Danielle Steel - Sestre

1 Danielle Steel

Danielle Steel

Sestre

2 Sestre

PRVO POGLAVLJE nimanje na Place de la Concorde u Parizu počelo je još u osam sati ujutro. Szbivanja Ekipa je zauzela područje oko jedne od fontana, je pariški žandar promatrao s izrazom dosade na licu Manekenka je satima stajala na rubu fontane, povremeno skakala u vodu, i uz smijeh je prskala na sve strane, dok joj je lice zario dobro izvježban izraz radosti. Sve što je činila bilo je iznimno uvjerljivo. Na sebi je imala dugu haljinu zadignutu do koljena i ogrtač od nerca. Snažan je ventilator rasplitao njezinu kosu i pretvarao je u vijoreću plavu grivu. Prolaznici su se zaustavljali i zadivljeni promatrali prizor. Gledali su kako se šminkerica u topiću i kratkim hlačicama svako malo uspinje uz zid fontane i popravlja šminku na manekenkinu licu. Došlo je podne i djevojka je još uvijek izgledala kao da se ludo zabavlja. Čak i za vrijeme pauze veselo se smiješila snimatelju i njegovim asistentima. Automobili koji su prolazili usporavali su vožnju, a dvije američke tinejdžerice zaustavile su i zapanjeno zapiljile u djevojku prepoznavši je u času. - O moj Bože! Mama, pa to je Candy! Starija je djevojčica izgovorila tu riječ s divljenjem. Obitelj je bila iz Chicaga, ali čak su i Parižani s lakoćom prepoznavali Candy. Još od svoje sedamnaeste godine bila je najuspješniji supermodel u Americi i na međunarodnoj sceni. Sada je imala dvadeset i jednu godinu i svojim nastupima u New Yorku, Parizu, Londonu, Milanu, Tokiju i drugim gradovima zaradila je pravo bogatstvo. Njezino se lice nalazilo na naslovnici Voguea barem dvaput godišnje, a potražnja za njom nije nimalo jenjavala. Bila je, bez ikakve sumnje, najveća u svom poslu, a poznavali su je i oni koji su o modi znali vrlo malo. Njezino puno ime glasilo je Candy Adams, ali prezime nije ni koristila. Dovoljno je bilo Candy. Za to ime, lice i reputaciju jednog od vodećih svjetskih modela znali su baš svi. Imala je sposobnost da sve svoje zadatke obavlja kao da se radi o pukoj zabavi, bez obzira treba li trčati bosonoga u bikiniju po ledeno snježnim krajolicima Švicarske, šetati po žalu Long Islanda u večernjoj haljini ili nositi tamni ogrtač pod žarećim suncem toskanskih brežuljaka. Činilo se da je zabavlja sve što radi. Tako su i sati provedeni u fontani na Place de la Concorde bili lagan zadatak, unatoč vrućini i jutarnjem suncu za jednog od uobičajenih toplinskih valova pariškog ljeta. Snimali su još jednu naslovnicu Voguea, onu za mjesec listopad, a snimatelj Matt Harding, bio je jedan od najboljih u svojoj profesiji. Tijekom posljednje četiri godine radili su zajedno stotine puta i on je volio surađivati s njom. Za razliku od drugih modela njezinog renomea, Candy je bila uvijek opuštena, dobrohotna, zabavna, bez kočnica, mila i iznenađujuće neiskvarena s 3 Danielle Steel

obzirom na uspjeh u kojem je uživala od samog početka svoje karijere. Bila je jednostavno draga osoba, ali i žena izvanredne ljepote. Nju se nikada nije moglo snimiti iz pogrešnog kuta. Lice joj je bilo gotovo savršeno, stvoreno za kameru, bez mana. Posjedovala je delikatnost cvijeta kameje, profinjenih crta i beskrajno duge prirodno plave kose koju je gotovo uvijek nosila raspuštenu. Njezine velike oči bile su nebeski plave. Matt je znao da voli žestoko zatulumariti i ostati do kasna na zabavama, ali to se nikada nije odražavalo na njezinom licu narednog jutra. Bila je od onih sretnica koje nisu nikada trpjele posljedice noćnih provoda. Naravno da se tako što nije moglo nastaviti zauvijek, ali za sada joj je išlo posve dobro. S godinama je postajala ljepšom, i iako je normalno da djevojka od dvadeset i jedne godine ne pokazuje ožiljke zuba vremena, neke je njezine kolegice taj zub već okrznuo. S Candy to nije bio slučaj. Njezina prirodna ljupkost još je uvijek isijavala iz njezine pojave baš kao i prvi dan kada ju je Matt susreo. Tada je imala sedamnaest godina i prvi put je snimala za Vogue. Zavolio ju je kao što su je zavoljeli svi. U njihovom poslu nije bilo ni muškarca ni žene, baš nikoga tko nije volio Candy. Bila je visoka 1.85 centimetara, a teška tek oko 53 kilograma i to u lošijim danima. Matt je znao da gotovo nikada ne jede, ali koji god bio razlog njezine male težine, ona joj je savršeno pristajala. Iako je u prirodi izgledala vrlo tanjušno, na slikama je bila savršena. Kao i samom Vogueu koji ju je obožavao i koji mu je povjerio ovo snimanje, Candy je bila i Mattov omiljeni model. Snimanje su završili u 12.30 i ona je izašla iz fontane kao da je tamo prostajala tek desetak minuta, a ne čitavih četiri i pol sala. U četiri popodne snimat će kod Arc de Triomphe, a u jedan poslije ponoći na Eiffelovu tornju, uz blještava svjetla u pozadini. Candy se baš nikada nije tužila na teške uvjete i vrijeme rada, i to je bio još jedan od razloga njezine omiljenosti među fotografima. Osim toga, nije bilo moguće napraviti lošu fotografiju kad je ona bila u pitanju. Bilo je to najzahvalnije i najpoželjnije lice na planetu. Kamo bi željela na ručak? - upita je Matt, nakon što su njegovi asistenti složili kamere, tronošce i role filma. Candy je za to vrijeme zbacila bijeli nerc i osušila noge ručnikom. Smiješila se kao da je uživala u proteklom vremenu. - Nemam pojma. U L'Avenue? - predložila je uz smiješak. Bila je opuštena. Imali su mnogo vremena. Asistentima će trebati otprilike dva sata da postave sve što treba kod Arc de Triomphe. Prošao je s njima sve kutove i detalje snimanja već jučer, i nije se trebao pojaviti dok sve ne bude spremno. Imao je, dakle, par slobodnih sati za ručak s Candy. Mnogi modeli i modni gurui posjećivali su L'Avenue, kao i Costes, Buddha Bar, Man Ray i još neka mjesta u Parizu. I on je volio odlaziti u L'Avenue koji se, osim toga, nalazio pored mjesta popodnevnog snimanja. Znao je da bez obzira na restoran, ona neće mnogo pojesti. Umjesto toga popit će litre vode, kao što to čine svi drugi modeli. Na taj način one neprekidno ispiru svoje tijelo kako ne bi nabacile ni 4 Sestre

dekagram. Dva listića salate koja bi Candy obično pojela, teško da bi je mogla imalo udebljati. Svake je godine bila sve tanjušnija. Unatoč iznimnoj visini i smiješno malenoj težini, izgledala je zdravo. Na njoj su se jasno ocrtavale kosti ramena, grudi i rebra. Baš kao što je bila slavnija od mnogih svojih kolegica, ona je bila i mršavija od njih. Matt je zbog toga bio ponekad zabrinut, ali ona se samo smijala kada bi joj spomenuo da pati od poremećaja prehrane. Nikada nije odgovarala na komentare o svojoj težini. Većina slavnih modela koketirala je s anoreksijom ili uistinu bolovala od nje ili čega još goreg. To je bio dio posla. Ljudi nisu stvoreni za takve proporcije, pogotovo oni stariji od devet godina. Odrasle žene koje jedu barem upola normalno, nisu toliko mršave i gotovo. Čekao ih je automobil s vozačem i odveo ih do restorana u Avenue Montague. Mjesto je, kao i obično u to doba godine, bilo prekrcano. Sljedeće sedmice bile su revije pa su kreatori, fotografi i modeli već počeli pristizati. Osim toga bio je vrhunac turističke sezone u Parizu. Amerikanci, ali i trendy Parižani voljeli su ovaj restoran, jedno od važnijih okupljališta. Jedan od vlasnika začas je opazio Candy i poveo ih do ostakljene terase koju su nazivali »Veranda«. Voljela je sjediti na tom mjestu. Sviđalo joj se što se u gotovo svakom pariškom restoranu smjelo pušiti. Nije bila baš okorjeli pušač, ali bi povremeno sebi dopustila tako što, zadovoljna što u Parizu nije izvrgnuta prijekornim pogledima i neugodnom komentarima. Matt je jednom rekao da je Candy među rijetkim ženama koje i pušenje mogu učiniti privlačnim. Sve što je činila, činila je s ljupkošću pa su i vezice na njezinim cipelama mogle izgledati seksi. Jednom riječju, imala je stila. Matt je prije jela naručio bijelo vino, a Candy je zatražila veliku bocu vode. Golema boca koju je uvijek teglila sa sobom, ostala je u automobilu. Naručila je salatu bez umaka, a Matt je zatražio odrezak. Zavalili su se u stolice i opustili dok su ostali gosti zurili u njih. Svi su je prepoznali. Na sebi je imala traperice, topić i niske srebrnaste sandale koje je prošle godine kupila u Portofinu. Često je nosila sandale izrađene u tom mjestu ili u St. Tropezu kamo je obično odlazila preko ljeta. - Dolaziš li u St. Tropez ovaj vikend? - upita je Matt, pretpostavljajući potvrdan odgovor. - Na Valentinovoj jahti se održava party. Znao je da će Candy biti jedna od prvih pozvanih, a ona je rijetko odbijala pozive, svakako ne ovakve. Obično bi odsjela u hotelu Byblos, s prijateljima, ili na nečijoj jahti. Uvijek je imala milijun mogućnosti i svi su je tražili - kao slavnu osobu, kao ženu i kao gosta. Svi su se željeli pohvaliti da će doći bas kod njih, kako bi time privukli i druge. Ljudi su je koristili kao mamac i kao dokaz vlastitog društvenog statusa. Nije bilo lako nositi toliki teret, no činilo se da joj sve to ne smeta i da je već navikla. Odlazila je kamo je htjela i kada bi joj se činilo da bi se mogla dobro zabaviti. No ovoga puta Matt je ostao iznenađen. Unatoč izvanredno lijepom izgledu. Candy je bila slojevita osoba, nipošto tupava, površna ljepotica kakvu bi neki očekivali. Nije bila samo prekrasna, nego i 5 Danielle Steel

profinjena i vrlo bistra, bez obzira na svoju naivnost i mladost. Matt je zbog toga bio zadovoljan. Ništa u vezi Candy nije bilo blazirano i ona je uživala u svemu što je radila. Ne mogu ići u St. Tropez - rekla je nabadajući list salate. Do tog je trenutka progutala dva komadića. - Drugi planovi? - Da - odgovorila je jednostavno, kroz smiješak. - Moram kući. Moji roditelji svake godine priređuju proslavu za Dan neovisnosti, i mama bi me ubila da se ne pojavim. To je mojim sestrama i meni prava zapovijed. Matt je znao da je bliska sa svojim sestrama. Nijedna od njih nije se bavila modom, i koliko se sjećao, Candy je bila najmlađa. Često je govorila o svojoj obitelji. - Zar nemaš reviju sljedeći tjedan? - Vrlo često je nosila Chanelove vjenčanice, a nekada i Saint Laurentove. Kao mladenka izgledala je upravo spektakularno. - Ne ove godine. Uzela sam dva tjedna slobodno. Obećala sam. Obično idem doma na proslavu i vratim se na vrijeme za revije. Ove godine sam odlučila ostati dva tjedna. Nisam vidjela svoje sestre na okupu još od Božića. Teško je kad su svi daleko od kuće, a naročito ja. Nisam bila u New Yorku od ožujka, i mama se već počela žaliti tako da sam odlučila ostati kod kuće dva tjedna a onda idem za Tokio na snimanje za japanski Vogue. - To je bilo mjesto na kojemu se zarađivao golem novac, a Candy ga je dobivala više od drugih. Japanski modni časopisi bili su prepuni njezinih slika. Voljeli su njezinu plavu kosu i visoku figuru. - Mama poludi kad ne dođem kući - dodala je, a on se nasmijao. - Što je smiješno? - Ti. Najveća si faca u poslu, a bojiš se hoće li ti se mamica naljutiti ako ne dođeš na roštilj za Dan neovisnosti ili izlet, što već jest. Baš to mi se sviđa kod tebe. Ti si stvarno još uvijek klinka. Slegnula je ramenima uz vragoljast osmijeh. - Volim mamu - jednostavno je odgovorila - a volim i moje sestre. Mama se stvarno uzruja kad ne dođemo kući za Dan neovisnosti, Dan zahvalnosti i Božić. Jednom sam propustila Dan zahvalnosti i to mi je nabijala na nos cijelu sljedeću godinu. Ako se nju pita, obitelj mora biti na prvom mjestu. Mislim da ima pravo. Jednom kad budem imala svoju djecu i ja ću od njih tražiti isto. Sve ovo oko mene je zabavno, ali neće trajati vječno. Obitelj hoće. Candy je još uvijek vjerovala u vrijednosti na kojima je odrasla, bez obzira koliko joj se sviđao život supermodela. Obitelj je uvijek bila važnija od svega. Daleko važnija od muškaraca koji su, uglavnom kratko i letimično, prošli kroz njezin život, a koje je Matt uglavnom smatrao kretenima. Takvima su mu se 6 Sestre

činili mladi koji su se samo željeli pokazivati s njom u društvu kao i stariji, oni s nešto mračnijim namjerama. Kao i mnoge druge lijepe mlade žene, i ona je bila magnet za tipove koji su je željeli iskoristiti, često zbog vlastitog ugleda ili prednosti koje je nosila njezina slava. Najnoviji je bio slavni talijanski playboy, poznat po lijepim ženama s kojima se zabavljao - oko dvije minute. Prije njega izlazila je s mladim britanskim lordom. Taj je izgledao normalno, ali je uskoro počeo predlagati određene aranžmane s bičevima i vezivanjem, a Candy je kasnije otkrila da je biseksualan i ogrezao u drogama. Prestrašila se i pobjegla kao od vraga iako nije po prvi put čula takve ponude. U posljednje četiri godine naslušala se svega. Većina njezinih veza bile su kratkotrajne.. Nije imala ni vremena ni želje da se s nekim smiri, a muškarci koje je susretala nisu bili oni s kojima bi rado provela život. Tvrdila je kako nije nikada bila zaljubljena, iako je izlazila , mnogim muškarcima. Niti jedna od tih veza nije bila vrijedna spomena osim one s mladićem iz njezinih srednjoškolskih dana. On je sada pohađao koledž i nisu više bili u kontaktu. Candy nije nikada otišla na koledž. Prvi veliki angažman dobila je još kao učenica viših razreda srednje škole i tada je obećala roditeljima da će naredne godine nastaviti školovanje. Željela je iskoristiti mogućnosti koje su se u tom trenutku nudile. Uštedjela je gomilu novca, iako je potrošila veoma mnogo na luksuzan stan na vrhu njujorškog nebodera, mnoštvo odjeće i pomodne zabave. Koledž je tako postao sve manje vjerojatna budućnost. Jednostavno više nije vidjela razloga za tako nešto. Osim toga, uvijek je naglašavala pri razgovoru sa svojim roditeljima, ona nije ni izdaleka tako pametna kao njezine sestre. Roditelji i sestre se s time nipošto nisu slagali, i još uvijek su držali da treba nastaviti školovanje kad joj se život malo smiri, ako se to ikada dogodi. Za sada je vozila punom brzinom i uživala je u svakom trenutku, u svakom plodu svog nevjerojatnog uspjeha. - Stvarno ne mogu vjerovati da ideš na praznički piknik, ili štogod to jest. Mogu li te nekako odgovoriti od toga? - upita je s nadom u glasu. Matt je imao djevojku, ali ona nije bila u Francuskoj. On i Candy su oduvijek bili dobri prijatelji. Uživao je u njezinom društvu i bilo bi divno da i ona bude u St. Tropezu ovaj vikend. - Ne možeš - odgovori ona, očigledno nepokolebljiva. - Mami bih slomila srce. Ne mogu joj napraviti tako nešto. A sestre bi pošizile. I one će doputovati. - Da, ali to je druga stvar. Njima se sigurno ne pruža mogućnost sudjelovanja u zabavi na Valentinovoj jahti. - Ne, ali i one imaju posla. Dolazimo kući za Dan neovisnosti, po bilo koju cijenu. Kako je to domoljubno - cinično će on, provocirajući je dok su ljudi prolazili pored njihova stola i buljili. Kroz majicu od papirno tankog materijala, zapravo mušku potkošulju, naziralo su joj se grudi. Često je nosila takve majice, a 7 Danielle Steel

grudnjak joj nije bio potreban. Prije tri godine je dala povećati grudi i one su sada bile u oštrom kontrastu s njezinim poput motke mršavim tijelom. Nove grudi nisu bile goleme, ali su sjajno izgledale i bile izvrstan rad plastičnog kirurga. Bile su meke na dodir što je rijedak slučaj kod umetaka, naročito u jeftinijih liječnika. Ona je, na potpun užas svoje majke i sestara, operaciju dogovorila s najboljim plastičarom u New Yorku. Pokušala im je objasniti da joj je to nužno za posao. Nijedna od njih ne bi ni pomislila napraviti takvo što za sebe, a dvije nisu ni trebale. Majka je imala sjajnu figuru i u svojoj pedeset i sedmoj godini još uvijek bila lijepa žena. Sve su žene u obitelji bile pravi komadi, iako su se međusobno prilično razlikovale. Candy nije nimalo sličila ostalima. Bila je daleko najviša, a izgledom i visinom najviše je podsjećala na oca. Bio je to vrlo zgodan čovjek, nekadašnji nogometaš na Yaleu. Kao mladić imao je plavu kosu poput njegove kćeri sada. Jim Adams je u prosincu imao napuniti šezdesetu. Candyni roditelji izgledali su uistinu mladi za svoje godine i još uvijek su bili prekrasan par. Majka je, kao i sestra Tammy, bila crvenokosa. Annie je bila kestenjasta s crvenkastim preljevima, a Sabrinina je kosa bila crna poput ugljena. Tata se uvijek šalio da ih ima svih boja. U mladosti su izgledale kao s reklama, onako otmjene, profinjene i lijepe. Četiri su djevojke nekoć bile četiri lijepa djeteta i često su izazivale komentare kada bi izašle zajedno s majkom. Zbog svoje visine, težine, slave i profesije, Candy je uvijek privlačila najviše pozornosti, ali i druge sestre su bile vrlo zgodne. Candy i Matt su završavali s ručkom. Matt je jeo ružičasti macaron preliven sirupom od malina. Candy se samo namrštila izjavivši da joj je to previše slatko i popila šalicu filter kave, dopustivši sebi maleni komadić čokolade, što je bila prava rijetkost. Nakon ručka vozač ih je odvezao do Arc de Triomphea. Tamo na Avenue Foch, iza slavoluka, bila je parkirana prikolica i koje je nakon kratkog vremena izašla Candy u blistavoj prekrasnoj crvenoj večernjoj haljini vukući za sobom ogrtač. Dok su joj dvojica policajaca pomagala da se probije kroz promet do mjesta gdje se nad Arc de Triomphe vijorila velika francuska zastava, ona je izgledala upravo zanosno. Matt je zasjao kad ju je vidio kako dolazi. Bila je zaista najljepša žena koju je on ikada vidio, možda i najljepša na svijetu. - Jebemu mamicu, mala, izgledaš nevjerojatno u toj haljini. - Hvala, Matt - odvrati ona skromno, smiješeći se dvojci žandara, koji su je također promatrali s divljenjem. Dok su je policajci vodili preko prometne ulice, njezina je pojava gotovo izazvala par nesreća, jer su ludi pariški vozači zaustavljali vozila u punoj brzini. Snimanje su završili nakon pet sati popodne. Pred njom su bila četiri sata odmora. Nakon tuširanja nazvala je svoju agenciju u New Yorku i oko devet sati navečer, kad je svjetlo već bilo prigušeno, otišla na posljednje snimanje 8 Sestre

toga dana, ono na Eiffelovom tornju. Završili su u jedan poslije ponoći i nakon loga je, kako je prethodno obećala, skoknula na party. Vratila se u hotel u četiri ujutro, puna energije i s odjećom u besprijekornom stanju. Matt je otišao dva sata prije nje. Progunđao je da je divno imati dvadeset jednu godinu. U svojoj trideset sedmoj nije se mogao nositi s njom kao ni većina muškaraca koji su je pratili. Složila je prtljagu, tuširala se, i prilegla na jedan sat. Dobro se provela te noći, iako je sama zabava bila standardna, ništa novo ni različito od onih u kojima je obično sudjelovala. Trebala je napustiti hotel u sedam ujutro i stići na zrakoplovnu luku Charles de Gaulle prije deset kad joj je polijetao zrakoplov. Na J. F. Kennedy će stići oko podne, po lokalnom vremenu. Računajući jedan sat da preuzme prtljagu i obavi putničke formalnosti, dva sata vožnje do Connecticuta, stići će kući oko tri popodne, i imat će dovoljno vremena do sutrašnje proslave. Nakon ovako bučne zabave, jedva je čekala mirnu noć koju će provesti uz roditelje i sestre. Dok je izlazila iz hotela, odjevena u traperice i majicu, s kosom svezanom u konjski rep kojeg jedva da je očešljala, ljubazno se smiješila portiru i hotelskom osoblju. Vukla je golemi Hermes kofer boje konjaka, od krokodilske kože koji je nabavila u dućanu starinskih stvari u Palais Royal. Ispred ulaza je čekala limuzina. Znala je da će se uskoro vratiti u Pariz jer je veći dio svojih poslova obavljala upravo ovdje. Snimanja u Parizu nastavit će se u rujnu nakon putovanja u Japan koje je čeka krajem srpnja. Još nije bila sigurna za kolovoz i nadala se da će tada uhvatit i koji slobodan dan. Možda će tada otići u Hamptons ili na jug Francuske. Imala je bezbroj mogućnosti izbora, kako za posao tako i za biranje mjesta odmora. Bio je to sjajan način života i ona je jedva čekala provesti nekoliko tjedana kod kuće. Uvijek je uživala u tom vremenu iako su je sestre redovito bockale zbog načina života koji je vodila. Ona mala djevojčica koja se nekad zvala Candace Adams, najviša i najnespretnija u školi, prometnula se u labuda kojeg je čitav svijet poznavao kao Candy. Iako je voljela to što radi i sjajno se provodila, znala je da nema mjesta kao što je njezin dom, i da je nitko na zemaljskoj kugli ne voli kao što je vole njezina majka i sestre. Dakako, voljela je i oca, ali njih dvoje bili su vezani drukčijim sponama. Dok se automobil probijao kroz jutarnji promet, zavalila se u sjedište. Koliko god glamurozno izgledala, u mnogočemu je ostala mamina mala curica.

9 Danielle Steel

DRUGO POGLAVLJE unce se spuštalo nad Piazzu della Signoria u Firenzi dok je jedna mlada Szatražila djevojka kupovala sladoled kod uličnog prodavača. Na tečnom talijanskom je limun i čokoladu, a onda se prepustila užitku oblizujući loptice koje su se stale otapati i curiti na njezin dlan. Prošla je uz galeriju Uffizi, a sunce se odražavalo na njezinoj bakrenastoj kosi. Živjela je već dvije godine u Firenci. Nakon što je diplomirala umjetnost na Rhode Island školi dizajna, koja je imala i odsjek umjetnosti, otišla je na magisterij u Pariz i to na Ecole des Beaux Arts. Čitav život je sanjala o tome da studira umjetnost u Italiji, i evo, konačno je ovdje gdje je oduvijek morala biti. Svaki dan je odlazila na satove slikanja gdje je savladavala tehnike starih majstora i tijekom prošle godine uspjela je dovršiti nekoliko vrlo dobrih radova. U ovom je trenutku djevojka na sebi imala pamučnu suknju, sandale koje je kupila kod uličnog prodavača za petnaest eura i seljačku bluzu, uspomenu iz Siene. Nikada u svom životu nije se osjećala ovako sretnom. Život u i Firenci bio je ostvarenje njezina sna. Danas popodne je namjeravala posjetiti neobavezni sat slikanja sa živim modelom, a sutradan ju je čekalo putovanje u Ameriku. Nije bila oduševljena odlaskom, ali majci je obećala da će doći kao što je to činila svake godine. Činilo joj se pravim nasiljem otići iz Firence makar na kratko. Vratit će se za tjedan dana i krenuti na putovanje u Umbriju s prijateljima. Otkako je došla, proputovala je velik dio Italije, posjetila jezero Como, provela neko vrijeme u Portofinu, a činilo joj se da je obišla gotovo sve crkve u Indiji Naročito je voljela Veneciju, njezine crkve i arhitekturu. Znala je s potpunom sigurnošću da je Italija mjesto na kojem treba biti, mjesto na kojem se preporodila. Bilo je to mjesto na kojem je pronašla samu sebe. Iznajmila je maleni tavanski stan u ruševnoj zgradi koji joj je savršeno odgovarao. Što se tiče njezinog rada, rezultati truda SLI se počeli pokazivati. Prošlog je Božića darovala roditeljima jednu svoju sliku i oni su ostali zapanjeni dubinom i ljepotom toga rada. Bio je to prikaz Madone s djetetom, u stilu starih majstora izrađen uz pomoć novijih tehnika. Čak je i sama izmiješala boje, služeći se drevnim postupkom. Majka je sliku proglasila remek djelom i postavila je u dnevnu sobu. Annie ju je sama donijela kući umotanu u novinski papir i otvorila na Badnjak. Sada se spremala na put kako bi stigla na obiteljsku proslavu četvrtog srpnja, Dana neovisnosti, prigodu za koju bi ona i njezine sestre okrenule nebo i zemlju samo da bi joj mogle prisustvovati. Ove godine je to predstavljalo pravu žrtvu za Annie. Željela je napraviti toliko toga i mrzila je što mora putovati baš 10 Sestre

sad, makar i na kratko. Ali, kao i njezine sestre nije mogla razočarati majku, koja je živjela samo zato da ih vidi i koja je uvijek uspjela okupiti svoje kćeri u isto vrijeme. Govorila je o tome cijelu godinu. U Anninom starinskom stančiću nije bilo telefona, ali majka ju je često zivkala na mobitel da čuje kako je i uživala slušajući uzbuđenje u kćerinom glasu. Djevojku ništa nije radovalo kao njezin rad, a izučavanje umjetnosti na jednom od njezinih najvažnijih izvora, Firenci, pružalo joj je neizmjerno zadovoljstvo. Sate i sate je provodila u palači Uffizi proučavajući slike, a često je putovala i u susjedne gradove. Firenca je za nju bila poput Meke. Nedavno je započela ljubavnu vezu s mladim umjetnikom iz New Yorka. On je stigao u Firencu prije samo šest mjeseci, a upoznali su se par dana nakon njegovog dolaska, kada se vratila s božićnih praznika koje je provela sa svojim roditeljima u Connecticutu. Sreli su se u studiju zajedničkog prijatelja, mladog talijanskog umjetnika, na novogodišnjoj proslavi, i njihova je romansa još uvijek bila strastvena kao na početku. Uzajamno su se cijenili kao umjetnici i dijelili duboku posvećenost svojem pozivu. Njegov je rad bio suvremeniji, a njezin tradicionalniji, ali su unatoč tome dijelili mnoge poglede i teorije. On je neko vrijeme radio kao dizajner, čega se stidio nazivajući to prostitucijom. Na kraju je uspio uštedjeti dovoljno novca da dođe u Italiju i tamo studira jednu godinu. Anne je imala više sreće. U svojoj dvadeset šestoj godini njezini su je još uvijek rado pomagali. Mogla je mirne duše ostati u Italiji do kraja života, ionako nije mogla zamisliti ništa ljepše od toga. Iako je voljela roditelje i sestre, mrzila je odlaske. Svaki trenutak koji ju je odvajao od Firence i njezinog rada bio je istinski bolan. Otkako je bila malena, njezina jedina želja je bila postati umjetnicom, a s vremenom su njezina odlučnost i inspiracija samo dobile na snazi. To ju je na neki način odvojila od sestara čija su zanimanja bila više svjetovnog, praktičnijeg tipa. Bila su to zanimanja koja su donosila novac. Najstarija je bila odvjetnica, druga televizijska producentica u L.A-u, a najmlađa je bila supermodel čije je lice poznavao čitav svijet. Annie je bila jedina umjetnica među njima i potpuno nezainteresirana za uspjeh u komercijalnom smislu. Najsretnija je bila u trenucima kad se posve predavala radu i nikada nije razmišljala hoće li uspjeti prodati svoja djela. Shvaćala je koliko je sretna što ima roditelja koji joj pomažu, iako je čvrsto odlučila da će se u budućnosti uzdržavati vlastitim sredstvima. No za sada je bila obuzeta proučavanjem drevnih slikarskih tehnika upijajući ozračje Firence poput spužve. Njezina sestra Candy često je boravila u Parizu, ali Annie nije nikada napustila svoj rad da bi se susrela s njom. Voljela ju je, dakako, ali njih dvije nisu imale mnogo zajedničkog. Dok je radila, Annie nije vodila brigu niti je li počešljana kako treba, a sve što je imala na sebi bilo bi poprskano bojama. Candyn svijet ljepote i visoke mode bio je svjetlosnim godinama udaljen od svijeta polugladnih umjetnika i pronalaženja najboljeg načina miješanja boja. 11 Danielle Steel

Svaki put kad bi se vidjele, Candy bi je krenula nagovarati da promijeni frizuru ili stavi nešto šminke, na što bi se Annie samo nasmijala. Bile su to zadnje stvari koje su joj bile na umu. Ona sama nije otišla u šoping i kupila novu odjeću već dvije godine. Moda jednostavno nije bila nešto što je zamjećivala. Za Annie je umjetnost bila jelo, san, piće i sam život. To je bilo ono što je voljela i poznavala, a njezin dečko je bio posvećen istini strastima kao i ona. Bili su nerazdvojni već šest mjeseci i zajedno su proputovali Italiju, proučavajući poznata i nepoznata umjetnička djela. Kao što je povjerila majci u telefonskom razgovoru, on je bio prvi normalan umjetnik kojega je srela u životu i s kojim je dijelila mnogo toga. Jedino što ju je brinulo bila je njegova namjera da se pri kraju godine vrati u New York, osim ako ga ona nekako nagovori da odustane. Svaki dan ga je uvjeravala da se zadrži u Firenci što dulje. Ali, kao Amerikanac, on nije imao pravo na legalan posao u Italiji, a zaliha novca se topila. Annie je, uz pomoć svojih roditelja, mogla ostati u Firenci koliko je htjela. Bila je duboko svjesna te činjenice i zahvalna na takvoj nezasluženoj sreći. Sama je sebi obećala da će do svoje tridesete godine postati financijski neovisna. Nadala se da će do tada galerije početi prodavati njezine slike. Do sada je imala dvije izložbe u malenoj galeriji u Rimu i uspjela je prodati nekoliko slika. Pored svega toga, bilo bi nemoguće preživjeti bez roditeljske pomoći. Ponekad se zbog toga osjećala loše, ali uistinu nije bilo načina da se u ovom trenutku, a možda ni za još koju godinu, uzdržava od svog rada. Charlie ju je zbog toga ponekad podbadao, bez velike zlobe, istina, ali nije propuštao spomenuti koliku sreću ona ima i da je činjenica da živi u otrcanom tavanskom stanu samo varka. Da je htjela, roditelji bi joj priuštili i mnogo pristojniji stan. To svakako nije bio slučaj s većinom umjetnika koje su poznavali. Ali koliko god ju je znao provocirati zbog roditeljskog zaleđa, toliko je više osjećao duboko poštovanje prema njezinom talentu i vrsnoći njezina rada. Nije uopće sumnjao, kao ni mnogi drugi, da ona posjeduje potencijal izvanrednog umjetnika, i da je već u svojoj dvadeset šestoj na dobrom putu da to i postane. Njezina djela krasila je dubina, sadržajnost i izvanredna tehnička vještina. Imala je istančan osjećaj za boje. Slike koje je stvorila bile su jasan pokazatelj posjedovanja istinskog dara. Jednom kada je dovršila jedan iznimno zahtjevan rad, Charlie je rekao da je silno ponosan na nju. Tog je vikenda planirao otići s njom do Pompeja da bi proučavali freske, a ona ga je obavijestila da putuje kući na tjedan dana, na proslavu Dana neovisnosti sa svojim roditeljima, kao što je to običavala činiti svake godine. - Zašto je to tako važno? On nije bio blizak sa svojom obitelji i nije imao nikakvih planova da ih posjeti za vrijeme svoje studijske godine. Mnogo puta je izjavio da njezinu povezanost sa sestrama i roditeljima smatra djetinjastom. Naposljetku, njoj je već dvadeset i šest godina.

12 Sestre

- Važno je zato što je moja obitelj veoma povezana - objasnila je. - Ne radi se samo o Danu neovisnosti kao prazniku. Za mene to znači provesti tjedan dana s mojim sestrama, mamom i tatom. Odlazim kući i za Dan zahvalnosti i na Božić - dodala je da izbjegne nesporazume i razočaranja u budućnosti. Praznici su za sve njih predstavljali posvećeno vrijeme. Charlie je bio pomalo zlovoljan i odlučio je da neće čekati još jedan tjedan kako bi zajedno otišli u Pompeje, nego odmah krenuti s prijateljem. Bilo joj je žao zbog propuštenog zajedničkog puta, ali odlučila je da oko toga neće praviti problem. Znala je da će ovako biti zauzet nečim do njezinog povratka. Upravo je prolazio kroz razdoblje umjetničke krize i mučio se oko novih tehnika i ideja. Za sada nije bilo rezultata, ali ona je znala da će stvari skoro promijeniti na bolje. Bio je vrlo talentiran umjetnik, iako mu je stariji kolega u Firenci koji ga je znao savjetovati, rekao da je čistoća njegova rada donekle načeta zbog dugog bavljenja dizajnerskim poslom. Iskusniji je umjetnik tvrdio da postoji komercijalna dimenzija njegova rada koju bi trebao otkloniti. Takve su ga primjedbe duboko povrijedile, i tjednima nije razgovarao sa svojim kritički nastrojenim prijateljem. Kao i većina umjetnika, bio je iznimno osjetljiv na kritike. Annie je po tom pitanju bila mnogo otvorenija i kritike bi rado poslušala. Baš kao i njezinu sestru Candy, krasila ju je izuzetna skromnost u svemu što se tiče nje i njezinog posla. Bila je lišena licemjerja i zlobe i zapanjujuće skromna u procjeni svoga rada. Mjesecima je pokušavala nagovoriti Candy da je posjeti. Između njezinih putovanja u Pariz i Milano uistinu su postojale mogućnosti za to, ali Firenca se nalazila pomalo izvan Candynih putanja, a Annin život među gladnim umjetnicima nije joj bio nimalo privlačan. Ona je između dva posla voljela skoknuti do Londona ili St. Tropeza. Umjetnički svijet Firence bio je svjetlosnim godinama udaljen od Candynog života. Slično je bilo i sa Annine strane. Ona pak nije imala nikakve želje da ode u Pariz i stanuje u otmjenim hotelima poput Ritza. Daleko veće zadovoljstvo donosile su joj šetnje po Firenci, sladoledi i bezbrojni posjeti palači Uffizi, odjevena u pastirske suknje i sa sandalama na nogama. Takav život je voljela mnogo više od šminke i visokih potpetica, bez kojih se nitko iz Candyna svijeta nije mogao ni zamisliti. Nisu joj se sviđali površni ljudi kojima je njezina sestra bila okružena. Candy je uvijek govorila da Annini prijatelji izgledaju kao da bi im dobro došlo malo sapuna i vode. Dvije su sestre živjele u potpuno različitim svjetovima. - Kad krećeš? - upita je Charlie, kad je došao u stan. Jučer nakon klase obećala je da će mu sljedećeg dana pripraviti večeru. Kupila je svježu tjesteninu, rajčice i povrće i odlučila spremiti umak za koji je nedavno čula. Charlie je kupio bocu chiantija i nalio joj čašu promatrajući je s divljenjem. Bila je lijepa djevojka, potpuno prirodna i skromna. Svi koji su je sreli imali su dojam da se radi o jednostavnoj, možda i priprostoj osobi, a ona je zapravo bila visoko obrazovana na svom polju i dolazila je iz obitelji, koja je, kako mu se činilo, bila izuzetno imućna, iako Annie nije ni riječju spomenula blagodati 13 Danielle Steel

bogatstva koje je još uvijek uživala. Život koji je vodila bio je miran život marljivog umjetnika. Jedini znak moguće pripadnosti višoj klasi bio je maleni pečatnjak, koji je nosila na lijevoj ruci, sa urezanim motom njezine majke. Annie je i o tome šutjela. Jedino mjerilo koje je koristila za sebe i za druge bila je ustrajnost i posvećenost umjetničkom radu. - Idem sutra - podsjetila ga je dok je servirala veliku zdjelu tjestenine. Iz zdjele se širio divan miris, a ona je sama naribala parmezan. Kruh je bio svjež, još vruć. - Zato sam te i pozvala na večeru. Kad ti i Cresco putujete u Pompeje? Prekosutra - tiho je odgovorio, smiješeći joj se preko stola, dok su sjedili na klimavim, nesparenim stolicama, koje je pronašla u nekakvoj uličici. Većinu namještaja je nabavila upravo na takav način. Nastojala je potrošiti što manje roditeljskog novca, tek toliko je bilo potrebno za stanarinu i hranu. U njezinom stilu života teško se mogao primijetiti nekakav znak luksuza. Vozila je maleni, petnaest godina stari fiat. Majka se silno bojala da takvo vozilo nije sigurno, ali Annie nije željela kupiti novo. Nedostajat ćeš mi - reče on s tugom u glasu. Bit će to prvi duži rastanak otkako se poznaju. Priznao je da je zaljubljen u nju mjesec dana nakon prvog sastanka. I ona je voljela njega više nego ikoga posljednjih godina, i osjećala se uistinu zaljubljenom. Jedina stvar koja ju je brinula u njihovom odnosu bila je njegova namjera da se za šest mjeseci vrati u Ameriku. Počeo ju je nagovarati da se preseli u New York, ali ona nije bila spremna napustiti Italiju, pa čak ni zbog njega. Jednom kada on ode, pred njom će biti teška dilema. Iako ga je voljela, bila joj je mrska i sama ideja da napusti svoje studije u Firenci. Sve do sada, umjetnost je uvijek bila na prvom mjestu. Sada je po prvi put preispitivala svoje stavove, što je bilo upravo zastrašujuće. Ako jednom napusti Firencu zbog njega, bit će to neizmjerno velika žrtva. Zašto ne bismo otputovali negdje, kad se vratim iz Umbrije? predložio je s nadom u glasu, a ona se nasmiješila. Planirali u otići s prijateljima u Umbriju krajem srpnja, ali on je želio provesti više vremena nasamo s njom. Kamo god ti hoćeš - rekla je, uistinu misleći tako. Nagnuo se preko stola i poljubio je. Dodala mu je tanjur s tjesteninom i oboje su se složili da je izvrsna. Recept je bio pun pogodak, a ona vrlo dobra kuharica. Znao je reći da je susret s njom najbolja stvar koja mu se dogodila u Europi. Takve riječi bi je duboko dirnule. Mami i sestrama je pokazala njegove fotografije i one su zaključile da se radi o ozbiljnoj vezi. Majka je rekla sestrama kako se nada da će je Charlie nagovoriti da se vrati. Cijenila je to što Annie radi u Italiji, ali bila je odviše daleko i činilo se da je tamo sretna i da se ne želi više nikada vratiti. Osjetila je veliko olakšanje kad je njezina kćer pristala doći kući za Dan neovisnosti, kao obično. Svake je godine majka živjela u strahu da će neka od djevojaka prekinuti tradiciju i da neće doći kući za praznike. Ako se to ikada dogodi, ništa 14 Sestre

više neće biti kao prije. Nijedna od njih još nije udana niti ima djecu, ali majka je znala da će se stvari promijeniti kada dođe to vrijeme. Do tada će uživati u vremenu provedenom s njima i veseliti se svakoj njihovoj posjeti. Činjenica da djevojke dolaze kući tri puta godišnje, a ponekad i više, bila je ravna čudu, i to joj je bilo jasno. Annie je dolazila rjeđe od ostalih, ali je, barem što se tiče triju najvažnijih praznika koje su zajedno slavili, bila upravo pobožno pouzdana. Charlie je bio daleko manje povezan sa svojom obitelji od nje i nije otišao u Novi Meksiko, gdje su njegovi živjeli, već četiri godine. Annie nije mogla ni zamisliti tako dugu odvojenost od svojih roditelja i sestara. Bila je to jedina stvar koja joj je smetala u Firenci - njezini najdraži su bili tako daleko. Sljedeći dan Charlie ju je odvezao do zračne luke. Pred njom je bio dug put. Letjet će do Pariza, gdje će tri sata čekati na ukrcaj za New York u četiri popodne. U New York će stići u šest popodne po lokalnom vremenu, a kući će biti vjerojatno oko devet kad njezini završe s večerom. Prošli je tjedan razgovarala sa sestrom Tammy i zaključile su kako će stići kući u razmaku od pola sata. Candy će doputovati ranije, a Sabrina treba doći iz New Yorka, ako se uspije odvojiti od svog ureda. Dakako, dovest će i svog groznog psa. Annie je jedina u obitelji mrzila pse. Drugi se nisu mogli odvojiti od svojih ljubimaca, osim što je Candy svog morala povremeno ostaviti zbog posla. Ona je pak imala nevjerojatno razmaženog jorkširskog terijera, kojeg je obično oblačila u ružičaste kašmirske veste i mašnice. Annie nije posjedovala gene za sklonost prema psima, iako je njezina mama bila sretna da je vidi kod kuće sa psima ili bez njih. - Pazi na sebe - ozbiljno će Charlie, i utisne joj strasni poljubac. - Nedostajat ćeš mi. - Lice mu je odavalo osjećaj nesreće i napuštenosti. - Nazvat ću te obećala je. Stalno su bili u telefonskoj vezi, čak i kad bi razdvojenost trajala samo nekoliko sati. Charlie je volio biti u kontaktu sa ženama s kojima je bio u vezi i biti im uvijek u blizini. Jednom je rekao da mu je Annie i bliža od obitelji. Ona nije mogla reći nešto slično, ali je bila uistinu zaljubljena. Po prvi put u životu činilo joj se da je naišla na srodnu dušu, a možda i životnog partnera, iako nije razmišljala o braku, barem ne u sljedećih nekoliko godina. Charlie je bio i sličnog mišljenja. Unatoč tomu planirali su zajednički život i večer prije su baš o tome razgovarali. Odlučila je da će mu to definitivno predložiti kad se vrati u Firencu. Znala je da on to želi sada je konačno bila spremna prihvatiti tako nešto. U posljednjih mjesec dana nevjerojatno su se zbližili. Životi su im postali potpuno isprepleteni. Znao bi joj reći da će njegova ljubav potrajati čak i ako ona postane debela, stara, bezuba ili ostane bez talenta i pameti. Ona bi se slatko smijala uvjeravajući ga da će učiniti sve da ne ostane bez zubi i zdravog razuma. Ono što je bilo najvažnije za oboje, bila je njihova umjetnost.

15 Danielle Steel

Začuo se poziv za let i oni su se poljubili posljednji put prije rastanka. Mahala mu je dok je odlazila i posljednji prizor koji je zapamtila bila je slika visokog mladića kako joj maše s izrazom čežnje u očima. Ovaj put ga nije pozvala da pođe s njom, ali odlučila je to učiniti prije Božića, kad je on ionako planirao povratak u Ameriku. Željela je da upozna njezinu obitelj, iako je znala da joj sestre znaju ponekad biti naporne. Imale su vrlo a stroge kriterije, i bile su prilično različite od Annie i života koji je vodila. One su u mnogočemu bile sličnije Charliju nego njoj, iako ih je voljela više od ičega. Sestrinska povezanost je za svaku od njih predstavljala nešto sveto. Annie se smjestila u svoje sjedište. Pored nje je bila starija žena koja je letjela u Pariz kako bi posjetila svoju kćer. Nakon slijetanja, Annie je tumarala po pariškom aerodromu. Charlie ju je nazvao na mobitel neposredno nakon što je stigla u Pariz. Užasno mi nedostaješ - reče on bolnim glasom. - Vrati se. Što ću bez tebe čitav tjedan? Takvo iskazivanje vezanosti bilo je neobično za njega i ona je bila dirnuta. Provodili su tako mnogo vremena zajedno da je ovaj put za oboje predstavljao teško iskušenje. Sada je shvaćala kolika je zapravo njihova povezanost. - Bit će ti super u Pompejima - pokušala ga je uvjeriti - a ja se vraćam za par dana. Donijet ću ti maslaca od kikirikija - obećala je. Od početka se tužio koliko mu ta namirnica nedostaje. Što se tiče Annie, njoj nije nedostajalo baš ništa, osim njezine obitelji. Voljela je živjeti u Italiji, i tijekom posljednje dvije godine, ona je potpuno prihvatila kulturu, jezik, običaje i hranu te zemlje. Zapravo bi doživjela kulturni šok pri svakom povratku kući. Italija joj je nedostajala više od Amerike, i to je bio važan razlog njezinog ostanka. Ovdje se uistinu osjećala kao u svom domu, kao da je ovo mjesto određeno za nju. Ako Charlie ostane pri odluci da se za šest mjeseci vrati u Ameriku, bit će joj veoma teško sve to ostaviti. Osjećala se rastrganom između čovjeka kojega je voljela i mjesta na kojem se osjećala ugodno kao u vlastitoj koži, kao da je u njemu provela čitav život. Osim svega, i njezin je talijanski bio veoma tečan. Zrakoplov Air Francea poletio je s zračne luke Charles de Gaulle na vrijeme. Annie je znala da je njezina sestra Candy krenula s istog aerodroma prije šest sati, ali ona nije željela putovati s Annie, jer je preferirala prvu klasu, dok je Annie letjela u ekonomskoj. Candy je sama zarađivala za život, a Annie nije. Nipošto nije željela opterećivati roditelje nepotrebnim troškom, a Candy pak nije mogla ni zamisliti putovanje u ekonomskoj klasi, zgrčena u svom sjedištu, bez prostora za noge, s ljudima naguranim s obje strane, bez mogućnosti da se ispruži. Sjedišta u prvoj klasi mogla su se pretvoriti u prave ležajeve, i tako nešto nije se smjelo propustiti. Rekla je Annie da će se vidjeti kod kuće. Htjela je predložiti da plati razliku za Annie, ali se sjetila da ova nikada ne bi prihvatila takvu pomoć od sestre.

16 Sestre

Annie je bila savršeno zadovoljna u svom sjedištu ekonomske klase. Iako joj je nedostajao Charlie, sama pomisao da će uskoro vidjeti svoje drage, učinila ju je nestrpljivom. Utonula je u sjedište i zatvorila oči misleći na njih.

17 Danielle Steel

TREĆE POGLAVLJE

T stolom bila je već u osam sati ujutro i pokušala je napraviti sve što je

ammyn radni dan u Los Angelesu bio je totalno lud. Za svojim radnim

trebala prije odlaska. Serija koju je producirala nije se snimala preko ljeta, ali ona je bila i te kako zaposlena organizirajući sljedeću sezonu. Glavna zvijezda je prošlog tjedna javila da je trudna i da nosi blizance. Glavni je glumac pak uhićen zbog posjedovanja droge, ali je afera odmah zataškana. Pri kraju sezone su otpustili dva glumca i još uvijek im nisu našli zamjenu. Ton majstori su prijetili štrajkom koji bi mogao odgoditi početak rada, a jedan od sponzora je najavio da će se možda okrenuti drugoj emisiji. Stol joj je bio krcat porukama odvjetnika u svezi raznih ugovora i od agenata koji su odgovorili na njezine pozive. Uspješno je obavljala stotine poslova istovremeno, a svi su bili dijelovi složene logistike produciranja hit serije u udarnom terminu. Tammyn glavni predmet na sveučilištu UCLA bio je televizija i komunikacije, a poslije školovanja je ostala u Los Angelesu i radila kao asistent izvršnog producenta jedne popularne emisije. Nakon toga je radila na još dvije serije, a onda napravila kratki izlet u reality show, što joj se nije nimalo svidjelo. Posljednje tri godine radila je na seriji Doctors, u kojoj su protagonistice bile četiri liječnice. Bila je to najpopularnija serija u protekle dvije godine. Rad je bio čitav Tammyn život. Posljednja je veza završila prije otprilike dvije godine. Od tada je izašla sa samo dva muškarca, a obojica su joj se zgadila. Činilo joj se da nikada nema vremena za važan susret i da nema energije za izlazak nakon što bi kasno navečer završila s poslom. Njezin najbolji prijatelj bila je Juanita, sićušna kujica čiuaue koja je boravila pod njezinim stolom i spavala dok je Tammy radila. U rujnu je navršavala trideset godina i sestre su je znale podbadati govoreći da će ostati usidjelica. Vjerojatno su bile u pravu. U svojoj dvadeset i devetoj ona nije imala vremena za sastanke, susrete s muškarcima, frizure, čitanje magazina, ili kakvo putovanje za vikend. To je bila cijena koju je bila spremna platiti da bi mogla i dalje stvarati i producirati hit serije. Posljednje dvije sezone osvojile su dva Emmyja. Gledanost je probila sve plafone. Televizijske kuće i sponzori su ih voljeli, ali ona je dobro znala da će tako biti samo dok gledanost ostane visoka. Bilo kakav pad popularnosti bacio bi ih u zaborav. Hit serije su se znale obrušiti s vrha na dno neslućenom brzinom. Naročito sada kad je glavna glumica trudna i vezana uz krevet. To je trenutačno bilo najveće iskušenje i Tammy nije znala što joj je činiti. Ipak, osjećala je da će nekako riješiti i taj problem kao što je uvijek uspijevala. Bila je pravi genij za izvlačenje zeca iz šešira i spašavanje beznadnih situacija.

18 Sestre

Do deset sati toga jutra Tammy je odgovorila na sve pozive, razgovarala sa četiri agenta, odgovorila na e-mail pisma i svojoj asistentici predala gomilu pisama za tipkanje. Morala ih je potpisati prije nego što ode, a morala je biti na aerodromu u jedan kako bi stigla na let za New York u tri sata popodne. Bilo je posve nemoguće objasniti svojoj obitelji na što liči njezin svakodnevni život, i pod kakvim pritiskom živi da bi svoju seriju održala na vrhuncu gledanosti. Nakon što je uzela treću šalicu kave, vratila se u ured bacivši usput pogled na sićušnog psa koji je spavao ispod stola. Juanita je podigla glavu, žmirkajući, okrenula se na bok i nastavila spavati. Tammy je dobila Juanitu još dok je bila na koledžu i od tada je nije napuštala. Kujica je imala dlaku boje cimeta i drhturila je sve dok je ne bi prekrila kašmirskom vestom. Kada je napuštala ured i odlazila u kupovinu, Tammy je stavljala Juanitu u svoju torbu. Nosila je Hermes Birkin - idealnu za prenošenje malenog psa. - Bok, Juanie. Kako si, dušice? - Psetance je uzdahnulo i nastavilo sa spavanjem. Ljudi koji su ulazili u Tammyn ured pažljivo su gledali gdje gaze. Da se bilo što dogodi Juaniti, to bi ubilo Tammy. Bila je neprirodno vezana za svog psa, kao što je njezina majka znala naglasiti. Bio je to nadomjestak za sve što joj je nedostajalo u životu: muškarca, djecu, prijateljice s kojima je izlazila, svoje sestre. Činilo se da svu ljubav koju posjeduje sada daruje samo Juaniti. Kujica se jednom izgubila negdje u zgradi i svi su krenuli u potragu, dok je Tammy očajnički plakala i čak istrčala na ulicu ne bi li je našla. Naposljetku su je našli kako spava pored grijalice na setu. Sada ju je poznavala cijela zgrada, kao uostalom i Tammy zbog uspjeha u poslu, ali svojom opsjednutošću psom. Tammy je bila izvanredno lijepa, s grivom duge kovrčave crne kose koja je bila tako bujna i raskošna da su neki posumnjali kako nosi periku. Kosa je bila vatreno crvena, a Tammy imala zelene oči, tragove pjegica po nosu i obrazima koje su davale vragoljast i mladenački izgled. Bila je najnižeg rasta od svih sestara i posjedovala je neodoljiv šarm ako trenutačno nije trčala u četrnaest različitih pravaca na rubu nervnog sloma zbog svoje serije. Napuštanje ureda i odlazak na aerodrom doživljavala je kao presijecanje pupčane vrpce, ali znala je da mora ići kući za Dan neovisnosti kako bi bila sa svojim sestrama i roditeljima. Uostalom, bilo je to dobro vrijeme za pauzu jer su i glumci bili na dopustu. Teže je bilo za Dan zahvalnosti i Božić jer su se u tim razdobljima odvijale prave bitke za gledanost. No ona je i tada odlazila kući, bez obzira na sve. Ponijela je sa sobom dva mobitela i svoje računalo. E-mail je mogla provjeriti na svom BlackBerryju i tako je, kamo god otišla, bila u stalnoj komunikaciji sa svojom ekipom. Tammy je bila savršen profesionalac, tipična poslovna žena s televizije. Roditelji su bili ponosni na nju iako su se ponekad brinuli zbog njezina zdravlja. Bilo je upravo nemoguće uvjeti pod takvim stresom, s tolikom odgovornošću na leđima i pritom izbjeći zdravstvene probleme. Majka ju je molila da malo uspori, dok se otac otvoreno divio njezinim uspjesima. Sestre su joj veselo govorile da je luckasta, što je donekle i odgovaralo istini. Tammy je i 19 Danielle Steel

sama znala reći da trebaš biti lud i televizijski posao i da joj upravo zato toliko odgovara. Bila je uvjerena da je jedini razlog njezinog preživljavanja normalan život koji je proživjela dok je odrastala u svojoj obitelji. O tome su sanjali mnogi ljudi, ali nisu imali takvu sreću. Malo je njih imalo tako brižne roditelje koji su se međusobno voljeli i koji su svojim kćerima bili i ostali čvrst oslonac. Ponekad joj je nedostajao taj sretni kućni život. Otkako je otišla nikada se više nije osjećala potpunom. A i sestre su bile rasute po svijetu. Annie je bila u Firenci, Candy je putovala svijetom snimajući za magazine i nastupajući na revijama u Parizu, a Sabrina je živjela u New Yorku. Ponekad su joj jako nedostajale, a vremenska razlika između mjesta gdje su živjele bila je velika, tako da su najčešće pisale mailove. Kada bi je nazvale na mobitel dok je trčala s jednog sastanka na drugi, ili na set, mogle su razmijeniti tek par riječi. Jedva je čekala ovaj vikend da provede neko vrijeme s njima. - Auto ti je dolje, Tammy - napomene njezina asistentica Hailey, provirivši kroz vrata ureda u dvanaest i četrdeset. - Trebam li još što potpisati? - upita je Tammy zabrinuto. - Naravno - reče Hailey stavljajući na stol svežanj pisama i pružajući joj penkalu. Tammy letimično pogleda pisma i našvrlja svoj potpis na svako od njih. Sada barem može otputovati mirne savjesti. Obavila je sve što je važno. Nije mogla podnijeti da ode na vikend i ostavi neraščišćen stol iza sebe, zbog čega je nerijetko žrtvovala subotu pa čak i nedjelju i gotovo nikada nije koristila slobodno vrijeme vikenda. Imala je kuću na Beverly Hillsu koju je jako voljela. Stanovala je u njoj već tri godine i još uvijek nije završila s uređenjem. Nije željela angažirati dekoratera nego sve uraditi sama, za što jednostavno nije imala vremena. Ostalo je još mnoštvo neotvorenih kutija s keramikom i raznim ukrasnim drangulijama koje nije otvorila otkako je prodala prošlu kuću. Jednoga dana, obećala je sebi i roditeljima, malo će usporiti, ali znala je da još nije vrijeme za to. Ovo je bio vrhunac njezine karijere, serija je bila izvanredno uspješna, i ako sada izgubi zalet, mogla bi izgubiti svoju šansu. Istina je bila da je ona voljela taj svoj užurbani, ludi i nekontrolirani život. Voljela je i svoju kuću, svoj posao i prijatelje, iako za njih gotovo nikada nije nalazila vremena. Voljela je Los Angeles, baš kao što je Annie voljela Firencu, a Sabrina New York. Jedina koja nije vodila brigu o mjestu u kojem živi bila je Candy. Ona je bila zadovoljna svugdje gdje je postojao hotel s pet zvjezdica; jednako zadovoljna u Parizu, Milanu, Tokiju kao i u svom njujorškom apartmanu. Tammy je znala reći da je Candy u srcu nomad. Druge sestre su bile vezane za gradove u kojima su živjele, i za mjesta koja su izgradile u svojim vlastitim svjetovima. Iako je Candy bila samo osam godina mlađa od Tammy, izgledala je poput bebe. Njihovi su životi bili nevjerojatno različiti.

20 Sestre

Candyn profesionalni život vrtio se oko toga koliko je lijepa - bez obzira što se ona sama nije time razmetala. Tammy se pak u svojoj profesiji bavila ljepotom drugih i koristila svojom pameću, iako je i sama bila iznimno privlačna žena o čemu nikada nije ni mislila. Bila je prezaposlena da bi se uzrujavala oko takvih tričarija, i zato u njezin život nije već dvije godine ušao niti jedan muškarac. Za njih nije bilo vremena. Osim toga rijetko su joj se svidjeli tipovi koje je sretala. Nije željela izlaziti s ljudima iz šoubiznisa. Većina takvih bili su odveć ekscentrični, samoljubivi i puni sebe. Na trenutke joj se činilo da je prestara za njih. Više su voljeli izlaziti s glumicama, a većina onih koji su je pozvali na spoj bili su oženjeni i varanje žena im je bilo važnije od ozbiljne veze. Ona nije imala nikakve tolerancije prema glupostima, lažima, narcisoidnosti, i svakako nije željela biti ničija ljubavnica. Glumci koje je susretala bili su tek pravi idioti. Kad je tek došla u L. A. i počela raditi, imala je milijun čvenkova, od kojih je većina završila loše ili razočaravajuće iz ovog ili onog razloga. Osim toga pristala je i na mnoge sastanke naslijepo. Sada, kad je sve to bilo iza nje, bila je najsretnija kad bi boravila u svojoj kući s Juanitom opuštajući se od ludog dana. Nije imala vremena ni energije za dosađivanje po otmjenim restoranima s nekakvim jadnicima, koji bi joj nastojali objasniti sve detalje svog lošeg braka, i kako je grozna njihova uskoro-bivša-žena i kako će papiri za rastavu biti sređeni već za koji dan i tome slične baljezganje. Što se tiče normalnih samaca, takve je bilo teško pronaći, a ona u svojoj dvadeset devetoj nije osjećala žurbu za udajom. Više ju je zanimala njezina karijera. Majka ju je, doduše, svake godine upozoravala da vrijeme brzo prolazi i da će jednog dana biti kasno. Tammy nije znala treba li joj vjerovati, ali u svakom slučaju nije bila zabrinuta. U ovom je trenutku osvajala Hollywood i istinski uživala u tome, čak i ako pritom treba žrtvovati društveni život i izlaske s muškarcima. Stvari su joj odgovarale takve kakve jesu. Pet minuta nakon što je uzela Juanitu i stavila je u svoj Birkin, zgrabila je svežanj dokumenata i svoje računalo i strpala ih u torbu. Asistentica joj je već poslala prtljagu u automobil koji je čekao pred ulazom. Neće joj trebati mnogo toga za vikend; možda traperice, majice, bijela pamučna suknja za proslavu i dva para Louboutin espadrila. Na ruci je imala nekoliko narukvica i unatoč manjku brige za izgled njezin ležerni stil je bio besprijekoran. Još uvijek je bila dovoljno mlada da joj pristaje sve što stavi na sebe. Juanita je iz sigurnosti svoje torbe zvjerala naokolo s velikim zanimanjem, drhtureći dok je Tammy trkom izlazila iz ureda mašući na pozdrav asistentici i ulazeći u dizalo. Dvije minute kasnije bila je u automobilu i jurila prema zračnoj luci. Našla je vremena da za vožnje obavi još par razgovora i bila je pomalo ljuta kad je saznala da su drugi ranije napustili urede i otputovali na vikend. Na pola puta do zračne luke konačno se mogla opustiti i zavaliti u sjedište. Dio posla je namjeravala obaviti u zrakoplovu. Toplo se nadala da do nje neće sjesti kakav brbljavac.

21 Danielle Steel

Majka je znala govoriti da će čovjeka svog života možda sresti baš u zrakoplovu. Tammy se nasmijala na tu pomisao. Nije tražila princa na bijelom konju. Gospodin Normalni bi bio posve dovoljan, ali ona nije tražila ni takvog. U ovom trenutku nije tražila baš nikoga. Jedino je željela izgurati još jednu sezonu sa serijom i održati razinu gledanosti ovako visokom. To je već bio težak zadatak, s nevoljama kao što su trudnoća glavne glumice. Još uvijek nije imala pojma kako će to riješiti. Smislit će već nešto. Morat će. Tammy bi uvijek pronašla neku spasonosnu ideju. Bila je poznata po tome. VIP služba ju je već čekala u zračnoj luci, a službenica odmah prepoznala. Ovo nije bilo prvi put da koristi njihove usluge. Žena je sredila sve formalnosti, preuzela njezinu torbu i nije propustila napomenuti kako je Juanita slatka. - Jesi li čula, Juanie? - reče Tammy, saginjući se da poljubi čiuavu. - Rekla je da si slatka. I jesi. Juanita je umjesto odgovora zadrhtala. Tammy je u torbu utrpala i ružičastu kašmirsku vestu koju će joj navući u zrakoplovu. Često se znala tužiti da je prva klasa poput hladnjače u koju možeš objesiti meso. Uvijek se smrzavala u zrakoplovu. Možda i zato jer je preskakala obroke i nikada nije dovoljno spavala. Jedva je čekala da se preko vikenda naspava u roditeljskoj kući. Pri pomisli na kuću obuzeo bi je osjećaj da se vraća u majčinu utrobu. Bilo je to jedino mjesto u svemiru gdje se osjećala voljenom i paženom i gdje nije morala voditi brigu ni o kome. Majka je obožavala skakati oko nje, bez obzira što je već odrasla. Jedva je čekala popričati sa sestrama o trideset petoj obljetnici braka njihovih roditelja, koja će biti u prosincu. Željele su za njih prirediti veliku zabavu. Dvije su sestre smatrale da se proslava treba održati u Connecticutu, ali Tammy je mislila da valja prirediti veliku, otmjenu zabavu u nekom njujorškom hotelu. Bila je to, naposljetku, značajna obljetnica. VIP služba ju je ostavila na izlazu prema kontrolnom prolazu. Dok je prolazila kroz detektor, držala je Juanitu koja je prestrašeno drhtala, i po izlasku je ponovno stavila u torbu. Laknulo joj je kad je shvatila da će sjedište do nje biti prazno. Na slobodno mjesto je stavila svoju torbu i izvadila poslovne materijale. S obzirom da je u zrakoplovu vladala ledena hladnoća, navukla je vesticu na Juanitu. I sama je odjenula nešto toplije i kada je zrakoplov poletio već je bila zadubljena u rad. Odbila je pjenušac koji bi je samo uspavao, izvukla iz torbe bocu vode i dala malo psu. Letjeli su iznad sredine kontinenta kada je konačno odložila papire, zavalila se u sjedište i zatvorila oči. Preskočila je i ručak, a nije željela niti gledati filmove na DVD-u, jer ih je ionako već sve odgledala na privatnim projekcijama. Produžila je sjedište i spavala ostatak puta. Bio je to ludi tjedan, ali sada, kada je konačno izvan ureda, počela se opuštati. Željela je biti budna i odmorna kada konačno ugleda svoje sestre. Morale su toliko toga nadoknaditi i ispričati jedna drugoj. No još je više žudjela za trenutkom kada će zagrliti svoju majku. Bez obzira koliko je utjecaja imala u Hollywoodu i na televiziji, uvijek se istinski radovala povratku kući. 22 Sestre

ČETVRTO POGLAVLJE

S

abrina je napustila svoj ured oko šest sati. Namjeravala je otići i ranije, ali ostalo je još mnoštvo dokumenata koje je morala provjeriti i potpisati. Posao se obično dovršavao do vikenda, ali ovaj put će zbog praznika uzeti još jedan slobodan dan i željela je da svi dokumenti budu predani na sud do utorka kada će se vratiti. Sabrina nije voljela ostavljati repove. Bila je odvjetnica specijalizirana za obiteljske parnice u jednom od najpoznatijih ureda u New Yorku. Bavila se predbračnim ugovorima, rastavama i teškim slučajevima određivanja skrbništva. Sve ono čega se nagledala u svojih osam godina prakse odagnalo je kod nje svaku želju za udajom, iako je bila luda za svojim dečkom koji je bio uistinu dobar čovjek. Chris, odvjetnik u jednoj drugoj firmi, bavio se protutrustovnim parnicama i upravo je radio na procesu koji je trajao već godinama. S tim pouzdanim, dragim i nježnim čovjekom Sabrina je bila u vezi već tri godine. Bile su joj trideset i četiri. Ona i Chris nisu živjeli zajedno, ali su noći provodili jedno s drugim, u njezinom ili njegovom stanu, tri ili četiri puta tjedno. Roditelji su nakon nekog vremena prestali zapitkivati kad će vjenčanje. Ovakav način života je za sada funkcionirao. Chris je bio pouzdan poput stijene. Sabrina je znala da može računati na njega i voljela je vrijeme koje su provodili zajedno. Uživali su u kazalištu, klasičnoj glazbi, baletu, planinarenju, šetnjama, igranju tenisa, i zajedničkom vremenu preko vikenda. Većina njihovih prijatelja već je bila u braku i mnogi su imali djecu. Sabrina još nije bila spremna na razmišljanje o tome i nije to ni željela. Oboje su zauzimali važna mjesta u svojim tvrtkama. On je bio u svojoj trideset sedmoj i znao je ponekad izraziti želju za djecom i osnivanjem obitelji. Ona se u načelu nije protivila jer je i sama željela djecu jednoga dana, ali ne baš sada. Činjenica je bila da je u svojoj trideset četvrtoj bila posljednja od svojih prijateljica koja je s time odugovlačila. Činilo joj se da ono što Chris i ona dijele nije ništa lošije od braka, ali bez glavobolja, opasnosti od razvoda i sve one boli kojoj je svakodnevno svjedočila. Nikada nije željela postati kao neka od njezinih klijentica, mrzeći muškarca za kojega se udala, duboko razočarana ishodom braka. Voljela je Chrisa i voljela je njihov život baš onakav kakav je bio. Sada se spremao na posjet njezinim roditeljima u Connecticutu. Znao je koliko joj je to značilo i koliko voli svoje sestre i roditelje. I njemu su bili veoma dragi. Uostalom, nije bilo ničega kod Sabrine što on nije volio, osim možda njezine averzije prema braku. Takva vrsta odbojnosti mu nije bila baš posve jasna s obzirom da su joj roditelji imali izuzetno sretan brak. Dobro je znao da je priroda njezinog posla donekle odvraća od braka. Na početku 23 Danielle Steel

njihove veze, mislio je da će se vjenčati za koju godinu. Sada su već živjeli po dobro uhodanoj rutini. Stanovi su im bili udaljeni tek nekoliko blokova i posjete im nisu predstavljale nikakav problem. Imali su ključeve obaju stanova. Kada je morala ostati na poslu do kasna, nazvala bi ga i on bi otišao do njezina stana i uzeo Beulah, njezinu kujicu baseta, koja joj je bila zamjena za dijete. Bio je to njegov poklon za Božić prije tri godine i Sabrina ju je obožavala. Beulah je bila crno bijeli harlekinski baset, žalosnog pogleda tipičnog za svoju pasminu i sličnog karaktera. Kada joj nisu posvećivali dovoljno pozornosti, upala bi u ozbiljnu depresiju i trebalo bi nekoliko dana ulagivanja da iz nje izađe. Spavala je na podnožju njihova kreveta iako je bila teška svojih dvadeset sedam kilograma. Chris se nije tužio jer je on bio taj koji ju je donio u kuću. Dar je bio pun pogodak, a tako je ostalo i do danas. Sabrina je napustila ured i otišla kući po Beulah. Našla ju je kako sjedi na omiljenoj stolici uz kamin s izrazom duboke uvrijeđenosti. Očito je znala da njezina gazdarica kasni i da je još nije nahranila ni prošetala. - Dođi - reče Sabrina čim je ušla u kuću - nemoj biti takav mrgud. Morala sam završiti posao. Znaš da ti ne mogu dati večeru prije puta jer će ti biti zlo u autu. Beulah je patila od mučnina za vrijeme vožnje i mrzila je putovanja. Do Connecticuta je trebalo dva sata, ili još više, s obzirom na pojačani promet vikendom. Bit će to duga, polagana vožnja, a Beulah mrzi preskakanje obroka. Zbog nedostatnog kretanja bila je sklona debljanju. Chris ju je običavao izvoditi na dulje šetnje vikendom kad je i sam trčao po parku, ali u posljednje vrijeme oboje su bili previše zauzeti. On je radio na velikom slučaju, a ona je paralelno vodila šest brakorazvodnih parnica od kojih će barem tri biti na sudu. Imala je brojne obveze i bila je vrlo tražena među njujorškom elitom kao odvjetnica specijalizirana za obiteljsko pravo. Sabrina ponudi psu slatkiš, ali debela basetica okrene glavu odbijajući jesti. Kažnjavala je gazdaricu, kao što joj je bio običaj. Sabrina se samo nasmijala. Chris je mnogo bolje od nje znao kako treba odobrovoljiti Beulah, imao je mnogo više strpljenja s njom. Sabrina je jedva čekala da krene. Spakirala se večer ranije i sada se samo trebala presvući iz radne odjeće, tamnosivog lanenog kostima koji je nosila na sudu tog jutra, sivkaste svilene bluze na koju je stavila nisku bisera i cipela s visokom petom. Odjenula je traperice i pamučnu majicu i navukla sandale. Jedva je čekala trenutak dolaska, a znala je da će to biti oko deset sati i da će Candy i Annie već biti tamo. Tammy sigurno neće stići prije dva sata ujutro. Njezin zrakoplov slijeće na JFK tek u 11.30 navečer a nakon toga još moći voziti do Connecticuta. Sabrina je jedva čekala trenutak kad će opet biti na okupu. Što se nje tiče ti su trenuci bili previše rijetki. Ona i Chris su prije dvije godine posjetili Tammy u Californiji. Iako su obećali da će opet doći, od tada više nisu našli vremena za putovanje. Sjajno su se proveli s Tammy unatoč njezinoj prezaposlenosti. Dvije 24 Sestre

najstarije sestre imale su najizraženiju radnu etiku u obitelji i Chris ih je s pravom nazivao radoholičarkama. On je bio mnogo opušteniji; odlazio je iz ureda u razumno vrijeme i nije želio raditi vikendom. Sabrina je uza se uvijek imala prenatrpanu aktovku, sa stvarima koje je trebala pročitati ili pripremiti za neki slučaj. I Chris je bio dobar odvjetnik, ali je imao mnogo opušteniji odnos prema životu, i stoga su bili dobra kombinacija. On ju je nastojao malo opustiti, a ona se brinula da on ostane u radnoj kondiciji i da ne odgađa poslove čemu je ponekad bio sklon. Znala je i zanovijetati, ali on je to dobro podnosio. Željela je da i Tammy nađe nekog poput njega, ali za sada nije bilo nikoga u njezinom životu. Sabrini se nije svidio nijedan od muškaraca s kojima je Tammy izašla u posljednjih desetak godina. Bila je pravi magnet za samožive, teške muškarce. Sabrina je pak izabrala čovjeka koji je naličio njihovom ocu: opuštenog, dragog, dobrodušnog i brižnog muškarca. Bilo je teško ne zavoljeti Chrisa i oni su ga uistinu i voljeli. Čak je i pomalo sličio na tatu, zbog čega su je ostale cure podbadale nakon što su ga prvi put vidjele. Sada je svima bio drag kao što je bio drag i samoj Sabrini. Jedini je problem bio što se ona nije željela udati ni za njega ni za bilo koga drugoga. Bojala se da bi to moglo pokvariti sve, baš kao što je imala prilike vidjeti toliko puta Toliki su joj parovi ispričali kako je među njima sve bilo divno dok su samo živjeli zajedno, ponekad i godinama, a onda, nakon vjenčanja, sve bi otišlo u vjetar. On ili ona bi se pretvorili u čudovišta. Nije vjerovala da bi Chris ili ona mogli postati baš takvi, ali nije to željela ni provjeriti. Stvari su bile savršene ovakve kakve su sad. Beulah je žalosno promatrala dok je Sabrina odlagala prtljagu pored izlaznih vrata. Nadala se da će ostati unutra. - Nemoj me tako gledati, budalice. Ideš sa mnom. - Rekavši to, uzela je povodnik, i Beulah je sišla sa stolice, mašući repom, konačno iskazujući radost. - Vidiš, stvari nisu tako loše kako se čine, je li tako? - Prikopčala je uzicu, ugasila svjetla, uzela torbu i zajedno s Beulah izašla iz stana. Automobil je bio u obližnjoj garaži. Nikad ga nije koristila za prijevoz u gradu, već samo za duža putovanja. Prešla je kratak put do garaže. Stavila je kofer u prtljažnik, dok je Beulah zauzela dostojanstvenu pozu na prednjem sjedištu i sa zanimanjem promatrala okolinu. Sabrina je bila sretna što su njezini roditelji voljeli pse svojih kćeri. Kad su bile djevojčice, imale su kokera, ali roditelji nisu već godinama imali novog psa. Njihove su pse nazivali svojom unučadi. Dosadašnja je situacija takvo što i dopuštala. Sabrina je uvijek pretpostavljala da će se prva udati neka od mlađih sestara vjerojatno Annie. Candy je bila još premlada i neraspoložena za veze. Uvijek je imala posla s pogrešnim osobama, koje su privlačili samo njezin izgled i slava. Tammy je, kako se činilo, tijekom posljednjih dviju godina, odustala od sastanaka s muškarcima, a činilo se da ni ona, u svom ludom poslu, nije mogla naići na pristojnog čovjeka. Ona i Chris su bili zajedno na način koji ih je činio 25 Danielle Steel

sretnima. Annie je bila jedina koja bi je možda mogla odlučiti na brak. Dok je izlazila iz garaže, Sabrina se pitala koliko je ozbiljna veza između njezine sestre i novog joj dečka. Činilo se da mu je jako privržena i povjerila im je upravo sjajan. Možda ipak nedovoljno sjajan za brak. Usput je priopćila Sabrini da se on vraća u New York krajem godine. Sabrina je odmah shvatila da je to jedini razlog koji bi mogao natjerati Annie da napusti Firencu. Obožavala je život koji je tamo stvorila, i to je brinulo Sabrinu. Što ako se nikada ne vrati iz Europe? Mnogo je teže otići u posjetu u Firencu nego u L. A. kod Tammy. Mrzila je činjenicu da su tako udaljene jedna od druge. Nedostajale su joj. Vidjela bi Candy tek tu i tamo kad bi obje našle malo vremena. Sabrina bi uspjela organizirati kakav zajednički ručak ili večeru ili barem kavu, ali druge dvije sestre bi viđala uistinu rijetko. Ponekad bi joj se činilo da ona najviše pati zbog toga. Njezin osjećaj povezanosti sa sestrama i općeniti osjećaj za obitelj bio je snažan, snažniji od bilo kakvih osjećaja za druge ljude, čak i onog prema Chrisu, ma koliko ga voljela. Nazvala ga je činije izašla na autocestu. Upravo je došao kući nakon partije skvoša s prijateljem i bio prilično iscrpljen, ali i sretan što je pobijedio. U koliko sati dolaziš sutra? - upitala je. Već joj je nedostao. Osjećala je koliko joj nedostaje svake noći koju bi proveli razdvojeni, što je zajedničke trenutke činilo još slađima. - Doći ću popodne, prije proslave. Ostavit ću te da provedeš neko vrijeme sama sa sestrama. Znam ja kakve ste vi cure. Cipele, frizure, dečki, haljine, posao, moda. Ima puno toga o čemu želite pričati. - Bockao ju je, ali nije mnogo griješio. Kad god bi se našle zajedno, sestre su se ponašale poput tinejdžerica, smijale su se, brbljale i hihotale do kasno u noć. Jedina razli ka u odnosu na njihove mlađe dane bila je u tome što su sad i pušile i pile i bile mnogo ljubaznije prema svojim roditeljima. Sada su shvaćale koliko su sretne što ih imaju, i kako su otac i majka divne osobe. Kao tinejdžerice, ona i Tammy su znale zadavati svojoj majci grdnih briga. Candy i Annie su bile lakše i uživale su u slobodi koju su morale izboriti dvije starije sestre - ponekad uz velik trud. Sabrina je uvijek govorila koliko je iscrpila svoju majku, ali i ona je bila na trenutke pretjerano stroga. Znala je da je odgoj četiriju djevojčica morao biti težak zadatak. Majka, kao i otac, izvršili su taj zadatak izvrsno. Ipak, moralo se priznati da je otac najveći dio težih odluka prepustio majci i često joj popuštao što je znalo razbjesniti Sabrinu. Tražila je njegovu podršku, a on se nije htio miješati u njihove bitke. Nije bio onaj koji se bori, već onaj koji voli. Majka je pak, bila izravnija i spremna da se zamjeri kćerima ako smatra da je u pravu. Sabrina ju je smatrala hrabrom i veoma je poštovala. Nadala se da će jednoga dana biti jednako dobra majka ako se uopće usudi imati vlastitu djecu. Još uvijek je odgađala takvu odluku kao i onu o braku. U trideset četvrtoj njezin biološki sat još nije otkucao svoje. Nije osjećala žurbu. 26 Sestre

Tammy se naprotiv, osjećala nelagodno pri pomisli da neće imati djecu ako ne naiđe na pravog muškarca. Prošlog je Božića priznala da će jednog dana otići u banku sperme ako to bude nužno. Nije željela propustiti majčinstvo samo zato što nije uspjela naći nikoga prikladnog za brak. Ali bilo je još uvijek prerano za tako nešto i sestre su je uvjeravale da ne paničari ili će opet završiti s nekim pogrešnim. To joj se često događalo i sada se činilo da je potpuno odustala od traženja. Izjavila je da su svi muškarci koje je srela potpuno ludi i Sabrina joj nije moglo proturječiti, sjećajući se onoga što je i sama vidjela tijekom proteklih godina. I ona je mislila da su Tammyini frajeri bili pravi jadnici. Nasreću, Chris nije bio nalik nikakvom luđaku ni jadniku i sve su se sestre slagale oko toga. Sabrina je bila mnogo luđa od njega, barem što se tiče odnosa prema braku. Još uvijek nije željela ni muža ni dijete, a možda će tako i ostati. Nije željela nikakvu promjenu u njihovom odnosu. - Što ćeš raditi večeras? - upitala ga je kad se već ubacila u rijeku automobila. Bit će teško ikamo stići pri ovoj brzini, ali bilo je lijepo razgovarati s njim kao i uvijek. Rijetko su se svađali, a kada se tako nešto i dogodilo, brzo bi to riješili. I u tome bio sličan njezinom ocu. Otac je jednostavno mrzio svađe bilo koje vrste, kako sa ženom tako i sa kćerima. Bio je čovjek izvanredno ugodnog karaktera, a takav je bio i Chris. - Mislim da ću pripraviti večeru, pogledati utakmicu na televiziji i ići u krevet. Slomljen sam. - Znala je koliko je teška parnica za naftnu kompaniju na kojoj je radio. Radilo se o zagađenju okoliša i takav se slučaj mogao vući godinama. Bio je savjetnik u parnici i stekao je mnogo publiciteta. Sabrina je bila jako ponosna na njega. - Kako je Beulah? Sabrina pogleda na psa koji je sjedio do nje i nasmiješi se. - Zaspala je. Bila je ljuta na mene kad sam došla kući. Zakasnila sam. Ti si puno bolji prema njoj nego ja. - Oprostit će ti sve čim je pustiš da se igra u travi i goni zečeve. Iako gradski pas, bila je lovac u duši, a jedino što je mogla loviti bili su golubovi u parku kad bi je Chris izveo na šetnju. - Malo ću protrčati s njom sutra kad stignem. - To joj je potrebno. Počinje se debljati - odgovori Sabrina. Čim je to izgovorila, Beulah se uz trzaj probudi i zagleda u nju kao da su je riječi koje je začula opet uvrijedile. - Oprosti, Beulie, nisam tako mislila. - Pas se ponovno sklupča na sjedištu uz glasno brundanje i nastavio spavati. - Nadam da je Juanita neće opet napasti zabrinuto će Sabrina. - Prošli put ju je gadno prestrašila.

