DIDAKTIKA - POLJAK

DIDAKTIKA Vladimir Poljak Školska knjiga 1984. I. PREDMET I ZADACI DIDAKTIKE II. POJAM OBRAZOVANJA 1. Znanje 2. Sposobnosti

III. OBRAZOVANJE I NASTAVA 1. Faktori nastave 2. Zadaci nastave 3. Vrste nastave i njihova bitna obilježja

IV. SADRŽAJ OBRAZOVANJA A) 1. 2. 3. B) 1. 2. 3. 4. 5.

Nastavni plan Izbor odgojno-obrazovnih područja, odnosno nastavnih predmeta Raspored predmeta u nastavnom planu Broj tjednih sati Nastavni program Opseg ili ekstenzitet nastavnog programa Dubina ili intenzitet nastavnog programa Redoslijed ili struktura nastavnog programa Nazivi pojedinih dijelova nastavnog programa Promjene nastavnog plana i programa

V. STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA VI. MATERIJALNO_TEHNIČKA OSNOVA NASTAVE 1. 2. 3. 4. 5.

Izvorna stvarnoat Nastavna sredstva Tehnička pomagala Tehnički uređaji Nastavna tehnologija

VII. SPOZNAJNA STRANA NASTAVE 1. Promatranje 2. Mišljenje 3. Praksa

VIII. PSIHOLOŠKA STRANA NASTAVE IX. NASTAVNE METODE 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Metoda demonstracije Metoda praktičnih radova Metoda crtanja Metoda Pisanja Metoda čitanja i rada na tekstu Metoda razgovora Metoda usmenog izlaganja Međusobni odnos nastavnih metoda

X. IZVOENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA 1. Pripremanje ili uvođenje učenika u nastavni rad 2. Obrada novih nastavnih sadržaja 3. Vježbanje 1

4. Ponavljanje 5. Provjeravanje i ocjenjivanje

XI. DIDAKTIČKI SISTEMI NASTAVE 1. 2. 3. 4. 5.

Heuristička nastava Programirana nastava Egzemplarna nastava Problemska nastava Mentorska nastava

XII. SOCIOLOŠKI OBLICI NASTAVNOG RADA 1. Direktno poučavanje frontalnim radom 2. Samostalan rad učenika

XIII. ORGANIZACIJA NASTAVE A) 1. 2. 3. 4. B) 1. 2. 3. 4.

Vanjska organizacija nastave Mjesto izvođenja nastave Razred – odjeljenje – obrazovna grupa Razredni i predmetni nastavnici, timski rad Raspored sati Unutrašnja organizacija nastave Organizacija nastavnog sata Organizacija školskog radnog dana Organizacija rada u kombiniranim odjeljenjima Domaći radovi učenika

XIV. DIDAKTIČKI PRINCIPI 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Izvođenje didaktičkih principa Princip zornosti i apstraktosti Princip aktivnosti i razvoja Princip sistematičnosti i postupnosti Princip diferencijacije i integracije Princip primjerenosti i napora Princip individualizacije i socijalizacije Princip racionalizacije i ekonomičnosti Princip historičnosti i suvremenosti

XV. PRIPREMANJE NASTAVNIKA ZA NASTAVU 1. Pripremanje za novu školsku godinu 2. Pripremanje u toku školske godine 3. Tehnika pripremanja

XVI. METODOLOGIJA DIDAKTIKE 1. Historijski pristup problemu 2. Empirijski pristup problemu 3. Teorijski pristup problemu

2

I. PREDMET I ZADACI DIDAKTIKE Riječ didaktika grčkog je porijekla i izvorno znači poučavanje (didasko – poučavam, didaskein - poučavati). Taj naziv u pedagošku literaturu uvode Ratke i Komenski u 17. st. Ratke 1613. godine predlaže da se kao bitna odrednica uspješne nastave ugradi vještina poučavanja. To je bio glavni razlog za preuzimanje grčkog izraza – didaskein (poučavati). Taj izraz kasnije preuzima Komenski u

Velikoj didaktici 1632. Komenski je pod pojmom

didaktike u smislu vještine poučavanja «svakoga u svemu» obuhvatio obrazovanje i odgoj, što pripada pojmu pedagogije uopće, jer su obrazovanje i odgoj dvije osnovne pedagoške kategorije. Time je Komenski predmet didaktike postavio vrlo široko. Didaktika je grana pedagogije koja proučava opće zakonitosti obrazovanja. Otkriti zakonitosti obrazovanja znači utvrditi one stalne uzročno-posljedične veze i odnose u procesu stjecanja obrazovanja. Time se nastavi ne oduzima njezina odgojna strana, naprotiv nastava ostaje jedinstveni odgojno-obrazovni proces, uz napomenu da njezine odgojne probleme proučava teorija odgoja. Tumačenja nekih didaktičara da je didaktika teorija nastave ne može se prihvatiti jer je nastava odgojno-obrazovni proces, a ne samo jedno od toga, pa bismo takvim određenjem predmeta didaktike bili na pozicijama Komenskog koji je didaktici podredio cjelokupnu pedagošku djelatnost u školi.

II. POJAM OBRAZOVANJA Obrazovanje obuhvaća u sebi znanje i sposobnosti. Obrazovanost je kvaliteta ličnosti koja je određena njegovim znanjem i sposobnostima.

