David Eagleman - Mozak

David Eagleman

MOZAK ČUDESNA PRIČA O TEBI

Zagreb, 2016.

Biblioteka matrix Naslov izvornika: The Brain: The Story of You Copyright © David Eagleman, 2015. Prvi put objavila nakladnička kuća Canongate Books Ltd. u Velikoj Britaniji 2015. www.canongate.tv Prevela Aleksandra Barlović Lektura Katarina Starĉević Uredila Nataša Ozmec Grafičko oblikovanje Ermego, Zagreb Naslovnica Bee biro, Zagreb Tisak Kerschoffset, Zagreb Nakladnik Planetopija, Zagreb Za nakladnika Marina Kralj Vidaĉak listopad, 2016. Sva prava pridrţava nakladnik. Nijedan dio ove knjige ne smije se upotrijebiti niti reproducirati na bilo koji način bez pisane dozvole, osim u slučaju kratkih navoda u kritikama ili ocjenjivačkim člancima. Za sve obavijesti moţete se obratiti nakladniku. ISBN 978-953-257-352-7 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjiţnice u Zagrebu pod brojem 000944952.

Sadrţaj Uvod Tko sam ja? Što je stvarnost? Tko ima nadzor? Kako odlučujem? Jesi li mi potreban? Tko ćemo biti? Zahvale Bilješke Rječnik O autoru

Uvod Budući da je znanost o mozgu područje brzog napretka, malokad načinimo korak unatrag kako bismo ustanovili što naša istraţivanja znače za naš ţivot, kako bismo jasno i jednostavno raspravljali o tome što znači biti biološko biće. Upravo to nastojim učiniti ovom knjigom. Znanost o mozgu je vaţna. Čudna računalna tvar u našoj lubanji perceptivno je postrojenje pomoću kojeg se snalazimo u svijetu, tvar iz koje se raĎaju odluke, tvar iz koje nastaje mašta. Naši snovi i naš budan ţivot proizlaze iz milijardi njegovih električnih stanica. Bolje razumijevanje mozga otkriva što smatramo stvarnim u svojim osobnim odnosima te što smatramo potrebnim u našoj društvenoj politici: kako se borimo, zašto volimo, što prihvaćamo kao istinito, kako bismo trebali podučavati, kako moţemo osmisliti bolju društvenu politiku te kako oblikovati naše tijelo za buduća stoljeća. U mikroskopski malenim moţdanim krugovima zapisana je prošlost i budućnost naše vrste. S obzirom na središnju ulogu mozga u našem ţivotu nekoć sam se pitao zašto naše društvo toliko rijetko razgovara o njemu te medije radije ispunjava ogovaranjem slavnih osoba i reality emisijama. No sada smatram da taj nedostatak pozornosti posvećene mozgu ne bismo trebali shvaćati kao manu, nego kao činjenicu koja govori da smo toliko zarobljeni u svojoj stvarnosti da nam je iznimno teško shvatiti da smo zarobljeni u bilo čemu. Na prvi pogled čini se da moţda nemamo o čemu razgovarati. Boje, dakako, postoje u vanjskom svijetu. Moje je pamćenje, dakako, nalik video-kameri. Dakako da poznajem istinske razloge svojih vjerovanja. Stranice ove knjige usmjerit će svjetlost pozornosti svim tim pretpostavkama. Ţelio sam se odmaknuti od predloška udţbenika kako bih rasvijetlio dublju razinu proučavanja: kako odlučujemo, kako opaţamo stvarnost, tko jesmo, kako je naš ţivot usmjeravan, zašto su nam potrebni drugi ljudi i kamo idemo kao vrsta koja tek počinje ovladavati sama sobom. Ovim projektom nastojao sam premostiti jaz izmeĎu akademske literature i ţivota koji ţivimo kao vlasnici mozga. Moj pristup u ovom projektu razlikuje se od pristupa akademskih članaka koje pišem, pa čak i od pristupa mojih drugih knjiga o neuroznanstvenim temama. Ovaj projekt namijenjen je drugačijem čitateljstvu. Ne pretpostavlja bilo kakvu vrstu specijaliziranog znanja nego samo radoznalost i ţelju za istraţivanjem samog sebe. Stoga se pripremite za obilazak unutarnjeg svemira. Nadam se da ćete u beskrajno gustom spletu milijardi moţdanih stanica i bilijuna njihovih veza uspjeti škiljeći razabrati nešto što ondje moţda ne biste očekivali. Sebe.

TKO SAM JA? Sva iskustva vašeg ţivota - od pojedinačnih razgovora do šire kulture - oblikuju mikroskopske pojedinosti vašeg mozga. Gledano sa stajališta ţivčanog sustava, ono što jeste ovisi o tome gdje ste bili. Vaš se mozak neumorno mijenja te neprestano preureĎuje vlastite krugove - a s obzirom na to da su vaša iskustva jedinstvena, jedinstveni su i brojni sloţeni obrasci u vašim ţivčanim mreţama. Budući da se mijenjaju cijelog ţivota, vaš identitet je pokretna meta - nikad ne stiţe do završne točke. Iako je neuroznanost moja dnevna rutina, i dalje sam zapanjen kad god drţim ljudski mozak u rukama. Nakon što uzmete u obzir njegovu popriličnu teţinu (mozak odrasle osobe teţi 1300 grama), njegovu čudnu konzistenciju (nalik čvrstom ţeleu) i njegovu izboranost (duboke usjekline koje daju nabrekao izgled) - zapanji vas njegova krajnje fizička priroda: ta gruda nimalo osobite tvari doima se veoma nespojivom s mentalnim procesima koje stvara. Naše misli i naši snovi, naša sjećanja i iskustva proizlaze iz te neobične ţivčane tvari. Ono tko jesmo proizlazi iz njegovih sloţenih obrazaca okidan ja elektrokemijskih impulsa. Kad ta aktivnost prestane, i vi prestajete ţivjeti. Kad ta aktivnost promijeni svoj karakter, uslijed ozljede ili kemijskih tvari, i vi automatski mijenjate karakter. Za razliku od bilo kojeg drugog dijela tijela, ako oštetite maleni dio mozga, vjerojatno ćete se iz temelja promijeniti. Da biste shvatili kako je to moguće, počnimo ispočetka.

ROĐENI NEDOVRŠENI Ljudska su bića na roĎenju bespomoćna. Otprilike godinu dana nismo sposobni hodati, još otprilike dvije godine nismo sposobni artikulirati cijelu misao i još mnogo godina nismo sposobni samostalno zadovoljavati svoje potrebe. Naš opstanak u potpunosti ovisi o ljudima koji nas okruţuju. Sada to usporedite s mnogim drugim sisavcima. Primjerice, dupini se raĎaju plivajući; ţirafe za nekoliko sati nauče stajati; malena zebra sposobna je trčati četrdeset pet minuta nakon što doĎe na svijet. Naši roĎaci u ţivotinjskom carstvu zapanjujuće su neovisni nedugo nakon što doĎu na svijet. To se na prvi pogled doima kao velika prednost za druge vrste - ali zapravo upućuje na ograničenje. Mlade ţivotinje razvijaju se brzo zato što se ţivčane mreţe u njihovu mozgu uspostavljaju u skladu s uvelike programiranom rudnom. Ali ta pripremljenost je nauštrb fleksibilnosti. Zamislite da se neki nesretni nosorog naĎe u arktičkoj tundri, na Himalaji ili

usred urbanog Tokija. Ne bi bio sposoban prilagoditi se (i zato u tim područjima ne nalazimo nosoroge). Ta strategija dolaska na svijet s prethodno ureĎenim mozgom funkcionira u posebnoj niši ekosustava - ali ako se ţivotinja naĎe izvan te niše, njezini izgledi za preţivljavanje su slabi. S druge strane, ljudska bića sposobna su uspješno preţivljavati u mnogim različitim okruţenjima, od zamrznute tundre do visokih planina i dinamičnih gradskih središta. To je moguće zato što se ljudski mozak raĎa iznimno nedovršen. Umjesto da stigne sa svim dovršenim mreţama — nazovimo to “programiranošću” — ljudski mozak dopušta da ga oblikuju pojedinosti ţivotnog iskustva. Zbog toga mladi mozak proţivljava dugo razdoblje bespomoćnosti dok se polako prilagoĎava svom okruţenju. Programira se “uţivo”.

ELIMINACIJA SINAPSI U DJETINJSTVU: RAZOTKRIVANJE KIPA U MRAMORU U čemu je tajna fleksibilnosti mladog mozga? Nije riječ o stvaranju novih stanica - štoviše, broj moţdanih stanica jednak je u djece i u odraslih osoba. Tajna je u načinu na koji su te stanice povezane. Kad se dijete rodi, njegovi su neuroni vrlo različiti i nepovezani, a u prve dvije godine ţivota počinju se povezivati iznimno brzo jer djeca primaju osjetilne informacije. U mozgu malog djeteta svake se sekunde uspostavi čak dva milijuna novih veza ili sinapsi. Dijete do druge godina ima više od stotinu bilijuna sinapsi, dvostruko više od odrasle osobe. U toj dobi dosegnulo je vrhunac i ima mnogo više veza nego što će mu biti potrebno. Stvaranje novih veza u tom se razdoblju zamjenjuje strategijom neuralnog “čišćenja”. S dozrijevanjem će biti eliminirano pedeset posto vaših sinapsi. PROGRAMIRANJE UŢIVO Mnoge ţivotinje raĎaju se genetski programirane za odreĎene instinkte i ponašanja. Geni usmjeravaju rast njihovog tijela i mozga na specifične načine koji odreĎuju što će biti i kako će se ponašati. Refleks muhe koja bjeţi kad opazi sjenu u pokretu, programirani instinkt crvendaća da zimi leti na jug, medvjedova ţelja za zimskim snom, pseći poriv da štiti vlasnika - sve su to primjeri programiranog instinkta i ponašanja. Programiranost tim bićima omogućuje kretati se poput roditelja čim doĎu na ovaj svijet, a neka se i sama hrane te samostalno preţivljavaju. U ljudi je situacija nešto drugačija. Ljudski mozak je nešto drugačiji. Ljudski mozak na svijet dolazi s odreĎenom mjerom genetske programiranosti

(primjerice, za disanje, plakanje, sisanje, zainteresiranost za lica i sposobnost učenja pojedinosti materinjeg jezika). Ali, u usporedbi s ostatkom ţivotinjskog carstva, ljudski je mozak u trenutku roĎenja neuobičajeno nedovršen. Podroban dijagram uspostavljanja mreţa u ljudskom mozgu nije prethodno programiran. Geni, umjesto toga, pruţaju vrlo općenite upute za nacrte neuralnih mreţa, a iskustvo u svijetu fino usklaĎuje ostatak programa, omogućujući prilagoĎavanje pojedinostima iz okoline. Sposobnost ljudskog mozga da se oblikuje u skladu sa svijetom u kojem je roĎen omogućila je našoj vrsti zavladati svim ekosustavima na planetu te krenuti u Sunčev sustav. Koje sinapse ostaju, a koje će biti eliminirane? Ako sinapsa sudjeluje u odreĎenom krugu, pojačava se; s druge strane, sinapse slabe ako nisu korisne i naposljetku se eliminiraju. Kako biva i s putevima u šumi, veze koje se ne koriste se gube. Proces postajanja onim tko jeste na odreĎeni je način definiran uklanjanjem mogućnosti koje su već bile prisutne. Vi postajete ono što jeste zbog onoga što je uklonjeno iz vašeg mozga, a ne zbog onoga što u njemu raste. Naše okruţenje tijekom djetinjstva usavršava naš mozak te oblikuje dţunglu mogućnosti kako bi bila u skladu s onim čemu smo izloţeni. Naš mozak uspostavlja manje veza, ali su te veze jače. Primjerice, jezik kojem ste izloţeni u ranom djetinjstvu (recimo, engleski, a ne japanski) usavršava vašu sposobnost da čujete odreĎene zvukove svog jezika te oslabljuje vašu sposobnost da čujete zvukove drugih jezika. Drugim riječima, dijete roĎeno u Japanu i dijete roĎeno u Americi čuju sve zvukove obaju jezika te odgovaraju na njih. Dijete odraslo u Japanu s vremenom će izgubiti sposobnost razaznavanja zvukova R i L, koji u japanskom nisu odvojeni. Oblikuje nas svijet u kojem se naĎemo.

U novoroĎenom mozgu neuroni su relativno nepovezani. Tijekom prve dvije ili tri godine ogranci rastu i stanice su sve povezanije. Veze se potom eliminiraju pa su u odrasloj dobi malobrojnije i jače.

PRIRODA SE KOCKA Tijekom našeg dugog djetinjstva mozak neprestano smanjuje broj svojih veza te se oblikuje u skladu s pojedinostima svog okruţenja. Posrijedi je pametna strategija usklaĎivanja mozga s okruţenjem - ali uz nju dolaze i rizici. Ako mozak u razvoju ne dobije primjereno, “očekivano” okruţenje — u kojem dijete prima briţnost i skrb — bit će mu teško razvijan se normalno. To je obitelj Jensen iz Wisconsina doţivjela iz prve ruke. Carol i Bili Jensen posvojili su Toma, Johna i Victoriju kao četverogodišnjake. To troje siročadi do posvajanja je pretrpjelo uţasne uvjete u drţavnim sirotištima u Rumunjskoj — koji su ostavili posljedice na razvoj njihova mozga. Kad su Jensenovi došli po djecu te taksijem krenuli iz Rumunjske, Carol je zamolila vozača da joj prevede što djeca govore. Vozač joj je rekao da govore besmislice. To nije bio poznati jezik. Djeca su, u krajnjem nedostatku normalne interakcije, razvila čudan izmišljeni jezik. Tijekom odrastanja bila su prisiljena nositi se s poteškoćama u učenju, oţiljcima prikraćenosti u ranom djetinjstvu. Tom, John i Victoria ne pamte mnogo toga iz razdoblja koje su proţivjeli u Rumunjskoj. No tih se ustanova ţivo sjeća dr. Charles Nelson, profesor pedijatrije u Dječjoj bolnici u Bostonu. Prvi put ih je posjetio 1999. godine. Bio je uţasnut onime što je vidio. Mala djeca bila su u krevetićima, bez imalo osjetilne stimulacije. Za svakih petnaestero djece brinula se jedna skrbnica, a te

su zaposlenice upućene da ne uzimaju djecu u naručje i ne iskazuju im naklonost ni na koji način, čak ni dok plaču - smatralo se da bi takvi izrazi naklonosti u djeci mogli probuditi ţelju za još, što ograničen broj zaposlenica nije mogao ostvariti. Stoga je sve bilo strogo organizirano. Djecu su posjedali na plastične posude kako bi obavljala nuţdu. Sve su jednako šišali, bez obzira na spol. Bila su jednako odjevena i hranjena po rasporedu. Sve je bilo mehanički ustrojeno. Djeca čiji je plač ostao bez odgovora uskoro su naučila ne plakati. Nitko ih nije uzimao u naručje i nitko se nije igrao s njima. Iako su njihove osnovne potrebe bile zadovoljene (hranili su ih, prali i odijevali), bile su im uskraćene emocionalna skrb, potpora i sve vrste stimulacije. Zbog toga su razvili “nekritičku naklonost”. Nelson opisuje kako je ušao u sobu u kojoj su ga okruţila djeca koju nikada do tada nije vidio — i koja su mu ţeljela skočiti u naručje, sjediti mu u krilu, drţati ga za ruku ili otići s njim. Premda se takvo nekritičko ponašanje na prvi pogled moţe doimati draţesnim, posrijedi je strategija izlaţenja nakraj s teškoćama svojstvena zanemarenoj djeci, koju prate dugoročni problemi s vezanošću. Takvo je ponašanje tipično za djecu koja su odrasla u ustanovi. Potreseni uvjetima koje su vidjeli, Nelson i njegov tim su u Bukureštu uspostavili Program rane intervencije. Procijenili su 136 djece u dobi od šest mjeseci do tri godine, koja su od roĎenja ţivjela u ustanovama. Prije svega, postalo je očito da se kvocijent inteligencije kretao u rasponu od 60 do 80, u usporedbi s prosječnim kvocijentom inteligencije koji iznosi 100. Djeca su pokazivala znakove nerazvijenosti mozga, a njihova jezična sposobnost bila je vrlo zaostala. Kad je Nelson elektroencefalografijom (EEG-om) izmjerio električnu aktivnost u mozgu te djece, ustanovio je znatno smanjenu neuralnu aktivnost. Bez okruţenja koje obuhvaća emocionalnu skrb i kognitivnu stimulaciju ljudski se mozak ne moţe normalno razvijati. Nelsonovo istraţivanje je, ohrabrujuće, otkrilo i vaţnu drugu stranu priče: mozak se često moţe oporaviti, u različitoj mjeri, kad se djeca premjeste u okruţenje u kojem se osjećaju sigurno i u kojem primaju ljubav. Što je dijete mlaĎe u trenutku kad je premješteno, to je njegov oporavak bolji. Djeca koja su prije druge godine premještena u domove skrbnika oporavljala su se sasvim dobro. Nakon druge godine ostvarivala su poboljšanja - ali ovisno o dobi, preostali su razvojni problemi različite teţine. Nelsonovi rezultati ističu presudnu ulogu okruţenja proţetog ljubavlju i briţnošću za razvoj djetetova mozga. A to ilustrira veliku vaţnost okruţenja u oblikovanju onoga tko postajemo. Iznimno smo osjetljivi na svoje okruţenje.

Budući da mozak ostvaruje strategiju “programiranja u hodu”, ono tko jesmo uvelike ovisi o tome gdje smo bili. RUMUNJSKA SIROTIŠTA Rumunjski predsjednik Nicolae Ceausescu zabranio je 1966. godine kontracepciju i pobačaj kako bi povećao broj stanovnika i radnu snagu. Drţavni ginekolozi, poznati kao “menstrualna policija”, pregledavali su ţene u reproduktivnoj dobi kako bi provjerili raĎaju li dovoljno potomaka. Obiteljima s manje od petero djece nametnut je “porez na celibat”. Stopa nataliteta naglo je porasla. Mnoge siromašne obitelji nisu si mogle priuštiti skrb za djecu pa su je predavali drţavnim ustanovama. Stoga je drţava osnivala sve više ustanova kako bi se drţao korak s tim rastućim brojkama. Do 1989. godine, kad je Ceausescu svrgnut, u ustanovama je ţivjelo 170 000 napuštene djece. Znanstvenici su uskoro otkrili posljedice odrastanja u ustanovi na razvoj mozga. A ta su istraţivanja utjecala na drţavnu politiku. Većina rumunjske siročadi tijekom godina je vraćena roditeljima ili premještena u program drţavnog skrbništva. Rumunjska je 2005. godine zakonom zabranila smještanje djece mlade od dvije godine u ustanovu, ako nisu teško invalidna. Milijuni siročadi diljem svijeta i dalje ţive u institucionaliziranim programima drţavne skrbi. S obzirom na to da je mladom mozgu u razvoju potrebno briţno okruţenje, presudno je da drţave pronaĎu način uspostavljanja uvjeta koji će djeci omogućiti pravilan razvoj mozga.

TINEJDŢERSKE GODINE Prije samo nekoliko desetljeća smatralo se da razvoj mozga završava s djetinjstvom. Ali danas znamo da proces stvaranja ljudskog mozga traje do dvadeset i pet godina. Tinejdţerske godine su razdoblje toliko vaţne neuralne reorganizacije i promjene da dramatično utječu na ono tko se doima da jesmo. Hormoni koji struje našim tijelom uzrokuju očite tjelesne promjene pa počinjemo izgledati kao odrasle osobe - ali naš skriveni mozak podvrgnut je jednako velikim promjenama. Te promjene znamo odreĎuju kako se ponašamo te kako reagiramo na svijet koji nas okruţuje. Jedna od tih promjena vezana je uz raĎanje pojma o sebi - a s njim i nelagode zbog samoga sebe. Da bismo stekli uvid u funkcioniranje tinejdţerskog mozga, izveli smo jednostavan pokus. Uz pomoć mog studenta Rickyja Savjanija molili smo dobrovoljce da sjednu na stolac u izlogu jedne prodavaonice. Tada smo

odmaknuli zavjesu kako bismo otkrili dobrovoljca koji je gledao van u svijet — a prolaznici su zurili u njega. Svakog smo dobrovoljca prije smještanja u tu društveno nelagodnu situaciju opremili tako da moţemo mjeriti njegov emocionalni odgovor. Priključili smo ga na ureĎaj koji je mjerio galvanski odgovor koţe, koji otkriva tjeskobu: što se vaše ţlijezde znojnice više otvore, to je provodljivost vaše koţe veća. (Usput, ista se tehnologija koristi u detektoru laţi ili poligrafu.) U našem pokusu sudjelovale su i odrasle osobe i tinejdţeri. U odraslih osoba zabiljeţili smo odgovor stresa kad su ih neznanci gledali, upravo kao što smo očekivali. Ali u tinejdţera je isto iskustvo prouzročilo prekomjerne društvene emocije: tinejdţeri su trpjeli mnogo jaču anksioznost — neki toliko jaku da su drhtali — dok su ih promatrali. OBLIKOVANJE ADOLESCENTSKOG MOZGA Nakon djetinjstva, neposredno prije početka puberteta, nastupa drugo razdoblje prekomjerne proizvodnje: u prefrontalnom korteksu nastaju nove stanice i nove veze (sinapse), odnosno, uspostavljaju se novi putevi za oblikovanje. Nakon te prekomjernosti uslijedi otprilike desetljeće eliminacije: tijekom tinejdţerskih godina slabije veze nestaju, a jače se utvrĎuju. Zbog tog prorjeĎivanja volumen se prefrontalnog korteksa u tinejdţerskim godinama smanjuje za oko jedan posto godišnje. Oblikovanje krugova tijekom tinejdţerskih godina postavlja temelje poukama koje usvajamo na putu postojanja odraslom osobom. Budući da se te velike promjene dogaĎaju u područjima mozga potrebnim za višu razinu razmišljanja i kontrolu poriva, adolescencija je vrijeme nagle kognitivne promjene. Dorzolateralni prefrontalni korteks, vaţan za kontrolu poriva, dozrijeva medu posljednjim područjima pa svoje odraslo stanje doseţe tek u ranim dvadesetima. Mnogo prije nego što su neuroznanstvenici otkrili pojedinosti, tvrtke za automobilsko osiguranje primijetile su posljedice nepotpunog dozrijevanja mozga - pa stoga vozačima tinejdţerima naplaćuju više. Jednako tako, kaznenopravni sustav odavno je to naslutio pa se maloljetnicima stoga pristupa drugačije nego odraslim osobama. Odakle ta razlika izmeĎu odraslih osoba i tinejdţera? Odgovor obuhvaća područje mozga koje se zove medijalni prefrontalni korteks (mPFC). To područje postaje aktivno dok razmišljate o sebi - a osobito o emocionalnom značenju odreĎene situacije za vas. Dr. Leah Somerville i njezini kolege na Sveučilištu Harvard ustanovili su da medijalni prefrontalni korteks s razvojem iz djetinjstva u adolescenciju postaje aktivniji u društvenim situacijama, s

vrhuncem u dobi od otprilike petnaest godina. Društvene situacije tada imaju veliku emocionalnu vaţnost, što raĎa vrlo intenzivan odgovor stresa i nelagode. Drugim riječima, razmišljanje o sebi — takozvana “samoprocjena” - u adolescenciji ima visok prioritet. S druge strane, odrastao mozak naviknut je na pojam o sebi — kao da je razgazio nove cipele - pa odrasloj osobi zbog toga nije toliko nelagodno sjediti u izlogu. Osim što ga odlikuju društvena nelagoda i emocionalna hiperosjetljivost, tinejdţerski je mozak spreman prihvatiti rizik. Bez obzira na to je li posrijedi brza voţnja ili telefonsko slanje fotografija vlastite golotinje, rizično ponašanje tinejdţerskom su mozgu primamljivija nego odraslom. To je uvelike vezano uz način na koji odgovaramo na nagrade i poticaje. S prijelazom iz djetinjstva u adolescenciju mozak sve više odgovara na nagrade u područjima vezanima uz traţenje uţitka (jedno od tih područja je nucleus accummbens). U tinejdţerskim godinama aktivnost u njima visoka je kao i u odraslih. Ali slijedi vaţna činjenica: aktivnost u orbitofrontalnom korteksu - koji sudjeluje u izvršnom odlučivanju, pozornosti i simuliranju budućih posljedica - u tinejdţera je još otprilike jednaka kao u djece. Zreo sustav traţenja uţitka u kombinaciji s nezrelim orbito frontalnim korteksom znači da tinejdţeri nisu samo emocionalno hiperosjetljivi, nego su i manje sposobni kontrolirati svoje emocije nego odrasle osobe. Nadalje, Somerville i njezin tim pretpostavljaju zašto pritisak vršnjaka toliko snaţno odreĎuje ponašanje tinejdţera: područja koja sudjeluju u društvenim pitanjima (kao što je medijalni prefrontalni korteks) čvršće su vezana uz druga područja mozga koja motivaciju prevode u djelovanje (striatum i mreţa njegovih veza). Smatraju da to moţe objasniti zašto su tinejdţeri skloniji riskirati kad su njihovi prijatelji u blizini. Naše viĎenje svijeta u tinejdţerskim godinama posljedica je pravodobnih promjena mozga. Te promjene uzrokuju veću nelagodu u društvu, više riskiranja i veću sklonost ponašanjima na koja utječu vršnjaci. Frustriranim roditeljima tinejdţera širom svijeta upućujemo vaţnu poruku: ono tko jesmo kao tinejdţer nije jednostavno posljedica izbora ili stava nego razdoblja intenzivne i neizbjeţne neuralne promjene.

PLASTIĈNOST U ODRASLOJ DOBI Do dvadeset i pete godine dječje i adolescentske transformacije mozga napokon završavaju. Tektonski zaokreti u našem identitetu i osobnosti su završili i naš se mozak čini potpuno razvijenim. Mogli biste pomisliti da je ono tko jesmo kao odrasla osoba sada utvrĎeno i nepromjenjivo. Ali nije: naš se mozak nastavlja mijenjati i u odrasloj dobi. Ono što je moguće oblikovati - i što

moţe zadrţati oblik - nazivamo plastičnim. Jednako je s mozgom, čak i u odrasloj dobi: iskustvo ga mijenja, a mozak zadrţava tu promjenu. Da biste stekli dojam o tome koliko te fizičke promjene mogu biti dojmljive, razmotrimo mozgove osobite skupine ljudi koji rade u Londonu: vozača gradskih taksija. Oni četiri godine pohaĎaju intenzivnu obuku kako bi prošli ispit “Poznavanje Londona”, jedan od najzahtjevnijih društvenih podviga pamćenja. Budući taksisti moraju upamtiti sloţene londonske prometnice u svim njihovim kombinacijama i permutacijama. Posrijedi je iznimno teţak zadatak: gradivo obuhvaća 320 različitih ruta kroz grad, 25 000 pojedinačnih ulica i 20 000 znamenitosti te vaţnih mjesta - hotela, kazališta, restorana, ambasada, policijskih postaja, sportskih ustanova i svih mjesta na koja bi putnik mogao poţeljeti stići. Učenici u pravilu tri do četiri sata dnevno ponavljaju teoretske voţnje. Jedinstveni mentalni izazovi ove obuke pobudili su zanimanje skupine neuroznanstvenika iz Sveučilišnog koledţa u Londonu, koji su snimili mozak nekoliko vozača taksija. Te je znanstvenike osobito zanimalo jedno malo područje mozga zvano hipokampus - presudno za pamćenje, napose prostorno. Znanstvenici su otkrili vidljive razlike u mozgovima taksista: straţnji dio hipokampusa bio je fizički veći od istog dijela u članova kontrolne skupine — što je vjerojatno prouzročilo njihovo veće prostorno pamćenje. Istraţivači su ustanovili i da je promjena tog područja mozga bila veća što je taksist dulje obavljao svoj posao, što govori da rezultat nije jednostavno odraţavao stanje tih ljudi kad su ušli u tu profesiju, nego da je proizašao iz prakse. Istraţivanje taksista otkriva da mozak odrasle osobe nije utvrĎen, nego se moţe preoblikovati u tolikoj mjeri da je promjena vidljiva obučenom oku. Mozgovi taksista nisu jedini koji se preoblikuju. Istraţivanje jednog od najslavnijih mozgova dvadesetog stoljeća, mozga Alberta Einsteina, nije otkrilo tajnu njegove genijalnosti. Ali otkrilo je proširenje dijela mozga posvećenog prstima na njegovoj lijevoj ruci — oblikujući u njegovu korteksu duboku brazdu nazvanu znak omega, jer je u obliku znaka grčkog slova Ω — zahvaljujući njegovoj manje poznatoj strasti sviranja violine. Ta brazda poveća se u iskusnih violinista koji intenzivno razvijaju finu spretnost prstiju lijeve ruke. S druge strane, u pijanista znak omege nastane u objema polutkama jer oni koriste obje ruke u finim, preciznim pokretima. Oblik vijuga i brazdi u mozgu u velikoj je mjeri jednak meĎu ljudima ali finije pojedinosti pruţaju osoban i jedinstven odraz toga gdje ste bili i tko jeste. Premda je većina promjena premalena da bi bile vidljive golim okom, sve što ste doţivjeli promijenilo je fizičku strukturu vašeg mozga — od ekspresije

gena do poloţaja molekula i ustroja neurona. Obitelj iz koje potječete, vaša kultura, vaši prijatelji, vaš posao, svaki film koji ste pogledali, svaki razgovor koji ste vodili — sve je to ostavilo trag na vašem ţivčanom sustavu. Ti neizbrisivi, mikroskopski tragovi nakupljaju se i čine ono tko jeste te ograničavaju ono tko moţete postati.

PATOLOŠKE PROMJENE Promjene u našem mozgu otkrivaju što smo učinili i tko jesmo. Ali što se dogaĎa ako se mozak promijeni zbog bolesti ili ozljede? Mijenja li to i ono tko jesmo, našu osobnost ili naše postupke? Charles Whitman je 1. kolovoza 1966. godine dizalom pošao na promatračnicu zgrade Sveučilišta Texas u Austinu. U to vrijeme dvadeset i pet godina star muškarac počeo je pucati po ljudima na tlu ne birajući mete. Trinaestero je ubijeno, a trideset i troje ranjeno prije nego što je policija napokon ustrijelila i usmrtila Whitmana. Kad su stigli u njegovu kuću, otkrili su da je večer prije ubio svoju suprugu i svoju majku. Samo je jedna činjenica bila veće iznenaĎenje od njegova nasumičnog nasilja, a to je nedostatak ičega o Charlesu Whitmanu što bi upućivalo na tu mogućnost. Bio je izviĎač, zaposlen kao bankovni sluţbenik i studirao je strojarstvo. Nedugo nakon što je ubio suprugu i majku, sjeo je i natipkao poruku koja je trebala biti oproštajno pismo samoubojice: Ovih dana zapravo ne shvaćam sam sebe. Trebao bih biti prosječan, razborit i inteligentan mladić. MeĎutim, u posljednje vrijeme (ne sjećam se kad je započelo) ţrtva sam mnogih neobičnih i iracionalnih misli... Ţelim da se nakon moje smrti obavi obdukcija mog tijela kako bi se ustanovilo je li prisutan ikakav vidljiv tjelesni poremećaj. Whitmanovu zahtjevu je udovoljeno. Patolog je nakon obdukcije izvijestio da je Whitman imao malen tumor na mozgu. Bio je velik poput bobe borovnice i pritiskao je dio njegova mozga zvan amigdala, koji je aktivan kod straha i agresivnosti. Taj blagi pritisak na amigdalu prouzročio je kaskadu posljedica u Whitmanovu mozgu, zbog čega je učinio ono što bi inače bilo posve nespojivo s njegovim karakterom. Njegova moţdana tvar se mijenjala, a s njom se mijenjalo i ono što je on bio. Ovaj je primjer ekstreman, ali i manje dramatične promjene u mozgu mogu izmijeniti vaše ustrojstvo. Sjetite se konzumacije droga ili alkohola. OdreĎeni oblici epilepsije ljude čine religioznijima. Uslijed Parkinsonove bolesti ljudi često gube vjeru, a lijekovi protiv Parkinsonove bolesti mnoge

ljude pretvore u kompulzivne kockare. Ne mijenjaju nas samo bolesti ili kemikalije: od filmova koje gledamo do posla koji obavljamo, sve pridonosi neprestanom preoblikovanju neuralnih mreţa koje smatramo sobom. Dakle, tko ste vi zapravo? Ima li koga duboko dolje, u srţi?

JESAM LI UKUPNOST SVOJIH SJEĆANJA? Naš se mozak i tijelo tijekom ţivota mijenjaju toliko mnogo da je — kao kod male kazaljke sata - te promjene teško opaziti. Primjerice, vaši se eritrociti u potpunosti izmijene svaka četiri mjeseca, a stanice vaše koţe izmijene se svakih nekoliko tjedana. Za otprilike sedam godina svaki atom vašeg tijela zamijenjen je drugim atomom. Tjelesno ste neprestano novi. Srećom, moţda postoji jedna konstanta koja povezuje sve te različite inačice vašeg jastva: pamćenje. Pamćenje moţda moţe posluţiti kao nit koja vas čini onim tko jeste. Pamćenje je u srţi vašeg identiteta i pruţa vam jedinstven, kontinuiran pojam o sebi. Ali u tome leţi moguć problem. Bi li ta kontinuiranost mogla biti iluzija? Zamislite da moţete ući u neki park i sresti svoje jastvo u različitim dobima svog ţivota. Eno vas u šestoj godini, u tinejdţerskoj dobi, u kasnim dvadesetima, srednjim pedesetima, ranim sedamdesetima, sve do vaših posljednjih godina. U tom scenariju svi biste mogli zajedno sjesti i pripovijedati iste priče o svom ţivotu, ispredajući jednu nit vašeg identiteta. Ili ipak ne biste? Svi posjedujete to ime i prošlost, ali činjenica je da ste svi pomalo drugačiji ljudi te da posjedujete različit sustav vrijednosti i različite ciljeve. I vaša ţivotna sjećanja moţda imaju manje zajedničkog nego što bi se očekivalo. Vaše sjećanje na ono tko ste bili u petnaestoj razlikuje se od toga tko ste doista bili u petnaestoj godini. Štoviše, vaša sjećanja na iste dogaĎaje se razlikuju. Zašto? Zbog onoga što pamćenje jest - i nije. Sjećanje nije precizna videosnimka odreĎenog trenutka vašeg ţivota, nego krhko stanje mozga iz davno prošlog vremena koje je potrebno oţivjeti da biste ga se sjetili. Slijedi primjer: u restoranu ste povodom proslave prijateljevog roĎendana. Sve što doţivite aktivira odreĎene obrasce aktivnosti u vašem mozgu. Primjerice, odreĎeni obrazac aktivnosti oţivi uslijed razgovora izmeĎu vaših prijatelja. Drugi obrazac pobuĎen je mirisom kave, a treći okusom finog francuskog kolačića. Činjenica da konobar stavlja palac u vašu šalicu još je jedna nezaboravna pojedinost predstavljena drugačijom konfiguracijom neuronskog okidanja. Sve te konstelacije meĎusobno se povezuju u golemu asocijativnu mreţu neurona koju hipokampus neprestano ponavlja sve dok se asocijacije ne utvrde. Neuroni koji su istodobno aktivni uspostavit će jače veze:

stanice koje okidaju zajedno, uspostavljaju vezu. Posljedična mreţa je jedinstven potpis tog dogaĎaja te predstavlja vaše sjećanje na tu roĎendansku večeru. Zamislimo sada da šest mjeseci poslije okusite jedan od francuskih kolačića, baš poput onoga koji ste jeli na toj proslavi roĎendana. Taj vrlo specifičan ključ moţe otključati cijelu mreţu asocijacija. Izvorna konstelacija se aktivira, kao kad se pale svjetla grada. I odjednom se vraćate u to sjećanje. Iako toga nismo uvijek svjesni, pamćenje nije bogato kao što biste očekivali. Znate da su vaši prijatelji bili ondje. On je zacijelo bio u odijelu jer uvijek nosi odijelo. A ona je na sebi imala plavu košulju. Ili moţda ljubičastu? A moţda je bila zelena. Ako doista istraţite to sjećanje, uvidjet ćete da se ne moţete sjetiti pojedinosti vezanih uz bilo kojeg drugog gosta u restoranu, iako je bio pun. I tako je vaše sjećanje na tu slavljeničku večeru počelo blijedjeti. Zašto? Prije svega, na raspolaganju vam je konačan broj neurona i od svih se očekuje da istodobno obavljaju više zadataka. Svaki neuron u različitim trenucima sudjeluje u različitim konstelacijama. Vaši neuroni funkcioniraju u dinamičnoj matrici promjenjivih odnosa i neprestano su izloţeni teškim zahtjevima povezivanja s drugima. Stoga je vaše sjećanje na onu roĎendansku večeru postalo maglovito jer je vašim “roĎendanskim” neuronima dodijeljen zadatak sudjelovanja u drugim mreţama pamćenja. Neprijatelj pamćenja nije vrijeme nego druga sjećanja. Svaki novi dogaĎaj mora uspostaviti nove odnose meĎu konačnim brojem neurona. IznenaĎenje je to što se izblijedjelo sjećanje vama ne doima izblijedjelim. Vi smatrate, ili barem pretpostavljate, da posjedujete potpunu sliku. A vaše sjećanje na taj dogaĎaj još je upitnije. Recimo da su se vaši prijatelji u godini nakon te večere razišli. Kad se ponovno sjetite te večere, mogli biste pogrešno misliti da ste opazili znakove koji su to najavljivali. Nije li on te večeri bio šutljiviji nego inače? Nisu li se izmeĎu njih dvoje dogaĎali trenuci neugodne tišine? Pa, to je teško sa sigurnošću ustanoviti jer spoznaja koja se pojavila u vašoj mreţi sada mijenja sjećanje koje odgovara onom trenutku. Vaša sadašnjost neizbjeţno nijansira vašu prošlost. Stoga odreĎeni dogaĎaj u različitim stadijima ţivota moţete poimati donekle različito.

POGREŠIVOST SJEĆANJA Na promjenjivost našeg sjećanja uputio je pionirski rad profesorice Elizabeth Loftus sa Sveučilišta Kalifornije u Irvineu. Ona je izmijenila područje istraţivanja pamćenja dokazavši koliko su sjećanja podloţna promjeni.

Loftus je osmislila pokus u sklopu kojeg je pozvala dobrovoljce da gledaju snimke sudara automobila, a tada im je postavila niz pitanja kako bi ustanovila što su upamtili. Pitanja koja je postavila utjecala su na odgovore koje je primila. Loftus objašnjava: “Kad sam upitala koliko su se brzo automobili kretali u trenutku kad su udarili jedan u drugi i kad sam upitala koliko su se brzo kretali u trenutku kad su tresnuli jedan u drugi, svjedoci su iznosili različite procjene brzine. Smatrali su da su se automobili kretali brţe ako sam upotrijebila riječ „tresnuli‟.” Zaintrigirana time kako sugestivna pitanja mogu kontaminirati pamćenje, odlučila je poći dalje. Bi li bilo moguće podmetnuti potpuno laţna sjećanja? Da bi to doznala, izabrala je sudionike te zamolila svoj tim da kontaktira njihove obitelji kako bi dobili informacije o dogaĎajima iz njihove prošlosti. Naoruţani tim informacijama, istraţivači su sastavili po četiri priče o djetinjstvu svakog sudionika. Tri su bile istinite. Četvrta priča sadrţavala je uvjerljive informacije, ali je bila u cijelosti izmišljena. Govorila je o tome kako su se u djetinjstvu izgubili u trgovačkom centru, kako ih je pronašla ljubazna starija osoba i kako su se napokon vratili roditelju. Sudionicima su u nizu razgovora ispripovijedane četiri priče. Najmanje četvrtina njih tvrdila je da se sjeća incidenta gubljenja u trgovačkom centru iako se to zapravo nije dogodilo. I to nije bilo sve. Loftus objašnjava: “Mogu se početi prisjećati ponečeg o tome. Ali kad se tjedan dana poslije vrate, počnu se sjećati više pojedinosti. Moţda će govoriti o starijoj ţeni koja ih je spasila.” S vremenom se u to laţno sjećanje uvlačilo sve više pojedinosti: “Starica je na glavi imala šašavi šešir”; “Sa sobom sam imao svoju omiljenu igračku”; “Moja mama je bila jako ljuta”. Stoga ne samo što je bilo moguće u mozak podmetnuti laţna nova sjećanja nego su ih ljudi prihvaćali te dopunjavali, nesvjesno uplićući izmišljotinu u tkanje svog identiteta. Svi smo podloţni toj manipulaciji pamćenjem — pa čak i sama Loftus. Ispostavilo se da se njezina majka utopila u bazenu dok je ona bila dijete. Mnogo godina poslije u razgovoru s jednim roĎakom na roĎendanu doznala je nevjerojatnu činjenicu: da je sama pronašla majčino tijelo u bazenu. Ta ju je vijest šokirala; nije to znala i zapravo nije povjerovala u to. Ali rekla je: “Pošla sam kući s tog roĎendana i pomislila: moţda i jesam. Počela sam misliti o drugim pojedinostima kojih sam se sjetila - kao što je dolazak vatrogasaca, koji su mi dali kisik. Moţda mi je kisik bio potreban jer sam bila vrlo potresena zbog nalaţenja tijela?” Uskoro je mogla vizualizirati majku u bazenu. Ali tada ju je roĎak nazvao i rekao da je pogriješio. Tijelo ipak nije pronašla mlada Elizabeth. Pronašla ga je Elizabethina teta. I tako je Loftus

imala mogućnost iskusiti kako je posjedovati vlastito laţno sjećanje, bogato pojedinostima i dubokim osjećajima. Naša prošlost nije vjeran zapis. Naša prošlost je rekonstrukcija koja katkad moţe graničiti s mitologijom. Svoja ţivotna sjećanja trebali bismo razmatrati znajući da nisu sve pojedinosti točne. Neke su potekle iz priča koje su nam ljudi ispripovijedali o nama, a druge su se pojavile uslijed naših misli o tome što se zacijelo dogodilo. SJEĆANJE NA BUDUĆNOST Henry Moloison pretrpio je svoj prvi jači epileptični napadaj na svoj petnaesti roĎendan. Napadaji su od tog trenutka postali učestaliji. Suočen s budućnošću silovitih konvulzija, Henry se podvrgnuo eksperimentalnom kirurškom zahvatu kojim je uklonjen srednji dio temporalnog reţnja (uključujući hipokampus) s obje strane njegova mozga. Henryjevi napadaji su izliječeni, ali uz strašnu nuspojavu: do kraja ţivota nije bio sposoban uspostaviti nova sjećanja. No priča tu ne završava. Osim nesposobnosti stvaranja novih sjećanja, nije bio sposoban ni zamisliti budućnost. Zamislite kako bi bilo sutra poći na plaţu. Koje slike prizivate? Surfere i kule od pijeska? Zapljuskivanje valova? Probijanje sunčevih zraka kroz oblake? Kad biste upitali Henryja što bi zamislio, njegov tipičan odgovor mogao bi biti: “Mogu zamisliti samo plavu boju. ” Njegova nesreća otkriva ponešto o moţdanim mehanizmima u temelju pamćenja: njihova svrha nije jednostavno biljeţiti ono što se dogodilo, nego nam omogućiti i projiciranje u budućnost. Da bismo zamislili sutrašnje iskustvo na plaţi, hipokampus osobito ima presudnu ulogu u sastavljanju zamišljene budućnosti preustrojem/kombiniranjem informacija iz naše prošlosti. Dakle, ako se vaš odgovor na pitanje tko ste vi temelji samo na vašim sjećanjima, to vaš identitet čini pomalo čudnom, promjenjivom pričom u nastavcima.

MOZAK U STAROSTI U današnje vrijeme ţivimo dulje nego ikada u ljudskoj povijesti — a to predstavlja izazov odrţavanja zdravlja mozga. Bolesti kao što su Alzheimerova i Parkinsonova napadaju tkivo našeg mozga, a s njime i bit onoga tko jesmo. Ali slijedi dobra vijest: kao što vaše okruţenje i vaše ponašanje oblikuju vaš mozak u mladosti, jednako su vaţni i u vašim zrelijim godinama.

