Colin Campbell - Kineska Studija

POHVALE KINESKOJ STUDIJI Ovu bi studiju trebalo smatrati Grand Prixom epidemiologije. - New York Times

Na polju znanosti o prehrani svi polaze od T. Colina Campbella, koji je jedan od ve­ likana log područja. Ovo je jedna od najvažnijih knjiga o prehrani ikada napisanih. Čitanje ove knjige može vam spasiti život. - Dean Ornish, dr. med., Osnivač i predsjednik, Istraživački institut za preventivnu medicinu, klinički profesor medicine, Kalifornijsko sveučilište, San Francisco autor knjiga Dr. Dean Ornish's Program for Reversing Heart Disease i Love & Survival

Napisana iskreno, hrabro i jasno, s intelektualnim poštenjem i dubokom pronicljivošću, ova dojmljiva knjiga predodređena je da bude jedna od najvažnijih knjiga desetljeća. Počne li se primjenjivati u praksi, Kineska studija pokrenut će novu eru zaraznog zdravlja. - Dr. sc. Hans Diehl, MPH, FACN Institut za medicinu načina života Autor bestselera i osnivač CHIP-a

Kineska studija Colina Campbella važna je i vrlo čitka knjiga. Zajedno sa svojim si­ nom Tomom Colin Campbell proučava odnos između prehrane i bolesti, a njegovi zaključci su začuđujući. Kineska studija priča je za koju se mora čuti. - dr. sc. Robert Richardson, dobitnik N o b e l o v e n a g r a d e

Kineska studija najuvjerljiviji je dosad iznesen dokaz o prevenciji srčanih bolesti, raka i drugih zapadnjačkih bolesti putem prehrane. Knjiga je preporučljiva i za ekonomski razvijene zemlje i za zemlje koje prolaze kroz brzu ekonomsku tranziciju i promjenu načina života. - Dr. sc. J u n s h i C h e n , dr. m e d , viši istraživački profesor Institut za prehranu i sigurnost hrane, Kineski centar za kontrolu i prevenciju bolesti

Kinesku studija izvanredno je korisna, besprijekorno napisana i vrlo vrijedna. Rad dr. Campbella revolucionaran je u svojim implikacijama i spektakularan u svojoj jasnoći. Iz ove hrabre i mudre knjige naučio sam neizmjerno mnogo. Želite li jesti slaninu i jaja za doručak i zatim piti lijekove za sniženje kolesterola, to je vaše pravo. A l i ako že­ lite zaista zagospodariti svojim zdravljem pročitajte Kinesku studiju, i učinite to brzo! Poslušate li savjete iz ovog izuzetnog vodiča vaše će vam tijelo zahvaljivati svakoga dana do kraja života.

Kineska studija rijetka je poslastica. Konačno jedan prehrambeni stručnjak svjetsko­ ga glasa objašnjava istinu o prehrani i zdravlju na način koji svatko može s lakoćom razumjeti - zapanjujuću istinu koju svatko treba znati. U ovoj izuzetnoj knjizi dr. Campbell zajedno sa svojim sinom Tomom za nas je sažeo mudrost koju je stekao tijekom svoje briljantne karijere. Osjećate li bilo kakvu zbunjenost u pogledu prona­ laženja najzdravijeg puta za sebe i svoju obitelj, u Kineskoj studiji pronaći ćete drago­ cjene odgovore. Nemojte ju propustiti!

- J o h n Robbins, autor knjiga

- Dr. sc. D o u g l a s J. Listle i Alan Goldhamer, D. C.

Diet for a New America i The Food Revolution

Autori knjige The Pleasure Trap: Mastering the Hidden Force That Undermines Health and Happines

Kineska studija obilno je dokumentirana analiza zabluda suvremene prehrane, načina života i medicine, kao i pristupa brzog rješenja za probleme koji je često bezuspješan.

Mnoge knjige o prehrani i zdravlju sadrže suprotstavljene savjete, ali većini je ne­

Lekcije iz Kine pružaju uvjerljivu argumentaciju za prehranu temeljenu na biljkama

što zajedničko - plan da se nešto proda. Jedini plan dr. Campbella i njegovog sina

radi poboljšanja zdravlja i smanjenja rizika od bolesti obilja.

Toma je istina. Kao ugledni profesor na Sveučilištu Cornell, dr. Campbell je Einstein

- Dr. sc. S u s h m a Palmer, bivši izvršni direktor

prehrane. Kineska studija temelji se na strogim znanstvenim istraživanjima, a ne na

O d b o r za hranu i prehranu, Nacionalna akademija znanosti SAD-a

pukim spekulacijama poput Zone, Atkinsa, SugarBustersa ili bilo koje trenutne hitdijete. Dr. Campbell iznosi rezultate istraživanja kojima se bavio cijeli život, i to na pristupačan, zabavan način. Pročitajte ovu knjigu i znat ćete zašto.

Svatko tko je zainteresiran za epidemiju pretilosti, vlastito zdravlje i zapanjujuć utje­

- Jeff Nelson, predsjednik, VegSource.com

caj zapadne prehrane na okoliš i društvo u Campbellovoj Kineskoj studiji pronaći će mudra i praktična rješenja. - Robert G o o d l a n d , glavni savjetnik za okoliš

Knjiga Kineska studija Colina Campbella dirljiva je i pronicljiva povijest borbe, koja

Grupa Svjetske b a n k e (1978.-2001.)

još uvijek traje, za razumijevanje i objašnjenje vitalne veze između našeg zdravlja i onoga što jedemo. Dr. Campbell poznaje ovu temu iznutra: pionir je istraživanja veze između prehrane i raka još od dana prekretničke Kineske studije, NAS-ovog izvje­

Kineska studija priča je o revolucionarnoj istraživačkoj studiji koja pruža odgovore

štaja Dijeta, prehrana i rak i izvještaja AICR-ovog stručnog panela Hrana, prehrana i

koje liječnici, znanstvenici i zdravstveno osviješteni čitatelji odavna traže. Utemeljena

prevencija raka: globalna perspektiva. Zahvaljujući tome, u mogućnosti je rasvijetliti

na pedantnim višegodišnjim istraživanjima, pruža iznenađujuće odgovore na najva­

sve aspekte ovog pitanja. Danas AICR, zbog izvanrednog rada dr. Campbella i još ne­

žnija prehrambena pitanja našeg vremena: Što doista uzrokuje rak? Kako možemo

kolicine vizionara započetog prije dvadeset i pet godina - za smanjenje rizika od raka

produžiti vlastiti život? Što će zaustaviti epidemiju pretilosti? Kineska studija brzo i

preporučuje prehranu uglavnom temeljenu na biljnim namirnicama.

lako odbacuje hit-dijele, oslanjajući se na čvrste i uvjerljive dokaze. Jasno i predivno

- Marilyn Gentry, predsjednica

napisana od strane jednog od najuglednijih autoriteta za prehranu, Kineska studija

Američki institut za istraživanje raka (AICR)

predstavlja veliku prekretnicu u našem razumijevanju zdravlja. - dr. sc. Neal Barnard, predsjednik Liječnički o d b o r za o d g o v o r n u m e d i c i n u

Svakom .tragaocu za zdravljem u Americi Kineska studija pruža vitalne informacije o prehrani koje mogu spasiti život. Ali ona je i mnogo više od toga: kritički prikaz istra­ živanja i medicinskog establišmenta knjigu dr. Campbella čini fascinantnim štivom

koje bi moglo izmijeniti budućnost sviju nas. Svaki zdravstveni radnik i istraživač u svijetu mora ju pročitati. - J o e l F u h r m a n , dr. med., autor Eat To Live

Pokušavate li poboljšati svoje zdravlje, rezultate i uspjeh odmah pročitajte Kinesku studiju. Konačno imamo znanstveno valjan vodič o našim potrebama za bjelančevi­ nama i tome odakle bismo ih trebali dobivati. Utjecaj ovih otkrića je enorman. - J o h n Allen Mollenhauer, osnivač MyTrainer.com

Karen Campbell, čija su nevjerojatna ljubav i brižnost omogućile nastanak ove knjige.

I T h o m a s u Mcllwainu Campbellu i Betty DeMott Campbell zbog njihovih

nevjerojatnih

talenata

i

nadarenosti.

Sadržaj Zahvale

11

Proslov

13

Predgovor

15

Uvod

17

Prvi dio: Kineska studija 1. Problemi s kojima se suočavamo, rješenja koja trebamo

27

2. Kula od bjelančevina

41

3. Zaustavljanje raka

55

4. Lekcije iz Kine

79

Drugi dio: Bolesti obilja 5. Bolna srca

117

6. Pretilost

139

7. Dijabetes

149

8. Česte vrste raka: rak dojke, prostate, debelog crijeva (kolona i rektuma)

159

9. Autoimune bolesti

183

10. Dalekosežni učinci: bolesti kostiju, bubrega, oka i mozga

201

Treći dio: Vodič za kvalitetnu prehranu 11. Pravilna prehrana: Osam principa hrane i zdravlja

221

12. Kako jesti

237

Četvrti dio: Zašto ovo niste ranije čuli? 13. Znanost - tamna strana

247

14. Znanstveni redukcionizam

263

15. Industrijska «znanost»

283

16. Vlada: Služi li narodu?

297

17. Medicinska industrija: Čije zdravlje oni štite?

311

18. Ponavljanje povijesti

331

Dodatak A. Pitanja i odgovori: Utjecaj bjelančevina u pokusima na štakorima

339

Dodatak B. Eksperimentalna struktura Kineske studije

341

Dodatak C. Veza s «vitaminom» D

349

Bibliografija

357

O autorima

405

Zahvale Ova knjiga, od svog izvornog koncepta pa do konačnog oblika, stvarana je tijekom mnogo godina. Ali posljednje tri dale su joj oblik knjige. A to se dogodilo zato što ju je Karen, moja životna ljubav i supruga već četrdeset i tri godine, učinila takvom. Želio sam to učiniti, ali ona je to željela još više. Rekla je da se to mora napraviti zbog djece diljem svijeta. Ulagivala se, navaljivala i inzistirala da radimo bez predaha. Pročitala je svaku riječ, one prihvaćene i one odbačene, neke i više puta. Što je najvažnije, Karen je prva predložila da radim s Tomom, najmlađim od naše pete­ ro djece. Njegova vještina pisanja, upornost u zadržavanju dosljednosti poruke i njego­ vo izuzetno brzo upoznavanje s temom ovaj su projekt učinili mogućim. Sam je napisao nekoliko poglavlja ove knjige i prepravio mnoga druga, čineći moju poruku jasnijom. A naša ostala djeca (Nelson - i supruga Kim, LeAnne, Keith, Dan) i unuci (Whitney, Colin, Steven, Nelson, Laura) ohrabrivali su nas najviše što su mogli. Njihova ljubav i podrška ne mogu se opisati riječima. Osim njima, mnogo dugujem još jednoj svojoj obitelji: svojim brojnim studentima ho­ nor programa, doktorantima, postdoktorantskim znanstvenim suradnicima te mojim kolegama profesorima koji su radili u mojoj istraživačkoj grupi, koji su bili dragulji moje karijere. Nažalost, u ovoj sam knjizi mogao citirati tek mali dio njihovih otkrića, ali moglo je biti uključeno daleko, daleko više. No, i drugi prijatelji, suradnici i rođaci dali su silan doprinos svojim pozornim čitanjem raznih verzija rukopisa i detaljnim povratnim informacijama. Abecednim redom to su: Nelson Campbell, Ron Campbell, Kent Carroll, Antonia Demas, Mark Epstein, John i Martha Ferger, Kimberly Kathan, Doug Lisle, John Robbins, Paul Sontrop i Glenn Yeffeth. Savjete, podršku i velikodušnu pomoć također su mi u mnogim drugim oblicima pružali Neal Barnard, Jodi Blanco, Junshi Chen, Robert Goodland, Michael Jacobson, Ted Lange, Howard Lyman, Bob Mecoy, John Allen Mollenhauer, Jeff Nelson, Sushma Palmer, Jeff Prince, Frank Rhodes, Bob Richardson i Kathy Ward.

KINESKA STUDIJA

Naravno, zahvalan sam svima u BenBella Booksu, uključujući Glenn Yefleth, Shannu Caughey, Meghan Kuckelman, Lauru Watkins i Leah Wilson što su neuredan doku­ ment u Wordu pretvorili u knjigu koju upravo čitate. K tome, Kent Carroll dodao je profesionalizam, razumijevanje i jasnu viziju svojim dragocjenim uređivačkim radom. Okosnica ove knjige sama je Kineska studija. To, dakako, nije bila cijela priča, ali je bila «prekietnica» u razvoju mojih ideja. Sama studija u Kini ne bi se mogla provesti bez

Proslov

izvanrednog vodstva i predanog napornog rada Junshia Chena i Lia Junyaoa u Pekin­ gu, Sir Richarda Petoa i Jillian Boreham na Sveučilištu Oxford u Engleskoj, kao i Linde Youngman, Martina Roota i Banooa Parpie u mojoj skupini na Comellu. Dr. Chen je usmjeravao preko 200 stručnih radnika u provedbi studije na nacionalnoj razini u Kini. Njegove profesionalne i osobne karakteristike bile su mi nadahnuće; rad i ličnost poput njegovih čine ovaj svijet boljim. Slično tome, dr. Caldwell Esselstyn, ml. i dr. John McDougall (te Ann i Mary) veliko­ dušno su pristali sudjelovati na ovoj knjizi. Njihova predanost i hrabrost bile su inspiralivne. Sve je to, naravno, bilo moguće zahvaljujući izvanrednom početku koji su mi podarili moji roditelji, l o m i Betty Campbell, kojima je ova knjiga i posvećena. Njihova ljubav i požrtvovnost meni i mojoj braći i sestrama otvorile su više prilika nego što su oni mogli sanjati. Želim također uputiti zahvale svojim kolegama koji su radili na diskreditiranju mo­ jih ideja i, nerijetko, mene osobno. Oni su nadahnuće druge vrste. Oni me tjeraju da se zapitam zašto postoji tako mnogo nepotrebne netrpeljivosti prema idejama koje bi trebale biti dio znanstvene debate. U potrazi za odgovorima stekao sam mudriju, jedinstveniju perspektivu koju inače ne bih mogao razmotriti. i konačno, moram zahvaliti vama, američkim poreznim obveznicima. Vi ste financirali moj rad duže od četiri desetljeća i nadam se da sam, podijelivši s vama lekcije koje sam naučio, počeo vraćati ono što vam dugujem. - T . Colin Campbell Pored svih već spomenutih osoba, zahvaljujem svojim roditeljima. Moja uključenost u ovu knjigu bila je, i još je uvijek, njihov dar na kojem ću im biti zahvalan do kraja živo­ ta. Riječi ne mogu opisati koliki sam sretnik što sam imao roditelje koji su tako divni učitelji, pomagači i motivatori. I Kimberly Kathan pružila je podršku, savjete, društvo i strast za ovaj projekt. Ona je teške trenutke učinila podnošljivijima, a vrhunce izvanrednijima u ovom velikom rolkrcoasteru od avanture. - T h o m a s M. C a m p b e l l , II

T. Colin Campbell je u dubini duše još uvijek dječak s farme iz sjeverne Virginie. Kada provodimo vrijeme zajedno svaki put razmjenjujemo priče s farme. Bilo da se radi o razbacivanju stajskog gnoja, upravljanju traktorom ili gonjenju stoke, obojica dijelimo bogato iskustvo rada na farmi. Iz takve prošlosti i on i ja otišli smo u druge karijere. Upravo zbog postignuća u nje­ govoj drugoj karijeri Colinu sam se počeo diviti. Bio je uključen u otkrivanje spoja koji je kasnije dobio naziv dioksin; postao je voditelj jedne od najvažnijih prehram­ benih i zdravstvenih studija ikad provedenih - Kineske studije. U međuvremenu, na­ pisao je stotine znanstvenih radova, bio je u brojnim vladinim stručnim skupinama i pomogao je u oblikovanju nacionalnih i međunarodnih prehrambenih i zdravstvenih organizacija, poput Američkog instituta za istraživanje raka/Svjetskog fonda za istra­ živanje raka. Kao znanstvenik, odigrao je značajnu ulogu u stvaranju gledišta naše zemlje o prehrani i zdravlju. Pa ipak, upoznajući Colina na osobnoj razini, osim zbog njegovog popisa profesio­ nalnih postignuća počeo sam osjećati poštovanje prema njemu i iz drugih razloga. Počeo sam ga poštovati zbog njegove hrabrosti i integriteta. Colin ozbiljno dovodi u pitanje Status quo, i premda su znanstveni dokazi na njegovoj strani plivati protiv struje nikada nije lako. Meni je to dobro poznalo jer sam zajedno s Oprah Winfrey bio optuženik kad ju je skupina stočara odlučila tužiti nakon što je objavila svoju namjeru da prestane jesti govedinu. Bio sam u Washingtonu D. C, gdje sam lobirao za zdravije poljoprivredne metode i borio se za promjenu načina na koji uzgajamo hranu u ovoj zemlji. Suprotstavljam se nekim od najutjecajnijih, najbolje financiranih grupa u zemlji i znam da to nije lako. Zbog naših paralelnih putova osjećam se povezanim s Colinovom pričom. Počeli smo na farmi, učeći nezavisnost, poštenje i integritet u malim zajednicama, a kasnije smo se afirmirali u mainstram karijerama. Iako smo obojica imali uspjeha (još uvijek se

13

KINESKA STUDIJA

sjećam prvog sedmeroznamenkastog čeka koji sam ispisao za svoju golemu operaciju sa stokom u Montani), shvatili smo da bi sustavu u kojem živimo koristila određe­ na poboljšanja. Kritiziranje sustava koji nam je pružao takve satisfakcije zahtijevalo je čeličnu volju i nepokolebljiv integritet. Colin ima oboje, a ova knjiga predstavlja briljantan vršni kamen duge i dostojanstvene karijere. Trebali bismo učiti od Colina koji je dosegnuo vrhunac svoje struke i zatim imao hrabrosti posegnuti za još višim,

Predgovor

zahtijevajući promjene. Zanima li vas vaše osobno zdravlje ili jadno stanje zdravlja u Sjedinjenim Državama ova knjiga bogato će vas nagraditi. Pažljivo ju pročitajte, upijte njene informacije i primijenite ih na svoj život. - H o w a r d L y m a n , autor knjige Mad Cowboy

Ako ste poput većine današnjih Amerikanaca, okruženi ste lancima restorana brze hrane. Bombardiraju vas reklame za junk-foođ. Možete vidjeti druge reklame, za pro­ grame gubitka težine, koje govore da možete jesti što god želite, ne vježbati i svejedno gubiti na težini. Lakše je naći prutić Snickersa, Big Mac ili Coca Colu nego jabuku. A vaši klinci jedu u školskoj kafeteriji gdje pod povrćem podrazumijevaju kečap na hamburgerima. Odlazite svom liječniku po zdravstvene savjete. U čekaonici ćete pronaći magazin od 243 stranice sjajnog papira koji se zove Obiteljski liječnik: Vaš osnovni vodič za zdravlje i dobrobit. Objavljuje ga Američka akademija obiteljskih liječnika i besplatno se šalje u ordinacije svih 50.000 američkih obiteljskih liječnika u 2004. Pun je sjajnih reklama u boji preko cijele stranice za McDonalds, Dr Pepper, čokoladni puding i Oreo kekse. Uzmete neki broj magazina National Geographic Kids, koji objavljuje Nacionalno ge­ ografsko društvo «za uzrast od šest godina naviše», očekujući da ćete pronaći zdravo štivo za djecu. Stranice su, međutim, pune oglasa za Twinkles, M&M's, Frosted Flakes, Froot Loops,

Hostess Cup Cakes i Xtreme Jell-0 Pudding Sticks.

To je ono što znanstvenici i prehrambeni aktivisti na Sveučilištu Yale zovu toksično prehrambeno okruženje. Okruženje u kojem danas većina nas živi. Neosporna je činjenica da određeni ljudi enormno zarađuju prodajući hranu koja je nezdrava. Oni žele da nastavite jesti hranu koju prodaju iako vas to čini debelima, iscrpljuje vašu vitalnost te skraćuje duljinu i umanjuje kvalitetu vašeg života. Žele da budete poslušni, popustljivi i neobaviješteni. Ne žele da budete informirani, aktivni i strastveno živi. I itekako su spremni trošiti milijarde dolara godišnje kako bi ostvarili svoje ciljeve. Možete na sve to pristati, možete podleći prodavačima junk-fooda, ili možete pronaći zdraviji i životvorniji odnos s vašim tijelom i hranom koju jedete. Želite li biti izvrsna

l-i

15

b\ULMJA

MNtiKA

zdravlja, vitki i svježi i živi u svom tijelu, u današnjem okruženju potreban vam je saveznik. Srećom, u ruci držite jednog takvog saveznika. Dr. sc. T. Colin Campbell široko je priznat kao briljantan znanstvenik, predan istraživač i velik humanitarac. Kako sam imao zadovoljstvo i privilegij biti njegov prijatelj mogu posvjedočiti o svemu reče­ nom, a mogu dodati i još nešto. On je ujedno čovjek poniznosti i humane dubine, čovjek kojeg na svakom koraku vodi ljubav prema drugima.

Uvod

Nova knjiga dr. Campbella - Kineska studija - snažna je zraka svjetlosti u tami našeg vremena koja rasvjetljava krajolik i činjenice o prehrani i zdravlju tako jasno, tako potpuno, da nikada više nećete morati biti žrtva onih koji izvlače korist iz vaše neo­ baviještenosti, zbunjenosti i poslušnog jedenja hrane koju oni prodaju. Jedna od brojnih stvari koje cijenim u vezi s ovom knjigom je to što vam dr. Camp­ bell ne daje isključivo svoje zaključke. On ne propovijeda s visine, govoreći vam što

Glad javnosti za informacijama o prehrani nikad me ne prestaje čuditi, čak ni nakon

trebate i što ne trebate jesti, kao da ste dijete. Umjesto toga, kao dobar i pouzdan pri­

što sam čitav svoj radni vijek posvetio provođenju eksperimentalnih istraživanja o

jatelj koji je naučio, otkrio i učinio više u svom životu nego što bi većina nas mogla i

prehrani i zdravlju. Knjige o dijetama vječni su bestseleri. Gotovo svi popularni ma­

zamisliti, on vam nenametljivo, jasno i vješto pruža informacije i podatke koji su vam

gazini sadrže savjete o prehrani, novine redovito objavljuju članke, a televizijski i

potrebni da u potpunosti razumijete sve što je danas povezano s prehranom i zdra­

radijski programi neprestano raspravljaju o prehrani i zdravlju.

vljem. Omogućava vam da donesete informirane odluke. Svakako, on daje preporuke

Cak i uz takvo zasipanje informacijama jeste li sigurni da znate što biste trebali činiti

i sugestije, i to izvrsne. Ali uvijek vam objašnjava kako je došao do svojih zaključaka.

da poboljšate svoje zdravlje?

Podaci i istina ono su što jc važno. Njegov je jedini plan da vam pomogne živjeti što

Trebale li kupovati hranu koja je označena kao ekološki uzgojena kako biste izbjegli izla­

je moguće upućeniji i zdraviji život.

ganje pesticidima? Jesu li kemikalije iz okoliša glavni uzrok raka? Ili je vaše zdravlje «una-

Kinesku studiju pročitao sam već dvaput i svaki puta naučio sam neizmjerno mnogo.

prijed određeno» genima koje ste naslijedili u trenutku rođenja? Čine li vas ugljikohidrati

Hrabra je to i mudra knjiga. Kineska studija izvanredno je korisna, besprijekorno

zaista debelima? Biste li trebali voditi više računa o ukupnoj količini masti koju jedete ili

napisana i iznimno značajna knjiga. Rad dr. Campbella revolucionaran je u svojim

samo o zasićenim mastima i trans-mastima? Koje biste vitamine trebali uzimati, i trebate

implikacijama i spektakularan u svojoj jasnoći.

li ih uopće? Kupujete li hranu koja je obogaćena dodanim vlaknima? Biste li trebali jesti

Želite li jesti slaninu i jaja za doručak i onda uzimati lijekove za sniženje kolesterola,

ribu i, ako da, koliko često? Hoće li konzumiranje hrane od soje spriječiti srčane bolesti?

to je vaše pravo. Ali ako želite zaista zagospodariti svojim zdravljem, pročitajte Kine­

Pretpostavljam da niste zaista sigurni u odgovore na ova pitanja. Ako je tako, niste

sku studiju i učinite to brzo! Poslušate li savjete ovog izuzetnog vodiča, vaše će vam

usamljeni. Iako informacija i mišljenja ima u izobilju, vrlo malo ljudi zaista zna što bi

tijelo zahvaljivati svaki dan do kraja života.

trebali raditi kako

bi poboljšali zdravlje.

Razlog nije taj što istraživanja nisu provedena. Provedena su. Znamo strahovito - J o h n Robbins, autor knjiga Diet for a New America, Reclaiming Our Health i The Food Revolution

mnogo o vezama između prehrane i zdravlja. Ali prava znanost zakopana leži pod gomilama nebitnih ili čak štetnih informacija - bezvrijednom znanosti, hit-dijetama i propagandom prehrambene industrije. Želim to promijeniti. Želim vam dati nov okvir za razumijevanje prehrane i zdravlja, okvir koji uklanja zbunjenost, prevenira i liječi bolesti i omogućuje vam da živite ispunjeniji život. Bio sam «u sustavu« gotovo pedeset godina, na njegovim najvišim razinama, gdje sam organizirao i vodio velike istraživačke projekte, odlučivao koja će istraživanja

L6

KINESKA STUDIJA

dobiti sredstva i prevodio ogromne količine znanstvenih istraživanja u izvještaje na­

• Samom prehranom može se obrnuti razvoj srčanih bolesti.

cionalnih stručnih skupina.

• Rak dojke povezan je s razinama ženskih hormona u krvi koje ovise o hrani

Poslije duge karijere u istraživanju i oblikovanju politike, sada razumijem zašto su

koju jedemo.

Amerikanci tako zbunjeni. Kao porezni obveznik koji plaća istraživanja i zdravstve­

• Konzumiranje mliječnih proizvoda može povećati rizik od raka prostate.

nu politiku u Americi, zaslužujete znati da su brojna od raširenih mišljenja o hrani,

• Antioksidanti koji se nalaze u voću i povrću povezani su s boljim mental­

zdravlju i bolesti koja možete čuti pogrešna:

nim sposobnostima u starijoj životnoj dobi. • Bubrežni kamenci mogu se spriječiti zdravom prehranom.

• Sintetičke kemikalije u okolišu i vašoj hrani, koliko god mogu biti proble­

• Dijabetes tip 1, jedna od najrazornijih bolesti koje mogu zadesiti dijete,

matične, nisu glavni uzrok raka.

pouzdano je povezan s načinom prehrane beba i male djece.

• Geni koje ste naslijedili od svojih roditelja nisu presudan faktor u određiva­ nju hoćete li postati žrtva bilo kojeg od deset vodećih uzroka smrti.

Ta otkrića pokazuju da je kvalitetna prehrana najmoćnije oružje koje imamo na

• Nada da će genetska istraživanja s vremenom dovesti do otkrića farmace­

raspolaganju protiv bolesti i slabog zdravlja. Razumijevanje tih znanstvenih dokaza

utskih lijekova za bolesti ignorira djelotvornija rješenja koja se mogu primi­

važno je ne samo za poboljšanje zdravlja, nego ima i duboke implikacije za čita­

jeniti već danas.

vo naše društvo. Moramo znati zašto pogrešne informacije prevladavaju u našem

• Opsesivno kontroliranje unosa bilo kojih hranjivih tvari kao što su ugljiko-

društvu i zašto smo u teškoj zabludi po pitanju načina na koji istražujemo prehranu

hidrati, masti, kolesterol ili omega-3 masne kiseline neće rezultirati dugoro­

i bolesti, načina na koji promičemo zdravlje i kako liječimo bolesti.

čnim zdravljem.

Prema bilo kojem mjerilu, zdravlje Amerike propada. Na zdravstvenu skrb po glavi

• Vitamini i dodaci prehrani neće vam pružiti dugotrajnu zaštitu od bolesti.

stanovnika trošimo daleko više od bilo kojeg društva na svijetu, a ipak dvije trećine

• Farmaceutski lijekovi i kirurgija ne liječe bolesti koje ubijaju većinu Ame­

Amerikanaca ima prekomjernu tjelesnu težinu i više od 15 milijuna Amerikanaca

rikanaca.

boluje od dijabetesa. A te brojke rastu velikom brzinom. Obolijevamo od srčanih

• Vaš liječnik vrlo vjerojatno ne zna što biste trebali napraviti kako biste bili

bolesti jednako često kao i prije trideset godina. Rat protiv raka, pokrenut 1970-ih,

najzdraviji što možete.

žalosno je bezuspješan. Pola od ukupnog broja Amerikanaca ima zdravstveni pro­ blem koji zahtijeva uzimanje receptnih lijekova svaki tjedan, a preko 100 milijuna

Predlažem ni više ni manje nego potpuno redeiiniranje onoga što smatramo kva­

Amerikanaca ima povišen kolesterol.

litetnom prehranom. Provokativni rezultati četiri desetljeća mojih biomedicinskih

Da stvari budu gore, našu mladež vodimo putem sve ranijeg i ranijeg obolijevanja.

istraživanja - uključujući otkrića iz laboratorijskog programa koji je trajao dvadeset

Trećina djece u ovoj zemlji predebela je ili je u opasnosti da to postane. Naši klinci

i sedam godina (financiran od strane najuglednijih agencija za dodjelu sredstava) -

sve češće obolijevaju od oblika dijabetesa koji se nekad viđao samo kod odraslih

dokazuju da vam pravilna ishrana može spasiti život.

osoba. Djeca danas uzimaju više receptnih lijekova nego ikada.

Neću tražiti od vas da vjerujete zaključcima koji se temelje na mojim osobnim zapaža­

Svi ti problemi svode se na tri riječi: doručak, ručak i večeru.

njima, kao što čine neki popularni autori. Ova knjiga poziva se na preko 750 radova, pri

Prije više od četrdeset godina, na početku svoje karijere, nikako ne bih očekivao

čemu je velika većina njih primarni izvori informacija, uključujući stotine znanstvenih

da je hrana tako usko povezana sa zdravstvenim problemima. Godinama nisam

publikacija drugih istraživača koje pokazuju put prema smanjenju raka, smanjenju srča­

poklanjao osobitu pozornost pitanju koje je namirnice najbolje jesti. Jednostavno

nih bolesti, moždanih udara, smanjenju pretilosti, dijabetesa, manjem broju autoimunih

sam jeo ono što i svi drugi: ono za što su mi govorili da je dobro. Svi mi jedemo ono

bolesti, smanjenju osteoporoze, Alzheimerove bolesti, bubrežnih kamenaca i sljepila.

što je ukusno, ono što je praktično ili ono što su nas naši roditelji naučili da prefe­

Neka od otkrića objavljenih u najuglednijim znanstvenim časopisima pokazuju da:

riramo. Većina nas živi unutar kulturnih granica koje definiraju naše prehrambene sklonosti i navike.

• Promjena prehrane dijabetičarima može omogućiti da prestanu uzimati

Tako je bilo i sa mnom. Odrastao sam na mljekarskoj farmi gdje je mlijeko imalo

svoje lijekove.

ključnu ulogu za naš opstanak. U školi su nam govorili da se od kravljeg mlijeka

19

KINESKA STUDIJA

UVOD

razvijaju zdrave kosti i zubi. Bilo je najzdravija hrana Prirode. Na našoj farmi proi­

Cilj tih napora na Filipinima bio je jednostavan: pobrinuti se da djeca dobivaju što

zvodili smo najveći dio naše hrane u vrtu ili na pašnjacima za stoku. Ja sam prvi u svojoj obitelji otišao na fakultet. Učio sam predveterinarsku medicinu na Penn Stateu, nakon čega sam otišao na veterinarski fakultet na Sveučilištu Georgia na godinu dana, a onda me Sveučilište Cornell privuklo stipendijom za studentsko istraživanje iz «prehrane životinja«. Prebacio sam se, dijelom i zato što su mi plaćali da se školujem, umjesto da ja plaćam njima. Ondje sam magistrirao. Bio sam po­ sljednji student profesora Clivea McCaya, profesora s Cornelia koji je bio poznat po tome stoje produžio život štakora braneći ih s mnogo manje hrane nego što bi inače pojeli. Moje doktorsko istraživanje bilo je posvećeno otkrivanju boljih načina ubr­ zavanja rasta krava i ovaca. Pokušavao sam poboljšati našu sposobnost proizvodnje životinjskih bjelančevina, kamena temeljca onoga za što su mi govorili da je «kvalitetna prehrana«. Bio sam na putu promicanja boljeg zdravlja zagovaranjem konzumiranja većih koli­ čina mesa, mlijeka i jaja. Bio je to očigledan nastavak mog vlastitog života na farmi; zadovoljno sam vjerovao da je američka prehrana najbolja na svijetu. Tih godina u kojima sam formirao svoja gledišta susretao sam se s temom koja se stalno ponavlja­ la: navodno smo jeli prave namirnice, posebno bogate visokokvalitetnim životinjskim bjelančevinama. Velik dio vremena na početku svoje karijere proveo sam radeći s dvjema kemikalijama koje spadaju medu najotrovnije ikad otkrivene: dioksinom i aflatoksinom. U početku sam radio na MIT-u, gdje su mi dodijelili zagonetku s hranjenjem kokoši. Milijuni ko­ koši godišnje umirali su od nepoznate, otrovne kemikalije u njihovoj hrani, a ja sam bio zadužen da izoliram i utvrdim strukturu te kemikalije. Nakon dvije i pol godine pomo­ gao sam u otkriću dioksina, možda najotrovnije poznate kemikalije. Od tog vremena ta je kemikalija privukla široku pažnju, posebno zato što je bila dio herbicida 2,4,5-T ili Narančastog praha koji se koristio za defolijaciju šuma u Vijetnamskom ratu. Nakon što sam napustio M I T i postao nastavnik na Virginia Techu, počeo sam koor­ dinirati tehničku pomoć za nacionalni projekt na Filipinima u kojem se radilo s pothranjenom djecom. Dijelom projekta postalo je istraživanje neobično visoke učesta­ losti raka jetre - bolesti koja se obično javlja kod odraslih - medu filipinskom djecom. Pretpostavka je bila da taj problem uzrokuje konzumiranje visokih razina aflatoksina, toksina iz plijesni koje se nalaze na kikirikiju i kukuruzu. Aflatoksin su prozvali jednom od najkancerogenijih tvari ikada otkrivenih. Deset je godina naš glavni cilj na Filipinima bilo poboljšanje prehrane djece medu si­ romašnima, u projektu koji je financirala američka Agencija za međunarodni razvoj. S vremenom smo širom zemlje osnovali oko 110 edukacijskih centara za «samopomoć» prehranom.

je moguće više bjelančevina. Općenito se smatralo da je najveći dio neishranjenosti među djecom u svijetu uzrokovan nedostatkom bjelančevina, posebno iz hrane ži­ votinjskog podrijetla. Sveučilišta i vlade diljem svijeta radili su na ublažavanju navo­ dnog «proteinskog jaza» u zemljama u razvoju. Međutim, u tom projektu otkrio sam mračnu tajnu. Djeca koja su imala prehranu najbogatiju

bjelančevinama istovremeno su

imala največi rizik od obolijevanja od raka

jetre!To su bila djeca iz najbogatijih obitelji. Tada sam primijetio jedan izvještaj o istraživanju iz Indije koje je dalo neke vrlo pro­ vokativne, relevantne rezultate. Indijski znanstvenici proučili su dvije skupine štako­ ra. Jednoj grupi davali su kancerogeni aflatoksin i nakon toga ih hranili prehranom koja je sadržavala 20% bjelančevina, što je razina blizu one koju mnogi od nas na Zapadu konzumiraju. Drugoj su skupini dali istu količinu aflatoksina, ali su im zatim davali prehranu koja se sastojala od svega 5% bjelančevina. Nevjerojatno, ali kod svih životinja koje su konzumirale prehranu s 20% bjelančevina pronađeni su dokazi o raku na jetri, dok su sve životinje koje su konzumirale prehranu s 5% bjelančevina izbjegle rak jetre. Bio je to rezultat 100 prema 0, koji nije ostavljao mjesta sumnji da je prehrana važnija od kancerogenih spojeva, čak i vrlo jakih kancerogenih tvari, u kontroli raka. Ta je informacija bila u suprotnosti sa svime čemu su me učili. Bilo je heretički reći da bjelančevine nisu zdrave, a kamoli da potiču rak. Taj je trenutak oblikovao moju ka­ rijeru. Istraživanje tako provokativnog pitanja u tako ranoj fazi moje karijere nije bilo jako mudar izbor. Izražavanje sumnje u bjelančevine i hranu životinjskog podrijetla općenito povlačilo je za sobom rizik da će me etiketirati kao heretika, čak i ukoliko prođem test «dobre znanosti«. Međutim, nikada nisam bio sklon slijediti upute samo da bih slijedio upute. Dok sam učio upravljati upregnutim konjima ili voditi krdo stoke, loviti životinje, pecati u našoj rječici ili raditi na polju usvojio sam da je nezavisno razmišljanje dio dogovora. Moralo je biti. Susretanje s problemima na polju značilo je da moram smisliti što ću sljedeće učiniti. Bila je to velika učionica, što vam može potvrditi svaki radnik s far­ me. Taj osjećaj nezavisnosti ostao je sa mnom sve do danas. Zato sam, suočen s teškom odlukom, odlučio pokrenuti detaljan laboratorijski pro­ gram koji će istražiti ulogu prehrane, posebno bjelančevina, u razvoju raka. Moji ko­ lege i ja bili smo vrlo oprezni u postavljanju naših hipoteza, rigorozni u metodologiji i konzervativni u interpretiranju dobivenih rezultata. Odlučio sam provesti to istra­ živanje ha znanstvenoj razini, proučavajući biokemijske detalje formiranja raka. Bilo je važno razumjeti ne samo potiču li, nego i na koji način bjelančevine mogu poticati rak. Pažljivo slijedeći pravila prave znanosti, bio sam u prilici proučiti provokativnu

uvuu

KINESKA STUDIJA

lemu bez da sam izazvao refleksne reakcije koje se obično javljaju kod radikalnih ide­ ja. Na kraju su to istraživanje dvadeset i sedam godina financirali najbolje recenzirani i najkonkurentniji izvori sredstava (uglavnom Nacionalni instituti za zdravlje - NIH, Američko društvo za rak i Američki institut za istraživanje raka). Naši su rezultati potom bili recenzirani (po drugi put) za objavljivanje u mnogim od najboljih znan­ stvenih časopisa. Naša otkrića bila su šokantna. Niskoproteinska prehrana inhibirala je inicijaciju raka pod utjecajem ailatoksina, bez obzira koliko je te kancerogene tvari pokusnim životi­ njama davano. Nakon što je inicijacija raka bila dovršena, niskoproteinska prehrana također je dramatično blokirala kasniji rast raka. Drugim riječima, učinke izazivanja raka ovog visoko kancerogenog spoja niskoproteinska prehrana učinila je nevažnim. U stvari, bjelančevine iz prehrane pokazale su se toliko moćnima u svom djelovanju da smo

mogli pokrenuti i zaustaviti rast raka samo

mijenjanjem

konzumirane količine.

Nadalje, količine bjelančevina kojima su bili hranjeni odgovarale su onima koje mi ljudi rutinski konzumiramo. Nismo koristili neke izvanredne razine, što je vrlo čest slučaj kod istraživanja kancerogenih spojeva. Ali to nije sve. Utvrdili smo da nemaju sve bjelančevine ovakvo djelovanje. Koja je bjelančevina dosljedno i snažno poticala rak? Kazein, koji čini 8 7 % bjelančevina kra­ vljeg mlijeka, poticao je sve faze procesa raka. Koja vrsta bjelančevina nije poticala rak, čak ni pri visokim razinama unosa? Sigurne bjelančevine bile su one biljnog podrijetla, uključujući pšenicu i soju. Kad je na površinu izašla ta slika, počela je pr­ kositi, a zatim i rušiti neke od mojih najdražih pretpostavki. Takve eksperimentalne studije na životinjama nisu završile na tome. Kasnije sam vo­ dio najopsežniju studiju prehrane, načina života i bolesti ikad provedenu u povijesti biomedicinskih istraživanja. To je bio ogroman pothvat koji su zajednički organizira­ li Sveučilište Cornell, Sveučilište Oxford i Kineska akademija preventivne medicine. New York Times nazvao ju je «Grand Prix epidemiologije». U sklopu tog projekta proučen je širok raspon bolesti te faktora prehrane i načina života u ruralnoj Kini i, u novije vrijeme, Tajvanu. Poznatiji kao Kineska studija, taj je projekt na kraju dao pre­ ko 8.000 statistički značajnih

veza između

raznih prehrambenih čimbenika

i bolesti!

Ovaj projekt doista izvanrednim čini to što su, među mnogim vezama između pre­ hrane i bolesti, mnoge ukazivale na isto otkriće: ljudi koji su jeli najviše hrane živo­ tinjskog podrijetla imali su najviše kroničnih bolesti. Čak je i relativno malen unos hrane životinjskog podrijetla bio povezan sa štetnim učincima. Ljudi koji su jeli naj­ više hrane biljnog podrijetla bili su najzdraviji i nisu bili skloni kroničnim bolestima. Dobivene rezultate nije se moglo ignorirati. Od početnih eksperimentalnih studija na životinjama o utjecaju životinjskih bjelančevina do ove goleme studije obrazaca prehrane kod ljudi, rezultati su se pokazali konzistentnima. Zdravstvene implikacije

konzumiranja hranjivih tvari životinjskog i biljnog podrijetla bile su izuzetno različite. Nisam se mogao osloniti isključivo na rezultate naših studija na životinjama i gole­ me studije na ljudima u Kini, koliko god oni bili impresivni. Potražio sam rezultate drugih istraživača i kliničkih liječnika. Ispostavilo se da su otkrića tih ljudi medu najuzbudljivijim otkrićima u posljednjih pedeset godina. Ta otkrića - sadržana u drugom dijelu ove knjige - pokazuju da je srčane bolesti, dijabetes i pretilost moguće liječiti zdravom prehranom. Drugo istraživanje pokazuje da na razne oblike raka, autoimune bolesti, zdravlje kostiju, zdravlje bubrega, vid i moždane poremećaje u starijoj dobi (poput kognitivne đisfunkcije i Alzheimerove bolesti) prehrana ima uvjerljiv utjecaj. Što je najvažnije, prehrana za koju se mno­ go puta pokazalo da liječi i/ili sprječava te bolesti ista je prehrana, sastavljena od cjelovitih namirnica biljnog podrijetla, za koju sam ranije, u mojim laboratorijskim istraživanjima i u Kineskoj studiji, utvrdio da potiče optimalno zdravlje. Rezultati su konzistentni. Pa ipak, usprkos važnosti ove informacije, usprkos nadi koju budi i usprkos hitnoj potrebi za razumijevanjem prehrane i zdravlja ljudi su i dalje zbunjeni. Imam prijate­ lje sa srčanim bolestima koji su rezignirani i malodušni zbog toga što su prepušteni na milost i nemilost onomu što smatraju neizbježnom bolesti. Razgovarao sam sa ženama koje su u tolikom strahu od raka dojke da svoje grudi, pa čak i grudi svojih kćeri, žele dati kirurški odstraniti kao da je to jedini način svođenja rizika na mini­ mum. Vrlo mnogo ljudi koje sam upoznao hodalo je putem bolesti, malodušnosti i zbunjenosti u pogledu svog zdravlja i onoga što mogu učiniti da ga zaštite. Amerikanci su zbunjeni, a reći ću vam i zašto. Odgovor, o kojem će biti govora u če­ tvrtom dijelu knjige, povezan je s načinom na koji se informacije o zdravlju stvaraju i objavljuju, kao i time tko kontrolira te aktivnosti. Budući da sam doista dugo bio iza scene i stvarao informacije o zdravlju, vidio sam što se stvarno događa. I spreman sam javno objaviti što ne valja sa sustavom. Granice između vlade, industrije, zna­ nosti i medicine postale su nejasne. Granice između stvaranja profila i poboljšanja zdravlja postale su nejasne. Problemi sa sustavom ne dolaze u obliku korupcije u holivudskom stilu. Problemi su mnogo suptilniji, pa ipak, mnogo opasniji. Rezultat toga su ogromne količine pogrešnih informacija koje prosječan američki potrošač plaća dvaput. Oni odvajaju novac od poreza za provedbu istraživanja, a onda daju novac za zdravstvenu skrb kako bi se liječili od bolesti koje se uglavnom mogu spriječiti. Ova priča, koja počinje mojom vlastitom prošlošću i kulminira s novim razumijeva­ njem prehrane i zdravlja, tema je ove knjige. Prije šest godina na Sveučilištu Cornell organizirao sam i predavao nov izborni predmet zvan Vegetarijanska prehrana. To je bio prvi takav kolegij na nekom američkom sveučilišnom kampusu, i bio je daleko

23

KINESKA STUDIJA

uspješniji nego što sam mogao sanjati. Predavanja su usredotočena na zdravstvenu vrijednost prehrane na biljnoj osnovi. Nakon što sam radio na MIT-u i Virginia Techu, a zatim se, prije trideset godina, vratio na Cornell, dobio sam zadatak da integri­ ram koncepte i principe kemije, biokemije, fiziologije i toksikologije u naprednom kolegiju iz nutricionizma. Poslije četiri desetljeća znanstvenih istraživanja, obrazovanja i oblikovanja politike na najvišim razinama našeg društva, danas smatram da mogu na odgovarajući način integrirati te discipline u smislenu priču. To je upravo ono što sam učinio za moj najnoviji kolegij; mnogi moji studenti kažu mi da su se do kraja semestra njihovi životi promijenili nabolje. Želja mi je to učiniti i za vas, u nadi da će se i vaš život promijeniti.

1 Problemi s kojima se suočavamo, rješenja koja trebamo «Kako onaj tko ne poznaje hranu može razumjeti ljudske bolesti?» - Hipokrat, otac m e d i c i n e (460.-357. pr. Kr.)

JEDNOG ZLATNOG JUTRA 1 9 4 6 . , dok je ljeto bilo na izmaku i jesen je čekala pred vrati­ ma, sve što se moglo čuti na mojoj obiteljskoj mljekarskoj farmi bila je tišina. Nije bilo brundanja automobila u prolazu ni plamtećih tragova aviona na nebu. Samo tišina. Čulo se glasanje ptica, dakako, i krava i pijetlova koji bi se povremeno oglasili, ali ti su zvukovi tek ispunjavali tišinu, mir. Stojeći na drugom katu našeg štaglja, sa širom otvorenim, ogromnim smeđim vra­ tima kroz koja je sjalo sunce, bio sam sretan dvanaestogodišnjak. Upravo sam bio dovršio obilan seoski doručak od jaja, slanine, kobasica, prženih krumpira i šunke te nekoliko čaša punomasnog mlijeka. Moja mama spremila je fantastičan obrok. Ra­ dom sam otvarao apetit od 4 : 3 0 ujutro, kad sam se probudio kako bih s mojim ocem Tomom i mojim bratom Jackom pomuzao krave. Moj otac, kojem je u to vrijeme bilo četrdeset i pet godina, stajao je kraj mene u osunčanoj tišini. Otvorivši vreću od 23 kg sjemena lucerne istresao je svo sitno sjeme

27

r K U B L t l V I l i NUJIIVIM }t 3 U U L H V A I V I U , K J t i t N J r t l \ U J H I

t D ft IVI U

na drveni pod štaglja pred nama i zatim otvorio kutiju s finim crnim prahom. Taj prah, kako je objasnio, bile su bakterije koje će lucerni pomagati da raste. Prilijepit će se za sjeme i postat će dio korijena rastuće biljke za čitav njen život. Moj je otac imao svega dvije godine formalnog obrazovanja i ponosio se time što zna da bakterije pomažu lucerni pretvarati dušik iz zraka u bjelančevine. Bjelančevine su, objasnio mi je, zdrave za krave koje će ju na kraju jesti. Stoga je naš posao toga jutra bio da pomiješamo bakterije i sjeme lucerne prije sjetve. Kako sam oduvijek bio znatiželjan, upitao sam tatu zašlo i kako to djeluje. Rado mi je objasnio, a ja sam ratio slušao. Bila je to važna informacija za dječaka s forme. Sedamnaest godina kasnije, 1963. moj je otac doživio svoj prvi srčani udar. Bila mu je šezdeset ijedna. Sa sedamdeset umro je od drugog teškog infarkta miokarda. Bio sam shrvan. Mog oca, koji je stajao uz moju braću i mene svih onih mirnih i tihih dana na selu, učio nas stvarima koje su mi još uvijek dragocjene u životu, više nije bilo. Danas, poslije više desetljeća eksperimentalnog istraživanja o prehrani i zdravlju, znam da se upravo ta bolest koja je ubila oca, bolest srca, može spriječiti, pa čak i liječili. Zdravlje vaskularnog sustava (arterija i srca) moguće je bez po život opa­ snih kirurških zahvata i bez potencijalno smrtonosnih lijekova. Naučio sam da se to može postići jednostavno konzumiranjem odgovarajuće hrane. Priča je to o tome kako hrana može izmijeniti naše živote. Proveo sam svoju istra­ živačku i nastavničku karijeru rješavajući kompleksnu zagonetku zašto zdravlje nekima izmiče a drugima ide na ruku. Danas znam da je uglavnom hrana ta koja određuje ishod. Ta informacija nije mogla doći u bolje vrijeme. Naš sustav zdrav­

Rak, međutim, predstavlja samo dio šire slike bolesti i umiranja u Americi. Pogle­ damo li ostalo, vidimo da uglavnom prevladava obrazac lošeg zdravlja. Primjerice, velikom brzinom postajemo najteži narod na Zemlji. Amerikanci s prekomjernom težinom danas su znatno brojniji od onih koji održavaju zdravu težinu. Kao što je prikazano na Tablici 1.2, naša stopa pretilosti vrtoglavo je porasla u posljednjih ne­ koliko desetljeća. 2 Prema Nacionalnim centrima za zdravstvene statistike, gotovo trećina odraslih u dobi od dvadeset godina naviše je pretila! 3

stvene skrbi košta previše, isključuje daleko prevelik broj ljudi i ne promiče zdravlje niti prevenira bolesti. Napisane su mnoge knjige o načinima rješavanja problema, ali je napredak bio bolno spor.

JE LI NETKO MOŽDA BOLESTAN? Ako ste muškarac i živite u ovoj zemlji, Američko društvo za rak predviđa da imate 47% vjerojatnosti da obolite od raka. Ukoliko ste žena stojite nešto bolje, 1

ali i dalje imate ogromnih 3 8 % šanse da ćete do kraja života dobiti rak. Postoci u kojima umiremo od raka medu najvišima su u svijetu i - sve su gori (slika 1.1). Usprkos trideset godina obilno financiranog Rata protiv raka napredak se poka­ zao slabim. Suprotno onome što mnogi vjeruju, rak nije prirodan događaj. Prihvaćanje zdra­ ve prehrane i načina života može spriječiti većinu slučajeva raka u Sjedinjenim Državama. Starost može i trebala bi biti dostojanstvena i mirna.

28

29

KINESKA

SIUUIJA

Smatra se da je neka osoba pretila ukoliko je njezina težina za trećinu ili više veća od zdrave težine. Jednako zastrašujući trendovi javljaju se kod djece od samo dvije godine. 3 S L I K A 1.3: S T O J E P R E T I L O ( O B A S P O L A ) ?

Međutim, najrašireniji ubojica u našoj kulturi nije ni pretilost, ni dijabetes ni rak. To su srčane bolesti. Srčane bolesti na svaka tri Amerikanca ubit će jednog. Prema Američkom udruženju za srce, preko 60 milijuna Amerikanaca trenutno boluje od nekog oblika kardiovaskularnih bolesti, uključujući visok krvni tlak, moždani udar i srčane bolesti. 8 Poput mene, i vi ste zacijelo poznavali nekoga tko je umro od srca. No, rak i pretilost nisu jedine epidemije koje bacaju tamnu sjenu na američko zdra­ vlje. Dijabetes je također porastao do neviđenih razmjera. Danas jedan od trinaest Amerikanaca boluje od dijabetesa, pri čemu taj omjer nastavlja rasti. Ne prihva­ timo li važnost prehrane, milijuni novih Amerikanaca oboljet će od dijabetesa i ne znajući to, trpeći njegove posljedice, uključujući sljepilo, amputaciju udova, kardiovaskularne bolesti, bolesti bubrega i preranu smrt. Usprkos tome, restorani brze hrane koji poslužuju nutritivno bezvrijednu hranu danas su prisutni u gotovo svakom gradu. Jedemo više nego ikad,1 a brzina je dobila prednost nad kvalitetom. Budući da sve više vremena provodimo gledajući TV, igrajući video-igre i koristeći računalo sve smo manje tjelesno aktivni. I dijabetes i pretilost samo su simptomi općeg lošeg zdravlja. Rijetko se javljaju izolirano od drugih bolesti i često navješćuju dublje, teže zdravstvene probleme kao što su srčane bolesti, rak i moždani udar. Dvije najstrašnije statistike pokazuju da je dijabetes u manje od deset godina medu populacijom u tridesetim godinama porastao 70%, a postotak pretilih ljudi gotovo se udvostručio u posljednjih trideset godina. Tako nevjerojatno brz porast ovih «signalnih» bolesti među američkom mladom i sredovječnom populacijom najavljuje zdravstvenu katastrofu u desetlje­ ćima koja su pred nama. Mogao bi to postati nepodnošljiv teret za zdravstveni su­ stav koji je već prenapregnut na bezbroj načina.

Ali otkad je prije više od trideset godina moj otac umro od srčanog udara otkrivena je golema količina spoznaja važnih za razumijevanje ove bolesti. Najdramatičnije nedavno otkriće jest da se srčane bolesti mogu prevenirati, pa čak i liječiti zdravom prehranom. 9 ' 1 0 Ljudi koji zbog teške angine ne mogu obavljati najosnovnije tjele­ sne aktivnosti nov život mogu pronaći običnom promjenom svog načina prehrane. Usvajanjem ove revolucionarne informacije mogli bismo kolektivno pobijediti na­ jopasniju bolest u ovoj zemlji.

UPS... N I S M O HTJELI DA SE TO DOGODI! Dok sve veći broj Amerikanaca postaje žrtvama kroničnih bolesti, nadamo se da će naše bolnice i liječnici učiniti sve što mogu da nam pomognu. Nažalost, i novine i sudovi prepuni su priča i slučajeva koji nam govore da je neodgovarajuća njega postala pravilo. Jedan od najuglednijih glasova što predstavljaju medicinsku zajednicu, Journal of the American Medical Association (JAMA), nedavno je objavio članak dr. med. Bar­ bare Starfield u kojem se tvrdi da pogreške liječnika, pogrešni lijekovi i neželjene posljedice lijekova ili kirurških zahvata ubiju 225.400 ljudi godišnje (slika 1.5)." To naš zdravstveni sustav čini trećim vodećim uzrokom smrti u Sjedinjenim Država­ ma, ispred kojeg su samo rak i srčane bolesti (slika 1.4).

31

12

KINbbKA blUUIJA

KKObLEMI b KOJIMA bt SUOČAVAMO, RJEŠENJA KOJA TREBAMO

lijekove koji ne postižu svoj cilj. Drugim riječima, jedan na petnaest je konzerva­ tivna brojka.

15

Kad bismo bolje razumjeli prehranu te kad bi prevencija i prirodni tretmani bili bolje prihvaćeni u medicinskoj zajednici ne bismo u naša tijela ubacivali toliko toksičnih, potencijalno smrtonosnih lijekova u posljednjem stadiju bolesti. Ne bismo mahnito tražili nove lijekove koji ublažavaju simptome, ali često ne čine ništa u pogledu rješavanja temeljnih uzroka bolesti. Ne bismo trošili novac ra­ zvijajući, patentirajući i komercijalizirajući «čudotvorne» lijekove koji nerijetko izazivaju dodatne zdravstvene probleme. Trenutni sustav nije ispunio svoja obe­ ćanja. Vrijeme je da promijenimo naš način razmišljanja u smislu šireg pogleda na zdravlje, gledišta koje uključuje ispravno razumijevanje i primjenu kvalitetne prehrane. Kad se osvrnem na ono što sam naučio, zapanjuje me što su okolnosti koje okru­ žuju način na koji Amerikanci umiru često tako nepotrebne, bolne i skupe.