27 Danielle Steel

- To je stvarno zbunjujuće. Kako se Beulah može bojati psa teškog dvije-tri kile? - Juanita misli za sebe da je doga. Uvijek napada druge pse. - Moj je sendvič veći od nje. Smiješna je, sliči na šišmiša. - On se nasmije, pomislivši na tri psa u obitelji, jednog smješnijeg od drugog. Candyna jorkširka bila je prava princezica, s vječnim mašnicama u kosi, koje je čiuaua čupala čim bi joj se pružila prilika. Bila je pravi napadač od tri kilograma. - Nemoj tako - upozori ga Sabrina. - Tammy misli da je veličanstvena. - Mislim da je ljubav slijepa, čak i kad se radi o psima. Bar je tvoja sestra Annie pri pameti. - Uvijek je mrzila pse. Misli da su dosadni. Jednom je ošišala maminog kokera do kože. Bila je poslije toga u kazni tri tjedna. Annie se opravdavala da je psu bilo prevruće usred ljeta sa svom tom dlakom. Jadan pas je izgledao stvarno žalosno. Oboje su se smijali toj zgodi zgodom, a zatim, kako je promet postajao sve gušći, Sabrina odluči prekinuti razgovor. Rekao joj je da je voli i da će se vidjeti sljedeći dan kod njezinih roditelja. Razmišljala je o njemu dok je vozila osjećajući se sretnom što ga je srela. Nije bilo lako naići na dobrog muškarca, a tako dragi poput Chrisa bili su rijetki. Bila je svjesna toga i osjećala je duboku zahvalnost zbog sreće koju su pružali jedno drugom. Svake godine im je bilo sve bolje i bolje i zbog toga njezina majka nije nikako mogla razumjeti njezin nedostatak interesa za brakom. Sabrina je jednostavno bila takva i uvijek je napominjala da to nema veze ni sa kakvom Chrisovom manom. On je i te kako želio brak, ali bio je beskrajno strpljiv s njom. Nikada nije vršio pritisak i prihvaćao ju je onakvom kakva jest, s njezinim fobijama i svime ostalim. Vožnja do Connecticuta bila je duga i polagana. Nazvala je kući da se ispriča zbog zakašnjenja, a majka joj je rekla da su Annie i Candy već stigle i da sjede pored bazena. Dodala je da obje izgledaju sjajno, iako Candy nije nabacila ni grama, ali barem nije ni mršavija nego prije. Annie im je pričala o Charlieju . Stvar zvuči ozbiljno, rekla je majka, i Sabrina se na nasmiješila. - Doći ću što je prije moguće, mama. Žao mi je što kasnim. - Znam da hoćeš, dušo. Ne brini. Znam da ti je teško napustiti ured. Kako je Chris? - Dobro je. Dolazi sutra popodne. Želio mi je ostaviti malo vremena s curama. Uvijek ima razumijevanja za to. - Stvarno ima - složi se majka. - Oprezno vozi, Sabrina. Ne žuri. Ionako ćemo ostati dokasna. Tammy neće doći do dva. I ona je danas morala raditi. 28 Sestre

Obje radite mnogo, ali imate i rezultate, moram priznati. Ne znam gdje ste pokupile takvu radnu etiku. Ne sjećam se da smo tata i ja radili baš toliko. - Hvala, mama. - Majka nikada nije štedjela pohvale. Bila je ponosna na svoje djevojčice, i svaka je od njih, na svoj način, uistinu bila uspješna. Što je još važnije, sve su one bile sretne i svaka je pronašla svoje mjesto u životu. Majka ih nikada nije međusobno uspoređivala, niti kad su bile male, i svaku je od njih gledala kao individuu, s različitim talentima i potrebama. To je svakako jedan od razloga što je njihov odnos s majkom još uvijek tako dobar. I svaka je od njih na svoj način bila luda za mamom. Bila je poput najbolje prijateljice, čak i više od toga. Imale su njezinu bezuvjetnu ljubav i podršku, ali ona nikada nije gubila iz vida činjenicu da je majka, a ne prijateljica. Sabrini je bilo drago što je tako, i svi su njezini prijatelji također voljeli njihovu majku. Kad su bile male, prijatelji su uživali boraviti u njihovoj kući i znali su da su uvijek dobrodošli, tako dugo dok se pristojno ponašaju. Majka nikada nije dopuštala alkohol i droge, i ne računajući par iznimaka, pravila su se uvijek poštovala. Kada bi se ogriješile o pravila, ona je znala biti stroga. Već je prošlo deset kad je Sabrina parkirala automobil. Pustila je Beulah vani i odmah krenula prema bazenu gdje su bili ostali. Djevojke su bile u vodi, dok su roditelji, ispruženi na ležaljkama, čavrljali s njima. Sabrinina pojava je izazvala opće oduševljenje i ciku. Candy je iskočila iz bazena i zagrlila je pa je Sabrina bila učas mokra. Onda je na red došla Annie i sve tri djevojke su se smijale od radosti. Annie je rekla da je put iz Firence vrijedio ovog trenutka i da Sabrina izgleda fantastično. Ošišala je svoju kao noć crnu kosu koja je sad padala do ramena. Kao djevojčica Annie bi znala govoriti da Sabrina izgleda kao Snjeguljica, sa snježnobijelom kožom, tamnom kosom i velikim plavim očima poput Candynih. Otac je imao plave oči, a Tammy i Annie su naslijedili majčine zelene. Majčina je kosa bila crvena kao Tammyna, iako je mama sad nosila kratku frizuru. Tammy je bila jedina u obitelji s raskuštranom kovrčavom kosom koju je nekada mrzila. Godinama ju je uporno izravnavala. Sada ju je konačno puštala da raste i ona se pretvorila u grivu nježnih kovrča. Sabrina je uvijek bila ljubomorna na Tammynu kosu. Njezina je bila gusta tamna i ravna. I, kao i ostale sestre, na svoj je način bila lijepa žena, dugih nogu i sportske figure, visoka, iako ne kao Candy. Tammy je bila oniža, kao majka, a Annie negdje između njih dvije. Annie je također krasila nesvakidašnja ljepota. - Što je, dakle, s tim momkom, Charlijem? - upita Sabrina Annie dok je močila noge u bazenu, a majka joj pripravljala limunadu. Bila je presretna gledajući svoje tri kćeri i čekajući na četvrtu koja će stići za koji sat. Ovo su bili najsretniji trenuci, dani kada je čitava obitelj bila na okupu. S ljubavlju je pogledala svog muža, a on joj je uzvratio osmijehom. Znao je koliko joj sve ovo znači. Nagnuo se prema njoj i poljubio je. I nakon trideset pet godina zajedničkog života još uvijek su se voljeli i nisu se stidjeli to pokazati. 29 Danielle Steel

Znali su se tu i tamo posvađati, ali nikada ozbiljno. Bio je to stabilan brak još od samog početka. Sabrina se ponekad pitala je li to možda razlog njezine neodlučnosti. Nije mogla vjerovati da će i ona biti toliko sretna, a nije htjela ništa manje od toga. Ako je itko izgledao kao dobar suprug bio je to Chris, samo što Sabrina nije vjerovala da bi ona mogla biti tako dobra žena kao njezina majka. Jane Adams joj je izgledala kao savršenstvo supruge i majke. Jednom joj je to i rekla, i majka je ostala zapanjena. Povjerila joj je da je, kao i svaka druga žena, bila puna nesigurnosti i mana. Uvjeravala ju je da je Jim onaj koji je zaslužan za njihov dobar brak i tvrdila da je on upravo savršen partner. Pričala je koliko je bila prestrašena na početku. Ulazak u brak je velik korak, ali sada je bila uvjerena kako je to nešto uistinu vrijedno truda. - Pričaj mi o Charlieju - bila je uporna Sabrina. - Koliko je to ozbiljno? Jeste li se zaručili? - Ma nismo - blago će Annie. - U svakom slučaju nećemo još neko vrijeme. On je sjajan tip, ali mi smo skupa tek šest mjeseci. Meni je dvadeset i šest i još se ne želim udavati. Ti si na redu prije mene. Kako je Chris? Nikad bolje - odgovori Sabrina kad ih sve prene žestoki lavež Candyne jorkširske terijerke. Urlala je na sirotu Beulah i stjerala je u grm, odakle se preplašena basetica nije mogla ni mrdnuti. Na povratku kući Candy je svratila na mjesto gdje ju je dala na čuvanje. Jako joj je nedostajala dok je bila u Parizu i bila je presretna što je opet s njom. - Moj pas je totalna kukavica - reče Sabrina. - Čini se da joj je samopouzdanje na nuli. Neurotična je i upada u depresije. - Čekaj samo dok je Juanita napadne - dometnu Candy, smijući se. Čak se i Zoe, njezina terijerka bojala Juanite. - Kako je bilo u Parizu? - upita je Sabrina. - Fantastično. Inače ovaj vikend svi idu u St. Tropez. Meni je puno draže ovdje. - I meni - reče Annie uz osmijeh pun sreće. - Svima nam je bolje ovdje - potvrdi Sabrina, smiješeći se pri pogledu na roditelje. Sve je izgledalo tako idilično i mirno. Atmosfera ih je podsjećala na djetinjstvo jer su se opet osjećale voljene, sigurne i zaštićene. Bilo je to mjesto gdje su se uvijek osjećale sretne. Sjedili su i pričali još jedan sat, a onda je otac otišao u krevet. Majka je odlučila ostati još neko vrijeme i pričekati Tammy. Željela je budna dočekati taj trenutak. Sabrina je otišla u sobu tla se presvuče u kupaći kostim. Bila je blaga noć, zrakom su iskrile krijesnice, a voda u bazenu je bila topla. Oko jedan sat poslije ponoći povukle su se u kuću i navukle spavaćice. Na kuhinjskom stolu su ih čekali kolači i limunada.

30 Sestre

- Da ostanem ovdje, postala bih predebela za svoj posao - primijeti Candy, uzimajući komadić kolača i odlažući ostatak na tanjur. - Ne čini mi se da ti prijeti takva opasnost - promrmlja Annie. Postigla je tako mnogo i zaradila toliki novac da takva mršavost vise nije bila nužna. Sjedile su u kuhinji i razgovarale kad se Tammy iskrcala iz svog automobila. Začule su kako se zatvaraju vrata auta i trenutak kasnije ona je uletjela u kuhinju i bacila im se u zagrljaj. Grlile su se, ljubile, smijale i govorile sve u jednom dok je Juanita žestoko lajala. U dvije sekunde kako ju je Tammy spustila na pod uspjela je iščupati Zoeinu masnicu i potjerati Beulah ispod stolice. Svojom osobnošću nije nalikovala na gospodaricu i, iako najmanja, bila je svakako najžešća od svih pasa u kući. Tammy ju je podigla s poda i izgrdila, ali minutu poslije ona je opet počela natjeravati ostale pse po kući. - Nepopravljiva je - ispričavala se Tammy, pažljivo proučavajući svoje sestre. - Moj Bože, sve izgledate super. Tako ste mi nedostajale. - Tammy ovije ruke oko majke i čvrsto je zagrli. Nekoliko minuta kasnije Jane je ustala. Njezin je posao bio gotov. Dočekala je svoje kćeri i sada ih je mogla ostaviti njihovoj zabavi. Znala je da će ostati budne još satima, pričati i izmjenjivati detalje i zgode iz svojih života. Bilo je vrijeme da se povuče i ostavi ih same. - Vidimo se sutra - reče zijevajući dok je odlazila iz kuhinje. Tako je divno što su sve kod kuće. Ovi su trenuci predstavljali krunu zbivanja u njezinom životu. - Lijepo spavaj, mama, vidimo se sutra - ispratile su je uz poljupce baš kao kad su bile male djevojčice. Kad je otišla poslužile su se vinom i ostale u razgovoru do četiri ujutro, a onda se popele u sobe. Njihov je dom bio neobičan po tome što je svaka djevojka imala vlastitu sobu. Uvijek su komentirale koliko je čudno kad se pri svakom povratku ušuškaju u svoj stari krevet, u sobama u kojima su odrasle. Izgledalo mu je da su opet djevojčice i tada bi navrlo mnoštvo sjećanja. Primijetile su da mama baš dobro izgleda i dogovorile se da će sutra popričati o proslavi i napraviti nekakav plan. Bilo je toliko toga što su morale ispričati jedna drugoj, toliko dojmova koje su trebale podijeliti, i ako su ikada među njima postojale kakve napetosti, one su sada u odrasloj dobi posve iščezle. Jedina koja je sačuvala djetinjastu prirodu bila je Candy, ali ona i jest bila veoma mlada. Druge su se osjećale stvarno odraslima, a što se tiče Candy, ona je unatoč svojoj mladosti vodila vrlo zahtjevan život. Brzo je došla do uspjeha i novca i zbog toga je izgledala zrelijom nego što je uistinu bila. Sabrina i Tammy su bile zabrinute za nju i znale su o tome popričati. Candy je u svojoj karijeri supermodela bila izložena vrlo opasnim situacijama. Nadale su se da je tome dorasla. Vrlo ozbiljno je bilo i pitanje njezine ishrane. Annie je tu bila najopuštenija i smatrale je da je s Candy sve u redu. No ona je, na neki način, bila manje svjesna izazova s kojima se Candy svakodnevno susreće i opasnosti 31 Danielle Steel

svijeta u kojem se kretala. Annien je život bio tako jednostavan i boemski da je jedva mogla i zamisliti Candyno okružje. Za nju je to bio drugi planet. Starije su sestre mogle jasnije sagledati opasnosti i rizike koji su joj prijetili i moguću štetu koju bi joj taj svijet mogao nanijeti. Poljubile su se za laku noć i otišle u svoje sobe, a za par minuta Sabrina je ušla u Tammynu sobu da joj kaže koliko je sretna što je vidi. Tammy je sjedila na krevetu u svojoj ružičastoj spavaćici dok su joj niz ramena padali crveni uvojci. - Tako bih voljela da živiš malo bliže - tužno će Sabrina. - I ja bih to voljela - odvrati Tammy. - Silno mi nedostajete. Takvi me osjećaji obuzmu svaki put kad vas vidim. Ali ovdje nema za mene pravog posla. Sve velike stvari se događaju u L. A.-u. - Znam - kimnu Sabrina. - Trebala bih te češće posjećivati. Previše sam zakovana tamo - potuži se. - Tako je sa svima - potvrdi Tammy. - Ovi trenuci brzo prođu i ja mrzim čekati šest mjeseci da bih vas vidjela. Ponekad poželim da sve još živimo ovdje s mamom i tatom i da još nismo odrasle. - I ja isto - složi se Sabrina i opet je zagrli. - Drago mi je da se još uvijek uspijemo okupiti kao sada. I to je nešto. Možda bismo mogle organizirati putovanje do Firence i sve tri skoknuti tamo da posjetimo Annie. To bi bilo sjajno. Možda bi i mama i tata htjeli ići. - Ne znam bi li tata, ali mama bi mogla pristati. On uvijek misli da bez njega u uredu nitko ne bi preživio. - Tammy se nasmije. - Ja mislim tako kad je o meni riječ, a sigurna sam da je i kod tebe slično. Stvarno trebamo pokušati provoditi više vremena zajedno. U ovom smo trenutku sve još slobodne, nismo u braku i nemamo djecu. Kasnije će biti mnogo teže. Moramo to učiniti dok još možemo. - Potpuno se slažem - reče Sabrina ozbiljno, dok je Juanita izvirila glavom ispod pokrivača i zarežala na nju. Poskočila je preplašena iznenadnim napadom psića jedva većeg od hrčka. Njezina je basetica tvrdo spavala u svojoj sobi. Zašto ne bismo organizirali kakvo putovanje dok smo ovdje? Ja mogu uzeti slobodan tjedan ako to na vrijeme organiziram. - I ja isto, oduševljeno će Tammy, u silnoj želji da se to i ostvari iako joj nije bilo jasno kako će se izvući s poslom. Za vrijeme radne sezone, njezin je život bio prava ludnica. - Pričat ćemo o tome sutra - predloži Sabrina i izađe iz sobe. Bila je tako sretna što je opet sa svojim sestrama. Svaka je od njih osjećala istu sreću. Za to je vrijeme majka iz svog kreveta slušala kako se kreću po kući i šetaju iz sobe u sobu. Sjećala se starih dana, kad je osjećala zadovoljstvo jer su sve 32 Sestre

stigle kući na vrijeme prije mraka. Umirivali su je ti zvukovi zbog spoznaje da je čitava obitelj pod istom krovom. Bila je zahvalna na tolikoj sreći i dok je tonula u san, s radošću je pomislila da će ih gledati još tri dana. Za nju su one predstavljale najveći mogući dar.

33 Danielle Steel

PETO POGLAVLJE

K

ad su se sljedećeg jutra djevojke jedna po jedna ustale iz kreveta, majka je čekala u kuhinji spremna da započne pripremanje posebnog doručka za svaku od njih. Voljela je kuhati za svoje djevojčice, bez obzira što su takve prilike bile rijetke. Otac je već doručkovao i sada je sjedio uz bazen čitajući novine. Želio ih je neko vrijeme ostaviti s majkom i pojaviti se kad bude najživlje. Znao je kako to izgleda kad se pet živahnih žena vrzma naokolo, a on je volio provesti jutra u miru i tišini. Sabrina je oduvijek bila ranoranilac pa je i ovo jutro bila prva na nogama. Zatekla je majku u kuhinji i ponudila joj pomoć oko doručka. Jane je odbila jer je najviše voljela taj posao obaviti sama. Sabrina je uočila kolika sreća zrači iz majčinog lica, i znala je koliko joj mnogo znači što su svi na okupu, makar i na kratko vrijeme. Već je pripravila lonac s kavom i Sabrina je natočila šalicu vrelog napitka. Sjela je za kuhinjski stol da pročavrlja s majkom dok se i ostatak obitelji ne pridruži. Tek što je otpila dva gutljaja, pojavila se Tammy, a odmah iza nje i Annie. Candy će, dakako, biti posljednja. Neke stvari se, ni nakon svih ovih godina, nisu mijenjale. Ona je još čvrsto spavala u svojoj sobi, iako je njezina jorkširka već izašla iz sobe i igrala se u kuhinji s Juanitom. Sabrina je svoju baseticu izvela vani da se sama zabavi u nadi da će pronaći štogod za naganjanje. - Dobro jutro, djevojke - pozdravi ih vedro Jane. Na sebi je imala bijele hlačice, ružičasti topić i niske sandale. Sabrina je morala primijetiti kako još uvijek ima lijepe noge. Tri starije sestre su imale sreću i naslijedile oblik nogu od majke. Candyne beskrajno duge noge potjecale su od očevih gena. - Što ćete za doručak? - upita ih. Sve su se počele izvlačiti da nikad ne doručkuju, da nisu gladne i da je kava posve dovoljna. Doputovale su iz različitih vremenskih zona. Za Candy, koja je još spavala, sada je bilo vrijeme večere. Slično je bilo i s Annie, koja je, iako to nije htjela priznati, osjećala jaku glad. Uzela je naranču iz zdjele i počela je guliti, dok im je majka nalijevala kavu. Iako se osjećala kao da je usred noći, bila je potpuno budna. Tako je bilo i s ostalima. Unatoč putovanju i sinoćnjem bdijenju sve su bile pune energije. Jane je odlučila ispržiti kajganu, ali im je prije toga servirala peciva s maslacem i pekmezom. Sve tri su se uz čavrljanje poslužile hranom. Sabrina je predložila da netko ode probuditi Candy jer će inače spavati do popodneva. Annie je nečujno nestala iz sobe i otišla po Candy i nakon desetak minuta obje su sišle. Majka je do tada već servirala kajganu sa šunkom. Nastavile su gnjaviti da nisu gladne, ali su se svejedno poslužile i to velikim porcijama. Sabrini je bilo drago vidjeti da je i Candy uzela jaja, polovinu krafne i režanj šunke. To je sigurno bio najobilniji doručak koji je pojela u posljednjih nekoliko godina. 34 Sestre

Jane je doručkovala zajedno s njima. - Što biste željele raditi jutros - upitala ih je sa zanimanjem. Nije bilo velikog izbora, s obzirom da je o praznicima sve bilo zatvoreno. Pomislila je da bi možda željele posjetiti neke od prijatelja koji još uvijek žive u gradu. Mnogi su se odselili, sklopili brakove ili pronašli posao u drugim mjestima, ali djevojke su još održavale kontakt s nekolicinom. - Ja bih jednostavno željela provesti vrijeme s vama, cure, i s mamom - izjavi Annie, govoreći zapravo u ime svih. - I s tatom, ako se ne osjeća kao manjina. Znale su da je i on sretan što su one tu, ali oduvijek je bio čovjek koji je zahtijevao malo svog prostora. Kad su bile mlađe, provodio je dosta vremena igrajući golf i tenis s prijateljima, a majka im je rekla da je još uvijek tako. U svojoj pedeset devetoj, još se kretao i ponašao kao mladić i vrijeme ga nije mnogo izmijenilo. Imao je nešto više sjedina u kosi, ali korak mu je bio jednako žustar kao i nekoć. Sve su se slagale da njihova majka izgleda bolje nego ikad. Lice joj je još bilo lijepo i jasnih crta. Mogla je mirne duše lagati i predstaviti se kao netko tko ima deset godina manje. Jedva su mogle povjerovati da je ona dovoljno stara da ima djecu njihovih godina, unatoč činjenici da je rano postala majka. Gotovo da nije imala bora, i svakako je bila žena koja vodi brigu o sebi. Tri put tjedno je odlazila na vježbe, a spomenula je da će možda krenuti i na balet da ostane u formi. Sve što je radila, isplatilo se. Imala je bolju figuru nego kad je bila mlada. Mama, što moramo pripremiti za večerašnju zabavu? - upita je Annie. Majka je odgovorila da će dostavljači doći oko četiri, a gosti oko sedam sati. - Ali ja bih trebala skoknuti do trgovine - napomenula je. - S druge strane autoceste otvoren je nekakav supermarket. Zaboravila sam uzeti ukiseljeno povrće za tatu. Za večeru će biti kobasica, hamburgera, prženih krumpirića i svega što ide uz to. Dostavljači donose hladnu večeru sa salatama, lukom, sushijem i raznim vrstama krema i pita. - Znate kakav vam je otac ako za večeru nema kiselog povrća. Osim toga, ponestalo je majoneze. Nisam se toga ni sjetila sinoć. Otići ću poslije ručka - odluči, ne želeći se odvojiti od njih ni minute. Annie je pogleda s razumijevanjem. - Ja ću ići s tobom, mama. Zašto ne bismo pošle nakon doručka. Neće nam trebati puno vremena. Trgovina o kojoj je majka govorila bila je udaljena tek desetak minuta vožnje. - Ja mogu ići umjesto tebe, ako hoćeš. - Ići ćemo zajedno - reče Jane, dok je sa Sabrinom ispirala posuđe i stavljala ga u perilicu. U ovakvim razdobljima bilo joj je drago što još uvijek ima dvije perilice. U stara vremena nije ni mogla bez njih. Ali sada, kad su ona i Jim ostali sami, prošlo bi i nekoliko dana dok se napune. Obično bi ih uključili i

35 Danielle Steel

prije nego bi bile pune. No sada, kad su sve djevojke bile kod kuće, obje će raditi punom parom. Uz tako mnogo ruku, bilo je potrebno tek par minuta da se počisti kuhinja, i majka je uskoro otišla u sobu po ključeve i novčanik. Vratila se za minutu, a djevojke su se već uputile prema bazenu da potraže oca, dok su ona i Annie krenule prema garaži. Jane je pokrenula svoj mercedes karavan i uputila se prema cesti. Annie je živahno pričala o umjetničkim radionicama u Firenci i novim tehnikama koje je savladala. Sve su se temeljile na starim načelima, a ona je čak naučila sama miješati boje, ponekad koristeći i jaja. - Namjeravaš li se ikada vratiti? - upita je majka, pokušavajući zvučati bezbrižno, i Annie se nasmiješi. Znala je koliko je boli kad je neka od njezinih kćeri daleko od kuće. - Jednog dana, ali ne još - pošteno odgovori. - Sviđa mi se ono što tamo mogu naučiti, i to je zaista lijep život. Prekrasno mjesto za umjetnika. - I New York je takav - dometnu majka, trudeći se da njezine riječi ne zvuče kao nagovaranje. - Samo se nadam da nećeš ostati zauvijek. Grozno mi je što si tako daleko. - Nije to baš tako daleko, mama. Mogu doletjeti za jedan dan, ako me ikada zatrebaš. - Nije u tome problem. Tata i ja smo dobro. Samo bih željela da vas mogu vidjeti više od tri puta godišnje kad dolazite na praznike. To nikako nije dovoljno. Ne bih htjela zvučati nezahvalno i stvarno mi je drago što ste došle. Samo... voljela bih da ste tu iza ugla, ili u gradu kao Sabrina. - Znam, mama. Tata i ti biste me trebali posjetiti. Firenca je tako divan grad. Bit će teško otići jednog dana kad se konačno odlučim. Prešutjela je da Charlie namjerava otići iz Europe i da i ona o tome razmišlja. Nije željela pridati toliku važnost ovoj vezi, naročito ne u majčinim očima, koja je s toliko nade očekivala njezin povratak. Ne bi bilo lijepo pružiti joj lažne nade. Bez problema su pronašle parkirno mjesto i zajedno ušle u supermarket. Stavile su nekoliko stvari koje su trebale u kolica i stale u red za brzu blagajnu. Vratile su se na parkiralište za manje od pet minuta. Bilo je jako vruće i jedva su čekale doći kući i skočiti u bazen. Ostalo je još mnogo vremena do dolaska gostiju. Jane je silno željela provesti dan uz bazen sa svojim kćerima. Činilo se da će temperatura ovog popodneva doseći i trideset sedam stupnjeva. Nadala se da će barem navečer malo zahladnjeti. Ne bude li tako, gosti će se već u sedam kupati u vlastitom znoju. Sunce neće pasti prije osam sati.

36 Sestre

- Tu je toplije nego u Firenci - primijeti Annie dok su ulazile u klimatizirani automobil. Sa zahvalnošću je dočekala hladni povjetarac na svom licu nakon što je majka uključila uređaj. Na putu prema kući morale su presjeći autocestu. Dok je Annie pričala o Charlieju, našle su se iza kamiona koji je bio nakrcan čeličnim cijevima. Jane je pažljivo slušala što joj Annie govori, kad su u jednom trenutku obje začule glasni prasak i spazile kako čelične cijevi počinju kliziti s prikolice. Neke su pale na stranu i natjerale automobile na bjesomučno krivudanje u pokušaju da ih izbjegnu, a ostatak je odletio prema natrag, izravno u Janein mercedes. Pokušavala je usporiti dok je Annie zastao dah gledajući tri velike cijevi koje su se usmjerile prema njima. Instinktivno se nagnula prema majci i zavikala Mama! No bilo je prekasno. Kao u sceni kakvog filma koji ne može zaustaviti, Annie je vidjela cijevi koje probijaju prednje staklo, dok je majka gubila kontrolu, a automobil klizio u drugu traku. Annie je začula vlastiti vrisak i pokušala zgrabiti volan. U istom je trenutku jasno čula zvuk udarca metala, razbijenog stakla i žestoku škripu kočnicu. Pogledala je prema majci i nije je vidjela. Vrata do vozača bila su otvorena, automobil je jurio punom brzinom, a Annie je ugledala vozača automobila u koji su udarili i u tom trenutku sve oko nje je prekrila tama. Dvije cijevi su prošle kroz njihov automobil koji se divlje prevrtao i konačno zaustavio nakon što je udario o dva susjedna automobila. Vozila ispred i iza njih zaustavljala su se uz snažnu škripu, sav promet je zastao i konačno je pozvana policija. Ni u jednom od pogođenih automobila nije se zamijetio nikakav pokret, a uz cestu je stajao vozač kamiona, i plačući promatrao scenu krvoprolića koje je izazvao. Kada je došla policija bio je u stanju potpunog šoka i nije uopće mogao govoriti. Došli su vatrogasci, hitna pomoć, prometna služba i lokalna policija. Vozači svih triju automobila bih su mrtvi, zajedno s pet putnika. Samo je jedna osoba preživjela, ustanovio je vatrogasac i trebalo im je više od pola sata da je izvuku iz automobila. Njezino je tijelo bilo pritisnuto željeznom cijevi i bila je potpuno bez svijesti kada su dojurila kola hitne pomoći. Ostale žrtve su izvukli iz automobila, položili na cestu i prekrili ceradama, čekajući još nekoliko bolničkih kola. Policija je ozbiljna lica zaustavljala promet. Ovakve su se stvari često događale oko četvrtog srpnja. Ljudi su stradavali u prometnim nezgodama, događale su se tragedije, i ljudi su postajali statistički podaci. Kad je cijev pogodila njezin automobil, Jane je izletjela van i ostala na mjestu mrtva. U kolima hitne pomoći, koja su je vozila na traumatološki odjel bolnice Bridgeport, Annien je život visio o niti. Kod kuće, sestre su veselo Čavrljale s ocem, nevino uživajući u vrućem ljetnom danu. Svakog su trenutka očekivale povratak majke i sestre, i nisu 37 Danielle Steel

imale pojma da svoju majku više nikada neće vidjeti, a da im se sestra upravo bori za život.

38 Sestre

ŠESTO POGLAVLJE

D

va su predstavnika prometne policije pozvonila na vrata Adamsovih oko dvanaest i trideset. Napustili su mjesto nesreće odmah nakon dolaska kola hitne pomoći. U Janinom automobilu su pronašli njezinu vozačku dozvolu i usporedivši je s Anninom shvatili su da se radi o majci i kćeri. Annie je još uvijek imala američku adresu, ali također i talijansku. U slučaju bilo kakve nesreće prometna je policija imala dužnost potražiti najbliže srodnike i nazvati ih. Ali Chuck Petri, glavni dežurni policajac, smatrao je takav postupak nehumanim. Da se nešto dogodi njegovoj ženi ili kćeri, umjesto anonimnog glasa s telefona, više bi volio da ga posjeti stvarno ljudsko biće. Stoga je poslao dva službenika u kuću Adamsovih, a sam je preuzeo brigu o regulaciji prometa, usmjeravajući jedan red vozila zaobilazno oko mjesta nesreće i pokrivenih tijela i ograničavajući brzinu vožnje na desetak kilometara na sat. Autocesta će biti zakrčena još satima. Dva su policajca pozvonila na ulazna vrata kuće osjećajući izrazitu nelagodu. Jedan od njih bio je vježbenik i nije imao sličnih iskustava. Stariji je kolega, njegov partner, obećao da će sam voditi razgovor i odgovarati na pitanja. Trebalo je par minuta da netko začuje zvono jer je cijela obitelj još bila na bazenu. Sabrina je upravo rekla da se čudi zašto se mama i Annie još nisu vratile. Krenule su prije sat vremena i s obzirom na blizinu trgovine, trebale su već odavno biti kod kuće. Možda je dućan zatvoren pa su morale otići drugdje da potraže majonezu i ukiseljeno povrće. Tammy je ustala i krenula prema vratima; ionako je htjela otići u kuhinju po piće. Otvorila je unutarnja vrata hodnika i ugledala ih kroz prozor ulaznih vrata. Srce joj je u trenutku jače zakucalo i prisilila se potisnuti zlokobni predosjećaj koji ju je obuzeo. Sigurno su ovdje zbog kakvog manjeg prekršaja. Možda je vrtna prskalica ostavila mrlje na susjedovom prozoru ili možda psi preglasno laju. Sigurno je tako nešto. Mlađi policajac se nervozno smješkao, a stariji ju je pogledao ozbiljno i tmurno. - Izvolite, gospodine, kako vam mogu pomoći? - upita Tammie, gledajući ga izravno u oči i pokušavajući ostati mirna. - Je li tu gospodin Adams? - U kompjuterskim podacima su pronašli da je on najbliži član obitelji. Njegov je mlađi kolega došao do tog podatka dok su vozili prema kući. - Naravno - odgovori Tammy uslužno i odmakne se kako bi mogli ući i ukloniti se vrućini. Kuća je bila upravo ledena. Majka je voljela da klimatizacijski uređaji rade punom parom. - Pozvat ću ga. Mogu li prenijeti o čemu se radi? 39 Danielle Steel

Željela je zapravo sama čuti što se dogodilo. Upravo u tom trenutku otac se našao iza nje kao da je osjetio da zvuk zvona najavljuje nešto važno. Zbunjeno je pogledao dva čovjeka u odorama prometne policije. - Vi ste gospodin Adams? - Da. Nešto nije u redu? - Tammy je primijetila da je otac problijedio, dok su Sabrina i Candy stajale iza njega. - Mogu li razgovarati nasamo s vama? - obrati se policajac ocu, skidajući kapu po ulasku u kuću. Tammy je primijetila da je unatoč ćelavosti to još uvijek zgodan muškarac otprilike očeve dobi. Drugi je policajac bio znatno mlađi. U tišini ih je uveo u biblioteku koju je majka tijekom zime koristila kao radnu sobu. Bio je to lijep prostor obložen drvom s kaminom i redovima starih knjiga koje su godinama sakupljali. U prostoriji su se nalazile dvije udobne sofe i nekoliko velikih kožnih fotelja. Jim je sjeo u jednu od njih, a gostima pokazao na sofu. Još uvijek nije imao nikakvu ideju o razlogu njihova dolaska. Prožimala ga je suluda slutnja da će netko od njih biti uhićen, a on nije mogao zamisliti razlog tomu. Nadao se samo da neka od djevojaka nije učinila štogod glupo. Candy je bila još mlada i jedina od njih koja bi možda mogla počiniti tako nešto. Možda je skrila kakvu drogu i uspjela je prokrijumčariti preko granice. Možda je to učinila Annie u svojoj umjetničkoj slobodoumnosti. Nadao se da nije tako, ali to je bilo jedino čega se mogao sjetiti. Djevojke su se zabrinuto vrzmale po hodniku, kad je policajac duboko uzdahnuo, gužvajući u rukama svoju kapu. Bilo je poodavno kad je posljednji put morao obaviti ovakvu dužnost i bio je svjestan koliko je to teško. - Jako mi je žao što vam to moram reći, ali dogodila se nesreća. Prije dvadeset minuta, na autocestu broj jedan, desetak kilometara odavde. - Nesreća? - Jim je gledao tupo. U hodniku je Sabrini zastao dah i čvrsto je stisnula Tammynu i Candynu ruku. Tatin mozak je očito zastao. - Da gospodine. Jako mi je žao. Došli smo vam to priopćiti osobno. Došlo je do nezgode s kamionom, gomila željeznih cijevi je kliznula iz prikolice i izazvala trostruki sudar. Neke od tih cijevi su proletjele kroz jedan od automobila. Vozačica je bila Jane Wilkinson Adams, rođena 11. lipnja 1950. Po našim podacima vi ste najbliži član obitelji. Mislim da je ona bila vaša žena. - Glas mu se posve izgubio kad ga je Jim pogledao s užasom u očima. - Kako to mislite »bila«? Ona je to još uvijek! - pobunio se. - U toj je nesreći ostala na mjestu mrtva. Cijevi su probile prednje staklo i izbacile je iz automobila, koji je onda udario u još dva. Nažalost, kako sam vam rekao, ostala je na mjestu mrtva. Nije se moglo krzmati s odgovorom. Izrazi su morali biti ružni. Jimovo se lice zgrčilo od boli u trenutku konačne spoznaje. 40 Sestre

- O moj Bože... o moj Bože... - Djevojke su čule jecaj i odmah nagrnule u sobu. Sve što su uspjele razumjeti bilo je »na mjestu mrtva«, ali još uvijek nisu znale tko je mrtav, mama, Annie ili obje? Užasnute i preplašene gledale su oca oblivenog suzama. - O kome se radi? Što se dogodilo? - Sabrina je prva ušla u sobu i obratila se policajcu dok su druge dvije stajale iza nje. Candy je već plakala iako nije znala zbog čega ni za kim. - O mami - reče otac drhtavim glasom - ... došlo je do nezgode... direktni sudar... željezne cijevi s kamiona... Tammyne i Sabrinine oči učas su se ispunile suzama. Sabrina se okrenula prema policajcu s izrazom panike, a on je samo potvrdio i izrazio svoju sućut. - Što je s mojom sestrom? Ona je bila u autu s mamom. Zove se Annie. Nije se usudila niti pomisliti da su možda obje mrtve. Zaustavila je dah i skupila snagu očekujući odgovor. - Ona je još živa. Želio sam to reći vašem ocu, ali shvatio sam da treba malo vremena da se pribere. Policajac je zvučao kao da se ispričava, a njegov mlađi partner, vježbenik, gledao je prizor s očima prepunim suza. Ovo su bili stvarni ljudi i oni su govorili o njihovoj majci. Nije to možda ni primijetio, ali bio je negdje Candynih godina. I on je imao tri sestre, bliske po dobi, i majku koja je bila stara otprilike kao i njihova. - Teško je ozlijeđena u sudaru i odmah odvedena u bolnicu Bridgeport. Kad smo je izvukli iz automobila, nije bila pri svijesti. Bilo je to zapravo čudo - ona je jedina preživjela od svih sudionika nesreće. Sve u svemu poginulo je osmero ljudi, ali policajac nije želio iznijeti taj podatak. Prvenstveni razlog njihova dolaska bila je činjenica da je Annie još uvijek živa. Trebali su ih o tome obavijestiti što prije da mogu stići u bolnicu na vrijeme. Faktor vremena nije bio toliko važan kod nesreća pri kojima su svi poginuli. - Kako je ona? Hoće li biti dobro? - upita Tammy brzo, dok je Candy samo stajala i plakala podsjećajući na divovsku petogodišnjakinju. - Kad su došli po nju bila je u kritičnom stanju. Povest ću vas do bolnice ako želite. Ili, ako hoćete ići svojini autom, vozit ćemo ispred vas sa sirenom da stignete što brže. Jim je još uvijek zurio u nevjerici. Trideset i pet godina života sa ženom koju je volio od prvog trenutka kad ju je ugledao, a sad, u jednom hipu, sve to nestaje i nje više nema. Nije pravo tu razumio što su govorili o Annie. Sve o čemu je sada mogao misliti bila je njegova žena. 41 Danielle Steel

- Da - snašla se Sabrina prije ostalih - slijedit ćemo vas. Policajac je kimnuo i ona i Tammy su se pokrenule. Otrčale su na kat, uzele torbe, i uz iznenadni bljesak lucidnosti, Sabrina je s majčinog stola uzela popis gostiju koje su pozvali na večerašnju zabavu. Morat će ljudima javiti da ne dolaze. Tammy je provjerila imaju li psi vode, a onda je i sama uzela veliku bocu vode iz hladnjaka i strpala je u torbu. Trenutak kasnije već su jurile prema očevom automobilu. Bio je to najnoviji model mercedes limuzine. Sabrina je sjela za upravljač i pozvala oca da sjedne uz nju. Candy i Tammy su se smjestile otraga i zalupile vratima. Sve o čemu je Sabrina mogla misliti bila je strepnja za Annie. Pitala se hoće li biti živa kad stignu u bolnicu. Tiho se molila da bude tako. Kad su izašli na cestu policajci su uključili sirenu i krenuli zastrašujućom brzinom. Na autocesti su jurili 150 km na sat, a Sabrina ih je pratila na udaljenosti od pola metra. Za par minuta su stigli do bolnice. Od izlaska iz kuće otac nije prestao plakati. - Zašto nisam umjesto nje išao u dućan? Mogao sam. Nisam je niti upitao. Počeo se optuživati i kad je Sabrina parkirala auto, pogledala ga je na trenutak, a onda čvrsto zagrlila. - Da si to učinio, sad bi ona stajala tu i plakala za tobom, tata. Ovakve se stvari događaju. Mislit ćemo o tome poslije. Sad moramo misliti što će biti s Annie i pokušati joj pomoći. Sabrina se nadala da njezina sestra nije tako gadno ozlijeđena kao što se bojala. Ako bude imala sreće, mogla bi se izvući. Bilo je dovoljno strašno, i zapravo još uvijek nezamislivo, izgubiti majku, ali u ovom trenutku mogla je sebi dopustiti jedino brigu o Annie. Pričekala je da ostali izađu, što je, kako joj se činilo, potrajalo cijelu vječnost, zatim je namjestila alarm u automobilu i zahvalila policajcima što su im omogućili tako brzu vožnju. Odmah su ušle u prijamnu prostoriju hitne pomoći odakle su ih uputili na traumatološki odjel gdje im je žena za pultom potvrdila da su preuzeli Annie. Sabrina je potrčala hodnikom, za njom su išle Tammy i Candy, a na začelju je bio otac. Sabrina ga je željela utješiti, ali sada je morala misliti o Annie. Za majku se više ništa nije moglo učiniti. Dok je prolazila kroz vrata traumatološkog odjela, Sabrini se gotovo učinilo da će vidjeti majku kako čeka na njih i govori im da će s Annie sve biti u redu. Stvarnost koja ih je dočekala bila je posve drukčija. Odjelni liječnik je došao čim je Sabrina prijavila njihova imena. Rekao je da Annin život visi o niti i da je potreban hitan zahvat na mozgu i oku, da bi se smanjio pritisak od krvarenja i da bi se možda spasio vid. Promotrio ih je i odlučio da neće okolišati. Najveća ozljeda nalazila se na dijelu mozga koji je bio odgovoran za vid. - Ne znam hoćemo li uspjeti spasiti vid - rekao je bez uvijanja. U ovom trenutku naša je najveća briga da je održimo na životu. 42 Sestre

- Slažem se - reče Tammy, dok je Candy užasnuta zurila u njega. - Ona je umjetnica! Morate joj spasiti vid! Kimnuo je glavom bez odgovora. Pokazao im je rendgenske i CT snimke i rekao da čekaju na najboljeg kirurga i oftalmologa da bi mogli započeti s operacijom. Pozvali su obojicu. S obzirom na praznike, oni nisu bili dežurni, ali su nekako uspjeli stupiti u kontakt s njima. Neurokirurg je nazvao i rekao da je na putu, a oftalmologa su zatekli dok je pripremao roštilj. Potvrdio je da dolazi u roku od sat vremena. Za to vrijeme Annin život su održavali na aparatima. Srce je već dvaput prestalo kucati, a već neko vrijeme nije sama disala. Ipak, moždani su valovi bili normalni. Koliko su u ovom trenutku mogli reći, nisu postojala ozbiljnija oštećenja mozga. Oteklina je izazvala samo privremene probleme, ali liječnik je naglasio da se najviše brine zbog njezinog vida. Ako preživi ovo stanje, moguće je da se mozak vrati u normalno stanje. Koliko je on mogao previdjeti, šanse da joj se spasi vid, bile su minimalne. Njegova je najveća briga bio vidni živac koji je možda nepopravljivo oštećen. Ipak, čuda se ponekad događaju, a ona je uistinu trebala čudo. Dok su promatrali snimke, došao je kirurg. Nakon što ih je i sam pogledao, objasnio im je kakav će biti postupak, koji su rizici i koliko će otprilike trajati operacija. Ni on nije mnogo okolišao i upozorio ih je da postoji ozbiljna mogućnost da Annie umre za vrijeme zahvata. No druge mogućnosti nije bilo. Jasno je rekao da bi bez operacije kojom će se olakšati pritisak na mozak, Annie mogla umrijeti ili ostati živa s teškim oštećenjima. - Annie to nikad ne bi izabrala - šapnu Tammy svojim sestrama. Složile su se da se operacija mora izvršiti i Sabrina i Tammy su potpisale pristanak. Njihov otac nije bio u stanju učiniti baš ništa. I dalje je sjedio u čekaonici i plakao za svojom ženom. Djevojke su se uplašile da bi mogao dobiti srčani udar, a i Candy je morala sjesti jer ju je hvatala nesvjestica. I tako su otac i Candy sjedili jedno uz drugo, zaplakani, držeći se za ruke. Sabrina i Tammy nisu bile ništa manje šokirane, ali one su stajale na nogama, razgovarale i pokušavale rješavati probleme. Nakon što je kirurg otišao u namjeri da provjeri Annino stanje prije operacije, stigao je oftalmolog i objasnio im svoj zadatak. Dok je gledao snimke, priznao je da se radi o izvanredno delikatnom zahvatu. Rekao je da postoje vrlo slabi izgledi za spašavanje vida, ali da se svakako vrijedi potruditi. Liječnici su ih izvijestili da će obje operacije zajedno trajati između šest i osam sati i još jednom su ih upozorili da postoji vrlo realna mogućnost da Annie premine. U ovom je trenutku lebdjela u prostoru između života i smrti. - Možemo li je vidjeti prije operacije? - upita Tammy liječnika i on potvrdno kinine. - Prilično loše izgleda. Jeste li sigurni da ćete to moći? - Sabrina i Tammy potvrde, a onda se okrenu prema ocu i Candy. Primakle su im se i upitale ih 43 Danielle Steel

žele li vidjeti Annie prije operacije. Nisu to spomenule, ali podrazumijevalo se da je ovo možda posljednji put kad će je vidjeti živu. Otac je samo odmahnuo glavom i okrenuo od njih lice. Već je morao trpjeti iznad svojih mogućnosti. Rekli su mu, naime, da bi trebao identificirati tijelo svoje žene koje je ležalo u mrtvačnici. Candy je pak gledala u svoje sestre s užasom u očima i još glasnije zajecala. - O, moj Bože, ne mogu... o moj Bože... Annie... i mama... Njihova mala sestrica se potpuno slomila, što ih nije previše čudilo. Ostavile su Candy i oca u čekaonici i krenule za liječnikom prema sobi u kojoj je ležala Annie. Njezin je krevet bio zakriven zavjesom, a oko nje se nalazila gomila cjevčica i ekrana. Bila je priključena na respirator. Oko kreveta su se vrzmale četiri sestre i dva liječnika pozorno prateći vitalne znakove. Tlak joj je bio strašno nizak i oni su se borili da je održe na životu. Tammy i Sabrina su se trudile da im ne budu na putu, a oni su im pokazali mjesto na kojem mogu stajati. Mogle su joj prići samo jedna po jedna. Annino je lice imalo gadne posjekotine, a jedna je kost lica bila slomljena. Duž cijelih ruku vidjele su se rane i golem podljev na ogoljenom ramenu. Sabrina joj je nježno dotakla ruku i poljubila prste, dok su joj se niz obraze slijevali potoci suza. - Hajde Annie, curo moja... možeš ti to... izdržat ćeš mala moja, za sve nas. Mi te volimo. Bit ćeš dobro. Budi velika djevojka. Svi smo ovdje uz tebe. Odjednom se prisjetila događaja iz njihova djetinjstva. Imala je trinaest godina, a Annie pet. Annie se popela na klackalicu, pala i slomila ruku. Sabrina je povratila od straha i jedna žena ih je odvezla na hitnu pomoć. Uskoro je došla i majka. Umjesto da bude ljuta i da je izgrdi - ona je pohvalila Sabrinu jer je sačuvala bistru glavu i odvela Annie u bolnicu. Rekla je da se tako nešto moglo dogoditi da je i ona bila sa Annie. Takve stvari se jednostavno događaju djeci. Ovo je dobra lekcija da drugi put malo vise pripazi, ali tako nešto se može uvijek dogoditi. Pohvalila je i Annie zbog njezine hrabrosti. Nije predbacivala nijednoj od njih da su glupe i neoprezne, niti je krivila Sabrinu zbog sestrine nezgode. Bila je to jedna od prvih važnijih lekcija koje su joj pokazale kakva je njihova majka, kako rješava stvari, koliko je draga i puna ljubavi. To nikada nije zaboravila i sada joj je upravo ta zgoda pala na pamet. - Moraš biti hrabra, Annie. Kao i onda kad si slomila ruku. Ali ovo je bilo nešto mnogo gore, i bilo je nemoguće zamisliti da će Annie izgubiti vid. No najgora od svega bila je pomisao da će izgubiti život. Sabrini se činilo da bi bila spremna prihvatiti sve, čak i ako njezina sestra zadobije teško oštećenje mozga i ako je to potpuno promijeni. Jednako bi je voljela. Još jednom joj poljubi prste i prepusti mjesto Tammy, koja je čekala iza nje, s obrazima mokrim od suza. Tammy je teškom mukom uspjela progovoriti.

44 Sestre

- Čula si Brinu, Annie... nogom će nas u dupe, ako ti ne izdržiš. Bila je to prijetnja još iz doba djetinjstva. Ona i Annie su bile najbliže po dobi. Sabrina je bila osam godina starija od Annie, a pet godina od Tammy. Tada je to bila velika razlika, danas posve zanemariva. - Budi velika cura, Annie. Bit ćemo uz tebe kad se budeš probudila. Volim te... nemoj to zaboraviti - propenta Tammy dok se gušila u jecajima i udaljavala od kreveta. Sabrina je zagrli i one se vrate u čekaonicu. Otac i Tammy se u međuvremenu nisu ni pomakli s mjesta, i izgledali su, ako je to uopće bilo moguće, još gore nego prije. Tammy se u tom trenutku nečeg prisjeti. U adresaru koji su ponijeli sa sobom pronašla je telefonski broj njihovog kućnog liječnika. Prepisala ga je u adresar svog mobitela i diskretno se udaljila. Došla je do njegovog kućnog broja i objasnila mu što se dogodilo. Zamolila ga je može li doći u bolnicu kako bi identificirao tijelo njihove majke. Željela je na bilo koji način poštedjeti oca takvog teškog zadatka. Nije željela da itko od njih upamti majku u takvom stanju, a liječnik ju je upozorio da je njezino tijelo strahovito oštećeno i da izgleda jadno. Obiteljski liječnik je obećao da će istog časa doći do bolnice. Upozorila ga je da su njezin otac i najmlađa sestra u lošem psihičkom stanju i da bi im, ako on to smatra uputnim, dobro došao kakav sedativ. - Svakako. A kako ste vi? - Zvučao je zabrinuto. - Na znam, iskreno odgovori Tammy, gledajući u Sabrinu koja joj je upravo prišla. - U šoku, čini mi se. Kao i svi. Ovo je jako teško i Annie je u kritičnom stanju. Opisala mu je kakav zahvat čeka Annie i on je obećao da će doći za jedan sat da im pruži moralnu podršku, ako već ne može pomoći na drugi način. I to je bilo nešto, a otac će u svakom slučaju biti pošteđen jezivog zadatka suočavanja s ostacima njegove ljubljene Jane. Tammy nije željela misliti o njoj na takav način, a nije želio ni on. Objasnila je ocu da dolazi njihov liječnik i da će on identificirati majčino tijelo. Nakon toga će je prepustiti pogrebnom poduzeću, ali o tome još nitko nije mislio. Još uvijek su bih odveć zapanjeni svime što se dogodilo i puni brige za Annie. Dok je Tammy telefonirala, došao je odjelni liječnik i priopćio im da je Annie već u sali i da operacija počinje za koju minutu. Obećao je da će ih izvijestiti o tijeku operacije čim se bude saznalo štogod više, ali ih je još jednom upozorio na višesatno trajanje zahvata. - Ne bih li ja trebao otići tamo i reći joj zbogom? - upita ih otac, nakon što mu je Tammy rekla da će njihov liječnik obaviti taj zadatak. Tammy je oklijevala prije nego je našla prave riječi da odgovori na očevo pitanje i da ga nekako riješi osjećaja krivnje. - Mislim da ne bi, tata - odgovori mu iskreno. - Mislim da mama ne bi voljela da je se takve sjećaš. Znaš kako je izgledala i kako je bila lijepa. Ne bi 45 Danielle Steel

željela da budeš tako tužan - reče Tammy blagim glasom, gušeći suze koje su joj sad bez prestanka punile njezine oči. - Znači da je ne mogu više zagrliti? Od ovog su im pitanja gotovo prepukla srca, a duboka bol u njegovim očima je bila još gora od toga. Ispred njih je bio slomljen čovjek. Još jutros to je bio vitalan, zgodan, mladolik tata kakvog su oduvijek poznavale. A sada se, u samo nekoliko sati pretvorio u prestrašenog, tjeskobnog starca. Bilo je užasno promatrati tako nešto. - Možeš, tata. Naravno da možeš - počne objašnjavati Sabrina. - Samo ja mislim da bi to bilo strašno i za mamu i za tebe. Ponekad ljudi ne uspiju reći zbogom svojim najdražima. Ako netko pogine u zrakoplovnoj nesreći, više ga ne možemo zagrliti. Sve što je ostalo samo je ljuštura. To nije mama, to nije Jane. Ona je otišla, tata. Ako joj želiš reći zbogom, možeš to učiniti. Nitko ti ne brani. Ja samo mislim da to mama ne bi željela. Uvijek je nastojala učiniti njegov život što sretnijim i udobnijim i nipošto mu ne bi željela nanijeti još veću bol u ovakvom trenutku. - Možda si u pravu - tiho odgovori s izrazom olakšanja i u tom trenutku se pojavi njihov obiteljski liječnik. Bio je upravo divan prema Jimu i djevojkama. Prisan, pun suosjećanja i topline. Pružio je Sabrini bočicu valiuma i rekao joj da tablete razdijeli po potrebi. Po njegovom mišljenju otac je trebao odmah uzeti jednu i potom otići kući. Iako je bio zdrav, oduvijek je imao šum na srcu, a danas je doživio golem stres. Primijetio je i da je Candy u veoma lošem stanju. Otkako su došli u bolnicu dvaput je hiperventilirala i čitavo je vrijeme osjećala nagon za povraćanjem. Pozlilo bi joj čim bi pokušala ustati. Sabrina im je dala tablete i natočila vodu u papirnate čaše, a zatim se, nakon što je liječnik otišao do mrtvačnice identificirati majčino tijelo, počela tiho dogovarati s Tammy. Njihov ih je liječnik već upitao jesu li nazvale pogrebnike, a one su odgovorile da za to još nisu našle vremena. Odjurile su do bolnice da vide što je s Annie. Nitko nije obavio nijedan telefonski poziv. Njihovi roditelji nisu imali braće ni sestara, a bake i djedovi su bili već godinama mrtvi. Čitava obitelj je sada bila u bolnici. Sve su se odluke morale donijeti sada, a Sabrina i Tammy su bile one koje su imale najbistrije glave i brinule se o svemu, iako su i same bile duboko potresene. Ali njihov otac i Candy bili su jednostavno u raspadu. Tammy i Sabrina, iako slomljena srca, zadržale su svoju snagu. Liječnik im je rekao koje poduzeće treba nazvati i Sabrina je to odmah učinila. Dogovorila se da će doći već sutradan i dogovoriti detalje, iako su okolnosti bile teške i njihova sestra u kritičnom stanju. Toplo se nadala da neće morati organizirati dva sprovoda. Jedan je bio već dovoljno strašan, užas koji je nadilazio njihove najgore more. Već im se dogodilo ono najgore. Sabrina nije željela ni razmišljati o Anninoj smrti.

46 Sestre

- Mislim da ih netko od nas mora odvesti kući - obrati se Sabrini dok su stajale pored rashlađivača vode u hodniku podalje od ostatka svoje obitelji. Izgledali su ošamućeni od valiuma i činilo se da bi otac mogao zaspati. Bilo je to previše za njega. - Ne želim te ovdje ostaviti samu - pobuni se Sabrina, gledajući je zabrinuto. - Osim toga želim ostati zbog Annie. Mislim da bi obje trebale ostati. - Ne možemo - odvrati Tammy praktično. Ona je bila iznimno pragmatična i pokazivala je veliku razboritost čak i ovako strašnim i emocionalno zahtjevnim situacijama. Sabrina je također bila staložena osoba. Možda su izgledale različito, ali bile su sestre do srži, i mnogo toga su naslijedile od svoje majke. Ona bi se u ovakvoj situaciji snalazila dobro kao i one. Sabrina je bila svjesna toga. - Oni nisu u stanju ostati ovdje. Moramo ih strpati u krevet. Ti i ja ćemo ovdje dežurati na smjene. Nema nikakvog smisla da ostajemo zajedno, a njih dvoje ostavimo same kod kuće. Ne možemo to učiniti. U užasnom su stanju, a Annina operacija će trajati satima. Ja predviđam da neće biti gotova do devet ili deset navečer. - Mogla bih pozvati Chrisa. On može ostati s njima kod kuće, a nas dvije ćemo biti ovdje kad Annie izađe iz operacijske sale. On je dobar s tatom. Ionako je trebao biti tu za proslavu. - Isuse dragi, moramo nazvati sve te ljude. Zabava je trebala početi za samo nekoliko sati, i one nikako nisu željele da se stotinjak ljudi pojavi pred vratima. Morat će otkazati. - Ako ti odvedeš Candy i tatu - mudro predloži Sabrina - ja ću ostati ovdje i obaviti sve pozive. Ionako nemam što raditi. Jedino što moram biti ovdje u slučaju da štogod pođe po zlu. Tammy je također željela ostati, ali Sabrinin je prijedlog bio razuman. - U redu. Kad stigne Chris, on može ostati kod kuće, a ja ću se vratiti i sjediti tu s tobom, ili ti možeš ići kući ako Annie bude dobro i izvan opasnosti. - Ne vjerujem da će se to tako brzo dogoditi - tužno će Sabrina. - Mislim da ćemo svi biti u opasnosti još neko vrijeme. - Da, pretpostavljam da je tako - reče Tammy djelujući pritom potpuno iscrpljeno. Obje su sad tako izgledale. Svoju su utjehu crpile iz akcije baš kao njihova majka. Annie i Candy su, naprotiv, bile poput oca, osjetljivi sanjari, iako Tammy nikada nije mislila o ocu na takav način. Uvijek je pretpostavljala da je jak, ali sada je jasno vidjela da nije tako i da se bez svoje žene urušava kao kuća od karata. Istina, šok je bio još uvijek snažan, ali ona je nekako očekivala da će biti čvršći.

47 Danielle Steel

Otišle su do Candy i oca i objasnile im da im je doktor preporučio odlazak kući i odmor. Što se tiče Annie, još dugo neće biti nikakvih promjena, barem su se tako nadale. Sabrina im je rekla da će ih Tammy odvesti kući. - A što je sa zabavom? - upita otac zabrinuto. Taj mu je problem tek sad pao na pamet. - Ja ću nazvati ljude, tata. - Bio je to jeziv način da se priopći ovakva vijest, ali nije bilo drugoga. - Kod mene je mamin adresar. - Pokazala je na svoju torbu, i oči su joj se napunile suzama, kad je otac kimnuo. - Ne znam gdje je popis gostiju - reče promuklim glasom, dok je Candy stajala uz njega kao okamenjena. Bila je tako mršava da je valium totalno ošamutio. Uzela je istu dozu kao otac, i iako je bila iste visine kao on, težila je dvostruko manje. Sabrina je zaboravila da mora prilagoditi doze, ali znala je da je Candy već koristila to sredstvo kad je bila u krizi, obično zbog kakvog muškarca, ili zbog posla. - I ja imam popis, tata. - Osjećala se kao da se obraća kakvom starcu. - Ne brini se oko toga. Samo idi doma i pokušaj se odmoriti. Tammy će te odvesti. Sabrina naloži Candy da pođe s njima i uskoro su oboje, poput poslušne dječice, slijedili Tammy do automobila, nakon što su se Sabrina i Tammy čvrsto zagrlile i jecajući ostale tako neko vrijeme. Sabrina je rekla da će nazvati da vidi kako stoje stvari kod kuće. Čim je ostala sama, nazvala je Chrisa. Upravo je izlazio iz stana i upitao je nije li štogod zaboravila i može li on to donijeti. Zvučao je veselo i još nije uspio shvatiti da je ona u posve drukčijem raspoloženju. Sve što je uspjela izustiti bio je pozdrav izrečen drhtavim glasom. - Željela bih da dođeš odmah. Trebam te ovdje - rekla je i on je ostao zbunjen. - Pa upravo sam pred polaskom. Kakva je hitnja? Je li se nešto dogodilo? Nije mogao zamisliti ništa strašno osim da su psi pojeli svu hranu koju su pripremili za zabavu. Beulah je za tako što bila sposobna. - Ja... uh... da - rekla je dok su je suze počele gušiti i dok su njezina mirnoća i staloženost počeli otjecati i ustupati mjesto slabosti. Nije se mogla zaustaviti, a on je s druge strane, duboko zabrinut slušao njezin plač. Nikada je još nije čuo ovako očajnu. Uvijek je bila smirena i pod kontrolom, a sada ovi jecaji preko telefona... - Dušo... što se dogodilo... reci mi... u redu je... bit ću tamo najbrže što mogu. - Nije mogao niti zamisliti o čemu se radi. - O, Chris... mama... i Annie...

48 Sestre

Srce mu je zastalo dok je slušao i crna slutnja, koja ga je užasnula, proletjela mu je glavom. Volio je njezinu obitelj kao da je njegova vlastita, a možda i više. Adamsovi su bili mnogo ljubazniji prema njemu, i kroz sve ove godine od njih je doživio samo lijepe stvari. - Što se dogodilo? - upitao je sleđen od straha. - Prije par sati imale su nesreću. Duboko je udahnula, ali glas joj je i dalje drhtao, a suze se slijevale. Uz njega ih više nije suzdržavala i sada se nije mogla zaustaviti. - Izravan sudar zbog nekog kamiona... mama je ostala na mjestu mrtva... a Annie... - Morala se prisiliti da nastavi. - Ona je na operaciji zbog ozljede na mozgu, u kritičnom je stanju, na respiratoru. Kažu da će vjerojatno ostati slijepa ako preživi. - O jebemu... o moj Bože... Sabrina... dušo, tako mi je žao... dolazim najbrže što mogu. - Ne! - gotovo je zavapila. - Nemoj prebrzo voziti, molim te! - Ponovno je zaplakala. - Gdje si sada? - Poželio je da ima helikopter na raspolaganju ili da se umije teleportirati. Svaki trenutak razdvojenosti sad mu je bio mučan i znao je da će u najboljem slučaju stići tek nakon više sati vožnje. Promet je za blagdana na tom dijelu ceste bio strašan. - U bolnici Bridgeport, u čekaonici traumatološkog odjela. - Tko je s tobom? Zvučao je kao da je i sam na rubu suza. Nisu bili braku, ali njegova ljubav zato nije bila ništa manja. U ovom je trenutku samo želio biti uz nju i držati je u naručju. - Upravo sam poslala Tammy kući. Candy i tata su u totalnoj komi. Morali smo im dati valium. Annie će biti na operacijskom stolu do kasno navečer pa je bolje da se Tammy i ja mijenjamo. - Ja mogu sjediti tu s tobom ili se brinuti o tati i Candy ako želiš. - Nadala sam se da ćeš to moći - uzdahnu ona. Uvijek je mogla računati na njega. - Ali, Chris... molim te dođi najprije ovamo. Trebam te - reče uz novu provalu suza, a ovaj put je jasno čula kako je zaplakao i on. - Sabrina, volim te. Tako mi je žao što se to dogodilo. Uskoro ću biti tamo. Do tada me zovi na mobitel kad god osjetiš potrebu. Sad idem. I obećavam ti da ću voziti oprezno. - Onda se nečega sjetio. - A što ćeš s proslavom? Očito je trebala otkazati, ali kako? Bila mu je mučna i pomisao na to, a znao je da je i njoj tako. 49 Danielle Steel

- Imam ovdje mamin adresar. Sad ću nazvati sve po redu. - Pomoći ću ti kad stignem, ako već ne bude kasno. Slutio je da će zaista i biti kasno. Zabava je trebala početi za četiri sata, a njegova će vožnja trajati najmanje tri. - Dolazim što je ranije moguće - ponovi. - Volim te, Sabrina. Već je razmišljao kako će uzeti nekoliko slobodnih dana ako to bude moguće. To je najmanje što bi mogao učiniti za nju. Sprovod i sve što ide uz to bit će za sve njih mučan događaj. Nadao se samo da će se Annie oporaviti. Drukčiji bi ishod bio neizdrživ. Gubitak majke je sam po sebi golem šok, a Annina bi smrt prešla granice njihovih snaga. Nije želio niti misliti o tome ili o mogućnosti da Annie ostane slijepa. Umjetnica u usponu karijere. Ipak se nadao da će preživjeti ma u kakvom stanju bila. Sabrina je najprije nazvala dostavljače, a onda i sve ostale s popisa. Sve skupa je trajalo dva sata i bilo je upravo neizdrživo. Svakome je trebala objasniti što se dogodilo i svi su ostali potpuno šokirani. Mnogi su željeli posjetiti oca, ali ona ih je odvratila govoreći da je za tako nešto još prerano. Nakon što je napustio bolnicu nije bio u stanju primati posjete. Nazvala je Tammy i ona joj je rekla da oboje spavaju. Valium je izvršio svoju funkciju. Tammy nije uzela nikakve lijekove. Željela je ostati budna, kao što je bila i Sabrina. Chris je došao u šest sati, silno uzbuđen i zabrinut za nju. Zatekao ju je u čekaonici, zamišljenu i zagledanu u jednu točku. Annie je već satima bila u operacijskoj dvorani. Liječnik je rekao da su dovršili prvu polovinu posla i da je do sada sve prošlo dobro. Vitalni su znakovi bili dobri, što je bilo pozitivno, ali ne i dovoljno. Još uvijek je trajao zahvat na mozgu, a čekala ju je još operacija oka. Sabrina je pokušala ne razmišljati o tome i čim je Chris ušao u prostoriju uz jecaje se bacila u njegov zagrljaj. Sjeli su jedno uz drugoga i razgovarali nekoliko sati. Pričali su o majci, o Annie, o ocu, o svima. Toliko mnogo tema za razmišljanje, a tako malo mogućnosti da u ovom trenutku nešto naprave. Jedino su mogli čekati i moliti se za Annie. Tammy je od kuće nazvala pogrebno poduzeće i počela dogovarati detalje. Rekla je Sabrini da će sutra otići zajedno i izabrati lijes. Morat će i do crkve da odrede dan pogreba, dogovore se oko glazbe, pronađu fotografa. Bila je prava mora misliti o svemu tome. Kako im se tako nešto moglo dogoditi? Ali to je bila stvarnost. U osam sati Sabrina je poslala Chrisa da zamijeni Tammy. Izvijestila je Sabrinu da se otac probudio i da opet plače. Nije bila sigurna treba li mu dati još jedan valium ili ne. Candy je još uvijek spavala. Chris je obećao da će pripraviti večeru, tako da se Tammy može pridružiti Sabrini u bolnici. Nakon pola sata, dvije su sestre sjedile u tišini jedna do druge, držeći se za ruke. Na kraju su se zagrlile i ostale tako dugo vremena. Činilo im se da se ne mogu 50 Sestre

približiti jedna drugoj koliko bi to željele, i da im se, ako se budu čvrsto zagrlile, ne može dogoditi ništa loše; barem ništa gore od ovoga što su već doživjele. - U kakvom je stanju bio tata kad si otišla? - upita Sabrina zabrinuto. - Bilo mu je drago što vidi Chrisa. Samo mu je plakao u naručju. Jadan čovjek je u potpunoj komi. Ne mogu ni zamisliti što će biti s njim kad mi odemo. - Možda bih ja neko vrijeme mogla putovati na posao. Sabrina je izgledala zamišljeno. Bio bi to težak aranžman, s obzirom na njezino radno vrijeme, ali i drugi rade tako. Njezin otac, na primjer, iako je njegova satnica bitno manja od njezine. Kroz godine je postupno smanjivao opseg posla da bi mogao provesti što više vremena sa ženom. A što će sada? Svake večeri će se vraćati u praznu kuću. Sabrina nije željela da mu se tako nešto dogodi. - To je ludo. Ne možeš to napraviti - pobuni se Tammy. - Možda on može doći kod mene - predloži Sabrina oprezno. - Još gore. Nećeš imati svoj život. Pa nije mu devedeset godina, zaboga! Ima tek pedeset devet. Valjda će željeti ostati u svojoj vlastitoj kući. - Bez mame? Nemoj biti u to sigurna. Počinjem se pitati može li se on uopće snaći bez nje. Sve ove godine je bio potpuno ovisan o njoj. To sam danas shvatila. - Ne možeš prosuđivati po ovoj situaciji - doda Tammy. - Svi smo u šoku pa je tako i s njim. Morat će se naučiti snalaziti sam. I drugi muškarci njegove dobi koji su ostali bez žena uspjeli su u tome, pa čak i stariji od njega. Možda će se ponovo oženiti - izgovori to pomalo zbunjeno, a njezina je sestra sva užasnuta presiječe pogledom. - Ne budi smiješna! Tata? Je li se ti to zezaš? Mama je bila ljubav njegovog života. On se nikad više neće ženiti. Ali ja nisam uvjerena da se može brinuti sam za sebe. - Pa nije invalid; odrasla je osoba. Morat će se snaći kao što to čine i drugi. Može te posjetiti, ako želi, ali nemoj mu predlagati da se preseli kod tebe. Tebi bi bilo teško, a njemu ne bi činilo dobro. Bio je ovisan o njoj. Ne možeš dopustiti da tu ovisnost prenese na tebe osim ako ne želiš izgubiti vlastiti život i pretvoriti se u kćer usidjelicu - podbode je Tammy. - Ja to već jesam - reče Sabrina i po prvi put toga dana se nasmije. - Nemoj da ti to postane životni stil - upozori je Tammy, - ili ćeš kasnije požaliti. A to ne bi bilo fer ni prema Chrisu. Ovo je tvoje vrijeme, a ne tatino.

51 Danielle Steel

On je imao svoj život s mamom. Sada mora preći u drugo razdoblje života. Možda bi mogao posjetiti psihijatra. Počele su s ozbiljnim planiranjem očeva života, ne pitajući ga za mišljenje, ali to im je pomoglo da se udalje od očaja u koji ih je bacila majčina smrt i Annino stanje. - Misliš li da bismo trebale nazvati Charlieja? - upita Sabrina nakon što su nakratko zašutjele. Čekajući na vijesti o Annie, činilo se da vrijeme protječe beskrajno polako. - Anninog Charlieja? U Firencu? Tammy je izgledala iznenađena ovim prijedlogom. - Da. Baš sam pomislila da bi on želio znati što se događa. Čini se da su posljednjih mjeseci bili veoma bliski. Annie je rekla da je momak sjajan, vrlo pouzdan. Postojala je mogućnost da se vrati zajedno s njim u New York. Mama se tomu nadala. - Jesi li ga srela ili pričala s njim? - upita Tammy, a Sabrina odmahnu glavom. - Onda mislim da treba pričekati. Još uvijek ništa ne znamo. Stvari mogu ići nagore ili nabolje. Ne treba ga nepotrebno uznemiravati. Ovo je prezahtjevna situacija za dečka koji je s njom izlazio samo šest mjeseci, a još su tako mladi. Sabrina kininu. Sestrine su riječi zvučale razumno. Bilo je blizu deset kad je Annie konačno izašla iz operacijske sale. Zahvati su trajali gotovo deset sati, i po liječničkom mišljenju, uspješno su obavljeni. Preživjela je. Još uvijek je bila na respiratoru, ali će ga u razdoblju od nekoliko sljedećih dana polako ukloniti. Bila je mlada i snažna, i njezini su vitalni znakovi bili dobri, čak i za vrijeme operacije. Uspjeli su ukloniti razlog pritiska na mozak i nadali su se da neće ostati nikakvih trajnijih posljedica. Ako uskoro povrati svijest, bit će to dobar znak. Liječnici su im prvo priopćili dobre vijesti. Još je, dakle, u kritičnom stanju, ali, napomenuli su, ovaj optimizam treba uzeti s oprezom, jer sve ovisi o razvoju situacije u sljedećih četrdeset i osam do sedamdeset i dva sata. Ipak, postojale su realne šanse da preživi i to bez dugotrajnih posljedica po mozak. A onda su došle na red loše vijesti. Ono najgore su, čini se, ostavili za kraj. Najvažnije je bilo da je preživjela operaciju i da je glavni zahvat prošao dobro. Ali to nije bio slučaj s operacijom oka. Vidni su živci bili nepovratno oštećeni. Oštećenja su bila takve prirode da nije mogla pomoći niti transplantacija. Dijagnoza se uopće nije mogla dovesti u pitanje i nije bilo baš nikakve nade. Ako preživi, Annie će ostati slijepa. Tammy i Sabrina su ostale u tišini, potpuno šokirane. Bile su previše pogođene viješću da bi napravile i jedan pokret. Sabrina je naposljetku uspjela progovoriti. 52 Sestre

- Ona je vrlo darovita umjetnica - promucala je, kao da će to promijeniti činjenice. Liječnik je samo odmahnuo glavom i izrazio svoje žaljenje. Rekao je da je već velika sreća sve ovo preživjeti, s čime su se svi složili. Ali kakav će ona život imati kao slijepa osoba? Poznavajući je, nisu mogle ni zamisliti tako nešto, i pretpostavljale su da bi ona radije izabrala smrt nego sljepoću. Čitav život joj se vrtio oko umjetnosti i osjetila vida. Što će ona uopće raditi lišena toga? Njezino obrazovanje i čitav život bili su posvećeni umjetnosti. Bilo je strašno misliti o tome, ali izgubiti je potpuno bilo bi još gore. - Jeste li sigurni u to? - Tammy još jednom upita očnog kirurga. - U potpunosti - potvrdi on. Kad je otišao, sestre su ostale same u čekaonici, držeći se za ruke i tada su počele tiho plakati. Plakale su zbog sestre, zbog sebe, zbog majke koju su toliko voljele i koju više nikada neće vidjeti. Čvrsto su se zagrlile kao da su dva djeteta izgubljena u oluji. Medicinske sestre su ih gledale i držale se podalje, suosjećajući s njima. Znale su koliko su toga prošle ove djevojke i jedva su mogle zamisliti kako je to bilo teško.

53 Danielle Steel

SEDMO POGLAVLJE

L

iječnici su im rekli da se Annie neće probuditi te noći. Bila je još pod jakim djelovanjem sedativa što je bilo nužno kako bi se spriječili nagli pokreti glave. Nije, dakle, bilo nikakve potrebe ostati u bolnici. Annie je bila izvan životne opasnosti, a sestre s intenzivne su obećale da će ih, u slučaju potrebe, odmah nazvati. Savjetovale su Sabrini i Tammy da otiđu kući i da se vrate sutra ujutro. Kad su prešle kućni prag shvatile su koliko su iscrpljene. Sabrina nije bila kod kuće od trenutka kad je čula strašne vijesti, a i Tammy je satima bila u bolnici. Bilo je teško vjerovati da se sve ovo zbilo u jednom jedinom danu; vijest o majčinoj smrti, sati u bolničkoj čekaonici... Ovaj je dan trajao tisuću godina, a svaka je od tih godina bila strahovito mučna. - Kako je Annie? - upita Candy čim su ušle u kuhinju. Upravo je ustala i još omamljena sjedila s Chrisom za stolom. Činilo se da je ona jedna tableta dobro obavila svoj posao. Otac se vratio u krevet nakon što mu je Chris, po Tammynim uputama, dao još jednu dozu lijeka. Bio je sretan što može razgovarati s Chrisom. Zajedno su plakali zbog Jane, a Chris ga je tješio i govorio koliko mu je žao. - Dobro je - odgovori Sabrina. - Operacija je prošla izvrsno pa su nas poslali kući. Ona i Tammy su se složile da te večeri još ne spominju ništa u vezi Anninog vida. Još jedan dodatni udarac bio bi previše, naročito za ovo kasno doba dana. Složile su se da će tek sutradan obznaniti činjenicu da njihova sestra ostaje zauvijek slijepa. Bit će to teško prihvatiti, a najteže će biti samoj Annie. Trebat će svu podršku koju joj budu mogli pružiti. - Što je s njezinim očima? - bila je ustrajna Candy. - Još ne znamo - brzo će Tammy. - Znat ćemo više sutra. Chris joj pomno promotri lice, a onda pogleda Sabrinu. Nije mu se svidio način na koji je Tammy odgovorila, a ni izraz Sabrinina lica, ali nije postavljao dalja pitanja, a to nije učinila ni Candy, koja je samo kimnula i ispila gutljaj vode iz boce, dok su se psi vrzmali po kuhinjskom podu. Chris ih je toga dana nahranio i nekoliko puta izveo van. Nije ni imao mnogo drugog posla, s obzirom da su Jim i Candy gotovo čitavo vrijeme spavali. On je za to vrijeme u tišini sjedio ili se igrao sa psima. Bojao se nazvati Sabrinu i smetati je, pa je mirno čekao njezin povratak i vijesti koje će donijeti. Sve je naizgled zvučalo dobro. On pak nije bio uvjeren u to, ali je šutio. Došao je pomoći, a ne ispitivati. 54 Sestre

Nije postavio nijedno pitanje sve dok nije ostao nasamo sa Sabrinom u njezinoj sobi. Candy je te noći spavala s Tammy. Obje su trebale utjehu. - Je li tvoja sestra uistinu u redu? - zabrinuto je upitao Sabrinu, a ona mu je uputila dug i šutljiv pogled. - Mozak je u redu, čini se. Onoliko koliko može biti, nakon takve operacije. - A ostalo - tiho je upitao, kad je susreo njezin pogled. Sjela je na svoj krevet i uzdahnula. Više nije imala suza. Bila je potpuno iscijeđena i samo je osjećala zahvalnost što je Annie ostala živa nadajući se da će tako i ostati. Boljela ju je glava od silnog plakanja. - Slijepa je. Ne mogu to srediti niti napraviti bilo što u svezi toga. Ako ostane živa, bit će zauvijek slijepa. Nije mogla reći ništa drugo. Gledala ga je, a u očima, koje su izgledale tako velike i bezdane, zrcalila se tuga zbog Annie. Nije mogla zamisliti kako će Annie živjeti bez vida i što će s njom uopće biti. Slijepa umjetnica? Kako je to okrutno! - Bože moj... što sada? Znam da je pravi blagoslov što je uopće preživjela, ali možda se ona ne bi s time složila. - Izgledao je utučeno baš kao što se Sabrina osjećala. - Znam, i to me užasava. Trebat će veliku podršku. Složio se s njom. Tako nešto se podrazumijevalo. - Kad ćeš to reći tati i Candy? - Sutra. Nismo to mogle priopćiti večeras. Previše je... previše za sve nas reče ona tužno. Brinući se oko Annie, nisu imale vremena niti propisno oplakati svoju majku. Možda je to, na svoj način, bilo dobro za njih. - Jadna mala, u svakom slučaju - reče Chris misleći na Annie, a onda uzme Sabrinu u naručje i čvrsto je privine uza se. Odnio ju je u krevet, baš kao da je mala beba, a to i jest bilo ono što je trebala. Činilo se da su se ona i Tammy preko noći prometnule u roditelje. Majka je umrla, otac se slomio, a sestra oslijepila. Ona i Tammy su sve to morale ponijeti na svojim ramenima. Jednim jedinim zaokretom sudbine, njihova je obitelj ostala teško pogođena i ništa više nikada neće biti isto, a ponajmanje za Annie, ako ostane živa, u što nisu mogle biti sigurne. Nisu više mogle biti sigurne ni u što. Sabrina je zaspala u Chrisovom naručju, i nikada joj toplina ljudskog bića nije toliko značila, osim one koju joj je pružala majka. Ali Chris joj je bio sljedeća najbliža osoba i te ju je noći ušuškao i tješio. Znala je da to neće nikada zaboraviti i da će mu zauvijek biti zahvalna. Narednog jutra je rano ustala, zajedno s Chrisom i Tammy. On je pripravio doručak dok su se djevojke tuširale i spremale za odlazak pogrebniku. Candy i 55 Danielle Steel

otac su još čvrsto spavali. Chris se pobrinuo o psima i sada ih je čekao za stolom sa kajganom, šunkom i krafnama. Napomenuo im je da moraju dobro jesti da izdrže ovakav dan. Sabrina je nazvala bolnicu čim je ustala, a oni su je izvijestili da je Annie dobro provela noć i da se dobro drži, iako je još pod jakim sedativima da bi se izbjegli pokreti i bilo kakvo naprezanje mozga nakon operacije. Sutra će početi sa smanjivanjem doze. Ona i Tammy su željele otići do bolnice, ali imale su mnogo posla i morale su srediti toliko »detalja«. Tammy je izjavila da je oduvijek mrzila tu riječ i sve što ona podrazumijeva, a sada joj je postala još odvratnija. Otišle su do pogrebnika i tamo se zadržale oko dva sata. Obavile su sve te strašne stvari kao što su biranje lijesa, dogovor oko ceremonije, programa bogoslužja, sobe u kojoj će primati žalovanja i u koju će prije pogreba doći prijatelji. Neće biti nikakvog »gledanja pokojnika« jer su se odlučile za zatvoreni lijes, niti krunice u rukama jer mama nije bila praktični katolik. Djevojke su se odlučile za jednostavnije forme, a njihov im je otac bio silno zahvalan što su sve te odluke donijele same. Nije mogao podnijeti ni pomisao da se sam bavi takvim stvarima. Kad su se vratile, izgledale su blijedo i ispaćeno. Za to vrijeme su otac i Candy sjedili u kuhinji, a Chris je opet pripremao hranjiv obrok i nutkao Candy jelom. Na njihovo veliko čuđenje, otac je očistio tanjur i po prvi put u posljednja dvadeset i četiri sata, nije plakao. Sabrina i Tammy su se složile da je došlo vrijeme za razgovor o Annie. To se više nije smjelo odgađati. I ostali su imali pravo znati. Sabrina je započela temu nakon doručka, ali nije imala snage pa je riječ preuzela Tammy i iznijela im sve što su sinoć čule od očnog kirurga. Zaključak svega je da će Annie ostati slijepa. U kuhinji je nastala mrtva tišina, a otac je gledao u nju kao da joj ne vjeruje ili da nije najbolje razumio njezine riječi. - To je smiješno - prozborio je ljutitim tonom. - Taj čovjek nema pojma o čemu govori. Zna li on da je Annie umjetnica? I one su jučer slično reagirale tako da mu nisu mogle zamjeriti. Ovo će biti silno zahtjevna situacija i tražit će od njih velike prilagodbe, ali sve to neće biti ništa prema zadatku koji čeka Annie. Za nju će to biti katastrofa, tragedija izvan svakog poimanja. Trenutak priopćenja bit će, osim saznanja o majčinoj smrti, najgori trenutak u njihovim životima, ali život s tom činjenicom bit će za Annie vječna, neprekidna mora. Dva nezamisliva pojma koje nitko od njih nije mogao pravo dokučiti. Slijepa. Zauvijek. Sama pomisao je mutila um i probadala srce. Jedino gore od toga bila je pomisao na majčinu smrt. - Mislite s bijelim štapom? - promuca Candy, izgledajući zabezeknuto i zvučeći poput petogodišnje djevojčice. Činilo se da je od trenutka majčine smrti kod nje došlo do regresije od mladenačke dobi do razine malog djeteta. Za razliku od nje, dvije su se starije sestre osjećale kao da imaju četiri tisuće godina na leđima. 56 Sestre

- Da. Možda. Tako nešto - reče Sabrina iscrpljeno. Saznali su već dovoljno loših vijesti za čitav život i Chris ju je u znak podrške potapšao po ruci. - Možda uz pomoć obučenog psa ili nekog pomoćnika. Ne znam još kako te stvari idu. Ali bila je sigurna da će to svi morati naučiti, ako uopće bude prilike. Još uvijek nisu bili sigurni hoće li preživjeti. Šok zbog njezine sljepoće odagnao je misao o njezinoj mogućoj smrti. Dogovoreno je da će se majčin sprovod održati u utorak popodne, nakon vikenda. Tammy je već stupila u kontakt s dostavljačima. Trebat će nečim poslužiti sve te ljude koji će doći u kuću. Sam pogreb će se održati u najužem krugu, a sestre su se odlučile za kremiranje. Otac se složio, a majka za života nije izrazila svoje mišljenje o tome. - Annie mrzi pse - podsjeti ih Candy. Sabrina nije ni mislila o tome. - Istina. Možda će sada morati promijeniti mišljenje. Ili neće. To će ovisiti o njoj. Otac nije mnogo govorio osim što je dodao da bi je trebali pregledati još neki specijalisti. Bio je uvjeren da je kirurg a kojim su razgovarale bio potpuno lud i da je dijagnoza sigurno pogrešna. Sabrina i Tammy su sumnjale da je tako, jer je bolnica Bridgeport imala prvoklasni traumatološki odjel, ali su se složile da će zatražiti i drugo mišljenje. Ipak, znale su da je kirurg bio tako precizan i odlučan i da je mogućnost pogreške minimalna. Bilo bi divno da je pogriješio, ali Sabrina je shvatila da otac jednostavno ne želi napustiti svaku nadu. Nije mu mogla zamjeriti. Svaki detalj ovog iskustva bio je za sve njih iznimno bolan. A što se tiče Annie, ona se još uvijek nije suočila s kušnjom koja je čeka, sa spoznajom da će ostatak svog života provesti u tami. Candy se otišla tuširati, a otac se povukao u svoju sobu. Nije izgledao dobro, lice mu je bilo sivozelenkasto. Kad su se popele u svoju sobu, Sabrina je opet spomenula Anninog dečka Charlieja u Firenci. Ovaj se put Tammy složila da bi ga valjalo nazvati. Ako ju je dosad pokušavao dobiti na mobitel, sigurno se zabrinuo. Annin je mobitel nestao negdje ispod kamiona. Na sreću, u njezinoj sobi se nalazio adresar s Charlievim brojem koji su odmah pronašle. Sabrina je odlučila nazvati, dok su Tammy i Chris sjeli pokraj nje. Javio se već na drugo zvono. U Firenci je sada bilo vrijeme večere. Sabrina se predstavila, a on se, čim je shvatio o kome je riječ, nasmijao. - Zar me velika sestra provjerava? Nije zvučao ni najmanje uplašen, niti ga je začudila, a još manje zabrinula činjenica što ga ona naziva.