Više od 1100 časnih sestara, svećenika i redovnika diljem Sjedinjenih Američkih Drţava sudjeluje u jedinstvenom istraţivačkom projektu - Studiji vjerskih redova - kako bi se istraţili učinci starenja na mozak. Istraţivanje je osobito usredotočeno na izdvajanje čimbenika rizika od Alzheimerove bolesti, a ispitanici, stariji od šezdeset i pet godina, nemaju nikakvih simptoma te ne iskazuju mjerljive znakove bolesti. Osim što su stabilna skupina koju je svake godine lako moguće pronaći kako bi se obavili redoviti testovi, vjerski redovi dijele sličan način ţivota, što uključuje prehranu i ţivome standarde. To omogućuje manje takozvanih “zbunjujućih čimbenika” ili razlika koje se mogu javiti u široj populaciji, kao što su prehrana, socioekonomski status ili obrazovanje — što bi moglo nepovoljno utjecati na rezultate istraţivanja. Prikupljanje podataka započelo je 1994. godine. Dr. David Bennett i njegov tim na Sveučilištu Rush u Chicagu do sada su prikupili više od 350 mozgova. Svaki se paţljivo konzervira te se pregledava u potrazi za mikroskopskim dokazima bolesti mozga vezanih uz starenje. A to je samo polovica studije: druga polovica obuhvaća podrobno prikupljanje podataka o svakom sudioniku za njegova ţivota. Svi se ispitanici svake godine podvrgavaju testovima u rasponu od psiholoških i kognitivnih procjena do medicinskih, tjelesnih i genetičkih pretraga. Kad je tim započeo istraţivanje, očekivali su pronaći jasnu poveznicu izmeĎu kognitivnog slabljenja i triju bolesti koje su najčešći uzroci demencije: Alzheimerova bolest, moţdani udar i Parkinsonova bolest. No umjesto toga otkrili su sljedeće: zahvaćenost moţdanog tkiva Alzheimerovom bolešću nije nuţno značila da će osoba doţivjeti kognitivne probleme. Neki su ljudi umrli s potpuno razvijenom patologijom Alzheimerove bolesti, ali bez gubitka kognitivnih sposobnosti. O čemu se radi? Tim se u potrazi za odgovorima vratio svojim opseţnim podacima. Bennett je ustanovio da su psihološki i iskustveni čimbenici odreĎivali hoće li doći do kognitivnog gubitka. Točnije, zaštitni učinak imala je kognitivna vjeţba - odnosno, aktivnost koja mozak drţi aktivnim, poput rješavanja kriţaljki, čitanja, voţnje, učenja novih vještina i odgovornosti, kao i društvena aktivnost, društvene mreţe i interakcije te tjelesna aktivnost. S druge strane, ustanovili su da su negativni psihološki čimbenici poput usamljenosti, tjeskobe, depresije i sklonosti psihološkoj patnji povezani s brţim kognitivnim slabljenjem. Pozitivne značajke poput savjesnosti, ţivotne svrhe i bavljenja nečim imale su zaštitno djelovanje. Sudionici s bolesnim neuralnim tkivom — ali bez kognitivnih simptoma -

stvorili su takozvanu “kognitivnu pričuvu”. S propadanjem odreĎenih područja moţdanog tkiva druga su područja bila vrlo aktivna pa su stoga kompenzirala ili preuzimala njihove funkcije. Što svoj mozak drţimo u boljem kognitivnom stanju - u pravilu tako što ćemo ga izazivati zahtjevnim i novim zadacima, uključujući društvenu interakciju - to više neuralne mreţe stvaraju nove puteve za stizanje od točke A do točke B. Zamislite mozak kao kutiju s alatom. Ako je dobra, sadrţavat će sav alat koji vam je potreban za obavljanje posla. Ako morate odvrnuti vijak, iz nje biste mogli izvaditi ključ odgovarajuće veličine; ako nemate ključ, izvadit ćete papagajke; ako i to nedostaje, mogli biste pokušati s običnim kliještima. Jednako je s kognitivno sposobnim mozgom: čak i ako mnogi putevi degeneriraju uslijed bolesti, mozak se moţe dosjetiti drugih rješenja. Mozgovi časnih sestara pokazuju da je moguće zaštititi mozak te pomoći što dulje zadrţan ono tko jesmo. Proces starenja ne moţemo zaustaviti, ali prakticiranjem svih vještina iz naše kognitivne kutije s alatom mogli bismo ga moţda usporiti.

SVJESNO OSJEĆAM Kad razmišljam o tome tko sam, jedan aspekt nipošto ne smijem zanemariti: ja sam biće koje osjeća. Doţivljavam svoje postojanje. Osjećam se kao da sam ovdje, kao da svijet gledam kroz ove oči, kao da ovu šarenu predstavu opaţam s vlastite središnje pozornice. Nazovimo taj osjećaj sviješću ili svjesnošću. Znanstvenici često raspravljaju o podrobnoj definiciji svijesti, ali je uz pomoć jednostavne usporedbe vrlo lako odrediti o čemu govorimo: dok ste budni, posjedujete svijest, a dok ste u dubokom snu, ne posjedujete je. Ta razlika daje nam temelj za jednostavno pitanje: kako se moţdana aktivnost razlikuje za vrijeme tih dvaju stanja? Jedan način mjerenja je elektroencefalografija (EEG), koja biljeţi saţetak okidanja milijardi neurona registriranjem slabih električnih signala na vanjskoj strani lubanje. Posrijedi je pomalo primitivna tehnologija; katkad je usporeĎuju s pokušajem razumijevanja pravila bejzbola drţanjem mikrofona uz vanjski zid stadiona. Kako bilo, EEG moţe ponuditi trenutačan uvid u razlike izmeĎu stanja budnosti i stanja spavanja. PROBLEM TIJELO - UM Svjesnost je jedna od zagonetki, suvremene neuroznanosti koja najviše zbunjuje. U kakvom su odnosu naše mentalno iskustvo i naš fizički mozak? Filozof René Descartes pretpostavio je da nematerijalna duša postoji

neovisno o mozgu. Pretpostavio je da osjetilne ulazne informacije ulaze u epifizu, koja sluţi kao ulaz u nematerijalni duh. (Epifizu je vjerojatno izabrao zbog toga što se nalazi na sredini mozga, dok je većina drugih elemenata dvostruka, po jedan u svakoj polutki.) Lako je zamisliti nematerijalnu dušu; meĎutim, teško je pomiriti je s neuroznanstvenim dokazima. Descartes nije imao priliku prošetati neurološkim odjelom. Da jest, vidio bi da se s promjenom mozga mijenja i čovjekova osobnost. Neke vrste oštećenja mozga ljude čine deprimiranim. Druge promjene čine ih maničnim. Neke utječu na čovjekovu religioznost, smisao za humor ili ţelju za kockanjem. Druge čovjeku donose neodlučnost, halucinacije ili agresivnost. Odatle proizlazi poteškoća u pretpostavci da je mentalno moguće odvojiti od tjelesnog. Kao što ćemo ustanoviti, suvremena neuroznanost radi na razotkrivanju odnosa izmeĎu precizne neuralne aktivnosti i specifičnih stanja svijesti. Moguće je da će potpuno razumijevanje svijesti iziskivati nova otkrića i teorije; naše područje još je prilično mlado. Kad ste budni, vaši moţdani valovi otkrivaju da milijarde vaših neurona sudjeluju u sloţenim meĎusobnim razmjenama: zamislite to kao tisuće pojedinačnih razgovora u gomili ljudi na utakmici. Kad zaspite, čini se kao da se vaše tijelo isključuje. Stoga je prirodno pretpostaviti da neuronski stadion utihne. Ali 1953. godine otkriveno je da je ta pretpostavka netočna: mozak je noću jednako aktivan kao i tijekom dana. Tijekom sna neuroni se jednostavno drugačije meĎusobno koordiniraju, ulazeći u više sinkronizirano, ritmično stanje. Zamislite da gomila na stadionu izvodi neprekidan navijački val, neprestano iznova. Kao što moţete zamisliti, sloţenost rasprave na stadionu mnogo je bogatija dok se ondje odvija tisuće zasebnih konverzacija. S druge strane, kad se gomila uskladi u bučnom navijačkom valu, posrijedi je manje intelektualno ozračje. Dakle, ono tko jeste u bilo kojem trenutku ovisi o preciznim ritmovima vašeg neuronskog okidanja. Vaše svjesno jastvo tijekom dana izranja iz te integrirane neuralne sloţenosti. Noću, kad se interakcija vaših neurona tek malo promijeni, vi nestajete. Vaši voljeni moraju pričekati sljedeće jutro kad će vaši neuroni dopustiti da val zamre te se vratiti svom sloţenom ritmu. Tek tada se vraćate. Dakle, tko jeste ovisi o tome čime se vaši neuroni bave iz trenutka u trenutak.

MOZGOVI SU NALIK SNJEŢNIM PAHULJICAMA Nakon završetka diplomskog studija imao sam priliku raditi s jednim od svojih znanstvenih junaka, s Francisom Crickom. Kad sam ga upoznao već je bio usredotočen na bavljenje pitanjem svijesti. Na ploči u njegovu uredu pisalo je mnogo toga, ali me se svaki put dojmilo to što je jedna riječ pisala u sredini, mnogo veća od drugih. Ta riječ bila je “značenje”. O mehanici neurona, mreţa i područja mozga znamo mnogo, ali ne znamo zašto nam svi ti signali, koji struje njime, nešto znače. Kako nas tvar našeg mozga moţe potaknuti da marimo o bilo čemu? Problem značenja još nije riješen. Ali mislim da moţemo reći sljedeće: značenje nečega za vas u potpunosti proizlazi iz vaših mreţa asocijacija, utemeljenih na čitavoj povijesti vašeg ţivotnog iskustva. Zamislite da uzmem komad tkanine, stavim pigmente boje na nju i pokaţem je vašem vizualnom sustavu. Bi li to moglo pobuditi sjećanja i raspiriti vašu maštu? Pa vjerojatno ne bi jer je to samo komad tkanine, zar ne? Ali zamislite sada da su ti pigmenti na tkanini rasporeĎeni u obrazac nacionalne zastave. Taj prizor gotovo će nedvojbeno izazvati nešto u vama - ali to specifično značenje je jedinstveno za vašu iskustvenu prošlost. Predmete ne opaţate onakvima kakvi jesu. Opaţate ih onakvima kakvi ste vi. Svatko od nas je na svojoj vlastitoj putanji - koju usmjeravaju naši geni i naša iskustva - i zbog toga svaki mozak ima drugačiji unutarnji ţivot. Mozgovi su jedinstveni kao i snjeţne pahuljice. Kako se bilijuni vaših novih veza neprestano stvaraju i preoblikuju, taj osobiti obrazac znači da netko poput vas nije nikada postojao niti će ikada postojati. Iskustvo vaše svjesnosti u ovom trenutku jedinstveno je za vas. A budući da se fizička tvar neprestano mijenja, i mi se mijenjamo. Nismo nepromjenjivi. Od kolijevke do groba mi smo djela u nastajanju.

Vaše tumačenje fizičkih objekata gotovo je iskuljučivo vezano uz povijesnu putanju vašeg mozga - a gotovo nikako uz same predmete. Ova dva pravokutnika ne sadrţe ništa osim rasporeĎenih boja. Pas ne bi opazio smislenu razliku izmeĎu njih. Kakvu god reakciju doţivjeli na njih, ta reakcija u potpunosti proizlazi iz vas, a ne iz njih.

ŠTO JE STVARNOST? Kako biološko zdravlje mozga rada naše iskustvo: prizor smaragdno zelene boje, okus cimeta, miris mokre zemlje? A što ako je svijet koji vas okruţuje, sa svojim bogatim bojama, teksturama, zvukovima i mirisima, iluzija, predstava koju vaš mozak prireĎuje za vas? Kad biste stvarnost mogli pojmiti onakvom kakva uistinu jest, šokirala bi vas njezina bezbojna, bezmirisna i bezukusna tišina. Izvan vašeg mozga postoje samo energija i tvar. Tijekom milijuna godina evolucije ljudski mozak razvio je vještinu pretvaranja te energije i tvari u bogato osjetilno iskustvo bivanja u svijetu. Kako?

ILUZIJA STVARNOSTI Od trenutka kad se ujutro probudite okruţeni ste bujicom svjetlosti, zvukova i mirisa. Vaša osjetila su preplavljena. Morate se samo svaki dan pojaviti i, bez misli ili truda, uronite u neospornu stvarnost svijeta. Ali koliki dio te stvarnosti je tvorevina vašeg mozga, koja nastaje samo u vašoj glavi? Razmotrimo rotirajuće zmije u nastavku. Iako se na ovoj stranici zapravo ništa ne pomiče, doima se kao da zmije vijugaju. Kako vaš mozak moţe opaţati kretanje ako znate da je crteţ nepomičan?

Na ovoj se stranici ništa ne pomiče, ali vi opaţate kretanje. Iluzija rotirajućih zmija Akiyoshija Kitaoke.

Usporedite boje kvadrata označenih slovima A i B. Iluzija šahovske ploče Edwarda Adelsona.

Ili razmotrimo ovu šahovsku ploču. Iako tako ne izgleda, kvadrat označen slovom A potpuno je jednake boje kao i kvadrat označen slovom B. Dokaţite to sami sebi tako što čete pokriti preostali dio slike. Kako kvadrati mogu izgledati toliko različito iako su fizički jednaki? Ovakve iluzije pruţaju nam prve nagovještaje o tome da naša slika vanjskog svijeta nije nuţno točan prikaz. Naše poimanje stvarnosti manje je vezano uz ono što se dogaĎa vani, a više uz ono što se dogaĎa u našem mozgu.

VAŠ DOŢIVLJAJ STVARNOSTI Doima se kao da putem osjetila imate izravan pristup svijetu. Moţete pruţiti ruku i dodirnuti tvar fizičkog svijeta — kao što je ova knjiga ili stolac na kojem sjedite. Ali taj osjet dodira nije izravno iskustvo. Premda osjećate kao da se dodir dogaĎa u vašim prstima, sve se zapravo dogaĎa u kontrolnom centru u mozgu. Jednako je sa svim vašim osjetilnim iskustvima. Vid se ne dogaĎa u vašim očima; sluh se ne dogaĎa u vašim ušima; njuh se ne dogaĎa u vašem nosu. Sva vaša osjetilna iskustva dogaĎaju se u olujama aktivnosti u računalnoj tvari vašeg mozga. Evo zašto: mozak nema pristup vanjskom svijetu. Zatvoren je u mračnoj, tihoj komori vaše lubanje pa nikada nije izravno iskusio vanjski svijet, i nikada ga neće iskusiti. Umjesto toga, samo je jedan način da informacije iz vanjskog svijeta stignu u mozak. Vaši osjetilni organi — vaše oči, uši, nos, usta i koţa - djeluju kao tumači. Registriraju različite izvore informacija (uključujući fotone, valove kompresije zraka, molekularne koncentracije, pritisak, teksturu, temperaturu) i pretvaraju ih u opću valutu mozga: elektrokemijske signale. Ti elektrokemijski signali jure kroz guste mreţe neurona, glavne signalne stanice mozga. U ljudskom mozgu su stotine milijardi neurona, a svaki šalje desetke ili stotine električnih impulsa tisućama drugih neurona u svakoj sekundi vašeg ţivota. Sve što doţivite — svaki prizor, zvuk, miris - zapravo je elektrokemijski prikaz u mračnoj kinodvorani, a ne izravno iskustvo. Kako mozak svoje nebrojene elektrokemijske obrasce pretvara u korisno razumijevanje svijeta? Čini to usporeĎujući signale koje prima od različitih osjetilnih informacija, registrirajući obrasce koji mu omogućuju što bolje

pretpostavljati što je “vani”. Njegovo funkcioniranje toliko je moćno da se njegov rad čini posve laganim. Ali razmotrimo to malo bolje. Započnimo s našim dominantnim osjetilom: vidom. Čin opaţanja doima nam se toliko prirodnim da je teško pojmiti golemo postrojenje koje ga omogućuje. Otprilike trećina ljudskog mozga posvećena je zadatku vida, pretvaranju sirovih fotona svjetlosti u majčino lice, u našeg voljenog ljubimca ili u kauč na kojem se spremamo odrijemati. Da bismo otkrili što se dogaĎa iza scene, razmotrimo slučaj čovjeka koji je izgubio vid, a tada mu je pruţena mogućnost da ga ponovno dobije.

BIO SAM SLIJEP, ALI SADA VIDIM Mike May izgubio je vid kad su mu bile tri i pol godine. Kemijska eksplozija oštetila je njegove roţnice, onemogućujući njegovim očima pristup fotonima. Kao slijepac postao je uspješan poslovni čovjek, ali i paraolimpijski prvak u skijanju, spuštajući se niz padine uz pomoć zvučnih znakova. Potom je, nakon više od četrdeset godina sljepoće, doznao za pionirsku terapiju matičnim stanicama koja je mogla popraviti fizičko oštećenje njegovih očiju. Odlučio je podvrgnuti se tom kirurškom zahvatu; naposljetku, sljepoća je bila samo posljedica zamućenja njegovih roţnica, a rješenje je bilo jednostavno. Ali dogodilo se nešto neočekivano. Televizijske kamere bile su ondje kako bi dokumentirale trenutak skidanja zavoja. Mike opisuje doţivljaj kad je liječnik odlijepio gazu: “Zapljusnula me svjetlost i moje su oko bombardirale bezbrojne slike. Odjednom se stvori poplava vizualnih informacija. To vas preplavi.” Mikeove nove roţnice ispravno su primale svjetlost i fokusirale je. Ali njegov mozak nije uspijevao pojmiti informacije koje je primao. Kamere su snimile kako je Mike pogledao svoju djecu i nasmiješio im se. Ali iznutra je bio prestravljen jer nije uspijevao razabrati kako izgledaju ni koje je koje. “Nisam uopće prepoznavao lica”, prisjeća se. S kirurškog stajališta, transplantacija je bila potpuno uspješna. Ali, s Mikeovog stajališta, ono što je doţivljavao nije se moglo nazvati vidom. Saţeo je to riječima: “Moj mozak je bio izbezumljen.” Uz pomoć liječnika i članova obitelji izašao je iz sobe za pregled te krenuo hodnikom pogledavajući tepih, slike na zidu, vrata. Ništa od toga nije mu bilo smisleno. Kad su ga smjestili u automobil kako bi ga odvezli kući, Mike je gledao automobile, zgrade i ljude koji su jurili pokraj njega, bezuspješno pokušavajući shvatiti što vidi. Na autocesti se lecnuo kad je

izgledalo kao da će udariti u veliki pravokutnik ispred njih. Ispostavilo se da je to natpis iznad ceste, a oni su prošli ispod njega. Nije shvaćao što su predmeti niti je poimao njihovu dubinu. Štoviše, nakon zahvata mu je bilo teţe skijati nego dok je bio slijep. Zbog poteškoća s percepcijom dubine bilo mu je teško razabrati ljude, stabla, sjene i rupe. Sve mu se to jednostavno doimalo kao tamne stvari na bijelom snijegu. OSJETILNA TRANSDUKCIJA Biologija je otkrila mnoge načine pretvaranja informacija iz svijeta u elektrokemijske signale. Slijedi samo nekoliko translacijskih mehanizama koje posjedujete: stanice dlaka u unutarnjem uhu, nekoliko vrsta receptora dodira na koţi, okusni pupoljci na jeziku, molekule receptora u olfaktornom bulbusu i fotoreceptori u straţnjem dijelu oka. Signali iz okruţenja prevode se u elektrokemijske signale koje prenose stanice mozga. Posrijedi je prvi korak kojim mozak poima informacije iz svijeta izvan tijela. Oči pretvaraju fotone u električne signale (transdukcija). Mehanizmi unutarnjeg uha pretvaraju vibracije u gustoći zraka u električne signale. Receptori na koţi (te u tijelu) pretvaraju pritisak, istezanje, temperaturu i škodljive kemikalije u električne signale. Nos u električne signale pretvara lebdeće molekule mirisa, a jezik molekule okusa. U gradu u kojem su prisutni posjetitelji sa svih strana svijeta strani je novac potrebno pretvoriti u zajedničku valutu da bi smislene transakcije bile moguće. Jednako je s mozgom. U osnovi je kozmopolitski jer prima putnike iz mnogih različitih područja. Jedan od neriješenih problema neuroznanosti poznat je kao problem povezivanja: kako mozak uspijeva stvoriti jedinstvenu sliku svijeta kad se vid procesira u jednom području, sluh u drugom, dodir u trećem i tako dalje? Dok se ne pronaĎe odgovor na to pitanje, zajednička valuta medu neuronima - kao i njihova velika meĎusobna povezanost - obećavaju da će biti u srţi tog odgovora. Iz Mikeova iskustva proizlazi pouka da vidni sustav nije nalik kameri. Vid nije jednostavno uklanjanje poklopca leće. Za vid vam nisu dovoljne samo funkcionalne oči. U Mikeovom slučaju, četrdeset godina sljepoće značilo je da su teritorij njegova vidnog sustava (ono što bismo inače nazvali vizualnim korteksom) uvelike preuzela preostala osjetila kao što su sluh i dodir. To je utjecalo na sposobnost njegova mozga da poveţe sve signale potrebne za vid. Kao što ćemo ustanoviti, vid proizlazi iz koordinacije milijardi neurona koji suraĎuju u osobitoj, sloţenoj simfoniji.

Danas, petnaest godina nakon zahvata, Mikeu je i dalje teško čitati riječi na papiru te izraze na ljudskim licima. Kad ima potrebu bolje shvatiti svoju nesavršenu vizualnu percepciju, informacije provjerava pomoću svojih drugih osjetila: dodiruje, podiţe, sluša. UsporeĎivanje s drugim osjetilima je nešto čemu smo svi pribjegavali u mnogo mlaĎoj dobi, dok je naš mozak tek počinjao shvaćati svijet.

OĈI SAME PO SEBI NISU DOVOLJNE ZA VID Kad djeca pruţaju ručice kako bi dodirnula ono što je ispred njih, to ne čine samo zato da bi učila o teksturi i obliku. Ti postupci potrebni su i za učenje vida. Iako zvuči čudno zamisliti da vid iziskuje kretanje našeg tijela, ta je činjenica 1963. godine vješto dokazana pomoću dvaju mačića. Richard Held i Alan Hein, istraţivači s MIT-a, smjestili su dva mačića u cilindar na čijoj je unutarnjoj stijenci bio uzorak okomitih pruga. Oba mačića primala su vizualne informacije uslijed kretanja u cilindru. Ali u njihovom je iskustvu bila presudna jedna razlika: jedan je mačić sam hodao, a drugi se vozio u kutijici pričvršćenoj za središnju osovinu. Zbog takve postave oba su mačića vidjela posve isto: pruge su se za oba pomicale u isto vrijeme te istom brzinom. Da se vid svodi samo na pristizanje fotona na oči, njihovi vidni sustavi razvili bi se jednako. Ali slijedi iznenaĎujući rezultat: normalan vid razvio se samo u mačića koji je koristio svoje tijelo za kretanje. Mačić koji se vozio u kutijici nije naučio pravilno vidjeti; njegov vidni sustav nikada nije dosegnuo normalan razvoj. Vid se ne svodi na fotone koje vizualni korteks moţe lako protumačiti. Posrijedi je doţivljaj čitavog tijela. Signale koji pristiţu u mozak moguće je shvatiti samo učenjem, koje iziskuje usporeĎivanje signala s informacijama primljenima uslijed naših postupaka i osjetilnim posljedicama. Naš mozak samo tako moţe protumačiti što vizualni podaci zapravo znače. Da od roĎenja niste sposobni ostvarivati bilo kakvu interakciju sa svijetom i da niste sposobni pomoću povratnih informacija shvatiti što osjetilne informacije znače, u teoriji ne biste vidjeli. Dok djeca udaraju prečke svojih krevetića, ţvaču noţne prstiće i igraju se kockama, to nije samo istraţivanje nego i obuka njihova vidnog sustava. Njihov mozak, obavijen tamom, uči kako postupci poslani u svijet (okreni glavi, gurni ovo, pusti ono) mijenjaju povratne osjetilne informacije. Vid se uči uslijed opseţnog eksperimentiranja.

U cilindru s okomitim prugama jedan je mačić hodao, dok je drugi nošen. Oba su primila posve jednake vizualne informacije, ali je samo onaj koji je sam hodao - onaj koji je mogao povezati svoje pokrete s primljenim vizualnim informacijama - naučio pravilno vidjeti.

OSJEĆAMO DA VID NE IZISKUJE NIMALO NAPORA, ALI NIJE TAKO Vid nam se čini toliko jednostavnim da nam je teško shvatiti napor koji mozak ulaţe u njegovo ostvarivanje. Ţeleći donekle razotkriti taj proces, otputovao sam u Irvine u Kaliforniji kako bih ustanovio što se dogaĎa kad moj vidni sustav ne prima očekivane signale. Dr. Alyssa Brewer s Kalifornijskog sveučilišta ţeli shvatiti koliko je mozak prilagodljiv. Stoga sudionicima daje prizmatične naočale koje preokreću desnu i lijevu stranu svijeta - te proučava kako vidni sustav izlazi nakraj s time. Jednog lijepog proljetnog dana stavio sam te prizmatične naočale na nos. Svijet se preokrenuo - predmeti s desne strane pojavili su se na lijevoj i obrnuto. Kad sam pokušao shvatiti gdje Alyssa stoji, moj vidni sustav mi je rekao jedno, a sluh drugo. Moja se osjetila nisu poklapala. Kad sam pruţio ruku kako bih uzeo odreĎeni predmet, prizor moje ruke nije bio u skladu s

poloţajem o kojem su govorili moji mišići. Nakon dvije minute nošenja tih naočala počeo sam se znojiti i osjećati mučninu. Iako su moje oči funkcionirale i gledale svijet oko sebe, struja vizualnih podataka nije bila u skladu s drugim strujama podataka. To je bio teţak posao za moj mozak. Bilo je to kao da sam ponovno prvi put učio vidjeti. Znao sam da nošenje tih naočala neće zauvijek ostati toliko teško. Brian Barton, drugi sudionik, takoĎer je nosio prizmatične naočale — i to cijeli tjedan. Činilo se da on nije na rubu povraćanja, kao što sam ja bio. Da bih usporedio naše razine prilagodbe, izazvao sam ga na natjecanje u pečenju kolača. U sklopu tog natjecanja trebali smo razbiti jaja u zdjelu, dodati mješavinu za kolače, izliti smjesu u kalupe i staviti ih u pećnicu. Natjecanja zapravo nije bilo: Brianovi kolači iz pećnice su izašli normalni, dok je najveći dio moje smjese završio na radnoj površini ili pečen u mrljama na limu za pečenje. Brian se u svom svijetu snalazio bez većih problema, a ja sam bio onesposobljen. Morao sam se svjesno truditi sa svakim pokretom. Nošenje tih naočala omogućilo mi je da iskusim inače skriven napor koji se ulaţe u proces vizualnog procesiranja. Ranije tog jutra, netom prije nego što sam stavio naočale na nos, moj je mozak mogao koristiti godine iskustva s ovim svijetom. Ali nakon jednostavnog izokretanja jednog osjetila više to nije bio sposoban. Znao sam da ću morati danima ostvarivati interakciju s tim svijetom kako bih dosegnuo Brianovu razinu sposobnosti: posezati kako bih uzeo predmete u ruke, slijediti smjer zvukova, paziti na poloţaj svojih udova. Uz dovoljno prakse moj bi se mozak uvjeţbao neprestanim usporeĎivanjem meĎu osjetilima, kao što je to Brianov mozak činio sedam dana. Moje neuralne mreţe će uslijed obuke ustanoviti kako su različite struje podataka, koje pristiţu u moj mozak, usklaĎene s drugim strujama podataka. Brewer izvješćuje da se nakon nekoliko dana nošenja ovih naočala u ljudi pojavljuje unutarnje shvaćanje nove lijeve i stare lijeve strane te nove desne i stare desne strane. Nakon tjedan dana sposobni su normalno se kretati, onako kako je Brian mogao, i gube znanje o tome koje je desno i lijevo novo, a koje staro. Njihova prostorna karta svijeta se mijenja. Nakon dva tjedna sposobni su dobro pisati i čitati te hodaju i poseţu vješto poput osobe bez naočala. U tom kratkom vremenskom razdoblju svladavaju preokrenute ulazne informacije. Mozak zapravo ne mari za pojedinosti ulaznih informacija. Mari samo za to da ustanovi kako da se najuspješnije kreće u svijetu te dobije ono što mu je potrebno. Sav teţak posao bavljenja signalima niske razine obavljen je umjesto

vas. Ako ikada dobijete priliku nositi prizmatične naočale, trebali biste pokušati. Taj čin otkriva koliko truda mozak ulaţe kako bi se činilo da je vid proces koji ne iziskuje napor.

SINKRONIZACIJA OSJETILA Tako smo ustanovili da naša percepcija iziskuje usporeĎivanje različitih struja osjetilnih podataka u mozgu. Ali postoji nešto što takvo usporeĎivanje čini istinskim izazovom, a to je pitanje vremenske usklaĎenosti. Sve struje osjetilnih podataka - vid, sluh, dodir i tako dalje - u mozgu se procesiraju različitom brzinom. Razmotrimo sprintere na trkaćoj stazi. Čini se da kreću sa starta čim pištolj opali. Ali to zapravo nije toliko trenutačno: ako ih gledate na usporenoj snimci, opazit ćete poveliki razmak izmeĎu praska i početka njihova kretanja gotovo dvije desetine sekunde. (Zapravo, ako se pomaknu sa starta prije toga, diskvalificirani su — uranili su.) Atletičari vjeţbaju učiniti taj vremenski razmak što manjim, ali njihova im biologija nameće temeljna ograničenja: mozak mora registrirati zvuk, poslati signale motoričkom korteksu i potom niz kraljeţničnu moţdinu mišićima tijela. U sportu u kojemu tisućinke sekunde mogu činiti razliku izmeĎu pobjede i poraza, takav se odgovor doima iznenaĎujuće sporim. Bi li tu odgodu bilo moguće skratiti ako bismo, primjerice, trkače pokretali bljeskom umjesto praskom pištolja? Naposljetku, svjetlost putuje brţe od zvuka — ne bi li im to omogućilo brţe krenuti sa starta? Okupio sam nekoliko prijatelja sprintera kako bih to ispitao. Na gornjoj fotografiji stranici 47 pokreće nas svjetlosni bljesak; na donjoj fotografiji pokreće nas prasak pištolja. Na svjetlost smo odgovorili sporije. To se isprva moţe činiti suprotno očekivanjima s obzirom na brzinu svjetlosti u vanjskom svijetu. Ali, da bismo shvatili što se dogaĎa, moramo razmotriti brzinu unutarnjeg procesiranja informacija. Vizualni podaci prolaze sloţenije procesiranje nego auditorni podaci. Signalima koji nose informaciju o bljesku potrebno je više vremena da proĎu kroz vidni sustav nego što je signalima praska potrebno da proĎu kroz slušni sustav. Na svjetlost smo bili sposobni odgovoriti za 190 milisekundi, ali na prasak za samo 160 milisekundi. Zato se za pokretanje sprintera koristi pištolj. Ali sad je na redu ono zaista čudno. Upravo smo ustanovili da mozak zvukove procesira brţe nego prizore. Pa ipak, pozorno promotrite što se dogaĎa kad pljesnete rukama ispred sebe. Pokušajte. Sve se doima sinkroniziranim.

Kako je to moguće kad se zvuk procesira brţe? To znači da je vaše opaţanje stvarnosti konačan rezultat sloţenih trikova montaţe: mozak skriva razliku u vremenu pristizanja. Kako? Ono što vam predstavlja kao stvarnost zapravo je odgoĎena inačica. Vaš mozak prikuplja sve informacije od osjetila prije nego što izabere priču o tome što se dogaĎa.

Sprinteri brţe kreću sa starta na zvuk praska pištolja (donja fotografija) nego na bljesak svjetlosti (gornja fotografija).

Ove vremenske teškoće nisu ograničene na sluh i vid: svaka vrsta osjetilne informacije iziskuje različito vrijeme procesiranja. Da bi situacija bila još sloţenija, vremenske razlike prisutne su čak i u istom osjetilu. Primjerice, potrebno je više vremena da signal u vaš mozak stigne iz noţnog prsta nego iz nosa. Ali ništa od toga nije očito vašem opaţanju: najprije prikupite sve signale, kako bi se sve doimalo sinkroniziranim. Čudna posljedica svega toga jest činjenica da ţivite u prošlosti. Do trenutka kad vi pomislite da se taj trenutak dogodio, on je već odavno prošao. Cijena sinkroniziranja informacija primljenih od osjetila je zaostajanje naše svjesnosti za fizičkim svijetom. To je nepremostivi jaz izmeĎu dogaĎaja koji se dogaĎa i vašeg svjesnog doţivljaja tog dogaĎaja.

PRESTAJE LI PREDSTAVA AKO SU OSJETILA ISKUUĈENA? Naš doţivljaj stvarnosti u konačnici je tvorevina našeg mozga. Premda se temelji na svim strujama podataka koje primamo od osjetila, nije ovisan o njima. Kako to znamo? Po tome što vaša stvarnost ne prestaje kad je u cijelosti pojmite. Samo se pojača. Jednog sunčanog dana u San Franciscu brodom sam prešao preko hladne vode do Alcatraza, glasovitog otočnog zatvora. Otišao sam vidjeti posebnu ćeliju zvanu Rupa. Ako ste prekršili pravila u vanjskom svijetu, smjestili bi vas u Alcatraz. Ako ste prekršili pravila u Alcatrazu, smjestili bi vas u Rupu. Ušao sam u Rupu i zatvorio vrata za sobom. Velika je otprilike tri s tri metra. U njoj je bio mrkli mrak, niotkuda ni fotona svjetlosti. Zvukovi su potpuno odsječeni. Ondje ste potpuno sami sa sobom. Kako bi bilo ondje biti zaključan satima, ili danima? Da bih to doznao, razgovarao sam s preţivjelim zatvorenikom koji je bio ondje. Naoruţani pljačkaš Robert Luke — poznat kao Cold Blue Luke — bio je zatvoren u Rupu na dvadeset i devet dana nakon što je demolirao svoju ćeliju. Luke je opisao svoje iskustvo: “Mračna Rupa bila je gadno mjesto. Neki dečki je nisu mogli podnijeti. Mislim, bili su ondje i za nekoliko dana udarali su glavom u zid. Niste znali kako ćete reagirati kad se sami naĎete ondje. Niste to ţeljeli doznati.” MOZAK JE POPUT GRADA Kao i kod grada, opće funkcioniranje mozga proizlazi iz mreţne interakcije njegovih nebrojenih dijelova. Često se suočavamo s iskušenjem da svakom području mozga pridruţimo odreĎenu funkciju tako što odreĎujemo da “ovaj dio čini ovo”. Ali, unatoč dugoj povijesti pokušaja, funkcioniranje mozga nije moguće shvatiti kao zbroj aktivnosti u skupu jasno definiranih modula. Umjesto toga, zamislite mozak kao grad. Kad biste pogledali odreĎeni grad i upitali: “Gdje je smješteno gospodarstvo? ” ustanovili biste da nema dobrog odgovora na to pitanje jer gospodarstvo proizlazi iz interakcije svih elemenata - prodavaonica i banaka te trgovaca i kupaca. Jednako je s funkcioniranjem mozga: ne odvija se na jednom, mjestu. Kao i u gradu, nijedna četvrt mozga ne funkcionira u izolaciji. U mozgu i u gradovima sve proizlazi iz interakcije stanovnika, na svim razinama, lokalno i udaljeno. Kao što vlakovi u grad donose graĎu i tkanine, koje se procesiraju u gospodarstvo, tako sirovi elektrokemijski signali, potekli od osjetilnih organa, putuju superputevima neurona. Signali se ondje procesiraju i pretvaraju u našu

svjesnu stvarnost. Lukeove oči i uši, potpuno izolirane od vanjskog svijeta, gladovale su za ulaznim informacijama. Ali njegov um nije napustio zamisao vanjskog svijeta. Jednostavno ju je nastavio stvarati. Luke opisuje to iskustvo: “Sjećam se kako sam odlazio na putovanja. Jedno koje sam upamtio bilo je letenje na zmaju. Bilo je prilično stvarno. Ali sva su ta putovanja bila u mojoj glavi.” Lukeov mozak nastavio je gledati. Takva iskustva uobičajena su meĎu zatvorenicima u samicama. Drugi stanar Rupe opisuje kako je u mislima vidio svjetlosnu točku; proširio bi je u televizijski zaslon te gledao televizijski program. Zatvorenici su rekli kako su, lišeni novih osjetilnih informacija, pošli dalje od sanjarenja: govorili su o iskustvima koja su se doimala potpuno stvarnima. Nisu samo zamišljali slike nego su ih vidjeli. Ovo svjedočanstvo rasvjetljuje odnos izmeĎu vanjskog svijeta i onoga što smatramo stvarnošću. Kako moţemo shvatiti što se dogaĎalo s Lukeom? Prema tradicionalnom modelu vida, percepcija proizlazi iz procesiranja podataka koje započinje s očima i završava s odreĎenom tajanstvenom konačnom točkom u mozgu. Ali iako je taj model vida nalik tvorničkoj traci jednostavan, nije točan. Štoviše, mozak stvara vlastitu stvarnost i prije nego što primi informacije koje dolaze od očiju i drugih osjetila. To je poznato kao unutarnji model. Temelj toga unutarnjeg modela moguće je opaziti u anatomiji mozga. Talamus se nalazi izmeĎu očiju, na prednjem dijelu glave, a vizualni korteks je na straţnjem dijelu glave. Većina osjetilnih informacija prolazi kroz taj dio na putu do odgovarajućeg područja korteksa. Vizualna informacija prolazi kroz vizualni korteks pa je ondje mnogo veza izmeĎu talamusa i vizualnog korteksa. Ali slijedi iznenaĎenje: deset puta više njih ide u suprotnom smjeru. Vizualni korteks talamusu šalje podrobna očekivanja o svijetu - drugim riječima, ono što mozak “pretpostavlja” da je vani. Talamus tada usporeĎuje ono što pristiţe od očiju. Ako je to u skladu s očekivanjima (”kad okrenem glavu, ondje bih trebao vidjeti stolac”), vidnom sustavu vraća se vrlo malo aktivnosti. Talamus jednostavno izvješćuje o razlikama izmeĎu onoga o čemu oči izvješćuju i onoga što je unutarnji model mozga predvidio. Drugim riječima, vizualnom korteksu vraća se ono što je podbacilo u očekivanju (poznato i kao “pogreška”): dio koji nije predviĎen. Stoga se ono što u bilo kojem trenutku doţivljavamo kao vid manje temelji na svjetlosti koja pristiţe u naše oči, a više na onome što već jest u

našoj glavi. I zato je Cold Blue Luke sjedeći u mrklom mraku ćelije doţivljavao bogata vizualna iskustva. Dok je bio zatvoren u Rupi, njegova osjetila mozgu nisu nudila nove ulazne informacije pa je njegov unutarnji model mogao slobodno funkcionirati i stoga je Luke doţivljavao ţive prizore i zvukove. Mozak nastavlja stvarati vlastite slike čak i kad nije usidren vanjskim podacima. Predstava se nastavlja čak i ako uklonite svijet. Da biste iskusili unutarnji model, ne morate biti zatvoreni u Rupi. Mnogi ljudi nalaze veliki uţitak u komorama za senzornu deprivaciju — u mračnim kapsulama u kojima plutaju u slanoj vodi. Uklanjanjem sidra vanjskog svijeta unutarnjem svijetu omogućuju slobodan let. I, dakako, ne morate poći daleko da biste pronašli svoju komoru za senzornu deprivaciju. Svake noći kad zaspite, doţivljavate puna, bogata vizualna iskustva. Oči su vam zatvorene, ali uţivate u raskošnom i šarenom svijetu svojih snova, vjerujući u stvarnost baš svakog djelića.

OPAŢANJE VLASTITIH OĈEKIVANJA Kad hodate gradskom ulicom, doima se kao da automatski znate što je oko vas te ne morate razmišljati o pojedinostima. Vaš mozak stvara pretpostavke o tome što vidite na temelju vašeg unutarnjeg modela, stvorenog uslijed mnogih godina iskustva hodanja drugim gradskim ulicama. Svako vaše iskustvo pridonosi unutarnjem modelu u vašem mozgu. Umjesto da koristite osjetila za neprestano ponovno stvaranje vlastite stvarnosti u svakom trenutku, osjetilne informacije usporeĎujete s modelom koji je mozak već stvorio: aţurirate ga, usavršavate i ispravljate. Vaš je mozak toliko vješt u obavljanju tog zadatka da ga u pravilu niste svjesni. Ali katkad, u odreĎenim okolnostima, moţete vidjeti taj proces na djelu.

Kad ste suočeni s udubljenim dijelom maske (desno), ona vam i dalje izgleda kao da je ispupčena prema vama. Naša očekivanja snaţno utječu na ono što vidimo.

Pokušajte uzeti plastičnu masku lica, jednu od onih koje se nose za Noć vještica. Okrenite je kako biste gledali šuplju unutrašnjost. Znate da je udubljena. Ali, unatoč tom znanju, često jednostavno ne moţete ne vidjeti lice, kao da je okrenuto prema vama. To što opaţate nisu sirovi podaci koji pristiţu u vaše oči, nego vaš unutarnji model - model koji je stvoren uslijed cijelog ţivota gledanja ispupčenih lica. Iluzija udubljene maske otkriva snagu vaših očekivanja u onome što vidite. (Slijedi jednostavan način da sami sebi dokaţete iluziju udubljene maske: zaronite licem u netom napadao snijeg i fotografirajte otisak. Dobivena slika vašem mozgu izgleda kao ispupčena trodimenzionalna skulptura od snijega.) Vaš unutarnji model ujedno omogućuje da vanjski svijet ostane stabilan — čak i dok se krećete. Zamislite da gledate vizuru grada koju doista ţelite upamtiti. Stoga uzimate svoj mobitel kako biste načinili videosnimku. Ali umjesto da kameru jednolično pomičete preko prizora, odlučujete je pokretati upravo onako kako se kreću vaše oči. Iako toga u pravilu niste svjesni, vaše oči skaču amo-tamo otprilike četiri puta u sekundi, u istrzanim pokretima zvanim sakade. Kad biste tako snimali, uskoro biste otkrili da to nije dobro: nakon gledanja snimke ustanovili biste da njezino brzo pomicanje izaziva mučninu. Dakle, zašto vam se svijet doima stabilnim dok ga gledate? Zašto se ne

doima prepunim trzavih pokreta i zašto ne izaziva mučninu kao loše snimljen video? Evo zašto: vaš unutarnji model funkcionira pod pretpostavkom da je vanjski svijet stabilan. Vaše oči nisu poput videokamera - one jednostavno odlaze u potragu za više pojedinosti kako bi ih prenijele unutarnjem modelu. Nisu nalik lećama kamere kroz koje gledate. Vaše oči prikupljaju djeliće podataka kako bi ih prenosile u svijet u vašoj lubanji.

NAŠ UNUTARNJI MODEL JE SLABE REZOLUCIJE, ALI NADOGRADIV Naš unutarnji model vanjskog svijeta omogućuje nam brzo pojmiti vlastito okruţenje. I to je njegova osnovna funkcija - snalaţenje u svijetu. Ali nije uvijek očito koliko mnogo sitnijih pojedinosti mozak izostavlja. U iluziji smo da svijet oko sebe poimamo do najsitnijih pojedinosti. Ali pokus iz šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pokazuje da to nije točno. Ruski psiholog Paul Yarbus smislio je način da prati oči ljudi koji prvi put opaţaju odreĎeni prizor. Koristeći sliku Neočekivani gost slikara Lije Rjepina, zamolio je ispitanike da tijekom tri minute promatraju pojedinosti, a nakon što je slika skrivena, opišu što su vidjeli. Ponavljajući njegov pokus, svojim sam ispitanicima dao vremena za promatranje slike, vremena da njihov mozak stvori unutarnji model tog prizora. Ali koliko je taj model bio podroban? Dok sam sudionicima postavljao pitanja, svi koji su vidjeli sliku smatrali su da znaju što je na njoj. Adi kad sam upitao za pojedinosti, postalo je jasno da njihov mozak nije primio većinu pojedinosti. Koliko je slika bilo na zidovima? Što je od namještaja bilo u sobi? Je li pod bio prekriven tepihom ili je bio drven? Kakav je bio izraz na licu neočekivanog gosta? Nedostatak odgovora otkrio je da su ljudi stekli vrlo površan dojam o tom prizoru. Iznenadili su se otkrivši da su čak i uz unutarnji model niske rezolucije imali dojam da su vidjeli sve. Naknadno, nakon postavljanja pitanja, omogućio sam im da ponovno pogledaju sliku i potraţe neke od odgovora. Njihove su oči traţile informacije i uklapale ih stvarajući nov, aţuriran unutarnji model. To nije propust mozga. Mozak ne pokušava proizvesti savršenu simulaciju svijeta. Umjesto toga, unutarnji model je ţurno skicirana aproksimacija — kad mozak zna gdje valja traţiti finije pojedinosti, nove se dodaju prema potrebi.

Pratili smo pokrete očiju dobrovoljaca koji su gledali sliku Neočekivani gost slikara Lije Rjepina. Bijele crte pokazuju putanju njihovih pogleda. Iako su sliku prekrili pokretima očiju, nisu upamtili gotovo nijednu pojedinost.

Dakle, zašto nam mozak ne pruţa punu sliku? Zato što nas to mnogo stoji, gledajući energetski. Dvadeset posto kalorija koje konzumiramo koristi se za rad mozga. Stoga mozak nastoji raditi tako da troši što manje energije, a to znači procesiranje samo minimuma informacija primljenih od osjetila, koji nam je potreban za snalaţenje u svijetu. Neuroznanstvenici nisu prvi otkrili da usredotočenje pogleda na nešto nije jamstvo da to i vidimo. MaĎioničari su to odavno shvatili. Usmjeravajući vašu pozornost, izvode trikove pred vašim očima. Njihovi postupci trebali bi ih otkriti, ali oni mogu bid sigurni da vaš mozak procesira samo male djeliće toga vizualnog prizora. Sve to pomaţe objasniti učestalost prometnih nesreća u sklopu kojih vozači udare pješaka koji im je bio posve vidljiv ili se sudare s automobilom koji je točno ispred njih. U mnogim od tih slučajeva oči su okrenute u pravom smjeru, ali mozak zapravo ne vidi ono što je pred njima.