SKUP GROB Našu zdravstvenu skrb p l a ć a m o više od bilo koje druge zemlje u svijetu (slika 1.6). Godine 1997. potrošili smo preko bilijun dolara na zdravstvenu skrb. 1 7 Štoviše, troškovi našeg zdravlja tako nekontrolirano rastu da Ured za financiranje zdrav­ stvene skrbi predviđa da će naš sustav do 2 0 3 0 . koštati 16 bilijuna dolara. 1 7 Tro­ škovi su postojano premašivali inflaciju da jedan na svakih sedam dolara koje ekonomija proizvede danas trošimo na zdravstvenu skrb (slika 1.7). Imali smo porast troškova od gotovo 3 0 0 % , gledano u postotku BDP-a, u manje od četrdeset godina! Što dobivamo svim tim dodatnim financiranjem? Stvara li ono zdravlje? Posljednja i najveća kategorija umrlih u ovoj skupini su hospitalizirani pacijenti

Ja tvrdim da ne i mnogi ozbiljni komentatori s tim se slažu.

koji se

Nedavno je zdravstveni status dvanaest zemalja, uključujući SAD, Kanadu, Au­

Čak i uz upotrebu odobrenih lijekova i ispravnih

straliju i nekoliko zapadnoeuropskih zemalja, uspoređen na temelju šesnaest ra­

procedura liječenja, preko sto tisuća ljudi svake godine umire od neželjenih re­

zličitih indikatora djelotvornosti zdravstvene skrbi. 1 '' Druge zemlje u prosjeku

akcija na «lijekove» koji bi trebali vratiti njihovo zdravlje. 1 " Slučajno je taj isti

troše tek oko jednu polovinu onoga što SAD troši na zdravstvenu skrb po glavi

izvještaj, koji je sažeo i analizirao trideset i devet zasebnih studija, utvrdio da je

stanovnika. Nije li onda razumno očekivati da će naš sustav dobiti bolju ocjenu

gotovo 7% (jedan na petnaest) od svih hospitaliziranih pacijenata doživjelo tešku

od njihovih? Nažalost, medu tih dvanaest zemalja sustav SAD-a konstantno je

koji umru od «štetnih, nenamjernih i neželjenih učinaka nekog lijeka« javljaju kod normalnih doza.

16

15

nuspojavu nekog lijeka, takvu koja «zahtijeva hospitalizaciju, produžuje hospi­

medu najlošijima." U odvojenoj analizi Svjetska zdravstvena organizacija svrsta­

Radi se o ljudima

la je Sjedinjene Države na trideset i sedmo mjesto u svijetu po uspješnosti zdrav­

koji su uzimali svoje lijekove prema uputama. Ta brojka ne uključuje desetke

stvenog sustava. 20 Naš zdravstveni sustav očigledno nije najbolji u svijetu, iako na

talizaciju, dovodi do trajne invalidnosti ili rezultira smrću.«

1.

tisuća ljudi koji trpe posljedice nepravilnog prepisivanja i upotrebe tih lijekova.

n

jega trošimo daleko najviše novca.

Ne uključuje ni nuspojave lijekova koje su označene kao «mogući» učinci ili pak

32

33

KINESKA

STUDIJA

F K U b L t M I i K U J I IVI A bt b U U L A V A M U , K J t b t N J A KUJA I K c b A M U

osiguranje.21 Smatram neprihvatljivim da na zdravstvenu skrb trošimo više sredstava od bilo koje druge zemlje na ovom planetu, a još uvijek imamo desetke milijuna ljudi bez pristupa osnovnoj skrbi. Iz tri perspektive - učestalosti bolesti, djelotvornosti medicinske skrbi i ekonomike - imamo vrlo problematičan medicinski sustav. Ne mogu, međutim, na pravi način izložiti ovu temu pukim iznošenjem brojki i statistika. Mnogi od nas proveli su gro­ zne trenutke u bolnicama ili staračkim domovima, gledajući kako voljena osoba po­ dliježe nekoj bolesti. Možda ste i sami bili pacijent i znate iz prve ruke koliko sustav ponekad loše funkcionira. Nije li paradoksalno da sustav koji bi nas trebao liječiti tako učestalo nanosi štetu našem zdravlju?

RAD NA UBLAŽAVANJU ZBUNJENOSTI Američki narod treba znati istinu. Mora saznati za ono što smo otkrili u našim istra­ živanjima. Ljudi trebaju znati zašto smo nepotrebno bolesni, zašto nas prevelik broj umire rano usprkos milijardama potrošenim na istraživanja. Ironija je u tome što je rješenje jednostavno i jeftino. Odgovor na američku zdravstvenu krizu leži u hrani koju svatko od nas svakodnevno odlučuje staviti u usta. I to je to. Premda mnogi među nama misle da smo dobro informirani o prehrani, zapravo nismo. Skloni smo slijediti jednu pomodnu dijetu za drugom. Preziremo zasićene masti, maslac ili ugljikohidrate, a onda objeručke prihvaćamo vitamin E, dodatke prehrani s kalcijem, aspirin ili cink i fokusiramo našu energiju i napore na ekstremno specifične sastojke hrane, kao da će to otključati tajne zdravlja. Prečesto je moda va­ žnija od činjenica. Možda se sjećate masovnog hira proteinske dijete koji je zahvatio zemlju potkraj 1970-ih. Obećavali su vam da možete izgubiti kilograme ako pravu hranu zamijenite proteinskim shakeom. U vrlo kratkom vremenu gotovo šezdeset žena umrlo je od te dijete. U novije vrijeme milijuni ljudi prihvatili su bjelančevina­ ma i mastima bogatu prehranu temeljenu na knjigama kao što su Dr. Atkins New Diet Revolution (Nova dijetna revolucija dr. Atkinsa), Protein Power (Moć bjelančevina) i Tlie South Beach Diet (South Beach dijeta). Sve je više dokaza da ti moderni protein­ ski hirovi nastavljaju izazivati vrlo raznolike i opasne zdravstvene poremećaje. Ono što ne znamo - ono što ne razumijemo - o prehrani može nam štetiti. Već duže od dva desetljeća borim se s tom javnom konfuzijom. Godine 1988. bio sam pozvan pred Odbor za vladine poslove američkog Senata, kojim je predsjedao sena­ tor John Glenn, kako bih iznio svoje mišljenje o tome zašto je javnost tako zbunjena U Sjedinjenim Državama liječnici odluke o tretmanu prečesto donose na temelju novca a ne zdravlja. Posljedice neposjedovanja zdravstvenog osiguranja, pretposta­ vljam, nikada nisu bile tako zastrašujuće, a gotovo 44 milijima Amerikanaca nema

u pogledu dijeta i prehrane. Analizirajući to pitanje i prije i poslije tog svjedočenja, mogu pouzdano reći da je jedan od glavnih izvora zbunjenosti sljedeće: puno pre­ često mi znanstvenici fokusiramo se na detalje dok istovremeno zanemarujemo širi

Kl N Lb KA b I U Ul J A

PROBLEMI S KOJIMA SE SUOČAVAMO, RJEŠENJA KOJA TREBAMO

kontekst. Na primjer, usmjeravamo sve naše napore i naše nade na jednu po jednu

nije da služi mom financijskom interesu. Što je najvažnije, potkrjepljuju ga neoborivi

izoliranu hranjivu tvar, bio to vitamin A u prevenciji raka ili vitamin E u prevenciji

dokazi. Radi se o promjeni načina na koji jedete i živite te izvanrednom zdravlju koje

srčanih udara. Previše pojednostavljujemo stvari i zanemarujemo beskrajnu kom­

je rezultat toga.

pleksnost prirode. Istraživanje sićušnih biokemijskih dijelova hrane i nastojanje da se

Dakle, koji je moj recept za dobro zdravlje? Ukratko, to su mnogobrojne zdravstve­

dođe do širih zaključaka o prehrani i zdravlju često vode do proturječnih rezultata.

ne koristi od konzumiranja hrane biljnog podrijetla, kao i uglavnom neprepoznate

Proturječni rezultati vode do zbunjenih znanstvenika i kreatora politike te do sve

opasnosti po zdravlje od konzumiranja hrane životinjskog podrijetla, uključujući sve

zbunjenije javnosti.

vrste mesa, mliječnih proizvoda i jaja. Nisam pošao od unaprijed stvorenih ideja, filozofskih ili bilo kakvih drugih, s ciljem dokazivanja vrijednosti biljne hrane. Kre­

DRUKČIJI RECEPT

nuo sam sa suprotnog kraja spektra: kao mliječni farmer koji je volio meso u priva­ tnom životu i kao znanstvenik «establišmenta» u profesionalnom životu. Čak sam i

Većina autora nekoliko bestselera o «nutricionizmu» za sebe tvrdi da su istraživači,

očajavao nad stavovima vegetarijanaca dok sam predavao prehrambenu biokemiju

ah nije mi poznato da njihovo «istraživanje» uključuje izvorno, stručno razvijeno ek­

studentima medicine.

sperimentiranje. Odnosno, nisu pripremili i proveli studije pod pažljivim nadzorom

Jedino što me sada zanima je da objasnim znanstvene temelje za moja gledišta na naj­

kolega ili drugih stručnjaka. Imaju malo ili nimalo objavljenih radova u stručno re­

jasniji mogući način. Promjenu prehrambenih navika moguće je provesti i zadržati

cenziranim znanstvenim časopisima, nemaju doslovno nikakvo formalno obrazova­

samo ako ljudi vjeruju dokazima i osjećaju korist. Ljudi iz raznih razloga odlučuju što

nje iz nutricionizma, nisu članovi nijednog stručnog istraživačkog društva i nisu re­

će jesti, briga za zdravlje samo je jedan od njih. Moj je zadatak predstaviti znanstvene

cenzirali radove drugih istraživača. Unatoč tome, često razvijaju vrlo unosne projekte

dokaze u obliku koji se može shvatiti. Ostalo je na vama.

i proizvode koji pune njihove džepove, ostavljajući čitatelja s još jednim beskorisnim

Znanstveni temelji mojih gledišta uglavnom su empirijski, dobiveni promatranjem i

prehrambenim hirom kratkoga vijeka.

mjerenjem. Oni nisu iluzorni, hipotetski ni anegdotalni; to su valjani rezultati istra­

Ukoliko ste upoznati s knjigama o «zdravlju» iz vaše obližnje knjižare vjerojatno ste

živanja. To je tip znanosti koji je izvorno prije 2.400 godina zagovarao otac medicine

čuli za Dr. Atkins' New Diet Revolution (Nova dijetna revolucija dr. Atkinsa), The

Hipokral, koji je rekao: «Postoje, zapravo, dvije stvari: znati i vjerovati da se zna.

South Beach Diet (South Beach dijeta), Sugar Busters (Borci protiv šećera), The Zone

Znati je znanost. Vjerovati da se zna je ignorancija.« Namjeravam vam otkriti što ja

(Zona) ili Eat Right for Your Type (Prava prehrana za vaš tip). Te su knjige informacije

danas znam.

o zdravlju učinile još više zbunjujućima, teže razumljivima i u konačnici neuhvatlji­

Velik dio mojih dokaza potječe iz studija na ljudima koje smo proveli ja, moji studenti

vima. Ako niste umorni, opstipirani ili izgladnjeli od tih planova za instant-rješenje

i kolege iz moje istraživačke skupine. Te su studije bile raznolike po svojoj koncepciji i

sigurno vam se vrti u glavi od brojanja kalorija i mjerenja grama ugljikohidrata, bje­

cilju. Uključivale su istraživanje raka jetre kod filipinske djece i njihovu konzumaciju

lančevina i masti. U čemu je uopće stvarni problem? U mastima? Ugljikohidratima?

toksina prisutnih u plijesni - aflatoksina 22 - 2 \ nacionalni program centara za samopo-

Koji omjer hranjivih tvari postiže najveći gubitak težine? Jesu li kupusnjače dobre za

moć prehranom za neishranjenu predškolsku djecu na Filipinima 2 4 , studiju prehram­

moju krvnu grupu? Uzimam li prave dodatke prehrani? Koliko mi je vitamina C sva­

benih faktora koji utječu na gustoću kostiju i osteoporozu kod 800 žena u Kini 2 5 " 2 7 ,

kodnevno potrebno? Jesam li u ketozi? Koliko mi je grama bjelančevina potrebno?

studiju biomarkera koji su karakteristični za javljanje raka d o j k e 2 8 2 9 i nacionalnu,

Shvatili ste što mislim. To nije zdravlje. Ti su prehrambeni hirovi oličenje onog naj­

sveobuhvatnu studiju faktora prehrane i načina života povezanih sa smrtnošću od

goreg u medicini, znanosti i popularnim medijima.

bolesti u 170 sela u kopnenoj Kini i Tajvanu (šire poznatu kao Kineska studija).30'33

Zanima li vas samo dvotjedni plan prehrane radi gubitka težine, ova knjiga nije za

Te studije, posve različite po svom opsegu, bavile su se bolestima za koje se smatralo

vas. Ja apeliram na vašu inteligenciju, a ne na vašu sposobnost da slijedite neki recept

da su povezane s različitim prehrambenim navikama, što je pružilo priliku za sve­

ili neki plan prehrane. Želim vam ponuditi dublji i blagotvorniji pogled na zdravlje.

obuhvatno istraživanje povezanosti između prehrane i bolesti. Kineska studija, čiji

Imam recept za savršeno zdravlje koji je jednostavan, lako ga je slijediti i nudi više

sam bio voditelj, započela je 1983. i još uvijek traje.

koristi od bilo kojeg lijeka ili kirurgije, bez ijedne nuspojave. Taj recept nije samo plan

p

prehrane, ne zahtijeva dnevne tablice ili brojanje kalorija, a svrha njegovog postojanja

istraživački program eksperimentalnih studija na životinjama. Započeto potkraj

ored tih studija na ljudima, dvadeset i sedam godina održavao sam laboratorijski

KINESKA STUDIJA

PROBLEMI S KOJIMA SE SUOČAVAMO, RJEŠENJA KOJA TREBAMO

1960-ih, to istraživanje financirano od strane Nacionalnih instituta za zdravlje

ignorirali. Oni pojedinci u znanstvenoj zajednici ili medicini koji ne dopuštaju ta­

(NIH) prilično je temeljito istražilo vezu između prehrane i raka. Naša otkrića,

kve ideje nisu samo tvrdoglavi, neodgovorni su.

objavljena u znanstvenim časopisima najviše razine, dovela su u pitanje same te­

Jedna od 'uzbudljivijih' koristi od kvalitetne prehrane je prevencija bolesti za koje

meljne principe uzrokovanja raka.

se smatra da su rezultat genetskih predispozicija. Danas znamo da uglavnom mo­

Na kraju svega, moji suradnici i ja bili smo počašćeni što smo primili potpore za

žemo izbjeći te «genetske» bolesti čak i ako imamo gen (ili gene) koji je odgo­

ukupno sedamdeset i četiri godine istraživanja. Drugim riječima, budući da smo u

voran za neku bolest. Međutim, financiranje genetskih istraživanja nastavlja sve

isto vrijeme imali u tijeku više istraživačkih programa, moji suradnici i ja odradili

brže rasti zbog uvjerenja da su određeni geni odgovorni za javljanje određenih

smo sedamdeset i četiri godine financiranih istraživanja u manje od trideset i pet

bolesti, u nadi da ćemo nekako biti u stanju «isključiti» te opasne gene. Programi

godina. Na temelju tih istraživanja bio sam autor ili suautor preko 350 znanstvenih

za odnose s javnošću farmaceutskih kompanija sada nam oslikavaju budućnost

članaka. Sa svojim studentima i suradnicima primio sam brojne nagrade za taj dug

u kojoj će svatko od nas imati osobnu iskaznicu s katalogom svih naših dobrih i

niz studija i publikacija. Između ostalog to uključuje nagradu Američkog instituta

loših gena. Od nas se očekuje da ćemo s tom karticom odlaziti kod liječnika po

za istraživanje raka iz 1998. «kao priznanje za značajna životna postignuća u znan­

recept za jednu pilulu koja će suzbijati naše loše gene. Čisto sumnjam da će se

stvenom istraživanju... prehrane, nutricionizma i raka», nagradu iz 1998. za «25

ta čuda ikada ostvariti, a ako i bude pokušaja oni će imati ozbiljne neželjene po­

najutjecajnijih ljudi na području hrane» magazina Self i Znanstvenu nagradu Bur­

sljedice. Te futurističke sanjarije zasjenjuju pristupačna, djelotvorna zdravstvena

ton Kallman za 2004. koju dodjeljuje Udruženje za prirodnu prehranu. Osim toga,

rješenja koja već postoje - rješenja utemeljena na prehrani.

pozivi da održim predavanja u istraživačkim i medicinskim institucijama u više od

U mom laboratoriju na pokusnim smo životinjama dokazali da se rast raka može

četrdeset saveznih država i nekoliko stranih zemalja svjedoče o zanimanju stručnih

pokrenuti i zaustaviti prehranom, usprkos vrlo jakim genetskim predispozicija­

zajednica za ta otkrića. Moja pojavljivanja pred kongresnim odborima te saveznim

ma. Te smo učinke vrlo detaljno promatrali, a svoja smo otkrića objavili u najbo­

i državnim agencijama također su ukazivala na značajno zanimanje javnosti za naša

ljim znanstvenim časopisima. Kao što ćete vidjeti kasnije, ta otkrića nisu ništa ma­

otkrića. Intervjui u emisiji McNeil-Lehrer News Hour, barem 25 drugih televizijskih

nje nego spektakularna. A isti su učinci mnogo puta iznova dokazani na ljudima.

emisija, glavnim temama u USA Today, New York Timesu i Sunday Evening Postu te

Pravilna prehrana ne samo što sprječava bolesti nego stvara zdravlje i osjećaj

široko emitiranim televizijskim dokumentarcima o našem radu također su bili dio

dobrobiti, kako tjelesne tako i mentalne. Neki sportaši svjetske klase, poput „če­

naših javnih aktivnosti.

ličnog čovjeka" Davea Scolta, trkačkih zvijezda Carla Lewisa i Edwina Mose-

NAGOVJEŠTAJ BUDUĆNOSTI

sa, slavne tenisačice Martine Navratilove, svjetskog šampiona u hrvanju Chrisa Campbella (nismo u srodstvu) i šezdesetosmogodišnje maralonke Ruth Heidrich otkrili su da im konzumiranje biljne prehrane siromašne mastima daje značaj­

Kroz sav taj radi uvidio sam da su koristi od prehrane namirnicama biljnog podri­

nu prednost u rezultatima. U laboratoriju smo pokusne štakore hranili slično

jetla daleko raznovrsnije i impresivnije od bilo kojeg lijeka ili kirurgije koji se ko­

prosječnoj američkoj prehrani - bogatoj životinjskim bjelančevinama - i uspo­

riste u medicinskoj praksi. Bolesti srca, rak, dijabetes, moždani udar i hipertenzija,

ređivali ih s drugim štakorima koji su dobivali prehranu siromašnu životinjskim

artritis, katarakte, Alzheimerova bolest, impotencija i razne vrste drugih kroničnih

bjelančevinama. Pogodite što se dogodilo kad su obje skupine štakora dobile pri­

bolesti u velikom broju slučajeva mogu se spriječiti. Te bolesti, koje se obično ja­

liku da dobrovoljno koriste kolo za vježbanje? Oni koji su dobivali hranu s malo

vljaju sa starenjem i degeneracijom tkiva, ubijaju većinu nas prije vremena.

životinjskih bjelančevina vježbali su znatno više i manje se umarali od onih koji

Osim toga, danas postoje dojmljivi dokazi koji pokazuju da je tijek razvoja uzna-

su dobivali hranu sličnu onoj koju jede većina nas. To je isti onaj učinak koji su

predovalih srčanih bolesti, nekih tipova relativno uznapredovalog raka, dijabetesa

primijetili sportaši svjetske klase.

i nekoliko drugih degenerativnih bolesti moguće obrnuti prehranom. Sjećam se

Za medicinski establišment to ne bi trebala biti neka novost. Još prije sto godina

vremena kad su moji nadređeni s nepovjerenjem primali dokaze da je prehrana, na

profesor Russell Chittenden, slavni, uspješni istraživač prehrane s Medicinskog

primjer, u stanju prevenirati srčane bolesti i žestoko negirali njenu sposobnost da preokrene razvoj tih bolesti kad su već uznapredovale. Ali dokaze više nije moguće

fakulteta Sveučilišta Yale, istražio je utječe li hranjenje biljnom hranom na fizičke sposobnosti njegovih studenata."

35

Neke je studente, kolege nastavnike i sebe

KINESKA STUDIJA

hranio biljnom hranom i testirao tjelesne sposobnosti. Dobio je iste rezultate kao i naši štakori gotovo stoljeće kasnije - i bili su jednako spektakularni. Postavlja se i pitanje naše pretjerane ovisnosti o lijekovima i kirurgiji u kontroli našeg zdravlja. U svom najjednostavnijem obliku, hranjenje na pravilan način velikim bi dijelom uklonilo enormne troškove korištenja lijekova, kao i njihove nuspojave. Ma­ nji broj ljudi trebao bi voditi duge i skupe bitke s kroničnim bolestima u bolnicama za svojih posljednjih godina života. Troškovi zdravstvene skrbi smanjili bi se, medi­

2 Kula od bjelančevina

cinske pogreške bi se prorijedile dok bi broj prerano umrlih drastično pao. Ukratko, naš zdravstveni sustav konačno bi štitio i promicao naše zdravlje čemu bi i trebao služiti.

JEDNOSTAVNI

POČECI

Kad se osvrnem, često razmišljam o životu na farmi i kako je on na razne načine obli­ kovao moj način razmišljanja. Moja obitelj bila je u svakom trenutku okružena priro­ dom. Tijekom ljeta od zore do zalaska Sunca bili smo van kuće i sadili ili želi usjeve i brinuli se o životinjama. Moja majka imala je najbolji vrt u našem dijelu zemlje; ljeti je naporno radila od jutra do mraka kako bi naša obitelj bila dobro opskrbljena svje­ žom hranom koja je sva bila uzgojena na našoj farmi. Prošao sam izvanredan put, to je sigurno. Bezbroj me puta zapanjilo ono što sam naučio. Volio bih da su moja obitelj i drugi oko nas sredinom 1900-ih mogli imati te informacije o hrani i zdravlju koje imamo danas. Da smo ih imali, moj je otac mogao spriječiti ili izliječiti bolest srca. Mogao je upoznati mog najmlađeg sina, njegovog imenjaka, koji surađuje sa mnom na ovoj knjizi. Mogao je poživjeti nekoliko godina duže i kvalitetno. Moj put u znanosti tijekom proteklih četrdeset i pet godina uvjerio me da je sada hi­ tnije nego ikad pokazati kako ljudi mogu izbjeći te tragedije. Znanost je ovdje i mora se objaviti. Ne možemo dopustiti da se status-quo nesmetano nastavi i promatrati kako naši najdraži nepotrebno pate. Vrijeme je da ustanemo, pročistimo zrak i preu­ zmemo kontrolu nad našim zdravljem.

CIJELA MOJA PROFESIONALNA karijera u biomedicinskim istraživanjima bila j e ve­ zana uz bjelančevine. Poput nevidljive uzice, bjelančevine su me držale privezanog kamo god išao, od jednostavnog istraživačkog laboratorija do praktičnih programa hranjenja pothranjene djece na Filipinima i vladinih prostorija za sastanke u kojima se stvarala naša nacionalna zdravstvena politika. Bjelančevine, na koje često gleda­ mo s najvećim strahopoštovanjem, zajednička su nit koja povezuje prošle i sadašnje spoznaje o prehrani. Priča o bjelančevinama dijelom se sastoji od znanosti, dijelom od kulture, uz dobru dozu mitologije. Podsjeća me na Goetheove riječi, na koje mi je prvi put skrenuo po­ zornost moj prijatelj Howard Lyman, istaknuti predavač, autor i bivši stočni farmer: «Najbolji smo u skrivanju onih stvari koje su svima očigledne.« Ništa nije bilo tako dobro skriveno kao neispričana priča o bjelančevinama. Dogma koja okružuje bje­ lančevine cenzurira, kritizira i vodi, izravno ili neizravno, gotovo svaku našu misao u biomedicinskim istraživanjima. Od vremena kada je nizozemski kemičar Gerhard Mulder 1839. otkrio taj spoj koji sadrži dušik, bjelančevine se uzdižu kao najsvetije od svih hranjivih tvari. Riječ pro­ tein potječe od grčke riječiproteios, što znači «od najveće važnosti». U devetnaestom stoljeću bjelančevine su bile sinonim za meso, i ta veza ostala je s nama preko stotinu godina. Mnogi ljudi i danas bjelančevine izjednačuju s hranom životinjskog podrijetla. Kad biste morali navesti prvu hranu koja vam padne na pa­ met kada kažem 'bjelančevine vjerojatno biste rekli - govedina. Ako je tako, niste jedini.

41

KINESKA STUDIJA

KULA OD BJELANČEVINA

Zbunjenost vlada oko mnogih najosnovnijih pitanja u vezi s bjelančevinama:

stvu poljoprivrede Sjedinjenih Država (USDA). Kao direktor USDA, preporučao je

• Koji su dobri izvori bjelančevina?

je ćemo vidjeti koliko je taj rani presedan bio važan za ovu vladinu agenciju.

• Koliko bjelančevina treba jesti?

Kulturalna pristranost čvrsto se ukorijenila. Ako ste bili civilizirani, jeli ste mnogo

• Jesu li biljne bjelančevine jednako dobre kao životinjske?

bjelančevina. Ako ste bili bogati, jeli ste meso, a ako ste bili siromašni jeli ste osnovnu

• Je li potrebno kombinirati određene biljne namirnice u obroku kako bi se dobile

biljnu hranu poput krumpira i kruha. Pojedinci su smatrali da su niže klase lijene i

125 grama dnevno (danas se savjetuje svega oko pedeset i pet grama dnevno). Kasni­

potpune bjelančevine?

nesposobne zbog toga što ne jedu dovoljno mesa ili bjelančevina. Elitizam i aroganci­

• Je li preporučljivo uzimati bjelančevine u prahu ili aminokiselinske dodatke prehra­

ja vladali su velikim dijelom mladog područja nutricionizma u devetnaestom stolje­

ni, posebno osobama koje intenzivno vježbaju ili se bave sportom?

ću. Čitav koncept da više znači i bolje, civiliziranije, a možda i duhovnije prožimao je

• Treba li uzimati proteinske dodatke prehrani radi izgradnje mišića?

svaku misao o bjelančevinama.

• Smatra se da su neke bjelančevine visoke kvalitete, a neke niske kvalitete. Sto to

Bojnik McCay, istaknuti engleski liječnik s početka dvadesetog stoljeća, zaslužan je za

znači?

jedan od zabavnijih, ali vrlo nesretnih trenutaka u povijesti. Liječnik McCay je 1912.

• Odakle vegetarijanci dobivaju bjelančevine?

bio stacioniran u engleskoj koloniji Indiji sa zadatkom pronalaženja dobrih muškara­

• Mogu li djeca vegetarijanci normalno rasti bez životinjskih bjelančevina?

ca za borbu među indijskim plemenima. Pored ostalog, ustvrdio je da su ljudi koji su konzumirali manje bjelančevina bili «slabašne tjelesne građe i sve što se od njih može

U temelju mnogih od ovih uobičajenih pitanja i zabrinutosti leži uvjerenje da meso

očekivati je pokorna, ženskasta narav.«

znači bjelančevine i da su bjelančevine meso. To uvjerenje potječe od činjenice da su

I N Z I S T I R A N J E NA KVALITETI

bjelančevine «suština» hrane životinjskog podrijetla. Kod mnogih mesnih i mliječnih proizvoda možemo selektivno ukloniti masti, ali će nam i dalje ostati prepoznatljivi kao mesni i mliječni proizvodi. Činimo to cijelo vrijeme tako što režemo nemasne

Bjelančevine, masti, ugljikohidrati i alkohol izvor su doslovno svih kalorija koje kon­

komade mesa i obiremo mlijeko. Ali ako selektivno uklonimo bjelančevine iz hrane

zumiramo. Masti, ugljikohidrati i lijelančevine, kao mrt/cronutrijenti, čine gotovo

životinjskog podrijetla ostat će nam nešto što neće nimalo sličiti originalu. Odrezak

svu težinu hrane, uz vodu, a preostala, mala količina su ////Taonutrijenti - vitamini i

bez bjelančevina, na primjer, bio bi lokvica vode, masti i neznatne količine vitamina i

minerali. Količina ovih m/Vcronutrijenata potrebnih za optimalno zdravlje malena je

minerala. Tko bi to jeo? Ukratko, da bi hrana bila prepoznata kao hrana životinjskog

(mikrogrami do miligrami).

podrijetla mora sadržavati bjelančevine. Bjelančevine su suštinski element hrane ži­

Bjelančevine, najsvetije od svih hranjivih tvari, vitalan su sastojak naših tijela i ima ih

votinjskog podrijetla.

stotine tisuća različitih vrsta. Djeluju kao enzimi, hormoni, strukturna tkiva i tran­

Rani znanstvenici poput Carla Voita (1831.-1908.), čuvenog njemačkog znanstve­

sportne molekule koji zajedno omogućuju život. Bjelančevine su građene kao dugi

nika, bili su nepokolebljivi pobornici bjelančevina. Voit je utvrdio da je «čovjeku»

lanci od stotina ili tisuća aminokiselina, kojih ima petnaest do dvadeset različitih

potrebno samo 48,5 grama dnevno, ali je usprkos tome savjetovao unos od ogromnih

vrsta, ovisno kako se računa. Bjelančevine se redovito troše i potrebno ih je zamjenji­

118 grama dnevno zbog kulturne pristranosti toga vremena. Bjelančevine su bile isto

vati, što se postiže konzumiranjem hrane koja sadrži bjelančevine. Kad se probave,

što i meso, a svi su težili za tim da imaju meso na svom stolu, baš kao što mi težimo

te bjelančevine daju nam novu zalihu aminokiselinskih građevnih blokova koje mo­

posjedovanju većih kuća i bržih automobila. Voit je smatrao da nečega što je dobro

žemo koristiti pri izgradnji novih l)jelančevina koje će zamijeniti one istrošene. Za

ne može biti previše.

različite bjelančevine iz hrane govori se da su različite kvalitete, ovisno o tome koliko

Voit je bio mentor nekolicine poznatih istraživača prehrane početkom 1900-ih, uklju­

dobro opskrbljuju tijelo aminokiselinama potrebnim za zamjenu naših tjelesnih bje­

čujući Maxa Rubnera (1854.-1932.) i W. O. Atwatera (1844.-1907.). Oba studenta

lančevina.

strogo su se držala savjeta svog učitelja. Rubner je tvrdio da je unos bjelančevina,

Taj proces rastavljanja i ponovnog sastavljanja aminokiselina iz bjelančevina sličan je

dakle mesa, simbol same civilizacije: «visoka doza bjelančevina pravo je civiliziranog

kao kad bi nam netko dao šarenu ogrlicu od perli kako bismo zamijenili staru ogrlicu

čovjeka«. Atwater je kasnije organizirao prvi nutricionistički laboratorij u Ministar

koju smo izgubili. Međutim, obojena zrna na ogrlici koju smo dobili nisu poredana

KINESKA STUDIJA

KULA OD BJELANČEVINA iz­

istim redoslijedom kao na ogrlici koju smo izgubili. Zato trebamo razbiti niz i izvući zrna. Nakon toga rekonstruiramo našu novu ogrlicu na način da šarena zrna imaju isti redoslijed kao na našoj izgubljenoj ogrlici. Međutim, nedostaje li nam, na primjer, plavih zrna, slaganje naše nove ogrlice bit će usporeno ili zau­

rastu kad ih konzumiraju. Neke namirnice, točnije one životinjskog podrijetla, isti­ ču se vrlo visokim omjerom djelotvornosti i vrijednošću bjelančevina.

1

Usredotočenost na djelotvornost rasta tijela, kao da to znači dobro zdravlje, potiče konzumiranje bjelančevina najviše «kvalitete». Kao što će vam svaki prodavač reći,

stavljeno dok ne dobijemo još plavih zrna. Isti taj princip nalazimo kod izgradnje

proizvod koji je definiran kao visokokvalitetan odmah osvaja povjerenje kupaca.

novih bjelančevina za tkiva koje se podudaraju s našim starim istrošenim bjelan­

Više od 100 godina bili smo zarobljenici tog obmanjujućeg jezika i često smo lako­

čevinama.

misleno zaključivali da više kvalitete znači više zdravlja.

Otprilike osam aminokiselina («šarenih zrna») koje su potrebne za izgradnju na­

Temelj tog koncepta kvalitete bjelančevina nije bio osobito poznat javnosti, ali nje­

ših tkivnih bjelančevina moramo dobiti iz hrane koju jedemo. Zovemo ih «esen-

gov je učinak bio - i još je uvijek - vrlo značajan. Na primjer, ljudi koji se odluče

cijalnima» zato što ih naša tijela ne mogu proizvesti. Ako, kao u našoj ogrlici

hraniti biljnom hranom često će, još i danas, pitati «Odakle da crpim bjelančevi­

od zrna, u bjelančevinama iz naše hrane nedostaje dovoljna količina čak i samo

ne?«, kao da u biljkama bjelančevina nema. Čak i ako su upoznati da biljke imaju

jedne od tih osam «esencijalnih» aminokiselina, sinteza novih bjelančevina bit će

bjelančevine, još uvijek postoji zabrinutost oko njihove navodne loše kvalitete. To

usporena ili će stati. Tu ulazi u igru predodžba o kvaliteti bjelančevina. Najkvali­

je ljude navelo da vjeruju kako moraju pažljivo kombinirati bjelančevine iz razli­

tetnije bjelančevine iz hrane su, vrlo jednostavno, one koje, nakon probavljanja,

čitih biljnih izvora u svakom obroku kako bi one mogle uzajamno kompenzirati

pružaju pravu vrstu i količinu aminokiselina potrebnih za djelotvornu sintezu

bjelančevine koje im nedostaju. Međutim, to je pretjerivanje. Danas znamo da kroz

naših novih tkivnih bjelančevina. To je ono što riječ «kvaliteta» zapravo znači:

enormno kompleksne metaboličke sustave ljudsko tijelo može dobiti sve esencijal­

radi se o sposobnosti bjelančevina iz hrane da pružaju pravu vrstu i količinu ami­

ne aminokiseline iz prirodne raznolikosti biljnih bjelančevina koje svakodnevno

nokiselina za stvaranje naših novih bjelančevina.

susrećemo. Za to nije potrebno jesti veće količine biljnih bjelančevina ili pažljivo

Možete li pogoditi koju bismo hranu morali jesti kako bismo najdjelotvornije

planirati svaki obrok. Nažalost, uvriježeni koncept kvalitete bjelančevina u velikoj

osigurali građevne blokove za zamjenu naših bjelančevina? Odgovor je - ljud­

je mjeri zasjenio ovu informaciju.

sko meso. Njegove bjelančevine imaju upravo odgovarajuću količinu potrebnih aminokiselina. Ali budući da naši bližnji - muškarci i žene - nisu za jelo, sljedeće

PROTEINSKI J A Z

«najbolje» bjelančevine dobivamo konzumirajući druge životinje. Bjelančevine drugih životinja vrlo su slične našim bjelančevinama zato što uglavnom imaju

Najvažnije pitanje prehrane i poljoprivrede tijekom moje rane karijere bilo je ot­

prave količine svake od potrebnih aminokiselina. Te se bjelančevine mogu vrlo

krivanje načina za povećanje potrošnje bjelančevina, vodeći računa da one budu

djelotvorno iskoristiti i zato za njih kažemo da su «visoke kvalitete«. Među namir­

najviše moguće kvalitete. Svi moji kolege i ja vjerovali smo u taj zajednički cilj.

nicama životinjskog podrijetla, bjelančevine mlijeka i jaja po aminokiselinskom

Od djetinjstva provedenog na farmi do mog poslijediplomskog obrazovanja pri­

sastavu najbolje se poklapaju s našim bjelančevinama, zbog čega ih smatramo

hvaćao sam to pravo obožavanje bjelančevina. Sjećam se kako su, dok sam bio

najkvalitetnijima. Dok biljnim bjelančevinama «niže kvalitete« može nedostajati

mladić, najskuplji dio hrane za životinje na farmi bili proteinski dodaci koje smo

jedna ili više esencijalnih aminokiselina, kao skupina sadrže ih sve.

davali našim kravama i svinjama. A onda, na poslijediplomskom studiju, proveo

Pojam kvalitete zapravo znači djelotvornost kojom se bjelančevine hrane koriste

sam tri godine ( 1 9 5 8 . - 1 9 6 1 . ) radeći svoje doktorsko istraživanje u kojem sam

za rast. To bi sve bilo divno i krasno kad bi najveća djelotvornost bila isto što i

nastojao poboljšati opskrbu visokokvalitetnim bjelančevinama kroz djelotvorniji

najbolje zdravlje, ali nije, što je razlog zašto izrazi 'djelotvornost' i 'kvaliteta' na­

uzgoj krava i ovaca kako bismo ih mogli jesti u većim količinama. 2 - 3

vode na zabludu. Eto, nagovijestit ću vam o čemu ćemo govoriti: postoji gomila

Kroz cijelo svoje poslijediplomsko obrazovanje prošao sam duboko uvjeren da

uvjerljivih istraživanja koja pokazuju da su biljne bjelančevine «niske kvalitete«,

je promicanje visokokvalitetnih bjelančevina, poput onih u hrani životinjskog

koje omogućuju sporu ali postojanu sintezu novih bjelančevina, najzdraviji tip

Podrijetla, vrlo važan zadatak. Moje poslijediplomsko istraživanje, iako je bilo

bjelančevina. Sporo ali postojano dobiva utrku. Kvaliteta bjelančevina koje se na­

nekoliko puta citirano tijekom narednih desetak godina, bilo je tek manji dio

laze u određenim namirnicama određuje se promatranjem koliko brzo životinje

ninogo širih napora drugih istraživačkih skupina da poboljšaju situaciju s bjelan-

KULA U U U J t L A N l t V I N A

KINESKA STUDIJA

čevinama u svijetu. Tijekom 1960-ih i 1970-ih stalno sam iznova slušao o tako­ zvanom «proteinskom jazu» u zemljama u razvoju.

4

Proteinski jaz podrazumijevao je da su glad u svijetu i neishranjenost medu djecom Trećeg svijeta rezultat nedovoljne količine bjelančevina u prehrani, posebno viso­ 1 4,5

kokvalitetnih (tj. životinjskih) bjelančevina. '

Prema tom gledištu, ljudima u Tre­

du konzumiranja hrane životinjskog podrijetla i godišnjeg prihoda. Autret je snažno zagovarao povećanje proizvodnje i potrošnje životinjskih bjelančevina kao odgovor na rastući «proteinski jaz« u svijetu. Također je tvrdio kako «svi resursi znanosti i tehnologije moraju biti mobilizirani kako bi se stvorile nove vrste visokoproteinske hrane ili kako bi se izvukla najveća moguća korist od dosad nedovoljno korištenih

ćem svijetu posebno su nedostajale «visokokvalitetne« bjelančevine, tj. životinjske

resursa za prehranu čovječanstva.« 4

bjelančevine. Posvuda su nicali projekti za rješavanje tog problema «proteinskog

Bruce Stillings sa Sveučilišta Maryland i američkog Ministarstva trgovine, još jedan

jaza». Jedan ugledni profesor s MIT-a i njegov mladi suradnik 1976. zaključili su

zagovornik konzumiranja prehrane temeljene na hrani životinjskog podrijetla, 1973.

da je «odgovarajuća opskrba bjelančevinama središnji aspekt problema s hranom u

je priznao da «iako životinjske bjelančevine u prehrani nisu nužne same po sebi, ko­

svijetu« i dalje, da «ako se ne [dopunjava]... po mogućnosti, umjerenim količinama

ličina bjelančevina iz životinjskih izvora u prehrani obično se prihvaća kao indika­

mlijeka, jaja, mesa ili ribe, prehrana [siromašnih nacija] bazirana uglavnom na žita­

tor opće proteinske kvalitete prehrane.« 1 Dodao je: «...općenito se smatra da je unos

ricama... ne sadrži dovoljno bjelančevina za djecu u razvoju...« Kako bi se riješio taj

odgovarajućih količina životinjskih produkata idealan način poboljšanja ishranjeno­

težak problem:

sti bjelančevinama u svijetu.«

3

Naravno, posve je točno da opskrba bjelančevinama može biti važan način poboljša­ • M I T je razvijao bjelančevinama bogat dodatak prehrani pod nazivom INCA-PA-

nja prehrane u Trećem svijetu, posebno u slučaju da stanovništvo sve svoje kalorije

RINA;

dobiva iz jednog jedinog biljnog izvora. Ali to nije jedini način, i, kao što ćemo vidje­

• Sveučilište Purdue uzgajalo je kukuruz s povećanim sadržajem lizina, aminokiseline koje u bjelančevinama kukuruza «nema dovoljno«; • Vlada SAD-a davala je poticaje za proizvodnju mlijeka u prahu kako bi se osigurala dovoljna količina kvalitetnih bjelančevina za siromašne u svijetu; • Sveučilište Cornell slalo je brojne svoje talente na Filipine kako bi pomogli u razvoju bjelančevinama bogate sorte riže i stočne industrije; • Sveučilište Auburn i M I T mljeli su ribu i proizvodili «riblji proteinski koncentrat« kako bi nahranili gladne u svijetu.

ti, to nije nužno način koji je u najboljem skladu s dugoročnim zdravljem.

KAKO PREHRANITI DJECU Dakle, takva je bila klima u to vrijeme, a ja sam bio njezin dio baš kao i svi ostali. Go­ dine 1965. napustio sam M I T kako bih predavao na Virginia Techu. Profesor Charlie Engel, koji je u to vrijeme bio pročelnik Odsjeka za biokemiju i prehranu na Virginia Techu, bio je iznimno zainteresiran za razvoj međunarodnog programa prehrane za neishranjenu djecu. Zanimala ga je primjena projekta za «majčinsku» samopomoć na

Ujedinjeni narodi, program američke vlade Hrana za mir, velika sveučilišta i bezbroj­

Filipinima. Taj smo projekt zvali «majčinskim» zato što je bio usmjeren na edukaciju

ne druge organizacije i sveučilišta pridruživali su se borbi za iskorjenjivanje gladi u

majki neishranjene djece. Zamisao je bila da kad bi se majke moglo naučiti da prave

svijetu bjelančevinama visoke kvalitete. Većinu tih projekata poznam iz prve ruke,

vrste lokalno uzgojene hrane mogu ojačati njihovu djecu, oni ne bi trebali ovisiti o

kao i osobe koje su ih organizirale i vodile.

oskudnim lijekovima i uglavnom nepostojećim liječnicima. Engel je 1967. pokrenuo

Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda ima značajan utje­

program i pozvao me da budem njegov koordinator kampusa i dolazim u duže posje­

caj na zemlje u razvoju kroz svoje programe za razvoj poljoprivrede. Dva njena slu­

te Filipinima dok je on neprekidno boravio u Manili.

žbenika 1970. objavila su: «...nedostatak bjelančevina neupitno je daleko najozbilj­

U skladu s naglaskom na bjelančevinama kao načinom rješavanja neishranjenosti, tu

nije kvalitativno pomanjkanje u prehrani zemalja u razvoju. Velike mase stanovniš­

smo hranjivu tvar morali učiniti težištem naših edukacijskih centara za «majčinstvo>>

tva tih zemalja žive uglavnom na hrani dobivenoj od biljaka u kojoj često nedostaje

i time poticati povećanje konzumacije bjelančevina. Riba kao izvor bjelančevina

bjelančevina, što rezultira lošim zdravljem i niskom produktivnošću po osobi.« M.

uglavnom je bila ograničena na obalna područja. Mi smo bili skloni razvoju kikirikija

Autret, vrlo utjecajan čovjek iz FAO-a, dodao je da: «Zbog niskog udjela životinjskih

kao izvora bjelančevina jer je to bila kultura koja se mogla gotovo posvuda uzgajati.

bjelančevina u prehrani i nedostatku raznolikosti namirnica [u zemljama u razvoju],

Kikiriki je mahunarka, poput lucerne, soje, djeteline, graška i drugih vrsta grahorica.

6

4

kvaliteta bjelančevina nije zadovoljavajuća.« On je izvijestio o vrlo jakoj vezi izme-

Poput tih drugih «fiksatora» dušika, kikiriki je bogat bjelančevinama.

KINESKA STUDIJA

KULA OD B J E L A N Č E V I N A

Međutim, s tim ukusnim mahunarkama bio je povezan jedan neugodan problem. Po­

odgovorio na ta pitanja prijavio sam se i dobio sredstva za istraživanje od Nacional­

7

javljivali su se značajni dokazi, najprije iz Engleske, " a kasnije i s MIT-a (istog labora­

nih instituta za zdravlje (NIH). Osim toga, usvojili smo drugu strategiju postavljajući

koji su ukazivali na to da je kikiriki često zagađen

još jedno pitanje: kako aflatoksin zapravo izaziva rak jetre? Htjeli smo proučiti to

gljivičnim toksinom zvanim aflatoksin. Bio je to alarmantan problem jer je bilo doka­

pitanje na molekularnoj razini, koristeći pritom laboratorijske štakore. Uspio sam

zano da aflatoksin uzrokuje rak jetre kod štakora. Tvrdilo se da je to najkancerogeniji

dobiti drugu NIH-ovu potporu za to detaljno biokemijsko istraživanje. Te dvije po­

kemijski spoj ikad otkriven.

tpore pokrenule su istraživanje u dva smjera, osnovnom i primijenjenom, koje se

Zato smo trebali raditi na dva usko povezana projekta: smanjenju neishranjenosti djece

nastavilo kroz cijelu moju karijeru. Otkrio sam daje proučavanje pitanja i iz osnovne

1

torija u kojem sam ranije radio) "'

11

i rješavanju problema zagađenosti aflatoksinom.

i iz primijenjene perspektive korisno zato što nam otkriva ne samo utjecaj hrane ili

Prije odlaska na Filipine otputovao sam na I kuti kako bih promatrao nekoliko eksperi­

kemijskog spoja na zdravlje, nego i zašto imaju takav utjecaj. Radeći na taj način mo­

mentalnih centara za majčinstvo koje su organizirali moji kolege s Virginia Techa, pro­

gli smo bolje razumjeti ne samo biokemijske temelje hrane i zdravlja, nego i kako bi

fesori Ken King i Ryland Webb. Bio je to moj prvi odlazak u neku nerazvijenu zemlju,

to moglo biti povezano s ljudima u svakodnevnom životu.

a Haiti je svakako odgovarao tom opisu. Papa Doc Duvalier, predsjednik Haitija, isko­

Počeli smo s nizom postupnih terenskih istraživanja. Najprije smo željeli saznati koje

rištavao je ono malo resursa što je ta zemlja imala za svoj osobni bogat način života. Na

namirnice sadrže najviše aflatoksina. Otkrili smo da su kikiriki i kukuruz najzaga-

Haitiju je u to vrijeme 54% djece umiralo prije navršene pete godine života, uglavnom

denije namirnice. Na primjer, svih dvadeset i devet staklenki maslaca od kikirikija

zbog neishranjenosti.

koje smo kupili u lokalnim trgovinama bilo je zagađeno razinama aflatoksina koje

Kasnije sam otišao na Filipine i zatekao isto stanje. Na temelju postojanja neishranje­

su bile do 300 puta veće od onih koje se smatraju prihvatljivima u američkoj hrani.

nosti u određenom selu odredili smo gdje će se nalaziti centri za majčinstvo. Usredo­

Cijeli plodovi kikirikija bili su daleko manje zagađeni; nijedan nije prelazio količine

točili smo napore na sela kojima je pomoć bila najpotrebnija. Tijekom preliminarnog

aflatoksina dozvoljene u američkim artiklima. Taj nesklad između maslaca od kikiri­

pregleda u svakom od sela (gradskih četvrti) djeci je izmjerena težina. Njihova težina u

kija i cijelih plodova potjecao je iz tvornice kikirikija. Najbolji plodovi, kojima su se

odnosu na dob uspoređena je sa zapadnim referentnim standardom koji je bio podije­

punile «kokteI-teglice», bili su ručno birani s pokretne trake, a najlošiji, najpljesniviji

ljen na prvi, drugi i treći stupanj neishranjenosti. Treći, najgori stupanj neishranjenosti,

oraščići odlazili su do kraja pokretne trake gdje se prikupljao kikiriki za proizvodnju

obuhvaćao je djecu ispod 65. postotka. Imajte na umu da dijete od 100 posto predsta­

maslaca.

vlja samo prosjek za SAD. Imati manje od 6 5 % značilo je gotovo smrtnu izglađnjelost.

Drugo pitanje koje smo postavili bilo je tko je najosjetljiviji na tu zagađenost aflato­

Utvrđeno je daje u urbanim područjima nekih većih gradova čak 15-20% djece u dobi

ksinom i njegov učinak izazivanja raka. Otkrili smo da su to djeca. Oni su konzu­

između tri i šest godina imalo treći stupanj neishranjenosti. Dobro se sjećam nekih svo­

mirali kikiriki maslac pun aflatoksina. Procijenili smo unos aflatoksina analizirajući

jih početnih zapažanja o toj djeci. Jedna majka, i sama krhka poput grančice, drži svoje

izlučivanje metaboličkih produkata aflatoksina u urinu djece koja su živjela u domo­

trogodišnje blizance izbuljenih očiju, jedno od 5 kilograma i drugo od 6,3 kilograma,

vima s načetim staklenkama maslaca od kikirikija. 12 Kad smo prikupili te informacije

pokušavajući ih natjerati da otvore usta kako bi pojeli malo kaše. Stariju djecu, slijepu

pojavio se zanimljiv obrazac: dva područja s najvišom učestalošću raka jetre u zemlji

od pothranjenosti, mlada braća i sestre vode uokolo tražeći milostinju. Djeca bez nogu

- gradovi Manila i Cebu - bili su ujedno područja u kojima se konzumiralo najviše

ili ruku nadaju se da će dobiti koji zalogaj hrane.

allatoksina. Maslac od kikirikija konzumirao se gotovo isključivo na području Manile, dok se kukuruz konzumirao u Cebuu, drugom najvećem gradu po broju stano­

OTKRIĆE V R I J E D N O ŽIVOTA

vnika na Filipinima. Ali, kako se ispostavilo, priča je bila složenija. To je postalo jasno kad sam upoznao

Ne trebam ni reći da su nam takvi prizori predstavljali silan poticaj za nastavak rada

uglednog liječnika dr. Josea Caeda koji je bio savjetnik predsjednika Marcosa. On mi

na našem projektu. Kao što sam ranije spomenuo, najprije smo morali riješiti problem

je rekao da je problem s rakom jetre na Filipinima prilično težak. Posebno poniža­

aflatoksinske zagađenosti kikirikija, proteinske hrane kojoj smo bili najskloniji.

vajuća bila je činjenica da je ova bolest odnosila živote djece mlade od deset godina.

Prvi korak u istraživanju aflatoksina (AF) bilo je prikupljanje nekih osnovnih infor­

Pok na Zapadu ta bolest uglavnom pogađa ljude poslije četrdesete godine života, Ca-

macija. Tko je na Filipinima konzumirao AF te tko je bio izložen raku jetre? Kako bih

e

do mi je rekao da je osobno zbog raka jetre operirao djecu mlađu od četiri godine!

KINESKA STUDIJA

KULA OD BJELANČEVINA

Već je to bilo nevjerojatno, ali ono što mi je zatim rekao bilo je još šokantnije.

Na neki način činilo se da je taj trenutak u mojoj karijeri bio zasjenjen događajima iz

Preciznije,

obi­

mog privatnog života. Kad sam imao pet godina, moja strina koja je živjela s nama

telji. Obitelji s najviše novca jele su ono što smo mi smatrali najzdravijom prehra­

umirala je od raka. Moj je stric nekoliko puta poveo mog brata Jacka i mene u posjet

nom, prehranu najsličniju našoj američkoj mesnoj prehrani. Oni su konzumirali

njegovoj supruzi u bolnici. Iako sam bio premlad da shvatim sve što se događalo, sje­

više

ćam se da me se dojmila velika riječ na «R» - rak. Mislio sam: «Kad odrastem, želim

djeca

bjelančevina

koja su

od

obolijevala od raka jetre bila su

bilo

koga

drugog u

zemlji

(i

to

iz najbolje ishranjenih

visokokvalitetnih

životinjskih

bjelančevina), pa ipak su oni bili ti koji su obolijevali od raka jetre!

pronaći lijek za rak.»

Kako je to moguće? Na svjetskoj razini stope raka jetre bile su najviše u zemljama

Mnogo godina kasnije, samo nekoliko godina nakon što sam se oženio, otprilike u vri­

s najnižim prosječnim unosom bjelančevina. Zbog toga se općenito vjerovalo da

jeme kad sam počinjao raditi na Filipinima, moja punica umirala je od raka debelog

je taj rak rezultat nedostatka bjelančevina. Osim toga, problem nedostatka bio je

crijeva u dobi od svega pedeset i jedne godine. U to vrijeme, u našim početnim istraži­

glavni razlog zašto smo radili na Filipinima: kako bismo povećali unos bjelan­

vanjima postajao sam svjestan moguće veze između raka i prehrane. Slučaj moje punice

čevina kod što je moguće većeg broja neishranjene djece. Ali dr. Caedo i njegovi

bio je posebno težak budući da nije primala odgovarajuću medicinsku njegu zbog toga

kolege su mi govorili da su djeca koja su jela najviše bjelančevina imala najviše

što nije imala zdravstveno osiguranje. Moja supruga Karen bila joj je kći jedinica i bile

stope raka jetre. U početku mi je to izgledalo neobično, ali s vremenom su moje

su vrlo bliske. Ta teška iskustva olakšala su mi izbor u mojoj karijeri: odlučio sam ići

vlastite informacije sve više potvrđivale njihova zapažanja.

kamo god da me naša istraživanja odvedu kako bih doprinio boljem razumijevanju te

U to se vrijeme u jednom slabo poznatom medicinskom časopisu pojavio jedan

užasne bolesti.

istraživački rad iz Indije.

13

Radilo se o eksperimentu koji je uključivao rak jetre i

Kad se osvrnem unatrag, to je bio početak fokusiranja moje karijere na prehranu i rak.

konzumaciju bjelančevina kod dvije skupine laboratorijskih štakora. Jednoj sku­

Trenutak odluke hoću li istraživati bjelančevine i rak bio je prekretnica. Ukoliko sam

pini dan je aflatoksin nakon čega je dobivala prehranu koja je sadržavala 2 0 %

želio ostati vezan za to područje postojalo je samo jedno rješenje: početi raditi funda­

bjelančevina. Drugoj skupini dana je ista količina aflatoksina, a zatim je dobivala

mentalna laboratorijska istraživanja kako bih utvrdio ne samo da li, nego i na koji način

prehranu koja je sadržavala svega 5% bjelančevina.

konzumiranje većih količina bjelančevina vodi do češćeg obolijevanja od raka. Upravo

Baš svi štakori koji su bili hranjeni s 2 0 % bjelančevina dobili su rak jetre ili nje­

sam to i učinio. Što me odvelo dalje nego što sam mogao i zamisliti. Izvanredna otkrića

gove prekursorske lezije, ali ni jedna jedina životinja koja je hranjena s 5% bjelan­

do kojih smo došli moji suradnici, studenti i ja mogla bi vas potaknuti da se zamislite

čevina nije dobila rak jetre ili njegove prekursorske lezije. To nije bila trivijalna

nad svojom prehranom. Štoviše, ta su nas otkrića odvela do širih pitanja, pitanja koja će

razlika: bilo je to 100% naspram 0%. To se vrlo dobro podudaralo s mojim zapa­

nas na kraju odvesti do pukotina u samim temeljima nutricionizma i zdravlja.

