DVOMATIČNO PČELARENJE U KOŠNICAMA

DVOMATIČNO PČELARENJE U KOŠNICAMA NASTAVLJAČAMA Ovaj način pčelarenja može se primijeniti u svakoj košnici nastavljači koja ima dovoljno nastavaka, ali se najlakše primjenjuje u košnici tipa L-R i Farrar. Teže je pčelariti ovim načinom u košnici Dadant-Blatt zbog različite visine okvira u medištu i plodištu. U ovoj košnici su ramovi u plodištu većih dimenzija, pa su kompleti sa nastavcima previše teški za rad.Većina pčelara u svijetu i kod nas koji pčelare ovim načinom, primjenjuju košnicu tipa L-R na svojim pčelinjacima. Ona ima i niz prednosti, a malo nedostataka nad ostalim tipovima košnica. Jedan od nedostataka je stoje nepogodna za utovar i istovar u prijevozu na paše zbog visine većeg broja nastavaka u jednoj košnici. Za jako pčelinje društvo u ovom tipu košnica treba 6-7 nastavaka.Ali, seleći pčelari koji imaju ovaj tip košnica i pčelare dvomatičnim pčelarenjem, obično ugraĎuju na palete od 6 do 10 košnica,pa ih ili prevoze na autoprikolicama ili na paletama tovare autokranom na prijevozna sredstva. Sve je tako isplanirano da se prijevoz obavlja bez velikog fizičkog rada. Posao sa velikim brojem nastavaka je olakšan, jer imamo mogućnost da u košnici vršimo razne kombinacije. Razdjelna daska, koja je uvijek sastavni dio svake košnice, u ovom načinu pčelarenja može da se iskoristi u razne svrhe. Glavni zadatak razdjelne daske je da preusmjeri pčele izletnice iz pomoćnog pčelinjeg društva u zajedničko medište. Samo u košnicama nastavljačima I ovim načinom pčelarenja mogu se razviti najbrojnija pčelinja društva. Zato se u ovakvim košnicama i dobijaju najveći prinosi u medu. Na sljedećim stranicama ću detaljno objasniti sve postupke u radu ovim tipom košnica u dvomatičnom pčelarenju, govoreći o tome kako ga ja primjenjujem na svom pčelinjaku. Sva objašnjenja bit će 111 prikazana slikama, da čitalac može lakše shvatiti objašnjenje. Radi toga sam kao plodište na podnjači označio sa Pl i ono je glavno plodište. Pomoćno plodište, koje se uvijek nalazi u zadnjem nastavku ispod poklopca,označio sam sa P2. IzmeĎu dva plodišta u pašnoj sezoni je uvijek zajedničko medište. Zavisno od jačine pčelinjeg društva, medište zauzima u nekim rodnim godinama i do 5 nastavaka. FORMIRANJE DVOMATIČNIH PČELINJIH DRUŠTAVA U L-R KOŠNICAMA Formiranje dvomatičnih pčelinjih društava može da se vrši uvijek kada pčele izlijeću iz košnice. Jedan od načina je da se od dvije L-R košnice u kojima je po jedno pčelinje društvo, i koje su na pčelinjaku postavljene jedna pored druge, formiramo jednu košnicu. Postupak formiranja je olakšan, jer imamo spremna dva pčelinja društva koja treba postaviti pod isti krov. Ovaj postupak se sastoji u tome da izaberemo od ta dva pčelinja društva ono koje će nam biti na podnjači kao proizvodno sa plodištem Pl, a koje ispod poklopca kao pomoćno P2. Kao proizvodno pčelinje društvo stavljamo ono koje •je jače, odnosno koje je brojnije. Zavisno od postolja na kojim su dosad bile te košnice, najbolje je da se nofovormirana košnica nalazi na mjestu te dvije košnice. Pčele koje se vraćaju sa paše naĎu tada samo jednu košnicu I ulaze na jedno lij eto. U početku, jedan period, pčele uzbunjene oblijeću oko novopostavljene košnice. IzmeĎu ta dva pčelinja društva postavlja se razdjelna daska i ostavlja se otvoreno samo jedno gornje lijeto. Može biti otvoreno ili Li ili L3. Donja lijeta L2 i L4 treba da su zatvorena. Kad se na ovaj način formira dvomatično pčelinje društvo, pomoćno društvo izgubi sve izletnice.112Drugi postupak je formiranje vještačkog roja iznad razdjelne daske. Novoformiranom vještačkom roju treba dodati sparenu maticu i stimulisati ga pogačicama.U ovom slučaju, kao pomoćno pčelinje društvo iznad razdjelne daske može se prenijeti i pčelinje društvo iz nukleusa. U praksi postoji način da se formiraju vještački rojevi koje dijeli razdjelna daska. Oko njih tada imamo više posla, kad nastojimo (radimo) da ih stimulisanjem razvijemo u jaka pčelinja društva za iduću godinu. Postoji još načina na koji možemo prijeći sa jednomatičnog na dvomatično pčelarenje. U primjeni razdjelne daske uvijek lijeto LI i L3 služe za pomoćno pčelinje društvo P2, a lijeto L2 i L4 služe za ulaz pčela u zajedničko medište. DVOMATIČNO PČELARENJE U L-R KOŠNICI

Postupak u radu oko dvomatičnih pčelinjih društava u toku godine počeću objašnjavati polazeći od početka avgusta mjeseca. U zavisnosti od toga kada je formirano dvomatično pčelinje društvo u tom periodu postoje znatne razlike. 1) Ako smo takva pčelinja društva formirali poslije zadnjeg vrcanja meda, a to je oko polovine jula, do početka augusta ona se nalaze u tri nastavka. Od tih nastavaka dva zauzima glavno proizvodno društvo sa plodištem Pl, a jedan nastavak pomoćno pčelinje društvo sa plodištem P2. U tom slučaju treba se potruditi da se pčelinja društva brojčano razviju i u zimu uĎu sa dovoljnim brojem pčela. Ako smo im obezbijedili mlade kvalitetne matice prilikom formiranja, sve ostalo je lakše. U tom periodu na svakom pčelinjaku ima uvijek izgraĎenog saća, pa ni u tome pčelinja društva neće oskudijevati.Polovinom augusta nastupa bespašni period, pa je u tom periodu veoma opasno nadražajno prihranjivati novoformirana pčelinja društva. Zato treba upotrijebiti icoje dodajemo odmah pri formiranju novih pčelinjih društava. Takva novoformirana pčelinja društva do polovine septembra pojedu 3-4 kilograma pogačica. U cijelom tom periodu matica je stimulisana i ona do tada proizvede 12-13 ramova sa leglom. Za oko dva mjeseca pčelinja društva se dovoljno razviju da su spremna za normalno prezimljavanje. Na taj način obezbjeĎujemo brojčano stanje pčela za iduću godinu. 2) Ako se u jednoj košnici već nalazi dvomatično pčelinje društvo, kojim se kao takvim već prije koristilo, ono tada zauzima 3-4 nastavka. Broj nastavaka postepeno smo smanjivali izbacivanjem iz upotrebe nekvalitetnih ramova. U takvoj situaciji pčelinje društvo je prethodno već dobilo mladu maticu i ona je nastavila sa polaganjem jaja odmah kada uklonimo staru maticu. Na taj način pčelinje društvo ne-_xv ma zastoja u obezbjeĎivanju brojčanog stanja pčela. U ovoj situaciji nije potrebno posebno stimulisanje matica, jer one imaju dosta bolje uslove nego novoformirana pčelinja društva u prvom slučaju. Priprema za zimu u ovom tipu košnica odvija se na isti način kao i kod dosada opisanih košnica. Svi postupci, od tretiranja pro-Košnica L-R u dvomatičnompčelarenju tiv varoe, rasporeda ramova, obezbjedivanje oko 10 kilograma čistog meda pojednom pčelinjem društvu, moraju se obaviti na početku avgusta mjeseca, jer od tog posla koji tada uradimo zavisi kakva ćemo pčelinja društva imati za prvu pašu iduće godine.Treba obezbijediti dopunu hrane za zimu, i to do ukupno 15 kilograma po svakom pčelinjem društvu. Ovo obezbjedivanje zimske zalihe treba obaviti na samom početku mjeseca avgusta. Prihranjivanje treba obaviti u što kraćem roku, u količinama 2-3 litra sirupa, a u tom periodu nema paše u prirodi, pa moramo biti veoma oprezni da ne izazovemo grabež na pčelinjaku. Prije početka prihranjivanja u svim košnicama moramo suziti lijeta, na širinu koja je u zavisnosti od jačine pčelinjih društava.Neki pčelari prokuhavaju sirup, a neki ne. Ja za prihranjivanje ne prokuhavam sirup, jer on odaje miris.Sipanje sirupa u hranilice treba obavljati kasno navečer kada izvan košnice nema pčela. Tada moramo prihranjivati sva pčelinja društva na pčelinjaku, pa i nukleuse,ako ih imamo na pčelinjaku. Ovaj problem pčelari u zapadnim zemljama nemaju. Oni ne prave sirup sami nego ga kupuju u pčelarskim prodavnicama.Ali, što je najvažnije, njegovom upotrebom se postiže da nikada ne dolazi do grabeži. Sirup je takvog hemijskog sastava da uopće ne odaje miris, tako da u redovnim poslovima oko pčela pčelar u velike hranilice sipa svakom pčelinjem društvu po 12 litara sirupa. Takva su pakovanja u kantama, a ona je obično i dovoljna za zimsku dopunu.Kada se takav sirup naspe u hranilice i pri intenzivnom izlijetanju pčela, one se ne uzbune i rade normalno kao da nema sirupa u hranilicama. Na taj način pčelari uopće ne gube vrijeme na obezbjedivanje zimske zalihe pčelinjim društvima. Kada smo u optimalnom roku obezbijedili pčelama zimsku zalihu hrane, one imaju dovoljno vremena da prerade dodati sirup i poklope sav med. U ovom periodu glavno pčelinje društvo zauzima donji nastavak na podnjači a nastavak iznad njega je gotovo pun meda. Iznad pregradne daske je pomoćno pčelinje društvo I ono ima samo jedan nastavak prostora. Ono je uvijek u prostoru jednog nastavka.Ali ono ima povoljniju situaciju za razvitak, jer se koristi

dijelom toplote glavnog pčelinjeg društva ispod sebe kroz pregradnu dasku.Zbog toga u toku zime pomoćno pčelinje društvo potroši manje hrane.Glavno pčelinje društvo formira klube na isti način kao što je objašnjeno za jednomatično. Polovinom oktobra i u ovom slučaju treba izvršiti kontrolno tretiranje •protiv varoe. U toku zimskog perioda, do kraja mjeseca januara, glavno pčelinje društvo zauzet če gornji nastavak pun meda. Ono je u potrazi za toplotom i hranom napustilo nastavak ispod.Pod ovakvim uslovima zazimljavanja, uginulih pčela na podnjači je sasvim malo. O kvalitetu hrane za prezimljavanje pčelinjih društava već je pisano na prethodnim stranicama knjige. Kada počinjemo da pripremamo pčelinja društva za zimovanje, tada treba razmišljati o najkritičnijim situacijama kada pčele zbog hladnoće 3-4 mjeseca neče moći da izlete na pročisni let. Košnica L-R u duomatičnom pčelarenju