ZAROBLJENI NA TANKOJ KRIŠKI STVARNOSTI Boju smatramo temeljnom značajkom svijeta koji nas okruţuje. Ali u

vanjskom svijetu boja zapravo ne postoji. Kad elektromagnetsko zračenje stigne na odreĎeni objekt, dio se odbije i naše ga oči registriraju. Sposobni smo razlučiti milijune kombinacija valnih duljina - ali sve to tek u našoj glavi postaje boja. Boja je tumačenje valnih duljina, koje postoji samo u unutarnjem svijetu. A to je još čudnije kad znamo da valne duljine o kojima govorimo obuhvaćaju samo ono što nazivamo “vidljivom svjetlošću”, spektar valnih duljina koji se proteţe od crvene do ljubičaste. Ali vidljiva svjetlost čini samo mali dio elektromagnetskog spektra - manji od jedne deset bilijuntine. Sav preostali dio spektra - uključujući radijske valove, mikrovalove, rendgenske zrake, gama-zrake, razgovore mobitelom, wi-fi i tako dalje — u ovom trenutku struji kroz nas, a mi smo potpuno nesvjesni toga. To je zato što ne posjedujemo specijalizirane biološke receptore koji bi primali te signale iz drugih dijelova spektra. Kriška stvarnosti koju smo sposobni vidjeti ograničena je našom biologijom. Svako biće prima svoju krišku stvarnosti. Signali koje krpelj, koji ţivi u svijetu sljepila i gluhoće, registrira iz okoline su temperatura i vonj djela. Za šišmiše to je eholociranje valova kompresije zraka. Za ribu crni duh doţivljaj svijeta definiran je perturbacijama u električnom polju. To su kriške njihova ekosustava koje su oni sposobni registrirati. Nitko ne doţivljava objektivnu stvarnost koja doista postoji; svako biće opaţa samo ono što mu evolucija omogućuje opaziti. Ali moglo bi se pretpostaviti da svako biće svoju krišku stvarnosti smatra čitavim objektivnim svijetom. Zašto bismo ikada prestali zamišljati da postoji nešto osim onoga što smo sposobni opaziti? Dakle, kako doista “izgleda” svijet izvan vaše glave? Ne samo što nema boje, nego nema ni zvuka: uši registriraju kompresiju i ekspanziju zraka te ih pretvaraju u električne signale. Mozak nam potom te signale predstavlja kao milozvučne tonove, šištanje, klepetanje i zveket. Stvarnost je uz to i bez mirisa: izvan našeg mozga ne postoji nešto kao miris. Molekule koje lebde zrakom veţu se uz receptore u našem nosu, a naš ih mozak tumači kao različite mirise. Stvaran svijet nije prepun bogatih osjetilnih dogaĎaja. Naš mozak, umjesto toga, svijet rasvjetljuje vlastitom čulnošću.

TVOJA STVARNOST, MOJA STVARNOST Kako mogu znati je li moja stvarnost jednaka vašoj? Za većinu nas to nije moguće ustanoviti, ali postoji mali dio populacije čija se percepcija stvarnosti mjerljivo razlikuje od naše. Razmotrimo slučaj Hannah Bosley. Kad pogleda slova abecede, u njoj se

pojavljuje doţivljaj boje. Za nju je očito da je slovo J ljubičasto ili da je slovo T crveno. Slova automatski i nehotično izazivaju doţivljaje boja, a njezine se asocijacije nikad ne mijenjaju. Vlastito joj se ime doima kao zalazak Sunca jer započinje ţutom koja prelazi u crvenu, pa u boju nalik oblacima i potom ponovno u crvenu i ţutu. S druge strane, ime “Iain” izgleda joj kao bljuvotina, iako je posve ljubazna prema ljudima s tim imenom. Hannah ne teţi poetičnosti ni metaforičnosti nego doţivljava opaţajno iskustvo poznato kao sinestezija. Sinestezija je stanje u sklopu kojeg su osjetila (ili, u nekim slučajevima, pojmovi) pretopljena. Mnogo je različitih oblika sinestezije. Neki ljudi osjećaju okus riječi. Neki vide zvukove kao boje. Neki čuju vizualno kretanje. Otprilike tri posto populacije doţivljava odreĎeni oblik sinestezije. Hannah je samo jedna od više od 6000 sinesteta koje sam proučavao u svom laboratoriju. Zapravo, Hannah je dvije godine radila u mom laboratoriju. Sinesteziju proučavam jer je to jedno od nekoliko stanja u kojem je jasno da se tuĎi doţivljaj stvarnosti mjerljivo razlikuje od mog. I očito pokazuje da naše opaţanje svijeta nije univerzalno. Sinestezija je posljedica pretapanja senzornih područja mozga, nalik susjednim regijama s propusnim granicama. Sinestezija nam pokazuje da čak i mikroskopske promjene u vezama u mozgu mogu prouzročiti različite stvarnosti. Kad god sretnem nekoga tko doţivljava sinesteziju, to me podsjeti da se naš unutarnji doţivljaj stvarnosti moţe donekle razlikovati od osobe do osobe — i od mozga do mozga.

VJEROVANJE U ONO ŠTO NAM NAŠ MOZAK GOVORI Svi znamo kako je noću sanjati, kako je misliti bizarne, nepozvane misli koje nas vode na putovanje. Katkad su posrijedi uznemirujuća putovanja koja nam donose patnju. Dobra vijest je da smo nakon buĎenja sposobni razlučiti: to je bio san, a ovo je moja java. Zamislite kako bi bilo kad bi ta stanja vaše stvarnosti bila više isprepletena i kad bi bilo teţe - ili nemoguće - razlučiti ih. Za otprilike jedan posto populacije tu razliku moţe biti teško uspostaviti pa njihove stvarnosti mogu biti preteške i zastrašujuće. Elyn Saks je profesorica prava na Sveučilištu Juţne Kalifornije. Pametna je i ljubazna, a od šesnaeste godine povremeno doţivljava epizode shizofrenije. Shizofrenija je poremećaj funkcioniranja njezina mozga uslijed kojeg čuje glasove, vidi ono što drugi ne vide ili vjeruje da joj drugi ljudi čitaju misli.

Srećom, zahvaljujući lijekovima i tjednim terapijskim seansama, Elyn je već više od dvadeset i pet godina sposobna drţati predavanja te poučavati na pravnom fakultetu. S njom sam razgovarao na njezinom sveučilištu, gdje mi je opisala primjere shizofreničnih epizoda koje je proţivjela. “Osjećala sam kao da mi se kuće obraćaju: „Posebna si. Osobito si loša. Pokaj se. Stani. Kreni.‟ Nisam to čula kao riječi nego kao misli umetnute u moju glavu. Ali znala sam da su to misli kuća, a ne moje.” Jednom je vjerovala da se u njezinu mozgu dogaĎaju eksplozije koje će ozlijediti i druge ljude, a ne samo nju. U drugom razdoblju svog ţivota vjerovala je da će joj mozak iscuriti kroz uši i potopiti ljude. Sada se smije i slijeţe ramenima, nakon što je umaknula tim halucinacijama, i pita se što je sve to bilo. Sve to bile su kemijske neravnoteţe u njezinu mozgu, koje su suptilno promijenile obrazac signala. Ako se obrazac tek malo promijeni, čovjek moţe odjednom biti zarobljen u stvarnosti u kojoj se dogaĎaju čudne i nemoguće stvari. Dok je Elyn proţivljavala epizodu shizofrenije, nije joj palo na pamet da je nešto čudno. Zašto? Zato što je vjerovala u priču koju joj je pripovijedala ukupnost kemijskih procesa u njezinu mozgu. Jednom sam pročitao jedan stari medicinski članak u kojem je shizofrenija opisana kao prodiranje stanja sna u budno stanje. Premda više ne nailazim na taj opis, posrijedi je poučan način shvaćanja kakvo bi to iskustvo bilo iznutra. Kad sljedeći put na uglu ulice vidite nekoga kako razgovara sa sobom i glumi odreĎenu priču, podsjetite se kako bi bilo kad ne biste bili sposobni razlučiti stanje jave i stanje sna. Elynino iskustvo je put prema razumijevanju naše vlastite stvarnosti. Dok smo u snu, doima nam se stvarnim. Ako smo pogrešno protumačili brz pogled na nešto, teško nam je osloboditi se osjećaja da poznajemo stvarnost onoga što smo vidjeli. Ako se prisjećamo nečega što smo zapravo pogrešno upamtili, teško nam je prihvatiti tvrdnje da se to zapravo nije dogodilo. Premda nakupine takvih laţnih stvarnosti nije moguće količinski odrediti, one nijansiraju naša vjerovanja i postupke na načine kojih nikada ne moţemo biti svjesni. Neovisno o tome je li Elyn bila duboko u halucinaciji ili usklaĎena sa stvarnošću šire populacije, vjerovala je da se ono što doţivljava doista dogaĎa. Stvarnost je za sve nas, kao i za nju, zapravo priča koja se odvija u zatvorenom kazalištu naše lubanje.

VREMENSKI ZAKRIVAK Postoji još jedan aspekt stvarnosti koji malokad razmatramo: doţivljaj

vremena u našem mozgu često moţe biti prilično čudan. U odreĎenim situacijama moţe se doimati kao da se naša stvarnost odvija brţe ili sporije. Kad mi je bilo osam godina, pao sam s krova kuće i činilo mi se kao da taj pad traje vrlo dugo. U srednjoj sam školi učio fiziku pa sam izračunao koliko je taj pad doista trajao. Ispostavilo se da je trajao osam desetina sekunde. Te me povelo u potragu za shvaćanjem: zašto se činilo da je trajao toliko dugo i što mi to govori o našoj percepciji stvarnosti? Profesionalni letač u odijelu s krilima Jeb Corliss doţivio je distorziju vremena u zraku. Sve je započelo jednim osobitim skokom kakav je već prije izvodio. Tog je dana odlučio krenuti prema odreĎenoj meti: skupini balona u koje će udariti tijelom. Jeb se prisjeća: “Dok sam se pribliţavao kako bih udario u jedan od tih balona, svezanih za rub jedne granitne stijene, pogrešno sam procijenio.” Odbio se od granitne plohe brzinom koju procjenjuje na 190 kilometara na sat. Budući da Jeb leti profesionalno, dogaĎaje tog dana zabiljeţilo je više kamera na liticama i na njegovu tijelu. Na snimci je moguće čuti tup zvuk njegova udarca u granit. Prolijeće pokraj kamera i nastavlja dalje, preko ruba litice o koju se upravo očešao. I tada se Jebov doţivljaj vremena izobličio. Njegovim riječima: “Mozak mi se rascijepio na dva zasebna procesa. Jedan od tih dvaju procesa bili su samo tehnički podaci. Imate dvije mogućnosti: ne moţete povući konopac pa nastavljate dalje, udarate i zapravo umirete. Ili ga moţete povući, padobran vam se podiţe iznad glave i tada nasmrt iskrvarite čekajući da vas spase.” Jebu se činilo da ta dva zasebna misaona procesa traju nekoliko minuta: “Doima se kao da funkcionirate toliko brzo da se vaša percepcija svega drugog naizgled usporava i sve se rasteţe. Vrijeme usporava i pojavljuje se onaj osjećaj usporenog kretanja.” On je povukao konopac za otvaranje padobrana i survao se na tlo te slomio nogu, oba gleţnja i tri noţna prsta. Od trenutka kad je Jeb udario u stijenu do trenutka kad je povukao uzicu padobrana prošlo je šest sekundi. Ali, kao i kod mog pada s krova, njemu se činilo da je to trajalo puno dulje. Subjektivan doţivljaj usporavanja vremena opisuje se u različitim doţivljajima ţivome opasnosti - primjerice, u prometnim nesrećama ili tijekom pljačke - kao i u trenucima opaţanja voljene osobe u opasnosti, kao što je pad djeteta u jezero. Za sve opise tih doţivljaja karakterističan je osjećaj da su se dogaĎaji odvili sporije nego što je normalno, s mnogo opaţenih pojedinosti. Kad sam pao s krova, ili kad se Jeb odbio od ruba stijene, što nam se dogodilo u mozgu? Uspori li vrijeme doista u zastrašujućim situacijama?

Prije nekoliko godina moji studenti i ja osmislili smo pokus kako bismo pokušali odgovoriti na to pitanje. U ljudi smo izazivali iznimno jak strah bacajući ih s visine od 45 metara. Slobodnim padom. Unatrag. Sudionici tog pokusa padali su s digitalnim displejom pričvršćenim na zapešću — ureĎajem koji smo osmislili te nazvali perceptivnim kronometrom. Trebali su nam dati izvještaj o brojkama koje su očitali na svojem zapešću. Da su doista vidjeli vrijeme u usporenom kretanju, bili bi sposobni pročitati brojke. Ali nitko to nije mogao. Dakle, zašto se i Jeb i ja sjećamo naših nezgoda kao da su se odvile usporeno? Čini se da je odgovor u načinu na koji su pohranjena naša sjećanja. U prijetećim situacijama područje mozga zvano amigdala ulazi u fazu visoke aktivnosti, preuzimajući resurse ostatka mozga i prisiljavajući sve da se bavi situacijom u kojoj se osoba nalazi. Kad je amigdala u igri, sjećanja se biljeţe s mnogo više pojedinosti i sloţenosti nego u normalnim okolnostima; aktiviran je sustav sekundarnog pamćenja. Naposljetku, to je svrha sjećanja: biljeţiti vaţne dogaĎaje kako bi vaš mozak, ako se naĎete u sličnoj situaciji, raspolagao većim brojem informacija u pokušaju preţivljavanja. Drugim riječima, kad je situacija opasna po ţivot i zastrašujuća, uputno je pamtiti. Tu je i zanimljiva nuspojava: vaš mozak nije navikao na takvu gustoću sjećanja (poklopac motora se nabirao, retrovizor je otpadao, drugi vozač izgledao je kao moj susjed Bob) — pa kad se ti dogaĎaji ponovno odvijaju u vašem sjećanju, vi zaključujete kako je to zacijelo trajalo dulje. Drugim riječima, čini se da zastrašujuće dogaĎaje zapravo ne doţivljavamo usporeno. Umjesto toga, taj dojam proizlazi iz načina na koji čitamo sjećanja. Kad se zapitamo: “Što se upravo dogodilo?”, pojedinost sjećanja govori nam da se to zacijelo dogodilo usporeno, iako nije. Naše izobličenje vremena dogaĎa se u osvrtu, u triku sjećanja koji piše priču o našoj stvarnosti. MJERENJE BRZINE VIDA: PERCEPTIVNI KRONOMETAR Da bismo ispitali percepciju vremena u zastrašujućim situacijama, bacali smo dobrovoljce s visine od 45 metara. Sam sam skočio tri puta i svaki put je bilo jednako zastrašujuće. Brojke na displeju generiraju se pomoću LED ţaruljica. U svakom se trenutku gase upaljene ţaruljice i pale ugašene. Prilikom sporijeg izmjenjivanja sudionici lako opaţaju brojeve. Ali prilikom nešto većih brzina pozitivne i negativne slike se stope, onemogućujući opaţanje brojeva. Da bismo ustanovili vide li ispitanici doista usporeno kretanje, bacali smo ih sa stopom izmjenjivanja tek nešto višom od onoga što bi ljudi normalno mogli vidjeti. Da su doista vidjeli usporeno kretanje - poput Nea u filmu Matrix - lako

bi razabrali brojeve. Ako nisu, brzina na kojoj su sposobni vidjeti brojeve ne bi se razlikovala od brzine na tlu. Rezultat? Bacili smo dvadeset i tri dobrovoljca, uključujući mene. Ničiji uspjeh u letu nije bio bolji od onog na tlu. Unatoč početnim nadama, nismo bili nalik Neu.

Ako perceptivni kronometar sporo izmjenjuje brojeve, moguće ih je očitati. Na nešto većim brzinama izmjenjivanja postaje nemoguće očitati ih.

Dakle, ako ste se našli u nesreći opasnoj po ţivot, mogli biste tvrditi da ste bili svjesni njezina usporenog odvijanja. Ali znajte da je to još jedan trik o našoj svjesnoj stvarnosti. Kao što smo vidjeli sa sinkronizacijom osjetila, zapravo nikada nismo prisutni u sadašnjem trenutku. Neki filozofi tvrde da svjesnost nije ništa drugo doli brzo ispitivanje pamćenja - naš mozak neprestano pita: “Što se upravo dogodilo? Što se upravo dogodilo?” Stoga je svjesno iskustvo zapravo samo neposredno sjećanje. Usput, čak i nakon što smo objavili istraţivanje o tome, neki ljudi mi i dalje govore kako znaju da se dogaĎaj doista odvio kao usporeni film. Stoga ih u pravilu pitam je li osoba u automobilu pokraj njih vikala kao što ljudi viču u usporenim filmovima, dubokim glasom: “Neeeeeeee!”. Tada moraju priznati da se to nije dogodilo. I to je jedan od razloga zbog kojih mislimo da se vrijeme zapravo ne rasteţe, unatoč čovjekovoj unutarnjoj stvarnosti.

PRIPOVJEDAĈ Vaš mozak posluţuje priču - a svatko od nas vjeruje u sve što ta priča govori. Bez obzira na to nasjedamo li na vizualnu iluziju, vjerujemo li u san u kojem ste zarobljeni, doţivljavamo li slova u boji ili prihvaćamo halucinaciju kao istinitu tijekom epizode shizofrenije, svi mi prihvaćamo svoju stvarnost kako god je naš mozak osmisli. Unatoč osjećaju da vanjski svijet doţivljavamo izravno, naša stvarnost u konačnici se stvara u tami, na stranom jeziku elektrokemijskih signala. Aktivnost uzburkana u opseţnim neuralnim mreţama pretvara se u vašu priču o tome, u vaše privatno iskustvo svijeta: u osjet ove knjige u rukama, u svjetlost u sobi, u miris ruţa i u zvuk tuĎeg govora. Još je čudnije to da svaki mozak vjerojatno pripovijeda nešto drugačiju priču. U svakoj situaciji s više svjedoka različiti mozgovi imaju drugačije privatne, subjektivne doţivljaje. Budući da ovim planetom šeće sedam milijardi ljudskih mozgova (te bilijuni ţivotinjskih mozgova), ne postoji jedna inačica stvarnosti. Svaki mozak posjeduje svoju vlastitu istinu. Dakle, što je stvarnost? Nalik je televizijskoj emisiji koju samo vi moţete vidjeti i ne moţete je isključiti. Dobra vijest je da ta televizija emitira najzanimljiviji program koji moţete zamisliti: montiran, personaliziran i emitiran samo za vas.

TKO IMA NADZOR? Ispostavilo se da je svemir veći nego što to moţemo zamisliti gledajući noćno nebo. Slično tome, univerzum u našoj glavi proteţe se mnogo dalje od dosega našeg svjesnog iskustva. Danas stječemo prve uvide u golemost toga unutarnjeg prostora. Doima se kao da morate uloţiti vrlo malo napora kako biste prepoznali prijateljevo lice, vozili automobil, shvatili šalu ili odlučili što ćete uzeti iz hladnjaka -ali je to moguće samo zbog opseţnih proračuna koji se dogaĎaju ispod vaše svjesnosti. U ovom trenutku, kao i u svakom trenutku vaš ţivota, mreţe u vašem mozgu bruje aktivnošću: milijarde električnih signala jure duţ stanica izazivajući kemijske impulse na bilijunima veţa izmeĎu neurona. Jednostavni postupci proizlaze iz djelovanja goleme snage. Vi ostajete blaţeno nesvjesni cijele njihove aktivnosti, ali vaš ţivot oblikuje i nijansira ono što se dogaĎa ispod površine: kako se ponašate, što vam je vaţno, vaše reakcije, što volite i ţelite, što smatrate istinitim, a što laţnim. Vaš doţivljaj je konačan proizvod tih skrivenih mreţa. Dakle, tko zapravo kormilari vašim brodom?

SVIJEST Jutro je. Ulice vaše četvrti su tihe dok sunce izranja na obzorju. U spavaćim sobama cijelog grada, jednoj za drugom, dogaĎa se nešto zadivljujuće: ljudska svijest oţivljuje. Najsloţeniji objekt na našem planetu postaje svjestan da postoji. Nedavno ste i vi bili u dubokom snu. Biološka tvar vašeg mozga bila je jednaka kao i sada, ali su se obrasci aktivnosti malo promijenili - pa u ovom trenutku uţivate u doţivljajima. Čitate črčkarije na papiru i izvodite značenje iz njih. Moţda osjećate sunčevu toplinu na koţi i povjetarac u kosi. Moţete misliti o poloţaju svog jezika u ustima ili o osjećaju cipele na svom lijevom stopalu. Budni ste i stoga svjesni identiteta, ţivota, potreba, ţelja, planova. Dan je započeo i vi ste spremni razmišljati o svojim odnosima i ciljevima te usmjeravati svoje postupke u skladu s tim. Ali koliki nadzor vaša svjesnost ima nad vašim svakodnevnim funkcioniranjem? Razmotrimo kako čitate ove rečenice. Dok vaš pogled prelazi preko ove stranice, uglavnom ste nesvjesni brzih, balističkih skokova vaših očiju. Vaše oči ne kreću se glatko po stranici nego skaču s jedne točke na drugu. Dok su vaše oči usred skoka, kreću se prebrzo da bi čitale. Tekst opaţaju tek kad stanete i usredotočite se na jedan poloţaj, najčešće na otprilike dvadeset

milisekundi. Vi niste svjesni tih zastajkivanja i kretanja jer vaš mozak ulaţe mnogo truda da stabilizira vašu percepciju vanjskog svijeta. Čitanje postaje još čudnije kad uzmete u obzir sljedeće: dok čitate ove riječi, njihovo značenje proizlazi iz ovog toka simbola izravno u vaš mozak. Da biste stekli dojam o sloţenosti onog što sudjeluje u tome, pokušajte istu informaciju pročitati na drugom jeziku:

Ako kojim slučajem ne znate čitati bengalski, bjeloruski ili korejski, ova slova jednostavno vam se doimaju kao čudne črčkarije. Ali kad svladate čitanje odreĎenog pisma (poput ovog), taj vam čin pruţa iluziju lakoće: više nismo svjesni da izvodimo naporan zadatak dešifriranja črčkarija. Vaš mozak taj posao obavlja iza scene. Dakle, tko ima nadzor? Jeste li vi kapetan svog broda ili su vaše odluke i vaši postupci više vezani uz opseţno neuralno postrojenje koje funkcionira nevidljivo? Proizlazi li kvaliteta svakodnevnog ţivota iz vaših dobrih odluka ili iz guste dţungle neurona te ujednačenog brujanja nebrojenih kemijskih transmisija? U ovom poglavlju otkrit ćemo da je vaše svjesno jastvo tek najmanji dio aktivnosti vašeg mozga. Vaši postupci, vaša vjerovanja i vaše predrasude proizlaze iz mreţa u vašem mozgu kojima ne moţete pristupiti svjesno.

NESVJESNI MOZAK NA DJELU Zamislite da zajedno sjedimo u kafiću. Dok čavrljamo, vi opaţate da podiţem svoju šalicu kave kako bih otpio gutljaj. Taj je čin toliko uobičajen da inače nije vrijedan spomena, osim ako prolijem malo kave po svojoj košulji. Ali moramo priznati: podizanje šalice do usana nije lak podvig. Područje robotike i dalje se muči nastojeći postići da se takav zadatak obavlja bez zapinjanja. Zašto? Zato što taj jednostavan čin proizlazi iz bilijuna električnih impulsa koje moj mozak pomno koordinira. MOŢDANA ŠUMA

Španjolski znanstvenik Santiago Ramon y Cajal je 1887. godine počeo primjenjivati svoje fotografsko znanje nanoseći kemijske boje na odreske moţdanog tkiva. Ta je tehnika omogućila vidljivost pojedinačnih stanica mozga u svoj njihovoj razgranatoj ljepoti. Postupno je postajalo jasno da je mozak sloţen sustav za koji nemamo ekvivalent te ne raspolaţemo jezikom kojim bismo ga opisali. S pojavom masovno proizvedenih mikroskopa te novih metoda bojenja stanica znanstvenici su počeli opisivati - barem općenito - neurone koji čine naš mozak. Te čudesne strukture pojavljuju se u intrigantno različitim oblicima i veličinama i povezane su neprobojno gustom šumom koju će znanstvenici rasplitati još desetljećima. Moj vidni sustav najprije promotri okolinu kako bi opazio šalicu preda mnom, a moje dugogodišnje iskustvo budi sjećanje na kavu u drugim situacijama. Moj frontalni korteks odašilje signale na put u moj motorički korteks, koji precizno koordinira mišićne kontrakcije — u mom torzu, nadlaktici, podlaktici i šaci — pa mogu uhvatiti šalicu. Kad je dodirnem, moji ţivci vraćaju mnogo informacija o teţini šalice, o njezinu poloţaju u prostoru, o njezinoj temperaturi, o skliskosti drške i tako dalje. Dok te informacije struje uz kraljeţničnu moţdinu u mozak, kompenzirajuće informacije struje natrag, prolazeći poput brzog prometa na dvosmjernoj cesti. Te informacije proizlaze iz sloţene koreografije izmeĎu dijelova mog mozga zvanih bazalni gangliji, mali mozak, somatosenzorni korteks te mnogih drugih. U djelićima sekunde ostvaruju se podešavanja sile s kojom podiţem šalicu te snage mog stiska. Uslijed intenzivnih proračunavanja i povratnih informacija prilagoĎavam svoje

mišiće kako bih šalicu drţao u ravnini dok je glatko podiţem u luku. Cijelim putem izvodim mikroprilagoĎavanja, a kad se šalica pribliţi mojim usnama, naginjem je upravo dovoljno da otpijem nešto tekućine i pritom se ne opečem. Da bi se postigla računalna snaga potrebna za izvoĎenje tog podviga, bili bi potrebni deseci najbrţih superračunala na svijetu. No ja ipak ne opaţam tu munjevitu oluju u svom mozgu. Premda moje neuralne mreţe pršte aktivnošću, moja svjesnost doţivljava nešto posve drugo. Nešto više nalik potpunoj nesvjesnosti o tome. Moje svjesno jastvo zaokupljeno je našim razgovorom. Zaokupljeno je u tolikoj mjeri da moţda čak oblikujem struju zraka kroz usta dok podiţem šalicu, sudjelujući bez prekida u sloţenom razgovoru. Znam samo jesam li ulio kavu u svoja usta ili nisam. Ako to savršeno izvedem, vjero jamo neću ni primijetiti da sam to uopće izveo. Nesvjesno postrojenje našeg mozga neprestano radi, ali toliko glatko da u pravilu nismo svjesni njegova rada. Zbog toga je to često najlakše shvatiti tek kad prestane raditi. Kako bi bilo kad bismo morali svjesno misliti o jednostavnim postupcima koje inače uzimamo zdravo za gotovo, kao što je naizgled jednostavan čin hodanja? Da bih to doznao, pošao sam razgovarati s lanom Watermanom. PROPRIOCEPCIJA Čak i zatvorenih očiju znate gdje su vam udovi: je li vam lijeva ruka gore ili dolje? Jesu li vam noge ravne ili savinute? Jesu li vam leda ravna ili pogrbljena? Ta sposobnost da znate u kakvom su stanju vaši mišići naziva se propriocepcija. Receptori u mišićima, tetivama i zglobovima pruţaju informacije o kutu vaših zglobova, kao i o napetosti te duljini vaših mišića. Sve to zajedno mozgu pruţa sloţenu sliku o poloţaju tijela te omogućuje brze prilagodbe. Privremeni prestanak funkcioniranja svoje propriocepcije moţete doţivjeti ako pokušate hodati nakon što vam noga utrne. Pritisak na stisnute senzorne ţivce onemogućio je slanje i primanje odgovarajućih signala. Bez osjećaja za poloţaj vlastitih udova gotovo je nemoguće izvesti jednostavne postupke poput rezanja hrane, tipkanja ili hodanja. Kad mu je bilo devetnaest godina, zbog teške ţelučane gripe pretrpio je rijedak oblik oštećenja ţivaca. Izgubio je senzorne ţivce koji mozak obavješćuju o dodiru, ali i o poloţajima udova (što je poznato kao propriocepcija). Zbog toga više nije mogao automatski izvesti nijedan pokret. Liječnici su mu rekli da će do kraja ţivota biti vezan za invalidska kolica, iako

su njegovi mišići bili sasvim u redu. Osoba se jednostavno ne moţe kretati bez znanja o tome gdje joj je tijelo. Premda malokad zastanemo kako bismo to uvaţili, povratne informacije koje primamo od svijeta i od svojih mišića omogućuju sloţene pokrete koje izvodimo u svakom trenutku. Ian nije namjeravao dopustiti da ga njegova bolest osudi na ţivot bez kretanja. Stoga ustaje i kreće se, ali u stanju budnosti uvijek mora svjesno razmišljati o svakom pokretu koji njegovo tijelo izvodi. Bez svijesti o tome gdje su mu udovi, mora se kretati usredotočeno te svjesno odlučno. Koristi svoj vidni sustav kako bi pratio poloţaj svojih udova. U hodu naginje glavu naprijed kako bi što bolje vidio svoje udove. U odrţavanju ravnoteţe kompenzira pazeći da su mu ruke ispruţene ispred djela. Budući da ne moţe osjetiti kako njegova stopala dodiruju pod, mora predvidjeti točnu duljinu svakog koraka i spustiti nogu u ortopedskom aparatu. Njegov svjestan um proračunava i koordinira svaki njegov korak. Budući da je Ian izgubio sposobnost automatskog hodanja, iznimno je svjestan čudesne koordinacije koju većina od nas uzima zdravo za gotovo kad krenemo u šetnju. Ističe kako se svi oko njega kreću toliko glatko i savršeno da su potpuno nesvjesni čudesnog sustava koji upravlja tim procesom za njih. Ako njemu nešto na trenutak odvuče pozornost ili mu se u umu pojavi nevezana misao, mogao bi pasti. Ne smije obraćati pozornost ni na što drugo dok je usredotočen na najmanje pojedinosti: na nagib tla, na zamah svoje noge. Kad biste s lanom bili samo minutu ili dvije, odmah biste postali svjesni iznimne sloţenosti svakodnevnih postupaka o kojima ni ne pomišljamo razmišljati: ustajanja, hodanja na drugi kraj sobe, otvaranja vrata, pruţanja ruke kako biste se rukovali. Iako se ti postupci na prvi pogled doimaju jednostavnim, nipošto to nisu. Stoga kad sljedeći put vidite kako netko hoda, trči, vozi se na skateboardu ili vozi bicikl, odvojite trenutak kako biste se divili ne samo ljepoti ljudskog tijela nego i moći nesvjesnog mozga koji besprijekorno time upravlja. Sloţene pojedinosti naših najosnovnijih pokreta ostvaruju se uslijed bilijuna proračuna koji bruje u prostornom mjerilu manjem od onoga što ste sposobni vidjeti te u mjerilu sloţenosti izvan onoga što ste sposobni pojmiti. Još nismo konstruirali robote koji bi se mogli mjeriti s osnovama ljudske izvedbe. A dok superračunalo stvara goleme račune za električnu energiju, naš mozak zapanjujuće učinkovito ustanovljuje što mu je činiti, trošeći onoliko energije koliko je troši ţarulja od 60 watta.

UTISKIVANJE VJEŠTINA U MOŢDANE MREŢE Neuroznanstvenici često dolaze do saznanja o funkcioniranju mozga proučavajući ljude koji su specijalizirani u odreĎenom području. Zbog toga sam

pošao posjetiti Austina Nabera, desetogodišnjaka s iznimnim darom. Taj je dječak postigao svjetski rekord u sportu poznatom kao slaganje piramida od čaša. Austin brzim, ujednačenim pokretima koje nije moguće pratiti pogledom pretvara stup od plastičnih čaša u simetričan prikaz tri zasebne piramide. Potom objema rukama munjevito ponovno slaţe čaše te pretvara piramide u dva kratka stupa, koje zatim pretvara u jednu visoku piramidu, da bi je zatim sveo na početni stup čaša. Sve to izvede za pet sekundi. Kad sam to sâm pokušao, u najboljem pokušaju bile su mi potrebne četrdeset i tri sekunde. Dok gledate Austina na djelu, mogli biste pretpostaviti da njegov mozak radi preko mjere te troši golemu količinu energije kako bi toliko brzo koordinirao te sloţene postupke. Ţeleći istraţiti tu pretpostavku, odlučio sam izmjeriti aktivnost njegova mozga - i svojega — tijekom istodobnog natjecanja. Istraţivač dr. José Luis Contreras-Vidal je Austinu i meni stavio kape s elektrodama kako bismo izmjerili električnu aktivnost neurona ispod lubanje. Namjeravali smo očitati naše moţdane valove izmjerene elektroencefalografom (EEG) kako bismo izravno usporedili napor našeg mozga tijekom obavljanja tog zadatka. Budući da smo obojica bili priključeni na elektroencefalograf, dobili smo okviran uvid u svijet u našim lubanjama. Austin mi je pokazao korake svoje rutine. Potom sam, prije početka sluţbenog natjecanja, bez prestanka vjeţbao dvadesetak minuta, kako me desetogodišnjak ne bi previše tragično porazio. Moj trud naposljetku nije činio nikakvu razliku. Austin me je porazio. Nisam bio ni na osmini postupka kad je pobjednički udario čašama u njihovoj završnoj konfiguraciji. MOŢDANI VALOVI

EEG, ili encefalografija, metoda je prisluškivanja opće električne

aktivnosti koja proizlazi iz aktivnosti neurona. Male elektrode postavljene na površinu lubanje registriraju “moţdane valove”, što je kolokvijalan izraz za prosječne električne signale proizašle iz podrobnog neuralnog čavrljanja ispod površine. Njemački fiziolog i psihijatar Hans Berger zabiljeţio je 1924. godine prvi ljudski EEG, a tridesetih i četrdesetih godina dvadesetog stoljeća istraţivači su identificirali nekoliko različitih vrsta moţdanih valova: delta valovi (ispod 4 Hz) pojavljuju se tijekom spavanja; theta valovi (4 do 7 Hz) povezani su sa spavanjem, dubokom opuštenošću i vizualizacijom; alfa valovi (8 do 13 Hz) pojavljuju se dok smo opušteni i mirni; a beta valove (13 do 38 Hz) očitavamo uslijed aktivnog razmišljanja te rješavanja problema. Od tada su kao vaţni identificirani i drugi rasponi, medu kojima su gama valovi (39 do 100 Hz), koji su aktivni za usredotočene mentalne aktivnosti poput zaključivanja i planiranja. Naša sveukupna moţdana aktivnost mješavina je svih tih različitih frekvencija, ali, ovisno o tome što radimo, neke iskazujemo više nego druge. Taj poraz nije bio neočekivan, ali što je otkrio EEG? Ako Austin tu rutinu izvodi osam puta brţe, doima se razboritim pretpostaviti da troši toliko više energije. Ali ta pretpostavka previĎa osnovno pravilo o tome kako mozak stječe nove vještine. Ispostavilo se da moj mozak, kao ni Austinov, nije radio brţe, trošeći golemu količinu energije kako bi obavljao taj sloţeni novi zadatak. Moj EEG otkrio je visoku aktivnost u beta rasponu frekvencije, koji je povezan s opseţnim rješavanjem problema. Austin je, s druge strane, imao visoku aktivnost u alfa rasponu frekvencije, povezanom s mozgom koji miruje. Unatoč brzini i sloţenosti Austinovih postupaka, njegov je mozak bio opušten. Austinov dar i brzina konačan su rezultat fizičkih promjena u njegovu mozgu. Tijekom višegodišnje prakse uspostavljeni su specifični obrasci fizičkih veza. Austin je vještinu slaganja čaša urezao u strukturu svojih neurona. Zbog toga u slaganje čaša sada ulaţe mnogo manje energije. Moj mozak, s druge strane, tom problemu prilazi svjesnim promišljanjem. Koristim svenamjenski kognitivni softver: on je tu vještinu premjestio u specijalizirani kognitivni hardver. Dok vjeţbamo nove vještine, one uspostavljaju fizičku mreţu te tonu ispod razine svijesti. Neki ljudi su u iskušenju nazvati to mišićnim pamćenjem, ali te se vještine zapravo ne pohranjuju u mišićima: umjesto toga, rutina poput slaganja čaša koordinira se diljem guste dţungle veza u Austinovu mozgu. Podrobna struktura mreţa u Austinovu mozgu promijenila se nakon godina prakse slaganja čaša. Proceduralno pamćenje je dugoročno pamćenje

koje govori kako postupati automatski, primjerice, voziti bicikl ili vezati cipele. Slaganje čaša za Austina je postalo proceduralno pamćenje ubiljeţeno u mikroskopskom hardveru njegova mozga, što njegove postupke čini brzim i energetski učinkovitim. Opetovani signali usred prakse su prelazili ţivčanim mreţama, jačajući sinapse i tako utiskujući tu vještinu u krugove. Štoviše, Austinov mozak stekao je toliku stručnost da rutinu slaganja čaša moţe izvesti i s povezom na očima. U mom slučaju, dok učim slagati čaše, moj mozak aktivira spora, energetski zahtjevna područja kao što su prefrontalni korteks, parijetalni korteks i mali mozak — koja Austinu više nisu potrebna za izvoĎenje te rutine. Na početku učenja nove motoričke vještine mali mozak ima osobito vaţnu ulogu jer koordinira tijek pokreta potrebnih za preciznost i savršenu vremensku usklaĎenost. Kako vještina postaje utvrĎena, tone ispod razine svjesnog nadzora. Tada odreĎeni zadatak moţemo automatski izvesti i bez razmišljanja o njemu odnosno, bez svjesne pozornosti. Vještina je u nekim slučajevima toliko utvrĎena da se njezini krugovi nalaze ispod mozga, u kraljeţničnoj moţdini. To je opaţeno u mačaka kojima je uklonjen veliki dio mozga, ali na pokretnoj traci ipak uspijevaju normalno hodati: sloţeni programi koji sudjeluju u koračanju pohranjeni su na niskoj razini ţivčanog sustava.

AUTOMATSKO FUNKCIONIRANJE Naš se mozak cijelog ţivota preoblikuje kako bi stvorio krugove posvećene postupcima koje prakticiramo - bilo to hodanje, surfanje, ţongliranje, plivanje ili voţnja. Ta sposobnost utiskivanja programa u strukturu mozga jedan je od njegovih najdjelotvornijih trikova. Mozak je sposoban riješiti problem sloţenog kretanja uz vrlo malen utrošak energije tako što tome namijenjene krugove povezuje u hardver. Kad se te vještine utisnu u krugove moţdanih stanica, moguće ih je ostvarivati bez razmišljanja — bez svjesnog ulaganja truda - što oslobaĎa resurse te mom svjesnom jastvu omogućuje baviti se drugim zadacima i zaokupiti se njima. SINAPSE I UĈENJE

Veze izmeĎu neurona nazivaju se sinapse. Te su veze mjesta na kojima tvari zvane neurotransmiteri prenose signale izmeĎu neurona. Ali nisu sve sinaptičke veze jednako jake: ovisno o povijesti njihove aktivnosti, mogu postati jače i slabije. S promjenom snage sinapse informacije različito teku kroz mreţu. Ako odreĎena veza dovoljno oslabi, usahne i nestane. Ako ojača, moţe uroditi novim vezama. Dio tog rekonfiguriranja usmjerava se utjecajem sustava nagrada, koji općenito odašilje neurotransmiter zvan dopamin nakon što nešto proĎe dobro. Austinove moţdane mreţe preoblikovali su - vrlo polako i vrlo suptilno - uspjesi ili neuspjesi svakog pokreta tijekom stotina sati prakse. Ta automatizacija ima i posljedicu: nove vještine tonu ispod svjesnog dosega. Gubite pristup sofisticiranim programima koji se ostvaruju ispod razine svijesti pa ne znate točno kako radite to što radite. Kad se uspinjete stepenicama i pritom razgovarate, ne znate kako izračunavate desetke mikrokorekcija ravnoteţe svog tijela te kako se vaš jezik dinamički kreće dok pravilno proizvodi zvukove vašeg jezika. Posrijedi su teški zadaci koje niste uvijek bili sposobni obavljati. Ali budući da vaši postupci postaju automatski i nesvjesni, to raĎa vašu sposobnost automatskog funkcioniranja. Svima nam je poznat osjećaj voţnje kući svakodnevnom rutom, nakon koje odjednom uvidite

da ste stigli, ali se uopće ne sjećate voţnje. Vještine voţnje postale su toliko automatske da ste tu rutinu sposobni izvoditi nesvjesno. Vaše svjesno jastvo — dio koji je oţivio kad ste se ujutro probudili — više nije vozač nego je, u najboljem slučaju, putnik koji se pridruţio voţnji. Automatizirane vještine imaju i jednu zanimljivu posljedicu: pokušaji svjesnog uplitanja u njih u pravilu pogoršavaju izvedbu. Naučene sposobnosti čak i vrlo sloţene — najbolje je ostaviti da se same ostvaruju. Razmotrimo slučaj alpinista Deana Pottera: sve do nedavne smrti penjao se po liticama bez uţeta i bez sigurnosne opreme. Dean je od dvanaeste godine svoj ţivot posvetio alpinizmu. Godine prakse u njegovu su mozgu utvrdile veliku preciznost i vještinu. U stjecanju alpinističke vještine Dean se oslanjao na te iznimno obučene krugove, koji su svoj posao obavljali bez svjesnog razmišljanja. Potpuno je predao nadzor svom nesvjesnom. Penjao se u stanju mozga koji se često naziva “zona”, stanju u kojem praktičari ekstremnih sportova uobičajeno, uţivaju u dalekim granicama svojih sposobnosti. Dean je, kao i mnogi sportaši, pronašao način ulaska u stanje zone dovodeći se u ţivotnu opasnost. U tom stanju nije doţivljavao uplitanje svog unutarnjeg glasa i mogao se potpuno osloniti na alpinističke sposobnosti koje su u njegov hardver utisnute tijekom godina predanog vjeţbanja. Kao u Austina Nabera, prvaka u slaganju čaša, moţdani valovi sportaša u zoni nisu opsjednuti brbljanjem svjesnog razmišljanja (“Izgledam li dobro?”, “Jesam li trebao reći to i to?”, “Jesam li zaključao vrata za sobom?”). Mozak u zoni ulazi u stanje hipofrontalnosti, što znači da dijelovi prefrontalnog korteksa postanu manje aktivni. Ta područja sudjeluju u apstraktnom razmišljanju, planiranju budućnosti i u usredotočenosti na vlastiti pojam o sebi. Utišavanje tih pozadinskih operacija presudan je potez koji osobi omogućuje visjeti nasred strme stijene. Podvige poput Deanovog moguće je izvoditi samo bez ometanja unutarnjeg brbljanja. Svijest je često najbolje ostaviti po strani - a kod nekih zadataka zapravo i nemamo izbora jer nesvjestan mozak moţe funkcionirati iznimno brzo, a svjestan mozak je prespor da bi drţao korak s njim. Uzmimo za primjer utakmicu bejzbola u sklopu koje brza loptica moţe putovati od uzvisine bacača do baze brzinom od 160 kilometara na sat. Da bi ostvario kontakt s loptom, mozak ima samo oko četiri desetine sekunde za reakciju. U tom vremenu mora procesirati i koordinirati sloţeni slijed pokreta da biste udarili lopticu. Udarači neprestano ostvaruju kontakt s lopticama, ali to ne čine svjesno: loptica jednostavno putuje previše brzo da bi sportaš bio svjestan njezina poloţaja, a udarac je izveden i prije nego što udarac stigne registrirati što se dogodilo. Ne samo što je svijest ostavljena po strani nego je i ostavljena u prašini.

