Duh-i-oblik-BYR.pdf

Duh i oblik, Bô Yin Râ Naslov izvornika: 'Geist und Form', Bô Yin Râ (J. A. Schneiderfranken), 2. izdanje, Kober'sche Verlagsbuchhandlung AG, Zürich, 1958. (1. izdanje: Stuttgart, 1924.) Prevela na hrvatski: Sandra Antešević Vlastito izdanje: Sandra Antešević Copyright © www.boyinra.info ISBN 978-953-58462-2-2 Zagreb, 2015.

SADRŽAJ

Pitanje Vanjsko i unutrašnje Mjesto stanovanja i rada Oblikovanje radosti Oblikovanje patnje Umjetnost življenja

1 3 5 8 11 13

Novom čovjeku!

PITANJE Htio bi živjeti u duhu i nakon dugog lutanja si konačno našao put koji njemu vodi! I sada pitaš: „Što će mi od nadalje forme, kada znam put prema sadržaju?“ Forma ti se čini beznačajnom i bez ikakve vrijednosti – ne samo da vjeruješ da će ti se najskrivenije unutrašnje očitovati bez oblika, nego sada u svakoj formi vidiš samo prepreku! Prezrivim ti se čini obraćati pažnju na oblik, prezrivo ti je sve što teži savršenstvu oblika! Vjeruješ da se sada i sâm možeš otrgnuti svakoj formi! Ipak želiš biti vrednovan, također bez forme, kao netko tko teži najvišim vrijednostima! Velikim ludama ti se čine svi oni koji ne odobravaju to što ti zanemaruješ formu! Osjećaš se uzvišenim iznad njihove ludosti i s osmijehom se pitaš: „Što će mi na putu prema duhu još te vanjske vezanosti? – Čemu forma!?“ * Prijatelju – ne sumnjam da si našao put prema duhu! Samo sumnjam da ćeš dobiti dobro vodstvo koje ti je prijeko potrebno, ako nastaviš ismijavati formu! Misliš da ljudi trebaju prepoznati tvoju čistoću, moraju poštovati žar tvoga stremljenja, i da čisto htijenje tvoje volje mora svjedočiti o tebi… Nije krivo tvoje mišljenje, ali ćeš ipak morati spoznati da ne smiješ zanemarivati ni formu, da sve tvoje djelovanje tek dobiva konačnu vrijednost putem odgovarajuće forme. Kao što se dobro vino ne nudi u običnim zemljanim posudama, jer bi time bila podcijenjena vrijednost vina koje se nudi; tako već strahopoštovanje prema duhu traži da se zadovoljiš samo s najsavršenijim oblikom, ako hoćeš sâm postati „hramom duha“! -Svako tvoje izražavanje u vanjskom svijetu mora stalno biti svjedočanstvo tog strahopoštovanja! Čim si jednom stupio na put prema duhu više nisi slobodan postupati prema svojoj udobnosti i trenutnom raspoloženju! -Imaš obavezu preoblikovati sebe i postati izrazom duha! Sebe samoga trebaš usavršiti u najviši oblik i sve tvoje djelovanje koje drugi opažaju treba vidljivo svjedočiti o savršenstvu tvoje forme!… Nećeš dokazati uzvišenost prezirući formu! Samo se luda može smatrati 'uzvišenom' iznad svih oblika! -Uistinu uzvišeni će uvijek vladati formom! Takvo ovladavanje se očituje već u najobičnijem svakodnevnom poslu… Cinik koji se oblači u prnje da bi pokazao da je bez potreba, samo je žalosna luda, ukoliko mu njegova slaba snaga omogućava da nekim radom stekne dovoljno da može kupiti pristojno odijelo!

1

 

Tko se hoće preobraziti u hram duha mora preuzeti na sebe sav trud da već i u svojoj vanjskoj pojavi pokaže da drži do sebe… Ako to njegovo stanje dozvoljava, uvijek će biti u najbiranijoj i najboljoj odjeći njegova kraja, i ako je siromašan uvijek će nastojati da i njegova skromna odjeća bude dostojna, u skladu s njegovim mogućnostima… Svakako da neki idu svijetom i svojom modernom odjećom pokazuju da je to sve o čemu u svom zemaljskim postojanju sanjaju; samo odjeća dostojna unutarnje otmjenosti uvijek se može razlikovati od puke draperije koja prekriva prazninu. Ali kao što način odijevanja tijela pokazuje koliko čovjek vrednuje sebe i duhovno kojem hoće postati hramom, tako se u svem njegovom djelovanju može prepoznati da li zna poštovati to što u njemu živi. -Da je 'dobar način življenja' postao bitan ljudima koji su time naučili skrivati ono što stvarno jesu, samo pokazuje da se taj način života prvobitno mogao sresti samo kod onih koji su zaista bili takvi kakvi su i izgledali! Kreacija ljudske unutarnje vrijednosti neće biti obezvrijeđena ni tamo gdje ostaje samo maskom, kao što ni zlato ne može izgubiti svoju vrijednost ako se bludnica njime kiti… Brojni su oni koji u svom samo-opravdanju preziru 'dobar način života', ne primjećujući da je u njemu postalo oblikom ono čemu oni sami teže u svom etičkom nastojanju! --Oni ne vide da je čak i tamo gdje je takva životna forma postala samo 'praznom' formom, jer joj nedostaje duhovno prožimanje, i to bolje nego njihova tvrdoglavost koja svaki lijepi oblik ocjenjuje kao 'laž'. Zaista, često „djeca ovoga svijeta“ nisu samo 'pametnija' nego i bolja od onih koji smatraju da imaju pravo postati „djecom svjetla“!! Zato te savjetujem: ne podcjenjuj formu, bilo da se radi o velikim, ili malim stvarima! Ne treba težiti usvajanju 'prazne' forme, ali sav tvoj život trebaš naučiti oblikovati i ništa ti ne smije biti zanemarivo malim, u tvom stremljenju da ga oblikuješ u njegovu najljepšu i najsavršeniju formu!--

