disciplinovanje sebe i sebe u radu s drugima.doc

PISMENA PRIPREMA ZA ČAS ODJELJENSKE ZAJEDNICE RAZRED: VIII5 NASTAVNI PREDMET: Odjeljenska zajednica TIP ČASA: Obrada novog nastavnog gradiva NASTAVNO PODRUČJE: Humani odnosi NASTAVNA JEDINICA: Disciplinovanje sebe i sebe u radu s drugima NASTAVNE METODE: metoda razgovora, metoda usmenog izlaganja, metoda diskusije. OBLICI RADA: frontalni, individualni, grupni. NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA: grafoskop

CILJ ČASA: - disciplina učenika i pravila ponašanja u školi ZADACI ČASA: Obrazovni: -

upoznati učenike sa planom odgojnog rada

-

Odgojni: izgrađivanje stava o potrebi stalnog međusobnog uvažavanja razvijanje kod učenika stavova o humanim odnosima među ljudima Funkcionalni:

-

podsticanje razvoja sposobnosti razmišljanja, zaključivanja

STRUKTURA ČASA: Uvodni dio (5 minuta): Učenici odgovaraju na pitanja koja pravila i propisi postoje o radu i ponašanju u školi.

Glavni dio (35 minuta): Disciplinovano ponašanje učenika na času i u školi jeste ponašanje koje je u skladu, to jest ne odstupa od pravila i propisa o radu i ponašanju učenika u školi. Problemi discipline mogu se razmatrati sa više aspekata. Postoji bitna razlika između tradicionalne i savremene discipline. Tradicionalna disciplina, koja je karakteristična za „staru školu“, zasnivala se na slijepoj poslušnosti, strahu i autoritetu nastavnika. Ona je odgovarala i bila neophodna pretpostavka predavačko-ispitivačkoj nastavi, u kojoj je učenik pasivno slušao i zapamćivao izlaganje, profesora uz eventualno demonstriranje izlaganja na školskoj tabli... U tradicionalnom značenju disciplina u školi se odnosila na kontrolu ponašanja koja je spolja uvođena. Tako su unutrašnji učinci discipline bili nametanje i poslušnost. Danas se disciplina tretira bitno drugačije. Učenici su u nastavnom procesu AKTIVNI, samoinicijativni, pa je samim tim disciplina postala fleksibilnija, te više odgovara samoj prirodi mladih ljudi. Vaspitno-obrazovnom radu danas ne odgovara na strahu zasnovana disciplina, već disciplina u kojoj vladaju red i radna atmosfera, koja u isto vrijeme omogućava dijalog sa profesorom i pojedinim učenicima, traženje dopunskih objašnjenja, slobodno izražavanje mišljenja i odbranu sopstvenih stavova, korištenje literature i tako dalje. Dakle, „Pozitivna“ discipline je – vladanje nad vlastitom voljom, osjećanjima i sklonostima kako bi se nešto postiglo u pozitivnom smislu. Vladanje nad nečim je stega, ali ovdje imamo dodatak- kako bi se nešto postiglo. Problematika discipline učenika posebno je delikatna u završnim razredima između ostalog i iz prostog razloga što se učenici srednje škole nalaze u veoma osjetljivom životnom razdoblju – adolescenciji. Znamo da je u tom periodu povećana sklonost devijantnom ponašanju, posebno kod dječaka, zbog povećanog lučenja testosterona, u odnosu na predpubertetsko razdoblje, koji dokazano potiče agresiju. Ta životna faza se odlikuje konsolidiranjem mentalnog života, kristalizacijom stavova i mišljenja, a posebno racionalnim mentalnim sazrijevanjem. Tada se posebno razvija samopoštovanje, povjerenje, samostalnost i osobnost. Sve to dakako utiče na ponašanje učenika. Mladoj osobi u ovom periodu nameću se brojni zahtjevi. Okolina (roditelji i profesori ) s jedne strane očekuju zrelo i odraslo ponašanje – „prihvati odgovornost, nisi više dijete...“, a u drugim situacijama tretiraju ga kao dijete, - „nije to još za tebe, ti si još dijete...“. Istina je da učenici u ovoj dobi nisu više ni djeca, niti su još uvijek odrasli. U borbi za neovisnost učenici u ovom periodu, u većini slučajeva, teško prihvataju autoritet. Često se otvoreno sukobljavaju i „kreću u napad“ kako bi zaštitili vlastita mišljenja i stavove... Premda su svi odrasli prošli ove faze, uglavnom se često dešava da teško mogu u potpunosti razumjeti potrebe mladih u ovom periodu, pa ih zbog “čudnog” ponašanja često kritikuju pa čak i kažnjavaju. Uloga porodice učenika je veoma bitna i zato je neophodno stalno insistirati i tragati za najboljim putevima saradnje između škole i roditelja i uključivanje roditelja u rješavanje izvjesnih disciplinskih prekršaja učenika.

