Dorothy Koomson - Kad Sam Bila Nevidljiva

Balkandownload.org

DOROTHY KOOMSON

KAD SAM BILA NEVIDLJIVA Prevela s engleskog

Lia Paić

Zagreb, 2017.

Balkandownload.org

Naslov izvornika Dorothy Koomson When I Was Invisible

Copyright © Dorothy Koomson 2016 Copyright © za hrvatski prijevod Lia Paić i Znanje d. o. o., 2017. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati ili javno reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

Balkandownload.org

Za

sve koji su mi pomogli stvoriti mjesto zvano »dom«.

Balkandownload.org

Hvala mojoj divnoj obitelji i prijateljima; Antu i Jamesu, izvanrednim agentima;

svim sjajnim ljudima kod mog izdavača, Cornerstonea (posebice Susan, Jenny G, Jen D, Emmi, Kate, Charlotte, Rose, Rebecci & Aslan); Emmi D,

Hayleyju i Sophie, mojoj fantastičnoj službi za odnose s javnošću.

Posebna zahvala ide onima koji su mi ljubazno pomagali dok sam istraživala za ovu knjigu.

I vama, M., E. & G., hvala vam što ste uvijek bili ono što jeste, volim vas. Kao uvijek, želim zahvaliti i vama, čitateljima, što ste kupili ovu knjigu.

Balkandownload.org

Uvod

London, 1988. »Djeco, danas nam se pridružuje nova djevojčica.« Svi su sjedili u redovima, u drvenim klupama, u plavim školskim kutama. Vjerojatno su gledali mene, ali ja sam gledala učiteljicu. Jedno joj je uho bilo veće od drugoga (pitala sam se zna li to), a kosa joj je bila toliko dugačka da je sezala do prsa. »Djeco, upoznajte Veronicu Harper.« Mnoga su se djeca zapanjila, a neka su i glasno rekla »Ma da!«. Tada sam pogledala drugu djecu. Zašto im je moje ime bilo toliko čudno? Poneka djeca okretala su se na svojim mjestima kako bi pogledala djevojčicu koja je zurila ravno u mene potpuno razrogačenih očiju. »Tako je«, rekla je nova učiteljica, »ovo je druga Veronica Harper koju imamo u razredu. Osim što se drugačije pišu. Naša Veronika Harper ima k umjesto c, nova Veronica Harper ima c umjesto k. Zar to nije zanimljivo?

Dva imena koja zvuče sasvim jednako, ali se drugačije pišu i dvije djevojčice koje imaju osam godina, jednako se zovu, ali izgledaju sasvim drugačije.« Nasmiješila sam se Veroniki Harper s k. Pomislila sam kako je najljepša djevojčica koju sam ikad vidjela. »Ma koliko bilo zanimljivo, ipak će vrlo brzo postati veoma zbunjujuće«, rekla je moja nova učiteljica. »Zovu li te ikako drugačije, Veronica s c?« Kimnula sam. »Zovu me Roni«, rekla sam vrlo mirno. »Sjajno. Veroniku s k zovu Nika, pa je to dakle riješeno. A sad, želiš li zauzeti svoje mjesto do Nike, mogli bismo započeti s nastavom.« Noge su mi se tresle dok sam išla prema drugoj Veronici Harper i svi su buljili u

Balkandownload.org

mene. »Nika, pretpostavljam da nećeš imati

ništa protiv toga da našu novu učenicu malo provedeš okolo?« rekla je učiteljica. Nika nije imala čak ni priliku išta reći ili kimnuti, a učiteljica je rekla: »Dobro, dobro.« Uspravila se i otišla pred ploču. »Drago mi je, Veronico Harper«, prošaptala je Nika kad sam sjela u slobodnu klupu do nje.

»I meni je drago, Veroniko Harper«, uzvratila sam šaptom. »Veronika i Veronica!« izgovorila je učiteljica i ne Okrenuvši se od ploče. Kao da je imala supersluh ili nešto takvo. »Nadam se da ne pričate. Ne bih vas željela morati razdvajati već prvog Roninog dana.« »Ne, gospođice«, rekla je Nika. »Ne, gospođice«, rekla sam ja. Ali to ionako nije bilo moguće. Sada nas nije bilo moguće razdvojiti jer ćemo nas dvije postati najbolje prijateljice.

Balkandownload.org

1.

Balkandownload.org

Nika

Birmingham, 2016. Ovdje sam satima.

Vjerojatno ne baš toliko dugo, ali doima se tako. Čini se kao da na ovoj neudobnoj plastičnoj klupi sjedim s glavom na koljenima, ruku obavijenih oko sebe, okružena zvukovima policijske postaje dovoljno dugo da se osjećam kao da mi život istječe. Ljudi dolaze i odlaze, na recepciji policajci iza neprobojnog stakla vode razgovore koji su taman toliko daleko da ih ne mogu razumjeti ili se u njih upetljati. Svaki put kad se vrata otvore počašćena sam udarom buke iz vanjskog svijeta, a on je, poput svega drugoga, podsjetnik da ovo vjerojatno ne bih trebala raditi.

Ako moram čekati na razgovor s nekim, možda je to znak da ovome nije suđeno. Možda se trebam odmotati, ustati i išetati odavde. Kliznuti natrag u vanjski svijet i ponovno nestati - postati bezličnom i nevidljivom, kao i svi ostali tamo vani.