2

 

VANJSKO I UNUTRAŠNJE Ti, koji si na putu prema duhu, znaj da ti se nikada ne može očitovati ništa bez oblika. I duh treba oblik da bi ga ti postao svjestan! Kao što ništa u ovom vanjskom svijetu ne može bez oblika, tako se ni u unutarnjem svijetu ništa ne može opaziti ako ne dobije oblik… Ti govoriš o 'praznoj' formi! Ali pomisli da je i prazna forma još uvijek očitovanje volje koja je jednom sebi u njoj stvorila izraz, kao što prazna puževa kućica još uvijek govori o životinji koja je u njoj živjela. Ono što postaje oblikom u vanjskom svijetu izraz je nutrine vanjskog svijeta koja ti se drugačije ne bi mogla očitovati… Tako je i svaka forma unutarnjeg svijeta opet ponovo izraz najunutrašnjijeg koje nikada ne bi bilo prisutno za tebe da ga ne možeš prepoznati u obliku… Nastoj ovdje u vanjskom svijetu u svakom obliku opažati njenu unutrašnjost, čiji je ona izraz! Tako ćeš se najbolje pripremiti da jednom i u svijetu duha, u svakoj formi koju tamo sretneš, vidiš u njoj svjetlosno zračenje njene najdublje unutrašnjosti čiji je ona izraz! I sve što je čovjek stvorio od životnih oblika u ovom vanjskom svijetu da bi lakše nosio terete zemaljskog života, s drugim njemu sličnima, može ti poslužiti kao važno učenje… I ovdje 'vanjskom' odgovara uvijek jedno 'unutrašnje', čak i kada se to unutrašnje već odavno ne osjeća. Traži to unutrašnje i kada si ga našao onda će ti poneki lijepi životni oblik koji ti je važio samo za privid, od tada dobiti drugu vrijednost! --Ponešto što ti se danas još čini bezveznim u ljudskim navikama i običajima, ugledat ćeš kao formu mudrog sadržaja. Ne treba praviti studije koje vode do davnih vremena i dalekih naroda. Gdje god bio možeš početi sa svojim svakodnevnim životom i najbližom okolinom. Tu je tvoje najsigurnije tlo i samo ludost to prezire da bi sanjala o starim vremenima i dalekim narodima, tražeći svoju pripadnost tamo. -Tako sam nalazio tragatelje koji su težili duhu i jedva svjesni svoje ludosti, mislili kako ih ometa odjeća njihova doba i njihove zemlje… Nisu shvaćali da duhovno pronalazi čovjek koji se u svečanom društvu pridružuje formama društva, da - koji se samo onda osjeća ugodno, kada njegova odjeća odgovara do u detalje propisima tih formi… Njih je jeza uhvatila kada je onaj koji je u visokim planinama, pri strmom usponu znao govoriti o duhu, a onda se uvečer u odmorištu brinuo i da na svečanoj večeri, u radosnom društvu, bude u odjeći koju zahtijevaju običaji. -Ako se čovjek sebi dopada u otrcanoj odjeći, njemu se ništa manje ne sviđa i da drugima pokaže kako je on prema svom umišljanju odavno 'nadrastao' formu.

3

 

