Dr Radojka Prastalo - Psihopatologija

4 “PSIHOPATOLOGIJA”

Autor: Dr Radojka Praštalo

Psihopatologija

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

4.1. Psihopate U svijetu je 2008. nastupila velika kriza koja se svakim danom samo produbljuje i ne vidi joj se kraj. Kažu-ekonomska! Međutim, po svoj prilici nije samo ekonomska, već opća. Neki od rijetkih američkih novinara i analitičara još od 2005. upozoravaju da će korporacijski psihopate dovesti svijet u katastrofu. Međutim, nitko nije reagovao, a psihopate su se osim u korporacijama namnožile još i u svim drugim oblastima i potpuno preuzele u svoje ruke upravljanje ekonomijom, politikom i svijetom uopće. Sad je već više nego jasno da se to desilo. Zato su psihopate postale predmet medicinskih istraživanja. Ustanovljeno je da su to ljudi koji imaju genetski naslijeđenu osobinu koja ih sprečava da imaju osjećaj humane empatije, tj. saosjećanja prema drugima. Naučna istraživanja pokazuju da je 21. stoljeće sa financijskim institucijama velikog obrta novca i širenja globalne moći veoma pogodno za psihopate i njihovo bogaćenje ma račun drugih i na račun kompanije za koju rade. Visoko pozicionirani psihopata može veoma lako slomiti svjetsku ekonomiju zbog svoje naslijeđene osobine nemogućnosti sagledavanja mogućih posljedica svog djelovanja. A što je najgore, psihopate su najčešće i savjetnici vlada i savjetuju ih kako da izađu iz krize u koju su dospjeli

1

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

– njihovom zaslugom! To je isto kao da ste zadužili piromana da gasi vatru! Psihopatija nije bolest i ne može se liječiti, već je to psihološki defekt, odnosno emocionalna gluhoća, kako ju je nazvao Robert Hare. Njihovo fiksiranje na lični interes ide do te mjere da se prema ljudima ponašaju kao prema ovcama. Nauka to objašnjava naslijeđenom genetskom abnormalnošću u oblasti amigdale mozga. Ljudska sposobnost za izgradnju socijalnog kapitala podrazumijeva da ljudi mogu saradjivati i vjerovati jedni drugima. Na osnovu toga možemo predviđati kako će se tko ponašati u određenim situacijama, na čemu gradimo svoje povjerenje prema njemu. Socijalni kapital je ljepilo koje drži na okupu naše zajednice, složena društva, velike institucije i ekonomiju, što sve može nemilosrdno da uništi samo jedan psihopata koji se nađe na poziciji moći. A takvih moralnih monstruma čija lakomost nema granica je, prema rezultatima naučnih istraživanja, oko 1% u populaciji ( oko 3 milona u USA!). Između takvih se regrutuju i moberi kojih je sve više i više. Oni su doveli svijet u katastrofu! Sad se katastrofa pokušava razriješiti, ali rezultata nema niti ga može biti! To što se radi u ime nekog “rješavanja” problema ne može dati nikakve poželjne rezultate jer se nije počelo sa protjerivanjem psihopata sa ključnih pozicija i njihovom zamjenom sa ljudima od savjesti, čija amigdala je normalna i zdrava! Tako svijet i dalje ostaje, kako autor Boddy kaže, potpuno psihopatski institucionaliziran! Naime, i oni koji 2

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

se navodno izaberu na “slobodnim” izborima su uglavnom psihopate ili njihovi poslušnici u čemu je naša sveopća tragedija jer oni, ni jedni ni drugi, nisu sposobni da išta urade u cilju opšteg dobra. Zato je otpočela akcija “Okupirajmo Wal1 Street” u kojoj se mogu vidjeti i parole vezane za onih 1%/99%, što nije slučajno. Zar ne?

4.2. Psihologija balkanskog stanovništva (iz „Knjige za bolji život na Balkanu“) Značaj poznavanja psihologije čovjeka Psihologija izučava ponašanje zdravog čovjeka, a psihijatrija se bavi psihički bolesnim ljudima. Psihologija ima sve veći značaj jer prati čovjeka od rođenjado smrti. Naročito joj je velik značaj u doba kad je čovjek radno sposoban. Danas svaka ozbiljna firma koja želi da bude uspješna, mora imati bar jednog psihologa koji će za njihove potreba izučavati ponašanje zaposlenih, poslovnih partnera i potencijalnih kupaca. Za mnoge nesreće i nedaće stanovnika Balkana krivo je njihovo ponašanje. Zbog njihove neinformisanosti i neprosvjećenosti postoji sklonost ka fatalističkom gledanju i ponašanju. Naime, ljudi obično misle ovako:” Ja sam onakav kakav jesam. Kao što je neka osoba rođena visoka ili niska, plavooka ili smeđeoka, debela ili mršava, tako je i sa ponašanjem. Neki su ljudi rođeni sa 3

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

samopouzdanjem, drugi su povučeni, neki su inteligentni, neki tupi..” Međutim, naučna istraživanja su samo u neznatnoj mjeri potvrdila takvo fatalističko gledanje. Svi smo mi rođeni sa širokim spektrom mogućnosti. Zato bi trebalo da budemo zainteresovani da se oslobodimo onih oblika ponašanja koje smo posisali sa majčinim mlijekom, ukoliko su se pokazali kao neadekvatni, a koji nisu upisani u naš genetski kod. Mi smo ih samo naučili posredstvom okoline u kojoj živimo. To drugim rječima znači da svaki svjestan pojedinac može da utiče na svoje ponašanje u željenom smjeru. Mnogobrojnim eksperimentima u eksperimentalnoj psihologiji dokazano je da se različiti oblici ponašanja, pod određenim uslovima, mogu naučiti, te da se od naučenog ponašanja, opet pod određenim uslovima, pojedinac može odučiti. Međutim, treba biti svjestan da to nije ni lako ni jednostavno. Ali, ipak je moguće! Čudesna zamršenost psihičkog ustrojstva čovjeka otežava to sama po sebi, a posebno kad je u interakciji sa uticajima okoline koju je često veoma teško kontrolisati. Ipak, vrijedi pokušati! U razvijenim zemljama psihologija je veoma popularna i cijenjena nauka. Nažalost, kod nas većina stanovništva ne zna ni da takva nauka postoji a da se i ne govori o tome kako se ništa ne zna o tome kako se ta nauka može upotrijebiti u cilju poboljšanja i uljepšanja života svakog pojedinca i društva u cjelini. Ipak, izdavačka preduzeća su se potrudila da se takva literatura stavi na raspolaganje i balkanskom stanovništvu. Nažalost, na Balkanu se malo čitaju knjige. Zbog toga se preporučuje 4

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

stanovništvu da takve svoje loše navike hitno mijenja, što je u njihovom vlastitom interesu. Za početak mogle bi im se preporučiti baš knjige iz oblasti popularne psihologije čiji najprikladniji predstavnik je komplet od tri knjige iz biblioteke popularnae psihologije izdavača Prosvjeta Zagreb, pod naslovom PSIHOLOGIJA USPJEHA I, II i III, autora Dejla Karnagija. Kad bi bar dio stanovništva primijenio u svom životu neka saznanja iz ovih knjiga, došlo bi do znatnih promjena na bolje u njihovom vlastitom životu, ali i u životu osoba iz njihove okoline, a da pri tom nije potrebno uložiti nikakva dodatna materijalna sredstva. Ako se desi, što ni u kom slučaju nije opravdano, da se neki ljudi opiru samom prijedlogu za takvu njihovu promjenu pravdajući se starošću ili nečim sličnim, treba im dati do znanja da pravila promjene ponašanja ne poznaju granice u pogledu godina, spola i obrazovanja. Štaviše, ona se mogu naučiti i primijeniti u praksi u izuzetno kratkom vremenskom periodu. Način na koji se ljudi sami ( i oni oko njih) ponašaju, kao i razlozi njihovih reakcija u određenim situacijama, za većinu ljudi su gotovo misterij. Ako korištenjem knjiga iz biblioteke popularne psihologije razmrsite taj misteruj, umjesto da budete žrtvom okolnosti, postat ćete gospodarom svoje sudbine. Sve što se traži od vas je da žrtvujete malo vremena i truda danas, da biste izmijenili na bolje svoju budućnost sutra. Pomenuta literatura će pomoći svima onima koji žele graditi uspješniju sliku o sebi i teže zadanom cilju ili pak imaju prepreke u ostvarivanju uspješnog života. Pri tom svi trebaju imati na umu da način međusobnog saobraćanja 5

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

ljudi, u svakom društvu, mnogostruko utiče na način života i da obrazovanje, između ostalog, znači i doraslost svim životnim situacijama. Te knjige će vas, između ostalog, poučiti kako da potstaknete neke nove misli, ideje, ambicije, kako da brzo i lako steknete prijatelje i naklonost drugih ljudi, ali i da izbjegnete nesporazume u javnoj i privatnoj sferi. Savjeti iz tih knjiga će vam pomoći kako da se suprostavite konfliktnim situacijama, ali i kako da dominirate u raznim prilikama, što je osnovna pretpostavka svake društvene promocoje. Autori ovakvih knjiga ne zapostavljaju ni ovaj posljednji aspekt odnosa jer su njihovi ispitanici uglavnom poslovni ljudi ili oni koji to tek žele da postanu. Ne treba posebno naglašavati koliko je značajno razmatranje tog aspekta života za one koji su gotovo pola stoljeća živjeli uz real-socijalistička pravila rada i života. Neosporno je da je sposobnost suzbijanja briga uz težnju za uspjehom značajan činilac svake društvene igre. Imajući za cilj da preformulira, osavremeni i iznese prastare istine o ljudskoj prirodi te ohrabri sve one koji ispituju i ocjenjuju vlastite postupke, pomenuti autor se služi nizom primjera iz stvarnog života. Tako su ove knjige postale autentična zbirka prokušanih recepata i tehnika samoispitivanja, a ti konkretni primjeri iz života učinili su ove knjige veoma interesantnim štivom za široku čitalačku publiku. Naime, knjige se čitaju u jednom dahu, a usput se osjeća i potreba stalnog vraćanja na pojedine, već pročitane, odlomke. Toliko su sugestivne da nećete moći odoljeti a da nešto od toga ne usvojite i ne isprobate u vlastitom životu što će se zasigurno, pozitivno 6

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

odraziti na kvalitet vašeg života ali i na kvalitet života osoba iz vašeg okruženja. Znati postupati sa ljudima je jedna od najvećih teškoća s kojima se susreće poslovni čovjek. Nije toliko teško naći dobrog stručnjaka, bilo da je on inženjer, knjigovođa ili arhitekta, koliko je teško pronaći takvog stručnjaka koji uz svoje tehničko znanje posjeduje i sposobnost jasnog izražavanja misli, nadahnjivanja i vođenja svojih saradnika. Američki bogataš Rokfeler je jednom prilokom rekao:” Vještina ophođenja s ljudima isto je tako kurentna roba kao što su šećer i kafa. Za tu vještinu spreman sam platiti više nego za bilo šta drugo pod suncem.” Ali nažalost, toj vještini ljude nitko ne podučava. U našoj sredini se za ovu dimenziju ljudskih osobina čak ne zna ni da postoji, a kamoli koliki joj je značaj i kako je forsirati. Zbog toga su takvi ljudi rijetki, a njihova vještina u tom pogledu je obično prirođena ( nešto kao talenat) ili stečena u porodici ili eventualno na nekom kursu ( kakvih u razvijenim zemljama ima sve više i više). Nažalost, kod nas, pored toga što se o tome ništa ne zna ( a samim tim ništa u tom smislu i ne preduzima), još se i oni rijetki talentovani pojedinci sputavaju i onemogućavaju na sve moguće načine a naročito kroz politiku koja se pokazala besprijekorno funkcionalnom jedino po tom pitanju. Zbog toga će u ovoj knjizi biti nešto rečeno i o tome. Naravno ne sa pretenzijom da se narod pouči u tome smislu, već da ga se upozori na postojanje i ove dimenzije života i da mu se ukaže na njenu važnost za uspješnost u poslu i životu uopće. Više detalja o tome, oni znatiželjniji ( a rekla 7

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

bih i savjesniji) mogu saznati iz knjiga popularne psihologije. Iako je umijeće ophođenja sa ljudima važno u svim političkim sistemima, ipak se mora naglasiti da je u društvenim uređenjima slobodne inicijative ono važnije nego igdje. Od njega direktno zavisi poslovni i svaki drugi uspjeh pojedinca a samim tim i njegova egzistencija. A mi smo sada baš na početku stvaranja takvog društvenog sistema. Treba li onda uopće naglašavati koliko će to biti važno za naše stanovništvo u vremenima koja dolaze? “Velika je razlika između onoga što jesmo i što bismo trebali biti. Koristimo samo mali dio naših tjelesnih i umnih zaliha. Uopćeno govoreći, ljudsko biće živi ispod prosjeka svojih sposobnosti. Obdareno je svakakvim sposobnostima od kojih se mnogima nikada ne služi.”, rekao je američki filozof Viljem Džejms. Gore pomenute knjige će vam pomoći da otkrijete, razvijete i upotrijebite neke od tih neiskorišćenih sposobnosti. Prilikom donošenja odluke kako ćete se ophoditi prema drugim ljudima imajte uvijek na umu: ljudi su krvavi pod kožom i nisu prvenstveno bića razuma već bića osjećaja, podložna predrasudama, ispunjena ponosom i taštinom. Ako o tome budete vodili računa, činit ćete manje grešaka i bit ćete uspješniji. Zato, umjesto da na prečac osuđujete ljude, pokušajte da ih razumijete. Nastojte da dokučite uzroke njihova ponašanja, što će biti mnogo korisnije od pukog kritiziranja. Razumijevanje rađa saosjećanje, toleranciju i dobrotu. A da bismo to mogli, moramo imati na umu da svaki zdrav, odrastao čovjek želi: 8

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

-zdravlje i dug život, -dovoljno hrane, -dovoljno sna, -novac i sve što novcem može kupiti, -sretan spolni život , -dobrobit vlastitoj djeci i -osjećaj da nešto znači. Gotovo sve navedene želje bivaju, u manjoj ili većoj mjeri, zadovoljene osim jedne koja je isto tako duboka kao ona za snom ili isto tako potrebna kao ona za hranom, a koju je najteže zadovoljiti. To je ona koju Frojd naziva željom za osobnom veličinom, a Davej željom da budemo važni . Ljudi su toliko željini pažnje i priznanja da ponekad doslovno polude u nastojanju da ih dobiju. Znajući to, zamislite kakva čuda možete postići odajući iskreno priznanje ljudima u svakodnevnom životu! Međutim, nemojte pogriješiti, te umjesto priznanja isporučiti nekome laskanje! Laskanjem ćete rijetko šta postići kod pametnih ljudi jer je laskanje plitko, sebično i neiskreno. Ipak, ono ima prođu kod nekih ljudi i to prvenstveno kod onih koji toliko žude za priznanjem da su spremni progutati bilo šta baš kao što čovjek koji umire od gladi neće oklijevati da jede travu i korijenje. Pitat ćete se, kakva je razlika između priznanja i laskanja? Priznanje je iskreno, a laskanje neiskreno, tj. priznanje izvire iz srca a laskanje iz jezika. U vezi s tim postoji i poslovica: Ne boj se neprijatelja koji te napada, nego prijatelja koji ti laska. Znati postupati sa ljudima veliko je umijeće, a jedan od najboljih savjeta za provođenje tog umijeća dao je Henri Ford ovim riječima: ” Ono se sastoji u 9

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

sposobnosti da sagedamo stav drugog čovjeka, te da uzmognemo posmatrati stvari s njegovog stanovišta kao sa svog vlastitog.” Ovo pravilo je toliko jednostavno i toliko jasno da bi svatko, iole pametan, morao shvatiti njegovu vrijednost i ponašati se u skladu sa njim. U stvarnom životu, nažalost, većina ljudi naprosto se na njega ne obazire. Svijet vrvi od grabežljivaca i sebičnjaka. Stoga rijetki pojedinci, koji nesebično pokušavaju pomoći drugima, imaju malo takmaca i puno uspjeha. Oven D. Jang je rekao:” Čovjek koji se znade staviti u kožu drugih ljudi i gledati stvari njihovim očima, ne treba brinuti za vlastitu budućnost.” Ta osobina je u psihologiji poznata pod pojmom empatija, a temelji se na svijesti o vlastitim emocijama. Nažalost, naše škole su odavno prestale da odgajaju djecu, već ih samo obrazuju ( i to neadekvatno), tako da su sve sadašnje zrele generacije emocionalno nepismene. Valjda baš zbog toga, u zadnje vrijeme, može se ponegdje od stručnjaka za psihologiju čuti vapaj za potrebom razvijanja emocionalne inteligencije koja podrazumijeva vještinu komuniciranja osobe sa svojom okolinom. To drugim riječima znači da su psiholozi (nažalost, samo oni) postali svjesni da je današnjem čovjeku, više nego ikad ranije, potrebno ostvariti dobru koordinaciju između razuma i osjećaja, a to se podrazumijeva upravo pod pojmom emocionalne inteligencije. Ne može se reći da je to posve nova kategorija u psihologiji, jer je postojalo i nešto pod čim se to podrazumijevalo i ranije - bio je to karakter. Međutim, kako se ta kategorija uslijed svega što se događa u zadnjih nekoliko decenija 10

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

potisnula gotovo potpuno na marginu ( a bez nje se očigledno ne može), to se javila potreba njene renesanse, pa makar i pod drugim imenom. Mnogo je ljudi na svijetu koji u toku školovanja uče Vergilijeve stihove,višu matematiku i sl., a da nikad ne proniknu u tajne vlastite prirode. Oni naprosto i ne znaju da je to moguće, jer im o tome nitko nije nikad govorio. O tome govore upravo knjige iz oblasti popularne psihologije. Iz njih ćete saznati kako da upoznate samoga sebe, a samim tim i druge ljude, što će uticati na porast sposobnosti ophođenja sa drugim ljudima. Da biste u tome uspjeli, svakodnevno nađite vremena za razmišljanje o vlastitom ponašanju i analizirajte greške koje ste u toku tog dana načinili. Na kraju nedelje napravite rezime u stilu: Kakve sam greške učinio u toku nedelje? Šta me je na njih navelo? Kakve su one posljedice izazvale? Kako sam mogao bolje postupiti? Kakvu sam pouku izvukao iz takvog ponašanja? Budete li se ponašali u skladu sa gore rečenim, bit ćete u mogućnosti da i kod svojih bližnjih ( i ne samo njih) pobudite želju za pozitivnim, konstruktivnim djelovanjem. “Ako to postignete, cijeli svijet će biti uz vas, a ako ne - ostat ćete sami.”, kaže Overstrit. Želite li imati prijatelje među ljudima, morate za njih nešto učiniti: morate im posvetiti vremena, energije, nesebične ljubavi i pažnje. Također morate pri susretu s ljudima biti srdačni i veseli i pokazati iskreno interesovanje za njih i njihove probleme. Ne kaže slučajno stara kineska poslovica:”Tko se ne zna smješkati, neka se ne igra trgovca.” Naravno, to se 11

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

ne odnosi samo na trgovce. Vedar smješak koristit će svakom ljudskom biću i u raznim situacijama. Također imajte na umu da su ljudi toliko ponosni na svoja imena, te se slobodno može reći da je čovjeku njegovo ime najslađa i najvažnija riječ na svijetu. Zato pamtite imena i oslovljavajte ljude što češće imenom. Život svakog čovjeka krcat je problemima razne vrste. Zbog toga, dobrog slušatelja jednako cijene velikani kao i obični ljudi. Stara je istina da mnogi ljudi odlaze ljekaru zbog toga što im je potreban slušatelj pred kojim će moći istresti sve svoje probleme. Nažalost, ljudi se sasvim drugačije ponašaju i najčešće uopće ne slušaju šta im sagovornik govori jer su u mislima zaokupljeni onim što oni imaju namjeru reći sagovorniku, tj. onim što njih lično tišti. Želite li da vas ljudi izbjegavaju, preziru i da vam se smiju iza leđa, poslužite se ovim receptom: nikad ne slušajte što vam ljudi govore već pričajte o sebi bez prestanka. Mnogi se, nažalost, pridržavaju tog recepta. To su gnjavatori prepuni sebe, opijeni vlastitom veličinom, zaljubljeni u vlastito ja. Treba znati da čovkoji koji govori samo o sebi, on i misli samo na sebe. A “Čovjek koji misli samo na sebe je neodgojen čovjek, bez obzira na formalno obrazovanje”, rekoao je Batler, predsjednik kolumbijskog sveučilišta. Zato, želite li postati dobar sagovornik, pretvorite se u pažljivog slušatelja. Želite li postat zanimljivim, zanimajte se za ljude i njihove probleme i uspjehe. Da, potaknite svoga sagovornika da vam priča o svojim uspjesima. Imajte na umu da vašeg sagovornika više zanimaju njegovi problemi, želje i uspjesi, negoli vaše brige. U 12

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

tom pogledu trebalo bi učiti od Ruzvelta, američkog političara. Svi koji su ikad razgovarali s njim bili su iznenađeni širinom i raznovrsnošću njegova znanja. Bilo da je razgovarao sa seljakom, umjetnikom, političarom ili diplomatom, on je za svakoga znao naći pravu riječ, sa svakim zapodjenuti zanimljiv razgovor. Kako mu je to uspijevalo? Prije svakog najavljenog posjeta on se potrudio da sazna nešto više o sklonostima i zanimanjima dotične osobe, pa bi onda do duboko u noć prelistavao knjige čitajući sve što bi mu došlo pod ruku u vezi sa odgovarajućom temom. Kao veliki državnik, Ruzvelt je shvatio da najkraći put do čovjekova srca vodi preko razgovora o stvarima za koje se čovjek živo zanima. Kad bi se uspjelo u tome da se balkanski čovjek navede da prihvati bar nešto od onog o čemu se govorilo u prethodnom tekstu, život na Balkanu bi postao ljepši i bolji. Naravno, ništa ne može preko noći. Oni koji su shvatili značaj takvih promjena u ponašanju i shvatanjima čovjeka, neka svojim primjerom pokušaju navesti bar svoje bližnje na razmišljanja u tom smislu. tj. neka im stave bubu u glavu koja će ih bar poticati na takva razmišljanja. A kakav je to uopće balkanski čovjek i zašto je neophodno da on promijeni svoje razmišljanje, shvatanje i ponašanje? Psihologija balkanskog čovjeka Čudan je balkanski čovjek. Ako netko sa strane posmatra njegovo ponašanje, analizira njegove stavove i posmatra njegovo djelovanje u okviru 13

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

društva u kojem živi, ne može da se oslobodi utiska da taj čovjek konstantno radi u korist svoje štete! Zbog toga nije čudo što mu se to sve vraća na najgori mogući način: kroz ratove, bijedu i nesreću svake vrste. Ne kaže uzalud narodna poslovica: Svatko je kovač svoje sreće. Ali i nesreće! Najžalosnija činjenica na Balkanu je upravo ta što je ovdje bilo i još uvijek ima mnogo, mnogo više kovača nesreće negoli kovača sreće, a to se skrši kao nesreća i na jednima i na drugima. Zato svaki stanovnik Balkana treba da bude iskren bar prema sebi i da analizirajući objektivno svoje ponašanje, činjenje i nečinjenje postane svjestan svojeg vlastitog udjela u nesrećama koje se dešavaju balkanskom stanovništvu i njemu samome. Psihologija čovjeka kao višeg bića je vjerovatno bar slična (ako možda ne i ista) u svim krajevima svijeta, ali je ona različitim tradicijama, religijama, političkim sistemima, prosvjećivanjem i obrazovanjem u mnogome korigovana i usmjeravana, planski ili neplanski, u pozitivnom ili negativnom smislu. Ovdje na Balkanu, u nedostatku ozbiljnih političkih sistema, svi ovi razni uticaji su se reflektovali na stanovništvo uglavnom negativno tako da se konstantno ima situacija koja bi se mogla uporediti sa raštimovanim orkestrom. Tako razne tradicije, umjesto da doprinose bogatstvu kulture, one samo unose razdor i zabunu u stanovništvo koje je u tom smislu veoma šaroliko. Religije djeluju još pogubnije, potpuno destruktivno zahvaljujući činjenici da ih mnogobrojni zlonamjernici konstantno zloupotrebljavaju u svrhu svojih vlastitih ciljeva, shvatajući njihovu moć. 14

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Ozbiljnih političkih sistema na Balkanu nikad nije ni bilo, a što se obrazovanja i prosvjećivanja tiče ono je uvijek na margini i nikad nije bilo suštinsko već uvijek samo formalno. Zbog toga je balkanski čovjek upravo takav kakav je. Da bi ga bolje upoznali, dajmo riječ onima koji su ga najbolje poznavali i koji su ga u svojim djelima bezbroj puta opisali. Ivo Andrić, u ZNAKOVIMA PORED PUTA, kaže:” Čovek koji nastoji da poraste tako što u svojim, a zatim u svačijim očima umanjuje sve oko sebe, da bi to postigao, on primenjuje nadljudski i neljudski visoka merila na svačija dela i postupke. Pred njegovim sudom ne može niko opstati, ni tu meru izdržati, pred njim se sve spušta, povija i smanjuje do nepostojanja. Jedinica mjerenja je nula. Kad tako sve oceni, premeri i sravni sa zemljom, onda se pobednički prošeta tom pustinjom, kao melanholičan trijumfator, žaleći se na nesposobnost ljudi i nesavršenost stvari. A iza njegovih leđa odmah se ispravlja i diže sve što je on svojim merenjem oborio i unizio i dobija ponovo svoju stvarnu meru i visinu koju je oduvek imalo. Ali on, on se nikad ne okreće da bi pogledao iza sebe, ide samo napred, pobednički i sigurno, i meri i obara sve, a sam ništa ne zna do to i ničeg nema do svojih visokih merila, i svog beskrajnog zadovoljstva zbog njih.” Slijedeći citat iz istog djela kaže:” Na kraju, svi računi i sve ispitivanje, sve se svodilo na jedno: pravo prokletstvo njegovog života dolazilo je od visokog mišljenja koje je imao o sebi. I što je najgore, on toga nije bio svestan; to mišljenje je 15

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

živelo u njemu kao što živi u nama naš krvotok i stalno lučenje žlezda, a mi ga nismo svesni, ne znamo ga, ne osećamo i ne vidimo drugačije do po njegovim krajnjim posledicama. To je čoveka zavodilo na hiljade krivih puteva i pogrešnih zaključaka u životu, nagonilo ga da uzroke svim svojim mnogobrojnim nedaćama i nezadovoljstvima, i svim protivrečnostima svog života -traži tamo gde oni nisu i ne mogu biti.” U slijedećem citatu iz istog djela, Ivo Andrić kaže:” Istinski ponos dovoljan je sam sebi. Samo, istinski ponos je redak. Mnogo češće susrećemo oholost, sujetu, uobraženje: nekad su pod njegovim vidom i imenom, a nekad goli, bez maske. Oni nikad nisu dovoljni sami sebi. Da bi se potpuno ispoljili i izživeli , njima treba tuđe divljenje i priznanje, često i tuđe poniženje; oni su za onoliko veći za koliko drugog umanjuju, a ta veličina nikad im nije dosta, stoga su stalno nemirni, u pokretu, tražeći na šta bi mogli da se popnu i izdignu, dok je ponos uvek miran, zadovoljan onim što je i gde je, i samo ne da nikom na sebe. Ponosni ljudi, prirodno, često stradaju zbog svog ponosa, ali im njihov ponos pomaže da podnesu svako stradanje. Naprotiv, sujetni ljudi se i ponižavaju da bi zadovoljili svoju sujetu i, naravno, ne uspjevaju u tome, jer sujeta se, kao ćudljiva žena iz rđavog društva, odjednom okreće i predbacuje im ono što su zbog nje učinili.” Na jednom mjestu Ivo Andrić piše:” Nekad davno napisao sam da je jedna od čovekovih slabosti njegova mala i ograničena sposobnost predviđanja, naročito kad su u pitanju ne sitne i svakodnevne, nego krupne i sudbonosne stvari. ( To ne znači da 16

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

nije oduvek i svuda bivalo izuzetnih, velikih ljudi koji su bili sposobni da svetlošću svoga duha obasjaju uža ili šira područja budućnosti.) Ali bez obzira na tu našu ograničenu sposobnost predviđanja, i svaki od nas običnih ljudi treba da razvija i usavršava svoje umne i moralne snage i da savesno vrši svakodnevne dužnosti i poslove, kako bi mogao spreman dočekati tu teško predvidljivu budućnost i sa što više razuma, hrabrosti i ljudskog dostojanstva stati pred svaki zadatak i svako nepredviđeno iskušenje, koje ona može da donese.” Često smo primorani da se zapitamo jesu li neki od ljudi koji su bili (ili još uvijek jesu) na vodećim funkcijama u politici uopće normalni ljudi? Prema zvaničnim medicinskim statistikama poznato je da je u svakoj populaciji prisutan ogroman postotak ljudi za koje se to ne bi moglo reći. Zbog toga je neophodno obezbijediti mehanizme koji bi mogli spriječiti dolazak takvih ljudi na vlast. Ako se to ne obezbijedi, manijaci poput Hitlera, Staljina, Lenjina i mnogih drugih bit će i u buduće u mogućnosti da izazivaju katastrofe poput onih koje su takvi psihopatski bolesnici izazvali. Da je takvih bolesnih političara bilo ( a i sad ih ima) na političkoj sceni Balkana, neosporno je. Zato nije slučajno što se u ZNAKOVIMA PORED PUTA našao i ovaj odlomak: “Jeste li primetili koliko ludaka i manijaka ima oko nas? Obratite pažnju, pa ćete videti. I kod onih koje smatramo normalnim javi se povremeno blesak nekog ludila, ili nečeg što liči na ludilo, potraje duže ili kraće, pa prođe kao da nije nikad ni postojao. Ali vi posle toga znate na čemu ste i gde da svrstate toga 17

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

čoveka. Istina, ima i takvih sa kojima se družite ili viđate godinama, a da nikad niste primetili ništa što bi moglo da liči na ludilo. To znači samo da taj nije imao prilike da se oda. Ili vi niste umeli da vidite. Jer, primetili vi to ili ne, možete slobodno uzeti kao pravilo da u svakom od ovih oko vas ima kvasac ludila, ovakvog ili onakvog, većeg ili manjeg. (Razume se da to važi i za vas, lično, u odnosu prema drugim ljudima.) Različite su i mnogobrojne sitne ili krupne vrste duševnih poremećaja od kojih ovi ljudi pate, nekad primetno, a nekad skriveno, ali mi se čini da ih ponajčešće napada i zanosi ludilo veličine, golemaštvo raznih oblika i stepena.” Analizirajući pažljivo psihološke osobine stanovništva svoje domovine, Ivo Andrić kaže: “Često mi se čini da je od svih naših ljudskih rđavih osobina najteže podnositi samovolju. Lakše se branimo od svakog drugog zla nego od nepredvidljive i neuračunljive ćudljivosti, od osećajnog i misaonog nereda sirovih i surovih ljudi. Svaki se rđav nagon pre ili posle zadovolji ili smiri, a samovolja nas prati i goni stalno, susreće gde to ne očekujemo, pogađa gde se ne nadamo, jer se ona ne zaustavlja ni pred čim. Samovoljni i osioni ljudi, kakvih u nas ima dosta, u svakom vremenu i u svima redovima, nanose društvu više štete nego pijanci, kradljivci ili ubojice. I plemenitija osećanja, kojih samovoljni ljudi nisu potpuno lišeni, unapred su otrovana i obesnažena njihovom samovoljom koja može da stvara samo nered i pustoš, u njima i oko njih.”