57 Danielle Steel

- Ne, ne radi se o tome - oprezno će Sabrina, još uvijek ne znajući kako će priopćiti vijesti. Bilo bi lakše da je pokazao zabrinutost zbog poziva i da je odmah posumnjao kako nešto nije u redu. Činilo se da se nije brinuo o tome što mu ona želi reći, i to se činilo pomalo čudnim. - Kako je prošao Dan neovisnosti? Annie se uopće nije javila - rekao je bezbrižnim tonom. - Nije... upravo zato i zovem. Jučer se dogodila nesreća. Nije ni bilo proslave - objasnila je. Na drugoj strani slušalice nastala je tišina. Konačno je shvatio i Sabrina je odmah nastavila. - Majka i Annie su doživjele direktni sudar s dva automobila i s kamionom. Majka je na mjestu poginula, a Annie je teško ranjena, ali živa. Željela je prvo priopćiti dobre vijesti. Charlie je zvučao šokirano. - Koliko ozbiljno? I... moja iskrena sućut. Bila je to fraza koju je već počela mrziti. Čula ju je toliko puta - u pogrebnom poduzeću, bolnici, kod cvjećara. Činilo se da je to obična utješna fraza iako je znala da je ljudi kazuju u dobroj namjeri. Teško je bilo naći prave riječi u susretu s tako velikom nesrećom. I ona bi u takvoj situaciji bila zbunjena, a naposljetku ona i Annin dečko su bili potpuni neznanci. Sve što im je bilo zajedničko, bila je njezina sestra, a to je bilo mnogo, naročito u ovakvom trenutku. Ipak, on nije zvučao toliko pogođen koliko je Sabrina očekivala. Bio je više iznenađen. - Vrlo ozbiljno - odgovori ona iskreno. - Još uvijek je u kritičnom stanju i prošle je noći imala operaciju na mozgu. Čini se da je dobro, ali još uvijek nije izvan opasnosti. Mislila sam da bi ti to trebao znati, s obzirom da mi je ispričala koliko ste bliski i zaljubljeni. Nisam željela da ispadne kako te želimo ostaviti po strani, a naročito ako bi htio doći ovamo. Ona je još pod jakim sedativima i tako će biti još par dana, ako sve bude u redu. Sad je na respiratoru, ali se nadamo da će je, ako bude sreće, sutra skinuti. - Isuse, hoće li onda samo nastaviti vegetirati, s oštećenim mozgom ili nešto tome slično? Način na koji je to izrekao zbunio je Sabrinu. To je zvučalo okrutno naročito u odnosu na sve što će Annie morati proći. Ali on to još uvijek nije znao. - Nema razloga za takve strahove, jer je operacija prošla jako dobro i oteklina na mozgu je smanjena. Noć je provela mirno. - Na trenutak si me jako zabrinula. Ne mogu zamisliti da Annie ostane retardirana ili da vegetira kao biljka. U takvom slučaju, bilo bi joj bolje da je mrtva. Zvučao je tako bezosjećajno, pogotovo za čovjeka koji je maloprije saznao da je žena koju voli skoro umrla. Sabrini se već nije sviđao, ali nije ništa 58 Sestre

komentirala. On je, naposljetku, čovjek kojeg njezina sestra voli i zbog toga je zaslužio malo poštovanja, ili barem još malo prostora da se iskupi. - Ne bih se složila s tobom - odvrati tiho Sabrina. - Mi je ne želimo izgubiti, ma u kakvom se stanju nalazila. Ona je naša sestra i mi je volimo. Vjerovala je da bi i on trebao osjećati isto. - Znači li to da je vi ne biste isključili s aparata da joj je mozak mrtav? Sabrina je sada počela osjećati ne samo antipatiju, već i mržnju zbog odvratnih stari koje je govorio. Nije bio senzibilniji od komada drva. - Ne radi se o tome - reče Sabrina. Ostalo je tek trebalo doći, i nju je zanimalo kakva će biti njegova reakcija, naročito kao umjetnika s kojim je Annie dijelila isti svijet. - Nesreća je ostavila neke druge posljedice. Nešto jako važno. Prošle je noći podvrgnuta i operaciji očiju, koja nije prošla tako dobro kao zahvat na mozgu. Udahnula je i odlučila dovršiti, dok su je Tammy i Chris promatrali. Na njezinom su licu mogli jasno pročitati nezadovoljstvo. Iako nije poznavala tog mladića, već ga je mrzila. - Charlie, ako preživi, Annie će biti slijepa. Ona već jest slijepa. Ne može se napraviti baš ništa što će joj povratiti vid. Za nju će to biti goleme promjene, i ja sam bila uvjerena da to trebaš saznati da bi joj mogao pružiti podršku. - Podršku? Kako? Glas mu je odavao paniku, iako je dobro znao da njezini roditelji imaju novca. Ali možda, pomislio je, ne žele voditi brigu o slijepom djetetu pa je namjeravaju utrapiti njemu. Ako je to slučaj, nazvali su krivi broj. I Sabrina je bila potpuno uvjerena u to. Bilo joj je silno žao njezine sestre. Ali nisu sve žene imale sreću da naiđu na muškarca kao što je Chris. On je bio pravi dragulj. - Ona će trebati tvoju ljubav i podršku. Bit će to ogromna životna promjena, najveća koju je ikada doživjela. Sve to nije fer i strašno je, ali jedino što možemo učiniti je biti pokraj nje i pomoći joj. Ako je voliš, ti ćeš u tome biti jako važan. Na drugom kraju telefona nastupila je duga tišina. - Čekaj trenutak. Nemojmo brzati. Nas dvoje hodamo šest mjeseci. Ja je jedva poznajem. Proveli smo divno vrijeme, dijelimo ljubav prema umjetnosti, ona je sjajna djevojka i ja je volim, ali ti govoriš o nečem potpuno novom. Umjetnost je sad za nju prošlost. Gotovo je s njezinom slikarskom karijerom. Kvragu, možda joj je gotovo i sa životom. Ona će, znači, biti slijepa dok bude živa? I što se sad od mene očekuje? Sve više ga je prožimao strah kojeg je jasno čula u njegovu glasu. 59 Danielle Steel

Ti mi to reci - odvrati mu hladno. - Na koji način želiš sudjelovati u njezinom životu? Chris se lecne na to pitanje, i sad su oboje znali da razgovor neće dobro završiti. Slušajući fragmente razgovora, Tammy je stekla uvjerenje da se radi o ništariji. Chris, kao i Sabrina, nije želio donijeti konačno mišljenje, ali svakako nije bio zadivljen. Sabrina do sada nije uputila nijedne riječi utjehe, što je bilo vrlo indikativno. - Kakvo vi to sudjelovanje očekujete od mene, za ime Božje? upita Charlie. Pa nisam ja pas vodič. Nikad u životu nisam imao slijepu djevojku. Ne znam ništa o tome i ne znam kako se netko takav osjeća. To mi zvuči preteško. I zašto uopće razgovaraš sa mnom na takav način? Što želiš od mene? Njegov je strah polako prerastao u ljutnju. - Zapravo ništa. Sabrina je ovo promrsila kroz zube, pokušavajući stišati bijes. Najradije bi mu sasula u brk sve što misli, ali nije se usudila. Nije željela pogoršati stvari, niti ga zauvijek otjerati. Činilo se tla i sam ide u tom smjeru, ali Sabrina nije željela da ona bude ta koja će ga prije vremena otjerati u zaborav. Annie je jedina imala pravo na to, kao što je imala pravo i na drukčiju odluku. Sada ga je trebala više nego ikada. Sabrina nije imala pravo naložiti mu kako se treba osjećati i ponašati u ovim trenucima. - Zvala sam te jer mi se činilo da moja sestra vjeruje da si u uju zaljubljen. Ona u tebe svakako jest. Jučer je doživjela užasnu nesreću i gotovo izgubila život. Majka nam je poginula. Prošle večeri smo saznali da će zbog posljedica nesreće Annie ostati zauvijek slijepa. Vjerovala sam da, s obzirom na vaš odnos, moraš sve ovo saznati. Nisam imala nikakvu ideju o tome što bi ti trebao činiti. To je tvoja stvar. Možeš poslati razglednicu, doći u posjet, biti ovdje s njom ili se povući jer je sve to previše za tebe. Radi se o tvojoj odluci i ja vjerujem da je nije lako donijeti. Samo sam mislila da ćeš željeti znati što se događa. Ona se mora suočiti s vrlo, vrlo teškim činjenicama. A koliko sam ja informirana, ti si važna osoba u njezinom životu. Uzdahnuo je dok ju je slušao poželjevši da sve to nikad nije saznao. Ali, zahvaljujući Sabrini, jest. Znao je da mora donijeti odluku i da će to biti teško. Nije imao novca, prekinuo je posao u New Yorku na godinu dana da bi se okušao kao umjetnik. Lijepo se proveo s Annie i vjerovao je da je zaljubljen u nju. Ali slijepa djevojka, čiji su talent i umjetnička karijera sada samo stvar prošlosti! Preteško za njega. Nespojivo s onim što je imao u glavi i s čime se mogao nositi u životu. Sabrina je bila iskrena prema njemu i stoga je odlučio i sam biti iskren. - Ne znam što bih ti rekao.

60 Sestre

- Ne moraš reći ništa. Zvala sam samo da te informiram. Mislila sam da bi želio znati i da ćeš se zabrinuti ako ti se ne javi. - I jesam. Ali ne toliko. Nisam mogao ni zamisliti da joj se može dogoditi nešto tako ludo. Da budem iskren, Sabrina, ne znam mogu li to i želim li to uopće. Ona je sjajna žena i bila je fantastična umjetnica. Ali sada će trebati mnogo brige i podrške. Vjerojatno će par sljedećih godina biti u teškoj depresiji, možda i čitav život. To je previše za mene. Ne mogu. Ne želim biti bolničar za mentalno oboljele niti pas vodič za slijepe. Jedva se nosim sa vlastitim sranjima i ne mogu preuzeti još i njezina. Ne tako teške stvari poput ovih. Ne želim je zavaravati obećanjima da ću biti uz nju. Njoj trebaju ljudi na koje može računati, a ja nisam jedan od njih. Žao mi je. Jednostavno mislim da to nemam u sebi. Kad je to rekao zvučao je tužno i bio je iznenađujuće iskren. - Mislim da treba nekog mnogo snažnijeg i manje usmjerenog na sebe nego što sam to ja. Sabrina je bila sklona vjerovati da je u pravu. Poznavao je dobro sebe i bio je dovoljno hrabar da to izrekne. Na račun toga je dobio par bodova, ali ne mnogo. U cjelini je očekivala mnogo više od njega i po svemu što im je Annie ispričala, Sabrina je vjerovala da je taj čovjek voli. Ispalo je da nije tako, ili barem ne dovoljno da se suoči s ovakvom situacijom. - Što ćeš joj reći? - upita on zabrinuto. - Ne mogu joj još ništa reći. Nije pri svijesti. Ali ako i kada bude mogla slušati, što bi ti želio da joj kažem? Ne moram ni reći da sam te zvala. Možeš je nazvati sam i reći joj što god hoćeš, kasnije kad se već bude oporavljala, iako će to biti za nju vrlo teško razdoblje. Sabrina se bojala posljedica koje bi mogao izazvati prekid odnosa s Charliem. - Da, bit će teško. - Zašutio je, grčevito razmišljajući. - Možda bih joj mogao napisati pismo ili joj reći da sam našao drugu. Mislit će o meni da sam zadnje govno, što valjda i jesam, ali barem se neće činiti da je to zbog njezine sljepoće, što će joj malo olakšati. U njegovu se glasu naslućivala nekakva nada, kao da je našao rješenje koje će za njega funkcionirati, iako neće zadovoljiti Annie. Dok ga je slušala, Sabrina je osjetila duboku bol zbog Annie. Ovaj je mladić bio sebično, kukavičko malo govno. - Bit će to u svakom slučaju težak udarac. Mislim da je razmišljala o povratku u New York zbog tebe. To znači da se radilo o ozbiljnoj stvari - reče tužno Sabrina. - I za mene je bilo ozbiljno... do sada. To je takav peh za nju. 61 Danielle Steel

Bio je to zaključak stoljeća. - Ne znam. Mislim da ću joj pisati. Poslat ću pismo tebi, a ti joj daj kad misliš da je spremna. A da to bude nikada, poželi reći Sabrina. - Ionako će shvatiti kad ne nazoveš i više se ne pojaviš. - Da, pretpostavljam. Možda je to najbolji način. Jednostavno nestati iz njezinog života. - Sabrina nije mogla vjerovati svojim ušima. Njemu je pak laknulo. - To mi ne zvuči jako plemenito - bez uvijanja izjavi Sabrina. To je zapravo zvučalo bijedno, kao kukavičko izvlačenje, ali sad već nije bila iznenađena. Annin princ na bijelom konju bio je nula. - Nikad nisam ni rekao da sam plemenit. Sljedeći vikend idem u Grčku. Možda ću joj nakon toga pisati i reći da sam sreo neku drugu ili da sam se vratio staroj ljubavi. - Vjerujem da ćeš nešto smisliti. Hvala ti na potrošenom vremenu - odsiječe Sabrina, želeći okončati razgovor. Bilo joj je dosta ovog tipa. Željela mu je, u ime svoje sestre, zabiti nož u srce. Možda i dvaput, za svaki slučaj. Zaslužio je i gore od toga, zbog sve one boli koju će nanijeti njezinoj sestri, bez obzira na sve njegove izlike. - Hvala što si me nazvala. Žao mi je što ne mogu učiniti ništa više. - I meni je žao - odvrati Sabrina - u Annino ime. Napuštaš jednu od najvećih žena ovoga doba, bila ona slijepa ili ne. - Siguran sam da će naći nekoga drugog. - Hvala - reče Sabrina i spusti slušalicu, prije nego je on mogao bilo što dodati. Kad je završila, pušilo joj se iz ušiju od bijesa, a Tammy i Chris su već shvatili srž. - Kakav kurvin sin - promrmlja Chris, a Tammy i Sabrina su izgledale očajne zbog sestre. Ovako nešto nisu očekivale. To popodne su posjetile Annie u bolnici. Još uvijek je bila bez svijesti, a zbog sedativa je tako trebalo biti još nekoliko dana. Prespavat će i majčin sprovod u utorak, što je zapravo bio pravi blagoslov za nju. Te večeri su zajedno jeli, a večeru su pripremili Sabrina i Chris. Svi su se osjećali umorno i depresivno, dok je otac jedva prozborio dvije riječi prije nego što je otišao na spavanje. Candy je konačno ostala s njima i svo četvero su sjedili razgovarajući do dugo u noć. Pričali su o djetinjstvu, nadama i snovima i ludim sjećanjima koja izrone na površinu u teškim trenucima kao što su bili ovi. 62 Sestre

U ponedjeljak su liječnici skinuli Annie s respiratora. Tammy i Sabrina su stajale uz nju, a Candy i Chris su bili u čekaonici u slučaju da nešto pođe po zlu. Dvije su se starije sestre držale za ruke i tiho plakale kad je Annie po prvi put samostalno udahnula. Sabrina je pogledala Tammy i rekla joj da se osjeća kao da je upravo rodila. Annie je sada smanjena doza sedativa i liječnici su očekivali da će se probuditi tijekom sljedećih nekoliko dana. Žalovanje i primanje posjeta se trebalo održati te večeri i to je bio vrlo mučan doživljaj. Stotine prijatelja, školskih drugova njihovih roditelja, suradnika i gomila ljudi čija imena uopće nisu znale. Tri je puna sata trajalo primanje sućuti i rukovanje. Djevojke su po čitavoj sobi porazmjestile majčine fotografije. Te večeri su svi bili totalno iscrpljeni i otišli su ravno u krevet. Bili su preumorni za priču, razmišljanje i kretanje. Bilo je teško vjerovati da je još prije dva dana majka još uvijek bila živa. Svi koji su došli izraziti sućut pitali su za Annie, i oni su morali objasniti što se dogodilo, iako nitko nije spominjao njezinu sljepoću. Zbog poštovanja prema njoj, odlučile su da ona mora prva saznati. Sutradan, u tri poslijepodne bio je zakazan obred. Ujutro toga dana, Tammy i Sabrina su otišle do Annie, ali ona je još mirno spavala. Laknulo im je. Bilo bi previše kad bi ovog dana morale Annie otkriti istinu o njezinoj sljepoći. Taj je zadatak za sada bio odgođen. Sam je obred bio poput prekrasne agonije. Jednostavan, lijep, organiziran sa savršenim ukusom i mjerom. Gotovo da je sličio na vjenčanje, a crkva je bila dupkom puna, kao i njihova kuća nakon obreda. Tri stotine ljudi je došlo odati počast Jane, a sve je njih valjalo poslužiti hranom i pićem. Sabrina i Chris su nakon svega priznali jedno drugom da nikad u životu nisu bili tako umorni. Upravo su sjeli u salon kad su nazvali iz bolnice. Tammyno je srce na trenutak zastalo. U trenutku kad se odjelni liječnik predstavio, pomislila je da će ih možebitna vijest o Anninoj smrti sigurno ubiti. Ono što su do sada prošli već je prelazilo njihove snage. - Želio sam vam prvi javiti dobre vijesti - rekao je liječnik dok je Tammy zadržavala dah. Je li tako nešto moguće? Postoje li još takve stvari? Je li preostala kakva dobra vijest? Teško je bilo u to povjerovati. Annie više nije koristila respirator i nije više bila u kritičnom stanju što je već bio velik napredak, ali te je noći napravila još jedan korak. - Mislim da će vam biti drago ako dođete - reče on blago. Tammy se upravo spremala objasniti kako ni po koju cijenu ne mogu skupiti dovoljno energije nakon emocionalne iscrpljenosti koju su im donijeli protekli dani i današnji obred, ali nije uspjela prozboriti te riječi.

63 Danielle Steel

- Probudila se - rekao je pobjednički. Tammy je samo zatvorila oči, dok su joj suze boli i zahvalnosti klizile niz obraze. - Bit ćemo tamo za pola sata - obećala je, zahvaljujući na pozivu. Dok je spuštala slušalicu bila je svjesna da za Annie tek počinju teška vremena.

64 Sestre

OSMO POGLAVLJE

O

či su joj još uvijek bile prekrivene zavojima, a liječnik im je rekao da će tako biti još barem jedan tjedan. Ostat će, dakle, još vremena da se pripreme i da odluče kako će joj priopćiti istinu. Odmah se potužila da ne vidi ništa s tako prekrivenim očima i zamolila ih je da joj skinu zavoje. Sabrina joj je objasnila da su joj oči povrijeđene, da su ih morali operirati i da bi joj skidanje zavoja moglo prouzročiti boli. Poljubili su je, stisnuli joj ruke i rekli koliko je vole. Došli su svi - sve tri sestre i Chris. Jedino se otac osjećao previše izmoždeno od nedavnih događaja i nije imao snage za još jedan emocionalno zahtjevni trenutak. Obećao je da će doći sljedeći dan. Sutra popodne ih je još čekao pokop. Bit će to kratka ceremonija na groblju i djevojke su jedva čekale da sve to završi; još jedna tortura za njih i oca, a u protekla četiri dana bilo ih je i odviše. Majčin pokop će biti posljednji korak u nizu tradicija koje su im u ovom trenutku izgledale barbarske. Pogled na Annie koja opet govori, pomiče se, i obraća se svakome od njih, izgledala je kao potvrda života. Pitala je gdje su roditelji, a Sabrina je jednostavno odgovorila da nisu mogli doći. Svi su se prethodno složili da joj neće spominjati majčinu smrt. Tek se probudila i bilo bi okrutno suočiti je s takvom viješću dok ne sakupi malo snage, naročito kad se uzme u obzir šok koji je čeka kad sazna za gubitak vida. - Strašno si nas preplašila - reče Tammy, neprekidno je ljubeći. Bile su tako zahvalne što je opet s njima. Candy se ispružila do nje na krevetu i njezine su duge noge visjele preko ruba što ih je sve natjeralo na smijeh. Stisnula se uz Annie i nasmiješila se po prvi put u zadnja četiri dana. - Nedostajala si mi - nježno će Candy, privijajući se uz se stru, kao dijete uz majku. - I vi meni - odgovori Annie umornim glasom, pružajući ruke da ih dotakne. Chris je također ušao u sobu na trenutak, ali nije htio dulje ostati da je ne umara. - I ti si tu? - upita kad je prepoznala njegov glas i radosno mu se nasmiješi. Bio im je kao stariji brat. - Jesam. Došao sam za Dan neovisnosti i više nisam otišao. - Nije joj rekao da kuha za cijelu obitelj jer bi se mogla upitati gdje je majka. - Nisam ovako kanila provesti praznike - izjavi uz blijedi smiješak i još jednom dodirnu zavoje na očima. - Već za par dana ćeš ustati i trčati naokolo - obeća joj Tammy. - Ne osjećam se još spremna za trčanje. Užasno me boli glava. 65 Danielle Steel

Tammy i Sabrina su obećale o tome izvijestiti sestru. Došla je za par minuta i upozorila ih da ne smiju previše umarati Annie. Dobila je lijekove protiv glavobolje, i nakon što se još jednom izgrlila i izljubila sa svima, ostavili su je da se odmori. Svi su se osjećali iscrpljeno. Bio je to nevjerojatno težak dan. Obred, primanje gostiju, a sada Annie. Sve to u jednom danu. - Kad će joj skinuti zavoje? - upita Chris dok ih je vozio prema kući. - Valjda za tjedan dana - odgovori Sabrina zabrinutim glasom. Jutros je nazvala svoj ured i uzela još dva slobodna tjedna. I Chris je skrpao još četiri dana tako da može ostati do kraja tjedna u Connecticut!!. Tammy je učinila isto, ali ona je bezuvjetno morala biti na poslu do ponedjeljka. Nije vidjela nikakve mogućnosti da ostane i jedan dan dulje. Candy je nazvala svoju agenciju i zamolila ih da odgode snimanje u Japanu. Poludjeli su, ali ona ih je uvjerila da je previše potresena da bi radila i objasnila im je razloge. To je značilo da će sestre ostati zajedno i posvetiti se Annie barem do kraja ovog tjedna. Sabrina je znala da će ona trebati svaku od njih dugo vremena, a možda i zauvijek. Još nisu razmišljale o budućnosti. Prvo se mora osoviti na noge, a onda se mogu posvetiti planovima. Bilo joj je drago što Annie nije spominjala Charlieja. Bila je previše umorna, ali prije ili kasnije, iskrsnut će i to pitanje. Taj udarac je neminovno čeka kao što je čeka i šok spoznaje o majčinoj smrti i gubitka vida. Nije bilo fer da jedno ljudsko biće mora pretrpjeti tako mnogo. Sabrina bi dala sve na svijetu da joj može olakšati toliko breme, ali to nije mogao učiniti nitko. Kasnije te večeri, kad je otac već otišao u krevet, Sabrina je pogledala sestre i namrštila se. - Uf-uf - narugala joj se Tammy i nalila još jednu čašu vina. Počela je uživati u ovim večernjim sjedjeljkama, unatoč razlozima koji su ih okupili. Sestre su joj pružale ogromnu utjehu, nego ikada ranije. Čak su se i njihovi psi počeli slagati. - Poznajem tu facu - komentirala je Tammy dok je ispijala gutljaj vina. Svake su večeri provaljivale u očev podrum baš kao što su to činile dok su bile mlađe. Kada je otkrio, pobjesnio je na njih. Tammy se smješkala prisjećajući se tih zgoda, i kušajući očeva prvoklasna vina. Sjetila se da mu nakon odlaska mora poslati sanduk dobrog Bordeauxa. Sada su pile neka od najboljih iz njegove zbirke. - Nešto ti je na umu - dovrši Tammy misao, gledajući u stariju sestru. Sabrina je imala izraz nekoga tko je upravo skovao plan. U starim vremenima, kad su bile djeca, taj je izraz bio povezan s nečim zabranjenim, kao što je organiziranje tuluma dok su roditelji odsutni. Običavala bi platiti Tammy pet dolara samo da je ne otkuca. - Od toga sam zarađivala - objasni ona Chrisu. 66 Sestre

- Što je, dakle, sada na pomolu? - Annie - odgovori ona kratko kao da drugi mogu čitati njezine misli. - Pretpostavljam. A što u vezi nje? Sve su strahovale od trenutka kad će joj reći za mamu. To će se morati zbiti što prije. Nije u redu da se to predugo krije, a ona će se ionako upitati gdje je. Čak je i pri prvoj posjeti bilo teško lagati. Mama bi inače došla u bolnicu isti čas i rasprostrla bi šator u Anninoj sobi. Sve one su gorko bolno osjećale nedostatak majke, a tako će biti i s Annie. - Ne može se vratiti u Firencu, a Charlie je obična gnjida. - Da, mislim da se svi slažemo oko toga. On je za sve njih predstavljao veliko razočaranje, i nisu mogle zamisliti kako će to tek ona doživjeti. Ali sada je imala i većih problema. On je bio samo jedan razlog za tugu više. - U pravu si, ne može se vratiti u Firencu. Ne vidim kako bi se mogla snalaziti u stanu na petom katu, bez obzira koliko željela biti neovisna. Vjerojatno će morati ostati kod kuće, s tatom. On će joj biti društvo. - Kako će to za nju biti depresivno. Osjećat će se kao da je opet dijete. A bez mame kod kuće, bit će stvarno tužna. Svi su osjećali koliko je kuća prazna bez majke. Činilo se da je sve drukčije. Znale su da to osjeća i otac. U svojoj dvadeset šestoj godini Annie se neće radovati životu u roditeljskoj kući, naročito nakon samostalnosti koju je imala u Italiji u posljednje dvije godine. - Može doći kod mene, ako bude željela. Samo što ona ne poznaje nikoga u L. A.-u, a budući da neće moći voziti i šetati naokolo, osjećat će se kao zarobljena. Ja sam ionako odsutna po cijele dane. Svi su znali da Tammy nevjerojatno mnogo radi, kao uostalom i Sabrina, samo što starija sestra živi u New Yorku a ta je sredina poznatija Annie. Prije polaska u Pariz i sama je tamo živjela, iako je izjavila da je taj grad odveć kaotičan za nju. Voljela je Francusku, a još više Italiju, ali sada takve mogućnosti nisu dolazile u obzir. Trebala je biti blizu kuće, barem na neko vrijeme dok se ne prilagodi novoj situaciji. Oko toga su se svi složili. - Može biti kod mene, ako hoće - upadne Candy, a onda ih pogleda ispričavajući se. - Samo što sam ja prečesto odsutna. - O tome i govorim. Sve bismo mi voljele da ona bude s nama, ali svaka od nas ima neki problem koji takav plan čini teško izvedivim. Barem je tako kod vas dvije. I ja radim ko luda, ali mislim da bi se ona mogla bolje snaći u New Yorku.

67 Danielle Steel

- Dakle? Koji dio plana si nam prešutjela? - upita Tammy dok je nalijevala očevo vino u čašu. Znala je kako funkcionira Sabrinin mozak. Očito je postojao glavni plan koji im još nije izložila. - Što ako živi sa svima nama zajedno? - reče Sabrina uz osmijeh. Glavni plan se počeo pomaljati. - Misliš da će putovati okolo i stanovati kod svake od nas na neko vrijeme? Ne misliš li da će joj to biti nezgodno? Meni ne bi smetalo, ali ne čini mi se da bi ona željela živjeti kao nekakav nomad samo zato što je slijepa. Vjerujem da će imati potrebu za svojim prostorom, iako nemam pojma gdje bi to moglo biti. To bi trebalo nju pitati - zaključi Tammy, zvučeći zabrinuto. - Mislila sam na nešto bolje od toga - nastavi Sabrina, promatrajući sestre. Znam da će Annie naposljetku sama pronaći svoje mjesto i način života. Ali u prvoj fazi za nju će sve biti novo i trebat će jako mnogo pomoći. Što ako se sve mi na godinu dana smjestimo u jedan prostor? Ako unajmimo veliki stan i sve četiri živimo pod istim krovom dok ona pomalo ne stane na svoje noge? Nakon te godine vidjet ćemo kako stvar funkcionira. Ako ne bude išlo, uvijek se možemo vratiti u naše stanove, a ako sve bude u redu, možemo nastaviti još godinu dana. Do tada će se Annie već prilagoditi novoj situaciji. Ali u ovom prvom razdoblju ona će prebolno osjetiti razliku između novog i starog života. Što mislite o ovome? Candy i Tammy su izgledale zapanjeno, a i Chris se poprilično začudio. Nije baš najbolje shvatio gdje je njegovo mjesto u čitavom planu, iako mu je Sabrina utisnula utješni poljubac, ma što on značio. - Jesam li i ja dio plana? - upita oprezno. - Naravno. Isto kao što si i sada. Možeš biti s nama kad god hoćeš. - Moj vlastiti harem - našali se on. Sve to mu je zvučalo pomalo luckasto, ali i tipično za njih. Nikada nije poznavao sestre poput njih, a one su, bez ikakve sumnje znale voditi brigu o sebi. Sada kad vise nije bilo majke za kormilom, jasno je vidio kako Sabrina preuzima njezinu ulogu i pretvara se u zajedničku majku. Ukoliko krenu na ostvarenje ovog plana, znao je on, bit će to velik izazov za nju i za njega. No sada je želio poslušati njezin prijedlog do kraja i vidjeti kamo smjera. Mogao je naslutiti vrijednosti takve ideje, naročito za predstojeće razdoblje Annina života. Dugoročno gledajući, Annie će morati sama osmisliti svoj put. I Sabrina je to znala. Ali u samom početku, one joj mogu pomoći. Sabrina je imala osjećaj da bi majka odobrila ovakav plan. - To je sjajna ideja za vas - zaključila je praktična Tammy, zvučeći malo obeshrabreno. - Obje živite u New Yorku. A što bih ja trebala učiniti? Napustiti svoj posao? I što onda? U New Yorku bih bila daleko od posla, a serija će ove godine biti na vrhuncu.

68 Sestre

Voljela je svoju sestru, ali nije bila spremna sve napustiti zbog nje. Uložila je silan napor da postigne ovo što sada ima. - Zar ne bi mogla raditi ovdje na televiziji? - upita Sabrina. Bez obzira na sestrin uspjeh, znala je jako malo o njezinom poslu. - Ovdje se ne rade prave stvari - odgovori mirno Tammy. Znalo joj je ići na živce kad bi Sabrina uletjela sa svojim nepromišljenim planovima. - Jedino što ovdje postoji, to su sapunice i pokoji reality show. To bi za mene bio korak unatrag, ne samo u smislu karijere nego i financijski. Što se tiče financija, još bi i mogla preuzeti rizik, jer je stavila mnogo novca sa strane, ali nije se smjela tako igrati s karijerom, a nije ni željela napustiti svoju seriju. Bila je za nju poput vlastitog čeda. - Što je s tobom? - Sabrina upita Candy koja je zamišljeno sjedila. - Bilo bi mi teško napustiti moj apartman - reče ona sa sjetom u glasu, a onda se nasmiješi. - Mislim da ću ga iznajmiti na jednu godinu. Njoj se zapravo ideja jako svidjela. Ponekad se osjećala usamljenom u svom stanu, a to sigurno ne bi bila da živi zajedno s njima. Sestre su bile sjajno društvo, a osim toga znala je da je potrebna Annie. Zašto ja lijepo ne bih potražila nešto dovoljno veliko za nas tri? A kad Annie bude spremna, izložit ćemo joj ideju. Nije me briga za moj stan. Ionako mi nije drag. Chris, hoće li tebi biti krivo? - upita ga kao pravog člana obitelji. On odlučno odmahnu glavom. - Tako dugo dok mogu biti u blizini i dok ne smetam tvojim sestrama. Možda će povremeno biti malo gužve. Bit će mnogo žena pod istim krovom, ali na godinu dana, to bi moglo biti i zabavno - zaključi Chris i Sabrina se složi. Najvažnije je bilo da uvijek netko bude kod kuće da pomogne Annie. Candy će bar ponekad biti u gradu. Ideja je dakle bila pomoći Annie da se osovi na noge i da se navikne na svoju sljepoću. Poznavajući sposobnosti i odlučnost svoje sestre, Sabrina je vjerovala da će jedna godina biti dovoljna, i žarko se nadala da Annie neće upasti u previše duboku depresiju. - Jako mi se sviđa ta ideja - reče Sabrina, a Candy se veselo nasmije. - I meni isto. Bit će to kao da smo u kakvom internatu. Ona je oduvijek priželjkivala takvo iskustvo, ali majka to nije dopustila. Željela je imati pored sebe barem jedno dijete i nije vjerovala u dobrobiti internata. Vjerovala je u obitelj. I one su naslijedile iste kriterije koji su i ležali u temelju ove ideje. Njihov je glavni cilj bio pomoći Annie. Ona će ih trebati, a ovo je bio jedan od način da joj se nađu pri ruci. Chris je ostao istinski impresioniran. Tammy je jedina bila nespremna za takav plan, što je bilo razumljivo s obzirom na njezinu karijeru u L. A.-u.

69 Danielle Steel

- Osim toga bit ćemo i blizu tati, ako nas bude trebao. I za njega će ovo biti teška životna promjena. - Što ako vam se ne bude svidjelo? - upita Tammy oprezno. - Onda ćemo valjda odustati i vratiti se u naše stanove. Godina nije tako dugo razdoblje. Mislim da ćemo nekako izdržati zajedno jednu jedinu godinu, što vi mislite? - Možda - nastavi Tammy. - Znate da nismo živjele zajedno još od koledža. Ti si otišla prije šesnaest godina, ja prije jedanaest. Annie je napustila kuću prije Šest godina i jedino dijete koje je ostalo bila je Candy. Znači da bi ovo moglo biti zanimljivo iskustvo - zaključi ona uz smiješak. - Možda se tako dobro slažemo baš zato jer ne živimo zajedno. Jeste li ikad razmišljale na takav način? - Mislim da zbog Annina dobra vrijedi pokušati - nastavi uporna Sabrina. Razmišljala je o načinu na koji se može pomoći Annie, a da se pritom ne osjeti ponižena i previše ovisna. Ovaj bi plan stoga mogao biti dobar, barem kao početak. Sabrina je shvatila zašto Tammy ne može sudjelovati, i nije joj to mogla zamjeriti. Imala je važan posao na Zapadnoj obali i nije ga smjela ugroziti. Naporno je radila da bi postigla takav uspjeh i sestra ju je zbog toga veoma cijenila. - Sutra ću nazvati posrednicu za nekretnine i vidjet ću može li se smisliti štogod prikladno za nas tri. Ja ne zarađujem tako mnogo kao Candy, a Annie je osigurana od roditelja. Možda će tata plaćati njezinu stanarinu u New Yorku umjesto u Firenci, iako je tamo bilo jeftinije. U svakom slučaju ona treba našu pomoć upravo sada. Svi su znali da Financijska strana neće biti problem. Sabrina se u jednom trenutku namršti. - Nešto mi je palo na pamet. Mislim da netko treba zatvoriti njezin stan u Firenci. Ona to svakako neće moći. - Što ako bude željela ostati u Italiji? - zabrine se Tammy. - Mislim da može pokušati sljedeće godine, ako nauči voditi brigu sama o sebi, ali sada nikako. Morat će naučiti samostalno živjeti kao slijepa osoba. Bit će bolje da to uči uz nas, a kasnije se može vratiti ako baš želi. - Ja bih mogla pokupiti njezine stvari kad budem sljedeći put u Europi ponudi se Candy. Bila je to lijepa gesta, iako su Sabrina i Tammy znale da njihova sestra nije organizirana poput njih i da je veoma mlada. One su joj najčešće pomagale, ali ovo će možda pomoći da brže odraste. Vodila je glamurozan život supermodela, ali još uvijek je bila vrlo nezrela. Istina, bila joj je tek dvadeset i jedna i u njihovim je očima još bila beba. Ali možda će moći obaviti taj zadatak. Tammy i Sabrina nemaju vremena za tako nešto, a to ne može učiniti ni otac.

70 Sestre

- Moram priznati da je to zanimljiva ideja - progovori Tammy, "osjećajući se pomalo krivom što ne može sudjelovati, ali to je jednostavno bilo nemoguće i svi su to znali. - Mislim da bi joj takav plan uistinu mogao pomoći i podići joj raspoloženje. Pred njima su bili teški zadaci. Trebale su priopćiti Annie istinu o majci, o njezinoj sljepoći i svemu što joj nova situacija donosi, čak i vijest o Charlieju koji je već spadao u povijest. Sve je to bilo tako okrutno, i ako bi zajednički život mogao barem ublažiti njezine boli, vrijedilo je pokušati. Dižući u zrak čaše pune tatinog starog Bordeaux vina, sestre su nazdravile uz žarku želju da njihov plan uspije. Sabrina će predvoditi projekt i informirati ostale o detaljima. Potrudit će se da što skorije pronađe prikladan stan ili možda kuću, ako cijena bude povoljna. - Ti stvarno ne gubiš vrijeme - reče Tammy gledajući zadivljeno u stariju sestru. - I ja sam razmišljala kako bih joj mogla pomoći, ali mislim da ne bi bila sretna u L. A.-u. Slažem se - potvrdi Sabrina. - Jedino što sad možemo napravit i je upoznati je s našim planovima. Nisu uopće mogle zamisliti kako bi Annie mogla reagirati Trebala se suočiti s toliko mnogo činjenica da nisu željele o tome ni misliti. Za sestre - nazdravi još jednom Sabrina. Za najzanimljivije žene koje sam ikada upoznao - pridruži se Claris. - Za mamu - doda tiho Candy, i svi su ostali neko vrijeme u tišini prije nego su ispili prvi gutljaj.

71 Danielle Steel

DEVETO POGLAVLJE

M

amin je pogreb u srijedu bio posljednji bolni ritual koji su morali izdržati. Sabrina je zamolila svećenika da obred bude kratak. Majčin pepeo je bio položen u veliku, lijepu mahagonijsku posudu. Nitko nije mogao shvatiti da je otišla iz njihovih života i da je njezino postojanje svedeno na nešto tako beznačajno i maleno. Njezin utjecaj na obitelj bio je uistinu golem. Sada će je ostaviti ovdje na groblju okruženu potpunim strancima. Nisu čekali trenutak polaganja njezinih ostataka u zemlju. Sabrina i Tammy su se prethodno dogovorile da će izbjeći taj mučni trenutak, a otac se s time složio. Za vrijeme kratke ceremonije svećenik je istaknuo da u ovom trenutku postoji i razlog za radost; njihova kćer i sestra Annie je preživjela nesreću i vjerojatno će se oporaviti. Ona je na sreću ostala pošteđena majčine sudbine. Svećenik, dakako, nije imao pojma da će Annie ostati slijepa. To nije znao nitko drugi osim obitelji. Ostalima će sve biti jasno kad je vide, ali za sada nisu htjeli pričati o tome. Osjećali su da se radi o veoma osobnoj, bolnoj stvari, naročito bolnom za Annie kad uskoro sazna svoju sudbinu. Još uvijek nisu znali kad će joj reći, i željeli su o tome porazgovarati s liječnikom. Sabrina se bojala da je još rano s obzirom da se tek oporavljala od vijesti o majčinoj smrti, ali zavoji će biti uklonjeni krajem tjedna i ona će se tada morati suočiti s istinom. Otac je još uvijek ustrajao u nadi da je dijagnoza pogrešna. On jednostavno nije mogao vjerovati da je jedna od njegovih prekrasnih kćeri sada slijepa. Sve što se dogodilo u posljednjih pet dana bilo je strašno. Obitelj koja nikada nije doživjela nikakvu tragediju sada je pretrpjela dva velika udarca koja su ih silno zaboljela. Djevojke su još jednom prošle pored rake i svaka je položila jednu bijelu ružu na drvenu kutiju s majčinim pepelom. Svaka ta gesta bila je ubod u očevo srce. Ostao je sam pored grobnice još dugo i kćeri su ga, poštujući njegovu tugu, ostavile na miru, a onda je Sabrina došla do njega i nježno ga uhvatila pod ruku. - Dođi, tata, idemo kući. - Ne mogu je tek tako ostaviti ovdje, Sabrina - rekao je dok su mu suze curile niz obraze. - Kako se ovo moglo dogoditi? Toliko smo je voljeli. - Jesmo, tata - potvrdi Sabrina, brišući i sama suze. Sve su bile odjevene u crno i izgledale su elegantno i dostojanstveno. Uvijek su bili lijepa obitelj, čak i sada, kad ona više nije bila među njima. Ljudi koji su 72 Sestre

ih sretali uvijek su bili oduševljeni njihovim izgledom. A Jane je bila Jimova sjajna, blistava zvijezda. Nije se mogao pomiriti s njezinom smrću. - Možda je tako i bolje - tiho će Sabrina, dok je stajala uz oca, promatrajući kutiju s majčinim ostacima. - Ovako neće dočekati bolesti i starost. Živjela je dovoljno da vidi kako su joj djeca odrasla. Za nas će uvijek ostati lijepa i mlada. Jane se uistinu malo promijenila. Ljepota joj je bila bezvremena i do kraja je zračila toplinom, energijom i mladošću. Bila je očaravajuća žena sve do smrti i takva će zauvijek ostati u njihovom sjećanju. Otac je potvrdio Sabrinine riječi i ništa nije dodao. Uzeo je jednu ružu i stavio je uz one koje su položile njegove kćeri, a drugu je zadržao. Okrenuo se i pognute glave krenuo s djevojkama prema kući. Bili su to najteži dani njegovog života i one su to dobro znale. Činilo se da je u pet dana ostario deset godina. Bez riječi je ušao u automobil i sjeo pored Sabrine. Na putu prema kući nijemo je gledao kroz prozor. S njima je bila i Tammy, dok su Candy i Chris otišli u drugoj limuzini. Sprovod je bio rezerviran samo za obitelj i sve tri kćeri su bile sretne što su bolni obredi koji su popratili majčin odlazak konačno privedeni kraju. Bili su to naporni dani; žalovanja, bogoslužje, posjeti stotina ljudi i na kraju, ovaj završni čin kojim su je ispratili na posljednji počinak. Razmišljali su o mogućnosti da njezin pepeo sačuvaju kod kuće, ali Sabrina i Tammy su zaključile da bi to bilo previše bolno, naročito za oca. Bilo je bolje da njezini ostaci počivaju na groblju. Osim toga Sabrina je imala osjećaj da bi to bila i majčina želja. S obzirom da ona nije ostavila nikakvih uputa, mogle su samo nagađati što je najbolje i oko svakog su se detalja dogovarale s ocem. On je jedino želio da se ova noćna mora završi i da mu se ona vrati. Sabrina je jasno osjećala da još uvijek nije sposoban prihvatiti realnost. Činilo mu se da je nekuda otišla na par dana, da je otputovala na malo duži vikend i da se svaki čas može vratiti. Znala je da se sada moraju usredotočiti na Annie i na njezin oporavak od operacije, a još više na njezinu prilagodbu novom, teškom životu u tami. Ta mučna etapa nije još ni počela, a njezinu je sestru očekivala spoznaja da više nije umjetnica nego slijepa djevojka. Prihvaćanje takve promjene sigurno će zahtijevati mnogo vremena. Bit će to za nju težak križ. Kad su stigli kući, otac je napomenuo da će to popodne morati do banke. Sabrina se ponudila da ga odveze, ali on je odbio rekavši da ide sam. Kao i drugi ona mu je pokušavala biti na usluzi kad bi pokazao potrebu za tim, ali mu je ostavljala prostor da bude samostalan kad god je želio biti sam. Kao i kod ostalih, raspoloženja su mu oscilirala. Ponekad bi ga težina tragedije gotovo skršila, bilo je sati kad se prilično dobro osjećao, a onda bi se naglo, brutalno sunovratio u ponore jada, shvaćajući svu težinu svog gubitka. Osjećao je da je čitav njegov svijet izokrenut, a to i nije bilo daleko od istine. Javio je u ured da ga ne očekuju tog tjedna, a možda ni sljedećeg. Želio je pričekati i vidjeti kako se osjeća. Čitav život je radio kao savjetnik za osobna 73 Danielle Steel

ulaganja i njegovi klijenti su shvaćali razloge njegova izostanka suosjećajući s njim. Oni najvažniji su bili obaviješteni i mnogi su poslali cvijeće. Obitelj će ostati na okupu do kraja tjedna, a onda će Tammy otputovati u Kaliforniju, Chris će se vratiti na posao, a to će vjerojatno učiniti i otac. Sabrina je mislila da će to biti dobro za njega, ali ostali nisu dijelili njezino mišljenje. Izgledao je iscrpljeno i krhko i već je izgubio nekoliko kilograma. Bojali su se kako će majčina smrt djelovati na njegovo zdravlje, i činilo im se da se već pomalo pretvara u starca. Bilo je zastrašujuće koliko je taj čovjek potresen, koliko je izgubljen bez svoje žene. Kad je ostala sama u knjižnici, Sabrina je nazvala agenticu za nekretnine koja je našla i njezin sadašnji stan i objasnila joj što traži. Trebale su im tri sobe, s obzirom da Tammy ostaje u Kaliforniji zbog svog posla. Sabrina je opisala agentici što želi: svijetao sunčan stan s tri velike spavaće sobe, povelikim dnevnim boravkom, blagovaonicom ako je moguće, i možda radnom sobom, što nije uvjet. Željele su zgradu s vratarom i osiguranjem jer Candy zna dolaziti u sitne sate, a Annie će trebati pomoć pri ulasku i izlasku kad one ne budu kod kuće. Od kvartova bi Upper East Side svakako bio bolji nego Soho, Tribeca ili Chelsea. Sabrina je preferirala stambene četvrti i predgrađe, a Candy je rekla da joj je svejedno gdje je dokle god može biti zajedno s njima. Ona je posjedovala raskošan apartman koji je namjeravala iznajmiti. Njegova ljepota i prekrasan pogled nisu joj mnogo značili. Nikada se nije potrudila oko uređenja jer je bila prečesto odsutna da bi joj istinski stalo do toga. Kao i Sabrini, osiguranje je bilo važna stavka i željela se osjećati mirnom ako se mora vraćati kući u noćnim satima. Druge nisu izlazile tako mnogo kao ona i vodile su mirnije živote. - To su prilično veliki zahtjevi - iskreno joj je rekla agentica - osim ako nam ne uleti neka sretna slučajnost. Sabrina je već rekla da je ne zanimaju terase ni naročito lijep pogled na okolinu. Dobro bi došao i zgodan stan u nekoj staroj zgradi. Najvažnije je bilo da mogu živjeti zajedno i da se nalaze u ambijentu koji će Annie omogućiti udoban život i oporavak, a iznad svega sigurnost. To je bilo neizmjerno važno u razdoblju suočavanja s izazovima novog života. Nadala se također da će stan imati i dobru kuhinju. Zahvaljujući Sabrini, često će dolaziti i Chris i pripremiti kakvo ukusno jelo. On je bio gotovo vrhunski kuhar. Sabrina je željela štogod naučiti od njega, ali nikada nije imala vremena, i često je preskakala obroke. Sudeći po njezinom izgledu i po onome što su vidjele proteklih dana, Candy nije uopće jela. Tammy je bila negdje između - brinula se o težini, ali nije bila time opsjednuta. Sabrina je prave obroke zamjenjivala salatama kad god bi mislila da je pretjerala u jelu, što nije bilo odveć često. Agentica je obećala da će nazvati čim pronađe nešto što bi moglo doći u obzir. Sabrina je znala da će to možda potrajati i bila je otvorena za mogućnost 74 Sestre

da unajme kuću, ali nije željela time počinjati jer se radilo o skupljoj opciji. Na putu prema kući izložila je svoj plan ocu, a on se nasmiješio. - To će biti jako dobro za vas. Daš kao u starim danima kad ste bile skupa kod kuće. Mogu zamisliti zbrku koju ćete vas tri napraviti. A što će biti s Chrisom u svemu tome, Sabrina? Život s toliko žena može biti naporan za jednog muškarca. Čak su vam i psi ženskog spola, da ne govorimo o prijateljicama. Sabrina mu odgovori da je Chris već naviknut na takve stvari. Gdjegod je živjela, a naročito kad je to bilo sa sestrama, atmosfera je djelovala kaotično svakom posjetitelju, a kamoli onima koji su s njima živjeli. One su pak voljele živahno ozračje koje bi stvorile, a činilo se da se Chris s time jako dobro nosi. U svakom slučaju svoje uvjete je izložila agentici i vjerovala je da se ne radi o nemogućoj misiji. Naravno, činjenica da se stan treba pronaći što je prije moguće, činilo je cijelu stvar mnogo zahtjevnijom. Annie će izaći iz bolnice za par tjedana i Sabrina je željela da se odmah usele u zajednički prostor. Morat će srediti formalnosti u svezi starog stana, a Candy će svoj apartman dati u najam. Ako bude potrebno, osim stana koji bude dijelila sa sestrama, plaćat će održavanje svog apartmana, s obzirom da je sama vlasnica. Zarađivala je tako vrtoglave svote novca da je sebi mogla dopustiti mnogo veći luksuz od ostalih sestara iako je bila najmlađa. Čak ni Tammy, sa svojim unosnim poslom holivudskog producenta, nije posjedovala toliko novca. Candy je i sama priznavala da su honorari supermodela besmisleno visoki, a ona je u ovom trenutku bila traženija nego ikad. Otac je rekao da će on sam plaćati Annien dio stanarine, pa i više, ukoliko bude potrebno. Ponudio se da će platiti polovinu ukupne svote. Mislio je da je njihov plan oko pomoći unesrećenoj sestri plemenit, iako je još uvijek odbijao vjerovati da će Anne ostati zauvijek slijepa. Izrazio je nadu da će se njeni vid jednog dana sam od sebe vratiti. Težina stvarnosti je za njega jednostavno bila prevelika i nije je mogao nositi. Sabrina je znala da će s vremenom prihvatiti istinu, ali gubitak žene, moguća smrt kćeri i njezina trajna sljepoća, predstavljali su šok koji je u ovom trenutku bio nepodnošljiv. Njegov je um odbijan povjerovati u sve što se dogodilo posljednjih pet dana. Ni njegove kćeri nisu mogle do kraja prihvatiti sve te događaje. A što se tiče Annie, ona još uvijek nije znala ništa. Kad su se vratili, Tammy i Chris su im pripremili sendviče. Prijatelji su im ostavili čitave košare hrane i sada se u kuhinji nalazila velika količina delikatesa, suhe hrane i kuhanih obroka. S takvim izborom poslastica i vina koje su poslali očevi klijenti, činilo se kao da je Božić. Ali ovo je bilo nešto posve drukčije od Božića. Sabrina se unaprijed užasavala sljedećih praznika. Ove će godine ti dani izgledati poput more. Znala je koliko će bolno osjećati nedostatak majke. 75 Danielle Steel

Kad su to poslijepodne krenule u bolnicu, njihov se otac uputio prema banci. Chris se ponudio da ga povede. Djevojke su spazile koliko je odsutan duhom i nisu željele da sjedne za upravljač. Nitko nije htio još jednu nesreću, iako su svi znali da se radilo o spletu nesretnih okolnosti. Chris se začudio kad je vidio Jima kako nosi torbu za kupovinu i maleni kovčeg. Nije imao pojma o čemu se radi, ali je Jim izgledao vrlo odlučno i dok su vozili prema banci nije mnogo govorio, što je također bilo neobično. Kad su Tammy, Candy i Sabrina stigle u bolnicu, Annie je još spavala. Mirno su sjele pored nje i čekale da se probudi. Bolničarka im je rekla da je upravo zadrijemala, ali da je tog dana bila dobro raspoložena. Znale su da to neće još dugo potrajati. Do kraja ovog tjedna, morat će se susresti sa stvarnošću. Ona će je preplaviti poput kakvog tsunamija. Probudila se dok su one sjedile oko nje i šaputale. Osjetila je Tammy kako sjedi pored kreveta. U posljednje vrijeme je počela razvijati specijalno osjetilo za ljudske pokrete koje je razaznavala bez obzira što su joj oči prekrivali zavoji. Sluh joj je postao neobično oštar i mogla je svaki put precizno razaznati koja joj je od sestara najbliža. - Bok, Tammy - rekla je, a sestra joj se nasmiješila i poljubila je u obraz. Druge dvije su joj uputile smiješak, iako ih nije mogla vidjeti. - Kako znaš? - začuđeno je upita Tammy. - Nanjušila sam ti parfem. A Sabrina je tamo - pokaže prema mjestu gdje je stajala Sabrina. - To je stvarno neobično - zadivi se najstarija sestra. - Ja nemam na sebi parfem. Zaboravila sam ga uzeti. - Nemam pojma - reče Annie zijevajući. - Ja vas jednostavno osjećam. A Candy je legla ovdje u podnožje kreveta. Sve su se nasmijale na njezine riječi - bila je savršeno precizna. - Gdje je mama? - upita, kao što je pitala i jučer. Zvučala je istovremeno ležerno i zabrinuto. - Tata je morao do banke - upadne Tammy, nadajući se da će preskočiti temu. Željela je da zvuči kao da je majka pošla s njim, pokušavajući tako izbjeći potpunu laž. - Zašto je išao u banku? Zašto nije na poslu? Koji je uopće dan u tjednu? Bila je dugo bez svijesti, zapravo sve do jučer. - Srijeda - odgovori Sabrina. - Tata je uzeo slobodan dan. - Je li? To mu nije običaj.

76 Sestre

Annie se namrštila razmišljajući o onome što je upravo čula. Djevojke su izmijenile zabrinute poglede. - Cure, vi mi nešto lažete, je li tako? - reče s tugom u glasu. - Mora da je mama ozlijeđena, inače bi bila ovdje. Ne bi ona otišla s tatom ako zna da sam bolesna. Što se dogodilo? - upita ih oštrije. - Koliko je ozbiljno? Tišina u sobi je dugo trajala. Nisu joj željele priopćiti istinu tako brzo, ali nije im ostavila drugu mogućnost. Nikad nije dopuštala okolišanje. Annie je bila osoba koja traži odgovore na svoja pitanja. Mrzila je mutne situacije i unatoč svojoj umjetničkoj naravi bila je pedantna, precizna i izravna. - Što se dogodilo mami? Gdje je? Nitko nije znao kako nastaviti i sve su se bojale njezine reakcije. - Dajte molim vas! Plašite me! - Počela je osjećati strašnu tjeskobu, a slično su se osjećale i njezine sestre. Bila je to neizdrživa situacija i bilo im je grozno što joj to moraju reći sada, kad se tek počela oporavljati. - Bilo je jako gadno, Annie - konačno progovori Tammy, približivši se krevetu kako bi joj bila što bliže. Slijedeći nekakav nagon, i ostale su se sestre primakle bliže. Candy je svojom rukom nježno prihvatila Anninu. - To je bila strašna nesreća. Tri automobila i kamion. - Sjećam se kad je mama izgubila kontrolu nad upravljačem. Pokušala sam ga sama zgrabiti prije nego se zabijemo u nešto, ali kad sam pogledala prema njoj, već je bila izvan automobila. Ne znam gdje je nestala. Jane je ispala iz automobila na cestu, ali policija je kasnije izjavila da je tada već bila mrtva. Umrla je pri sudaru, kad je jedna od čeličnih cijevi udarila u automobil i pogodila je. Gotovo joj je otkinula glavu, i promašila je Annie tek za dlaku. - Ne sjećam se ničega nakon toga - tiho doda. - Ostala si zarobljena u automobilu i dobila si gadan udarac u glavu. Trebalo im je pola sata da te izvuku. Uspjeli su to učiniti na vrijeme, hvala Bogu nadoveže se Sabrina. Sestre su činile čvrsto povezanu grupu koja je često djelovala kao da posjeduje jedan um i jedan glas. Dok su odrastale, majka im je često znala reći da djeluju poput četveroglavog čudovišta. Ako se obratiš jednoj ili naljutiš jednu od njih, trebat ćeš se obračunati sa sve četiri. A sam Bog neka ti pomogne ako jednoj od njih naneseš nepravdu. To se nije promijenilo do danas. Sada su bile starije i mirnije, rjeđe na okupu, ali još uvijek su se držale zajedno, dijelile mnoge zajedničke poglede i bile spremne braniti jedna drugu. - Još mi niste rekle gdje je mama.

77 Danielle Steel

Znale su da je sada nemoguće izbjeći odgovor. Otvoreno ga je tražila i bila je pri punoj svijesti. Istina se nije mogla zaobići. - Je li u sobi pored mene? - Tammy pogleda u Sabrinu i tužno zakima. Približile su se krevetu i svaka je od njih dodirnuh sestru. Jedna joj je stisnula dlan, druga mišicu, treća ju je nježno pogladila po licu. Jasno ih je osjećala i ta njihova nazočnost je u isto vrijeme bila utješna i zlokobna. Slutila je da se dogodilo nešto strašno. Osjetila su joj bila posve oštra, a um britak kao uvijek, što je bilo dobro, ali je značilo da je u ovom trenutku svjesna svega. - Nije preživjela, Annie - izgovori Tammy koja joj je stajala najbliže. Dogodilo se brzo, i dogodilo se mnogo toga. Pogodila ju je čelična cijev. Ostala je na mjestu mrtva. Annie uzdahnu. U užasu je otvorila usta, ali iz njih nije izašao nikakav zvuk. A onda je počela divlje mahati rukama pokušavajući dotaknuti sestre i čvrsto ih grabeći za ruke. Dok su je gledale, sve tri su ponovno počele plakati. U njoj su vidjele odraz vlastite boli. Ali one su imale iza sebe četiri dana i počele su se privikavati na tu spoznaju. Za Annie je ovo bio posve svjež udarac. - Mama je umrla? - izgovori užasnutim šaptom. Željela ih je gledati u oči, ali zavoji joj to nisu dopuštali. Liječnik je rekao da ih mora držati još nekoliko dana. Bilo je strašno što u ovom trenutku nije mogla vidjeti lica i oči svojih sestara. Htjela ih je na silu skinuti, ali potezanje i čupanje nije pomoglo. Pokušavala je to i prije, ali bez uspjeha. - Da, umrla je - odgovori Sabrina. - Tako mi je žao, dušo. Tako mi je žao što si sve to morala proći. - O moj Bože, to je užasno - ponavljala je dok su joj suze natapale zavoje. Osjećala je kako je oči peku. Sjedila je tako i dugo plakala dok su je sestre poput triju anđela čuvara čvrsto držale. Ali najmiliji anđeo je zauvijek otišao. Annie to nije mogla razumjeti ni prihvatiti, baš kao što to nisu mogle ni one. Bih je to najstrašnija stvar koju su ikada čule, čak i nakon protekla četiri dana. Nitko od njih nije mogao zauzeti prema tome nekakav filozofski stav, iako su u to pokušavale uvjeriti oca. - Kako je tata? - upita Annie naposljetku zabrinuta za oca. - Ne baš dobro - javi se Candy - ali nismo ni mi. Ja se raspadam. Tammy i Sabrina su preuzele brigu o svemu. Bile su nevjerojatne. Annie je propustila mnoge događaje. Istini za volju - sve. - Jesam li propustila sprovod? - upita, zvučeći šokirano. Zapravo i nije željela biti na njemu, ali sada se osjećala malo po strani. Dakako, nije ni moglo biti drukčije. Nitko nije znao kad će se ona probuditi i nije se moglo čekati. Bilo bi to preteško za oca, ali i za njih. Željele su da sve te mučne formalnosti što prije završe pa makar i bez Annie. 78 Sestre

- Bio je jučer - odgovori Sabrina. Annie nije mogla vjerovati. Njezina je majka mrtva. Nije mogla dokučiti smisao tih riječi. To nije bilo lako ni njezinim sestrama. Još uvijek se nisu navikle na novu situaciju. Majka je zauzimala tako važno mjesto u njihovim životima da je bilo nemoguće prihvatiti njezinu iznenadnu smrt i podnijeti sve posljedice. Do ovog trenutka one su se veoma hrabro nosile sa svime. - Jadan tata... jadne mi... jadna mama - jaukala je Annie u očaju. - Kakav nam se užas dogodio! Uistinu se dogodio užas i to veći nego što je ona u ovom trenutku mogla zamisliti. Ona je bila jadna, mnogo više nego njezina majka koja je proživjela lijep život, koja je možda umrla premlada, ali nakon godina ispunjenih srećom. Annie je bila ona koja će se suočiti s nadljudskim izazovima, čiji će život određivati nove granice, koja više nikada neće moći slikati niti vidjeti neku sliku, nakon što je sve dala za umjetnost. Annie je bila ona, koja je, tako mlada, ostala bez vida. Srca su ih boljela zbog nje, kao i zbog majke. Čitavo poslijepodne su ostale uz Annie. Nakon ovako strašnih vijesti nisu je mogli ostaviti samu. Razgovarale su o tome, na trenutke se prepuštale tišini držeći se za ruke, onda bi zajedno zaplakale ili se čak smijale prisjećajući se nekih starih zgoda. Gubitak majke kao da je ojačao njihovu ionako snažnu povezanost. Bile su to četiri veoma različite žene koje su jedna prema drugoj osjećale snažnu ljubav i poštovanje, što je bio blagoslov za njihovu majku, ali i za oca. Sada su prionule jedna uz drugu i uz svog oca kao uz ostatak snažnih simbola svog narušenog svijeta. Napustile su bolnicu tek oko sedam navečer. Annie je bila iscrpljena, a i one su bile na rubu snaga. Vratile su se kući pričajući o njoj putem i zatekle Chrisa i oca u mirnom razgovoru. Rekao im je da su mnogi ljudi došli izraziti sućut i vidjeti treba li im štogod. Bilo je to čudno vrijeme za sve. Majka je ostavila golemu prazninu u njihovim životima, ali i u životu zajednice gdje su je mnogi voljeli i divili joj se kao ženi, majci, prijateljici, čovjeku, i nesebičnoj djelatnici u mnogim humanitarnim aktivnostima. Predstavljala je mnogo više od Jimove žene i njihove majke. Tammy je predložila da naruče kineska gotova jela ili suši tako da Chris ne mora opet kuhati za sve, ali otac je najavio da prije toga moraju nešto obaviti. Izgledao je još uvijek žalosno i potreseno, ali u njegovom se glasu mogla nazrijeti odlučnost. Zamolio je da ga slijede u blagovaonicu. Chris je znao što se događa i povukao se, ne želeći smetati. Bio je to trenutak koji se ticao samo obitelji. Ostao je zatečen kad mu je Jim, prije polaska u banku, povjerio svoje namjere. Činilo mu se da je za tako nešto još rano, ali ovaj ga je uvjerio da će proteći još mjeseci prije nego sestre opet posjete svoju rodnu kuću. Osim toga znao je da bi i njegova žena željela da to napravi. Možda je bilo rano, ali bilo je na vrijeme. Ona je čitav svoj život bila velikodušna prema svom mužu, kćerima i prijateljima. 79 Danielle Steel

Kad su djevojke ušle u blagovaonicu, ostale su šokirane onim što su vidjele. Nisu bile spremne na tako nešto, a on ih nije upozorio. Tammy se oteo bolni uzdah i ustuknula je jedan korak. Sabrina je na trenutak prekrila oči dlanom, a Candy je ostala na mjestu i počela plakati. - O, tata... - bilo je sve što je Tammy uspjela reći. Nije se još željela suočiti s ovakvim stvarima. Bilo je bolno gledati porodični nakit, ali to je bio samo jedan od mnogih darova koji im je njihova majka, s očevim blagoslovom, ostavila u naslijeđe. Nakit je bio uredno položen na kuhinjski stol. Bilo je tu prstenja, narukvica i naušnica koje je majka nosila, bakina niska bisera, darovi koje je otac kupovao tijekom godina za Božić, ili prigodom nekih važnijih događaja kao što je bilo njihovo rođenje. Kako je napredovao u poslu, vrijednost darova se povećavala. Nisu to bili dragocjeni primjerci kakve je Tammy viđala po Hollywoodu, ili Tiffanyjevi i Cartierovi dragulji kakve je Candy nosila na snimanjima za Vogue. No bio je ovo lijep nakit koji je majka nosila i voljela. Kad god ga budu nosile, podsjećat će ih na nju, iako će se pritom osjećati kao da su ga ukrale dok je izašla iz kuće i kao da će se morati opravdati kad se ona vrati. Još uvijek su željele vjerovati da će se mama odnekud pojaviti. Ovo izlaganje njezinog nakita bio je način da konačno prihvate činjenicu da je zauvijek otišla i da one moraju kročiti u svijet odraslih, u kojemu nema nikoga tko će ih braniti od onoga što ih očekuje. Odjednom su, bez obzira na svoje godine, postale odrasle. Mame više nije bilo, a one nisu željele biti toliko odrasle. - Jesi li siguran, tata? - upita Sabrina očiju punih suza. Tammy je također tiho plakala. Ovo je bio težak trenutak. - Jesam. Nisam želio čekati Dan zahvalnosti kad opet budete ovdje. Annie nije s nama, ali ona ionako ne može odabrati, a vi znate što se njoj sviđa. Vi možete odabrati za nju ili se mijenjati kasnije ako želite. Sad želim da jedna po jedna priđete. Neka svaka od vas izabere nešto, a nakon nje neka dođe ona koja je sljedeća po starosti i tako redom dok ne podijelite sve. Mama je željela da vi dobijete taj nakit. Ima tu vrlo lijepih stvari i one pripadaju vama - dovrši otac, a onda tiho izađe iz sobe, brišući suze sa obraza. Ostavio ih je da se same dogovore, znajući da će u tome biti poštene. Osim nakita, donio je i četiri krznena kaputa, dva nerca, lisicu i prekrasno krzno risa koje joj je darovao za prošli Božić. Svaki je komad odjeće bio ovješen preko stolice. Bilo je to previše za njih. - Uh - uzdahnu Sabrina, sjedajući na stolicu i zureći u blago na stolu. Odakle ćemo početi? - Čula si tatu - ozbiljno će Tammy. - Idemo po godinama. Znači da počinješ ti, onda ja, pa Annie i Candy. Tko će izabrati umjesto Annie? - Svaka od nas to može. Znamo što se njoj sviđa.

80 Sestre

Annie je nosila vrlo malo nakita, i imala je prilično raznolik umjetnički ukus. Voljela je srebrne narukvice i mnogo tirkiza. Majčin je nakit bio daleko skuplji od onoga što je Annie običavala nositi, ali i tu bi se našlo stvari koje će na Annie dobro izgledati, naročito ako poželi izgledati malo zrelije. Čak i ako ga ne bude nosila, bit će to uspomena na majku i bit će joj drago imati ga uza se. Svaka od njih je znala koji je komad nakita mama dobila kad su se one rodile. Bila je tu tanka narukvica od safira za Sabrinu, pečatnjak s rubinom za Tammy, biserna ogrlica za Annie i lijepa dijamantna narukvica za Candy koja je došla na svijet trinaest godina nakon Sabrine u vrijeme većeg obilja. Bilo je to prvo što su djevojke odabrale i nakon toga su se pomalo opustile. Rubin je bio baš po Tammynoj mjeri i ona se zaklela da ga neće skidati s prsta. Njezine su mjere inače bile najbliže majčinima. Jedna po jedna, djevojke su prilazile i prevrtale po rukama dobro im znane dragulje. Bilo je tu nekoliko komada koji su pripadali baki, nakit ponešto staromodan, ali lijep, s dahom četrdesetih; par velikih topaza, akvamarina i prekrasna kameja koju su odmah namijenili Annie jer će je s lakoćom osjetiti među prstima i jer je lik na brošu podsjećao na nju. Ni otac ni majka ne bi se iznenadili da su imali prilike vidjeti s koliko se takta i velikodušnosti sestre odnose jedna prema drugoj. Kad bi neka od njih pokazala zanimanje za određeni komad, druge bi se smjesta povukle i nagovarale je da ga uzme. Bilo je i primjeraka koji nisu privukli ni jednu od njih, ali one su ih ipak uzele, jer su znale da će imati barem sentimentalnu vrijednost. Bio je tu safirni broš koji je otac darovao majci za njezin pedeseti rođendan i sve su se složile da ga treba uzeti Sabrina. Prekrasne dijamantne naušnice su odlično pristajale Tammy, a one od bisera koje je majka nosila kao mlada bile su savršene za Candy. Blistavu narukvicu od dijamanata stavile su na stranu namijenivši je Annie. Bile su to uistinu lijepe stvari i djevojke su se pomalo razvedrile dok su isprobavale nakit i komentirale njegovu ljepotu. Bili su to slatkogorki trenuci, sretni i tužni u isto vrijeme. Podjela je bila pravedna i svaka je od njih dobila jednak broj; dva dragocjenija komada i nekoliko drugih koji nisu bili tako skupocjeni, ali su imali drugu vrstu vrijednosti. Bile su zadovoljne i izborom koji su obavile za Annie ostavljajući, dakako, otvorenu mogućnost da se razmijene ako ona ne bude zadovoljna. Bio je to nakit koji je izgledao ozbiljnije od onoga što su obično nosile, ali one su vjerovale da će s vremenom dovoljno sazreti za tako nešto, i da će ga nositi kao uspomenu na majku. U čitavom ovom činu bilo je nešto duboko nježno i ganutljivo. Kad su završile s nakitom, počele su pregledavati majčina krzna. Ni tu nije bilo većih dilema. Sve su se složile da će kaput od lisice biti najprikladniji za Annie. Boja je bila slična boji njezine kestenjastosmeđe kose, a onako bogat i dugačak mogao je ići uz traperice koje je najčešće nosila. Crni nerc je sjajno izgledao na Sabrini i jako joj je dobro pristajao jer je majka voljela duže ogrtače. Tammy je pak izgledala zanosno u raskošnom smeđem nercu i odmah je izjavila da će ga 81 Danielle Steel

obući sljedeće godine prilikom dodjele Emmiyja. Bio je uistinu šik. Ostao je još kratki kaputić od risovog krzna, a njega je mogla obući samo Candy. Pristajao joj je upravo senzacionalno onako vitkoj, a njegova je dužina napadno isticala njezine duge noge. Rukavi su bili ponešto kratki, ali ona je izjavila da joj se to baš sviđa. Majka ga je obukla samo jednom, ali i ostali su kaputi bili u izvrsnom stanju. Uzimala ih je samo kad bi izašla na večeru u grad ili u kakvoj svečanijoj prigodi. Imala je slabost prema krznima, a popustila joj je tek posljednjih godina. Nekad je nosila astrahan iz tridesetih koji je naslijedila od svoje bake, ali on se već odavno izlizao. Ovi su kaputi pak bili gotovo novi, sjajnog kroja, a na djevojkama su izgledali savršeno. Nakon isprobavanja one su ih nježno i s poštovanjem odložile i uputile se prema radnoj sobi da zahvale ocu. Vidio ih je kako ulaze sa smiješkom na usnama. Svaka od njih ga je poljubila i rekla koliko joj znači to što je napravio. Za sebe je zadržao samo zaručnički i vjenčani prsten s malenim draguljima koje je spremio u svoj stol. Od njih se nikako nije mogao odvojiti. - Hvala ti, tata - rekla je Candy i nježno mu stisnula ruku. Bile su svjesne koliko je ovo bilo teško za njega i koliko je ljubavi prema njima zahtijevala ova gesta. - Kasnije možete pogledati i druge stvari i vidjeti ima li štogod što vas zanima. Mama je imala i nekoliko lijepih torbi i komada odjeće koje je mogla nositi samo Tammy, najsitnije građe od svih sestara. No nije bilo nikakve žurbe. Nakit je bio važan jer su taj dio posla morale obaviti zajedno, a on nije želio čekati pet mjeseci, sve do Dana zahvalnosti. Bolio ga je i sam pogled na te stvari, ali djevojke su obavile sve što treba uredno i s mnogo ljubavi. Jedna prema drugoj su pokazale jednako poštovanje kao i prema svojoj majci. Bilo je to tako tipično za njih i sada je bilo jasno da su savladale lekcije o međusobnoj ljubavi, plemenitosti i velikodušnosti, lekcije oko kojih se njihova majka toliko trudila. Dok su one birale nakit, tata i Claris su naručili večeru. Odlučili su se za curry iz obližnjeg indijskog restorana i to je bio dobar izbor. Za vrijeme jela su živahno čavrljali i šalili se i život je na trenutak izgledao gotovo normalno. Bilo je teško povjerovati da su upravo razdijelile majčin nakit, da su je to popodne pokopali i obavili sve druge obrede. Sve se činilo tako nestvarno. Dok je čistila kuhinju, Tammy je pomislila koliko će joj nedostajati sestre kad se vrati u L. A. Unatoč tragediji, uživala je biti u njihovom društvu. To je zapravo bilo mjesto koje joj je pružalo najviše zadovoljstva - blizina sestara. Kad god je imala priliku biti sa svojom obitelji, život u Kaliforniji joj se činio tako dalek i besmislen. Ovo je bilo važnije od svega. Bila su to dva posve odvojena svijeta; u jednom je živjela i radila i on je izgledao važan dok se 82 Sestre

nalazila u njemu, naročito zbog serije koju je stvorila i koja joj je značila tako mnogo. No sve je to bilo ništa u usporedbi s ovim. Gledala je sestre dok su izlazile iz kuhinje. Sabrina joj je prišla i zagrlila je. - Nedostajat ćeš nam kad odeš. Uvijek je tako. - I vi meni - odvrati Tammy tužno. Život bez sestara sada joj se činio tako praznim. Ovdje su svaki dan sjedile za stolom, ovdje su se u svakom trenutku mogle povjeriti jedna drugoj, dok ih je otac promatrao svojim blagim pogledom. Sve ju je podsjećalo na djetinjstvo, na doba koje je u njezinom sjećanju bilo savršeno, dragocjeno i neobično. Ništa se zapravo nije promijenilo osim što su se one raspršile po svijetu. Možda će to uskoro biti prošlost za ostale tri, jer će sljedeću godinu provesti zajedno, a jedino će ona biti udaljena više od pet tisuća kilometara. No druge mogućnosti nije bilo. Nije mogla napustiti sve što je stvorila. Samo bi upropastila karijeru oko koje se tako silno trudila. Bila je to teška odluka, ali ona ju je morala donijeti. Kad su se sestre popele na kat slijedili su ih njihovi psi. Činilo se da je i među njima zavladalo primirje, a Beulah i Juanita su u posljednjih nekoliko dana postale prave prijateljice. Candyna jorkširka Zoe nije se micala od svoje gospodarice, neprekidno joj sjedeći u krilu. Juanita i Beulah su sada spavale zajedno, a čiuaua je nježno grickala duge svilenkaste uši krupne basetice. Čak su zajedno naganjale kunića po dvorištu i tako priredile pravu zabavu za gledatelje. Zoe je bila najelegantnija sa svojom ogrlicom od lažnih dijamanata i ružičastim mašnicama. Juanita je ostala najsrčanija od svih, a što se tiče Beulah, Chris je primijetio da više ne izgleda depresivno. Očito je trebala društvo i sada je bilo jasno da joj se ne sviđa život jedinice. Candy je obećala da će nabaviti ogrlice s draguljima i za druge pse, na što je Chris zakolutao očima. - Pa ona je lovački pas, Candy, nije manekenka. - Svejedno joj treba malo stila - nasmije se Candy. - Vjerojatno je zbog toga depresivna. Njezina stara kožna ogrlica bila je uistinu izlizana i dok su raspravljali o tome, ona ih je pogledala i mahnula repom. - Eto vidite, složila se sa mnom. Poznajem genijalnu ženu u Parizu koja šije odjeću za Zoe. Prije nego odem, uzet ću Beulahine mjere i sljedeći put joj donijeti neke stvari. - E sad ću ja upasti u depresiju. Kvariš nam psa - pobuni se Chris. Beulah je bila jedino što su on i Sabrina službeno dijelili. Imali su odvojene stanove, budžet, i trudili su se da svatko ima svoje stvari. Kao odvjetnici, dobro su znali kakva zbrka može nastati ako par prekine vezu. Ali Beulah je bila zajedničko dijete. Sabrina se znala našaliti govoreći da će biti potrebno 83 Danielle Steel

određivanje skrbništva ako se ikada rastanu. Chris je imao bolju ideju, i više bi volio da se vjenčaju, ako ni zbog čega drugog, a ono da zaštite psa, znao ju je podbosti. Ali vjenčanje, što se tiče nje, do sada nije došlo u obzir, a činilo se da će tako biti još neko vrijeme. - Zašto ne? - upita je Tammy sljedeći dan, dok su sjedile u kuhinji i pile kavu. Svi drugi su se nekuda raspršili. Otac i Chris su otišli u kupovinu, a Candy je otišla pogledati obližnji fitness klub. Tvrdila je da joj je tijelo u lošem stanju jer prošli tjedan nije vježbala pilates, i da se počinje debljati, što je ostalima zvučalo kao jako dobra vijest. Jadala se da se pretvara u gnjecavu masu ili da će uskoro tako izgledati. Bilo je teško povjerovati da se djevojci od dvadeset i jedne može dogoditi tako nešto. - Ne znam - uzdahnu Sabrina. - Jednostavno se ne vidim u braku. Naslušala sam se tako odvratnih priča, vidjela sam što sve ljudi čine jedni drugima nakon što stupe u brak. Međusobno se uništavaju, varaju, a prije su se toliko voljeli. To mi se ne čini privlačnom perspektivom, ma kako Chris bio krasan čovjek. Svi su takvi u početku, a onda sve ode k vragu. - Sjeti se mame i tate - upozori je Tammy. Doista, oni su za Tammy predstavljali uzor savršenog braka. I ona je željela nešto takvo, ako ikada naiđe na muškarca kakav je njezin otac. Tipovi koje je sretala po L. A.-u, a naročito oni iz šoubiznisa, bili su suludi, prijetvorni, narcisoidni ili jednostavno, loši ljudi. Činilo se da je vidjela od svega pomalo. Jednom je izjavila da je ona pravi magnet za kretene i govna od ljudi, najčešće ipak kretene. - Da, sjećam se mame i tate - prizna Sabrina zvučeći sumorno. - Bili su savršen par. Kako bismo mi mogle postići nešto slično? Tako nešto se događa samo jednom. I mama je to znala govoriti. Uvijek je tvrdila da je imala ludu sreću. Nisam sigurna da ću je i ja imati, a ako tako ne bude, osjećat ću se prevarena. Jednostavno ne želim ništa manje od toga. Oni su nam postavili ljestvicu jako visoko. - Meni se čini da je Chris jako blizu tim kriterijima. Pronašla si stvarno dobrog muškarca, što nije lako. Osim toga, mama i tata su radili na kvaliteti svog odnosa. To nije došlo samo od sebe. Kad smo bile male, znali su se i svađati. - Ne baš često. Obično zbog nečega što smo mi napravile, a oni se oko toga nisu slagali. Kao na primjer kad sam ja šmugnula iz kuće jedne noći. Tata je mislio da me mora prekoriti i ostaviti stvar na miru, a mama me je tri tjedna držala u kazni. Bila je puno stroža od njega. - Možda su zato i odgovarali jedno drugom. Ja se ipak ne sjećam nikakve ozbiljnije svađe. Možda jednom kad se tata napio na dočeku Nove godine. Nije pričala s njim čitav tjedan. 84 Sestre

Obje su se nasmijale sjećajući se te zgode. Čak i kad bi se malo podnapio, bio je simpatičan. Majka je tvrdila da ju je osramotio pred prijateljima. Nitko od njih nije mnogo pio, a tako je bilo i s kćerima iako su one konzumirale nešto više alkohola od roditelja. Candy je često tulumarila, ali ona je bila jako mlada i zbog svog posla je živjela burnijim životom. Ostale sestre su pile u granicama normale, a ni Candy nije pretjerivala. Znale su da je Annie ponekad smotala koji džoint sa svojim prijateljima umjetnicima, ali ona je bila toliko posvećena svom poslu, da nije voljela biti omamljena. To je bilo nešto češće dok je još pohađala koledž, no u svakom slučaju nijedna od sestara nije imala stvarnih problema s opijatima bilo koje vrste, a i roditelji su zapravo bili trezvenjaci. Bili su prilično zdrava grupa. Chris je pio nešto više od Sabrine i volio bi uzeti votku kad bi izašao vani, ali svakako bez pretjerivanja. Za Tammy je on bio savršen čovjek, naročito u usporedbi s idiotima koje je susretala. - Mislim da će biti stvarno žalosno ako se ti i Chris jednog dana ne vjenčate ustvrdila je dok je stavljala šalice u sudoper. - U rujnu ćeš napuniti trideset i pet. Ako želiš djecu, ne možeš još dugo otezati. Osim toga i njemu može dosaditi čekanje. Vi niti ne živite zajedno. Čudim se, zapravo, zašto on ne vrši veći pritisak na tebe. I njemu idu godine. - Ima tek trideset šest. I da, povremeno vrši pritisak. Ja mu jednostavno odgovorim da nisam spremna. I nisam. Ne znam hoću li ikada biti. Sviđa mi se ovaj način života. Uostalom, mi provodimo tri ili četiri noći u tjednu zajedno. Stalo mi je da imam vrijeme samo za sebe i jako često radim noću. - Ti si razmažena - spusti joj Tammy. - Da, mislim da jesam - prizna Sabrina. - Znaš što ću ti reći, da ja nađem takvog frajera, mislim da bih ga svezala da ne pobjegne. A što ako ga izgubiš zato što odbijaš brak? Tammy je već razmišljala o tome. Vidjela je koliko je Chris strpljiv sa Sabrinom, ali je znala i koliko želi djecu. Sabrina ni u to nije bila sigurna. Nije željela jednog dana dijeliti svoje vrijeme s djecom ako dođe do rastave. Bila je očito pod dubokim dojmom svog posla i ružnih situacija koje je morala prolaziti svaki dan sa svojim klijentima. - Nemam pojma. O tome ću misliti kad se dogodi, ako se ikada dogodi. Za sada, ovo funkcionira. Tammy je s neodobravanjem odmahnula glavom. - Evo ti mene, koja imam namjeru otići u banku sperme kad budem u tvojim godinama, ako u međuvremenu ne naleti onaj pravi, u što čisto sumnjam. Ti, s druge strane, imaš najboljeg tipa na zemaljskoj kugli, koji želi brak i djecu, a ti to odbijaš jer želiš živjeti sama i ostati zauvijek singl. Jebi ga. Život je stvarno nepravedan! - Nije. I da ti nije palo na pamet otići u banku sperme, budalice jedna. Uskoro će stići onaj pravi. 85 Danielle Steel

- Ne blizu mog posla i ne u L. A.-u. U to sam sigurna. Nemaš pojma kakvi su to idioti. Uopće mi se više ne da odlaziti na spojeve. Ako još jednom budem morala slušati debilne priče od tipova koji dvadeset godina nakon rastave još nisu našli pravu ženu, koji mi lažu i izlaze s dvadesetogodišnjom starletom, koji su vegani, moraju uzimati klistir dvaput tjedno da se održe na životu, čiji su politički stavovi ljeviji od Lenjinovih i koji, onako usput, traže da im dam neku veću ulogu u mojoj seriji... ja ću povratiti, i već jesam. Draže mi je nakon što sam oko deset i pol navečer otišla iz ureda, ostati kući s Juanitom, gledati televiziju i čituckati scenarije. Za takve tipove nije vrijedno truda nikakvo šminkanje ni oblačenje cipela s visokom petom. Stvarno mislim da ću ostati sama. I to je bolje nego biti s bilo kim. U svojoj dvadeset petoj ona je gotovo odustala od muškaraca. Prošle godine sam pokušala ostvariti neke kontakte preko interneta. To je bilo još gore. Jedan tip nije imao dovoljno novca za večeru i čak me pitao mogu li mu posuditi za benzin. Drugi mi je priznao da je čitav život gay i da se eto, okladio sa svojim dečkom, da će izaći na sastanak s nekom ženom. Ja sam, naravno, morala biti ta žena. Imala sam sastanke sa svim pripadnicima svjetskog kluba debila. Ja sam zapravo najstariji član i vodim po broju sastanaka s beznadnim slučajevima. Sabrina se nasmijala ovom slikovitom opisu, ali je znala da Tammy ne laže. Uistinu je imala peh što se tiče muškaraca. Bila je uspješna žena, utjecajna u svom poslu, a nalazila se u svijetu narcisoidnih manipulatora koji su od nje uvijek nešto zahtijevah, a nisu ništa pružali zauzvrat. Pa ipak, bila je lijepa, pametna, uspješna i mlada. Bilo je teško vjerovati da ne može pronaći prikladnog muškarca, ali to je bila istina. Uvijek zaposlena, bez slobodnog vremena, a sada i sa sve manje volje za daljim pokušajima. Vikende je provodila radeći ili odmarajući se kod kuće sa svojim psom. - Osim toga - dodala je - bilo bi previše traumatično za Juanitu da se spleteni s nekim tipom. Ona mrzi muškarce. - Sviđa joj se Chris - doda Sabrina sa smiješkom. - On se sviđa svima. Osim tebi - podbode je, a Sabrina se odmah stane braniti. - To nije istina. Ja ga volim, i to dovoljno da ne poželim uništiti sve što imamo. - Nemoj biti takva kukavica - nastavi Tammy. - On je vrijedan rizika. Nikad nećeš naći boljeg. Vjeruj mi, jer sam ja vi djela najgore od njih i sa svima sam izašla. Chris je privlačan u svakom smislu te riječi. Osvojila si premiju i ne bi je smjela odbaciti. Budeš li to učinila, ja ću te premlatiti. Sabrina se nasmije. 86 Sestre

- Zašto se ne preseliš u New York, ako su muškarci tamo toliko strašni? Već je ranije razmišljala o tome. Znala je koliko je njezina sestra usamljena u L. A.-u i brinula se zbog nje. I majka je zbog toga bila zabrinuta. Znala je govoriti da se Tammy nikada neće udati ostane li u L. A.-u, a to je za mamu bio prioritet. Vjerovala je da je brak važniji od kruha. To je razumljivo s obzirom koga je imala za muža - njihovog oca. - Ne mogu se seliti samo da sretnem nekoga - negodujući odvrati Tammy. To bi bilo ludo. Osim toga, umrla bih od gladi. Ne mogu se odreći svoje karijere. Toliko sam radila da postignem uspjeh i uložila sam previše života u to da bih jednostavno okrenula leđa i otišla. Volim svoj posao i ne želim ga napustiti. Osim toga, tko kaže da ću ovdje naići na nekoga. Možda je problem u meni. - Nipošto. Stvar je u njima - odlučno će Sabrina. - Posao ti je pun čudaka. - Čini se da ih srećem posvuda, čak i kad sam na praznicima. Lijepe se na mene kao komarci ili žohari. Ako u okolini živi kakav debil, vjeruj mi da ću nabasati na njega. Ili će me on sam potražiti. - O čemu vi to pričate? - upita Chris provirujući glavom iz kuhinje. On i Jim su se upravo vratili nakon dugog obilaska dućana s tehničkom robom. Chris je obećao da će izvršiti neke popravke u kući. Pokušavali su naći poslove koji će im otjerati crne misli i, kako je namjeravao ostati još tri dana, Chris je našao dovoljno posla u kojem je ionako znao uživati. - Pričamo o mom nepostojećem ljubavnom životu. Ja sam predsjednica kluba »Izađi s idiotom«. Središte je u L. A.-u, ali sad otvaram podružnice i u drugim gradovima. Jako uspješna stvar, puno članova, niske članarine, dovoljno prilika za cijeli život. Bit ćeš ushićen. Svo troje su se smijali ovom opisu, ali njezina je sestra znala da to nije daleko od istine. Chrisu je oduvijek bilo teško povjerovati da žena poput Tammy ne može naći partnera. Prekrasna, pametna, s izvrsnom zaradom. Premija za svakog muškarca. Govorio je da su svi oni potpuni luđaci. - Srest ćeš onog pravog, i to ovih dana - uvjeravao ju je. - Ne znam više niti koliko mi je stalo do toga - odgovori Tammy slegnuvši ramenima. - Kad idemo do Annie? - upita želeći promijeniti temu. - Nakon ručka, kad se Candy vrati s fitnesa. Ako se uopće vrati. Previše vježba. - Znam - potvrdi Tammy zabrinutim tonom. Često su komentirale njezinu težinu. Kod kuće je jela nešto više nego obično, ali ne mnogo. Neprekidno je kontrolirala težinu i ponavljala da joj 87 Danielle Steel

posao ovisi o tome. Sestre su je pokušale podsjetiti da o tome ovisi i njezino zdravlje. Tammy ju je upozorila da bi zbog dugogodišnjeg gladovanja mogla postali neplodna. Candy u ovom trenutku još nije mislila o takvim stvarima. Bilo joj je mnogo važnije da ostane na vrhu top ljestvice, a za tako nešto je imala potreban izgled. Krajnja mršavost joj je bila veoma važna. Sve tri su otišle do bazena i malo se osvježile. Kasnije se pridružio i otac. Čavrljao je s Chrisom dok su one razgovarale o Annie i svemu što je još čeka. Sabrina je još uvijek bila uzbuđena zbog svoje ideje o zajedničkom stanu i nadala se da će joj se agentica što skorije javiti. Ako uspiju u svom naumu, to će mnogo značiti za Annie. - Tako bih voljela da i ja mogu biti s vama - ponovi Tammy. - Osjećam se kriva što to ne mogu, ali ja jednostavno ne mogu. - Znam - blago će Sabrina, ležeći na suncu i povremeno bacajući pogled na oca i Chrisa. Tako su se dobro slagali, a ocu je dobro došlo da uz njega bude još neki muškarac. Godinama je bio u manjini i okružen ženama. Chris je za njega bio poput sina kojeg nikada nije imao. - Uvijek kad imaš vremena možeš doletjeti i provesti vikend s nama. Tammy se pokušala sjetiti kad je posljednji put sebi priuštila neradni vikend. Od toga mora da je prošlo više od šest mjeseci, možda i više. A prije toga vjerojatno i čitava godina. - Pokušat ću - obeća, dok su ležale na suncu i napola dremuckale. Obje su mislile o istome, kako će se, čim zatvore oči, na kuhinjskim vratima pojaviti majka i pozvati ih na ručak. Možda je nestala negdje na par dana, možda je samo otišla u grad i ubrzo se vraća. Nije moguće da je više nema. Takve stvari se jednostavno ne događaju. Ona je negdje vani. Moguće je da se odmara u sobi ili je otišla u kakvu posjetu. Nije nestala. Nikako ne zauvijek. A Annie nije slijepa. Ništa od toga se nije smjelo dogoditi.

