Derviši i tekije u Sarajevu

Derviši i tekije u Sarajevu Written by Jack Nedjelja, 18 Oktobar 2009 10:01 - Last Updated Nedjelja, 18 Oktobar 2009 11:18

Iz teksta: PRILOZI HISTORIJI SARAJEVA str. 129-140

DERVIŠI I TEKIJE U SARAJEVU Muharem OMERDIĆ Tekije na tlu Bosne Prve tekije na tlu Bosne osnovane su prije konačnog pada bosanskih pokrajina pod tursku vlast. Od tada do danas podignuto je više od četrdeset tekija. Ima indicija da je bio i veći broj tekija, o čemu piše Evlija Čelebi, ali u vezi s tim podacima nemamo pisanih dokumenata. Pripadale su mevlevijskom, kaderijskom, nakšibendiskom, rufaijskom i halvetijskom tarikatu. Neke od njih su kraćeg, a neke dužeg vijeka. Do danas ih se održalo svega pet, mada odreda sve teže ili lakše oštećene (Sarajevo dvije, Živčići-Vukeljići kod Fojnice jedna, Blagaj kod Mostara jedna, Travnik jedna). U toku ovog nemilosrdnog rata do temelja su uništene tekije: u Foči, Carevom polju kod Jajca, Oglavku kod Fojnice i Diviču kod Zvornika. Tri su pred sami rat temeljito opravljene i služile su svojoj namjeni. U islamizaciji Bosne derviši su odigrali značajnu ulogu. Oni su prije svega praktičari. Kao vjernici svojom pobožnošću i dosljednom primjenom vjerskih propisa, kao humanisti svojom solidarnošću i pomaganjem drugih i kao vojnici svojom hrabrošću i odlučnošću - bili su primjer praktičnog života muslimana. Uz mnoge tekije postojale su musafirhane i imareti, što je ukazivalo na socijalni aspekt uloge tekije i ukupnog učenja islama koje su derviši izvorno u životu artkulirali. Sve je ovo utjecalo na brzo širenje islama u našim krajevima. Kroz minulih 500 godina bilo je podignuto tekija: mevlevijske tri, bektašike dvije, rufaiska jedna, kadirijske četiri, halvetijskih deset i nakšibendijskih četrnaest. Hanikaha je bilo: havetijska tri i nakšibendijski jedan. Po broju tekija Sarajevo je na prvom mjestu sa 11 tekija i dva hanikaha (Gazi Husrev-begov i Bistrigin, odosno Skender-pašin), Travnik tri (hanikah jedan), Mostar dvije (hanikah jedan), Foča dvije, Visoko dvije, Konjic dvije. Po jedna u je bila Pruscu, Fojnici, Seonici kod Konjica, Višegradu, Rudom, Bijeljini i Donjoj Tuzli. Tekije u Sarajevu Evlija Čelebi (rođen 1611., umro iza 1682.) došavši u Sarajevo sa ushićenjem govori o njegovim tekijama: U Sarajevu ima 47 derviških tekija. Mevlevijska tekija nalazi se na obali Miljacke, na mjestu divnom kao rajska bašća. To je vakuf - tekija reda Dželaluddina Rumije. Ima dvoranu za obrede derviša (semahana), sobu za razgovor (mejdan) i 70-80 prostranih derviških ćelija s galerijom, gdje derviši sviraju (mutreban), s kuhinjom (imaret) i trpezarijom. Njen je starješina (šejh)

1/4

Derviši i tekije u Sarajevu Written by Jack Nedjelja, 18 Oktobar 2009 10:01 - Last Updated Nedjelja, 18 Oktobar 2009 11:18

