i sa Sjevera. Na njihovu cijenu povremeno je uticao jedino ve}i priliv zarobljenih gr~kih kalu|era koje su Vizantinci po pravilu {trojili da bi njihove `enskinje bezbjedno posje}ivale crkve ne dovode}i u pitanje doma}inovu ~ast i obraz. Lutaju}i Kabulom drugoga dana do|oh slu~ajno do razvalina toga staroga bezistana tra`e}i kujund`ije i prodavce srebra i zlata. Opet nai|oh na staro oru`je: ko{ulje od pancira kroz koje nijedna strijela 139

ne mo`e da prodre, kacige i {titove od gvo`|a i debele ko`e, krive sablje majstorski iskovane, helebarde, topuze, buzdohane i prangije – najmodernije ubojito oru`je i posljednju rije~ ratne tehnike! Po ru{evinama i ugarcima ostalim iza po`ara, te{ko je zaklju~iti kakav je i koliki je bio taj ~uveni bezistan. U rupama i bud`acima ima jo{ radionica i svakojakih zanatlija, ali od njegovog sjaja, rasko{i i ljepote nije ostalo ni traga. Jedini opis njegovog izgleda, njegovog sjaja i ljepote ostao je sa~uvan u zapisima ser Aleksandra Bernsa, "mladog i sjajnog" {kotskog oficira. Zavidim darovitom [kotlan|aninu {to je vidio i opisao jednu ljepotu vi{e od mene. Pomoli}u se ve~eras da ovdje ne bude ni raj, ni kraj mojih putovanja.

^AROBNA VISORAVAN

Dangubim ve} mjesec dana po Kabulu i okolini. Ne poku{avam ni{ta da u~im, zapanjen ~injenicom da u ovoj brdskoj kraljevini narodi govore trideset dva jezika. Svijet je mahom nepismen, ali u Kabulu ipak izlazi ~etrnaest {to dnevnih {to nedjeljnih listova. Ne idem u bioskope po kojima igraju indijski kalamburi, ali ni u pozori{te u kome se prikazuju Molijer i Gogolj. Po sokacima u pri~i i dokolici za~as se sazna sve {to se zbiva s kraja na kraj njihovog kraljevstva dva puta ve}eg od Francuske. Afganistan je kraljevina. Kraljevstvom kraljuje kralj. Kralj je umjeren, mudar i pravi~an. Kralj se zove Muhammed Zahir {ah. Kralj je vojnik i agronom. Kralj je izvrstan teniser, najbolji skija{, najbolji lovac i ribolovac i najugledniji farmer. Narod voli svoga kralja. Mnogi velika{i, ipak, sanjaju o republici. Kraljev je dvor usred Kabula. Oko ba{~e je ograda, na ogradi je kapija, pred kapijom je stra`a, iza stra`e je dvor, u dvoru je kralj. On odavde upravlja sa oko sedamnaest miliona du{a. Od tih

140

141

oko sedamnaest miliona, tri ili ~etiri su nomadi i s njima ne upravlja niko… Svi popisi, inventure i statistike na Istoku su nesigurni i varljivi, i niko, pa ni sam kralj ne zna koliko ima svoga naroda. Njegova prijestonica je razasuta po velikoj poljani i okru`ena vje~no bijelim obroncima Hinduku{a. Kroz Kabul proti~e rijeka koja se zove isto kao i grad, i dijeli ga na dva dijela. Jedan je drevan i veli~anstven u svom raspadanju, drugi je nov, bezli~an i bezdu{an kao i svi novi gradovi na svijetu. U tom novom dijelu `ive mahom stranci i uljezi, isto tako bezli~ni i bezbojni. Oni su pravi jad i ~emer u pore|enju sa biblijskim starcima na drugoj obali rijeke. Svuda po svijetu starost donosi nemo} i bolest, osim u ovim brdima. Ovdje su ljudi najljep{i tek poslije {ezdesete godine. Visoki i vitki, obrasli u duge kovrd`ave brade i uvijeni u platno li~e na mesije i proroke, zvjezdo~ace i ~udotvorce koji jo{ lutaju po zemlji i najljep{i su spomenici u Afganistanu. S njima se ne mogu porediti ni mostovi, ni hamami, ni bogomolje. U Kabulu i nema velikih i bogatih d`amija. Kao da je ovaj narod vjerovao da je i Bog ubogi siromah poput njih, pa mu nije ni podizao hramove koji bi ga zasjenili svojom veli~inom i bogatstvom. Kabulske d`amije jedva su ve}e i upadljivije od ostalih ku}a. Jedna jedina d`amija vrijedna je pomena i dostojna pa`nje. Ona je u jednom novom naselju, ima vitko munare, sva je u arabeskama i podigli su je prije nekoliko godina Sovjeti. Sovjeti su podigli tu neku veliku politehni~ku {kolu, ili neki nau~ni centar dostojan svake 142

prijestonice u svijetu i u sredini tog malog grada d`amiju nevi|ene ljepote i oblika. Kabul nije samo prijestonica silnih naroda, rasa i plemena koji `ive u Afganistanu. Kabul je i glavni grad velikog me|unarodnog hipi-plemena. Ovdje borave hiljade mladih Evropljana, Amerikanaca, Australijanaca, Filipinaca, da bi uskoro postali sna`na i jedinstvena bratija. Nekad je kraljevski grad Katmandu bio premac Kabulu, ali mnogi hipici napustili su Katmandu ljuti {to se ovo gnijezdo u Himalajima naglo amerikanizira i kvari, pa se polahko opredijeli{e za stari dobri Kabul i zemlju, u kojoj je svaki ~ovjek slobodan da se sam opredijeli izme|u dobra i zla. "Nuristan", "Arijana", "Balk", "Grin", "Gaznavi" i jo{ desetine hotela podignuti su ili sklepani preko no}i da prime jedan mladi narod koji bje`i od zala civilizacije i mu{terijskog i potro{a~kog dru{tva. U ovim hotelima rijetke su jednokrevetne i dvokrevetne sobe. To su mahom odaje sa dvadeset i vi{e le`aja u koje se mo`e smjestiti ~itavo jedno bratstvo i do mile volje u`ivati u svakom zabranjenom vo}u. Do droge se mo`e slobodno i lahko do}i kao do svake {e}erlame, ili do hamajlije protiv uroka. Ha{i{ se prodaje u obliku manjih karamela, ili nekih sitnijih bombona. Afganistanci su hrabri i otmjeni ratnici koje je pro{lost nau~ila da budu nepovjerljivi prema strancima. Oni i danas rijetko i samo od nu`de zalaze u nove dijelove grada u kojima `ive stranci. Me|utim, hipike su primili u svoju zemlju kao jo{ jedno prijateljsko, mirno i blagonaklono pleme. Tome je mnogo doprinijela zajedni~ka sumnja, zazor i prezir 144

prema jednoj umornoj civilizaciji. Spremnost hipika da `ive na isti na~in kao i doma}a ~eljad otvorila je srca ovih gor{taka prema do{ljacima. U velikoj odaji "Grin" hotela, zastrtoj skupocjenim tepisima iz Buhare, upoznao sam jednog malog Francuza. On i njegova djevojka bili su obu~eni kao Afganistanci. Sjedili smo na tlu, pu{ili

145

ha{i{ i pili ~aj. Ovdje je vi{e od godinu dana i uporno traga za Orlovim gnijezdom, davnom postojbinom ~uvenog Hasana Sabaha koga su krsta{i prozvali – starac sa planine. Na svom putu prema dvoru Kubulaj-kana Marko Polo je u ovim gudurama i klancima nabasao na Orlovo gnijezdo. Od njega je ostala skoro jedina bilje{ka "o starcu sa planine". U mladosti veliki jaran pjesnika Omera Hajama, Hasan Sabah se docnije odmetnuo u svoju polutvr|avu, polutekiju Kasr Alamut, na jednom proplanku vi{em od 3.000 metara. Marko Polo je taj proplanak opisao kao rajski predio pun mladih `ena koje su slobodno `ivjele u dru{tvu Hasanovih dervi{a potpuno pot~injenih njegovoj volji i vlasti do smrti. "Starac sa planine" neprekidno je drogirao svoje pleme i dr`ao ga u potpunoj ekstazi. U dubokoj obamrlosti misli i osje}anja, Hasan ih je ubijao obe}avaju}i im trajno rajsko naselje na nebu, ili ih je pomo}u ha{i{a nagonio da ubijaju njegove mnogobrojne protivnike. "Orlovo gnijezdo" bilo je, istovremeno, tajna i progonjena vjerska sekta veoma naklonjena Ismailitima i zloglasno dru{tvo ubica i razvratnika. Krsta{i su im dali ime po biljici ha{i{u – hasasen, asasen – ubica.

U Afganistanu je vidio toliko divnih visoravni da bi svaka od njih mirne du{e mogla biti rajska. Prezimi}e u Kabulu. @ivje}e skromno i hrani}e se oskudno poput ostalih Afganistanaca, pa }e na ljeto opet krenuti na duga i zamorna putovanja. Ko zna dokle }e ostati ovdje tragaju}i za rajskim proplankom. On je u Parizu studirao arheologiju, pa su mu dodijale sve te starudije i odlu~io je da se posveti tra`enju istine, meditaciji i zoroastrizmu. Bila je pono} kada smo se rastali. Ukrutio sam se od ha{i{a. Sa sahat-kule u dvorskoj ba{~i izbijali su ~asovi. Svi mudri ljudi u Kabulu navijaju svoje ~asovnike po ovoj sahat-kuli iz dvorske ba{~e.

U trinaestom vijeku "Orlovo gnijezdo" razbili su Mongoli, ali bratija se razbjegla na sve strane i jo{ dugo odr`ala u Indiji, Persiji, Siriji i Africi kao obnovljena vjerska sekta Nizarija. Mladi Francuz ljetos je obi{ao pola sjevernog Afganistana, uzalud tra`e}i rajsku visoravan i ostatke tvr|ave zloglasnog Kasr Alamuta. 146

147

HILJADU I JEDNA TUGA

Valja pre}i Hinduku{, pa dugo putovati ravnicom dok se u daljini ne uka`u kao ~ivit modra kubeta Mezari{erifa. Jutros sam pokupio svoje prnje i sabahile krenuo na sjever. Grad Kabul je jo{ spavao, pa se od njega nisam ni oprostio. Danas treba prevaliti silne klance i klisure, pa onda dugo putovati stepom dok se negdje sa zapadne strane ne uka`e ~udesni Mezari{erif, malo poznat i jedva uo~ljiv u zemljopisu, ali zato velik i slavan u vjeronauci. Opet ~itavim putem molitve, nomadi, kirid`ije i ~obani. Opet put besprijekorno asfaltiran i opet pokraj puta grobovi veselo oki}eni {arenim zastavama privezanim na duga~ke pritke. U tim grobovima krajputa{ima po~ivaju u miru ubogi putnici karavana ~ija se zvijezda naglo ugasila u ovim neizmjernim daljinama i prostorima da nijemo, ali `ivopisno opominju prolaznike na neodoljivi, ali i neumitni kraj svih na{ih tumaranja i putovanja. Sa obje strane puta su rijetka naselja Tad`ika iste boje i kakvo}e kao i stepa iz koje su ponikla. Na~injena su od umije{ane i nepe~ene zemlje, pa izdaleka ve}ma li~e na goleme izrasline i pri{teve u predjelu oboljelom i pustom, nego na ~iste si148

rotinjske domove `ivahnih i nadaleko ~uvenih konjanika i ljutih mejdand`ija. Oko naselja spokojno lje{kare kamile i odmaraju se od napornih dalekih putovanja. Za mnoge Evropljane kamila je egzoti~na i pomalo smije{na i trapava spodoba iz Bremovog @ivotinjskog carstva, ili ~udni stanovnik zoolo{kog vrta, ili grbavo stvorenje iz romana Karla Maja. Za `itelje ovih gudura i stepa, ona ako i nije skoro sve, onda je najvrijednije i najdragocjenije {to oni imaju. Kamila je prijevozno sredstvo za putnike i kabaste terete, i po putu, i po bespu}u. Njena izdr`ljivost prevazilazi svaku na{u zamisao. Njeno mlijeko se pije. Njenu mokra}u daju djeci umjesto ribljeg zejtina ili tonikuma. Njena balega je sagorljiva poput drveta ili lo`ulja. Najzad kad sve iz nje izvuku, zakolju je i pojedu njeno meso. Od njene dlake naprave odje}u, pokriva~e i {atore, a od njene ko`e obu}u, torbe i zastira~e. Kamila je istovremeno i kamion, i dragstor, i supermarket, i selfservis. Kad je na kraju izgube, svi je dugo oplakuju kao trajan gubitak bogatog posjeda. Nisu joj dali slu~ajno ime: kamila – potpuna, ili savr{ena. Kako sam prilazio Mezari{erifu bilo je sve vi{e putnika. Mnogi su glasno molili i plakali. Pribli`avao sam se gradu na ~ijem velikom i jedinom trgu po~iva najve}i junak i najtragi~nija li~nost Islama – Hazreti Alija, Muhammedov ne}ak, prvi i najvatreniji musliman, mu` Muhammedove miljenice Fatime, ~etvrti kalifa muslimana, prvi imam [iita i otac bla`enih mu~enika Hasana i Huseina. 149

Vidio sam mnogo mauzoleja i Bo`ijih ku}a raznih vjerozakona i na Istoku i na Zapadu, ali grob i bogomolja sagra|ena ovom velikom Muhammedovom ratniku i apostolu prevazilazi sva moja o~ekivanja. Nisam ni slutio da }e ovdje usred stepa Turana neki neznani neimar smo}i toliko blaga, mjere i ma{te da stvori ovakvu ~aroliju. Imao je pravo jedan francuski arheolog kada je rekao da u Afganistan vrijedi do}i ako ni radi ~ega drugog, ono da se vidi ljepota stare fajanse kojom je oblo`eno ovo turbe i ova d`amija. @ao mi je {to se na mome crte`u ne mogu vidjeti i boje Mezari{erifa – svetoga groba. Bio sam na mnogim slavnim grobovima gdje se prodaju ulaznice, i na svetim mjestima gdje se hodo~asnicima izdaju uvjerenja i potvrde, i na grobovima pred kojima se satima organizovano ~eka u duga~kim redovima, ali jo{ nisam vidio grob na kome se i poslije vi{e od hiljadu godina usrdno i skru{eno moli, pla~e, jeca, uzdi{e i nari~e, kao da je pokojnik maloprije preminuo, kao da je prije nekoliko trenutaka ovdje sahranjen i kao da je svakome od ovih ljudi, `ena i djece bio vi{e nego rod ro|eni. Kao da je djeci bio majka, majkama jedinac, o~evima mjezimac. Muhammed je iznenada preminuo i nije stigao da iza sebe ostavi oporuku, niti je odredio svoga nasljednika. Mnogi muslimani `eljeli su da ga naslijedi Hazreti Alija, ali umjesto Alije do{li su redom i Abu Bekir, i Omer, i Osman. Borbe oko Muhammedovog nasljednika bile su dugotrajne i krvave. U tim borbama u~estvovali su i ro|aci, i `ene, i pristalice, 151

i protivnici. Kalife su jedan za drugim na tajanstven na~in nestajali ili ginuli. Alijin Kalifat do{ao je poslije duge i te{ke borbe sa ro|acima iz ku}e Omajada. Najzad, po{to je postao kalifa kao direktan Muhammedov nasljednik i potomak, Alija je ubijen u Mezopotamiji, na molitvi, u oazi Kufi. Zlo~in je djelo jednoga pristalice i pla}enika Omajada. U strahu da du{mani ne oskrnave Alijin grob, njegove prista{e potajno na kamili prenije{e njegovo tijelo i sahrani{e ga ~ak ovdje. Tako je nastao raskol me|u muslimanima koji se podijeli{e na Sunite i [iite. Pod najvi{om kupolom postavljen je veliki sarkofag prekriven purpurnom ~ohom. Oko ove svetinje stotine i stotine ulema, hafiza i mula glasno izgovaraju sure iz Kur’ana. Njihova uplakana lica jedva nazirem u odsjaju mno{tva svije}a. Stigao sam i prisustvujem najve}em skupu tuge i `alosti na svijetu. Jedva se probijem kroz silan svijet i izlazim iz turbeta kroz zlatna vrata. Na izlazu jedan mi Uzbek pokazuje jo{ neke zna~ajne grobove. Rukama mi obja{njava njihov zna~aj i ulogu u povijesti islama. Po njegovim pokretima ne mogu ta~no da razaznam jesu li te junake i velikomu~enike posjekli Englezi, ili su ti junaci i velikomu~enici pobili mnogo Engleza. Spu{ta se mrak i silan narod se opra{ta od groba i polahko razilazi. Odlazim i ja preko trga prema bazarima i uli~icama punim zaprega, ~eza, {arenih fijakera i oki}enih konjanika. 152

Ulazim u grad nevi|en i neopisan. @ao mi je {to nemam vi{e prostora da o njemu pri~am i da ga natenane proslavljam. Idem nasumce prema nekom i neodre|enom mjestu odakle se {iri neodoljivi miris pe~enog mesa. Putem mi u povjerenju re~e jedan apotekar da ovo i nije pravi grob islamskog junaka i velikomu~enika Hazreti Alije i da je legenda o potajnom prijenosu njegovog tijela na le|ima kamile neprovjerena i nesigurna kao i tolika druga predanja. Ostao sam zaprepa{}en. Valja mi i}i tri hiljade milja na jugozapad prema Eufratu do grada Ned`efa, na ivici pustinje Kerbele, negdje u blizini Bagdada, pa preko Kufe do}i do pravog turbeta u kome po~iva Hazreti Alija.

153

TAKO JE GOVORILA @UTA KAMILA

^itavo jutro ~u~im na nekom pra{njavom trgu i gledam borbe pijetlova. U Balku, glavnom gradu Baktrije, drevnoj prijestonici Arijevaca i "majci svih gradova", valjda i nema druge pijace. Grad je utvr|en i dobro ~uvan. Valja pre}i jedan, pa drugi, pa tre}i, ~etvrti, pa sedmi bedem i u}i u Balk. U Balku nema ni{ta. Prvu borbu pijetlova vidio sam jo{ kao dijete u ~itanci. Poslije sam otkrio sliku Paje Jovanovi}a na zidu neke rodoljubive prije~anske trepezarije iznad kredenca. Stoji kr{na djevojka rasko{nih grudi sa tepsijom prislonjenom na oblo bedro me|u ljudinama u arnautskoj no{nji oki}enim kuburama, jataganima i d`eferdarima, a na tlu oko njihovih nogu dva zakrvavljena kokota. Mo`da je ta djevojka bila na nekoj drugoj slici. Prije desetak godina uporno i uzaludno lutao sam carigradskim sokacima i i{ao s kraja na kraj Bosfora, sve u nadi da }u u nekoj skrovitoj i zabitoj avliji nai}i na skriveni skup ljubitelja ovih neobi~nih igara. Uzalud sam obijao mahale i tra}io vrijeme kad je istanbulski valija najstro`ije zabranio borbe pijetlova prijete}i strogim kaznama i velikim globama. 154

Umije{an u gomilu vatrenih navija~a, danas ovdje u drevnoj prijestonici Arijevaca mogu do mile volje gledati ove ~udne mejdane. Mejdand`ije su i mnogo ve}e i mnogo ja~e od obi~nih pijetlova, ro|enih samo za dobru ~orbu ili za paprika{. Ovi horozi su od nekog posebnog soja koji se za tu~njavu naro~ito odgaja. Oni skoro i nemaju krijestu. Vratovi su im duga~ki i veoma jaki, a kand`e su im mo}ne i ubojite da ih u supi me|u doma}im rezancima ili me|u knedlama od griza nikako ne mogu zamisliti. Kada se odbiju od zemlje i sko~e ra{irenih krila, podsje}aju me na mo}ne pti~urine koje su na vrijeme utekle sa grbova propalih careva. Pod mi{kom, ili u bo{~ama vlasnici ih donose na trgove. Dokoni svijet i okorjeli igra~i na sre}u okupljaju se oko njih. Kad padnu opklade, pijetlovi se ustrijeme jedan na drugog. Borba se vodi na runde. Zadnje kand`e na obje pjetlove noge ~vrsto su uvijene u krpe. Izgleda da bi njihov udarac mogao biti smrtonosan, pa duge i uzbudljive borbe ne bi ni bilo. Izme|u rundi su pauze. U predahu svak uzme svoga pijetla, hladi ga, razgleda povrede, poji vodom ili pred njim ma{e pe{kirom da mu povrati snagu i pove}a borbenost. Na ugovoreni znak po~inje nova runda. Na sve strane leti pusto perje, a okupljeni navija~i padaju u zanos. Kako vrijeme odmi~e borci su sve umorniji. Udaraju nasumce jedan u drugog, padaju u klin~ i obavijaju se {ijama. Na kraju, kad se potpuno isrcpe, sudija progla{ava pobjednika. Publika odobrava ili protestuje, ve} prema opredjeljenju ili pravi~nosti presude. I vlasnici se polahko smiruju i vi{e ne skaku}u i ne 155

bodre svoje miljenike. Uzimaju, daju, ili dijele novac, pa idu dalje. Odlazim desetak koraka dalje da ~u~nem pored novog borili{ta i da opet navijam. Dok gledam `va}em neki doma}i zeleni duhan pomije{an sa kre~om i korijenjem od jasena i blago se drogiram. Taj duhan nosim stalno u d`epu u maloj okrugloj kutiji. Ponekad mi se od dva pijetla u~ini da vidim ~etiri, ali na taj na~in borba postaje jo{ zanimljivija. Uskoro }u prisustvovati tu~i ~itavih koko{injaca, ili }u se podi}i sa zemlje, povjerovati da sam i sâm pijetao i glasno zakukurikati. Tome se ovdje niko pametan ne bi ~udio. Poslije podne provodim u parku. Prote`em se, podrigujem i kunjam na suncu. U Afganistanu no}u su zvjezdane i veoma hladne. Ogrjev je ovdje pravi luksuz. Drvo se prodaje na kantar. Drvo je ovdje velika rijetkost. ^itave porodice griju se samo na suncu, pred ku}om, na ulici ili u parku. No}u ovaj narod silno isprozeba, pa preko ~itavog dana bez ustru~avanja i ikakvog zazora mokri na sve strane. Kao {to na neke druge strane turisti vuku {u{kavce, rakiju i slaninu ovamo bi trebali tegliti cjepanice. Park pun Afgana koji u {etnju polaze zajedno sa svojom pticom. Kao {to po Bulonjskoj {umi, Hajdparku, [enbrunu ili Kalemegdanu otmjeni svijet odlazi u {etnju sa ku~i}ima, ovdje ljudi vole da se {etaju sa pticama. To nisu ni kanarinci, ni papagaji, ni slavuji, nego neka sorta kokica crvenog kljuna koja mi je odnekud nalik na jarebicu. Mnogi sa njima odlaze na posao i u posjete. Kafezi su 156

drveni, kabasti i pote{ki. Neki svoju pticu i kafez nose na le|ima kao kov~eg. Kad posjedaju po zemlji, kafeze poredaju ispred sebe i tako provode sate i sate u razgovoru, razmi{ljanju ili u`ivaju}i u cvrkutanju svojih ljubimaca. Mo`da se i ove ptice na neki svoj na~in me|u sobom dru`e. U ~itavom parku nije bilo nijednog tranzistora. Pu{e neki zapadni vjetar. Bedemi se krune i `uta zemlja pada po meni. Nemam ni volje ni snage da se branim. U obamrlosti i drijeme`u opominjem se da ve} cio ovaj bogovjetni dan `ivim u opustjelom i pra{njavom gradu opasanom sa sedam obru~a zemljanih bedema u rasulu i raspadanju. Tek ve~eras oti}i }u iz grada Balka i zemlje Baktrije u kojoj se davno nekada za vrijeme jednog zimskog predaha, umoran od vojevanja i osvajanja uz velike sve~anosti i obilne gozbe o`enio Aleksandar Makedonski. Dugo sumnji~en i ogovaran zbog svojih nastranih sklonosti prema mu{karcima, ovdje je odlu~io da vjen~a lijepu Roksanu, k}erku bogatog velmo`e Oksiartesa. Negdje sam ~uo ili pro~itao da je odavde kasnije jedva `iv utekao da ne padne kao `rtva neke dvorske zavjere, ujdurme ili ne~eg sli~nog. Njegove pristalice uvijek su uporno i tvrdoglavo isticale kako je ovaj golemi Makedonac samo u Afganistanu, izme|u ostalog, podigao i tri nove Aleksandrije, ali ne spominju {ta je sve u svome pohodu spalio, opusto{io i zauvijek uni{tio. Za svega nekoliko ~asova osvaja~ je svete knjige Zoroastra i cijele vladarske biblioteke i arhive pretvorio u buktinje. Valjda su te buktinje trebale da mu osvjetljavaju put do Indije i dalje do kraja svijeta. 158

U Balku je umoran od propovijedi, postova, dizenterije i potucanja po stepi preminuo i Zaratustra. Kada bih znao gdje je grob velikog prvosve}enika vatre, oti{ao bih da se poklonim njegovim sjenima. Kada bi ovdje bilo cvije}a, odnio bih mu i buket crvenih ru`a. Ali, sre}om, nema mu ni groba, a nema ni cvije}a pa vi{e ne}u biti smije{an samom sebi pu`u}i po grobovima velikih i slavnih ljudi po svijetu. U doba kada je Evropa `ivjela u neznanju i sujevjerju, u vrijeme kada su Grci bili tek u povoju i kada se Rim nije jo{ ni rodio, sa ovih bre`uljaka Afganistana ukazao se duhovnik koga nazva{e @uta Kamila, ili Zaratustra, da svijetu oglasi potpunu ~ovjekovu slobodu u izboru izme|u dobra i zla. Na ovom tlu @uta Kamila propovijedala je da se ~ovjek samo pomo}u ~iste misli, ~iste rije~i i ~istog djela mo`e uspje{no boriti protiv zla. U Balku je posljednji put propovijedao, kao `arki pristalica dobra i protivnik zla – mi{lju, rije~ju, djelom. Tako je govorio Zaratustra.

159

PALME I PRANGIJE

Veliko je zadovoljstvo oti}i u neki grad o kome ste mnogo slu{ali, ~itali ili sanjali, ali je tek prava radost obreti se u varo{i za koju nikada niste ni ~uli. Do{ao sam u D`elalabad. D`elalabad je samo jedan od silnih "abada" u Aziji. Ovdje ima i Hajdarabad, i Alahabad, i Islamabad. Doskora je bio i Staljinabad, pa su ga ukinuli. Do~ekale su me palme, prangije i pra{ina. Palme ovdje rastu zbog toplote, pra{inu di`e jak ju`ni vjetar, a prangije pucaju povodom nekog velikog praznika. Dosta je vidjeti jednu ~ar{iju u Aziji, pa znati kakve su sve ostale. Raspored du}ana je skoro svuda isti. Imaju sokaci u kojima rade kujund`ije, pa sara~i, jorgand`ije, pa bazerd`ani, sarafi, boltad`ije, pa nalbante, bakali, pa salebd`ije, halvad`ije i bozad`ije. Rijetko ko zaluta u tu|i esnaf. Me|utim, u novije doba de{ava se da izme|u ekme{~ije i {e}erd`ije upadne du}an u kome se kr~me gramofonske plo~e sa pjesmama doma}ih Tozovaca, Leposava Luki} i Kesovija, ili prodavnica Helene Rubin{tajn. Jedino nigdje nisam nabasao na radnju slavnog doktora [ola, me|una160

rodnog neprijatelja `uljeva, kurijih o~iju i svakojakih baga i ~ukljeva po tabanima. U D`elalabadu jedino berberi rade na sve strane i na ulici. Oni mahom nemaju svojih du}ana. Berberi sjede na zemlji pokraj svoje bo{~e u kojoj su britve, ~e{ljevi i makaze. Oni glasno dozivaju svoje mu{terije. Mu{terija nai|e i ~u~ne naspram frizera. Brija~ skine cijenjenoj mu{teriji turban, opipa mu glavu i u~vrsti je izme|u svojih koljena. Onda dugo sapunja mu{teriji glavu, pa o{tri britvu na belegiji i na kai{u i po{to izgovori kratku prigodnu molitvu u kojoj preklinje Svevi{njeg da sa ove nasapunjene glave odagna sve uroke i zle duhove po~inje da ga brije od tjemena prema ~elu. Bolji berberi u bo{~i nose i tegle sa pijavicama, razna klije{ta za va|enje zuba, mehleme za opake rane i kraste, nekakve ~udne sprave za mjerenje krvnog ptiriska i ~itave kolekcije polovnih vilica raznih veli~ina, cijena i starosti. Kada mu{teriji po~upa krnjake i o~isti desni, berberin mu odoka bira protezu. Po{to isproba nekoliko vilica, berberin obi~no natrapa na zubalo koje dobro pristaje mu{teriji. Mu{terija je zadovoljna, smije se u ogledalce, pla}a i odlazi. Jedino obrezivanje mu{ke ~eljadi ne radi se na ulici. Narod je stidljiv, pa tu rabotu berberi obavljaju pred ku}om ili u ku}i. Osim toga, obrezivanje dje~aka je velika sve~anost i pravi praznik, pa se za tu priliku pripremi i gozba uz pjesmu i svirku. Dok se dje~ak oporavlja le`e}i u {irokim ga}ama, obilazi ga rodbina i kom{iluk i dariva svakojakim poklonima. Otkako su nastala moderna vremena 161

djevojke se sve manje obrezuju, pa se tako jedan stari obi~aj polako gubi. Osim frizera i veliki broj ugostitelja radi na ulici. Na svakom koraku u D`elalabadu su velike bakrene tepsije pune kuhane mrkve, bundeve, {e}erne trske i repe. Za svijet koji ne u`iva u ovoj vitaminskoj hrani postoje i ro{tilji. Pored tepsija sa kuhanim karfiolom i kelerabom, peku se ra`nji}i, }evap~i}i i svakojaka }ufteta. Ne znam za{to, ali od djetinjstva sam mislio da kelerabu jedu samo Njemci. Mo`da je to ostalo od neke pjesmice koju sam ~uo u osnovnoj {koli kod Saborne crkve, u kojoj se stalno ponavlja ne{to kao [vaba i keleraba. Zahvaljuju}i ovom blagoslovenom podneblju jelovnik ovih gostioni~ara se i ne mijenja u toku godi{njeg doba. Preko cijele godine ima svakojakih zerzevata. Po{to se najedem pilava sa masnom ov~etinom, mogu usred zime pre}i na dinju, ili lubenicu. Higijenske prilike su prili~no sumnjive, tako da se pla{ljivim Evropljanima ~ini da }e svakog ~asa izbiti neka stra{na epidemija, prenijeti se na sve kontinente, zavladati u ~itavom svijetu i pro{iriti se i na okolna nebeska tijela. Evropljani se ovdje zato ve}ma kljukaju nekakvim pilulama, bodu injekcijama i ma`u svakojakim mastima, nego {to u`ivaju u dobrom ro{tilju i bostanu. Umjesto svih tih zavrzlama doma}i svijet se ovdje protiv svih neda}a i bole{tina brani samo zapisima i hamajlijama. Neka se nipo{to ne pomisli da je u Afganistanu samo tako. Za Amerikance i njima sli~ne ima u Kabulu hotel "Interkontinental". Njemu po veli~ini, luksuzu i ljepoti nema ravnog u ~itavoj Jugoslaviji. 163

I u D`elalabadu ima restorana i hotela koji bi mirne du{e mogli stajati u Parizu, Torinu ili Stokholmu. Afganistan nema mora, ali se u tim restoranima mo`e dobiti vi{e svje`e morske ribe, nego na ~itavom Jadranu. Ovdje u srcu centralne Azije ima i minestrona, i buljona, ima i bef ala Stroganov, i ne{to drugo ala Ro{fuko. Ima i kitnkeza i {artreza, i svakojakih meza i majoneza. Spao sam s nogu tumaraju}i po bazarima i zagledaju}i u svaki bud`ak. Ali bud`aci se ne mogu ni izbrojati, a kamoli opisati. A i kada bih ih opisao ne bih umio nabrojati sve mirise koji iz bud`aka izbijaju. Pred zalazak sunca sjedam u {arene ~eze i odlazim u veliki park na kraju grada. Ulice vrve od ruskih "volgi". Prolazim pored dugih perivoja ru`a. Nikada i nigdje nisam vidio tako krupne cvjetove ru`a kao u D`elalabadu. One ovdje izgledaju kao {arene i miri{ljave velike glavice kupusa. Nije nikakvo ~udo {to je D`elalabad druga, odnosno zimska prestonica afganistanskih kraljeva. Jo{ od vremena slavnog padi{aha Zahirudina Muhameda Babura, gospodara Fergane, Afganistana i Hindustana i istovremeno potomka slavnog D`ingis-kana i Tamerlana, ovamo je prenijeta zimska prijestonica njegove velike imperije. Vidio sam Baburov lik na nekoliko persijskih minijatura. Slikali su ga u iranskom odijelu i u cvijetnim vrtovima pored {adrvana. Nevjerovatno mi je li~io na Nikolu Pa{i}a sa crnom bradom. U ovim |ulistanima, Babur je umoran od trijebljenja tigrova u Pend`abu (po ~emu je i dobio nadimak Babur, {to }e re}i Tigar) prou~avao astronomiju, u`ivao u vinu, pisao pjesme, milovao 164

`ene, bavio se filozofijom, izu~avao teologiju i ostavio stihove: Ovdje je ~arobno prolje}e {to svaki dan ra|a nove cvjetove. I mlade djevojke ovdje su uvijek spremne da uspu u pehar vina. O, Babure, u`ivaj zadovoljstva koja ti se nude. Kupa puna rumenog vina ne}e se vi{e vratiti u tvoje ruke.

165

Baburovog dvora vi{e nema. Iza sebe je ostavio potomaka dovoljno za sedam dinastija Velikih Mogula. Iza njega su ostale mnoge pjesme i bogati memoari. U dubokoj starosti odrekao se vina i pre{ao na ha{i{. Dok sam stigao do parka, sunce je ve} za{lo. U velikoj {umi bio je potpuni mrak. U dnu aleje nazirale su se avetinjske ru{evine neke stare ku}erine. Odnekud je dopiralo {u{tanje vodoskoka. Pro{ao je jedan vojnik. Onda je pro{ao jo{ jedan vojnik. Vi{e se nisu vidjele palme. Ju`ni vjetar prestao je da pu{e. Tek sada su prangijale prangije.

166

KOLIJEVKA ARIJEVACA

Bagi Bala je na jednom brijegu iznad Kabula. Kad god se za`elim dobrog kineskog zelenog ~aja, odlazim u Bagi Balu. To mi se doga|a redovno tri puta na dan. Kad u gostionici Bagi Bala u`ivam u dobrom zelenom ~aju, osje}am se uvijek bla`eno kao stari kitajski mandarin. Kad god krenem na ~aj prolazim uvijek ~itavom kabulskom ~ar{ijom i kroz jedan mali bazar po kome trguju afganistanski Jevreji. Ovdje su Jevreji mahom mjenja~i novca, sarafi, mali vrijedni i okretni ljudi. Do{li su ~ak ovamo u podno`je Hinduku{a jo{ za drevnog vakta i zemana kada ih je mo}ni i pravedni vladar Kir na ~elu svojih neustra{ivih Persijanaca izbavio i oslobodio od Nabukodonosorovog vavilonskog ropstva u Mezopotamiji. Do{li su ovamo jo{ za starozavjetnih vremena kada se ova brdovita zemlja zva{e Arijana. Arijana – zemlja Arijevaca. U ovom bazaru Jevreji sjede pred svojim malim du}anima, pored sanduka i ~ekmed`a punih svakojakih para, srebrenjaka i dukata. Oni mirno pu{e svoje nargile, igraju {e{-be{, razgovaraju ili glasno dozivaju mu{terije i nude im svoj espap. Prolaze}i ovim bazarom uvijek se sjetim starog {eher Sarajeva. U malom sokaku izme|u Ta{lihana, 167

Imareta i stare kafane "Aeroplan", u Predimaretu bilo je nekada mnogo jevrejskih sarafa. U svojim magazama mijenjali su novac svakojake sorte, veli~ine i vrijednosti. I na{i bosanski Jevreji sjedjeli su pred svojim radnjama, srkali kahvu, pu{ili ~ibuke, divanili, igrali {e{-be{ i dozivali mu{terije. @ivjeli su mahom po mahalama izmije{ani sa hri{}anima i muslimanima. Hranili su se kao i muslimani i nosili bosansku odje}u sa crvenim fesom na glavi. Iz daleke Andaluzije prenijeli su u Bosnu mnoge lijepe vje{tine, nepoznate zanate i mnoge dobre adete. Bili su sigurno vrijedniji, okretniji i {tedljiviji od ostalog svijeta, pa su ih ljenjivci, ugursuzi i rasipnici napadali i ru`ili za sve {to su vrijedno sticali i po{teno stekli. Ovdje u Afganistanu, drevnoj zemlji Arijani Jevreji `ive slobodno i mirno. Jedinu neprijatnost do`ivje{e prije stotinjak godina kad im strogi i pobo`ni emir Dost Muhamed {ah zaprijeti da }e ih izgnati iz zemlje, ako ne prestanu da se bave podrumarstvom i prodajom vina. Emir bje{e beskrajno odan slovu Kur’ana i zadojen neopisivom i nerazumljivom mr`njom prema svakom alkoholu. Jevreji ga poslu{a{e i okani{e se }orava posla. Prije nekoliko godina nekakav Italijan do|e u Kabul i po~e da se bavi vinarijom, ali }e po svoj prilici brzo i zavr{iti, po{to u ovoj zemlji niko `iv i ne pije osim veoma malog broja najobrazovanijih ljudi u dr`avi. Tri puta dnevno prolazim ovim bazarom i mislim kako je sumahnuti njema~ki general Erih fon Ludendorf ma{tao da proglasi novu arijevsku vjeru 168

i pro{iri je po ~itavoj Germaniji, a nikada nije ni privirio u zemlju Arijanu. Razmi{ljam kako se moglo dogoditi da nacisti~ki rasista Rozenberg i ~uveni doktor tame i mraka Jozef Gebels nikada nisu bili u ovome kraju gdje je i nastao kukasti krst, da vide kako vi{e od dvije hiljade godina `ive u slozi Semiti me|u pravim i ~istim Arijevcima. ^iste i prave Arijevce oni nikada u svome `ivotu nisu ni vidjeli. Da je bilo zgode i prilike ne bih `alio ni truda ni vremena da tim nacinakazama poka`em vrletna gnijezda sjeveroisto~no od Kabula po kojima `ivi narod u Nuristanu. Do kraja pro{log vijeka ta zemlja se zvala Kafiristan – zemlja nevjernika. Po~etkom ovog vijeka emir Abdelrahman silom ih prevede u islam i zemlja se prozva Nuristan – zemlja svjetlosti. Naravno, oni do dana dana{njeg nastavi{e da se klanjaju kipovima i sjenama svojih predaka. Kako po~e turizam u Afganistanu, po~e i prodaja kipova radoznalim strancima obo`avateljima umjetnosti naivaca, ina~e pukim naiv~inama. Kipovi njihovih predaka li~e na bardake i testije sa ne~im nalik na o~i i u{i, i dvije vrste sramote: mu{ke i `enske. Svi Nuristanci su plavokosi, plavooki i dolihokefalni po Rozenbergovim propisima. Oni su i stasiti, i vitki, ali i beskrajno prljavi, pla{ljivi i vjerolomni. Tome narodu ni broj se ne zna. Onomad su vlasti poku{ale da iz aviona prebroje njihova naselja i odrede pribli`an broj `itelja. Do danas je sve ostalo nepouzdano. Malo vjerovatno i otprilike. Odveo bih doktora Gebelsa i u Baktriju, najstariju postojbinu Arijevaca da se uvjeri kako nje170

govi Tevtonci nisu ni prinijeti ovoj ~eljadi. I{li bismo i u Taksilu da vidimo najve}u zbirku kukastih krstova na svijetu i da mu doka`em kako su te matrakuke nastale iz sasvim drugih razloga i pobuda, nego {to im je njegovo dru{tvo namjenjivalo i pridavalo. Oni su od nedu`ne {ale "svastike" na~inili znamenje smrti, razaranja i uni{tenja kakva svijet nije od D`ingis-kanovih i Atilinih vremena upamtio. Upoznao bih ga sa nekim Osmanom ili Hasanom koji se preziva Vajvanvald, ili Majvander, a rodom je iz Fergane sa sjevera, ili sa obala Hariruda ili Helmana na jugu Afganistana. Vajvanvald, Majvander ili Dortveder nikada nisu ni ~uli za nekakve Nibelunge, Grimhilde, Brunhilde, Au{vice, Buhenvalde ili Dahau. Poslije cigar-duhana hoda sti`em do Bagi Bale. Bagi Bala je nekada bio velelijepni dvor emira Abdelrahmana {aha. U svojoj ~udnoj i zavodljivoj ljepoti vi{e li~i na ogromni isto~nja~ki kola~ ili neki drugi slatki{ od povlake, pr`enih badema, suhih {ljiva i ananasa, nego na gra|evinu namijenjenu `ivljenju i stanovanju, makar i jednog orijentalnog vladara i samodr{ca. ^im popijem prvu {olju dobrog kineskog ~aja u gostionici Bagi Bala, osje}am se bla`eno kao stari kitajski mandarin. Ve} nedjelju dana dolazim u Bagi Balu, izle`avam se po minderlucima i nikako da urazumim kelnera da mi uz {olju zelenog kineskog ~aja donese dvije umjesto jedne kocke {e}era. 171

KAJZER I TRI BEZBO@NE PA[E

Kada je buknuo Prvi svjetski rat Nijemci i Turci bijahu na istoj strani. Nijemci su `eljeli na Istok, ~ak u Hindustan, a i Turci isto na Istok, ~ak u Turan. Mladoturci koji su tada vladali na Bosforu odnosno "tri bezbo`ne pa{e" kako su ih nazivali staroturci: Enver, D`emal i Talat, oglasi{e darul d`ihad, sveti rat i pozva{e sve muslimane {irom svijeta da krenu na vojnu. Prvi ih ne poslu{a{e Persijanci, pa Arapi i tako redom. Kajzer i tri bezbo`ne pa{e bjehu stra{no ljuti, ali od ljutnje ne bi nikakve fajde. Onda se dosjeti{e jednog lukavstva. Oni }e iz Bagdada uputiti jednu kao san}im nau~nu ekspediciju, sastavljenu od njema~kih i turskih u~enjaka, da krene prvo u Persiju, pa onda ~ak u Kabul da ubijedi persijskog {aha i afganistanskog emira da im bar ne ~ine smetnje i da propuste njihove vojske do Hindustana i do Turana. I Bonaparta je ve} bio slao svoje poklisare sa sli~nim porukama. Helem, {to bi zami{ljeno, bi i u~injeno. U Berlinu se na~ini jedan tajni sastanak. Na tom skupu bjehu sve sami generali i turske pa{e. Pade odluka da nau~nici krenu iz Bagdada na svoj veliki put 21. januara 1915. godine. Na ~elu ekspedicije bio je Oskar fon Nidermajer, njema~ki 172

geolog svjetskog glasa, zatim gospodin Cukmajer, biv{i carski generalni konzul iz Bu{ira u Persijskom zalivu, pa onda konji~ki major Hojtig i sijaset drugih oficira. Me|u njima bila su i tri vi{a turska oficira: Ahmed-Pa{a, ]amil-bej i Mehmed-bej. Povrh njih jo{ nekakva dva Hindusa i ~etiri Afganistanca. Ekspediciju je pratilo 60 naoru`anih ljudi, jer valjalo je i}i bespu}em preko brda i dolina, preko sedam velikih i sedam malih pustinja, preko sedam rijeka i sedamdeset sedam gora. Valjalo se braniti od haramija i hajduka, od tigrova i {korpiona, od orlu{ina i svakojakih a`daha. I Turci i [vabe bjehu se preru{ili u kulturne, nau~ne i dru{tveno-politi~ke radnike. Sam Nidermajer nosio je dva pi{tolja i ~etiri mre`e za hvatanje {arenih leptirova. Nau~nike je desetog dana po dolasku u Teheran primio persijski {ah i zadr`ao ih na ru~ku u srda~nom i prijateljskom razgovoru. Ni{ta nije pomoglo. [ah je podjednako prezirao i Turke, i Nijemce, i Ruse. [ah je mrzio i `ene, ali je zato obo`avao dje~ake. U ekspediciji nije bilo dje~aka. Ekspedicija se zvala geolo{ka i entomolo{ka i osam mjeseci je putovala do afganistanske granice. Na samoj granici svi naoru`ani pratioci se razbje`a{e i nau~nici ostado{e sami sa svojom naukom. I her Vasmus je pobjegao, neka ga bude stid i sramota. Tako pro|e nekoliko `arkih sedmica dok nau~nici radosno ne uskliknu{e kada ugleda{e visoka minareta divnoga Herata. U Heratu se konji~ki major Hojtig okupao, o~e{ljao i obukao svoju bijelu paradnu carsku uniformu sa germanskom kacigom na glavi. Tako upara|en oti{ao je prema odajama heratskog kajmakama. Kaj173

makam je primio delegaciju petnaestog dana po dolasku u Herat i zadr`ao je na ru~ku koji je protekao u srda~nom i prijateljskom razgovoru od obostranog interesa kako i dolikuje dobrosusjedskim odnosima izme|u Njema~ke i Afganistana. Izmijenjane su i zdravice od {erbeta, ali, avaj, kajmakam bi volio da skida kajmak sa mladih plavu{a o kojima je toliko slu{ao, a u ekspediciji nije bilo nijedne plavu{e. Poslije godinu dana ekspedicija nekako do|e u Kabul. Tu su ih veoma lijepo do~ekali. Smjestili su ih u ljetnji dvorac emira Habibulaha u Bagi Balu. Dvadesetog dana po prispje}u u Kabul, ekspediciju je primio li~no emir i zadr`ao je na ru~ku koji je protekao u srda~noj i prijateljskoj atmosferi i razgovoru uz svestranu razmjenu mi{ljenja o dobrosusjedskim odnosima, bilateralnoj saradnji i {irokoj razmjeni ideja o aktuelnim svjetskim doga|ajima, sa posebnim osvrtom na prilike na Mediteranu. Na ru~ku je serviran pilav sa leblebijama i leblebije sa pilavom. Pilav u {lafroku i {lafrok u pilavu. Pilav u pilavu i pilav sa bravetinom. Pilav ala pilav, te pilav ala Habibulah. Sve~ani ru~ak trajao je dvadeset sati. Emir Habibulah nije volio ni Ruskinje, ni Njemice, ni dje~ake, ni djevoj~ice. Emir je volio pilav. A Nijemci ne kuhaju pilav. Moja draga Bagi Bala u koju dolazim svaki dan po tri puta onda je druga~ije izgledala. Nekad je bila dvor jednog vladara, a ne gostionica u kojoj svakog dana mogu u`ivati svoju omiljenu drogu uz {olju dobrog zelenog kineskog ~aja. 174

Umjesto ovih bijednih tvrdih minderluka bile su mekahne se}ije bogato oki}ene jo{ mek{im svilenim jastucima razli~itih oblika, veli~ina i boja. Sve je bilo zastrto skupocjenim }ilimima, a zidovi bjehu oblo`eni bru{enim biljurnim ogledalima. Oko dvora bilo je desetak {adrvana, a u perivojima su {etali paunovi i paunice. Na vrhovima {im{ira i sevlija ko~opere se rajske ptice, a sa grana jorgovana bulbul poje. Sada svega toga vi{e nema. Sada umjesto paunova {etaju kelneri, umjesto {adrvana po vrtu uokolo mokre kafanski gosti, umjesto rajskih ptica nakotili se poljski mi{evi. Oko mene su rasklimatane stolice i kafanski stolovi, po zidovima vise upljuvani cjenovnici, a na tvrdoj se}iji ~u~im ja kao kakav tetrijeb. Sa ovoga mjesta ekspedicija se razbila u ~etiri dijela. Jedni se nekako preko Pamira i Tibeta probi{e do [angaja. Major Hojtig ode sa dvojicom nau~nika u sveti grad Me{ad, i dublje u Persiju. Tu ih zarobi{e Rusi. Sve~ano im obe}a{e da }e ih strijeljati, pa ih objesi{e. Jedna grupica oti{la je do Turkestana i poku{ala da tamo osnuje baletsku {kolu, ali ih nekom zabunom pope{e na dobro u{iljen, kozijim lojem namazan kolac. Dvojica do|o{e do Istanbula i tu im se izgubi trag. Oskar fon Nidermajer ofarbao je bradu, izbio sve zube iz glave i kao prosjak idu}i sa karavanima do{ao do Teherana. U Teheranu je neko vrijeme prosja~io i nastavio put do Carigrada. U Carigradu ga je prihvatio njema~ki ambasador i posljednjih dana rata nekako poslao u Berlin. U Berlinu ga je jo{ istoga dana primilo njegovo carsko veli~anstvo kajzer Viljem II i za176

dr`ao ga na ru~ku koji je protekao opet u srda~nom i prijateljskom razgovoru i u atmosferi srda~nog razumijevanja. Tom prilikom je her Nidermajer podnio njegovom veli~anstvu iscrpan izvje{taj o uspjehu svoje nau~ne ekspedicije po nekim zemljama Azije. Ovu pri~u od rje~i do rje~i ispri~ao sam dvojici njema~kih turista, sa kamerama i sa `enama, koji odnekud svrati{e u gostionicu Bagi Bala na ~a{u piva. Bili su veoma ljuti {to je pivo u Afganistanu tako skupo.