žanjima u pogledu filipinske djece. Na rak jetre bila su najosjetljivija ona djeca koja su konzumirala prehranu bogatiju bjelančevinama. Činilo se da nitko nije prihvatio izvještaj iz Indije. Na letu iz Detroita nakon po­

P R I R O D A Z N A N O S T I - ŠTO M O R A T E ZNA­ T I K A K O B I S T E PRATILI I S T R A Ž I V A N J A

vratka s izlaganja na jednoj konferenciji, putovao sam sa svojim bivšim ali puno starijim kolegom s MIT-a, profesorom Paulom Newberneom. Newberne je u to

U znanosti je dokaz neuhvatljiv. Čak i više nego u «središnjim» znanostima - biolo­

vrijeme bio jedan od rijetkih koji su poklanjali veću pozornost ulozi prehrane u

giji, kemiji i fizici - dobivanje apsolutnog dokaza u medicini i zdravstvu gotovo je ne­

razvoju raka. Iznio sam mu svoje dojmove s Filipina kao i o članku iz Indije. On

moguće. Primarni cilj istraživanja samo je utvrđivanje što je vjerojatno istina. Tomu

je bez razmišljanja odbacio članak ustvrdivši: «Mora biti da su pomiješali brojeve

je tako zato što je za zdravstvena istraživanja svojstveno da su statistička. Bacite li

s kaveza u kojima su držali životinje. Visokoproteinska prehrana ni na koji način

loptu u zrak, hoće li ona pasti? Da, svaki put. To je fizika. Ako pušite četiri kutije dne­

ne bi mogla potaknuti razvoj raka.»

vno, hoćete li dobiti rak? Odgovor je - možda. Znamo da su vam izgledi da dobijete rak

Uvidio sam da sam naišao na provokativnu ideju koja je poticala nevjericu, pa

pluća daleko veći nego kad ne biste pušili, možemo vam reći i koliki su ti izgledi (stati­

čak i gnjev mojih kolega. Trebam li ozbiljno shvatiti zapažanje da bjelančevine

stički), ali'ne možemo sa sigurnošću znati hoćete li vi kao pojedinac dobiti rak pluća.

potiču razvoj raka i riskirati da me smatraju budalom? Ili bih trebao tu priču

U istraživanju prehrane razmrsiti odnos između prehrane i zdravlja nije tako jedno­

ignorirati?

stavno. Ljudi žive na bezbroj različitih načina, imaju različito genetsko nasljeđe i

KINESKA STUDIJA

KULA OD BJELANČEVINA

jedu posve različite vrste hrane. Limitiranosti eksperimenata kao što su ograničenja

obrasci povezanosti različitih obilježja vezanih uz prehranu, način života u praćenju

troškova, vremenska ograničenost i greške u mjerenju značajne su prepreke. I što je

65 okruga, 130 sela i 6.500 odraslih osoba i njihovih obitelji. Ako je, primjerice, po­

možda najvažnije, hrana, životni stil i zdravlje u interakciji su kroz tako kompleksne

trošnja bjelančevina veća među stanovništvom koje ima visoku učestalost raka jetre,

sustave s mnogo aspekata da je utvrđivanje dokaza za bilo koji pojedini faktor i bilo

možemo reći da su bjelančevine u pozitivnoj korelaciji ili da su povezane s učestalo­

koju pojedinu bolest gotovo pa nemoguće, čak i kad biste imali savršenu skupinu

šću raka jetre: kako raste jedno, raste i drugo. Ukoliko je unos bjelančevina veći među

subjekata, neograničeno vrijeme i neograničena financijska sredstva.

stanovništvom koje ima nisku učestalost raka jetre, možemo reći da su bjelančevine

Zbog tih poteškoća u istraživanjima koristimo mnoge različite strategije. U nekim

obrnuto povezane s učestalošću raka jetre. Drugim riječima, dva faktora idu u supro­

slučajevima procjenjujemo da li hipotetski uzrok izaziva hipotetski učinak promatra­

tnom smjeru: kako jedan raste, drugi pada.

njem i mjerenjem razlika koje već postoje između različitih skupina ljudi. Možemo

U našem hipotetskom primjeru, ako su bjelančevine u korelaciji s učestalošću raka

promatrati i uspoređivati društva koja konzumiraju različite količine masti, zatim

jetre to ne dokazuje da bjelančevine uzrokuju ili sprječavaju rak jetre. Klasična je

promatrati podudaraju li se te razlike sa sličnim razlikama u stopi raka dojke ili osteo-

ilustracija te poteškoće to što zemlje s više telefonskih stupova često imaju veću uče­

poroze ili neke druge bolesti. Možemo promatrati i uspoređivati prehrambene navike

stalost srčanih bolesti, kao i mnogih drugih bolesti. Stoga su telefonski stupovi i sr­

ljudi koji već imaju bolest s usporedivom grupom zdravih ljudi. Možemo promatrati

čane bolesti u pozitivnoj korelaciji. Ali to ne dokazuje da telefonski stupovi uzrokuju

i uspoređivati učestalost bolesti 1950. s učestalošću bolesti 1990. godine i zatim pro­

srčane bolesti. Korelacija, dakle, nije isto što i kauzacija.

matrati odgovaraju li promjene učestalosti bolesti promjenama u prehrani.

To ne znači da su korelacije beskorisne. Kad ih se pravilno interpretira, korelacije se

Osim promatranja onoga što već postoji, možemo provesti eksperiment i namjerno

mogu djelotvorno koristiti u proučavanju odnosa prehrane i zdravlja. Kineska studija,

intervenirati hipotetskim tretmanom kako bismo vidjeli što se događa. Intervenira­

na primjer, ima preko 8.000 statistički značajnih korelacija, što je od ogromne vrije­

mo, na primjer, kada testiramo djelotvornost i sigurnost lijekova. Jednoj skupini daje

dnosti. Kada je dostupno tako mnogo korelacija istraživači mogu početi identificirati

se lijek, a drugoj placebo (neaktivnu tvar sličnog izgleda kako bi se ispunila očekiva­

obrasce odnosa između prehrane, načina života i bolesti. Ti obrasci, s druge strane,

nja pacijenta). Interveniranje prehranom, međutim, daleko je teže, posebno ako ljudi

pokazuju kako procesi prehrane i zdravlja, koji su neobično kompleksni, zaista fun­

nisu ograničeni na kliničko okruženje, jer se onda moramo uzdati da će svi redovito

kcioniraju. Međutim, želi li netko dokaz da određeni čimbenik uzrokuje određeni

slijediti propisanu prehranu.

ishod, korelacija nije dovoljna.

Provodeći opservacijska i intervencijska istraživanja, nagomilavamo rezultate i pro­ cjenjujemo dokaze 'za' ili 'protiv' određene hipoteze. Kada težina dokaza ide tako

STATISTIČKI Z N A Č A J

snažno u prilog nekoj ideji da se to više ne može uvjerljivo pobijati, tu ideju predla­ žemo kao vjerojatnu istinu. Na taj način ja predlažem argument u korist prehrane

Možda mislite da je odlučivanje jesu li dva faktora u korelaciji ili ne očigledna stvar

cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla. U nastavku budite svjesni da će oni koji

- ili jesu ili nisu. Ali nije tako. Kada proučavate veliku količinu podataka morate pro­

traže apsolutne dokaze za optimalnu prehranu u jednoj ili dvije studije biti razočarani

vesti statističku analizu kako biste utvrdili da li su dva faktora u korelaciji. Odgovor

i zbunjeni. Međutim, siguran sam da će oni koji tragaju za istinom u vezi s prehra­

neće biti 'da' ili 'ne'. Odgovor je vjerojatnost koju nazivamo statistički značaj. Statisti­

nom i zdravljem, razmatrajući dokaze iz mnoštva dostupnih studija, biti zadivljeni i

čki značaj mjerilo je koje govori da li je opažen eksperimentalni učinak zaista pou­

prosvijetljeni. Kod procjenjivanja težine dokaza treba imati na umu nekoliko ideja,

zdan ili je tek rezultat igre slučaja. Bacite li novčić u zrak tri puta i on svaki put pokaže

uključujući sljedeće.

glavu, to je vjerojatno slučajnost. Bacite li ga stotinu puta i on svaki put pokaže glavu, možete biti prilično sigurni da novčić ima glavu na obje strane. To je pojam statisti­

KORELACIJA I KAUZACIJA

čkog značaja - radi se o izgledima daje korelacija (ili neki drugi nalaz) stvarna, da se ne radi o običnoj slučajnosti.

U mnogim ćete studijama vidjeti da se riječi 'korelacija' i 'povezanost' koriste za opisi­

Smatra še da je nalaz statistički značajan kada ima manje od 5% vjerojatnosti da je

vanje odnosa između dvaju čimbenika, možda čak ukazujući na uzročno-posljedični

Posljedica slučaja. To, na primjer, znači da postoji vjerojatnost od 9 5 % da ćemo dobiti

odnos. Ti se pojmovi često spominju u Kineskoj studiji. Promatrali smo postoje li

isti rezultat ako se studija ponovi. Taj prag od 9 5 % proizvoljno je izabran, ali usprkos

53

KINESKA STUDIJA

tome predstavlja standard. Drugi je proizvoljni prag 99%. U tom slučaju, kada rezul­ tati prolaze taj test, kaže se da su visoko statistički značajni. U raspravama o istraživa­ nju prehrane i zdravlja u ovoj knjizi statistički značaj javlja se s vremena na vrijeme, i može se koristiti kao pomoć u procjenjivanju pouzdanosti ili «težine» dokaza.

MEHANIZMI DJELOVANJA

3

Često se smatra da su korelacije pouzdanije ako druga istraživanja pokazuju da su dva čimbenika u korelaciji biološki povezana. Na primjer, telefonski stupovi i srčane bolesti u pozitivnoj su korelaciji, ali nema istraživanja koja bi pokazala na koji su na­ čin telefonski stupovi biološki povezani sa srčanim bolestima. Međutim, postoje istra­ živanja koja pokazuju proces kojim bi unos bjelančevina i rak jetre mogli biti biološki i kauzativno povezani (kao što ćete vidjeti u trećem poglavlju). Poznavanje procesa kojim nešto funkcionira u tijelu znači poznavanje njegovog «mehanizma djelovanja«.

Zaustavljanje raka

A poznavanje njegovog mehanizma djelovanja učvršćuje dokaz. Drugi način da se to kaže je da su dva faktora u korelaciji povezana na «biološki prihvatljiv« način. Ako je odnos biološki prihvatljiv, smatra se daleko pouzdanijim.

METAANALIZA I na kraju, trebali bismo razumjeti koncept metaanalize. Metaanaliza tablično orga­ nizira kombinirane podatke iz više studija i analizira ih kao jednu grupu podataka. Akumulirajući i analizirajući veliku masu kombiniranih podataka, rezultatima mo­ žemo dati znatno veću težinu. Rezultati metaanalize zbog toga su važniji od rezultata pojedinih istraživačkih studija, premda, kao u svemu ostalom, može biti iznimaka. Dobivši rezultate iz raznih studija, možemo početi koristiti ta sredstva i pojmove za procjenu težine dokaza. Na taj način možemo početi shvaćati što je najvjerojatnija istina i dalje se možemo s tim u skladu ponašati. Alternativne hipoteze više se ne čine prihvatljivima, pa možemo biti vrlo sigurni u rezultat. Apsolutan dokaz, u tehničkom smislu, neostvariv je i nebitan. Ali zdravorazumski dokaz (99%-tna sigurnost) ostva­ riv je i od presudne važnosti. Primjerice, kroz takav proces interpretiranja istraživanja došli smo do uvjerenja u pogledu pušenja i zdravlja. Nikada nije sa «stopostotnom» sigurnošću dokazano da pušenje uzrokuje rak pluća, ali vjerojatnost da pušenje nije povezano s rakom pluća tako je beskrajno mala da se to pitanje već odavno smatra riješenim.

AMERIKANCI STREPE OD RAKA više nego od bilo koje druge bolesti. Sporo i bolno pro­ padanje uslijed raka mjesecima pa čak i godinama prije smrti zastrašujuća je perspe­ ktiva. To je razlog zašto se od svih teških bolesti ljudi vjerojatno najviše boje raka. Stoga, kada mediji izvijeste o otkriću nove kancerogene kemikalije javnost tome pri­ daje veliku pozornost i brzo reagira. Pojedine kancerogene tvari izazivaju pravu pa­ niku. Takav smo slučaj imali prije nekoliko godina s alarom, kemikalijom kojom su se rutinski prskale jabuke radi regulacije rasta. Ubrzo nakon što je Vijeće za obranu prirodnih resursa ( N R D C ) objavilo izvještaj pod naslovom «Nedopustiv rizik: pesticidi u hrani naše djece«, 1 televizijska emisija 60 minuta objavila je prilog o alaru. U veljači 1989. predstavnik NRDC-a izjavio je u CBC-ovih 60 minuta da je kemikalija industrije jabuka «najkancerogenija tvar u prehrambenom lancu.« 2 , 3 Javnost je odmah reagirala. Jedna žena nazvala je državnu policiju i zatražila da pre­ sretnu školski autobus kako bi konfiscirali jabuku koju je ponijelo njezino dijete. 1 Školski sustavi diljem zemlje, između ostalih onaj u New Yorku, Los Angelesu, Atlanti i Chicagu, prestali su posluživati jabuke i proizvode od jabuka. Prema Johnu Riceu, bivšem predsjedniku Američkog udruženja proizvođača jabuka, industrija jabuka pretrpjela je težak ekonomski udarac, izgubivši preko 250 milijuna dolara. 5 1 napo­ sljetku, kao odgovor na prosvjede javnosti, proizvodnja i primjena alara prekinuta je u lipnju 1 9 8 9 . 3 Priča o alaru nije rijetkost. Tijekom proteklih nekoliko desetljeća u popularnom je tisku nekoliko kemikalija identificirano kao uzročnici raka. Možda ste za neke čuli:

55

KINESKA STUDIJA

ZAUSTAVLJANJE RAKA

. Aminotriazol (herbicid koji se koristio na nasadima brusnica, izazvavši «paniku

zamina «razumno je očekivati da kancerogeno djeluju na ljude« prema američkom

zbog brusnica« iz 1959.) • D D T (široko poznat zahvaljujući knjiži Rachel Carson, Tiho proljeće)

Nacionalnom toksikološkom programu.

. Nitriti (konzervans za meso i pojačivač boje i okusa korišten u hrenovkama i sla­

geno djeluju na ljude«? Kratki odgovor: eksperimenti na životinjama pokazali su da

nini) • Crvena boja br. 2 • Umjetna sladila (uključujući ciklamate i saharin)

se s povećanjem izloženosti tim kemikalijama također povećava učestalost raka. Ali

. Dioksin (kontaminant industrijskih procesa i sastojak narančastog praha «Agent

deset štakora bilo je podijeljeno u dvije skupine koje su bile izložene različitim koli­

Orange», defolijanta korištenog u Vijetnamskom ratu) • Aflatoksin (gljivični toksin koji se nalazi u pljesnivom kikirikiju i kukuruzu)

činama NSAR-a. Grupa štakora s visokom dozom dobivala je dvaput veću količinu

s

Čekajte malo. Zašto je od tih strašnih nitrozamina «razumno očekivati da kancero­

to nije dovoljno. Potreban nam je potpuniji odgovor. Razmotrimo jedan nitrozamin - NSAR (N-nitrozosarkozin). U jednoj studiji dva­

od grupe s niskom dozom. Od štakora koji su dobivali nižu razinu NSAR-a tek nešto više od 3 5 % uginulo je od raka grla. Od štakora koji su dobivali višu razinu uginulo

Sve te odbojne kemikalije prilično dobro poznajem. Bio sam član Stručnog odbora

ih je 100% od raka tijekom druge godine eksperimenta.""

Nacionalne akademije znanosti za saharin i politiku o sigurnosti hrane (1978.-79.)

Koliko su NSAR-a dobivali štakori? Obje skupine štakora dobivale su nevjerojatne

koja je imala zadatak procijeniti potencijalnu opasnost od saharina u vrijeme kad je

količine. Dopustite da vam uz pomoć malog scenarija predočim kolika je bila «niska«

javnost bila gnjevna nakon što je FDA predložila zabranu umjetnog sladila. Bio sam

doza. Recimo da odlazite kod prijatelja kako biste s njim jeli svaki obrok. Prijatelju ste

medu prvim znanstvenicima koji su izolirali dioksin; iz prve ruke poznajem MIT-ov

dozlogrdili i odlučio vas je izlagati NSAR-u kako biste dobili rak grla. Zato vam daje

laboratorij koji je obavio ključni rad u vezi s nitratima, i proveo sam mnogo godina

količinu ekvivalentnu «niskoj» razini koju su dobivali štakori. Odlazite u njegovu

istražujući i objavljujući radove o aflatoksinu, jednom od najkancerogenijih spojeva

kuću, a prijatelj vam nudi sendvič s parizerom u kojem ima čitava funta (0,454 kg)

ikad otkrivenih, barem za štakore.

parizera! Vi ga jedete. On vam nudi još jedan, i još jedan, i još jedan... Morat ćete

I dok se te kemikalije značajno razlikuju po svojim svojstvima, sve imaju sličnu priču

pojesti 270.000 sendviča s parizerom prije nego što vas prijatelj pusti da odete. 9 - 12

u vezi s rakom. U svim tim slučajevima istraživanja su pokazala da te kemikalije kod

Bolje vam je da volite parizer, jer će vas prijatelj na taj način morati hraniti svakoga

pokusnih životinja mogu povećati učestalost raka. Slučaj nitrita služi kao izvrstan

dana, dulje od trideset godina! Postupi li tako, vi ćete biti jednako izloženi NSAR-u

primjer.

(u odnosu na tjelesnu težinu) kao štakori u grupi s «niskom>> dozom.

HRENOVKA - RAKETA

1

Budući da je viša učestalost raka također primijećena kod miševa kao i kod štakora, korištenjem raznih metoda izlaganja, od NSAR-a je «razumno očekivati« da uzro­ kuje rak kod ljudi, lako u donošenju ove procjene nije korištena nijedna studija na

Ako se slučajno smatrate «sredovječnim» ili starijim, kada spomenem «nitriti, hre­

ljudima, vjerojatno je da kemikalija poput te, koja konzistentno izaziva rak i kod

novke i rak», možda ćete se zanjihati u svojoj stolici, kimnuti glavom i reći: «0 da,

miševa i kod štakora, može pri određenoj razini uzrokovati rak kod ljudi. Međutim,

sjećam se toga.» Za mlade čitatelje - pa, poslušajte, jer se povijest voli ponavljali na

nemoguće je znati kolika bi ta razina izloženosti mogla biti, posebice zato što su doze

neobične načine.

korištene kod životinja tako astronomske. Unatoč svemu, smatra se da su samo ek­

Vrijeme: početak 1970-ih. Scena: Vijetnamski rat približava se kraju, Richard Ni­

sperimenti na životinjama dovoljni za donošenje zaključka d a j e «razunmo očekiva­

xon uskoro će postati zauvijek povezan s Watergateom, energetska kriza stvorit ce

ti« kako NSAR kod ljudi uzrokuje rak. 9

redove na benzinskim crpkama, a nitriti postaju riječ s naslovnih stranica.

1 tako, kad je 1970. članak u prestižnom časopisu Nature donio zaključak da nitriti

Natrijev nitrit: Konzervans za meso koji se koristio od 1920-ih. 6 Ubija bakterije i

sudjeluju u stvaranju nitrozamina u tijelu, time implicirajući da pomažu u izazivanju

daje lijepu ružičastu boju i poželjan okus hrenovkama, slanini i mesu u konzervi.

r

Časopis Nature 1970. izvijestio je da bi nitriti koje konzumiramo mogli reagirati i

nitratima i određenim sekundarnim aminima, posebno iz hrane, moglo bi dovesti do

stvarati nitrozamine u našim tijelima. 7 Nitrozamini: Zastrašujuća skupina kemikalija. Za ništa manje od sedamnaest nitro-

smanjenja učestalosti raka kod ljudi.«7 Nitriti su iznenada postali potencijalni ubo­

aka, ljudi su se uznemirili. Ovakva je bila službena izjava: «Smanjenje izlaganja ljudi

jice. Budući da smo mi ljudi izloženi nitratima zbog konzumiranja mesnih prera-

Z A U b l A V L J A N J b KAKA

KINESKA STUDIJA

devina kao što su hrenovke i slanina, neki su se proizvodi našli na meti napada. Hrenovke su bile laka meta. Osim što sadrže aditive poput nitrita, hrenovke se mogu proizvoditi od samljevenih usana, njuški, slezena, jezika, jednjaka i dru­ gih «raznih mesa«.

11

I dok se pitanje nitrita/nitrozamina zahuktavalo, hrenovke

nisu izgledale osobito primamljivo. Ralph Nader nazvao je hrenovke «jednima od najopasnijih američkih raketa».

14

Neke od skupina za zaštitu potrošača pozivale

su na zabranu nitritnih aditiva, a vladini službenici počeli su ozbiljno analizirati potencijalne prijetnje nitrita zdravlju.

Taj kemijski spoj bile su bjelančevine, davane štakorima u količinama koje su više nego u okviru raspona normalne potrošnje. Bjelančevine! Rezultati su bili više nego iznenađujući. U indijskoj studiji, kad su svi štakori imali predispoziciju da dobiju rak jetre nakon što im je dan aflatoksin, samo životinje hranjene s 2 0 % bjelančevina dobile su rak, dok ga među onima koje su bile hranjene s 5%) nije dobila nijedna. Znanstvenici su, uključujući i mene, skloni skeptičnosti, posebno kad ih suočile

3

Problem je ponovno iskočio u prvi plan 1978. kada je studija Masačusetskog in­ stituta za tehnologiju ( M I T ) utvrdila da nitriti povećavaju rak limfnog sustava kod štakora. T a j e studija, kao što je 1979. objavljeno u magazinu

1

Upravo sam to vidio u indijskom istraživačkom radu " dok sam bio na Filipinima.

Science,

15

otkrila

da su, u prosjeku, štakori hranjeni nitritima dobivali rak limfnog sustava u 10,2% slučajeva, dok su životinje koje nisu bile hranjene nitritima obolijevale od raka u samo 5,4% slučajeva. To otkriće bilo je dovoljno da uznemiri javnost. Uslijedile su žestoke debate u vladi, industriji i znanstvenoj zajednici. Kad se prašina slegla, stručni odbori iznijeli su preporuke, industrija je smanjila upotrebu nitrita i pi­ tanje je palo u drugi plan. Da skratimo priču: marginalni znanstveni rezultati mogu izazvati velike potrese u javnosti kad se radi o kemikalijama koje uzrokuju rak. Porast učestalosti raka s 5% na 10% kod štakora hranjenih velikim količinama nitrita uzrokovao je eksplo­ zivnu kontroverziju. Nakon MIT-ove studije, sigurno su milijuni dolara potroše­ ni na istraživanja i rasprave o rezultatima. A od NSAR-a, nitrozamina koji možda nastaje od nitrita, bilo je «razumno očekivati da uzrokuje rak kod ljudi» nakon nekoliko eksperimenata na životinjama u kojima su izvanredno visoke razine te kemikalije davane životinjama tijekom gotovo pola njihovog životnog vijeka.

sa zapanjujućim rezultatima. U stvari, naša je odgovornost kao istraživača da provjeravamo i istražujemo takva provokativna otkrića. Mogli bismo pretposta­ viti da su ti rezultati specifični za štakore izložene aflatoksinu i nijednu drugu vrstu, uključujući ljude. Možda su postojale druge nepoznate hranjive tvari koje su utjecale na podatke. Možda je moj prijatelj, ugledni profesor s MIT-a bio u pravu: možda su u indijskoj studiji pomiješali identitete životinja. Ta su pitanja vapila za odgovorima. Kako bih to dodatno istražio, zatražio sam i dobio dvije istraživačke potpore od Nacionalnih instituta za zdravlje ( N I I I ) koje sam ranije spomenuo. Jedna je bila za istraživanje na ljudima, a druga za studiju na pokusnim životinjama. Ni u jednoj ni u drugoj molbi nisam «dizao uzbunu», sugerirajući da bi bjelančevine mogle poticati rak. Postupajući kao heretik, ni­ sam mogao dobiti ništa, a mogao sam izgubiti sve. Osim toga, nisam bio uvjeren da bi bjelančevine zaista mogle biti štetne. U studiji na pokusnim životinjama predložio sam istraživanje »utjecaja raznih faktora [moj kurziv] na metabolizam ailatoksina». Istraživanje na ljudima, ukratko opisano u prethodnom poglavlju, bilo je uglavnom usmjereno na utjecaj aflatoksina na rak jetre na Filipinima, a privedeno je kraju nakon tri godine. Kasnije je obnovljeno u daleko sofisticiranijoj studiji u Kini (četvrto poglavlje).

NATRAG N A B J E L A N Č E V I N E

Studija tog utjecaja bjelančevina na razvoj tumora morala je biti provedena izu­

Bit nije u tome da su nitriti bezopasni. Sama mogućnost da bi mogli izazivati rak,

koji će ocjenjivati moje buduće zahtjeve za nove potpore! Gledajući unatrag, mo­

koliko god malo vjerojatna bila, alarmirala je javnost. Ali što bi bilo kad bi istraži­ vači došli do znatno impresivnijih znanstvenih rezultata koji su daleko konkretniji? Što ako postoji kemijski spoj koji eksperimentalno pokreće rak kod 100% pokusnih životinja, a njegovo relativno odsustvo limitira rak na 0% životinja? Što ako je taj kemijski spoj, k tomu, sposoban djelovati na taj način kod rutinskih razina unosa, a ne kod izvanrednih razina korištenih u eksperimentima s NSAR-om? Otkriće takve kemikalije bilo bi sveti gral istraživanja raka. Implikacije po ljudsko zdravlje

zetno dobro. Ništa manje od toga ne bi uvjerilo nikoga, posebno ne moje kolege rali smo uspjeti. NIH-ovo financiranje ove studije nastavilo se sljedećih devetna­ est godina i omogućilo dodatne potpore od strane drugih istraživačkih agencija (Američkog društva za rak, Američkog instituta za istraživanje raka i američke zaklade za istraživanje raka). Samo na temelju tih rezultata na pokusnim životi­ njama ovaj projekt bio je osnova za preko 100 znanstvenih radova objavljenih u nekim od najboljih časopisa, brojna javna izlaganja i nekoliko poziva na sudjelo­ vanje u stručnim odborima.

bile bi enormne. Za pretpostaviti je da bi taj spoj bio znatno važniji od nitrita i alara, pa čak i važniji od ailatoksina, visokorangirane kancerogene tvari.

59

KINESKA STUDIJA

Z.HUilHVLJMNJt

KAI\H

PRAVA ŽIVOTINJA Ostatak ovog poglavlja govori o istraživanjima na pokusnim životi­ njama u koja su bili uključeni glodavci (štakori i miševi). Dobro mi je poznato da se mnogi protive korištenju pokusnih životinja. Poštu­ j e m tu zabrinutost. Ipak, uz dužno poštovanje, predložio bih da ra­ zmislite o sljedećem: vrlo je vjerojatno da ja danas ne bih zagovarao prehranu temeljenu na biljnim namirnicama da nije bilo tih pokusa na životinjama. Rezultati i principi izvedeni iz tih istraživanja na ži­ votinjama uvelike su doprinijeli mojim interpretacijama mog kasni­ jeg rada, uključujući Kinesku studiju, kao što ćete kasnije vidjeti. Očigledno pitanje u vezi s tim problemom je da li je postojao alter­ nativan način da se dobiju iste informacije a da se pritom ne koriste pokusne životinje. Ja do danas nisam otkrio nijedan, čak ni nakon što sam zatražio savjet od mojih kolega koji se zalažu za «životinjska prava». Te studije na pokusnim životinjama pojasnile su neke vrlo važne principe uzrokovanja raka koji se ne mogu dobiti iz studija s ljudima. Ti principi danas imaju enorman potencijal da budu od koristi za sva naša bližnja stvorenja, naš okoliš i nas same.

TRI S T A D I J A R A K A Rak se razvija kroz tri stadija: inicijaciju, promociju i progresiju. Da upotrije­ bim grubu analogiju, proces raka sličan je sjetvi travnjaka. Inicijacija je kada posijete sjeme u tlo, promocija je kada trava počne rasti, a progresija je kad se trava potpuno otme kontroli i počne se širiti po kolnom prilazu, oko grmlja i po pločniku. Dakle, što je proces koji uspješno «sije» sjeme trave u tlo, tj. daje poticaj stanica­ ma sklonim raku? Kemikalije koje to čine zovemo kancerogenima. Ti kemijski spojevi najčešće su nusprodukti industrijskih procesa, iako manja količina može nastati i u prirodi, kao u slučaju aflatoksina. Takvi kancerogeni spojevi genetski preobražavaju, ili mutiraju, normalne stanice u stanice sklo­ ne raku. Mutacija uključuje trajnu promjenu gena stanice, uz oštećenje njezine DNK.

Cijeli stadij inicijacije (slika 3.1) može se odigrati u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, cak u minutama. To je vrijeme koje je potrebno da se kancerogeni spoj konzumira, apsor­ bira u krv, transportira u stanice, izmijeni u svoj aktivni produkt, veže za DNK i prenese na stanice-kćeri. Kad se formiraju nove stanice-kćeri proces je završen. Te stanice-kćeri 1

svo njihovo potomstvo zauvijek će biti genetski oštećeni, što stvara potencijal za rak.

Osim u rijetkim slučajevima, smatra se da je faza inicijacije po završetku ireverzibilna. U toj točki u našoj analogiji s travnjakom, sjeme trave uneseno je u tlo i sprema se proklijati. Inicijacija je završena. Druga faza rasta zove se promocija. Poput sjemenki spremnih da izbace vlati trave i pretvore se u zeleni travnjak, naše novoformirane stanice sklone raku spremne su rasti i razmnožavati se dok ne postanu vidljivi rak. Taj stadij odvija se kroz daleko duže vremensko razdoblje od inicijacije, koje kod ljudi često traje i niz godi-

60

61

KINESKA

STUDIJA

Z.MU5 I M V L J M N J t Kttl\H

na. To je vrijeme kad se nastala nakupina umnožava i raste u sve veće i veće mase dok se ne formira klinički vidljiv tumor. Ali baš poput sjemena u tlu, početne stanice raka neće rasti i umnažati se ako za to ne postoje pravi uvjeti. Sjeme u tlu, na primjer, treba dovoljnu količinu vode, Sunče­ vog svjetla i drugih hranjivih tvari prije nego što izraste u pravi travnjak. Ako mu se bilo koji od tih faktora uskrati ili nije prisutan, sjeme neće rasti. Ako bilo koji od tih čimbenika bude nedostajao nakon što rast započne, proklijalo sjeme će se uspavati u očekivanju novih količina nedostajućeg faktora. To je jedno od najvažnijih svojstava promocije. Promocija je reverzibilna, ovisi o tome hoće li rani razvoj raka dobiti prave uvjete za rast. U toj fazi određeni prehrambeni faktori postaju krajnje važni. Ti pre­ hrambeni faktori, zvani promotori, podržavaju rast raka. Drugi prehrambeni faktori, zvani antipromotori, usporavaju rast raka. Rak buja kada ima više promotora nego antipromotora; kad prevladavaju antipromotori, rast raka se usporava ili prestaje. To je proces poticanja i zaustavljanja. Iznimnu važnost ove reverzibilnosti nije moguće dovoljno naglasiti. Treća faza, progresija, počinje kada gomila stanica uznapredovalog raka raste sve dok ne ostvari svoju konačnu štetu. To je kao kad potpuno razrasli travnjak napadne sve oko sebe: vrt, kolni prilaz i pločnik. Slično tome, tumor koji se razvija može se proši­ riti iz svog početnog mjesta u tijelu i napasti susjedna ili udaljena tkiva. Kada rak popri­ mi ta smrtonosna svojstva smatra se malignim. U slučaju da se odvoji od svog početnog doma i odluta kaže se da metastazira. Ovaj posljednji stadij raka rezultira smrću. Na početku našeg istraživanja stadiji razvoja raka bili su poznati samo u grubim cr­ tama. Znali smo, međutim, dovoljno o tim stadijima raka da možemo inteligentnije strukturirati naše istraživanje. Nije nam nedostajalo pitanja. Hoćemo li moći potvr­ diti otkriće iz Indije da niskoproteinska prehrana suzbija formiranje tumora? Što je još važnije, zašto bjelančevine utječu na proces razvoja raka? Koji su mehanizmi, odnosno, kako bjelančevine djeluju? Uz obilje pitanja na koja smo htjeli naći odgo­ vor pokrenuli smo temeljito i iscrpno istraživanje kako bismo dobili rezultate koji će moći podnijeti i najstrožu provjeru.

BJELANČEVINE I INICIJACIJA

unosimo hranom djeluju na rast tumora mijenjajući način detoksifikacije aflatoksi­ na enzimima prisutnim u jetri. Najprije smo utvrdili mogu li količine bjelančevina koje unosimo hranom mijenjati

j

Na koji način unos bjelančevina utječe na inicijaciju raka? Našim prvim testom željeli smo provjeriti utječe li unos bjelančevina na enzim koji je najodgovorniji za meta­ bolizam allatoksina, oksidazu miješanih funkcija ( M F O ) . Taj je enzim vrlo složen jer također metabolizira farmaceutske lijekove i druge kemikalije, kako one dobre tako i štetne za tijelo. Paradoksalno, taj enzim i detoksificira i aktivira aflatoksin. Riječ je 0 izvanrednoj preobražavajućoj tvari.

Kad smo počinjali s našim istraživanjem pretpostavljali smo da bjelančevine koje

aktivnost tog enzima. Nakon niza eksperimenata (slika 3.2 1 8 ), odgovor je bio jasan. Aktivnost enzima bilo je lako izmijeniti jednostavnom promjenom razine unosa bjelančevina. 1 * '' Smanjenje unosa bjelančevina poput onog provedenog u izvornom istraživanju iz Indije (s 2 0 % na 5%) ne samo što je uvelike smanjilo aktivnost enzima nego je to Postignuto vrlo brzo. 2 2 Što to znači? Smanjenje aktivnosti enzima putem prehrane s

niskom razinom bjelančevina implicira da se manje aflatoksina transformiralo u

opasan metabolit aflatoksina koji je imao potencijal vezanja za DNK i izazivanja mutacija.

63

KINESKA SIUDIJA

ZAUSIAVLJANJE RAKA

Odlučili smo testirali tu implikaciju: da li niskoproteinska prehrana doista reducira ve­

Gotovo svaki put kad smo tražili način ili mehanizam kojim bjelančevine izazivaju

zanje produkta aflatoksina za DNK, smanjujući broj adukala? Jedna studentica u mom

svoje učinke, pronašli smo ga! Na primjer, došli smo do otkrića da niskoproteinski

laboratoriju, Rachel Preston, izvela je eksperiment (slika 3.3) i dokazala da što je unos

načini prehrane, ili njihovi ekvivalenti, smanjuju tumore kroz sljedeće mehanizme:

bjelančevina niži, manji je broj adukata aflatoksin-DNK.

23

Sada smo imali dojmljive dokaze da nizak unos bjelančevina može znatno smanjiti akti­ vnost enzima i spriječiti opasno vezanje kancerogene tvari za DNK. Nedvojbeno, bila su

24

. manje aflatoksina ulazilo je u stanicu " • stanice su se sporije umnožavale

26

18

to vrlo impresivna otkrića. Možda je to čak bilo dovoljno inibrmacija za «objašnjenje»

• unutar enzimskog kompleksa dogodile su se višestruke promjene koje su smanjile

kako konzumiranje manje bjelančevina vodi do manje raka. Ali htjeli smo znati više i

njegovu aktivnost 27

dvostruko se uvjeriti u ovaj učinak, pa smo nastavili tražiti druga objašnjenja. Poslije ne­

• količina ključnih komponenata relevantnih enzima bila je smanjena 2 8 , 2 9

kog vremena naučili smo nešto zaista izvanredno.

• formirano je manje adukata aflatoksin-DNK 23 ' 111 Činjenica da smo pronašli više od jednog načina (mehanizma) na koji niskoprotein­ ska prehrana djeluje otvorila nam je oči. To je dalo mnogo veću težinu rezultatima indijskih istraživača. Također je ukazivalo na mogućnost da biološki učinci, iako se često opisuje da djeluju kroz jednu reakciju, vjerojatnije djeluju kroz velik broj razno­ likih istovremenih reakcija, vrlo vjerojatno na izuzetno integriran i usklađen način. Znači li to da tijelo ima mnogo pričuvnih sustava za slučaj da na neki način dođe do zaobilaženja jednog od njih? Kako su se istraživanja u narednim godinama razvijala, istinitost te teze postajala je sve očiglednija. Iz naših sveobuhvatnih istraživanja jedna stvar činila se jasnom: niži unos bjelančevi­ na drastično je smanjivao inicijaciju tumora. To otkriće, iako je dobro potkrijepljeno, mnogim bi ljudima bilo izvanredno provokativno.

BJELANČEVINE I PROMOCIJA Da se vratim na analogiju s travnjakom: sjetva sjemena trave u tlo bila je proces inici­ jacije. Pouzdano smo utvrdili, kroz više eksperimenata, da niskoproteinska prehrana u vrijeme sjetve može smanjiti broj sjemenki u našem «kanceroznom» travnjaku. Ne­ vjerojatno otkriće, ali trebali smo saznati više. Zapitali smo se: što se događa tijekom stadija promocije raka, odlučujućeg reverzibilnog stadija? Hoće li se koristi od niskog unosa Lijelančevina ostvarene prilikom inicijacije nastaviti i kroz promociju? Praktično govoreći, bilo je teško proučavati taj stadij raka zbog vremena i novca. To je skupa studija koja štakorima omogućava da žive dok ne dobiju potpuno razvijeni tumor. Svaki takav eksperiment trajao bi duže od dvije godine (normalan životni Vl

jek štakora) i koštao bi znatno više od 100.000 dolara (što je danas još više novca).

Kako bismo odgovorili na brojna pitanja koja smo postavili, nismo mogli nastaviti s proučavanjem potpunog razvoja tumora - naime, još uvijek bih bio u laboratoriju, trideset i pet godina kasnije!

05

KINESKA STUDIJA

Z A U S I A V L J A N J E KAKA

U to smo vrijeme doznali za uzbudljiv rad koji su upravo bili objavili drugi istraživači,

11

u kojem je objašnjeno kako se mjere sićušne nakupine raku sličnih stanica koje se po­ javljuju odmah po završetku inicijacije. Te mikroskopski male nakupine stanica zovu se fokusi. Fokusi su prekursorske nakupine stanica koje narastu u tumor. Iako od većine fokusa ne nastanu potpuno razvijene stanice tumora, smatraju se predznakom razvoja tumora. Promatrajući razvoj fokusa i mjereći koliko ih ima i koliko veliki postaju,

32

neizravno

smo imali prilike doznati kako se tumori razvijaju i kakav bi utjecaj mogle imati bje­ lančevine. Time što smo proučavali utjecaje bjelančevina na poticanje fokusa umjesto tumora nismo morali potrošiti čitav ljudski vijek i nekoliko milijuna dolara na rad u laboratoriju. Ono što smo otkrili bilo je zaista izvanredno. Razvoj fokusa gotovo je u potpunosti ovisio o količini konzumiranih

bjelančevina,

bez obzira

na količinu konzumiranog aflatoksina!

To je dokumentirano na mnoge zanimljive načine, što su prvo učinili moji poslijedi­ 33

plomski studenti Scott Appleton i George Dunaif" (tipična usporedba prikazana je na tablici 3.4). Nakon inicijacije aflatoksinom, fokusi su daleko više rasli (bili poticani) uz prehranu s 20% bjelančevina nego uz prehranu s 5% bjelančevina. 3 ( | Do tog trenutka sve životinje bile su izložene istoj količini aflatoksina. Međutim, što bi se dogodilo da je početno izlaganje aflatoksinu bilo raznoliko?

Bi li bjelančevine svejedno imale utjecaja? Istražili smo to pitanje tako što smo dvjema skupinama štakora dali visoku odnosno nisku dozu aflatoksina, zajedno sa standardnom polaznom prehranom. Zbog toga su dvije skupine štakora započinjale proces raka s različitim količinama iniciranog, kanceroznog «sjemena». Zatim smo, tijekom faze promocije, grupu s visokom dozom aflatoksina hranili prehra­ nom s malo bjelančevina, a prehranu s mnogo bjelančevina davali smo skupini s niskom dozom aflatoksina. Pitali smo se jesu li životinje koje počnu s mnogo kanceroznog sjemena u stanju prevladati svoju nevolju braneći se prehranom siro­ mašnom bjelančevinama. I ovoga puta rezultati su bili izvanredni (slika 3.5). Životinje koje su počele s naj­ većom inicijacijom raka (visoka doza aflatoksina) razvile su znatno manje fokusa kad su bile hranjene s 5% bjelančevina. Nasuprot tome, životinje inicirane niskom dozom aflatoksina zapravo su dobile znatno više fokusa kad su kasnije hranjene s 20% bjelančevina. Utvrđen je princip. Razvoj fokusa, koji je u početku bio određen količinom izlaga­ nja kancerogenoj tvari, zapravo je daleko više pod kontrolom bjelančevina iz pre­ hrane unesenih za vrijeme promocije. Bjelančevine tijekom promocije nadmoćne su kancerogenoj tvari, bez obzira na početno izlaganje. 67

KINESKA STUDIJA

ZAUSTAVLJANJE RAKA

Na temelju te informacije osmislili smo puno konkretniji eksperiment. Evo, korak po korak, iznesenog slijeda eksperimenata koje je provela moja poslijediplomska studentica Linda Yqungman.

35

Sve životinje primile su jednaku dozu kancero­

gene tvari, a zatim su naizmjenično dobivale prehranu s 5% ili 2 0 % bjelančevi­ na tijekom promocijskog stadija od dvanaest tjedana. Taj promocijski stadij od dvanaest tjedana podijelili smo u četiri razdoblja od po tri tjedna. Prvo razdoblje obuhvaća od prvog do trećeg tjedna, drugo razdoblje obuhvaća od četvrtog do šestog tjedna i tako dalje. Kad su životinje bile hranjene s 2 0 % bjelančevina tijekom prvog i drugog razdo­ blja ( 2 0 - 2 0 ) , fokusi su se nastavili povećavati, u skladu s očekivanjima. Ali kad su životinje prebačene na prehranu s niskom razinom bjelančevina na početku tre­ ćeg razdoblja ( 2 0 - 2 0 - 5 ) , došlo je do oštrog pada razvoja fokusa. Kad su životinje nakon toga vraćene na prehranu s 2 0 % bjelančevina tijekom četvrtog razdoblja (20-20-5-20) razvoj fokusa ponovno se pokrenuo. U drugom eksperimentu, kod životinja hranjenih s 2 0 % bjelančevina tijekom prvog razdoblja kojima je prehrana izmijenjena na 5% bjelančevina u drugom razdoblju (20-5) razvoj fokusa naglo je pao. Ali kad su te životinje vraćene na prehranu s 2 0 % bjelančevina tijekom trećeg razdoblja ( 2 0 - 5 - 2 0 ) , opet smo vidjeli dramatičnu snagu prehrambenih bjelančevina u poticanju razvoja fokusa. Tih nekoliko eksperimenata, promatranih zajedno, bilo je doista dojmljivo. Rast fokusa mogao se «uključiti» i «isključiti» mijenjanjem količine konzumiranih bjelančevina, i to u svim stadijima razvoja fokusa. Ti eksperimenti također su otkrili da tijelo može «pamtiti» ranije napade kance­ 5

u

rogenih tvari,-' • ' usprkos tome što oni nakon toga mogu ležati uspavani uz nizak

Najznačajnije otkriće ovog eksperimenta bilo je sljedeće: fokusi su se razvijali samo onda

unos bjelančevina. Odnosno, izlaganje aflatoksinu ostavilo je genetski «pečat»

kada su životinje dobivale dovoljnu ili veću količinu bjelančevina u prehrani (12%) od

koji je ostao uspavan uz 5% bjelančevina u prehrani do devet tjedana kasnije, kad

one koja je potrebna za rast njihovih tijela.19 Drugim riječima, kad su životinje ispunja­

se taj pečat ponovno probudio i stvarao fokuse uz 2 0 % bjelančevina u prehrani.

vale ili premašivale svoje potrebe za bjelančevinama dolazilo je do početka bolesti.

Pojednostavljeno rečeno - tijelo je zlopamtilo. To sugerira da ako smo u prošlosti

To otkriće moglo bi biti vrlo relevantno za ljude, iako su ove studije provedene na štako­

bili izloženi kancerogenoj tvari koja je inicirala malu količinu raka koji je ostao

rima. To kažem zato što su bjelančevine potrebne za rast kod mladih štakora i ljudi, kao

uspavan, taj se rak lošom prehranom ipak može «ponovno probuditi« nakon ne­ kog vremena.

i bjelančevine potrebne za održavanje zdravlja kod odraslih štakora i ljudi, nevjerojatno slične. 1 " 11

Te studije pokazale su da na razvoj raka utječu relativno umjerene promjene uno­

Prema preporučenoj dnevnoj dozi (RDA) za unos bjelančevina, mi ljudi trebali bismo

sa bjelančevina. Ali koliko je bjelančevina previše odnosno premalo? Koristeći

dobivati oko 10% naše energije iz bjelančevina. To je osjetno više od količine koja je

štakore, istražili smo raspon od 4% do 2 4 % bjelančevina u prehrani (slika 3.6 37 )-

stvarno potrebna. Ali budući da potrebe mogu varirati od pojedinca do pojedinca, 10%

Fokusi se nisu razvijali do 10% bjelančevina u prehrani. Iznad 10% razvoj fokusa

jelančevina u prehrani preporučuje se kako bi se osigurao odgovarajući unos kod go­

dramatično je rastao s povećanjem bjelančevina u prehrani. Iste je rezultate ka­

tovo svih ljudi. Koliko većina nas uobičajeno konzumira? Zanimljivo, znatno više od

snije u mom laboratoriju ponovno dobio gostujući profesor iz Japana Fumiyikl I-Iorio.

Preporučenih 10%. Prosječan Amerikanac konzumira 15-16% bjelančevina. Nalazimo 1

se zbog toga u opasnosti da obolimo od raka? Studije provedene na životinjama su­

geriraju da je tomu tako.

69

KINESKA

STUDIJA

ZAUSTAVLJANJE RAKA

Deset posto bjelančevina u prehrani ekvivalentno je konzumiranju otprilike 50-60

Je li moguće da kancerogeni spojevi općenito ne izazivaju rak ako prehrambeni uvjeti

grama bjelančevina dnevno, ovisno o tjelesnoj težini i cjelokupnom unosu kalori­

nisu «pravi»? Je li moguće da smo velik dio života izloženi malim količinama kan­

ja. Nacionalni prosjek od 15-16% odgovara 70-100 grama bjelančevina dnevno, uz

cerogenih tvari, ali se rak ne javlja ako ne konzumiramo hranu koja potiče razvoj

muškarce u gornjem dijelu tog raspona i žene u donjem. Kad se radi o namirnicama,

tumora i hrani ga? Možemo li rak kontrolirati prehranom?

100 kalorija špinata sadrži oko dvanaest grama bjelančevina, a 100 kalorija sirovog slanutka (tek nešto više od dvije žlice za serviranje) sadrži pet grama bjelančevina. U 100 kalorija goveđeg odreska od hrpta ima oko trinaest grama bjelančevina. Osim spomenutog, još jedno pitanje bilo je može li unos bjelančevina izmijeniti vrlo važan odnos između doze aflatoksina i stvaranja fokusa. Spoj se obično ne smatra kancerogenim ako više doze ne izazivaju veću učestalost raka. Na primjer, kako se povećava doza aflatoksina, trebalo bi dolaziti do odgovarajućeg rasta fokusa i tumora. Ako se kod kemijskog spoja za koji se smatra da bi mogao biti kancerogen ne primi­ jeti rastuća reakcija, javlja se ozbiljna sumnja je li uopće kancerogen. Kako bismo istražili to pitanje doze i reakcije deset skupina štakora primilo je rastuće doze aflatoksina, a zatim je dobivalo ili uobičajenu razinu (20%) ili nisku razinu (510%) bjelančevina za vrijeme razdoblja promocije (slika 3.7 3 4 ). Kod životinja hranjenih s 2 0 % bjelančevina fokusi su rasli brojem i veličinom s pove­ ćanjem doze aflatoksina, u skladu s očekivanjima.

NISU SVE BJELANČEVINE JEDNAKE Ako ste dosad pratili priču uočili ste koliko su provokativna ova otkriča. Nadzor raka pomoću prehrane bilo je, i još je uvijek, radikalna ideja. Ali kao da to nije dovoljno, još je jedno pitanje dovelo do eksplozivne informacije: ima li ikakvog utjecaja tip bjelančevina korišten u ovim eksperimentima? U svim tim eksperimentima koristili smo kazein koji čini 8 7 % bjelančevina u kravljem mlijeku. Zato je sljedeće logično pitanje bilo imaju li biljne bjelančevine, testirane na isti način, jednak učinak u po­ ticanju raka kao kazein. Odgovor je zapanjujuć: «NE». U tim eksperimentima biljne bjelančevine nisu poticale rast raka, čak ni kod viših razina unosa. Studiju je proveo jedan student medicine, David Schulsinger, koji je kod mene studirao na honor pro­ gramu (slika 3.8' 2 ). Gluten, bjelančevina pšenice, nije izazivao jednake rezultate kao kazein, čak ni kad je davan u istoj količini od 20%.

Proučili smo također imaju li sojine bjelančevine jednak učinak kao kazein na Odnos doze i reakcije bio je snažan i jasan. Međutim, kod životinja hranjenih s 5%

razvoj fokusa. Štakori hranjeni s 20% sojinih bjelančevina nisu dobili rane fokuse,

bjelančevina krivulja doza-reakcija potpuno je nestala. Nije bilo reakcije fokusa, čak

baš kao kod prehrane s 20% pšeničnih bjelančevina. Odjednom bjelančevine, u

ni kad je životinjama davana najveća tolerirana doza aflatoksina. Bio je to još jedan

ovom slučaju mliječne bjelančevine, nisu više izgledale tako dobro. Otkrili smo

rezultat koji je demonstrirao da prehrana s niskom količinom bjelančevina može pre­

da nizak unos bjelančevina smanjuje inicijaciju raka i djeluje na više sinkronih

mostiti učinak izazivanja raka vrlo jake kancerogene tvari - aflatoksina.

načina. I kao da to nije dovoljno, otkrili smo da visok unos bjelančevina, u količi-

KINESKA

STUDIJA

ZAUb I A V L J A N J b KAKA

nama većim od one potrebne za rast, potiče rak nakon inicijacije. Poput paljenja i gašenja svjetla prekidačem, mogli smo kontrolirati promociju raka jednostavnim mijenjanjem količine bjelančevina, bez obzira na početno izlaganje kancerogenoj tvari. Ali faktor koji potiče rak u ovom su slučaju bile bjelančevine kravljeg mli­ jeka. Mojim je kolegama bilo dovoljno teško prihvatiti ideju da bi bjelančevine mogle poticati rast raka, ali - bjelančevine kravljeg mlijeka? Jesam li ja lud?

DODATNA

PITANJA

Za one čitatelje koji žele saznati nešto više, uključio sam par pitanja u Dodatak A.

VELIKO FINALE Dosad smo se oslanjali na eksperimente u kojima smo mjerili samo rane indika­ tore razvoja tumora, rane fokuse slične raku. Sad je bilo vrijeme da provedemo veliku studiju, onu u kojoj ćemo mjeriti potpuno formiranje tumora. Organizirali smo vrlo veliku studiju od nekoliko stotina štakora i proučili formiranje tumora tijekom njihovih života, koristeći nekoliko različitih pristupa. 3 6 , 4 3 Učinci hranjenja bjelančevinama na razvoj tumora bili su upravo spektakularni. Štakori u prosjeku žive oko dvije godine, zbog čega je studija trajala 100 tjedana. Sve životinje kojima je dan aflatoksin i koje su bile hranjene uobičajenom razi­

Postotak kazeina u prehrani

nom od 2 0 % kazeina poslije 100 tjedana bile su ili mrtve ili na umoru od tumora

Osim toga, mjerili smo rane fokuse u tim studijama «životnog vijeka« kako bismo vidjeli

j e t r e . 3 6 4 3 Sve životinje kojima je dana ista razina aflatoksina, a bile su hranjene

hoće li njihova reakcija na bjelančevine iz prehrane biti slična reakciji tumora. Poklapanje

niskom razinom od 5% bjelančevina, poslije 100 tjedana bile su žive, aktivne i

između rasta fokusa i rasta tumora nije moglo biti veće (slika 3.9a). 3 6 , 4 3

vitalne, s glatkim krznom. To je doslovno bio rezultat 100 prema 0, nešto što se

Što smo još nakon ovoga mogli otkriti? Nisam mogao ni sanjati da će naši rezultati do ove

gotovo nikad ne vida u istraživanjima i gotovo identično izvornom istraživanju 1

točke istraživanja biti tako nevjerojatno konzistentni, biološki prihvatljivi i statistički zna­

iz Indije. "

čajni. U potpunosti smo potvrdili izvorni rad iz Indije, učinivši to izvanredno iscrpno.

U tom istom eksperimentu 3 6 promijenili smo prehranu nekih štakora poslije četr­

Jedna stvar treba bili jasna: bjelančevine kravljeg mlijeka izvanredno su jak promotor

deset ili šezdeset tjedana, opet kako bismo istražili reverzibilnost promocije raka.

raka kod štakora kojima je dana doza aflatoksina. Činjenica da se taj učinak promocije

Životinje kojima je prehrana promijenjena iz visokoproteinske u niskoproteinsku

javlja kod količina bjelančevina (10-20%) koje su uobičajene u prehrani i glodavaca i ljudi

imale su značajno manji rast tumora ( 3 5 % do 4 0 % manji!) od životinja koje su

crni to otkriće posebno neugodnim - i provokativnim.

dobivale visokoproteinsku prehranu. Životinje kojima je prehrana promijenjena iz niskoproteinske u visokoproteinsku na

D R U G E V R S T E R A K A , D R U G E K A N C E R O G E N E TVARI

pola njihovog životnog vijeka ponovno su počele dobivati tumore. Ti rezultati u vezi s potpuno razvijenim tumorima potvrdili su naše ranije rezultate kod korištenja fo­

Dakle, evo središnjeg pitanja: koja je važnost tog otkrića po ljudsko zdravlje, a po­

kusa. Preciznije rečeno, manipuliranje prehranom može «uključiti» i «isključiti» rak.

sebno za rak ljudske jetre? Jedan od načina da istražimo to pitanje je da provedemo

73

KINESKA STUDIJA

ZAUSTAVLJANJE RAKA

istraživanja na drugim vrstama, s drugim kancerogenim tvarima i drugim organima.

Tamno obojen materijal pokazatelj je razvoja raka (zanemarite «rupu»; to je samo

Ako je učinak kazeina na rak konzistentan širom tih kategorija, bit će vjerojatnije da

presjek vene). Kod životinja koje su dobivale 2 2 % kazeina (D) došlo je do intenzivnog

bi ljudi na to trebali obratiti pažnju. Zato smo proširili opseg naših istraživanja kako

ranog formiranja raka, mnogo manje kod životinja koje su dobivale 14% kazeina (C),

bismo vidjeli hoće li naša otkrića vrijediti i u tim slučajevima.

a nimalo kod životinja koje su dobivale 6% kazeina (B); preostala slika (A) prikazuje

Dok su naša istraživanja na štakorima bila u tijeku objavljene su studije 4 4 ' 4 5 koje su

jetru bez virusnog gena (kontrolna skupina).

tvrdile da je kronična infekcija virusom hepatitisa B (HBV) važan čimbenik rizika

Susjedni dijagram (slika U 4 7 ) prikazuje ekspresiju (aktivnost) dvaju HBV gena koji

za rak jetre kod ljudi. Smatralo se da ljudi koji su ostali kronično zaraženi HBV-om

uzrokuju rak ubačenih u jetru miševa. I slika i dijagram prikazuju istu stvar: prehrana

imaju dvadeset do četrdeset puta veći rizik da će oboljeti od raka jetre.

s 22% kazeina uključila je ekspresiju virusnog gena koji je izazvao rak, dok prehrana

Tijekom godina provedena su mnoga istraživanja 0 načinu na koji ovaj virus uzro­

sa 6% kazeina gotovo uopće nije pokazala takvu aktivnost.

kuje rak jetre. 4 6 Ukratko, djelić gena virusa ubacuje se u genetski materijal jetre miša gdje inicira rak jetre. Kad se to postigne u sklopu eksperimenta životinje se smatraju transgeničnima.

Sad smo već imali više nego dovoljno podataka da zaključimo da kazein, ta sveta bjelančevina kravljeg mlijeka, dramatično potiče rak jetre kod:

Doslovno sva istraživanja provedena u drugim laboratorijima na HBV transgeničnim

• štakora kojima je dana doza aflatoksina

miševima - a bilo ih je mnogo - napravljena su u prvom redu kako bi se shvatio mo­

• miševa zaraženih HBV-om

lekularni mehanizam kojim HBV djeluje. Nikakva pažnja nije se poklanjala prehrani i njenom utjecaju na razvoj tumora. Nekoliko sam godina, pomalo se zabavljajući, pratio kako jedna zajednica istraživača tvrdi da je aflatoksin ključni uzrok raka jetre, dok je druga zajednica tvrdila da je to HBV. Ni u jednoj ni u drugoj zajednici nitko se nije usuđivao predložiti da bi prehrana mogla imati bilo kakve veze s tom bolesti. Mi smo htjeli proučiti utjecaj kazeina na HBV-om induciran rak jetre kod miševa. Bio je to velik korak. Išao je dalje od aflatoksina kao kancerogene tvari i štakora kao vrste. Briljantan mladi student iz Kine koji je bio u mojoj grupi, Jifan Hu, pokrenuo je istraživanja kako bi dobio odgovore na ova pitanja, a kasnije mu se pridružio dr. Zhiqiang Cheng. Trebala nam je kolonija tih transgeničnih miševa. Postojala su dva takva «soja» miševa, od kojih je jedan živio u La jolli u Kaliforniji, a drugi u Rockvilleu u Marylandu. Svaki soj imao je drugačiji dio HBV gena ugrađen u gene svoje jetre, i oba su soja zbog toga bila vrlo sklona raku jetre. Kontaktirao sam odgovorne istraživače i raspitao se hoće li nam pomoći da osnujemo vlastitu koloniju miševa. Obje istraživačke grupe pitale su što želimo raditi, i obje su bile sklonjene mišljenju da je proučavanje utjecaja bjelančevina obična glupost. K tomu, zatražio sam istra­ živačku potporu za proučavanje ovog pitanja, no bio sam odbijen. Ocjenjivači nisu bili blagonakloni prema ideji o utjecaju prehrane na rak izazvan virusom, posebno utjecaju bjelančevina iz hrane. Počeo sam se pitati: jesam li bio previše eksplicitan u preispitivanju mitske zdravstvene vrijednosti bjelančevina? Ocjene moje molbe za potporu nedvojbeno su ukazivale na tu mogućnost. Na kraju smo dobili sredstva, proveli istraživanje na oba soja miševa, / dobili u osnovi iste rezultate koje smo dobili sa štakorima."-48 Rezultate možete vidjeti i sami. Sljede­ ća slika (slika 3.IO 47 ) prikazuje kako pod mikroskopom izgleda presjek mišje jetre.