obrazovan derviš čijim molbama Bog udovoljava. Starješina njezinih svirača (najzen-baši) kaligraf derviš Mustafa ima prekrasan rukopis. Tu su još tekije: Šejh Mustafina, Abdulkadira Gilanije, halvetiska tekija i tekija Bistrigi Ibrahim efendije..."(5) Pored tekija koje su poimenice navedene postojala su sastajališta derviša i na drugim mjestima, posebno onih redova koji nisu imali svoju tekiju. Oni su se obično sastajali u kućama svojih šejhova ili u kućama pojedinih derviša i ljubitelja tarikata. Jači redovi su imali više tekija, pa i šejhova istog reda, koji su imali svoje derviše i muride. Džamija i tekija bile su sjedišta jednog naselja i mahale. Obično bi se prvo napravila tekija ili džamija, a zatim bi se oko njih formirala mahala koja bi se obično nazvala po osnivaču zadužbine.(6) Prema popisu Islamske zajednice iz 1930. godine u Sarajevu su postojale sljedeće tekije: 1. Gazi Isa-begova tekija na Bentbaši, mevlevijskog reda. Kada je Isa-beg upravljao Bosnom, osnovao je tekiju (1462.) i uz nju mnogo vakufa. Također je uz tekiju sagradio musafirhanu u kojoj se besplatno moglo ostati tri dana.Tu je svakodnevno svraćala sirotinja, putnici, učenjaci i učenici, derviši. Vakufnama nosi datum mjeseca džumadu-I-evvela 866./1.2. - 3. marta 1462.godine.(7) 2. Skender-pašina tekija, halvetijsko-nakšibendijskog reda, sagrađena oko 1500. godine. Skenderpaša (umro 912./1506-7.) bio je u dva navrata bosanski namjesnik. On je u Sarajevu na lijevoj obali Miljacke sagradio tekiju-hanikah i imaret za ishranu derviša, putnika namjernika i siromaha. Sa Soukbunara ja doveo vodu za svoje zadužbine, a na drugoj strani rijeke sagradio je kjarban-saray u čijem je donjem spratu bilo 11 dućana od kojih je prihod bio namijenjen za tekiju i imaret. On je također svoje zadužbine na dvije obale povezao mostom preko rijeke. Na ovom lokalitetu se formirao lijep kvart sa monumentalnim zdanjima, džamijom, mektebom i drugim objektima.(8) 3. Hadim Ali-pašina - Gazilerska tekija, kadirijskog reda. Nalazila se na prostoru gdje je današnji Higijenski zavod. Naziv "gazilerska" dobila je jer je bila na putu koji se zvao "Gaziler yolu" (Put gazija). Ova tekija se smatra jednom od najstarijih tekija u Sarajevu.(9) 4. Silahdi Mustafa-pašina - Hadži Sinanova tekija. Hadži Sinan Jusuf je carskim i svojim novcem sagradio ovu lijepu tekiju od tesarskog kamena u mahali Kadi Bali efendije ispred Sarač Alije džamije. Ispod tekije u groblju se nalazi njegovo turbe otvorenog tipa sa nišanom na kome piše godina 1049. (1636.)(10) U ovoj tekiji se obavljaju obredi po kadirijskom usulu. Ona njeguje uspomenu na Hadži Sinana i na njegova sina Silahdar Mustafa-pašu, te na šejha Hasana Kaimiju - istaknutog pripadnika kadirijskog tarikata, šejha ove tekije i poznatog pjesnika na turskom i bosanskom jeziku, buntovnika protiv nepravdi onovremene administracije i zaštitnika nevoljnika i sirotinje. Znamenito ime vezano za ovu tekiju je i šejh Muhammed Kuranija Sarajlija - Mejli, sljedbenik kadirizma - u tekiji se čuvaju brojni njegovi natpisi, pa čak i slikarski radovi. Od njega se do danas sačuvao 51 epitaf (kronogram) jer je bio istaknuti pjesnik i kaligraf. Danas je ova tekija jedini kulturno-historijski spomenik ove vrste lociran u užem dijelu sarajevske čaršije. U neposrednoj njezinoj blizini su grobovi i drugih šejhova ove tekije, čiji bijeli

2/4

Derviši i tekije u Sarajevu Written by Jack Nedjelja, 18 Oktobar 2009 10:01 - Last Updated Nedjelja, 18 Oktobar 2009 11:18

nišani sa uklesanim derviškim kapama plijene jednostavnošću. Iako je objekat arhitektonski tako urađen da savršeno odgovara potrebama derviškog reda kadirija, svojom formom i određenim varijantama može poslužiti kao uzor u savremenoj arhitekturi.(11) 5. Bistrigina tekija - hanikah. Osnivač ove tekije-hanikaha je Ibrahim Bistrigi, glasoviti šejh halvetijskog reda, rođen u Sarajevu, gdje je završio nauke, a zatim stupio u halvetijski red kod šejha Muslihuddina Užičanina, od koga je dobio idžazet (diplomu) na iršad. Umro je 1659. godine u 120 godini života a mezar mu je u haremu Careve džamije u Sarajevu, gdje se i danas nalaze nišani sa natpisom.(12) 6. Kaimi-babina tekija ustvari je njegova porodična kuća koju je uvakufio za tekiju. Nalazila se niže od mosta Ćumurije na desnoj obali Miljacke. Prvi put je stradala u požaru 1677. godine, potom je obnovljena od strane sarajevskog kadije Zihnija 1762. Totalno je izgorjela 1879. godine.(13) 7. Jedilerska tekija, nakšibendijskog reda, osnovana je 1879. godine od Sejfullaha Iblizovića. Ona se zapravo formirala postupno. U početku je bila samo prostorija za čuvara Turbeta sedam braće koju je sa turbetom podigao Sulejman-paša Skopljak oko 1815.godine. Godine 1865. Ebu Lejsi-zade Sejfullah Iblizović, kao rođeni Sarajlija, završivši nauke u Carigradu i usavršivši tesavvufske discipline u Brusi, došavši u svoje mjesto, preuzima dužnost čuvara turbeta, tu počinje sa zikrom i predavanjima, zahvaljujući čemu okuplja veliki broj pristalica. Godine 1894. Ibrahim efendija Herić, Travničanin, kao tadašnji nadzornik ovoga turbeta, pokraj njega podiže novu semahanu na groblju. Tako je konačno formirana Jedilerska tekija uz Jediler-turbe, koja je postojala sve do 1937.godine, kada je srušena i na tom prostoru podignuta stambena zgrada Čokadži vakufa.(14) 8. Nakšibendijska tekija na Mlinima. U ovoj tekiji zikr se obavlja po mevlevijskom usulu, jer je šejh ove tekije po časti (teberruken) i vekil mevlevijske tekije. U svakoj od tekija gaji se uspomena, pored osnivača tekije, obično bar na još jednog predstavnika ili pripadnika dotičnog tarikata, obično istaknutije - ne samo na polju tarikata nego i na kojem drugom polju javnnog i kulturnog života svoje sredine. U ovoj tekiji najduže je šejh bio Behauddin efendija Sikirić (1912.-1934.), istaknuti kaligraf, predavač u sarajevskoj Ruždiji i Šerijatsko-sudačkoj školi. Brojni su "džončići" koje je on prepisao. Bio je pjesnik na turskom jeziku.(15) 9. Fadil-pašina tekija u Donjoj Vogošći, koju je osnovao poznati divanski pjesnik i sufija Fadil-paša Šerifizade (Šerifović). 10. Turnadedina tekija kod Čekrčine džamije. 11. Gazi-Husrev-begov hanikah, škola za derviše. Kada je Gazi Husrev-beg počeo graditi ovaj hanikah, u Sarajevu su već postojale tri tekije: Gazi Isa-begova, Skender-pašina i Tuna-dedina tekija. Ovaj hanikah je prvotno bio odvojen od džamije, dijelila ih je ulica. Imao je 14 soba, semahanu koja je zauzimala prostor triju soba i trijem. Semahana i pojedine sobe bile su presvođene kupolama, što je predstavljalo jedinstven arhitektonski dojam. Prema Mustafi Bašeskiji ovaj hanikah je izgorio 1170. (1756.). Godine 1195.(1779.) je popravljen, ali je 1248. (1832.) za velikog požara koji je uništio dio grada i ovaj hanikah ponovo nastradao. Na čelu