177

PRAH, PEPEO I ZVIJEZDE

Prije nego se pokupim i zauvijek napustim drevnu zemlju Afganistan i krenem u Persiju, ho}u da odem u Gazni. Mo`da, uva`eni ~itao~e, nikada nisi ni ~uo da u svijetu postoji grad koji se zove Gazni. Ipak, grad postoji i nekada je bio najmo}niji, najprosvje}eniji i najsjajniji grad ~itave Azije. Ne znam vi{e pouzdano na koju stranu se ide, ali sigurno put ne vodi ni na sjever, ni na istok. Gazni le`i negdje na preostale dvije strane svijeta. Kada sam krenuo grijala je sjajna mjese~ina, a drum je bio ravan, carski. Gradove kojima je preostala jedino pro{lost, treba pohoditi samo po mjese~ini. Ako mjeseca nema, valja ga sa~ekati. Sunce samo remeti, smeta i ulijeva jalove nade i iluzije u stvari koje su davno nestale sa ovoga svijeta. Na takvim mjestima mjese~ina je kao kakvo veliko, hladno po{tansko znamenje nad stvarima koje su ve} davno zape~a}ene. Putevi u ovoj zemlji nastali su jedanput kao sovjetski podvig i inat Amerikancima, a drugi put kao ameri~ki podvig i inat Sovjetima. U oba slu~aja ostali su na radost i polzu Afganistancima. Onomad Rusi su ovdje podizali minareta, a Amerikanci pla}ali mujezine. Sutra }e Amerikanci 178

podizati minareta, a Sovjeti }e pla}ati hod`e. Sovjeti {koluju oficire, a Nijemci podu~avaju policiju. ^esi ovdje podi`u bolnice, a indijski ljekari lije~e bolesnike. Ovdje Kinezi navodnjavaju polja, a Jugoslaveni podi`u vinovu lozu. Sovjeti daju avione, a Italijani podu~avaju pilote. Ruka ruku mije, a Afganistanci vladaju svojom zemljom. Ako nikada niste ~uli za Gazni, grad }e vam biti havetinjska gomila zemljanih potleu{ica zbijenih u poljani iza sru{enih gradskih bedema. Bi}e samo gomila uga{enih ugaraka. Nekada je Gazni bio prijestonica mo}nih muslimanskih vladara srednjega vijeka i veliki rasadnik kulture. Gazni je zavi~aj mnogih slavnih ljudi: knji`evnika, astronoma, teologa, neimara i filozofa. Gazni je bio slavom ovjen~ana prijestonica jednog od najve}ih vladara Istoka Mahmuda Gaznija, osvaja~a Hindustana i zavojeva~a Persije. Njegov dvor, koji uzalud tra`im u ovoj srebrenoj no}i, nekad je bio sredi{te nauke, poezije i muzike. Na tom dvoru `ivio je i pjevao jedan od najve}ih pjesnika starog svijeta sijedi Firdusi i Mahmudu ~itao stihove svoje [ahname, zbirke od pedeset hiljada distiha – knjige kraljeva. Veliki vladar obe}avao je u odu{evljenju tovare blaga pjesniku i na kraju mu je dao bijedni bak{i{. Negdje u okolini, mo`da ba{ u onom velikom bunji{tu, bila je slavna Geografska akademija na kojoj je dr`ao predavanja veliki arapski zemljopisac Al Buruni, nau~nik koga je u sve svoje pohode vodio neustra{ivi Mahmud Gazni. Ni od velike bogomolje, "vjerenice neba" gra|ene od crvenog mermera i sivog granita nije ostalo 179

ni traga. Nestalo je svega {to je bilo gra|eno u mermeru i u granitu od pijeska. Ostali su samo nejasni i popularni oblici ne~ega {to je ovdje postojalo, i predanje, stihovi i puste rije~i. I toga }e polahko jednog dana nestati. Uni{tenje je do{lo tako brzo i iznenadno. Osam vijekova pro{lo je od dolaska Mongola u ovaj grad. "Do{li su, prokopali, izdubili, sravnili sa zemljom, poubijali, oplja~kali i oti{li." Na ~itav jedan svijet udaren je pe~at D`ingis-kanove smrtne presude. Najve}i neprijatelj islama ovdje je ostvario jedan dio svoga sna. Zatim, sve po redu, uni{tio zemlje i vilajete, "dokle je doprlo kopito Muhammedovih ratnika". Jedan trgovac iz Gaznija koji je pukim slu~ajem uspio da nekako umakne u Horosan ovako je opisao D`ingis-kanovu vojsku: "Njegove horde su mnogobrojne kao oblaci skakavaca, ili mravi nekog mravinjaka. Njegovi vojnici su hrabri kao lavovi; ne vode ra~una {ta je dozvoljeno i {ta nije, jedu meso svih `ivotinja ~ak i pse}e; ako su pobjednici, ne {tede `ivot ni velikim ni malim i ~ak paraju trbuhe trudnim `enama. Ni planina, ni rijeka ne mogu da ih zaustave. Oni prelaze sva brda, sva jezera, plivaju}i pored svojih konja i pridr`avaju}i se za njihove grive i repove." D`ingis i njegova vojska naro~ito su prezirali stanovni{tvo gradova. Za gra|ane D`ingis je govorio da su prevrtljivci u koje ~ovjek ne mo`e imati vjere. Oni se boje za svoja sopstvena dobra i za svoj bijedni `ivot. Po njemu, Mongoli bi u gradovima izgubili svoje vrline i osobine stepe: bezgrani~nu hrabrost, prezir prema smrti, vjernost 181

svome plemenu, svome vo|i i svome gospodaru. Gradove je zato trebalo pretvarati u ru{evine. Mongolima je to sjajno polazilo za rukom. Do dolaska Mongola, islam je bio najve}a snaga i jedinstvena mo} u ovoj zemlji. Gazni, prijestonica islama u Afganistanu, uspje{no se nadmetala sa sjajnim Bagdadom. Zahvaljuju}i dare`ljivosti vladara iz doma Gaznevida, veliki broj matemati~ara, neimara i umjetnika dolazio je u Gazni iz ~itavog svijeta. Njihov prilog nauci i umjetnosti silno je obogatio stari svijet. Otkako su prije osam vijekova Mongoli upali u ovu zemlju i donijeli smrt i pusto{, Afganistan kao da se nikada nije osvijestio od tog silnog udarca. Mnogi afganistanski gradovi nekada veliki centri, svjetionici i rasadnici znanja, trgovine, lijepih vje{tina i umjetnosti: Balk, Bamijan, Herat i Gazni – ostali su i danas uglavnom sravnjeni. Bitka na obalama Inda zape~atila je sudbinu muslimanskog svijeta. Carstvo Gaznevida prestalo je da postoji. Glas o porazu muslimanske vojske dopro je ~ak do Damjeta i izazvao veliku radost i odu{evljenje me|u krsta{ima. Biskup @ak de Vitri pisao je tada papi i mnogim evropskim dvorovima: "Neprijatelji islama, postali su hri{}anski ratnici. D`ingis-kan postao je kralj David, unuk velikog sve}enika Ivana. Pokret Mongola prema sjeveru sve do Kaspijskog mora pretvorio se u `arku `elju da ubijedi pozadinu u kona~nu pobjedu prije nego {to hri{}ani preduzmu osvajanje Jerusalema." D`amijska dvori{ta, avlije oko tekija, trgovi i sokaci puni su prosjaka. U prvi mah u~ini se putniku 182

da ovdje ima vi{e prosjaka nego vode, povr}a, ptica i zraka. Bogorade starci, `ene, djeca, mladi}i i djevojke. Ve}ina je veoma pobo`na i svojim molitvama i zapijevanjem glasno i na svakom mjestu podsje}a prolaznike na prolaznost svijeta, bogatstva i zdravlja. Kao da izme|u blagostanja i bijede, smrti i `ivota, zdravlja i bolesti nema ni jedan korak. Sve je odjednom tu, na sokaku: i sakat i ~itav, i ubog i bogat, i bolestan i zdrav. Sve je prisutno i sve je izmije{ano. Bogati ovdje kao da nisu uspjeli da svoje blagostanje i udobnost za{tite i ograde debelim i neprobojnim zidovima od o~iju siromaha, ni zdravi i veseli da otjeraju kljaste i bolesne iza bedema dobro ~uvanih lazareta, rezervata i karantina. Neupu}en ~istunac koji ovamo zaluta sa zapadnih strana svijeta, uvjeren da je u njegovom vilajetu sve sre|eno, izra~unato, prebrojano i predvi|eno, on }e ostati do kraja svoga puta i isprepadan i upani~en. Nikada ne}e razumjeti da je prosja~enje filozofija i nastrana mudrost Istoka. Ne}e shvatititi da su ovi ubogi i siroti svuda prisutni, da na svakom koraku opominju sretne na puku slu~ajnost njihovog blagostanja i zdravlja, da ih urazume i pru`e im priliku da darivaju i pomognu, da ubla`e i priteknu. Imu}ni i zdravi svakog ~asa mogu biti i dobri i dare`ljivi, i svakoga dana ponovo iskupljivati svoju slu~ajnu sretnu sudbinu. To je prilika da poka`u svoj merhamet, jednu od najljep{ih ljudskih vrlina, da obuzdaju samo`ivot i oholost, da suzbiju ta{tinu i shvate prolaznost svih ljudskih poduhvata, namjera i stremljenja. Imati, ili nemati, primati ili davati, sve se okre}e u jednom beskrajnom krugu velikog besmisla ljud183

skog bitisanja i bezna|u svih `ivih stvorova na ovome svijetu. Samo dobro~instvo, i to neposredno, mo`e ozariti ~ovjeka i donijeti mu mir, spokojstvo i bla`enstvo. Nikakavi veliki programi, ustanove, ministarstva, ni zavodi ne mogu ovome ~ovjeku sa Istoka zamijeniti radost darivanja i potrebu sadake. Kao da ovdje i nema vidljive i odre|ene granice izme|u lica i nali~ja `ivota i kao da svaki `ivi ~ovjek ima pravo i du`nost da prelazi tu nevidljivu me|u svakog dana i na svakom koraku. Sjetih se odjednom Van Goga i kao sumahnut ~itavog dana ponavljam njegove rje~i: "Ljudskoj bijedi nikada ne}e biti kraja…" Talas pesimizma i dubokog fatalizma obuzeo je ~itavu ovu zemlju. Misao da je `ivot zlo i da je bjekstvo jedini mogu}i cilj, postao je filozofija ovoga svijeta. Svaka nesre}a u `ivotu tuma~ena je kao neminovna predodre|enost neba. Bolest se uselila u njihov na~in mi{ljenja i u mo} njihovog roda.

184

ARIJANA

LANJSKI SNIJEG U TEHERANU

Danas je u Teheranu padao snijeg. Obi~an bijeli snijeg kao u Beogradu ili u Babinoj Gredi. Krovovi i vrhovi Teherana su pobijeljeli. Stanovnici Teherana su se izbezumili. Snijeg je padao po ru`ama, po jasminu, po karanfilima. Snijeg je prekrio ~uvene teheranske ba{~e. O tim naj~udnovatijim ba{~ama na Istoku pisao je jo{ Andre Godar: "Ba{~a je pravo ~udo u ovom podneblju surove i suhe klime. Ona je zaklon od zasvjetljuju}e blje{tave svjetlosti i nesnosne dnevne vru}ine. Ba{~e pru`aju dva ~arobna osvje`enja. Jednu svje`inu daju kro{nje rasko{nog drve}a, drugu slatki plodovi sazreli pod tim kro{njama. Ako ovome dodamo jo{ `ubor vode onda }emo razumjeti Persijance i njihovu veliku potrebu za poezijom i mudro{}u. Pojava jedne ovakve ba{~e u jednoj ovakvoj pustinji zalu|uje i ~ovjekovo srce i ~ovjekov duh. Ovdje se prvo uredi ba{~a, pa se tek onda misli na gradnju ku}e. Poznavao sam jednog starca koji se jednom zaustavio na nekom proplanku i o~aran predjelom odlu~io da tu ostane do kraja `ivota. Sjede}i pored bistrog potoka odlu~io je da napravi ustave i bazene. Procvale su ru`e i odlu~io je da tu podigne kolibu. Iz svoga doma gledao je Teheran, Rej i zlatne kupole Abdul-Azizove d`amije u podno`ju Kavkaza. Donio je ovamo svoje 187

papire, divit i tepihe. U svojoj ba{~i dru`io se sa zvijezdama, svojim prvim kom{ijama. Nikad mu nebo nije bilo bli`e i prisnije i ve}e, a njegov ~aj nikad mirisaviji, a voljeni pjesnik Hafiz nikad tako savr{en. Pola vijeka poslije smrti toga mudraca, ja sam se naselio u njegovu kolibu usred ~arobnog vrta." I{ao sam da tra`im tu ~uvenu kolibu u vrtu jasmina. Od vrta i od kolibe nije ostalo ni traga. Sada je tamo nekakva ciglana. Ostao je samo pogled na zlatna kubeta d`amije Abdul-Aziza u podno`ju Kavkaza, Rej i panoramu Teherana u magli. Prije mene u ovaj grad vrtova dolazili su ^er~il, Staljin i Ruzvelt. Oni su ovamo upali, podijelili zemlju i onda ovdje vije}ali iza visokog zida. "Veliku trojicu" do~ekali su ovdje sa mr`njom i podozrenjem. Mene je ovaj grad primio ravnodu{no i neprimjetno. Usred Teherana bilo je mjesto njihovog sastanka. Avlija u kojoj su vije}ali opasana je visokim ru`nim zidom od proste cigle. Takav zid mogao sam vidjeti i u Sremskoj Mitrovici ili nekom drugom gradu. Nisam morao ni dolaziti ~ak ovamo. Iza tog zida je sovjetska ambasada. Tu su divanila tri ~ovjeka koji su po nu`di bili saveznici, ali je svaki ispovijedao svoju posebnu vjeronauku. U zagrljaj ih je bacio jedan ludak, ubica i najve}i paliku}a na svijetu. Dvojica su bili obrijani, a tre}i je bio brkat. Jedan je pu{io lulu, drugi je pu{io cigare, a tre}i cigarete. Dvojica su bili u cipelama, tre}i je nosio ~izme. Jedan je imao lep188

tir-ma{nu, drugi je nosio kravatu, a tre}i je bio zakop~an do grla. Jedan od njih nosio je u ruci {take, drugi je imao {tap, a tre}i je bio golih {aka. Brka je lju{tio votku, onaj sa leptir-ma{nom tamanio viski, a tre}i je uzimao lijekove. U mladosti jedan od njih bio je dobar |ak i redovno polagao ispite. Drugi je pobjegao iz vojne akademije, oti{ao u novinare pa se potucao po Transvalu i bje`ao iz ropstva. Tre}i je izba~en iz bogoslovije, zaglavio je u Sibiru i bje`ao s robije. U ovoj avliji, ogra|enoj zidom, njih trojica su vije}ali kako da slome vrat germanskom razbojniku kome se pridru`io romanski klovn i samuraj iz Zemlje izlaze}eg sunca. Njihov saveznik bio je jedan hajduk i razbojnik koji se rodio u Bradini kod Konjica. Izabrali su ba{ ovu avliju da u njoj ponovo dijele svijet kao staru istruhlu d`amijsku hasuru. Romanskog komendija{a objesili su za noge italijanski partizani u Milanu. Pored vo|e klatila se i njegova vjerna Klara Peta~i. Njoj su iz pristojnosti pritegli u`etom suknju oko butina. Germanski satana zapaljen je posljednjom kantom benzina koja se zatekla u njegovom paklu. Skon~ao je u mra~noj avlijetini na velikim grudima svoje vjerne Eve Braun. Vrhovni samuraj iz Zemlje izlaze}eg sunca prestao je biti bo`anstvo. Po nare|enju generala Mak Artura natakario je civilno odijelo kakvo nose obi~ni ~inovnici i po{tanski slu`benici. Katil koji se okotio u Bradini pod Ivan-planinom pobacao je svoje usta{ko perje i preru{en u fratarsku 189

mantiju motao se i skrivao po mra~nim ganjkovima franjeva~kih klostera, da na kraju krepa kod svoga pravog amid`e generalisimusa Franka. Franklin Delano Ruzvelt nije do~ekao kraj rata ni slavio pobjedu savezni~kog oru`ja. Na velikoj paradi zamijenio ga je Hari Truman, mali prodavac mu{kih ko{ulja. Staljin je umro kao slavni pobjednik i otac otad`bine. Prvo je bio zakopan, pa onda otkopan. Zatim, ne~ujno i tiho kao o~uha zatrpali su ga u zemlju kao svakog obi~nog smrtnika. Njegova k}erka i mjezimica pobjegla je iz Rusije preko Okeana i zauvijek oti{la u Ameriku da se tamo udaje i {kraba protiv biv{eg carstva svoga ro|enog oca. ^er~il je, poslije slavne pobjede u Velikom ratu, neslavno propao na obi~nim izborima. Za utjehu ostale su mu duga~ke cigare, {kotski viski i slikarska platna. Na "Kristini" u dru{tvu gr~kog bogata{a Onazisa i {vedske bake Grete Garbo plovio je talasima toplih mora. Sada je u ovom vrtu napadao snijeg i pokrio perivoje pune katmera i ljubi~ice. Povremeno oslu{kujem cvrkut prozeblih ptica pod strehama, pod strehama velike zgrade u ba{~i. Taj cvrkut umukne pred urlikom automobilskih sirena i neopisive dreke uli~nih prodavaca. Oko ove avlije, koju su nekada ~uvale najbolje policije svijeta, u strahu od lukavog Skorocenija i njegovih momaka spremnih na sve, danas tumaraju u bujici prodavaca i kupaca, fabrikanata, svakojakih kerefeka i besposlica, {kolska dje~urlija, majke sa djecom, lopovi, vojnici i slu{kinje. 191

Po pustom vrtu iza stare ograde {eta ~uvar i svaki ~as se saginje i kupi neke otpatke i papiri}e po stazama. Onako usamljen i odvojen od ove uli~ne vreve i ko{mara izgleda kao neki veoma pobo`ni vjernik koji u ujedna~enom ritmu obavlja ~udan ritual neke davno i{~ezle magije i religije. Zagledan u ~uvara umalo se ne na|oh pod to~kovima velikog kamiona, punog `ena, ljudi i djece. Kamion je bio oki}en i pun atleta, kepeca, balerina i pajaca. Kamion je pripadao nekom ~uvenom cirkusu koji jo{ samo danas gostuje u Teheranu i najozbiljnije me upozorava da neizostavno jo{ ve~eras do|em na posljednju predstavu koja }e se odr`ati u osam ~asova pod velikom {atrom u neposrednoj blizini `eljezni~ke stanice. Balerine su bile modre od zime. Pomavile su kao {ljive. Pomavile su kao {ljive ranke, kao {ljive ranke, kru{ke karamanke. Jedino ~uvar u ba{~i nije se osvrtao na ovu gu`vu koja se za~as stvorila ispred ove ~uvene historijske avlije. Kao da je jedini on preostao od velikog doga|aja koji se u ovoj avliji odigravao i kao da je jo{ jedini posve}en u sve {to se ovdje zbilo. Kao da je stajao tu da svojim nemu{tim jezikom i misti~nim pokretima skrene pa`nju na smrznuti vrt usred carskog grada Teherana, a u slavnoj zemlji Pahlavija. Pred nekoliko godina bio sam na ^er~ilovom grobu. Sahranjen je na seoskom groblju u parohiji Blendhajm. Na skromnoj plo~i pi{e da mu je tu posljednja adresa: ulica i ku}ni broj. Seljaci iz okoline po~upali su vo}njake i asfaltirali njive da naprave veliki parking za posjetioce ~uvenog groba u parohiji Blendhajm. Nikada nisu ni slutili kakvu 192

}e golemu fajdu imati od debeljka koji je vodio ratove, nosio leptir-ma{nu i ispijao viski preko svake mjere. Bio sam i na Staljinovom grobu. Da bi se uredio takav parking oko njegove vje~ne ku}e, morala bi se sru{iti bar polovina Kremlja. Na Ruzveltovom grobu nikad nisam bio.

193

NA PERSIJSKOM BITPAZARU

Jutros su u novinama bile slike trojice mladi}a. Bili su veoma lijepi i mladi. Novine pi{u da su sva trojica jutros u ranu zoru, poslije ~itanja presude, dobo{a i vezivanja o~iju – strijeljani. Mladi}i su oti{li na onaj svijet zato {to su krijum~arili i prodavali drogu. Persijske vlasti su neumoljive kad je u pitanju droga. Svaki ~as se ovdje neki mladi}i slikaju za novine. Meni su ulice Teherana poslije Kabula sive i jednoli~ne. Hipici samo prolete kroz Persiju i gledaju da se {to prije do~epaju Afganistana ili zagrabe ~ak u Katmandu. Mnogi se ulaze}i u Iran od straha obriju i o{i{aju. Teheran ima velike bulevare kao u Moskvi, ili u Parizu. Teheran ima prostrane trgove, ve}e nego u Rimu. Saobra}aj je mo`da gu{}i u Teheranu nego u Londonu. U ovom gradu televizija ima ~etiri kanala. Teheranu je malo jedan, pa ima dva Hiltonova hotela. Carski grad Teheran je od dvije stotine hiljada du{a poslije rata, danas dogurao na preko ~etiri miliona `itelja. U carskoj prijestonici ima du}ana poput onih u Parizu, lokala kao u Madridu, bioskopa i pozori{ta kao u Rimu, ali ja svakog dana odlazim samo na bitpazar – buhlju pijacu. Sve buhe na svijetu su iste, ali su zato buhlje pijace druga~ije. 194

Gdje god sam putovao tra`io sam buhlju pijacu, bitpazar. Na buhljim pijacama se putnik najbolje upozna sa jednim gradom i njegovim `iteljima. Buhlja pijaca, bitpazar, u Teheranu me je odu{evila. Na Istoku putnika zamore silni dvorovi, saraji i velelijepne d`amije, kao {to na Zapadu umaraju pala~e i katedrale, a na Sjeveru biblioteke i spomenici velikim sinovima otad`bine. Buhlja pijaca je `ivi i vje~ni spomenik malom ~ovjeku u svakoj zemlji. U Kopenhagenu sam bio na pijaci gdje se prodaju samo buhe. Mladi}i i djevojke, ~ija se ko`a ve} izlizala i ispostila od silnih deterd`enata i dezodoransa, kupuju od hipika koji dolaze sa Balkana buhe u kutijama od {ibica. Uvozne buhe pla}aju kraljevskim danskim krunama koje imaju zlatnu podlogu i onda u`ivaju i trnu od zadovoljstva kada se na sjevernom suncu u luci mogu ~e{ati do mile volje sretni {to nedu`nim malim bi}ima na neki na~in mogu bar biti od koristi. Ti mladi}i i djevojke kao da su nau~ili na{u narodnu mudrost da ko`uh ne vrijedi ako u njemu nema buha. U Teheranu, na bitpazaru ima buha koliko god `elite, ali ovdje ih niko ne prodaje. Nema jo{ potrebe da se za buhe daju carski iranski rijali koji isto kao i danske kraljevske krune imaju zlatnu podlogu. Doskoro sam vjerovao da je najve}a i najzanimljivija buhlja pijaca na Bosforu, na mjestu gdje se susre}u i u usta ljube Azija i Evropa. Trebalo je dobiti bar {estomjese~nu stipendiju svoje vlade, ili bar Fulbrajtovu, da temeljito obi|em ~itavu pijacu, pa da poslije mjesecima sre|ujem utiske i podatke da bih nadle`nom ministarstvu, 195

ili nekoj nau~noj ustanovi pri Ujedinjenim nacijama podnio iscrpan referat u buhljoj pijaci. Za tu vrstu nau~nih studijskih putovanja, na `alost, ni moja vlada, ni gospodin Fulbrajt nemaju razumijevanja. Ako ste slavoljubivi i volite priznanja, a niste u~estvovali ni u jednom od pravednih ili nepravednih ratova, mo`ete kod jednog mudrog Jermenina na samom po~etku pijace kupiti sve mogu}e medalje i ordenja za hrabrost svih mogu}ih slavnih i ubojitih armija na svijetu. Stari mudri Jermenin ima ~itave kolekcije Hitlerovih gvozdenih krstova s hrastovim li{}em, s dijamantima i s briljantima. Jermen ima ordenja turskih sultana, {kotskih pukova, velike otad`binske vojne, ^ang Kaj [eka i kanadske konji~ke policije. On ima i Ogrlicu velikog krsta Malte{kog vite{kog reda. Nai{ao sam i na Orden kralja Zvonimira i na dva na{a ordena rada III reda. Prodao mu ih je jedan na{ stru~njak koji sada radi u Persiji. Na bitpazaru ima }ebadi kojima su se pokrivali vojnici Aleksandra Makedonskog {to su do{li ovamo da popale i oplja~kaju, a u zamjenu za sve to da ostave svoj helenizam i recept za kuhanje gr~kog }ufteta. Ako ste hitno pozvani u audijenciju kod nekog guvernera, ovdje mo`ete kupiti: frak, smoking, paradnu admiralsku uniformu sa peru{kom na kapi, polovnu papinu mantiju, ~almu posljednjeg kalifa, karabinjersku kapu i bradu zajedno ili odvojeno i cvije}e za suprugu njegove ekselencije, naravno, sve polovno. Ako niste pozvani sami, ovdje mo`ete dobiti polovnu suprugu na sat, dva, ili ~itavu no}. 197

Nju ne}ete na ve~eri predstavljati kao svoju bolju polovinu, nego kao polovnja~u. Ako ste siro~e i ne pamtite svoje roditelje, na bitpazaru mo`ete dobiti dva ili tri polovna roditelja. Oni }e se na svakom mjestu uz vas privijati i na sudu sve~ano zaklinjati da ste vi njihov jedinac ili jedinica. Ako ste u `ivotu usamljeni, mo`ete roditelje natjerati da vam rode bracu ili seku, ako su jo{ u stanju. Ovdje ima i sokak u kome se prodaju polovni nadgrobni spomenici. "Za uvijek ucvijeljeni i do groba neutje{ni" poslije izvjesnog razumnog vremena uvide da se "njihovi jedinci", "njihova jedina nada i ponos", "njihov dobrotvor i hranitelj", "njihova jedina ljubav", mogu jo{ jednom unov~iti i odnijeti sa groblja u jedan teheranski sokak. Ako niste mnogo voljeli pokojnicu za `ivota, onda joj se jo{ jeftinije odu`ite poslije smrti. Treba samo izabrati jedan kamen sa polumjesecom, krstom ili Solomonovom zvijezdom i sa njega skinuti ime prethodnika i urezati ime koje `eli{. Mo`ete ispisati: ime, prezime, o~evo ime, maj~ino djevoja~ko prezime, ulicu, broj, mjesto stalnog boravka, koga ima od rodbine u inostranstvu, da li je osu|ivan, broj `irora~una, broj li~ne karte, broj zdravstvene knji`ice, broj voza~ke dozvole i broj cipela. Tra}im vrijeme me|u polovnim stvarima, me|u polovnim ljudima i sam sam ve} polovan. ^itavog dana sebi ponavljam stihove starog dobrog pjesnika Sadija: O ti, koji si ravnodu{an prema bijedi drugoga, nisi dostojan imena ~ovjeka. 198

VISOKA [KOLA MARIFETLUKA

Izle`avam se u svome sobi~ku u potkrovlju hotela "Parisa" zagledan u umivaonik i veliko razbijeno ogledalo na zidu. Dodijao mi je i ovaj sobi~ak i veliko razbijeno ogledalo na zidu i bu~ni Amerikanci po hodnicima i neki persijski ~orbuljaci po sirotinjskim a{~inicama. Dodijao mi je i Teheran u kome se ni{ta ne de{ava – nema ni ha{i{a, ni borbe pijetlova po avlijama, ni biblijskih staraca po sokacima koji su samo za trenutak umakli iz Starog zavjeta, i do mraka }e se vratiti u korice svetih knjiga da u njima preno}e po podovima bogomolja. Toliki gradovi po bijelom svijetu rastu i razvijaju se, pa nikom ni{ta. Svako ho}e da vam poka`e i ponudi svoje Petlovo brdo ili svoj Konjarnik i onda o~ekuje da mu se divite, da ga potap{ete po ramenu ili da ga ~astite jednom gurabijom ili bar mafi{em. Ho}u da odem iz ovog sobi~ka i iz Teherana i da potra`im drevnu Persiju, da osjetim njeno srce i vidim cvijetne perivoje dobrih starih pjesnika. Treba da pokupim prljave ko{ulje i ~arape i da sa svojim smotuljkom krenem na jug. Po deseti put brojim svoj novac – sabirem, dijelim, oduzimam – i vidim da nikako i nigdje ne mogu po}i. Nikakve ra~unske radnje na svijetu ne 199

mogu mi pomo}i. Banke i du}ani su dobro ~uvani, a zakoni strogi i u`asni, pa nema nikakva izlaza i fajde ni na toj strani. Jedino mi mogu pomo}i marifetluci. Jo{ u svojoj ranoj mladosti studirao sam na visokoj {koli marifetluka i apsolvirao sa dobrim uspjehom. Po cio dan obigravam po carskim ministarstvima i la`no se predstavljam kao veoma ugledan putnik iz Jugoslavije koji bi `elio obi}i njihovu divnu zemlju i do}i u dodir sa njihovim divnim narodima. Jednoga dana to mi polazi za rukom. U bilateralnim razgovorima izme|u mene i vlade njegovog carskog veli~anstva sklopljen je i potpisan sporazum od obostranog interesa i zna~aja u dva primjerka: po jedan za svaku visoku stranu potpisnicu. Vlada njegovog carskog veli~anstva obavezuje se sa svoje strane da uglednom i visoko uva`enom gostu iz Jugoslavije (to jest meni) plati putne tro{kove avionom prve klase za putovanje po zemlji Persiji. Drugo: vlada njegovog carskog veli~anstva pristaje da mi pla}a hranu (tri obroka dnevno) i smje{taj u apartmanima najboljih hotela u gradovima koje budem posje}ivao. Tre}e: vlada njegovog carskog veli~anstva stavlja uglednom gostu iz Jugoslavije na raspolaganje i upotrebu automobil sa {oferom i po jednog svog ~inovnika u svakom mjestu koje budem posjetio. Druga visoka strana potpisnica (to jest ja) obavezuje se sa svoje strane da }e u svim ovim mjestima pomno obilaziti i pa`ljivo razgledati industrijska postrojenja, fabrike, `eljezare, kombinate, svakojake gigante, petrohemiju, hidrocentrale, rudnike i o svemu tome pisati duga~ke ~lanke po novinama 200

u svojoj zemlji. Prilikom svakog obilaska bi}e mi dodijeljeno jedno visokostru~no lice koje }e me detaljno upu}ivati u proces proizvodnje i davati mi stru~na obja{njenja o dnevnom kopu, proizvodnim kapacitetima fabrika tekstila, utro{enim kilovat-~asovima, radnom u~inku u `eljezarama, broju radnika, prosje~noj starosti zaposlenih, zdravstvenoj slu`bi u industriji, saradnji nauke i prizvodnje, broju obroka u fabri~kim restoranima, stanju higijene na radnom mjestu, prilikama u porodili{tima, broju djece u obdani{tima i stanju u domovima za stare i iznemogle. Gdje god to bude mogu}e uprili~i}e se prijemi i razgovori sa generalnim direktorima, direktorima sektora, {efovima pogona, glavnim in`enjerima, na~elnicima odjeljenja, dispe~erima, sekretarima preduze}a i fabrika, poslovo|ama i uglednim trgova~kim putnicima. Za sve moje ~lanke koje }u objaviti bi}u snabdjeven almanasima, godi{njacima, statisti~kim zbornicima, spomenicima i bogatim zbirkama fotografija i grafikona koji bi bili objavljeni uz moje napise u {tampi. Prilikom potpisivanja ovog ugovora do{lo je do malog nesporazuma i prolaznog incidenta izme|u dvije visoke strane potpisnice. Naime, vlada njegovog carskog veli~anstva nastojala je po svaku cijenu da me blagoizvoli natjerati da ~lanke pi{em odmah i da ih jo{ s puta odmah {aljem i objavljujem u novinama kako bi neposredno provjerila izvr{enje visoko preuzetih obaveza druge visoke strane potpisnice. Me|utim, ja sam se lukavo i o~ajni~ki opirao njihovom nepovjerenju prema mojoj kao sana}im veoma uglednoj li~nosti u zemlji i inostranstvu. Kada sam na kraju razgovora ubijedio drugu visoku stranu potpisnicu da mi je za studioznu i 201

ozbiljnu razradu godi{njaka, kompleta fabri~ke {tampe, zidnih novina, statisti~kih godi{njaka i almanaha potrebno najmanje nedjelju dana u koje vrijeme i ne ra~unam ~asove i lekcije u~enja persijskog jezika na kome su svi materijali {tampani, vlada njegovog carskog veli~anstva pokazala je svoju visoku milost i razumijevanje polo`aja u kojem se nalazi druga visoka strana potpisnica, popustila je i potpisala konvenciju izme|u dvije strane potpisnice. Poslije potpisivanja sporazuma obi~nim hemijskim olovkama, izmijenjali smo cigarete i popili punu d`ezvu kahve iz {arenih persijskih fild`ana. Tako sam prodao svoju polovnu du{u i izhan|alo tijelo |avolu (ili na persijskom jeziku – {ejtanu) da bih nekako dospio u drevni Isfahan, [iraz, prijestonicu starih pjesnika, Kirov grad u Persepolisu i njegov mauzolej u Persegadenu. Vidje}u grad ~ije ime zna~i – Isfahan – polovina svijeta. Vidje}u cvijetni [iraz. Vidje}u {atore pod kojima je boravilo preko {ezdeset careva, kraljeva, prin~eva, carica, kraljica, princeza, predsjednika dr`ava i vlada neposredno pred moj dolazak. Vidje}u sav jad i ~emer {to je ostao poslije prolaska hordi Aleksandra Makedonskog od biblioteka, galerija i arhiva u Persepolisu. Vidje}u mauzolej koji neodoljivo podsje}a na Me{trovi}ev grob Neznanom junaku na Avali, a pukim slu~ajem nastao je nekoliko hiljada godina ranije. Vidje}e se {ta }u sve vidjeti. Prije polaska dokusuri}u veliko razbijeno ogledalo u mome sobi~ku u potkrovlju. Mo`da }u udesiti i napukli umivaonik. 203

PUSTO CARSKO

Carska iranska vlada odr`ala je rije~ i poslala me na put po Persiji. Carska se ne pori~e. Carska se ne odri~e. Pusto carsko! Jutros, sabahile, probudio me portir i javio da me kola i {ofer o~ekuju pred hotelom. Pokupio sam svoje jugovinilske zave`ljaje, dokusurio veliko razbijeno ogledalo na zidu moje sobe i sjurio se na ulicu. [ofer je bio u plavoj uniformi i imao je `utu dugmad i `ute zube. Umalo ne u~inih grub prekr{aj reda i adeta poku{avaju}i da se utrpam na mjesto do voza~a. [ofer me osmotri i svojim bijelim rukavicama otvori zadnja vrata crne izglancane limuzine. O~igledno nije bio mnogo iznena|en mojim pona{anjem jer su mu ve} prije moje narodnja~ke `elje da sjedim pored voza~a, odijelo, ~upava bradata glava i moj smotuljak jasno govorili s kim ima posla. Vjerovatno je mislio da sam neki bliski ro|ak Babaroge, da sam iz Babine Grede, da stanujem u Baba-Vi{njinoj ulici i najzad direktan potomak samog Ali-babe i svih njegovih ~etrdeset hajduka. Do aerodroma ne progovorismo ni rije~i. Teheranski aerodrom je velik i ja u|oh na kapiju za putnike s besplatnom kartom prve klase. Na taj 204

ulaz upadaju velikodostojanstvenici i uop}e ljudi od ugleda u ~ar{iji. U neopisivoj gu`vi i galami na aerodromu sjetih se jednog teksta njegovog carskog veli~anstva {ah-in-{aha Reze Pahlavija objavljenog u carskoj knjizi o Persiji: "Odista se mo`e re}i da na Srednjem istoku nikada nije dosadno. Kad god pomislite da se stvari smiruju mo`ete biti sigurni da je to sti{avanje pred buru. Mo`da je jo{ dramati~nija rijeka avionskih putnika koji prelaze preko moje zemlje. Ako ma kojeg dana u godini provedete kratko vrijeme na teheranskom aerodromu neprestani dolazak i odlazak pripadnika tolikih nacija ostavlja dojam da se nalazite u nekakvom centru za me|unarodnu razmjenu. Kao na svakom aerodromu, vidje}ete kako svakom avionu poslije slijetanja hita u susret mno{tvo motorizovanih vozila za opslu`ivanje. Jedan {aljivac je rekao da su u stara vremena jurili da opslu`e kamile kad bi stigao karavan iz udaljenih krajeva." U prvoj klasi iranske vazduhoplovne kompanije najljep{e djevojke Persije neprestano nude putnike tatlijama, bijelom baklavom, crvenim kavijarom, viskijem i konjakom, {urupom i {erbetom. Muzika tre{ti. Neko tu`no izvija: "Ej mejhana, mejhana…" {to na na{em jeziku zna~i: "E, mehana, mehana". Pominje i neke ba{~e, behare, jorgovane i jasmine i sijaset na{ih rije~i. Od Teherana do Bosanskog Broda svuda je ista pjesma i svuda su iste rije~i. ^esto umjesto ta~ke na kraju pjesme je no`. Sa mnom putuju dvojica bogatih Jermena i dva para otmjenih hodo~asnika. Prije poslu`enja bio je 206

samo jedan Jermenin i jedan hodo~asnik sa suprugom. Nikako ne mogu da objasnim kako su u toku leta u kabinu upali jo{ jedan Jermenin i jo{ jedan hodo~asnik sa `enom. Gledam kroz prozor i poku{avam da otkrijem putnika koji umjesto avionom leti na tepihu. Tog jutra nijednog takvog putnika nije bilo na liniji Teheran-Bagdad-Isfahan, ili obratno. Letimo nisko nad nekom pustinjom. U~ini mi se za trenutak da sam odnekud po{ao na teferi~ u pakao. Rijetka mala naselja i po koja palma. Ravnim drumom prema zapadu neki mu~enik juri na kamili. Mo`da je to ~uveni bagdadski lopov, koga juri policija slavnog kalifa Haruna al Ra{ida koji jo{ uvijek goni bagdadskog lopova. Poslije aviona obreo sam se u jednom pravom dvoru. Kao da me je duh iz ~arobne Aladinove lampe avionom prebacio iz bijednog hotelskog sobi~ka u potkrovlju u basnoslovne salone, holove i odaje pozla}enog hotela "[ah Abaz". Vidio sam mnoge hotele u svijetu, ali po sjaju i rasko{i prednja~e hoteli na Istoku. Vidio sam hotel "Tur Hasan" u Rabatu i tada vjerovao da je to najrasko{nije kona~i{te na svijetu. Poslije sam oti{ao u Marake{ i vidio hotel "Mamun", pa sam se predomislio. Samo odijelo koje nosi obi~an vratar na ulaznoj kapiji vrijedi ~itava bogatstva. Sav u svili, kadifi i zlatu, li~io mi je ve}ma na prvog kraljevog savjetnika ili doajena diplomatskog kora pri svijetloj kraljevskoj kruni, nego na hizme}ara. Sav njegov posao bio je da otvara vrata, da se duboko klanja i da 207

prima bak{i{. Sablja kojom je bio opasan mogla bi mirne du{e stajati u vitrini kakvog prijestoni~kog muzeja. Uvijek sam dolazio u isku{enje da se ja poklonim pred njim, da mu otvorim vrata i da mu ponizno pru`im ruku za napojnicu. Mislim da ga to ne bi za~udilo. Sada sam u Isfahanu, staroj slavnoj prijestonici Persije, za vladavine jo{ slavnijih ku}a Seld`uka i Safavida. Stanujem u hotelu "[ah Abaz" nazvanom po najve}em vladaru ku}e Safavida i jo{ jednom sam zabezeknut pred sjajem i rasko{i kojom sam sa svake strane okru`en. Ameri~ki "Hiltoni" i "Interkontinentali" djeluju skromno, prakti~no i skorojevi}ki kada se uporede sa ovim ~udima Istoka. I sami hodnici ovoga hotela su prave dragocjene etnografske zbirke sa rijetkim i skupocijenim eksponatima po ni{ama i bud`acima. ^itava tri vijeka ovaj hotel bio je ~uveni karavan-saraj. Karavan-saraj je zidala sultanija majka {aha Huseina kao svoju zadu`binu na korist i polzu veli~aj{em ota~estvu svome. Bio je naj~uveniji karavan-saraj svoga vremena na Srednjem istoku. Da se obnovi i pretvori u bajku u kojoj se mo`e i stanovati i hraniti utro{eno je {est stotina sedamdeset dvije hiljade ~asova ljudskog rada, a samo za ure|enje jednoga od nekoliko velikih i malih restorana dvadeset hiljada zlatnih indijskih plo~ica. Po bazenima plivaju nje`ne latice ru`a, a odaje miri{u na dunje i jeribasme. Hotel "[ah Abaz" je stjeci{te umjetnosti svih epoha najmo}nijih carskih dinastija u povijesti Persije: Seld`uka, Safavida i Kad`ara. Do maloprije 208

vjerovao sam da su najljep{i mozaici u bru{enim ogledalima oni u \ulistanu teheranskom dok nisam vidio duvare "[ah Abaza" u Isfahanu. Tri puta sam poku{ao da izbrojim {adrvane u velikom vrtu zatvorenom me|u ~etiri krila slavnoga karavan-saraja i nije mi po{lo za rukom. Jedanput sam brojao do stotine i prestao. Drugi put nisam ni do{ao do stotine. Tre}i put sam pre{ao stotinu. Ko u ovim odajama sa pozla}enim kvakama i tavanicama provede bar jednu no}, sanja}e ~itave ve~eri jednu po jednu pri~u iz "Hiljadu i jedne no}i".