18

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

I Meša Selimović je bio obdaren nekom vrstom sklonosti za analiziranje psiholoških osobina ljudi iz svog okruženja. Njegova djela su prepuna takvih analiza ili bolje rečeno, od njih se i sastoje. Citirajmo nešto od toga: ..“Imao sam jednu nepoželjnu osobinu, ni od koga nikad nisam tražio nikakvu uslugu. Mojoj nezavisnosti ljudi su postavljali razne prepreke. Namjerno ili prirodno, nevažni i zavisni ljudi uvijek nailaze na podršku jačih. Ja sam uvijek išao uspravno, ništa nisam tražio što mi normalno ne pripada, sa svakim sam razgovarao ravnopravno, ne sagibajući ni kičmu ni šiju. Primijetio sam da čovjek ne smije da bude nezavisan a još manje pametan, jer će ga snaći mnoge nevolje.. ..Ne volim ljude koji rade kod kadije. Da mu je kičma od željeza pukla bi za dva mjeseca. Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sličan je vodi, nema svog oblika, prilagođava se sudu u koji ga uspu. Ništa mu nije gadno, ako mu je korisno, jer je imao jedan cilj u životu: da uspije.. ..Što ima više skloništa iza kojih se ljudi kriju, sve je više prostora za ljudsko zlo. Čovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe, da bi se oslobodio od odgovornosti i krivice, što je podsticaj za zajedničku neodgovornost. Teško čovječanstvu dok je tako!.. ..Sve će proći, gospodine,- govorio je tihi Ibrahim Paro (TVRĐAVA) . Ali kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?.. ..Mislim da je naziv tačan: otpadnik, konvertit, čovjek koji je promijenio vjeru. Bili smo hrišćani, pa 19

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

smo ostavili staru vjeru i uzeli novu, okupatorovu. Zar to nije otpadništvo? Međutim, ja sam ipak vezan za bosansko i muslimansko porijeklo i uvjeren sam da je naša složenost ( zbog dugogodišnjih tuđih navika koje smo prihvatili) zbog čudne istorije, zbog stvorenih kompleksa, zbog hiljada spletenih čvorova izuzetno bogata stvaralačkim mogućnostima. Možda su svoju prevjeru plaćali većom revnošću u novoj vjeri. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja. Emocionalna pozlijeđenost može u nama okrenuti u potpuni nihilizam i cinizam ili u neutoljivu emotivnu glad ili buntovništvo, otpor, težnju za nezavisnošću svih ljudi i svih vjera, stalno osjećanje povrijeđenosti koje se nikad i ničim ne može rekompenzirati, zbog čega je čovjek stalno u stavu odbrane.” Ako pravilno shvatimo poruke pisaca zključit ćemo da su nam oni željeli savjetovati da svatko od nas prepozna kod sebe iste takve mane i da ih, u svom vlastitom interesu, pokuša bar obuzdati. Kako su ovdje citirani odlomci iz djela naših pisaca, to je očigledno da se radi o opisivanju karaktera ljudi sa našeg područja. Međutim, time se ne želi reći da su svi drugi ljudi van ovih balkanskih područja, bolji. Niti govora! Oni su samo uspjeli ( ili ih je nešto na to prisililo) da svoje takve loše osobine stave pod kontrolu, bar u onolikoj mjeri u kolikoj je to neophodno da one ne bi, u većim razmjerama, 20

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

zagorčavale život i njima i ostalima. Što se tiče stanovništva Balkana, ono još nije dostiglo taj stepen razvoja na kojem bi moglo samo zaključiti da ga takve karakterne osobine vuku u propast, a do sada se nije našao nitko dovoljno svjestan i sposoban da stanovništvu nametne takav kodeks ponašanja u kojem bi se takve karakterne osobine okvalificirale kao loše, nepoželjne i opasne. A u interesu je svakog stanovnika Balkana da se bar nešto učini u tom smislu. Jer takva situacija kakva je sada na Balkanu, ne može odvesti narode Balkana u bolju budućnost jer ne postoje nikakvi zdravi moralni principi ( niti bilo kakvi mehanizmi) koji bi onemogućili da ljudi sa lošim psihološkim osobinama lako dolaze do najviših instanci vlasti, da se tu dugo zadržavaju i uzrokom su katastrofa koje su bile pogubne u prošlosti, koje su pogubne u sadašnjosti a bit će pogubne i u budućnosti. Sa žaljenjem se, pored svega gore rečenog, mora još konstatovati da je osnovna životna filozofija stanovnika Balkana ona koja se može iskazati rečenicom: Da komšiji crkne krava ( pa makar i moja crkla)! To je, doduše, izum neprosvijećene, primitivne sredine. Sama činjenica da je ta ideja na Balkanu još uvijek veoma prisutna, mora ozbiljne ljude navesti na razmišljanje. Znači li to da smo mi na Balkanu još uvijek prevashodno primitivna sredina? Ono što najviše užasava je činjenica da je ovakva filozofija života jednako zastupljena kod nepismenih kao i kod univerzitetskih profesora!

21

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

I kod njemačkog naroda postoji poslovica koja kaže: Die reinste Freude ist die Schadefreude. To bi u slobodnom prevodu značilo: Najčistiji oblik radovanja je zlobno likovanje nad nevoljama onih kojima zavidimo, a što bi se moglo smatrati identičnim sa onim gore rečenim. Međutim, po stepenu razvoja koji je dostiglo njemačko društvo, mora se zaključiti da je filozofija života iskazana gornjom sentencom potisnuta i marginalizovana, te nije više u stanju da iza sebe ostavlja pustoš. Nažalost, na Balkanu je ona još uvijek u žiži života i predstavlja osnovu za građenje sopstvenog stava većine pojedinaca prema ostalim iz svog okruženja, pa i šire. Naravno, sva činjenja vođena ovom destruktivnom maksimom su krajnje destruktivna, a to vuče čitavo društvo nazad. Svaka nova, dolazeća generacija nema šta bolje da nauči od prethodne do to isto, zbog čega i ona postaje ista takva ( ili još gora), a što je izašlo na vidjelo posljednjih godina na Balkanu. Kao rezultat dugogodišnjeg prisustva ovakvog circulos vitiosus-a, očigledna je sve veća prisutnost primitivizma među svim slojevima stanovništva. A primitivizam nije nešto čime bi se neko društvo moglo ponositi. Naprotiv. Iako bi svatko iole razuman brzo i lako mogao uvidjeti negativne posljedice ovakve svoje životne filozofije ( čak i na sebe samoga), žalosno je da to ne uviđaju čak ni oni koje smatramo obrazovanima. Jer, da to uviđaju, borili bi se protiv nje, a ne bi bili njeni najdosljedniji privrženici, kao što to jesu. Pa zar nije više nego očigledno da ako mojem komšiji ne crkne krava, bit će više mlijeka i mesa za sav narod. A taj narod, ako bude bolje živio, bolje će i raditi, što će 22

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

voditi ka bogatijem društvu i bogatijoj državi. A u bogatijoj državi bit će bolje i zdravstvo i školstvo i sudstvo i privreda i penzije i sve ostalo. A to znači da će i meni biti bolje! Zar svaka osoba ne bi trebalo da teži k tome i da radi samo ono što vodi ka takvom cilju? A naš balkanski čovjek se upravo suprotno ponaša! On ne samo da želi da komšiji crkne krava, nego će čak uraditi sve što god može da se to i desi, a ni najmanje mu neće biti žao svog truda. Pri tom mu ni u jednom trenutku neće pasti na pamet da se zapita : Šta ako takvih kao ja ima mnogo? Šta ako su svi takvi? Kud će nas to odvesti? Da li ću ja, kao jedinka, na kraju od toga svega imati korist ili štetu? Balkanski čovjek je toliko ograničen u dometu svog razmišljanja da ne može shvatiti kako su to sve naše zajedničke krave i ako sa njima ide sve dobro, onda se i mi svi možemo nadati nekom boljitku. A ako ne ide, svi možemo očekivati samo propast. Osim toga treba imati na umu da pored razočarenja, uzbuđenja i žurbe još i mržnja, zavist i pakost kvare duševnu harmoniju čovjeka i prizivaju glavobolju i bolesti svake vrste. Svi oni koji se u takvom društvu raznim kriminalnim radnjama i sitnim i krupnim pakostima obogate, bogatstvo neće moći obdržati, a pogotovo to neće poći za rukom njegovim potomcima, jer ratovi se ovdje javljaju u ciklusima a za sobom ostavljaju pustoš. Suština balkanskog mentaliteta ( koji vuče porijeklo od Dinaraca, a vidjeli smo da tih gena imaju svi stanovnici Balkana), je i veća sklonost ka usmenoj negoli pisanoj komunikaciji, što ima za posljedicu nesklonost ka čitanju knjiga. Takav epski mentalitet poštuje tuđu ličnost što ima za posljedicu 23

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

individualnost. Međutim, ta osobina, iako se sama po sebi ne bi mogla okarakterisati kao loša, funkcioniše samo u manjim zajednicama, gdje svatko svakog zna. Kad čovjek iz takve sredine dođe u sredinu u kojoj je anoniman, on često zaboravi svaki moral jer ga tu više nije stid svojih suseljana koji ga znaju kao poštenog, moralnog čovjeka, te je sklon da radi svašta što se ne bi moglo smatrati moralnim. Sjetimo se samo onih snimaka na TV koji su prikazivali automobile sa zagrebačkom registracijom čiji su vlasnici u prikolicama, nakon pada Srpske Krajine, nemilosrdno pljačkali sve i svašta i vozili to kući u Zagreb, jer su vjerovali da ih tu nitko neće vidjeti i prepoznati. Proradili u njima “ geni primitivizma”! Osim prethodnih osobina ovom stanovništvu bi se mogla pripisati i pretencioznost, osornost i netrpeljivost. Naime, naše stanovništvo je sklono pretjerivanju i megalomaniji. Osrednjost ih ne zadovoljava i samo nešto veličanstveno ih može pokrenuti na akciju. Oni rade svoj posao nevoljno, smatrajući sebe pozvanim za lakše i bolje plaćene poslove, a često nemaju sposobnosti ni za to što rade. Kod nas bi svaki radnik htio biti direktor! Doduše, veoma često se mogu naći primjeri da netko bez stvarnih zasluga i sposobnosti zauzima visok položaj, što je “dalo pravo” i onima drugima da smatraju kako im takvo mjesto pripada. Tome je naročito doprinijela skoro pedesetogodišnja politika negativne kadrovske selekcije i mogućnost da bravar bude šef države, a nesvršeni učitelj glavni ideolog i teoretičar tog političkog sistema.

24

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Također postoji sklonost ka kompliciranju jednostavnih stvari ( Što bi jednostavno kad može komplikovano?), kao i težnja ka “prepričavanju Markovih konaka” umjesto konkretnog rada. Jedna od velikih mana dinarskog mentaliteta je sklonost da se marginalne razlike pretvaraju u provalije, neznatno razilaženje u mišljenju izaziva trajno neprijateljstvo. Kao da dvoje ne mogu imati različite ukuse, različite političke orijentacije a biti dobri prijatelji ili se bar uvažavati. Valjda je to razlog što Slaveni doživljavaju Zapad kao emocionalnu pustinju, a Zapad Slavene kao ljude koji se pretjerano uzbuđuju nizašto, što se može ilustrovati slijedećom anegdotom: “Zašto Srbin poteže revolver ako mu netko kaže da je magarac?”- pitao Englez nekog našeg čovjeka. “Pa zar je mogao drugačije da reaguje?”začudi se on. “Mogao je, ako se razmišlja ovako: Prvo, tko je on da sudi o tome? Drugo: možda je čovjek u pravu.”-posavjetuje Englez. Drugim riječima moglo bi se reći da je narod bez tolerancije i trpeljivosti zbirka ostračćenih i međusobno nepomirljivo sukobljenih pojedinaca. Javne i privatne diskusije se pretvaraju u lični obračun, drski i grlati odnose pobjede, a čak ih ni javno mnijenje ne osuđuje. Naširoko se primjenjuje ona narodna utuk na utuk , ne odgovara se argumentom na argument, nego se ide na čovjeka ( čak i toljagom, kamenom, revolverom) a pogotovo blaćenjem i omalovažavanjem. Postoji opća nestrpljivost da se sasluša drugoga. Kultura govora ( i općenito kultura) zahtijeva da se sasluša drugi, da mu se ne upada u riječ, da se tek poslije pauze i 25

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

razmišljanja odgovori, poštujući sagovornika i njegove argumente. S obzirom na sve ovo gore navedeno, zar može neki od naroda Balkana tvrditi da nema takve manire i dinarske gene? Ako ipak tvrdi, molim da iznese protivargumente ( ako ih ima). Citirajmo ponovo Andrića:”I kad ljude grdimo sa puno razloga, ne smemo izgubiti osećanje mere i granice. Stvarajte i utvrđujte nove mere, ali ne prezirite stare i ne razarajte ih bez potrebe, jer na njima često počinju nove.” Pritajena ili otvorena mržnja prema istaknutim ličnostima nije specifičnost samo našeg stanovništva ( iako je veoma istaknuta crta našeg balkanskog mentaliteta), niti je vezana isključivo za samoupravni socijalizam ( mada se tamo uzdigla do nivoa osnovne filozofije života). Ovaj “manir” je poguban za svako društvo u kojem eskalira, pa bi ga trebalo držati pod kontrolom. U tom cilju bi roditelji trebali svojoj djeci već u osnovnoj školi savjetovati: “Nemojte mrziti druge iz razreda što bolje od vas sastavljaju pismene radove ili što bolje znaju matematiku. Možda će oni jednog dana izmisliti lijek koji će vama spasiti život. U svakom slučaju veća je vjerovatnoća da će to učiniti oni, negoli oni koji ne znaju ni matematiku ni svoj materinji jezik.” Nažalost, samoupravni socijalizam je potencirao tu osobinu kod masa. Osnovni razlog za to je bio harizmatski vođa koji nije trpio oko sebe pametne i karakterne ljude. To se prenijelo na sve spratove hijerarhijske piramide, uključujući i prizemlje. Zbog toga je samoupravni socijalizam iza sebe ostavio kadrovsku pustoš, koja nas je dovela u 26

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

ovako tešku situaciju, a njene posljedice se ne mogu popraviti desetljećima, tj. baš toliko dugo koliko su trajali i uzroci. Samoupravni socijalizam je nalagao uniformnost mišljenja, njegovane stereotipe. Pametni i kritični umovi bili su prisiljeni da se brane ćutanjem. U protivnom, izmislili bi im se grijesi i bili bi osuđeni na “lomaču” . To je hranilo zadovoljstvom prazne duše socijalista- naći neku izmišljenu manu u velikom čovjeku i time utješiti sebe u svom osjećaju inferiornosti. Međutim, bez velikih umova i jakih karaktera, nema progresa. Netko čak reče: Da bi se imala domovina, treba imati jak karakter. Utoliko je jedno društvo stvaralačkije, ukoliko podstiče i nagrađuje inventivnost, pamet i karakter, a suzbija i kažnjava lijenost, glupost i beskarakternost. Svi veliki narodi, oni koji su dali doprinos razvoju civilizacije, znali su to. S obzirom kako se radilo kod nas zadnjih pedesetak godina ( a i dalje se u tom pogledu radi isto), zar smo mogli proći bolje i zar se imamo čemu nadati? Prosječan čovjek zato teži uravnilovci. On u hijerarhiji vrijednosti vidi sopstvenu smrt jer uspostavljanje hijerarhije vrijednosti svodi svakog prosječnog ( i ispodprosječnog) na njegove skromne “dimenzije”, oduzima mu pravo na neodgovornost i na slobodu u razaranju. Također, uspostavljanje hijerarhije vrijednosti otvara polje individualnom stvaralaštvu što omogućuje formiranje duhovne elite- karijatide hrama kulture čiji portal nije ništa drugo do lice moderne civilizacije kojoj i mi pripadamo. 27

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Nipošto se ne smije zaboraviti da bez velikih ljudi, bez podsticanja izuzetno sposobnih nema napretka i da se njihovim sputavanjem dolazi do toga da neznalice odlučuju o važnim stvarima i da će od toga svima biti gore. U svjetlu toga, neka se svaki stanovnik Balkana upita koliki je njegov vlastiti doprinos ovom kaosu u koji smo dospjeli. U tom pogledu su nevini samo oni koji su bili digli svoj glas oprotiv takvih nakaznih filozofija života i zbog toga, na razne načine, stradali. Svi ostali su sukrivci jer su ćutali a time takve pojave odobravali. Sad uživaju u plodovima takvog svog (ne)djelovanja. Kod balkanskog stanovništvo primjetljiva je još jedna opasna osobina primitivizma koja se ogleda u omalovažavanju žena.Većina balkanskih muškaraca iz straha da žene ne ugroze njihovu ( bijednu) poziciju, sa svim svojim kompleksima, frustracijama i primitivizmom, svaki pokušaj žene da bude ravnopravna sa muškarcem, automatski proglašavaju feminističkim pokretom. Međutim, žene ne žele da prevaziđu muškarce i da budu iznad njih, već samo žele da stoje sa njima rame uz rame i da participiraju u svemu, čak i u politici gdje se donose sudbonosne odluke po pitanju sudbine čitavog naroda, a gdje se muškarci nisu baš pokazali razboritima i uspješnima. Pogotovo ne ovi na Balkanu. Pri tom je interesantno da su u tom pogledu najugroženije one žene za koje se posumnja da su pametne. Njih treba još i uništiti! Naravno, objašnjenje za to leži u podsvjesnom priznanju Balkanca da je on u stvari minoran, a želi da bude superioran. Tu njegovu navodnu superiornost može da ugrozi i samo jedna pametna žena! Zato se svaki 28

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Balkanac sa toliko strasti ostrvi na takvu ženu, ma gdje da se ona pojavi, a naročito ako se pojavi u blizini njegovog radnog mjesta! U tom pogledu su isti gotovo svi muškarci sa ovog područja bez obzira na formalno obrazovanje. I ova osobina nije specijalnost Balkana već ostatak primitivizma. Jednom prilikom je američka glumica Barbara Strejsend izjavila: “ Postoji potreba omalovažavanja uspješne žene.” Vjetovatno to nije rekla bez razloga, već je to osjetila na vlastitoj koži. Međutim, u američkom društvu se , izgleda, uspješno nose sa ovakvim ostatkom primitivizma što se može zaključiti po broju uspješnih žena u američkom društvu. A slobodnih strelaca sa osobinama primitivizma svakako da i tamo ima i uvijek će ih biti. Samo, njihov uticaj je ipak pod kontrolom. Za našu sredinu se to ne bi moglo reći. Kod nas upravo takvi kolo vode! Velika je šteta što se sposobnosti žena još nikad nisu znatnije cijenile i koristile na ovom području. Možda je baš to razlog što je situacija na Balkanu još uvijek takva kakva jeste. Možda je baš zbog toga stanovništvo u nedozvoljivim razmjerama obrazovno zapušteno. Možda je baš to razlog što se ratovi na ovom području javljaju tako često. Jedno je sigurno: žene u tome nisu imale nikakvog udjela jer su odlučujuću riječ, do sada, na ovom području uvijek i jedino imali muškarci!. Pogledajmo do čega je to dovelo. Zato imamo pravo da kažemo: Da su u svemu tome bar nekakvog udjela imale žene, sigurno je da ne bi bilo sve tako crno kao što jeste. Ovu tvrdnju je teško

29

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

argumentovano opovrći! Nju balkanski muškarci opovrgavaju jedino galamom i nasiljem. U toku ovog rata izašla je na vidjelo još jedna, neobjašnjiva karakteristika balkanskog stanovništva, a to je: opća destruktivnost. Ne ogleda se to samo u strasti za rušenjem neprijateljiskih kuća, već svega što se može smatrati tekovinom civilizacije, uključujući tu i ono što je njima samima neophodno za kolikotoliko normalan život. Sa stanovišta zdravog razuma, ova pojava je potpuno neobjašnjiva i jedino prihvatljivo objašnjenje bi bilo: silazak sa uma takvih pojedinaca! Navedimo samo jedan takav drastičan primjer: Željeznica Republike Srpske je čitavo vrijeme rata gotovo besplatno prevozila narod. Zaposleni na Željeznici ili nisu primali nikakvu naknadu za svoj rad ili je ona bila simbolična samo da se ne bi moglo reći da baš ništa ne primaju. Za uzvrat, od svog naroda, bili su nagrađeni nečuvenim vandalizmom nad objektima i sredstvima za rad svog preduzeća. Svi vagoni koji su saobraćali za vrijeme rata, potpuno su demolirani i uništeni, tako da su se i po zimi putnici morali voziti vagonima bez prozora i vrata, sa izrezanim meblom na sjedištima. Kad se rat završio, odgovorni u ŽTP-u su pomislili da je doba ludila prošlo i nabavili su polovne vagone u inostranstvu, kako bi i naše stanovništvo moglo da se vozi u prevoznom sredstvu dostojnom čovjeka, a ne u vagonima koji više ni stoci ne bi odgovarali. Međutim, slijedilo je veliko razočarenje: u veoma kratkom roku, i ovi vagoni su doživjeli istu sudbinu! Ne možemo a da se ne zapitamo akvi i koji ljudi su se vozili u tim vagonima u inostranstvu kad su vagoni mogli poslije višegodišnje upotrebe 30

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

još biti prodati kao polovni, u izvanrednom stanju, a koji i kakvi se to ljudi voze u našim vagonima, koji nakon upotrebe u toku istog perioda, mogu samo završiti na otpadu? Šta reći o kulturi jednih i drugih i kako se ne upitati: Zaboga, tko sve ne spada u ljude? Pa zar takvi ljudi uopće zaslužuju da imaju prevozno sredstvo? Izgleda da ih je trebalo ostaviti da idu pješice ili na konju kao u srednjem vijeku, kad im progres i civilizacija ne odgovaraju. Takvi nisu ništa bolje ni zaslužili. Jedino je šteta ( i nepravda) što ono malo normalnih i kulturnih ljudi mora da trpi posljedice pameti i rada tih divljaka, koji se ni sa stokom ne bi mogli uporediti, a da se pri tom stoka ne povrijedi! Kako mi onda da ne budemo siromašno društvo? Većinu balkanskih stanovnika krasi još jedna čudna karakteristika za koju nisam sigurna da li je naslijeđena ili stečena. Radi se o nevjerovatnoj sklonosti ka primanju mita, korupciji i mogućnosti da se narod lako potkupi za male pare. Možda je ta sklonost ostala iz doba Turske Carevine jer je ta država sva bila zasnovana na tome, ali ti maniri su bili preuzeti i od strane komunista, i rekla bih tamo još usavršeni. Kao takvi imaju prođu i danas, a pogubni su za sudbinu i države i naroda. Zbog toga su, možda, sve dosadašnje države i propale jer je to krajnje nezdrava osnova na kojoj počiva neka država. Upravo bi na ovom mjestu bilo korisno opisati metod kojim su Švajcarci, još u l6. stoljeću oslobodili svoju vlast mita i korupcije. Na zidu gradske vjećnice u Bazelu postoji freska iz tog doba koja predstavlja detalj iz jedne perzijske legende. Na fresci je predstavljen tron na kom sjedi glavni sudija 31

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

a tron je presvužen kožom prethodnog sudije, njegovog oca, koji je po nalogu kralja smaknut zbog primanja mita, a njegovom kožom je presvučen tron na kom će sjediti sve buduće sudije! Okrutno, zar ne? Svakako neprimjereno današnjem dobu, ali se ne može osporiti efikasnost! Međutim, nešto drugo sam htjela ovim da kažem: Nije čudo što narod koji se još od tada beskompromisno bori protiv mita i korupcije ima danas tako uspješnu državu, kao što nije ni čudo što narod koji još ni danas nije stavio na dnevni red pitanje borbe protiv te nemani, ni danas nema ništa što bi iole moglo da liči na pravu državu! U današnje vrijeme, kad se tek učimo višestranačju na Balkanu, primjetno je da političari drže svoje glasače za veoma glupe i kao takve uspiju jeftino da ih kupe. Najinteresantnije u svemu tome je što ih kupuju za njihov sopstveni novac! Naime, penzionerima se dugo vremena ne isplaćuju penzije, a zatim im se takve obezvređene isplate pred same izbore, čime političari namjeravaju kupiti njihove glasove. Šta reći za one glasače kod kojih to uspijeva? Mnogo sam razmišljala o poplavi kiča na Balkanu. Nisam bila sigurna da li i sklonost ka kiču treba pripisati lošim psihološkim osobinama balkanskog stanovništva ili uslovima života u kojima su se ti narodi našli. Bilo kako bilo, potrebno je nešto reći i o ovom fenomenu, iako nisam posve sigurna da li baš na ovom mjestu. Kič je pseudoumjetnost i za njegovu pojavu i procvat potrebni su slijedeći uslovi: 32

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

-opća degradacija društva, -materijalni siromaštvo -marginalizacija pravih vrijednosti od strane vlasti pa i društva u cjelini, -destimulacija obrazovanih ljudi da se bave kulturnim djelatnostima jer se od tog posla ne može živjeti, -zatvaranje društva u sebe i njegova izolacija. To sve stvara plodno tlo za bujanje korova zvanog kič. U tom smislu kič je parazitska pojava protiv koje se veoma teško boriti, kad se jednom ukorijeni. Potpuno istrebljenje kiča je nemoguće, ali je veoma teško i njegivo svođenje u podnošljive granice kad mu se dozvoli da uđe u svaku poru života. Jedini način borbe je razvijanje osjećaja naroda za prave vrijednosti i veća ulaganja u istinsku kulturu, te nametanje te istinske kulture stanovništvu što je moguće jedino sistematskim i adekvatnim obrazovanjem i prosvjećivanjem. Kič se baš zato i javio što nije postojalo pravilo vrednovanja istinskih vrijednosti, pa su one marginalizovane. U tom vakuumu pojavio se kič kao nadomjestak, surogat istinske kulture zbog stagnacije u razvoju pravih vrijrdnosti. Kič je ekvivalent duhovne propasti jednog društva, a količina kiča je direktno srazmjerna dubini posrtanja tog društva. Kad bi se sad odjednom i uspjeli ukloniti svi oni uslovi koji su doveli do pojave kiča, žilavog kiča će se i dalje biti teško osloboditi jer u pozadini stoje velike materijalne koristi koje pojedinci izvlače plasirajući narodu kič i gurajući ga tako sve dublje i dublje u 33

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

glib. Svaka kultura koja se zatvori sama u sebe i prestaje da saobraća sa svjetskom kulturom, mora postati žrtvom kiča jer praznine koje tim zatvaranjem nastaju, popunjavaju se kičem u nedostatku dovoljno vlastitih pravih vrijednosti. Jer, kič je nastao iz potrebe da se uljepša sumorna stvarnost u uslovima bijede i izolacije i svega što nosi loša situacija, ali on nije adekvatan nadomjestak za ono što nedostaje, već predstavlja jednu plitku obmanu i kamuflažu koja ima prođu samo kod onih ljudi čije obrazovanje i svijest nisu na zavidnom nivou Ali, ako takvo stanje predugo potraje, sve veći je broj žrtava kiča, pa i među onima koji nisu na tom nivou, ali ih dugo trajanje takve situacije prisililo na takvo srozavanje. Ako se takvi uslovi predugo održavaju, prijeti opasnost da kompletno društvo postane žrtva kiča, tj. pseudokulture. A ako neki narod, umjesto kulture i umjetnosti ima pseudokulturu i pseudoumjetnost kao svoju duhovnu odrednicu, onda je to i pseudonarod.. Prema izjavi Danila Kiša, poznatog jugoslavenskog književnika, koju je dao u jednom intervjuu 1973. godine, pojava kiča je usko vezana sa pojavom nacionalizma. Nije čudo što je to on baš tada izjavio, s obzirom da se već tada na našim prostorima počeo osjećati zadah kiča i nacionalizma, na što je veliki pisac pokušao da upozori. Svaka navodna kultura koja se zatvori sama u sebe je nedostatna i plodno tlo je za pojavu kiča. Zato nije čudno što se u jednom od brojeva zagrebačkog GLOBUS-a, mogla pročitati izjava kolumniste Zvonimira Berkovića, koji kaže “ Franjo Tuđman je vjerovatno jedan od najvećih 34

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

proizvođača kiča na svijetu.” Nije onda ni čudo što ga hrvatska štampa naziva operetni vrhovnik!A bio je istovremeno možda i najveći proizvođač nacionalizma na svijetu, što potvrđuje ispravnost tvrdnje Danila Kiša. Kič se ne javlja samo u muzici ( iako je tu najočigledniji) već u svim ostalim oblastima života uključujući tu politiku i historiju.” Historija koja je pretvorena u mit ili kič ne može biti nikome učiteljicom života, pa ni Srbima i Hrvatima. Nije Broz sam kriv što je toliko dugo ostao na vlasti nego i narod koji ga je podržavao, za što nije kriva samo moć tog naroda nego i njegova slabost.”- kaže Predrag Matvejević. Zato kič treba na vrijeme preduhitriti i spriječiti inače će pojedinci i društvo postati njegovom žrtvom, što podrazumijeva da se samo istinskom kulturom i istinskom umjetnošću može pobijediti kič. Ostalo je sve prazna priča. Osnovne karakteristike kiča u muzici su: nespretno miješanje stilova, naglasak na izazivanju nekih trenutnih i plitkih pobuda, poziv na mržnju, osvetu i proklinjanje, upotreba ne više od polovice oktave muzičke ljestvice, naivan sadržaj bez ikakvih poruka i dubljih emocionalnih pobuda i sl. Ili, općenito: takva muzika ne može izazvati ništa pozitivno u emocijama i razmišljanjima svojih slušalaca, već samo primitivizam, destrukciju i sl., za razliku od pravih umjetničkih djela koja kod posmatrača izazivaju pozitivne emocije i pobuđuju na stvaralaštvo. Iako će na prvi pogled zvučati čudno, treba reći da se psihologija, ili bolje rečeno psihijatrija, 35