Ali, nekih godina cijeli januar mjesec, pa i prvi dio februara, bude toliko topao da matica ranije počinje polagati leglo. MeĎutim, poslije lijepog vremena februar I mart znaju biti sa toliko niskim temperaturama da položeno leglo pčele ne mogu da pokriju i griju. U tom slučaju pčele napuste dio legla koje obavezno propadne. Kada vrijeme otopli, pčele moraju trošiti hranu da očiste to uginulo leglo iz ćelija. Zbog toga nije preporučljivo davati pčelinjim društvima pogačice za stimulaciju odmah kada se pojave prvi topli dani na početku januara. Ja u svojoj praksi primjenjujem dodavanje pogačica u zadnjoj nedjelji januara ili odmah na početku februara. To je obično onda kada pčele izvrše pročisni izlet. Kada se pčele rasterete izmetnih otpada iz debelog crijeva, one tada postaju vitalnije. Pčele mogu zauzeti novi položaj na ramovima sa medom ako im med dotada, zbog nekih okolnosti, nije bio u potpunosti dostupan u medištu. Tu formiraju klube i od tada aktivnije počinju da hrane maticu, da bi ona polagala više jaja. Sada one pčele koje su se izlegle u jesen i nisu izraĎene oko njegovanja legla, obavljaju taj posao.Kod njih su žlijezde za proizvodnju matične mliječi sada aktivirane.Prve pogačice koje dodam pčelinje društvo prenosi gotovo čitav mjesec dana. Na kraju februara izvršim kontrolu i ako su pogačice gotovo prenesene odmah dodam još po jednu. Na kraju februara obično bude po neki topao dan da se pčele izletnice mogu duže zadržati u prirodi. One tada pronalaze prvi svjež polen. Tada treba postaviti i pojilice na pčelinjaku. O tome je pisano na početku knjige.Prvi letimičan pregled otvorene košnice koji obavimo na brzinu, bez velikog zadržavanja, izvršimo oko 15.marta. Kada prvi put otvaram košnice, odnosno skidam pomoćno pčelinje društvo P2 sa glavnog pčelinjeg društva, to ide teško. Zbog toga je na svaki nastavak na odreĎenom mjestu prikovana po jedna drvena pločica.Kada američki nož iskoristimo kao polugu, a prikovanu pločicu kao oslonac, onda do razdvajanja dva nastavka dolazi veoma lahko. Skidajući pomoćno pčelinje društvo uvijek skidamo i razdjelnu dasku i taj komplet obično stavljamo na izvrnut poklopac. Autorova razdjelna daska za duomatično pčelarenje

Uvijek nam u praksi dvomatičnog pčelarenja glavno pčelinje društvo zbog većeg broja pčela brže prenese pogačicu. Zbog toga, kada dodajemo druge pogačice, uvijek u glavno društvo treba dodati po dvije pogačice, a u pomoćno po jednu. Prilikom prvog letimičnog pregleda košnica samo moramo provjeriti da li ima legla u pčelinjem društvu. To se može procijeniti i po unosu polena u košnicu, ali letimičan pregled je sigurniji. Već u tom periodu vidi se razlika u radu jednomatičnih i dvomatičnih pčelinjih društava. U dvomatičnim društvima izlijetanje pčela je masovnije, pčele ranije kreću na pašu a predvečer se duže zadržavaju u prirodi.Polovinom marta, kada pčele unose prve količine nektara u košnicu matica počinje polagati još više jaja. Tada dolazi do postepene smjene pčela. Stare pčele izumiru,pa se jedan period u košnici nalazi manji broj pčela nego stoje bio kad smo ih zazimili.Od tog perioda ja sam svoja pčelinja društva počinjao stimulativno da prihranjujem svaku drugu noć, i to malim količinama sirupa. Uz sve navedene uslove stimulisanja,pogačicama, sirupom i unosom polena i nektara iz prirode, u pčelinjem društvu mora biti oko 10 kilograma meda. Kada se u košnici nalazi navedena količina meda, pčelinje društvo osjeća sigurnost, a time ćemo postići željeni rezultat.Ako u košnici nema meda u rezervi, a sve ostalo navedeno je primijenjeno, nećemo postići željeni rezultat.Od tada, radi svih navedenih načina stimulisanja, ne smijemo dozvoliti da matice budu blokirane u polaganju jaja. Ako je vrijeme toplo, a rad

pčela intenzivan, možemo jakim pčelinjim društvima izvršiti prvo proširenje u plodišnom nastavku. U tom periodu plodišni nastavak je i dalje ispod pregradne daske.Prvo proširenje vrši se stavljanjem jednog rama sa izgraĎenim saćem na kojem su radničke ćelije, ali to saće treba da je tamnije. Taj ram postavljamo sa jedne strane do legla. Kad pravimo takva proširenja moramo paziti da u slučaju naglih zahlaĎenja pčelinje društvo svakog momenta bude u kontaktu sa hranom.U tom periodu, u drugoj polovini mjeseca marta,pčele počinju unositi nektar od džanarike i drugog ranog voća koje procvjeta. Džanarika nam je jedan od orijentira za prvu glavnu pašu. Ali, stimulisanje sirupom ja sam nastavljao i ako je temperatura bila niža, od 13°C pa pčele nisu mogle da izlijeću iz košnice, ali su u košnici sirup mogle da uzimaju iz hranilice. Sirupom sam ujedno obezbjeĎivao pčelinja društva i sa vodom.Na taj način do kraja marta bilo je u svakom pčelinjem društvu 5-7 ramova sa leglom. U tom slučaju, a zavisno od vremenskih uslova i stanja u košnici, vršio sam stimulisanje okretanjem ramova u nastavku ili kompleta nastavaka za 180°. Tada se u prvom nastavku na podnjači nalaze ramovi u kojim ima malo meda ili konzervi-ranog polena. Iako je u drugom nastavku prepuno pčelama,medom i leglom, matica ne prelazi u prazan nastavak ispod. U prvoj nedjelji aprila možemo izvršiti prvo proširenje plodišta. To radimo zamjenom nastavaka. Plodišni nastavak Pl postavimo na podnjaču, a onaj koji je bio na podnjači dižemo na njega. Pčele tada postepeno prenose med u gornji nastavak u prazne ramove. Za toplotom, a i slobodnim prostorom, ubrzo preĎe I matica u gornji nastavak.Kada matica dobije prazne ramove,ona intenzivno polaže jaja, tako da u drugom nastavku ubrzo naĎemo 4-5 ramova sa zaleženim leglom. U tom period u košnici je najveća potrošnja hrane.Tada već počinje da cvjeta rano voće a i polenova paša je bogata.Pored toga I dalje stimulativno prihranjujem svaku drugu noć. Kada u pomoćnom pčelinjem društvu matici postane tijesno, u jednom nastavku vadim ramove sa zrelim leglom pa ih spuštam u nastavak ispod pregradne daske.Na njihovo mjesto u plodište P2 dodajem ramove sa izgraĎenim saćem matici na zalijeganje. I tada, u oba pčelinja društva, držim prisutnu pogačicu. Tako za slučaj naglog zahlaĎenja pčelinje društvo svakog momenta ima sve uslove za intenzivan razvoj. Prvo proširenje plodišta u L-R košnici

Pčelinja društva sam pripremao za pašu uljane repice koja počinje oko 15. aprila. Do tada su pčele izletnice izlazile iz pomoćnog pčelinjeg društva na pašu ili na izlaz LI ili izlaz, L3. Da bi čitalac lakše shvatio objašnjenje,objasniću kako pčele iz plodišta P2 izlijeću na izlaz LI.Taj izlaz Li bio je otvoren cijelom širinom od formiranja dvomatičnog pčelinjeg društva. Ostali izlazi do tada su zatvoreni. Najlakši način zatvaranja ovih lijeta je sa izrezanim komadićima spužve koji se tijesno nabijaju u izlaze. Kada hoću da rasteretim plodište P2 pčelama izletnicama, otvaram izlaze L2 i L3. Tada zatvaram izlaz Li koji je do tada bio otvoren.Sada u cjelokupnoj košnici nastaje nova situacija.Sve pčele izletnice iz plodišta P2 koje su do tada izlazile na izlaz Li, kada ga zatvorim, naći će na drugom kraju otvoren izlaz L3 i kroz njeg izaći na pašu. Ali, kada se vraćaju sa paše, ponovo će pokušati da ulaze na ulaz LI.Kada naĎu zatvoren ulaz Li, pronaći će ulaz L2 koji se nalazi 5 milimetara niže. Sve izletnice na taj način napustiće plodište P2, tako da u njemu ostaju samo mlade pčele koje do tada nisu izlijetale iz košnice.Tada obično plodište P2 napusti 1/3 pčela i pojača glavno proizvodno društvo ispod pregradne daske. Mlade pčele iz plodišta P2 biće prisiljene da izlijeću van košnice, jer ih na to prisiljavaju biološke potrebe pčela. Zavisno od razvijenosti oba pčelinja društva, pred selidbu na pašu uljane repice biće nekada potrebno dodati još jedan nastavak koji tada stavljam ispod razdjelne daske. Oko 10. aprila uveliko počinje da behara voće a I unos nektara je povećan, a svaki dan se povećava brojčano stanje pčela u košnici.Do tada je izvršena potpuno smjena pčela u košnici.Sve zimske pčele su izumrle, a kod mladih pčela razvijaju se voskovne žlijezde. Tada saće počinje da bijeli i ja tada počinjem da ubacujem ramove sa satnim osnovama.Postupak u tom poslu je da u novododani nastavak broj 1 dižem iz oba plodišta odreĎeni broj ramova sa medom i polenom, a na njihovo mjesto stavim ramove sa satnim osnovama.Time zapošljavam mlade pčele na izgradnji saća, a ujedno rasterećujem plodišta sa punim ramovima meda i polena.Nekih godina, u glavnom pčelinjem društvu Pl matica zna biti blokirana i unosom nektara, a I rezervnom zimskom zalihom koju pčele nisu potrošile. U početku dižem oko 3-4 rama, a ostali proctor u nastavku

broj 1 popunim ramovima na kojim je izgraĎeno saće ili ramovi sa satnim osnovama. Nastavak br. 1 će mi služiti kao medište, i u njemu se mogu postaviti ramovi sa izgraĎenim saćem koji nisu za plodište. Ovim rasporedom ramova i dodavanjem nastavka br. 1. ja spremim košnice za prijevoz na pašu uljane repice. Svi ostali sitni poslovi koji treba da se obave do prijevoza na pašu, obavljaju se na dan kada prevozim košnice.Tu obično spada učvršćivanje košnica, otvaranje ventilacija itd. Stimulativno prihranjivanje vršim svaku drugu noć, sve dok ne prevezena košnice na pašu uljane repice. Ali, u svakom pčelinjem društvu je, do cvjetanja bagrema stalno prisutna pogačica. Do početka cvjetanja uljane repice, a to je oko 15. aprila, pčelinja društva u dvomatičnom sistemu su u 3-4 nastavka. Prvo proširenje medišnogprostora u L-R košnici

Kada prevezeni pčele na pašu uljane repice, kao izlaz za pomoćno pčelinje društvo P2 opet otvaram ijeto Li. Donjem glavnom društvu otvaram ulaz cijelom širinom,jer se već tada na širini ulaza osjeća velika gužva.Paša na uljanoj repici zna biti tako izdašna da se pčelinja društva veoma brzo razvijaju. Unos nektara i polena zna biti u većim količinama, pa matica intenzivno leže jaja. Zrelo leglo ipolen na paši uljane repice