209

JERMENSKA \ULFA

Carski ~inovnik koji je do{ao da me vodi i da mi pokazuje nekakav metalur{ki kombinat ostao je da obilno doru~kuje u basnoslovnom hotelu "[ah Abaz". Ja sam mu utekao preko vrtova. Danas }u obilaziti jermenske crkve u Isfahanu. Valja samo pre}i drevni kraljevski most od trideset i tri luka i na}i se na drugoj obali u jermenskom dijelu grada – \ulfi. Ta }uprija je ~udo od ljepote i neimarske vje{tine, valjda jedinstvena u svijetu. Most je duga~ak i {irok i izdaleka li~i na nekakvu d`inovsku harmoniku koju su razvukli od jedne do druge obale rijeke. Gra|ena od kamena boje meda ili `utog {e}era pa izdaleka izgleda kao ogroman slatki{ koji voda ispla~e i uzalud poku{ava da istopi. Ko ovaj most prvi put ugleda, pomisli}e da je to prostrana i velika ku}a koju je neki ~udak i manijak podizao na vodi umjesto na zemlji. No}u, kada se na mostu upale svjetiljke, i zablista sa svih strana, pretvara se u veliku galiju koja je maloprije doplovila iz tajanstvenih ju`nih mora punih algi, bisera i {koljki, i dobrih vila, i ukotvila se nasred Isfahana. Danju, na suncu izgleda kao rasko{na pozori{na sala krcata lo`ama i galerijama kojoj nedostaju dva krila i pozornica, kao da je graditelju ponestalo 210

kamena, ma{te i novca, pa je nazidao samo tre}inu zami{ljenog zdanja. Idem preko ove }uprije u \ulfu zagledan u virove Zajenderuda i mislim na Drinu i njenu }upriju. Nikada ne}u pre}i ni preko jednog mosta da se ne sjetim Andri}a: "Navaljivale su na njega i na kasabu… Poplave i bolesti, ratovi i terori, bune i nasilja, a njegova postojanost je u~ila: da je `ivot neshvatljivo ~udo jer se neprestano tro{i i osipa, a ipak traje i stoji ~vrsto kao na Drini }uprija." Vidio sam mostove na Tibru, mostove na Nevi, mostove na Temzi, na Dunavu, na Seni, ali Zajenderud je zasvo|en najljep{im prijelazom. Da islam nema jo{ hiljadu drugih ~uda, vrijedilo bi u ovaj grad do}i samo zbog ovog mosta. Jedino je neimar Hajrudin napravio na Neretvi jo{ ve}e ~udo. Hajrudinu je po{lo za rukom da jedne no}i skine sa neba mlad mjesec i pokloni ga Neretvi. To ~udo se nikada, nikome, nigdje na svijetu nije desilo. Sjetih se ovdje jednog velikog Mostarca koji je pjevao na divnom jeziku slavnih Persijanaca. Sjetih se njegove gazele o {eher Mostaru. Bio je to Dervi{-pa{a Bajezidagi}. U~io je nauk u Stambolu pred Suudijem "kome nije bilo premca u poznavanju persijskih klasika". Bio je sultanov savjetnik i "i{ao je za sudbinom ili ga je sudbina gurala pred sobom". Poginuo je u juri{u na neprijatelja na Kovin Adi kod Budima hiljadu {est stotina tre}e. Podigao je u mahali Pothum d`amiju i uz svoju zadu`binu sazidao je biblioteku. To je bila druga javna knji`nica onoga vremena u Mostaru. Ina~e, 211

bio je ~uven i sa svojih mnogih dobrih i bogougodnih djela. Mimar Hajrudin bi bio veoma sretan da je ikada ~uo njegovu gazelu o Mostaru: Ko bi mogao opjevati redom Sve ljepote divnoga Mostara? Zar se ~udi{, srce, {to ga ljubim Sa ljubavlju sinovskoga `ara? [. . .] S dvije kule velika }uprija Pru`ila se preko rijeke ~arne, Te sa svojim velebnijem lukom Pri~inja se poput duge {arne.

Neka je vje~na slava i hvala neimaru Hajrudinu {to Mostaru napravi }upriju nevi|ene ljepote kao srebreni polumjesec iz kojega je na dugom putu od neba do Zemlje ispala mala sjajna zvijezda. Jermeni su po~eli da se naseljavaju u Isfahan kada je na prijesto Persije do{la ~uvena ku}a Safavida koja se pro~ula u svijetu mnogim slavnim podvizima, naro~ito za vlade mudroga {aha Abaza Velikog. Velikom graditelju Isfahana trebali su dobri majstori i vrsne zanatlije, a Jermeni tada nisu imali premca u svijetu. Neka ulema i sku~eni duhovi pru`ahu otpor dolasku ovih hri{}ana u carski Isfahan, ali brzo se i oni uvjeri{e da je to vrijedan, ~estit, vje{t i radin svijet. Kako su ovi hri{}ani iz dana u dan potvr|ivali i uve}avali svoj ugled i 213

dobar glas, tako je i {ah Abaz Veliki pove}avao svoje povlastice novim gra|anima prijestonice. Po~etkom sedamnaestog vijeka carska hazna dala je silne pare da se u \ulfi podigne velika crkva Svetog Betlehema. Docnije je {ah Abaz sagradio jo{ 12 hri{}anskih bogomolja nadomak muslimanskih d`amija Isfahana. Jermeni su sticali sve vi{e prava u Persijskom Carstvu, tako da su sami birali svoje guvernere, sudije i policijske oficire. Bliski saradnici i saveznici samoga {aha bili su ugledni jermenski bogata{i Kod`a Petros Validanijan i Kod`a Avertiki. \ulfa i danas li~i na veliku cvijetnu ba{~u po kojoj su skrivene male bijele ku}ice. U njima i danas na miru i u po{tovanju `ive Jermeni i njihove porodice. Persijanci su sigurno najtolerantniji narod Azije. Oni su jo{ prije hiljadu godina osjetili svu netrpeljivost Arapa na svojoj ko`i, na svome tlu i u svojoj vjeri i kulturi. Prije dvije i po hiljade godina ovaj veliki narod imao je vladara koji je propovijedao trpeljivost i suzdr`ljivost, zabranjivao nasilje, zlo~ine i prevo|enje zarobljenika u vjeru pobjednika. I danas u ovoj zemlji `ive jedni pored drugih muslimani, [iiti, i Suniti, hri{}ani, Jevreji, Asirci, Arapi, Zoroastristi, Kurdi, Nestorijanci kojima su nekada pravoslavni gospodari Carigrada ~upali noseve, sjekli u{i i ubijali ih kao pse. Ulice \ulfe su ~iste i sjenovite. U hladu palmi naziru se du}ani i radionice trgovaca i zanatlija. Ulicom pro|e pokoji automobil, ali tiho i pa`ljivo da ne naru{i mir ovog jermenskog grada hodo~a{}a. 214

U porti crkve Svetoga \or|a, koja je ve}a od porte Saborne crkve u Beogradu, lete jata golubova. U avliji su kamene klupe po kojima se odmaraju stari bradati vjernici. Oni kao da su na trenutak sa{li sa fresaka obli`nje crkve i do{li u portu da se malo odmore od napornog stajanja na zidovima, pa }e se za Ve~ernje opet vratiti u Bo`iju ku}u, popeti na duvar i nastaviti da slu`e svojoj vjeri i zakonu. Pod crkvenom kupolom je mala otvorena kapela koja vi{e li~i na ljupki paviljon u vrtu, nego na strogi spomenik Bogu. U kapeli su dva sveta kamena koja su Jermeni ovamo prenijeli dolaze}i ~ak iz Erivana. U bogatom ikonostasu koji uop}e ne podsje}a na Vizantiju, nego je izvoran i nalik samo sebi je i mala slika Kod`a Petrosa Validanijana u bogatoj no{nji sa duga~kim brkovima. Podsje}a me odnekud na Vasu ^arapi}a ili na nekog drugog vojvodu iz Prvog srpskog ustanka. O~i Kod`e Petrosa su krupnije, crnje i pametnije nego i u jednog `ivog stvora koga sam do sada sreo u `ivotu. U crkvenom muzeju na kraju porte su slike crkvenih dostojanstvenika, majstorski ura|ene i bogato uramljene. Dr`anje ovih svetih ljudi je puno skru{enosti i boja`ljivosti. Nema ni traga od poze i nametljivosti vaseljenskih patrijarha u zlatu i svili po zidovima patrijar{ije u Fanaru na Zlatnom rogu. Tu su i dragocjenosti crkvene riznice, ali se ja kao nehri{}anin slabo snalazim u njihovoj namjeni, obliku i vrijednosti. Odjeljenja namje{taja pokazuju bogatstvo i dobar ukus ovog starog naroda. Tu nema nijedne ru`215

ne, glomazne i bezvrijedne stvari koja bi smetala osje}anjima mjere i namjere. Na po~asnom zidu je veliki triptih iz `ivota {aha Abaza Velikog. [ah Abaz u lovu. [ah Abaz prima ambasadore na carskom dvoru. [ah Abaz na ~elu svoje neustra{ive konjice.

VRIJEME PJESNIKA I DAVNIH JUNAKA

Kao varalica i krivac pro{ao sam pognute glave ispred portreta {ah-in-{aha Reze Pahlavija, misle}i {ta li sada radi onaj carski ~inovnik koji je ostao za doru~kom u mome hotelu dok sam mu ja umakao preko vrtova. Ni carici nisam imao obraza da pogledam u o~i. Jedino sam se zagledao u divnog mali{ana, prijestolonasljednika Persije tra`e}i u njegovim dje~ijim o~ima opro{taj za moje podvale i nedjela. Vjerujem da bi i on makar iz nesta{luka u~inio isto {to i ja.

Carski ~inovnik koji me prati na putu po Persiji najzad se urazumio i prestao silom da me vu~e po fabrikama i raznim gradili{tima. On mi jo{ jedino pravi dru{tvo za obilnom trpezom ujutro, u podne i uve~e. Tri puta dnevno zajedno ~itamo hotelski jelovnik i kao po dogovoru opredjeljujemo se za najskuplja jela i pi}a. Danas smo sastavili ru~ak i ve~eru ne ustaju}i od stola. Izme|u dva ~itanja jelovnika, carski ~inovnik ugrabio je priliku da mi ispri~a ne{to o ~uvenom {ahu Ismailu i bici kod ^alderana. Upamtio sam da je bitka kod ^alderana u persijskoj Jermeniji bila ta~no ~etiri vijeka prije jo{ ~uvenije bitke na Kolubari i da su je vodili sultan Selim i {ah Ismail. Ju~e sam dugo stajao pred slikom bitke u dolini ^alderana. Slika je na zidu jedne carske pala~e u Isfahanu. Slika je velika i zauzima ~itav jedan zid rasko{ne dvorane za prijem ambasadora i poklisara. Odavno ne pamtim da me je ne{to tako uzbudilo i o~aralo. Sliku je svakakao pravio neki od najdarovitijih u~enika Kemaludina Behzada, najve}eg persijskog slikara, prvog iranskog portretiste i osniva~a ~uvene umjetni~ke {kole u Heratu.

216

217

Prvih nekoliko trenutaka nikada ne bih zaklju~io da ta slika treba da do~ara nekakvu bitku i nemilosrdan obra~un dva protivnika – otomanskog sultana i persijskog {aha. Prije bi ~ovjek pomislio da su se izvrnule i pomije{ale dvije velike kutije pune {arenih bombona i svakojakih {e}erlema u neki predio po kome `ive paunovi, papagaji i rajske ptice, nego da je to borba dva ljuta du{manina. Slika ve}ma izgleda kao odlazak dvije klape veseljaka i ki}enih svatova na teferi~ na kome }e biti |akonija, svirke i pjesme sve do "zore rane, du{manina moga", nego na ljuti mejdan gdje }e vrela krvca liti "cio ljetnji dan do podne". Obje vojske odjevene su rasko{no i {aroliko. Slikar se potrudio da otomanski sultan ispadne nekako krupnije i stasitije od persijskog {aha. Sultanovi brkovi i brada su du`i, a od svilenog turbana na njegovoj glavi mogle bi se sa{iti haljine za {aha i ~itavu njegovu pratnju. Slikar kao da je svjesno precjenio neprijatelja, da na kraju niko ne bi mogao potcjeniti pobjedu persijske vojske. I jedni i drugi ratnici su u nekom krajoliku posutom zvjezdanom pra{inom. U toj zvjezdanoj svjetlosti punoj cvije}a i svakojake rajske flore koja naoko podsje}a na peruniku, lijepu katu, {eboj i vitku sevliju, nebo je prozra~no plavo i bez trunke izmaglice, a kamoli "tamnih oblaka i vranih gavrana". Zaista, nema nikakve sli~nosti sa litografijama starih knji`ara sa Zelenog venca Tome Jovanovi}a i Vuji}a, koje prikazuju prizore iz srpsko-bugarskog rata na kojima se sve dimi i pu{i. 218

Vojnici ja{u na ru`i~astim, modrim i ljubi~astim konjima kojima se pridru`io i poneki Damjanov zelenko. Oko konjanika su crveni, bijeli i `uti hrtovi i sijaset nekakvih nebeskih koko{aka i ostale pernate `ivine iz rajskih perivoja. Kao da je ~itavu pri~u o krvavoj bici u dolini ^alderana izmislio nekakav d`enabet, po{to je umjetnik sliku zavr{io i oti{ao za svojim poslom. Carski ~inovnik mi je suznih o~iju pri~ao o {ahu Ismailu, gospodaru vjernika sve od Amurdarije do Eufrata, vladaru u ~ijim se `ilama mije{ala krv Muhammeda sa krvlju vizantijske princeze, velike gospo|e Despine, vojskovo|i i pjesniku, imamu bratstva [iita i jednom od najve}ih mistika islama. Carski ~inovnik nijednom rije~ju nije pomenuo sultana Selima Javuza, potomka Osmanova. Drugi dio pri~e o dolini ^alderana saznao sam nekoliko nedjelja kasnije ~ak u Istanbulu. Taj dio mi je pri~ao jedan turski republikanski ~inovnik na bogatom ru~ku u restoranu na padinama Zlatnoga roga. Terasa toga skupog restorana bila je okrenuta prema veli~anstvenoj D`amiji Selimiji, zadu`bini sultana Selima Javuza, oca sultana Sulejmana Veli~anstvenog. I turski republikanski ~inovnik suznih o~iju pripovijedao je o caru Selimu, jednom od najve}ih turskih pjesnika i slikara. U njegovoj pri~i car je bio visok, energi~an i preduzimljiv. Volio je lov i oru`je. Za republikanskog ~inovnika ovaj sultan bio je pametniji od svakog drugog vladara. Za njega je on bio i hrabriji i razboritiji i od svakog predsjednika republike. Zanemarivao je zadovoljstva trpeze i ~ari haremskog `ivovanja. No}i je provodio ~i219

taju}i debele historije i stare kalendare. Volio je da se preru{ava u prosjaka i zalazi u bezistane i svakojake bud`ake i da provjerava kako se sprovodi strogo slovo {erijatskog zakonika. Njegove izvanredne slike dospjele su u ~uvene umjetni~ke riznice Venecije. Najzad, do nogu je potukao hvalisavog persijskog {aha Ismaila, ne da bi osvojio Persiju, nego da bi kaznio mrsko nevjerni~ko bratstvo [iita. Prije bitke u dolini ^alderana sultan turski uputio je kratko pismo {ahu persijskom: "Ismaile, puhad`ijo! Ti si me svojim bezobrazlucima natjerao da se pojavim pred tvojim granicama. Ve} nedjeljama jezdim da prona|em tebe ili tvoju vojsku. Ako drhti{ od straha, pozovi ljekare da ti pomognu i da te njeguju. Poslu{aj me: Zamijeni kacigu fered`om, umjesto pancira razapni suncobran, i, aman, prestani ve} jednom da vlada{." Uz pismo sultan je {ahu poslao skupocjene `enske haljine od svile i kadife, vezene srmom i zlatom. Turski republikanski ~inovnik odveo me je do sultanovog turbeta pored d`amije i uz put mi recitovao stihove duga~ke elegije pa{e Zade ibn Kemala: U~inio je velike stvari za kratko vrijeme i njegovi lovorovi vijenci prekrili su zemlju svojom sjenkom. Bio je sunce svoga vijeka i jarko sunce poslije podneva. Oplakujemo velikog vladara Selima. O pero i ma~ `ale ga podjednako.

Turski republikanski ~inovnik pro~itao mi je i epitaf na grobu koji je za `ivota napisao sam Selim: 221

Ja sam bio nekada veliki Selim koji je potresao zemlju. Ja sam onaj koji tra`i kavgu ~ak i poslije smrti. Moje tijelo le`i u ovom malom grobu. A moj duh jo{ neprekidno luta i misli na rat.

Turski republikanski ~inovnik nijednom dostojnom rije~ju nije spomenuo persijskog {aha Ismaila. Ja sam i u Isfahanu i u Istanbulu neprekidno mislio na veliku sliku u carskoj pala~i na kojoj je neki daroviti u~enik velikog umjetnika Kemaludina Behzada naslikao vojske u bici na ^alderanu. Ratnici na slici veseli su i lijepi. Kao da nikada niko nikome na ovom bijelom svijetu ni ru`nu rije~ ne}e kazati, a kamoli od ne~ije ruke poginuti.

222

DOLINA PLODNOG POLUMJESECA

Jutros smo "prije zore i bijela dana" oti{li u fabriku taksijem. Taksi je bio nebesko plavetne boje kao i hiljade ostalih taksija u Isfahanu. Taksista je bio puna~ak i brkat veseljak i ne bi me iznenadilo da je rekao da je porijeklom Ni{lija ili Leskov~anin. Imao je sat i lanac i vozio nas je u bescjenje. Na glavi je nosio {ubaru od astrahana i u{i su mu bile pune pamuka. Od tog silnog pamuka mogle bi se isplesti dobre ~arape i napraviti bar jedan dje~iji jorgan. Jurili smo nekim ru`nim i neuglednim dijelovima grada skora{njeg porijekla kojih kao i obi~no nema ni u jednom turisti~kom prospektu. Ovi sokaci bili su puni najamnih ku}erina na orijentalni na~in. Onako neispavan i mahmuran, zapamtio sam da smo se probijali izme|u nekih silnih pletara punih vo}a, povr}a i svakojakih zerzevata i izbjegli nekoliko opasnih sudara sa kamilama, konjima i autobusima. Iz kapija su kuljala djeca. Svaka ova ku}erina li~ila mi je na {kolu punu |aka. Te ku}e bile su kao ogromne lubenice, pune ko{pica koje je neko iz nehata tresnuo o zemlju i onda oti{ao za svojim poslom. Pred kafanama su sjedjeli ljudi, pu{ili prve jutarnje nargile, pili mirisavi zeleni kineski ~aj i bili neobi~no zami{ljeni za ovo doba dana. Neki su 223

igrali {e{-be{. [e{-be{ je prastara persijska igra i igra se i dan-danas u mome Konjicu, daleko odavde na zapad, pa onda na sjever, ~ak do hladnih zelenih voda Neretve. Putnici, vojnici, trgovci ili carski ~inovnici prenijeli su ovu zanovijetnu igru iz doline plodnog polumjeseca ~ak do bosanskih i hercegova~kih kasaba u dalekom balkanskom vilajetu na sjeveru do zemlje Rumelije i zapadno do Srbistana. Carski ~inovnik me uz put uvjerava kako je sva mudrost svijeta do{la sa Orijenta i nikako da mi objasni kako se i on obreo na Istoku. Ipak, u jedno sam siguran, ograda je izmi{ljena na Istoku. Visoki zidovi kojima su ogra|ene ove ku}e na Orijentu imaju vi{estruki smisao. Prije svega, dvori{te je postalo jo{ jedna odaja dobro skrivena od urokljivih i radoznalih o~iju stranaca. Ona postoji da sakrije siroma{tvo ubogih od o~iju silnika, ali isto tako i da zakloni bogatstvo i rasko{ mo}nih od o~iju zavidljivaca i pakosnika. Visoki sivi zidovi oko ovih ku}a u Isfahanu su jednoli~ni i ne govore ni{ta putniku kao da su se zarekli svojim gospodarima da nikome i nikada ne}e odati tajnu koju svojim nabojem ~uvaju. Na moje vapiju}e molbe ~inovnik se smilovao i svratismo u jednu kafanu na ~aj i prve jutarnje nargile. Ja sam uzeo nargile sa duplim slojem tumbe}ije. Tumbe}ija je naro~iti persijski duhan u listu koji se pu{i na nargilu. Njegov miris i hladan dim koji prolazi kroz vodu ujutro izaziva blagu prijatnu vrtoglavicu koja ~ovjeka natjera da mudro odustane od svake dnevne aktivnosti i naporna posla i da se bla`eno preda carstvu snova, blage obamrlosti 224

i stanju utrnulosti. Jak zeleni kineski ~aj takvo mudro stanje i raspolo`enje svojim mirisom i ukusom samo jo{ vi{e podsti~e. ^inovnik je samo strepio da ja ne poru~im jo{ jedne nargile i jo{ jedan crveni ~ajnik ukra{en gu{terima, a`dahama i svakojakim zelemba}ima i stalno je gledao u svoj ru~ni sat ruske proizvodnje. Sa kafanske terase pru`ao se pogled na okolna pusta i siva brda koja okru`uju Isfahan i na dvori{te neke radionice u kojoj se prave kore za pitu. Po dvori{tu se muhalo desetak ljudi u bijelim mantilima kao kakvi bolni~ari. Po njihovu broju i u`urbanosti mogao sam mirne du{e zaklju~iti da Persijanci vole pitu i da je tro{e u ogromnim koli~inama. Po okolnim brdima mogao sam zaklju~iti da sve {to se zeleni, miri{e i {areni u Isfahanu, donijela je, posadila i odgajila ljudska ruka. Svi ti silni miri{ljavi vrtovi i perivoji nikli su u pustinji i samo je silna ljubav prema ljepoti, zelenilu i cvije}u ovaj grad pretvorila od gole ledine u bujnu gradinu punu svakojakih {arenih ptica pjeva~ica i marljivih p~elica. Zujanje p~ela ~uje se i na ovoj kafanskoj terasi u ubogom predgra|u Isfahana oko silnih saksija cvije}a koje skoro sprje~avaju pristup kafanskim stolovima. Nigdje na Zapadu nisam vidio grad koji ima toliko raznovrsnog cvije}a, osim mo`da Sevilja u [paniji. U Sevilji im nije dosta {to su sve avlije zasadili cvije}em, nego su ~ak i sve zidove ku}a ukrasili saksijama. U blagoj jutarnjoj izmaglici pojavilo se sada i plavo kube Lutfulahove d`amije i vitka minareta Kraljevske d`amije koja se na povjetarcu klate. Izgubljena u izmaglici i odvojena od velikog trupa 226

d`amije, izgledala su kao dva velika jarbola neke bogate galije koja je zalutala i nasukala se u velikoj ba{~i kada se more naglo povuklo i sakrilo se od nje ~ak u Persijski zaljev. Ili su minareta bila bar kao dvije luksuzne dr`alje oko skupocjene mastionice koja se nije mogla ni nazrijeti a kamoli razgovijetno vidjeti. Lutfulahova d`amija koja se svakog ~asa sve jasnije vidjela majstorsko je djelo skoro nestvarne ljepote. Gradio je neimar Mohamed Reza Isfahani koji se i kaligrafski potpisao u jednoj ni{i kao "skromni, ponizni i siroma{ni zidar {to moli za milosr|e Bo`ije, kao sin bogoboja`ljivog majstora Huseina", mjeseca ramazana, desetog dana godine 1028. po Hid`ri, ili 1618. po na{em ra~unanju vremena. Ta jedinstvena bogomolja podignuta je u vremenu Safavida, za vlade {aha Abaza Velikog, kao carska d`amija koja nema minareta ni predvorja i slu`i za molitvu samo caru i njegovoj porodici. Ime je dobila po velikom {iitskom {eiku Lutfulahu nadarenom propovijedniku Alijinog bratstva koji je ovamo do{ao, skromno `ive}i od milodara, ~ak iz dalekog sela D`ebelijamila negdje u planinama Libana i zauvijek se nastanio u ovoj Dolini plodnog polumjeseca. Voljen i po{tovan u narodu, pod visokom za{titom velikog {aha, zaslu`io je da carska d`amija ponese njegovo ~asno ime, ime prvoga me|u slugama Bo`ijim u prostranoj {ahovoj carevini. Zaista Isfahanu nedostaju samo Trebevi}, Vrelo Bosne, Hrid i Bakije da bude najljep{i grad na svijetu. 227

^astio sam carskog ~inovnika i taksistu po jednom gurabijom i bio odveden u fabriku tekstila. U fabrici nas je do~ekao direktor, veoma ugla|en ~ovjek i raspitivao se za Para}in u kome je bio prije dvije godine. U fabrici sam vidio mnogo ma{ina, a jo{ vi{e ljudi, `ena i konca. Na koncu konca sve je bilo na elektriku.

228

SLUGINOG SLUGE SLUGA

U mome luksuznom hotelu nema ni dvadesetak gostiju. Bar polovina su, poput mene, osvjedo~eni prijatelji persijskog naroda. Mi tu d`abe stanujemo, jedemo, pijemo i zanovijetamo. Osim toga, svaki od nas ima po jednog svog carskog ~inovnika pri ruci i na usluzi. Ostali hotelski gosti su: jedan bogati Amerikanac koji ~ega god se prihvati to odmah pretvara u sendvi~. Supe i ~orbe redovno odbija, po{to su nepodobne za pravljenje sendvi~a. ^ak mu je i glava s vremenom postala kao crveni sendvi~ izme|u dva velika uha. Zatim: tu je i jedan stari njema~ki bra~ni par koji se od duga `ivota i duga braka pretvorio jedan u drugoga. U stvari oni i ne izgledaju kao mu` i `ena, nego kao dvije stare sestre blizankinje. On je nekakav slavni arheolog koji je po{ao ~ak na kraj svijeta da otkrije kakvu nepoznatu ledinu, da je raskopa i na njoj prona|e neke porazbijane starudije koje }e senzacionalno promijeniti tokove svjetske pro{losti. Tu je i nekoliko ^eha koji uvijek u grupi dolaze na doru~ak, ru~ak i ve~eru i uvijek zajedno ustaju i odlaze. Ima i jedan probisvijet koji se uvijek na|e u svakom luksuznom hotelu na svijetu kao obavezan inventar neodre|ene nacionalnosti. Prvo sam pomislio da je [panac, pa Italijan, pa Argentinac. Na kraju se 229

ispostavilo da je Bugarin. On je uvijek sam za stolom, svima se ljubazno javlja i strpljivo ~eka prolje}e kada po~inje turisti~ka sezona bogata{a iz ~itavog svijeta. Pored nas, strahovito prorije|enih hotelskih gostiju u ovom velikom i skupocijenom kona~i{tu `ivi i radi na buljuke raznih vratara, ~uvara, slu`itelja, slugu i hizme}ara. Odvajkada na Istoku i sluge imaju svoje sluge, a postoje i sluginih slugu sluge. Sve je to u nekom vol{ebnom spoju vezano bez po~etka i kraja kao nekakav azijski lanac svetoga Antuna da na kraju ipak ispadne da smo svi mi sluge Bo`ije. Kao {to sluga ima svog gospodara, tako i gospodar ima svoga slugu, ali i sluga postaje gospodar kada i on uzme slugu. Na kraju puta svi su isti, svi su u isto vrijeme i gospodari i sluge. Kada neko ima slugu, on istovremeno posjeduje mnogo stvari za koje bi u Evropi ili u Americi morao davati silne pare. Imati slugu – zna~i imati na jednom mjestu i u jednom komadu kuhara i sudoperu, ma{inu za pranje, usisiva~ za pra{inu, sobaricu, ventilator, nosa~a kabastog tereta, ma{inu za mljevenje mesa, lift za sme}e, ma{inu za {ivanje, i ako je gospodar `enomrzac, bra~nog partnera, a ako je `enstven, neumornog mu`a. Zato se na ovim stranama niko ne ljuti {to je sluga, nego {to se trudi da kao sluga zaradi svog slugu i tako i on postane ne~iji gospodar. Sva ta silna ku}na ma{inerija koju sam ovdje nabrojao, u Evropi je mnogo skuplja osjetljivija i kvarnija od jednog obi~nog hizme}ara. 230

Sino} je u mom hotelu bila neka sve~ana ve~era, neko veliko slavlje. Posluge je bilo pet puta vi{e nego gostiju. Sve je radilo kao sat. Bio je pravi teferi~: stati pa seiriti. Po~elo je ispred velike hotelske porte. Pomo}nici pomo}nika glavnih kapid`ija otvarali su po dvoja vrata sa svake strane automobila. Na svaka vrata po jedan momak. Do njih su stajali drugi koji su se samo neumu{to duboko klanjali. Onda su dva bogato livrejisana momka blago podignutom desnom rukom pokazivala velika osvijetljena ulazna vrata hotela da, valjda, nekom zabunom i nesporazumom otmjeni gosti ne bi u{li u hotel preko tavana, ili na podrumske prozore. Po trojica vratara u srmom vezenim dolamama i sa pozla}enim sabljama stajali su ispred kapijskih kanata duboko podignute glave i nepovijeni u struku dr`e}i svoje sablje na pozdrav. Iza vrata zvanice je sa~ekalo nekoliko hotelskih slu`benika u bijelim frakovima i vi{estrukim niskama akselbendera. U portirnici je stajalo pet ljudi. Oni su za ovu priliku svoja odijela pozajmili od nekih velikih papagaja. Ispred liftova bili su kepeci crne puti koji su ovamo dovedeni ~ak iz `arke Afrike. Kepeci su bili obu~eni u galabije, a na glavi su nosili kao snijeg bijele turbane. Zvanice su poslije pro{le kroz {palir u zeleno obu~enih sobara u bijelim keceljama i crvenim kapicama na glavi. Dok je trajao mimohod, {ef sobara dr`ao je u ruci veliku metlu na~injenu od paunovog perja na srebrnoj dr{ci. 232

Svirale su nekakve persijske kora~nice i budnice {to su ih jo{ u pro{lom vijeku prenijeli na Balkan ~e{ki kapelnici i uveli u garnizone po Srbiji ili u regimente po Hrvatskoj i u Kordunu, dodu{e malo izmijenjene. Tek pred ulazom u sve~anu blagovaonicu stajao je direktor okru`en najbli`im saradnicima. Svi su bili u crnim frakovima. Direktor se sa svakim gostom ljubazno pozdravio, pripitao za zdravlje i duboko se poklonio. Da bi sve to ispalo {to otmjenije, direktor je zapitkivao na francuskom, a zvanice su odgovarale, tako|e, na francuskom. Ili su mo`da sve ~inili radi mene da bih se i ja nekako sna{ao ili bar ne{to razumio u ovom ~udu. Dva kico{a su naglo otvorila velika dvokrilna vrata pri dnu trpezarije. Na vratima se pomolio ogroman kuhar od glave do pete u bijeloj haljinki. Na kantaru bi bio te`i i od samog Ali-babe li~no i bar polovine njegovih hajduka. Preko grudi visila mu je lenta nekog odlikovanja koje je zaradio u {erpama, tiganjima, tepsijama i tend`erama {irom Persijskog Carstva i njegovih neizbrojnih ognji{ta, ra`njeva, {tednjaka i ro{tilja. Glavni kuhar bio je u pratnji svojih najbli`ih saradnika. Direktor je svakoj zvanici predstavio glavnog kuhara. Glavni kuhar i zvanice poklonili su se jedni drugima. Poslije rukovanja i klanjanja kuhar se kao kakav kralj uzdignute glave i okru`en pratiocima vratio u svoje mirisavo kraljevstvo puno raznih miro|ija, sosova, preliva, sutlija{a, tufahija, ~ervi{a, }evapa i pilava. 233

Ovu salu sam za~udo sino} prvi put vidio. Na sredini bio je veliki sto prepun cvije}a kao da }e gosti te ve~eri jesti samo biljke. Pored cvije}a svjetlucale su svije}e. Svije}a je bilo toliko mnogo kao da je umro neki vaseljenski ili jerusalemski patrijarh pa mu opijelo umjesto u hri{}anskoj crkvi dr`e na muslimanskoj sofri me|u nevidljivim sahanima i ka{ikama. Iza svake stolice stajala su po tri kelnera u crnim smokinzima i ve}ma su izgledali kao mladi |akoni koji }e odgovarati na jektenija u svetoj liturgiji za rajsko naselje starog prvosve{tenika, nego na ~eljad koja treba da uslu`i samo po jednu zvanicu. Bilo mi je ~udno da se tu nisu zatekli i kelneri iz Harun al Ra{idovog vakta i zemana, koji bi nekakvom svojom ma{inerijom pripomagali gostu da `va}e i lak{e guta zalogaje. Du` zidova sve~ane trpezarije stajala je opet neka slu`in~ad u besprijekornom poretku. Za njih nisam uspio da odgonetnem za{to su tu i ~emu oni slu`e, osim da nas bude vi{e, i jo{ vi{e, i previ{e. Velika odaja ove sve~ane sale bila je od poda do tavanice, pa onda i tavanica u ogledalima. Da to nisu posebna ogledala izgledala bi kao dvorana za grupni seks u nekoj skupoj i ekskluzivnoj javnoj ku}i. Ovaj zanat i rad u ogledalima je jedna posebna i naro~ita umjetnost za koju se u Evropi i nije znalo, osim, ne{to malo u Veneciji. Ipak, to {to se radilo u Muranu u doba Mletaka samo je jedan mali, nevje{t poku{aj da se opona{a ova umjetnost daleke Persije. Na zidovima i tavanici su ~itavi biljni i `ivotinjski svjetovi, flora i fauna, slavne 234

bitke i carski prizori iz lova i ribolova, zatim sve~ani prijemi kod {aha, velike parade pred carem, slike iz haremskog `ivota, kraljevski vrtovi i carska krunisanja. Ove slike izvedene su u bijelom jednobojnom mozaiku od bru{enog debelog stakla sa ogledalima. Po stoti put zanijela me je ljepota i sigurnost crte`a drevnih persijskih majstora. Kada se govori o persijskoj umjetnosti obi~no se samo

235

spominju stari pjesnici. Mislim, me|utim, da se tako ~ini velika nepravda persijskoj likovnoj umjetnosti. Mislim da ih je trebalo podjednako pominjati. Valjalo bi, u stvari, govoriti o poeziji Persije u svim vidovima. Ta poezija je podjednako i u stihovima, i u slikama, i u prostirci. To je jedna velika poezija koja govori na stotine jezika i na hiljadu na~ina. Prizori na pojedinim slikama i rasko{nim krajolicima ravnomjerno su odjeljeni frizovima zagonetne arabeske sa geometrijskim i cvijetnim dekoracijama ili nevjerovatno komplikovanom kaligrafijom nastalom i usavr{enom u gradu Kufi za vremena prvih islamskih kalifa. Za~udo u ovim silnim ogledalima ni{ta se i niko ne mo`e ogledati, ali ona ~itavoj prostoriji daju nekakav nestvaran nebeski sjaj i carsku sve~anost. Palo mi je oko na jedan natpis u ogledalima kome je dato izuzetno mjesto. Zamolio sam svoga carskog ~inovnika da mi taj natpis prevede. Bile su to rije~i Hazreti Alije, prvog Muhammedovog sljedbenika, njegovog miljenika, Muhammedovog zeta, najve}eg junaka islama i ~etvrtog muslimanskog kalife: "O, vi vjerni! Znajte da oni koji rade snagom svojih mi{ica i obezbje|uju svoj opstanak u znoju lica svog, zaslu`uju op}e po{tovanje! Oni treba da na svaki na~in dobiju pravednu nov~anu nagradu da se njihov trud i znoj ne rasipa uzalud." Rekao sam svom carskom ~inovniku da je Hazreti Alija jo{ prije hiljadu godina bio u pravu.

236

BRONZANI KONJANIK U ISFAHANU

Jutros sam dugo sjedio pred statuom konjanika izlivenog u bronzi. Bio sam na jednom skveru u Isfahanu. Stasit ~ovjek na krupnom konju pokazuje rukom negdje na zapad. Da ima bradu i da je gologlav izdaleka bi podsje}ao na kneza Mihaila pred Pozori{tem u Beogradu. Konjanik vlada velikom raskrsnicom i svojim strogim pogledom kao da nare|uje da svi odmah i neizostavno krenemo negdje na zapad, kuda nam on pokazuje, a on sam stoji tu decenijama nepomi~an i nema namjeru da se sa toga mjesta ikuda krene i pomjeri. Na glavi bronzanog konjanika je vojni~ka {apka engleskog kroja. Obu~en je u vojni~ku bluzu veoma nalik na ruba{ke obi~nih ruskih mu`ika. Njegova {iroka prsa ne krase nikakve medalje, ordenja, ni |in|uve. O bedrima visi mu sablja kubanskih kozaka. Obuven je u te{ke ~izme njema~kih kirasira sa mamuzama. Konjska oprema veoma je siroma{na i jednostavna. Nijedne jedine ki}anke, nikakva ukrasa – obi~no vojni~ko sedlo i jednostavne koza~ke uzengije. Glava konjanika blago je podignuta i okrenuta prema ispru`enoj ruci. Iznad krupnog i povijenog 237

nosa su guste i nekostrije{ene vje|e. Ispod vje|a su svijetle i veoma prodorne o~i. To je glavom i bradom Reza {ah Pahlavi. Otac dana{njeg suverena Persije i otac savremene Persije. On je prije pola vijeka svrgnuo sa prijestolja posljednji izdanak dinastije Kad`ara i od priprostog persijskog kozaka pod komandom ruskih carskih atamana postao prvo oficir, pa general, onda predsjednik vlade i najzad car careva koga je prvi put u povijesti Persije aklamacijom izabrala skup{tina i ustoli~ila na drevni zlatni prijesto starih Mogula. Za 150 godina, koliko je vladala dinastija Kad`ara, Persija je do{la na ivicu propasti i u svoje potpuno rasulo. Umalo je izme|u sebe nisu podijelile Rusija i Engleska i tako izbrisale iz politi~ke karte svijeta i istrgle iz ud`benika zemljopisa. Ne znam da li je u pro{losti Azije, pa i ~itavog svijeta postojala sli~na vladarska ku}a. Osniva~ porodice Kad`ara bio je aga Muhamed [ah, ~ovjek nadaleko ~uven sa svoje svireposti i svakojakih drugih mahana i poroka. U gradu Korosanu iskopao je kosti iz groba Nadir{aha, jednog od najve}ih vladara Persije i sahranio ih pod prag svoga dvora da bi ih mogao svakog dana gaziti. Zarobljene `ene i djecu protivnika izda{no je dijelio svojim vojnicima, a mu{karce je oslijepljivao u naro~ito za tu svrhu podignutim zavodima u Kirmanu. Kada je njegov vazal, posljednji gruzijski car Georgije VIII zatra`io za{titu ruske carice Katarine, aga Muhamed upao je u Tiflis i poklao sve hri{}ansko stanovni{tvo. Deset godina po njegovoj smrti nasljednik je prenio prijestonicu iz Isfahana u Teheran i obe}ao 238

Bonaparti slobodan prolaz u Indiju preko Persije, naravno za dobre pare. Kada je od Engleza izmamio jo{ vi{e novca, prekinuo je ugovor sa Francuzima. Kada se Napoleon naljutio i ponudio mu basnoslovnu sumu, on je prevario Engleze. Tada London {alje u Siriju starog malte{kog viteza imenom i prezimenom Luisa de Laskarisa da zamuti vodu izme|u Turaka, Arapa i Kurda i digne ustanak u Persiji. Stari malte{ki vitez vodio je sa sobom i ~uvenu ljepoticu toga vremena englesku Ledi Spanok, ro|aku engleskog premijera Pita, koju je narod u Damasku i Pamiru odu{evljeno do~ekao. Kada je Napoleon propao, Rusi su u \ulistanu Kad`arima diktirali poni`avaju}e mirovne odredbe i uslove. Morali su se zauvijek odre}i Gruzije i Migrelije, Dagestana i [irvana, Bakua i petroleja. Rusima tada nije bilo jasno sve oko petroleja, pa je car poslao u Baku delegaciju ruske carske Akademije nauka. Najve}i ruski umovi iz akademije u Sankt Petersburgu poslali su iz Persije ovakav izvje{taj svome caru: "Petrolej je, Va{e carsko Veli~anstvo, mineralna te~nost li{ena svake vrijednosti. Po svojoj prirodi to je ljepljiva te~nost u`asnog mirisa. Petrolej se ne mo`e upotrebljavati ni u kakve svrhe." Slijede potpisi uglednih ~lanova imperatorske Akademije nauka u Sankt Petersburgu. Tih godina Persiju su zahvatili gra|anski ratovi koje su vodile zava|ene vjerske sekte. Ratovalo se po bazarima, po mahalama, po sokacima i po ku}ama. Vjerski ratovi opusto{ili su i zemlju i ljude. Ruski dvor dobro je iskoristio op}u pometnju i poslao je svoje vjerne generale Kaufmana i Sko239

beljeva da otmu i pokore emirate Buharu, Ta{kent, Samarkand, Kivu i Merv i da ih, naravno, nikada ne vrate. Potonji Kad`ari tu~eni, osramo}eni i osiroma{eni po~eli su da rasprodaju Persiju i lijevo i desno. Veliki engleski bogata{ viktorijanskog doba baron Rajter nagovarao je {aha Nasradina da mu proda ~itavu Persiju na 70 godina. Zatim je bogati baron nagovarao {aha da mu sve {ume, sve rude, sve carinske postaje u zemlji, sve javne radove i sve `eljeznice proda na 25 godina. Na oja|enog Nasradina nije trebalo dugo navaljivati. Uzeo je od barona predujam za prodaju Persije i onako oja|en krenuo na putovanje po Evropi da otkriva nove kockarnice, banke i kabarete. Obilazio je i prve svjetske izlo`be po Be~u i Parizu sve u najboljem raspolo`enju evropskog "fendsjekla" i te{kog azijskog mahmurluka. Kada je Nasradinu ponestalo para, dozvolio je milostivom baronu da u Persiji osnuje orijentalnu banku, zatim persijsku i imperijalnu, najzad i emisionu banku. Nesretni Nasradin koji je po Evropi tra`io uzalud jednog hod`u koji se isto tako zvao da ga pita za savjet, ali ga nigdje nije na{ao, nije smio ostati neobazriv ni prema Rusima. Dao je zato ruskom knezu Poljakovu da u Teheranu osnuje zalo`nu banku. Kada su se na to naljutili Englezi, dao im je monopol duhana. Da ne gleda kavgu izme|u jednog engleskog barona i jednog ruskog kneza ponovo je uzeo predujam i oti{ao u Evropu. Kada se jednog dana slu~ajno vratio u Persiju, bio je namjerno ubijen i vi{e nije mogao da putuje u Evropu. 241

Za vrijeme tugovanja njegovog sina u zemlji je ponovo izbio gra|anski rat. Pobunili su se Kurdi i sa planina su si{li Baktijari. Sada su u plja~kanju zemlje, osim Rusa i Engleza, u~estvovali i Nijemci, i Amerikanci, i Belgijanci. U bazarima i po sokacima pojavile su se crvene zastave. U kom{iluku je svrgnut turski sultan Abdul Hamid. U Teheran upadaju ruski kozaci, u Persijskom zaljevu ljuljaju se engleske topovnja~e. Bolesniku sa Bosfora pridru`uje se jo{ jedan bolni~ki krevet, sa bolesnikom iz Teherana. Najposlije do{ao je na prijesto Persije posljednji Kad`ar, sultan Ahmed {ah. Taj je bio najmudriji. On i nije `ivio u svojoj `alosnoj carevini. Posljednji put bio je na putu sedam godina. On je dokusurio rasprodaju svoje otad`bine. On nije bio u zemlji ni da mu saop}e da je prestao biti car. Iz Teherana su mu poslali obi~an telegram kojim ga obavje{tavaju da je svrgnut sa prijestolja. Bilo je to 1925. godine po hri{}anskom kalendaru. Sultan Ahmed primio je telegram pored brda kofera i putni~kih bo{~a i zave`ljaja. Bilo je to u marseljskoj luci. Popio je uzbu|en pola ~a{e vode i grohotom se nasmijao. Najzad, vi{e nikada ne}e morati da se vra}a ku}i. Veliki Allah smilovao se ovom neumornom putniku. Bilo je podne na sahat-kuli i vrijeme molitve kada sam se odvojio od bronzane statue Reze {aha Pahlavija, dr`avnika koji je otjerao Kad`are sa prijestolja drevne Persije i poja{io svoga konja drugim stazama i bogazama. 242

NA GROBU HAFIZOVOM

Carskog ~inovnika koji me je do~ekao na aerodromu u [irazu boljelo je srednje uho. Nosio je crni {e{ir, crno odijelo, crnu ko{ulju i crne cipele. Jedina bijela ta~ka u njegovom odijevanju bio je veliki komad vate u desnom uhu. Izvinio se zbog ove napasti, dao mi plan [iraza i pregr{t knjiga o [irazu i prepustio me upara|enom {oferu. Bio sam pakosno sretan {to ga boli uho, jer, mo`da je i ovaj carski ~inovnik neki pritajeni prijatelj industrije i raznih ma{inerija, pa bi me vukao po raznim gigantima i kombinatima prema kojima sam ~itavog `ivota bio otvoreno i potpuno ravnodu{an. Od aerodroma do [iraza vodio je dug i ravan drum. Sa strane i po sredini ceste bili su kilometri ru`a, limunova i bandera. Cijelim putem mirisale su neke nevidljive i skrivene dafine. Ovaj duga~ki i ravan put li~io mi je na veliku glatku dr{ku na ~ijem je kraju velika lopta u koju je smje{ten grad. Na ulazu u [iraz je velika crvena gradska kapija. Na kapiji su troja vrata. Na svakim vratima je po jedan stra`ar. Na svakom stra`aru je po jedna uniforma. Na svakoj uniformi po {est dugmadi. Na svakom dugmetu je po jedna carska kruna. 243

Automobil se zaustavio pred hotelom "Interkontinental". Zgrada je moderna, ru`na i li~i na kutiju za cipele po kojoj je neko izbu{io rupe. U holu me je do~ekala gomila Amerikanaca. I ovdje oni galame, glasno se smiju i cerekaju, mlataraju rukama i postavljaju besmislena pitanja. I ovdje su nadmeni i djetinjasti kao da dolaze iz zemlje koja je stara bar kao Persijsko Carstvo. Ve}ina ih je tu zato {to je sad otmjeno putovati u Persiju i obilaziti neko kamenje o kome oni pojma nemaju i za koje u svome neznanju misle da je staro sigurno vi{e od stotinu godina. Frizure njihovih oki}enih `ena li~e na uredno slo`en kadaif u izlogu poslasti~arskih du}ana po Orijentu. Sre}om, mog skromnog imena nije bilo u spisku gostiju ovog bogatog ameri~kog kona~i{ta. Za nekoliko dana koje }u provesti u [irazu ubili bi me sterilnost i nema{tovitost ove ku}erine zidane za amerikanske potrebe i adete. Portir je crvenio i zvao {efa recepcije. [ef recepcije je, crvenio i zvao direktora. Direktor je crvenio i izvinjavao se, nekoliko puta telefonirao i najzad mi ljubazno rekao da je apartman za gosta iz Jugoslavije zauzet u hotelu "Park-Sadi". Tako sam oti{ao u hotel koji je gra|en po mojoj mjeri i ukusu, u odaje zastrte divnim persijskim }ilimima i u holove po kojima {apu}u sitni {adrvani i u vrtove po kojima {etaju paunovi pored jezera gdje kreke}u `abe i plivaju labudovi. I [iraz je poput tolikih gradova na Istoku grad hodo~a{}a. Ovamo dolaze svi koji vole poeziju i po{tuju pjesnike. [iraz je sveti grad persijske kulture 244

i persijske rije~i. Ovdje su `ivjeli i ovdje su sahranjeni najve}i iranski pjesnici. Kao {to se u drugim gradovima odlazi na grob Neznanog junaka, raznih vladara, generala i junaka da se polo`e vijenci i cvije}e, tako se u [irazu pohode grobovi pjesnika. Ima i gradova koji su ponosni {to vijekovima ~uvaju mo{ti nekog svetitelja ili proroka. Neka naselja dobila su oreol {to u nekom }ivotu dr`e samo ruku, nogu ili rebra nekog ~udotvorca. ^itave povorke vjernih i odanih pu`u danima i no}ima da vide }ivot u kome su pohranjeni ostaci velikog ~ovjeka ili velike `ene. Po{to je [iraz sveti grad persijske rije~i, prvi moj posao u ovom gradu bio je da odem i poklonim se turbetu najve}eg liri~ara Irana [emsudinu Muhamedu Hafizu. Do Hafizovog groba i{ao sam pje{ke. Prolazio sam kilometre ru`a, zumbula, katmera, perunika, jasmina i jorgovana. Pre{ao sam najmirisniju stazu svijeta. Nikada i nigdje nisam vidio toliko ptica. Duboko u cvije}u bili su neki lijepi paviljoni u kojima su bile trgovine i kafanice. [iraz i ne li~i na obi~an grad. Kao da u ovom gradu ku}e, ulice i trgovine nisu najbitnije i najva`nije odlike grada. Ovdje je varo{ potpuno potisnuta, skoro nevidljiva sa svojim poslovima, trgovinom i brigama, a u prvom planu ostali su samo vrtovi, aleje, ba{~e, gradine i perivoji. Kao da ova ~eljad i nema drugog posla i briga nego da gaji cvije}e i slu{a cvrkut ptica. Rijetki su pjesnici koji su toliko voljeli svoj rodni grad kao Hafiz. Idu}i na Hafizov grob neprekidno mislim na Aleksu [anti}a i na njegovu ljubav 246

prema Mostaru. Jovan Du~i} je ozbiljno zamjerao Aleksi {to ne ostavi Mostar i ne vine se u bijeli svijet. Bjelosvjetski Trebinjac mislio je da }e Aleksin dar uvehnuti u kasabi i nagovarao ga je da zauvijek ode iz svog rodnog Mostara. Aleksa je, me|utim, nevoljno napu{tao Mostar svega nekoliko puta kada je morao i}i do Trsta. Aleksa nije bio privr`en ~ak ni svim dijelovima svog rodnog grada. Njegova ljubav prema Mostaru bila je, u stvari, odanost dvjema ulicama kojima se uvijek kretao. Ta Aleksina }udljivost, probirljivost i osobena gospodstvenost bila je razumljiva samo posve}enima. [anti} je po svemu bio sli~an Hafizu. I Hafiz je od nevolje samo za kratko odlazio iz svoga rodnog [iraza. [iraz je za Hafiza bio cio svijet. Van njegovog [iraza i nije bilo drugoga svijeta vrijednog pa`nje i osje}anja. U stvari, ni Hafiz nije volio cio [iraz, nego samo nekoliko njegovih vrtova u kojima je proveo najljep{e i najplodnije godine svoga `ivota. I na kraju `ivota Hafiz je `elio da mu i grob bude tu negdje u tim mirisnim vrtovima. Pjesnikovi savremenici po{tovali su njegov amanet i sahranili su ga usred vrta u kome je proveo najve}i dio svojih dana i no}i. Kasnije, neko vrijeme, njegov grob pao je u zaborav. Dodu{e, sa svih strana Persije ljubitelji poezije skupljali su priloge i slali u [iraz da se podigne turbe dostojno velikog pjesnika. Tek kada je na prijesto zemlje do{ao prosvije}eni vladar i daroviti pjesnik Karin Kan iz ku}e Zanda, podignut je Hafizu ovaj veli~anstveni mauzolej. Mislim da 247

nikad i nigdje na svijetu nijednom pjesniku nisu ukazane takve posmrtne po~asti. Na osam mermernih stubova koji su, ~ini mi se, vi{i od deset metara postavljena je velika smaragdna kupola od majolike. Pod kupolom je veliki sarkofag ispisan Hafizovim stihovima. Stihove je uklesao najve}i krasnopisac Persije Abdulhamid Malek, zvani "princ kaligrafa". Sarkofag se te{ko mo`e vidjeti od silnih vijenaca i svje`eg cvije}a kojim je prekriven. Ima mladi}a i djevojaka koji ne propuste nijedan dan da ne obi|u pjesnikov grob i ne polo`e cvije}e. Hafizov grob postao je prava Meka ove plemenite omladine. Njegov grob je cilj jutarnjih i ve~ernjih {etnji gra|ana [iraza. Prvo mjesto na koje }e odvesti svoje goste je Hafizov grob okru`en bistrim zelenim bazenima od mermera i pergolama vinove loze koju je pjesnik toliko volio. Na jednom mjestu, pri dnu sarkofaga, koje slu~ajno nije bilo zatrpano ru`ama bili su ispisani Hafizovi stihovi:

Stoje}i skru{eno pred ovim ~asnim grobom koji je vi{e li~io na cvije}em ukra{enu, bogatu svadbenu trpezu, nego na vje~no prebivali{te jednog velikog pjesnika, sjetih se Sremske Kamenice, Dunava, la|a koje vuku {lepove i ~ika-Jove Zmaja. Sjetih se ~ika-Jovinih stihova posve}enih Hafizu. Tu Zmajevu pjesmu nau~io sam napamet jo{ u gimnaziji. Bilo mi je pravo zadovoljstvo da ih ovdje na Hafizovom grobu napi{em na jednom komadi}u hartije: Nakuc’o se ~a{a, napev’o pesama, Napio se raja sa mednih usana, Gde je na{’o slasti, tu joj nije pra{t’o Sad gori l’ mu du{a – barem znade za{to.