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

bavi i problemom zaraćenih naroda. Postoje i stručnjaci za ovu oblast među kojima treba spomenuti dr Vamika Volkana, profesora psihijatrije na sveučilištu u Virdžiniji, porijeklom ciparskog Turčina. On se specijalizirao za konflikte između etničkih grupa i u tom cilju je formirao multidisciplinarni tim koji se sastoji od psihoanalitičara, psihijatara, psihologa, historičara, politologa i bivših diplomata. Oni svi zajedno izučavaju psihologiju velikih grupa, odnosno njihove konflikte. Rezultatima ovakvih istraživanja koristi se i američka vlada. Da se posveti ovim izučavanjima, dr Vamika je podstakla činjenica da psihologija identiteta naroda predstavlja veliku nevidljivu silu koja se upliće u svaki segment života- od ekonomije do pravnih pitanja i uzrok je iracionalnim odlukamašto je on primijetio u svojoj domovini. Dr Volkan kaže da se uglavnom radi o sukobima među susjedima i da zajednice mnogo lakše se oporave od drastičnih gubitaka koji su uzrokovani elementarnim nepogodama negoli od trauma koje im je prouzročio susjed. On smatra da sukob na Balkanu obično proističe iz sukoba među susjedima koji su se borili oko zemlje. Oni koji zakopavaju svoje mrtve na nekom mjestu, polažu pravo na tu zemlju. Ali, problem nastaje kad dvije grupe zakopavaju svoje mrtve na istoj zemlji. U takvim konfliktnim situacijama čovjek se želi sakriti pod svoj etnički šator, a to znači da mora biti siguran gdje mu je mjesto. To je često veoma teško utvrditi, pa su zbog toga i male razlike veoma značajne, što identitet grupe ne može dopustiti, pa zdušno radi na uvećavanju tih razlika. Zbog toga su isfabrikovani razni jezici na 36

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Balkanu, a ni jedan stranac ne može uočiti razliku između srpskog, hrvatskog i bošnjačkog. I ne samo stranac. A te razlike se baš iz gore navedenih razloga potenciraju. Ako je granica nejasna, dolazi do konflikta. Etnički sukobi se obično javljaju u onim sredinama gdje je borba za zemlju još uvijek značajna jer zemlja još uvijek predstavlja simbol moći i ugleda. U civiliziranijim sredinama je zemlja kao takva izgubila značaj jer se moć i ugled može ostvariti na mnogo drugih, efikasnijih načina, te je ta glad za zemljom manje uočljiva, a samim tim i etnički sukobi s e rjeđe dešavaju. Za međuetničke sukobe je karakteristično da se oni ciklički javljaju, zamru pa se pojave. Poslije konflikta uvijek mora proši neki period potreban da strane oplaču svoje gubitke. Traume koje strane nose su snažan osjećaj. On uključuje nesvjesne procese, tako da i slijedeće generacije upadaju u zamku nezavršenog posla.. Jedna od veoma loših i kontraproduktivnih karakteristika ljudi sa ovih prostora je velika sklonost ka laganju. Naravno, ne može se tvrditi da su svi skloni tome, ali se stiče utisak da nedopustivo velik procenat stanovništva jeste sklon laganju. Možda je takvim sklonostima doprinijela činjenica što je komunističkli politički sistem sav bio zasnovan na lažima pa je upravo takve osobe izbacio na površinu zbog čega se može steći utisak da je dominantna osobina balkanskog stanovništva- lažljivost. Recimo nešto više o tome. Psihoterapeut Brad Blanton u svojoj knjizi ISKRENOST BEZ REZERVE poručuje: laganje je loše po vaše zdravlje, istina može da bude lijek. On 37

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

predlaže terapiju istinom, s obzirom da laž ostavlja posljedice i na fizičko zdravlje. Mnogi čiraši, osobe koje pate od nesanice ili imaju tegobe sa debelim crijevom uopće ne pomišljaju da su uzroci tih smetnji mnoštvo malih laži kojima se svakodnevno služe. Ljudi nisu svjesni toga da ih laži koštaju mnogo više nego što uopće mogu pomisliti. Međutim, dr Jovan Marić, šef Katedre za psihijatriju Medicinskog fakulteta u Beogradu smatra da ipak postoji jedna prilika kad je bolje slagati nego reći istinu. To je kad se procijeni da bi istina dramatično pokvarila odnose jer druga strana nije dovoljno zrela da prihvati istinu. U svakom drugom slučaju je ipak bolje reći istinu. Općoj poplavi laži i laganja doprinose pojedini politički sistemi. Nakon tridesetogodišnjeg iskustva vezanog za samoupravljanje koje je bilo prepuno dvoličnosti, licemjerja i zamjene teza, mnogi pojedinci su shvatili da u takvom sistemu prolazi samo laž, tj. da je laž jedino što se može dobro unovčiti. Zbog toga su generacije i generacije, živeći u takvom ambijentu, odmalena shvatile da se treba ponašati licemjerno. U nekim krajevima se licemjerno ponašanje podržava još i od strane religijskih službenika, pa se jedan normalan čovjek ne može uopće snaći u takvoj sredini. Neki psihijatri su pokušavali da ukažu na to da samoupravljanje kvari međuljudske odnose ( pomoću ove ideologije lako su se pljačkale široke narodne mase od strane kriminaliziranih političara lojalnih režimu) jer laž dominira na sastancima i zborovima, ali su zbog toga često imali neprilika, a naučna istraživanja vezana za ove sociopatološke pojave su im bila zabranjena. Također nisu smjeli 38

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

ništa reći ni vezano za uticaj jezuitizma koji se plasirao preko oltara, a suština mu je također bilo licemjerje. Inače, psihijatrija razlikuje dva nivoa lažljivosti: patološku lažljivost ( poznatu kao sindrom Minhauzen) i običnu lažljivost. Prva se smatra bolešću a druga defektom moralnosti. Očigledno da se u gornjem tekstu radi o ovoj drugoj. Ipak, bez obzira na materijalne i društvene koristi koje su pojedinci sticali laganjem, mora se priznati da život zasnovan na lažima ne može biti lijep. Brzo počinju nesanice, košmarni snovi, preznojavanja i drugi neprijatni simptomi. Jer, teško je živjeti na dva kolosjeka i kontrolisati oba. Neminovno se mora desiti greška koja će učiniti da se lažov zaplete kao pile u kučine, a tada slijedi suočenje sa istinom. Svaki potencijalni lažov bi se morao upitati: Jesam li spreman na to? U tom smislu vrlo je ilustrativan slijedeći primjer: Prilikom pobjede na nekom takmičenju sportiskinji Jasni Šekarić su čestitali na pobjedi svi prisutni osim ekipe Republike Hrvatske. Povodom toga Jasna je izjavila: “ Stalno su motrili na njih i zato sve razumijem. Mi smo mirni i opušteni, oni opterećeni. Ali, to je ipak njihov problem.” Zaista je teško onima koji moraju da lažu ne samo ono što kažu već i ono što osjećaju. Tako smo stigli do pitanja morala. Moral Šta je zapravo moral? Definicija kaže: Moral je skup pravila nekog određenog društva o sadržaju i načinu međusobnih odnosa ljudi i ljudskih zajednica. 39

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Moralnost znači: ispravnost, poštenje, čestitost, krepost, vrlinu i etiku uopće. Pod etikom se podrazumijeva nauka o moralu koja vrši vrijednosnu procjenu i ukazuje na prave i istinske vrijednosti. U kontekstu gore rečenog, ako se osvrnemo oko sebe, nakon skoro pedeset godina ignorisanja svega onoga što se podrazumijeva pod etikom i nakon ovog posljednjeg rata, opravdano se pitamo: Je li igdje još išta ostalo od onoga što se podrazumijeva pod moralom? Sa žaljenjem moramo konstatovati da su u današnjim državama na Balkanu potpuno poremećeni svi sistemi vrijednosti potencirani etikom i moralom i da moral koji dolazi od strane organizovanog društva ne postoji. A kako bi i postojao kad uopće ne postoji ni organizivano društvo? Ovo što se trenutno ima na Balkanu je haos do haosa! Zar se organizovanim i moralnim društvima mogu nazvati društva u kojima ne funkcioniše ni policija, ni sudstvo, ni školostvo, ni zdravstvo, ni privreda, a na cijeni su, umjesto rada i stvaralaštva, kriminal, pljačka vlastitog naroda, šuplje ideologije, religijska diskriminacija, laži, prevare i obmane svake vrste i sve što je tome slično. Zbog toga, nakon toliko godina proživljenih u takvom okruženju bez morala, samo su izrazito čvrsti, savjesni i dobronamjerni ljudi ostali moralni. Naime, u tom periodu su srušene sve istinske moralne norme, a nametnute neke nove, koje bi po etičkom kriteriju prije mogle da se nazovu amoralom nego moralom. A društvo bez morala je dekadentno i ono ne samo da ne može naprijed nego ne može ni opstati. Ovakva situacija u postkomunističkom vremenu je stvorila prostor teolozima da nametnu 40

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

tezu kako je socijalistički poredak odbacio crkvu i njene moralne norme, a da pri tom nije obezbijedio nekog novog čuvara morala To i jeste i nije tačno. Da socijalistički režim nije obezbijedio čuvara morala, to je tačno. A kako je i mogao kad socijalistički poredak ne zagovara pravnu državu, ljudska prava i sl., što u stvari jedino može da uspostavi pravi istinski moral? Nasuprot tome, socijalističkokomunistička ideologija favorizuje politički voluntarizam, licemjerje, laž, privredni kriminal i sl. Što se tiče moralnih normi koje navodno uspostavlja i čuva religija, one su vrlo diskutabilne. U vrijeme kad su nastajale današnje religije nije bilo pravnih država i međunarodnih organizacija pa su bili dobro došli bilo kakvi opći propisi koji bi uveli bar malo reda u tadašnje haotične uslove života. Možda su neki od tih propisa i mogli donekle zadovoljiti u to doba. Međutim, sasvim je deplasirano tvrditi da su sve moralne norme koje propisuju religije nastale prije hiljadu i više godina primjerene potrebama današnjeg čovjeka ili društva u cjelini. Naime, neke religije favorizuju kao ideal i takve vrline koje u sebi nemaju ništa ljudskog. One traže potpuno predavanje bogu, napuštanje društva, svojine pa i porodice i zahtijevaju krajnju uzdržanost i asketizam, te sa prezirom gledaju na stvarne ljudske vrline. Jasno je da se religiozni moral zasniva na ideji boga, ali kad bi taj i takav bog služio kao uzor moralnog ponašanja (a morao bi), onda bi čovjek morao biti okrutan, prevrtljiv, hirovit, ne bi mogao da istinski voli ( jer njegov bog svoju ljubav u trenu pretvara u mržnju), a natprirodne vrline bi se zasnivale na zanesenosti i zabludi. Posmatrajući protivrječni lik i 41

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

isto takvo ponašanje kršćanskog boga, nijedan pravi kršćanin ne bi mogao imati one moralne dosljednosti i ustaljenosti bez kojih je nemoguće govoriti o moralu i njegovoj koristi za ljude. Štaviše, religiozni moral ima pogubne posljedice za društvo. Svugdje gdje on vlada iz temelja se ruše moralna shvatanja: ljudi se mrze umjesto da žive u ljubavi; u stalnom su sukobu umjesto da pomažu jedni drugima; oni se ubijaju i progone, preziru i uništavaju; najmanja razlika u njihovim religijskim učenjima (sekte) čini ih netrpeljivim neprijateljima. Dakle, neredi, nesloga, mržnja i nesreća obilježavaju puteve religioznog morala! Uprkos nekorisnom i izopačenom moralu kojemu religije uči ljude, njegove pristalice se usuđuju da kažu da bez religije ne bi bilo morala. Ali šta uopće znači biti moralan, npr., u kršćanskom smislu? To znači neprekidno se moliti, posjećivati crkve, kajati se, uzdržavati se od zadovoljstva, živjeti u pobožnosti i povučenosti. Kakvo dobro može proizaći za društvo iz ovakvih djelatnosti ? Ako ovakav moral vodi vjernike u nebo, on je na zemlji veoma nekoristan. Treba razlikovati religiozni moral od političkog. Prvi stvara svece a drugi korisne građane. Jedan stvara ljude nekorisne ili čak štetne po društvo, a drugi treba da stvara korisne i aktivne članove društva koji su u stanju da ispunjavaju zadatke muža, oca, prijatelja, druga, građanina. Ništa nije bolja situacija kad je u pitanju doprinos moralu od strane islama. Zar je moralno prisiljavati pripadnike drugih religija na prihvatanje islama koji im ne odgovara? Zar je moral prisiljavati 42

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

svoje sljedbenike da se u svakom trenutku ( tj. kad god nekom nesavjesnom i vlastoljubivom moćniku padne na pamet) fizički žrtvuju za Alaha ? Kamo to može drugdje odvesti osim u rat? A rat je, ipak, najgora moguća pojava. Religije su razorile ljudski razum i moralan život, iskvarile politiku ( dajući joj neograničenu moć), izazivale ratove, unijele nemir u čovjeka, rasprostrle zlo i patnju, neznanje i glupost, a traže od nas da im priznamo njihove navodne zasluge! Umjesto nezasluženog priznanja, ograničimo im uticaj. U tu svrhu treba favorizirati prosvjećivanje, uništiti neznanje koje vodi u zablude. U doba prosvjetiteljstva često se govorilo: Znanje će zauvijek satrti čudovište koje je rodio mrak ljudske duše i uma, ono će raskinuti okove kojima je zlo okovalo čovjeka. U nekim sredinama se to desilo, ali u nekima još nije. Zato se ipak mora reći da je priroda ta ( a ne religija i njen smušeni bog) koja upućuje ljude da budu moralni. Nije potrebna nikakva božja intervencija da bi čovjek shvatio da je nepravda predmet prezira i nesreće, da ljudi treba da se pomažu, da zlo škodi i donosi propast svima, da dobro uživa opće priznanje. To sve proističe iz iskustva. Religija ( i svaka dogma, općenito) ne razara samo moral. Ona isto tako doprinosi i neprocjenjive štete istinskoj politici, ona izopačava njena načela, nepovratno odbacuje sigurnost, slobodu pravdu, unosi u politiku hir i samovolju. Ona štiti tiranine i voluntariste i dozvoljava njihovu neodgovornost i svirepost. Dovoljno je pogledati kakva je situacija u 43

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

državama u kojima civilna vlast nije odvojena od religijske. To su sve islamske zemlje osim Turske. Ni u jednoj od tih zemalja kršćanska manjinska zajednica ne živi na civiliziran način, pa čak ni muslimanska koja je većinska. Nasuprot tome, u kršćanskim državama ( u kojima je crkva odvojena od države) islamske manjinske vjerske zajednice žive na civiliziran način, kao što skoro reče ser Alfred Šerman, bivši savjetnik Margaret Tačer. On je također konstatovao da muslimani nisu bili diskriminisani ni u jednoj Jugoslaviji, a Srbi i Hrvati jesu u Otomanskoj Carevini, zbog čega je strah ovih drugih od ponovnog uspostavljanja takve države sasvim opravdan. Jasno je da amoralni ljudi na vlasti služe negativnim primjerom svojem narodu u pogledu morala. Zato narod sam mora spriječiti da mu na vlasti budu amoralni ljudi, a to može jedino ako je potpuno svjestan svog prava, svoje mogućnosti i svoje obaveze da to učini. Pri tom mora biti svjestan toga da će jedino smjenjiva vlast koja se neprestano podvrgava procjeni svoje (ne)uspješnoasti biti, kroz to, prisiljena da bude moralna. Kao takva, jedino će ona moći obezbjeđivati uslove u kojima će narod morati biti moralan. Ne može se očekivati da se narod ponaša po onoj popovskoj: “Nemojte vi raditi što mi radimo, već vi radite što vam mi kažemo.” Tako su se ponašali i komunisti, a i sad je još tako jer se tog sindroma komunizma još dugo nećemo osloboditi. U takvoj situaciji onaj tko je to htio poslušati bio je moralan, a onaj koji se ugledao na vlastodršce, bio je nemoralan. Pri tom je ovaj drugi, nažalost, bolje prolazio. To je dovelo do potpunog 44

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

kraha morala! Do sad, na balkanskim prostorima vaspitanje i moral nisu uopće zanimali vlast. Ona je konstantno pokazivala najdublju ravnodušnost prema najbitnijem faktoru koji doprinosi sreći naroda i države. Moral može da uspostavi samo pravna država, a održavati ga može svjestan narod kroz pravilno shvatanje i korištenje svojih demokratskih prava, onemogućujući tako da se na vlasti dugo održavaju amoralni političari koji sigurno vode državu i narod u neku novu propast. Sama pomisao na mogućnost smjenjivanja, natjerat će političara da bude moralan i efikasan

4.3. Porodični raspored (Family Constelation Berta Hellingera) SINDROM KONVERTIZMA U SVJETLU PORODIČNOG RASPOREDA Uvod Svaki čovjek je dio porodice u kojoj cjelokupan život čini odnos između njenih članova. Taj odnos je zavisan od dinamike unutar porodice, a on je temelj iz kojeg izlaze sva dešavanja u našem životu. Zbog toga mnogi koji to shvate, traže stručnu pomoć da bi poboljšali te odnose. Takvu pomoć pružaju stručnjaci za psihoanalizu ili općenito stručnjaci za psihologiju. 45

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Na osnovu ideje da je familija jedna interaktivna jedinica na koju utiču prošle generacije i na osnovu principa da je cijelo veće nego suma njegovih sastavnih dijelova, temelji se porodična terapija. Njen razvoj su trasirali Bowen, Satir, Minuchin, MRI grupa i Milan grupa. Ranih 60-tih godina Virginia Satir je uočila da simptomi koji se prepoznaju kod jednog člana familije imaju ulogu u balansu sistema, a sistem ima ulogu u održavanju tih simptoma, na osnovu čega je zasnovala svoju teoriju Family Reconstruction. Istraživačka grupa iz Italije je došla do spoznaje da problemi familije kao cjeline se prenose kao uzorak sa jedne generacije na drugu. I mnogi drugi autori su dali doprinos postavljanju osnova za razvoj metode Family Constellation koju je, zahvaljujući svojoj multidisciplinarnosti i velikom iskustvu, ustanovio Bert Hellinger. Ovo je jedna od novijih metoda tradicionalne medicine koja je svoje mjesto našla i u Srbiji gdje je ozvaničena Pravilnikom o tradicionalnoj medicini. Vlado Ilić, učenik rodonačelnika ove metode Berta Helingera, kaže:”Pomirenje u prošlosti-zalog za budućnost.” Naime, velika je mogućnost da se kroz porodični raspored dođe na nivo povrede u prošlosti koja je zapisana u našim genima, pa da se tu dođe do pomirenja, do iscjeljenja koje onda omogućava da se u sadašnjem životu bolje i kvalitetnije živi. “Porodični raspored” Berta Hellingera

46

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Porodični raspored-poredak ljubavi je fenomenološka metoda nastala 80-tih godina pod uticajem grupne dinamike, primalne terapije, transakcione analize i različiih oblika hipnoterapije koju je razvio i prilagodio savremenom terapeutskom pristupu, te metodološki uokvirio, njemački psihoterapeut, filozof, katolički teolog i pedagog Bert Hellinger. Ona se danas uspješno primjenjuje na svim kontinentima pod jednim od naziva: “Order of Love”, “Familienaufstellung”, “Family Constellation” ili “Helinger-Work”. Ova fenomenološka metoda svojim efikasnim iscjeliteljskim dejstvom prevazilazi okvire klasičnog terapeutskog rada. Ona uključuje transpersonalno, unutrašnji duševni domen, odnose unutar porodice i odnose unutar društvene sredine. Ovaj postupak prevazilazi granice ličnog i omogućava uvid u transgeneracijsku dinamiku i njeno dejstvo na pojedinca, u čemu je njen najveći značaj. Sama spoznaja tih dinamika koje se manifestiraju kroz tzv. kolektivno pamćenje a povezuju nas sa transpersonalnim, omogućuje nam uvid u povezanost i smisao međusobnih odnosa kroz vrijeme i time dovodi do nevjerovatnog napretka i konačnog rješenja mnogih problema. Pristup “porodičnog rasporeda” ( Family Constellation) proizlazi iz duge tradicije sistemskih terapija koje posmatraju život kao cjelinu a ne kao izolovane incidente ranjavanja i bola. Posmatrajući porodičnu situaciju u kontekstu veće cjeline, mi dobivamo uvid u dublje razloge zašto se stvari događaju tako kako se događaju.

47

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Polje porodične energije ili “duša porodice”, po rodonačelniku ove teorije Bertu Helingeru, je osnov za istraživanje i razumijevanje porodičnih relacija i eventualno iznalaženje rješenja za probleme koji opstruiraju naše biće. Ta “porodična duša” uključuje i žive i mrtve članove šire porodice i ima dubok uticaj na sadašnju generaciju. Takav uvid dobijen ulaženjem u dublji kontakt sa tim “poljem porodične energije” omogućuje uspostavljanje energetske ravnoteže unutar porodice. To je način da se radi na problemima koji utiču na nas na fizičkom, emocionalnom i dubljim nivoima svjesnosti. Na taj način Family Constellation pristup omogućuje da se desi ozdravljivanje dublje, na nivou duše. Taj uzorak “porodične energije” Hellinger naziva “order of love” ili “poredak ljubavi”. Nekoliko tih “poredaka” su: da su članovi te familije povezani zajedničkom sviješću; da svatko ima pravo da pripada, dobija i gubi, što je izbalansirano kroz generacije, a rješenje našeg sadašnjeg problema je zasnovano na prihvatanju i razumijevanju veće cjeline čiji smo i mi dio. Kao što vidimo, radi se o sveobuhvatnom holističkom i integrativnom sagledavanju pojedinca i njegovog okruženja i uvidu u interaktivno djelovanje energetskih polja. Ovom oblašću se mogu baviti oni koji imaju završeno stručno obrazovanje humanističkih nauka, npr. ljekari, psihijatri, psiholozi, pedagozi, defektolozi, prosvjetni radnici, sociolozi i sl. Dodatnom edukacijom oni se upoznaju sa osnovnim teoretskim i metodološkim konceptima tzv. poretka ljubavi i prirodnim energetskim zakonitostima koje djeluju unutar 48

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

porodičnog sistema, a sve sa ciljem kvalitetnijeg poimanja sopstvenog života ( ali i života drugih) i rješavanje svakodnevnih životnih problema.. Ovaj pristup kreiranjem slike porodičnog energetskog polja u obliku konstelacije nas ohrabruje da se okrenemo ka porodici porijekla i da kroz to dobijemo snagu na novi, zdrav način života. Znajući da smo duboko vezani za dušu naše porodice i da nikakva niti vremenska niti neka druga distanca to ne može promijeniti, postajemo sposobni da istražimo kompleksnost prošlosti naše familije. Otvoreno gledajući na našu familiju od njenog (pra)početka imamo priliku da vidimo i dobro i loše, i neotkrivene tajne i istinu i da istražimo izgubljeno i neobjašnjeno. Sagledavanjem tih različitih komponenata saznajemo dublje istine o našoj familiji i stvarima koje nas vezuju zajedno. Ako gledamo sa otvorenim očima, razumom i srcem, izbjegavajući moralne prosudbe, stičemo mogućnost da se otklonimo od onog što smeta našem napretku i da kanališemo energiju svoje porodice u produktivnije svrhe. Radeći sa poljem porodične energije naučili smo da sve razne grupe imaju kolektivnu svijest koja ima nesvjesni uticaj na one koji su u toj grupi. Način da se razumije taj energetski fenomen može proizaći iz posmatranja naše veze i identifikacije sa različitim grupama kojima pripadamo. Kao prvo, najjača duševna grupa kojoj pripadamo je naša familija porijekla. Poslije toga je naša veza sa našom baštinom i grupom koja predstavlja naše kulturno zaleđe. To može uključiti porodičnu religiju, rasu, etnicitet u 49

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

kojima smo rođeni, zavičaj u kom živimo i naciju ili državu sa kojom se identifikujemo. Svaka od ovih većih duševnih grupa posjeduje oba i svjesni i nesvjesni energijski uticaj na naše ponašanje. U suštini ove metode centralno mjesto zauzima tzv. reprezentativni osjećaj. To je jedna od osnovnih ljudskih sposobnosti kojom se na tjelesnoj i osjećajnoj razini mogu osjećati iskustva i osjećaji drugih ljudi i imati spoznaja i “znanje” o njima iako prije toga nisu dobijene nikakve kognitivne informacije o njima. Biti “medijum” za prenošenje i iskazivanje iskustava drugih ljudi je sposobnost čovjeka koja ima svoje korijene u prapočetku ljudskog postojanja, pa se može smatrati kao jedno od najstarijih “znanja” ljudske vrste. To se koristi i u nekim drugim vrstama terapija- npr. u odavno opšteprihvaćenoj psihoanalizi, mada je najviši stepen diferencijacije ove sposobnosti postignut baš u “poretku ljubavi”. Porodični raspored, u suštini, predstavlja tzv. “polje znanja” pomoću kog se praktično odslikava energetsko stanje u okviru porodičnog ( ili nekog drugog) sistema, sa izuzetno velikim iscjeliteljskim potencijalom. Ovo energetskoinformativno polje već ulazi u oblast prirodnih nauka i “morfogentskih polja” Ruperta Sheldrake-a, koja imaju svoje informacije, ali na drugom nivou. Terapija “porodični raspored” ne bavi se samo površinskim simptomima, već traga za njihovim korijenima i probleme rješava na mnogo dubljem nivou, na kojem su i nastali. Rad u polju “poretka ljubavi” je orijentisan ka rješenju i podvrgava se prirodnim poretcima i zakonitostima koji djeluju 50

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

unutar porodice ili sistema, dakle faktičkim kategorijama bez obzira na moralne kodekse. Povreda tih zakonitosti može dovesti do teških patnji i bolesti, a njihovo ponovno uspostavljanje, do iscjeljenja. Podvrgavanje tim prirodnim zakonitostima i prepuštanjem energetskim procesima doseže se do ljubavi koja postaje odlučujuća i noseća snaga porodice ( sistema). U te zakonitosti spada, npr., pravo svih članova porodice ( sistema) na pripadnost nezavisno od moralnih kodeksa. Tu spada i neprikosnoveno pravo na vlastitu sudbinu, na sopstvenu patnju i krivicu. Tako, djeca ne mogu da snose teret svojih roditelja, već moraju svojim roditeljima prepustiti da sami nose svoje breme, te tako doprinose prosperitetu vlastitog života. Teorija o morfogenetičkom polju kaže da se genetski prenose informacije o bolu, ljubavi, ljepoti... Sve je to u nama i zato treba raditi na sebi. Ne treba da “ispravljamo krive drine” naših predaka jer je to nemoguće, a moglo bi biti kontraproduktivno. Time bi samo sebi natovarili teret, nikome ne bismo pomogli. Radi se o tome da u nama postoje “energetske mrlje” i “energetski čvorovi” koje su vezali još naši preci, a koje ometaju normalan protok energije u nama. Uključivanje predaka i mrtvih članova porodice kao i onih koji su se u ratnim stradanjima energetski vezali za porodicu dovodi do pomirenja na jednom dubljem nivou, pa živi dobijaju novu snagu. To nije metoda “čarobnog štapića” koji može da liječi sve bolesti, već je više riječ o spoznaji i ličnom napretku.