DUBOKE SPILJE NESVJESNOG Doseg nesvjesnog uma proteţe se dalje od nadzora našeg tijela. Nesvjestan um na dublje načine oblikuje naš ţivot. Kad sljedeći put budete razgovarali, opazite kako riječi teku iz vaših usta brţe nego što biste mogli svjesno kontrolirati svaku od njih. Vaš mozak radi iza scene, oblikujući i proizvodeći jezik, konjugacije i sloţene misli. (Usporedite to s brzinom govorenja stranog jezika koji tek učite!) Isti rad iza scene vrijedi i za ideje. Preuzimamo svjesnu zaslugu za sve svoje ideje kao da smo sami obavili teţak posao njihova raĎanja. Ali vaš je nesvjestan mozak zapravo radio na tim idejama - povezujući sjećanja, iskušavajući nove kombinacije, procjenjujući posljedice — satima ili mjesecima prije nego što ideja izroni u vašu svijest i prije nego što izjavite: “Upravo sam se dosjetio nečega!” Čovjek koji je prvi počeo rasvjetljavati skrivene dubine nesvjesnog bio je jedan od najutjecajnijih znanstvenika dvadesetog stoljeća. Sigmund Freud je 1873. godine upisao studij medicine u Beču te specijalizirao neurologiju. Kad je otvorio privatnu praksu za liječenje psiholoških poremećaja, uvidio je da mnogi od njegovih pacijenata ne znaju što motivira njihovo ponašanje. Freud je shvatio da je najveći dio njihova ponašanja posljedica nevidljivih mentalnih procesa. Ta jednostavna zamisao preobrazila je psihijatriju te najavila nov način shvaćanja ljudskih poriva i emocija. Mentalni procesi koji su odstupali od normale prije Freuda su bili neobjašnjeni ili ih se opisivalo u kontekstu demonske opsjednutosti, slabe volje i tako dalje. Freud je ustrajao u traţenju uzroka u fizičkom mozgu. Pacijenta bi polegnuo na kauč u svom uredu, kako ne bi morao gledati ravno u njega, a tada bi ga potaknuo da govori. U vrijeme prije snimanja mozga to je pruţalo najbolji uvid u svijet nesvjesnog mozga. Njegova metoda obuhvaćala je prikupljanje informacija iz obrazaca ponašanja, iz sadrţaja snova, iz lapsusa i iz pogrešaka u pisanju. Promatrao je poput detektiva te traţio znakove u nesvjesnom neuralnom postrojenju, kojem pacijenti nisu mogli izravno pristupiti. Postao je uvjeren da je svjestan um vrh ledenjaka naših mentalnih procesa, dok je mnogo veći dio onoga što motivira naše misli i ponašanja skriven. Ispostavilo se da su Freudove pretpostavke točne, a jedna je posljedica to što u pravilu nismo svjesni uzroka vlastitih izbora. Naš mozak neprestano izvlači informacije iz okruţenja i koristi ih za usmjeravanje našeg ponašanja,

ali utjecaji oko nas često nisu prepoznati. Uzmimo za primjer efekt zvan “priprema” (eng.priming), u sklopu kojeg jedno utječe na percepciju nečega drugog. Primjerice, ako u ruci drţite topao napitak, svoj odnos s odreĎenim članom obitelji opisat ćete pozitivnije. Dok u ruci drţite hladan napitak, o tom ćete odnosu iznijeti nešto lošije mišljenje. Zašto se to dogaĎa? Zato što se moţdani mehanizmi za procjenjivanje topline u odnosima preklapaju s mehanizmima za procjenjivanje fizičke topline pa stoga jedni utječu na druge. Posljedica je to da na vaše mišljenje o nečem temeljnom kao što je vaš odnos s majkom moţe utjecati to pijete li vrući ili ledeni čaj. Slično tome, dok ste u okruţenju proţetom neugodnim mirisom, donosit ćete grublje moralne odluke — primjerice, skloniji ste nečije neuobičajene postupke prosuditi kao nemoralne. Drugo istraţivanje otkrilo je da ako sjedite na tvrdom stolcu, u poslovnom pregovaranju iskazujete tvrĎi pristup; na mekom ste stolcu popustljiviji. Razmotrimo i primjer nesvjesnog utjecaja “implicitnog egoizma”, koji opisuje osjećaj privlačnosti prema onome što nas podsjeća na nas. Kad su socijalni psiholog Brett Pelham i njegov tim analizirali podatke o osobama koje su diplomirale na stomatološkom i pravnom fakultetu, opazili su preveliku statističku zastupljenost stomatologa (engl. “dentist, prim, prev.) s imenom Dennis ili Denise te odvjetnika (engl. lawyer.; prim, prev.) s imenom Laura ili Laurence. Ustanovili su i da ime većine vlasnika krovopokrivačkih tvrtki (engl. roofing company,; prim, prev.) započinje slovom R, dok najviše vlasnika ţeljezarija (engl. hardware store\ prim, prev.) ima ime s početnim slovom H. Ali je li izbor karijere jedino područje u kojem donosimo takve odluke? Ispostavlja se da je i naš ljubavni ţivot vjerojatno pod snaţnim utjecajem tih sličnosti. Kad su psiholog John Jones i njegovi kolege razmotrili arhivu matičnih ureda u Georgiji i na Floridi, otkrili su da je prvo slovo imena dijelilo više bračnih parova nego što su očekivali. To znači da je velika vjerojatnost da će se Jenny udati za Joela, da će Alex oţeniti Amy te da će Donny oţeniti Daisy. Takvi nesvjesni utjecaji su slabi, ali ih je moguće potvrditi. Vaţno je sljedeće: kad biste bilo kojeg Dennisa, bilo koju Lauru ili bilo koju Jenny upitali zašto su izabrali svoju profesiju ili svog partnera, oni bi vam ispripovijedali svjesnu priču. Ali ta priča ne bi obuhvaćala daleki doseg njihovog nesvjesnog te utjecaj na neke od najvaţnijih ţivotnih odluka. POTICANJE NESVJESNOG Richard Thaler i Cass Sunstein u knjizi Poticaj (Planetopija) iznose pristup poboljšavanju “odluka o zdravlju, bogatstvu i sreći” utjecanjem na nesvjesne moţdane mreţe. Mali poticaj u našem okruţenju moţe promijeniti naše ponašanje i odluku te ih poboljšati bez naše svjesnosti o tome.

Postavljanje voća na razinu očiju u prodavaonici potiče ljude na zdravije izbore hrane. Postavljanje slike muhe u pisoarima u zračnim lukama muškarce potiče da bolje ciljaju. Automatsko biranje mirovinskih planova za zaposlenike (uz mogućnost odustajanja, ako to ţele) vodi boljim praksama štednje. Takvo viĎenje upravljanja naziva se mekim paternalizmom, a Tharel i Sunstein vjeruju da blago usmjeravanje nesvjesnog mozga ima mnogo jači utjecaj na naše odlučivanje nego što ga ima otvoreno nametanje. Razmotrimo drugi primjer pokusa koji je 1965. godine osmislio psiholog Eckhard Hess. Muškarce su zamolili da pogledaju fotografije ţenskih lica te donesu sudove o njima. Koliko su te ţene privlačne, na ljestvici od jedan do deset? Jesu li sretne ili tuţne? Neugodne ili ljubazne? Prijateljski ili neprijateljski nastrojene? Sudionici nisu znali da su fotografije izmijenjene. Na pola su fotografija ţenske zjenice povećane. Muškarcima su ţene širih zjenica bile privlačnije. Ni jedan od njih nije očito primijetio ništa vezano uz zjenice ţena s fotografija — a pretpostavlja se da nijedan od njih nije znao da su proširene zjenice biološki znak ţenske uzbuĎenosti. Ali njihov mozak je to znao. I ti su muškarci bili nesvjesno usmjereni prema ţenama širih zjenica, smatrajući ih ljepšima, sretnijima, ljubaznijima i više prijateljski nastrojenima. I to je zapravo učestao mehanizam ljubavi. Neki vas ljudi privlače više nego drugi te u pravilu nije moguće jasno odrediti zašto. Moglo bi se pretpostaviti da taj razlog postoji, ali mu vi jednostavno ne moţete pristupiti. U sklopu drugog pokusa evolucijski psiholog Geoffrey Miller kvantificirao je koliko je ţena muškarcu seksualno privlačna biljeţeći zaradu plesačica koje su u striptiz klubu gostima plesale u krilu. I pratio je kako se ta zarada mijenjala tijekom njihova mjesečnog menstrualnog ciklusa. Ispostavilo se da su muškarci bili dvostruko velikodušniji s napojnicama u vrijeme dok su plesačice bile u fazi ovulacije (plodno razdoblje) nego u vrijeme menstruacije (neplodno razdoblje). Ali čudno je da muškarci nisu bili svjesni bioloških promjena koje prate mjesečni ciklus — da povećane količine hormona estrogena u vrijeme ovulacije suptilno mijenjaju izgled ţene čineći njezino lice simetričnijim, koţu mekšom, a struk uţim. Ali oni su ipak registrirali te znakove plodnosti, ispod razine svijesti. Ovakvi pokusi otkrivaju nešto temeljno o tome kako mozak funkcionira. Zadatak tog organa jest prikupljati informacije o svijetu te usmjeravati vaše ponašanje u skladu s njima. Nije vaţno sudjeluje li vaša svijest u tome ili ne. A

najčešće ne sudjeluje. Najčešće niste svjesni odluka koje se donose za vas.

ZAŠTO SMO SVJESNI? Dakle, zašto onda jednostavno nismo nesvjesna bića? Zašto svi ne bauljamo uokolo kao bezumni zombiji? Zašto je evolucija stvorila svjestan mozak? Da bismo odgovorili na ta pitanja, zamislite da hodate lokalnom ulicom i gledate svoja posla. Odjednom vam nešto privuče pogled: netko ispred vas odjeven je u golemi kostim pčele i drţi aktovku. Kad biste gledali tu ljudsku pčelu, opazili biste kako reagiraju ljudi koji je ugledaju: prekidaju svoju automatsku rutinu i zagledaju se. Svijest se aktivira kad se dogodi neočekivano, kad moramo smisliti što ćemo sljedeće učiniti. Premda mozak nastoji što dulje raditi automatski, to nije uvijek moguće u svijetu koji donosi neočekivane dogaĎaje. Ali svijest nije vezana samo uz reakciju na iznenaĎenja. Uz to ima i presudnu ulogu u razrješavanju sukoba u mozgu. Milijarde neurona sudjeluju u zadacima u rasponu od disanja i kretanja po spavaćoj sobi do stavljanja hrane u usta i ovladavanja odreĎenim sportom. Svi ti zadaci temelje se na opseţnim mreţama u postrojenju mozga. Ali što se dogaĎa u slučaju sukoba? Recimo da posegnete za sladolednim kupom, ali znate da ćete zaţaliti ako ga pojedete. U takvoj situaciji potrebno je donijeti odluku. Odluku koja će ostvariti ono što je najbolje za organizam - vas - i za vaše dugoročne ciljeve. Svijest je sustav s jedinstvenim gledištem koje nijedan drugi podsustav mozga ne posjeduje. I zbog toga moţe imati ulogu arbitra u milijardama elemenata, podsustava i utvrĎenih procesa koji ostvaruju interakcije. Moţe stvarati planove i postavljati ciljeve za sustav kao cjelinu. Svijest smatram sličnom generalnom direktoru velike, razgranate korporacije s tisućama poddivizija i odjela koji suraĎuju, ostvaruju interakciju i nadmeću se na različite načine. Malim tvrtkama dovoljan je direktor ili upravitelj - ali kad organizacija dosegne dovoljnu veličinu i sloţenost, potreban joj je generalni direktor koji se neće baviti dnevnim pojedinostima nego će osmišljavati dugoročno poslovanje. Premda taj direktor ima pristup malobrojnim pojedinostima svakodnevnog funkcioniranja tvrtke, uvijek ima na umu njezino dugoročno funkcioniranje. Generalni direktor je tvrtkino najapstraktnije viĎenje same sebe. U kontekstu mozga svijest je način na koji milijarde stanica vide sebe kao jedinstvenu cjelinu, način da sloţeni sustav gleda samog sebe u ogledalu.

KAD SVIJEST NESTANE Što ako se svijest ne aktivira pa predugo ostanemo izgubljeni u automatskom funkcioniranju? Dvadesettrogodišnji Ken Parks doznao je to 23. svibnja 1987. godine kad je kod kuće zaspao gledajući televiziju. U to je vrijeme ţivio sa svojom petomjesečnom kćeri i sa suprugom te je proţivljavao financijske teškoće, bračne probleme i ovisnost o kockanju. Namjeravao je sutradan razgovarati sa supruginim roditeljima o svojim problemima. Njegova punica opisala ga je kao “njeţnog diva”, a on se dobro slagao s oba suprugina roditelja. U jednom trenutku te noći je ustao, odvezao se dvadeset i tri kilometra do kuće supruginih roditelja, zadavio punca i nasmrt noţem izbo punicu. Potom se odvezao u najbliţu policijsku postaju i rekao policajcu: “Mislim da sam upravo ubio nekoga.” Nije se sjećao što se dogodilo. Nekako se činilo da je njegov svjestan um bio odsutan tijekom tog strašnog dogaĎaja. Što je pošlo po zlu s Kenovim mozgom? Njegova odvjetnica Marlys Edwardh okupila je tim stručnjaka kako bi joj pomogli razriješiti taj misterij. Oni su uskoro pretpostavili da bi ti dogaĎaji mogli biti povezani s Kenovim spavanjem. Dok je Ken bio u zatvoru, njegova odvjetnica nazvala je stručnjaka za spavanje Rogera Broughtona, koji je mjerio Kenove signale dok je Ken noću spavao. Nalaz se podudarao s obrascem mjesečara. Nakon dodatne istrage tim je ustanovio poremećaje spavanja u mnogih članova Kenove šire obitelji. Budući da nije imao motiva, da nije mogao laţirati rezultate pretraga u snu i da je taj poremećaj bio učestao u anamnezi njegove obitelji, zaključeno je da Ken nije kriv za ubojstva pa je osloboĎen.

DAKLE, TKO IMA NADZOR? Sve ovo moglo bi vas potaknuti da se zapitate kakav nadzor svjestan um zapravo ima? Je li moguće da ţivimo poput marioneta, prepušteni na milost i nemilost sustavu koji upravlja nama te odreĎuje što ćemo sljedeće učiniti? Neki vjeruju da je tako i da naš svjestan um nema nadzor nad onim što radimo. Razmotrimo to pitanje pomoću jednostavnog primjera. Vozeći stiţete do račvanja na cesti na kojem moţete skrenuti lijevo ili desno. Niste obavezni skrenuti lijevo ni desno, ali toga dana, u tom trenutku, osjećate da ţelite skrenuti desno. Stoga skrenete desno. Ali zašto ste skrenuli desno, a ne lijevo? Zato jer ste to ţeljeli? Ili zato što su nedostupni mehanizmi u vašem mozgu to odlučili umjesto vas? Razmotrite sljedeće: neuralni signali koji pokreću vaše ruke kako bi okrenule volan dolaze iz vašeg motoričkog korteksa, ali nisu

krenuli odande. Kreću iz drugih područja frontalnog reţnja, koja aktiviraju mnogi drugi dijelovi mozga i tako dalje, u sloţenom povezivanju kroz mreţu čitavog mozga. Nikada ne postoji nulti trenutak u kojem nešto odlučite jer se svaki neuron u mozgu aktivira pod utjecajem drugih neurona. Čini se da ni jedan dio tog sustava ne funkcionira neovisno, nego zapravo reagiraju pouzdano. Vaša odluka da skrenete desno - ili lijevo - odluka je koja seţe unatrag u vremenu: nekoliko sekundi, minuta, dana, cijeli ţivot. Čak i kad se odluke doimaju spontanima, ne postoje izolirano. Dakle, kad stignete do tog račvanja na cesti noseći svoju ţivotnu prošlost sa sobom, tko je zapravo odgovoran za tu odluku? Ta razmatranja vode do dubokog pitanja slobodne volje. Kad bismo prošlost ponovili stotinu puta, biste li uvijek učinili isto?

OSJEĆAJ SLOBODNE VOLJE Osjećamo se kao da posjedujemo autonomiju - odnosno, da slobodno izabiremo. Ali u odreĎenim okolnostima moguće je dokazati da taj osjećaj autonomije moţe biti iluzija. Profesor Alvaro Pascual-Leone s Harvarda pozvao je sudionike u svoj laboratorij na jednostavan pokus. Sudionici su ispruţenih ruku sjedili ispred računalnog zaslona. Kad bi zaslon pocrvenio, oni bi donijeli unutarnju odluku o tome koju će ruku pomaknuti — ali je ne bi doista pomaknuli. Potom bi se upalilo ţuto svjetlo, a kad se napokon upalilo zeleno, osoba bi aktivirala svoj prethodno izabran pokret, podiţući desnu ili lijevu ruku. Potom su istraţivači uveli zaokret. Primijenili su transkranijalnu magnetsku stimulaciju (TMS), koja oslobaĎa magnetske impulse te pobuĎuje dio mozga nad kojim se nalazi instrument, kako bi stimulirali motorički korteks te potaknuli kretanje lijeve ili desne ruke. Dakle, u vrijeme trajanja ţutog svjetla pustili su TMS impuls (ili, u kontrolnom slučaju, samo zvuk impulsa). TMS intervencija potaknula je ispitanike da daju prednost jednoj ruci u odnosu na drugu - primjerice, stimulacija motoričkog korteksa na lijevoj strani povećala je vjerojatnost da će sudionik podignuti desnu ruku. Ali zanimljivo je bilo to da su ispitanici govorili kako su ţeljeli podignuti ruku koja je bila potaknuta TMS-om. Drugim riječima, tijekom crvenog svjetla moţda su u sebi odlučili izabrali pomaknuti lijevu ruku, ali su potom, tijekom ţutog svjetla, moţda osjetili da su zapravo cijelo vrijeme ţeljeli pomaknuti desnu ruku. Premda je TMS poticao pokrete njihovih ruku, mnogi sudionici osjećali su da su odluku donijeli svojom voljom. Pascual-Leone izvješćuje da su mnogi

ispitanici rekli kako su namjeravali promijeniti svoj izbor. Kakva god bila aktivnost u njihovu mozgu, oni su preuzeli zaslugu za nju kao da su slobodno izabrali. Svjestan um iznimno vješto sam sebe uvjerava da ima nadzor. Ovakvi pokusi razotkrivaju problematičnu prirodu vjerovanja našim slutnjama kad se radi o slobodi vlastitih izbora. Neuroznanost trenutačno ne raspolaţe savršenim pokusima kojima bi u potpunosti isključila slobodnu volju. Posrijedi je sloţena tema za čije je temeljito razmatranje naša znanost moţda jednostavno premlada. Ali razmotrimo na trenutak mogućnost da slobodna volja zapravo ne postoji. Kad stignete na račvanje ceste, vaš izbor je prethodno odreĎen. Na površini se čini da predvidljiv ţivot nije vrijedan ţivljenja. Dobra vijest je da silna sloţenost mozga znači da zapravo ništa nije predvidljivo. Zamislite posudu s redovima loptica za stolni tenis - a svaka od njih paţljivo je postavljena na mišolovku, napetu i spremnu. Kad biste s vrha bacili još jednu lopticu, trebalo bi biti relativno lako matematički predvidjeti gdje će pasti. Ali čim loptica udari u dno, pokreće nepredvidljivu lančanu reakciju. Pokreće druge loptice, koje lete iz svojih mišolovki, a te loptice pokreću druge i situacija ubrzo postane vrlo sloţena. Svaka pogreška u početnom predviĎanju, koliko god malena bila, postane mnogo veća dok se loptice sudaraju te odbijaju od stranica i padaju na druge loptice. Uskoro je potpuno nemoguće iole predvidjeti gdje će loptice završiti. Naš je mozak nalik toj posudi s lopticama, ali mnogo sloţeniji. U posudu biste moţda mogli smjestiti nekoliko stotina loptica, ali u vašoj lubanji odvija se bilijun puta više interakcija nego u posudi, a odskakivanje se nastavlja u svakoj sekundi vašeg ţivota. A iz tih nebrojenih razmjena energije proizlaze vaše misli, osjećaji i odluke. A to je samo početak nepredvidljivosti. Svaki pojedinačni mozak uklopljen je u svijet drugih mozgova. Svi ljudski neuroni na planetu utječu jedni na druge, preko udaljenosti stola, predavaonice ili dosega interneta, stvarajući nezamislivo sloţen sustav. To znači da, iako neuroni slijede jasna fizička pravila, u praksi nikada nije moguće točno predvidjeti što će bilo koji pojedinac sljedeće učiniti. Ta golema sloţenost ostavlja nam upravo dovoljno uvida da shvatimo jednostavnu činjenicu: našim ţivotom upravljaju sile koje daleko nadmašuju našu sposobnost za svjesnost ili za nadzor.

KAKO ODLUĈUJEM? Trebam li pojesti taj sladoled ili ne? Da na ovaj e-mail odgovorim sad ili poslije? Koje cipele? Naši se dani sastoje od tisuća malih odluka: što činiti, kojim putem poći, kako odgovoriti, sudjelovati ili ne. Prve teorije odlučivanja pretpostavljale su da su ljudska bića razumni vršitelji radnji koji procjenjuju prednosti i nedostatke svojih mogućnosti kako bi donijeli optimalnu odluku. Ali znanstvena promatranja ljudskog odlučivanja to ne podrţavaju. Mozak se sastoji od mnogih suprotstavljenih mreţa od kojih svaka ima vlastite ciljeve i ţelje. Dok odlučujete hoćete li smazati sladoled ili nećete, neke mreţe u vašem mozgu ţele šećer; druge mreţe glasaju protiv njega na temelju dugoročnih razloga vezanih uz taštinu. Neke mreţe govore da biste moţda trebali pojesti sladoled ako obećate sami sebi da ćete sutra otići u teretanu. Vaš je mozak nalik neuralnom parlamentu sastavljenom političkih stranaka koje se bore za upravljanje drţavom. Katkad odlučujete sebično, katkad velikodušno, katkad impulzivno, a katkad imajući u vidu dugoročnost, sloţena bića jer se sastojimo od mnogih poriva, a svi oni ţele biti glavni.

ZVUK JEDNE ODLUKE Pacijent po imenu Jim na operacijskom je stolu podvrgnut operaciji mozga radi zaustavljanja drhtanja ruku. Neurokirurg je u njegov mozak spustio dugačke, tanke ţice zvane elektrode. Primjenom slabe električne struje kroz ţice, moguće je izmijeniti obrasce aktivnosti u Jimovim neuronima kako bi se drhtanje ublaţilo. Elektrode stvaraju posebnu mogućnost prisluškivanja aktivnosti pojedinačnih neurona. Neuroni meĎusobno razgovaraju putem pojačavanja električnih valova zvanih akcijski potencijali, ali su ti signali nevidljivo maleni pa kirurzi i istraţivači često moraju propuštati te slabašne električne signale kroz zvučnik. Tako se majušna promjena napona (desetina volta koja traje tisućiti dio sekunde) pretvara u čujan prasak! Kako se elektroda spušta kroz različita područja mozga, obučeno uho moţe prepoznati obrasce aktivnosti u njima. Za neke lokacije karakteristično je pop!pop!pop!, dok druge zvuče posve drugačije: pop!... poppop!... pop! Kao da odjednom počnete slušati razgovor nekoliko ljudi na nekom nasumičnom mjestu na zemaljskoj kugli: budući da ti ljudi imaju specifična radna mjesta u različitim kulturama, svi vode prilično različite razgovore. Nalazim se u operacijskoj dvorani kao istraţivač: dok moji kolege izvode zahvat, moj je cilj bolje shvatiti kako mozak donosi odluke. Stoga molim Jima

da izvodi različite zadatke — kao što su govorenje, čitanje, gledanje i odlučivanje - kako bih ustanovio što je povezano s aktivnošću njegovih neurona. Budući da u mozgu nema receptora za bol, pacijent moţe biti budan tijekom zahvata. Molim Jima da pogleda jednostavnu sliku dok snimamo.

Što se dogaĎa u vašem mozgu kad vidite staricu? Što se promijeni kad vidite mladu ţenu?

Na ovom crteţu moţete vidjeti mladu ţenu sa šeširićem, kako gleda na drugu stranu. Sada pokušajte pronaći drugi način da interpretirate istu sliku: pokušajte vidjeti staricu koja gleda dolje i nalijevo. Ovaj crteţ moguće je gledati na jedan od dvaju načina (što je poznato kao percepcijska bistabilnost): crte na stranici odgovaraju dvjema različitim interpretacijama. Gledajući crteţ vidjet ćete jednu inačicu, a tada ćete nakon nekog vremena ugledati drugu, pa potom prvu i tako dalje. Slijedi vaţan dio: na fizičkoj stranici se ništa ne mijenja - stoga kad god Jim kaţe da se slika promijenila, to mora biti zbog nečega što se promijenilo u njegovu mozgu. U trenutku kad ugleda mladu ţenu, ili staricu, njegov je mozak donio odluku. Odluka ne mora biti svjesna; u ovom slučaju posrijedi je percepcijska odluka Jimovog vidnog sustava, a mehanika prijelaza potpuno je skrivena. U

teoriji, mozak bi trebao biti sposoban vidjeti i mladu ţenu i staricu istodobno ali u stvarnosti to ne čini. Spontano prima nešto dvoznačno i donosi izbor. Nakon nekog vremena promijeni taj izbor, koji potom moţe nastaviti izmjenjivati. Ali naš mozak uvijek razdvaja dvoznačnost na izbore. Stoga kad Jimov mozak stvori interpretaciju mlade ţene - ili starice - mi moţemo slušati odgovore malog broja neurona. Neki ubrzaju aktivnost (poppop!. pop!... pop!), a drugi uspore (pop!... pop!... pop!... pop!). Nije uvijek posrijedi ubrzavanje i usporavanje: neuroni katkad promijene obrazac aktivnosti na suptilnije načine te postanu sinkronizirani ili nesinkronizirani s drugim neuronima odrţavajući svoju početnu brzinu. Neuroni koje špijuniramo sami po sebi nisu odgovorni za percepcijsku promjenu - umjesto toga funkcioniraju u skladu s milijardama drugih neurona pa su promjene kojima moţemo svjedočiti samo odraz promjenjivog obrasca koji se uspostavlja na velikim područjima teritorija mozga. Kad jedan obrazac u Jimovu mozgu prevlada nad drugim, odluka je donesena. Vaš mozak svakog dana vašeg ţivota donosi tisuće odluka, odreĎujući vaš doţivljaj svijeta. Od odluke o tome što ćemo odjenuti, koga ćemo nazvati, kako ćemo protumačiti odreĎeni nepromišljeni komentar do toga hoćemo li odgovoriti na odreĎeni e-mail i kada ćemo otići — odluke su u temelju svakog našeg postupka i misli. Ono tko jeste proizlazi iz moţdanih bitki za prevlast koje bijesne u vašoj lubanji u svakom trenutku vašeg ţivota. Dok slušamo Jimovu neuralnu aktivnost — pop!pop!pop! — ne moţemo suspregnuti začuĎenost. Naposljetku, tako je zvučala svaka odluka u povijesti naše vrste. Svaka prošnja, svaka objava rata, svaki uzlet mašte, svaka misija u nepoznato, svako dobro djelo, svaka laţ, svaki euforičan proboj, svaki prijeloman trenutak. Sve se dogodilo upravo ondje, u tami lubanje, proizašlo iz obrazaca aktivnosti u mreţama bioloških stanica.

MOZAK JE STROJ NASTAO IZ SUKOBA Razmotrimo pobliţe što se tijekom odlučivanja dogaĎa iza scene. Zamislite da donosite jednostavan izbor, stojite u prodavaonici zamrznutog jogurta i pokušavate odlučiti izmeĎu dva okusa koje jednako volite. Recimo da su to metvica i limun. Izvana ne izgleda kao da radite mnogo: jednostavno stojite ondje te gledate amo-tamo, jednu pa drugu mogućnost. Ali takav jednostavan izbor u vašem mozgu oslobaĎa uragan aktivnosti. Pojedinačni neuron, sam po sebi, nema smislen utjecaj. Ali svaki neuron povezan je s tisućama drugih, koji su takoĎer povezani s tisućama drugih, i to se nastavlja u golemoj, kruţnoj, isprepletenoj mreţi. Svi ti neuroni oslobaĎaju

kemikalije kojima ekscitiraju ili inhibiraju jedni druge. U toj mreţi jedna posebna konstelacija neurona predstavlja metvicu. Taj obrazac nastao je od neurona koji meĎusobno ekscitiraju jedni druge. Ne moraju nuţno biti jedan pokraj drugog. Naprotiv, mogu se nalaziti u udaljenim područjima mozga koja sudjeluju u njuhu, okusu, vidu i u vašoj jedinstvenoj arhivi sjećanja vezanih uz metvicu. Svaki od tih neurona, sam po sebi, nije u osobitoj vezi s metvicom — štoviše, svaki neuron ostvaruje mnogo uloga, u različitim trenucima, u vječno promjenjivim koalicijama. Ali kad svi ti neuroni kolektivno postanu aktivni, u tom osobitom rasporedu... za vaš mozak to je metvica. Dok stojite pred ponudom jogurta, ta federacija neurona revno meĎusobno komunicira poput raštrkanih pojedinaca koji se povezuju internetom. Ti elektroni u svom izboru ne funkcioniraju sami. Suprotstavljena mogućnost - limun - istodobno je predstavljena svojom neuralnom strankom. Svaka koalicija — metvica i limun — pokušava steći nadmoć pojačavajući vlastitu aktivnost i suspreţući aktivnost druge koalicije. Bore se sve dok jedna ne pobjedi u nadmetanju u kojem pobjednik odnosi sve. Pobjednička mreţa odreĎuje što ćete sljedeće učiniti. Za razliku od računala, mozak funkcionira na sukobu izmeĎu različitih mogućnosti, koje nastoje pobijediti druge. A uvijek postoji više mogućnosti. Čak i nakon što izaberete metvicu ili limun, nalazite se u novom sukobu: trebate li pojesti cijeli? Dio vas ţeli taj slastan izvor energije, a drugi dio istodobno zna da ta slastica sadrţi šećer i da biste umjesto toga moţda trebali poći trčati. Samo o razvoju te unutarnje borbe ovisi hoćete li polizati čitavu posudicu. PODIJELJENI MOZAK: RAZOTKRIVANJE SUKOBA U posebnim okolnostima postaje osobito lako svjedočiti unutarnjem sukobu izmeĎu različitih dijelova mozga. U sklopu terapije odreĎenih oblika epilepsije neki pacijenti podvrgavaju se zahvatu razdvajanja mozga uslijed kojeg se veze izmeĎu dviju polutki mozga presijeku. Dvije polutke normalno su povezane superautocestom ţivaca zvanom korpus kalozum (corpus callosum), koja omogućuje koordinaciju te usklaĎivanje desne i lijeve polutke mozga. Ako vam je hladno, obje ruke suraĎuju: jedna drţi rub jakne dok druga povlači zatvarač. Ali kad se korpus kalozum presiječe, moţe se pojaviti iznimno i neugodno kliničko stanje: sindrom tuĎe ruke. Dvije ruke mogu postupati s potpuno različitim namjerama: pacijent počne jednom rukom zakopčavati jaknu, a druga ruka (“tuĎa”) odjednom uhvati zatvarač i povuče ga dolje. Ili bi

pacijent mogao jednom rukom posegnuti prema keksu, a njegova druga ruka brzo udari prvu, kako bi je onemogućila. Normalan sukob, koji se odvija u mozgu, otkriva se kao neovisno funkcioniranje dviju polutki. Sindrom tuĎe ruke u pravilu jenjava u tjednima nakon zahvata jer dvije polovice mozga iskorištavaju preostale veze i ponovno uspostavljaju koordinaciju. Ali to sluţi kao jasna demonstracija da, čak i kad mislimo da nismo podvojeni, naši postupci proizlaze iz golemih bitaka koje se neprestano raspiruju i jenjavaju u tami lubanje. Zbog neprestanih sukoba u mozgu moţemo se svaĎati sami sa sobom, psovati sami sebe i nagovarati se. Ali tko zapravo razgovara s kime? Sve ste to vi - ali su posrijedi drugačiji dijelovi vas. Da biste razdvojili neke od najvećih suprotstavljenih sustava u mozgu, razmotrite misaoni pokus poznat kao dvojba tramvaja. Tramvaj juri tračnicama, bez nadzora. Četiri radnika malo dalje popravljaju tračnice, a vi, promatrač, brzo uviĎate da će ih jureći tramvaj usmrtiti. Tada u blizini opaţate polugu kojom tramvaj moţete preusmjeriti na druge tračnice. Ali, čekajte malo! Na tim tračnicama opaţate jednog radnika. Dakle, ako povučete polugu, jedan radnik će poginuti; ako je ne povučete, poginut će četvorica. Hoćete li je povući?

Dvojba tramvaja. Kad se ljude upita što bi učinili u toj situaciji, gotovo svi povuku polugu. Naposljetku, mnogo je bolje da pogine samo jedna osoba nego četiri, zar ne?

Sada razmotrimo nešto drugačiji scenarij. Situacija započinje istom pretpostavkom: tramvaj juri tračnicama, bez nadzora, i usmrtit će četiri radnika. Ali vi sada stojite na platformi vodotornja, s kojeg se pruţa pogled na tračnice,

i opaţate krupnog čovjeka koji stoji ondje s vama te gleda u daljinu. UviĎate da će, ako ga gurnete, pasti na tračnice, a teţina njegova tijela bit će dovoljna da zaustavi tramvaj i spasi četiri radnika. Biste li ga vi bacili?

Dvojba tramvaja, druga situacija. U ovoj situaciji gotovo nitko nije voljan gurnuti čovjeka. Zašto? Na to pitanje odgovaraju nešto poput „To bi bilo ubojstvo. ” i „To bi jednostavno bilo pogrešno. ”

Ali, čekajte. Ne traţi li se od vas u oba slučaja da razmotrite istu jednadţbu? Ţrtvovanje jednog ţivota za četiri? Zašto su rezultati za drugu situaciju toliko drugačiji? Etičari tom problemu pristupaju iz mnogih kuteva, ali je neurosnimanje uspjelo pruţiti vrlo jasan odgovor. Prva situacija za mozak je jednostavno matematički problem. Ta dvojba aktivira područja koja sudjeluju u rješavanju logičkih problema. U drugoj situaciji morate ostvariti fizičku interakciju s onim čovjekom i gurnuti ga u smrt. To u odlučivanje uvodi dodatne mreţe: područja mozga koja sudjeluju u emocijama.

Nekoliko područja mozga više je angaţirano u rješavanju logičkog problema.

U drugoj situaciji uhvaćeni smo u sukob izmeĎu dvaju sustava koji imaju različita mišljenja. Naše racionalne mreţe govore nam da je jedna smrt bolja od četiri, ali naše emocionalne mreţe aktiviraju instinktivan osjećaj da je pogrešno ubiti promatrača. Uhvaćeni ste izmeĎu suprotstavljenih poriva pa će vaša odluka vjerojatno biti potpuno drugačija nego u prvoj situaciji.

Dok razmatramo mogućnost guranja nevinog čovjeka u smrt, mreţe koje sudjeluju u emocijama postaju više angaţirane u odlučivanju - i to mijenja ishod.

Dvojba tramvaja rasvjetljuje situacije u stvarnom svijetu. Razmotrimo suvremeno ratovanje, koje je postalo više nalik povlačenju poluge nego bacanju čovjeka s tornja. Kad odreĎena osoba pritisne gumb kako bi lansirala dalekometni projektil, to obuhvaća samo mreţe koje sudjeluju u rješavanju logičkih problema. Upravljanje bespilotnom letjelicom moţe biti nalik videoigri. Cybernapadi čine štetu na daljinu. Racionalne mreţe u tom slučaju funkcioniraju, ali ne nuţno i emocionalne mreţe. Udaljenost od situacije, svojstvena ratovanju na daljinu, smanjuje unutarnji sukob te olakšava ratovanje. Jedan učeni čovjek predloţio je da tipka za lansiranje nuklearnih projektila bude usaĎena u prsa predsjednikovog najboljeg prijatelja. Tako bi, ako odluči lansirati nuklearne projektile, morao fizičkim nasiljem nasrnuli na prijatelja i rastrgati ga. Takvo bi razmatranje u odlučivanje uključilo i emocionalne mreţe. Kod donošenja odluka o ţivotu i smrti isključivi razum moţe biti opasan; naše emocije su moćni i često pronicljivi izbornici pa bismo bili površni kad bismo ih isključili iz parlamentarnog glasovanja. Svijet ne bi bio bolji kad bismo se svi ponašali kao roboti. Iako je neuroznanost nova, ova intuitivna pretpostavka ima dugu povijest. Stari Grci predlagali su da svoj ţivot zamislimo kao kočiju. Mi smo kočijaši koji pokušavaju zadrţati dva konja: bijelog konja razuma i crnog konja strasti. Oba konja vuku od središta, u suprotnim smjerovima. Vaš posao je odrţavati nadzor nad oba konja te ih usmjeravati sredinom puta. Štoviše, na tipičan neuroznanstveni način, vaţnost emocija moţemo razotkriti tako da uvidimo što se dogaĎa kad netko izgubi sposobnost uključivanja emocija u odlučivanje.

STANJE TIJELA POMAŢE VAM ODLUĈITI Emocije ne sluţe samo obogaćivanju našeg ţivota - u njima leţi i tajna kako u svakom trenutku ustanovljujemo što nam je sljedeće činiti. Ilustracija toga je situacija Tammy Myers, nekadašnje strojarke koja je doţivjela motociklističku nesreću. Posljedica je bila oštećenje njezina orbitofrontalnog korteksa, područja tik iznad očnih jabučica. To područje mozga presudno je vaţno za integraciju signala koji pristiţu iz njezina tijela - signala koji ostatku mozga govore u kakvom je stanju njezino tijelo: je li gladno, napeto, uzbuĎeno, u nelagodi, ţedno ili radosno. Tammy ne izgleda kao osoba koja je pretrpjela traumatsku ozljedu mozga. Ali kad biste s njom proveli samo pet minuta, opazili biste problem sa svakodnevnim ţivotnim odlukama. Premda je sposobna opisati sve prednosti i nedostatke izbora koji je pred njom, čak i najjednostavnije situacije mogu je

dovesti u zamku neodlučnosti. Budući da više ne čita emocionalne saţetke svog tijela, odlučivanje za nju postaje nevjerojatno teško. MeĎutim, nijedan izbor nije očito drugačiji od drugog. Bez odlučivanja se malo toga obavi; Tammy kaţe kako često provede čitav dan na kauču. Tammyna ozljeda mozga govori nam nešto presudno o odlučivanju. Lako je zamisliti da mozak svisoka zapovijeda tijelu - ali zapravo neprestano prima povratne informacije od tijela. Fizički signali primljeni od tijela pruţaju brz saţetak onoga što se dogaĎa te što valja učiniti. Da bi odluka bila donesena, tijelo i mozak moraju biti u prisnoj komunikaciji. Razmotrite sljedeću situaciju: ţelite proslijediti pogrešno isporučen paket svojim prvim susjedima. Ali kad se pribliţite vratima njihova dvorišta, njihov pas reţi i pokazuje vam zube. Hoćete li otvoriti vrata i nastaviti do ulaznih vrata? Odlučujući čimbenik nije vaše poznavanje statistike napada pasa, nego prijeteće drţanje psa koje u vašem tijelu pokreće niz fizioloških odgovora: ubrzani rad srca, grčenje u trbuhu, napinjanje mišića, širenje zjenica, promjene hormona u krvi, otvaranje ţlijezda znojnica i tako dalje. Ti su odgovori automatski i nesvjesni. U tom trenutku, dok stojite drţeći ruku na kvaki, mnogo je vanjskih pojedinosti koje moţete procijeniti (primjerice, boja pseće ogrlice) — ali vaš mozak u tom trenutku ima potrebu ustanoviti trebate li se suočiti sa psom ili paket isporučiti na drugi način. U tom vam zadatku pomaţe stanje vašeg djela: ono sluţi kao saţetak situacije. Vaš fiziološki potpis moţe se smatran slabo čitljivom porukom “ovo je loše” ili “ovo nije problem”. I to vašem mozgu pomaţe odlučiti što ćete sljedeće učiniti. Svakog dana na taj način očitavamo stanja svog tijela. Fiziološki signali u većini situacija su suptilniji pa smo ih često nesvjesni. MeĎutim, ti su signali presudni za usmjeravanje odluka koje moramo donijeti. Zamislimo da smo u supermarketu: posrijedi je mjesto na kojem je Tammy paralizirana neodlučnošću. Koje jabuke? Koji kruh? Koji sladoled? Kupce opterećuju tisuće izbora, a ishod je to da stotine sati svog ţivota provodimo stojeći meĎu redovima i pokušavamo postići da se naše neuralne mreţe posvete jednoj ili drugoj odluci. Naše nam tijelo pomaţe da se snaĎemo u toj zbunjujućoj sloţenosti, iako toga u pravilu nismo svjesni. Uzmimo za primjer izbor koju ćete vrstu juhe kupiti. U tom je pogledu previše podataka s kojima se morate uhvatiti ukoštac: kalorije, cijena, sadrţaj soli, okus, pakiranje i tako dalje. Da ste robot, čitav dan biste stajali ondje pokušavajući donijeti odluku, bez očitog načina da ustanovite koje su pojedinosti vaţnije. Da biste izabrali, potreban vam je svojevrstan saţetak. A to vam mogu pruţiti povratne informacije vašeg tijela. Razmišljanje o budţetu

moglo bi izazvati znojenje vaših dlanova ili biste mogli sliniti razmišljajući o tome kako ste zadnji put jeli juhu s rezancima, ili bi opaţanje pretjerano kremaste teksture druge juhe moglo izazvati grčeve u crijevima. Najprije svoje iskustvo stimulirate jednom, a potom drugom juhom. Vaše tjelesno iskustvo pomaţe vašem mozgu brzo pridruţiti vrijednost juhi A i potom juhi B, omogućujući vam pomaknuti jezičac vage u jednom ili u drugom smjeru. Ne samo što primate podatke s limenki juhe nego i osjećate te podatke. Ti emocionalni potpisi su suptilniji od onih koji su vezani uz suočavanje sa psom koji laje, ali je osnovna zamisao ista: svaki izbor označen je tjelesnim potpisom. I to vam pomaţe odlučiti. Prije, dok ste odlučivali izmeĎu jogurta od metvice i jogurta od limuna, odvijala se borba mreţa. Fiziološka stanja vašeg tijela bila su presudna i pomogla su prevagnuti u toj bitci, što je omogućilo da jedna mreţa pobijedi drugu. Tammy zbog oštećenja mozga ne posjeduje sposobnost integriranja svojih tjelesnih signala u odlučivanje. Stoga ne moţe brzo usporediti opću vrijednost mogućnosti, ne moţe uspostaviti prioritete meĎu desecima pojedinosti koje je sposobna artikulirati. Zato Tammy najveći dio vremena provodi na kauču: nijedan izbor pred njom nema nikakvu emocionalnu vrijednost. Kampanja jedne mreţe nikako ne moţe prevagnuti nad drugom. Rasprave u njezinu neuralnom parlamentu nastavljaju se u pat poziciji. Budući da svjestan um ima malu širinu pojasa, u pravilu nemate puni pristup tjelesnim signalima koji prevagnu u donošenju vaših odluka. Najveći dio aktivnosti vašeg tijela odvija se mnogo ispod razine vaše svijesti. No, unatoč tome, ti signali mogu imati dalekoseţne posljedice na to kakvom se osobom smatrate. Primjerice, neuroznanstvenik Read Montague pronašao je vezu izmeĎu čovjekove politike i karaktera njegovih emocionalnih odgovora. On priključuje ispitanike na ureĎaj za snimanje mozga i mjeri njihov odgovor na niz slika izabranih kako bi izazvale gaĎenje, od slika izmeta do slika mrtvih tijela i hrane prekrivene kukcima. Nakon snimanja ih se upita ţele li sudjelovati u drugom pokusu. Ako odgovore potvrdno, deset minuta odgovaraju na anketu o političkoj ideologiji. Postavljaju im se pitanja o njihovu mišljenju o kontroli oruţja, pobačaju, predbračnom seksu i tako dalje. Montague ustanovljuje: što su slike u ispitaniku izazvale više gaĎenja, to je skloniji biti politički konzervativniji. Što je gaĎenje slabije, to je stav liberalniji. Ta je korelacija toliko jaka da neuralni odgovor na jednu odvratnu sliku predviĎa rezultat ankete o političkoj ideologiji s 95-postotnom točnošću. Politička uvjerenja izranjaju iz sjecišta mentalnog i tjelesnog.