1. Znanje Sistem ili logički pregled činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti koje je pojedinac usvojio i trajno zadržao u svojoj svijesti. Činjenice su konkretnosti, odnosno pojedinosti o objektivnoj stvarnosti koje pojedinac spoznaje perceptivnim putem. Generalizacije su pojmovi, pravila, principi, metode, definicije, dokazi, kategorije…. Stupnjevi znanja: 1. Znanje prisjećanja 2. Znanje prepoznavanja 3. Znanje reprodukcije 4. Operativno znanje 5. Kreativno ili stvaralačko znanje

3

2. Sposobnosti Sposobnost je kvaliteta ličnosti koja je tako formirana da uspješno obavlja neku djelatnost. 1. senzorne ili perceptivne sposobnosti – zasnovane na senzornoj aktivnosti, sposobnosti osjetilnog doživljavanja 2. manualne ili praktične sposobnosti – temelje se na praktičnoj aktivnosti 3. sposobnosti izražavanja – odnose se na govor, čitanje, pisanje, crtanje, slikanje, matematičko izražavanje, pjevanje, sviranje i izražavanje pokretima tijela. 4. intelektualne sposobnosti – formiraju se na bazi ljudskog intelektualnog rada

III. OBRAZOVANJE I NASTAVA 1. Faktori nastave

Učenik

Nastavnik

Nastavni sadržaji

2. Zadaci nastave 1. materijalni – stjecanje znanja – prenaglašavanje – didaktički materijalizam 2. funkcionalni – razvijanje sposobnosti – prenaglašavanje – didaktički funkcionalizam 3. odgojni – usvajanje odgojnih vrijednosti

3. Vrste nastave i njihova bitna obilježja Redovna, dopunska, produžna, dodatna, izborna, fakultativna, tečajevi odnosno seminari, dopisna nastava ili nastava na daljinu.

IV. SADRŽAJ OBRAZOVANJA Sadržaj obrazovanja u nastavi propisuje se nastavnim planom i programom.

C) Nastavni plan Nastavni plan je školski dokument kojim se propisuje: odgojno-obrazovna područja odnosno predmeti koji će se poučavati u određenoj školi, redoslijed poučavanja predmeta po razredima i broj sati tjedno za pojedini predmet.

4

1. Izbor odgojno-obrazovnih područja, odnosno nastavnih predmeta Nastavni se predmeti biraju na temelju znanstvenog sistema, zbog njegove dinamičnosti postoje poteškoće u izboru nastavnih predmeta. Znanost se u nastavni predmet didaktički transformira s obzirom na psihofizičke karakteristike učenika pojedine dobi. U OŠ odgovaraju predmeti u kojima je proveden niži stupanj diferencijacije (npr. priroda, društvo), dok će na najvišem stupnju školovanja odgovarati i najviši stupanj diferencijacije (npr. analitička kemija).

2. Raspored predmeta u nastavnom planu 1. sukcesivni raspored nastavnih predmeta – znači da se za vrijeme školovanja u određenoj školi nastavni predmeti proučavaju jedan za drugim, tj. sukcesivnim slijedom. Najprije se potpuno prouči jedan predmet, nakon toga se prelazi na drugi. Takav način dominirao je do 18. st. tipičan primjer u srednjovjekovnim školama u učenju tzv. sedam slobodnih vještina. 2. simultani raspored nastavnih predmeta – znači da se istodobno proučava više predmeta 3. spiralni raspored nastavnih predmeta u nastavnom planu - kombinirani raspored (sukcesivno-simultani).

3. Broj tjednih sati Određuje se prema njegovoj obrazovnoj i odgojnoj važnosti za školovanja, složenosti i težini predmeta, kao i prema dopuštenom ukupnom vremenskom opterećenju učenika u pojedinom razredu. D) Nastavni program Nastavni program je školski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i redoslijed nastavnih sadržaja pojedinog nastavnog predmeta. On je konkretizacija nastavnog plana. Opseg, dubina i redoslijed su didaktičke dimenzije nastavnog programa.

1. Opseg ili ekstenzitet nastavnog programa Opsegom je obuhvaćena širina znanja i sposobnosti koje učenici moraju steći u nastavi pojedinog predmeta. Opseg se odnosi na kvantitetu činjenica, generalizacija i aktivnosti koje učenici moraju steći i razviti.

2. Dubina ili intenzitet nastavnog programa Određuje se dubina obrazovanja, što znači dubina znanja i stupanj odnosno kvaliteta sposobnosti.

5

4. Redoslijed ili struktura nastavnog programa Kojim će se redom obrađivati nastavni sadržaji pojedinog predmeta. 1. linijski ili sukcesivni redoslijed – tematika jednog predmeta u toku školske godine u jednom razredu ili u nekoliko razreda u kojima se po nastavnom planu taj predmet obučava sukcesivno niže jedna za drugom. Karakteristično je za takav raspored da se tematika ne ponavlja, na ono što se jednom obradilo više se u toku školovanja u toj školi ne vraća. 2. koncentrični način raspoređivanja – znači da se nastavni sadržaji iz razreda u razred raspoređuju u obliku koncentričnih krugova. Koncentrični krugovi imaju zajedničko središte a različite radijuse. Koncentrični krug u starijem razredu znači proširivanje i produbljivanje nastavnih sadržaja. 3. kombinirani način raspoređivanja – jest kombinacija sukcesivnog i koncentričnog raspoređivanja. Takva kombinacija provedena je u našim nastavnim programima

5. Nazivi pojedinih dijelova nastavnog programa 1. predmetno područje – relativno zasebni dijelovi nastavnog programa istog predmeta, a izvedeni na temelju strukture dotične znanosti (npr. biologija – botanika, zoologija…. 2. nastavna cjelina – kompleksniji dijelovi nastavnog programa u kojima dominira određena središnja tematika 3. nastavna tema – slične cjelinama, užeg opsega 4. nastavna jedinica – opseg nastavnog sadržaja odmjeren za jedan nastavni sat ili blok sati. 6. Promjene nastavnog plana i programa