Neki su se oblačili u biblijsku odjeću, hodajući usred bijela dana tako maskirani, svaki od njih kao „Krist“, ili barem apostol, i nitko od njih izgleda da nije ni slutio kako bi se smijao onaj čiju masku su uzeli, da živi danas usred zapadnog svijeta. A ipak je bilo među njima i istinskih tragatelja koji su zaista stremili duhu, usprkos svoj njihovoj ludosti. Tako čovjek griješi, umišljajući da je 'nadrastao' formu! Tobože slobodan od svake forme stvara si neke neobične forme koje nisu u skladu s formama sveopće cjeline, izraslim tokom vremena u svim zemljama i umišlja da je daleko 'bolji' od onih koji ne slijede njegov tašti primjer. Ono što je ovdje oslikano možda je najosobitija vrsta ludog pokušaja da se oslobodi od formi vremena i svoje zemlje… Daleko su brojnije pojedinosti koje skriveno cvjetaju… Ali svima je zajednička zabluda da se tragatelj koji se hoće približiti duhu smije s punim pravom osjećati iznad svih formi, a naročito onih koje se očituju u običajnima i navikama ljudskog zajedničkog života. Ali takvo preziranje forme ponekada vodi i do raspada ljudske zajednice. Kao u slučajevima kada se u zabludi prezire brak, kao staromodna, ograničavajuća veza, - ili kada se pokušava iskorijeniti sve što je čovječanstvo samo zasadilo kao zaštitu od oluje krivo vođenih nagona i neobuzdanih strasti. Jednom je čovjek mudro prepoznao opasnost koja je povezana sa svakim preziranjem oblika! Prilično se lako da srušiti ono za šta su trebala stoljeća i vjekovi da izraste da bi zaista pružalo zaštitu. -Ali dugo će čovjek morati trpjeti stalne oluje i kada na kraju bude pokušavao iznova zasaditi šumu koja ga je nekada čuvala… Tako se sveti svako neuvažavanje oblika! Čovjek vidi samo vanjsko i zaboravlja da je ono očitovanje unutrašnjeg! –

4

 

MJESTO STANOVANJA I RADA Mjesto čovjekova stanovanja je istovremeno njegova najvanjskija odjeća u ovom vanjskom svijetu i kao što ga odjeća njegova tijela može očitovati, isto tako može i mjesto stanovanja. Ako je u tvojoj moći da si sâm sagradiš svoju kuću, čak i ako je oblikuje onaj tko ima iskustva u tom poslu gradnje, ona će već izvana govoriti o tome tko si ti… Ali i ako stanuješ u prostorima na koje nisi mogao utjecati, način na koji ti te prostore sebi prilagodiš opet će puno govoriti o tebi… Ti tu nikoga ne možeš prevariti, ni ako pozoveš najbolje majstore svoje zemlje da ti izrade veličanstvene predmete i da pokažu svoje umijeće u tvojim prostorijama… Uskoro će se vidjeti da li se tu očitovao samo umjetnik čiji je zadatak bio stvoriti lijep prostor, ili si mu ti mogao dati trag svog bića, kao nit vodilju za njegovo izražavanje. Možda je tvoj stan samo preoblikovan od bivših stanara i sadrži možda još uvijek iste kućanske predmete? Možda svaki komad namještaja svjedoči o ljudima koji su tu prije stanovali i čiju krv ti u sebi osjećaš? Možda su forme raznih vremena tijesno povezane u tvojim prostorijama i poneki lijepi komad koji si naslijedio je možda iz dalekih krajeva. Ali i tada će tvoj stan svjedočiti o tvojim karakteristikama, jer što god si zadržao od starih stvari i koliko god bila osjetna patina atmosfere nekog starog vremena u njihovim formama – uvijek će način na koji ti staro koristiš kao vanjsko odijelo tvoga života, davati novu vrijednost stvarima, a koja ovisi samo o tebi. -Ali nemoj sada misliti da te moraju okruživati lijepe stvari i raznorazne skupocjenosti! I ako živiš u siromaštvu i ako svojim nazivaš samo ono najnužnije - mjesto u kome stanuješ nosit će obilježje harmonije koju u sebi nosiš, kao što će nositi i obilježje unutarnje zbrke i reflektirati divlji nemir, ako još nisi našao u sebi sklad… Što god posjedovao uvijek će se tvoj unutarnji posjed očitovati u vanjskom! Tvoj dom, koliko god bio skučen i siromašan uvijek nosi obilježje tvoje duše, uvijek pokazuje oblik u kojem ti znaš oblikovati vanjski svijet. -Bila bi velika zabluda ako bi htio vjerovati da je za onoga koji stremi duhu taština ako pazi da sve što ga okružuje ovdje u vanjskom svijetu ima udjela u njegovoj ljubavi. I ovdje strahopoštovanje pred duhom nalaže da tvoj dom bude čist i lijep, bez obzira na siromaštvo; a ako uživaš u blagostanju, da ne bude ništa oko tebe što ne bi bilo dostojno čovjeka koji želi biti hramom duha. --Morat ćeš paziti na to da postaneš svjestan stvari koje te okružuju u tvojim prostorijama! Ništa nije beznačajno i ni najmanje ne smije umaći tvojoj pažnji! Oblici koji te okružuju djeluju povratno na tebe, i onda kada si ih ti jedva svjestan. -Nikada ne možeš biti dovoljno brižan kada je u pitanju uređenje tvog doma! Vrsta tvog posla ti možda onemogućava da s istom brižnošću urediš i svoj radni prostor. 5

 