U glavnom pčelinjem društvu Pl matica ima proctor u dva nastavka. Jaje do polovine ove paše uopće ne ograničavam. Tek oko 20.- 25. aprila, u toku redovnih poslova, ograničavam maticu na jedan plodišni nastavak na podnjači. Matica tako ograničena ostaje sve do završetka posljednje paše. Maticu ograničavam matičnom rešetkom koja je uokvirena i na kojoj ima izlaz za pčele iz medišta.Kada u tom periodu ograničavam maticu, vršim još neke poslove oko pčela. Kao prvo, u prvi plodišni nastavak prenosim maticu i cijelo otvoreno leglo. Takvog legla tada bude 6-7 ramova. U nastavak koji se nalazi iznad matične rešetke dižem sve ramove sa zrelim leglom na kojim uopće nema otvorenog legla. U taj isti nastavak iz pomoćnog plodišta P2 stavljam ramove sa zrelim leglom. Ostatak prostora u oba plodišta popunimo ramovima sa satnim osnovama. Tih ramova sa satnim osnovama u oba plodišta na paši uljane repice bude 5-6. Kvalitetno mlado saće Ramova sa satnim osnovama nekada ima i u nastavku koji sam dodao kao drugi medišni kada sam prvi put proširio medišni prostor u košnici. Po potrebi, iz tog nastavka uzimam ramove sa satnim osnovama, a u taj nastavak dižem ramove u kojim je med ili polenov prah iz ostala tri nastavka. Tada nastavak iznad matične rešetke ima 8-10 ramova sa zrelim leglom iz kojeg će izaći mlade pčele koje treba da izaĎu do početka bagremove paše.Na ovaj način, prevješavanjem ramova, obezbijedili smo prostor u oba plodišta, da matice intenzivno proizvode leglo a da ne budu blokirane. Dodate satne osnove u oba plodišta mlade pčele brzo i kvalitetno izrade i tim izraĎenim ramovima maticama obezbjeĎuju prostor za polaganje jaja. U tom periodu, u pola paše uljane repice,pomoćno pčelinje društvo P2 ima otvoren izlaz za pčele LI. Ja sam to plodište rasteretio izletnicama pred pripremu košnica za prijevoz na pašu. Još sam mu oduzeo 3-4 rama zrelog legla i pojačao pčelinje društvo ispod pregradne daske. Nekih rodnih godina na paši uljane repice jaka pčelinja društva mogu da izrade 10-15 ramova mladog saća i da sakupe oko 30 kg meda po svakoj košnici prosječno. Takva rodna godina je bila 1990. na poljoprivrednom dobru Brod kod Brčkog.Na paši uljane repice treba dobro paziti da u tako jakim pčelinjim društvima ne doĎe do nagona za rojenje.Zbog toga treba pčelama dodavati onoliko ramova sa satnim osnovama koliko one mogu da ih izrade. Iz zrelog legla svaki dan izlazi sve više pčela, tako da nekada dva medišna nastavka postaju pretijesna. Tada nekim jakim pčelinjim društvima dodajem i treći medišni nastavak. U njega stavljam ramove sa medom, ramove sa izgraĎenim saćem ili ramove sa satnim osnovama. Sada i nije mnogo važno kakvi će biti ramovi u njemu.Važno je da proširimo prostor u košnici zbog mase pčela. Ovo sam obično radio kada je trebalo da jaka pčelinja društva sa * :-paše uljane repice vozim na bagremovu "Drugo proširenje medišnog prostora pašu. u L-R košnici Na o*/aj način rješavam problem rasterećenja pčela u pojedinim nastavcima, da pri prijevozu ne doĎe do ugušenja. Iako imaju dotok zraka kroz mrežu preko cijele površirue podnjače i prostran zbjeg iznad posljednjeg nastavka, ipak je sa ovim proširenjem košnice prijevoz dosta sigurniji. Poslije ove paše nekada sam vrcao med na licu mjesta, ako sam imao mogućnosti, a nekada sam prevozio iošnice na bagremovu pašu pa tek onda vrcao sav med koji se tada naĎe u medišnim nastavcima. Ali nekih godina i paša uljane repice podbaci, pa se na kraju paše nema šta izvrcati.Do pred bagremovu pašu izašlo je cijelo zrelo leglo iz onih ramova koje sam posljednji put digao iznad matične rešetke. Time je osloboĎen prostor u medištu za predstojeću pašu. Na

samom početku paše bagrema opet se koristim preusmjeravanjem pčela izletnica iz pomoćnog pčelinjeg društva P2 u zajedničko medište. Do tada su pčele iz pomoćnog pčelinjeg društva izlazile na lij eto Li. Tada otvaram lij eto L2 i L3, a zatvaram lij eto LI.Na isti način rastereti se plodište P2, a pojača zajedničko medište. Pčele iz kompleta dvomatične košnice sada izlaze i ulaze na 4 lijeta: na glavno lijeto koje je tada širom otvoreno, na izlaz koji se nalazi na okviru matične rešetke i na lijeta L2 i L3. Tada na svim proizvodnim • košnicama za medišni prostor upotrebljavam 3 nastavka. U tom prostranom medištu gotovo svi ramovi su sa izgraĎenim saćem.Kada počne bagrem da medi, pčelinja društva su već toliko brojčana i jaka da imaju oko 100000 pčela, odnosno10 kilograma težine. Sa početkom bagremove paše oko 3/4 pčela od ukupnog broja u košnici izlaze na pašu, a ostale pčele ostaju na njegovanju i othrani legla. Na pašu tada izlaze i mlaĎe pčele, ne čekajući da navrše oko 21 dan života. Na to ih prisiljava radno raspoloženje tako jakih pčelinjih društava. Ali ako je rodna godina i bagrem omeĎi, tako jako pčelinje društvo zna brzo napuniti tri nastavka nektarom. Nektar bagrema sadrži oko 50% vode.Tada. ako vaga pokazuje dnevni unos 4-5 kilograma nektara, ja dodajem još jedan nastavak u medište.Zavisno od stanja u košnici, obično ga stavljam tako da on doĎe kao posljednji medišni nastavak ispod pregradne daske.U njega prenesem ramove sa medom iz plodišta, a na njihovo mjesto stavljam ramove sa satnim osnovama. Sa ovim opet raste- • ' " rećujem oba plodišta _ ' . i zapošljavam mladu pčelu na izgradnji satnih osnova.Bagremova paša nekada traje 15-20 dana, a to sve zavisi od terena na koji prevozim pčele na pašu. Kada primijetim da se na lijetu L3 osjeća gužva, i daje pčelama tijesno u plodištu P2, opet vršim preusmjeravanje pčela u zajedničko medište. MeĎutim, do tada se znatno smanjio broj izletnica koje se koriste lijetom L2, jer zbog starosti postepeno uginu. Sada otvaram lijeto Li i L4, a zatvaram lijeta L2 i L3. Time sam opet preusmjerio sve pčele izletnice u zajedničko medište. Na ovaj način obezbjeĎujem da mi se ne desi da pred pašu ili u toku paše doĎe do rojevnog nagona. Tako pojačavanjem zajedničkog medišta pred pašu i u toku paše nikada ne dolazi do rojevnog nagona. Pojačavanjem zajedničkog medišta pred pašu ili u toku paše sa pčelama izletnicama iz pomoćnog pčelinjeg

društva postižem najveće prinose.Mnogo mi je važno da bagremovu pašu dočekam sa jakim pčelinjim društvima u kojima je 2/3 pčela izletnica od ukupnog broja pčela u košnici. Zbog toga i počinjem da stimulativno prihranjujem 50 dana pred bagremovu pašu, a završavam kada prevezeni pčele na pašu uljane repice. Ovaj postupak kombinacija sa nastavcima i pojačavanja pčelinjih društava sličan je na svim tipovima košnica nastavljača. Kada med u košnicama sazri, prilikom vrcanja medišni nastavci su obično puni i u srednje rodnoj godini.Poslije bagremove paše postoji jedno zatišje u radu tako jakih pčelinjih društava sve do lipove paše. U tom periodu do lipove paše ja sam zamjenjivao matice. Tada sam,po potrebi, formirao i vještačke rojeve u nukleuse ili u nastavke u istoj košnici pod istim krovom, ali uz pomoć razdjelnih dasaka.Ekonomska opravdanost ovolikog stimulativnog forsiranja pčelinjih društava do bagremove paše je očigledna. Cjelokupna ulaganja za pogačice i sirup za jednu košnicu u dvomatičnom načinu koštaju približno cijeni tri kilograma meda u maloprodaji. A prihodi isforsirane košnice su veći za prosječno 30 kilograma meda godišnje. U to sam se uvjerio na svom pčelinjaku vršeći eksperiment više puta, a sve radi ekonomskih efekata. FORMIRANJE VJEŠTAČKIH ROJEVA U DVOMATIČNOJ L-R KOŠNICI Na kraju bagremove paše u dvomatičnim pčelinjim društvima ima dosta pčela, jer su cijeli period u dva plodišta intenzivno radile dvije matice. Odmah iza bagremove paše nema druge jake paše da bi se te pčele mogle iskoristiti.U kraju u kojem ja pčelarim, u periodu poslije bagremove paše ima nadražajna paša bagremca. Na njoj pčele sakupe dosta polenovog praha i nešto meda, a vremenski razmak izmeĎu bagremove i lipove paše je oko 25-30 dana. U tom periodu ja sam: vršio zamjenu matica,formirao u nukleusima ili u nastavcima vještačke rojeve.Važno mije bilo da ne doĎe do prirodnog rojenja. ..Za ovaj period ja sam proizvodio mlade matice ili zrele matičnjake. Zavisno od opremljenosti pčelinjaka,pčelar ima niz mogućnosti da primijeni u dvomatičnoj pčelinjoj zajednici. Poslije bagremove, paše u takvim košnicama koje imaju svaka 5-6 nastavaka, sada se 2-3 nastavka mogu iskoristiti za formiranje vještačkih rojeva u istoj košnici, pod istim krovom. Ali, sada su tu

