Dubravko JELČIĆ_ Politika i sudbine

POtTTTI(A

Urednik dT.FRANKOMIROSEVIC Recenzenti dr. MIRKO VALENTIC df. TRPIMIRMACAN Grafitka urednica KSENIIA PETRINEC Naslovna stranica MARINAPECENKO Korektorica BRANKA MESING-NAKARADA Kompjutorski slog DENONA d.o.o.-Zagreb

CIP -Katalogizaciia u publikaciji Nacionalna i sveuCiliSnabiblioteka, Zagreb UDK 886.2-4 88.2-9 IEttIC, Dubravko Politika i sudbine : eseii, varijacije i glose o hrvatskim politiiarima / Dubravko Jeldi(.-Zagreb : Skolskaknjiga,L995.-247 str.: ilustr. : 24 cm Kazalo. rsBN 953-0-605si-X 950509128

ISBN953-0-60551-X Tisak "A. SENOA",d.d,Zagreb

DUBRAVKOIELEIC

POLITIKA I SUDBINE Eseji,varijacijei gloseo hrvatskim politidarima

&

KNJIGA, Zagreb 7995.

RITEEUNAPRITED

Otkako sam, jo5 u onom tragidnom vremenu poslije 1945, podeo razmiSljati o tome, bio sam sklon vjerovanju da povijesna zbivanja nisu uvjetovana samo dru5tvenom realnodCu nego da ih uvjetuju i daroviti, iznimni pojedinci. Oni dak i viSe od svih "objektivnih okolnosti", jer se ljudi snaZne volje, energilne i genijalne osobnosti, desto uspijevaju toliko nametnuti svome vremenu, da sami sWaraju nove situacije i oblikuju ih prema sebi i potrebama svojih ideja, svojih ideala i vizija. Tako sam mislio dok su nam u Skolama i povijesnim udZbenicima/ raspravama i monografijama, istodobno, sugerirali drukdija stajali5ta u duhu historijskog materijalizma. Nisam nikada mogao prihvatiti tezu, da je primama snaga koja pcrkre6e ljudsko drudtvo i sva povijesna zbivanja u gospodarskim odnosima, u nadinu proizvodnje, u raspolaganju materijalnim dobrima. Uvijek mi se dinilo da je primama pokretadka snaga povijesti u idejama, koje donose veliki ljudi da bi onda prema njima, tim svojim idejama, usmjeravali zbivanja i tako stvarali i oblikovali "objektivne okolnosti". I Sto sam viSe ditao tada aktualnu literaturu, sve viSe sam se udaljavao od njenih teza, otkrivajuCi u njima sve vi5e ranjivih todaka. Kako to da je dovjek, s jedne strane, stvaraladko biCe, koje svojim aktivnim karakterom mijenja stvamost oko sebe, pa i samu prirodu, a istodobno mu se, u sustavu tih istih mislilaca i teoretidara, odriie stvaraladki utjecaj na povijesne dogadaje pa i na sami tijek povijesti -to mi je uvijek bilo nepomirljivo jedno s drugim i suviSe protuslovno (ak i za dijalektidko mi5ljenje. I premda sam uvijek naginjao onima koji su o istom pitanju mislili preteZito "idealistidki", tek kad sam se upoznao s tezama Thomasa Carlyla, a to je bilo sredinom pedesetih godina, moja sklonost dobila je tvrsti temelj i postala konadno uvjerenje. MoZda je tome nemali dio pridonijela i literarna ljepota, upravo dar njegova pisanja. Onaj tko piSe tako disto i jedro bit Ce da tako i misli, a samo zrela misao, siguma sama u sebe, moZe biti takva. RazmiSljajudi u tom kontekstu o nama i na5oj sudbini tijekom povijesti, nametalo mi se nekoliko krupnih, upravo krucijalnih pitanja, na koja sve do danas trai,im odgovor. Je li nada povijest hrvatska zaista bila bad tako slavna, kao Sto se to zna patetidno govoriti u nadim rodoljubnim zdravicama? Jest, bila je i slavna, utoliko dto smo, prolaze(i kroz gotovo cijelo tisuiljeie Zestokih politidkih i ratnih vrtloga, opstali na svome tlu a da se nikada nismo iznevjerili bitnim nadelima humanosti: nikada nikome ni5ta nismo otimali, nikada vodili osvajatke ratove, nikada Zivjeli na tudi radun, nikada podjarmljivali druge narode niti bilo kome

otimali njihova dobra. Uvijek smo Zivjeli samo od svoga i branili svoje, s viSe ili manje uspjeha. Branili smo europsku uljudbu uznajve(eZrtve -ljudske, materijal, ne i teritorijalne - Sto bi ih te5ko podnio i puno veii narod. Uvijek smo pomagali kome god je trebala pomoi, nerijetko i svojim neprijateljima, vjerni moralnim nadelima krdianstva, na kojima se temelji europska kultura, europska misao i europski duh. I ostali smo vjemi tom kr56anskom svl'etonazoru i kadje to bjelodano bilo na nadu Stetu i radilo protiv nas. Time se, u jednu ruku, zaista moZemo poncxiti. Ali, koliko god to bilo i dasno i slavno, istodobno bi se moglo reii da je i problematidno: kakav je to narod, moramo se zapitati, koji u cijeloj svojoj povijesti nikada nije vodio osvajadki rat niti Zelio poveiati svoj teritorij, nego ga je ii stoileia u stoljeie dio po dio nepovratno gubio? Nema u Europi takva naioda! Cak su j pitomi Danci u nekim stoljeiima osvajali tude zemll'e, da bi onda, kad su morali diniti ustupke, p_repudtalitudi teritorij a saduvali svoj. A mi smo, vjerni krdianskoj prisezi nekom davnom papi, prlje moLda i tisuiu godina, izgubili do danas vise od polowlne svoga tadadnjeg nacionalnog prostora. Kakav je t-onarod, koji se tako ponada? Ilakav je to narod, koji je vlastitu zemlju drage volje pristao dijeliti s drugima, koji je u vlastitoj zemlji prepudtao prva mjesia strancima, tudincima, zlonamjemim doseljenicima i pritajenim ili dak otvorenim neprijateljima? Nismcr li bili meki poput sira kad smo trebali biti tvrdi kao kamery nismo li obilovali naivnc'rm lakovjernodiu koja granidi s neodgovomodiu, a oskudijevali samosviieSiu i sebidno5iu, onom pozitivnom sebidnosiu u mjeri koju mora posjedovati u spektru svojih karaktemih osobina svaki dovjek, pa i'narod, koii drzi do sebe i Zeli da i drugi drZe do njega barem toliko koliko on drZi do drugih? Je li onda to bila ta na5a slavna prodlost? Ili je ta fraza o slavnoj prodlosti bila samo slatka pilula koja je imala ublaZiti u nama gordinu na5e povijesne zbilje i nadeg povijesnog iskustva? Ako nam je nekada i trebala da bismo se odrZaii u kakvoi-takvoj snazi i lakde podnijeli sva zIa kojima smo bili izlol,eni u politidkoi stvarnosti kakvu smo proZivljavali, zahvaljujuii uglavnom na5im nespc-rsobnim politidarima, danas nam ta obmanjujuia pilula vi5e ne treba, jer nam viSeJnekoristi nimalo. Tek kada se oslobodimo te iluzije o slavnoj pro5losti, kad pogledamo istini u odi, kad shvatimo da ta nada prodlost nije bad ni bila previse slavni, postat iemo zreli i sposobni poraditi da nam buduinost bude ako ne bad slavnija, i ono barem sretnija. Jer sreia, ni pojedinca ni naroda, nimalo ne ovisi o njihovoj slavi, a desto su te dvije stvari u obmutom razmjeru jedna prema drugoj. Tijesno je povezano s time i daljnje pitanje: jesu li nam bai za sve nesreie u pro5losti krivi samo drugi? Ili smo za tu svoju nesreiu uvelike zasluLnii mi sami? To je_st,jesmo li mi bai uvijek bili nevine (i nemoinel) zrtve "nepovoljnih" "objektivnih" oklonosti i tude lukavosti, pa i vjerolomnosti - a to nami, i jedno i drugo, lukavost i prevrtljivost, tradicionalno nedostaje? Nismo li za svoju nesreiu kroz cijelu povijest, od Petra svadiia do danas, dobrim, pa i moZda i preteZitim dijelom krivi mi sami? Nismo li svojojnesreii sami pridonijeli svoj obilati, kadikad moZda i bitni obol? Jesmo li uvijek bili na visini odgovomosti za vlastitu sudbinu? Jesmo li mudro postupali kad smo s podmuklima igrali otvorenu, dasnu igru? I poslije svega, ono kljudno pitanje: je li zaista ta nada poviiest morala biti baj takva kakva je bita? U svojim Pismima hraatskim intelektualcima prof . Stjepan Horvat, rektor za1rebadkog sveudiliStaone te5ke i kobne ratne godine 7944/1g4S,napisao je nedto iad dime se moramo ozbiljno zamisliti: ne smijemo, rekao je, osu-divati druge kad govore o nama kako mi ne bismo i,eljeli da govore, jer oni nas vide takvima kakvi f)

jesmo, a ne kakve bismo mi Zeljeli da nas vide i kakvima mi vidimo sami sebe. Davno je bila napisana ta hrabra i gorka ali istinita misao, prije punih pola stoljeia; ako sam je tada moZda bio i proditao (jer sam vei kao ietmaestogodi5njak ditao sve Sto mi je dolazilo pod ruku, a Horvatovu ktjigt mogao sam lako naii u odevoj biblioteci), nisam je zapamtio iz onog vremena; ali se ona s vremenom u meni rodila izvorno, samostalno, kao vlastita spoznaja. Iako su tekstovi u ovoj knjizi napisani tijekom posljednje tri-detiri godine, oni su plod takvih razmi5ljanja, koja su me bila okupljala tijekom posljednja tri-detiri desetljeia. Znarnda se Stodta u tim mojim tekstovima ne podudara s mi5ljenjima i ocjenama Sto ih je naSahistoriografija konstruirala i zastupala najmanje sedamdesetak godina, koliko je ukupno trajala velikosrpska (prva i druga) Jugoslavija, ali napominjem da sam sve ove eseje,varijacije i glose uPravo zato ipisao, jer sam u sebi osjeiao neodoljivu potrebu da toj na5ojjugohistoriografiji i njenu jednostranom udenju suprostavim drukdije poglede i prosudbe. Objavljujuii ih sada u ovoj knjiz| Zelim samo upozoriti na5u javnost na moguinosti drukdijeg mi5ljenja i potaknuti istraZivadena nove prosudbe, samostalne i hrabre, ali ujedno i dinjenicama potkrijepljene, jer samo tako moZemo doii do objektivne, a to znadi istinite slike o nama samima. U Zagrebu, na Dan sv. Nikole 1994.

Sintezapolitike i etike: Ante Stardevii I. . |lazval ioi za Livota ocem domovine (Kumidiir), Ante stardevii je bez imalo dvoibe najslavljeniji hrvqtgki politidar. Nitko nije s toliko iskrene upomosti izbjeg.u."ug.osobne podasti lbiel.ao od vlastite slave, kao on; i nikome ona nije bila sklonija i nikome pripala u tolikojmjeri, i zasruinije,kao njemu.lednostavno, ona ga je nadla,prepoznalai nije vide napu5tala,kolik Prista5ei sljedbenicidivili su mn sel oboZavalisr on izrijekom pozivao da prema njemu demoniziralisu sve 5to je u svezi j njim, negt'ri samu njegovu osobu,ali se i u tor pa i ljuta zavist. Kremenit znad.aj,hladan i naoko begdutan,;r*";';;;;;; stoicizmu,nikoga nije ostavljaoniti je mogao ikoga ostaviti indiferentnim i hladA Stovrijeme viSeodmide, osporavat-eljA staideviievih sve je manje, pivrLe"iT nika i poklonika njegovih sve vide i sve ruirititiyih, a posebice|nin to;i ga sto s : od lijevih do desnihideologai pragm-atidaral di u hrvatskoj politici a da bi imad smlelosti enje,velidinu,dosljednost,vizionarsfvo,odre_

go{ina ispunit ie se uskoro od njegove

*r'Hffii;T:Hxi"i*il[ T*,t

od tolikim novim i modemim politidkim idejama i. koncepcijama koje su, od stardeviia do naiih dana, iznikle iao gljive Sirom sviieta!

znaju dto su sve i kako o njemu pisali, primjerice_, Kerubin S:gv.ii, Josip Horvat i granko Drechsler Vodnik, Mile Stardevii i Tomislav Ladan, Dinko Po-liteo, NehaLovrendevi6, Stanislav Simii, Vilko iev i Blai. Jurisii, Lukas, Popari(, Murgig, hl"g", i Tijas Mortidija, Miroslav Krlel,i, Duian Zanko, A. G. Matod i Vladimir Koriadii, pa nalzad i Mirjana Gross, - neizbleLno ie se pitati, 5to se jod uopie ^moZe reii o Staideviiu a da to ne bude prazno ponavljanje onoga dto je vei redeno? stardevii je doista, kao nijedan drugi naS ideolog i polititar, sve do danas, bio i ostao ne samo permanentna i permanentno aktualna tema znansfveno-tstraZivadke i kritidke pozomosti nego i trajna, premda kadikad i taina, neprekidno djelotvorna i utjeiajna praktidno-politidka dinjenica, koju su.morali priznavati i o njoj voditi ratuna svi koli su se u proteklih stotinu i vi5e godina kretali prostorima h'rvatske politike, pa i liad nisu simpatiziralis njim i njegovim idejama. Sve do danas! A danas?Sto reii o Stardevi6u danas, kad su se s ostvarenjem hrvatske drlave ispunili, reklo bi se, upravo svi njegovi politidki ciljevi, sve Sto je on kao ideolog i p,',litidot zami5ljao, prizeqkivao i gradio? Je li nam od sada pa ubudute govc-r.ritio btardeviiu samb jod kao povijesnoi temi, pisati pohvale o njemu kao velikom znamenu minulih vremena? Ili nam se Stardevii javlja i danas kao Ziva i poticajna misao, kao neuni5tivi i neiscrpni stvaraladki duh, kao stijena kojoj je zajamdena vjedncrst?Jest,dinjenica je,bez Stardeviia Hrvatska molda ne.bi preZivjela i opstala do danas, jer te5ko da bi, vrebdna sa svih strana i mamljena tolikim slatkim zabludama', oduvala tako Zilavu svijest o sebi, o svojoj samobitnosti; ali jest i to, da se, u Hrvatskoj,beznjegovih pouka zasigurno ni danas ne moZe naprijed, jer.nitko nije ostavio toliko umnih i ti5e nego korisnih ideja o-praktidnoj strani drZavne politike uopie, a hrvatske osobito, kao ovaj nad ideolog i politidar, koji se nije bavio drZavno-politidkom praksom jer drLave, strogo uzevdi, nije ni imao. Nije ju imao, ali ju je predvidao i zami5ljao. Stovise, kao zamisao, on ju je ved i ustrojio. r svojih darovitosti mogao je biti i vrsni roguinosti otkrio je istraZujuii i tumadeii r i otvorenih ambicija, pokazao je i kao

H::T L?'ry:,iH:?i:ir'x':;#'?"ffi

tbrzo i u njoj postao pravi strudnjak! U politici, zagazivdina to modvamo, Zitko tlo odmah pollijg Listopadske diplome, ivojom ,ro!om, ponukan nagonom koji se nije dao suzbiti, bio je od potetka vise nego politi3ar: bio je voda koji to nije Zelio biti, ideolog i vizionar koji to nije mogacr oebiti, drZavnik koji je upravo to i samo to najprije morao biti. Da smo, naime, imali tada suverenu dri,avu umjesto nagodbene drZave s okmjenim suverenitetoml Tvrdi, zaneseni i beskompromisni Hrvat a istodobno i gradanski liberal, utenacionaliZma i zagovornik univerzalnih_gradanskih prava, meljitelj hrvatskog-driave i nacionalnog kolektivizma a istodobno _promicatelj i ideobg hrvatske zaititnik individualne svijesti i gradanskih slobodd, nacionalni voda ali ne i ekskluzivist, koji poudava da sreia i nesreia svakoga naroda ovise o sreii i nesreii njegovih susjedi, Startevii nije, kako bi se iz redenoga mgglo zakljuditi, ptgJY.9.lo: van nego slojevit, nije nesustavan nego je svestran, nalaze(i u svojoj-polititkoj filozofljimjesia za sve ove i jod poneke druge naoko nepomirljive ideje, kao 5to ga one, jedna pored druge, imaju i u Zivotu. samo, dok se one u Zivotu desto nadmeiu, pretidui potiru, u Stardeviievim vizijama, u njegovu sustavu, one uspostavlja10

ju puni medusobni sklad. Nije pridavao suvise brige praktiinoj politici i njezinim dnevnim probitcima, a ipak su njegovc misli bilc, i jesu jo5 uvijek, suprohro uvrijeZenu mi5ljenju, duboko usidrene u praksu te predstavijaju i danas silni potencijal misii, korisnih za praktidnu uporabu. Protivnik svakog populizma, imao je svojedobno silni utjecaj na Siroke i rrajiire slojeve hrvatskoga naroda. Zato: ditati danas StardevjiaviSeje nego potrebno, jer on je najbolja Skolahwatske misli, nacjonalnc errergije,moralne distoie i, s jedne strarre,rracionalnenepopustljivosti, a s druge, zadudit iete se, svestrane tolerancije. Skrrla, iz koje su izaSla sva na5a kasnija politidka udenja,a samo pojedini zaguljeni doktrinari nisu to htjeli priznati. Stardevii je izvor iz kojega su svi potonji hrvatski politidari korisno srknulj mnogu svjcZu i bistru kap, krijepcii se i njegovim duhom i njcgovom mi5lju i njegovim Zivotom. Zivotom, koji je bio olidenjei misli i duha i karaktera njegova. Tisuic napisanih stranica o Stardeviiu tvore imnozantnu biblic-rtekudokumentarnog i analitidkog Stiva. lz nje crpimo mnoStvo trrinih i prcciznih podataka rfllozoflje ispunjava sve uvjete zanju, Segvii ivrdi da jc i pololio propis_aniispit, i to s najboljim uspjehom, pa je bio i predkrZen kralju za to imenovanje. stovi5e, u Bedujc vei bio i potpisan dekret, pa mu je prijatelj barun Kuilan brzojavno testitao. A onda je, po Segviru, doznao za to biskup oicgr>vi(, pohitao u Bed i uz pomoi samoga Jeladiia zaustavic-ri sprijedio to imcnovanjc: I'cr da bi takav dovjek na tomc mjestu bio pogibeljanza drl,avu. oZegovif je-oditcr opisao stardeviia kao bezvjerca. Tome bi iSla u prilog i anegdota kofu je Kukuljevif pripovijedao smidiklasu: zatekao se on, Kukuljevii, sredinom 1tJ4B.kod Ambroza Vranyc'zanyja, koji je tada vodio hrvatsku financijalnu oblast, kad unide k njemu stardevii, predstavi se i zamoli kakvu sluZbu. vranyczany ga zapita, zadtct ostavlja zvan;e i stalcz u kome je mogao imati sigumu egzistenciju i velike mogufnosti da dini narcldu mnoga dobra, a Starievii odgovori, kako se uvjerio da su'sve vjere niita; samo turska da ne5to vrijedi, a sve ostale ba5 niita. Nitko nc zna - ni segvii, ni Horwat, ni Juri5ii, tri najpriljeZnija istraZivada i dosad najbolja znalca stardeviieva Zivota i djela - od dega je zivio s proljeia 1g4g, kada se vratio iz Peite; nekoliko mjeseci bio je bez ikakve sluZbe i bez ikakvjh prihoda. Ali su svi suglasni da je Zivio vrlo skromno, upravo oskudno. Bila je tcr

15 I

skupa cijena koju je on od tada pa sve do smrti bio spreman plaiati da bi ostao neovisan. Najzad je primio sasvim neugledno mjesto pisara u odvjetnidkoj kancelariji svoga prijatelja i sumi5ljenika Lavoslava Srama; "dugi niz godina radit ie doktor filozofije Ante Stardevii u Sramovu domu u Streljadkoj ulici, steii s vremenom zamjerno poznavanje odvjetniike prakse da ie moii samostalno voditi njezino unutradnje poslovanje. Stardevii i stanuje dugniz godina u maloj sobici prijateljevog doma, u slobodnim iasovima upotpunjujuii svoju naobrazbt, baveii se sve vi5e kniiZevnim radom" (Horvat). eesto je u Gajevu druStvu, u doba kad je Gaj imao sve manje prijatelja. Tijekom zime 7849/50. proudavao je stare hrvatske knjiZevne spomenike. Tada mu Gaj, vjerojatno u svibnju 1850, povjerava odgovomu zadaCu: da pripremi za tisak i prokomentira opdiran hrvatski glagolski rukopis, javnu ispravu o razgranidenju posjeda pojedinih istarskih opdina, odnosno njihovih feudalnih gospodara. Stardevii se odudevio i s puno 'zara dao na posao. Imao je dva dobra razloga da prihvati objerudke ponudenu zada(u. Prvi je osobni: bila je to prilika da dokaZe Sto moZe na znanstvenom polju iako nije dobio profesorski pololaj. Spomeniku je dao naslcrvRnzaodistrianskiod godineL325.i pod tim naslovom tiskan je u Kukuljeviievu "Arkivu za povjestnicu jugoslavensku" (1852).Poslije su neki istraZivadi (Kandler, Strrmin) smatrali da je rukopis nastao 7275, neki (Kos) smjestili su ga u sredinu 15. stoljeia, ali mu do danas nitko nije odrekao vaZnost, narodito stoga Sto se u njemu na mnogo mjesta izridito spominje hrvatski jezik. A to je bilo ono Sto je odu5evilo i Stardeviia; i b je drugi razlog Sto je tako zdudno prionuo uz ovaj posao: "spomenik ovaj [napisao jel nije samo zato znamenit, Sto se iz njega jasno vidi, da je kod otaca na5ih, jezik hervatski bio sasvim sluZben nego i diplomatidki - jcr5 onda kad mnogi zapadni narodi nisu mislili da bi svoj na to velidansteno mesto uznjeli, dokaZuju koliki je bio kod otaca naiih hervatski narodni ponos/ kome kod nas ni traga ne ima; i tako on je najznamenitii stega, 5to nas spominje na mnoga, jo5 puno staria, diplomatidka pisma, sastavljena na hervatskom jeziku, kako se iz ovoga vidi puno distiim, nego li su pisma mnogih danadnjih pisacah. Ja derZim da ta pisma jod nisu propala, nego nigdi u vlastelinskim pismarnicam zaba(ena, ali kod prostoga naroda dobro spravljena leZe, i mogu se dobiti, samcr ako je volje i ljubavi." Vrijednost je njegova posla velika: pokazao je zrelo shvaianje povijesti u doba kad se hrvatska historiografija nije joS ni zadela,kad se povijest i nije shvaCalakao znanost nego kao domoljubna emocija. Upravo rad na redakciji lstarskog razaoda silno je udvrstio StardeviCevauvjerenja i o narodu i o jeziku Hwatd, dao mu jake argumcnte i punu sigumost, bez kojih 1852.ne bi mogao onako uvjerljivo i onako Zudno odgovoriti "Srpskom dnevniku" i "Beogradskim novinama", u kojima se tvrdilo da su Hrvati ukrali jezik Srbima, Stovi5e,da HrvatA zapravo niti nema. "Mi Zali boZe znamo [pisao je Stardevii u "Narodnim novinama" 18. kolovoza 1852] da se neznanstvo vi5e manje derZi sve diece Adamove, ali nismo ni sanjali, da ima tako pametnih glavah, koje bi mislile da Hdrvati pi5u ali da namieravaju pisati kojime drugim jezikom izvan svoga materinskoga hdrvatskoga jezika." Ironija je bila samo uvodna intonacija, poslije koje Stardevi(prelazi u nesmiljeni napad: "I zbilja, koje li je taj jezik serbski? Je li moZda onaj, koi se nalazi u nekolika stara kirilska rukopisa? Neka bude diji mu drago, hdrvatski nije. Je li onaj, 76

Duhovito i jasno; ali ono glavno dolazitek sada: "Narod hdrvatski ima starie spomenike u svome jeziku nego li ijedan njegov slavjanski brat; hdrvatski jezik proslavi5e stotine pisacah u ono doba, kad zapadni narodi, danas najizobraienii, jedva da su znali otde na5 u svome jeziku izbrojiti, narod hdrvatski ima u svome jeziku klasidnost od clnog vremena, kad su drugdie izlazilln.p. 'triumbfwagen-i des Antimonii', i slitne stvari; klasitnost, kc-rjase s talianskom svoga vremena natiede, a za druge takmace u Etrropi ne zr.a; klasidnost, koja je trajala do padnutja republike dubrovadke i mletadke." I zatvezalaSplit, Dubrovnik i Kotor, druga u Primorje, do Senja ili Novog Vinodolskog ili Kraljevice. Rijeka, po njegovu, ne bi trebala dobiti Zeljeznicu, jedno zato dto nema prirodnu luku, drugo zato sto je njezino gradanstvc'rsklono ispadima protiv Hrvatske. Na zupanijskoj skupstini 4. lipnia odrZao je govor tvrdeii, da je austrijska policija skrivila i krvave demonstracije rijedkih talijanada prigodom svedanosti na Grobniikom polju, kad je biskup strossmayerblagoslovio zastavu RijedkeZupanije. zahtljevaoje da se to i zapisniSki konstatira, ali: "veiina je odbila Stardeviiev prijedlog, Austrija je sad uprla sve sile da makne stardeviia sa Rijeke. TraLlli su svaku moguiu kvadicu, ali uzalud: Stardeviibijadedist kao zlato" (Poparii). Najzad je bedka vlada, kad joj niSta drugc-r nije po5lo za rukom, pribjegla drastidnom rje5enju: naloZila je velikom Zupanu Bartolu Zmaji(u da Stardeviiu zatvori vrata Zupanijskog ureda, Sto je on izvrdio 20.listopada 1862.

27

Sada je protiv Stardeviia podignuta i optuLba.Inkriminirane su njegove tvrdnje iz predstavke Rijedke Zupanije i govora u Zupanijskojskupdtini o provokatorskom trdjelu policije u pro5lim dogadajima. Pred zagrebadkim Sudbenim stolom 8. lipnja 1863. otvorena je rasprava. Stardevii joj je pristupio bez odvjetnika i uvjerljivo dcrkazao istinitost svojih tvrdnji. Ipak je osuden na m1'esecdana zatvora, i to "u okovima", "kao prosti zlodinac", kaZe Popari(. Kaznu je izdrlao od 14. srpnja do 14. kolovoza iste godine. Kazna je imala ne samo poniziti nego i onemoguiiti Stardevidau politidkom Livc>tu,eliminirati ga iz djelatne politike kao porodna dovjeka: kad je, 1855, na Kraljev pctziv, ban Sokdevii sazvao bansku konferenciju sa zadaiom da izradi novi izborni red, Starievii je bio zaobiden. Nije bio medu pozvanima, jer zbog tih mjesec dana provedenih u uzama nije bio neporodan. Da u meduvremenu, prije Iipanjskih izbora, nije bila progladena amnestija za politidke prijestupe, Stardevii se ne bi mogao ni kandidirati. Ovako, izabran je u petom zagrebadkom kotaru, protiv Matije Mrazovi(a, a izabrao ga je i kotar Vrbovsko. "Za Stardeviia su se otimali prvaci svih stranaka [pisao je Bare Poparii i nastavio:] Ce5ki 'Nar. Listy' od 18. prosinca 1865.donijeSedopis izZagreba, u ko;'emse opisuje susretaj Stardeviia s banom Sokieviiem i Strossmayerom. U tom je dopisu stajalo da je Sokdevii, prcmda inade kratkovidan, kad su zastupnici iz sabornice krenuli u crkvu sv. 'Veni Marka na Sancte',iz daleka opazio StardeviCana Markovu trgu, pa se udaljio od svoje pratnje, pristupio k njemu, stisnuo mF obje ruke, i pozdravio ga kao najboljeg prijatelja, s kojim se odavna nije vidio. Sokdevii stade pitati Stardeviia za zdravlje, kad eto doleti k njima biskup Strossmayer, te se stane grliti sa Starim, koji ga je inaie izbjegavao. Oba se dostojanstvenika uhvati5e Stardevi6a,kao da imadu neSto tajna medu sobom. Stardevii se je drZao rezervirano. Prizor je taj pobudicr silnn senzaclju u Zagrebu, jer je Stardevii u svim slojevima hrvatskoga naroda slovic'rkao najveii politidar i najdi5ii znad.aj;'Neki autori spominju da se odmah poslije izbora namjeravao odre6i mandata zbog slaba zdravlja, ali da to ipak nije udinio vjerujuii u svc-rjma koliki doprinos uspjehu sabora. Udao je u fuzionirani zastupnidki klub narodno-liberalne i unionistiike stranke, jer je ova postavila nadelo, da se ponal'prije moraju urediti nadi drZavno-pravni odnosi. Tada je jod vjerovao da ie sa Strossmayerom dobro suradivati u stvaranju hrvatske slobode. Sad su se dogadaji razvljali munjevitom brzinom: u saboru je Radki, kao izvjestitelj odbora za adresu, 16. sijednja 1866. podnio nacrt teksta u kome se Hrvatska priznaje zemljom ugarske krune. Desetak dana kasnije, 25. sijednja, je i Strossmayer, priklanjajuii se nacrtu adrese koji je podnio Radki. gc-rvoric'r Startevii je bio boleZljiv i nije namjeravao govoriti u opioj raspravi. Njegov prijatelj i tadadnji politiiki sumi5ljenik Dragutin Accurti govorio je 27. sije(nja, dried se u svemu nadela Sto ih je iznio Stardevii u predstavkama Rijedke Zupanije i u govoru pred saborom26.lipnja1967. A tada je ustao on. "Kako se je odekivalo, da bi poslije Akurti-a mogao govoriti on, do5la je u sabomicu sila opiinstva. Biskup Strossmayer ostavi svoje mjestct medu velikadima i dode ostentativno u prvu klupu, da ga motri. Nekoji biskupovi pristade napadno pograbi5e papir i olovke, kao da ie biljeZiti. Ali kad su vidjeli, da Stari govori sjajno, i to preko pet detvrti sata, dado5e pisati u svojim novinama, da se je Stari samo pritajio i razglasio, da je bolestan, dok bija5e zdrav zdravcat. Ta puerilna primjedba rjedito je odavala bijes dojuderadnjih Stardeviievih klubskih drugova" (Poparii). O toj epozodi u saboru, kad je zapravo i doilo do otvorena razilaLenja izmedu 28

njega i Strossmayera,ostavio je impresivno wjedodarstvo i sdm Starievii u Nekolikint uspomenumai "Za ob(enita razpravljanja o 'adresi' bolovah oteZko. S toga odludih samo nekoliko redih progovoriti, za dokazati da kod nas nemoZe biti ni govora o 'adresi'. Ali zato naumih kod razpravljanja o pojedinkostih svaku stavku prore5etati. Lakde bo mi bia5e na oddu5ke, nego neprekidno govoriti. Slavoserbi, doznav za onv odluku, razglasi5eda iu celu uru govoriti kod generalne debate, i da iu pobijati govor g. bi5kupa Strosmajera, govor kojim je sav Zagreb odjekivao. Mora da je ta notica Slavoserbah dovukla mnoge ljude slu5ati me, ljude koji za me ne pokaZuju ni pravicu, a kamo kakvo iutenje iovetnosti, ulludnosti, neZnosti. Biaie mi na 27. sednjagovoriti. Svatko moga5e na meni opaziti, da se teZkom mukom diLem, da se jedva derZim na noguh, da mi redi, glasa nedosiZe. Dok se izpravih, g. biSkup Strosmajer ostavi svoje mesto medu bidkupi, i dojde u pervu klupu mene zijati. Gg. Mrazovii i Perkovac pograbi5e papir i olovke, pa da ie bileZiti. Oni to udini5e tako bahato da moradode u odi pasti. To oni ne uiini5c nikomu drugomu. Ta sva tri ioveka mene poznadu, sva tri su mc slu5ala vi5e puta govoriti, do sada njih ni jedan nije pobijao, a kamo-li da je pobio moje nazore, ili barem koj izmedu mojih nazorah. Pa demu ta odita priprava, demu to bezobrazno kostruSenje?To je gotova demonstracia, otita groi,nja. Jer kad nisu hitropisci, nije moguie da budu sav govor uhvatiti. Ako-li im do toga upravo stoji, oni budu i taj govor, kako i drugi svaki, ditati, dobiti od hitropisacah. Napokon, pojedine izreke i nazore koje smeraju oprovergnuti, moii je zablleLiti bez onih silnih i vatrenih pripravah. Dakle Sto znamenuje ono ponaSanje? Kakcr su Slavoserbi razglasali da iu govoriti celu uru, i da iu oprovergnuti g. bi5kupa Strosmal'era,prem znadu da-ono nemogu, a da je ovo pioti moloj iud"i, tako ie, pomislim, sada, ako kaZem samo nekoliko redih, razftubili, da su me ona tri kukavca svojim bezobraznim, naprama bolestnu doveku nedostojnim derlanjem, zastrailTa,smutila, upropastila. Ovo biade onaj das samo mnenje moje; nu naskoro ono postade Zivom istinom: Slavoserbi, opaziv da su se u tc'rj nadi prevarili, derdkahu da sam se bio proglasio bolestnim, a da sam bio pc'rsve zdrav. Njima biade Zao da nekazah samo nekoliko redih. Dakle misao nad herdom onih triuh ljudih razpali mi gnev, ter govorih kako-

Stardevii se i sad pokazao nepotkupljivim politidarom, koji govori promi5ljeno, odluirro i uvjerljivo o proceduralno-pravnim pitanjima, ali tako da time zadire u bit pravnog sustava: "U derZavah, u kojih zakon obstoji, saborska adresa nije drugo nego osuda naroda o vladanju. Jer gde zakon stoji, tu je razlika medu zakonom, medu vladom i medu vladarom. Zakt>n bo je izrai,ena volja naroda, sabor je odbor naroda, vlada je odbor sabora,vladar je pervi derl,avljan, koj i sam izveriava, i pomoiju vlade bdije, da i svi ostali izverdivaiu zakon.