Z A U S T A V L J A N J E RAKA

KINESKA STUDIJA

Kao drugo, bjelančevine kod ljudi djeluju doslovno na isti način kao kod štakora. Tre­ će, razina unosa bjelančevina koja uzrokuje rast tumora ista je ona koju konzumiraju ljudi. I četvrto, i kod glodavaca i kod ljudi stadij inicijacije daleko je manje važan od stadija promocije raka. Razlog je taj što smo vrlo vjerojatno primili određenu «dozu» kancerogenih tvari u našem životu, ali hoće li one dovesti do punog razvoja tumora ovisi o postojanju ili nepostojanju njegove promocije. Premda sada već uvjeren da povećanje unosa kazeina potiče rak, još uvijek sam se trebao čuvati prevelike generalizacije. To je bilo izuzetno provokativno otkriće koje je izazivalo žestok skepticizam. Ali ta su otkrića ipak bila nagovještaj onoga što slijedi. Želio sam još više proširiti svoje dokaze. Kakav su utjecaj na rak imale druge hranji­ ve tvari i u kakvoj su interakciji bile s različitim kancerogenim tvarima i različitim organima? Postoji li mogućnost da se učinci drugih hranjivih tvari, kancerogenih spojeva ili organa međusobno poništavaju, ili postoji li možda konzistentnost učina­ ka hranjivih tvari unutar određenih tipova hrane? Hoće li promocija nastaviti biti re­ verzibilna? Ako je tako, bilo bi moguće lako kontrolirati, pa čak i obrnuti razvoj raka jednostavnim smanjenjem unosa hranjivih tvari koje ga promiču i/ili povećanjem Ne samo što su ti učinci snažni, nego smo također otkrili mrežu komplementarnih načina na koji djeluju. Sljedeće pitanje koje se nameće glasi: možemo li generalizirati ta otkrića na druge vrste raka i druge kancerogene tvari? Na Čikaškom medicinskom centru Sveučilišta

unosa hranjivih tvari sa suprotnim učinkom. Pokrenuli smo nova istraživanja koristeći nekoliko različitih hranjivih tvari, uključu­ jući riblje bjelančevine, prehrambene masti i antioksidante poznate kao karotenoidi. Dva moja izvrsna studenta, Tom O'Connor i Youping He, mjerili su sposobnost tih hranjivih tvari da utječu na rak jetre i gušterače. Rezultati tih, i mnogih drugih istra­

Illinois druga je skupina istraživača radila s rakom sisa (dojki) kod štakora. 1 9 5 1 To

živanja, pokazali su da je prehrana daleko

istraživanje pokazalo je da povećan unos kazeina potiče razvoj raka sisa. Oni su utvr­

doze kancerogene tvari koja izaziva inicijaciju. Stjecao se dojam da je predodžba da

dili da viši unos kazeina:

hranjive tvari prvenstveno utječu na razvoj tumora tijekom promocije opće svojstvo

• Potiče rak sisa kod štakora doziranih s dvije pokusne kancerogene tvari (7,12-dime-

američkog Nacionalnog instituta za rak, osvrnuo se na ove studije i objavio neka od

tibenz(a)antracen (DBMA) i N-nitrozometilurea (NMU)) • Djeluje kroz mrežu reakcija koje kombinirane pojačavaju rak • Djeluje kroz isti sustav ženskih hormona koji postoji kod ljudi

ŠIRE IMPLIKACIJE Počeo se pojavljivati dojmljivo konzistentan uzorak. Kod dva različita organa, četin različite kancerogene tvari i dvije različite vrste, kazein potiče rast raka kroz visoko integriran sustav mehanizama. To je snažan, uvjerljiv i konzistentan učinak. Na pri­ mjer, kazein utječe na interakciju stanica s kancerogenim tvarima, način na koji DNK reagira s kancerogenim tvarima i način rasta kanceroznih stanica. Dubina i konzistentnost ovih otkrića snažno sugeriraju da su ona relevantna za ljude, i to iz četiri razloga. Kao prvo, štakori i ljudi imaju gotovo identične potrebe za bjelančevinama.

76

važnija

u kontroliranju promocije raka od

odnosa prehrane i raka. Journal of the National Cancer Institute, službena publikacija naših otkrića na svojoj naslovnoj stranici. 52 K tomu, počeo se pojavljivati uzorak: hranjive tvari iz namirnica životinjskog podri­ jetla pojačavale su razvoj tumora, dok su hranjive tvari iz namirnica biljnog podrijetla smanjivale razvoj tumora. U našoj velikoj studiji životnog vijeka štakora s allatoksinom induciranim tumorima uzorak je bio konzistentan. Kod miševa s genima izmi­ jenjenim virusom hepatitisa B uzorak je bio konzistentan. U studijama koje je provela druga skupina istraživača, s rakom sisa i drugim kancerogenim spojevima, uzorak je bio konzistentan. U studijama raka gušterače i drugih hranjivih tvari uzorak je bio konzistentan. 5 -' 53 U studijama karotenoidnih antioksidanata i inicijacije raka uzorak je bio konzistentan. 5 1 , 5 5 Od prvog stadija inicijacije raka do drugog stadija promocije - uzorak je bio konzistentan. Od jednog mehanizma do drugog uzorak je bio konzi­ stentan.

KINESKA STUDIJA

Tolika konzistentnosl bila je zapanjujuće dojmljiva, ali jedan aspekt ovih istraživanja zahtijevao je da ostanemo oprezni: svi ti dokazi bili su prikupljeni iz studija na po­ kusnim životinjama, lako ima jakih argumenata da su ta provokativna otkrića kvali­ tativno relevantna za ljudsko zdravlje, ne možemo znati kvantitativnu relevantnost. Drugim riječima, jesu li ti principi u vezi sa životinjskim bjelančevinama i rakom od kritične važnosti za sve ljude u svim situacijama, ili su tek marginalno važni za manji broj ljudi u prilično jedinstvenim situacijama? Jesu li ti principi uključeni u tisuću slučajeva raka kod ljudi svake godine, milijun slučajeva raka kod ljudi svake godine, ili više? Trebali su nam izravni dokazi iz istraživanja na ljudima. U idealnim okolno­ stima te bismo dokaze dobili uz strogu metodologiju i sveobuhvatno bismo istražili obrasce prehrane, koristeći velik broj ljudi koji imaju sličan način života, slično ge­ netsko naslijeđe, ali ipak imaju širok raspon učestalosti raka. Prilike za provedbu takvog istraživanja u najmanju su ruku rijetke, ali zahvaljujući nevjerojatnoj sreći dobili smo upravo takvu priliku koja nam je bila potrebna. Godine

4

Lekcije iz Kine

1980. imao sam sreću u svom laboratoriju ugostiti izuzetno ugodnog i profesional­ nog znanstvenika iz Kine, dr. Junshija Chena. Uz log izvanrednog čovjeka ukazale se mogućnost da potražimo neke proširene istine. Pružila nam se mogućnost da pro­ vedemo studiju na ljudima koja će sve te principe koje smo počeli otkrivati u labo­ ratoriju dići na višu razinu. Došlo je vrijeme da proučimo ulogu prehrane, načina života i bolesti na najopsežniji način ikad poduzet u povijesti medicine. Pokrenuli smo Kinesku studiju.

SLIKE VREMENA Jeste li ikada imali osjećaj da želite trajno sačuvati neki trenutak? Takvi trenuci mogu vas zaokupiti na način koji nikada nećete zaboraviti. Za neke ljude ti su trenuci po­ vezani s obitelji, bliskim prijateljima ili uz njih vezanim aktivnostima; za druge, u središtu tih trenutaka mogu biti priroda, duhovnost ili religija. Za većinu nas, pretpo­ stavljam, to može biti od svega toga po malo. To postaju intimni trenuci, sretni ili tu­ žni, koji definiraju naše uspomene. Trenuci u kojima se jednostavno «sve poklopilo«. Slike vremena koje definiraju velik dio našeg životnog iskustva. Istraživači također cijene vrijednost takvih slika vremena. Mi gradimo eksperimente, nadajući se da ćemo sačuvati i analizirati specifične pojedinosti određenih trenutaka za budućnost. Imao sam sreće sudjelovati u jednoj takvoj prilici početkom 1980-ih, nakon što je ugledni stariji znanstvenik iz Kine, dr. Junshi Chen, došao na Cornell kako bi radio u mom laboratoriju. Bio je zamjenik direktora najvećeg kineskog labo­ ratorija za zdravstvena istraživanja i jedan od prvih malobrojnih kineskih znanstve­ nika koji su posjetili SAD nakon uspostavljanja odnosa između naših zemalja.

ATLAS RAKA Početkom 1970-ih kineski premijer Chou EnLai umirao je od raka. U kandžama te smrtonosne bolesti premijer Chou pokrenuo je nacionalno istraživanje radi priku­ pljanja spoznaja o toj, nedovoljno poznatoj bolesti. Iz toga je nastao monumentalni

LEKCIJE IZ KINE

KINESKA STUDIJA

pregled smrtnosti od dvanaest različitih vrsta raka u preko 2.400 kineskih okruga, medu 880 milijuna (96%) njihovih građana. Istraživanje je bilo izvanredno po mnogo čemu. Uključivalo je 650.000 radnika i bilo je najambiciozniji biomedicinski istraži­ vački projekt ikad poduzet. Konačan rezultat istraživanja bio je pred i van atlas koji je različitim bojama prikazivao gdje su određeni tipovi raka česti, a gdje gotovo da ih nema.

1

SLIKA 4 . 1 : P R I M J E R ATLASA R A K A U KINI

Zašto je postojala tako ogromna varijacija u učestalosti raka između različitih okru­ ga kad je genetsko naslijede na različitim mjestima bilo slično? je li moguće da je rak uglavnom posljedica faktora načina života i okoline, a ne genetike? Nekoliko uglednih znanstvenika već je došlo do tog zaključka. Autori velike analize prehrane i raka, pri­ premljene za američki Kongres 1981., procijenili su da genetika određuje svega oko 2-3% ukupnog rizika obolijevanja od raka.4 Podaci koji stoje iza kineskog atlasa raka poticali su na razmišljanje. Okruži s najvišim stopama nekih vrsta raka imali su preko 100 puta veću učestalost od okruga s najnižim stopama tih vrsta raka. Doista izuzetne brojke. Za usporedbu, kod nas u SAD-u razlika u učestalosti raka između jednog dijela zemlje i nekog drugog iznosi najviše dva do tri puta. U stvari, vrlo male i relativno nevažne razlike u stopama obolijevanja od raka stvaraju velike vijesti, velik novac i velike politike. U mojoj državi New York već se dugo govori o višoj stopi raka dojke na Long Islandu. Velike količine novca (oko 30 milijuna dolara 3 ) te godine i godine rada potrošeni su na analizu tog pitanja. Kolike su to stope izazvale takvu strku? Dva okruga na Long Islandu imala su stope raka dojke samo 10-20% više od državnog prosjeka. Ta razlika bila je dovoljna da se to nade na naslovnim stranica­ ma, zaplaši ljude i potakne političare na akciju. Usporedite to s rezultatima iz Kine gdje Iz tog je atlasa bilo jasno vidljivo da je rak u Kini geografski lokaliziran. Neke vrste raka bile su daleko češće u nekim mjestima nego u drugima. Ranija istraživanja pri­ premila su teren za ovu ideju, pokazavši da učestalost raka također snažno varira između različitih okruga. 2

1

Ti su kineski podaci, međutim, bili izvanredni zato što

su geografske varijacije u učestalosti raka bile daleko veće (slika 4.2). One su se, osim toga, javljale u zemlji u kojoj je 8 7 % stanovnika iz iste etničke grupe, naroda Han.

m

su neki dijelovi zemlje imah stope raka 100 puta (10.000%) više od drugih. Budući da je Kina relativno genetski homogena bilo je jasno da te razlike moraju imati objašnjenje u uzrocima iz okoline. To je otvorilo mnoga kritična pitanja: • Zašto je u nekim ruralnim kineskim okruzima rak tako čest, a u drugima nije? • Zašto su te razlike bile tako nevjerojatno velike? • Zašto je ukupno, kad se zbroje sve stope, rak u Kini rjeđi nego u SAD-u?

KINESKA

STUDIJA

Što smo dr. Chen i ja duže razgovarali, sve smo više žalili što nemamo predodžbu sta­ nja prehrambenih i okolinskih uvjeta u ruralnoj Kini. Kad bismo ikako mogli zaviriti u živote tih ljudi, promatrati što jedu, kako žive, što je u njihovoj krvi i urinu, i kako umiru. Kad bismo ikako mogli izraditi presjek njihovog iskustva s neviđenom jasno­ ćom i preciznošću kako bismo ga mogli godinama proučavati. Kad bismo to uspjeli učiniti mogli bismo biti u mogućnosti ponuditi neke odgovore na naša pitanja. S vremena na vrijeme znanost, politika i financiranje sastanu se na način koji omogu­

LEKCIJE IZ KINE

«Grand Prixom epidemiologije». Ukratko, stvorili smo onu razotkrivajući! sliku koju smo izvorno bili zamislili. Bila je to savršena prilika da testiramo principe koje smo otkrili u eksperimentima na životinjama. Hoće li laboratorijski rezultati biti konzistentni s iskustvima ljudi u stvarnom životu? Hoće li naša otkrića o aflatoksinom induciranom raku jetre kod štakora vrijediti za druge tipove raka i druge tipove bolesti kod ljudi?

ćava da se dogodi neka uistinu izvanredna studija. U našem slučaju upravo se to do­ godilo: dobili smo priliku raditi sve što smo htjeli, pa i više. Bili smo u stanju stvoriti najsveobuhvatniju sliku prehrane, načina života i bolesti ikad snimljenu.

UDRUŽIVANJE SNAGA

ZA VIŠE INFORMACIJA Iznimno smo ponosni na opsežnost i kvalitetu Kineske studije. Da biste vidjeh zašto, pročitajte Dodatak B. Pronaći ćete potpuniju raspravu o osnovnoj strukturi i značajkama studije.

Okupili smo znanstveni tim svjetske klase. U njemu je bio dr. Chen, zamjenik dire­ ktora najvažnijeg kineskog vladinog laboratorija za istraživanje prehrane i zdravlja. Uključili smo dr. Junyao Lija, jednog od autora Pregleda Atlasa raka i ključnog znan­ stvenika Kineske akademije medicinskih znanosti u Ministarstvu zdravlja. Treći član bio je Richard Peto sa Sveučilišta Oxford. Peto, kojeg smatraju jednim od vodećih epidemiologa u svijetu, u međuvremenu je proglašen vitezom i dobio je nekoliko nagrada za istraživanje raka. Ja sam zaokruživao tim kao voditelj projekta. Sve se poklapalo. To je trebao biti prvi veći istraživački projekt između Kine i Sjedi­ njenih Država. Riješili smo nužne prepreke u vezi s financiranjem, prebrodivši kako CIA-inu nametljivost tako i suzdržanost kineske vlade. Krenuli smo s poslom. Odlučili smo učiniti studiju što je moguće sveobuhvatnijom. Zahvaljujući Atlasu raka imali smo pristup stopama smrtnosti za pedesetak različitih bolesti, uključujući pojedine vrste raka, srčane i infektivne bolesti. 6 Prikupili smo podatke o 367 varijabli i zatim smo svaku varijablu usporedili sa svakom drugom varijablom. Otišli smo u šezdeset i pet okruga širom Kine i podijelili anketne listiće te napravili krvne testove 6.500 odraslih ljudi. Uzeli smo uzorke urina, izravno mjerili sve što su obitelji jele tijekom trodnevnog razdoblja i analizirali uzorke hrane s tržnica širom zemlje. Šezdeset i pet okruga izabranih za studiju bilo je smješteno u ruralnim do polururalnim dijelovima Kine. To je učinjeno namjerno zato što smo htjeli proučiti ljude koji su uglavnom živjeli i jeli hranu na istom području veći dio svog života. Bila je to uspješna strategija jer smo doznali da je u prosjeku 90 do 9 4 % odraslih subjekata u svakom od okruga još uvijek živjelo u istom okrugu u kojem su i rođeni. Kad smo završili imali smo preko 8.000 statistički značajnih veza između načina života, prehrane i varijabli bolesti. Imali smo studiju kojoj nije bilo ravne u pogledu opsežnosti, kvalitete i jedinstvenosti. Imali smo ono što je New York Times nazvao

KINESKO PREHRAMBENO ISKUSTVO Za važnost Kineske studije presudna je bila priroda prehrane koja se konzumirala u ruralnoj Kini. Bila je to rijetka prilika da proučimo kako na zdravlje utječe prehrana koja se uglavnom temelji na biljnim namirnicama. U Americi 15-16% naših ukupnih kalorija potječe od bjelančevina, a od toga 8 0 % ili više potječe od hrane životinjskog podrijetla. U ruralnoj Kini, međutim, samo 9-10% ukupnih kalorija potječe od bjelančevina, od čega svega 10% bjelančevina dolazi iz hrane životinjskog podrijetla. To znači da između kineske i američke prehrane posto­ je velike razlike, kao što pokazuje slika 4.3.

KINESKA STUDIJA

LEKCIJE IZ KINE

Rezultati prikazani u tablici 4.3 standardizirani su po tjelesnoj težini od šezdeset i

BOLESTI SIROMAŠTVA I OBILJA

pet kilograma. To je standardni način na koji kineske vlasti bilježe takve informacije i omogućuje nam da s lakoćom uspoređujemo različite populacije. (Za američkog odraslog muškarca od sedamdeset i sedam kilograma kalorijski unos bit će oko 2.400 kalorija dnevno. Za prosječnog ruralnog kineskog odraslog muškarca od sedamdeset i sedam kilograma kalorijski unos bit će oko 3.000 kalorija dnevno.) U svim gore prikazanim kategorijama postoje goleme prehrambene razlike između kineskih i američkih iskustava: u Kini se konzumira znatno više ukupnih kalorija, manje masti, manje bjelančevina, daleko manje hrane životinjskog podrijetla, više vlakana i daleko više željeza. Te razlike u prehrani od najveće su važnosti. Dok je obrazac prehrane u Kini bitno drukčiji od onog u Sjedinjenim Državama, unutar Kine još uvijek postoji mnogo varijacija. Eksperimentalna varijacija (tj. ra­ spon vrijednosti) od temeljne je važnosti kada istražujemo veze između prehrane i zdravlja. Na sreću, u Kineskoj studiji postojala je znatna varijacija kod većine mjere­ nih faktora. Postojala je izuzetna varijacija u stopama bolesti (slika 4.2) i više nego odgovarajuća varijacija kliničkih rezultata i unosa hrane. Na primjer, raspon koleste­ rola u krvi - kao prosjeka po okruzima - od najvišeg od najnižeg bio je gotovo dva puta, raspon beta karotena u krvi bio je oko devet puta, lipida u krvi oko tri puta, unos masti oko šest puta, a unos vlakana oko pet puta. To je bilo presudno, jer smo se prvenstveno bavili usporedbom svakog okruga u Kini sa svim drugim okruzima. Naša studija bila je prva velika studija koja je istražila taj konkretan raspon prehram­ benih iskustava i njihovih posljedica po zdravlje. U stvari, mi smo, unutar kineskog raspona, usporedili prehrane bogate biljnim namirnicama s prehranama vrlo boga­ tim biljnim namirnicama. U gotovo svim drugim studijama, koje su sve sa Zapada, znanstvenici uspoređuju prehrane bogate životinjskim namirnicama s prehranama vrlo bogatim životinjskim namirnicama. Razlika između ruralnih kineskih načina prehrane i zapadnih načina prehrane, te posljedično uzoraka bolesti, ogromna je.

Nije potrebno biti znanstvenik da bi se shvatilo da se vjerojatnost da ćemo umrijeti već dosta dugo drži na 100%. Samo je jedna stvar koju moramo u životu - umrijeti. Često sam susretao ljude koji tu činjenicu koriste kako bi opravdali svoj podvojeni stav prema informacijama o zdravlju. Ali ja imam drukčije gledište. Nikada nisam težio k zdravlju nadajući se be­ smrtnosti. Bit dobrog zdravlja je da možemo u potpunosti uživati u onom vremenu koje imamo. Radi se o tome da budemo što je moguće funkcionalniji kroz čitav naš život i izbjegnemo bolne i duge bitke s bolestima koje nas onesposobljavaju. Postoji mnogo boljih načina da se umre i živi. Budući da je kineski Atlas raka sadržavao stope smrtnosti za pedesetak različitih vr­ sta bolesti, imali smo rijetku priliku proučiti brojne načine na koji ljudi umiru. Pitali smo se: pokazuju li određene bolesti sklonost grupiranju u određenim dijelovima zemlje? Na primjer, javlja li se rak debelog crijeva u istim regijama kao dijabetes? Pokaže li se da je tako, mogli bismo pretpostaviti da dijabetes i rak debelog crijeva (ili druge bolesti koje su zajedno grupirane) imaju zajedničke uzroke. Ti bi uzroci mogli uključivati raznolike mogućnosti, u rasponu od geografskih i okolinskih do bioloških. Međutim, budući da su sve bolesti biološki procesi (koji su pošli po zlu), možemo pretpostaviti da koje god «uzroke» zapazimo, oni će djelovati kroz biološke događaje. Kad su te bolesti unesene na tablicu na način koji je omogućio da se stopa svake bolesti usporedi sa stopom svake druge bolesti, 9 pojavile su se dvije skupine bolesti: one koje se tipično javljaju u ekonomski razvijenijim područjima (bolesti obilja) i one koje se tipično javljaju u ruralnim poljoprivrednim područjima (bolesti siromaštva) (slika 4.4).

Upravo je ta razlika, uz sve druge, činila ovu studiju tako važnom. Mediji su Kinesku studiju nazvali «prekretničkom studijom». U jednom članku iz Saturday Evening Posta rečeno je da bi projekt «trebao uzdrmati medicinska i nutricionistička istraživanja u cijelom svijetu.«8 Neki pripadnici medicinskog establišmenta izjavili su da još jednu studiju poput ove nikad neće biti moguće napraviti. Ono što sam ja znao je da je naša studija ponudila mogućnost da se istraže mnoge od najspor­ nijih predodžbi o hrani i zdravlju koje su se u meni rađale. Sada vam želim pokazati što smo naučili iz te studije i kako je daljnjih dvadeset godina istraživanja, razmišljanja i iskustava izmijenilo ne samo ono što mislim o vezi između prehrane i zdravlja, nego također i način na koji seja i moja obitelj hranimo.

84

85

10

KINESKA STUDIJA

LEKCIJE IZ KINE

Slika 4.4 pokazuje da svaka bolest, s oba popisa, pokazuje sklonost grupiranju s dru­

KOLESTEROL U KRVI I BOLESTI

gim bolestima sa svog popisa, ali ne i s onima sa suprotnog popisa. Na primjer, regija ruralne Kine koja ima visoku stopu upale pluća neće imati visoku stopu raka pluća, ali imat će visoku stopu parazitskih bolesti. Bolest koja ubija većinu Zapadnjaka, ko­ ronarna bolest srca, češća je na područjima gdje je čest i rak dojke. Usput rečeno, ko­ ronarna bolest srca relativno je rijetka u mnogim društvima u razvoju diljem svijeta.

Usporedili smo učestalost zapadnih bolesti u svakom od okruga s varijablama pre­ hrane i načina života i, na naše iznenađenje, utvrdili smo da je jedan od najjačih prediktora zapadnih bolesti bio kolesterol u krvi.111

Razlog nije to što ljudi umiru u mlađoj dobi, izbjegavajući tako zapadne bolesti. Ove

U V A Š O J HRANI - U VAŠOJ KRVI

usporedbe prikazuju dobno standardizirane stope, što znači da se uspoređuju ljudi iste dobi. Ovakva povezanost između bolesti poznata je već neko vrijeme. Međutim, ono što je Kineska studija tome dodala bila je nenadmašena količina podataka o stopama smrtnosti za mnoge različite bolesti i jedinstven raspon prehrambenih iskustava. U skladu s očekivanjima, određene bolesti zaista se okupljaju na istim geografskim po­ dručjima, što implicira da imaju zajedničke uzroke. Te dvije grupe bolesti obično zovemo bolestima obilja i bolestima siromaštva. Kako neka populacija u razvoju akumulira bogatstvo, ljudi mijenjaju svoje prehrambene navike, načine života i sanitarne sustave. S rastom bogatstva sve veći broj ljudi umire od «bogatih» bolesti obilja umjesto od «siromašnih» bolesti siromaštva. Budući da su te bolesti obilja tako usko povezane s prehrambenim navikama, bolesti obilja mo­ žda bi bilo bolje zvati «bolesti prehrambene ekstravagancije«. Golema većina ljudi u Sjedinjenim Državama i drugim zapadnim zemljama umire od bolesti obilja. Iz tog razloga te bolesti često zovemo «zapadnim» bolestima. Neki ruralni okruži bilježili su malo bolesti obilja, dok su drugi okruži imali daleko više tih bolesti. Središnje pitanje Kineske studije bilo je sljedeće: je li to posljedica razlika u prehrambenim navikama?

Postoje dvije glavne kategorije kolesterola. Prehrambeni kolesterol prisutan je u hrani koju jedemo. On je sastojak hrane, slično šećeru, mastima, bjelančevinama, vitami­ nima i mineralima. Taj kolesterol nalazi se samo u hrani životinjskog podrijetla, a podatke o njemu nalazimo na etiketama na hrani. Koliko prehrambenog kolesterola konzumirate nije nešto što vaš liječnik može znati kod provjere razina vašeg kole­ sterola. Liječnik ne može mjeriti prehrambeni kolesterol ništa više nego što može izmjeriti koliko ste hrenovki i pilećih prsa pojeli. Umjesto toga, liječnik mjeri količinu kolesterola prisutnu u vašoj krvi. Taj drugi tip kolesterola, krvni kolesterol, nastaje u jetri. Krvni kolesterol i prehrambeni kolesterol - premda kemijski identični - ne predstavljaju istu stvar. Slična situacija javlja se kod masti. Prehrambene masti stvari su koje jedete: masnoća na vašim prženim krumpirićima, na primjer. Tjelesne masti, s druge strane, proizvod su vašeg tijela i vrlo su različite od masti koje ujutro mažete na vaš dvopek (maslaca ili margarina). Prehrambene masti i kolesterol ne moraju se nužno pretvarati u tjelesne masti i krvni kolesterol. Način na koji tijelo proizvodi tjelesnu mast i krvni kolesterol izuzetno je kompleksan i uključuje stotine različitih kemijskih reakcija i desetke hranjivih tvari. Zbog te kompleksnosti, utjecaji konzu­ miranja prehrambenih masti i prehrambenog kolesterola na zdravlje mogu biti vrlo

STATISTIČKI Z N A Č A J

različiti od utjecaja visokog krvnog kolesterola (koji mjeri vaš liječnik) ili prekomjer­ ne tjelesne masti.

Tijekom ovog poglavlja ukazivat ću na statistički značaj raznih zapaža­

Kako su razine krvnog kolesterola u ruralnoj Kini rasle u određenim okruzima, uče­

nja. Rimski broj jedan (') označava sigurnost od 9 5 + % , rimski broj dva

stalost «zapadnih» bolesti također je rasla. To je bilo posebno iznenađujuće zato što

(") označava 9 9 + % sigurnosti; a rimski broj tri ('") znači sigurnost od

su kineske razine bile daleko niže od onoga što smo očekivali. Prosječna razina ko­

9 9 , 9 + % . Nepostojanje rimskih brojeva znači da je veza manja od 9 5 %

lesterola u krvi bila je samo 127 mg/dL, što je gotovo sto jedinica niže od američkog

sigurnosti.il Te se vjerojatnosti također mogu opisati kao vjerojatnost

prosjeka (215 mg/dL)! 1 2 Neki okruži imali su prosječnu razinu od samo 94 mg/dL.

da je neko zapažanje stvarno. Sigurnost od 9 5 % znači vjerojatnost od 19

Kod dvije grupe od oko dvadeset i pet žena iz unutarnjih dijelova Kine prosječan

na 20 da je zapažanje stvarno; 9 9 % sigurnosti znači vjerojatnost od 99

kolesterol u krvi bio je na zapanjujuće niskoj razini od 80 mg/dL.

na 100 da je zapažanje stvarno; a 99,9% sigurnosti znači vjerojatnost od

Ako znate kolika je vaša razina kolesterola u krvi, možete prosuditi koliko su te razi­

999 na 1000 da je zapažanje stvarno.

ne stvarno niske. U SAD-u naš je raspon oko 170-290 mg/dL. Naša donja vrijednost blizu je gornje vrijednosti za ruralnu Kinu. U stvari, u SAD-u je postojao mit da može doći do zdravstvenih problema ako je razina kolesterola ispod 150 mg/dL. Pri-

so

87

M I N t i H A bi UUIJA

LEKCIJE IZ KINE

hvatimo li tu ideju, čini se da je oko 8 5 % Kineza iz ruralnih krajeva u nevolji. Ali istina

KOLESTEROL U KRVI I PREHRANA

je sasvim drugačija. Niže razine kolesterola u krvi povezane su s nižim stopama srčanih bolesti, raka i drugih zapadnih bolesti, čak i na razinama daleko ispod onih koje na Zapadu si i ui t ratno »sigurnima ». Na početku Kineske studije nitko nije mogao predvidjeti da će postojati odnos između kolesterola i stope bilo koje bolesti. Kakvo je to bilo iznenađenje! Kako su se razine kole­ 1

sterola u krvi smanjivale sa 170 mg/dL do 90 mg/dL, opadao je rak jetre," rektuma, debe­ 1

log crijeva," pluća kod muškaraca, pluća kod žena, dojke, leukemije kod djece, leukemije 1

1

kod odraslih, mozga kod djece, mozga kod odraslih, želuca i jednjaka (grla). Kao što možete vidjeti, to je poduži popis. Većina Amerikanaca zna da imale li visok kolesterol trebali biste se zabrinuti zbog vašeg srca, ali ne znaju da biste se možda trebali zabrinuti i zbog raka. Postoji nekoliko tipova krvnog kolesterola, uključujući LDL i HDL. LDL je «loša» vrsta, a HDL je «dobra» vrsta. U Kineskoj studiji više razine lošeg LDL kolesterola također su bile povezane sa zapadnim bolestima.

Kolesterol u krvi očigledno je važan indikator rizika bolesti. Veliko pitanje glasi: kako hrana djeluje na kolesterol u krvi? Ukratko, namirnice životinjskog podrije­ tla bile su povezane s povišenjem kolesterola u krvi (slika 4.5). Gotovo bez iznim­ ke, hranjive tvari iz namirnica biljnog podrijetla bile su povezane sa sniženjem razina kolesterola u krvi. Dosad je nekoliko studija pokazalo, kako na pokusnim životinjama tako i na lju­ dima, da konzumiranje bjelančevina životinjskog podrijetla povisuje razine kole­ sterola u krvi.

1518

Zasićene masti i kolesterol iz hrane također povisuju kolesterol u

krvi, iako te hranjive tvari u tome nisu tako djelotvorne kao životinjske bjelančevi­ ne. Nasuprot tome, namirnice biljnog podrijetla ne sadrže kolesterol te na brojne druge načine pomažu u snižavanju količine kolesterola koji stvara tijelo. Sve se to podudaralo s rezultatima Kineske studije.

Imajte na umu da SU te bolesti, po zapadnim standardima, u Kini bile relativno rijetke i da su razine kolesterola u krvi po zapadnim standardima bile prilično niske. Naša otkrića dala su uvjerljivu potvrdu da su mnogi Kinezi imali koristi od niskih razina kolesterola, čak i ispod 170 mg/dL. Sada zamislite zemlju u kojoj su stanovnici imali razine kolesterola U krvi daleko više od kineskog prosjeka. Mogli biste očekivati da će te relativno rijetke bolesti, poput bolesti srca i nekih vrsta raka, biti česti, možda čak i glavni ubojice! Naravno, upravo je to slučaj na Zapadu. Dat ću vam nekoliko primjera: u vrijeme naše studije stopa smrtnosti od koronarne bolesti srca bila je sedamnaest puta veća medu ame­ ričkim muškarcima nego medu muškarcima u ruralnoj Kini." Američka stopa smrtnosti od raka dojke bila je pet puta veća od stope ruralne Kine. Još su nevjerojatnije bile izvanredno niske stope koronarne bolesti srca (KBS) u jugoza­ padnim kineskim pokrajinama Sichuan i Guizhou. Tijekom trogodišnjeg razdoblja pro­ matranja (1973.-1975.) nije bilo ni jedne jedine osobe koja je umrla od KBS-a prije dobi od šezdeset i četiri godine, medu 246.000 muškaraca u provinciji Guizhou i 181.000 žena u provinciji Sichuan!1'1 Nakon što su objavljeni ti podaci o niskoj razini kolesterola, od trojice vrlo istaknutih liječnika i istraživača srčanih bolesti - dr. Billa Castellija, dr. Billa Robertsa i dr. Caldwella Esselstyna ml. - doznao sam da u svojim dugim karijerama nikada nisu naišli na smrtni slučaj od bolesti srca medu svojim pacijentima koji su imali razine kolesterola u krvi ispod 150 mg/dL. Dr. Castelli je dugo bio voditelj slavne NIH-ove Framinghamske studije srca; dr. Esselstyn je bio ugledan kirurg u Klinici Cleveland koji je proveo izvanrednu studiju s liječenjem srčanih bolesti (peto poglavlje); Dr. Roberts je već dugo urednik prestižnog medicinskog časopisa Cardiology.

Povezanost tih bolesti s kolesterolom u krvi bile su izvanredne, jer su i kolesterol u krvi i potrošnja hrane životinjskog podrijetla bili tako niski po američkim stan­ dardima. U ruralnoj Kini unos životinjskih bjelančevina (za istu osobu) u prosjeku iznosi samo 7,1 g dnevno, dok je američki prosjek ogromnih 70 g dnevno. Kako bi­ ste stekli predodžbu, sedam grama životinjskih bjelančevina nalazi se u otprilike tri pileća kroketa iz McDonaldsa. Očekivali smo da kod tako niske konzumacije živo­ tinjskih bjelančevina kakva je prisutna u ruralnoj Kini neće biti daljnje povezanosti sa zapadnim bolestima. Međutim, bili smo u krivu. Čak i te male količine hrane životinjskog podrijetla u ruralnoj Kini povećavale su rizik od zapadnih bolesti. Proučili smo utjecaj prehrane na različite tipove kolesterola u krvi. Opazili smo iste dramatične učinke. Potrošnja životinjskih bjelančevina kod muškaraca bila je povezana s porastom razina «lošeg» kolesterola u krvi" 1 , dok je potrošnja biljnih bjelančevina bila povezana sa smanjenjem razina tog istog kolesterola."

KINESKA

L E K C I J E IZ KINE

STUDIJA

Uđite u ordinaciju gotovo bilo kojeg liječnika i upitajte koji faktori prehrane utječu

konzumirati u našoj prehrani? Koje vrste masti? Jesu li polinezasićene masti bolje

na razine kolesterola u krvi, a on ili ona vjerojatno će spomenuti zasićene masti i

od zasićenih masti? Jesu li mononezasićene masti bolje i od jednih i od drugih?

kolesterol iz hrane. Posljednjih desetljeća neki bi također mogli spomenuti utjecaj

Što je s onim posebnim mastima poput omega-3, omega-6, trans masti i DMA?

proizvoda od soje ili vlaknima bogatih mekinja na sniženje kolesterola, ali malo

Trebamo li izbjegavati kokosovu mast? Što je s ribljim uljem? Ima li nešto posebno

je onih koji će reći da životinjske bjelančevine imaju bilo kakve veze s razinama

u lanenom ulju? Što je to uopće visokomasna dijeta? A što niskomasna?

kolesterola u krvi.

Može biti zbunjujuće, čak i za školovane znanstvenike. Detalji koji leže u pozadini

Oduvijek je tako. Dok sam bio na slobodnoj studijskoj godini na Sveučilištu Oxford, pohađao sam predavanja o prehrambenim uzrocima srčanih bolesti za

tih pitanja, promatrani izolirano, vrlo su zavaravajući. Kao što ćete vidjeti, pro­ matranje kako se ponašaju mreže kemijskih spojeva umjesto izoliranih pojedinih

studente medicine koja je držao jedan od njihovih uglednih profesora medicine.

spojeva daleko je korisnije.

Uporno je govorio o štetnim utjecajima unosa zasićenih masti i kolesterola na

Međutim, na neki način, ta nerazumna manija u vezi s izoliranim aspektima kon­

koronarnu bolest srca kao da su to jedini važni prehrambeni čimbenici. Nije bio

zumiranja masti uči nas najbolje lekcije. Stoga, pogledajmo podrobnije ovu priču

spreman dopustiti mogućnost da konzumiranje životinjskih bjelančevina ima bilo

o mastima onako kako se razvijala tijekom proteklih četrdeset godina. Ona ilustri­

kakve veze s razinama kolesterola u krvi, iako su dokazi u to vrijeme sasvim jasno

ra zašto je javnost toliko zbunjena kad je riječ o mastima i o prehrani općenito.

pokazivali da su životinjske bjelančevine u jačoj korelaciji s razinama kolesterola

U prosjeku 3 5 - 4 0 % naših ukupnih kalorija konzumiramo kao masti. 1 9 Mastima

u krvi od zasićenih masti i kolesterola u hrani. 1 5 Kao i kod tolikih drugih, njego­

bogatu prehranu konzumiramo od kraja devetnaestog stoljeća, početka naše in­

va slijepa vjera u status quo nije mu dopuštala da bude otvorenog uma. Kako su

dustrijske revolucije. Budući da smo imali više novca počeli smo konzumirati više

pristizali rezultati, sve sam više uviđao da biti otvoren za novo nije luksuz nego

mesa i mliječnih proizvoda, koji su relativno bogati maslima. Potrošnjom takvih

nužnost.

namirnica pokazivali smo naše bogatstvo. Zatim su negdje od sredine do kraja dvadesetog stoljeća znanstvenici počeli dovo­

MASTI I RAK D O J K E

diti u pitanje uputnost konzumiranja prehrane tako bogate mastima. Pojavile su

Kad bi postojala nekakva prehrambena parada i kad bi svaka hranjiva tvar imala

bismo trebali smanjili unos masti ispod 3 0 % kalorija. To je trajalo nekoliko dese­

svoja paradna kola, daleko najveća pripadala bi mastima. Tako mnogo ljudi, od

tljeća, no danas strahovi koji okružuju prehranu bogatu mastima počinju popušta­

istraživača do edukatora, od vladinih kreatora politike do predstavnika industrije,

ti. Neki autori popularnih knjiga čak zagovaraju povećan unos masti! Neki iskusni

tako dugo istražuje ili daje izjave o mastima. Ljudi iz ogromnog broja različitih

istraživači smatraju da nije potrebno ići ispod 3 0 % masti, sve dok konzumiramo

zajednica grade to čudovište duže od pola stoljeća.

pravu vrstu masti.

Na početku te parade u Glavnoj ulici u SAD-u pažnju svih koji bi sjedili na plo­

Razina od 3 0 % masti postala je referentna točka, iako ne postoje dokazi koji bi

čnicima neizbježno bi privukla kola masti. Većina ljudi vidjela bi kola masti i za­

sugerirali daje to ključan prag. Kako bismo stekli predodžbu o ovoj brojci, razmo­

se nacionalne i međunarodne prehrambene preporuke 2 0 2 3 koje su predlagale da

ključila: «Trebao bih se kloniti toga», a zatim bi pojeli obilan komad istoga. Drugi

trimo sadržaj masti u nekim namirnicama koje se mogu vidjeti na tablici 4.6.

bi se popeli na nezasićenu polovicu kola i govorili kako su te masti zdrave te da

Uz nekoliko iznimki, namirnice životinjskog podrijetla sadrže znatno više masti

su samo zasićene masti loše. Mnogi znanstvenici upirali bi prstom u kola masti i

od namirnica biljnog podrijetla. ' To dobro ilustrira usporedba količine masti u

tvrdili da se klaunovi srčane bolesti i raka skrivaju u njima. Za to vrijeme, neki sa-

prehrani različitih zemalja. Korelacija između unosa masti i unosa životinjskih

moproglašeni nutricionistički gurui, poput pokojnog dr. Roberta Atkinsa, možda

bjelančevina veća je od 9 0 % .

bi na kolima postavili tezgu i počeli prodavati knjige. Na kraju, prosječan čovjek

unosom životinjskih bjelančevina. Drugim riječima, količina masti u prehrani in­

koji se provodio na kolima češao bi se po glavi i osjećao mučninu, pitajući se što

dikator je količine namirnica životinjskog podrijetla u prehrani. Radi se o gotovo

je trebao učiniti i zašto.

savršenom poklapanju.

Prosječan potrošač ima mnogo razloga za zbunjenost. Na pitanja o mastima nema odgovora, kao što je to bilo i proteklih četrdeset godina. Koliko masti možemo

90

2 1

25

To znači da se unos masti povećava paralelno s

KINtSKA

STUDIJA

LCI\UJR. IL

rime

njihovog vremena. Očigledno, ta korelacija morala je privući veliku pozornost javno­ sti. Kineska studija započela je u takvoj atmosferi. Najpoznatija studija,

29

po mom mišljenju, bila je ona pokojnog Kena Carrolla, pro­

fesora sa Sveučilišta Western Ontario u Kanadi. Njegovi rezultati pokazali su vrlo impresivan odnos između masti u prehrani i raka dojke (slika 4.7). To otkriće, koje se slagalo s ranijim izvještajima drugih,3-30 postalo je posebno intrigantno u usporedbi sa studijama migranata. 3 1 3 2 Te studije pokazale su da su ljudi koji su migrirali iz jednog područja u drugo i počeli jesti tipičnu prehranu svog novog mjesta boravka poprimili rizik od bolesti područja u koje su doselili.

M A S T I I F O K U S NA R A K U Izvještaj Nacionalne akademije znanosti (NAS) o dijeti, prehrani i raku iz 1982., čiji sam suautor, bio je prvi izvještaj nekog stručnog odbora u kojem se raspravljalo o vezi između masti u prehrani i raka. Taj je izvještaj prvi preporučio maksimalan unos masti od 3 0 % radi prevencije raka. Prije toga, Izabrani odbor američkog Senata za prehranu kojim je predsjedao senator George McGovern 2 " održao je široko objavlje­ na saslušanja o načinu prehrane i srčanim bolestima i preporučio maksimalan unos od 3 0 % masti u prehrani, lako je McGovernov izvještaj pokrenuo javnu raspravu o

To je snažno impliciralo da su prehrana i način života glavni uzroci tih bolesti. Uje­

prehrani i bolestima, NAS-ov izvještaj iz 1982. zahuktao je tu debatu. Njegov fokus

dno, značilo bi to da geni nisu nužno tako važni. Kao što sam već spomenuo, široko

na raku, nasuprot srčanim bolestima, povećao je zanimanje i zabrinutost javnosti.

poznat izvještaj Sir Richarda Dolla i Sir Richarda Petoa sa Sveučilišta Oxford (U.K.),

Potaknuo je dodatnu istraživačku aktivnost i svijest javnosti o važnosti prehrane u

predan američkom Kongresu, sažeo je mnoge od tih studija i zaključio da se samo

prevenciji bolesti.

2-3% svih vrsta raka može pripisati genima."

Mnogi od izvještaja iz tog vremena 2 0 ' 2 1 - 2 8 bili su usredotočeni na pitanje koliko je

Znače li podaci iz tih međunarodnih studija i studija migranata da možemo sniziti

masti u prehrani prikladno za dobro zdravlje. Posvećivanje posebne pažnje mastima

stopu raka dojke gotovo na nulu, uz savršen izbor u pogledu načina života? Ova in­

bilo je motivirano međunarodnim studijama koje su pokazale da je količina konzu­

formacija nedvojbeno sugerira da bi moglo biti tako. U vezi s dokazima na slici 4.7

mirane masti usko povezana s učestalošću raka dojke, raka debelog crijeva i srčanim

rješenje se čini očiglednim: budemo li jeli manje masti smanjit ćemo rizik od raka

1

bolestima. Radilo se o bolestima koje ubijaju većinu ljudi u zapadnim zemljama prije 93

L t l \ U J L I L l\ I IN t

I\ I n N.) I\ a :> I U U I j a

dojke. Većina znanstvenika došla je do tog zaključka, a neki su nagađali da masti u prehrani uzrokuju rak dojke. Ali ta interpretacija bila je prejednostavna. Drugi dija­ grami koje je pripremio profesor Carroll bili su većinom, gotovo u potpunosti igno­ rirani (slike 4.8 i 4.9). Oni pokazuju da je rak dojke povezan s unosom životinjskih masti, ali ne i s biljnim mastima. U ruralnoj Kani unos masti prehranom (u vrijeme istraživanja 1983.) bio je vrlo ra­ zličit od onoga u SAD-u, i to na dva načina. Kao prvo, masti su predstavljale samo 14,5% kalorijskog unosa u Kini, u usporedbi s oko 36% u SAD-u. Kao drugo, količina masti u načinima prehrane u ruralnoj Kini gotovo je potpuno ovisila o količini na­ mirnica životinjskog podrijetla u prehrani, baš kao u rezultatima na slici 4.7. S L I K A 4.8: U N O S Ž I V O T I N J S K I H M A S T I I R A K D O J K E

biljnog podrijetla (čipsa, prženih krumpirića) nego iz prerađenih namirnica životinjskog podrijetla (obranog mlijeka, nemasnih komada mesa). Kina toliko ne petlja oko masti u svojim izvorima hrane kao mi ovdje. Kod tog vrlo niskog raspona masti u prehrani prisutnog u Kini, od 6% do 24%, u početku sam mislio da masti iz prehrane neće biti povezane s bolestima poput srčanih bolesti ili raznih oblika raka, kao što je slučaj na Zapadu. Neki ljudi u Sjedinjenim Državama - po­ put mnogih mojih kolega iz znanosti i medicine - prehranu s 30% masti zovu «niskomasnom» prehranom. Stoga se smatralo da će niskomasna prehrana koja sadrži 25-30% ma­ sti biti dovoljno nemasna za postizanje maksimalne koristi po zdravlje. To je impliciralo da daljnje snižavanje ne pruža dodatnu korist po zdravlje. Slijedi iznenađenje! Korelacija između masti u prehrani i životinjskih bjelančevina u ruralnoj Kini bila je vrlo visoka, 70-84%,

3:!

STOJE blizu 93% dobivenih pri uspoređivanju različitih zemalja.

25

Rezultati iz ruralne Kine pokazali su da je smanjenje masti u prehrani s 24% na 6% bilo povezano s nižim rizikom od raka dojke. Međutim, manje masti u prehrani u ruralnoj

To je važno zato što je u Kini i u međunarodnim studijama potrošnja masti bila samo

Kini značilo je manju konzumaciju ne samo masti, nego i, što je još važnije, namirnica

indikacija potrošnje hrane životinjskog podrijetla. Zato bi nam veza između masti i

životinjskog podrijetla.

raka dojke mogla u stvari govoriti da s porastom potrošnje hrane životinjskog podri­

Ta veza raka dojke s mastima u prehrani, i time namirnicama životinjskog podrijetla,

jetla raste i rak dojke. To nije slučaj u SAD-u, gdje selektivno dodajemo ili uklanjamo

skrenula je pažnju i na druge čimbenike koji također kod žena povećavaju rizik od raka

masti iz naših namirnica i prehrane. Dobivamo jednako ili više masti iz namirnica

dojke:

95

I\mCJI\H

LEKCIJE IZ KINE

JIULMJH

• Rano javljanje menarhe (prve menslruacije)

dudara s kineskom stopom raka dojke koja iznosi samo jednu petinu one kod žena

• Visok kolesterol u krvi

na Zapadu.

• Kasna menopauza

Snažna povezanost prehrane bogate životinjskim bjelančevinama i mastima s repro­

• Visoka izloženost ženskim hormonima

duktivnim hormonima i ranim javljanjem menarhe, koji povećavaju rizik od raka dojke, važno je zapažanje. To nam jasno govori da svojoj djeci ne bismo smjeli do­

Što Kineska studija pokazuje u vezi s ovim faktorima rizika? Viša razina masti u pre­ 1

hrani povezana je s višim kolesterolom u krvi , a oba ta faktora, zajedno s višom razi­ 1

pustiti da konzumiraju prehranu bogatu hranom životinjskog podrijetla. Ukoliko ste žena, jeste li mogli i zamisliti da bi prehrana bogata namirnicama životinjskog po­

nom ženskih hormona, s druge su strane povezana s češćim rakom dojke i ranijom

drijetla produljila vaš reproduktivni život za otprilike devet do deset godina? Usput

menarhom. 1

rečeno, zanimljiva je implikacija ovog zapažanja, kao što je primijetila Gloria Stei-

Puno kasnije javljanje menarhe u Kini izvanredno je. Po dvadeset i pet žena u svakom

nem, osnivačica magazina Ms., da bi prehrana odgovarajućim namirnicama mogla

od 130 sela u kojima je provedena anketa upitano je s koliko su godina dobile svoju

smanjiti tinejdžerske trudnoće kroz odgodu javljanja prve mjesečnice.

prvu menstruaciju. Raspon odgovora iz tih sela bio je od petnaest do devetnaest go­

Osim otkrića u vezi s hormonima, može li se na neki način pokazati da je unos na­

dina, s prosjekom od sedamnaest godina. U SAD-u je prosjek oko jedanaest godina!

mirnica životinjskog podrijetla povezan s ukupnom stopom raka? To je donekle te­

4

ško, ali jedan od faktora koje smo mjerili bio je kolika je učestalost raka u svakoj od

Menarhe je potaknula brzinom rasta djevojčica: što je brži rast, menstruacija se ja­

obitelji. Unos životinjskih bjelančevina u Kineskoj studiji bio je uvjerljivo povezan s

vlja ranije. Također je pouzdano utvrđeno da brz rast djevojčica često vodi do veće

učestalošću raka u obiteljima. 1 " Taje povezanost dojmljivo i važno zapažanje, imajući

tjelesne visine u odrasloj dobi te veće težine i količine masti u tijelu, što je sve pove­

u vidu neobično nizak unos životinjskih bjelančevina.

Mnoge studije pokazale su da ranija menarhe vodi do većeg rizika od raka dojke.'

zano s višim rizikom od raka dojke. Rano javljanje menarhe, i kod Kineskinja i kod

Faktori prehrane i bolesti kao što su potrošnja životinjskih bjelančevina ili učestalost

Zapadnjakinja, ujedno vodi do viših razina hormona u krvi kao što su estrogeni. Te

raka dojke vode do promjena u koncentracijama određenih kemijskih spojeva u našoj

razine hormona ostaju visoke tijekom reproduktivnih godina ako se održava prehra­

krvi. Ti spojevi zovu se biomarkeri. Na primjer, kolesterol u krvi je biomarker za srča­

na bogata namirnicama životinjskog podrijetla. Pod tim uvjetima doba menopauze

ne bolesti. Mjerili smo šest krvnih biomarkera koji su povezani s unosom životinjskih

1

odgađa se za tri do četiri godine, čime se reproduktivni život od početka do kraja

bjelančevina.3" Potvrđuju li oni otkriće da je unos životinjskih bjelančevina povezan

produžava za oko devet do deset godina, što uvelike povećava izloženost ženskim

s rakom u obiteljima? Apsolutno. Baš svaki krvni biomarker povezan sa životinjskim

hormonima tijekom života. Druge studije pokazale su da je veći broj godina repro­

bjelančevinama značajno je povezan s količinom raka u obitelji."" "

5

1

duktivnog života povezan s većim rizikom od raka dojke. '

U ovom slučaju, višestruka zapažanja, čvrsto isprepletena u mrežu, pokazuju da su

Ta mreža odnosa postaje još impresivnija. Veća konzumacija masti povezana je s vi­

namirnice životinjskog podrijetla snažno povezane s rakom dojke. Ono što taj zaklju­

šim razinama estrogena u krvi tijekom kritičnih godina, od trideset i pete do četr­

čak čini posebno uvjerljivim dvije su vrste dokaza. Prvo, pojedini dijelovi te mreže bili

1

deset i četvrte " te viših krvnih razina ženskog hormona prolaktina tijekom kasnijih

su u konzistentnoj korelaciji i, u većini slučajeva, bili su statistički značajni. Drugo, ti

godina, od pedeset i pete do šezdeset i četvrte." Ti su hormoni u visokoj korelaciji

učinci javljali su se kod neuobičajeno niskog unosa

s unosom životinjskih bjelančevina 1 ", mlijeka"1 i mesa." Nažalost, nismo mogli de­

Naše istraživanje raka dojke (detaljnije objašnjeno u sedmom poglavlju) savršen je

1

namirnica životinjskog podrijetla.

monstrirati jesu li te razine hormona izravno povezane s rizikom od raka dojke u

Primjer onoga što Kinesku studiju čini tako uvjerljivom. Umjesto jedne, jednostavne

Kini zato što je stopa te bolesti tako niska. 37

povezanosti između masti i raka dojke1 bili smo u prilici izgraditi mnogo širu mrežu

Usprkos tome, kad su razine hormona kod kineskih žena uspoređene s onima kod

informacija o tome kako prehrana utječe na rizik od raka dojke. Bili smo u prilici na

britanskih žena, kineske razine estrogena bile su tek oko polovice onih kod Britanki

više načina proučiti ulogu prehrane i kolesterola, doba javljanja menarhe i razinu

koje imaju ekvivalentan hormonski profil američkim ženama. Budući da je dužina

ženskih hormona, koji su poznati faktori rizika za rak dojke. Kako je svako novo

reproduktivnog života Kineskinja samo oko 7 5 % onog kod Britanki (Amerikanki),

otkriće pokazivalo u istom smjeru, počeli smo nazirati sliku koja je bila uvjerljiva,

to znači daje uz niže razine estrogena izloženost Kineskinja estrogenu tijekom života

konzistentna i biološki uvjerljiva.

38

svega 35-40% životne izloženosti estrogenu britanskih (i američkih) žena. To se po-

96

KINESKA STUDIJA

LEKUJE IZ KINE

VAŽNOST V L A K A N A

tijelima. Željezo smo mjerili na šest različitih načina (četiri krvna biomarkera i dvije

Pokojni profesor Denis Burkitt s Trinity Collegea u Dublinu bio je neobično elokven­ tan. Njegov zdrav razum, znanstveni kredibilitet i smisao za humor ostavili su na mene snažan dojam kad sam ga upoznao na seminaru Cornelia. Tema njegovog rada

procjene unosa željeza) i kad smo ta mjerenja usporedili s unosom vlakana, nije bilo dokaza da je povećan

unos vlakana oslabio apsorpciju željeza u tijelu.

