Crtice iz moje mladosti_Ivan Cankar.pdf

February 5, 2018 | Author: Bony Morrony | Category: N/A

Short Description

Download Crtice iz moje mladosti_Ivan Cankar.pdf...

Description

Ivan Cankar CRTICE IZ MOJE MLADOSTI

SAVREMENA PRIPOVIJETKA

Glavni urednik Šimo EŠI] Tehni~ki urednici Jilduza i Selmir PAJAZETOVI] Naslovna stranica DTP studio Bosanska rije~ Znak Izdava~a Nesim TAHIROVI] DTP Studio BOSANSKA RIJE^ ISBN

Izdava~ BOSANSKA RIJE^ – Tuzla 75000 Tuzla – Miroslava Krleè 11 Tel/Fax: 00 387 /35/ 251 509, Tel: 00 387 35 260 257 e-mail: bosanskarijecabih.net.ba, www.bosanska-rijec.com [tampano u BiH – Prvo izdanje, 2014. © Bosanska rije~ – Tuzla

Ivan Cankar

CRTICE IZ MOJE MLADOSTI

BOSANSKA RIJE^ Tuzla, 2014.

Crtice iz moje mladosti

»CRTICE IZ MOJE MLADOSTI« IVANA CANKARA

Izbor crtica i pripovijedaka, koji vam je namijenjen, vrlo je malen u odnosu na cjelokupno djelo ovog velikog slovena~kog pisca. No, vi }ete o drugim pripovijetkama, romanima, dramama i poeziji Ivana Cankara saznati mnogo u toku svog daljeg {kolovanja, {to }e upotpuniti va{e predstave dobivene u susretu s odabranim knjièvnoumjetni~kim tekstovima koji su vam ovom prilikom ponu|eni. Nije slu~ajno da se ovdje na prvom mjestu nalaze crtice iz djela »Moj ìvot« u kojima su data pi{~eva sje}anja vezana za najupe~atljiviji period u ~ovjekovom ìvotu - za djetinjstvo. Pisac u vezi s tim napominje: »Oko mog sje}anja dopire daleko, sve do tre}e godine mog ìvota...« {to zna~i da obuhvata dio njegovog djetinjstva od nemilog doga|aja kada im je izgorjela ku}a i kada su, kako sam Cankar kaè, »osiroma{ili«. U tekstovima uvr{tenim u ovaj Izbor niù se doìvljaji i doga|aji koji su se zbivali do pi{~evog odlaska u Ljubljanu, a iza njih slijede pri~e o njegovom ìvotu, {kolovanju, susretima i snovima koji su vezani za boravak u ovom gradu. Cankarevo rano djetinjstvo proti~e, kako saznajemo iz mnogih crtica i pripovijedaka, u naselju Vrhnici nadomak Ljubljane (to je samo predgra|e Ljubljane) u porodici siroma{nog seoskog kroja~a. Ono je ispunjeno brojnim te{ko}ama koje ga ne napu{taju do kraja ìvota. I za vrijeme {kolovanja u Ljubljani prati ga borba za goli ìvot, mnoga razo~a5

Ivan Cankar

renja i gor~ine, ali se istovremeno ra|a njegova ~vr{}a vjera u bolju budu}nost. Da biste shvatili pi{~eva raspoloènja i njegovu stalnu borbu protiv surovosti ìvota, protiv izrazitih razlika u dru{tvu, a za bolje i sre}nije sutra, podsjeti}emo vas na neka obilje`ja vremena u kojem je ovaj na{ veliki pisac proveo svoje djetinjstvo, svoju mladost i zrelost, u kojem je do~ekao svoju ranu smrt. To je kraj XIX i po~etak XX vijeka - doba velikih klasnih suprotnosti i nezapam}ene bijede u koju su zapali niì slojevi dru{tva. Tada u gradovima Slovenije buròazija nemilosrdno gu{i svaku naprednu misao, sve slobodarske te`nje i nastoji svim silama vezati narod za austrijske reakcionarne snage. Istu negativnu ulogu koju igra buròazija u gradu, na selu vr{e crkvene vlasti. Situacija je izuzetno te{ka. Umjesto pokornosti ona izaziva otpor u svim oblastima ìvota i na svim poljima rada pa i u knjièvnosti. Me|u knjièvnim stvaraocima, koji su se odlu~no suprotstavljali nepravdi i nejednakostima, naro~ito je istaknut Ivan Cankar. On se odlu~no borio i svojim knjièvnim djelom i neposrednim zalaganjem za promjenu dru{tvenog ure|enja. Cjelokupan njegov knjièvni rad to potvr|uje. Kada pro~itate ovaj Izbor, uvjeri}ete se da je Ivan Cankar izvrstan slikar ìvota, pisac ~ijem jeziku i na~inu kazivanja vrijedi pokloniti veliku pa`nju. Njegova su djela uvijek snaàn podsticaj za razmi{ljanje i razgovor.

6

Crtice iz moje mladosti

MOJ @IVOT 1

Svako je djetinjstvo puno sre}e i radosti, svjetla, sunca i razdragana smijeha. Svako djetinjstvo. Ako ~ovjek u kasnijim godinama i u gorkim ~asovima pogleda na njega tu|im, hladnim o~ima, u~init }e mu se mo`da i neveselim, nalik na pehar nepravedne patnje i prerana saznanja. Ipak, te{ko ga je promatrati u tom svjetlu. Iznenada se otvori maglena zavjesa, istopi se u ni{ta, nasmije se mlado sunce, dostojno svake ljubavi i svake zahvalnosti. Sje}anje je slatko poput pjesme; grudi nadme uzdisaj, veo padne na o~i i smije{ak miluje usne. Oko mog sje}anja dopire daleko, sve do tre}e godine mog ìvota. Izgorje nam ku}a i sasvim osiroma{ismo. Mi, koliko nas je bilo djece, igrasmo se na breùljku kod Svete Trojice1. Bilo je pred ve~er, sunce je sijalo milo i toplo, razlijevaju}i se poput samog bo`jeg blagoslova. Dolje se prostirala Vrhnika, ve} sva u sjeni, ljeskali su se samo jo{ najgornji prozori gospodskih ku}a. – Isuse! – uskliknu sestra. Dohvati me za ruku i pojuri; ja, nespretan u nogama, krivudao sam za njom i posrtao niz kamenje i na skliskoj travi. Silan dim bio je zasjenio nebo ~ak do Ljubljanskog vrha, do Svete Ane i do @alosne gore; okomito ga presije~e sjajan plamen, tanan i visok. 1 Sveta Trojica – brda{ce neposredno iznad Vrhnike

7

Ivan Cankar

– Isuse! Isuse! – vikala je sestra... Tu, u tom divnom plamenu nalazi se zaklju~ano moje sje}anje; vi{e ga nema... Ali odjednom se pojavljuje majka, sasvim mala, sasvim si}u{na, nimalo upla{ena, samo za~u|ena; stoji nasred ceste, steù}i pod pazuhom stari zidni ~asovnik, koji ve} odavno nije ni radio niti otkucavao sate... Sje}anje u{uti i ponovo se javi u sobi~ku tetke Micke. Sobi~ak je bio za~udo bijel pa i tetka Micka bila je sva bijela i na bijelo prostrtom stolu nalazila se zdjela, puna bijele savija~e s vrhnjem, izuzetna mirisa. Izvana je plamsaju}i ne{to dopiralo u sobi~ak smireno i crveno, nalik na zalazak sunca... Ovo bi najljep{i dan mog ìvota. Bio sam svakako izuzetno nespretno i pla~ljivo dijete. Samo se ne sje}am u tan~ine, ali majka mi je pri~ala da je imala muke sa mnom sve od ro|enja. Sjetim se starog doma, ranog djetinjstva, onog divnog, u cijelosti protkanog svijetlim snovima; i onog se ~asa sjetim selja~ke pe}i. Meni je predstavljala visoku i prostranu poljanu, bila mi je skloni{te u samotni~kim djetinjim snovima. Tamo sam sjedio i cijeli bogovetni dan `vakao palac desne ruke. Imao sam vrlo duga~ku kosu i majka mi ju je, zbog toga, skupila u }ubu, koja me je golicala na potiljku. Palac mi je najzad obavila velikom, debelom krpom, koja je bila odvratna. Vi{e nisam mogao sisati prst, pa sam plakao; ali kroz suze nazirao sam prostranu sobu, vidio sam majku i oca, bra}u i sestre, vidio sam prozore, neobi~no {iroke, i daleko negdje iza okna, s one strane ceste, toliko primamljive mesarove klade. Tamo se zavr{avao ovaj prostrani svijet. 8

Crtice iz moje mladosti

Mesar je imao ispred ku}e visoku gomilu upola otesanih balvana. To su bile ~uvene mesarove klade, na{a radost i na{a ~e`nja. Puzali smo po njima, hvatali jedan drugog, prevrtali se i padali; ~ak i sunce se smijalo na{oj radosti. Ni sada ne znam za{to su nas neprestano i s toliko brige tjerali s ovih lijepih klada. »Janez je opet na mesarovim kladama!« Jest, tamo je, a {to i da ne bude? Ima stvari na svijetu koje ljudski um ni s najve}om mukom ne doku~i dokraja. Meni se ~inilo da nam odrasli zavide na ovim kladama, jer su isuvi{e nespretni i neraspoloèni, da bi se verali po njima. Moj sud je bio vrlo vjerovatno pravilan. Moj se vidik uskoro pro{irio od mesarovih klada do jedanaeste {kole ispod mosta; otprilike stotinu kora~aja dalje. Za vrelih ljetnih dana, kad Mo~ilnik2 presu{i, kad gotovo ponestane vode u mra~nom Retovju i kad mila, zelena Ljubija sniva svoje tihe snove duboko pod vrbama, spadne voda u Ljubljanici za ~itav hvat, dok se ohola Vrhni~anka pretvori u obi~an potok. îtava lijeva strana korita predstavlja isklju~ivo bijeli sprud, ispruèn na suncu. Tada zapo~inje jedanaesta {kola ispod mosta, a prestaje poslije prvih jesenjih pljuskovitih ki{a. Sva{ta sam u~io u svom ìvotu, ali takva bogata i korisna znanja, kakva pruà svojim |acima jedanaesta {kola ispod mosta, nisam prikupio nigdje i nikada. Kakva li sve divna ~uda krije u sebi taj goli, sasu{eni sprud! O~ima, koje ih traè, srcima, koja vjeruju u njih, ~uda se ukazuju uz svaki ba~eni pogled, uz svaki kora~aj. Odba~eni, izlomljeni lijevak, obru~ od to~ka, pro{upljena tava, napuk2 Mo~ilnik – jedan od izvora Ljubljanice u neposrednoj blizini Vrhnike

9

Ivan Cankar

nuti glineni lonac, vilju{ke s jednim i po zupcem, {kljoca bez dr{ke – sam bog sveti neka zna otkud se bilo sve ovo skupilo u Ljubljanici! Ali svaki pojedini predmet bio je predivno ~udo i imao je svoje izuzetno zna~enje. Sim~evom je Lojzeku ~ak po{lo za rukom da prona|e nov~anik; istina, bio je prazan, ali je ipak bio nov~anik. Ali najve}e od svih ~uda bile su ribe-balavci, koje su se krile ispod vla`nog kamenja uz one posljednje talasi}e vode, koji su lagano zapljuskivali sprud. Lovismo ih vilju{kama, ~avlima ili golom rukom i pekosmo ih na àru na licu mjesta, u {koli, koja je bila skrivena glupim o~ima. Dogodilo se, pokatkad, da je bila glava ribe osmu|ena, a repi} jo{ mokar, ipak, ribe-balavci bile su ukusne i so~ne, poput jabuka, koje pokupismo u susjedovom vo}njaku. U {koli bili smo svi gologlavi i goloruki, dok smo nogavice hla~a zavrnuli visoko, sve do vrha butina. Zbog isuvi{e velike ~e`nje za daljim znanjem, jednom sam zgodom zalutao u suvi{e duboku vodu. Odjednom mi se u~ini da ja{em na ogromnom zelenom konju pravo prema sjajnom suncu. Svega me ispuni isuvi{e slatka, bezgrani~na sre}a i zami{ljao sam, da sam car... Tog ~asa dohvati me za kosu nemilosrdna ruka, izbaciv{i me grubo na sprud. Tamo sam uzdrhtao i zaplakao u sav glas, ni sam ne znam za{to. Jur~ev sluga bio me izvukao iz vode. Ako se kome ne svi|a {to{ta {to sam u~inio u svom kasnijem ìvotu, neka to raspravi s tim slugom, nipo{to sa mnom!

10

Crtice iz moje mladosti

2

Jedanaesta {kolo, do vi|enja! Tuga me ispuni kad te se sjetim, tebe, zipke ìvota i saznanja. Kad ~ovjek prohoda, otvaraju mu se korak po korak prostrani svjetovi, otkrivaju mu se, zapisuju ga sjajna bogatstva. Oko baci na siroma{nu zipku u kutu i oko mu se zamuti, sjena mu pro|e preko srca. Dali su me u {kolu, u onu dosadnu, zlopogle|u, sa svih strana zagra|enu {kolu, gdje nema ni sun~ana, bijela spruda, ni razbijenih glinenih lonaca, ni pro{upljenih tava, ni {kljoca bez dr{ke, a pogotovu nema riba-balavaca. Tamo su samo krute, ~ovjeku neshvatljive rije~i i krupna slova, ispisana na crnoj tabli. Obuko{e me u novo odijelo koje mi je bilo suvi{e veliko; otac je bio za mene prevrnuo i za nevolju prekrojio izno{eno prazni~no odijelo mog starijeg brata. Gorak je put do znanja. Te{ka srca uputio sam se u {kolu, te{ka srca i s plahom slutnjom, upravo kao {to se gre{an ~ovjek uputi o{trim sucima; brat, koji me je vodio u~ini mi se poput crna pandura. Bilo je svjeè jutro, sasvim prazni~no, sva je priroda bila umivena i o~e{ljana. Cesta je bila {iroka i bijela, ve} osu{ena; zelene livade s obadvije strane ceste jo{ su bile vla`ne od no}a{nje ki{e. Jedna jedina ùta lokva jo{ ostade na cesti, nasred mosta, {to vodi preko ljubaznog potoka Klisa, koji je ùborio u dubini. Ne znam da li sam se bio zanio pogledom u svijetlo nebo ili u mra~ni potok; odjednom sam leào licem, rukama i nogama u toj ùtoj lokvi. – Nespretnjakovi}u nesretni! 11

Ivan Cankar

Brat me blatnjavog i rasplakanog vukao ku}i. Tamo su onog ~asa presudili kako nikad ne}u postati u~en ~ovjek. Pla~u}i vratio sam se u {kolu u svom starom, zakrpljenom odijelu. I svi su rekli kako je ovo lo{ znak. Odmah drugog {kolskog dana osjetih neprijateljstvo i odvratnost tu|e u~enosti. Imadosmo mladu u~iteljicu; sje}am se, imala je crnu kosu i crne o~i, dok joj je boja koè bila bole`ljiva, ùta. Pozvala me po imenu i upitala: – Koliko je jedan i jedan? Pitanje mi se ~inilo smije{no i uvredljivo u isto vrijeme; trebalo je re}i: »Kol’ko je je’an i je’an?« – Uostalom: ~emu pita stvari koje zna ve} svako dijete ispod mosta? Zato sam {utio. U~iteljica potraì pogodno pore|enje i upita me: – Koliko je jedna naran~a i jo{ jedna naran~a? Ovo drugo pitanje u~inilo mi se jo{ gluplje. Jo{ prije nego {to sam prohodao, vrlo dobro sam znao o Uskrsu brojati uskr{nja jaja i naran~e, naro~ito one koje su dobila bra}a. I bilo mi je odvratno {to su joj se rije~i za~udno ljigavo izvla~ile iz usta, upravo kao {to se med izvla~i iz sa}a. Zato sam {utio. Nestrpljivo je viknula: – Zar nisi nikad »jédelj«3 naran~e? Taj me »jédelj« udario poput malja; nisam znao ni kako ni kada – samo mi sleti s jezika: 3 Ove autobiografske zapise Cankar je pisao u vrijeme kad se »l« na zavr{etku glagolskih oblika izgovaralo jo{ kao »l« protivno narodnom izgovoru, odsje~no i o{tro. Protiv toga ustao je osim Cankara i Oton @upan~i} i jo{ neki. Logi~no, pobijedili su protivnici tog neprirodnog izgovora, pa se danas to »l« izgovara kao »v«.

