Diplomatija

Berković, „Diplomatija i diplomatska profesija“

DIPLOMATIJA Začeci diplomacije sežu u rane početke civilizacije. Riječ diplomatija najčešće se upotrebljava za označavanje vođenja državnih poslova na području vanjske politike putem službenih odnosa s drugim državama i međunarodnim organizacijama. U tom sklopu diplomacija se također dijeli na više oblika i vrsta, te se tako govori o bilateralnoj i multilateralnoj, tradicionalnoj i parlamentarnoj, javnoj i tajnoj diplomaciji itd. odnosno o kombinaciji tih vrsta. Glavna zadaća diplomacije odnosno službe vanjskih poslova u cjelini je predstavljanje svoje države u inozemstvu, te promicanje njezinih interesa i ciljeva.

1. DIPLOMATSKI ODNOSI 1.1. POJAM DIPLOMATSKOG PRAVA DIPLOMATSKIM PRAVOM nazivamo skup svih odredbi međunarodnog prava koje se odnose na prava i dužnosti država u vezi s diplomatskim odnosima, funkcijama i privilegijama i imunitetima diplomatskih predstavništava i diplomatskog osoblja, kao i drugih članova diplomatskog predstavništva. Suvremeno diplomatsko pravo obuhvaća, kako stalna diplomatska predstavništva i njihovo osoblje, tako i specijalne misije, uključujući i diplomatska predstavništva kod određenih međunarodnih organizacija. Do stupanja na snagu Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 1961. Godine diplomatsko pravo bilo je dio međunarodnog općeg običajnog prava. Bečkim pravilnikom o rangu diplomatskih predstavnika (1815) prvi su se put ugovorno uredila pitanja diplomatskih predstavnika, njihovog razreda i ranga. 1.2. BEČKA KONVENCIJA O DIPLOMATSKIM ODNOSIMA - Održana je u Beču 1961. godine (bili nazočni predstavnici 81 države i predstavnici pojedinih međunarodnih organizacija). Bečka konvencija o diplomatskim odnosima je međunarodno opće običajno pravo pretočila u ugovorni pisani oblik. Obavila je i određenu legislaciju, izgrađujući neke nove odredbe međunarodnog prava. Između država ugovornica Bečke konvencije o diplomatskim odnosima primjenjivat će se odrebe Konvencije. Ako neko pitanje nije uređeno posebnim ugovorom ili Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima, tada će se ono rješavati prema pravilima međunarodnog općeg običajnog prava. Ako država primateljica nije ugovornica Bečke konvencije, pitanje se rješava pravilima međunarodnog općeg običajnog prava. 1.3. IZVORI: Dakle, izvori pravila koja uređuju položaj, prava i obveze, te odnose i druga relevantna pitanja između međunarodnopravnih subjekata: - BILATERALNI SPORAZUMI (ponajprije se radi o bilateralnim sporazumima u kojima su ova pitanja glavni predmet, ali ova pitanja mogu biti i djelomično uređivana u sklopu drugih dvostranih ugovora); 1 | Page

1

Berković, „Diplomatija i diplomatska profesija“ MULTILATERALNI SPORAZUMI (ponajprije su to Bečka konvencija o diplomatskim odnosima od 1961. godine, Bečka konvencija o konzularnim odnosima od 1963. godine, Konvencija o specijalnim misijama od 1969. godine i drugi); - PARTIKULARNO OBIČAJNO MEĐUNARODNO PRAVO (vrijedi između država određenog područja koje ga prakticiraju, primjerice između država Latinske Amerike); - OPĆE OBIČAJNO MEĐUNARODNO PRAVO (i dalje vrijedi glede pitanja koja nisu uređena međunarodnim ugovornim, pisanim pravom odnosno vrijedi za međunarodnopravne subjekte koji takvim ugovorima nisu pristupili);

Pored spomenutih međunarodnopravnih pravila bitna su i sljedeća pravila: - UZAJAMNOST (reciprocitet – bilo u pozitivnom smislu, kao npr. u slučaju klauzule najpovlaštenije nacije ili u negativnom smislu, kao npr. u slučaju retorzije), - UNUTARNJE PRAVO DRŽAVE PRIMATELJICE (u mjeri odredbama međunarodnog prava),

koje nije na štetu

- UNUTARNJE PRAVO DRŽAVE ŠILJATELJICE (u mjeri koje nije na štetu odredbama međunarodnog prava odnosno prava države primateljice); - OBIČAJI (često imaju i prioritetnu važnost); - KURTOAZIJA I PRAVILA ETIKETE (to su pravila uljudnosti koja se primjenjuju u normalnim odnosima između međunarodnopravnih subjekata)