51

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Rad u polju “poretka ljubavi” zahtjeva visoku stručnu postdiplomsku nadogradnju i kvalifikovanost. Podrazumijeva dobro poznavanje priznatih psihoterapeutskih metoda, ali i sposobnost praktičara “ poretka ljubavi” da se odrekne predstave o kontroli nad situacijom i da radi “bez namjere i straha”- kao što kaže Hellinger. Oblasti primjene Ova fenomenološka metoda je našla široku primjenu širom svijeta i to u oblastima: -socijalni rad (porodica, djeca, starateljstvo, usvajanje, dječji domovi, zatvori, nasilje, zlostavljanje, alkoholizam, narkomanija i druge bolesti zavisnosti, hendikepiranost i sl.); -psihoterapija (individualna patologija i forme sistemske vezanosti, iscjeljenje gubitka i ponovno uspostavljanje veze prekinutog odnosa, sklonosti ka suicidu, trauma, ratna trauma); -medicina (bolest i liječenje, organi, medikamenti, prevencija); -školstvo i obrazovanje ( sistem prosvjetnih radnika, učenika, roditelja i administracije); -kultura, pozorište i umjetnost; -savjetovalište za parove i porodice ( ljubav, intimnost, vezivanje, seksualnost, razilaženje, samohrani roditelji, smrt, bolest, nesreće, incesti, seksualno zlostavljanje i dr. ); -organizovanje, podučavanje, postupanje pri smjenjivanju profesionalnih i ličnih 52

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

aspekata, spoznaja razlika; -rat, proganjanje žrtava i zločinaca, konvertovanja, integracija drugih kultura i rasa, - i sl. Temelj “porodičnog radsporeda” Mi nismo samonikli! Naši preci su na svojevrstan način zasijali ono što mi danas žanjemo, i dobro i loše. Bilo da smo toga svjesni ili ne, preci i primarna porodica određuju naš život u velikoj mjeri. Drugim rječima, mnogi naši životni problemi ( zdravlje, brak, materijalni problemi, posao, problemi sa djecom, bolesti i dr. ) imaju veze sa familijom u kojoj živimo, sa familijom u kojoj smo odrasli, kao i sa familijama iz kojih potiču naši roditelji i općenito preci. Mi nismo naslijedili od naših predaka samo boju očiju, kose ili sklonost ka epilepsiji već i različite psihološke osobine, traume i bolove koji mogu biti prikriveni. To je slikovitio rečeno u jednoj srpskoj poslovici: “When grandpas eat sour grapes the grandson’s teeth turn numb” ( Kad djed jede kiselo grožđe, unuku trnu zubi). Ovo je polazna tačka učenja Berta Helingera. Ponekad se blokade iz prošlosti prenose sa koljena na koljeno kroz više generacija i utiču na ponašanje potomaka. Jedan od vrlo efikasnih načina za otklanjanje ovih blokada je upravo “porodični raspored” ili popularnije- “poredak ljubavi”. Kad bolje razmislimo, mi nesvjesno u životu stalno koristimo elemente iz “porodičnog 53

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

rasporeda”, bar za nekoliko prethodnih generacija. Doduše, zbog ponavljajućih ratova, progona, konvertovanja, genocida i sličnih ružnih događanja koja su svojstvena balkanskim prostorima, rijetko tko može da prati svoje porodično stablo dublje u prošlost od 3. koljena. Na Balkanu ne umiru u istom krevetu čak ni otac i sin, a kamoli dalji preci. Međutim, često ćemo se susresti sa tvrdnjama i pitanjima poput ovih: “Isti je kao njegov djed.”; “ Ima mnogo zajedničkog sa svojom babom, tetkom, ujakom”; “Da li se zna da je netko u široj ( ili “dubljoj”) porodici bolovao od šećerne bolesti, kancera, cistične fibroze ili sl.?”, “Da li je bilo slučajeva ludila ili suicida u porodici?” itd. To sve ukazuje da smo mi svi, manje-više, svjesni da na naš život bar u izvjesnoj mjeri utiče “prtljag” koji su nam u naslijeđe ostavili naši roditelji i preci. Zato je veoma korisno ne potiskivati i ne trpati “pod tepih” te činjenice, već se suočiti na vrijeme s njima kako nam ne bi upropastile život. Tim više, što mi za ono loše što su eventualno uradili naši preci, ili osjećamo ili nam netko natura krivicu. Međutim, to je nepotrebno i veoma opasno, jer svako je odgovoran za svoja djela i svako nosi svoj teret. Ali, svatko mora biti svjestan toga, u čemu mu može pomoći upravo ova metoda “porodičnog rasporeda”. Duša će prihvatiti tu novu sliku tokom vremena na najkorisniji mogući način, bez upuštanja u priče, razmišljanja, analize ili istraživanja što sve je potpuno nepotrebno. Važno je izvući pouku da niti jedan budući izdanak te porodice takvo nešto loše više nikad ne uradi. A to je

54

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

dovoljno i omogućit će svim potomcma da se razvijaju neometano, u budućnosti, od tog tereta. Priznati ono što jeste-zvuči jednostavno, zar ne? Koliko nas je takvih koji to možemo? Da li je moguće i da li je potrebno prihvatiti baš sve onakvo kakvo jeste: ljubav, dobrotu, mržnju, nepravdu? O tome govori Bert Helinger u svojim knjigama. On razmatra pitanja života i smrti, sudbine, savjesti, pravde i nepravde, krivice i nedužnosti, dobra i zla. On ne zazire niti od pitanja duše i duhovnosti, životne misije i nečeg većeg od nas ( valjda zato što je i teolog). Ono što je najviše iznenadjujuće kod njega je činjenica da centralnu ulogu u polju psihoterapije on dodjeljuje- ljubavi. Ne baš onoj sentimentalnoj ili romantičnoj, već onoj koja predstavlja pokretačku snagu. Međutim, Bert Helinger je izvrgnut i mnogim kritikama, pridošlim naročito iz redova njegovih sunarodnika. Naročito su žestoke one vezane za njegovu percepciju incesta i Hitlera, a zamjera mu se i izvjesna doza misticizma. Neki od njegovih kritičara predviđaju da će njegovo djelo poslije njegove smrti, zajedno sa njim, završiti na “smetlištu historije” . Međutim, u stvarnosti ne izgleda baš tako jer njegov “Family Constellation” svakim danom stiče sve više pristalica, a i rezultati su prilično opipljivi. Prije negoli se pristupi izvođenju postupka porodičnog rasporeda, važno je saznati neke činjenice koje mogu dati najznačajnije informacije za rad u “Family constellation”. U tom se sastoji bitna razlika u odnosu na konvencionalnu terapiju koja 55

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

interpretira stanje na osnovu opisa karaktera, osobnosti i interpersonalne dinamike. Zato je ovdje najvažnije pitanje: Što se desilo u životu članova tvoje sadašnje familije ili u nekoliko zadnjih generacija tvojih predaka, što je bilo traumatično, neobično, a što je značajno promijenilo tok potonjih događaja? To podrazumijeva pitanja kao što su: Da li je netko u sadašnjoj familiji ili familiji vašeg porijekla : -Umro za vrijeme porođaja? -Patio od bolesti ili nesposobnosti zbog porođaja? -Bio životno ugrožen? -Izvršio samoubistvo? -Služio ili umro u vojnoj službi? -Imao abortus ili spontani pobačaj? -Imao napušteno dijete ili dijete dato na usvajanje? -Imao težak porođaj? -Odvojen od majke u ranoj dobi? -Doživio traumatičan doživljaj u djetinjstvu? -Imao životno ugrožavajući doživljaj? -Imao dugotrajnu bolest? -Pokušao suicid? -Izvršio kriminalno djelo uključujući i ratni zločin? -Učestovao u holokaustu ( genocidu) kao žrtva ili izvođač? -Postao nestala osoba? -Prešao u svećenike ili monahe? -Nasilno mijenjao vjeru ( i naciju!)?

56

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

-Bio skrajnut iz društva zbog vjere, nacije, rase, seksualne orjentacije i dr. -Prognan i izbjegao u drugu zemlju? -Živio neobičan život? - ili sl. Ovo su stvari koje naša duša ne može tek tako probaviti, jer ona nije mašina koju možete naprosto uključiti ili isključiti, što se često pokušavalo. Misli mogu biti brze, ali duša je spora! Zato smo mi, na nivou duše, duboko povezani sa svim članovima našeg porodičnog sistema, bez obzira bili oni živi ili mrtvi. Iz tih “porodičnih šema” proističu mnogi problemi koje ljudi imaju. Mnogi su nesvjesni tih “porodičnih šema” pa je najbolji način da se sa njima bavimo upravo onaj na nivou energije. Ako mi održavamo sve što je u vezi sa našom familijom u svjesnoj ljubavi, respektujući njihove sudbine i njihove terete kao njihove sopstvene, tada nas oni neće opterećivati i kočiti u našem životu. Tako se patnja uzrokovana time zamjenjuje saznanjem o tome. U protivnom, može se desiti da smo opeterćeni pitanjem: “čiji život ja živim?” i n taj način uhvaćeni u zamku transgeneracijskih porodičnih veza i sudbine koja ne pripada nama već nekom našem pretku iz dvije, tri ili više generacija prije nas. Takva zbrka može uticati na naš lični i profesionalni život rezultujući u psihološkim i fizičkim bolestima i disharmonijom. Te nevidljive sile imaju snagu da nas zapletu u sudbine koje ne 57

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

pripadaju nama, sudbine koje datiraju iz vremena dve, tri i više generacija prije nas, što predstavlja baštinu koje se ne možemo riješiti za života. Zahvaljujući Bertu Helingeru ta zbrka može postati vidljiva i rješiva. Tehnika primjene metode porodičnog rasporeda Tehnika provođenja “porodičnog rasporeda” može biti individualna ili grupna, s tim da pojedinac samo u nekoliko rečenica iznese simptome koji ga onemogućuju i smetaju mu u životu. Nakon toga klijent bira po ličnom nahođenju, između ljudi koji su prisutni u grupi, po jednog predstavnika za svakog ključnog člana porodice: oca, majku, brata, sestru i sl., koji tako postaju živi model originalnog porodičnog sistema. Tako se dobija porodična konstelacija ili drugim rječima porodično energetko polje kome pripada i osoba na čijem problemu se radi ( klijent), što uskoro rezultira iznošenjem nesvjesne porodične dinamike na svjetlo dana. Ono što je nama, zasad, najčudnije je činjenica da se ti predstavnici članova porodice ubrzo počnu ponašati kao što bi se ponašali sami članovi te porodice: osjećaju njihovo unutrašnje stanje, ponekad čak i izgovaraju iste rečenice koje su karakteristične za osobu koju predstavljaju, iako o toj osobi nemaju nikakva konkretna znanja. To se objašnjava energetskim “znanjem” prisutnog klijenta. Međutim, činjenica je da se na taj način otkrivaju nesvjesne veze klijenta sa sudbinom porodičnih predaka. Događaji kao što su smrt novorođenčadi, isključenje člana porodice, ubistvo 58

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

člana porodice ili ubistvo izvršeno od strane člana porodice, zlostavljanje drugih od strane članova te porodice i sl. vodi ka stvaranju konfuzije koja kasnije ometa nečiji život i njegove odnose. Posljedice toga mogu biti osjećaj izolovanosti, depresija, mentalne i fizičke bolesti, nesreće, financijski problemi, problemi uspostavljanja odnosa sa drugima i čak suicidne misli i pokušaji samoubistva. Kad klijent “vidi sebe” na pozornici u interpretacije nekog izabranog člana grupe, on mnogo lakše dođe do spoznaje i na kognitivnom i na energetskom nivou jer energija, kad dođe do iscjeljenja, automatski iscjeljuje i tijelo i dušu. Pri ovakvom radu čak i male gestikulacije reprezenata članova posmatrane porodice mogu dati korisne informacije. Riječi se minimalno upotrebljavaju i zbog toga im je snaga veća. Konstelacioni rad rezultuje pokretanjem promjena na veoma dubokom nivou- na nivou duše ( energije). Kad se članovi porodice postave u centru kruga u odnosu jedni na druge, dolazi do neobičnog fenomena: predstavnici članova ove porodice počnu osjećati i ponašati se kao stvarni članovi te porodice. Najbolje objašnjenje ove pojave dao je biolog dr Rupert Sheldrake: polje energije koje se zove morfološko polje, spaja ljude, mjesto i čak i životinje i ima memoriju i uticaj. Dr Sheldrake je dokumentovo postojanje ovog polja u svojim brojnim knjigama, a Bert Hellinger je posmatranjem tog “knowing field” spoznao kako ga upotrijebiti da bi se modelirala ranije sakrivena dinamika u njemu.

59

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Svaki pojedinac posjeduje jedinstveno energijsko polje koje se pomjera i zavisi od njegovog fizičkog, emocionalnog, mentalnog i spiritualnog zdravlja. Facilitator u radionici prati tu energiju kako pojedinaca u grupi tako i čitave grupe. Energijska i intuitivna svjesnost pomaže mu da sagleda dublja unutrašnja kretanja i proces ozdravljivanja klijenta i da formira krug energije koja je kanalisana kroz sve učesnike. U suštini mehanizam događanja u okviru “porodičnog rasporeda” nije do kraja razumljiv. Da bi se dalje moglo razumjeti što se događa, mora se proći obuka, jer se ovdje radi i o hipnozi i o nečem sličnom što se dešava i u ritualima vračeva i općenito o ulaženju u sferu nesvjesnog, pa se to i ne može objasniti na nivou svjesnog. Drugim riječima radi se o nečem što se može iskusiti ali ne i objasniti ( bar ne zasad), jer predstavlja jednu od većih misterija života. Ta znanja bi nam mogla biti na raspolaganju samo ako bismo dozvolili sebi da idemo izvan našeg mentalnog razumjevanja životnih događanja i situacija. Upravo zbog toga se konstelacioni pristup smatra nekom vrstom svetog rituala, iako su snaga i jačina tog rituala veoma realni, kaošto je i snaga i efekt ovakvog rada ako se on obavlja predano i sa integritetom. Bilo kako bilo, Family Constellation je visoko efikasan način ozdravljivanja na dubokom osjećajnom energetskom nivou, sa dugotrajnim a često i trajnim rezultatima promjene. Sam tok rada u radionici “porodičnog rasporeda” može se naći na internetu, a facilitatori koji ga obavljaju su prethodno prošli bar dvogodišnje 60

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

intenzivne obuke u kojima su stekli potrebna znanja i izvježbali specifičnu osjetljivost za ovaj posao, te dobili potrebni certifikat. Sindrom konvertizma rasporeda“

u

svjetlu

„porodičnog

Sistemska zbrka u familiji nastaje ako se razne neriješene traume prenose kao baština na naredne generacije i djeluju na njih bez obzira na to da li su oni svjesni tih događaja iz prošlosti ili ne ( taj fenomen je poznat pod nazivom Invisible Loyalities). Stalni sukobi, ratovi i strani okupatori su na ovim našim prostorima ( Turska, Austrija, Venecija, Mađarska i dr. ) su ostavili velike i strašne posljedice na stanovništvo. To je razdvojilo brojne srodnike, nerijetko i najbliže; usmjerilo ljude u nove zajednice drugačije kulture, izmjestilo ih u nove prostore, suočilo ih sa novim iskustvima, osuđujući ih istovremeno na sjećanja i pamćenja; dovelo ih je u nova najčešće neželjena podaništva, u nove vjere u koje inače nikad dobrovoljno ne bi ni htjeli ići.. Najgore od svega što im se desilo je opasni SINDROM višestrukog nasilnog KONVERTIZMA, koji im je time „instaliran“, koji ih prati i danas, a prema tvrdnjama psihologa i psihijatara on će čučati potisnut u dušama njihovih potomaka i hiljade godina ( što je tvrdio još i Freud!) uz stalnu opasnost da izbije na površinu i manifestira se u najgorem mogućem obliku ( npr. kao genocid nad svojom nekonvertovanom sabraćom kao 1941, 1991.) 61

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Radi se o tome da, kad postoji određeni energetski proces u organizmu izazvan traumom, to NIKAD NIJE ZABORAVLJENO, već se kao neka vrsta sjećanja prenosi tzv. genetskim putem. Kad se u svakodnevnom životu susretnemo sa sličnom situacijom u kakvoj je bio neko od naših predaka, mi najčešće i ne znamo što se tada desilo, ali na neki neobjašnjiv način dolazi do energetskog sjećanja ili hemijskog spoja koji naš organizam dovodi u fazu sjećanja i tada reagujemo kao što je reagovao neko od naših predaka. Da bismo shvatili historijski kontekst ružnih događanja na Balkanu koji opterećuju svaku balkansku porodicu, više ili manje, pročitajmo sljedeći tekst: Historija Balkana je strahovito krvava, puna zločina, genocida i sveopćih tragedija. Razlog za to je levitski plan koji se sprovodi već 2000 godina sa ciljem da se ljudska rasa potčini jednoj maloj grupi manijaka koji su sebi uvrtjeli u glavu da oni i li njihovi potomci treba da vladaju svijetom, a da ostali ljudi treba da budu svedeni na nivi poslušne marve. U tom cilju su morali najprije uništiti sva dotadašnja vjerovanja ljudi koja su bila vezana za vjerovanje u njihove pretke kao bogove, u bogove prirode, u kosmičke bogove ( tzv. mnogoboštvo). Vjerujući u ove bogove ljudi su izgrađivali sebe kao ljude sa ponosom, dostojanstvom, hrabrošću i poštenjem i kao takve leviti ih nisu mogli transformisati u poslušnu marvu. Zato su smislili pakleni plan koji se sprovodi već više od 2000 godina, a čija prva faza je 62

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

bila načiniti od “izabranog naroda” ( za što izabran?!) biorobote koji će u njihovo ime, POSLUŠNO vladati drugima. To su uradili naturanjem novosmišljene vjere judaizma Jevrejima. Nakon toga su od ostatka stanovništva (tzv. gojestoka, marva) trebali napraiti poslušnu rulju koja će se bezpogovorno pokoravati tim od boga (!?) izabranim gospodarima, a to su uradili izmišljanjem samoubilačkog kršćanstva koje favorizira mučenike, bijednike, robove....Usput su konstantno vršili “sječu knezova”, tj. istrebljivanje pametnih koji bi mogli razotkriti ovaj pakleni plan, organizovati stanovništvo i upropastiti realizaciju levitskih sumanutih ideja i planova. Prije naturanja monoteističkih vjera ljudi su vjerovali u paganske bogove i to na taj način da su ih poštovali kao svoje pretke. To su bile paganske religije (grčka, rimska, slavenska, budistička, šintoistička i dr. ) Vjerovao je tko je u što htio i to prvenstveno u sile prirode i kosmičke sile koje su stvorile čovjeka i Zemlju na kojoj može da živi, a dale su mu razum i volju da može opstati u tom okruženju. Na religiji staih Grka i Rimljana temelji se evropska civilizacija, na religijama budizma, šintoizma i sl. religija temelji se istočnjačka civilizacija. Na monoteističkim vjerama ne temelji se ništa jer su one destruktivne, pokvarile su ljudski materijal i odsjekle ljude od svih znanja stečenih do tada. Kršćani, kad su se dokopali vlasati preko cara Justinijana, prvo su spalili Aleksandrijsku biblioteku koja je sadržala ogromna znanja sakupljena do tada. A Arapi su bili izrazito 63

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

napredni i razvijeni prije negoli ih je zajašio islam. Kršćanstvo je zabranilo matematiku, a komunizam logiku i genetiku. Kršćanstvo nipodaštava ženu, a islam joj ne priznaje ni dušu! Zašto ovdje spominjem komunizam? Zato što je komunizam ISTO što i kršćanstvo, samo bez boga. I komunizam spada u monoteističke vjere kao i judaizam, kršćanstvo i islam. I što je najvažnije- sve te vjere su nastale u istoj «radionici» i sa istim ciljem! Kojim? Evo kojim: Prije nekoliko hiljada godina u Egiptu su postojali svećenici leviti čije okultno krilo je sebi dalo u zadatak da osmisle način kako će njihovi potomci jednog dana zagospodariti svijetom! Zvuči nevjerovatno, ali je tako. Za to ima sve više i više dokaza koji sve više i više izlaze u javnost. A oni koji to ne mogu da prihvate- nek pogledaju oko sebe. Sve vrvi od dokaza! Zato su sukcesivno izmišljali monoteiszičke religije kako bi dobili više vremena za postepeno i neprimjetno realizovanje ovog cilja. To traje najmanje 2000 godina. Prvo su kreirali judaizam, pa kriščćanstvo kao pandan ( ili komplement) judaizmu, zatim islam ( jer izrazito pametni i napredni Arapi su teško prihvatali kršćanstvo!), pa komunizam kao zamjena za oslabjelo ( i dobrano kompromitovano) kršćanstvo. Sad kad je propao komunizam, užurbano rade na novoj religiji koja će obezbijediti nastavak na stvaranju haosa i uništavanju čovjeka kao čovjeka i svođenjem njega na nivo životinje.

64

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Svatko iole razuman ne može a da ne vidi da je gotovo sve što se radi u domenu politike i vlasti OBRNUTO NEGO ŠTO BI TREBALO BITI ( tj. naopak sistem vrijednosti koji nam ne obezbjedjue opstanak već propast, a o progresu društva nema ni govora); da se veličaju slave i brane zločinci i kriminalci i po njihovim potrebama je ustrojen sektor pravde; da se kroz stoljeća i milenijume istrebljuju pametni i potiskuju talentovani; da taj navodni bog niukom slučaju ne radi za nas druge narode ( npr. Ruse, Srbe), već samo za Jevreje ( i levite) jer je njih „izabrao“; da nema Boga već samo vraga ( bar što se nas tiče!); da nema bitne razlike između komunizma i kršćanstva; da je Lenjin bio najveći krvnik Rusa, Broz Srba; da nas sa katoličkih ikona gledaju beživotni iskeženi „sveci“ koji reklamiraju patnju kao ljudski ideal; da se svugdje ukorijenila negativna kadrovska selekcija; da učimo lažnu historiju a prava je TABU tema; stravična hajka i zatiranje Srba i Rusa; itd. itd. Zar treba još dokaza? Ako treba, ima ih i to u izobilju! U okviru tog monstruoznog plana ovladavanja cijelim svijetom, Mojsije je vodao po Sinajskoj pustinji Jevreje više od 40 godina da bi od njih napravio biorobote i naturio im monoteističku vjeru judaizam, osmišljenu sa ciljem da preko nje kontrolišu svoje vjernike i postupkom obrezivanja 8. dana života djeteta da spreče kod njih razvoj gornjih čakri ( osjećaji, razum). Na taj način ta vjera od 65

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

svojih vjernika pravi robovlasnike, bezosjećajne ljude, poslušnike bogu Jahvi. Da bi levitski projekt bio uspješan, bilo je potrebno stvoriti vjeruantipod judaizmu koja će od svojih vjernika tzv. goja napraviti robove, bijednike, mučenike, bezvoljnike. Za tu namjenu je izmišljeno kršćanstvo. Zato nije neumjesno zaključiti da židovska elita pod kontrolom okultnih levita koristi vjere kao ( informaciomo) oružje. Oni su u tu svrhu svom narodu ( Jevrejima i jevrejima) nametnuli vjeru judaizam, koji svoje «vjernike» uči da su oni izabrani narod koji ima pravo ali i obavezu da osvoji svijet! U isto vrijeme, svojim protivnicima su nametnuli vjeru kršćanstvo, koje svoje sljedbenike uči i prisiljava da izvrše kolektivno samoubistvo! Da je tomu tako, zavirimo u Novi zavjet gdje piše: «prodaj sve što imaš i daj sirotinji», «bogatstvo je grijeh», «seks je nešto vrlo griješno», «ne opiri se zlu», «ne sudi da ti ne bi bilo suđeno», «voli svoje neprijatelje»... itd, itd. Dakle, ako malo bolje pogledamo, bit će nam očigledno da je kršćanstvo dizajnirano sa isključivim ciljem da judaizmu prokrči put do svjetskog trona!! Pri tom je važno zaključiti da jevrejski narod samo obmanjuju da su „izabrani narod“ u nekom njima korisnom smislu. Oni su zapravo izabrani da „odrade“ jedan dio posla za levite, a kršćani ( kasnije komunisti) da „odrađuju“ drugi dio posla ( plana) za levite, a životi i jednih i drugih ne vrijede pišljiva boba i rasipaju se u milionima 66

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

( lomače, holokaust, genocidi, čistke itd...) Svi su oni jadne žrtve paranoiččnih i lakomih levita i njihovih kooperanata malobrojne jevrejske elite u njihovom nastojanju da zagospodare svijetom! To sa kršćanstvom i judaizmom je funkcionisalo izvjesno vrijeme, ali su leviti nakon više stoljeća uvidjeli da su Arapi prepametan narod sa mnogo znanja, pa ih je bilo teško prevesti masovno u kršćane. Taj «biznis» je loše išao! U levitskoj «radionici» su zbog toga smislili jednu nešto izmjenjenu verziju kršćanstva koja je više odgovarala mentalitetu Arapa i prozvali su je novom religijom-islam. Nakon toga se sve opet odvijalo i dalje po planu. A onda je evropska rulja, stenjući pod jarmom kršćanstva i Vatikana podigla revoluciju. Da bi spasili stvar, leviti su formirali protestantizam u kom je hrišćanski bog postao samo dekor i paravan, a bog pobunjenih zapadnih zemalja je tada postao –novac. I opet su leviti mogli da odahnu jer se sve i dalje odvijalo po planu. A onda su radnici počeli da stenju pod vlašću kapitalista i pretili da sve unište, baš kad su leviti bili nadomak stvaranja svjetske vlade! Tad su angažirali svog levita Marksa da im izmisli novu monoteističku vjeru koja će nastaviti realizovanje paklenog levitskog plana. I on je po narudžbi levita smislio novu vjeru- komunizam. Komunizam je trebao prvenstveno da uništi rusku carevinu jer se u njoj nikad čvrsto nije primilo kršćanstvo, već je njihovo pravoslavlje još uvijek imalo duboke veze sa paganstvom ( a paganstvo stvara čovjeka

67

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

slobodarskog duha, a ne pokornog mučenika!). Isto važi i za Srbe. Sve je dalje išlo po planu dok nisu naišli na veliki problem nametanja kršćansttva Rusima i Srbima. Oni su imali jaku mnogobožačku religiju koja je bila duboko urasla u duše njihovog stanovništva i bilo ju je teško iščupati. Zbog toga im “dozvoljavaju” da zadrže dio svog paganstva s tim da prihvate i kršćanstvo i da se napravi neka simbioza, sa namjerom da se paganizam jednog dana potpuno istisne. Međutim, to se nije desilo još ni do dana današnjeg. Zbog toga se ovi narodi nisu nikad preobratili u poslušnu kršćansku rulju, već stalno pokazuju slobodarski duh umjesto pokornosti. Zbog toga moraju biti potpuno uništeni.... Zato im je naturen i komunizam, vjera kreirana u istoj “radionici” kao i prethodne, s tim da je iz nje izbačen bog, a bogovi su postali samozvani komunistički funkcioneri. A svi principi i svrha komunizma su isti kao i kršćanstva: uništiti Srbe i Ruse! Gotovo da im je to i uspjelo.... Drugi zadatak komunizma je bio stvaranje svjetske vlade. Zbog toga su leviti preko svoje udarne pesnice biorobota jevreja pokrenuli I svj. rat. On je uništio rusku carevinu ali nije stvorio svjetsku vladu. Zato je zapodjenut II svjetski rat, koji je i to riješio (OUN, MMF, NATO itd). Ako se bolje pogleda, nema BITNE razlike između komunizma i kršćanstva. Samo ovdje nije bog Hrist ( on je čak «zabranjen» DA SE RULJA NE DOSJETI i ne prepozna prevaru!), a bogovi su

68

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

komunistički funkcioneri. Tj. oni su uživali status bogova! Da bi se ljudima nametnule i ODRŽALE ove nakaradne monoteističke vjere ( judeokršćanstvo, islam i komunizam) u populaciji je trebalo smanjiti drastično broj pametnih ljudi koji prirodno imaju razvijenu lijevu hemisferu CNSa a time i mogućnost logičkog razmišljana. Zato već najmanje 2000 godina «sijeku knezove», NA NAJRAZLIČITIJE NAČINE ( 13 miliona na lomačama, bezbroj miliona u ratovima, 60 miliona u Lenjinovim čistkama, u Brozovim čistkama, Golom otoku itd...) Zbog toga danas u populaciji ima najviše do 5% pametnih ( podatak iznio psihijatar iz Beograda Petar Bokun). Zašto? Zato što monoteističke vjere istrebljuju PAMETNE već 2000 godina da ne bi otkrili o čemu se zapravo radi i to saopštili onima od kojih su već napravljeni poslušni božji robovi! A onda bi stvar propala! Ovako, pedantnim istrebljivanjem pametnih, leviti su stigli na domak cilja. Sumnjate u ovu tvrdnju? Pogledajte oko sebe i procijenite koliko % u populaciji ima lijepih ljudi? 30% ili čak 50%? Zašto ne bi toliko bilo i pametnih jer se i za to brinu geni? Zato što po kriterijumu ljepote ljudi nisu nikad istrebljivani, a po kriterijumu pameti se to radi već 2000 godina! Sad je ostao još jedan levitski cilj: drastično smanjiti broj stanovnika na Zemlji sa 6 na 1 (tzv. zlatnu) milijardu da bi ono trošilo manje zemaljskih resursa i tako ostavili levitskim potomcima dovoljno zemaljskih resursa da budu vječni.... Kako će to uraditi? Daljnjim podsticanjem ratova i 69

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

proizvodnjom raznih laboratorijskih bolesti i vakcinacijom protiv njih, ubacujući im čip sa otrovnim litijumom koji mogu aktivirati daljinskom komandom. Najprije će tako stradati ono malo preostalih pametnih, a onda i svi drugi koji su prekobrojni! Više o ovom možete pročitati u knjizi akademika Istarhova: „Udarac ruskih bogova“ ( moguće dowenlodovati: ukucaj u Google> ISTARHOV...........). U toj knjizi se nalazi jedna izuzetno važna poruka: „Svako, u granicama svog shvatanja, misli da radi za sebe i svoje ideje, a u granicama svog neshvatanja radi za one koji znaju više od njega“. Dakle, trudite se da vam granice vašeg shvatanja budu što šire, kako ne biste bar nesvjesno radili za one koji rade na vašem uništenju! U svjetlu ovog prethodno rečenog i nastojanja da se jedan narod potpuno uništi, bilo je potrebno izvršiti strahovito mnogo zločina i ubijanja. To nisu mogli izvršiti ni leviti ni njihove sluge jevrejska „elita“, jer su malobrojni za tako opsežno nedjelo. Zato su, preko kršćanstva, a kasnije i komunizma, otpočeli masovno i nasilno konvertovanje tog stanovništva. Zatim su ih zavadili sa njihovom nekonvertovanom braćom i natjerali jedne na druge da se međusobno istrebljuju! To je omiljena metoda levita: hvatanje zmija tuđim rukama! S obzirom na ogroman broj žrtava u Jasenovcu, hercegovačkim jamama, Jadovnu, te sva dosadašnja protjerivanja stanovništva, otimanje teritorija i etničko čišćenje mnogih područja na 70

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

kojima su Srbi bili većina, itd, možete li da zamislite koliko se „negativne“ energije moralo nagomilati u svim porodicama na Balkanu, bez obzira da li one bile izvršioci ili žrtve tog genocida? Budući da inspiratori i podstrekači ovog svega ( Vatikan i njegovo kršćanstvo) nisu nikad dozvolili da dođe do stvarne katarze, izvinjenja i oproštaja, već samo zataškavanja zločina i umanjivanja broja žrtava, to ta energija i dalje cirkuliše u tim porodicama i koči ove narode da budu prosperitetni i sretni.... Zato je jedina pouka iz svega ovoga: SUOČITI SE SA ISTINOM. Ako to nije moguće na državnom ili nekom sličnom nivou, onda bar na LIČNOM, kroz postupak „poretka ljubavi“, tj. porodičnog rasporeda. Zaključak Svaka bolest, bez obzira da li je fizičke ili psihičke prirode, traži od nas da se počnemo baviti sobom, da istražujemo sebe. Dok službena medicina još vjeruje da smo sazdani od mesa i kostiju, čovjk je ipak neraskidiva veza duha i tijela, što ova metoda uvažava. Ova metoda može da se primijeni na sve sisteme koji su složeni kao što je i čovjek, tj. na sve sisteme poput poslovnog, partijskog, društvenog i dr., tj gdje god postoje članovi sistema koji su određenom dinamikom međusobno povezani. Doduše, oni malobrojni pametni koji su preživjeli sva ta istrebljivanja odavno su govorili i govore o potrebi suočavanja sa istinom i na nivou svijesti, ali su ta njihova upozorenja zataškana ili 71

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

zabranjivana, s obzirom da su sve te vlasti i sva moć pod upravom levita, bez obzira da li su njeni akteri toga svjesni ili ne. Pa kad ne može tako, uradite to onda bar na nivou podsvijesti, jer “Istina će vas osloboditi”, kao što kaže David Icke.

