Don Quijote

MIGUEL DE CERVANTES SAAVEDRA: DON QUIJOTE

Bilješke o piscu: Miguel de Cervantes Saaverda rođen je 1547. u mjestu Alcalá de Henares (blizu Madrida) gdje je 1508. kardinal Cisneros utemeljio sveučilište Complutense i 1514.- 1517. dao tiskati čuvenu višejezičnu Bibliju. Rođen je kao četvrto od sedmero djece u obitelji liječnika i ljekarnika Rodriga de Cervantesa. Otac mu je teškom mukom izdržavao brojno potomstvo, seljakajući se u potrazi za doličnim prihodima. Tako borave i u Madridu gdje Miguel stječe naobrazbu pod paskom humanista Juana Lópeza de Hoyosa. Bio je vječno u novčanoj stisci te je dva puta odležao u tamnici zbog novčanih i drugih prijestupa. Unatoč svemu, Cervantes ne odlaže pero, i kad god mu to kruhoborstvo dopusti, uporno i optimistički piše, skicira građu za buduća djela. 1604. predao je izdavaču rukopis svog prvog djela Don Quijota, i posljednjih se deset godina života skrasio u Madridu, neumorno pišući i dajući u tisak glavninu svog opusa. Umro je 22. travnja 1616. Pokopan je u samostanu reda Presvetog Trojstva u Madridu. Ulica u kojoj se danas samostan nalazi nosi ime Lopea de Vege. Sadržaj: Dio prvi, glava prva Pisac na početku govori da je nevažno kako se točno zove junak ove priče jer su samo važne priče o njemu. Junak je bio oko 50 godina star, snažna rasta, suhonjav, mršav u licu, veliki ranoranilac, ljubitelj lova i volio je čitati viteške romane. Sinula mu je najneobičnija misao koja je ikada ikojemu luđaku sinula. Učinilo mu se zgodnim da se prometne u skitnika viteza i da krene svijetom oružan na konju, tražeći pustolovine i izvršavajući sve ono što je čitao da izvršavaju skitnici vitezovi. Već je razmišljao o tome kako će za junačka djela biti okrunjen barem za cara od Trebizonde. Odmah se primio posla i krenuo čistiti pradjedovu bojnu opremu. Pošto šljem nije imao vizir sam je nešto sastavio što je u njegovim očima izgledalo kao najizvrsniji šljem s vizirom. Sada je odlučio da mora konju dati neko uzvišeno ime i odlučio se za Rocinante što znači "kljuse prije", odnosno htio je naznačiti da taj konj nije oduvijek bio konj viteza. Osam dana je razmišljao kakvo ime da sebi nadjene i odlučio se za don Quijote od Manchea. Još samo mu je ostalo potražiti damu u koju bi se zaljubio, jer skitnik vitez bez ljubavi je drvo bez lišća i bez ploda i tijelo bez duše. Pri tome je opet počeo maštati o tome kako je porazio diva i natjerao ga da se ode pokloniti pred njegovom damom. Pošto je već neko vrijeme bio zaljubljen u seljačku djevojku imena Aldonza Lorenzo, no on ju je nazvao Dulcinea od Tobosa.

Dio prvi, glava druga Don Quijote je počeo jahati i naišao je na krčmu koja mu se odmah učini dvorom s četiri kule, s vršcima od blistava srebra, mostom koji se uzdiže, dubokim rovom i svime što takvi gradovi imaju. Na vratima su bile dvije djevojke, odnosno iz njegove perspektive krasote gospođice ili umiljate dame koje se dvoru pred vratima šeću. Kada su ga djevojke ugledale počele su se smijati njegovom izgledu. On ih je opomenuo no djevojke ništa nisu razumjele te su mu ponudile da uđe ako traži bilo što drugo osim postelje jer njih više nema, a ostalog je u izobilju. Djevojke su ga ponudile jelom. Nije mogao sam jesti jer mu je smetao vizir pa nije ništa mogao prinositi ustima te mu je jedna od gospođa morala davati jelo i u usta stavljati. Pićem ga ne bi mogli napojiti da krčmar nije izdubao trsku pa mu je jedan kraj stavio u usta, a na drugi kraj ulijevao vino. Don Quijote je zamolio krčmara da ga oviteži na što je ovaj pristao jer je primijetio da ovaj nije sasvim pri pameti. Nakon što je ovitežen don Quijote se zaputi u svoje selo da nađe perjanika. Dio prvi, glava četvrta Don Quijote se našao na raskrižju te je razmišljao kako bi se vitezovi iz romana koje je čitao odlučili kamo krenuti te je na kraju pustio svome konju da odluči kamo da krenu. Nakon dvije projahane milje spazi don Quijote trgovce te im počne govoriti kako nema ljepše gospođice od njegove dame na što su trgovci zatražili da im pokaže sliku te da će onda moći potvrditi da je najljepša no don Quijote se uvrijedio samom činjenicom da moraju vidjeti sliku kako bi rekli da je najljepša te ih je izazvao na borbu na što su ovi odgovorili molbom za milost. No trgovci su još uvijek htjeli vidjeti sliku, a don Quijote je agresivno reagirao no na sreću trgovaca Rocinante se srušio na pola puta. Jedan od trgovaca kojeg je don Quijote vrijeđao je odovorio na to udarcima kopljem toliko jakim da je slomio koplje te je nastavio tući don Quijotea sve dok ga ostali nisu zaustavili te krenuli dalje. Unatoč tome što je don Quijote bio slabiji u tuči još uvijek im je prijetio no trgovac koji ga je tukao se umorio. Don Quijote je unatoč gubljenju smatrao da je on još uvijek pravi vitez te je krivicu za gubljenje prikrpao svojemu konju. Neki suselujanin ga je našao ozljeđenog te pošto nije mogao sam kući on ga je i otpratio. Gazdarica i sinovica su obavijale don Quijotove rane dok su župnik Pero Pérez i brijač Nicolás pregledavali vitezovu knjižnicu. Dio prvi, glava šesta Brijač Nicolás je zatražio da župnik otjera čarobnjake iz sobe. Mislio je na čarobnjake koji se nalaze u knjigama koje je don Quijote čitao te je mislio da će ih oni začarati. Sinovica je predložila da izbace knjige u dvorište te da ih spale. Isto tako je rekla i gazdarica, no župnik je rekao da će prvo pročitati naslove te onda odlučiti koje će spaliti. Nakon nekog vremena pregledavanja župnik se umorio te je naredio da one koje nije pregledao spale.