2. DIPLOMATSKI ODNOSI Pod diplomatskim odnosima podrazumijevaju se službeni odnosi između država, poglavito odnosi koji uključuju međusobno uspostavljanje diplomatskih predstavništava. Treba razlikovati uspostavu diplomatskih odnosa od uspostave diplomatskih predstavništava, jer diplomatski odnosi mogu postojati iako nisu uspostavljena stalna diplomatska predstavništva. Međutim, tek nakon uspostavljanja međusobnih stalnih diplomatskih predstavništava može se govoriti o stalnim diplomatskim odnosima. (kvazi-diplomatski stalni odnosi) 2.1. USPOSTAVA DIPLOMATSKIH ODNOSA Da bi došlo do uspostave diplomatskih odnosa između odnosnih država, one se prethodno trebaju uzajamno priznati. Odnosne države moraju imati puni međunarodnopravni subjektivitet koji uključuje i aktivno i pasivno pravo poslanstva. Uspostavljanje diplomatskih odnosa između država, kao i uspostavljanje stalnih diplomatskih predstavništava, obavlja se na temelju uzajamnog pristanka odnosnih država. Države su slobodne same odlučivati o uspostavi i održavanju, a također i o prekidu i obnovi diplomatskih odnosa. 2.2. VRSTE ODNOSA IZMEĐU DRŽAVA - Podjela - saveznički odnosi, dobrosusjedski odnosi, srdačni odnosi, prijateljski odnosi, dobri odnosi, korektni 2 | Page

2

Berković, „Diplomatija i diplomatska

3

profesija“ (normalni) odnosi, indiferentni odnosi, hladni odnosi, zategnuti odnosi, odnosi de facto, obustavljeni odnosi, prekinuti odnosi. 2.3. PREKID DIPLOMATSKIH ODNOSA - Prekid diplomatskhi odnosa nastaje voljom jedne ili i jedne i druge odnosne države. Do prekida diplomatskih odnosa dolazi uslijed ozbiljne poremećenosti njihovih međusobnih odnosa, a najčešće zbog izbijanja oružanog sukoba između tih država. Prekid diplomatskih odnosa dovodi i do međusobnog zatvaranja diplomatskih predstavništava odnosnih država. Prekid diplomatskih odnosa ne znači i automatski prekid konzularnih odnosa. Prekid diplomatskog predstavništva može se dogoditi, ako je država šiljateljica odlučila zatvoriti svoje predstavništvo (npr. zbog štednje) ili ako se zatvara diplomatsko predstavništvo jednog, a otvara diplomatsko predstavništvo drugog, obično višeg razreda (iz poslanstva u veleposlanstvo). 3. TIJELA MEĐUNARODNIH ODNOSA Pod tijelima međunarodnih odnosa podrazumijevaju fizičke ili pravne osobe, kojima je povjerena određena funkcija u odnosu prema drugim državama, međunarodnim organizacijama. Pri obavljanju svojih funkcija, oni izražavaju volju koja se smatra voljom država/međunarodnih org. Postoje i tzv. nacionalna (državna) tijela, i ''međunarodna tijela'' koja su zajednička određenom broju država, odnosno čije se djelovanje smatra skupnim djelovanjem odnosnih država. Kao uobičajena tijela, ovlaštena za predstavljanje i zastupanje država u međunarodnim odnosima, smatraju se državni poglavar (šef države), vlada, te ministar i ministarstvo vanjskih poslova, uključujući i diplomatske i konzularne predstavnike. Državni parlament (skupština) također može biti jedno od tijela vanjskog predstavanja i zastupanja države. Parlament isto tako raspravlja i o ukupnom provođenju vanjske politike. 3.1. DRŽAVNI POGLAVAR - Državni poglavar je redovito najviše tijelo vanjskog zastupanja države, koje predstavlja i zastupa svoju državu u međunarodnim odnosima, opunomoćuje druga tijela za zastupanje prema vani. Međunarodno pravo traži da svaka država mora imati najviše tijelo vanjskog zastupanja. Ovlasti: objava rata i sklapanje mira, sklapanje/potvrđivanje/otkazivanje međunarodnih ugovora, vrhovno zapovjedništvo nad vojskom, imenovanje šefova misije svoje zemlje i primanje stranih šefova misija. Njegove funkcije u međunarodnim odnosima ponajprije ovise o političkom sustavu dotične države. U predsjedničkom sustavu (SAD, Brazil, Argentina, Čile) su mu ovlasti široke i raznovrsne, polupredsjednički (Francuska), a u parlamentarnom (Njemačka, Švedska, Velika Britanija, Turska) vlada ima glavne i široke ovlasti. 3.2. VLADA - Pod vladom se podrazumijeva najviše državno izvršno tijelo, koje djeluje za državu i u njezino ime, a koje ima svaka suverena država. Vlada može biti i najefektivnije, pa čak i najviše tijelo vanjskog zastupanja dotične države, što ovisi o ustavnom uređenju. Vlada je u pravilu skupno tijelo, a njezin šef (predsjednik vlade, premijer) također svojim očitovanjima stvara za državu međunarodno pravne posljedice, prava i obveze. 3.3. MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA - Ministarstvo vanjskih poslova, na čelu s ministrom vanjskih poslova, je dio vlade koji se bavi pitanjima i zadacima iz područja vanjskih poslova i nastupa kao redoviti posrednik između svoje vlade i 3 | Page