PUTOVANJE U BUDUĆNOST Svaka odluka obuhvaća naša prošla iskustva (pohranjena u stanjima našeg djela) kao i sadašnju situaciju (Imam li dovoljno novca da kupim X umjesto Y?, Je li mogućnost Z na raspolaganju?). Ali priča o odlukama obuhvaća još jedan dio: predviĎanje budućnosti. Svako biće u ţivotinjskom carstvu programirano je teţiti nagradi. Što je nagrada? Nagrada je, u osnovi, nešto što će tijelo pribliţiti njegovim idealnim odredišnim točkama. Voda je nagrada kad vaše tijelo postaje dehidrirano; hrana je nagrada kad se vaše zalihe energije potroše. Voda i hrana nazivaju se primarnim nagradama, koje izravno zadovoljavaju biološke potrebe. MeĎutim, općenitije gledano, ljudskim ponašanjem upravljaju sekundarne nagrade, ono što predviĎaju primarne nagrade. Primjerice, prizor metalnog pravokutnika sam po sebi ne bi učinio mnogo za vaš mozak, ali s obzirom na to da ste naučili prepoznavati ga kao posudu s vodom, taj prizor postaje nagrada kad ste ţedni. Ljudima čak i vrlo apstraktni pojmovi mogu biti nagrada, kao što je osjećaj da nas naša lokalna zajednica cijeni. A, za razliku od ţivotinja, tim nagradama često moţemo dati prednost pred svojim biološkim potrebama. Kao što Read Montague ističe, “morski psi ne štrajkaju glaĎu”: ostatak ţivotinjskog carstva teţi samo ostvarenju svojih osnovnih potreba, a samo ljudi redovito podreĎuju te potrebe apstraktnim idealima. Dakle, kad se suočimo s različitim mogućnostima, integriramo unutarnje i vanjske podatke u nastojanju da postignemo maksimalnu nagradu, kako god bila definirana za nas kao pojedince. Izazov s bilo kojom nagradom, osnovnom ili apstraktnom, jest to što izbori u pravilu plodove ne donose odmah. Gotovo uvijek moramo donositi odluke kod kojih izabrani put donosi nagradu nakon nekog vremena. Ljudi godinama idu u školu jer cijene budući koncept posjedovanja diplome, robuju na radnom mjestu u kojem ne uţivaju nadajući se promaknuću, i prisiljavaju se bolno vjeţbati kako bi bili u dobroj formi. Usporediti različite mogućnosti znači svakoj pridruţiti vrijednost izraţenu zajedničkom valutom — valutom očekivane nagrade - a potom izabrati onu kojoj je pridruţena najviša vrijednost. Razmotrite sljedeću situaciju: imam malo slobodnog vremena i pokušavam odlučiti što ću raditi. Moram otići po namirnice, ali znam i da moram otići u kafić te raditi na zahtjevu za subvenciju za svoj laboratorij jer se bliţi rok. Ţelim se i druţiti sa svojim sinom u parku. Kako prosuĎujem taj niz mogućnosti? Dakako, bilo bi lako kad bih mogao izravno usporediti ta iskustva proţivljavajući svako pojedino, a tada se vratiti u vremenu i naposljetku

izabrati svoj put na temelju najboljeg ishoda. Ali, jao, nemam mogućnost putovanja kroz vrijeme. Ili imam? Putovanje kroz vrijeme je nešto što mozak nezaustavljivo čini. Kad se suočimo s odlukom, naš mozak simulira različite ishode kako bi stekao uvid u to kakva bi naša budućnost mogla biti. Mentalno se moţemo odvojiti od sadašnjeg trenutka i otputovati u svijet koji još ne postoji. MeĎutim, mentalno simuliranje odreĎenog scenarija samo je prvi korak. Da bih odlučio izmeĎu zamišljenih scenarija, pokušavam procijeniti kakva će biti nagrada u svakoj od tih potencijalnih budućnosti. Kad simulirana punjenje smočnice namirnicama, osjetim olakšanje jer sam organiziran i izbjegavam neizvjesnost. Subvencija donosi drugačije nagrade: ne samo novac za laboratorij nego i općenitije: pohvale voditelja mog odjela i nagradu u obliku osjećaja postignuća na području karijere. Zamišljanje druţenja sa sinom u parku u meni budi radost i osjećaj nagrade u smislu obiteljske bliskosti. Moja konačna odluka ovisit će o tome kako se svaka od tih budućnosti mjeri s drugom, izraţena u zajedničkoj valuti mojih sustava nagrade. Izbor nije lak jer su sve te procjene nijansi rane: simulacija kupnje namirnica praćena je osjećajima zamornosti; pisanje zahtjeva za subvenciju praćeno je osjećajem frustriranosti; odlazak u park praćen je osjećajem krivnje jer ne obavljam svoj posao. Moj mozak, u pravilu ispod razine svijesti, simulira sve mogućnosti, jednu po jednu, i svaku provjerava kroz moje tijelo. Tako odlučujem. Kako mogu točno simulirati te budućnosti? Kako mogu predvidjeti kako će doista biti na tim putevima? Ne mogu: nikako ne mogu znati da će moja predviĎanja biti točna. Sve moje simulacije temelje se samo na mojim prošlim iskustvima i na mojim sadašnjim modelima funkcioniranja svijeta. Kao i sve ţivotinje u ţivotinjskom carstvu, ne moţemo jednostavno lutati uokolo nadajući se da ćemo nasumice otkrivati što će biti buduća nagrada, a što neće. Umjesto toga, glavni posao mozga je predviĎanje. A da bismo to činili relativno dobro, moramo neprestano učiti o svijetu iz vlastitog iskustva. Stoga u ovom slučaju na temelju svojih prošlih iskustava pridruţujem vrijednost svakoj od tih mogućnosti. Koristimo holivudske studije u svom umu te putujemo u vremenu do zamišljene budućnosti ne bismo li ustanovili koliko će vrijednosti posjedovati. I tako odlučujemo, usporeĎujući moguće budućnosti. Tako pretvaram suprotstavljene mogućnosti u zajedničku valutu buduće nagrade. Zamislimo moju predviĎenu nagradnu vrijednost za svaku mogućnost kao unutarnju procjenu koja govori koliko će nešto biti dobro. Budući da će me kupnja namirnica opskrbiti hranom, recimo da vrijedi deset nagradnih jedinica.

Pisanje zahtjeva za subvenciju je teško, ali potrebno za moju karijeru pa nosi dvadeset i pet nagradnih jedinica. Uţivam provoditi vrijeme sa sinom pa odlazak u park vrijedi pedeset nagradnih jedinica. Ali ovdje se pojavljuje zanimljiv zaokret: svijet je sloţen pa naše unutarnje procjene nikada nisu zapisane neizbrisivom tintom. Vaša procjena svega što vas okruţuje je promjenjiva jer naša predviĎanja prilično često nisu u skladu s onim što se doista dogodi. Ključ učinkovitog učenja je u praćenju te pogreške u predviĎanju: razlike izmeĎu očekivanog ishoda odreĎenog izbora i ishoda koji se doista dogodi. U današnjem slučaju moj mozak predviĎa koliko će mi u parku biti ugodno. Ako ondje sretnemo prijatelje pa nam bude još bolje nego što smo očekivali, to povisuje procjenu kod sljedećeg donošenja takve odluke. S druge strane, ako su ljuljačke u kvaru i kiši, to sniţava moju procjenu pri sljedećem odlučivanju. Kako to funkcionira? U mozgu postoji malen, prastar sustav čiji je zadatak aţurirati vašu procjenu svijeta. Taj se sustav sastoji od malenih skupina stanica u vašem srednjem mozgu, koje govore jezikom neurotransmitera dopamina. Kad vaše očekivanje nije u skladu s vašom stvarnošću, dopaminski sustav tog srednjeg mozga odašilje signal koji ponovno procjenjuje vrijednost. Taj signal ostatku sustava govori je li situacija bila bolja od očekivane (pojačano izlučivanje dopamina) ili gora (smanjeno izlučivanje dopamina). Taj signal o pogrešnom predviĎanju ostatku mozga omogućuje prilagoditi očekivanja, kako bi sljedeći put bila bliţe stvarnosti. Dopamin funkcionira kao tvar za ispravljanje pogreške: ta tvar uvijek radi na tome da vaše procjene budu što bolje aţurirane. Tako moţete odrediti prioritete meĎu svojim odlukama na temelju svojih optimiziranih nagaĎanja o budućnosti.

Dopaminski neuroni koji sudjeluju u odlučivanju koncentrirani su u malim područjima mozga zvanim ventralno tegmentalno područje i crna jezgra. Iako su ta područja malena, doseg im je velik te odašilju nove podatke kad se ispostavi da je predviĎena vrijednost odreĎenog izbora previsoka ili preniska.

Mozak je u osnovi podešen za registriranje neočekivanih ishoda — i ta osjetljivost je u srţi sposobnosti ţivotinja za prilagoĎavanje i učenje. Stoga ne iznenaĎuje da su moţdane strukture koje sudjeluju u učenju iz iskustva prisutne u svim vrstama, od pčela do ljudi. To govori da su mozgovi odavno otkrili osnovna načela učenja iz nagrade.

MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA Tako smo ustanovili kako se vrijednosti pridruţuju različitim mogućnostima. Ali dogaĎa se zaokret koji često onemogući donošenje dobre odluke: mogućnostima koje su pred nama često pridruţujemo višu vrijednost nego onima koje samo simuliramo. Sadašnjost je ono što ometa dobro donošenje odluka o budućnosti. Američko je gospodarstvo 2008. zabiljeţilo oštar pad. U srţi te nevolje bila je jednostavna činjenica da su se mnogi kućevlasnici previše zaduţili. Podignuli su kredite koji su nudili divno niske kamate u razdoblju od nekoliko godina. Problem se pojavio nakon pokusnog razdoblja, kad je kamata porasla. Mnogi kućevlasnici zbog viših kamata nisu bili sposobni otplaćivati kredit.

Gotovo milijun domova je oduzeto, što je prodrmalo gospodarstvo čitavog planeta. U kakvoj je vezi ta katastrofa bila sa suprotstavljenim mreţama u mozgu? Ti drugorazredni krediti ljudima su omogućili da sada kupe lijepu kuću, s visokim kamatama odgoĎenima za poslije. Zbog toga je ta ponuda bila savršeno privlačna neuralnim mreţama koje ţele trenutačno zadovoljenje odnosno, mreţama koje sve ţele sada. Budući da zavodljivost trenutačnog zadovoljenja toliko snaţno utječe na naše odlučivanje, ovaj “stambeni mjehur” moguće je promatrati ne samo kao ekonomsku nego i kao neuralnu pojavu. Dakako, privlačnost sadašnjeg trenutka nije se odnosila samo na ljude koji su se zaduţivali, nego i na zajmodavce koji su se bogatili, u sadašnjem trenutku, nudeći kredite koji neće biti otplaćeni. Te su kredite konsolidirali i prodavali. Takva je praksa neetična, ali je iskušenje bilo previše primamljivo za tisuće ljudi. Ta borba “sadašnji trenutak protiv budućnosti” ne odnosi se samo na “stambeni mjehur” nego i na svaki aspekt našeg ţivota. Zato prodavači automobila ţele da sjednete u automobil i krenete na pokusnu voţnju, zato u prodavaonicama odjeće ţele da isprobate odjeću, zato trgovci ţele da dodirnete robu. Vaše mentalne simulacije ne mogu se mjeriti s doţivljajem nečega što je ovdje, u sadašnjem trenutku. Mozak smatra da budućnost moţe biti samo slabašna sjena sadašnjeg trenutka. Moć sadašnjeg trenutka objašnjava zašto ljudi donose odluke koje im trenutačno gode, ali imaju loše posljedice u budućnosti: ljudi koji popiju alkoholno piće ili uzmu drogu iako znaju da to ne bi trebali; sportaši koji uzimaju anaboličke steroide iako im to moţe skratiti ţivot; ljudi u braku, koji se prepuštaju ponuĎenoj izvanbračnoj vezi. Moţemo li se othrvati privlačnosti sadašnjeg trenutka? Moţemo, zahvaljujući suprotstavljenim sustavima u mozgu. Razmotrite sljedeće: svi znamo da je teško raditi odreĎene radnje, primjerice, redovito odlaziti u teretanu. Ţelimo biti u formi, ali kad moramo nešto poduzeti, pred nama su najčešće mogućnosti koje se doimaju ugodnijima. Privlačnost onoga što radimo jača je od apstraktne zamisli buduće kondicije. Slijedi rješenje: da biste bili sigurni da ćete odlaziti u teretanu, moţete se nadahnuti čovjekom koji je ţivio prije tri tisuće godina.

PREVLADAVANJE MOĆI SADAŠNJEG TRENUTKA: ODISEJEV UGOVOR Taj je čovjek bio u ekstremnijoj inačici situacije s teretanom. Ţelio je

nešto učiniti, ali je znao da neće moći odoljeti iskušenju kad doĎe vrijeme. Njegov cilj nije bilo postizanje bolje tjelesne forme nego spašavanje vlastitog ţivota od prijetnje skupine djevojaka koje su bile sposobne hipnotizirati čovjeka. Bio je to legendarni junak Odisej na povratku iz pobjede u Trojanskom ratu. U odreĎenom trenutku njegova dugog putovanja kući shvatio je da će njegov brod uskoro proći pokraj otoka na kojem su ţivjele lijepe Sirene. Sirene su bile na glasu po pjevanju tako melodičnih pjesama da su mornari bili zaneseni i opčinjeni. Problem je bio u tome što su mornarima te ţene bile tako neodoljive da su razbijali svoje brodove o stijene pokušavajući doći do njih. Odisej je očajnički ţelio čuti te legendarne pjesme, ali nije ţelio ubiti sebe i svoju posadu. Stoga je smislio plan. Znao je da neće biti sposoban oduprijeti se porivu skretanja prema stijenama otoka ako čuje tu glazbu. Problem nije bio u sadašnjem, racionalnom Odiseju, nego u budućem, nelogičnom Odiseju — u osobi koja će postati kad začuje Sirene. Stoga je Odisej zapovjedio svojim ljudima da ga čvrsto sveţu za jarbol broda. Ljudi su svoje uši napunili pčelinjim voskom kako ne bi čuli Sirene te su veslali pod strogom zapovjedi ignoriranja svih njegovih molbi, vapaja i izvijanja. Odisej je znao da njegovo buduće jastvo neće biti u povoljnom poloţaju za donošenje dobrih odluka. Stoga je Odisej pri zdravoj pameti uredio situaciju tako da ne moţe postupiti pogrešno. Takav dogovor izmeĎu vašeg sadašnjeg i budućeg jastva poznat je kao Odisejev ugovor. U slučaju odlaska u teretanu, moj jednostavan Odisejev ugovor jest unaprijed dogovoriti da ću se ondje sastati s prijateljem: pritisak odrţavanja društvenog dogovora veţe me za jarbol. Kad počnete traţiti Odisejeve ugovore, opaţat ćete ih posvuda. Uzmimo za primjer studente koji u tjednu završnih ispita zamijene lozinke za Facebook: svaki student zamijeni lozinku drugome kako se nitko od njih ne bi mogao prijaviti na stranicu dok ispiti ne završe. Prvi korak za alkoholičare u rehabilitacijskim programima jest ukloniti sav alkohol iz kuće, kako iskušenje ne bi bilo pred njima kad se osjete slabima. Ljudi s problemom tjelesne teţine katkad se podvrgnu kirurškom zahvatu smanjivanja volumena ţeluca, kako se fizički ne bi mogli prejesti. U drugačijoj inačici Odisejeva ugovora neki ljudi situaciju urede tako da će kršenje obećanja aktivirati financijsku donaciju “anti-dobrotvornoj ustanovi”. Primjerice, ţena koja se čitav ţivot borila za jednaka prava ispisala je ček na veliki iznos i naslovila ga na Ku Klux Klan te ga dala prijateljici strogo je uputivši da pošalje taj ček ako ona popuši još ijednu cigaretu. U svim tim slučajevima ljudi situaciju u sadašnjosti urede tako da njihovo buduće jastvo ne moţe postupiti pogrešno. Ako se sveţemo za jarbol, moţemo

odoljeti zavodljivosti sadašnjeg trenutka. Taj nam trik omogućuje ponašati se više u skladu s onime kakvi ţelimo biti. Ključni element Odisejeva ugovora je uviĎanje da smo u različitim kontekstima različiti ljudi. Da bismo donosili bolje odluke, vaţno je poznavati ne samo sebe nego i sva svoja jastva.

NEVIDLJIVI MEHANIZMI ODLUĈIVANJA Poznavanje samog sebe samo je dio bitke - morate znati i da ishod vaših bitaka neće svaki put biti isti. Čak i ako nemate Odisejev ugovor, katkad ste više zagrijani za odlazak u teretanu, a katkad manje. Katkad ste sposobniji za donošenje dobrih odluka, a katkad vaš neuralni parlament donese odluku koju naknadno zaţalite. Zašto? Zato što ishod ovisi o mnogim promjenjivim čimbenicima stanja vašeg tijela, koje se moţe mijenjati iz sata u sat. Primjerice, dva čovjeka koji sluţe zatvorsku kaznu imaju termin za izlazak pred odbor za pomilovanje. Jedan izlazi pred odbor u 11:27. Njegov zločin je utaja poreza i sluţi kaznu od trideset mjeseci. Drugi zatvorenik dolazi u 13:15. Počinio je isti zločin, za koji je dobio istu kaznu. Prvom zatvoreniku pomilovanje je uskraćeno, a drugome je odobreno. Zašto? Što je utjecalo na tu odluku? Rasa? Izgled? Dob? U sklopu jednog istraţivanja iz 2011. godine analizirano je tisuću presuda sudaca i ustanovljeno je da vjerojatno nije posrijedi nijedan od tih čimbenika. Najčešće je posrijedi bila glad. Neposredno nakon što je odbor za pomilovanje uţivao u stanci za ručak, zatvorenikovi izgledi za pomilovanje porasli su na najvišu točku od 65 posto. Ali zatvorenik kojeg su primili na kraju zasjedanja imao je najmanje izglede: vjerojatnost povoljnog ishoda bila je samo 20 posto. Drugim riječima, prioritetnost odluka se mijenja kad druge potrebe postanu vaţnije. Vrednovanje se mijenja s promjenom okolnosti. Sudbina zatvorenika neosporno je isprepletena s dţunglom neuralnih mreţa, koje funkcioniraju u skladu s biološkim potrebama. Neki psiholozi taj efekt nazivaju “iscrpljivanje ega”, što znači da se viša kognitivna područja koja sudjeluju u izvršnom funkcioniranju i planiranju (primjerice, prefrontalni korteks) umore. Snaga volje je ograničena. Ponestane nam je kao što nam ponestane i goriva u spremniku. U slučaju sudaca, što je više slučajeva u kojima moraju donijeti odluku (do trideset i pet u jednom zasjedanju), to je njihov mozak energetski iscrpljeniji. Ali kad pojedu nešto poput sendviča i voća, njihova zaliha energije je obnovljena pa drugačiji porivi imaju veću moć u usmjeravanju odluka. Tradicionalno pretpostavljamo da su ljudska bića racionalna u donošenju odluka: usvajaju informacije, procesiraju ih i iznalaze optimalan odgovor ili

rješenje. Ali stvarna ljudska bića tako ne funkcioniraju. Čak su i suci, koji teţe tome da budu bez predrasuda, zarobljenici svoje biologije. SNAGA VOLJE, ISCRPAN RESURS Mnogo energije trošimo na nagovaranje samih sebe da donesemo odluke koje smatramo da moramo donijeti. Da bismo ostali na pravom putu, često se oslanjamo na snagu volje: na onu unutarnju snagu koja vam omogućuje da ne pojedemo keks (ili barem drugi) ili dovršimo posao do roka iako biste zapravo ţeljeli biti vani na suncu. Svi znamo kako je kad osjećamo da je naša snaga volje slaba: nakon dugog i napornog dana na poslu ljudi često donose lošije odluke - primjerice, pojedu obrok koji je obilniji nego što bi ţeljeli ili gledaju televiziju umjesto da rade kako bi posao završili do roka. Stoga su psiholog Roy Baumeister i njegovi kolege to pobliţe istraţili. Pozvali su ljude da gledaju tuţan film. Polovici su rekli neka reagiraju kako bi normalno reagirali, a drugu polovicu uputili su da suspregnu emocije. Nakon filma im je dano pomagalo za vjeţbanje šaka i rečeno im je neka ga stišću koliko god dugo mogu. Oni koji su susprezali emocije, odustajali su prije. Zašto? Zato što samokontrola iziskuje energiju, što znači da nam je manje energije na raspolaganju za sljedeće što moramo učiniti. I zato se doima kao da opiranje iskušenju, donošenje teških odluka ili poduzetnost crpe iz istog izvora energije. Stoga snaga volje nije nešto što samo koristimo - moramo je i obnavljati.

Dorzolateralni prefrontalni korteks aktivira se kad ljudi na dijeti izaberu zdraviju mogućnost pred sobom ili kad odluče odustati od male nagrade u sadašnjem trenutku za bolji ishod u budućnosti.

Naše su odluke pod jednakim utjecajem i kad se radi o našim

romantičnim partnerima. Razmotrimo izbor monogamije — vezanje uz jednog partnera i ostajanje s njim. Moglo bi se činiti da ta odluka obuhvaća vašu kulturu, vrijednosti i moral. Sve je to točno, ali na vaše odlučivanje djeluje još jedna dublja sila: vaši hormoni. Jedan od njih, oksitocin, presudan je sastojak čarolije povezivanja. U jednom nedavno obavljenom istraţivanju muškarcima, koji su bili zaljubljeni u svoje partnerice, dana je dodatna mala doza oksitocina. Potom su dobili zadatak da ocijene privlačnost različitih ţena. Muškarci koji su primili dodatni oksitocin smatrali su da su njihove partnerice privlačnije — ali im druge ţene nisu bile privlačne. Štoviše, ti su se muškarci drţali na većoj tjelesnoj udaljenosti od privlačne suradnice u tom istraţivanju. Oksitocin je pojačao vezanost uz njihovu partnericu. Zašto imamo tvari poput oksitocina, koje nas usmjeravaju prema povezivanju? Naposljetku, s evolucijskog stajališta mogli bismo očekivati da muškarac ne bi smio ţeljeti monogamiju ako ima biološku obvezu širenja svojih gena što je više moguće. Ali zbog opstanka djece dva su roditelja bolja nego jedan. Ta je činjenica toliko vaţna da mozak posjeduje skrivene načine utjecanja na vaše odluku o tome.

ODLUKE I DRUŠTVO Bolje razumijevanje donošenja odluka otvara vrata boljoj društvenoj politici. Primjerice, svatko od nas se na svoj način bori s kontrolom poriva. U krajnjem slučaju moţemo postati robovi neodgodive ţudnje svojih poriva. S te perspektive moţemo steći bolje razumijevanje društvenih nastojanja kao što je rat protiv droge. Ovisnost o drogama star je društveni problem koji vodi zločinu, oslabljenoj produktivnosti, mentalnim bolestima, širenju bolesti - i, u novije vrijeme, porastu zatvorske populacije. Gotovo sedam od deset zatvorenika zadovoljava kriterije za zloporabu droga ili ovisnost. Jedno istraţivanje otkrilo je da je 35,6 posto osuĎenih zatvorenika bilo pod utjecajem droga u vrijeme kad su počinili zločin. Zloporaba droga znači desetke milijardi dolara, uglavnom zbog zločina povezanih s drogom. Većina zemalja se s problemom ovisnosti o drogama suočava tako što je stavlja izvan zakona. Prije nekoliko desetljeća u zatvoru je zbog prijestupa vezanih uz drogu bilo 38 000 Amerikanaca. Danas ih je ondje pola milijuna. To bi na prvi pogled moglo zvučati kao uspjeh rata protiv droge — ali masovno zatvaranje nije usporilo trgovinu drogama. To je zato što ljudi iza rešetaka najvećim djelom nisu šefovi kartela, mafijaški voĎe ili vaţni dileri. Umjesto toga zatvoreni su ljudi koji su posjedovali male količine droga, najčešće manje od dva grama. To su korisnici. Ovisnici. Odlazak u zatvor ne rješava njihov

problem - u pravilu ga pogoršava. Sjedinjene Američke Drţave u zatvorima zbog zločina vezanih uz drogu imaju više ljudi nego što Europska unija ima zatvorenika ukupno. Nevolja je u tome što zatvaranje pokreće skup začarani krug ponovnog počinjenja zločina i ponovnog zatvaranja. Raskida zatvorenikove postojeće društvene krugove i uništava mogućnosti za zaposlenje te mu pruţa nove društvene krugove i nove mogućnosti za zaposlenje — koje u pravilu podrţavaju njegovu ovisnost. Sjedinjene Američke Drţave svake godine potroše 20 milijardi dolara na rat protiv droge. Ukupan svjetski iznos je više od 100 milijardi dolara. Ali to ulaganje nije djelotvorno. Otkako je taj rat započeo, uzimanje droge je poraslo. Zašto to ulaganje nije urodilo plodom? Nevolja s opskrbom drogom jest u tome što je nalik vodenom balonu: ako ga pritisnete na jednom mjestu, pojavi se na drugom. Umjesto da se napada opskrba, bolja strategija je napad na potraţnju. A potraţnja za drogom je u mozgu ovisnika. Neki ljudi tvrde da su siromaštvo i pritisak okoline temelji ovisnosti o drogama. Ti elementi imaju odreĎenu ulogu, ali u srţi tog problema je biologija mozga. U laboratorijskim pokusima štakori sami uzimaju drogu i neprestano pritišću polugu koja im je isporučuje, zanemarujući hranu i piće. Štakori to ne čine zbog financija ili zato što ih društvo nagovara. Čine to jer droga aktivira osnovni krug nagrada u njihovu mozgu. Droga zapravo govori mozgu da je ta odluka bolja od svega drugoga što bi mogao raditi. Druge moţdane mreţe mogu se pridruţiti toj bitci, predstavljajući sve razloge za opiranje drogi. Ali u ovisnika pobjeĎuje mreţa ţudnje. Većina ovisnika ţeli prestati, ali ustanovljuju da nisu sposobni za to. Naposljetku postanu robovi svojih impulsa. Budući da je problem s ovisnošću u mozgu, moţemo pretpostaviti da je ondje i rješenje. Jedan pristup tome jest uravnoteţavanje kontrole poriva. To je moguće postići pojačavanjem izvjesnosti i brzine kazne — primjerice, obvezujući prijestupnike na testiranje na droge dva puta tjedno uz automatsko i trenutačno odvoĎenje u zatvor u slučaju nepovoljnog nalaza — pri čemu se ne oslanjamo samo na daleku apstrakciju. Slično tome, neki ekonomisti tvrde da pad učestalosti zločina od početka devedesetih godina dvadesetog stoljeća dijelom proizlazi iz pojačane prisutnosti policije na ulicama. Jezikom mozga, policija vidljivo stimulira mreţe koje procjenjuju dugoročne posljedice. U mom laboratoriju radimo na drugom potencijalno djelotvornom pristupu. Pruţamo povratne informacije tijekom snimanja mozga, u stvarnom vremenu, omogućujući ovisnicima o kokainu da promatraju aktivnost vlastitog mozga te je uče regulirati. Predstavljam vam Karen, jednu od naših sudionica. Ta vedra i

inteligentna pedesetogodišnjakinja zadrţala je mladenačku energiju. O cracku je ovisna već više od dva desetijeća i kaţe da joj je ta droga uništila ţivot. Ako je vidi pred sobom, osjeća da nema izbora i da je mora uzeti. U pokusima koje i dalje obavljamo u mom laboratoriju smjestili smo Karen u ureĎaj za snimanje mozga (snimanje funkcionalnom magnetskom rezonancijom ili fMRl). Pokazujemo joj slike cracka i zamolimo je da osjeti ţudnju. Njoj je to lako te aktivira odreĎena područja svoga mozga koja saţimamo u mreţu ţudnje. Potom je zamolimo da suspregne ţudnju. Zamolimo je da misli o cijeni koju plaća za crack, u pogledu financija, odnosa i zaposlenja. To aktivira drugačiju kombinaciju područja mozga, koju saţimamo kao mreţu susprezanja. Mreţa ţudnje i mreţa susprezanja neprestano se bore za prevlast, a o pobjedniku u tom trenutku ovisi što će Karen učiniti kad joj se ponudi crack. Zahvaljujući brzim računalnim tehnikama u skeneru moţemo izmjeriti koja mreţa pobjeĎuje: kratkoročno razmišljanje mreţe ţudnje ili dugoročno razmišljanje kontrole poriva i mreţe susprezanja. Karen pruţamo vizualne povratne informacije u stvarnom vremenu, u obliku brzinomjera, pa moţe vidjeti kako se bitka odvija. Kad njezina ţudnja pobjeĎuje, igla je u crvenom području; dok uspješno suspreţe ţudnju, igla prelazi u plavo područje. Tada moţe primijeniti drugačiji pristup kako bi otkrila što prevagne u tim mreţama. Neprestano vjeţbajući iznova, Karen sve bolje shvaća što mora učiniti kako bi pomaknula iglu. Moţda jest, a moţda nije svjesna kako to čini, ali opetovanom praksom moţe ojačati neuralne krugove koji joj omogućuju susprezanje. Ova je tehnika Još u povojima, ali se nadamo da će, kad joj sljedeći put bude ponuĎen crack, posjedovati kognitivno oruĎe potrebno za prevladavanje njezinih trenutačnih ţudnji ako to bude ţeljela. Ova obuka ne prisiljava Karen da se ponaša na bilo koji poseban način nego joj jednostavno pruţa kognitivnu vještinu koja joj omogućuje veći nadzor nad vlastitim izborom, umjesto da robuje svojim porivima. Ovisnost o drogama problem je za milijune ljudi. Ali zatvori nisu mjesta za rješavanje tog problema. Ako razumijemo kako ljudski mozak zapravo donosi odluke, sposobni smo uz kaznu uspostaviti nove pristupe. Kad počnemo bolje shvaćati ono što se dogaĎa u našem mozgu, sposobni smo bolje uskladiti svoje ponašanje sa svojim najboljim namjerama. Nešto općenitije, poznavanje procesa donošenja odluka moţe poboljšati aspekte našeg kaznenopravnog sustava te napredovati mnogo dalje od ovisnosti, uvodeći pristupe koji će biti ljudskiji i isplativiji. Kako bi to moglo izgledati? Započelo bi naglaskom na rehabilitaciji umjesto masovnog zatvaranja. To moţda zvuči iluzorno, ali zapravo već postoje mjesta na kojima

se takav pristup pionirski provodi s velikim uspjehom. Jedno od njih je Centar za tretman maloljetnika u Madisonu u Wisconsinu. Mnogi mladi ljudi u dobi od dvanaest do sedamnaest godina, smješteni u Mendoti, počinili su zločine koji bi ih inače učinili kandidatima za doţivotni zatvor. No ondje su kandidati za prijem. Za mnogu od te djece to je posljednja prilika. S programom se započelo početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća kako bi se ponudio nov pristup radu s mladima od kojih je sustav odustao. U sklopu tog programa posebna pozornost posvećuje se njihovom mladom mozgu u razvoju. Kao što smo ustanovili u prvom poglavlju, bez potpuno razvijenog prefrontalnog korteksa odluke se često donose impulzivno, bez smislenog razmatranja budućih posljedica. U Mendoti to viĎenje objašnjava pristup rehabilitaciji. Da bi se djeci pomoglo poboljšati samokontrolu, program pruţa sustav mentorstva, savjetovanja i nagrada. Vaţna tehnika je pouka zaustavljanja te razmatranja budućeg ishoda svakog izbora koji bi mogli donijeti - potiče ih se da razmatraju simulacije onoga što bi se moglo dogoditi - i na taj se način jačaju neuralne veze koje mogu prevladati nad porivima za trenutačnim zadovoljenjem. Slaba kontrola poriva karakteristika je većine zločinaca u zatvorskom sustavu. Mnogi ljudi na pogrešnoj strani zakona u pravilu su svjesni razlike izmeĎu ispravnih i pogrešnih postupaka te shvaćaju prijetnju kazne — ali ih ometa slaba kontrola poriva. Kad ugledaju stariju ţenu sa skupom torbicom, ne zastanu kako bi razmotrili druge mogućnosti osim da iskoriste priliku. Iskušenje u sadašnjem trenutku jače je od svih razmatranja budućnosti. Dok se naš trenutačni stil kazne temelji na svjesnom odlučivanju i optuţivanju, Mendota je pokus alternativa. Premda društva posjeduju duboko ukorijenjene porive kaţnjavanja, moguće je zamisliti drugačiji kaznenopravni sustav — onaj koji bi bio u tješnjoj vezi s neuroznanošću odlučivanja. Takav pravni sustav nikome ne bi dopustio da se izvuče, ali bi se više bavio prekršiteljima zakona imajući u vidu njihovu budućnost umjesto da ih se otpiše zbog njihove prošlosti. Oni koji raskidaju društvene ugovore trebalo bi ukloniti s ulica zbog sigurnosti društva — ali ono što se dogaĎa u zatvoru ne mora se temeljiti samo na krvoţednosti nego i na smislenoj rehabilitaciji utemeljenoj na dokazima. Odlučivanje je u srcu svega: onoga tko jesmo, što radimo i kako opaţamo svijet oko sebe. Bez sposobnosti procjenjivanja alternativa bili bismo taoci svojih najosnovnijih poriva. Ne bismo bili sposobni snalaziti se u sadašnjem trenutku niti planirati budući ţivot. Iako posjedujete jedan identitet, vaš um nije jedinstven: zapravo ste zbirka mnogih suprotstavljenih poriva. Razumijevanjem toga kako se donose izbori u mozgu moţemo naučiti donositi bolje odluke za

sebe i za naše društvo.

JESI LI MI POTREBAN? Što je vašem mozgu potrebno da bi normalno funkcionirao? Osim hranjivih tvari iz hrane koju jedete, osim kisika koji dišete i osim vode koju , postoji još nešto, jednako vaţno: potrebni su mu drugi ljudi. Normalno funkcioniranje mozga ovisi o društvenoj mreţi koja nas okruţuje. Nosim neuronima potrebni su neuroni drugih ljudi da bi uspijevali i preţivljavali.

POLA NAS SU DRUGI LJUDI U današnje vrijeme ovim planetom putuje više od sedam milijardi ljudskih mozgova. Iako se u pravilu osjećamo neovisno, svaki mozak funkcionira u bogatoj mreţi meĎusobnih interakcija — u tolikoj mjeri da postignuća naše vrste moţemo uvjerljivo smatrati djelima jednog, promjenjivog megaorganizma. Mozak se tradicionalno proučavalo u izolaciji, ali taj pristup previĎa činjenicu da je ogromna količina moţdanih krugova povezana s drugim mozgovima. Duboko smo društvena bića. Od naših obitelji i prijatelja do suradnika i poslovnih partnera, naša se društva temelje na slojevima sloţenih društvenih interakcija. Posvuda oko sebe vidimo odnose koji nastaju i raspadaju se, obiteljske veze, opsesivno bavljenje društvenim mreţama i kompulzivno uspostavljanje saveza. Sve to društveno ljepilo nastaje u specifičnim krugovima u mozgu: u razgranatim mreţama koje promatraju druge ljude, komuniciraju s njima, osjećaju njihovu bol, prosuĎuju njihove namjere i čitaju njihove emocije. Naše društvene vještine duboko su ukorijenjene u našim neuralnim krugovima — a razumijevanje tih krugova temelj je mladog područja zvanog društvena neuroznanost. Razmotrimo na trenutak koliko su sljedeći predmeti različiti: zečići, vlakovi, čudovišta, zrakoplovi i dječje igračke. Koliko god su različiti, svi mogu biti glavni likovi u popularnim animiranim filmovima, a mi im bez teškoća pridruţimo namjere. Mozgu promatrača potrebno je vrlo malo uputa da pretpostavi kako su ti likovi poput nas pa se stoga moţemo smijati i plakati zbog njihovih dogodovština. Ta sklonost pridruţivanja namjere neljudskim likovima istaknuta je u kratkom filmu koji su 1944. godine snimili psiholozi Fritz i Marianne Simmel. Dva se jednostavna oblika - trokut i krug - sastanu i vrte jedan oko drugog pokraj velikog pravokutnika s “vratima”. Nakon nekoliko trenutaka u kadru se

pojavi veći trokut kojih ih promatra. Veći trokut udari i odgurne mali trokut. Krug se polako i krišom vrati u pravokutnu strukturu te je zatvara za sobom. U meĎuvremenu veći trokut otjera manji trokut. Veći trokut potom prijeteći dolazi do vrata strukture. Otvara vrata i ulazi za krugom, koji panično (i neuspješno) traţi druge izlaze. Upravo kad se čini da se sprema najgore, vraća se mali trokut. Otvara vrata i krug izjuri van, k njemu. Zajedno zatvaraju vrata za njim, zarobivši veći trokut unutra. Zarobljeni veći trokut udara o zidove strukture. Mali trokut i krug vani se vrte jedan oko drugog. Kad su ljudi pogledali taj kratki film i kad ih se zamolilo da opišu što su vidjeli, mogli biste očekivati da će opisati jednostavne oblike kako se kreću uokolo. Naposljetku, to su samo krug i dva trokuta čije se koordinate mijenjaju.

Ljudima je neodoljivo pokretnim oblicima pridruţiti priču.

Ali gledatelji to nisu tako opisali. Opisali su ljubavnu priču, borbu, naganjanje i pobjedu. Heider i Simmer tom su animacijom dokazali koliko spremno posvuda oko sebe opaţamo društvenu namjeru. Naše oči vide pokretne oblike, ali mi vidimo smisao, motive i emocije, sve u obliku društvene priče. Pridruţivanje priča ne moţemo izbjeći. Ljudi su od pamtivijeka gledali borbe ptica, kretanje zvijezda i ljuljanje drveća te izmišljali priče o njima, pripisujući im namjere. Takvo pripovijedanje nije puka neobičnost nego nam pruţa vaţan uvid u moţdane krugove. Razotkriva koliko je naš mozak spreman za društvenu interakciju. Naposljetku, naš opstanak ovisi o brzim procjenama toga tko nam je prijatelj, a tko neprijatelj. Snalazimo se u društvenom svijetu procjenjujući namjere drugih ljudi. Pokušava li mi ona pomoći? Trebam li se zabrinuti zbog njega? Je li im stalo do onoga što je najbolje za mene? Naš mozak neprestano donosi društvene prosudbe. Ali učimo li tu vještinu iz ţivotnog iskustva ili smo roĎeni s njom? Da bismo to doznali, moţemo istraţiti posjeduju li je bebe. Ponavljajući pokus psihologa Kiley Hamlin, Karen Wynn i Paula Blooma sa Sveučilišta Yale, prikazivao sam bebama, jednoj po jednoj, lutkarsku predstavu.

Te su bebe mlaĎe od godinu dana i tek počinju istraţivati svijet koji ih okruţuje. Sve posjeduju vrlo malo ţivotnog iskustva. Sjede u majčinom krilu i gledaju predstavu. Kad se zavjesa rastvori, jedna patka mukotrpno pokušava otvoriti kutiju s igračkama. Patka hvata poklopac, ali ga jednostavno ne moţe dobro uhvatiti. To gledaju dva medvjeda odjevena u majice različitih boja. Nakon nekoliko trenutaka jedan medvjed pomaţe patki hvatajući stranicu kutije i otvarajući poklopac. Na trenutak se zagrle, a tada se poklopac ponovno zatvori. Patka tada ponovno pokušava otvoriti poklopac. Drugi medvjed, koji to promatra, baca se na poklopac i onemogućuje patki uspjeh. To je čitava predstava. Ukratko, zaplet bez riječi, jedan je medvjed pomogao patki, a drugi je bio zao. Kad se zavjesa zatvori i tada ponovno otvori, uzimam oba medvjeda i nosim ih djetetu koje je gledalo predstavu. Podignem ih potičući dijete neka izabere kojim se ţeli igrati. Zanimljivo je, kao što su ustanovili i istraţivači s Yalea, da gotovo sva djeca izaberu medvjeda koji je bio ljubazan. Ta djeca nisu sposobna hodati ni govoriti, ali već posjeduju oruĎe za donošenje sudova o drugima. Cesto se pretpostavlja da je pouzdanost nešto što učimo procjenjivati na temelju godina iskustva u svijetu. Ali jednostavni pokusi poput ovog pokazuju da smo već i kao bebe opremljeni društvenim antenama za osjećajno snalaţenje u svijetu. Mozak se raĎa s priroĎenim instinktima za otkrivanje tko je pouzdan, a tko nije.

SUPTILNI SIGNALI POSVUDA OKO NAS Naši društveni izazovi s odrastanjem postaju sve suptilniji i sve sloţeniji. Osim riječi i postupaka moramo tumačiti ton glasa, izraze lica i govor tijela. Dok smo svjesno usredotočeni na ono o čemu raspravljamo, postrojenje našeg mozga zaokupljeno je procesiranjem sloţenih informacija. Te su operacije toliko instinktivne da su zapravo nevidljive. AUTIZAM Autizam je neurorazvojni poremećaj koji pogaĎa jedan posto populacije. Iako je ustanovljeno da njegova pojava proizlazi iz genetskih čimbenika i čimbenika iz okoliša, broj pojedinaca kojima je dijagnosticiran autizam proteklih godina raste, uz malo ili nimalo dokaza koji bi objasnili to povećanje. U ljudi koje autizam ne pogaĎa, u traţenju društvenih znakova o osjećajima i mislima drugih ljudi sudjeluju mnoga područja mozga. U slučaju autizma ta

moţdana aktivnost ne opaţa se toliko intenzivno - i to je praćeno slabijim socijalnim vještinama. Najbolji način procjenjivanja nečeg često je uviĎanje kako svijet izgleda bez toga. Za Johna Robinsona normalna aktivnost društvenog mozga bila je nešto čega u mladosti jednostavno nije bio svjestan. Druga djeca su ga mučila i odbacivala, a on je razvio ljubav prema strojevima. Opisuje kako je mogao provoditi vrijeme s traktorom, koji ga ne bi zadirkivao. “Pretpostavljam da sam naučio sklapati prijateljstva sa strojevima prije nego što sam se sprijateljio s drugim ljudima”, kaţe. Johnova sklonost tehnologiji s vremenom ga je odvela na mjesta o kojima su njegovi mučitelji mogli samo sanjati. U dvadeset i prvoj godini bio je tehničar grupe KISS na turnejama. MeĎutim, čak i dok je bio okruţen legendarnim rock and roll razmetanjem, njegov je svjetonazor ostao različit od drugih. Kad bi ga ljudi pitali o glazbenicima jer ih je zanimalo kakvi su, John bi odgovorio kako su svirali sa Sunn Coliseumom na koji je bilo povezano sedam bas pojačala. Objašnjavao bi kako je u bas sustavu bilo 2200 watta i mogao je pobrojiti pojačala te prijelazne frekvencije zvučnika. Ali nije vam mogao reći ništa o glazbenicima koji su pjevali kroz taj sustav. Ţivio je u svijetu tehnologije i opreme. Tek kad mu je bilo četrdeset, dijagnosticirana mu je Aspergerova bolest, oblik autizma. A tada se dogodilo nešto što je preobrazilo njegov ţivot - 2008. godine pozvan je na sudjelovanje u pokusu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard. Tim na čelu s dr. Alvarom Pascual-Leoneom primjenjivao je transkranijalnu magnetsku stimulaciju (TMS) kako bi procijenio na koji način aktivnost jednog područja mozga utječe na aktivnost u drugom području. TMS emitira jake magnetske impulse pokraj glave, koji izazivaju slabu električnu struju u mozgu te privremeno prekidaju lokalnu moţdanu aktivnost. Taj je pokus trebao pomoći istraţivačima steći veći uvid u autistični mozak. Tim je TMS-om djelovao na različita područja Johnova mozga koja sudjeluju u višim kognitivnim funkcijama. John je isprva govorio kako stimulacija nema učinka. Ali istraţivači su u sklopu jedne seanse primijenili TMS na dorzolateralni prefrontalili korteks, evolucijski mlad dio mozga koji sudjeluje u fleksibilnom razmišljanju i apstrahiranju. John je rekao da je na odreĎeni način postao drugačiji. Pozvao je dr. Pascual-Leonea kako bi mu rekao da su učinci stimulacije naizgled “otključali” nešto u njemu. Rekao je da je taj učinak potrajao i nakon samog pokusa. To je za Johna otvorilo posve nov prozor u društveni svijet.

Jednostavno nije bio svjestan da iz izraza lica drugih ljudi proizlaze poruke - ali nakon tog pokusa postao je svjestan tih poruka. Za Johna se njegov doţivljaj svijeta promijenio. Pascual-Leone je bio skeptičan. Smatrao je da stvarni učinci ne bi trajali jer se učinci TMS-a u pravilu nastave samo nekoliko minuta do nekoliko sati. MeĎutim, iako Pascual-Leone ne shvaća u potpunosti što se dogodilo, dopušta mogućnost da je stimulacija iz temelja promijenila Johna. John je u društvenom području prešao put od crno-bijelog doţivljaja do doţivljaja u boji. Sada opaţa komunikacijski kanal koji prije nije bio sposoban opaziti. Johnova priča ne govori samo o nadi u nove tehnike terapije autističnog spektra poremećaja. Otkriva i vaţnost nesvjesnog postrojenja koje funkcionira skriveno, u svakom trenutku našeg budnog ţivota, posvećeno društvenom povezivanju — moţdani krugovi koji neprestano dešifriraju emocije drugih na temelju suptilnih facijalnih, auditornih i drugih senzornih znakova. “Znao sam da ljudi mogu iskazivati znakove sumanutog gnjeva”, kaţe. “Ali ako biste me pitali o suptilnijim izrazima — primjerice, „mislim da ste dragi‟, „pitam se što skrivate‟, „doista bih to trebao učiniti‟ ili „doista bih ţelio da vi učinite ono‟ — o tome nisam imao pojma.” U svakom trenutku našeg ţivota naši moţdani krugovi dešifriraju emocije drugih na temelju iznimno suptilnih facijalnih znakova. Da bismo bolje shvatili kako izraze lica čitamo toliko brzo i automatski, pozvao sam skupinu ljudi u svoj laboratorij. Svakome smo na lice stavili po dvije elektrode — jednu na čelo i jednu na obraz - kako bismo izmjerili male promjene u njihovim izrazima. Potom smo ih zamolili da gledaju fotografije lica. Dok su ispitanici gledali fotografiju koja je prikazivala, recimo, osmijeh ili namrštenost, mjerili smo kratka razdoblja električne aktivnosti koja su govorila da su se i njihovi mišići lica pokretali, često vrlo suptilno. To je zbog nečega što nazivamo zrcaljenjem: ispitanici su automatski koristili mišiće vlastitog lica te kopirali izraze koje su opaţali. Osmijeh je odraţen osmijehom čak i ako je pokret njihovih mišića bio preslab da bi bio vidljiv. Ljudi nesvjesno oponašaju jedni druge. To zrcaljenje rasvjetljuje jednu čudnu činjenicu: supruţnici koji su dugo u braku počinju nalikovati jedno drugome, a što su dulje u braku, to je taj učinak jači. Istraţivanja govore da to nije samo zato što se počnu odijevati slično te nositi sličnu frizuru nego i zato što su toliko mnogo godina zrcalili lice jedno drugome da njihove bore počnu izgledati jednako. Zašto zrcalimo? Sluţi li to kakvoj svrsi? Da bih to doznao, pozvao sam drugu skupinu ljudi u laboratorij — sličnu prvoj skupini, samo s jednom razlikom: ta nova skupina ljudi bila je izloţena najpogubnijem toksinu na

planetu. Kad biste konzumirali samo nekoliko kapi tog neurotoksina, vaš mozak više ne bi mogao zapovijedati vašim mišićima da se stegnu i umrli biste od paralize (točnije, vaša se dijafragma više ne bi mogla pomicati i ugušili biste se). S obzirom na te činjenice doima se malo vjerojatnim da bi ljudi platili da im se taj toksin ubrizga u tijelo. Ali plaćaju. Posrijedi je botulinum, toksin dobiven od jedne bakterije, koji se naširoko prodaje pod nazivom botox. Kad se ubrizga u mišiće lica, paralizira ih i tako ublaţava naboranost.

U testu čitanja misli i pogleda (Baron-Cohen et al., 2001.) ispitanicima je pokazano trideset i šest fotografija izraza lica, a svaku od njih pratile su četiri riječi.