Dio prvi, glava sedma Don Quijote je trebao nekog pomoćnika koji će biti uz njega na njegovim avanturama te je počeo nagovarati jednog svojeg susjeda, Sancha Panzu. Sancho Panza je povjerovao pričama don Quijotea o tome kako bi na putovanju mogao osvojiti otok te njega staviti za namjesnika. Ostavio je svoju ženu i djecu te krenuo na putovanje s don Quijoteom. Kada su krenuli u avanture Sancho Panza je podsjetio don Quijotea da mu je rekao da će ga postaviti za namjesnika otoka i da to ne zaboravi. Analiza likova: Don Quijote želi biti vitez poput onih u knjigama koje je pročitao, no više ispada kao nespretnjaković jer je on običan čovjek i nimalo uvježban za viteza. Bez obzira na neuvježbanost i nespretnost don Quijote kreće u avanturu. Njegova bahatost i samouvjerenost prekidaju njegov put već kod prvog susreta s ljudima. Njegova ljubav prema ženi koja je u njegovim očima ljepotica iz romana dovodi ga u nevolje no više je kriv on sam i njegova samouvjerenost i želja da bude poštovan kao i ostali vitezovi iz priča, tj. da se poklone pred njime i kažu mu čim se pojavi kako je njegova ljubav najljepša na svijetu. Unatoč tome što ga je običan trgovac zatukao on nakon što se malo oporavi nastavlja put no ovaj put uvlači Sancha Panzu lažima o mogućnosti da on postane vlasnik nekoga otoka ako krene na putovanje s njime. Sancho Panza Sancho Panza je ostavio ženu i djecu bez da se oprostio. To pokazuje njegovu težnju za obećanim bogatstvom te nepoštenost, nepromišljenost i bezobrazluk. Kasnije kada je spominjao ime svoje žene naveo je dva različita imena što dokazuje da je nije nikada volio niti ga je bilo briga za nju ili da ga je obećanje bogatstvu toliko zavelo da je zaboravio sve ostalo iako je svoju ženu spominjao kao kraljicu uz njega kada bude kralj, no više mi se činilo kao da bi on našao drugu ženu ako sudim po tim rečenicama koje je tada izrekao.

Dojam o djelu: Iznenađen sam stilom pisanja. Očekivao sam nečitljivo i dosadno djelo te me je potpuno zaprepastilo kada sam lakoćom pročitao poglavlja i razumio ih bez ponovnog čitanja. Iako je don Quijote smiješan lik, on uspijeva postići taj humor čudnim te ponekad i neumjesnim ponašanjem što je rezultiralo karakterizaciju kakvu sam napisao. Iako je običan čovjek koji nije nimalo uvježban ne odustaje od svog sna te mi se ta upornost dopada kod njega. S druge strane previše je umišljen te vidi stvari iz drugog kuta, štoviše čini mi se da on vidi stvari i osobe iz 180 supnjeva drugačijeg kuta nego mi jer ima potpuno drugačiji pogled. Previše samouvjeren ne smije biti nitko, a pogotovo ne osoba koja ne zna. Prema ovome zaključujem da don Quijote nije previše razmišljao. Prepustio se osjećajima i snovima te pustio da mu oni zavladaju životom. Realnost je za njega bila kombinacija svih knjiga koje je pročitao. Kao što danas roditelji govore da igre na računalima utječu na dječji mozak tako je i na njega utjecala knjiga. Knjiga ga je zavela i osvojila svojim imaginarnim likovima za koje očito don Quijote nije htio niti posumnjati da su bili djelomično imaginarni. Možda su ti vitezovi i postojali, štoviše vrlo je sigurno, no malo ili uopće nije vjerojatno da su napravili sve stvari koje su opisane u knjigama. Ne krivim ja knjige za oblikovanje don Quijoteovog karaktera nego je on sam trebao formirati čvrst karakter kojeg neće moći zanijeti pustolovne knjige do te granice da ugrožava svoj život. Knjige, odnosno djela koja se nalaze u njima su namjenjena za uživanje, opuštanje ili da nas nešto nauče, tj. da nam nešto poruče i nikako se ne smiju pomiješati u našoj glavi namjene određene knjige.

Lektire - download lektira: www.lektire.org