Tamo možda uopće nemaš mogućnost urediti prostor po svom ukusu i možda se radi o nekom grubom poslu i to okruženje, jedva da se može nazvati prostorom. Možda posao koji obavljaš nije vezan za zatvoreni prostor. U tvom domu si pak slobodan i možeš ga urediti na svoj način. Tu tvoje oko ne smije ništa ugledati što bi narušavalo harmoniju duše. Dom ti treba biti utočište i svime što se u njemu nalazi usklađivati te s radosnim raspoloženjem – toploj, čistoj, duševnoj vedrini! I ako te je prethodno okruživala tama i ako su te pritiskale teške stvari, nakon ulaska u svoj dom trebaš otresti sve sa sebe što te želi povući prema niskom raspoloženju. Tu trebaš ponovo doći sebi i svojim najvišim visinama. --Ako si bio dovoljno brižan opremiti dom sa stvarima koje su te dostojne, onda će i najsiromašnija uređenje govoriti tvojoj duši tako da će se ona ponovno naći, ako se možda u divljoj buci svakodnevice daleko izgubila u vanjskome. -Što god te onda okruživalo u tvom stanu podsjećat će te na tvoje najbolje osjećanje, obraćat će ti se kao tvoj svijet i davati ti mir i vedri spokoj. * Svaki komad tvog pokućstva djelo je ljudi. Pazi na to da svaki komad nosi plemenito obilježje ljudske vrijednosti! Ti koji hoćeš u sebi opaziti glas vječnog duha – kako smiješ u tvoj dom unositi stvari koje se prikazuju za nešto što nisu, koje se istovremeno izruguju zakonu oblikovanja! -Sadašnje vrijeme je na žalost prepuno stvari koje bi čovjek najradije bacio u more, tamo gdje je ono najdublje! Neispunjena ostaje svaka prava forma koja je izraz unutarnjeg opažaja, kada je samo oponašana spretnim rukama; život forme je obesvećen takvim činom i ono što preostaje samo je leš… Čovjek je zaboravio, ili nikada nije ni slutio, da je svaki oblik živi znak jezika i da nešto govori. Tako čovjek gomila 'dijelove leša', jedan do drugog i da toga nije svjestan. Narodi Istoka znaju drugačije, ukoliko nisu pokvareni od zapadnih ljudi. Neka mi bude dozvoljeno ovdje spomenuti jedan slučaj kao primjer. Jedna velika europska trgovačka kuća je slala robu na Istok, gdje je mogla računati uvijek na bogatu potražnju. Da bi napravili privlačniju ambalažu stavili su jednog dana neke šarene ornamente u stilu orijentalne umjetnosti, vjerujući kako će time još proširiti broj kupaca. Ali prodavač je morao doživjeti da mu je cijela nova pošiljka vraćena natrag. Trgovci s Istoka, koji su tu robu uvijek tražili, odbili su primiti robu u novom pakiranju. A razlog tome je bio sljedeći: rekli su da njihov život više ne bi bio siguran kada bi oni uopće držali u svojoj radnji to novo pakiranje, jer svi oblici koji se na njemu vide, za pobožnog Hindusa predstavljaju -- najstrašnije bogohuljenje… Kada bi čovjek na Zapadu bio u stanju na isti način osjećati formu, našao bi puno toga što bi i sâm isto tako htio izbaciti iz svog okruženja! 6

 

Ali on više ne zna tumačiti jezik oblika i tek nešto ukusa za red i kolorit već zadovoljavaju njegove zahtjeve. Ali ne treba misliti da ja ovdje govorim samo o nakitu i ukrasima!... Najjednostavniji stol ili stolac mogu nositi u sebi život oblika, kao što najsjajniji namještaj isto može biti samo mrtva oprema 'ukrašena' 'dijelovima leša'… Isto je i sa svim posuđem i uređajima koje zahtijeva i najjednostavniji život. Zato se pobrini da te okružuju samo one stvari koje mogu odgovarati duhu koji želiš u sebi naći, onako kako ćeš ga jednom naći. Zaista nosiš odgovornost za to da ništa u tvojoj kući od namještaja i ukrasa ne bude što se ne može sjediniti s vrijednošću čovjeka koji hoće postati 'hramom duha! --Za to nije neophodno da poznaješ umjetnost i umjetničke stvari. Umjetniku može puno toga biti vrijedno i puno toga staroga možeš naći u muzejima što ne nosi obilježje ljudske vrijednosti i ako svjedoči o velikoj ljudskoj sposobnosti. Druge je vrste mjera kojom ti trebaš mjeriti. Ti, koji se hoćeš sjediniti s duhom - koji je u sebi harmonija i jasnoća, svjetlo i istina ne smiješ oko sebe trpjeti ništa što u svom obliku predstavlja disharmoniju koja stvara nejasnoću i uljuljkuje te u san tupe tame. Ono što te okružuje, mora pokazivati oblike koje ti osjećaš kao čiste i istinite! Izbaci iz svog okruženja sve što očituje neistinu u svom obliku i što postaje neistinito, jer se ne može povezati s tvojim vlastitim osjećajem. Ne zaboravi nikada da sve što te okružuje djeluje povratno na tebe i oblikuje tebe samoga! -Sigurno ne puštaš u svoju kuću ni bilo kojeg čovjeka… Tako ostavi izvan svoje kuće i svako djelo za koje ne želiš da utječe na oblikovanje tvoje duše! 