Berković, „Diplomatija i diplomatska

4

profesija“ drugih subjekata međunarodnog prava. Funkcije, ovlasti i organizacija ministarstva vanjskih poslova razlikuju se u pojedinim državama, ovisno o njezinim potrebama i prioritetima u međunarodnim odnosima, veličini države i njezinom utjecaju i ulozi u međunarodnoj politici, gospodarskoj snazi... Međutim, gotovo svim ministarstvima vanjskih poslova zajedničke su sljedeće funkcije i poslovi: politički poslovi, multilateralna diplomacija, poslovi iz područja međunarodnih gospodarskih odnosa, poslovi iz područja međunarodnih kulturnih i znanstvenih odnosa; međunarodnopravni poslovi, konzularni. Uobičajeno je da ministar vanjskih poslova ima zamjenika ili državne tajnike, te glavnog tajnika. 3.4. DIPLOMATSKI PREDSTAVNICI - Osobe koje na temelju izdane punomoći predstavljaju (zastupaju) svoju državu prema drugim subjektima međunarodnog prava. Ponajprije su to šefovi diplomatskih predstavništava, te članovi tih predstavništava koji su na to uredno ovlašteni.

4. DIPLOMATSKE FUNKCIJE One se sastoje: - u predstavljanju države šiljateljice u državi primateljici, u zaštiti interesa države šiljateljice i njezinih državljana u državi primateljici, - u pregovaranju s vladom države primateljice, u sakupljanju obavještenja o stanju i razvoju događaja u državi primateljici i izvještavanju o tome svojoj državi, – u unapređivanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kultrunih i znanstvenih odnosa između odnosnih država. 2.1. PREDSTAVLJANJE DRŽAVE - Predstavljanje svoje države u državi primateljici jedna je od osnovnih funkcija diplomatskog predstavništva i šefa d.p. koji zastupa svoju zemlju. Putem šefa se obavlja dopisivanje odnosnih zemalja, a on i tumači informacije koje se tiču njegove zemlje. Diplomatski predstavnik predstavlja svoju zemlju i u raznim društvenim prigodama. Nesudjelovanje na takvim prigodama može imati štetne posljedice. 2.2. ZAŠTITA INTERESA DRŽAVE I NJEZINIH DRŽAVLJANA - Štite se interesi i dobra države šiljateljice, kao i dobra, integritet i interesi njezinih građana i pravnih osoba koji se nalaze u državi primateljici. U takve svrhe diplomatsko i konzularno predstavništvo djeluje i posreduje kod nadležnih tijela države primateljice. Ta pitanja zaštite interesa prvenstveno su vezana uz konzularne funkcije i stoga su uređena Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima (1963). 2.3. PREGOVARANJE I OBAVJEŠTAVANJE - Pregovaranje s vladom države primateljice je stalni način djelovanja diplomatskog predstavništva. Ti pregovori mogu biti neformalni, kada se raspravlja o modalitetima međusobne suradnje i rješavanju pojedinih pitanja, ili formalni, kada se sklapaju određeni međunarodni sporazumi. Obavještavanje svoje vlade vrlo je bitno za vođenje vanjske politike dotične zemlje. Odnosi se na obavještavanje svoje vlade o stanju i razvoju događaja u državi primateljici, unutarnjim prilikama, odnosima u regiji, njenoj vanjskoj politici itd. Diplomatsko predstavništvo takođe obavještava zemlju primateljicu o prilikama i politici vlastite zemlje s ciljem da se ta politika bolje razumije i prihvati u državi primateljici. 4 | Page