88 Sestre

DESETO POGLAVLJE

Č

etvrtak popodne i petak ujutro provele su u bolnici s Annie. Ona je postajala sve nemirnija i tužila se na glavobolju što nije bilo nimalo čudno. Svaki dan je vježbala s fizikalnim terapeutom i ponekad bi se slomila, briznula u plač i govorila o svojoj majci. Još uvijek nije mogla prihvatiti ono što se dogodilo, ali to nisu mogle ni njezine sestre. Razlika je bila u tome što je njihova briga sada bila usmjerena na nju. Za nekoliko dana će saznati da je slijepa. Liječnici će u subotu odstraniti zavoje. Razmišljajući kako će ona reagirati na tu vijest, sve tri sestre bi osjetile mučninu. Stvarnost se približavala galopirajućom brzinom. Otac je svratio u četvrtak navečer i još jednom na kratko u petak ujutro. Zahvalila mu je na majčinom nakitu koji još nije vidjela, ali ga se dobro sjećala, i bila je zadovoljna onim što su sestre izabrale za nju. Oduvijek je voljela majčinu bundu od lisice. Bit će pravi užitak nositi je u Firenci, rekla je, jer su tamo zime prilično hladne, a Talijanke vole krzno. Čini se da to tamo nikoga ne smeta. U Americi bi se, naprotiv, osjećala jako nelagodno. Jedva je čekala saznati kad će biti sposobna za put i brinula se što nema nikakvih vijesti o Charliju. Nekoliko puta je zamolila sestre da ga nazovu na mobitel, ali uvijek se javljala telefonska sekretarica. Pretpostavljala je da je još u Pompejima s prijateljima, a tamo je možda loš prijem. Nije željela ostavljati poruke o majčinoj smrti i nesreći koju je doživjela da ga ne zabrinjava, ali svakako je bila nesretna što tako dugo ne može doći do njega. Zapravo je prošao samo tjedan. Za to vrijeme se dogodilo toliko toga. Više nego je mogla i zamisliti, jer u ovom trenutku još nije znala istinu o svom vidu. Sabrina nije ni riječju spominjala razgovor s Charlijem, a sestre su šutjele dok je Annie o njemu govorila u superlativima. Šutnja je bila najviše što je Sabrina mogla učiniti, a da ne počne režati. Čitav je dan provela okružena sestrama. Candy je u međuvremenu dobila poziv iz svoje agencije. Morala je na snimanje u Pariz, ali ona je sve otkazala. Ostat će kući do daljnjega. Nije imala snage za posao, a tako je bilo i s drugima. Sabrini je ostao još jedan slobodan tjedan, a Tammy se morala vratiti na posao u ponedjeljak. To joj je iznimno teško padalo, ali nije imala izbora. Njezinoj je ekipi gorjelo pod nogama, morala je naći zamjenu za glavnu glumicu, i nakon toga poraditi na scenariju. Sve će to biti jako zahtjevno, ali u ovom trenutku nije imala volje niti razmišljati. Mogla je misliti samo o majci i Annie. Bit će teško otići tako daleko i ostaviti sve na Sabrininim i Candynim plećima. Željela je ostati zbog Annie i zbog oca. Annie je već znala da će ostati nekoliko tjedana u roditeljskoj kući na oporavku. Liječnici su joj objasnili da mora pričekati do kraja mjeseca, ako sve bude u redu. Što se tiče boravka u bolnici, napustit će je sljedećeg tjedna. Ali ona nije imala pojma da će iz te 89 Danielle Steel

bolnice izaći slijepa. Stalno je govorila da jedva čeka kad će joj skinuti zavoje, i svaki put kad bi to izgovorila, sestre bi potiho zaplakale. Kad se zavoji uklone, njezin svijet će i dalje ostati taman i to zauvijek. To je bila nesreća koja nadilazi svako poimanje. Kad su u petak ujutro napustile bolnicu, sve tri su izgledale iscrpljeno. Dogovorile su se da će biti nazočne i sutradan kad dođe oftalmolog. Kad se uklone zavoji, Annie će se sigurno osjećati kao da joj se raspada čitav život. Tako su se bojale tog trenutka. Te večeri su porazgovarale s ocem i svi su se složili da on ne treba ići s njima. Bit će to emocionalno zahtjevni trenuci za koje on nema potrebnu snagu. Gubitak supruge bilo je više nego što je mogao podnijeti. Kad se vratila kući, Sabrina je našla dvije poruke od agentice za nekretnine i to ju je odmah ispunilo nadom. Nazvala je baš u trenutku kad je ova napuštala svoj ured u Hamptonsu. - Pokušavam vas dobiti čitav dan - potuži se agentica. - Znam. Oprostite, ali ovo je ludo razdoblje. Isključila sam mobitel jer sam bila kod sestre u bolnici, a tamo ne dopuštaju telefoniranje. Jeste li što pronašli? Činilo se još prerano, ali barem su počeli s traženjem. - Imam dvije vrlo zanimljive opcije. Mislim da su i jedna i druga izvrsne, ovisi o tome što vi želite. Nisam bila posve sigurna. Nismo razgovarale o kvartovima i susjedstvu, a ljudi o tome znaju imati vrlo raznolike ideje. Vi se o tome niste izjašnjavali. Sve što ste spomenuli bio je East Side. Što mislite o centru? - Gdje u centru? Sabrinin je ured bio blizu Park avenije, a ona i Chris su živjeli u stambenoj četvrti na samo par blokova udaljenosti. Bude li otišla u centar, bit će mu teško dolaziti onako često kako su navikli. Znao bi skoknuti do nje čak i preko dana, a kad je radila do kasna, on je vodio Beulah u šetnju. - Našla sam prekrasan stan u kvartu nekadašnjih tvornica mesa. To je privatna stambena zgrada, ali vlasnici još ne namjeravaju useliti. Žele prvo prodati svoju kuću, tako da će ovu zgradu iznajmljivati nekih šest mjeseci ili godinu dana. Tu je sve potpuno novo, u fantastičnom stanju, supermoderno opremljeno.. Terasa na vrhu, bazen i fitnes klub u zgradi. - Zvuči kao nešto skupo - praktično će Sabrina, a agentica je mogla samo potvrditi. - I jest. Ali vrijedilo bi svakog penija. - Rekla je cijenu, a Sabrina je mogla samo zazviždati. - Vau, pa to je daleko iznad naših mogućnosti. - Zabrinula se što je cijena tako visoka. Čak i uz očevu pomoć, ona si to nije mogla priuštiti. Candy to

90 Sestre

vjerojatno ne bi predstavljalo problem, ali Sabrina nije bila baš toliko imućna. Nadala sam se da ćemo pronaći nešto po razumnijoj cijeni. - To je izuzetno mjesto - dodala je agentica, zvučeći pomalo ljuto. Ali nije se dala smesti. - Još vam moram napomenuti da oni ne žele pse. U stanu su bijeli tepisi i podovi su posve novi. Sabrina se nasmiješila. - Odmah se osjećam bolje. Mi, naime, imamo pse. Malene, ali su ipak tu doda da je do kraja ne zaplaši. Trebali bi čini se, sakriti Beulah ispod kakvog grma. Iako je imala kratke noge, ona nipošto nije bila mala. - Ali čini mi se da nas taj zahtjev definitivno isključuje, bez obzira na cijenu. - Sigurno. Što se tiče toga, nisu nimalo fleksibilni. Stan je previše nov. Ja, međutim, imam još jedan prijedlog. To je nešto dijametralno suprotno od prve ponude, jedan posve drukčiji ambijent. Ovaj stan o kojemu smo govorili je sav bijel i zračan i sve u njemu je blistavo i novo. Ovaj drugi se nalazi u predgrađu i posjeduje mnogo šarma. Ajoj, pomisli Sabrina, da nije štogod ruševno i jadno? Možda se ipak radi o razumnijoj cijeni. Znala je da se ne može razapeti što se tiče novca. Fino je zarađivala, ali ni u kojem slučaju nije mogla trošiti kao njezina mlađa sestra. - Kako to izgleda? - oprezno upita. Ako nije svijetlo i zračno, onda je valjda tamno i otužno. Ali možda barem dopuštaju držanje pasa. - To je kuća na istočnoj osamdeset četvrtoj ulici, i nalazi se prilično prema istoku. Ali, u njezinoj blizini je i Gracie Mansion. To je lijep stari kvart. Ne tako trendi kao centar, naravno, ali radi se o lijepoj kući. Vlasnik je liječnik koji je nedavno izgubio ženu i namjerava uzeti slobodnu godinu. Mislim da je psihijatar i da će tu godinu provesti u Londonu ili Beču. Piše nekakvu knjigu o Freudu i ima psa pa mislim da mu neće smetati vaši. Jako lijepa mala kuća, ne najmodernija, ali s mnogo šarma. Žena mu je bila dekoraterka i mislim daju je ona uredila. On je svakako želi iznajmiti na jednu godinu, i ako se stanar složi, ostavit će nešto namještaja. Ako to ne budete željeli, voljan je isprazniti kuću. - Koliko ima katova? - Odmah je pomislila na Annie. Za nju je sigurno zgodniji stan na jednoj etaži, a osim toga kuće obično nemaju osiguranje. Bude li trebala pomoć, neće se imati kome obratiti. - Četiri. Na najvišem katu je neka vrsta obiteljske sobe. Tu je i mali vrt, ništa naročito, ali je zgodan. Spavaće sobe su malene, znate već kako je to u kućama. Ali zato ih ima četiri. Rekli ste da su vam potrebne tri sobe, pa vam ova četvrta može poslužiti kao radna. Kuhinja i blagovaonica su u prizemlju, tako da se do spavaćih soba morate penjati, ali gore u zajedničkoj sobi također postoji hladnjak i mikrovalna pećnica. Kad imate kuću u New Yorku morate dati maha svojoj kreativnosti. Na prvom katu je dnevni boravak i radna soba, na svakom od sljedećih katova po dvije spavaće, znači da ih ima četiri, a svaka soba ima i 91 Danielle Steel

kupaonicu, što je prava rijetkost. Kupaonice su malene, ali jako dobro uređene. Žena mu je imala puno ukusa. I, kao što sam rekla, na gornjem katu se nalazi i obiteljska soba. Čini mi se da je tu sve što tražite, osim ako vam ne smeta što su kuhinja i blagovaonica u prizemlju, što ja smatram jako ljupkim detaljem. Odatle se izlazi u vrt i to vam daje mnogo svjetla jer gleda na jug. Inače svi prozori gledaju na sjever ili na jug. Imate perilicu i sušilo, kuća je klimatizirana, a i cijena je, mislim, prihvatljiva. Jedino što ne možete ostati dulje od godine dana. Nakon toga on se svakako želi vratiti. Inače, tip je jako poznat u svojoj profesiji; napisao je nekoliko knjiga. To svakako ne znači da će im se njegova kuća nužno svidjeti. Sabrina je već razmišljala o tome da bi Annie mogla biti na drugom katu, možda s Candy, a ona bi se mogla smjestiti na trećem tako da bi ona i Chris dobili malo privatnosti. Uz nešto sreće i planiranja, to bi moglo funkcionirati, naravno, ako se Annie složi. - Kolika je cijena? - Bio je to za nju važan faktor. Agentica joj i to reče, a Sabrina opet zazviždi, ali ovaj put jer je cijena bila iznimno niska. Bilo je to jeftinije od njezinog sadašnjeg stana, koji je bez problema plaćala. Mogla bi s lakoćom platiti čitav iznos stanarine, a bit će dovoljna i četvrtina s obzirom da tata preuzima polovinu troškova za Annie. - Zašto je tako jeftino? - On uopće ne mari za novac. Jedino mu je stalo da tu budu pristojni ljudi. Ne želi da kuća zjapi prazna cijelu godinu. Djeca pak ne žele tu živjeti. Jedno od njih je u Santa Feu, a drugo u San Franciscu. Pokušavao je naći nekoga tko bi samo čuvao kuću, ali nije uspio. Ne želi da se priređuju divlje zabave ni da mu stanari demoliraju kuću. Radi se stvarno o dražesnom mjestu i stalo mu je da sve bude u redu kad se jednom vrati. Kad mi je rekao cijenu odmah sam mu napomenula da može dobiti dvostruko, ali njega nije briga. Ako vas zanima ova ponuda, morate brzo odlučiti. Ovo će ići jako brzo. Ovaj tjedan su ljudi još na praznicima, ali čim agenti načuju za ovu priliku, mislim da će početi jagma. Ponuda je stigla na tržište tek prošli tjedan. Mislim da mu je žena umrla prije dva mjeseca. Jadan, čovjek, pomisli Sabrina. Osjećala je sućut prema njemu. Smrt majke pokazala joj je što znači izgubiti voljenu osobu. - Nisam sigurna kako će se moja sestra snalaziti sa svim tim stubama. Ali možda će uspjeti. Neće joj biti tako lako kao u stanu, naročito kad je kuhinja u prizemlju. Ipak bih jako željela vidjeti tu kuću. Sviđa mi se sve drugo što ste mi ispričali. Osim toga, kuća je bila blizu Chrisovog stana. Ne toliko blizu kao prije, ali dovoljno da mogu bez problema došetati jedno do drugog. - Je li vaša sestra hendikepirana? - upita je agentica, a Sabrini zastane dah. Bilo je to prvi put da je netko postavio takvo pitanje. Morala je odgovoriti.

92 Sestre

- Da, reče - odmjeravajući riječi - Ona je slijepa. Bilo je teško izgovoriti tako nešto. - To ne bi trebao biti problem - doda agentica kao da se radi o neospornoj činjenici. - Moj rođak je također slijep. Živi u Brooklynu na četvrtom katu u kući bez dizala i posve se fino snalazi. Ima li psa vodiča? - Ovaj...ne još, ali možda hoće. - Nije joj željela reći da se sve dogodilo tek prije nekoliko dana. Bilo je previše teško pričati o tome. - Sigurna sam da vlasnik ne bi imao ništa protiv. Mislim da je njegova žena imala jazavčara. Nije mi rekao da mu smetaju psi. On jednostavno želi dobre podstanare koji će uredno plaćati i voditi brigu o kući. Znala je da je Sabrina odvjetnica, s dobrim primanjima i već je otprije s njom uspješno surađivala. - Kada ćete moći pogledati kuću? - Ne prije ponedjeljka. Annie će sutra skinuti zavoje i sigurno ih čeka vikend prepun stresa. Sabrina je morala biti prisutna. - Mislim da će mi do grada trebati nekoliko sati. - Nadam se da će vas do tada još čekati. Mrzila je način izražavanja tipičan za njihovu profesiju. Agenti su vas uvijek tjerali da se osjećate kao da gubite životnu priliku ako isti Čas ne dojurite i ne zgrabite to što vam nude. - Mislim da ću moći u subotu popodne, ali nikako prije toga. Nije željela napuštati Annie u tako važnim trenucima. Sestre su zabranile medicinskom osoblju bilo kakvo spominjanje sljepoće u Anninoj blizini. - Vjerujem da će ponedjeljak biti u redu. Čini mi se da je rekao kako odlazi nekud preko vikenda, tako da nitko drugi neće imati priliku vidjeti kuću. Može li u deset? - U redu je. - Dala je Sabrini adresu i obećala da će provjeriti sve detalje i obavijestiti je ukoliko nešto iskrsne. Ako se Sabrina uistinu odluči za kuću, ona vjeruje da je ovo prava prilika. Cijena je stvarno bila povoljna. Istina, nije bilo osiguranja i vratara, što traže mnoge mlađe žene, ali čovjek nikad ne može naći sve. Na kraju je dodala kako su kuće i stanovi poput ljubavnih veza. Ili se zaljubiš ili ne. Nadala se da će se Sabrina uistinu zaljubiti. Kad je završila razgovor, odmah je o svemu izvijestila Tammy i Candy. Njihov plan je počeo poprimati realnije obrise, naročito ako se uvjere da ta kuća vrijedi truda. Po onome što je čula, to bi mogla biti savršena prilika. Zvučalo je predobro da bi bilo istinito. 93 Danielle Steel

- Čekaj malo dok sve vidiš prije nego se prepustiš oduševljenju - upozorila ju je Tammy. - Ja sam morala pregledati četrdeset kuća prije nego sam pronašla svoju. Ne možeš vjerovati kakvi se užasi nude, i u kakvim uvjetima ljudi žive. Crna rupa iz Calcutte je mila majka prema nekim potleušicama koje sam vidjela. Imala sam ludu sreću što sam uopće pronašla moju kuću. Voljela je svoju kuću, divno je uredila i održavala je u sjajnom stanju. Bilo je tu više soba nego što je trebala, lijep pogled i kamin u svakoj sobi. Kupila je nekoliko komada antiknog namještaja i par vrijednih umjetničkih djela i iako nije dovršila sve što je htjela, bilo je pravo zadovoljstvo vratiti se navečer bez obzira što je bila sama. Kao i Candy, i ona je dobro zarađivala i mogla je živjeti na lijepom mjestu i kupovati skupe stvari. Sabrina je imala nešto skromniji budžet od njih, a Annie je živjela s ograničenim sredstvima zbog obzira prema roditeljima. Ona nije imala primanja izuzevši novac od pokoje prodane slike. Bila je i inače vrlo skromna. Sada, kada je bila slijepa, bilo je teško zamisliti bilo kakvu mogućnost zarađivanja. Jedino što je čitav život učila i vježbala, bila je umjetnost. To nije bio nikakav hobi, nego sav njezin život. Možda je mogla predavati povijest umjetnosti, s obzirom na svoj magisterij, ali Sabrina nije vjerovala da su slijepi učitelji naročito traženi. Trenutačno nije imala nikakvu ideju. Bit će to za nju posve nov svijet, a još više za Annie. Osim fizičke dimenzije problema, najviše ju je plašila depresija kojoj bi Annie mogla podleći, a takav je strah imao vrlo realne osnove. Sve tri su se složile da kuća zvuči kao zanimljivo rješenje. Čak je i Chris bio oduševljen. Nikad mu se nije sviđao Sabrinin stan. Ionako ga je uzela jer je bio blizu Chrisovom, jer je zgrada bila čista, a cijena razumna. Ali što se tiče šarma, stan je bio čista nula. Gradska kamena kuća je nešto posve drugo rješenje, iako pomalo nepraktično i staromodno. - Annie će sigurno svladati problem sa stubama kad se malo navikne. Mislim da postoje načini da se slijepim osobama olakša kretanje po kući. Sigurno postoje trikovi koje svi možemo naučiti da joj olakšamo život. Čekale su ih nove i nepoznate situacije i Sabrina je bila zahvalna Chrisu na ovim riječima. Te je večeri spomenula novosti i ocu, a on je njihov plan prihvatio s oduševljenjem. Njegova će briga za Annie biti mnogo manja kad bude znao da je sigurna uz svoje sestre, naročito uz Sabrinu, s obzirom da je ona mnogo odgovornija od Candy i gotovo četrnaest godina starija. Candy je u mnogočemu ostala dijete i nije još posve sazrela. Na Sabrinu i Tammy se pak moglo u potpunosti računati. Na nesreću, Tammy ne može biti s njima, ali obećala je da će sve učiniti da ih što češće posjećuje. S četvrtom, praznom sobom, ako se plan s kućom ostvari, njezino mjesto će biti uvijek spremno.

94 Sestre

U deset sati sljedećeg jutra sestre su krenule u bolnicu prožete neizrecivom strepnjom. Očni kirurg će doći u bolnicu u deset i trideset. Nijedna nije imala hrabrosti da sama izvijesti Annie o njezinom stanju. Liječnik koji je vodio njezin slučaj i rekao im je da to prepuste kirurgu. On je imao iskustva s takvim situacijama i znao je kada i što treba reći. Već su znale da Annie očekuje specijalna obuka. Postoji mogućnost da provede nekoliko mjeseci na rehabilitaciji u nekom centru ili da to obavi ambulantno. Nužno je da što prije savlada vještine koje su potrebne za svakodnevni život, ili, ako bude željela, nabavi psa vodiča. Znajući koliko Annie mrzi pse, sestre su teško mogle povjerovati u takav izbor. Uvijek je tvrdila da su to bučne, neurotične i prljave životinje. Psi vodiči su možda drukčiji, ali to je u svakom slučaju još daleko od nje. Najprije će morati savladati neke temeljne vještine. Barem je ne čekaju mjeseci i godine novih operacija, kao neke, reče Sabrina na putu prema bolnici, pokušavajući pronaći barem nešto optimistično. Ali osim toga, teško je bilo vidjeti bilo što pozitivno. Pomisao na slijepu umjetnicu bila je depresivna sama po sebi, i one su znale da će Annie stvarnost doživjeti ponajprije iz tog kuta. Izgubila je sve - karijeru, sve oko čega se trudila, svoju majku. Čitav tjedan je mučila samu sebe razmišljajući što je mogla učiniti za vrijeme vožnje i što bi bilo da je na vrijeme istrgnula upravljač iz majčinih ruku. Imala je klasičnu grižnju savjesti preživjelih, a sestre joj nisu prestale ponavljati kako nije mogla učiniti baš ništa. Sve se dogodilo previše brzo. Uvjeravale su je da je nitko ni za što ne krivi, ali ona je uporno krivila samu sebe. Kad su ušle u sobu, Annie je mirno ležala u svom krevetu. Candy je tog dana odjenula vrlo kratke hlačice, tanku majicu i srebrne sandale, i čim se pojavila u hodniku bolnice sve glave su se okrenule prema njoj. Izgledala je senzacionalno, iako se Sabrina bunila protiv njezine prozirne majice. Nije joj se činilo nužnim da baš svaki radnik, liječnik i posjetitelj dobije jasan uvid u izgled njezinih bradavica. - Ma daj, ne budi tako kruta. U Europi sve žene idu bez grudnjaka - bunila se Candy. - Ovo nije Europa. Candy je i na bazen dolazila bez grudnjaka, što je zbunjivalo Chrisa i oca, ali činilo se da je bila potpuno nesvjesna kako drugi ljudi promatraju njezino tijelo. Uostalom, ona je od pokazivanja tijela napravila karijeru. - Što Candy ima na sebi? - upita Annie sa smiješkom. Čula ih je kako komentiraju dok su ulazile u sobu, a Tammy je primijetila da valja prodavati karte za gledanje sisa ako u njih već uložiš toliki novac. - Nema baš puno toga - požali se Sabrina - a ono što ima posve je prozirno doda dok se Annie smijala.

95 Danielle Steel

- Može ona izaći na kraj s tim, ne bojte se - uvjereno će Annie. - Kako si ti? - upita Tammy kad su se okupile oko kreveta čekajući liječnika. - Mislim da sam dobro. Ne mogu dočekati da skinem ove zavoje. Izazivaju mi užasan svrbež, i zlo mi je više od tolikog mraka. Želim vas konačno vidjeti reče uz nježni smiješak, dok su njezine sestre šutjele. Sabrina joj doda čašu soka sa slamkom i pomogne joj prinijeti je usnama. - Kako je tata? - Nije loše. Velikim dijelom zahvaljujući Chrisu koji ga stalno nečim okupira. Mislim da su popravili sva vrata u kući, podmazali sve ladice, promijenili svaku žarulju. Nemam pojma što sve rade, ali izgledaju jako zaposleno. Annie se nasmije zamišljajući tu sliku. Pet minuta nakon toga ušao je liječnik. Bio je to čovjek koji je zračio sigurnošću i povjerenjem. Blago se nasmiješio pozdravljajući djevojke. Tog tjedna ih je imao prilike vidjeti već nekoliko puta i izjavio je da je Annie uistinu sretna što ima toliku podršku obitelji. Dodao je da među sestrama ne vladaju uvijek tako idilični odnosi. Sada je shvatio da će se u ovom bolnom trenutku morati suočiti s četiri osobe, a ne samo jednom. Objasnio joj je da u trenutku uklanjanja zavoja neće vidjeti ništa bolje nego što sada vidi. Kada je to izgovorio, Sabrina je zadržala dah, a Tammy joj je čvrsto stisnula ruku. Ovo je bilo jezivo. Candy je stajala pokraj njih. - A zašto neću vidjeti ništa bolje? - upita Annie, mršteći se. Treba li čekati neko vrijeme prije nego se povrati vid? - Hajdemo pokušati - nastavi on mirno, i pažljivim pokretima počne uklanjati zavoje. Annie ga upita ima li kakvih šavova koji se moraju skidati. Nije ih bilo jer su liječnici koristili one koji se sami razgrađuju. Ožiljci na licu su gotovo potpuno zacijelili. Ostao je samo trag otekline na čelu, koji će moći prekriti kosom. O tome će misliti poslije. Candy se potrudila da svaki dan na sestrino lice nanese sloj hranjive kreme obogaćene vitaminom E. Kada je liječnik uklonio veće zavoje, ostala su samo dva komadića gaze koji su prekrivali oči. Doktor uputi sestrama kratak pogled i okrene se prema Annie. - Sad ću ukloniti gazu s očiju, Annie - izusti oprezno. - Molio bih te da zatvoriš oči. Hoćeš li? - U redu - odgovori ona šapatom. Osjećala je da se nešto sprema, i da to nešto nije povoljno. Nije mogla znati o čemu se radi, ali napetost u sobi je bila opipljiva i nikako joj se nije sviđala. Liječnik je uklonio preostale komadiće zavoja i Annie zatvori oči baš kako ju je zamolio. Potom joj je prekrio oči svojim dlanom i zamolio Sabrinu da spusti rolete. Iako je slijepa, sunčana svjetlost bi mogla djelovati šokantno. Sabrina priguši svjetlo, liječnik zamoli Annie da otvori oči i svi se ukoče u 96 Sestre

napetom iščekivanju. Nastao je trenutak sablasne tišine. Sabrina je očekivala da će Annie vrisnuti, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga izgledala je zbunjeno i pomalo prestrašeno, ali liječnik ju je ionako upozorio. - Što vidiš, Annie? - upita je. - Razaznaješ li kakvo svjetlo? - Nešto malo, nekakvo blijedo sivilo - pokuša biti precizna - blijedo sivilo s crnim obrubom. Ne vidim ništa drugo. On kimnu, a niz Tammyne i Sabrinine obraze počnu se slijevati tihe suze. Candy na prstima izađe iz sobe. Jednostavno nije mogla izdržati. Prizor je bio nesnosno bolan. Annie je osjetila struju zraka koju je izazvalo zatvaranje vrta, ali nije upitala tko je to bio. Bila je usredotočena na ono što vidi, ali nije vidjela ništa. - Ništa ne vidim, samo to sivkasto svjetlo u središtu vidnog polja. Postavio je dlan ispred njezinih očiju i onda rastvorio prste. - Što sada vidiš? - Ništa. Što radite? - Držim dlan ispred tvojih očiju. - Dao je znak Sabrini da podigne rolete. - A sada? Je li svjetlo malo jače? - Malo. Sivilo je nešto svjetlije, ali još uvijek ne vidim vaš dlan. Zvučala je kao da je ostala bez daha i počeo ju je prožimati strah. - Koliko će vremena trebati prije nego mi se potpuno vrati vid? Hoću reći potpuno, tako da vidim sve oblike, lica i boje? Pitanje je bilo bolno direktno, i on je morao biti iskren. - Annie, ponekad se dogode stvari koje se ne mogu popraviti. Mi pritom radimo sve što se može da to sredimo, ali kad je nešto uništeno, kad su veze prekinute, mi ih ne možemo ponovno uspostaviti, bez obzira koliko se trudili. Jedna od čeličnih cijevi koja te pogodila, oštetila je vidne živce i žile koje ih opskrbljuju krvlju. Kad se tako nešto dogodi, gotovo je nemoguće popraviti štetu. Vjerujem da ćeš s vremena na vrijeme vidjeti svjetlo i sjene. Možda čak i nekakve oblike i obrise, možda ćeš imati dojam da vidiš boje, baš kao što ti se sada čini. U sobi je sada jako svjetlo i to je ta biserno siva boja koju vidiš. Da nema svjetla, sivilo bi bilo tamnije. S vremenom se to može malko popraviti, ali samo malo. Annie, ja znam da je ovo teško prihvatiti, ali možeš biti jako sretna što si uopće preživjela. Posljedice su mogle biti mnogo strašnije - mozak ti nije ozbiljno stradao u nesreći. Ali oči jesu. Annie, mogla si lako izgubiti život. Bilo je teško izgovoriti sve ove riječi, čak i njemu, i vrlo dobro je znao da je ona umjetnica. Svi su mu to napominjali, ali ta činjenica nije mogla promijeniti njezinu dijagnozu. Koliko god i sam to želio, nije mogao napraviti baš ništa. Nažalost, ta informacija neće olakšati njezino stanje. - Što mi to pričate? - progovori paničnim tonom. 97 Danielle Steel

Okrenula je glavu prema mjestu gdje su trebale biti njezine sestre, ali nije vidjela ništa. Čak i sivilo koje je na početku opažala činilo se sada mutnijim, i ona je okrenula lice od svjetla. - Kako to mislite? Jesam li slijepa? Činilo se da je protekla beskrajno duga pauza prije nego što je progovorio, a sestre su samo stajale osjećajući da će im srce prepući zbog nje. - Da, Annie, tako je - tiho odgovori liječnik i primi je za ruku. Ona ga odgurne i počne plakati. - Je li vi to ozbiljno? Ja sam stvarno slijepa? Ne mogu više ništa vidjeti? Ali ja sam umjetnica. Kako ću slikati ako ne vidim? Kako će prelaziti ulicu, vidjeti svoje prijatelje, pripremati ručak, kako će uopće pronaći običnu pastu za zube? Kako će se snaći u prometu? Sestre su bile zaokupljene tim mnogo praktičnijim pitanjima od njezine umjetnosti. - Moram vidjeti! - zavapi još jednom. - Zar uistinu ne možete ništa napraviti? Jecala je kao dijete, a Sabrina i Tammy su je dotaknule kako bi osjetila da su još uvijek tu. - Pokušali smo - odgovori on tužnim glasom. - Sam zahvat na očima je trajao više od pet sati, ali oštećenje je bilo previše ozbiljno. Vidni živci su uništeni. Pravo je čudo da si uopće živa. Čuda ponekad imaju veliku cijenu. Stvarno mi je žao. Postoje mnoge stvari koje možeš napraviti da svoj život učiniš lijepim. Poslovi, putovanja, možeš naučiti kako voditi posve neovisan život. Ljudi bez vida su sposobni napraviti velike i značajne stvari. Neki od njih su slavni, važni ljudi. Jedino moraš naučiti drukčiji pristup životu od onog koji si imala do sada. Znao je da ga ona pravo i ne sluša. Bilo je još rano za tako nešto, ali on je morao govoriti riječi koje ulijevaju nadu i kojih će se kasnije sjetiti. U ovom trenutku, jedino što je za nju postojalo bio je šok spoznaje o sljepoći. - Ja ne želim biti osoba bez vida - zavikala je na njega. - Hoću natrag moje oči! Što je s presađivanjem? Mogu li dobiti tuđe oči? Bila je očajna i spremna prodati dušu samo da povrati vid. - Oštećenje je preveliko - odgovori joj iskreno. Nije joj želio pružati lažne nade. Jednog dana će možda bolje uočavati svjetlo i sjene, ali nikada neće povratiti vid. Bila je slijepa. Na zahtjev oca, konzultirali su i drugog stručnjaka, ali on je došao do istog zaključka. - O moj Bože! - bilo je sve što je rekla prije nego se bacila na jastuk i nastavila neobuzdano jecati. Sestre su se približile, svaka uz jednu stranu kreveta, a doktor ju je blago potapšao po ruci i izašao iz sobe. U ovom trenutku nije više ništa mogao napraviti za nju. Sada je trebala njih. Liječnik je za nju bio okrutnik koji joj je u hipu oduzeo sve životne nade koje je ikada imala. Oni 98 Sestre

će se vrlo skoro susresti i on će joj pomoći u izradi plana njezinog oporavka i obuke koju će morati proći. No za sve to bilo je još prerano. Iako je obično bio više distanciran, ove su ga četiri mlade žene, a naročito pacijentica, duboko dirnule. Kad je napustio sobu osjećao se poput ubojice, i silno je želio da može napraviti nešto više za nju, ali to nije bilo moguće. Nitko nije mogao pomoći. Jedino su uspjeli sačuvati njezine očne jabučice kako bi barem vanjski izgled ostao nepromijenjen. Bila je to tako lijepa djevojka. Candy ga je vidjela kako ide niz hodnik s izrazom boli na licu, i potiho se ušuljala u sobu. Sabrina i Tammy su stajale uz krevet, svaka s jedne strane i čvrsto držale Annie dok je ona očajnički ridala. - O, Bože moj... ja sam slijepa... ja sam slijepa... - Candy je počela plakati čim je to vidjela. - Želim umrijeti... želim biti mrtva... nikad više ništa neću vidjeti... nema mi više života... - Nije tako, dušo - nježno je govorila Sabrina dok ju je držala. - Nije tako. To sad tako osjećaš, ali to nije istina. Žao mi je. Znam da ti je teško i da je to grozno, ali mi te volimo i ti si još živa. Mozak ti nije ostao oštećen, nisi invalid niti paralizirana od vrata nadolje. Možemo biti zahvalni zbog toga. - Nemamo zbog čega biti zahvalni! - zavikala je Annie na nju. - Ti nemaš pojma kako je to. Ja te ne mogu vidjeti! Ne mogu više ništa vidjeti... ne znam gdje sam... sve je sivo i crno... ne želim više živjeti... Plakala je satima dok su je sestre držale u zagrljaju. Jedna po jedna bi je uzimala u naručje i tješila sve dok nije došla medicinska sestra i predložila da joj daju neki blagi sedativ. Sabrina je pristala - to je bila odlična ideja. Ovo je bilo previše za nju. Gubitak majke, a onda spoznaja o sljepoći, sve u roku od jednog jedinog tjedna. Nakon što je tri i pol sata slušala Annie kako jeca, Sabrina je osjećala da i njoj treba neko sredstvo za smirenje. Nakon što je dobila injekciju, Annie je ostala u Tammynom naručju svejednako jecajući. Dvadeset minuta poslije, konačno je utonula u san i sestra im je rekla da će vjerojatno spavati nekoliko sati. Sada su mogle otići i vratiti se poslije. Tiho su izašle iz sobe ne progovorivši ni riječi sve do parkirališta. Izgledale su kao da ih je netko pretukao. Tammy drhtavim prstima pripali cigaretu i sjedne na kamen pored očevog automobila. - Isuse, treba mi piće, trava, heroin, martini... o, jadna mala! Bilo je to doista strašno. - Mislim da ću povratiti - upozori ih Candy smjestivši se uz Tammy i pripaljujući jednu od njezinih cigareta, dok je Sabrina tražila ključeve automobila. I ona se osjećala smoždeno kao i ostale. - Samo nemoj po meni - upozori je Tammy. - Ne bih to mogla podnijeti. 99 Danielle Steel

Liječnik je Sabrini dao adresu psihoterapeutkinje specijalizirane upravo za rad sa slijepim osobama. Nakon svega što su danas prošle, odlučila je da je svakako mora nazvati. Konačno je pronašla ključeve automobila i otvorila vrata. Ostale su ušle izgledajući poput grupe koja je upravo prošla ratne strahote. Sada je bilo dva popodne, a one su s njom provele četiri sata; tri i pol od trenutka kad je čula istinu. Annie čitavo to vrijeme nije prestala jecati. Na povratku kući sestre nisu imale snage ni za kakve komentare. Tammy je rekla da bi se željela vratiti u četiri, u slučaju da se Annie probudi. Sabrina će također ići, ali Candy nije imala snage za tako nešto. - Ja to ne mogu izdržati. Previše je strašno. Zašto joj ne presade nečije oči? - Ne mogu. Oštećenja su prevelika. Moramo joj pomoći da se snađe kako najbolje može - objasni Sabrina. Kad su ispuzale iz automobila i ušle u kuhinju izgledale su jadno i malodušno. - Kako je bilo? - upita Chris. - Kako je primila vijest? - zabrinuto će otac. Osjećao se poput kukavice zato jer nije imao snage otići s njima. Znao je da bi Jane to napravila, ali ona je bila njihova majka i mnogo se bolje snalazila u takvim situacijama. On bi se u Anninoj blizini osjećao poput slona u trgovini porculana. Osim toga Tammy i Sabrina su ga uvjerile da ne bi bio od velike koristi. Ona je trebala svoje oči, a ne oca. - Vidi li ona uopće nešto? - ispitivao je Chris dok im je posluživao sendviče, koje nitko od njih nije mogao ni okusiti. Nitko nije osjećao ni najmanju glad. Candy je u jednom trenutku nestala i nakon nekog vremena se pojavila obavijestivši ih da je povratila i da se sada osjeća mnogo bolje. Bilo je to strašno jutro za sve njih, a naročito grozno za Annie. - Samo sivilo i, čini se, nešto malo svjetla - odgovori Sabrina. - Rekao je da će s vremenom možda vidjeti nekakve sjene ili čak neke boje, ali nije ni u to siguran. Po svoj prilici će ostati kako je sada, i živjet će u crno bijelom svijetu bez mogućnosti razaznavanja stvari oko sebe. Chris je tužno kimnuo glavom i prstima nježno dodirnuo Sabrinine obraze. - Tako mi je žao, dušo. - I meni - reče ona tužno, privinuvši se uz njega sa suzama u očima. - U kakvom je bila stanju kad ste je ostavili? - Pod sedativima. Satima je jecala i sestra je naposljetku preporučila lijekove. I sama sam bila zrela za par tableta. Svakako ču nazvati tog psihijatra kojeg su mi preporučili za nju. Bojim se da bi mogla završiti u teškoj depresiji. 100 Sestre

Ljudi su i zbog manjih nesreća počinjali samoubojstva, a ta je misao bila njezina najveća briga. Nitko u obitelji nije imao suicidalnih sklonosti, ali nitko nije ni doživio gubitak majke i vlastitog vida u jednom jedinom danu. Željela je učiniti sve što je u njezinoj moći da zaštiti svoju sestru i da joj pomogne kako najbolje zna. Zbog toga su valjda i postojale sestre. Tammy se popela na kat da malo odspava i povela je sa sobom Juanitu. Candy se otišla malo protegnuti na bazen, a pridružili su joj se i Chris i Sabrina zajedno s Beulah i Zoe. Jorkširka je pljusnula u bazen i kad je izašla izgledala je poput mokrog štakora. Beulah je voljela prošetati po stepenicama koje su silazile ka vodi i malko se rashladiti, ali se nije usuđivala plivati. Sabrina ih je promatrala i raspoloženje joj se malčice popravilo. Sjedile su i čavrljale neko vrijeme, a onda im se pridružio i Jim. Snažnim je zamasima nekoliko puta preplivao dužinu bazena i dobrano se umorio. Bio je u odličnoj kondiciji, ali kad je sjeo do njih, primijetile su da mu je tijelo posljednjih dana oronulo. Bilo je teško vjerovati da je njegova ljubljena već čitav tjedan mrtva. - I ja ću s vama kad budete išli kod Annie - reče otac Sabrini, a ona s odobravanjem kimne. Njezina je sestra u ovom trenutku trebala svu moguću ljubav, podršku i pomoć, a otac je tu bio važna figura. On možda nije imao toliku odgojnu praksu kao majka, ali uvijek je bio tu negdje u pozadini, spreman da ih zaštiti i priskoči im u pomoć. Annie je u ovom trenutku v imala potrebe za svime što joj je on mogao dati. - Što bih ja mogao učiniti? - Ništa - iskreno odgovori Sabrina. - Tek je saznala. To je bio jeziv šok. - A što je s tim njezinim dečkom u Firenci? Bi li je on mogao doći posjetiti? To bi je možda razvedrilo. Sabrina je neko vrijeme oklijevala s odgovorom, a onda odmahnula glavom. - Mislim da ne, tata. Nazvala sam ga prije par dana i nije baš zvučao kao netko tko će joj biti podrška. Nije imala srca ispričati ocu o kakvom se zapravo gadu radi. - Mislim da je to previše za bilo kojeg mladića, a on je stvarno jako mlad. - Ne baš toliko mlad - oštro će otac. - Ja sam u njegovim godinama već bio oženjen i imao tebe. - Danas je drukčije vrijeme. Otac zamišljeno kininu i uputi se prema sobi da se odjene. Bio je spreman krenuti sa Sabrinom, baš kao i Tammy. Jedino se Candy ispričala. Rekla je da ima glavobolju i da se još uvijek osjeća bolesnom. Taj tjedan su proživjele toliko toga da je Sabrina nije željela siliti. Neka ostane kod kuće s Chrisom.

101 Danielle Steel

Drugi posjet Annie prošao je još gore nego prvi. Bila je još pospana od sedativa i u stanju duboke depresije. Samo je sjedila u krevetu, gorko plakala i jedva progovarala koju riječ. Čim ju je ugledao i otac je počeo plakati, i slomljenim je glasom uvjeravati kako će sve biti u redu. Rekao je da može ostati kod njega i da će sestre o njoj voditi brigu što ju je natjeralo na još žešći plač. - Nikad više neću živjeti kako spada. Nikad više neću imati mladića. Neću se udati. Ne mogu više živjeti sama. Ne mogu slikati. Više nikad u životu neću vidjeti zalazak sunca niti film. Neću vidjeti kako izgledate. Ne mogu se više sama ni počešljati. Dok je nabrajala stvari koje više nikada neće moći raditi, njezine sestre su samo stajale, a srca su im bolno krvarila. - Postoji mnogo stvari koje ćeš moći raditi - podsjeti je Sabrina. - Možda ne možeš slikati, ali možeš poučavati. - Kako ću poučavati kad ne mogu vidjeti to o čemu govorim. Kako možeš predavati povijest umjetnosti, ako ne vidiš umjetnička djela? - Vjerujem da možeš, a osim toga mnogi slijepi ljudi sklapaju brakove. Tvoj život nije završio, Annie, samo se promijenio. Nije ovo kraj svega, nego samo promjena. - Lako je tebi govoriti. Gotovo je s mojim životom i ti to dobro znaš. Kako ću ovakva natrag u Italiju? Morat ću živjeti u tatinoj kući kao da sam malo dijete. Opet je počela plakati. - Nije tako - doda Tammy mirnim glasom. - U početku, dok se ne privikneš, možeš živjeti s nama. Nakon nekog vremena moći ćeš živjeti samostalno. Znam da mnogi slijepi ljudi to mogu. Ti nisi retardirana, samo si izgubila vid. Valjda to shvaćaš. Postoje škole u kojima se mogu naučiti vještine koje su ti potrebne za život. Nakon što to savladaš možeš živjeti i sama. - Ne, ne mogu. I ne želim ići u školu. Želim slikati. - Možda se možeš baviti kiparstvom - predloži Tammy, a Sabrina digne palčeve u znak odobravanja. Sama se toga nije sjetila. - Ja nisam kipar nego slikar. - Možda možeš i to naučiti. Daj sebi vremena da otkriješ. - Moj život je gotov - zaključi ona očajnim tonom i počne plakati poput djeteta, dok je otac brisao suze s obraza. Sabrini se učini da će možda trebati primijeniti neki stroži pristup i možda je prisiliti da učini napore za koje sama ne bi imala snage. I Tammy je slično razmišljala. Ako bude neprekidno osjećala samosažaljenje i ako bude odbijala svaku suradnju, netko će je morati 102 Sestre

pogurati. No bilo je još prerano za takve zaključke. Tek je saznala istinu i sve je još uvijek bilo novo i zastrašujuće. Ostali su uz nju sve do večere, a onda su, i protiv svoje volje, morali otići. Bili su potpuno iscrpljeni i nužno su trebali odmor. Veći dio dana su proveli u bolnici i obećali su da će doći sutra ujutro. Nedjelja je prošla na sličan način, ako ne i gore, jer je spoznaja stvarnosti sada bila još dublja. Morala je proći kroz tu fazu, kako bi mogla uistinu prihvatiti ono što se dogodilo. Oko šest sati su krenuli kući. Bila je to posljednja večer Tammynog boravka. Morala se još spakirati i željela je provesti neko vrijeme s ocem. Chris je obećao da će te večeri pripremiti lazanje. I sam se spremao na povratak u New York. Tammy je utisnula poljubac u Annin obraz, dok su joj se niz obraze slijevale suze. Oči su joj bile otvorene, ali ona ih nije mogla vidjeti. Bile su još uvijek blistavo zelene, ali nisu joj više služile. - Odlazim ujutro - podsjeti je Tammy - ali želim da se trgneš kad odem. Vratit ću se da te posjetim, možda za Praznik rada, i voljela bih da do tada napraviš mnogo toga, i to sama. Je li dogovoreno? - Nije. - Annie ju je mrko gledala i po prvi put Tammy je uočila bijes umjesto tuge. - Nikad se više neću počešljati. Zvučala je kao petogodišnjakinja i sestre su se nasmiješile. Ležeći u svom krevetu izgledala je tako lijepa i ranjiva. Sabrina je očetkala njezinu bakrenu kosu i ona je zasjala svojim prirodnim sjajem. Bolničarke su je prije toga oprale. - Dobro, ako je tako - prihvati Tammy - pretpostavljam da si u pravu. Nikada nećeš naći dečka ni muža nepočešljana. Nadam se da se planiraš kupati. - Ne planiram - odgovori, sjedeći u krevetu čvrsto prekriženih ruku, a sestre se glasno nasmiju. Unatoč svom raspoloženju, i Annie se na trenutak nasmijala. - To nije smiješno - rekla je i opet počela plakati. - Znam da nije, srećice - nježno će Tammy i poljubi je. - To nije nimalo smiješno. Ali možda možemo, uz zajednički napor, sve to učiniti malo lakšim. Mi te jako volimo. - Znam - reče Annie, zavalivši se na jastuk. - Ne znam kako ću to učiniti. Užasno me plaši. Suze su joj lijevale u potocima. - Neće biti tako nakon nekog vremena - uvjeravala ju je Tammy. - Čovjek se na sve navikne kad mora. Cijela tvoja obitelj je uz tebe - doda ona i sama zaplakana. - Nemam više mamu - tužno će Annie, dok su joj niz lice klizile dvije velike suze. Otac je morao odvratiti pogled. 103 Danielle Steel

- Nemaš - potvrdi Tammy - ali imaš nas, a mi te silno volimo. Ja ću te nazvati iz L. A.-a i bolje će ti biti da mi javiš kakve dobre vijesti. Ako mi Sabrina dojavi da smrdiš, doći ću i sama ću te oprati mojom spužvom za kupanje koju toliko mrziš. - Annie se opet nasmijala. - Zato budi dobra cura. Nemoj biti davež. To joj je često govorila dok su bile djevojčice. Među njima su bile samo tri godine razlike, ali Annie je bila teška gnjavatorica dok je Tammy sebe smatrala već gotovo odraslom. Annie ju je neprekidno tužakala, uglavnom zbog dečki, a Tammy je bezbroj puta prijetila da će je pretući, što nikad nije napravila. - Volim te, Tammy - tužno je izustila. - Nazovi me. - Znaš da hoću. Još jednom ju je poljubila i izašla iz sobe. I ostali su joj dali poljubac i potom krenuli kući. Sabrina je obećala da će doći i sutradan, ali nikako prije popodneva. Nije rekla Annie da će sutra ujutro pogledati stan u New Yorku. Krenut će prema gradu u osam sati, baš kad Tammy odlazi na aerodrom. Candy će također otići sa Sabrinom, tako da mogu na licu mjesta donijeti odluku. Te večeri su svi zajedno pokušavali smisliti što bolje planove za Anilinu budućnost. Nije bilo nikakve dvojbe da bi trebala pohađati specijalnu školu za slijepe osobe. Imala je pravo kad je tvrdila da mnogo toga više ne može napraviti sama. Sve će to morati naučiti, savladati brojne vještine koje će joj pomoći da obavi najpotrebnije - napuni kadu, ispeče tost, očetka kosu. - Mora prihvatiti pomoć psihijatra - bila je ustrajna Sabrina. Ona je već nazvala liječnicu i ostavila je poruku na sekretarici. - Mislim da je ona ideja o kiparstvu sjajna - obrati se Tammy. - Ako bude htjela. To bi možda moglo biti ključno. U ovom se trenutku osjeća kao da je propao čitav svijet. Zapravo i jest tako - nestao je onaj svijet koji je poznavala. Morat će pristati na početak novog života. To nije tako lako niti u njezinim godinama. - Nije to lako ni u mojima - doda otac tužno, uzimajući još jedan komad Chrisovih sjajnih lazanja. - Usput budi rečeno, ti bi morao ostaviti odvjetnički posao i postati kućni majstor i kuhar. Chris im je ovaj tjedan vrijedio zlata i pomagao im na tisuće načina. - Ovdje ćeš dobiti posao čim zaželiš. - Imat ću to na pameti, čim se zasitim poslovnih odijela. Očeva ih je primjedba podsjetila koliko će i njegova prilagodba na novu situaciju biti teška. Bio je u braku trideset i pet godina i sada je ostao sam. Nije navikao voditi brigu o sebi. Polovicu svog života se oslanjao na ženu i činilo se da će bez nje biti posve izgubljen. Nije znao niti kuhati. Sabrina je odlučila zamoliti kućnu pomoćnicu da mu ostavlja jela koja može podgrijati u mikrovalnoj. 104 Sestre

- Sad će ti početi kucati na vrata svaka udovica i raspuštenica iz susjedstva upozori ga Tammy. - Postat ćeš najtraženija roba u gradu. - To me nimalo ne zanima - odvrati on sumorno. - Volim tvoju majku i ne želim nikoga drugoga. - Bila mu je odvratna i sama pomisao na tako nešto. - Možda, ali one će biti zainteresirane za tebe. - Imat ću pametnije stvari na umu - progunđao je. Nevolja je bila u tome što nije imao ništa na umu. Nije znao što će raditi bez svoje žene. Ona je vodila brigu o svemu, organizirala je njihov društveni život, planirala baš sve. Trudila se da njegov život učini zanimljivim, organizirala je odlaske u grad na koncerte, u kazalište, na baletne predstave. Nitko od njegove djece nije mogao zamisliti da on sam poduzima bilo što slično. Ona ga je neprekidno tetošila. Kao rezultat, bio je posve ovisan o njoj. - Doći ćeš koji put do grada na večeru kod nas - podsjetila ga je Sabrina na njihove planove u svezi zajedničkog stanovanja i kuće koju su namjeravale pogledati sutra ujutro. - Zvučalo mi je zgodno. - Moglo bi biti, a možda je zadnja koma. Znaš kakvi su ti agenti. Lažu k’o psi i imaju užasan ukus. Složio se pomislivši koliko će biti usamljen kad djevojke otputuju. - Možda bih trebao u mirovinu - reče, s depresivnim izrazom, a sve tri djevojke odgovore u isti glas. - Ne, tata! - Potom prasnu u smijeh. Posljednja stvar koja mu je trebala bilo je odustajanje od života. Morao je ostati aktivan i raditi više, a ne manje. Bilo je to posve jasno. - Trebaš raditi, viđati se s prijateljima i izlaziti baš kao što si to činio s mamom. - Sam? - Bio je užasnut i Sabrina baci zabrinut pogled prema Tammy. Sada su se morale brinuti i za oca, a ne samo za Annie. - Ne, s prijateljima - reče Tammy. - To je ono što bi mama željela. Ona ne bi htjela da tu sjediš k’o ćuk i žališ sam sebe. Nije odgovorio i nakon kraćeg vremena se povukao u svoju sobu. Chris je nakon večere otputovao u grad da bi sutra ujutro mogao biti na poslu. Sabrini je bilo teško što odlazi, ali bila mu je silno zahvalna za svu njegovu ljubav i pomoć. Dok ga je pratila do automobila, nježno ju je poljubio. - Ovo je bio pakleni tjedan - zaključila je. - Istina, ali vjerujem da će sve biti u redu. Sretni ste što imate jedni druge. Još jednom je poljubi. - A ti imaš i mene.

105 Danielle Steel

- Hvala Bogu - uzdahnu ona i obgrli ga rukama oko vrata kad je već ušao u automobil. Bilo je teško vjerovati da se nesreća dogodila prije samo osam dana. - Oprezno vozi. Ja dolazim sutra ujutro pogledati kuću, ali ne ostajem dugo. Možda ću preko tjedna moći ostaviti Candy s ocem i doći na jednu noć. - Bilo bi divno. Vidi kako stvari idu. Ja dolazim u petak ako me trebaš. Zvučali su kao pravi bračni par; muž koji dolazi za vikend, dok ga žena s djecom čeka u kući izvan grada. Jedino što su u ovom slučaju »djeca« bili njezin otac i sestra. Sabrina se osjećala kao da je postala majka svima, čak i samoj sebi. Samo polako, Sabrina. Sjeti se da ne možeš sve sama. - Kao da joj je čitao misli. - Nazvat ću te kad stignem kući. Znala je da hoće. Chris je bio zreo i pouzdan, čovjek na kojeg je mogla računati. To je i te kako dokazao tijekom proteklog tjedna. To za nju nije bilo ništa novo, tek dio onoga što je kod njega voljela. Bio je najbolji muškarac kojeg je ikad upoznala, ne računajući vlastitog oca. - Ako se ti ne udaš za njega, ja ću to učiniti - podbadala ju je Tammy kad se vratila u kuću. Beulah je otišla u kut, tužno zureći u njih s krajnje depresivnim izgledom. Uvijek je bila takva kad bi Chris odlazio. - Ja tražim tipa baš kao što je on. Normalnog, zdravog, ljubaznog, nekog tko je spreman pomoći, tko je dobar prema mojoj obitelji i pritom zna kuhati. A još je uz sve i komad. Kako si mogla imati toliko sreće, a ja uvijek završavam s idiotima? - Ja ne živim u L. A.-u. Možda je stvar i u tome. Ili sam se možda javila na pravi oglas - bockala ju je. - Kad bih mislila da ću naći pravog pomoću oglasa, vjeruj mi da bih pokušala. - Ne bi trebala i ja ti to ne bih dopustila. Znajući kakve si sreće, ti bi naletjela na serijskog ubojicu. Jednog od ovih dana, pojavit će se onaj pravi, Tam. - Nemoj misliti da sam u stanju očekivanja. Ne znam je li me uopće još briga za to. Kažem da jest, ali možda sam samo navikla na gunđanje. Svi oko mene već jesu. Zapravo sam sretna kad se navečer vratim umorna u svoju kuću, i uživam u samoći sa svojim psom i daljinskim u ruci. Osim toga, ne moram ni sa kim dijeliti svoje ormare. - Sad me stvarno počinješ brinuti. Ima mnogo zanimljivijih stvari u životu od upravljanja daljinskim. - Ja ih se ne mogu sjetiti. O, Bože, tako mrzim što moram ići - uzdahne dok se penjala uza stube. Sve je na trenutak izgledalo kao u starim danima kad su bile djeca. Candy je raspalila preglasnu glazbu, i Tammy je očekivala da će majka proviriti iz svoje sobe i zamoliti je da stiša. - Tako je čudno bez mame.

106 Sestre

Izrekla je te riječi šapatom da ih ne bi čuo otac koji je upravo prošao pored nje. - Da - potvrdi Sabrina. - A mislim da će tati biti još čudnije. Obje su se složile oko toga. - Misliš li da će se ikada ponovno oženiti? - upita Tammy. Nije tako nešto mogla ni zamisliti, ali nikad se nije znalo. - Ni za milijun godina - uvjereno će Sabrina. - Bio je previše zaljubljen u nju da bi ikada pogledao neku drugu ženu. - Još je mlad. Ja sam znala izaći s muškarcima njegove dobi. - Ona je za njega nezamjenljiva. Bila je nezamjenljiva i za sve njih, kao majka. - Ne vjerujem da bih mogla izaći na kraj s nekakvom zločestom maćehom iskreno izlanu Tammy, a Sabrina se nasmije. - Ne vjerujem da ćemo to ikada morati. Možda bi te trebao koji put posjetiti u L. A.-u. Vikendi će mu sada biti jako pusti. - To je dobra ideja - složi se Tammy dok je vadila svoj kofer i počinjala s pakiranjem. Došla je i Candy i sestre su nastavile čavrljati sve do ponoći kad su se konačno povukle u svoje sobe. Chris je već prije nazvao i javio da je sretno stigao. Psi su mirno spavali na svojim ležajevima. Otac je već u deset otišao na spavanje. U kući je zavladao mir i kad je Sabrina legla u krevet, pomislila je, da bi, samo da zatvori oči, mogla zamisliti kako je majka još tu, među njima. I druge su sestre u svojim krevetima mislile o istom. Bilo je lijepo, barem na trenutak, dok toneš u san, zamisliti da se ništa nije promijenilo. U stvarnosti se promijenilo sve i više ništa nikada neće biti isto.

107 Danielle Steel

JEDANAESTO POGLAVLJE

A

utobus za zračnu luku stigao je točno u osam sati. Tammy je već bila ustala, odjenula i bila je spremna za polazak. Candy i otac su sišli da je pozdrave. Candy je na sebi imala pamučnu majicu i kratke hlačice. Majica je, dakako, bila prozirna i dok je stajala ispred kuće sa svojom raskuštranom plavom kosom i sva seksi, mašući sestri na pozdrav, svi muškarci u autobusu buljili su u nju kao hipnotizirani. Zagrlila je sestru, a nakon nje to su učinili Sabrina i otac. Tammy je onda ušla u autobus noseći torbu iz koje je virila Juanita. Bilo im je teško gledati kako odlazi. Nakon samo dvije minute Candy i Sabrina su ušle u automobil i krenule prema gradu. Stigle su u devet i trideset i zaustavile se pored Sabrininog stana da ova uzme još nešto odjeće i preuzme poštu. Candy je rekla da ona neće trebati ništa od svojih stvari. Činilo se da je sa sobom ponijela beskrajnu količinu prozirnih majica. Sabrini se učini da su prošle godine otkako je zadnji put bila u svom stanu. S nelagodom je pomislila da je tada njezina majka bila živa, a Annie još nije bila slijepa. Tako se mnogo stvari promijenilo u kratko vrijeme i ona je dobro znala da ih čekaju još mnogo veće promjene. Naročito ako usele u novi stan. Ona sama nije bila naročito vezana za ovaj u kojem je do sada boravila. Ali, zajednički život s Candy i Annie bit će doista velika promjena. Već trinaest godina, još od koledža, živi potpuno samostalno. Izgledalo joj je kao da će život u zajedničkom domaćinstvu sa sestrama biti korak unatrag. Nedostajat će joj njezina samostalnost. Ali unatoč svemu, radi se o važnom razlogu. Sabrina se nadala da će se kroz godinu dana Annie prilagoditi novim okolnostima i biti spremna na samostalan nastavak života. Candy će se tada vratiti u svoj otmjeni apartman, a Sabrina će sebi naći novi stan. Ali tijekom ove godine sve one će morati biti fer, latiti se posla i pomoći Annie da se suoči s golemim promjenama koje je očekuju. Uistinu, bile su to promjene nevjerojatnih razmjera. Napustile su Sabrinin stan u pet do deset i baš nakon što su stigle u osamdeset četvrtu ulicu, nazvala je Tammy. Upravo se ukrcala u avion. - Nazvala sam samo da vas pozdravim. Činilo se da su se ovih dana sve one još više zbližile, kao da su nastojale nadoknaditi nedostatak spone koja ih je tako snažno vezivala. Majčina smrt ih je silno potresla. - Ugodan let ti želim. Mi upravo idemo pogledati kuću - reče Sabrina dok je gasila motor.

108 Sestre

- Reći ćeš mi kakva je. - Tammy se odjednom osjetila isključenom i poželjela je da je i ona s njima. - Hoću. Skupi nekog dobrog frajera u zrakoplovu - ohrabri je Sabrina. - Ja obično sjednem do svećenika, bakica ili djece s upalom uha. To je kod mene Čvrsto pravilo. - Ti si luda - smijala se Sabrina. - Nisam. Samo sam predodređena da ostanem stara cura. Mislim da je to moje poslanje. - Još malo pa ćeš odšetati u zalazak sunca s nekom filmskom zvijezdom, ili nekim holivudskim ljepotanom i sve nas oboriti s nogu. - Iz tvojih usta u Božje uši, kako kažu u L. A.-u. Sabrina i Candy su došle do kuće, a agentica ih je već čekala. Tammy je za vrijeme razgovora već pronašla svoje sjedište. - Moram ići. Čujemo se poslije. Ugodan let ti želim. Pusa - izgovori sve u jednom dahu dok im se agentica približavala sa širokim smiješkom na usnama. Bila je od onih visokih, krupnih, pretjerano oblajhanih žena s previše parfema i natapiranom kosom. Po promuklom glasu, Sabrina je zaključila i da je pušačica. U ruci je držala ključeve kuće. Sabrina ju je upoznala s Candy i agentica je otključala vrata, isključila alarm i uvela ih u kuću. - Vidjet ćemo hoće li vam se svidjeti. Imam i neke druge ideje, nešto u centru, ali čini mi se da bi ovo bilo najbolje. Sabrina se nadala da je u pravu. Bilo bi, naravno, najbolje da prva kuća koju posjete bude ona prava. Traženje stana je za nju bila prava agonija, nešto u čemu nije nimalo uživala. Candy je, naprotiv, bila uzbuđena i nalazila je sve to zabavnim. Švrljala je po kući, provjeravala svaku sobu i otvarala svaka vrata. Ulazni hodnik je bio pomalo mračan s tamnozelenim zidovima, što se Sabrini činilo prilično tmurno, ali je zato pod bio prekriven bijelim i zelenim mramornim pločicama, a primijetila je i divno starinsko ogledalo na zidu, kao i lovačke motive na zidnim slikama što je prostoru davalo britanski ugođaj. Dnevni je boravak bio otvoren i sunčan, okrenut prema jugu; biblioteka tamna i udobna s malenim kaminom, koji je, kako se činilo, bio u funkciji. Zidovi su bili prepuni knjiga. Sabrina je prepoznala mnoge naslove. Candy je zvjerala naokolo i kimala s odobravanjem. Kad su se popeli na prvi kat, osjetili su pravo ozračje te kuće i pogledale su jedna drugu sa smiješkom. Bilo je tu gostoljubivosti i topline. Stropovi su bili visoki, a na zidovima su bili okačeni starinski fenjeri. Bilo je svjetlosti u izobilju, a prostor je bio komotan čak i za visoke osobe poput Candy.

109 Danielle Steel

Nakon toga su otišle u prizemlje pogledati kuhinju i blagovaonicu. Kuhinja je bila moderna, praktična s velikim, okruglim stolom po sredini, dovoljnim za desetak osoba. Vodila je u vrt, pomalo neuredan, ali dražestan, s dvije ležaljke, nenatkrivenim dvorišnim prostorom i ugrađenim roštiljem koji je, kako se činilo, bio u čestoj uporabi. Sabrina je znala da će se Chris time oduševiti. Blagovaonica je bila nešto formalnijeg izgleda s tamnocrvenim lakiranim zidovima. Posvuda su se mogle uočiti diskretne intervencije profesionalnog dekoratera, iako kuća nije bila nova. Sabrini se upravo to sviđalo. Nije izgledala kao stan iz magazina. Bio je to pravi dom, a osim toga prostor nije bio pretrpan. Moći će donijeti i nešto od svog namještaja, ali ovaj koji je zatekla, također joj se sviđao. Možda bi mogla strpati svoje stvari u skladište. Kuća je pozitivno zračila i njoj je bilo jasno zašto se vlasnik želi vratiti. Bilo je to prekrasno mjesto za život. Kad je agentica izašla iz sobe, Candy oduševljeno zazviždi. - Meni se sviđa - reče sva uzbuđena. - I meni - nasmiješi se Sabrina. U ovom trenutku činilo se da se radi o pravom zgoditku. Spavaće su sobe bile male, kako ih je već upozorila, ali posve prikladne, s lijepim prozorima i svilenim zavjesama s resama pastelnih boja i elegantnim karnišama. Svaka soba je imala veliki bračni krevet, što je oduševilo Candy, a svidjet će se i ostalima, naročito ako u njihove živote uđe koji muškarac. Osim toga, veliki krevet je bio neophodan za Chrisa zbog njegove visine. Glavna spavaća soba bila je nešto veća od ostalih. Soba do nje je bila manja, ali ona im ionako nije trebala, a kao gostinjska soba bila je savršena. Sobe za Candy i Annie bile su predivno uređene i udobne. Svaka kupaonica imala je kadu i tuš. Spavaće su sobe bile u zračnim i laganim bojama, a kupaonice prekrivene mramornim pločicama. Sabrina je oduševljeno pogledala agenticu. Nije bilo baš ničega što joj se nije svidjelo, a očito je i Candy dijelila njezino oduševljenje. Ovaj je prostor izazivao ugodne osjećaje, dobru energiju kako je rekla Candy. I, baš kao što je agentica obećala, kuća je posjedovala šarm. I to mnogo šarma. Bit će to savršeno mjesto za njih, i prilično jednostavno za Annie. Stube su ravne i lake za uspinjanje, prostor jednostavan za kretanje, čak i za nekoga tko je slijep. - Bingo - uzviknu Sabrina, široko se smiješeći. Candy je također imala osmijeh od uha do uha i potpuno se slagala sa Sabrinom. Rekla je da joj se ova kuća mnogo više sviđa od njezinog apartmana. Bio je to supermoderan i monden stan, ali poprilično hladan. Izgledao je kao reklama iz magazina, a ne kao dom. Candy se ovdje već osjećala opuštenije nego kod kuće. Bilo je to mjesto koje vas je tjeralo da se sklupčate u golemoj, udobnoj fotelji i ostanete tako dugo, mjesto koje je posjedovalo izvanredan fluid. Nadale su se da će to biti dobro mjesto i za Annie, kad jednom nauči osnovni raspored, što će sigurno biti brzo. Bila je to mala kuća s dvije relativno prostrane sobe na svakom katu. 110 Sestre

- Što ti kažeš? - upita Sabrina sestru uljudno. Za sebe je bila sigurna, a činilo se da se Candy potpuno slaže. - Ja kažem da! Zgrabimo to. Mogu imati sa sobom i Zoe, je li? Nikad se nije rastajala od svog psa, iako ga je to jutro morala ostaviti s ocem. Bojala se da će joj biti previše toplo u autu, a osim toga pravila je društvo Beulah. Sabrina nije htjela zaplašiti agenticu velikim psom. Beulah je pored toga teško podnosila vožnju pa nije bilo nimalo zabavno voditi je sa sobom. Sabrina još jednom upita agenticu hoće li vlasnik imati nešto protiv pasa u kući. - Jutros sam ga pitala, i on je rekao da nema ništa protiv. Nije niti precizirao moraju li to biti mali psi. Govorio je općenito o psima. Činilo se da nije spominjao ni koliko pasa smiju imati, što je također bila krasna novost, jer je i sam imao dva. Kuća je bila kao naručena za njih - puna topline, udobna, lijepa, a i cijena je bila više nego u redu. Namještaj je bio bolji od njihovog, i mogle su dovesti svoje pse. Candy je već odlučila da će u svom apartmanu ostaviti sav namještaj kako bi ga lakše iznajmila. Stavit će ga na tržište već narednog tjedna. Vlasnici drugih stanova u njezinoj zgradi čitavo su vrijeme iznajmljivali svoje prostore, i to po astronomskim cijenama, tako da će i ona na ovaj način štogod zaraditi. Stanarina koju će plaćati ovdje u osamdeset četvrtoj ulici bila je uistinu niska. - Uzet ćemo je - potvrdi Sabrina. - Kad ćemo moći useliti? - Prvog kolovoza. Djevojke se pogledaju. Bilo je to prilično brzo, ali u pravo vrijeme. Sabrina će još morati srediti stvari sa svojim stanodavcem, ali uz malu naknadu, tu neće biti većih problema. Annie će za sedam dana izaći iz bolnice i provesti prvih tjedan ili dva kod oca. Kad Sabrina i Candy pripreme sve što je potrebno, moći će useliti sve zajedno. - To nam odgovara - potvrdi Sabrina. Bit će veoma zaposlene pomažući Annie, bdijući nad ocem i baveći se preseljenjem. Sabrina se prisjeti da je prava sreća što je Candy otkazala sve svoje poslovne obveze za kolovoz i ostatak srpnja. Sabrina će svakako morati natrag u ured sljedećeg tjedna i čim počne bit će pretrpana obvezama. - Mogu se pokušati dogovoriti da uselite ranije - ponudi agentica. - Čini mi se da je on sada u svojoj kući na obali i da u Europu za par tjedana. - To bi bila dobra ideja - složi se Sabrina. - Morat ćemo useliti vrlo skoro. Sestra nam izlazi iz bolnice za tjedan dana. Je li bolesna? - Agentica je zvučala iznenađeno.

111 Danielle Steel

- Doživjela je nesreću za vrijeme praznika - ozbiljno odgovori Sabrina ne želeći ulaziti u detalje. - Tako je izgubila vid. - O, tako mi je žao! Kad ste rekli da je slijepa, nisam shvatila da se to dogodilo nedavno. Mislila sam... vas tri ćete znači živjeti zajedno? - Sve dok se ona ne privikne na svoje stanje. Bit će to za nju velika promjena. - To mi je posve jasno - reče žena sa suosjećanjem, želeći sada još više biti na usluzi. - Razgovarat ću s vlasnikom i vidjeti što on kaže. Tako je lijepo od vas, djevojke, što ćete joj pomoći - izjavi ona dirnuta onim što je čula. Pomalo kruto držanje od maloprije u času je nestalo pred simpatijom koju je izazvao njihov čin. - To je normalno. Sestre smo - reče Candy. - Nisu sve sestre tako bliske - odgovori agentica. - Ja svoju nisam vidjela već dvadeset godina. - Kako tužno - sućutno će Candy. - Što moramo potpisati? - upita Sabrina. - Uobičajeni ugovor. Stanarina za prvi i posljednji mjesec i polog. Ne vjerujem da traži veliko osiguranje. Ja ću vam sve to napisati i poslati u ured. - Neću biti tamo još ovaj tjedan. Još sam u Connecticutu kod oca, ali mogu otići do ureda i uzeti dokumente. - Bit će gotovo do sutra. - Fino - zadovoljno će Sabrina. Ionako je željela provesti noć s Chrisom, a Candy će valjda izdržati na straži jednu noć. - Trebate li sve naše potpise? - Samo vaš za sada. Druge možemo dodati kad sve budete u gradu, ako vam je tako lakše. - Svakako. Ostale će doći do vas sljedećeg tjedna. Rukovale su se nakon obavljena posla, još jednom prošle kroz kuću i sada im se još više svidjela. Pet minuta kasnije već su bile u automobilu, sjajući od radosti. Jedva su čekale da o svemu izvijeste Annie. Sabrina je još u automobilu nazvala Chrisa. Bilo mu je drago zbog njih i jedva je čekao vidjeti kuću. Odlučile su da će nazvati Tammy čim izađe iz zrakoplova. Kad su došle kući, nisu zatekle oca iako nije bio na poslu jer je uzeo još nekoliko slobodnih tjedana. Sabrina je pripremila ručak, ali Candy nije okusila ni zalogaja. Ovaj put se Sabrina zaista naljutila. - Nije u redu to što radiš. Ne treba ti gladovanje. - Ja ne gladujem. Samo mi se ne jede. Previše je vruće. 112 Sestre

- Nisi ni doručkovala. Candy se ozlovoljila i udaljila da obavi par telefonskih razgovora. Nije voljela da bilo tko vodi brigu o tome koliko i što jede. Već godinama je za nju to bila vrlo osjetljiva tema. Razjarila bi se čak i na majku kad god bi joj ova bilo što spomenula. Počela je s gladovanjem u sedamnaestoj, kad je započela njezina karijera manekenke. U dva sata su krenule u bolnicu. Kad su došle, Annie je još spavala. Čim je začula da netko ulazi, uznemirila se. - Mi smo - ohrabri je Sabrina, smiješeći se. Annie nije mogla vidjeti sestrin smiješak, ali je jasno razabrala uzbuđenje u glasu. - Znam da si ti. Osjetila sam miris parfema i čula sam zveckanje Candynih narukvica. Sabrina nije izrekla nikakvu primjedbu, ali je pomislila kako se Annie već pomalo prilagođava novom životu, što je bilo dobro, ako bi se tako nešto moglo zvati dobrim. Činilo se da su joj sluh i druga osjetila sada mnogo izoštreniji. - Imamo iznenađenje za tebe - najavi Sabrina vedrim tonom. - Lijepo - promrmlja Annie zvučeći sumorno. - U zadnje vrijeme iznenađenja nisu bila jako ugodna. S time su se mogle složiti, ali toplo su se nadale da će je planovi koje su imale i vijest o kući razvedriti. - O čemu se radi? - Upravo smo se vratile iz grada - objasni Sabrina. - Otišle smo tamo čim smo ispratile Tammy. Šalje ti poljubac. Dakle, evo ti poljubac. Annie se nasmiješi, čekajući ostatak priče. - Otišle smo pogledati kuću. - Kuću? - Odjednom ju je uhvatila panika. - Zar se tata seli u grad? Nije željela nikakve promjene, naročito ne tako brzo. Voljela je roditeljsku kuću i uživala je boraviti u njoj kad bi došla u posjet. Nije željela da je prodaju i nadala se da se to neće dogoditi. - Naravno da ne - razuvjeri je Sabrina. - Išle smo pogledati kuću za nas. - Ti i Chris ćete se vjenčati ili ćete početi živjeti zajedno? - Zvučala je zbunjeno i Sabrina se nasmije. Pronaći onakvu kuću, i to iz prve - to je bio pravi zgoditak. - Ne. Barem ne u ovom trenutku. To je kuća za tebe, mene i Candy. Bit ćemo tamo godinu dana dok se ti ne organiziraš i... zapravo... navikneš na sve.