potrebne pregradne daske koje smo do sada upotrebljavali u košnici.Koliko vještačkih rojeva formiramo u takvoj košnici,toliko nam je potrebno pregradnih Swfs;dasaka. Tada su u svim nastavcima izraĎeni svi ramovi, pa ni njima ne oskudijevamo. Ako imamo pregradne daske, uraĎene tako da nastavak dijelimo punom pregradom na dva dijela, u tom slučaju formiramo dva pčelinja društva. Jedno ima izlaz na prednju, a jedno na zadnju stranu.Tako isto možemo postaviti razdjelne daske koje upotrebljavamo u formiranju vještačkih rojeva u cijelom na- Do lipove paše u košnici rade četiri matice stavku, da jedna bude sa izlazom na prednju stranu košnice, a druga na zadnju stranu. To radim ako novoformiranom vještačkom roju dodajem nesparenu maticu ili zreo matičnjak. Kao što pokazuje slika, glavno pčelinje društvo je svedeno na dva plodišna nastavka. Matica ima dovoljno prostora da polaže leglo privremeno u tom cijelom prostoru dok je ne zamijenim. Prilikom ovih operacija matičnu rešetku privremeno vadim iz košnice. Kada glavno pčelinje društvo Pl smanjim na dva nastavka, odmah mu dodam dva kilograma pogačice koje če ono iskoristiti do lipove paše. Iznad dva nastavka stavljam razdjelnu dasku, pa jedan nastavak (broj 1 na slici) sa formiranim vještačkim rojem, pa opet razdjelnu dasku i na nju postavim nastavak broj 3 sa drugim formiranim vještačkim rojem. Čim formiram vještačke rojeve u nastavcima 1 i 3 dodajem im po jednu pogačicu.Na novoformirane vještačke rojeve stavljam još jednu pregradnu dasku a na nju dižem pomoćno pčelinje društvo. Na toj pregradnoj daski sada je otvoren samo izlaz Li. Ostale izlaze tada zatvaram, i pomoćnom pčelinjem društvu dodajem po dva kilograma pogačice. Ako sam novoformiranim vještačkim rojevima prilikom formiranja dodao mladu maticu, ona odmah ima uslove da intenzivno polaže jaja. Imaju dosta prostora u nastavku sa mladim i kvalitetnim saćem u to vrijeme. Tada su vremenski uslovi obično povoljni, tj. u drugoj polovini maja. Toplotni režim u cjelokupnoj košnici je zadovoljavajući, tako daje proizvedena toplota maksimalno iskorištena na grijanje legla. Pod takvim uslovima,u svakom od četiri plodišta matice će intenzivno polagati jaja. Kada to formiranje vještačkih rojeva radim,bogata je polenova paša sa bagremca, tako da u svakom plodištu pčele unesu i konzerviraju od 2-4 rama polena.Odgovara mi da jedan broj tih ramova sa polenom sačuvam za period kada pripremam ta pčelinja društva za zimu.U ovakvim uslovima razvoja javi se potreba da se plodišni prostor u pomoćnom pčelinjem društvu proširi. To uradim dodavanjem jednog nastavka sa izgraĎenim ramovima na plodište P2. Taj nastavak ostaje na tom mjestu najviše 10-15 dana, a sklanjam ga pred kompletiranje košnice za prijevoz na lipovu pašu.Zbog prisutnosti pogačica u svakom pčelinjem društvu potrošnja vode je maksimalna, pa je nekada potrebno puniti staklene tegle i dva puta na dan. Sada imam više kombinacija spremanja dvomatičnog pčelinjeg društva za lipovu i suncokretovu pašu. Krajnji cilj je da u dva plodišta imam dvije mlade matice i veliki broj pčela sakupljačka u zajedničkom medištu. SPREMANJE DVOMATIČNIH PČELINJIH DRUŠTAVA ZA LIPOVU I SUNCOKRETOVU PAŠU Više pčelinjih društava koja se nalaze u više nastavaka podijeljenih razdjelnim daskama u jednoj košnici, sada treba da kompletiram u jedno jako dvomatično pčelinje društvo. Imam nekoliko mogućnosti na raspolaganju. Najvažnije mi je da za predstojeću pašu imam jako pčelinje društvo, da je od ukupnog broja pčela u košnici većina pčela sakupljačka i da su u oba plodišta u dvomatičnoj košnici mlade ovogodišnje matice. Ako mi plodište P2 zauzima dva nastavka, prvo ga smanjim na jedan nastavak. Stanje pčelinjih društava u jednoj višematičnoj košnici pred lipovu pašu izgleda kao na slici.U zavisnosti od broja formiranih vještačkih rojeva poslije bagremove paše i broja praznih nukleusa ili nastavaka, sada vadim po jednu mladu maticu sa tri rama pčela. Sve to stavljam u prazan nukleus i odmah mu dodam pogačicu. Tako uradim sa svim rojevima koji su do sada privremeno bili u proizvodnoj košnici. Na taj način iskoristim i prošlogodišnje kvalitetne matice koje se mogu za rezervu čuvati i upotrijebiti do proljeća iduće godine. Tada maticu u plodištu Pl ograničim na jedan plodišni nastavak. U njega stavim sve ramove u kojim je otvoreno leglo. Preko plodišnog nastavka stavljam uokvirenu matičnu rešetku. Na matičmu rešetku dolazi prvi me dišni nastavak. U njega prenosim sve ramove koji se naĎu u svim

plodištima koja su do tada bili u višematičnoj košnici, a u kojima je zrelo leglo. Nekada u takvoj višematičnoj košnici bude privremeno i do šest plodišta. Stavljam tri ili četiri medišna nastavka, a to zavisi od ukupnog brojčanog stanja pčela u košnici.Oduzimanje pčela izletnica iz plodišta P2 vršim na isti način kao pred bagremovu pašu. Iz plodišta P2 sve su izletnice ulazile na lij eto LI. Tada zatvorim lij eto LI,a otvorim lijeta L2 i L3. Na taj način rasteretim plodište P2, a pojačam zajedničko medište. Lipova paša traje oko 15 dana i pred kraj te paše opet oduzimam izletnice iz plodišta P2, ali sa lijetom LI i L4. Na ovaj način, pojačavanja sa zrelim leglom i pčelama izletnicama, uvijek imam super jaka pčelinja društva. U ovom slučaju dvije Do lipove paše plodište P2je u dva nastavka mlade matice u dva plodišta podmiruju gubitak pčela u toku lipove i suncokretove paše. ZAZIMLJAVANJE VIŠE PČELINJIH DRUŠTAVA U JEDNOJ KOŠNICI U svakom savremenom i visokoproduktivnom pčelinjaku treba imati odreĎeni broj nukleusa ili pomoćnih pčelinjih društava. Njih u toku proljeća i ljeta iskorištavamo u razne svrhe.Osnovni zadatak nukleusa je da u njima imamo rezervnih pčelinjih društava. Dešava se da, nekim slučajem, u nekoj proizvodnoj košnici nestane matice.To može da se desi uvijek, i u rano proljeće i u kasnu jesen. Tada nam dobro doĎe takvo rezervno pčelinje društvo, koje kompletno dodajemo košnici koja je ostala bez matice. Ali, dimenzije ramova u košnici i u nukleusima moraju biti iste.Kada vršimo pripremu proizvodnih pčelinjih društava za zimu, tada isto vršimo i pripremu nukleusa.Kod nukleusa moramo izvršiti odabir, tako da one nukleuse koji su brojčano slabi sa pčelama treba rasformirati, i za prezimljavanje ostavljati samo one nukleuse koji gusto zaposjedaju pčelama 5 ramova.Nukleusi koji sadrže manje ramova i na njima manje pčela obično su izvor grabeži na pčelinjaku. Ali, ako ih tako slabe ostavimo u toku zime, male su šanse da prezime zimu. Zbog toga je najbolje još na početku avgusta, prije prihranjivanja, odlučiti šta uraditi sa nukleusima. Kada vršimo prihranjivanje glavnih proizvodnih društava, tada vršimo i prihranjivanje pčelinjih društava u nukleusima. I u njima mora biti jedna količina čistog meda i jedan rani sa konzerviranim polenovim prahom, prije nego što počnemo prihranjivanje za zimu.Da bi ova pčelinja društva lahko prezimila zimu, ja koristim višak nastavaka i ramova sa izgraĎenim saćem.Na taj način riješim problem čuvanja ramova sa rezervnim saćem, a i olakšam rezervnim pčelinjim društvima prezimljavanje. Za ovo nam je potrebno više razdjelnih dasaka za dvomatično pčelarenje.Pod jedan krov jedne košnice može se staviti 4-5 pčelinjih društava iz nukleusa. Postupak prijenosa pčela sa ramovima iz nukleusa u košnicu u kojoj će prezimiti vrši se poslije prihranjivanja za zimu i vrši se postepeno. Postupak se sastoji u tome da jedan nukleus sklonimo u stranu, a na njegovo mjesto odmah stavimo podnjaču I na nju jedan nastavak u koji prenosimo sve ramove sa pčelama iz nukleusa koji smo privremeno sklonili. Popunimo nastavak ramovima sa izgraĎenim saćem. Ako u nukleusu nije bio nijedan ram u kojem ima konzerviranog polenovog praha, takav ram iz rezerve treba da dodamo u taj nastavak. To isto važi i za svako sljedeće pčelinje društvo koje budemo prenosili. Odmah treba dodati po jednu pogačicu svakom prenesenom pčelinjem društvu. Stavimo hranilicu i pokrijemo košnicu. Pčele izletnice će brzo naći ulaz u košnicu i navići se da ulaze na taj ulaz. Novopostavljenu košnicu treba metnuti meĎu 3-4 nukleusa.Kada se nakon 2-3 dana pčele priviknu na novu košnicu i počnu normalno da rade, tada dižemo kompletan jedan nukleus direktno na poklopac te košnice u koju prenosimo te nukleuse. Ako imamo više nukleusa, isti postupak obavljamo na onoliko košnica u koliko planiramo da smjestimo sve te nukleuse. Prilikom prijenosa nu-kleusa u košnice moramo voditi tačnu evidenciju u kojem nam je nastavku po broju koja matica. Nakon 3-4 dana, kada se pčele u nukleusu koji smo podigli na poklopac naviknu da tu ulaze, ponovo radimo isto. Privremeno sklanjamo nukleus sa poklopca, otvaramo košnicu, stavljamo pregradnu dasku, stavljamo nastavak,prenosimo ramove iz nukleusa u dodati nastavak, stavljamo pogačicu i zatvaramo košnicu. Pčele će na približno istoj visini naći izlaz na razdjelnoj daski i brzo će se navići da izlijeću na taj izlaz. Poslije nekoliko dana dižemo drugi nukleus na poklopac košnice i daljnji postupak je isti.Ali, u jedan nastavak se mogu prenijeti i dva nukleusa. Nastavak se podijeli pregradnom daskom od lesonita ili šperploče. Tada na pregradnoj dasci koja dijeli dva nastavka otvaramo

dva lijeta za dva pčelinja društva. Ovaj posao se obavlja postepeno, sve dok ne prenesemo sve nukleuse u predviĎene košnice.Opravdanost ovog postupka ogleda se u sljedećem: sva slabija pčelinja društva iz nukleusa ili pomoćnih košnica imaju veću šansu da prezime; potrošnja hrane je dosta manja nego da su samostalno zimovala u nukleusima, jer je gubitak toplote manji;izgraĎeno saće se lakše čuva od moljca; u proljeće se ta pčelinja društva brže razvijaju. Ako, nekim slučajem, treba pojačati neko proizvodno pčelinje društvo, onda prenosimo kompletan nastavak u koji smo prenijeli nukleus i dodajemo ga proizvodnom društvu. Tako isto radimo ako je neko proizvodno pčelinje društvo ostalo bez matice. Ali, ovaj drugi slučaj možemo primijeniti samo u početku, kada primijetimo da nema matice, dok se ne pojave lažne matice. 135 Radoznalost pčelara naročito početnika vuče ih da u kontaktu sa pčelama prilikom pregleda traže maticu da bi je vidjeli. Mada to često nije potrebno,ali znatiželja je jača od potrebe pa se pčelar upusti u njeno traženje po ramovima. Zbog toga je neophodno naglasiti daje pri pregledu dovoljno utvrditi da li ima svih stadija razvoja u leglu i daje normalnog izgleda. To je mnogo lakše utvrditi na poklopljenom nego na otvorenom leglu. TakoĎe, traženje matice početkom proljeća i u jesen je mnogo lakše jer su društva manje brojnosti nego u sezoni. Ako se želi pronadi matica i identifikovati to je najbolje u dane sa tihim toplim vremenom i kad ima paše izbjeći će se pojava grabeži, zbog dužeg držanja otvorene košnice. U proljeće matica se uglavnom nalazi u gornjem nastavku dok je u donjim nastavcima potisnuta u vrijeme jače paše. U jesen kad je snaga društva svedena na jedan nastavak maticu je lako pronaći. No, maticu treba tražiti samo onda kad u evidenciji stoji daje stara ili ako je leglo lošeg kvaliteta, odnosno šareno i kad je društvo oslabilo. TakoĎe, kad je matica neotporna prema bolestima što se može zapaziti preko njenog legla, ili ako je društvo neproduktivno. Kod otvaranja košnice s namjerom da se pronaĎe matica nije preporučljivo previše dimiti, jer se pčele uznemire. Najprije se izvadi jedan okvir i ne treba očekivati da na njemu bude matica, jer to obično bude okvir sa poklopljenim leglom, ali se pri tome odmah pogled usmjeri na spoljnu stranu sljedećeg okvira. Ako je društvo mirno maticu neće biti teško pronaći jer je ona uglavnom na ramu na kome se vide tek položena jaja čiji je položaj u ćeliji uspravan i to na strani suprotno od sunca. MeĎutim^kad je društvo nemirno pa se pčele gomilaju bolje je pregled odložiti dok se društvo smiri. Kad se pregleda izvaĎeni ram treba pažnju usmjeriti samo na maticu a ne i na cijeli ram. Ako je matica obilježena vrlo lako se zapazi, a ako nije treba malo više pažnje. U nekim slučajevima je neodložno da se matica pronaĎe, a to je najjednostavnije kad se nastavrk sa leglom stavi u stranu a na podnjaču stavi novo tijelo I u njega prazni ramovi a zatim se preko njih stavi matična rešetka i prazno tijelo u koje se postepeno stresaju pčele sa ramova sa leglom i pčele potjeraju kroz matičnu rešetku u donje tijelo. Tako će matica ostati na rešetki. To se može uraditi i u slučaju kad je matica mala ili kad se traži neoploĎena matica, umjesto koje treba dodati oploĎenu provjerenu maticu. Ovo se takoĎe može napraviti i tako što se na leto košnice postavi parče matične rešetke i pčele stresu ispred košnice. Ako maticu treba naći u društvu sa dva nastavka pčela preporučljivo je izmeĎu njih postaviti matičnu rešetku i nakon nekoliko dana izvršiti pregled ramova u nastavku sa mladim leglom i jajima. Kranjske pčele su po boji slične maticama pa je matice potrebno obilježiti da bi ih kad zatreba mogli lakše pronaći. Obilježenu maticu lakše je pronaći