12

Crtice iz moje mladosti

– Jedna jedelj-naran~a i jedna jedelj-naran~a jesu dvije jedelj-naran~e! I u~iteljica me posla da stojim u kutu. Te mi se jeseni po prvi put otkri nasilje nepravde. U svom kasnijem ìvotu slu{ao sam jednom ubicu, koji je stajao pred sucima. Ispovijedao se sasvim mirno i bez straha. Ni jednom rije~ju nije poricao da je ubio ~ovjeka. Odjednom, upita ga jedan od sudaca, kuda su nestale one tri krune, koje je mrtvi siromah imao u prsluku, kako ispovjedi kr~mar. Tad se ubica zacrvenio i raspalio: – Kakve krune! Ja ne znam ni{ta o tim krunama! Sudac nije popu{tao: – Kad je bio ve} ubijen, vi{e ih nije mogao zapiti; ni na onaj svijet nije ih mogao ponijeti! Onda se dogodilo ne{to vrlo ~udnovato: ubica, koji je mirne savjesti ispri~ao da je ubio kr{tena ~ovjeka, sasvim je podivljao zbog one jadne tri krune, dohvatio stolicu i svom je snagom bacio me|u suce, da su se svi blijedi sakrili pod sto, tresnuo oba straàra na pod i vikao, mlatarao rukama i vitlao njima takvom èstinom da su mu naposljetku morali s mukom staviti lisi~ine i vezati ga. Javno je u~inio nepravdu i javno se ispovjedio; nije dozvolio da njemu ~ine nepravdu. Na po~etku sata, poslije molitve, u~iteljica mi naredi nabusitim glasom: – Idi gospodinu upravitelju! Po{ao sam. prema vratima i na le|ima sam osje}ao kako svi gledaju za mnom. Te{kim nogama peo sam se uza stepenice i dr{}u}i zastao prije nego {to sam zakucao. Upravitelja smo se bojali. Bio je povisok i gojazan, vrlo gospodski obu13

Ivan Cankar

~en, sasvim bijelih obraza, kao od tijesta, sa zlatnim nao~arima na mekom nosu; ipak, najstra{niji bio je njegov glas: bio je slatkast, sluzav i mio, pa su ~ovjeku klecala koljena od svake rije~i. Kad sam stajao pred njim, odmjerio me mirno i hladno ispod nao~ara i progovorio onim istim glasom: – Sinko moj, za{to si noèm posjekao mlada stabalca, nevina mlada stabalca pored puta? Zar ne zna{, sinko moj, da je smrtni grijeh sje}i mlada stabalca pored puta, veliki smrtni grijeh protiv sedme zapovijesti bo`je? – Ali ja ih nisam posjekao! – A sad, sinko moj, jo{ krije{ da si posjekao mlada stabalca pored puta! Zar ne zna{, sinko moj, da je la` smrtni grijeh, veliki smrtni grijeh protiv osme zapovijesti bo`je? – Ali ja ne laèm, zaista ih nisam posjekao! – Ako ih nisi posjekao ti, tko ih je onda posjekao, ona mlada stabalca pored puta? – Ja ih nisam; ne znam tko ih je posjekao! – Vidi, koliko si nepopravljiv! Ako ih nisi posjekao sam, svakako zna{, tko ih je posjekao! Tko prikrije istinu, laòv je! Idi samo, sinko moj! Ispruìo je bijelu ruku, a ja sam se jecaju}i udaljavao. Zatvori{e me samog preko podneva. Nisam bio gladan, ali sam bio veoma tuàn. Znao sam da su bila posje~ena stabalca pored puta kraj Lenar~i}eva vo}njaka, pri~alo se da je to u~inio Ga{perinov, ali ja ga nisam vidio; i da sam ga vidio, ne bih rekao za inat. Kad je zvono objavljivalo podne, muklo, lagano i dugo, odjednom me napustila malodu{na tuga i svega me ispuni 14

Crtice iz moje mladosti

divlja srd`ba. Drhtao sam kao u groznici, vikao, lupao nogama, udarao sitnim {akama po klupama, tresnuo tablicom o pod da se rasprsla u parampar~ad, slomio dràlo, izderao sav papir, koliko sam ga na{ao i mogao dohvatiti; zatim sam kao bez uma jurio po. prostranoj sobi sve do jedan sat, a naposljetku sam klonuo i zaspao. I idu}eg dana zatvori{e me preko podneva. * Ve} vrlo rano osjetio sam i iskusio {to su ènska zavodljivost i njena izdajni~ka dvoli~nost. Majka je imala slamnatu zdjelu suhih kru{aka, napunjenu do vrha, da su se plodovi obru{avali. Ali ta zdjela, sud svih slasti, bila je zaklju~ana u ogromnom ormaru. Kad ga se sjetim, u~ini mi se ve}im od mnoge ku}e srednje veli~ine. Sami smo bili u sobi, ja i sestra Lina; pogledala me zami{ljeno i rekla: – Da nam je sada ona slamnata zdjela! – Da nam je! – uzdahnuh. – A za{to je ne bismo imali? – re~e ona ti{e, tek onako. – Pa ormar je zaklju~an, a klju~ se nalazi u majke! Ona razmisli. – Ipak bismo je mogli imati i bez klju~a! Ne{to ~udnovato me ispuni, kao strah pred grijehom; ali me ne{to slatko zagolicalo pri pomisli na prepunu zdjelu. Sko~io sam sa sjedi{ta kaljave selja~ke pe}i i po{ao pretraìvati ormar. Stajao je koso u uglu i nije bio sasvim prislonjen uza zid, tako da bi ~ovjek, ako bi se »na~inio mali«, mogao 15

Ivan Cankar

zavu}i iza njega; s mukom dodu{e, ali bi se provukao. A ja sam bio sitna rasta, da sam jedva razaznavao vlastitu sjenku. Sestra je ostala na suprotnom sjedi{tu pe}i i promatrala me pognute glave i stisnutih usnica, ruku uprtih u koljena. – Provuci se pozadi! – savjetova tiho. – Na~ini se malim i provuci se pole|u{ke. Tako sam i u~inio i na{ao se u mraku; ispunio me osje}aj da sam uàsno sam. – Pri~ekaj malo, da ti se priviknu o~i! – savjetova ona dalje. Ali jo{ prije nego {to su mi se o~i privikle na mrak, ona {apnu upla{eno: – Bjeì! Istoga ~asa stajao sam hladan i dr{}u}i nasred sobe. Netko je te{kim koracima pro{ao trijemom, naposljetku se naka{ljao i oti{ao. – A sad poùri i u~ini {to si smislio; sad je ionako svejedno! Provuci se pozadi; na onoj strani, gdje se nalazi slamnata zdjela, jedan je ~avao popustio; izvuci ga i ukloni dasku! U~inio sam bez razmi{ljanja i volje sve, kako je naredila. Da mi je onog ~asa rekla: – Izi|i na cestu i baci se pod kola! – ja bih oti{ao i bacio se. Uklonio sam dasku, napipao zdjelu, zahvatio {aku kru{aka i strpao ih u dèp; zatim jo{ jednu {aku i jo{ tre}u, tako da sam napunio oba dèpa. Kad sam ponovo namjestio dasku i izvukao se iza ormara, bio sam zadihan i oznojen. Sa sestrom oti{ao sam iz ku}e, legli smo u travu pokraj plota i jeli. Ali sve vrijeme nismo ni pogledali jedno drugo, ni smijali se nismo. Tako se gostismo iz dana u dan, pred ve~er, kad su ostali jurili po mesarovim kladama i dok se majka zadràvala kod 16

Crtice iz moje mladosti

susjede, a otac u kr~mi. Osje}anje grijeha bilo se gotovo sasvim izgubilo; smijali smo se ve} i bez snebivanja govorili o svom tajnom pothvatu. Jednom, u nedjelju, poslije velike mise, majka je otklju~ala ormar, pa se ~udom za~udila. – Ni sama ne znam, {to bi moglo biti posrijedi! Zdjela je bila puna, do vrha, da su se kru{ke obru{avale, a sad ih ima jedva jo{ do ruba! Mi{evi ih svakako ne glo|u, nijedna nije nagrièna! Dràla je zdjelu s obadvije ruke i pogledala sve nas redom. Ostali su u ~udu gledali razroga~enim o~ima i otvorenih usta, sestra Lina {arala je pogledom po podu i premje{tala nogu, dok su mojim tijelom strujili trnci od obraza do nogu i opet natrag, polagano i s mukom; ~inilo mi se da se soba ljulja i da je majka vrlo glomazna. – Sam neka kaè, tko je to uradio! [utjeli smo; u nama svima krio se strah, ne strah od prijetnje, jo{ manje strah zbog batina ve} strah od ne~eg neizrecivog, dalekog, silnog. Progovorila je glavom sestra Lina: – Ovaj je bio! I uprla prstom u mene. Majka je stavila zdjelu na sto. Mada sam bio sav o{amu}en, jasno sam vidio kako je poblijedjela. Jo{ jednom je upitala: – Tko je bio? – Janez! – rekla je sestra Lina i gledala me pravo u lice. – Kako si uradio, to mi jo{ reci! – naredila je majka. Noge su mi drhtale tako da nisam mogao ustati. Ali odgovorio sam razgovijetno da sam, ~ude}i se, slu{ao svoj vlastiti glas. 17

Ivan Cankar

– Provukao sam se pozadi, izvukao ~avao, uklonio dasku i napipao zdjelu. Ve} od utorka, svakog dana podve~e. Tad se dogodilo ne{to {to me ispuni nepoznatim uàsom uvijek kad se toga sjetim. Majka me nije udarila, nije rekla ni prijekornu rije~; sjela je na klupu, sakrila lice me|u dlanove i zaplakala, da su suze curile izme|u bijelih prstiju. Sestra Lina je ne~ujno {mugnula iz sobe; vidio sam je ja jedini, usprkos smu{enosti i od bola obnevidjelih o~iju. Uputih se u potragu za njom polako, jer su mi bile noge za~udno te{ke. Po|oh pravo za ku}u; tamo se bila sakrila ispod jasminova grma, s one strane plota; odala ju je crvena prazni~na marama. Pribliìo sam joj se, dohvatio je za dugu pletenicu i povla~io je za sobom po vrtu. Ni vrisnula nije cijelo vrijeme, ~ak ni uzdahnula. U kasnijem, prevara i gor~ine punom ìvotu, mnoga me èna prevarila i izdala; bog neka im oprosti taj grijeh, ja im ga pra{tam svima, dokraja. Ali od svih u~enih stvari najgor~a je po~etnica. * Kad sam zavr{io drugu {kolsku godinu, na~ini{e me ministrantom4. Jo{ i sad se ~ini kao da mi je opio srce i du{u onaj zamamni miris plemenita tamjana. Bio sam o~i{}en, zauvijek razrije{en sviju grijehova, obe}an samom oltaru. Nikad ranije i nikad kasnije nisam se osje}ao toliko mirnim i toliko sretnim kao te blaène godine. 4 Ministrant – dje~ak koji pomaè pri crkvenim obredima

18

Crtice iz moje mladosti

Za vrijeme mlade mise, koju je sluìo mlad i nao~it sve}enik, bio sam mali ministrant. Prenosio sam pozama{no i te{ko evan|elje. Znoj mi je mlazovima curio niz vrele obraze; nisam osje}ao umor, koliko sam osje}ao glad. Onda smo se prehranjivali mandarom5 od kukuruzna bra{na; ja sam, me|utim, imao bistre o~i koje su è|ale za svakakvom ljepotom, i imao sam bogate snove. Poslije mise mladi se sve}enik okrenuo i sagnuo prema meni, jer sam bio mali. – Evo, i tebi! I poklonio mi je sjajan gro{, sasvim nov. Do tog ~asa nisam jo{ nikad drào u ruci gro{a. O Uskrsu ili o Boì}u imao sam krajcaru, imutak, o kojem sam u tan~ine i bri`no gonetao, {to }u s njim. Gro{ je predstavljao bogatstvo, daleko iznad svih ciljeva i snova. Moè se sanjati o zlatnim zamcima, ~ak o samim nebesima – o gro{u se ne moè sanjati. Prva pomisao zbog izuzetnog raspoloènja bila je: »Tr~i majci... i majka }e se rasplakati od ovolikog ~uda!« Oti{ao sam iz sakristije na suncem obasjanu travu. Tamo, posvuda oko crkve i jo{ daleko niz kosinu, redale su se {atre jedna kraj druge. Bahato su bile pretovarene svim slasticama ovog svijeta; bijeli, platneni krovovi veselo su lepetali na toplom vjetru. êga sve nije bilo tamo! ôvje~e, zaèli samo, dohvati! Naran~e, ùte i so~ne, kao o Uskrsu; medenjaci, bomboni svih vrsta, bijeli, ùti, crveni – za ~im da se pruì ta nemo}na ruka? U povelikoj kutiji nalazile su se datule, 5 Mandara – jelo od bra{na, masti i vode, jedna vrsta juhe

19

Ivan Cankar

ljeskale su se rosne, mamile su, tamnobakarne boje, sve zavodljive, gre{ne. Kakve li su kad se stave u usta? »Tá ima{ gro{! Tá tvoj je taj gro{, {to ga sti{}e{ u {aci!« Povih se kao pod udarcem; kad sam se u strahu osvrnuo, nije bilo nikog, koji bi bio mogao izgovoriti one zlo~ina~ke rije~i. I{ao sam dalje, niz padinu: srce mi je bilo te{ko i tu`no kao nikad dotle; ni samo sunce vi{e nije sjalo i ljudi su bili natmureni, a {atre prazne. Na kraju padine naglo sam se okrenuo. Tamo je stajala si}u{na djevoj~ica u okra}aloj {arenoj suknji; ozbiljno je gledala preda se, objema si}u{nim rukama dràla je datulu, jednu jedincatu datulu, meso vo}ke bilo je ù}kasto i so~no poput meda, pomaljala se duga~ka, bijela, uzdu` procijepljena ko{tica. – Dajte mi datula! – naredio sam pred {atrom i podrhtavao od vrtoglavice. – Za koliko? – upita puna~ka èna, ispruìv{i u kutiju mesnatu, znojavu ruku. – Za gro{... za sasvim novi gro{! Kad sam ovako odgovorio, u~ini mi se da je iza mojih le|a odgovorio netko drugi, sasvim stranim, dubokim i ru`nim glasom. Datule su bile masne, smjesta su mi se zalijepile za znojave dlanove. Okusio sam prvu; so~no, slatkasto meso lijepilo se za usne i za zube. Ispljunuo sam sve, glatku koìcu, {e}erasto meso i procijepljenu ko{ticu. Zatim sam jurnuo niz padinu, stiskaju}i u {aci svu onu odvratnu, masnu masu, da bi je naposljetku bacio u potok i oprao obadvije ruke. Zatim sam legao u travu i molio se bogu da umrem. 20

Crtice iz moje mladosti

Majka jede mandaru od kukuruzna bra{na, iz dana u dan, iz tjedna u tjedan; mo`da vi{e i ne zna da negdje na svijetu postoji i bijeli kruh. A ja jedem datule! Za gro{ datula, ovih ùtih, {e}erastih! Kamen mi je leào na srcu; bio je teàk i uàsan; ~ak i suze su se stidjele da mi navru na o~i. Ku}i sam stigao kad je ve} davno pro{lo vrijeme ru~ka. Majka mi je donijela je~mene ka{e, koju sam volio; tek {to sam okusio jelo, ve} sam poloìo drvenu `licu na sto, hladan znoj u mlazovima me zalio po cijelom tijelu. – [to ti je? – uskliknula je majka, sva upla{ena. Nisam imao smjelosti da je pogledam, jer sam znao da bih onog ~asa umro, ako bih vidio one o~i, koje su toliko vjerno ispitivale da se ~ovjek ispovijedio do kraja, a da ni sam nije znao kad. Ali ona se sagla prema meni, podigla moje lice s obadvije ruke i vidio sam je, svu bijelu, kao milo{}u bo`jom obasjanu. – Majko, jao, majko! Udario sam ~elom o sto i ni{ta vi{e nisam znao. Kad sam se prenuo, maj~ino je lice bilo ozbiljno i bolesno. – Govori! – naredila je. I ispovijedio sam se, kao pred ispovjednikom i samim bogom. – Pokloni{e mi gro{, nov novcat, ljeskav gro{. Ali ja ti ga nisam donio, nisam imao namjeru ~ak ni da ti pri~am o tome, potro{io sam ga za koje{ta, kupio sam datula! Nemoj se ljutiti, ionako }u umrijeti! Tad se zbilo ne{to vrlo ~udnovato. Majka me nje`no dohvatila za obadvije ruke, krenula sa mnom preko sobe, u ugao, pod raspelo, pa me tako uzastopce tri puta prekrstila. 21

Ivan Cankar

– Dje~a~e moj! – re~e. Zatim je glasno zaplakala ni sam ne znam za{to. * Najljep{a slika mojih mladih snova bila je Ljubljana. Svemu su porasla krila, sve se u {irinu razmaknulo u mojim grudima, kad god sam pomislio na nju. Nisu mi mnogo pripovijedali o njoj; sam sam bio u sebi stvorio o njoj sliku, koja je bila sjajna i neuporediva ni s ~im. îtao sam dodu{e i o carskom Be~u i o drugim velikim gradovima, jo{ vi{e udaljenim i stranim, koji su se ljeskali na suncu tamo negdje u praznini, nakraj svijeta. Ali to su bile samo bajke, lijepe dodu{e, ali izmi{ljene i mnogo manje vjerojatne od doìvljaja i juna{tva Petra Klepca. Svom ljepotom, svom svjetlosti, koliko je bje{e u meni, ovjen~ao sam i obasjao Ljubljanu. I Ljubljana je zaista postojala, ìvjela je, i to u neposrednoj blizini. Za vedrih dana vidio sam njen dragi, topli odsjaj ve} s vrha Svete Trojice. Sam grad je zaklanjao o~ima mra~no brdo iznad luga, ali srce ga je osje}alo s ljubavlju i ~e`njom. Jednom, na blagdan svetog Alojzija, uprili~ili su kod Svete Trojice {kolsku sve~anost. Glavni dio sve~anosti bili su nam savija~a s vrhnjem i tre{nje; sve ostalo, misa, pjevanje i dosadni govori, samo nam je dosa|ivalo. U~itelj mi je bio napisao dugu pjesmu u ~ast Marije Terezije; pjesma mi se ~inila do kraja odvratnom, ali morao sam je nau~iti napamet. Smjesti{e me na visoki zid pokraj crkve. Ljetno sunce probadalo mi je o~i tisu}ama usijanih iglica; ni{ta drugo nisam vidio osim jedne jedine silne, sveop}e svjetlosti, koja je u ve22