113 Danielle Steel

Pokušavala je biti delikatna. - A nakon te godine, moći ćeš odlučiti što želiš. Tad ćeš nas se moći osloboditi ako te bude volja. Ili ćemo uzeti u najam nešto drugo. Ova kuća je ionako na raspolaganju samo jednu godinu. Jako je slatka i nalazi se u osamdeset četvrtoj ulici. - A što ću ja tamo raditi? - Dok je to izgovarala zvučala je potpuno beznadno i žalosno. - Možda ćeš ići u školu. Radit ćeš valjda sve što trebaš da bi postala neovisna. Sabrina je pokušavala optimističnim tonom prikazati promjene koje su je čekale. Nijedna od njih zapravo nije ni bila svjesna kakve su te promjene i zahtjevi. Nakon što je otpuste iz bolnice, dobit će plan svog budućeg tretmana. - Ja sam bila neovisna sve do pred tjedan dana. Sad ću opet biti kao da su mi dvije godine, a možda i gore. - Ne, nećeš. Mi bismo željele biti tvoje cimerice, Annie, a ne zatvorske čuvarice. Ti možeš doći ili otići, kako god je tebe volja. - A kako ću to izvesti? S bijelim štapom? - upita, dok su joj suze punile oči. Ne znam niti kako se koristi. Kad je to izgovorila sve tri su pomislile na ljude koje su znale viđati po gradu kako uz pomoć drugih prelaze ulicu usred gustog prometa. - Radije ću umrijeti. Možda će biti najbolje da ostanem s tatom. To je zvučalo kao potpun poraz za njih. Čak se i tata za nekoliko tjedana vraća na posao, i ona bi u tom slučaju po cio dan bila sama kod kuće, nesposobna da bilo kamo otiđe. - Tamo bi umrla od dosade. Bit će ti puno bolje s nama u gradu. Tamo je barem mogla uzeti taksi u slučaju potrebe. - Ne, neće. Vama bi bila na teret. I to zauvijek. Zašto me jednostavno ne ostavite u nekakvoj instituciji i zaboravite na mene? - To bih bila rado napravila kad mi je bilo petnaest, a tebi sedam. Ali mislim da je sad malo kasno za tako nešto. Daj, Annie! Pokušajmo učiniti najbolje što možemo. Moglo bi biti zabavno živjeti zajedno. Candy će svoj apartman dati u najam, a i ja ću otići iz svog stana. Tammy će nam se pridružiti preko vikenda, kad god bude mogla. Vidiš kako je to divna prilika. Baš smo pričale koliko nam svima nedostaje više zajedničkog vremena. Ovo je vjerojatno posljednja šansa da iskušamo tako nešto barem na godinu. Jednu jedinu godinu. A onda ćemo zauvijek odrasti. Annie odmahnu glavom. - Želim se vratiti u Italiju. Pokušavam dobiti Charlija. On bi se mogao preseliti kod mene. Ne želim živjeti ovdje. 114 Sestre

- Mislim da sada ne možeš u Firencu - Sabrina je pokuša urazumiti. Ovo je uistinu bila ideja koja je mogla uspjeti, samo kad bi Annie pristala. A što se tiče Charlija, on je bio povijest. Ona to još nije znala, a Sabrina nije htjela biti prva koja će joj reći. Annie je čitavo jutro pokušavala dobiti Charlija na mobitel. Spomenula je to Sabrini, a njezina se najstarija sestra upitala nije li isključio mobitel samo da ga Annie ne bi nazvala. Nije mogla isključiti takvu mogućnost nakon razgovora s njim prošlog tjedna. - Ne želim živjeti s vama kao nekakav bogalj - uzviknu Annie ljutito. - Ne bih željela zvučati nezahvalno, samo ne želim biti slijepa sestra koju svi žale i oko koje vas dvije morate voditi brigu. - Ja to ionako ne mogu - odvrati praktično Candy. - Previše putujem. Sabrina radi. Morat ćeš naučiti sama voditi brigu o sebi, ali ti mi možemo pomoći. - Ne želim da mi netko pomaže. Želim otići negdje i biti samostalna. Osim toga imam stan u Firenci. Ne treba mi kuća u New Yorku. - Annie - Sabrina pokuša biti strpljiva - možeš živjeti bilo gdje na svijetu kad jednom naučiš kako. Za tako nešto će ti trebati vremena. Ne misliš da bi bilo bolje za početak živjeti s nama? - Ne. Ići ću u Firencu i živjeti s Charlijem. On me voli - Zaključi ona tvrdoglavo. Sabrina osjeti kako joj srce prožima malodušnost. On je nije volio. I ona se neće moći vratiti u Firencu. Sada svakako ne, možda ni za nekoliko mjeseci, a možda nikada. - Što ako Charlie ne želi tako nešto? Ako ne bude znao kako ti pomoći, ili ako je sve to jednostavno previše za njega? Ne bi li radije okušala svoja krila s nama? - Ne. Radije bih bila s njim. - Shvaćam te, ali možda previše zahtijevaš od njega. Mi smo tvoja obitelj, a on nije. Osim toga, u New Yorku postoji izvrstan rehabilitacijski program za slijepe. - Ne želim ići u školu za slijepe - zadere se Annie na sestru - Mogu sve što treba shvatiti i sama. Opet je počela plakati, a i Sabrina je bila na rubu suza, pol puno frustrirana. - Nemoj sebi toliko otežavati. Daj, molim te, Annie. Sve je već samo po sebi teško. Dopusti da ti pomognemo. - Ne - rezolutno će ona i okrene se u krevetu leđima prema njima. Sabrina i Candy su izmijenile duge poglede bez riječi. I nemojte se tako gledati - zaviknu. Sabrina je na te riječi gotovo poskočila na mjestu. 115 Danielle Steel

- Sad znači imaš oči na leđima? Pa okrenula si se od nas. I oprosti što to napominjem, slijepa si i kako možeš znati što mi radimo? - Poznajem vas - promrsi ljutito, a Sabrina se zahihoće. - Znaš što, ostala si isto ono derište k’o kad si imala sedam godina. Špijunirala si me, govno jedno malo, i sve govorila mami. - To je radila i Tammy. - Znam, ali ti si bila gora. A mama ti je uvijek vjerovala, čak i kad si lagala. Još uvijek im je okretala leđa, ali Sabrina je mogla čuti kako se smije u krevetu. - Reci mi, dakle, želiš li još uvijek biti derište, ili ćemo razgovarati razumno? Candy i ja smo našle prekrasnu kuću i ja sam sigurna da će ti se svidjeti. Mi smo oduševljene. Mislim da će biti jako zabavno živjeti zajedno. - Ništa što se tiče mene neće više nikada biti zabavno. - U to čisto sumnjam - odvrati oštro Sabrina. Jedva je čekala da porazgovara sa psihijatrom. Annie je uistinu trebala pomoć stručnjaka. Uostalom svi su to trebali. Možda će im on objasniti kako se valja ophoditi s Annie. - Sutra navečer ću potpisati ugovor za najam kuće. Ako je izgubimo zato što ti imaš histerične ispade, stvarno ću pošiziti. Znala je da njezina sestra ima puno pravo na mnogo gore stvari od histeričnih ispada, ali Sabrina je shvatila da bi strogi pristup mogao biti koristan. Sve što je željela bilo je uzeti je u naručje i čvrsto je privinuti, ali možda je Annie u ovom trenutku trebala neku snažniju metodu. Koliko god to bilo teško, nisu joj smjeli dopustiti da utone u samosažaljenje. - Razmislit ću o tome - bilo je sve što je rekla još uvijek okrenuta leđima. Idite sad. Ostavite me samu. - Stvarno to misliš? - upita je šokirana Sabrina, dok Candy nije mogla izustiti ni riječi. Uvijek je mrzila Annine ispade. Za nju je Annie bila starija sestra koja ju je gadno namučila u vrijeme njezina odrastanja. Među njima je bilo pet godina razlike. - Da - odgovori Annie tužno. Mrzila je čitav svijet. Sabrina i Candy su ostale još pola sata pokušavajući je izvući iz mračnog raspoloženja, ali bez ikakvog uspjeha. Konačno su odlučile otići i vratiti se kasnije ako ih pozove. U svakom slučaju doći će sutra. Na putu do kuće sestre su razgovarale o svojim dojmovima. Sabrina je mislila da je Annina ljutnja dobar znak. Nije imala nikoga osim njih na kome bi je mogla iskaliti. Ona je zapravo proklinjala sudbinu koja joj je

116 Sestre

jednim potezom oduzela majku i učinila je slijepom. Bio je to zaista okrutan usud. - Što ćemo s kućom? - upita zabrinuto Candy. - Što ako ne bude htjela useliti s nama? - Hoće - odvrati mirno Sabrina. - Ona zapravo nema mnogo izbora. - Tužno je to. - Candy opet preplavi osjećaj sućuti. jest. Cijela ova priča je tužna. Za nju, za tatu, za nas. Ali mi moramo napraviti najbolje što znamo. Još uvijek je bila uzbuđena zbog kuće. Bila je upravo savršena za njih. - Već će ona promijeniti mišljenje - dometnu, nadajući se da je to istina. Kad su stigle kući, našle su poruku od psihijatrice. Sabrina ju je nazvala, ispričala što se dogodilo i ona je pristala doći iz grada i posjetiti Annie. Njezina je ordinacija bila u New Yorku, ali u posebnim slučajevima je posjećivala pacijente ma gdje oni bili. Annine okolnosti su se činile dovoljno posebnima. Obećala je da će doći u srijedu, i bila je oduševljena kad je saznala da se za par tjedana sele u grad. Imala je vremena da preuzme Annie kao pacijenticu i činilo se da je zainteresirana za njezin slučaj. Sabrina je osjetila veliko olakšanje. Liječnica je zvučala jako ljubazno. Osim toga, Annin kirurg ju je toplo preporučio. Ostavila je poruku na Tammynom mobitelu i obavijestila je da su se definitivno odlučile za kuću. Ostatak popodneva provela je u telefonskim razgovorima. Nazvala je svoj ured, zatim vlasnika stana u kojem je živjela kako bi dogovorila sve što je potrebno u svezi prekida ugovora. Činilo se da to neće biti odveć komplicirano. Objasnila je sve okolnosti i on je pokazao mnogo razumijevanja. Nisu vidjele Annie sve do narednog dana. Kada su došle u bolnicu, vidjele su kako je bolničarka vodi niz hodnik, a Annin izraz lica nije odavao zadovoljstvo. Shvatila je da su tu i prije nego su joj se obratile. Uhvatila je Sabrinu pod ruku i krenula prema sobi. Izgledala je plaho i stalno se bojala da će o nešto udariti. Sada kad su je vidjele izvan njezine sobe, shvatile su koliko je zapravo ranjiva. Izgledala je poput kornjače bez oklopa. Neko vrijeme je šutjela, a onda konačno izrekla to što ju je mučilo. Razgovarala je s Charlijem. Zračila je tugom, a one su dobro znale zašto. - Bio je u Grčkoj i rekao je da tamo nije mogao primati pozive. - Malo je oklijevala, a onda nastavila. - Kaže da je sreo neku drugu djevojku. To je baš krasno, zar ne? Otišla sam iz Firence prije dva tjedna i on je tada bio silno zaljubljen u mene. I za par dana je uspio naći novu ljubav. Ponašao se k’o pravo govno preko telefona. Nije želio pričati. Mislim da je bio u Grčkoj s njom. Dok je govorila niz lice su joj kliznule dvije suze, i Sabrina ih je nježno obrisala. 117 Danielle Steel

- Muškarci su ponekad prava stoka. I žene isto. Ljudi jednostavno znaju biti takvi. Odvratno je od njega što je tako postupio. Bilo je to mnogo odvratnije nego što je Annie i slutila. - Da, odvratno je. Nisam mu rekla da sam slijepa, tako da se nije radilo o tome. Ispričala sam mu o nesreći i o maminoj smrti, ali sam naglasila da sam ja dobro. Nikako nisam htjela da me žali. Da je među nama ostalo sve u redu, rekla bih mu pa bi onda on odlučio može li to prihvatiti. Ali nisam ni stigla ići tako daleko. Rekao mi je sve čim se javio na telefon. Slušajući je, Sabrina je zaključila da je ovako mnogo bolje. Bilo joj je drago što ga je prethodno nazvala i obavijestila. Da mu je Annie sama to ispričala i da ju je nakon toga odbio, sve bi bilo mnogo gore. Ovako je izgledalo da je dobila nogu kao bilo koja druga djevojka. Loša sreća, i to je sve. I, dakako, gadljiv postupak s njegove strane, ali nikako fatalni udarac čovjeka koji te više ne želi jer si slijepa. Bilo je dobro da je nestao iz njezinog života. On ni u kojem slučaju nije bio dobar čovjek. - Žao mi je, Annie - reče Sabrina, a Candy doda da će biti i drugih mladića, i da je ovaj svakako kreten. - Neće više biti nikakvih mladića za mene. Nitko ne želi slijepu ženu - izjavi, osjećajući samosažaljenje. Sabrina nije htjela spominjati psihijatra, ali je bila sretna što će liječnica uskoro posjetiti Annie. - Bit će, bit će - nježno će Sabrina. - Ti si lijepa, pametna i draga, baš kao što si uvijek bila. Ništa se od toga nije promijenilo. - Znaš da sam ja stalno dobivala nogu od frajera - doda Candy, i sve se na to nasmiju. Zvučalo je nevjerojatno s obzirom na njezin izgled. - Većina tipova s kojima sam izlazila bili su totalni debili. Neki dečki naših godina su jednostavno takvi. Nemaju pojma što hoće. Danas te vole, a već sutra hoće neku drugu. Ili te samo žele odvući u krevet ili preko tebe doći na kakvu zabavu. Ima ih mnogo koji te samo iskorištavaju. Sabrina je shvatila da je to o čemu Candy govori njezina svakodnevica. Mnogi su je uistinu željeli iskoristiti. Ona je pak, bila premlada da se s time uspješno nosi. Ni Tammy nije imala sreće s muškarcima bili oni mlađi ili stariji. Muškarci su znali biti teški u bilo kojoj životnoj dobi. - Kad vas slušam osjećam zadovoljstvo što više nisam tako mlada. Zaboravila sam kako muškarci u dvadesetima znaju biti pravi seronje. Prije nego sam srela Chrisa, i ja sam izlazila s par primjeraka takve vrste. Candy i Annie su nastavile pričati o problemima muško-ženskih odnosa, ali ispod neobaveznog tona, Sabrina je jasno nazirala Anninu duboku tugu. To što joj je Charlie dao nogu, iako ona nije znala pravi razlog, bio je težak udarac, naročito u ovom trenutku. Bila je tako uvjerena da se radi o onom pravom da je 118 Sestre

čak bila spremna na povratak u New York zbog njega. Sabrina je nije htjela podsjećati na to. - Nećeš umrijeti ako budeš živjela s nama koji mjesec. Osim toga, moglo bi nam biti zabavno. - Meni neće biti zabavno - odvrati ona tvrdoglavo. - Više nikada ništa neće biti zabavno. - Ponovi mi to za šest mjeseci kad budeš izlazila s nekim frajerom. - Neće biti nikakvog frajera - tužno će Annie, i one su jasno vidjele koliko čvrsto vjeruje u to što kaže. - U redu - reče Sabrina - prihvaćam izazov. Danas je četrnaesti srpanj, dan osvajanja Bastilje. Kladim se s tobom u sto dolara da ćeš za šest mjeseci, što znači četrnaestog siječnja, ili biti u vezi, ili ćeš početi izlaziti s nekim muškarcem. Kladim se u sto dolara, da u to vrijeme više nećeš biti sama. Candy neka bude svjedok. Dugovat ćeš mi sto dolara pa ti je bolje da sad već počneš štedjeti. - Prihvaćam - odgovori Annie. - Kladim se da ni za šest mjeseci ni za šest godina neću imati niti jedan sastanak s muškarcem. - Opklada je na šest mjeseci - odlučno će Sabrina. - Budeš li se kladila na šest godina, iskeširat ćeš mnogo više novca. To si pak ne možeš priuštiti. Prihvati na šest mjeseci. Dobro zapamti da ćeš mi dugovati sto dolara. U to budi sigurna. Annie je ležala u krevetu, smiješeći se. Bila je deprimirana zbog Charlija, ali je uživala u druženju sa sestrama. Čak i u ovakvom trenutku one su joj podizale raspoloženje. Sinoć ju je nazvala Tammy iz L. A.-a i uspjela je nasmijati pričama o Juaniti i nekom ludom tipu koji je sjedio do nje u zrakoplovu. Ubrzo nakon toga morale su krenuti kući. Prije odlaska Sabrina je obavijestila Annie da uskoro ide u grad potpisati ugovor za najam kuće. - Nisam rekla da na to pristajem - promrsi mušičavim tonom, još uvijek pomalo deprimirana, ali u daleko boljem stanju od onog u kojem su je zatekle. Naravno da je bila uzrujana bog razgovora s Charlijem, ali sada barem neće inzistirati na brzom povratku u Firencu. Bilo bi nemoguće da tamo boravi posve sama i slijepa, i ona je to dobro znala. No i dalje je ustrajala u odluci da ne odjavljuje svoj stan. Sabrina je rekla da će o tome razgovarati s ocem. To ovisi o njemu, a znala je da je stanarina u Firenci smiješno malena i da je posve moguće da otac na tako nešto pristane. - U redu, ako ne budeš htjela živjeti s nama - reče Sabrina - onda ćemo Candy i ja useliti same i ti ispadaš iz kombinacije. Annie se na te riječi nasmiješi. 119 Danielle Steel

- U redu, u redu... vidjet ćemo. Razmislit ću. - Mogu ti garantirati samo jednu stvar, Annie Adams - ozbiljno će Sabrina kad je ustala sa stolice. - Ako ne dođeš živjeti a nama, propustit ćeš najbolje razdoblje života. Život u našem društvu je fantastičan. - E nije nikako - smijala se Annie gledajući joj pravo u oči kao da je vidi. - S tobom sam živjela do svoje desete i mogu ti reći da si čista koma. A Candy nije ništa bolja. Najneurednije biće na planetu. Znale su dobro da je Candy godinama bila takva, ali činilo da se u zadnje vrijeme malo popravila. - Nisam više - pobuni se Candy, zvučeći uvrijeđeno. - Osim toga, ako budemo živjele zajedno, trebat ćemo kućnu pomoćnu u. Ja neću čistiti kuću. - Isuse sveti, još i kućna pomoćnica... o tome ćemo još razmisliti - reče Annie uz smiješak. - U svakom slučaju obavijestit ću vas o svojoj odluci - reče ona poput kakve vladarice, zvučeći pritom kao stara Annie. - Svakako - prihvati Sabrina, poljubi je i izađe iz sobe zajedno s Candy. Okrenu se prema sestri i namigne joj, a Candy podigne palčeve. Annie će pristati. Nije ni imala drugog izbora.

120 Sestre

DVANAESTO POGLAVLJE

U

srijedu popodne, psihijatrica je, kao što je najavila, posjetila Annie, i odmah nakon toga nazvala Sabrinu. Zbog profesionalne povjerljivosti, nije smjela reći o čemu su razgovarale, ali dala je do znanja da je zadovoljna susretom i da je namjerava i dalje viđati. Posjetit će je još jednom u bolnici, a nadala se da će po njezinom dolasku u New York nastaviti s redovitom terapijom. Annie još uvijek nije potvrdila svoj pristanak, ali Sabrina je bila uvjerena da će pristati na zajednički život s njima. Večer prije toga konačno je potpisala ugovor. Liječnica je ohrabrila Sabrinu rekavši joj da njezina sestra ne pokazuje suicidalne tendencije i da se čak ne radi o ozbiljnoj depresiji. Ona je samo prolazila emocionalnu krizu tipičnu za ovakvu vrstu traume, nakon što je izgubila majku i saznala za svoj hendikep. Bio je to dvostruki šok. Svakako je preporučila da Annie prođe rehabilitacijski program za slijepe, koji će liječnik odrediti kad Annie jednom dođe kući. U međuvremenu, mogla je samo reći da je zadovoljna onim što je vidjela. Za Sabrinu je to bila utješna vijest. Annie je ovaj susret doživjela kao iznimno zanimljiv. Kad se psihijatrica po ulasku u sobu predstavila, Annie je bila veoma ljutita. Liječnica joj je rekla da ju je Sabrina nazvala i Annie u početku nije htjela progovoriti ni riječi. Izjavila je da joj ne treba pomoć i da se može snaći i sama. - Sigurna sam da je tako - s uvjerenjem odgovori Ellen Steinberg, kako je liječnici bilo ime. - Ali malo razgovora neće škoditi. Annie je naposljetku eksplodirala i rekla da ova nema pojma kroz što ona prolazi i da ne zna što to znači biti slijep. - Mislim da znam - mirno odvrati doktorica Steinberg. - Eto, i ja sam slijepa. Izgubila sam vid u prometnoj nezgodi, baš kao i ti, odmah po završetku medicinskog fakulteta. To je bilo prije dvadeset i četiri godine. Nakon toga sam prošla jako teško razdoblje. Odlučila sam prekinuti s medicinom. Željela sam specijalizirati kirurgiju i bilo mi je jasno da je s mojom karijerom gotovo. Slijepi kirurzi nisu baš jako traženi. Annie je napeto slušala ovu priču. - Bila sam sigurna da ne postoji nijedna druga specijalizacija koja bi me mogla zanimati. Što se tiče psihijatrije, smatrala sam je nečim krajnje bezveznim. Što bih ja radila s hrpom luđaka i neurotičara? Željela sam biti kardiokirurg. To bi bilo pravo postignuće, nešto uistinu prestižno. I tako sam ostala kod kuće, durila se nekoliko godina i dovodila svoju obitelj do ruba živaca. Počela sam i piti, što je stvari još više zakompliciralo. Brat mi se 121 Danielle Steel

naposljetku usudio reći da sam zadnja gadura, kao što sam i bila, i da je svima puna kapa mojeg samosažaljenja. Upitao me zašto konačno ne nađem neki posao i prestanem sve oko sebe kažnjavati zbog onoga što mi se dogodilo. - Nisam bila ni za što sposobna. Uostalom ništa drugo nisam ni izučavala osim medicine. U početku sam preuzela posao u službi hitne pomoći, odgovarajući na telefonske pozive. A onda, zahvaljujući ludoj sreći, dobila sam drugi posao na vrućoj liniji za pomoć u kriznim stanjima. To mi se jako svidjelo i tako sam pomalo krenula prema psihijatriji. Vratila sam se na studij i upisala specijalizaciju. Ostatak je povijest, kako se kaže. Na studiju sam srela i svog sadašnjeg muža. Bio je tada mladi profesor. Vjenčali smo se i imamo četvero djece. Nemam običaj ovako govoriti o sebi. Ovdje sam da bismo popričali o tebi, a ne o meni, ali činilo mi se da bi ti ova priča mogla pomoći. Nezgodu koju sam doživjela skrivio je pijani vozač kamiona. Dobio je dvije godine zatvora. Ja sam ostala slijepa za čitav život. Ali, ako ću po istini, sve to je možda bio i blagoslov. Našla sam se u poslu koji volim, udala za divnog čovjeka i imam četvero prekrasne djece. - Kako ste sve to mogli izvesti ako ste slijepi? - upita Annie. Bila je potpuno fascinirana. Ipak nije mogla povjerovati da bi se njoj moglo dogoditi nešto slično. Vjerovala je da će nju pratiti samo zao usud. - Nauči se. Počneš razvijati druge sposobnosti. U međuvremenu padaš na nos, kao što se to događa i drugima, bili slijepi ili ne. Radiš pogreške. Ponekad se trudiš više od drugih. Osjećaš se razočarano i očajno baš kao i oni što vide. Na kraju krajeva, nije to baš toliko različito stanje. Zašto ne bismo malo popričale o tebi? Kako se osjećaš u ovom trenutku? - Prestrašeno - procijedi Annie glasom djeteta, dok su joj navirale suze. Nedostaje mi mama. Stalno mislim da sam je mogla spasiti. Ja sam kriva što je poginula. Nisam uspjela uhvatiti upravljač. Nisam imala vremena. Bila je prepuna tjeskobe. - Ne čini se da si nešto mogla napraviti. Pročitala sam izvješće o nesreći prije nego sam došla ovdje. - Kako ste mogli pročitati? - upita Annie. - Dala sam da mi prevedu tekst na brajicu. To nije tako teško. Ja sve svoje dokumente tipkam na brajici, a moja ih tajnica pretipkava za one koji vide. Razgovarale su više od sata, a onda je doktorica Steinberg otišla. Rekla je da će ponovno doći, ako Annie to bude željela. - Bilo bi mi drago - tiho reče Annie. Osjećala se kao da je opet mala beba, ovisna o tuđoj pomoći. Ispričala je liječnici kako Sabrina i Candy žele da se doseli k njima.

122 Sestre

- A što ti želiš? - upita je doktorica Steinberg. Annie odgovori da ne bi htjela nikome biti na teret. - Onda nemoj biti na teret. Idi u školu. Nauči sve što trebaš da bi mogla postati neovisna. - Pretpostavljam da ste i vi to učinili. Jesam, ali sam prije toga protraćila gomilu vremena žaleći samu sebe. Ti to ne trebaš, Annie. Izgleda da imaš divnu obitelj. I ja sam je imala, ali sam dugo kažnjavala sve oko sebe. To je gubljenje vremena. Ponovno ćeš uživati u životu, samo ako učiniš ono što moraš. Jednog dana ćeš moći raditi gotovo sve ono što rade i drugi ljudi, osim možda gledanja filmova. Ali ima toliko toga što ćeš moći. - Neću više moći slikati - reče Annie tužno. - To je jedino što sam ikada željela. - Ni ja nisam mogla postati kirurg, ali sam poslije zavoljela psihijatriju još više od toga. Vjerojatno postoje brojne stvari unutar umjetnosti kojima se možeš baviti, talenti koje ćeš tek otkriti. Tajna je samo u tome kako ih pronaći, kako prihvatiti izazov. Dobila si priliku da postaneš više od onoga što si bila prije. I nešto mi govori da ćeš u tome uspjeti. Ispred tebe je čitav život, nova vrata koja treba otvoriti, samo ako budeš željela pokušati. Annie dugo vremena nije progovorila razmišljajući o svemu što je čula. Nakon nekoliko minuta doktorica Steinberg je morala otići. Annie je Čula kako njezin štap lupka po podu. - Nemate psa? - Alergična sam na pasju dlaku. - Ja ne podnosim pse. - Onda ih nećeš ni uzimati. Annie, ti imaš mnoge mogućnosti pred sobom, one koje si i prije imala, a možda i više. Vidjet ćemo se sljedećeg tjedna. Annie kimnu glavom i začuje kako se vrata zatvaraju. Položi glavu na jastuk razmišljajući o svemu što joj je ispričala doktorica Steinberg.

123 Danielle Steel

TRINAESTO POGLAVLJE

S

ljedećih nekoliko tjedana prošli su za Sabrinu u luđačkom ritmu. Preuzela je brigu o ocu i pokušavala ga bodriti u teškim trenucima. Candy nije bila korisna onako kako se nadala. Bila je previše rastresena, neorganizirana i još uvijek odveć potresena zbog majčine smrti da bi pružila pomoć kakvu je Sabrina trebala. U mnogočemu je Candy bila još dijete, i kao da je očekivala da Sabrina preuzme ulogu majke. Ova je to i pokušavala, ali ponekad joj je bilo strahovito teško. Nakon potpisivanja ugovora, došle su još jednom u kuću da odluče koje će komade namještaja zadržati. Bilo je tu krasnih primjeraka koji su se sviđali i jednoj i drugoj. Sabrina je pomogla Candy oko iznajmljivanja njezinog apartmana i u tri dana to je već bilo sređeno. Candy je dobro prošla i taj će novac biti više nego dovoljan za plaćanje stanarine. Sabrina je također riješila pitanje svog starog stana uz minimalnu naknadu. Neke dijelove namještaja je prodala, druge stavila u skladište, označivši pritom one koje će koristiti u novom stanu. Candy je svoj stan iznajmila kao potpuno opremljen tako da nije mogla ništa donijeti. Sabrina je zamolila Candy da pronađe prijevoznike za prvi kolovoz. To je bilo nešto što će valjda moći učiniti sama. I pored četiri stotine telefonskih razgovora koje je morala svaki dan obaviti, našla je vremena da svaki dan posjeti Annie. Ona je konačno pristala da se doseli k njima i procijeni kako će to ići. Nakon što je drugi put razgovarala s doktorica Steinberg, Annie je priopćila svojim sestrama da će, ukoliko je budu tretirale kao malo dijete ili kao bespomoćnu osobu, sigurno napustiti zajednički stan. Candy i Sabrina su se složile i obećale da će se ophoditi s poštovanjem i čekati da ona zamoli za pomoć, osim ako ne vide da će se taj čas strovaliti niza stube. Do početka trećeg tjedna mjeseca srpnja kad je Annie trebala biti puštena iz bolnice, sve tri djevojke su već bile dobrano uzbuđene pri pomisli na kuću i zajednički život, unatoč događajima koji su ih do toga doveli. Za Annie je prvi dan u roditeljskoj kući bio težak. Nedostatak majke je osjećala snažnije nego drugi jer se na to nije privikla. Oni su ovdje već proveli tri tjedna bez nje. Za Annie je to bilo posve novo iskustvo. Savršeno je poznavala kuću i kretala se po njoj s lakoćom, ali svaki čas je očekivala da će odnekud začuti majčin glas. Otvarala je njezine ormare, dodirivala i prinosila licu njezinu odjeću. Mogla je još osjetiti majčin parfem i činilo joj se da osjeća njezinu nazočnost u sobi. Bilo je pravo mučenje stajati tu i sjećati se onog posljednjeg prizora, upravljača koji klizi iz majčinih ruku dok ona ispada iz automobila. Sjećanja su je progonila i ona je pričala o tome s doktorica Steinberg na svakom sastanku. Jednostavno nije mogla izbaciti tu sliku iz glave, kao ni osjećaj da je to nekako trebala spriječiti, ali nije bilo vremena za 124 Sestre

to. Noću je sanjala nesreću, a pomisao na gubitak Charlieja činila je njezino stanje još gorim. Na neki je način bila sretna što se nije vratila u Firencu, već se preselila u New York. Trebala je krenuti iznova. Unatoč tomu, otac se složio da još neko vrijeme zadrži stan u Firenci. Program Anninog oporavka nakon izlaska iz bolnice bio je vrlo precizan i oftalmolog ga je u cijelosti iznio Sabrini. Ona se sada uistinu počela osjećati kao Anniena majka, u svakom slučaju mnogo više nego Candy. Sabrina je sada bila odgovorna baš za sve. Za Annie, za Candy koja je bila još mlada i na trenutke neodgovorna i za oca koji je iz sata u sat postajao sve bespomoćniji. Gubio je stvari, razbijao ih, dvaput se porezao, nije se mogao sjetiti gdje što stoji, i što je još gore, nije to nikad ni znao. Sabrina je jedne večeri u razgovoru s Tammy zaključila da je mama radila sve za njega, osim što mu nije žvakala hranu. Štitila ga je, mazila i razmazila. Bila je savršena supruga, što nikako nije bio Sabrinin stil. Ona ga je pokušavala natjerati da neke stvari odradi sam, ali to nije urodilo naročitim plodom. Često se tužio, neprekidno cvilio i često plakao. To se moglo razumjeti, ali Sabrina je bila na rubu živaca baveći se njime i svim ostalim problemima. Annin liječnik je tražio dodatna CT snimanja mozga nakon operacije i toplo joj preporučio šestomjesečnu školu za slijepe u New Yorku. Rekao je i njoj i Sabrini da će joj takvo školovanje omogućiti da postane neovisna i jednog dana započne sa samostalnim životom, što je svakako bio i njezin cilj. Annie je nakon tog razgovora danima bila mrzovoljna i vrzmala se po očevoj kući sva deprimirana. Imala je bijeli štap, ali ga nije koristila. U roditeljskoj se kući dobro snalazila pod uvjetom da se ništa ne miče s mjesta. Candy je jednom ostavila stolicu iz blagovaonice na krivom mjestu, a Annie je, ništa ne sluteći, zapela i pala na nos. Candy se do besvijesti ispričavala dok ju je podizala s poda. - To ti nije bila neka fora! - bijesno je rekla Annie, ljuteći se najviše na sudbinu koja ju je dovela do takvih poniženja. - Zašto si to učinila? - Zaboravila sam... žao mi je... nisam to napravila namjerno! Bile su to riječi kojima se Candy služila i dok je bila dijete, ali i kao odrasla. Nije bio važan ishod nego samo namjera. Annie je od početka čvrsto odlučila da će se kupaonicu sama, bez ičije pomoći i zabranila je sestrama da ulaze u kupatilo dok je ona tamo. Istina je bila da ona nikada nije bila previše stidljiva kao ni ostale sestre. Otac je pazio na formu i nikada se nije za doručkom pojavljivao neodjeven, kao ni majka, ali djevojke su stalno prelazile iz jedne kupaonice u drugu tražeći sušila za kosu, uvijače, aceton, čiste hulahupke, grudnjake, i sve to polugole. A sada je Annie ulazila potpuno odjevena zaključavajući za sobom vrata. Drugog dana njezinog boravka u kući, kada se prelila i voda je procurila kat niže, izravno na luster u blagovaonici. Sabrina je smjesta odjurila gore, počela lupati na vrata kupaonice 125 Danielle Steel

i Annie ju je konačno pustila unutra. Uspjela je zavrnuti slavinu stojeći u vodi koja je već dopirala do gležnjeva i potpuno prekrivala mramorne pločice. - Ovo neće ići - reče mirno Sabrina. - Znam da to ne želiš, ali tebi treba pomoć. Moraš naučiti neke vještine ili ćemo izludjeti skupa s tobom. Kako bih ti ja mogla pomoći? - upita je, dok je čistila kupaonicu. - Samo me pusti na miru - viknula je oštro i zaključala se u svoju sobu. - Krasno - bjesnila je Sabrina, ali nije ništa više rekla. Na kraju su morali pozvati električara, tapetarsku službu i ličioca da bi nekako popravili štetu. Annie je bila bijesna na obje sestre i na samu sebe. Bila su potrebna još dva takva incidenta da barem pristane na mogućnost pohađanja škole u rujnu, gdje bi mogla naučiti kako se može konstruktivno nositi sa svojim stanjem. Sve do sada ona se ponašala kao da se radi o privremenoj situaciji u kojoj se može i sama snaći. Ali ona to nije mogla. Svima je to bilo jasno, i njezin bijes zbog te činjenice bio je uistinu iscrpljujući. Nije više bila osoba koju su nekad poznavali. Nije niti dopuštala da je Sabrina ili Candy počešljaju i iščetkaju joj kosu i nakon dva tjedna odlučila se sama ošišati. Rezultat je bio tragičan i Sabrina ju je pronašla kako sjedi u sobi i jeca okružena uvojcima svoje duge kestenjaste kose. Izgledalo je kao da joj je preko glave prošla kosilica i kad ju je Sabrina ugledala, privila je uz sebe i obje su gorko zaplakale. - U redu - prozbori ona konačno, s glavom položenom na sestrine grudi - u redu... ja to ne mogu... mrzim biti slijepa... ići ću u školu... ali ne želim psa. - Ne moraš imati psa. Ali ona je sigurno trebala pomoć. Promatrajući je u takvom stanju, otac je postao još depresivniji nego inače. Osjećao se bespomoćnim kad ju je gledao kako posrće i pada, prolijeva vruću kavu po ruci dok pokušava napuniti šalicu ili prosipa hranu po sebi kao dvogodišnje dijete. - Možeš li išta napraviti za nju? - upitao je Sabrinu sav jadan. - Pokušavam - reče ona, svim silama se trudeći da se ne obrecne na njega. Nazivala je Tammy pet-šest puta na dan. Ona se osjećala krivom što ne može biti s njima, i još uvijek nije našla zamjenu za trudnu glumicu. Bila je pod teškim pritiskom, i osjećala se kao da je svoju obitelj ostavila na cjedilu. Svaka od njih se osjećala nesretno i očajno na svoj način, ali najviše je trpjela Annie. Annie je konačno dopustila da joj Candy sredi frizuru. Bilo joj je previše neugodno da bi nazvala majčinog frizera. Nije željela da je vidi u takvom stanju, slijepu, s kosom koja je izgledala kao da ju je netko obradio mačetom. Upotrijebila je obične škare i rezultat je bio stvarno jadan. Kosa joj je inače bila lijepa, svilenkasta, slična Candynoj, samo duža i crvenkastosmeđe boje, za razliku od sestrine plave. 126 Sestre

- U redu, stiže i nova frizura - reče Candy sjedeći na podu, dan nakon Anninog neuspjelog pokušaja. Njezina je sestra izgledala kao netko tko je upravo izašao iz zatvora. Kosa je stršala na sve strane. Neki su čuperci bili kraći, neki duži, a sve skupa je izgledalo jezivo. - Ja sam zapravo jako dobra u ovome - uvjeravala ju je Candy. - Uvijek sam sređivala frizure curama nakon snimanja, kad bi im neki suludi frizer napravio čuda na glavi, bez obzira što bi to izgledalo super na snimanju. Ali ovdje ima jedna dobra stvar - doda ona veselo - a to je da ne možeš vidjeti što radim. Znači, ako zeznem stvar, nećeš pobjesnjeti. To što je upravo rekla bilo je toliko strašno da se Annie morala nasmijati i ona je poslušno sjela dok je Candy rezuckala, navlačila, četkala, češljala i opet rezala. Kad je završila, rezultat je bio stvarno sjajan i Annie je izgledala kao kakav talijanski vilenjak s frizurom pomalo šiljastom prema vrhu i malo dužom po strani što je stvaralo divan crvenosmeđi okvir njezinom licu i dovelo do izražaja njezine zelene oči. Candy se upravo divila svom djelu kad je Sabrina ušla u sobu i ugledala kosu razbacanu po podu. Soba je bila jezivom stanju, ali je Annie izgledala ljepše nego ikad, kao da je posjetila vrhunskog frizera u Londonu ili Parizu. - Vau - uzviknula je, i zastala na vratima, zadivljena Candynom vještinom. Istina, to i jest bio njezin svijet u kojem je bio važan stil i seksi, moderan izgled. Bila je to najbolja frizura koju je Sabrina vidjela posljednjih godina. Annie, pa ti sjajno izgledaš! Potpuno si nova osoba. Sad znam čime će se Candy baviti, ako odustane od karijere modela. Definitivno možeš otvoriti salon. Što se tiče mene, dat ću ti se u ruke svaki dan. - Stvarno izgledam dobro? - upita Annie zabrinuto. Prepustiti se Candynim rukama bio je doista velik znak povjerenja. Nije imala pojma kako je izgledala nakon okrutnog tretmana nad vlastitom kosom. Bilo je to nešto zastrašujuće, a Candy je njezinu frizuru pretvorila u čarobnu i ljupku. Bila je to seksi i mladenačka frizura koja joj je mnogo bolje pristajala nego duga raspuštena griva koju je znala svezati u pletenicu i s kojom je, po Candynim riječima izgledala kao hipi. Sada se u pola sata iz sljedbenice Majke zemlje, pretvorila u filmsku zvijezdu. - Malo je reći dobro - oduševljeno će Sabrina. - Izgledaš kao s naslovnice Voguea. Naša mala sestrica definitivno ima žicu za ove stvari. Čini se da sve mi imamo neke skrivene talente. Ja sam, recimo, propustila karijeru sluškinje. To me baš podsjetilo, poštovane gospođe, da ćemo, ako otvorimo frizerski salon bila je to omiljena igra njihova djetinjstva, kad su jedna drugoj uređivale kosu i nokte i pritom pravile neopisiv nered - biti bolje da sve to radimo u kupaonici. Mislite na to da je Hannah ovaj tjedan slobodna i da ja moram čistiti. Tako da vas molim... - Upsss... - reče Candy, zbunjena. Nije ni pomislila na to. Uostalom nije nikada mislila na takve stvari. Bila je naviknuta da drugi čekaju na nju i da 127 Danielle Steel

Čiste iza nje, radilo se o snimanju ili njezinom apartmanu, tako da nije obraćala pozornost na smeće koje je napravila. Sve je bilo prekriveno kosom. - Oprosti, Sabrina, ja ću počistiti. - Oprosti - ispriča se i Annie, želeći i sama pomoći, ali ona nije mogla ni vidjeti ni osjetiti svoju kosu, a kamo li pomoći pri čišćenju. - Ne brini o tome - umiri je Sabrina. - Možeš uraditi druge stvari. Idi i pomogni ocu da opere posuđe. Čini se da i on ima probleme s vidom - uporno trpa u perilicu tanjure s ostacima hrane. Mislim da nema pojma kako to radi. Perilica onda lijepo zacementira hranu na posudu i priboru za jelo. Izgleda da mu mama nije nikad dopustila da joj pomogne. - Idem dolje - reče Annie i ustane, tražeći izlaz iz sobe. Izgledala je prekrasno s novom frizurom, i Sabrina joj to ponovi. Dvadeset minuta poslije našli su je s ocem u kuhinji. Mogla je osjetiti hranu pod prstima i isprati je s posuđa. Obavila je to mnogo temeljitije od oca koji nije bio slijep, samo bespomoćan i razmažen. Bilo je tužno gledati koliko je izgubljen nakon smrti svoje žene. Onaj snažni, mudri otac kojeg su poznavale, nestajao im je pred očima. Sada je bio slab, prestrašen, zbunjen, depresivan, i stalno je plakao. Sabrina mu je predložila da i on posjeti psihijatra, ali on je odbio, iako mu je pomoć bila potrebna kao i Annie. Činilo se da je ona zadovoljna svojom liječnicom. Ostavili su Annie da se brine oko njega i njih dvije su otišle u grad da pripreme sve što treba za useljenje. Annie je već bila u kući i čitavu ju je prošla pipkajući. Svidjela joj se njezina soba iako je nije mogla vidjeti. Bilo joj je drago što ima prostor za sebe, veličina joj je odgovarala, a radovala se što će Candy biti preko puta u slučaju da joj zatreba pomoć. Opet je naglasila da ne treba ničiju pomoć osim ako to izričito zatraži. U tomu je bila nepokolebljiva. Vrlo često je zapinjala o prepreke, ali bi se uglavnom uspjela snaći. Kad joj to ne bi pošlo za rukom slijedili su ispadi bijesa i suze. Nije bilo lako s njom tih dana, ali imala je više nego valjanu ispriku. Sabrina se nadala da će pohađanje škole za slijepe pripomoći izgradnji pozitivnog stava. Ako tako ne bude, s njom će uistinu biti teško. Uz očeve depresije zbog gubitka supruge i Annin bijes zbog sljepoće, atmosfera je za sve bila iznimno stresna. Sabrina je osim toga primijetila da Candy jede sve manje i manje. Činilo se da se njezin poremećaj prehrane nakon majčine smrti vratio u punoj mjeri. Jedina normalna osoba s kojom je Sabrina mogla razgovarati bio je Chris, koji je posjedovao strpljivost sveca, ali on je bio prezaposlen. Upravo se bavio svojom gigantskom parnicom. Sabrini se činilo da mora juriti u četrnaest različitih pravaca, brinući o svima i organizirajući useljenje. Sve je to postalo naročito teško kada se vratila na posao. - Jesi li dobro - upitao ju je on zabrinuto jedne večeri. Bili su u njezinom starom stanu i ona je izjavila da je preumorna čak i za jelo. 128 Sestre

Te večeri nije ništa uzela osim piva, a ona je rijetko pila. - Iscrpljena sam - prizna iskreno, dok je polagala glavu u njegovo krilo. Gledao je utakmicu na televiziji, dok je ona pakirala svoje knjige. Trebale su useliti za tri dana, a grad je pogodio toplinski udar, koji čak ni njezina klimatizacija nije uspjela naročito ublažiti. Nakon nekoliko sati pakiranja, bilo joj je vruće i osjećala se umorno i prljavo. - Osjećam se kao da sam skrbnica cijelog svijeta. Ne znam ni gdje bih se prvo zaustavila. Otac ne zna ni zavezati cipele i svaki dan sve manje i manje radi. Odbija se vratiti na posao. Candy izgleda kao da je izašla iz Auschwitza, a Annie će si prerezati žile u nastojanju da odreže kruh bez tuđe pomoći. Osim toga nitko na radi ništa oko preseljenja osim mene. Jasno je vidio da je na rubu suza i potpuno iscrpljena. - Sve će biti bolje kad Annie krene u školu. Pokušavao ju je ohrabriti, ali i sam je zamijetio sve što mu je rekla. Tih je dana bilo veliko opterećenje boraviti u blizini njezine obitelji, pa je i on bio uzrujan, uglavnom zbog nje. Nosila je sav teret na svojim leđima, a to je bilo previše za nju i za bilo koga. Osjećao se bespomoćnim dok je to promatrao, i činio je sve kako bi joj pomogao. - Možda, ako se stvarno potrudi i ako bude htjela učiti - reče s uzdahom Sabrina. - Ona želi sve raditi sama, a neke stvari jednostavno ne može. U onom trenutku kad to shvati, poludi i počne bacati stvari, najčešće na mene. Čini mi se da svi trebamo dobrog psihijatra. - Možda to i nije loša ideja. Što ćeš učiniti s Candy? Uvijek je bilo pitanje što će ona učiniti, kao da su svi njezina djeca i kao da sve počiva na njoj. Sada je još više poštovala svoju majku koja je podigla četvero djece i vodila brigu o svom mužu kao da je bio peto. Pitala se kako joj je to polazilo za rukom. Ali majka se bavila samo time. Sabrina je radila u odvjetničkoj tvrtki, bavila se preseljenjem, svaki dan vozila do Connecticuta i natrag i nastojala svima podići raspoloženje. Svima, osim samoj sebi. - Što mogu učiniti? Kad je bila mlađa odlazila je kod nekoga zbog poremećaja prehrane. Neko vrijeme je bilo bolje. Ne jako dobro, ali bolje. Sad je cijela stvar izmakla kontroli. Kladit ću se u što hoćeš da je od mamine smrti izgubila barem dva kilograma, a možda i pet. Ali ona je odrasla osoba od dvadeset i jedne godine. Ja je ne mogu prisiliti da posjeti doktora ako ona to neće. Kad joj spomenem, dobije živčani slom. Postoji opasnost da postane sterilna, da izgubi zube ili kosu, ili još gore, da postane srčani bolesnik i od toga umre. S anoreksijom nema zezanja. Ali ona me uopće ne sluša. Kaže da ne želi djecu, da ima ekstenzije pa joj kosa ionako izgleda super i da joj je do sada zdravlje u redu. Možda je tako, ali jednog od ovih dana sve to će ostaviti svoje tragove i ona će završiti u bolnici na infuziji ili će se dogoditi štogod gore od 129 Danielle Steel

toga. Mama je znala kako treba s njom, ali ja nemam njezin autoritet. Nitko me ne sluša, svi žele samo da riješim probleme i onda mi okrenu leđa. Ne znam kako ću sa svim tim izaći na kraj, jer vjeruj mi, to je stvarno usran zadatak. Oboje su znali u što je upala. Majka je bila mrtva, a Sabrina je kao najstarije dijete, bila prva zamjena. Osim toga, njezina ju je osobnost tjerala da se pozabavi problemima drugih i da ih pokuša riješiti, bez obzira koliko zbog toga patio njezin privatni život. Bila je takva i na poslu. Bez obzira koliko je Chris upozoravao i koliko je molio da uspori, ona je uvijek radila još jednu dodatnu stvar, najčešće za nekog drugog. Bila je osoba koja je na brzinu rješavala svoje stvari i nije mislila na vlastite potrebe. To je sada uključivalo i njega. U posljednja tri i pol tjedna otkako se dogodila tragedija, njih dvoje nisu imali ni pet minuta za sebe. On je preko vikenda pokušavao zabaviti njezinog oca, kuhao je za čitavu obitelj, a ona je obavljala sve ostale poslove. Odjednom su postali roditelji velike obitelji koji se brinu o brojnoj dječici. Razlika je bila samo u tome što su dječica bila, iz ovog ili onog razloga, disfunkcionalne odrasle osobe. Osjećala je da joj se obitelj i život raspadaju. Barem je Chris bio još uvijek u blizini. Tammy ju je upozorila da bi se i to moglo promijeniti, ako malo ne uspori. Lako je bilo govoriti s udaljenosti od par tisuća kilometara, mislila je Sabrina, dok ona ovdje mora upravljati svime i krpati što se da. Činilo joj da je njezin nekad savršeno uređen život isjeckan u sitne komadiće. Sjela je na kauč i zaplakala. - Dođi - odmah je pozove Chris. - Stavit ću te u krevet. Iscrpljena si. Sutra možeš dovršiti pakiranje. - Ne mogu. Sutra dolazi prijevoznik koji moj namještaj vozi u skladište, a sutra navečer moram biti kod oca. - Onda ću ja to srediti. Eto vidiš. U krevet! Nema rasprave! - odlučno će on, uzimajući je za ruku i vodeći u sobu. Polako ju je razodjenuo, a ona mu se smiješila. Bio je uistinu najbolji čovjek na svijetu. Osjetila je kako joj se vrti u glavi od piva na prazan želudac. - Volim te - rekla je ulazeći u krevet. Na sebi je imala samo tange koje joj je darovala Candy. Chrisu se naravno sviđala u takvom izdanju. - I ja tebe. A volim i ovo - reče, dodirujući crne čipkaste tange. - Čim useliš, odvest ću te nekamo za vikend. Pretvaramo se u par starih fosila. Tvoje će se sestre morati nekako snaći bez nas dva dana. Znala je da bi morala i s njim provesti više vremena. Od majčine smrti nisu proveli ni minute sami, a navečer bi ona bila toliko umorna da nije mogla ni misliti o vođenju ljubavi. Osim toga, još je bila tužna, u dubokoj žalosti za svojom majkom, kao i svi drugi. Chris je imao razumijevanja, ali mu je nedostajao život kakav su prije vodili. Znao je da će se situacija popraviti, ali je bilo teško reći kada, naročito ako se uzme u obzir složenost Annina problema.

130 Sestre

Pored toga, on nije bio siguran kako će izgledati život sa Sabrinom nakon što se ona useli u kuću sa svojini sestrama. Postojala je mogućnost da se to pretvori u totalnu dramu i kaos. Možda će se osjećati kao da spava u paviljonu nekog ženskog koledža. Želio je vrijeme samo za njih dvoje, a bojao se hoće li ga ona naći tijekom predstojeće godine. Bila je to zastrašujuća pomisao, ali on je nikako nije želio dodatno uznemiravati glasno izražavajući svoje strahove. Imala je već dovoljno briga, a on joj nije želio dodavati još koju. Sjeo je pored nje na krevet, milovao je po kosi i masirao joj leđa, a kada je, nakon pet minuta zaspala, ispružio se uz nju pitajući se hoće li se ikada vjenčati. Puna odgovornost koju je sada imala nad svojom obitelji, nije pridonosila takvim planovima. Odlučio je da će joj dati još par mjeseci da se smiri, a onda će morati porazgovarati. Želio se oženiti i imati djecu. Uskoro će i ona morati razjasniti svoje namjere i poduzeti neki korak. Nije želio da propusti majčinstvo samo zato što je prestrašena zbog tolikih strašnih rastava i loše skrbi o djeci kakve je imala prilike vidjeti u svom poslu. To nije bila isprika za odbijanje takvog iskustva. Ne, nakon tri godine veze, više se nije mogla izvlačiti na to. Dok je sve bilo normalno, ona i Chris imali su predivnu vezu, ali Chris je htio više od toga. Najviše se bojao da se taj normalni život više neće vratiti i da će njezine sestre zauzeti sav prostor. Kad se Sabrina sljedećeg jutra probudila, on više nije bio tu. Imao je ranojutarnji sastanak sa svojim suradnikom. Ostavio joj je poruku da se malo opusti i uspori. Napomenuo je da će se vidjeti u Connecticutu u petak navečer, a onda će zajedno do grada da joj pomogne pri preseljenju. Bit će to ludi vikend. Candy će također pomoći, a otac će ostati paziti na Annie ili možda ona na njega. Sabrina se samo nadala da će sve ići po planu i da se neće dogoditi neka značajnija nevolja. Više nije imala istu vjeru u život kao nekada. Prije je mislila da će stvari uvijek izići na dobro. Sada više ne. Majčina smrt joj je pokazala da se sve može promijeniti u hipu. Život se može okončati. Osim toga dovoljno je bilo pogledati ono što se dogodilo Annie.

131 Danielle Steel

ČETRNAESTO POGLAVLJE

U

subotu, u šest sati ujutro Candy, Chris i Sabrina napustili su Connecticut. Chris je vozio, Sabrina je pregledavala svoje beskrajne popise dužnosti, a Candy je turpijala nokte. Rekla je da to popodne ima termin za masažu u salonu ljepote. - Kako si se mogla naručiti za masažu? - upita je Sabrina panično. - Pa danas se selimo! - Ovo je jako stresno za mene - odgovori mirno. - Teško podnosim promjenu mjesta stanovanja. Moj stari terapeut mi je jednom rekao da to ima veze s mamom koja je bila u godinama kad me rodila. Seljenje je za mene jako traumatična stvar. Ne spavam dobro niti u hotelima. - To znači da trebaš masažu? - Sabrina je upita pomalo drsko. Mrzila je sva ta vudu sranja - karma, aromaterapija, tamjan, iskustva ponovnog rođenja. Bila je previše praktična osoba da bi uopće slušala o tome, ali sada nije htjela reći ništa grubo. Chris se nasmiješio dok joj je gledao izraz lica. Poznavao ju je jako dobro, a znao je i Candy. - Znam da su to za tebe sranja, ali meni pomažu. Trebam ostati centrirana. Nakon masaže sam dogovorila manikuru i pedikuru. - A pedikura ti isto pomaže da ostaneš centrirana? Sabrini se počelo dimiti iz ušiju, a bilo je tek šest i pol ujutro, što je također bio jedan od razloga za nervozu. Bila je na nogama do dva ujutro pomažući Annie da se spakira i dovršavajući neke poslove koje je donijela iz ureda. Sada je bila neopisivo umorna, a sve skupa nije još ni počelo. Prijevoznici će doći u osam i iskrcati sve što su odabrale za novi stan. Ono što je nosila Candy, bilo je poslagano u nekoliko Luis Vuitton torbi i dva velika kovčega koja je uzela iz svog starog stana. Jedino što je nosila bila je odjeća. Što se tiče namještaja i uređenja kuće, dostajati će ono što donese Sabrina i što već zateknu u kući. - Dok mi obavljaju pedikuru, masiraju mi stopala - objasni Candy afektirano. - Jesi li znala da su svi živčani centri u našim stopalima. Masažom stopala možeš izliječiti gotovo sve. Čitala sam veliki članak o tome u Vogueu. - Candy, ja te volim, ali ako ne začepiš, vjerojatno ću te ubiti. Ovog tjedna se mučim oko četiri parnice, tajnica mi je otišla, Annie je imala četrnaest živčanih napada, a tata već mjesec dana ne prestaje plakati. Sređujem svoj stan, Beulah i Zoe su dobile proljev i morala sam čistiti za njima po cijeloj kući - moram napomenuti da ti to nisi radila - imam strahovitu glavobolju i danas se selimo. Nemoj mi, molim te, pričati o pedikuri i dizati mi živce. 132 Sestre

- Jako si neugodna i zločesta - reče Candy sa suzama u očima - i to me podsjeća koliko mi fali mama. Sjedila je na stražnjem sjedištu Chrisovog Range Rovera i Sabrina se s uzdahom okrenu prema njoj. - Oprosti. I meni fali mama. Brinem se zbog vas. Ti gubiš na težini, tata je u depresiji, mame više nema, a Annie je slijepa. I još se selimo. Ne mogu sa svim tim izaći na kraj. - Hoćeš da i tebi dogovorim masažu? - ponudi se Candy pokušavajući nekako ispraviti stvar. Ali trinaest godina razlike i nespojive osobnosti činile su taj pothvat vrlo teškim, naročito u ove jutarnje sate, nakon tek nekoliko sati sna. Sabrina se osjećala kao da je na nekakvom vrtuljku koji se okreće vrtoglavom brzinom i s kojeg će uskoro ispasti u bezdan i razbiti se u milijun komadića. Bilo je to više nego što je mogla izdržati, ali unatoč svemu ona je to morala. Nije bilo drugih mogućnosti. Ona je bila ta, a ne Candy koja je još pravo dijete. To svakako nije mogao obaviti ni otac, a sada ni Annie zbog više sile. Svi su oni bili djeca, a Sabrina se preko noći prometnula u mamu. Tako nešto nikada nije priželjkivala. - Radije bih ostala i pokušala srediti kuću - odgovori iskreno. Nije navikla da je drugi tetoše, a nije bila takva ni prema samoj sebi. Za Candy je već četiri godine to bio način života i dio posla. - Bit će bolje da organiziram sve što je potrebno da bismo se svi skupa mogli sutra useliti. - Misliš li da će tata biti u redu bez nas? - upita Candy zabrinuto. - Morat će. Nema izbora. I drugi ljudi su preživjeli. On se svakako ne može preseliti s nama. Tako nešto bi svakako bilo previše. - Ti i Annie možete povremeno boraviti s njim kroz ovaj mjesec. Ti se ionako ne vraćaš na posao do rujna, a i Annie tek tada počinje sa školom. Ti možeš dolaziti i odlaziti. Ja moram raditi, a i on će se vratiti na posao u rujnu. Mislim da će se brzo naviknuti na stvari. Candy kimnu. Obje su znale da stvari stoje baš tako. Pred kuću su stigle u pet do osam, nakon što su kratko zaustavili u Starbucksu. Sabrina se osjećala bolje nakon kapučina, a isto je bilo s Chrisom. Candy je uzela golemu čašu ledene kave, od koje će joj živci biti napeti barem tjedan dana. Dok je radila znala je popiti po četiri takve Čaše. Nikakvo čudo što nije jela. Čitavo je vrijeme bila na velikim dozama kofeina, a još je i pušila, što je također djelovalo na apetit.

133 Danielle Steel

Prijevoznici su već bili ispred kuće i moglo se odmah započeti s poslom. Do jedan su iskrcali stvari, a ostatak popodneva proveli su vadeći stvari iz sanduka i kartonskih kutija. Do šest popodne kuća je bila prepuna razbacanih stvari. Posvuda je bilo posuđa, knjiga, slika, odjeće. U tom kaosu Sabrina je uz Chrisovu pomoć pokušavala izdvojiti svoje stvari. Candy je otišla prije dva sata da obavi sve svoje masaže, manikure i pedikure, rekavši da će se vratiti do sedam. Sabrina je nazvala oca i obavijestila ga da će te noći ostati u gradu, u novoj kući, kako bi sredile sav taj nered. Rekao je da su on i Annie dobro. Skuhao je večeru, a to je značilo smrznute okruglice od jaja i instant juhu. Sabrina se nasmiješi. Zvučao je bolje nego protekli tjedan. Napomenuo je da je i Annie pomagala; postavila je stol. Bili su opet djeca. Za sada je to bilo najbolje što su mogli napraviti. Chris je upravo nosio veliku kutiju s društvenim igrama u sobu na katu, kad je na stubama susreo Sabrinu. Poljubio ju je rekavši da kuća izgleda sjajno. Izgledat će tako, to je dobro znala, ali ne još. Pred njima je dug put i mnogo dana posla. Useljenje je bilo u planu sutra navečer. Razmišljala je o tome da zamoli Candy i Annie da pričekaju još jedan tjedan kako bi ona i Chris mogli završiti sve poslove. Annie se neće snaći u prostoru prepunom razbacanih kutija i u sveopćoj zbrci. Nije se mogla probijati kroz tolike prepreke. Kad stigne sve mora biti uredno i na svom mjestu, tako da može upamtiti raspored. Sabrini je to bilo posve jasno. Candy je nazvala u sedam i trideset i rekla da će skoknuti do prijatelja u fitnes klub. Pitala je hoće li Sabrinu smetati ako izađe s njim na večeru. Nije ga vidjela šest mjeseci, otkako se vratila iz Pariza. Možda Chris i Sabrina žele da donese nešto za jelo kad se vrati? Sabrina je rekla da je sve u redu i da će oni naručiti pizzu. Obavijestila ju je da se te večeri ne vraća u Connecticut, i ako Candy želi, i ona može prenoćiti u kući, samo ako uspije pronaći plahte u svojim koferima. Radilo se, dakako, o Pratesi posteljini. Sabrina je svoju kupila na rasprodaji u robnoj kući Macy, ali bila je posve zadovoljna. Candy reče da će doći kasnije. Namjeravala je otići u centar, vjerojatno do kakvog kluba. Nije se družila s prijateljima već duže vrijeme i za nju su to bili teški tjedni. Sabrina joj nije željela osporiti pravo na malo opuštanja, a ionako nije bila od velike pomoći. Bilo je jednostavnije da se ne vrzma pod nogama. - Zašto joj ne kažeš da se vrati i pomogne nam? - upita Chris ljutito. Mislio je da je Sabrina previše popustljiva s njom, i da je ova iskorištava jer je Sabrina uvijek opraštala i preuzimala njezine dužnosti. - Ti misliš da bi ona stvarno bila korisna? Upropastila bi nokte i provela dva sata na telefonu. Radije ću sama obaviti to što imam. - Eto zašto ona neće nikad naučiti - oštro će on. - Previše si labava s njom.

134 Sestre

- Zato i nisam mama - odgovori jednostavno Sabrina - i ne želim to ni biti. Bila bih jako loša u tome. - Ne, ne bi. Bila bi sjajna. I s njom si fantastična. Samo mislim moraš biti malo stroža i zahtjevnija. Svi su takvi prema tebi. Zašto bi ti morala biti potrčko? Zašto bi ona uvijek morala biti vilinska princeza, a ti Pepeljuga, koja riba podove? Ti imaš jednako pravo na status vilinske princeze koliko i ona. Neka ona malo riba podove za promjenu. - Volim te - reče ona, smiješeći mu se, a onda ga poljubi. - U svakom slučaju bih željela biti s tobom nasamo. Radnici su napokon otišli i oni su sami nastavili posao. Konačno su imali malo mira. Nakon pola sata odlučili su predahnuti, popeli su se u njezinu sobu, rasprostrli plahte po krevetu i završili vodeći ljubav. Nakon toga su ostali u zagrljaju još sat vremena. Bilo je predivno, baš kao što je uvijek bilo. Zadrijemala je u njegovom naručju, dok se nisu ustali, sišli i nastavili s poslom. Po prvi put u mjesec dana Chris je osjetio da ima njezinu punu pozornost, i da mu je, nakon toliko vremena pripadala bar na sat. Bilo je to rajsko iskustvo koje mu je dalo nadu da će im se život jednog dana vratiti u normalu. Nije mogao a da se ne upita kad će to biti. U roditeljskoj kući u Connecticutu, otac je pripravljao večeru za Annie i sebe. Nije se željela tužiti, ali smrznute rolice od jaja bile su užasne, iako je juha bila gotovo pristojna. Ispričavao se zbog svoje jadne kuharske vještine, a ona se smijala zajedno s njim. - Mora da je to genetski, tata. Ni ja nisam neka kuharica. Pružio joj je Dove čokoladice, pitajući je hoće li radije običnu čokoladu, vaniliju, crnu čokoladu ili mlijeko. Izabrala je vaniliju s crnom čokoladom i upravo ju je kušala kad se začulo zvono na vratima. Otac je otišao vidjeti tko je, a ona je ostala u kuhinji. Začula je ženski glas koji se obraćao ocu i njegove riječi »kakvo iznenađenje«, ali na sve to nije obraćala pozornost dok nije završila s čokoladom. Nakon toga je slijedila glasove da vidi o kome se radi. Otac je stajao na ulaznim vratima razgovarajući sa ženom čiji glas nije poznavala. Jedino što je mogla reći bilo je da zvuči kao mlađa osoba. - Sjećaš se Annie, zar ne? - obrati se on nepoznatoj kad se Annie približila. Sad je posve odrasla. - I slijepa - doda Annie u namjeri da šokira. Već tjednima je izvodila takve stvari. Bio je to njezin način iskazivanja bijesa. Sabrina joj je nekoliko puta, najljubaznije što je mogla napomenula da nepristojnošću neće vratiti vid. Bio je to neuobičajen način ponašanja za Annie. Barem je nekad bilo tako. - Da. - Očev glas je odjednom zazvučao tužno. - Doživjela je nesreću zajedno sa svojom majkom. 135 Danielle Steel

Annie još uvijek nije shvatila s kime razgovaraju. - Tata, tko je to? - upita kad se posve približila. Osjetila je miris nepoznatog parfema. Bile su to đurđice. - Sjećaš li se Leslie Thompson? Njezin brat je išao u školu s Tammy. - Ne sjećam se - iskreno reče Tammy prije nego joj se mlada žena obratila. - Bok. Moj brat Jack je išao u školu s Tammy. Ja sam njegova starija sestra. Sabrina i ja smo bile prijateljice. Sada se uspjela sjetiti. Po dobi je bila između Sabrine i Tammy. Njezini su bili odvratno ambiciozni ljudi kojima je jedina želja bila da se što više popnu na društvenoj ljestvici i mama ih nije voljela. Sjećala se da je djevojka bila zgodna plavuša, koja se nabacivala Sabrininom dečku i Sabrina ju je nazivala droljom. Sabrina je tada imala sedamnaest godina i bila pri kraju srednje škole. Leslie je imala petnaest, a njihova ju je majka ocijenila kao »laku«. Sabrina joj više nikada nije dopustila da je posjeti. - Upravo sam se vratila iz Kalifornije i čula sam za tvoju mamu. Došla sam da vam izrazim svoju najdublju sućut. Annie je u njezinom glasu naslutila još nešto, ali nije znala o čemu se radi. Glas joj se mijenjao kad bi se obraćala Annie. Prije toga, dok je govorila s njezinim ocem, imao je nekakav topliji, pjevuckavi zvuk, a sada je zvučala gotovo mrzovoljno, kao da je smeta što je Annie došla. Bilo je pravo prokletstvo imati takvu sposobnost razaznavanja. Annie je odjednom mogla čuti nijanse koje su joj nekad bile neprimjetne. Izgledalo je kao da čita ljudske misli. Uistinu čudan osjećaj. - Donijela je pitu od jabuka - reče otac toplo. - Sama ju je ispekla. Tako ćemo sad imati desert. Hoćeš li ući i pridružiti nam se? Annie se namrštila dok ih je slušala. Zašto tata laže? Pa već su jeli čokoladu. Pretpostavila je da samo želi biti uljudan. - Ne, hvala najljepša. Moram ići. Željela sam se samo javiti i izraziti vam svoju sućut. Jack me zamolio da vam prenesem i njegove izraze sućuti. - Kad se vraćaš u Kaliforniju? - upita Annie, bez vidljivog razloga. Nastojala je da se u tonu nasluti njezina nada kako će se to dogoditi što prije. - Zapravo se i ne vraćam. Ostat ću kod roditelja dok ne nađem stan u gradu. Živjela sam u Palm Springsu i nedavno sam se razvela. Bila sam tamo deset godina i već mi je zlo od tog mjesta. I eto, sad se vraćam - reče onim svojini pjevuckavim glasom, dok je Annie kimala obrađujući informacije. - I ja selim u grad - obavijesti je Annie, iako je ova to nije pitala. - Odlazimo već sutra. Candy, Sabrina i ja.

136 Sestre

- Šteta - reče Leslie, a Annie još jednom osjeti miris njezinog parfema koji je definitivno bio previše sladak. - Kladim se da će tvoj otac biti usamljen kad odete. - Da, hoću - požuri se on odgovoriti, a Leslie ponovi da mora ići i počne se opraštati. - Nemoj se ponašati kao kakav stranac, Leslie. Svrati kad god hoćeš poviknu za njom otac dok je odlazila, a onda Annie začuje lupanje automobilskih vrata, i zvuk motora. - Zašto si to rekao? - začuđeno ga upita Annie, mršteći se. Uzela ga je pod ruku i oni su krenuli prema kući. - Ono »ne ponašaj se kao stranac«? - A što sam trebao reći? Pa donijela nam je pitu. Tanjur s pitom je držao u drugoj ruci. - Nisam želio biti neuljudan, Annie. - Kako to da je svratila? Nismo je vidjeli otkako je Sabrina išla u srednju. Razmišljala je o tome dok su ulazili u kuću. Odmaknula je očevu ruku. Znala se kretati po kući bez tuđe pomoći. - Ja tu njušim opasnost. Ono što je zaista njušila bio je miris đurđica, i to nesnosno jak miris. - To je glupo, Annie. Ona je draga djevojka koja vas je poznavala dok ste bile mlađe, a sad je čula za majčinu smrt i... - O tome i govorim. Nemoj biti tako naivan, tata. - A ti nemoj biti tako paranoična. Djevojka njezine dobi se sigurno ne želi petljati s nekim kao što sam ja. Osim toga, ja sam već rekao svoje. Ne želim izlaziti s drugim ženama. Volim tvoju majku i uvijek ću je voljeti. Bez obzira na te riječi, Annie je bila zabrinuta. Bilo joj je žao što nije mogla vidjeti tu ženu i sama procijeniti situaciju. Svakako će morati prokomentirati ovaj događaj sa Sabrinom kad se vrati kući. Nije joj se sviđala ideja o nekakvoj ženi koja se nabacuje ocu. Naročito ne ako je ta žena Leslie Thompson, i ako je ostala onakva kakvom je se sjeća iz školskih vremena. Sve čega se sjećala bila je bujna plava kosa, a Sabrina ju je nazivala droljom. Annie je tada imala samo devet godina, ali se dobro sjeća da je Sabrina bila ljuta k’o paprika. Smiješno je kako se takvi događaji zarežu u sjećanje. U Anninom sjećanju ona je zauvijek ostala »drolja«, bez obzira što je tada imala samo petnaest godina. Annie je stavila posuđe u perilicu. Otac je pojeo krišku pite i rekao da je izvrsna, na što je Annie samo prezirno frknula. Nakon toga su se popeli u svoje sobe. Annie je bila uzbuđena zbog nove kuće i sutrašnjeg preseljenja. Ovdje je postalo previše tiho i osjećala se izoliranom. U gradu bi moglo biti zabavno, iako je njezina sposobnost kretanja još uvijek bila ograničena i bila je ovisna o tuđoj pomoći. U svakom slučaju bit će to osvježavajuća promjena. 137 Danielle Steel

Neko vrijeme je tiho sjedila u svojoj sobi, slušala glazbu i razmišljala o svom životu u Firenci. Slikanje, putovanja u Sienu, beskrajni sati u galeriji Uffizi, i mjeseci provedeni s Charlijem. Još uvijek joj je nedostajao i ponekad je poželjela da ga može nazvati, tek tako, samo da mu čuje glas. Bila je šokirana činjenicom da je tako brzo našao drugu i da je njoj dao nogu. Barem mu nije morala reći da je slijepa i on je nije trebao žaliti. Nazvala je Sabrinu koja joj je rekla da sve ide po planu, a onda Tammy koja je subotnju večer provodila sama kod kuće. Kupala je Juanitu i prala rublje. Bilo je tužno pomisliti da više nikada neće vidjeti njihova lica niti im se zagledati u oči. Mogla ih je osjetiti, čuti, dodirivati, ali ostatak života ona će ih pamtiti onakve kakve su sada. U njezinom umu će postojati samo ova slika i one nikada neće ostarjeti. Otišla je na spavanje razmišljajući o tome i sanjala kako s Charlijem promatra zalaz sunca u Firenci. Kad se okrenula da mu kaže koliko ga voli, on je odjednom nestao.

138 Sestre

PETNAESTO POGLAVLJE

S

abrina je u nedjelju došla sama po Annie. Candy je ostala spavati u kući nakon što se vratila u četiri i pol ujutro. Kao što je Sabrina mogla pretpostaviti, cijelu je noć provela po klubovima sa svojim starim prijateljem. Chris je otišao pogledati utakmicu nakon što je sa Sabrinom proveo prvu noć u novoj kući. Bilo im je udobno u njezinoj sobi, i svidio im se golemi bračni krevet. Bio je daleko bolji od njezinog starog koji je bio manji, pun kvrga i previše tvrd. Ovaj je bio san snova. Sabrini se sviđalo sve u kući, a i Chris je dijelio njezino oduševljenje. Imali su na raspolaganju čitav kat, pa tako nisu ni čuli Candy kad se vratila u četiri. Kad je Sabrina ujutro izašla iz kuće, ona je još čvrsto spavala. Zatekla je oca i Annie kako u društvu pasa sjede uz bazen. Zoe i Beulah su sad bile najbolje prijateljice. Candy je jučer morala ostaviti Zoe kod oca jer se bojala da se ne ozlijedi tijekom selidbe. Sabrina je zamolila oca da pričuva pse znajući da će im biti divno u prirodi, i da će ona, Candy i Annie biti jako zauzete oko preseljenja. U ovom je trenutku bilo i previše posla da bi se brinula još i o psima. Tata je bio oduševljen da može tetošiti svoje divne pse-unučiće, i tako su njih dvije mogle krenuti u grad nakon ručka. Annie je bila neuobičajeno ozbiljna i tiha i Sabrina ju je ostavila njezinim mislima. U posljednje je vrijeme često bila takva. Bilo je toliko toga što je morala prihvatiti, a ionako je oduvijek bila introspektivna osoba i neka vrst sanjara. Znala je provoditi duge, mirne sate razmišljajući o umjetnosti. Bili su na pola puta do grada kad je konačno progovorila. - Sjećaš li se Leslie Thompson? - odjednom lanu, kao da joj je to ime upravo palo na pamet. - Ne. Zašto? Tko je to? - Mrzila si je. Njezin je brat išao u školu s Tammy, a ona je pokušavala osvojiti jednog tvog dečka. - Je li? Kad je to bilo? - Sabrina je izgledala potpuno zbunjena, i Annie se nasmije. - Mislim da si bila maturantica. Meni je bilo devet, ali još se sjećam da si je nazvala droljom. - Jesam li? - Sabrina se glasno nasmije. - O, moj Bože! Baci pogled prema sestri i onda se usredotoči na cestu. Od dana nesreće, vožnja ju je činila nervoznom, naročito kad je bila na autocesti. I Tammy je imala slične probleme kad se vratila u L. A. 139 Danielle Steel

- Da, sjećam je se. Totalna kurva, ali zgodna, na vulgaran način. Prava maherica. A mama ju je nazivala vatrenom curom. Vatreno joj moje dupe. Što te podsjetilo na nju? - Jučer je svratila. - Zašto? Od onoga dana nisam je više ni vidjela. - Kaže da se upravo rastala i vratila iz Kalifornije. Došla nam je izraziti sućut zbog mame i donijela je tati pitu. - Zezaš se? Sabrina napravi grimasu gađenja, a onda opet baci pogled na sestru, žaleći što ona ne vidi. Sad bi izmijenile vrlo rječit pogled. - Sranje! Znači počinje juriš. A nije li ona malo premlada? Ima valjda trideset i dvije, najviše trideset i tri. Onda joj je bilo petnaest. Sad je se savršeno sjećam. Kako sam je samo mrzila! Voljela bih da mi možeš reći kako izgleda i kako je gledala tatu. - Zvučala je lažno i imala je na sebi tonu jeftinog parfema. - Uff. - Aha. Ali, lukava je ona. Donijela je pitu u tanjuru tako da se može vratiti. Sigurno zna da on ima novca. - Ne mogu vjerovati da je zanima toliko stariji muškarac. K vragu, ona je dvostruko mlađa. - Da, ali ima novaca i ostao je sam. - Ta stvarno ne gubi vrijeme. Sabrina se ozlovoljila. Prošlo je tek mjesec dana od majčine smrti. - Možda je bila iskrena i stvarno joj je žao zbog nas. - Kako da ne - spremno će Annie, a Sabrina se nasmije. - I ja tako mislim. Ali tata vjerojatno ne. On, jadnik, sigurno nema pojma što mu se sprema. Svaka slobodna žena u krugu od sto kilometara uskoro će mu kucati na vrata. U pristojnoj je životnoj dobi, zgodan, uspješan i sada je sam. Maaaarrrššš! Bile su zabrinute i osjećale se zaštitnički. On je bio tako naivan i potpuno nespreman za ono što ga je čekalo. - Pokušala sam mu nešto reći, ali on tvrdi da sam paranoična. - Ja vjerujem tvojim instinktima. Kako je zvučala? - Ljigavo. Što možeš očekivati od drolje. Obje su se nasmijale. Neko su vrijeme u tišini razmišljale o ovoj temi, a onda su počele razgovarati o drugim stvarima. Sabrina je pričala o novim detaljima 140 Sestre

koje su otkrile u kući i divila se ugodnoj atmosferi. Bilo im je jako žao što Tammy ne može biti s njima, ali nije bilo načina da ona napusti svoj posao. Bio bi to prevelik zahtjev. Kad su stigle, Candy je još spavala. Konačno se pojavila na vrhu stuba u ružičastim satenskim tangama i prozirnoj majici, mamurna i sretna što ih vidi. - Dobrodošla kući - pozdravi ona Annie dok je ova tapkajući tražila put. Bilo je važno da nauči gdje se nalazi namještaj kako bi se mogla bez problema kretati kroz prostorije. Nakon što je prošla dnevni boravak i knjižnicu, duboko koncentrirana, uputila se prema stubama. Umjesto u svoju sobu, zabunom je ušla u Candynu i odmah zapela na kofer koji je njezina sestra ostavila na podu. - Sranje! - zaviknu, pokušavajući se orijentirati dok je trljala natučeno koljeno. - Ti si totalno blesava. - Oprosti. - Candy odmah priskoči i ukloni kofer da bi joj oslobodila put. Smijem li ti pokazati gdje je tvoja soba? - upita, pokušavajući biti od pomoći, ali Annie se grubo otrese na nju. Ovaj period navikavanja na novi prostor bit će vrlo stresan, ali znala je da ga mora proći i da će uskoro biti lakše. - Ne trebaš, mogu i sama - zareža Annie na sestru. Minutu kasnije bila je u svojoj sobi. Sabrina je prethodno stavila njezin kofer na krevet. Znala je da se Annie želi sama raspakirati. Svratila je za nekoliko minuta da vidi je li sve u redu. - Hvala ti što mi nisi dirala kofer - reče nježno. Mnogo joj je značilo da je drugi ne tretiraju kao dijete. - Mislila sam da ćeš radije sama izvaditi svoje stvari, tako da poslije znaš gdje su. Viči ako zatrebaš pomoć. - Neću trebati - odlučno će Annie i nastavi istraživati sobu, pregledavajući ormare i otvarajući ladice. Pronašla je kupaonicu i izvadila svoje kozmetičke potrepštine. S novom, kratkom frizurom, imat će mnogo manje posla nego prije. Negdje prije večere Sabrina i Candy su došle do nje. To je bio pravi trenutak da ispričaju i Candy kako je cura koju su poznavali još u srednjoj bacila oko na tatu. - Je l' se vi to zezate? - zapanji se Candy, dok se Annie hihotala sjedeći na krevetu. Dobrano se umorila, ali sada su stvari bile na svom mjestu. Nije donijela mnogo toga iz Firence i tu je bilo sve što je posjedovala. - Koliko je njoj godina? - Trideset dvije, najviše trideset tri - odgovori Sabrina. - To je odvratno. A tko je ona? 141 Danielle Steel

- Gospođica drolja - odvrati Annie, uživajući u zvuku te riječi, a djevojke udare u smijeh. - Što je tata rekao? - sa zanimanjem je ispitivala Candy. Bilo je zabavno pričati o tome sa sestrama, sve dok stvar ne postane ozbiljna, a one su bile uvjerene da za to nema šanse. Poznavale su svog oca. - On ustrajno tvrdi da ona nema nikakvih namjera - odgovori Annie. - Ona je pravi anđelčić. Bazdi po jeftinom parfemu. - Kako je to gadljivo! Sve bih dala da vidim kako izgleda. - I ja isto - tužno dometnu Annie, a Sabrina dobaci Candy opominjući pogled. - Kladim se da je plava i da ima umjetne sise - doda, zaboravljajući da bi se tako mogla opisati i njezina najmlađa sestra. - Ajoj... oprosti... nisam mislila da sliči na tebe... ona izgleda vulgarno. - Candy se dobronamjerno nasmije. - Opraštam ti. Kladim se da si u pravu. Događaj su ispričale Tammy kad je te večeri nazvala, a i Chrisu koji je svratio nakon rekreacije zajedno s kolegom odvjetnikom iz svoje firme. Bio je to zgodan, mlad muškarac i gotovo se onesvijestio kad je vidio Candy u njezinim ultrakratkim hlačicama i oskudnom topiću. Njezin izgled je oduzimao dah. Chris je vjerovao da Leslie možda nema zle namjere. - O, i te kako ima! - pobunila se Sabrina. - Kako možeš reći tako što? Zašto bi cura njezinih godina nosila tati pitu? - Vjerojatno je dobra osoba. To što ti je pokušala oteti mladića dok si išla u srednju školu, ne znači automatski da je postala grabežljivica. - Ja sam bila maturantica, ona je imala petnaest, i bila je prava drolja. A po svemu sudeći, to je i ostala. - Vi cure ste jako okrutne! - reče on kroz smijeh. Sve su bile dobro raspoložene i činile su se sretne u novoj kući. I on je zavolio ovo mjesto. - Ti si naivčina kao i naš otac - zaključi Sabrina kolutajući očima. Odlučili su svi zajedno otići vani na večeru. Svratit će do centra u mali talijanski restoran. Annie u početku nije htjela s njima, ali naposljetku je pristala. Bio je to njezin prvi izlazak nakon nesreće. Stavila je crne naočale i čvrsto prihvatila Candynu ruku. Osjećala se zbunjeno, ali kasnije je priznala da se dobro provela i dodala da je Chrisov prijatelj drag čovjek. - Kako izgleda? - Visok, zgodan - reče Candy. Afro-Amerikanac. Ima nekakve plavozelene oči. - Bio je na Harvardu - doda Sabrina. - Mislim da ima curu negdje izvan grada. Pitat ću Chrisa, ako hoćeš. 142 Sestre

Chris je otišao u svoj stan jer je htio da se djevojke malo srede u novom prostoru. Bio bi rado ostao, ali nije želio smetati Annie i Candy. Upravo to mu je smetalo u svezi novog Sabrininog života. Nije želio uznemiravati njezine sestre iako su one tvrdile da im nimalo ne smeta i da ga vole. Unatoč tomu, otišao je kući. Obećao je Sabrini da će provesti s njom noć između utorka i srijede kada sestre odu u Connecticut u posjet ocu. Sabrina će čitav tjedan ostati u gradu. - Saznat ću ima li Philip djevojku - reče. - Ne gnjavi se oko toga - brzo odgovori Annie. Muškarci je u ovom trenutku nisu zanimali, a možda će tako i ostati. - Samo sam rekla da zvuči ok i pitala sam se kako izgleda. Mrzim što više ne mogu povezati glas s licem. Čim je to izgovorila sestre su opet jasno predočile svu težinu njezine situacije. Kad se sve uzme u obzir, bilo joj je jako teško, a ipak se dobro nosila sa svojim problemima. - Ne namjeravam izlaziti s muškarcima - rekla je odlučno. - Ne budi luda - prekori je Candy. - Naravno da hoćeš. Prekrasna si. - Nisam. I nema smisla o tome govoriti. Nitko neće htjeti izaći sa mnom ovakvom. To bi bilo jadno. - Ne - dometnu mirno Sabrina - bilo bi jadno kad bi ti u svojim godinama odustala od života. Tek ti je dvadeset i šest. Pametna si, lijepa, talentirana, mnogo si čitala, putovala i veoma si ugodna osoba. Svaki bi mladić mogao biti sretan da izlazi s tobom, bez obzira vidiš li ili ne. Imaš toliko drugih prednosti koje nadoknađuju taj nedostatak. Bilo koji muškarac koji nešto vrijedi neće voditi brigu o tome. A ostali neka se jebu. - Da. Možda - reče Annie bez uvjerenja. Ona i doktorica Steinberg su već razgovarali o tome. Annie nije mogla ni zamisliti da će ikada više imati vezu i da će je neki muškarac željeti u ovakvom stanju. - Daj si vremena, Annie - reče Sabrina nježno. - Upravo si prekinula svoju vezu, izgubili smo mamu, ozlijeđena si u nesreći. To su teške stvari. Njezina karijera za koju se pripremala i učila čitav život sad je otišla u vjetar. Sve su bile toga svjesne. Bile su to silne promjene i prilagodbe. Veće nego ih mnogi ljudi susretnu kroz čitav svoj život. A njoj se sve dogodilo u jednom hipu. Nakon razgovora povukle su se u svoje sobe i čim je Annie legla, zazvonio je mobitel koji je položila na noćni ormarić. U djeliću sekunde ponadala se da je to Charlie koji je promijenio mišljenje, ostavio novu djevojku i želi se vratiti njoj. Ali da se tako nešto i dogodi, što bi mu rekla? Malo je falilo da ne odgovori, ali naposljetku je uzela mobitel u ruku. Nije mogla očitati broj pozivatelja i nesigurno je izustila »halo«, a onda se zapanjila kad je čula Sabrinin glas. Zvala ju je iz svoje sobe koja se nalazila točno iznad njezine. 143 Danielle Steel

- Samo sam nazvala da ti poželim laku noć i da ti kažem kako te volim - reče ona zijevajući. Razmišljala je o sestri i odlučila je nazvati prije nego zaspi. - Ti si luda, ali i ja tebe volim. Na trenutak sam pomislila da je Charlie. Drago mi je što nije. To vjerojatno nije bila istina, ali Sabrina je bila dirnuta jer je Annie to uopće izustila. Bilo joj je žao što je morala proći tako velika iskušenja. To zaista nije bilo fer. - Sviđa mi se naša nova kuća - reče Annie radosno, sretna što može s nekim razgovarati. Osjećala se usamljeno. - I meni - složi se Sabrina. Nedostajao joj je Chris do nje u krevetu, ali bilo je zabavno živjeti sa sestrama. - S kim to pričaš? - upita Candy provirivši glavom u Anninu sobu i ugledavši je kako priča na telefon. - Sa Sabrinom - reče Annie i zakikoće. - Laku noć! - Zaviknu Candy prema gornjem katu. - Kako to da nisi mene nazvala? Bockala ju je i nagnula se da poljubi Annie za laku noć. - Volim te, Annie - reče joj nježno i pokrije je. - I ja tebe volim. Obje vas volim - reče u mobitel, a onda zaviče prema hodniku da je obje mogu čuti. - Hvala vam što ste ovo učinile za mene. - Nama se ovako sviđa - reče Candy i Sabrina se morala složiti s njom. - Laku noć, slatko spavajte - završi Sabrina i sklopi slušalicu, dok su im glasovi još uvijek odjekivali kroz kuću, a Candy se vraćala u svoju sobu. Ležeći u svom krevetu Annie je pomislila kako je, unatoč svemu što se dogodilo, ona ipak vrlo sretna. Na kraju krajeva, ma što se zbilo, ma kakva ih strašna tragedija pogodila, bile su sretne jer imaju jedna drugu. Bile su sestre i najbolje prijateljice. To je jedino istinski važno, i za sada je to bilo dovoljno.