MeĎutim, osim kozmetičke dobrobiti postoji i manje poznata nuspojava botoxa. Korisnicima botoxa pokazali smo isti niz fotografija. Njihovi facijalni mišići su na našem elektromiogramu pokazali manje zrcaljenja. To ne iznenaĎuje - njihovi su mišići hotimično oslabljeni. IznenaĎenje je bilo nešto drugo, o čemu su 2011. godine prvi put pisali David Neal i Tanya Chartrand. Slično njihovu izvornom pokusu, zamolio sam ispitanike iz obiju skupina (botox i bez botoxa) da pogledaju izraţajna lica te izaberu riječ, jednu .od četiriju, koja najbolje opisuje prikazanu emociju. Ispitanici s botoxorn u prosjeku su bili lošiji u identificiranju emocija na slikama. Zašto? Jedna pretpostavka govori da nedostatak povratnih informacija njihovih facijalnih mišića narušava njihovu sposobnost prepoznavanja emocija drugih ljudi. Svi znamo da manje pokretna lica korisnika botoxa oteţavaju otkrivanje njihovih osjećaja. IznenaĎujuće je da isti ukočeni mišići njima mogu oteţati otkrivanje tuĎih osjećaja. Evo kako moţemo shvatiti taj rezultat: mišići mog lica odraţavaju moje osjećaje, a vaš neuralni pogon to iskorištava. Dok pokušavate shvatiti što osjećam, iskušavate moje izraze lica. Ne činite to namjerno - to se dogaĎa brzo i nesvjesno - ali to automatsko zrcaljenje mog izraza pruţa vam brzu procjenu

onoga što vjerojatno osjećam. Posrijedi je djelotvoran trik pomoću kojeg vaš mozak pokušava bolje shvatiti mene te bolje predvidjeti što ću učiniti. No to je samo jedan od mnogih trikova.

RADOSTI I TUGE EMPATIJE U kino odlazimo kako bismo pobjegli u svjetove ljubavi, patnje, pustolovine i straha. Ali junaci i zlikovci samo su glumci dvodimenzionalno projicirani na zaslonu — zašto uopće marimo za to što se dogaĎa tim prolaznim iluzijama? Zašto nas filmovi rasplaču, nasmiju i ostavljaju bez daha? Da biste shvatili zašto vam je stalo do glumaca, započnimo onime što se u vašem mozgu dogaĎa dok osjećate bol. Zamislite da vas netko injekcijskom iglom ubode u šaku. U mozgu ne postoji jedno mjesto na kojem se ta bol procesira. Umjesto toga, taj dogaĎaj aktivira nekoliko različitih područja u mozgu, koja funkcioniraju usklaĎeno. Tu se mreţu moţe saţeti kao matricu boli. Evo što u tome iznenaĎuje: matrica boli presudno je vaţna za način na koji se povezujemo s drugima. Ako gledate kako nekoga drugog bodu, aktiviran je najveći dio vaše matrice boli. Ne ona područja koja vam govore da vas je nešto dodirnulo nego područja koja sudjeluju u emocionalnom iskustvu boli. Drugim riječima, gledanje nekoga drugog u boli i doţivljavanje boli koriste isto neuralno postrojenje. To je temelj empatije. Osjećati empatiju prema drugoj osobi znači doslovce osjećati njezinu bol. Ostvarujete uvjerljivu simulaciju toga kako bi bilo biti u njezinoj situaciji. Naša sposobnost za to razlog je zbog kojeg nas priče — poput filmova i romana — toliko zaokupe i zbog kojeg su toliko rasprostranjene u ljudskoj kulturi. Bez obzira na to jesu li posrijedi potpuni neznanci ili izmišljeni likovi, vi doţivljavate njihovu agoniju i njihovu ekstazu. Lako postajete oni, ţivite njihov ţivot i dijelite njihovo gledište. Kad vidite kako netko pati, moţete pokušati sami sebe uvjeriti da vas se to ne tiče - ali neuroni duboko u vašem mozgu ne opaţaju tu razliku. Ta priroĎena sposobnost osjećanja tuĎe boli dio je razloga zbog kojeg nam je toliko ugodno izaći iz vlastite koţe i ući u njihovu, neuralno govoreći. Ali zašto uopće posjedujemo tu sposobnost? S evolucijskog stajališta, empatija je korisna vještina: ako bolje razumijemo što netko drugi osjeća, bolje predviĎamo što će sljedeće učiniti. MeĎutim, točnost empatije je ograničena, a u mnogim slučajevima jednostavno projiciramo sebe na druge. Uzmimo za primjer slučaj Susan Smith, majke iz Juţne Karoline koja je 1994. godine izazvala empatiju nacije kad je

policiji prijavila da se čovjek koji joj je ukrao automobil odvezao s njezinim sinovima u autu. Devet dana je na nacionalnoj televiziji molila da se njezini dječaci spase i vrate joj se. Neznanci širom zemlje nudili su pomoć i potporu. Susan Smith je naposljetku priznala da je ubila svoju djecu. Svi su nasjeli na njezinu priču o kraĎi automobila jer je njezin stvaran čin bio daleko izvan područja normalnih predviĎanja. Premda su pojedinosti njezina slučaja gledano unatrag relativno očite, u to vrijeme bilo ili je teško opaziti - zato što druge ljude u pravilu tumačimo sa stajališta onoga tko jesmo i onoga za što smo sposobni. Ne moţemo ne simulirati druge, ne povezivati se s njima i ne mariti za njih jer smo programirani biti društvena bića. To postavlja pitanje: Je li naš mozak ovisan o društvenoj interakciji? Što bi se dogodilo ako bi mozak bio lišen ljudskog kontakta? Mirovna aktivistica Sarah Shourd i njezina dva prijatelja planinarili su na sjeveru Iraka — u području na kojem je u to vrijeme vladao mir. Mještani su im rekli da moraju vidjeti vodopad Ahmed Awa. Naţalost, taj se vodopad nalazio na iračkoj granici s Iranom. Iranski pogranični čuvari uhitili su ih pod sumnjom da su američki špijuni. Dvojicu muškaraca smjestili su u jednu ćeliju, a Sarah su odvojili u samicu. Sljedećih 410 dana provela je u izoliranoj ćeliji, s iznimkom dva perioda od trideset minuta na dan. Sarinim riječima: U prvim tjednima i mjesecima u samici svedete se na stanje nalik ţivotinjskom. Hoću reći, ţivotinja ste u kavezu, a najveći dio vremena provodite koračajući amo-tamo. A to stanje nalik ţivotinjskom s vremenom se pretvori u stanje više nalik biljnom: um vam počne usporavati, a misli postanu repetitivne. Vaš se mozak okomljuje na satnog sebe i postaje izvor vaše najteţe boli i najgoreg mučenja. Ponovno sam proţivjela svaki trenutak svog ţivota, a naposljetku vam ponestane sjećanja. Sva ste ih mnogo puna ispripovijedali sami sebi. A za to nije potrebno toliko mnogo vremena. Sarina društvena prikraćenost prouzročila je duboku psihološku bol: bez interakcije mozak pati. Zatvaranje u samice u mnogim je jurisdikcijama protuzakonito upravo zato što su promatrači već odavno uvidjeli štetu koja nastane kad se čovjeku oduzme jedan od najvaţnijih aspekata ljudskog ţivota: interakcija s drugima. Nakon što je dugo bila bez kontakta s vanjskim svijetom, Sarah je brzo ušla u halucinantno stanje: Sunce bi u odreĎeno doba dana pod kutem prodrlo kroz moj prozor. I osvijetlilo bi sve male čestice prašine u mojoj ćeliji. Sve te čestice prašine

vidjela sam kao ljudska bića koja nastanjuju ovaj planet. I ta su bića bila u struji ţivota, u interakcijama, odbijala su se jedna od drugih. Činila su nešto kolektivno. Sebe sam vidjela odvojenu u jednom kutu, ograĎenu zidom. Izvan struje ţivota. U rujnu 2010. godine, nakon više od godinu dana u zarobljeništvu, Sarah je osloboĎena i dopušteno joj je ponovno se pridruţio svijetu. Trauma tog dogaĎaja i dalje je prisutna: patila je od depresije i lako se prepuštala panici. Sljedeće godine udala se za Shanea Bauera, jednog od drugih dvaju planinara. Izjavila je kako su ona i Shane sposobni umiriti jedno drugo, ali to nije uvijek lako: oboje nose emocionalne oţiljke. Filozof Martin Heidegger rekao je kako je teško govoriti o osobnom “bitku” jer smo u pravilu “bitak u svijetu”. Na taj je način naglasio da je svijet oko vas vaţan dio onoga tko jeste. Jastvo ne postoji u vakuumu. Premda znanstvenici i zdravstveni djelatnici mogu promatran što se dogaĎa s ljudima u samicama, teško je to izravno proučavati. MeĎutim, pokus neuroznanstvenice Naomi Eisenberger moţe pruţiti uvid u to što se u mozgu dogaĎa u nešto blaţem stanju: kad smo isključeni iz skupine. Zamislite da se loptate s još dvoje ljudi i u odreĎenom trenutku vas isključe iz igre: drugo dvoje se lopta meĎusobno, isključujući vas. Pokus Naomi Eisenberger temelji se na tom jednostavnom scenariju. Njezini su dobrovoljci igrali jednostavnu računalnu igru u sklopu koje se njihov animirani lik loptao s još dva igrača. Dobrovoljce su uvjerili da drugim igračima upravljaju dva čovjeka, ali su oni zapravo bili samo dio računalnog programa. Druga dvojica su isprva igrala ljubazno, ali su nakon nekog vremena isključili dobrovoljca iz igre i jednostavno dobacivali loptu jedan drugom. Eisenberger je dobrovoljcima dala da igraju tu igru dok su leţali u skeneru (tehnika se naziva snimanje funkcionalnom magnetskom rezonancijom ili fMRI, vidjeti četvrto poglavlje). Ustanovila je nešto iznimno: kad su dobrovoljci bili isključeni iz igre, aktivirala su se područja koja sudjeluju u matrici boli. Nedobivanje lopte moţe se doimati beznačajnim, ali društvena odbačenost mozgu je toliko vaţna da ga boli - doslovce.

Društvena bol - poput one koja proizlazi iz isključenosti - aktivira ista područja mozga koja aktivira tjelesna bol.

Zašto odbačenost boli? Moglo bi se pretpostaviti da to govori kako društveno povezivanje ima evolucijsku vaţnost - drugim riječima, bol je mehanizam koji nas usmjerava prema interakciji i tome da nas drugi prihvaćaju. Naše priroĎeno neuralno postrojenje potiče nas na povezivanje s drugima. Potiče nas da stvaramo skupine. To baca svjetlo na društveni svijet koji nas okruţuje: ljudi posvuda neprestano uspostavljaju skupine. Povezujemo se sponama obitelji, prijateljstva, posla, stila, sportskih timova, religije, kulture, pigmenta u koţi, jezika, hobija i političke sklonosti. U pripadanju skupini nalazimo utjehu - a ta činjenica pruţa nam presudno vaţnu informaciju o povijesti naše vrste.

DALJE OD OPSTANKA NAJSPOSOBNIJIH Kad razmišljamo o ljudskoj evoluciji, svima nam je poznat koncept opstanka najsposobnijih: dočarava sliku snaţnog i vještog pojedinca koji je sposoban druge pripadnike svoje vrste pobijediti u borbi, u utrci ili u nadmetanju za partnericu. Drugim riječima, mora biti dobar natjecatelj da bi dobro ţivio i opstajao. Taj model prilično je uvjerljiv, ali neke aspekte našeg ponašanja ostavlja teško objašnjivim. Razmotrimo altruizam: kako opstanak

najsposobnijih objašnjava zašto ljudi pomaţu jedni drugima? Čini se da odabir najjačeg pojedinca to ne pokriva pa su teoretičari uveli dodatnu zamisao “obiteljskog odabira”. To znači da ne marim samo za sebe, nego i za druge s kojima dijelim genetski materijal, primjerice, za braću i roĎake. Kao što je J. S Haldane sarkastično primijetio: “Drage volje bih skočio u rijeku kako bih spasio svoja dva brata, ili svojih osmero bratića.” MeĎutim, čak ni obiteljski odabir nije dovoljan da objasni sve vidove ljudskog ponašanja jer se ljudi okupljaju i suraĎuju neovisno o srodstvu. To opaţanje vodi zamisli “odabira skupine”: ako se skupina u cijelosti sastoji od ljudi koji suraĎuju, to je dobro za sve članove skupine. U prosjeku prolazite bolje nego drugi ljudi, koji nisu osobito skloni suradnji sa svojim bliţnjima. Članovi skupine zajedno mogu jedni drugima pomoći preţivjeti. Sigurniji su, produktivniji i sposobniji prevladati izazove. Taj poriv povezivanja s drugima naziva se eusocijalnost (”eu” na grčkom znači “dobar”) te nudi vezivo, neovisno o srodstvu, koje omogućuje uspostavljanje plemena, skupina i nacija. Ne tvrdim da pojedinačni odabir ne postoji nego samo da ne pruţa potpunu sliku. Iako su ljudi najveći dio vremena natjecateljski te individualistički nastrojeni, činjenica je i da veliki dio svog ţivota provodimo suraĎujući za dobrobit skupine. To je ljudskim populacijama diljem planeta omogućavalo uspješno ţivjeti te graditi društva i civilizacije — ostvarivati pothvate koje pojedinci, koliko god sposobni, u izolaciji ne bi uspjeli ostvariti. Istinski napredak moguć je samo uz saveze koji postaju konfederacije, a naša eusocijalnost jedan je od najvaţnijih čimbenika bogatstva i sloţenosti suvremenog svijeta. Stoga naš poriv za okupljanjem u skupine raĎa prednost za opstanak — ali posjeduje i mračnu stranu. Za svaku zatvorenu skupinu postoji barem jedna isključena skupina.

ISKLJUĈENE SKUPINE Razumijevanje zatvorenih i isključenih skupina presudno je za naše razumijevanje povijesti. Skupine ljudi diljem zemaljske kugle opetovano nasilno nasrću na druge skupine, čak i na one koje se ne mogu braniti i koje ne predstavljaju izravnu prijetnju. Osmanski Turci su 1915. godine sustavno pobili više od milijun Armenaca. U masakru u Nankingu 1937. godine Japanci su ušli u Kinu i pobili stotine tisuća nenaoruţanih civila. Hutui su u Ruandi 1994. godine, u razdoblju od stotinu dana, ubili 800 000 Tutsija, uglavnom mačetama. Osobno to ne promatram ravnodušnim okom povjesničara. Kad biste promotrili moje obiteljsko stablo, vidjeli biste da većina grana naglo prestaje

početkom četrdesetih godina dvadesetog stoljeća. Ti su članovi moje obitelji ubijeni jer su bili Ţidovi, zahvaćeni raljama nacističkog genocida. Europa je nakon Holokausta razvila naviku zavjetovanja “nikad više”. Ali pedeset godina poslije genocid se ponovio - taj put tisuću kilometara dalje, u Jugoslaviji. IzmeĎu 1992. i 1995. godine, tijekom tzv. Jugoslavenskog rata, Srbi su pobili više od 100 000 muslimana u nasilju koje je postalo poznato kao “etničko čišćenje”. Jedan od najgorih dogaĎaja tog rata zbio se u Srebrenici: ondje je u deset dana ustrijeljeno i ubijeno 8000 bosanskih muslimana zvanih Bošnjaci. Bošnjaci su se sklonili u bazu Ujedinjenih naroda nakon što je Srebrenica opkoljena, ali 11. srpnja 1995. godine zapovjednici Ujedinjenih naroda istjerali su sve izbjeglice iz baze, u ruke neprijatelja koji su čekali pred vratima. Ţene su silovali, muškarce pogubljivali, a ubijali su čak i djecu. Otputovao sam u Sarajevo kako bih bolje shvatio što se dogodilo i ondje sam imao priliku razgovarati s Hasanom Nuhanovićem, visokim, sredovječnim čovjekom. Bošnjak Hasan radio je u bazi kao prevoditelj. I njegova je obitelj bila ondje, meĎu izbjeglicama, ali su istjerani iz baze u smrt, a samo je njemu bilo dopušteno ostati jer je bio vrijedan kao prevoditelj. Njegova majka, otac i brat toga su dana ubijeni. Ono što ga najviše proganja je: “Ubijanje i mučenje nastavljali su i ponavljali naši susjedi - ljudi s kojima smo desetljećima ţivjeli. Bili su sposobni ubijati vlastite školske prijatelje.” Kako bi mi dao primjere sloma normalnih društvenih interakcija, ispripovijedao mi je kako su Srbi uhitili jednog bošnjačkog stomatologa. Objesili su ga za ruke na rasvjetni stup te ga tukli metalnom šipkom sve dok mu nisu slomili kraljeţnicu. Hasan mi je rekao kako je taj stomatolog ondje visio tri tjedna, dok su srpska djeca prolazila pokraj njegova tijela na putu u školu. Njegovim riječima: “Postoje univerzalne vrijednosti, koje su vrlo jednostavne: ne ubij. U travnju 1992. godine to „ne ubij‟ odjednom je nestalo postalo je „idi i ubijaj‟.” SINDROM E Što omogućuje slabljenje emocionalne reakcije na nanošenje zla drugoj osobi? Neurokirurg Itzhak Fried ističe da usporedbom nasilja širom svijeta, posvuda nalazite isti karakter ponašanja. Kao da ljudi napuste normalno funkcioniranje mozga i počnu se ponašati na specifičan način. Kao što liječnik u slučaju upale pluća očekuje kašljanje i vrućicu, Fried kaţe da kod počinitelja nasilja moţemo očekivati i identificirati odreĎena ponašanja - koja je nazvao “sindrom E”. U Friedovu okviru sindrom E karakterizira oslabljena emocionalna reaktivnost, koja omogućuje opetovano nasilje. Obuhvaća i hiperpodraţenost ili, kako Nijemci to nazivaju, Rousch - ushit zbog izvoĎenja

tih nasilnih djela. Prisutna je društvena zaraza - svi to čine - koja uzima maha i širi se. DogaĎa se razdvajanje pa nekome moţe biti stalo do vlastite obitelji, ali ipak nasilno nasrće na tuĎu obitelj. S neuroznanstvenog stajališta, vaţno je da druge funkcije mozga, kao što su jezik i pamćenje te rješavanje problema, ostaju netaknute. To upućuje na zaključak da posrijedi nije promjena koja zahvaća čitav mozak, nego samo područja koja sudjeluju u emociji i u empatiji. Kao da se dogodi kratki spoj: više ne sudjeluju u odlučivanju. Umjesto toga počiniteljeve odluke proizlaze iz dijelova mozga iz kojih proizlaze logika, pamćenje, razmišljanje i slično, ali ne i mreţe koje sudjeluju u razmatranju toga kako je biti netko drugi. Prema Friedovom shvaćanju, to je jednako moralnom isključivanju. Ljudi više ne koriste emocionalne sustave koji u normalnim okolnostima usmjeravaju njihovo društveno odlučivanje. Što omogućuje toliko zabrinjavajući zaokret ljudske interakcije? Kako to moţe biti kompatibilno s eusocijalnom vrstom? Zašto genocid i dalje postoji diljem našeg planeta? Tradicionalno istraţujemo ratovanje i ubijanje u kontekstu povijesti, ekonomije i politike. MeĎutim, da bismo stekli potpunu sliku, vjerujem da to moramo shvatiti i kao neuralnu pojavu. U normalnim okolnostima bilo bi nedruštveno ubiti susjeda. Dakle, što odjednom dopušta stotinama ili tisućama ljudi da učine upravo to? Što to u odreĎenim situacijama stvara kratki spoj u normalnom funkcioniranju mozga?

NEKI SU JEDNAKIJI OD DRUGIH Je li slom normalnog društvenog funkcioniranja moguće proučavati u laboratoriju? Osmislio sam pokus kako bih to otkrio. Naše prvo pitanje bilo je jednostavno: mijenja li se vaš osnovni osjećaj empatije prema nekome ovisno o tome je li ta skupina član vaše skupine ili je član isključene skupine? Smjestili smo ispitanike u skener. Na zaslonu su vidjeli šest šaka. Računalo nasumice izabere jednu ruku, kao kod kola koje se okreće u televizijskim emisijama. Ta se ruka potom poveća u sredini zaslona, a vi gledate kako je se dodiruje štapićem za uši ili bode injekcijskom iglom. Ta dva postupka izazivaju otprilike jednaku aktivnost u vidnom sustavu, ali vrlo različite reakcije u ostatku mozga. Kao što smo već ustanovili, gledanje kako netko trpi bol aktivira našu vlastitu matricu boli. To je temelj empatije. Dakle, sada smo sposobni podignuti naša pitanja o empatiji na sljedeću razinu. Kad smo uspostavili to

polazno stanje, uveli smo vrlo jednostavnu promjenu: na zaslonu se pojavilo istih šest ruku, ali je sada na svakoj bila oznaka: kršćanin, Ţidov, ateist, musliman, hinduist ili scijentolog. Nasumice izabrana ruka proširila se na sredinu zaslona te je dodirnuta štapićem za uši ili ubodena injekcijskom iglom. Naše pokusno pitanje bilo je: bi li vaš mozak mario jednako kad bi vidio kako se bol nanosi pripadniku isključene skupine? Zabiljeţili smo puno individualne varijabilnosti, ali ljudski je mozak u prosjeku iskazivao jači empatijski odgovor kad bi vidio bol nekoga iz svoje skupine te slabiji odgovor kad je posrijedi bio pripadnik jedne od isključenih skupina. Taj je rezultat osobit s obzirom na to da su posrijedi bila jednostavna odreĎenja od jedne riječi: potrebno je vrlo malo da se uspostavi članstvo u skupini. Osnovna kategorizacija dovoljna je da promijeni predsvjestan odgovor vašeg mozga na drugu osobu koja trpi bol. Iako bismo mogli raspravljan o tome koliko religija razdvaja, vaţnije je nešto dublje: u našem su istraţivanju čak i ateisti iskazivali jači odgovor na bol ruke označene pojmom “ateist” te slabiji empatijski odgovor na druga odreĎenja. Stoga se rezultat u osnovi ne temelji na religiji, nego na tome kojem timu pripadate. Opaţamo da ljudi mogu osjećati slabiju empatiju prema pripadnicima isključene skupine. Ali da bismo shvatili nešto kao što je nasilje ili genocid, ipak moramo proniknuti dublje, do dehumanizacije. Lasana Harris sa Sveučilišta Leiden u Nizozemskoj obavio je niz pokusa koji nas pribliţavaju razumijevanju kako se to dogaĎa. Harris traţi promjene u društvenoj mreţi mozga, točnije, u medijalnom prefrontalnom korteksu (mPFC). To područje postaje aktivno dok ostvarujemo interakciju s drugima ili dok mislimo na njih, ali nije aktivno dok se bavimo neţivim predmetima kao što je šalica za kavu. Harris dobrovoljcima pokazuje fotografije ljudi iz različitih socijalnih skupina, primjerice, beskućnika ili ovisnika o drogama. I ustanovljuje da je mPFC manje aktivan dok gledaju beskućnika. Kao da je ta osoba više nalik predmetu.

Medijalni prefrontalni korteks sudjeluje u razmišljanju o drugim ljudima - barem o većini drugih ljudi.

Ako isključimo sustave koji beskućnika vide kao ljudsko biće poput nas, ne moramo doţivljavati neugodan pritisak lošeg osjećaja jer mu nismo dali novac, smatra on. Drugim riječima, beskućnik je postao dehumaniziran: mozak ga doţivljava više kao objekt, a manje kao čovjeka. Ne iznenaĎuje da smo manje skloni pristupati im obazrivo. Kao što Harris objašnjava: “Ako ljude pravilno ne dijagnosticirate kao ljudska bića, moralna pravila, koja vrijede za ljudska bića, za njih moţda ne vrijede. ” Dehumanizacija je osnovna sastavnica genocida. Kao što su nacisti Zidove doţivljavali kao niţa bića, Srbi u bivšoj Jugoslaviji tako su doţivljavali muslimane. Dok sam bio u Sarajevu, šetao sam glavnom ulicom. Tijekom rata postala je poznata kao Snajperska aleja jer su civile, muškarce, ţene i djecu, ubijali snajperisti skriveni na okolnim brdima i u susjednim zgradama. Ta je ulica postala jedan od najupečatljivijih simbola ratnih uţasa. Kako se normalna gradska ulica pretvori u to? Taj se rat, kao i svi drugi, odrţavao djelotvornim oblikom neuralne manipulacije, koji se primjenjuje stoljećima: propagandom. Tijekom rata u Jugoslaviji glavna informativna mreţa, Srpska radiotelevizija, bila je pod vlašću srpske vlade pa je dosljedno emitirala iskrivljene vijesti kao istinite. Ta je mreţa izmišljala vijesti o etnički motiviranim napadima bosanskih muslimana i Hrvata na Srbe. Neprestano su demonizirali Bošnjake i Hrvate te

negativnim jezikom opisivali muslimane. Na vrhuncu bizarnosti ta je mreţa objavila neosnovanu vijest da muslimani gladne lavove u sarajevskom zoološkom vrtu hrane srpskom djecom. Genocid je moguć samo kad se dehumanizacija dogodi u masovnim razmjerima, a savršeno oruĎe za to je propaganda: prodire ravno u neuralne mreţe koje shvaćaju druge ljude i smanjuje našu sposobnost empatije prema njima. Ustanovili smo da je našim mozgom moguće manipulirati primjenom političkih ciljeva kako bi se dehumanizirali drugi ljudi, što tada moţe dovesti do najmračnije strane ljudskih postupaka. Ali je li moguće programiran mozak tako da se to spriječi? Jedno moguće rješenje leţi u pokusu koji je obavljen šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, ali ne u znanstvenom laboratoriju nego u školi. Bilo je to 1968. godine, dan nakon atentata na voĎu pokreta za graĎanska prava Martina Luthera Kinga. Jane Elliott, učiteljica u jednom gradiću u Iowi, odlučila je svom razredu pokazati što je predrasuda. Jane je upitala svoje učenika znaju li kako bi bilo kad bi ih se prosuĎivalo po boji njihove koţe. Učenici su mahom smatrali da to mogu zamisliti. Ali ona nije bila uvjerena u to pa je pokrenula pokus koji je postao slavan. Rekla je da su plavooki ljudi “bolji ljudi u ovoj učionici”. Jane Elliot: “SmeĎooki ljudi ne smiju piti izravno na česmi. Morat ćete koristiti papirne čaše. Vi smeĎooki ljudi se na igralištu ne smijete igrati s plavookim ljudima jer ste manje vrijedni od njih. SmeĎooki ljudi u ovoj učinioci danas će nositi ovratnike. Zato da bismo mogli iz daljine znati koje su vam boje oči. Na stranici 127... Jesu li svi spremni? Svi osim Laurie. Spremna, Laurie?” Dijete: “Ona je smeĎooka.” Jane: “Ona je smeĎooka. Danas ćete početi opaţati da mnogo vremena provodimo čekajući smeĎooke ljude.” Trenutak poslije Jane se osvrće uokolo u potrazi za svojim metrom, a dva dječaka progovaraju. Rex pokazuje gdje je metar, a Raymond savjetuje ţeleći pomoći: “Hej, gospoĎo Elliott, bolje je da ga drţite na svom stolu, za slučaj da se smeĎi ljudi [sic], smeĎooki ljudi otmu nadzoru.” Nedavno sam sjeo s tom dvojicom dječaka, danas odraslim muškarcima: Rexom Kozakom i Rayem Hansenom. Obojica su plavooki. Upitao sam ih sjećaju li se kako su se ponašali tog dana. Ray je rekao: “Bio sam strašno zao prema svojim prijateljima. Veoma sam se trudio zadirkivati svoje smeĎooke prijatelje, samo da bih se istaknuo.” Sjetio se da je njegova kosa u to vrijeme

bila prilično plava, kao i oči, i bio je “pravi mali nacist”. “Traţio sam načine da budem zao prema svojim prijateljima, koji su mi nekoliko minuta ili sad prije bili vrlo bliski.” Jane je sutradan preokrenula pokus. Obavijestila je učenike: SmeĎooki ljudi mogu skinuti ovratnike. I svatko od vas moţe svoj ovratnik staviti plavookoj osobi. SmeĎooki će dobiti dodatnih pet minuta odmora. Vama plavookima nije dopušteno ni u jednom trenutku biti na spravama na igralištu. Vi plavooki ne smijete se igrati sa smeĎookima. SmeĎooki ljudi su bolji od plavookih. Rex opisuje kako se osjećao u toj preokrenutoj situaciji: “To vam razori svijet onako kako nikada nije bio razoren.” Ray je u pobačenoj skupini osjećao toliko dubok osjećaj gubitka, gubitka osobnosti i jastva, da mu je bilo gotovo nemoguće funkcionirati. Jedna od najvaţnijih spoznaja koje smo stekli kao ljudska bića je zauzimanje perspektive. A djeca u pravilu ne stječu smislenu praksu u tome. Ako je netko prisiljen shvatiti kako je biti u nečijoj koţi. To otvara nove kognitivne puteve. Nakon vjeţbe u učionici gospoĎe Elliott, Rex je bio oprezniji s rasističkim izjavama. Sjeća se kako je svom ocu rekao: “To nije u redu.” Rex se s dragošću sjeća tog trenutka: osjećao se potvrĎenim njime i znao je da se počeo mijenjati kao osoba. Vjeţba plave oči / smeĎe oči bila je izvrsna zato što je Jane Elliott zamijenila nadreĎenu skupinu. Djeci je to omogućilo izvući širu pouku: sustavi vladavine mogu biti proizvoljni. Djeca su naučila da istine ovog svijeta nisu nepromjenjive te, štoviše, da nisu nuţno istine. Ova je vjeţba djeci omogućila prozreti varke i iluzije političkih motiva te stvarati vlastita mišljenja — što je nedvojbeno vještina koju bismo ţeljeli za svu svoju djecu. Obrazovanje ima presudnu ulogu u sprečavanju genocida. Samo razumijevanje neuralnog poriva za uspostavljanjem zatvorenih i isključenih skupina — i standardnih trikova pomoću kojih propaganda iskorištava taj poriv — podrţava nadu da moţemo prekinuti puteve dehumanizacije koji završavaju masovnim zvjerstvima. U današnje vrijeme digitalnog hiperpovezivanja vaţnije je nego ikada shvatiti veze izmeĎu ljudskih bića. Ljudski je mozak u osnovi programiran za interakciju: iznimno smo društvena vrsta. Premda naši društveni porivi katkad mogu biti podvrgnuti manipulacijama, ujedno su u središtu ljudske priče o uspjehu. Moţda pretpostavljate da završavate na granici svoje koţe, ali na odreĎeni način nije moguće odrediti gdje vi završavate i gdje započinju ljudi

koji vas okruţuju. Vaši neuroni i neuroni svih na ovom planetu suraĎuju u golemom, promjenjivom superorganizmu. Ono što smatramo vama jednostavno je mreţa u većoj mreţi. Ako ţelimo vedriju budućnost za svoju vrstu, ţelimo nastaviti istraţivati kako ljudski mozak ostvaruje interakcije — opasnosti i mogućnosti tih načina. Jer nije moguće izbjeći istinu utvrĎenu u programiranosti naših mozgova: potrebni smo jedni drugima.

TKO ĆEMO BITI? Ljudsko tijelo je remek-djelo sloţenosti i ljepote - simfonijo četrdeset bilijuna stanica koje usklaĎeno rade. MeĎutim, tijelo ima svoja ograničenja. Vaša osjetila postavljaju granice onom što moţete doţivjeti. Vaše tijelo postavlja granice onom što moţete učiniti. Ali, što bi se dogodilo da mozak moţe shvatiti nove vrste ulaznih informacija te upravljati novim vrstama udova - šireći stvarnost u kojoj ţivimo? Ţivimo u trenutku ljudske povijest u kojem će brak naše biologije i naše tehnologije prekoračiti ograničenja našeg mozga. Sposobni smo provaliti u vlastiti hardver kako bismo zacrtali odreĎeni put u budućnost. To će nedvojbeno iz temelja promijeniti naš stav o tome što znači biti ljudsko biće. Tijekom proteklih 100 000 godina naša je vrsta bila na prilično zanimljivom proputovanju: prešli smo put od ţivota primitivnih lovacaskupljača, koji su skromno preţivljavali, do hiperpovezane vrste koja je osvojila planet i koja sama odreĎuje svoju sudbinu. Danas uţivamo u uobičajenim iskustvima o kojima naši preci nisu mogli ni sanjati. Imamo čiste rijeke koje dozivamo u svoje lijepo ureĎene spilje kad to poţelimo. U rukama drţimo male ureĎaje veličine kamena, koji sadrţe znanje o čitavom svijetu. Redovito gledamo gornju stranu oblaka i zakrivljenost svog planeta iz svemira. Šaljemo poruke na drugi kraj zemaljske kugle za osamdeset milisekundi te brzinom od šezdeset megabitova u sekundi prebacujemo datoteke na lebdeću svemirsku koloniju ljudskih bića. Čak i dok se jednostavno vozimo na posao, rutinski se krećemo brzinama koje nadmašuju velika remek-djela biologije, kao što su gepardi. Naša vrsta svoj nezaustavljivi uspjeh duguje posebnim svojstvima jednog kilograma i tri stotine grama tvari pohranjene u našoj lubanji. Što je to u ljudskom mozgu omogućilo takvo putovanje? Ako bismo uspjeli shvatiti tajne naših postignuća, moţda bismo sposobnosti mozga mogli usmjeriti paţljivo i smisleno, otvarajući novo poglavlje ljudske priče. Što nam donosi sljedećih tisuću godina? Kakva će ljudska vrsta biti u budućnosti?

FLEKSIBILAN RAĈUNALNI UREĐAJ Tajna je razumijevanja našeg uspjeha - i naše buduće mogućnosti - u golemoj sposobnosti mozga za prilagoĎavanje, poznatoj kao plastičnost mozga. Kao što smo ustanovili u drugom poglavlju, ta nam je značajka omogućila ući u bilo koje okruţenje te opaziti lokalne pojedinosti koje su nam potrebne za

preţivljavanje, uključujući lokalni jezik, pritiske lokalnog okruţenja ili lokalne kulturalne uvjete. Plastičnost mozga takoĎer je ključ naše budućnosti jer otvara vrata modificiranju našeg hardvera. Započnimo razumijevanjem koliko je mozak fleksibilan kao računalni ureĎaj. Razmotrimo slučaj djevojčice po imenu Cameron Mott. U četvrtoj godini počela je patiti od silovitih napadaja. Ti su napadaju bili agresivni: Cameron bi odjednom pala na pod pa je morala neprestano nositi šljem. Ubrzo su joj dijagnosticirali rijetku i tešku bolest zvanu Rasmussenov encefalitis. Njezini neurolozi znali su da će taj oblik epilepsije dovesti do paralize i naposljetku do smrti - pa su stoga predloţili drastičnu operaciju. Tim neurokirurga obavio je 2007. zahvat koji je trajao gotovo dvanaest sati te uklonio cijelu jednu polutku Cameronina mozga. Koje će biti dugoročne posljedice uklanjanja polovice mozga? Ispostavilo se da su posljedice bile iznenaĎujuće blage. Jedna strana Cameronina tijela je slaba, ali se ona inače ni po čemu ne razlikuje od druge djece u svom razredu. Bez teškoća razumijeva jezik, glazbu, matematiku i priče. Dobra je učenica i sudjeluje u sportovima. Kako je to moguće? Ne moţemo reći da jedna polovica Cameronina mozga jednostavno nije bila potrebna. Umjesto toga, preostala polovica njezina mozga dinamički se povezala tako da preuzme nedostajuće funkcije i u osnovi je stisnula sve operacije u pola moţdanog prostora. Njezin oporavak jasno pokazuje jednu iznimnu sposobnost mozga: uspostavlja nove mreţe kako bi se prilagodio ulaznim informacijama, izlaznim informacijama i zadacima koji su pred njim. Mozak je na taj presudno vaţan način u osnovi nalik hardveru u našim digitalnim računalima. No mozak je ţiv element. Sam rekonfigurira svoje krugove. Premda odrastao mozak nije fleksibilan poput dječjeg, ipak zadrţava zapanjujuću sposobnost prilagoĎavanja i promjene. Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima, kad god naučimo nešto novo, bila to karta Londona ili sposobnost slaganja čaša, mozak se promijeni. To svojstvo mozga - njegova plastičnost — omogućuje novi brak izmeĎu naše tehnologije i naše biologije.

UKLJUĈIVANJE PERIFERNIH UREĐAJA Postupno smo razvili sposobnost usaĎivanja ureĎaja izravno u svoje tijelo. Moţda toga niste svjesni, ali stotine tisuća ljudi hodaju uokolo s umjetnim sluhom i umjetnim vidom. Kod ureĎaja zvanog puţnični implantat vanjski mikrofon digitalizira zvučni signal i predaje ga slušnom ţivcu. Slično tome, mreţnični implantat

digitalizira signal kamere te ga šalje kroz mreţu elektroda povezanu s optičkim ţivcem u straţnjem dijelu oka. Ti su ureĎaji gluhim i slijepim ljudima diljem svijeta vratili njihova osjetila. Nije uvijek bilo očito da bi takav pristup mogao funkcionirati. Kad su te tehnologije prvi put predstavljene, mnogi su istraţivači bili skeptični: mreţe u mozgu toliko su precizne i specifične da nije bilo jasno da je moguć smislen dijalog izmeĎu metalnih elektroda i bioloških stanica. Hoće li mozak biti sposoban shvatiti grube, nebiološke signale ili će ga ti signali zbuniti? UMJETAN SLUH I VID

Puţnični implantat zaobilazi biološke probleme uha te svoje zvučne signale šalje izravno neoštećenom slušnom ţivcu, podatkovnom kablu za slanje električnih impulsa na dešifriranje u slušni korteks. Implantat prima zvukove iz vanjskog svijeta te ih putem šesnaest majušnih elektroda prosljeĎuje slušnom ţivcu. Doţivljaj sluha ne stiţe odmah: ljudi moraju naučiti tumačiti strani dijalekt signala koje mozak prima. Michael Chorost, korisnik puţničnog implantata, opisuje svoje iskustvo: “Kad je, mjesec dana nakon operacije, ureĎaj uključen, prva rečenica koju sam čuo zvučala je nešto poput: 'Zzzzzz szz szvizzz za drkzzzzz?' Moj je mozak postupno naučio tumačiti taj nepoznati signal. 'Zzzzzz szz szvizzz za drkzzzzz?' uskoro je postalo 'Što si jeo za doručak?' Nakon više mjeseci prakse mogao sam ponovno koristiti telefon te čak razgovarati u glasnim barovima i kafićima. ” Mreţnični implantati rade na sličan način. Malene elektrode mreţničnog implantata zaobilaze normalne funkcije fotoreceptorskog sloja te šalju svoje malene iskre električne aktivnosti. Ti implantati najčešće se koriste kod bolesti očiju uslijed kojih fotoreceptori u straţnjem dijelu oka degeneriraju, ali stanice optičkog ţivca ostaju zdrave. Iako signali koje implantat šalje nisu u potpunosti ono na što je vidni sustav navikao, slijedni procesi mogu naučiti izvlačiti informacije koje su im potrebne za vid.

Ispostavlja se da mozak uči tumačiti signale. Navikavanje na te implantate za mozak je pomalo nalik učenju novog jezika. Isprva su ti strani električni signali nečitljivi, ali neuralne mreţe naposljetku u ulaznim podacima opaze obrasce. Premda su ti ulazni signali neobraĎeni, mozak nalazi način da ih protumači. Traţi obrasce i usporeĎuje ih s drugim osjetilima. Ako mozak u ulaznim podacima uspije pronaći strukturu, izdvoji je — i nakon nekoliko tjedana ta informacija počne poprimati smisao, lako implantati pruţaju nešto drugačije signale od onih koje pruţaju naši prirodni osjetilni organi, mozak otkriva kako se moţe snalaziti s informacijama koje moţe primiti.

UKLJUĈI I IGRAJ: IZVANOSJETILNA BUDUĆNOST Plastičnost mozga omogućuje tumačenje novih ulaznih informacija. Koje osjetilne mogućnosti to otvara? Na svijet dolazimo sa standardnom skupinom osnovnih osjetila: sluh, dodir, vid, njuh i okus, te s drugim osjetilima kao što su ravnoteţa, vibracija i temperatura. Senzori koje posjedujemo portali su putem kojih primamo signale iz svog okruţenja. MeĎutim, kao što smo vidjeli u prvom poglavlju, ta osjetila omogućuju nam doţivjeti maleni dio svijeta koji nas okruţuje. Svi izvori informacija za koje nemamo senzore za nas su nevidljivi. Naše senzorne portale doţivljavam kao ureĎaje “uključi i igraj”. Ključ je u tome da mozak ne zna i ne mari odakle podaci pristiţu. Kakva god informacija pristigne, mozak zaključi što će s njom. U tom kontekstu mozak smatram svenamjenskim računalnim ureĎajem: funkcionira s onim što mu se pruţi. To bi značilo da je Majka Priroda morala samo jednom smisliti načela funkcioniranja mozga — a tada se slobodno mogla baviti dizajniranjem novih ulaznih kanala. Konačni rezultat je da su svi ti senzori, koje poznajemo i volimo, samo ureĎaji koje je moguće zamijeniti. Uključite ih i mozak se moţe dati na posao. U tom kontekstu evolucija ne mora neprestano redizajnirati mozak, nego samo periferne elemente, a mozak ustanovljuje kako ih moţe koristiti. Promotrite samo ţivotinjsko carstvo i opazit ćete zapanjujuću raznovrsnost perifernih senzora koje ţivotinjski mozgovi koriste. Zmije imaju toplinske senzore. Riba stakleni noţ ima elektrosenzore za tumačenje promjena u lokalnom električnom polju. Krave i ptice imaju magnetit, pomoću kojeg se mogu orijentirati prema Zemljinom magnetskom polju. Ţivotinje vide u ultraljubičastom spektru; slonovi čuju na vrlo velike udaljenosti, a psi

doţivljavaju stvarnost bogatu mirisima. Područje prirodne selekcije pravi je hakerski prostor, a to su samo neki od načina na koje su geni ustanovili kako mogu prenositi podatke iz vanjskog u unutarnji svijet. Konačan rezultat je činjenica da je evolucija stvorila mozak koji moţe doţivjeti mnoge različite slojeve stvarnosti. Ţelim istaknuti da je posljedica to da senzori na koje smo naviknuti moţda nisu ni po čemu osobiti ni temeljni. Jednostavno smo ih naslijedili od sloţene povijesti evolucijskih ograničenja. Nismo sputani njima. Naš glavni dokaz te pretpostavke potječe od pojma senzorne supstitucije, koja se odnosi na unošenje senzornih informacija kroz neuobičajene osjetilne kanale, kao što je vid kroz dodir. Mozak ustanovljuje što će učiniti s tim informacijama jer mu je svejedno kako podaci ulaze. Senzorna supstitucija mogla bi zvučati poput znanstvene fantastike, ali je zapravo već prilično utvrĎena. Prvi dokaz objavljen je 1969. godine u časopisu Nature. Neuroznanstvenik Paul Bach-y-Rita u tom je izvješću dokazao da su slijepi ispitanici mogli naučiti “vidjeti” predmete - čak i kad su vizualne informacije primali na neuobičajen način. Slijepe ljude posjeli su na modificirani stomatološki stolac, a videoinformacije iz kamere pretvarane su u obrazac malih čepića, koje su im utiskivali u donji dio leĎa. Drugim riječima, ako pred kameru stavite krug, ispitanik će na leĎima osjetiti krug. Ako pred kameru stavite lice, ispitanik će ga osjetiti na leĎima. Zapanjujuće je da su slijepi ljudi bili sposobni protumačiti predmete, ali i doţivjeti povećavanje predmeta koji im se pribliţavaju. Mogli su, barem na odreĎeni način, vidjeti leĎima. Bio je to prvi od mnogih primjera senzorne supstitucije. Suvremene inkarnacije tog pristupa obuhvaćaju pretvaranje video- informacija u struju zvuka ili u niz malih šokova u čelo ili u jezik. Primjer potonjeg je ureĎaj veličine poštanske marke nazvan BrainPort, koji funkcionira tako što jeziku isporučuje slabe elektrošokove putem male mreţe na njemu. Slijepi ispitanik nosi sunčane naočale za koje je pričvršćena mala kamera. Pikseli kamere pretvaraju se u električne impulse na jeziku, koje ispitanik osjeća kao peckanje mjehurića gaziranog napitka. Slijepi ljudi mogu postati vrlo vješti u korištenju BrainPorta pa su sposobni snalaziti se na stazama s preprekama ili bacati loptu u koš. Slijepi sportaš Erik Weihenmayer koristi BrainPort za alpinizam pa prema obrascima na jeziku procjenjuje izbočenja i udubljenja na stijenama. Ako vam zamisao “gledanja” jezikom zvuči suludo, imajte na umu da gledanje nikada nije ništa drugo doli strujanje električnih signala u tamu vaše

lubanje. To se normalno dogaĎa putem optičkih ţivaca, ali nema razloga da ta informacija ne struji drugim ţivcima. Kao što senzorna supstitucija dokazuje, mozak prima podatke koji pristignu te ustanovljuje kako ili moţe protumačiti. Jedan od projekata u mom laboratoriju je stvaranje platforme za omogućavanje senzorne supstitucije. Točnije, stvorili smo nosivu tehnologiju zvanu varijabilni ekstrasenzorni transduktor, ili VEST. VEST je prekriven malenim vibracijskim motorima i neupadljivo se nosi ispod odjeće. Motori pretvaraju struje podataka u dinamičke obrasce vibracija po čitavom trupu. VEST koristimo kako bismo gluhima omogućili čuti. Nakon otprilike pet dana korištenja VEST-a osoba koja je roĎena gluha moţe ispravno identificirati izgovorene riječi. Premda su ovi pokusi još u ranom stadiju, očekujemo da će korisnici nakon nekoliko mjeseci nošenja VEST-a imati izravno perceptivno iskustvo — u osnovi jednako sluhu. Moţe se doimati neobičnim da osoba moţe čuti putem obrazaca pokretnih vibracija na trupu. Ali, kao i sa stomatološkim stolcem ili mreţom na jeziku, trik je u tome da mozak ne mari kako dobiva informaciju, vaţno mu je da je dobije.