Berković, „Diplomatija i diplomatska profesija“ UNAPREĐIVANJE PRIJATELJSKIH ODNOSA - Unapređivanje prijateljskih odnosa i razvijanje gospodarskih, kulturnih i znanstvenih odnosa također je jedna od osnovnih zadaća diplomatskog predstavnišva. Tu dolazi do izražaja inicijativa i učinkovitost djelovanja diplomatskog predstavnika u predstavljanju svoje države i njenih interesa.

3. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA I DIPLOMATSKI PREDSTAVNICI 3. DIPLOMATSKA PREDSTAVNIŠTVA Pod diplomatskim predstavništvom podrazumijeva se stalno zastupništvo države šiljateljice koje kod države primateljice/međunarodne org. obavlja diplomatske poslove. 3.1. USPOSTAVA DIPLOMATSKIH PREDSTAVNIŠTAVA - Uspostavljanje stalnih diplomatskih predstavništava obavlja se na temelju uzajamnog pristanka odnosnih država. Uglavnom se otvara u glavnom gradu, tj. Tamo gdje je sjedište vlade države primateljice. Za vođenje diplomatskih poslova bez stalnog diplomatskog predstavništva, diplomatski poslovi se obavljaju: akreditacijom diplomatskog predstavnika koji ima sjedište u drugoj državi (nerezidencijalni veleposlanik); akreditacijom visokog diplomatskog dužnosnika kao nerezidencijalnog veleposlanika, a koji ima sjedište u svojem ministarstvu vanjskih poslova; putem stalnog diplomatskog predstavništva treće države u državi primateljici. Države članice Commonwealtha (zajednica država koje su nekada činile Britansko Carstvo, 53 članice) međusobno uspostavljaju visoka predstavništva na čelu sa visokim predstavnikom. Imaju jednak rang i zadaću kao i veleposlanik/veleposlanstvo. Diplomatska predstavništva Svete Stolice razlikuju se u tri skupine: redovna, izvanredne misije, te misije ovisne o drugim kongregacijama. U državama s kojima ima regularne dipl. odnose Sveta Stolica uspostavlja redovna diplomatska predstavništva s nuncijem/pronuncijem na čelu. Apostolski nuncij je stalni diplomatski predstavnik, u rangu veleposlanika. Ne pripadaju katoličkoj hijerarhiji u državi primateljici. Osnovna im je zadaća razvijanje diplomatskih odnosa sa državom primateljicom i skrb u vezi sa Katoličkom crkvom u državi primateljici. U katoličkim zemljama nuncij je doajen diplomatskog zbora, a ako nije onda se akreditira pronuncij. Ako s državom nema dipl. odnose, Sveta Stolica šalje prelate zadužene za održavanje odnosa s katoličkom hijerarhijom. Izvanredne misije vode kardinali koji predstavljaju osobu Svetog Oca; imaju diplomatski status. 3.2. USTROJSTVO DIPLOMATSKOG PREDSTAVNIŠTVA - Unutarnje ustrojstvo i funkcioniranje diplomatskog ili konzularnog predstavništva ovisi o državi šiljateljici. Pri tome ona treba voditi računa o dogovoru s državom primateljicom. Velika diplomatska predstavništva uglavnom imaju i precizniju podjelu poslova, pa i posebne odjele. Članovi diplomatskog predstavništva: šef d.p., članovi osoblja: članovi diplomatskog osoblja (sa diplomatskim statusom), članovi administrativnog i tehničkog osoblja, te poslužno osoblje. 5 | Page

5

Berković, „Diplomatija i diplomatska profesija“ Broj članova ovisi o sporazumu odnosnih država, a država primateljica može zahtijevati da taj broj bude primjeren i razuman. Dolazak i odlazak, kao i promjene u statusu članova dipl. predstaništva, i članova njihove obitelji, treba notificirati državi primateljici, po mogućnosti unaprijed. Na osnovu notifikacije država primateljica upisuje određenu osobu u diplomatsku listu.