Stihovima sam dodao Zmajev naslov pjesme: "Na grobu Hafizovom". Ubrao sam jednu veliku `utu ru`u u vrtu, uvio je u papir na kome sam napisao stihove i polo`io veliki `uti cvijet na grob pjesnika kome se Zmaj toliko divio. U~inio sam to u Zmajevo ime.

O, ti, koji navra}a{ na moj grob Po`eli ne{to Ovdje }e biti mjesto hodo~a{}a Za sve gre{nike svijeta dobrog srca.

Zaista, Hafiz nije bio samo pjesnik. On je bio i prorok. Sto godina poslije pjesnikove smrti veliki pisac D`ami rekao je: "Uzor pjesnika je Hafiz. Njegovi stihovi su ve}inom ~arobni i stvarno poeti~ni: neki, zaista, kao da su ~udesni… U njegovim pjesmama, trag napora je nevidljiv. Nazivam ga tuma~em tajne…" 248

249

ANANAS SA SLATKOM OD RU@A

Do na kraj svijeta mnogo sam hodio, sa svakim idu}’ `ivot provodio, svagdje u svijetu koju slast na{ao sa svakog gumna koji klas nabrao. Sadi

Moj hotel u [irazu je u jednom sokaku koji me nevjerovatno podsje}a na jednu od mnogobrojnih ulica u sarajevskoj mahali Bjelave. Kao da svakog jutra sa balkona moje odaje ugledam Bistrik, Alifakovac, Hrid i [iroka~u. Svakoga dana u~ini mi se da bi se [iraz po ljepoti mogao mjeriti sa {eher Sarajevom. Svake ve~eri sjetim se moga {panskog prijatelja Luisa Kesade iz madridskog "Ateneuma". Jedne ve~eri prije dvije godine pozvao me je u svoj dom na tartilju, pailju i {panski konjak "fondator". Poslije ve~ere rekao mi je da je za mene spremio prijatno iznena|enje. Odveo me je u drugu odaju da slu{amo plo~e. Prva plo~a koju mi je pustio ovaj ljubazni i prosvije}eni [panac bila je neka divna oda saraj Bosni koju je pjevao Himzo Polovina. Nisam mogao vjerovati svojim prevelikim u{ima da ovdje u srcu Iberije u Avenidi Hoze Antonija usred Madrida slu{am glas Himze Polovine koji opjeva ljepote sarajevske mjese~ine. 250

Kasnije, doma}in mi je objasnio da je nekom zgodom bio u Sarajevu samo pola dana i da je i njemu i njegovoj `eni ostala u srcu pusta `elja da jo{ jednom do|u u Sarajevo i da u njemu ostanu bar nedjelju dana, ako ve} ne mogu cio `ivot. Kada sam mome prijatelju Luisu Kesadi i njegovoj doma}ici pomenuo Kordovu, Sevilju i Granadu, on je samo odmahnuo glavom kao da je htio re}i: Kakva Kordova, Sevilja i Granada prema {eher Sarajevu. Mislim da bi se mome prijatelju Kesadi isto toliko dopao i [iraz. "To je grad. Taj utisak i ta pomisao name}u se uvek kad se ispnemo na jedan od visova koji, okru`eni starinskim utvr|enjima, ste{njavaju i nadvisuju Sarajevo… u koje god doba dana i sa koga god uzvi{enja bacite pogled na Sarajevo i nehotice pomislite isto. To je grad. Grad koji i dotrajava i umire, i u isto vreme se ra|a i preobra`ava." Ovi redovi Ive Andri}a posve}eni Sarajevu mogli bi se odnositi i na [iraz. ^esto mislim na svoga prijatelja Luisa Kesadu. Da li }e ikada pro~itati stihove Muhameda Nerkesi Es Saraije, mudraca i pjesnika ro|enog u ~uvenom gradu Sarajevu prije pet stolje}a? Ovaj di~ni Sarajlija pisao je na turskom i persijskom jeziku kao i svi prosvije}eni i u~eni ljudi svog vremena. Prve {kole u~io je u {eher Sarajevu, a onda ga je sretna sudbina odvela u daleke vilajete velikog Osmanlijskog carstva da sitnu knjigu usavr{i i svakojaka druga znanja izu~i. Nerkesija je njegova sretna zvijezda odvela do medrese poznatog pjesnika, astro251

noma i zvjezdo~aca svoga zlatnog doba Kafzade Fejzulah-efendije, ~uvenog sa svojih propovijedi, duge crne brade i plemenita srca. Sinjor Luis Kesada, kustos i ljubitelj lijepe rije~i, opio bi se `uborom kasida i gazela "{to miri{u kao {iraske ru`e i sarajevske ljubi~ice". Nerkesi nabraja i slavi u svojoj poemi "U pohvalu lijepom gradu Sarajevu": Na moju du{u je djelovala tuga {to se rastajem sa Sarajevom – ljutu mi ranu na~inio rastanak sa sarajevskim prijateljima. U njemu ~ovjeku izgleda da po`ivjeti mo`e dugo – na hiljadu mjesta u Sarajevu teku ~esme, vode `ivota. U zimskim danima studen ste`e grad, ali se ipak ozbiljni starci i mladi}i sastaju u halvatima na razgovor. Ali kad stigne doba prolje}a i behara, u raj se pretvore ba{~e ru`i~njaka sarajevskih. Do neba se uzdi`e `amor obo`avalaca vina, a cijeli svijet napuni vrisak sarajevskih bekrija. U sjenice vrtova povla~e se s napitkom u dru{tvu miljenika svojih. U prikrajku iz o~iju lije suze pla~u}i i uzdi{u}i svaki sarajevski sevdalija. Ja ne znam kako izgledaju hurije rajske ljepotice – trebalo bi ih vidjeti – ali na ovome svijetu su primljene Sarajke kao ljepotice. Pobo`njacima }emo pokloniti raj i hurije – zar zaljubljenim nisu dosta sarajevske djevojke? 252

Kako da im srce odoli, ako Boga zna{, kad me na prolazu iz busije strijeljaju sarajevske crne o~i! Ljepotice kao mjesec ponekad razvesele du{u tu`nome, a ljubavnice sarajevske nekad u pla~ tjeraju ~ovjeka. Ja sam i narcis svjetske livade i tu`ni slavuj lijepih melodija sarajevskih. Mo`e{ nekad jecati, mo`e{ se ponekad kao ru`ica smije{iti tu`ni Nerkesija, ovako ti stoje stvari u Sarajevu.

Ili kad bih svome dragom Kesadi ispisao stihove staroga Muhammeda Kuranije Mejlija, za koga Mula Mustafa Ba{eskija bilje`i:"Kosati dervi{ u }ulahu, od ugledne porodice, u~en i obrazovan, odli~an pjesnik, tako da mu ravnog nije bilo u ~itavoj Bosni. I on je bio Sarajlija. Bija{e ne`enja, bijele brade, pametan, bistra pam}enja, odgojen i u~en." I Mejli je pjevao svom rodnom gradu: [. . .] Baci jedanput pogled po {eheru kad iscvate behar; izgleda}e ti da je svaki zakutak ~istim svjetlom ispunjen. Vrtovi lijepi i voda lijepa i ljepotice mile, sve na jednom mjestu. Ne daj, Bo`e, nema nikakve mahane Sarajevu. Neka ga uzvi{eni Bog ~uva od svih nesre}a; neka bude uni{ten neprijatelj Sarajeva, ako ga bude bilo! 254

Zavaljen na terasi hotela pio sam ~etvrtu {olju zelenog mirisavog ~aja kada se na vratima pojavio carski ~inovnik. Carski ~inovnik je ozdravio. Carskog ~inovnika vi{e ne boli srednje uho. Jutros se pojavio obu~en u svijetlo odijelo. Jedina tamna ta~ka u njegovom odijevanju bila je pocrnjela vata koja mu je visila iz u{iju. Bez razloga sam strepio da }e me mu~iti industrijskim napretkom svoje zemlje i povla~iti me po svakojakim gradili{tima, novim naseljima i kombinatima. Za razliku od carskog ~inovnika iz Isfahana, carski ~inovnik iz [iraza bio je strastveni poklonik persijske poezije i evropske kuhinje. Svoju ljubav prema evropskoj kuhinji pokazivao je ubjedljivo za vrijeme svakog objeda, a svoju ljubav za persijsku poeziju ispoljavao je izme|u dva obroka. Od svih persijskih pjesnika koji su uspjevali na arapskom i na maternjem jeziku, najvi{e je volio Sadija. Poslije doru~ka koji se zavr{io ananasom prelivenim slatkom od ru`a, odveo me je do velikog i sjajnog turbeta u kome je kao pravi vladar persijskih i arapskih rije~i sahranjen Abu Abdulah Mu{arifudin ben Muslih Sadi. Za razliku od svoga velikog sugra|anina Hafiza koji je ~itav svoj `ivot proveo u jednoj cvijetnoj gradini na kraju [iraza, Sadi je trideset godina lutao po bijelom svijetu. Odnekud Sadi me je podsjetio na na{eg po~iv{eg gospodina Joakima Vuji}a. Iz pri~e carskog ~inovnika saznadoh da je Sadi preko Kavkaza, preko Gruzije i Migrelije oti{ao u Vizantiju i zadr`ao se u Konstantinopolju. Stupio 255

je u slu`bu kod nekog bogata{a kao goni~ mazgi. Kao da ga vidim jo{ sna`nog i mladog kako se sa svojim mazgama probija kroz tijesne sokake na padini oko kule Galate, ili ~uva mazge po poljanama oko Bosfora ili Zlatnog roga. Dane je provodio u ljutoj oskudici i u pobo`nim mislima. Kada nije mogao vi{e gledati vizantijska nasilja i nepravde prema Nestorijancima, objesio je ga}e o {tap i otpje{a~io od Palestine. U Jerusalemu je od goni~a mazgi i smjernog prosjaka dogurao do sakad`ije. U mete`u krsta{kih vojni dopao je ropstva hri{}anskih kraljeva Jerusalema. ^ini mi se da je ba{ bio su`anj Gotfrida Gujonskog, hri{}anskog gospodara Palestine. Iz ~amotinje ga je izbavio nekakav bogati arapski trgovac iz Bagdada. U Bagdadu je postao dervi{. Iz Bagdada se vratio u svoj [iraz, ta~nije u jednu ba{~u pored [iraza i nastanio se pored jednog bistrog i hladnog izvora. Kod tog kladenca docnije je podigao i skromnu tekiju. ^itave dane provodio je pored vode grade}i bazene i lule za ~esmu. Na tome vrelu prao je i svoje skromno mona{ko rublje. Sa padine na kojoj je podignuto turbe do samog izvora vidi se u dolini cio cvijetni [iraz sa svojim smaragdnoplavim kupolama i bijelim, za{iljenim minaretima kao skupocjenim velikim olovkama za pisanje. Zagledan u [iraz carski ~inovnik mi pro{aputa: "Zaista, biti grad velikih pjesnika Hafiza i Sadija, dovoljno je [irazu za slavu njegova imena." Carski ~inovnik znao je napamet kilometre arapskih i persijskih stihova i govorio ih je sa nekom 256

uzvi{enom pobo`no{}u kao da ~ita molitve neke ~udne i davno nestale religije. Svakog jutra kao da ni{ta drugo i nije govorio, nego stihove iz Sadijevog "\ulistana" i "Bostana". Siroti pjesnik, mo`da, za ~itava `ivota nikada nije povjerovao da }e {est dugih stolje}a poslije njegove smrti neko naizust nau~iti sve njegove pjesme i sa `arom ih govoriti jednom hodo~asniku koji je do{ao ~ak iz Beograda da se pokloni njegovoj veli~ini. Carski ~inovnik je kao u snu govorio: Dugo }e, avaj, bez nas cvasti cvije}e Dugo }e bez nas cvjetati premalje}e Opet }e maj, jul i januar biti A nas }e samo prah i zemlja kriti… A bezbroj ljudi tek }e da se rodi, Pa da po na{em prahu mirno hodi!

Dok je carski ~inovnik u zanosu govorio, ja sam se izuo i u izvoru oprao svoju potko{ulju. Uradio sam isto {to je ~inio Sadi prije {est stotina godina.

257

OPRO[TAJ OD CVIJETNOG [IRAZA

Ne odlazim u sveti grad basnoslovnog kalifa Haruna al Ra{ida. U zemljama doline plodnog polumjeseca bio sam hiljadu godina poslije poklisara Karla Velikog, pobo`nog kalu|era iz Sen Gala… ^lan izaslanstva Karla Velikog i smjerni sluga Bo`iji Bad Rijar zapisa tada u svojoj knjizi "Historija javnog i privatnog blaga": "Prilikom posjete dvoru sjajnog Kalifa vidio sam veli~anstveno obu~enu stra`u. Garda je stajala oko kalifskih palata. Sedam stotina stra`ara ~uvalo je palate namijenjene ambasadorima. Sedam hiljada evnuha, od kojih tri hiljade crnaca slu`ilo je dvor. U dvorovima je bilo 38 hiljada tepiha od kojih 12 hiljada ukra{enih zlatom. U perivojima voda je prskala u velike bazene od ru`i~astog mermera. Bio je u vrtu i bazen napunjen `ivom ~ija je talasasta povr{ina izazivala igre sun~evih zraka. U sve~anoj sali za prijem zvanica bilo je jedno veliko drvo od suhoga zlata sa plodovima od bisera i dragulja. Jela su poslu`ena iz zlatnih ~inija ukra{enih rubinima. Bilo je mnogo cvije}a, mirisa i muzike. Harun al Ra{id poslao je Karlu Velikom poruke i poklone. Pokloni su bili: slon, divan ~asovnik i iznad svega obe}anje da }e u svetoj zemlji {tititi hri{}ane." To je bilo za slavnih dana Hiljadu i jedne no}i. 258

Carski ~inovnik ~ija je glava puna zlatnih zuba i arapskih i persijskih kasida, poveo me je na drugu stranu. Hotelska posluga i ostala tevabija opkolila me je sa svih strana ne dozvoljavaju}i da svojim rukama iznesem iz sjajnog kona~i{ta svoje sopstvene prnje i krpice. Carski ~inovnik i{ao je ispred mene, kr~io mi put i mjesto mene lijevo i desno davao bak{i{. Ljubazni moj doma}in nije htio ni da ~uje da gost koji je njemu povjeren daje ikakvu napojnicu iz svoga d`epa. Ispred velelijepnog ulaza stajao je crni automobil i ~ovjek u {arenoj livreji sa dva reda zlatne dugmadi. On }e meni i carskom ~inovniku po`eljeti sretan put i pomoliti se Allahu za na{e dobro zdravlje i prijatno raspolo`enje. Carski ~inovnik opet me je sprije~io da budem dare`ljiv. Na{a kola klize preko stare ~ar{ije po kojoj se nekada prodavao espap svakojake sorte i sa svih strana staroga svijeta: biseri iz Persijskog zaliva, kitajska svila, kadifa iz Ni{apura, vina iz okoline [ira, za~ini iz Hindustana, tepisi iz Afganistana, {e}er iz Mekrana, velur iz Tusa, tirkizi i zumurluti iz Korosana, tamjan i anduz iz Arabije, }upovi iz Sirije i miro|ija iz Mezopotamije. Jutros se po svim magazama mogu nabaviti: {erpe iz Celja, toki-voki i tranzistori iz Japana, {e}er sa Kube, krzna iz Rusije, njema~ke ma{ine za doma}instvo, italijanske cipele, francuski `ersej, satovi iz @eneve, pra{ak doktora Etkera i muhe iz [panije. 259

Vi{e od hiljadu godina po ovoj ~ar{iji vrti se bezbrojna gomila poslenika, mu{terija ili danguba. Bagdad je ostao daleko negdje na zapadu od [iraza. Zaputili smo se prema Persepolisu i Pasargadu. Krenuli smo u Tahted`am{id kako Iranci nazivaju Persepolis, najzad oslobo|eni helenizma i gre~eskog tutorstva i cjelomudrenosti. Iza velike `ute gradske kapije pune bogoiskatelja i pobo`nih skitnica po~inje aleja primorskih borova i {uma crnih ~empresa. Duboko u hladu tamnog rastinja naziru se komadi}i bijelih zidova dervi{kih tekija. S puta se ove pobo`ne gra|evine skoro i ne vide. Valja za njih znati, zaustaviti se i si}i sa druma pa se prema njima zaputiti kroz visoku travu. Po{li smo prema jednoj bekta{koj tekiji. Sjetih se odjednom ravne Metohije, \akovice i dervi{ke tekije, usred ~ar{ije. U |akovi~koj tekiji iza visokog duvara koji je tekiju branio od urokljivih o~iju i nezvanih gostiju do~ekao me je ]azim Baba, dostojanstven {eik i krupan starac bijele brade. ]azim Baba je prije pola vijeka i vi{e zavr{io preparandiju u Elbasanu pred prosvjetiteljem i nastavnikom Lui|ijem Guraku~ijem, ~uvenim poslenikom prizrenskog zbora i dogovora o slovu i jeziku albanskome. Iznad zelene bekta{ke ~alme, oko bijeloga fesa ]azim Babe visile su na zidu slike hazreti Alije, had`i-Bekta{a, osniva~a ovoga reda ~ak iz Ni{apura, slike Alijinih sinova Hasana i Huseina, kra261

jolik svetog predvorja ]abe i sijaset krasnopisnih sura iz Kur’ana. Na {iljtetu ispred krupnog tijela ]azim Babe bio je duga~ak ~ibuk, {irom ra{irena "Lirindija", arapsko-turski rje~nik i mali tranzistor ni{ke proizvodnje. Dvojica dervi{a pognutih glava poslu`i{e me {erbetom i crnom kahvom. Stari {eik je preko ~ibuka govorio o had`iji Bekta{u, osniva~u reda iz dalekog Ni{pura ~ije tekije dospje{e do daleke Tirane, Kruje, Skadra, Prizrena i \akovice. Dok je stari ]azim Baba zborio, sa zidova su me gledali neki davno pomrli otomanski oficiri, porijeklom sa Kosova, ~lanovi bekta{kog bratstva. Izme|u tekije i ~ardaka u kome je stanovao {eik ]azim Baba bilo je turbe u kome su po~ivale ranije starje{ine ovog bekta{kog samostana. Njihova imena i molbe za pokoj du{e bili su ispisani na albanskom jeziku i latinskim slovima. Na moje ~u|enje {eik mi je rekao da veliki had`i-Bekta{ ne bi bio protivan i da su ispisana na ma kojem jeziku i makar kojim pismom na svijetu. Tekija u koju me sada uvodi carski ~inovnik po svemu je i mnogo ve}a i mnogo bogatija od uboge dervi{ke bogomolje u \akovici. Ulaz je velik i na~injen od bijelog mermera. [eik bekta{ke tekije u [irazu jedva nas je primio, ali kada je ukazao gostoprimstvo po~astio nas je {erbetom i crnom kahvom kao i ]azim Baba na dalekom Kosovu. Pomislio sam da je to ustaljeni adet koji se odr`ava po svim tekijama bekta{kog reda u svim krajevima svijeta gdje njihove tekije postoje. 262

I ovaj {eik u [irazu imao je vi{e glave istu sliku hazreti Alije, mo`da kupljenu ~ak u istoj radnji kao i ona iz \akovice, `ivot i priklju~enija Alijinih sinova Hasana i Huseina i kabaste izreke iz Kur’ana zlatnim koncem ispisane po ljubi~asto crnoj kadifi. Naredio je jednom dervi{u da u gradini iza tekije ubere dinju `utu kao novo vojni~ko sedlo. Dinja je sladila kao da je iz Metohije. [eik, odaja, slike, dinja i vjerovanje uvjerili su me da ima mnogo sasvim istih mjesta na sasvim razli~itim krajevima svijeta. Jedva sam do~ekao kad nam je {eik ponudio jo{ jedan bostan da nam se na|e u putu.

263

PIRINA^ I ZVIJEZDE

Zano}io sam u jednom karavan-saraju. Odavna je to samo po imenu karavan-saraj. Danas je to na Istoku istovremeno i han, i drumska mehana, i savremeni motel. U sredini ovog velikog kona~i{ta je prostrana ~etvrtasta avlija. U prostranoj ~etvrtastoj avliji ima i konja i kamila, i kamiona i automobila. U du}anima po pervazu velikog dvori{ta rade i potkiva~i i sara~i, i auto-lakireri i auto-limari, i vulkanizeri, i jaha~i i voza~i, i ulari i samari. U malim odajama oko velike avlije kao u golubarnicima, ili jo{ bolje kao u koko{injcima, kona~e kirid`ije, kamilari, automobild`ije i kamiond`ije. U karavan-saraju ima svakojakog svijeta i naroda sa svake strane. U ovom velikom kona~i{tu jedino nema Amerikanaca, Rusa, Francuza i njima sli~nih. U njihovim bogatim programima obilaska Istoka nisu ubilje`ena spavanja po karavan-sarajima. Ta sorta putnika morala bi umjesto jedne sobe u hanu, zakupiti bar ~itav jedan sprat da sa sobom ukrca sve svoje tovare vakcina, antibiotika, deterd`enata, hipermangana, di-di-tija, ampula, tableta i klistira. Ta vrsta putnika se, ina~e, kre}e po svijetu u panici i strahu kao da su svi ljudi na Zemlji ku`ni i kao da je sve ~ega se dotaknu pogano, otrovano i prokleto. 264

U karavan-saraj sam svratio da natenane i u miru vidim jedan zalazak sunca u pustinji. Godinama ne mogu da zaboravim neke zalaske sunca u Kastilji. Nekoliko dana posmatrao sam smiraj dana u Toledu. Tek tada shvatio sam i razumio jednu polovinu El Grekovog slikarstva. Veliki ~arobnjak iz Toleda ~itavog `ivota se u stvari trudio da vjerno i istinito prenese i naslika ono {to se pred njegovim o~ima zbivalo danima, nedjeljama i godinama. To su ta El Grekova nebesa za koja mnogi neupu}eni misle da su izmi{ljena. Veliki slikar nije ni{ta izmi{ljao ni dodavao svojim podnebljima. Sve je bilo kao pred njegovim o~ima. U Kastilji se u smiraj dana doga|aju takvi prizori i predstave na svodu nebeskom da je pravo ~udo kako te mirakule i na zemlji ne ostave trag i ne bivaju pra}ene silnim grmljavinama i strahovitim zemljotresima. Pravo je ~udo kako te orgije boja i svjetlosti na nebu prati savr{en i spokojan mir na zemlji. Po mojoj zamisli i ~uvstvu tada bi na zemlji moralo sve da zvu~i i da se ori od silnih krikova i zapomaganja. Trebale bi se tada pod kapom nebeskom izliti rijeke i jezera i usahnuti izvori. Morale bi popucati stijene, popadati kule i tornjevi i poskapati blago po stajama. Da do`ivim jedan zalazak sunca u azijskoj pustinji osta}u no}as u ovom karavan-saraju na carskoj d`adi. U prvi mrak u ovom velikom dvori{tu sve cvr~i, pu{i se i miri{e na pe~eno meso, balegu i benzin. Na sve ~etiri strane u jedva uo~ljivim bud`acima raspaljuju se i gore stotine ro{tilja. Po usijanim `icama valjaju se i preme}u krupne crne d`igerice, 265

vitki blijedoliki ra`nji}i, kabasti june}i bubrezi i nje`ne brizle. Pored svakog ognji{ta je i velika ~inija pirin~a koji je ovome narodu dra`i i miliji od svakoga kruha i poga~e. A{~ije i }evabd`ije po karavan-sarajima su mahom omalehni i `uti ljudi porijeklom iz Buhare, Samarkanda, Bakua ili Ta{kenta. Kada su mali azijski emirati izgubili nezavisnost i potpali pod hri{}ansku vlast ruskih careva, silan narod iz tih krajeva razmilio se po Aziji i Arabiji. Koliko ih je tek ostalo kod ku}e kada ih je ovoliko doteklo po bijelom svijetu. Kada je prvih godina poslije Prvog svjetskog rata u krvi propao poku{aj ambicioznog vo|e mladoturaka Enver-pa{e da osnuje turansko carstvo, opet se iz ovih emirata razbje`ao silan svijet. Krenuli su jo{ jednom po hanovima Azije i Arabije da kuhaju ~ajeve, sutlija{e i pilave, i da peku }evape, bubrege i |ulbastije. I danas, poslije vi{e od pola vijeka u ovim malehnim }umezima na ~a|avim zidovima paradira mladolik i lijep ~ovjek gustih sme|ih brkova u paradnoj odori carskog otomanskog feldmar{ala. Enver-pa{a ja{e bijelu kobilu i u bijelim rukavicama na rukama ma{e isukanom sabljom kao san}im uvijek spreman na juri{ i na ljuti boj. Pozla}eni ramovi oko Enver-pa{e odavno su ispucali i propali, a i muhe su u~inile svoje, pa je i mladoturski san o turanskom carstvu odavno oti{ao u neku azijsku tandariju ili se pretvorio u kiseo dim iznad raspaljenih ro{tilja. Ko zna koliko }e jo{ decenija mladi Enver-pa{a jahati svoju bijelu bedeviju po ovim du}anima i 267

biti jedina slika na zidovima sirotinjskih prodavnica. Vje{ti trgovci i danas {tampaju na stotine slika lijepog otomanskog feldmar{ala u bijelim rukavicama i nude ga na prodaju malim `utim okretnim ljudima koji po Aziji i Arabiji kuhaju ~ajeve i sutlija{e. Ve} nedjeljama na putu jedem pe~eno meso i odjednom se neodoljivo za`elio neke ~orbe. Danima ve} sanjam ruski bor{~. Posljednji ruski bor{~ prona{ao sam na jedvite jade pro{le jeseni u Istanbulu na putu za Aziju. Jo{ prije desetak godina u Carigradu je bilo na desetine restorana koje su dr`ali carski Rusi. I na velikim carigradskim raskr{}ima na Peri, novine su prodavali bradati starci u ruskim carskim uniformama i sa grudima punim ordenja. Mnogo ranije takvih bradatih Rusa u carskim vojnim uniformama bilo je u Knez Mihailovoj ulici i preko puta starog dvora u Beogradu. Ove godine jedva sam prona{ao posljednji i sigurno jedini restoran carskih Rusa u Istanbulu. Prodavaca novina u odorama carskih kapetana i polkovnika odavno je nestalo sa carigradskih ulica. Cijelo jedno prijepodne tra`io sam restoran Bijelih Rusa u Istanbulu. Najzad, prona{ao sam ga u spletu malih sokaka u blizini ruske pravoslavne crkve. Na vratima je bila napisana firma pola na turskom, pola na francuskom jeziku: "Jeni re`ans". U gostionici koja je istovremeno bila i perionica i peglernica rublja, neko vrijeme bila je, izgleda, dugo sala za koncerte i horske pjesme. U praznom restoranu slu`ile su ~etiri veoma stare dame obu~ene 268

u crninu. Vjerujem da su bile posljednje pre`ivjele udovice davno pomrlih carskih gubernatora, admirala i polkovnika imperatorskih gvardijskih pukova. ^etiri stare dame u crnini jo{ su kuhale posljednje lonce bor{~a i porcije befstroganova, piro{ki, kijevskih kotleta i carskih mrvica.

Na golom neokre~enom zidu u gostionici je visio posljednji ruski imperator Nikolaj II Romanov sa caricom i carevi}em Aleksejem. Carevi} je bio u matroskom odijelu sa zvi`daljkom u d`epu na srebrenoj vrpci. U ruskom restoranu vi{e nije bilo nijedne mu{ke glave. 269

U Persiji sam po stoti put jeo pilav i bravlje meso sa ro{tilja. Ovi mali ljudi `ute puti i hitrih udova stigli su ovamo sa sasvim drugog kraja prostrane Rusije i sa sobom dovukli strast za ov~etinom i pirin~em. Bor{~a nije bilo. U karavan-saraju sam i ve~eras po stoti put ve~erao pilav i bravetinu sa `ara. Bilo je toliko pilava u mome loncu da nisam primjetio ni kada je sunce za{lo. Od silnog zrnevlja pirin~a nisam vidio ni prve sitne zvijezde koje su se oglasile na nebu povrh pustinje.

270

PISMA IZ AFRIKE

MAROKO

KAJZER VILJEM I KAJZERICA

Od znamenitih li~nosti prije mene, ba{ na ovome mjestu, na obalama Magreba, boravio je i stari gr~ki div Antej. Antej je bio sin Posejdona, boga mora i boginje Geje. Geja je bila boginja zemlje pa su, valjda po njoj i ti silni gejaci po svijetu dobili svoje slavno ime. Sjedim u hladu jedne male d`amije, sr~em marokanski zeleni ~aj kao kakav zelemba} i dozivam u svoje krhko pam}enje predanja o starim bogovima {to su nekada vladali ovim svijetom i njegovom okolinom. Bog bogova bio je bradati i mudri Zevs. On je istovremeno bio i bog gromova i gospodar svijeta. @ivio je u divljem braku s velikom namigu{om Herom {to je bajagi bila za{titnica braka i porodice. Oni su stanovali na brdu Olimpu i u njihovu ~ast su svake ~etvrte godine bile prire|ivane olimpijade, pa stajalo {ta stajalo, pa puklo kud puklo. Onda, bio je ljepotan i veliki kico{ Apolon, bog sunca, pjesni{tva i muzike. Ares je bio bog rata i svakog krvoproli}a. Hefest je bio bog paliku}a i svakakvih po`ara. Hermes glasnik bogova, ponekad i za{titnik putnika, probisvijeta, trgovaca i nakupaca. Dionis je bio bog vina, ba~vi i svakojakih kurvaluka. Jo{ jedna `enska – Artemida, boginja mjeseca, {uma, ruda, lova i lovokradica. Pa, jo{ 275

jedna – Atina, boginja mudrosti, ratnog lukavsta i svakojakih podvala. Pa onda jo{ jedna – Afrodita, boginja ljubavi i svih polnih bolesti po sramotnom mesu i kostima. Toliko sam se sada i ovdje, u hladu stare d`amije, u Tangeru sjetio starih gr~kih boginja, bogova i njihove pratnje i tevabije, fauna, satira, nimfi, divova, nereida, sirena i muza. Helem neise, Geja, boginja zemlje i individualnih, inokosnih poljoprivrednih proizvo|a~a, okotila je jednoga lijepoga dana diva Anteja. Antej je bio ljuta mejdand`ija, ukoljica, siled`ija, kabadahija, kurvar i drevna pijanica. Taj i takav Antej do{ao je prije mene ovamo iz Libije i na ovome mjestu gdje ja sada sjedim osnovao je, ili kako bi se sada divanilo – udario je sve~ano kamen temeljac gradu Tingisu. Ina~e, on se stalno tukao i mlatio. Kada bi Antej izgubio snagu doticao bi se svoje majke Zemlje, i ponovo dobijao silnu mo} i niko mu ni{ta nije mogao u~initi. Bio je ne{to nalik slavnom njema~kom glumcu, glumcu moje mladosti Hariju Pilu. Ali, jednoga dana naleti nepobjedivi div Antej na lukavog siled`iju i kurvara Herakla koji je znao za njegove ujdurme, marifetluke i njegovu majku Geju, boginju tvrde zemlje, {to mu je davala novu snagu. Lukavi Herakle pri|e tog kobnog dana i mejdana divu Anteju, odmah ga podi`e visoko u zrak i u zraku ga zadavi. Jadni Antej, `alosna mu majka, pade mrtav na zemlju, to jest na svoju matere{inu Geju. 276

Vremena su prolazila, stari bogovi i boginje sa svojom nebeskom tevabijom su umirali, a Antejev Tingis na obali sinjega mora zabacivao je sa sebe mrtva~ke pokrove, naduravao se, naduravao i naduravao. Sada je to ovaj Tanger. Ovuda su gamizali i Feni~ani, i Grci, i Latini, i Berberi, i Arapi, i Jevreji. U ovom grani~nom gradu izme|u dva svijeta i dvije svjetlosti, izme|u dvije rase ljudi i dvije boje zemlje putnik, ili skitnica je i na Istoku i na Zapadu, i u legendi i u praiskonu. Ovo basnoslovno `alo, ovaj pijesak tople boje kukuruznog bra{na gnijezdo je udobno krijum~ara i svrati{te neodoljivo pustolova i probisvijeta. Ote`ao od opojnih i zanosnih mirisa i zvukova, Tanger treba i odsanjati. Sve luke li~e jedna na drugu, ali nijedna se tako ne bijeli bijelom bojom, skladnom i okamenjenom od mudrosti. Odavde je prije hiljadu dvjesta i sedamdeset godina dvanaest tisu}a Berbera, na ~elu sa hrabrim vojvodom Tarikom, osvojilo visoku stijenu na drugoj obali i dalo joj ime svoga vo|e – D`ebel al Tarik, Gibraltar. Ovamo je prije sedamdeset i sedam godina, na velikom admiralskom brodu, pra}en ubojitim krstaricama i fregatama uplovio i njegovo carsko veli~anstvo kajzer Viljem Drugi, pun lenti, ordenja, nakostrije{enih br~ina, mamuza i nojevog perja po zla}anoj ~elenci sa silnom i {arenom svitom svojih generala, admirala, kapetana, komord`ija, truba~a, kuhara, dobo{ara i vje~ito trudnom, njezinim veli~anstvom njema~kom kajzericom. 278

Na obali su ga do~ekali nejaki sultan sa svojom `ivopisnom svitom pa{a, kapudanba{a, ~au{a, kuhara, komord`ija, tupand`ija, zurla{a i ~uvara harema njegovog sultanskog veli~anstva. Kajzer Viljem Drugi Hoencolern je za bogatom sultanovom sofrom izme|u dva zalogaja kuskusa, pogledao prema Trafalgaru i ma{tao o vojni~koj slavi i hvali sakatog i }oravog engleskog junaka i admirala Aloracija vikonta Nelsona, vojvode od Bronte i neumornog {valer~ine neutoljive pohotnice i mazne koke ledi Hamilton. Kajzer Viljem Drugi mislio je do Tangera da je Trafalgar engleska rije~ i naziv, a sultanov u~itelj zemljopisa izme|u dva gutljaja boze objasnio mu je da je to arapska rije~ i da glasi: Taraf el Garb, Zapadni rt, i da su ga od Arapa Englezi poenglezili u Trafalgar. Kajzer se silno iznenadio i zagrcnuo od velikog zalogaja kuskusa. Za uspomenu na taj slavni dan i doga|aj ja sam u jednoj francuskoj pekari kupio dvije taze kajzerice i izme|u dva zalogaja mislio na tu`nu sudbinu njema~kog kajzera i njegove kajzerice koja nije ni u kom slu~aju tako taze kao ove moje dvije vru}e kajzerice.

279

ODOH JA U MARAKE[

Nevoljno ostavljam grad Tanger, najtajnovitiju luku moje davne dje~a~ke uobrazilje i prvih mojih snova o dalekim putovanjima, skitnjama, pustolovinama i silnim podvizima nekih izuzetnih delija i njihovih sijaset neobi~nih zbilja i dogodov{tina. Danas napu{tam sjenovite tijesne sokake drevne kazbe, male trgove pune tajanstvenih {apata i glasnih dozivanja, mujezinskih baritona i zapomaganja slijepih prosjaka i bogoiskatelja, kabaste i tople kamilje balege i goli{avih, vi`ljavih prodavaca i preprodavaca, ov~ijih brabonjaka i taze, vru}ih mirisavih hljebova. Rastajem se od velike luke pune arapskih kafanica sa raspaljenim nargilama i ha{i{em skrivenim u persijskom duhanu, i od skladne katoli~ke kapele na zapu{tenom starom francuskom groblju odavna bez cvije}a, pomena i svije}a. Prolazim {irokim ulicama modernog grada na brijegu {to se nadvisio nad starom kazbom zagledan u bogata{ke dvorce iz isto~nja~kih bajki, ki}ane mramorne pala~e u mavenoj sjeni jasmina, bogumila, jorgovana, eukaliptusa i magnolija. Slu{am {aputanje skrivenih {adrvana u mirisnim |ulistanima po ~ijim cvjetovima poju bulbul ptice, ko~opere se paunovi i u svijetlom zelenom zrcalu malehnih jezera plivaju i ljube se labudovi. 280

Ipak, u nosu i u ustima jo{ dugo mi je miris vru}ih hljebova iz stare kazbe u dolini. Miri{u, miri{u somuni, peksimeti, }ahije, poga~e, lepinje i francuski bageti. Bageti da podsjete na dugu francusku vladavinu u Maroku, na francuski ukus i na~ine, na francuski jezik {to na Magrebu `ivi ravnopravno i uporedo sa arapskim. Miri{em i hodam i spominjem se pjesnika moje mladosti, pjesnika velikih ~e`nji za pustolovinama i dalekim putovanjima ~ak do ju`nih mora, Polinezije, otoka Fid`i i Bornea. Nasumce govorim Drain~eve rije~i: "… jedino po{teno na ovome svijetu miri{u hljebovi, i ne kriju svoje lice iza paravana… sve ostalo su ptice u letu… sve ostalo je li{}e na grani!…" U jednom istom gradu, pod istom kapom nebeskom, i blizu i daleko jedni od drugih, dolje pod brijegom, jedni tegle na guravim ple}ima po pra{njavim i d`ombastim sokacima i za kamile i za volove prete{ke i kabaste terete, a drugi gore, na brijegu tro{e svoju mu{ku snagu po ovim rajskim perivojima igraju}i od jutra do mraka, od sabaha do ak{ama, golf, tenis i kriket. Kao da ih sve dijeli, kao da ih sve razdvaja, kao da ih sve suprotstavlja, a, eto, i jedni, i drugi vonjaju na znoj, i jedni i drugi vuku za sobom svoja smrdljiva prkna, a, eto, i jedni i drugi vole miris taze pe~enog vru}eg kruha… sve ostalo su pti}i u letu… sve ostalo je li{}e sa grana… Opra{tam se i od grada koji je svjetlo{}u svoga jedinstvenog podneblja jo{ prije sedamdeset godina temeljito i sretno promijenio paletu velikog francuskog slikara Anri Matisa, diplomiranog pravnika 281

i skromnog advokatskog pripravnika u Parizu i potonjeg zato~enika svjetlosti Tangera i arabeski Magreba. Matisa je sa ovih strana svijeta umjetni~ka avantura odvela do rodona~elnika fovizma kome su se toliko rugali i smijali glupavi ograni~eni savremenici i slijepci kod o~iju. Nisam se vi{e obazirao na Tanger, nego sko~ih na noge bagave, i ra{irih polomljena krila labudova, i protrljah svoje o~i ~arne – pa zapucah prema Marake{u, ru`i~astom gradu prelijepom u ravnici raspjevanih zdenaca i voda, podno bijele kape Atlasove. Gami`emo, gami`emo kamile, {evroleti, palme, benzinske pumpe, uboga mala berberska sela, policijske postaje, nomadski {atori, stada ovaca, Raka Drainac, moja sjenka i ja… Maslinjaci, maslinjaci… Ovdje me sve sje}a na davna putovanja u Jerusalem, na neke prigu{ene glasove i zvuke u Gestemanskom vrtu i na beskrajne ti{ine daleke Maslinove gore. Polja `ita, kukuruza, kane, lucerna, kupusa, mente, mahuna, svakojakih zerzevata i beskrajne {ume palmi. Maslinjaci, vo}njaci i palmerije prati}e me do velike prijestonice juga, do ru`i~astih zidina Marake{a i pragova na kapijama basnoslovnih kraljevskih pala~a. Na beskrajnoj ravnoj crti `utoga pijeska zidine prijestonice juga li~e mi na dobro utvr|ena gradska platna dalekih usamljenih i ukletih medina i kazbi ~ak u dalekom pustinjskom Hadramantu, na jugu Arabije, kraju na kraju krajeva svijeta, zemlji u`a282

renog pakla pod sedam vrelih sa~eva i devet vatrenih nebesa, domovinu svakojakih patnji i kijameta i drevnu postojbinu demona. Kao da su arapsko neimarstvo {irili s kraja na kraj njihovog prostranog svijeta ljuti pustinjski vjetrovi, nosile goleme kao visoka brda dine `utoga pijeska i sve i uvijek izlazilo jedno iz drugog, nadovezivalo se jedno na drugo, putovalo sa pjesmama i zapomaganjima, molitvama i obi~ajima, bajanjem i vra~anjem i prenosilo se sa Ma{rika na Magreb, i sa Magreba na Ma{rik, opona{alo, {irilo kao svirka, kao po{asti i morije, kao osvaja~ke ratne zurne, trube i borije. Daleki ru`i~asti zidovi i kapije Marake{a, na mahove, ~ini mi se kao da su ~ak ovamo pod bijele vrhove Atlasa pobjegli sa slika vol{ebnika iz Figuerasa, sa platna Salvadora Dalija, i samo ~ekaju da dobri div Atlas za trenutak sa svojih umornih ple}a odlo`i silna nebesa koja tegli na svojoj grba~i od postanka svijeta, oka~i o njih sa svih strana pokva{ene i presavijene jufke za pitu, d`epne ~asovnike koji mlohavo vise nenavijeni i ne pokazuju nikakvo vrijeme, a upravo su izronili iz najdubljih njedara vremena. Do{ao sam pred Marake{ i stao.