PROLJETNI RAZVOJ PČELINJIH DRUŠTAVA Dobar dan pircim, dobro došao na forum! Nisam par dana bio na forumu pa neznam točan datum kada si se uključio, ali da ti ja pokušam odgovoriti na tvoje pitanje – razvoj pčelinjih društva u proljede. Ima par koraka kako pčele koje su tebi sada (14.03.2011.) još nerzvijene i kako ih razviti do početka cvatnje bagrema. Neznam koliko znaš o pčelarstvu, ako znaš ovo što pišem, oprosti, ipak du to i radi naših "novopečenih" pčelara ponoviti, jer se tako najbolje savlada "zadada": 1. KORAK - pregled društava na AV podnici, gdje se vidi kako je društvo zimovalo. Pčele uvijek razvijaju leglo (i zadnje se izvali) u prostoru koji je bliže letu, a med "skladište" prema zadnjem cijelu nastavka. Zimuju u delijama koje su u zimi prazne, pa iznad njih formiraju medne vijence, koji su (poželjno je), čim deblji. 2. KORAK - kada vremenske prilike dopuste, (moje iskustvo me uči - oko 15-20.03.), tj. na početku sezone, vršim brzi pregled otvaranjem poklopne daske, mijenjanjem novinskog papira (sloj između poklopne daske i vanjskog poklopca sa Al limom), koji je u vedini slučajeva vlažan, jer leglo ved "krede" i kondenzacija pare uslijed potrošnje hrane (nektara i peludi) - raste. Dakle, sada treba staviti obavezno novinski papir koji se ponaša kao "bugačica" (to je bio rahli karton-papir sa kojim se upijala prekomjerno nanesena tinta na pisadi papir!!!??? - za mlađe je to "špansko selo"; napredak čovječanstva je evidentan, danas pišemo ne više ni sa

kemijskom olovkom nego sa PC-om!!). Ja u ovome "koraku" obično dodajem podražajno prihranjivanje u vidu medne pogače, sa ili bez dodatka peludi (po PIP-u "stimular", sa peludi za poticanje legla kod matice, ili "standard" bez dodatka peludi koju još nazivamo i "ledena" pogača). Na pčelinjak obavezno tada treba staviti i higijenske pojilice, jer pogača traži vedi unos vode za preradu šedera u pogači. Hranilicu treba opskrbiti sa 0,03-0,06% soli koja se pomiješa u vodu, a ja običavam i mjesto gdje dolaze na hranilici po vodu namazati malo sa medom, ali ne previše da se ne potane grabež na pčelinjaku. Pogaču medem uvijek u ovo doba, i u slučaju vedih zaliha hrane u košnici. Moja uobičajena količina meda kojega ostavljam ujesen u košnici je od 25-30kg. Naime pčele kod podražajnog prihranjivanja pogačom kredu u razvoj bez obzira ima li unosa iz prirode ili ne. 3. KORAK – nakon 10 do 15 dana od kada sam dodao pogaču, dakle od 25.03 do 01.04. rotiram gornji nastavak u kojem se nalazi matica – h o r i z o n t a l n o. Time postižemo da se zalihe hrane nađu u "neprirodnom" položaju – bliže letu i pčele ga počinju seliti u stražnji kraj nastavka – dalje od leta. Time se oslobađaju delije, koje domade-kudne pčele nakon "brušenja" pripremaju matici za zalijeganje, što ona jedva dočeka pa se leglo širi na vedi prostor pojedinog okvira (rama). 4. KORAK – nakon 10 do 15 dana od horizontalne rotacije vršim – prvu (1) v e r t i k a l n u rotaciju nastavaka. To se zbiva od 10.04. do 15.04.2011., i tada je u cvatu vode, od kojega je najbitnija jabuka, pa se prema njezinom cvjetanju treba ravnati da se napravi ova vertikalna rotacija. Ja tada dodajem drugu (2) proljetnu pogaču za podražaj još jačem razvoju legla, ali samo u slučajevima kada je vrijeme nestalno i loše pa pčele ne mogu iskoristiti pašu koja tada trenutno medi. Ako je unos velik, dodavanjem pogače potakli bi rojevni nagon, koji kada jednom krene – nemogude ga je zaustaviti. Ali u kišovitom i nestalnom vremenu dodana druga proljetna pogača – pravi je pogodak! Važan je podatak da oko 20-tak dana nakon jabuke počinje cvasti – bagrem! 5. KORAK – nakon 10 do 15 dana od prve vertikalne rotacije vršim –drugu (2) v e r t i k a l n u rotaciju nastavaka. To se zbiva od 20.04. do 25.04.2011., i to je kraj rotacija pred glavnu pašu – bagrem u pripremi za pašu na ovoj najznačajnijoj medonosnoj biljki koju ja zovem "njegovo veličanstvo - b a g r e m". 6. KORAK – nakon 8 dana tj. oko 01.05. do 05.05. vršim ograničavanje legla po VREMENU i po PROSTORU. To radim ovako: Na podnicu dodajem novi tredi (3) nastavak po broju, i pronalazim maticu u gornjem nastavku, i to ako je 12 sati, redovito je u sredini nastavka, na 5 ili 6 okviru. Ujutro je na lijevoj ili desnoj strani nastavka tj. na 3 ili 4 okviru, ili na 7 ili 8 okviru, a u pravilu je na okviru sa okomito položenim (svježim) jajima. Da bi pčele bile čim mirnije na sadu, ja nastojim kod traženja matice uopde ne dimiti i čim nježnije baratati sa nastavcima i okvirima. Okvir na kojemu sam pronašao maticu metnem na sredinu nastavka na podnici, (okvir br.5). Lijevo ili desno stavim prazno pravilno izgrađeno sade, iz kojega su se ved izlegle 1 do 2 generacije pčela, ali samo jednan takav okvir, npr. okvir (br. 6). Poznaje se po tome što je još svijetle boje, ali ved sa smeđkasastim tonom koji ide u polukrug sa vedom osnovom dolje, a prema vrhu opisuje polukružnicu – znak da ga je matica dobro iskoristila, te ga ona "osjeda" kao svoga – ovo ved zaleženo sade je toplije od novoga djevičanskog iz kojega se još nije izvalila ni jedna generacija pčela. Lijevo i desno od opisanih okvira dakle, (na br. 4 i br. 7) stavim satne osnove, onda prazno sade (br. 3 i br. , zatim satne osnove (br. 2 i br. 9) i na krajeve okvire sa izgrađenim sadem (br. 1 i br. 10). Ovo sam prozvao "Metoda schumy" ili "zig-zag"-metoda. Može biti i varijacija "na temu" tj. modifikacija ove metode, u ekstremnim slučajevima kada je vremena pred cvatnju bagrema malo,

onda se može staviti izgrađeno sade samo na br. 5 (sa maticom), tj. sa zatečenim leglom na ovome okviru, i na br. 6 – prazno sade, a sve ostalo mogu biti – satne osnove! Isto se koristi i kada nemamo izgrađenih okvira u dovoljnoj mjeri i po broju. ##Iz nastavka iz kojega smo izvadili maticu sa 1 okvirom legla, sa 3-4 okvira stresemo mlade pčele u najdonji nastavak (novo plodište), tako da u tome nastaku ostane sadržaj-mlade pčele sa 3-4 okvira koje de njegovati mlade, tek zaležene ličinke, kad se ove od tredeg dana starosti počnu hraniti matičnom mliječi i dalje mješavinom mat. mliječi i peludi te meda (kod radilica) ##Koja je svrha ove metode, - rekli smo: 1.) Po O G R A N I Č E NJ U LEGLA PO PROSTORU, zato na ovaj najdonji, novi nastavak stavljam matičnu ili Hannemanovu rešetku (u nazivlju kojega predlažem za pojednostavljenje – «MR»). Sada je matica ograničena na smanjeni (ograničen) prostor za zalijeganje jaja. 2.) Po OGRANIČENJU V R E M E N A ZA ZALIJEGANJE JAJA, zato jer dok kudne pčele izgrade sade potebno za zalijeganje jaja, dok matica zanese prazne okvire sa sadem i dok ih pčele počnu hraniti pa do izvaljivanja nove "podne"-generacije pčela prođe od 21 do 33 dana, taman toliko koliko je potrebno da bagrem ocvate na području gdje pčelarimo, a to obično traje od 10 do 15 dana. ##Dakle, na MR stavimo nastavak sa praznim sadem, to nam je bududi nastavak medišta. Predlažem za nastavak medišta uvesti nomenklaturu MN-1, MN-2, MN-3 itd. ##Na ovaj 2 nastavak stavimo nastavak bivšeg plodišta bez 1 okvira na kojem je bila matica. Nakon 5 dana (bez ovoga prvog dana), ili šestog dana (to je poznata metoga "šestog dana") pregledamo ovaj nastavak pažljivo i POKIDAMO sve matičnjake na koje naiđemo. Ako želimo, možemo uzgojiti nove matičnjake iz ličinki, koje su taman stare 72 sata (nešto manje od 3 dana), ali to je druga tema, kolu demo jednom naknadno objasniti, a koju sam ved opisao kod teme ......... "edukacija", podnaslov "genetika i selekcija pčele medarice", ove godine u 1. mjesecu. Ovako ja razvijam i ubrzavam proljetni razvoj društava i pripremam ih za glavnu pašu, a sada zbrojimo dane – dodavanje 3 (donjeg)-plodišnog nastavka od 01. do 05. svibnja (maja) + 10-15 dana cvatnje, izlazi 15. do 20. svibnja (maja), ukupno vrijeme je 20 dana. Pčele izgrade sade potrebne dubine da matica zanese jaja oko 8 do 10 dana od postavljanja "zig-zag"metode, to je 09. do 14. svibnja (maja), matica zanese okvire postepeno od 2 do 15 dana, te tako dolazimo od 16.05. do 29.05. Pčela radilica izlazi iz delije nakon 21 dan od zalijeganja, dakle prođe vrijeme od 07.06. do 20.06., dakle prođe vrijeme cvatnje bagrema koje na pojedinom staništu cvate od 10 do 15, iznimno 18 dana. Evo, tako ja razvijem pčele za glavnu pašu u mome kraju – bagrem. Ako se pažljivo postupa, greške nebi smjelo biti, ali ima i iznimaka, to je bila lanjska 2010. godina. Počela je isto kao i ova, sa haldnim vremenom, a tada je "ojužilo", a ja sam razvio pčele i tempirao sve za glavnu pašu, tj. bagrem. Bududi nije bilo niti malo paše, bagrem je skoro ved ocvao kada se u zadnjih 5 dana vrijeme proljepšalo pa smo mi na ovoj jugozapadnoj strani Hrvatske, u Istri i sakupili nešto meda. A "usput" smo imali i dosta prirodnih rojeva, jer je rojevni nagon krenuo, a paše je bila kakva-takva, pa se ja u šali nazivam "rojar-2010". U normalnim uvjetima kada krene rojevni nagon, treba staru maticu odvojiti u poseban nukleus, pokidati sve matičnjake osim dva u različitim stadijima, koje ostavimo, i to najkrupniji zatvoreni i drugi krupan a nezatvoren matičnjak. Dobro treba pregledati sve okvire da nam slučajno ne zaostane u nekom kutu kakav "matičnjak-slabid", jer bi to bio – potpuni fijasko. Tako u situaciji kada nam se čini da smo sve izgubili, dobivamo jer je i to jedan od načina za ograničavanjem legla - po vremenu, naime dok se mlada matica oplodi i počne sa zalijeganjem jaja – paša bagrema je ved na izmaku ili je prošla........