Crtice iz moje mladosti

lebnim valovima navaljivala od ljubljanske strane. Nisam razmi{ljao o pjesmi; nisam ~uo; nisam shvatio nijednu od onih suhih, za~udo ljigavih rije~i, koje su sasvim nesvjesno navirale iz grla i preko vrelih usana. Moja jedina misao bila je Ljubljana. Dizala se iz svjetlosti svim svojim natprirodnim bljeskom. I sebe samog sam uo~io tamo, u ìvotu, ispunjenom ~istom ljepotom, samom dobrotom, ljubavlju i sre}om; i vi{e nikad, nikad vi{e u ovom mu~nom ìvotu, {to se usamljen prelijeva iz gor~ine u gor~inu. Prenuo sam se od svoje vlastite {utnje; moj glas bio mi je poput tankog bijelog konca izme|u Ljubljane i mene, {to se iznenada prekinuo; upla{en sam se obazreo na svijet, {to je tamo dolje stajao u crnim hrpama i pljeskao. Jedna gospo|a, upola skrivena ispod prostranog crvenog slamnog {e{ira, koji je li~io na ki{obran, re~e glasno: – Ovoga treba svakako poslati u Ljubljanu! Netko me straga obuhvatio oko pasa i spustio me na zemlju. Nikog vi{e nisam poznavao. Od tog ~asa sve se i zauvijek preokrenulo u meni; onaj, {to je postojao ranije, rasplinuo se u ni{ta; umjesto njega je ìvio, govorio i sanjao netko sasvim drugi, koji nije ni otprilike bio nalik na nj, ~ak ni u licu; bio je mudriji i bio je ja~i, ali radosniji nije bio. ê`nja je zagor~ala moje srce, ispunila ga la`nim bogatstvom, dukatima, {to se budnim o~ima pri~injaju poput svela li{}a. Omrznuo sam ìvot, kakav je bio; ni do koga mi vi{e nije stalo, ni do majke, ni do oca, ni do bra}e i sestara; postao sam oduran i zloban, gadio sam se sam sebi, kao da se neprestano promatram u ogledalu. A najvi{e mi je omrznula {kola; hlad sam osje}ao u onoj prostranoj, bijeloj sobi, 23

Ivan Cankar

hlad u prisustvu bijelog sladunjavog lica u~itelja, {to je preo svoje slatkaste rije~i poput umiljatog ma~ka. Govorili su da sam bolestan. Uistinu su me smjestili u postelju i tamo sam leào tjedan dana, {to li, ni sam ne znam koliko. Kad sam se jedne ve~eri probudio, stajala je kraj postelje baka, drè}i u ruci upaljenu svije}u, onu {arenu, savijenu u klupko, kakve prodaju na pro{tenjima. Do{la je majka, po~ela glasno plakati, udarila baku po ruci, da je svije}a pala na pod i ugasila se. – [to èli{? – upitala me. – Ho}u u Ljubljanu! – rekao sam i zaspao. Kad je ujutru bijelo sunce provirilo u sobu, bio sam zdrav. Nepoznata slast razlijevala se mojim tijelom; sasvim u sebi i potajno znao sam da se bila moja du{a, kojoj su slobodne ceste na sve strane do nakraj svijeta, samovoljno preselila u Ljubljanu i da je tamo ìvjela svojim posebnim ìvotom, kakav ovom jadnom tijelu jo{ nije bio dodijeljen. S jeseni te godine, na Du{ni dan, po{li smo po »poskuri~are«. »Poskuri~are« su okrugli hljep~i}i od kukuruzna bra{na, kakve seljaci peku djeci, kako bi dobrim djelom olak{ali patnju u ~istili{tu. Uprtismo torbe preko ramena i rano se uputismo od ku}e. Kad smo se nalazili na carskoj cesti, ve} podaleko od Vrhnike, nebo se spustilo nisko nad baru{tine i nad breùljke i tiho je po~ela rominjati ki{a. Na putu su se stvarale ùte lokve, zrak je bio ispunjen vlagom i plijesni, na srca je legao mrki umor; {utjeli smo. Ne znam, koliko smo vremena pje{a~ili; ve} odavno nismo nai{li ni na jednu ku}u i kad sam se osvrnuo po onoj samotnoj pokrajini, u strahu sam uo~io kako smo zalutali u nepoznate krajeve. I{li smo sve dalje, i{li dok nismo zanijemili od ~uda, od radosti i uàsa. 24

Crtice iz moje mladosti

Ispred nas, na horizontu, bijeljela se Ljubljana, a pored Ljubljane je sjalo sunce. Ta pokrajina tamo bila je visoko uzdignuta iznad baru{tina, kao krunisana samim nebeskim ljeskom. Zaneseni blenuli smo u svjetlost, koja nije bila zemaljska, nije bila na{a. Bose noge su nam propadale u glib, drhtali smo od hladno}e, s mukom smo nosili te{ke torbe; ali u srcu bila je misao: »U Ljubljanu, pravo u ovu svjetlost, zauvijek!« I za uzvrat se javila druga misao, gorka i mra~na: »Kako bismo mogli u ovu ljepotu, mi iz baru{tine! Kamo bismo se mogli uputiti, zadihani i blatnjavi, prosjaci-putnici!« Kad smo se vra}ali, svi odreda samo {to nismo zaplakali; ni pogledali se nismo, ni rije~ nismo progovorili. Tad sam upola u snovima osjetio ono {to sam kasnije, u te{kim danima, prekasno upoznao: sve neumoljivo, bezobzirno nasilje ~e`nje, koje ~ovjek digne visoko zato da bi ga s visine tresnulo o zemlju, kad je ve} ispruìo ruku, hote}i dohvatiti zvijezdu. * Bio sam slaba~ak, isuvi{e samovoljan, neupotrebljiv za sluà~ke poslove. Mjesec dana ili ~ak ni toliko bio sam pastir u susjeda, koji mi je kao nagradu davao dnevno pozama{an komad kruha. Krave su se odbijale u djetelinu i u {umu; zaboravio sam na njih, leào sam u travi pod kru{kom i promatrao oblake, {to su bijeli i uùrbani bjeàli preko neba. Mom je pastirovanju do{ao kraj. Zatim su htjeli od mene stvoriti vrtlara... Boè dragi, da je moj ìvot zaista krenuo tim 25

Ivan Cankar

putem! Kuda bi danas plovio brod mog ìvota? Jo{ uvijek tamo ispod vrba, niz hladno Retovje, tihom zelenom Ljubijom; s tananih listi}a, s vitkim mladicama da`dile bi na mene sun~ane kapi, izaslanici nebeski. Moje bi srce bilo ~isto, moj ìvot bez svakojakog zla; obje bi bilo poput ve~ernje djetinje molitve. Mo`da je bilo potrebno, da se zbilo druk~ije, ja ne mogu suditi o tome; biljka na livadi ne zna ~emu je posluìla njena prerana i nasilna smrt. Sve do posljednjih dana moje preseljenje u Ljubljanu ~inilo mi se bajkom, koja }e se naposljetku zaista obistiniti, ali tek tamo negdje u dalekoj vje~nosti, kao jedva dosti`na nada i strah. I kasnije mi se jo{ vrlo ~esto de{avalo da mi se ono, {to se okrutno kosnulo mog ìvota, ~inilo utoliko udaljenijim, ukoliko je bilo veli~anstvenije i ukoliko je bilo bliè, sve dok nije u svom cjelokupnom uàsu stajalo neposredno ispod mene, preneraènog. Ljubljanska bajka posta iznenada istinom, daleka misao bi ostvarena i vi{e ne bi lijepa. U ~asu rastanka ~ovjek upozna ~ovjeka, vidi u dubinu njegovih o~iju kao nikad prije toga. U ~asu rastanka upoznao sam ljude, koji su mi bili bliski, upoznao sam mjesto, u kojem sam boravio. Primijetio sam ljude, sto sam ih svakako znao jo{ izmalena, ali mi se u~inilo da ih vidim prvi put. Kao da su dotad svi spavali, skamenjeni, neìvi, pa su se odjednom po~eli micati, po~eli hodati, gledati, smijati se, glasno govoriti. Toliko blisko i nerazdvojno sam ìvio s njima da ih nisam ni vidio, ni osje}ao; sad, kad se zategla veza izme|u nas i kad je ve} gotovo prekinuta, u ~udu sam im {irom otvorenih o~iju pogledao u lice. I sve mi se ~inilo da su me i oni upravo sad upoznali, da me promatraju tek sad kao {to ja pro 26

Crtice iz moje mladosti

matram njih i da tek sad ljudski razgovaraju sa mnom. Ne{to sasvim naro~ito, neshvatljivo mnogo me ti{talo: da sam ve} od samog po~etka ~inio svim tim ljudima nepravdu, da sam ih vrije|ao, mada mi nisu nikad u~inili ni{ta naào. Na srcu osjetih teret grijehova, kojih ranije nisam bio svjestan, koji su mi se ~inili samo obijesne {ale, vesela zadirkivanja. Gojazna, pla~ljiva prodava~ica davala mi mi je svake nedjelje poprili~nu kesu bombona zato {to »sam se tako pobo`no molio«; za uzvrat ja sam se s uzvi{enja ùpne crkve nabacivao na nju izmetom slijepih mi{eva. I ona pobo`na molitva bila je bogohuljenje; kad sam se pred oltarom okrenuo prema ljudima, promatrao sam ih poput sveca; kad sam im okrenuo le|a, ja sam se kreveljio, kako bi se susjed-ministrant smijao, pa bi mu kasnije zbog toga natezali u sakristiji u{i. Svaka moja rije~, svaki moj postupak bio je optere}en mrljom, grijehom. Ponekad, dok sam kle~ao u ispovjedaonici, nisam znao {ta da kaèm. Moj ìvot i moji postupci ~inili su mi se nevini i ~isti, ba{ kao njiva pored Klisa. Sad sam osjetio, uàsnut, kako je svaka biljka, njih na tisu}e, bezbroj, bila grijeh. Ipak, osnovni je grijeh bila nezahvalnost. Nisam bio nezahvalan samo ljudima ve} i pojedinim mjestima; domu i cesti, polju, {umi, samom nebu, suncu i zvijezdama. Sve je oìvjelo; cesta je progovorila, polje je propjevalo. Uputih se u Mo~ilnik, u zipku svoje ljubavi, gdje sam u ~udu i posti|en slu{ao njegovo prekoravanje: »Dao sam ti snove, {to si mi pruìo za uzvrat? Ni primijetio me nisi, nisi me pomilovao odanom mi{lju!« Uputih se uzbrdicom prema Svetoj Trojici; promatrale su me slike kri`nog puta, u mene su uprla o~i dva velika an|ela s pro~elja. 27

Ivan Cankar

»Ovuda si prolazio; kad god si pro{ao, gdje god si bacio oko, ~im si dahnuo, svakog ti je puta pao u dio bo`ji dar; kad si molio molitvu zahvalnicu, ako ne srcem, bar, usnama?« Cesta me prekoravala, prekoravali su me livada i potok; sjetio sam se ~ak mesarovih klada i jedanaeste {kole ispod mosta. Na {to god sam bacio o~i, ~ega god sam se sjetio, sve je poprimilo nov, ìvi lik, razgovaralo sa mnom sasvim druk~ije, mnogo razgovjetnije; bio sam gluh, samo u snovima slu{ao sam potmuli {apat; prenuo sam se i probu|ene rije~i bile su isuvi{e glasne, boljele su i strahovao sam od njih. Cijelo ovo vrijeme, u sve ove tu`ne, zbunjene posljednje dane, ispunjene nemirom i skrivenom bojazni, leàla je na mojoj du{i ~e`njiva èlja za opro{tajem, za utjehom, za ljubaznom rije~i. âk i kamen na cesti bih oslovio, zamolio bih ga, neka mi kaè: »Po|i radosna srca i uskoro se vrati!« Hodao sam kojekuda, tumarao na sve strane kao da sam veoma zaposlen, a nisam znao ni kuda idem ni zbog ~ega. Imao sam osje}aj kao da sam nekud stigao prekasno, kao da sam ne{to zaboravio, ne{to izuzetno zna~ajno i vanredno. Tada nisam mogao sam sebi objasniti ovo osje}anje, a nisam ni stigao da ga obja{njavam. Tek kasnije, ali uskoro, usred najve}e gor~ine, ne{to me potreslo: »Ni{ta nisi vidio, nikoga nisi volio, ìvio nisi; sebi~nja~ki si se zaklju~avao u svoje puste misli!« Sve~era, uo~i posljednjeg dana, sjedio sam kraj prozora i jo{ jednom pro~itavao ono vanredno poglavlje iz »Desetog brata«, u kojem junak mladi}, pun nade, o~ekivanja i tihe bojazni kora~a kroz sjenoviti gaj prema svom novom, nepoz28

Crtice iz moje mladosti

natom boravi{tu. Put mi se ~inio sli~nim onom koji krivuda od Vrhnike prema zamku Bistra. Knjigu sam spustio na prozor, sav umoran od nemira, bolestan od o~ekivanja. Usne su mi bile suhe, u èlucu mi leàlo ne{to nalik na kamen; ipak, nisam bio ni gladan ni èdan. Majka je u{la u sobu; sje}am se da je uvijek toliko tiho i obzirno otvarala vrata kao da je do{la neljubaznom susjedu. Kad me pogledala rasplakanim, upaljenim o~ima, o{tar no` mi raspolutio srce. »Ni{ta nisi vidio, nikog nisi volio!« I nikad dotle nije takvom krutom, nemilosrdnom silom navalilo na moju du{u, da sam odba~eni gre{nik. * Poznanik mi je pri~ao, kada i kako je bio upoznao vlastitog oca. Na mrtva~kom odru. Otac je leào tamo, obu~en u crno, bijelih i uko~enih obraza, ali neobi~no lijep, sasvim podmla|en. Desno mu je oko bilo zatvoreno, lijevo upola otvoreno; kroz prorez, ispod gustih crnih trepavica, provirivao je obli kraji~ak sme|e zjenice, gledao ìvahno i pravo u svakog, tko god je u{ao u sobu i ma gdje stao. Sin se sagnuo do oca i tog je ~asa bio u licu isto tako uko~en i blijed. Pogled poluotvorenog oka govorio mu je smireno i ljubazno: »Pogledaj me odano, ti, {to me jo{ nikad nisi vidio!« I sin se uvjerio kako se topla o~eva krv izlila do posljednje kapi na be{}utni kamen. Sve~era, uo~i mog odlaska u Ljubljanu majka je zakora~ila preko praga i pogledala mi u lice; u tom jednom pogle29

Ivan Cankar

du upoznao sam nju, cijeli svoj dom i svoj ìvot sve od ro|enja. Sve {to se zbivalo od ovog ~asa, bio je ìvot u zraku, u vjetru, u sun~anoj svjetlosti, me|u zvijezdama, u pjesmi {eve i u mirisu heljde, bio je posvuda, samo ne me|u ljudima, samo ne kod ku}e me|u crnim zidovima. Sada, u jednom jedinom pogledu, u jednom jedinom trenutku bilo je odjednom sve iskazano, silom, nemilosrdno. Majka je dugo stajala na pragu ili mi se ~inilo da je dugo trajalo; i gledala mi pravo u o~i, kao {to gleda sama smrt ili sam bog. Iz mog presje~enog srca nije bilo rije~i, jedva je jedna nepozvana pre{la suhe usne: – Nije mi stalo da idem u Ljubljanu! Nije mi stalo, majko! Njen je pogled odjednom bio sasvim druk~iji, sasvim smiren, kao da pogledava niz cestu. I ode; onako, kako ide majka, koja je vjeran rob svoje djece: tiho i pla{ljivo. Sve mi je bilo jasno, u uàsnoj golotinji pojavilo se pred mojim o~ima. »Nikoga nisi volio; ~ak ni majku, ni nju, sveticu!« Da barem nije rekla: »Sad }e{ ve~erati!« Jer tim je rije~ima rekla: »Ve~erat }e, ja ne}u ve~erati; moju krv i moje }e{ suze ve~erati!« Ova me spoznaja grubo satrla. Neposredno ispred sebe ugledao sam i za~uo stvari, pored kojih sam ranije prolazio i slijep i gluh. – Bjeì samo! – govorilo je ne{to u meni. Bjeì samo iz ovih pokrajina truleà i smrti! Jer sve {to je bilo – jest trule` i smrt! Na svakom zalogaju kruha maj~ina 30

Crtice iz moje mladosti

suza; u svakom pogledu tihi prijekor; uza svaku rije~ gorki uzdisaj. @ivot, iz sata u sat, iz dana u dan, od vijeki vjekova, uvijek podjednako, cijeli taj ìvot ropska milostinja, ba~ena u jarak! I jo{ za ovu milostinju budi zahvalan bogu, zahvaljuj mu i na ovoj mandari od kukuruzna bra{na! Ali u tim gorkim mislima bio je bog sam sa svojom ljubavi. Svoje najbliè, koje sam do ovog ~asa jedva izdaleka poznavao, odjednom sam ugledao u toplom, vedrom, ljubeznom svjetlu, da bih ih redom zagrlio i poljubio, mole}i ih, neka mi oproste. Tek u àru ljubavi uo~i ~ovjek sve mnogobrojne crne pjege na svojoj du{i. Nijedna ne ostane skrivena, nijedna nije pala u zaborav, nijednu nije mogu}e zauvijek izbrisati. Ispovjednik pra{ta grijehe i daje razrje{enje, ali sâmo srce ne opra{ta nikada i ni{ta, ono poznaje jedino grijehe, koji vapiju do neba, »koji ne}e biti opro{teni ni na ovom ni na onom svijetu«. Srce ima poseban katekizam; ono {to je u {koli i u crkvi smrtni grijeh, za srce je radosni doga|aj; smrtnih grijehova, me|utim, koje srce vjerno zapisuje, nema u katekizmu. U sakristiji pio sam misno vino iz kaleà; ovo nije bilo grijeh, srce ga nije zabiljeìlo. Ve~erao sam i nisam pomislio na majku, koja je sjedila vani na pragu i nije ve~erala; to je bio smrtni grijeh. I ~ak samo ovo pravedno srce prepuno je pritvornosti; ~ak i sudac je gre{nik. Kad zapisuje grijehe, to mu je zapisivanje mio i sladak posao; suze zadovoljstva to~i u svojoj vlastitoj pravednosti. Svijest o nezahvalnosti boljela me do krvi, ali kod tog bola cijelo mi se tijelo treslo od prijatne drhtavice. Jer 31