V. STRUKTURA NASTAVNOG PROCESA 1. osnovne etape nastavnog rada ili osnovne komponente nastavnog procesa – njima se određuje osnovna struktura ili tok nastave. 1. pripremanje učenika za nastavu 2. obrada novih nastavnih sadržaja 3. vježbanje 4. ponavljanje 5. provjeravanje

6

2. Didaktički sistemi – oni se izgrađuju na osnovi komponenata nastavnog procesa i načina njihova izvođenja: 1. Heuristička nastava 2. Programirana nastava 3. Egzemplarna nastava 4. Problemska nastava 5. Mentorska nastava

3. Nastavni proces u cjelini pa tako i pojedina njegova etapa, ima: 1. matrijalno-tehničku stranu nastave 2. spoznajnu stranu nastave 3. metodičku stranu nastave 4. psihološku stranu nastave

VI. MATERIJALNO_TEHNIČKA OSNOVA NASTAVE 1. Izvorna stvarnost 2. Nastavna sredstva – izvori znanja Didaktički oblikovana izvorna stvarnost, izvori znanja. Možemo ih podijeliti na: 1. auditivna nastavna sredstva 2. vizualna nastavna sredstva 3. audiovizualna nastavna sredstva 4. tekstualna nastavna sredstva

3. Tehnička pomagala – prenosioci znanja, oruđe za rad 4. Tehnički uređaji 5. Nastavna tehnologija VII. SPOZNAJNA STRANA NASTAVE Kad govorimo o spoznajnoj strani nastave imamo na umu primjenu spoznajnih funkcija – promatranja, mišljenja i prakse u procesu spoznavanja.

1. Promatranje – spoznaja činjenica Promatranje je plansko, organizirano i rukovođeno percipiranje. Promatranje je viši stupanj percipiranja, i to upravo zbog toga jer je organizirano, vođeno. Promatranjem učenici

7

prikupljaju činjenični materijal potreban za daljnji rad na razvijanju generalizacija. Zato promatranje jest jedan način spoznavanja, ali nije potpuno spoznavanje

2. Mišljenje – spoznaja generalizacija Mišljenje je psihički proces uspostavljanja veza i odnosa među sadržajima objektivne stvarnosti. Mišljenjem se spoznaje ono što prelazi granice osjetne datosti. Mišljenje se izvodi na temelju osjetne spoznaje. Zato je mišljenje posredan način spoznavanja i to posredstvom osjetnih podataka, odnosno činjenica.

3. Praksa Praksa je aktivan odnos čovjeka prema prirodi i društvu. Praksa je povezana s ostalim spoznajnim funkcijama – promatranjem i mišljenjem. Čovjek radeći misli i misleći radi. Spoznajni trokut izražen u jedinstvu spoznajnih funkcija: MIŠLJENJE

X PROMATRANJE

PRAKSA

X – objekt spoznavanja koji je učenicima nepoznanica. Promatranjem - se zahvaća njegova vanjska pojavnost Mišljenjem – se zahvaćaju odnosi među pojedinostima radi upoznavanja biti objekta Praksom – ili aktivnim odnosom prema objektu transformira se objekt radi upoznavanja njegove strukture i mijenjanja. Promatranjem se spoznaje njegova vanjska pojavnost, mišljenjem bit samog predmeta, praksom njegova konkretna unutarnja struktura radi mijenjanja.

VIII. PSIHOLOŠKA STRANA NASTAVE 1. Intelektualni doživljaji učenika i nastavnika Odnose se na angažman njihovih intelektualnih funkcija – percipiranja, maštu, pamćenje, mišljenje…, što je sve povezano sa stjecanjem znanja i razvijanjem sposobnosti. Spoznajna strana nastave odnosi se u psihološkom smislu upravo na intelektualne doživljaje.

8

2. Emocionalni doživljaji učenika i nastavnika Njima se regulira odnos učenika prema nastavi i njihov stupanj aktivnosti. O emocionalnim doživljajima ovisi hoće li učenici za vrijeme nastave biti pažljivi, koncentrirani, zainteresirani, radoznali, aktivni, oduševljeni ili će pak biti pasivni, nedisciplinirani, nezadovoljni..Dakle, posrijedi je stvaranje određene psihološke atmosfere za rad, povoljne radne situacije kao preduvjeta za efikasnu nastavu. Odnos učenika prema nastavi može biti: indiferentan, negativan i pozitivan. Smisao je psihološke strane nastave da se stvori pozitivan odnos učenika prema nastavnom radu. Za ostvarivanje psihološke strane nastave potrebno je poznavanje pedagoške psihologije, odatle veza didaktike s psihologijom.

IX. NASTAVNE METODE Nastavne metode su načini rada u nastavi. Svaka metoda ima dvostrano značenje, odnosi se na učenike i nastavnike.

1. Metoda demonstracije Demonstracija je u didaktičkom pogledu prikazivanje u nastavi svega onoga što je moguće perceptivno doživjeti. Demonstrirati se može: 1. demonstriranje statičkih predmeta – izvorna materija, materijalni proizvodi ljudskog rada, modeli (didaktički prerađen izvorni predmet u tri dimenzije), slike, shematski crtež… 2. demonstriranje dinamičkih prirodnih pojava – kad se proučavaju prirodni procesi koji u sebi obuhvaćaju dinamičku strukturu. Eksperiment 3. demonstriranje aktivnosti – demonstriranje što se radi i kako se radi, tj. upoznavanje dinamičke strukture rada. Demonstriranje praktične aktivnosti, aktivnosti izražavanja i intelektualnih aktivnosti.