72

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

4.4. Otvoreno pismo tužiocima i sudijama haškog tribunala u procesu Radovanu Karadžiću, njegovim pravnim savjetnicima i Radovanu, podsjećanja radi Autor Žarko Karišik Durmitara Gospodo,

Autor sam knjižice Obrati se, dušo izgubljena! – otvoreno pismo Radovanu Karadžiću, koju sam kao autor-izdavač objavio u prvom (latiničnom) izdanju 2000. i u drugom (ćiriličnom) 2001. godine. Dva primjerka te knjižice (u latiničnom izdanju) dostavio sam predstavniku Tribunala u Sarajevu 2001. godine, koliko se sjećam on se prezivao Hodžić, uz molbu da tu knjižicu dostavi, jedan primjerak tužiocu Tribunala, a drugi biblioteci Tribunala. Ako je knjižica stigla do Tribunala, bilo je normalno da dobijem informaciju o tome, ali to nije uslijedilo, pa vi, gospodo, ako knjižicu niste primili, na osnovu ovoga procjenjujte kako rade službenici koje plaćate da svoj posao obavljaju profesionalno. 73

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Da ste tu knjižicu imali priliku pročitati, vi kojima je ovo otvoreno pismo naslovljeno, sasvim drugačije biste vodili krivični postupak protiv Radovana Karadžića, zahvaljujući saznanjima koja biste iz te knjižice stekli i na koja biste njome bili upućeni – uz očekivanje da radite po profesionalnoj i ličnoj savjesti i ako pretpostavimo da tu savjest imate – pokazujući potom svjetskoj javnosti da ste kompetentni za dužnost koja vam je povjerena, a ne da pokazujete, kako sada činite, da ste za ono što treba da obavite osobe nedorasle za svoje uloge. Da biste shvatili da ste nedorasli svom zadatku poučiću vas ovom pričom. Bila jedna kuća (na Balkanu) udaljena od seoske škole i otac svog sina, koji je već kao mali čuvao ovce, pošalje u školu tek kada je on dovoljno porastao da može prelaziti razdaljinu od kuće do škole i nazad. Kad ga je učitelj poučavao računu među djecom, od kojih je dječak bio oko duplo stariji, da bi mu pomogao pri ovladavanju osnovnim računskim radnjama, navede mu primjer koji bi dječaku trebalo da je razumljiv, pa mu veli: imaš u toru 20 ovaca, 10 ovaca je preskočilo preko ograde, koliko je ovaca ostalo u toru? Dječak odgovori, kao iz topa: nijedna. Učitelj pitanje ponovi strpljivo, a dječak se uzjoguni pa veli: učitelju, znam da mi račun ide teško, ali ti pojma nemaš o ovcama. Ako je u toru i stotinu ovaca, pa ako samo jedna preskoči ogradu, u toru neće ostati nijedna.

74

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Gospodo, vi ste slični seoskom učitelju iz ove priče. Vi, slično kao on račun, znate zakonske paragrafe i pravne zavrzlame, ali vi pojma nemate o tome zbog čega se Radovan Karadžić, ili bilo ko drugi, njemu sličan, ponašao tako kako je to činio, nakon što su u njemu, ovako i onako – egzogenim i endogenim faktorima – aktivirani kompleksi, a njegovo ponašanje potom usmjeravano u onom pravcu kako su to egzogeni faktori unaprijed zamislili radi ostvarenja svojih ciljeva. Vi pred sobom imate čovjeka koji je, prije ulaska u politiku, bio psihijatar. Kome je poznavanje i liječenje oboljele ljudske psihe bila profesija i koju je, kako su njegove kolege izjavljivale, on uspješno obavljao, a koji se meni – njegovom dugogodišnjem drugaru, nakon što je ušao u politiku, kada su ga preplavili lični i nacionalni kompleksi, podstaknuti određenim obećanjima od strane obavještajaca koji su bili mnogo veći stručnjaci za psihu od Psihijatra – doimao kao osoba s kojom u psihološkom smislu nije sve kako bi to trebalo biti, posebno s obzirom na novu poziciju s koje je on mogao činiti jak uticaj na, novonastalim okolnostima, zbunjene, skoro sasvim samoizgubljene ljude. Na Srbe u BiH na jedan način, a na pripadnike druge dvije nacije, Muslimane i Hrvate, drugačije. Naučno su tek početkom XX vijeka P. D. Uspenski i K. G. Jung podrobno objasnili segmente ljudske psihe i postojanje više psihičkih funkcija, među kojima su osjećajnu 75

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

(emocionalnu) označili kao primarniju i po redosljedu stariju od intelektualne. A poseban doprinos boljem poimanju emotivne funkcije dao je Daniel Goleman, objavljivanjem 1995. godine knjige Emotional Intelligence, Bantam Books. (Emocionalna inteligencija, Geopolitika, Beograd, 2001.) Molim vas da imate u vidu da ne smatram kako Radovan Karadžić, po ulasku u politiku, nije bio normalan, viđeno to u uobičajenom smislu te riječi. Takva kvalifikacija se ni danas ne bi, na primjer, mogla dati ni za Hitlera. Međutim, osjećajna funkcija je rezervoar potisnutih nesvjesnih sadržaja i kompleksa, koje ima svaki čovjek, kao i ono što je Niče nazvao voljom za moć. Kada se kod nekog pojedinca, najčešće određenim okolnostima podstaknuto, udruži ispoljavanje njegovih glavnih kompleksa sa voljom za moć,1 taj će rado odabrati politički poligon za manifestaciju svojih dugo prikrivanih kompleksa, pa i kompeksa niže 1

Iz moje knjige Srbi, oglednimo se! «(Uzgred rečeno, kada čovjek u odnosu sa svojim bračnim partnerom bude nagnan da potisne ispoljavanje volje za moć – što je bio slučaj i kod Miloševića i kod Karadžića – u kom odnosu ta volja prirodno teži da se ispolji, onda potisnuta energija, kompenzacije radi, teži ispoljavanju na nekom drugom polju; kod oficira će vojnici biti poligon za torturu, kod profesora đaci ili studenti, a političari, zavisno od političkih prilika, naći će najpogodniji način da se pokažu moćni i dominantni, što često može biti tragično i po njih i po one koje predvode. Sve se to odvija nesvjesno. Vrijeme će, bez sumnje, pokazati da su dvije žene, uz dva muškarca – oni pred ženama mlakonje, makova zrna, a u politici umišljeni Herkuli – bile najpresudnije da Srbi uđu u koban politički tok pri kraju XX vijeka. Shvatiti „program“ po kome se odvijaju ljudske aktivnosti i reakcije nemoguće je ako se ne poznaje uticaj nesvjesnih sadržaja na svjesno ponašanje. Svjesnim ponašanjem nazivamo i ono koje je očito uveliko uplivisano nesvjesnim i zato bi uz svjesno ponašanje često trebali biti navodnici ili reći takozvano)».

76

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

vrijednosti i svoje aktivnosti će, da se Vlasi ne dosjete, zaogrnuti u nacionalne, klasne, vjerske itd. apstraktne ciljeve. Takvi ljudi su, kao bogom dani, da kroz svoje aktivnosti realizuju ciljeve vladara iz sjenke (tajnih društava i obavještajnih službi). Da tako rade, neki od njih su toga svjesni od početka i revnosno obavljaju dodjeljenu im ulogu radi benefita, koje tim povodom dobijaju, a neki nisu ni svjesni da su samo marionete u onome što čine kao svoje aktivnosti, u čemu ih podržavaju tobože

dobronamjerni.

Moj utisak je da je Radovan najprije pripadao ovdje pomenutoj drugoj grupi, dok je bio u službi rušenja jednopartijskog i socijalističkog sistema, ali kada se, kasnije, aktivnostima kojima nije bio dorastao, uvalio u živo blato, tada, šta god da je činio tonuo je samo dublje i dublje. Radovan, nakon ulaska u politiku, više nije bio u stanju kontrolisati Pandorinu kutiju u sebi i uz to postao je bezosjećajan za realnost, što se događa svakom neurotičaru kada njegov superego (Frojd) više nije u stanju da ima kontrolu nad kompleksima koje je ranije uspjevao zadržavati u podsvjesnom. Jedan od dokaza da je ovo moje zapažanje bilo tačno, može se naći u knjizi Biljane Plavšić Svjedočim, u kojoj ona opisuje neke Radovanove postupke na početku rata i kasnije, koji su joj se doimali kao nenormalni. U Otvorenom pismu Radovanu dao sam mu prekore i savjete na osnovu svojih 77

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

utisaka o njegovim postupcima, a Plavšićeva, koju je Radovan muški nasamario, o njemu piše

na osnovu viđenja Radovanovih postupaka izbliza. S Radovanom sam se vidio, po mom zahtjevu, jednom na početku rata i tada smo razgovarali. Drugi put sam ga vidio slučajno (1994. g.) nekom prigodom. Oba puta moj utisak o njegovom psihičkom stanju bio je isti – da on nije u mogućnosti pojmiti realnost oko sebe, zbog toga što nema samosvjesnost realnosti u sebi. Kasnije, čitajući knjigu Svjedočim Biljane Plavšić, saznam da nisam bio jedini koji je imao utisak Radovanove svojevrsne nenormalnosti. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, saznavši da se priprema iseljavanje Srba iz Sarajeva i okoline, dođem iz izbjeglištva na Pale da o tome, kako sam rekao njegovoj sekretarici, razgovaram s Radovanom i pokušam ga urazumiti da se to ne čini, ali on me nije htio primiti na razgovor. Da ništa drugo, onda, nakon potpisanog mirovnog sporazuma, po kome je BiH jedinstvena država s dva entiteta, iseljavanje oko 130.000 sarajevskih Srba sa njihovih vjekovnih ognjišta, dokaz je da je Radovan Karadžić bio emotivno nenormalan, a očito je da je takav i sada, i da ga ta nenormalnost sprječavala da bar sada racionalno promišlja. On sada, umjesto da se pokaje i prizna kako je tokom rata bio samo marioneta raznih i svakojakih interesa, kojima je bio cilj da se ovdje dogodi baš ovo što se dogodilo, on proba da opravda svoje ponašanje kao razumno i bezgrešno, a da su za sve što se u 78

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

BiH događalo bili krivi Muslimani, jer oni su bili odlučili da se iz jedinstvene države izdvoje i po cijenu rata, što je tačno. Da oni tako postupe na to su bili navedeni i od onih instruktora, koji su već bili Radovanovi mentori, i od drugih, kojima je bio cilj reislamiziranje bh. muslimana i time kod Srba aktiviranje kosovskog mita, te sijanje ovdje, u predvorju Evrope, sjemena najradikalnijih islamskih sekti. Da bi to sjeme palo na plodno tlo i potom isklijalo, pa izraslo u biljku koja se širi kao korov, prvo je trebalo obaviti pripremu tla, a što se ratom najuspješnije postiže, posebno ako to još podrži i Vatikan. Gospodo, ako niste upoznati sa slučajem gospođe Emilije Lombardi, koja je krajem XIX vijeka u Švajcarskoj, u stanju emotivne pomračenosti zaklala četvoro svoje djece, nakon čega je pokušala samoubistvo, upoznajte se sa završnom riječi njenog advokata u krivičnom postupku protiv nje, u kojoj je prvi put zatraženo liječenje optuženog umjesto zatvora. To će vam pomoći da shvatite zašto vam se javljam ovim otvorenim pismom i upozoravam vas da u postupku protiv Radovana Karadžića ne počinite grešku, kojom će, ako je učinite, biti osramoćena svjetska pravna struka. Adrijen Lašnal, advokat gospođe Lombardi, svojom dubinskopsihološkom analizom postupka gospođe Lombardi, sudijama u postupku protiv nje pomogao je da donesu pravilnu presudu, tvrdeći da je u djelu gosp. 79

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Lombardi patološki problem stariji i bitniji od pravnog pitanja. Zahvaljujući tome ona je

upućena na obavezno liječenje i iz bolnice za duševno bolesne otpuštena je nakon 2 sedmogodišnjeg liječenja. U ovom mom pismu vama, moja namjera je ista, kakva je bila i advokata Lašnala, samo što je u ovom slučaju u pitanju čast svjetskog pravosuđa. Lašnal reče sudijama: „Nasuprot utisku koji samo delo na prvi mah izaziva, ovo ipak nije nikako voljni zločinac, surovo i odvratno biće koje bi imalo biti predmet gnušanja i strogosti suda, već jedna nesrećnica, satrvena naužasnijom bolešću koja joj, uz sačuvani razum, uništava moralnu snagu i koja održava razboritost a unakažava volju i uništava upravljanje samom sobom“. Imajte u vidu da je ovo što ćete čitati kao izvode iz knjižice Obrati se, dušo izgubljena! –

2

Emilija Lombardi je i pismeno izjavila da nije luda i da se nimalo ne kaje. Lašnal zaključuje: ona je, dakle, izvršila delo pod pritiskom strasti i očajanja, a ne ludila. U Radovanovom slučaju je slično. On zločine, za koje ga se optužuje po takozvanoj komandnoj odgovornosti, teško je i zamisliti da je tolerisao zato što nije mogao shvatiti da su to zločini, već zato što je bio priklješten strastima i očajanjem. Strast se ispoljavala provalom ličnih i nacionalnih kompleksa u Radovanovom biću i uz to nezasitom gladi prenaduvanog ega da zadovolji volju za moć. Očaj se javljao zbog toga što se glad za vlašću uvećavala sve više što je on vlasti više prigrabljivao, a oni koji su, ranije obavljenom specijalnom i perfidnom pripremom, nad njim vladali, stalno su uvećavali arsenal načina kojim su ga držali u šaci i ucjenjivali, tjerajući ga da radi kako su oni zahtijevali.

(Možda ti Radovane bude za utjehu ili razočarenje, ako je istinito to što se govori diskretno, da su Holbrukovi mentori, što se svodi na izreku da i iznad popa ima pop, režirali njegovu smrt – moguće baš zato da ne bi bilo prilike da se on pojavi kao svjedok u tvom procesu – a Holbruk je bio jedan od onih koji su ti, tokom rata i kasnije, najsnažnije “zavrtali ruku”).

80

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

otvoreno pismo Radovanu Karadžiću objavljeno 2000. godine, a pisao sam godinu-dvije ranije. «Mogu pretpostaviti da će kod tebe već naslov ovog pisma stvoriti animozitet za njegov sadržaj, ali, Radovane, meni je, nakon na sebi samom izvedenog procesa samospoznaje, jedino stalo da pomognem drugima da postignu slično stanje duha. No, da bi tebi sada iko pomogao, a pomoć ti je očito potrebna, i zato ti je na ovaj način i nudim, ti moraš prihvatiti da otrpiš bol koji je potrebno podnijeti da bi se stiglo do stanja ozdravljenja. Ti si, Radovane, vrlo specifičan bolesnik, a za izlječenje je osnovni uslov da shvatiš da si bolestan. Rečeno riječima Bore Stankovića, ti si bolestan od sebe samog. Bolestan si od neuravnoteženosti između svjesnih i nesvjesnih dijelova svoje psihe. Tvoj problem je danas odlika najvećeg broja ljudi, ali je on kod tebe, s obzirom na tvoje političko angažovanje, postao tragično vidljiv, ali, budimo bez zabluda, nije to bilo nimalo slučajno.3

3

Frenklin Ruzvelt (predsjednik SAD 1933-45. g.) rekao je da se “u politici ništa ne događa slučajno. Ako se nešto desilo, onda je to tako bilo i zamišljeno. (…) U svim vremenima, a sada više nego bilo kada, svijetom vladaju prije svega tajna društva”. Da, ona vladaju putem kapitala i obavještajnih službi, koje su specijalizovane da perfidno i s početka kamuflirano vrbuju one za koje one ocijene da će dobro služiti interesima njihovih gazda. A kada neki od tih pohlepnika kasnije shvati u kakvo kolo se uhvatio, tada je već kasno da prestane igrati kako mu se svira i u najsličnijoj je situaciji kao miš koji je, privučen mamcem, ušao u mišolovku, a onda u njoj ostao zarobljen. O ovome govorim na osnovu posrednog znanja, a Radovan bi o ovome mogao napisati vrlo interesantnu knjigu na osnovu iskustva, samo kada ga u tome ne bi sprječavala

81

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Ti si od svoje umne zasljepljenosti i harizmatičke pojave, uspio da o sebi stvoriš mistifikovan lik spasioca. Za to ti je veliku uslugu učinio Alija Izetbegović, a ti mu zahvalno uzvratio protuuslugom, jer bez vašeg međusobnog odnosa, onakvog kakav je on bio, nijedan od dva naroda ne bi se mogao onako totalno zbuniti i potom zaluditi. Ali potrebno je pomoći narodu, i srpskom, i bošnjačkom, da napokon progledaju i da uvide da ste vi bili samo ekstremni zanesenjaci opčinjeni sličnim, a oprečnim idejama – svaki od svojih sveštenika podržan – što je Zapad vješto iskoristio: da praktično realizacija tih ideja bude pogubna po oba naroda; čak u budućnosti i mnogo više od ovog što je to sada vidljivo. Iako je za rat na ovim prostorima bilo mali milion razloga, psihički faktor je bio presudan da se rat dogodi. Ukratko, svjesni dio psihe, svijest, pritiješnjena sadržajima podsvjesnog, koji su se godinama tokom odumiranja komunističkog sistema komešali, a u određenom momentu podstaknuti nacionalističkom politikom, jače se pobunili i tražili da ih svijest prihvati, i ova je, prihvatajući ih, bila raznesena centrifugalnim silama; bila se otrgla od samouređujućeg i centripetalnog središta, koje je u nesvjesnim dijelovima psihe. Jung takvu pojavu naziva napuhavanjem svijesti, koje se po njegovom sujeta da prizna koliko je bio pohlepan kada je upecavan na mamac, pa zbog toga na kraju ispao budala.

82

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

mišljenju “može ublažiti samo najstrahovitijim društvenim katastrofama. Napuhana svijest uvijek je egocentrična i svjesna samo vlastite prisutnosti. Ona nije sposobna učiti iz prošlosti, poimati savremena događanja i donositi ispravne zaključke o budućnosti. Hipnotisana je samom sobom i s njom se ne može govoriti. Stoga je osuđena na katastrofe koje će je, ako je potrebno, usmrtiti. Na paradoksalan način napuhnuće je onesvješćenje svijesti”. (Treba li pametnom još išta reći o tome zašto nam se desio rat?). Iz činjenice onesvješćene svijesti, Radovane, i kod vođa i kod naroda, proističu svi naši osnovni problemi. Ali kako da to bude shvaćeno, kada je svijest onesvješćena? Jedino osvješćenjem svijesti, i zato ti pišem ovo otvoreno pismo, svjestan da oni umni slijepci koji su bez moralnog integriteta neće moći shvatiti zašto sam ga pisao. Umno sljepilo je strašno, ono je poprimilo razmjere epidemije, a potpirujući ga, ti si pridobio naklonost mase, ljudske gomile, ali od te boljke duše moramo se liječiti, a svakom, ko se tog mučnog procesa bude dotakao, ne gine mu i muka, i trenutna bruka – anateme. (…) Radovane, nema većih ljudskih postignuća već: prvo, samospoznati sebe, a iz ovog, u njegovom najvišem nivou, proizilazi i drugo – voljeti ljude, biti za njih empatičan, ali bez ikakvog svjesnog nastojanja da se takav bude, već se jednostavno prepustiti stanju kad nas ljubav za druge ljude preplavljuje, ali ne za 83

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

neke apstraktne, već i za naše prve susjede, bez obzira ko su i šta su oni, najsličnije nekako kao što je slučaj sa zaljubljenom osobom. Ovo se Radovane, kao normalno stanje duha postiže kad se čovjek oboži. Tada se u nama generiše ljubav za druge ljude, slično kao što tebe (nesvjesno) razdire mržnja prema njima. Energetski rezervoar u nama, i za ljubav, i za mržnju je jedinstven, jedan te isti, samo je pitanje koja je slavina skroz odvijena. Ako je otvor za ljubav potpuno propustan, tada nema šta da dospije u kanal kojim bi oticala mržnja. Ovo saopštavam na osnovu iskustva, a u vrijeme najvećeg ludila od međunacionalne mržnje zapisao sam da svoju ljubav za ljude drugih vjera i nacija moram da sramno skrivam samo zato da mi zaludo, bez ikakvog efekta, ne bi odletila glava, ali da znam da će doći vrijeme kada će mržnju biti sramota pokazivati i onima koji će je još i tada osjećati. (…) Crni Radovane, žedno tumarajući za vlašću, pošto si je tražio u prostorima ljudskih obmana, iluzija i laži, ti si nabasao na sveštenike, koji su se tu zatekli kao na svom terenu, kao na gruntu 1/1. Ugledavši se, odmah ste shvatili, i to je jedino što ste bili u stanju da shvatite, da ćete svoje ciljeve – nakon rastakanja komunističke ideologije: ponovnog duhovnog zamlaćivanja naroda i njegovog materijalnog poharavanja, sa svrhom vašeg ličnog i grupnog koristoljublja – postići udruženo jednostavnije nego što bi 84

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

vam to bilo izvodljivo pojedinačno. U tu svrhu ste otpočeli da oponašate, trapavo i karikaturalno, one na koje ste projektovali svoju mržnju, dok ste tim, čovjeka nedostojnim osjećanjem, opijali narod, tako kao da je ono neko božansko piće. (…) Svrha i ovog pisma je da se periodu mržnje podspješi kraj i podrži vrijeme preokreta. Može li u ovom času i na ovim prostorima od ovog biti uzvišenijeg, čovjeka dostojnijeg cilja? Ne može! Ako misliš da nemam pravo, imenuj u svom odgovoru šta bi to drugo bilo? A zarad preokreta, nastaviću s Jungovim sjajnim zapažanjem u vezi problema onesvješćenja svijesti, jer dok problem ne shvatimo, nemoguće će nam biti – prevazići ga. “Kada je sudbina priredila Evropi najgnusniji rat (Jung misli na Prvi svjetski rat) koji je trajao četiri godine, rat koji niko nije želio, gotovo se niko nije pitao ko je zapravo prouzrokovao taj rat i njegov nastavak. Niko nije priznavao samome sebi da je Evropljanin bio opsjednut nečim što ga je lišilo svakog slobodnog odlučivanja. To opsjednuto i nesvjesno stanje trajaće podjednako i dalje, sve dok Evropljanin ne ’zadrhti od svoje sličnosti Bogu’. Taj preobražaj može otpočeti samo u pojedincu; jer mnoštvo, gomila su slijepe životinje, što je dobro poznato. Stoga mi se čini važnim da bar pojedinci, ili određeni pojedinci, počnu 85

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

uviđati kako ima psihičkih sadržaja koji ne pripadaju samo svijesti već su u nama stariji i dublji, a svijesti su prethodili. Te sadržaje je do izvjesne mjere moguće sviješću dokučiti i tako postići odgovarajuće, preporađajuće ucjelovljenje psihe i ujedno osvješćenje svijesti. Taj postupak treba izvršiti uvijek kada se želi izbjeći prijetećem napuhnuću svijesti". Tebi je poznato da se tridesetak godina bavim jogom. Njome, uz Jungovo djelo, pošlo mi je za rukom da postupak koji bi se mogao imenovati i kao osvješćenje svijesti, i koji se klasično zove samospoznaja, na sebi sprovedem do zadivljujućeg nivoa, a i da uobličim pouku za druge, relativno jednostavno razumljivu, konstruišući duhovnotjelesni metodu koji sam nazvao naša joga. (Ovo naša, znači hatha joga razastrta na našu duhovnu podlogu). Iako si neuropsihijatar, ti, uprkos svog stručnog znanja i flertovanja s religijom, do sada nisi znao kako da izađeš na kraj sam sa sobom. Odnosno, uzeo si da izigravaš ulogu narodnog spasioca prije nego što si sebe samog spasio od sebe – onakvog kakav si uistinu. Ta činjenica mi daje osnova da ti preporučim duhovnotjelesni metod naše joge, koji bi ti mogao biti od pomoći da sada spasiš sebe od sebe, pošto se taj metod, pored hatha joge, temelji i na nauci Karla Gustava Junga, nadam se tebi, bar intelektualno, unekoliko poznatoj. 86

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

(Neobrazovan čitalac ovog pisma ovaj prijedlog neće moći ni pojmiti, iako je sva umna dubina ovog pisma upravo u ovome, a nadam se da ćeš ti bar naslutiti o čemu je riječ. Uslijediće pojašnjenje ovog prijedloga, i za tebe, i za slučajnog, a dobrodošlog, čitaoca ovog pisma). Sasvim sam svjestan da ću ovim ispasti neskroman, a za neke i blesav, pa čak i sasvim lud, jer se, bez ikakve svjetovne moći, čak devetu godinu i bez zaposlenja, najsličnije, spolja viđeno, kao neka školovana bena koja je prolupala, a teško je pred umno zaslijepljenima i poreći da tako nije, čim se izlažem mogućem riziku – jer oni će reći, ovo pametan niko ne bi učinio – što se na ovako duhovno superioran način stavljam sam naspram tebe Radovane, te i još mnogih, svjetovno viđeno, silnih i moćnih, koji iza sebe u umnom toru držite podosta naroda i za svoju odbranu od bilo kakve kritike računate na manipulacije s njegovom zaslijepljenošću. Tim ljudima, koje bolno žalim zbog njihove zavedenosti, poručujem Senekinim riječima: “Imajte na umu da ništa osim duha ne zaslužuje divljenje; i ako je on velik, ništa se ne može suprotstaviti njegovoj veličini”. Razumljivo, viđeno to na dugi rok. Duh je na najnižem nivou kod onoga ko pati od napuhnuća ili onesvješćenja svijesti. Svaki čovjek se rađa s potencijalnim mogućnostima da se vine do jednog višeg nivoa duha, ali ipak najveći broj ljudi život proživi ne dokučivši ga; ostajući u svojim, čak svim, životnim aktivnostima na nivou svijesti,

87

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

intelekta, a svijest, razum ili um je samo jedan segment (carstva) duha. Konstatujući ovo ne iskazujem ništa što već nije poznato, ali jedno je o nečemu imati intelektualno znanje, a sasvim je nešto drugo o toj božanstvenoj mogućnosti ljudskog duha imati i odgovarajuće iskustvo. E, to iskustvo, koje teško i mučno postigoh, što je Isus nazvao ponovnim rođenjem a Jung vitalnim i iz osnove preobražajnim zbivanjem, daje mi mogućnost da vidim i ono za šta si ti, Radovane, sada potpuno slijep. Šta je to, nije jednostavno predstaviti onome ko je bez odgovarajućeg iskustva, a pokušaću predočiti ti to uz pomoć Njegoševa duha, na čiju dušu, “veličanstvom neba raznesenu”, si ti, svojim postupcima, kod muslimanske populacije bacio grdnu sjenku, a nadam se da će moje djelo doprinijeti tome da ona bar malo bude uklonjena. “Čovjek izgnat za vrata čudestvah, /on sam sobom čudo sočinjava; ... Njegova će duševna tablica / s obje strane biti načertana / s dva sasvijem protivna zakona: / na jednu će zakon pravde blage / bit u svete načertan linije, / na drugu će prevlasnika njina / zla svakoga crnjat se zakoni – / adski spomen veze sa Satanom” Vidiš kako veliki umovi govore isto o istome, samo različito to izriču. Prije Junga, ono što je vrlo blisko njegovom pojmu napuhnute svijesti, Njegoš je imenovao drugom, tamnom stranom Božanskog zakona u nama. Prema tom zakonu svaki čovjek je 88

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

potencijalno i Anđeo, i Đavo, jer u nama su obje mogućnosti, ali tu je i naša svijest, koja uz duhovnu tradiciju i kulturu, treba da nam pomogne da odaberemo i u sebi podstičemo ljudsku mogućnost, umjesto satanske. Kako nastavlja Njegoš: “Moć će čovjek ova dva zakona, / kad posveti misli mojoj (Božjoj) pravdi, / bez nikakve muke različiti; / ali adsko prokletije duha / čovjeka će češće pljenivati. / Ova borba pravde i nepravde, ... biće ona sa svijem užasom / pečatana na dušu čovjeku”. Ono ranije pominjano spašavanje sebe od sebe samog, znači sticanje umijeća samospoznaje, kada čovjek spoznaje i đavoljsku stranu sebe samog, ali i nauči da je prevazilazi u korist svoje božanske strane. Sve civilizacije svijeta i sva kultura u njima dostizana, svodila se na to da čovjeka uputi kako da on u svom životu postigne, kao svoje normalno stanje, ispoljavanje svijetle strane svog bića. Kad je to čovjeku polazilo za rukom, tada su u kulturno-civilizacijskim tokovima bilježeni najveći mogući uzleti, a događali su se padovi, kad je bivalo obrnuto. Napuhnute, onesvješćene svijesti, Radovane, često i prečesto su dovodile do društvenih katastrofa, i u jednom danu bile u stanju da unište višedecenijska postignuća. Koji i kakav cilj može opravdati zasljepljenost, a bilo je nje unekoliko na svakoj strani, da se, npr., običnim, miroljubivim ljudima, koji su se go89

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

dinama mučili da sastave kraj s krajem, samo zato što su negdje nacionalna manjina, zapali kuća a njih se protjera u nigdje ili ih se jače pobije a nejač pusti da tamo negdje preko brda traži sebi kakvog-takvog spasa. Kakvog li, Pjesniče, varvarsko-zločinačkog užasa?! Zbog tih i takvih užasa, što ih drugima priređuju svojom onesvješćenom sviješću zasljepljeni, Njegoš zapisa: “Božestvenu moju dušu nježnu / zaboljeće sudba čovječeska: / ja ću slovo moje vozljubljeno / u plot ljudsku poslje oblačiti, / poslati ga da izbavi ljude / i zakonom svete moje pravde / pomračene osv'jetli umove”. Radovane, tvoj um je pomračen, kako god da se pogleda, a s Njegoševe visine, odnosno s nivoa prosvetljenika viđeno, to što se u tvojoj psihi može nazrijeti – užasno je do neizrecivosti. Jedno od božijih slova vozljubljenih sada je i knjiga Naša joga i prosvetljenje u kojoj izlažem osavremenjen metod samospoznaje, u koji proces se ravnopravno uključuju i duh i tijelo. Tu metodološki naučno minuciozno, a relativno lako razumljivo i stilski pitko, poučavam ovovremenog čovjeka kako da on sam, uz uporan individualan rad, dosegne prirodno nam svima namijenjeni nivo duha na skali do visine koja se zove: ucjelovljenje bića ili prosvetljenje, i ujedno tako osmisli svoj život. Prema cilju, to se svodi na ono isto na što su upućivala sva originalna vjerska učenja, odnosno čemu su 90

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

poučavali svi Prosvetljenici, a sada to u metodu naše (evropske) joge iskombinovano tako da je čovjeku našeg doba razumljivo i metodološki mu prihvatljivo. Taj metod tebi može pomoći da se prvo oslobodiš zaslijepljenosti koja je posljedica onog što Jung naziva prenaduvavanje svijesti, a za laike je razumljiviji termin hipertrofirani ego, pa kada dođeš na nivo, da tako kažem, prosječnog čovjeka, ali opterećenog velikim grijehom, tada ćeš grijeh doživjeti kao teret na duši, pa ćeš zbog toga osjetiti užasnu provaliju u sebi (a tada će ti se samoubistvo javiti kao jedini izlaz iz pakla). Međutim, taj užas duše, to suočenje sa sobom samim, raskršće je na koje prvo moraš doći, i s kojeg potom trebaš krenuti putem pokajanja, koji put te, ukoliko ga budeš dosljedno slijedio, jednom može dovesti do koliko-toliko normalnog stanja psihe. (…) Gospodine Radovane, nekada, dok ti bješe samo neuropsihijatar, volio sam, pa bilo to i uzgred, da s tobom razgovaram o onome što je bilo u domenu tvoje struke, o ljudskoj psihi i njenim raznim stanjima. Moguće da sam ti zbog toga često bio i dosadan, a sigurno je da si me držao za sebi nedorasla sagovornika. Mene sada vrlo čudi i čak sablažnjava tvoje aktuelno ponašanje, skrivanje negdje u ilegali, posebno s obzirom na to da se zna kako na kraju završavaju oni koji tako postupaju.