Ivan Cankar

grijeh mi je prikazao ljepotu, koju sam vrije|ao, dobrotljivost, koju nisam volio. Znam to da moè ~ovjek mnogo podnijeti; par konja ne bi izvukao teret, {to ga ve} dijete nosi na le|ima. Ali da je mogu}e patiti toliko i tako dugo, kao {to je patila moja majka, zna~i ~udo koje ~ak ni sad ne mogu sebi objasniti. @ena je devet puta ja~a od muà, ali majka je ja~a devet puta po devedeset puta. Da sam rekao svojoj majci, neka mi za jedan pedalj ukloni u stranu Ljubljanski vrh, zato {to isuvi{e pritiskuje Mo~ilnik, ona bi ga, vjerovatno, zaista uklonila. Bog zadaje majkama ~udnovate zagonetke. Na primjer: Kako pripremiti ru~ak za osam du{a, kad nema ni gro{a u ku}i i kad trgovac ne da ni soli na vjeru? Ru~ak se na|e na stolu. Tajanstveno se odvija ìvot iz dana u dan i ne zaustavlja se. Strm i neravan je put, kola te{ka; na kolima sjede djeca, njih osmoro; jedu i piju, smiju se i vi~u; u kola je upregnuta majka; ako bi se odmorila, ako bi se kretala suvi{e lagano, o{inula bi je preko povijenih le|a: »Hej, povuci!«. Tamo negdje ispod o{tre uzbrdice posrne. Posrne i umre. I ~ak ju je stid umrijeti; u njoj je osje}aj kako je u~inila nepravdu onima {to su ìvjeli od njena ìvota. Dugo u no} nisam spavao. Otac i majka bili su budni. Otac je {io odijelo za mene, majka je gla~ala i pripremala moje rublje. U sobi je bilo vru}e i zagu{ljivo. – Bolje da ide za slugu! – re~e otac. Majka je {utjela. Kad su ugasili svjetlost, mjesec je àrko zasjao kroz prozor; toliko bijela i sjajna je bila mjese~ina da sam mogao ~itati. Znao sam da }u morati uraniti, zato sam sklopio o~i da 32

Crtice iz moje mladosti

bih zaspao. Kad ih nisam dozivao, snovi su sami zakucali na trepavice i bilo ih je toliko da sam birao najsla|e; kad sam ih, me|utim, dozivao i molio, nije bilo glasa niotkuda. Prazno i te{ko je bilo moje srce. Okrenuo sam se da navu~em zavjesu, jer mi je o{tra mjese~ina sjala i kroz trepavice. Primijetio sam majku koja je kle~ala pored svog kreveta. Na mjese~ini njeno je lice bilo bijelo i ~isto kao od kamena. I ona je pogledala prema meni. – Zar ne spava{? – Ne mogu! Podigla se, pri{la mi je i prekrstila me; onda sam smjesta zaspao. Kad sam se u cik zore probudio, obrazi su mi bili sasvim vla`ni od suza. [to god je ~ovjek jednom mislio i osje}ao, ne nestane bez traga. Ona ~etiri zida, izme|u kojih je proveo jedan jedincati dan ili deset godina, gusto su ispisani njegovim rukopisom; kad se vrati, on prepoznaje rukopis, razaznaje rije~i i u~as je onaj, {to je bio. Nijedan se usklik ne gubi, nijedan uzdisaj, nijedna suza i nijedan smije{ak. Bo`ja ruka naporedo ispisuje povijest ~ovjeka, urezuju}i je u kamen. Ako hoda{ cestom kojom si prolazio prije mnogo godina, jo{ u ranoj mladosti, cvjetaju du` cijela puta sje}anja, toliko ìva da se vrijeme neprimjetno slije sa sada{njim: jo{ si onaj, koji jesi, ali si ujedno i onaj, koji si bio. Bol proteklih dana slije se s onim {to ga nosi{ sa sobom – dva se nao~ita brata smije{e}i zagrle. Minuli i sada{nji bol osmijehom su ublaèni, smireni uskr{njim suncem. Cijela pokrajina pored ceste {to vodi iz Vrhnike u Ljubljanu zasuta je cvjetovima uspomena, kud god pogledam. 33

Ivan Cankar

Mojim vlastitim rije~ima pozdravljaju me zeleni breùljci slijeva, moje pjesme pjeva zdesna prostrana tresetna pokrajina. âk mi je i svaki kamen-me|a{ kraj ceste prisan prijatelj i pri~a mi radosne i tu`ne pri~e. Ovo je bilo prvo putovanje. – Ustani! – za~uo sam glas iz daljine. Majka je stajala kraj postelje, sav upla{en sam je pogledao. – Zar ve}? Bilo je rano jutro, jesenje jutro, maglovito i prohladno. Bio sam umoran, izmu~en, rado bih spavao. – Zar ve}? Sve radosno o~ekivanje, sve krilato povjerenje, svi snovi o izuzetnom ìvotu, sve se dokraja istopilo u rosi jesenjeg jutra. Du{a ti se, ispunjena ~e`njom, ponosom i hrabro{}u, uzdigla do blistava vrha planine; a kad za~uje{ zvonki poziv: – Idi! – posrne{ i dr{}e{: – Zar ve}? Mirisna kava bila je na stolu, pored {alice bijeli kruh. Obla~io sam se polako i zlovoljno. Svjeè rublje ~inilo mi se hladno i kruto, novo odijelo isuvi{e {iroko, te{ko i nespretno. Samom sebi sam se ~inio stran i ruàn, kao da sam bio presvukao i koù i misli i srce. Onaj drugi nalazi se tamo kod Svete Trojice, u Mo~ilniku i u Rétovju; ovaj, {to sjedi u novom odijelu pored stola i pije mirisnu kavu i prelama bijeli kruh, ne posjeduje ni radost, ni tugu; nalik je na odba~eni kamen. Sasvim negdje na dnu kljucalo je neprestano i brzo, ~uo se {apat rije~i, koje su bile toliko boja`ljive da se nisu usu|ivale dozivati glasno. Ako moè stri~ak uspijevati pored kolskog puta, kako ne bi mogao kamen? 34

Crtice iz moje mladosti

Kola su se bu~no zaustavila pred ku}om. – Jeste li spremni? – pozvao je voza~. Zave`ljaji su bili pripremljeni. – Krenimo u ime boga! – re~e majka. Samo {to sam pruìo ruku ocu, bra}i i sestrama; u nas nismo bili navikli na to, ni ljubili se nismo, ni lizali niti slinili zbog koje~ega. [to jest, jest; sve drugo neka ostane zaklju~ano i neka se ne pokazuje nikome! Drvo ne stenje i ne jau~e kad mu pili{ granu po granu ìvoga stabla; ~ak i ne umre uvijek. Voza~ je bio sitan, uvijek poguren i izuzetno mrzovoljan ~ovjek; nazivasmo ga Stri~ek. Ako je jo{ ìv, neka bog dopusti da do~eka stotu godinu i vi{e; ukoliko je umro, neka mu samilosna ruka prilikom svake zadu{ne sve~anosti izlije ~a{u vina na grob! Bezbroj puta je po ru`nom vremenu studenta, koji je {ljupkao blatom, za mali darak zgurao me|u zave`ljaje i vre}e. Bili smo posljednji putnici; kola su bila natovarena do kraja, upravo nabijena. Voza~ je potjerao. Vrhniko – ~udo bo`je, ti gospodska, prazni~na djevojko kako si krasna! Ja, koji sam sav tvoj, promatrao sam te {irom otvorenih o~iju, ali vidio te nisam nikada; jo{ i sad te gledam kao zasjenjen, kao da samo u razmacima, titraju}i i trepere}i, zablista tvoj bijeli sjaj iz daljine! Dok su se kola polako i bu~no ljuljala kroz trgovi{te, ~inilo mi se da se vozimo sasvim stranim krajem. U ~udu sam zagledao crkvu Svetog Lenarta, kao da je tek tog ~asa nikla iz zemlje, pla{ljivo se stiskaju}i pod brijeg. Cesta mi se ~inila vrlo {irokom i po~i{}enom, kao za procesiju; ku}e su bile 35

Ivan Cankar

visoke, bijele i tihe. Vrtovi su {utjeli s obadvije strane, visoko ogra|eni i ~uvani, kako ih ne bi uznemirio nedostojni putnik ~ak ni ne~istim pogledom. Tko {eta tamo onim usamljenim gredicama, ispod beskona~nih sjena? Tad mi je na du{u pala tuga, prostrana i tiha, kakvo je i ovo ravno polje. Bila je njiva, {to ju je bog kasnije bogato zasijao; bila je otvorena ìtnica, koju je bog napunio do vrha; ovo je bio po~etak puta, koji je uzbrdicama, nizinama i samotnom pokrajinom vijugao u beskraj... Uvijek, kad se sjetim ove vo`nje, stegne me bol, koji ina~e gu{im. Vrhni~ko dijete ne bi smjelo u svijet, ono ne bi smjelo me|u strane ljude. Ve} sasvim rano, kao priro|en, javlja se u njega onaj oklop oholosti, samosvijesti i sveznanja, {to mu smeta na svakom koraku i cijelog ìvota... [to je to za nas, {to smo Vrhni~ani! Tra-la la la-la lom... Sru{io se vitez na juna~kom turniru. »Umro je ~ovjek!« Tà molim vas – umrlo je dijete! Otvorite vizir – krv je ve} crna i zgru{ana, dok se na golim obrazima jo{ nisu osu{ile suze! Cijelim putem nisam s majkom progovorio ni rije~i, oboje smo gledali pravo preda se. Odmarali smo se gotovo pred svakom kr~mom; konji su skretali sami, zaustavljaju}i se, gdje je bilo potrebno. – ôvjek bi pje{ke stigao brè! – ljutile su se ène. – Mogle ste i}i i pje{ice! – rekao je Stri~ek. Ve} mi se ~inilo da ~ujem potmulu huku koja se pribliàva i biva sve silnijom. Kamen, koji je leào na mom srcu, pomjerio se, da sam osjetio bol. Pred nama su neo~ekivano iz36

Crtice iz moje mladosti

nikle ogromne ku}e, svijet je, zadihan i bezuman, ùrio u svim pravcima, velikom brzinom jurila su kola na sve strane, progutao nas je grad, {iroko zijevaju}i i odvratno da{}u}i, za mene upla{enog milosrdan i uàsan u svojoj crnoj bezgrani~nosti. – Natrag, majko, natrag! Nikad vi{e!

37

Ivan Cankar

DESETICA

Ne{to mra~no i te{ko legne ponekad ~ovjeku na du{u, tihi, nerazgovijetni uàs, {to mu oduzme svu snagu, svu radost, svako pouzdanje. Gor~ine svakodnevnog ìvota postanu odjednom silne, nepodno{ljive; javi se savjest, udari po srcu kao ~eki}em i svi grijesi, i oni najmanji, ve} zaboravljeni, crni, iskrsnu pred o~ima. êmu jo{ ìvjeti? Ta sve, sve, sve je izgubljeno... I boja`ljiva ruka dr{}u}i poseè za rukom posestrimom, pla{ljivo se oko obazire i traì ljubazan odzdrav. Taj trenutak nije su|en samo ~ovjeku {to je pro{ao dug put i naslutio smrt i grob. U najljep{e jutro duhne hlad na du{u, da se sve misli stropo{taju na zemlju, kao da su od kamena. Zakuca èljeznim prstom u radosno ve~e, u bu~nom dru{tvu; ruka, koja je dràla ~a{u, klone, o~i se ra{ire, smijeh se sledi na usnama... I dijete ponekad iznenada vrisne usred tihe igre, uzdrhti i u nepojmljivom strahu zagrli majku. Bilo mi je dvanaest ili trinaest godina; u~io sam tre}i razred realke. Jednog jesenjeg jutra rano sam se probudio; jedva je svanjivalo, u sobi je bio sumrak. Soba je bila prostrana, ali mi se onog jutra ipak ~inila uska i tijesna, sva natrpana i porazbacana, kao prilikom selidbe. êtiri postelje su stajale uza zidove, izme|u njih police za knjige, glomazni drveni kov~ezi, nalik na {krinje, ormari za odijelo, a na sredini ogroman sto, pokriven knjigama i bilje`nicama; u sumraku 38

Crtice iz moje mladosti

sve je ovo poprimilo neobi~ne, izobli~ene, pomalo neprijateljske oblike i davalo dojam neopisiva siroma{tva i àlosti. Na ostalim posteljama leàli su moji drugovi; svi su jo{ spavali ~vrstim jutarnjim snom; imali su vrela lica, oznojena, usta poluotvorena. Bili su stariji od mene; ve} smo drugu godinu stanovali i spavali u istoj sobi, ali im nisam bio istinski drug; gledali su me poprijeko, ni sam ne znam za{to. Bili su selja~ki sinovi, dobro gra|eni, grlati, veseli; u meni, negdje sasvim na dnu, leàlo je, me|utim, ne{to gorko i pusto, {to se mo`da nehotice odraàvalo i u rije~ima i u o~ima. U prozore je kuckala ki{a, sasvim tiho, kao mekim prstima; lijevala je ve} tjedan dana u dugim tankim mlazovima; bila je to ki{a {to ~ovjeka rastuùje, na~ini ga tupim, {to mu zastre sve radosne slike, otkrivaju}i mu druge, nepoznate, odjenute u sive haljine. Zrak u sobi bio je teàk i zagu{ljiv; zaudaralo je na ostatke slabe ve~ere, na ki{u, na neoprana, znojna tijela, na zatrovani dah bolesnika. Sve sam to vidio i osjetio u jednom jedinom trenutku; i svega me proèo gorak, nemilosrdan bol. Ovaj te{ki, otrovni zadah u sobi umah mi se u~ini slikom i obilje`jem mog ìvota. Cijeloga ìvota, od prvih tu`nih sje}anja pa dokraja, daleko u beznadnu budu}nost, koju sam razgovijetno nazirao pred sobom. Spopao me takav strah da sam se jedva usu|ivao disati; leào sam sasvim mirno, o~iju {iroko uprtih u sumrak. Bilo je kao u snovima, kad ~ovjek u jednom jedinom trenutku u duhu preleti godine i desetlje}a – sve je jedna jedincata slika, sva u jednom okviru, ali lica ima na tisu}e, bijele o~i zure uko~eno, kao iz vje~nosti. Vra}aju se svi gorki ~asovi i srce ih u sje}anju osje}a devet puta teè, nego 39

Ivan Cankar

{to ih je osjetilo prvi put. Daleko prodire sje}anje, odgr}e sve zavjese. Sje}ao sam se doga|aja {to su se zbili u vrijeme kad sam bio tek dobro prohodao i kad su me jo{ obla~ili u dugu, nespretnu suknjicu. Vratile su se ve~eri, kad bih zaspao s uplakanim o~ima; navra}ala su jutra, kad sam se budio, ne otvaraju}i o~i, da ne vidim dana, da ga nikad vi{e ne bih vidio. Malodu{nost se pretvorila u o~ajanje, u nijemu uàs pred ìvotom, u saznanje da put vodi neprestano nizbrdo, u bezdanu dubinu, i da nema spasa. Ni jeknuti nisam mogao, ni zajecati; nemilosrdnom snagom mi je ne{to pritiskivalo srce. Gazdarica je u{la u sobu. – Na noge, momci! Bila je visoka i krupna, podbulih obraza; bojao sam je se kao ne~eg neprijateljskog, zlotvornog; ona je to, najvjerovatnije, i znala, jer me ni ona nije voljela. Tog jutra pri~injala mi se jo{ stra{nijom, ogromnom poput planine, mra~nom i tu|om; uzdrhtao sam kad me osinu si}u{nim, sivim o~ima; i brzo sam ustao. Dok sam se obla~io, bilo mi je zima; bio sam i gladan, doru~ak nisam imao, dok su ona trojica doru~kovala kod ku}e; iz kuhinje je ugodno mirisala kava. Kod ku}e sam govorio kako mi ujutro daju kavu tamo negdje na [empeterskoj cesti, ali nije bilo istina; imao sam gorak i ~udnovat osje}aj kad sam primijetio na stolu glomazne i pune {alice, iz kojih se slatko i toplo pu{ilo; pokraj svake {alice leào je komad bijela kruha, sa ù}kastom korom, lijepo zape~enom, da bi hrskala me|u zubima. – [to bih sada i kuda bih? – pomislio sam. Kod ku}e nisam mogao ostati, ali ne bih ni htio; radije u mrtva~nicu o 40

Crtice iz moje mladosti

pono}i. Na prozor je tiho kucala ki{a; kad bih samo pola sata hodao ulicama, prokisao bih do koè i svi bi znali kako mi je i {to je. A {kole sam se bojao; u~enje mi nije zadavalo brige, ali sve tamo bilo mi je strano, neljubazno; pred u~iteljem sam stajao kao razbojnik pred sucem. S knjigama ispod pazuha iza{ao sam na ulicu. Smjesta mi se vlaga uvukla u cipele i zadrhtao sam od studeni. Ki{a mi je sipala u lice, knjige sam sakrio ispod kaputa. Ulice su bile tu`ne, sive; sve je bilo sivo, ku}e, ljudi, misli, cijeli svijet; plo~nik je bio klizav, po ulicama su se skupljale i razvijale velike lokve; ako su projurila kola, prskalo je na sve strane i svijet se sklanjao; neba nije bilo, siva se magla spustila do mokrih krovova. Svi ljudi, koje sam sretao, bili su mrki, neljubazni, kao da ispod ~ela kriju neke mra~ne misli, neprijatne brige; ùrili su nekuda, svi su gledali u zemlju. Nisam se uputio pravo u {kolu, bilo je jo{ suvi{e rano. Hodao sam ulicama, ni na {to nisam obra}ao pa`nju, ni{ta nisam traìo. Ponekad je iz otvorene pekarnice zamirisalo na jo{ tople, svjeè zemi~ke, na one zlatnoùte; jedanput hrsne, i vi{e je nema. Ki{a je sipala tiho; iz `ljebova na uglovima curila je ki{nica, lokve su rasle, ispunile su ulicu od jednog plo~nika do drugog; ~im sam koraknuo, zapi{talo je i voda u cipelama brizgala mi je ve} iznad prstiju. [kolska zgrada bila je vrlo visoka i vrlo gospodska, pred njom sam bio nalik na prosjaka pred zamkom. Prozori su gledali mrko i strogo kao i u~itelj. Kad sam u{ao u predvorje, oborio sam glavu i bilo mi je te{ko. Tako bi ~ovjek u{ao u hram neprijatelja, ruku vezanih na le|ima, sav bijedan i ponièn. Noge su mi bile te{ke, sporo sam se penjao stepenicama, pognut, kao {to idu starci. 41