2. Metoda praktičnih radova Za ovu se metodu spominje još i naziv metoda laboratorijskih radova. Način rada nastavnika i učenika na konkretnoj materiji. Uvjeti za praktičan rad: potrebna je materija, energija, organ rada i oruđe za rad. Struktura praktičnog rada – praktičan rad se sastoji od određenog broja praktičnih operacija. Potrebno je upoznati strukturu radnje, što znači upoznati radnju u cjelini sa svim pojedinim operacijama i red obuhvaćenih operacija. 9

3. Metoda crtanja Način rada nastavnika i učenika pri čemu se pojedini dijelovi nastavnih sadržaja izražavaju crtežom. Sadržaj crtanja u nastavi: 1. crtanje grafičkih znakova (voltmetar, topografski i kartografski znakovi) – jednoznačni su. 2. crtanje grafičkih simbola – apstraktni, mnogoznačni (grb, mač..) 3. geometrijski crtež 4. grafičko prikazivanje kvanitativnih odnosa 5. shematsko crtanje predmeta 6. shematsko prikazivanje procesa 7. crtanje na temelju promatranja i predodžbe prirodnih predmeta 8. konkretizacija apstrakcije 9. ilustriranje fabule

4. Metoda pisanja Nastavnik piše na školskoj ploči – može biti sažeto i opširno. Piše i u fazi pripremanja za nastavu. Ovu metodu koriste učenici gotovo na svakom nastavnom satu. S obzirom na stupanj samostalnosti možemo razlikovati: 1. vezane ili reproduktivne pismene radove – prepisivanje 2. poluvezani ili poluslobodni pismeni radovi – kad je učeniku unaprijed dan određeni sadržaj u nekom izvoru znanja, ali im je dana sloboda u pismenom izražavanju o tim sadržajima: diktati, dopunjavanje i proširivanje teksta, pismeni odgovori na pitanja, bilješke za vrijeme predavanja, konceptiranje (doslovno, doslovno konceptiranje s komentarom, konceptiranje parafraziranjem ili slobodno konceptiranje, sažeto, marginalije). 3. samostalni pismeni radovi – učenici slobodno odabiru sadržaj i o tom se sadržaju također slobodno pismeno izražavaju. Skice, molbe, izvještaji, reportaže, referati, književni radovi, znanstveni radovi….

5. Metoda čitanja i rada na tekstu Čitanje + mišljenje + izražavanje + promatranje + praktičan rad (Č+MA+AI+SA+PA). Preduvjet primjene ove metode je svladavanje vještine čitanja. Udžbenik je: 1. osnovna školska knjiga za pojedini predmet za razliku od dopunske i pomoćne literature

10

2. pisan je na temelju propisanog nastavnog plana i programa 3. posebno je didaktički oblikovan što ostale knjige nisu 4. učenici ga svakodnevno upotrebljavaju

6. Metoda razgovora Način rada u nastavi u obliku dijaloga između učenika i nastavnika, pa i između učenika. Zove se još dijaloška metoda. Struktura razgovora: pitanje – odgovor. Oblici metode razgovora: 1. Katehetički oblik razgovora – nastao u srednjovjekovnim školama kao način učenja crkvenih dogmi iz katekizma. Primjenjuje se kod reproduktivnog ponavljanja i provjeravanja egzaktnih podataka kao što su brojčani podaci (godine u povijesti) kod reprodukcije generalizacija (definicija, pravila, zakona…). 2. Sokratova metoda razgovora – razvio poseban oblik razgovora sa svojim učenicima tzv. primaljsku metodu ili majeutiku. Sokrat je tumačio da će uz pomoć primaljske metode razgovora što znači određenim sistemom pitanja i odgovora pomoći sugovorniku da istina iz dubine izroni na površinu njegove svijesti. Pitanja su alternativna. 3. Heuristički oblik razgovora – (grč. Heurisko=nalazim). Nastavnik primjenom heurističkih pitanja uključuje učenike u proces otkrivanja novih spoznaja. Primjenjuju se heuristička (razvojna, dijalektička ili lančana) pitanja. Heuristički oblik razgovora tipičan je način za induktivni put u nastavi. 4. Slobodan oblik razgovora – sličan je razgovoru u običnom životu. Vezan je za određenu temu, ali tok razgovora nije unaprijed određen. 5. Diskusija -

(polemika, debata, rasprava). Najviši je i najekstenzivniji oblik

razgovora u kojem se suprostavljaju mišljenja, pobijaju argumenti sugovornika i iznose novi argumenti…Uvjet za primjenu je izvrsno poznavanje teme.

7. Metoda usmenog izlaganja Način rada u nastavi kada nastavnik ili učenik verbalno izlažu neke dijelove nastavnog sadržaja. Zove se još i monološka metoda. To je jedna od najstarijih metoda. Oblici metode usmenog izlaganja: 1. pripovijedanje – epsko, lirsko, dramsko 2. opisivanje – umjetničko i znanstveno 3. obrazloženje – detaljnije upoznavanje određene konstatacije - zašto 4. objašnjenje – koristimo za izlaganje apstrakcija 5. rasuđivanje – je glasno razmišljanje

11

X. IZVOENJE TOKA NASTAVNOG PROCESA 1. Pripremanje ili uvođenje učenika u nastavni rad Opći je zadatak pripreme: obaviti sve potrebne predradnje materijalno-tehničkog, spoznajnog, psihološkog, organizacijskog i metodičkog karaktera koje će pridonijeti uspješnom izvođenju predviđenog glavnog dijela nastavnog rada. Sadržaj i način pripreme ovisi o: 1. etapi koja slijedi nakon pripremanja 2. vremenu koje stoji na raspolaganju za cijeli nastavni rad Bitno je da pripremanje bude vremenski što kraće, ali zato što efikasnije i efektnije.