91

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Ima koju godinu kako očekujem ili priželjkujem da te neko drugi javno upita: Radovane, šta to čniš? Ako tebe nije stid od takvog ponašanja, pomisliš li ikada, od kuda ti pravo da takvim postupanjem dodatno sramotiš narod, koji si donedavno, kao njegov istorijski vođa, predvodio? Radovane, ti imaš diplomu stručnjaka za psihu, pa se zato začuđeno pitam: gdje ti je znanje koje si kao psihijatar morao imati? Pokušaj objektivno i neutralno osmotriti koliko je psihički nenormalno, neuračunljivo to što činiš. Gospodine Radovane, prošlo je vrijeme, ako je ikada i postojalo, dokazivanja da smo u pravu na takav način kako to ti činiš. Zato ti predlažem ako misliš da nisi kriv, da pravno to pokušaš dokazati i poreći ono za šta te sada tvoji mentori optužuju. Samo za primjer, u tvom Drobnjaku (na Žabljaku) mene su zbog jedne knjige, Moralna zora rudi nad Durmitorom, izveli pred sud, a to s radošću dočekah, iako znadoh da ću nevin biti osuđen, što se, u prvostepenom postupku, i dogodi. Ali taj proces mi zgodno omogući da narednim izdanjem knjige javno razobličim moralnu monstruoznost i klana protiv kog sam svojim tekstovima ustao, ali i suda koji me sudio. Na šta bi ličilo, kada dobih poziv od suda, da sam nekuda strugnuo. Šta bi time pokazao? Osim priznao da nisam dovoljno ozbiljan. Da je Novi svjetski poredak potpirio rat pri raspadu SFRJ, u to nema nikakve sumnje. Zato trebaš otići u Hag i to argumentovano razotkriti. Ali, iako je on rat 92

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

potpalio, političke i vojne vrhuške bivše SFRJ krive su što mu je to na onakav način bilo dopušteno. A za rat u BiH najkrivlji ste vi, lideri nacionalnih stranaka, koji ste bili u koaliciji pa se posvađali, te svojom svađom ratni sukob prizvali. Konfucije reče: “Čovjek koji napravi grešku i ne ispravi je, čini drugu grešku”. Očito je Radovane da ti nisi shvatio da si počinio veliku i strašnu grešku, kad si uzeo na sebe da ti budeš osoba – drugi su procijenili vrlo pogodna za njihove namjere – preko koje, a uz pomoć vojske, će se Srbi u BiH navući u bratoubilački rat? Posljednjem ratu u BiH mogu se dodati još mnogi atributi, ali on je bio prvenstveno bratoubilački rat. Kaini su uzeli oružje, a Avelji su bježali kud koji ili izučavali vještinu mimikrije. (...) Jung je oduševljeno u vezi joge Zapadu prenio mišljenje “da se takvo učenje rijetko čuje jednom u hiljadu vjekova”. (Trenutno kod neukog svijeta stvoreno je podozrenje i prema riječi joga, ali metod naše joge je duhovni lijek

za pokoljenja).

Ovim mi je jedina namjera Radovane da ti pomognem da svoju grešku shvatiš i prihvatiš. Ti se predstavljaš i za velikog pravoslavca, što je neviđena lakrdija, koju eto na svoju sramotu, može da prihvati institucija Crkve kojoj pripadaš, samo zato što ona već odavno nema nikakve veze s Isusovim učenjem. Čudi me da te sada tvoji savjetodavci, sveštenici, ne 93

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

podsjete na veliki Isusov dar Svijetu: pokajanje;

u njegovom učenju originalan doprinos u odnosu na sve što je do tada bilo poznato u oblasti ezoterijskih nauka. Evo učiniću to uz Njegoševu pomoć:

“Obrati se, dušo izgubljena! / Prolij tople suze pokajanja / pred opštijem tvorcem

milosnijem; / poznaj ime svemoguće što je / i značenje tvoje prema njega; / ižen' tamu iz slijepa uma / i zlu zavist iz pakosne duše! / Blagi tvorac mnogomilostiv je, / oprostiće tvoje zabluždenje ...”. Ukoliko si hrišćanin i pravoslavac, za kakvog si se narodu predstavljao, kako sada možeš dopustiti da narod, pored onog što si mu i ti svojom neusredištenom psihom priredio, dodatno ispašta zbog tvog nedoličnog ponašanja. Zar ne bi bilo hrišćanskije da ti kažeš Đavolu – Novom svjetskom poretku – s kojim, odnosno s čijim zastupnicima, si tikve sadio, koje će još dugo i dugo narodu (u BiH) pucati o glavu: Brajko, nadskočio si me! Šta sad mogu nego da okajem zabludu i grijehe? Pouči me, Bože, i pomozi mi da s tim otpočnem što prije. A jedna od svrha i namjena ovog pisma, Radovane, upravo je i u tome. Mogu samo zamisliti koliko je golema tvoja duševna patnja, jer ti si, Makovim riječima rečeno: “Zatvoren u mozak zarobljen u srce / U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce ... Zatvoren

94

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

u rebra zarobljen od srebra / I kad si visokan bjelji ni od sebra». (Sebar je rob, kmet).4 Sada ću navesti jedan izvod iz moje knjige Srbi, oglednimo se! – opstati ili nestati? (2010. g.) «Donedavno sam se premišljao da li da napišem da sam imao utisak, kada sam vidio na tv kako je izgledao Dragan Dabić, što je bilo lažno ime Radovana Karadžića, da sam ga jedne godine vidio na Sajmu knjiga u Beogradu. Možda baš one kada je njegova knjiga Čudesna hronika noći bila najprodavanija. A onda u jednoj tv emisiji Vladimir Vukčević, tužilac za ratne zločine Srbije, reče da je posmatrao Radovana kada su ga privodili u sud. Kao interesantno reče da je Radovan išao kao da je na štulama. Govoreći nekima, da kada su nam se pogledi sreli u prstenu Hale 1, bez obzira na onako debela stakla njegovih naočala, da me pogled tada neobičnog čovjeka podsjetio na Radovana, ali kako se gegao dok ide bilo je nespojivo s Radovanom. Htio sam neobičnom 4

Da je Radovanova duševna patnja, i dok se skrivao i bio “slobodan”, bila golema pokazivalo je Radovanovo lice pri prvim pojavljivanjima u Tribunalu u Hagu. Kasnije, kada je imao priliku da se šepuri pred kamerama, što je eliksir za naduvani ego, lice mu je poprimalo normalan izgled. Evo kratkog izvoda iz knjige Srbi, oglednimo se! «Moj drugar iz '68. i kasnije, Radovan Karadžić, sada je u Ševeningenu, dok ja kao podstanar – ne znam doklen ovdje – živim u vikendici svojih poznanika, u jednoj pravoj pravcatoj Vukojebini, ali ne po svom izboru, već po Alijinom projektu i Radovanovom učešću u tom projektu. Ipak, uprkos toga, osjećam se blaženo, iako mi komfor nedostaje, pa ću stihovima Duška Trifunovića upitati Radovana: Šta bi dao, da si na mom mjestu? Prenaduvani Ego, kome bi najteže palo kada ne bi mogao da se javno, na ovaj ili onaj način, šepuri, odgovorio bi: Ništa!» Ovakav je moj utisak o Radovanu i sada.

95

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

pokloniti jedno Otvoreno pismo Radovanu, ali me na čas pokoleba u toj namjeri mladić koji mi je pomagao na štandu. Ipak, malo kasnije, uzeh Obrati se, dušo izgubljena! i pođoh u smjeru kuda je neobični prolaznik otišao, ali ga ne pronađoh. Tada je imao veliki šešir i u onolikoj gužvi dovoljno je bilo da ga skine i da ga lako ne uočim. Neobičan mi je bio način hoda. Da, išao je kao da mu nešto s nogama nije u redu. A Radovan je imao hod koji je asocirao na oficirski. Vučković reče čim su ga ošišali i obrijali, Radovan je prohodao svojim načinom hoda. Da sam tada prišao Radovanu, ako bi on progovorio ili me direktno pogledao, prepoznao bih ga, što je on znao, pa je susret vješto izbjegao. Radovan je vjerovatno imao priliku, ako je želio, pročitati moje Otvoreno pismo njemu, za koje mi je, kada ga je pročitao, jedan od dvadeset najuspješnijih Srba u XX vijeku rekao da od početka devedesetih godina (prošlog vijeka) pa do tada (2002. g.) o događajima u tom periodu nije pročitao ništa jače od tog Pisma». čovjeku

Nakon Radovanovog hapšenja mnogi su mi pisali da imaju utisak da je on ideju kako da se skriva dobio na osnovu sadržaja mog pisma njemu, što je moguće. Na svom sajtu Radovan (Dragan Dabić) predstavljao se i kao poznavalac joge, koju je, tobože, učio u Indiji. Da Radovan emocionalno nije bio zdrav, normalan, ni tokom skrivanja, dokaz je i to što za čitavo vrijeme provedeno u ilegali ni 96

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

najmanje nije mario zbog toga što je to uslovljavalo neki vid maltretiranja mnogih osoba, od porodice, stranačkih kolega do čitavog srpskog naroda. Najdrastičniji slučaj je fizičko unakaženje, od strane SFOR-a, sveštenika Starovlaha u Palama. Evo ješ jednog izvoda iz Otvorenog pisma

Radovanu.

NARODU i TEBI – ZA OSLOBAĐANJE OD ROPSTA SEBI SAMIMA! «Osjećam se obaveznim reći ti: da za tebe nema boljeg načina da se izvučeš iz nezavidne pozicije u koju si sebe doveo, nego da se predaš sudu u Den Hagu, ma šta ti o njemu mislio. On će suditi svima, a najviše onima koji su ispali najveće budale. Njegova svrha je i u tome da prikrije direktnu umiješanost moćnih zapadnih država u raspad SFRJ, a tako i u izazivanje rata na ovim prostorima. Koliko će biti objektivan, vidjeće se na kraju, ali on je za tebe idealna prilika da omogućiš da se malo zaviri iza Maske “demokratskih vlada”, pa tako da od tuženog postaneš i tužilac. Da shvatiš ovu mogućnost i da ujedno nazreš da ćeš i tamo moći život osmisliti bolje nego u besmislenom doživotnom skrivanju, ma gdje da to budeš probao izvoditi, znatno bi ti moglo pomoći ukoliko otpočneš s proučavanjem moje knjige o prosvetljenju. Nemoj a priori, u svojoj umišljenosti, da ignorišeš moj prijedlog. Prije nego što si se ti 97

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

pojavio na političkoj sceni, imao sam intuitivnih saznanja da bi se ovdje mogla dogoditi neka strašna društvena kataklizma. To sam u jednom stručnom tekstu još 1984. godine bio i napisao, ali je od mene ultimativno zahtjevano da to izbacim, što sam pod pritiskom i učinio. A umno sljepilo oko mene podsticalo me da upornije radim na sebi, na sopstvenom prosvetljenju, ali i na uobličenju metodološkog postupka za druge. A kome je sada jedan takav praktični postupak za ucjelovljenje raspršenog bića i osvješćenje potrebniji nego tebi? Za ilustraciju omogućavam ti da pročitaš posvetu knjizi. Podsjećam te da je Šopenhauer konstatovao da nas autor već prvom rečenicom obavještava dokle nas daleko može odvesti, pa u skladu s tim zapažanjem nadam se da ćeš promišljati o mojoj knjizi.

Čovjeku zapadne civilizacije! (radi spasa od civilizacijskog sunovrata); narodu mom! (kome je ovo prešno i životno potrebno, radi duhovnotjelesnog preporoda); i tebi, dragi čiotoče! (ukoliko shvatiš da ti ovo može biti korisno): radi oslobađanja od ropstva iz okova ega; dakle, opšteg ropstva i ljudskom rodu imanentnog, a

civilizacijskim razvojem uslovljenog, dok ga se nekim duhovnim postupkom ne oslobodimo; i nama, od specifično nacionalnog, u koje je nas bacilo viševjekovno robovanje tuđinu, te posebno – po nas katastrofalno – skorašnje poluvjekovno, perfidno nam potureno, psihičko preusmjeravanje, što je rezultiralo našim daljnjim obeskorjenjivanjem, ali i strašnim mental98

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

nim pustošenjem, i uvlačenjem nas u dodatno i teže nam primjetno ropstvo sebi samima – ovakvima kakvi sada jesmo; koji, kao takvi, uopšte nismo u stanju shvatiti šta je to što nam nedostaje, a što je neophodno za čovjekov dostojan i ikoliko smislen život, odnosno, šta nam je – umjesto da nam bude dato – uzeto: odgojem, školovanjem i životom u jednom perfidno-diktatorsko-marionetskom i poltronskototalitarističkom društvenom sistemu kome je osnovni cilj bio zatiranje bilo kakvog traga o čovjekovoj individualnosti; a to znači da se smišljeno išlo na to da se stvori generacija moralnih kretena kod kojih će sav smisao života biti u tome da udovoljavaju svojim prenaduvanim i od ljudske suštine otuđenim ego željama. Od primarnog i karakteristično nacionalnog, ali i najnovijeg specifičnog ropstva, koje je opustošilo naše i od ranije ne naročito plemenite duše, mogli bismo se početi oslobađati, na dugi rok posmatrano uspješnije nego na bilo koji drugi način, uz pomoć naučne duhovnotjelesne metodologije koju ovdje saopštavam, ukoliko bismo je – kao očito nam životno potrebnu – prihvatili, iako ona nije lagana. Ne postoje laki metodi ili putevi do slobode od okova Ega, monstruma u nama, a koji se tokom društvenog sistema koji smo imali, i u čijim ostacima još gmižemo, izrodio u strašnu moralnu nakazu; takvu i toliku da ju je ovakvu kakvu mi sada oličavamo našim precima bilo nemoguće ni za svog dušmanina zamisliti, 99

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

ali mi to i ne primjećujemo dovoljno jasno jer se s egom identifikujemo i zato bi nam moglo biti spasonosno prihvatanje duhovnog puta koji vodi raskidanju identifikacije s egom. Dakle, laki metodi samospoznaje i duhovnotjelesnog preobražaja ne postoje i nemoguće ih je kao takve otkriti ili smisliti pa bi nam zato moglo biti spasonosno ukoliko prihvatimo kao svoju opštekulturnu duhovnotjelesnu praksu našu jogu, iako ona nije laka duhovnotjelesnapreporođajna metoda; a kako bi i mogla takva biti, kada je zasnovana na (za nas) komplementarnom jedinstvu joge – drevne mudrosti, koja čini temelj svekolike duhovnosti Istoka – i savremene nauke o čovjeku, ali nas ona zato na pouzdan i na relativno lako razumljiv način vodi ka pravom cilju; od našeg Stvoritelja nam namjenjenom – u vidu zadatka: svjesnom reintegrisanju našeg raspršenog bića, od sebe sama sasvim otuđenog; a potom, kada smo moralno, duhovno i tjelesno potpuno preporođeni, do našeg centriranja u Bitku, Sopstvu ili praslici (skrivene) Sile, koju religije imenuju Bogom, u centru naše nesvjesne psihe; što dovodi, pored ostalog, do toga da iz osjećaja jedinstva nas samih s tim u sebi novootkrivenim mikrokosmičkim centrom, a što je Isus imenovao carstvom Božijim u nama, rezultira spoznaja smisla našeg ovozemaljskog postojanja i iz toga nov – bez obzira na sve ostalo – u sebi usredišten blažen život, koji je duhovno nezamislivo (dok ga se ne dostigne) i neizrecivo (i

100

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

kada je ostvaren) bogatiji od najbogatijeg i najispunjenijeg uobičajenog. Ovim, ne samo za nas, već uopšte za čovjeka zapadnocivilizacijske kulturne tradicije, sijem na nov – naučno-popularan način – sjeme vječno najmirisnijeg duhovnog cvijeta: prosvetljenja, što ga u našem narodu – kao rijetko iko u Evropi, a na kamenjaru, što će reći skoro samouko – uzgoji i u Luči, u vidu najljepšeg svjetskog zapisa o njemu, trag nam ostavi:

Veliki Njegoš. Vrijeme za sjetvu je stiglo, jer ako

savremeni ateistički čovjek ne usvoji naučni duhovnotjelesni metod, kao put koji intelektualno vodi prosvetljenju – civilizacijski sunovrat će biti neizbježan. Međutim, mogućnost spasa od nečeg takvog, vrlo izvjesnog, postoji, a samo je problem u tome da li ćemo biti dovoljno pametni pa da tu mogućnost na vrijeme prepoznamo, jer "prema jednom sta-

rom indijskom verovanju, kada svet zapadne u krizu i imanentni nered prevagne – javlja se čuvar božanskog poretka i na nov, situaciji primeren, način nudi svetu jogu, tu, inače, vanvremenu mudrost", a meni je sudbinski u vidu nasušne potrebe bilo namijenjeno da kroz iskustvo tražim i pronađem, prvo za sebe, a potom na odgovarajući način uobličeno, i za druge: nov, ovocivilizacijskim prilikama primjeren način predstavljanja joge; što sam uspješno postigao povezivanjem njenog cilja sa (istim, no zaboravljenim) ciljem u našoj duhovnoj tradiciji, ali i sa najvrjednijim dostignućima savremene 101

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

nauke, te jogijskih metoda s nasušnom potrebom savremenog čovjeka da u sobnim prilikama svakodnevno vrlo sistematično – po zdravlje do minucioznosti proračunato kao veoma korisno, a nama s obzirom na urbani način života zato životno potrebno – temeljito aktiviramo svoje uglavnom fizički nedovoljno aktivno tijelo. Gospodine Radovane, nadam se da si na osnovu posvete mojoj knjizi iz naše joge mogao pojmiti da ti ona može pomoći, da odlazeći u zvanični zatvor, jednu vrstu zatvora zamijeniš drugim, ali da u tom drugom, daleko prije nego u tom u kome si sada, možeš probuditi nadu u sebi u duhovnu slobodu, pa moguće i postići, u tom smislu, određeni rezultat. To bi u tvojoj nezgodi mogla biti i zgodna prilika za provjeru djelotvornosti mog metoda naše joge i u uslovima za koje nije (izvorno) namijenjen, ali vjerujem i tvrdim da i u njima može biti od velike koristi. Kad u tom smislu učiniš odgovarajući korak, neki će se sjetiti ovih Njegoševih stihova: “Poklonika viđi siromaha / kako plovi morem k svetilištu: / gotovo je smrznut pobožnošću”.5 Ali da bi ti mogao učiniti ono što je sada jedino razumno da uradiš, da se predaš i pođeš u Hag i tamo kažeš kako si bio na iracionalan 5

Sjetite se Radovanovog izgleda i izigravanja pobožnosti (post, tihovanje) nakon što je bio uhapšen. I sâm se i sada čudim, pa i ponosim visprenošću da sam ovim Njegoševim stihovima devet godina ranije predskazao ono kako će biti kada se Radovan preda ili bude uhapšen.

102

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

cilj naveden, zaveden i potom nasamaren, a preko tebe i čitav narod u BiH, sjeti se i Njegoša i možda ti se dogodi da jednom nekom pripovjedaš da i uz moju pomoć ti se dogodi da: “U noć strašnom burom razječanu, / sinu mene zraka pred očima / i glas začuh kano glas angela: / ‘Ja sam duše tvoje pomračene / zraka sjajna ognja besmrtnoga: / mnom se sjećaš šta si izgubio; / bada vi vatreni poete / satvaraju i kliču boginje: / ja jedina mrake pronicavam’ ”. Gospodine Radovane, u tebi se duhovna zraka zatamnila pod teretom tvog prenaduvanog ega. To ti onemogućava da shvatiš da si ti u politiku usrljao, ne zato da bi nešto korisno učinio za Srbe u BiH, već da bi zadovoljio ambicije svog ega da budeš vođa, da imaš vlast i uz njenu pomoć osjećaj da si neko i nešto. Ljudi, ili tačnije većina njih, s kojima si se bio okružio, u moralnom, a neki od njih i u intelektualnom smislu, bili su daleko ispod zadovoljavajućeg nivoa, ali ti to nisi bio u stanju da vidiš, jer osoba kao što si ti, jedino takve ljude podnosi u svojoj blizini. Pored mog pacifističkog pogleda na svijet, to je bio drugi od razloga što vam se ne htjedoh pridružiti – ni po koju cijenu. Nažalost i na najveću istorijsku sramotu srpskog naroda, svojom politikom, Njegoševim riječima rečeno: “Vi ste ljudsko

ime unizili / i zvanije pred Bogom čovjeka, / 103

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

jednačeć ga sa beslovesnošću”, to jest, sa sobom takvima, kakvi ste većina vas. Gospodo, vi ste potpuni duhovni slijepci. Dugoročno viđeno, skoro sve što ste činili i što sada radite ide u korist štete naroda koji ste predvodili. Vi ste drugima, a i svom narodu nanijeli toliko zla i uvalili ga u istorijski nazadluk, da je u tom narodu ikoliko sačuvana moralna iskra – a da vi svojom politikom niste rastjerali one koji vašu politiku nisu podržavali, te iskre bi bilo – vama bi sada prvo sudio sud srpskog naroda, pa bilo to i u entitetu u koji ste ga vi satjerali, najsličnije kao čobani stoku u tor, kada hoće da odvoje onu što je za prodaju (čitaj: za klanje). Vi, nacionalvođe-slijepci, razlučujući narod na svoj i tuđi, prepunili ste groblja, žive rastjerali i poharali, pa nas prodali Svijetu u bescijenje, na način koji nikada i nigdje ranije u svijetu nije viđen. Odabrati rat uopšte, a bratoubilački posebno, kao način rješavanja bilo kakvih nesporazuma među državama, narodima, zajednicama ili etničkim grupama, pa i prilikom podjele ranije zajedničke države, zbog prevage dezintegracionih težnji kod nekih njenih nacija, znak je duševne bolesti i najvećeg moralnog posrnuća onih koji u rat pozivaju i institucionalno ljude nagone u ratne aktivnosti.

104

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Sjetićeš se kada sam te, po spoljnjem izgledu, kao najbjedniji siromašak, na početku rata posjetio da te upitam zašto, s kojim ciljem si rat otpočeo i kako ćeš narod izvesti iz rata? Zašto se čini sa Sarajevom ono što se tada događalo gradu u kome smo mi proveli najljepše godine života? Ti si tom prilikom pun sebe,6 potpuno opijen ludilom veličine, (napuhane svijesti) samo bulaznio, nastojeći ostaviti utisak da na moja pitanja ne možeš iskreno odgovoriti, jer je takav odgovor tajna vojne strategije. Tada mi bi samo potvrđeno mišljenje da si ti marioneta koja će od srpskog naroda u BiH napraviti neviđenu budalu – i, tako i bi! 6

Kod Radovana sam bio u maju 1992., istog dana kada je kod njega u pojetu bio došao Pedi Ešdaun. Radovan mi se pohvalio da je imao susret sa velikim prijateljem Srba. U kolikoj zabludi je on bio, valjda je to sada jasno svakom Srbinu u BiH. Tog dana sam odlučio da ću otići u izbjeglištvo čim budem u stanju to izvesti. U izbjeglištvu sam ostao šest godina (u staroj polušupljoj zgradi na 1450 m/nm, bez stuje i vode). Kasnije sam saznao za čudan Radovanov postupak. On je za svog potparola imenovao Omera Zameticu, koji je prije rata živio u Engleskoj, a onda, nakon što se kobajagi sjetio svojih korjena, došao kod Radovana da primi pravoslavlje i krštenjem uzeo ime Jovan. Kakva koincidencija? Prezime Zametica vodi porijeklo od zametnuti trag. Radovan me, svojevremeno, pored ostalih, a jedan od takvih je bio i Zlatko Lagumdžija, pokušao okolišno, kao deklarisanog disidenta, uvući u ralje jedne strane obavještajne službe, čiji cilj je bio rušenje ondašnjeg političkog sistema u SFRJ, ali meni se i pomisao na nešto tako gadila. Već tada sam znao šta znači postupak kuhane žabe, a to je ako žaba bude ubačena u vrelu vodu ona će pokušati da iskoči, ali ako bude stavljena u hladnu vodu ona će biti u svom ambijentu. Kasnije postepenim zagrijavanjem vode kod žabe će se umrtviti refleks za spašavanje i ona će biti skuhana. Slično se događa onima koji budu namamljeni u ralje obavještajnih službi. Kada bi na početku znali šta ih čeka kasnije, neki ne bi pristali na saradnju, ali postepenim “zagrijavanjem vode” budu skuhani, odnosno primanjem nagrada dođu u stanje kada više ne mogu ništa odbiti.

105

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Unaprijed sam odbolovavao muke koje su me spopadale zbog tvog nepoimanja u šta se upuštaš i načina na koji te narod, preplavljen probuđenim kompleksima, prihvata, nemajući pojma gdje ćeš ga odvesti. Ti sada svojim odnosom prema Haškom tribunalu, ma kakvo da je zvanično srpsko mišljenje o njemu, kao da želiš pokazati da su karikaturalne medijske tvrdnje Zapada o Srbima poprilično tačne, iako je meni, koji te unekoliko poznajem, jasno da ti time u prvom redu ispoljavaš svoju dominantnu osobinu: “Ja sam u svemu što naumim u

pravu!” Moja knjiga o prosvetljenju mogla bi ti pomoći da shvatiš da je najveća sloboda biti slobodan od svog ega, ne biti njegov rob. Vjerovatno je najgore ne biti slobodan u uobičajenom smislu te riječi, a uz to ostati i rob sebe samog, svog prenaduvanog ega. Moj metod naše joge je kombinovan duhovnotjelesni put do slobode od prenaduvane svijesti ili iz okova ega, put do stanja meditativne svijesti. A kako u knjizi naglasih, na putu do čovjekovog usredištenja u sebi samom ili u praslici, arhetipu Boga u nesvjesnim dijelovima naše psihe, uz Njegoša, Jung – najveći dubinski psiholog što ga je svijet ikada imao – osnovni je tumač hijeroglifa na putokazima koji vode do tog najuzvišenijeg cilja». 106

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Kako izgleda ponašanje čovjeka kojeg su preplavili kompleksi i nada u lažna obećanja, jedan od dokaza je ovo što ćete pročitati iz jedne fusnote moje knjige Srbi, oglednimo se! ... (2010. g.) «Koliko su Srbi nemoćni da sagledaju, ni post festum, činjenice onako kako bi to trebalo, podsjetiću jednim svježim primjerom iz BiH. Lazar je najkrivlji za srpsko padanje u ropstvo Turcima, ali ga Srbi slave kao onoga ko ih je od toga htio zaštititi. Radovan Karadžić je sukrivac što je u BiH 1992. g. došlo do bratoubilačkog rata, ali ga bh. Srbi smatraju svojim spasiocem. Pred osnivanje SDS sretnem Radovana (stanovali smo u istoj ulici). (On je volio sa mnom da priča o politici a ja s njim o psihologiji. Pored ekonomije svojevremeno sam studirao i političke nauke). On mi prigovori što nisam bio na jednom inicijativnom sastanku za osnivanje srpske stranke. Prenosim srž razgovora.

Radovane, ti si ljekar, a ja sam studirao i političke nauke. Uz to ja sam rođen ovdje, a ti u Crnoj Gori. Ti ne znaš odnose u BiH. Ako Srbi osnuju nacionalnu stranku, nacionalne stranke 107

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

će pobijediti na izborima i (reformisani) komunisti će pasti. Ali uskoro pošto nacionalne stranke osvoje vlast Muslimani i Hrvati će se udružiti protiv Srba. Tada sam mislio u smislu postavljanja ljudi na ključna rukovodeća mjesta i na investicije po teritoriji na kojoj koja nacija pretežno živi. Na rat nisam mogao ni pomisliti. Radovane po Srbe je najbolje da nemaju nacionalnu stranku, već da se rasporedimo u građanske stranke. U tom slučaju muslimanska i hrvatska nacionalna stranka nikada neće moći doći na vlast i ekonomski razvoj BiH biće ravnomjeran, jer će Muslimani i Hrvati u građanskim strankama znati da im opstanak na vlasti zavisi prvenstveno od podrške Srba. Na ovo mi je Radovan, u svom stilu velikog mislioca, slično kako to sada čini u Hagu, oponirao, ignorišući moj prijedlog: „Zašto ne i mi, kad su oni to već učinili“. Osnovno za njegovo odbijanje mog prijedloga bilo je što je on sebe mogao da vidi kao lidera Srba jedino u etnonacionalističkoj stranci. Tada, kao ni sedam dana prije izbijanja ratnih sukoba u Sarajevu, Radovan nije bio svjestan da će biti rata. Na moje direktno pitanje njemu (28. marta 1992. g.): hoće li biti rata?, odgovorio mi je: „Biće roškanja, ali zbog toga civili neće imati nekih problema“. Pošto je tada uz nas bio 108

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

akademik Milorad Ekmečić upitam isto i njega, a on potvrdi Radovanov odgovor. Bez Srpske Demokratske Stranke, Stranka Demokratske Akcije i Hrvatska Demokratska Zajednica u BiH nikada se ne bi mogle dočepati vlasti.7 Prema tome, Radovan Karadžić je na vlast doveo Aliju Izetbegovića, koji će kasnije (1992. g.) reći: „Ako treba birati između

suverenosti i mira, ja ću izabrati suverenost“.