4. DIPLOMATSKI PREDSTAVNICI Oni na osnovu izdane punomoći predstavljaju i zastupaju svoju zemlju prema drugim subjektima međunarodnog prava. Redoviti su oni koji obavljaju službu pri stalnim diplomatskim predstavništvima. Izvanredni svoju državu zastupaju u posebnim slučajevima (specijalnim misijama). Oni imaju i određena diplomatska zvanja; pored veleposlanika, poslanika i otpravnika poslova, ostala diplomatska zvanja su: opunomoćeni ministar, ministar savjetnik, savjetnik, prvi tajnik, drugi, treći i ataše. Diplomatsko zvanje veleposlanika u MVP daje se određenim osobama, obično doživotno, koje u MVP obavljaju visoke dužnosti. Posljednjih desetljeća, sve je češći slučaj putujućih veleposlanika. Oni iz svoje zemlje pokrivaju određenu državu ili skup država koje povremeno posjećuje. Ovo je pogodno za održavanje diplomatskih odnosa sa udaljenim zemljama. Države obično izdaju diplomatski pasoš dipl. predstavnicima, bez obzira da li su u službi u zemlji ili izvan nje, te određenim najvišim državnim dužnosnicima i drugim relevantnim osobama, te pod pretpostavkama i članovima njihovih užih obitelji. Ovom ispravom osoba dokazuje svoj identitet i diplomatski status, a time i pravo na diplomatske privilegije i imunitete. Sadrži ime, prezime, datum rođenja i diplomatsko zvanje. 4.1. ŠEFOVI DIPLOMATSKIH PREDSTAVNIŠTAVA A) AGREMENT – Da bi osoba postala šef dipl. predstaništva, za to mora dobiti suglasnost države primateljice. Privola (agrement) se obično traži usmeno i neformalno, ali se može zatražiti notom, uz prilog životopisa te osobe. U pravilu se ime osobe za koju je zatražen agrement ne objavljuje dok se ne dobije saglasnost, jer bi inače to država primateljica mogla shvatiti kao pritisak. Pozitivan odgovor se takođe daje na neformalan način, dok se negativan uopšte ne mora niti dati. U slučaju odbijanja, država primateljica nije dužna objašnjavati svoje razloge. B) VJERODAJNICE – Prilikom nastupanja na dužnost, šefovi dipl. predstavništva predaju vjerodajnice, potpisane od strane poglavara svoje države, poglavaru države primateljice. Primanjem vjerodajnica država primateljica priznaje i prihvaća dotičnu osobu predstavnikom države šiljateljice. U njoj se navodi njegovo ime te njegov razred, a služi mu kao iskaznica i punomoć. Stalni otpravnici poslova dobijaju tzv. Uvodno pismo od ministra VP, koje predaju MVP države primateljice. Stalni otpravnik redovito predaje kopije vjerodajnice šefu protokola, a uvodno pismo MVP države primateljice. 4.2. RAZREDI ŠEFOVA DIPLOMATSKIH PREDSTVANIŠTAVA Tri su razreda šefova: 6 | Page