29

je U takovih derZavah vladar je svet, na koliko se derZi zakona,nu, tu isto tako kojom i merom, istom se meri bo svetost sveta i vlada i drugi svatko; svadija daje ie reiinarodu, to saboru, vladasazvanu zakonitostnjegovalKada, dakle, buduo osnove i nazore svoje odkriva mu kada rad'n o svojbmu postupanju, ioj koristi lli potrebi domovine, tada vlada stoji pred svoiim sudcem. To izvjesie vlade o svojemu ponaSanju i o svojih namerah zove se prestolan gorori opurke, sud sabora o tbmu izve1(u, zove se adresa saborska'" i Govoric) je dugo, sigurno, govorio mirno, argumentirano, otvoreno, logidno silom koji se zakone imamo da nepomirljivcr tznii ;e Jitle prim;era dokazujuii, ga:ze,d.a imamo prava koji se ne priznaju, da su Habsburgovci podjarmili-i "zajednidkih irsir.rnaiili Hrvatsku gore nego Turci, da u Monarhiji nema nikakvih je i to, da "dok Ustvrdio zemalja. austrijskih svih tldu poslova" koji se podieinako se u Austrii' znulo i govorilo o razliinih narodih i zemliah, dotle se u Europi znalcr 'zajakeHabsburge, i odkako se govori i radi o iedinstvu Austrie, odtada Habsburg Uiunu primoiani zvati t pomoi ruske bajonete, i to za uzde{zati se proti ,rorod.,; odtada ptopudu stanje i narodah i dinastie, od dana do dana na 3rr,-,1er-,.ru gorje [...]". Svoje odbijanje nacrta Adrese zakljudio je rijedima: "Da Bog dao, gospodo - jer vei ne mogu dihati, moram doverSiti -da Bog dao, ter dru[i nitkl ne kazao vam, o tomu postupku ovo, 5to ja kazah; da Bog dao, ter osiri mene nitko ne rekao, a ne do5lo vreme, koje bi mi pravo dalo; ne doSlt'r vremc, kad.a iete svi uviditi, da ste tim vaSim zakljudkom iz ove dvorane stupili u austriansku pokrajinu, namesto da ste se povratili u Kraljevinu Hcrvatsku, jod danas pred Bogom i pred narodi zakonito slobodnu i samostalnu." Uzalud! Adresa, kakvu je predloZio Radki, izglasana je 12. veljade sa78 g-lasova, protiv 22, te 92 u'zdr"zani glasa. "Poslije toga kobng_gglasovanja stardevii, shr.rur, od tuge i boli, sliiedeie je noii, izmedu 72. i 73. veljade 1856, sasvim osijediol Predosjetio je on stradne posliedice one zlosretne adrese" (Poparii). Bio jc to i njegov razlaz sa strossmayerom, kraj njegovih oiekivanja da ie s .t bitnim pitanjima, uspostaviti kakvu-takvu suradnju. njime, makar rurr-'.i-, Tako je Hrvatska, krivnjom saborske veiine 1866, bespravno prePustena Ugarskoj.'Pa kad se, nakon austrijskog potaza u ratu s Pruskom, Austrija i Ugarska stadoie nagadati i medusobne radune sredivati i u ime i na radun Hrvatske, stardevii jc, u govoru pred saborom 17. prosinca, sva ta dogovaranja proglasio nezakonitim a i za Hrvitsku bezvrijednima. Dokazao je da i hrvatski narod misli tako: "Jcr, kad je ljetos Austria biia u pogibelji, po svim austrianskih zemljah javtjali su se dobrovoljci na obranu Austrie, ali u Hervatskoj se, uza sve naPore/ nijc javila ni jedna duia." sada ie ve6 starievi6 ne samo prvo ime hrvatske politike nego i jedini hrvatski politidar, koji je na juris osvojio hrvatsku mladeZ. studenti zagrebadke Pravoslovne akademije'sastavili su mu svoju adresu, nazvavdi ga zatodnikom hrvatskoga prava. Adresu mu je predao u srebmom okviru student Josip Franii 28. oLujka igez. s"tpokusava iskoristiti svaku pritiku d,aga izolira Padol bana sokdeviia, kojega str Madari htjeli maknuti zbog proaustrijske politike, banom je postacr Leviir Rauch, unionisi, koji se latio zadiie da pripremi Nagodbu. Sada je austrofilske narodnjake (pozorase) poveo Strossmayer, a unioniste (madarone) Rauch. U 30

Zestokoj borbi koja se medu njima zametnula Stardevii se drZao povuieno. Nc pristajuii ni uz jedne ni uz druge, osnovao je stranku prava, kojoj je sav program sadrZan u imenu. u doba krunidbe u Budimu, 8. lipnja 1967, ova je strinka odr:zalabanket u dast rodendana svoga prwak a, jer je vlast zabranila predvidenu veliku polititku demonstraciju. I dok su narodnjaci klevetali Stardeviii da potajno Suruje s Rauchom, Rauch je svoju sklonost prema Stardeviiu pokazao tako sb ie u svoj izborni red unio dudovi5nu odredbu, da doktori filozofije ne uZivaju pasivno biraiko pravo ako istodobno nisu i posjednici. ova, kako poparii s pravom istidc, besprimjerna odredba donesena je, odito, samo zbog Stardeviia: daie onemoguii njegov ulazak u sabor. Stardevii nije mogao dobiti ni Rauchovu suglasnosi za izdavanje glasila. Ne dobivdi je ni nakon petnaest mjeseci, Starievi{ je i0. studenoga 186t3.objelodanio prvi svesdii povremenika "Hervat", nakon dto je prethodnc godine istupio vei i sa satiridkim listom "Zvekan". U "Zvekanu" su ugiedala svjetlcr njegova slavna Pisma madqrolucah, a "Hervat" je na 48 stranica, s tekstovima najveiinr dijebm iz pera Starteviieva, otvoreno pokazao da leliskidati "krinke t.rnjma, koji su nad narod kojekakvimi natini i sredstvi tumuli do poniZenja i nesreie, ter nastoje, da ga u tomu stanju derl,e". "Hrvatska mladost bijade silno odu5evlfena',, priprrminje Poparii. Ali kad je prcstao izlaz.iti i "Hcrvat", jer je njegov izdavad i urednik dr. Matok pokleknuo pred pritiscima unionista, Stardevii 1ti69.pokreie i sdm trreduje seriju sveddica"Hervatska"; izadla su u svemu detiri sveska, do sredine 1870.Vci podetkom iduie godine podinje izlaziti tjednik pod istim naslovom. sto se vi5e napinjala borba narodnjaka s unionistima, Ilauch je sve upornije , lehc>prlbliiz,avanjeStardeviiu. Nudio mu je iak i poloZaj odjelnog predstojnika za bogo5tovljc i nastavu, obeiavao i znatnu samostalnost u provodenju njegovih namjera i u vr5enju njegove duZnosti. Ne bi trebalo ni reii da je Stardevii ive tcr odbijao, svjestan da bi komprc'rmis sa Rauchom znadio odstupanie od vlastitih p o l i t j i k i h n a d c l a .D a b i s c m o g a o k a n d i d i r a t i n a i z b o r i n r ai k r i h j c 1 8 7 1 .p r o v t r d ; t r -dio novi ban Bedekovii, stardeviiev prijatelj Eduard Halper prepisao je svog imanja na njegovo ime._Izborni govor odrzao je 20. svibnja u Krapinskim Toplica-ma.rz,roLiojesvoje poglede na sva vaznljapolitidka pitanja toga tienutka i zavrjio: "Ako li i vi, u stvarih domovine, imate ovakove nazore i teznie; ako ne imate nikoga verstniega zazastupnika; ako se zanadatena moju dverstu volju a sJabu snagLr/redju: ako.me udinite vadim glasilom u saboru, ja iu, veran mojoj pro5losti, nastojati da opravdam poverenje onih koji ga u me imaju, i da 'zasluLiwlbarem dtovanje onih, koji u me poverenja ne imaju.', Bio je izabran u krapinskom vanjskom kotaru Durmancu. Malo zatim, u listopadu 1871, pJanula je Rakovidka buna; pronijelo se, da ju je poveo njegov prijatelj i stranadki suradnik Eugen Kvaternik. Noiu izmedu 72. i- 13.llstopida stardevidje uhiien i podvrgnut istrazi, pod sumnjom da je sudjelovao u pripremi bunc. Nakon Sto se nije moglo utvrditi da je bio upuien u te planove, p.tst"r-, i, ]" zatvora na sami Badnjak iste godine. "Da mi nije slao hranu D zatvor prijatelj Halper, bio bih poginuo", izjavio je poslije Bari popariiu. sam u svome siromaitvu, trpeii oskudicu i u najelementamijim potrebama, prihvatio je 7873.poziv svoga sinovca Davida, koji je upravo otvorio oar4"tr,itkq kancelariju u Jastrebarskom:preselio se k njemu i pomagao mu u vodenju odvjetnidkih poslova,-pomognut bogatim iskustvom steSenim u odvjetniikoj kancelariji dra srama. ovdje je napisao i raspravu Pasminaslauoserbska po'HeraatsLoi.

Ali teSki dani za Stardeviia i Stranku prava imali su tek doii. Vlada bana MaZuraniia, za(udo, istakla se progonima prava5a. MaZuraniiev podban Jovan Zivkovi( stavio je Stardeviievu stranku praktidno izvanzakona. Zivkovii se odito Zelio dodvoriti Austriji, a MaZurani( ga u tome, oportunistidki, nije spredavao. "Cestitiji izmedu MaZuraniievih pristada ne mogode odobriti te poiitik-e, pa oni, zajedno s drom Milanom Makancem, stvoriSe tako zvanu 'narodnu opoziciju'. Tad je u Kraljevici izlazio'Primorac', u kojemu Makanec priopii niz dlanaka pod naslovom Moja ispoaijed narodu. Makanec otkri izdaju izvr5enu na narodu sa 'narodne strane stranke', potvrdujuii uglavnom, 5to je u svoje doba pisao Starde(Poparii). vii" Na izborima 1878. Stardevi( ie izabran u Kralievici, udavdi u sabor s io5 detiri pravaika zastupnika (Valu5nik, Detnice; Bardi6, Novi; Folnegovi{ Senj; Pilepii, Brod na Kupi), a pridruZili su im se jod i zastupnici Brantner i Rukavina. MladeZ hrvatskog sveudili5ta, a zna se da su sveudili5tarci tada bili mahom pravaSi, pozdravlTa je dolazak pravadkih zastupnika u Zagreb i priredila, 14. listopada 1878,komers u njihovu dast.Toga je dana Stardevii odrl,ao veliki govor u saboru. Iz ovoga nzdoblja valja upozoriti na barem jo5 dva Stardeviieva govora: u Bakrtr, 1. lipnja 7879.i opet u saboru, srpnja 1881,u raspravi o Nagodbi i "rijedkoj krpici". Okupacija Bosne i Hercegovine bila je tada vei svrdeni din. Lako je pretpostaviti da je, suprotno veiini hrvatske politidke javnosti, koja je odekivala da ie okupirana Bosna i Hercegovina biti pripojena Hrvatskoj, Stardevii, bez imalo iluzija o tome, osudivao taj politidki korak tvrdeti "da 6e svi Habsburgi jod groznije plakati nad zauze(em Bosne i Hercegovine nego Marija Terezija nad diobom Poljske". Kad su dogadaji pokazali da od pripojenja Bosne Hrvatskoj ne ie biti niSta, jer to Bed niti ne kani provesti, nastupilo je nemalo razodaranje hrvatske intcligencije, a ono je utrlo put Sirenju prava5tva i u jod uvijek neintegrirane hrvatske pokrajine. U Dalmaciji se javlja prava5ki krug oko Ive Prodana, u Istri krug oko Vjekoslava Spindiia i Matka Laginje, a pravadka misao osvaia mlade hrvatske intelektualce i u samoj Bosni i Hercegovini (Buconjii, Milidevid, Alaupovii). Nakon MaZuraniia, novi ban Pejadevii provodi izbore po novom izbomom redu, a Stranka prava osvaja dvostruki broj zastupnidkih mjesta u saboru. Stardevii je bio izabran u dva izborna kotara, Bakar i Krasica, a zadri,ao je bakarski mandat. David Stardevii izabran je zastupnikom u kotaru Cabar. Predizbclrni proglas Stranke prava, u kojem se zahtijeva potpuna samostalnost Hrvatske u svim granama drZavne uprave i sjedinjenje svih hrvatskihzemalja, potpisalo je, uz Starieviia, i niz drugih, joS dvadesetak njegovih najuglednijih pristada, medu njima viSe od polovine odvjetnika. Njima se ban Pejadevii osvetio tako Sto ih jc stavic'rpod suspenziju. Odmah poslije izbora Stardevii je ponovno preselio u Rijeku, ovaj put zato da bude bliZe listu "Sloboda", koji jeizlazio u Sudaku od 1. ruina 1878. je dodao na vlast s jednom jedinom zada(orn: da pokori Hrvate; a , Khuen pokoriti Hrvate znadilo je, prije svega, rastrojiti i uniStiti Stardeviievu Stranku prava, zatrstaviti Sirenje njegovih ideja, zatrti njegovu misao. Korupcijom i nasiljem (metodom "bida izob|") provodio je Khuen izbore 1884,ali je u sabor svejedno uilo tridesetak prava5a, medu njima dakako i Stardevid,kao zastupnik krasiiki. Novim saborskim poslovnikom pravadi su testo bivali iskljudivani s odredenog broja sjednica. To je bio kao neki oblik disciplinske kazne. "Prvi je na udarcu JZ

stardcvii se, tijekom cijele rasprave u saboru, dri.ao izrazito povudeno. Kad je op.oziclja,a to bijahu u prvgm redu pravadi, zatraLila da se banlzvede pred sud, rekao je kratko samo to, da bi mu milije bilo kad bi se arhiv vratio iz pedte u

JJ

I smanjio se: prava5i su dobili samo dvanaest zastupnikA; sAm Stardevii bio je . . izabran u izbomom C-1!ar, "Dogodilo se bad te gbdin e [7g87l,da se koji pit ]n6,vladavinu prava, dakle ono Sto se danas zove Pravnom drZavom, zagovarao je bezuvjetno kao svoj vrhovni ideal, a kako se on u praksi gazi otkrio je sljedeiim rijedima: "Cemu putovati i troSiti, demu ikoga polaziti, ikomu se klanjati, ikoga prositi? Gde ic zakonah i oblastih, tu svatko dobije pravicu bez onih obredah. Vei danas ne ima redovito ni u srediSnjoj Azii deputaciah ni pohodah: razumni i poiteni javni sluZbenici smatraju ta hododaiia uvredom, sramotom. Jer ako koriste pohodi i prodnje, to je dokaz, da ne koriste zakoni, pa tezko onim, koji ne imaju tro5ka za putovati ni za odpravljati pro5nje. Ne koriste li ona srcdstva, onda zaito se terpe?" (440) Volja naroda je "najdistije i najjade vrelo zakona", a "sustav je sklad zakona izviruiih iz jednoga vrela. Dakle kakovc'rvrelo, takov i zakon, i sustav, i vlada takova" (445).Stoga: "Nami je sustav sve, a ljudi vlade posve su nam kako i drugi ljudi." I dalje: "Dakle nami je sve jedno, bio u vladi tko mu drago: niti iemo ga, kacr doveka, branit ni ruditi, nego iemo i njegova, i ljudi izvan vlade ili sluZbe, javna dela, tiduia se svega naroda, po moguinosti i pravici razsudivati" (445). Narod je suveren, ponavljao je bezbroj puta Stardevi(, zato ne ide on s nama ncgo mi s njime. "Ne daj nam, BoZe, pasti u ludost, u kojoj bismo rekli, da je narod pristao uz naSprogram, uz na5u politiku. To ne, nego mi smo na5 Program, mi smo na5u politiku izcrpili i sloZili iz prava, iz (udi, iz dwha, iz koristi, iz potrebe naroda hervatskoga, ter nije dudo, Sto je sav narod za svoje" (443). Narod je suveren, i svi smo mu duZni sluZiti. On je na5 gospodar, a ne mi nJcgov. 58

I licntlii: (irob rlr Anlc Staricvickclrnc",i nistt ''Ccngiikinia'biaic i ostadc mi sablapobudilc nikakav dojam vrijedan priznanja. zirn. Hcrda, koja sama mogalc si dati zadovolj5tinu,da budc imala iStodovcdnosti, tarsc herda krade i mami Cernogorce,ncka idu iz potaje ubiti jednoga doveka.Na to gnjusno delo diZe se pod izbor stotina Cemogoracah, i ojaiuiu se svetotaistvi verc, priiestju, Suljaju sc ter iz zasedc sreino ubiju toga dclvcka. Moguie da bi i Cigani Sto tarkovauiinili, nu nije moguie, da se oni ne bi stidilj to ikomu kazati." Stcl izbila iz tih Stardeviicvih rijcdi? U ono doba vidjeli su u niima samt.r politiku: Starievjicvu sklonost Turcima a nesklonost Slavenima i "slavenskoj solidarnosti". Jcdni su stoga i otklanjali Stardeviievu prosudbu, tvrdeii da Stardevii, zaslijepljcn politidkim odnosima, nije mogao zatomiti svoju netrpcljivost ni prema MaZuraniiu pjcsniku. Kod drugih je upravo takva "politika" bila plauzibilna, i oni je nisu samo prihvatili nego i nastavili, pa i pro5irili, te ne ie biti tc5ko povjerovati da je u toj Stardeviievoj ocjeni i zametak poznatc Kovadiieve travestije. Tumadeti daklc Stardeviievu knjiZevnu ocjenu politidki, i jedni i drugi bili su na naki nadin u pravu... ili su barcm vjerovali da su u pravu. Sve do najnovijih dogadaja! Pod nlihovlm udarom i jcdna i druga varijanta ruie se u prah. Poslije crnogolske 62

- .To nam pomaZedo spoznaje:iz stardevicevenegativne ocjene,upravo osude MaZuraniCevasp;'eva,neizbija nikakva politika, ni sklonostTurcima ni nesklonost

JedinoStomu je u umjetnosti bilo valnije od estetike,to je etika.

63

Varijacijao JosipuFranku

To 5to oficijelna hrvatska historiografija jo5 i danas misli i propovijeda o Josipu Franku, staro je jugoslavensko i srbofilsko politikantstvo a nije znanost. Predbacivati Franku da je izdao Stardeviia, iznevjerio pravadku politiku zaokretom prema Austriji, to mogu samo oni kc'rji,glumeii simpatiju za antiaustrijsko i antigermansko prava5tvo,'zarnagljuju bit prava5tva i Zele u hrvatsku povijest prokrijumdariti jo5 i sad i nadalje velikosrpsku optiku. Ako je Churchill mogao u jednom trenutku, kad jc to ustrebalo njegovojpolitici, odustati od svoga antiboljdevizma i sklopiti savcz sa Staljinom, ako je i Broz mogao, u interesu svoje politike, kad mu je to zatrcbalo u drugom nekom povijesnom trenutku, okrenuti leda tome istom Staljinu (i nc samo da im, ni jednom ni drugom, nisu zbog toga prigovarali, nego su im, obratncr,upravo zbogrtoga priznavali politidku mudrost, a samim time i politidku opravdanost njihovih preclkrcta), zadto ne bi mogao Starievii, za5to ne bi mogact Frank, zaito ne bi mogli pravadi u jednom povijesnom trenutku prul,iti ruku Austriji, odustati od antiaustrijske politike, kad su otkrili da se na politidkom horizontu pojavila za Hrvatsku kudikamo ve6a opasnost i od same Austrije? I zadto se isto tako ne bi moglo dogoditi ni smjelo pretpostaviti da je i Austrija, u jednom, pa i upravo u tome istom povijesnom trenutku, bila istinski spremna promijeniti politiku prema Hrvatskoj, izidu susret njezinim zah\evima, kad je (i ako je) uvidjela da bi joj Io zbog nedegakoristilo? Pojedini prvaci hrvatske historiografije, sudeii po nekim znacima, sve to zanemaruju, niSta od toga ne priznaju, nego tjeraju i dalje prikrivenu filosrpsku i projugoslavensku politiku u krugu hrvatske povijesti, promidu ideologiju koja je obiljeZila vrijeme kad je bila ne samo najveia pogrda nego StoviSe i najtei.a, najopasnija polititka optuZba reii nekome da je frankovac. Prigovarajuii Franku nedcrsljednost,i dak izdaju samoga Stardeviia, oni hotice 'zaboravljajuda je Starievii sAm, i to posve odgc-lvorno,doveo Franka na ielo svc-ljestranke, i da je vjerojatno dobro znao zadto to dini; i da je pravadka "dosljednost< raskolnidkih frakcija zavriila na sasvim antipravadkim, antistardevidevskim pozicijama, jer je gurnula Hrvatsku u ralje velikosrpstva, pa je dak jedan toboZnji pravad i stardeviianac proditao Aleksandru i Adresu o ujedinjenju, Sto Stardevii, Sto nijedan autentidni pr:avaS,nikada nije Zelio niti bi ikada dopustio. Cijela Starteviieva politika i51aje upravo za tirn da se to ne dogodi, i sigurno bi udinio sve da do toga i ne dode, pa makar sklopio savez i s Austriiom i niemu toliko omrznutim dvorom. Kao svaki dovjek u Zivotu, i polititar uvqek trali najpovoljnija rje5enja u danom trenutku, 64

uvijek od dva zlabira manje, a Frank je mudro naslutio Sto ie (i tko je) Hrvatima veie a tko (i zadto) manje zlo. Braniti Stardevita od Franka vrlo je zlonamjemo i prozirno: u biti, to znadi braniti Stardeviia od Stardeviia, braniti predodZbu o Stardeviiu, kakvu su neki i.eljeliizgraditi u svijesti naroda, od Stardeviia kakav je uistinu bio. A on, koliko je god bio raspoloZen antiaustrijski, bio je raspoloZen i antisrpski, u odnosu na velikosrpsku imperijalnu i kroatofobsku misao Vuka KaradZiia. Samo Sto u njegovcr doba ta opasnost zaHwate nije joi bila narasla do razmjera koji se, realno, nisu vi5e mogli ignorirati. Kad se to dogodilo, zahvaljujuii dobrim dijelom upravo prava5kim disidentima (Hrvatsko-srpska koalicija!), Frank je kao pragmatidar reagirao onako kako bi zacijelo reagirao i sam Stardevii. Upravo ta pragmatidna fleksibilnost bila je Frankova kvaliteta, koja je hrvatskoj politici stoljeiima opasno nedostajala. Nenavikli na nju, gnudajuii se >prevrtljivosti( (kao da je >prevrtljivost< u politici u istoj moralnoj kategoriji kao i prevrtljivost pojedinaca u svakodnevnom i:ivotut), Hrvati nisu ni dostatno ni na vrijeme shvatili Franka, poticani na antifrankovska stajali5ta (kao toboZe moralna!) i hvaljeni zbog njih od politidarA koji su im se maljali prijateljima i braiom, a snovali su da im budu grobari. To Sto Hrwati nisu odmah shvatili Franka silno je i5lo na ruku svim neprijateljima Hrvatske. Srbojugoslavenskoj, a potom i jugokomunistidkoj historiografji Frank jc bio Zivi tm u oku; a jedina je njegova krivnja u tome Stoje bio vidovitiji od ostalih, Skr je prozreo prave namjere hrvatskih Srba i opasnosti koje su se iz njih nadvile nad Hrvatskom. Htio je sprijediti utapanje Hrvatske u velikosrpskome moru, htio je vezati Hrvatsku uz civiliziranu Srednju Europu, kojoj ona duhovno i pripada, a ne uz primitivni Balkan, kamo su je, ispunjavajudi srpske Zelje, gurali otpadnici od prava5tva, kakav je bio na primjer Supilo. Tragidno je da to u ono vrijeme nisu shvatili ni mnogi od najuglednijih Hrvata, a jo5 je tragidnije da to na5a povijesna znanost i njezini autoriteti ne uvidaju ni danas, drleti se slijepo i krutc'r svojih ncobranjivih teza dak i nakon svih iskustava u posljednje dvije-tri godine. Ni k-rSto je bio 7,idov nije ga za5titilo od pogrda i kleveta filojugoslavenskih idc'crltrta,jer jc i kair Zidov bio ne samo politidki negc'ri nacionalni Hrvat i hrvatski poiitidar, koji je bolje od svih shvatio hrvatski politidki interes toga doba i stavio ga iznad svega drugoga. NaZalost, imali smo malo takvih politidara, imamo ih malo i danas, kao ito smo uvijek imali malo i kao Sto imamo malo i danas autoritativnih hrvatskil-r povjesnidara koje bi, bili Hrvati ili ne bili, s hrvatskom povijediu, predmetom svoga istraZivanja, povezivale tajne, intimne niti; a to bi im bilo potrebno ne zato da budu sentimentalni prema njoj, nego zatct i samo zato da je bolje razumllu. Kao i sAm Stardevii, i Frank je bio ljevidar, ako se ljevidarstvo potvrduje politidkim nastojanjem da se uvede pravedan dru5tveni poredak, jer je bolje nego itko u Saboru onih godind zastupao zahtjeve radnidkih organizacija. Svatko to moZe provjeriti ako samo zaviri u Dnevnik Sabora, koji sadrZi stenografske zapisnike svih sjednicA.MoZemo samo zamisliti kako bi ga komunistidki krojadi povijesti slavili, kako bi ga uzdizal| vjerojatno dak i progla5avali svojim pretedom, moZda samo zbog onoga govora o pravednosti radnidkih zahlleva za uvodenje osamsatnoga radnog vremena, Sto ga je odrZao u Saboru 29. sijednja 1894.,samo da nije, kao lucidan hrvatski politidar, stajao na putu velikosrpskim imperijalnim planovima i pretenzijama prema Hrvatskoj. I jugokomunistima je bilo vi5e do velikosrpstva nego do ljevidarstva i radnidkih prava. Napokon: otkuda najednom taj apsurdni zahtjev za dosljedno5iu u politici, kad se dobro zna da politika, kao praktidna zrtanost, ili, bolje, kao vje5tina mane-

65

vdrania kako bi se u granicama moguiega i realnoga ostvario njezin krajnji ci11, ima pravo i na nedosljednost,u ime svoje viSe,bitne dosljcdnosti,dosljednostisvomc temeljnom idealu, ako su se, i kad su se, promijenile okolnosti u kojirna djclujc i koje uvjetuju njezino ponaianjc. I otkuda mi5ljcnje da samo hrvatska politika n.rorabiti dosljedna, pa i kad to koristi viic drugima nego Hrvatskoj, a smije biti rredosljednasarno onda kad bi tirnc koristila viSe drugima nego Hrvatirna? Otkuda, ako ne od prozinre antihrvatske tcndcncijc da sc sve 5b jc u lrrwatskojpolitihrvatci bilo pozitivno, korrstruktivr-rcl, sko, svc ito je vodilo hrvatskoj drlavnoj sanrostalnosti,proglasi negativnim, ncmoralnim, pogrc5nim i za Hrvatsku pogubnim? Znarrrr-ttko je i zaito tako propovijcdao prijc, ali u imc koga, u imc icga sc tako propovijcda i dantrs? Irranku sc prcdbacivalo, njcga su opJosip Lrrank tuZivaii,pa su mu sc i podrugivali, da Zeli vlast. Kao da jc to ncvidctra srat-ntlta za politidara i za politidktt stratrktt, kao za vlast! Sama jc ta tclnja dakako lcgitimna, zato da se borc i nc postoje da oni ncdasnc mogu biti samo metodc Ncma gadaluka ni lttpovluka a da ih vclikosrpska politika i promidZba iz Pribiicviicve kuhinjc nijc lijcpila i pri5ivala uz Franka, ali bi valjalo istraZiti i poJteno prosuditi kakvc su bilc u moralnom smislu metode te kuhinje i Sto je od Frankovih mctoda bio cvcntualno satno adckvatan odgovor na koaliciona5lc izazove. Uzvraianje istclm mjcrom. Toj podmukloj i razorno antihrvatskoj kampanii protiv Franka nijc podlcgla sarno vciilra hrvatskih gradanskih krugova, prcd njom jc poklcknuo i jcdan MakrJ! Dokaz, koliko je ona bila snaZna i ncodoljiva. AIi sc on tiho i pokajao zbog toga: njegov lrekrolog Franku kao da je impiicitan opoziv svih ratrijih prigovora. lz tih redaka tuje se skruicn pokajnidki glas koji Sapic: Mca culpa! lzrnedu ostaloga, c>daornu jc priznanje kao dovjcku ncuniStive cncrgijc, a tome bi valjalo dodati da jc bio i iovjek kojl jc vjerodostojnost svojc politikc dokazao nckoristoljubivo5iu koju jc pokazao kao politidar. Ne samo da svojom politikom niStanije stekao,nego joj je lrtvovao svc Sto je imao. Kao politidar, nije se obogatio nego ic osiroma5io. Hrvatski narod ostao je do danas njegov veliki duZnik. Josip Frank, nai,alost, zahvaljujuii djclomice i Zalosnom hrvatskom politiikom sljepilu, nije do5ao na vlast. A da kojom srciom jest, moZda bi srpski raduni na hrvatskome tlu bili vei tada zauvijek prekriZeni. MoZda bi taj lukavi politidar uspio stvoriti konstelacije u kojima bi sc izbjegla hrvatska katastrofa 191f1.

66

ilj, )le osu

ue uka sti iti

Pavelii

n-

r Ca rta ao la,

postaviti pitanje, i sebi i drugima: Sto je, poslije toga, mogao udiniti ovaj dovjek nego ono Sto je udinio? Je li mogao, je li morao iii opet i on u Pariz ili u London, onima koji su grubim odbijanjem ne samo izrugali i ponizili plebiscitamo izabranoga vodtt hrvatskog naroda, koji je svojom politidkom inteligencijom i vidovito5iu daleko nadvisivao sve njih, ncgo su ga savjetom - cinidnim, rekao bih - da ude

:liLtz

riu an ,l ^ ;td t^ td-

og Iz.

U tom trenutku, pouden iskustvom i sudbinom vei mrtvoga stjepana Radiia, za kojega se moZc slobodno reii da je tragidna Zrtva koliko agreslvnog velikosrpstva toliko i arogantne a istodobno ignorantske politike versailleskih sila, Pavelii

suprotni, a znao je vjerojatno i to, da ie iz tih rczl1ka, uvjetovanih geopolitidkim i povijesnim okolnostima, nastajati i kojekakve teskoie, nesporazumi, pa i sukobi, koii se ne ic uvijek moii izgladiti sasvim onako kako bi to Zeljela slabija strana (a

67

ta smo strana, bez ikakve dvojbe, uvijek bili mi). Ali kako se nigdje drugdje nije ukazivala povoljnija perspektiva nego samo jod nepovoljnija, Pavelii je prihvatio ono Sto mu se jedino pruialo, iako mu je bilo jasno da se upu5ta u veliki rizik. Tko god ti iini usluge, pogotovo ovakve vrste i u ovakvoj situaciji, jasno je kao dan da ie jednoga dana ispostaviti i radun. Koliki ie on biti, to se moZda i nijc moglo predvidjeti, jer je to uvijek ovisno o trenutku i okolnostima koje tada budu aktualne; a kao pragmatidni politidar Pavelid je znao, da u politici odnosi i situacije, interesi i simpatije nisu statidni, da se oni s vremenom mijenjaju, desto i naglo, neodekivano, preko noii, i ne ie biti nemoguie da je s time radunao i onda kad je pristajao i na vrlo nepopularne Lrtve. Radunao je moZda, i nadao se, da raiun ne ie biti ispostavljen upravo u trenutku za nas najnepovoljnijem od svih moguiih. Je Ii u tome grije5io? Hrvatska je, poslije atentata, bila u smrtnom hropcu, i pita se, je li Pavelii pogrijedio kad je zakljudio, da je treba izbaviti od smrti, od nestanka s povijesne pozomice, makar i uz teSkaodricanja (koja, uostalom, ne moraju biti i konadna)? Ako je pogrijedio, onda valja otvoreno redi, jasno i glasno, da za tu njegovu pogre5ku nije kriv samo on; on dak moZda i najmanje. Nju su skrivile versailleske sile, Francuska i Velika Britanija poimence. Nju je skrivila posvemadnja neodgovomost, a to je isto kao da smo rekli i nesposobnost njihovih drZavnika. OdgurnuvSi, gotovo s prezirom, Radiia i njegove pro5nje, oni su gurnuli Paveliia ravno u zagrljaj Italije, a poslije, kad su te iste sile stvorile Hitlera, iu zagrljaj Njemadke. Zatct, optuizujuii danas Paveliia za savezniStvo s fa5izmom, te iste zcmlje ponaiaju se kao tat koji vide: "DrZ'te lopova!" Pavelii nije iSao u Italiju poslije 7. sijetnja 7929. jer bi bio oduievljen Talijanima, Mussolinijem i fa5izmom. ISao je tamo jer drugdje nije imao kuda. Spasiti Hrvatsku pod svaku cijenu, jer mu je bilo jasno ono Sto nikome drugome u ono doba nije bilo jasno, da Hrvatskoj u Jugoslaviji, sa Srbima, ako i ona ne otkrije barem namjeru da pokaZe zube, opstanka jednostavno nema; spasiti Hrvatsku iz tog ponora, u koji se lakomisleno sama strmoglavila, spasiti je makar od nje ostala samo drZavica kao Sto je Luksemburg - to je bila Paveli6eva misao, sasvim u skladu s onom minimalistidkom Stardevidevom izjavom, koja se desto citira ("Makar Hervatska bila samo uru dugadka i uru Siroka, makar bilo samo pet Hervatah: neka ih to pet bude slobodno i sreino"). Premda je Pavelii uvijek Zelio prostranu Hrvatsku, a ne mini-Hrvatsku. Kad se malo prije svoje smrti Trumbii sastao u Italiji s Pavelidem, sastao se s njime zato jer je znao da njegov nekadadnji zastupniiki drug nije ni fadist ni talijanofil; prema nekim indicijama namjeravao ga je povezati s odredenim politidkim krugovima Britanije i Francuske, s kojima je i sam bic-rpovezan, ali ga je nagla smrt sprijedila u tom naumu. Je li Paveliiev pragmatizam, dak i u svojoj ukupnosti, bio izdaja? MoZemo se sloZiti i da jest, ali uz uvjet, da je to (bio) samo jedan oblik izdaje, dok je drugi, moZda i veii i opasniji, bio jugoslavenstvo onih Hrvata, koji su zbog fikcije "bratstva i jedinstva" spremno pregorjeli i posljednju misao o slobodnoj Hrvatskoj! A upravo takvi danas najglasnije optuZuju Paveliia za izdajw.I oni dakle postupaju po vei spomenutoj metodi "dri'te lopova"! Paveliia danas najvi5e optuZuju upravo oni koji su kudikamo veii krivci od njega; okrivljuju ga oni koji su skrivili sve njegove krivnje! Ali, s druge strane, nemaju sasvim pravo ni oni koji danas velidaju Paveliia i progla5avaju ga vjerodostojnim Stardeviievim sljedbenikom. Jest, Pavelii je bio zanesen Stardeviievom idejom slobodne Hrvatske, ali ju je, moZda i pritisnut 68

tl IO

ut

(ne)prilikama, poku5avao ostvariti sredstvima koja nisu bila starieviianska, nisu proizlazila iz Starieviieva udenja niti bi ih Stardevii ikada odobrio. Nasilja bilo koje vrste i nakane, nad bilo kimc se ona provctdila, nisu stardeviianske metode vladanja. To, kao i pomanjkanje osobne hrabrosti i spremnosti na Zrtvu, Sto ih je Pavelii, na iznenadenjc svih svojih prista5a, pokazao na kraju rata,ne gc'rvoriu prilog njegovu kultu. Najzad, kontrctverze postoje i u pogiedima na njcgovu privatnu osobu. Njcgov suborac, s kojim se definitivnc-r razi5aojoS sredinom tridesetih godina u cmigraciji, Branko Jelii, govorio je ct njemu, poslije njegove smrti, s otvorenirn simpatijama. U vrijeme kad vi5e nije imao nikakva razk>ga, ni politidkoga ni c'rsobnol;a,da uljep5ava sliku o Pavcliiu, Jelif jc (u dika5koj "Danici", 1965)svjedodio da Pavcliia nije poznavao kao iovjeka sklona bilo kakvu totalitarizmu.Uvieravao ie da Pavelii nikaAnte IJaveliC da nijc volio uniformc, da jc bio ugladena gradanska osoba, pravi gctspodin koji polalc vcoma mnogo na svoju vanj5tinu i na svoje manire, koji je svakodnevn ( )m i i c n i a (k) o i u 1 i . 'i k r a v a t r ' ,n i k a d s c n i j c m o g a o v i d i c t i u i z g u Z v a n uo d i j c l u , a d a ie igak bio leZema ponaSanja i liberalnih shvaianja, te mu nikako nisu mogle goditi kojekakve uniformirane parade i pantomime, orniljene svim totalitaristidkim vodama i reZimima. A 5to je na kraju ipak igrao i takve uloge, koje mu nisu bile urodenc, Jelii pripisuje nesretnim vremenima i ondasnjoj situaciji, u kojoj se nasaoprotiv svc'rjcvolje, "jer me je te5ko uvjeriti", kaZe Jelii, "da se netko tako moZe promijeniti, r)dnosno svoju pravu narav tako dugo prikrivati". Jelii je tvrdio i to, da bolpg pnjatelja od njega dovjek nije mogao ni zimisliti, da je njegova obitelj uvijck bila skromna a svaki gost u njoj srdatno primljen; zatim, da je pavelii bicr duhovit i vedar dov;'ek,s kojim nikada nije bilo dosadno: "da se je posvetio pisanju, nadmasiobi mnogo-kojeg nadeg priznatog knjiZevnika u kratkirrrnovelami". I yos, da nije bio doktrinaran, da se nije prcvi5e bavio knjigama, da po vlastitom priznaniu do odlaska u emigraciju nije proditao ni jedno stardevidevo djelo, kaci ni ma kojecjelovib djelo bilo kc'rjegadrugog tadadnjeg politidara (Mussolinija, Hitlera), dok je l{osenbergovu knjigu (o rasnoj doktrini naiizma, valjda) uvijek'izrugivao. Sasvim suprotno mi5ljenje o Paveliiu iznio je vladimir Zidovec u konceptu svojencobjelodanjene knjigc Politifka psihologija,kolu je za potrebe jugoslavenike policijeprepriiao u saZetu obliku nepoznati autor popisan pseudonimom Dizd,ar. Zidovecmisli da su se u Paveliiu sabrale sve naJnegativnile osobine svojstvene gradanskimpolitidarima. Tvrdi da ie bio dovjek vrlo oikudne naobrazbe i studena znanja,da ni do jednoga ni do drugoga nije drZao mnogo, odnoseii se prema niimaviJe nego cinidki; da je bio samoljubiv i osvetoljubiv, da nije imao povjerenja

u svoje suradnike, nego ih je spletkama okretao jedne protiv drugih; da je bio ateist koji glumi vjemika, a njegov sustav vlasti liden svakog osjeiaja zapravo i pravdu, te je sigurno "da bi Ziv Stardevii slomio Stap nad PaveliCem i svrdio u kakvom Paveliievu logoru smrti". Koja je od ove dvije slike o Paveliiu bliZa realnoj - jer u ovakvu sludaju valja nam pretpostaviti da, dok se ne dokaZe suprotno, sasvim istinita i realna nije ni jedna ni druga, uzeta u cjelini i sama za sebe - to moramo ostaviti za kasnije, za druge neke prosudbe zasnovane na temeljitijim istraZivanjima. Ali onaj tko ie proditao njegove memoare (Doiialjaji, Sto ih je u Spanjolskoj nedavno objelodanila njegova kii ViSnja Pavelii), k jigt pisanu poslije sloma NDH u Rimu, mora priznati da takvu prozlJne moZe napisati neobrazovan dovjek: njegova naobrazba bila je dakle zasigumo znatno veia nego Sto mu je Zidovec bio voljan pdznati, a njegova knjiZevna darovitost sasvim u skladu s citiranim Jeliievim slutnjama. Ta knjiga je pisana vrsnim stilom serioznog intelektualca i pravoga pripovjedada. Zidovec takoder nema pravo, to mogu reii s punim uvjerenjem, ni kad omalovaZava Paveliievu knjigu Strahotezabluda.Mnogi bi nadi vrsni publicisti i pisci bili danas sretni da su u ono doba napisali takvu kryigt. Nije uzalud rijed, da je vrijeme najpravedniji sudac, kao Sto je dokazana istina i to, da se povijest desto ponavlja; a nije sludajno da se tih pouka sjeiamo i danas, ba5 sada, upravo kad razmi5ljamo o PaveliCu.Jer povijest se evo zaista ponovila, samo s drugim protagonistima. Kao prije pola stoljeia, Hrvatska se i danas nalazi pritije5njena izmedu svoga smrtnog neprijatelja, koji hoie ni manje ni vi5e negcr njezinu glavu i drli joj kamu pod vratom - i "prijatelja", koji su joj vezali ruke svojim ucjenama, nameiuii joj svoje nepravedne, poniZavajuie zahtjeve kao diktat, koji mora prihvatiti ako Leli Livjeti makar i osakaiena. Jer Sto je drugo plan tzv. "Skupine 24" (Francuska, Britanija, Njemadka, USA) ako nije to? A to isto bili su i famcrzni "Rimski ugovori" 7947,na koje Pavelii nije stavio potpis laka srca. I on je

Bleiburiko polje, popri5te zlotina nad hrvatskim vo.jnim i civilrtim osobama svibnia 1945. gocl

70

'L

t,

n

F :ll ,d

le ta d

)a d

'a

t-

rli la

sl A

zi ;o KSpomenik luvatskim Zrtvama rr Bleiburgtr

le manevrirao koliko je kod mogao, ublaZavao nerazumne zahqeve Italije (kojoj je bio prepudten na milost i nemilost, li5en bilo kakve zagtite drugog "saveznika", tj. Njemadke),odupirao im se do krajnje napetosti, ba5 kao 5to Hrvatska i danas dini. Jest, on je imao posla s "himbenim saveznikom", bad takvim kakvi su i na5i dana5nji "prijatelji". U ono doba svi su radili protiv Hrvatske: ne samo "antifadistidkakoalicija" predvodena komunistima nego, potajice, i "faiistidki saveznici" Nezavisne DrZave Hrvatske (Italija u prvom redu, ali i Njemadka), Stovi5e i mnogi Hrvati, Hrvati-Jugoslaveni, koji (po starojhrvatskojnavadi) nisu vjerovali u Hrvatsku. Mutatis mutandis, sve je dakle isto kao i danas. Pritijednjen sa svih strana, iz dana u dan sve tjeskobnije, Pavelii je pokudavao ono Sto nam se danas dini da je bilo nemoguie: spasiti hrvatsku drZavu a ne iznevjeriti njezinu europsku dusu. Je li pritom iskoristio sve mogu(nosti, je li ne5to mogao udiniti bolje, je li sto i pogrijeSio - ostaje da se raspravi mirno, objektivno, s dinjenicama u ruci. Za sada, smijemo reii moZda samo to, da mu ne moZemo sve odobriti, ali ga jod manje moZemo bezprizivno osuditi. Jedino, i ono najvaZnije 5to sada moZemo, to je, da ga poku5amo razumjeti. Nada je obavezaprema njemu velika: moramo se predati savjesnim, temeljitim i svestranim istraZivanjima, zakakva dosad nismo imali moguinosti. Paveliceva uloga u hrvatskoj povijesti zaslu1uje trud, a prema onome Sto se vei sada dade naslutiti, Pavelii time moZe viSe dobiti nego izgubiti.