S L I K A 4.10: P R O S J E Č N I U N O S I P R E H R A M B E N I H V L A K A N A G / D A N

bila su prehrambena vlakna. Proputovao je 10.000 milja džipom po teškom terenu kako bi proučio prehrambene navike Afrikanaca. Tvrdio je da su vlakna, iako se ne probavljaju, od ključne važnosti za dobro zdravlje. Vlakna su u stanju povući vodu iz tijela u crijeva kako bi se sadržaj crijeva kretao. Ta neprobavljena vlakna, poput ljepljivog papira, ujedno vežu gadne kemijske spojeve koji se nađu u našim crijevima i koji bi mogli biti kancerogeni. Ukoliko ne konzu­ miramo dovoljno vlakana osjetljivi smo na bolesti koje se temelje na zatvoru crijeva. Prema Burkittu, medu njih spadaju rak debelog crijeva, divertikuloza, hemoroidi i proširene vene. Dr. Burkitt 1993. primio je prestižnu Bowerovu nagradu, najbogatiju nagradu na svi­ jetu nakon Nobelove. Pozvao me da održim govor na njegovoj ceremoniji dodjele nagrade u Franklinovom institutu u Philadelphiji, samo dva mjeseca prije svoje smr­ ti- Izrazio je mišljenje da je naša Kineska studija u to vrijeme bila najvažniji rad o prehrani i zdravlju na svijetu. Prehrambena vlakna nalaze se isključivo u namirnicama biljnog podrijetla. Taj ma­ terijal, koji daje krutost staničnim stjenkama biljaka, dolazi u tisućama raznih kemij­ skih varijacija. Uglavnom se sastoji od vrlo kompleksnih molekula ugljikohidrata. Vlakna probavljamo ili vrlo slabo ili nikako. Usprkos tome, vlakna, koja sama po sebi 'maju malo ili nimalo kalorija, uz ostalo pomažu u razrjedenju kalorijske gustoće naše prehrane, stvaraju osjećaj ispunjenosti i pomažu u smanjenju apetita. Na taj na­ čin, utažuju našu glad i smanjuju na minimum prekomjeran unos kalorija. Prosječan unos vlakana (slika 4.10) u Kini oko triput je veći nego u SAD-u. 4 0 Te su razlike izvanredne, posebno imamo li u vidu činjenicu da je prosjek u mnogim zernljama još i mnogo viši. No, prema nekim «stručnjacima» u SAD-u, prehrambena vlakna imaju i mračnu stranu. Oni tvrde da kod previsokog unosa vlakana naša tijela nisu u stanju normalno apsorbirati željezo i slične minerale koji su neophodni za zdravlje. Vlakna se mogu vezati za te hranjive tvari i pronijeti ih kroz naš sustav prije nego što ih stignemo probaviti. Tvrde da bi maksimalna razina unosa vlakana trebala biti između trideset i trideset i pet grama dnevno, što je tek prosječan unos među ruralnim Kinezima. Ovo pitanje odnosa željeza i vlakana vrlo smo pažljivo proučili u Kineskoj studijiKako se ispostavilo, vlakna nisu neprijatelj apsorpcije željeza kao što mnogi stručnja­ ci tvrde. Mjerili smo koliko željeza konzumiraju Kinezi i koliko ga ima u njihovim

U stvari, utvrdili smo suprotan učinak. Dobar indikator količine željeza u krvi, hemo­ globin, rastao je s većim unosom prehrambenih vlakana.1 Kako se pokazalo, vlaknima bogate namirnice, poput pšenice i kukuruza (ali ne i glazirane riže koja se konzumira u Kini) također su bogate željezom, što znači da što je potrošnja vlakana veća, veći je unos željeza."1 Unos željeza u ruralnoj Kini (34 mg/dan) bio je iznenađujuće visok u usporedbi s prosječnim američkim unosom (18 mg/dan) te je daleko više povezan s namirnicama biljnog podrijetla nego s namirnicama životinjskog podrijetla. 41 Kineski rezultati u vezi s prehrambenim vlaknima i željezom, poput mnogih drugih zapažanja iz ove studije, nisu potvrđivali uobičajena gledišta zapadnih znanstvenika. Ljudi koji konzumiraju više namirnica biljnog podrijetla, a time i više prehrambenih vlakana, također konzumiraju više željeza,1" što sve rezultira statistički značajno vi­ šim razinama hemoglobina. Nažalost, nešto konfuzije izazvala je činjenica da neki ljudi u ruralnoj Kini, uključujući žene i djecu, imaju niske razine željeza. Posebno se to odnosilo na područja u kojima su česte parazitske bolesti. U područjima ruralne Kine gdje su parazitske bolesti bile češće, status željeza bio je niži.1 To je u određenoj mjeri dalo povoda za tvrdnje daje tim ljudima potrebno više mesa, ali dokazi govore da bi za rješavanje tog problema mnogo bolje bilo smanjiti parazitizam na tim po­ dručjima.' Početno zanimanje za prehrambena vlakna velikim su dijelom potaknula Burkittova putovanja Afrikom i njegova tvrdnja da je rak debelog crijeva rjeđi medu populaci-

99

MNtbKA i I U UIJ A

t b K U J t I Z KINE

jama koje konzumiraju prehranu bogatu vlaknima. Burkitt je tu tvrdnju učinio po­

laj složeni proces rezultat je prilično intenzivne aktivnosti unutar biljke, a sve to

pularnom, ali priča je stara barem 200 godina. U Engleskoj su potkraj osamnaestog

pokreće razmjena elektrona između molekula. Elektroni su medij prijenosa energije.

i početkom devetnaestog stoljeća neki od vodećih liječnika tvrdili da je zatvor, koji

Mjesto na kojem se odvija fotosinteza pomalo je nalik na nuklearni reaktor. Elektro­

je bio povezan s manje voluminoznom prehranom (tj. s niskom količinom vlakana),

nima koji jure unutar biljke i pretvaraju Sunčevu svjetlost u kemijsku energiju tre­

povezan s većim rizikom od raka (obično raka dojke i «crijevnih» vrsta raka).

ba vrlo pažljivo upravljati. Ukoliko odlutaju od svog pripadajućeg mjesta u procesu

Na početku Kineske studije mišljenje da bi vlakna mogla prevenirati rak debelog cri­

mogu stvoriti slobodne radikale koji pak mogu izazvati pustošenje u biljci. Slično kao

jeva bilo je prevladavajuće gledište, iako Odbor Nacionalne akademije znanosti za

da iz jezgre nuklearnog reaktora cure radioaktivni materijali (slobodni radikali) koji

dijete, prehranu i rak iz 1982. «nije pronašao uvjerljive dokaze koji bi ukazivali da

mogu biti vrlo opasni za okolno područje.

prehrambena vlakna... imaju zaštitni učinak protiv kolorektalnog raka kod ljudi.» U

Na koji način, dakle, biljka upravlja tim kompleksnim reakcijama i štiti se od zaluta-

izvještaju dalje stoji zaključak: «...ako takav učinak zaista postoji, vjerojatnije je da su

lih elektrona i slobodnih radikala? Stvara štit oko potencijalno opasnih reakcija koji

za to odgovorni određeni sastojci vlakana, a ne ukupna vlakna u prehrani.« 20

upija te visoko reaktivne tvari. Štit se sastoji od antioksidanala koji presreću i čiste

Gledano unatrag, naša rasprava o tom pitanju bila je nedostatna. Pitanje, analiza

elektrone koji bi inače mogli odlutati sa svog kursa.

istraživačke literature i interpretacija dokaza bili su previše usredotočeni na traženje

Antioksidanti su obično obojani zato što isto kemijsko svojstvo koje upija suvišne

specifičnih vlakana kao odgovornog uzroka. Kako ništa nije pronađeno, hipoteza o

elektrone također stvara vidljive boje. Neki od tih antioksidanata zovu se karote-

vlaknima je odbačena.

noidi, a ima ih stotine. Njihova boja varira od žute boje beta-karotena (tikva), do

Bila je to greška. Kineska studija pružila je dokaze da postoji veza s određenim vrsta­

crvene likopena (rajčice) i narančaste boje spojeva neobičnog imena kriptoksantini

ma raka. Rezultati su pokazali da je visok unos vlakana bio konzistentno povezan s

(naranče). Drugi antioksidanti mogu biti bezbojni, a u tu skupinu ulaze spojevi poput

nižim stopama raka rektuma i kolona. Visok unos vlakana, osim toga, bio je povezan

askorbinske kiseline (vitamin C) i vitamina E, koji djeluju kao antioksidanti u drugim

s nižim razinama kolesterola u krvi. 111 Dakako, visok unos vlakana odražavao je visok

dijelovima biljaka koji trebaju biti zaštićeni od opasnosti koju predstavljaju elektroni

unos namirnica biljnog podrijetla: namirnice kao što su grah, lisnato povrće i cjelovi­

izvan kontrole.

te žitarice bogate su vlaknima.

Međutim, ono što taj izvanredan proces čini relevantnim za nas, životinje, jest činje­ nica da mi cijeli svoj život stvaramo niske razine slobodnih radikala. Obično izlaga­

ANTIOKSIDANTI, PREDIVNA ZBIRKA

I

nje Sunčevim zrakama, određenim industrijskim zagađivanjima te nepravilno ura­ vnotežen unos hranjivih tvari u pozadini stvaraju neželjenu štetu zbog slobodnih

jedno od očiglednijih svojstava biljaka njihov je širok raspon svijetlih boja. Volite li

radikala. Slobodni radikali su gadni. Mogu uzrokovati da naša tkiva postanu kruta i

se diviti serviranoj hrani, teško je naći nešto ljepše od pladnja s voćem i povrćem.

ograničena u svojoj funkciji. Nešto poput starosti, kada naša tijela postanu škripava

Crvene, zelene, žute, ljubičaste i narančaste boje biljnih namirnica zamamne su i vrlo

i ukočena. U velikoj mjeri starenje je upravo to. Nekontrolirana šteta od slobodnih

zdrave. Povezanost između lijepo obojanog povrća i njegove izuzetne koristi za zdra­

radikala također je dio procesa koji dovodi do nastanka katarakti, otvrdnuća arterija,

vlje često se zapaža. Ispostavilo se da postoji predivna, znanstveno utemeljena priča

raka, emfizema, artritisa i brojnih drugih bolesti koje s godinama postaju sve češće.

iza ove veze između boja i zdravlja.

Evo u čemu je trik: mi ne stvaramo štitove koji bi nas branili od slobodnih radikala.

Boje voća i povrća potječu od raznovrsnih kemijskih spojeva zvanih antioksidanti. Ti

Budući da nismo biljke, ne vršimo fotosintezu i zato ne proizvodimo vlastite antio-

se spojevi gotovo isključivo nalaze u biljkama. U namirnicama životinjskog podrije­

ksidante. Srećom, antioksidanti iz biljaka djeluju u našim tijelima na isti način kao

tla prisutne su tek na način što ih životinje jedu i u malim količinama pohranjuju u

sto djeluju u samim biljkama. To je predivan sklad. Biljke stvaraju antioksidacijske

svojim tkivima.

štitove i istovremeno postižu da oni izgledaju nevjerojatno primamljivo, predivnih

Žive biljke ilustriraju ljepotu prirode, kako svojom bojom tako i kemijskim sastavom.

boja koje bude apetit. Zatim mi, životinje, bivamo privučene biljkama i jedemo ih,

Primaju energiju Sunca i transformiraju je u život kroz proces fotosinteze. U tom procesu energija Sunca najprije se pretvara u jednostavne šećere, a zatim u kompleksnije ugljikohidrate, masti i bjelančevine.

Posuđujući njihove antioksidacijske štitove za vlastito zdravlje. Bez obzira vjerujete li u Boga, evoluciju ili samo u slučajnost, morate priznati da je to predivan, gotovo duhovan, primjer mudrosti prirode.

KINbbKA b l U U I J A

LEKCIJE IZ KINE

U Kineskoj studiji procijenili smo status antioksidanata, bilježeći unose vitamina C i beta karotena, te mjereći krvne razine vitamina C, vitamina E i karotenoida. Medu tim antioksidacijskim biomarkerima vitamin C pružio je najdojmljivije dokaze.

niin C ili beta-karoten ne posežite za bočicom pilula - posegnite za voćem ili zelenim lisnatim povrćem.

Najznačajnija poveznica vitamina C s rakom bio je njegov odnos prema broju obitelji sklonih raku na svakom području.

42

ATKINSOVA K R I Z A

Kad su razine vitamina C u krvi bile niske, u tim

je obiteljima postojala veća vjerojatnost da će imati povećanu učestalost raka.

111

Niska

razina vitamina C upadljivo je bila povezana s većim rizikom od raka jednjaka,

111

le­

ukemije te raka nosa i ždrijela, dojke, želuca, jetre, rektuma, debelog crijeva i pluća. Rak jednjaka prvi je privukao producente televizijskog programa NOVA da izvijeste 0 smrtnosti od raka u Kini. Upravo je taj televizijski program potaknuo našu anketu kojom smo željeli provjeriti što stoji iza te priče. Vitamin C uglavnom potječe iz bilja­ ka, a konzumacija voća također je bila obrnuto povezana s rakom jednjaka."

43

Stope

raka bile su pet do osam puta više u područjima gdje je unos voća bio najniži. Isti učinak vitamina C koji se očitovao za te vrste raka također je postojao za koronarnu bolest srca, hipertenzivnu bolest srca i moždani udar." Unos vitamina C iz voća jasno je pokazao jak zaštitni učinak protiv raznih bolesti. Druga mjerila antioksidanata, krvne razine alfa i beta karotena (prekursora vitamina) te alfa i gama tokoferola (vitamin E) slabi su indikatori učinaka antioksidanata. Te antioksidante u krvi prenose lipoproteini koji su nosači «lošeg» kolesterola. Zato smo kod svakog mjerenja tih antioksidanata istovremeno mjerili nezdrave biomarkere. Bio je to pokusni kompromis koji je umanjio našu sposobnost da otkrijemo korisne učinke karotenoida i tokoferola, iako je poznato da ti učinci postoje. 11 Ipak, utvrdili smo da je stopa raka želuca bila viša kad su razine beta-karotena u krvi bile niže. 45 Možemo li reći da su vitamin C, beta-karoten i prehrambena vlakna jedini odgovorni za prevenciju tih vrsta raka? Drugim riječima, može li pilula koja sadrži vitamin C 1 beta-karoten ili prehrambena vlakna proizvesti te zdravstvene učinke? Ne. Trijumf zdravlja ne leži u pojedinim hranjivim tvarima već u cjelovitim namirnicama koje sadrže te hranjive tvari - namirnicama biljnog podrijetla. U zdjelici salate od špinata, na primjer, imamo vlakna, antioksidante i bezbrojne druge hranjive tvari koje koor­ diniraju predivnu simfoniju zdravlja, zajednički djelujući unutar naših tijela. Poruka ne može biti jednostavnija: jedite što možete više cjelovitog voća, povrća i žitarica, i vjerojatno ćete uživati sve gore spomenute koristi, kao i mnoge druge. Zdravstvenu vrijednost cjelovitih biljnih namirnica naglašavam još otkad su se na tržištu počeli u većoj mjeri pojavljivati vitaminski dodaci prehrani. I s očajem sam gledao kako su industrija i mediji uvjerili tako mnogo Amerikanaca da ti proizvodi predstavljaju istu dobru prehranu kao i cjelovite biljne namirnice. Kao što ćemo vi­ djeti u kasnijim poglavljima, obećana zdravstvena korist od uzimanja nadopuna s pojedinim hranjivim tvarima pokazala se vrlo upitnom. «Poanta» priče: želite li vita-

Ako niste primijetili, u sobi se nalazi slon. Zove se «dijeta s niskim unosom ugljikohidrata» i postao je vrlo popularan. Gotovo sve knjige o dijetama na policama knjižara varijacije su na istu temu: jedite bjelančevina, mesa i masti koliko hoćete, ali klonite se onih «masnih» ugljikohidrata. Kao što ste već vidjeli u ovoj knjizi, rezultati mojih istraži­ vanja i moje gledište pokazuju daje takva prehrana možda najveća pojedinačna prijetnja američkom zdravlju s kojom smo trenutno suočeni. Dakle, o čemu se tu uopće radi? Jedan od temeljnih argumenata na početku većine knjiga o prehrani siromašnoj ugljikohidratima i bogatoj bjelančevinama glasi daje Amerika kroz proteklih dvadesetak godi­ na, slijedeći savjete stručnjaka, bila opsjednuta izbjegavanjem masti, a ljudi su ipak deblji nego ikad. Taj je argument intuitivno privlačan, ali postoji jedna nezgodna činjenica koja se konstantno ignorira: prema izvještaju1" u kojem su sažete vladine statistike o hrani, «Amerikanci su 1997. po glavi stanovnika konzumirali trinaestfunti [moj naglasak] više [dodatnih] masti i ulja nego 1970., stoje porast s 52,6 funti (23,88 kg) na 65,6 funti (29,78 kg).» Istina je da smo imali trend konzumiranja manje količine ukupnih kalorija u obliku masti, kad se računa u postocima, ali isključivo zato što smo svoje prežderavanje mastima nadmašili prežderavanjem junk-foodoni punim šećera. Dovoljno je pogledati brojke da bi svakom bilo jasno kako Amerika nije prihvatila eksperiment s niskom količinom masti, kako god da se okrene. U stvari, tvrdnja da je eksperiment «pranja mozga» dijetama siromašnim mastima bio pokrenut i propao u aktualnim je knjigama o dijetama često prva od brojnih izjava koje se mogu opisati ili kao teška neupućenost ili kao oportunističko obmanjivanje. Teško je znati odakle početi opovrgavati labirint krivih informacija i lažnih obećanja koje često iznose autori potpuno neobrazovani na području nutricionizma, autori koji nikada nisu izveli nijedno stručno ocijenjeno, profesionalno utemeljeno eksperimentalno istraživanje. Pa ipak su te knjige neizmjerno popularne. Zašto? Zato što ljudi zaista gube na težini, barem kratkoročno. U jednoj objavljenoj studiji47 koju je financirao Atkinsov centar za komplementarnu me­ dicinu, istraživači su pedeset i jednu pretilu osobu podvrgnuli Atkinsovoj dijeti.48 Četr­ deset i jedan subjekt koji se pridržavao dijete tijekom šest mjeseci izgubio je u prosjeku dvadeset funti (9 kg). Osim toga, prosječan kolesterol u krvi blago se snizio,47 što je bilo možda još važnije. Zbog ta dva rezultata ova je studija u medijima predstavljena kao pravi, znanstveni dokaz da Atkinsova dijeta djeluje i daje sigurna. Nažalost, mediji nisu ulazili mnogo dublje od toga.

LEKCIJE IZ KINE

KINESKA STUDIJA

Prvi znak da nije sve tako ružičasto predstavlja činjenica da su ti prelili subjekti imali vrlo ograničen unos kalorija za vrijeme studije. Prosječan Amerikanac pojede oko 2.250 kalorija dnevno. 49 Dok su sudionici studije bili na dijeti unosili su u prosjeku 1.450 kalorija dnevno. To je 3 5 % manje kalorija! Nije važno jedete li crve i karton: ako jedete 3 5 % manje kalorija gubit ćete na težini i vaša razina kolesterola kratko­ ročno će se popraviti 50 , ali to ne znači da crvi i karton čine zdravu prehranu. Netko bi mogao tvrditi da je tih 1.450 kalorija tako zasitno da se ljudi na takvoj prehrani osjećaju sitima, ali ako usporedite unos i potrošnju kalorija, jednostavna matematika pokazuje da osoba ne može izdržati takvo ograničenje unosa kalorija tijekom godina

j 0 š jedna, posljednja misao: dijeta nije sve što Atkins preporučuje. U stvari, većina knjiga o dijetama samo je dio golemih carstava povezanih s hranom i zdravljem. U slučaju Atkinsove dijete, dr. Atkins tvrdio je da su mnogim njegovim pacijentima po­ trebni dodaci prehrani, od kojih se neki koriste za suzbijanje «uobičajenih problema 4

osoba na dijeti«.' U jednom odlomku, nakon što je iznio nepotkrijepljene tvrdnje o djelotvornosti dodataka prehrani s antioksidantima koje su u suprotnosti s novim studijama,5" on piše: «Dodajle [antioksidantimaj vita-nutrijente za koje se zna da po­ mažu kod bezbrojnih medicinskih problema s kojima se suočavaju moji pacijenti, i bit će vam jasno zašto mnogi od njih uzimaju preko trideset vitaminskih pilula dne­

i desetljeća bez da ili postane invalid ili se istopi do nestanka. Ljudi su notorno ne­

vno.« 56

uspješni u značajnijem ograničavanju svog energetskog unosa kroz duže vremensko

Postoje prodavači zmijskog ulja, koji nemaju stručnih istraživanja, stručnog obrazo­

razdoblje, pa tek trebamo vidjeti dugoročnu studiju koja bi pokazala uspjeh dijeta s

vanja ili objavljenih stručnih publikacija na polju nutricionizma, i postoje znanstveni­

niskim unosom ugljikohidrata. Međutim, to je tek početak problema.

ci, koji imaju formalno obrazovanje, provodili su istraživanja i izvještavali su o svojim

U toj istoj studiji, koju je financirala Atkinsova grupa, istraživači su izvijestili: «U ne­

rezultatima u stručnim forumima. Možda je dokaz moći suvremene marketinške

kom trenutku tijekom dvadeset i četiri tjedna, dvadeset i osam subjekata (68%) izvi­

vještine to što je jedan pretio čovjek s bolesnim srcem i visokim krvnim tlakom 5 7

Trideset pilula dnevno?

jestilo je o konstipaciji, dvadeset i šest (63%) izvijestilo je o zadahu iz usta, dvadeset

postao jedan od najbogatijih prodavača zmijskog ulja svih vremena, prodajući di­

i jedan ( 5 1 % ) izvijestio je o glavobolji, četiri (10%) su primijetila gubitak kose, a

jetu koja obećava da će vam pomoći smršaviti, održati srce zdravim i normalizirati

jedna žena ( 1 % ) izvijestila je o pojačanom menstrualnom krvarenju.» 4 7 Također

krvni tlak.

su spomenuli druga istraživanja, izjavivši: «Štetni utjecaji ove prehrane kod dje­ ce uključivali su bubrežne kamence od kalcijevog oksalata i urata... povraćanje,

ISTINA O U G L J I K O H I D R A T I M A

amenoreju [izostanak menstruacije kod djevojaka], hiperkolesterolemiju [povi­ šen kolesterol] i... nedostatak vitamina (citat izvora).» 4 7 Uz to, utvrdili su da su 17

osobe na dijeti urinom izlučivale zapanjujućih 5 3 % više kalcija,' što može značiti katastrofu kada je u pitanju zdravlje njihovih kostiju. Gubitak težine, koji je dije­ lom jednostavno početni gubitak tekućina,

51

mogao bi imati vrlo visoku cijenu.

Nezgodna posljedica novije popularnosti knjiga o dijetama je to što su ljudi zbunje­ niji nego ikad u pogledu zdravstvene vrijednosti ugljikohidrata. Kao što ćete vidjeti u ovoj knjizi, postoji brdo znanstvenih dokaza da je najzdravija prehrana koju možete konzumirati prehrana bogata ugljikohidratima. Dokazano je da poboljšava stanje kod

Drugi pregled dijeta sa smanjenim unosom ugljikohidrata koji su objavili istra­

srčanih bolesti i dijabetesa, sprječava mnoštvo kroničnih bolesti, i da, mnogo je puta

živači u Australiji zaključuje: «Komplikacije kao što su srčane aritmije, slabljenje

dokazano da dovodi do značajnog gubitka težine. Ali nije sve tako jednostavno.

kontraklilne funkcije srca, iznenadna smrt, osteoporoza, oštećenje bubrega, po­

Barem 9 9 % ugljikohidrata koje konzumiramo dobivamo iz voća, povrća i žitarica.

većan rizik od raka, slabljenje tjelesne aktivnosti i abnormalnosti lipida mogu

Kad te namirnice jedemo u neprerađenom, nerafiniranom i prirodnom stanju, velik

se povezati s dugotrajnim ograničavanjem količine ugljikohidrata u prehrani.«

dio ugljikohidrata nalazi se u takozvanom «kompleksnom» obliku. To znači da se tije­

Jedna tinejdžerica nedavno je iznenada umrla nakon što je bila na dijeti bogatoj

kom probave razgrađuju na kontroliran, reguliran način. Ta kategorija ugljikohidrata

bjelančevinama. 5 2 , 5 3 Ukratko, većina ljudi neće biti u stanju pridržavati se takve

uključuje mnoge oblike prehrambenih vlakana, koja gotovo sva ostaju neprobavljena,

prehrane do kraja života, a čak i ako nekomu to uspije, s vremenom si može pri­

a ipak pružaju znatne koristi za zdravlje. Osim toga, ti kompleksni ugljikohidrati iz

skrbiti ozbiljne zdravstvene probleme. Čuo sam da jedan liječnik dijete bogate

cjelovitih namirnica dolaze u paketu s obilnim količinama vitamina, minerala i do­

bjelančevinama i mastima a siromašne ugljikohidratima naziva «dijete za gublje­

stupne energije. Voće, povrće i cjelovite žitarice najzdravije su namirnice koje možete

nje zđravlja», i čini mi se da je to prikladan naziv. Kilograme također možete

konzumirati, a sastoje se u prvom redu od ugljikohidrata.

izgubiti ako se podvrgnete kemoterapiji ili počnete njegovati ovisnost o kokainu,

Na suprotnoj strani spektra nalaze se visoko prerađeni, visoko rafinirani ugljikohi­

ali ni to ne bih preporučio.

drati kojima su oduzeta njihova vlakna, vitamini i minerali. Tipični jednostavni uglji-

KIN£5KA BI ULHJA

LEKCIJE IZ KINE

kohidrati nalaze se u namirnicama kao što su bijeli kruh, prerađene grickalice uklju­

Iako je Kina tijekom proteklih pedeset godina imala prehrambenih problema, naučili

čujući krekere i čips od bijelog brašna, slatkiši uključujući slatka peciva, čokolađice i bezalkoholna pića krcata šećerom. Ti visoko rafinirani ugljikohidrati potječu iz žitarica ili biljaka koje sadrže šećer, po­ put šećerne trske ili šećerne repe. Prilikom probave oni se odmah razgrađuju na naj­ jednostavnije oblike ugljikohidrata koji se apsorbiraju u tijelo i daju krvni šećer ili glukozu.

snio da su ta gledišta o kalorijskom unosu bila potpuno pogrešna. Htjeli smo usporediti potrošnju kalorija u Kini i Americi, ali postojala je kvaka. Kinezi su tjelesno aktivniji od Amerikanaca, posebno u ruralnim krajevima, gdje je tjelesni rad uobičajen. Usporedba ekstremno aktivnog radnika s prosječnim Amerikancem odvela bi nas do krivih zaključaka. Bilo bi to kao da usporedite količinu energije koju pojede fizički radnik prilikom napornog rada s količinom energije koju pojede raču­

Nažalost, većina Amerikanaca konzumira obilne količine jednostavnih, rafiniranih

novođa. Ogromna razlika u kalorijskom unosu koja sigurno među njima postoji ne

ugljikohidrata te oskudne količine kompleksnih ugljikohidrata. Na primjer, 1996. go­

bi nam rekla ništa korisno i samo bi potvrdila daje tjelesni radnik aktivniji.

dine 4 2 % Amerikanaca jelo je kolače, kekse, slatka peciva ili pite svakoga dana, dok

Kako bismo prevladali taj problem podijelili smo Kineze u pet grupa, prema njihovoj

ih je svega 10% jelo bilo koje tamnozeleno povrće."' Još jedan zloslutan znak: više

razini tjelesne aktivnosti. Proučivši kalorijski unos najmanje aktivnih Kineza, ekvi­

od pola konzumiranog povrća 1996."' otpadalo je na samo tri vrste povrća: krumpir,

valentnih uredskim radnicima, usporedili smo njihov kalorijski unos s prosječnim

koji je uglavnom konzumiran kao prženi krumpirići i čips; glavatu salatu, jedno od

američkim. Ono što smo otkrili bilo je zapanjujuće.

hranjivim tvarima najsiromašnijih povrća i konzerviranu rajčicu, što je vjerojatno

Prosječan unos kalorija, po kilogramu tjelesne težine, bio je 3 0 % veći medu najmanje

samo odraz konzumacije pizze i tjestenine. Dodajte tome činjenicu da je prosječan Amerikanac 1996. konzumirao trideset i dvije čajne žličice dodanog šećera dnevno, 1 i postaje jasno da se Amerikanci gotovo isključivo prejeđaju rafiniranim, jednosta­ vnim ugljikohidratima, nauštrb zdravih, kompleksnih ugljikohidrata. To su loše vijesti i, u velikoj mjeri, razlog zašto su ugljikohidrati kao cjelina dobili tako lošu reputaciju. Golema većina ugljikohidrata koji se jedu u Americi nalaze se u junk-foodu ili žitaricama koje su toliko rafinirane da u njih treba dodavati vitamine i

aktivnim Kinezima nego medu prosječnim Amerikancima. Pa ipak, tjelesna težina bila je 20% manja (slika 4.11). Kako je moguće da čak i najmanje aktivni Kinezi kon­ zumiraju više kalorija, a ipak nemaju problema s prekomjernom težinom? U čemu je njihova tajna? SLIKA 4.11: P O T R O Š N J A KALORIJA (KCAL/KG) I T J E L E S N A TEŽINA

minerale. U toj se stvari autori hit-dijeta i ja slažemo. Primjerice, mogli biste jesti ma­ slima siromašnu, ugljikohidratima bogatu prehranu konzumirajući isključivo sljede­ ću hranu: tjesteninu od rafiniranog brašna, prženi čips od krumpira, gazirana pića, zašećerene žitarice i čokolađice sa smanjenom količinom masti. Hraniti se na takav način loša je ideja, jedući te namirnice nećete uživati zdravstvene blagodati biljne prehrane. U eksperimentalnim istraživanjima zdravstvene koristi od ugljikohidrati­ ma bogate prehrane potjecale su od konzumiranja kompleksnih ugljikohidrata koji se nalaze u cjelovitim žitaricama, voću i povrću. Pojedite jabuku, tikvicu ili tanjur smeđe riže s mahunarkama i drugim povrćem.

KINESKA STUDIJA P O K A Z U J E S V O J U T E Ž I N U U vezi s gubitkom težine Kineska studija dala je neke iznenađujuće rezultate koji ba­ caju svjetlo na raspravu o mršavljenju. Kad smo započeli Kinesku studiju mislio sam da Kina ima suprotan problem od SAD-a. Čuo sam da Kina ne može prehraniti svoje stanovništvo, da ju pogađa glad i da zemlja nema dovoljno hrane da ljudi postignu svoju punu odraslu težinu. Jednostavno rečeno, nije bilo dovoljno kalorija za sve.

106

Dva su moguća objašnjenja za taj prividan paradoks. Prvo, čak su i kineski uredski radnici tjelesno aktivniji od prosječnih Amerikanaca. Svatko tko zna nešto o Kini zna da mnogi uredski radnici putuju biciklima. Zato troše više kalorija. Čak i tako, ne možemo reći koliki se dio višeg kalorijskog unosa može pripisati tjelesnoj aktivnosti a koliki dio nečem drugom, možda njihovoj hrani. Međutim, ono što znamo je da neki ljudi troše kalorije koje konzumiraju drukčije od drugih ljudi. Često kažemo da «imaju brži metabolizam« ili «to im je u genima». Znate te ljude. To su oni za koje se čini da jedu što god žele, a ipak ne dobivaju na

KINESKA STUDIJA

LEKCIJE IZ KINE

težini. Zatim je tu većina nas, koji moramo paziti na svoj unos kalorija, ili barem tako

Kladim se da biste radije bili malo nedjelotvorniji i pretvarali je u tjelesnu toplinu

mislimo. To je pojednostavljena interpretacija.

umjesto u tjelesne masti, zar ne? Pa, jednostavnim konzumiranjem prehrane s manje

Imam i opsežniju interpretaciju koja se temelji na našim brojnim istraživanjima kao

masti i bjelančevina to se može postići.

i na studijama drugih. Ide ovako. Pod pretpostavkom da ne ograničavamo naš kalo­

To je ono što pokazuju naši podaci iz Kineske studije. Kinezi konzumiraju više kalo­

rijski unos, oni među nama koji konzumiraju prehranu bogatu mastima i bjelančevi­

rija kako zbog toga što su tjelesno aktivniji, tako i zbog toga što njihova mastima i

nama jednostavno zadržavaju više kalorija nego što trebaju. Te kalorije pohranjujemo

bjelančevinama siromašna prehrana preusmjerava pretvorbu tih kalorija s tjelesnih

u obliku tjelesne masti, možda ih ugrađujemo u naša mišićna vlakna (kod tovnih

masti na tjelesnu toplinu. To vrijedi čak i za najmanje tjelesno aktivne Kineze. Sjeti­

goveda to zovemo prošaranost), a možda ih čuvamo na očiglednijim mjestima, kao

mo se, potrebno je vrlo malo, svega pedeset kalorija dnevno, da promijenimo naše

što su naša stražnjica, naš trup ili oko našeg lica i gornjeg dijela bedara.

pohranjivanje tjelesnih masti i tako promijenimo svoju tjelesnu težinu. *

Evo u čemu je trik: dovoljno je da naše tijelo zadržava malu količinu kalorija a da

Istu pojavu vidjeli smo kod naših pokusnih životinja koje su dobivale prehranu s ni­

to stvori značajnu promjenu tjelesne težine. Na primjer, ukoliko zadržavamo samo

skom razinom bjelančevina. One su rutinski konzumirale nešto više kalorija, manje

pedeset dodatnih kalorija dnevno, to može dovesti do dodatnih deset funti godišnje

dobivale na težini, rješavale se suvišnih kalorija u obliku tjelesne topline

(4,5 kg). Možda vam se čini da to nije mnogo, ali kroz razdoblje od pet godina to

no više vježbale/'" a i dalje su daleko rjeđe dobivale rak od životinja na standardnoj

iznosi dodatnih pedeset funti (22,5 kg)

prehrani. Utvrdili smo da su kalorije brže «sagorijevale» i pretvarale se u tjelesnu

Neki će ljudi ovo pročitati i možda pomisliti kako će biti dovoljno da jednostavno

toplinu uz veću potrošnju kisika."

svakodnevno pojedu pedeset kalorija manje. To bi, teoretski, moglo funkcionirati, ali

Razumijevanje da prehrana može uzrokovati male promjene u metabolizmu kalorija

potpuno je nepraktično. Nemoguće je s tolikom preciznošću pratiti naš svakodnevni

koje mogu dovesti do velikih promjena u tjelesnoj težini važno je i korisno. To znači

unos kalorija. Zamislite da jedete obrok u restoranu. Znate li koliko kalorija ima u

da postoji redovan proces kontroliranja tjelesne težine tijekom vremena koji djeluje,

svakom jelu? Što je sa složencem koji biste mogli spremiti? Što je s odreskom koji

za razliku od neredovnog procesa brzih dijeta koje ne djeluju. To također objašnjava

biste mogli kupiti? Znate li broj kalorija koje sadrže? Naravno da ne.

često primijećenu pojavu (detaljnije o tome u šestom poglavlju) da ljudi koji kon­

Evo stoje istina: usprkos bilo kojem kratkoročnom režimu ograničenja kalorija kojeg

zumiraju prehranu s niskom razinom bjelančevina i masti, sastavljenu od cjelovitih

bismo se mogli pridržavati, na kraju će naše tijelo, kroz mnoge mehanizme, odlučiti

biljnih namirnica, imaju daleko manje problema s težinom, čak i ako konzumiraju

koliko će kalorija apsorbirati i što će s njima raditi. Naši pokušaji da ograničimo unos

jednaku, ili čak malo veću ukupnu količinu kalorija.

kalorija kratkotrajni su i neprecizni, bez obzira činimo li to ograničavajući ugljikohidrate ili masti.

51

59

i dobrovolj­

PREHRANA I VELIČINA T I J E L A

Tijelo koristi osjetljivo balansiranje i neke vrlo zamršene mehanizme kod odluči­ vanja kako će iskoristiti kalorije koje konzumiramo. Kad sa svojim tijelom dobro

Znamo da će vam prehrana siromašna mastima i bjelančevinama, a bogata komplek­

postupamo jedući prave namirnice ono zna kako oduzeti kalorije od tjelesnih masti

snim ugljikohidratima iz voća i povrća pomoći da skinete kilograme. Ali što ako želi­

i iskoristiti ih za poželjnije funkcije kao što je održavanje tjelesne topline, pokreta­

te postati veći? Želja da se bude što je moguće veći česta je u većini kultura. Tijekom

nje tjelesnog metabolizma, podržavanje i poticanje tjelesne aktivnosti ili jednostavno

kolonijalnog razdoblja u Aziji i Africi Europljani su manje narode čak smatrali manje

izbacivanje bilo kakvog viška. Tijelo koristi brojne zamršene mehanizme u odlučiva­

civiliziranima. Izgleda daje veličina tijela znak sposobnosti, muškosti i dominacije.

nju kako će se kalorije koristiti, pohranjivati ili «sagorijevati».

Većina ljudi smatra da mogu biti veći i jači tako što će jesti bjelančevinama bogatu

Konzumiranje prehrane bogate bjelančevinama i mastima preusmjerava kalorije s

hranu životinjskog podrijetla. To vjerovanje potječe od predodžbe da je konzumira­

njihove pretvorbe u tjelesnu toplinu u njihov oblik za pohranjivanje - tjelesne ma­

nje bjelančevina (tj. mesa) potrebno za tjelesnu snagu. Kinezi su čak službeno prepo­

sti (osim ako ozbiljno ograničavanje kalorijskog unosa ne uzrokuje gubitak težine).

ručivali bjelančevinama bogatu prehranu kako bi potaknuli razvoj snažnijih sportaša

Nasuprot tome, prehrana siromašna bjelančevinama i mastima dovodi do toga da se

i bili uspješniji na Olimpijskim igrama. Namirnice životinjskog podrijetla imaju više

kalorije «gube» kao tjelesna toplina. U istraživanjima kažemo da pohranjivanje više

bjelančevina, a smatra se da su te bjelančevine «više kvalitete«. Životinjske bjelanče­

kalorija u obliku masti i gubljenje manje u obliku topline znači veću djelotvornost.

vine uživaju istu reputaciju u sve modernijoj Kini kao i drugdje.

KINESKA

LEKCIJE IZ KINE

STUDIJA

Postoji, međutim, problem s predodžbom da je konzumiranje namirnica životinj­

Kakva je vjerojatnost da su sve te veze (i mnoge druge) koje govore u korist prehrane

skog podrijetla dobar način da se postane veći. Ljudi koji jedu najviše životinjskih

namirnicama biljnog podrijetla samo obična slučajnost? To je ekstremno nevjero­

bjelančevina imaju najviše srčanih bolesti, raka i dijabetesa. U Kineskoj studiji, na pri­

jatno, u najmanju ruku. Takva konzistentnost dokaza širokog raspona veza rijetka

mjer, konzumacija životinjskih bjelančevina bila je povezana s višim i težim ljudima,

je u znanstvenim istraživanjima. Ona ukazuje na nov svjetonazor, novu paradigmu.

ali je također bila povezana s višim razinama ukupnog i lošeg kolesterola." Nadalje,

Prkosi statusu quo, obećava nove koristi za zdravlje i zahtijeva našu pozornost.

tjelesna težina, povezana s unosom životinjskih bjelančevina, 1 također je bila pove­

K R U G SE ZATVARA

zana s više raka 1 1 1 " i više koronarne bolesti srca." Čini se da želimo li biti veći i, kako smatramo, bolji, moramo platiti visoku cijenu. Ima li ipak načina da ostvarimo svoj puni potencijal za rast i istovremeno svedemo na minimum opasnost od bolesti?

Na početku karijere koncentrirao sam se na biokemijske procese raka jetre. Treće po­

U Kineskoj studiji nismo mjerili stopu rasta u djetinjstvu, ali smo mjerili visinu i te­

glavlje opisuje desetljećima dug laboratorijski rad s pokusnim životinjama, rad koji

žinu odraslih osoba. Pokazalo se da su te informacije iznenađujuće. Konzumiranje

ispunjava zahtjeve «dobre znanosti«. Rezultati: kazein, a vrlo vjerojatno sve životinj­

veće količine bjelančevina bilo je povezano s većom veličinom tijela ('" za muškarce

ske bjelančevine, mogli bi biti najznačajnije kancerogene tvari koje konzumiramo.

61

Međutim, taj se učinak u prvom redu mogao pripisati biljnim bjelanče­

Reguliranje količine kazeina u prehrani ima moć uključivanja i isključivanja rasta

vinama, budući da one čine 9 0 % ukupnog unosa bjelančevina kod Kineza. Potrošnja

raka, kao i premošćenja kancerogenih učinaka aflatoksina, vrlo snažne kancerogene

i " za žene).

1

životinjskih bjelančevina zaista je bila povezana s većom tjelesnom težinom, a činilo

tvari klase JA. I premda su ta otkrića bila obilno potkrijepljena, još uvijek su se odno­

se daje i konzumacija bjelančevinama bogatog mlijeka također djelotvorna." Ali ovo

sila na pokusne životinje.

11

je dobra vijest: Veći unos biljnih bjelančevina bio je usko povezan s boljim zdravljem

i

Zato sam s velikim nestrpljenjem čekao da vidim hoće li Kineska studija pružiti dokaze o

većom tjelesnom težinom.11 Tjelesni rast povezan je s bjelančevinama općenito, a dje­

uzrocima raka jetre kod ljudi.62

lotvorne su i životinjske i biljne bjelančevine!

Stopa raka jetre u ruralnoj Kini vrlo je visoka, čak i izuzetno visoka u nekim područjima.

To znači da osobe mogu ispuniti svoj genetski potencijal za rast i tjelesnu veličinu

Pitanje je bilo - zašto? Činilo se da je glavni krivac bila kronična infekcija virusom hepa­

konzumirajući prehranu na biljnoj bazi. Zašto su onda ljudi u zemljama u razvoju,

titisa B (HBV). U prosjeku, oko 12-13% subjekata naše studije bilo je kronično inficirano

koji konzumiraju malo ili nimalo namirnica životinjskog podrijetla, konzistentno

virusom. U nekim područjima polovica ljudi bila je kronično inficirana! Kako biste steldi

manji od ljudi sa Zapada? Zato što prehrana na biljnoj bazi u siromašnim krajevima

pravu sliku, svega 0,2-0,3% Amerikanaca ima kroničnu infekciju ovim virusom.

svijeta obično nije dovoljno raznovrsna, nema odgovarajuću kvantitetu i kvalitetu

Ali to nije sve. Osim virusa kao uzroka raka jetre u Kini, čini se da prehrana također ima

i povezana je sa slabim uvjetima javnog zdravstva u kojima su česte bolesti dječje

ključnu ulogu. Kako to znamo? Razine kolesterola u krvi pružile su glavni trag. Rak jetre

dobi. U takvim uvjetima dolazi do ometanja rasta i ljudi ne ispunjavaju svoj genetski

usko je povezan s porastom kolesterola u krvi,

potencijal za veličinu tijela u odrasloj dobi. U Kineskoj studiji niska visina i težina

podrijetla odgovorne za povećanje razine kolesterola.

odraslih bile su usko povezane s područjima koja su imala visoku smrtnost od plućne 1

1

1

tuberkuloze," parazitskih bolesti," upale pluća ("' za visinu), «crijevne opstrukcije« " i probavnih bolesti."

1

111

a već znamo da su namirnice životinjskog

Dakle, gdje se tu uklapa HBV? Studije na pokusnim miševima dale su dobar signal. HBV je kod miševa inicirao rak jetre, ali je rak rastao kao odgovor na hranjenje većim razinama kazeina. Uz to, kolesterol u krvi također je rastao. Ta opažanja savršeno su se uklapala u

Ta otkrića potkrjepljuju ideju da se visok stas može postići konzumiranjem mastima

rezultate naših istraživanja na ljudima. Osobe koje su kronično inficirane HBV-om i kon­

siromašne prehrane na biljnoj bazi, uz uvjet da javno zdravstvo uspješno kontrolira

zumiraju namirnice životinjskog podrijetla imaju visok kolesterol u krvi i visoku stopu

bolesti siromaštva. Pod tim uvjetima, bolesti obilja (srčane bolesti, rak, dijabetes i si.),

raka jetre. Virus pruža pištolj, a loša prehrana povlači okidač.

mogu se istovremeno svesti na minimum.

Nazirala se jedna vrlo uzbudljiva priča, barem po mojem mišljenju. Bila je to priča pima

Ista prehrana siromašna životinjskim bjelančevinama i mastima koja pomaže u sprje­

značenja, a ukazivala je na važne principe koji bi mogli vrijediti za druge veze između

čavanju pretilosti ljudima također omogućava da ostvare svoj puni potencijal za rast

prehrane i raka. To je također bila priča za koju javnost nije čula iako je mogla spašavati

i istovremeno čini druga čuda. Bolje regulira kolesterol u krvi te smanjuje srčane

živote. Naposljetku, bila je to priča koja je vodila do zaključka daje naše najmoćnije oru­

bolesti i razne vrste raka.

žje protiv raka hrana koju svakoga dana jedemo.

.

UL

—

KINESKA STUDIJA

LEKCIJE IZ KINE

1 to je bilo to. Godine eksperimentiranja na životinjama rasvijetlile su duboke bio­

Meni je draža šira slika, budući da istražujemo nevjerojatne složenosti i suptilnosti

kemijske principe i procese koji su uvelike pomogli objasniti utjecaj prehrane na rak

same prirode. Ja sam želio istražiti u kakvoj su vezi prehrambeni obrasci s bolestima,

jetre. Sada smo, međutim, vidjeli da su ti procesi također relevantni i za ljude. Ljudi

što je sada glavna tema ove knjige. Sve stoje u hrani djeluje zajedno u stvaranju zdra­

kronično inficirani virusom hepatitisa B također su imali povećan rizik od raka jetre.

vlja ili bolesti. Što više mislimo da neki pojedinačan spoj karakterizira cijelu namir­

Ali naši rezultati pokazivali su da su osobe inficirane virusom koje su istovremeno jele

nicu, tonemo dublje u idiotizam. Kao što ćemo vidjeti u četvrtom dijelu ove knjige,

više namirnica životinjskog podrijetla imale više razine kolesterola i više raka jetre

takav način razmišljanja zaslužan je za mnogo 'loše znanosti'.

od ljudi inficiranih virusom koji nisu konzumirali namirnice životinjskog podrijetla.

Stoga tvrdim da nam treba više, a ne manje, «nepreciznog pristupa«. Trebamo više

Studije na pokusnim životinjama i studije na ljudima savršeno su se podudarale.

razmišljati o ukupnim prehrambenim obrascima i cjelovitim namirnicama. Znači li

UDRUŽIVANJE SNAGA

to da smatram kako je neprecizan pristup jedini način vođenja istraživanja? Naravno da ne. Smatram li da rezultati Kineske studije čine apsolutan znanstveni dokaz? Nara­ vno da ne. Pruža li ona dovoljno informacija za donošenje nekih praktičnih odluka?

Gotovo svi mi u Sjedinjenim Državama umrijet ćemo od bolesti obilja. U našoj Kine­

Apsolutno.

skoj studiji uvidjeli smo da prehrana ima vrlo snažan utjecaj na te bolesti. Namirnice

Iz ove studije nastajala je dojmljiva i poučna mreža informacija. Ali uklapa li se svaka

biljnog podrijetla povezane su s nižim kolesterolom u krvi; namirnice životinjskog

potencijalna nit (ili veza) u ovoj mamutskoj studiji savršeno u tu mrežu informacija?

podrijetla povezane su s višim kolesterolom u krvi. Namirnice životinjskog podrijetla

Ne. Iako se većina statistički značajnih niti lako uklapa u mrežu, bilo je nekoliko izne­

povezane su s višim stopama raka dojke; namirnice biljnog podrijetla povezane su s

nađenja. U međuvremenu je za većinu, ali ne i sve, nađeno objašnjenje.

nižim stopama. Vlakna i antioksidanti iz biljaka povezani su s nižim rizikom od raka

Neke veze opažene u Kineskoj studiji na prvi su pogled bile u raskoraku s onim što

probavnog trakta. Prehrana na biljnoj bazi i aktivan način života rezultiraju zdravom

bi se moglo očekivati na temelju zapadnog iskustva. Pažljivo sam morao odvajati

težinom, pa ipak omogućavaju ljudima da postanu veliki i jaki. Naša studija bila je

neobične rezultate koji bi mogli biti posljedica slučajnosti i eksperimentalne ograni­

opsežna po koncepciji i opsežna po svojim rezultatima. Od laboratorija Virginia Tec-

čenosti od onih koji su zaista nudili nove uvide u stare načine razmišljanja. Kao što

ha i Sveučilišta Cornell do zabačenih dijelova Kine činilo se da znanost stvara jasnu,

sam ranije spomenuo, raspon razina kolesterola u krvi u ruralnoj Kini predstavljao je

konzistentnu sliku: možemo smanjiti rizik od obolijevanja od smrtonosnih bolesti

iznenađenje. U vrijeme kad je Kineska studija započeta raspon kolesterola u krvi od

jednostavno hraneći se pravim namirnicama.

200-300 miligrama po decilitru (mg/dl) smatran je normalnim, dok su niže razine

Na samom početku ovog projekta suočili smo se s velikim otporom pojedinih ljudi,

bile sumnjive. U stvari, neki pripadnici znanstvenih i medicinskih zajednica smatrali

jedan od mojih kolega s Cornelia, koji je bio uključen u početno planiranje Kineske

su da su razine kolesterola ispod 150 mg/dl opasne. Moja razina kolesterola kasnih

studije, prilično se razbjesnio na jednom od naših sastanaka. Iznio sam prijedlog da

1970-ih bila je 260 mg/dl, otprilike kao i kod drugih članova moje uže obitelji. Lije­

istražimo kako različiti prehrambeni faktori, neki poznati, ah i mnogi nepoznati, za­

čnik mi je rekao da je «solidna, tek prosječna«.

jednički djelujući izazivaju bolest. Zbog toga smo trebali mjeriti brojne čimbenike,

Međutim, mjereći razine kolesterola u krvi u Kini ostali smo šokirani. Njihov ra­

bez obzira da li je to bilo opravdano ranijim istraživanjima. Taj kolega rekao je da,

spon bio je od 70-170 mg/dl! Njihova gornja granica bila je naša donja, a njihova

ako je to ono što namjeravamo raditi, on ne želi imati ništa s takvim «nepreciznim»

donja granica bila je izvan tablica koje možete naći u ordinaciji svog liječnika! Po­

pristupom.

stalo je očigledno da naše shvaćanje o «normalnim» vrijednostima (ili rasponu)

Taj je kolega izražavao mišljenje koje više bilo u skladu s glavnom strujom znan­

vrijedi samo za zapadne subjekte koji konzumiraju zapadnu prehranu. Tako, na

stvene misli nego s mojom idejom. On i drugi kolege sličnih gledišta smatraju da je

primjer, naša «normalna» razina kolesterola u stvari predstavlja značajan rizik za

znanost najbolje na djelu kad se istražuju pojedinačni - i uglavnom poznati - izo­

razvoj srčanih bolesti. Nažalost, u Americi je također «normalno» imati srčane bo­

lirani faktori. Niz uglavnom nespecificiranih faktora ne pokazuje ništa, kažu oni. U

lesti. Tijekom godina utvrđeni su standardi koji su u skladu s onim što možemo

redu je mjeriti konkretan učinak, recimo selena na rak dojke, ali nije u redu mjeriti

vidjeti na Zapadu. Prečesto smo dolazili do zaključka da su pojedine vrijednosti za

brojne uvjete prehrane u istoj studiji, u nadi da će se otkriti važni prehrambeni

SAD «normalne» zato što smo skloni vjerovati da je zapadno iskustvo vjerojatno

obrasci.

ispravno.

KINESKA STUDIJA

Kad se sve zbroji, snaga i konzistentnost većine dokaza dovoljne su za donošenje va­ ljanih zaključaka. Točnije, cjelovite namirnice biljnog podrijetla korisne su, a namir­ nice životinjskog podrijetla nisu. Malo je drugih prehrambenih izbora, ako ih uopće ima, koji mogu pružiti nevjerojatne koristi dobrog izgleda, visokog stasa i izbjegava­ nja goleme većine ili preuranjenih bolesti naše kulture. Kineska studija bila je važna prekretnica u mojem načinu razmišljanja. Sama za sebe, ona ne dokazuje da prehrana uzrokuje bolesti. Apsolutan dokaz u znanosti gotovo je

Drugi dio

nemoguće postići. Umjesto toga, predlaže se teorija i o njoj se vode rasprave dok teži­ na dokaza ne postane toliko golema da biva uglavnom prihvaćena kao najvjerojatnije istinita. U slučaju prehrane i bolesti, Kineska studija daje veliku težinu dokazima.

BOLESTI OBILJA

Njene pokusne značajke (brojna svojstva prehrane, bolesti i načina života te neuobi­ čajen raspon prehrambenih iskustava, dobra sredstva za mjerenje kvalitete podata­ ka) pružile su jedinstvenu priliku da proširimo naša gledišta o prehrani i bolesti na načine koji nam ranije nisu bili na raspolaganju. Ta je studija poput ručne svjetiljke osvijetlila put koji nikada dotad nisam u potpunosti vidio. Rezultati te studije - uz gomilu istraživanja koja ih potvrđuju, dijelom mojih, a di­

OVDJE U AMERICI živimo u obilju zbog čega umiremo na određen način. Svakoga

jelom od drugih znanstvenika - uvjerili su me da promijenim svoje prehrambene

dana u tjednu pripremamo gozbe poput kraljeva i kraljica, što nas ubija. Vjerojatno

navike. Meso sam prestao jesti prije petnaest godina, kao i gotovo sve namirnice živo­

poznajete ljude koji boluju od srčanih bolesti, raka, moždanog udara, Alzheimerove

tinjskog podrijetla, uključujući mliječne proizvode, u posljednjih šest do osam godi­

bolesti, pretilosti ih dijabetesa. Postoji velika vjerojatnost da i vi sami imate neki od

na, osim u vrlo rijetkim prilikama. Moj kolesterol se snizio usprkos tome što starim;

tih problema ili da se neka od tih bolesti nasljeđuje u vašoj obitelji. Kao što smo

u boljoj sam tjelesnoj kondiciji nego kad mi je bilo dvadeset i pet; i - danas imam

vidjeli, te su bolesti relativno nepoznate u tradicionalnim kulturama koje se hrane

četrdeset i pet funti (20,5 kg) manje nego što sam imao s trideset godina. Sada imam

uglavnom cjelovitim biljnim namirnicama, kao u ruralnoj Kini. Te bolesti, međutim,

idealnu težinu za moju visinu. Moja obitelj također je usvojila takav način prehrane,

dođu kada neka tradicionalna kultura stane akumulirati bogatstvo i počne jesti sve

u velikoj mjeri zahvaljujući mojoj supruzi Karen koja je uspjela stvoriti čitav jedan

više i više mesa, mliječnih proizvoda i rafiniranih biljnih proizvoda (poput krekera,

novi prehrambeni životni stil koji je privlačan, ukusan i zdrav. Sve smo to učinili

keksa i gaziranih pića).

iz zdravstvenih razloga, zbog rezultata mojih istraživanja koji su mi govorili da se

Svoja izlaganja na javnim predavanjima započinjem time da publici ispričam svoju

probudim. Od djetinjstva kada sam pio najmanje dvije litre mlijeka dnevno do rane

osobnu priču, baš kao što sam učinio i u ovoj knjizi. Na kraju predavanja bez iznimke

profesionalne karijere u kojoj sam se podrugivao vegetarijancima došao sam do ne­

dobijem pitanje od nekoga tko želi saznati više o prehrani i određenoj bolesti obilja.

običnog zaokreta u životu.

Vjerojatno i vi sami također imate pitanje o nekoj određenoj bolesti. Također je vje­

Međutim, nisu mi samo moja istraživanja promijenila život. Tijekom godina išao

rojatno da je ta određena bolest zapravo bolest obilja jer od toga umiremo ovdje u

sam daleko šire od naših vlastitih rezultata istraživanja kako bih vidio što su drugi

Americi.

istraživači otkrili u pogledu prehrane i zdravlja. Dok su se naša istraživačka otkrića

Možda ćete se iznenaditi kada saznate da bolest koja vas zanima ima mnogo toga

širila sa specifičnih na općenita slika se nastavila širiti. Sada možemo pogledati rado­

zajedničkog s drugim bolestima obilja, posebno kad se radi o prehrani. Ne postoji

ve drugih znanstvenika kako bismo moja otkrića uklopili u širi kontekst. Kao što ćete

nešto kao što je specijalna prehrana za rak te drukčija, jednako specijalna prehrana za

vidjeti, on nije ništa manje nego zapanjujuć.

srčane bolesti. Dokazi koje su sada prikupili znanstvenici iz cijelog svijeta pokazuju daje ista prehrana koja je dobra za prevenciju raka ujedno dobra i za prevenciju srča­ nih bolesti, kao i pretilosti, dijabetesa, katarakti, degeneracije makule, Alzheimerove bolesti, kognitivne disfunkcije, multiple skleroze, osteoporoze i drugih bolesti. Osim

KINESKA STUDIJA

toga, takva prehrana svakome može donijeti samo koristi, bez obzira na njegove ili njene gene i osobne sklonosti. Sve te i druge bolesti rezultat su istog utjecaja: nezdrave, uglavnom toksične prehra­ ne i načina života u kojem vlada višak čimbenika koji promiču bolest te nedostatak čimbenika koji promiču zdravlje. Drugim riječima - zapadne prehrane. I obrnuto, postoji način prehrane koji djeluje protiv svih tih bolesti - prehrana cjelovitim bilj­ nim namirnicama.