2. Obrada novih nastavnih sadržaja Jedna je od temeljnih strukturnih komponenti nastavnog procesa od koje u velikoj mjeri zavisi uspjeh u nastavi. Didaktičari su joj davali najviše vremena.

1. proces usvajanja znanja Osnovni je zadatak ove etape usvajanje novoga znanja. Pri obradi novih nastavnih sadržaja prednost treba dati primarnim izvorima znanja. Odnos činjenica i generalizacija u procesu spoznavanja, tj. stjecanja znanja je: 1. dijalektički odnos jedinstva činjenica i generalizacija. 2. odnos suprotnosti činjenica i generalizacija 3. usvajanje činjenica i generalizacija je stalan proces Pogreške u procesu stjecanja novih znanja: 1. kada se učenicima prezentiraju samo činjenice, a ne prelazi se na generalizacije. 2. kad se učenicima prezentira premalo činjenica 3. kad se učenicima prezentiraju činjenice samo na sekundarnim izvorima znanja. 4. kad se učenicima iznose samo generalizacije bez prikladnih činjenica

2. dimenzioniranje znanja Odrediti ekstenzitet, intenzitet i redoslijed znanja koje učenici na ovoj etapi trebaju usvojiti: 1. ekstenzitet ili širina znanja – precizirati kvantitetu činjenica i generalizacija. Važno je da za svaku generalizaciju nastavnik odabere toliko činjenica da omogući svakom učeniku normalno napredovanje do generalizacije. 2. intenzitet ili dubina znanja – taj aspekt znanja postiže se stupnjem analize, odnosno dubinom raščlanjivanja nastavnih sadržaja. Osnovna pretpostavka za ostvarivanje 12

potrebnog intenziteta u obradi novih nastavnih sadržaja je poznavanje naučnog intenziteta, a to znači stručna kvalifikacija nastavnika. Između ekstenziteta i intenziteta znanja postoji proporcionalan odnos. 3. redoslijed, sistem ili struktura znanja – potrebno je da učenici usvoje sistem ili struktura znanja što se postiže logičkim sređivanjem činjenica i generalizacija.

3. graduiranje etape obrade novih nastavnih sadržaja Graduiranje je postepeno proširivanje znanja izlaganjem i usvajanjem novih činjenica i generalizacija i istodobno njegovo postupno produbljivanje uz isto tako postupno stvaranje logičkog pregleda, odnosno strukture. Može se govoriti o prebrzom, presporom i primjerenom graduiranju. Pogrešno graduiranje: prespor i prebrz uspon. Na ovoj etapi ostvaruje se uglavnom materijalni zadatak nastave.

3. Vježbanje Ovom etapom ostvaruje se funkcionalni zadatak nastave – razvijanje radnih sposobnosti. Da bi čovjek stekao radnu sposobnost za određeni rad mora prethodno uvježbavati taj rad.

Danas se nastoji preciznije izraziti struktura radnje algoritmom.

Algoritam je sveukupnost apsolutno potrebnih operacija, odnosno aktivnosti, koje treba izvršiti točno određenim redom da bi se riješio zadatak, odnosno izvela radnja. Opći didaktički tok vježbanja: 1. predradnje za vježbanje ili instruktaža – priprema radnog mjesta i potrebnog pribora, te važnost poučavanja u izvođenju radnje, tzv. instruktaža. Ona se sastoji u tome da najprije nastavnik učenicima demonstrira radnju više puta, da bi učenici upoznali model radnje. Pri instruktaži učenici upoznaju radnju u svim njezinim dijelovima i u cjelini. 2. proces vježbanja – kad su upoznali radnju učenici prelaze na samostalno vježbanje. Faze vježbanja: 1. početna faza – slab uspon krivulje – početno ili uvodno vježbanje - najteže 2. središnja faza – velik uspon krivulje – osnovno ili temeljno vježbanje – kontinuirano ponavljanje. Rezultat temeljnog vježbanja je stjecanje vještine u izvođenju praktične radnje. Vještina je stečena sposobnost pravilnog i brzog izvođenja radnje. 3. završna faza – postupno smanjenje uspona sve do zastoja ili tzv. platoa – završno ili dopunsko vježbanje – formiranje navika. Navike su automatizirano izvođenje radnji, viši stupanj vještine. 4. korektivno vježbanje – organizira se samo za one učenike za koje se naknadno ustanovi da su za vrijeme vježbanja formirali pogrešnu vještinu i naviku.

13

Neki didaktičari smatraju da bi se na ovu etapu trebalo utrošiti 50% ukupnog vremena u nastavi.

4. Ponavljanje Zadatak je nastave da stečena znanja postanu trajno vlasništvo učenika, odnosno da se spriječi proces zaboravljanja. Razlika između vježbanja i ponavljanja. Kod vježbanja pažnja je usmjerena na tehniku izvođenja radnje, kod ponavljanja na memoriranje činjenica i generalizacija. Vrste ponavljanja: 1. reproduktivno ponavljanje 2. produktivno ponavljanje – ponavljanje uz primjenu misaonih aktivnosti kao što su: uspoređivanje, sintetiziranje, sistematiziranje, mijenjanje ili preinačavanje, rješavanje hipoteze, konkretiziranje

5. Provjeravanje i ocjenjivanje Utvrđuje se kako su ostvareni zadaci nastave materijalni, funkcionalni i odgojni.

1. samoprovjeravanje i samoocjenjivanje nastavnika – da kontrolira efikasnog svog načina rada

2. samoprovjeravanje i samoocjenjivanje učenika - da kontrolira efikasnog svog načina rada 3. nastavnikovo provjeravanje i ocjenjivanje učenika – najdominantniji oblik provjeravanja i ocjenjivanja. Postoji više načina provjeravanja učenika: 1. usmeno provjeravanje

2. pismeno provjeravanje – pismeni kontrolni zadaci, nizovi zadataka objektivnog tipa, testovi znanja i testovi sposobnosti 3. praktično provjeravanje Ocjenjivanje – je postupak kojim se na ugovoreni način izražava uspjeh učenika.