284

^ISTA^I OBU]E

Moje kona~i{te u ~udesnom gradu Marake{u veoma je skromno, ~isto i skupo. Moj hotel zove se "Al Muatamid" i vi{e se ne sje}am da li je imao ikakvih zvjezdica pored svojih malih ulaznih vrata. Ipak, sretan sam {to ne boravim u nekakvim Palasima, Ambasadorima i Bristolima ~ija me ofucana imena vje~ito prate na mojim dangubama i vucaranjima po ovome svijetu bijelome. Moj hotel u Marake{u nosi ~asno ime jednoga velikog i nesretnog pjesnika i princa. Niko kao Al Muatamid me|u Arapima nije iskrenije i bolje opjevao svoju veliku tugu i nostalgiju za sun~anom, izgubljenom Andaluzijom. Nesretni princ i pjesnik ~amio je u ovim podno`jima pod gorostasnim Atlasom oplakuju}i nezaboravne krajolike dalekih vrtova ispod snje`nih vrhova Sijera Nevade. Volim i parkove ~ije perivoje krase kamena poprsja velikih i dragih pjesnika. Divno je kada ljude i njihove obitelji u dugim nedjeljnim {etnjama predvode pjesnici utonuli u zelenilo mirisnih bilina. Svoja jutra provodim pred hotelom koji nosi ime jednog nesretnog pjesnika okru`en prosjacima, poezijom i ~oporima ~ista~a obu}e. Svakoga dana od ranog jutra o~ekujem jednog dostojanstvenog mr{avog starca sa uvehlim ju`nim plodovima u ruci. Starac ustvari kostur, obavijen 285

~ar{afima, hoda izme|u kafanskih stolova i jednom rukom nudi svoje ~udne vo}ke, a drugu pru`a za milodare. Taj pokretni kostur mi u ovom dalekom i nepoznatom svijetu prvi i jedini po`eli dobro jutro. Kao {to neki sretnici imaju pticu koja ih sabahile budi svojim cvrkutanjem punim dobrih `elja, tako i ja ovdje na Magrebu imam svoga jutarnjeg starog prosjaka koji mi slaba{nim glasom na uho {apu}e ime svojih plodova: pampelmus, pampelu, pampelu… Stari dobri kostur ne prosja~i, ne i{te, ne bogoradi, on, san}im, nudi i prodaje svoj isti espap svakog jutra. Ko udijeli hvala mu i neka ga prati blagoslov Svevi{njega. Kada sam otputovao iz Marake{a, dugo sam na njega mislio i tra`io nekoga ko }e mi nazvati dobro jutro i pro{aputati: pampelmus, pampelu … Sredozemlje je puno sunca, vesele sirotinje, opranog rublja na konopcima i ~ista~a obu}e. Beskrajne pogurene povorke ~ista~a sa milionima ~etaka, ~etkurina, ~etkica, masti i vodica kru`e, ma`u i ~etkaju, gla~aju i glancaju cipele, papu~e i sandale od Soluna i Kavale preko Istanbula i Izmira i od Bejruta, Aleksandrije, Napulja, Palerma i Marbelje sve do Magreba. Kao da `ivo ~eljade na ovim sun~anim stranama ne mora imati ni ~arape na nogama, ni jaku za vratom ni ga}e na prknu, ali mora imati ~istu i kao suna{ce sjajno uglancanu obu}u. ^ista~a obu}e ima svih uzrasta. Ima djece koja su jedva prohodala i s mukom dr`e ~etketinu u ru~icama, ima odraslih brkatih ljudi {to bi volu i{~upali rep, ima i staraca {to samo ne izdahnu 286

~etkaju}i i lijevom i desnom rukom va{u obu}u dok je ne izgla~aju da se pred cipelom kao pred venecijanskim bru{enim ogledalom mo`ete i brijati i {minkati. Zavisi od cipele, `enske ili mu{ke. Nije istina da se ~ovjek u ovom podneblju ne mo`e odbraniti od prosjaka. Iako su prosjaci i uporni i ~esto sakupljeni na trgovima i sokacima u velike ~opore, i kao da imaju na stotine i stotine uplakanih bu{nih o~iju i na hiljade i tisu}e ispru`enih ruku, od njih se je lak{e odbraniti, nego od ~ista~a obu}e. Oni vas ~ekaju ispred kreveta, pod jorganom, na ulici, iza ugla, pred du}anom, u du}anu, pred kafanom, u kafani, pod tanjirom, na ka{iki. Neki imaju stolice za mu{teriju nalik na prijestolje kakvih siroma{nijih vladara i klupice za noge mu{terija sa orlovima od sjajnog mesinga po uglovima na sve ~etiri strane. Drugi imaju muziku ugra|enu u svoje sandu~e da zabavlja u{i onih kojima rade oko nogu. Tre}i nemaju ni{ta. Za desetak dana provedenih u Marake{u pedeset puta su mi bez ikakvog razloga o~i{}ene cipele. Samo pet ~i{}enja mojih starih i skoro poderanih cipeletina stajalo je vi{e ~etiri puta nego {to su one iz temelja vrijedile. Najte`e mi je bilo pred ~ajd`inicama pred kojima sam odbijao dimove iz nargila i pio zeleni marokanski ~aj. Nisam ni sjeo na stolicu, a ve} se sjatilo pet ~ista~a obu}e. Da su kojom sre}om bar dvojica bilo bi lahko. Jednome bih prepustio lijevu a drugome desnu nogu i oni bi pristali. ^esto sam na Sredozemlju iskreno po`alio {to nisam ~etverono`ac da imam posla za ~etvoricu. Ali, i to bi 288

njima bilo malo. Oni bi najvoljeli da sam ja kakva obuvena stonoga {to nosi cipele, sandale ili papu~e. Pred podne sam se u svojim sjajnim cipeletinama uputio dugom alejom visokih palmi i rumenih narand`a, okru`en automobilima, ko~ijama, kamilama, konjanicima, psima i ljudima prema visokim zidinama i kapijama stare medine. Danas sedmi put idem u medinu samo da obi|em sjajne prostrane dvorane, restorane, odaje, terase, saletle, vrtove i {aputave {adrvane staroga i slavnoga hotela "Mamunije", hotela po ~ijim su odajama stanovale najljep{e `ene svijeta, kraljevi, pametne i budalaste glave i lokalni milijarderi. Kad do|em u hotel i kada se zavalim u veliku bijelu stolicu od pru}a natenane i bez ikakve hitnje u beharu, uz cigaru divani}u vam nadugo i na{iroko o basnoslovnom hotelu "Mamunija", najromanti~nijem bogata{kom kona~i{tu ovoga svijeta. Tu je slikao ser Vinston ^er~il. Samo {to nisam stigao.

289

MAESTRO VINSTON

Jednog kasnog popodneva prije petnaestak godina vidio sam u Londonu, vidio sam poveliku uljanu sliku koju je naslikao i potpisao Vinston ^er~il. U svojim dugim londonskim {etnjama svratio sam u jednu malu, ali glasovitu galeriju i na zidu te galerije dugo gledao platno koje je naslikao putnik, pisac, vojnik i dr`avnik ser Vinston, sin lorda Randolfa i potomak vojvode od Marlboroa: darovitog i nikada nepobije|enog vojskovo|e slavne kraljice Ane. Ne znam ni danas kada je i od koga je u~io da slika, ali je ~ak i to uspje{no i dobro radio. Sutradan sam ponovo navratio do malehne i glasovite galerije, ali slike vi{e nije bilo. Pakosnici bi rekli da je sliku prodao sâm potpis slavnog dr`avnika i vojskovo|e ser Vinstona, a nipo{to ljepota, sklad i boje nabije|enog mazala u ~asovima dokolice ^er~ila. Kao i uvijek zavidljivci nisu u pravu. I da nije vodio dr`avu i ratove i napisao sje}anja koja su mu donijela Nobelovu nagradu za knji`evnost, Vinston ^er~il bi mogao `ivjeti od prodaje svojih slika. Jutros opet stojim u svojoj dugoj berberskoj galabiji od kozije dlake pred basnoslovnim hotelom "Mamunija" u Ulici Bab el D`edid u dalekom gradu 290

Marake{u, pred velelijepnim konacima u ~ijim je sjajnim odajama kao u pri~i iz Hiljadu i jedne no}i po razapetim platnima slikao padine sadijevskih mirisnih |ulistana podno snije`nih vrhova mo}noga Atlasa – maestro Vinston ^er~il. Glasoviti grand hotel "Mamunija" sa bezbroj nebeskih zvjezdica iznad mo}nih ulaznih kapija od skupocjene izrezbarene tamne kedrovine. Brbljivi vodi~i nazivaju ga najromanti~nijim hotelom svijeta. Odaje careva, kraljeva, {eika, princeza, pustolova, generala, kockara, dr`avnika, probisvijeta i magnata. Sjajno kona~i{te i boravi{te svjetskoga glasa, staro vi{e od pola stolje}a, ali sve bolje odr`avano, ~uvano i uljep{ano. Pred kapijama stoje i klanjaju se do besvijesti upara|eni vratari, doma}a ~eljad u zlatom izvezenim odorama i opasani sabljama dimiskijama za kojima bi se otimali i na kraju potukli svi kustosi muzeja po bijelome svijetu. Njih ima dva puta vi{e nego vojnika u Kne`evini Monako kada se pred dvorom uz zvuke fanfara podi`e zastava. Oko kapija lje{kare i predu kao ~udovi{ni crni, `uti sme|i, i maveni ma~ori, "rols rojsevi", "lan~ije", "mercedesi" i "kadilaci" pomije{ani sa ubogim ukrotiteljima zmija i njihovim ~arobnim sviralama i otrovnicama {to im vise o tankim {ijama, proviruju iz galabija ili slatko kunjaju u prljavim ko{uljama i usranim ga}ama. Na pet koraka od zelenkastih zmijurina, truhlih svirala i poderanih ga}etina po~inju velika hotelska 291

predvorja puna ogromnih pozla}enih kristalnih svjetiljki i {arenih persijskih }ilima kojima bi se mogle skoro prekriti i ~itave pove}e njive i livade. Zastakljene vitrine du` duga~kih i {irokih hotelskih hodnika su divne, rijetke i skupocjene zbirke najljep{ih marokanskih vezova, {krinja, pu{aka, nakita, posuda i ma~eva. Kada bih ukrao samo jedan pozla}eni d`eferdar iz vitrine i nekome ga prodao, mogao bih mjescima `ivjeti u Monte Karlu i stanovati u mome omiljenom hotelu "Balmoral", ili napraviti ku}etinu na Bora~kom jezeru okru`enu prostranim vrtovima. Dra` hotela "Mamunija" je u tome {to nije velika odvratna hotel~ina visoka nebu pod oblake po kojoj od jutra do mraka {partaju liftovi i mota se ~itav jedan hotelski narod. U "Mamuniji" ima mjesta za tri stotine gostiju. Na drugom katu su odaje u kojima je bar po {ezdesetak dana i no}i godi{nje boravio maestro Vinston ^er~il okru`en svojim platnima, bojama, ~etkama, pisaljkama, cigarama, i dugim kolonama boca {kotskog viskija i francuskog {ampanjca. U svojim sobama na drugom spratu ovaj ~asni vitez Ordena podvezice ser Vinston Leonard Spenser {to je posljednjih godina pro{log stolje}a lunjao u Vajlerovoj vojnoj misiji po Kubi i tri godine kasnije (opet, u pro{lom vijeku) tukao se u ljutom transvalskom boju kod Kartuma pod komandom lorda Ki~enera i istakao se kao novinarski dopisnik {to mu je stvorilo ugled i ime koje ga je na {iroko otvorena vrata uvelo u Donji dom, prvo kao konzervativca, pa liberala, onda opet konzervativca, prvo kao poslanika, onda kao ministra i prvog lorda 293

admiraliteta do predsjednika vlade i vojskovo|e u Drugom svjetskom ratu {to je iz svoga }eifa na ponekoj ubojitoj bombi ispisivao kredom: Adolfu Hitleru, li~no od ^er~ila! – ovdje na drugom spratu ~esto je }askao i kafenisao sa ~uvenim francuskim hizme}arom i lizisahanom El Glaunijem, podlim i lukavim pa{om od Marake{a, jednim od probranih tirana i satrapa zaostalih jo{ iz starog vakta i zemana, pa se obreo i u na{em vijeku zahvaljuju}i ponajvi{e francuskom gospodaru Magreba i generalu Liotiju koga je njegov zemljak i pisac Klod Farer predlagao za Nobelovu nagradu za mir, po{to je, tvrdi general, uz pomo} pukovnika Man`ina o~igledno i nedvosmisleno "umirio" Maroko. U okolnim odajama `ivovali su i ladali su i ^arli ^aplin, i Moris [evalije, i Grejs Keli, i princ Renije… U ovom hotelu kona~io je i Pjer Karden, siroma{ak {to je na igli i koncu stekao silno blago. ^itavo popodne izle`ava}u se u {arenim i mirisnim |ardinima "Mamunije" i kiseliti ispucana tabana u modrom jezercu ispod pjenu{avog slapa zagledan u mali otok oko koga plove i miluju se bijeli i crni labudovi. Umio je, znao je, znao da slika maestro Vinston!

294

I NIKAD, NIKAD VI[E

Slutim da noga moja nikada vi{e kro~iti ne}e u ove uzavrele sokake, u ovu ~udesnu, bogatu i jedinstvenu ~ar{iju na Magrebu; da o~i moje nikada vi{e ne}e gledati krajolike pod snije`nim vrhovima Atlasa: da usta moja nikada vi{e ne}e ku{ati zeleni marokanski ~aj ni mirisati duhan tumbe}iju sa nargila pred kafanama u bu~nome suku: da na malim trgovima po gradu vi{e biti ne}e ovih ostarjelih i bolesnih prosjaka koji se jedva kre}u i slabim {apatom blagosiljaju moje puteve, staze i bogaze. Ako ikada i do|em ponovo u ovaj ~arobni i uzavreli grad, u ovaj Bagdad Magreba, noge }e mi jo{ vi{e klecati, pogled }e mi biti mutan, duh }e oslabiti, o~i ne}e upijati kretnje `ena i djevojaka u dugim {arenim haljinama. Zelenog marokanskog ~aja }e dovijeka biti, po a{~inicama kr~mi}e se i dalje kus-kus sa mladom jagnjetinom, prosi}e neki drugi prosjaci, ali persijskog duhana tumbe}ije, mo`da, i ne}e bit, ako Homeini ili neki drugi imam zabrani izvoz duhana na Magreb. Avaj, izgleda da se ipak dva puta ne mo`e zagaziti u isti potok. Jutros sam se opra{tao i od veli~anstvenog minareta d`amije Kutubije, zadu`bine vladarske ku}e Al Mohada, minareta vitkog i visokog koliko i zvo295

nici Notr Dama i toliko po ljepotama svojim nalik na Girlandu u Sevilji. Namjernik u ovom gradu nikada ne}e zalutati ako se upravlja prema ovome lijepome ru`i~astom biljegu, vi{e od {est stolje}a upravljenom prema modrinama neba povrh Magreba. Prefinjenost njezine cjeline je ~udesna, sloboda izraza potpuna i sklad savr{en. Predanje govori da je `ena sultana Jakuba el Mansura svojim silnim nakitom platila alem na vrhu minareta da onako gizdav i pozla}en na sve strane i daleko svjedo~i o njezinoj silnoj pobo`nosti i smjernosti pred Allahom i njegovim poslanikom Muhammedom. Danas sam i posljednji put pro{etao i mirisnim perivojima po kojima su mramorna turbeta glasovite obitelji Saadi, duhovnih i svjetovnih vladara berberskih damara i krvi, junaka i pobjednika portugalskih armada. Pod tavanicama od libanskog kedra i me|u zidovima od plavetne fajanse u zelenkastom talijanskom mramoru po~ivaju i roditelji i njihova rano pomrla djeca. I danas kao i prije toliko godina ovi neobi~no mali dje~iji sarkofazi kao kakve kamene {katule za `enske cipelice neodoljivo podsje}aju na grobove nekakvih skupih lutaka i lutana. Ova ~udesna turbeta izumrle berberske ku}e Saadija dostojna su u svojoj ljepoti i svome sjaju ~uvenih vje~itih prebivali{ta porodica Medi~ija, Strocija i Farneza. I sada poslije toliko dugih vijekova pod svodovima od izrezbarene crne kedrovine i me|u vitkim mramornim stubovima pomije{ani su na gomili i mrtvi i slavni vladari i davni junaci sa svojim ubogim i kukavnim podanicima iz obli`njih sokaka 297

i udaljenih mahala {to uvijeni u jadne krpe provode svoje duge i dokone dane u drijeme`u, protezanju, zijevanju, ~e{anju i molitvama za spas du{a `ivih i pomrlih robova Bo`jih. Odlazim stazama velikih vrtova prema kapiji koja me posljednji put vodi na Trg D`ema el Fna, na Trg smrti, me|u papagaje, opsjenare, vra~are i harlekine. Dok slu{am pri~u jednoga oronulog slijepca, sjetih se neveseo jedne nezaboravne beogradske no}i prije gotovo ~etvrt vijeka. U Narodnom pozori{tu davala se Stankovi}eva "Ko{tana". Te davne i nezaboravne no}i posljednji put se na daskama pojavio slavni Dobrica Milutinovi}. Pojavio se samo na nekoliko minuta. Pojavio se samo da zadnji put ka`e ~uveni Mitketov monolog o carskom drumu, mjese~ini, [ar-planini i lijepoj, vreloj `eni. Kada je do{lo vrijeme dvojica mladih i jakih binskih radnika u plavim radnim odijelima izvela su na pozornicu slavnoga starca i posadila ga na trono`ac preko koga je bila preba~ena ov~ija ko`ica. Dobrica je progovorio, Dobrica je progovorio svojim dubokim glasom i ~itava sala ustala je na noge da stoje}i saslu{a Borine rije~i iz usta slavnoga starca. Kada je Dobrica zavr{io razlegao se silan aplauz koji se mogao ~uti i na Trgu, sve do spomenika Mihaila Obrenovi}a. Dva sna`na momka izvodila su velikog glumca sa scene, a pljesak nikako da utihne. Predstava se nastavlja bez Dobrice. Te no}i svi su do{li samo da ~uju tih nekoliko re~enica {to tugu i mu{ki `ivot zna~e. Poslije toga mnogi su ne ~ekaju}i kraj predstave uzeli svoje, ili tu|e kapute i napustili i predstavu i pozori{te. 298

Stoje}i na Trgu D`ema el Fna, u ovome najve}em kazali{tu pod vedrim nebom na svijetu i slu{aju}i slijepoga starca kako govori svoj monolog, sjetio sam se Beograda i te davne no}i u beogradskom pozori{tu. Sa Trga smrti me|u koko{kama, varalicama, dobo{ima, pajacima i pripovjeda~ima divnih pri~a opra{tam se od slavnog grada Marake{a i sa zave`ljajem svojih prnja odlazim u grad Fes. Odoh ja!

299

POHOD U KARAUIN

Sme|i i sveti grad Fes, glasovita medina Magreba, uz sva{ta i koje{ta drugog i ostalog, velika je i neprekidna igrarija voda, {umova i pjene silnih zdenaca, slapova, {adrvana i hinana. Vode, vidljive i nevidljive, podzemne i nadzemne, bu~ne i ne~ujne, vode hladne i bistre {to teku i oti~u zakikotane od modrih kladenaca do kamenih ~esama i od gorskih slapova od malehnih jezera ~ije povr{ine miruju poput sjajnih zrcala i odslikavaju biljke, ptice i oblake na svojoj zelenoj sr~i i bijelim mramornim okvirima ve}ma nalik na nekakve kabaste d`ennetske ~orbaluke za rajske sutlija{e po kojima skaku}u i br~kaju se sitna ~eljad kao gologuzi an|eli ili velike rajske muhe {to ~itavog dana bje`e od sotone i njegovih malehnih {ejtana i jo{ manjih {ejtan~i}a. Vode {to skaku}u i galame uskim i strmim sokacima stare medine Fesa jutrom pune zemljane vr~eve i }upove crnookih djevoj~ica, danju poje umorne i `edne, a i danju i no}u okre}u velike to~kove ~ija stara japija je~i, zapoma`e i civili. Vode {to podrhtavaju pod strehama du}ana dok ih piju golubovi, vode {to ispiraju vunu i ko`e, vode {to sapiru }enife, vode {to drijemaju u mraku ~atrnji po maslinjacima i palmerijama, vode koje 300

hlade, umivaju i umiruju, vode uz molitve vjernika, vode {to peru, propiru, sapiru, ~iste i pro~i{}avaju. Jutros sam na svome putu prema ~uvenoj d`amiji Karauin prolazio pored tri brbljive ~esme. Na prvoj ~esmi napio sam se vode. Na drugoj sam se umio. Pored tre}e ~esme izuo sam sandale, zagrnuo svoju duga~ku berbersku galabiju i oprao noge. Na prvoj kamenoj ~esmi u koju je uklesana sura iz Kur’ana: "I sve {to je `ivo – iz vode smo izveli", sjetio sam se moga dobrog prijatelja i sjajnoga slikara Antuna Hutera. Huter je umio da slika vodu. Vodu u malehnim tihim zatonima i uvalama. Vodu u pli}acima prozra~nu, ~istu i providnu. Vodu u kojoj se vidi i sitni, {areni {ljunak i mahovina. Na mnogim svojim krajolicima nekih dalekih pitomih obala pored svijetlih pli}aka ovaj ~arobnjak slikao je i tamnije zelene povr{ine dubina po kojima su kao mohere zvijezde popadali `uti lokvanji. Na drugoj ru`i~astoj mermernoj ~esmi dok sam se umivao sjetio sam se i drugog prijatelja i sjajnog slikara Envera Krupi}a i njegove rodne rijeke Une. I Krupi} kao valjda niko vi{e u nas umije da slika vodu. Po njegovim platnima te~e i proti~e rijeka Una, miluje svoje ade, pjeva na silnim slapovima, pokre}e stare vodenice i druguje sa dobrim svojim jaranima crvoto~nim drvenim }uprijama {to {kripe i stenju pod konjskim kopitama i ljudskim tabanima. Malo budalastijem i osjetljivom ~eljadetu pada na um da pod slike po kojima te~e rijeka podmetne 301

kakve lonce i ~inije da se silna `iva voda sa slike ne izlije po podu i prostirci. Na tre}oj ~esmi u ~ijem sam bijelom koritu prao svoje bagave pra{njave no`urde i opet, i jopet mislio sam na jednog starog davno, davno umrlog slikara ~iji prijatelj nisam bio. Nisam ga ~ak ni poznavao, ali sam pred njegovim platnima stajao kao munjom o{inut. I ovaj stari vol{ebnik slikao je vodu, ali kakvu vodu! Taj stari majstor ~ijeg se imena jutros ne mogu sjetiti na svojim uljima slikao je snijeg kako se topi na ju`inama poznih velja~a. Na slikama predjela iz svoje daleke ruske zemlje pod snijegom i ledom ovaj ~udesni vje{tak otkrivao je prve, veoma tanke mlazeve otopljenog snijega si}u{ne kao najmanji mokri damari {to sa svih strana potkopavaju bijeli ledeni pokrov i polahko ga pretvaraju u bezbojnu bistru te~nost {to lagahno oti~e prema dolinama pod zracima blijedoga sjevernog sunca. Gledaju}i slike staroga Rusa shvatio sam jednom zauvijek i navijek da nikada, ba{ nikada i kada bih `ivio hiljadu godina, u~io i izu~io tisu}e i tisu}e zanata, {kola, akademija, tehnikuma, marifetluka i karefeka, ne bih mogao to nau~iti i uprili~iti. Odavno nisam vi{e ni ta{t, ni zavidljiv, ni ljubomoran, ali ovoj trojici slikara voda istinski se divim i u ~udu ~udim i moram im i pod stare dane blago pozavidjeti. Naveo sam samo trojicu umjetnika koji su sjajno slikali vodu. Ima ih jo{, ali ja sam se sjetio samo 302

trojice po{to sam na putu do ~uvene d`amije Karauin svratio samo na tri ~esme. Slutim kako }e poneko re}i: sva{ta i koje{ta! Meni je svejedno i nije sasvim svejedno. Odoh ja u slavni Karauin, bogomolju {to je ovdje u sme|em gradu Fesu, svetoj medini Fesu, utemeljena prije ravno hiljadu sto dvadeset i dvije godine, d`amiju i prvo sveu~ili{te u islamskom svijetu, hram koji je u isto vrijeme i visoka {kola, velika knji`nica i ~itaonica, mjesto za opu{tanje, molitvu, razmi{ljanje, usredsre|ivanje i odmor, d`amiju, slavni Karauin, u koju se mo`e istovremeno okupiti i dvadest hiljada vjernika. Temelje ovoj bogomolji, sveu~ili{tu, velikoj knji`nici i ~itaonici udarila je bla`ena Fatima el Fieri, jedinica k}erka u~enog i bogatog izbjeglice iz Keruana. Kapije ~udesne d`amije Karauin otvorene su pravovjernima: sretnim i nesretnim, zdravim i bolesnim, radosnim, tu`nim i nevoljnim. Ali, kako se zva{e onaj vol{ebni slikar i Rus?! Ne znam!

304

KOD DVA KRALJA

Prebrodio sam rijeku Sebu, tutnjao po glasovitoj visoravni Rif, domovini davnih junaka i ljutih ratnika legendarnog Abdel Kerima i kona~io u gradi}u Nador na obali sinjeg mora Sredozemnog. Opra{taju}i se od Maroka na putu prema Al`iru po`elio sam silno da na jedan dan, makar svrnem u [paniju. Na putu iz Maroka prema Al`iru nema nikakve [panije, ali je i ima. Nema one velike [panije na Iberijskom poluotoku ali ima jedne malehne na ju`nim obalama Sredozemlja. To su dva grada pod {panskom zastavom – Senta i Melilja. Idem u Melilju! Na petnaestak kilometara od Nadora, pod istom kapom nebeskom, u prvom kom{iluku, na istom pijesku, na istim ju`nim obalama le`i grad Melilja na ~ijim kapijama lepr{aju zastave {panskog kraljevstva. Dr`avna granica, karaule, rampe, policija, papiri, pe~ati, bicikli, kamile i automobili. Ispratili su me Arapi i na desetak koraka od njih do~ekali me [panci. Dvojica upara|enih i zadriglih kico{a u pomno ugla~anim zelenkastim odorama {panske Gvardije civila. Pod la~anim zelenkastim odorama, ~udnim starinskim kapama od crne mu{eme {to su caklile na `arkom afri~kom suncu, 305

li~ili su mi jutros na neka naopaka bi}a {to povrh svojih glava nose jo{ po jednu dodatnu glavu{u nekakvih kabastih i otrovnih insekata iz tamnog vakta i zemana mr`nje i nasilja u danima i no}ima krvavog {panskog gra|anskog rata. I jutros sam se prolaze}i pored njih sjetio voljenog pjesnika Garsije Lorke {to su ga nekakvi njihovi preci, djedovi, te~e ili ujaci u istim takvim starinskim crnim kapama odvukli na strati{te i izre{etali ga svojim crnim kur{umima. U~inilo mi se na trenutak da sam se stanio negdje daleko u pro{lost [panije, u nekoj Kastilji, nekoj Galiciji, Aragonu ili Andaluziji prije skoro pola vijeka. Izgledalo mi je da sam odjednom daleko od Magreba, od snje`nog Atlasa i od uspavane arapske kasabe Nadora. Zakora~io sam u Melilju, u{ao sam u grad jednoga drugoga kralja, u zemlju druga~ijih zakona, vjera i obi~aja. Po tragovima {to su davno i{~eprkani, koliko se zna i pamti, na ovo mjesto su znatno prije mojih stopala stali tabani Feni~ana. Feni~ani su zamera~ili da ba{ ovdje podignu nekakvu svoju naseobinu. Svoj grad Feni~ani su nazvali Rusadir. Onda su u ta ista davna i pradavna vremena na ove obale, bahnuli Karta`ani pa su potjerali Feni~ane, Karta`ane su opet ispra{ili Rimljani, a onda su nai{li Arapi pa su najurili Rimljane. Prije pet stotina i ~etrnast dugih ljeta nai{li su [panci pa su najurili Arape. I svako je ovdje ne{to podizao, gradio i donosio. I [panci su u Melilji gradili i grade}i opona{ali opet jednu svoju [paniju u malom. Podizali su kako im se ~inilo da je najtrajnije, najbolje i najunosnije. 307

Na ovim ulicama i trgovima ima zdanja, kutaka i vidika {to su ~ak ovamo na obale Afrike, dospjeli pravo iz Saragose, Segovije ili Barselone, samo u ne{to manjem i siroma{nijem obimu i zna~enju. Uko~ena, nafrakana i paradna lica sivih i }o{kastih ku}erina sazdanih po ukusu, potrebama i mjeri nekih druga~ijih podneblja i zemana sa sve~anim ulazima i silnim balkonima {to ih podupiru bradati kentauri i svakojake namalterisane gologuze barabe predstavljaju mi se jutros po strogim pravilima i odredbama krutog {panskog dvorskog ceremonijala u svoj svojoj mrzovoljnosti i te{kom baroknom mahmurluku. Rasko{na stubi{ta, kerefeke i kolonade poput d`inovskih sivih plotona ko~opere se pred radoznalim putnikom u svoj svojoj katoli~koj strogosti, tvrdo}i i ~udore|u. Ni sjajno sunce sredozemno ne mo`e taj hladni gr~ i grimasu starinskih vi{ekatnica i gospodskih pala~a da razmek{a, upla{i i razveseli. Blagorodna suprotnost tome, pobu~ne uzavrele ulice i vrtovi radnom uko~enom neimarstvu su puni ljepu{kastih namigu{a, garave dje~urlije, bla`enih badavad`ija i tambura{a, krijuma~ara i kai{ara, grlatih prodavaca, preprodavaca, uzdr`ljivih meraklija i vru}ih mu{terija. Po ovim ulicama i trgovima miri{u jutros i benzin i vino. Miri{u i lonci u {panskim kuhinjama i taze pecivo pred pekarama. Miri{e i pailja i tortilja. Miri{e i more i katran i riba. Na svakom koraku mjenja~nice. Mijenjaju se i ru`i~aste i plave i zelene nov~anice. Para se kr~mi i u du}anu i pred du}anom, i iza du}ana. Novac se broji, broji i trpa u kasu, u torbu, u {aku, u 308

njedra, u d`ep. Mijenja se i u kafani, i na ulici, i u hodu, i u prolazu, i u zahodu. Nekada je Melilja bila ~vrst bedem i siguran oslonac generala Franka. Svoj pohod na [paniju general Franko po~injao je iz Melilje. Generala Franka odavna vi{e nema, a nekada{nji njegov ~vrst bedem grad i luka Melilja su sada ne{to mnogo bolje i unosnije. I bez Franka Melilja je – porto franko! Na svakom drugom koraku su buljuci ~ista~a obu}e. Njih je u ovome gradu skoro vi{e nego prodavaca sre}aka kod jednog drugog kralja u susjednom Marake{u i Meknesu. I dje~aci i starci sa malehnim kutijama u kojima su ~etke i boje, kao kakve velike buhe za~as se sjate oko cipela pred klupom u parku, ili pod stolom u kafani. ^isti se i pred {ankom uz pivo, i u gostioni za ru~kom, i u portalu pred ku}om Bo`ijom. Vi|eniji majstori imaju na ulici ~itave sanduke od plemenitog drveta, mesinga i bakra ukra{ene {arenim stakli}ima i svakojakim d`id`ama kao kakve katedrale ili sinagoge, sa malehnim prijestoljem za svoje mu{terije. Na obalama Sredozemlja, i u Solunu, i u Aleksandriji, i u Napulju za neke ljude je sjajna obu}a stvar statusa i presti`a vi{e nego kapa ili ~ist okovratnik. I ja sam sjeo na jedan ovakav uli~ni prijesto i sa uglancanim cipelama u sumrak oti{ao opet preko rampe u pospanu arapsku kasabu Nador, u jedno drugo kraljevstvo i kod jednog drugog kralja na konak.

309

AL@IR

EL NED

U podne nastaju orgije svjetlosti i sve se pretvara u usijane bijele i `ute linije. Na sjeveru su prostrana `ala i zeleni vrtovi Sredozemlja. Na jugu je okean `utog pijeska i kovnica ljutih vjetrova. I na Magrebu i na Ma{riku su karavanska bespu}a, i satanski vilajeti za pripovjeda~e drevnih bajki. Oaze u Sahari le`e kao ~iode zabodene u {afranasto platno pijeska. Iz okeana pijeska isplivala je ~arobna oaza sa hiljadu kubeta, oaza El Ned. Male, sirotinjske odaje, mlijeko i meso od kamila, beduini, buljuci crnpuraste, goli{ave djece i vizija beskona~nosti {to po~inje na pragu nomadskog {atora. Oaza u pustinji obraduje ~ovjeka kao ta~ka poslije duga~ke i nerazumljive re~enice nekog gnjavatora i mehkosera. Pustinja je i zaborav i bestragija. Oaza je i osmijeh, i poljubac i biljurna ~a{a {erbeta.

313

GROBLJA

SAHARA

U Sahari postoje veoma stara groblja pokrivena pijeskom u kojima ne postoje oaze i u kojima nijedan pokojnik ne prima posjete. I ovo dana{nje groblje Ibadita, ljudi predanih molitvi, skoro je neprimjetno. Uklopilo se u krajolik i ni po ~emu se ne razlikuje od surove pustinjske okoline. Nadgrobnih natpisa nema… Ljudi su oti{li sa ove zemlje, nemaju vi{e nikakve potrebe ni za imenom, ni za zanimanjem, ni za zvanjem, ni za titulama u vje~noj ni{tavilosti. Grobovi uglednih {eika nisu ni ~udotvorni, niti su njihovi }ivoti i mo{ti svetinje, oni su samo izraz pobo`nog po{tovanja prema ljudima koji su bili plemeniti, mudri i uva`avani za `ivota daju}i Ibaditima primjer, savjet i uputstvo. Bri`ljivo okre~eni u ovom ogoljelom i zlatastom prostranstvu, oni su samo veliki divni predmeti i prave nadrealisti~ke skulpture smje{tene tu zauvijek u svjetlosti i ti{ini.

Nomad je siroma{an, ali prebogat zbog ljubavi prema du{i svoje pustinje. Nebo je mjesecima plavo kao ~elik beduinskih ma~eva. Ali, eto, danas u Sahari pada ki{a, a u Saharu nisam ponio ki{obran, kabanicu. Sahara je kraljevstvo svjetlosti, pijeska i kamena. Pijesak ima svoje staze, svoje valove, svoje bre`uljke i svoja tajnovita putovanja. Sahara i te~e i bje`i, ponovo se javlja i opet se krije. Sahara je prazna i pusta, ali je istovremeno i puna svakojakih basnoslovnih blaga. Pijesak je siv, ru`i~ast ili ima boju {afrana. Ima ga i u mojim u{ima, i u o~ima, i pod jezikom, i u kosi, i u ga}ama. Sahara je zaborav. Pijan sam od svjetlosti, prostranstva i ma{tanja.

314

315

KAZBA

Uprkos svih novotarija i modernizacija Al`ir nije pristao da se odvoji od svoje kazbe. Jer kazba je u isto vrijeme svjedok, tajna i svetili{te. Stara kazba je du{a El D`ezaira. Najprije ona je `ivi svjedok povijesti i vje~na veza izme|u islamske kulture i mediteranske osje}ajnosti. Kazba je grad u gradu. Ona je svijetla stranica povijesne knjige koja nenametljivo pripovijeda al`irske podvige, juna{tva, stradanja i `rtve u dugoj i te{koj borbi za slobodu. ^itava Kazba je spomenik! Kazbi niko ne mo`e nikada oduzeti hrabrost, mudrost i radost.

316

HODOLJUBLJA

FIGUERAS JEDNE NO]I

Podi`em ovu ~a{u vina i opra{tam se od plavetne Provanse, ~udesnih Sezanovih predjela, vinogorja i srebrnastih maslinjaka francuskoga Juga. Tutnjim, tutnjim u [paniju, u malehni i ubavi Figueras, rodni grad slikara, ~arobnjaka, vol{ebnika i nenadma{noga opsjenara senjora Salvadora Dalija. Figueras, Figueras… Pokraj puta, po livadama, po bre`uljcima, na padinama, na brdima velike, ve}e i jo{ ve}e bijele table sa kojih me naslikani crni bik sa koride nagovara i nagovara da samo, uvijek i jedino pijem neko ~uveno pi}e poznatog imena, cijene i ukusa. Na benzinskoj pumpi, nadomak Figuerasu, velik sjajni plakat sa slikom mrtve prirode u sredini na sav glas poziva i mene i vas da stanemo i da ostanemo u Figuerasu, da stanemo i da pogledamo veliku i stalnu izlo`bu djela i ~udesa Salvadora Dalija. Stojim kao ukopan pored velikog plakata na benzinskoj pumpi. Na slici usred plakata kraji~ak zastrtog stola i komad crnoga hljeba. Hljeb na slici senjora Salvadora kao da je jo{ vru} i da miri{e, miri{e, silno miri{e, kao da je ovoga ~asa, pred moj dolazak izva|en iz pekare i ~eka mene i sve vas kao slatki zalogaj nasu{ni na ovoj obi~noj benzinskoj pumpi daleke Iberije. 319

Tako umije samo slavni senjor Salvador Dali. Tako je znao i umio jedino veliki Vermer! U Dalijevom rodnom gradu Figuerasu kona~im u starom, dobrom hotelu "Duran" dobroga ukusa, umjerenog sjaja i besprijekorne ~isto}e. Sale, prolazi, stepeni{ta, kafana, restoran, sobe, saloni i vitrine pune su Dalijevih slika, crte`a i grafika. I u prostoriji ispred zahoda, izme|u silnih ogledala u bogatim baroknim zlatnim ramovima, njegovi su crte`i i plakati sa njegovih izlo`bi. I u mu{kom zahodu ima jedan mali senjor Dali. U zahodu za senjore i senjorite nisam bio. I tamo ima jedan senjor Salvador. Mo`da su tamo i dvojica. ^itave no}i u hotelskoj sobi sanjam slavnog maestra, razgovaram sa njim, ulazim u ramove njegovih slika, bodem se o njegove bikove, pijem njegovu kahvu i ma`em se njegovim bojama i mastima. Na san mi izlazi davna velika Svjetska izlo`ba u Briselu i paviljon Vatikana sa restoranom u kome su slu`ile najljep{e redovnice birane i pomno probrane kao mehke kru{ke po silnim katoli~kim klosterima {irom bijelog svijeta. Neke su za tu priliku stigle pravo sa neba, ili se meni tako samo u~inilo. Jasno vidim veliku Dalijevu sliku Hristovog raspe}a u svodu paviljona. Nestaju zidovi, padaju svodovi, ru{e se stubovi, pojavljuje se njegova slika gluhoga nekog predjela po kome se, obje{eni o golo granje, su{e veliki d`epni satovi poput debelih jufki za pitu, ili poput ovih hotelskih jastuka. Njihovi federi, to~ki}i i zembereci odavna ne rade, ali oni tek sada u nekom ogromnom uhu otkucavaju jedno dalijevsko, rav320

nodu{no, slijepo i neumu{to vrijeme skuckano od varnica, trenutaka, mrvica i krpica. I ova slika nestaje i sada po Salvadorovom platnu tr~e i tr~e `irafe zapaljenih dugih vratova {to osvjetljavaju visoka nebesa. Nebesa gore… `irafe tr~e.. Iznad bogate vatikanske trpeze, pune ~uvenih samostanskih sireva, sada je slika `ene ~ija je duga i obla butina puna malih ladica u kojima ona ~uva neke, mo`da ~arobne napitke, neki novac, mrave, zlatnike, izmet, {korpije, suze ili uspomene. Dugo sam otvarao i zatvarao ladice naslikanog ~eljadeta, one su bile prazne i ja sam ih punio fratarskim sirevima sa bogate sofre koja sve vi{e raste i raste i gu{i me. Budim se, ustajem i idem u kupatilo da se umijem. Sa zida u kupatilu gleda me Dalijeva grafika na kojoj vje~ito druguju stari, dobri jarani: Don Kihot i San~o Pansa. Opet Dali! ^itav ovaj grad, ~itav ovaj hotel ispunjen je Salvadorom Dalijem. Ne bih se ni iznenadio, ni za~udio kada bi me sada dolje u kafani sa~ekao iza nekog stuba, glavom i bradom, slavni maestro i pozvao me na kahvu i cigar duhana. U kafani ga nije bilo, ali bila je njegova velika fotografija u pozla}enom ramu sa koje me je gledao svojim krupnim, urokljivim o~ima. Kao da mi je vrhovima svojih ufitiljenih dugih brkova ozbiljno prijetio i pitao me dokle }u tako lo{e da slikam, tako trapavo da crtam, tako lo{e da {krabam, tako neumorno da trabunjam. 322

Naljutio me na sabahile i ja sam mu odbrusio:"A znate li vi, gospodine Dali Salvadore, {ta je za vas rekao Andre Breton? Ne zanima vas i pravite se nevje{ti. Po Andre Bretonu, vi ste se uvukli u nadrealisti~ki paket devetso dvadeset devete. Za njega ste obi~an uljez, pri{ipetlja i pri{i|eldija!" Dali me je izbacio iz kafane. Ipak, odlaze}i iz Figuerasa, opet sam pred njegovim plakatom stao kao ukopan. Onda sam se primakao plakatu i pomirisao komad crnog hljeba sa njegove slike. Hljeb je mirisao, mirisao. Bio je jo{ vru}.

323

HRAM ANTONIJA GAUDIJA

Ki{a, ki{a … Idem u Barselonu! Gami`em {irokim cestama Katalonije i u o~ima nosim rasko{na nebesa Kastilje, po kojima se u svaki smiraj dana za vedrih dana doga|aju i doga|aju naj~udesnija ~udesna ~udesa i neslu}ene velike predstave u beskrajnom plavom svodu, na radost i polzu o~iju ptica i ljudi. Da`di, da`di u Kataloniji … Valja vidjeti silne vode Nijagare, valja vidjeti i mo}ne snje`ne vrhove Hinduku{a, valja zagaziti i u mutnu Amurdariju, valja u Arabiji gledati u treptave zvijezde krupne poput zlatnih pili}a, valja {etati obalama Neve, ploviti Senom, gaziti padinama Durmitora, hodati cvjetnim vrtovima ~udesne Alhambre, ali valja makar jednom u `ivotu za vedra dana i u smiraj sunca vidjeti i do`ivjeti suluda nebesa povrh Sijera Gvadarame. Davno, davno prvi put sam ih vidio u jednoj velikoj knjizi sa slikama u boji. U toj knjizi bila je slika El Grekovog grada Toleda. Nad gradom su bila nevi|ena i nevjerovatna nebesa. Mislio sam da takvih nebesa nigdje na svijetu nema, da ih je El Greko izmislio i naslikao, da su to njegova vlastita, privatna nebesa, nebesa sa njegove slike. 324

Kada sam prije dvadeset godina prvi put bio u Kastilji, vidio sam svojim o~ima nebo iz velike knjige u kojoj je bila slika El Grekovog Toleda. El Greko ni{ta nije izmislio. El Greko je samo vjerno i majstorski to nebo uslikao. U Kataloniji danas pada ki{a i nebo je pepeljasto, i neba nema. Jedini trenuci radosti na dugim putevima Katalonije su velike izlo`ene skulpture na povremenim stajali{tima, malehnim vrtovima i sa jedne i sa druge strane {iroke ceste. Skulpture su velike, ~esto ogromne, od bronze, `eljeza, kamena i drveta. Skulpture se izdaleka vide i dugo, dugo stoje pred o~ima putnika. Danas kao da putujem, putujem kroz jednu veliku basnoslovnu izlo`bu pod obla~nim nebom zemlje Katalonije. Mislim na stare, davno pomrle putnike i kirid`ije sa d`ombastih d`ada i puteva moga rodnoga Balkana. Me|u potocima, {umama i hajducima, na livadama pored Carigradskog druma, jedina velika radost u tmurnim danima dugih i napornih putovanja izme|u konaka po karavan-sarajima, menzulhanama i hanovima, jedina vedrina i radost pored druma bila su stra{ila sklepana i pobodena da popla{e i rastjeraju ptice grabljivice. I nekad davno, a i danas na mome rodnom Balkanu, ta stra{ila pored puta, u njivama i po ba{tama, ~esto su veoma ma{tovito i duhovito sklepana od svakojakih otpadaka, krpica i krpetina, da iznenade i obraduju radoznalog putnika. Dugo }u pamtiti jedno stra{ilo koje sam vidio negdje u Hercegovini. Stra{ilo je izdaleka pomalo li~ilo i na fratra, i na konzula, i 325

na od`a~ara, i na propalog generala neke hametice i do nogu potu~ene vojske. Danas putujem izme|u velikih skulptura beskrajnim sivim prostorom ispod Pirineja i pada, pada sitna ki{a. Idem u Barselonu. Ne idem u Barselonu da vidim najmnogoljudskiji grad [panije. Ne idem da vidim ~etiri miliona ljudi, `ena i djece. Ima ih mo`da i manje, ili mo`da i vi{e. Ne idem ni zbog tvr|ave, ni zbog avenida, ni zbog pristani{ta, ni zbog kafana, ni zbog Svetog Teodosija, ni zbog Svete Ane, ni zbog pala~a vicekraljeva Katalonije. Ne idem da danas vidim kapelu Santa Agneda, ni Tinel, rasko{ni salon katalonskih plemi}a i vitezova pod ~ijim je pozla}enim stropovima veliki moreplovac Kristofor Kolumbo ponosno razastirao i pokazivao katoli~kim kraljevima nevi|eni espap koji je donio iz Novog svijeta, i neku crvenkastu upla{enu ~eljad koju su odmah krstili, pri~estili i do dana dana{njeg nazivaju Indijancima. U Barselonu idem da vidim jednu nedovr{enu katedralu, ~udo nad ~udima slavnog {panskog ~arobnjaka i neimara Antonija Gaudija i Korneta, {to se smjerno u Gospodu predstavi u godini hiljadu devet stotina dvadeset {estoj u vijeku na{em dvadesetom. Idem da vidim i da za nas nacrtam taj nevi|eni i ~udesni hram {to ve}ma li~i na rasko{nu galiju saracenskih gusara, nego na uzvi{eno duhovno prebivali{te hri{}anske svete Porodice. U Barselonu idem da vidim taj veliki nasukani nebeski brod, njegova kamena jedra, njegove visoke 327

palube i jarbole pune nevi|enih ptica i svakojakog cvije}a, korijenja i bilina {to su na ovu kamenitu la|u do{li pravo iz Staroga zavjeta. Idem da gledam ~udo nevi|eno. U Barselonu me je dovela silna i nevi|ena ma{ta slavnog neimara, kipara i vol{ebnika Antonija Gaudija i Korneta.