7

 

OBLIKOVANJE RADOSTI I tvoja radost mora imati plemeniti oblik, da bi te bila dostojna. Ti se možda voliš 'prepustiti' svojoj radosti i ne razumiješ da je potrebno i tu paziti na formu? Najbolje od tvoje radosti ti se čini da je u tome, kada joj se smiješ bezgranično prepustiti…. Još uvijek si ne možeš zamisliti pravu zemaljsku sreću kada ti se kaže da je moraš oblikovati u najplemenitiji oblik. Ali tu si uhvaćen u zabludu s mnogima! Nemoj misliti da je i meni uvijek bila strana! Vidi prijatelju, i ja sam nekoć koračao ponekom od ulica koje vode u zabludu, i koje zavode na ovoj planeti ljudske duhove… Kako bih inače bio spreman pomoći onima koje doseže moja riječ?! Kada te savjetujem da oblikuješ i svoju najopušteniju radost, znam što to znači i znam da ću samo uvećati tvoju radost ako me budeš slijedio. -Nikada se čovjek ne vara toliko, nego kada misli da se prava radost mora bez ikakvih zapreka izlijevati poput neke gorske bujice. Bujica mi pruža prigodnu sliku i ako ću se nje držati onda treba spomenuti da je i planinska vodena bujica samo onda bezopasna kada čovjek zna postaviti branu nasipom i kada joj zna oblikovati tok. Teško pak poljanama i mladom sjemenu kada ta bujica nadođe u svojoj snazi u proljeće i napusti svoje prirodno dano korito!! Tako i tvoja radost predstavlja za tebe opasnost ako je ne oblikuješ i vjeruj mi i ja sam često iskusio tu opasnost, tako da te zaista mogu na nju upozoriti!... Kao što onaj koji sprovodi brodove u luku mora dobro poznavati grebene da bi brod sigurno priveo kroz valove do luke, tako je i meni kroz iskustva ljudskog života postalo poznato što treba izbjegavati da bi čovjek konačno dosegao duhovni cilj, usprkos visokom jezeru strasti i svim olujama nagona… Koliko god ti rado htio 'zaboraviti' 'sebe' u svojoj radosti, sebe kojeg si stvorio u svojoj predodžbi i kojem si dao ime, kao da si to zbilja ti – budi budan i pazi na opasnost kojoj se možeš oduprijeti samo ako znaš oblikovati i svoju radost. --Žališ što se ne smiješ u potpunosti prepustiti svojoj radosti, ali pazi, sve čemu se u potpunosti predaš, čini te svojim robom! A ti trebaš postati gospodarem svoje radosti i ona treba u potpunosti biti podčinjena tvojoj snazi oblikovanja! Ne govorim ovdje o tihoj, trajnoj radosti koja proizlazi iz tvog dobro oblikovanog života, kao što u njegovanom vrtu cvjetovi cvjetaju cijele godine. Teško da nisi primijetio da govorim o radosti koja se pojavljuje posebnim povodom. Mnogostruki mogu biti takvi povodi i na višestruke te načine ta radost može sresti… Ako si već postao svjesnim da trebaš oblikovati svoj cijeli život, bit će ti lako oblikovati i svoju radost, čim više nisi u zabludi da se konačno smiješ zaboraviti u radosti.

8

 