Dakle, Radovan je bh. Srbe prvo doveo u situaciju u kojoj su oni morali rat prihvatiti, a onda im se predstavljao kao spasilac. Što je najtužnije, najveći broj Srba ga je tako i doživljavao. Zabludno poimanje slično kao i o Lazaru, koji je Srbe prvo doveo u stanje u kome se oni nisu mogli suprotstaviti Turcima, a kada ih je, uprkos tome, izveo na izgledno gubilište, on postaje spasilac. Možda bi se BiH osamostalila i da Srbi nisu imali svoju nacionalnu stranku, da su bili u građanskim, ali je vjerovatno da bi to bilo izvedeno pametnije nego što se dogodilo. Ni do danas istoričari nisu postigli saglasnost o karakteru rata u BiH. Jedni kažu da je počeo kao agresija, drugi kao građanski rat, a on je 7

Evo izvoda sa jednog drugog mjesta u istoj knjizi. «(Nikola Koljević u svom dnevniku spominje da je Alija Izetbegović, ispred SDA, prisustvovao Osnivačkoj skupštini SDS. „Izetbegović je govorio o srpskoj orjentaciji svog oca, i svoje porodice, i o tome kako je već bio zabrinut što Srbi kasne sa osnivanjem svoje stranke“. A što se Alija Izetbegović brinuo što Srbi ne osnivaju nacionalnu stranku? Pa zato što bez SDS on i njegova stranka, što sam već rekao, nikada se ne bi dočepali vlasti)».

109

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

ustvari počeo i vođen je kao stranački rat od strane etnonacionalističkih partija, u kome se odmah nametnuo stav: ako kao pripadnik određene nacije nisi lojalan njenoj nacionalističkoj partiji ti si izdajnik svog naroda. Ako si se zatekao tamo gdje si manjina, bio si sumnjiv. Preostalo je: il' se pokloni ili bježi kud znaš! Da je Zapad debelo bio umiješan u rat u BiH dokaz je i to da je on (etnonacionalnim) strankama, koje su svojom politikom rat uslovile, dozvolio da postoje i nakon rata, a narod im ponovo dao vlast. Zbog simbiotičke veze nacionalističkih stranaka i vjerskih vođa za bh. rat bi se moglo reći i to da je on bio prvi vjerski rat u svijetu koji su poveli i vodili nevjernici. Paradoksalno, ali istinito. Ratko Mladić i Sefer Halilović (načelnici generalštabova suprotstavljenih vojski) nisu bili vjernici, ali su se, sticajem okolnosti, za takve predstavljali. Postali su vjerniciimitatori». Navešću prvo još dva izvoda iz knjige Srbi, oglednimo se! a potom pokazati da Radovan, ulaskom u politiku, nije sebe bio samo emotivno i moralno ubogaljio, već njegov prenaduvani ego više nije bio ni intelektualno u stanju poimati ni ono što bi mu se predočilo kao očigledno. Kao na primjer govorio sam mu ovo što slijedi, pa kad sam shvatio da on ono nije u stanju razumjeti, preporučio sam mu da mu ovo

110

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

objasni ministar pravde BiH, koji je bio iz njegove stranke (Miodrag Simović), ali ni to nije pomoglo. Radovanova tvrdoglavost je bila

maligna. «Ustavom iz 1974. g. uvedeno je pravo

republika na samoopredjeljenje, umjesto ranijeg tog prava naroda, i time je Srbima poturena

stupica, na koju su ukazivali neki profesori s Pravnog fakulteta u Beogradu, zbog čega su bili oštro sankcionisani. Pri rasturanju SFRJ srpski političari, kao mutavi, govorili su o pravu naroda na samoopredjeljenje, pravu kojega više de jure nije bilo, što je konstatovala i Badinterova komisija i iznenadila ih – glupane. (Kraljevinu SHS 1918. g. nisu konstituisale nikakve republike, već je Kraljevina Srbija svoju državnost prenijela na zajedničku državu s ostalim Južnim Slovenima, koji do tada, sem Crnogoraca, nisu imali državnost. Makedonija, kao stara Južna Srbija, nakon Drugog balkanskog rata pripala je Kraljevini Srbiji, a ostali su bili pod Austrougarskom. Jugoslovenske republike su oformljene na II zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 1943. g., na kome su ogromnu većinu delegata činili Srbi – Titovim ublehama zasljepljeni. Apsurdno je bilo ustavnim izmjenama od 1974. g. omogućiti pravo na samoopredjeljenje republikama, tvorevinama koje nisu stvorile jedinstvenu državu, a tada su dobile mogućnost i pravo da je razgrade, tako da svi narodi dobiju nacionalne države sem Srba, zbog čega je i došlo do građanskog rata, u kome su Srbi najveći 111

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

gubitnici, a uz to proglašeni krivima za rat i satanizovani). (...) Kolike su Raškovićeve zablude bile, ali ne samo njegove već i Karadžićeve i Miloševićeve u vezi ko ima pravo na otcjepljenje, svjedoči i ovo: „Mi ćemo biti prinuđeni da tražimo svoje demokratske izlaze. Recimo, referendumom Srba. Uostalom, i današnji jugoslovenski Ustav govori o otcjepljenju naroda. Pazite, naroda, a ne nacionalne manjine! A Srbi u Hrvatskoj su narod“. 8 Čitali ste na početku da ni Karadžića nisam uspio ubijediti da su po Ustavu (iz 1974.) narodi izgubili pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja, a to pravo dobile republike. Mogu zamisliti koliko su se Tuđman, pa i Alija Izetbegović, radovali Miloševićevom političkom i pravničkom sljepilu, a on pravnik, kada je pristao da Badinterova komisija ocijeni imaju li republike po Ustavu pravo na otcjepljenje ili ne. Kada je ta Komisija obznanila da je secesija republika legitiman ustavni čin, srpsko nastojanje da se očuva 8

Ovaj citat sam preuzeo od Jovana Raškovića, Radovanovog “mentora” u politici, iz knjige Luda zemlja. Ovo je primjer kako ljekar netačno zaluđuje narod, govoreći mu ono o čemu pojma nema. Radovana nikako nisam mogao ubijediti da ne organizuje referendum Srba u BiH 1992. g., nakon referenduma koji su održali Muslimani i Hrvati (1. marta 1992.) godine. Govorio sam mu da je njihov referendum legalan a Srpski da će biti, sa stanovišta Saveznog Ustava, nevažeći. Ali Rad ovan je bio toliko umišljen u svoje tobožnje znanje da nije bilo mogućnosti urazumiti ga.

112

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

jedinstvena država postalo je za svijet nelegitimna aktivnost i potom je počela satanizacija Srba». Nedavno je Vojislav Šešelj,9 profesor prava, u svojoj završnoj riječi pred haškim Tribunalom izrekao istu glupost (navodim po sjećanju): ako

su drugi narodi imali pravo oružanom borbom da se osamostale iz Jugoslavije, Srbi su imali pravo na isti način da brane opstanak jedinstvene države. Ovakav stav pri rasturanju SFRJ bila je velika srpska zabluda. Zabluda kojoj još i sada, slično kao i Šešelj, robuju mnogi zabludnici. Gospodo, do početka rata u BiH bio sam univerzitetski profesor, a od tada sam bez katedre pa do penzionisanja po osnovu godina starosti. Na početku rata odbio sam sve ponude da se uključim u vlast i, čim sam mogao, pobjegao sam u izbjeglištvo. Pošto je tokom rata došlo do podjele mojih predratnih kolega, kod jednih nakon rata nisam htio da radim, a drugi nisu htjeli da radim kod njih. Što reče Sokrat: moje

siromaštvo je najtačniji dokaz da govorim istinu, a ono ujedno potvrđuje i mudrost narodne poslovice da, ko ISTINU gudi, gudalom ga biju

po grudima.

9

On me je 1979. g. špijunirao za Službu državne bezbjednosti (SDB), što je vidljivo u njegovom kartonu u toj službi, objavljenom u crvenoj knjizi Čuvari Jugoslavije – suradnici UDB-e u BiH.

113

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

U stanu u Sarajevu ostao mi je i nestao rukopis mog životnog djela, na kome sam radio 12 godina. Iz izbjeglištva sam pisao Radovanu, kao lično pismo, kasnije to objavljeno kao otvoreno: «E, vidiš Radovane, dok si se ti brinuo kako da silom budu raseljeni ljudi u BiH kako bi se stvorili nacionalno čisti prostori, ja sam 1995. godine zapisao da su mi neshvatljive takve državne tvorevine, i u izbjeglištvu sam se brinuo kako da ponovo stvorim djelo koje će ravnopravno svim narodima biti od pomoći da se samopronađu u ovom civilizacijskom bespuću. Moja nastojanja su bila da poučim ovovremenog čovjeka da se pravilno usmjeri, pošto smo se civilizacijskim tokom počeli gubiti u tehničko-tehnološkoj džungli, moralnoj kaljuzi i duhovnoj pustinji. Tražio sam put, i pronašao ga, kojim se čovjek može vratiti k sebi samome, svom duhu, onom što je u nama najvrjednije, a što je svakojakim civilizacijskim i ideološkim smećem prekriveno. A može li u ovom času sveopšte duhovne izgubljenosti biti većeg doprinosa od toga, ne samo za nas, već i za Čovječanstvo? Znam da ćeš ovo shvatiti kao neumjesno samohvalisanje, ali Radovane, dok si ti u psihama naroda, a i kod sebe, raštimavao ono što ni od ranije nije najbolje stajalo, mene je od tvog postupanja spopadala ledena jeza, ali umjesto beznađa, tražio sam način kako da i u

114

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

takvim uslovima nešto učinim da narodu kasnije, kad za to dođe vrijeme, pomognem. Pored ostalog, da sređuje psihički haos u koji će on upasti nakon materijalnog, moralnog i duhovnog pustošenja, koje će, znao sam, uslijediti pod tvojim vođstvom i savjetima i instrukcijama ti od strane tvojih mentora. Srbi i Crnogorci su do ovog rata u njih ulazili motivisani uzvišenim idealima očuvanja sopstvene slobode – koliko je to bilo mudro, a koliko po sistemu ho...ruk, sada ćemo ostaviti po strani – ali ovoga puta, kada izuzmemo nametnuto pravilo vojne obaveze, za ulazak u rat vi ste mase harlakali u njega i motivisali privlačeći ih izgledom da će se u njemu moći da ispoljavaju najniže i najtamnije (ne)ljudske sklonosti, gadosti. Sramno je da su se informacije o tome prešućivale i ono što je pokazivano kao činjeno predstavljano je kao najrodoljubivije, a da je krivica jedino kod druge strane. (Druge strane ovim ne branim od toga što su tvoju stranu plagirale – ili, što su potpuno autohtono, u sferi ljudskog zla nabasavale na isto, slično, pa i na još monstruoznije10 – ali njihovo ponašanje ovdje nije predmet razmatranja, sem uzgred). 10

Mislim na to što su Muslimani, bez sumnje, to su mi potvrđivali nakon rata neki moji prijatelji Bošnjaci, granatama i na druge načine gađali svoje civilno stanovništvo, da bi pomoću medijske i ostale režije to pred svijetom pripisali Srbima.

115

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Dakle, Radovane, nakon tragedije koja nas je snašla, a kojoj si ti uveliko svojom umnom zaslijepljenošću doprinio, moj duh je i u krajnje bijednom načinu života, bio zaokupljen najuzvišenijim mogućim ciljem – kako da učinim nešto korisno za druge – a tvoj um je istovremeno bio opsjednut kako da ti, i uz tebe i Srbi (s obje strane Drine i Crnogorci uz njih), zauzmete što “bolje” mjesto na svjetskom ideološkom smetljištu. Radovane, shvati, bar sada i napokon, da si ti zbog tvojih brojnih kompleksa, iracionalnim sadržajima svoje psihe opsjednut. Jung je vrlo dobro zapazio da je “opsjednuti uvijek religiozna osoba sa obrnutim predznakom. On ne primjećuje da se iz čistog straha ’da ne padne živom Bogu u ruke’ potpuno izložen njegovoj đavoljoj suprotnosti”.11 Bez Jungove pomoći teško je u osnovi i potpuno shvatiti tvoje fanatizovano prigrljavanje mantijaša, nakon vas političara, najvećih ublehaša, kao i njihovo srdačno prihvatanje tvog 11

Po ovoj karakteristici Radovan i Alija Izetbegović bili su povezani kao što su to sijamski blizanci. Alija je na minderu (u krugu bliskih osoba) pred rat rekao da Muslimani trebaju biti spremni žrtvovati oko 100.000 ljudi da bi ostvarili samostalnost BiH. Muslimanskih žrtava je bilo manje, samostalnost je ostvarena, a šta sada, realno viđeno, Bošnjaci (i ostali u BiH) imaju od toga u odnosu na ono što su imali do aprila 1992. godine? Ništa! Do jad i bijedu. Ali, za razliku od stanovništva, nacional-šovinisti, zahvaljujući ratu u BiH, imaju što ranije nisu mogli ni zamisliti, jer nisu mogli ni sanjati da je narod stado, takvo kakvo je, a za što je kriv Titov režim.

116

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

zagrljaja, što je sramota nad sramotama, i nju nikada neće biti moguće oprati, i bez toga, sa ne naročito čistog lica Crkve. U svakom narodu ima moralnog šljama, ali naša tragedija je u tome što se taj moralni šljam, zakićen ponekim časnim-zabludnjelim imenom, pod tvojim političkim vođstvom bio dočepao vlasti, i zahvaljujući tome predstavljao se narodu kao njegov spasilac u času kada ga je navlačio u našu najveću tragediju. Pošto nema čovjeka koji je bez Sjenke, bez tamne strane svog bića, a trebalo bi da znaš da smo je mi nesvjesni sve dotle dok je nekim dubinsko-psihološkim ili duhovnim postupkom ne osvijestimo, zato ti predlažem za samoosvješćenje duhovnotjelesni metod naše joge. On će ti, ukoliko ga prihvatiš i pomoću njega se samocentriraš, omogućiti da shvatiš šta si uradio i da izvedeš preporođajno pokajanje zbog počinjenih grijeha i srpskom narodu i ostalim bratskim nam nacijama. Istrajavajući na svojoj, tobožnjoj, bezgrešnosti, ti samo svakim danom upadaš u sve dublju grešnost. Kako je Isus poimao grešnost, samonesvjesnost je najveći čovjekov grijeh. Ta grešnost, samonesvjesnost, tebe je navela da politikom koju si inaugurisao počiniš i strašne svjetovne grijehe, koje pravo naziva zločinima, i sada te takođe 117

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

samonesvjesnost onemogućava da pojmiš istinu i o tome, i o sebi. Tvoje osvješćivanje više nije samo tvoja privatna stvar, već je ona u direktnoj vezi sa nužnošću opamećivanja naroda, kome si se za vođu bio nametnuo, a on te prihvatio, u stanju svog mitomanskog sljepila, koje je imalo nedopustivo mnogo elemenata psihotičnosti ili masovnog ludila, od koje šuge se sada moramo liječiti. Narodnim ludilom imenujem stanje kod srpsko-crnogorskog čovjeka kada u njemu prorade sadržaji nacionalno podsvjesnog i nesvjesnog, koji su u psihama naših predaka taloženi tokom robovanja Turcima i kristalizovani nakon fizičkog oslobođenja od ropstva, a odgojem se usađuju u psihu. U trećem izdanju knjige Moralna zora rudi nad Durmitorom – budite se! dajem (kratko) objašnjenje naše zle sudbine što se ni dva vijeka nakon fizičkog oslobađanja od ropstva Turcima ne uspjesmo psihički osloboditi od robovanja kosovskom mitu. Vrlo često ti nacionalno-podsvjesni sadržaji, kao npr. ono što imenujem kao kosovski mit kod Srba, može poprimiti sudbinski tragične posljedice, jer na nacionalno biće ima slično autorazorno dejstvo kao kompleksi na neurotičara. Kada su Turci otišli, razumljivo nije 118

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

bilo moguće da time iz Srba odmah nestane i sadržaj kosovskog mita, koji se stoljećima taložio u podsvjesnom, ali je po nas prava tragedija što taj mit nikada do sada nismo osvijestili i oslobodili se njegove štetnosti po nas u ovovremenosti. (Destruktivnog dejstva mita nemoguće se osloboditi ignorišući ga ili prekrivajući ga nekom ideološkom zabludom, kao što je to nama Titov režim bio poturio, a mi to, slično kao namamljena stoka so sa dlana, polizali, te kad smo utonuli u dubok san sanjali kako smo kraj divnih izvora života, ali se probudili žedni prošlosti). Zato što je u nama ostao mit i nakon nestanka razloga koji su bili uslovili njegovo nastajanje, mi smo kao narod postali neurotični. Znaci te boljke pokazuju se na razne načine, a posebno u našem iracionalnom junačenju, stalnim neslogama i podjelama, u sklonostima da dok svim bićem težimo demokratiji, baš tada prizovemo nekog diktatora da bi klekli pred njega, ali i u nerazumnom odnosu prema muslimanima, koji zbog toga skoro jedan vijek doživljavaše Srbe slično kao mlađi brat starijeg u čijoj sjeni, uz neprestana podozrenja, ljubomore i svađe, mora da živi dok im otac ne umre i dok se ne podijele. Srpsko-bošnjački odnosi biće bremeniti mučnom prošlošću sve dotle dok se, na obje strane, u podsvijest potis119

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

nuti sadržaji ne osvijeste – razumljivo da ti sadržaji nisu isti, ali nisu ni toliko različiti koliko bi to laiku moglo izgledati po našem međusobnom ponašanju – te se uz to ne učini duboko pokajanje zbog svih, a posebno strašnih svježih ratnih rana i potom se postigne zdravorazumsko pomirenje. To će biti mučan proces, koji će posebno ometati sveštenici i vjernici-imitatori, bez čijih riječi, kao po suhim drvima posutog benzina, plamen ratnog požara ne bi mogao onako progutati razum. ... Zato sve dotle dok se potisnuti sadržaji ne

prizovu u svijest i tu ne budu “spaljeni”, mi ćemo, pored infantilne vezanosti za Ruse, biti robovi međusobnih podjela i raznih iracionalnosti. Iracionalnost se zapaža svaki put kada mit “proradi”, što je viđeno u svim ratovima u ovom vijeku, a za poslednji je to bilo presudno, jer bez toga sve drugo bi bilo nedovoljno. Potpaljeni nekakvom belosvjetskom ujdurmom, mi (a i naši susjedi slično) po kriteriju religijske (ili ideološke) različitosti jurišnemo jedni na druge kao ludi. ...

Karađorđevići, dinastija sopstvenom krvlju zalivena i tuđom uprskana, učinili su Srbima strašno zlo, ušančujući nas u kosovkom mitu upravo onda kada je trebalo da ga se počnemo oslobađati. Krajnje vrijeme je da shvatimo kao nužnost da se oslobodimo od iracionalnog 120

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

mita, a da je to učinjeno kad je tako trebalo postupiti, ne bi mit, i po oslobođenju od ropstva Turcima, ostao još dva vijeka da dominira psihom srpskog čovjeka. Pri raspadu SFRJ, mitološko sječivo, isprovocirano naglašenom islamizacijom težnje kod Muslimana za odvajanjem BiH iz Jugoslavije, tako se strašno zasjeklo u bratsko tkivo, da je to našu dotadašnju vezu rasjeklo i razdvojilo nas. ... Jasno mi je da će ovaj tekst ljudima koji su pod vlašću kosovskog mita (a čega nisu svjesni) izgledati strašno, totalno antisrpski, iako mi njime nije stalo ni do čega drugog nego da upravo takvi ljudi shvate da su pod vlašću iracionalne sile, koja kada njima ovlada sasvim zavede njihov um i onemogućava im da racionalno misle, iako oni upravo tada vjeruju da donose najmudrije odluke u istoriji, a koje se kasnije pokazuju kao velike gluposti. Šta to znači može se pokazati s mnogo primjera iz BiH tokom rata (ako se i ne pomene raseljavanje srpskog naroda nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ili imenovanje nekakvih prlesija gradom Srpsko Sarajevo). Školovani, do juče, reklo bi se, normalni, čak ugledni ljudi, najednom su se počeli ponašati na način zdravom razumu neobjašnjiv i, zarad nekog cilja, samo njima shvatljivog, ugurali su mase u ratni sukob, a svako je na svojoj strani stvarao osjećaj opravdanosti za to, 121

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

jer se, kao, eto tako jedino moguće odbraniti od onih luđaka što su s druge strane. Umrijeću a neću moći osjećajno pojmiti kako su ljudi tokom rata u BiH, koji su u njemu učestvovali, mogli sebi dozvoliti da budu takve i tolike ovce, odnosno da budu na(za)vedeni, da rade to što su činili. ... Ako se ne uzme u obzir da su nesvjesni sadržaji psihe i jedne i druge bili preplavili nemoguće je objasniti kako je došlo do tako suludog postupanja, jer da je bilo razuma i strpljenja na miran način, uz pregovore i sporazume, moglo se postići daleko bolje rješenje od onog koje će na kraju ispasti. Ali, kada sadržaji nesvjesnog preplave svijest, ljudi se ponašaju nerazumno. Kada ponašanje, koje bi na individualnom nivou značilo (prisilno) slanje u ludnicu, bude uogrnuto politički u plašt nekih opštih, nacionalnih interesa, tada se ne svrstati, već se od toga distancirati, značilo je ili se izložiti najvećem mogućem riziku po život ili bježati u izbjeglištvo. Jasnim i brižljivo planiranim namjerama stranih interesa da ovdje dođe do rata, raznorazne težnje domaćih nacionalnih lidera išle su sasvim na ruku. Uskoro će oni koji misle da su ratom nešto dobili uvidjeti da je ujdurma, koju su oni uzeli za potencijalni “dobitak”, podmetnuta im kao mamac, ali kada to njima bude jasno, tada će za bilo kakvo popravljanje greške biti kasno. 122

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Iživljavanje nad nedužnim ljudima do njihovog ubijanja ili progonjenja, te rušenje

bogomolja, istorijskih spomenika i sl. činili su, bez obzira na kojoj strani da su bili, oni ljudi, u stanju samovlašća, koji su imali potrebu da tako daju odušak pomiješanim mitološkim (ili fanatično-religijskim) sa psihopatološkim sadržajima u svojoj psihi. Ali tih sadržaja se tako nemoguće osloboditi. Zločinci i rušitelji nisu sada, niti će to biti ikada, ništa srećniji nego što su bili prije nego što su pokušali protjerati ljude i/ili skloniti tuđe simbole sa prostora koje proglasiše za svoje. Ako čovjek nije pod dominacijom zla u sebi, sakralni ili dragi simboli njegovih komšija, koji su druge vjere nego je on, ni najmanje mu ne smetaju, već naprotiv, on prema tim obilježjima drugačije religijske pripadnosti osjeća simpatiju sličnu ljubavi kakvu ima, ako je ima, za ljude čiji su to simboli. Ovo sam napisao na osnovu ličnog iskustva stečenog osvješćivanjem nesvjesnog. Tako problem stvarno nije u bogomoljama, koje nam je jedno doba ostavilo, već u psihama ljudi, u

projekcijama potisnutih i nesvjesnih psihičkih sadržaja».

Ako ponovo pogledamo u Lašnalovu odbranu gospođe Lombardi moglo bi vam to biti od koristi. Lašnal, imajući u vidu koje životne okolnosti su gospođu Lombardi prisilile da učini strašan zločin prema svojoj djeci, sudijama reče: Sad sudite i recite: da li je ubica

123

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

ova žena koja se nalazi na optuženičkoj klupi, ili se ubica nalazi van ovih sudskih svodova ...? Da, da, gospodo, Radovanove sudije, sudite i

recite: da li je u lutkarskom pozorištu lutka, koju pokreću nevidljivi konci, zaslužna što svojim gegovima zasmijava publiku ili, da li je kriva ako se djeci predstava u kojoj je ona akter ne dopadne. Radovan je bio samo lutka u

tragičnoj „lutkarskoj“ predstavi vjerskograđanskog rata u Bosni i Hercegovini. Režiseri, stvarni krivci – ubice – u toj predstavi su van svodova Tribunala. Oni su vas, tužioce i sudije, delegirali da u njihovo ime odigrate ulogu marioneta u maskenbalnoj predstavi, kako bi se svijetu pokazalo da je to što je, uglavnom njihovo zlodjelo, tobože, samo posljedica kavge u balkanskoj krčmi. Gospodo, vama je poznato ko je Hakija Meholjić (prenosim iz knjige Srbi, oglednimo se!), «komandir policije u Srebrenici 1995., o čemu ima tv svjedočanstvo, izjavio je da mu je Alija Izetbegović rekao: „Klinton traži da pustimo četnicima da pobiju 5.000 naših ljudi i tada će NATO bombardovati srpske vojne položaje“. Meholjić je izjavio da je on odgovorio da to ne može dopustiti. Dakle, srebrenički masakr je dogovoren i Srbima poturen, pa kasnije proglašen genocidom, iako u njemu nije bilo ubijanja, u pravilu, osim onih koji su bili pripadnici vojske.

124

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Pomenuti Hakija Meholjić je (2010. g.) na BHT1, govoreći o događanjima u Srebrenici u julu 1995. godine rekao da je Memorijalni centar u Potočarima (u kome se sahranjuju stradali Srebreničani) spomenik američke politike

vođene prema BiH tokom rata». Zar je potrebno biti posebno pametan pa se ne zapitati, zapravo ne moći se čudu isčuditi, zašto je Bil Klinton, predsjednik najmoćnije države na svijetu, došao na ratno stratište u Potočare, jedno malo mjesto u bosanskoj selendri, kada je u njemu bilo otvaranje Memorijalnog centra? Odgovor na ovo pitanje daje naša narodna poslovica: da se zločinac uvijek vrati na mjesto zločina. Radovan Karadžić i Ratko Mladić jesu sukrivci, zato što su pristali da budu marionete12 u zločinu u Srebrenici, ali stvarne ubice Srebreničana i odgovorni za genocid – ako se zločin što je počinjen u Srebrenici može zaista imenovati genocidom – su Alija Izetbegović i Bil Klinton.13 12

Radovane, sjeti se da je Draža Mihailović, tokom suđenja, koje mu je (1946.) priredio Titov režim, rekao da je njegova najveća greška bila u tome što se nije znao snaći u vrtlogu obavještajnih službi oko sebe . Ti si tokom rata pokušavao da izigravaš Tita, ali s tom razlikom što tvoj ratni cilj i ciljevi obavještajnih službi oko tebe nisu bili u korelaciji, kako to bješe kod Tita, kome su u ostvarenju jenog od ciljeva – poturanja Srbima kukavičijeg jajeta – bili naklonjeni i Čerčil i Staljin, a oni su izigrali Dražu, slično kao i tebe tvoji mentori, pa je vama dvojici zajedničko to da niste bili u stanju prepoznati u korist čijih ciljeva činiste to što ste činili.

13

Prilikom sahrane Alije Izetbegovića, Karla del Ponte izjavi da je Tribunal pripremao optužnicu i protiv Alije ali da se otezalo sa njenim

125

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Evo glavnog pitanja: ako jedan stručnjak za

psihu, neuropsihijatar, bude od strane svjetskih moćnika i njihovih tajnih službi,14 perfidno naveden i zaveden, da čini to za što ga se sada optužuje – u kom ponašanju su njegovi kompleksi imali znatnog udjela, na što su tajne službe računale od početka, kao na ono što će im biti najpouzdanije u ostvarenju njihovih ciljeva – bar je to sada očigledno, da se Radovanovo tadašnje ponašanje ne može ocijeniti kao normalno, pa da li se on onda može osuditi na zatvorsku kaznu ili bi jedino pravedna presuda bila: upućivanje na boravak u psihoterapeutskoj ustanovi radi ozdravljenja – do ozdravljenja ili do smrti? Gospodo, ako vama nakon ovog pisma nije jasno da Radovan Karadžić, tokom rata u BiH,

za svoje postupke za koje ga optužnica tereti nije odgovoran, jer ih je činio pod duplom prinudom: ličnih kompleksa i unakrsnih zahtjeva obavještajnih službi, dakle, pravno viđeno, on je bio neuračunljiv,15 i da ga iz tog objelodanjivanjem. Prešutila je da se otezalo zato što su njoj, a i drugima u Tribunalu, brda dolara iz islamskih država zaklanjala pogled prema pravdi. 14

Ako bi neko rekao, da je moju tvrdnju da je Radovan bio u mengelama obavještajnih službi nemoguće dokazati – razumljivo da je to nekome kao što sam ja, nemoguće izvesti – onda bi se, bez toga, njegovo onakvo ponašanje, ako je bilo zaista samo voljno, pokazalo još nenormalnije.

15

Gospodo, razmislite zbog čega je Norvežanin Brejvik, prošlogodišnji hladnokrvni ubica 77 osoba, za svog uzora odabrao Radovana? Brejvik, ovih dana izjavi, umjesto pokajanja za počinjeno zlodjelo, da mu nije žao što je pobio toliko osoba, već da žali što nije još više. Ne trebaju nam psihijatri reći je li Brejvik normalan ili nije. Očito je da nije. Stari Latini imaju izreku similes simili

126

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

razloga ne možete osuditi na zatvorsku kaznu, već jedino na obavezu liječenja. Ako ovoga niste svjesni, to znači da ni vi sada niste uračunljivi; radite ono čega niste samosvjesni ili, ako jeste, to činite pod pritiskom, slično kakav slučaj svojevremeno bješe s Radovanom. Isus je odlično zapazio kada je rekao: „Čoveče, ako znaš šta činiš, blažen si; ali ako ne znaš šta činiš, proklet si i prekršitelj zakona“. Isus je mislio na univerzalni duhovno-moralni zakon, a s njim bi trebalo da su, iako nažalost najčešće nisu, u saglasnosti i ljudski zakoni.

Mislim da bi Radovan i njegovi sljedbenici prije i rađe pristali i na doživotnu robiju nego na obavezu njegovog liječenja u psihoterapeutskoj ustanovi, jer hipertrofirani ego sve može podnijeti lakše nego da mu se kaže i pokaže, kao što to učinih, da njegovo psihičko stanje nije normalno. Jasno mi je da će ovo pismo kod nekih od adresata, a posebno kod Radovana, te mnogih njegovih sljedbenika, izazvati ogroman revolt i mržnju prema meni. Ali šta ću, kako pišem u gaudet (sličan se sličnom veseli, sličnosti se privlače). Brejvik je u Radovanu prepoznao nešto od onoga što Radovan u sebi ima i što prikriva kao zmija noge, a upravo za to Brejvik je osjetio simpatiju, a što većina onih, koji Radovanu nisu slični, nisu u stanju to zapaziti, bez obzira koliko da su obrazovani. To što je Brejvik prepoznao u Radovanu, početkom rata sam naslutio i ja, ali ja, za razliku od Brejvika, za to nisam osjetio simpatiju, već jezu, zgražavanje i odvratnost. (Nakon zlodjela koje je Brejvik počinio Ambasadi Kraljevine Norveške u Sarajevu pismeno sam ponudio da na norveški bude besplatno prevedena knjižica Obrati se dušo izgubljena - …, da oni Norvežani, kojima bi Brejvik mogao postati uzor, vide kakav je njegov uzor. Prijedlog je odbijen pismeno. Molio sam da s nekim razgovaram, ali je i taj moj prijedlog drsko odbijen. Biće mi drago ako se Norvežani jednom ne pokaju zbog postupka njihove ambasadorice u Sarajevu).