SENZORNA AUGMENTACIJA Senzorna supstitucija odlična je za obilaţenje prekinutih senzornih sustava - ali što ako tu tehnologiju, osim supstitucije, moţemo primijeniti i za proširenje našeg senzornog inventara? Stoga moji studenti i ja trenutačno dodajemo nova osjetila ljudskom repertoaru kako bismo pojačali naš doţivljaj svijeta. Razmotrimo sljedeće: internetom struje petabajti zanimljivih podataka, ali trenutačno toj informaciji moţemo pristupiti samo zureći u zaslon telefona ili računala. Je li moguće da podaci u stvarnom vremenu struje u vaše tijelo tako da oni postanu dio vašeg izravnog doţivljaja svijeta? Drugim riječima, je li moguće osjetiti podatke? To bi mogli biti podaci o vremenu, podaci s burze dionica, podaci s Twittera, podaci iz kokpita zrakoplova ili podaci o stanju odreĎene tvornice - šifrirani kao nov vibracijski jezik koji mozak uči razumijevati. Obavljajući svoje svakodnevne zadatke mogli biste izravno percipirati kiši li stotinu i šezdeset kilometara dalje od vas te hoće li sutra snijeţiti. Ili biste mogli stjecati intuitivne uvide u kretanja na burzi dionica, podsvjesno identificirajući kretanje globalne ekonomije. Ili biste mogli osjetiti što je u trendu u sferi Twittera te biste na taj način mogli biti povezani sa sviješću cijele vrste. Iako ovo zvuči kao znanstvena fantastika, nismo daleko od te budućnosti

— sve zahvaljujući daru mozga za opaţanje obrazaca čak i kad to ne pokušava. VEST

Ţeleći gluhima omogućiti senzornu supstituciju, moj student Scott Novich i ja stvorili smo VEST. To tehnološko pomagalo, koje se nosi kao odjeća, biljeţi zvuk iz okruţenja i mapira ga u male vibracijske motore po čitavom trupu. Ti se motori aktiviraju u obrascima prema frekvencijama zvuka. Zvuk se na taj način pretvara u pokretne obrasce vibracija. Ti vibracijski signali isprva nemaju smisla. Ali uz dovoljno prakse mozak ustanovljuje kako će protumačiti te podatke. Gluhi ljudi postaju sposobni prevesti sloţene obrasce primljene trupom u razumijevanje onoga što je rečeno. Mozak ustanovljuje kako moţe nesvjesno protumačiti te obrasce, slično načinu na koji slijepa osoba počne lako čitati Brailleovo pismo. VEST bi mogao promijeniti ţivot gluhima. Za razliku od puţničnog implantata, ne iziskuje invazivan kirurški zahvat. I barem dvadeset puta je jeftiniji, što ga čini rješenjem koje moţe biti globalno. Šira vizija za VEST je sljedeća: osim zvuka, VEST moţe posluţiti i kao platforma za prijenos bilo koje vrste informacija do mozga. Na web-stranici eagleman.com pogledajte videosnimke VEST-a na djelu. To je trik koji nam moţe omogućiti apsorbiranje sloţenih podataka i njihovo uklapanje u vlastiti osjetilni doţivljaj svijeta. Kao i čitanje ove stranice, apsorbiranje novih struja podataka čini se lakim. MeĎutim, za razliku od čitanja, senzorni dodatak bio bi način primanja novih informacija o svijetu bez obveze svjesnog bavljenja njima. U ovom trenutku ne poznajemo granice - i ne znamo postoje li granice -

podacima koje mozak moţe uklopiti. Ali jasno je da više nismo prirodna vrsta koja mora čekati senzorne adaptacije u evolucijskim vremenskim razmjerima. U budućnosti ćemo sve više dizajnirati vlastite senzorne portale za svijet. Umreţit ćemo se u proširenu senzornu stvarnost.

BOLJE TIJELO Način na koji doţivljavamo svijet samo je polovica priče. Druga polovica je u načinu na koji ostvarujemo interakciju s njim. Kao što počinjemo modificirati svoje osjetilno jastvo, moţemo li potaknuti fleksibilnost mozga na modifikaciju načina na koje pruţamo ruke i dodirujemo svijet? Predstavljam vam Jan Scheuermann. Ţivci kraljeţnične moţdine, koji povezuju mozak i mišiće, oslabjeli su joj uslijed rijetke genetske bolesti zvane spinocerebelarni poremećaj. Jan je sposobna osjetiti svoje tijelo, ali ga ne moţe pokrenuti. Njezinim riječima: “Moj mozak ruci govori: „Podigni se‟, ali ruka govori: „Ne čujem te.”‟ Potpuna paraliza učinila ju je idealnom kandidatkinjom za novo proučavanje na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pittsburghu. Istraţivači su postavili dvije elektrode u njezin lijevi motorički korteks, koji je posljednja postaja moţdanih signala prije spuštanja niz kraljeţničnu moţdinu radi upravljanja mišićima ruke. Električne oluje u njezinu korteksu se prate, prevode se na računalu kako bi se shvatila namjera a izlazne se informacije koriste za upravljanje najnaprednijom robotskom rukom na svijetu. Kad Jan ţeli pomaknuti robotsku ruku, jednostavno pomisli na to da je pokreće. Dok pokreće ruku, sklona je obraćati joj se u drugom licu: “Podigni se. Spusti se, dolje, dolje. Pomakni se nadesno. I uhvati. Pusti.” A ruka je sluša. Premda te zapovjedi izgovara naglas, za to nema potrebe. Njezin je mozak izravno fizički povezan s rukom. Jan govori kako njezin mozak nije zaboravio pomicati ruku, iako je deset godina nije pomaknula. “To je poput voţnje bicikla”, kaţe. Janina sposobnost pokazuje prema budućnosti u kojoj tehnologiju koristimo za poboljšavanje i dopunjavanje svog tijela, ne samo za nadomještanje udova ili organa nego i za njihovo poboljšavanje: od ljudske krhkosti do nečega trajnijeg. Njezina robotska ruka samo je prvi nagovještaj predstojeće bioničke ere u kojoj ćemo moći upravljati mnogo jačom i trajnijom opremom od koţe, mišića i krhkih kostiju s kojima smo roĎeni. To, izmeĎu ostaloga, otvara nove mogućnosti za svemirska putovanja, za koja su naša osjetljiva tijela slabo opremljena. Osim zamjene udova napredna tehnologija mozgovnog sučelja upućuje na egzotičnije mogućnosti. Zamislite da svoje tijelo protegnete do nečeg

neprepoznatljivog. Započnite s ovom zamišlju: što ako biste signale svog mozga mogli koristiti za beţično upravljanje strojem na drugom kraju sobe? Zamislite da odgovarate na e-mailove dok istodobno koristite svoj motorički korteks za upravljanje usisavačem na misaono upravljanje. Taj koncept na prvi pogled moţe zvučati neizvedivo, ali imajte na umu da je mozak vrlo vješt u pozadinskom obavljanju zadataka, ne zahtijevajući mnogo uplitanja svijesti. Zamislite samo koliko lako vozite automobil i istodobno razgovarate s putnikom te petljate s radijskom tipkom. Uz odgovarajuće sučelje mozgovnog stroja i beţične tehnologije nema razloga zbog kojih velikim ureĎajima poput dizalice ili viljuškara ne biste mogli upravljati beţično, na daljinu, mislima, kao što biste mogli odsutno kopati lopatom ili svirati gitaru. Vaša sposobnost da to činite dobro bila bi pojačana senzornim povratnim informacijama, što je moguće postići vizualno (gledate kako se stroj pomiče) ili čak slanjem povratnih informacija u vaš somatosenzorni korteks (osjećate kako se stroj pokreće). Upravljanje takvim udovima iziskivalo bi praksu i isprva bi bilo nespretno, kao što malo dijete mora mjesecima mahati ručicama i noţicama da bi naučilo fino upravljati njima. S vremenom bi ti strojevi zapravo postali dodatni ud - koji bi mogao imati iznimnu snagu, hidrauličnu ili drugačiju. Mogli biste ih osjećati kao što sada osjećate svoje ruke ili noge. Bili bi samo jednostavni produţeci vas samih. Ne znamo za teoretske granice vrsta signala koje mozak moţe naučiti koristiti. Moţda je moguće imati gotovo bilo kakvo ţeljeno tijelo te ostvarivati bilo kakvu ţeljenu interakciju sa svijetom. Nema razloga da vaš produţetak ne obavlja zadatke na drugom kraju planeta ili da iskopava kamenje na Mjesecu dok vi uţivate u sendviču ovdje na Zemlji. Tijelo s kojim stiţemo na svijet zapravo je samo polazišna točka za čovječanstvo. U dalekoj budućnosti nećemo proširivati samo svoje tijelo nego ćemo i temeljno proširivati svoj pojam o sebi. Doţivljavanje novih osjetilnih iskustava i upravljanje novim vrstama tijela duboko će nas promijeniti kao pojedince: naša tjelesnost odreĎuje kako se osjećamo, kako razmišljamo i tko jesmo. Bez ograničenja uobičajenih osjetila i uobičajenog tijela postat ćemo drugačiji ljudi. Našim pra-pra-pra-pra-praunucima moglo bi biti teško shvatiti tko smo bili i što nam je bilo vaţno. U ovom trenutku moţda imamo više toga zajedničkog sa svojim precima iz kamenog doba nego sa svojim potomcima u bliskoj budućnosti.

OSTATI NA ŢIVOTU Već počinjemo proširivati ljudsko tijelo, ali koliko god poboljšavali sami sebe, jedan je problem teško izbjeći: naš mozak i naše tijelo sazdani su od

fizičke tvari. Propast će i umrijeti. Doći će trenutak kad će se sva vaša neuralna aktivnost zaustaviti i tada će veličanstvenom iskustvu svjesnosti doći kraj. Nije vaţno koga poznajete ili što radite: to je sudbina sviju nas. Štoviše, to je sudbina sveg ţivota, ali samo su ljudi toliko neuobičajeno dalekovidni da trpe zbog te spoznaje. Nisu svi pomireni s tom patnjom; neki su izabrali boriti se protiv sablasti smrti. Raštrkane skupine istraţivača zaokupljene su zamišlju da bi bolje razumijevanje naše biologije moglo riješiti pitanje naše smrtnosti. Što ako u budućnosti ne bismo morali umirati? Kad su mog prijatelja i mentora Francisa Cricka kremirali, neko sam vrijeme ţalio nad činjenicom da je sva njegova neuralna tvar nestala u plamenu. Taj mozak sadrţavao je sve znanje, svu mudrost i sav intelekt jednoga od prvaka teške kategorije biologije dvadesetog stoljeća. Sva arhiva njegova ţivota - njegova sjećanja, njegova sposobnost za uvid, njegov smisao za humor - bila je pohranjena u fizičkoj strukturi njegova mozga, a svi su bez problema odbacili taj disk samo zato što je njegovo srce stalo. To me je potaknulo da se zapitam: bi li bilo moguće na odreĎeni način sačuvati informacije iz njegova mozga? Ako bi se mozak očuvao, bi li bilo moguće ponovno oţivjeti misli, svjesnost i osobnost te osobe? Proteklih pedeset godina Zaklada Alcor Life Extension razvija tehnologiju za koju vjeruje da će ljudima koji su danas ţivi omogućiti nakon nekog vremena uţivati u drugom ţivotnom ciklusu. Ta organizacija trenutačno pohranjuje 129 ljudi u stanju duboke zamrznutosti, koja zaustavlja njihovo biološko propadanje. Evo kako krioprezervacija funkcionira: zainteresirana stranka najprije zakladi prepiše svoju policu ţivotnog osiguranja. Potom se, nakon sluţbenog proglašenja njezine smrti, šalje obavijest Alcoru. Lokalni tim ţurno dolazi po tijelo. Tim odmah premješta tijelo u ledenu kupku. U procesu poznatom kao krioprotektivna perfuzija u krvotok tijela ubrizgava se šesnaest različitih kemikalija kako bi se stanice zaštitile dok se tijelo hladi. Tijelo se potom što je brţe moguće premješta u operacijsku dvoranu Alcora, gdje se obavlja završni stadij postupka. Tijelo se hladi računalno kontroliranim ventilatorima koji odrţavaju kruţenje plina dušika iznimno niske temperature. Cilj je ohladiti sve dijelove tijela na temperaturu ispod -124 °C što je brţe moguće kako bi se izbjeglo stvaranje leda. Taj proces traje otprilike tri sata, nakon kojih se tijelo “vitrificiralo”, odnosno, dosegnulo stabilno stanje bez leda. Tijelo se potom sljedeća dva tjedna dodatno hladi na -196 °C.

Ne odlučuju svi klijenti zamrznuti cijelo tijelo. Jeftinija mogućnost je jednostavno očuvanje samo glave. Razdvajanje glave od tijela obavlja se na kirurškom stolu, gdje se krv i tjelesne tekućine isperu te se, kao i kod klijenata koji ţele zamrzavanje cijelog tijela, zamjenjuju tekućinama koje fiksiraju tkiva. Nakon završetka tog postupka klijente se spušta u ultraohlaĎenu tekućinu u cilindrima od nehrĎajućeg čelika zvanim Dewarove posude. Ondje će ostati vrlo dugo. Danas još nitko ne zna uspješno odmrznuti i reanimirati te zamrznute stanare. Ali to nije vaţno. Nadamo se da će jednog dana postojati tehnologija paţljivog otapanja - a potom oţivljavanja - ljudi iz ove zajednice. Pretpostavlja se da će civilizacije u dalekoj budućnosti raspolagati tehnologijom za liječenje bolesti koje su uništile ta tijela i prouzročile njihov kraj. SLUŢBENA ILI BIOLOŠKA SMRT Osoba se proglašava sluţbeno mrtvom kad je njezin mozak klinički mrtav ili je u njezinu tijelu nastupio ireverzibilan prestanak disanja ili krvotoka. Da bi mozak bio proglašen mrtvim, sva aktivnost u korteksu, koji sudjeluje u višim funkcijama, mora prestati. Nakon smrti mozga moguće je odrţavati vitalne funkcije radi doniranja organa ili tijela, što je za Alcor presudno vaţno. S druge strane, biološka smrt dogada se bez intervencije i podrazumijeva smrt stanica cijelog tijela: u organima i u mozgu, i znači da organi više nisu pogodni za doniranje. Bez kisika iz cirkulirajuće krvi stanice tijela brzo počnu umirati. Kako bi se što bolje spriječilo raspadanje tijela i mozga, potrebno je što prije zaustaviti umiranje stanica ili ga barem usporiti. Osim toga, tijekom hlaĎenja prioritet je spriječiti stvaranje kristala leda, koje moţe uništiti finu strukturu stanica. Članovi Alcora svjesni su da moţda nikada neće postojati tehnologija za njihovo oţivljavanje. Svaka osoba koja prebiva u Dewarovoj posudi prepustila se uvjerenju, sanjajući da će jednog dana postojati tehnologija koja će je otopiti, oţivjeti i pruţiti joj mogućnost za drugi ţivot. Taj se pothvat temelji na pretpostavci da će budućnost razviti potrebnu tehnologiju. Razgovarao sam s jednim članom te zajednice (koji čeka svoj ulazak u Dewarovu posudu kad docte vrijeme za to) koji priznaje da je cijela ta zamisao neizvjesna. Ali istaknuo je da mu barem pruţa slabašne izglede da pobijedi smrt - bolje nego što ih imamo mi drugi. Dr. Max More, koji predvodi tu ustanovu, ne koristi riječ “besmrtnost”. Umjesto toga kaţe: “Alcor ljudima daje drugu priliku za ţivot, s potencijalom

ţivljenja tisućama godina ili dulje. Dok se to ne dogodi, Alcor je njihovo posljednje prebivalište.”

DIGITALNA BESMRTNOST Nisu svi koji teţe produljenju ţivota skloni krioprezervaciji. Neki su krenuli drugačijim smjerom istraţivanja: što ako postoje drugi načini pristupanja informacijama pohranjenima u mozgu? Ne ponovnim oţivljavanjem pokojnika nego nalaţenjem načina izravnog očitavanja tih podataka. Naposljetku, submikroskopski precizna struktura vašeg mozga sadrţi sve vaše znanje i sjećanja — zašto onda ne bi bilo moguće dešifrirati tu knjigu? Razmotrimo što bi bilo potrebno da se to postigne. Najprije bi nam bila potrebna iznimno moćna računala za pohranjivanje podrobnih podataka pojedinačnog mozga. Srećom, naša eksponencijalno rastuća računalna moć nagoviješta goleme mogućnosti. U proteklih dvadeset godina računalna se moć povećala tisuću puta. Snaga procesiranja računalnih čipova udvostručavala se otprilike svakih osamnaest mjeseci, a taj se trend nastavlja. Tehnologije suvremenog doba omogućuju nam da pohranjujemo nezamislive količine podataka te ostvarimo goleme simulacije. S obzirom na naš računalni potencijal doima se izglednim da ćemo jednog dana biti sposobni skenirati radni primjerak mozga na računalni supstrat. U teoriji ništa ne sprečava tu mogućnost. MeĎutim, izazove je potrebno realno razmotriti. Tipičan mozak posjeduje oko osamdeset i šest milijardi neurona, od kojih svaki uspostavlja oko deset tisuća veza. Povezuju se na vrlo specifičan način, jedinstven za svaku osobu. Vaša iskustva, vaša sjećanja, sve što vas čini vama predstavljeno je jedinstvenim obrascem bilijarde veza izmeĎu stanica vašeg mozga. Taj se obrazac, prevelik da bi ga se pojmilo, saţima kao vaš “konektom”. Dr. Sebastian Seung s Princetona sa svojim timom ambiciozno radi na razotkrivanju finih pojedinosti konektoma. Na toliko mikroskopski malenom i toliko sloţenom sustavu neuobičajeno je teško mapirati mreţe konektivnosti. Seung primjenjuje elektronsku mikroskopiju, koja obuhvaća rezanje niza vrlo tankih odrezaka mozga krajnje preciznom oštricom. (U ovom trenutku za to se ne koriste ljudski nego mišji mozgovi.) Svaki odrezak dijeli se na malena područja, a svako od njih skenira se iznimno moćnim elektronskim mikroskopom. Rezultat svakog skeniranja je slika poznata kao elektronski mikrogram — koji predstavlja segment mozga povećan stotinu tisuća puta. Na toj rezoluciji moguće je razabrati fine značajke mozga.

Kad se ti odresci pohrane u računalu, započinje teţi dio posla. Krišku po krišku iscrtavaju se granice stanica - tradicionalno rukom, ali sve više pomoću računalnih algoritama. Potom se slike postave jedna na drugu i pokuša se povezati puni raspon pojedinačnih stanica preko odrezaka, kako bi ih se razotkrilo u njihovu trodimenzionalnom bogatstvu. Uslijed tog pomnjivog rada pojavljuje se model koji otkriva što je povezano s čime. BRZINA TEHNOLOŠKIH PROMJENA

Gordon Moore, suosnivač računalnog diva Intel, predvidio je 1965. godine brzinu napretka računalne snage. “Mooreov zakon” predviĎa da će se, sa smanjivanjem i sve većom preciznošću tranzistora, svake dvije godine udvostručiti broj tranzistora koje će biti moguće smjestiti na računalni čip, što će s vremenom eksponencijalno povećavati snagu računala. Mooreovo se predviĎanje ostvarivalo tijekom sljedećih desetljeća te je postalo skraćenica za eksponencijalno ubrzavanje tehnoloških promjena. Računalna industrija koristi Mooreov zakon za usmjeravanje dugoročnog planiranja i postavljanja ciljeva tehnološkog napretka. Budući da taj zakon predviĎa eksponencijalan, a ne linearan rast tehnološkog napretka, neki predviĎaju da ćemo današnjom brzinom u sljedećih stotinu godina ostvariti napredak vrijedan 20 000 godina. S obzirom na taj tempo moţemo očekivati radikalne napretke tehnologije na koju se oslanjamo. Gusti špageti veza široki su samo milijarditi dio metra, otprilike poput glavice pribadače. Nije teško uvidjeti zašto je rekonstruiran je pune slike svih veza u ljudskom mozgu toliko golem zadatak, za koji se ne moţemo nadati da

će u skorije vrijeme biti gotov. Količina potrebnih podataka je golema: pohraniti visokorezolucijsku arhitekturu jednog ljudskog mozga iziskivalo bi zetabajt memorije. To je veličina sveg digitalnog sadrţaja našeg planeta u ovom trenutku. Zagledajmo se daleko u budućnost i pretpostavimo da bismo mogli dobiti sken vašeg konektoma. Bi li ta informacija bila dovoljna da vas predstavi? Bi li ta snimka svih krugova vašeg mozga zapravo mogla obuhvaćati svijest - vašu svijest? Vjerojatno ne. Naposljetku, dijagram kruga (koji nam pokazuje što je povezano s čime) samo je pola čarolije funkcionalnog mozga. Drugu polovica čini sva električna i kemijska aktivnost koja se odvija kroz te veze. Alkemija misli, osjećaja i svjesnosti - to proizlazi iz bilijardi interakcija stanica mozga u svakoj sekundi: iz oslobaĎanja kemijskih tvari, promjena oblika bjelančevina, putovanja valova električne aktivnosti aksonima neurona. Razmotrite golemost konektoma i potom to pomnoţite s ogromnim brojem sveg što se u svakoj sekundi dogaĎa na svakoj od tih veza, i steći ćete uvid u magnitudu tog problema. Na našu ţalost, ljudski mozak ne moţe pojmiti sustave te magnitude. Na našu sreću, naša računalna moć ide u pravom smjeru, kako bi nam s vremenom otvorila mogućnost: simulaciju tog sustava. Sljedeći izazov nije samo njegovo iščitavanje nego i aktiviranje. Upravo je takva simulacija ono na čemu radi tim istraţivača u Ecole polytechnique fédérale de Lausanne (EPFL) u Švicarskoj. Njihov je cilj do 2023. godine stvoriti strukturu softvera i hardvera sposobnu za odrţavanje simulacije čitavog ljudskog mozga. Taj Projekt Ljudski mozak ambiciozna je istraţivačka misija u sklopu koje se prikupljaju podaci iz neuroznanstvenih laboratorija diljem svijeta - to obuhvaća podatke o pojedinačnim stanicama (o njihovu sadrţaju i strukturi), podatke o konektomu i informacije o širim razmjerima obrazaca aktivnosti u skupinama neurona. Polako, pokus po pokus, svako novo otkriće na ovom planetu pruţa maleni djelić goleme slagalice. Cilj Projekta Ljudski mozak jest postići simulaciju mozga koja koristi precizne neurone, realistične u njihovoj strukturi i ponašanju. Čak i uz taj ambiciozan cilj te više od milijardu eura sredstava dobivenih od Europske unije, ljudski mozak i dalje je potpuno nedostiţan. Trenutačni je cilj načiniti simulaciju mozga štakora. SERIJSKA ELEKTRONSKA MIKROSKOPIJA I KONEKTOM Signali iz okruţenja prevode se u elektrokemijske signale koje prenose stanice mozga. To je prvi korak kojim mozak prima informacije o vanjskom svijetu.

Iscrtavanje gustog čvora milijardi meĎusobno povezanih neurona iziskuje specijaliziranu tehnologiju, ali i najoštriju oštricu na svijetu. Tehnikom zvanom “serijska block-face skenirajuća elektronska mikroskopija” od malenih odrezaka moţdanog tkiva stvara se visokorezulucijski trodimenzionalni model svih neuralnih puteva. To je prva tehnika koja je iznjedrila trodimenzionalne slike mozga u rezoluciji nanoljestvice (milijarditi dio metra). Iznimno precizna dijamantna oštrica, nalik mesoreznici, u skenirajućem mikroskopu reţe slojeve malene kocke mozga, stvarajući filmsku vrpcu u kojoj je svaki kadar jedan ultratanak odrezak. Svaki odrezak skenira se elektronskim mikroskopom. Skenovi se potom digitalno slaţu jedan na drugi kako bi se dobio trodimenzionalni model izvorne kocke. Iscrtavanje značajki s odreska na odrezak rada prikaz zamršenih neurona koji prelaze jedan preko drugog i isprepliću se. S obzirom na to da prosječan neuron moţe biti dug izmeĎu četiri i stotinu milijarditih dijelova metra te imati 10 000 različitih ogranaka, to je golemi zadatak. Očekuje se da će posao mapiranja čitavog ljudskog konektoma iziskivati nekoliko desetljeća. Tek smo na početku našeg nastojanja da mapiramo i simuliramo cijeli ljudski mozak, ali nema teoretskog razloga da to ne postignemo. No jedno je pitanje presudno: bi li funkcionalna simulacija mozga bila svjesna? Ako bi se pojedinosti točno izvele i simulirale, bismo li dobili svjesno biće? Bi li razmišljalo te bilo svjesno sebe?

JE LI SVIJESTI POTREBNA FIZIĈKA TVAR? Kao što računalni softver moţe funkcionirati na drugačijem hardveru, softver uma moţda bi takoĎer mogao funkcionirati na drugačijim platformama. Razmotrimo tu mogućnost na sljedeći način: što ako biološki neuroni sami po sebi nisu ni po čemu posebni, nego njihov način komunikacije - što ako samo način komunikacije osobu čini onime tko ona jest? Ta mogućnost poznata je kao računalna hipoteza mozga. Pretpostavlja se da neuroni, sinapse i druga biološka tvar nisu presudni elementi nego da su presudni procesi koje ostvaruju. Moguće je da nije vaţno što mozak fizički jest, nego da je vaţno što čini. Ako se ispostavi da je to točno, u teoriji bi mozak mogao funkcionirati na bilo kojem supstratu. Dok god se procesi ispravno odvijaju, sve vaše misli, emocije i sloţenosti trebale bi nastajati kao proizvod sloţenih komunikacija u novoj tvari. U teoriji biste mogli krugove zamijeniti stanicama, ili elektricitet zamijeniti kisikom: medij nije vaţan, pod uvjetom da su svi dijelovi i elementi

ispravno povezani i da funkcioniraju na ispravan način. Na taj bismo način mogli pokrenuti potpuno funkcionalnu simulaciju vas bez biološkog mozga. Prema računalnoj hipotezi, takva simulacija doista bi bila vi. Računalna hipoteza mozga samo je to — hipoteza — a mi još ne znamo je li istinita. Naposljetku, moguće je da biološka tvar mozga posjeduje kakvu osobitu i neotkrivenu značajku, a u tom slučaju moramo se zadovoljiti biologijom s kojom smo roĎeni. MeĎutim, ako je računalna hipoteza točna, um bi mogao ţivjeti u računalu. MIŠJI MOZAK Štakor je tijekom najvećeg dijela ljudske povijesti bio na vrlo lošem glasu, ali za suvremenu neuroznanost štakor (i miš) imaju presudnu ulogu u mnogim područjima istraţivanja. Štakori imaju veći mozak nego miševi, ali i štakorski i mišji mozak imaju vaţne sličnosti s ljudskim mozgom - napose organizaciju cerebralnog korteksa, vanjskog sloja koji je vrlo vaţan za apstraktno razmišljanje. Vanjski sloj ljudskog mozga, korteks, nabran je kako bi ga više stalo u lubanju. Kad biste spljoštili korteks prosječne odrasle osobe, pokrio bi 2500 kvadratnih centimetara (što je veličina malog stolnjaka). Za razliku od ljudskog mozga, mozak štakora potpuno je gladak. Unatoč tim očitim razlikama u izgledu i veličini, ta su dva mozga temeljno slična na staničnoj razini. Pod mikroskopom gotovo nije moguće opaziti razliku izmeĎu-.neurona štakora i neurona čovjeka. Oba mozga stvaraju mreţe na prilično sličan način te prolaze iste razvojne stadije. Štakore je moguće obučiti za obavljanje kognitivnih zadataka - od razaznavanja mirisa do snalaţenja u labirintu - što istraţivačima omogućuje uspostaviti korelaciju izmeĎu pojedinosti njihove neuralne aktivnosti i specifičnih zadataka.

Ako se ispostavi da je moguće, simulirati um, to vodi drugačijem pitanju: moramo li preslikati tradicionalan biološki način? Ili bi moglo biti moguće stvoriti drugačiju, posve novu vrstu inteligencije, naš vlastiti izum?

UMJETNA INTELIGENCIJA Ljudi veću dugo pokušavaju stvoriti strojeve koji razmišljaju. Taj smjer istraţivanja — umjetna inteligencija - postoji barem od pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Premda su prvi pioniri bili zaneseni optimizmom, ispostavilo se da je taj problem neočekivano teţak. Iako ćemo uskoro imati automobile koji sami voze i premda su prošla gotovo dva desetljeća otkako je prvo računalo porazilo šahovskog velemajstora, cilj uistinu svjesnog stroja još nije ostvaren. Kao dijete sam očekivao da ćemo do sada imati robote koji će ostvarivati interakciju s nama, brinuti se za nas i sudjelovati u smislenim razgovorima. Činjenica da smo još prilično daleko od toga govori o dubini enigme funkcioniranja mozga i koliko smo još daleko od toga da razotkrijemo tajne Majke Prirode. Jedan od najnovijih pokušaja stvaranja umjetne inteligencije nalazi se na Sveučilištu u Plymouthu u Engleskoj. Ime mu je iCub i humanoidni je robot konstruiran i izveden tako da uči poput ljudskog djeteta. Roboti su tradicionalno programirani s onim što trebaju znati o svojim zadacima. Ali što ako bi se roboti mogli razvijati kao što se razvijaju ljudska djeca - ostvarujući interakciju sa svijetom, oponašajući i učeći primjerom? Naposljetku, djeca na svijet ne dolaze sposobna govoriti i hodati - ali dolaze radoznala, obraćaju pozornost i oponašaju. Djeca svijet koji ih okruţuje koriste kao udţbenik za učenje primjerom. Ne bi li robot mogao isto? Robot iCub velik je otprilike kao dvogodišnje dijete. Ima oči i uši te senzore dodira koji mu omogućuju ostvarivati interakciju sa svijetom i učiti o njemu. Ako iCubu pokaţete novi objekt i imenujete ga (“ovo je crvena lopta”), računalni program povezuje vizualnu predodţbu tog objekta s verbalnom oznakom. Stoga kad sljedeći put pokaţete crvenu loptu i upitate: “Što je ovo?”, robot će odgovoriti: “Ovo je crvena lopta.” Cilj je da robot sa svakom interakcijom kontinuirano dopunjuje svoju bazu znanja. Ostvarujući promjene i uspostavljajući veze u svom unutarnjem kodu, robot stvara repertoar primjerenih odgovora. Često pogriješi. Ako mu pokaţete nekoliko objekata i imenujete ih te od njega zatraţite da ih sve imenuje, dobit ćete nekoliko pogrešaka te mnogo “ne

znam” odgovora. Sve je to dio procesa. To ujedno otkriva koliko je teško stvoriti inteligenciju. Prilično mnogo vremena proveo sam u interakciji s iCubom pa smatram da je taj projekt dojmljiv. Ali što sam dulje bio ondje, to je bilo očitije da u tom programu nema uma. Unatoč velikim očima, prijateljskom glasu i pokretima nalik dječjim, postaje jasno da iCub nije svjestan. Pokreću ga redovi šifri, a ne nizovi misli. I premda smo još u začecima umjetne inteligencije, ne moţemo se oteti starom i dubokom filozofskom pitanju: mogu li redovi računalnih šifri ikada početi razmišljati? Iako je iCub sposoban reći “crvena lopta”, doţivljava li uistinu crvenilo ili koncept okruglosti? Čine li računala samo ono za što su programirana ili mogu doista imati unutarnji doţivljaj?

MOŢE LI RAĈUNALO RAZMIŠLJATI? Je li računalo moguće programirati tako da posjeduje svjesnost, um? Filozof John Searle je osamdesetih godina dvadesetog stoljeća smislio misaoni pokus koji prodire u srţ tog pitanja. Nazvao ga je argument kineske sobe. Pokus je sljedeći: zaključan sam u sobi. Kroz mali otvor za pisma dobivam pitanja — a te poruke napisane su samo na kineskom. Ne govorim kineski. Uopće ne znam što piše na tim papirima. MeĎutim, u toj sobi imam knjiţnicu s knjigama u kojima su podrobne upute koje mi točno govore što bih trebao učiniti s tim simbolima. Gledam skupinu simbola i jednostavno slijedim korake iz knjiga, koji mi govore koje bih kineske znakove trebao prepisati kako bih odgovorio. Ispisujem te znakove na komad papira i bacam ga van kroz prorez. Kad Kineskinja primi moj odgovor, u njemu nalazi smisao. Čini joj se da onaj tko je u toj sobi savršeno odgovara na njezina pitanja te da razumije kineski. Zavarao sam je, dakako, jer samo slijedim niz uputa, bez razumijevanja onog što se dogaĎa. Uz dovoljno vremena i dovoljno mnogo uputa mogao bih odgovoriti na gotovo bilo koje pitanje postavljeno na kineskom. Ali ja, operator, ne razumijem kineski. Po cijele dane manipuliram simbolima, ali nemam pojma što znače. Searle je tvrdio da se upravo to dogaĎa u računalu. Koliko god se program poput iCuba doima inteligentnim, samo slijedi nizove uputa za pruţanje odgovora - manipulira simbolima bez istinskog razumijevanja onog što radi. Google je primjer tog načela. Kad započnete pretragu, Google ne razumije vaše pitanje ni vlastiti odgovor: samo premješta nule i jedinice u logičke prolaze te vam vraća nule i jedinice. Uz zapanjujući program kao što je

Google Translate mogu izgovoriti rečenicu na svahiliju, a on mi je moţe vratiti prevedenu na maĎarski. Ali sve je to algoritamsko. Sve su to manipulacije simbolima, poput osobe u kineskoj sobi. Google Translate ne razumije tu rečenicu; za njega ništa nema nikakvo značenje. Argument kineske sobe govori da iako razvijamo računala koja oponašaju ljudsku inteligenciju, ta računala neće doista shvaćati o čemu govorimo; ništa od onog što čine nema smisla. Searle je na temelju tog pokusa ustvrdio da postoji nešto vezano uz ljudski mozak što neće biti objašnjeno njegovim jednostavnim usporeĎivanjem s digitalnim računalima. Postoji jaz izmeĎu simbola bez smisla i našeg svjesnog iskustva. Rasprava o tumačenju argumenta kineske sobe i dalje traje, ali kako god mu pristupili, taj argument razotkriva zahtjevnost i misterij načina na koje su fizički dijelovi i elementi uspjeli stvoriti naše iskustvo ţivljenja u svijetu. Sa svakim pokušajem simuliranja ili stvaranja inteligencije nalik ljudskoj suočavamo se sa središnjim nerazriješenim pitanjem neuroznanosti: kako nešto tako bogato kao što je subjektivan osjećaj bivanja onime što jesam - bol uboda, crvenilo crvene boje, okus grejpa - proizlazi iz milijardi jednostavnih stanica mozga koje obavljaju svoje operacije. Naposljetku, svaka stanica mozga, samo je stanica koja slijedi lokalna pravila i izvodi osnovne operacije. Sama po sebi ne moţe mnogo. Dakle, kako milijarde njih čine subjektivno iskustvo bivanja onime što jesam?

VIŠE OD ZBROJA Gottfried Wilhelm Leibniz je 1714. godine ustvrdio da materija sama po sebi nikada ne bi mogla proizvesti um. Leibniz je bio njemački filozof, matematičar i znanstvenik kojeg se katkad naziva “posljednjim čovjekom koji je znao sve”. Leibniz je smatrao da tkivo mozga samo po sebi ne moţe imati unutarnji ţivot. Predloţio je misaoni pokus, koji je danas poznat kao Leibnizova tvornica. Zamislite veliku tvornicu. Kad biste je obišli, opazili biste kako se svi njezini zupci i poluge pokreću, ali bi bilo apsurdno pretpostaviti da tvornica razmišlja, osjeća ili opaţa. Kako bi se tvornica mogla zaljubiti ili uţivati u zalasku sunca? Tvornica se samo sastoji od dijelova i elemenata. Leibniz je tvrdio da je jednako s mozgom. Kad biste mozak mogli proširiti do veličine tvornice i obići ga, opazili biste samo dijelove i elemente. Ništa ne bi očito odgovaralo percepciji. Sve bi jednostavno djelovalo na temelju svega drugog. Kad biste zapisali svaku interakciju, ne biste opazili gdje prebivaju mišljenje, osjećanje i opaţanje. Kad pogledamo u mozak, opaţamo neurone, sinapse, kemijske

transmitere i električnu aktivnost. Opaţamo milijarde aktivnih, brbljavih stanica. Gdje ste vi? Gdje su vaše misli? Vaše emocije? Osjećaj sreće, indigo plava boja? Kako je moguće da se sastojite samo od tvari? Leibniz je smatrao da um nije moguće objasniti mehaničkim uzrocima. Je li moguće da je Leibniz previdio nešto u svojoj tvrdnji? Gledajući pojedinačne dijelove i elemente mozga, moţda je previdio trik. Moţda je razmišljanje o obilasku tvornice pogrešan pristup pitanju svijesti.

SVIJEST KAO EMERGENTNO SVOJSTVO Da bismo razumjeli ljudsku svijest, moţda bismo, umjesto da razmišljamo u kontekstu dijelova i elemenata mozga, trebali razmišljati u kontekstu interakcije tih komponenti. Kad bismo ţeljeli vidjeti kako jednostavni dijelovi mogu iznjedriti nešto veće od sebe, dovoljno je da promotrimo obliţnji mravinjak. Mravi listoresci, čije kolonije obuhvaćaju milijune članova, sami uzgajaju svoju hranu. Zemljoradnici su, jednako kao i ljudi. Neki mravi kreću iz mravinjaka u potragu za svjeţom vegetacijom. Kad je pronaĎu, odgrizaju velike komade koje nose natrag u mravinjak. MeĎutim, mravi ne jedu te listove. Manji mravi radnici uzimaju te komade, reţu ih na manje dijelove i koriste kao gnojivo za uzgoj gljiva u velikim podzemnim vrtovima. Mravi hrane gljive, koje se rascvjetaju u mala plodonosna tijela, koja mravi potom jedu. (Taj je odnos postao toliko simbiotičan da se gljive više ne mogu same razmnoţavati nego se u tome u potpunosti oslanjaju na mrave.) Zahvaljujući toj uspješnoj strategiji uzgoja hrane mravi pod zemljom grade goleme mravinjake koji se prostiru stotinama kvadratnih metara. Usavršili su poljoprivrednu civilizaciju, jednako kao i ljudi. Evo što je u tome vaţno: premda je kolonija nalik superorganizmu koji ostvaruje iznimne pothvate, svaki se mrav, sam za sebe, ponaša vrlo jednostavno. Samo slijedi lokalna pravila. Matica ne izdaje zapovjedi; ne koordinira ponašanje odozgo. Umjesto toga, svaki mrav reagira na lokalne kemijske signale primljene od drugih mrava, ličinki, uljeza, hrane, otpada ili lišća. Svaki mrav je skromna, autonomna jedinica čije reakcije ovise samo o njegovu lokalnom okruţenju i o genetski kodiranim pravilima za njegovu mravlju vrstu. Unatoč nedostatku centraliziranog odlučivanja kolonije mrava listorezaca pokazuju ponašanje koje se doima iznimno sofisticiranim. (Osim uzgoja hrane ostvaruju i pothvate kao što je nalaţenje maksimalne udaljenosti od svih ulaza u koloniju na kojoj odlaţu mrtva tijela, što je sloţen geometrijski problem.)

Vaţna pouka je da to sloţeno ponašanje kolonije ne proizlazi iz sloţenosti pojedinaca. Nijedan mrav ne zna da je dio uspješne civilizacije nego samo ostvaruje svoj mali, jednostavan program. Kad se dovoljno mrava okupi, nastaje superorganizam — s kolektivnim svojstvima koja su sloţenija od njegovih osnovnih dijelova. Ta pojava, poznata kao “emergencija”, dogaĎa se kad jednostavne jedinice ostvaruju ispravnu interakciju i iz toga proizaĎe nešto veće. Presudna je interakcija izmeĎu mrava. Jednako je s mozgom. Neuron je jednostavno specijalizirana stanica, kao i druge stanice u vašem tijelu, ali uz odreĎene specijalizacije koje joj omogućuju raĎati procese i umnoţavati električne signale. Pojedinačna stanica mozga, kao i mrav, jednostavno čitav ţivot ostvaruje svoj lokalni program, prenosi električne signale duţ svoje membrane, kad doĎe vrijeme za to izlučuje neurotransmitere i prima neurotransmisije drugih stanica. To je to. Ţivi u tami. Svaki neuron provodi ţivot uklopljen u mreţu drugih stanica i jednostavno odgovara na signale. Ne zna sudjeluje li u pokretanju vaših očiju kako biste čitali Shakespearea ili u pokretanju vaših ruku kako biste svirali Beethovena. Ne zna za vas. Premda vaši ciljevi, namjere i sposobnosti u potpunosti ovise o postojanju tih malih neurona, oni ţive na niţoj razini, bez svijesti o onom što čine svojim udruţivanjem. Ali ako je dovoljno tih osnovnih stanica mozga na okupu i ako ostvaruju interakciju na ispravan način, pojavljuje se um. Kamo god pogledate, moţete opaziti sustave s emergentnim svojstvima. Nijedan komad metala u zrakoplovu ne posjeduje svojstvo leta, ali kad ih pravilno sloţite, dogaĎa se let. Dijelovi i elementi sustava zasebno mogu biti prilično jednostavni. Sve je u njihovoj interakciji. U mnogim slučajevima sami su dijelovi zamjenjivi.

ŠTO JE POTREBNO ZA SVIJEST? Premda teoretske pojedinosti još nisu razraĎene, čini se da um proizlazi iz interakcije milijardi dijelova i elemenata mozga. To vodi temeljnom pitanju: moţe li se um pojaviti iz bilo čega s mnogo dijelova koji ostvaruju interakciju? Primjerice, bi li grad mogao biti svjestan? Naposljetku, grad je izgraĎen na interakciji elemenata. Zamislite sve signale koji se kreću kroz grad: telefonske ţice, optičke kablove, kanalizaciju koja odnosi otpadne tvari, svako rukovanje meĎu ljudima, svaki semafor i tako dalje. Mjera interakcije u jednom gradu ravna je onoj u ljudskom mozgu. Dakako, bilo bi vrlo teško ustanoviti je li grad svjestan. Kako bi nam to mogao reći? Kako bismo ga mogli pitati?

Odgovor na takvo pitanje iziskuje dublje pitanje: da bi odreĎena mreţa doţivljavala svijest, je li joj potrebno više od odreĎenog broja dijelova — vrlo osobita struktura njezinih interakcija? Profesor Giulio Tononi sa Sveučilišta Wisconsin traţi odgovor na to pitanje. Profesor Tononi iznio je kvantitativnu definiciju svijesti. Prema njegovu mišljenju, nije dovoljno da postoje dijelovi i elementi koji ostvaruju interakciju. Ta interakcija mora se temeljiti na odreĎenoj organizaciji. Tononi u laboratorijskom istraţivanju svijesti koristi transkranijalnu magnetsku stimulaciju (TMS) kako bi aktivnost budnog mozga usporedio s aktivnošću mozga u dubokom snu (kad, kao što smo vidjeli u prvom poglavlju, vaša svijest nestaje). Kad on i njegov tim uvedu val električne struje u korteks, mogu pratiti kako se ta aktivnost širi. Dok je ispitanik budan i svjestan, sloţeni obrazac neuralne aktivnosti širi se iz ţarišta TMS impulsa. Dugotrajni valovi aktivnosti šire se u različita područja korteksa, razotkrivajući raširenu konektivnost diljem mreţe. S druge strane, dok je osoba u dubokom snu, isti TMS impulsi stimuliraju samo samo usko lokalno područje i ta aktivnost brzo zamire. Mreţa je izgubila najveći dio svoje konektivnosti. Isti rezultat opaţa se dok je osoba u komi: aktivnost se širi vrlo malo, ali kad osoba za nekoliko tjedana doĎe k svijesti, aktivnost se više širi. Tononi vjeruje da je to zato što se u stanju budnosti i svjesnosti odvija široka komunikacija izmeĎu različitih područja korteksa. S druge strane, nesvjesno stanje sna karakterizirano je nedostatkom komunikacije u tim područjima. Tononi u kontekstu svog shvaćanja tvrdi da svjestan sustav iziskuje savršenu ravnoteţu dovoljno sloţenu da predstavlja vrlo različita stanja (to se naziva diferencijacija) i dovoljno konektivnosti da udaljeni dijelovi mreţe budu u tijesnoj meĎusobnoj komunikaciji (što se naziva integracija). U kontekstu njegova shvaćanja, ravnoteţa diferencijacije i integracije moţe biti kvantificirana, a on smatra da samo sustavi u odgovarajućem rasponu doţivljavaju svijest. Ako se njegova teorija pokaţe točnom, omogućit će neinvazivnu procjenu razine svijesti u pacijenata u komi. Mogla bi nam omogućiti i ustanoviti posjeduju li neţivi sustavi svijest. Stoga bi na pitanje je li grad svjestan moglo biti moguće odgovoriti: to bi ovisilo o tome je li tok informacija pravilno ureĎen — s upravo dovoljnom mjerom diferencijacije i integracije. SVIJEST I NEUROZNANOST

Razmislite na trenutak o privatnom, subjektivnom doţivljaju: o predstavi koja se dogaĎa samo u nečijoj glavi. Primjerice, kad zagrizem breskvu gledajući zalazak Sunca, vi ne moţete točno znati kakav je moj unutarnji doţivljaj. Moţete samo nagaĎati na temelju vlastitog iskustva. Moje svjesno iskustvo je moje, a vaše je vaše. Dakle, kako ga moţemo proučavati primjenjujući znanstvenu metodu? Posljednjih nekoliko desetljeća istraţivači su odlučili rasvijetliti “neuralne korelate” svijesti - odnosno, točne obrasce aktivnosti mozga koji su prisutni kad god osoba doţivi odreĎeno iskustvo, i samo dok doţivljava to iskustvo. Uzmimo za primjer dvojaku sliku patke/zeca. Kao i kod crteţa starice/mlade ţene u četvrtom poglavlju, njegovo zanimljivo svojstvo jest to što moţete iskusiti samo jednu interpretaciju odjednom, ali ne obje odjednom. Dakle, što je u trenucima dok opaţate zeca karakteristično za aktivnost u vašem mozgu? Kad ugledate patku, što vaš mozak radi drugačije? Ništa se nije promijenilo na stranici pa se mogla promijeniti samo aktivnost mozga koja rada vaše svjesno iskustvo. Tononijeva teorija kompatibilna je s idejom da bi ljudska svijest mogla umaknuti svom biološkom podrijetlu. Prema tom viĎenju, iako se svijest razvijala odreĎenim smjerom koji je urodio mozgom, ne mora biti izgraĎena na organskoj tvari. Mozak bi jednako lako mogao biti načinjen od silicija, pod pretpostavkom da su interakcije organizirane na odgovarajući način.