77

Dva tipa hrvatskih komunista: Cesareci Ciliga

je poieo djelovati polititki vei kao srednjodkolac, a zbog politidke -. .Cesarec djelatnosti dopao je kao osmo5kolac zagrebadke gimnazije i u istraini zawor. Omladinac-ljeviiar, knjiZevno-publicistidki suradnik socijaldemokratske "slobodne-rijedi", sudionik anticuvajevskoga dadkog Strajka i pisac poznatebroiure Eatki pokret (7972), jedan iz Jukiieve grupe "pjesnika i atentatoia", on je 1919. medu PI"iTl pristupio netom osnovanoj komunistidkojpartiji i ostao je u njoj kao njezin vjemi i posludni vojnik sve do tragidne smrti 1941. Partijski publicist i agitator, vodio je u ime partije mnoge idejne kampanje pa i polemilie, Zudljiv uivakoj redenici i ngpopusJljiv makar i u najsitnijoj doktrinamo posveienoj pojedinosti komunistidke ideologije. Bio je tvrdi marksistidki dogmatik, desto suviJe netc'rlerantan prema ideolo5ki nepodudamim miSljenjima, ekskluzivist Sto "u ime novc-rg mita kojeg su nosioci revolucioname mase" napada, agitpropovskim rjednikom fanatika, sve modemistidke pokrete u umjetnoiti, napose kubizam, fulurizam i ekspre.sionizam.Bio je vjernik koji, u svojim socijalnim tiradama, zacijelo nikada nije htio biti demagog nego iskreni graditelj novoga svijeta, a ipak mnogi njegovi dlanci te vrste zazvude ako ne demagoski onda veoma naivno, pogotoio dinas, poslije gotovo polustoljetnog iskustva komunistidke prakse i socijaliJtidke stvamosti, oblikovane pod "nepogresivom" dirigentskom paliiom njegove partije. je da . \gghvatljivo fovjek o kojemu mnogi koji su ga poznavali, pa i oni koji nisu bili njegovi politidki istomi5ljenici, svjedode da je bio iZnimno drag, skroman, srdadan i nadasve etidan i podten, neshvatljivo je zaista da takav d6vjek moZe ostati nepokolebljivo odan svojoj mladenadkoj ideji i nakon Sto se uvjeriir u nehumane iupravo zlodinadke oblike njezine realizacije u reZiji Josifa Visarionoviia. A ipak je bilo tako. Cesarecje boravio u sovjetskornsavezu upravo onih godina kad su poieli politidki-procesi i kad je komunizam u praksi sialjinizma otkrio svoju d.emonsku iud; od jeseni 1934. do ljeta 7937. Livio je u Moskvi i putovao sovjetskim Istokom, i svugdje je, po njegovim rijeiima iz jednoga pisma, glettao i riaio sooj posao,ali kad se vratio u Hrvatsku nikada niie rekao ni iiieti o cjnome sto je gledao kao ni o tome 5to je bio njegoa posao, nije digao glas piotiv staljinistidkog bespravlja i terora, kao Sto je to utinio Andrd Gida, iako je to i mogao i moralr upravo pisac-humanist i komunistidki borac-idealist koji je do zadnje kapi -kao krvi zadojen idealima, u ime kojih su se svi ti zlodini dinili. Ili kio njegov ,11u11ir, partijski drug i suradnik iz redakcije "Borbe", Ante Ciliga, koji je- -t-izasavji iz sovjetskog saveza dvije godine prije Cesarca - napisao ti parizu't"yig" lJ zemlji

( k (

K

E

72

I

aelike lttii, koja je i tiskana u nakladi

vjcrio svoju ljudsku savjest,opteretivSi jc velikom laZju na rubu svjesnogsudioniitva. Ncmoguie jc zamisliti da on nifc bio svjcstante krwave mrljc na scbi, ali ni5ta ni jc udinio da je izbriie. Stovijc,

Atrgust Cesarcc U bm pokliku dolazi do izrai,aja ^ Ccsardcv "pravovjen-ri" komunizam sovjctsko-staljinistidkogtipa, ali tu sc istodcrb.. i'zralava jos ncdb: nieg.v. hrvatstv' z,akr-tje,ak. se sjetim. njcgove ymo ggfintl-dviie prcd tim napisane dramc sin tlomoaine,a i njeg.vih stud'ija o Kvatcrniku i staricviiu, smijcmo ustvrditi da je bilo stardeviicvsko-prava.ikc provcnijcncijc.Ccsaricvo hrvatstvo niposb nijc bila praT.narijci, kao Stoje uglav_ nom bila, barcm u t. vrijcme, zamalo svim hrvatskim kom'nistima. Vaino jc uoiiti: ideoloiki ncpokolebljivo na pozicijama komunizma i stalji.izma, Cesarecse od sarrrogpodetka u nacionalnom pitanju vidrjivo i zaista odludncl suprotstavijao unitaristidkoj konccpciji jugoslavenske komunistidke partije. lz toga sliiedi, cla Ccsardevo hrvatstvc-rnije bilo demago5ka maska sradunata na to da sc 5b lakie prcdobije Sto viie Hrvata za komunistidku ideologiju Karla Marxa i ok se za gotovcr sve komuniste Hrvate o Hrvati (a Josip Bro,z,je najbolji primjer

,1ffi#T?lH T;:'l,ilil]';:; :'J:lil 1e18. zagovarao jenjezinu konfedera',"5;'F;ll]:TJ:,]iffi':ffui""#'# :uno vaZnije, da je isto tako, zajedno sa ; centralizma jugoslavenske komunjstid_ aista osamljeni. Zbog takvih shvaianja r drugova, kao Stoje to bio Ciliga, protiv partijski prvaci, medu njima i Kardeli i olitidki marginaliziran. /o

Bezumno, slijepo odan ideologiji komunizma, Cesarec ipak nikada nije bic jugokomunistidkog pokreta. Nikada nil'e imao nikakvu rijet u vodenju z,v11ezda partijske politike; on je uvijek samo poslu5no izvr5avao Sto su mu naredivali. Nikada nije bio dlan ni najniizega partijskog foruma, nikada uzor u partijskoj kulturnoj politici, nikada autoritet na koji sc pozivaju partijski politidari u kulturi. Njega se uvijek spominjalo samo usput. U ietrdeset i pet godina neogranidene viasti njegove partije nikada nisu bili skupljeni iz meduratnog partilskog tiska, Sto legalnog a Sto ilcgalnog, njegovi bdtki politidki ilanci, nikada u pregledima povijesti njegove partije nitko od odgovornih politidara niie dolidno upozorio na njegovu ulctgu vchemenlnog partijskog publiciste koji bespo5tednom surovoSiu udara po svcmrl Sto je stajalo na putu tojpartiji, pa je po nepokolebljivosti uz idcokr5ku liniju partije mogao zaista posluZiti kao primjer. Nikada njegova politidka i kritidko-kulturna publicistika nije bila ugradena u temcljne zasade jugokomunistiike politidke i kulturnc prakse. Cesarca je vlast n;'egove partije uvijek tretirala kact cfcktnj ali zapravo besadrZajni znak, koji se istide samo u nekim rijetkim jubilarnim prigodama, uvijek samo povr5nom frazom, kao "sviietlu Zrtvu koia je pala za ono Sto mi danas imamo", ali nikada nitko nije ni poku5ao definirati ili barem pobliZe objasniti, 5to je to "Stomi danas imamo" a za Stoje navodno pao i Cesarec. Jer poslije razlaz,asa Sovjetskim Savezom u tojJugoslaviji nije vi5e bilo nidega iimc bi Cesarec bio zadovoljan: ni u ideolo5kom ni u nacionalnom pogledu! Zatct 1e jugokomunistidkoj vlasti ustrebalo kadikad samo njegovc)ime, ali nikada njegovo dfclo, ponajmanje njegova politidka publicistika. Stovi5e, njegovoj partiji, dok jc dvrsto dri.ala svu vlast, bib jc neobidno stalo da njegove misli iz tih ilanaka budu 5to brlc i Sto temeljitije zaboravljcnc. Zato drl,avna jugokomunistidka vlast niic s (Zimbrek, Zanin,,r'ii), da prcvclikim simpatijama gledala na inicijative pc-tjedinaca prircdc i objclodane Ccsardevasabrana djela, jer u sabrana djela, dakako, ttlazi sve 5to jc dotidni pisac napisao, pa i politidko-publicistiiki spisi. Zimbrek i Zaninovii bili su pravi politidki naivci ne uvidajuii ono Sto je iz unitaristitko-centralistidkc partijske politidke praksc bilo evidentno svakome: da se u komunistidkoj Jugoslaviji mogu tiskati Cesardeva beletristidka djela, pogotovo ona s jakom socijalnom tcndencijom, ali ne i politidki dlanci (osim u strogo nadziranom selektivnom iz,bortt, u kome ne bi bikr niSta od Cesarieva antiunitarizma i anticentralizrna, daklc niSta autentidno cesardevsko).Tek u doba tzv. "hrvatskog proljeia" 7977. rnogla sc prvi put pod tom liberalnijom varijantom vlasti njegove partiie pojaviti, u okviru prvc Zaninoviieve edicije Cesardevih sabranih djela, knjiga njcgovih politidkih spisa (Raspraae,ilanci i polemike),s tekstovima kojizagovaraju decentralizaciju i federalizaciju, pa iak i konfederalizaciju ne samo drZave nego i partije, Sto jc bila tada i koncepcija hrvatskog partijskog vodstva, ali je - da li baS sasvim slutajno? -odmah po izlasku te knjige, dodlo do Karadordeva i obustavljanja cijele te cdicije. Upravo u toj knjizi sakupljeni su Cesardevi tekstovi iz dvadesetih godina, i u njima misli koje nisu mogle goditi unitaristidkom vodstvu jugokomunistidke drZave i partije, pa mi se dini da ni prednja pretpostavka nije sasvim proizvoljna. U najmanju ruku, logidna je. PribliZili smo se bitnome: jugoslavenska komunistitka partija bila je u srZi, u duhu, u najdubljoj dubini svoga biia unitaristidka, u potetku moZda ba5 i ne sasvim velikosrpska ali svakako prosrpska, iako se znala kamuflirati nacionalnim i federalistidkim formalnostima. Ni Komunistidka partija Hrvatske nikada nije bila stvarno hruatsku,ona je uvijek bila samo ekspozitura jugoslavenske partije, organizirane po krutom centralistidkom principu i ustroju; u njoj je uvijek prevladavao 74

Jr s n n k lu h

te d d (')| sl LI

11 di

kr kr p( sl

V] v( TI

kr ol

D'

ST

ol 5L

,e 5L

bi ta ili IlJ

ol DL

ke t-A(

ra VC

12

bu nll

ur nc sit

jugounitaristiiki duh njezine beogradskecentrale.U tome je uzrok i objaSnjerrjcmnogih nadelnih sporova i osobnih nesreia.Pa i Cesardevel Da jc hrvatska komunistidka partijar bila i duhom hruLttska, a ne samo imenom, da je bila i hrvatskitlriaaotaorna.tko zna kakct bi sc razvijalidogadaji u Hrvatskoj tijekom drugogasvjetskog rata; ali jc sigurno, da bi sc zbivarlidogadaji posve drukdiji od onih koji su sc zbivali. U svakon.r sluiajr"r, lako jc prctpostaviti darbi napckrstiizrncdu r-rjci usttr5kog pokrcta bilc ucusporcdivr>slabijc. Stovi5c, vjerujcm da bi i dobar broj dlanova ustar5kogpokrctastaouz nju u brtrbi protiv nacistidkog i fatJistidkogsavczniitva. UstaSki

rikalacai libcrala, grardanskih dcmokratahacsesovskogtipa i otvorcnih anAntc Ciliga glofila.I']ajc bikr i ljudi kojc bi sc moglo smatratii kornunistima. Ali s jcdnom opaskonr: hr sr-rbili nacionalni komunisti, koli su s ostalima u ustaikom pokretu bili povcza.i i ujcdinjcrri jcd'm icdinomidcitlm: idcjom hrvatskc drZavc. Kakvc god, komunistidkc ilj rrckornunistidkc, dcnrokratskcili ncdcmokratskc, samo da jJ hrvatskardrl,ava. A upravo to jc bilo ono ito jc ideologija jugokomunisridkc partijc, kojoj su pripadaii i sluzili takodcri mnogi hrvatski komunisti, pa i Ccsarccmcdu njima, tritl oni krga svjcsli ili nc,a priori posvc iskljudivala. Komunist, usto i svjestanHrvat, bio jc ircebiili1 rijctkaptica; ali, koliko god ih je malo bilo, oni su jugokomurristima uvijck bili opasrri, tllri stt takvc smatrali vciim ncprijatcljinra od Hrwata bilo kttjc rrckorn11nistidkcorijcntacijc,pa i kralnjc desniiarskc.

tl

nc .m ila :11-

ao

75

koji je bio medu njima: Augusta Cesarca, jednog od staZom najstarijih i komunizmu najodanijih, najposludnijih svojih dlanova. On im je bio tm u oku zbog svoga hrvatstva, koje nikada nije tajio, a podzadnje ga je sve otvorenije izral.avao.Izrudili su ga egzekuciji svojih neprijatelja, da ga ne bi jednoga dana sami morali likvidirati, Sto bi se vjerojatno i dogodilo, ako ne prije a ono najkasnije 7948. Oni koji su ga ubili nisu shvaCali Sto dine. A on? Je li on shvaiao sr"u teZinu i pravi smisao stajali5ta, 5to ga je zauzimao? Bili su zapravo tako blizu, a tako tragidno daleko, i oni od njega i on od njih; tako daleko, da ih sve do sada ni smrt nije mogla pribliLiti, a nekmoli pomiriti.

Jugokomunistima nisu posluZili kao "korisne budale" samo oni Hrvati, koji nisu bili komunisti ali su pri5li komunistima kao suradnici u otporu protiv njemadko-talijanskog falizma, nego su im na isti nadin posluZili i neki idealisti iz vlastitih redova, komunisti koji nisu zaboravljali da su i Hrvati. Zalosno je, da ni jedni ni drugi nisu to navrijeme uvidjeli; a kad su progledali, kad su shvatili svoju ulogu, komad je vei bio odigran i zastor je pao. Ante Ciliga bio je od onih vrlo rijetkih hrvatskih komunista, koji nisu odigrali do kraja tu sramnu ulogu. Cesardev suradnik, rekli smo, u pisanju i tiskanju partijskih listova i promidZbenih dlanaka dvadesetih godina, gdje su zajedno zagovarali hrvatsku - federalistidku, konfederalistidku - koncepciju drZavnog i partijskog ustrojstva s punim jamstvom hrvatske ravnopravnosti, Ciliga je, za razliku od Cesarca, toj ideji podredio sve/ pa i odanost komunistidkoj ideologiji. 2ive6 vi5e od godine dana u Nezavisnoj Driavi Hrvatskoj, on je na stranicama "Spremnosti" iznio istinu o Sovjetskom Savezu, istinu koju je Cesarec, naZalost, zatajio. Samo su ga, takoder naZalost, Hrvati slabo duli. I umro je s uvjerenjem iznio ga je otvoreno u jednom interviewu potkraj Livota - da Nezavisnu DrZavu Hrvatsku nije trebalo ru5iti nego temeljito reformirati. MoZda je to isto mislio i Cesarec,kad je ono prizivao sovjetsku Hrvatsku. To isto - a ipak tako razlidito!

T

t L L

i

r t

r jr

k

t t

S I

t

n il k

k S o

d

u

Matod i Srbi

Od svih matodevskih temata, koji se mogu deriviratiizte polivalenfne makro-temc koja se zove AGM, nada je tema u ove dane svakako najprivladnija, jer je najintrigantnija i najaktualnija. Ne treba ni reii za5to. Danas, i ioj dosta vremena Ll buduinosti, Matod (e zacljelo,upravo iz aspekta nasc ovako naslovljerre tcme, bitj ditan vrlo kritidnim okom i_pod velikim poveialom. Veliki hrva'tski pisac, uz Senouzacijelo-najveii,pjesniliHrvatske, pored svih kritidkih opaski o nioj njczin odani i zaljubljeni pokkrnik i slavitelj, koji se te ljubavi nikad^a nijc ni-siidio ni odricacr,kao Sto je nikada nije ni zatajict,Matos je izniman u hrvatskoj knjiZevnosti r po tome sto je od wih hrvatskih pisaca najdulje zivio u Beogradu, najbolje poznavao_srpskuknjizey.,xt, najvise pisao o srbima i medu njima imao .,ijuis" prijatelja. Izmedu hrvatske i srpske knjiZevnosti, u cjelini gledano, nikad niiebilo ni.prevelike suradnje ni prevelike bliskosti; Matod je bio jedini hrvatski pisac koji hrvatsko-srpske knfiZevne dodire uzdigao na visoku razinukako osobnjh tako i ie 'rn;iZevn o - kr i tid kih o dno sa. svc sn tr.'raz,loz,ikoii ne samo sto - upravo danas - aktualiziraju ovu tcrnu negoi zahtijevaju objasnjenja;jer bilo zbog nerazumijevanja a bilo i zbt>gdosadadnjih, tendenciozno krivih tumadenja odnosa Matod - srbi, ovisnih o jugokomuristidkoj politidkoj dogmi. "bratstva i jedinstva", Matod bi mogao biti ; najmanju ruktr osumnjiien za naivnu srbofiliju, kojom su se odlikovali mnogi Hivati u pro5losti.A Mato5 nije bio naivan, kao Sto nije bio ni protuslovan, iako6i se to lakc.r mtrglozakliuiiti kad bismo iz niegovih tekstova izdiajali rclcvanhre citatc i nizali ih jedan za drugim ne obziruii se ni na vrijeme njihova postanka ni na predmet c-r kojemu govore. Matod je o Srbima pisao i najbolje i najgore, ali ta tvrdnja, zasnovana na ... . J":,, dinjenicama,mogla bi opasno zbunjivati i do kraja dezinformiratiako u te dinjenice,na kojima se gornja tvrdnja temelji, ne unesemo red. B-".:rg.aduje Matgg boravio kao vojni bjegunac u dva navrata. prvi put . .U krajem XlX. stoljeia, od jeseni 1894. do sijednja taos; drugi put, poietko- xx. stoljeia,od kolovoza 1904. do srjednja1908. T;i godine i trl mjeseca prvi put, tri godinei detiri mjeseca p"t. Prvi boravak odvilao se u obrenoviievskoi drugi {9si u karadordeviievskoj -srbiji. Na vaZnost ove dinjenice upozorio je Matos sari: "Srbijaobrenoviia bijase vesela, a Srbija Karadord'eviia ie ozbilina. Karadordeviii

77

su Srbi, a Obrenoviii su bili Europljani. Obrenoviii bijahu gospoda, a Karadordeviii su vladari. Karadordeviie Stujem i pla5im ih se, Obrenovidi imaju moje smilovanje i kao svi pobjedenici moju ljubav." Bilc su to dakle dvije Srbiie. U onoj prvoj, Matod se oblikovao kao pisac, upoznao neke ugledne srpske patrijarhalne obitelji iz knjiZevnih i politidkih krugova (Ili6, Nikolajevii), pa im je i zalazio u kuie; stekao je bohemska prijateljstva, afirmirao sc humorom i duhovitom dosjetljivodiu, koju desto nisu uspijevali ni dostiii a nekmoli premaditi ni najpoznatiji, najpopulamiji tadadnji beogradski bghcmi i "vicmahert' (Ilija Stanojevi(, Branislav Nudii, Pera Trtdrtrovi| Zarko llii ...). Austrougarskom vojnom bieguncu, koji je pobjegao i'z khuenovske Hrvatske, rnirrao sc takav Beograd, takvaSrbija, udiniti i ljepdima i vedrijima nego Sto su bili, i svc najbolje Sto je napisao o Srbima i o Srbiji napisao je u ovom razdoblju. I sve Sto je pisao, pisao je iskreno, od srca, onako kako ih je doZivicl, 5to ne znadi da mnoge iilcp" strine nije uvelidao, a pcrneku tamnu stranu previdio. eak je moguic da su mn se i tu i tamo neke izrazite mane dinile tada simpatidnima. Drugi njcgov beogradski boravak nije bio tako vedar. Obratno, bio je prcteZito mradtrn i teZak. tJbrzo nakon dolaska doZivio je nasilnu i tragiinu smrt braie Novakovii, koja mu je otkrila zloiudnost nove vlasti pod novom dinastijom. Ustolidcn u meduvremenu kao knjiZevni diktator i vrhovni arbitar u knjiZevnim stvarinra, ali i zagriLljtvi ideolog jugoslavenstva shvaiena na (veliko)srpski nadin, .[ovan Skcrlii na5ao mu se odmah na putu kao pritajcni, a poslije svc otvoreniii ncprijrrtcJj,koji jc, minoran u polemidkim duelima s Mato5em, svoju superiornost dokazivao svojim druStvcnim i politidkim statllsom i ugledom. Kad jc u-sijcdnju 1898.prvi put napu5tao Beograd na putu u Zencvu iPariz, odlazak je bio obiljeZen tugom rastanka: "l dode vakat, a ja se jednog maglovitog jutra nadem na savskoj stanici. okcr rncrlc sam prijatelj. Hvala Bogu: ni jednog kamatnika, ni jednog kreditora! Badava, rastanak jc-.vrlo te5ka stvar. Zavrtlelo mi se u oaima na mostu u ladu, zagrlismcl sc, i nckoliko pravo biogradskijch suza poljubi5e se na mom licu sa jednom toplom, pravo zagrebadkom. Ne stidim se toga, i Germanik ie plakao. Na ladi mi se dinikr da je kaljavi Biograd neka mila osoba koju ne mogu da zagr:Lim.L,apavicai magla mi ne daju da joj se zagledam u dobroiudno lice. Dugo, dugo sam posmatrao Bijeli Grad koji se pod kivnijem_i siviiem nebom, kojc kao da imadaSe toga dana kijavicu, zavi u maglenu bundu. I iSdcznudeu tmuii kamelita grlgvski krilu drevne tvrdave, pred odima mi potavni Doriol, a od vesclog Biograda ostade samo uspomena, uspomena viSe slatka negc-rgorka." obrevsi se drugi put u Beogradu, ne nasavsi ga kakva ga je ostavio, upoznavsi (i joi viSe: iskusivii) nlcgorro drugo, dotad nepoznato, surovo lice i silovitu narav, je Zelio Sto prije i,tiii. "Prrru priliku iu upotriebiti za odlazak iz tog tiftintr,,tut,,S skog, politikantskog i filistarskog grada, gdje ponovo naudih biti Hrvat", pisao je "Moderni Beograd pokazao mi je svu karikaturu dentaiit L Vodniku tS.Z.tgOCr. magoikc i iiftinske demokratije", jod je dodao. Prema tome: za ispravno iitanje i valjano razumijevanje Matodevih napisa (ili usputnih izjava) o Srbima i o Beogradu, moramo najprije,imati pred odima vre.mensku crdrcdnicu: kada je Sto bilo redeno. Ali ne samo to. JoSje vaZniie razabrati, da Matoiev odnos prema Srbima nije bio jednoliian i konstantan, uvijek isti,bez obzira 9 demu se radilo, a ni kt>ntroverzarl,nelogidan, hirovit, ovisan o trenutnim raspoloZenjima. Ako ga pratimo na iedini ispravni, a to znadi na determinirani -vrlo principijenaiin, otkrit iemo da je on bio -uzponeku zanemarivu iznimku 78

la u\ m

11( I

pr

na u2

OC

dr ts 1,NI

bct VA

pr ht

117

lal SA 11l ,\t, 5 t(

ok p( p(

SA

nl, p( kc dc il VI

l1(

kr

11€

m tli

Bi

ST

la 'tl,1

l-r

kc Tz ,'

SA

Vi

I 1

) I

I I

lan i dosljedan. Ali da bismo se u to uvjerili, valja nam Matoiev "srpski scgmcnt" rastaviti i odijeliti u tri medusobno neovisne kategorije.Jcdna je osobna i privatna, druga knjiZevno-kritidka i profesicrnalna,trc(a politidka i nacionalna. Mcdu njima ne postoji nikakva uzrotno-pc'rsljcdidna sveza, jer ni jcdna od njih nenra nikakva utjccajana drugc d v ij c . Matoi jc lako uspostavljaokontaktc i sklaparoprijateljstva. Ncka su trajala k r i t l k t ri g a s i l as t ' s p r t r m j c n ( ) mn j c g ( ) v a boraviita, neka su bila trajnija t odrlavala su sc unatoi svim zaprckama, pa i prostornojudaljenosti. Otvorcni, vedri, humoru skkrni Ijudi, osobito ako su joi imali i uckih bocmskih crta i navika, lako su s$ccalinjcgovc simpatijc, jcr jc i sanrbio takav. Njita drugo nijc valjda ni tralio od svojih prifatclja i prijatcljAnlun (iustav N4akri starva,koja su najdciic nastajala za trcn oka, u hiptr, jcr jc on "svojc" ljudc prcpozrlavaona prvi poglcd. Bilo jc dosta podijcliti s rrckirn, u sluiajnom susrctu, kornad suha kruha, iaiu jcftinoga vina, ili samojcdnu iskriiavu, vrckastu bocmsku noi s vatromctima duhovitih nadmctania. Nilc odckivzrc> od prijatclja da mu budu istomidijcnici ni u knjilcvnim ni u politidkjmpitanjima. Kao ni u nacionalnoj pripadnosti! U bmc jc MatoS bio pra-rvi kozr.nopolit. Bilzrsu to prijatcljstva poscbnc vrstc, koja nisu morala trajati dugct,ali dttk su trajala,bila su vrkl intcnzivna. U njcgovoj livohroj ncsrcii olra mLl, makar i kratkotrajna,bijahu icsto jcdina srcizri MatoJ ih nijc zaboravljactni ttnda, kad bi vci minulir. Pamtio ih jc i uvijck rado spominjao. Pa jc tako imao i uvijck s nost;rlgijomspctmir.rjaoi svoja bcogradska prijatcljstva, temcljcna na tolcrarrciji i konscnsusu,da sc u pitanjima cl kojirna sc ne slaZu nc mrtraju ni slagati. Mora sc rcii dt-rsu Matodcvi prijatelji, ne samo beogradski ali i oni, bili naiveiinrdijelom i njegovi dobrodinitelji,pomaluii mu iesto u njcgovim ncvoljama,da ih lakie podncsc i prebrodi. S ctbzirom na svoje prilikc, on im nijc mogao uzvratiti dobroiinstvom, ali jc njihovu pomoi prihvaiao i nikada jc nijc zatajio. Biojc i zalrvalan, ali na svoj nadin. Zbogprljateljstva i dobroiinstva nikada nije bio spremalrizncvjeriti svoja nadela, a pogotovo knjiZcvno-kritiika i politiaka; prijatcljstvima, ma kako mu ona bila dragocjcna,nikada nijc Zrtvovao ni jcdno svojc Zivotnouvjcrcnje, kao Sto ni od drugih nije traZio da to dinc zbog prijatcljstva s nl1m. Kao knjiZcvni kritiiar bio je ncpotkupljiv. "Ako sam u tudini morao diniti konccsijemom gastronomskom ukusu, njsam ih pravic-rmom ukusu estetiikom." Takoje definirao nadelo od kojega nije odustajao. Vcliki broj esejai kritika napisao je o srpskim piscima, cijela jedna (i to oma5nija) knjiga u kompictu njegovih sabranihdjela (svezak VIII) sadrZi samo napise o srpskoj knjiZevnosti, a u knjige vidici i TttLtouite l'{aii ljudi i krajeai uvrstio jc i eseje o Vcselinoviiu, srcmcu,

79

Skerliiu, potvrdiv5i ved i time da srpske pisce i srpsku knjiZevnost gleda u istoj ravnini kao hrvatsku, da ih ubraja medu "nade".Svakako ne po nacionalnom negct jedino po jezidnom kriteriju. Mato5 je kao pisac bio iedo filolo5kog udenja tada u nas domjnantnih hrvatskih vukovaca, koji su hrvatski i srpski jezik nastojali Sto viSe izjednaditi stvarajuii jedinstveni knjiZevni jezik Hrvata i Srba. K tome, oblikujti6i se i sazrijevdi kao pisac u Beogradu, Mato5u je ta formula morala biti ne samo bliska nego i spasonosna. Nekoliko eseja Sto ih je napisao o srpskim piscima svakako srl ono najbolje Sto je do danas o njima napisano dak i u srpskoj knjiZevnosti. Ali se uvijek, i kad je hvalio i kad je kudio, drZao nadela izreienoga gornjim rijcdima. Postoje mnogi primjeri koji to dokazuju, a jedan je od svih njih i najpotnatiji i najuvjerljiviji. Janko Veselinovii bio mu je i prijatelj i dobrotvor, prema njemu jc Matod osjeiao iskrenu prisnost i prijateljsku toplinu, izrazivit sve to u poznatom nekrologu, moZda najljepdem tekstu te vrste u cijelojhrvatskoj knjiZevrrosti. Ali Veselinoviiev roman HajdtLkStankosmatrao je slabim djelom i nikakvcr prijateljstvo nije ga moglo sprijeiiti da to i napi5e. Beogradska sredina, dak i ona knjiZevna, nije mogla razumjeti takvu "nezahvalnost" i Mato5 je zbog te kritike progutao od beogradske dardije mnogu gorku pilulu. Ne samo prosjedni Beogradani nego ni knjiZevnici nisu mogli shvatiti da knjiZevno djelo ima ili nema vrijednost neovisnu o prijateljskim naklonostima bilo ditatelja bilo kritiiara prema autoru. Ali jc Makr5 i to podnio, ostav5i dosljedarrsvom kritidkom nadelu i estetskorn kritcriju. A kao 5to je postupio s Veselinoviiem, postupio je i u drugim slidnim prigodama, pa d;rkako i u samoj Hrvatskoj. "Ma ito govorili o mom frankovluku, cjjeli svijct zna da sa Hruatsko praao i ja ne slaZemo u knjiZevnim pitanjima. Neka frartkouacnapi5c glupu knjigu i ja iu se o njoj bad onako izraziti kao o Begcrviievom plagijattr, Mttteritrclcoj rijeiiih Jovanu Hranilovi6u." Ne treba, nadam sc, navoditi primjcrc koji to potvrduju. Nc djneii ustupke svomc knjiZevnclm ukusu, jo5 manje ih je bio sprcman diniti sv()mc nacinalnorni politidkom uv1'erenju.Bio je Hrvat i stardeviianac, ljuti stekli5, i kr, kako je sam volio isticati, nikada nije zatajio ni u Beogradu. Bio je hrvatski nacionalist demokratskog, stardeviievskog tipa, nacionalist koji nije ni agr'esirzanni ekskluzivan, nego tolerantan prema svakom nacionalizmu ukolikcr on nc vrijcda hrvatstvc-ri ne prijeti mu svojom nasrtljivo5iu. U prvom pismu 5to ga je, ubrzo po dolasku u Beograd, poslao bratu Leonu (1894;"Nc znam datuma. Srijeda."),Mato5 je'zauzeojasno stajali5tc prcma Srbima: tcrjc narod razlitit od hrvatskoga! "Sada mi nije tudo", pisao je,'dto postoji izmedu Srpstva i Hrvatstva tako grozan konflikat, sada, kada sam se zaista uvjerio, da nas sa Srbima veZe samo - jezlk. - I karakterom se Hrvat i Srbin vrlo razlikuju. Pravi je Hrvat [...] onaj isti, koji jc bio pred 1000 godina. Juna5tvo naie oduvalo nas je od trticaja tudih rasa i elemenata, mi bijasmo vazda svoji na svome, dodim je Srbin do nedavna damio pod Turiinom, boreii se za opstanak ne samo s njime nego i sa llumunjem, Bugarinom i sa domaiim lihvarima (Cincarima i Grcima). Nije dudo, te su ti tudi elementi mijeiajuii se sa Srbadijom ostavili u njoj silnih tragova i promijenili prvobitni karakter tog naroda." U istom pismu napisao je i pjesmu Domoaini iz tudine. Svoj odnos prema Srbiji nije ni mogao izreii jasnije nego 5to je izreden tom pjesmom, 5tovi5e, vei i samim njczinim naslovom. Cijeloga Livota, u vi5e navrata ponavl;'ao je, da Hrvati i Srbi nisu samo dva naroda nego i dvije drZavne svijesti, a to znadi da ih je povijest uputila na zasebni nacionalni i drZavni Zivot i u buduinosti. I potkraj i,ivota, 80

osl tea Jec fra I'IQl

lju po ko'

sl11

tor od

11q

od kc'r

l',t'tL

Ka kn sni crli na pa do '/,v t. -. 7^ Ld

t'z Za da r-nl Pc do

llo dc pr rai

n() stl rtl;

f)-.

pil stc

cta

ler

NJC

nl€

)l o LT

o O a

n )-

oslanjajuii se na teze Renanove, napisao je: "Hrvati i Srbi su dva naroda, jer su tedajem historije dvije posebne povijesti, dvije posebne drZave i drzavne misli. Jedno pleme, ali dva naroda kao Danci i NorveZani, kao Jenki i Englezi, kact francuski Belgijanci i Francuzi, kao Nijemci Austrije i Nijemci Germanije. Rijed narodnlje toliko obiljeZje plemenske i jezidne koliko one zajednice interesa jedne ljudske grupe koja se ostvruje u zajednidkoj misli politidkoj.' A onda je, moZda i ponukan jugoslavenskim raspoloZenjem dobrog dijela hrvatske inteligencije, na koiu je snaZno utjecala koalicionadka politika Pribiieviia i Supila, kojima se poslije srnrti Josipa Franka nije vi5e imao tko odludnije suprotstaviti, dodao i ovo: "Prema

a lr

O

!U a-

ta ta

muti pojtnoue"(ist. D.J.). Samo jednom je MatoJ, rekli bismo, iznevjerio sebe: u doba krunidbe petra I. Karadrrrdevih,7904, kad su u Beograd poZurili kao na med i neki hrvatski

+f -

a-

ti m iti iti rti nl KO

IU ld.

1rt

zagrebttpretvorit ie se u kraljevske t sa Gr{kih gorica,sa Gomjeg grada,jeknut ie iz hrvatskttg sabora Sirom zemlje stari i slavni nai poklid: Vivat, vivat constitutiol ' Zamalote bi se i on izgubio u tim kobnim hrvatskim zabludama, vei je evc'rkrenucr da zakorakne u njih, ali se onda naglo zaustavio. I nikada vi5e nije ponovio tu misao.sve Stoje kasnije napisao stoji u o5troj oprednosti s njom. Stovise, tsga istog PetraI. Karadordeviia nazvat ie kasnije, vidjet iemo, Petrom Krvavim. A onu dosjetktriz putopisa od Parizado Beograda(iste 1904),da voli Srbiju "jer srpski kralj govori hrvatski bolje od hrvatskog kralja", moZemo doista shvatiti doslovce kacr dmjetku, jcdnu od onih kojima bi on, ako su duhovite i efektne, po vlastitu priznanju,"zrtvovao sve, najbolje prijatelje, pa i samoga sebe".S time valja uvijek radnnati,jer i to spada u stil Mato5eva Zivljenja i pisanja.

raS

rle od do SA

lo, ar riji im rbi est ,ta,

Najzad, u ovaj red pitanja i odnosa ulaze jod dvije teme, narodito aktuarnc u novijedoba, pa i u ove dane. Jedna je od njih srbi u Hrvatskoj, druga jugoslavenstvo. Ako izuzmemo neka povremena manja nesnalaZenjai kolebanja, koja su mogla biti uvjetovana i dugogodi5njim izbivanjem iz domovine, Matos je u ovim pitanjimauvijek zastupao, moZemo reii, prava stajaliSta:ona, na kojima Hrvatska stojii danas.