5

Poglavlja koja slijede organizirana su po bolestima ili skupinama bolesti. Svako po­ glavlje sadrži dokaze koji pokazuju u kakvom je odnosu hrana s određenom bolesti. Kako budete čitali postajat će vam jasna širina i dubina zapanjujućih znanstvenih argumenata koji govore u prilog prehrane cjelovitim biljnim namirnicama. Za mene

Bolna srca

je konzistentnost dokaza u vezi s tako raznolikom grupom bolesti bila najuvjerljiviji aspekt ovog argumenta. Kad je prehrana cjelovitim biljnim namirnicama dokazivo blagotvorna kod tako širokog spektra bolesti, bi li za ljudska bića moglo biti prirodno da konzumiraju bilo koju drugu vrstu prehrane? Ja kažem da ne bi i vjerujem da ćete se složiti. Amerika i većina drugih zapadnih zemalja u zabludi su u pogledu prehrane i zdra­ vlja, za što plaćamo visoku cijenu. Bolesni smo, preteški i zbunjeni. Kad sam krenuo

STAVITE RUKU NA grudi i osjetite otkucaje svog srca. Sada stavite ruku tamo gdje može­

dalje od laboratorijskih studija i Kineske studije i upoznao se s informacijama o koji­

te osjetiti svoj puis. Taj je puis potpis vašeg bića. Vaše srce, stvarajući taj puis, radi za vas

ma ću raspravljati u drugom dijelu knjige, bio sam potresen. Shvatio sam da su neki

svake minute u danu, svakoga dana u godini, godinu za godinom cijeloga vašeg života.

od naših najsvetijih običaja pogrešni te da je razumijevanje zdravlja postalo posve

Proživite li prosječan životni vijek, vaše će srce napraviti oko 3 milijarde otkucaja.1

neshvaćeno. Na veliku žalost, javnost je, ništa ne sluteći, platila najvišu cijenu. Ova

Sada zastanite na trenutak i razmislite o činjenici da se u vremenu koje vam je bilo po­

je knjiga u velikoj mjeri moj pokušaj da ispravim te pogreške. Kao što ćete vidjeti u

trebno da pročitate gornji odlomak arterija u srcu otprilike jednog Amerikanca začepi­

poglavljima koja slijede, od srčanih bolesti do raka, od pretilosti do sljepila, postoji

la, prekinula protok krvi i započela brz proces odumiranja tkiva i stanica. Taj je proces

bolji put do optimalnog zdravlja.

poznatiji, naravno, kao srčani udar. Dok završite čitati ovu stranicu, četiri Amerikanca dobit će srčani udar, a još četiri postat će žrtve moždanog udara ili zatajenja srca. Ti­ jekom sljedeća dvadeset i četni sata 3.000 Amerikanaca dobit će srčane udare,2 što je otprilike broj ljudi koji su poginuli u terorističkim napadima 11. rujna 2001. Srce je od središnje važnosti za život, a u Americi vrlo često i od središnje važnosti za smrt. Poremećaji srčanog i/ili cirkulacijskog sustava ubit će 4 0 % Amerikanaca, 3 više nego što će ih ubiti bilo koja druga ozljeda ili bolest, uključujući rak. Srčane bolesti naš su vodeći uzrok smrti već gotovo stotinu godina. 1 Ta bolest ne poznaje spolne ili rasne granice: svi su pogođeni. Kad biste pitali većinu žena koja bolest za njih predstavlja veću opasnost, bolest srca ili rak dojke, mnoge bi žene nesumnjivo odgovorile rak dojke. Ali bile bi u krivu. Stopa smrtnosti žena od bolesti srca osam je puta veća od njihove stope smrtnosti od raka dojke. 5,6 Ako postoji «američka» igra, onda je to bejzbol; ako postoji «američki» desert, to je pita od jabuka. Ako postoji «američka bolest», to je bolest srca.

KINESKA STUDIJA

BOLNA SRCA

SVI TO RADE

se prilagodi. Zamislile da je krv koja teče kroz vašu arteriju divlja rijeka. Ako svakoga

Godine 1950. na velikom ekranu mogli ste vidjeti Judy Holliday, Ben Hogan domi­ nirao je svijetom golfa, mjuzikl South Pacific bio je veliki pobjednik Tony Awardsa, a 25. lipnja Sjeverna Koreja napala je Južnu Koreju. Američka administracija ostala je zatečena, ali brzo je reagirala. Nakon samo nekoliko dana predsjednik Truman po­ slao je na teren vojnike uz podršku bombardera da potisnu sjevernokorejsku vojsku. Tri godine kasnije, u srpnju 1953., potpisan je formalan sporazum o prekidu sukoba i Korejski rat je završio. Tijekom tog razdoblja u borbama je poginulo više od 30.000 američkih vojnika. Na kraju rata u časopisu Journal of the American Medical Association objavljena je znanstvena studija koja je predstavljala prekretnicu. Vojni medicinski stručnjaci pro­ učili su srca 300 vojnika, muškaraca poginulih u akciji u Koreji. Tim vojnicima, čija je prosječna dob bila dvadeset i dvije godine, nikada nisu bili dijagnosticirani problemi sa srcem. Prilikom seciranja organa znanstvenici su u vrlo velikom broju slučajeva otkrili iznenađujuće dokaze bolesti. Punih 77,3% srca koje su proučili imalo je «rnasivne dokaze»

bolesti srca/

Brojka od 77,3% zapanjujuća je. Ovo istraživanje koje se pojavilo u vrijeme kad je naš ubojica broj jedan još uvijek bio obavijen velom tajne jasno je pokazalo da se bolest srca razvija tijekom cijeloga života. Osim toga, gotovo svi su bili na nju osjetljivi! Ti vojnici nisu bili lijenčine koji provode dane pred televizorom; bili su u vrhunskoj kondiciji i u naponu svoje tjelesne snage. Od tada nekoliko drugih bolesti potvrdilo je da je bolest srca vrlo raširena među mladim Amerikancima. 8

SRČANI UDAR Ah - što je bolest srca? Jedna od ključnih komponenti je plak. Plak je masni sloj bje­ lančevina, masti (uključujući kolesterol), stanica imunološkog sustava i drugih sasto­ jaka koje se nakupljaju na unutarnjim stjenkama koronarnih arterija. Čuo sam kako je jedan kirurg rekao da ako prstom pređete po plakom prekrivenoj arteriji, osjećaj je sličan kao da prstom prelazite po toploj torti od sira. Ako vam se plak nakuplja u koronarnim arterijama imate neki stupanj bolesti srca. Od seciranih vojnika u Koreji jedan na dvadeset bolesnih ljudi imao je toliko plaka da mu je bilo blokirano 90% jedne arterije. 7 To je kao da svežete čvor na crijevu za polijevanje vrta i pokušavate navodniti očajnički suh vrt preostalim ćurkom vode! Zašto ti vojnici nisu već pretrpjeli srčani udar? Konačno, svega 10% arterije bilo je otvoreno. Kako to može biti dovoljno? Pokazalo se da kad se plak na unutarnjoj stjen­ ci arterija nakuplja polako, tijekom godina, protok krvi ima dovoljno vremena da

11X

dana stavite nekoliko kamenova uz obale rijeke kroz razdoblje od više godina, kao što s

e plak nakuplja na stjenkama arterija, voda će pronaći neki drugi put kojim će stići

tamo gdje želi. Možda će rijeka stvoriti nekoliko manjih potoka preko kamenja. Mo­ žda će se rijeka probiti ispod kamenja, stvarajući malene tunele, ili će možda voda teći kroz male postrane potoke, izabravši potpuno nov tok. Ti novi sitni prolazi oko ili kroz kamenje zovu se «kolaterale». Ista stvar događa se u srcu. Ako se plak nakuplja kroz ra­ zdoblje od nekoliko godina, razvit će se dovoljno kolaterala da krv i dalje može prolaziti kroz srce. Međutim, prevelika nakupina plaka može uzrokovati ozbiljno ograničenje protoka krvi, a kao rezultat može se javiti iscrpljujuća bol u prsima ili angina. Međutim, takvo nakupljanje samo u rijetkim slučajevima dovodi do srčanih udara.

9,111

Što, dalde, dovodi do srčanih udara? Pokazalo se da manje ozbiljne nakupine plaka, koje blokiraju manje od 50% arterije, često uzrokuju srčane udare.

11

Svaka od tih nakupina

ima sloj stanica, zvan kapa, koji odvaja jezgru plaka od krvi koja pritječe. Kod opasnih plakova kapa je slaba i tanka. Kao posljedica toga, lav koja kola uz nju može nagrizati kapu dok ona ne prsne. Kada kapa prsne, sadržaj jezgre plaka pomiješa se s krvlju. Krv se tada počne zgrušavati oko mjesta prsnuća. Ugrušak raste i brzo može blokirati cijelu arteriju. Kada arterija u tako kratkom razdoblju postane blokirana, malo je izgleda da se razvije kolateralni protok krvi. Kad se to dogodi, protok krvi dalje niz krvotok od mjesta puknuća postaje ozbiljno reduciran i srčani mišići prestanu dobivati potrebnu količinu kisika. U toj točki, kada stanice srčanog mišića počnu umirati, mehanizam pumpanja srca počne otkazivati, osoba može osjećati bolan pritisak u grudima, ili vrlo jaku bol koja se širi niz ruku i naviše do vrata i vilice. Ukratko, žrtva počinje umirati. To je proces iza većine od 1,1 milijun srčanih udara koji se svake godine dogode u Americi. Svaki treći čovjek koji dobije srčani udar od njega će i umrijeti. 9 1 0 Sada znamo daje najopasnija mala do srednja nakupina plaka, to jest plak koji blokira manje od 50% arterije. 1112 Kako onda možemo predvidjeti kad će se javiti srčani udari? Nažalost, uz postojeće tehnologije, ne možemo. Ne možemo znati koji će plak prsnuti, kada ili koliko opasno to može biti. Međutim, ono što znamo je naš relativan rizik od srčanog udara. Znanost je «demistificirala» ono što je nekada bilo zagonetna smrt koja je odnosila ljude u njihovim najproduktivnijim godinama. Nijedna studija nije imala toliki utjecaj kao Framinghamska studija srca.

FRAMINGHAM Nakon Drugog svjetskog rata osnovan je Nacionalni institut za srce 1 3 sa skromnim budžetom 1 i teškom zadaćom. Znanstvenici su znali da se masni plak koji oblaže arterije bolesnih srca sastoji od kolesterola, fosfolipida i masnih kiselina," ali nisu

KINbSKA S I U UIJ A

BOLNA SRCA

znali zašto te bolesne promjene nastaju, kako nastaju i kako točno dovode do srčanih

kata kardiovaskularnih bolesti. Danas gotovo svi znaju da mogu raditi na prevenciji

2

udara. U potrazi za odgovorima Nacionalni institut za srce odlučio je pratiti određe­

srčanog udara tako što će održavati svoje čimbenike rizika na pravim razinama. Svi­

nu populaciju tijekom nekoliko godina, voditi detaljnu zdravstvenu dokumentaciju 0

jest je to stara svega pedesetak godina, i za nju su u velikoj mjeri zaslužni znanstvenici

svima iz te populacije i vidjeti tko je dobio bolest srca, a tko nije. Znanstvenici su se

i sudionici Framinghamske studije srca.

uputili u Framingham u Massachusettsu. Smješten u neposrednoj blizini Bostona, Framingham je prožet američkom povije­ šću. Europski doseljenici prvi su put naselili otok u sedamnaestom stoljeću. Tijekom

IZVAN NAŠIH GRANICA

godina grad je imao sporednu ulogu u Američkom ratu za nezavisnost, suđenju vje­

Framinghamska studija najpoznatija je studija srca svih vremena, ali predstavlja tek

šticama iz Salema i pokretu za ukidanje ropstva. U nešto novije vrijeme, 1948. grad je

dio enormnog korpusa istraživanja provedenih u ovoj zemlji tijekom proteklih šezde­

dobio svoju slavnu ulogu. Preko 5.000 stanovnika Framinghama, muškog i ženskog

set godina. Rana istraživanja dovela su do alarmantnog zaključka da imamo jednu od

spola, pristalo je da ih znanstvenici tijekom više godina proučavaju i bockaju kako

najviših stopa srčanih bolesti u svijetu. Jedna studija objavljena 1959. usporedila je

bismo mogli naučiti nešto o bolesti srca.

stope koronarne bolesti srca u dvadeset zemalja (slika 5.1). 1 6

Nešto smo doista i naučili. Promatrajući tko je dobio bolest srca a tko nije te uspore­ đujući njihove zdravstvene kartone, Framinghamska studija srca razvila je koncept faktora rizika kao što su kolesterol, krvni tlak, tjelesna aktivnost, pušenje cigareta i pretilost. Zbog Framinghamske studije danas znamo da ti čimbenici rizika imaju važnu ulogu u nastanku bolesti srca. Liječnici su godinama koristili Framinghamski model za predviđanje kako bi utvrdili tko ima visok rizik od bolesti srca, a tko nema. Na temelju ove studije objavljeno je preko 1.000 znanstvenih radova, a studija traje još i danas. Dosad je proučila četiri generacije stanovnika Framinghama. Najsvjetlija točka Framinghamske studije su njena otkrića o kolesterolu u krvi. Oni su 1961. uvjerljivo dokazali jaku korelaciju između visoke razine kolesterola u krvi i bolesti srca. Istraživači su zapazili da muškarci s razinama kolesterola «preko 244 mg/ dl (miligrama po decilitru) imaju preko tri puta veću učestalost KBS-a (koronarne bolesti srca) od onih s razinama kolesterola manjim od 210 mg/dl.» 15 Sporno pitanje može li se na temelju razine kolesterola u krvi predvidjeti bolest srca bilo je riješeno. Razine kolesterola zaista imaju utjecaja. U tom istom radu također je dokazano daje visok krvni tlak važan faktor rizika za bolest srca. Pridavanje važnosti faktorima rizika označilo je koncepcijsku revoluciju. Kad je ta studija pokrenuta većina je liječnika vjerovala da je bolest srca neizbježno «trošenje» tijela te da u tom pogledu ne možemo učiniti mnogo. Naša srca su poput automo­ bilskih motora: kako smo starjeti, dijelovi više nisu tako dobro radili i ponekad bi otkazivali. Pokazavši da možemo predvidjeti bolest mjerenjem faktora rizika, ideja prevencije bolesti srca iznenada je postala valjana. Istraživači su napisali: «...čini se da je preventivan program očigledno nužan». 5 Jednostavno smanjite faktore rizika kao što su kolesterol u krvi i krvni tlak i smanjili ste rizik od bolesti srca. U današnjoj Americi kolesterol i krvni tlak pojmovi su opće kulture. Trošimo preko 30 milijardi dolara godišnje na lijekove za kontrolu tih faktora rizika i drugih aspe-

KINESKA STUDIJA

Te studije proučavale su društva pod utjecajem Zapada. Pogledamo li tradicionalnija društva često možemo vidjeti još upadljivijc razlike u učestalosti srčanih bolesti. Gor­ štaci s Papua Nove Gvineje, na primjer, prilično se često spominju u istraživanjima 17

zato što su srčane bolesti u njihovom društvu rijetkost. Sjetimo se, na primjer, koliko je niska bila stopa srčanih bolesti u ruralnoj Kini. Američki muškarci umirali su od srčanih bolesti u postotku koji je bio gotovo sedamnaest puta veći nego kod njihovih kineskih vršnjaka.18 Zašto smo od srčanih bolesti umirali tijekom šezdesetih i sedamdesetih, u vrijeme dok je velik dio svijeta još uvijek bio relativno nezahvaćen? Jednostavno rečeno, radilo se o smrti od hrane. Kulture koje bilježe niže stope srčanih bolesti jedu manje zasićenih masti i životinjskih bjelančevina, a više cjelovitih žitarica, voća i povrća. Drugim riječima, hrane se uglavnom biljnim namirnicama, dok se mi uglavnom hranimo životinjskim namirnicama. No, je li moguće da su neke skupine podložnije srčanim bolestima zbog genetike? Zna­ mo da to nije slučaj zato što unutar grupe s istim genetskim naslijeđem možemo vidjeti sličan odnos između prehrane i bolesti. Na primjer, Japanci koji žive na Havajima ili u Kaliforniji imaju daleko više razine kolesterola u krvi i učestalost koronarne bolesti srca od Japanaca koji žive u Japanu. 1 9 2 0 Razlog očigledno leži u okolini budući da većina tih ljudi ima isto genetsko naslje­ đe. Navika pušenja nije uzrok jer su muškarci u Japanu, za koje je bilo vjerojatnije da su pušači, još uvijek imali manje koronarnih bolesti srca od japanskih Amerikanaca. 19 Istraživači su uprli prstom u prehranu, pišući da je razina kolesterola u krvi rasla «s pre­ hrambenim unosom zasićenih masti, životinjskih bjelančevina i kolesterola u hrani». S druge strane, kolesterol u krvi bio je negativno povezan s unosom kompleksnih uglji20

kohidrata...» Jednostavno rečeno, životinjske namirnice bile su povezane s višim kole­ sterolom u krvi, dok su biljne namirnice bile povezane s nižim kolesterolom u krvi. To je istraživanje jasno uprlo prstom u prehranu kao jedan od mogućih uzroka srčanih bolesti. Nadalje, početni rezultati stvarali su konzistentnu sliku: što su ljudi jeli više zasićenih masti i kolesterola (kao indikatora potrošnje životinjskih namirnica) imali su veći rizik obolijevanja od srčanih bolesti. A s obzirom da su se i druge kulture počinjale hraniti sličnije nama i kod njih je dolazilo do vrtoglavog rasta srčanih bolesti. U novije vrijeme stope smrtnosti od srčanih bolesti u nekoliko zemalja premašile su onu u Americi.

bila na samom početku već je bilo liječnika koji su pokušavali otkriti kako se bolest srca može liječiti, a ne samo spriječiti. Ti su znanstvenici u mnogim stvarima bili ispred svog vremena jer su njihove intervencije, koje su bile najinovativniji, najuspje­ šniji programi liječenja u to vrijeme, koristile najmanje naprednu dostupnu tehnolo­ giju - nož i vilicu. Ti su liječnici zapazili tadašnja istraživanja što su bila u tijeku i došli do nekih zdravorazumskih veza. Oni su shvatili da 21 : . prevelik unos masti i kolesterola uzrokuje aterosklerozu (otvrdnuće arterija i naku­ pljanje plaka) kod pokusnih životinja • unos kolesterola hranom uzrokuje porast kolesterola u krvi • visoka razina kolesterola u krvi mogla je pretkazati i/ili uzrokovati bolest srca • veći dio svjetskog stanovništva nije bolovao od bolesti srca; ta društva bez bolesti srca imala su radikalno drukčije obrasce prehrane, konzumirajući manje masti i ko­ lesterola Odlučili su stoga pokušati utjecati na bolest srca kod svojih pacijenata tako što će smanjiti količinu masti i kolesterola u njihovoj prehrani. Jedan od najnaprednijih liječnika bio je dr. Lester Morrison iz Los Angelesa. On je 1946. (dvije godine prije Framinghamske studije) započeo studiju kako bi «utvrdio odnos između unosa masti prehranom i učestalosti ateroskleroze». 22 U svojoj je stu­ diji s 50 osoba koje su preživjele srčani udar od njih zatražio da održavaju svoju uo­ bičajenu prehranu, a od drugih pedeset osoba koje su imale srčani udar zatražio je da se pridržavaju pokusne prehrane. U skupini s pokusnom prehranom smanjio je unos masti i kolesterola. Jedan od obja­ vljenih primjera njegovih menija dopuštao je pacijentima da jedu tek male količine mesa dvaput dnevno: dvije unce (57 g) «hladne pečene janjetine, nemasne, sa želeom od metvice» za ručak i još dvije unce «nemasnih vrsta mesa» za večeru. 22 Čak i ako ste obožavali hladnu pečenu janjetinu sa želeom od metvice niste je smjeli pojesti mnogo. U stvari, popis zabranjenih namirnica u pokusnoj prehrani bio je prilično dug i uključivao je krem juhe, svinjetinu, masna mesa, životinjske masti, punomasno mlijeko, vrhnje, maslac, žumanjak jajeta te kruh i deserte koji sadrže maslac, cijela jaja i punomasno mlijeko. 22 Je li ta napredna prehrana postigla kakve rezultate? Poslije osam godina samo je dva­

ISTRAŽIVANJE ISPRED SVOG VREMENA Dakle, sada znamo što je bolest srca i koji su to faktori koji određuju rizik da ćemo oboljeti; ali što da radimo ako smo već oboljeli? Dok je Framinghamska studija srca

naest od pedeset osoba koje su jele svoju uobičajenu američku prehranu još uvijek bilo na životu ( 2 4 % ) . U skupini s pokusnom prehranom dvadeset i osam ljudi još uvijek je bilo živo (56%), što je gotovo dva i pol puta više preživjelih nego u kontrol­ noj grupi. Nakon dvanaest godina svi pacijenti iz kontrolne skupine bili su mrtvi.

123

BULINA i K l A

Međutim, u skupini s pokusnom prehranom devetnaest ljudi još uvijek je bilo živo, što

p a nas znamo da nas je pozornost koju smo posvećivali mastima i kolesterolu odvela na

je stopa preživljavanja od 38%.'' Iako je, nažalost, mnogo ljudi u grupi s pokusnom pre­

stranputicu. Mogućnost koju nitko nije želio uzeti u obzir bila je da su masti i kolesterol

hranom ipak umrlo, bilo je jasno da su se štitili od svoje bolesti hraneći se s umjereno

samo indikatori unosa životinjskih namirnica. Na primjer, pogledajte odnos između

manje životinjskih namirnica i umjereno više biljnih namirnica (pogledati sliku 5.2).

konzumacije životinjskih bjelančevina i smrti od bolesti srca kod muškaraca u dobi od pedeset i pet do pedeset i devet godina u dvadeset različitih zemalja na slici 5.3. 16 Ta studija sugerira da što više životinjskih bjelančevina jedete imat ćete više bolesti srca. Osim toga, deseci eksperimentalnih studija pokazuju da hranjenje štakora, ku­ nića i svinja životinjskim bjelančevinama (npr. kazeinom) dramatično podiže razi­ ne kolesterola, dok biljne bjelančevine (npr. bjelančevine soje) dramatično snižavaju razine kolesterola.-' Studije na ljudima ne samo što se podudaraju s tim otkrićima nego i pokazuju da konzumiranje biljnih bjelančevina ima čak i veću moć snižavanja razina kolesterola od smanjenja unosa masti ili kolesterola. 25 Dok su neke od tih studija o životinjskim bjelančevinama bile provedene u poslje­ dnjih trideset godina, druge su objavljene prije više od pedeset godina, u vrijeme kada je medicinska zajednica tek počinjala raspravljati o prehrani i bolesti srca. Pa ipak su životinjske bjelančevine nekako ostale po strani, dok su zasićene masti i kole­ sterol ponijeli glavni teret kritika.

Godine 1946. kad je ta studija započeta večina znanstvenika vjerovala je da je bolest srca neizbježan dio starenja i da se s tim u vezi ne može mnogo učiniti. Iako Morri­ son nije izliječio bolest srca dokazao je da nešto tako jednostavno kao što je prehrana može značajno izmijeniti njezin tijek, čak i kad je bolest tako uznapredovala daje već uzrokovala srčani udar. Druga istraživačka skupina dokazala je otprilike istu stvar u približno isto vrijeme. Skupina liječnika iz Sjeverne Kalifornije veliku je grupu pacijenata s uznapredovalom bolesti srca podvrgnula prehrani siromašnoj mastima i kolesterolom. Ti su liječnici utvrdili da su pacijenti koji su konzumirali prehranu s malo masti i kolesterola umi­ rali u četiri puta manjem broju od pacijenata koji se nisu pridržavali te prehrane. 23 Sada je bilo jasno da postoji nada. Bolest srca nije bila neizbježna posljedica starosti, čak i kad je osoba imala uznapredovalu bolest prehrana s malo masti i kolesterola mogla je značajno produljiti njezin život. Bio je to izvanredan napredak u našem

Te tri hranjive tvari (masti, životinjske bjelančevine i kolesterol) karakteristične su za hra­

razumijevanju ubojice broj jedan u Americi. Osim toga, to novo shvaćanje središnju

nu životinjskog podrijetla općenito. Nije li, dakle, savršeno razumno pitati se nije li hrana

je ulogu U bolesti srca dalo prehrani i drugim vanjskim faktorima. Međutim, svaka

životinjskog podrijetla, a ne samo ove izolirane hranjive tvari, uzrok bolesti srca?

je rasprava o prehrani bila usko usredotočena na masti i kolesterol. Te dvije izolirane

Naravno, nitko nije upro prstom na namirnice životinjskog podrijetla općenito. To

komponente hrane postale su zlotvori.

bi odmah odvelo do profesionalne izolacije i ismijavanja (iz razloga objašnjenih u

124

lYJNOAA

b\UUIJA

DULNtt

J r\V_ n

četvrtom poglavlju). Bila su to svadljiva vremena u svijetu nutricionizma. Odigravala

čuveni istraživač Ancel Keys došao održati predavanje o prevenciji bolesti srca pre­

se konceptualna revolucija, što se mnogim ljudima nije sviđalo. Čak je i razgovor o

hranom. Pojedini znanstvenici iz publike samo su okretali glavom u nevjerici, go­

prehrani za mnoge znanstvenike bio previše. Prevencija bolesti srca prehranom bila

voreći da nema teorije da prehrana utječe na bolest srca. U tim prvim desetljećima

je opasna ideja zato što je implicirala da u dobroj, staroj, mesnoj američkoj prehrani

istraživanja bolesti srca rasplamsala se vatrena, osobna bitka, a njena prva žrtva bila

postoji nešto toliko loše da nam uništava srca. To se dečkima statusa-quo nije sviđalo.

je otvorenost uma.

Jedan status-quo znanstvenik zabavljao se ismijavajući ljude za koje se činilo da imaju

NOVIJA POVIJEST

nizak rizik od bolesti srca. Godine 1960. napisao je sljedeće «humoristično» djelo 26

kako bi se narugao tadašnjim novim otkrićima : Danas je ta epska bitka između branitelja statusa quo i zagovornika prehrane inten­

Kratak opis čovjeka s najmanjim rizikom za obolijevanje od koronarne bolesti srca:

zivnija nego ikad. Ali u međuvremenu se situacija na području bolesti srca značaj­ no promijenila. Koliko smo napredovali i kako smo se borili s tom bolesti? Najve­ ćim dijelom, status quo ostao je zaštićen. Usprkos potencijalu prehrane i prevencije

Feminizirani radnik gradske čistoće ili balzamer, potpuno lišen tjelesne i men­

bolesti, većina pažnje koja se posvećuje bolesti srca usmjerena je na mehaničke i

talne živahnosti i bez entuzijazma, ambicija ili natjecateljskog duha, koji nika­

kemijske intervencije kod onih ljudi kod kojih je bolest uznapredovala. Prehrana

da nije pokušao ispoštovati bilo kakav rok. Čovjek slabog apetita, koji se hrani

je gurnuta u stranu. Kirurgija, lijekovi, elektronički uređaji i nova dijagnostička

voćem i povrćem s malo žitarica i kitovog ulja, mrzi duhan, odbija posjedovati

sredstva zaokupili su pozornost javnosti.

radio, TV ili automobil, glave potpuno obrasle kosom te mršave, neatletska

Sada imamo kiruršku ugradnju koronarne premosnice, kod koje se zdrava arte­

građe, ali ipak neprestano vježbanjem napreže svoje slabašne mišiće; ima ni­

rija «nalijepi» preko bolesne arterije, čime se zaobilazi najopasniji plak u arteriji.

sku plaću, krvni tlak, šećer u krvi, mokraćnu kiselinu i kolesterol, uzimao je

Najviši je oblik kirurgije, dakako, transplantacija srca koja čak povremeno koristi

nikotinsku kiselinu, piridoksin i dugotrajnu terapiju antikoagulantima cijelo

umjetno srce. Imamo i proceduru koja ne zahtijeva otvaranje grudnog koša zvanu

vrijeme od svoje preventivne kastracije.

koronarna angioplastika, kod koje se mali balon napuhuje unutar sužene, bolesne arterije, potiskujući plak uza stjenke i otvarajući prolaz za povećan protok krvi.

Autor ovih redaka umjesto toga mogao je reći: «Samo PRAVI muškarci obolijevaju

Imamo defibrilatore za oživljavanje srca, stimulatore srca i precizne tehnike snima­

od srca.« Obratite pozornost i na to kako se prehrana voćem i povrćem opisuje kao

nja kako bismo mogli promatrati pojedine arterije bez potrebe da izložimo srce.

«slaba», iako autor sugerira da se njom hrane oni ljudi koji imaju najmanji rizik od

Proteklih pedeset godina zaista su bile veličanje kemikalija i tehnologije (nasuprot

bolesti srca. Žalosno povezivanje mesa s tjelesnom sposobnošću, muškošću općenito,

prehrani i prevenciji). Ukratko opisujući početna raširena istraživanja bolesti srca,

seksualnim identitetom i ekonomskim bogatstvom samo zamagljuje način na koji su

jedan liječnik nedavno je istaknuo mehaničko:

status quo znanstvenici gledali na hranu, bez obzira na zdravstvene dokaze. Takav su stav naslijedili od pionira bjelančevina opisanih u drugom poglavlju.

Postojala je nada da će se snaga znanosti i tehnike, razvijena nakon Drugog

Možda je taj autor trebao upoznati jednog mog prijatelja, Chrisa Campbella (nismo

svjetskog rata, moći primijeniti u ovoj borbi [protiv bolesti srca]... Činilo

u srodstvu). Chris je dvostruki prvak u hrvanju 1. NCAA lige, trostruki američki se­

se da se enormni napreci na području strojarstva i elektronike, koji su bili

niorski prvak u hrvanju, dvostruki olimpijski hrvač i diplomirani pravnik s Pravnog

potaknuti ratom, posebno dobro mogu iskoristiti u proučavanju kardiova­

fakulteta Cornell. S trideset i sedam godina postao je najstariji Amerikanac koji je

skularnog sustava....

1

ikada osvojio olimpijsku medalju u hrvanju, s tjelesnom težinom od 198 funti (90 kg). Chris Campbell je vegetarijanac. Kao čovjek s niskim rizikom od bolesti srca

Istina je da su neki veliki uspjesi zaista postignuti, rezultat čega je vjerojatno či­

mislim da se ne bi baš složio s gore navedenom karakterizacijom.

njenica da je naša stopa smrtnosti od bolesti srca punih 5 8 % niža nego što je bila

Borba između tabora statusa quo i prevencije prehranom bila je intenzivna. Sjećam

1950. Smanjenje stope smrtnosti od 58% izgleda kao velika pobjeda kemikalija

se da sam potkraj 1950-ih prisustvovao predavanju na Sveučilištu Cornell kada je

i tehnologije. Jedan od najvećih koraka bio je bolji tretman žrtava srčanog udara

126

127

2

BOLNA SRCA

u hitnoj pomoći. Godine 1970. ako ste bili stariji od šezdeset i pet godina, dobili

Zašto se ovome podvrgavamo? Najizrazitija korist od te procedure je ublažavanje

srčani udar i bili te sreće da stignete do bolnice živi, imali ste 3 8 % vjerojatnosti da

angine ili bolova u grudima. Oko 70 do 8 0 % pacijenata koji se podvrgnu operaciji

ćete umrijeti. Danas, stignete li do bolnice živi, imate svega 15% vjerojatnosti da

ugradnje premosnice oslobode se tih onesposobljavajućih bolova u grudima godi­

umrete. Reakcije bolničkih hitnih službi bitno su bolje, zahvaljujući čemu se spasi

nu dana.

ogroman broj života.

2

31

Ali - ta korist nije trajna. Unutar tri godine od operacije do jedne trećine

pacijenata ponovno će trpjeti bolove u grudima.

Osim toga, broj pušača postojano opada,

27,28

35

Unutar deset godina polovica

što smanjuje našu stopu smrtnosti od

pacijenata s premosnicom će umrijeti, dobiti srčani udar ili ponovno imati bolove

srčanih bolesti. Uz napredak u bolnicama, mehaničke uređaje, otkrića lijekova, niže

u grudima. " Dugoročne studije pokazuju da samo određene podgrupe pacijenata

stope pušenja i više kirurških mogućnosti očito imamo mnogo razloga za slavlje.

s bolestima srca žive duže zahvaljujući svojoj operaciji ugradnje premosnice.

Kako se čini, postigli smo napredak.

to, te studije pokazuju da pacijenti koji su se podvrgli ugradnji premosnice nemaju

Ili možda nismo?

manji broj srčanih

Konačno, bolest srca još uvijek je naš vodeći uzrok smrti. Svaka dvadeset i četiri

3

12

Uz

12

udara od onih

koji se operaciji nisu podvrgnuli.

Sjećate li se koje nakupine plaka uzrokuju srčane udare? Smrtonosan je onaj manji,

sata gotovo 2.000 Amerikanaca umire od te bolesti. Usprkos svim postignućima

manje stabilan plak koji je sklon prskanju. Međutim, cilj operacija ugradnje pre­

ogroman broj ljudi još uvijek umire od bolnog srca.

mosnice najveće su, najvidljivije nakupine plaka koje mogu biti odgovorne za bol u

2

2

U stvari, učestalost bolesti srca '' (ne smrtnost) otprilike je jednaka onoj s početka 2

1970-ih. Drugim riječima, iako ne umiremo tako mnogo od bolesti srca, još uvijek

grudima, ali ne i srčane udare. Slična je priča i s angioplastikom. Procedura je skupa i sa sobom nosi značajan

od nje obolijevamo jednako često kao nekad. Čini se da smo jednostavno postali

rizik. Nakon otkrivanja blokada u koronarnoj arteriji, u arteriju se ugura balon

nešto uspješniji u odgađanju smrti od bolesti srca, ali nismo učinili ništa da smanji­

koji se napuše. On potiskuje plak uz stjenke žila, čime omogućava veći protok krvi.

mo stopu

Otprilike jedan od šesnaest pacijenata tijekom procedure će doživjeti «naglo zače­

obolijevanja

naših srca.

KIRURGIJA: FANTOMSKI SPASITELJ

pljenje žile» koje može dovesti do smrti, srčanog udara ili hitne ugradnje premo­ snice. 5 7 Uz pretpostavku da se to ne dogodi, još uvijek postoji velika vjerojatnost da će procedura biti neuspješna. Unutar četiri mjeseca od postupka 4 0 % arterija

Mehaničke intervencije koje koristimo u ovoj zemlji daleko su manje djelotvorne

koje su bile otvorene «gnječenjem» ponovno će se zatvoriti, praktično poništavaju­

nego što većina ljudi vjeruje. Ugradnja premosnice postala je posebno popularna.

ći postupak. 38 Usprkos svemu, ako ne dođe do tih nepovoljnih ishoda angioplastika

Godine 1990. obavljeno je čak 380.000 operacija ugradnje premosnice, 3 0 što znači

uspješno pruža privremeno olakšanje bolova u grudima. Naravno, angioplastika ne

da je otprilike 1 na 750 Amerikanaca bio podvrgnut toj ekstremnoj kirurgiji. Ti­

čini mnogo za tretiranje malih nakupina koje su najopasnije za izazivanje srčanih

jekom operacije otvara se grudni koš pacijenta, krvotok se preusmjerava pomoću

udara.

niza štipaljki, pumpi i strojeva. Vadi se vena iz noge ili plućna arterija i zašiva preko

Dakle, kad se pažljivije razmotri, naši naizgled korisni mehanički napreci na po­

bolesnog dijela srca, čime se krvi omogućava da zaobiđe najzačepljenije arterije.

dručju bolesti srca krajnje su razočaravajući.

Troškovi su enormni. Više od jednog na svakih pedeset pacijenata koji se odlu­

ne rješavaju

uzrok

če na tu operaciju umrijet će zbog komplikacija" tijekom ove procedure vrijedne

nikome osim

najtežim pacijentima

46.000 dolara. 32 Ostale nuspojave uključuju srčani udar, respiratorne komplikacije,

Sto se ovdje događa? Unatoč pozitivnom publicitetu koji posljednjih pedeset go­

komplikacije krvarenja, infekcije, visok krvni tlak i moždani udar. Kad se za vrije­

dina okružuje istraživanja bolesti srca, moramo se zapitati: dobivamo li ovaj rat?

me operacije stezaljkama prekine protok krvi kroz žile oko srca, dolazi do ljušte-

Možda bismo se trebali zapitati što bismo mogli činiti drukčije? Primjerice, što se

nja plaka s unutarnjih stjenki. Potom krv te krhotine prenosi do mozga, gdje one

dogodilo s prehrambenim lekcijama koje smo naučili prije pedeset godina? Što se

bolesti srca,

Ugradnja premosnice i angioplastika

ne sprečavaju srčane s

udare

i

ne produžavaju život

bolesti srca.

uzrokuju brojne «mini» moždane udare. Znanstvenici su usporedili intelektualne

dogodilo s prehrambenim tretmanima koje je otkrio dr. Lester Morrison, o kojima

sposobnosti pacijenata prije i nakon operacije, i utvrdili da je zapanjujućih 79%

sam ranije govorio?

pacijenata «pokazivalo oštećenje nekog aspekta kognitivne funkcije» sedam dana

Ta su otkrića uglavnom potonula u zaborav. Sam sam za ta istraživanja provedena

poslije operacije. 3 3

1940-ih i 1950-ih doznao tek posljednjih godina. Zbunjen sam budući su stručnjaci

128

KINESKA STUDIJA

BOLNA SRCA

koje sam slušao u svojim studentskim danima, potkrja 1950-ih i početkom 1960-ih

Poslije jedanaest godina karijere u kirurgiji postao sam razočaran paradi­

odlučno poricali da se takva istraživanja provode ili da se o njima uopće razmišlja.

gmom američke medicine u pogledu tretiranja raka i bolesti srca. U poslje­

U međuvremenu, prehrambene navike Amerike samo su se dodatno pogoršale.

dnjih 100 godina nije bilo većih promjena u kontroli raka, a ni kod bolesti

Prema američkom Ministarstvu poljoprivrede, danas jedemo znatno više mesa i

srca ni kod raka nije bilo ozbiljnih napora u pogledu prevencije. Međutim,

dodanih masti nego prije trideset godina.

39

Očigledno je da se ne krećemo u do­

smatram da je epidemiologija tih bolesti bila provokativna: tri četvrtine ljudi

brom smjeru.

na ovom planetu nije imalo nijednu srčanu bolest, što je činjenica koja je vrlo

Otkad su te informacije ponovno izbile na površinu u protekla dva desetljeća borba

usko povezana s prehranom."

protiv statusa quo ponovno se počela rasplamsavali. Nekoliko malobrojnih liječni­ ka dokazuje da postoji bolji način da se pobijedi bolest srca. Demonstriraju revolu­

Dr. Esselstyn je počeo preispitivati standardnu medicinsku praksu. «Svjestan da

cionarne uspjehe, koristeći najjednostavniji od svih tretmana - hranu.

medicinske, angiografske i kirurške intervencije tretiraju samo simptome srčanih

DR. CALDWELL B. ESSELSTYN MLAĐI

bolesti i uvjeren da je nužan iz temelja drugačiji pristup liječenju«, dr. Esselstyn je odlučio testirati utjecaj prehrane cjelovitim biljnim namirnicama na ljudima s uznapredovalom koronarnom bolesti.

42

Koristeći minimalnu količinu lijekova za

Kad biste morali pogoditi lokaciju najboljeg kardiološkog centra u zemlji, a

snižavanje kolesterola i biljnu prehranu vrlo siromašnu mastima, postigao je naj­

možda i u svijetu, koji biste grad naveli? New York? Los Angeles? Chicago? Mo­

spektakularnije rezultate ikad zabilježene u liječenju srčanih bolesti.'

žda neki grad na Floridi, u blizini starijeg stanovništva? U stvari, najbolji me­

Godine 1985. dr. Esselstyn je započeo svoju studiju s temeljnim ciljem da smanji

dicinski centar za kardiološku njegu smješten je u Clevelandu u Ohiju, prema

razinu kolesterola u krvi svojih pacijenata ispod 150 mg/dl. Zatražio je od svih

12,13

US News and World Reportu. Pacijenti iz cijeloga svijeta dolaze u Clevelandsku

pacijenata da zapisuju sve što pojedu u dnevnik prehrane. Svaka dva tjedna, tije­

kliniku radi najnaprednijeg dostupnog tretmana srca koji pružaju prestižni li­

kom sljedećih pet godina, dr. Esselstyn se sastajao sa svojim pacijentima kako bi

ječnici.

raspravljali o procesu, napravili krvne testove i zabilježili krvni tlak i težinu. Te

Jedan od liječnika s te klinike, dr. Caldwell B. Esselstyn mlađi, ima prilično

dnevne sastanke dopunjavao je večernjim pozivima u kojima je izvještavao o rezul­

impresivnu biografiju. Kao student Sveučilišta Yale, dr. Esselstyn je veslao na

tatima krvnih testova i dodatno raspravljao s pacijentima o djelovanju dijete. Osim

Olimpijadi 1956. osvojivši zlatnu medalju. Nakon obuke na Clevelandskoj klini­

toga, svi njegovi pacijenti sastajali su se nekoliko puta godišnje kako bi razgovarali

ci zaslužio je Brončanu zvijezdu kao vojni kirurg u Vijetnamskom ratu. Potom

o programu, družili se i razmjenjivali korisne informacije. Drugim riječima, dr.

je postao vrlo uspješan liječnik na jednoj od najboljih medicinskih institucija

Esselstyn je bio marljiv, angažiran, pun podrške i suosjećajno ozbiljan na osobnoj

u svijetu, Clevelandskoj klinici, gdje je bio predsjednik osoblja, član upravnog

razini sa svojim pacijentima.

odbora, predsjedatelj Radne grupe za rak dojke i šef Odjela za kirurgiju štitne i

Prehrana koje su se oni, uključujući dr. Esselstyna i njegovu suprugu Ann, pridr­

paratiroidne žlijezde. Kao autor preko 100 objavljenih znanstvenih radova, dr.

žavali bila je lišena svih dodanih masti ka i gotovo svih proizvoda životinjskog po­

Esselstyn je proglašen j e d n i m od najboljih liječnika u Americi za 1994.-1995.'

drijetla. Dr. Esselstyn i njegovi pacijenti izvijestili su: «[Sudionici] su trebali izbje­

Na temelju osobnog poznanstva s tim čovjekom, imam dojam da briljira u do­

gavati ulja, meso, ribu, meso peradi i mliječne proizvode, osim obranog mlijeka i

slovno svemu što radi u životu. Dosegnuo je vrhunac uspjeha u svom profesio­

nemasnog jogurta.»' 12 Otprilike pet godina nakon početka programa, dr. Esselstyn

nalnom i privatnom životu, učinivši to dostojanstveno i skromno.

je svojim pacijentima preporučio i da potpuno prestanu konzumirati obrano mli­

Međutim, kvaliteta koja mi se najviše sviđa kod dr. Esselstyna nije njegov živo­

jeko i jogurt.

topis ili nagrade, već njegova principijelna potraga za istinom. Dr. Esselstyn je

Pet njegovih pacijenata povuklo se iz studije u prve dvije godine, nakon čega ih je

imao hrabrosti suprotstaviti se establišmentu. Za Drugu nacionalnu konferen­

ostalo osamnaest. Tih osamnaest pacijenata u početku je došlo k dr. Esselstynu s te­

ciju o lipidima u uklanjanju i prevenciji bolesti koronarnih arterija (koju je on

škom bolesti.

organizirao i bio ljubazan pozvati me da sudjelujem), dr. Esselstyn je napisao:

je četrdeset i devet koronarnih događaja, uključujući anginu, ugradnju premosnice,

U osam godina koje su prethodile studiji,

tih osamnaest ljudi pretrpjelo

moždane udare i angioplastiku. To nisu bila zdrava srca. Može se pretpostaviti da

130

131

KINESKA SIUDIJA

BOLNA SRCA

ih je na sudjelovanje u studiji motivirala panika koju izaziva blizina preuranjene 1

smrti. -

11

Tih osamnaest pacijenata postiglo je izvanredan uspjeh. Na početku studije pro­ sječna razina kolesterola u krvi pacijenata bila je 246 mg/dl. Za vrijeme studije prosječna

razina

kolesterola

bila je

132

mg/dl,

daleko

ispod ciljane

razine od

mg/dl!" Njihove razine «lošeg» LDL kolesterola isto su tako drastično pale.

150 12

Na

kraju, međutim, najimpresivniji rezultat nisu bile razine kolesterola u krvi nego broj koronarnih događaja od početka studije. U

narednih jedanaest godina

dogodio

se

točno

JEDAN

koronarni

događaj

među

osamnaest pacijenata koji su slijedili dijelu. Taj jedan događaj bio je kod pacijenta koji je dvije godine zanemarivao dijetu. Nakon zanemarivanja pacijent je doživio kliničke bolove u grudima (angina), nakon čega se vratio na zdravu biljnu prehra­ nu. Pacijent se oslobodio svoje angine i nije doživio nikakve daljnje događaje.

43

Ne samo što je bolest kod tih pacijenata zaustavljena, ublažena je. Kod sedamdeset posto

njegovih

pacijenata

došlo je

do

otvaranja

začepljenih

arterija."

Jedanaest

njegovih pacijenata pristalo je na angiografiju, proceduru kojom je moguće «rendgenski» snimiti određene arterije u srcu. Kod tih jedanaest pacijenata blokade u arterijama smanjile su se u prosjeku za 7% tijekom prvih pet godina njegove studije. Može izgledati kao mala promjena, ali treba znati d a j e volumen krvi koja proteče barem 3 0 % veći kada se promjer poveća za 7%. 1 1 Što je još važnije, to predstavlja razliku između prisutnosti bolova (od angine) i odsutnosti bolova, u stvari između života i smrti. Autori petogodišnjeg izvještaja primijetili su: «Ovo je najdugotrajnija do danas provedena studija prehrane s minimalnom razinom masti korištene u kombinaciji s lijekovima za sniženje kolesterola. Naši nalazi koji pokazuju prosječno smanjenje arterijske stenoze [blokada] od 7,0% veći su od bilo kojeg izvještaja iz prethodnih istraživanja.«' 12 Jedan je liječnik obratio posebnu pažnju na studiju dr. Esselstyna. Imao je tek četrdeset i četiri godine i bio naizgled zdrav kad je počeo imati problema sa sr­ cem koji su kulminirali srčanim udarom. Zbog prirode njegove srčane bolesti

Je U moguće daje dr. Esselstyn tek imao sreće sa svojom grupom pacijenata? Odgovor

nije bilo ničega što bi mu konvencionalna medicina mogla ponuditi. Posjetio je

je ne. Kod pacijenata s ovako teškom bolesti srca ne dolazi do spontanog ozdravljenja.

dr. Esselstyna, odlučio se uključiti u program dijete i nakon trideset dva mjeseca,

Drugi način da se provjeri vjerojatnost tolikog uspjeha je da se pogleda pet pacijenata

obrnuo je razvoj svoje bolesti i snizio

koji su se povukli iz programa dijete i nastavili sa standardnom njegom. Od 1995. tih

kolesterol u krvi na 89 mg/dl. Ovo što slijedi dramatična je slika bolesne arterije

pet ljudi bili su žrtve deset novih koronarnih događaja.12 U međuvremenu, - 2003. -

tog pacijenta prije i nakon prehrambenih savjeta dr. Esselstyna (slika 5.4). 8 Svi­

sedamnaest godina od početka studije svi pacijenti koji slijede dijetu osim jednog još

jetli je dio slike krv koja protječe kroz arteriju. Slika na lijevoj strani (A) ima dio

uvijek su živi, zašavši u svoje sedamdesete i osamdesete godine. 4 5

bez

ikakvih

lijekova za snižavanje kolesterola,

označen zagradom gdje je teška koronarna bolest smanjila protok krvi.

Može li bilo koji čovjek zdravog razuma osporiti ove rezultate? Čini se daje to nemo­

Prihvativši prehranu cjelovitim biljnim namirnicama, ta ista arterija se otvorila, po­

guće. Ne budete li upamtili ništa drugo iz ovog poglavlja, zapamtite rezultat četrdeset

ništavajući razaranja koja je uzrokovala srčana bolest i omogućivši daleko normalniji

t devet prema jedan: četrdeset i devet koronarnih događaja prije prehrane cjelovitim

protok krvi, kao što je prikazano na desnoj slici (B). 133

KINESKA STUDIJA

biljnim namirnicama te nula događaja za one pacijente koji su se držali prehrane cjelovitim biljnim namirnicama. Dr. Esselstyn je postigao ono što «Velika znanosti pokušava postići, bez uspjeha, već više od pedeset i pet godina: pobijedio je srčane bolesti.

B O L N A SRCA

n

a 95 mg/dl. Po proteku godine dana učestalost, trajanje i težina njihovih bolova

u

grudima drastično su pali. Osim toga, bilo je jasnije da što su se pacijenti strože

pridržavali preporuka u vezi s načinom života njihova su se srca bolje oporavljala. Kod pacijenata koji su se najstrože pridržavali preporuka tijekom godine došlo je do

DR. DEAN ORNISH U proteklih petnaest godina još jedan velikan na ovom području - dr. Dean Ornish - odigrao je značajnu ulogu u stavljanju prehrane u središte zanimanja medicine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, popularni mediji po­ svećuju mu veliku pažnju, uspio je postići da njegov plan liječenja srčanih bolesti pokrivaju mnogi osiguravatelji i napisao je nekoliko bestselera. Ako ste čuli za pove­ zanost između prehrane i srčanih bolesti, lako je moguće da je to bilo zbog rada dr. Ornisha. Njegovo najpoznatije istraživanje bilo je Ispitivanje načina života i srca u kojem je dva­ deset i osam pacijenata sa srčanim bolestima tretirao isključivo promjenama načina 1

života. "' Te je pacijente podvrgnuo eksperimentalnom planu tretiranja, a dodatnih dvadeset pacijenata podvrgnuo je standardnom planu tretiranja. Pažljivo je pratio obje skupine i mjerio nekoliko indikatora zdravlja, uključujući začepljenja arterija, razine kolesterola i težinu. Plan tretiranja dr. Ornisha posve se razlikovao od standarda moderne visokotehnološke medicine. Tijekom prvog tjedna tretiranja dvadeset i osam pacijenata smjestio je u hotel i govorio im što moraju raditi kako bi preuzeli kontrolu nad svojim zdravljem. Zatražio je od njih da se barem godinu dana pridržavaju dijete na bazi biljnih namir­ nica siromašnih mastima. Svega desetak posto njihovih kalorija trebalo je potjecati od masti. Mogli su jesti hrane koliko su htjeli, sve dok je ona bila na popisu prihvatljivih namirnica, što je uključivalo voće, povrće i žitarice. Kao što su istraživači primijetili: «Nisu bili dopušteni nikakvi životinjski proizvodi osim bjelanjka jajeta i jedne šalice nemasnog mlijeka ili jogurta dnevno.))"' Osim dijete, skupina je trebala vježbati razne oblike kontrole stresa, uključujući meditaciju, vježbe disanja i vježbe opuštanja ba­ rem sat vremena dnevno. Od pacijenata se također tražilo da vježbaju tri sata tjedno intenzitetom prilagođenim težini njihove bolesti. Kako bi pacijentima pomogao da ostvare te promjene načina života, grupa se sastajala dvaput tjedno po četiri sata radi pružanja uzajamne podrške. Dr. Ornish i njegova istraživačka grupa nisu koristili nikakve lijekove, kirurgiju ili tehnologiju u tretiranju spomenutih pacijenata. 46 Pokusni pacijenti pridržavali su se gotovo svega što su istraživači od njih tražili, a bili su nagrađeni poboljšanim zdravljem i vitalnošću. U prosjeku, njihov ukupni koleste­ rol pao je s 227 mg/dl na 172 mg/dl, a njihov «loš» LDL kolesterol pao je sa 152 mg/dl

134

smanjenja blokada od preko 4%. Četiri posto može zvučati malo, ali sjetimo se da se bolest srca razvija kroz čitav život, pa je promjena od 4% u samo godinu dana fanta­ stičan rezultat. Ukupno gledano, kod 82% posto pacijenata iz pokusne grupe došlo je do povlačenja

bolesti

tijekom godine dana.

Kontrolna grupa nije prošla tako dobro, usprkos tome što je primala uobičajenu nje­ gu. Njihovi bolovi u grudima pogoršali su se u pogledu učestalosti, trajanja i težine. Primjerice, iako je kod pokusne skupine došlo do 9 1 % smanjenja učestalosti bolova u grudima, kod kontrolne grupe došlo je do porasta učestalosti bolova u grudima od 165%. Njihove razine kolesterola bile su znatno lošije od razina kod pokusnih paci­ jenata, a blokade u njihovim arterijama također su se pogoršale. Pacijenti koji su se najmanje pridržavali promjena prehrane i načina života imali su povećanje blokada od 8% tijekom godine.

46

Vjerujem da smo između dr. Ornisha, dr. Esselstyna i drugih prije njih, poput dr. Morrisona, pronašli stratešku vezu u našem borbenom planu za bolesti srca. Lije­ čenja dijetom ne samo što ublažavaju simptome bolova u srcu nego liječe i uzrok srčanih bolesti i mogu spriječiti buduće koronarne događaje. Ni u Klinici Cleveland ni bilo gdje drugdje ne postoje kirurški ili kemijski tretmani za srčane bolesti koji bi se mogli usporediti s ovim impresivnim rezultatima.

BUDUĆNOST Budućnost je ispunjena nadom. Danas znamo dovoljno da gotovo potpuno elimi­ niramo bolesti srca. Ne samo što znamo prevenirati bolest, već znamo i kako ju uspješno liječiti. Ne moramo otvarati grudni koš kako bismo preusmjerili arterije i ne trebamo do kraja života živjeti s jakim lijekovima u krvi. Hraneći se pravim namirnicama naša srca možemo održati zdravima. Sljedeći je korak primjena tog prehrambenog pristupa u većim razmjerima, a to je upravo ono na čemu dr. Dean Ornish trenutno radi. Njegova istraživačka grupa pokrenula je Višecentarski projekt za demonstraciju načina života koji predsta­ vlja budućnost zdravstvene njege za srčane bolesti. Timovi zdravstvenih radnika na osam različitih lokacija obučeni su da liječe pacijente sa srčanim bolestima intervencijskim programom načina života koji je sastavio dr. Ornish. U progra­ mu mogu sudjelovati pacijenti s dokumentiranom bolesti srca koja je dovoljno ozbiljna da zahtijeva kirurški zahvat. Umjesto za operaciju, mogu se prijaviti za

KINESKA STUDIJA

BOLNA SRCA

jednogodišnji program načina života. Program je pokrenut 1993., a do 1998. bilo je

Te uvažene organizacije američkoj javnosti ne nude najnovije znanstvene spo­

četrdeset programa osiguranja koji su pokrivali troškove za izabrane pacijente.

32

Od 1998. gotovo 200 ljudi sudjelovalo je u Projektu načina života, a rezultati su fenomenalni. Nakon jedne godine liječenja 6 5 % pacijenata eliminiralo je svoje bolove u grudima. Osim toga, učinak je bio dugotrajan. Nakon tri godine preko 6 0 % pacijenata i dalje je izvještavalo da nema bolove u grudima.

32

Ekonomske koristi jednako su velike kao i koristi za zdravlje. Svake godine izvede se preko milijun kirurških zahvata zbog bolesti srca.

32

U 2 0 0 2 . usluge liječnika i

bolnička njega za pacijente s bolestima srca koštali su 78,1 milijardu dolara (to ne uključuje troškove lijekova i troškove kućne zdravstvene njege ili staračkog do­ 2

ma). Samo procedura angioplastike košta 31.000 dolara, a ugradnja premosnice

znaje. Iako nam govore da je razina ukupnog kolesterola u krvi od 200 mg/dl «poželjna»,

znamo

da

35%

srčanih so

kolesterola između 150 i 200 mg/dl

udara pogađa

Amerikance

koji

imaju

razine

(stvarno sigurna razina kolesterola je ispod

150 mg/dl). Također znamo da se najagresivniji obrat razvoja srčane bolesti ikada demonstriran dogodio kad su masti činile samo 10% ukupnog kalorijskog unosa. Studije su jasno pokazale da mnogi pacijenti koji slijede umjerenije načine pre­ 51

hrane koje preporučuje vlada doživljavaju napredovanje bolesti srca.

Nedužne

žrtve su zdravstveno osviješteni Amerikanci koji slijede te preporuke, održavaju­ ći svoj ukupan kolesterol na vrijednosti oko 180 ili 190 mg/dl, samo kako bi bili 'nagrađeni' srčanim udarom koji vodi do prerane smrti.

Kao oštar kontrast tome, jednogodišnji intervencijski pro­

Kao kruna svega, Nacionalni program za edukaciju o kolesterolu opasno piše:

gram načina života košta samo 7.000 dolara. Uspoređujući pacijente koji su prošli

«Promjene načina života najekonomičniji su način smanjenja rizika od K B S -

program načina života s onima koji su se podvrgnuli tradicionalnom kirurškom

a [koronarne bolesti srca]. Usprkos tome, kako bi postigle maksimalnu korist,

tretmanu, dr. Ornish i njegovi kolege pokazali su kako intervencijski program

mnoge osobe morat će uzimati lijekove za smanjenje LDL-a [kolesterola].«

košta 46.000 dolara.

32

načina života smanjuje troškove u prosjeku za 30.000 dolara po pacijentu.

32

Ostaje još mnogo posla. Zdravstveni establišment uređen je tako da profitira o'd

49

Nije nikakvo čudo što zdravlje Amerike propada. Prehrambene preporuke za najbolesnija srca među nama, koje daju navodno ugledne institucije, ozbiljno su

kemijskih i kirurških intervencija. Prehrana je još uvijek u podređenom položaju

razblažene i praćene upozorenjem da ćemo vjerojatno ionako morati uzimati li­

u odnosu na lijekove i kirurgiju. Jedna od kritika koje se neprestano upućuju

jekove do kraja života.

argumentu prehrane je da pacijenti ne žele provoditi tako korjenite promjene.

Naše vodeće organizacije strahuju da ih nitko ne bi poslušao kad bi zagovarale

Jedan liječnik optužuje da pacijenti dr. Esselstyna mijenjaju svoje prehrambene

nešto više od umjerenih promjena. Ali načini prehrane koje preporučuje establi­

Ta kritika ne samo

šment nisu ni približno tako zdravi kao prehrana za koju se zalažu dr. Esselstyn

što je pogrešna i uvredljiva za pacijente, nego i sama sebe ostvaruje. Ako liječnici

i dr. Ornish. Činjenica je da razina kolesterola u krvi od 200 mg/dl nije sigurna,

navike samo zbog Esselstynovog «fanatičnog vjerovanja«.