6

Berković, „Diplomatija i diplomatska profesija“ a) veleposlanici (ambasadori) ili apostolski nunciji i pronunciji; b) poslanici, ministri ili papski internunciji; c) otpravnici poslova; Danas sve države pretežno razmjenjuju veleposlanike, a sve je manji broj poslanika. Otpravnik poslova se pretežno šalje kada diplomatski odnosi ne dopuštaju slanje veleposlanika. 4.2.1. PRIVREMENI OTPRAVNIK POSLOVA – Treba razlikovati stalnog otpravnika koji je određen kao šef dipl. predstavništva, od privremenog koji privremeno djeluje kao šef predstavništva, ako je to mjesto ispražnjeno ili ako je šef spriječen obavljati svoje dužnosti. Određuje ga šef diplomatskog predstavništva. Ukoliko privremeni otpravnik ne bude u mogućnosti obavljati svoje dužnosti, on ne može imenovati svog zamjenika, već to čini njegovo MVP. Stalni šef će notificirati svoje ponovno preuzimanje dužnosti. Ukoliko u državi nema nijednog člana dipl. predstavništva, član administrativnog ili tehničnog osoblja može voditi administrativne poslove dipl. predstavništva (on nema dipl. status). 4.3. DIPLOMATSKI ZBOR Šefovi diplomatskih predstavništava, akreditirani u istom mjestu, sačinjavaju diplomatski zbor. Obuhvaća i ostale strane diplomatske predstavnike na službi u diplomatskim predstavništima u toj državi i članove njihovih obitelji. Diplomatski zbor predvodi doajen, tj. onaj šef diplomatskog predstavništva u dotičnoj državi koji je najstarijii po rangu, osim u državama koje su uvele da to uvije bude papinski nuncij (katoličke zemlje). Doajen istupa pred državom primateljicom u ime diplomatskog zbora, ponajprije u prigodama protokolarnog odnosno ceremonijalnog karaktera, brani interese diplomatskog zbora kao cjeline, te prima određene obavijesti i zahtjeve od strane države primateljice upućene diplomatskom zboru ili pojedinim njegovim članicama. 4.4. OSTALI ČLANOVI DIPLOMATSKOG OSOBLJA – Članovi koji kao i šef d.p. imaju diplomatski status, nazivaju se diplomatsko osoblje. Rang između njih je sljedeći: papinski nuncij (obično u katoličkim zemljama), veleposlanik, nuncij/pronuncij, te ostali šefovi jednakog ranga, stalni otpravnik poslova, privremeni otpravnik poslova, opunomoćeni ministar/ministar, ministar savjetnik, savjetnik, prvi tajnik, drugi tajnik, treći tajnik, ataše. Ataše – najmlađi diplomatski djelatnik (početnik). Naziv se upotrebljava i za diplomatskog predstavnika posebne visoke stručne spreme koji ima određenu namjenu, npr. vojni ataše, a takvi su rangirani u razini savjetnika, ali to nije pravilo. 4.5. OPOZIVNO PISMO – Opozivno pismo je isprava kojom poglavar države šiljateljice opoziva šefa svog dipl. predstavništva. Ovo opozivno pismo predaje se kod redovnog prestanka dužnosti šefa dipl. predstavništva poglavaru države primateljice. Opozivno pismo je dokument sličan vjerodajnicama, ali s naznakom prestanka funkcije šefa d.p.

5. DIPLOMATSKI PRIVILEGIJI I IMUNITETI 7 | Page

7

Berković, „Diplomatija i diplomatska profesija“ Pod diplomatskim privilegijama i imunitetima podrazumijevaju se povlastice i izuzeća koje pozitivno međunarodno pravo priznaje i zajamčuje članovima diplomatskog predstavništva države šiljateljice radi osiguranja djelotvornog obavljanja funkcija diplomatskog predstavištva. Diplomatski imuniteti sastoje se u izuzećima koja su neophodni preduvjet uspješnog obavljanja dužnosti diplomatskog predstavnika i diplomatskog predstavništva, dok se diplomatske privilegije sastoje u povlasticama koje pridonose djelotvornom obavljanju tih funkcija. PRIVILEGIJE I IMUNITETI PREDSTAVNIŠTVO