81

Zenici nevini (a nevini su jer su izjavljivali da je za njih mjerodavna samo politika Beograda; jer su od svoje vjere stvorili novu narodnost; jer su u Beogradu konspirirali s kossutovskim iredentistima: jer su Herceg-Bosnu deklarirali kao srpsku zemlju; itd.), nastavlja matodevski, s puno ironije, ovako: "Uostalom, zadto si zagrebadki tribunal ne uzme primjerom radikalnu i demokratsku Kraljevinu Srbiju? Srbi, ljudi praktidni, sude bez suda, Karadorda su iz busije upljoskali jer je bio tako lud i digao narod na Turke, kneza Miloda su protjerali jer je udinio zlodin oslobodenja svoje domovine. Kneza Mihajla, njegovog sina su iz busije ubili jer je bio najinteligentniji srpski vladalac. Milana Obrenovida su nekoliko puta htjeli premlatiti, posvadali su ga sa Zenom i napokon su ga protjerali jer je Srbiju iza nesrednog rata poveiao i udinio je kraljevinom. Aleksandra i Dragu izmrcvarili suiurnisali na spavanju." "A kako je tek idealno srpsko sudstvo!" nastavlja Mato5. "Pravi sud dobrih ljtrdi - kako oni to vele u svom jeziku. Nije li cijela Radikalna stranka po nekoliko puta znala damiti u tamnicama? Nije li tuveni novinar Pera Todorovi6 odrobijao dvije godine, a utemeljitelj Srpske banke u Zagrebtt, Kosta Taudanovii, legao pod cmu zemlju kao defraudant? Da je JadaTomii, nazvani laia s No1om.ubio u Srbiji svog novinarskog protivnika, niSta mu se ne bi dogodilo, jer na cijelom svijetu osim u Ugarskoj vrijedi princip da srpski radikal moZe nekaZnjeno zaklati svog politidkog protivnika." U istom stilu Matod je izveo i zakljudno pitanje: zadto hrvatski sud ne postupa s veleizdajnicima tako "europski" i "liberalno" kao 5to postupaju Srbi? Masarykov dolazak u Zagreb i njegove prosrpske izjave bijehu Mato5u novi izazov; uzbuden i nao5tren, podvrgao ga je kritici neumoljive i nemilosrdne logike: "Ako su po Masaryku Hrvati i Srbi isti narod a ne samo isto pleme, 5fo ie takoderu pitanju, za5to se Srbi tako uporno bore proti hrvatskom imenu koje bi pcr toj istovjetnosti imalo biti njihovo? Zaito kao manjina ne primaju ime hrvatske veiine? Zadto su to srpsko ime u Hrvatskoj izmudrili tek u najnovije vrijeme? Gdje je ta srpska svijest u historijskoj Hrvatskoj i kako to da joj tu nema skoro ni traga? Kako dolaze Hrvati do toga da narodno svoje ime izjednaduju s imenom do5ljadke manjine?" "Ako su Srbi posebna narodnost, demu laLu da su iste narodnosti s nama, akc'r pak nisu, demu se kao posebna narodnost, kao nekakav ekstravurdt, od nas odvajaju? Sto bi rekli Cesi da se medu njima vjerske razlike stanu upotrebljavati kacr rczlike narodne? Kada ste duli da njemaika katolidka manjina ili madarski kalvinisti trai,e za sebe nekakvo posebno nacionalno ime i da ga kao ravnopravno naturaju veiini?" Masaryk je dodao u Hrvatsku "spasavati Srbe i njihove tamne jatake". Da su u zatvoru Hrvati, primjeiuje Mato5, gospodin Masaryk ne bi maknuo ni malim prstom. "Kada su se u Srbiji dogadali krvavi politidki zlodini, kad su tamo kao krmke zaklali jednog vladara i obeddadienu vladaricu, kada su u policijskom podrumu, bez suda izakona, na pravdi boga, po naredbi Petra Karvavago, kao nijemu Zivinu mudili i klali dva hrabra dasnika, kada su bez paragrafa jednostavno ubili novinara TodoroviCa Petrina, napraviv5i u Ristovcu, na turskoj granici, ul,asnu anonimnu klaonicu za nebrojene putnike, narodito Bugare, dedka Stampa je mukom mudala kod tih uZasa. Ceh Sak [...] i Klofad nisu onda priredivali javne prosvjede. Oni to dine sada, kada6eseprai put nqhraatskomsudu dogoditida saaki tko u Hrvatskoj radi proti suverenosti hrvatskog imena i hrvatske zastave moZe kao i u ostalom svijetu biti progonjen kao izdajica, kao prost zlodinac. Ta dedkagospoda 82

Z

.r

ne brane Hrvatske koje nikad nisu branili. Ti ruski saveznici kao Rusija brane i za5tiiuju protuhrvatsku propagandu." (Ist. D.J.) s neznatnim promjenma u ovom citatu moglo bi se pomisliti, da je ovaj tekst . pisan sinoi i da se odnosi na nas danasnji trenutak. Hrvatima se ni danas ne dopusta da brane sebe i svoju zemlju, a oni koji je doslovce rczaraju i koji nas d,oslovcekolju nisu samo amnestirani nego jo5 i stoje pod zadtitom-"demokratskog" svijeta.

-t l.

ti

!t D 5 t-l o

mi.slil ulaziti u srpsko pitanje i srpsku propagandu, tu poznatu \c -ovdjc stvar koja bi bila ludost, neizvedivost i absurdum, tad bf hivatstvo i drzavna ' I

te

o e ?

Bir>jc uvjercn da zagrebaiki sud u onim okolnostima vise dini za srpsku promidlbu od svih srpskih listova i politidara.

O

O 1-

o LI

n n o o

I ovim rijedima bile bi nuZne samo minimalne preinake da budu aktualne i danas-U njima je-progovorio Hrvat koji ne pristaje di hrvatske probleme -a u njih ulazi i pitanjc srba u Hrvatskoj - rjedava netko drugi, negdjjizvan Hrvatske; a pogotovo na Stetu Hrvatske!

l-

le te .o r1

ta

kraju.,vaZno ie znati i ovo: Matos je bio protivnik naprednjadke, pokretadke . \l i koalicionaSkepolitike, toliko odlutniji koliko se ta politiica, olidena u srbofiliji i nedomi5ljenomjugoslavenstvu, kao poZar Sirila medu hrvatskim intelektualcima,

83

naudenima sluZiti drugome, nenaviklim da Stuju svoje iznad svega tudega i tudinskoga. Hrvatski "Jugoslaveni" zatomljivali su hrvatske probitke, dajuii prednost srpskima. Oni su u Hrvatskoj poddinjavali Hrvate Srbima, je su vodili politiku ispunjavanja svih srpskih otvorenih i.elja i podmuklih imperijalnih namjera i ambicija na hrvatskom tlu, na Stetu hrvatskih povijesnih interesa i prava. Bio je Matoi ogorden videii da neki Hrvati znaju biti veii i bolji Srbi od samih Srba, krijuii se maskom idealnog jugoslavenstva. A o jugoslavenstvu, videii u njemu karikaturalnu ideju, Mato5 je i pisao sasvim primjereno: karikirao ga je tz pomoi elementame matematike: "U politici pomagahu 'naprednjacl' list Pokret i Koaliciju, dakle nagodbenjaStvo. Sad ih ima Sto su za jugoslavenstvo, pa jod - revolucionamo! Dakle nagodbenja5tvo i - revolucionarstvo! S takvim politidkim programom tedko je dovesti u vezu realnu narodnu politiku... Nacionalno shvaianje te gospode je ovc.r: Jugoslaveni su jedan narod. Srbisu jedannarod. Bugari su jedannarod. Slovenci su jedan narod. Hrvati su jedan narod. Ergo: Jugoslaveni st {etiri naroda. Ali kako su Jugoslaveni istodobno jedan naroo: 4=7ili\=4. lstodobno tvrde da su Hrvati i Srbi jedan narod sa daa imena, kao da jedun narod moZe imati doa historijska, narodna imena. Prema tome nije 1 = 4 vei je 1 = =211i2=4. I s takvom logikom ne ulaze 'naprednjaci' u skolastiku, vei u savremenll hrvatsku politiku!" Humor je, kao 5to vidimo, ne samo u knjiZevnosti nego i u politici desto i superiomiji i ubojitiji od zapjenjene retorike. Uostalom, njome se Mato5 nikada nijc ni sluZio. Pa ni onda, kad je o istoj temi raspravljao oitro i bez humora: 'Stojeii na osnovi narodnogjedinstva, naime potpune ravnopravnosti Hrvata i Srba, narodnog imena srpskog i hrvatskog, Pokretne vidi da bi eventualno jdentificiranje srpskih sa na5im narodnim, dakle drZavnim pravima bilo - abdikacija hrvatske i na5e historijske posebnosti, dok stojeii na nagodbenom stajali5tu ne traliu praksi ni onih prava koja Kraljevina Hrvatska vei slovom Nagodbe imade. Drugim rijedima, pokretadtvo je nagodbenjaiko u hrvatskim, radikalno u srpskim traZbinama, pa ie svak priznati da se takav dualizam ne moZe svidati ni onima koji su medu nama prijatelji Srbima, ali zagovaraju onu politiku od koje imaju obojica jcdnake dobitke, a ne kao u ovom sludaju - jedan sve, a drugi gotovo niita. Do ut des je nadelo svake, pa i nade politike. Cinjenica je da mi samo da1'emc>, a drugi samo uzimaju, a gotovo ni5ta ili vrlo malo daju. Oni okoUjedinjenjaidutako dalcko da su bolji Srbi od samih Srba. Bratstvo je lijepa stvar, ali time ne valja pretjerivati. Sloga i sa Srbima moZe biti korisna samo ukoliko diZe naSe,hrvatsko ime i pravo, a ima naprednjaka koji rade tako kao da je to ime i to pravo kakva zapreka onome Sto oni zovunqrodno jedinstao." Iste godine kad je napisao ove rijedi - 1913;ni godinu dana prije smrti - sam ih je, u drugom dlanku, rezimirao ovako: "Jest,i mi smo zasloge, ali samo za one koje diZu hrvatsku misao, a ne obratno." I te rijedi, jednako vrijedne i danas, moZemcr oznaditi njegovim politidkim testamentom o izloZenom pitanju. 84

,t -l I

e l/

L_r c

I

a I Io

3.

n a tt I

a ,o

Ne moZemo zakljuditi nadu temu a da se ne osvmemo i na Matodev jezik. Ona upravo zahtljeva da se i o tome kaZe nekoliko rijedi. Ne moramo biti zadrtijezidni distunci - a Zelim vas uvjeriti da ni ja to nisam, jer znam da osim moZda madarskoga nema jezika koji bi bio posve iist od tudica: ne moramo biti ni natprosjetno upuieni u jezikoslovlje, pa da uodimo, kako je Matodev je'21k,a kadikad i njegov stil, pod snaZnim utjecajem srpskog jezika i stila. Ne samo njegov rjednik nego i njegova sintaksa desto su bliZi srpskoj nego hrvatskoj normi. Tko imalo pozna Matoiev :zivot, a upuien je i u dominantna jezikoslovna shvaianja koja su u ono doba vladala u Hrvatskoj, u hrvatskoj jezikoslovnoj znanosti pa i u Skolskoj obrazovnoj praksi, taj ie s lakoiom naii i odgovor i obja5njenje,za5to je to (bilo) tako. Razvijajuii se i sazrijevajuii kao pisac u Beogradu, nauten i prijc toga od na5ih hrvatskih najveiih filolo5kih autoriteta (Ivan Broz!) da su srpski i hrvatski jedan jezlk, Matod nije ni mogao pisati drukdije negc'r 5b jc pisao. Na njegov jezik i stil nije utjecala samo sredina u kojoj je Zivio nego zacijelojo5 vi5e i jezidna naobra'zba,koju je stekao u zagrebadkoj,hrvatskoj 5ko1i. lzrtva svojih Zivotnih peripetija, spomenik nadih Jest, Matoi - pisac bto je jezikoslovnih vrludanja i zabluda, ali i dokaz, kako sam jezik nije uvijek dostatan kriterij za pripadnost jednoga pisca nekoj nacionalnoj knjiZevnosti. Jer kad bi se samopo jeziku sudilo, Mato5a bi se mime dude moglo uvrstiti i u srpsku knjiZevnost. A ipak, svi mi dobro znamo, a i ono Sto smo ovdje iznijeli to potvrduje, upravo Matoi je bio i onda, pa je i danas, metafora hrvatstva, distog, nepokolebljivog stardeviianskog hrvatstva, otjelovljenje i simbol hrvatskog duha i hrvatske svijesti! Gospode i gospodo , pri kraju smo na5eg izlaganja. Stoga je vjerojatno pravi dasda, zaokruZujuii i osmi5ljavajuii sve Sto smo ovdje rekli, kaZemo jo5 i ovo: Uza sva Mato5eva, mato5evska vrludanja, koja su rijetko kada bila rczultat nesnalaZen1aa nikad kolebljivosti u odnosu na njegov ideal - a taj ideal bio mu je slobodna Hrvatska - nego najdeiie poku5aj jednog dinamidnog, nepokomog, uvijek nemirnog duha da istrali i propita sve ideje koje su u njegovo doba bile aktualnc i utjecalena ljude i njihova mi5ljenja, u Mato5u smo imali i imamo, a imat iemo i ubuduie, sve dok nas bude, tvrdog zatodnika hrvatstva, starieviianskog hrvatstvai slobodne Hrvatskc, neovisne hrvatske drl,ave. Provjeravao je on sve eventualne moguinosti, bi li moZda mogle dovesti do cilja koji mu je bb pred odima; provjeravaoje i one najapsurdnije, jer je kao svaki umjetnik, osjeiajuii i u politici stanovitu umjetnidku, ergo stvaraladku komponentu (stvoriti ono Sto se trenutncr dinincmoguiim!), vjerovao da su pravi putovi desto duboko skriveni i da ih sami moramo otkrivati. Pa je i on eksperimentirao ne samo pjesnidkim nego i politiikim idejama;ali ih je, osobito potonje, spremno odbacivao bez imalo sentimentalnosti, dim bi mu racionalne ra5dlambe dokazale njihovu neuskladivost s njegovim vrhovnim Zivotnim i politidkim idealom i smislom. A taj je bio, ne bojmo se ponoviti: slobodna,samostalna, demokratska i sretna dri,ava Hrvatska!

la .O

,a

h

ie LO

Pledavanja,Stoihje autor odrZao 19. travnja 1994.na Pedago5kom fakultetu u Osijeku i 18. srpnja 1994. na tribini Gradske kn;'iZnice u Gospiiu, prepisana s diktafonske vrpce u obje izgovorenevarijante, ovdje su redaktorski integrirana i uskladena, te mjestimice proiirena, trglavnom samo citatima, kako bi izloiene teze bile Sto sigurnije potkrijepljene.

85

pr

Z' '21 n r

"1 d 1i li

n Y

Z 't. N

Do pakla i natrag: Ante Trumbii

d fr

p ti (l

Od hrvats$a do hrvatstva: tako je, pomalo paradoksalno ali i nadasve poudno, isao politidki razvoj Ante Trumbiia, jednog od najpoznatijih, najuglea"ijll, svojedobno i najutjecajnijih, a istodobno i najkontroverznijih politidara hrvatskih. Od pravadtrru dc, prava5tva, put ga je vodio mnogim stranputicama i slijepim stazima, pa i pravim bespu6ima, na kojima je bilo i uspona i padova. Izmedu hrvatstva kao iomantidnog zanosa i hrvatstva kao empiriiske spoznaje staialo je pred mnogim pojedincima u nas, a ne samo politidarima qgsljedryeg stoljeia, razdoblje iablu-da.,isku5enja i kolebanja, razdoblje kraie ili dulje, obiljeZeno v-arlii. vim jufoshvenstvom, iz koiega su samo najotpomiii i najkaraktemiji nalazili spascinfisniizlaztekroz duhovno i moralno prodiS6avanjestizali najzad (opet!) do hivatstva, doZivljenoga kao istinsko otkride i vlastito duhovno utemeljenje i oiiSienje. Nacionalno, politidko, ljudsko i moralnol Trumbii je roden 15. svibnja \864. u Splitu, i to u teZadkom predgradu Luiac, 5to je po miSljenju njegovih biografa neobidno vaLan podatak, jer n9 samo da ukazujie na njegovo s6cijalno podriietlo nego i ovjerovljuje njegove vise od polustoljetne poliiidke djelatnosti. Do Sestoga tazreda pohadao je gimnaziju s talijanskim nasiavnim jezikom kao sjemeni.Starac,a kad je 1882.godine maturirao, upisacr se ujesen na Pravni fakultet zagrebadkog sveudilista. Bio je na drugoj godini studija kad je, potkraj 1883,na stolicu hrvatskoga bana zasjeo grof Dragutin Khuen Hddervairy,-zloglasniKhuen, dovjek koji ne ie samo punih dvadeset gofina vladati Hrvatskom nego ie trajno kondicionirati i profilirati i hrvatske politidare kao pojedince i hrvatJku politiku u cjelini, i to upravo njihovim odnosom prema sebi. Treiu godinu studija sludao je na sveudiliStu u Beiu, detvrtu uGrazu, a kad je 1886. zavrlio redovni studij, vraia se u Split. U tom trenutku Narodna stranka preuzima u Trogiru ,rp.u,rn opiine i Trumbii ie, na poziv novog nadelnika spire i,uoviia, preuzeo duZnost opdinskog tajnika sa zadaiom da uvede opiinsku administraciju na hrvatskom jeziku. Poslije dvije godine opet je u Splitu; Zeli obaviti sudsku praksu kako bi stekao pravo na odvletnikovanje, ali mu je ubrzo bilo uskraieno prakticiranje u sudu, jer je supopisao otvoreno pismo odvjetniku Ignjatu Bakotiiu solidarizirajuii se s nlim i bianeii njegovu slobodu odvjetniikog djelovania. Doktorat prava postigac-r je 1890,a splitskim odvjetnikom postao je tek 1894.godine. 86

rl

L]

f:

z

S

r

c L

( I , s

I

l

I

l I {

I I l

organizacijaufedinjenjem svih pravadkih struja u Dalmaciji. Nakon stardeviieve smrti, 1896,pozvan je na sjednicu sredisnjeg odbora Maticc Stranke prava, ali je poziv otklonio jer se nije htio opredijeliti ni za jednu od frakcija,nastalih raskolom u Stranci. Sljedeie godine, 7897, u proradunskoj raspravi u Dalmatinskom saboru, uPozorava na siroma5enjehrvatskog naroda Pa povezuje borbu za pobolj5anje materijalnog poloZaja s borbom za slobodu, poziv_ajuii se na hrvatsko drZavno pravo i Stardeviieve ideje o slobodnoi Hrvatskoj. Samo rnjesecdana kasnijc, desetorica hrvatskih zastupnika u bedkom Carevinskom

ti o L-

sezvao jugoslavenskim. a tt-

o :tl

:n ^ro l.

le

(a

re (u 10

er :S

ao

kaoglavni i najopasniji protivnik hrvatske nacionalne misli, propagirat ie i spora-

87

zum sa svim narodima, koji se osjeiaju ugroZeni s te strane. Godine 7904, radi udvr5iivanja svoje i Supilove politike "novog kursa", otputovao je Trumbii preko Pedtei Bedau Italiju, s namjerom da dobije potporu talijanskih sluZbenih krugova, ali je ta njegova diplomatska misija zavrilla potpunim neuspjehom. Nijc se uspio sastati ni s jednim vaZnijim talijanskim polititarom. Na temeljima svoje (antiaustrijske) politike Trumbii nastoji s jedne stranc ubrzati zbliienje s Madarima, s druge sa Srbima. Bio je, kako sam za sebe rede, duhovni otac Rijedke rezolucije (1905) koja je, prihvadena i supotpisana od znatnog broja hrvatskih politidara, uznastojala postaviti osnovicu za suradnju Hrvata i Madara: predlaZe zajednidku akciju za reviziju Nagodbe, jedne i druge, da bi se ojadalene samo pozicije Madarske prema Austriji nego i Hrvatske prema Madarskoj. Ujedinjenje Hrvatske s Dalmacijom bio bi jedan od oblika tog njezina jadanja. Ubrzo se to predvidanje pokazalo iluzomim, jer su Madari prvom prilikom napustili ovu koncepciju i u sporazumu s betkim dvorom nastavili po starome. Jedan od ciljcva Rijedke rezolucije bio je time izgubljen i postao neostvariv. S druge strane, Trumbii je (sa Supilom), na liniji njihove "nove politike", izveo pribliZavanje Srbima, ponajprije hrvatskim Srbima, Sto je dovelo do Zadarske rezolucije (iste godine 1905): njome su srpski politidari u Hrvatskoj prihvatili I{ijedku rezoluciju, a time i zahrlev za sjedinjenje Dalmacije sa llrvatskom, ali su istodcrbno traizlli, i dobili suglasnost nazodnih hrvatskih politidara, da se prizna puna polititka ravnopravnost Srba u Hrvatskoj (i Dalmaciji) sa Hrvatima. Drugi cilj I{ijedke rezolucije bio je time ispunjen - ali u iznevjerenom obliku, sasvim neprimjcrenom onome Sto se Zeljelo postiii i s posljedicama koje su bile zlokobne za Hrvatsku svih ovih osamdeset i pet, osamdeset i Sestgodina od tada do danas. Priznavdi Srbima prava politidkog naroda u Hrvatskoj hiuatski su onodobni politidari (a Trumbid ponajprije, kao jedan od prvih i najuglednijih medu njima) gurnuli Hrvatsku u smrtni zagrljaj s neprijateljem svakog hrvatstva i svega Sto jc hrvatsko. Ne iemo ih optuZiti da su to udinili svjesno, ali se ne moZe poreii da je to bio prvi njihov korak u kome su otkrili svoju lakovjernost, politidko sljepib, ili barem pravnu nebudnost. Tek danas se zna Sto je takva politika bila kad se vide njczine tragidne posljedice. Dati Srbima u Hrvatskoj kao nacionalnom kolektivitetu ista prava (u Hrvatskoj) kao i Hrvatima znadilo;'e, u praksi, dovesti sudbinu Hrvatske u ovisnost o manjini njezina stanovni5tva, jer je svaka odluka hrvatskog narod postala ovisna o (ne)suglasnosti srpske nacionalne skupine. A to je bicr pravnj precedens, kakav ni do danas nije ponovljen nigdje u svijetu; nije vei i zatc-r jer je vrlo nedemokratidan: u praksi ne samo da izjednaduje manjinu s veiinom nego, Stovi5e, favorizira manjinu, daje joj odludniju ulogu, jer ta manjina svojom nesuglasno56u stavlja izvan snage volju ve6ine. Manjina dakle raspolaZe vetom, koji obustavlja izvr5enje svake odluke veiine. Takcl su Hrvati, u Zelji da uspostave gradansku ravnopravnost i osiguraju solidamu odgovomost svih gradana za sudbinu Hrvatske, jednim potezom pera nedoraslih politidara, podvrgnuti politidkom tutorstvu svojih srpskih sugradana (i njihovih beogradskih naredbodavaca). Iste godine, 1905, Trumbii je postao splitskim nadelnikom. Malo zatim,7906, dodao je u Split prijestolonasljednik nadvojvoda Franjo Ferdinand, da bi nadziracr vojne manevre. Trumbii ga nije posjetio da ga osobno pozdravi, a nije se ni odazvao pozivu na primanje u prijestolonasljednikovu iast, 5to bi po protokolarnim obvezama bio dui.an udiniti, nego mu je samo poslao svoju posjetnicu. Taj 88

di ao a, to le f-

ta SE ta.

utn lo KC

ili iu :ta o1 b-

m ne ts. lira) ," je ili de tenu og ricr Lto )m )m fl,

!u )ra r(i

)6, 'ao n1 aT-

ruj

incident oteZao je Trumbiiev poloZaj. DoZivljava novinske napade, pa, da bi im se mogao suprotstaviti, pokreie svoj list "Velebit" ,7908, koji je ispunio veliku prazninu i odigrao znatnu ulogu u populariziranju politike "novog kursa". Malo-pomalo napudtao je pomirljiv stav prema Josipu Franku, zamjenjujuii ga kritiino5iu koja ga je sve vi5e udaljavala od vode "distih". Tvrdio ie da u Frankovoj stranci niie niSta starieviiansko osim etikete. Kao i Supilo, energidno se protivio antisrpskom raspoloZenju u Hrvatskc-rj,inspiriranom Stojanoviievim dlankom iz 7902. godine, a 1909.godine stoji iza Rezolucije Hrvatskestranke, kojom se osuduje postupak s uhiienim Srbima, Sto ie uskoro biti izvedeni pred sud u veleizdajnidkom procesu.U doba balkanskih ratova Hrvatskastranka (Trumbiieva) i Hrvatska puika napredna stranka (Smodlakina) javno su manifestirale u prilog Srbiji i Crnoj Gori, a uputili su i proglas za pomcri tim zemljama. U studenome 7972. Dr Ante Trumbii Trumbii je inicirao politidki zbor od vi5e stotina politidkih predstavnika, u zadarskoj sabornici, koji je pozdravio pobjede balkanskih drl,ava u ratu protiv Turaka, a potkraj 1913. sastao se s gredstavnicimabosanskohercegovadkih Srba Nikolom Stojanoviiem i Atanasijem solom. Dogovorili su se da ie poraditi na oslobodenju Hrvata i srba iz Austro-Ugarske. Program okupljanja JuZnih Slavena bio je tako, u praksi, vei posve djelotvoIan. , S takvom politidkom poputbinom nadao se, u trenutku izbljanjasvjetskog rata, kaopolitidki emigrant u Veneciji, izbjegavdi u posljednji tren sa Semmeringa, gdje je,zajednosa suprugom, boravio na lijeienlu. Naiao se tu, kao bjegunac kome je u domovini prijetilo uhiienje i optuZba da srpski plaienik, i njegov bliski suradnik Frano supilo. Za njih obojicu pokazao ie je zanimanje Ljubomir Mihajlovii, srpski otpravnik poslova u Rimu, i oni se s njimesastajuvei u rujnu 1914. Od toga trenutka Trumbii je upregnut u kola koja su se, unatod vrludanjima, kretalapo srpskom voznom redu. Da bi suzbio talijanske teZnje na hrvatskoi obali on je, po instrukcijama srpskog poslanstva, posjeiivao (zajedno sa SupiJadrana, lom) francuskog, ruskog i britanskog ambasadora, trai,e(i da se njihove vlade uzdrzeod bilo kakvih obe6anja Italiji, ukoliko bi se ta obeianja odnosila na nasu obaluJadrana, izjavljujuii im istodobno da se JuZni slaveni u Austro-Ugarskoj MonarhijiZeleujediniti sa srbijom. Tom iziavom i rrumbii i Supilo ulovili su se u

89

mrelu koja je zanjlh i bila ra5irena. Iz Trumbidevih izjavaipisama tih dana oditc-r je da se kolebao, pokazujuii otvoreno nepovjerenje prema srpskim politidarima i diplomatima, jer da oni pitanje juZnoslavenskog ujedinjenja shvaiaju jednostranc.r i sasvim egoistidno, a i strah od Rusije koja bi mogla zastupatiprosrpska stajaliSta. U vi5e navrata u Firenci pregovara s predstavnicima srpske vlade i premijera Paiiia (Stojanovii, Vasiljevii). Kad se protulo iz diplomatskih izvora da su saveznici u tajnim pregovorima obeiali Italiji Trst, lstru i Goricu, stao je na staiali5teda ie potrebno udvrstiti program jugoslavenskog ujedinjenja, tako da nova dr:zava obuhvati sve zemlje u kojima Zive Srbi, Hrvati i Slovenci, te da se sprijedi eventualno ustupanje na5ih zernaljaposlije rata bilo Italiji, bilo Srbiji i Cmoj Cori. Zatct je vei 6. travnja11975.otputovao brodom iz luke Brindisi, preko Grdke, u NiS, gdje ie tada stolovala srpska vlada, da s njom i s Pa5iiem raspravi mnoga sPoma pitanja i utvrdi nadela o ustrojstvu buduie drLave. Nastojao je dobiti od Paiiia sigurnija uvjeravanja, da Srbija ne ie prihvatiti saveznidke pregovore s Italiiom, u kojima bi nada (hrvatska) obala sluZila kao objekt i sredstvo pogadanja ali u tomc niie uspio. Paiii se nije htio obvezati ni na Sto, premda nije ni sputavao Trumbiia da iznosi svojc zahtjeve. U trenutku Trumbiieva boravka u NiSu dolazi do utanadenja Londonskog pakta, kojim su saveznici obeiali Italiji uz vei navedena podrudja jo5 i dio dalmaiinske obale, ukljudivo Zadar i Sjbenik, dtrk bi preostali dio jadranskc obale dcr cmogorske granice imao pripasti Srbiji. Pod pritiskom tog dogadaja ubrzane su mcdu hrvatskom emigracijom pripreme za osnutak Jugoslavenskog odbora, i on ic konstituirarr 1. svibnja 1915. s Trumbiiem kao predsjednikom i siedidtem u Londonu. U odbor je udao i Supilo. Izravna posljedica tog dogadaja bila je vjerojatno odluka OkruZnog suda u Splitu od 30. kolovoza 1915, kojom je Trumbiieva odvjctniikar pisarnica, kao i sva njegova imovina, stavljena pod sekvestar, a on obiljcZen kao velcizdajnik.

I

I

I

l :

I I I (

I ( f I

( t I t ( s I f

'I

I Nastupivii od prvoga dana u Odboru kao integralist, Trumbii povezujc jadransko pitanje s juZnoslavenskim ujedinjenjem. Ali kad je srpska vlada prekcr svoga poslanika u Londonu zahtijevala da sc u memorandumu Jugoslavenskog odbora izmijeni reienica koja oznadava Dalmaciju kao hrvatsku zemliu, do5kr je do prvog rlcsporazuma, pa i sukoba, koji je mogao prerasti u raskol. Mogao je ali nije, jer jc Jugoslavenski odbor, a to znadi Ll prvome redu Trumbii, pilpustio i pristao na zahtjev srpske vlade. MoZda je to bio prijelomni trenutak za buduiu politiku i jedne i druge strane. Trumbii je na djelu potvrdio svoju neprimjerenu mekoiu. U Jugoslavenskom odboru dolazi i do drugih nesuglasica, uglavnom izmedu Supila na jednoj a svih ostalih dlanova s Trumbiiem na drugoj strani. Mi5ljenja su irn bila razli(ita o bitnom pitanju: hoie li se nova drLava formalno ujediniti i kasnije ustavno konstituirati na principu ravnopravnosti ili na principu unitarnosti. Nepovjerljiv prema namjerama srpske vlade, i ne krijuii to, Supilo je iznicl prijedlog da se hrvatski politiiari povuku iz Jugoslavenskog odbora i osnuju zascbni Hrvatski odbor, koji bi poveo samostalnu politiku i postavic-rpred saveznike i europsku javnost hwatsko pitanje. Trumbii je prijedlog odbio u strahu da bi to navelo saveznike na striktnu primjenu svakoga slova iz Londonskog pakta, a to bi znaiilo podjelu ne samo hrvatske obale nego i veiine hrvatskih zernalja izmedu Italije i Srbije. Nesporazumi se nisu smanjivali nego poveiavali i produbljivali pa je Supilo, nakon sjednice Jugoslavenskog odbora 27. svibnja 7976, 90

S

t t

c

1

S

c r

b I (t t) tt S

T

Si

podnio ostavku na dlanstvu. lmalo je b biti ozbiljnct upctzorenje Hn atima tr Odboru, ali je praktidno ostalo bez posljcdica. Trumbii i dalje ostajc na delu Odbora, vodeii njegovu politiku vi5e-manje rubnom iinijom aktualnc (srpskc) politike, izbjegavaju(i zagristiu bitncl pitanje: pitanje unutamjeg urcdcnja buduic drZavc. Ali ni takva politika, koja je sve vi5e marginaiiz,irala vaZnost i ulogu Jugoslavenskogodbora u kreiranju politiikih oblika juZnoslavcnskog zajedni5tva, prepu5tajuii u svemrl inicijativu srpskoj vladi (a to znadi njezinu prcmijcru i regcntu - prijestolonasljedniku), nije pribavila Trumbiiu Pa5iievo povjerenjc. Trumbii u kontaktima s europskim diplomatskim predstavnicima pctkudava suzbiti Pa5iievc solo-akcije, kojima jc bio cilj da kod saveznika osiguraju dominantni poloZajSrbije u buduioj dr'zavi.Ipak, ni Padiiu nije i5lo sve od ruke sasvim glatko, bai onako kako je zan:rjslio i odekivao. Solunski proccs smanjio je uglcd Srbije i oslabio njezinu medunarodnu poziciju. Da bi sprijciio eventualnu saveznidku politiku koja bi se kosila sa srpskom opcijom, PaJii jc pozvao Trumbiia na Krf, na dogovor o svim spornim pitanjima. ViSe od mjescc dana, od 15. lipnja do 20. srpnja\977, trajala jc Krfska konferencija. Iako predsjednik Jugoslavcnskog odbora, Trumbit je na konferenciji bio samo jedan od sudionika, dimc jc njegova ulogtr (u odnosu na Padiievu) bitno smanjena.To je dakako pomogkr Periiiu da vodi glavnu rijed i diktira todke Krfske dcklaracijc, premda sc nroglo diniti dir jc ona kompromisna.(l Supilo ;c tako mislio!) Ustvari, ona jc sasvim pa5iicvska: jcr vsusret s njemaikim sluZbenim predstavnicima u Berlinu. Sada je, na Trumbiievu proputovanju u povratku, opozvaoto obeianje. Sve se to dogadalo samo pet godina nakon Iladiieva puta kroz iste gradove, u kojimaje od veiinom istih politidara i sugovornika dobivao iste savjete: da rjedenje hrvatskih problema potrai,i u zcmlji. ltadii ih je, nemajuii kud, najzad posluSao i

95

oti5ao u Beograd - ali je taj svoj din platio glavom. Njegove (ponajprije britanske) savictnike niie to nimalo uznemirilo ili pokolebalo: isti ljudi taj isti savjet pona ju i Trumbi6u. Ni Radiieva smrt nije potakla zapadnoeuropske politiiare da se ozbiljnije i odgovomije suode s problemima narodd na ovom prostoru. Je Ii tome kriva njihova bahatost? Samozadovoljstvo i osjeiaj samodostatnosti? Prezir prema jednom malorn, prevarenom i pokorenom juZnoslavenskom narodu? Zaslijepljenost srpskom propagandom i njihovim lai;nim Sarmom? Duhovna tromost, intelektualna ncpokrefnost, birokratska uspavanost i nespremnost da se zbctg novih (koliko god vaZnih) spoznaja i otkriia mijenjaju uhodane navike u mi5ljenju i pona5anju? Ili, jednostavno, nedostatak karaktera, amoralnost politike i politidara? Jc li o tome mislio i Trumbii, kad se 23. prosinca vratio u Zagteb? Scstosijeianjsku diktaturu primio je vrlo suzdrZljivo: nije ju prihvatio, ali ni sasvim odbacio. Prije nego dto zauzme konadno stajaliStc Zelio je vidjeti, Sto ic diktatura donijeti u praksi. lstodobno, i kralj je odekivao Trumbiiev prvi potez. Poslao jc i rnar5ala Dvora da s njime razgovara, ali jc Trumbid ostao hladan i zagonetall. Zagovarao je mcdutim ideju da se tri hrvatske politidke strankc Hrvatska scljadka stranka, Hrvatska stranka prava i njegova Hrvatska federalistidka scljadka stranka - u znak protesta i kao dokaz hrvatskog narodnog jedinstva stopc u jcdnu: u Hrvatsku seljaiku stranku. Ideja niie ostvarena samo zato jer jc nijc prihvatiio vodsWo HSS-a. U kolovozu i rujnu 1929.podignuta je protiv njega crptuZr-ricakao suautora dlanka Zagreb-grade(u listu "Slobodni glas", 3. kolovoza 7929),u komc sc pozivaju gradani da izvjese crne zastave i sudjeluju na zadu5nicama za Stjepana lladiia, ali je Sudbeni stol u Zagrebu 20. rujna \929. odbio optuZnicu. Nastupio je kao branitelj dr. Vladka Madeka, kad je on bio optuZen prcd bcljo rda rlge ikoj vno m1

kog rda 3t.