47

ne vjeruju da će pacijenti promijeniti svoju prehranu, zanemarivat će razgovore o

prehrana s 3 0 % masti nije «siromašna mastima» a jedenje hrane koja sadrži išta

prehrani, ili će to činiti na neprijazan, omalovažavajuć način. Nema većeg nepo­

više od 0 mg kolesterola nije zdravo. Naše zdravstvene institucije namjerno zava­

štovanja koje liječnik može iskazati pacijentima od toga da im uskrati informacije

ravaju javnost u pogledu bolesti srca, a sve u ime «umjerenosti».

koje im potencijalno mogu spasiti život a na temelju pretpostavke da pacijenti ne

Bez obzira misle li znanstvenici, liječnici i kreatori politika da će se javnost mi­

žele promijeniti svoj način života.

jenjati ili ne, obični ljudi moraju biti svjesni da je prehrana od cjelovitih biljnih

Dobronamjerne institucije nisu izuzete od takve uskovidnosti. Američko udru­ ženje za srce preporučuje prehranu za srčane bolesti koja daje prednost umje­ renosti, a ne znanstvenoj istini. Nacionalni program za edukaciju o kolesterolu čini istu stvar. Te organizacije prikazuju umjerene načine prehrane s trivijalnim promjenama kao «ciljeve» zdravog načina života. Ako imate visok rizik od bolesti srca, ili ako ste već oboljeli, preporučuju vam da usvojite prehranu koja sadrži 3 0 % ukupnih kalorija u obliku masti ( 7 % ukupnih kalorija u obliku zasićenih 48 49

masti) i manje od 200 mg kolesterola dnevno u hrani. '

Po njima, također bismo

trebali održavati našu razinu ukupnog kolesterola u krvi ispod «poželjne» razine od 2 0 0 mg/dl.

49

136

namirnica daleko najzdravija prehrana. U svom plodonosnom radu o prekretničkom Ispitivanju načina života i srca, autori dr. Ornish i njegovi znanstveni kolege pišu: «Smisao naše studije bio je utvrditi što je istina, a ne što je provedivo [moj naglasak].» 4 ( ' Danas znamo što je istina: prehrana od cjelovitih biljnih namirnica može spriječiti i liječiti bolest srca, spašavajući stotine tisuća Amerikanaca svake godine. Dr. William Castelli, dugogodišnji direktor Framinghamske studije srca, ugaonog ka­ mena istraživanja bolesti srca, podržava prehranu od cjelovitih biljnih namirnica. Dr. Esselstyn, koji je demonstrirao najznačajnije liječenje bolesti srca u čitavoj povijesti medicine, podržava prehranu od cjelovitih biljnih namirnica.

137

KINhbKA SIU Dl J A

Dr. Ornish, pionir liječenja bolesti srca bez lijekova ili kirurgije koji je dokazao široke ekonomske koristi za pacijente i osiguravatelje, podržava prehranu od cje­ lovitih biljnih namirnica. Ovo je vrijeme velike nade i izazova, vrijeme kada ljudi mogu kontrolirati svoje zdra­ vlje, jedan od najboljih i najsuosjećajnih liječnika koje sam upoznao najbolje je to izrazio:

6

Kolektivna savjest i volja naše struke na kušnji su kao nikad pri­ je. Sada je vrijeme da smognemo hrabrosti za legendarna djela. - Dr. Caldwell B. Esselstyn, ml.8

Pretilost M O Ž D A S T E ČULI V I J E S T .

Možda su vam zapele za oko zapanjujuće statistike o pretilosti među Amerikancima. Možda ste jednostavno zapazili da, u usporedbi s prije nekoliko godina, više ljudi u vašoj trgovini ima prekomjernu tjelesnu težinu. Možda ste bili u učionicama, na igralištima ili u centrima za cjelodnevni boravak i primijetili koliko je djece već obogaljeno prekomjernom težinom i ne može pre­ trčati ni sedam-osam metara bez da se zadiše. Našu borbu s debljinom ovih je dana teško ne primijetiti. Otvorite novine ili magazin, uključite radio ili televizor i shvatit ćete da Amerika ima problema s debljinom. U stvari, dvoje od troje odraslih Amerikanaca prekomjerne je težine, a jedna trećina odraslog stanovništva pretila je. Ne samo da su te brojke visoke, već je i stopa njihovog rasta zlokobna (slika 1.2). 1 Ali što znače izrazi «prekomjerna težina» i «pretilost»? Veličina tijela standardno se izražava indeksom tjelesne mase ( I T M ) . On predstavlja odnos težine tijela (u kilogramima, kg) prema visini tijela (u metrima na kvadrat, m 2 ) . Prema većini službenih standarda, imate prekomjernu tjelesnu težinu ako vam je I T M preko 2 5 , a pretili ste ako imate I T M preko 30. Ista ljestvica koristi se i za muškarce i za žene. Možete odrediti vaš I T M koristeći tablicu 6.1, koja sadrži potrebne infor­ macije u funtama i inčima.

138

PRETILOST

Djeca s prekomjernom težinom suočavaju se sa širokim rasponom psiholoških i so­ cijalnih izazova. Kao što znate, djeca imaju običaj biti otvorena i uvredljivo iskrena, igralište ponekad može biti nemilosrdno mjesto. Predebeloj djeci teže je sklapati pri­ jateljstva i često ih smatraju lijenima i nemarnima. Imaju veće izglede za probleme s ponašanjem i učenjem, a nisko samopoštovanje koje se lako može formirati tijekom adolescencije može trajati zauvijek.3 Mladi ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom također imaju veliku vjerojatnost da će se suočiti s brojnim medicinskim problemima. Cesto imaju povišene razine kole­ sterola, što može biti predznak mnogih pogubnih bolesti. Veći su izgledi da će imati problema s netolerancijom glukoze i, posljedično - dijabetes. Dijabetes tipa 2, koji se ranije viđao isključivo kod odraslih, u strelovitom je porastu medu adolescentima. (Pogledati poglavlja sedam i devet za detaljniju raspravu o dijabetesu u djetinjstvu.) Povišeni krvni tlak devet se puta češće javlja među pretilom djecom. Apneja u snu, koja može uzrokovati neurokognitivne probleme, javlja se kod svakog desetog preti­ log djeteta. Velik broj problema s kostima češći je kod pretile djece. 1 što je najvažnije, prelila mlada osoba ima daleko veće izglede da postane pretila odrasla osoba, 1 što uvelike povećava vjerojatnost od doživotnih zdravstvenih problema.

POSLJEDICE PO ODRASLE OSOBE Ako ste pretili, možda nećete biti u stanju raditi mnoge stvari koje bi vaš život mogle učiniti zabavnijim. Mogli biste otkriti da se ne možete živahno igrati s vašim unucima (ili s vašom djecom), šetati na duže udaljenosti, sudjelovali u sportovima, pronaći udobno sjedište u kinu ili avionu ili imati aktivan seksualni život. Štoviše, čak i mirno sjediti u naslonjaču može vam biti nemoguće bez bolova u leđima ili zglobovima. Mnogima pri stajanju trpe koljena. Nošenje prevelike težine može drastično utjecati na tjelesnu pokretljivost, rad, mentalno zdravlje, sliku o sebi i socijalni život. Kao što vidite, nije riječ o smrti: zapravo se radi o propuštanju mnogih ugodnih stvari u životu.

4

Jasno je da nitko ne želi biti predebeo. Zastoje, dakle, od troje odraslih Amerikanaca dvoje predebelo? Zašto je jedna trećina stanovništva pretila? Problem nije u nedostatku novca. U 1999. godini troškovi medicinske skrbi pove­

DJECA Možda je najdepresivniji element naše zbrke s debljinom rastući broj djece s preko­ mjernom težinom i pretilošću. Oko 15% američke djece i omladine (u dobi od šest do devetnaest godina) ima prekomjernu tjelesnu težinu. Dodatnih 15% u opasnosti je da takvo postane. 2

zani s pretilošću procijenjeni su na 70 milijardi.5 U 2002. samo tri godine kasnije, Američko udruženje za pretilost te je troškove procijenilo na 100 milijardi. 6 To nije sve, dodajte još 30-40 milijardi izravno iz naših džepova koje trošimo, pokušavajući se obraniti od suvišnih kilograma. 5 Provođenje posebnih planiranih dijeta za mr­ šavljenje i gutanje pilula za smanjenje apetita ili promjenu metabolizma postali su nacionalna zabava.

141

KINESKA STUDIJA

PRETILOST

To je ekonomska crna rupa koja usisava naš novac ne pružajući nam ništa zauzvrat.

povjerujte rezultatima nekih impresivnih istraživačkih studija, velikih i malih, koje

Zamislite da platite 40 dolara vodoinstalateru da vam popravi sudoper koji curi, a

s

talno iznova dokazuju da su vegetarijanci i vegani vitkiji od svojih mesojedskih pan­

onda dva tjedna kasnije cijevi odvoda eksplodiraju i poplave kuhinju, izazvavši štetu

dana. Ljudi u tim studijama koji su vegetarijanci ili vegani mršaviji su pet do trideset

čiji popravak košta 500 dolara. Kladim se da ne biste ponovno zvali istog tipa da

funti (2,27-13,62 kg) od svojih sunarodnjaka. "

7 13

vam popravi sudoper! Pa zašto onda beskonačno isprobavamo te planove za gubitak

U posebnoj intervencijskoj studiji subjektima s prekomjernom težinom rečeno je da

težine, knjige, napitke, energetske pločice i razne spravice kad ne pružaju ono što

jedu koliko god žele od namirnica koje su bile pretežno siromašne mastima, cjelovite

obećavaju?

i biljnog podrijetla. U tri tjedna ti su ljudi izgubili u prosjeku sedamnaest funti (7,72

Čestitam ljudima što pokušavaju postići zdravu težinu. Ne dovodim u pitanje vrije­

kg).

dnost ili dostojanstvo ljudi s prekomjernom težinom ništa više nego što to činim sa

postigli su slične rezultate. Dajući im pretežno prehranu na biljnoj bazi i potičući vje­

žrtvama raka. Moje kritike idu na račun društvenog sustava koji dopušta, pa čak i

žbu, Centar je utvrdio da su njihovi klijenti izgubili 5,5% svoje tjelesne težine unutar

potiče ovaj problem. Vjerujem, na primjer, da se gušimo u oceanu posve pogrešnih

tri tjedna.

informacija koje u prevelikoj mjeri služe samo zgrtanju novca u tuđe džepove. Ono

Evo objavljenih rezultata drugih intervencijskih studija u kojima je korištena prehrana

što nam zaista treba je novo rješenje koje se sastoji od pravih informacija za pojedin­

siromašna mastima, sastavljena od cjelovitih namirnica pretežno biljnog podrijetla:

14

U Pritikin centru 4.500 pacijenata koji su prošli kroz njihov troljedni program

15

ce po cijeni koju si oni mogu priuštiti. • Otprilike dvije do pet funti (0,91-2,27 kg) izgubljenih nakon dvanaest dana

RJEŠENJE

• Desetak funti (4,54 kg) izgubljenih u tri tjedna

16

17,18

• Šesnaest funti (7,26 kg) izgubljenih kroz dvanaest tjedana 19 Rješenje za gubitak težine je prehrana cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla, uz

• Dvadeset i četiri funte (10,89 kg) izgubljene nakon jedne godine 2 0

razumnu količinu vježbanja. To je dugoročna promjena načina života, a ne pomodno instant-rješenje koja može pružiti dugotrajan gubitak težine uz minimiziranje opa­

Svi ti rezultati pokazuju da će vam prehrana cjelovitim namirnicama biljnog podri­

snosti od kroničnih bolesti.

jetla pomoći da skinete kilograme i, k tomu, da se to može dogoditi brzo. Jedino je

Jeste li ikada upoznali nekoga tko redovito konzumira svježe voće, povrće i hranu od

pitanje koliko kilograma možete izgubiti. U većini tih studija, ljudi koji su skinuli

cjelovitih žitarica - a rijetko ili nikad konzumira meso ili bezvrijednu hranu poput

najviše kilograma bili su oni koji su u startu imali najviše suvišne težine. 21 Nakon

čipsa, pomfrita i čokoladnih prutića? Kakva je njegova ili njena težina? Poznajete li

početnog gubitka kilograma težina se dugoročno može održavati ostankom na takvoj

više takvih ljudi vjerojatno ste primijetili da obično imaju zdravu težinu. Sada razmi­

prehrani. I što je najvažnije, gubljenje težine na ovaj način u skladu je s dugoročnim

slite o tradicionalnim kulturama širom svijeta. Razmislite o tradicionalnim azijskim

zdravljem.

kulturama (kineskoj, japanskoj, indijskoj), gdje nekoliko milijardi ljudi tisućama go­

Naravno, neki ljudi mogu biti na biljnoj prehrani a da ipak ne izgube na težini. Postoji

dina jede uglavnom biljnu hranu. Teško je zamisliti te ljude - barem je donedavno

nekoliko razloga za to. Prvo i najvažnije, gubljenje tjelesne težine na biljnoj prehrani

bilo - pretilima.

mnogo je manje vjerojatno ukoliko prehrana uključuje previše rafiniranih ugljikohi­

Sada zamislite tipa koji kupuje dva hot-doga i naručuje svoje drugo pivo na bejzbol-

drata. Od slatkiša, kolaca i tjestenine se ne mršavi. Ta je hrana bogata brzo probavlji­

skoj utakmici, ili ženu koja naručuje cheeseburger i pomfrit u lokalnom fast-food re­

vim šećerima i škrobom, a kad je riječ o kolačima, često je vrlo bogata i mastima. Kao

storanu. Ovi ljudi izgledaju drugačije, zar ne? Nažalost, tip koji slasno žvače svoje

što je spomenuto u četvrtom poglavlju, te visokorafinirane, neprirodne namirnice

hot-dogove i pijucka pivo rapidno postaje «sveamerička» slika. Pojedini posjetitelji iz

nisu dio djelotvorne biljne prehrane koja smanjuje tjelesnu težinu i promiče zdravlje.

drugih zemalja rekli su mi da je jedna od prvih stvari koje su primijetili kad su stigli

To je jedan od glavnih razloga zašto optimalnu prehranu obično zovem prehrana

u našu dragu zemlju ogroman broj debelih ljudi.

cjelovitim namirnicama biljnog podrijeda.

Za rješenje tog problema nisu potrebni čarobni trikovi ili kompleksne jednadžbe koje

Obratite pozornost na to da strogo vegetarijanska prehrana nije nužno isto što i pre­

uključuju krvne grupe, brojanje ugljikohidrata ili preispitivanje svoje savjesti. Jedno­

hrana cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla. Neki ljudi postanu vegetarijanci

stavno vjerujte svojim zapažanjima o tome tko je vitak, krepak i zdrav, a tko nije. Ili

samo kako bi meso zamijenili mliječnim proizvodima, dodatnim uljima i rafinira-

KINtSKA STUDIJA

PRETILOST

nim ugljikohidratima, uključujući tjesteninu od rafiniranih žitarica, slatkiše i kolače.

koji stavimo u usta. To je bezbrižan način jedenja. Dajte svom tijelu pravu hranu i

Takve ljude zovem «junk-food vegetarijancima« zato što ne jedu hranjive namirnice.

ono će raditi pravu stvar.

Drugi razlog zašto gubitak težine može biti nedostižan jest taj da se čovjek nikad ne

TJ nekim studijama se pokazalo da osobe koje slijede prehranu cjelovitim namirni­

bavi tjelesnim aktivnostima. Razumna količina tjelesne aktivnosti koja se redovito

cama biljnog podrijetla, siromašnu mastima, konzumiraju manje kalorija. To nije

prakticira može pružati velike koristi.

zato što se izgladnjuju. Nasuprot, vjerojatno provode više vremena jedući i pojedu

Kao treće, neki ljudi mogu imati obiteljsku predispoziciju za prekomjernu tjelesnu

veći volumen hrane od osoba koje jedu meso.

težinu, što im dodatno otežava gubljenje kilograma. Ukoliko ste jedan od njih, jedino

rice - kao cjelovite namirnice - imaju daleko manju energetsku gustoću od hrane

22

Razlog je to što voće, povrće i žita­

što vam mogu reći je da vjerojatno morate biti posebno rigorozni u vašoj prehrani

životinjskog podrijetla i dodanih masti. Svaka žlica ili šalica te hrane sadrži manje

i vježbanju. U ruralnoj Kini primijetili smo da pretili ljudi jednostavno ne postoje,

kalorija. Imajte na umu da masti imaju devet kalorija po gramu, dok ugljikohidrati

iako kineski imigranti u zapadnim zemljama podliježu pretilosti. U današnje vrije­

i bjelančevine imaju samo četiri kalorije po gramu. K tome, cjelovito voće, povrće i

me, kako prehrambene i životne navike ljudi u Kini postaju sve sličnije našima, i nji­

žitarice imaju mnogo vlakana koja daju osjećaj sitosti,

hova tijela postaju sličnija našima. Nekima od tih ljudi s genetskim predispozicijama

nikakav kalorijski doprinos vašem obroku. Tako jedući zdrav obrok možete sma­

nije potrebno mnogo loše hrane prije nego što im promjena prehrane počne stvarati

njiti broj unesenih, probavljenih i apsorbiranih kalorija, čak i ako jedete značajno

probleme.

više hrane.

22,23

a pritom ne daju gotovo

Održavanje tjelesne težine dugoročan je životni izbor. Trikovi koji izazivaju impre­

Međutim, samo po sebi, to još uvijek ne objašnjava koristi od prehrane cjelovitim

sivno velike, brze gubitke kilograma dugoročno ne djeluju. Kratkotrajni dobici ne bi

namirnicama biljnog podrijetla. Iste kritike koje sam iznio protiv Atkinsove dije­

trebali dolaziti uz dugotrajne nevolje kao što su problemi s bubrezima, bolesti srca,

te i drugih popularnih «low-carb» (ugljikohidratima siromašnih) dijeta vrijede i

rak, tegobe s kostima i zglobovima te drugi problemi koje mogu izazvati hit-dijete.

za kratkoročne studije u kojima subjekti konzumiraju manje kalorija dok konzu­

Ako se težina nakupljala sporo, tijekom mjeseci i godina, čemu očekivati da ćete ju

miraju hranu biljnog podrijetla. Dugoročno gledano, tim će subjektima biti vrlo

na zdrav način skinuti u nekoliko tjedana? Odnos prema gubljenju težine kao prema

teško nastaviti konzumirati neuobičajeno niske količine kalorija: gubitak težine

utrci ne djeluje: samo čini da osoba koja je na dijeti snažnije želi završiti s dijetom

zbog ograničenja kalorija rijetko dovodi do dugoročnog gubitka težine. To je razlog

i vratiti se na prehrambene navike koje su je i dovele do potrebe za skidanjem kilo­

zašto druge studije imaju odlučujuću ulogu u objašnjenju zdravstvene koristi od

grama. Jedna vrlo opsežna studija 21.105 vegetarijanaca i vegana

13

utvrdila je da je

prehrane cjelovitim biljnim namirnicama, studije koje pokazuju da učinak gubitka

indeks tjelesne mase bio «...niži medu onima koji su se svoje prehrane pridržavali pet

kilograma nije rezultat samo ograničenja kalorija.

ili više godina« u usporedbi s ljudima koji su bili na takvoj prehrani manje od pet

Te studije dokumentiraju činjenicu da vegetarijanci konzumiraju istu količinu ili čak

godina.

znatno

ZAŠTO ĆE DJELOVATI U VAŠEM SLUČAJU

više kalorija

od njihovih

mesojedskih pandana,

ali su

ipak

vitkiji.11,24-25 Kine­

ska studija je pokazala da ruralni Kinezi koji konzumiraju biljnu prehranu zapravo unose znatno više kalorija po kilogramu tjelesne težine od Amerikanaca. Većina ljudi automatski bi pretpostavila da su ti ruralni Kinezi teži od svojih mesojed­

Dakle, rješenje za problem gubitka kilograma postoji. Ali kako ga primijeniti na vla­

skih pandana. Ali evo iznenađenja: ruralni Kinezi su ipak vitkiji iako konzumiraju

stiti život?

veći volumen hrane i više kalorija. Taj se učinak nesumnjivo može velikim dijelom

Prije svega, odbacite svaku pomisao o brojanju kalorija. Općenito govoreći, možete

pripisati većoj tjelesnoj aktivnosti ... ali to je usporedba prosječnih Amerikanaca i

jesti koliko god želite i još uvijek gubiti kilograme - sve dok jedete pravu vrstu hra­

najmanje aktivnih Kineza, onih koji rade uredske poslove. Osim toga, studije pro­

ne. (Za detalje pogledati dvanaesto poglavlje.) Kao drugo, prestanite očekivati žrtve,

vedene u Izraelu 2 4 i Ujedinjenom Kraljevstvu," koje ne predstavljaju prvenstveno

odricanje ili bezukusnost, nema potrebe. Osjećaj gladi znak je da nešto nije u redu, a

poljoprivredne kulture, također pokazuju da vegetarijanci mogu konzumirati je­

produžena glad dovodi do toga da vaše tijelo u obrani počne usporavati opći meta­

dnako ili značajno više kalorija te i dalje imati manju težinu.

bolizam. Osim toga, u našim tijelima postoje mehanizmi koji prirodno omogućavaju

U čemu je tajna? Čimbenik koji sam već spomenuo je proces termogeneze tj. naše

pravoj vrsti biljne hrane da nas hrani, bez da moramo razmišljati o svakom zalogaju

stvaranje tjelesne topline prilikom metabolizma. Primijećeno je da vegetarijanci

KINESKA STUDIJA

imaju blago višu stopu metabolizma pri odmoru,

26

PRETILOST

što znači da sagorijevaju malo više

Sada možemo kombinirati neka doista zanimljiva zapažanja o tjelesnoj težini. Biljna

27

prehrana djeluje na ravnotežu kalorija tako da održava tjelesnu težinu pod kontrolom

unesenih kalorija u tjelesnu toplinu umjesto da ih pohranjuju kao tjelesne masti.

Relativno malo povećanje stope metabolizma dovodi do sagorijevanja velikog broja

na dva načina. Kao prvo, odbacuje kalorije u obliku tjelesne topline umjesto da ih po­

kalorija tijekom dvadeset i četiri sata. Najveći dio znanstvene osnove za važnost te

hranjuje kao tjelesne masti, a nije potrebna velika količina kalorija da se stvori velika

pojave iznesen je u četvrtom poglavlju.

razlika tijekom godine dana. Kao drugo, biljna prehrana potiče veću tjelesnu akti­

VJEŽBANJE

vnost. I, kako tjelesna težina pada postaje lakše biti tjelesno aktivan. Prehrana i vježba djeluju zajedno na smanjenje tjelesne težine i poboljšanje cjelokupnog zdravlja.

KRETANJE U PRAVOM SMJERU

Utjecaj koji tjelesna aktivnost ima na skidanje kilograma očigledan je. Znanstveni dokazi to potvrđuju. U nedavnom pregledu svih vjerodostojnih studija uspoređen je odnos između tjelesne težine i vježbanja.

28

Utvrđeno je da su ljudi koji su bili fizički

Pretilost je najzlokobniji nagovještaj lošeg zdravstvenog stanja s kojim se zapadne

aktivniji imali manju tjelesnu težinu. Drugi niz studija pokazao je da redovito vježba­

nacije trenutno suočavaju. Deseci milijuna ljudi postat će onesposobljeni, stvarajući

nje pomaže da se kilogrami koji su izvorno skinuti kroz programe vježbi ne vrate. Ni

našim zdravstvenim sustavima dosad neviđeno opterećenje.

tu nema nikakvih iznenađenja. Započeti i završiti program vježbi nije dobra zamisao.

Brojni ljudi i institucije rade na ublažavanju ovog problema, ali njihove točke napada

Bolje je ukomponirati ga u vaš način života kako biste stekli bolju opću kondiciju i

često su nelogične i rezultat loše informiranosti. Kao prvo, postoje mnoga obećanja

zadržali je, a ne samo sagorijevali kilograme.

i trikovi za brzo rješenje. Pretilost nije stanje koje se može riješiti u nekoliko tjedana

Koliko je vježbanja potrebno da se zaštitimo od suvišnih kilograma? Gruba procjena

pa čak ni mjeseci, stoga biste se trebali kloniti dijeta, napitaka i pilula koje dovode do

na temelju jednog dobrog pregleda sugerira da svega petnaest do četrdeset i pet mi­

brzog gubitka kilograma, bez da obećavaju dobro zdravlje u budućnosti. Dijeta koja

nuta svakodnevnog vježbanja održava tjelesnu težinu koja je jedanaest do osamnaest

kratkoročno pomaže skinuti kilograme mora biti ista ona dijeta koja dugoročno stvara

funti (5-8,17 kg) manja nego što bi inače bila. Zanimljivo, ne bismo trebali zaboraviti

i održava zdravlje.

našu «spontanu» tjelesnu aktivnost, onu koja je povezana sa svakodnevnim životnim

Kao drugo, usredotočenost na pretilost kao neovisnu, izoliranu 3 2 3 3 bolest pogrešna je.

poslovima. Na to može otpasti 100-800 kalorija dnevno (kcal/d). 2 9 , 3 0 Ljudi koji su

Razmatranje pretilosti na taj način usmjerava našu pažnju na potragu za specifičnim

redovito «na nogama» i rade fizički zahtjevnije poslove u velikoj su prednosti pred

lijekovima uz ignoriranje drugih bolesti s kojima je pretilost usko povezana. Drugim

onima koji su zarobljeni sjedilačkim načinom života.

riječima, žrtvujemo kontekst.

Prednosti kombiniranja prehrane i vježbe u kontroli tjelesne težine pojasnila mi je

Osim toga, apelirao bih da ignoriramo mišljenje kako bi poznavanje njezine genetske

jedna vrlo jednostavna studija koja je uključivala naše pokusne životinje. Sjetite se da

podloge moglo kontrolirati pretilost. Prije nekoliko godina, 34 36 otkriće «gena preti-

smo našim pokusnim životinjama davali hranu koja je sadržavala ili tradicionalnih

losti» dobilo je velik publicitet. Zatim je otkriven i drugi gen povezan s pretilošću, a

2 0 % kazeina (bjelančevina kravljeg mlijeka) ili mnogo nižih 5% kazeina. Štakori koji

onda i treći, četvrti i tako dalje. Smisao potrage za genom pretilosti je da se istraži­

su konzumirali prehranu s 5% kazeina imali su zapanjujuće nižu stopu raka, niže

vačima omogući da razviju lijek koji će biti u stanju poništiti ili inaktivirati temeljni

razine kolesterola u krvi i dulji životni vijek. Oni su također konzumirali nešto malo

uzrok pretilosti. To je izuzetno kratkovidno kao i neproduktivno. Vjerovanje da su

više kalorija, ali su ih sagorijevali kao tjelesnu toplinu.

određeni prepoznatljivi geni temelj pretilosti (tj. sve je u obitelji) također nam omo­

Tijekom tih pokusa neki od nas primijetili su da izgleda kako su životinje na 5% ka­

gućuje da fatalistički okrivljujemo uzrok koji ne možemo kontrolirati.

zeina aktivnije od životinja na 2 0 % kazeina. Kako bismo to provjerili zatvarali smo

Mi možemo kontrolirati uzrok. On je na vrhu naše vilice.

štakore hranjene s 5% ili 2 0 % kazeina u kaveze opremljene kotačima za vježbanje s ugrađenim brojčanicima koji su bilježili broj okretaja kotača. Već tijekom prvog dana životinje hranjene s 5% kazeina dobrovoljno su «vježbale» u kotaču otprilike dvostruko više od životinja hranjenih s 20% kazeina.31 Kroz dva tjedna trajanja studije životinje hranjene s 5% kazeina nastavile su znatno više vježbati.

146

147

7

Dijabetes D I J A B E T E S TIPA 2 , najčešći oblik, često prati pretilost. Dok kao nacija nastavljamo dobivati na težini naša stopa dijabetesa nekontrolirano raste. U osam godina - od 1990. do 1998. - učestalost dijabetesa porasla je 33%. 1 Preko 8% odraslih Amerika­ naca ima dijabetes, kao i preko 150.000 mladih. To znači 16 milijuna Amerikanaca. Koja je najstrašnija brojka? Jedna trećina ljudi s dijabetesom još ne zna da ga ima. 2 Znate da je situacija ozbiljna kada naša djeca u doba puberteta postaju žrtve dijabe­ tesa koji je obično rezerviran isključivo za odrasle ljude starije od četrdeset godina. Jedne novine nedavno su ilustrirale epidemiju pričom o djevojci koja je s petnaest godina bila teška 350 funti (159 kg), imala «odrasli» tip dijabetesa i ubrizgavala si inzulin triput dnevno. 3 Što je dijabetes, zašto bi nas on trebao zanimati i kako spriječiti da se dogodi nama?

DVA LICA ISTOG VRAGA Gotovo svi slučajevi dijabetesa spadaju u tip 1 ili tip 2. Tip 1 razvija se kod djece i adolescenata, zbog čega ga ponekad zovu juvenilni dijabetes. Na taj oblik otpada 5 do 10 posto svih slučajeva dijabetesa. Tip 2, na koji otpada 90 do 95 posto svih slučajeva, nekada se javljao isključivo kod odraslih u dobi od četrdeset i više godina, i zato se 2

zvao adultni dijabetes. Ali budući daje do 4 5 % novih slučajeva dijabetesa kod djece onaj tipa 2,' dobno specifični nazivi se odbacuju a dva oblika dijabetesa jednostavno 1

zovemo tip 1 i tip 2.'

DIJABETES

KINESKA STUDIJA

Kod oba tipa bolest počinje disfunkcijom metabolizma glukoze. Normalan metabo­ lizam odvija se ovako: • Jedemo hranu • Hrana se probavlja, a ugljikohidratni dio razgrađuje se na jednostavne šećere, od čega je velik dio glukoza • Glukoza (krvni šećer) ulazi u krv, a gušterača stvara inzulin za reguliranje njenog transporta i distribucije tijelom

Komplikacije dijabetesa S r č a n e bolesti • 2-4 puta veći rizik od smrti od bolesti srca Moždani udar • 2-4 puta veći rizik od moždanog udara Povišen krvni tlak • Preko 7 0 % ljudi s dijabetesom ima povišen krvni tlak

• Inzulin, djelujući kao vratar, otvara vrata glukozi u razne stanice iz mnogih razloga.

Sljepilo

Dio glukoze pretvara se u kratkotrajnu energiju za trenutnu upotrebu u stanici, a dio

• Dijabetes je vodeći uzrok sljepila među odraslim osobama

se pohranjuje kao dugotrajna energija (masti) za kasniju upotrebu

Bolesti bubrega • Dijabetes je vodeći uzrok posljednjih stadija bolesti bubrega

Kada osoba oboli od dijabetesa taj se metabolički proces raspada. Dijabetičari tipa 1

• Preko 100.000 dijabetičara bilo je na dijalizi ili transplantaciji bubrega u

ne mogu proizvesti odgovarajuću količinu inzulina jer su stanice njihove gušterače

1999. godini

koje stvaraju inzulin uništene. Posljedica je to napada tijela na vlastite stanice, što di­

Bolesti živčanog sustava

jabetes tipa 1 čini autoimunom bolesti. (O dijabetesu tipa 1 i drugim autoimunim bo­

• 60 do 70 posto dijabetičara boluje od blagog do teškog oštećenja živčanog

lestima bit će govora u devetom poglavlju.) Dijabetičari tipa 2 mogu stvarati inzulin,

sustava

ali inzulin ne obavlja svoj posao. To se zove otpornost na inzulin, što znači da kada

Amputacije

inzulin počne «davati zapovijedi» za slanje krvnog šećera, tijelo ne obraća pažnju.

• Preko 6 0 % svih amputacija donjih udova događa se kod dijabetičara

Inzulin postaje nedjelotvoran, a krvni šećer se ne metabolizira na pravi način.

Bolesti zuba

Zamislite vaše tijelo kao aerodrom, opremljen ogromnim parkiralištima. Svaka je­

• Povišena učestalost i težina paradontoze koja može dovesti do gubitka

dinica vašeg krvnog šećera jedan je putnik. Nakon obroka razina šećera u vašoj krvi

zuba

raste. U našoj analogiji, dakle, to znači da mnoštvo putnika počinje pristizati na ae­

Komplikacije u trudnoći

rodrom. Ljudi se dovoze, ostavljaju automobile na parkirnim mjestima i odlaze pje­

Veća osjetljivost na druge bolesti

šice do postaje gdje bi ih aerodromski autobus trebao pokupiti. Dok vaš šećer u krvi

Smrt

nastavlja rasti, parkirališta na aerodromu popunjavaju se do kraja i svi ljudi okupljaju se na autobusnim postajama. Aerodromski autobusi, naravno, predstavljaju inzulin. Na dijabetičkom aerodromu, nažalost, vladaju svakakvi problemi s autobusima. Na

Suvremeni lijekovi i kirurgija ne mogu izliječiti dijabetes. U najboljem slučaju, posto­

dijabetičkom aerodromu tipa 1 autobusi jednostavno ne postoje. Jedini proizvođač

jeći lijekovi dijabetičarima omogućavaju da održavaju u razumnoj mjeri funkciona­

aerodromskih autobusa u svemiru, kompanija Gušterača, zatvorena je. Na dijabeti­

lan način života, ali ti lijekovi nikada neće izliječiti uzrok bolesti. Kao posljedica toga,

čkom aerodromu tipa 2 ima nešto autobusa, ali oni baš dobro ne rade.

dijabetičari su suočeni s doživotnim uzimanjem lijekova, što dijabetes čini enormno

U oba slučaja putnici nikada ne stignu tamo kamo žele otići. Dolazi do raspada ae-

skupom bolesti. Ekonomska cijena dijabetesa u SAD-u: preko 130 milijardi dolara

rodromskog sustava i nastaje kaos. U doslovnom smislu to odgovara porastu šećera

godišnje.

u krvi do opasnih razina. U stvari, dijabetes se dijagnosticira na temelju opažanja

Ali postoji nada. U stvari, postoji mnogo više od nade. Hrana koju jedemo ima enor-

2

povišenih razina šećera u krvi ili njegovog «izlijevanja» u urin.

man utjecaj na ovu bolest. Prava prehrana ne samo što prevenira nego i liječi dija­

Koji su dugoročni zdravstveni rizici od poremećaja metabolizma glukoze? Evo saže­

betes. Kakva je to, dakle, «prava prehrana«? Vjerojatno pogađate što ću reći, ali neka

tka, preuzetog iz jednog izvještaja Centara za kontrolu bolesti: 2

istraživanja govore za sebe.

KINhbKA S I U U I J A

DIJABETES

SAD GA VIDIŠ, SAD GA NE VIDIŠ

istaknuli da je zemlja s najvišom stopom dijabetesa, Urugvaj, imala prehranu «lipično 'zapadnog' karaktera, budući je bogata kalorijama, životinjskim bjelančevinama,

Poput većine kroničnih bolesti, dijabetes se u nekim dijelovima svijeta javlja češće

[ukupnim] mastima i životinjskim mastima.» U zemljama s niskom stopom dijabe­

nego u drugima. To je poznato već stotinama godina. Također je dobro dokumenti­

tesa prehrana je bila «relativno siromašnija bjelančevinama (posebno životinjskim

rano da se populacije koje bilježe nisku stopu dijabetesa hrane drukčije od populacija

bjelančevinama), mastima i životinjskim mastima. Visok postotak kalorija dobivaju

koje imaju visoku stopu dijabetesa. No, je li to samo slučajnost ili tu ima još nečeg?

od ugljikohidrata, posebno riže.» 6 Ti isti istraživači proširili su svoju studiju na jedanaest zemalja Srednje i Južne Ame­ rike te Azije. Najjača veza s dijabetesom koju su utvrdili bila je prekomjerna teži­ na. 7 Populacije koje su imale «najzapadniji» tip prehrane ujedno su imale najviše razine kolesterola, što je pak bilo čvrsto povezano sa stopom dijabetesa. Zvuči li vam poznato?

UNUTAR JEDNE POPULACIJE Te stare međukulturne studije mogu biti neprecizne i voditi do zaključaka koji nisu posve pouzdani. Moguće je da razlike u stopama dijabetesa u gore navedenim studijama nisu bile posljedica prehrane već genetike. Možda su drugi, neuračunati kulturni faktori poput tjelesne aktivnosti bili relevantniji. Bolji test bila bi studija stopa dijabetesa unutar jedne populacije. Populacija adventista sedmog dana dobar je primjer. Oni su zanimljiva skupina ljudi za proučavanje zbog njihovih prehrambenih navika: vjera ih potiče da se ldone mesa, ribe, jaja, kave, alkohola i duhana. Sukladno tome, polovica njih su vegetarijanci. Ali 90% tih vegetarijanaca i dalje konzumira mliječne i/ili mesne proizvode, zbog čega značajnu koli­ činu kalorija dobivaju iz životinjskih izvora. Također treba napomenuti da oni adventisti koji jedu meso ne konzumiraju ga u velikim količinama. Jedu oko tri porcije govedine Prije gotovo sedamdeset godina H. P. Himsworth kompilirao je sva postojeća istra­

tjedno te manje od jedne porcije ribe i peradi tjedno. Osobno poznajem mnoge ljude koji

živanja u izvještaj u kojem su uspoređene prehrana i stope dijabetesa u šest zemalja.

toliku količinu mesa (uključujući ribu i perad) pojedu svaka dva dana.

8

Utvrdio je da su neke kulture konzumirale prehranu bogatu mastima, dok su druge

U studijama prehrane koje uključuju adventiste znanstvenici uspoređuju «umjerene»

imale prehranu bogatu ugljikohidratima. Ti uzorci potrošnje masti i ugljikohidrata

vegetarijance s «umjerenim» mesojedima. To nije velika razlika. Usprkos tome, adventi­

odražavali su potrošnju hrane životinjskog i biljnog podrijetla. Slika 7.1 dokumentira

sti vegetarijanci mnogo su zdraviji od svojih pandana mesojeda* Oni adventisti koji su si

stanja prehrane i bolesti u tim zemljama početkom dvadesetog stoljeća.

5

«uskraćivali» meso ujedno su si «uskratili» i posljedice dijabetesa. U usporedbi s mesojedi­

Kako unos ugljikohidrata raste a unos masti pada, broj umrlih od dijabetesa strmo-

ma, vegetarijanci su imali otprilike upola manju stopu dijabetesa.89 K

glavo se ruši sa 20,4 na 2,9 na 100.000 stanovnika. Presuda? Prehrana bogata uglji­

tovo upola manju stopu pretilosti.

kohidratima, siromašna mastima - prehrana namirnicama biljnog podrijetla - može

U drugoj studiji znanstvenici su mjerili prehranu i dijabetes u populaciji američkih

pomoći u prevenciji dijabetesa.

muškaraca japanskog podrijetia u državi Washington.10 Ti su ljudi bili sinovi japanskih

Trideset godina kasnije ponovno se analiziralo ovo pitanje. Proučivši četiri zemlje

imigranata u SAD. Iznenađujuće je bilo to što su imali preko četiri puta veću učestalost

tomu, imali su go­

8

iz jugoistočne Azije i Južne Amerike, istraživači su ponovno utvrdili da je prehrana

dijabetesa od prosječne stope medu muškarcima slične dobi u Japanu. Dakle, što se do­

bogata ugljikohidratima bila povezana s niskim stopama dijabetesa. Istraživači su

godilo?

152

U l J M D t I Li

KINESKA STUDIJA

LIJEČENJE NEIZLJEČIVOG

Oni koji su medu japanskim Amerikancima dobili dijabetes također su jeli najviše životinjskih bjelančevina, životinjskih masti i kolesterola u hrani, koji se - svi - nalaze Ukupan unos masti također je bio viši

Sva gore citirana istraživanja bila su opservacijska. Opažene veze, čak i ako se često

medu dijabetičarima. Iste te karakteristike prehrane također su za posljedicu imale

primjećuju, mogu biti samo slučajna povezanost koja prikriva pravi uzročno-po-

prekomjernu težinu. Spomenuti japanski Amerikanci druge generacije jeli su mesni-

sljedični odnos vanjskih faktora (uključujući prehranu) i bolesti. Međutim, postoje

ju' prehranu s manje biljnih namirnica od muškaraca rođenih u Japanu. Istraživači su

i istraživanja «kontroliranog» ili intervencijskog tipa. To podrazumijeva promjenu

napisali: «Čini se da prehrambene navike japanskih muškaraca koji žive u Sjedinje­

prehrane ljudi koji su već oboljeli od dijabetesa tipa 1 ili tipa 2 ili imaju blage simpto­

nim Državama više podsjećaju na američki stil prehrane nego na japanski.» Posljedi­

me dijabetesa (oslabljena tolerancija glukoze).

isključivo u hrani životinjskog podrijetla.

ca: četiri puta veća učestalost dijabetesa.

10

10

Dr. med. James Anderson trenutno je jedan od najuglednijih znanstvenika koji pro­ učavaju prehranu i dijabetes. Postiže dramatične rezultate koristeći isključivo pre­

Neke druge studije:

hrambene metode. Jedna od njegovih studija proučila je utjecaje vlaknima i ugljiko­ • Istraživači su utvrdili da je povećan unos masti bio povezan s povećanom stopom

hidratima bogate, mastima siromašne prehrane na dvadeset i pet dijabetičara tipa 1

dijabetesa tipa 2 među 1.300 stanovnika doline San Luis u Coloradu. O tome su izja­

te dvadeset i pet dijabetičara tipa 2 u bolničkom okruženju.

vili: «Rezultati podržavaju hipotezu daje mastima bogata, ugljikohidratima siroma­

pedeset pacijenata nije imao prekomjernu tjelesnu težinu i svi su uzimali injekcije

šna prehrana povezana s javljanjem dijabetesa melitusa [tip 2| neovisnog o inzulinu

inzulina radi kontrole razina šećera u krvi.

kod ljudi.»"

Njegova eksperimentalna prehrana sastojala se uglavnom od cjelovitih namirnica

• U proteklih dvadeset i pet godina stopa dijabetesa tipa 2 među djecom u Japanu više

biljnog podrijetla i količine mesa ekvivalentne samo jednoj ili dvije kriške nareska.

se nego utrostručila. Istraživači ističu da se potrošnja životinjskih bjelančevina i živo­

Stavio je svoje pacijente na konzervativnu prehranu u američkom stilu koju preporu­

tinjskih masti drastično povećala u proteklih pedeset godina. Znanstvenici kažu da

čuje Američko udruženje za dijabetes tijekom jednog tjedna, a nakon toga ih je pre­

bi ta promjena prehrane, zajedno s niskom razinom vježbanja, mogla biti odgovorna

bacio na eksperimentalnu «vege» prehranu u trajanju od tri tjedna. Mjerio je njihovu

za ovu eksploziju dijabetesa.

15

Nijedan od njegovih

razinu šećera u krvi, razine kolesterola, težinu i potrebe za lijekovima. Rezultati su

12

• U Engleskoj i Walesu stopa dijabetesa osjetno je pala između 1940. i 1950. najviše

bili impresivni.

za vrijeme Drugog svjetskog rata, kad su se obrasci potrošnje hrane bitno promijenili.

Dijabetičari tipa 1 ne mogu stvarati inzulin. Teško je zamisliti bilo kakvu promjenu

Tijekom rata i neposredno nakon njega unos vlakana i žitarica je porastao, dok se

prehrane koja bi mogla olakšati njihovu nevolju. Ali nakon samo tri tjedna pacijenti

unos masti smanjio. Ljudi su se hranili «nižim» karikama prehrambenog lanca zbog

s dijabetesom tipa 1 bili su u prilici smanjiti svoje doze inzulina u prosjeku za 40%!

oskudice. Međutim, oko 1950. ljudi su napustili prehranu temeljenu na žitaricama i

Njihovi profili šećera u krvi dramatično su se popravili. / stoje jednako važno, razine

vratili se na prehranu s više masti, više šećera i manje vlakana. I naravno, stopa dija­

kolesterola pale su im za 30%!ls Prisjetimo se, jedna od opasnosti dijabetesa su sekun­

betesa počela je rasti. 13

darne posljedice: bolest srca i moždani udar. Sniženje faktora rizika za te sekundarne

• Istraživači su šest godina proučavali 36.000 žena u lowi. Na početku studije nijedna

posljedice kroz poboljšanje razina kolesterola gotovo je jednako važno kao i tretiranje

nije bolovala od dijabetesa, ali nakon šest godina pojavilo se preko 1.100 slučajeva

visokog šećera u krvi.

dijabetesa. Najmanju vjerojatnost da će dobiti dijabetes imale su one žene koje su jele

Dijabetičari tipa 2, za razliku od tipa 1, mogu se uspješnije tretirati zato što njihova

najviše cjelovitih žitarica i vlakana

11

- one čija je prehrana sadržavala najviše ugljiko-

gušterača nije pretrpjela tako velika oštećenja. Stoga, kad su Andersonovi pacijenti s

hidrata (kompleksnih, kakvi se nalaze u cjelovitim namirnicama).

dijabetesom tipa 2 jeli prehranu bogatu vlaknima a siromašnu mastima rezultati su

Svi ti rezultati potvrđuju da i između i unutar populacija, vlaknima bogata, cjelovita

prestati uzimati inzulin! Da ponovim. Svi osim jedne osobe mogli su prestati uzimati

bili još impresivniji. Od dvadeset i pet pacijenata tipa 2 njih dvadeset i četiri su mogla nakon samo

nekoliko

tjedana!15

hrana biljnog podrijetla štiti od dijabetesa, a mastima i bjelančevinama bogata hrana

inzulin

životinjskog podrijetla potiče dijabetes.

Jedan muškarac bolovao je od dijabetesa dvadeset i jednu godinu, dnevno je uzimao trideset i pet jedinica inzulina. Poslije tri tjedna intenzivne prehrambene terapije uje-

155

IWNtiHA 5IULMJA

DIJABETES

gova doza inzulina smanjila se na osam jedinica dnevno. Poslije osam tjedana borav­

Ovo su primjeri nekih vrlo dramatičnih istraživanja, ali time smo tek zagrebli po povr­

ka kod kuće njegova potreba za injekcijama inzulina nestala je. 1 5 Slika 7.2 prikazuje

šini svih provedenih istraživanja koja tome idu u prilog. Autor jednog znanstvenog rada

uzorak pacijenata i kako je biljna prehrana smanjila njihovu potrebu za inzulinom.

pregledao je devet publikacija u kojima se navodi korištenje ugljikohidratima i vlaknima

To je ogroman učinak.

bogata prehrana te još dvije vrste prehrane sa standardnom količinom ugljikohidrata i

U drugoj studiji na četrnaest vitkih pacijenata s dijabetesom Anderson je utvrdio da

bogate vlaknima, u liječenju pacijenata s dijabetesom.Svih jedanaest studija dovelo je do

sama prehrana može sniziti ukupne razine kolesterola za 3 2 % u tek nešto više od dva

poboljšanih razina šećera u krvi i kolesterola. (Usput rečeno, uzimanje biljnih vlakana u

tjedna.10 Neki od rezultata prikazani su na slici 7.3.

obliku dodataka prehrani, iako korisno, nije imalo iste konzistentne učinke kao prelazak

Te koristi, koje predstavljaju sniženje razina kolesterola s 206 mg/dl na 141 mg/dl,

na prehranu cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla.)-1

zapanjujuće su, posebno kad se uzme u obzir koliko se brzo javljaju. Dr. Anderson ta­ kođer nije pronašao nikakve dokaze da je to smanjenje kolesterola bilo privremeno sve dok su ljudi ostali pri tom načinu prehrane: kolesterol je ostao nizak četiri godine. 17

MOĆ NAVIKE

Druga skupina znanstvenika u Pritikin centru postigla je jednako spektakularne re­

Kao što možete vidjeti na temelju ovih rezultata, dijabetes je moguće pobijediti. Dvije

zultate prepisujući mastima siromašnu biljnu prehranu i vježbanje pacijenata s dija­

nedavne studije proučavale su utjecaj kombinacije prehrane i vježbe na ovu bolest.22,23

betesom. Od četrdeset pacijenata na lijekovima na početku programa trideset i četiri su

Jedna studija podijelila je 3.234 nedijabetičara u opasnosti da dobiju dijabetes (povišen

mogla prestati uzimati sve lijekove nakon samo dvadeset i šest dana.1* Ta istraživačka

šećer u krvi) u tri skupine.22 Jedna grupa, kontrolna, primala je standardne informacije o

grupa ujedno je pokazala da će koristi od biljne prehrane trajati godinama ako se

prehrani i placebo lijek (bez učinka), druga je primala standardne informacije o prehrani

nastavi ista prehrana.1''

i lijek metformin, a treća grupa je primila »intenzivnu« intervenciju u način života, koja

»

157

KINtbKA blUDIJA

je uključivala prehranu umjereno siromašnu mastima i plan vježbanja za gubitak barem 7% tjelesne težine. Nakon gotovo tri godine grupa s izmijenjenim načinom života imala je 58% manje slučajeva dijabetesa od kontrolne skupine. Grupa s lijekovima imala je samo 3 1 % manje slučajeva. U usporedbi s kontrolnom, oba su tretmana djelovala, ali je jasno da je promjena načina života daleko moćnija i sigurnija od jednostavnog uzimanja lijeka. Osim toga, promjena načina života bila bi djelotvorna i kod rješavanja drugih zdravstve­ nih problema, dok lijek ne bi. Druga studija također je utvrdila da bi se stopa dijabetesa mogla smanjiti za 58% tek uz blage promjene načina života, uključujući vježbanje, gubitak težine i prehranu umjereno siromašnu mastima. 23 Zamislite što bi se dogodilo kad bi ljudi u potpunosti prihvatili najzdraviju prehranu: prehranu cjelovitim biljnim namirnicama. Uvjeren sam da bi bilo moguće spriječiti doslovno sve slučajeve dijabetesa tipa 2. Nažalost, loša informiranost i ukorijenjene navike imaju razoran učinak po naše zdra­ vlje. Naša nas navika jedenja hot-doga, hamburgera i pomfrita ubija. Čak ni dr. James Anderson, koji je postigao izvanredne rezultate s mnogim pacijentima prepisujući gotovo vegetarijansku prehranu nije imun na navike u pružanju zdravstvenih savje­ ta. Tako piše: «ldealna je prehrana koja pruža 7 0 % kalorija u obliku ugljikohidrata i do 70 g vlakana dnevno jer nudi najveće koristi po zdravlje za osobe s dijabetesom. Međutim, takva prehrana dopušta samo jednu do dvije unce mesa dnevno (28-56 g), a mnogima je i nepraktična za primjenu.« 2 0 Zašto profesor Anderson, koji je izvrstan istraživač, kaže daje takva prehrana »nepraktična« i time stvara predrasude kod svo­ jih slušatelja čak i prije nego što razmotre dokaze?

Česte vrste raka: rak dojke, prostate, debelog crijeva (kolona i rektuma)

Istina, mijenjanje vašeg načina života može se činiti nepraktičnim. Može se činiti ne­ praktičnim odreći se mesa i masne hrane, ali pitam se koliko je praktično imati 160 kila i dijabetes tipa 2 u dobi od petnaest godina, poput djevojke spomenute na po­ četku ovog poglavlja. Pitam se koliko je praktično doživotno stanje koje se ne može

MOJA KARIJERA VELIKIM je dijelom bila usredotočena na proučavanje raka. Moj la­

izliječiti ni lijekovima ni kirurgijom. Stanje koje često vodi do bolesti srca, moždanog

boratorijski rad bio je fokusiran na nekoliko vrsta raka, uključujući rak jetre, dojke

udara, sljepila ili amputacija, stanje koje zahtijeva da si svakodnevno dajete injekcije

i gušterače. K tomu, i neki od najimpresivnijih podataka iz Kine bili su povezani s

inzulina do kraja života.

rakom. Za taj životni rad Američki institut za istraživanje raka 1998. ljubazno m i j e

Radikalna promjena naše prehrane može biti «nepraktična», ali može biti i toga vri­

dodijelio njihovu Nagradu za uspjehe u istraživanju. Izvanredno velik broj knjiga sažeo je dokaze o utjecaju prehrane na razne oblike raka,

jedna.

od kojih svaki ima svoje specifičnosti. Ali ja sam utvrdio da su učinci prehrane na vr­ ste raka o kojima će ovdje biti riječi doslovno jednaki za sve vrste raka, bez obzira jesu li inicirani različitim faktorima ili smješteni u različitim dijelovima tijela. Koristeći taj princip, raspravu mogu ograničiti na tri vrste raka, što će mi omogućiti da u ostatku knjige više prostora posvetim drugim bolestima osim raka kako bih pokazao širinu dokaza koji hranu povezuju s mnogim zdravstvenim pitanjima. Odlučio sam pojasniti tri vrste raka koje pogađaju stotine tisuća Amerikanaca i koje u većini slučajeva predstavljaju i druge vrste raka: dva reproduktivna raka kojima se 158

159

CbSTE V R S T E R A K A : RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA

posvećuje mnogo pažnje, rak dojke i rak prostate, le rak probavnog trakta, rak debe­

Iznenadilo me koliko je malo znala o prehrani. Mislila je da su geni jedini faktor koji odre­

log crijeva - drugi vodeći uzrok smrti od raka, nakon raka pluća.

đuje rizik. Nije bila svjesna da je i hrana također važan faktor za rak dojke.

RAK DOJKE

i

Razgovarali smo nekih dvadeset ili trideset minuta, što je malo vremena za tako važnu temu. Na kraju razgovora imao sam osjećaj da nije bila zadovoljna onim što sam joj rekao. Možda je to bilo zbog mog konzervativnog, znanstvenog načina objašnjavanja, ili zato

Bilo je to u proljeće prije gotovo deset godina. Nalazio sam se u svom uredu u Comellu

što sam oklijevao dati joj preporuku. Možda je, mislio sam, već bila odlučila da će ići na

kad su mi rekli da je na telefonskoj liniji jedna žena s pitanjem u vezi s rakom dojke.

operaciju.

«Imam jaku povijest raka dojke u obitelji«, rekla je Betty. «Moja majka i baka umrle su od

Zahvalila mi je na mom vremenu, a ja sam joj poželio svako dobro. Sjećam se da sam ra­

te bolesti, a mojoj četrdesetpetogodišnjoj sestri nedavno su je dijagnosticirali. S obzirom

zmišljao o tome kako me ljudi često pitaju o konkretnim zdravstvenim situacijama i kako

na taj obiteljski problem ne mogu a da ne strahujem za svoju devetogodišnju kćer. Uskoro

je ovo bilo jedno od najneobičnijih pitanja.

će dobiti mjesečnicu i brinem se zbog njenog rizika od raka dojke.» Strah joj se mogao

Betty, međutim, nije bila jedina. Jedna druga žena također je razgovarala sa mnom o

osjetiti u glasu. «Vidjela sam brojna istraživanja koja pokazuju da je obiteljska povijest

mogućnosti da svoju mlađu kćer podvrgne kirurškom uklanjanju obje dojke. Druge žene

važna, pa se bojim da je neizbježno da će moja kći dobiti rak dojke. Jedna od opcija o

koje su već imale jednu odstranjenu dojku razmišljale su o odstranjenju i druge kao pre­

kojima razmišljam je mastektomija kod moje kćeri kojom bi uklonila obje dojke. Imate li

ventivnoj mjeri.

nekakav savjet?«

Jasno je daje rak dojke važan problem u našem društvu. Jednoj od osam američkih žena

Ta je žena bila u izuzetno teškom položaju. Da li da dopusti da joj kći odraste u smrtnoj

- što je jedna od najviših stopa u svijetu - tijekom života bit će dijagnosticirana ova bo­

zamci ili da odraste bez grudi? Premda ekstremno, ovo pitanje oslikava brojna slična.pi-

lest. Građanske organizacije za rak dojke raširene su, jake, relativno dobro financirane i

tanja s kojima se svakoga dana suočavaju tisuće žena diljem svijeta.

izvanredno aktivne u usporedbi s drugim zdravstvenim aktivističkim organizacijama. Ta

Takva su pitanja posebno potaknuli rani izvještaji o otkriću gena za rak dojke - BRCA-1.

bolest, možda više od ijedne druge, izaziva paniku i strah među ženama.