No bilo bi mnogo učinkovitije kada bi roditeljska uloga bila u većoj mjeri savjetnička, a ne naredbodavna, a kada bi srednjoškolci poslušali savjete i sugestije svojih profesora i roditelja, s obzirom na njihovo životno iskustvo. Učenici su zaokupljeni drugim problemima, prije svega problemom ulaska u svijet odraslih, te mogu biti prilično izgubljeni, pa mnogi ne vide svrhu školovanja i učenja. Danas se naročito naglašavaju pogledi i shvatanja o disciplini sa jednog šireg problema SOCIJALIZACIJE učenika, internalizacije preovlađujućih prihvatljivih standarda vrijednosti i stavova kulture u kojoj se ona razvija. Disciplina ne treba da zastrašuje , da plaši, već treba da ima jaku pozitivnu funkciju poučavanja. Ona treba da pomaže učeniku da razvije samokontrolu, i razborit stepen konformnosti. Osnovne funkcije disciplinovanja sastoje se u poučavanju i pomaganju učenicima da što uspješnije disciplinuje sam sebe. Na tom putu, disciplinovanje neizbježno uključuje i različite konflikte... Dalje teškoće nastaju kada se ima na umu da disciplinovanje treba da obezbijedi i optimum razvitka učenika. Kada se tome dodaju konteksti demokratskog društva, koji se u međuljudskim odnosima sve više komplikuju, onda se dobija slika teškoća koje iskrsavaju kada se nastoji da disciplinovanje učenika škole preraste u samodisciplinovanje. Disciplina je neophodna da bi škola funkcionisala kao zajednica, samo je pitanje kakva disciplina i kojim se sredstvima ona postiže. Autoritarna ili totalitarna disciplina je ona gdje ciljeve, pravila ponašanja i sankcije određuje isključivo autoritet, bilo da je pojedinac, grupa ili institucija. Učenik tu nema nikakvu ulogu. Od njega se jedino očekuje da bude miran, tih i poslušan. Disciplina ovdje postaje sama sebi cilj, ostvaruje se po cijenu osnovnih potreba učenika (za sigurnošću, prisnošću, aktivnošću...). Posljedica toga mogu biti: strah, apatičnost, nesigurnost, narušeno samopouzdanje. Demokratska disciplina podrazumijeva ravnopravno uključivanje svih članova zajednice u odlučivanju o ciljevima, pravima i sankcijama. To znači da su učenici na aktivan i odgovoran način uključeni u bitna pitanja školskog života, što im omogućava da razviju sposobnost donošenja realnih odluka i pravih izbora, i da razviju samokontrolu. Disciplina je jedan od nosećih stubova dobre nastave. Ako se taj stub stalno lomi, urušava se zgrada dobre nastave. Od toga kakva je socio-emocionalna klima u odjeljenju, kakvi su interpersonalni odnosi među učenicima, kakvi su odnosi između učenika i profesora, u mnogome zavisi ponašanje, kako pojedinca tako i čitavog odjeljnja za vrijeme nastave. Kvalitet nastavno-vaspitnog rada profesora u odjeljenju i kvalitet odnosa nastavnika prema učenicima imaju uticaj na rad i ponašanje učenika. Put do svjesne i radne discipline je dug , složen i ne uvijek izvjestan. Počinje u porodici a nastavlja se u školi. Završni dio (5 minuta): Učenici diskutuju na obrađenu temu i daju svoja mišljenja. ______________________________________________________________________________________

Realizator časa: Kukuruzović Damir