rga sau

drL.avi,a posebice zbog odnosa u redovima srpske opozicije, Trumbii je drZao da nije vrijeme ni za kakve dogovore i odluke. U to doba Zivio je u nemaloj osobnoj nesigumosti. U oZujku 7932. doznao je da u zagrcbadkoj policiji spremaju njegovo ubojstvo, kao i ubojstvo Ivana Pemara. Obavijestioje o tome i bana Savske banovine Peroviia, a vijest je doila i do kralja 'nadin Alcksandra (od kojega je moZda i krenula). Vlast je na taj dovedena tr situaciju da jc moraia odustati od svoje namiere. Odbio je Medtroviiev savjet da ofputujc n Split. Ostao je u Zagrebu, Ziveii u materijalno vrlo skuienim prilikama. Britanski "Manchester Cuardian" objavio je 30. rujna 1932. dlanak The Croats and Yttgoslttaia, u kome dva engleska novinara izlal,u Maiekove i Trumbiieve misli c'r tjcicnju hrvatskog pitanja. Trumbiiu se pripisuje t'zjava, da bi idealno rje5enje hrvatskogpitanja bilo kidanjc jugoslavenske drZavne zajednice i ulazak Hrvata u savczs Austrijom, uz iiroku upravno-pohtidku i gospodarsku autonomiju. Iteakcijevlasti i kralja Aleksandra bilc su vrlo odtre.Ravnatelju spljtskc policijc, koji ga jc pozvao na sasludanjc,Trumbii jc c'rpovrgaovjcrodostojnclst navedenc izjave, ali jc posltr5aoMadckov savjct i ttzirlact sc od javnog dcmantija ("da nc bi izgledalo kakosc savijamo"). lpak jc kasnije,pod utjccajem Mc5troviievim, uputio dlanak "Mancl.rcstcr Guardianu", gdjc jc i tiskan 3. studenoga 7932, u komc jt najprijc dcnr;rntiraobanost svojc navodnc izjavc, a ;,,atimopiimije objasnio britanskom iitatcljubit hrvatskog pitanja: nasilnu srpsku hegcmoniju nad ostalim (ncsrpskim) dijelovimtrdrl,avc, koja sc ostvarujc pomoiu svcrnoinog policijskog aparata. jc da Srbi prcpustc vlast u Hrwatskoj Hrvatima, jer u Hrwatskoj ncmaju Prcdlagao nikakvihsvojih prava,zatnn tcritorijalno razgranidenjei,najz,ad, asocijacijuintcrcsa,kako jti jc orr r1a'/,vao, na temelju skrbodno iz,ral,enevolje naroda. Tilr dana, od 5 do 7. studenoga 1932, odrlana je u Zagrebu sjednica Izvrsnog odboraScljaiko-dcmokratskc koalicijc, na kojoj jc prihvaiena Rezoluci;a od pet toiaka,poznata kao "Zagrebaike punktacijc". Osnovno je stajaliStcu toj l{czoluciji, dascdrlava mora tcmeljikr prcurcditi na principu narodnog suverenitcta, a uvjeti za k) nlogu sc stvoriti jcdino vraianjem pravnog stanja na podclnc pr-rzicijc rr godini191it.Punktacijesu bile plod Trumbiieva pera, a uz njcga dokumcnt su jr:lS potpisalidr.Vladko Madek, dr. Du5an Boikovii iz Pandeva,dr. Mile Budak, prota Duian Kccmanovii iz Banje Luke, Sava Kosanovid, dr. Hinko Krizman, Josip Prcdavcc,dr. Juraj Sutej i Veicslav Vilder. Politidkajavnost u Hrvatskoj, a i dio c-rpozicijeizvan Hrvatske, odobravali su stajaliSta iznesenau "Punktacijama". Potkraj7932. grupa videnijih Srba s Korduna (M.Oskrjii,S. Erar, M. Bartolii, dr. R. Pribjicvii) poslali su Trumbiiu brzojav: "Mi iz Dvora krvavc Krajine pozdravljamo vas i izraYzavarnovam punu solidarnost." Ali jc vlast rcagirala drukdije. Zbog "Punktacija" je njihov prvi potpisnik dr. VladkoMaiek uhiicn 31. sijeinja 1933,panajprije intemiran u Cajnidu,slikovitom gradiiu u istodnoj Bosni, podno Cicelja, zatim u oZujku preseljen u Beograd, izvedcnpred Sud 'z,azaititu dr/zavei 29. travnla osuden na tri godine zatvora te zak)den tt kazniouicu u Srijcmskoj Mitrovici. Prcd sudom ga je i clvoga puta branio Trumbit. Za vrijemc Madekova tamnovanja vodstvo stranke preuzeo je njezin potpredsjcdnikJosip Predavec, ali jc Madek porudio iz zatvora svome zamjeniku, "nekasc drli dvrsto i odludno sa gospar Antom", dime je uveo Trumbiia u najuZi krugprvaka stranke. A kad je u srpnju iste godine (1933) Predavec bic'rubijen, Madekje iz Mitrovice dojavio svoju odluku, da "domovinske poslove u Zagrebu

vodi dr. Trumbii" i svi dlanovi vodstva stranke bili su duZni izvje5tavati ga o svemu. Tako je Trumbii postao neformalni ali stvami Madekov zamjenik. "samostalci", Koalicioni partner HSS-a u Seliadko-demokratskoj koaliciji, tzv. pa su se odnosi Madeka, od smatrali su Trumbiia ekstremnijim i nepopustliivijim medu.njima raz-ilai'eni,a nesporazuma_i vrhunac HSS SDS naglo pogorsavali. "predstavnici SDS-a obavijestili ].rymb]ca, da oni vise ne postignut ;e tid iu Trumbii je shvatio njihov. k"I* "punktacije" programom. relevantnim i*utiuy" kao znak da su "samostalci" u potettcu prihvatili "Punktacije" samo iz taktidkjh razlc'tga,ali su uvijek bili protiv njih jer su i protiv bilo kakve samostalnosti Hrvatske, makar i u okviru Jugoslavije. u Trumbiiu je vei i kralj vidio glavnog upornika otP-ola (njegovu) reZimu, pa Trumbi6a. Nakon je potajno odr'zaiao kontakie s Madekom na robiji, 177ob1Jaz;.io je,kaLu, osjetio Madekovcr Trumbi( 1934), (22. prosinca robije s ttlut"t'o"u izlaska bio zadovotltkri(em tim i nije knezu-namjesniku_Pavlu, pribliZavanje oprezno ljln. U pripremi "petbmajskih izbora" TSSS.zagovarao je ap.stinenciju, ali se ryiz7d poddinio Madekovoj odluci; a Matek je, ka9 5to se zna, prihvatio prijedlog Ljubc je bavidoviia da izade na izbore kao nosilac liste ujedinjene opozicije. Na listi bio i u Splitu, Imotskom i u je glasova veiinu dobio I premda kandid.iran i Trumbii. nije bio izabranzbog diskriminatorskih odredaba izbomog zakona. priklanja se sve vi5e zakljudku, da Hrvati moraju osnovati. vlastitu drl'avu. Podetkom iOaO.piS" Jakovu Cu[iu u Split: "U ovim teikim prilikama svi svjesni Hrvati treba da imadu pred odima jedan jedini cilj, a to je, da hrvatski narod postane sam sebi gospodar." U ljetu iste Sodine, 23-.kolovoza .7936' sastao se u iralermu s drom Antom Paveliiem. Natuknice Sto ih je zablljeLio o tom susretu mogle su posluZiti samo njemu kao podsjetnik, ali nama ne otkrivaju nista ni o razgovora,a joS manje o stajali3tima koja je zauz'irnaoTrumbii. "uiil,uiunl;hovih Ali nam ih zato, ta njegova stajali5ta, otkriva jedna njegova bilje5ka nastala dvije godine kasnije, 3i. srpnja 1938, nakon taz1ovo_ras francuskim politiiarom perototn, predsjednikom vinjskopolitiikog odbora francuskog senata, iz koje se vidi da je'ru,zvoj situacije i odnosa u Jugoslaviji predvidao u smjeru izdv.ajanja Hrvatske i ostvarenja samostalne dri,aie, "bez c>bzirau kakvim ie prilikama nastati". Ne Zelim tvrditi da je ta misao bila izravna posljedica njegovih razgovora s Paveliiem, ali se ni ta pretpostavka ne moze sasvim otkloniti' Bio je kandid.iran i za idu(e parlamentarne izbore, najavljene za 11. prosinca 1938, Kandidirala ga je Hrvatskiseljadka stranka, u izbomom kotaru Zagreb. AIi na kap. Legao je, uzet, u postelju iz koje vi5e gdaSnji tajnik Pavle Ostovii postigli su kod

5J:$';:i,:?'J:: l"",,Ti;",il::n?-fl i njegovi po5tovatelji, pokopan je u Splitu,

u klaustru Sv. Franje na Obali. i pitanje hrvatsko-srpskih odnosa, g-oruee rine XIX. stoljeia do danas, nezaobTlazno, t Procedurom unutar zemlje, bija5e uistinu otovo svih na5ih politidara u ovom jedno'umbiievu. No Trumbiieva ie specifidnost hrvatsko-talii u svjetlu ranskog prostora 98

t, S1 la

re rk ih

)a )n /o O-l

DC rlo t!,

in1 Od )tl Ittl IO

ia. ala )m SC

nJa ma 'as nca All

/i5e (od VAO t,a itu,

uae ,no/ tinu Inonost tali-

janskih odnosa. Upravo u toj dinjenici vidimo danas njegove politidke prednosti, ali i silne nedostatke. Vitalnom pitanju hrvatske politike pridruZio je aspekt koji su mnogi nadi politidari iz tada5nje tzv. Banske Hrvatske zanemarivali ili posve previdali, ali mu je to i suZavalo vidokrug, jer on jadransku komponentu hrvatskog pitanja nije uzimao kao jednu od sastavnica hrvatske politike nego kao primarnu medu njima , pa jq je, tako predimenzioniranoj, uvelike podredio sve ostai.e. S vrcmenom se, medutim, dogodilo ono 5to se moralo dogoditi i Trumbiiu se objasnilo, da je hrvatsko pitanje bitno oteZano ne hrvatsko-talijanskim nego hrvatsko-srpskim odnosima. Kolike god bile talijanske aspiracije na hrvatska podrudja, srpskcnc samo da nisu manje nego su i neusporedivo opasnije.U svojim izvrsnim memoarima U suuremenomkaosu(1952)na5 slikar Jozo Kljakovii objasnio je Trumbiicvu zabludu vrlo jednostavno i nadasve todno: "Misli Trumbii da nam je lak5e boriti se s neciviliziranim Srbima nego boriti se s civiliziranim Talijanima. Samir on nije mislio da sc mi ne znalno boriti s istodnjacima, s Bizantom i da mi nismo u stanjuupotrebljavati njihove metode u borbi." Razmi5ljajuii ovako u doba prvoga svjetskograta, Kljakovii je oblikovaro i uzorak naSegadanadnjeg mi5ljenja. Potkrijcpljenog dogadajima koji su se u meduvremenu zbili. Nema dvojbe: dok je Trumbiiev odnos prema Talijanima uvijek bio jasan, dist i odrcden, ne zavodeii ga ni u kakva iskuSenja,prema Srbima je taj odnos bio vrlo nesiguran i kolebljiv. Reii da je to i razumljivo bilo bi brzopleto reagiranje. Jer u naSojkonstataciji krije se porazna dinjenica da ni njemu, kao ni jod ponekim na5im ambjcioznim politidarima onoga doba, nije bilo jasno u kakvu su to povijesnom odnosu Hrvati i Srbi. Jesmo li jedan jedinstveni narod? Jesmo Ii (regionalna) plemcna istoga naroda? Ili smo kao jedan narod tek pokrajinski diferencirani kulturnim, gospodarskim i psiholo5kim nijansama? Ili smo ipak dva samosvojna, zasebnanaroda? Dilcma jc to, koja je dugo razdfuala na5e i politidke i nepolitiike ljude; pitanje, zbog kolcga su mnogi padali na ispitu; neznanje, kojc nas je - danas to vidimo prcskupo stajalo! Iljedavati hrvatsko pitanje ane znati, ili barem ne znati dvrsto i nepokolebljivo, 5b Hrvati zapravo jesu, bijaie zaista ne samo teZak zadatak nego upravo paradoksalnaambicija, koja nije mogla obeiati ni5ta vi5e od distog neuspjeha! Upravo zatcr bi Trumbiieva politidka misao, kad bismo je prikazali grafitki, predstavljala dudnu,nelogidnu, neprcdvidljivu krivulju koja vrluda u svim smjerovima da bi se potkraj,krivudajuii, naSla opet na gotovo istoj poziciji od koje i podinje - samo s vremenskom udaljeno5iu medu njima od detrdeset i vi5e godina, koliko je trajalcr njegovoiutanje jugoslavenskim bespuiima. Mi ncmamo namjeru izvu(i sada sve linije Trumbiieve politike, iscrtati i opisatiprecizno cijelu tu krivulju. Zelimo samo upozoriti na markantne todke na njoj, podsjctiti na dinjenice koje smo s vremenom gubili iz vida, pa i svjesnc-r zanemarivali,da bismo potkrijepili svoje shvaianje njegove uloge u na5em politidkomZivotu onoga doba, shvaianje koje, bojati nam se, nije ba5 previ5e u skladu snaslijcdcnim milljenjima. Stupivii u politiku kao prava5, zagovarao je Trumbii ne samo sjedinjenje BanskeHrvatske s (nazovimo to tako per analogiam) Carevinskom Hrvatskom, tj. Dalmacijom,nego implicite i samostalnost tako stvorene jedinstvene hrvatske drZave.To stajaliSte,tu politidku ideju, taj cilj, napustio je upravo u trenutku kad

99

mu se ukazala dotad najpovoljnija prilika da krene u konkretnu akciju za njegovo ostvarenje: raspad Habsbur5ke Monarhije! NajvaZnije razdoblje Trumbiieva polititkog djelovanja bilo je njegovo predsjednikovanje Jugoslavenskim odborom u Londonu 7975-7978. Tada je on igrao prvu politidku ulogu i,bez obzira na sve Sto mu se ne moZe osporiti ili Sto mu se mora priznati, ipak, ostaje uvjerenje da je on tu ulogu sve u svemu odigrao vrlo lode, upravo kobno. Kljakoviievo sjeianje na prvi susret s Trumbiiem uParizu, 1915,potvrduje da se vei na samom podetku mogao nazrljeti nesretan ishod: "Drugi ili treii dan moga boravka u Parizu porudio mi je dr. Trumbii da dodem u "Hotel Madison". Otidao sam i nadao sam njega i jod neke dlanove Jugoslavenskog odbora u hallu hotela. Dr. Trumbii me je zamolio da mu kaZem svoie utiske i svoje miSljenie o Srbiji i o politidkim ljudima Srbije, koje DOZnaTn. Ja sam rekao dru Trumbiiu i onima koji su me slu5ali, da ja neiu iznositi ni svoje utiske ni svoje misljenje nego samo svoje doZivljaje, to jest ono Sto sam vidio i ono Sto sam duo. I po prilici rekao sam im ono 5to sam vei iznio u ovoj knjizi, dopunivdi to s joS nekim manje vaZnim dogadajima i pojedinostima. Zavriio sam svoje pripovijedanje time da Supilo, s kojim sam u NiSu razgovarao, poznaje dobrc'rsrbijanske i srpske politidare, zna Sto oni misle i 5to Zele provesti. Prema tome, 1'aim nisam kazao ni5ta, Sto oni nisu mogli doznati od Supila. Dr. Trumbii za cijelo vrijeme moga pripovijedanja drZao se ukodeno. Kada sam spomenuo Supila, vidjelo se negodovanje na njegovu licu. Onda ja nisam znao daoni nisu u dobrim odnosima i da se je Supilo spremao odvojiti od njih. - Poznajem ja takoder i srpske politiiare i srpsku politiku. U vadem razlaganju ima mnogo splitske umjetnidke fantaziie -_rekao ie Trumbii. - Splitske nema, doktore, nisam Spliianin. Sto sam kazao, nije plod moje fantazlje; dapade, ja sam mnogo toga ublaZio' Mnogo je gore nego Sto sam i7nis, jer mnogo toga ia ne znam. Oprostic-rsam se od dra Trumbiia i drugova i oti5ao od njih s jednim nelagodnim osjeiajem." Prvi svjetski rat otvorio je proces oblikovanja nove politiike geografije euroPskog prostora. Medu novim drlavama, koje su nastale raspadom Habsbur5ke Monarhije, nije bilo Hrvatske. Teza je, koju nada historiografija upomo nameie i "dokazuje", da nje nije ni moglo biti jer je Hrvatska, kao dio propale Mcrnarhije, bila ratni gubitnik. Kako bi onda mogla biti jo5 i nagradena!? Samostalna Hrvatska bila je dakle u tom trenutku nemoguia. Poznata je definicija, da je politika vjedtina mogutega, i na niu se komotno moi.e pozivaii svaki politidar kad Zeli opravdati neki svoi neuspjeh ili pak iel-at1vno skiomni uspjeh: viSe nije bilo realno moguie, reii 6e. Pri tome se dakako zaboravlja pitanje, ito je zapravo (bilo) realno moguie? Je li to realno mogtLtu nekakva realna vrijednost i konstanta, ili pak varijabilna aproksimacija, ovisna o individualnim procjenama temeljenim na (individualnim) sposobnostima? Darovitima je realno moguie i ono 5to je mediokritetima i minoresima sasvim nemoguie. Pa su onda i daroviti polititari oni koii opravdavaju drugu tezu: da je politika vjedtina pretvaranja prividno nemoguiega u posve moguie! Trumbii, moramo priznat1 nije imao te darovitosti; on niie bio polititar takva formata. Ali se sada javlja novo pitanje, i njime jedino moZemo ublaZiti odtrinu gomje tvrdnje: koliko je takvih politidara uopie i jesmo Ii mi takvih uopie imali? 100

I

) I

)

(U zagradi iu reii: jesmo, barem jednoga. Objektivno sasvim nepovoljne okolnosti koje mu realno nisu obeiavale nikakve izglede, taj je upomim djelovanjem okrenuo u svoju korist i pretvorio u vlastiti uspjeh, ali pritom nije birao sredstva niti je prezao i od zlodina. Zato,kad se sve sabere,moramo poZaliti Sto smo i njega imali, jer je njegov trijumf znadio ne samo novi (najdublji dosad) poraz hrvatske nacionalne misli i hrvatske drZavne ideje, nego i pobjedu zla u svakom pogledu: humanom i moralnom prije svega. Naravno, rijed je o Brozu. MoZe li se iz toga zakljutiti da takvu neodoljivu vizlju, takvu neuniStivu misao-vodilju, takvu iznimnu energiju posjeduju samo politidari negativne orijentacije, motivirani osobnom ambicijorn za vlastitom samovladiu, zagovomici cmih ideologija, rodeni za tirane i diktatore? Ako je tako, onda se u prilog Trumbiiu moZe uvjereno reii samo to, da kao politidar negativnih osobnih ambicija zaista nije imao.) No ako politika vei i jest praktidna znanost, i vje5tina moguiega, to jod uvijek nipo5to ne znadi da se politidar smije liditi imaginacije. A upravo imaginacija je Trumbiiu kobno nedostajala. (l ne samo njemu, uostalom!) Jedna od standardnih tvrdnji od koje su polazili svi analititari Trumbiieve politidke djelatnosti, a mi je ne moZemo prihvatiti, jest upravo tvrdnja da se u ono doba nije moglo postupati drukdije nego 5to je postupao Trumbii, jer da je Hrvatskoj prijetilo komadanje izmedu ltalije i Srbije. Nema dvojbe, ta opasnost je bila realna, ali nije bila neizbjeZna.U njezinu neizbl'eZnostmogli su vjerovati samo politidaribez pravog politidkog crcrsa u sebi, politiiari bez vatre, bez poticajne energije koja ne samo Sto prihvaia nego upravo Zudi te5ke izazove, s namjerom i odludnodiu da ih obrati u svoju korist. U geopolititku sliku Europe i napose Mediterana, kao i u ratnu strategiju saveznika na tom prostclru, valjalo je ved tada, 1914, unijeti Hrvatsku kao realnu komponentu, jer ona je na tom prostoru tisuigodi5njom nazodno5iu stekla ne samo realnost nego i pravo medunarodnog subjekta. Trumbii se nije osmjelii-rda poduzme akciju u tom smjeru, akciju koja bi radikalno izmijenila saveznidkepoglede, stvorene pod utjecajem srpske politike i propagande; nije se potrudio da dokaZe kako Srbija nikada nije participirala na prostoru Sredozemlja ni politidki ni kultumo i kako u tom prostoru nema nikakvih prava, ni povijesnih ni prirodnih. I da sve 5b Srbija u odnosu na Mediteran nije i nema/ to Hrvatska ima i jest. K tome, izgledi Hrvatske da zauzme svoje mjesto u poslijeratnoj Europi nisu tada mogli biti tako bezizgledni, kad bezizgledni nisu bili ni izgledi npr. Poljske,ili Cedke. U okviru Habsbur5ke Monarhije Poljska i Cedka ne bijahu u istom poloZaju kao Hrvatska, one bijahu u jod znatno nepovoljnijem drZavno-pravnom statusu, jer je zasebni drZavno-pravni subjektivitet Hrvatske bio i u Monarhiji priznat, premda je bio okmjen. Ni Poljska ni Ce5ka takav zasebni drZavno-pravni poloZaj nisu imale; one u Monarhiji nisu bile drZave, kao Sto je Hrvatska (ipak) bila. Trumbii je propustio da se posluZi tom dinjenicom. Trumbii 1epropustio da postavi otvoreno hrvatsko pitanje i da izvede Hrvatsku kao povijesni dimbenik, Hrvatsku kao drZavu, iz unutamjih okvira Monarhije na otvorenu scenu vodeie, visoke europske politike, ne osjetivdi da je to trenutak kadapredstoji mijedanje i nova podjela karata u politidkoj igri na cijelom podrudju Europe. StoviSe, on nije iskoristio ni Solunski proces da oslabi medunarodni polol.al Srbije (a nema dvojbe da se to moglo), kao Sto nije ni pokudao razgovarati s Talijanima iz hrvatskog kuta, drZeii se Srbije i Pa5iievih skuta iako je bio u sebi svjestanda interesi Srbije u ovom pitanju i datom trenutku nisu identidni interesima Hrvatske. Pa5ii svoju priliku, naprotiv, nije propustio. On je bio prvi srpski politidar kome se pruLtla prilika da realizira gara5aninovsku viziju i garaSaninovski kon-

101

cept Velike Srbije, i on je odludno i promidljeno prihvatio i obavio svoj zadatak, koji mu je bio olak5an dinjenicom da na drugoj strani, hrvatskoj, nije imao dostojna protivnika, koji bi mu se suprotstavio istom odludnodiu, iako je taj mogao iznljeti na stol viSe realnih i vjerodostojnih argumenata u svoju korist. Hrvatski politidar od formata, da smo ga imali, zaigrao bi tada veliku, povijesnu igru. Hrvatskom, a ne jugoslavenskom akcijom u Londonu 1.974-1.978. on bi ne samo internacionalizirao hrvatsko pitanje nego bi, sasvim sigurno, potakao i pozitivna previranja u samoj Hrvatskoj, koja bi je afirmirala i u saveznidkom svijetu, jer bi bila prijateljski naklonjena prema njemu. Vodeii akciju pod jugoslavenskim imenom, Trumbii nije imao veliku narodnu potporu u samoj Hrvatskoj. Mogao je ratunati, kao 5to se kasnije i pokazalo, samo na tanki sloj inteligencije koji je vrlo brzo i vrlo lako mijenjao orijentacije. Hrvatski narod Zelio je hrvatsku drZavu, ali Trumbii mu tu moguinost nije ponudio. On to nije dak ni pokudao. A da to nije bilo tako nerealno kao Sto se mislilo u nas pokazuje i Padiiev strah, da se upravo akcljom za stvaranje hrvatske driave ne sprijedi njegov plan, a i nespretni potez Supilov, odmah ujesen 7914, kad je odbio saveznidki plan o stvaranju dviju drZava na nadem prostoru: jedne srpsko-pravoslavne i druge hrvatsko-slovenske i katolidke. Trumbii je dodu5e tada prigovorio Supilu Sto je taj plan-prijedlog nepromi5ljcno crtklonio, ali s6m nije na njemu radio. Stovi5e, kad je Supilo 1916. tra/zioda obojica prekinu s Jugoslavenskim odborom i osnuju Hrvatski odbor, ostao jc s6m: sada ;'e Trumbii bio taj, koji je prijedlog odbiol Je li to bilo pomanjkanje hrabrosti? Strah od neuspjeha? Ili nedostatak madte? Ili i jedno i dugo i tre6e zajedno? Jer nitko drugi nego Supilo poZalio se u jednom pismu Seaton-Watsonu (ujesen 1916), kako Trumbii nema dostatno hrabrosti da poglcda istini u odi i da 1'eotvoreno prizna sebi i drugima; i nitko drugi negcr Stjcpan Radii konstatirao je (desetak godina kasnije), da Trumbii ne'zna "stvarati nove situacije"; drugim rijedima, da je nemadtovit. I jedno i drugo bila je velika istina. Velika istina i velika nesreia: nada i njegova! Formalist bez Sirih horizonata (kaZu da nikad niSta nije iitao i da ga knjiZevnost uopde nije zanimala), bio je suhi pragmatidar, majstor kombinatorike i kompromisa, vjerujuii da ie time nadigrati protivnika. Dakako, protivnika nije nadigrao jer jc. taj bio lukaviji od njega i podmukliji nego Sto je Trumbii bio kadar i zamisliti. Ali ga je to udaljilo od ciljeva njegova naroda, a i od njegova vlastitog cilja. U vjednoj kombinatorici s uvijek novim kompromisima on je taj cilj zapravo vei bio izgubio. Jedinstvenoj i samostalnoj hrvatskoj dri,avi - snu Ante Stardeviia i svih izvornih stardevi(anaca -protivili su se, podetkom nadega stoljeia, i dalmatinski talijana5i i dalmatinski Srbi. Nepovjerljiv i nepopustljiv prema Talijanima i talijanadima, videii u njima najveiu opasnost za Hrvate i Hrvatsku, Trumbii se pribliZava Srbima, nastoji ih omek5ati i privuii, pregovara s njihovim predstavnicirna, ulazi s njima u dogovore i sporazume; ali umjesto da ih uvjeri da je samostalna i jedinstvena Hrvatska isto toliko u niihovu koliko i u hrvatskom interesu, uvjerili su oni njega da je takva Hrvatska nemoguia. I on je od nje sve vi5e odustajao, upravo u doba kad je bilo potrebno ustrajati i svim silama, pojadanom energijom, trpornije nego ikad, raditi za nju i inzistirati na njoj. Malodu5ni ljudi, nesigurni u sebe i u postojanost svoga ideala, u kritidnim trenucima opredjeljuju se obidno za - ovdje je zaista umjesno reii - "liniju manjeg otpora". Tako je i Trumbii mislio da ie lakde postiii hrvatsku autonomiju u jugoslavenskom okviru nego samostalnu Hrvatsku. Nedostatak zanosa i dvrste vjere u snagu hrvatstva, u neuni5tivost hrvatske drZavne misli, pomanjkanje ivizlje i energije, da se upusti u teiku izaista 102

1

8 r

1 c I

C

S

c

C

t

t t

t I

i

:

I

neizvjesnu, pa i neravnopravnu borbu, sve to obeshrabrilo je Trumbiia i sprijedilo ga da se odludi i krene najteZim i jedino spasonosnim putom, a da mu pritom irije nimaio pomoglo da postigne barem onaj drugi, "rezervnT" cilj, koji mu se dinio lakiim: autonomni poloi,aj za c|jelu i jedinstvenu Hrvatsku. Ujedinjenje 1. prosinca 1918.znadilo je stvami krah Trumbiieve politike i dokaz njegove nedoraslosti. Tim dinom uveo je Hrvatsku u ono najgore Sto joj se moglo desiti: u unitarnu, centralistidku velikosrpsku kraljevinu. Opsjednut talijanskim namjerama i opasnostima, koje su zaista bile realne, Trumbii nije realno ocijenio razrnjere srpske opasnosti, iako se ne moZe reii da i nju nije donekle osjeiao, pa se najzad,bieied od jednih, lakoumno bacio u zagrljaj drugih. Poslije mu se otkrilo, daie taj zagrljaj bio kudikamo opasniji, a mi danas znamo da je bio gotovo smrtonosan. Svi koji su dosad pokazivali veliko razumijevanje za Trumbiievu politiku, braneii je i kad je nisu odobravali, navodili su mu u prilog, da je znatan dio hrvatske obale oteo iz talijanskog zalogaja. Ali ne smijemo zaboraviti da je on u tome uspic.rsamo u onojmjeri, u kojojje to koristilo Srbiji i u kojoj ga jepodtlavala Padiieva politika. Ona je iskori5tavala Trumbiiev patriotizam da pribavi za sebe Stovcii dio jadranske obale. I Trumbiieva pomoi bilaiojje u tome dragocjena. Ali kako jc Padii Zelio barem donekle zadovoljiti i Talijane, 5to su takoder i.eljeli i saveznici,a istodobno odri.ati i kakvu-takvu napetost izmedu njih i Hrvata, on je "ditzirao" Trumbiiev "uspjeh" u skladu s velikosrpskim interesima: unutarnjim i medunarodnim. Ono Sto moZda najvi5e diskreditira Trumbi6a politidara i Sto ga diskvalificira kao vjcrodostojnog tumada hrvatskih interesa jest dinjenica, da je bio sredstvc-r Paiiicvih manipulacija. Druga tinjenica, da on to nije uvidao, barem ne navrijeme, samojo5 podupire tvrdnju o njegovojposvemasnjojpolitidkojnekompetentnosti u onim prijclomnim povijesnim danima. Ustvari, on Srbe uopde nije poznavao niti jc ista znao o njima, premda je Kljakoviiu, vidjeli smo, tvrdio drukdije. Pa kad je izjavio Josipu Horvatu - pobijajuii sama sebe! - da nije poznavao politidku povijeit Srba sve do izlaska Zivanoviieve knjige o tome, 1925, izrekao je sAm sebi najtcli prigctvor i nesmiljenu osudu. Potvrdio je da se ponaSao kao bankar koji je savsvoj ogromni kapital investirao bez ikakvih garancija u neku tvrtku o kojoj ne zna ni5ta: ni o njezino j organizaciji, ni o njezinu aktualnom staniu, ni o perspektivama njezina poslovanja, ni o ljudima koji je vode. Svi bi rekli da je takav bankar totalnoncodgovoran i nesposoban, da ne reknemo ni5ta vi5e i ni5ta teZe.A Sto reii o politiiaru koji je s toliko neznanja i neodgovornosti vodio svoj narod i za dobar niz godina, gotovo cijelo jedno stoljeie, proigrao njegovu sudbinu? Zelimo biti objektivni. A objektivnost nam nalaZe da ne pre5utimo i tu dinjenicu,da je Trumbii s vremenom naslutio zamke, osjetio da mu je negdje namjedtena stupica,da je mreZa za nj ra5irena, ali ih nije znao navrijeme uoditi, a ni instinktivno izbje6i. Imao je pred sobom protivnika kojemu nije bio dorastao. Lukavijeg i podmuklijeg. Ne znam, govori li to i5ta u prilog Trumbiiu? "Kako je malo pameti trebalo [pisao ie Jozo Kljakovii] da se prozre ta komedija koju su Srbi na delu s Padidemu inozemstvu igrali. Sada je uZenevi bilo jasno, da je Krfska deklaracija bila prvi din te komedije, Zenevska zajednidka vlada - drugi din. Da li je dra Trumbiia zaslijepila njegova ambicija, ili politidki romantidni odgoj, ili njegovo podtenje i moral - ne znam. Svakako, on je igrao jednu tragikomidnu ulogu u ovoj jugoslavenskoj komediji. Pa$iCev

103

I

II

I

kompromis sastojao se je u tome, da je dozvolio, da se ta nova drzava krsti u katolidkoj crkvi na srpsko-pravoslavnu vieru i nazove imenom srba, Hrvata i Slovenaca." Pasii je bio u onom trenutku, za srbe, pravi dovjek na pravome mjestu. ^ Jest, on je preuzeo zada(u da realizfua Garasaninov program; ili, birem, da postavi prve realne prepostavke itvrste temelje zanjegovu realizaciju. Vjerojatno mu nije bilo tedko procijenitirrumbiiev politidki domet, pa je i spoznaju o krme ugradio u svoju politidku taktiku- spoznao je, vjerojatno, da ima posla s dovjekom kc-rjemu pogled ne seZeni daleko ni visoko iznad glavd prosjednih suvremenika, s dbvjese ponasa kontroverzno jer negdje u sebi ni;e siguran ni u sebe ni u sv6je f9m \oii idejc. MoZe se reii da Trumbii zapravo nije dvrsto zastupao nidta jer je zastupao sve; nije zagovatao nijedan drzavno-pravni koncept buduie driave jer je bio iad za jedan, sad za drugi, sad zatre(i.lz njegovih izjavanije bilo moguie razabratini kako to zaptavo stoji sa srbima i Hrvatima; jedanput su mu to bila dva naroda, drugi put dva plemena istog naroda, treii put jedan narod, i sve je on to govorio gotovo istodobno, kako je kad mislio da mu je za njegovu politidku pragmrt potrebno. eovjek- koji je svoju politiiku aktivnost zapoleo, izmedu orLk,[u, i borbomza hrvatski jezik, podeo je tvrditi da izmedu Hrvata i Srba (pa i Slovenaca) nema nikakvih, dak ni jezidnih razlika; zatim je govorio da medu njima nekakvih r1zllka u psihologiji i mentalitetu ima, ali nema u karakteru; a ipak, kad se radi o ujedinjenju, tralzi da se podtuju posebnosti "narodne individuainosti"! U iednom trenutku govori o federalnoj drxzavi,u drugom i o konfederaciji, a odmair zatim izja5njava sc otvoreno i protiv federacije i protiv konfederacije, govoreii o unitarnoj ali decentraliziranoj drlaui, pa o drl,avi s regionalnim sam-o.tpravama, pa o hrvatskoj autonomiji u njoj. Mijedao je jugointegrali'zam i hrvatstvo, federalizam i regionalizam, konfederalizam i autonomiju, nacionalnu i pokrajinsku posebngst, davao izjave i poduzimao neke korake sad s jednim sad s diugim (ili treeim) predznakom, tako da nitko vi5e nije mogao znati sto on zapravo Zeli. Da nije bio pravnik, i kr, govori se, dobar pravnik, rekli bismo da ne razumije pojmove kojima Cinjenica jest, u jednom tedkom i presudnom razdoblju bio ye unitaiist i lgata. djelovao unitaristidki, i sasvim je nevaZno je li to bio po intimnom nagnuiu ili su ga na to navele njegove procjene "objektivnih okolnosti". Okolnosti su zaista jz, dana u dan bivale sve nepovoljnije, ali dobrim dijelom i rrumbiievom zaslugom. Trumbii je grijesio kad im se od samog podetka prepudtao i bez otpora podd"injavao,nemajuii ni intuicijeni energije da im se suprotstavi, da ih vizionarsti miyenja i podtinjava sebi; to jest, da ono Stoje bilo nepovoljno za nas izmijeni u nadu korist. Ustvari, moglo bi se reii da se on, Trumbii, predavao prije svake bitke. padii mu je namjestio u Jugoslavenski odbor bosanskog srbina Nikolu stojanoviia, stojanoviia, koji se dvanaestak godina ranije vei proslavio dlankom 9":.9. 1t_tog srb-ii u "-srpskom knjiZevnom glasniku" 1902,pretisku.i- .r zagrebadkom ,Hraati "srbobranu", gdje je bez dlake na jeziku (i to mu od sria priznajem kao j-edini znak postenja) najavio Hrvatima rat "do istrage naie ili vaje". Trumbii je mogao reii 1925. godine dg nlle imao pojma o srpskolprodlosti o kojoj govori icnjtga Zivana Zivanovi(a Politi{ka istorija Srbije, alinije mogao reii da nljeinao za SloJanoviiev ilanak, niti bismo mu mi vjerovali sve da je to i rekao, jer je u to d.oba, 7902, Trumbii vei bio itekako djelatni politidar i jednostavno je nezamislivo da o tome ne.biznao. T-rebaloje imati veliku dozu ... ne znam sto bih rekao, dega?politidke fleksib-ilnosti? prakticistidke samozatajnosti? neprincipijelne toleranillei ludske pomirljivosti? ili, moZda, na;'prije i najvide, polilidke infantilnosti? - da bi ledan 704

I t

I t

t 't I

t l( L A

c d

O

n S A

F k

u b

1')

r

a 1

d P S d It n O O

t( n d

S'

Hrvat i hrvatski politidar mogao poslije toga sjesti za isti stol s tim istim Stojanoviiem i, zamislite, graditi s njim - zajednidku drZavul A upravo to je udinio Trumbii.