MILOSTIVA GOSPA SARAGOSA

Ibar, Ebar, Tibar, Tibar, Ibar, Ebar, Ebar, Tibar, Ibar… Nekad sam se u modrim planinskim hladnim vodama Ibra kupao. Nekada sam zelenom dolinom Ibra ~esto putovao, putem kona~io i {ume plavoga jorgovana mirisao. Mirisao, sevdisao i uzdisao. Obalama mutnoga Tibra jedne sam davne jeseni rane dokono i bezbri`no svakoga dana tumarao. Na bijelim klupama u zelenim cvijetnim perivojima mlade sam mome, plave i vrane, mirisave i jedre kao {arenike jabuke, d`anum, esmer |uzel djevojke, za~ikavao, grlio i milovao. Bile su tada blage no}i i dani mjeseca rujna i {ume u daljini bile su rumene. Jutros sam po tre}i put u `ivotu ugledao Ebar. Jutros sam oblaporno i halapljivo jedu}i vru}u lepinju, kao pravi `deronja i poguzija, duga~kim betonskim mostom preko razlivenog Ebra u grad molitava, slavnu i neveselu Saragosu, a u zemlji aragonskoj, svojom nogom kro~io. Kada sam u grad molitava, slavnu Saragosu, a u zemlji aragonskoj, svojim poganim nevjerni~kim bagavim stopalom hrupio, padale su plahe proljetne ki{e, pjevale su stare strehe, lokvale su lokve, bujale su bujice, sijevale su munje, pucali gromovi, bubnjali obluci, pa rominjalo, pa plju{talo, pa da`djelo, 328

329

pa kapalo, kapalo kao iz ka{ike, curilo kao iz slavine, teklo, teklo kao iz ibrika, lilo, lilo kao iz rukava. Po ovom prokletom kijametu nevi|enom i ne~uvenom do{ao sam u pohode i na svoje podvorenje smjerno staroj milostivoj i prelijepoj gospi me|u gradovima Saragosi, velikoj dami {to je u svojoj desetvjekovnoj prebogatoj povijesti bila i uzvi{ena senjora i strastvena maha i manola, i milosnica i rimska matrona, i hri{}anska svetica, redovnica i isposnica, i islamska kaduna i hanuma. Sada stara i prelijepa gospa u svojim hladnim kamenim uvehlim njedrima i vje~no mladom srcu ~uva uspomene i bogate tragove ~etiri velike kulture, ulju|enosti i prosvije}enosti, koje su u duhu i tijelu nje`nom `ivjele, cvjetale i prolazile. Prva velika ljubav u ludosti i povijesti srca ove milostive stare dame Saragose bila je drevna kultura i ulju|enost iberijska po njenoj volji i milosti nare~ena Salduba. U njezinom velikom srcu i radoznalom duhu Saldubu je naslijedila i zamijenila kultura rimska i sjajna galantna vremena basnoslovnog Cezara Augusta. Kada iz velikih prostranstava Magreba kao iznenadna i neo~ekivana pje{~ana oluja pod ova nebesa Iberije dojezdi{e na svojim brzim hatovima Arapi, na mo}nim rasko{nim bijelim grudima milostive pobo`ne katoli~ke dame islamski pustinjski polumjesec zauze po~asno mjesto hri{}anskog znamenja raspe}a i Hristovih muka na krstu. Novi pustinjski zavodnik i osvaja~ njezinog srca i opojnog tijela, dotle nepoznatog, ali naslu}ivanog i strasno pri`eljkivanog, dade milostivoj gospi li330

jepo i dostojno ime Sara Kosta i bogato je i obilno dariva{e zlatnim brdima i dolinama, adi|ara, |erdana, halhala, pala~a, cvijetnih vrtova, tanahnih {adrvana, novih i nepoznatih zanata i sijasetom novih umije}a, vje{tina, saznanja, umjetnina i svakojakih inih majstorluka. Kada u bijesu, u grizi savjesti, povrati na svoja bijela prsa hri{}ansko znamenje i u vatru, u oganj velikih loma~a baci islamski polumjesec i jevrejsku Solomonovu zvijezdu da se zauvijek zatru na svetom plamenu {panske Inkvizicije, dugo, dugo je stara dama Saragosa tavorila svakojako i svekoliko oskudijevala bez spaljenih i prognanih vje{tih semitskih trgovaca po svojim ~ar{ijama, bez mudraca i u~enjaka po svojim sveu~ili{tima, bez vidara i travara po svojim bolnicama, bez vrijednih i spretnih zanatlija po svojim radionicama, bez vje{tih i vrijednih ba{tovana po svojim vrtovima i ma{tovitih i nadasve darovitih neimara po svojim gra|evinama, kanalima za navodnjavanje svojih polja, mostovima, tvr|avama i gradskim zidinama. Poslije halifa, emira i rabina, bila je vjerna ljuba i milosnica kraljeva i plemi}a aragonskih. Ispra}ala je u ljute bojeve i blagosiljala njihove zastave i pukove u krvavim bitkama i mejdanima, sve do Valensije i Baleara, sve do Navare i Kastilje, sve do dalekih isto~nih obala Sredozemlja. I ku}a Burbona i ku}a Habzburga darivale su je veleljepnim bogomoljama, pala~ama, pregr{tima blaga, dragoga kamenja, srebra, zlata i biserja. Darivale su joj i naj{panskiju baziliku Notr Dam – Gospu od Pilara, naj~uvenije svetili{te u katoli~kom svijetu. 332

U sretnoj i velikoj ljubavi sa svojim aragonskim kraljevima prije pet stotina ljeta, rodila je i prvu {tampariju u Iberiji u kojoj je po~ela pe~atnja svetih katoli~kih knjiga. Rodila je i harnog gra|anina svoga senjora Luja Santagela {to svojim blagom pridonese opremanju flote velikog moreplovca i neustra{ivog dobrog pustolova Kristifora Kolumba, u {panskom narodu jedino nazivanog Kristobala Kolona. Za vlade svoga najve}eg miljenika kralja Filipa Drugog, sretnim brakom iz velikodr`avnog ra~una Aragon se ujedini sa kraljevinom Kastiljom i milostiva gospa Saragosa, a u zemlji aragonskoj, prestade biti ljubavnica mo}nih, darovitih i lijepih i ode – u manastir.

333

FRANCISKO GOJA LUCIENTES

Kada je za nekih lijepih i sretnih dana prije mnogo, mnogo ljeta veliki francuski slikar Delakroa ugodno boravio pod blagim nebom [panije, lutao sokacima, seirio po cvjetnim vrtovima, ku{ao vina i zavolio ljude Iberije, nije slu~ajno uzviknuo: "Sav Goja treperi oko mene!" Sr~em tre}u jutarnju gor~u kahvu i odbijam guste dimove duhana u ubavom bijelom gradi}u aragonskome, glasovitom Fuente de Todos, zavi~aju plemenitog senjora i ~udesnog maestra Franciska Goje Lucientesa. Evo, jutros i ja, strasni kahved`ija i duhand`ija, dva stolje}a i trideset i pet godina poslije ro|enja velikog {panskog slikara Franciska Goje Lucientesa, glasno ponavljam rije~i koje je davno izgovorio Delakroa: "Sav Goja treperi oko mene!" Za velikog {panskog umjetnika ~uo sam davno, jo{ u gimnazijskim danima u Sarajevu. U Istoriji novoga vijeka, velikoj i dragoj knjizi doktora Vasilja Popovi}a, bilo je zapisano nekoliko upe~atljivih re~enica o {panskom slikaru iz Aragona. Uz rije~i o Goji bila je objavljena i jedna od njegovih mnogobrojnih ubojitih i ljutih karikatura iz dana {panskog narodnog otpora. 334

Jutros se za kafanskim stolom u Fuente de Todosu, prisje}am {etnji i razgovora sa Ivom Andri}em po stazama beogradskog Kalemegdana. Jedina svjetlija ta~ka izme|u ponora moje neukosti i pakla predrasuda bili su dugi prijateljski razgovori sa Ivom Andri}em, njegovo duboko poznavanje {panske pro{losti i {panske kulture, njegovo divljenje i po{tovanje prema {panskom ~ovjeku, njegovom uro|enom gospodstvu koje nije imalo nikakvih stale{kih prepreka, ograda, plotova ni taraba, nego je bilo podjednako prisutno i kod obrazovanih ljudi najvi{eg roda, kao i kod obi~nog, neukog i siroma{nog {panskog seljaka. U tim dugim {etnjama po Kalemegdanu volio je da govori o Goji i govorio je sa velikim po{tovanjem, ali i sa istinskim poznavanjem slikarstva. Malo je koji na{ pisac tako dobro, temeljito i sigurno poznavao slikarstvo kao Andri}. I jutros ponavljam njegove rije~i o Goji: "Sve na{e ideje nose ~udan i tragi~an karakter predmeta koji su spaseni od brodoloma… Otud je svaka velika i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbje`na tuga u umjetnosti i pesimizam u nama." Kada sam prvi put bio u [paniji, ki{ovite jesenje madridske dane provodio sam najve}ma u dvoranama veli~anstvenog Prada, me|u silnim Ticijanima i Rubensima, ali najvi{e pred Velaskezom, Zurbaranom, Muriljom i dragim Gojom. Jednog jutra, pod ki{obranom, i{ao sam ~ak na drugu obalu nabujalog Manzanaresa, u dolini svetog Isidora, da tra`im ku}u u kojoj je za svojih madridskih dana `ivio i slikao ve} potpuno gluhi maestro Francisko Goja. 335

Spao sam s nogu tog jutra da prona|em vilu koju je narod prozvao: Ku}a gluhoga. "Quinta del Sordo". Osumnji~en od nazadnjaka i mra~njaka zbog svoga slobodarstva, te{ko bolestan, slikar se povukao u ovu ku}u na obali Manzanaresa. Silni Gojini prijatelji u vrijeme njegova `ivota u Madridu bili su daleko od [panije, u izgnanstvu. @ena Jozefa bila je ve} umrla. S prozora ku}e okru`ena ru`nim jesenjim vrtom, pru`ao se pogled na blago zatalasane padine ispod snje`ne Sijera Gvadarame. Tada je njegovo doma}instvo vodila dalja ro|aka Leokadija Zorilja. Bio je ve} potpuno gluh, nije mogao ~uti ni topovsku paljbu, sve kad bi topovi pucali pod njegovim prozorima. Podizao bi tada pogled sa svojih crte`a i slika i {aputao: "Samo}a me je nau~ila mnogim stvarima". U toj kupljenoj ku}i, Goja je zidove ukrasio freskama, koje je slikao za svoju du{u i potrebu, a ne po ne~ijoj narud`bi. Svoje zidove pokrio je stra{nim privi|enjima, nakazama i ~udovi{tima iz "Kapri~osa" i "Dezastreza". Tu je i `ena sa velikim no`em u ruci, koja se mu~ki prikrada, |avoli i krezube vje{tice koje igraju sa velikim jarcem, glavnom zvanicom njihove sablasne ve~erinke. Ogromni, dlakavi, ~udovi{ni div pro`dire ubogog ~ovjeka. Freske izazivaju osje}anje bolesnog ko{mara i dojam ludila, `alosno stanje u koje je zapao oboljeli majstor iz Fuente de Todosa. Gojine freske slikane su samo sa dvije boje, crnom i bijelom, sa neznatnim dodatkom sjene. Krajolik je za Goju tada samo bezna~ajna poza337

dina, crna zavjesa sa pustom zemljom i mrtvim nebom. U `i`i njegovog zanimanja je samo ~ovjek zanesenog pogleda, iske`enog lica i otvorenih usta koja vape za pomo}, ili bar za razumijevanje, ako ve} nema za ljudske patnje na ovome svijetu podr{ke, razumijevanja ni sau~e{}a. Za sretne mladosti i snage svoje, Goja je odu{evljeno slikao sve {to je vidio u Saragosi i u Madridu. Privla~ile su ga igre na pitomim obalama Manzanaresa, madridske pijace i igre vesele mlade`i, vinogradi, maslinjaci, panduri i seoske svadbe. To je bio jedan drugi, sretni Goja… Tada je Goja majstorski spajao nje`ne svijetloplave i zelene tonove sa ru`i~astim, crvenim, `utim, i davao divne prelive tonova u tkaninama, u sjaju svile, u mehkoti bar{una, u svakojakim prelivima njegovih maha i manola. Slikao je nje`ne, sjajne i plavetne tonove neba, iznutra taknute ru`i~astim, ili narand`astim, odbljeskom sunca. Gojina umjetnost je duboko {panska. Na njegovim platnima `ive, di{u i hodaju ljudi njegove zemlje. Delakroa je uzviknuo davno i ja ponavljam jutros: "Sav Goja trepti oko mene!"

338

SILNI AGA ZULOAGA

Danas je opet nedjelja!… Na kratkom |erdanu vremena po kome su nanizani moji kratki dani pod ~udesnim nebom Kastilje, svaki ~as je nedjelja. Opet ~itavo jedno nedjeljno jutro u Kastilji slu{am raspjevana crkvena zvona, vrapce, {umove dalekih poto~ina i zanesen govorim stihove Du{ana Vasiljeva: "O, svete moje nedelje, ~asovi mojih nadahnu}a…" U podne, opet, kao i ju~e, mumlam i govorim, {apu}em i stenjem bijesno i suludo: Gvadalahara, Gvadalahara, Gvadalahara! Ne, ne treba vjerovati u milozvuk rije~i! U podne znam: nije me ponijela i oraspolo`ila ni davna keltska pro{lost, ni drevne rimske iskopine, ni pra{njave arapske ru{evine, ni nezgrapne {panske gra|evine. U doba Kelta ovo se mjesto zvalo Ariaka. Taj naziv primili su i sa~uvali i Rimljani. To ime Rimljani su u amanet ostavili i [pancima, da mu hitri Musini i Tarikovi berberski konjanici naziv preina~e u – Lued al Hajara – {to prosta~ki i jednostavno zna~i – poto~ina koja valja kamen~ure. Za dugih vijekova malo-pomalo, polahko, polahko, arapsko Lued al Hajara, Lued al Hajara, Lued al Hajara u {panskim u{ima i na {panskim 339

usnama topilo se i topilo, mijenjalo i mijenjalo i poto~ina {to valja kamen~ure postala – Gvadalahara! Samo mi je jo{ jednom bilo tako te{ko, kada sam otkrio da lijepa rije~ Rosinante zna~i – raga, kljusina, nakaza. Ne, ne treba vjerovati u milozvuk rije~i! Danas me nije iznenadilo ni za~udilo {to su na me|i i srednjega i novoga vijeka vladali veliki vitezovi i mecene iz ku}e Inigo Lopez de Mandoza, markizi od Desantilena i vojvode del Infantidado, i {to sada ovdje upravlja neki smije{ni i neprosvije}eni predsjednik op}ine sa svojim nepismenim pisarima i grubim pandurima. Nije me za~udilo {to se u Gvadalahari `enio i veselio Filip Drugi sa Izabelom od Valoa, i {to je na kraljevskoj gozbi bilo zvanica iz Aragona, Estramadure, Katalonije i Portugala, kada se i danas ovdje svadbuje, svetkuje i vrzmaju se zvani i nezvani iz Pensilvanije, Ohaja, Bavarske i Jugoslavije. Skoro svakog ~asa ugledam kroz moj hotelski mali prozor neku litiju sa ripidama, mladim ministrantima i utvarama. Taj svijet kao da je si{ao sa slika Ignacia Zuloaga i Zabaleta, brzo se presvukao, prevario ~uvare, otvorio vrata muzeja i pobjegao, makar do prvog mraka, na ova duga polja i u ovaj ukleti krajolik posut nekim prahom i pepelom neodre|ene boje i neizvjesnog porijekla. Ju~e sam bio u staroj Segoviji da potra`im radionicu slikara Ignacia Zuloage i Zabaleta u velikoj crkvi svetoga Huana de los Kabalerosa, u kojoj su se vijekovima sahranjivali najmo}niji plemi}i i u kojoj je Zuloaga slikao zanosne plesa~ice i mlade 340

plesa~e, gitane, velike glumce i pjeva~e, borce sa bikovima, prosjake, patuljke, bogomoljke, i radio ~uvene portrete Miguela de Unamuna, Manuela de Falje, kao i puste i `alosne {panske predjele Taragona, Nahera i Pankorba. Prije ravno trideset i pet ljeta slavni samouk Ignacio Zuloaga i Zabaleta zalupio je vrata svoje slikarske radionice i na prozoru ostavio svoju kratku poruku: "Oti{ao sam zauvijek u vaseljenu! Moje slike mo`ete pogledati, ako vas zanimaju, u Segoviji, u Madridu, u [tutgartu, u Detroitu, u Frankfurtu, u Njujorku, u Parizu i na mome imanju u Zuimaiji." Ju~e sam u crkvi svetoga Huana de los Kabalerosa, u kojoj su se stolje}ima pokopavali plemi}i i u kojoj je Zuloaga slikao nje`ne mamine maze, bolesne prosjake, sulude isposnike, raznu dvorsku prdimahovinu i slavne mudrace i pjesnike, davao pomen i sam odgovarao na jektenija velikom vilenjaku, ~arobnjaku, vol{ebniku i samouku iz Ejbra, potomku stare porodice oru`ara, koji je te{ki slikarski nauk i zanat u~io, u~io i nau~io preslikavaju}i djela starih, dobrih velemajstora u madridskom Pradu, u~io tajnu `ivopisa sa zidova i platana talijanskih kvatro~entista u Firenci, lutao izme|u Toleda, Pariza i Segovije i upijao svojim o~ima, svojom du{om i svojim ~ulima El Greka, Velaskeza, Goju i Manea. Sada znam: njegov na~in slikanja ostaje stran svim na~inima koje je savremena umjetnost tako grozni~avo prihvatila, a i odbila: nema ome|ivanja tonova, nema poentilizma, ni zloupotrebe modre ni narand`aste boje: ni kubizam, ni vizija plohe ne postoje za slikara Zuloagu. 342

Velika crkva svetoga Huana de los Kabaleros odavna nije vi{e ni hram ni slikarska radionica samouka i pobornika iz porodice slavnih oru`ara. Velika crkva svetoga Huana de los Kabaleros sada je veliki muzej keramike. Pod svodovima velikog muzeja keramike zavr{avam pomen Ignaciu Zuloagi i Zabaletu i pojem: Jok, jok, juk, juk, samouk, – silni aga Zuloaga. I{! Ja sam aga Zukoaga, – ni prinijeti Zuloagi I{, i{! Ja sam aga Zukoaga. Do ~lanaka Zuloagi, I{. Ja sam aga Zukoaga, – ni prismrdit Zuloagi I{, i{. Ku{, ku{!

Danas je opet nedjelja. Danas su bili ~asovi mojih nadahnu}a.

343

U ODAJAMA EL ESKORIJALA

Jutros sam krenuo na proplanke Sijera Gvadarame. Idem u pohode kraljevskom manastiru svetoga Lorenca od Eskorijala, velikomu~enika i stradalnika uzvi{ene matere Crkve. Ovaj kloster zidao je i u njemu preminuo {panski kralj Filip Drugi, najve}i tvorni~ar pomr~ine u povijesti ove zemlje. Osje}am da }u pomahnitati od silnog obijanja crkvenih i samostanskih pragova. Ju~e sam prvi put sreo svetoga Lorenca. Vidio sam ga na velikom platnu nekog slavnoga majstora u jo{ ~uvenijem muzeju Prado. Svetac je mlad, ima lijepo dr`anje i velike sme|e o~i. Njega je ispekla na usijanom ro{tilju jedna pove}a grupa bezbo`nika, istovjetno kako se to u nas pr`e doma}i specijaliteti na `aru. Ti ugursuzi su ga prvo skinuli do gole ko`e, da pred posjetiocima muzeja istaknu dra`i svetiteljevih `enskih oblika i pohotnu bjelinu njegove puti, potom su ga ovi isto~nja~ki bezbo`nici i d`enabeti protuprirodno obljubili, onda su ga potopili u zejtin i sada se spremaju da ga ispeku na `aru dobro raspaljenog drvenog }umura. Dok ga guraju prema velikom, za ovu priliku naro~ito pravljenom ro{tilju, jedan ~apkun ga bestidno {tipa po prknu nanose}i tako velikomu~eniku jo{ vi{e bola, dok miloliki bogougodnik upire svoje lijepe kestenjaste o~i pune suza prema nebu, odnosno, i ta~nije, 344

prema gornjoj strani pozla}enog okvira velike slike u muzeju. Kralja Filipa Drugog, graditelja El Eskorijala, vidio sam ve} desetog dana moga boravka u [paniji u blizini Plase Orijental u Madridu. Vladar je od bronze i le|ima je okrenut prema gorju Kastilje, tako da su bregovi ostali za njim, a ne za nama. Kralj je tako|e mlad i on ima lijepo dr`anje, ali nema lijepe o~i kao sveti velikomu~enik kome je posve}en ovaj ogromni kloster. Filip Drugi blehne u spomenik Filipa ^etvrtog kao da se ~udi otkud pa ovaj na konju, i odakle mu i za ovu priliku dvije `enske sa vijencima cvije}a i ~etiri strasna afri~ka lava da ga ~uvaju. Monarh je obu~en u oklop, u ruci dr`i pove}u oklagiju, kao san}im kraljevsko `ezlo, nosi dokoljenice i neku vrstu priglavaka i patika na nogama. Ima kralj i veliku {pansku kragnu, naravno ne tamo gdje se ona obi~no nalazi, nego oko vrata, da je svi lijepo vide. Filip Drugi odlu~io se da ovaj samostan podigne kao spomenik na jednu veliku i veoma zna~ajnu bitku, koje se ja vi{e ne sje}am i koja, zaista, nema nikakvog zna~aja za sada{njost i za budu}nost ove, ili neke druge, zemlje. Suveren je manastir posvetio pepelu, odnosno ~varcima, lijepog bogougodnika, svetoga Lorenca iliti Lovre. Put do samostana je brdovit, krivudav, dug i poplo~an je dobrim namjerama. Ostavio sam za le|ima i posljednji fakultet velikog sveu~ili{nog naselja grada Madrida i sada 345

po~inju ba{~e, njive, poljske ku}e i bogata{ke rezidencije. Iza jedne benzinske pumpe iznenada sam ugledao Eskorijal. Manastir je na visini najvi{eg vrha sarajevskog Trebevi}a i opkoljen je havetinjskim granitnim predjelom, u ~ijoj pusto{i kao da jedino prebivaju mitolo{ke nakaze, prosti seoski vampiri i poneki izuzetno otmjeni fantom. Samo je zatucani bogomoljac, paziku}a i seksualni manijak mogao izabrati ovu odvratnu visoravan u kom{iluku pakla da na njoj sazida Bo`iju ku}u. Njegov Bog mogao je prebivati u pustinji kojom cvile i urli~u vjetrovi kao hiljade kerova, hijena i {akala. Kao da je njegov Bog bio razbojnik {to se pred silnim potjerama, hajkama i goni~ima morao ~ak ovdje skloniti pod svoj krov. Po{ao sam za ~ovjekom sa zlatnim dugmadima, zlatnom vilicom i svilenim gajtanima da razgledam ~udovi{nu gra|evinu naprvljenu u svojoj osnovi u obliku ro{tilja, u spomen i dugo sje}anje na te{ku smrt rano preminulog i nikada nam nepre`aljenog pokojnika. Odmah sam odustao od namjere da samostan uzdu` i poprijeko premjerim svojim koracima, ali pod zakletvom tvrdim da u njega odjednom mo`e stati deset hiljada debelih i dva puta toliko mr{avih redovnika. Ovo kameno ~udovi{te, ~ije bi prozore valjalo brojati nekoliko dana i no}i, ima sve }o{kove o{tre i britke da bi se o njih mogli posje}i i prokrvariti, i sve kupole {iljate kao igle da bi se na njih naboli. Razgledao sam kralji~ine odaje i salone, salu u kojoj su bili primani poklisari, slike i goblene 347

[panaca, Flamanaca, Francuza i Italijana. Blagovijesti, polaganje u grob, iscjeljenje slijepih i gubavih, pieta, dolazak u Jerusalem, kr{tenje u rijeci Jordanu, tajna ve~era za trinaest osoba. Apostoli su odreda razroki i prije li~e na siled`ije koje je Hrist istjerao iz svoje {kole, nego na njegove u~enike primjernog vladanja i odli~nog u~enja. Dok prolazim ovim ledenim prostorijama, strepim da }e me iza nekog ugla sa~ekati mra~ni otac Torkvamada i na mrtvo ime i prezime isprebijati, ili }e mi sa tavanice sko~iti za vrat vrhovni inkvizitor i stra{ni kardinal Himenez i prvo me zadaviti, pa onda natenane spaliti. Gu{im se od ustajalog zraka u odajama Filipa Drugog, koje ni ovi krilati vjetrovi oko klostera nisu mogli provjetriti. Rubensa sam zauvijek i do kraja `ivota zamrzio ovdje u [paniji. Sre}om, ovdje ne sre}em njegove dosadne sli~urine sa glupavim alegorijama, `enskim trbu{inama, papcima i kopitama {umskih ljudi i neke silne dje~urlije razbacane po krilima, ili po travi. Ho}u da sjednem u nosiljku u koju je ugra|en i pokretni nu`nik za potrebe kralja Filipa Drugog, u kojoj su ga pred smrt do Eskorijala sedmicu dana teglili iz Madrida, ali me ~uvar sa zlatnom dugmadi i zlatnim zubalom u mojoj bezbo`noj namjeri omeo. Pored samog oltara, iza jedne crvene zavjese je i njegov krevet sa baldahinom, na kome je za svoje vlade promijenio ~etiri `ene da bi se na kraju do`ivotno vjen~ao sa spirohetom palidom i pao s nogu pravo u ovu stolicu, poslije u ovu postelju i na kraju u podrum. Prethodno su ga petnaest godina 348

su{ili na vjetru da ga poput pr{uta balsamuju i u{tave, kao, uostalom, i sve le{eve u kripti Eskorijala. Odlaze}i iz Eskorijala, zakleo bih se da ova grdosija i nije sazdana od kamena nego od dogme, ni pokrivena plo~om nego anatemama, ni ogra|ena zidom nego kletvama.

349

ALKAZAR

Ru~ao sam u jednoj kr~mi s nekoliko hipika. Hipika je bilo pet. Da sa tavanice ne visi dvanaest {unki, kr~ma bi po silnim raspe}ima na zidovima prije li~ila na malehnu kapelu koju su u nekoj tu~i preoteli od popova da umjesto oskudne popovske nafore slu`e svoje obilate gurmanluke. Hipici proklinju i Toledo i cijelu [paniju i ne mogu da pre`ale {to su oti{li iz sjeverne Afrike i do{li u ju`nu Evropu. Po bezistanima i sokacima arapskih kazbi droge se prodaju javno kao burek, tatlije ili bostan, a ovdje im se ~ini mnogo vjerovatnije da }e sutra biti pozvani na ru~ak kod mavarskog halifa u Kordobi i poslije ru~ka se o`eniti halifovim princezama, a prekosutra po}i kamilama na svadbeno putovanje oko svijeta, nego otkriti mjesto, ulicu, broj, ~ovjeka, koji posjeduje i kr~mi taj ~udesni espap nad espapima za kojim oni uzalud tragaju i uzaman `ude. Po svojoj odje}i, kosi, bradama neki od njih me podsje}aju na afri~ke plemenske poglavice francuskog porijekla ako su crni, ili na ruske bogoiskatelje i kalu|ere eneleskog porijekla ako su plavi. Tedi je na prsima nosio par~e uha svoga najboljeg {kolskog druga kome u{i ionako ne trebaju po{to se i ne vide. 350

Sa svojim odijelom, kosom i bradom, ja bih prema njima jedva mogao biti neki smjerni paroh u Elemiru, ili pobo`ni protoprezviter iz Daruvara koji je nekim ~udom zalutao u kraljevski grad Toledo. Najsretnije hipike vidio sam u Marake{u. Oni bla`eno kunjaju u carstvu, ili republici snova, ve} prema svom politi~kom ukusu i opredjeljenju, ili igraju po sukovima pored du}ana, ~ajd`inica i ukrotitelja kobri, i niko ih ne pita za ime oca i maj~ino djevoja~ko prezime. Trebalo je samo u}i u brod i pre}i pravi okean, ili neko more i do}i u taj za~arani hipilend pod snije`nim padinama Atlasa. U kr~mi koja je li~ila na kapelu, ili bar na biskupovu ostavu, ru~ao sam perdiz estofade: pe~ene jarebice prelivene crnim vinom iz Mentrida i bijelim vinom iz Talavere. Jarebice su ovdje jeftinije od kobasica u Italiji, ili od sendvi~a na Jelisejskim poljima. Tedijevi roditelji su Irci, industrijalci i katolici, ali se Tedi gnu{a i od prvog, i od drugog, i od tre}eg. Tedi propovijeda u~enje Al Mutanabija, nekog arapskog starog dvorskog pjesnika: "Svi su mrtvi: i oni koji su zabranjivali droge, i oni koji su ih uzimali, i oni koji su ih prenosili, i oni koji su ih kupovali, i oni koji su ih u`ivali…" Nisam uspio da uvjerim hipike da je {pansko vino bolje od svih narkotika, i da toga vina ima i u Maroku, i u Londonu, i u Di`onu, kao {to se zbog {panske mu{ice ne mora putovati ~ak u [paniju, nego se mo`e nabaviti i u Be~u, i kao {to se {panskim zidom zove paravan koji se mo`e vidjeti u mome ateljeu u Beogradu, ili pro~itati novela 351

Rake Drainca, koja se tako naziva, i madridska pailja poru~iti u restoranu hotela "Jugoslavije", i flamengo do`ivjeti u Meksiku, i sramotna bolest {panska kragna zaraditi i u ulici u Hamburgu. Zaputio sam se prema Alkazaru i ostavio hipike da `va~u marcipan. Ima nekih gra|evina na svijetu kojima je su|eno da nikada ne nestanu sa lica zemlje. Njih ru{e, pa ih ponovo podi`u, ili zapale, pa ih iz temelja obnavljaju, ili ih obore da ih na~ine jo{ ve}im i jo{ ljep{im. Takva ~udovi{na gra|evina je i ~uveni Alkazar u Toledu. Svaki zna~ajniji grad u [paniji ima svoj Alkazar, kao {to ima po{tu ili poresku upravu, ali prije bi se reklo da Alkazar ima svoj Toledo, nego Toledo svoj Alkazar. Njega su za dana{nje turiste iz ~itavog svijeta, uklju~uju}i tu i Bugare, zidali vizigotski vladari, da ga od njih preotmu arapske vojvode i berberski ratnici posredstvom {panskih Jevreja kojima su dodijala vizigotska zlostavljanja i ucjene, da ga maurski vladari predaju {panskim kraljevima, i da ga {panski kraljevi pretvore u azil i vojnu {kolu, a da ga dana{anja vlada [panije proglasi muzejom i nacionalnim svetili{tem svoje pobjede u gra|anskom ratu. U svom dugom `ivotopisu ova gra|evina, koja vlada nad gradom kao kakva ~udovi{na d`inovska kamena kutija puna duhova i fantoma pro{losti, zapamtila je Tarika koji je sa dvanaest hiljada Berbera pre{ao u Evropu na mjestu D`ebel Tarik (Gibraltar), zapamtila je da ju je sru{io, pa obnovio na istom mjestu Alfons [esti, a uve}ao Karlo Peti i ru{ili je Englezi, i palili Portugalci, i ponovo po352

353

dizali Habzburzi, da je sagore Francuzi i obnove Burbonci, koje su ovamo poslali ti isti Francuzi, da usre}e [paniju sa Burboncima prije nego je unesre}e sa Bonapartama i za kratko vrijeme burbonske bijele krinove zamijene Napoleonovim i @osefovim rimskim orlovima. Ko bi sve to mogao pomisliti i povjerovati {etaju}i ovim sjenovitim sokacima punim malih du}ana po kojima se danas kao uspomene prodaju halebarde, toledanski ma~evi, topovi koji se mogu dr`ati na no}nom stolu i na kuhinjskom kredencu i oklopi pravljeni po mjeri i ukusu kao ko{ulje i mantili u konfekciji. Ovdje mo`ete kupiti oklop za sebe i oklop za svoga konja, ako ste na konju do{li ~ak u Toledo. [panski nacionalisti ponosni su na Alkazar koji je sedamdeset dva dana odolijevao republikanskoj opsadi i radni~koj miliciji, i nije se predao ni kada je skoro do temelja bio poru{en i spr`en. Mnogo sam ~itao i jo{ vi{e slu{ao o juna{tvu republikanske {panske vojske. Ne znam da li se vi{e divim hrabrosti socijalista ili podvizima anarhista, komunista, ili trockista, [panaca ili boraca internacionalnih brigada. Me|utim, i druga strana u ovome ratu imala je svoje junake i svoje pobjede ali o njihovoj hrabrosti i podvizima mnogo sam manje slu{ao i znao. Prije nekoliko godina Alkazar je potpuno obnovljen i sada se po vitrinama mogu vidjeti lica branilaca tvr|ave, njihovi papiri, pisma, pi{tolji, ~inije, ka{ike i {kolske tablice njihove djece. Zatim: odaje sa slamaricama i gvozdenim krevetima po kojima je `ivio narod i gdje su bile bolnice u kojima 354

se i umiralo i pora|alo, i stari motorcikl preude{en za mlin, i testere i no`evi kojima su rezane noge i ruke ranjenika, i ogromna maketa sru{enog Alkazara, i biste proslavljenih generala: San Hurha, Kvejpa de Ljana, Arande, Varela, Emilija Mole Vidala iz Navare. Ima jedna jedina odaja u cijelom Alkazaru koja nije ni dotaknuta, ni obnavljana. Ta odaja je na prvom spratu i tu je bio {tab pukovnika Moskarda. Izre{etani zidovi, sru{ena tavanica, oprljene zavjese, nagorjele stolice, sr~a po provaljenom patosu. Na zidu dvije velike slike: ~ovjek u pukovni~koj uniformi sa nao~arima iza kojih se jedva naziru o~i, i mladi} Luis u bijeloj ko{ulji, plav i gologlav. Ispod slika jedan starinski telefon u staklenoj kutiji. Preko ovoga telefona komandir radni~ke milicije uporno je pozivao pukovnika Moskarda da preda Alkazar. Pukovnik Moskardo uporno je odgovarao komandiru radni~ke milicije da o predaji Alkazara nema ni govora. Za sedamdeset dva krvava dana izginulo je na desetine hiljada sinova [panije i na jednoj i na drugoj strani. Me|u njima i Luis, jedinac pukovnika Moskarda. Kao da je sve to naslutio Federiko Garsija Lorka pjevaju}i s druge strane barikada i drugom prilikom na samom po~etku krvoproli}a, u svojoj Baladi iz Velikog rata: Imao sam sina. Izgubio se u arkadama jednog petka sviju mrtvih. 355

Vidio sam ga kako se igra na posljednjim ljestvicama svete mise. I baca{e vedrice od svijetla lima u srce sve}enika. Imao sam sina…

UGA[ENE VATRE

Idem starim uskim sokacima Madrida, pentram se padinama po kojima su nekada davno stanovali Arapi i Jevreji. Vu~em se starim uskim ulicama izme|u tu`nih, odvratnih ku}erina sa slijepim prozorima na kojima se ne su{i ni poderano rublje na vjetru, a kamoli da se prote`u i kiko}u mazne senjorite sa crvenim cvijetom u gustim kosama i crnim tamburama u bijelim rukama. Haj, haj, udarale cure u tambure, udarale pa se rasplakale… Skru{eno prolazim pored neke `andarmerijske kasarne pred kojom stoji stra`a. Stra`ari imaju zelene kabanice i nose {e{ire od lakovane ko`e, pa li~e na ogromne zelene bube sa crnom glavom koju kao da je napravio Bernar Bife za neku svoju izlo`bu strave i u`asa. [panska `andarmerija ~uva zemlju na konjima, na motorima, u automobilima, na biciklima i pje{ice. Ne mogu da zamislim krajolik u kome ne bi bilo njihovih zelenih pelerina poput kro{nji olistalog drve}a, od kojih bi se mogla stvoriti prava {umetina i neprohodna tajga, kad bi se svi na neku o{tru komandu skupili na gomilu. Ne umijem da se divim policiji, ali Gvardia civil to, sre}om, od mene i ne tra`i. Mo`da sam jo{ uvijek opsjednut nezaboravnim stihovima stare romanse: 356

357

Na kabanicama im se sjaje mrlje tinte i voska. S du{om od crna laka cestom dolaze. Prolaze kad ho}e pro}i i skrivaju glavama maglenu astronomiju neku nestvarnih samokresa.

Ima mnogo ve}ih gradova od Madrida, ali nigdje se ne mo`e vidjeti toliko ~eljadi po ulicama kao u Madridu. Kao da su od jutra do mraka nekoliko miliona stanovnika ovoga grada na ulici, u prolazima i na trgovima. Sve {to se mo`e micati i mrdati gami`e po gradu da ne{to vidi, da ne{to tra`i, da od nekoga pobjegne ili da nekoga sretne. Plasa Major je besprijekorna, {tura i ledena cjelina. Na svijetu ima mnogo i ve}ih i ljep{ih trgova, ali nema nijednoga koji je toliko katoli~ki kao Plasa Major. Trg pored crkve svetoga Petra u Rimu djeluje skoro paganski prema ovome u Madridu. Plasa Major duga~ka je pet stotina i {iroka dvije stotine dvadeset i osam mojih koraka. Na nju gleda ~etiri stotine sedamdeset i sedam istovjetnih balkona. Sude}i po otira~ima ispred vrata, ovdje danas stanuju takozvani mali ljudi, mahom srednjega rasta i svakojakih sitnih zanimanja i krupnih briga. Ovi prozori i balkoni bili su nekada lo`e koje su gradili {panski vladari iz ku}e Habzburga, da iz njih sa svojim kraljevskim domom, svitom, sve}enstvom, dvorskim ludama, kepecima, dvorskim damama, slikarima i plemstvom posmatraju autodafe, a po358

359

vremeno na Plasi Major prire|uju i ostale razonode i svakojake razbibrige. Osim toga, na trgu je moglo stati jo{ desetine hiljada obi~nog pu~anstva, zanatlija, doma}ica, kalu|era, rabad`ija i isposnika, da zajedno sa kraljem, popovima i markizima u`ivaju u prizorima spaljivanja stotina nevjernika, jeretika, vje{tica, vampira, biskupa i svakojakih babaroga. Na Plasi Major gorjeli su i hugenoti i protestanti, i katolici i Jevreji, i stare vra~are i mlade svetice. Od tada u ovoj zemlji i nema vi{e velikih {uma, ali se na ulicama mo`e sresti jo{ pokoja vje{tica. [panci kao da su posjekli vi{e drveta za svoje loma~e nego za svoje ku}e i brodove. Iako je sumnja nagrizla vjeru prvo u Italiji i tamo ustanovila svetu Inkviziciju, [panija je zapalila najve}i oganj u povijesti svete matere crkve i zato mi ovo mjesto zaista li~i na najve}i tiganj za pr`enje ljudskog mesa pod kapom nebeskom, kao {to se Trg svetoga Marka u Veneciji mogao u~initi Bonaparti kao najljep{i salon pod vedrim nebom na svijetu. Pod arkadama na sve ~etiri strane sada su du}ani, kafane, bifei i svakojake zanatske radionice. U ovim radnjama prodaju se kape: od paradnih {apki za admirale sa zlatom i perjem, krznenih kapa za planinare, bijelih platnenih kapa za kuhare i beretki na baskijski na~in, do ka~keta kakav je nosio nekada{nji slavni detektiv [erlok Holms. Ima du}ana koji nude samo no`eve svih vrsta i veli~ina, naro~ito britve koje su istovjetne sa bosanskim ~akijama. Jevrejske zanatlije, najvjerovatnije, donijele su ovaj oblik no`eva iz [panije u daleku novu postojbinu Bosnu. 360

U ovim malim gostionicama mo`e se u svako doba dana i no}i uz ljubazan osmijeh i nisku cijenu dobiti desetak vrsta morske ribe i svakojakih {koljki, pu`eva, glista, morskih buba i ostale gamadi, iako je ovaj grad skoro hiljadu kilometara daleko od morske obale. U kr~mama se to~e i prelijevaju {panska vina koja su sva odreda ponajbolja. Bez puno razmi{ljanja u{ao sam u jedan mali kapad`ijski du}an i kupio jedan ponajskuplji ka~ket. U tome ka~ketu ve}ma sam li~io na kakvog izhan|alog i davno umirovljenog balkanskog palana~kog `bira i uhodu, nego na slavnog londonskog detektiva [erloka Holmsa, diku i ponos Skotland Jarda.

361

BILA JE SVADBA

Zaputio sam se prema staroj velelijepnoj kraljevskoj pala~i u Madridu. Dan je vedar i topao, sve je prozra~no i miri{e na neke daleke i nevidljive omorike sa Sijera Gvadarame. Vu~em se pored basnoslovne ograde dvorske ba{~e kao bezimeni hodoljub sa dalekog Balkana, koji je do~ekao jedan ~udan zeman da mo`e neka`njivo zavirivati i zuriti po kraljevskim perivojima, vodoskocima i ru`i~njacima. Zaista, do{lo je posljednje vrijeme kada na {panski dvor za dvadesetak bijednih pezetosa mo`e do}i svaka protuha i svaki {alabajzer, i tumarati i zazve~iti do mile volje po trpezariji, biblioteci ili prijestonoj dvorani. Dvorski park pun je Neptuna, Afrodita, Dijana i slu{kinja sa gospodskom razma`enom dje~urlijom ili skupocjenom {tenadi visokog roda i porijekla. S druge strane dvorske ~ipkane ograde, {to me neodoljivo podsje}a na neke rasko{ne ograde oko starih dvoraca u Lenjingradu, ulica je preplavljena lijepim `enama i omanjim mu{karcima. Ipak, najljep{i automobili su engleski, a najljep{e `ene na madridskim ulicama su [ve|anke. [ve|anke dolaze u [paniju u jatima da u`ivaju u suncu, u ju`nja~koj krvi i u povoljnim cijenama po madridskoj ~ar{iji. 362

Na `alost, jo{ je na snazi staro pravilo: [panjolke su lijepe dok su sasvim mlade i dok se ne udaju, ili ne odu u samostan. Kada se udaju, [panjolke postaju oblaporne i vje~ito trudne. One kao da i ne ra|aju djecu za sebe i za svoju porodicu, nego za konvikte, {kole, kasarne i klostere, Latinsku Ameriku ili Australiju. Ako odu u samostan, onda se sasu{e i u{tave od silnih ~asnih postova, tvrdih postelja, dugih molitava i no}nih bdijenja. [panski kraljevski dvor podignut je poslije nekog strahovitog po`ara u kome je do temelja izgorio stari Alkazar i pola Madrida, a gradio ga je jedan od mnogih Filipa na prijestolju [panije. Dvor je zidan da svojom veli~inom, ljepotom, bogatstvom i sjajem zasjeni Versaj i Ermita`, ali prije svega da nadvisi mavarske dvore i pala~e omejadskih halifa u Granadi i Kordobi iz slavnih arapskih vremena Al Mansura i Abdel Rahmana. Na ovoj kraljevskoj ku}erini sve je tvrdo i }o{kasto, i sve pretjerano i preuveli~ano. Italijanski neimar koji je ovo gradio uvalio je [pancima desetak rimskih imperatora na najljep{a i najvidljivija mjesta na licu gra|evine, ili su to mo`da i njihova kraljevska veli~anstva tra`ila da sebi daju ve}i zna~aj i dublji korijen. Na ovoj velikoj ku}i sreli su se, kao nikad i nigdje na svijetu, mitologija, povijest, zoologija, jestastvenica i botanika. Pored Zevsova, Minervi, Apolona, Merkura i Posejdona, tu su krvo`edni tigrovi i lavovi, troglave a`dahe, propeti paripi, volovi i koko{ke. Uz Justinijana, Marka Aurelija, Klaudija i Oktavijana, ima i levantskih kedrova, 363

afri~kih palmi, maslina, hrastova, lijepih katarina i maj~ine du{ice, da im se sa dvorske kapele pridru`e dvanaest apostola u dru{tvu svetog Dominika, svete Tereze iz Avile i poznatih inkvizitora i nenadma{nih paliku}a Tarkvamade iz Valadolida i Franciska Himeneza, ispovjednika tvrdokorne i uporne Izabele, kraljice katoli~ke. Motam se po kraljevskim odajama izme|u livrejisane slu`in~adi i razgledam salone i plafone, otupio od rasko{i i sjaja koji ubijaju isto tako sigurno i neopozivo kao i ~amotinja i pusto{, kada se, kao ovdje, bogatstva pojave toliko nagomilana i u tolikim neizmjernim koli~inama i zalihama. Vi{e ne razlikujem oklop Karla Petog od kabanice Filipa Tre}eg, ni sablju Alfonza Dvanaestog od podsuknje kraljice Kristine. I ovdje, kao nekada davno u Palestini nad grobom jerusalemskog kralja Gotfrida Bujonskog, ne mogu da se na~udim kako su oklopi drevnih, mo}nih, slavnih i nadasve svirepih kraljeva bili mali i djetinji, i kako su ti vladari i velmo`e bili sitni, kr`ljavi i patuljasti. U oklop koji je nosio Ferdinand Katoli~ki danas ne bi mogla da stane ni noga jednog fudbalera. Sa {panskim dvorom prvi put sam se sreo prije dvadesetak godina na sarajevskoj Ba{~ar{iji, u saha~ijskoj radnji Faik efendije Musa Kadije. Vidio sam primjerak zagreba~kog obiteljskog tjednika za zabavu i pouku "Dom i svijet", u tisku i nakladi Kraljevske sveu~ili{tarne knji`are Lava Hartmana (St. Kugli), Ilica broj 30 od godine tisu}u devet stotina {este. 364

365

"Program vjen~anja {panjolskog kralja dovr{en je. Kraljevo vjen~anje probudit }e mrtvi monotoni `ivot koji ve} 18 godina vlada na dvoru. Tako se bar vladaju dvorski krugovi. Etiketa {panjolskog dvora ne dopu{ta odve} buke. Vjen~anje obavit }e se prvog lipnja, a ve} osam dana prije bit }e raznih sve~anosti. Zapo~et }e se sve~anom misom kojoj }e prisustvovati vladar s cijelom obitelji i po obi~aju slu`it }e biskupi i predat }e tri zlatne ~a{e pune zlatom. Iste ve~eri potpisat }e se `enidbeni ugovor, a iza njega slijedit }e redom: velika sve~ana predstava u operi, dr`avni banket kojem }e prisustvovati svi prvi dr`avni ~inovnici i visoke li~nosti zajedno sa obitelji, a onda }e slijediti veliki ples na koji }e se pozvati pet tisu}a ljudi. Vjen~anje obavit }e se u kapeli madridskog dvora. Svadbena povorka bit }e predvo|na po papskom nunciju i kardinalima, onda dolaze kralj, kraljica i Marija de la Paz, infantkinja… Po njima slijede vladari, izaslanici vladarski, te poklisari, generali i dvorske li~nosti. Gospo|e tamo dolaze u propisanoj ceremonijalnoj pelerini sa ~ipkama. Vjen~anje }e obaviti kardinal preuzvi{eni Lan{a. Natrag }e pro}i povorka istim redom, samo {to }e kralj ispod ruke voditi kraljicu. U to }e vrijeme pucati topovi {panjolskog topni{tva. Mladi par }e pro}i na balkon i ondje se pokazivati narodu, a nave~er }e se provesti ko~ijama gradom." 366

To je, ustvari, bilo vjen~anje kralja Alfonza trinaestog sa princezom Emom od Batemberga, djedom, babom dana{njeg kralja don Huana Karlosa. I sve se to odigralo na mjestu koje se od pamtivijeka naziva Mavarska poljana, i gdje je prije hiljadu godina mavarski halif i veliki za{titnik Jevreja Ali ben Jusuf razapeo svoj {ator i okru`io se svojim `enama, kamilama i troglavim crnim Arapima. U ovaj dvor kralj Huan Karlos nikad i ne dolazi. Ima i pravo.