KOJI

SE

ODNOSE

NA

DIPLOMATSKO

Bečka konvencija o diplomatskim odnosima u pogledu olakšica, privilegija i imuniteta općenito ističe obvezu države primateljice da stranom diplomatskom predstavništvu pruži na svojem teritoriju sve olakšice radi obavljanja njegovih funkcija. Pored ove načelne obveze Konvencija posebno utvrđuje pojedine obveze države primateljice u odnosu na samo diplomatsko predstavništvo države šiljateljice. 5.1. NEPOVREDIVOST PROSTORIJA - Prostorije diplomatskog predstavništva su nepovredive, što znači da tijela države primateljice ne smiju ući u prostorije diplomatskog predstavništva bez pristanka šefa tog diplomatskog predstavništva, te da je država primateljica posebno obvezna na poduzimanje svih potrebnih mjera da bi spriječila njihovo nasilno zaposjedanje ili oštećenje, narušavanje mira ili povredu dostojanstva diplomatskog predstavništva. Pod prostorijama diplomatskog predstavništva podrazumijevaju se zgrade ili dijelovi zgrada i okolni prostor, kao i odvojeni dijelovi (npr. konzularni odjel), koji se upotrebljavaju za potrebe tog predstavništva, uključujući i rezidenciju šefa diplomatskog predstavništva. 5.2. NEPOVREDIVOST ARHIVA Arhiv i dokumenti diplomatskog predstavništva nepovredivi su u svako doba i ma gdje se nalazili. Ova nepovredivost nadovezuje se na nepovredivost prostorija i dopisivanja diplomatskog predstavništva. Ta zaštita vrijedi i u slučaju prekida diplomatskih odnosa pa čak i u slučaju oružanog sukoba. 5.3. SLOBODA KOMUNICIRANJA - Kao osnovni preduvjet za uspješno obavljanje funkcija diplomatskog predstavništva je njegova mogućnost slobodne komunikacije, ukljućujući tajnu, s vladom i drugim tijelima svoje zemlje, zatim s vlastitim državljanima i pravnim osobama, kao i s diplomatskim i konzularnim predstavništima, svoje i drugih država, te s tijelima međunarodnih organizacija. Službeno dopisivanje, pod kojim se podrazumijeva svako dopisivanje koje se odnosi na diplomatsko predstavništvo i njegove funkcije, je nepovredivo. 5.4. DIPLOMATSKA POŠTA Pošta, pošiljke i kurirska prtljaga diplomatskog predstavništva, izuzeta je od svakog otvaranja, pregleda i zadržavanja. Vreće koje čine diplomatsku valizu moraju nositi vidljive vanjske znakove koji označavaju da se radi o diplomatskoj valizi. Njihov sadržaj mogu biti samo diplomatske isprave ili predmeti namijenjeni službenoj upotrebi. U novije vrijeme pojedine države sve više zahtijevaju da se diplomatska valiza države šiljateljice podvrgne tzv. sigurnosnoj (rendgenskoj) provjeri. 5.5. FISKALNO I CARINSKO IZUZEĆE Država šiljateljica i šef njezinog diplomatskog predstavništva izuzeti su od svih državnih, pokrajinskih ili općinskih poreza i pristojbi u vezi s prostorijama diplomatskog predstavništva, čiji su 8 | Page

8

Berković, „Diplomatija i diplomatska

9

profesija“ vlasnici ili najmoprimci, osim ukoliko se radi o porezima za posebne usluge (npr. za komunalne usluge i slično). Također pristojbe i davanja što ih je propisalo diplomatsko predstavnštvo za svoje radnje, izuzeti su od svih poreza i pristojbi.

6. DIPLOMATSKI AZIL Azil je zaštita koju država daje na svom teritoriju (teritorijalni azil), ili izvan svog područja u zgradi svoje diplomatske misije (diplomatski azil) osobama stranog državljanstva ili bez njega, koje su zbog polit. Progona ili iz straha od njega odbjegle iz druge države. Razvojem modernog zakonodavstva, ukinuto je pravo azila osim ako se radi o političkim bjeguncima. Po općem međunarodnom pravu, davanje teritorijalnog azila je pravo a ne dužnost država. Diplomatski azil nije institut općeg međunarodnog prava, već partikularnog međunarodnog prava koje se primjenjuje u zemljama Latinske Amerike. 7. DIPLOMATSKI PROTOKOL Podrazumijeva skup pravila ponašanja službenih predstavnika subjekata međunarodnog prava u vršenju propisanih im funkcija. Temeljna zadaća protokola i ceremonijala je održavanje pozitivnog ozračja u diplomatskim odnosima. Protokolom se uređuje i pitanje reda prvenstva, tj. Preseansa, tokom određenih događaja u međunarodnim odnosima.Propusti u protokolu i ceremonijalu mogu izazvati velike teškoće i političke posljedice. Sva pitanja se uređuju putem službe protokola države primateljice. Neke države mogu imati i više takvih službi, a najvažnija je ona smještena u MVP. 8. BILATERALNA DIPLOMATIJA Oblik međunarodnih odnosa između dvije države bilo da se odvija kroz stalne ili privremene diplomatske kontakte. Ona je najstariji i najrasprostranjeniji oblik međunarodne saradnje država, a specifična je po postojanju stalnih dipl. predstavništava. 9. MULTILATERALNA DIPLOMATIJA Puni razvoj doživljava osnivanjem međunarodnih organizacija, naročito UN, Savjeta Evrope, Evropske unije. Predstavlja organizovanu saradnju više subjekata međunarodnog prava. Učešće tog subjekta može biti privremeno (delegacija na kongresu) i stalno (stalna predstavništva u međunarodnim organizacijama).

9 | Page