ZAKLJUČAK: Za bagrem ja razvijam pčelinja društva tako da od 15.03. kada prvi puta otvaram košnice i počinjem proljetni razvoj do 01.05. izvršim 1 horizontalnu i 2 vertikalne rotacije nastavaka na LR i na FR košnicama. Datumi su orjentacioni, dozvoljena su odstupanja prema vremenskim (ne)prilikama. Za danas toliko, Pozdrav..............schumy Da ti ja pokušam pomodi u tvojem problemu. Belčideva metoda je u njegovom originalnom "izdanju" bila da je on novi plodišni nastavak P3 stavljao na vrh, ispod njega mrežu i ispod mreže medišne nastavke M1+M2. Ispočetka sam i ja radio tako, ali imaš pravo, onda je potrebno puno više intervencija ("prčkanja") po košnici. Ja sam kroz godine malo modificirao ovaj Belčidev način, i sada to radim po mojoj metodi koju sam prozvao "zig-zag", nadi deš opis u ovom podforumu kao početak, ja sam ovj podforum ...."Moj način plečarenja"........ i otvorio. Mislim da je tvoja greška u tome što u donji plodišni nastavakP1, medeš samo okvir sa otvorenim leglom i maticom, zatim dva prazna izgrađena sada i ostalo satne osnove. "Bivši"-stari plodišni nastavak P1 staviš iznad MR (matične rešetke) i postaje M1, a na ovaj prazan novi medišni nastavak M2. Dakle tvoja proizvodna košnica je sastavljena od P1+M1+M2, odnosno 3 tijela. PRVA GREŠKA je što si stavio stari P1 iznad MR, ovaj stari plosišni nastavak uvijek stavljaš na vrh. To je zato jer pčele uvijek med nose iznad svoje matice, koja "proizvodi" leglo radi očuvanja vrste (medni vijenci). Pčele nemaju kamo skladištiti med i onda se osjedaju stješnjene, a zaposlene su samo sa gradnjom sada da matici osiguraju prostor za nesenje jaja. Ti si ovo narušio i iznad matice si postavio "konkurenciju" a to je mlado leglo, iz kojega pčele obavezno izvlače matičnjake. Sada, kada ideš pregledavati društvo, moraš skidati gornji medišni nastavak pa dodi do starog plodišta. DRUGA GREŠKA je što si stavio u novi nastavak P1 samo pčele koje su bile na sadu gdje si zatekao maticu, (1 ram!). Kada ovo radiš, moraš dodati barem 50% mladih pčela stresanjem sa okvira na kojim je otvoreno leglo. Zašto? Zato što su onda mlade pčele ravnomjerno raspoređene na hranjenju otvorenog legla (staro plodište) i na izgradnji sada (novo plodište). Ako znamo da do rojevnog nagona dolazi kada mlade pčele nemaju kamo "istovariti" matičnu mliječ koje su pune, i kada brojka mladih pčela po 1 jaju (ličinki) koju hrane pređe broj 3, sigurno nastaje rojevno nagon. Sa gore opisanim načinom stresanja 50% mladih pčela u novo plodište ovaj nesrazmjer se poništava i pčele su u "normalnom" radnom raspoloženj. DOBRA STRANA moje metode "zig-zag" je i u tome, što ja obično iz gornjeg "starog" plodišta dobijem matice odične kvalitete i tu primjenjujem metodu "petog dana" (po literaturi šestog dana), koju sam ved opisao u par mojih postova pa ih potraži na ovome forumu. Nadam se da sam ti ipak malo pomogao, ali do pravih deš rezultata dodi samo kroz svoju praksu i greške koje su neminovnost stjecanja praktičnog dijela pčelarstva. Kroz greške svi mi prolazimo svake godine, jer nas pašne (ne)prilike na to natjeraju, htjeli mi to ili ne. Zato – medno u ovoj godini svim forumašima koji ovo pročitaju! UZGOJ MATICA I TRUTOVA Uzgoj matica i trutova mogud je samo u jednom dijelu godine kad je razvoj zajednice na svome vrhuncu, a to je:

* U toku glavne paše. * Pri kraju zadnje jake paše * Po završetku glavne paše 9.1.UZGOJ MATICA Za uzgoj matica potrebno je osigurati: * posebno izvdvojene (selekcionirane) zajednice, sa provjerenim genetskim potencijalom (STARTERI) * jedan broj uzgojnih zajednica za prihvat matičnjaka i uzgojne linije (FINIŠERI) 9.1.1. STARTER. Zajednica koja je izabrana za uzimanje ličinki mora biti temeljito testirana i imati potpuno procijenjene nasljedne osobine, koje moraju biti iznad prosjeka. Zajednica de biti izvor genetskog materijala iz kojeg de se uzgajati mlade matice. Ova zajednica kod presađenog "materijala"-ličinki pčela, bilo kojom od uzgojnih tehnologija (Jenter, Nicot, Miller-ova, Doolitleova, Alley-eva metoda), mora biti dobro opskrbljema hranom (med+pelud), sa velikim brojem mladih pčela hraniteljica, i bez otvorenog nepoklopljenog legla. Poželjno je zajednicu podražajno prihranjivati šedernim sirupom (omjer 1:1) u količini od 0,2-0,4 litre, svaki ili bar svaki drugi dan, a po potrebi se dodaju i okviri sa peludom. Da bi ova zajednica vršila svoju osnovnu funkciju – odgoj i naglašeni razvoj matica dodavanjem matične mliječi u matičnjak do zatvaranja istoga, mora joj se konstantno izostalih društava (pomodnih zajednica) na pčelinjaku dodavati okvire sa poklopljenim-zatvorenim leglom. Na taj je način ova zajednica-STARTER kvalitetno pripremljen da se osigura dobar prihvat presađenih ličinki na uzgoj. Hrana radiličkih ličinki se razlikuje od hrane ličinki koje se razvijaju u matice. Samo prva dva dana i jedne i druge ličinke su hranjene istovjetnom hranom – matičnom mliječi, dok se tredeg dana radiličke ličinke prihranjuju sa - peludi i medom, a ličinke matica malde pčele-hraniteljice nastavljaju hranitisamo sa matičnom mliječi. Vrlo se jasno uočava da su posjeti i hranjenje ličinki matica česti, dok se hranjenje radilica usporava i posjeti pčela-hraniteljica su sve rjeđi. Količina matične mliječi koju matica primi u ovoj fazi razvoja do zatvaranja matičnjaka presudna je za njezinu kvalitetu u ostatku svoje osnovne (i jedine) životne funkcije – produljenja vrste, odnosno nešenju jaja. Dobro hranjene ličinke kasnije de se razviti u fizički dobro razvijene matice. Starter je obezmatičena zajednica u kojoj presađeni materijal (ličinke) ostaju od 1 do 3 dana ovisno o tehnološkoj metod i primjenjenog u uzgoju, a mlade pčele u takvoj zajednici bez matice obilno hrane ličinke matica matičnom mliječi u velikim količinama. 9.1.2. FINIŠERI. Zajednice za prihvat matičnjaka imaju za zadatak da uzgoje dobre matice iz osiguranog uzgojnog materijala. Odlike ovih zajednica nemaju utjecaja na genetske odlike matica koje su u njima

uzgojene. Ove zajednice moraju biti zdrave i jake i u raspoloženju da prihvate matičnjake. Zajednice se za ovo posebno pripremaju. Uobičajeno, u takvim zajednicama je puno više pčela i obezmatičene su. Prisutnost velikog broja pčela njegovateljica stisnutih u ograničen prostor, iznenada nezaposlenih i obezmatičenih osigurava pravilno raspoloženje za velik broj matičnjaka. Nakon 24 sata iz startera se prenose matičnjaci u finišer, koji je također obezmatičen, sa nepoklopljenim leglom i puno mladih pčela-hraniteljica, a bududi je prisutna i populacija starijih kudnih pčela-voskarica, a da se nebi pojavio rojevni nagon, u ove se zajednice po potrebi dodaju i satne osnove, tko je je zaposlenost svih uzrasta mladih pčela evidentna. Najracionalnija i najbolja kombinacija finišera je zajednica koja u plodištu ima svoju maticu, i od drugog nastavka, samoga finišera (radnog prostora) je odvojena matičnom rešetkom. U nastavak se redovito dodaje nepoklopljeno leglo, sa redovitim podražajnim prihranjivanjem, kako bi se o leglu i matičnjacima mlase pčele intenzivno bavile.

(s22) SLIKA 1. Finišer sa izvađenim zaleženim okvirom na kojemu su zatvoreni matičnjaci i njega rojevi sanduk (kutija) za prenošenje okvira do oplodnjaka za rađanje i sparivanje matica uz testiranje istih u prvim danima nakon što su počele sa nešenjem jaja. Ličinke koje se koriste za presađivanje ne smiju biti starije od jednog i pol dana. Okvir s presađenim ličinkama stavlja se u sredinu zajednice između dva okvira legla i s puno mladih kudnih pčela. Potrebno je da se ličinke što prije počnu hraniti matičnom mliječi, što osigurava bolju kondiciju bududih matica. Svi su matičnjaci poklopljeni peti dan nakon presađivanja.

Prije nego što se pojavi mogudnost izlaska matica matičnjaci se trebaju izvaditi iz zajednice i pojedinačno izolirati. Ovo može čekati do jedanaestog dana od presađivanja, ali se isto tako može napraviti peti dan nakon presađivanja, bududi da su ličinke i kukuljice relativno otporne na mehaničke povrede u ova dva kratka razdoblja. (s23)

Slika 2. Zreli matičnjaci "tihe smjene" Zatvoreni matičnjaci ne traže posebnu pažnju osim temperature od 35 oC i 50 - 70% relativne vlage, pa je zatvorene matičnjake mogude držati u inkubatorima.