Zaista se ne radi o najlošijima koji povremeno vjeruju da im je radost dana samo da se mogu 'zaboraviti'. Ali tko je taj koji se tako zaboravlja?!? Ti sâm to zaista nisi čak i kada bi na maskenbalu izabrao najčudniju masku! Uvijek si ti sâm onaj koji se osjeća kao 'ja' iza te maske. Ono što želiš zaboraviti bilo bi vrijedno zaboraviti ga i u tvom svakodnevnom životu! -Ti si ga sâm stvorio kao tiranina i djelo tvoje kreacije ti je toliko teško da bi ga rado opet zaboravio, u čemu ti se čini da ti pomaže tvoja radost. * Ti si u ovom zemaljskom svijetu našao svoju zemaljsku odjeću. Još dok si bio dijete znali su ti ljudi reći ponešto o tome što si ti… Vjerovao si i ti sâm da te određuju hvala i pokuda – odnosno vrednovanje odraslih tvog dječjeg očitovanja postojanja… Kada si odrastao 'znao' si da si dijete jedne određene familije i svo je tvoje djelovanje bilo određeno tim 'znanjem'. A onda si se 'oslobodio' svih familijarnih veza, i 'znao' si sebe kao dijete jednog naroda i sva vrijednost koju si sebi davao poticala je od uspješnosti, ili neuspješnosti u nekom ljudskom 'pozivu'… Da li si zaista bio pozvan za tu profesiju jedva da si i ti sâm to na kraju znao. 'Izrastao' si u njemu i tvoj zadatak vidiš u tome da ga 'ispuniš' tako da te oni koji su ti pretpostavljeni, ili koji ga 'prosuđuju', ne prosude loše. Što si tako bio u očima drugih – kako si se htio prikazati drugima, to ti je bilo - i možda ti je još uvijek, točno određenje onoga što si ti! Tuđe 'vrednovanje' određuje ti tvoju vrijednost. Tuđe 'divljenje' čini da se i ti sâm sebi činiš divnim. Tuđe 'pre-poznavanje' tvoje važnosti samo te je učilo da sebe tobože poznaješ. Tuđi 'prijezir' čini ti se tako utemeljenim da ti sebe samoga možeš poštovati samo tajno i pred sobom se bojiš da si robom svoje taštine kada se u tebi nešto 'izdiže' protiv prijezira drugih, jer se želi izdići iz poniženja u koje si ga ti sâm spustio. Tako si sve što o sebi osjećaš primio od drugih i ne znaš iz sebe samoga tko si ti! Nije čudo onda što želiš zaboraviti ono što si samo u očima drugih! Zaista nije čudo, kada pokušavaš 'zaboraviti' ono što su drugi od tebe načinili! Ali sebe samoga sigurno ne želiš zaboraviti! Samo ostavljaš jednu predodžbu koju su ti drugi dali i uzimaš pravo da budeš ti sâm. --Zato te i savjetujem da ne zaboravljaš sebe samog u svojoj radosti! Onaj kojeg bi htio zaboraviti, jer te vrijeđa, kao tvoje vlastito stvorenje prema mjeri drugih - njega sigurno smiješ zaboraviti i činiš dobro ako ga uskoro zaboraviš! --Ali sebe samoga smiješ visoko uzdići u osjećaju radosti. Što god ti donosilo radost, treba ti biti povodom da oprobaš svoju snagu oblikovanja. Moći ćeš svoju snagu stostruko ojačati kada znaš kako je oblikovati prema tvojoj vlastitoj mjeri. 9

 

Ti sâm moraš biti mjerom oblikovanja svoje radosti, a ne ona utvara koju drugi smatraju tobom! Oblik radosti drugih trebaš poštovati ako on zaslužuje poštovanje, samo on ne smije biti uzorom tvom oblikovanju radosti, osim ako ne bi bio sasvim u skladu s tobom. Oblikuj, prijatelju, svoju radost prema svom vlastitom obliku, i ako ne zaboraviš moje riječi, onda tvoja radost nikada neće moći postati uzrokom žaljenja, budeš li je znao oblikovati! --Ti sâm moraš dati oblik svojoj sreći ne želiš li da te prevari!! --Ti si sâm najsigurnije jamstvo za posljedice tvoje radosti, ako je budeš oblikovao prema svom obliku, onom koji ti pripada od vječnosti! 

10

 

OBLIKOVANJE PATNJE Dok ležiš na bolesničkoj postelji u teškim tjelesnim bolovima čini ti se preteško u takvoj patnji težiti još tome da i patnju oblikuješ…. Prije pun straha gledaš za vanjskom pomoći i svaka mrvica koju tako dobiješ čini ti se vrjednija od ovakvog djelovanja… U dobrim danima možda misliš da si već daleko 'iznad svega zemaljskog'. A sada moraš vidjeti kako si još uvijek prilično teško zarobljen za zemlju. -Ali ti ne želiš shvatiti da bi te tvoja duhovna snaga mogla izbaviti iz zarobljeništva, iako ne možda u potpunosti osloboditi. Tvoje jadno tijelo je tako napadnuto da sigurno jedva da vlada svojim čulima… Poznaješ još samo jednu molbu, da tvojim mukama dođe kraj… Kakvom porugom ti se čini govoriti još o oblikovanju patnje. Ah, vidi: zaista znam osjetiti tvoju patnju, jer rijetko kada sam bio potpuno od nje pošteđen. -Tako zaista smijem govoriti o patnji i o njenom nadvladavanju oblikovanjem, tako da je čovjek može podnijeti… Predobro mi je samom poznato kako bol tijela može čovjeka opteretiti, ali i kako je ipak moguće ukrotiti oblikovanjem. Nadilazi sve predodžbe ono što je moguće postići duhovnim oblikovanjem i koliko se duhovnim usmjerenjem tjelesno može još uvijek svladati, koliko god bilo bolno. --Ono što vjeruješ da jedva podnosiš, dok god još zapomažeš i tužiš se na sudbinu, uskoro ćeš nadvladati čim to budeš voljno nosio, tako kao da je to prirodno povezano s tebi primjerenim oblikom vlastitog života, kao da i ne može biti drugačije. -Blago tebi, ako tjelesnu patnju znaš tako obezvrijediti da više ne moraš na nju obraćati pažnju. Dok god se još predaješ svojoj patnji poput roba koji se predaje njegovom tiranskom gospodaru, od kojeg s drhtanjem očekuje udarac biča, onda još uvijek nisi oblikovao svoju patnju onako kako ti priliči! Samo s 'omalovažavanjem' se trebaš prema njoj odnositi i samo ćeš na taj način biti njenim gospodarom!! * Na isti način moraš težiti ovladavanju i kada su u pitanju svi ostali oblici patnje koji te mogu zadesiti! I duševna patnja te hoće uniziti i tobom vladati! I o tome bih mogao puno toga reći i ni tu ne govorim kao netko tko govori o stvarima koje ne poznaje. -Ali sreo sam puno onih koji su toliko voljeli svoju duševnu patnju da je skoro nisu htjeli pustiti od sebe, kao da bi sebe same time napustili… To zaista nije pravi način kako se nositi s patnjom koja želi pritisnuti dušu! I svoju duševnu patnju trebaš naučiti svladati i prisiliti je u oblik koje te je dostojan! Dok još u sebi 'mozgaš' pokušavajući utvrditi krajnji smisao tvoje patnje, samo kopaš grob svojoj snazi otpora!...