XI. DIDAKTIČKI SISTEMI NASTAVE U povijesti su se razvijali razni didaktički sistemi kojima se određivala struktura rada u nastavi. Danas se spominje još i izraz strategija nastave. Riječ je zapravo o različitom variranju odnosa između tri bitna faktora nastave tzv. didaktičkog trokuta – nastavnik, učenik i nastavni sadržaji.

14

1. Heuristička nastava Pristaše heurističke nastave naglašavaju da obrazovnu važnost imaju samo oni nastavni sadržaji koje učenici potpuno razumiju, naprotiv , ono što ne razumijupotpuni je obrazovni promašaj. Kao bitna odrednica heurističke nastave ističe se da nastavnici svojim načinom poučavanja misaono vode učenike do shvaćanja obrađivanih sadržaja. Zato se spominju još i ovi nazivi: razvojna nastava, genetička nastava i induktivna nastava. Karakteristike heurističke nastave: 1. dominantno mjesto u izvođenju heurističke nastave ima poučavanje nastavnika. Učenike u toku nastavnog procesa od početka do kraja, sigurnim putem vodi nastavnik. 2. shvatiti sadržaj znači da učenici steknu točan i jasan misaoni uvid u strukturu sadržaja, tj. da im budu jasne funkcionalne veze i odnosi npr. između uzroka i posljedica, dijela i cjeline… 3. znanje zasnovano na shvaćanju dobiva kvalitetu operativnosti, aplikativnosti, funkcionalnosti, primjenljivosti Nedostaci: teško je sve učenike misaono voditi i dovesti do shvaćanja, neposredno komuniciranje ograničeno je na manji broj učenika, dominacija poučavanja nastavnika i vođenje učenika ne pridonosi u velikoj mjeri osamostaljivanju učenika. Usprkos nedostataka ima opravdanje u suvremenoj školi, osobito kada je riječ o teškim i složenim nastavnim sadržajima koje učenici mogu shvatiti jedino uz pomoć sigurnog vođenja nastavnika.

2. Programirana nastava Usvajanje znanja u malim koracima. Korak obuhvaća članak i spoznajnu distancu između dva uzastopna članka. Primjeni prethodi izrada programiranog materijala od tima stručnjaka. vrste programa: linearni i razgranati. Programirani materijal sastoji se od članaka – osnovnih dijelova programiranog materijala. Bitni dijelovi članka: 1. saopćavanje informacija 2. usvajanje informacija 3. formuliranje i rješavanje zadataka 4. povratna informacija

15

Prednosti: učenici se putem malih koraka sigurno vode do cilja, uspjeh je osiguran u velikom postotku, povratnom informacijom učenici su motivirani za rad, rad učenika je individualiziran. Nedostaci: radi se o nastavnom sistemu sa strogim vođenjem učenika koji onemogućava stvaralački rad učenika. Nedostaju interpersonalni odnosi između nastavnika i učenika i učenika međusobno.

3. Egzemplarna nastava Didaktički sistem koji uključuje poučavanje nastavnika i samostalan rad učenika, stvaralački rad učenika i nastavnika. Karakteristike egzemplarne nastave:

1. prvi korak u koncipiranju egzemplarne nastave je diferencijacija nastavnih sadržaja - da nastavnik na osnovi proučavanja nastavnog programa izdvoji sadržaje koji su međusobno veoma slični. Zatim se iz mnoštva sličnih sadržaja izdvoji bitno, reprezentativno, egzemplarno. Takvom selekcijom diferencira se nastavni sadržaj na dvije skupine: egzemplarne (uže) i analogne (šire).

2. korak nakon diferencijacije sadržaja najprije se obrađuje egzemplarni sadržaj. Egzemplarni sadržaji obrađuju se na egzemplaran način. Dakle ne bilo kakva obrada, već obrada na uzoran kvalitetan, egzemplaran način. Naglasak je na kvaliteti rada. Rezultat takve egzemplarne obrade egzemplarnog sadržaja treba biti dvojak: da učenici u potpunosti shvate obrađeni nastavni sadržaj i da usvoje model (sadržajni, metodološki, metodički, logički, misaoni..)o obrađenom egzemplarnom sadržaju

3. korak u izvođenju egzemplarne nastave je da učenici prelaze na samostalno obrađivanje analognih (sličnih) sadržaja.

4. korak nakon samostalne obrade slijedi završno produktivno ponavljanje svih obrađenih sadržaja – egzemplarnih i analognih. Dakako na kraju dolazi još i provjeravanje.

4. Problemska nastava Didaktički sistem uz pomoć kojeg se učenici u toku školovanja osposobljavaju za rješavanje brojnih životnih problema. Bitne karakteristike: 1. problem izražava neku suprotnost između subjekta i objekta na štetu subjekta (poznatog i nepoznatog). Subjekt nastoji prevladati tu suprotnost rješavanjem problema.

16

2. ako učenici sami rješavaju uočeni problem, uz stanovitu pomoć nastavnika, tada je to problemska nastava. U tom su sistemu u prvom planu učenici kao subjekti rješavanja problema, dok je pomoć nastavnika u drugom planu. 3. pri rješavanju problema razvija se stvaralačko ili kreativno mišljenje. Za izvođenje problemske nastave učenici moraju ovladati širokim spektrom suptilnih misaonih operacija, i to operacijama upoznavanja (radi dobrog upoznavanja problema - poznatog) i operacijama stvaranja (radi rješavanja nepoznatog).