(s24) Slika 3. Razvoj u jajetu i njegov položaj sadu u 1,2, i 3 danu nakon polaganja u praznu deliju sada

(s25) Slika 4. Četvrti dan od pokaganja jaja se razvije ličinka koja je spremna za presađiv Neoplođene matice izlaze dvanaesti dan nakon presađivanja. Nakon pregleda svake matice, one se označavaju bojom ili pločicom prema međunarodno propisanim pravilima. Sve do početka nesenja jaja, matice se čuvaju u oplodnjacima. To su u pravilu male košnice, sa ograničenom površinom sada, kako bi se mlase matice nakon sparivanja mogle pratiti u kvaliteti i kvantiteti zalijeganja delija sada. Izvaljena matica nije odmah sposobna za parenje, ved joj treba 5 do 7 dana da dostigne spolnu zrelost. Kod mlade tek izvaljene matice prednjočeljusna žlijezda luči malo feromona, ali od 5 do 7 dana lučenje feromona se ogvija u količini koja de privudi trutove za akt sparivanja. Trutovi detektiraju feromone prednjočeljusne žlijezde na udaljenosti do 50-tak i više metara. U tom istom vremenu se u matice razvijaju i abdominalne tergitne žlijezde, koje su najaktivnije u dobi od 12tog do 26-tog dana starosti matice, i njihova je funkcija privlačenje vedeg broja trutova na sparivalištu. Feromoni ovih žlijezda su poticaj na akt sparivanja trutovima, a osjete ih na maloj udaljenosi, tj. kada se približe matici. Ukoliko se zbog raznoraznih uzroka mlada matica ne spari do 26-tog dana svoga života, lučenje abdominalne tergitne žlijezde prestaje, pa ona prestaje i biti atraktivan (privlačna) trutovima. Uzrok ovoj pojavi je najčešde loše vrijeme.

(s26) Slika 5. Mlada tek izvaljena neobilježena matica okružena pčelama hraniteljicama 9.2. OZNAČAVANJE MATICA. Matice pčela de se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice:

(s27) Slika 1. Matice pčela de se označavati bojom na leđima koja označava godinu opodnje matice, a vrijeme koje je najpogodnije za ovu radnju je neposredno prije dodavanja u oplodnjak ili po sparivanju i prvim zaleženim delijama sada u oplodnjaku jer je količina pčela mala, pa se lako uoči i obilježi.

(s28) Slika 2. Matica obilježena bojom za godinu uzgoja - žuta, godina 2007.- brojem, kod uzgajivača matica sa masovnom produkcijom pčela de se osim bojom, matice označavati i brojem 9.3. SPARIVANJE MATICA. U oplodnjavima, koji su raznih konstrukcija, kao samostalne male košnice raznih veličina («baby») do običnih nastavaka kojima pčelar pčelari, a sa pregradama se razdijeli na 3 ili 4 oplodnjaka. Na letu oplodnjaka potrebno je postaviti dovoljno velike poletaljke jer su mlade matice dosta neprecizne pri slijetanju. Dobra pripomod maticama su i obojene čeone strane vlastitog oplodnjaka (plava, žuta, bijela, crna), tj. boje koje pčele raspoznaju ili u istim bojama na drugoj podlozi ofarbani geometrijski llikovi (krug, trokut, trapez, i sl.). Pčelama u oplodnjaku je obavezno osigurati dodatnu hranu jer ju same nisu u mogudnosti dopremiti (male zajednice). Oplodnjak se puni natresanjem mladih pčela iz više zajednica, a radi lakšeg rada i manipulacije, pčele se mogu navlažiti raspršivačem vode. Nakon ponjenja oplodnjaka pčelama, dodaju se okviri gledano sa vanjske prema unutarnjoj pregradi okvir sa medom (1 kom), okvir sa peludom (1 kom), prazno ved izgrađeno sade ili satna osnova. U nedostatku prirodne hrane (meda i peluda), oplodnjaku se dodaje šederno-medna pogača i naravno zreli matičnjak ili mlada nesparena matica. Ovako priređen oplodnjak se odnosi na primejreno hladno mjesto (10 – 16 ºC), da se kroz par dana mlada zajesnica formira kao organizirano društvo, a nakon toga se oplodnjaci iznose na oplodnu stanicu. Na oplodnoj stanici je potreban dovoljan broj spolno dozrelih trutova, koji osiguravaju brzu i potpunu oplodnju. Da bi se osigurao dovoljan broj plodnih trutova, potrebno je osigurati dobru peludnu i nektarnu pašu, te dovoljan broj jakih zajednica.

(s29) Slika 1. Matica polaže jaja u očišdene delije sada, okružena hraniteljicama – svojom "dvorskom svitom" ___________________________________Matica se izleže (izvali) 16-ti dan od položenog jajeta u deliju matičnjaka. Kada se izvali pčele ju "pripremaju" za svadbeni let (parenje), 5 do 8 dana, hranedi ju intenzivno medom da ojača i bude spremna za napore intenzivnih izlijetanja iz košnice i parenja. Čest je i slučaj da radilice "naganjaju" maticu, tj. progone i jure ju po ramovima košnice, jer ju i na taj način prisiljavaju da fizički ojača. Znači sa 21 do 24 dana ona je spolno sazrela i spremna za parenje. Najprije izlijede iz košnice na orijentacijske letove, koji su isprva kratki (par minuta) pa sve duži i duži, a započinje letove za parenje na sparivališta gdje se oplodnja odvija u vremenskom razdoblju kako sam gore naveo. Najveda je aktivnost u ranim popodnevnim satima, od 12,00h do 15,00h. U zraku se matica pari više puta u danu sa par trutova, a sve se odvije u vremenskom razdoblju od oko 7 dana. Matica se pari sa više trutova (od 10 do 20), u prosjeku oko 25, a u literaturi je zabilježen podatak da je jednom znanstveniku uspjelo detektirati 32 truta koji su oplodili jednu te istu maticu (ruska literatura). Kada matica dođe u košnicu iz zatka (iz vagine) joj visi tzv. "končid", to je ostatak spolnog organa truta koji ju je zadnji oplodio. Radilice očiste ovaj "končid", prihvate maticu i počinju sa stalnom njegom svoje "kraljice". Još uvijek nije nikada stručno i sa sigurnošdu objašnjeno, kako naredni trut koji dolazi do matice (u zraku!), uspije izvudi "končid" svoga prethodnika i oploditi maticu u žestokoj "trci" u zraku. Do sada u svim literaturama koje sam pročitao (a dosta sam ih pročitao), sve se svodi na pretpostavke i tvrdnje ničim dokazanih "sigurnih" podataka pojedinih stručnjaka…. Osobno mislim da je to (još) jedna neotkrivena misterija genetike u pčele medarice…. Ako se matica ne spari do svoje "starosti" od cca 30-tak dana, prestaje biti atraktivna i zanimljiva trutovima i ostaje "stara frajla". Razlog je što mandibularna (gornjočeljusna) žlijezda koja izlučuje feromone prestaje izlučivati supstance koji privlače rutove. Trutovi ju osjete na cca do 50 metara udaljenosti. Još jedna žlijezda je bitna kod oplodnje, to je tergitna žlijezda, ali ju trut osjeti na samo cca 0,5 metara, znači to je "nagrada" onome mužjaku koji se toliko približio matici da ju oplodi u slijededem činu "svadbenog leta".

Matica se n i k a d a ne pari u košnici, nakon sparivanja vani, nikada više ne izlijede iz košnice, ostaje u njoj do svoje smrti. Izuzetno izlijede samo u slučaju rojenja…….. Dobar dan Beequeen, Presađuju se ličinke (larve), stare 3÷4 dana, a ne položena jaja od 1 dana, dakle T = 4 + 12 = 16 dana. Kada ja hodu "na brzinu" uzgojiti matice, a nemam vremena, to radim na slijededi način: Obezmatičim društvo iz kojega hodu "izvudi" (uzgojiti) maticu, i nakon 5 dana otvaram košnicu. To je tehnologija uzgoja matica poznata kao "pravilo petog dana". Pokidam sve zatečene matičnjake, i ponovno metnem ramove u košnicu. Nakon 5 do 7 dana pregledam sve ramove uj plodištu, začeti su novi matičnjaci od kojih ih ostavim onoliko koliko mi ih treba za tu i (ili) za više novih društava (nukleusa). Tako se postiže da se matice začnu sa ličinkama (larvama) koje su najmlađe u trenutku kidanja prvih (prisilnih) matičnjaka. Ako mi se kvalitet novouzgojenih matica ovom metodom pokaže dobar, ostavim ih, ako ne uzgojim nove, najčešde Millerovom metodom. Nedostatak ovoga načina je da se moraju pokidati nakon 5 dana SVI matičnjaci, ako ostane samo jedan, kvaliteta matice je zasigurno slabija od uzgajenih nekom od oprobanih metoda, tj. sigurno je to matica prisilnog uzgoja. Često je to pravilo velikih komercijalnih pčelara u USA, Australija, New Zeland, kada u jeku paše, ili neposredno prije iskorištavanja glavne paše ostanu bez matica, jer je bolje pašu dočekati sa bilo kakvom, nego sa nikakvom maticom. Poslije završene paše lako se ovakva matica uništi i uzgoji prava sa kojom košnica ulazi u zimu...... Nadam se da sam ti odgovorio na tvoje pitanje, ako treba još nešto, slobodno pitaj! Pozdrav......schumy Beequeen, -1. (prvi) dan – pčele "osjete" da nemaju maticu, počinju graditi "zvončide" matičnjaka, - ne uzimaš ga "pod" vrijeme obračuna, jaja su stara 0,00 sati – sada netom izležena -2. (drugi dan), jučerašnja jaja imaju 1 dan -3. (tredi dan), jaja imaju 2 dana -4. (četvrti dan), jaja imaju 3 dana, to su ved ličinke na prijelazu iz jaja u ličinke (larve) -5. (peti dan), jaja imaju manje od 4 dana, to su sada ličinke (larve) koje su do vrha napunjene matičnom mliječi, pogodne za presađivanje, odnosno uzgoj u vlastitoj košnici…. Od ovih se matičnjaka sa da ostavljaju 2 komada, za rasplod samo u košnici u kojoj mijenjamo (uzgajamo) novu maticu. Poželjno je da ne budu oba iste starosti, odabiremo jedan pred zatvaranjem ijedan manje sagrađen. Ovo stoga da se više izgrađeni matičnjak (sa starijom maticom), ali mlađom u odnosu na vrijeme kada je jaje snešeno, (!?) pripremi da se iz njega izvali nova matica, a ako slučajno strada, imamo jednu rezervu, koja sigurno daje novu maticu! U normalnom slijedu događanja mlada matica br. 1 izlazi i ubija maticu br. 2, i život se u košnici nastavlja u