Ivan Cankar

U {kolskoj sobi bilo je vrlo toplo; ipak, mirisalo je nekako tu|e, neugodno, bog sveti zna, kao na rije~: »Ruhe6«! Kad je ~ovjek uo~io one uredno i bri`ljivo poredane klupe, odjednom vi{e nije bio ~ovjek, ve} u~enik i brojka u prozivniku. Bol ti kljuca u srcu, udara u potiljak, a ti treba da goneta{, kad se rodio Klopstock (Klop{tok)7. Ni{ta nisam znao, ni koji je bio u~itelj ni {to je govorio; cijelo vrijeme ispunjala me jedna jedina misao: »Neka se svr{i, sve nije ni{ta; prestani!« – Kraj mene je sjedio moj gojazni drug, sin ljubljanskog kr~mara, i neprestano jeo. Skrivao se za {iroka le|a onog {to je sjedio ispred njega, i jeo, neprestano jeo. Imao je okruglo, zadriglo lice i zlobne, tvrdi~ave o~i; tuste ruke bile su mu uvijek zama{}ene, jer je jeo. Meni je bilo u prsima suho i prazno, jezik mi se ukrutio. U deset, za vrijeme odmora, svi su se digli, da bi po{li vrataru po kobasicu ili da se jure dvori{tem. Ja nisam znao kuda bih. U srcu me pritiskivalo {to sam sam, sasvim sam. Najradije bih uzviknuo, mada sam bio jo{ dijete: »Dopusti, boè, da umrem!« Do{ao je drug i rekao: – ûj, pismo ima za tebe! I doista, na plo~i je bile ispisano moje ime. I{ao sam, kao starac, te{kim, umornim koracima vrataru. Kad sam primio pismo, ruke su mi drhtale i sakrio sam se kod prozora da nijedno nedostojno oko ne vidi ovo pismo. Slova su bila glomazna, draga, nespretna, odavala su maj~i6 Ruhe (Rue) – mir (njem.) 7 Fridrich Gottlieb Klopstock (1724-1803), njema~ki pjesnik

42

Crtice iz moje mladosti

nu ruku. Otvarao sam ga polako, i zaista ~udnovato, i radosno i mu~no bilo mi je u srcu. Tamo su bila opet ona glomazna, te{ka, nespretna slova: »Dragi sine!« Majka je, naime, tek od nas, djece, nau~ila pisati; nau~ila je, da se ne bi morala stidjeti. Kad sam rasklopio pismo, ne{to je zveknulo na pod; sageo sam se i podigao: bila je desetica. Ona tanka, izlizana srebrna desetica, kakvih ve} odavno vi{e nema. Kad sam je uzeo u ruke, obuze me blaèno osje}anje. Sve je uzdrhtalo, proplamsalo u meni, podiglo me visoko, kao u àru ljubavi. Vidio sam onu dragu, svelu, drhtavu ruku, koja je me|u prstima dràla posljednju deseticu i najzad je spustila u pismo. Jer desetica je bila posljednja, to sam pouzdano znao, kao da je na njoj bilo zapisano. Sakrio sam se sasvim u kut da me nitko ne bi vidio. Iz srca, iz grudi, iz cijelog tijela briznuo je pla~, drhtao sam kao u groznici. Ali kad sam se stepenicama vra}ao u {kolsku sobu, u meni je bilo svijetlo, svijetlo. Majka je iz daljine vidjela moj bol i smje{kaju}i se osvrnula se na mene kao {to se zna osvrnuti jedno drago sunce. I gle – ~udo bo`je, oblaci su se uistinu razi{li i radosno sunce zasjalo je kroz prozor. Majke vi{e nema, ni onih starinskih desetica nema, i dani su sad mra~ni i pusti sve do no}i.

43

Ivan Cankar

GRIJEH

Bilo je toplo i snijeg je kopnio po krovovima; kapalo je dolje i kapi se blistale na suncu. Ulicama je prolazio varo{ki svijet u lijepim odijelima. Majka stiè pred {kolu suvi{e rano. Na velikom trgu ve} je vladao potpuni mir; prozori visoke ku}e odsijevali su i katkad bi se ~uo glas u~itelja, koji je u {koli govorio o{trim i zvonkim glasom. Majka je stigla izdaleka; stiè iz sela, koje je bilo udaljeno od varo{i dobra ~etiri ~asa hoda. Njene ~izme – mu{ke ~izme koje su joj dosezale do koljena – bile su sve blatnjave; pa i suknja – {iroka selja~ka suknja i{arana zelenim cvjetovima – bila je po{kropljena. U desnoj ruci majka je dràla ki{obran i veliki sveànj, u kome je nosila ko{ulje i par novih ~izama za Joèta, a u lijevoj ruci drà{e veliku maramu, u ~iji je ~vor stavila deseticu, koju je donijela Joètu. Majka je bila umorna i gladna, ujutro nije kupila nimalo hljeba za sebe zbog toga da joj ona desetica ostane cijela. Noge su je boljele i ka{ljala je; njeno lice je bilo suvo, na obrazima je imala duboke jame. Hodala je polagano gore-dolje po trgu i gledala u prozore, koji su se blistali kao da su pozla}eni. U {koli je zvonilo; zvonilo je dugo, a zatim nastade buka i àgor. Iz velikih vrata ispade mno{tvo |aka; najprije oni mali iz niìh razreda – kri~ali su i gonili se po trgu; za njima izi|o{e stariji |aci – hodali su ozbiljnije i gordo. 44

Crtice iz moje mladosti

U gomili veselih drugova do|e i Joà. Spazi svoju majku – selja~ku suknju i{aranu cvjetovima, visoke blatnjave ~izme, crvenu gornju haljinu, {arenu maramu na glavi, pozadi povezanu, veliki sveànj i nezgrapni ki{obran. – Zar nije to Tvoja majka? – upita ga drug. – Ne, – nije to moja majka! – odgovori Joà. Stidio se selja~ke suknje, i{arane zelenim cvjetovima, visokih ~izama, crvene haljine, i marame, i ki{obrana i velikog sve`nja; a u tom sve`nju bile su njegove nove ko{ulje, koje je majka no}u {ila, i po kojima su kapale njene suze. Sakrio se u gomili i pro|e mimo nje. A majka je stajala i gledala bri`no o~ima. Ubrzo gu`va prestade, |aci su jo{ samo pomalo izlazili iz {kole; zatim je zvonilo i sve se ponovo uti{a. Ve} se majka rije{ila da po|e u Joìn stan, pa da ga tu pri~eka. Kad je u~inila nekoliko koraka, pomislila je da se, mo`da, zabavio negdje u {koli, pa se vratila i ~ekala. Noge su je boljele, naslonila se na zid, i gledala gore u prozore, koji su odsijevali na suncu; ~ekala je do podne. U podne je zazvonilo u {koli, a i napolju zazvoni, podnevna zvona ogla{avahu se sa svih strana. Ponovno za{umi, i iz {kole ispadale su guste gomile. Majka pristupi bliè, pravo uz velika vrata, i traà{e Joèta. Nije ga bilo. Sve se opet uti{a, izlazili su samo jo{ u~itelji, bradati, ozbiljni, i osvrtali se na nju. U srcu se mati zabrinu, prestra{i se, misle}i da mo`da leì kod ku}e vrlo bolestan, i da ~eka na nju, da poziva svoju majku. Pohitala je u njegov stan a noge su joj drhtale. 45

Ivan Cankar

Joà je bio kod ku}e; sjedio je za stolom i drào knjigu pred sobom. Kad je otvorila vrata, odmah je ustao i po{ao joj u susret. – A kad ti stiè? – U jedanaest. – Zar me nisi vidio, gdje sam te ~ekala? – Nisam vas vidio! – odgovori Joà. Poslije podne po|o{e u varo{ lijepom ulicom, s desne strane, sve su ku}e svijetlile kao o prazniku, blistave kapi su padale iz oluka i udarale veselo po kamenoj kaldrmi. Joà je pratio majku koja se vra}ala ku}i. U srcu zaèli da se sakrije i da naglas zapla~e. Sretali su ga drugovi; sreo ga je i onaj drug koji ga je pred {kolom pitao: – Zar nije to tvoja majka? Joà se vi{e nije stidio, glasno bi kliknuo: – Gledajte, ovo je moja majka! Hodao je uz svoju majku, ali je na njegovoj du{i leào grijeh, koji ga pritiskiva{e na zemlju, tako da su njegove noge bile umorne i oteàle. Hodao je uz svoju majku kao Juda uz Krista. Izvan varo{i pozdravi se sa sinom, a Joà je namjeravao da klekne pred njom i da sakrije svoju glavu u njeno krilo: – Majko, zatajih te! – Ali nije kleknuo. Kada je majka ve} bila daleko, kliknuo joj: – Majko! Majka se osvrnu. – Zbogom, majko! – kliknu i tako su se oprostili. Iz daljine vidio je jo{ kako je majka lagano gazila po kaljavom drumu, njeno tijelo bilo je pognuto, kao da je na ple}ima nosila te{ko breme. 46

Crtice iz moje mladosti

Joà je oti{ao ku}i i sjede u uglu na veliki sveànj, koji je majka donijela, rukama sakri lice i zaplaka. Grijeh je leào na njegovoj du{i i sve suze nisu ga mogle oprati; skliznu{e pored njega kao uz tvrdi kamen... Davno je to bilo, a na njegovoj du{i leì grijeh, teàk i velik kao prvoga dana, i tako je sada njegov ìvot prepun àlosti i patnje.

47

Ivan Cankar

NA[A KRÊVINA

I mi smo imali svoju kr~evinu. Tamo u usamljenim, zapu{tenim notranjskim ordinarna, medu pustim, prohladnim udubljenjima i jarugama samuju kotlinice – kr~evine. U dnu tih kotlinica nalazi se komadi}ak obra|ene zemlje, {to je obi~no ogra|en bodljikavim d`bunjem i kamenjem. Gdje-gdje nikao je tamo orah ili mra~na kru{ka, zvana tepka, ina~e raste posvuda iskrivljeno grmlje, niska, siroma{na trava i stri~ak. Kr~evine su zasute bijelim, sitnim kamenjem, {to se dokotrljalo ovamo bogzna otkuda – mo`de se za vrijeme oluje sru~ilo sa samog neba. Taj pedalj obra|ene zemlje rodi ne{to malo krumpira, graha i gra{ka; ènsko bi ~eljade moglo sav urod ubrati i odnijeti na ru~nim kolicima ili ~ak u ko{ari na glavi, a da ne bi moralo ni ~itav tjedan odlaziti na njivu. Kr~evine su, naime, polja onih {to stanuju pod najam i najsiroma{nijih koliba{a, koji ne mogu ni lijehu zemlje unajmiti u ritovima. I upravo zato, tako mi se ~ini, jer su njihov jedini udio pod suncem, oni svojskije i svesrdnije vole svoje kr~evine nego kralj svoje kraljevstvo. Ljubav prema grudi najmo}nijim korijenima obavija srce. ôvjek, otjeran u svijet, i{~upan iz zemlje, najprije po~ne ~eznuti za kolibom, za njivama, za livadama, ~ak i za siroma{nom kr~evinom, tek nakon toga za majkom, sestrama i bra}om. U svima nama te~e selja~ka krv i u toj krvi ljubav pre48

Crtice iz moje mladosti

ma zemlji, ùdnja za zemljom. Stekao sam golemo iskustvo – ali dao bih sve ovo iskustvo i svu mudrost za uzanu lijehu ispod brda, za skroman vrti} pokraj ku}e. »Amerikanac«8, koji se nakon mnogo godina vratio u domovinu, iz koje ga je bila otjerala ili briga za nasu{ni kruh ili kruta pesnica poreza i ostalih tereta, osnuje sebi najprije novi dom, i to naj~e{}e u blizini prodane ili poru{ene ku}e svojih otaca. Gorak je rastanak sa ènom, jo{ je gor~i rastanak s majkom; ali rastanak s o~inskom grudom kida srce i razdire grudi, nagoni suze na o~i ~ovjeku koji nikada nije plakao. Moja majka bila je seljanka, pa je u svom srcu, u svim svojim mislima ostala seljanka do smrti. Kad bismo se zatekli nasamo, ona mi je pri~ala kako je bilo lijepo tamo u horjulskim9 breùljcima. Svake smo se godine dogovarali nas dvoje kako }emo po}i tamo; nije bilo daleko do tih mjesta, ali o tom smo se putovanju dogovarali kao o dugom, radosti punom hodo~a{}u u neku bajnu zemlju, u obe}anu Zemlju Dembeliju. Nikad nismo oti{li tamo; majka je prije toga umrla. Jo{ tri tjedna prije smrti, a bilo je mo`da jo{ i bliè onom uàsnom ve~eru, re~e mi, kad sam se bio sklonio nad njeno znojavo, upola, onemo}alo lice: »Zar ne bismo krenuli idu}eg tjedna?« – »Po}i }emo, idu}eg tjedna!« odgovorio sam; u grlu me tako stezalo i gu{ilo da nisam mogao ni zaplakati. Njena uvijek ìva misao, njeno predano nadanje, njeno sveto sje}anje – sve je bilo tek ~e`nja za izgubljenom, ugrabljenom grudom, za vonjem livada i njiva, za hujanjem uda8 Amerikanac – slovenski iseljenik, povratnik iz Amerike 9 Selo Horjul, koje leži sjeverno od Vrhnike

49

Ivan Cankar

ljenih {uma. Ova se ~e`nja krila i u meni, pa je i danas isto toliko ìva i gorka kao {to je bila onog dana kad sam je osjetio. Imali smo vlastitu kr~evinu; nalazila se sat hoda od sela. Put je krivudao najprije kroz tijesnu jarugu, pa se u doba ki{a, naro~ito s jeseni, pretvarao u buji~avu vododerinu; ako je takvog dana trebalo po}i do kr~evine, i{li smo kolskim putem pored njiva i noge su nam preko gle`njeva upadale u glib. Iz jaruge put se strmo penjao u brijeg. Nikad nisam volio taj uspon; ~ak i vodom poplavljena jaruga ~inila mi se prijatnijom; bila je mra~na i hladna, kro{njate, visoke ljeske bacale su sjene i s jedne i s druge strane. Ona uzbrdica, me|utim, bila je po{iroka, pusta i gola; pod suncem bila je vru}a i puna pra{ine, istinska pustinja; crvena pra{ina silom je upadala u o~i i usta, mije{aju}i se sa znojem na ~elu i na obrazima; ~ovjek bi se zamorio ve} poslije tre}eg koraka. Ako je sipilo iz magle ili je ~ak padala prava ki{a, ilova~a bi se razmek{ala i postala skliska poput leda; ~ak i bosome je klizilo. Toj uzbrdici nigdje nije bilo kraja; na um mi dolazila, kad sam u ono doba, pa i kasnije, ~itao o penjanju na Golgotu. Ali tako bih pomi{ljao na put, kao na jarugu i na uzbrdicu! Na{a kr~evina bila je na{a kr~evina – na{e polje, na{a zemlja, na{e najmilije bogatstvo! Zimi razgovarasmo o proljetnim radovima s toliko àra i ozbiljnosti kao da posjedujemo najmanje sto rali zemlje. Tek {to je po~eo kopniti snijeg po prisojnim padinama, ve} smo hitali prema kr~evini, koja je bila jo{ sva zatrpana snijegom. Taj prvi odlazak tamo bio je za mene uvijek svetkovina. Na mjestima, gdje je sunce ve} otopilo snijeg, pomaljala bi se crna vla`na zemlja, ve} su ni50

Crtice iz moje mladosti

cale visibabe. Na uzbrdici bilo je uàsno sklisko; na suncu se ljeskala vla`na ilova~a; na mjestima, gdje je put skretao na osojnu stranu, bilo je jo{ za pedalj snijega. U prolje}e, ljeti i s jeseni odlazismo na kr~evinu i kad je trebalo i kad nije trebalo. Dijete hita majci da se na|e u njenoj blizini, da je vidi i da se stisne uz njene skute. I ni{ta ne pita, je li jadna i tu`na; ~ini mi se ~ak da je ukoliko vi{e voli, ukoliko je jadnija, tu`nija i vi{e bolesna. Te{ko nam je bilo, kad bismo u kasnu jesen pokupili i posljednje tepke, po~upali pritke za grah i natovarili ih na kolica. Osvrtasmo se prema kr~evini sve dok se nije izgubila iz vida. »Zbogom, zemljice na{a, ti na{a sirota, ljubezna majko, radosti na{a i brigo na{a slatka! Zbogom, i nemoj zaboraviti na nas u svom podugom snu, kao {to ni mi ne}emo zaboraviti na tebe!« Ni sam ne znam, kako se dogodilo i kako se moglo dogoditi da na{a kr~evina odjednom vi{e nije bila na{a kr~evina. Ili smo se zamjerili vlasniku ove zemlje ili je odlu~io da sam obra|uje taj sirotinjski pedalj zemlje, ili se javio drugi zakupac – ni sam ne znam. Znam samo to da kr~evina vi{e nije bila na{a i da smo imali osje}aj kao da nam je netko izmakao tle ispod nogu. Bili smo koliba{i; drugim rije~ima: putnici, koje snaàn vihor moè danas otpiriti na ovu, a sutra na onu stranu. Nigdje ni za dlan zemlje, na koju bi ~ovjek mogao ~vrsto stati i re}i: »Ovo je moja zemlja, na svome zemlji{tu stojim!« Bili smo slomljeni, malodu{ni i {utjeli smo. Nismo se usu|ivali razgovarati o kr~evini; ako se je ma tko sjetio, govorio bi o njoj sasvim kratko i tihim glasom – kao o mrtvacu, koji 51

Ivan Cankar

leì u susjednoj sobi. Majka je {utjela, nikada nije ni rije~ju pomenula kr~evinu; meni se ~ak ~inilo da nema ni trunka bola zbog toga u njenom srcu. Te se zime razboljela. Do{ao sam jednom ku}i – bilo je ve} pred Boì} i bio je vedar dan – i ona je sjedila na pragu, sva pogrbljena, zavijena u poduga~ku maramu. Usko, sasvim djevoja~ko i gotovo bijelo je bilo njeno lice, o~i su joj zurile u beskrajnu daljinu. Upla{io sam se, mada ni sam nisam znao otkud i zbog ~ega taj strah. »Majko! Nipo{to ovdje, nipo{to na hladno}i! U|imo u sobu!« Uhvatio sam je za obadvije ruke, podigoh je i po{li smo u sobu. Dok smo sjedili za stolom, ona mi pogledala u o~i pa se nasmije{ila. Taj smije{ak vidim jo{ i danas, mada je otad pro{lo ve} mnogo godina; toliko bola i ~e`nje krilo se u njemu. »Ni{ta ne ~ini, molim te, {to vi{e nemamo kr~evine! Ionako je bila veoma daleko ... moje su noge ve} stare i umorne... tko bi se verao tim uzbrdicama! ...Zna{ li, {to sam smislila, dok sam sjedila tamo na pragu? Da bismo uzeli u zakup komadi}ak zemlje tamo ispod Hru{evice! Bliè je i zemlja je sasvim druga... tamo ne}e uspijevati samo krumpir i ono malo graha nakraj njive... U mislima ve} sam i odabrala lijehu – onu, koja se blago uzdiè izme|u dviju sun~anica... Tamo moè{ posijati kamen, a po`njeti zlato!« Tako gorko i tijesno bilo mi je oko srca da me peklo u o~ima. Majka me pogledala i u{utjela. Ono, {to sam znao ja, znala je i ona sama: da su sve ovo samo djetinji snovi, samo 52

Crtice iz moje mladosti

pri~e o dalekoj bajnoj zemlji, o obe}anoj Zemlji Dembeliji! ôvjek govori, kako bi povjerljivom rije~ju u{utkao strah srca; kako bi s vjerom na jeziku nadja~ao tihu smjernost du{e... Odmah poslije praznika majka je legla i leàla tri tjedna. Sjedio sam kraj njene postelje, brisao sam njeno znojno lice i slu{ao njene bolne snove... Koliko vas ima, ljudi bo`ji, koji doìvjeste takve dane i no}i? Dotad nisam znao da u najgor~oj patnji nema ni suza ni uzdisaja. Tri dana pred smrt vi{e me nije prepoznavala; ali posljednjeg me je dana prepoznala. Lagano je okrenula glavu prema meni, pogledala me krupnim, vedrim o~ima. »Slu{aj, Ivane... ipak mi se ~ini, da bismo opet mogli uzeti kr~evinu u zakup... Sje}a{ li se jo{, kako smo tamo lju{tili gra{ak, kako ne bismo morali nositi ku}i ljuske?... Daj mi vode, èdna sam.« Te no}i je umrla; lijepo i smireno bi njeno lice, onakvo kakvo je jo{ i danas u mom srcu i u svim mojim mislima.