5. Mentorska nastava Vrlo je slična problemskoj nastavi. Razlika je u tome što se poučavanje nastavnika još više smanjuje i svodi uglavnom na povremene konzultacije za vrijeme rada, dok se povećava samostalan rad učenika i to od izbora problema proučavanja pa do njegova rješenja. Taj sistem zahtijeva visok stupanj samodiscipline i sposobnosti i savladanu tehniku intelektualnog rada.

XII. SOCIOLOŠKI OBLICI NASTAVNOG RADA 1. Direktno poučavanje frontalnim radom Nastavnik je u direktnom odnosu s učenicima i s nastavnim sadržajem, odnosno nastavnik je posrednik između učenika i nastavnih sadržaja, dok su učenici u direktnom odnosu s nastavnikom i indirektnom odnosu s nastavnim sadržajem. Učenici usvajaju nastavne sadržaje posredstvom nastavnikove direktne pomoći, odnosno njegova poučavanja. Zove se još sistem direktnog poučavanja. Nastavnik frontalno komunicira sa svim učenicima radi zajedničkog poučavanja. Prednosti: najekonomičniji je Nedostaci: nedostatak individualizacije

2. Samostalan rad učenika U samostalnom radu učenici su stavljeni u direktan odnos prema nastavnim sadržajima. Može biti: 1. grupni rad učenika 2. rad u parovima učenika 3. individualni rad učenika

17

XIII. ORGANIZACIJA NASTAVE C) Vanjska organizacija nastave 1. Mjesto izvođenja nastave 1. školske prostorije – učionice – univerzalne i specijalizirane, kabineti 2. školski objekti izvan školske zgrade – dvorište, poligoni, vrt, akvarij, zookutić… 3. rad u radnim organizacijama 4. nastavne ekskurzije

2. Razred – odjeljenje – obrazovna grupa Razred je relativno stalna radna zajednica učenika približno podjednake dobi (vremenska i mentalna) i predznanja koja po zajedničkom nastavnom planu i programu pod neposrednim vodstvom nastavnika sistematski stječe obrazovanje i odgoj.

3. Razredni i predmetni nastavnici, timski rad 4. Raspored sati Školski dokument kojim se regulira život i rad škole.

D) Unutrašnja organizacija nastave 1. Organizacija nastavnog sata Organizacija toka procesa obrazovanja. Problem unutarnje organizacije nastave tretira se u didaktičkoj teoriji pod nazivom artikulacija nastave. Artikulacija nastave znači strukturiranje nastavnog procesa u određenoj vremenskoj jedinici. Nastavni sat najmanja vremenska organizacijska jedinica nastavnog rada. Mikroartikulacija artikuliranje uže vremenske jedinice – nastavni sat. Makroartikulacija – artikuliranje dužeg vremenskog razmaka nastavnog rada u toku školske godine. Osnovna didaktička pitanja u vezi s nastavnim satom su: 1. trajanje nastavnog sata Različito kroz povijest. Najradikalniji predstavnici nove škole smatrali da se nastavni sat ne može točno regulirati kazaljkom na satu – oni uvode pojam pedagoški sat kojemu je trajanje vrlo varijabilno. U mnogim je zemljama trajanje nastavnog sata određeno na 45 min. 2. unutarnja organizacija Etape nastavnog procesa su osnovne strukturne komponente u organizaciji nastavnog sata. Za svaki nastavni sat treba odrediti: 1. broj komponenti, 2. redoslijed na satu,

18

3. vremensko trajanje 4. međusobno usklađivanje i integriranje (sukcesivno, simultano, naizmjenično) 3. mjesto nastavnog sata u sklopu radnog dana i nastavnog procesa uopće

2. Organizacija školskog radnog dana 3. Organizacija rada u kombiniranim odjeljenjima 4. Domaći radovi učenika XIV. DIDAKTIČKI PRINCIPI 1. Izvođenje didaktičkih principa Didaktički principi su određena pravila kojima se rukovodi nastavnik u nastavnom radu da bi uspješno ostvario njegove zadatke. Izvode se na temelju spoznaje objektivne zakonitosti nastavnog procesa. Nastava je proces koji ima sve oznake dijalektičkog procesa, a to znači: kretanje, kretanje po uzlaznoj liniji, kretanje na temelju suprotnosti njihovih polova, te jedinstvo bipolariteta. 2. Princip zornosti i apstraktnosti Princip zornosti osigurava usvajanje činjenica, a princip apstraktnosti usvajanje generalizacija. Zornost znači cjelovito osjetno doživljavanje. Zornost i apstraktnost su ovdje dva pola jedinstvenog dijalektičkog niza na čijim krajevima stoje činjenice i generalizacije. Učenje će s psihološkog stajališta biti efikasnije ako je utemeljeno na zornim sredstvima. (Gnoseološka trijada promatranje-mišljenje-praksa).

3. Princip aktivnosti i razvoja Pod tim se principom podrazumijeva aktivno uključivanje polaznika u obrazovni proces. Misli se na prisutnost u nastavi svih područja ljudskih aktivnosti: intelektualnih, senzornih, praktičnih i izražajnih.