3/4

Derviši i tekije u Sarajevu Written by Jack Nedjelja, 18 Oktobar 2009 10:01 - Last Updated Nedjelja, 18 Oktobar 2009 11:18

hanikaha stajao je šejh halvetijskog reda, a ako nije bilo takvog autoriteta među halvetijama, onda je hanikah vodio autoritet iz reda nakšibendija. Kakav šejh treba biti, Gazi Husrev-beg je uslovio u svojoj vakufnami: "Treba da su poznati svojim iskrenim vladanjem, krijepost treba da im je sopstveno svojstvo, da su zaodjenuti odjećom Božijeg strahopoštovanja i pobožnosti, da su ustrajni na putu uzvišenog Šerijata, da idu stazom šejhova i pobožnih ljudi, da slijede ponašanje evlija koji se čvrsto drže i slušaju šerijatske zapovijedi, da s džematom obavljaju namaz, da poste, čine zikr i uče Kur' an, da svladavaju strast i da čine ostalo što je dolično vladanju dobrih derviša i obiljžje učenih ljudi koji napućuju na pravi put."(16) Tekije u cijeloj Bosni i Hercegovini zaključkom Ulema medžlisa iz jula 1931. godine stavljene su pod nadzor ovoga organa Islamske zajednice Bosne i Hercegovine i donesen je Pravilnik o kvalifikacijama šejhova i načinu njihovog izdržavanja. Tim normativom tekijama je data uloga vjersko-prosvjetne misije, pa su u tam periodu imale ulogu ove vrste ustanova. Godine 1952. zaključkom Vakufskog sabora za Bosnu i Hercegovinu sve tekije su zatvorene. Tada su u Sarajevu postojale tri: Hadži Sinanova, na Mlinima i ona na Bentbaši. Godine 1969.u Hadži Sinanovoj tekiji u jednoj sobi počinju se održavati predavanja iz Mesnevije. Tri godine kasnije Odbor Islamske zajednice Sarajevo zabranjuje te aktivnosti u tekiji. Derviši su nastavili sa svojim aktivnostima preko svojih kućnih medžlisi-zikrova i nastojali su očuvati svoje tarikatsko jezgro u Sarajevu. 30. maja 1977. godine prof. dr Ahmed Smajlović je, kao predsjednik Starješinstva IZ za Bosnu i Hercegovinu, dao podršku radu tekija i potakao obnavljanje njihovog rada. Revnosni derviši su za manje od mjesec dana dali na uvid registar svih medžlisi-zikrova u Bosni: 23 džamije, 12 mesdžida, pet tekija i jedna privatna kuća. Ove tarikatske jedinice su se ujedinile u Tarikatskom centru. Dokumentom Starješinstva IZ Bosne i Hercegovine iz 1985. rečeno je da "derviški redovi nisu izvan Islamske zajednice, niti imaju status samostalne vjerske zajednice, nego djeluju u okviru IZ-e." U Ustavu Islamske zajednice iz 1990. godine stoji: Tekije su ustanove: u kojima se vrše vjerski obredi i poslovi u skladu sa islamskim propisima.

4/4