144 Sestre

ŠESNAESTO POGLAVLJE inilo se da vrijeme leti svjetlosnom brzinom. Tammy je konačno našla zamjenu za glavnu glumicu i mogla je doputovati u petak navečer za Praznik rada. Sabrina ju je dočekala u zračnoj luci. Candy i Annie su čitav tjedan bile u Connecticutu i javljale su da je otac mnogo bolje. Bilo je teško vjerovati da su prošla već dva mjeseca od majčine smrti. Od tada se dogodilo mnogo toga.

Č

Kao i uvijek, Tammy je došla s Juanitom čvrsto usnulom u njezinoj Birkin torbi. Odmah je pitala kako im se sviđa nova kuća, a Sabrina je sva sretna izvijestila da su svi oduševljeni. Kuća je bila upravo savršena. Jedino joj je bilo žao što manje viđa Chrisa. On se pomalo bojao da ne smeta sestrama. - Već će se naviknuti - reče Tammy uvjereno. - Pa on je dio obitelji. Pretpostavljam da dolazi preko vikenda. - Doći će sutra. Želi nas pustiti same prvu noć. Vidiš o čemu govorim? Kao da uzmiče kad smo sve na okupu. - Mislim da to radi iz obzirnosti. Nastavile su čavrljati na putu do Connecticuta i stigle u devet i trideset. Svi ostali su bili oko bazena, a psi su se raspametili od sreće kad su ugledali Juanitu. Sestre i otac su oduševljeno pozdravili Tammy. Ostali su zajedno do kasno u noć, kao i uvijek kad bi se našli na okupu nakon dugo vremena. Tammy je otišla prije šest tjedana, i vrijeme je od tada letjelo. Ujutro je stigao Chris i svi zajedno su proveli opušten i ugodan vikend. Igrali su društvene igrice i čitali novine. Annie u tome nije mogla sudjelovati i u jednom trenutku Sabrina je primijetila njezin izraz lica. Dala je znak da prestanu s igrama i odlože ih. Annie je odmah shvatila što čine i zašto, i počela ih uvjeravati da je to nimalo ne smeta. Ali nije bilo tako. Atmosfera se pomalo opustila kad su počele bockati oca zbog posjeta Leslie Thompson i njezine pite. - Vi cure ste stvarno okrutne - reče on smijući se. - Jadnica je prošla tešku rastavu. Počela je vlastiti biznis, a gad ju je totalno opelješio. - Kako ti to znaš? - pogleda ga Annie sumnjičavo. - Nije ništa o tome govorila kad je bila ovdje. Osim ako je to spomenula dok je Annie još bila u sobi. No nije bilo tako. - Vratila se po tanjur kad ste ti i Candy bile u gradu i useljavale se u kuću. - To je stvarno nametljivo - prokomentira Tammy gledajući Sabrinu. Otac nije vidio pogled koji su izmijenile. 145 Danielle Steel

- I što je još rekla? - Imala je težak život. Bila je u braku s tim tipom sedam godina. Zbog njega je izgubila posao. Dobila je dijete koje je umrlo od sindroma iznenadne dojenačke smrti. To joj je bilo jedino dijete. Nakon toga je sve napustila i vratila se ovdje. Mislim da se to dogodilo prošle godine. Rekla je da je razvod bio kruna svega. Možda zbog toga tako duboko suosjeća s nama. Zna kako je to izgubiti nekoga. Beba je imala samo pet mjeseci, dovoljno da je majka jako zavoli, i onda je umrla. Iz ovoga što su čule, dalo se zaključiti da je njihov razgovor bio vrlo osoban. - Koliko joj je vremena trebalo da uzme svoj tanjur? - upita Sabrina. - Meni je zapravo bilo jako žao kad sam sve to čuo, pa sam je pozvao na ručak. Ona je jedno drago dijete. Sad je kod svojih roditelja dok ne nađe stan. Vi biste joj stvarno trebale dati priliku. - Da, ovaj... možda... - promrsi Sabrina osjećajući žaljenje zbog njezinog djeteta, ali sjećanja i dalje nisu bila ugodna. Ipak, bilo je to prije osamnaest godina, a ljudi se ponekad mijenjaju kad odrastu. - Tužno je to s njezinim djetetom. - Plakala je svaki put kad je to spomenula. Izgleda da je to još svježa rana. Pogledao ih je malo zbunjeno. Priznajem da sam i ja plakao kad sam pričao o vašoj majci. Mora da je to bio jako radostan objed - promrmlja Tammy u bradu da bi je Sabrina mogla čuti. Imala je zabrinut izraz lica. Otac je ubrzo nakon toga izašao iz prostorije i ona je prokomentirala kako je on toliko naivan da može s lakoćom postati plijen nekoj ženi koja ga želi iskoristiti. Nadala se da to neće biti Leslie. Ne vjerujem. Previše je mlada. A i nije to njegov stil - uvjeravala ih je Sabrina. - Nikad se ne zna - doda Tammy cinično. - Vidjela sam mnogo sličnih stvari po L. A.-u. Cure njezinih godina s muškarcima njegove dobi. To je uobičajena stvar, naročito ako muškarac ima love. - On na nju vjerojatno gleda kao na neku od nas. Ona je za njega još dijete. Ja više nisam dijete, ali on me i dalje takvom doživljava, a ona je još par godina mlađa od mene - reče Sabrina. - O tome i govorim - upozori Tammy. - Ne možemo ga zavezati - doda Annie. - Možda bismo i trebale dok ne postane malo mudriji što se tiče svjetovnih stvari. Možda i za njega postoji kakva škola u kojoj će naučiti kako da se čuva od namiguša. 146 Sestre

Sve su se od srca nasmijale ovoj primjedbi. Ostatak vikenda je prošao jako brzo, i u ponedjeljak ujutro sve su se uputile u grad da pokažu Tammy kuću. Otac je bio tužan na rastanku, a Candy i Annie su obećale da će svratiti čim uzmognu. Sada kad su bile smještene u svojoj kući, mogle su sa sobom povesti i pse. Rekao je da će mu jako nedostajati. - Možda bismo mu trebale nabaviti psa - reče Tammy nakon kraćeg razmišljanja. - Bit će jako usamljen u ovoj kući. - Znam - složi se Sabrina. - Nekako sam osjećala krivicu što uzimam Beulah sa sobom, ali ona nedostaje i Chrisu. - Tako mi ga je žao. Uistinu mislim da bi pas mogao biti dobra ideja ako bude imao volje brinuti se o njemu. Mislim da bi mu mogao biti dobro društvo. Juanita i Beulah su blaženo spavale na stražnjem sjedištu. Annie se odvezla zajedno s Candy i Zoe, a Chris će ih dočekati kod kuće. Tammy se kuća svidjela činiju je vidjela i primijetila je koliko su one same doprinijele stvaranju ugodnog i sretnog ozračja. Sabrinine stvari su se lijepo uklopile, a ona i Candy su nabavile mnoštvo kućnih biljaka. Osnovno uređenje kuće već je otprije bilo šarmantno, kako se izrazila agentica. Kad je Tammy vidjela svoju malu sobu koja se nalazila preko puta Sabrinine, odmah se zaljubila u nju. Bila je sva u ružičastom, poput kakve bombonijere. Iako malena, činila se vrlo udobnom. - Ovo će biti tvoja soba kad god budeš dolazila. Tammy je bila oduševljena, a po svemu sudeći i Juanita. Skočila je na krevet i odmah zadrijemala. Beulah je trčala gore dolje po stubama, a Zoe je lajala na svakoga, oduševljena što su sve tri pod istim krovom. Annie pak nije bila nimalo oduševljena neprekidnim lajanjem pored svoje sobe. U jednom trenutku je izišla da zavikne na Zoe, kujica joj se zaplela među noge i Annie je pala koliko je duga i široka. - Prokleti pas - zavikala je, a Zoe joj je prišla i polizala je po licu. Annie se unatoč ljutnji nasmijala dok ju je Zoe lizala po nosu. - Zar ti nitko nije rekao da mrzim pse? Ako mi se još jednom zaletiš među noge, opalit ću te tako da ćeš odletjeti u vrt. - Da se nisi usudila - oglasi se Candy iz svoje sobe. - Samo te je htjela pozdraviti. - Onda joj reci da mi se ne petlja oko nogu. Dok je to govorila pored nje je protutnjala Beulah tražeći Sabrinu. - O, Isuse, ovo mjesto je prava ludnica - uzdahnu Annie, pokušavajući ustati. - Hvala Bogu što i ja nemam psa. - Meni se ovdje sviđa - oduševljeno će Tammy. - Voljela bih da mogu ostati. 147 Danielle Steel

- Dođi kad god hoćeš - reče joj Sabrina. - Tvoja te soba čeka. Istina, Chris je više volio da su sami na katu kako bi on mogao slobodno šetati u svojim boksericama, ali znala je da mu neće smetati ako Tammy povremeno dođe. Volio je njezine sestre i doživljavao ih kao svoju obitelj. Te večeri su objedovali u kuhinji. Nakon toga Sabrina je od vezla Tammy u zračnu luku gdje je hvatala posljednji let za L. A. Teško mi je što moram ići - požali se Tammy gledajući tužno u sestru. Čvrsto su se zagrlile i ostale tako dugo prije nego je Tammy krenula prema izlazu. Sjetile su se kako je majka uvijek govorila da su jedna drugoj najveći dar koji su ikad mogle poželjeti. - Volim te, Tammy - prošapće Sabrina drhtavim glasom. I ja tebe volim - odvrati ganuta Tammy, smjesti Juanitu u torbu i još jednom mahnu sestri. Zatim krene prema izlazu. Zrakoplov je sletio u Los Angeles u jedan ujutro po lokalnom vremenu. Bilo je previše kasno da se javlja sestrama. Kad je uključila mobitel, čekale su je njihove poruke i ulazeći u kuću, prožeo ju je dubok osjećaj usamljenosti. Život u Los Angelesu činio joj se do ovog trenutka savršenim za nju. Uostalom, tu je živjela od završetka koledža. Ali sada, kada je majka umrla, a Annie ostala slijepa, ovdje je postalo nekako samotno. Dok je te večeri lijegala u krevet, osjećala je grižnju savjesti misleći kako bi sada trebala biti s njima i pomagati im. No nije bilo načina da to učini. Voljela je svoju kuću, svoj posao i karijeru koju je ovdje izgradila, ali odjednom ju je snažno zaboljela odvojenost od svoje obitelji. Činilo se kao da ih ostavlja na cjedilu. Čak se i Juanita doimala nesretnom. Ležala je na krevetu i cvilila. Nedostajali su joj drugi psi. - Prestani. Time mi nećeš pomoći - prekori je Tammy, i pomiluje po svilenkastoj dlaci. Bilo je pet ujutro kada je Tammy konačno ugasila svjetlo i pokušala zaspati. Čitavu noć je sanjala o sestrama i njihovoj kući u New Yorku. Sljedeće jutro prije odlaska na posao bila je potpuno iscrpljena. Kao i obično nakon vikenda čekao ju je pravi pakao. Tehničari su imali probleme, redatelji se žalili, glumci dobili histerične napade i prijetili napuštanjem posla. Jedan od najvećih sponzora je uskratio svoju podršku zbog čega je direktor mreže krivio upravo nju. A trudna zvijezda je podigla tužbu jer su joj našli zamjenu dok je ona, i pored liječničke zabrane, željela nastaviti sa snimanjem. - Recite mi, molim vas, gdje je tu logika? - vikala je Tammy hodajući po uredu s pismom glumičina odvjetnika u ruci. - Rekla nam je da mora šest mjeseci provesti u krevetu. Što to znači, da i njezin lik mora biti nepokretan toliko vremena? Ona ne može raditi. Rekla nam je to. A sada nas želi tužiti. Mrzim jebene glumce i prokletu televiziju! Morala je razgovarati s pravnom službom u svezi valjanosti ove tužbe i mogućih posljedica. Baš sve što je toga dana moglo ići po zlu, dogodilo se. 148 Sestre

Dobrodošli u Hollywood, mrmljala je sebi u bradu dok je u devet navečer odlazila sa seta i s Juanitom u torbi, krenula prema kući. Sabrina ju je nazvala dok je još bila u automobilu. Tamo je bila ponoć. Kako ti je prošao dan? - Je’l me ti to zezaš? Kako je bilo u Hirošimi dan nakon bombe? Vjerojatno k’o meni danas. Između ostalog prijete nam tužbom. Ima dana kad mrzim ovaj posao. - Druge dane ga obožavaš - podsjeti je Sabrina. - Vjerojatno je tako - prizna Tammy. - Nedostajete mi, cure. Kako je kod vas? - U redu je. Malo napeto. Annie sutra počinje sa školom. Raspoloženje joj je totalno gnjilo. Mislim da je usrana od straha. - To je razumljivo. - Briga o sestri ju je na trenutak odvratila od njezinih problema. - To je vjerojatno kao prvi dan škole bilo kojem prvašiću, samo gore. Ja sam se jako plašila da neću naći WC u školi. Ali ti si bila sa mnom pa mi je bilo lakše. Obje su se nasmijale sjećajući se toga. Tammy je kao djevojčica bila jako stidljiva. Još uvijek je znala biti takva, osim na poslu. U društvenim situacijama, ponekad se ponašala vrlo rezervirano, ne računajući one u kojima je bila okružena poznatim ljudima. - Ideš li s njom? - Ne dopušta mi. Kaže da će ići autobusom. Sabrina je zvučala zabrinuto. Tijekom dva naporna mjeseca, puna akcije, ona se pretvorila u zaštitnicu, u pravu mamu-kvočku. - Može li ona to? - Ne znam. Nije još nikada ni probala. Možda je trebala pričekati dok je ne pouče u školi. Reci joj da uzme taksi ako baš želi ići sama. To je bio vrlo praktičan prijedlog, kojeg se Sabrina nije ni sjetila. - Sjajna ideja. Reći ću joj to ujutro. - Reci joj da ne bude toliko škrta. Može si priuštiti vožnju taksijem. Obje su se nasmijale. Annie je bila poznata po svojoj štedljivosti. Kao umjetnica godinama je bila vrlo pažljiva s novcem. Druge su zbog svojih prihoda bile manje oprezne. - Prenijet ću joj to - nasmije se Sabrina. 149 Danielle Steel

Stigla je do kuće i ostala još nekoliko minuta u automobilu razgovarajući sa Sabrinom, a onda je morala otići. Bilo je skoro deset, a ona od doručka nije gotovo ništa pojela. Nije imala vremena. Uostalom, navikla je na takav život. Čitav dan je žvakala čokoladice da bi dobila barem malo energije. - Nazovi me sutra da mi ispričaš kako je sve prošlo - reče Tammy, dok je Juanita na sjedištu do nje polako ustala, protegnula se i zijevnula. Ona je u podne pojela nasjeckanu puretinu. Tammy se mnogo bolje brinula o njoj nego o samoj sebi. - Hoću - obeća Sabrina. - Sad se odmori. Sutra te čekaju isti problemi i ne možeš sve riješiti u jednom danu. - Ne mogu, ali pokušavam. Sutra će biti još more toga što ću morati rješavati. Svaki dan neko novo sranje - reče Tammy i oprosti se sa sestrom. Bilo je bas kao što je predvidjela. Iako je to teško vjerovati, sutrašnji je dan bio mnogo gori. Radnici su započeli divlji štrajk. Tehničari su izašli iz studija i set je ostao potpuno pust. Događala se najgora mora svakog producenta. Tammy je saznala da glumica definitivno ostaje pri tužbi. Počeli su nazivati novinari tražeći njezin komentar. - Isuse, ne mogu vjerovati - reče Tammy, sjedeći uz svoj radni stol i pokušavajući zadržati suze. - Ovo se ne može događati - nemoćno se obrati svom asistentu. No, bilo je upravo tako, a ostatak dana je bio još gori. - Podsjeti me, molim te, zašto sam ikad poželjela raditi na televiziji i zašto sam upravo to studirala. Mora da sam imala nekakav razlog, ali sada ga se nikako ne mogu sjetiti. Ostala je u uredu do ponoći, i nije više nazvala Sabrinu. Ova joj je ostavila četiri poruke na uredskoj sekretarici i još dvije na mobitelu, izvijestivši je da je sve u redu, ali ih ona nije nazvala, a sada je bilo previše kasno. U New Yorku su već prošla tri sata poslije ponoći. Pitala se kako je Annie provela svoj prvi dan u školi.

150 Sestre

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

P

rvi dan u Parkerovoj školi za slijepe osobe bio je za Annie čista propast. Barem je tako doživjela prvi dio dana. Prihvatila je Tammyn prijedlog i uzela taksi. Škola se nalazila u živahnom predjelu West Villagea, no to je bilo dosta daleko od njihove kuće. Zbog gustog prometa, stigla je prilično kasno. Uzela je i bijeli štap čvrsto uvjerena da ga zna koristiti. Nikako nije dopustila Sabrini da je povede ponavljajući da više nije petogodišnjakinja. - Živjela sam u Italiji i kad sam tamo došla nisam poznavala jezik. Mogu se, dakle, snaći i u New Yorku makar ne vidim - izjavila je ponosno, ali ipak je dopustila da je sestra odvede do taksija. Dala je vozaču adresu, a Sabrina je sva preplašena ostala na pločniku gledajući kako taksi odlazi. Jedva se suzdržala da ne nazove Annie i ponovi joj da bude pažljiva. Spopale su je panične misli da će vozač oteti njezinu sestru i silovati je, jer je lijepa, mlada i bespomoćna. Kad se vratila u kuću, osjećala je mučninu u želucu zbog silne brige. Povjerila je Candy svoje strahove, a ova joj je rekla da je luda. Candy se ovog tjedna konačno vraćala na posao i sljedeći dan je letjela za Milano na snimanje za Harper’s Bazaar. Po čitavoj su kući bili razbacani njezini koferi i odjeća. Annie je dvaput posrnula preko njezinih stvari i Sabrina ju je morala opomenuti da ne postavlja dodatne prepreke Annie. Čim je to izustila, naletjela je na Zoe i sama gotovo pala. - Ova kuća je čista ludnica - reče dok se penjala na kat da se odjene. Kasnila je u ured, a to popodne je morala biti na sudu zbog neke komplicirane brakorazvodne parnice koju u početku nije ni htjela preuzeti. Ali sve o čemu je trenutačno mogla misliti bila je Annie. Kako je Sabrina kasnije saznala od sestre, ova je stigla do škole, platila taksi i izašla iz automobila. Razvukla je štap kako su je naučili i isti čas pala preko neobično visokog ruba pločnika. Razderala je traperice i ogrebala oba koljena. Osjetila je kako joj krv curi niz noge. Bio je to, najblaže rečeno, loš predznak za budućnost. Stražar koji je stajao pred školom odmah je priskočio u pomoć i poveo je do svog ureda. Stavio joj je flastere i otpratio je na gornji kat. Iako joj je objasnio u kojem pravcu treba ići, ona se odmah izgubila i upala na sat seksualnog odgoja za napredne studente gdje su upravo učili kako stavljati kondome na banane. Dok je slušala, palo joj je na pamet da se vjerojatno nalazi u pogrešnoj učionici. Upitali su je li donijela sa sobom kondome, a ona odgovori kako nije znala da je tako nešto potrebno za prvi dan škole, ali da će ih sigurno donijeti slijedeći put. U učionici je nastala provala smijeha, i Annie su konačno otpratili do pravog mjesta. Nažalost, svi su već krenuli u obilazak škole i ona još uvijek 151 Danielle Steel

nije znala gdje će se sastati sa svojom grupom. Kasnije je ispričala sestrama da je već tada počela roniti suze. Netko ju je vidio kako plače i konačno je odveo do njezine grupe. Osjećala je krv na koljenima, dlanovi su joj također bili izgrebani, morala je do kupaonica, a nije imala pojma gdje se nalazi i pored svega, nije mogla pronaći rupčić da obriše nos. - Što si onda napravila? - upita je Sabrina dok je slušala njezinu priču. Sama pomisao na to što je Annie proživjela tjerala joj je suze na oči. Poželjela ju je zagrliti i nikada je više ne pustiti izvan kuće. - Upotrijebila sam rukav - odgovori Annie šaleći se. - Čekala sam da kasnije pronađem kupaonicu pa sam se uspjela suzdržati. A moja grupa je konačno pronašla mene. - O, moj Bože, grozno mi je to slušati - meškoljila se Sabrina u stolcu. - I meni je bilo - reče Annie, ali sada se već smiješila, onako kako nije u školi. Na prvom satu nastavnici su ih upoznali s programom koji ih očekuje u sljedećih šest mjeseci. Naučit će kako se koristiti gradskim prijevozom, živjeti u svom stanu, iznijeti smeće, kuhati, provjeriti koliko je sati, tipkati na brajici, podnijeti zamolbu za posao - Zavod za zapošljavanje će pomoći ako je potrebno - kupovati odjeću, oblačiti se, urediti svoju frizuru ako to žele naučiti, voditi brigu o kućnim ljubimcima, čitati brajicu, i surađivati s psima vodičima ukoliko to odaberu. Program rada sa psima zahtijevao je dodatno vrijeme od osam tjedana, a održavao se na drugom mjestu. Spomenuli su i program seksualne edukacije za starije učenike i naveli nekoliko drugih opcija uključujući i umjetničku obuku. Dok je sve saslušala zavrtjelo joj se u glavi. Po ovome što je čula, ona će nakon šest mjeseci biti sposobna za sve osim za vožnju automobila i upravljanje zrakoplovom. Postojale su i sportske grupe, čak i bazen olimpijskih dimenzija sa stazama. Annie je bila zatrpana informacijama. Nakon sata otišli su u restoran gdje su im nastavnici objasnili kako će se najlakše snaći tj. kako baratati novcem i odabrati jelo. Znakovi su bili na brajici i to je zapravo bila današnja lekcija. Pomagali su im nastavni suradnici koji su im rekli što je na jelovniku, pomogli im da jela stave na tacne i ponesu ih do stolova. Današnji je ručak bio besplatan kao znak dobrodošlice u školu Parker. Annie je uzela jogurt i vrećicu čipsa. Bila je previše nervozna za jelo. Bio je to jogurt od ananasa, baš onaj koji nije voljela. - Čovječe, ovo je bilo stvarno intenzivno! - reče neki glas do nje. - Ja sam diplomirao na Yaleu i tamo je bilo puno lakše. Kako si? Jesi li dobro? Glas je, čini se, pripadao mladoj osobi i zvučao je nervozno. - Valjda jesam - oprezno odgovori. Radilo se o muškarcu. - I što te dovodi ovdje? - Potraga za knjigama - odvrati ona otresito. 152 Sestre

- O! Zvučao je razočarano. - Ja sam slijep. Odmah je požalila zbog onoga što je rekla. - I ja - odgovori ona ljubaznije. - Zovem se Annie. A ti? Osjećala se kao dijete na igralištu koje je prvog dana škole srelo novog druga iz razreda. - Ja sam Baxter. Moja majka misli da trebam biti ovdje. Mora da me mrzi. A što je tebe dovelo? - Prometna nesreća u srpnju. Bilo je nečeg intimnog u tami koju su dijelili, kao da se nalaze u ispovjedaonici i kao da je lakše govoriti neke stvari kad ne vidiš lice drugoga. - Ja sam u lipnju imao nesreću na motociklu. Vozio sam s prijateljem. Prije toga sam bio grafički dizajner. Pretpostavljam da ću sada moći prodavati olovke na ulici. Nema baš puno posla za slijepe dizajnere - reče zvučeći napola tragično, napola duhovito. Svidio joj se. Zvučao je tako prijateljski. - Ja sam... bila sam slikarica. Isti problem. Živjela sam u Firenci. - Tamo voze k’o šašavi. Nikakvo čudo da si doživjela nesreću. - To se dogodilo ovdje, za Četvrti srpnja. Nije htjela spominjati majku. Bilo bi to previše, čak i za njihovo zajedništvo tame. Nije mogla tako nešto izgovoriti. Možda kasnije, ako zaista postanu prijatelji. U svakom slučaju, bilo je lijepo što već prvi dan može s nekim porazgovarati. - Inače, ja sam gej - reče on iznebuha. Ona se nasmiješi. - Ja sam strejt. Dečko mi je upravo dao nogu, odmah nakon nesreće, ali nije znao da sam ostala slijepa. - Baš svinjski od njega. - Valjda. - Koliko ti je godina? - Dvadeset šest. - Meni dvadeset i tri. Prošle godine sam diplomirao. U koju si školu išla? - Risdy - odgovori ona. Ljudi iz struke su tako nazivali Rhode Island školu za dizajn. - Nakon diplome sam pohađala Beaux Arts u Parizu i tamo sam magistrirala. A sve do ovog događaja sam studirala u Firenci. Sad mi sve te vrhunske škole ništa ne znače. Eto nam i Risdy i Yale, sad moramo učiti kako se koristi mikrovalna i kako se peru zubi. Jutros kad sam taksijem došla u školu, odmah sam se prosula po podu ispred ulaza - ispriča, i odjednom joj se taj događaj više nije činio tragičnim, nego gotovo smiješnim. - Zabunom sam 153 Danielle Steel

upala na sat seksualnog odgoja i tamo su me pitali jesam li ponijela kondome. Ja sam odgovorila da ću ih donijeti sutra. Baxter se smijao. - Živiš li sad s roditeljima? - upitao je sa zanimanjem. - Ja od lipnja živim s mamom. Prije sam živio s dečkom - reče ozbiljnim glasom. - On je poginuo u nesreći. To je bio njegov motor. - Žao mi je - reče ona blago. Uistinu je mogla suosjećati, ali još nije htjela spominjati majku. - Ja ću živjeti s mojim sestrama ovu godinu, dok ne stanem na svoje noge. One su stvarno divne prema meni. - Moja mama je isto ok, samo što me tretira kao dvogodišnjaka. - Ja mislim da su i oni zaplašeni - zaključi Annie, razmišljajući o tome. Pozvali su ih u učionicu i podijelili u četiri grupe. - Nadam se da ćemo biti u istoj grupi - šapnu Baxter. I ona se nadala. Sada je našla prijatelja. Slušali su pozorno i bih presretni kad su saznali da će biti zajedno. Slijedili su ostatak grupe do njihove učionice i pronašli svoja mjesta. Počeli su satom brajice. - Ja se ne sjećam ovog predmeta s faksa, a ti? - upita je, a ona se zahihoće kao djevojčica. Bio je zabavan, ironičan i bistar i odmah joj se svidio. Nije imala pojma kako izgleda, je li visok ili nizak, debeo ili mršav, koje je boje kože. Sve što je znala bilo je da je simpatičan, da su oboje umjetnici i da će sigurno postati prijatelji. Na kraju dana oboje su bili posve iscrpljeni. Ponudila mu je da se odveze s njom ako živi negdje u njezinom pravcu. Nažalost, on je morao promijeniti dva autobusa i sjesti na podzemnu do Brooklyna, gdje ga je čekao još jedan autobus do kuće. - Pa kako ti to uspiješ? - upita s divljenjem. - Jednostavno pitam za pomoć. Trebaju mi otprilike dva sata da stignem kući. Ali ako ne budem htio ići u školu, mama će me ubiti. Annie se nasmije na ove riječi. - I moje sestre bi isto učinile. - Hoćeš li uzeti psa? - upita je. - Mama misli da bih ja trebao. - Nadam se da neću. Ne podnosim pse. Lajavi su i smrdljivi. - Mislim da u ovakvim slučajevima, pas može biti od pomoći - zaključi on praktično. - A može biti i dobro društvo, kad jednom budem živio sam. Nisam siguran da vlada velik interes za slijepe gej mladiće. Vjerujem da me čeka mnogo samoće. Zvučao je tužno i njegove su riječi odražavale njezine strahove.

154 Sestre

- I ja sam razmišljala na sličan način - prizna. - Kakva šteta što nisam strejt - procijedi on. - Da, stvarno. Možda se možeš izliječiti. - Od čega? Zvučao je šokirano. - Od homoseksualnosti. - Ti to ozbiljno? Činilo se da dolazi kraj ovom prijateljstvu. - Ma daj - naceri se ona, i oboje prasnu u smijeh. - Baš mi se sviđaš, Annie. - I ti meni, Baxter. Doista su i mislili tako i to je bilo divno. Činilo se pravim čudom što su se ovako našli u restoranu i sjeli za isti stol. Dva slijepa umjetnika u moru ljudi. U školi je postojao odsjek za mlađe, ali većina polaznika bili su odrasli. U svakom slučaju, to je bila jedna od najboljih škola za obuku slijepih na svijetu. Odjednom su se osjetili sretnima što su ovdje, dok se ranije to činilo poput kazne. - Najbolji prijatelji? - upita on prije nego su pošli kući. Njezin je put bio daleko lakši i kraći, a njegov je izgledao poput prave pustolovine. - Zauvijek - obeća ona dok mu je pružala ruku. - I želim ti da sretno stigneš kući. - I ja tebi. Potrudi se da opet ne ljosneš na nos kad izađeš. To će dovesti školu na loš glas. Možda je u redu da se tako nešto dogodi na ulasku, ali kad izlaziš trebalo bi izgledati da znaš što radiš. Još jednom su se nasmijali i krenuli kući. U hodniku su bili vodiči koji su pomagali novim učenicima da pronađu izlaz i ukrcaju se u vozila. Annie je jednom od njih objasnila da treba taksi. Zamolio ju je da ga pričeka dok obavi poziv. Stajala je u velikom predvorju, osjećajući se opet izgubljenom, kad joj se odjednom netko obrati. Glas je bio topao i ugodan. - Gospođica Adams? - Da. Izgledala je nesigurno i stidljivo. - Ja sam Brad Parker. Želio sam vas samo pozdraviti i poželjeti vam dobrodošlicu. Kako vam je prošao prvi dan?

155 Danielle Steel

Nije bila sigurna želi li mu reći istinu. Zvučao je kao zreo čovjek, drukčije od Baxtera koji je imao glas dječaka mlađeg nego što je uistinu bio. - Posve dobro - rekla je stidljivo. - Čuo sam da ste imali nezgodu pri ulasku. Morat ćemo tražiti od grada da nešto učine s ovim pločnikom. To se često događa. Bila to istina ili ne, ona se osjećala bolje nakon ove ljubazne primjedbe. - Jeste li sad dobro? - Jesam, hvala vam lijepa. - Kako vam se sviđaju predavanja? - Jako mi se sviđaju. Nasmiješila se. Nije htjela reći kako je upala na lekciju o kondomima. Još nije dovoljno poznavala ovog čovjeka. - Koliko sam shvatio, vi tečno govorite talijanski i živjeli ste u Firenci. Činilo se da zna sve o njoj i ona se iznenadi. - Kako to znate? - Piše u vašim dokumentima, a ja sam ih sve pročitao. Zanimalo me, jer sam mnogo vremena proveo u Rimu. Kad sam bio dijete, moj djed je bio američki veleposlanik u Italiji. Svako ljeto smo ga posjećivali. Odjednom se nešto upitala i odlučila to glasno izgovoriti. On je, uostalom, znao sve o njoj, čak i to da je pala na ulazu. - Jeste li i vi slijepi? - Ne, nisam. Ali oba moja roditelja su bila. Izgradio sam ovu školu u znak sjećanja na njih, uz pomoć novca koji su ostavili oporučno u tu svrhu. Poginuli su u zrakoplovnoj nesreći dok sam bio student. - To je zadivljujuće. Annie je bila impresionirana. Činio se veoma ljubaznim, a Annie je bila dirnuta činjenicom da joj se obratio, pročitao njezinu dokumentaciju i znao čak i za njezine današnje nezgode. Bio je dobro informiran, naročito ako se uzme u obzir veličina ove škole. - Od početka do danas, ova se ustanova znatno proširila, a prošlo je tek šesnaest godina. Nadam se da će vam ovdje biti lijepo, i ako vam ikada bilo čime mogu pomoći, molim vas da mi se obratite. - Hvala vam - reče ona jednostavno. Nije se usudila nazvati ga imenom. Nije ni imala pojma koliko bi mogao biti star. No kao osnivač škole, vjerojatno nije jako mlad, a i zvučao je poput muškarca, a ne poput dječaka kao Baxter, tako da nije ni mogla biti neozbiljna ili neuljudna.

156 Sestre

Dok su oni razgovarali vratio se vodič. Taksi ju je već čekao ispred glavnog ulaza. Srdačno se pozdravila sa Bradom, vodič ju je uzeo pod ruku i odveo je do taksija. Annie mu je zahvalila i dala vozaču svoju adresu. Kao što je obećala da će učiniti, nazvala je Sabrinu u ured i rekla joj da je na putu kući. - Kako je bilo? - upita Sabrina, s prizvukom tjeskobe u glasu. Čitav dan je brinula kako je Annie preživjela svoj prvi školski dan. - Bilo je u redu. - odgovori Annie opušteno, smiješeći se pritom. - Ma, u redu... Bilo je zapravo jako dobro. - Hajde super, to je lijepo čuti, ote se Sabrini uzdah olakšanja. - Osjećala sam se kao da sam poslala svoje dijete na kampiranje. Bila sam u komi čitav dan. Bojala sam se da ti se neće svidjeti, ili da će se netko loše ponašati prema tebi. O čemu ste učili? - O kondomima. - Kroz smijeh će Annie. - Molim?! - Upala sam u pogrešnu učionicu a, prije toga sam pala na nos ispred škole jer sam zapela o rub pločnika. Učili smo osnove brajice. - Ispričat ćeš mi sve o tome kad se vratim kući. Doći ću za nekih sat vremena. Annie je napustila školu tek nakon pet popodne. Nastava će se odvijati svakog dana od osam do pet, pet dana u tjednu, a trajat će šest mjeseci. Bio je to vrlo intenzivan tečaj. Kad je Annie stigla kući, Candy se još uvijek spremala za put u Milano i njezina je prtljaga bila rasuta po čitavoj sobi. Bit će odsutna tri tjedna. Nakon što joj je Sabrina tog jutra očitala lekciju, držala je svoje stvari na istom mjestu kako ne bi predstavljale prepreku Annie dok se kreće po kući. Odmah je uočila njezine krvave traperice. Bile su poderane i natopljene krvlju. - Što ti se dogodilo? - upita je Candy zapanjeno. - Na što to misliš? - Na tvoja koljena. - Ah, to! Pala sam. - Jesi li dobro? - Ma da, sve je u redu. - Kako je bilo u školi? - Ne tako loše - prizna Annie, a onda se nasmiješi i načas poprimi izraz male djevojčice. - Zapravo je bilo gotovo sjajno. - Gotovo sjajno? - Candy se nasmije. - Jesi li srela nekog dečka? 157 Danielle Steel

- Jesam. Dečka iz mog razreda koji je grafički dizajner. Išao je na Yale i gej je. Upoznala sam i upravitelja škole, kojemu je valjda sto godina. Uostalom, nisam krenula u školu da bih upoznala nekog muškarca. - To ne znači da nećeš nijednog upoznati. - Istina. Candy je bila ugodno iznenađena sestrinom pričom, i osim oderanih koljena, nije joj se dogodilo ništa loše. Činilo se da je taj dan svima prošao prilično dobro. Tammy je nazvala sljedeće jutro i laknulo joj je kada je čula izvještaj. Sabrina ju je upitala idu li kod nje stvari nabolje. - Ne baš. Radnici su započeli s divljim štrajkom, a pored toga imam još i stotinjak drugih problema, ali ja sam OK. Zvučala je napeto, a osim toga bila je zabrinuta zbog Annie. Sve sestre su bile oduševljene što je Annin prvi dan u školi Parker prošao dobro, pa je i Tammy mogla odahnuti. Sabrina se nadala da je to dobar znak za budućnost i sestre su te večeri nazdravile uz bocu šampanjca.

158 Sestre

OSAMNAESTO POGLAVLJE

T šefovima mreže, problemi sa sindikatima i scenarijem. Do kraja tjedna, sve ammyin radni tjedan krenuo je sa zla nagore. Problemi s glumcima, sa

se pretvorilo u potpuni kaos. Tammy je pored toga mučio snažan osjećaj krivnje jer nije mogla pomoći svojim sestrama u teškim danima nakon majčine smrti. Otac je još uvijek zvučao jako deprimirano. Candy će biti tri tjedna u Europi i Sabrina će, kao i obično, sav teret nositi na svojim plećima. Morala je bez ičije pomoći nadgledati Annie, bodriti oca i obavljati svoj zahtjevni posao. Tammy se to činilo nepravednim. Uz toliko more zadataka Sabrina nije mogla dovoljno vremena provoditi sa Chrisom. Istina, on bi nekoliko puta tjedno prespavao u kući, ali Sabrina bi jedva našla vremena da porazgovara s njim. Ona je nosila kompletnu odgovornost, i nitko joj u tome nije mogao pomoći. Čak i kad je Candy bila kod kuće, zbog svoje mladosti i nezrelosti, nije bila naročito korisna. Imala je dvadeset i jednu godinu, ali ponekad se ponašala kao da joj je dvanaest, ili čak šest. Tammy je provela dug, miran vikend i mogla se posvetiti razmišljanju. Snimanje je bilo prekinuto zbog štrajka i znala je da čitav sljedeći tjedan neće moći nastaviti posao. Sindikati su prijetili da takva situacija može potrajati mjesecima. U tom slučaju njezina televizijska mreža izgubit će čitavo bogatstvo. Ali Tammy nije mogla ništa učiniti. Ono o čemu je sada razmišljala bio je njezin osobni život. Provodila je duge, mirne sate s Juanitom gladeći njezino svilenkasto krzno dok joj je psić mirno spavao u krilu. Milovanje psa uvijek je umirivalo Tammy i do nedjelje navečer ona je točno znala što želi napraviti. Odluka je bila teška. Bila je to, zapravo, najsmionija stvar koju je ikada napravila. U ponedjeljak ujutro dogovorila je sastanak s glavnim producentom serije. Drugi sastanak imat će sutra, i to sa šefom televizijske mreže. Te razgovore je dugovala i sebi i njima. Kada je ušla u ured glavnog producenta imala je vrlo ozbiljan izraz lica. On se ljubazno nasmiješio. - Nemojte biti tako potišteni. Štrajk neće trajati zauvijek. Sredit ćemo to za par tjedana i vratiti se poslu. Njegov pogled na stvari bio je zapravo optimističan, iako se okolo pričalo posve drugačije. - Nadam se da je to istina - reče ona i sjedne u fotelju. Nije znala kako početi. - Da ne zaboravim, moja sućut zbog gubitka vaše majke. 159 Danielle Steel

Bio je to izraz koji je mrzila više od svega. Ljudi su ga izgovarali tako rutinski, i na taj način zapravo preskakali neugodnu temu. Nije bio ništa drukčiji od izraza »sve najbolje« ili »vidimo se«. Nije se radilo o bilo kakvom gubitku, bio je to život njezine majke! I o izgubljenom vidu njezine sestre. Upravo zato je sada sjedila u ovom uredu. To nije bila njegova krivnja. Bio je drag čovjek i posve OK kao šef, a ona je uistinu voljela ovu seriju. Doživljavala ju je kao svoje čedo. A sada... morat će odustati od svega. Izgledalo joj je kao da odbacuje vlastito dijete. I prije nego što je progovorila, oči su joj se napunile suzama. - Tammy, što se dogodilo? Izgledate mi jako uzrujano. - I jesam - odgovori ona iskreno, vadeći maramicu iz džepa i brišući suze. Ne želim napraviti ono što ću napraviti, ali jednostavno moram. - Vi ne morate napraviti ništa što ne želite - reče on mirno. Mogao je pretpostaviti kamo ovo vodi, ali je pokušavao dobiti na vremenu u nadi da će moći utjecati na njezinu odluku. Ali bilo je kasno. Ona je već donesena. - Došla sam dati otkaz - reče dok su joj suze curile niz obraze. - Zar ne mislite da pretjerujete, Tammy? - obrati joj se on blagim glasom. On se svaki dan susretao sa krizama u poslu i bio je vrlo dobar u njihovom rješavanju. U načelu i Tammy je bila takva. Ali u ovom trenutku je znala da ovo nije bilo mjesto kojem pripada. Trebala je ići kući. L. A. je bio njezin dom još od koledža, voljela je svoj posao i svoju kuću, ali još više je voljela svoje sestre. - Ali to je samo štrajk. - Ne radi se o štrajku. - O čemu se onda radi? Obraćao joj se kao djetetu. Bila je to još samo jedna od histeričnih žena koje su sjedile u toj stolici, iako je prema Tammy osjećao iznimno poštovanje. Scene poput ovih nisu bile slične njoj. - Kao što znate, moja majka je poginula u srpnju. Sestra mi je oslijepila. Moj otac je u depresiji. Ja moram otići kući na neko vrijeme da bih im pomogla. - Želite li možda dopust Tammy? U uobičajenim okolnostima, on joj ne bi predložio takvo što, ali nije ju želio ni izgubiti. Bila je iznimno zaslužna za uspjeh serije. - Prihvatila bih vaš prijedlog, ali to ne bi bilo fer prema vama. Želim ići kući na godinu dana, tako da sam vam došla reći da napuštam posao. Uživala sam radeći ga i voljela sam svoje suradnike. Ponekad me dovodio do ruba živaca, 160 Sestre

ali nema ničega na svijetu čime bih se radije bavila... osim da budem sa svojom obitelji. Oni me trebaju. Najstarija sestra nosi pretešku odgovornost. Najmlađa je još neodgovorna, a ona koja je ostala slijepa treba svu pomoć koju može dobiti. Ja sam, dakle, morala odlučiti. Dok je izgovarala ove riječi izgledala je duboko ojađena. Bila je to najveća žrtva koju je ikad napravila, ali znala je da čini pravu stvar. Napuštanje serije bilo je, na neki način, kao napuštanje svog doma. - Jeste li posve sigurni? Bio je šokiran, ali shvatio je da je nemoguće proturječiti onome što je rekla. Prolazila je kroz teško razdoblje, a on je znao koliko je bliska sa svojom obitelji. Radilo se o bliskosti koju je rijetko susretao. - Da, posve sam sigurna. - Odričete se nečeg veoma važnog. - Znam. A isto tako znam da nikada više neću naći posao koji mi toliko odgovara. Ali ja ne mogu ostaviti na cjedilu svoju obitelj - dovrši ona gotovo tragičnim tonom. Pa ipak u svom srcu osjećala se čisto i ispravno. Ova ju je dvojba mučila otkako se vratila u L. A. - U New Yorku nećete naći posla na ovoj razini. - Znam to dobro. No čak i ako budem morala raditi na nekom bijednom programu, bit će to nešto što moram učiniti zbog njih. Nikad ne bih sebi oprostila da postupim drukčije. Na kraju krajeva, radi se samo o televiziji. Ono o čemu ja govorim je stvarni život. Moje sestre i moj otac trebaju pomoć. - To je veoma plemenito od vas Tammy, ali zahtjeva tešku žrtvu. Ova odluka može utjecati na ostatak vaše karijere. - A kad bih ostala? Što bi takva odluka rekla o meni kao o ljudskom biću? upita ona prodorno ga gledajući u oči. Nikada nije oklijevala pri svojim odlukama. Sjedeći za svojim stolom, promatrao ju je i divio se snazi koja je izbijala iz te mlade žene. - Kada želite otići? - upita on zabrinuto. - Što je brže moguće. To ovisi o vama. Ne mogu jednostavno nestati. No voljela bih da to bude skoro. Nije pokušao utjecati na njezinu odluku, jer je vidio da to nije moguće. - Ako ostanete do sljedećeg tjedna, možda ću nagovoriti nekog od pomoćnih producenata da uskoči. Štrajk će tada vjerojatno i dalje biti na snazi, tako da ćemo imati dovoljno vremena. U ovom poslu nije bilo suvišnog zadržavanja nakon što bi se donijele slične odluke. Netko tko bi ovako postupio, morao bi napustiti zgradu za nekoliko 161 Danielle Steel

minuta. Ali on nikada ne bi mogao tako postupiti sa Tammy. Bila je pripravna učiniti kako on želi, čak i ako naredi da mora pokupiti svoje stvari još danas. - Bit će u redu sljedeći tjedan. Žao mi je, stvarno mi je jako žao - reče ona i opet počne plakati. - Jako mi je žao zbog vas - reče on ljubazno, ustane, priđe joj i zagrli je. Nadam se da će se situacija popraviti, i da će vaša sestra biti dobro. - I ja se nadam - nasmiješi se ona kroz suze. - Hvala vam. Hvala što ste bili tako ljubazni i niste me izbacili van. - Nikada vam ne bih mogao napraviti tako nešto. - I tada bih vas potpuno razumjela. Još jednom joj je zahvalio i poželio svako dobro. Složili su se tla će otići prije sljedećeg petka. Ostalo joj je još devet radnih dana, i činilo se da će nakon toga njezina televizijska karijera biti prošlost. Posve je moguće da više nikada neće naći pristojan posao. Znala je to kad je napuštala ured, ali je jasno osjećala da ne postoji druga mogućnost. Sastanak sa šefom televizijske mreže sljedećeg dana bio je mnogo manje emotivan. U početku se razjario, a na kraju rezignirao. Smatrao je da se radi o neuravnoteženom činu. Uvjeravao ju je da odbacuje karijeru; napomenuo joj je da odustajanje od ovog posla, koji je mnogo više od običnog, neće vratiti vid njezinoj sestri. Tammy se složila, ali je rekla da sestri treba njezina podrška u ovim teškim vremenima, i da pomoć treba i ostatak obitelji. Shvatio je o čemu govori, ali to nije bila odluka koju bi sam donio u takvoj situaciji. Zbog toga je i bio šef televizijske mreže, a Tammy nije. No Tammy je znala da je njegov privatni život bio u rasulu. Supruga mu je prije dvije godine otišla sa drugim muškarcem, a oba djeteta su bili narkomani. Možda je sa stanovišta karijere bio u pravu, ali što se tiče osobnog života, nikada se ne bi mijenjala s njim. Ona će radije odbaciti karijeru nego ostaviti na cjedilu svoje sestre. Možda će joj se jednog dana pružiti i druga prilika, moguće na drugoj televizijskoj mreži. U ovom trenutku morala se predati u ruke sudbini. Svoju ulogu je odigrala dobro, pa će joj i usud možda biti sklon. Zahvalila je šefu na njegovom vremenu i napustila ured. Kocka je bila bačena. Trebala je samo odraditi ova dva tjedna. Odlučila je da neće ništa reći Sabrini i Annie. Znala je da bi se one pobunile protiv takve odluke. Ovo je bio dar koji im je željela darovati, i radilo se u potpunosti o njezinoj odluci. Tijekom sljedeća dva tjedna polako je spremala svoje stvari. Odlučila je da neće iznajmljivati kuću. Uvijek je bila oprezna s novcem i sada je imala znatnu ušteđevinu. Imat će dovoljno novca za godinu dana, čak i ako ne bude radila. Unatoč tomu, planirala je potražiti nekakav posao u New Yorku. Nikad se ne 162 Sestre

zna što može iskrsnuti. Ako sve bude u redu, vratit će se u L. A. za godinu dana. Stoga nije imalo smisla prodavati svoje stvari ili se prisiliti na još drastičnije promjene od onih koje su je već zadesile. Ako je u L. A.-u ne čeka njezin posao, ostat će barem kuća. Posljednji radni dan bio je veoma dirljiv. Svi su plakali kad je odlazila, a i ona s njima. Te večeri je došla kući potpuno iscijeđena i ležala je u mraku s Juanitom na grudima. Sve što je htjela ponijeti sa sobom strpala je u četiri velika kofera. Zrakoplov je poletio sutra ujutro u devet sati, a sletio na JFK-u u New Yorku u pet i dvadeset po lokalnom vremenu. Pozvonila je na vrata kuće u osamdesetčetvrtoj ulici nešto prije sedam sati. Nije ni znala hoće li nekoga zateći. Ako nitko ne otvori, što znači da su otišle u posjet ocu u Connecticut, ona će otići u hotel do nedjelje navečer. Nekoliko minuta nije se čuo nikakav zvuk, a onda je Sabrina otvorila vrata i zablenula se u Tammy koja je sa svečanim izrazom lica, četiri golema kovčega i Juanitom u torbici stajala na kućnom pragu. - Što ti radiš ovdje? - zapanjeno će Sabrina. Nije dobila nikakvu obavijest o Tammynom dolasku, a to je i bilo ono što je Tammy željela. Odluka je bila njezina, a ne njihova. - Znala sam da ću vas iznenaditi - smiješila se Tammy dok je unosila prtljagu. U New Yorku je još uvijek bilo toplo i blago vrijeme. - Donijela si sve to sa sobom za samo jedan vikend? - upita je Sabrina dok joj je pomagala, pitajući se zašto je uopće ovdje. Zamijetila je nekakav čudan izraz u sestrinim očima. - Ne - odvrati Tammy mirno. - Nisam došla za vikend. - Što time hoćeš reći? - Sabrina zastane i zagleda se u nju sa zabrinutim izrazom. - Došla sam kući. Napustila sam posao. - Što si učinila? Jesi li poludjela? Pa ti voliš svoj posao i sjajno zarađuješ. Tammy se nasmije. - Možda, ali sad sam nezaposlena, tako da u ovom momentu ne zarađujem sjajno. - Kog si vraga sad napravila? - Nisam mogla dopustiti da sve radiš sama - reče Tammy jednostavno. - One su i moje sestre. - O ludice moja, tako te volim - uzviknu Sabrina, i čvrsto zagrli sestru. - A što ćeš ti ovdje raditi? Ne možeš se samo vrzmati po kući. - Već ću nešto pronaći. Možda u McDonald’su - nasmije se ona. - Onda, još uvijek me čeka moja ružičasta soba? 163 Danielle Steel

- Samo na tebe i čeka. Sabrina se u jednom trenutku odmaknu, jer se odjednom pojavila Annie. Na ušima je imala slušalice. Upravo je ponavljala svoje lekcije, ali kad je odmaknula slušalice začula je sestrin glas. - Tammy? Što radiš ovdje? - Namjeravam se useliti. - Stvarno? - Da. Zašto bi se vi cure zabavljale bez mene? Kad je to izgovorila i pogledala svoje sestre, znala je da je učinila pravu stvar. O tome nije bilo nikakve dvojbe. I dok su se Sabrina i ona uspinjale stubama noseći njezinu prtljagu, Tammy je znala da bi njezina majka bila oduševljena ovom odlukom. I što je još važnije, bila bi ponosna na nju. Kad su ušle u sobu, koja će tijekom sljedeće godine biti njezin dom, Sabrina se okrenula ka Tammy i nasmiješila se s izrazom olakšanja. Prošaptala je samo: Hvala ti, Tammy. Izraz njezina lica bio je dovoljna nagrada za sve što je Tammy žrtvovala.

164 Sestre

DEVETNAESTO POGLAVLJE

T tu bio još netko tko je mogao podijeliti odgovornost sa Sabrinom. Istina, ammynim dolaskom znatno se promijenila dinamika života u kući. Sada je

prostor je bio veoma napučen, iako je Candy bila još uvijek odsutna. Kad se ona vrati, dobro su znale, atmosfera će biti još luđa. U istoj kući naći će se četiri žene i tri psa, također ženskog roda. Chris je rekao da se ovih dana osjeća zagušen estrogenom, što je bila vrlo blaga primjedba. Posvuda su bile razbacane ženske cipele, šeširi, krzna, ogrtači, grudnjaci i tange. Nakon jednog jedinog tjedna Tammy se osjećala kao da je odbacila svoj posao da bi postala kućna pomoćnica.

- Ovo neće ići - konačno je priznala jednog nedjeljnog jutra, nakon što je oprala treću košaru ručnika. Candy je stigla prethodnu večer i donijela svo prljavo rublje sa sobom, iako ga je mogla oprati u hotelu u kojem je bila smještena. Ali ona se opravdavala da u hotelima to čine nekvalitetno i da joj se njezina odjeća svaki put stisne. I tako je svoje rublje donijela kući, ovaj put ne majci, nego sestrama. S obzirom da nije radila, Tammy je sad postala glavnom praljom. - Ja vas jako volim cure - započela je za doručkom svoju propovijed, a Chris se odmah povukao da im ne smeta. Annie ga je prošli tjedan nazvala »počasnom sestrom«, što se njemu nije učinilo naročito smiješnim, iako mu je time htjela dati kompliment. Rekao je da se počinje osjećati poput Dustina Hoffmana u Tootsie, ili još gore, kao Robin Williams u Mrs. Doubtfire. - Meni trebaju dvije stvari da budem potpuno sretna - nastavi Tammy. Posao i kućna pomoćnica. Shvatila je da će, ukoliko ne nađe posao, s vremenom postati kuharica, nosačica, kućna pomoćnica i peračica posuđa. Imala je potrebu ići na posao negdje izvan kuće. Isto tako postojala je potreba za nekim tko će obavljati svakodnevne poslove. Ona sr njima nije bavila ni u vlastitoj kući u Los Angelesu. Zašto bi to trebala ovdje? - To je sjajna ideja - reče Sabrina odsutno dok je dodavala Chrisu sportsku stranicu Sunday Timesa. Svi su sjedili za doručkom i služili se pogačicama, čokoladom i krafnama s pekmezom od borovnice. Candy je bila jedina koja nije pojela nijedan komad. Sve su to primijetile, kao i činjenicu da je za vrijeme svog putovanja izgubila još nekoliko kilograma. Do sada joj to nitko nije spominjao. Sabrina je odlučila da će s njom o tome porazgovarati još istog dana. - Vidim da ste svi impresionirani mojim prijedlogom - reče Tammy uvrijeđenim tonom, dok je uzimala još jednu pogačicu. Za razliku od Candy, 165 Danielle Steel

ona je jela i previše dobro. Sada ionako nije imala drugog posla osim da sjedi i jede čekajući da perilica obavi svoj posao. Bojale su se da će se od silnog korištenja, perilice, koje su pripadale vlasniku kuće, uskoro pokvariti. - U redu, možete me slobodno ignorirati. Ja ću sama pronaći kućnu pomoćnicu. - I posao, pomisli ona, iako sam Bog zna na što će on sličiti. To poslijepodne svi zajedno su otišli u kino i Tammy je primijetila kako Annie mnogo vještije koristi svoj štap. Nakon samo tri tjedna obuke u školi Parker, mogla se primijetiti velika razlika. Kretala se s većom lakoćom po kući, znala je koristiti mikrovalnu pećnicu i naučila je nekoliko praktičnih trikova. U školi je provodila ugodno vrijeme s Baxterom i on ju je znao posjetiti preko vikenda. Nije više susrela Brada Parkera. Vjerojatno je imao važnije sugovornike od nje. Gledanje filma nije moglo predstavljati veliku zabavu za Annie, ali pošla je s ostalima samo da bi bili zajedno. Uspjela je slijediti radnju slušajući dijaloge, iako je kasnije zaključila da je film glup. Nakon kina otišli su na pizzu i Candy je počela bockati Chrisa zbog njegova harema. - Ljudi će početi misliti da sam prvoklasni svodnik - požali se on. Četiri sestre su bile izvanredno povezane, i sada kada su živjele zajedno, on je teško pronalazio vrijeme da bude nasamo sa Sabrinom. Nije se žalio, ali joj je to dao do znanja. Prije nego što je došla Tammy, dok je sama morala voditi brigu o Annie, vrlo rijetko su zajedno provodili noć. Bila je nedjelja navečer i on je morao krenuti kući, nakon što je neko vrijeme ostao sa Sabrinom u njezinoj sobi. U svako doba dana netko bi se motao naokolo. Bilo je jednostavno previše ljudi pod istim krovom. On je to dobro podnosio, ali Tammy je uvjeravala Sabrinu da ga ne treba ni na što prisiljavati. - On je ipak muškarac, Sabrina. Mora da mu je zlo od svih nas dok želi biti s tobom nasamo. Zašto ne ideš češće do njega? - Kad sam kod njega, nedostajete mi. U svakom trenutku je bila svjesna da će ovaj zajednički život trajati samo jednu godinu. No Tammy nije bila sigurna koliko je to jasno Chrisu. Bojala se da će s vremenom izgubiti strpljenje, s čime se Sabrina nije slagala. - Ti ga poznaješ bolje nego ja - reče joj Tammy - ali da sam na tvom mjestu ne bih ga tako gnjavila. Jednog dana može jednostavno dati petama vjetra. Sljedećeg jutra Tammy je učinila baš kao što je najavila i nazvala agenciju za pripomoć u kući. Objasnila je svoje potrebe i zaposlenica joj je rekla da trenutačno imaju dvije kandidatkinje koje bi joj mogle odgovarati. Jedna je bila žena koja je deset godina radila u hotelu i nije joj teško raditi za više ljudi. Mogla je dolaziti samo dvaput tjedno, a to nije bilo dovoljno. One su trebale nekoga za svaki dan. Uz njih četiri i Chrisa koji je ponekad boravio u kući, bilo je previše posla. Druga kandidatkinja je bila pomalo neobična, rekla je zaposlenica. Radilo se o Japanki koja nije govorila engleski ali je besprijekorna 166 Sestre

i iznimno marljiva. Prethodno je radila za jednu japansku obitelj koja se u međuvremenu odselila. U agenciji su rekli da ima izvanredne preporuke. - Kako ću razgovarati s njom ako zna samo japanski? - Ona zna što treba raditi. Obitelj kod koje je bila namještena imala je petero djece. To je mnogo teži posao od pospremanja kuće u kojoj žive četiri odrasle žene i tri psa. - Nisam u to sigurna - dometnu Tammy potaknuta vlastitim iskustvom. Ali kućna pomoćnica koja ne govori engleski bila je bolje nego ništa i u svakom slučaju bi je mogla rasteretiti. - Zove se Hiroko Shibata. Hoćete da je pošaljem k vama danas popodne? - Naravno - složi se Tammy. Ionako nije imala drugog posla. Gospođa Shibata došla je točno u dogovoreno vrijeme. Na sebi je imala kimono. Ispostavilo se da ipak donekle vlada engleskim. Poznavala je, naime, deset riječi koje je neprekidno ponavljala, bile one prikladne ili ne. Izgledala je doista besprijekorno čisto i prije ulaska u kuću ostavila je svoje cipele ispred vrata. Jedini detalj koji nije spomenula službenica agencije, a vjerojatno joj to i nije bilo dopušteno, bila je njezina životna dob. Imala je oko sedamdeset i pet godina i nije imala zube. Pri svakom obraćanju naklonila bi se, što je ponukalo Tammy da uzvrati na isti način. Činilo se da joj ne smetaju psi, a to je već bila određena prednost. Nekoliko puta je rekla »pasa vio lijepa«. Služeći se gestama, glasnim govorom, što je bilo bespredmetno, i pokazujući na svoj sat, Tammy joj je uspjela objasniti da dođe sljedeće jutro na posao. Nije imala pojma hoće li se ova pojaviti ili ne, ali bilo joj je drago kad ju je sutra ujutro ugledala pred vratima. Gospođa Shibata izula je cipele, ljubazno se naklonila svakome, uključujući Candy u tangama i prozirnoj majici, Annie koja je upravo kretala u školu, Sabrini koja je jurila u ured, čak i psima dok su trčali oko nje vrteći se poput derviša. Na veliko Tammyno zadovoljstvo, ostala je sve do šest i savršeno obavila svoj posao. Kreveti su bili pospremljeni vojničkom preciznošću, hladnjak izriban iznutra i izvana, rublje oprano, a ručnici čisti i uredno složeni. Uspjela je čak nahraniti i pse. Jedini problem je bio što im je za jelo dala alge, ostatke od ručka koji je sama donijela, a koji se sastojao od ukiseljena povrća jetka mirisa, algi i sirove ribe. Sve je to nesnosno smrdjelo, a psi su od algi žestoko povraćali. Tammy je više vremena provela čisteći njihove izlučevine nego dok je sama čistila kuću. Kada je gospođa Shibata došla na posao sljedeći dan Tammy joj je gestama pokušala objasniti što se dogodilo. Pokazivala je posudu s hranom, pse, alge i koristila se grimasama dostojnim kabukija moleći je da tako nešto ne ponovi. Gospođa Shibata se naklonila otprilike šesnaest puta u svim pravcima dajući do znanja da je razumjela.

167 Danielle Steel

Čekalo ju je mnogo posla jer je prošle večeri Candy uspjela usvinjiti cijelu kuću sa svojim prijateljima. Kako se činilo, izbor kućne pomoćnice bio je dobar potez. Tammy je javila agenciji da je zadovoljna i gospođa Shibata je nastavila sa svojim poslom držeći ih čiste i uredne. Tammy se konačno osjetila slobodnom. Nikada više neće morati prati ručnike i iznositi smeće. Bila je to prava utjeha, jer osim nje to nitko nije radio. Problem broj jedan bio je riješen, a sada se morala posvetiti drugom, mnogo važnijem problemu prije nego što krene u potragu za poslom. Ona i Sabrina su se dogovorile da se nešto mora učiniti u svezi Candynog poremećaja prehrane, prije nego je to potpuno uništi. Odlučile su se suočiti s njom te večeri. Bio je to dobar trenutak jer će Chris biti na košarci s prijateljima i tako neće čuti Candyne bijesne vriskove i uzvike poricanja koji će se prolamati odavde do Brooklyna. Sestre su joj rekle da ih nije briga kakve će im isprike navesti za tako vidljiv gubitak težine. Imala je dvije mogućnosti, ili bolnicu ili psihijatra. Candy je bila potpuno zatečena. - Je 1’ vi to ozbiljno? Kako možete biti tako zle? Krajnje je bezobrazno da na taj način potežete pitanje o mojoj težini. Mama ne bi nikada tako postupila. Bila je mnogo taktičnija od vas. - To je istina - reče Tammy ne poričući. - Ali mi smo ovdje a ona nije, a nećeš ni ti biti dugo ako ne napraviš nešto sa sobom. Candy, mi te volimo, ali ti si zaista bolesna. Izgubili smo mamu i ne želimo izgubiti tebe. Bile su pune ljubavi, ali odlučne. Candy je zalupila vratima svoje sobe, bacila se na krevet i plakala satima, ali sestre su ostale nepokolebljive. Bile su svjesne da ima dovoljno novca da se odmah iseli i otiđe u svoj apartman, ali ona to nije učinila. Nije razgovarala s njima dva dana, razmišljala je o onome što su joj rekle i konačno, na sveopće iznenađenje, popustila je i pristala na psihijatra. Tvrdila je i dalje da je s njezinim jelom sve u redu, da je one ne vide kad jede i da ona bira samo zdravu hranu. To bi možda važilo za kanarinca ili za hrčka ali ne za ženu visoku metar i osamdeset i pet centimetara. Uvjeravale su je da ne treba postati debela kako bi im se svidjela, i ne, one nipošto nisu ljubomorne na nju. Candy je čak istaknula koliko se Tammy udebljala, što je bila istina, iako Tammy nije bila debela, ali je bila mnogo nižeg rasta. Svaki kilogram koji bi nabacila odmah se vidio, a od svog dolaska u New York dobila je valjda tri kilograma. No jedino zbog čega je mogla imati ozbiljne posljedice bila je činjenica da Candyni problemi s prehranom izmiču kontroli. Tammy je dogovorila termin s psihijatrom i odvela je na prvi sastanak. Nije ušla s njom u ordinaciju, ali je prethodno razgovarala s liječnikom. Candy je po izlasku bila bijesna ali je ipak predala sestri popis namirnica koji je dobila, i Tammy ih je smjesta nabavila. Sada su je barem mogle vidjeti kako jede i problem se, u svakom slučaju, više nije ignorirao. I ovo je bio jedan od razloga što su bile zajedno. Nije samo Annie trebala podršku već i Candy. Sa svim tim problemima lakše se nositi sada kada žive pod istim krovom. 168 Sestre

- Imaš li osjećaj da smo ovo ljeto rodile dva odrasla djeteta? - upita Sabrina Tammy dok su se izležavale na sofi nakon dugog napornog dana na poslu. Trenutačno je vodila čak tri parnice. - Imam baš takav osjećaj - nasmije se Tammy. - Sad još više poštujem mamu. Ne znam samo kako nas je podnosila kad smo bile klinke. Još uvijek su brinule zbog oca a posljednjih tjedana nisu imale vremena za posjet. Bile su prezaposlene. Sve osim Tammy koja je sada provodila svoje vrijeme dajući upute gospođi Shibata uz pomoć kabuki grimasa i vozeći Candy i Annie do njihovih psihijatara. Osjećala se kao majka dviju tinejdžerica i uskoro se mogla posvetiti trećem projektu, pronalaženju posla. Znala je da neće naći ništa slično onome što je imala u Kaliforniji. O tome nije imala nikakvih iluzija. No ona je morala raditi više od onoga čime se trenutačno bavi, inače će Candy biti u pravu i njezin jedini posao uskoro će biti sjedenje na sofi i jelo. Candy i Sabrina su radile, a Annie je išla u školu. Ona jedina nije imala nikakvog važnog posla osim da ih dočeka navečer kad se vrate kući. Osjećala se poput domaćice i činilo joj se da gubi svoj identitet. Projekt broj tri zahtijevao je više vremena od prva dva. Tek sredinom listopada uspjela je dogovoriti nekoliko intervjua. Razgovarala je s autorima nekoliko sapunica i bio joj je odvratan način na koji je taj posao strukturiran. Sve je tu bilo daleko ispod razine onoga što je do sada radila. Naposljetku je došla na razgovor s producentima emisije o kojoj je čula, ali je nije nikada gledala. Radilo se o nekom obliku skandaloznog i vulgarnog reality show-2.. Emisija se uglavnom bavila parovima koji su imali probleme u svojim odnosima i kojima se dopuštalo da se prepiru u eteru. Sve je bilo dopušteno osim fizičkih okršaja. Razgovarala je s psihologinjom koja je činila dio tima. Bila je to žena upadljiva izgleda, nešto poput drag queen. Emisija se zvala Može li se spasiti ovaj odnos? To ovisi o vama! To je zvučalo toliko strašno da je Tammy bila zaintrigirana. Profesionalno gledajući bit će sramota ako je povežu sa takvom emisijom, ali gledanost je bila dobra, a oni su očajnički trebali producenta. Onaj kojeg su imali upravo ih je napustio zbog neke emisije u udarnom terminu. Nisu mogli vjerovati da bi netko s Tammynom reputacijom htio raditi za njih. A nije mogla ni ona. Nije ispričala nijednoj sestri da kreće u potragu za poslom. Bila je uvjerena da će one biti užasnute njezinim izborom. No njoj je bilo neizrecivo dosadno. Kod kuće nije bilo posla, a Annie se nakon pet tjedana u školi Parker snalazila izvanredno dobro. Tammy je bila jedina koja nije imala životni cilj, iako je još uvijek bila sretna što je došla provesti godinu s njima. Osjećala je da sve to trebaju i da će sve imati koristi od toga, nakon što su prije tri i pol mjeseca izgubile majku. Tammy je otišla na razgovor u četvrtak popodne. Već im je poslala svoju biografiju, a i sami su znali mnogo o njezinom radu u L. A-u. Bila je vrhunski profesionalac. Ako dođe u njihovu ekipu, možda će donijeti neke svježe ideje 169 Danielle Steel

koje će podići gledanost. U posljednje vrijeme ona je počela pomalo opadati, iako je sam koncept emisije držao gledatelje prikovane uz ekrane. Činilo se da emisija prikazuje većinu problema koje ljudi mogu imati u bliskim odnosima, od preljuba do impotencije, emocionalnog zlostavljanja, pa sve do problema nametljivih svekrvi. Visoko na ljestvici nalazili su se i problemi s ovisnostima i maloljetnim delinkventima. Bili su to isječci iz života i sve ono što čovjek naizgled ne želi znati o drugim ljudima i njihovim mukama. Uspjeh emisije je pokazao da gledatelji zapravo žele znati takve stvari. Tammy je došla na sastanak ponešto preplašena. Bila je pozvana u ured izvršnog producenta. Na njezino veliko iznenađenje, izgledao je kao normalno ljudsko biće. Diplomirao je psihologiju na Columbiji i odlučio je da svoju emisiju radi upravo u New Yorku. Bio je trideset godina u braku i imao šestero djece. Prije početka televizijske karijere nekoliko godina je radio kao bračni savjetnik. Počeo je s radom u sportskoj direkciji a onda, s usponom popularnosti reality show-a, uspio nametnuti svoj koncept. Bila je to zapravo specifična vrsta emisije i kao većina reality emisija udovoljavala je zahtjevima najšire publike. I pored toga, neki od parova koje je gledala zvučali su joj sasvim razumno. Naravno, većina se ponašala prostački, upravo onako kako se sviđalo publici. Razgovor je prošao izvrsno i morala je priznati da joj se čovjek svidio iako je pomoćni producent bio pravi idiot i gledao ju je prijekim pogledom. Branio je svoj teren, jer je i sam želio taj posao, a nitko mu ga nije namjeravao dati. - Dakle, što mislite? - upita je Irwing Solomon, izvršni producent, pri kraju njihovog sastanka. - Mislim da je to interesantna emisija - reče ona iskreno. Nije rekla da joj se sviđa, jer to ne bi bila istina. Ali nije osjećala ni prijezir. Nikada je do sada nije zanimalo istraživanje ljudskih problema, niti se bavila tako vulgarnim temama. Ali s druge strane, ona je željela raditi, a činilo se da je ovo jedino što se može naći. Izbor je u New Yorku bio vrlo mršav. - Jeste li ikada razmišljali da je učinite malo ozbiljnijom? - upita ga ona zamišljeno. Nije ni sama bila sigurna kako to učiniti, ali je željela nabaciti ideju. - Naši gledatelji ne žele ozbiljnu emisiju. Dosta im je boli u njihovim vlastitim životima. Oni žele gledati ljude kako se bore, verbalno, dakako, a ne fizički, i to onako kako bi i sami željeli obračunati sa svojim partnerima, kad bi se samo usudili. Mi smo njihov alter ego, i mi imamo muda koji oni nemaju. Bio je to jedan način gledanja na stvari, dok je Annie mislila ponešto drukčije. Ali oni je neće angažirati da promijeni emisiju, ili je popravi, već samo da održi emitiranje i poveća joj gledanost ako je to moguće. Bila je to najvažnija stvar za svaku televiziju. - Što vas je dovelo u New York? Projekt iz kojeg ste izašli bio je prvoklasan. 170 Sestre

Učinilo joj se da je u njegovu glasu začula prizvuk prijekora. - Nisam ni iz čega izašla - ispravi ga ona. - Jednostavno sam napustila posao. Ovo ljeto se u mojoj obitelji dogodila tragedija i željela sam biti ovdje - reče ona mirno i dostojanstveno. On kininu. - Žao mi je što to čujem. Je li sada situacija bolja? - upita je pomalo zabrinuto. - Svakako je bolja, ali ja želim ostati ovdje i paziti kako se stvari odvijaju. - Hoćete li imati vremena za rad na emisiji? - Hoću - reče ona uvjerljivo. Činilo se da mu je laknulo. Bio je profesionalac do srži i znao je da ona ne bi ni razgovarala s njim da nije zainteresirana za posao. Nadao se da je uistinu tako. Mogao je sa sigurnošću reći da trebaju takvu osobu. Nije imao potrebe za razgovorom s drugim kandidatima. Dao joj je nekoliko kazeta sa snimkama emisija, zamolio ju je da razmisli i da se vrati kad pogleda materijal. Producenti nisu željeli da se mijenja nešto što funkcionira. Zamolio ju je da to uvijek ima na umu. - Vratit ću se za nekoliko dana - obećala je. Željela je pogledati snimke emisija. Na izlasku je opet naletjela na psihologinju. Bilo je teško opisati kako ta žena izgleda. Razmetljivost i napadnost su slabašne riječi. Imala je naočale ukrašene lažnim draguljima i nevjerojatno usku haljinu kojom je prekrivala golemi trup, a salo je frcalo na sve strane. Bila je kao kakva madam iz lošeg bordela, ali imala je dobar kontakt s publikom i sudionici u emisiji su je voljeli. Zvala se Desiree Lafayette što vjerojatno nije bilo njezino pravo ime. Tammy je pomislila da je ta žena možda transseksualac. Ništa je više nije čudilo u svezi ove emisije, a ponajmanje nekakva psihologinja koja je nekad bila muškarac. Vratila se kući i odmah stavila prvu kasetu. Dok je gledala, Annie se vratila iz škole. Zadržala se nekoliko trenutaka uz televizor da čuje o čemu se radi i prasnula u smijeh. - Što je zaboga to? - Emisija na kojoj ću možda raditi - reče duboko usredotočena na ekran. Par koji se trenutačno svađao bio je upravo nevjerojatan. Uspjeli su izreći sve postojeće psovke. - Nadam se da se šališ. - Mislim da ne. Možda ću to učiniti da se malo zabavim, ako ni zbog čega drugog. Kako je bilo u školi? - Dobro. Nikada nije govorila da je bilo sjajno ali barem nije rekla da je strašno i sestrama se činilo da joj se tamo uistinu sviđa. Tammy baci pogled na sat.

171 Danielle Steel

Morala je odvesti Annie do psihijatra. Podsjetila ju je na to u slučaju da poželi nešto pojesti prije odlaska. - Imam dvadeset i šest godina a ne dvije. Mogu uzeti taksi ako ti želiš nastaviti gledati to smeće. - Mogu to pogledati kasnije - reče Tammy i ugasi televizor. No već je donijela odluku. Bilo je to strašno ali, kvragu, zašto ne? Desiree Lafayette bila je onkraj svakog opisa, ali emisija je imala u sebi nešto, neku vrstu stvarnog prikaza ljudskog jada, i unatoč donekle friziranim situacijama, poruku nade. Tammy se svidjela ta dimenzija. Rijetko su navodili ljude da prekinu svoje odnose, dok je Desiree predlagala načine kako ih popraviti, iako su ti prijedlozi bili pomalo apsurdni, a sudionici nevjerojatno vulgarni. Nije tu bilo nikakvog dostojanstva. - Mora da ti očajnički treba posao - prokomentirala je Annie kad su izašle iz kuće. - Mislim da je to istina - prizna Tammy. Razmišljala je o svemu dok je čekala Annie u uredu doktorica Steinberg. Izgleda da su Annini posjeti psihijatru donijeli dobre plodove. Lakše je prihvaćala svoju situaciju i vidno joj se smanjio bijes. Tammy je vjerovala da život u društvu svojih sestara, koje je tako silno vole, također ima ljekovit učinak na Annie. Te večeri je pogledala ostale kasete. Neke su emisije bile bolje, neke gore. No sada je imala jasnu predodžbu. Istina, bit će to čudan detalj u njezinoj biografiji, ali to je bio jedini dostupan posao u gradu. Već je bila nazvala sve poznate ljude u gradu, ali u ovom trenutku nitko nije trebao producenta. Sutradan je nazvala Irwinga Solomona i rekla mu da je zainteresirana. On je odmah naveo neke cifre, a ona je rekla da će mu se javiti njezina agentica. Morala ju je nazvati u L. A., a trebala je nazvati i svog odvjetnika. Bit će im jako teško objasniti zašto ulazi u ovakav posao. U njezinom prošlom ugovoru postojala je klauzula o zabrani rada u konkurentskim projektima, ali u ovoj ludoj emisiji nije bilo ničega što bi konkuriralo bivšem poslu. Plaća koju joj je ponudio bila je pristojna. Posao je bio pošten iako se radilo o pomalo ljigavoj emisiji. Ali rad je rad. Ona nije bila od onih koji gube dane i provode život u šopingu i na kavama s prijateljicama. Ionako nije imala prijatelja u New Yorku, a sestre su bile zaposlene. I ona je željela biti poput njih. lrwing je upitao bi li mogla u skorije vrijeme potpisati ugovor. Ako je to moguće, mogla bi započeti s poslom već sljedećeg tjedna. Rekla je da će svakako nastojati požuriti svoju agenticu. Za vrijeme večere obznanila je veliku vijest, a sestre su je gledale raširenih očiju. Annie je već znala o čemu se radi, a Sabrina joj je rekla da je vjerojatno poludjela. Candy se sjetila o kojoj se emisiji radi i dodala da je stvar posve prostačka. - Jesi li sigurna? - upita još jednom Sabrina. - Hoće li ti kasnije biti krivo? 172 Sestre

- Nadam se da neće - odgovori iskreno Tammy. - Možda se čini malo čudno ali kakva je šteta u tome da se okušam u reality programu? Radila sam to prije više godina i nije mi smetalo karijeri. Sve je u redu ako to ne ostane moj jedini posao. Sabrina se osjetila pomalo krivom kada je pomislila čega se Tammy morala odreći da dođe živjeti u New York, a sve je to učinila samo da joj pomogne. Naravno, došla je i zato da bude u blizini Annie. Izgleda da Tammy nije žalila za L. A.-om. Zatvorila je jedno poglavlje i nije željela gledati unatrag. Sada su se, kako se čini, otvarala nova vrata. Iza njih su je čekali bijesni parovi i psihologinja po imenu Desiree Lafayette. Sama pomisao na to užasavala je Sabrinu i nasmijavala Tammy.