53

Ivan Cankar

[ALICA KAVE

U svom ìvotu sam vrlo ~esto ~inio nepravdu ~ovjeku koga sam volio. Takva je nepravda kao grijeh protiv duha svetoga: ni na ovom ni na onom svijetu ne}e biti opro{ten. Neizbrisiva je, nezaboravna. Ponekad miruje dugi niz godina, kao da se ugasila u srcu, izgubila se, potonula u nemirnom ìvotu. Iznenada, u ~asu radosti ili no}u, kad se upla{eno trgne{ iz te{kih snova, padne u du{u te{ko sje}anje, zaboli i zape~e tolikom snagom, kao da je grijeh po~injen tek tog istog trenutka. Svako drugo sje}anje moè se izbrisati pokajanjem i blagom mi{lju – ovo nije mogu}e izbrisati. Crna mrlja nalazi se na srcu i ostaje zauvijek. ôvjek bi htio da laè sam sebi: – Tá nije bilo tako! Samo je tvoja nemirna misao iz prozra~ne sjene na~inila no}! Sitnica je bila, ne{to najobi~nije, {to se po stotinu i tisu}u puta zbiva od jutra do ve~eri! Utjeha je la`na; i ~ovjek osjeti sam i s gor~inom da je la`na. Grijeh je grijeh, bilo da ga ~ovjek u~ini jedanput ili tisu}u puta, bilo da je svakida{nji ili nepoznat. Srce nije kazneni zakonik, da bi razlikovalo izme|u prekr{aja i zlo~ina, izme|u ubojstva i umorstva. Srce zna, »podlac ubija pogledom, junak ma~em«; i ono radije daje opro{taj ma~u nego pogledu. Srce nije ni katekizam da bi pravilo razliku izme|u malih i najteìh grijehova, da bi pravilo razliku me|u njima po rije~i i vanjskim znacima. Srce je pravedan i nepogre{iv su54

Crtice iz moje mladosti

dac. Sud i osu|uje gre{nika po skrivenoj, jedva svjesnoj kretnji, po trenuta~nom pogledu, {to ga nitko nije primijetio, po neizgovorenoj, samo na ~elu zapisanoj misli; ~ak po koraku, po kucanju na vrata, po srkanju ~aja. Samo je mali broj grijehova zapisah u katekizmu, pa ni oni nisu oni najglavniji. Kad bi srce bilo ispovjednik – druga i stra{na bi bila ispovijed! Oprostiv grijeh je koji se moè iskazati rije~ju, koji je mogu}e izbrisati pokorom. Teàk i preteàk, do posljednjeg ~asa povrije|en je grijeh, {to je ostao samo u srcu, kao uspomena bez rije~i i bez oblika. Samom sebi ga ~ovjek samo ispovijedi, kad zuri u no} i kad mu je pokriva~ na grudima teì od kamena. »Nisam ni krao, ni ubijao, ni bludno grije{io; ~ista je moja du{a!« La`ljiv~e! Zar nisi lju{tio jabuku, prolaze}i pored gladnog ~ovjeka, i pogledao ga bez stida? To je bilo gore nego da si krao, ubijao i bludno grije{io! Pravedni sudac, srce, radije }e oprostiti ubojici, koji je, idu}i na vje{ala, pomilovao dijete, nego tebi ~istome! Jer srce ne zna ni za sitnice ni za paragrafe... Prije petnaest godina do{ao sam ku}i i kod ku}e sam ostao tri tjedna. Cijelo to vrijeme bio sam poti{ten i zlovoljan. Imali smo dosadan stan; u nama svima, ~ini mi se, bilo je ne{to te{ko, odurno, nalik na vla`nu sjenu. Prve no}i spavao sam u malom sobi~ku; katkad bih se no}u trzao iza sna i primijetio u mraku kako je majka ustala iz kreveta i kako je sjedila za stolom. Sasvim mirno, kao da spava; dlanovima je pritiskivala ~elo, bijelo joj se lice sjalo, mada je prozor bio zastrt i mada vani nije bilo ni mjeseca ni 55

Ivan Cankar

zvijezda. Oslu{kivao sam pa`ljivo i doku~io da to nije disanje ~ovjeka koji spava, nego s mukom prigu{ivano jecanje. Pokrio sam se preko glave; ali i kroz pokriva~, ~ak i u snovima, ~uo sam njeno jecanje. Preselio sam se pod krov, na sijeno. U to svoje boravi{te penjao sam se strmim, polomljenim stepenicama, {to su bile nalik na ljestve. Namjestio sam leàj u sijenu, dok sam sto namjestio blizu vrata, s vidikom na uzbrdicu. Moj vidik je bio sivi, olju{teni zid. Zlovoljan, poti{ten, pun crnih briga pisao sam tada svoje prve ljubavne pri~e. Silom sam svra}ao svojim mislima na bijele ceste, na livade u cvatu i na mirisna polja, da ne bih vidio sebe i svoj ìvot. Jednom sam zaèlio crnu kavu. Ne znam, kako mi je tako {to palo napamet; zaèlio sam je. Mo`da samo zato jer sam znao da u ku}i nemam ni kruha, a kamoli kave. ôvjek je u svojoj rastresenosti i zloban i nemilosrdan. Majka me je pogledala svojim krupnim, boja`ljivim o~ima i nije odgovorila. Pust i zlovoljan, bez rije~i i pozdrava vratio sam se u potkrovlje, da pi{em, kako su se voljeli Milan i Breda i kako su oboje bili plemeniti, sretni i veseli. »Drè}i se za ruke, oboje mladi, jutarnjim suncem obasjani, rosom umiveni...« Za~uo sam tihe korake na stepenicama. Dolazila je majka; penjala se polako i oprezno, u ruci je nosila {alicu kave. Sad se sje}am da nikad nije bila tako lijepa kao u tom ~asu. Kroz vrata je koso padao pramen podnevna sunca, pravo u maj~ine o~i; bile su krupne i ~istije, sva nebeska svjetlost sjala je iz njih, sva blagost i ljubav nebeska. Usne su joj se smije{ile kao u djeteta, {to donosi radostan dar. 56

Crtice iz moje mladosti

A ja sam se osvrnuo i rekao zlobnim glasom: – Ostavi me na miru!... Sad vi{e ne}u! Nije jo{ bila uvrh stepenica; vidio sam je samo do pasa. Kad je ~ula moje rije~i, nije se pomakla; samo joj zadrhtala ruka, kojom je dràla {alicu. Gledala me upla{eno, svjetlost u o~ima je umirala. Od stida udari mi krv u obraze, zakora~ih joj u susret brzim koracima. – Dajte, majko! Bilo je prekasno; svjetlost se vi{e nije vratila u njene o~i, ni osmijeh na njene usne. Popio sam kavu i tje{io sam se: »Nave~er }u joj re}i onu rije~, onu ljubaznu, za koju sam prevario njenu ljubav...« Ne rekoh je ni nave~er, ni drugog dana, pa ni na rastanku... Tri ili ~etiri godine kasnije tu|a mi je èna u tu|ini donijela kavu u sobu. Tad sam pretrnuo, zapeklo me u srcu jako da sam htio kriknuti od bola. Jer srce je pravedan sudac i ne zna za sitnice...

57

Ivan Cankar

PAVLIÊKOVA KRUNA

1 Ve} sam dva dana leào. Za mene nisu vi{e postojali ni dan, ni no}, nisam brojio ni sate, ni minute. Zavjesa na prozoru bila je posve spu{tena; iako je sjalo sunce, nisam vidio nijednu zraku, vje~na tama ispunjavala je sobu. Leào sam obu~en u krevetu, s rukama ispod glave, pogledom uprtim u strop; srce mi je bilo mirno u beznadnoj tuzi. I razmi{ljao sam: zar ovako nagra|uje{, ìvote, svog roba? Zar se ovako pokorava{, ìvote, svome gospodaru? Ovako sam razmi{ljao. Bio sam gladan i èdan, sramota i nepo{tenje unakazili su mi lice, ogor~enost se prelijevala iz prepuna srca. Cak i ti, ~ije sam lice ovjen~ao slavom, i ti si oti{la! Trebalo je svakako ispruìti ruku, ponuditi je smrti. Bio bi samo trenut; jo{ gledam u strop, u ono sivo cvije}e, jo{ razmi{ljam, razmi{ljam sva{ta, s lako}om mislim, smiluj se, boè, velike i buntovne misli, jo{ se prelijeva gor~ina iz prepuna srca – i, eno, ugasila se svjetlost! Ovako bi se zbilo. »Da nema te{kih snova!« – rekao je Hamlet. Leàti obu~en u krevetu, s rukama ispod glave, pogledom uprtim u sivi strop i ne misliti ni{ta. Sada leì{, kamen na cesti, i sretan si. Iznenada zadrhti ruka, ispruì se, da se otme onome, koji stoji pokraj postelje, budi umorne misli. – Sad }e{ ve~erati! – Samo da umre{! – {ap}e i sagiba duboko do mene lice, koje ne volim gledati. Ali nikad ne}e{ u miru umrijeti, u bez58

Crtice iz moje mladosti

nadnoj tuzi, zaboravljen, smireno poput psa. Kroz vje~nost pratit }e te zvijezda repatica, sramota i nepo{tenje, bezna~ajnost tvoje smrti. Bez samilosti, bez utjehe; ni u ìvotu nema spasenja, ni u smrti! Mahni rukom, milo se nasmije{i! Reci onome, koji ne}e da spava: neka se smiluje, neka zaklju~a vrata. Mnogo je bilo ve} gor~ine, dosta ve}!... Probudio me ~ovjek, koji je kucao {akom na vrata. Upla{io sam se: kao mrtvac, koji oìvi, jer je zakucala ruka na poklopac. Vrata su se lagano otvorila i u sobu je u{ao ponizan ~ovjek, duboko pognut. Bio je vrlo mr{av, grudobolan, osobito lo{e odjeven, zakrpani kaput visio je kao na kolcu. Lice ko{~ato, sme|e, i smije{ilo se kao u prosjaka. – [to je! – viknuh, ali ga ne prepoznah, jer su mi o~i bile zamagljene. Pridigoh se u krevetu i promatrah ga. Kao da se iz tame otkinulo ovo duga~ko mr{avo tijelo i stalo preda me istinsko i razgovijetno; s praga snova u ~udu sam ga promatrao. Na njegovu licu bila je utisnuta moja patnja. Obrazi su mu postajali sve sivlji i sve vi{e upali, oko usta su se gotovo dodirivali i usne su mu bile napola otvorene, kao usne zasti|enog i za~u|enog; obrve su mu bile visoko uzdignute, izme|u njih se preko ~ela do kose vukla duboka bora; ruke su visile pokraj tijela, noge se klimatale u koljenima; i na tom neuglednom, smije{nom licu, na cijelom tijelu se zadrào ponizan osmijeh prosjaka. – [to je, pane10 Pavli~eku? – zapitah. 10 Pane (~e{ki) – gospodine

59

Ivan Cankar

Prignuo je jo{ vi{e glavu, podigao ramena i ra{irio ruke, kao @idov. – Tako je... tako i tako! – smije{io se i nije mogao nastaviti. – [to ste htjeli? – Nedjelja je danas... i danas mu je, u ovu nedjelju, imendan... Primijetio sam kako mu se noge jako tresu; prihva}ao je kvaku – iako nije ima namjeru oti}i; zacijelo mu je pozlilo u mojoj neprovjetrenoj sobi. – Nedjelja je danas i njegov imendan je danas! – ponavljao je, dok sam ga za~u|eno promatrao. – Tako i tako... Janjek ima danas imendan... Honza, moj mali Honza... I mislio sam, pane, da }ete vi... tako i tako... ûdnovat, zapla{en, pun nade i o~ajanja smije{ak iskrivio je njegovo lice. – Jednu krunu samo! – kriknuo je iznenada slaba~kim, promuklim glasom; tijelo mu se u pojasu prignulo i primaknuo se korak bliè mome krevetu. – [to je jedna kruna? – govorio je u bunilu. – Pra{ina na cesti, pijesak... u jednoj jedinoj no}i... U~inilo mi se da je namjeravao op{irno pripovijedati, kao {to pripovijeda ~ovjek, da nadglasa misli svog srca. Sjedio sam na krevetu, podupro glavu o dlan i tiho se smijao. Sve glasnije i radosnije je bilo moje smijanje: evo, evo, jo{ ima netko na svijetu, koji je do{ao da se ponizi pred tobom! Evo, do{ao ~ovjek iz ~udnih krajeva i uvjeren je da si bogatiji od njega! Smijao sam se i on je primijetio moj smijeh, njegova siva koà jo{ je ja~e problijedila. 60

Crtice iz moje mladosti

– Jednu krunu samo! – re~e posve tiho, da sam jedva ~uo; o~i su mu toliko sjale da sam na obrazima i do srca osje}ao njihov sjaj. – Nemam krune! – odgovorih. Stajao je i {utio. – Nemam! – odgovorih mirno, hladno, osvetni~kom zlobom, kad me promatrao bijelim, od strave staklenim o~ima. – Imendan mu je danas! – ponavljao je kao dijete, i njegov smije{ak postade najednom djetinji, jedino su mu o~i bile blistave i {irom otvorene. Stajao je, obojica smo {utjeli, najzad se polako okrenuo, posve tiho otvorio vrata i izi{ao. Brzo sam ustao, stao pokraj prozora i podigao malo zavjesu. Znao sam da }e se okrenuti prema prozoru onim zamagljenim o~ima, punim lude nade, kao {to prosjak s blatne ceste zagleda ulaz u ku}u; mo`da }e se predomisliti, mo`da }e se, iznenada probuditi saàljenje u njegovu srcu! – Okrenuo se, pa produìo ulicom brzim, gegaju}im i pijanim koracima; zacijelo je negdje daleko primijetio novu metu i novu nadu... Mislio sam na njega svim svojim srcem kao na brata; vidio ~itav njegov put i ovo tu`no posljednje putovanje, ~uo sam njegove zapla{ene i mucave rije~i, i njegove o~i sam vidio, koje su bile nate~ene i krvlju podlivene.