Trumbii to, naZalost, nije shvaiao, ali jest Kljakovii: "Imenovanje dra Trumbi6a za ministra vanjskih poslova nije drugct ni5ta negcr jedna od njihovih smicalica, da Trumbii preuzmc na sebe od[ovomost Za hrvatski teritorij, koji ie se Talijanima dati. zato ja molim Meitroviia, da nagovori dra Trumbi(a, da ostavi ministarstvo i da odmah ide u domovinu. Na konferenciji mira dobit iemo ionako ono, dto nam veliki budu dali. U domovini nam se lako moZe dogoditi, da mjesto onih distih austrijskih vcriga, budemo okovani u prljave negve balkanske." ono Sto je u svemu najZalosnije, barem u mojim odima, to jc Trumbiicvo uvjerenje da dini najviSe Sto se moZe, da spa5ava Hrvatsku i da joj dini dobro. A bile su dobre, molda, samo njegove namjere, kojima ... znarno, uostalom, r>nu poslovicu o dobrim namjerama, kojima je poploden i put u pakao.

togodiSnjutamnicu, najmradniju u svojojpovijesti, u kojojnije bio samo materijalno izrabljivan kao da je kakvo kolonijalno pleme nego i'moralno rastrovan i doveden do ruba fizidke i duhovne egzistencije. Ne mogu biti ispriiani ni oni od spomenutih polititara, koji su se vrlo brzo sami otrijeznili j odricali, dak i javno,

105

'rA

svoga netom ostvarenoga (ne)djela i sudili o njemu bez ikakve sentimentalnosti, kao 5to je bio Trumbii, kao Sto je bio i zubar Pavelii. MoZda je upravc'ron, zubar Pavelii, bio prvi deklarirani nezadovoljnik novom drZavirm, njezin prwi disident.U zagrebadkom "Jutarnjem listu", dan poslije njegove smrti, tiskan je nekrolog u kome je zapisano: "On je jedan od prvih tadanjih hrvatskih istaknutih ljudi, koji su suradivali na ujedinjenju, koji je ustao protiv politike koju je provodio pok. Svetozar Pribiievii i njegovog tumadenja akta od 1.XII.1918. Vet 28.L79L9.na skupitini u Velikoj Gorici dr. PLtaelitnaujeituje borbu toj politici staaranjagotoaih tinjenica, koje niw nimalo u skladus prethodnimutanatenjimu i zakljrLicinu ..." (Istaknuo D.J.) Treba li jadeg dokaza, da su sve to bili, svi do jednoga, ukljudivdi i Trumbiia, kazaliSnim jezikom bi se reklo i'zra'zitiepizodisti, poneki od njih i puki statisti, koji slr samozvano i samouvjercno zaigrali glavne uloge, za koje nisu imali talenta i nisu bili dorasli - svc do velikog Ivana Medtroviia, koji je dugo bolovao i te5kcr prebolijevao svoje jugoslavenstvo, a kad ga 1enajzad jedva prebolio, otkriv5i svoj irrvatski korijcn, uz,drlavao se od svake izrazito politidke akcije, vjeroiatno u strahu da opct neito nc pogrije5i. Nitko od hrvatskih dlanova Jugoslavenskog odbora, dini se, nije shvatio, onda kada jc to trcbalo shvatiti, da je po srpskoj koncepciji ujedinjenja Hrvatska imala biti lrtvovana kao nagrada Srbiji ne samo za podnesene Zrtve nego - Sto je zaista paradoksalnct -i za katastrofalniporaz u pruom razdoblju rata. Da Srbiji nije do juZnoslavcnskog ujcdinjenja i do Jugoslavije kao drZave ravnoPravnih naroda mogkr se vei tada nazrijeti po njezinu odnosu prema Sloveniji i Slovencima. Pa5ii nijc pokazivao nimakr zanimanja za Sloveniju, on je nije ni Zelio u buduioj dri,avi. Laklucija,donesena 3. listopada 1905. na sjcdrrici svilr hrvatskjh oporbenih zastupnika iz Dalmacije i banovirrskc Hrvatskc. Tom prigc:rdorn "Supilo nije, doduie, bio u prvoln planu, vei Trumbii, ali nema sumnje da jc ona fitijedka rczolucija, op.D.J.] bila pobjcda politikc koju jc on inicirao i za koju sc najvi5e z.a\agao"(Sepii). Tom rezolucijom glavnina hrvatske opozicijc pristala jc nz madarsku antidinastidku opoziciju, a to je znadilo i uz najved dio madarskog naroda, u njihovoj borbi protiv Beda- trale(i z,auzvrat uspostavljanje gradanskih sloboda r-rHrvatskoj, sjedinjenje Daimacije s banskom Hrvatskom i jo5 vciu autonomiju ujedinjene Hrvatske. A kako su i srpski zastupnici iz Dalmacije pristali uz ta zahfavc, dolazi 14. studerroga 1905.do sastanka hrwatskih i srpskih zastupnika uZadru, gdje donosc Zadarsku rezoluciju i u njoj istidu narodno jedinstvo Hrwata iSrba, tray',epripojenjc Dalmacije Hrvatskoj i progladavaju princip ravnopravnosti u pitanjima jezlka, pisma, zastave,ikolstva i sl. Nedugo zatir:''t,u prosincu 1905,na temeiju ove dvije rezolucije, stvorena je Hrvatsko-srpska koalicija, u koju su uile Hrvatska stranka prava (Milinovci), Hrvatska napredna stranka (Lorkovii), Srpska sarnostalna stranka (Pribiievif) i Srpska radikalna stranka. Koalicija je stvorena kacr blok koji bi mclgao punovaZno razgovarati s Madarima i nastupiti na izborima. Sada je vei Supilo, moZe se reii, sredi5nja litnost hrvatske politike, iako u njoj formalncr ne zauzima nikakav sluZbeni poloZaj. Svojim publicistidkim djelovanjem "iz dana u dan", u njegovu "Novom listu" i, od 19. srpnja 1907. u "Itijedkom novom listu", on se nadao na delu ijute, nepomirljive antiaustrijske, antidinastidke, 111

antidualistidke politike, 5to nije moglo ostati bez posljedica: Bedje poZelio da takva protivnika na bilo koji nadin ukloni s puta. Fabriciranje laZnih dokumenata, u kojima ie Supilo biti uglavljen kao opasni veleizdajnik i prodana du5a, austrijskoj vladi dinilo se najboljim sredstvom za njegovo politidko diskvalificiranje. U kolovozu 1905. zagrebadko "Hrvatsko pravo", list "diste" stranke prava koju je vodicr dr. Josip Frank, donosi niz dlanaka (s misterioznim potpisom Argus), u kojima se 1;ovorilo o talnim sporazumima izmedu Supila i Padiia, prema kojima ie se Hrvatska izdvojiti iz Monarhije i prikljuditi Srbiji. I Mato5 je bio upleten u tu aferu. Buduii da je on, kao tvrdi pravad, bio u tom trenutku suradnik "Hrvatskoga prava" Saijudimu priloge iz svoga beogradskog egzlla, osumnjiden je da se upravo crn krije i'z.aSifre ArgtLs, drugim rijedima, da je on pisac optuZnih dlanaka protiv Supila, Sto je Mato5 s prezirom i polemidkom oitrinom odbio. Supilo je takoder opovrgao optuZbe protiv sebe, a Frank je tvrdio da ima dokaze i da ie ih iznijeti ako Supilo ima hrabrosti da ga tuZi. Supilo je zaista u kolovozu 1905. i tuZicr "Hrvatsko pravo" radi klevete, ali je sud otezao s raspravom sve dcl kraja 7906, kada je Frank jednostavno izjavio, da obeianih dokaza - nema. Stvoren je dojam da je Frank radio sve Sto je radio u ime sluZbenih krugova Austrije. SluZbena Austrija doZivjela je time blamaZu, ali, kao Sto ie se vidjeti, nije odustajala od nakanc da Koaliciji pokvari sve radune, a Supila zauvijek odstrani iz politike. U travnju 1905. bedki dvor zaista je i uspio pomrsiti ratune Hrvatsko-srpskoj koaliciji i onemoguiiti njezine pregovore i sporazume s ugarskom oporbom. Madari su pristali na daljnje pregovore s Bedom, a Hrvatsko-srpska koalicija ostavljena je na cjcdilu, jcr ;'e nestala jedna od osnovnih pretpostavki koje su dovele do njczina stvaranja. lpak, Koalicija je postigla u Pe5ti da se u Hrvatskoj raspiSu novi iz,bt-tri,u svibnju 1906;Koalicija je na njima pobijedila. U svemu tome Supilo je vrlo djelatan, njegov udio je molda i najpresudniji. "NuZda jc prisilila Koaliciju da se preda vodstvu Supilovu. On je poznavao sve elcmcnte politike novog kursa prema Budimpe5ti. Bez njega se nisu znali ni makrruti. Supilo se na5ao u paradoksalnom poloZaju: sjedi u klubu, daje direktive, svi ilr primajubez pogovora, a nije zastupnik ni tlan bilo koje stranke u Koaliciji. [...] I Koalicija uvida da je njegovapoziclja sve bizarnija. Na prijedlog Erazma Bardiia budc prihvaieno da ga Koalicija kandidira u prvom slobodnom kotaru. Svetozar Pribiievii, izabran u Clini i Korenici, ponudic'r mu je glinski, a Stjepan Zagt';rac,izabran u Koprivnici i Velikoj Corici, ponudio mu je koprivnidki mandat. SupiJo sc odludio za Glinu [...]' (Josip Horvat). Bio je izabran jednoglasno, navodi takclder Horvat, na naknadnim izborima u tom preteZno srpskom kotaru, u lipnju 190(:. Naiavdi se u Saboru, Supilo je, kao neformalni prvak Koalicije, uZivao i veliki ugled a istodobno budio sumnje njezina oficijelnoga vodstva, jer se, da bi ostvaricr svojc ciljcve, upu5tao i u tajne, zakulisne akcije, samo da se operativni kontakti s Madarima ne bi sasvim prekinuli. DrZavnopravna pitanja i ustavnu reformu privremeno je zanemario, ali je tu problematiku smjesta oZivio dim je, u proljeie 7907, ugarski parlament namislio donijeti zakon o madarskom jeziku na leljeznicama i u Hrvatskoj ("i,eljeznliarska pragmatika"). Ta pitanja zaogtrio je jod vi5e i pojadao zahtjeve za preuredenjem hrvatsko-ugarskih drZavnopravnih odnosa pc-rdctkom 1908, kad je na bansku stolicu sjeo barun Pavao Rauch. Supilov politiiki oportunizam sastojao se u naginjanju sad prema Pedti, sad prema Bedu; htio je iskoristiti oba protivnlka za svoj cilj: izvladenje Hrvatske iz podredena poloi.aja i 772

njeztnc>pretvaranje u magnetsko srediSte za sve juZne Slavene u Monarhiii. 111, njegovim rijedima, izredenima na sjednici izvrinog odbora Koalicije (10. i 11. oZujka 1908), "osbboditi Hrvatsku, emancipirati Hrvatsku, odgojiti Hrvatsku na narodnom duhu narodnog jedinstva i udiniti je atrakcionom todkom za iulne Slavene u Monarhiji, ne samo temeljem prodlosti koii ie, sam o sebi, dosta slab, nego, joS viSe, temeljem njene narodne misije, u kojoj mora inicijativu voditi, i drlavnopravnog polozaia koii mora osvoiiti"' Ali su tada ve6 njegovi odnosi s pojedinim srpskim politidarima u Koaliciji, naposc sa Svctozarom Pribiieviiem,bivali sve nategnutiji, nakon dto je Supikr, u listopadtr 7907, prltlkom rasprave o produLeniu Austro-ugarske nagodbe, organizirao u zajednidkom hrvatsko-ugarskom saboru odtru i beskompromisnu opstrukcijr-r,Strr nije bilo u interesu srpskih polititara, koji se nisu Zeljeli tako odludno eksponirati ni protiv Austrijanaca ni protiv Madara. Zato ie u veljadi L908, prilikom izbora, Pribiievii uskratio Supilu Ponovnu kandidaturu u izbomom kotaru G)ina,pa sc Supilo kandidirao u kotaru cabar-Delnice, gdje je i bio izabran. U austrijskom novinstvu provodi se sve Zedia protusrpska kampanja. Istctdobno, Strpilcrsvc upornije za4;ovaraslogu Hrvata i Srba. U travnju 1908.bedki Dvor mu je ponudio, preko betkoga gradonadelnika Luegera, da u- znak izmirenja ,orr"n,i pozitivan odnos prema (predstojedoj) aneksiji Bosne i Hercegovinc. Ne samoito tn ponudu nije prihvatio, nego je Stovi5eo njoj obavijestio rusku vladu i ministrartzvdljskog, prekb ruskoga konzula u Rijeci Salviattija. Dvor jesada ;znatr da se sa Supilom ne-moZe pregovarati. I doista: poslije 6. listopada 1908, kada ie ancksijabili progladena, on joSupomije inzistira na hrvatsko-srpskoj slctzi,1ptlzttravajuii da je oni sada joi potrebnija, te da se i Srbi i Hrvati u vlastitom interesu moraju odreii politike vodene nacionalnom iskljudivo5iu. Istodobno osuduje i pobornike ttijaiizma, osobito dra Josipa Franka, na kojega se.oborio najve6om lestinom, a svi se njegovi razlozi temeije na protunjemadkim osjeiajima. Lu tigdnici Koalicijc, 19. lisiopad a7908, suprotstavio se Nikoliievu prijedlogu da-Koalicj"Ova raspr:avau klubu Koalicije [pisao jc 'supi1ol, lapozdravi aneksiju i zadobicr veZinu. obzirom na vaznost i delikatnostpitanja i v_remena,I lo-j"* se raspravljalo, imatajc biti rrajpovjerljivija. Ipak su u Bedu odnmhsve o njoj doznali. Narodito su doznaii,tko je iisujetic'r,da se primi Nikoliiev prijedlog." S?qu je u Bedu ponovnc) sazrclaodluia, da Supilo moia biti politidki unidten. Istodobno se u austrijskom tisku razbtrktavaju antisrpska rcspolo'zenia. Bila je to psiholoska priptema .za Velcizdajnidkipr6ces koji ie sljedeie godine voden u Z14rebu,-ali .i z'a eventualni rat, koji'jc Au.stro-Ugaiska kanila povesti ukoliko Srbija i Rusija ne priznaju aneksiju. Nakon dto je 15. sijednja 1909. podignuta optuZnica protiv pedeset trojice je zapouhiienih Srba u Hrvatskoj, 5. oZujka otvorena je i sudska rasprava. Tako Sve Iistopada.do je sve potrajao koji i proces, deokontroverzni Veleizdul"ltt -5. je Hrvatska iz sudnice. iz,vjedtaia prepune svakodnevno bile su zagrebadkenovine j" bila podijeljena na one koji su vjerovali optuLbi i one koji nisu. supilo 4*91. i strativnop6magao .ptuZcnikc, skupljao dobrovoljne priloge za.njihove obitelji procesa. u pozadini .r.ri".urru,, javnost u mutne motive koii stoje pr"rblicistiSki U oZujku 1909. aneksiona kriza bliZi se vrhuncu. Monarhija provodi mobiliza"Neue Freie Pressc" ciju,kada se 23. t>Luikau listu "Reichspost", a25. olwjka i u Frano Supilo i p-9ime1ce Koalicije p6lavljulu dianci, u kojima su predstivnici za sve tvrdnje u da iz,javljuie Friedjung i,piuz""i kao plaienici Srbije, a pbvjesnitar aneksiju, a priznala Rusija je ol,uika 26. Iako dokaz^e. tim dlancima'posjeduje

113

odmah za njom i Srbija, optuLbe nisu popu5tale. Austrija je namislila provesti razdor izmedu Hrvata i Srba,uniStiti Koaliclju, kompromitirati njezine prvake i slomiti Supila. koji sevodio u Bedu. Prosinac1909.protekaoje u znakuFriedjungovaprocesa, "Poslije devete ure izjutra 9. decembra 1909. zapo(eo je proces pred krcatim galerijama.Tu je profesor i zastupnik T. Masaryk. No tu sena5aoi dri,avni tui.ilac u zagreba(komveleizdajnidkomProcesudr. Accurti, pa dr. Vladimir Frank, sin 'tiste'stranke Prava drom Ogrizoviiem. U JosipaFranka,s literatom Frankove je do sitnica,kako bi Stojade reZija ostvarena Supilova dvoranu su udli tuZitelji. je Koalicijc'ageneral zastupnik na delu Tui,iteljima i porotu. Bedane impresionirala upenzljiTomiiii u paradnojgeneralskojuniformi. Bib je u tome mnogo simboli'vjerni Hwatl', koji su carstvu dali te, kotito je evoluiiala politika u Hrvatskoj: brojne vojskovode, platili dinastiji neizmjeran danak u krvi, doTazekao tulitelii .urituu - d,okaz,koilko je stvari propalo u nepovrat. lza Tomidiia Supilo vodi 'civile', sve zvonka politidka imena:SvetozarPribiievii, Edo Lukinii, Du5anPclGrga TuSkan,koji je u saboru zaptlietio da & povii, biv5i madZaron Du5an Pe1e5, Milan Rojc,bivdi odjelni predstojnik Vinkovii, BoZo 3i5ii, budkom na Bed,Ferdo Bude Budisavljevi: --J, Babii-Dalski, Ljubo lrljiievnik Vaso Muadevi(, bad.aj, biv5i'madZaronGavro Manojlovii, Pero Magdii, Vatroslav Brlii, Pero Belobrk, Vladimir NikopredsjedniksaboraBogdanMedakovi6,bivdi odjelni predstojn_ik nirh u"Hrvatskoj.Iza iie, ru'" doktori prava ili filozofiie,elita tada5njeinteligencijc promatulitelia Defile Pejadevii. Todo d.olazegrofovi Miroslav Kulmer i bivdi ban tra sa zidaveliki portret FranjeJosipaI." (JosipHorvat)'

je,upiedboLitnimdanima,-;il'.?"i3Tff#il:T:1*iaryff Proces ffii; r, da su svjedoci na strani Friedjungovoj u tim "dokumentima" branic'rsam' Pobi:i plaienik. Zastupnik Stjepan Z1Soyl u Rijcku, Grad je vei bio duboko svjestan svoga hrwatstva. Neprocicnjiva je Supikrva zasluga za to! Nimalo nije prctjcrano ustvrditi: on je Hrvatskoj saiuvao Dubrovnik, nad kojim sc vei bila opasno nadvila te5ka sjena gramzliivoga clsvaiadars istoka, koji sc ve6 vidio sigumim pobjednikom. Kljud svoga uspjcha nije krio; u dlanktr Naiint titaocintrt i priiateljinta (1895) iznio ga jc otvorello, jednostavuct5itt koja mu je biia toliko prirodena: 'ltodoljub koji jc prije pet godina bio u Dubrovniku neka dode danas pa ncka prispodablja. Mi nc iemo sada tra/ziti uzroke onoga jadnoga stanja, vei iemo samcrkctnstatirati fakt da se CruensHraatskaprva usudila lansirati u dubrctvadki puk disto hrvatsku narodnu ideju spojenu s imenom i da narod, koji sc prcma svemu ostalom pokazivao ravnodudno, odu5evljeno je tu ideju prihvatio, jer je instinktivno osjeiao da je i njegova. Hruatsko ime i hrvatska misat.r dadoie impulsa akciji, koju okruni5e sjajni uspjesi, a mi smo, dobrim dijelom, ovu misao ispod pcpelaraznlleti, neka rasplamsa vatrom odu5evljenja i osviedodenja. Dubrovdanin osjeda hrvatski i znade 'zaito, a dajbravui pruZio im ruku pomirenja, prijateljstva i suradnje, sasvim zaboravivdi da ono 5to je prije toga mislio o njima nije bila prazna retorika nego naprotiv provjerena istina, proiza5la iz osobnih i kolektivnih iskustava i spoznaja. Mudri dovjek bio je ipak prevaren: jer dok je on svoju politiku "novog kursa" prihvaiao s odudevljenjem i provodio iskreno, bez zadnjih (pritajenih) namjera, Srbi su prljetvorno govorili jedno, a ispod Zita radili neStosasvim drugo. Po svom obidaju. Kao uvijek do tada i kao uvijek od tada. Supilo je bio arhitekt politike "novog kursa", povezav5i Hrvate, Madare i Srbe u antiaustrijski, antigermanski blok; ali i puno vi5e nego to, puno vi5e nego hladni, racionalni konstruktor. Bio je u doslovnom smislu duSa te politike, kc'rjunije samcr racionalno osmi5ljavao nego i emotivno ispunjavao i zagrljavao. Zagovarao je punu samostalnost Madarske, Sto je upravo traLlIa i madarska opozicija, a kact protuuslugu zahtijevao je da Madari pomognu ujedinjenje sjevernih i juZnih hrvatskih pokrajina, tj. sjedinjenje Trojednice, nakon dega bi Hrvatska i Madarska sklopile novi dogovor o medusobnim drZavno-pravnim odnosima. To je bila intencija i Rijedke i Zadarske rezolucije. Ideja je, vaTja priznati, teorijski gledano bila politidki mudra, ali mudar politidar, kakvim su drZali Supila, morao je biti oprezniji i viSe misliti na realitete. Morao je znationo 5to je Supilo odavno zrraopa zaboravio (ili "zaboravio", jer je Zelio "zaboravrti"?), da u Srbe ne smije imati previde povjerenja jer su dvolidni i jer uvijek prakticiraju dva kriterija (Sto vrijedi zanjlh, ne vrijedi za druge, odnosno, Sto vrijedi za druge, ne vrijedi zanjlh), da oni stvamo nisu iako bi zapravo, po logici politidke stvamosti, morali biti prirodni 130

S

d

t:

S

t I I

t I

t

L

t

li 1

t

S

t

C

I I i I ( I I

I

I s I s ( t )

; f

( ( \ l

f

I I

;et ra vlt

ko m1 3Cl vtt

leog )l 1 na :nc rei :ne :a() vii tlv

dri OS

ij".at'r

rbe lni, MO

)le (ao hr^1.^ )^4

rila lno biti rpa rati iedi onr dni

saveznik Hrvata; a nisu zato, jer vi5e od svega Zele nadu propast, uvjeravajuii se da je to osnovni preduvjet njihova opstanka. Kad su se Madari iznevjerili tim dogovorima prihvativdi radije mala obeianja velike i moine Austrije nego velike ponude male i slaba5neHrvatske, Supilo je to morao primiti kao politiikiporaz zatinjen poukom politidke pragmatike. Ali kad su Srbi iskoristili taj trenutak da, rz pomoi tih istih Madara, prigrabe vesla i priveZu hrvatski iamac uz svoju obalu, zajedno sa Supilom i cijelom hrvatskom gamiturom u Koaliciji i njihovom koalicionadkom politikom, onda je to Supilo morao shvatiti i doZivjeti kao potpuni slom cijele svoje najnovije (nerealne!) politidke konstrukcije, a onda i povuii logidne konzekvence. Kako je to u sebi doZivio ne znamo, ali nikakve prave konzekvence iz toga, kao Sto se zrta,nije izveo. Nikada nije suvi5no, kad sabiremo i prosudujemo povijesna iskustva, ponoviti vrhovno pragmatidno nadelo, da se vrijednost svake politike mjeri njezinom uspjedno5iu. Supilova je politika "novog kursa" i Hrvatsko-srpske koalicije propala s puno vi5e negativnih nego pozitivnih posljedica, a to znadi da nije valjala. A da li 1'e,u ono doba, u nas bilo bolje i valjanije? Cijekr ovc'rstoljeie nada historiograflja sloZno je napadala Franka; napadala ga je, dakako, iz jugoslavenske perspektive. I sam Supilo, ne jednom, okomio se na rrjegaZestokim optuZbama. Sada, kad se definitvno pokazalo da Supilova varijanta hrvatske politike nije bila pogredna nego upravo katastrofalna, ne moZemo i ne smijemo a priori iskljuditi pretpostavku (koju jo5 nitko nije javno razvljao, a valjalc'r bi je podrobno ispitati), da bi Frankova koncepcija bila uspjednija i pozitivnija za opii napredak Hrvatske i hrvatstva. Nije li Frank a ne Supilo bio razumniji i postojaniji u svome odnosu prema Srbima? Nije li bio u pravu dto im nije vjerovao, pa se nije ni upuStao u kolaboraciju s njima? Nije li bilo razumno Sto je rjedenje hrvatskog pitanja i buduinosti Hrvatske, poput Madara, vidio u dogovaranju s Beiorn, a ne s Beogradclm? Ne bi li "velika Hrvatska u velikoj Austriji" toliko ojadalahrvatstvc'rda bi ono postalo zauvijek otporno prema svakoj srpskoj podvali, ucjeni, pa i diverziji? A s vremenom i prema svakom drugom presizanju na njegovu Stetu? I nije li nam upravo to Sto su Srbi bili tako ogorteni protivnici Franka imalo biti upozorenje, da bi on mogao biti u pravu? U crdnosu prema Franku Supilo je stajao na istim pozicijarna kao i Srbi. Njegov koncept "velike Hrvatske u velikoj Austriji" prokazivao je svijetu, narotito slavenskome, kao oblik 5;ermanske penetracije na Istok, kao prvi korak u ostvarenju politike "Drang nach Osten", koja je Supilu bila toliko mrska i opasna. Ie li to bio strah ili je to bila rnrLnja? "Mi ne 6emo nikada prestati isticati kako 'Drang nach Osten' je najveii, najpogibeljniji neprijatelj nadeganaroda", pisao je godine 7904,a to je moglo vrijediti za Srbe, ali ne i za Hrvate. Supilova germanofobija bila je jedina konstanta u njegovoj politici. Uporna, tvrda, neslomljiva. I sve opsesivnija, Stoje realno bivala manja. U detvrtstoljetnoj svojojpolitiikoj djelatnosti i publicistici mijenjao je stajaliSta o mnogodemu, pa i mnogodemu bitnome; upravo o svemu/ osim o Austriji i njemstvu. Pravad koji nije bio i Stardevi(anac, premda je cijenio Stardevidev karakter i skidao kapu pred njegovom moraL:rom vertikalom ("Zato Sto nam je or.uzorznadaj"), pravad koji je unatod tim rijedima ponio negativan dojam s jedinoga svog susreta sa Starim, pravad koji se protivio kultu utemeljitelja i vode Stranke prava, taj dovjek bio je cijeloga Livota zadojen stardeviievskom mrZnjom prema Austriji i germanstvu. Cak, rekao bih, viSe i od samoga Starievida. Frank je, instinktom darovita politidara, osjetio da je pro5lo doba u kome je Stardeviieva germanofoblja, za(eta u doba Bachova apsolutizma, imala

131

I

politiiko i filozofsko, nacionalno i moralno opravdanje. Sada se Austrija priprema za iskorak prema Hrvatskoj, za povijesni dogovor i sporazum s njom, a pred Hrvatskom se, na putu njezina osvjediivanja i osmostaljenja, nadao novi.neprijatelj, podmukliji i opasniji iako je naoko bio slabiji i stvamo primitivniji. Covjek s izodtrenim politidkim senzibilitetom (kakav je,kaiu, bio Supilo), politidar neoptereien bilo kakvim emocijama a priori, morao je to osjetiti. Supilo nije osjetio. (Nije Ii i Mato5, tako lucidan u odreditom i razboritom protivljenju Koaliciji i koalicionaikoj politici Supilovoj, napustivdi Franka u doba Veleizdajnidkog procesa, bio vide moralistitki sentimentalan nego politidki racionalan?) Hrvatsko-srpska koalicija bila je bezdan u koji se Supilo stropodtao neshvatljivom lakovjerno5iu i, uza sve nade, iz njega se viSe nikada nije izbavio. "Otkriie" da su Srbi i Hrvati jedan narod bilo je kobno i za njega osobno i za hrvatsku politiku uopie. "Istina je da sam prije vodio politiku neprijateljstva prema Srbima", rekao je, prema navodu Josipa Horvata, na Friedjungovu procesu u Bedu. "Takve su onda bile prilike", nastavio je kao da se opravdava, "koje sam nadao a nisam stvoric'r.Mogu gotovo reii da sam taj poloi.ajpreuzeo zato dto sam drZactda je to u interesu hrvatskog naroda. Tek kasnije sam se uvjerio, a sa mnom i moji clrugovi, da je to glupost, jer su Srbi i Hrvati jedan narod, a ja sam imact odvaZnctsti ' r to reknem mojem narodu i da mu preporudim drugu politiku. Ovu je politiku rodela Koalicija u Hrvatsko;', i ona ie, kako se nadamo, ostati zauvijck mjerodavpolitika...' Nakon Sto je tako - neistinito, po mome sudu - prikazao hrvatsku, pravadku cironicu svoje politidke djelatnosti kao razdoblje u kome je pisao i govorio na temelju zatedenogastanja, linijom naslijedenih mi5ljenja, dakle kao djelovanje bez osobnih uvjerenja i vlastitih spoznaja,Supilo je zaistaprestao biti i umni analitidar politidkih odnosa i vidoviti proricatelj njihova razvoja. Nisu se ispunila ni netom citirana njegova prorodanstva: prvo, da ie politika koalicije biti zauvijek mjerodavna politika u Hrvatskoj, jer je Koalicija, da bi odrZala svoje poziclje, pristajala na kompromise koji su je odveli od njezinih primarnih, autentiinih nadela,tako da je i on sam istupio iz nje i udaljio se od njezine (sluZbene) politike; i drugo, da "nikakva snaga na svijetu ne 6e moii uni5titi to jedinstvo" Srba i Hrvata, Sto ga je on stvorio. Nikakvo jedinstvo on nikada nije ni stvorio, to je bila njegova utvara, njegova povijesna zabluda. Stvorio je samo privid o njemu, a ni taj privid nije nikada bio stalan i uvjerljiv, iako nas je, i takav, skupo stajao. Danas upravc) gledamo kako to "jedinsfvo" zavrdava, kako se utapa u nevinoj hrvatskoj krvi. Ali ne samo to! Puno je valnlje, dini nam se, da ta njegova izjava, kojom se odride svoga prvog i politidki najvrednijeg, najmudrijeg, pa i najkonzistentnijeg razdctblja,baca na Supila i te5ku sjenu koju dosad nitko nife konstatirao, ne znam da li stoga Sto je nije zapazio ili stoga 5to ju je hotimice previdao. Tom izjavom, naime, Supilo je sam sebe proglasio neautentidnim publicistom i politidarem, nekom vrstom politidke varalice, koji je pisao Sto ne misli, radio Sto ne Zcli, zagovarao ono u Sto sAm ne vjeruje. Time je - recimo otvoreno - doveo u sumnju vlastiti moralni integritet. Supilo otito nije bio svjestan da je hrvatsko-srpski "sporazum" na temelju "narodnog jedinstva", kako ga je on zamislio a proklamirala i provodila Koalicija, sasvim zadovoljio dugorodne srpske imperijalne telnje, dok je hrvatske interese zaStitic'1,eventualno, samo privremeno: utoliko, Sto je nakratko suzbio utjecaj madaronstva. Cijena je za taj "uspjeh" bila previsoka, jer su bitni hrvatski interesi IJZ

ra d S

bili podredeni sporednima. Utoliko prije, Stoje malo zatim upravo Koalicija i5la na ruku madarskom utjecaju u Hrvatskojr. Za Srbe bila je to sasvim solidna podloga daljnjeg 5irenja i novih zah\eva u povoljnom trenutku. Njima nije nimalo smetalcr 5to je Supilo i dalje govorio o Hrvatskoj, o Banovini kao nukleusu koji bi imao biti privladan za sve Slavene u Monarhiji. Znali su dobro, da je to jod samo privremena pra'zrraretorika. Otkako je godine 1905.naprsao: "Vremena su se promijenila. Medu bradom jedne krvi a dva imena iSdezlesu mnoge opreke" - Strpilo je klizio sve niZe i sve dublje, izjavama da se, kad je rijei o Srbima i Hrvatima, ne moZe govoriti ni o plemenskim razlikama,pajo5 decidiranije, da su Srbi i Hrvati jedan narod (zaboravio je i ono 5to je prije govorio: dvije pravne svijesti i dvije drZavne tradicije!), a njegov govor u Saboru,25. veljade 1907,bio 1e krajnji dokaz Srbima, da ga imaju u dZepu. Zato je viSe puta i pobrao aplauze srpskih zastupnika i pogrdne uzvike ne samo svih hrvatskih zastupnika od Josipa Franka do lvana Lorkoviia nego i gotovo cijele galerije. "Nama Srbima i Hrvatima", rekao jc u jednom trenutku; a bume upadice dra Ive Elegoviia, dra Karla Bodnjaka, dra Ivana Lorkoviia, dra Josipa Franka, dra Ilije Abjaniia, lvana Zatlukc, dra Vladimira Franka, Jerka Paveli6a, bile su doista prorodanske. Ipak, kulminaciju udvorni5tva, najniZu moralnu todku do koje se srozao, obiljeZio je u dlanku SporaztLmtrk s Talijanima (1905), gdje kaZe, da "nema grada u Hrvatstvu i Srpstvu, koji bi se bio obilnije od Dubrovnika sluZio talijanskim jezikom." Onaj Supikr, koji je tako nmjedno dokazivao hrvatstvo Dubrovnika i onako ga uspje5no izbavljao iz srpskog otimadkog zagrljaja, taj Supilo sada izjavljuje da je Dubrovnik nekakav primjer za Hrvatstvo i Srpstvo! Da se i Srpstvo moZe u netemu pozivati na Dubrovnikl Zalosna Supilova transformacija vidljiva je i u njegovim pogledima na pitanja oko Bcrsnei Hercegovine. U podetku, Bosna ga privladi jer je drLi kljudem sudbine JuZnih Slavena. Sugerira, da je ona hrvatska i da pripada hrvatskom etnidkr>m i geopolitidkom prostoru, dok Srpstvo ima drugi prirodni pravac Sirenja, a to nije Zapad nego Istok. Zagovara ne samo jedinstvo Trojednice nego i njezino jedinstvc-r s Herccg-Bosnom. AIi nakon "osvje5ienja", odbaciv5i hrvatsku opciju jer u nju, kako je rekao, sAm nije vjerovao, Supilo, obuzet Zeljom da srpske zahtjeve maksimalncr zadovolji, zahtljeva od Hrvatske da ne podupire "planove nama protivne vlade ni u demu, pa ni onda kad bi nam se dinilo da ie to biti u nadem interesu. Ne biti naivanl" A naivno je bilo upravo to Sto je on govorio. On, Supilo. Naivno - i sasvim nepolitidno! Dok je prije u vi5e navrata upozoravao da je politika interes i da u njoj ne djeluju nikakvi drugirazlozi osim interesa, nikakvo bratstvo i nikakva sentimentalna simpatija ili tradicionalna solidamost ("Mi u politici ne poznajemo bratstva", Hraatska politika, 1898; "Nitko nas ne ie pomoii radi bratstva", ibid.) sada, kad su mu Srbi postali bra(a a Srbija posestrima (v. dlanak Politifka situacija u Hruatskoj,1905),otklanja dak i politiku koja je (ili bi mogla biti) u na5em interesu, i to u ime bratske solidamosti! U ime bratske solidamosti vodio je politiku koja je tom "bratu" bila od silne koristi a nama od neprocjenjive Stete.I Sto je najgore, s punom svijeiiu da je to tako. Ciljajuii na hrvatske politidare koji se, kao dr. Josip Frank, nisu dali fascinirati Srbima, koji su bili otpomi prema njihovu "5armu", Supilo je zavapio: "Jao si ga narodu ili stranci koja Zeli ono isto Sto i protivnik, koja radi onako kako stoji u protivnikovom planu." A upravo tako je radio on sAm, zajedno sa svojim sumi5ljeIJJ

nicima iz politike "novog kursa", Hrvatsko-srpske koalicije i Jugoslavenskog odbora u Londonu: radili su, unatod povremenom koprcanju, sve ono Stoje Srbija od njih odekivala. A 5to oni toga nisu bili svjesni, Sto su oni Srbiju smatrali prijateljem, to je dokaz vi5e njihova politidkog sljepila. Supilove su zablude doista bile ogromne! Izgubiv5i orijentaciju, gubio je sve vi5e i svoj hrvatski duhovni korijen, pa na konferenciji s juZnoslavenskom mladeZi u Betu, 1973, glorificira srpski primitivizam a osuduje hrvatsko zapadnjaStvo, i uopie, europski duh u Hrvata, duh koji je nekada zvao kulturom kojom se ponosio i drLao je naSom izrazitorn predno5iu. Sada mu je Srbija u svjetskoj povijesti najveii primjer velikih djela puka - dobana i analfabeta! - a Hrvatska, ogrezla u "perfidiji i intrigama rimske crkve", nema mu ni "onaj minimum uvjeta potrebnih za njenu narodnu i drZavnu egzistenciju". To je donja granica malodu5nosti i potpunoga nepovjerenja u Zivotnu snagu i povijesni smisao vlastitoga naroda, do koje se uopie moZe pasti; ispod te granice nema viSe nidega. A Supilo se, evo, tragidnim padom na5ao na njoj. Padom politidkim i moralnim! Utvrduje nas u tom zakljudku i tinjenica, da se posluZio dak i odiglednim povijesnim falsifikatom (a to se jednostavnije kaZe: lagao je), tvrdeii kako, u doba turskih nadiranja i Kosovske bitke, "poboZni katolidki susjedi moliSe svoga boga za sreiu turskog orui,ja". Da mu niSta drugo ne moZemo prigovoriti nego tu bestidnu politikantsku laZ, morali bismo otvoreno reii da se Supilo sramotno svrstao medtr klevebnike Hrvatske. Jer iz konteksta njegovih rijedi, oni zluradi katolidki susjedi Srba imali bi zacijelo biti ponajprije Hrvati, a kao Sto se 'zna,upravo to je iista povijesna neistina. Stvamost je bila upravo suprotna: na Kosovu se, rame uz rame sa srpskim vojnicima kneza Lazara, na5lo i vi5e tisuia Hrvata Bo5njaka, od kojih su brojni i dopali turskog zarobljeni5tva. Je li to nastupio Supilov "trenutak istine"? Jesu li se to sada otkrili dokazi koji naknadno opravdavaju one povike kojima je publika sa saborske galerije 25. veljade 1907. popratila Supilov govor? Vikali su mu: "lzdajicat Pladenikl Dolje s izdajicom!" Je li se to sada otkrilo, da ti povici moZda ipak nisu bili pregrubi, kakc'r se tada dinilo, da publika na galeriji Sabomice nije previ5e pogrije5ila, kao Sto str mnogi tada tvrdili? U svakom sludaju, to Sto je sad izvodio Supilo nije vi5e bila samo politika. Cermanofobija, slijepa i aprioma, skrivila je mnoge ako ne i sve Supilove kardinalne polititke devijacije i neoprostive pogre5ne korake. Na stranu to Sto se polttidki protivio njemadkoj ekspanziji prema Istoku i Stoje u tom kontekstu Turke i Madare dri,ao izmeiarima germanstva, jer misle da ie pomoiu germanstva "saduvati ono Sto drugima otede". To je politika, ona je jo5 uvijek u granicama racionalnih prosudbi i o njoj zato molemo i danas raspravljati, je li bila dobra i korisna ne samo za samu Hrvatsku nego i uopie za europsku civilizaciju, ili nije. Ali Supilova germanofobija je bila neito drugo. Ona nije bila izraz zdravog, racionalno i emotivno uravnoteZenoga nacionalnog organizma koji se prirodno brani od pogibelji tudinske prijetnje i supremacije. Ona je bila iracionalna i emotivncr eksplozivna, razlTjevajudi se do samoga ruba (a molda i prelijevajuii se desto preko ruba) bolesnog stanja duha, do kojega moZe dovesti samo mrLnja; mrLnj4 koja je postala sama sebi svrha. Ne iemo tvrditi ali ni iskljuditi moguinost, da je njegova mrZnja prema Njemstvu dobila takve zastra5ujuie, nemanske dimenzije pod utjecajem srpske politike, koja ju je u njemu, sasvim hotimice, potpirivala i 734

I

I

3 I I

e ,] l,

a

a o e n n u u u 1i .d

re h )11

5. S

:o iu

/e SE

(e /a 1a tl

ie. tO 6' :IO

v,to

ia, je ij" a1

potencirala? Supilo nlje znao, ali su Srbi znali tko im je stvarni i najopasniji neprijatelj. Groznidavo se protivio nadiranju Zapada na Istok, panidno se bojao da ie Hrvatska u(i u zapadnu sferu. "Doii u sferu interesa Zapada, danas je za nas sve isto Sto i izgubiti svoju nacionalnu individualnost, ekonomski temelj i kultumu slobodu", tvrdio je apodiktidno, vei 1904. godine, u dlanku PredzideIstoka, ne potkrepljujuii nidim svoje tvrdnje (jer ih se nidim nije ni moglo potkrijepiti), ali z,atr>trale(i, kao Sto i sam naslov dlanka sugerira, da budemo, da Hrvatska bude bedem Istoka protiv Zapada; drugim rijedima, bedem Balkana protiv Europe. I bez obzua na to Stoje to tada, prije devedeset ili sto godina bio doista ekspanzionistitki Zapad, nema dvojbe da je on, i takav, bio za nas, blago redeno, nesravnjivo manje pogibeljan od istoinog (srpskog) ekspanzionizma, kojemu nas je, izmedu ostalih, i Supib izruiio. A izvan svake sumnje je i to, da su Supilove misli proiza5le iz srpskog a ne iz hrvatskog videnja stvari. Tko nas je to onda gurao pod okrilje balkanskog primitivizma i u okove srpske hegemonije?I jesu li nam bili doista Srbi bad za sve krivi? U krajnjoj konzekvenci - re6i iu otvoreno - nisu! Jer oni su takvi kakvi jesu i nisu krivi Sto su takvi. ('Njima je to od Boga", rede Mato5.) Krivi smo ponajviSe mi, i gradani i politidari, 5to ih, takve kakvi jesu, nismo ozbiljno shvaiali, a morali smo jer smo Stoita c.r njima znali j Sto5tas njima doZivjeli. I tako smo sami poticali njihove imperijalne apetiteprotiv nas. U tom smislu Supilova je povijesna odgovomost neospoma i nenadmadiva: on je bio prvi koji je proniknuo u sve tajne srpskog mentaliteta i prvi koji je pred tom spoznajcrmzaizmirio. Njegov primjer pokazuje - i dokazuje! - da su u dvadesetom sbljeiu Hrvatima bili najveii neprijatelji oni sami. Oni sami, u savezu sa Srbima. Hrvatska historiografija silno se trudila da dokaZe principijelnost Supilove politike tijekom prvoga svjetskog rata. Svi hrvatski Jugoslaveni, ili Jugohrvati, koji dodu5enisu bili zadovoljni ni kraljevskom ni komunistitkom Jugoslavijom, ali su drZali da Hrvati bez Jugoslavije ne mogu opstati, da je ona naprosto njihova sudbina, zanosili su se Supilom i njegovom "vizijom" neke "idealne" Jugoslavije. Ali, kakrr Supilo te vizije ustvari nije imao, ona se barem ne da jasno razabrati iz njegovih spisa punih kontradikcijd, koje dokazuju samo to da je on u tom smislu ne5tohtio ali nije znao ni Sto ni kako, njegovi su poklonici, jer im ni5ta drugo nije preostalo,sami idealizirali i Supila i Jugoslaviju kakvu je toboZe on zami5ljao. Tako su nas, primjerice, uvl'eravali da je Supilo bio pravi borac za Hrvatsku, jedini pravi borac za Hrvatsku kakva se tada jedino mogla ostvariti; isticali su njegovu neprekidnu brigu da Hrvatska ujedinjenjem sa Srbijom saiuva Sto vi5e svojeposebnosti, to jest, da je 5to manje izgubi. Nagla5avali su njegov federalistidkikoncept Jugoslavije, podcrtavali da je inzistirao na ravnopravnosti (pre5uiujuii da je i njegova koncepcija federalizma bila vrlo kolebljiva). Ukratko, tvrdili su da je on bio najdosljedniji i najkonstruktivniji branilac hrvatskih interesa, koji su b i l i u v e l j k t r jo p a s n o s t i . Ne iemo osporiti : pomoiu izdvojenih citata na Supila se moZe i tako gledati, jer ima zrnaca istine u svemu Sto su njegovi hvalitelii dosad iznosili. Ali je on sve te skromne vrijednosti odmah s6m poni5tavao ustupcima na koje je pod pritiscima pristajao.U pojedinim svojim spisima, primjerice u memorandumu Sazanovu (i915),Supiio izlazikao zaista gorljivi Hrvat koji s puno Zara i energije govori o Hrvatskoj i zauzima se 'za njezinu buduinost, videii u tome jedini smisao svog