173 Danielle Steel

DVADESETO POGLAVLJE

O

tkako je Tammy počela raditi, život u kući u osamdeset četvrtoj ulici znatno se ubrzao. Ove je jeseni Sabrina bila prezaposlena. Izgleda da se polovina bračnih parova u New Yorku naumila razvesti i da su svi htjeli upravo nju kao odvjetnicu. Nakon ljeta, kad su se djeca vraćala u školu, ljudi bi počeli nazivati svoje odvjetnike kukajući da ih izvuku iz nepodnošljive situacije. Takva bi se gužva znala ponoviti i nakon Božića. Po povratku iz Europe, Candy je nastavila raditi intenzivnim ritmom. Intervencije u svezi njezinih problema s prehranom pomogle su tek nešto malo. Nikada nije postala bulimična, jednostavno nije jela i bila je anoreksična. Ipak, malo se popravila i Sabrina je preko tjedna strogo nadzirala drži li se dijete za jačanje koju joj je liječnik propisao. Nakon određenog razdoblja morala bi otići na pregled. Sabrina nije smjela doznati kolika je trenutačna Candyna težina, ali je znala je li njezina sestra otišla na pregled i mjerenje težine ili nije. Ako bi preskočila neki termin, Tammy i Sabrina bi bile veoma oštre. One su vrlo ozbiljno shvatile ovaj problem, i činilo se da je Candy dobila par kilograma, iako je još uvijek bila pothranjena. To je, nažalost, bio dio njezina posla. Platila je čitavo bogatstvo da zadobije svoj sadašnji izgled. Upravo zato se radilo o teškoj borbi, ali znale su da za pobjedu postoje solidni temelji. Njezin psihijatar je ovaj poremećaj nazvao »modnom anoreksijom«. Candy nije patila od dubokih psiholoških poremećaja koji sežu u djetinjstvo ili su vezani uz prihvaćanje vlastitog ženstva. Jednostavno je voljela biti mršava poput vješalice, kao i milijuni žena koje su čitale modne časopise. Bio je to kulturalni, vizualni i ekonomski fenomen, nikako ne psihijatrijski, a to je, naglasio je psihijatar, veoma važan čimbenik. Ali sestre su i dalje brinule za njezino zdravlje. Nikako nisu željele izgubiti još jednog člana obitelji, bez obzira što bi ona u trenutku smrti izgledala čarobno, bila bogata i što bi njezino lice krasilo naslovnice Voguea. Baš kao što je Tammy rekla bez uvijanja »jebeš sve to«. Nakon dva mjeseca, Annie se posve dobro snalazila u školi, a ona i Baxter su postali veliki prijatelji. Znali su zajedno provoditi vikende i pričati o umjetnosti, razmjenjivati mišljenja, pričati o djelima koja su vidjeli i voljeli. Ona mu je satima pripovijedala o galeriji Uffizi u Firenci i umjesto da osjeća ljutnju, počela je osjećati zahvalnost što je tako nešto vidjela prije nego što je oslijepila. Nikada nije govorila o Charliju. Još uvijek je osjećala duboko razočaranje i njegov je postupak smatrala izdajom. Da je znala pravu istinu, osjećala bi se daleko gore. Sestre joj o tome nisu ništa rekle. Baxter je na zabavi za Halloween sreo čovjeka koji mu se svidio. Za tu se priliku obukao u slijepca, što je Annie smatrala degutantnim. Ali mladić s kojim je sada počeo izlaziti svidio se Annie. Jednom je ručao s Annie i Baxterom u školi i Annie je 174 Sestre

izjavila da joj zvuči kao dobra osoba. To je donekle smanjilo učestalost njihova druženja, ali nije se zbog toga ljutila. Imao je dvadeset i devet godina, bio je modni dizajner u poznatoj kući i završio je Parsons School of Design. Činilo se da ga ne smeta što je Baxter slijep, što je ohrabrilo i njega i Annie i unijelo više vedrine u njihova razmišljanja. Postojao je, dakle, život i nakon sljepoće. Annie je još uvijek sumnjala da će se tako nešto dogoditi i njoj, ali je tvrdila da je nije previše briga, u što nitko nije vjerovao. No u školi je učila jako korisne stvari. Sabrina ju je zadužila za hranjenje pasa. Gđa Shibata se pokazala potpuno nesposobnom za taj zadatak. Uvijek bi im dala nešto od čega bi se razboljeli. Jednom je Beulah dala mačju hranu i kujica je morala posjećivati veterinara cijeli tjedan, što je koštalo čitavo bogatstvo. Još uvijek je znala ubaciti alge u hranu. Annie je provodila više vremena u kući od ostalih i dolazila je ranije iz škole nego one s posla. Zbog toga je Sabrina njoj povjerila ovaj zadatak, a Annie se razbjesnila. - Ne mogu. Ionako mrzim pse. - Nije me briga. Naši psi moraju jesti, a nitko drugi nema vremena. Osim škole ionako nemaš drugih poslova, ako ne računamo što dvaput tjedno ideš do psihijatra. Gđa Shibata će ih stvarno uništiti, a veterinari će nam pojesti gomilu novca. Ti ih zapravo ne mrziš, a oni tebe jako vole, tako da ćeš ih hraniti. Annie se razgnjevila i tjedana dana nije htjela ni čuti o tome. To se razvilo u pravi obračun između nje i najstarije sestre. Naposljetku je Annie naučila kako će koristiti električni otvarač limenki, kako mjericu, i kako će rasporediti hranu u zdjelice različitih veličina. Po povratku kući uz mnogo gunđanja, ona bi im servirala hranu, dodajući i hladne nareske za Juanitu koja je bila jako izbirljiva i nije htjela ni pogledati tvorničku hranu za pse koju su kupovali. Jednom im je skuhala rižu. Bilo je to kad je gđa Shibata opet ubacila alge s posebnim dodatkom japanskog kiselog povrća koje je usmrdjelo cijelu kuću. Tammy ga je nazvala tisućljetnim kiselišem. Zaudaralo je kao da je godinama gnjililo i gotovo je ubilo pse. - Nije moja dužnost hraniti vaše pse - reče Annie ljutito. - Ja nemam psa, i zašto bih to morala raditi? - Zato što sam ja to rekla - zaključi konačno Sabrina, a Tammy doda da joj se to čini malo preoštrim. - U tome i jest stvar - prizna Sabrina. - Ne možemo je tretirati kao invalida. Mislim da treba raditi i druge kućanske poslove. Sabrina je zadužila Annie da nosi poštu do sandučića što češće može i da preuzima odjeću iz kemijske čistionice, jer je ona jedina kod kuće prije nego čistionica zatvori. - Na što ja to sličim? Na katicu za sve? Od čega je umro tvoj zadnji rob? režala je Annie. 175 Danielle Steel

Bitka između njih dvije se nastavila, a Sabrina je uporno postavljala nove zadatke. Zahtijevala je da Annie kupuje hranu, da ide u dućan tehničke opreme po novi fen itd. Njezina je misija bila učiniti Annie neovisnom, a ovo je bio najbolji put ka tom cilju, iako se ponekad mogao činiti okrutnim. Jednom ju je čak i prekorila kad je prosula pseću hranu po podu smočnice i rekla joj da to počisti prije nego se po kući razmnože miševi i štakori. Annie se na to rasplakala i nije razgovarala sa Sabrinom dva dana, ali je uistinu postajala sve neovisnijom i sve sposobnijom za samostalan život. Tammy je morala priznati da je metoda djelotvorna, ali stroga. Candy je najčešće bila na Anninoj strani jer nije razumjela dublje motive takvih postupaka i nazivala je Sabrinu kučkom. Tammy je pak igrala ulogu posrednika. Bez obzira na sve, Annie je opet postala neovisna žena, s vidom ili bez njega. Nije više osjećala strah pred svijetom. Samoposluga, drogerija, tehnička oprema, više nisu bili pojmovi koji su je užasavali. Sada je njezin najveći problem ostao nedostatak društvenog života. Nije imala prijatelja u New Yorku, a bila je previše stidljiva da sama izlazi. Uvijek je bila najpovučenija od sviju sestara, introvertna djevojka koja je sate i sate provodila sama, u skiciranju, crtanju i slikanju. Gubitak vida doveo ju je u još veću izolaciju. Izlazila bi jedino sa sestrama, a one su se dobrano trudile da za to nadu vremena. Ali to nije bilo lako. Candy je vodila lud život u društvu s fotografima, manekenkama, urednicima časopisa i ostalima iz svijeta mode. Većinu tih ljudi Sabrina i Tammy su smatrale neprikladnim društvom, ali oni su pripadali njezinom poslovnom okruženju i bilo je prirodno da s njima provodi vrijeme. Sabrina je po čitav dan radila i željela je biti što više s Chrisom. Preko tjedna nisu mogli izlaziti jer su bili previše umorni. Što se tiče Tammy, ona je bila potpuno zaokupljena poslom koji joj je donosio jednaku količinu kriza kao i onaj u Los Angelesu. Annie dakle, nije imala nikoga tko bi je izveo i uglavnom je ostajala kod kuće. Velika je stvar bila kad bi jednom tjedno izašle sve zajedno na večeru. Znale su da je to premalo za nju, ali drugih mogućnosti nije bilo. Annie je uporno tvrdila da je njoj najljepše kod kuće. Počela je čitati brajicu i provodila je sate sa slušalicama na ušima, slušajući glazbu i sanjareći. Nije to bio nikakav život za djevojku od dvadeset i šest godina. Njoj su trebali ljudi i zabave, mjesta na koja će izlaziti, prijateljice i muškarac njezinog života, ali to se nije događalo i sestre su se bojale da nikada i neće. Nije im to rekla, ali i nju su mučile iste zebnje. Mislila je da je njezin život gotov, kao što je bio slučaj s tatom koji je čamio u Connecticutu plačući za svojom ženom. Sabrina i Tammy su se brinule zbog njih, i željele su im nekako pomoći, ali nisu imale dovoljno vremena. Tammyn život je postao potpuno lud. Pokazalo se da Irving Solomon zapravo želi njoj prepustiti brigu o emisiji, i pustiti je da se sama bakće sa svim problemima. On je pola tjedna provodio na Floridi i odlazio na golf kad god bi mu se prohtjelo. Bio je umoran i želio se što prije povući, ali show je za njega predstavljao zlatnu koku. Kad je Tammy pokušala s njim raspraviti o nekim 176 Sestre

problemima, on ju je otpravio iz ureda i rekao joj da se u svom prošlom poslu susretala s mnogo većim izazovima pa će sigurno riješiti i ove. Imao je u nju potpuno povjerenje. - Kvragu, što se ovdje od mene očekuje? - izjadala se tog dana pomoćnom producentu. - Radim na emisiji u kojoj ljudi jedni druge mlate ispred kamera, a oni je stave u termin kad ide najgledanija stvar na drugom programu. Jedino im je važno kolika je gledanost, i ako je to u redu, nitko ne želi čuti ni za kakve prijedloge. Došla je na ideju da »parove« malo sredi tako da izgledaju barem pristojno i naložila je svom asistentu da se pobrine oko odjeće. - Barem nećemo više gledati njihove tetovaže - izjavila je s olakšanjem. Pokušavala je nekako popraviti emisiju, podići je na malo višu razinu, što je, kako je dobro znala, bio riskantan pokušaj. - Nemoj popravljati ono što se još nije pokvarilo - upozoravao ju je pomoćni producent, ali Tammy je slijedila svoj instinkt, vjerujući da će gledatelji imati bolji odnos i lakšu identifikaciju s osobama koje ne izgledaju poput klošara. Jerry Springer je već bio najbolji u ovoj vrsti posla. Željela je da i njezina emisija izbori svoje mjesto. Zaposlila je dva odlična frizera koja su radila za neku sapunicu da se pobrinu za ženske frizure i da malo srede izgled Desiree Lafayette. Ova se razbjesnila kad je shvatila da Tammy ima nešto protiv njezinog izgleda, ali publici se rezultat svidio. Tammy je za psihologinju nabavila nekoliko lijepih bež kostima i par decentnih svilenih haljina u kojima njezine gigantske sise nisu visjele do koljena, i ona je odjednom počela djelovati kao autoritet na svom polju, a ne kao transvestit. Prije toga je izgledala kao lik iz mjuzikla Cage aux Folles. Nakon samo tri tjedna već su imali dva nova sponzora, jednog proizvođača deterdženta za posuđe, a drugog pelena - sve besprijekorno čedno i konvencionalno. A gledanost je izrazito porasla. Sve to nije otklonilo bezbrojne probleme s parovima. Jedan od muževa je izvadio pištolj i uperio ga prema voditelju kad ga je ovaj nazvao »smrdljivim preljubnikom«. Nakon te izjave tip se dimio sve do kraja snimanja, a čim su se kamere ugasile, skočio je na voditelja, pritisnuo ga uza zid i zabio mu pištolj u trbuh. Nikome nije bilo jasno kako je prošao sigurnosnu provjeru, ali to je bilo to i baš tada se u blizini zatekla i Tammy. - Slažem se s tobom, Jeff - počela je ona mirnim glasom. - Tip je zadnje govno. Ni ja ga ne volim, ali on nije vrijedan tvog odlaska u zatvor. Osim toga vidjelo se u emisiji da te tvoja žena još voli. Zašto bi sve to odbacio? Desiree misli da vas dvoje možete mnogo toga popraviti.

177 Danielle Steel

Tammy se trudila zvučati uvjerljivo i smireno, čak i suosjećajno dok je pokušavala smiriti potencijalnog ubojicu i čekala da se pojavi netko iz osiguranja prije nego i sama dobije metak u glavu. - Stvarno? - reče čovjek, a onda se opet razljuti. - Vi samo tako pričate. Pravite budale od nas. - Nije tako. Publici se sviđate, a gledanost je ovaj tjedan veća nego ikada. Negdje iza kulisa stajala je njegova žena i plakala jer je saznala da je on spavao ne samo s njezinom najboljom prijateljicom, nego i s njezinom sestrom, što je bila novost. Može li se spasiti ovaj odnos? Bolje da se ne spasi. Žena je spavala s njegovim bratom i sa cijelim susjedstvom osim sa psom. Što se Tammy tiče, svi oni bi trebali biti u zatvoru gdje je Jeff ionako već dvaput boravio, i to zbog fizičkog napada. Što ti ljudi uopće rade u ovoj emisiji? Zašto se ona bavi njezinom produkcijom? To su bila prava pitanja. Trebalo je dvadeset minuta da ga smire. U međuvremenu je pozvana policija i oni su ga izveli u lisicama. Događaj je sutradan osvanuo u New York Post-u, što je, naravno, podiglo gledanost. Tammy su neke stvari sad bile posve jasne. To je bila perverzna emisija koja je podilazila najnižim strastima publike. Gledatelji su bili voajeri koji su zavirivali u tajne tuđih odnosa i u njihove spavaće sobe i bili fascinirani onim što bi tamo zatekli. Tammy je uglavnom bilo zlo od svega toga. - Ovo je baš bilo zabavno - rekla je svom asistentu kad se vratila u ured, još uvijek blijeda. - Tko je do vraga, provjeravao te ljude, i gdje su ih uopće našli? Na popisu uvjetno puštenih iz zatvora Attica? Zar ne misliš da bismo morali malčice bolje istražiti prošlost ovih luđaka prije nego ih dovedemo pred kamere? Na sljedećem sastanku producenata digla je veliku dreku zbog ovog događaja i pomoćni producent se silno ispričavao. Voditelj emisije je već jednom bio ranjen. Zbog toga je dobio znatno veći honorar, a njegov se posao smatrao visoko rizičnim. - Što ja ovdje radim? - upita samu sebe dok je odlazila sa sastanka, kad je odjednom zaskoči Desiree. Rekla je da joj se sviđa nova garderoba, ali bi ona voljela da Oscar de la Renta napravi odjeću specijalno za nju. Sviđali su joj se njegovi modeli. Još prije mjesec dana kupovali su joj odjeću na rasprodajama, a sad je zahtijevala da joj Oscar de la Renta kreira haljine. Ovi su ljudi bili definitivno bolesni. - Potrudit ću se, Desi. Samo mislim da ovo možda nije taj tip emisije. Naročito dok njezini sudionici izlaze iz studija s lisičinama na rukama. Dan prije imali su manji incident kad je za vrijeme snimanja žena tresnula svog muža i slomila mu nos. Posvuda je bilo krvi. Publika je urlala od čistog oduševljenja. 178 Sestre

- Sviđa mi se tvoja današnja haljina. - I meni - reče ona sva zadovoljna. - I ona od jučer. Jedino što me je onaj idiot svu uprskao krvlju. Jedino što sam rekla, i to izvan snimanja, da mislim kako je njegova žena lezbijka. Nisam očekivala da će joj to reći ispred kamera. Osim toga, ona mi je povjerila da je tako, samo da to on ne zna. Onda joj je on rekao i ona mu je slomila nos. Zamisli samo - završi Desiree sva smetena. Nadam se da će nekako ukloniti krv s haljine. Upravo je dodala klauzulu svom ugovoru po kojoj može zadržati odjeću sa snimanja. Nikakvo čudo što je željela da joj sada Oscar kreira haljine. I Tammy bi željela garderobu, ali veći dio radnog vremena morala je provoditi u majicama, trapericama i tenisicama. Morala se neometano vrzmati na sve strane, a njezin je posao podrazumijevao vrlo komplicirane manevre. - Ma zamisli ti to - prihvati Tammy, misleći u sebi da je i psihologinja luda. Unatoč svemu tijekom sljedeća dva tjedna dobili su još dva sponzora. Emisija je postala hit, što je bilo nevjerojatno, a još gore je bilo kad je Variety napisao da je ona za sve to zaslužna. Nadala se da će radeći ovu emisiju izbjeći javnost, ali to se nije dogodilo. Počeli su je nazivati stari prijatelji iz L. A.-a i svojski je zafrkavati zbog posla kojega se prihvatila. - Mislio sam da si se vratila da preuzmeš brigu o svojoj sestri - rekao je jedan od njih. - I jesam. - Pa što se onda dogodilo? - Ona ide u školu, a ja se dosađujem. - Znači da se ne dosađuješ radeći ovakvu emisiju? - Ne, ali ću vjerojatno završiti u zatvoru. - Sumnjam u to. Vjerojatno ćeš završiti tako da ćeš upravljati cijelom TV mrežom. Jedva to čekam. Kao najgore od svega, Entertainment Tonight ju je zamolio za intervju baš nakon onog incidenta s pištoljem, a Irving Solomon je inzistirao da pristane. Nastojala je da to bude kratko i dostojanstveno, ali to nije bio lagan pothvat. I, kao kruna svega, narednog dana, voditelj ju je pozvao na večeru. Tip je imao pedeset i pet godina, četiri braka iza sebe, navlake na zubima veličine karamele i jezivu trajnu koju je očito dao napraviti u Meksiku. U mladosti je bio epizodist u sapunicama i bodybuilder. Iz daljine je izgledao pristojno, ali izbliza upravo strašno. Što je najgore, sada je bio jedan od onih ponovnorođenih kršćanskih fundamentalista, što je po njezinom ukusu bilo pretjerano. Voljela je duhovnost u manjim dozama, a on joj je redovito dijelio pamflete o spasenju duše. Možda je i trebala tako nešto s obzirom na stalni rizik da je netko upuca na snimanju. 179 Danielle Steel

- Ja... ovaj... to je tako lijepo od tebe Ed... samo ja imam pravilo da nikad ne izlazim s ljudima s kojima radim. Mislim da nastaju nevolje ako stvar ne ide. - A zašto ne bi išlo? Ja sam sjajan čovjek. Smiješio se od uha do uha. Imao je sedmero djece od četiri žene. Sve ih je izdržavao što je bilo časno i pošteno, ali kao rezultat, vozio je auto star dvadeset godina i živio na četvrtom katu u zgradi bez lifta na West Endu. Otkako je ranjen na snimanju, njegova se financijska situacija znatno poboljšala. Rekao je da se sljedećeg mjeseca seli u bolji kvart. - Mislio sam da bismo mogli na večeru nakon snimanja. Znaš, onako nešto jednostavno. Sad sam na veganskoj kuhinji. - Stvarno? - Pokušavala je izgledati zainteresirano ili barem pristojno. - A koristiš li i klistir? Svaki debil kojeg je srela u L. A.-u redovito se klistirao. To je bio ključni dokaz da tip nije za nju. Nije željela izlaziti s muškarcem čija se privlačnost sastoji od torbe s klistirom. Radije će otići u samostan, a po svemu sudeći, smiješi joj se takva sudbina. Takva se pomisao činila privlačna i u ovom trenutku. - Ne, ne koristim to. Mislim da se time više služe na zapadu. Imam jednog prijatelja koji radi za Match Point. On ne može bez toga. A ti? - Ne, nipošto. Ja sam ovisnica o nezdravoj hrani. Sendviči, čokoladice, itd. Takva sam još od djetinjstva. Klistiri bi za mene bili gubljenje vremena. Šteta. - Izgledao je kao da je žali, onda je rekao tihim glasom: - Jesi li upoznala Isusa, Tammy? Gdje ga je to mogla upoznati? Ispod radnog stola? Na tavanu? Je l’ se ovaj zeza? Je li ga ona stvarno morala »pronaći«? Zar se on ne nalazi posvuda? - Mogla bih reći da jesam - odgovori ona ljubazno. - Religija je za mene važna još od djetinjstva. Nije znala što bi drugo odgovorila, a ovo je bilo barem donekle točno. Kao djevojčica pohađala je katoličku školu, ali nije bila praktična vjernica, iako je sačuvala neki oblik vjere. - Ali, jesi li ti kršćanka? Pogledao ju je prodornim pogledom, a ona je pokušala ne buljiti u njegovu grozno obojenu kosu. Morat će se prisjetiti da i njemu nabavi pristojnog frizera. Nije joj bilo jasno kako do sada nije primijetila užasnu boju njegove kose. Vjerojatno je bila previše Šokirana još gorim kovrčicama. - Ja sam katolkinja - odgovori.

180 Sestre

- To nije ista stvar. Biti kršćanin je mnogo više od toga. To je cjelovit način razmišljanja, postojanja, života. Ne radi se samo o religiji. - Da, mogla bih se s time složiti. Diskretno je pogledavala na sat. Za nekoliko minuta trebao je početi sastanak s predstavnicima TV mreže. Radilo se o mogućem štrajku. To je bila veoma važna stvar i nije htjela zakasniti. - Mislim da ćemo o tome razgovarati drugi put. Za četiri minute moram biti na sastanku. - Da, naravno. Što ćemo, dakle, s večerom? Tu u blizini nalazi se sjajan veganski restoran. Možeš li večeras? - Ja... ovaj... ne... rekla sam ti za moja pravila. Ne izlazim sa suradnicima. To nikada nisam prekršila. Osim toga, moram ići kući i pobrinuti se za moju sestru. - Je li bolesna? - upita je zabrinuto. Tammy je unaprijed mrzila sebe zbog onoga što će reći, ali to je možda bio jedini način da ga se riješi. Nijemo se ispričavajući Annie, pogleda ga s bolnim izrazom u očima. - Ona je slijepa. Ne volim izlaziti i ostavljati je samu kod kuće. - O, tako mi je žao... Nisam ni slutio... naravno. Kako si ti sveta osoba! Živite li zajedno? - Da. Nesreća se dogodila prošle godine, a njoj je samo dvadeset i šest. Bilo je doista jadno iskoristiti sestrin hendikep na tako besraman način, ali nužda ju je na to natjerala. Bila je spremna izmisliti i umiruću baku, ako je potrebno. - Molit ću za nju - reče tronutim glasom - a i za tebe. - Hvala ti, Ed - odgovori ona ozbiljno i otrči na sastanak. On je vjerojatno bio drago stvorenje, samo krajnje neprivlačan i dosadan. Upravo takvi su bili njezina specijalnost. Bez obzira o kojem se dijelu zemlje radilo, to su bili jedini muškarci koji su je zvali na sastanak. Te večeri dok je prala posuđe zajedno sa sestrama, ispričala im je što se dogodilo. I Annie je pomagala pri poslu, stavljajući posuđe u perilicu. Sabrina je provjerila ima li hrane u psećim posudama, a onda ih je Annie nahranila. Tužila se da je Sabrina tretira kao Pepeljugu, što ona nije htjela niti komentirati. Tammy ih je nasmijala do suza pričajući o svojoj ,,romansi“ s Edom. - Vidite o čemu sam vam govorila. Mene zovu samo takvi tipovi. Čudovišni zubi, trajna, veganska prehrana, a u L. A.-u još i klistir. Kunem vam se da godinama nisam imala čvenk s normalnim muškarcem. Nisam više sigurna niti kako izgledaju. 181 Danielle Steel

- Ni ja ne znam kako izgledaju - dometnu Candy. - Svi muškarci s kojima ja imam posla su ili biseksualni ili gej. Vole žene, ali mnogo više vole dečke. Ja uopće ne viđam strejt muškarce. Annie je šutjela. Osjećala se potpuno izvan te priče. Da je situacija bila normalna, ona bi nakon prekida s Charlijem kad-tad nastavila viđati druge muškarce. Sada je bila uvjerena da je s tim zauvijek gotovo. Jedini muškarac s kojim je posljednjih mjeseci razgovarala bio je Baxter, njezin prijatelj iz škole. Njegov ljubavni život bio je mnogo sretniji od njezinog. Imao je dečka. Vjerovala je da se tako nešto njoj ne može dogoditi. - Jedina u obitelji koja se ne može potužiti je Sabrina - zaključi Candy. Chris je jedini normalan muškarac kojeg poznajem. - Da, tako je - složi se Tammy. - Normalan i drag, a to je nepogrešiva kombinacija. Kada ja sretnem nekog normalnog, ili nekog tko barem tako izgleda, na kraju ispadne ili zadnje govno, ili oženjen. Mislim da ću uskoro početi izlaziti sa gostima svoje emisije. Ispričala im je incident koji se dogodio to jutro, a Sabrina je zabrinuto vrtjela glavom. Još uvijek nije mogla vjerovati da je Tammy prihvatila takav posao. Odlazak iz Los Angelesa bio je za nju ogromna žrtva. Nikada se nije tužila zbog toga, ali sve su bile svjesne koliko joj je teško. Serija na kojoj je prije radila bila je nešto neusporedivo kvalitetnije. Umjesto vrhunskog posla sada je radila u cirkusu. Nije se jadala i dobro se nosila s novom situacijom, sretna što je uopće našla posao. Naposljetku, izvršni producent, Irving Solomon, bio je veoma ugodan suradnik. Sljedećeg dana još jedan ju je muškarac pozvao na večeru. Za razliku od Eda, ovaj je bio iznimno privlačan, ali oženjen. Očito je varao svoju ženu iako je objašnjavao da je njihov brak otvorenog tipa. - Vaša žena može tolerirati takvo ponašanje - ogorčeno je komentirala Tammy. - Ja to nikako ne mogu. Hvala lijepa, ali to nije moj stil. Umjesto da bude polaskana njegovom ponudom, osjećala se duboko uvrijeđenom i glatko ga je odbila. Uvijek kada bi je neki oženjen muškarac pozvao na sastanak osjećala se poput jeftine kurve, s kojom se takvi žele samo zabaviti a onda se vratiti kući svojim ženama. Ako ikada uspije ostvariti vezu s nekim muškarcem, u što više nije vjerovala, biti će to samo njezin muškarac, a ne netko koga je posudila ili ukrala drugoj ženi. Tek je navršila tridesetu, i još uvijek nije osjećala paniku. Za Sabrinin trideset i peti rođendan, Chris i ona su otputovali na nekoliko dana. Tom prilikom joj je darovao prekrasnu zlatnu Cartierovu narukvicu koju više nije skidala s ruke. Njihov odnos je još uvijek bio dobar, iako su nekada provodili mnogo više vremena zajedno. Redovito ga je podsjećala da će ovo trajati samo ovu godinu, dok se Annie ne prilagodi, a on se vrlo rijetko žalio. 182 Sestre

Jedina stvar koja mu je povremeno išla na živce bilo je Candyno ponašanje. Šetala se polugola po kući, potpuno nesvjesna da se u blizini nalazi muškarac. Toliko mnogo ljudi ju je vidjelo golu ili barem bez grudnjaka da na to više nije obraćala pozornost. Ali on jest. Iako je jako volio pse, čopor koji je sada vladao kućom, bio je uistinu previše za njega. Pored toga nedostajala im je privatnost jer je Tammyna soba bila odmah do njihove. Jedini događaj koji ih je sve uznemirio bila je Candyna nova veza. Početkom studenog vratila se sa trodnevnog snimanja na Havajima. Sabrina je već ponešto čula o tom čovjeku. Tammy nije imala pojma o kome se radi a Annie je rekla da ima nekakav neugodan osjećaj. Ali, s obzirom da ga nije mogla vidjeti, nije jasno odredila o čemu se radi. Rekla je da joj zvuči lažno, kao Leslie Thompson kad je posjetila tatu s onom svojom pitom. Neka vrsta konvencionalne uljudnosti i odbojne nadmenosti. Predstavljao se kao Principe Marcello di Stromboli, talijanski princ, i govorio je s akcentom. Sve to nije zvučalo realno, a sestre su bile prilično šokirane kad su saznale da ima četrdeset i četiri godine. Candy im je ispričala da ga je susrela u Parizu na Valentinovoj zabavi. Poznavala je manekenku koja je prije hodala s njim, a ona joj je rekla da se radi o vrlo dragom čovjeku. Izvodio ju je na najluđa mjesta u New Yorku i zajedno su posjećivali sve važnije partyje. Odmah su osvanuli na naslovnicama svih tabloida, a kad ju je Sabrina htjela malo podrobnije ispitati o novoj vezi, kratko je odgovorila da se sjajno provodi. - Budi oprezna - upozoravala ju je Sabrina. - To je čovjek u zrelim godinama. Takvi muškarci znaju vrebati na mlade djevojke. Ne odlazi s njime bilo kuda jer bi možda mogla upasti u nevolje. Sabrina se osjećala kao kakva kvočka, a njezina mlađa sestra se slatko smijala. - Nisam takva glupača. Navršila sam dvadeset i jednu godinu, a živim sama od svoje devetnaeste. Susrela sam mnogo ljudi kao što je on. Neki su bili i mnogo stariji. I, što s tim? - Što on očekuje, po tvom mišljenju? - upita Sabrina Tammy nekoliko dana poslije. Candy i njezin novi dečko su u posljednjih par tjedana postali glavna tema tabloida. Naravno, nije se moglo poreći da je Candy jedna od najpoznatijih manekenki, a on viđeni pripadnik otmjenih krugova. Majka mu je bila slavna talijanska glumica. A kao najvažnije, imao je titulu. U visokom društvu je vladala velika potražnja za prinčevima, i zbog titula su se opraštali mnogi grijesi. Nekoliko puta je došao po Candy i ponašao se prema sestrama kao da su sluškinje. Nije se udostojao niti obratiti Annie jer se ona nije mogla diviti njegovoj zapanjujućoj ljepoti. Uistinu, izgled mu je bio fascinantan. Bio je to aristokratski profinjen muškarac s besprijekorno europskim stilom odijevanja. Nosio je lijepa talijanska odijela, savršeno uštirkane košulje, 183 Danielle Steel

manšete od safira, zlatni prsten s obiteljskim grbom i cipele ručne izrade. On i Candy izgledali su kao filmske zvijezde. - Ne misliš valjda da je to nešto ozbiljno? - upita Sabrina Tammy jedne večeri nakon što im je sestra otišla na zabavu u iznajmljenoj Bentley limuzini. Candy je te večeri nosila srebrnastosivu svilenu haljinu i cipele slične boje. Izgledala je kao mlada kraljica. - Ni slučajno - odgovori Tammy prilično mirno. - Vidjela sam mnogo takvih ljudi u svijetu filma. Nabacuju se poznatim glumicama i manekenkama kao što je Candy. Traže samo dodatni ukras za vlastitu narcisoidnost. Candy ga ne zanima ništa više nego vlastite cipele. - Rekla mi je da je želi sačekati sljedećeg tjedna u Parizu nakon snimanja. - Možda i hoće, ali to sve skupa neće trajati dugo. Uskoro će se zainteresirati za neku važniju. Tipovi kao što je on brzo dolaze i prolaze. - Nadam se da će ovaj proći što brže. Ima nešto oko tog tipa što me čini nervoznom. Candy je tako neiskusna i naivna. Može ona biti jedna od najpoznatijih manekenki na svijetu, ali ispod sve te krasote i glamura, ona je obična mala djevojčica. - Imaš pravo - složi se Tammy. - Ali ona ima nas. Ako ništa drugo, zna da smo tu negdje, i da kao roditelji, bdijemo nad njoj. - Mislim da on uopće ne obraća pozornost na nas - nastavi Sabrina još uvijek zabrinuta. - On je slatkorječiv, i trenutačno ima veći utjecaj na nju od nas. Mi u njegovom svijetu ne predstavljamo ništa. - Mislim da se Candy zna nositi s tim - doda Tammy. - Već je vidjela mnogo muškaraca kao što je on. - Ja se s takvima ne bih znala nositi - nasmiješi se Sabrina. Chris je bio svjetlosnim godinama udaljen od bilo kakvog talijanskog princa, ali bez obzira na to, daleko bolji čovjek. Bio je osoba koju su krasile visoke moralne vrijednosti i integritet. Sabrinin instinkt govorio je da je Marcello posve drukčiji. Bilo je to lako zaključiti. Candy je smatrala da je on fantastičan, iako su sestre tvrdile da je prestar za nju. Kad se vratila iz Pariza, pričala im je kako se divno provela. Vodio ju je na bezbrojne zabave, uključujući i bal u Versaillesu, i predstavio ju je čitavom Parizu. Svi ljudi koje je poznavao, imali su neku titulu. Taj čovjek ju je očarao više nego što se sviđalo Sabrini, i ona je izgledala još mršavija nego prije. Kad joj je Sabrina to spomenula, Candy se opravdavala napornim radom. Unatoč tomu, Sabrina je nazvala njezinog psihijatra. Liječnik nije ništa komentirao, ali je zahvalio Sabrini na pozivu. Sljedeći tjedan slavio se Dan zahvalnosti, i svi zajedno otišli su u posjet ocu u Connecticut. I on je izgledao mršaviji. Tammy ga je zabrinuto upitala osjeća 184 Sestre

li se dobro. Rekao je da se osjeća izvrsno, ali one su uočile koliko je šutljiv i usamljen. Bio je tako sretan što ih vidi. Predložio je da pregledaju majčinu odjeću i uzmu sve što im se sviđa. Ostatak će dati dobrotvornim ustanovama. Bio je to težak čin, ali on je čvrsto odlučio napraviti to upravo sada. Uz pomoć sestara, i Annie je izabrala odjeću za sebe. Uvijek je voljela majčine kašmirske veste pastelnih boja koje su joj savršeno pristajale uz boju kose. - Kako izgledam? - upitala ih je. - Sličim li mami? Tammyne oči se ispune suzama. - Da, jako. I Tammy je bila nalik na majku, iako je njezina crvena kosa bila svjetlija i mnogo duža. U svakom slučaju, sličnost između dvije sestre i njihove majke bila je veoma uočljiva. Proveli su miran opušten vikend, bez naročitih planova. Djevojke su same ispekle puricu i zabavljale se pripravljanjem nadjeva. I Annie im je pomagala. Chris je za blagdan bio s njima, a sljedeći dan je otišao u Vermont s prijateljima na skijanje. Sabrina je željela ostati sa sestrama i ocem. Bio je to obiteljski vikend, što je za sve njih bilo od velike važnosti, naročito ove godine. Upravo te subote Tammy je u prostoriji iza kuhinje, gdje je majka obično aranžirala cvijeće, naišla na par ženskih tenisica. Po njezinoj procjeni bio je to broj 39, a mama je nosila najviše 37. U svakom slučaju, nisu pripadale ni jednoj od njih. Kućna pomoćnica je također nosila mali broj. - Čije je ovo, tata? - upita ga Tammy nakon što je složila majčinu odjeću. Ovo nisu mamine tenisice. - Jesi li sigurna? - izusti on zbunjeno, a Tammy se nasmije. - Jesam, ako u međuvremenu nisu narasle tri broja. Mogu li ih baciti? - Zašto ih ne ostaviš tamo gdje si ih našla? Možda će netko doći po njih. Bio je zaokupljen nekakvim poslom i okrenut leđima tako da mu nije mogla vidjeti lice. - Tko na primjer? - upita ona, sada već prilično znatiželjna, a onda odluči biti još izravnija. Nešto joj je palo na pamet. - Ne izlaziš valjda s nekom ženom, je li, tata? Okrenuo se naglo kao da ga je udarila i pogledao u nju. - Zašto me to pitaš? - Samo mi je palo na pamet. Ovo s tenisicama mi je izgledalo malo čudno. Imao je, dakako, pravo izlaziti s kim hoće. Bio je slobodan čovjek, ali činilo joj se da je još prerano. Majka je bila mrtva jedva pet mjeseci. 185 Danielle Steel

- Prije par tjedana pozvao sam neke prijatelje na ručak. Netko od njih je valjda ostavio te tenisice. Nazvat ću ih. Nije odgovorio na njezino pitanje, a ona nije željela inzistirati. Toplo se nadala da se ne radi o Leslie Thompson. Ovaj tjedan im nije donijela nikakve pite, i u kući nije bilo drugih znakova ženske nazočnosti. Spomenula je ovu stvar sestrama dok su se vraćale kući. Krenule su u rano nedjeljno jutro kako bi izbjegle prometnu gužvu. - Prestani ga uhoditi - prekori je Candy. - Ima pravo raditi što želi. Odrastao je čovjek. - Bilo bi mi grozno da ga vidim u kandžama kakve namiguše samo zato što se osjeća usamljenim. Muškarci znaju nekad raditi takve gluposti - odgovori Sabrina s iskrenom zabrinutošću. Izgledao je tako ranjiv. Ovog ljeta imao je uza se barem svoje kćeri. U posljednje vrijeme su ga veoma rijetko posjećivale iako su namjeravale provesti Božić s njim. I ovi blagdani protekli su u ugodnoj atmosferi unatoč bolnom osjećaju praznine zbog gubitka majke. Ta bol bi uvijek postajala snažnija u prazničnim danima. - Mislim da je tata previše pametan da postane plijen kakve sponzoruše pokuša ih umiriti Tammy. Imala je mnogo povjerenja u oca. - Nadam se da si u pravu - reče Sabrina. Čim su stigle kući, Candy se počela oblačiti za izlazak. - Kamo ideš? - Tammy je iznenađeno pogleda. - Marcello me pozvao na zabavu. Spomenula je nekoliko poznatih osoba koje su se često pojavljivale u novinama i zaneseno se smiješila. - Vodite jako glamurozan život, princezo - bockala ju je Tammy. - Još nisam princeza - uzvrati joj istim tonom. Ipak, u društvu s Marcellom osjećala se upravo tako, i iako to nije govorila sestrama, on je bio nevjerojatan u krevetu. Nekoliko puta su uzeli ecstasy, uz koji je seks bio još žešći. Znala je da je on ponekad uzimao i kokain, iako mu to nije trebalo. Koristio je i viagru da bi održao erekciju i mogao voditi ljubav čitave noći. Potpuno ju je očarao i počela je vjerovati da je zaljubljena u njega. Tu i tamo napomenuo bi štogod o vjenčanju. Bila je, dakako, previše mlada, ali za par godina... možda... natuknuo je da bi htio i djecu. No u ovom trenutku najviše ih je veselio seks. Namjeravala je te noći ostati kod njega, i pri izlasku iz kuće, napomenula je to neobaveznim tonom. Otići će prvo do njega i tamo ostaviti svoju torbu. Pitala se hoće li nakon toga uopće odlaziti na zabavu. Ponekad bi krenuli prema izlaznim vratima i umjesto na zabavi završili na krevetu ili čak na podu. U takvim prilikama nije se žalila. 186 Sestre

- Možda noćas neću doći kući - nejasno je promrmljala otvarajući vrata. - Hej, čekaj trenutak! - glasno će Sabrina. - O čemu se radi? Gdje ćeš biti? - Kod Marcella - odgovori Candy bezbrižno. Imala je dvadeset i jednu godinu, dvije je godine živjela samostalno i njezine sestre nisu imale pravo određivati što ona smije a što ne smije. One su to dobro znale, iako su neprekidno brinule zbog nje. - Pazi na sebe - reče Sabrina i poljubi je u obraz. - A gdje on stanuje? - Ima stan u sedamdeset i devetoj ulici. Da vidiš samo koliko umjetničkih djela! Sabrina zaželi reći da ga takve stvari ne čine dobrim čovjekom, ali se uzdrži. Candy je na sebi imala posve kratku kožnu suknjicu i visoke crne kožne čizme. Izgledala je nevjerojatno u svom uskom kašmirskom puloveru i sivom kaputiću od nerca. - Izgledaš upravo fantastično - zadivljeno će Sabrina. Bila je tako lijepa djevojka. - A gdje to u sedamdeset devetoj? Pitam te u slučaju da se nešto dogodi. Bolje da znamo gdje si. Mobiteli ponekad ne rade. - Ništa se neće dogoditi. Živciralo ju je kad se Sabrina ponašala kao majka, a ne kao sestra, ali bila joj je spremna oprostiti. - Na broju 141. I da vam nije palo na pamet da navraćate! - Nećemo - obeća Sabrina, i Candy otiđe. Te večeri se vratio i Chris i oni su se povukli u Sabrininu sobu. Cijelu večer su proveli razgovarajući, mazeći se i gledajući televiziju. Ostao je spavati te noći a Tammy je otišla u Candynu sobu, tako da su imali čitav kat za sebe. Prije nego je otišla na spavanje, provirila je u Anninu sobu. Ona je upravo vježbala pisanje na brajici. - Kako ide? - Pa, dosta dobro. Izgledala je frustrirano, ali barem se trudila. Sve u svemu, dobro je napredovala. Sestre su se složile da su blagdanski dani dobro prošli, čak i ako majka više nije bila tu.

187 Danielle Steel

DVADESET PRVO POGLAVLJE

U

ponedjeljak, nakon Dana zahvalnosti, život se nastavio uobičajenim ritmom. Sabrina i Chris su zajedno otišli na posao, a Tammy je odjurila na još jedan važan sastanak. Annie je taksijem otišla u školu. Namjeravala je uskoro početi koristiti autobus, ali još uvijek nije bila spremna. Već tri mjeseca je pohađala školu Parker. Tog jutra stvari su bile malo kompliciranije jer je po noći sniježilo i put je bio klizav. Pred ulazom u školu poskliznula se, i ovaj put je pala na stražnjicu umjesto na koljena. Ali za razliku od prošlog puta, kada je bila na rubu suza, sada se samo smijala. Pozdravila je Baxtera, a on je odmah potom začuo zvuk udarca o tlo. - Što se dogodilo? - upitao je prestrašen. Njezin glas je dolazio negdje odozdo. Smijala se. - Sjedim na guzici. Pala sam. - Opet? Koja si ti trapavica! Oboje su se smijali a ona je u jednom trenutku osjetila nečiju ruku pod mišicom. - Nema klizanja ispred škole, gospođice Adams - rekao je netko šaljivim tonom. - To možete raditi u Central Parku. Kad je ustala shvatila je da su joj hlače potpuno mokre. Nije sa sobom imala presvlaku. A onda je prepoznala glas. Bio je to Brad Parker, ravnatelj škole. Nije ga srela još od onog dana. Baxter je čuo kako razgovaraju, a kako su već kasnili, rekao joj je da će se vidjeti u razredu i da požuri. - Izgleda da ste vas dvoje prijatelji - primijeti Brad ljubazno, dok ju je, držeći je pod ruku, uvodio u zgradu. Staza je bila potpuno zaleđena. Ove godine je snijeg pao veoma rano. Kad bi se to dogodilo, uvijek bi dolazilo do nezgoda ovakve vrste, iako su se potrudili raščistiti prilaz što je prije moguće. - On je sjajan dečko - pohvali ona Baxtera. - Oboje smo umjetnici i doživjeli smo nesreću ove godine. Čini se da imamo mnogo toga zajedničkog. - Moja majka je bila umjetnica - doda Brad Parker oduševljeno. - Doduše, slikanje je bilo njezin hobi. Bila je balerina u pariškom baletu. U dvadesetoj je godini doživjela nesreću, i tako okončala obje karijere. Ali umjesto toga, uspjela je napraviti neke divne stvari. - A što je radila? - upita Annie.

188 Sestre

Bilo je zastrašujuće koliko je života uništeno ili izgubljeno u prometnim nezgodama. U školi je srela više takvih osoba, a neki su od njih bili i umjetnici poput nje. Od osam stotina učenika mogle su se čuti bezbrojne priče. - Poučavala je ples i u tome je bila veoma dobra. Kad je imala trideset srela je mog oca, ali nastavila je poučavati i nakon vjenčanja. Bila je jako zahtjevna nasmijao se. - Moj otac je bio slijep od rođenja, a čak je i njega uspjela naučiti plesu. Uvijek je željela osnovati školu poput ove. Ja sam nakon njezine smrti ostvario taj san. I ovdje imamo tečajeve plesa. Uče se društveni plesovi, ali i balet. Možete pokušati ako želite. - Ne ako ćete vi gledati - izleti se Annie. - Učenici koji pohađaju tečaj, veoma su zadovoljni - nastavi on ne obazirući se na njezinu primjedbu. Primijetio je da dodiruje svoje mokre traperice. Pitala se treba li ići kući i promijeniti se. - Baš sam vam htio reći, ovdje u školi imamo garderobu s odjećom koja služi upravo za ovakve slučajeve. Znate li gdje se nalazi? Ona odmahnu glavom. - Ja ću vam pokazati. Osjećat ćete se veoma loše u tim mokrim trapericama doda ljubazno. Imao je blag, umirujući glas, prožet izvjesnom dozom humora. Činilo se kao da iza svake njegove riječi lebdi sakriveni smiješak. Zvučao je kao sretan i drag čovjek, zaključila je Annie. I to na pomalo očinski način. Upitala se koliko bi mu moglo biti godina. Imala je osjećaj da nije mlad, ali nije ga smjela pitati. Odveo ju je na kat u prostoriju prepunu naslagane odjeće. Dodao joj je par traperica. - Mislim da bi vam ovo moglo odgovarati. Tamo u kutu je prostor za presvlačenje sa zavjesom. Tamo ih možete isprobati. Ja ću vas ovdje pričekati. Ako vam ne pristaju, pronaći ćemo nešto drugo. Odjenula je hlače osjetivši se pomalo nelagodno. Bile su povelike, ali suhe. Izašla je osjećajući se kao kakvo siroče, a on se nasmijao. - Mogu li vam zavrnuti nogavice? Bojim se da ćete se zaplesti ako to ne napravim. - Naravno - reče ona, još uvijek osjećajući nelagodu. Popravio joj je hlače, i sada su bile udobnije. - Hvala vam. Bili ste u pravu. Moje traperice su potpuno mokre. Mislila sam otići kući za vrijeme ručka i presvući se. - Do tada bi ste navukli prehladu - doda on, a ona se nasmije. - Zvučite baš kao moja sestra. Ona je uvijek u strahu hoću li se ozlijediti, pasti ili se razboljeti. Ponaša se kao majka. - To i nije tako loše. Svi mi trebamo mamu ponekad. Meni još uvijek nedostaje moja, a prošlo je već dvadeset godina otkako je umrla. Annie progovori tihim glasom: - Moja majka je poginula u srpnju. 189 Danielle Steel

- Žao mi je - reče on iskreno. - To je veoma bolno. - Da, uistinu je bilo bolno - prizna Annie. Sljedeći Božić bit će sigurno težak za sve. Bila je sretna što je Dan zahvalnosti prošao tako dobro. Ali strepile su kako će izgledati Božić bez majke. - Ja sam u istom danu izgubio oba roditelja - objasni on dok ju je vodio prema učionici. - U zrakoplovnoj nesreći. Čovjek odraste veoma brzo kada shvati da između njega i velikog svijeta nema više nikoga. - Nikad nisam razmišljala na takav način - odvrati ona zamišljeno. - Ali možda ste u pravu. Ja još uvijek imam tatu. Ušla je u učionicu. To jutro vježbali su brajicu, a popodne je bilo rezervirano za satove kuhanja. Učit će kako se priprema mesna štruca, koju je mrzila, ali Baxter će biti na istom satu i znala je da će od svega napraviti dobru Šalu. Već je naučila peći kolače i pripremiti piletinu. Isprobala je nove vještine kod kuće, na opće oduševljenje obitelji. - Hvala vam za odjeću. Vratit ću je sutra. - Kad god hoćete - odgovori on ljubazno. - Zelini vam ugodan dan, Annie. Sjela je na svoje mjesto, a Baxter ju je smjesta počeo nemilo provocirati. Sad ti upravitelj škole nosi knjige, je li? - Začepi - zahihoće. - Pokazao mi je gdje mogu naći suhe hlače. - Je li ti pomogao pri oblačenju? - Hoćeš li prestati? Nije. Samo mi je zavrnuo nogavice. Baxter tiho zazviždi. Nastavio ju je zafrkavati čitavo jutro. - Usput da ti kažem, čuo sam da je zgodan. - Ja mislim da je star - doda Annie s uvjerenjem. Brad Parker joj se nije nabacivao. Bio je samo ljubazan i ponašao se kako priliči ravnatelju škole. Osim toga, nisam primijetila da si mi ti pomogao podići dupe s poda kad sam pala. - Nisam ni mogao - odgovori Baxter jednostavno. - Ja sam slijep, budalice. - Nemoj me, molim te, zvati budalice! Ponašali su se poput dvanaestogodišnje djece. Nastavnik ih je morao opomenuti, i nakon kraće tišine, Baxter je dodao: - Mislim da ima trideset osam ili trideset devet godina. - Tko? - Bila je koncentrirana na domaću zadaću i bijesno je ustanovila da je pogriješila barem polovinu znakova. Bilo je mnogo teže nego što je očekivala. - Gospodin Parker. Mislim da ima trideset devet godina. 190 Sestre

- Kako to znaš? Zvučala je iznenađeno. - Ja znam sve. Razveden je i nema djece. - Pa što onda? Što bi to trebalo značiti? - Možda mu se sviđaš. Ti njega ne vidiš, ali on vidi tebe. Tri osobe su mi rekle da si prekrasna. - Te osobe ti lažu. Imam tri glave i dvostruki podvojak na svakoj od njih. I ne, ne sviđam mu se. On je samo ljubazan. - Između žena i muškaraca nema ljubaznosti. Ili si zainteresiran ili nisi. Možda on jest. - Nema veze sve ako i jest tako - odgovori Annie odlučno. - Trideset devet je previše. Meni je samo dvadeset šest. - Da, to je istina - složi se trezveno Baxter. - U pravu si, prestar je. Nakon tog zaključka, oboje se bace na posao, pokušavajući ovladati tajnama brajice. Kada se Annie te večeri vratila iz škole, starije su sestre još bile na poslu, a nije se vratila ni Candy. Gospođa Shibata je upravo bila pred odlaskom. Annie je nahranila pse i odmah se bacila na učenje. Tammy je stigla oko sedam sati. Čim je prešla prag duboko je uzdahnula, izula čizme i potužila se koliko je iscrpljena. Upitala je Annie kako je bilo u školi. - Posve dobro. Nije joj htjela reći ništa o tome kako je pala. Sestre su se previše brinule zbog takvih stvari. Odmah su zamišljale kako će razbiti glavu. Istina, nakon operacije na mozgu, morala se čuvati jačih udaraca. No ovaj put je nabila samo stražnjicu. Nakon pola sata stigla je i Sabrina i upitala je li netko vidio Candy. Ona ju je to popodne više puta nazvala i svaki put je odgovorila telefonska sekretarica. - Vjerojatno radi - reče nehajno Tammy, dok su se služile večerom. Naposljetku, ona nije bila beba, iako su je takvom držali. Bila je mlada žena sa zavidnom karijerom. - Je li ti rekla što će danas raditi? - upita ona Annie, na što ova odmahnu glavom a onda se prisjeti. - Rekla je da snima nekakvu reklamu danas popodne. Trebala je jutros doći kući i uzeti neke stvari. Obično je sa sobom nosila torbu sa šminkom i drugim potrepštinama. - Je li bila kod kuće? - upita Sabrina, a Annie je podsjeti da je ona čitav dan bila u školi i da nema pojma. - Pogledat ću - reče Sabrina i otiđe na kat do Candyne sobe. Radna torba, veliki Hermes od tamnocrvene krokodilske kože još uvijek je bila na krevetu. U njoj je ponekad nosila i psa. Ali Zoe je čitav dan bila u kući s drugim psima. 191 Danielle Steel

Sabrina se počela pomalo brinuti. Pitala se treba li nazvati Candynu agenciju da provjeri gdje je ona, ali se nije željela ponašati kao istražitelj. Candy bi se mogla razgnjeviti, čak i ako su Sabrinine namjere dobre. No ona je samo brinula za svoju malu sestricu. - Dakle? - upita Tammy kad se Sabrina vratila u kuhinju. Sve su sada bile dolje osim Candy koja se još uvijek nije pojavila. - Stvari su joj u sobi - reče Sabrina sa zabrinutim izrazom. Nazvale su je još nekoliko puta nakon večere, ali nitko nije odgovarao. Mobitel je očito bio isključen. Sabrini je bilo žao što nije pitala za Marcellov broj, ali, nažalost, imala je samo adresu. Nije mogla tek tako banuti na vrata i pitati gdje je njezina sestra. Candy bi poludjela od bijesa. Barem je živio u pristojnom kvartu, ako to išta znači. Došla je ponoć i one još uvijek nisu imale nikakvih vijesti. Tammy i Sabrina su bile na nogama, a Annie je otišla u krevet. - Mrzim biti roditelj - potuži se Sabrina Tammy. - Do ludila sam zabrinuta. Iako Tammy nije htjela priznati, i ona je počela osjećati strah. Nije bilo slično Candy da tek tako nestane i ne javlja se. Nisu znale što valja napraviti. U jednom trenutku Tammy se prisjetila da postoji broj u Candynoj agenciji, neka vrsta vruće linije, koji se može nazvati u svako doba ako neka od manekenki ima probleme. Neke od tih djevojaka bile su veoma mlade, dolazile su iz drugih gradova ili zemalja i trebala im je pomoć i savjet. Tammy je potražila broj u Candynom adresaru i pronašla ga. Nazvala je, uspostavila vezu sa službujućom osobom, i zamolila da je spoje sa Šeficom agencije ako je to ikako moguće. Nakon dvije minute javio se pospani glas. Bila je to sama Marlene Wiessman. Tammy se ispričala što naziva tako kasno, ali objasnila je da je veoma zabrinuta zbog svoje sestre, Candy Adams. Nije došla kući još od prošle noći, a one nisu imale nikakvih vijesti od nje otkako je izašla s prijateljem. Marlene Weissman je zvučala zabrinuto. - Nije se uopće pojavila na jučerašnjem snimanju. Tako nešto nikada nije napravila. S kim je to izašla prošle večeri? - S muškarcem s kojim izlazi u posljednje vrijeme. Zove se Marcello di Stromboli, nekakav talijanski princ, mnogo stariji od nje. Išli su na zabavu negdje na Petoj aveniji. Marlene je sada bila potpuno budna. Govorila je brzo i razgovijetno. - Taj čovjek je lažljivac i propalica. Ima nešto novca i uglavnom vreba manekenke. Već je imao problema sa zakonom, jer je premlatio dvije moje djevojke. Nisam imala pojma da još izlazi s Candy, inače bih bila razgovarala s njom. On se obično zanima za još mlađe djevojke. - Bili su u novinama više puta - reče Tammy, osjećajući slabost u nogama.

192 Sestre

- Znam. Samo sam mislila da je u međuvremenu krenuo dalje. Obično tako radi. Znate li gdje stanuje? - Dala nam je njegovu adresu. Izdiktirala je adresu Marlene. - Srest ćemo se tamo za dvadeset minuta. Bit će najbolje da uđemo u taj stan. Možda je još uvijek drži tamo drogiranu ili štogod gore. Imate li dečka ili muža? - upita odjednom. - Moja sestra ima dečka - reče Tammy. - Povedite ga. Ako nas ne pusti unutra, pozvat ćemo policiju. Ne volim tog tipa, donosi teške nevolje. Bilo je to nešto što nikako nisu željele čuti. Hvala Bogu što su je nazvale. Sabrina je nazvala Chrisa i probudila ga. Objasnila je što se dogodilo, a on je rekao da će ih pokupiti taksijem za desetak minuta. Tammy nije bila sigurna trebaju li reći Annie da odlaze iz kuće. Ona je čvrsto spavala i po svoj prilici neće se buditi za njihove odsutnosti. Umotale su se u tople bunde i navukle čizme. Kada je Chris došao po njih već je gadno sniježilo. Rekao je kako je bila velika sreća pronaći taksi u dvanaest i trideset usred snježne noći. Za desetak minuta stigli su do Marcellove zgrade i teturajući po zaleđenoj cesti dokopali se ulaza. Tamo ih je već čekala Marlene u bundi od nerca i trapericama. Bila je to privlačna sjedokosa žena baršunastog glasa u kasnim pedesetima. Autoritativnim tonom obratila se vrataru i rekla da ih princ već očekuje. Bila je toliko uvjerljiva da je vratar, uz dodatnu pomoć novčanice od sto dolara, otvorio vrata i pustio ih unutra. Rekao im je da otiđu do apartmana 5E. Dok su se uspinjali dizalom, Tammy je mogla čuti vlastito srce kako lupa. S povjerenjem je gledala u stariju ženu kose spletene u šinjon i elegantnoj bundi od nerca. - Ovo mi se nimalo ne sviđa - reče ona tiho, a ostali se slože. - Ni nama - doda Sabrina, držeći čvrsto Chrisa za ruku. On je još uvijek bio napola uspavan i nije mu bilo posve jasno što se događa i što očekuju da će naći. Činilo mu se očitim da se Candy nalazi tu, da je tu i željela biti, i da bi se mogla razbjesniti kad ugleda četiri uljeza koji je dolaze spasiti. Naročito ako ona ne želi biti spašena. Štogod da se dogodi bit će to interesantna scena. Kad su došli do apartmana 5E, Marlene je šaptom naložila Chrisu da se predstavi kao policajac. Nije bio oduševljen takvim prijedlogom. Bojao se da bi zbog takvog postupka svi mogli odgovarati. - Ja sam odvjetnik. Nisam siguran da bih trebao napraviti takvo što odgovori on nesigurno. - Mogao bih biti optužen zbog lažnog predstavljanja.

193 Danielle Steel

- Ovaj bi mogao biti optužen zbog mnogo gorih stvari. Napravite tako naredi mu ona odlučnim glasom. Osjećajući se glupavo, Chris pozvoni na vrata čekajući da s druge strane odgovori muški glas. Slijedit će igru kakvu je zamislila Marlene. Tammy i Sabrina su bile duboko zahvalne i njoj i Chrisu. - Otvorite vrata! Policija - poviče Chris uvjerljivo. S druge strane nije bilo odgovora, a onda nakon dužeg oklijevanja, začuo se zvuk otvaranja zasuna. Vrata su se odškrinula još uvijek zadržana lancem, a Chrisovo lice je poprimilo mrk i strog izraz. - Rekao sam da otvorite vrata. Imam nalog za vaše uhićenje. Sabrina je širom otvorenih očiju gledala u Chrisa. Možda je sve ovo otišlo predaleko. - Zbog čega? Bio je to Marcello. Zvučao je pospano. - Kidnapiranje i prisilno zatočeništvo. Vjerujemo i da se na ovoj adresi raspačava droga. Žene su stajale iza Chrisa i Marcello ih nije mogao vidjeti. - Pa to je smiješno - reče on dok je otvarao vrata. - A koga sam ja to kidnapirao, gospodine? Nije zatražio ni iskaznicu ni bilo kakav identifikacijski dokument. Chris je u svom tamnom kaputu i trapericama samom svojom pojavom izazivao strahopoštovanje. Bio je snažno građen muškarac u izvrsnoj formi i izrazitog autoriteta kada bi ga odlučio pokazati. Sada se odlučio time okoristiti, iako je vjerovao da je ludo to što čine. Ali učinit će to za Sabrinu. Vrata su se širom otvorila. Chris je ušao u stan i nadvio se nad Marcella dominirajući svojom visinom i mišićavim tijelom. Odmah za njim ušla je Marlene i napala ga bez dlake na jeziku. - Prošli put nisam podigla tužbu protiv vas samo zato jer je djevojka imala sedamnaest godina i suđenje bi bilo preteško za nju. Ova nije tako mlada. Potpuno je sposobna da vas optuži, i to zajedno sa mnom. Gdje je ona? - Gdje je tko? - upita on potpuno blijed. Bilo je jasno da zna o čemu se radi i da zdušno mrzi Marlene. - Zadržite ga - reče Marlene Chrisu i počne hodati po stanu kao da mu je vlasnica. - Ja ću tužiti vas! - urlao je. - Provalili ste u moj stan. - Vi ste nas pustili - dobaci ona dok je žurno hodala niz hodnik. Ponašao se kao da Tammy i Sabrina ne postoje i počeo trčati za Marlene. Bilo je prekasno. 194 Sestre

Marlene je otvorila vrata spavaće sobe pretpostavljajući gdje bi ona mogla biti i ugledala krevet s baldahinom. Na njemu je bez svijesti ležala Candy, usta začepljenih trakom i zavezanih ruku i nogu. Izgledala je mrtva. Kada su svi nahrupili u sobu, Marcella je obuzela totalna panika. Candy je bila gola i bez svijesti, tijelo joj je bilo prekriveno masnicama, a noge raširene. Obje sestre su vrisnule, a Chris je zgrabio Marcella za gušu i pritisnuo ga o zid. - Kurvin sine - zarežao je stisnutih zubi, gušeći ga. - Ako si je ubio, kunem se da ću te zadaviti. Sabrina je jecala dok je pomagala Marlene da je odvežu. Candy nije pokazivala nikakvih znakova svijesti. Tammy je drhtavim prstima uzela telefon, nazvala 911 i opisala im što su pronašli. Marlene je opipala puls na Candynom vratu i uvjerila se da je živa. Kad su je odvezale, glava joj je pala na grudi, a one su je pokrile dekom. Hitna pomoć bi trebala stići za pet minuta. - Zovite policiju - reče Chris dok je držao Marcella u čvrstom stisku. - Dolaze zajedno s hitnom pomoći - reče Tammy napuklim glasom. Candy je još uvijek izgledala mrtva, a Marlene je tiho ustvrdila da ju je drogirao. Možda ju je namjeravao i usmrtiti, ali, na sreću, stigli su na vrijeme. U namjeri da ih utješi, iako u tome nije uspjela, Marlene reče: - Posljednji slučaj izgledao je mnogo gore od ovoga. Tu djevojku je namrtvo izmlatio. U to se začuju sirene i za nekoliko trenutaka u sobu su banuli policajci i bolničari. Pregledali su Candy, priključili je na infuziju, stavili joj masku s kisikom i polegli na kolica. Napustili su sobu zajedno sa sestrama koje su se jedva držale na nogama. Dok su policajci stavljali lisice na Marcellove ruke, Marlene i Chris su davali iskaz. Chris je kasnije prigušenim glasom rekao Marlene kako nije ni slutio da će zateći ovako nešto. Ona se pak nadala da neće ali se, nažalost, dogodilo baš kako je očekivala. Djevojke su otišle u ambulantnim kolima, a Marcella su odvezli policajci. Candy će biti smještena u Columbia Presbyterian Hospital. Marlene i Chris su ih slijedili u taksiju. Slike u bolničkoj čekaonici bile su jezive - ljudi ranjeni u uličnim pucnjavama, probodeni nožem, čovjek koji je upravo umro od srčanog udara. Candy je odmah prebačena na traumatološki odjel, a ostali su sa zebnjom u srcu ostali u čekaonici. Nakon svega što su prošli ovo ljeto s majkom i Annie, Sabrini i Tammy je sve ovo izgledalo kao neki strašni deja vu. Na njihovo veliko olakšanje, vijesti koje im je donio liječnik bile su bolje od onoga što su očekivale, iako nisu bile vedre, Kao što su se i bojale, njihova sestra je bila silovana. Masnice su bile samo površinske, i bila je jako drogirana. Trebat će još dvadeset i četiri sata da dođe k sebi, a onda će je moći odvesti kući. Policija je napravila snimke njezinih ozljeda. Liječnik ih je utješio uvjeravajući ih da neće imati većih fizičkih posljedica, jedino psihičku traumu, 195 Danielle Steel

što također nije bila mala stvar. Dobra je vijest bila liječnikova pretpostavka da Candy nije bila pri svijesti dok se sav taj užas događao, tako da se ničega neće ni sjećati, a to je bila nevjerojatna sreća. Dok su slušale liječnikovo izvješće, sestre su, zajedno s Marlenom, jecale od užasa i žalosti, a Chris je imao ubilački izraz lica. Želio je zadaviti Marcella zbog svega što je napravio toj miloj, naivnoj djevojci. - Nemate pojma koliko je manekenki kojima se to događa - reče Marlene tužno. - To su najčešće vrlo mlade djevojke koje se ne znaju zaštititi. - Candy je mislila da je on divan čovjek - uzdahnu Tammy, dok je brisala suze. Policija ih je zamolila da sutra nađu još vremena za razgovor. Tammy je odlučila te noći ostati uz Candy, tako da Sabrina i Chris mogu otići kući i biti s Annie. Marlene je također željela ostati. Tammy ju je pokušala odgovoriti smatrajući da to nije nužno, ali ona je inzistirala i tako su njih dvije čitavu noć prosjedile uz Candyn krevet, tiho razgovarajući o zlu koje vreba u svijetu. U deset ujutro Candy se protegnula. Nije imala pojma gdje se nalazi i što se dogodilo. Samo se požalila da je boli svaki centimetar tijela, a naročito »tamo dolje«. - Gdje je Marcello? - upitala je tražeći ga pogledom po sobi. Posljednja stvar koje se sjećala bila je večera u njegovom apartmanu, prije polaska na zabavu. Čini se da joj je hranu dobrano začinio drogom. - Iza rešetaka gdje mu je i mjesto - odgovori Marlene, i nježno je pomiluje po kosi. Za nekoliko minuta su napustile bolnicu, potpuno iscrpljene i deprimirane, ali sretne što se Candy osjeća dobro. Pustili su je kući u pet popodne. Tammy je nazvala na posao i obavijestila ih da neće doći. Sabrina je također otišla iz ureda da bi bila kod kuće s Candy. Ispričali su Annie što se dogodilo i sve su bile izvan sebe od brige i ljutnje. Sabrina je odmah nazvala Candynog psihijatra i obavijestila ga o događajima. Sigurno će joj trebati pomoć i to kroz dulje vremensko razdoblje. Psihijatar je spomenuo jednu liječnicu koja je specijalizirana baš za takve vrste trauma. Bila je to još jedna u nizu nevolja koje im zaista nisu trebale. Candy je po povratku kući neprekidno plakala, a nije ni sama znala zašto. Nije se sjećala ničega što se dogodilo u posljednja dva dana, jedino Marcellovog lica prije nego što je zaspala. Policija je došla obaviti razgovor sa Sabrinom i Chrisom prije nego što su krenuli na posao. To jutro su bih i u bolnici i razgovarali s Tammy i Marlenom. Candy je tada još spavala. U svakom slučaju, Marcello je optužen zbog fizičkog nasilja, kidnapiranja i prisilnog drogiranja druge osobe. Dobio je najveću moguću kaznu, a sudac je odredio petsto tisuća dolara kaucije. Njegov prijatelj je odmah dao potrebnu svotu i on je bio slobodan. Da počini još neko slično zlodjelo. 196 Sestre

Sabrina i Tammy su njegovale Candy najbolje što su mogle. Usne su joj bile natečene, grudi pune masnica, i gotovo da nije moglo sjediti. Bilo je to iskustvo koje nijedna od njih neće zaboraviti. - Nakon ovoga definitivno odbacujem svaku mogućnost izlaska s muškarcima - izjavi Tammy tmurno, i prvi put toga dana, one se nasmiju. - Ne bih baš išla tako daleko, ali ovo jest lekcija svima kako nikad nije dosta opreza. Marlene, koja im je uskoro došla u posjet, ispričala je da postoje brojni grabežljivci ovakve vrste koji vrebaju na lijepe djevojke. Sabrina je odmah pomislila na Annie. Bila je posve nezaštićena, onako lijepa i mlada, i što je najgore, slijepa. Ali Candy je također bila slijepa na svoj način. Marcello se mogao činiti šarmantan, no bio je do srži pokvaren čovjek. Do kraja tjedna, Candy je bila na nogama. Marlene joj je dala nekoliko slobodnih tjedana, dok ozljede posve ne zacijele. Sada je svaki dan odlazila kod svog psihijatra. No u njezinom slučaju nije bilo nikakvih bolnih sjećanja, niti zastrašujućih mora. Sve što je ostalo bile su masnice, a i one su polako blijedile. Ali njezine sestre i Chris nikada u životu neće zaboraviti ono što su vidjeli. Svi su bili duboko zahvalni Marlene jer je reagirala tako brzo i ponijela se veoma hrabro. Unatoč ovim strašnim događajima, Candy je imala mnogo sreće. Na sveopće olakšanje, Marcello je zbog ovog, i drugih sličnih zločina, protjeran iz zemlje i izručen talijanskim vlastima. Marlene je potegnula sve svoje veze da se proces što prije okonča. Nije bilo nikakvih skandala, javnog suđenja i novinskih članaka. Bit će mu suđeno u njegovoj zemlji i Candy ga više nikada neće vidjeti. On je zauvijek otišao.

197 Danielle Steel

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

P

osljednjeg dana nastave prije božićnih praznika, Brad Parker je zaustavio Annie u predvorju želeći je pozdraviti. - Zelini ti ugodne blagdane, Annie! - reče, iako je znao da će ove godine ti dani biti teški za nju. A onda je napravio nešto što još nikada nije. Veoma se čvrsto držao nekih pravila, ali ovaj put će ih zbog nje prekršiti. Od dana kad joj je pomogao da pronađe garderobu nije prestao misliti o njoj. Bila je tako ugodna, inteligentna, mila djevojka i djelovala je jako zrelo za svoju dob. Osim toga ove godine je toliko prepatila. I više nego što je on znao. Candyn udes ju je također veoma potresao. - Pitao sam se bi li možda željela izaći na kavu koji put za vrijeme praznika. Školski praznici će im trajati čitava tri tjedna. Annie je u prvom trenutku osjetila strah i kako nije znala što bi drugo odgovorila, rekla je jednostavno - da. Nije željela biti neuljudna, i naposljetku, radilo se o ravnatelju škole. Kad joj je postavio ovo pitanje, osjetila se poput djevojčice. Ali ona ni na koji način više nije bila djevojčica. Ove godine je veoma sazrela, a i prije je bila samostalna osoba. - Našao sam tvoj broj u dokumentaciji. Nazvat ću te. Možda kasnije tijekom tjedna. Ne znam voliš li kolače, ali ja sam lud za slatkim. Znam krasno mjesto. Zove se Serendipity. Deserti su im neopisivi. - Da, bilo bi to super. Cijela je stvar zvučala bezopasno. Nije baš vjerojatno da će je napasti preko tanjurića s čokoladnim kolačima i pitom od jabuka. Barem se nadala da je tako. Candyno iskustvo sve ih je uznemirilo. Ali ona je znala da je Brad pristojan čovjek. Ni sestre sigurno ne bi imale ništa protiv. Naprotiv, kad je te večeri nazvao, one su počele zviždati, toptati nogama i dobacivati joj kao da su poludjele. Annie ih je gledala potpuno zbunjena nakon što je sklopila slušalicu. Sve su prisluškivale njezin razgovor. - Molim lijepo mojih sto dolara - reče Sabrina i dotakne joj ruku. Annie se još više zbuni. - A za što? - U srpnju smo se okladile. Rekla sam da ćeš za najviše šest mjeseci imati čvenk. Ti si tvrdila da nećeš. Kladile smo se u sto dolara. Izvoli platiti. - Čekaj malo. Ovo nije čvenk. Samo kava s ravnateljem škole. Nikakav sastanak tog tipa.

198 Sestre

- Aha, malo sutra - inzistirala je Sabrina. - Nismo razgovarale o detaljima. Nitko nije rekao da mora biti sastanak s crnom kravatom ili neka gala večera. Kava je isto čvenk. - Nije! - uporno je tvrdila Annie. Candy i Tammy su stale na Sabrininu stranu i tražile od Annie da plati. Candy je očito bila u prilično dobroj formi. Masnice su izblijedile i bila je dobro raspoložena, s obzirom na sve što se dogodilo. Sve one su jedva čekale Božić. Veliko je olakšanje bila spoznaja da je Marcello otišao i da Candy ne može više naletjeti na njega. Marlene je također bila oduševljena. On je bio opasnost za svaku ženu koja bi ga susrela. Ali Brad Parker je bio nešto posve drugo i one su bile iskreno oduševljene zbog Annie. Ponudio se da će doći po nju, ali ona je odlučila da se nađu u samom restoranu. Bio je u pravu, desert je bio fantastičan. Uzela je nešto što su nazivali ledeni mochaccino. Radilo se o sladoledu od čokolade s tučenim komadićima leda i kave i sa šlagom i naribanom čokoladom na vrhu. On je pak dobio takozvani smush od breskve, upravo nevjerojatnu smjesu, a podijelili su i komad pite od oraha. - Morat ćete me otkotrljati do izlaza - uzdahnu ona, kad se zavalila u stolicu osjećajući kako će eksplodirati. On joj je opisao restoran. Bio je ukusno uređen u viktorijanskom stilu, s Tiffany lampama, starinskim stolićima za sladoled i nevjerojatnim slatkišima. Annie je čula za ovo mjesto, ali ga nije nikada prije posjetila. Razgovarali su o Italiji i umjetnosti, o vremenu koje su proveli u Firenci i Rimu. On je još uvijek pomalo govorio talijanski, a ona se tužila kako je njezin pomalo zahrđao. Spomenuli su i školu i njegove nade i planove. Želio je otvoriti slične ustanove u drugim gradovima. Annie je s oklijevanjem priznala da joj je obuka veoma pomogla. - Naučila sam kako pripraviti piletinu - rekla je uz smijeh - i čajne kolačiće. - Nadam se da ćeš naučiti još mnogo toga. Zašto ne ideš na tečaj kiparenja? Čini se da se to svima svidjelo. Možda ćeš uživati. Ako ti se ne svidi, možeš prekinuti. Ja ti dajem dopuštenje. Oboje su se nasmijali. Proveli su veoma ugodno vrijeme. Šetali su Trećom avenijom i putem su načeli bezbroj tema. Bila je to lijepa šetnja do kuće. Kad su stigli učinilo joj se da će ispasti nepristojna ako ga ne pozove u kuću. Znala je da će zateći Candy i gđu Shibata. Rekao je da će ući na kratko jer ga još čeka božićna kupovina. Annie nije bila sigurna kako će je ona ove godine obaviti i namjeravala je zamoliti sestre za pomoć. Ušli su u kuću i začuli buku usisavača. Gđa Shibata je još uvijek radila, a Candy je tako žestoko raspalila muziku, da se jedva moglo govoriti. Slušala je 199 Danielle Steel

Princea. Sva tri psa su lajala, zvonio je telefon, a Juanita je odmah skočila na došljaka i ugrizla ga za članak na nozi. Gđa Shibata je ugasila usisavač i duboko se naklonila gostu. U tom trenutku se na vrhu stubišta pojavila Candy. Na sebi je imala samo božićnu kapu sa zvončićima i bikini koji je ovom prigodom kupila. - Bok! - doviknula je s vrha stuba i otrčala se obući, da gost ne bi vidio njezine masnice, iako su gotovo posve nestale. - Ovo je moja sestra Candy - objasni Annie. - Ima li išta na sebi? To se nikad nije znalo za Candy, čak ni u ovakvim trenucima. - Hm, zapravo ima samo božićnu kapu i bikini. - To je već jako dobro. Obično ima još manje. Oprostite zbog pasa. - Sve u redu. Volim pse. - Ja ih ne volim. Ali brzo ćete se na njih naviknuti. Čitavo vrijeme luduju naokolo. Naročito kad smo sve četiri kod kuće. - Jeste li uvijek živjele zajedno? Bio je fasciniran. Atmosfera koju je osjetio odmah po ulasku u kuću bila je gostoljubiva i topla. Odmah se vidjelo da ovdje vlada međusobna ljubav. Čovjek bi poželio ostati što duže. Priznao je to Annie, a ona je bila dirnuta. - One su, zapravo, ovo organizirale zbog mene. Unajmile su kuću da mi pomognu dok se snađem nakon udesa. Uzeli smo je samo na jednu godinu. Tammy je zbog toga napustila sjajan posao u L. A.-u. Sad radi na nekom groznom reality showu gdje se ljudi barem jedno tjedno pokušavaju upucati. Zove se Može li se spasiti ova veza? To ovisi o vama. - O, moj Bože, vidio sam to. Glasno se smijao. - Čisti užas. - Da, baš tako - potvrdi Annie. - Moja je sestra producentica emisije. Spomenula je i Tammyn prošli posao, i on je bio impresioniran, naročito sada kad je znao da se svega toga odrekla samo da bi došla u New York zbog Annie. - Moja sestra Sabrina inače živi u New Yorku. Ona je odvjetnica. Ima dečka Chrisa, koji je često ovdje s nama. I on je također odvjetnik. Ja sam prije udesa živjela u Firenci, i možda ću se vratiti, nisam još o tome razmislila. Tamo još uvijek imam stan. Namjeravala sam ga otkazati, ali nitko nije imao vremena da sredi sve oko toga, tako da sam ga zadržala jer je ionako jako jeftin. Što se tiče moje najmlađe sestre Candy, ona živi svuda pomalo. Manekenka je. - Candy? Ona Candy? Ona koja je svaki tjedan na naslovnici Voguea? Bio je zapanjen. Bila je to obitelj izvanredno uspješnih osoba s čoporom neobuzdanih pasa. 200 Sestre

- To je ona koju ste upravo vidjeli u božićnoj kapi i bikiniju. Ima par slobodnih tjedana. Nije spomenula razlog. To se njega nije ticalo i nitko od njih nije imao namjeru pričati o tome. Nisu ni trebali. Chris i Marlene su bili jedine osobe izvan obitelji koji su znali za taj događaj. Nisu ništa spominjale ni ocu. U ovom trenutku se ne bi znao nositi s time. - Kakva ekipa! - zadivljeno će Brad. - Mora da vam je sjajno. Na trenutak je zaboravio kakve su ih tragične okolnosti ovako spojile. U ovoj se kući nije osjećalo ništa tragično. - I jest sjajno - složi se Annie sa sretnim smiješkom na usnama. - U početku sam bila malo skeptična, ali ispalo je sjajno. - Što je to sjajno? - upita Candy kad im se pridružila. - Živjeti zajedno - objasni Annie. - Jesi li se obukla? - Jesam - potvrdi ona uz smijeh - sad imam haljinu i božićnu kapu. Mislim da večeras trebamo nabaviti božićno drvce. Unatoč svemu što joj se dogodilo, bila je u pravom blagdanskom raspoloženju. Shvatila je koliko je sretna što je uopće preživjela. Brad nije mogao prestati zuriti u Candy. Nikada u svom životu nije sreo tako lijepu ženu. Pored svega toga bila je posve opuštena i nimalo uobražena. Ponašala se kao bilo koja djevojka njezine dobi, samo što je bila stotinu puta ljepša. Ipak, za njega je Annie, na svoj način, bila jednako lijepa. Bila je niža i imala je nježniji izgled, ali sviđala mu se njezina kestenjasta kosa i kratka frizura koju je nosila. - Ja sam sinoć kupio svoje drvce - reče on, dok su silazili u kuhinju na šalicu čaja. Malo je oklijevao, ali je na kraju pristao. Bilo bi tako ugodno provesti s njima još koju minutu. Slijedio je Candy niz stube, a Annie je išla za njima. Odjednom su se svi troje namrštili osjetivši gadan smrad. - O, moj Bože, uzviknu Candy, dok je Annie Bradu razjašnjavala o čemu se radi. - Gospođa Shibata jede taj užasni japanski kiseliš koji smrdi kao raspadnuto truplo. Čim su ušli u kuhinju gđa Shibata se duboko naklonila i odnijela svoje jelo. Upravo je ubacila alge u posude za pse. Annie ih je smjesta uklonila objašnjavajući Bradu kako uz takvu prehranu psi redovito završavaju kod veterinara. - Čini mi se da si mi rekla kako ne voliš pse - obrati se on Annie. - I ne volim. Ovi psi nisu moji. Pripadaju mojim sestrama. 201 Danielle Steel

- Zoe je moja - pohvali se Candy uzimajući jorkširsku terijerku u naručje, dok je Beulah uvrijeđeno gledala, okrenula se i tužno sjela. Brad se sagnuo da se poigra s njom, a Juanita ga je opet pokušala napasti. Na kraju je ipak odustala i oblizala mu ruku. - I ti bi trebala jednog nabaviti - uvjereno će on. Već ranije joj je predložio da nabavi psa vodiča, ali ona nije bila oduševljena. Na kraju je priznala da je za nju posjedovanje psa vodiča definitivna identifikacija nekoga kao slijepe osobe. Kad nosi svoj bijeli štap, može ga barem odložiti u restoranu ili na drugom javnom mjestu. Bio je to oblik ponosa preko kojeg nije mogla prijeći. Brad je uskoro otišao. Ovaj posjet ga se duboko dojmio. Uživao je u Anninom društvu. Bilo mu je drago što je sreo Candy, a jedva je čekao upoznati i ostale. Nazvao ju je već sutradan i predložio da za par dana otiđu na ručak, prije nego ona otputuje u Connecticut za Božić. Annie se malo nećkala, i konačno pristala. Bilo je pomalo zastrašujuće izlaziti s nekim koga ne možeš vidjeti. Ali on joj se sviđao i dijelili su mnoge zajedničke stavove i ideje. Sabrina je došla kući upravo nakon Bradovog poziva i Annie je svečano prišla stolici na kojoj je njezina sestra sjedila i opuštala se nakon radnog dana. Bez komentara joj je stavila četiri novčanice od dvadeset pet dolara u krilo, a Sabrina ju je iznenađeno pogledala. - Što je to, jesi li danas dobila na lutriji? Kojim povodom? - Nije važno - promrmlja Annie, praveći se mrzovoljna, dok je uistinu bila sretna i uzbuđena zbog večere s Bradom. Bila je ipak mlada djevojka od dvadeset šest godina i radovala se što izlazi s tako dragom osobom kao što je Brad. Morala je platiti zbog izgubljene oklade. Čim je shvatila o čemu se radi, Sabrina je pobjednički podigla novac u zrak i nasmijala se. - Govorila sam ti ja! - vikala je za njom dok je Annie izlazila iz kuće.

202 Sestre

DVADESET TREĆE POGLAVLJE tri sestre su se svojski trudile da Annie bude što ljepša na svom prvom Ssvakaveslužbenom sastanku s Bradom. Isprobavale su najrazličitije kombinacije i je imala svoje mišljenje o tome kakva bi odjeća bila najprikladnija. Visoke pete, niske pete, nešto jednostavno, otmjeno, seksi pulover, otvorenije boje, cvijet u kosi, naušnice, bez naušnica... Na kraju je Annie izabrala nježni svijetloplavi kašmirski pulover, lijepu sivu suknju, antilop čizme s niskom petom da izbjegne posrtanje na visokim potpeticama pri ulazu u restoran, a od nakita je izabrala majčine biserne naušnice. Izgledala je lijepo, mladoliko i neiskvareno. Neće izgledati kao da ga želi impresionirati ili zavesti. Sve su se složile da dobro izgleda i u tom trenutku su začule zvono na vratima. Brad se odjednom našao okružen grupom žena i čoporom pasa. - Ovo je pravi odbor za doček - našali se on dok ga je Annie predstavljala Tammy i Sabrini. Za par minuta stigao je i Chris. - Sada si nas sve upoznao - zaključi Annie sva sretna. Nakon pet minuta već su bili na putu prema restoranu. Na sreću, bio je posve blizu, i mogli su do njega otići pješice. Candy joj je posudila kaputić od nerca koji je izvrsno grijao, i dodao otmjenu nijansu njezinom izgledu. Kako se sve to razlikovalo od njezinih boemskih dana u Firenci s Charlijem! Sada se osjećala kao odrasla žena. Za vrijeme večere Brad joj je rekao da ima trideset devet godina. - Izgledaš mlađe - reče ona, i oboje se nasmiju. - Ili bih trebala reći da zvučiš mlade. - I ti izgledaš mlađe. Mogla je naslutiti smiješak iza njegovih riječi. - U početku sam i mislio da si mlađa. Odjednom se zbunio. - Zavirio sam u tvoje dokumente. - Aha! - nasmije se Annie. - Službene informacije. To nije fer. Sad znaš mnogo više o meni nego što ja znam o tebi. - Što bi željela znati? - Sve. Gdje si išao u školu, što si studirao, gdje si odrastao, koga si mrzio u trećem razredu, tko ti je bila žena, zašto si se razveo. Gledao ju je iznenađeno. - Čini se da i ti imaš neke službene informacije. Gdje si to saznala? - Rekao mi je netko u školi - prizna.