367

ODOH JA U SEVILJU

Dugo sam se uvla~io u Sevilju. Poslije silnih maslinjaka i vinogorja, kru{ika i breskvika, {irokim pravim putem sam ulazio u predgra|a na ju`noj strani grada. Sumorna lica novih ~etvrtastih nezgrapnih ku}erina, ulice, semafori, samoposluge, velike prugaste ga}e nekoga hidalga preko balkona, ~arape, sapuni, no`i}i za brijanje i sladunjav vonj po rafovima periferijskih prodavnica, sve kao u nekom Tatar Pazard`iku pod Rodopima, ili negdje u Me|imurju, Tesaliji ili u Posavini. Kao da je i ovdje u Andaluziji odjednom nestalo ma{te i ukusa, sve je pred na{im o~ima otu`no, jednoli~no, tugaljivo i nezanimljivo. I ove ulice, i ove ku}e, i du}ani, i semafori, novi su i prije desetak i petnaest godina na ovom mjestu bila je ledina, makadam i pra{ina, a sve je kao preko no}i postalo staro i oronulo, sivo i `alosno. Kao da to prokleto moderno i savremeno neimarstvo i ne mo`e ljudski ostarjeti i dobiti patinu, nego se na na{e o~i raspada, ru{i i kruni. U velikom izlogu du}ana u predgra|u lutke obu~ene po posljednjoj modi. Slatke male gospo|ice sa ~iodama u ruci izme|u upara|enih lutaka razvla~e i zate`u moare i krepsatene i svaki ~as okre}u prolaznicima svoje slatke guze. Gizdave lutke vo368

{tanih lica kao da su po{le u {etnju. @ena, mu`, djever, jetrve, {urjaci, pa{enozi, bad`anci, velika i mala djeca, kao da su obu~eni u ovom du}anu krenuli jutros na svetu misu, ili u tazbinu na ru~ak, pa kao ukopani odjednom stali i danima tako blehnu na ulicu po onima {to su isto obu~eni i upravo idu na posao, na ljubavni sastanak, na svetu misu u katedrali, na svadbu, ili na parastos u kapeli. Ulicom dostojanstveno ja{e kabaleros na gizdavu doratu. Ja{e izme|u kamiona, autobusa i automobila. Zaustavlja se pred velikim izlogom prodavnice i poku{ava da se u staklu ogleda. Pred crvenim svjetlom na semaforu zaustavlja konja. Gami`em prema basnoslovnoj katedrali u Sevilji. Pohodio sam davno hram svetoga Petra u Rimu i crkvu svetoga Pavla u Londonu. Katedrala u Sevilji je tre}a bogomolja po veli~ini, bogatstvu i svakojakim uresima i ljepotama svojim u vaskolikom hri{}anstvu. Kada su neimari udarili u osve}enu zemlju temelje hrama Bo`ijeg, jedan ugledni i sipljivi odbornik gospodstvene Sevilje zapi{tao je koliko ga grlo nosi: "Napravimo u Andaluziji toliko veliku ku}u Bo`iju da svi ka`u kako smo poludjeli!" Danas }u se pod svodovima te, takve i tolike, katedrale pokloniti pred grobom velikog moreplovca, pustolovca i pronalaza~a novih svjetova, batlije {to je kanio na}i novi put do dalekog Hindustana, a nabasao je na Ameriku. Iz utrobe toga novoga svijeta punio je velike zemljane }upove i okovane {krinje stare kraljevske Sevilje srmom, srebrom i suhim zlatom `e`enijem. 369

Grabim bezli~nim predgra|em prema srcu stare Sevilje da u uskim i cvjetnim uli~icama u kom{iluku staroga jevrejskog dijela grada potra`im avliju ili radionicu staroga dobrog vol{ebnika, ~udaka i velikog maga, slikara i u~itelja Velaskezovog don Herere, {to je majstorski slikao i rukama i nogama, i ~etkama i krpama, i {ipkama i metlama, i kapom i {akom. Gorio je `ivot kao lu~ {to svijetli po putu darovitih i odabranih. Jednog sivog jesenjeg dana prije ~etvrt vijeka, pred Hererinim velikim platnom u Luvru kao da me je obasjalo mlado proljetno sunce. I}i }u od sokaka do sokaka, i od ku}e do ku}e, i hodo~astiti po gradu u kome se rodio majstor don Diego Velaskez de Silva. Neki mudraci i tvrdoseri misle da bi ga mo`da bolje bilo zvati don Diego Rodrigez de Silva, jer se ~asni otac velikog majstora zvao don Huan Rodrigez, a plemenita majka {to je rodila junaka dona Jeronima Velaskez. Nju, mo`no i tak! Vsjo ravno! Hara{o! Smjeram i prema slavnoj ru`i~astoj kuli mavarske @iralde na obali razlivenog Gvadalkivira, da u smiraj dana odmorim noge probisvijeta u vodama najopjevanije rijeke svijeta, Vadi al Kebira, kako su Gvadalkivir zvali Arapi. Kre}u}i u Sevilju, te{ko sam se rastajao od Malage. Za Malagu sam ~uo prije pola vijeka. Malaga je bila stara beogradska kafana u nekada{njoj De~anskoj ulici. Tri krupna carska Rusa obrijane glave sjedila su u vrhu kafane. Me|u njima bila je i jedna krhka `enica. Ta Ruskinjica pjevala je iz no}i u no}: kako je ona moja mala garava, crna moja Ciganka, kako igra i pjeva cijelu no} do zore, 370

i kako njene o~i gore, kako zlatan prsten nosi na ruci, i kako trojka juri kroz no}, i kako se ne mo`e `ivjeti bez pjesme ciganske i bez {ampanjskoja, i to sve po adetu peterbur{komu i obi~aju staroruskomu … Tri kabasta Rusa, kao tri koza~ka atamana, u sav glas kao na jektenijima odgovorili bi kako se oni, tobo`, Sibira ne boje, kako je Sibir tobo`e ruskaja zemlja, kako je Volga, Volga, ruskaja rijeka, i kako su nekada `ivjeli trinaest razbojnikov, i kako su oni bili ruski razbojnici i pili ruski ~aj, kusali ruski bor{~, sladili kijevske kotlete, tamanili ruske piro{ke, zalivali rusku votku i tako se veselili cijelu no}, sve do zore rane, moja brigo, moje rane, moj jarane, aj laga, aj laghano, al pola, aj polahko, moj blesavko! U|oh u Sevilju!

372

NA SLICI DON DIEGA

Od ju~e Sevilja je rasprodana, raspjevana, razigrana, sve~ana – ludnica. I mlado i staro, i bogato i ubogo, i lijepo ru`no, i bagavo i sakato, na jednoj nozi cupka, namiguje, ci~i, skaku}e, za~ikava, podvriskuje, bahulja i juri{a, poji se, talasa i ku{a nabas tortilju, rumen pr{ut i masline, taze pailju i ~ejreke pe~enja janje}eg, svinjskog i ovnujskog samo za zdrave, jake i o{tre zube, moj golube! ]opni malo, {tipni samo, zini, probaj mrve, mezni ove masne krmetine, ispod sa~a domuzine, moj juna~ki sine, draga svojto, vrli kuma{ine! Praznik traje i budalasto mahnitaju ludosti velike Ferije svetoga seviljskog kralja Fernanda, zakletog du{manina nevjernika i bogougodnika hri{}anskog, blijedog hidalga {panjolskog, kico{a u zlatu, srebru, svili i kadifi, gospodara zemlje Andaluzije, i pokornog bogoiskatelja miroto~ivog. In nomen pater et filius et spiritus sanctus! Uno, dos, tres! Rasko{ne ko~ije, ~etvoroprezi i {estoroprezi, pomamne bedevije, sjajne konjske sapi i gizdave uspiju{e, senjorite i senjori, Karmensite i dona Klare, {lingeraji, volani, {arene suknje nebu pod oblake, ~ipke i mirisi, vrpce i peru{ke, bubnjevi i dobo{torte, kastanjete, sedefli tambure, bijele mi{ice i sme|e busenje vla`nih dlaka pod pazuhom, |erdani, pra373

porci, merd`ani, radost malih pi{a i miris mafi{a, vru}a panja i pati{panja uz rascvale behare, vino rujno i {panske gitare. Propinju se i ska~u hatovi, alati, {arci, zekani i konji vrani i gavrani. Svi su momci vrsne binjed`ije, seizi, kabalerosi, delije, katane i po izboru silni vrazi i d`ambasi. Danas nema pa nema ni briga, ni nevolja, ni glavobolja, ni zubobolja, ni i{ijasa, ni hemoroida, ni besparice, ni malog ajluka, ni prispjelih dugova, ni lo{ih drugova, ni poderane odje}e, ni tijesne obu}e, ni nu`nog smje{taja, ni ne~astivog {utog ni rogatog, ni starog kruha, tvrdog i bajatog, ni konjske sakagije, ni pandurske bukagije. U snohvatici svojoj i ja se, ubogi hodoljub, sit i na}efleisan, nezvan propinjem, pentram i trpam na veliko platno slavnoga ~arobnjaka don Diega Velaskeza de Silve, zapisanog u `upsku knjigu ro|enih prije trista osamdeset i dvije godine u bogatom kraljevskom gradu Sevilji. Na velikoj slici don Diega "Pijanice" sjedam na mjesto tre}eg barabe, sa lijeve strane boga Baha {to se na platnu basnoslovnoga majstora i ~arobnjaka boja nimalo ne razlikuje od nas ostalih propalica i probisvijeta, iako je on, san}im, nekakav stari i me|u nama ispi~uturama bog, na{ za{titnik i u vinu ~etoba{a, ~iji su hramovi, `rtvenici, oltari i mihrabi i po carskim dvorovima i po ~a|avim mehanama, po kojima pije kosa ne~e{ljana, i po pala~ama za poklisare i po kuplerajima za fukaru. Utrnuo i cvrcnut u snohvatici svojoj kao da nazirem don Diega pred razapetim platnom i slu{am dubok glas {to besjedi: 374

"Dotaknite, o vi, pijanci, bekrije i bludnici, svoje dronjke u zakrpama i ritama pa }ete se uvjeriti da sam podjednako savr{eno i istinito slikao i svilu, dibu, kadifu, brokate i mleta~ku ~ohu na mlitavim tjelesima kraljeva, kardinala, svetih otaca, infanta, konkvistadora i dvorskih maznih i miri{ljavih bludnica. Namazi moje vol{ebne ~etke podjednako su vje{to i ravnodu{no klizili platnom i stvarali va{e prljave nju{ke kao i podbuhle tintare njihovih veli~anstava, njihovih svetosti, njihovih dvorskih budala, nakaza, kepeca ili njihovih vele~asnih prvosve}enstava. Ni visokorodne, ni plemenite, ni vas va{ljivce nikada nisam {ljivio. Ja sam sve vas, i lijepe i nakazne stvorio po drugi put i sada }ete trajati vje~no i {epuriti se na mojim platnima po kraljevskim dvorovima, po kristalnim i mermernim balustradama, po papskim i kardinalskim kapelama, po salonima prelata i magnata, po galerijama i muzejima do kraja krajeva svih zemaljskih dana. ^aroliju ovu u~io sam kod bo`anstvenog ludaka i najnadarenijeg vjetrogonje, senjora Herera starijeg u Sevilji. Krunisane tikve i luftiguzi, kraljice, princeze i starmali kepeci i dvorske lude i nakaze preklinjali su me i cviljeli da ih na slici uljep{am i podmladim, i da za kese dukata kojima su me darivali la`em i njih i ~itav svijet. Slavni i tanko}utni kralj Filip ^etvrti, neka je pokoj plemenitoj du{i njegovoj, postavio me za kraljevskog `ivopisca na madridskom dvoru, na kome su se gu{ila bole{ljiva kraljeva djeca me|u oficirima, redovnicima, stra`arima i rasnim psima. 375

Bio je to dvor sasvim razli~it od dvora ^arlsa Prvog ili Drugog. Tutnjao sam i po Italiji i u~io se poslu svome i na Karava|u, ali sam se otimao i ostao svoj. Znao sam i slavnoga Ticijana. Na velikoj sli~urini "Predaja Brede" slikao sam i Nizozemce i vitezove iz ponosne i gorde Kastilje. Posve}eni suvremenici osjetili su moju sposobnost da uredim prenatrpanu scenu i da na mojoj slici ima ~ak zbunjuju}eg osje}anja, iskrenosti i ma{te {to je ~ini veoma razli~itom od uobi~ajenih slika velikih bitaka. Moja slika slavi veliku {pansku pobjedu, ali se, ipak, pobije|eni Justin iz Nasana, {to predaje klju~ od grada i pobjednik Spinola sre}u kao doma}in i gost. Silno sam se obradovao svojoj drugoj posjeti Italiji. Bili su to dani praznika poslije ubistvene monotonije, etikecije i protokola krutoga {panskoga dvora. U Rimu sam slikao papu Ino}entija Desetoga. Hitao sam da poka`em vje~itom gradu, i pokazao sam, kako sam i koliko sam briljantan. Taj moj papa je isto tako dobar kao i Fran~esko Leskana, luckasti dvorski patuljak dodijeljen prestolonasljedniku Baltazaru Karlosu, kojeg sam kao petogodi{nje dijete uslikao na konju. Sa prirodom, zapamtite, nema zabluda, i kada ona ne posjeduje savr{enu ljepotu, ona sadr`i istinitost, a to je sasvim dovoljno. Najponosniji sam {to sam odolio tiraniji {panskog misticizma. Zanimao me je ~itavog `ivota olo{ madridskog podzemlja, kao i majstora Murilja kada se umorio slikaju}i Bogorodice, isposnike i svece. Bio sam i slikar jednog uko~enog i malo376

377

krvnog dvora i veselo bje`ao iz njega u narod, u }umeze po kojima tavori svoje dane vedra sirotinja. Moj `ivot, kao i maestra Rafaela, bio je dugi niz trijumfa, nisam upoznao po~etni~ke te{ko}e, slikao sam ~itavo jedno dru{tvo, ~itavu jednu epohu. Ne pamtim nijedan trenutak oskudice ni `alosti svojih starih dana. ^itav `ivot i sve u `ivotu bilo je samo obilje, obilje, obilje." Don Diego Velaskez de Silva prestao je da zbori, i ja sam kao baraba zaspao na njegovoj slici. Sanjao sam pogreb don Diega… Za kov~egom skru{eno je kora~ao uplakani kralj, ~itav {panski dvor, plemstvo, slikari, pjesnici, vitezovi i madridska gologuza fukara.

378

ADAKALE

*

*

*

Adakale sam prvi put vidio na poklopcu jedne kutije finog rahatlokuma. To je bilo davno i zaboravio sam kolika je bilo kutija i koliko je rahatlokuma bilo u kutiji. Sje}am se samo blijedo obojene slike ostrva otisnute u nekoj maloj {tampariji negdje u Moldaviji. @ivopisac ne~itkog potpisa slikao je dio vode sa ~amcima i dio ostrva sa pu{karnicom. U naki}enim medaljonima sa lijeve i desne strane poklopca bile su slike rumunskog kralja i rumunske kraljice. Na sredini kutije u ne{to manjem medaljonu `ivopisac je ovjekovje~io i guvernera ostrva Haki Beja, hazreti. Kralj i kraljica bili su u gala odorama sa hermelinom, sa mnogo lenti, ordenja, perja, adi|ara, krstova, brkova i |erdana. Bili su tor`estveni kao palana~ki glumci pred zavjesom nekog dje~ijeg pozori{ta. Blagorodni guverner malog dunavskog ostrva Haki Bej, hazreti, mnogo je sli~io na slavnog pjeva~a [aljapina, samo je na glavi umjesto cilindra imao svijetlocrveni fes misirskog oblika i na fesu polumjesec i zvijezdu. Bio je "a’ franga" obu~en u modri redengot sa jednim jedinim odlikovanjem neodre|enog stepena, ranga i porijekla. Mo`da uva`eni guverner Haki Bej, hazreti, nikada u `ivotu ni u svojoj upravnoj karijeri nije bio ni odlikovan, ali mu je nepoznati slikar prika~io na kaput neki 381

ukras, veoma nalik na odlikovanje, kako bi izgledao iole prikladan u dru{tvu krunisanih glava jednog ogranka slavne ku}e Hoencolerna na rumunskom prijestolju. Mo`da ga je, ipak, dekorisao rumunski dvor za predano i silno zauzimanje da se Turci sa Adakalea na plebiscitu izjasne za kraljevinu Rumuniju. Tajnu toga odlikovanja, na`alost, `ivotopisac je zauvijek odnio sa sobom u hladni grob. Mnogo kasnije pred nekim beogradskim bioskopom gledao sam slike jednog ma|arskog filma o do`ivljajima i pustolovinama dunavskih la|ara. Na slikama se lijepo vidjelo kako ~uveni glumac Javor Pal juri neku zgodnu bulu po tijesnim sokacima Adakalea, a njega opet gone neki Turci sa turbanima i sa ~ibucima. Jo{ jednom sam u nekom starom ud`beniku historije vidio sliku Adakalea, ali bila je nejasna i ne~itljiva. Jedva su se nazirale konture tvr|ave, drve}a i male d`amije u sredini ostrva. Vrijeme je potislo iz sje}anja sva tri lika iz kitnjastih medaljona, ~uvenog glumca Javora Pala, njegovu bulu u {alvarama i Turke urokljivih pogleda. Ostala je samo nejasna i maglovita slika dalekog ostrva na Dunavu. Danas se odjednom vratilo sve iz dubokog zaborava… Bio je maglovit septembarski dan. Dunav je jo{ od Golupca po~eo da mijenja }ud i boju. Bivao je sve tamniji i miran kao dobro}udno jezero u ramu neke stakloreza~ke radnje. Bli`e rumunskoj nego na{oj obali kao usidren nevidljivim lengerima i sind`irima odjednom se ukazao basnoslovni ratni brod nevi|en na svijetu. 382

Njegove palube bile su od tvrdog kamena sa le`i{tima za te{ke topove. Kapetanski toranj i kabine bile su prostrane i okrugle sa pu{karnicama na sve ~etiri strane svijeta. Njegov dimnjak bio je vitak i bijel i na vrhu za{iljen kao neka d`inovska pisaljka koja po oglasima vijekovima ispisuje ne~itljivi brodski dnevnik. Tvrde palube obrasle u zelenilo od dugog sidrenja ljubomorno su ~uvale unutra{njost broda od radoznalih pogleda dunavskih putnika i namjernika. Pramac d`inovske la|e sada je skoro sasvim utonuo u vodu i vremenom se pretvorio u sitan iskri~av pijesak. Iz jedine vidljive kabine na krmi broda pu{io se dim. Ni jarbola, ni zastave na brodu nije bilo. Stolje}ima je ova dunavska ratna galija primala i pozvane i nepozvane mornare i pru`ala im naizmjeni~no ili uto~i{te ili smrt. Jednom su matrozi germanskog plemena u sme|im habitima i tonzurama na zatioku sedam godina gradili na ru{evinama bezbo`ni~koga rimskog hrama franciskansku bogomolju skromnih razmjera i male ljepote. Potonji mornari u turbanima sa polumjesecom preoteli su im brod, promijenili na la|i zastavu i u hramu znamenja. Promijenili su i stranu svijeta prema kojoj se u pobo`nosti valja okrenuti. Kada su oni na ostacima rimskog kastruma podigli mo}ne palube i turski neimari dovr{ili okruglu zapovjednikovu kulu, dovukli kabaste topove i namjestili kumbare – dali su brodu ime: Adakale. Jo{ od Golupca poku{avam da mislim na posljednje putovanje Dunavom Aganlije i njegovih jarana Ku~uk Alije, starog Fo~e i Mula Jusufa. I na njihove raspre i sva|e sa goluba~kim dizdarom. 383

Aganlija, jedini veseljak me|u dahijama, rastao se od svog Pale`a, u kome je nekada kao mladi} vukao uz Savu la|e bogatih bosanskih trgovaca, ili radio kod imu}nijih ljudi za oku lo{e hrane, ali i bio dobar pjeva~ i rado vi|an na svadbama i svetkovinama, nikad se nije sasvim snalazio u razgovorima sa trojicom svojih u~enijih karda{a. Od argata pretvorio se u prostog grani~ara, ali je skoro napre~ac postao dahija i visoki janji~arski zapovjednik bez ikakvog znanja i obrazovanja, pa nije razumijevao mnoge zamr{ene odnose, strane nazive i nepoznate ustanove. Mu~ila ga je ta ~udna rije~: Heterija koja se u razgovoru ~esto pominjala i {ta se sve iza te rije~i krije. Pa onda taj otmjeni Grk Riga od Fere za koga govore da je mason i da pjeva ode i himne u slavu i ~ast Osmana Pazvan–Oglua u kojima mo}nog Fo~aka sa stolicom u Vidinu {to mu Bonapartini oficiri utvr|uju grad, a on lije~i su{icu dugim i napornim jahanjem – naziva sivim sokolom sna`nih krila pod kojima tutnje zemlje i drhte carevi. ^uo je, opet, da je i Pazvan-Oglu i sam mason, i to mnogo krupniji i ugla|eniji od Grka Rige i da ima mnogo ve}u i uticajniju Veliku lo`u u Vidinu. Agnalija je znao za beogradsku lo`u "Al Ko~" u Gornjem gradu, ali nije razumijevao njenu svrhu ni odnose izme|u Turaka, Srba, Grka i Sefarda na tim ~udnim i nerazumljivim skupovima. Nije shvatao ni taj misteriozni ritual o kome je negdje ne{to na~uo, ni to me|usobno po{tivanje toliko razli~itih vjera i zakona kada je na drugoj strani od tolikih janji~ara slu{ao da se sada vodi odlu~na bitka izme|u polumjeseca i krsta i da ~ak, ako zatreba, 384

moraju zbaciti sa prijestolja i samog Padi{aha u Stambolu {to se sve vi{e priklanja obi~ajima krsta i polahko, ali uporno uvodi kojekakve novotarije u osmanlijsku carevinu. Zar je onda trebalo po{tedjeti i Kara Mustafin `ivot kada je i on bio mason, kada je i on bio bli`i i prisniji sa mnogim nevjernicima u beogradskom pa{aluku – govorio je ~esto Aganliji fanati~ni Mula Jusuf. Aganlija nije nikada dobro razumijevao ni Mula Jusufa, a pogotovu te u~ene i ~udne ljude iz bijelog svijeta. Znao je samo da je Mula Mustafa naj~uveniji me|u dahijama, iako se okolo pri~alo da je bespravno prisvojio titulu Mule koju mu niko od pobo`nih i pravovjernih muslimana nikada nije ni priznao. Mula Jusuf jedini je me|u dahijama znao te~no turski, ili se bar njemu tako ~inilo, pa mu je valjalo i vjerovati. Kada je Aganlija, jo{ kao dje~ak, prvi put do{ao sa nekim br~anskim begovima i njihovim la|ama punih suhih {ljiva i ov~ijih ko`a u beogradski liman, silno se za~udio i upla{io ljudi potpuno crne ko`e i kao d`am-papir bijelih zuba zavaljenih na minderluke Atlaginog hana na Limanu. Tu na beogradskom Limanu, osim velikog hana u koji su svra}ali trgovci iz Bosne i Posavine, bilo je i nekoliko kafanica, a{~inica i bozad`inica koje su vi{e sli~ile na polegle potleu{ice po kojima se skupljaju karakond`ule, akrepi i pacovi, nego na prostorije u kojima se sastaju ljudi da uz ~ibuke ili nargile i kahvu divane raspredaju}i svoje ili tu|e brige i poslove. 385

Sve je to nekada bilo i novo, mo`da i lijepo, ali otkako su po~eli neredi u pa{aluku i zavladala op{ta nesigurnost za ljudski `ivot i za imovinu, svi su digli ruke i od gradnje novog i odr`avanja postoje}eg. Mislilo se: da izvu~em jo{ koju paru, ako mo`e iz ovog i ovakvog kakvo je, ina~e ovoj vladavini nije duga vijeka, pa da vidimo {ta }e poslije biti i {ta nam dalje valja ~initi. Cio kraj oko limana bio je pun svakojake truhle`i, zga`enih |eriza, otpadaka, smrada i {ugavih pasa. Razvaljenim sokacima punim blata ili pra{ine vukle su se svakojake protuhe pokupljene sa svih krajeva velike carevine koja je po~ela da se kruni i sluti svoje skoro raspadanje. Bilo je po tim sokacima, prolazima i bud`acima svakojakog Bo`ijeg naroda. Pored Srba i Turaka bilo je Rumuna, Cigana, Arnauta, Ma|ara, ^erkeza i nekog nakota koji je kazivao da se ovdje obreo ~ak iz daleke neke zemlje Buhare. Me|u tim svijetom bilo je trgovaca, kirid`ija, preprodavaca, {e}erd`ija, hamala, lopova, janji~ara, dervi{a, prosjaka i svakojakih besposli~ara. Mogli su se ~uti razni jezici, vidjeti svakakve no{nje, slu{ati svakojake molitve i psovke. Nekoliko ispijenih i kao vosak `utih do{ljaka iz nepoznate zemlje Buhare vodili su po hanovima i ~ajd`inicama desetak odraslih dje~aka i nudili ih umjesto `ena za u`ivanje i razne nje`nosti me|u mu{karcima, nastranim posjetiocima limana. Bio je to unosan posao, do `ena se te{ko dolazilo, radilo se kri{om, da`bine se nisu pla}ale, a kome bi ih i platili kada je me|u hara~lijama bilo stalnih mu{terija za njihove dje~ake. Ni janji~ari nisu bili ravnodu{ni prema ~arima tih mla387

di}a, pa su se s njima ~esto pri`enjivali, ~as priudavali, ili istovremeno i jedno i drugo, ve} prema `eljama i ukusima. Ugledan i otmjeniji svijet nije ni navra}ao u ovaj kraj bez nu`ne potrebe i ljute nevolje, kada bi trgovac morao nadgledati utovar ili istovar prispjele robe iz Posavine, Bosne ili Vla{ke i Moldavije. Na sokacima nije bilo `enske ~eljadi, osim poneka stara Ciganka, prosjakinja ili gatara, naj~e{}e i jedno i drugo. Iz a{~inica se {irio za nenavikle neopisivo te`ak miris u`eglog loja, a rojevi muha oko ~ejreka pe~ene bravetine bili bi dovoljni da prenesu epidemiju na nekoliko kontinenata i jo{ dva-tri arhipelaga. Pri~a se da je u tom stra{nom paklu ipak bila i jedna oaza raja. Bila je to visoka ku}a sa velikom ba{~om nekog age Misirlije, ali je i ku}a i ba{~a puna ru`a, katmera i zambaka bila za{ti}ena visokim zidom i te{kim kapijama od urokljivih o~iju fukare {to se oko nje vrzmala i badavad`isala. Misirlija je ovamo doselio iz Ru{~uka da po{teno `ivi i da se po{teno vlada, po{to je u mladosti mnoge kirid`ije orobio i mnoge majke u crno zavio. Ovdje je bio bogat i vi|en starac koji gaji cvije}e i obija d`amijske pragove. Tako je i tu jedinu oazu raja stvorio ~ovjek koji je ovamo do{ao pravo iz pakla. Ni u ostalim dijelovima grada nije bilo mnogo bolje ni ~istije, ali je liman ipak bio kao kakav ogroman slivnik u koji kao da se slijeva sva prljav{tina odozgo s grada na uzvi{ici. Ne{to urednije i malo ~istije bilo je u Ataginom hanu, ali ni Ataga ne bi ba{ imao razloga da turban nakrivi. Tu je Aganlija prvi put u `ivotu vidio mnoge 388

stvari za koje dotle nije znao i o kojima dotle nije slu{ao. Vidio je karavane kamila ~iji su goni~i bili crni Arapi i te{ko se sporazumijevali sa doma}im svijetom nekim ~udnim rije~ima punim grlenih glasova. Vidio je i [vabe koje su bile sasvim druga~ije obu~ene od doma}ih hri{}ana i muslimana. Vidio je i mnogo ve}e la|e od onih koje je on teglio uz Savu. ^ak je u tome jadu i prljav{tini vidio nekog posu|a, halata i dijelova namje{taja kakvih u njegovom Pale`u nije bilo. I, eto, poslije toliko godina, bje`e}i zajedno sa svojim karda{ima prema Adakaleu i Vidinu, sjetio se Aganlija tih Arapa sa beogradskog limana, njihove neobi~ne no{nje i grlenih glasova i ne slute}i tada da }e koju godinu kasnije vidjeti u pa{inu konaku na gradu Kara Mustafu iste tamne puti u sli~noj, samo neuporedivo rasko{nijoj odje}i. Niko kao ta tamnoputa ljudina nije janji~are i dahije dovodio do luda~kog bijesa. Mr`nja prema njemu prevazilazila je ~ak i njihovu mr`nju prema hri{}anima. Mula Mustafa je govorio da u masonskoj lo`i "Al Ko~" na Kalemegdanu Kara Mustafa zajedno sa hri{}anima i sa sefardima kuje potajne planove protiv janji~ara, mahom Bo{njaka, u beogradskom pa{aluku. Kara Mustafa je bio ~udan i janji~arima potpuno nerazuman ~ovjek. On je propovijedao slogu i saradnju izme|u pravovjernih i nevjernika ne prave}i neke velike razlike me|u njima. Govorilo se da je ro|en u nekoj zemlji Mesopotamiji za koju niko `ivi nije ni ~uo; i da u toj udaljenoj pokrajini otomanskog carstva rastu hurme i svakojake druge vo}ke i poslastice; i da su stanovnici te Mesopo389

tamije krupni i jaki ljudi crne puti kao i ostali Arapi; i da nisu svi poklonici Muhammedove vjere, nego da me|u njima ima i hri{}ana; i da neki vi|eniji i u~eniji hri{}ani iz Mesopotamije zauzimaju ~ak i krupne polo`aje na samoj Visokoj porti. Mula Jusuf je ~esto pomi{ljao da je i sam taj Kara Mustafa mo`da prikriveni hri{}anin, jer kako bi se i za{to bi se tako zalagao za njihova prava u pa{aluku i {to bi ga oni nazivali ni manje, ni vi{e, nego svojom majkom. Sumnjive su im bile i te ~este posjete austrijskog generala iz Zemuna i uop{te to prijateljstvo sa Austrijancima koje se nije moglo sakriti, a Kara Mustafi, izgledalo je janji~arima, nije bilo ni stalo da ga prikriva. Janji~arima su bole o~i i mnoge novotarije koje je po~eo da uvodi u konak. Sve im je to vi{e mirisalo na obi~aje nevjernika, nego na adete pravovjernika. Pa kad je sve to tako zar nije bolje {to prije ga poslati dragom Bogu na istinu, nego ga ostaviti da i dalje ide grije{nim putevima koje je sam odabrao. Dragi Allah je i onako najpravedniji i najmilostiviji, pa neka mu njegov nepogrje{ivi sud odredi bilo vje~itu vatru i oganj u d`ehennemu, bilo bla`enstva d`enneta sa prelijepim djevicama, baklavama, pilavima, kadaifima, gurabijama, cvjetnim perivojima, rajskim pticama i poto~i}ima u kojima mjesto vode proti~u boza, limunada, slatko i kiselo mlijeko i sve to oba{ka. Stari Fo~o, oronuo od pi}a i svakojakih poroka {to je zaradio u mladosti potucaju}i se i ratuju}i, tvrdio je neprestano da su svi redom izdali din i vjeru Muhammedovu, da su poprimili adete i na~ine nevjernika, i da su jo{ samo ostali Bo{njaci kao 390

jedini uspravan direk turske vjere u ~itavoj carevini Osmanliji. I, eto, tim Bo{njacima se najmanje vjeruje, pa ~ak i u Bosni veziri se vi{e uzdaju u Arnaute koje sa kraja svijeta dovla~e da ih ~uvaju i brane od samih Bo{njaka, ve}ih i pravovjernijih muslimana od onih usred Stambola. U Stambolu je oja~ala nevjerni~ka stranka, naro~ito nekakvi fanarioti, i uvukla se do samog padi{ahovog divana da svojim novcem, savjetima i vje{tinom okrene carska kola niza stranu. Donose se i spremaju se sve novi i novi zloslutni fermani koji }e, `ivi bili pa vidjeli, do}i glave i samom sultanu – poku{avao bi da grmi i kune stari Fo~o, krezub i dotu~en sipnjom, ali mu nije polazilo za rukom. Ku~uk Alija, koga su sveti ratovi protiv nevjernika i svetinje uop{te mnogo manje zaokupljali, odobravao je skoro nevoljno pobo`nu zabirnutost Fo~inu i Mula Jusufovu, ali su sve njegove misli i namjere bile upravljene prema plja~ki, nasilju i ratnom plijenu. Dok bi Mula Jusuf grdio i psovao nevaljalce u Stambolu, Ku~uk Alija je sanjario kako bi to bilo lijepo da ba{ on na ~elu nekakve velike vojske upadne u taj Stambol i da ga kazni i oglobi kako jedino to on zna i umije. Pritajeno, dodu{e, u toj zami{ljenoj ordiji nije vidio pored sebe ni starog Fo~u, ni Mula Jusufa, pogotovu Aganliju. Sve to blago i ta ~udesa bilo bi samo njegovo i ni~ije vi{e. Sve te lijepe \ur|ijanke, o kojima se pri~e pri~aju i pjesme pjevaju u carskim i veziriskim haremima, pripale bi njemu. Bile bi njegove i Grkinje dovedene sa Kibrisa, ili iz Moreje. I Jevrejke o ~ijoj se ljepoti i vatrenosti ~udesa pri~aju. I Jermenke… Dalje nije umio da nabraja, i bilo mu je `ao. 391

A tek carske i vezirske hazne i saraji puni zlata i dragoga kamenja! Kada se on, niko i ni{ta, mali rastom, nikakvog porijekla, ne zna mu se ni otac ni majka, bez {kole i zanata za ovako kratko vrijeme toliko naplja~kao, koliko li su tek prigrabili oni {to su {kole u~ili i {to poti~u od slavnih i bogatih porodica pri ~ijem se pomenu iz po{tovanja na noge ustaje. Kada bi sve to bilo njegovo: te silne la|e, ti basnoslovni saraji, arapski atovi, }upovi dukata i zumurluka – i sam halifa pravovjernih i sve njegove hod`e i had`ije mogle bi slobodno i da se pokrste i da u kalu|ere i popove odu, ako ih srce kojim slu~ajem tamo potegne. Ne daje Ku~uk Alija pet para za ta Mula Jusufova prenemaganja i strahovanja za vjeru i njezine svetinje, pogotovu kada zna da je i Mula Jusuf niko i ni{ta, da je i njegov nauk tanak i neprovjeren i da se i on za kratko vrijeme svoga janji~arstva i dahiluka lijepog blaga dograbio, nikada valjano ne rade}i, a jo{ manje ~estito ratuju}i i ga}e krvave}i. I njega su mnogo vi{e privla~ili teferi~i i ak{amluci na Bulbulderu, ili derneci na Dor}olu, rospije, rakija, mezetluci i daire, nego }itabi, molitva, ramazan i ostala bogougodna djela. Kao {to se stari Fo~o samo svojim poodmaklim godinama nametnuo za vo|u, tako se i Mula Jusuf svojim pri~ama o ~istoti vjere i znanjem turskog jezika predstavljao kao smjerni bogougodnik, ~uvar i tuma~ Poslanikovih oporuka. Za neuke balije Mula Jusuf mogao je ne{to i predstavljati, ali za svakog pravog i ~estitog vjernika bio je napast i zbog svojih poroka i zbog svoje osude tih istih poroka kada su ih ~inili drugi. 392

Mula Jusuf je odavno bolovao od jedne sramotne bolesti koju su odnekud nazvali frenta po Francuzima. Nai{ao je na jednu sredovje~nu Ciganku jo{ dok je bio sasvim mlad i tek stupio u janji~arski od`ak kao jamak i od nje dobio tu opaku boljku. Bilo je to u Taslid`i, gdje je nekada bilo mnogo Cigana i gdje se do njihovih `ena prili~no lahko i za malu naknadu dolazilo. Mlad a i neupu}en, bolest je dugo krio i ne znaju}i da je sada i on sam dalje {iri. Kada je po~eo da se lije~i i onako je bilo kasno, tako da mu svi ti otrovni hapovi koje je gutao, pakleni mehlemi kojima se mazao i trave koje je pio nisu trajnije pomagali. Vidari koji su Mula Jusufa lije~ili, uzalud su ga uvjeravali da }e bolest po}i nabolje, ili da }e se bar smiriti. U privi|enjima koja su ga sve ~e{}e spopadala pojavljivale su se u`asne strahote pakla i svega {to u tom strahovitom ognju ~eka grije{nike. Privi|ale su mu se ogromne a`dahe sa desetine noga u kand`ama i plamenom u ~eljustima punim {upljih otrovnih zuba naseljenih otrovnim zmijama i svakojakom poganom gamadi. Privi|ali su mu se i neki troglavi pijetlovi veliki kao bravi, duge bijele dlake oprljene plamenom, i pti~urine sa dje~ijom glavom koje su umjesto krila imale buktinje; i veliki smrdljivi mravi dugi po nekoliko ar{ina svijetlozeleni i glatki kao led; i kand`e stra{nih spodoba nalik na ba~ve sa izdu`enim licima kao zurle i dugim bradama o{trijim od sablje; i neke jako dlakave `ene bez usta, u{iju, i ostalih otvora na tijelu koje su se bestidno pona{ale, i{le ~etvo393

rono{ke, a iz prsiju im tekli potoci usijanog otrova nalik na prljavo i gusto mlijeko. Prilikom tih privi|anja Mula Jusufa bi oblivao hladan znoj otu`nog vonja i on bi gr~io i opu{tao udove kao da se brani, kao da poku{ava da pobjegne, ali ne mo`e, kao da ho}e da se sakrije, ali nema gdje, zemlja tvrda, a nebo visoko, ali nema vi{e ni neba, ni zemlje – sve je vatra i nebo i zemlja i voda, gori i sve se pribli`ava njemu i ve} zahvata pe{eve njegove anterije i nogavice {alvara, pucketa i ho}e da ga pretvori u `ivu buktinju. Kada bi muke malo popustile i kada bi se polahko vra}ao svijesti nemu{to bi ivicom suhih i iskrivljenih usta nastavljao ko zna koliko puta zapo~ete molitve, sure i dove koje bi mogle da ga od napasti i vatre odbrane, ali bez smisla jasnog zna~enja i redoslijeda. Strah od neumitne smrti i neizbje`nih samrtni~kih patnji na onome svijetu sve ~e{}e i ja~e je opsjedao i mu~io njegov nejaki i blago pomu}eni um. I na ovome putovanju prema Adakaleu i dalje Vidinu dva puta se Mula Jusufu privi|alo, pa su mu karda{i, prije svih Aganlija, palili anduz pod nosom i polijevali ga hladnom dunavskom vodom ne bi li mu olak{ali muke i {to prije ga vratili svijesti. Kada ne bi pomagao vesla~ima da jo{ prije ak{ama stignu na Adakale, ili Mula Jusufu da se br`e osvijesti, Aganlija se povla~io na usamljeno mjesto na krmi la|e i predavao se uspomenama kao da je odnekud slutio da mu je ovo posljednje putovanje. Sje}ao se Pale`a, {ljivika i ono nekoliko malehnih ra{trkanih ku}a koje je poznavao i u koje 394

bi zalazio da ne{to pomogne ili uradi za mali ajluk i za tanku fajdu, ili da na svadbama i drugim slavljima pored bogate trpeze i dobrog vina zapjeva koliko ga grlo nosi. Bio se ve} uveliko pro~uo kao dobar pjeva~ i svira~ pa su ga sve ~e{}e pozivali i u okolna sela da ih razveseli, kada u Pale` bahnu{e neki ajani i biv{i kapetani iz Zvornika {to su morali bje`ati iz bosanskog vilajeta zbog strogosti tamo{njeg vezira i nagovori{e Aganliju da se upi{e u janji~arski od`ak. Prije prelaska bosanskih ajana u beogradski pa{aluk, u Pale`u se uglavnom `ivjelo i mirno i spokojno. Ali, ubrzo po njihovom dolasku prilike se naglo po~e{e mijenjati i odnosi me|u ljudima mutiti. Navikli na surovost, kavgu i nasilje svake vrste, bosanski ajani oslobo|eni straha i obraza udari{e po vilajetu poreze, globe i svakojake namete izazivaju}i kod svijeta istovremeno i veliki strah, ali i prikriveni gnjev. Kao da su bili odavno zaboravili kako su `estoko i krvavo platili svoje postupke skupljaju}i po Sarajevu i Tuzli janji~arske buljuke, ajani i propali kapetani nastavi{e svoj opaki zanat i u Srbiji. Aganlija je, dodu{e, nekoliko puta poku{avao da im se isprije~i i suprotstavi uzimaju}i u za{titu ponekog doma}ina i poznanika, ali ubrzo shvati da tako sam sebi radi o glavi i silno se upla{i, pa di`e ruke od svega i predade se pi}u, pjesmi i orgijama. Ni znanje, ni juna{tvo, ni surovost nisu imali nikakvog zna~ajnog udjela u njegovom docnijem 396

brzom usponu i naglom napredovanju do starje{ine, ~ak i do dahije. Rova{ni i skloni pi}u i besposli~arenju ajani su ga sa sobom vukli da ih zabavlja, da im pjeva, i u saz udara. Tako je, eto, Aganlija skoro neprimjetno i neobja{njivo u onom mete`u i dugim pijankama postao neodvojivi dio najodabranijeg i naju`eg janji~arskog kruga, koji se uskoro bez njega nije mogao ni zamisliti. Aganlija je znao i skupljao mnogo bezobraznih {ala i pitalica, a junaci tih {ala bili su mahom poslovi izme|u Ciganina i Ciganke, izme|u hod`e i hod`inice, popa i popadije, kalu|era i koze. Vjerovatno da je u povijesti i prije njega bilo veseljaka, pjeva~a i zabavlja~a koji su i jo{ dalje i vi{e dogurali uz ljude na vlasti, pa su tako i oni na neki na~in postali vlast. Ne{to kasnije su Aganliju od ajana preuzeli stari Fo~o i Ku~uk Alija, po{to im je ve} dodijao i dozlogrdio Alija Gu{anac, dobar pjeva~, ali i velika prznica, inad`ija i tvrdica. Pred starim Fo~om su novi janji~ari i zakletvu polo`ili. Do{ao je u Pale` da susretne neke svoje stare poznanike Bo{njake. Aganlija se i sada sje}a odlomaka te zakletve koju su novi janji~ari rije~ po rije~ ponavljali za starcem Fo~om. Bilo mu je sve to pomalo sada smije{no na ovoj ukletoj la|i sa tri bespomo}na bjegunca i nekoliko vjernih momaka za koje se ipak ne bi zakleo da ih u te{kom trenutku na Bo`iju milost ne}e ostaviti. Skoro nesvjesno po~eo je poluglasno da ponavlja rije~i zakletve: "O janji~ari, 397

vi dobro znate da je ~ovjek do{ao na ovaj svijet da svojim djelima zaslu`i onaj drugi `ivot. Dobro znate jer vas od malih noga pou~avaju da niko lak{e ni jeftinije ne zaslu`i d`ennet od onih koji u ratu padnu od nevjerni~ke ruke. U ratu poginuli {ehidi za nagradu u raj odlaze odmah, ne ~ekaju}i sudnji dan, jer su njihovi grijesi njihovom smr}u opro{teni i milostivi Allah ne tra`i da za njih pola`u ra~une! U bitkama su cijelog dana otvorena rajska vrata i svakome od vas slobodno je da u|e kroz njih, ako mu Allah bude milostiv i dade mu zvanje {ehida!… Prvo sebi, pa onda i vama, od Boga molim da se vi{e ne vratimo iz boja, ve} da se na{e du{e, ako je to mogu}e i imadnemo sre}e, jo{ danas na|u u d`ennetu za junake vjere… Kome Allah ne udijeli svoju milost i ostavi ga u `ivotu, zna~i da taj nije ni zaslu`io njegovu milost, a takav nije vi{e potreban ni janji~arskom od`aku!… Stoga, svaki koji se iz boja vrati bi}e isklju~en iz od`aka i protjeran iz janji~arskih redova da uzme preslicu i da sa babama vunu prede… Kao i uvijek, naravno, da }e biti izuzeti osvjedo~ene gazije, koji bar jednu neprijateljsku glavu donesu ili te{kih rana dopadnu! Dovi|enja u d`ennetu! Allah, je Allah, jek dur Allah!…" Ratni pokli~ na kraju zakletve ponavljali su nekoliko puta sve br`e i silovitije dok Fo~o ne dade znak da prestanu i da u d`ematu klanjaju namaz. U kratkoj obuci koju je Aganlija poslije pro{ao, nau~io je da na ~elu svih janji~ara stoji krkbin kolaga i da je njegovo sjedi{te u glavnom janji~arskom od`aku u Stambolu. Brzo je napredovao od jamaka do odoba{e, sahand`iba{e i ~orbad`ije, da 398

na kraju dogura do jednog od ~etvorice dahija u beogradskom pa{aluku. Istini za volju i on je nekoliko puta okrvavio ruke nad nevinom ~eljadi, ali se tje{io da je na neki na~in morao opravdati povjerenje koje su mu ukazivali stariji i tako samome sebi pomo}i da iz Pale`a pre|e u od`ak na beogradskoj tabiji. U beogradskom od`aku pre`ivio je svoje najljep{e dane sa janji~arima Bo{njacima i krd`alijama iz isto~ne Rumelije. U Beogradu je upoznao mnoge nove ljude s kojima je iz no}i u no} drugovao: Dervi{ agu Muzaferiju, deli Kadriju Arnautina, Mustafu ba{u Vidinliju, Kondu Krd`aliju, Tokad`iju Valjevca, odoba{u Dumana Budimliju, Adem ~au{a Potura, Petra Tataroglua i mnoge druge. I{li bi sa teferi~a na teferi~, iz lova u lov i sa pijanke na pijanku. Aganlija nije znao ko sve to pla}a, iako je slutio da iza svih tih obijesti ima ne~ijeg znoja, te{ke te`a~ke muke i rumene krvi. Mislio je da su pjeva~i i zabavlja~i Bogom dani ljudi i da oni nikada i ni pred kim ne~e odgovarati. Njihovo je da uvesele i raspolo`e one koji vladaju i da se, ako ti propadnu, ponude novim vlastima i gospodarima. Ali, Aganlija nije bio samo pjeva~ i zabavlja~, on je bio u isto vrijeme i vlast, najvi{a vlast, vlast koja je propadala i nije bilo druge da joj se neka`njeno ponudi, nego je morao sa svojim jaranima bje`ati negdje dalje u bijeli svijet, gdje ga niko ne poznaje i gdje nikome ne}e ra~une polagati. Uto se pred dahijama pojavi Adakale. Ve} se hvatao mrak, tako da je ostrvo izgledalo skoro nestvarno lebde}i izme|u dvije tame, tame vode i tame nebe. 399