135

iivota. Ali, naZalost, ta istina ima i drugu, tamniju stranu. Iza llh lijepih rijeii ne stoje isto takvi postupci. Supilovi Stovatelji i slavitelji nisu previ5e marili spomenuti silna protuslovlja koja optereiuju njegovu politidku aktivnost i u ovom vremenu; iak, moZda, u ovom vremenu i ponajvi5e! Preiuiivali su njegove izjave koje pobijaju jedna drugu, izjave koje, ako ni5ta drugo, barem znatno relativiziraju njegova pozitivna hrvatska i federalistidka stajali5ta; a ako su uopie i spominjali suprotne politidke opcije, kojih je bilo u tadadnjim europskim politiikim krugovima, nastojali su ih 5to vi5e podcijeniti i nadelno otkloniti, pa i osuditi, jer na rje5enje politidkih odnosa na ovom prostoru nisu gledali odima jugoslavenskih iluzionista. Tako ni ono Sto bi im bilo najvaZnije reii, nisu rekli: da je Supilo spa5avacr Hrvatsku od opasnosti, u koje ju je malo ranije i sam pomagao uvaliti. Time Zelimcr reti, da su njegovu politiku, pa i u ovom presudnom razdoblju, raz,brjalai dinila nerazumljivom brojna protuslovlja, pa i u bitnim polititkim pogledima, a ne samo u praktidnim pitanjima politiike taktike. Mnoga od njih, tih protuslovlja, mogla su se vei razabrati iz svega dto dosad rekosmo. Ali njih je toliko da ih nije moguie ni nabrajati sve do jednoga. A sva prctizlaze iz one osnovne nedosljednosti, s kojom smo se vei upoznali: nedosljednosti prema Srbima! Nije ostao vjeran svojim vi5ekratno izno5enim mislima i spoznajama: da Srbi uvijek i u svemu tjeraju svoj ekskluzivizam; da je dogovor s njima nemogui jer ga se oni ne drZe; da su dvolidni i laZljivi; da uvijek i za sve imaju dva kriterija, jedan za sebe a drugi za sve ostale. Pa dok je tako i prije i sada, svc do svoje smrti, na jednoj strani uistinu istupao protiv srpskog hegemonizma i ekspanzije, na drugoj strani vei 7914.t pismu Padiiu priznaje da Srbija "mora da bude ovaj drZavotvorni faktor koji ie sabirati i slijevati JuZno Slavenstvo", obeiavajuii mu da ie - kao Hrvat i Primorac, istakao je - udiniti "sve Sto budc moguie da sc istodna obala Jadranskog mora u Srbiji i sa Srbijom spasi na5em narodu i slavenstvu". U vei spomenutom memorandumu sazanovu,7916, s istinskim uzbudenjem, reklo bi se, uvjeravao je ruskog ministra u drzavno-pravni kontinuitet Hrvatske i u njezinu izdrLljivost u sukobima s ljutim neprijateljima krctz vi5estoljetnu povijest, a samo tri godine ranije, u Bedu, na onol' konferenciji s juZnoslavenskom mladeZi (koju smo takoder vei spominjali), tvrdio je suprotno, da Hrvatska nema ni minimuma potrebitih uvjeta za samostalnu drZavnu egzistenciju. Dokazivao je ponajprije, da se hrvatski i srpski politidki ciljevi o5trcr sukobljavaju, jer je rijed o dvije drZavne ideje, a onda je ustvrdio da su srbi i Hrvati malone stvoreni samo zato da se stope ("amalgamiraju") u jedan narod, i da se tcr mora dogoditi, jer ni Nijemci, ni Englezi, ni Spanjolci, ni Talijani, nisu imali toliko nego puno manje uvjeta da postanu jedan narod, pa su to ipak postali. Od dva antagonistidka naroda i njemu su, kao i rrumbiiu, Hrvati i srbi postali sada najprije dva prijateljska ("bratska") naroda, zatim samo dva plemena, pa onda, jo5 brZc, isti narod s dvije tradicije, koje se barem za sada ne mogu stopiti, pa isti narod s dva imena, dabi najzad postali jedan narod: isti narod koji ie se uistinu stopiti "u jedan sliveni narodni oblik, kao Sto se iz takmidenja Skotske i Engleske oblikovala britanska nacija", kako je najavio ruskom ministru sazanovu 0916). Jedanput tvrdi da je veiina Hrvata za ujedinjenje sa Srbijom, drugi put vjeruje da bi, u plebiscifu, veiina bila za samostalnu drZavu. I to, zamislite, sve u istom tekstu, u vei toliko puta spominjanom memorandumu ruskom ministru Sazanovu (1916). "Neka se zna istina: ako bi se sutra za jugoslavenske zemlje Austro-Ugarske postavila bezizlazna alternativa da se izjasne ili zn Hraatsku ili za Srbiiu (da ne 736

dali bi po.stoii rrikakav drugi izbor), sqtno B.aikn i juZni Bnnat (u.IJgarskoj) Austr.-Ugarskc i provincr.ye zemlje ief;nrr za Srbiju. Sv"c ostale slavenskc' vatsku, i to: :stinirajuii) ao aPstinirajuii) rlici i muslimani) r zcmljama." A samo malct kasniie tvrdi:

\: .

','r'; ti

")1:z 'zzzzi

zz'r':::

itlditi ito ic svrr ll)cL()vu ,znajama,ne izvlati praktidne zakljudke. Prijc tc nesrctne 1903. godine uvijek je razborito govorio da u politici nema bratstva jer u njoj vladaju samo interesi. A onda je najednom podeo i on bulazniti o bratskoj slozi kao tcmelju pravednog sporazuma izmedu Hrvata i Srba. Istodobncl, u dlanku Talijtrrrii Hraati (1903) konstatira da splaSnjavajunapetosti izmedu ta dva nanrda. Zaito to nijc iskoristio da pobolj5a hrvatsko-talijansko razumijcvanjc, pokrene suradnju s njima i tako ojada hrvatsku poziciju prema Srbima i Srbiii? Na taj fatalni zactkret 1903. bit ie da ga je navela joS jedna tradiciotralna, od preporoda vrlo utjecajna komponenta hrvatske politike (kojoj Starievii jcdini rrijc robovao), a to je slavenstvc-r.Mi smo vei i do tada desetljeiima bili drogirani tirn pilulama. slavcnstvc'r kao pogled na svijet navelo je mnoge nase politidarc da, naiavdi se izmedu detiri neprijateljska elementa, njemstva, talijanstva, madarstva i srpstva, izvedu otvaranjc. upravo prema srpstvu i poku5aju paktirati upravo s njim, radunajuii da su nam Srbi kao Slaveni ipak najbliZi. Radun je bio sasvim pogre5an, a nitko nije bolje nego Supilo (zajedno s Trumbiiem; ili pak Trumbii, zajedno sa Supilom: kako vi5e volitel), upav5i u tu zabludu i ostavdi do kraja u njoj, pokazao za5to je b bila zabluda i pogre5ni radun. Tijekom prvih dvanaest godina svoga djelovanja Supilo je napisao najkompletniju hrvatsku optuZnicu protiv srpske politike. I ne samo najkompletniju, nego i naisuvremeniju! Taj dovjek je vei prije ravno sto godina vidio sve i shvatio sve. Kao da je doZivjo ove nade dane, doslovno i preneseno vruiega ljeta, godine 1992! Mogli smo to vei i sami zapaziti iz ovoga izlaganja; a da ne pro5irujemo trnedogled ovo razlaganje, spomenimo joS samo to, da je on vei tada, 1891, jednostavno i zrelo odgovorio na permanentnu srpsku tezt da svi Srbi moraju biti tr jednoj dri.avi. Svoju je mudrost i snodljivost dokazao i proslavio, ali srbe nijc otrijeznio. od svih hrvatskih dlanova Jugoslavenskog odbora jedini on nije bio politidki nevjelza,jer je bio rasni polititar. Zato je njegova krivnja za pogrednu \41

politiku Jugoslavenskog odbora jod veta, zato i o5trije sudimo o njemu. Ponekad bismo zamalo pali u ku5nju da povjerujemo u neke iracionalne, mradne, okultne silc, upletene u hrvatsko-srpske odnose toga doba. Ostaje ofvoreno pitanje (koje ie jednom netko moZda ipak i raspraviti kako valja), 5to se to dogodilo sa Supilom, Sto sc to dogadalo i s drugim hrvatskim politidarima i ne samo uglednim nego i talentiranim ljudima onoga doba (Medtrovii!), dime su ih to i kako Srbi privukli, primamili, ako to nije bila hipnoza? Jer je iinjenica da su se svi oni pona5ali kacr njihovi mcdiji, koji nesvjesno ali posluJno postupaju po naredbama hipnotizera i ei n c s v c S t ( )i m s u g t ' r i r a j u . Na svirn ovim stranicama navodili smo viSe-manjepoznate dinjenice ipozivali sc na njih, ali vjerujemo, u ovim medusobnim odnosima u koje smo ih mi doveli svc onc upuiuju i na novc zakljudke, kadikad i bitno razliiite od uobidajenih, na koje smo vci bilj navikli. A upravc.rti novi zakljuici dokazuju i nuZnost novil-r istraZivanja. NaSa historiografija jo5 nije gotova sa Supilom! Jest da je o njemu razmjcrno puno pisano, ipak jo5 ima nerasvijetljenih mjesta u njegovu Zivotu. nas o Supilovoj bolesti, o njezinim razmjerima i Nitko joJ ni je istraZio i obavijestic-r cvcntualnim posljedicaura; nitko joi nije, koliko se zrta, zavirict u medicinsku dokumcntaciju koja cl tome svakako postoji u Lr-tndonu; s obzirclm na tolikc godine kojc sti otadzrvei protekle, bila bi vjerojatno dostupna ozbiljnim, znanstveno crdgovornim istraZivadima. Tako jo5 uvijek danas nitko pravo ne zna kako je tct bilo s torn njcgovom progresivnom paralizom i koliko je ona utjecala na njegovtt nrcrrtalncrzdravlje i njegove intelektualnc sposobnosti. Pitanje je itekako va/zno,jer sc darras vc( 'tna da je i u davnoj i u nedavnoj pro5losti bilo drZavnikA koji su donosili dalekos,:lrrcodlukc i preuzimali silnu odgovornost za sudbinu svijeta,a bili su, obuzetj slidnim bolestima, u stanju smanjene,pa i bitno smanjene odgc.rvctrnosti. Prcpustivdi se do kraja, s puno zanosa, diplomatskoj kombinatorici i politidkoj sofistcriji, S'-Lpilojc, s neprekidnom zabrinutoS6uza Hrvatsku, ustvari, gubio svc vidc l-rrvatsku samosvijcst i povjerenje u moi na5ih vitalnih snaga. Kao i Trumbiil lspunjen malodu5jcm, nijc ni pomiSljao da moZe udiniti za Hrvatsku i viSe, puncr viic od onoga Sto je dinio. Bio je od onih Hrvata - Zalosnih,moramo dodati - koji sn Hrrzatsku istinski voljeli, ah u nju nisu vjerovali. Ta njihova ljubav prema Hrvatskoj bila je doista tragidna,i za njih i za Hrvatsku.Iztogmalodudja radala se ncsigtrrnost, iz nje je nicao strah. KrleZa je to naslutio u svojoj beletristidko-esejistidkoj varijaciji: inzistirao je na Supilovu strahu pred Bajom. Iz njegovih - kao i Tru.mbiievih - i'zjava, pisama, deklaracija i memoranduma Saveznici su morali steii dojam da Hrvatsku ustvari nitko ne brani, da je Hrvatska vi5e povijesni pojam negc'rpolitidka realnost i da se na njezin radun mogu pogadati s Talijanima do mile volje, kako bi zadtitili svoje interese. Da su hrvatski politidari odmah 1914. zaigrali na kartu samostalne Hrvatske, jamadno je sve moglo iza(i drukdije. Ne tvrdim, ali vjerujem. Pozvati hrvatske vojnike da se ne bore za Austriju nego da prijedu Saveznicjma u borbu za Hrvatsku (a ne Jugoslaviju) ne bi zacijelo bilo bez cfekta medu Hrvatima, a i medu Saveznicima. Oni bi vjerojatno znali cijeniti taj gest tak i kad bi on bio vredniji moralno nego vojnidki. Ali mi smo im se tada, djelatno5iu Supila i drugih Jugohrvata, predstavili kao malen i nesvjestan narod, nezreo da zahtijeva svoju punu drZavnu neovisnost, ili, bolje, puni suverenitet svojc drZave koja kao kraljevina postoji na ovim prostorima devet punih stoljeia; 742

kao narod, koji se iz jedne poddinjenosti svim silama gura u drugu, pa su takvo mi5ljenjeo nama zadrl,ali do na5ih dana. "Hrvatski narod rnoZesve da proigra ako ne bude dorastaopoloZaju, ako hrvatski vode hrvatskim okom ne budu promatrali situaciju", napisaoje7898,aludirajuii na JosipaFranka i njegovekombinacije s Bedom. "Povijestnas hrvatska udi da su stari Hrvati u svim Zivobrim pitanjima, u svim odludnim momentima za narodnu stvar izgubili glavu. Izraznijenimalo oitar. (...) Pak, nalazimo da su staii Hrvati iz lnata, i2 nesloge, ili tko zna iz fita, mnogo puta sasvim protivno radili nego Stoje hrvatska korist zahtijevala." Hoiemo li se opametiti? pitao se tada, a poslije se vidjelo da se nije opametio ni on sam. Ista sudbina zadesilaje i njega.Nije dokazano da je Frankova politika prema Bedubila pogre5na;ali da je Supilovapolitika prema Beogradubila i vi5e negopogre5na/za Hrvatsku i viSenego Stetna,upravo,samoubiladka, to danasne trebadokazivati.Samidogadajisu to vei dokazali. Monografiju o Supilu zavrdioje JosipHorvat poZaliv5i 5tonjegov idol (Horvat je silno volio Supila!) ni do danasnije proslavljen zasluZenimspognenikom.Danas bismo rekli da, uz mnoge druge, ni ta tvrdnja Horvatova nije sasvim todna.Supilo

A ovaj danadnji razoreni Dubrovnik, ranjen u svojoj ljepoti, to je spomenik onom potonjem Supilu, koji je povjerovao Danajcimai primio od njih na dar trojanskoga konja;jugoslavenskomSupilu, kojegase mi odridemo.

143

O preporodu, o ilirizmu, o jugoslavenstvu (Varijacije o starim temama)

Mi baronlosip lelatit od BtLlima, ban L' I cesaruAtts skopttur'liitrtsturrFerdirtarttla. gn, Hdr a Imatinsko D ga, gtr,Mle tatko bat:clsko ddrlaani tajni praui i t.d., skogi Ilirslcogtt hit)uatskttmiud cielomaojskomi aojnom k narodrl i ptLkuod BogL skonrtLi sLaaortskomtt jt ue( u kraljeuinahHdruatskt Akol'vp11: ska tlttta i tlaku i desetinachrkuenadothrgtt tnte anie nttao zttdoblfeneprrwice. Iz toga t'tzrokt Jtirzut ltistrrt fo! ,/o stttl ttc ittnta, znto Mi, Batr 'suietloga krnljrt ttainrcnoaanii postauljeniohrhoani poglaa-ari_vaiih.praaicalt branitelj, koii ste Zcled Vns ,.r',riritii osigtLrati,ctajemosaim Vam, od hdraatsko-slaaonskogu-nu.roda, noao VanL s kojim pismo, hansko otaoreno Nsie ouo podioinici tltt sadbiLikffieti i gospottski za lta pokoljatjem stt.suima Vi skupa po koiih i sloboiiine, Vuie znttobljene Tirau,ice _Vaiim jeste po aieke itt ttake gospotlskei saakedafu tLrbarialskei desetineciirkaeneoslobodeni Vam nitko oue jakosti i kriepo"stiI'Jaiebansketasti i oblastiosieguraaamo,,obetaaajuti.da nikada i sloboitine praaice potuhrdene Vnie suclazakonomtlnne i oti premilostiuogakralju nesmije. aiie od uiek aiekauzeti nemoreniti Vhr'hrt tesaVarn i Vademobojegttspolaoduietktrouo Naie alastitomrtLkompotpisano, uelikint bttnskimpetatonrpotuhrdeio otpdrto pismo dajemoi podieljuiemou Zagrebrtna. Mitrka, to jesl, tiaatlesetpeioga Trauttia, godine hiliadtL osam sto tetdrdeseti tlr,tu sae,togo ()snre.

I

t

I

\, rl

lma zaista uzvi5ene simbolike u dinjenici, da je prvi temeljni dokument moderrrc hrvatske politiike i nacionalne misli bio Jeladiiev proglas o ukinuiu feudalnih odnosa i prava u Hrvatskoj, te uvodenie ljudskih sloboda i prava za sve slojeve hrvatskog diudtva. Tc:znia k slobodi i zahtjev za druitvenom pravdo-, fojy tz,ratzava'ovatprogias, imanentne hrvatskom bi6u, postale su tradicionalne vrijedncrsti ugradet-tt.tiutrrr-t svijest hrvatskog naroda. Jeladiieva proklamacija, zakoj.u je vei redenc),s pravom, da je prava hrvatska Magna charta libertatum, to jest, da je istinska hrvaiska velika povelja slobode, bila je uistinu onaj dokument koji je uveo Hrvatsku u red modernih naprednih europskih zemalja. Ono Sto je hrvatski 1.44

(r

1-1

nr

k,

Vr

S( fz

D

I

t

e i

narodni preporod spontano zapoieo, to je ovim Jeladiievim dinom konadno postignuto i ozakonjeno: hrvatsko plemstvo nije viSe jedini politidki staleZ u zemlji, hrvatsko gradanstvo ne igra vi5e podredenu ulogu u drudtvu, hrvatsko selja5tvo nije vi5e obespravljena masa. Zapodinje veliki proces demokratske preobrazbe hrvatskog drudtva u cjelini, proces koji je desto bio prekidan (i u dijelovima poniStavan) tudinskim nasrtajima s ciljem da nam nametnu svoju volju, ali je ipak bio nezaustavljiv. Jeladiia je na delo Hrvatske uzdigao val odu5evljenja, koji je nakon silnog zamaha preporodnog idealizma pokrenut u Zagrebu u osvit sudbonosnih dogadaja europske 1848,preplavio cijelu Hrvatsku i nosio zajedno i plemstvo i gradanstvo i seoski puk. U Jeladiiu je cijeli hrvatski narod, netom homogeniziran i svjestan svoga nacionalnog jedinstva, vidio otjelovljenje svojih povijesnih ideala. Bio je prvi hrvatski ban, prvi poglavar zemlje, koji je u tom svojstvu, s drZavnidkom misijom, putovao Hrvatskom i svugdje bio trijumfalno dodekan i pozdravIjen kao najviSi dostojanstvenik Kraljevine. "Otkada sam sjajno sunce ugledao, nisu me traci njegovi tako milo i slaslno ogrijali, kao Sto u ovaj das, kad u ime mikrg mojeg naroda lupanlje ove Tebe, preljubljeni bane, kano pdrvog i neoskrvdrnjenog na5eg poglavara imam sreie pdrviput u krugu naSem pozdraviti." Tim rijedima pozdravio je bana Jeladiia, u srpnju 1848. u Pol,egi, veliki biljeZnik poZe5kcZupanije Miroslav Kraljevii. A slidnim rijedima pozdravljali su ga i drugdjc. Jeladii je, ne bi moZda bilo pretjerano reii, oznadio i dokazao, da je moderna hrvatska nacila konstituirana; a kad je odludio stati na kraj prijetnjamaMadLara, koji su traledza sebeslobodu od Austrije kratili tu istu slobodu Hrvatima, to jest, koji su traliliza sebe ono Sto sami nisu priznavali drugima, postao je doslovce idol probudenoga i c'rsvijedienoga,nabujaloga i ohrabrenoga hrvatsfva. Regnum regnct non praescribit leges, kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakon, uzviknuo je, na poZunskom ugarsko-hrvatskom saboru 7790.grof Ivan Erdddy, jedan od prethodnika Jelaiiievih na stolici hrvatskoga bana; a Jeladii je prekidom svih politiikih odnosas Ugarskom i vojnim pohodom preko Drave odludio prije6i s rijedi na djela i provesti lozinku svoga znamenitog preddasnika. U tom trenutku uza nj je bio doslovcc cijeli hrvatski narod. Nitko prije njega nije tako moino ujedinio svijest i volju svih Hrvata; poslije njega uspjelo je to jod samo Stjepanu Radiiu. Nesretni splet novonastalih dogadaja unio je nove dimenzije u tu vojnu i uvjetovao promjenu Jeladiievih neposrednih ciljeva. Pohitao je u Bed da od buntovnika spasi Krunu i zakonitost koju je ona predstavljala. Ali, postigav5i vojnitku pobjedu doZivio je moralni poraz, jer je himbeni vladar iznevjerio i ponizio najvjemijega vojskovodu i najodaniji narod. Povijest je o tome puno govorila, izrekavdi o Jeladiiu vrlo kontroverzne sudove/sve do one najo5trije osude, Marxove, kojom je Jeladii progla5en najokorjelijim reakcionarom, a Hrvati, ako sam dobro zaparntio, nedto kao europskim olodem. (Danasbismo imali razloga da se'i ponosimo takvom osudom od takva iovjeka.) Ali medu Hrvatima, u puku hrvatskom, ostala je do danas svijetla i nepomuiena uspomenana nj. Nikada mu hrvatski narod nije zamjerio njegovu krivu usmjerenost u kritidnom momentu. Umjesto Sto je spa5avao austrijsko carstvo i dinastiju, kojanas joi od zrinskofrankopanskih dana i surove odmazde nad tim hrvatskim veiikaskim obiteljima nlje zaduzrla niiim dobrim, mogao je proglasiti raskid personalneunije i svih drZavnopravnih veza i s Austrijom i s Ugarskom te proklamirati punu samostalnost Hrvatske. Bio je i ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, i guverner Dalmacije, i zapovjednik Vojne granice. Ni5ta ga osim

745

legitimistidke lojalnosti nije moglo sprijediti da to udini. Imao je cijeli narod uz sebe. Imao je i vojsku koja bi znala obraniti svoju domovinu (u onom trenutku opieg rasula), kao sto je znala i spasiti Monarhiju. Mogao je dakle to udiniti - ali nije. Hrvatski narod, razlidito od nekih Povjesnidara,pa i usuprot njima, za(udo, nikada mu nije predbacio ni to kao ni neslavni slom njegove politike; nikada ga za nj nije okrivio, a ne krivi ga ni danas. MoZda zato, jer je kudikamo vi5e cijenicr njegov idealizam, njegovo ljudski iasno moralno stajali5te i iiste, legitimne (i legitimistidke) pobude, nego 5to bi mu prigovarao zbog neuspjeha i promadaja, ili iak naivnosti. Senoa je posvjedodio da su Hrvati iskreno suosjeiali s Jeladi6em,da su Zalili njegovu sudbinu i vjerovali, da je on Zrtva podle nezahvalnosti. MoZda bi se to moglo objasniti podudamim osobinama hrvatskog duha, koji se od pamtivijeka klanja idealizmu i po5tuje legitimnost, nesposoban za politidko lukavstvo, jo5 manje za podmuklu dvolidnost, otklanjajuii pobunjeni5tvo kao oblik politiike prakse i sredstvo zapostizanle politidkih ciljeva. Odito, Hrvati su u Jeladiiu vidjeli izraz svoje vlastite du5e - i svoje crne sudbine. Svoje zanose i svoje pora'zc. Hrvatski narodni preporod, nasilno prekinut Bachovom diktaturom prije nego Sto je ispunio sve svoje zada(e, ostao je, moZda upravo zbogte nedovrdcnosti, u dobroj mjeri kontroverzan promiduii paralelno dvije, u biti nepomirljive idejc. Uz hrvatsku svijest, utemeljenu na povijesnim predajama i, Sto je iod vaZnije, na Zivu narodnom osje6aju, razvljac>je taj pokret i paralelnu, "nadnacionalnu" ilirsku ideju, umjetno konstruiranu na spekulativnim pretpostavkama o autsnei Herccgovine. Preko l{ijeke i Gorskog kotara vratic.rse kuii i ujesetr 1891. upisao se na zagrcbaiki Pravni fakultet. U to doba je vci politidki profiliran. U jednoj zdravici, izretenoj toga ljeta tt 'Ne pijem ni za politidko stajaliSte: Krapinskim Toplicama, definirao je svc-r1'e Kao mladi i za Slavenstvol" za Hrvatsku nego Stardeviia ni zi Strclssmayc.ra, "osobitoj dnevno Skoli": politiikoj u je i ostri razvija da se imao sreiu studcnt prava jc dolazio na objed, naizmjence, predsjedniku Akademije Franji Radkome, sveuiiprofesoru Tadi Smidiklasu, prava5kom prvaku dru Stjepanu Boro5i, obzc'riiSt-tc,ttrr ra5kom polititaru dru Milanu AmruSu, pravadkom vodi dru Josipu Franku, sveudiliSnom plofesolu Bresztyenskom, svojedobnom prvaku sjedinjene hrvatske oporbc, i uvijek bi se, poslije objeda, izmedu Radiia i njegova domaiina vodio i livi ra'zgovoro aktualnim politidkim temama. Iduicg ljeta proboravio je tri tiedna u Mtinchcnu, ujesen iste godine, 1t392,posjetio je Stardeviia i tada se raziSao s njim, jcr Stari nije lelio udovoljiti njegovu prijedkrgu da sc prava5ki tisak prilagodi potr:ebama Sireg ditatcljstva. "Tko ie taj narod uditi, ako ne ietc Vi, ja i svi mi drugi, ibavjeitavalvan MuLi(, dne 5. lipnja iste godine zapisuje: "Kad nikako ne moZemo sa Srbijom nego samo poclSrbijom, a to ne iemo, onda hoiemo da Zivimo bezSrblje,a Savez Naroda ie nam pcrmo6i, da ne moramo Zivjeti protia Srb1je." Iz zatvctraje organizirao akciju za slanje peticije predsjedniku Wilsonu, za koju je skupljeno vi5e od 160.000potpisa. Pcticija je ostala bez praktidnih posljedica, ali je potvrdila sve veii utjecaj Radiiev na hrvatsko biradko tijelo, Sto su potvrdili i i'zbori z.a Konstituantu, 28. studenoga 7920, na kojima je HRSS dobila 50 zastupnidkih mandata. Ni sada ltadiievi zastupnici ne idu u beogradsku skupitinu, nego se sastaju u Zagrebu kao Hrvatsko narodno zastupstvo. lladii organizira

n IA

(a IO

Itr tcl

t97

I

suradnju s hrvatskim gradanskim strankama i 25. svibnja 1921. osniva Hrvatski blok (HRSS, Hrvatska zajednica i Hrvatska stranka prava, tzv. frankovci). Nakon dono5enja vidovdanskog ustava (28. lipnja 1921)sve vi5e se okreie vanjskoj politici. Piie apele i memorandume "javnom mi5ljenju civiliziranoga svijeta". Te njegc'rve akcije imale su dva cilja: da se svjetska javnost upozna s poloZajem hrwatskoga narcrda u novoj dr:zavi, kako bi hrvatsko pitanje dobilo medunarodno znadenje, kao i da privoli srpske politidare na konstruktivniji dijalog sa Hrvatima. Tako vei 10. kolovoza 7921. dolazi do njegova susreta sa Stojanom Protiiem u Rimskim Toplicama, Sto je bio njegov prvi razgovor uop6e s jednim srpskim politiiarem. Dana 11. lipnja 1922.prije podne govorio je na skupdtini Matice hrvatske i prigovorio izvje5taju upravnog odbora, jer da je u opreci sa sveopiim republikanskim mi5ljenjem i uvjerenjem hrvatskog seljaitva, za Sto je bio nagraden bumim pljeskom cijclc skupdtine (preko tisudu nazoinih dlanova radnika i utemeljitelja!), a poslije podnc govoric'rje na Stardevi6evu grobu u Sestinama, pred vi5e od trideset tisuia ljudi koji su u ogromnoj povorci do5li iz Zagreba i cijele Hrvatske, neprcstano kliduii "Zivjela republika!" Podetkom studenoga 1922. doili su u Zagreb na razgovor s Radiicm demokratski prvaci iz Beograda Milan Grol i Ljuba Mihajlovi(, a25. studcnoga lRadii iskljudujc "frankovce" iz Hrvatskog bloka. Da je Iladiiev utjccaj u Hrvatskoj sve veii dokazuju i rezultati i:zboraod 18. oZujka 1923:HI{SS je jc kr ltadiicv veliki u'zmak, koji su njcgovi najgorljiviji pristaie tumadili kacr taktiiku igru. U novu (dcsetu) Paiiicvu vladu, 18. srpnja 7925, uila su i detiri zastupnika HSS: Pavlc Radic, Supcrina, Nikii i Krajad (R-lt vlada), bez samostalTil"r nilr dcr.rrokrata (Pribiicviia). Istoga danarStjepan l{adif pu5ten je iz 'zatvfi

I

:e

l)utna karta rraroclnog zastupnika Stjepana lladiia, izclana 5. lisbpacla 1927

193

Na parobrodu.Povrataksaskupdtine u Dubrovniku27 svibnja1928.

izborima 11. rujna 1927: HSS je izgubila oko 150.000glasova i zadobila samo 61 zastupnidki mandat. Sada se Radii odludio na drugi veliki zaokret: 4. listopa da 7927. sastao se sa Svetozarom PribiieviCem, a 11. studenoga zastupnici HSS i SDS stvorili su Seljadko-demokratsku koaliciju, kojoj su obojica bili predsjednici. Dne 2I. sljednja 1928. vijeiao je Klub SDK u Zagrebu i raspravljao o aktualnom politidkom trenutku, sutradan je u Zagrebu odrZan veliki zbor SDK, a 25. sijednja Radii je u Dvoru pozvani gost na rudku u povodu krStenja kraljeviia Tomislava. Tom prilikom razgovarao je s kraljem i s predsjednikom vlade Uzunoviiem. U veljadi, Velja Vukiievii mu je, sastavljajuii novu vladu, ponudio mjesto u njoj, ali je on odbio. Kad je Vukidevii vratio mandat, kraljje ponudio Radiiu da formira koncentracijsku vladu, ali njemu to nije uspjelo jer radikali nisu pristajali da sami ne budu na njezinu delu. Tada i Radii vraia mandat i predlaZe kralju nepolitidku vladu na delu s jednim generalom. (Novu vladu sastavio je, najzad, 23. veljate, ponovno Velja Vukiievii.) Dne 27. travnja Radii i Pribiievii govore na velikom zboru SDK u Dubrovniku, a 1.3.lipnja na velikom zboru SDK u Osijeku. Samo tjedan dana kasnije, 20. lipnja 1928, dodlo je do atentata u SkupStini: iskoristivdi Radidevu opstrukciju kao izliku i povod, radikalski poslanik Puni5a Radii, crnogorski Srbin, uglavljeni egzekutor Aleksandrove "Bele ruke", izveo je u Skupdtini kaubojski pizor s pucnjavom i krvoproliiem u stilu Divljeg Zapada, usmrtivdi revolverskim metcima Pavla Radiia i Duru Basarideka,a tedko raniv5i Stjepana Radiia, Ivana Pernara i Ivana Grandu. Toga dana u Zagrebu su izbile demonstracije. Radi6 je odmah prevezen u beogradsku Opiu drZavnu bolnicu. Lei,ao je na operacionom stolu, izdrlav5i tedku operaciju bez narkoze, kad je u dvoranu u5ao kralj. "Tim 794

a

t. t Ll

n a ).

r

a

u la u IA

u n

ki m la

le m m

_:#ipt^:I I

i

r

Nakon atentata u l3eogracltt:povratak StieparraIladiia tt Zagrcb 8 srpnja 192[l

povodom redeno je u Stampi da je Radi6 poljubio kralja u ruku, a kralj njega u delo. Bio sam prisutan ovoj kraljevoj poseti, i moram reii da je ta priia izmi5ljena od podetka do kraja. Ona je ubadena u javnost iz politidkih razloga,lako razumljivih za kraljev radun" (Svetozar Pribiievii: Diktatura kralja Aleksandra, Beograd 1952, prev. Andra Milosavljevii, str. 75). Klub SDK izjavljuje sutradan, da je zlodin u Skup5tini "smi5ljen i organiziran", aludirajuii odito na ulogu kralja Aleksandra u tim dogadajima. U beogradskojbolnici ostao je Radii na lijedenju 18 dana, a onda se 8. srpnja, vratio u Zagreb. Kad je vlak pre5ao preko Savskog mosta i zaustavio se na zemunskom kolodvoru, navodno je rekao: "Sad smo kod kuie!" U Zagrebu, u svojoj vili (Hercegovadka cesta 131), proveo je posljednjih mjesec dana Zivota, oporavljajuii se od rana koje nisu zacjeljivale i primajuii izaslanstva iz cijele Hrvatske. Posljednji put govorio jeZagrep(.anima 16. srpnja 7928. Ali rane zadobivene atentatom bijahu neizljedive: umro je 8. kolovoza 1928. kao priznati i neospomi voda cijeloga hrvatskog naroda. Njegov pogreb 13. kolovoza je to bjelodano potvrdio. Njegovi zemni ostatci podivaju u mirogojskim arkadama. U trenutku kad Antun RadiC pokreie "Dom" i njime polale temelj buduioj stranci, Stjepan Radii nije u domovini. Nije dakle ni mogao praktidno sudjelovati u tom poslu. A ipak, ni5ta nije todnije nego tvrdnja da je ona, Hrvatska pudka seljadka stranka, njihovo zajednidko djelo. Na5avdi se od prvoga dana na njezinu delu, Stjepan Radi6 predao se svim i.arom radu oko njezina konstituiranja i organizacijskog oblikovanja i jadanja,pa ako je Antun Radii bio njezin inicijator i do tog trenutka prvi ideolog, Stjepan Radii bio je odsad i njezin ideolog i njezin inspirator, i organizator i voda. Jedini i nesumnjivi. Antun Radii bio je i nadalje njezin dobri duh, a to je ostao do kraja Zivota, premda sve vi5e u sjeni mladega brata, dinamidnog, okretnog, neumomog Stjepana Radiia, koji se ved uspinjao prema samome vrhu hrvatske politike, razvijajud dotad nezapamienu animatorsku aktivnost na programskim temeljima koji logidno proizlaze iz brojnih radova i Antunovih i Stjepanovih, a nadli su konadno stilizirani oblik u programskom spisu Hraatskapudkaseljadkastranka,iz godine 1905,koji su zajednidki potpisali. Stranka, njezina ideologija i njezin program njihovo je dakle zajednidko djelo, dok je pragmatika stranke, moze se re6i, od samoga potetka djelo Stjepana Radiia. A jedna je od glavnih zada(a toga programa, 5tovi5e, danas bismo moZda rekli i bezuvjetno glavna, ona koja glasi: "Hrvatska Pudka SeljadkaStranka jest drZavopravna stranka u dvojakom znadenju." Otkrivajuii u toj retenici, izridito u rijedi drlaaoprauna, svoj pravadki, stardeviianski kori;'en, stranka je,kai.e se dalje, drLavopravna "pwo zato, Sto ona sama priznaje, a zahtljeva da to i drugi pfiznaju, naime: da hrvatski narod ima pravo stvoriti svoju drZavu." Ona je dri,avopravna i 'zato jer, drugo, "ne traZi samo to, da se hrvatskom narodu prizna pravo stvoriti svoju drZavu, nego Hrvatska Pudka Seljadka Stranka priznaje i sama i traLi da i druge, osobito susjedne dri.ave, priznadu ono hrvatsko drZavno pravo koje su Hrvati vei imali, tj. staro, povijesno ili historijsko drZavno pravo." Osnovna ;'e dakle politidka ideja Radiieva, i tu dinjenicu nikada nije suvi5no ponoviti, da misao Ante Stardeviia o hrvatskom drZavnom pravu i njegovim povijesno-pravnim izvorima, koja je stekla veliki broj prista5a u gradovima, medu inteligencijom, radiri i ukorijeni medu hrvatskim selja5tvom, to jest u onaj sloj hrvatskoga pudanstva koji se tek politidki budi, a dini (to jest, u ono doba je dinio) blizu 90% stanovni5tva Hrvatske. Hrvatski narod je dakle hrvatsko seliadtvo,izveo ie odmah praktidni Radii praktidnu politidku jednadZbu.Ako se i razi5aosa Stardeviiem jer 796