Možda, zato što moram čekati - a sada stižu druge misli koje nisam imala prije nego što sam ušla ovamo, smještaju se u mojoj glavi poput golubova koji spavaju na krovu - trebam priznati koliko je ovo glupo. Možda si trebam reći grubu istinu o tome što će biti posljedice, kako će ovaj moj čin taknuti živote svih koje poznajem. Možda bih trebala prestati razmišljati oljudima pravdi poput i početimene. razmišljati o zbiljskom životu i o tome što se stvarno događa Glas je izviknuo moje ime.

Prekasno

je da sad pobjegneš , prekasno da se predomisliš, pomislim. Polagano, podižem glavu, spuštam noge, stavljam stopala na pod, moj pogled traži osobu koja je pozvala moje ime.

Balkandownload.org

Po ustajanju posrnem, ali se ulovim prije nego što padnem, smotam prste u dlanove, pokušavajući sakriti drhtanje. Nema bijega, nema povlačenja. Sad to moram obaviti. »Kako vam mogu pomoći?« pita policijski službenik. Jednostavna odjeća, nekakav detektiv kao što sam zatražila. Dolazi mi bliže, ali ne preblizu. Ne želi biti preblizu nekome poput mene. Unatoč njegovu blago zamorenom i nezainteresiranom izrazu lica, kad nastavi govoriti, zvuči neutralno i pristojno: »Dežurni je rekao da želite razgovarati s detektivom, ali ste se libili reći o čemu se točno radi?« Zakoračila sam bliže, pokušala smanjiti udaljenost među nama, tako da mogu govoriti a da me se ne čuje. Ovdje sada nema nikoga osim osobe iza pulta, ali ja ipak želim biti oprezna. Primiri se. Ne mogu to učiniti, shvaćam. Trebam, ali ne mogu. Ne mogu otvoriti usta i reći riječ. Lice detektiva brzo prelazi iz »blago zamorenog« ili »nezainteresiranog« »uzrujano«, a koleba se prema »ozlovoljenom«. Tratim mu vrijeme, a uto mu se ne sviđa. Dubok udisaj, udahnem da vidim mogu li otresti druge misli i ponovno steći sigurnost koja me dovela ovamo. »Ja... ja...« Glasme izdaje. Doista to

ne mogu učiniti. Nepozvan, glas, onaj koji sam prvi put čula prije manje od tjedan dana, prolijeće mi glavom, iznenadan i glasan i jasan kao i prvi put kad sam ga čula. Zažari mi svaku memorijsku stanicu u tijelu užasom i samo što opet ne tresnem rukama po ušima, pokušam ga ušutkati. Sada odlučna, ukrućujem šake, ojačavam svoj stav i gledam detektiva ravno u oči dok govorim: »Ja... ja moram prijaviti pokušaj ubojstva.«

Balkandownload.org

Nika

Birmingham, 2016. »Oprostite što ste čekali«, govori policijski službenik, detektiv Brennan. Podižem glavu sa stola. Sigurno sam zadrijemala. Dok sam sjedila u sobi za razgovore i čekala da se vrati, sve je bilo toliko tiho i nepomično, gotovo mirno, da sam odlučila malo odmoriti svoje umorne, crvene oči i zaklopila ih na svega nekoliko sekunda. Mora da je odmaranje očiju prešlo u drijemež. Ili - protežem leđa, osjećam trag na stražnjoj strani vrata, težinu očiju i udova - u san. Žestoko trepćem nekoliko puta, vlažim usnice i zurim u n jega, usredotočujem se na ono što će mi reći. Prije nego što je napustio sobu, govorila sam mu i govorila, odgovorila na nekoliko njegovih pitanja i zatim još malo pričala. Sa svakom sam se riječi osjećala lakšom, slobodnijom. Ponovno sam sve proživljavala, naravno, ali je to i oslobađalo. Kada je »otišao provjeriti nekoliko stvari«, mogla sam odahnuti. Moje se tijelo gotovo rastopilo na sjedalu.

Kad policijski službenik sjedne nasuprot meni, primijetim da je drugačiji. Otišao je odavde gotovo suosjećajno, blago obodren što sam voljna govoriti o nekome koga imaju na oku već mnogo, mnogo godina. Sada, kao da je po odlasku iz sobe promijenio mišljenje. Drži se nešto rezerviranije, plavetne oči mrvicu su hladnije, izraz lica nešto stroži. Nije bio pretjerano prijateljski ni prije - zašto bi bio? Nisam prosječan svjedok ali sam vidjela kako se smekšava dok mu govorim. Dok sam objašnjavala što se dogodilo, što sam vidjela, zašto sam odlučila doći ovamo, o kome zapravo obavještavam policiju, izgledao je nešto srdačnije. Sad toga više nema, zamijenjeno je hladnom ogradom nekoga tko ne voli da mu se laže.

Balkandownload.org

»Tko ste vi?« pita. Izravno, konkretno. »Mislim, tko ste stvarno? Jer vi niste Grace Carter.« Sjedam natrag na stolicu, piljim u stol koji nas razdvaja dok on nastavlja govoriti.

»Otišao sam provjeriti vašu priču i sve je onako kako kažete; svaki pojedini detalj, osim vašeg imena i tko ste. Zapravo, ništa se od toga ne pokazuje. Obavio sam nekoliko poziva i, da, ljudi vas znaju kao Grace Carter ili jednostavno >Acegđice Carter