PRIJENOS SVIJESTI Ako je softver mozga presudan element uma - a ne pojedinosti hardvera tada bismo se, u teoriji, mogli odvojiti sa supstrata svog tijela. Uz dovoljno jaka

računala koja bi simulirala interakcije u našem mozgu, mogli bismo se prenijeti u simulaciju. Mogli bismo postojati digitalno, ostvarujući se kao simulacija, umaknuti biološkoj vlaţnoj tvari iz koje smo proizašli te postati nebiološka bića. To bi bio najvaţniji skok u povijesti naše vrste, koji bi nas uveo u eru transhumanizma. Zamislite kako bi bilo ostaviti tijelo i ući u novi ţivot u simuliranom svijetu. Vaše digitalno postojanje moglo bi izgledati kao bilo koji ţeljeni ţivot. Programeri bi vam mogli načiniti bilo koji virtualni svijet - svjetove u kojima moţete letjeti, ţivjeti pod vodom ili osjećati vjetrove drugog planeta. Naš virtualni mozak mogao bi raditi onoliko brzo ili onoliko sporo koliko ţelimo pa bi mogao obuhvatiti golema vremenska razdoblja ili sekunde računalnog vremena pretvoriti u milijarde godina iskustva. Tehnička prepreka uspješnom prijenosu je činjenica da simulirani mozak mora biti sposoban modificirati sam sebe. Ne bi nam bili potrebni samo dijelovi i elementi, nego i fizika njihovih neprestanih interakcija - primjerice, aktivnost transkripcijskih čimbenika koji putuju do jezgre i uzrokuju ekspresiju gena, dinamičke promjene lokacije te snage sinapsi i tako dalje. Ako vaša simulirana iskustva ne bi promijenila strukturu, ne biste bili sposobni stvarati nova sjećanja i ne biste poimali protjecanje vremena. Bi li besmrtnost u tim okolnostima imala smisla? Ako se prijenos svijesti pokaţe mogućim, to bi otvorilo mogućnost dosezanja drugih solarnih sustava. U našem svemiru postoji najmanje stotinu milijardi drugih galaksija, a svaka od njih sadrţi stotinu milijardi zvijezda. Već smo opazili tisuće egzoplaneta koji kruţe oko tih zvijezda, a na nekima od njih vladaju uvjeti kakvi vladaju na našoj Zemlji. Teškoća je u činjenici da naše trenutačno tijelo od krvi i mesa nikada ne bi moglo dospjeti do tih egzoplaneta - jednostavno ne postoji zamislivi način da prijeĎemo takve udaljenosti u prostoru i vremenu. MeĎutim, s obzirom na to da simulaciju moţete zaustaviti, odaslati je u prostor i ponovno je pokrenuti tisuću godina kasnije, kad stigne na odreĎeni planet, vašoj svijesti doimalo bi se kao da ste bili na Zemlji, ručali i potom se u trenu našli na novom planetu. Prijenos svijesti bio bi jednak ostvarivanju sna fizike: pronalaţenju crvotočine koja bi nam omogućila u subjektivnom trenu prijeći iz jednog dijela univerzuma u drugi.

ŢIVIMO LI VEĆ U SIMULACIJI? Ono što biste vi izabrali za svoju simulaciju moţda bi bilo veoma nalik vašem sadašnjem ţivotu na Zemlji, a ta jednostavna misao potaknula je nekoliko filozofa zapitati se ţivimo li već u simulaciji. Iako se ta zamisao doima fantastičnom, već znamo koliko nas je lako zavarati te potaknuti na

prihvaćanje vlastite stvarnosti: svake noći zaspimo i sanjamo bizarne snove - a dok smo ondje, potpuno vjerujemo u te svjetove. Pitanja o našoj stvarnosti nisu nova. Prije dvije tisuće i tri godine kineski filozof Chuang Tzu sanjao je da je leptir. Kad se probudio, zamislio se nad sljedećim pitanjem: kako bih mogao znati jesam li bio Chuang Tzu koji sanja da je leptir - ili sam zapravo sada leptir koji sanja da je čovjek po imenu Chuang Tzu? Francuski filozof René Descartes borio se s drugačijom inačicom istog problema. Pitao se kako bismo ikada mogli znati je li ono što doţivljavamo istinska stvarnost. Ţeleći razjasniti taj problem, smislio je misaoni pokus: kako znam da nisam mozak u posudi? PRIJENOS SVIJESTI: JESTE LI TO I DALJE VI? Ako su biološki ritmovi, a ne fizička tvar, bitan dio onog što nas čini onime tko jesmo, tada je moguće da ćemo jednog dana biti sposobni kopirati vlastiti mozak, prenijeti ga i zauvijek ţivjeti u silicijevu dioksidu. Ali to nameće vaţno pitanje: jeste li to doista vi? Ne sasvim. Prenesena kopija posjeduje sva vaša sjećanja i vjeruje da jest vi, da stoji ondje, pokraj računala, u vašem tijelu. Evo što je čudno: ako umrete, a mi sekundu poslije uključimo simulaciju, bio bi to prijenos. Ne bi se razlikovalo od teleportacije u Zvjezdanim stazama, kad se osobu podvrgne dezintegraciji te se trenutak poslije sastavi njezina nova inačica. Prijenos svijesti moţda nije puno drugačiji od onog što se dogada svake večeri, kad zaspite: doţivljavate malu smrt svoje svijesti, a osoba koja se sljedećeg jutra budi na vašem jastuku nasljeĎuje sva vaša sjećanja i vjeruje da jest vi. Moţda netko stimulira taj mozak na pravi način, kako bi me uvjerio da sam ovdje, dodirujem do i opaţam sve ove ljude te čujem sve ove zvukove. Descartes je zaključio kako vjerojatno ne postoji način da to znamo. Ali shvatio je još nešto: u središtu postoji odreĎeno ja koje pokušava sve to shvatiti. Bez obzira na to jesam li mozak u posudi, razmatram taj problem. Razmišljam o tome pa stoga postojim.

U BUDUĆNOST U godinama koje dolaze o ljudskom mozgu otkrit ćemo više nego što moţemo opisati svojim trenutačnim teorijama i misaonim okvirima. U ovom trenutku okruţeni smo misterijima: mnogima koje opaţamo i mnogima koje još nismo registrirali. Kao polje, pred nama se prostire golem neistraţeni teritorij. Kao i uvijek u znanosti, vaţno je obavljati pokuse i procjenjivati rezultate.

Tada će nam Majka Priroda reći koji pristupi ne vode nikamo, a koji nas vode dalje na putu razumijevanja nacrta našeg uma. Samo je jedno izvjesno: naša je vrsta tek na početku nečega za što još ne znamo u potpunosti što je. Ţivimo u trenutku povijesti bez presedana, u kojem se znanost o mozgu i tehnologija razvijaju zajedno. Ono što se dogodi na njihovom sjecištu moći će promijeniti ono tko jesmo. Ljudska bića već tisućama naraštaja neprestano iznova ţive isti ţivotni ciklus: raĎamo se, upravljamo krhkim tijelom, uţivamo u uskom pojasu osjetilne stvarnosti i potom umiremo. Znanost nam moţe pruţiti oruĎe za prekoračivan je te evolucijske priče. Sada moţemo prodrijeti u vlastiti hardver pa naš mozak ne mora ostati onakav kakvog smo naslijedili. Sposobni smo nastanjivati nove vrste osjetilnih stvarnosti i nove vrste tijela. Naposljetku bismo mogli biti sposobni potpuno odbaciti svoje fizičko tijelo. Naša vrsta tek otkriva oruĎa za oblikovanje vlastite sudbine. O nama ovisi tko ćemo postati.

Zahvale Kao što čarolija mozga proizlazi iz interakcije mnogih dijelova, tako su i knjiga i televizijska serija Mozak proizašle iz suradnje mnogih ljudi. Jennifer Beamish bila je stup tog projekta te je neumorno upravljala ljudima, mentalno ţonglirala razvojem sadrţaja televizijske serije i odjednom upravljala nijansama mnogih osobnosti. Beamish je bila nezamjenjiva; bez nje jednostavno ne bi bilo ovog projekta. Drugi stup ovog projekta bila je Justine Kershaw. Justine me neprestano nadahnjuje stručnošću i odvaţnošću s kojom osmišljava velike projekte, vodi tvrtku (Blink Films) i koordinira mnogobrojne suradnike. Tijekom snimanja televizijske serije imali smo zadovoljstvo suraĎivati s timom nevjerojatno darovitih redatelja: s Tobyjem Trackmanom, Nicom Staceyjem, Julianom Jonesom, Cat Gale i Johannom Gibbon. Uvijek me zapanji koliko dobro opaţaju promjenjive obrasce emocija, boja, svjetlosti, okruţenja i zvuka. Zajedno smo imali zadovoljstvo suraĎivati s poznavateljima vizualnog svijeta, direktorima fotografije Duaneom McCluneom, Andyjem Jacksonom i Markom Schwartzbardom. Pogonsku energiju za seriju svakodnevno su osiguravali snalaţljivi i energični pomoćni producenti Alice Smith, Chris Baron i Emma Pound. U radu na ovoj knjizi imao sam zadovoljstvo suraĎivati s Katy Follain i Jamiejem Byngom iz kuće Canongate Books, koja je dosljedno jedna od najhrabrijih i najpronicljivijih izdavačkih kuća na svijetu. Jednako tako, čast mi je i zadovoljstvo suraĎivati s mojim američkim urednikom Danom Frankom iz kuće Pantheon Books. On je jednakim dijelom moj prijatelj i moj savjetnik. Svojim roditeljima beskrajno sam zahvalan za nadahnuće: moj otac je psihijatar, a majka profesorica biologije i oboje vole poučavati i učiti. Neprestano su poticali i bodrili moj razvoj u smjeru istraţivanja i komunikacije. Premda gotovo nikad nismo gledali televiziju dok sam bio dijete, uvijek bi me posjeli pred televizor kad je na programu bila serija Svemir Carla Sagana. Ovaj projekt vuče duboke korijene do tih večeri. Izvrsnim i marljivim studentima u svom neuroznanstvenom laboratoriju zahvaljujem jer su se nosili s mojim kaotičnim rasporedom u vrijeme snimanja serije i pisanja ove knjige. I naposljetku te najvaţnije, zahvaljujem svojoj prelijepoj supruzi Sarah jer me je podrţavala, hrabrila, trpjela i vodila brigu o svemu dok sam se bavio ovim projektom. Sretan sam jer ona u vaţnost ovog nastojanja vjeruje koliko i ja.

Bilješke Prvo poglavlje - Tko sam ja? Tinejdţerski mozak i pojaĉana srameţljivost Somerville, L. H.; Jones, R. M.; Ruberry, E. J.; Dyke,J. R; Glover, G.; Casey, B. J. “The medial prefrontal cortex and the emergence of self-conscious emodon in adolescence”. Psychological Science 24 (8), (2013.): 1554 - 1562. Napominjem da su autori opazili i čvršće veze izmeĎu medijalnog prefrontalnog korteksa te drugog područja mozga zvanog striatum. Striatum i njegova mreţa veza sudjeluju u pretvaranju motiva u djelovanje. Autori pretpostavljaju da bi ta povezanost mogla objasniti zašto društveni razlozi snaţio motiviraju ponašanje tinejdţera i zašto su tinejdţeri u prisutnosti vršnjaka skloniji riskirati. Bjork, J. M.; Knutson, B.; Fong, G. W; Caggiano, D. M.; Bennett, S. M.; Hommer, D. W “Incentive-elicited brain activation in adolescents: similarities and differences from young adults”. The Journal of Neuroscience 24 (8), (2004.): 1793- 1802. Spear, L. P. “The adolescent brain and age-related behavioral manifestations”. Neuroscience and Biobehavioral Previews 24 (4), (2000.): 417 — 463. Heatherton, T. F. “Neuroscience of self and self-regulation”. Annual Review of Psychology 62 (2011.): 363 - 390. Taksisti i ispit “Poznavanje Londona” Maguire, E. A.; Gadian, D. G.; Johnsrude, I. S.; Good, C. D.; Ashburner, J.; Frackowiak, R. S.; Frith, C. D. “Navigation-related structural change in the hippocampi of taxi drivers”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 97 (8), (2000.): 4398 - 4403. Broj stanica u mozgu Napominjem i da u cijelom ljudskom mozgu postoji jednak broj neurona te glija stanica, svakih po otprilike osamdeset i šest milijardi. Azevedo, F. A. C; Carvalho, L. R. B.; Grinberg, L. T.; Farfel, J. M.; Ferretti, R. E. L.; Leite, R. E. P.; Herculano-Houzel, S. “Equal numbers of neuronal and nonneuronal cells make the human brain an isometrically scaled-up primate brain”. The Journal of Comparative Neurology 513 (5), (2009.): 532 - 541. Procjene broja veza (sinapsi) znatno se razlikuju, ali bilijarda (odnosno, tisuću

bilijuna) razborita je okvirna procjena, ako pretpostavimo da svaki od stotinu milijardi neurona ima po deset tisuća veza. Neke vrste neurona imaju manje sinapsi, a druge (kao što su Purkinjeove stanice) ih imaju mnogo više - svaka po otprilike 200 000 sinapsi. Vidjeti i enciklopedijsku zbirku brojeva u: Chudler, Eric. Brain Facts and Figures: faculty.washington.edu/chudler/facts.html. Glazbenici imaju bolje pamćenje Chan, A. S.; Flo, Y. C; Cheung, M. C. “Music training improves verbal memory”. Nature 396 (6707.), (1998.). Jakobson, L. S.; Lewycky, S. T.; Kilgour, A. R.; Stoesz, B. M. “Memory for verbal and visual material in highly trained musicians”. Music Perception 26 (1.), (2008.): 41 - 55. Einsteinov mozak i znak omege Falk, D. “New information about Albert Einstein‟s Brain”. Frontiers in Evolutionary Neuroscience 1 (2009.). Vidjeti i Bangert, M.; Schlaug, G. “Specialization of the specialized in features of external human brain morphology”. The European Journal of Neuroscience 24 (6.), (2006.): 1832- 1834. Pamćenje budućnosti Schacter, D. L.; Addis, D. R.; Buckner, R. L. “Remembering the past to imagine the future: the prospective brain”. Nature Reviews Neuroscience 8 (9), (2007.): 657 - 661. Corkin, S. Permanent Present Tense: The Unforgettable Life Of The Amnesic Patient. Basic Books. 2013. Istraţivanje ĉasnih sestara Wilson, R. S. et al. “Participation in cognitively stimulating activities and risk of incident Alzheimer disease”. Jama 287. 6 (2002.): 742 - 748. Bennett, D. A. et al. “Overview and findings from the religious orders study”. Current Alzheimer Research 9. 6 (2012.): 628. Proučavajući uzorke dobivene njihovom obdukcijom, istraţivači su ustanovili da je pola osoba bez kognitivnih teškoća imalo znakove moţdane patologije, a jedna trećina dosezala je prag za Alzheimerovu bolest. Drugim riječima, u mozgu preminulih osoba opazili su rasprostranjene znkove bolesti — ali su te patološke pojave objasnile samo otprilike pola vjerojatnosti za kognitivno

slabljenje osobe. Više o Istraţivanju vjerskih redova potraţite na www.rush,edu/services-treatments/alzheimers-disease-center/ religious-ordersstudy Problem um-tijelo Descartes, R. (1641./2008.) Meditations on First Philosoply, prev. Michaela Moriarty. Oxford University Press. Drugo poglavlje — Što je stvarnost? Vizualne iluzije Eagleman, D. M. “Visual illusions and neurobiology”. Nature Reviews Neuroscience2 (12.), (2001.): 920 - 926. Prizmatiĉne naoĉale Brewer, A. A.; Barton, B.; Lin, L. “Functional plasticity in human parietal visual field map clusters: adapting to reversed visual input”. Journal of Vision 12 (9.), (2012.): 1398. Napominjem da je dobrovoljcima nakon završetka pokusa i skidanja naočala potreban dan ili dva da se vrate u normalno stanje i da mozak uspostavi prijašnju situaciju. Uspostavljanje mreţa u mozgu uslijed interakcije sa svijetom Held, R.; Hein, A. “Movement-produced stimulation in the development of visually guided behavior”. Journal of Comparative and Physiological Psychology 56 (5), (1963.): 872- 876. Vremenska sinkronizacija signala Eagleman, D. M. “Human time perception and its illusions”. Current Opinion in Neurobiology 18 (2), (2008.): 131 - 136. Stetson C; Cui, X.; Montague, P. R.; Eagleman, D. M. “Motor-sensory recalibration leads to an illusory reversal of action and sensation”. Neuron 51 (5), (2006.): 651 - 659. Parsons, B.; Novich S. D.; Eagleman D. M. “Motor-sensory recalibration modulates perceived simultaneity of cross-modal events”. Frontiers in Psychology 4 (2013.): 46. Iluzija udubljene maske

Gregory, Richard. The Intelligent Eye. Weidenfeld & Nicolson, London. 1970. Kroliczak, G.; Heard, P.; Goodale, M. A.; Gregory, R. L. “Dissociation of perception and action unmasked by the hollow-face illusion”. Brain Res 1080 (1), (2006.): 9-16. Zanimljivo je uzgred napomenuti da su oboljeli od shizofrenije manje podloţni iluzjji udubljene maske: Keane, B. P.; Silverstein, S. M.; Wang, Y.; Papathomas, T. V. “Reduced depth inversion illusions in schizophrenia are state-specific and occur for multiple object types and viewing conditions”. J Abnorm Psychol 122 (2), (2013.): 506 512. Sinestezija Cytowic, R.; Eagleman, D. M. Wednesday is Indigo Blue: Discovering the Brain of Synesthesia. MIT Press, Cambridge, MA. 2009. Witthoft N.; Winawer J.; Eagleman D. M. “Prevalence of learned graphemecolor pairings in a large online sample of synesthetes”. PLoS ONE 10 (3), (2015.) eOl 18996. Tomson, S. N.; Narayan, M.; Allen, G. I.; Eagleman D. M. “Neural networks of colored sequence synesthesia”. Journal of Neuroscience 33 (35), (2013.): 14098-14106. Eagleman, D. M.; Kagan, A. D.; Nelson, S. N.; Sagaram, D.; Sarma, A. K. “A standardized test battery for the study of Synesthesia”. Journal of Neuroscience Methods 159 (2007.): 139 - 145. Vremenski zakrivak Stetson, C.; Fiesta, M.; Eagleman, D. M. “Does time really slow down during a frightening event?”. PloS One 2 (12), (2007.) e1295. Treće poglavlje - Tko ima nadzor? Moć nesvjesnog mozga Eagleman, D. M. Incognito: The Secret Lives of the Brain. Pantheon. 2011. Nekoliko koncepata koje sam odlučio uvrstiti u ovu knjigu preklapa se sa sadrţajem knjige Incognito. MeĎu njima su slučajevi Mikea Maya, Charlesa Whitmana i Kena Parksa, kao i Yarbusov pokus praćenja pokreta očiju, dvojba s tramvajem, hipotekarni slom i Odisejev ugovor. Dok sam konstruirao ovaj projekt, te su mi se dodirne točke doimale prihvatljivima, dijelom zbog toga što

teme razmatram na drugačiji način te često s drugačijim ciljem. Proširene zjenice i privlaĉnost Hess, E. H. “The role of pupil size in communication”. Scientific American, 233 (5), 110- 112. Stanje toka Kotler, S. The Rise of Superman: Decoding the Science of Ultimate Human Peformance. Houghton Mifflin Harcourt. 2014. Podsvjesni utjecaji na odluĉivanje Lobel, T. Sensation: The New Science of Physical Intelligence. Simon & Schuster. 2014. Williams, L. E.; Bargh, J. A. “Experiencing physical warmth promotes interpersonal warmth”. Science 322 (5901.), (2008.): 606 - 607. Pelham, B. W.; Mirenberg, M. C; Jones, J. T. “Why Susie sells seashells by the seashore: implicit egotism and major life decisions”. Journal of Personality and Social Psychology 82 (2002.): 469 - 487. Ĉetvrto poglavlje - Kako odluĉujem? Odluĉivanje Montague, R. Your Brain is (Almost) Pefect: How We Make Decisions. Plume. 2007. Koalicije neurona Crick, E; Koch, C. “A framework for consciousness”. Nature Neuroscience 6 (2), (2003.): 119-126. Dvojba s tramvajem Foot, P. The problem of abortion and the doctrine of the double effect. 1967. Ponovno objavljeno u: Virtues and Vices and Other Essays in Moral Philosophy. Blackwell. 1978. Greene, J. D.; Sommerville, R. B.; Nystrom, L. E.; Darley, J. M.; Cohen, J. D. “An flVIRI investigation of emotional engagement in moral judgment”. Science 293 (5537), (2001.): 2105 - 2108. Napominjem da su emocije mjerljivi fizički odgovori izazvani onim što se dogaĎa. S druge strane, osjećaji su subjektivna iskustva koja katkad prate te

tjelesne znakove — ono što ljudi općenito smatraju osjetima sreće, zavisti, tuge i tako dalje. Dopamin i neoĉekivana nagrada Zaghloul, K. A.; Blanco, J. A.; Weidemann, C. T; McGill, K.; Jaggi, J. L.; Baltuch, G. H.; Kahana, M. J. “Human substantia nigra neurons encode unexpected financial rewards”. Science 323 (5920), (2009.): 1496 — 1499. Schultz, W; Dayan, R; Montague, P. R. “A neural substrate of prediction and reward”. Science 275 (5306), (1997.): 1593 - 1599. Eagleman, D. M.; Person, C; Montague, P. R. “A computational role for dopamine delivery in human decision-making”. Journal of Cognitive Neuroscience 10 (5), (1998.): 623-630. Rangel, A.; Camerer, C; Montague, P. R. “A framework for studying the neurobiology of value-based decision making”. Nature Reviews Neuroscience 9 (7), (2008.): 545 - 556. Suci i odluke o pomilovanjima Danziger, S.; Levav, J.; Avnaim-Pesso, L. “Extraneous factors in judicial decisions”. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 108 (17), (2011.): 6889 - 6892. Emocije u odluĉivanju Damasio, A. Descartes' Error: Emotion, Reason and the Human Brain. Random House. 2008. Moć sadašnjeg trenutka Dixon, M. L. “Uncovering the neural basis of resisting immediate gratification while pursuing long-term goals”. The Journal of Neuroscience 30 (18), (2010.): 6178-6179. Kable, J. W.; Glimcher, P. W. “The neural correlates of subjective value during intertemporal choice”. Nature Neuroscience 10 (12), (2007.): 1625 - 1633. McClure, S. M.; Laibson, D. I.; Loewenstein, G; Cohen, J. D. “Separate neural systems value immediate and delayed monetary rewards”. Science 306 (5695), (2004.): 503 - 507. Moć neposrednog ne odnosi se samo na ono što je u sadašnjem trenutku nego i na ono što je upravo ovdje. Razmotrite sljedeću situaciju, koju je zamislio filozof Peter Singer: upravo u trenutku kad namjeravate navaliti na sendvič, pogledate kroz prozor i na pločniku vidite izgladnjelo dijete kojem se suza

slijeva niz upali obraz. Bite li mu dali svoj sendvič ili biste ga jednostavno sami pojeli? Većina ljudi drage volje nudi sendvič djetetu. Ali u ovom trenutku u Africi ţivi isto to dijete, izglednjalo baš kao i ono s pločnika. Bilo bi dovoljno samo kliknuti mišem da se pošalje pet dolara, što je otprilike cijena vašeg obroka. Pa ipak, velika je vjerojatnost da mu danas, a ni u posljednje vrijeme, niste poslali novac za sendvič, iako ste u prvoj situaciji milosrdni. Zašto niste učinili nešto kako biste mu pomogli? Zato što prva situacija postavlja to dijete pred vas. Druga iziskuje da ga zamislite. Willpower Muraven, M.; Tice, D. M.; Baumeister, R. F. “Self-control as a limited resource: regulatory depletion patterns”. Journal of Personality and Social Psychology 74 (3), (1998.): 774. Baumeister, R. F.; Tierney, J. Willpower: Rediscovering the Greatest Human Strength. Penguin. 2011. Politika i gaĊenje Ahn, W-Y.; Kishida, K. T; Gu, X.; Lohrenz, T; Harvey, A.; Alford, J. R.; Dayan, P. “Nonpolidcal images evoke neural predictors of political ideology”. Current Biology 24 (22), (2014.): 2693 - 2699. Oksitocin Scheele, D.; Wille, A.; Kendrick, K. M.; Stoffel-Wagner, B.; Becker, B.; Giinturkun, O.; Hurlemann, R. “Oxytocin enhances brain reward system responses in men viewing the face of their female partner”. Proceedings of the National Academy of Sciences 110 (50), (2013.): 20308 - 20313. Zak, P. J. The Moral Molecule: The Source of Hove and Prosperity. Random House. 2012. Odluke i društvo Levitt, S. D. “Understanding why crime fell in the 1990s: four factors that explain the decline and six that do not’’. J urnal of Economic Perspectives (2004.): 163- 190. Eagleman, D. M.; Isgur, S. Defining a neurocompatibility index for systems of law. U: Law of the Future. Hague Institute for the Internationalisation of Law. 1 2012. 161 -172. Povratne informacije u stvarnom vremenu u neurosnimanju Eagleman, D. M. Incognito: The Secret Lives of the Brain. Pantheon. 2011.

Peto poglavlje — Jesi li mi potreban? Pripisivanje namjere drugima Heider, F.; Simmel, M. “An experimental study of apparent behavior”. The American Journal of Psychology (1944.): 243 — 259. Empatija Singer, T.; Seymour, B.; O‟Doherty, J.; Stephan, K.; Dolan, R.; Frith, C. “Empathic neural responses are modulated by the perceived fairness of others”. Nature 439 (7075), (2006.): 466 - 469. Singer, T.; Seymour, B.; O‟Doherty, J.; Kaube, H.; Dolan, R.; Frith, C. “Empathy for pain involves the affective but not sensory components of pain”. Science 303 (5661), (2004.): 1157 -1162. Empatija i iskljuĉene skupine Vaughn, D. A.; Eagleman, D. M. “Religious labels modulate empathetic response to another‟s pain”. Society for Neuroscience abstract. 2010. Harris, L. T.; Fiske, S. T. Perceiving humanity. U: Todorov, A.; Fiske, S.; Prentice, D. (ur.). Social Neuroscience: Towards Understanding the Underpinnings of the Social Mind. Oxford Press. 2011. Harris, L. T.; Fiske, S. T. “Social groups that elicit disgust are differentially processed in the mPFC”. Social Cognitive Affective Neuroscience 2 (2007.): 45 -51. Moţdani krugovi posvećeni drugim mozgovima Plitt, M.; Savjani, R. R.; Eagleman, D. M. “Are corporations people too? The neural correlates of moral judgments about companies and individuals”. Social Neuroscience 10 (2), (2015.): 113- 125. Bebe i povjerenje Hamlin, J. K.; Wynn, K.; Bloom, P. “Social evaluation by preverbal infants”. Nature 450 (7169), (2007.): 557 - 559. Hamlin, J. K.; Wynn, K.; Bloom, P; Mahajan, N. “How infants and toddlers react to antisocial others”. Proceedings of the National Academy of Sciences 108 (50), (2011.): 19931 - 19936. Hamlin, J. K.; Wynn, K. “Young infants prefer prosocial to antisocial others”. Cognitive Development 26 (1), (2011.): 30 - 39. doi: 10.1016/j.

cogdev.2010.09.001. Bloom, P. Just Babies: The Origins of Good and Evil. Crown. 2013. Ĉitanje emocija oponašanjem tuĊih lica Goldman, A. L; Sripada, C. S. “Simulationist models of face-based emotion recognition”. Cognition 94 (3), (2005.). Niedenthal, P. M.; Mermillod, M.; Maringer, M.; Hess, U. “The simulation of smiles (SIMS) model: embodied simulation and the meaning of facial expression”. The Behavioral and Brain Sciences 33 (6), (2010.): 417 - 433; rasprava 433 - 480. Zajonc, R. B.; Adelmann, P. K.; Murphy, S. T; Niedenthal, P. M. “Convergence in the physical appearance of spouses”. Motivation and Emotion 11 (4), (1987.): 335 - 346. Vezano uz TMS pokus s Johnom Robisonom, profesor Pascual-Leone piše: “Ne znamo što se točno dogodilo u neurobiološkom kontekstu, ali mislim da nam ovo sada nudi mogućnost shvaćanja koje bismo modifikacije ponašanja i koje intervencije mogli naučiti [iz Jobnova slučaja] koje moţemo naučiti druge. ” Botox smanjuje sposobnost shvaćanja izraza lica Neal, D. T.; Chartrand, T. L. “Embodied emotion perception amplifying and dampening facial feedback modulates emotion perception accuracy”. Social Psychological and Personality Science 2 (6), (2011.): 673 - 678. Učinak je malen, ali značajan: korisnici botoxa postigli su 70 postotnu točnost u identificiranju emocija, a pripadnici kontrolne skupine postigli su prosječnu točnost od 77 posto. Baron-Cohen, S.; Wheelwright, S.; Hill, J.; Raste, Y; Plumb, I. “The „Reading the Mind in the Eyes‟ test revised version: A study with normal adults, and adults with Asperger syndrome or high-functioning autism”. Journal of Child Psychology and Psychiatry 42 (2), (2001.): 241 — 251. Rumunjska siroĉad Nelson, C. A. “A neurobiological perspective on early human deprivation”. Child Development Perspectives 1 (1), (2007!): 13 - 18. Bol društvene iskljuĉenosti Eisenberger, N. I.; Lieberman, M. D.; Williams, K. D. “Does rejection hurt? An fMRI study of social exclusion”. Science 302 (5643), (2003.): 290 - 292. Eisenberger, N. L; Lieberman, M. D. “Why rejection hurts: a common neural

alarm system for physical and social pain”. Trends in Cognitive Sciences 8 (7), (2004.): 294 - 300. Zatvaranje u samicu Osim naših intervjua sa Sarah Shourd za televizijsku seriju, vidjeti i: Pesta, A. “„Like an Animal‟: Freed U.S. Hiker Recalls 410 Days in Iran Prison”. NBC News. 2014. Psihopati i prefrontalni korteks Koenigs, M. “The role of prefrontal cortex in psychopathy”. Reviews in the Neurosciences 23 (3), (2012.): 253 - 262. Područja koja se u psihopata različito aktiviraju su dva susjedna područja srednjeg dijela prefrontalnog korteksa: ventromedijalni prefrontalni korteks i anteriorni cingularni korteks. Ta se područja uobičajeno opadaju u istraţivanjima socijalnog i emocionalnog odlučivanja, a u psihopatiji su podvrgnuti nishodnoj regulaciji. Pokus “plave oĉi-smeĊe oĉi” Prijepis iz filma A Class Divided, premijerno emitiranog 26. oţujka 1985. godine. Producent i redatelj William Peters. Napisali William Peters i Charlie Cobb. Šesto poglavlje - Tko ćemo biti? Broj stanica u ljudskom tijelu Bianconi, E.; Piovesan, A.; Facchin, F; Beraudi, A.; Casadei, R.; Frabetti, E; Canaider, S. “An estimation of the number of cells in the human body”. Annals of Human Biology 40 (6), (2013.): 463 - 471. Plastiĉnost mozga Eagleman, D. M. LiveWired: How the Brain Rewires Itself on the Fly. Canongate. (u tisku). Eagleman, D. M. David Eagleman: Can we create new senses for humans? TED konferencija. [Videodatoteka]. (17. oţujka 2015.). http://www.ted.com/talks/david_eagleman_can_we_create_new_ senses_for_humans? Novich, S. D.; Eagleman, D. M. “Using space and time to encode vibrotactile information: toward an estimate of the skin‟s achievable throughput”.

Experimental Brain Research (2015.): 1—12. Puţniĉni implantati Chorost, M. Rebuilt: How Becoming Part Computer Made Me More Human. Houghton Mifflin Harcourt. 2005. Senzorna supstitucija Bach-y-Rita, P.; Collins, C; Saunders, R; White, B.; Scadden, L. “Vision substitution by tactile image projection”. Nature 221 (5184), (1969.): 963 964. Danilov, Y.; Tyler, M. “Brainport: an alternative input to the brain”. Journal of Integrative Neuroscience 4 (04), (2005.): 537 — 550. Konektom: sastavljanje mape svih veza u mozgu Seung, S. Connectome: How the Brain's Wiring Makes Us Who We Are. Houghton Mifflin Harcourt. 2012. Kasthuri, N. et al. “Saturated reconstruction of a volume of neocortex”. Cell: u tisku 2015. Autori slike volumena mišjeg mozga: Daniel R. Berger, H. Sebastian Seung i Jeff W Lichtman. Projekt Ljudski mozak Projekt Plavi mozak: http://bluebrain.epfl.ch. Tim Plavi mozak udruţio se s otprilike osamdeset i sedam meĎunarodnih partnera u nastojanju da se ostvari Projekt Ljudski mozak. Raĉunalni procesi na drugim supstratima Stvaranje računalnih ureĎaja na čudnim supstratima ima dugu povijest: jedno od prvih analognih računala, zvano vodeni integrator, konstruirano je 1936. godine u Sovjetskom Savezu. Kod novijih primjera vodenih računala primjenjuje se mikrofluidika - vidjeti: Katsikis, G.; Cybulski, J. S.; Prakash, M. “Synchronous universal droplet logic and control”. Nature Physics (2015.). Argument kineske sobe Searle, J. R. “Minds, brains, and programs”. Behavioral and Brain Sciences 3 (03), (1980.): 417-424. Ne slaţu se svi s ovim tumačenjem kineske sobe. Neki tvrde da, iako operator

ne razumije kineski, sustav kao cjelina (operator i knjige) razumije kineski. Leibnizov argument tvornice Leibniz, G. W. The Monadology. Springer. 1989. Slijedi argument Leibnisovim vlastitim riječima: Nadalje, potrebno je priznati da percepciju i ono što ovisi o njoj nije moguće objasniti u mehaničkom kontekstu, odnosno prikazima i pokretima. A pretpostavimo da imamo stroj konstruiran tako da razmišlja, osjeća i percipira, i zamislimo ga velikog, odrţavajući razmjere, tako da bismo mogli ući u njega, kao u tvornicu. Tada bismo, ušavši u njega i promotrivši njegovu unutrašnjost, opalili samo dijelove koji rade jedan na drugom, ali nikada ne bismo pronašli nešto što bi objasnilo percepciju. Stoga percepciju moramo trajiti u jednostavnoj supstanciji, a ne u spoju ili u stroju. Nadalje, u jednostavnoj supstanciji nije moguće pronaći ništa osim toga (odnosno, percepcije i njihove promjene). Osim toga, sve unutarnje aktivnosti jednostavne supstancije mogu biti samo u tome. Mravi Holldobler, B.; Wilson, E. O. The Leafcutter Ants: Civilisation by Instinct. W. W. Norton & Company. 2010. Svijest Tononi, G. Phi: A Voyage from the Brain to the Soul. Pantheon Books. 2012. Koch, C. The Quest for Consciousness. New York. 2004. Crick, E; Koch, C. “A framework for consciousness”. Nature Neuroscience 6 (2), (2003.): 119- 126.

Rjeĉnik Akcijski potencijal Kratak dogaĎaj (u trajanju od jedne milisekunde) u sklopu kojeg napon u neuronu dosegne prag, uzrokujući širenje lančane reakcije razmjene elektrona duţ stanične membrane. To naposljetku uzrokuje oslobaĎanje neurotransmitera na završecima aksona. Naziva se i “šiljak”. Akson Anatomski izlazni izdanak neurona sposoban za izvoĎenje električnih signala iz tijela stanice. Cerebellum ili mali mozak Manja anatomska struktura ispod cerebralnog korteksa, na straţnjem dijelu glave. To područje mozga presudno je za ujednačen motorički nadzor, ravnoteţu, drţanje i moţda neke kognitivne funkcije. Cerebrum ili (veliki) mozak MeĎu područjima ljudskog mozga su velik, valovit vanjski cerebralni korteks, hipokampus, bazalni gangliji i olfaktorni bulbus. Razvoj tog područja u sisavaca višeg reda pridonosi naprednijem razmišljanju i ponašanju. Dendriti Anatomski ulazni izdanci neurona koji u tijelo stanice donose električne signale pokrenute oslobaĎanjem neurotransmitera drugih neurona. Dopamin Neurotransmiter u mozgu povezan s motoričkim nadzorom, ovisnošću i nagradom. Elektroencefalografija (EEG) Tehnika kojom se postavljenjem provodljivih elektroda na vlasište u milisekundnoj rezoluciji mjeri električna aktivnost u mozgu. Svaka elektroda biljeţi skup milijuna neurona ispod nje. Ova metoda koristi se za registriranje brzih promjena u moţdanoj aktivnosti u korteksu. Galvanski odgovor koţe Tehnika kojom se mjere promjene u autonomnom ţivčanom sustavu, koje se dogaĎaju kad netko doţivi nešto novo, stresno ili intenzivno, čak i ispod razine svijesti. U praksi se ureĎaj priključuje na vrh prsta i prate se električna svojstva koţe, koja se mijenjaju s aktivnošću u ţlijezdama znojnicama u koţi. Glija stanice Specijalizirane stanice u mozgu koje štite neurone pruţajući im hranjive tvari i kisik, uklanjajući otpadne tvari i općenito ih podrţavajući. Konektom Trodimenzionalni prikaz svili neuronskih veza u mozgu. Korpus kalozum (corpus callosum) Traka ţivčanih vlakana u longitudinalnoj fisuri izmeĎu dviju moţdanih polutki, koja omogućuje komunikaciju meĎu njima.

Neuralno Vezano uz ţivčani sustav ili neurone. Neuron Specijalizirana stanica u središnjem i perifernom ţivčanom sustavu, uključujući mozak, kraljeţničnu moţdinu i osjetilne stanice, koja elektrokemijskim signalima komunicira s drugim stanicama. Neurotransmiteri Kemikalije koje se oslobaĎaju s jednog neurona na drugi, primateljski neuron, najčešće preko sinapse. Nalaze se u središnjem i perifernom ţivčanom sustavu, uključujući mozak, kraljeţničnu moţdinu i osjetilne neurone cijelog tijela. Neuroni mogu oslobaĎati više od jednog neurotransmitera. Odisejev ugovor Neraskidivi ugovor kojim se osoba veţe uz potencijalan cilj u budućnosti, uspostavljen kad je osoba svjesna da u tom trenutku moţda neće biti sposobna za racionalan izbor. Parkinsonova bolest Progresivan poremećaj koji karakteriziraju teškoće u kretanju te drhtanje prouzročeno propadanjem stanica proizvoĎačka dopamina u strukturi srednjeg mozga zvanoj crna tvar (substantia nigra). Plastiĉnost Sposobnost mozga da se prilagodi stvarajući nove ili modificirajući postojeće neuralne veze. Sposobnost mozga za plastičnost vaţna je nakon ozljede, kako bi se nadomjestili stečeni gubici. Raĉunalna hipoteza moţdane funkcije Misaoni okvir koji pretpostavlja da interakcije u mozgu ostvaruju računalne procese te da bi isti računalni procesi, pokrenuti na drugačijem supstratu, jednako urodili umom. Senzorna supstitucija Pristup kompenzacije oslabljenog osjetila, u sklopu kojeg se senzorne informacije u mozak šalju neuobičajenim senzornim kanalima. Primjerice, vizualne informacije pretvaraju se u vibracije na jeziku ili se slušne informacije pretvaraju u obrasce vibracija na trupu, omogućujući osobi da vidi ili čuje. Senzorna transdukcija Signale iz okruţenja, kao što su fotoni (vid), valovi kompresije zraka (sluh) ili molekule mirisa (njuh), specijalizirane stanice pretvaraju (transduciraju) u akcijske potencijale. To je prvi korak preko kojeg mozak prima informacije o svijetu izvan tijela. Sinapsa Prostor u pravilu izmeĎu aksona jednog neurona i dendrita drugog neurona, u kojem se njihova komunikacija odvija oslobaĎanjem neurotransmitera. Postoje i sinapse akson-akson te dendrit-dendrit. Sindrom tuĊe ruke Poremećaj koji proizlazi iz terapije epilepsije poznate kao kalosotomija, u sklopu koje se korpus kalozum (corpus callosuni) presiječe, čime se razdvajaju dvije polutke mozga, što je poznato i kao zahvat razdvajanja mozga. Ovaj poremećaj uzrokuje jednostrane te

katkad sloţene pokrete ruke pri čemu pacijent osjeća da nema voljan nadzor nad tim pokretima. Snimanje funkcionalnom magnetskom rezonancijom (fMRI) Tehnika neurosnimanja koja aktivnost mozga registrira u sekundnoj rezoluciji, mjerenjem protoka krvi kroz mozak u milimetarskoj rezoluciji. Transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) Neinvazivna tehnika kojom se aktivnost mozga stimulira ili inhibira magnetskim impulsima kako bi se u ţivčanom tkivu izazvale slabe električne struje. Ova se tehnika u pravilu koristi za shvaćanje utjecaja područja mozga u neuralnim krugovima. Ventralno tegmentalno podruĉje Struktura sastavljena uglavnom od dopaminergičkih neurona smještenih u srednjem mozgu. Ovo područje ima presudnu ulogu u sustavu nagraĎivanja. Zahvat razdvajanja mozga Poznat je i kao kalosotomija, a korpus kalozum (corpus callosum) presijeca se kako bi se pod nadzorom drţalo epilepsiju koju nije moguće liječiti na druge načine. Ovim zahvatom prekida se komunikacija izmeĎu dviju moţdanih polutki.

O autoru David Eagleman je jedan od najtraţenijih i najuspješnijih neuroznanstvenika na svijetu, podučava na Stanford Universityju, vodi Center for Science and Law u kojem s pozicije znanosti razvija sa suradnicima nove tehnologije za poboljšanje sustava kaznenog prava na inovativne načine. Najpoznatiji je po svom radu na senzornim substitucijama, percepciji vremena, plastičnosti mozga, sinesteziji i primjeni znanosti u zakonodavstvu. Autor je i voditelj meĎunarodne serije PBS-a The Brain with David Eagleman (Mozak s Davidom Eaglemanom). Osim više od stotinjak akademskih radova autor je nekoliko uspješnica od kojih su uz Mozak — čudesna priča o tebi najpoznatije Incognito: The Secret Lives of the Brain (Tajni ţivot mozga), SUMA - 40 priča iz zagrobnog ţivota, Why the Net Matters (Zašto je internet vaţan) te nagraĎivana Wednesday is Indigo Blue (Srijeda je plave boje). Eagleman je govornik na TED-u, stipendist mnogih fondacija meĎu kojima se ističe Guggenheim, dobitnik nagrade McGovern za izvrsnost u biomedicinskoj komunikaciji, potpredsjednik Globalnog vijeća za neuroznanost i ponašanje Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum‟s Global Agenda Council on Neuroscience & Behaviour), stručni urednik znanstvenih časopisa, te savjetnik i član upravnih vijeća raznih instituta i fondacija za nove tehnologije i neuroznanost. Osnivač je kompanije BrainCheck i suosnivač kompanije NeoSensory. Društvo za neuroznanost (Society for Neuroscience) proglasilo ga je “znanstvenim edukatorom godine”. O njemu su pisali najpoznatiji časopisi i portali diljem svijeta, a čest je gost na televiziji i radiju.