11

 

'Smisao' tvoje patnje nije nešto što treba iskopati, jer zaista tvoja patnja nema nikakav 'smisao' dok joj ti sâm ne daš neki i ona samo na taj način može postati 'smislenom' za tebe! Tvoja patnja može biti gorka, ali ne trebaš dopustiti da ti sâm postaneš ogorčen zbog patnje! -Tvoja ti se patnja može činiti 'velikom' preko svake mjere, ali ne trebaš ti sâm posuđivati svoju veličinu od patnje! -Ne trebaš podizati oltar svojoj patnji u sebi i ne trebaš je okolo nositi uzdignutim rukama poput neke svetinje! Kao što moraš naučiti omalovažiti tjelesnu bol, moraš naučiti preraditi duševnu bol – preraditi je u oblik koji ti mora služiti za tvoje vlastito oblikovanje! Ni svojoj patnji ne smiješ sebe prepustiti! Moraš se uzdići iznad patnje i naučiti joj zapovijedati! Ti si onaj koji ostaje, a tvoja je patnja prolazna i laž je kada te želi prevariti da vjeruješ u njenu trajnost! Nauči patnji postavljati ograničenja koja će je oblikovati po tvojoj volji! Patnja će imati loše posljedice samo ako je ne znaš ukrotiti! Samo kao pobjednik svoje patnje možeš dospjeti do duha. Sebe samoga zaista moraš više vrednovati nego svoju patnju, jer u tebi samome se žele očitovati svjetlosne zrake duhovne iskre! --

12

 

UMJETNOST ŽIVLJENJA Ako hoćeš prijeći put koji sam ti već na razne načine opisao u drugim knjigama, kao onaj koji ga poznaje, - put koji vodi svjetlu u tebi, morat ćeš se odreći poneke zablude! Prije svega zablude da tvoj zemaljski život ima 'predodređenje' i da se mora živjeti tako kako dolazi! Tko tako živi svoj život poput je graditelja koji bez ikakvog plana i nacrta iskopava zemlju da bi gradio kako bilo, dok ga posljednji kamen ne zaustavi u daljnjoj gradnji. Moguće da će mu i uspjeti njegova divlja gradnja i da će tako nastati neka besmislena građevina. Ali puno je vjerojatnije da će se jednog dana srušiti na njegovu glavu ono što je bez plana besmisleno gradio. Nemoj biti poput takvog luđaka! Ono što nazivaš svojim zemaljskim životom sirovi je materijal koji ti je općenito dan kako ga nalaziš na zemlji i na kojem gotovo ništa, ili vrlo malo možeš mijenjati. Ali u tvojim je rukama samo ono što ćeš u duhovnom obliku od njega izgraditi i ni jedna moć zemlje neće te moći spriječiti da gradiš onako kako to zahtijeva 'plan gradnje' koji vidi tvoja duša. Htjet ćeš mi se suprotstaviti da puno toga nije u tvojim rukama, da te u mnogim stvarima drugi mogu omesti, - da vanjski svijet može cijelu tvoju građevinu sasvim razrušiti. Ah, dragi prijatelju, čim tako govoriš, još nisi spoznao o čemu ti govorim… Tvoja vanjska gradnja zaista ne ovisi samo o tebi i tvoji najljepši vanjski zidovi mogu biti srušeni prije nego napraviš kupolu na vrhu svoje prekrasne tvorevine! --Ali tvoju duhovnu gradnju možeš samo ti sâm pokvariti, ili dopustiti drugima da je pokvare! --Ovdje se radi o umjetničkom djelu koje treba postati tvoj duhovni život! Tvoj ti zemaljski život dnevno daje novi materijal iz kojeg možeš umjetnički izgraditi svoj duhovni život. Nikada ti neće nedostajati 'kamenja' niti 'drveta' za tu gradnju! Ali do tebe je da preradiš sirovi materijal na takav način da odgovara uzvišenom planu koji tvoja duša u sebi nalazi, u njenom najunutrašnjijem svetištu! Do tebe je da pripremiš pravu 'žbuku' kojom ćeš povezivati gradbeno kamenje. Do tebe je i da 'grede' tako spojiš da mogu nositi konstrukciju. Nećeš smjeti zanemarivati ništa od onoga što ti tvoj zemaljski život svakodnevno bude nudio. Sve je na neki način potrebno za tvoju duhovnu gradnju i dobro će koristiti čim ga prikladno oblikuješ. Ali ništa se ne može uključiti u tvoju duhovnu gradnju što prethodno nije prerađeno i oblikovano na duhovni način! Što god ti svakodnevni život donosio, uvijek se pitaj kako to oblikovati da bi služilo tvojoj duhovnoj gradnji hrama. Onda kreni odmah na posao i ne odmaraj dok ta sirovina ne primi pravi oblik! Što se više vježbaš na taj način, to će ti biti lakši ovaj posao. 13