4. Princip sistematičnosti i postupnosti Svaki složeniji čovjekov rad odvija se po određenom sistemu, određenim redom. To vrijedi i za obrazovanje. Četiri osnovna pravila postupnosti: 1. od bližeg prema daljem 2. od jednostavnoga prema složenom 3. od lakšega prema težem 4. od konkretnog prema apstraktnom

19

5. Princip diferencijacije i integracije U nastavi se uvijek provodi proces diferencijacije (raščlanjivanje, analiza) u mnogo čemu – sadržaju, oblicima rada, aktivnostima, postupcima, etapama rada. Proces diferencijacije prati proces integracije (sjedinjenje, sintetiziranje). Timski rad nastavnika je tipičan primjer jedinstva diferencijacije i integracije, tj. zajednički rad (integracija) s unutrašnjom podjelom posla (diferencijacija).

6. Princip primjerenosti i napora Organizacija

obrazovnog

procesa

koji

je

primjeren

psihičkim

i

fizičkim

karakteristikama polaznika uz uvažavanje i njihove želje i potrebe za napredovanjem. Organiziranje aktivnosti tako da one polaznicima ne budu ni preteške ni prelake. I preteški i prelaki zadaci umanjili bi volju odraslih za aktivnošću u obrazovnom procesu i naveli ih na odustajanje.

7. Princip individualizacije i socijalizacije Učenje je prije svega individualna aktivnost, ali čovjek uvijek ima potrebu da o onome što radi komunicira s drugim ljudima. Zato se i povezuje zahtjev za individualizacijom sa socijalizacijom.

8. Princip racionalizacije i ekonomičnosti Smisao je ekonomičnosti da se postigne najveći učinak sa što manjim utroškom vremena, sredstava i snaga. Racionalizirati nastavu znači provesti smišljene, odnosno racionalne promjene u nastavnim postupcima da bi se postigao kvalitetniji rezultat i veći učinak.

9. Princip historičnosti i suvremenosti U procesu obrazovanja subjekti koji uče trebaju upoznati prošlost i sadašnjost da bi mogli sagledati tokove budućnosti. Treba odrediti optimalan omjer prošlosti i suvremenosti u obrazovnom procesu.

XV. PRIPREMANJE NASTAVNIKA ZA NASTAVU

1. Pripremanje za novu školsku godinu Pripremanje za novu školsku godinu obuhvaća: 1. proučavanje nastavnog programa 2. prikupljanje potrebne stručne literature 3. upoznavanje udžbenika i priručnika i njihov izbor

20

4. nabava i izrada nastavnih sredstava i pomagala, izrada prijedloga za njihovu nabavu 5. upoznavanje programa školskih radio i tv emisija …. Pripremanje je povezano s izradom godišnjeg plana rada, tzv. makroplana. On obuhvaća teme, njihov redoslijed, broj sati, izvori znanja, korelacija sa srodnim predmetima…

2. Pripremanje u toku školske godine Pripremanje za nastavni sat – mikroplan – operativni plan. 1. sadržajna ili stručna priprema – odnosi se na temeljito upoznavanje sadržaja koji će se u nastavi obrađivati s učenicima. Određuje ŠTO će se obrađivati. 2. pedagoška priprema – odnosi se na određivanje najefikasnijih načina u obradi nastavnih sadržaja na pojedinim etapama nastavnog rada. Određuje KAKO će se u nastavi raditi. 3. organizacijska i materijalno-tehnička priprema – odnosi se na stvaranje predradnje nastavnika radi stvaranja povoljnih objektivnih uvjeta za normalno izvođenje nastavnog rada. 4. psihološka priprema – stvoriti dobru atmosferu i osjećaj sigurnosti.

3. Tehnika pripremanja Koriste se razna pomagala: 1. radne mape (predmetne, tematske) 2. bilježnice 3. pismene priprave za nastavni sat

XVI. METODOLOGIJA DIDAKTIKE Svaka znanost osim predmeta mora imati i znanstvene metode kojima proučava taj predmet, tj. svoju metodologiju. Razlika između nastavnih metoda i didaktičke metodologije: nastavne metode jesu načini rada u nastavi na stjecanju već otkrivenih znanstvenih spoznaja, dok se didaktička metodologija odnosi na otkrivanje još neotkrivenih spoznaja o zakonitostima procesa obrazovanja. Metodološki pristup nastavi započinje izborom problema za proučavanje, zatim slijedi proučavanje i rješavanje problema. Tri bitna pristupa proučavanju problema:

1. Historijski pristup problemu Za svaki didaktički problem treba ustanoviti što je u povijesti nastavne teorije i prakse o tome već utvrđeno, kako se razvijalo shvaćanje i rješavanje tog pitanja i do kojih se rezultata došlo. Takvo proučavanje problema treba biti što potpunije. 21

Ovim pristupom

upoznaje se sve ono što je već otkriveno, a to je preduvjet za daljnje napredovanje. «Da bi se učinio veliki skok naprijed, treba poći nekoliko koraka unatrag» (B.Brecht).

2. Empirijski pristup problemu Empirijski pristup odnosi se na proučavanje konkretnog problema u nastavnoj praksi. To je tzv. egzaktan put proučavanja. Problem koji se empirijski proučava mora biti sadržan u nastavnoj praksi. Različiti stupnjevi empirijskog istraživanja: 1. promatranje 2. razgovor 3. upotreba instrumenata snimanja 4. eksperiment kao najviši stupanj

3. Teorijski pristup problemu Na temelju podataka historijskog i empirijskog proučavanja sada se racionalnim, tj. misaonim putem izvode generalizacije. Drugim riječima, racionalnim se putem nalazi novo rješenje za rad u budućnosti. Kvaliteta rješenja za budućnost ovise o ekstenzitetu i intenzitetu prikupljenih činjenica i o intelektualnoj snazi nastavnika koji na temelju činjenica racionalnim putem projektira kvalitetniji rad u budućnosti. U istraživanju treba uvijek sjedinjavati u jedinstvu historijsko, empirijsko i teorijsko proučavanje.

22