2 Pavli~ek je stanovao gotovo prema mom stanu i pokatkad sam vidio njegovu radionicu, malu, uzanu, praznu i mra~61

Ivan Cankar

nu sobu. Nekad je bio stolar, ali je sad jedva hodao i ve} zbog zime nije imao posla. Gdjekad bi se na prozoru pojavila neobi~no krupna djetinja glava; ~elo je bilo ispup~eno, pedalj visoko, kosa rijetka, bijela i meka, poput svijetle mahovine. Janjek, mali Honza. Bilo mu je deset godina, ali jo{ nije govorio kako treba; rijetko se dogodilo da se osovi na sitne, iskrivljene, bolesne noge; a kad bi se osovio, vukao se kraj zida do prozora. – Hodam! – viknuo je i promatrao oca krupnim, svijetlim, radosno za~u|enim o~ima. U proljetnje ve~e, kad je prozor bio otvoren i kad je u sobu ulazio topli, ugodan zrak, Janjek je leào na postelji i iznenada se probudio. Soba je bila napola mra~na; otac je bdio kraj njegovih nogu, s glavom na pokriva~u i sklopljenih o~iju. – Tatice! – Za{to ne spava{, Janjeku? – Kad }e biti moj imendan? Zar ne}e uskoro moj imendan? Otac se podigao i obuzeo ga uàs, da su mu noge zadrhtale. – U nedjelju }e biti tvoj imendan! Ve} idu}e nedjelje, Janjeku! Kora~ao je preko sobe s rukama sklopljenim ispred lica. Janjek ga je pratio pogledom i ~udio se. – Da nisi zaboravio? Da nisi zaboravio na moj imendan, tatice? – Nisam zaboravio... Strpi se, daleko je jo{ nedjelja, tek je petak danas. Briga je podrhtavala u njegovu glasu, virila mu je iz o~iju. 62

Crtice iz moje mladosti

– Zar se ne raduje{ mome imendanu? – upita Janjek za~u|eno, a do{lo mu je da zapla~e. – Radujem se, Janjeku... Reci mi, {to bi htio za imendan? – Loptu. – [to jo{? Janjek je razmi{ljao. – Htio bih kola~a... ùtih, medenih kola~a... odavno ve} nisam jeo kola~a, tatice! – Dobit }e{ kola~a, velike komade... I {to bi kona~no jo{ htio? – Kona~no mi, tatice, kupi ne{to, {to jo{ ni sam ne znam... da se obradujem kad vidim! Janjek je zaspao, dok je otac sjedio kraj njegovih nogu, pogrbljen i izlomljen, s licem sakrivenim u dlanove. Sve brige, sva tuga bliske i daleke budu}nosti, sve je najednom nestalo – izmijenilo se, pretvorilo se u jednu sasvim razgovijetnu brigu i misao. Pavli~ek je razmi{ljao. – Danas je petak, daleko je jo{ do nedjelje, jo{ ~itav sutra{nji dan imam na raspolaganju... {to da strahujem i tugujem prije vremena? Bit }e dovoljno i vremena i zgode za strah i tugu... Zatim je ra~unao: »Lopta petnaest krajcera... skupe su, kola~i petnaest krajcera... bit }e pozama{ni komadi; kupit }u mu no`, malen, sjajan no`... dvadeset krajcera. Sve za jednu krunu... Ali krunu treba imati!« Pribliìla se no}. Upalio je svije}u i osvijetlio Honzino lice. Smije{ak je lebdio na otvorenim usnama i na bolesnim sitnim obrazima ispod ogromnog izbo~enog ~ela. 63

Ivan Cankar

»Sad sniva!« – razmi{lja Pavli~ek. – »Sniva o lopti i o kola~ima... Zna on u svom srcu da }e dobiti i loptu i kola~e, ne sumnja nimalo i ne brine se; kao da mu je bog sam obe}ao!... Ali krunu treba imati!« I on sam je znao, u svome srcu, da }e na}i krunu i da }e kupiti loptu i kola~e; znao je tako pouzdano kao da mu je bog sam obe}ao. Ni na~as nije posumnjao, da mo`da ne}e biti krune, da na cijeloj zemlji, koja je velika i prostrana, nema ~ovjeka koji ne bi imao krunu za njega i koji mu je ne bi drage volje poklonio: »Izvolite, pane Pavli~eku, za Honzu!« – Nije razmi{ljao i ni~ega se nije bojao, jer bi ve} u pomisli bio toliki uàs da na patnje naviklo srce to ne bi podnijelo. »Tamo }u!« – razmi{ljao je Pavli~ek. – »Samom ku}evlasniku }u oti}i i re}i }u mu... tako i tako... za Honzu!... [krt je ~ovjek i ozbiljan, ali srce mu je mekano... Tri mjeseca nisam platio stanarinu – ni{ta ne kaè... ~ak glavom klimne, kad ga pozdravim. Za{to mi ne bi poklonio krunu? Imu}an je... potraìt }e kaput... izvolite, pane Pavli~eku, za Honzu... dvije krune!... Hvala vam, gospodine, za toliku dobrotu, a kad budem mogao... Za{to ne bih mogao i ja biti imu}an?« O~i su mu od zahvalnosti zasuzile i sla|ahne sanje mu ispunile srce, nikle su iznenada iz duboke tame, lepr{ale su radosne i blistave u suncu. âk i tuga je bila nekim svjetlom obasjana i slatkog pijanstva pune su bile suze, koje su kapale iz njene ~aske. »Postavit }u joj krasan spomenik na grobu... naruru~it }u ga mo`da ve} sutra... lijep kri`, zlatom ukra{en... s natpisom... ’Ovdje po~iva Anka’... i jo{ jedan stih uz to... sam }u ga sloìti, bit }e moje rije~i, ona }e ih ~uti i uvjerit }e se u mo64

Crtice iz moje mladosti

ju ljubav... Svake }emo nedjelje tamo, Honza i ja, da zalijevamo cvije}e... Anko, mamice, bog nam je udijelio sre}u, jer si se ti molila za nas! Nasmije{it }e{ se u grobu, nasmije{it }e se ono lice {to je bilo tu`no i na samrti...« U slatkoj, gor~ine punoj radosti, smje{kao se, obu~en legao kraj Honzinih nogu, duboko uzdahnuo i zadrijemao. – Tatice! – osjetio je sitnu ruku na svome licu. – [to si htio, Janjeku? – Ipak mi reci, {to mi jo{ namjerava{ kupiti? Ima, dodu{e, vremena, ali bih ipak volio znati, da ne ~ekam. – Kupit }u ti no`... malen, sjajan, posve gospodski no`! – Tatice, sad moèmo obojica zaspati; kad se probudimo, bit }e ve} svijetao dan; poslije samo jo{ jedan dan i jedna no}! – Samo jedan dan i jedna no}! Honza je sklopio o~i i odmah zaspao. Pavli~ek se okrenuo na postelji; u tamu su potonule sla|ane sanje, ne{to poput crnog, tmastog oblaka visilo je ponad srca, ponad snova...

3 Ujutro, dok je Honza spavao, Pavli~ek je otvorio vrata i izi{ao. I{ao je polako uskim stepenicama, polako preko dvori{ta, zastao ispred drugih, {irokih i svijetlih stepenica i odahnuo. Pogrbljen i umoran stajao je tamo, kao da mu je na le|ima teàk teret. »Mo`da }e se naljutiti?« – razmi{ljao je. – »Neka, neka se naljuti; pravica je na njegovoj strani! Mirno }u slu{ati, nijed65

Ivan Cankar

ne rije~i ne}u prozboriti... poklonit }u se tiho i poljubit }u mu ruku. Gledat }e za mnom i mislit }e: nije pravedno {to sam se razljutio zbog njega, siromah je! I pozvat }e me natrag: – Izvolite, pane Pavli~eku, jo{ jednu krunu... za Honzu!...« Kora~ao je polako svijetlim stepenicama, teret na le|ima nije olak{ao. Kroz {irom otvoreni prozor na hodniku Pavli~ek je vidio prostrani vrt; mamio ga miris rascvjetanih bagrema, dugim gutljajima udisao je opojni, svjeì zrak. »Tamo, ispod onog lijepog drve}a, trebalo bi da se igra Janjek i njegovi bi se obrazi brzo zarumenili. Za{to mu ku}evlasnik ne bi otvorio vrata? Mnogo svjeèg zraka ima tamo, za sve ga ima dovoljno. Kazat }u mu... tako i tako... Honza je bolestan... – Neka do|e u vrt! – re}i }e ku}evlasnik! – Svakog dana neka do|e, preko ~itavog dana neka ostaje tamo... i tako.« Pozvonio je; noge su mu se tresle i na licu o}uti studen. Vrata se otvori{e, ku}evlasnik je stajao pred njim. Bio je u {arenoj ku}noj haljini, koja mu je sezala do peta, {arenu kapicu je imao na glavi; iz zasaljenog, crvenog lica gledale su sitne, podbuhle i lijene o~i. – [to je, pane Pavli~eku? Odavno me niste posjetili, pane Pavli~eku! U{li su u sobu; ku}evlasnik je sjeo u naslonja~, Pavli~ek je stajao pokraj vrata. – Zbog ~ega ste do{li, pane Pavli~eku? [to dobro donosite? Ti{tilo ga je u grlu, govorio je mucavim, nerazumljivim glasom, klanjao se s vremena na vrijeme, cijelim tijelom. – Tako i tako. Janjek, moj mali Honza... sutra mu je imendan... 66

Crtice iz moje mladosti

Htio se nasmije{iti, ali je smije{ak nalikovao na pla~. Ku}evlasnik je zapalio duga~ku tursku lulu, visoko podigao obrve i za~u|en odloìo lulu. – Jeste li poludjeli, pane Pavli~eku? »Trebalo je zapo~eti druga~ije!« – pomislio je prepla{eni Pavli~ek. – Znate, gospodine, tako i tako... Ipak, sve }e se urediti, sve }u vam platiti... – Kada? – Poku{at }u, sve }u poku{ati... oprostite, gospodine, izbjegavaju bolesnog ~ovjeka. .. ipak, sve }u poku{ati, ima jo{ pomalo snage u ovim rukama... Ispruìo je ruke, duga~ke, mr{ave, ko{~ate ruke, koje su se tresle kao u starca. – Zar ste mi do{li to re}i? Ku}evlasnikovo lice se iznenada uozbiljilo i Pavli~eku se pri~inilo jo{ gojaznije i crvenije nego prije. – Nikako, gospodine, nisam do{ao da vam kaèm to... Sutra je nedjelja... blagdan svetog Ivana Evan|eliste... i moj mali Janjek, moj mali Honza... tako i tako... Ku}evlasnik je {utio. – Sino} re~e moj mali Honza: »Tatice, {to }e{ mi kupiti za imendan?« Zaboljelo me u srcu, jer ja, gospodine, nemam ni za kruh... Da imam samo jednu krunu, ni{ta vi{e od jedne krune! Ku}evlasnik je zaustio jo{ dok je Pavli~ek govorio; zatim je iznenada ustao, ~itavo mu se lice napuhnulo, te{ko je disao i izderao se isprekidanim, promuklim glasom: – [to, vucibatino! Do{ao si prosja~iti? Uvukao se u moju ku}u, primljen je iz samilosti, i sad dolazi jo{ da prosi! Ne 67

Ivan Cankar

moli za kruh – o, ne, lopte }u im kupovati za kopilane, drvene konji}e, lutke od krpe – o, da, nosit }u ih na rukama, {to jo{... gubi se! Pavli~ek se tresao, soba se ljuljala pred njim. – Samo jednu krunu... – {aputao je tako tiho da mu je rije~ zastajala na usnama. Ku}evlasnik je {irom otvorio vrata. – Van! Gubi se s ovog praga! Gubi se iz ove ku}e! Kao omamljen silazio je Pavli~ek; promukao, umoran, zadihan glas derao se iznad njega na stepenicama. Kad je stigao ku}i, Janjek je ve} sjedio na krevetu. – Gdje si bio, tatice? Sjedni kraj mene, da razgovaramo o mom imendanu! – Ne mogu sad, Janjeku, moram i}i, legni, zatvori o~i i misli na svoj imendan! – Tatice, predomislio sam se! Nemoj mi kupovati medenjaka, kupi mi kola~ s gro`|icama! – Kupit su ti kola~ s gro`|icama! – I crvenu loptu! – Kupit }u crvenu loptu! Izvadio je iz ladice stola komadi} kruha i stavio ga na postelju. – Evo ti, jedi, Janjeku, i ~ekaj, dok se ne vratim! Kad je prolazio ulicom, zavirio je na uglu u izlog mesarnice i sa strahom je primijetio da sat na zidu pokazuje ve} gotovo dvanaest. »Gdje sam se zadrào, za boga svetoga, kuda sam to lutao? Tko pokre}e danas kazaljke, meni na ruglo i nesre}u?« Iznenada zastade, sinu mu nova, sjajna misao. 68

Crtice iz moje mladosti

»Odmah sam se morao uputiti tamo! Kako da se ve} ju~er nisam sjetio njega? Sitni~ar je sitni~ar, ali nije stoka! Rado pri~eka, nikad jo{ nije rekao grubu rije~. Jo{ sino} mi je dao kave i {e}era, dat }e mi i krunu. Mo`da }e mrmljati, poprijeko me pogledati; ima pravo. Dat }e mi krunu i jo{ bombona za Honza... bombone }u namjerno sakriti, dat }u mu ih tek sutradan: – Evo, Honzo, sitni~ar ti {alje bombone, za imendan ti {alje!« Otvorio je staklena vrata; sitni~ar je bio sam u sitni~ariji, sjedio je iza {iroke tezge i ~itao novine. Pavli~ek je ~ekao, ali sitni~ar, zadubljen u novine, nije podigao glavu, nije ga pogledao. – Razmi{ljao sam, gospodine... tako i tako, mnogo dobra ste mi ve} u~inili... kad budem u mogu}nosti... Sitni~ar je ~itao novine; njegovo izbrijano sivo i brkato lice bilo je kao od kamena. – Sutra je, naime, blagdan svetog Ivana Evan|eliste... Janjek, moj mali Honza ima imendan... Sitni~ar je {utio i nije se okrenuo. – Htio bih mu kupiti kola~a i loptu... – mucao je Pavli~ek; najednom je, me|utim, povikao i iz dubine, kao iz zemlje, dopirao je njegov glas: – Samo jednu krunu èlio bih imati, gospodine, samo jednu krunu! Sitni~ar je odmahnuo rukom i pokazao mu vrata, ali glave nije podigao. – Gospodine! Javilo se zvonce, neka je èna u{la u sitni~ariju; sitni~ar je ustao i razgovarao s njom veselim zvonkim glasom, kao da 69

Ivan Cankar

se ni{ta nije dogodilo. Uz put, posve slu~ajno, mahnuo je drugi put rukom i Pavli~ek je izi{ao. »Sada znam da je ovo onaj presudni trenutak, kad }e pasti odluka o svemu!« – razmi{ljao je Pavli~ek u patnji i uàsu. – »Ovaj posljednji ~as ~ekaju ljudi. Gledaj, govore, sad si na muci, ali mi }emo ti se smilovati, utje{it }emo te; jer sna}i }e te jo{ ve}a patnja, do}i }e onaj stra{ni trenutak kad }e pasti odluka o svemu; tad }emo ti se nasmijati u lice i odgurnut }emo te preko praga... Hodao je iz ulice u ulicu, zalutao je daleko u sredi{te grada; onda je zastao, kao da se probudio. Umorio se, beznadne patnje su ispunile umorno srce, zbog toga je razmi{ljao: – »Kud idem? Zbog ~ega toliko gor~ine? Rano je jo{, daleko je jo{ no}... Trebalo je o ovome potanko razmi{ljati, dobro prora~unati, umjesto da besciljno tumaram ...« Dlanom se udario po ~elu, nasmijao se i poùrio duga~kim koracima prema svome stanu. »Ta sasvim sam zaboravio na njega! ôvjek promatra, traì, ali se neprekidno obazire u daljinu, umjesto da najprije pogleda pokraj svojih nogu!« Po{ao je i uputio se ravno u gostionicu. Veselim smijehom pozdravio je gostioni~ara, smijehom kakav se pojavi, zlovoljan i gadan, na licu lakrdija{a, koji je plakao iza pozornice. – Bog ti pomogao, gostioni~aru! Nisam do{ao piti, odavno su pro{la ta vremena! Do{ao sam s molbom, da mi posudi{ jednu krunu, samo jednu krunu! – Nema ni{ta! – odvrati gostioni~ar, pa se umiljato nasmije{i. – Pij na veresiju, ako ho}e{, ali od krune nema ni{ta! – Samo jednu krunu! 70

Crtice iz moje mladosti

Gostioni~ar je odmahnuo gojaznom rukom i oti{ao gostima. »Moram i}i ku}i!« – razmi{lja Pavli~ek u umornom, tupom miru. – »Sjest }u i razmi{ljati dobro i ne}u oti}i od ku}e dok ne bude jasno i nepogre{ivo stajalo ispisano: evo je, tvoje krune!« – Kud si hodao, tatice? – pozdravi ga Honza. – Dugo sam te ~ekao, ogladnio sam! Pavli~ek se nasloni na postelju. »Gle, malo~as sam bio kod sitni~ara« – pomislio je – »i umjesto da sam ga zamolio kruha... sad mi zacijelo ne}e dati ni{ta vi{e... Izvukao je ladicu. – Evo kruha, Janjeku, strpi se!... »Gostioni~ar bi mi dao kruha i vina...« – razmi{ljao je. – Za{to se srdi{, tatice? – zapita Honza. – Ne srdim se, Janjeku, umoran sam. prile}i }u pokraj tebe i spavat }u. I ti spavaj... Zamagli mu se pred o~ima, lijevom se rukom dohvati za uzglavlje, desna mu se odmarala na pokriva~u. »Gle, ni{ta nisam jeo!« – potreslo ga. – »Ve} od ju~er ujutro nisam ni{ta okusio!« – Ti }e{ spavati, tatice, a ja }u ma{tati o svom imendanu. Lopta }e biti velika kao moja pesnica, zar ne? – Kao tvoja pesnica! – Bit }e crvena, je li? – Spavaj, Janjeku! Prilegao je pokraj njega i desnom je rukom zagrlio njegovo tijelo. 71

Ivan Cankar

»Odmorit }u se, spavat }u!« – razmi{ljao je u vru}ici – »Ujutro }u rano ustati... i}i }u...« Vani je padao suton. Ujutro je izi{ao na ulicu kao da je iza{ao iz mrtva~nice. Ko{~ato lice mu se oduljilo, kao da nema obraza, o~i su leàle u dubokim jamama, svjetlosti nije bilo u njima. »Samo da se nije probudio!« – nasmije{io se kao {to se cere lubanje. Ovo se dogodilo onog jutra kad je Pavli~ek u{ao u moju mra~nu sobu i kad se na ulici okrenuo prema mom prozoru. îni mi se da nije oti{ao daleko. Samo do ugla je oti{ao, do pekarnice. Zacijelo je namjeravao u}i da bi rekao pekaru s velikim trbuhom: – »Tako i tako... Janjek, moj mali Honza, ima danas imendan... i sad... tako i tako... èlio bih imati samo jednu krunu, gospodine, samo jednu krunu!...« – Ovako je razmi{ljao Pavli~ek, zacijelo, kad je pro{ao pokraj otvorenih vrata. Vrata su bila {irom otvorena i nikog nije bilo u prodavnici. Na prostranom stolu, samo dva koraka od vrata, leàla su poredana tri velika, lijepa, zla}ana pe~ena kola~a. Na drugom je stolu Pavli~ek primijetio malu okruglu zdjelicu, kakve upotrebljavaju pekari i sitni~ari za sitan novac. Stajao je pred vratima; lice mu se nasmije{ilo prosja~kim osmijehom, onda mu se odjednom uàsno iskrivilo. – Tako i tako... samo jednu krunu... gospodine, samo jednu krunu... poku{at }u sve... Koljena su mu se tresla kad je prekora~io prag. Ruku je turio u zdjelicu i uzeo krunu; poslije je podigao kola~, pa ga stisnuo pod pazuho. 72

Crtice iz moje mladosti

– He-e! Te{ka {aka ga udarila po licu, posrnuo je, kola~ i kruna otkotrljali su se na pod. [aka je udarila po drugi put i Pavli~ek se stropo{tao na koljena. Pekarnica se najednom napunila. – Lopov! – vikao je pekar crvena lica i zaàrenih o~iju. – Vani je ~ekao, ve} sam ga primijetio. Tek {to sam umakao iz pekarnice, ve} je ispruìo duga~ku ruku... {akom je dohvatio! Pavli~ek se podigao, imao je nate~eno mjesto ispod oka i na ~elu. Obazirao se suludim, tupim o~ima, jedva da je osje}ao kad su ga udarali pesnicama i tukli po glavi i grudima. – Za Honzu... imendan mu je danas, moj Janjek... na blagdan svetog Ivana Evan|elista... Pristupio mu straàr, uhvatio ga ispod ruke tako ~vrsto da Pavli~ek zamalo nije pao. Zatim se duga povorka uputila ulicama. Prije nego {to je na uglu zaokrenula, pojavilo se visoko pokraj prozora sitno djetinje lice s ogromnim, izbo~enim ~elom. – Tatice! Kamo ide{, tatice? Odavno te ve} ~ekam! Vika se sti{ala, povorka je oti{la. – Tatice! Jo{ niè sam spustio zavjese, legao sam i pokrio se preko glave da ne ~ujem vi{e ìvot. Ali je ne{to iz daljine zujalo, prizivalo, kao glas ~ovjeka, koji umire bez utjehe... I kad bih se zakopao duboko u zemlju, prizivalo bi u samom mom srcu.