 

Ono što ti se danas još čini teško mogućim, već uskoro će ti uspijevati s malim trudom! Samo moraš pokazati ustrajnost u tom poslu! Ne smiješ danas oduševljeno početi, da bi nakon par dana već odustao! Ono što ne preradiš, ležat će ti na putu i sâm ćeš sebe ometati i ako poslije budeš htio iznova započeti! -Još danas dok čitaš moje riječi potraži u unutarnjem hramu svoje duše plan gradnje! On je tamo pohranjen i ti ćeš ga naći ako budeš tražio s mirom sigurnog znanja. Nikakvo užurbano pretraživanje ga neće iznijeti na vidjelo. Ako si ga pak našao, onda odmah kreni na posao i ostani vjeran svom djelu! Plan ćeš naučiti razumjeti tek prilikom same gradnje i ako bude potrebno naći ćeš i pojedinačne planove koji ti danas još ne bi koristili! Postupno će tvoja snaga oblikovanja jačati i ti ćeš postati umjetnik u svom djelu! Nikakvo 'školovanje' ti ne može nadomjestiti ono čemu te samo djelovanje može naučiti! --Još se nisi razvio i još ni sâm ne znaš što se u tebi krije. Ti još nemaš povjerenja u sebe i radije bi primio plan i znanje o radu od drugih. Ali povjerenje u sebe ćeš steći tek kada vidiš što nosiš u sebi! Ono će rasti postupno samo s tvojim vlastitim radom prema planu koji je u tebi skriven i onda ćeš spoznati da ti se pomaže, jer sâm sebi vjeruješ, iako samo opažaš pomoć, a ne i pomoćnika! --Samo takva duhovna pomoć ti može biti od koristi! Sve što ti čovjek kaže izvana može te samo probuditi iz tvog sna i pokrenuti na akciju – može ti biti poticaj da počneš sa svojim najboljim djelovanjem! -A pomoć koja ti je pri tom radu potrebna, može ti doći samo na duhovni način u tvojoj nutrini, da bi ti stvarno bila od pomoći. I ako si u vanjskom životu daleko od svake umjetnosti u tvojoj najdubljoj nutrini je umjetnik u tebi koji se može duhovno razviti samo pri tvom radu. Tu, u tvojoj najdubljoj nutrini moći će te se voditi visokoj umjetnosti – umjetnosti da svoj duhovni život oblikuješ prema inherentnim zakonima vječnog duha! Od tebe se samo očekuje i zahtijeva da sav sirovi materijal koji ti zemaljsko postojanje donosi iz dana u dan, hoćeš naučiti prerađivati i oblikovati iz vlastite snage oblikovanja. Zato sam ti u ovoj knjizi govorio na višestruki način o neophodnosti forme! Ako s pravom smatraš da je u vanjskom životu puno toga što te može ometati da svoj život oblikuješ kako želiš, moram ti ipak reći da si i tu puno moćniji nego što pretpostavljaš! -Samo ćeš morati određivati vanjsko iz unutrašnjega! Nastoj sve što ti donosi vanjski život iskoristiti na duhovni način tako što ćeš to nastojati duhovno oblikovati i poneku prepreku ćeš, koja ti se u vanjskom životu činila nepremostivom, ukloniti s puta svojim mudrim duhovnim djelovanjem! --Tvoj cjelokupni vanjski život preobrazit će se prema slici tvog duhovnog života, čim budeš znao sve vanjsko duhovno oblikovati. Bilo je onih koje su nazivali 'umjetnicima življenja', jer su spretno izmicali opasnostima koje su im mogle vanjski život učiniti neveselim. 14

 

Ali umjetnost življenja o kojoj ja ovdje govorim neće biti ni onda izgubljena kada jednom budeš morao napustiti vanjski život na zemlji! Njene ćeš plemenite plodove uživati već ovdje u zemaljskom postojanju i u još većoj punini u novoj vrsti postojanja koja slijedi nakon zemaljskog života. Zaista je vrijedno svakog truda naučiti ovu umjetnost i ona uspijeva svakome tko ima iskrenu volju sebe samoga i sve što doživljava oblikovati na duhovni način! -Njemu će tek i svaki zemaljski oblik očitovati svoju najdublju vrijednost! On će u svakom obliku naći na djelu duha! --

15