,. I n ) u u I

u lo l -

SIO

ol rti rio na njih, da bi tako svoju misao doveo, literarno i polititki, do klimaksa: "lli - Hrvati - imamo li 5to da izgubimo ako se skroz otudimo tome elemcntu? Cdje su nas podupirali? Gdje su stupili s nama u borbu kad se radilo bilo cr kojcm na5em politidkom pravu ili kulturnoi kojoj steicvini? Gdje? Nigdjc! Obratnol Svuda su protiv nas - svuda! Ovdje s madaronima, u Slavoniji s madaronima i sa Svabama, u Dalmaciji s Talijanima. Neka se prelomi svaka naSa zajednica s njima, mi nemamo Sto od toga izgubiti - ctbratno: moZcmo samo dobiti!" Ako je ovim redenicama dokazao da nije politidki romantidar, iduiima je otkrio da jc i u ovom sludaju veliki praktidar: "U Zagrebu -a i svuda po hrvatskim zcmljama -Zive srpski trgovci, obrtnici i radnici najvi5e i gotovo od nas Hrvata. fa sam sluZim se kroz toliko godina u zagrebadkoga pravoslavnoga trgovca, u dijem sam duianu ostavljao svaki mjesec redovito preko 30 forinta. Od prvog rujna ostavljam ga, a tako ie, mislim, udiniti svi Hrvati koji drZe do svoga ponosa. Dignimo se svi kao jedan, ne dajmo posla, zarade ni zasluZbe ni jednom Srbinul Ne stidimo se toga, oni nas odavno pljuskaju, a mi smo ih podupirali; sad su digli noZ protiv nas udarite po toj sramotnoj bratoubiladkoj ruci! Poduprite svoje Hrvate - svoj k svomtr! O Srbima, eto, lzal1boZ,e, ne moZemo reii da su nam svojta -a i Stojesu: Zalosna je to svojta! Brat je mio koje vjere bio - dokle bratski dini i postupa. Nemamo se stidjeti nikoga ako budemo tako nastojali oslabiti elemenat koji 798

nam se grozi propa5iu. Oni navaljuju - nada je duZnost da se branimo. Uz takve njihove osjciaje i misli bit ie nade politidko i ekonomsko stanje to viSe ugroZeno Sto oni budu jadi. Nastc'rjmose, dakle, odbiti od njih - ili se jadajmo sami, prrdupiruci svoje hrvatske trgovce, industrijalce i radnike. Ako se ne budcmo odbili od njih, a ne jadali sebe - oni, ctct, ne taje da ie nas najprije oslarbiti- pa onda proZdrijeti. Tko ne bude iza svake provale njihove mrZnie protiv nas okrcnuo Srbima leda, taj neka ne pripovijeda o nekakvom rodoljublju; neka rlzmc u ruku preslicu pa sjedne u zapeiak."

t? c') el S \a

IO

le

Nisu ga iuli Srbi u Hrvatskoj, a Hrvati, ako su ga i duli, ubrzcl su zaboravili njcgovc rijcti. A trebalo ih je pamtiti, pamtiti... Tako se desilo da su samo rijetki Hrvati i joi rjcdi hrvatski politiiari nazirali ono Sto je nazirao lladii: da krajn.ii cilj Srba u Flrvatskoj nije ni u rnadarizaciji ni u germanizaciji ni u talijanizaciji hrvatskih zcrnalja,ncgo u njihovoj srbizaciji.Srbi u Hrvatskoj pomaZu stvoriti Veliku Srbiju na hrwatskomc tlu savczniStvom sa svim protuhrvatskim snagama u Hrvatskoj i oko njc. Po lladiicvu uvjercnju, a ono sc kasnijc, naZalost, i potvrdilo, ni Hrvatsko-srpskakoalicija nijc imala nikakav drugi cij, samo Sto to mnogi tada5nji hrvatski politiiki mcitri nisu shvaiali. Bijahu kratkovidni svojim duhovnim odima, za rarzliku od StjcpanarItadiia, koji jc vci u mladosti bio fizidki gotovo slijep, ali jc taj ncdostatarkobilno nadoknadivao dalekovidnoiiu i bistrinom svojih duhovr.rihpoglcda. Ovog uvjcrcnog slavcnofila nijc sc mc>gltt'zavaratikrivim, zlonamjcrno podmctnutim shvaianjem "narodnog jcdinstva". Slavcnskasolidarnost,osjeiaj kulturnc bliskosti,mcdusobna skrga,to nijc isb 5to i politidko jcdinstvo, pogotovo ako jc ono, to jcdirrstvo, shvaicnc>i uvjctovano gubitkom idcntitcta bilo kojega, pa i najmanjcgnjcgova dijcla. Suradnia sa slavenskim svijctom, na svim podruijima livota pa dakako i na politidkom - da; utopiti sc tt trjcmu - nel Trcba i danas danasnaroiito! - pomno iitati ltadiicvc ilankc o srpskoJrrvatskim tresporazuminra tijckom vrcmcna, pisanc jo5 poietkom naicga stoljcia, prijc svcga (rne tl dasopisu"Hrvatska misao" aii nipoib samo njih, da bi sc vidjclo, koliko tc strpljivosti i dr:lbrcvolje pokazivao lladii u raSdlanjavanjusvih pitanja i dilcrna proizaJlih iz krgtr spora, nudcii vi5e negc>koncilijantno spektar moguiih politidkih, demokratskih, tolcrantnih rjc5cnja.Nije ni najmanjc njcgova krivnja, Sto jc sve ttr ostalobcz ikakva odjcka na drugoj strani. Ali, I{adiia b nije obcshrabrilo,ma koliko je stvarnost bivala sve cmija. On jc i daljc vjcrovao u rcalnost svoje vizije. Cekao je svoj trenutak, siguran da do njega mora doii. Njcgova kozrlicijas Pribiicviiem, onim istim Pribiieviiem koji jc nanicr toliko zla Hrvatskoj i napose Radiiu osobno, onim istim Pribidevitem koji jc bio simbol protuhrvatske politikc hrvatskih Srba, ako je i podsjeiala na nekadaSniu (pribiicviievskul) Hrvatsko-srpsku koaliciju, bila je, nakon Pribiteviicvih iskustava s Bcogradom, sasvim suprotna njoj. Radii se nadao da ie s Pribiicviiem, nakctn njcgova otrcZnjcnja, Srbi u Hrvatskoj, njegujudi svoj kulturni identitet, voditi hrvatsku politiku, politiku u intcrcsu Hrvatske; a to jc bilo ono o demu je on oduvijck maitao. Bio je svim biiem duboko uronjen u pitanje srpsko-hrvatskih odnosa i stoga je bio, slobodno se moZe reii, predodreden da u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca zaigra prvu ulogu u ansamblu hrvatskih politidara. I on ju je doista zaigrao - i odigrao! Zaigrao ju je onim danas vei ne samo povijesnim nego upravo legendarnim gc.rvcrrom na noirroj sjednici Narodnog vijeia SHS uZagrebu,24. studenoga 199

7978, igraju(i je posljednjih deset godina i,ivota, sve do tragidne smrti, stradiu koja ga je nerijetko, kao istinskog umjetnika u svom poslu, nadahnjivala i uzdizala do kreativnih vrhunaca misli i akcije, od kojih je svima koji su ga gledali zamirao dah. Djelujuii u politiikim okolnostima prividnog parlamentarizma, kojim je beogradska vlast vjedto maskirala grubi okupacioni reZim kojemu je bila podvrgnuta Hrvatska (sjetimo se samo akcijA Sto ih je poduzimao general Nedii kao glavar stoZera IV. armijske oblasti u Zagrebu!), Radii je na Sahovskom polju dnevne politike vukao taktidki neoiekivane, kadikad i senzacionalne poteze. O njegovim nedosljednostima i vratolomnim politiikim zaokrctima govorili su oni koji nikada nisu zavirili iza kulisa dnevne politike, pa nisu znali ni njihov uzrok ni njihov cilj, ili pak oni koji nisu imali ni vizije ni duhovne energije da ga slijede. A slijediti ga, to jest pratiti i prihvaiati s razumijevanjem njegovu misao, doista nije uvijek bikr lako. lLadi6 je bio politidar silno madtovit i kruto realan, a taj iznenadujuii spoj nepomirljivih suprotnosti navodio ga je na neodekivane korake, koje se te5kct moglo razumjeti, kojima se moglo samo vjerovati. A ltadiiu se vjerovalo! Tolikcr mnoitvo pristada i sljedbenika okupio je oko sebe, vi5e nego ijedan hrvatski politiiar i prije i poslije njega, ne samo zaslugom svoga programa, jo5 manje zato Sto bi svi njegovi poklonici taj program u svemu todno razumicli, nego ponajvi5e 'zatojer je kao iovjek stekao njihovo neograniieno povjcrenje. Zaigrav5i godine 1918. svoju pravu, samostalnu, veliku, politidki briljantnu solo-ulogu, kojom je ispunio posljednje desetljeic svoga Zivota i obiljeZio, slobodno sc moZc rcii, neizbrisivim osobnim Zigom cijelu potonju hrvatsku politiku, do dana danadnjeg, Radii je djelovao u situaciji mutnoj i difuznoj. Taj trenutak nadc povijesti bit ie da je najbolje osvijetlio lucidni i sve zanimljiviji Josip Horvat (u "lladu" IAZU, knj. 400): "1919. jugoslavenstvo bija5e politika apstraktnosti. Jugoslavenska ideja, realizirana stvaranjem prve drZavne zajednice Srba, Hrvata i Slovenaca,bila jc 191ti.narodnim masama uglavnom strana. Ideju jugoslavenstva, rodenu uZagrebu, n;'egovaoje tek dio inteligencije. Siroki narodni slojevi bili su za nju nepripravljeni. Ni oni u Hrvatskoj, ni oni u Srbiji, koja nakon pobjeda u balkanskim ratovima sanja o velikoj Srbiji. U Hrvatskoj su mase kroz Skolu i stvami Zivot u borbi s presizanjem madarstva dobile neku svijest o hrvatskoj drZavnosti, no bez nekih jasnijih ideja o dri,avi, jer ta se drZavnost sastojala iz samih negativnosti; za sve prodle krize uvijek bija5e kriv netko drugi - to je vci postalo leitmotiv hrvatske historic'rgrafije. Ni starieviievska ideja o hrvatskoj drZavnosti, ni koaliciona5ko modemo jugoslavenstvo nisu imali korijene u narodu. I njihov je cilj bio jasan samo u negaciji - rije5iti se Madara. Hrvatske su rnasc 7978-1979.bile uglavnom pasivne prema novc-rjdrZavi, koja je opetza srpske mase bila ostvarena Velika Srbija." Nakon ujedinjenja, zemlja je naoko bila parlamentarna, ali, kao Sto uvjerljivo svjedode memoari pojedinih ne samo suvremenika nego i djelatnih sudionika tada5njih dogadaja, Hrvatska je Livjela pod prikrivenim ali zato ne manje surovim okupacionim reZimom. Na njezinu teritoriju, a poglavito u Zagrebu, primjenjivane su vojno-obavje5tajne i policijsko-represivne metode kakvima pribjegava samo okupaciona sila na okupiranom podrudju . A iza svega je, nedvojbeno, stajao s6m regent, potonji kralj, Aleksandar Karadordevii. Sporedne su ovdje dileme, da li je Aleksandar mrzio Hrvate, ili ih samo nije volio. Odgojen u carskom Petrogradu, sklon i sAm autokratskoj vlasti, on je pokazao, kako pi5e Josip Horvat, izdrlljivost "i dosljedni politidki realizam, udruZen s bezobzirnoiiu. 200

Politiku je shvaiao kao krut posao koji nema ni5ta zajednidko s uobidajenom svagda5njom etikom. Politiiki je moral u predratnoj srbiji, ako ne izrodio a onda izbrusio to njegovo shvaianje. Po planu je prelazio etape do svog cilja, postepeno uklanjao 'zapreke, smiono udarajuii prvo na najveie i najopasnije." S takvim se dovjekom Radii naiao u izravnoj osobnoj konfrontaciji. Sto je on imao i sb ic mogao suprotstaviti Aleksandrovoj surovc-rstii autarkidnoj beskrupuloznosti? Pacifizam? Intelektualnu superiornost? Demokratske i slobodarske vizlje? Humanj osjciaj zapravdu i moral?

ta Io h. A-

ta ar ne m Ca ilj,

lma pravo Josip Horvat, Hrvati su bili sasvim nepriprcmljeni za situaciju koja ih je u novoj drZavi dodekala."Politidari iz Hrvatske lpiSe on u istojknjizi "ltadai'] nistr jod ni 1925. bili upuicni u nutarnju politidku proSJostsrbije. Kad je 'obzor' donio 1925. opSiran refcrat o djclu Zivana Zivanovi(a Potititka istoriia Srbiie, dr. Trumbii je priznao da to bijaie za nj otkrivenje. Politiiari iz Hrvatske nisu imali ni pojma o politidkim ljudima srbije, o njihovoj pro5losti, mentalitetu, metodarna borbe." Nijc trebao ni dodati, da se nepoznavanje politiikog partncra, saveznika ili protivnika, uvijek osveiujc. Tesko jc reii, koliko se Horvatovc> svjedoienje odnosi i na Stjepana l{adiia, ali po vlastitoj prosudbi rekao bih, da sc ono na nj najmanje odnosi. A moZda i nimalol U studenomc 1918. nevidenom upornoSiu, Zustrinom, pameiu i postcnjem (Jto valja narodito podcrtati!), Radii pokuiava spasiti hrvatsku diZavu, sprijediti nepromi5ljene korake, nasuprot pokrajinskim vladama Narodnog vijeia, osobito onoj dalmatinskoj, koju je zastupao famozni Josip Smodlaka doslovno ucjenjujuii Narodno vijeie u zagrebu i hrvatskc politidare, da se ujedinjenjc obavi Stoprijc. "Ne srljajte kao guske u maglu !" uzvikuje zdvojno Radii one sudbctnosne ngfi u hrvatskoj sabornici, nakon iscrpne, retoridki impresivne raddlambesituacijc, zbivanja i odnosa koji je iine dramatidnom, rekavdi zatim i ovo: "Nc zakljudujte jedinstvenc vladc s Kral;'evinom srbijom ve('zatct, jer, eto, u ime Kraljevine srbijc nema tll nikoga, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim ne5to drugo nego vi. Ncmojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste ; v; Skrvcnci i vi Srbi vojvodani i Bosanci, i vi nasi Hrvati Dalmatinci, a nadasvc vi na5i dcrmaii hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvrsite jedno urotnidko djekr protiv naroda, nap.rs- protiv Hrvatske i protiv Hrvata. Dajtc uviditc barem to, da je ova stvar tako vaZna i tako sudbonosna, da treba sazvati titavo Narodno vijeie, a, naravski, i Hrvatski sabor." A tri dana prije te noii piie u "Domu" dlanak Hotemo u jugoslaaenskom jedinstatt saojtt hruatsktidr2ttuu,u kcime je ovo moZda kljudni fragment: "Naiu hrvatsku drZavu mogao bi i smio poru5iti jedino sam hrvatski narod, kad bi mu Bog pomutio pamet. Ali hrvatski jb narod pri zdravoj pameti, i bas hoie, danas vi5e nego ikada, da ima svoju hrvatsku drzavu i da na svom hrvatskom drZavnom teritoriju, koji je ujedno i nase narodnc.l podrudje, da tu vrdi potpuno i bezuvjetno pravo svoga narodnoga samoodredenja.' Iladiicv odnos prema novoj drZavi bio je dakle negativan a priori, vei i zato jcr je ona razbila njegov plan o hrvatskoj drLavi-bilo u podunavslioj, bilo u juZnosiavenskoj konfederaciji. Nazreo je zamku u koju upadamo: izigravanje demokratskih principa medunarodnog prava. wilsonovJ nadela, koji su posluZila kao (xnova raspadu Monarhije i ustrojstvu novih europskih drlava, ponajprije eehoslovadkei Jugoslavije, izigrana su u praksi iednostiano nametnutim unitarizmom i jedne i druge drZavne novotvorine, tako da nikad nije provedeno oncl sto su

ilcr )oJ ko ko ;ki rto i5e

nu -l )Lt-

do aSe (u t}nD;4 1 Yd, LZa lu

lui rkoj tlz

vei ;koj troTASC IASC

rtarie$o r ali tou kad Je, :dne oJen pi5e r56u.

201

d

Wilsonova nadela izrliito zahtjevala: pravo svih naroda na samoodredenje. A narod se hrvatski nikada niie iziasnio za novu drZavu SHS. Radii je to otvoreno

poredak. Bio je republikanac i konfederalist, vidcii upravo u konfcderalnom iaucru samostalnih drlzava moguinost izral.avania i ispunjavanja demokratske

jc istanianim politidkim instinktom osjetio da je pitarrje Srba u Hrvatskoj, ili hrvatskih Srba, glavni kamen smutnje u nastaloj politidkoj situaciji, pa je zatcr rjc5avanjc svih politidkih pitanja i nesporazuma u zemlji truZno zapoieti uPravo njimc. I{adii jc 'tnao i to, da bi se spolno pitanje najprirodnije imalo raspraviti i la5iistiti n samoj Hrvatskoj, i samo u Hrvatskoi, pa bi se ono zaciiclo tako i raspravilo, da u samoj srbiji nije bilo (i nema) onih koii nisu tako mudri kao sto ie bio Stojan Protid pa se, suprotno, hrvatskim ("prcdanskim") Srbima sluZe kao sredstvom za nagri'zarrjesame Hrvatske, kakct bi je iznutra Sto viSe oslabili i time olakialj svoje pretenzijc prema njoj, pretenzije ne moZda unitaristidko-jugoslavenskc ncgc-rizridito velikosrpske. Znact je dakle Radii, da ti naii Srbi rade ne samo

denja znadi, prema glasovitim Wilsonovim rijedima kojima je Italiju upozorio na pripadnost grada Itijeke Hrvatskoj , zna(i, velimo, isto Sto i ttallti pravo samo6dicdenja za veiinu stranih doseljenika u New Yorku protiv velike ameridke 'Jedino hrvatski narod ima pravo na samoodredenje na cjelokupnom teritoUnijc. riju svoje hrvatske drZave. Hrvatski politifki narod,valja nam dodati, da bismo bili vjemi tumadi Radiieve misli, jer on sve gradane Hrvatske, koje god narodnosti b|h, drii, u politidkom smislu, pripadnicima hrvatskog naroda; na teritoriiu, koji je ba5 zato politidki i pravno nedjeljiv te ne moZe biti doveden u pitanje nikakvim sofistidkim silogizmima i mudrija5kim manipulacijama. Jer, i to pi5e Radii, nema "u povijesti primjera da bi koji narod u ime bratstva i oslobodenja drugomu 202

srodnomu narodu kuiao batinom i oruZanom silom uni5titi njegovu tisuiljetnu drZavnu i narodnu individualnost". Nije ga imao tko duti ni kad je izjavljivao da, "priznavii hrvatsko drZavno i narodno pravo, srpska narodna manjina u Hrvatskoj dobiva svc ono za Jto se hrwatski narod, a napose Hrvatska republikanska seljadkastranka bori prema svome dovjedanskomu i republikanskomu seljaikomu programu." Cinjenica da je govorio gluhima dokazuje barem to, da se imperijalnim teZnjama Srba i velikosrpske politike teiko moZe suprotstavljati humanim i civiliziranim normama medunarodnog prava. Nc rnoZc sc reii da to Radii nije uvidao. Ipak, niti jc popu5tao niti mijcnjacr svojtr politiku. Nastavic'rje i dalje tra:ziti putove mira i nadine suradnjc, da bi "svi Srbi u Hrvatskoj bili tako odani hrwatskoj svc'rjojdomovini, kako smo joj odarrj mi Hrvati", kao 5to jc napisao u nedatiranom konceptu nekog (nedovr5enog) dlanka. Vrhovni smisao cjelokupne njcgove politike u svih ovih deset godina jest upravcr u tomc. Vizionarski je vjerovao da jc to buduinost i da ie je on dosegnuti. Doista, on ju jc (zamakr) i dosegnuc'r.Bilo je potrebno da Svetozar Pribiicvii dolivi u Beogradu ono Sto je dolivio i shvati svoju zabludu. Kobnu zabludu, moramo dodati, jer njezina tragidna Zrtva nije bict samo on s6m, ncgct smct joi trvijck i svi mi. Bcz truna rnri,nje i osvetljivosti, pripravan zaboraviti sve ito jc bikr, Itadii jc prihvatio suradrrju s njim. Njihova Seljadko-dcrnokratska koalicija bila jc osrlova koja jc, napokon, mogla osigurati realizaciju l{adiieve vizije. MoZda jc upravo zato i potrajala tako kratko i prekinuta tako brutalno, jer je nagovijestila slom vclikosrpskih imperijalnih planova. Radii je hitno poslan u smrt, a Pribiicvii L1progonstvo.

i I , I

Ilazmjcrno iznimnoj vclidini Radiicvc lidnosti, o njemu jc i napisana jznimntr vclika litcratura. Mnogi su autori, strani i domaii, povjesnidariex offc>,politiiari, publicisti i knjilevnicj, dcsni i lijcvi, svakj iz svog kuta zanimanja, svojom (idcjnom) optikom i svojim spisateljskim postupcima razglobili skrZenu, jednom poglcdu gotovo nepreglednu Radiievu misao i njcgovu bumu, silnu razvcdcnu politiaku praksu. O njemu se pisalo u opseZnim znanstveno-povijesnim mon()grafijama posve6cnim pojedinim temama ili razdobljima hrvatske povijesti (Mirjana Cross, Fikrcta Jelii-Butii, Hrvojc Matkovii...), o njcmu su pisane j samctstalnc monografije (Dragan Bublii, Ante Hikcc, Zvonimir KulundZii, Milan Marianovii, Ivan MuZii...), o njemu supisane jo5 puno brojnije strudne studije i literarni eseji (August Ccsarec, Milan Curiin, Sekula Drljevii, Jere Jareb, Vladimir Ko5iak, Bogdan Krizman, Mirc>slavKr\el.a, Eugen Laxa, Hrvc.rjeMorovii, Milutin Nehajev, Ivan Pcrnar, lvo Poiiteo, Bemard Stulli, Franio Tudman...), a dobar dio te gradc nvritcn jc i n razliditc zbornike posveienc Radiiu (Hrantskim mutenicinn,7928; Uspotnenetut aodLti tLiiteljtt,7929; Stjepan Radit,7990). Uzmemo li u obzir da ni autori i naslovi koje smo netom naveli nisu neBO samo probrani djo te goleme literature, kojim se i sAm sluZim, lako je moguie te nam se u prvi mah dini da je Itadiicvo djelo vei ra5ilanjeno do najmanjih pojedinosti i raspoznato u svim nijansama. Ali, kad bi ono i bilo poznato u svim detaljima, istraZcno do krajnjih moguinosti (u Sto nikada nc valja povjerovati), jo5 uvijek bi ostale neogranidene moguinosti interpretiranja, povezivanja dotad nepovezanih dinjenica, novih tumaienja kola rz toga logiino proizlaze, a time i stvaranje novih zakljudaka te intuiranje daljnjih otkriia i spoznaja. U ovom trenutku, nije nam namjera obuhvatiti to neiscrpno obilje ideja, nije ni otkrivati rrove podatke, a ni nuditi bogzna kako osebujne interpretacije. Nama je u

ovom trenutku jedino do toga da selekcijom radiievskih tema, to jest, tema vezanih uz Radiiev rad i proiza5lih iz njegova djela, izdvojimo i plastidnije iztazimo samo magistralne linije njegove politike, jer upravo one, kao sto se vidi, Potpulo korespondiraju sa Zivim problemima naiih dana. Bit ie da su to pozorni ditatelji vei i sami zapazili. Radiievo djelovanje u onom vremenu i njegova nastojanja da sc oZivotvori hrvatsko nacionalno pravo usporedivi su s nastojanjima kojima smcl danas Zivi svjedoci. I on je davao pomirbene izjave, ptui,ao ruku prijateljstva, nudio ravnopravnost i slogu, ljudska prava i gradanske slobode, predlagao drl,avno-pravna rjedenja gotovo ista kao Sto su ova koja su sada predlagana, pa kad je sve to bilo utaman, kao Sto je i danas, okrenuo se i on svijetu ttatze(i u njemu saveznika. Ali, dogodilo se ono najparadoksalnije: od koga je traZio pomoi, nije ju dobio, a nudili su mu fe oni od koiih je nije ni traZio ni Zelio! U susretu s demokratskom Europctm, ku5ajuii probuditi razumijevanje i ode-

na samoodredenje. Propustio je i zahtijevati slobodne izbore u svim spornim zemljama,uz medunarodnu kontrolu. Radii je to nazvao nametanjem tude volje tudom silom. Tedko je vjerovati, da u tim trenucima nije imao pred odima Kvatemika, jod tei.e, dajc polazeii na taj kvaternikovski put traZenja spasaza Hrvatsku odekivao da ie se povijest ponoviti. A povijest se zaista ponovila! Poput nekog idiota, rekao bi Paul Morand.

rutinske izjave, utoliko prije Sto ona zaista ostavlja dojam objektivnosti. Sto je iza nje stajalo potpuno nepoznavanje dinjenicd, to je drugo pitanje. Radii ih u to nije uspio uvjeriti. Nije ih uspio impresionirati ni izjavom da je i sAm Trumbii, jedan od idejnih zadetnika i utemeljitelja Jugoslavije, danas otvoreno protiv nje, a za samobitnost i samostalnost Hrvatske. Trumbiievi britanski znanci, da ne kaZemo ba5 prijatelji, koji su ga poznavali iz vremena njegova londonskog boravka za vrijeme prvoga svjetskog rata, nisu to mogli (ili moZda nisu htjeli) shvatiti. Svi su oni bili za Jugoslaviju i svima je njima samo jugoslavenstvo bilo razumljivo i blisko. I to - integralno jugoslavenstvo! Radii se s time dakako nije mogao pomiriti pa u Balkanskom komitetu, u Westminsterskoj dvorani, drZi briljantno politidko predavanje na engleskom jeziku, pokudavajuii da u akademske rasprave unese i elemente praktidnog Livota: "Ovog momenta sporazum izmedu Hrvatske i Srbije je nemogui, podto sadanja srpska vlada ne priznaje hrvatsku narodnost niti hrvatsku politidku individualnost. Osim toga je sadanja srpska vlada uni5tila hrvatski sabor, hrvatsku vladu, koja je bila odgovoma samo ovom saboru, i uni5tila je i sve 204

hrvatske politidke institucije, naroCito autonomije opiina i Zupanija. Sto aiie, srpska alada konfiscirala je jednostaanom odredbomhraatsku drZaanu imouinu kao iwne, rudokopei jaane zgrade. Odvukla je u Beograd sve fondove u vrijednosti od 250,000.000zlatnih franaka. Najgore je pritom, da pod sadanjim srbijanskim reZimom ne postoie niti hrvatske autonomne 5kole, niti hrvatski autonomni sudovi, tako da svatko osjeia, kako kaZemo mi Hrvati, kao da je hraatska duia konfiscirana. Sve je to utinjeno i dini se u ime tzv. narodnog jedinsfva Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovo je jedinstvo dodude postojalo u najveCem dijelu hrvatske knjiZevnosti, kao tendencija za ujedinjenje svih JuZnih Slavena: Slovenaca, Flrvata, Srba i Bugara, i takoder sa Sirokim shvaianjem zapotpuno ujedinjenje u kultumom smislu svih slavenskih naroda. Ali u sadanjem beogradskom jedinstvu nema ni najmanjeg znaka u bilo kojem od ovih pojmova, Sto je najvaZnije u ovome." Unatod projugoslavenskom raspoloZenju auditorijuma, on ie nastavio: "Nakon rata u roku od pet godina hrvatsko politidko mnijenje zauzirna drugi smjer, videii da sadanje ujedinjenje nema nikakve druge svrhe, nego da tLspostaai nasiljem Veliku Srbiju. U Hraatskoj pako alada duh za noau ideju praae CoujeCnost[koji nosi istoareffienou sebi pacifistidki pokret i radi se prakti|nim programom za slobodnu hraatsku drlaau. U takvom gledanju hrvatsko pitanje postaje jedno od europskih problema. Kao problem hrvatski mirotvomi pokret zna(i opoziciju jednog cijeloga naroda protiv divljeg srbijanskog militarizma, koji je predstavljen po maloj grupi srbijanskih politidara i oficira, koji imadu sada na raspolaganju 300.000vojnika i koji neprestano traZe dva do tri milijuna boraca. Radi ovih iinjenica svaki Hrvat drZi i smatra, da ako Srbijanci drZe armiju od 300.000vojnika u miru i ako su pripravni di62-3 milijuna ljudiza sludaj rata, Sto ie onda biti sa mnogo jadim i bogatijim narodima? Oni ie sigurno morati drlati 2-3 milijuna u doba mira i pripremiti 20-30 milijuna za sludaj pokolja. Svako hrvatsko dijete dobro znade, da su pod ovakovim militaristidkimreLimom svaka obnova i napredak nemoguii i da je neizbieZan strahovit povratak u barbarstvo." U nastojanju da britanskojjavnosti predodi hrvatsko pitanje u svim njegovim aspektima, politidkom, gospodarskom, socijalnom, psiholo5kom i moralnom, Radii u Londonu drLijod dva govora, pred Glavnim odborom Radnidke stranke i u Dru5tvu za Bliski Istok. (Sva su ta predavanja, kao i druga grada o Radiievu boravku u britanskoj prijestolnici, objelodanjena u "Domu".) Svakodnevno se sastajes politiikim aktivistima, stranadkim prvacima i javnim radnicima, posjeiuju ga anglosaksonski knjiZevnici i novinari. Jednima daje interviewe on, drugi daju savjete njemu. Voda laburista, potonji premijer Ramsay Mac-Donald, osobito je inzistirao da Radii prekine opstrukciju i ude u beogradsku skupdtinu. Ni on, ni Steed,ni Seaton Watson nisu razumjeli Radi6a, kad im je pokudavao objasniti: "Nad dolazak u Beograd samo bi sloZio radikale i demokrate i tako obnovio protuhrvatski blok, i vidjet iete Sto 6e se dogoditi. Prevarit nas ne ie moii pa ie nas poubijati, uvesti vojnu diktaturu i provesti amputaciju. Mi smo dva svijeta koji se ne mogu stopiti nasiljem, i mjesto mira sfvorit Cese Zivi pakao." Genijalni Radii, koji je sve tako todno predvidao, kao da buduie dogadaje dita iz knjige, ne samo da Engleze ni u 5to nije uvjerio nego ga je britansko ministarstvo

205

unutamjih poslova, na intervenciju beogradske vlade, zamalo jod i prognalo. Ogorieni ltadii izjavio je, kako nije mogao ni slutiti da ni u slobodnoi i demokratskcrj Engleskoj ne ie imati mira od policije, i to samo zatt-tjer je iedan engleski ministar nasl'eoPadiievim intrigama! Londonski boravak iskoristio je i za kontakte s diplomatima drugih zcmalja, a dini sc da je najvi5e postigao u razgovorima s madarskim predstavnicima. Sva je prilika da je tom zgodom uglavio s njima i pismeni dokument, u kome se kaZe da jc do5ao najzad trenutak za ostvarcnje samostalnosti hrvatskog naroda, pa se tim ugovorom od petnaest todaka postavljaju temelji buduiih odnosa izmedu Hrvatskc i Madarske. (Kasnije, za vrljeme istrage u zagrebadkom zatvoru, Radii je pobijao vjerodostojnost ovc-rgdokumenta, ali to ne znadi da je on doista nevjcrodclstojarr.)S druge strane, izriiite i viSekratne talijanske ponude za razgovc\r s njirna, kojc su iSle od talijanskog poklisara u Parizu Avez'zana i stavljale mu u izgled i tajni sastanak s Mussolinijem, Radii je odbio. Valia znati da je talijanska politika, dok jc na jednoj strani nudila razgovorc l{adiiu, na drugoj istctdobno prcgovarala s beogradskom vladom i pogadala se s njom o na5em, hrvatskom tcritoriju. Iako suprotn() dipkrmatskim obiiajima, ali sasvim u skladu sa svojim nadelnim stajaliitima protiv tajne diplomacije, Itadi6 je iskoristio priliku na nekom primanju, da talijanskom diplomatu s kojim se tu sreo, po vlastitim rijeiima, "bez ikakva okoli5anja' skrcJc u lice ono Sto je mislio "o talijanskoj politici prepunoj machiavelizalna najgorc vrsti i, Sto jc joS gore, liSenoj svakog shvaianja suvremenih druitvcnih problerna." Primamljive ponude kombinirane sa zloslutnim prijctnjama stizale su mu s talijanskc stranc i nakon toga, ali lLadii se na njih jcdnclstavno ogluiio. Za dvolidnc igre nijc imao smisla. lako sc s dvoljdno5iu suodio i u Moskvi, ipak, l{adii jc pronicavo osjeiao da ta dvolidnost nije jednaka onoj talijanskoj.Jest,i Moskva jc tada vodila dvostruku pprez zbt'tg ideolodkog supami5tva; a detvrto hrvatskom polititaru: njemu je obeiavala da 6e moZda naiii na kakvo-takvo razumijevanje za Hrvatsku, Poiitidki savezi nisu uvijek plod ni povijesnih bliskosti medu narodima ni aktualnih ideoloikih ili osobnih simpatija njihovih voda. Njib uvijek diktiraju trenutni interesi. Onodobni sovjetski ministar vanjskih poslova Ciderin izjavljivao je u vi5e navrata, da od svih europskih drl,ava i vlada Kraljevinu SHS i beogradsku vladu drZi najnasilnijom i najnazadnijom. Sasvim dostatan razlog, da Radii okrene poglcd i prema Rusiji, Sto mu je kao dokazanom slavenofilu i poglavito rusofilu bilo utoliko lakie. Sovjetske vlasti pobrinule su se da svome gostu tijekom duga puta ukaZu udobnosti i podasti na svim medupostajama (diplomatski automobih i dodeci u 20(t

sovietskim poklisarstvima u Berlinu i u Vilni, hrvatske zastave i hrvatska himna na, sovjetskoj granici i u Moskvi, sluZbena primanja i svedani banketi), dto je dakako imalo svrhu da Radiia malo opije i po!u!a, kako bi ga lakse prejobili la sebc. I vei se doista tinikr da je sovjetski protokol na pragu uspyena.niaic yepodec-r davati vrkr pomirljive izjave o nacionalizaciji sredstiva za industrijsku pioizvod.jyt priznavanju svih radnidkih prava, pa i o revoluciji kao insjrumentu 9.lr.rloT politidke b,orbe,koju sada odobrava "samo u krajnjem sludaju". Njegov pristanak da Hrvatska republikanska seljaika stranka ude u Seljadku intemaJiotrulrr, dod"kan s neugodnjm iznenadenjem u dijelu njegovih pristaSa, bio je kruna uspjeha sovjetskc vladc-i logiina poanta njegovih moskovskih izjava, iza kojih je odigledno lgdno:njegovo uvjeren;'c,da SovjetskiSavez istinski Zeii dezintlgraci3ta_|1lo..samo ju Kraljevine SHS. Bit ie da seu tome nije varao. Ali kad je osjetio da ga Sovjet"iZelc instrumentalizirati za svoje ideoloike i promidZbene potrebe, i da bi to imala biti cijenaza.nliirovu daljnju potporu njegovim naskrjanjimaza osamostaljcnjcHrvatskc', Radii je smjesta reagirao kao puZ._odbio je ponudu da bude p."dry"d.,it Seljadkeinternacionale, odbio je i druge eiderinove prijedloge koji su se svodili na to da ostane s nekim podasnim ukrgama u Moskvi, odakle-bi mcrgao, govorili str mu, korisno sluZiti i Hrvatskoj. Na odlasku opet iste protokolamJceremonije - u Moskvi, na granici, u sovjetskom poklisarstvu u ltigi, sto je bio sigumi znak da Mcrskva jo5 nije rezignirala unakrd njegovih otklanjinja svih ponu-da: ona je jos uvijck radunala s njim. Ali, kad se u Bedu sastao s Madekom, koji mu ie izadao n1 njegovo pitanje o rezultatima boravka u Mr>skvi, ltadii je odgtrvgritr 11usrej, 'Ni5ta! lakonski: Komunisti nc traZesaveznikenego slugc!,' Slavenofil se nije raz.otarao u Rusiji nego hrvatski demokrat u komunistiikoj . vlasti. Uskoro zatim odbio je nove sovjetske inicijative za ponovnc susrctc i razgovore.

I I

P

.o l:

a-

u: u. r1ni 5e 1u ne ilu Lu iu

Svatko u Zivotu doZivi i trenutke klonuia. Razodaran i ogordcn neuspjesima svr-rjih.unutarnjih i vanjskih pothvata, ponajvise nerazumijdvanjem nuiopc za hrvatsko pitanjc, njezinom nedostupno5iu svim moguiim dokazima i razllu

ika on rog eu lno )no u5e aka 3nJa XX. tZalost, rake ihov leset

ni(ke 'iima Tavo zbrlikonnam orbe.

Zivlje od realno Zivih; kao da ih je autor nadao u svijetu zamisli i oZivio snagom krcativne imaginacije. Uztitke uspomenedokazuju da je Radii raspolagao respektabilnirn pripovjcdaikim talentom. Znao je pritati, a znao je i organizirati pritu: zapoieti jc, voditi i zaokruliti poentom, kako valja. Deskriptivno-narativne i dijalo5ke dionjce smjenjuju se tako da odrLavaju literamu tenzlju teksta. Radii se drZi tradicionalnih pripovjednih kanona, moglo bi se dak reii da ih se drZi vrlcr rigtrrozntr, i mcrgao bi mu se prigovoriti jedino taj tradicionalizam, neprilagoden artistidkim dostignuiima knjiZevnosti hrvatske moderne, to jest, knjiZevnosnost toga trenutka; ali taj prigovor, dakako, ne pogada i ne dovodi u pitanje knjiZevnost, to jest sam knjiZevni karakter ovih crtica. Da je I(adii telidte svoje spisateljske ambicije polagao u svol'beletristidki rad, takav bi prigovor irnao,bezuvjetno, puno veiu teZinu. Aii kad nije tako, danas takav prigovor moZemo samo spomenuti, ali ga r"r kritiikoj prosudbi Radiieva pisanja smijemo odmah i zanemariti, utolikc'r prijc, ito mu to nisu prigovarali ni njegovi suvremenici. Naprotivl Oni su Radiievu prozu oduievljeno pozdravili djm se pojavila (pri demu ne smijemo zaboraviti, da tomc nijc nimalo pridonijela Radiieva popularnost, jod manje molda nekakva politidka karizma, kojc tada nije ni bilo, jer u tom trenutku Radii u hrvatskoj politici nijc nidta viie od perspektivnoga mladca, jednoga izmedu vi5e njih). Poljakinju Kristinu Zalesku Radiieva knjiga navela je odmah, 1903,na usporedbu s Dost