Iza pocrnjelih kro{anja drve}a nazirao se bedem i po koji dimnjak i krov. Jedina svijetla vertikala u predjelu bila je oniska bijelo okre~ena munara iza zidina. Nebom su se tiho ogla{avale prve zvijezde kao prijatni dje~iji glasovi. Red`epaga, komandant tvr|ave i malog garnizona na Adakaleu, bio je ve} ju~e obavije{ten o dolasku dahija. Izvjestio ga je Dizdar iz Golupca po jednom povjerljivom ~ovjeku. Red`epaga je tako imao dovoljno vremena da ~itavu no} i jedan dan razmi{lja {to mu valja u ovom trenutku preduzimati i ~initi. Vezivalo ga je prijateljstvo sa dahijama, dijelio je njihovo mi{ljenje, pred njima istupao kao odmetnik od cara i Stambola kolebaju}i se jo{ izme|u Beograda i Vidina, izme|u dahija i Pazvan-Oglua, ali nikako izme|u njih s jedne, i Stambola s druge strane. Pomi{ljao je i o nekoj svojoj samostalnosti pod labavim pokroviteljstvom Vidina, ali kada je saznao {ta se dogodilo sa dahijama u Beogradu, osjetio je veliki strah od kazne koja bi i njega mogla sna}i od Sultana i njegove sile, pa je odmah po~eo kovati plan kako da se najbolje izvu~e iz ~uda koje ga je iznenada sna{lo. Pomi{ljao je da nagovara dahije da se pokaju i carskoj vlasti predaju, a carska vlast je i milostiva i razlo`na pa }e njihovo pokajanje prihvatiti i kaznu im ubla`iti, ili ih sasvim osloboditi. Oni su se na kraju krajeva borili za din i tursku vjeru kako su najbolje znali i umjeli i, ako su ponekad i grije{ili i pretjerivali, neka se na|e malo nade, milosti i razumijevanja kod Svijetlog Padi{aha, i oni }e se 400

vratiti sa krivog na pravi put i opet slu`iti svog cara kako on bude `elio i nare|ivao. Jutros se Red`epaga naglo predomislio. Zar ih nije bolje jednostavno izru~iti, nego ih nagovarati da se predaju?! Njegovi poku{aji da ih nagovori da se predaju mogu ili propasti ili ne doprijeti ni do ~ijih u{iju. To ne bi koristilo njegovoj namjeri da se pred carem {to prije opere i opravda. Ako ih izru~i, ~u}e se i razumje}e se kao izraz vjernosti halifu i domu Osmanlija njihovog odanog komandanta. Odlu~io je zato da dahije lijepo primi i ugosti kako ne bi izazvao ni tra~ak sumnje u svoje namjere i staro prijateljstvo prema njima. O svemu je ve} bio obavijestio i ustanike s onu stranu Dunava. ^im je ugledao svjetiljke na dahijskim la|ama, Red`epaga si|e s kule i sa trojicom svojih momaka ode prema malom pristani{tu okrenutom moldavskoj obali. U ti{ini nad rijekom ve} su se razaznavali glasovi dahija i njihove pratnje. La|e su pristajale. Red`epaga podi`e obje ruke i viknu dobrodo{licu putnicima: "Ho{ geldn! Ho{ geldn, arkada{lar!" – "Sefa geldn, sefa geldn, arkada{lar!" – odgovori{e prispjeli putnici. Na kopno prvi kro~i stari Mehmed aga Fo~o. Za njim sa la|e si|o{e Mula Jusuf, Ku~uk Alija i Aganlija, posljednji. Po{to stari Fo~o nazva selam Red`epagi i njegovoj pratnji, srda~no se izgrli{e i izljubi{e. Fo~o je bio visok i ko{~at starac, ali se izgubi u zagrljaju Red`epaginom, vi{em od njega za glavu i mnogo krupnijem. 401

Red`epagin maternji jezik bio je rumunski, ali je pored rumunskog dobro govorio i turski i gr~ki. Srpski je ne{to natucao, tako da je slo`enije misli kazivao na turskom, a Mula Jusuf bi ostalim dahijama prevodio. Red`epagin otac bio je Rumun iz veoma ugledne hri{}anske ku}e koja je odr`avala bliske veze sa rumunskim plemstvom fanariotskog porijekla kne`evima Kuzama i Kantakuzenima. Otac mu je umro mlad, a majka mu se ubrzo preudala u Rumeliju za jednog bogatog Tur~ina koji je dolazio u Vla{ku i u Moldaviju ~esto trgova~kim poslovima. Kao mladi}, po{to je prethodno pre{ao na islam, stupio je u Tatar Pazard`iku u janji~arski od`ak kao mlad jamak. Proveo je kratko vrijeme u Stambolu, zatim u Anadoliji i u~estvovao je u nekoliko krvavih gu{enja pobuna arapskih beduinskih plemena u Siriji i isto~noj Palestini. Neredovno je napredovao i zaostajao je u usponu za svojim vr{njacima. Jedan od razloga za to svakako je bila lahko uo~ljiva razlika i nesrazmjera izme|u njegovog krupnog stasa i naizgled velike snage s jedne, i istovremeno grdnog kukavi~luka, s druge strane. Vojne i osvajanja manje su ga privla~ile od gu{enja buna i obra~una sa slabo naoru`anim, ili ~ak golorukim buntovnicima. Tako je postupao kad god je mogao i po cijenu manjeg ratnog plijena, br`eg napredovanja i svakojake druge plja~ke i nasilja. Klima, naro~ito suh pustinjski vazduh u Siriji, nije mu prijala, pa odlu~i da napusti janji~arski od`ak i pre|e u Perziju, da stupi u {ahovu vojsku u Isfahanu. Jermenina koji je potajno skupljao pla}enike za 402

{ahovu vojsku preko no}i nestade zajedno sa novcem, kao da je u zemlju propao. Red`epagi ne bi druge, nego da nakon izvjesnog vremena ode u Aksarajski janji~arski od`ak i tamo stupi u bekta{ijski dervi{ki red. U dervi{ku tekiju uveo ga je ugledni bekta{ijski {eih Tahir Dede Afgan. On mu je docnije svojim vezama me|u dervi{ima u Stambolu dosta pomogao u njegovom blagom usponu i napredovanju. Tahir Dede Afgan bio je veliki vjerski fanatik i mnogo vi{e pa`nje posve}ivao je biv{im hri{}anima preobra}enim u islam u prvom koljenu ili neposredno, nego muslimanima ~ija je loza bila duga~ka i koji ne pamte kada su njihovi preci postali muslimani. ^inilo mu se da mora mnogo vi{e vremena pro}i i mnogo vi{e pa`nje posvetiti da se hri{}anski duh i obi~aji potpuno izbri{u iz svijesti novih potur~enjaka. Smatrao je da ~ini najbogougodnije djelo ako ne `ali vremena ni truda da uporno i kad god mu se uka`e za to prilika potire u njihovim du{ama makar nevidljive i drugom svijetu neuo~ljive slojeve hri{}anskog nauka. Pomagao im je na sve na~ine, nadziravao njihov vjerski `ivot i obavljanje vjerskih du`nosti, hvalio njihove postupke kod mo}nih ljudi i strepio da se ne pokaju, ili da ne uvide kako prelaskom u islam nisu dobili ono i onoliko koliko su o~ekivali. Tahir Dede Afgan osjetio je to jo{ dok je bio u prizrenskom vilajetu kada je obilazio Gorane na [ar-planini i neka arnautska plemena u okolini \akovice. Mnogi potur~enjaci ne samo da se nisu strogo dr`ali muslimanskih vjerskih zakona, nego su kri{om u ku}ama zadr`ali mnoga hri{}anska 403

znamenja i mnoge hri{}anske obi~aje i praznike. Nikada nisu prekidali veze, ~ak ni rodbinske odnose sa plemenicima koji su ostali u staroj vjeri. Prelaskom u novu vjeru nisu prestali biti solidarni sa nevjernicima kao zemljacima, prijateljima, kom{ijama i bliskim ro|acima. U tome je Tahir Dede Afgan vidio veliku opasnost, jer je njegov svijet bio podijeljen kao sabljom presje~en: na muslimane, i na one koji to nisu. Veliki i neprobojni zid dijeli ta dva svijeta i izme|u njih nema i ne smije biti nikakvog razumijevanja, trpeljivosti i pribli`avanja. Nije priznavao ni rase, ni narode, ni plemena. Nije bio zadovoljan {to halif pravovjernih ima samo vrhovnu vlast nad muslimanima ma gdje oni `ivjeli na svijetu nego je sanjario o zajedni~koj dr`avi svih pravovjernih, ujedinjenih i pod svjetovnom vla{}u. Male islamske zemlje i emirati izlo`eni su, po njegovom mi{ljenju, neprekidnoj opasnosti od prepredenih nevjernika od kojih se sami ne mogu i ne umiju odbraniti. Treba ih zato stalno dr`ati na oku da im se u slu~aju opasnosti pritekne u pomo}, ali bolje bi ih bilo odmah natjerati da svoje granice utope u jedinstvenu i veliku carevinu pravovjernih nad kojom nikada ne bi sunce zalazilo. U~io je da musliman ima samo tri du`nosti: potpunu pokornost Bo`ijoj volji, molitvu, rad i rat. Vrijeme koje ne provede na molitvi treba provesti na radu, a vrijeme koje ne provede na radu treba posvetiti svome oru`ju. Govorio je da se u vjeru uvuklo mnogo nevjerni~kog uticaja i da se vjera mora o~istiti i vratiti na u~enje kakvo je imala u doba ~etvorice prvih halifa. 404

Red`epaga se trudio da se i on istakne kao fanatik, pa je prema hri{}anima postupao surovo i bezobzirno {to mu je podizalo ugled kod Tahir Dede. To je Red`epagi pomoglo da pre|e u Stambol. Tamo je uskoro postao redovan posjetilac sumnjivih ~ajd`inica u prljavom i ru`nom dijelu Stambola, u Tophani, gdje je malo pomalo sa alkohola prelazio na droge. Uzimao je nargile sa poja~anim dodatkom droga i padao u prijatno stanje obamrlosti i uko~enosti predaju}i se nerazgovijetnim, ali lijepim snovima. Po tim ~ajd`inicama skupljalo se dosta krupnih janji~ara, i ljudi koji su vi{e bili naklonjeni milovanju sa mu{karcima, nego odnosima sa `enama. I Red`epaga je odavno imao tu sklonost ste~enu prvo me|u Arapima, poslije me|u Grcima, pa su mu dani provedeni u Tophani ostali u najprijatnijoj uspomeni. Tu je upoznao i mnoge fine i ugla|ene Stambolije ~uvene po svome obrazovanju, manirima i porocima. Me|u njima bilo je bogatih posjednika, visokih ~inovnika, vje{tih trgovaca i pjesnika. Ti pjesnici bi u odre|enim ve~erima uz nargile i zeleni ~aj sa Magreba recitovali stihove posve}ene svojim dilberima, ili mladi}ima koji su bili uzor i oli~enje njihove ljubavi, ~e`nje i pohote. Gonjenja koja je s vremena na vrijeme preduzimao stambolski valija da bi rastjerao ova gnijezda grijeha bila su uzaludna po{to su svi karakoli odavna bili podmi}eni i tako od goni~a pretvoreni u sau~esnike. U ~ajd`inicama na Tophani po~eo je, ustvari, uspon Red`epagin. Preko intimnih odnosa sa nekolicinom uticajnih ljudi otvorio se put njegovom 405

napredovanju. Postao je u glavnom janji~arskom od`aku pomo}nik komandanta intendenture, odnosno odjeljenja ratnog plijena, a poslije je bilo sve lak{e, uspje{nije i beri}etnije. Sve mu je nestvarnije i smje{nije bilo propovjedanje Tahir Dede o svijetu koji je kao sabljom podijeljen kad je i u vrlini i u poroku kome se ve} uveliko predaje i u`iva najlak{e na}i ujedinjene ljude razli~itih rasa, vjera, porijekla i godina. Turci, Grci, \ur|ijanci, Arapi i Jermeni sa kojima je provodio no}i u milovanjima bili su mu mnogo bli`i, razumljiviji i dra`i od zatucanih dervi{a {to su ogolili `ivot i sveli ga na puko odre|ivanje nekakvog pravog i `igosanja nekakvog krivog puta. ^inilo mu se da samo vrhovi i dno dru{tva znaju {ta rade i da svi ostali izme|u te dvije sorte podlije`u fanatizovanju, lahkovjernosti i strpljivom ropskom ~ekanju da se stanje pobolj{a i da se stvari srede bilo na ovom gorem, bilo na onom drugom, boljem svijetu. Poslije jedne ve}e pronevjere u glavnom janji~arskom od`aku u koju je bio umije{an i on, i koja umalo nije bila otkrivena, Red`epaga je morao oti}i iz Stambola i pre}i u Kazanlik da tamo sa~eka svoju dalju sudbinu. Me|utim, nije bilo tako vru}e i opasno kao {to je njemu izgledalo, ili bar koliko se on bio upla{io, pa mu uskoro prijatelji izradi{e mjesto komandanta tvr|ave i garnizona na Adakaleu. Na putu za Adakale zadr`ao se nekoliko dana u Vidinu i tu bio primljen kod ~uvenog Osman pa{e Pazvan-Oglua. Silno ga je zbunilo bogato ure|enje pa{inog konaka koji je po prostranstvu, na406

mje{taju, vrtovima i {adrvanima vi{e sli~io na sultanske saraje, nego na konak jednog udaljenog pa{aluka. I sam Pazvan-Oglu okru`en svitom svojih zemljaka Bo{njaka i grupom savjetnika Bonapartinih oficira ostavio je dubok utisak na Red`epagu. Osman pa{a ga je primio u prostranoj i svijetloj od`akliji ukra{enoj skupocjenim oru`jem po zidovima i persijskim }ilimima po podu. Od mermernog od`aka i na jednu i na drugu stranu ivicom velike od`aklije pru`ali su se minderluci zastrti tamno zelenom ~ohom bogato izvezenom zlatom po skadarskom uzoru. Jedna strana odaje bila je sva u staklu sa vratima na sredini kroz koja se izlazilo u vrt. Pazvan-Oglu bio je ~ovjek omanjeg rasta, ali skladno gra|en tako da se ~inio mnogo vi{i i krupniji, nego {to je stvarno bio, blijedog lica uokvirenog ri|om njegovanom bradom i o~iju svjetlucavih i vla`nih od vatre kojom ga je mu~ila i iscrpljivala njegova opaka su{ica. Za ru~kom na kome ga je zadr`ao, Red`epaga se silno iznenadio kad je vidio da se u konaku objeduje "a la franga" za stolom pokrivenim velikim bijelim ~ar{afom i sa stolicama sa strane, a ne "a la turka" sa sofrom i na {iltama. U razgovorima za vrijeme ru~ka pri~alo se o Bonoparti, o prilikama u turskom carstvu, o tajnom buntovnom udru`enju "Heteriji" i o pjesniku Rigi od Fere, odnosno Rigas Fereos Konstandinos Andonios Kirizija, koga je Pazvan-Oglu upoznao dok je jo{ bio u slu`bi kod rumunskog vojvode i za koga je imao samo najljep{e rije~i, {to je govorilo o njihovom me|usob407

nom dubokom po{tovanju i dugogodi{njem prijateljstvu. Godinama je Red`epaga odr`avao svoje tajne veze sa Vidinom vje{to kriju}i pred Pazvan-Ogluom svoje veze sa Stambolom. I ko zna koliko bi to trajalo i kako bi se sve svr{ilo da nije do{lo do iznenadne propasti beogradskih dahija i sloma odmetni~kih namjera i planova. Sada je valjalo raditi brzo i djelom pokazati svoju privr`enost i odanost Visokoj porti, a istovremeno i bezdu{nost i bezobzirnost prema njenim protivnicima, buntovnicima i neprijateljima. Ako bi ubijanje prepustio srpskim ustanicima ispao bi, ~inilo mu se, nekako ~istiji i mirniji pred samim sobom. To su, na kraju krajeva njihovi stari ra~uni, a njegovo je da iz tih ra~una izvu~e {to vi{e koristi i nagrade za sebe. Idu}i sa dahijama prema gostinskoj ku}i, musafirhani na drugoj obali ostrva, Red`epaga je tope}i se od doma}inske ljubaznosti istovremeno pomi{ljao da mu je samo provi|enje poslalo ove nezvane goste, ina~e njegove stare prijatelje, da njihovim `ivotima u ovom mutnom vremenu i zemanu opere svaku sumnju koja bi mogla pasti na njega. Momcima koji su pratili dahije, Red`epaga je odredio konak na donjem kraju ostrva u jednoj prostranoj ku}i daleko od musafirhane. Po{to su uzeli abdest i zajedni~ki klanjali ak{am predvo|eni Mula Jusufom u molitvi, dahije i njihov doma}in pre|o{e u drugu odaju u kojoj je bila prostrta bogata sofra.

408

Aganlija je prvi put bio ovdje, pa zamoli doma}ina, da ne prijanjaju odmah za jelo i pi}e, nego da malo prohodaju i protegnu noge utrnule od duga sjedenja na la|i. Zamoli ga da razgledaju Adu, njenu tvr|avu, i malu ali bogatu ~ar{iju. Aganlijin prijedlog Ku~uk Alija jedva do~eka, a ni ostali se ne usprotivi{e. Napolju je bila svijetla i topla rana no}. Dok su i{li prema d`amiji stari Fo~o im je pri~ao o svom prvom kratkom boravku na Adakaleu. Bilo je to ravno prije osamnaest godina: 1196. godine, po Hid`ri, ili 1782. po hri{}anskom ra~unu. Odmah po hvatanju i smrti ~uvene sarajevske bra}e i odmetnika Mori}a u @utoj tabiji iz Sarajeva ute~e i njihov jaran odoba{a Halil Potur sa nekoliko njihovih prista{a u beogradski pa{aluk. Bo{njaci razvi{e svoje bajrake u selu Mad`aru kod Beograda i skupi{e u okolini nekoliko stotina janji~ara. Ubrzo se `estoko osili{e i krenu{e u svakojake zulume ne samo prema hri{}anima, nego po~e{e i muslimane kinjiti i od njih uzimati svakojake namete i globe. Malo prijetnjom, malo mitom pridobi{e i beogradskog muftiju i janji~arskog zapovjednika Osmanagu, tako da nikakve `albe ni muslimanske, a kamoli hri{}anske nisu pomagale. Pa{a je o tome ne{to i znao, a za ne{to se pravio i da ne zna. Kada odoba{a Halil di`e ustanak i htjede da svrgne beogradskog pa{u i sebe proglasi za muhafiza spremi se had`i-Mosto da mu odgovori i sa deli Ahmedom i Ze}om po~e skupljati vojsku na Potura. Oni krenu prema Beogradu i strahovito potuku odoba{u Halila i njegove prista{e. Halil po409

bje`e, ali ga brzo uhvati{e blizu Majdanpeka, posjeko{e i njegovu glavu pokloni{e beogradskom pa{i. Tada bi udavljeno desetorica njihovih jamaka, a muftija i Osmanaga odo{e u progonstvo. Svaki vojnik na had`i-Mostinoj strani dobi petnaest gro{a, a pa{a je o~ekivao veliko priznanje i nagradu od Stambola. Mene odredi{e, nastavi Fo~o da sa ~etvoricom momaka sprovedem muftiju i Osmanagu na Adakale. Bilo je hladno, Ramazan i na Adakale stigosmo prvi dan Bajrama. Du}ani su bili zatvoreni, svijet se zavukao u ku}e i ja ni{ta ~estito ne vidjeh, a valjalo je {to prije grabiti natrag ku}i uz Dunav. Slu{ao sam kasnije da je taj muftija ubrzo umro i da je Osmanaga pobjegao u Besarabiju, tamo na{ao neku bogatu trgovkinju, zbog njenog imanja i novca, a koliko sam ga ja poznavao vi{e u inat Turcima, pokrstio se i pred popovima u crkvi vjen~ao s trgovkinjom. Slu{aju}i Fo~inu pri~u do{li su pred veliku, ali nelijepu i neskladnu d`amiju. Ona je prvobitno bila crkva i gradila se za vladavine cara Leopolda. Kada su Turci uzeli ostrvo samo su poskidali krstove, iznutra okre~ili crkvu, sklonili oltar i prema jugu iskopali malo udubljenje za mihrab. Tako je zgrada zadr`ala duguljasti oblik crkve uz koju je podignuta kamena, ali po visini neodgovaraju}a munara. Vremenom su je kitili i zastirali skupocjenim pokrovima, pa im se u~inilo da su je sami iz temelja podigli. Za svakog stranca bogomolja je zadr`ala svoja dva lica koja se nisu mogla sakriti. Na prvi pogled bila je to d`amija, ali bi se polahko pred o~ima na jednu stranu odvajala crkva bez krsta i zvonika, a 410

na drugu munara bez d`amije. Mislili su, valjda, ako su na zidine koje su im ostale od hri{}ana dodali svoje pa im to dobro slu`i, za{to na bogomolju koju su gradili neprijatelji njihove vjere ne bi dodali dio svoje bogomolje, pa }e bogomolja opet slu`iti njihovoj vjeri. Nikad se ne zna koliko }e se ko odr`ati i ostati, pa nije uputno ni bacati se u velike tro{kove i gradnje koje lahko mogu sutra drugome biti od koristi, a njima samo pusta {teta i zijan. D`amija je izme|u dvije molitve bila pusta. Red`epaga je na to pomi{ljao jo{ prije polaska u {etnju i jedino je `elio da se do slijede}e molitve vrate u musafirhanu i da ih ko ne primijeti. Od d`amije dahije sa Red`epagom krenu{e prema ~ar{iji. Po{to si|o{e niz nekoliko stepenika pred njima se u svijetloj no}i otvori srce naselja i ~ar{ije koje se ina~e sa vode nije moglo vidjeti od visokih zidina i gustih kro{nji drve}a. Aganlija je imao utisak, nalik na ushi}enje koje bi osjetio kada bi dobro pokrivena i zakukuljena `ena kojoj se ispod fered`e ne vide ni godine, ni tijelo, ni lice, ni o~i, naglo zbacila fered`u i pokazala se mlada, gola, bujna, lijepa "sa bedrima kao labudovi." Kao i svuda na Istoku lijepe i dragocjene stvari morale su se ~uvati na skrovitom mjestu valjano obezbije|enom mnogim preprekama od zavidljivih i urokljivih o~iju prostaka i stranaca kako ne bi izazivale njihovu zavist, mr`nju i pohlepu. Bile su pristupa~ne samo njihovom gospodaru {to ih je stekao ili od drugog oteo i njegovom najpovjerljivijem krugu prijatelja koji su kao i on takvu, ili sli~nu, dragocjenost posjedovali, pa nisu imali mno411

go neispunjenih `elja i bili gladnih o~iju u `ivotu. Adakale je bilo na krajnjem sjeveru toga Istoka koji se ve} uveliko krunio i raspadao u smradu i svakovrsnoj podmitljivosti, neredu, nevjerstvu, izdaji i zlo~inu koji ni mudraci, ni dobronamjerni upravlja~i, ni ~estiti i hrabri ljudi, ni veliki dobrotvori, ni pjesnici nisu mogli spasti od kukavnog propadanja i ostalo kao krupan i mirisan cvijet u prljavoj kosi stare gubave prosjakinje pred vratima nekog hrama u kojem satane slave i veli~aju Boga. Sve je to, mo`da, izgledalo i zanosnije i ljep{e u ovoj svehloj no}i punoj prigu{enih {umova i mirisa. Nazirali su se bokori ru`a isprepletenih nad osmanlucima i povi{e kapija i pend`era. Naslu}ivao se i `ubor ~esme koja je mogla biti i naprijed i pozadi, i lijevo i desno od njih, ili je nije ni bilo, ali se ona ovdje sama po sebi podrazumijevala kao {to se podrazumijeva dobar junak na dobrom konju. Ku}e su bile ~iste i bijele, bogato izvezene oko prozora i ispod streha, tako da se ~inilo da tu i ne `ive ljudi koji se bave nekim te{kim i ozbiljnim poslovima, nego svijet koji se zabavlja i `ivi od radosti i zadovoljstva. Skupljena pod kro{njama ogromnih stabala kestenova i visokih jablanova, izgledala su kao gomila {arenih uskr{njih jaja na zelenom poslu`avniku ostrva. Poneko svjetlo u prozoru i desetak ~ar{ijskih fenjera opominjali su na neku tihu sve~anost koja kao da ovdje nikad i ne prestaje. Kada pro|o{e kroz veliku kapiju zakora~i{e na krupne kamene kvadrate kojima je ~ar{ija bila poplo~ana. I s jedne i s druge strane re|ali su se du}ani zatvoreni drvenim }efencima i poneka ma412

gaza zamandaljena te{kim gvozdenim kapcima. Od glavnog sokaka granali su se prolazi i uli~ice i stvarali lavirint u kome se ~ovjek prijatno osje}ao i u kome se ni dijete ne mo`e izgubiti. Red`epaga je svojim gostima pokazivao du}ane tufegd`ija, u kojima se prodavalo oru`je, radionice bi~agd`ija, gdje su se kovali jatagani i male du}ane u kojima se prodavalo ru`ino ulje i razni slatki{i od ru`inih latica, zatim rahatlokumi, bademi u {e}eru i prodavalo suho gro`|e, nekoliko sorti baklava, gurabije i tatlije. U susjednoj veoma uzanoj ulici bile su svakojake prodavnice natrpane espapom koji je dolazio Dunavom i sa Istoka i sa Zapada. Sve je bilo uredno i ~isto i po plo~niku jo{ je bilo vode kojom je ulica polivena u smiraj dana. Da bi izbjegao kafanu nad Dunavom u kojoj je u ovo doba moglo jo{ biti gostiju, Red`epaga skrenu prema drugoj strani ostrva i provede svoje goste pored skromnog turbeta dervi{kog {eiha Miskin-babe u kome su i danju i no}u gorjele svije}e. Pored \ul-babe u Budimu i Salki-babe u Vidinu, Miskin-baba bio je naj~uveniji i najugledniji dervi{ na Dunavu. Rodio se u Samarkandu u vladarskoj ku}i emira Buhare kao posljednji izdanak ku}e Samanaida i od malih nogu bio je okru`en pa`njom i nje`no{}u svoje okoline. Na dvoru je dobio prvo obrazovanje od u~itelja Persijanca, Afgana i Arapa. Rastao je u igri, lovu, jahanju, u~enju i zabavi. Bio je me|u prvim ma~evaocima svoje postojbine ali i rado vi|en i me|u u~enijim svijetom. Nekako poslije navr{enog punoljetstva oti{ao je u Hindustan da tamo dalje nastavi svoje upoznavanje filozofije. Bio je odmah primljen u dru{tvo mudrih ljudi, koji 414

su ga uputili u tajne u~enja Joga i upoznali ga sa rasu|ivanjem filozofa Santija. Poku{avao je da pomiri i dovede u sklad islamski misticizam, u koji je ve} uveliko bio u{ao, sa novom naukom u koju se radoznalo upu{tao. Pronalazio je neke dodirne ta~ke koje je namjerno preuveli~avao da se nekako odr`i na sredini izme|u dva velika misticizma. Nekada nadaleko ~uven sa svoje dare`ljivosti, svjesno se po~eo odricati svakog sjaja i jedne po jedne nepotrebne i nekorisne stvari, dok se nije odrekao i emirskog dostojanstva u Buhari. Putovao je svijetom kao smjerni i pobo`ni putnik primaju}i milostinju i spavaju}i pred d`amijama i tekijama. Kao vodi~ kamila ili momak kod kirid`ija pre{ao je Belud`istan, do{ao do Buhare, a odatle preko Mesopotamije, Sirije i Kurdistana stigao u Anadoliju, gdje je namjeravao da se posveti pou~avanju mlade`i po medresama. O{tre anadolske zime, na koje nije mogao da se navikne, natjera{e ga da krene dalje i tako je na kraju svojih dugih lutanja jednoga dana do{ao u Beograd. Ni u Beogradu ne na|e mir koji je tra`io, po{to ga uskoro po dolasku kod beogradskog pa{e opanjka ugledni dervi{ki {eih Mustafa kako san}im {iri jeres i islamu tu|u nauku. Morao se {to prije ukloniti, pa po|e niz Dunav i zaustavi se na Adakaleu, procjenjuju}i da je u jednom uskom pojasu oko Adakalea najprijatnija klima na koju je u svojim dugim lutanjima nai{ao. Na desnoj obali Dunava podi`e dervi{ku tekiju u kojoj je obavljao zikr, ali je stanovao na Adi, skupljaju}i i njeguju}i ljekovito bilje i lije~e}i bolesnike. Svijet je izdaleka dolazio da kod njega potra`i utjehe, lijeka i savjeta. Stekao je veliki ugled 415

i kod Srba i kod Turaka, i kod Vlaha, i kod Ma|ara. Bavio se i njegovanjem i kalemljenjem vo}a, pronala`enjem novih sorti i ukr{tanjem. Drugovao je sa hafus-alijem i pod kraj `ivota otkrio je plemenitu sortu gro`|a koju je nazvao adakalka. Prije njega je Adakale bilo surovo i golo vojno upori{te na isturenom mjestu sudara polumjeseca i krsta – iza njega je ostala miri{ljava ba{ta puna cvije}a, plodova i ptica pjeva~ica. Prolaze}i pored Miskin-babinog turbeta, Red`epaga nije imao {ta da ka`e svojim gostima, osim da je to grob nekog travara i ~udaka kome svijet po navici i u svome neznanju i praznovjernosti i danju i no}u pali svije}e. Ku~uk Alija se grohotom nasmija i nazva ga ugursuzom i pezevenkom u svojoj nesposobnosti da razumije i shvati i{ta na svijetu {to nije njegova neposredna korist i fajda. Ko je tada mogao slutiti prolaze}i pored velike ba{~e i pored konaka da }e skoro pola vijeka kasnije u toj kamenoj ku}i punoj velikih prozora, poslije kratkotrajne pobjede u Pe{ti i poraza kod Vilago{a, provoditi sumorne dane veliki mad`arski buntovnik Ko{ut Lajo{!? Utekao je od austrijskog cara i ruskih kozaka da ga od Habzburga za{tite Osmanlije i dozvole mu da sa Ade ode u Stambol. Poslije {etnje Red`epagu i njegove goste ~ekala je sofra. Bilo je pe~ene bravetine, bureka, pilava, ~imbura, bamje, svakojakih salata i velika, jo{ vru}a i pod sa~em pe~ena, poga~a. Red`epagini momci uneso{e bardake sa rakijom i ~ibuke. Starom Fo~i, koji nije mario {ljivovicu, Red`epaga ponudi bardak stare kavadarske mastike i starac se kao dijete obradova. Dahije ni u putu nisu oskudijevale u hrani 416

i pi}u, ali ih ovako bogata sofra i Red`epagina pa`nja, ipak, prijatno iznenadi. Takve gozbe i |akonije nisu se spremale za svakoga i svakog dana. Osim toga, doma}in je za svoje goste imao mnogo lijepih rije~i, naro~ito uva`avaju}i njihovu neposlu{nost i nepopustljivost prema Porti. Dahije su bile te{ke pijanice, ali se odavno nisu ovako dobro osje}ale pored rakije, koja ih je onako umorne i naglo opusto{ene brzo uspavljivala i hvatala. Stari Fo~o bio je ve} klonuo. Oborio je glavu na prsa i na mahove ne{to nerazumljivo mumlao. Mula Jusuf natjera Aganliju da pjeva. Aganlijin glas prolamao se musafirhanom. Ku~uk Alija se izvrnuo na minderluk i le`e}i se nalijevao. Mula Jusuf kolutao je o~ima kao da }e pasti u svoja bolesna prvi|enja. Red`epaga je bio uznemiren, ali je to vje{to prikrivao, iako vi{e nije bilo potrebe da to ~ini. I Aganlija je sve vi{e kunjao, pa je sa pjesme polahko prelazio na zijevanje. Red`epaga iza|e, pre|e avliju, pope se na kulu i zapali veliki fenjer, {to je bio ugovoreni znak sa ustanicima na drugoj obali Dunava. Ne pro|e dugo vremena i za~u se lagahan {um vesala. Stojkovi} je sa ustanicima polahko prilazio obali. Dogovori{e se da bez velike nu`de ne upotrebljavaju vatreno oru`je, kako ne bi dizali nepotrebnu galamu i uzbunili svijet. Red`epaga osta pred vratima, a ustanici sa isukanim hand`arima upado{e u musafirhanu. No`evi su se zabadali u prsa i utrobe dahija takvom brzinom da nisu imali vremena ni da se pomaknu, a kamoli da se brane. 417

Jedino je Aganlija ve} ranjen bacao prema napada~ima dijelove namje{taja i posu|e i {titio se izvrnutom sinijom. Kada se povukao do praga i le|ima otvorio vrata, prestravljeni Red`epaga zabode mu no` u le|a i Aganlija pade na koljena. Sna`nim udarcem u ki~mu i jednim zamahom hand`ara Red`epaga mu odrubi glavu. Glava odletje i pade me|u isprolijevanu rakiju i ostatke razbacane hrane. Bilo je to u no}i izme|u 24. i 25. juna. Bilo je to godine 1804.

418

BIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA LITERATURA

BIOGRAFIJA

Zulfikar Zuko D`umhur, putopisac, slikar i karikaturista ro|en je u Konjicu 24.9.1920. godine. Poti~e iz stare ugledne ulemanske porodice. Otac mu je Abduselam i majka Vasvija ro|ena Rufo. Osnovnu {kolu i ni`u gimnaziju je zavr{io u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a vi{u gimnaziju u Sarajevu 1939. Po~eo je studirati pravo, ali je pre{ao na likovnu akademiju i zavr{io je u klasi Petra Dobrovi}a. Prve crte`e je objavio u Narodnoj armiji 1947, a od tada sara|uje kao karikaturista i ilustrator u Je`u, Borbi, Vetrenja~i, Politici, Oslobo|enju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je vi{e od 10.000 karikatura. Napisao je scenarije za vi{e kratkih i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za pozori{te, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu, 29.11.1989. godine.

421

BIBLIOGRAFIJA

LITERATURA

1. NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI, Svjetlost, Sarajevo, 1958. 2. PISMA IZ AZIJE, Prva knji`evna komuna, Mostar, 1973. 3. HODOLJUBLJA, Znanje, Zagreb, 1982. 4. PUTOVANJE BIJELOM LA\OM, Sarajevo, 1982. 5. IZABRANA DJELA ZUKE D@UMHURA, 1-7 (Nekrolog jednoj ~ar{iji, Pisma iz Azije, Putovanje bijelom la|om, Hodoljublja, Pisma iz Afrike i Evrope, Stogodi{nje pri~e, Adakale).

1. A.: Z(uko) D`(umhur) – Nekrolog jednoj ~ar{iji, Politika, Beograd, 7.12.1958. 2. Anonim: Preseli Zuko, Preporod, Sarajevo, XX/1989, 24/3164, 20. 3. Andri}, Ivo: Predgovor u: Zuko D`umhur: Nekrolog jednoj ~ar{iji, Svjetlost, Sarajevo, 1958, 7-9. 4. Bad`ak, Edhem: Na vijest o smrti Zuke D`umhura, Oslobo|enje, Sarajevo, XLVI/1989, 14888, 15. 5. Bulatovi}, B.: Zuko D`umhur, Vjesnik, Zagreb, 15.2.1959. 6. Cvijeti}, Ljubomir: Tragom slutnje u: Rasprave i kritike, ^akavski sabor, Split, 1978. 7. Cvijeti}, Ljubomir: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, Mostar, 1973. Odjek, Sarajevo, XXVII/1974, 14, 16. 8. D`afi}, Rizo: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Zagreb, 1982. Provincija, 1983, 41, 114-122. 9. Finci, Eli: @estoko i pomamno – Sudanija Petra Ko~i}a u dramatizaciji Zuke D`umhura, Politika, Beograd, 6.5.1964, 16. 10. Hand`i}, Izet: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, Mostar, 1973. Razvitak, Beograd, IV/1976, 4-5, 58-59. 11. Husi}, D`avid: Savremenici – Z(ulfikar) D`(umhur), Oslobo|enje, Sarajevo, 23.3.1958. 12. Juri{i}, Jakov: Slike sa Istoka, nad putopisima Zuke D`umhura, Odjek, Sarajevo, XXXVIII/1985, 6, 13-14.

422

423

13. Kapor, Momo: Ko se boji Zuke D`umhura, Izraz, Sarajevo, IX/1965, 10, 984-97. 14. Kapor, Momo: Predgovor u: Zuko D`umhur: Hodoljublja, Zagreb, 1982. 15. Karamehmedovi}, Muhamed: Pjesnik crte`a i rije~i (Zuko D`umhur 1921-1989), Odjek, Sarajevo, XLII/1989, 24,7. 16. Majstorovi}, S.: (Zuko) D`umhur, NIN, Beograd, 7.8.1955, 240. 17. Maksimovi}, M.: D`umhurevi putopisi, Ilustrovana politika, Beograd, 17.2.1959. 18. Mili}, @.: (Zuko) D`umhur, Knji`evne novine, Beograd, 15.2.1955. 19. Mirkovi}, M.: (Zuko) D`umhur, Mladost, Beograd, 22.2.1959. 20. Musabegovi}, Jasmina: Putopisna proza (Zuke D`umhura), Izraz, Sarajevo, XXIX/1984, 6, 454-459. 21. Perovi}, Sreten: Putopisna poezija Zulfikara D`umhura, Slovo Gor~ina, Stolac, 1983, 11, 34-35. 22. Perovi}, Sreten: San i java jednog svijeta (o putopisnoj prozi Zuke D`umhura), Pobjeda, Titograd, XXXIX, 6333, 23.7.1983. 23. Perva, Bajro: Sa d`enaze Zulfikar Zuke D`umhura, Preporod, Sarajevo, XX/1989, 977. 24. Prohi}, Eleonora: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, Mostar, 1973, Izraz, Sarajevo, XIX/1975, 6, 814-816. 25. Proti}, M.: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj ~ar{iji, Sarajevo, 1958. NIN, Beograd, 16.8.1959. 26. Re|ep, Dra{ko: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj ~ar{iji, Sarajevo, 1958. Letopis Matice srpske, N. Sad, CXXXV/1959, CCCLXXXIII/3, 289-291. 27. Savkovi}, Nada: Zukina umetni~ka lukavstva, Dnevnik, Novi Sad, XLV, 14640, 2.7.1987. 424

28. Stojanovi}, Radoslav: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Zagreb, 1982. Jedinstvo, Pri{tina, XXXVIII, 155, (29.6.1982). 29. [op, Ivan: Vedri Orijent (Uz putopisnu prozu Zuke D`umhura), Knji`evne novine, Beograd, XXVI, 464, (1.6.1974). 30. Tahmi{~i}, Husein: Zuko D`umhur – Nekrolog jednoj ~ar{iji, Sarajevo, 1958. Oslobo|enje, Sarajevo, 3.3.1959. 31. Tanaskovi}, Darko: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, Savremenik, XX/1974, 8-9, 817-818. 32. To{ovi}, Risto: Nekrolog jednoj ~ar{iji, Politika, Beograd, 22.2.1959. 33. Trifkovi}, Risto: Putovima gospodnjim… autostopom, Izraz, Sarajevo, III/1959, 4, 422-429. 34. Trifkovi}, Risto: Pisma iz Azije, Mostar, 1974. Oslobo|enje, Sarajevo, XXXI, 9274, (30.3.1974). 35. Ten`era, Veselko: Zuko D`umhur – Pisma iz Azije, Mostar, 1974. Vjesnik, Zagreb, XXXV, 9719, (9. i 10.6.1974). 36. Vlaj~i}, Milan: Zuko D`umhur – Hodoljublja, Zagreb, 1982. NIN, Beograd, 1982, 1649, 37. 37. Vojvodi}, R.: Putovanje u svet, Z. D`umhur – Nekrolog jednoj ~ar{iji, Sarajevo, 1958, Knji`evne novine, Beograd, 13.2.1959. 38. @. I. (@eljko Ivankovi}): Zuko D`umhur – Hodoljublja, Zagreb, 1982. Lica, Sarajevo, X/1982, 4-6, 117-118. Priredio Mustafa ]EMAN

425

NAPOMENA

SADR@AJ

Fahrudin Rizvanbegovi}: PJESNIK ZELENE BRADE. . . . 5

U izboru tekstova Zulfikara Zuke D`umhura Putopisi sve tekstove koji su u ranijim izdanjima pisani ekavski, prire|iva~ je dosljedno ijekavizirao, a prema zahtjevu samoga autora. Ovaj zahtjev D`umhur je iskazao prire|iva~u, ba{ kao i Aliji Isakovi}u i Ivanu Lovrenovi}u, redaktorima i prire|iva~ima knjige putopisa u ediciji "Savremena knji`evnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga", Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985, knjiga 50, Putopisi (izbor), str.537. Smatrao sam potrebnim da u izbor putopisa Nekrolog jednoj ~ar{iji uvrstim i putopise Pustolovina vremena, Od jegulje do `abljih bataka i Album fratara, p~ela i konduktera, s obzirom na ~injenicu da je D`umhur ve} u prvom i kasnijim izdanjima uvrstio u njega putopis iz Po~itelja Grad zelene brade. Uvrstio sam u Putopise tako|er i prozu Adakale, iako sam svjestan da, strogo uzev{i, ona samo grani~i s putopisom. F. R.

Zuko D`umhur: PUTOPISI NEKROLOG JEDNOJ ^AR[IJI Grad zelene brade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Juksek–Kaldrma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Kasaba na granici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 April na Sirked`iju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Osveta mrtvih sultana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Nekrolog jednoj ~ar{iji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 D`ambaz–tepe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 Galija pod }eramidom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64 Putovanje po besmislu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 Zapisi pod gorom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Trube u Jerihonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91 Pijesak i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 Pustolovina vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Od jegulje do `abljih bataka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Album fratara, p~ela i konduktera . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 PISMA IZ AZIJE AFGANISTAN

Put u Bamijan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Mrtva voda Amurdarija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ni raj, ni kraj putovanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ^arobna visoravan. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hiljadu i jedna tuga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Tako je govorila @uta Kamila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Palme i prangije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

426

123 129 135 141 148 154 160

Kolijevka Arijevaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 Kajzer i tri bezbo`ne pa{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172 Prah, pepeo i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178 ARIJANA

Lanjski snijeg u Teheranu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Na persijskom bitpazaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Visoka {kola marifetluka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pusto carsko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Jermenska \ulfa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Vrijeme pjesnika i davnih junaka. . . . . . . . . . . . . . . . . . Dolina plodnog polumjeseca. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sluginog sluge sluga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bronzani konjanik u Isfahanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Na grobu Hafizovom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Ananas sa slatkom od ru`a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Opro{taj od cvijetnog [iraza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pirina~ i zvijezde . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

187 194 199 204 210 217 223 229 237 243 250 258 264

PISMA IZ AFRIKE MAROKO

Kajzer Viljem i kajzerica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Odoh ja u Marake{ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ^ista~i obu}e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Maestro Vinston. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . I nikad, nikad vi{e . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pohod u Karauin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kod dva kralja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

275 280 285 290 295 300 305

AL@IR

El Ned . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Groblja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Sahara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Kazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

313 314 315 316

HODOLJUBLJA Figueras jedne no}i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Hram Antonija Gaudija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Milostiva gospa Saragosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Francisko Goja Lucientes . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Silni aga Zuloaga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . U odajama El Eskorijala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Alkazar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uga{ene vatre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bila je svadba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Odoh ja u Sevilju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Na slici don Diega . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

319 324 329 334 339 344 350 357 362 368 373

ADAKALE Adakale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381 BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA . . . . . . . . . 419 Napomena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426

Zuko D`umhur PUTOPISI Izdava~ Bo{nja~ka zajednica kulture Izdava~ko preduze}e "Preporod" Sarajevo Branilaca Sarajeva 30 Za izdava~a MUNIB MAGLAJLI] Tehni~ki urednik MURIZ RED@OVI] Lektor BEHIJA VRANI] Korektor MERSIJA ]EHI] Ra~unarska priprema AMIR [PICA [tampa ??? Za {tampariju ??? [tampano u 3 000 primjeraka 1997.

CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 886.4-992 UDK 886.4.09 D`umhur, Z. 012 D`umhur, Z. D@UMHUR, Zuko Putopisi / Zuko D`umhur ; [priredio Fahrudin Rizvanbegovi}]. – Sarajevo : Bo{nja~ka zajednica kulture, IP "Preporod", 1997. – 426 str. : ilustr. ; 21 cm. – (Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga ; 57) Pjesnik zelene brade: str. 5-16. – Biografija: str. 421. – Bibliografija / priredio Mustafa ]eman: str. 422-425. – Napomena / F. R.: str. 426. ISBN 9958-820-02-1 Na osnovu Mi{ljenja Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine, broj: 02-413-383/96, od 21.1.1996. godine, a prema ~lanu 19, ta~ka 12, stav 2. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Slu`beni list RBiH", broj 5/95 i 9/95), djela edicije Bo{nja~ka knji`evnost u 100 knjiga su proizvod na ~iji se promet ne pla}a porez na promet proizvoda i usluga.