127

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

knjizi Srbi, oglednimo se! – opstati ili nestati? «Zašto prosvjetljenici i uz njih neki moralisti imaju potrebu da „ispravljaju krivu Drinu“? Čovjekoljublje, empatija, je u osnovi te potrebe. U pravilu oni time sebi priređuju samo neprijatnosti. Znak njihove vrline je, kako zapisa Ivo Andrić, „u tome što ne mogu da odole iskušenju i da ne kažu ono što ljudi uglavnom znaju ali ne žele sami sebi da priznaju, još manje da to čuju od drugih. – Oni se trude da budu što bliže istini, a ljudi ih utoliko manje vole što više u tome uspevaju. Možda je bilo neophodno da neko među ljudima sve to kaže, ali je utoliko manje zavidna sudbina onoga koji je to morao da učini“». Bilo je neophodno da neko od Srba Srbima prinese ogledalo; da se mi, u kontekstu civilizacijskih i nacionalnih neprilika, ovakvih kakve su, vidimo onakvima kakvi smo zaista. Utisak mi je da niko osim mene to nije smio, prije nego da niko nije znao učiniti. To sam učinio u svojim knjigama, koje nijedan izdavač nije smio da publikuje, pa sam ih sâm publikovao. Osjećao sam, prema moralnom zakonu u sebi (Kant), kao životnu obavezu da to učinim i, – učinio sam. U knjizi Srbi, oglednimo se – opstati ili nestati?, onima koji mi prijete (i smrću) poručio sam: zakasnili ste! Sokratovim riječima rečeno, sada možete me ubiti, ali mi ne možete nahuditi. Što sam imao potrebu da napišem, napisao sam i objavio, a umni ljudi se tome oduševljeno dive. 128

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Moje Otvoreno pismo Radovanu Karadžiću završava se ovako:

ISTINA: KOLIKO BOLNA, TOLIKO JE LJEKOVITA

«Onesviješćene svijesti, kakva je i tvoja Radovane, nisu u stanju shvatiti da rat koji je narodima bio nametnut, upravo su takve svijesti prizvale. Bošnjaci za rat kao krivce optužuju Srbe, a Srbi Bošnjake, dok ni jedni nisu u stanju uvidjeti, ni sada, da su težnje Zapada za stvaranjem banana država na Balkanu, te opsjednutost nazadnim idejama vas, narodnih vođa, ono što je narod uguralo u rat. A vaše stranke će da praktikuju rat dok postoje, ali i mafijašku saradnju u vašem profiterskom vladanju svojim narodima, kao, npr., što je bilo vaše međusobno trgovanje oružjem tokom rata. Po narod je bilo kobno što su muslimanski lideri u BiH, a i srpski (ovdje i tamo) – svi podržani od religijskih institucija – bili opsjednuti idejama koje, iako su različite, one su, u ovom dobu ili retrogradne, ili neostvarive. Srpske vođe su htjeli da postojeću državnu zajednicu održe što većom, pored ostalog, i zato da bi ona tako imala više moći da se suprotstavi Novom svjetskom poretku i Vatikanu u njihovom odlučnom prodoru na jugoistok i istok Evrope, a muslimanske su bile uzele kao svoju 129

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

istorijsku misiju da – čudnog li paradoksa, i uz pomoć zapadnih, katoličkih država – od BiH stvore odmorište islamu na njegovom putu ka srcu Evrope. Oni ni sada nisu u stanju uvidjeti šta tim nastojanjem priređuju svom narodu, naročito na dugu stazu. Narodna mudrost to što oni uporno rade imenuje: sječenjem grane na kojoj se stoji. Ali ni naša, srpska, zasljepljenost nije ništa manja. Jedan od naših velikih usuda je da glorifikujemo vođe i onda kada su nas oni, slijepi za budućnost, a opsjednuti ličnim i nacionalnim kompleksima, vodili u sigurnu propast. Svjež doprinos tom usudu Srbi dadoše svojim (pretežnim) odnosom prema tebi i S. Miloševiću – nakon Lazara: najvećim upropašćivačima Srba! Da bi vaš lik i djelo bili demistifikovani, trebaće mnogo truda najbriljantnijem dijelu srpskog duha i još neizmerne patnje srpskoj duši. Naučni autoritet svjetskog glasa, Jovan Cvijić, za antropološko-psihološki tip dinarskodurmitorskog čovjeka, kome egzemplarno pripadate ti i Milošević, konstatovao je kao jednu od bitnih karatkeristika: nepodoban za politiku. Potvrda ovog naučnog stava, preko vas dvojice stigla nam je na najtragičniji način. Žalosno je Radovane i za tebe kao zvaničnog stručnjaka za psihu i za srpski narod u BiH, koji 130

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

te, kao došljaka, bješe prihvatio za vođu, što je kod tebe bila prevagnula arhaična i destruktivna predstava o budućnosti, koja je usmjeravala tok društvenih zbivanja ka prošlosti, i, što bješe još gore, ka spuštanju duha naniže, čak do njegovog potpunog potonuća u moralni glib. A duh, naše istinsko produhovljavanje, moglo je biti naš jedini put spasa. Pred istorijom – čak ako ne bi ni uzeli u obzir ratne zločine – na tebi će ostati najveća sramota što se srpski narod u BiH uvalio u najdublju moralnu kaljugu u svojoj istoriji. Da si ti sam moralan čovjek, ti nam ne bi kao rezultat svojih političkih avantura u ruke gurnuo moralno kopile, a predstavljao nam ga za Princa kraljevske loze. Svojim dolaskom na vlast ti si Radovane doslovno potvrdio ovo moje zapažanje (iz Moralne zore) o nama. Prastari problem kod srpskog naroda, koji je postojao i prije Kosova, a nakon njega usađen nam je kao karakterna crta, ogleda se u tome da kad se njegov pripadnik dočepa vlasti, njemu ni na kraj pameti ne pada da svoj položaj koristi za dobrobit svog naroda, kako bi to trebalo da bude, već postaje opsjednut da zadovoljava komplekse svog prenaduvanog ega ili da se materijalno bogati tako kako je karakteristično za fukaru kada mu zapadne da grabi tuđe. Ova osobina je veliki usud srpskog (ali i crnogorskog i bošnjačkog) 131

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

čovjeka. Ona izvire iz naše neusredištenosti u sebi samima, pa zato naš političar kao opštedruštveni interes, a to znači i svoj cilj, vidi samo ono u čemu će se egzaltirano do deliričnosti ispoljiti njegove egoističke želje. Zato ovoliko insistiram na samospoznaji, jer samospoznat čovjek prvenstveno radi za opšte dobro. ... Mi ne možemo, slično kao ni neki drugi narodi bivše SFRJ, da shvatimo da su nakon pada komunizma vlasti se dočepali oni, od kojih neki nisu psihički zdravi, ne bar toliko koliko je to nužno da budu s obzirom na položaje koje su prigrabili, drugi su toliko bili žedni vlasti da kada su je se dograbili, ponašali su se kao opijeni, treći su se bili umislili da su kao stvoreni za velika načela, iako su bili suviše malog čela, i oni su omogućavali sadistima i raznom ljudskom šljamu da čine svakojake zločine, ali i da uzgred obavljaju neviđenu pljačku, a sada mi svi, zato što su počinioci zločina u prijateljstvu ili dosluhu s vlašću, moramo da snosimo teret onog što se zove kolektivna krivica. Od tog moralnog gliba moramo se čistiti, iako njegov smrad vlastodršcima godi. Znam da će mi neki prigovoriti zašto koju riječ neposredne kritike ne uputih i drugim stranama u ratu. Razloga za takvu kritiku ima, ali takvoj kritici ovdje nije bilo mjesto. Pišući 132

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

ovo sjećao sam se sjajnog Isusovog zapažanja, da prije nego što ukažemo na trun u oku brata svog, treba da iz svoga oka izvadimo brvno. A šta mi činimo? Svoje sljepilo mi opravdavamo tako: što ukazujemo na tuđe sljepilo ili zle namjere. Ovo što slijedi biće digresija, ali učiniću je da bi ti ukratko ilustrovao kako bošnjački lideri uviđaju sada ponešto od onoga za šta su ranije bili slijepi ili se, iz nekih razloga, pravili da to ne primjećuju. Ali prije toga, za uvod, navešću kako sam u Moralnoj zori napisao da znam reći: kada god vatikanski establišment želi da sjebe Srbe i muslimane na Balkanu on vatru potpali, pa vješto preko Hrvata muslimane uzima u “zaštitu”, što Srbe posebno iziritira te nasjednu, i ne znajući kako da obuzdaju, kada im “prorade", komplekse nastale onim što imenujem kosovskim mitom, prihvate bratoubilački rat, a u njemu stratezi evangelizacije Balkana vide najbolje obavljen posao za njih. A mi, ostajemo li bene, ostajemo! Ovih dana bio sam vrlo iznenađen kada sam pročitao u intervjuima dva čelna čovjeka kod Bošnjaka sledeće: 1. Alija Izetbegović izjavi doslovno: “Naslućuju se konture jednog ružnog projekta za naš narod...” i 2. ef. Cerić: “Nas se ovdje proziva za boje, za nekakve znakove, što uopće nije bitno. Unatoč tome što je Federalni sud u New York-u donio presudu o masovnim 133

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

silovanjima naših žena od nas se traži da budemo manje muslimani, da budemo manje Bošnjaci i da je to uvjet da opstanemo ovdje. Te paradokse mi moramo zamjeriti. Nema, naravno, koristi ni ovo što ja govorim, na ovakav način. Želio bi samo ukazati muslimanima da je ovo pravi trenutak da se zamisle nad svojom sudbinom i da ne sjede skrštenih ruku, da čekaju da im sve neko riješi, jer odnos o kome smo govorili je i stvar nas samih i to što mirno posmatramo, i što smo postali sebični, što smo se povukli sami u sebe i što smo prihvatili igru”. (U vezi prethodnog mislim da je pravi trenutak kada su se muslimani trebali zamisliti nad svojom sudbinom bio onda kada je osnovana SDA – ali ko i kako da o sudbini naroda misli u onakvom stanju euforije – a sada, ne da nije riječ o pravom trenutku, već je za bilo šta pametno poprilično kasno, jer je sudbina naroda, izgleda, već dospjela u šejtanske ruke. Ili, da li je to sudbina namijenila bosanskim muslimanima, sunitima-hanefijama, da im i u buduće neke bradonje budu najveća opasnost po njihov identitet, iako više u vezi s tim neće biti riječ o četnicima). Navedene izjave prilično tačno odražavaju tragično stanje Bošnjaka, a srpsko nije ništa bolje, ali ono što me u intervjuima dva vrhovna 134

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

(svjetovnog i duhovnog) čelnika kod Bošnjaka zaprepašćuje je to, da oni pokazaše kako svoju zasljepljenost uopšte ne primjećuju, već, prema njima, za sve što se zakulisno, a eto sada i otvorenije, sprema Bošnjacima, u vidu nekih ružnih projekata ili igara, kriva je međunarodna

zajednica. O politici, našoj sudbini, ponešto zapišem samo ugred, kao npr. u junu 1995., da se u BiH vodi rat koji je režiran od strane korifeja novog svjetskog poretka, pored ostalih ciljeva – daj bože da se ne pokaže kao tačno – s namjerom da bi preko muslimanske braće, Srba (bremenitim kompleksima prema svojim islamiziranim sunarodnicima, što je slično i obrnuto), u katolički zagrljaj bili ščepani bosansko-hercegovački Muslimani, ali uz njih i Srbi. U svojoj knjizi, Moralna zora rudi – Budite se!, pišem (isto uzgred), a navešću dva izvoda s dva različita mjesta. Za zajedništvo na prostorima Balkana ovo su najtragičnije godine, za što pored starih težnji Srbije i Hrvatske za prevlast nad BiH, raskolu najveći doprinos, među internim faktorima, dadoše obezbožene religijske institucije i imanentna netrpeljivost između katoličanstva, pravoslavlja i islama. Greška Bošnjaka – u njihovoj potpuno opravdanoj borbi za svoj iden135

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

titet – je što su svoju borbu suviše vjerski obojili, tako, uz sijanje tokom rata sjemena na Balkanu ranije nepoznatih islamskih sekti, ispada da je širenje islama ono što je bilo primarno u borbi za samostalnost BiH. Ovom greškom Bošnjaci pridobiše veliku naklonost islamskog svijeta, a da li, u odnosu na Zapad, oni time sebi dugoročno svezaše kamen oko vrata? O velikoj gluposti rukovodstva SDS-a da im ratni poklič ima miris tamjana, i o bruci što vladike to prihvatiše, nemam šta reći do: neviđena sramota. Sve religije tokom rata povećaše broj svojih vjernika, iako one kumovaše strašnom i sveopšem moralnom posrnuću i sveštenika, i sledbenika. Kako je moguće shvatiti takav apsurd? Ili, koja je svrha takve teizacije? Nije li to navođenje i zavođenje ljudi da budu slijepi idolopoklonici teoideologije, koja slično, kao i komunistička, dok su joj usta puna ”morala”, dopušta svaki nemoral, ali samo svojim pripadnicima? Drugi izvod je: Politika, a naročito podmukla i vješta, kakva je npr. ova novog svjetskog poretka, ima pored vidljive i drugu stranu lica na koju je veoma teško baciti pogled dok je aktuelno ono što ona režira. Oni koji se odluče da politički predvode (male) narode, trebalo bi da budu ljudi takvih sposobnosti da su u stanju svojim umom bar 136

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

unekoliko zaviriti i na onu drugu stranu politike moćnika, jer ti moćnici sada nerazvijene narode porobljavaju na perfidan način: prvenstveno preko njihovih despotskih vođa, nekom zabludom zaslijepljenih i/ili potkupljivih i potkupljenih. A za ovo smo mi, Srbi i Bošnjaci, toliko eklatantan, a tragičan primjer, da će on nekada biti navođen, što se kaže, kao školski slučaj te vrste. U prosvjećenom svijetu politika je i projekat i igra, a samo kod naroda kao što smo mi, Balkanci, ona može biti i diletantska avantura svakojakih opsesivaca. Projekat je – a da li ružan ili lijep, zavisi s koje strane ga se gleda – u smislu da se sve do najmanje sitnice prethodno proračuna i potom se tačno zna šta se određenim političkim potezima želi postići. Realizacija projekta je i igra, po komponenti da se tokom realizacije projekta nastoji protivnika ili pridobiti ili zavarati, zavesti, nadmudriti i tako nadigrati. A uprkos svega očiglednog, vi, nacionalne vođe, idalje držite da ste vi bili u pravu, ali da se vaše bajkovite namjere ne ostvariše zbog međunarodne zajednice koja se urotila protiv vas, tj. protiv naših nacija, i sada je ona kriva što mi imamo ovo samoneodrživo državno-pravno stanje ili beznađe od života, odnosno, što je običan čovjek, onaj ko nije u vlasti ili uz nju, ko se nije nagrabio Alajbegove slame, pa još ako živi u entitetu kome po naciji ne pripada, tada posebno, sveden na: nulu. Vi ste, nemajući 137

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

sluha za evropske namjere prema Balkanu i ne mogavši se sporazumjeti, dva bratska naroda gurnuli u međusobni rat, uglavnom u ime krsta i polumjeseca, te tako križarskom Zapadu pružili zgodnu priliku da nas, i jedne i druge, on zauzda pa zajaše. Radovane, ti još nisi u zatvoru u Hagu, ne zato što si ti vješt u skrivanju, već samo zbog toga što inostrani mentori rata na ovim prostorima znaju koliko će po njih biti kompromitujuće kada ti budeš, braneći se, konkretno pokazao koliko su oni u rat ovdje bili od početka umiješani. Koliko su ga podstakli, direktnim akcijama preko svojih obavještajaca i specijalaca, ali i dajući tebi, direktno ili posredno, ovakva i onakva iluzorna obećanja, a Aliji drugačija – sve s namjerom da bi vi, vjerujući u to, doveli do toga da narod zbunite pa zakrvite, a oni potom ovdje dođu za tutore. Haški tribunal jeste institucija koja pod plaštom suđenja za počinjene ratne zločine na prostoru bivše SFRJ, treba da prikrije političke i kolonijalne težnje Novog svjetskog poretka prema ovom području. Ti si vjerovatno jedini koji u unaprijed pripremljeni scenarij možeš unijeti određene izmjene i ponešto raskriti, a možda, ukoliko odeš u Haški tribunal, učiniš time da ga: nestane.

138

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Učini to! A osvješćivanje našeg naroda (i pomirenje s Bošnjacima) nemože otpočeti dok se ne pokaže kao korpus delikti da si ti bio samo jedna zabludna marioneta: i jedne Svjetske Nemani, ali i jedne ovdašnje, takođe zabludne marionete, preko Atlantika na vrijeme zapažene. Ako suđenje tebi u Hagu bude pravično, to će se pokazati kao uzgredan rezultat tog suđenja. Iz tog razloga od tebe sada zahtijevam, u ime interesa naroda kojeg si zaveo, da se predaš svojim tužiocima i da tako što prije otpočne sahrana onog što je mrtvo, pa da se nakon toga narod okrene sebi i svom svakodnevnom životu. A sve dotle dok se ti i tvoji saradnici, optuženi za ratne zločine, budete skrivali, vi ćete time što činite na srpsko nacionalno biće djelovati slično kao, npr., nesahranjen mrtvac na porodicu, nakon proteka uobičajenog vremena za sahranjivanje upokojenog. Svjestan sam da će ove, i mnoge njima slične riječi, neke čitaoce iritirati toliko da će oni na mene jako omrznuti. Inače, ništa nema bolnije nego otrpiti istinu o onome što se intenzivno gura u podsvjest. Ali, koliko je to bolno, toliko je i ljekovito, a meni je stalo da mi postanemo sasvim duševno zdravi kao narod i zato ne mogu da ne kažem da sam zgađen našim ludilom. Posebno sam indigniran sljepilom i/ili 139

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

kukavičlukom naših tobožnjih intelektualaca, koji od straha nisu u stanju pokrenuti proces pranja našeg moralnog lica od krvi kojom je ono uprljano. Neoprana krv lako postaje pogodna podloga za novu i svježu krv. Zaluditi ljude, nekom na prvi pogled primamljivom idejom, vrlo je jednostavno, ali ih je osvijestiti od zablude kudikamo teže. Vi, nacional-vođe, prihvatiste se prvog, a ja sam svjesno odabrao ovo drugo. Vi se mnogima i sada doimate kao veleumni, a ja ispadam bena što se bavim Sizifovim zadatkom. Izgleda da je to moj lični usud, ali će od toga mnogi ljudi, kad-tad, imati bar neke koristi, a od vašeg zaluđivanja naroda ostaće: i grobovi, i robovi,

invalidi; tuga i bol, patnja, siromaštvo, bijeda izbjeglištva i razdvojenosti. Vaše greške sada, i kada bi htio da to učini, ne bi mogao ispraviti, u smislu neutralizacije njihovih posljedica, ni cijeli Svijet. Eto toliko ste zla učinili, milione ljudi totalno unesrećili, a pored toga niste u stanju da shvatite šta ste uradili. Pa kako, pobogu, da vas smatramo za uračunljive? Vi u svojoj zabludnosti očekujete za sebe najvisočija mjesta u istoriji svojih naroda, a bićete, kad-tad, pohranjeni na istorijsko-ideološkom smetljištu. Kao što moja duša, Radovane, osjeti dodatnu milinu svaki put kada pomislim na sadržaj Luče, osjećanje slično mi se javlja i kada god 140

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

koju knjigu od filozofa stoika uzmem u ruke. A jedan od mojih učitelja, Epiktet, od kada otpočeh ovo pismo, kao da me pogledavaše sa željom da mu omogućim da i on ovom prilikom nešto mudro kaže, a ima šta, itekako. Evo pružiću mu priliku da On, na svoj način, prokomentariše pasus koji je ispred ovog. "Ništa nije običnije nego videti velikaše koji veruju da sve znaju, mada baš ništa ne znaju. Koliko njih plivaju u bogatstvu, ne želeći ni za čim a ovamo i ne sumnjaju da im nedostaje nešto, najglavnije. Tako rekoh jednog dana jednom: Ti vrlo dobro stojiš kod kralja, ti imaš sijaset moćnih veza. Tvojim uticajem možeš pomoći prijateljima i slomiti vrat neprijateljima. 'Pa, šta mi to još nedostaje?' upita me on ponosito. – Sve ono što je najvažnije i najpotrebnije za pravu sreću. Ti ne znaš ni šta su bogovi, ni šta je čovek; ne poznaješ prirodu dobra, ni prirodu zla; ali, ono što će te najvećma iznenaditi, to je da ti ne poznaješ ni sebe samog! ... Ah, ti bežiš, besan si što sam govorio sasvim otvoreno. Kakvo sam ti zlo učinio? Ja sam ti samo prineo ogledalo da sam vidiš kakav si. ... Kaži mi, molim te, jesi li ikada preuzeo kakav put da bi imao bolja mišljenja i bolja osećanja? Jesi li ikada pitao koga da bi popravio ono što je u tebi rđavo? U koje to doba svog života i kad se ti reši da ispitaš svoje pomisli, 141

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

svoje namere? Pređi pažljivo sve godine svog života i naći ćeš da si uvek radio ono isto što i danas radiš". Ali šta ćemo sada Radovane, šta je tu je. Da se prepiremo oko toga ko ima pravo, a ko je u zabludi, koliko je ko kriv i slično, nikuda ne bi vodilo. Zato je pametnije da se činjenicama pogleda u oči. A ono što je i tebi i Srbima koji su te slijedili najteže prihvatiti je: da si ih ti olako uveo u jedan strašan rat u kome su oni gubicima totalno poraženi i nasamareni, ali da bi njihov šok od tog saznanja bio ublažen, a tako se i naša agonija produžila u nedogled, od strane glavnih (inostranih) mentora rata, za privremeno je Srbima data jedna Iluzija (moguće obećana ti još onda kada te se na rat podsticalo) kako ne bi mogli da se žale, a i da imaju čime, u smislu međusobnih svađa, da se bave, ali će se kad-tad ta pločica, planirana za jedan neostvareni mozaik, pokazati neupotrebljiva za bilo koju drugu smislenu namjenu. Naš najveći usud je što smo mi neusredišten narod, i kao takvima s nama upravljaju iracionalne sile nesvjesne psihe. Ali nama je to skoro nemoguće shvatiti, slično kao što je čovjeku nemoguće vidjeti sopstveno lice ukoliko ne nađe neki način njegovog odraza, na primjer u ogledalu ili u mirnoj površini vode. Umjetnička djela, književna prvenstveno, predstavljaju neku vrstu ogledala, ali ona malo doprinose da čovjek, odnosno nacija, kada u 142

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

njima na čas vidi svoje ružno lice, ponastoji da ga popravi. Tako život uglavnom teče stihijno. Iz tog razloga je nama neophodan duhovni metod koji će nas sistematično usmjeravati ka samospoznaji i samousredištenju u božanskom centru u nama. (...) Radovane, ti, svo tvoje biće, primjer je čovjeka sazdanog od laži, a samo istina je trajna kao stijena. Neusredišten čovjek je nesiguran čovjek, koji zato mora biti umotan u laži i iluzije, kao što mi za vrijeme zimskih dana, da nam ne bi bilo hladno, trebamo imati odgovarajuću odjeću. Međutim, ti si dobrim dijelom i morao biti lažan, jer je takvog vođu narod htio. A na tvom mjestu bi i svako drugi unekoliko morao biti tebi sličan, inače ga narod ne bi prihvatio za vođu, jer narodu je, u vrijeme kad si mu se ti nametao za vođu, bila potrebna nova iluzija, a nju mu je mogao pružiti samo onaj ko je i sam bio u iluzijama. No, sada, nakon tragedije, kao posljedice opijenosti iluzijama, to treba shvatiti, te oporoj realnosti pogledati u oči i otpočeti s mučnim, vrlo mučnim procesom osvješćivanja! Naš osnovni problem izvire iz naše duhovne neusredištenosti. Pojedinačni uzleti srpskocrnogorskog duha dosežu prilično visoko, i na to možemo biti ponosni, ali to nije sve. Da bi planinski vrh visoko stršio u nebo, on mora u svom podnožju imati stabilnu osnovu, a to nama nedostaje. Takvu osnovu obezbjeđuje usredištenje na zdrav način u nesvjesnim 143

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

dijelovima psihe. Dok to ne shvatimo, mi ćemo stalno graditi visoke građevine na pijesku (riječ je o našem olakom usrljavanju u ratove i svakojake državne projekte), ali prije nego što se u te kule u oblacima smjestimo, one nam se na naše oči i na našu veliku žalost – ruše. Mi svaki put za to nađemo hiljadu i jedan opravdavajući razlog, ali je svaki od njih mimo nas. Ili, gusle sve opravdaju, svu krivicu za naše nepromišljenosti i propasti prebace na nekog drugog. U pjesmi, mi smo samo junaci ili žrtve, a glupaci, lude i krvnici – nikada. (Srbe bi se moglo imenovati nebeskim narodom samo po tome što s luđačkom upornošću probamo da sagradimo kulu u oblacima). Našem narodu predstoji mučan proces, koji se u psihologiji zove, povlačenje projekcija ili osvješćivanje, tokom kog procesa bi trebalo da shvatimo da je tragedija koju smo raspadom SFRJ doživjeli, a i drugima je priredili, prvenstveno posljedica grešaka našeg političkog, vojnog i crkvenog vođstva, odnosno, posljedica je naše duhovne neusredištenosti u zdravoj duhovnoj osnovi. Neusredišten narod, kada postane opsjednut pritiskom podsvjesnih sadržaja i kada ti sadržaji preplave svijest, ima potrebu, da bi privremeno izašao na kraj sam sa sobom, da ih projektuje van sebe, a za to je vođa transmisija, jer on, s druge strane, vapi da projekcije primi i prenosi. Tako on postaje neka vrsta kino-platna na koje opsjednuti projektuju svoje želje i oni su tada u 144

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

stanju na platnu, odnosno na vođi, da vide jedino ono što oni žele da vide. Ako nastavim metaforično, tada: dok kino-predstava traje niko ne misli skoro ni o čemu, čak je spreman i da trpi, jer se uživi da je fatamorgana realnost. A pošto se takve kino-predstave u pravilu završavaju tako što se predstava prekida zbog pucanja vrpce, ali bez palenja svjetla, tada se svi osjete nelagodno, ali, zbog strašne oporosti realnosti, rađe nastavljaju da se skljunjuju u umnom mraku nego da otvore duhovne oči, pa se u polusnu sjećaju onih slika koje su djelovale najopojnije. Dok je predstava, odnosno rat trajao, najvažnije je bilo preko medija podržavati ratnu euforiju, kako proces projektovanja psihičkih sadržaja iz pojedinačnih psiha na platno ne bi prestao, a onda su platna pozvana u Dejton i naređeno im da ponesu sa sobom kinoprojektore, kako bi oni bili prilagođeni za drugačiju vrpcu. Na to prilagođavanje projektora tebe, Radovane, nisu ni pozvali. Zašto? To ti najbolje znaš. Ali i po povratku tvojih bliskih saradnika iz Dejtona, projektor, koji je na tebe kao na platno projektovao igrokaz zaluđivanja srpskog naroda, nastavio je na isti način da obrće staru filmsku vrpcu: vremeplova.

Urazumi se Radovane i napokon prekini s tom komedijom! Svojom kožom sada uzmi, prvi put stvarno, učešća u tragediji naroda, pa bar tako doprinesi da je što prije vidimo okončanom. 145

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

Radovane, Radovane, da si imao imalo sluha za razumne riječi, kao npr., za one koje i ja pred tobom izgovorih u proljeće 1992. godine, sada bi ovdje mnogo štošta bilo drugačije nego što je. Na primjer, u maju 1992. godine rekoh ti pri jednom susretu: ’Radovane, BiH je priznata od moćnika kao samostalna država, položi oružje i idi Aliji na pregovore. Ovo što činiš nije ništa drugo nego hajdučija...’ Čuo si ove riječi, ali od svoje silne egzaltiranosti što se, po tvome, Svijet počeo da vrti oko tebe, nisam siguran da li si tada mogao dokučiti ikakav njihov smisao. Sada, ovo što ti napisah, imaćeš priliku na tanane i više puta čitati, a na to te obavezujem u ime prostog ljudskog dostojanstva, uprkos toga što si ti hraknuo, pa potom na njega pljunuo. Radovane, ako već 1992. godine nisi mogao da pojmiš ništa od onoga što sam ti tada govorio, potrudi se, smogni snage, sada pa me poslušaj. Učini tako čak i ako ne budeš razumio potencijalnu spasonosnu dalekosežnost mojih riječi i prijedloga, i za tebe, i za narod, kako jednom ne bi bio u novoj neprilici naknadno shvatajući šta si propustio svojevremeno zbog tvoje tvrdoglavosti, iako si na svoje greške bio otvoreno i direktno upozoren. Želim ti da uz pomoć mojih knjiga, a svakako i drugih – kao literatura uz njih do cilja samospoznaje, predlaže se skoro jedna manja biblioteka – iskočiš iz mitološkog mraka, a na svjetlosti duha tada ćeš iz sebe čuti: da “sreća i želja nikada ne idu skupa” (Epiktet) i da “sreća 146

P S I H O P A T O L O G I J A

( D R

R . P R A Š T A L O )

nije laka stvar, da ju je vrlo teško naći u sebi, a da je nemoguće na drugom mjestu” (Šamfor)». 19. avgusta 2000. godine

Žarko Karišik Durmitara

P. S. Pošto i ovo pismo ispade za novine preobimno, ako nađem ikoga ko bi mi posudio novac, štampaću ga kao knjižicu. (Kraj izvoda iz knjižice Obrati se, dušo

izgubljena – otvoreno pismo Radovanu Karadžiću) Pozajmicu sam dobio, knjižicu štampao i izložio na svom malom štandu na beogradskom Sajmu knjiga u oktobru 2000. godine. Naredne godine prvi primjerak ćiriličnog izdanja prodao sam Draganu Kaliniću, Radovanovom stranačkom kolegi. Zbog objavljivanja ove knjižice imao sam svakojakih problema i nemam namjeru ponovo je štampati, jer sam njenom, uglavnom komisionom prodajom, uz mnoge neprilike, imao i gubitak. Moguće je da neki izdavač, na osnovu ovih kratkih izvoda, shvati da bi njenim štampanjem, sada bez rizika, imao priliku da zaradi. __________

147