73

Ivan Cankar

MIMI

U tom kraju nikad ne sija nebesko sunce. Iznad krovova vije se dim iz tvornice i, ako ide{ ulicom, po licu ti pada ~a|. Ku}e su visoke i dosadne; ljudi koje tu susre}e{ slabo su obu~eni, obrazi su im upali, a o~i gledaju nezadovoljno. Ovo pusto predgra|e proteè se nadaleko; po|e{ li prema istoku ili zapadu, nigdje mu nema kraja. Poznavao sam ~ovjeka koji je ve} imao sijedu bradu i pogrbljena le|a, ali za svojega ìvota jo{ nije do{ao do kraja ove nedogledno duge ceste {to vodi u svjetliji svijet. Ovo je predgra|e golema kaznionica; ni jednog slobodnog ~ovjeka tu nema. Ponekad sam razmi{ljao {to su skrivili ovi ka`njenici; prolazio sam ujutro preko ceste i promatrao ih kako dolaze u dugim redovima te{kim, umornim koracima i pospanih o~iju; ~inilo mi se kao da ~ujem zveket gvozdenih okova ispod njihova odijela. Nestajali su u velikim sivim zgradama bez prozora, i vrata su se zatvarala za njima. Stanovali smo na tre}em katu sasvim nove ku}e koja je izvana bila napadno ukra{ena, a iznutra jednostavno i tijesno gra|ena. Moja je radna soba bila uska i mra~na; osim nesrazmjerno velikoga blistavo poliranog pisa}eg stola, poku}stvo je bilo staro i o{te}eno. Soba moje gazdarice bila je vrlo siroma{na. Djeca su kod ku}e hodala u iskrpanim ko{uljama; oba dje~aka nisu mogla istovremeno iza}i na ulicu jer su zajedno imali samo jedne hla~e. Mu` se pojavljivao vrlo 74

Crtice iz moje mladosti

rijetko; bio je bez stalne slu`be, iako je nastojao da je nade. To ga je jako mu~ilo, a njegovo je lice bilo neprijazno i poti{teno. Ranije je bio negdje poslovo|a, ali je zbog neke nepravilnosti izgubio slu`bu i odonda mu ide sve naopako ~ega se god primi. Dolazio je ponekad iznenada ku}i, ve~erao ako je {to bilo za ve~eru, legao u krevet i okrenuo se k zidu. @ena je radila od jutra do no}i. [ila je bluze za neku konfekcijsku trgovinu, dvadeset i pet krajcera po komadu; kad bi radila do pola no}i, zaradila bi pedeset krajcera. Mimi je u to vrijeme navr{ila dvadesetu godinu. Tijelo joj je bilo jo{ nerazvijeno i lice sitno i blijedo, iz kojega su gledala dva velika i mirna oka. Glavu je dràla uvijek malo pognuto zbog te{ke, neobi~ne bujne svijetloplave kose. Po sobi je hodala tiho i ozbiljno, odmjerenim koracima i promi{ljenih kretnji, kao njena majka. Njezino fino lice rijetko se kada smije{ilo, pa i tada je pro{ao samo treptaj i blijesak preko njenih usana; obrve su ustreptale, i trepavice se malo stisnule, a zatim je lice opet bilo mirno, ozbiljno i gotovo umorno kao u odrasla ~ovjeka. Mimi je ustajala ujutro jo{ prije izlaska sunca a lijegala o pono}i kad je posao bio zavr{en. Sjedila je kraj matere i {ila; duboko pognute glave, namr{tenih obrva, stisnutih usana, koljena podignutih visoko uz tijelo. Kad sam prolazio mimo ili kad sam sjeo k njima za sto, nije se ni maknula: tek bi trepnula o~ima... Vi{e puta sam je sreo kad se vra}ala iz {kole; i{la je brzo i ozbiljno usred buke ostale djece. [kola se nalazila dvije ili tri ulice dalje od na{ega stana; djeca koja su je poha|ala ve}inom su imala iskrpanu odje}u, a poneka od njih izgladnjela lica. Kad je Mimi slavila svoj imendan, popila je pola ~a{e crvenog vina; tada su njezine o~i postale svijetle i vla`ne a dvije 75

Ivan Cankar

kapi krvi udarile su joj u lige. To bija{e u podne. Poslije objeda do{ao sam ku}i i donio dvije karte za operu. »Danas je tvoj imendan, Mimi, po|i sa mnom u operu.« Mimi uzdrhta i pogleda me velikim o~ima. Bluza {to je leàla na njenim koljenima polako je skliznula na pod. Pomilovah je po licu; njeni su obrazi gorjeli kao vatra... Kad se nave~er spremala iz ku}e, ruke su joj drhtale; pogledala me, nagnula je malo glavu i dug uzdah vinuo se iz poluotvorenih usta. Ja nisam razumio {to se s njom doga|alo; ali mi najednom postade te{ko u srcu... Vani bija{e zrak pun toploga ju`nog vjetra; posred ravnih, pustih ulica, me|u sivim ku}ama, u pra{ini {to se dizala i padala u o~i i usta disalo je ne{to meko i veselo – laki dah juga sa zelenih ravnica i {uma {to {umore. Smrkavalo se i zapadna polovina neba bila je obasjana sanjivom svjetlo{}u. Mimi se objema rukama uhvatila za moju desnu ruku. [to smo se vi{e pribliàvali sredi{tu grada, ulice su bile sve ìvlje i ljudi koje smo susretali otmjenije odjeveni. Veliki, bogati izlozi bili su osvijetljeni elektri~nim svjetiljkama; zastali smo pred trgovinom cvije}a; Mimi je sagnula glavu, ~elom se dotakla stakla i osmjehnula se; jo{ nikada u svom ìvotu nije vidjela toliko cvije}a. Kraj nas pro|e starac u zimskom kaputu s krznenim okovratnikom; njegovo lice bilo je uvelo i izbrazdano, donja usna debela i slinava; pomilovao je Mimi, a ona zadrhta. Ulica postade {ira; rasko{na kola jurila su uzdu` i poprijeko; tramvajska su zvonca zvonila a izme|u toga zvi`dale su zvi`daljke konduktera. Na jednoj i drugoj strani ulice gorjele su plinske svjetiljke sli~ne onima u predgra|u; ali je to 76

Crtice iz moje mladosti

svjetlo sasvim druk~ije, sjajno i veselo; zasjalo je u lice i lice se nasmije{ilo... Sve dok nismo sjeli u bar{unasta sjedala u operi, Mimi se stiskala tijesno i pla{ljivo uz mene, pa i glavu bi priljubila uza me; sva odmjerenost i sigurnost nestade s njezina lica i s njezinih kretnji. Cijelim putem nije progovorila ni rije~i, pa i u operi je {utjela; njezine o~i su bile {irom otvorene a usne joj podrhtavale. Kad se bijela svjetlost razlila dvoranom, bljesnulo je svuda naokolo tisu}u blistavih haljina, zablistala su bijela ramena koketnih gospoda, i upravo pred nama zatreperila je kao u zlatu visoko po~e{ljana kosa lijepe dame. Bila su to sasvim nova lica iz nepoznata svijeta. Ni na jednom nije bilo brige ni tuge, ali je bilo mnogo blijedih i izbrazdanih lica, no ta su se lica smje{kala i smijala, i Mimi vidje da su upala i izblijedjela od samog pijanstva i sre}e. To je vidjela Mimi, a vidjela je jo{ mnogo {to{ta. Mimi je vidjela sve puno ruà; u loàma, i u parteru, i na galerijama, sve bija{e posuto cvije}em; ruè u kosama, i na grudima, i u rukama; neke bujne i svjeè, neke su se trusile pa je tu i tamo leàla zgr~ena latica na podu. Miris te{kog parfema plovio je dvoranom u gustim valovima; Mimi je dobro osjetila kad ju je obavio takav val svom teìnom, sa sviju strana; zatvorila je o~i i poluotvorenih usta udisala je taj miris do omaglice. Mimi je vidjela sve puno zlata; zlato se blistalo na stropu i po loàma; blistalo se na rukama otmjenih gospo|a, na bijelim vratovima, u kosama i na grudima... Otkuda su do{li ovi ljudi sa svojim zlatom i svojim ruàma? Ti su ljudi do{li iz ~udesnih dvoraca; sve naokolo vrtovi s ruàma; po stepenicama i hodnici77

Ivan Cankar

ma velike ruè s bujnim crvenim svjetovima; na stropu zlato, i zlato na zidovima, posvuda samo zlato i drago kamenje; a po podu {areni sagovi da tone noga kao da hoda{ po mahovini... Mimi je vidjela dvorce, i ruè, i zlato, i sagove; kad je zasvirala uvertira11, pao je posljednji veo s tih ~udesnih slika, i sva ljepota svijeta razlila se pred njom, sve bogatstvo svijeta blistalo je pred njezinim o~ima. U po~etku joj je sve to bilo tu|e i nedostiìvo; ali je miris parfema postao sve teì i opojniji, violine u orkestru ustreptale i uzdrhtale i zastenjale od pijane, neizmjerne radosti. Njezina se noga pomakla i njezine se ruke po~nu {iriti; polako i posr}u}i kora~ala je u susret ljepoti, svemu blistavom bogatstvu i svojoj radosti... Pozornicom su hodali vitezovi iz starih, davnih vremena; njihova su odijela bila ~udesna, i ~udesno je svjetlo obasjavalo njihova lica i divne dame u svijetlim, blijedim haljinama, s visokim frizurama, zlatnim nau{nicama u u{ima i zlatnim narukvicama na rukama... Iz orkestra i s pozornice dopirali su puni ~eznutljivi glasovi, i kad je okruè i stanu uzdisati oko njena lica i milovati je po obrazima i po kosi, Mimi se nasmije{ila sanjaju}i... Na pozornici nije vi{e bilo Margarete12 u bijeloj haljini, s djevi~anskim plavim pletenicama, s vjerno{}u u o~ima i nedu`nim smije{kom na usnama. Na pozornici je bila Mimi... Mimi se {eta po vrtu i Faust,13 lijep mladi}, ovio je nje`no svoju ruku oko njezina struka. 10 Uvertira – predigra za muzi~ko scensko djelo (operu, operetu itd.) 11 Margareta – glavni ženski lik iz opere -Faust« Charlesa Gounoda 12 Faust – glavni mu{ki lik istoimene opere u 5 ~inova francuskog kompozitora Gounoda. Libreto je napisan prema istoimenom djelu njema~kog pjesnika Johanna Wolfganga Goethea, 1749-1832.

78

Crtice iz moje mladosti

Ne boj me se! Gle, pogled moj i zagrljaj moj ti govori {to re}i se ne moè: predati se sasvim, osjetiti radost {to biti mora vje~ita! Vje~na! Njen kraj bi bio o~aj! Ne kraj, ne! Bez kraja! I ona se uzdigla do njega i poloìla mu ruke na rame i poljubila ga. Od srca te ljubim, ti dobri ~ovje~e! To, naime, nije bila bajka. Ponekad ljudi izmi{ljaju ~udesne stvari {to ih nema nigdje na svijetu. Ali to je bila istina... Mimi je za~as trepnula trepavicama a preko usnica preletjelo joj ne{to tu`no... To je najljep{a istina na svijetu, i Mimi se {eta po vrtu u bijeloj haljini, s djevi~anskim zlatnim pletenicama; i pokraj nje je Faust, lijepi mladi}... »Ne kraj, ne! Bez kraja!« Tu kipti ìvot punim valovima poput mora... u tisu}u boja a sve su boje vedre i svijetle... Tamnica sa sivim zidovima, uski prozor s re{etkama, golema gvozdena vrata. Mimi je obu~ena u sivi ogrta~ gre{nice – ali ispod toga ogrta~a, ispod suza na licu, trepti neizmjerna radost; i usred tih sivih zidova buja ìvot, suvi{e ìvota za tako maleno srce... »Ne kraj, ne! Bez kraja!« Kao i prije, i za sva vje~na vremena, {areno se cvije}e nalazi svuda naokolo, beskrajno se nebo {iri od obzora do obzora... i sve je to njezino po milosti bo`joj. Ona {iri ruke i prosiplje bogatstvo po svoj zemlji. U bijeloj 79

Ivan Cankar

haljini s djevi~anskim pletenicama hoda preko polja i livada, kroz sela i gradove. Pred njim tuga, za njom sre}a. Kud god pogleda, tamo zasja sunce, gdje god stupi, nikne ruà... Njezin dvorac nalazi se kraj mora. More je tako veliko da mu ne vidi{ nigdje kraja – kud god pogleda{, sve samo srebrno more. U dvorcu, na stepenicama i po hodnicima rastu divne ruè s bujnim crvenim cvjetovima; po podu prostrti su sagovi, mekani poput zelene mahovine... – Mimi! U kazali{tu nastade àmor! Sjedala se praznila, u gustim gomilama mno{tvo je ùrilo prema izlazu. Mimi je lice gorjelo; o~i su joj bile velike, zami{ljene i mutne. Kad smo se vra}ali ku}i, naslanjala se na mene cijelim tijelom, drè}i me objema rukama. No}u se probudih; tek {to sam sklopio trepavice. U susjednoj je sobi govorila gazdarica pospanim glasom: – »Mimi, {to ti je?« Mimi je plakala; jo{ u snu sam slu{ao njeno prigu{eno jecanje. Idu}eg jutra vidjeli su se tragovi suza na licu, a o~i su bile upale i gotovo bez sjaja... Otada je njezin pogled bio sasvim druk~iji; ponekad bi pri{la k prozoru i vidio bih kako joj se o~i ra{ire i zasuze... Nebo je ovdje bilo sivo i nisko, uprljano i zadimljeno od dima iz tvornica; ku}e mra~ne i dosadne, ulice puste, a ljudi {to su hodali tuda imali su izgladnjela lica i iskrpanu odje}u. Nigdje ruà i nigdje svjetlosti; kad je sijalo sunce, samovalo je na najvi{im krovovima samo nekoliko pla{ljivih zraka. Mimi je gledala kroz prozor i njeno je tijelo podrhtavalo, a usne su joj bile ~vrsto stisnute.

80

Crtice iz moje mladosti

Mjesec dana kasnije Mimi je stajala u tami kraj niskog prozora u hodniku; naslonila se i nagnula te je pala s tre}eg kata u dvori{te.

81

Crtice iz moje mladosti

BILJE[KA O PISCU

Ivan Cankar - tvorac »Crtica iz moje mladosti« - ro|en je 10. maja 1876. godine u selu Vrhnici nedaleko od Ljubljane. Bio je osmo po redu dijete u siroma{noj porodici Joèfa Cankara - seoskog kroja~a, i majke Neè kojoj }e kasnije posvetiti svoje knjièvno djelo. Osnovnu {kolu zavr{io je Cankar u svom rodnom mjestu, a gimnaziju, takozvanu realku, u Ljubljani. Po zavr{etku gimnazije odlazi u Be~ da nastavi {kolovanje. Najprije se upisao na gra|evinski odsjek tehnike a potom na slavistiku (izu~avanje slavenskih jezika i knjièvnosti). Studije nije uspio zavr{iti jer je morao da se bori za svoj svakida{nji ìvot i opstanak. U toku studija bavio se knjièvnim radom i postao aktivni zastupnik socijalisti~kih ideja. Umro je 11. decembra 1918. godine. Poznata su mu djela: »Sluga Jernej i njegovo pravo« (pripovijetka), »Martin Ka~ur« (roman), »Kralj Betajnove«, »Za dobro naroda« i »Sluge« (drame).

83

Ivan Cankar

SADR@AJ

»Crtice iz moje mladosti« Ivana Cankara ..................... 5 Moj ìvot ......................................................................... 7 Desetica .......................................................................... 38 Grijeh ............................................................................ 44 Na{a kr~evina................................................................. 48 [alica kave ..................................................................... 54 Pavli~ekova kruna ......................................................... 58 Mimi .............................................................................. 74 Bilje{ka o piscu ............................................................. 83

84

Crtice iz moje mladosti_Ivan Cankar.pdf

Short Description

Description

Comments

We need your help!