203 Danielle Steel

Bila je uistinu radoznala. S obzirom da ga nije mogla vidjeti, željela je saznati što više detalja. Nije mogla vidjeti njegove izraze lica, tugu, krivnju ili žaljenje, a to su bile važne stvari. Morala se, dakle, osloniti na ono što čuje, i proučiti način na koji nešto izriče. - Bio sam u braku tri godine. Oženio sam ljubav iz studentskih dana. Divna žena. Danas je udata za drugog muškarca i ima troje djece. Ostali smo dobri prijatelji. Imali smo jako različita očekivanja od života. Ona je željela televizijsku karijeru, baš kao tvoja sestra, a ja sam htio obitelj i djecu. Mlad sam izgubio roditelje i htio sam što prije osnovati svoj vlastiti dom. Njoj to nije bilo tako važno. Smiješno je što je danas ona ta koja ima djecu. Sve ih je dobila u posljednje četiri godine. Mi smo se razveli davno prije toga, još kad sam imao dvadeset i pet, dakle prije četrnaest godina. U to doba smo bili prilično ljuti jedno na drugo. Ona je osjećala pritisak. Meni se činilo da sam izdan. Odrasli smo u Chicagu, ali ona je željela otići u L. A. ja sam pak htio živjeti u New Yorku i osnovati školu. Njoj se nije sviđala ta ideja. U svakom slučaju te tri godine su bile veoma stresne za oboje. - Kako to da se poslije nisi ženio? - Prestrašen, ranjen, prezaposlen. Osnivanje škole bio je golem posao. Živio sam s jednom ženom četiri godine. Bila je sjajna osoba, Francuskinja. Željela se vratiti u svoju zemlju. Nedostajala joj je obitelj. Ja sam tada već započeo rad u školi i nisam se htio seliti. Mislim da sam oženjen za školu već šesnaest godina. Ona je moje dijete i moja supruga. Vrijeme brzo leti kad si nečim zaokupljen, a ja to uistinu jesam. Mogla ga je donekle razumjeti. Njezine starije sestre su imale sličan odnos prema radu, a i ona prema umjetnosti. Kod nje to nije utjecalo na ljubavni život, ali kod Tammy jest, a donekle i kod Sabrine. Obje su bile radoholičarke, a možda je i on takav. Za takav život se plaća visoka cijena i čovjek ponekad ostaje sam. - Što je s tobom, Annie? Postoji li u tvom životu kakav muškarac? Nasmijala se pomalo trpko. Nije imala nikakvih sastanaka još od Charlija, a vjerovala je da više i neće. - Imala sam dečka u Firenci prije nesreće. Ostavio me zbog neke druge, prije nego što je saznao da sam slijepa. Uvijek joj je bilo lakše kad se toga sjetila. - Mislila sam da je to nešto ozbiljno, ali čini se da nije bilo. Barem ne tako ozbiljno kako sam se nadala. Prije toga sam imala samo jednu vezu, nakon koledža. Uvijek sam bila previše posvećena svom umjetničkom radu i nije mi ostajalo previše energije za druge stvari. Gubitak sposobnosti za rad za mene predstavlja golemu promjenu. Sada nemam pojma čime ću se baviti.

204 Sestre

Na trenutak se činila očajnom, a onda je slegnula ramenima i pogledala u njegovom pravcu iako ga nije mogla vidjeti. Zato je on mogao vidjeti koliko je ona lijepa. Duboko ga je dirnula njezina iskrenost i neposrednost. U toj djevojci nije bilo ničega lažnog. - Pronaći ćeš nešto - reče joj ljubazno. Bila je marljiva, posvećena poslu i inteligentna. Sigurno će prije ili kasnije pronaći svoj put. Nije se uopće brinuo zbog toga. Naručili su večeru i nastavili čavrljati. Sjedili su sve dok se restoran nije zatvorio i onda su odšetali prema kući. Ovaj put ga nije pozvala unutra jer je bilo kasno i još nije bila spremna za tako nešto. Osim toga, sestre su već bile u pidžamama. Zahvalila mu je za večeru i krenula prema vratima. Prije ulaska u kuću još jednom se okrenula, nasmiješila mu se i poželjela sretan Božić, žaleći što mu ne može vidjeti lice. Sve sestre su se složile da je Brad zgodan muškarac. Bio je visok i plavokos sa širokim ramenima i uvjeravale su je da su baš divan par. - I tebi sretan Božić, Annie - odvrati Brad toplo. - Bilo mi je divno večeras. - I meni - reče ona i zatvori vrata. Svi su već spavali i ona se na prstima popela do svoje sobe. Prvi sastanak je prošao više nego dobro i vrijedio je svakog penija njezine izgubljene oklade. Posljednji dan snimanja prije Božića bio je lud kao što se i moglo očekivati. Gosti su bili histerični, još luđi nego inače zbog praznika i još zločestiji prema svojim partnerima. Jedan par se potukao i morali su prekinuti scenu reklamama. Desiree Lafayette, psihologinja, po prvi je put dobila pljusku od gosta, a nakon toga i histerični napad. Morala je uzeti Xanax i odmah je pozvala svog odvjetnika, prijeteći tužbom i urlajući kako će ih oderati. Čitava je ekipa trpjela od mamurluka i glavobolje, posljedica sinoćnje božićne zabave. - Intenzivan život, nema šta! - dobaci Tammy suradniku dok je žurno donosila vrećicu leda za Desiree ne bi li se ova nekako smirila. Posvađani par se pomirio pred kamerama, a Tammy je čestitala Desiree tvrdeći da se radi o njezinom najvećem uspjehu do sada. Nastavilo se uobičajeno ludilo, a onda, kao kruna svega, u studiju su se pojavila dvojica iz uprave televizijske mreže. Željeli su vidjeti kako se radi emisija zbog koje je nastala tolika galama. Otkako je Tammy počela raditi, sponzori su se počeli natjecati tko će dati više, a gledanost je rasla vrtoglavom brzinom. U ruci je još držala led kad su je predstavili direktorima. Jedan od njih ju je odmah upitao je li prošla tečaj borilačkih vještina kako bi ostala živa za vrijeme snimanja. - Ne, samo tečaj prve pomoći pri Crvenom križu - odgovorila je i pokazala vrećicu s ledom. - Pružamo i pomoć elektrošokovima ako stvari odu predaleko.

205 Danielle Steel

Nasmijao se, i nakon što se vratila iz Desireeine garderobe umirivši usplahirenu psihologinju, on se još uvijek vrzmao naokolo. - Postoji li neki poseban razlog zbog kojeg želite raditi u ovoj ludnici? - upita je. Smatrao je ovu emisiju zabavnom, ali i krajnje neukusnom. Mogle su se naslutiti nijanse humanosti i društvene kritike, ali i sama je Tammy znala koliko je to zapravo loše. - To je duga priča. Morala sam doći u New York na godinu dana i napustiti posao u L. A.-u. Za nju je to značilo više od posla. Kad je saznao na čemu je prije radila, nije mogao vjerovati da se takva prilika tek tako odbacuje. To je za svakoga bila šokantna informacija. - Zbog nekog muškarca, pretpostavljam - reče on s uvjerenjem, ali ona uz smiješak odmahnu glavom. - Ne, zbog moje sestre. Imala je težak udes i odlučila sam da ću, zajedno sa svojim ostalim sestrama, preuzeti brigu o njoj tijekom ove godine. Uselile smo u zajednički stan i to je bila sjajna odluka. A onda sam prihvatila ovaj posao. I evo me sad, sestra Ratched iz Leta iznad kukavičjeg gnijezda, s vrećicom leda i bočicom Valiuma u ruci. Ostavila je na njega dubok dojam. Uistinu nevjerojatna žena, pomislio je. Bio je nekoliko godina stariji od nje i upravo se doselio iz Philadelphije. I on se njoj učinio simpatičnim, pomislila je da izgleda normalno, što bi trebalo značiti da je najvjerojatnije prikriveni manijak. - Vidite... ovaj... idem kod svojih u St. Bart na Božić. Volio bih vas vidjeti kad se vratim, poslije Nove godine. Bilo bi mi baš drago. - Nema problema - reče ona smiješeći se. - Nisam izašla za Novu godinu još od dječjeg vrtića. Još uvijek plačem kad čujem novogodišnje pjesmice. Lijepo se zabavite u St. Bartu. - Nazvat ću vas kad se vratim - obeća, a ona je znala da to znači »nadam se da vas više nikad neću sresti i sad žurim do WC-a da odmah bacim ovaj broj u zahod ili da njime nahranim svoju mačku«. Nije imala ni najmanje nade da će joj se ovaj čovjek javiti. Bio je previše zgodan i normalan. Nije se činilo da je vegan ili da koristi klistire. - Hvala što ste nas posjetili - dodala je uljudno i otrčala da se suoči s dramama na snimanju u nadi da će ga što prije zaboraviti. Zvao se John Sperry i bila je sigurna da ga više nikada neće vidjeti. Sutradan su sestre krenule u Connecticut. Chris je također bio s njima i te večeri su zajedno s ocem otišli na polnoćku. Bili su to dirljivi trenuci jer su po prvi put otišli u crkvu bez majke. Tammy je pogledala oca i vidjela da plače. 206 Sestre

Uhvatila ga je pod ruku i zagrlila. Kada je došlo vrijeme da se vjernici rukuju u znak mira, oni su se čvrsto zagrlili. Bio je to ganutljiv trenutak, prožet sjećanjima i ljubavlju, i na svoj način, ispunjen nadom. Ma što se dogodilo, još uvijek su bili zajedno i imali jedni druge. U Connecticutu je bilo veoma hladno i preko tjedna je već nekoliko puta pao snijeg. Djevojke i Chris su se grudali i napravili snješka. Otac je nakon dugo vremena izgledao kao onaj stari. Bio je to gotovo savršen Božić. Posljednji dan su se okupili oko stola i pojeli obilan ručak koji su svi zajedno pripremili. Sabrina je primijetila da je otac nekako tih i pretpostavila je da je to zbog njihova skorog odlaska. Znala je da ne voli biti sam. Pri kraju ručka, on se s nekakvom nelagodom nakašljao, pročistio grlo i najavio da im želi nešto reći. Tammy se odmah pobojala da možda ima namjeru prodati kuću i odseliti se u grad. Voljela je ovu kuću i to joj nikako ne bi bilo drago. Nadala se da nije u pravu. - Ne znam kako da vam ovo priopćim - rekao je tmurnim tonom. - Svi ste tako dobri prema meni i ja vas jako volim. Nikako ne bih želio ispasti nezahvalan. Činilo se da će zaplakati i njima su se stisnula srca od suosjećanja. - Posljednjih šest mjeseci bilo je najteže vrijeme u mom životu, vrijeme koje sam proveo bez vaše majke. Na trenutke mi se činilo da neću preživjeti. A onda sam shvatio da moram i da moj život nije završio bez obzira što nje više nema. Motam krenuti dalje i to dugujem svima vama. Bile su ganute ovim riječima i smiješile su se s odobravanjem. - Ne vjerujem da bi vaša majka željela da budem sam i nesretan. Ni ja to ne bih poželio njoj. Ljudi naše dobi ne smiju biti sami. Čovjek treba društvo, treba nekoga tko će biti uz njega, - objašnjavao je, a one su se počele pitati kamo on to smjera. Govor mu je skretao u nekakvom nejasnom pravcu i sve su ga teže pratile, tako da su se Tammy i Sabrina pobojale ne radi li se o znakovima senilnosti. Bilo mu je samo pedeset i devet, ali možda je šok zbog gubitka supruge bio previše za njega. Namrštile su se i čekale da konačno kaže ono što je naumio. - Osjećam se jadno ovako sam, ili bolje rečeno, tako sam se osjećao. Znam da će ovo za vas biti šok, ali nadam se da ćete razumjeti kako to ne znači da ne poštujem vašu majku. Ja je još uvijek istinski volim. Ali u posljednje vrijeme dogodile su se neke promjene i ja sam se odlučio vjenčati s Leslie Thompson. Do ovog trenutka su njegove kćeri kimale s razumijevanjem, kad ih je u trenutku ošinulo značenje posljednjih riječi. Tammy je prva shvatila. - Ti si se odlučio što?? Mama je mrtva tek šest mjeseci, a ti se već ženiš??? Je l’ se ti to šališ? 207 Danielle Steel

Bio je senilan. Mora da je tako, a onda je shvatila i drugi dio informacije. - Leslie? Za onu drolju? Riječ joj je sama poletjela s usana, a on je odmah pobjesnio. Da više nikada nisi tako govorila o njoj! Ona će biti moja žena! Oboje su stajali na nogama bijesno zureći jedno u drugo, dok su ih ostali gledali ukočeni od užasa. Na kraju je Tammy sjela u stolicu i zarila glavu u ruke. - O, Bože, molim te reci mi da ovo nije istina! Ja to sanjam. Imam noćnu moru. Pogledala je u oca očima punim tjeskobe. - Ti to ne govoriš ozbiljno, tata, je li? Nećeš oženiti Leslie Thompson? Samo nas zezaš? Gotovo ga je molila, a on je izgledao slomljeno. - Da, mi ćemo se vjenčati. Nadam se da ćete mi svi vi pružiti podršku. Ne znate kako je to ikad izgubiš ženu koju si volio trideset i pet godina. - A onda odmah istrčiš na ulicu i nađeš zamjenu i to u roku od šest mjeseci. Kako si to mogao, tata? Kako si to mogao učiniti samome sebi i nama svima? - Vi niste ovdje. Imate svoje živote. Ja trebam svoj. Leslie i ja se volimo. - Ja ću povratiti - najavi Candy. Digne se i nestane, dok je Sabrina nastavila zuriti u oca. - Na misliš li da je to malo prebrzo, tata? Znaš da se uvijek govori da ljudi nakon velikog gubitka ne bi trebali donositi važne odluke barem godinu dana. Možda si malo pohitao. Sigurno je sišao s uma od silne tuge ili je na kakav drugi način mentalno obolio. Zar s Leslie Thompson? O, ne... bilo koja druga, samo ne ona... Sabrina poželi zaplakati. Sve su bile na rubu plača. I otac također. Izgledao je gorko razočaran. Nadao se da će svi zajedno proslaviti njegovo vjenčanje i da će one biti sretne zbog njega. - Kad si to planirao? Sabrina se trudila zvučati smireno, iako se nije tako osjećala, a Chris se diskretno udaljio. Jasno je osjećao da mu sada nije mjesto za ovim stolom i bio je u pravu. Ovo je bio problem koji se ticao isključivo obitelji. - Vjenčat ćemo se na Valentinovo. Za sedam tjedana. - Baš savršeno - reče Tammy, još uvijek držeći glavu među rukama. - A koliko je njoj godina?

208 Sestre

- Prošli tjedan je navršila trideset tri. Znam da je među nama prilično velika razlika u godinama, ali to nam nije važno. Mi smo srodne duše i znam da bi vaša majka ovo odobrila. Tammy se uspravi u stolici i skine rukavice. - Majka bi dobila srčani udar da nije već mrtva. Jesi li ti poludio? Ona ti ne bi nikada napravila ništa slično. Nikada! Kako ti možeš napraviti nešto takvo njoj, i sjećanju na nju? Krajnje odurno! - Žao mi je što to tako doživljavaš - reče on uzvraćajući joj ledenim pogledom. Bio je dvadeset i šest godina stariji od žene s kojom se namjeravao vjenčati sedam mjeseci nakon smrti svoje supruge i on je očekivao da se njegova djeca raduju s njim. To se neće dogoditi ni za milijun godina. Tammy i Sabrina su ustale s izrazom bijesa na licu, a Candy se u tom trenutku upravo vratila u sobu. Moglo se vidjeti da je plakala. - Tata, kako si mogao? - rekla je tužno, i zagrlila ga. - Ona je mlađa od Sabrine. - Godine nisu važne kad se netko voli - odgovori on, dok su se njegove kćeri pitale kako može praviti takvu budalu od sebe. Nisu imale pojma voli li Leslie njega ili ne, ali nisu zato ni marile. Jedino su željele da nestane. Candy se odmakne i pogleda ga sva očajna. - Tata, zašto to malo ne odgodiš? - pokuša ga Sabrina urazumiti i barem malo odmaknuti s ruba provalije. - Recimo da pričekaš još godinu? Tammy se uspaniči jer joj je upravo nešto palo na pamet. - O, Bože, da nije trudna? - Naravno da nije. Izgledao je uvrijeđeno. A tada se javila i Annie. Čitavo vrijeme je pažljivo slušala sve što se događa. Mogla je osjetiti bijes u Tammynom glasu, strah kod Sabrine, Candynu bol i očevo razočaranje. - Ne znam je li ikoga briga što ja mislim - započne ona, gledajući u pravcu oca. - Sumnjam da je to tebi važno. Mislim da je to najgluplja stvar koji si ikada napravio, ne zbog nas, već zbog sebe. To je sramotno prema mami. Mi ćemo se naviknuti budemo li morale. Ali to što si pojurio i sedam mjeseci nakon mamine smrti ugovorio novo vjenčanje, čini te običnom budalom. Zašto se Leslie toliko žuri? Zar joj nije jasno da je to način na koji će nam do kraja omrznuti? Zašto vas dvoje niste mogli pričekati barem jednu godinu, iz poštovanja prema mami? Tako brz ulazak u novi brak izgleda kao jedno golemo »jebite se svi zajedno« upućeno nama i mami. I ona je sada ustala iskazujući ono što uistinu misli. 209 Danielle Steel

- Duboko si me razočarao. Mislila sam da si bolji čovjek. I bio si dok si bio u braku s mamom. Mislim da se Leslie živo fućka što mi osjećamo i kako ti izgledaš. Ovo govori mnogo i o njoj i o tebi. Annie zgrabi svoj bijeli štap i izađe iz sobe. Pridružila se Chrisu koji je tiho sjedio u dnevnoj sobi. Bio je ovo jeziv završetak božićnih blagdana. Sabrina je počistila stol, stavila posuđe u perilicu i čim je to završila, pozdravile su oca. Bez dodatnih komentara, otišli su iz kuće i krenuli u New York. U automobilu su konačno mogle iskazati sav svoj bijes. Tammy se zaklela da ga više nikada neće vidjeti. Sabrina se bojala da ga je načela Alzheimerova bolest i da ga Leslie želi iskoristiti. Candy je cijelim putem plakala i govorila kako gubi oca zbog jedne kurve. Annie je mirno zaključila da je njihov otac najveća budala koja je ikada živjela, i da nema toga što bi je natjeralo da dođe na njegovo vjenčanje. Nije ih ni pozvao, naglasila je Sabrina, a nisu niti čule gdje će se održati. Jedino su znale da mrze tu ženu i da su bijesne na oca. Chris je čitavo to vrijeme vozio i, što je bilo mudro od njega, nije progovorio ni riječi.

210 Sestre

DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

D

o kraja tjedna nijedna od njih nije nazvala oca. Imale su još nekoliko slobodnih dana i mogle su do mile volje raspravljati o proteklim događajima. Bile su bijesne u majčino ime, mrzile su Leslie i svaki dan osjećale sve dublje ogorčenje prema ocu. Nijedna nije imala naročite planove za Staru godinu i zato su odlučile da će tu večer u miru provesti kod kuće. Sabrina i Chris ni inače nisu voljeli proslave takvog tipa, a Tammy nije imala s kime izaći. Candy je najavila da joj dolazi prijatelj iz L. A.-a i da će odsjesti kod njih, a dva dana nakon Božića Brad je nazvao Annie i predložio da tu večer nekamo odu zajedno. Annie ga je uspjela nagovoriti da dođe kod njih. Činilo joj se da će se tako mnogo ljepše provesti. Na novogodišnju večer, djevojke su pripremale večeru zajedno s Chrisom. Brad je donio nekoliko boca šampanjca. On i Chris su se čitavu večer ugodno družili, a najveće iznenađenje dana bio je dolazak Candynog prijatelja iz L. A.a. Ispostavilo se da je to jedan od najpoznatijih mladih glumaca na svijetu, a njih su se dvoje upoznali prije tri godine na nekakvom snimanju i postali dobri prijatelji. Družili su se kad god bi se našli u istom gradu. U njihovom odnosu nije bilo ničeg romantičnog, samo snažna prijateljska naklonost. Cijele večeri ih je nasmijavao, a Brad nije mogao vjerovati kakvi sve ljudi prolaze kroz ovu kuću. Annie ga je uvjeravala da nije imala pojma o ovom prijateljstvu. - Aha, kako da ne. Tko će još navratiti? Brad Pitt i Angelina Jolie? - Ne budi blesav - smijala mu se. - Kunem ti se da smo uglavnom same, s Chrisom i psima. - Dobro, da vidimo malo, tvoja je sestra jedna od najpoznatijih manekenki u zemlji i svijetu. Druga je bila jedna od najpoznatijih producentica u L. A.-u, a sada producira jednu od najgorih emisija u New Yorku. Upravo večeramo s glumcem zbog kojeg padaju u nesvijest žene od četrnaest do devedeset godina i ti mi govoriš da je ovo najobičnija kuća. Kako ću ti vjerovati? - Pa dobro, možda i nije. Ali ja jesam. Prije šest mjeseci sam bila polugladna umjetnica u Firenci, a sada više nisam niti to. - Jesi - odgovori joj on s mnogo topline. - Naći ćeš druge kanale za svoju umjetnost. To ne može iščeznuti. Daj malo vremena da tvoj talent izađe na površinu na neki novi način. Zvučao je kao da je u to potpuno uvjeren. - Možda - prihvati ona, ali bez uvjerenja.

211 Danielle Steel

U ponoć su svi nazdravili i izgrlili se. Brad je ostao do tri sata ujutro. Candyn prijatelj glumac je zaspao na kauču, nakon što je popio previše šampanjca, a Chris i Sabrina su se povukli ranije od ostalih. Odmah nakon ponoći Chris ju je zamolio da se popnu u sobu i otada se više nisu pojavili. Kad je Chris zatvorio za sobom vrata, odmah ju je poljubio. U ovoj kući nije bilo lako dobiti malo privatnosti. Donio je sa sobom dvije čaše i bocu šampanjca koji je sam kupio. Sabrina se smiješila. Ovo je bila paklena godina. Tako mnogo događaja, i ma koliko su neki od njih bili tragični, Chris je uvijek bio tu. Ova posljednja nevolja s ocem bila je još samo jedna od prepreka. Znala je da uvijek može računati na Chrisa, ma što se dogodilo. Nakon što ju je poljubio, iz džepa je izvadio malu kutiju, otvorio je i na Sabrinin dlan spustio prsten. U početku nije shvatila što radi, a onda se zagledala u svoj dlan. Bio je to prekrasan zaručnički prsten. Već je mjesecima planirao ovaj trenutak. - O, moj Bože, Chris, što to radiš? - Bila je zapanjena. Prije nego što je odgovorio, kleknuo je na jedno koljeno i svečano je pogledao u oči. - Molim te da mi budeš žena, Sabrina. Volim te više od svega. Hoćeš li se udati za mene? Dok ga je slušala, oči su joj se napunile suzama. Ovo nije planirala. Bio je to još jedan šok. U posljednje ih je vrijeme imala i previše. Od majčine smrti, Annine sljepoće, napada na Candy, do očevog vjenčanja s upola mlađom ženom koju su oduvijek smatrale droljom - sve je to bilo previše. Nije bila spremna na brak. Željela je da ovu godinu proživi kako je i planirala - vodeći brigu o Annie i živeći sa sestrama. Možda će nakon toga ona i Chris nastaviti sa starim životom, ali to ne znači da će se vjenčati. Za tako nešto se nije osjećala spremnom, a možda neće nikada ni biti. Voljela ga je, ali nije osjećala potrebu za brakom. Bilo je dovoljno ono što već imaju. Skinula je prsten i predala mu ga dok su joj suze curile niz obraze, a srce je boljelo od tuge. - Chris, ne mogu. U ovom trenutku ne mogu pravo ni razmisliti. Tako se mnogo stvari dogodilo tijekom ove godine. Zašto se moramo vjenčati? - Zato što je meni trideset sedam, a tebi trideset pet godina, zato što želim imati djecu s tobom, što smo zajedno već skoro četiri godine i ne možemo čekati do kraja života da odrastemo. - Možda ja i mogu - reče ona tužno. - Volim te, ali ne znam što želim. Sviđa mi se ono što smo imali prije, kad smo živjeli svatko u svom stanu i nalazili se kad smo to htjeli. Znam da je ovaj život sa sestrama malo naporan i istina je da te volim. Samo ja se ne osjećam spremnom na takvu vrstu obveze do kraja života. Što ako zeznemo stvar? Svaki dan u svom uredu srećem ljude koji su,

212 Sestre

baš poput nas, mislili da rade pravu stvar, vjenčali se, dobili djecu i onda je sve pošlo po zlu. - Ali to je rizik koji svi moramo prihvatiti - odgovori joj glasom punim tjeskobe. - U životu nema garancija, ti to dobro znaš. Treba samo duboko udahnuti, skočiti u vodu i napraviti najbolje što možeš. - Što ako potonemo? - upita ona prestrašeno. - A što ako ne bude tako? Znam samo jednu stvar. Ne želim nastaviti ovako. Život prolazi pored nas. Ako budemo previše čekali, nećemo više moći imati djecu, ili barem nećeš moći ti. Nikada nećemo imati pravi život, a ja ga želim s tobom i to odmah. Njegove su je oči nagovarale i srce mu se stegnulo kad je ona odmahnula glavom. - Neću. Ne mogu. - Zvučala je panično. - Ne želim. Lagala bih kad bih ti rekla da sam sigurna. - Ne moraš biti sigurna - pokusa je urazumiti. - Moramo se samo voljeti, Sabrina. To je dovoljno. - Nije za mene. - Kog vraga želiš? - upita je, osjećajući kako mu navire ljutnja. - Želim garanciju da je to prava odluka. - To ne postoji. - O tome i govorim. Previše se bojim preuzeti rizik. On je gledao u prsten, onda ga uzeo u kutiju i zatvorio je. - Volim te, ali nisam sigurna da ću ikada poželjeti brak - prizna Sabrina. Nije mu mogla lagati. Jednostavno nije znala, nije se osjećala spremnom na obvezu bez obzira koliko ga je voljela. - Pretpostavljam da je to odgovor - reče on, ali mu nije bilo žao što je konačno pokrenuo ovu temu. Morao je saznati, prije ili kasnije. Otišao je prema vratima i još jednom se okrenuo. - Reći ću ti nešto, mislim da je tvoj otac budalasto postupio, naročito tako brzo nakon majčine smrti i sa ženom koja je mlađa od tebe. Ali koliko god nam se glupim činio njegov postupak, morali bismo barem poštovati činjenicu da ima dovoljno muda za takav rizik. Sabrina kininu glavom. Do sada nije razmišljala na takav način. Bila je previše ljuta. Ali Chris je imao pravo. Otac je još uvijek imao dovoljno snage za život da preuzme neke rizike. - Pretpostavljam da ovim hoćeš reći kako ja nemam muda.

213 Danielle Steel

- Ne, nemaš - zaključi on, izađe iz sobe, zatvori vrata, siđe niz stepenice i izađe iz kuće. Umjesto da proslave zaruke, oni su prekinuli vezu. Ovo nije bila novogodišnja proslava kakvu je želio i planirao. Dugo je maštao o ovom trenutku, ali njezina ga je reakcija potpuno izbacila iz takta. Sabrina je ostala u svojoj sobi, sjedila na krevetu i jecala. Ništa nije spominjala sve do sljedećeg jutra, i kada je konačno progovorila, sestre su bile šokirane. - A ja sam mislila da ste čitavu noć proveli u ljubavnom gnijezdu - reče Tammy zapanjeno je gledajući. - Ne, otišao je prije jedan. Vratila sam mu prsten, i to je bio kraj. Sjedila je za stolom sa svojim sestrama, slomljena srca, ali uvjerena da je postupila ispravno. Nije se željela udati, čak ni za Chrisa. Njoj je bilo dovoljno ono što su već imali. Sve ostalo bi bilo previše. Ova ih je priča sve duboko rastužila, ali nitko nije bio tužniji od Sabrine. Uistinu ga je voljela, ali nije mogla pristati na brak. Takve stvari se ne mogu forsirati, čak ni kad je u pitanju prelijepi prsten i divan muškarac. Sabrinin prekid s Chrisom i bijes zbog očevog vjenčanja učinili su taj siječanj krajnje sumornim razdobljem. Chris više nije nazvao niti je Sabrina nazivala njega. Za tako nešto nije bilo razloga. Nije mu mogla reći ništa novo. On je, pak, bio previše uzrujan da prvi nazove. Njezino odbijanje ga je potpuno slomilo. Nipošto nije želio nastaviti kao do tada. Želio je više. I odjednom, nakon toliko vremena, nije se moglo više ništa reći i nikamo otići. Prvih nekoliko tjedana siječnja protekli su u tmurnom raspoloženju, a onda su se neke stvari pokrenule. Annie je nekoliko puta izašla s Bradom na večeru. Uvijek su se lijepo provodili. Uspio ju je nagovoriti da pohađa satove kiparenja, i ona je uistinu u tome uživala. Bez obzira što nije mogla vidjeti ono što radi, rezultati su bili iznenađujuće dobri. Spomenuo joj je da namjerava organizirati seriju predavanja o kulturnim temama, kazalištu, glazbi i likovnoj umjetnosti. Zamolio ju je da održi predavanje o galeriji Uffizi, a ona je s oduševljenjem prihvatila. Čitav tekst je otipkala na brajici. Prvo predavanje je održala krajem siječnja i bio je to doista velik uspjeh. Krajem mjeseca Candy je otišla u Pariz na modnu reviju. Nosit će vjenčanice Karla Lagerfelda za Channel. Dobila je golem honorar i izvrsno se provela u Ritzu. Na povratnom letu iz Pariza, upoznala se s jednim muškarcem. Radio je kao fotografov pomoćnik. Taj posao mu je bio dio postdiplomskog studija na sveučilištu Brown. Imao je dvadeset i četiri godine i čitavim putem do New Yorka on i Candy su ugodno čavrljali i mnogo se smijali. Zvao se Paul Smith. U lipnju će dovršiti poslijediplomski studij iz područja fotografije. Nakon toga je namjeravao osnovati vlastiti fotografski studio. Prije dvije godine asistirao je

214 Sestre

na jednom od njezinih foto sessiona, ali tada je bio mlađahni pripravnik i nije se usudio približiti zvijezdi poput nje. Ispričala mu je sve o Annie i majci, pa čak i to da će se otac oženiti za dva tjedna i to ženom od trideset tri godine. - Vau, to je gadna stvar - složi se on pun razumijevanja. Njegovi roditelji su se razveli kad je imao deset godina i oboje su bili u novim brakovima. Ali njihovi su novi partneri bili sasvim OK. - Kako je to tebi palo? - upita je misleći na novi brak njezinog oca. - Užasno teško - odgovori ona iskreno. - Jesi li srela tu ženu? - Zapravo i ne. Zadnji put sam je vidjela kad sam bila djevojčica. Moje sestre su je nazivale droljom. Pokušala je oteti sestrinog dečka kad je imala petnaest. - Možda biste joj trebale dati priliku - doda on oprezno. - Možda. Samo nam se čini da je prerano za novi brak. - Ljudi ponekad čine gluposti kad su zaljubljeni - reče on razumno a onda pređu na druge teme. Paul je bio porijeklom iz Mainea i volio je jedrenje. Pričao joj je naširoko o svojim doživljajima s regata. Kad su stigli u grad, zajedno su uzeli taksi. Dok su se opraštali, on je napomenuo da će je svakako nazvati kad sljedeći put bude u New Yorku. Sutra je već morao biti na fakultetu. Ostat će tamo sve do lipnja. Candy se osjećala veoma ugodno u društvu nekoga tko je njezinih godina, bavi se normalnim poslom, ide na fakultet i živi životom prikladnim za svoju dob. Kad je ušla u kuću, nije nikoga zatekla. Otkako se prestala viđati s Chrisom Sabrina je radila mnogo duže nego inače. Tammy je, kao i obično, čitav dan provela u studiju. Annie je, također, bila zauzeta svojim novim obvezama u školi, a u slobodno vrijeme se nalazila s Bradom. Stoga je Candy bila oduševljena kad ju je nakon dva tjedna Paul pozvao da ga posjeti u kampusu. Želio je da dođe na otvaranje njegove izložbe. Proveli su divan vikend i jako joj se svidjelo njegovo društvo. Istina, u početku su ostali zapanjeni kad su shvatili tko je ona, ali uskoro su se prema njoj ponašali kao prema bilo kojoj djevojci njezinih godina. Candy se zabavljala mnogo bolje nego na otmjenim partyjima po svjetskim metropolama. Pri sljedećem sastanku s upravom televizijske mreže, Tammy je opet naletjela na muškarca kojeg je upoznala prije praznika, onog koji je išao u St. Barts kod svoje obitelji, i nije ju nazvao nakon povratka. To nije ni očekivala pa nije bilo nikakvog razočaranja. Nakon sastanka još jednom joj se predstavio. Zvao se John Sperry i ispričao se zbog neodržanog obećanja.

215 Danielle Steel

- Bio sam dva tjedna u krevetu zbog gripe - rekao je čim su ostali nasamo. Bila je to jadna isprika, ali jednako dobra kao i bilo koja druga. Tammy ga je pogledala i nasmiješila se. - Mislite da lažem, je li tako? Kunem vam se, osjećao sam se kao prebijeni pas. Skoro sam uhvatio upalu pluća. Gotovo je prasnula u smijeh. Sve je to već odavno čula. - I izgubili ste moj broj. Takve stvari sam također čula. - Nisam ni uzeo vaš broj - podsjeti je on, pomalo zbunjen. - Ali kad već o tome govorimo, zašto mi ga ne biste sada dali? Dala mu je svoju podsjetnicu, osjećajući se prilično glupo. Ionako nije imala vremena za izlaske. Problemi na poslu su se umnažali. Istjecao je ugovor voditelja i on je sada zahtijevao dupli honorar. Istina, jednom su ga upucali i dvaput izudarali. Osjećao je da zaslužuje ratnički honorar, i nije bio u krivu. Nevolja je bila u tome što ga je publika obožavala i sada ih je mogao držati u šaci. Čitavo jutro je razgovarala o tom problemu s Irwingom Solomonom i predstavnicima mreže. Tammy je bila spremna dati mu otkaz, ali bojala se pada gledanosti, a takav se potez vjerojatno ne bi svidio ni sponzorima. Vratila se u ured potpuno zaboravivši na Johna Sperrya. Na stolu je pronašla nekakvu obavijest. Bio je to poziv na očevo vjenčanje koje će se održati na Valentinovo. Nisu mu se javile još od Božića. Tammy nije bila sigurna što treba učiniti. Ne mogu ga ignorirati zauvijek, ali nije mogla ni zamisliti nikakav odnos s Leslie. Te večeri je priopćila novost svojim sestrama i izravno ih upitala što im je činiti. Činjenica je da ih otac nije nazivao. Bio je očito povrijeđen njihovom reakcijom, a one, pak, zgrožene njegovom odlukom. Osjećale su da je izdao majku. Već pet tjedana nisu komunicirale s njim. Tako nešto se nikada prije nije dogodilo. - Možda bi ga jedna od nas trebala nazvati - predloži Sabrina, ali nitko se ne ponudi. - Ja ne idem na vjenčanje - odlučno će Candy. - Neće ići nijedna od nas - uzdahnu Tammy. - Kako bismo i mogle? Bio bi to izraz nepoštovanja prema majci. - Ali on je naš otac - doda Candy s oklijevanjem. - Zašto ne izađemo s njim na ručak i malo porazgovaramo, ili ga pozovemo ovdje? - tiho predloži Annie. Razmišljala je o tome već dva tjedna. Nije se moglo poreći da je svima nedostajao. Jedino što nisu željele vidjeti Leslie u svojoj blizini, ne u ovom trenutku, a možda i nikad, ovisno o tome kako će se ponašati. Nijedna od njih nije ju željela uključiti u obitelj. Radilo se o teškoj dilemi, ali nipošto nisu htjele izgubiti oca. 216 Sestre

- Shvaćaš li da bi oni mogli imati djecu? - spomenu Sabrina, a Tammy uzviknu s gađenjem. - Daj, molim te! Tjeraš me na povraćanje. Nakon nekoliko sati rasprave složile su se da će ga pozvati u kuću na piće. Bit će to manje stresna situacija od povlačenja po restoranima uz gomilu nepoznatih ljudi. Odredile su da će ga pozvati Sabrina, kao najstarija kćer. Uzela je telefonsku slušalicu osjećajući izrazitu nervozu. A što ako se javi Leslie? Odgovorio je gotovo odmah, toliko oduševljen što je čuje, da ju je prožela sućut prema njemu. Očito je da ni on nije želio izgubiti njih. Odmah su se dogovorili da će sutradan doći u grad. Nije spominjao Leslie. U jednom trenutku Sabrina se ponadala da je promijenio mišljenje. No znala je da bi ih u takvom slučaju već bio nazvao. Sutradan su došle ranije s posla. Dočekale su ga i odmah primijetile koliko je uzrujan. Zajedno su ušli u dnevnu sobu i sjeli. - Pretpostavljamo da si ostao pri svojim planovima i da se namjeravaš vjenčati na Valentinovo - započne Tammy s nadom u očima koja je učas iščezla. - Da, tako je. Obred će se održati u Las Vegasu. Znam da to zvuči malo blesavo, ali mi je jasno da nitko od vas ne želi doći, a nije ni vrijeme za velike proslave. - Nije ni vrijeme za vjenčanje - nadoveže se Tammy, a otac je pogleda ravno u oči. - Nećeš me razuvjeriti, ako je to ono što pokušavaš. Znam da vam sve ovo izgleda prerano, ali u mojim godinama nema vremena za čekanje. - Mogao si čekati zbog nas - naglasi Sabrina - i zbog mame. - Bi li vam dodatnih šest mjeseci toliko mnogo značilo? - upita ih. - Bi li vam tada Leslie bila draža? Ne mislim da je tako. Ovo je naš život, a ne vaš. Ja se ne uplićem u stvari koje vi radite. Nikada nisam rekao Sabrini da se treba udati, da je Chris sjajan čovjek i da bi konačno morala napraviti nešto ako želi djecu. Nikada nisam rekao Tammy da prekine rad na toj debilnoj emisiji i da nađe nekog muškarca. Nisam gnjavio Candy da se vrati u školu niti Annie da pronađe posao iako je slijepa. Majka i ja smo uvijek poštivali vaše izbore. Nismo se uvijek slagali s onim što činite, ali dali smo vam prostor da pravite vlastite pogreške i odluke. Sad vi meni trebate dati prostor da napravim svoje. Možda je ono što radim ludo. Možda će me Leslie ostaviti za šest mjeseci i naći nekog mlađeg tipa, a možda ćemo biti sretni ostatak života i ona će me paziti u starosti. Sve to trebam otkriti sam. Ovo je to što želim. To nije nešto što vi želite za sebe ili za mene, već nešto što ja želim učiniti i što mislim da mi treba. Ona je dobra žena i mi se volimo. Što god ja učinio ili propustio, bez obzira o 217 Danielle Steel

čemu se radi, majka vam se više neće vratiti. Ona je bila ljubav mog života. Ali nje više nema i ja ne želim biti sam. Ja to jednostavno ne mogu. Leslie mi je dobro društvo. Volim je, iako na drukčiji način od vaše majke. Ali zašto ne bih mogao imati drugu priliku? Slušale su ga bez prekidanja, i nešto od onoga što je govorio imalo je smisla. Candy mu je prišla bez riječi i zagrlila ga. Sjetila se onoga što joj je Paul rekao u zrakoplovu, o tome da treba Leslie pružiti priliku. Vrijeme će već pokazati kako stvari stoje. Nadala se da je Leslie pristojna osoba bez obzira voljele je one ili ne. - Mi te volimo, tata - reče Tammy. - Samo ne želimo da počiniš pogrešku i da te netko povrijedi. - A zašto ne? Ti činiš pogreške. Svi ih činimo. One su dio života. Ako to bude baš velika pogreška, nazvat ću Sabrinu i ona će srediti stvar. On i njegova najstarija kći razmijenili su osmijeh. - Nadam se da će ti biti dobro, tata - reče mu ona tiho. Bilo je tako lijepo opet razgovarati s njim. Svima im je nedostajao. - I ja se nadam. Sve što mogu je pokušati. Jako mi je žao što ste se uzrujale. Znam da je ovo teško za vas. I za mene je to velika promjena. Za njih je svakako ta promjena došla prerano. - Moramo li se vidjeti s njom, tata? - prva je upitala Annie. Nijedna je nije željela vidjeti, ali pretpostavljale su da se to od njih očekuje. Otac je ipak bio razumniji nego što su one mislile. Još uvijek je bio onaj otac kojega su tako voljele. - Idemo polako - reče on staloženo. - Vratimo se na početak. Bojao sam se da mi se više nikada nećete javiti. Čitav mjesec je bio gotovo bolestan od tuge. Strašno si nam nedostajao - reče Candy. - I vi meni - prizna on dok je Sabrina otvarala bocu vina. Nazdravili su, izgrlili se i odlučili da će se što prije vidjeti. Ovaj je susret protekao mnogo bolje nego što su se nadale. On je ostao pri svojoj odluci, ali sada su barem razgovarali. Nije očekivao da njegovu novu ženu spremno prihvate. Nije ni inzistirao da se sretnu s njom. Samo se nadao da će one s vremenom prihvatiti novu situaciju. Napomenuo im je da ove godine neće slaviti Četvrti srpnja. Bilo bi to previše bolno, a ove godine ne bi se radilo o zabavi, nego o obljetnici majčine smrti. Obavijestio ih je da će u srpnju on i Leslie otputovati u Europu i da su one slobodne za druge planove. Ovo je zvučalo kao pravo olakšanje. Nijedna se ne bi osjećala dobro takvom prigodom, još manje u društvu s Leslie. 218 Sestre

- Što ćemo raditi na Četvrti srpnja? - upita Candy. - Ne brini o tome - odvrati Sabrina. Ako ništa drugo, opet su komunicirale s ocem. Dogovorile su se da će im poslati cvijeće i šampanjac u Las Vegas. Bila je to gesta primirja koja će mu se sigurno svidjeti. Ipak, bit će teško prihvatiti činjenicu da sada imaju maćehu mlađu od Sabrine. Tako nešto nisu očekivale kad je majka umrla. Istini za volju, to nije očekivao ni otac. Leslie se jednostavno našla u blizini i dogodila se ljubav. Još uvijek su razgovarale o tome, kad je zazvonio Tammyn mobitel. Pitala se tko bi mogao biti u ovaj sat. Bio je to John Sperry. Zamolio ju je da sutra izađu na ručak. Tammy je bila zapanjena. - Ne mogu vjerovati da me zoveš - reče ona začuđeno. - Pa rekao sam da hoću. Zašto si toliko iznenađena? Željela mu je odgovoriti »zato što me nikad ne zovu normalni muškarci i zato što sam pravi magnet za debile i manijake«. Možda je i on bio takav, ali barem se doimao normalan. Tko bi mogao sa sigurnošću znati? Nije bila sigurna može li prepoznati normalnog čovjeka sve da joj visi na nosu. - Ne znam zašto sam iznenađena. Valjda zato što većina ljudi ne drži do obećanja. Kako je bilo u St. Bartu? - Zgodno. Svake godine idem tamo kod svojih. Imam tri brata i svi oni dođu sa ženama i djecom. - A ja imam tri sestre - nasmiješi se ona. Slika koju je upravo opisao bila je privlačna i donekle poznata, osim što nijedna od njezinih sestara nije imala muža i djecu. - Znam. Ispričala si mi da si napustila posao kako bi došla ovdje i brinula se o svojoj sestri. Priznajem da sam ostao zadivljen. Bio je zapravo zadivljen više nego što je želio priznati. - Što joj se dogodilo? Tammy je izašla iz dnevne sobe da bi mogla na miru razgovarati. - Duga je to priča, ali sada joj ide posve dobro. Kad je to izgovorila, palo joj je na pamet da je već prošla polovica razdoblja kojeg su odredile za zajednički život i načas je osjetila tugu. Svidio joj se ovakav život. Možda će, kad im istekne najam, pronaći neku drugu kuću. Nijedna nije imala nekih drugih planova. Možda bi mogle zauvijek živjeti zajedno. Četiri usidjelice u jednom stanu. Jedina osoba koja je u posljednje vrijeme pronašla pravu ljubav bio je njihov otac. Annie je provodila ugodno vrijeme s Bradom, a prilično joj se svidio i mladić kojeg je Candy upoznala u 219 Danielle Steel

zrakoplovu. Njezin i Sabrinin ljubavni život bili su u komi. Kod nje je takva situacija trajala već godinama. Umjesto ljubavi, imala je svoju glupu emisiju. - Rekla si da ti je sestra doživjela nekakav udes. Što se dogodilo? Možda je bio samo znatiželjan, ali voljela je razgovarati s njim. Izgledao je kao drag čovjek; inteligentan, zgodan, s prilično važnim poslom. - Izgubila je vid. Nešto krajnje dramatično za nju. Ona je umjetnica ili je barem bila. Sada pohađa posebnu obuku za slijepe u školi Parker. - Kako neobično - reče John pomalo zamišljeno. - Jedan od moje braće je gluh od rođenja, i svi se služimo jezikom znakova. Vjerujem da je to za nju silan šok. - Tako je. Ali sada se izvrsno snalazi. Bila je veoma hrabra. - Ima li psa vodiča? - upita on sa zanimanjem. - Nema - nasmiješi se Tammy. - Mrzi pse. U kući imamo tri psa, svaka od nas po jednog, ali svi su maleni, ili barem dva od njih. Najstarija sestra ima baseticu po imenu Beulah koja pati od kronične depresije. On se nasmije zamišljajući tu sliku. - Možda joj treba psihijatar - reče šaleći se. - Imamo mi i nekoliko psihijatara. - Ah da, dobro si me sjetila. Reci mi istinu o Desiree Lafayette. Je li nekad bila muškarac? Tammy se glasno nasmije. - To se i ja stalno pitam. - Zvuči k’o građevinski radnik. - Ne vjerujem da bi joj se svidjela takva primjedba. Tražila je da joj nabavim garderobu koju će za nju specijalno dizajnirati Oscar de la Renta. Nisam ga imala obraza tako nešto pitati niti tražiti sredstva za to. - Vjerujem da bi se to moglo srediti. - Ja se nadam da ne. Još su nekoliko minuta razgovarali o emisiji, a on je ponovio svoj poziv na ručak. Predložio je restoran koji joj se sviđao. Zvučalo je privlačno, a osim toga bit će zgodno barem za promjenu izaći iz ureda. Obično je bila prezaposlena za takvo nešto. Dogovorili su se da će se naći sutra u jedan popodne. Kad je završila razgovor i vratila se u sobu, sestre su je odmah upitale tko ju je zvao.

220 Sestre

- Neki tip s televizije kojeg sam upoznala na sastanku. Pozvao me na ručak dobaci neobaveznim tonom. - Zvuči zgodno - reče Sabrina uz tužni smiješak. Nije izašla otkako su ona i Chris prekinuli prije mjesec dana. Svaki dan je s posla dolazila ravno kući. Nije imala volje ni za što drugo. Neprekidno je razmišljala o njemu i silno joj je nedostajao. On je nijednom nije nazvao. Mislila je o onom prekrasnom prstenu i ponudi koja ju je tako užasnula. Nije bila hrabra poput oca. Ili možda tako luda. Još uvijek nije vjerovala da će njegov brak s Leslie funkcionirati, ali željela mu je sreću. I dalje joj se činilo da njegovo ponašanje izražava nedostatak poštovanja prema majci, ali voljela ga je unatoč tome i bila je sretna što su ostali u kontaktu. I to je bilo nešto. No kao i svi drugi bila je zabrinuta kako će njegov brak s Leslie djelovati na njih i na njihov odnos s ocem. Tammy je sljedeći dan otišla na ručak s Johnom Sperryjem. Pokazao se inteligentnim i zanimljivim čovjekom i veoma joj se svidio. Imao je milijun poslovnih planova, gomilu interesa, bavio se mnogim sportovima, volio je kazalište i bio silno ambiciozan u svom poslu. Mnogo mu je značila njegova obitelj. Imao je trideset i četiri godine. Na kraju ručka bilo im je jasno da imaju mnogo toga zajedničkog. - Onda, gdje ćemo sljedeći put? - upita je dok su napuštali restoran. - Na večeru ili opet na ručak? - Tada se nečeg prisjetio. - Što kažeš na partiju tenisa u subotu ujutro u mom klubu? - Ja užasno igram - upozori ga ona. Ali prijedlog je zvučao posve zgodno. - I ja isto - prizna on. - Ali uživam u igri. Možemo nakon toga ručati u klubu, ili drugdje, ako budeš imala vremena. Bilo je očito da mu se ne žuri, a njoj se sviđao takav ritam. Nije voljela muškarce koji bi je odmah nakon večere pokušali odvesti u krevet. U ovom slučaju bi bila zadovoljna čak i ako se zadrže samo na prijateljstvu. U New Yorku je imala veoma malo prijatelja. Većina ih je ostala u L. A.-u i nije ih imala prilike viđati. Sljedeći dan je nazvao u ured samo da je pozdravi. Taj čovjek je postao ugodan dodatak njezinom životu. Nije se radilo o udaru munje, a to nije ni tražila. Ovo je izgledalo kao tihi ulazak nečeg pouzdanog i značajnog. Bila je svjesna njegove nazočnosti, ali ona nije unosila nemir. U svakom slučaju, čovjek nije slijedio nikakve bizarne dijete i nije bio član nikakve sekte. Već to je bilo dovoljno čudo. Nije mnogo pričala o njemu svojim sestrama. Još uvijek nisu bili službeno u vezi. U subotu popodne, nakon partije tenisa, koju je on s lakoćom dobio, vratila se kući sretna i opuštena, igrao je mnogo bolje nego što je rekao, ali i ona se dobro držala. Nakon tenisa otišli su na ručak i u šetnju po parku. Još uvijek je bilo hladno, ali ugodno za šetnju. Na povratku kući naišla je na Brada 221 Danielle Steel

i Annie. Krenuli su na nekakvu izložbu taktilne konceptualne umjetnosti i usput živahno razgovarali. Želio je da ona održi još koje predavanje u školi. Mogla bi govoriti o muzejima koje je poznavala ili o umjetnosti u pojedinim gradovima Italije koje je posjetila. Sjećanje joj je bilo besprijekorno i posjedovala je silno iskustvo koje je morala podijeliti s drugima. - Gdje si bila? - upita je Annie. Ona i Brad izgledali su tako sretno. Candy je, pak, tog vikenda opet otišla kod Faula na sveučilište. Bio je to već drugi posjet zaredom. - Igrala sam tenis s prijateljem - odgovori Tammy ležerno. - Je li Sabrina kod kuće? - U svojoj je sobi. Mislim da će se razboljeti. Zvuči užasno. Tammy kimnu. Sabrina je tako izgledala još od Nove godine. - Lijepo se provedite vas dvoje. Vidimo se. - Vratit ćemo se kasno. Nakon izložbe idemo na večeru. - Dobro. Ugodan provod. Tammy se smiješila dok je ulazila u kuću. Annie je toliko zračila dok je bila s Bradom. Vidjelo se da im je lijepo zajedno. Što se tiče njih dvoje, stvari su išle baš kako treba. Bilo joj je drago što je Sabrina dobila opkladu. Popela se u Sabrininu sobu i našla je kako leži u mraku. Pretpostavila je da nije bolesna, već samo duboko deprimirana. Tammy je bila nesretna što su stvari između njezine sestre i Chrisa završile na takav način. On je bio divan čovjek i tako dobar prema Sabrini. Prava je šteta što ona ne može pristati na brak. Kad bi promijenila mišljenje Chris bi bio uistinu idealan. No činilo se da ona to ne može. Više ga je voljela izgubiti nego stupiti u brak. - Kako si? - upita je blago, a Sabrina slegne ramenima. Izgledala je blijedo, umorno i iscrpljeno, s tamnim kolobarima oko očiju. Prekid veze nije bio oslobođenje, kao što to biva u nekim slučajevima. Bio je to samo golem gubitak. Čitav ovaj mjesec provela je u tugovanju. - Ne baš naročito dobro - odgovori Sabrina gledajući u strop. - Možda je tata u pravu. Možda treba prihvatiti rizike. Ali ja se jednostavno ne mogu zamisliti u braku, ni s njim, ni s nekim drugim. Ne mogu zamisliti da imam djecu. To je prevelika odgovornost i previše me plaši. - Ti se brineš za sve nas - podsjeti je Tammy. - Svima si kao majka, naročito prema Annie i Candy. Kakva je razlika ako su to tvoje sestre, a ne djeca? - Vama bih mogla reći da se svi skupa nosite k vragu. Smiješila se potišteno.

222 Sestre

- To se ne može reći djeci. Ako zezneš stvar, uništila si ih za čitav život. Gledam to svaki dan na poslu. - Ti si trebala osnovati bračnu agenciju, umjesto da radiš kao odvjetnik za obiteljske parnice. To bi bolje utjecalo na tvoju budućnost. - Da, možda si u pravu. Chris me sigurno mrzi. Bio je tako sladak te večeri s prstenom u ruci, ali ja jednostavno nisam mogla. Niti njemu za ljubav. A sam Bog zna da volim tog čovjeka. Ja bih zapravo željela živjeti s njim, ali ne želim imati posla s papirima. Nastaje cijela zbrka ako jednom poželiš prekinuti. Na ovaj način može se jednostavno reći doviđenja i to je sve. Ne treba ti nikakva pila da presiječeš vezu. - Ti si znači ta pila? - upita je Tammy. - To mi je posao - potvrdi. - Prosijecam kroz sve što imaš, kroz srce, glavu, lisnice, djecu. Režem dojenčad na pola i mudro i pravedno dijelim komade roditeljima. Bože sveti, tko bi ikada želio proći kroz takvo nešto? - Mnogi ljudi prolaze. Tammy nije bila tako pesimistična kao Sabrina, ali i nju su brinule takve stvari. - Sad si me podsjetila. Ja mu nisam htjela ništa spominjati, ali nadam se da će tata napraviti predbračni ugovor. - Nadam se da će biti toliko pametan - reče Sabrina i sjedne na krevet. Ležala je već satima razmišljajući o Chrisu. - Poslat ću mu e-mail i podsjetit ću ga. To se mene ne tiče, ali netko mu mora reći. - Vidiš o čemu sam ti govorila? Ti se brineš za sve nas, Sabrina. Zar ne bi bilo bolje da se brineš o svojoj djeci, umjesto o grupi odraslih. S djecom je barem zabavnije. - Možda si u pravu - nasmiješila se bez uvjerenja. Sišle su u kuhinju nešto pojesti. Uskoro je nazvala Candy i obavijestila ih da je sve u redu. Poslije strašnog incidenta s Marcellom nazivala je veoma često. Nikada nije odlazila u tuđe stanove, pa čak i kad je posjećivala Paula na sveučilištu uzimala je sobu u hotelu. Sabrina je bila sklona vjerovati da njih dvoje još nisu spavali zajedno. Candy je postala izvanredno oprezna, a činilo se da to Paulu ne smeta, što je bilo veoma pohvalno. Bio je to mlad, pošten čovjek a ne kakav prljavi manipulator koji vreba na mlade djevojke. Nije se moglo poreći da je Annien izabranik znatno stariji od nje. Ali u njihovom slučaju dobna razlika nije predstavljala prepreku. Annie je bila zrela za svoje godine, naročito nakon svega što je prošla. Brad se ponašao zaštitnički, a to je bila prava utjeha za njezine sestre. Svi su odobravali ovu vezu. 223 Danielle Steel

Sabrina i Tammy su zajedno provele tihu večer gledajući filmove, rješavajući križaljke i odmarajući se od napornog tjedna. U nedjelju je nazvao John, i Tammy je neko vrijeme veselo čavrljala s njim. Te večeri se prihvatila kupanja pasa. Annie je opet izašla s Bradom, ovaj put na večeru s prijateljima. - Vodimo prilično egzotičan život, zar ne? - primijeti Tammy dok je trljala jednog od pasa, a Sabrina donosila hrpu čistih ručnika. Dok su se smijale zabavljene poslom, stigla je i Candy. - Kako je bilo? - upita je Tammy dok je ona odlagala svoje kofere. - Sjajno. Proveli smo vrijeme s njegovim prijateljima. Bila je sva ushićena i očito se dobro provela sa svojini vršnjacima. Kasnije te večeri bile su sve na okupu. Poželjele su jedna drugoj laku noć i povukle se u svoje sobe. Dok su ležale u krevetima svaka se od njih smiješila i razmišljala koliko su, bez obzira na muškarce u svojim životima, sretne što imaju jedna drugu.

224 Sestre

DVADESET PETO POGLAVLJE

B

lagdan Valentinova prošao je uz oprečne emocije. Tog dana je bilo očevo vjenčanje u Las Vegasu i ta spoznaja je svima teško padala. Sada su još jače osjećale nedostatak majke. Za vrijeme doručka sve su bile ozbiljne i razmijenile su tek nekoliko riječi. Poslale su ocu i Leslie cvijeće i šampanjac u hotelsku sobu, a Sabrina je prije dva dana uputila e-mail ocu s napomenom o predbračnom ugovoru. Odgovorio je da je i sam na to mislio i poduzeo sve što treba. Sada joj je laknulo. Ako stvari ne budu išle, barem se neće dogoditi da Leslie odnese sa sobom sve što otac posjeduje. Što se tiče proslave Valentinova, Brad je namjeravao izvesti Annie u restoran. Tammy se ugodno iznenadila kada ju je nazvao John i predložio zajedničku večeru. Želio je da nakon večere odu u kino, a njoj je to zvučalo kao savršen plan bez pretjerane romantičnosti koja ne priliči samom početku veze. Candy je te večeri očekivala Paula koji će na jedan dan svratiti do New Yorka. Svi su imali nekakve planove osim Sabrine. Ona će ostati kod kuće i dovršiti neke poslove. Ostale su se osjećale grozno što su je ostavljale samu. Tammy je osjećala pravu grižnju savjesti. - Ne budi blesava - pokušavala ju je umiriti Sabrina dok si je pripravljala juhu za večeru. - Ja sam posve dobro. Usiljeno se smješkala i hvalila Tammyn izgled. Već je rekla da joj se John veoma sviđa. Bio je zgodan muškarac, finog ponašanja i živog duha. Osim toga bio je pun energije i novih ideja baš kao Tammy, a i radili su na sličnom polju. Svidio joj se i Paul Smith. U odnosu na muškarce koji su obično okruživali Candy, nastojeći da je iskoriste, ovaj je mladić bio pravo osvježenje. Brad joj je također bio veoma drag. Te večeri se divila Anninom izgledu. Tammy joj je pomogla pri oblačenju, a Candy se pobrinula za frizuru. Kada se Brad pojavio, Annie je izgledala poput male vile. Brad je ostao zapanjen. Bilo je očito da je lud za njom, a ni Annie nije mogla skriti svoje osjećaje. Stvari su među njima postajale ozbiljne. U devet sati Sabrina je ostala sama. Sjela je za kuhinjski stol, zurila u tanjur s juhom, razmišljala o Chrisu i pitala se kako je do svega ovoga uopće došlo. Izgubila je čovjeka kojeg je voljela već četiri godine. Odustala je od jela i prolila juhu u sudoper. Nije mogla ni jesti ni raditi. Mogla je jedino razmišljati o njemu i o tome koliko joj nedostaje. Nisu se čuli još od Nove godine. Otkako je one večeri izašao iz kuće, sa zaručničkim prstenom u džepu, nije je više nazvao. Još je neko vrijeme tumarala po sobi, pokušala se zabaviti u biblioteci i gledati televiziju. Nije se mogla ni na što usredotočiti i na kraju je završila u 225 Danielle Steel

svojoj sobi buljeći kroz prozor u snijeg koji je upravo počeo padati. Shvatila je da više ne može izdržati. Morala ga je vidjeti, makar još samo jednom. Sišla je u hodnik, obula čizme, uzela bundu iz ormara i izašla na snijeg. Kad je došla do njegove zgrade, pritisnula je zvonce interfona, i čula njegov glas, prvi put nakon dva mjeseca. Sam zvuk toga glasa djelovao je na nju kao kisik koji joj je dugo nedostajao. - Tko je? - Ja sam. Smijem li ući? Nastala je duga pauza, a onda se začulo zujanje brave i vrata su se otvorila. Popela se do stana i zatekla ga na vratima. Stajao je namršten, odjeven u pulover, traperice, bosih nogu. Pogledali su se u oči, a onda se on odmaknuo i pustio je u stan. Ušla je, pogledala naokolo i shvatila da se ništa nije promijenilo, pa ni on. još uvijek je to bio čovjek kojeg je voljela i čiju je bračnu ponudu odbila. - je li se nešto dogodilo? - upita on zabrinuto. Izgledala je rastrojeno i gotovo bolesno. - Jesi li ti dobro? Tužno ga je pogledala. - Ne, nisam. A ti? Samo je slegnuo ramenima. Prošao je kroz teško razdoblje. - Hoćeš li nešto popiti? - ponudi, a ona odmahnu glavom. Još uvijek joj je bilo hladno i sjela je na kauč ne skidajući kaput. - Zašto si došla? Nije ga htjela podsjećati da je danas Valentinovo. To ionako nije bilo važno, barem ne za njih. Sestre su imale što slaviti sa svojim mladićima, ma kako neke od tih veza bile svježe. - Ne znam zašto sam došla - odgovori iskreno. - Jednostavno sam morala. Sve je tako strašno bez tebe. Ja ne znam što to sa mnom nije u redu, Chris. Strahovito se bojim braka. Nije u tebi problem nego u meni. A sad je tu još i moj otac koji se pet minuta nakon mamine smrti oženio za nekakvu fificu. Zašto se on nije bojao, a trebao bi? Umjesto njega, ja sam ta koja osjeća strah. Užasnuta sam onim što brak donosi kada stvari odu po zlu. - Ne idu stvari uvijek po zlu - nadoveže se on blago, smjestivši se nasuprot nje u svoju omiljenu kožnu fotelju. Znao je u njoj provesti sate milujući psa. Ponekad sve funkcionira dobro. - Ne često. Valjda se radi o onima koje ja ne vidim. Moramo li se baš nužno vjenčati? Zar ne možemo napraviti nešto drugo?

226 Sestre

- Sve smo to već napravili. Ne želim zauvijek tapkati na mjestu, Sabrina. Hoću nešto više od života, a to bi trebala željeti i ti. Namjeravao sam te nazvati. Oklijevao je. - I ja sam o svemu ovome razmišljao. Ne želim odbaciti ono jedino što želim, a ne bi trebala ni ti. Mogli bismo, na primjer, živjeti zajedno kroz neko vrijeme. Ne zauvijek, možda na šest mjeseci, dok se ti privikneš na ideju. Možda kad vam istekne najam kuće. Ako želiš, mogla bi doći i k meni. Ili ćemo naći neko drugo mjesto. Nemam pojma. Možda papiri i nisu toliko važni kao što sam ja mislio. Možda možemo samo živjeti zajedno i vidjeti što se događa. I možda ćeš tada biti manje preplašena i spremnija na neki drugi korak. Glas mu je postao nesiguran kad je vidio kako ona odlučno odmahuje glavom. - Nemoj to raditi, ako to nije ono što ti uistinu želiš. Nemoj mi popuštati Chris - reče tužno pokušavajući obraniti njegove interese. - Ja želim tebe - otvoreno je rekao. - To je sve što ja želim, Sabrina. To je sve što sam ikada želio još otkako sam te prvi put sreo. Ti i taj tvoj ludi život, tvoje sestre, otac, naš luckasti pas... i jednog dana, naša vlastita djeca. Brineš se o svojim sestrama kao da su ti djeca. Pusti ih da odrastu. To će se i tako dogoditi. Mi možemo imati našu djecu. - Što ako nas budu mrzila? Ili ako budu narkomani ili maloljetni delinkventi? Zar te to ne plaši? Njezine oči bile su dva tamna jezera straha. Ćutio je žaljenje prema njoj i poželio je zagrliti, ali to nije napravio. I dalje ju je gledao, razmišljajući kako da joj olakša. - Ne plaši me pokušati s tobom - odgovori s uvjerenjem. - Ništa me tada ne plaši. Ako budu maloljetni delinkventi, riješit ćemo ih se i dobiti nove. Nasmiješio se. - Želim tebe, dušo. Ako želiš da živimo zajedno, učinimo to. Obećaj mi samo jednu stvar, ako budemo imali djecu, vjenčat ćemo se. Želim da budu zakonita. To bi im moglo značiti jednog dana. Kimnula je glavom i blago se nasmiješila. - Možda ću nakon šest mjeseci zajedničkog života biti OK. - Nadam se - reče on, ustane i sjedne pored nje. Zagrlio ju je i neko vrijeme čvrsto držao, a ona je naslonila glavu na njegovo rame. Ovo je bio dio nje koji je nedostajao još od novogodišnje večeri. Izgubiti Chrisa bilo je gore nego izgubiti dio tijela. - Žao mi je što sam bila takva gadura za Novu godinu - reče ona tiho. - Bila sam preplašena. 227 Danielle Steel

- Znam. Sve je u redu, Sabrina. Sve će biti u redu... vidjet ćeš... - Zašto si ti tako siguran, a ja takva kukavica? Tijekom prošle godine doživjela je mnogo toga što ju je gadno preplašilo. Nakon majčine smrti činilo se da se svega boji. Taj događaj joj je izbio tlo ispod nogu. Chris je bio u pravu. Brinula se o svima na svijetu, zašto ne bi i o njemu? A možda i o njihovoj djeci. - Volim te, Chris - reče, gledajući ga u oči. - I ja tebe volim. Bio sam sav jadan bez tebe. Razmišljao sam da dođem večeras, ali sam se bojao da ćeš mi zalupiti vrata u nos. Zavrtjela je glavom i poljubila ga. Nisu još riješili sve probleme, ali ovo je bio dobar početak. - Uselit ću se kod tebe, kad nam istekne ugovor za kuću - obeća. - Mislim da će mi ipak nedostajati. Bilo nam je divno tamo. - Kako se Annie snalazi? - upita je. I njemu su svi nedostajali. Oni su mu bili poput prave obitelji. Bilo bi mu teško da ih izgubi. - Odlično. Stvarno je zaljubljena u Brada. Mislim da je to ozbiljna stvar. Upisao ju je na sve moguće tečajeve, bavi se kiparenjem, drži predavanja o umjetnosti Firence. Želio bi da ona sljedeće godine poučava u školi. Pokušava je nagovoriti da uzme psa. - Dobar je čovjek. Sviđa mi se. Nije pitao Sabrinu razmišlja li njezina sestra o braku. Bilo je još prerano za tako nešto. Izlazili su tek dva mjeseca. Jedina osoba u obitelji koja se odlučila na vjenčanje bio je njihov otac, baš onaj koji nije trebao. Sve je bilo okrenuto naglavačke. Odnio ju je u krevet i tu noć su proveli zajedno. Nazvala je sestre i rekla im da je dobro ali mi je im otkrila gdje se nalazi. Tammy je bila uvjerena da je s Chrisom, ali nisu htjele provjeravati. Ona i Chris su sljedećeg jutra došli zajedno u kuću, malo pokunjena izraza, ali sretni što su opet zajedno. Sestre su mu pritrčale i zagrlile ga kao da se radi o davno izgubljenom bratu. - Dobrodošao kući - reče nježno Sabrina i poljubi ga, dok je Beulah zdušno lajala i mahala repom kao metronomom.

228 Sestre

DVADESET ŠESTO POGLAVLJE

O

žujak je za sve bio mjesec prepun zbivanja. Tammy se lijepo provodila s Johnom Sperryjem, a na dan sv. Patricka dobila je telefonski poziv kakav nije očekivala ni za tisuću godina. Televizijska mreža u New Yorku je osmislila novu seriju za udarni termin i ponudili su Tammy da bude glavna producentica. Protagonistice priče su tri mlade žene koje žive zajedno; jedna je liječnica, druga odvjetnica, a treća glumica. Serija će se snimati u New Yorku. Igrat će velike zvijezde i gostovati drugi poznati glumci. Sponzori su već bili spremni i čekali su samo na Tammyn pristanak. Bio je to posao sličan onome u Los Angelesu, samo još veći i važniji; nešto o čemu je sanjala i što bi i sama izabrala da je mogla. Nije mogla vjerovati da je toliko sretna. Bila je to vrhunska prilika koju je smjesta prihvatila. Trebala je početi s radom na proljeće što je značilo da mora ostati u New Yorku i kad isele iz kuće. Bit će najbolje da proda kuću u L. A.-u i kupi nešto ovdje. Možda će opet stanovati sa sestrama s obzirom da se ovogodišnji aranžman pokazao vrlo ugodnim. Televizijska mreža joj je već pripremila ured, zaposlila asistenta i tajnicu. Mogla je sama izabrati pomoćnog producenta. Dali su joj neograničene ovlasti i budžet od kojeg joj se zavrtjelo u glavi. Željeli su samo dobre izglede za Emmyja i bili gotovo sigurni da će im ga ona pribaviti. Kad je izašla iz ureda nije mogla dočekati da vidi Johna. Trebala je početi u lipnju, a program rada i raspored ovisio je samo o njoj. Imala je dovoljno vremena, čitava tri mjeseca, da pronađe novog producenta za emisiju Može li se spasiti ova veza? To ovisi o vama! Bila je to po svoj prilici najgora emisija na kojoj je ikada radila, ali je u tom poslu uživala više nego što je očekivala. Čak će joj i nedostajati neki ljudi s kojima je radila. Taj joj je posao dobro došao, održao je u kondiciji, donosio pristojan novac i evo, trebalo je samo šest mjeseci da iskrsne nešto bolje. Ovaj je novi posao bio najbolja prilika koju je dobila u svojoj karijeri. Kad je vijest priopćila Johnu, bio je oduševljen. Uvjerio ju je da nije znao ništa o svemu tome, i ona mu je vjerovala. - Bit će to najbolja stvar na programu - tvrdio je. Za vrijeme ručka su naširoko raspravljali o tome, a te večeri je veselu vijest obznanila i sestrama. - Super! - veselo uzviknu Candy. Upravo se spremala na putovanje za Japan. Išla je na snimanje koje će joj donijeti velik novac, a na povratku je namjeravala otići do Paula u koledž. Annie je bila sretna s Bradom. Chris je opet bio tu. Činilo se da je u životu sestara sve krenulo nabolje. Djevojke su oduševljeno čestitale Tammy na novom poslu. Sljedeći dan je obavijestila svoje sadašnje poslodavce. Irving Solomon je bio žalostan zbog

229 Danielle Steel

njezinog odlaska, ali je priznao da je mnogo učinila za njegovu emisiju čija je gledanost sada bila na vrhuncu. Tammy je bila uistinu nenadmašna. Annie je ovog mjeseca završavala sa svojom obukom i trebala je diplomirati, ali Brad ju je uspio nagovoriti da produži školovanje i uzme psa vodiča. Nije bila oduševljena, ali je obećala da će pokušati. Izabrala je smeđeg labradora. Trening sa psom će produžiti školovanje do svibnja. Baxter je sa svojim obvezama završio u ožujku, ali obećali su jedno drugom da će ostati u kontaktu. Postali su prisni prijatelji. Da nije bilo njega, početak školovanja bi bio daleko teži. Sada je mogao predati palicu Bradu koji joj je predložio da na proljeće počne voditi umjetničke grupe u školi. Radilo bi se o povijesti umjetnosti, ali i o praktičnoj obuci. Nije joj bilo jasno kako će slikati ako ne vidi, ali Brad joj je predložio da se bavi apstraktnim pravcima, i da onda zaključi kako joj ide. Shvatila je da se ne nalazi u kiparstvu, ali je voljela raditi u glini i na grnčarskom kolu. Napravila je već nekoliko prekrasnih predmeta koje je darovala Bradu. Najljepša stvar koju su napravile nakon Candyna povratka iz Japana bio je odlazak na zajednički odmor. Tammy i John su organizirali putovanje u Vermont na skijanje. Na tjedan dana su unajmili kuću za sve. Svi su skijali osim Annie koja je uživala u dugim šetnjama. Povela je i svog psa da se pomalo privikne na njega iako još nisu završili obuku. Bila je to ženka labradora, koju je nazvala Jessica, neobično milo biće. Dobro se slagala s ostalim psima u kući. Vikend na planini bio je pun pogodak. Annie se stalno vozila na skijaškoj žičari, a Brad ju je jedne večeri poveo na klizanje. Oduvijek je uživala u klizanju i sada je shvatila da joj taj užitak nije uskraćen samo ako se drži za Bradovu ruku. Svi su se sjajno provodili. Došao je čak i Paul kako bi proveo malo vremena s Candy. Sabrina i Chris nisu nikada bili sretniji. Novi plan im je odgovarao. Ništa se neće mijenjati prije nego sestrama istekne ugovor za kuću, a to će biti tek za četiri mjeseca. Onda će se preseliti kod Chrisa. Razgovarale su s ocem po njegovu povratku iz Las Vegasa. Rekao je da je sve prošlo dobro. Namjeravale su ga uskoro vidjeti, ali željele su da prođe neko vrijeme i da se stvari malo slegnu. Posljednji dan skijaškog vikenda razgovarali su o ljetovanju i složili se da bi mogli otići negdje zajedno. Prevrtali su različite mogućnosti, a onda je Annie došla na ideju da uzmu brod. Oduvijek je voljela brodove i bila pravi mornar. Razgovarali su o mogućim troškovima i konačno odlučili da će plan ostvariti u srpnju. Tada će Brad, Paul i Annie biti slobodni od školskih obveza, a Chris i Sabrina će uzeti slobodne dane. Candy će se upravo vratiti s revija, John je obećao da će pronaći slobodno vrijeme, a Tammy će ionako sama određivati svoj program rada. Sada su jedino morali odlučiti hoće li uzeti motorni brod ili jedrilicu. Jedva su čekali ljeto.

230 Sestre

Dva tjedna nakon skijanja, djevojke su nazvale oca i pozvale ga na ručak. Sreli su se u klubu »21«. Činilo se da se osjeća nelagodno, čak više nego za prošlog razgovora. Kad ih je prošlog Božića izvijestio o svojoj vezi s Leslie, izgledao je prestrašeno, a sada su kod njega primijetile neku čudnu zbunjenost. Čekao je da dovrše ručak kako bi im priopćio novosti. Iako su sve ostale donekle šokirane, više ih ništa nije moglo do kraja iznenaditi. Rekao je da Leslie očekuje dijete u studenom. Ovih dana je to potvrdio i liječnik. Čini se da je zanijela u samoj svadbenoj noći. Te detalje nisu željele ni čuti ni znati. - Ostala sam bez riječi, tata - progovori Tammy. - Trebala bih ti poželjeti sreću, pretpostavljam, ali pitam se vidiš li ti sebe kako podižeš još jedno dijete? Ja ne mogu zamisliti ni sebe u ovim mojim godinama. Kad krene na koledž, ti ćeš imati sedamdeset osam. - Ne želim lišiti Leslie majčinstva - odgovori on mirno. - Za nju je to jako važno. - To vjerujem - brzo će Candy. Kad Leslie postane majka, imat će mnogo veća prava ako se jednog dana rastavi, pomislile su sve, ali to nitko nije izgovorio naglas. Nisu htjele razbiti svaku očevu iluziju. On je bio uvjeren da se radi o braku iz ljubavi. Tko je mogao sa sigurnošću tvrditi da nije tako? Sabrina nije gotovo ni reagirala na novost. U usporedbi sa svime što im se dogodilo tijekom prošle godine, dolazak na svijet jednog djeteta sigurno neće biti kraj svijeta. Bila je samo zahvalna što se ne radi o blizancima. Annina diplomska svečanost bila je jako dirljiv događaj. Došla je čitava obitelji i mnogo prijatelja. Annie je već prije diplome napravila mnoštvo vrijednih radova, a obuka sa psom je dobro napredovala, iako je trebalo još vježbati. Zamolila je oca da dođe na svečanost, ali po mogućnosti bez žene. U početku se jako uvrijedio. Još uvijek je želio da prihvate Leslie, a onda je shvatio da Annin zahtjev samo znači da ona želi biti s njim, ne dijeleći ga ni sa kim drugim u tom važnom trenutku. Nitko nije spominjao Leslienu trudnoću. Željele su se i dalje praviti da se ništa ne događa. Nakon studenog to više neće moći. Tada se neće više raditi samo o Leslie, nego i o očevom djetetu. Sabrina je izjavila da je užasava i sama pomisao na to, a druge su se složile. Slika tate s novim djetetom bila je upravo zastrašujuća. Činio se prestar da bi ponovno bio otac. Sva sreća da je Leslie mlada. Samu Leslie nisu vidjele od onoga posjeta s pitom. Uistinu je dobro iskoristila tu pitu i porculanski tanjurić po koji se vratila. Djevojke su se znale pitati jesu li baš posve pravedne u vezi s njom. Nadale su se da su u krivu, a da je otac u pravu. U međuvremenu, željele su im svako dobro. Ali stvari se nisu vratile u normalu. Za to će trebati još vremena. Voljele su oca kao i uvijek, ali 231 Danielle Steel

bilo je teško otvoriti srce prema njegovoj novoj ženi. Možda jednog dana, ali svakako ne u ovom trenutku. U svibnju su zakupili jedrilicu u Newportu, u Rhode Islandu, kojom će u srpnju krenuti na krstarenje. Imat će i kompletnu posadu, kapetana i još dva pomoćnika. Sudeći po slici, to je bio lijep brod s četiri kabine. Krstarenje će sigurno biti božanstveno. Dva dana prije polaska, Tammy je ostala zapanjena novom poslovnom ponudom. Zvali su je iz Kalifornije zbog nove serije, koja je trebala konkurirati ovoj koju će raditi u New Yorku. Kad bi to prihvatila, morala bi se vratiti u Los Angeles. Tako bi se vratila svojim prijateljima, svojoj kući, i svim stvarima koje je tako teško napustila kad je u rujnu morala otići. Sada je pred njom bilo obilje ponuda, sjajna prilika u New Yorku i još jedna u L. A.-u. Ako prihvati ovu drugu, morat će otići brzo, čim im istekne ugovor za kuću. Nije bilo lako donijeti odluku, ali nakon čitave noći pomnog razmišljanja, shvatila je da joj se posao koji je dobila u New Yorku više sviđa i da želi ostati što bliže svojim sestrama. Dan prije polaska na krstarenje odbila je ponudu iz L. A.-a. Tek onda je cijelu stvar ispričala Johnu i njemu je silno laknulo. Posljednjih šest mjeseci njihov odnos je jako napredovao. Tammy već godinama nije bila toliko sretna. Manijaci i čudaci sad su bili prošlost. Nije mogla vjerovati da je konačno našla pravog muškarca. John je bio prilagodljiv, osjećajan, inteligentan i bili su ludi jedno za drugim. Pored svega sviđale su im se i obitelji onog drugog. Večer prije putovanja primile su još jedan poziv koji ih je sve zapanjio. Sve četiri sestre su se zdušno pakirale. Candy je sa sobom nosila pet kofera, a ostale po jedan. Psi su također bili spremni. Annin pas još nije u potpunosti završio obuku, ali i on će poći s njima. Nazvala ih je agentica za nekretnine. Vlasnik kuće se izgleda zaljubio u Beč, njegov istraživački projekt još nije bio gotov i sada im je nudio da ostanu u kući do kraja godine, još pet mjeseci. Živo su raspravile o novim okolnostima, a onda je, na opće žaljenje, Sabrina odustala. Nije to mogla napraviti Chrisu; obećala je da će doseliti k njemu prvog kolovoza. Bio je tako strpljiv s njom i nije imala srca opet zavlačiti. Candyn podstanar je imao namjeru otići i ona se trebala vratiti u svoj apartman, ali bila je u velikom iskušenju da ostane u kući. Tammy je bila oduševljena. Imat će toliko posla na novoj seriji i neće gubiti vrijeme na traženje novog stana, dok se Annie zagonetno smiješila izjavivši da se to savršeno slaže s njezinim planovima. Značilo je da će barem dvije, a možda i tri sestre ostati u kući. Nedostajat će im Sabrina, ali sve su se složile da je došlo vrijeme za njezin zajednički život s Chrisom. Dovoljno ju je dugo čekao. Sutra ujutro su četiri sestre sa svojim odabranicima odletjele u Providence. Kombi ih je iz zračne luke odvezao u Newport, gdje ih je čekala njihova jedrilica. Bio je prvi srpanj i pred njima su bila dva tjedna krstarenja. Namjeravali su jedriti do Martha’s Vineyarda i Nantucketa i posjetiti prijatelje. Drugog će tjedna otići do Mainea u posjet Paulovim roditeljima. 232 Sestre

Bilo je teško vjerovati da majke nema već čitavu godinu. Otac je dobro napravio što je otkazao proslavu. Bit će bolje da ovako obilježe godišnjicu majčine smrti; zajedno, s ljudima koje vole, u drukčijem ambijentu od onog koji ih je podsjećao na nesreću. Četvrtog srpnja ujutro, djevojke su na palubi broda održale malenu ceremoniju. Svaka je od njih bacila jedan cvijet u more. Tammy je primijetila da Annie baca dva cvijeta. - Što je značio drugi? - tiho je upita nakon svega. Annie je malo oklijevala, a onda rekla: - Drugi je bio za moje oči. Ubrzo nakon toga su otplovili i čitav dan proveli jedreći oko Martha’s Vineyarda. Navečer su se vratili u luku. Bio je to predivan dan. Dok su večerali, u jednom trenutku Brad stisnu Anilinu ruku dajući joj tako znak koji su prethodno dogovorili. Annie uzme dah, čekajući zatišje u razgovoru. Bilo je teško tako nešto očekivati i zato Brad kucnu nožem o čašu. Annie se smiješila držeći ga čitavo vrijeme za ruku. - Željeli bismo vam nešto reći - započne ona, zvučeći uzbuđeno i pomalo bez daha. Sabrina i Chris su izmijenili poglede smiješeći se. Ako se radi o onome što je slutio, nadao se da je stvar zarazna. Trenutačno se nije mogao žaliti. Sabrina se s mnogo više hrabrosti postavljala prema budućnosti. Jednom ili dvaput je čak spomenula i djecu. - Mi ćemo se vjenčati u rujnu - konačno reče Annie, gledajući u pravcu Brada. - Radit ću u školi zajedno s Bradom... i bit ću njegova žena... - doda na kraju, dok su se zrakom prolamali usklici oduševljenja i čestitke. - K vragu - sjeti se Sabrina malo kasnije. - Trebala sam dodati još koju okladu. Što si ono rekla prošle godine? Nećeš nikad više izaći na spoj, bit ćeš stara cura... i nikad nećeš imati djecu. Mogla sam se obogatiti. Svi su se smijali, a Brad je zagrlio Annie i nježno je poljubio. Ona se nježno privila uz njega i par je izgledao kao oličenje sreće. Chris je također zagrlio Sabrinu. Kasnije te večeri, Tammy im je rekla da će u kolovozu nastaviti ljetovanje s Johnom i njegovom braćom. Što se tiče Candy i Paula, oni su se samo smijali. U njihovoj dobi, brak je bio posljednja stvar o kojoj su mislili. Sada su samo željeli biti zajedno i dobro se provoditi, kao što su i činili proteklih pet mjeseci. Dok su sjedile na palubi, četiri su se žene pogledale. Nisu ništa morale reći. Razmišljale su o majci. Najveći dar koji im je ostavila bile su one same i njihov odnos. - Za sestre! - podigne Sabrina čašu u zrak. - I za njihove odabranike! Podiglo se svih osam čaša i oni su nazdravili za mamu, za ljubav koju su dijelile, lekcije koje su naučile, i za neraskidive niti koje su ih vezivale i koje se 233 Danielle Steel

nikada neće prekinuti. Ma koliko je ova godina bila teška, bila je to najbolja godina u njihovom životu. SVRŠETAK

Glorija & Marta

234 Sestre