normalnom ritmu. Pozdrav............schumy U zadnjih nekoliko postova je dosta toga objašnjeno , ali se meni dini da osobito početnicima dosta toga nije jasno .Mislim da je korišteno više vrsta izraza , a bilo bi mnogo jasnije kad bi se koristili izrazi jaje 1 , 2 i 3 zatim larva 1 dan ,2 itd . Zato du ja preko biologije pčela i tabele koju je dao Senad pokušat objasnit ono što smatram nedovoljno jasnim.Što se tiče biologije pčela , u knjizi „ Pčelarstvo „ utvrđuje se da se jaje u tom stanju nalazi 3 dana ,zatim larve matica u savijenom stanju 5 do 6 dana , u ispruženom stanju dva dana za koje vrijeme plete i košuljicu i zatim radi preobrazbu koja završava šesnestog dana . Zanimljivo je ovo 5 do 6 dana u savijenom stanju . Nekad sam pročitao (neznam više izvor ) da to stanje traje oko 130 sati , što je približno pet i po dana. U literaturi se najčešde kaže da kad se larva počne pružati vrši se poklapanje matičnjaka . Nije potpuno jasno kad je poklapanje završeno ali negdje piše da je devetog , a negdje desetog dana , pa mislim da se sa oba termina treba računati . Također je važno da sve larve prva tri dana primaju matičnu mliječ a zatim samo larve matica i nadalje . U istoj knjizi se napominje da je osnova ista i za larve matica ,kao i radilica ,ali da se diferencija kod larvi matica vrši između drugog i tredeg dana , a kod larvi radilica između tredeg i četvrtog dana .Jasno je po ovom da je samim prelazom na med i pergu ova larva prema smjeru pčele .Tomažin u svojoj knjizi kaže da poslje tri do četiri dana larve matica dostižu 320 mg , a larva radilice oko 180 gr .Samo ove razlike u težini dovoljno govore koliko je kod presađivanja važno uzeti što mlađu larvu i na neki način govori da su i larve različito hranjene . . U institutu Ribnoe (Rusija ) su vršili eksperiment na presađenim larvama različite starosti od 12 sati pa sve do 72 sata (tri dana ) Utvrđeno je da su pčele prihvatile samo 6% larvi od 72 sata ,a oko 70 % je bilo prihvačeno larvi od 12 sati .Stanje je naravno drugačije ako mi obezmatičimo neko društvo . Ono želi usvakom slučaju da dođe dim prije do matice. Međutim kod izbora larvi nede graditi matičnjake na larvama starijim od tri dana ,jer su ih ved počeli hraniti hranom za pčele . Može li se ipak dogoditi da grade i na starijim larvama ? Može ali je uslov da nemaju mlađih .Primjer je prevješavanje legla iznad medišta u tredi nastavak , a ispod medišta je matična rešetka (otvoreno leto ) iplodište . Pčele u tredem nastavku se osjedaju obezmatičene i ako postoji bilo kakva larva otvorenog legla pokušt de izgradit matičnjak . Naravno ono što se izleže bit de, ni pčela ni matica .Moje je mišljenje da de u odabiru larvi (ako uklonimo maticu ) pčele prvo odabrati larve starosti tri dana , a zatim i nekoliko starosti dva i jedan dan .

[quote="senad"]

Evo da i ja pokušam slikovno pomodi, Datumi, / kategorije matičnjaka -0-1-2-3-4 / stadiji jaja/legla po datumima Unutar svake kategorije su dani *1-3 žuto =jaje * 4 do 8 larva otvoren matičnjak, * 9-matičnjak poklopljen Prvo kad uklonimo maticu recimo 6 . 05 , pčele nede odmah graditi matičnjake ,jer prvo traže maticu . Potraga može trajati jedan dan ,a može i duže .Pitanje je koji je zadnji termin kad de pčele graditi matičnjake i najčešde se slažu da je to između 3 i 5 dana .Po tabeli koju je dao Senad , vidi se da je matica tog dana položila i jaja . Ako nadalje pogledamo istu tabelu vidjet demo da ako pčele počnu graditi matičnjake prvi dan poslje obezmatičenja da de to biti u koloni 4 larve stare tri dana koje se nalaze pod brojem 6, zatim larve u koloni 3 ,koje su stare dva dana i nalaze se pod brojem 5 i larve u koloni 2 stare 1 dan pod brojem 4 .Kako se zna tek izležene larve starosti do jednog dana su idealne ,a ostale lošije i smatraju se starije larve .Sad brojimo pet dana od dana obezmatičenja i šesti dan otvaramo košnicu . Lako je vidjeti da je to 11 . 05 i tada de sigurno biti poklopljeni matičnjaci larvi iz četvrte kolone i vjerovatno matičnjaci iz trede kolone . U svakom

slučaju treba porušiti i matičnjake koje su pčele počele zatvarati , a ostaviti samo otvorene u kojima se vide mlađe larve sa dosta mliječa . FORMIRANJE OGAJIVAČKOG DRUŠTVA

Odgajivačko društvo

U nedostatku vlastitog iskustva , prilikom obrade ove teme koristim slijededu literaturu: 1. U SVETU PČELA Veroljub Umeljid 2. MOJ PČELINJAK Branko Relid 3. STACIONIRANO PČELARENJE Branko Relid 4. PČELARENJE KAO PROFESIJA I HOBI Branko Relid 5. PČELARSTVO Ferid Velagid 6. SAVREMENO PČELARSTVO Alija Dolovac Odabiranju i pripremi odgajivačkih društava treba da posvetimo posebnu pažnju. Biramo društva čije pčele

imaju sve pozitivne osobine , slično kao kod odabira rodonačelničkog društva. Posebno obratimo pažnju da slučajno nema simptoma bilo koje pčeljinje bolesti. Iz jačeg proizvodnog društva , koga smo odabrali kao odgajivačko, oduzmemo maticu. To bi trebala biti dobra matica i iskoristidemo je za zamjenu neke loše ili za formiranje novog društva. Zatim demo iz odgajivačkog društva oduzeti sve ramove sa otvorenim leglom bez pčela. Ovo radimo da pčele ne bi punile sa MM prisilne matičnjake koje bi počele da izgrađuju na sadu ovih ramova , ved im ostaje da svu pažnju posvete mladim larvicama koje demo im sutradan dodati. Tom društvu dodajemo i dva rama sa dosta polena. Naravno , ranije demo planirati iz kojih košnica ove ramove da oduzmemo. Plodišta odgajivačkih društava dopunjavamo ramovima sa zrelim leglom iz kojih se pčele ved izvode i sa pripadajudim pčelamo. Podrazumjeva se da pazimo da ne prenesemo i maticu. Odmah predvidimo i prazan prostor , koji demo sutradan , sa larvicama dodati.

Ovaj prostor treba predvidjeti u sredini košnice. Lijevo i desno ide po jedan ram sa zrelim leglom, onda ramovi sa polenom, onda ostali ramovi sa leglom i hranom simetrično postavljeni lijevo i desno. Zatim sa nekoliko ramova sa otvorenim leglom , uzetih iz pomodnih društava, bez matice, stresemo sve pčele u plodište odgajivačkog društva. Takođe demo sve pčele sa nastavka ili polunastavka ovog društva stresti u plodište, a nastavke iskoristiti za druge košnice.

Na ovaj način smo formirali jako odgajuvačko društvo sa velikim brojem mladih pčela sposobnih za lučenje MM. Sve su ove pčele zbijene u plodišni prostor. Prazan prostor u sredini košnice bide ispunjen mladim pčelama koje de sutradan , kad dodamo ram sa presađenim larvicama , odmah biti u kontaktu sa njima.

Kad smo završili formiranje odgajuvačkog društva, dodajemo mu preko satonoša pogaču od 1kg, koju smo napravili od šedera u prahu, meda i samljevenog polena u odnosu 600 + 300 + 100 gr. Uveče ovom društvu sipamo u hranilicu med razblažen sa vodom u omjeru 1:1 .

Trudidemo se da u hranilici ima razblaženog meda sve dok matičnjaci ne budu zatvoreni, a do tada de i pogača da traje. Sa svim ovim radnjama smo obezbjedili da se larvice (budude matice), odgajaju u velikom izobilju, u sličnim uslovima koji predhode prirodnom rojevom nagonu, pa sa pravom treba da očekujemo da de sav naš trud biti nagrađen veoma kvalitetnim maticama. Ved sutradan pristupamo presađivanju larvica –ali to je nova tema. Naglašavam da je ovdje predstavljeno formiranje odgajivačkog društva po Umeljidu , i meni se čini najprihvatljivije , dok po drugim autorima nemamo samo jedno odgajuvačko društvo , nego govorimo o formiranju startera i finišera. Dakle , prije nego pristupimo presađivanju larvi , formirademo društva koja de da prihvate presađene larve i započnu sa izgradnjom matičnjaka. Ovdje du napisati kako se to radi po Relidu: Jedan dan , a najkasnije 4-5 sati prije nego što du dati osnove matičnjaka sa presađenim larvama, iz

odabranog društva oduzmem maticu i svo otvoreno leglo, osim jednog sa najmlađim larvama , koje stavljam u sredinu formiranog gnijezda. Do njega , sa obe strane , stavljam okvire sa nepoklopljenim medom i dosta polena, a iza njih okvirove sa zatvorenim leglom i medom. Na mjesto oduzetih okvirova sa otvorenim leglom , dodajem okvirove sa zatvorenim leglom , koje uzimam iz društava kojima su dati okvirovi sa otvorenim leglom. Ako je potrebno , prihvatna društva pojačavam mladim pčelama iz drugih društava , sve dotle dok svi okvirovi ne budu dobro zaposjednuti sa pčelama. Jedan do dva sata prije dodavanja presađenih larvi iz prihvatnog društva oduzimam okvir sa otvorenim leglom i umjesto njega dodajem okvir sa osnovama matičnjaka u koje su presađene larve. Slijededeg dana vadim okvir sa započetim matičnjacima i na njegovo mjesto dodajem nov okvir sa presađenim larvama. Započete matičnjake dajem odgajuvačkom društvu na dogradnju i njegovanje. Uzgajuvačka društva imaju zadatak da nastave sa njegovanjem matičnih larvi i dovršavanjem započetih matičnjaka. Najčešde formiram uzgajuvačka društva bez matice. (postupak je sličan Umeljidevom tako da ga ovdje nedu detaljno iznositi) Pored ovog načina može se formirati i odgajivačko društvo sa maticom i takvo društvo se praktično može koristiti duže vrijeme. Problem je u tome što se takva zajednica može izrojiti sa starom maticom, što se mora imati u vidu i voditi računa da do toga ne dođe, da ne bi pobjegao roj. Relid to ovako opisuje: Na svom pčelinjaku formirao sam uzgajivačko društvo s maticom tako što sam u jedan (široko niski) nastavak , koji stoji na podnjači stavio okvir sa maticom i do njega zatvoreno leglo. Zatim sam na taj nastavak stavio MR, pa na nju drugi nastavak sa otvorenim leglom. Ukoliko nije bilo dovoljno okvirova sa otvorenim leglom, broj sam nadopunjavao otvorenim leglom iz drugih košnica. Zajedno sa pripadajudim pčelama. (pčele sam prskao mirisom da se ne bi tukle). Radi svake sigurnosti matici sam podrezivao jedno krilo. (od ovog se ograđujem i ne preporučujem) Slijededeg dana po formiranju uzgajivačkog društva iz sredine sam vadio po dva okvira sa najmlađim leglom i nakon sat dva na njihovo mjesto stavljao okvirove sa započetim matičnjacima, koje su ove pčele imale da dovrše. Kad su matičnjaci bili zatvoreni ili pri zatvaranju, okvire sam vadio i dodavao drugim zajednicama iznad MR, dok ne budu zreli , a uzgajivačkom društvu dodavao slijededu partiju započetih matičnjaka.

Naglašavam da ni sam Relid ne preporučuje ovakvo odgajivačko društvo , jer na osnovu svoje dugogodišnje prakse zaključuje da ovako dobije manji broj matičnjaka i lošije odgojene matice, pošto mlade pčele ne njeguju samo matične larve , nego i radiličke – pčelinje larve.