Udarni članci u New York Timesu i drugim novinama i magazinima razvikali su to otkriće

Kada danas razmišljam o tom razgovoru s Betty imam dojam da sam trebao staviti jači

kao ogroman napredak. Uzbuđenje oko BRCA-1, koje sada također uključuje BRCA-2,

naglasak na važnost koju prehrana igra kod raku dojke. Još uvijek joj ne bih bio u stanju

učvrstilo je predodžbu da je rak dojke rezultat loše sreće s genima. To je izazvalo velik

dati klinički savjet, ali informacije kojima danas raspolažem mogle bi joj biti od veće ko­

strah među ljudima s obiteljskom poviješću raka dojke. Također je stvorilo uzbuđenje

risti. Dakle, što bih joj danas rekao?

među znanstvenicima i farmaceutskim kompanijama. Postojala je velika mogućnost da će nove tehnologije biti u stanju procijeniti ukupan rizik od raka dojke kod žena pomoću

FAKTORI RIZIKA

genetskog testiranja. Nadali su se da bi mogli manipulirati novim genom na način da spriječe ili liječe rak dojke. Novinari su počeli užurbano prevoditi birane djeliće tih infor­

Postoje barem četiri važna faktora rizika za rak dojke na koje djeluje prehrana, kao

macija javnosti, uvelike se oslanjajući na genetski fatalistički stav. Nema sumnje da je to

što pokazuje Slika 8.1. Mnogi od tih odnosa potvrđeni su u Kineskoj studiji nakon što

doprinijelo zabrinutosti majki poput Betty.

su bili pouzdano utvrđeni u drugim istraživanjima.

«Pa, najprije vam moram reći da ja nisam liječnik« - rekao sam. «Ne mogu vam pomoći savjetima oko dijagnoze ili terapije. To treba učinili vaš liječnik. Međutim, ja vam mogu reći nešto o trenutnim istraživanjima na općenitiji način, ako vam to može biti od pomoći.« «Da» - odvratila je - «to je ono što sam željela.« Rekao sam joj ponešto o Kineskoj studiji i važnoj ulozi prehrane. Rekao sam joj da samo zato što netko ima gen za bolest ne znači da će neizbježno dobiti rak: ugledne studije izvijestile su da se tek za vrlo mali postotak slučajeva raka može okriviti isključivo gene.

160

KINESKA

STUDIJA

CESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA

S iznimkom kolesterola u krvi, ostala ti faktora rizika varijacije su na istu temu - izla­ ganje prevelikim količinama ženskih hormona, uključujući estrogen i progesteron,

osam do devet reproduktivnih godina manje moglo značiti, kao što smo utvrdili u Kineskoj studiji.

vodi k povećanom riziku od raka dojke. Žene koje konzumiraju prehranu bogatu

Predodžba da je izloženost estrogenu od presudne važnosti za rak dojke 3,21,22 važna je

namirnicama životinjskog podrijetla, uz smanjenu količinu cjelovitih namirnica bilj­

zato što prehrana ima glavnu ulogu u određivanju izloženosti estrogenu. To sugerira

nog podrijetla, ulaze u pubertet ranije a u menopauzu kasnije i tako produljuju svoj

da se rizik od raka dojke može spriječiti ako jedemo namirnice koje održavaju razine

reproduktivni život. Ujedno imaju više razine ženskih hormona tijekom cijelog živo­

estrogena pod kontrolom. Žalosna je istina da većina žena jednostavno nije svjesna

ta, kao što je prikazano na slici 8.2.

tih dokaza. Kad bi odgovorne i vjerodostojne agencije za javno zdravstvo objavljivale te informacije na pravi način, vjerujem da bi mnogo više mladih žena poduzimalo vrlo konkretne, vrlo djelotvorne korake u cilju izbjegavanja ove grozne bolesti.

UOBIČAJENA PITANJA Geni Razumljivo, ove se bolesti najviše boje žene koje imaju obiteljsku povijest raka dojke. Obiteljska povijest implicira da geni igraju ulogu u razvoju raka dojke. No, čujem prevelik broj ljudi koji govore otprilike ovo: «Sve se to nasljeduje u obitelji«, negira­ jući da mogu učiniti bilo što da si pomognu. Taj ialalistički stav briše osjećaj osobne odgovornosti za vlastito zdravlje i bitno ograničava dostupne opcije. Istina je da ako imate obiteljsku povijest raka dojke imate povećan rizik da ćete od te bolesti i oboljeti. 23,21 Međutim, jedna istraživačka skupina utvrdila je da se manje od 3% svih slučajeva raka dojke može pripisati obiteljskoj povijesti.2'1 Iako su druge grupe procijenile da je viši postotak slučajeva rezultat obiteljske povijesti,25 ogromna većina slučajeva raka dojke kod američkih žena nije rezultat obiteljske povijesti ili gena. Ali genetski fatalizam nastavlja definirati nacionalna gledišta. Medu genima koji utječu na rizik od raka dojke BRCA-1 i BRCA-2 zaokupili su naj­ 1

Prema našim podacima iz Kineske studije, izlaganje estrogenu tijekom života barem

više pažnje od njihovog otkrića 1 9 9 4 . 30,31

je 2,5-3 puta veće među ženama na Zapadu negoli među ženama u ruralnoj Kini.

za rak dojke i rak jajnika.

Ogromna je to razlika za tako presudno važan hormon. 2 Da se poslužim riječima

raciju, drugim riječima - nasljedni se.

3

2629

Ti geni, kada mutiraju, nose povišen rizik

Ti mutirani geni mogu se prenositi s generacije na gene­

jedne od vodećih svjetskih grupa za istraživanje raka dojke, «postoji obilje dokaza

Međutim, zbog ushita radi tih otkrića druge informacije ostale su zanemarene. Kao

da su razine estrogena odlučujući faktor za rizik od raka dojke.« 4,5 Estrogen izravno

prvo, samo 0,2% pojedinaca u širokoj populaciji (1 na 500) nosi mutirani oblik tih ge­

sudjeluje u procesu raka. 6 7 Osim toga, obično ukazuje na prisutnost drugih ženskih

na.

hormona

812

7

koji imaju ulogu u riziku od raka dojke."' Povišene razine estrogena i po­

vezanih hormona rezultat su konzumacije tipične zapadne prehrane, bogate mastima i životinjskim bjelančevinama a siromašne prehrambenim vlaknima.

3,13 18

'

Razlika u razinama estrogena između žena u ruralnoj Kini i žena na Zapadu

25

Zbog rijetkosti tih genetskih aberacija, svega nekoliko postotaka slučajeva raka

dojke u širokoj populaciji može se pripisati mutiranim BRCA-1 ili BRCA-2 genima.32" ,33

32

Kao drugo, ti geni nisu jedini geni koji sudjeluju u razvoju ove bolesti , izvjesno je

da će biti otkriveni mnogi drugi. Treće, sama prisutnost BRCA-1, BRCA-2 ili drugih 19

tim

gena koji utječu na rak dojke ne znači da će se bolest pojaviti. Faktori prehrane i oko­

je izvanrednija što je prethodni izvještaj20 utvrdio da smanjenje razine estrogena od

line imaju ključnu ulogu u određivanju hoće li doći do ekspresije tih gena.

samo 17 posto može biti uzrok golemih razlika u stopama raka dojke kad se uspo­

Jedan nedavni rad

ređuju različite zemlje. Zamislite, onda, što bi 26-63% niže razine estrogena u krvi i

rizik od raka dojke (i jajnika) među ženama koje nose mutirane BRCA-1 i BRCA-2

162

31

proanalizirao je dvadeset i dvije studije u kojima je procijenjen

KINESKA b I UUIJA

L t i i t V K b l t K A K A : KAK U U J K b , KKOŠTATE, D E B E L O G C R I J E V A

gene. Ukupno, rizik od bolesti bio je 6 5 % za rak dojke i 3 9 % za rak jajnika do sedam­

zbog obiteljske povijesti i/ili prisutnosti BRCA gena. Te opcije uključuju uzimanje

desete godine za žene s BRCA-1, te 4 5 % odnosno 11% posto za žene s BRCA-2. Žene

lijekova kao stoje tamoxifen i/ili maslektomiju.

s tim genima svakako su suočene s visokim rizikom za rak dojke. Ali čak i medu tim

Tamoxifen je jedan od najpopularnijih lijekova za prevenciju raka dojke, 3 9 1 0 ali du­

ženama s visokim rizikom još uvijek ima dobrih razloga da vjerujemo kako bi veće

goročne koristi od te opcije nisu razvidne. Jedna velika studija iz SAD-a pokazala je

posvećivanje pažnje prehrani vjerojatno donijelo bogatu nagradu. Otprilike polovica

daje tamoxifen koji je u razdoblju od četiri godine davan ženama s povećanim ri­

žena koje nose te rijetke, snažne gene ne dobije rak dojke.

zikom od raka dojke smanjio broj slučajeva za impresivnih 4 9 % . 1 1 Međutim, korist

Ukratko, iako je otkriće BRCA-1 i BRCA-2 gena dalo važnu dimenziju slici o raku

bi mogla biti ograničena na žene čije su razine estrogena vrlo visoke. Taj je rezultat

dojke, prejak naglasak rta te konkretne gene i genetske uzroke općenito nije opra­

naveo američku Državnu upravu za hranu i lijekove da odobri upotrebu tamoxife-

vdan.

na za žene koje ispunjavaju određene kriterije. 1 2 Druge studije sugeriraju da entu­

Ne želim umanjiti važnost poznavanja svega što se može spoznati o tim genima za

zijazam oko ovog lijeka nije opravdan. Dva manje opsežna europska ispitivanja 1 3 "

mali broj žena koje ih nose. Moramo se, međutim, podsjetiti da se ti geni moraju

nisu uspjela utvrditi bilo kakve statističke koristi od tamoxifena, dovodeći pomalo

»izraziti » kako bi sudjelovali u nastanku bolesti, a prehrana može na to utjecati. U

u sumnju dramatičnu korist od njegove primjene. Osim toga, postoji dodatna za­

trećem poglavlju već smo vidjeli kako prehrana bogata bjelančevinama životinjskog

brinutost da tamoxifen povećava rizik od moždanog udara, raka maternice, kata­

podrijetla ima mogućnost kontrole ekspresije gena.

rakti, tromboze dubokih vena i plućne embolije, iako se i dalje smatra da ukupne koristi od prevencije raka dojke nadmašuju rizike. 12 Istraženi su i drugi spojevi kao alternative tamoxifen!!, ali ti su lijekovi opterećeni ograničenom djelotvornošću

Pregledi i neprehrambena prevencija Uza sve te nove informacije o genetskim rizicima i obiteljskoj povijesti često se žene

i/ili nekima od istih uznemirujućih nuspojava. 45,46

potiče da odlaze na preglede za rano otkrivanje raka dojke. Pregled je razuman

Lijekovi poput tamoksifena i njegovih novijih analoga smatraju se antiestrogenskim

korak, posebno za žene koje su pozitivne na BRCA gene. Ali važno je zapamtiti da

lijekovima. Oni praktično djeluju smanjujući aktivnost estrogena za koji se zna da

odlazak na mamografiju ili gensko testiranje kako biste vidjeli imate li BRCA gene

je povezan s povišenim rizikom od raka dojke. 4 s Moje je pitanje jednostavno: zašto

ne predstavlja prevenciju raka dojke.

se ne zapitamo zbog čega je uopće estrogen tako visok, a kada otkrijemo njegovo

Pregled je samo provjera kako bi se utvrdilo da li je bolest napredovala do vidlji­

prehrambeno podrijetlo, zašto tada ne bismo ispravili taj uzrok? Sada imamo do­

vog stanja. Neke studije 11

voljno informacija da pokažemo kako prehrana siromašna bjelančevinama živo­

111

utvrdile su da žene koje često odlaze na mamografiju

imaju blago niže stope smrtnosti od žena koje ne odlaze često na mamografiju. To

tinjskog podrijetla, siromašna mastima a bogata cjelovitim biljnim namirnicama

implicira da terapije protiv raka imaju veće izglede za uspjeh ukoliko se rak otkrije

snižava razine estrogena. Umjesto da kao rješenje predložimo promjenu prehrane,

u ranijem stadiju. Vjerojatno je to točno, ali postoje određeni problemi oko načina

trošimo stotine milijuna dolara na razvoj i reklamiranje lijeka koji može i ne mora

na koji se statistika koristi u ovoj raspravi.

djelovati i koji će gotovo sigurno imati neželjene nuspojave.

Jedna od statistika koje su korištene kao potvrda prednosti ranog otkrivanja i lije­

Sposobnost kontrole ženskih hormona prehrambenim čimbenicima odavno je po­

čenja je da je nakon dijagnosticiranja raka dojke vjerojatnost preživljavanja barem

znata istraživačkoj zajednici, ali jedna nedavna studija posebno je impresivna. 17

pet godina viša nego ikada ranije. 3 7 To zapravo znači da uz agresivnu kampanju za

Nekoliko ženskih hormona čije razine rastu s ulaskom u pubertet sniženo je za 20

redovite preglede mnoge žene svoj rak dojke otkrivaju u ranijim stadijima bolesti.

do 3 0 % (čak 5 0 % niže razine progesterona!) jednostavno lime što su djevojčice u

Kada se bolest otkrije u ranijem stadiju manje je vjerojatno da će dovesti do smrti

dobi od osam do deset godina tijekom sedam godina konzumirale prehranu umje­

unutar pet godina, bez obzira na liječenje. Posljedično,

reno siromašnu mastima i siromašnu životinjskim namirnicama.

stopu preživljavanja

moguće je da imamo bolju

unutar pet godina jednostavno zato što žene otkrivaju

da

17

Izvanredni su to

imaju

rezultati jer su postignuti uz umjerenu promjenu prehrane i u kritičnom razdoblju

rak dojke ranije u procesu razvoja bolesti, a ne zato što se naše liječenje s vremenom

života djevojaka, kada se sije prvo sjeme raka dojke. Te su djevojke konzumirale

poboljšalo.™

prehranu s ne više od 2 8 % masti i manje od 150 mg kolesterola dnevno, dakle

Osim trenutnih metoda pregleda promiču se i druge neprehrambene opcije pre­

umjerenu prehranu biljnim namirnicama. Da su konzumirale prehranu bez ika­

vencije. One su posebno zanimljive ženama koje imaju visok rizik od raka dojke

kvih životinjskih namirnica i da su s njom počele ranije u životu vjerujem da bi

164

Ko

Kl N Lb KA S I U D I J A

imale još veće koristi, uključujući kasniji ulazak u pubertet i još niži rizik od raka dojke kasnije u životu. Žene s visokim rizikom od raka dojke imaju tri mogućnosti: gledati i čekati, uzimati lijek tamoxifen do kraja života ili podvrgnuti se mastektomiji. Trebala bi postojati če­ tvrta mogućnost: konzumirati prehranu bez namirnica životinjskog podrijetla i siro­ mašnu rafiniranim ugljikohidratima, uz redovite kontrole za one s visokim rizikom. Vjerujem u korisnost ove četvrte mogućnosti čak i za žene koje su već imale prvu mastektomiju. Primjena prehrane kao djelotvornog tretmana za već dijagnosticira­ nu bolest dobro je dokumentirana u studijama na ljudima s uznapredovalom bolesti s r c a , l s i y klinički dokumentiranim dijabetesom tipa 2 (pogledati sedmo poglavlje), uznapredovalim melanomom 5 0 (smrtonosan rak kože) i, u studijama na pokusnim životinjama, 51 rakom jetre.

ČESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA

U trećem poglavlju opisao sam studije provedene u mom laboratoriju koje pokazuju da kada se u tijelo unese vrlo kancerogena tvar, brzina kojom uzrokuje probleme uglavnom je pod kontrolom prehrane. Tako je i brzina kojom se PAU-ovi metaboli­ ziraju u produkte koji se vežu za DNK velikim dijelom pod kontrolom onoga što je­ demo. Jednostavno rečeno, konzumiranje prehrane zapadnog tipa povećat će brzinu kojom se kancerogene kemikalije poput PAU-ova vežu za DNK i stvaraju produkte koji uzrokuju rak. Zato kad je jedna nedavna studija otkrila blago povišene razine PAU-DNK adukata kod žena s rakom dojke u Long Islandu, New York,51 moguće je da su te žene konzu­ mirale prehranu s nešto više mesa, s t o j e povećalo vezanje PAU-ova za DNK. Posve j e moguće da količina unesenih PAU-ova nije imala nikakve veze s povećanjem rizika od raka dojke. U stvari, u toj studiji činilo se da broj PAU-DNK adukata kod tih žena nije povezan s izlaganjem PAU-ovima.5'1 Kako je to moguće? Možda su sve žene u toj

Kemikalije iz okoliša Već se godinama vodi još jedna rasprava u vezi s rakom dojke. Riječ je o kemikali­ jama iz okoliša. Dokazano je da te široko rasprostranjene kemikalije narušavaju rad hormona iako nije sigurno koje hormone kod ljudi narušavaju. Te kemikalije također mogu uzrokovati reproduktivne anomalije, urođene defekte i dijabetes tipa 2. Mnogo je različitih tipova štetnih kemikalija, a većina njih obično se povezuje s indu­ strijskim zagađenjem. Jedna skupina, koja uključuje dioksine i poliklorirane bifcnile ( P C B ) , zadržava se u okolišu zato što se ne metaboliziraju nakon unosa hranom. Zbog toga se ne izlučuju iz tijela. Zbog nepostojanja metabolizma te se kemikalije nagomilavaju u tjelesnim maslima i mlijeku dojilja. Za neke od tih kemikalija po­ znato je da potiču rast stanica raka, premda ljudi vjerojatno nisu značajnije ugroženi ukoliko ne konzumiraju pretjerane količine mesa, mlijeka i ribe. Točnije, 9 0 % do 9 5 % našeg izlaganja tim kemikalijama posljedica je konzumiranja životinjskih proizvoda, što je još jedan razlog zašto konzumiranje hrane životinjskog podrijetla može biti riskantno. Postoji druga skupina tih kemikalija iz okoline koje se općenito smatraju značajnim uzrocima raka dojke 52 kao i drugih vrsta raka. Zovu se PAU (policiklički aromatski ugljikovodici), a nalaze se u ispušnim plinovima automobila, industrijskom dimu, proizvodima od katrana i dimu cigareta, pored drugih procesa uobičajenih u indu­ strijskom društvu. Za razliku od PCB-a i dioksina, kada konzumiramo PAU-ove (u hrani i vodi) možemo ih metabolizirati i izlučiti. Ali postoji problem: kad se PAU-ovi metaboliziraju u tijelu, stvaraju međuprodukte koji reagiraju s DNK i stvaraju čvrsto vezane komplekse ili adukte (pogledati treće poglavlje). To je prvi korak u nastajanju raka. U stvari, nedavno je dokazano da te kemikalije negativno utječu na BRCA-1 i BRCA-2 gene raka dojke uzgojene u laboratoriju. 51

166

studiji s Long Islanda unosile u sebe relativno ujednačene, niske razine PAU-ova, a samo su one koje su kasnije dobile rak dojke jele prehranu bogatu mastima i živo­ tinjskim bjelančevinama, što je uzrokovalo da se više progutanih PAU-ova veže za njihove DNK. U toj istoj studiji s Long Islanda rak dojke nije bio povezan s PCB-ovima i dioksinima, kemikalijama koje se ne mogu metabolizirati. 55 Kao rezultat te studije, galama oko povezanosti između kemikalija iz okoliša i raka dojke donekle se stišala. Ti i dru­ gi rezultati navode na zaključak da kemikalije iz okoliša imaju daleko manje značajnu ulogu za rak dojke od vrste hrane koju jedemo. Hormonska nadomjesna terapija Moram ukratko spomenuti još samo jedno pitanje vezano uz rak dojke: upotrebu hormonske nadomjesne terapije (HNT) koja povećava rizik od raka dojke. HNT uzi­ maju mnoge žene kako bi ublažile neugodne učinke menopauze, zaštitile zdravlje kostiju i spriječile koronarnu bolest srca. 56 Međutim, danas se sve više priznaje da HNT nije toliko blagotvoran koliko se nekad mislilo i da može imati određene ozbilj­ ne nuspojave. Dakle, što su činjenice? Ovaj komentar pišem u pravo vrijeme jer su u proteklih godinu dana objavljeni re­ zultati nekih velikih ispitivanja upotrebe HNT-a. 5 6 Posebno su zanimljiva dva velika randomizirana intervencijska ispitivanja: Inicijativa za zdravlje žena ( W H I ) 5 7 i Stu­ dija srca i nadomjesnog estrogena/progestina (HERS). 5 8 Među ženama koje uzimaju HNT nakon 5,2 godine W H I ispitivanje pokazuje 26%-tno povećanje broja slučajeva raka dojke, dok HERS studija pokazuje još veće povećanje od 30%. 5 9 Te su studije konzistentne. Čini se da povećano izlaganje ženskim hormonima, kroz HNT, zaista vodi do povećane stope raka dojke.

KINESKA

STUDIJA

Smatralo se da je HNT povezan s nižim stopama koronarne bolesti srca. 5 " Međutim, to nije nužno istina. U velikom W H I ispitivanju, na svakih 10.000 zdravih žena u postmenopauzi koje su uzimale HNT bilo je sedam žena više s bolesti srca, osam više s moždanim udarom i osam više s plućnom embolijom 5 7 - suprotno onome što se očekivalo. HNT zapravo možda čak i povećava rizik od kardiovaskularne bolesti. S druge strane, HNT je zaista pokazao pozitivan utjecaj na kolorektalni rak i stopu pri­ jeloma kostiju. Na svakih 10.000 žena bilo je šest slučajeva koloreklalnog raka manje kao i pet prijeloma kostiju manje. 57 Kako, dakle, donijeti odluku na temelju takvih informacija? Zbrajajući i oduzimajući brojke možemo vidjeti da bi HNT lako mogao izazivati više štete nego koristi. Može­ mo zasebno govoriti svakoj ženi da sama donese odluku ovisno o tome koje se bolesti i koje neugodnosti najviše boji, što će mnogi liječnici vjerojatno i učiniti. Ali to može biti teška odluka za žene koje se bore s menopauzom. Te žene moraju izabrati hoće U bez pomoći proživjeti emocionalne i tjelesne simptome menopauze kako bi sačuvale nizak rizik od raka dojke ili će uzimati HNT kako bi ublažile svoje menopauzalne neugodnosti i time povećati svoj rizik od raka dojke, a možda i kardiovaskularne bo­ lesti. Malo je reći da me takav scenarij uznemiruje. Potrošili smo preko milijardu do­ lara na istraživanje i razvoj tih medicinskih pripravaka za HNT, a sve što smo dobili je nekoliko prividnih pluseva i vjerojatno još više minusa. Nazvati to uznemirujućim bio bi eufemizam. Umjesto da se oslanjamo na HNT, ja predlažem bolji način - hranu. Argument ide

CESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA

Ona bi mogla biti najbolje od oba svijeta, nešto što nijedan lijek ne može ponuditi. Kad se radi o svakom pojedinom pitanju povezanom s rizikom od raka dojke (pri­ mjena tamoxifena, primjena HNT-a, izloženost kemikalijama iz okoline, preventi­ vna mastektomija) uvjeren sam da su ti postupci ometanja koja nas sprječavaju da uzmemo u obzir sigurniju i daleko korisniju prehrambenu strategiju. Od presudne je važnosti da izmijenimo način na koji razmišljamo o toj bolesti i da te informacije pružimo ženama kojima su potrebne.

RAK DEBELOG CRIJEVA (UKLJUČUJUĆI KOLON I REKTUM) Potkraj lipnja 2002. George W. Bush predao je predsjedničke ovlasti Dicku Chene)ai na otprilike dva sata dok je on bio na kolonoskopiji. Zbog implikacija koje je kolonoskopija predsjednika Busha imala za svjetsku politiku priča je dospjela u nacionalne vijesti, a pregledi kolona i rektuma nakratko su se našli u središtu pažnje. Diljem ze­ mlje od komičara koji su pričali viceve do voditelja vijesti koji su opisivali dramu, svi su iznenada nakratko govorili o toj kolonoskopiji i čemu ona služi. Bio je to rijedak trenutak u kojem je nacija usmjerila svoju pozornost na neke od najvećih ubojica među bolestima: rak kolona i rektuma. Budući da i rak kolona i rak rektuma spadaju u rak debelog crijeva te zbog drugih sličnosti medu njima, često ih grupiramo zajedno pod nazivom kolorektalni rak. Ko­

ovako:

lorektalni rak četvrti je najčešći oblik raka u svijetu, gledajući ukupan mortalitet. 60

• Tijekom reproduktivnih godina razine hormona su povišene, iako razine kod žena

Neki čak tvrde da će do dobi od sedamdeset godina polovica stanovništva «pozapa-

Četvrti je po učestalosti u SAD-u: 6% Amerikanaca tijekom života dobit će ovaj rak. 37

čija se prehrana temelji na biljnim namirnicama nisu toliko povišene. • Kada žene koje dođu do kraja svog reproduktivnog razdoblja potpuno je prirodno da reproduktivni hormoni svih žena padnu na nisku «osnovnu» razinu. • Kada su reproduktivne godine na izmaku, niže razine hormona kod vegetarijanki ne padaju tako naglo kao kod žena koje jedu meso. Koristeći hipotetske brojke za ilustraciju, razine kod vegetarijanki mogu pasti s četrdeset na petnaest umjesto sa šezdeset na petnaest, kao što je slučaj kod žena koje jedu meso. • Te naprasne promjene razina hormona u tijelu uzrok su simptoma menopauze. • Stoga, prehrana namirnicama biljnog podrijetla vodi do manje ozbiljnih padova

dnjenih» zemalja dobiti tumor na debelom crijevu te da će 10% tih slučajeva napre­ dovati do malignosti. 61

GEOGRAFSKA NEUJEDNAČENOST Sjeverna Amerika, Europa, Australija i bogatije zemlje Azije (Japan, Singapur) ima­ ju vrlo visoke stope koloreklalnog raka, dok Afrika, Azija i veći dio Srednje i Južne Amerike imaju vrlo niske stope ovog raka. Na primjer, Češka ima stopu smrtnosti od 34,19 na 100.000 muškaraca, dok Bangladeš ima stopu smrtnosti od 0,63 na 100.000

razina hormona i blaže menopauze.

muškaraca! 6 2 6 3 Slika 8.3 prikazuje usporedbu prosječnih stopa smrtnosti između ra­

Taj je argument izuzetno razuman na temelju onoga što znamo, iako bi dodatne stu­

Činjenica da postoje ogromne razlike u stopama smrtnosti između različitih zemalja

zvijenijih i manje razvijenih zemalja; sve su te stope dobno prilagođene.

dije bile od koristi. Ali čak i ako buduće studije ne potvrde ove pojedinosti, prehrana na biljnoj osnovi i dalje nudi najniži rizik za rak dojke i bolesti srca iz drugih razloga.

-

-

poznata je već desetljećima. Pitanje je uvijek bilo - zašto. Mogu li se razlike pripisati genetici ili okolišu?

169

KINESKA STUDIJA

ČESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA

Čini se da vanjski faktori, uključujući prehranu, imaju najvažniju ulogu u kolorektal-

On je usporedio uzorke stolice i unos vlakana u Africi i Europi te zaključio da je

nom raku. Studije migranata pokazale su da kada ljudi presele iz područja s niskim

lcolorektalni rak uglavnom rezultat niskog unosa vlakana.

rizikom od raka u područje s visokim rizikom od raka unutar dvije generacije popri­

nalaze isključivo u hrani biljnog podrijetla. Vlakna su dio biljke koji naše tijelo ne

4

66

Podsjetimo se, vlakna se

me visok rizik.'' To navodi na zaključak da su prehrana i način života važni uzroci

može probaviti. Koristeći podatke iz druge poznate studije koja je usporedila načine

ovog raka. Druge studije također su utvrdile da se stope kolorektalnog raka rapidno

prehrane u sedam zemalja, znanstvenici su utvrdili da je unos dodatnih deset grama

mijenjaju s promjenom prehrane ili načina života stanovništva. Te brze promjene

prehrambenih vlakana snizio dugoročni rizik od raka debelog crijeva za 33%.

učestalosti raka unutar jedne populacije nikako se ne daju objasniti promjenama u

grama vlakana naći ćete u jednoj šalici malina, jednoj azijskoj krušci ili jednoj šalici

naslijeđenim genima. U kontekstu ljudskog društva potrebne su tisuće godina za na­

graška. Šalica bilo koje vrste graha sadrži znatno više od deset grama vlakana.

67

Deset

stanak raširenih, trajnih promjena u naslijeđenim genima koje se prenose s jedne generacije na drugu. Jasno je da nešto u načinu života ili okolini sprječava ili pojačava rizik od kolorektalnog raka.

Na temelju svih ovih istraživanja čini se očiglednim da se ima što za reći o važnosti U jednom prekretničkom radu objavljenom prije tridesetak godina istraživači su

prehrane za kolorektalni rak. Ali što je točno to što sprječava rak debelog crijeva i

usporedili okolinske faktore i učestalost raka u trideset i dvije zemlje širom svijeta.65

rektuma? Jesu li to vlakna? Voće i povrće? Ugljikohidrati? Je li to mlijeko? Postoje

Jedna od najjačih veza između bilo kojeg raka i bilo kojeg prehrambenog faktora bila

mišljenja da svaka od tih namirnica ima ulogu u tome. Vodila se ogorčena rasprava,

je između raka kolona i unosa mesa. Slika 8.4 prikazuje tu vezu za žene u dvadeset i

no rijetko je postignuta suglasnost oko konkretnih odgovora.

tri različite zemlje. U tom izvještaju zemlje u kojima se jelo više mesa, više životinjskih bjelančevina, više šećera a manje žitarica imale su daleko više stope raka kolona. 0 5 Drugi istraživač

SPECIFIČAN LIJEK

kojeg sam spomenuo u četvrtom poglavlju, Denis Burkitt, postavio je hipotezu da

Velik dio rasprave tijekom proteklih dvadeset i pet godina o prehrambenim vlakni­

je unos prehrambenih vlakana od temeljne važnosti za zdravlje probave općenito.

ma i njihovoj vezi s rakom debelog crijeva počeo je s Burkittovim radom u Africi.

170

KINESKA

CESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA

STUDIJA

Zbog Burkittovog ugleda mnogi su ljudi povjerovali da su vlakna izvor koloreklalnog zdravlja. Možda ste već čuli da su vlakna dobra za prevenciju raka debelog crijeva.

dodataka), otprilike trećina svih slučajeva kolorektalnog raka u SAD-u mogla bi se izbjeći. 72 Podsjećam vas, trinaest grama u stvarnom životu predstavlja količinu koja

Zasigurno ste barem čuli da vlakna pomažu «da stvari budu redovite». Nisu li šljive

se nalazi u jednoj šalici zrna bilo koje vrste graha.

poznate po tome?

U novije vrijeme mamutska studija pod nazivom EPIC prikupila je podatke o uno­

Unatoč tome, nitko nikada nije uspio dokazati da su vlakna čarobni štapić u preven­

su vlakana i kolorektalnom raku kod 519.000 ljudi diljem Europe.

73

Oni su utvrdili

ciji kolorektalnog raka. Postoje važni tehnički razlozi zašto je teško doći do definiti­

da je 2 0 % ljudi koji su konzumirah najviše vlakana u prehrani, otprilike trideset i

vnog zaključka u vezi s vlaknima. 68 Svi su ti razlozi izravno ili neizravno povezani s

četiri grama dnevno, imalo 4 2 % niži rizik od kolorektalnog raka u odnosu na 2 0 %

činjenicom da prehrambena vlakna nisu jedna, jednostavna tvar koja pruža jednu,

ljudi koji su konzumirali najmanje vlakana u svojoj prehrani, oko trinaest grama

jednostavnu korist. Vlakna predstavljaju stotine tvari, a koristi od njih javljaju se kroz

dnevno. 7 3 Važno je još jednom istaknuti da su, kao i u svim ovim studijama, pre­

izvanredno kompleksan niz biokemijskih i fizioloških procesa. Svaki put kada znan­

hrambena vlakna unošena hranom, a ne u obliku dodataka. Tako je sve što može­

stvenici procjenjuju unos prehrambenih vlakana moraju odlučiti koje će od stotina

mo reći da se čini kako »prehrana bogata vlaknima» značajno smanjuju rizik od

podvrsta vlakana mjeriti i koje će metode koristiti. Gotovo je nemoguće utvrditi stan­

kolorektalnog raka. Još uvijek ne možemo reći ništa definitivno o samim izoliranim

dardnu proceduru jer je doslovno nemoguće znati što svaka od podvrsta vlakana radi

vlaknima. To znači da pokušaji dodavanja izoliranih vlakana u hranu možda neće

u tijelu.

donijeti koristi. Ali konzumiranje biljnih namirnica prirodno bogatih vlaknima

Nesigurnost zbog nepostojanja standardne procedure potaknula nas je da u našoj

daje očigledne koristi. U te namirnice spadaju povrće (osim korijenja), voće i cje­

Kineskoj studiji mjerimo vlakna na preko dvanaest različitih načina. Kao što sam

lovite žitarice.

ukratko objasnio u četvrtom poglavlju, s porastom potrošnje gotovo svih tili tipova

Zapravo ne možemo čak ni biti sigurni koliko se od prevencije kolorektalnog raka

vlakana smanjivale su se stope raka debelog crijeva i rektuma. mogli dati jasno tumačenje

70

69

Nismo, međutim,

može pripisati namirnicama s vlaknima, budući da što ljudi više jedu tih namirni­ ca, obično konzumiraju manje namirnica životinjskog podrijetla.

o tome koji je tip vlakana posebno važan.

Usprkos nesigurnostima i dalje vjerujem da je Burkittova 66 početna hipoteza dapre-

Drugim riječima, imaju li voće, povrće i cjelovite žitarice zaštitnu ulogu ili je meso

hrana bogata vlaknima sprječava kolorektalni rak točna i daje dio tog učinka rezultat

opasno? Ili oboje? Jedna nedavno objavljena južnoafrička studija pomogla je odgo­

zajedničkog djelovanja svih tipova vlakana. U stvari, hipoteza da prehrambena vla­

voriti na ta pitanja. Bijeli Južnoafrikanci imaju sedamnaest puta viši rizik od raka

kna preveniraju rak debelog crijeva postala je još uvjerljivija. Godine 1990. skupina

debelog crijeva od crnih Južnoafrikanaca. U početku se smatralo da je to rezultat

Utvr­

mnogo veće konzumacije prehrambenih vlakana medu crnim Južnoafrikancima

dili su da je većina studija potvrđivala pretpostavku da vlakna štite od raka debelog

zahvaljujući nerafiniranom kukuruzu. 71 Međutim, u novije vrijeme crni Južnoafri­

istraživača pregledala je šezdeset različitih studija o vlaknima i raku kolona.

71

crijeva. Primijetili su da kombinirani rezultati pokazuju da su ljudi koji su konzumi­

kanci sve više konzumiraju industrijski rafiniranu kukuruznu krupicu - kukuruz

rali najviše vlakana imali 4 3 % niži rizik od raka kolona od ljudi koji su konzumirali

bez njegovih vlakana. Sada jedu manje vlakana čak i od bijelih Južnoafrikanaca.

najmanje vlakana. 71 Oni koji su jeli najviše povrća imali su 5 2 % niži rizik od onih koji

Ipak, stopa raka debelog crijeva medu crnim stanovništvom ostaje niska, 75 zbog

Ali čak i u tom velikom pregledu dokaza, kako su istaknuli

čega se postavlja pitanje koliki se dio zaštitnog učinka protiv raka može pripisati

istraživači, «podaci ne dopuštaju utvrđivanje razlike između učinaka koji se mogu

isključivo prehrambenim vlaknima. Jedna novija studija 76 pokazala je da bi više sto­

su jeli najmanje povrća.

71

Jesu

pe raka debelog crijeva među bijelim Južnoafrikancima lako mogle biti posljedica

li dakle vlakna, sama za sebe, čarobni štapić za kojim tragamo? Godine 1990. to još

njihove veće potrošnje životinjskih bjelančevina (77 prema 25 g dnevno), ukupnih

nismo znali.

masti (115 prema 71 g dnevno) i kolesterola (408 prema 211 mg dnevno), kao s t o j e

pripisati vlaknima i onih učinaka povrća koji se ne mogu pripisati vlaknima.«

71

Dvije godine kasnije, 1992. druga je skupina istraživača proanalizirala trinaest studija u kojima su uspoređeni ljudi sa i bez kolorektalnog raka (anamnestička studija).

72

Utvrdili su da su oni koji su konzumirali najviše vlakana imali 4 7 % niži rizik od kolorektalnog raka od onih koji su konzumirali najmanje.

72

Preciznije, utvrdili su da

vidljivo iz slike 8.5. Znanstvenici su zaključili da bi daleko više stope raka debelog crijeva među bijelim Južnoafrikancima mogle biti u većoj mjeri povezane s koli­ činom životinjskih bjelančevina i masti u njihovoj prehrani nego s nedostatkom zaštitne uloge prehrambenih vlakana. 76

kad bi Amerikanci jeli dodatnih trinaest grama vlakana dnevno iz hrane (ne u obliku

172

173

KINESKA STUDIJA

CESTE VRSTE RAKA: RAK DOJKE, PK0SIAIE, DEBELUu CRIJEVA

trolom također je dobro za rak debelog crijeva - prehrana sastavljena od cjelovitih biljnih namirnica. Takva je prehrana vrlo bogata ugljikohidratima koji su se nedavno našli pod napadom na tržištu. Budući da zbunjenost u vezi s ugljikohidratima i dalje traje, dopustite da vas podsjetim kako postoje dva različita tipa ugljikohidrata: rafinirani ugljikohidrati i kompleksni ugljikohidrati. Rafinirani ugljikohidrati su škrob i šećeri dobiveni iz biljaka mehaničkim skidanjem njihovih vanjskih ovojnica koje sadrže najviše biljnih vitamina, minerala, bjelančevina i vlakana. Ta «hrana» (običan šećer, bijelo brašno itd.) ima vrlo nisku prehrambenu vrijednost. Namirnice poput tjestenine od rafini­ ranog brašna, zašećerene žitarice, bijeli kruh, slatkiši i bezalkoholna pića prepuna šećera trebalo bi izbjegavati koliko je god moguće. Ali zato jedite cjelovite namirnice koje sadrže kompleksne ugljikohidrate kao što su neprerađeno, svježe voće i povrće te proizvodi od cjelovitih žitarica poput smeđe riže i zobene kaše. Neprerađeni uglji­ kohidrati, posebno iz voća i povrća, izvanredno su zdravi. Možda ste čuli i da je kalcij koristan u borbi protiv raka debelog crijeva, što se, nara­ vno, pretvara u argument da kravlje mlijeko suzbija rak kolona. Pretpostavljalo se da prehrana bogata kalcijem sprječava rak debelog crijeva na dva načina: prvo, inhibira rast kritičnih stanica u kolonu, 8 3 8 4 i drugo, veže žučne kiseline u crijevima. Te žučne kiseline nastaju u jetri, prelaze u crijevo i smatra se da dolaze do debelog crijeva i po­ tiču razvoj raka kolona. Vjeruje se da kalcij, vezanjem tih žučnih kiselina, sprječava rak kolona. Jedna istraživačka skupina dokazala je da prehrana bogata kalcijem - što općenito znači Ono što je poznato jest da prehrana koja je prirodno bogata vlaknima i siromašna namirnicama životinjskog podrijetla može spriječiti kolorektalni rak. Čak i bez konkretnijih pojedinosti ipak možemo dati važne preporuke za javno zdravlje. Podaci jasno pokazuju

da prehrana sastavljena

od cjelovitih

dramatično sniziti stope kolorektalnog raka.

Ne

namirnica

moramo

biljnog podrijetla

nužno znati koja su

može vlakna

-uslužna, koji je mehanizam uključen, pa čak ni koliki se dio tog učinka može nezavisno pripisati

vlaknima.

prehrana s mnogo mliječnih proizvoda - inhibira rast određenih stanica u debelom crijevu,81 ali taj učinak nije bio u potpunosti konzistentan za razne indikatore rasta slani­ ca. K tomu, nije jasno da li su ti biokemijski učinci, za koje se pretpostavlja da su korisni, zaista zaslužni za smanjeni razvoj ra/efl.83,85 Druga istraživačka skupina demonstrirala je da kalcij doista smanjuje vjerojatno opasne žučne kiseline, ali je također zapazila da prehrana bogata pšenicom još bolje smanjuje žučne kiseline.8'' Međutim - što je doista neobično - kod konzumiranja kombinirane prehrane bogate i kalcijem i pšenicom, učinak vezanja žučnih kiselina bio je slabiji nego kod pojedinačnog uzimanja tih doda­

OSTALI FAKTORI Nedavno je primijećeno da isti faktori rizika koji potiču kolorektalni rak - prehrana siromašna voćem i povrćem te bogata životinjskim namirnicama i rafiniranim ugljikohidratima - također može poticati sindrom otpornosti na inzulin. 7 7 ' 7 9 Na temelju toga znanstvenici su postavili hipotezu da otpornost na inzulin može biti odgovorna za rak kolona. 7 7 8 2 Otpornost na inzulin opisana je u šestom poglavlju kat) stanje po­ vezano s dijabetesom. A ono što je dobro za držanje otpornosti na inzulin pod kon-

174

taka.8'' To samo pokazuje da kad se kombiniraju individualno zapaženi učinci hranjivih tvari, kao u slučaju dijeta, očekivano može postati neočekivano. Sumnjam da prehrana bogata kalcijem, dobivenim iz dodataka prehrani ili kalcijem bogatog kravljeg mlijeka, ima blagotvoran učinak na rak debelog crijeva. U ruralnoj Kini, gdje je potrošnja kalcija umjerena a mliječni proizvodi gotovo da se i ne koriste, 8, stope raka debelog crijeva nisu više, naprotiv, mnogo su niže nego u SAD-u. Dijelovi svijeta u kojima se konzumira najviše kalcija - Europa i Sjeverna Amerika - bilježe naj­ više stope kolorektalnog raka.

KINbSKA

STUDIJA

ČESTE V R S T E RAKA: RAK D O J K E , P R O S T A T E , D E B E L O G CRIJEVA

Drugi izbor u pogledu načina života koji je od očigledne važnosti za ovu bolest je

piranje), što bi moglo odražavati značajan doprinos genetike. Te brojke, međutim,

vježbanje. Pojačano vježbanje uvjerljivo je povezano s manje kolorektalnog raka. U

uvećavaju broj slučajeva raka koji su isključivo «posljedica gena».

jednom sažetku iz Svjetskog fonda za istraživanje raka i Američkog instituta za istra­

Osim kod vrlo malog broja ljudi čiji je rizik od raka debelog crijeva uglavnom odre­

živanje raka sedamnaest od dvadeset studija potvrdilo je da vježbanje štiti od raka

đen poznatim naslijeđenim genima ( 1 - 3 % ) , većina slučajeva raka kolona poveza­

debelog crijeva. 64 Nažalost, čini se da nema uvjerljivih dokaza zašto se ili kako to

nih s obiteljima (tj. dodatnih 10-30 %) još je uvijek uglavnom određena vanjskim i

događa.

prehrambenim faktorima. Konačno, mjesto boravka i prehrana često su zajednički unutar obitelji.

TRAŽENJE NEVOLJA

|

Čak i ako imate visok genetski rizik zdrava prehrana biljnim namirnicama u stanju je poništiti većinu, ako ne i sav taj rizik kroz kontrolu ekspresije tih gena. Budući da

Korist od vježbanja vraća me natrag na predsjednika Georgea W. Busha. Poznato je

prehrana bogata vlaknima može samo prevenirati rak kolona - dodatna vlakna nika­

da on voli održavati kondiciju redovnim trčanjem, stoje nesumnjivo jedan od razloga

da neće potaknuti rak kolona - preporuke u pogledu prehrane trebale bi biti jednake,

zašto je dobio negativne nalaze prilikom kolonoskopije. Ali što je uopće kolonosko-

bez obzira na nečiji genetski rizik.

pija i isplati li se gnjaviti odlaskom na preglede? Kada ljudi odu kod liječnika kako bi

RAK PROSTATE

napravili kolonoskopiju, liječnik im pomoću rektalne sonde pregleda debelo crijevo i potraži ima li abnormalnog rasta tkiva. Abnormalnost koja se najčešće pronalazi je polip, lako još nije potpuno jasno na koji su način tumori povezani s polipima, većina znanstvenika slaže se

8889

Imam dojam da većina ljudi ne zna što je to točno prostata, iako se o raku prostate če­

da dijele slične prehrambene veze i genetska obilježja. Ljudr

sto raspravlja. Prostata je muški reproduktivni organ, otprilike veličine oraha, smje­

koji imaju nekancerozne probleme u debelom crijevu, poput polipa, često su isti oni

šten između mjehura i debelog crijeva. Odgovorna je za proizvodnju nekih od teku­

ljudi koji će kasnije dobiti kancerozne tumore.

ćina koje pomažu spermijima u njihovom zadatku oplodnje ženske jajne stanice.

Zbog toga su pregledi za otkrivanje polipa razuman način da se utvrdi rizik od raka

Za jednu tako malu stvar stvarno je u stanju izazvati mnogo problema. Nekoliko

debelog crijeva u budućnosti. Što, dakle, učiniti ukoliko imate polip? Što je najbolje?

mojih prijatelja ima rak prostate ili usko povezana stanja. I nisu jedini. Kao što je

Hoće li kirurško uklanjanje polipa smanjiti rizik od raka debelog crijeva? Jedna stu­

istaknuto u jednom novijem izvještaju: «Rak prostate jedan je od najčešće dijagno­

dija na nacionalnoj razini pokazala je da kod uklanjanja polipa dolazi do smanjenja

sticiranih oblika raka medu muškarcima u Sjedinjenim Državama, predstavlja oko

9jM

očekivanih slučajeva raka kolona za 76 do 90%,* tinskih pregleda.

8991

To svakako ide u prilog ideji ru­

Općenito se preporučuje da ljudi obave kolonoskopiju jednom

2 5 % svih tumora...*

93

Čak polovica svih muškaraca u dobi iznad sedamdeset godi­

na ima latentni rak prostate,

94

pritajeni oblik raka koji još ne izaziva neugodnosti.

svakih deset godina, počevši od navršene pedesete godine života. Imate li povećam

Rak prostate ne samo što je ekstremno čest, on i sporo raste. Svega 7% žrtava s di­

rizik od kolorektalnog raka, preporučuje se da počnete s četrdeset godina i češće

jagnosticiranim rakom prostate umre unutar pet godina. 9 5 Zbog toga je teško znati

odlazite na preglede.

treba li rak tretirati i kada. Glavno je pitanje za pacijenta i liječnika: hoće li taj rak

Kako ćete znati imate li povišen rizik od kolorektalnog raka? Ugrubo možemo proci­

početi ugrožavati život prije nego što smrt nastupi iz nekog drugog razloga?

jeniti naš osobni genetski rizik na nekoliko načina. Možemo analizirati vjerojatnost

Jedan od markera koji se koriste za određivanje vjerojatnosti da će rak prostate

da ćemo dobiti rak debelog crijeva na temelju broja članova uže obitelji koji već imaju

postati opasan po život razina je antigena specifičnog za prostatu (PSA) u krvi. Mu­

tu bolest, možemo otići na pregled za otkrivanje polipa, a danas možemo obaviti i

škarcima se problem s prostatom dijagnosticira kad su njihove razine PSA iznad

kliničko testiranje na prisutnost sumnjivih gena.

četiri. Sam taj test, međutim, nikako nije pouzdana dijagnoza raka, posebno ako

92

Izvrstan je to primjer načina na koji genetička istraživanja mogu dovesti do boljeg

je razina PSA tek nešto viša od četiri. Nepouzdanost ovog testa dovodi do nekih

razumijevanja složenih bolesti. Međutim, zbog entuzijazma u proučavanju genetskih

vrlo teških odluka. Ponekad me prijatelji pitaju za mišljenje. Bi li trebali otići na

osnova ovog raka često se previđanju dvije stvari. Prvo, udio slučajeva raka debe­

malu operaciju ili veliku? Je li razina PSA od 6,0 ozbiljan problem ili tek poziv na

log crijeva koji se pripisuju poznatim naslijeđenim genima samo je l - 3 % . 10-30%

89

89

Drugih

javlja se u nekim obiteljima više nego u drugima (takozvano obiteljsko gru-

176

buđenje? Ako je poziv na buđenje, što bi trebali učiniti da snize broj? Iako ne mogu govoriti o kliničkom stanju pojedinaca, mogu govoriti o istraživanima, a iz isti a/i

KINESKA

STUDIJA

C E S T E V R S T E RAKA: RAK D O J K E , P R O S T A T E , D E B E L O G CRIJEVA

vanja koja sam vidio nedvojbeno proizlazi da prehrana igra ključnu ulogu kod ove

rizikom od raka prostate... [citirane dvadeset i tri studije]. Valja spomenuti

bolesti.

da su mnoge studije utvrdile vezu prvenstveno kod starijih muškaraca [citira­

Iako traje rasprava oko pojedinosti odnosa prehrane i ovog oblika raka, počnimo s

no šest studija], premda ne sve [citirana jedna studija].... Konzislentne veze s

nekim vrlo izvjesnim pretpostavkama koje su već dugo prihvaćene u istraživačkoj

mliječnim proizvodima mogle bi, barem djelomično, biti posljedica njihovog

zajednici:

sadržaja kalcija i fosfora.97

• Stope raka prostate snažno variraju od zemlje do zemlje, čak i više nego stope raka

Drugim riječima, enormna količina dokaza ukazuje na to da su životinjske namirnice

dojke.

povezane s rakom prostate. U slučaju mliječnih proizvoda, visok unos kalcija i fosfora

• Visoke stope raka prostate u prvom se redu javljaju u društvima sa «zapadnom»

također bi mogao biti djelomično odgovoran za laj učinak.

prehranom i načinom života.

Ova istraživanja ne ostavljaju mnogo prostora za neslaganje. Svaka od spomenutih

• U zemljama u razvoju muškarci koji prihvate zapadne prehrambene navike ili pre­

studija predstavlja analizu dvanaestak pojedinačnih studija, što daje impresivnu go­

sele u zemlje Zapada imaju višu stopu raka prostate.

milu uvjerljive literature.

Ovi obrasci bolesti slični su kao i kod drugih bolesti obilja. To nam općenito govori

I

MEHANIZMI

da premda rak prostate zasigurno ima genetsku komponentu, faktori okoline imaju glavnu ulogu. Dakle, koji su vanjski faktori važni? Pogađate da ću reći kako su namir­

Kao što smo vidjeli kod drugih oblika raka, velike opservacijske studije pokazuju

nice biljnog podrijetla dobre, a one životinjskog podrijetla loše, ali znamo li išta kom

vezu između raka prostate i prehrane životinjskim namirnicama, posebno prehra­

kretnijc? Iznenađujuće, ali jedna od najkonzistentnijih, najodređenijih veza između

ne koja se uvelike temelji na mliječnim proizvodima. Razumijevanje mehaniza­

prehrane i raka prostate bila je potrošnja mliječnih proizvoda.

ma iza opažene veze između raka prostate i mliječnih proizvoda stavlja točku na

Harvardski pregled istraživanja iz 2001. teško da bi mogao biti uvjerljiviji:96

raspravu. Prvi mehanizam tiče se hormona koji povećava brzinu rasta stanica raka, hormon

...dvanaest od... četrnaest anamnestičkih studija i sedam od... devet kohortnih

koji naša tijela stvaraju prema potrebi. Taj hormon rasta, inzulinu sličan hormon

studija uočile su pozitivnu vezu između određene količine mliječnih proizvo­

rasta 1 ( I G F - 1 ) , pokazao se kao prediktor raka baš kao stoje kolesterol prediktor sr­

da i raka prostate; to je jedan od najkonzistentnijih prehrambenih prediktora za

čanih bolesti. U normalnim okolnostima taj hormon djelotvorno upravlja brzinom

rak prostate u objavljenoj literaturi [moj naglasak]. U tim studijama muškarci

«rasta» stanica, odnosno njihovim razmnožavanjem i odbacivanjem starih stanica,

s najvišim unosom mliječnih proizvoda imali su približno dvostruko viši uku­

sve u ime dobrog zdravlja.

pni rizik od raka prostate te do četiri puta veći rizik od metastatskog ili fatal­

Međutim, u nezdravim uvjetima IGF-1 postaje aktivniji, pojačavajući stvaranje i

nog raka prostate u odnosu na muškarce koji su konzumirali male količine. 96

rast novih stanica, dok istovremeno inhibira uklanjanje starih stanica. I jedno i drugo potiče razvoj raka [citirano sedam studija 9 8 ]. A kakve to veze ima s hranom

Razmotrimo to još jednom: unos mliječnih proizvoda je «jedan od najkonzistentni­

koju jedemo? Pokazalo se da konzumiranje namirnica životinjskog podrijetla po­

jih prehrambenih prediktora za rak prostate u objavljenoj literaturi«, oni koji konzu­

većava krvne razine hormona rasta I G F - 1 . 9 9 " 1 0 1

miraju najviše mliječnih proizvoda imaju dvostruko do četverostruko veći rizik.

U vezi s rakom prostate, dokazano je da ljudi s razinom IGF-1 u krvi višom od

Drugi pregled objavljene literature proveden 1998. došao je do sličnog zaključka:

normalne imaju 5,1 puta veći rizik od uznapredovalog raka prostate. 9 8 To nije sve: kada muškarci ujedno imaju niske krvne razine bjelančevine koja veže i deaktivira

Kod ekoloških podataka prisutna je korelacija između potrošnje mesa i mli­

I G F - 1 , 1 0 2 imat će 9,5 puta veći rizik od uznapredovalog raka prostate.9* Brojke su

ječnih proizvoda po osobi te stope smrtnosti od raka prostate [citirana jedna

velike i impresivne, a od temeljne je važnosti za ovo otkriće činjenica da više IGF-1

studija]. U anamnestičkim i prospektivnim studijama najveći izvori životinj­

stvaramo kada konzumiramo namirnice životinjskog podrijetla poput mesa i mli­

skih bjelančevina, mesa, mliječni proizvodi i jaja često su bili povezani s većim

ječnih proizvoda. 9 9 1 0 1

179

KINESKA

STUDIJA

Drugi mehanizam povezan je s metabolizmom vitamina D. Taj «vitamin» nije hranjiva tvar koju moramo konzumirati. Naše tijelo može ga stvarati koliko mu je potrebno jednostavno tako što ćemo biti na suncu petnaest do trideset minuta svakih nekoliko dana. Osim što na stvaranje vitamina D utječe Sunčeva svjetlost, na njega također utječe hrana koju jedemo. Stvaranje najaktivnijeg oblika vitamina D proces je koji naša tijela pažljivo nadziru i kontroliraju. Taj je proces odličan primjer čina održavanja ravnoteže u našim tijelima koji utječe ne samo na rak prostate, nego i na rak dojke, rak debelog crijeva, osteoporozu i autoimune bolesti poput dijabetesa tipa 1. Zbog važne uloge koju igra kod mnogih bolesti i zbog složenosti objašnjenja načina na koji sve to funkcionira, u Dodatak C sam uvrstio skraćenu shemu, upravo onoliko koliko je dovoljno da ilustri­ ra što želim reći. Ta mreža reakcija ilustrira mnoge sličnosti i visoko integrirane mreže reakcija koje pokazuju na koji način hrana kontrolira zdravlje. Glavna komponenta tog procesa aktivan je oblik vitamina D koji se stvara u tijelu iz vi­ tamina D koji dobivamo hranom ili izlaganjem Suncu. Taj aktivni ili «turbo» vitamin D ima mnoge blagotvorne učinke za cijelo tijelo, uključujući prevenciju raka, autoimunih bolesti i bolesti poput osteoporoze. Taj ključni, aktivirani vitamin D nije nešto što se dobiva hranom ili lijekom. Lijek sastavljen od izoliranog aktiviranog vitamina D bio bi daleko prejak i preopasan za medicinsku upotrebu. Vaše tijelo koristi pažljivo sastavljen niz kontrola i senzora kako bi stvaralo upravo pravu količinu aktiviranog vitamina D za svaki zadatak, točno u pravo vrijeme. Čini se da naša prehrana može određivati koliko se tog aktiviranog vitamina D proizvodi i na koji način djeluje nakon što se proizvede. Životinjske bjelančevi­ ne koje unosimo hranom pokazuju tendenciju da blokiraju stvaranje aktiviranog vitamina D, ostavljajući tijelo s niskim razinama tog vitamina u krvi. Potraju li te niske razine duže vrijeme može doći do raka prostate. Uz to, konstantan visok unos kalcija stvara okruženje u kojem pada razina aktiviranog vitamina D, što problem dodatno pogoršava. Koje namirnice sadrže i životinjske bjelančevine i velike količine kalcija? Mlijeko i ostali mliječni proizvodi. To se savršeno uklapa u dokaze koji povezuju potrošnju mliječnih proizvoda s rakom prostate. Informacija je to koja pruža ono što zovemo biološkom uvjerljivošću i pokazuje kako se podaci dobiveni zapažanjem uklapaju u cjelinu. Evo pregleda mehanizama:

ČESTE V R S T E R A K A : RAK D O J K E , P R O S T A T E , D E B E L O G CRIJEVA

• Aktivirani vitamin D odgovoran je za široki spektar koristi po zdravlje u tijelu. Konstantno niske razine aktiviranog vitamina D stvaraju povoljne uvjete za razne vrste raka, autoimune bolesti, osteoporozu i druge bolesti. U svemu ovome važno je na koji način učinci hrane - kako dobri tako i loši - dje­ luju kroz simfoniju koordiniranih reakcija u prevenciji bolesti poput raka prostate. Otkrivajući postojanje tih mreža, ponekad se pitamo koja specifična funkcija dolazi prije, a koja je sljedeća. O tim smo reakcijama unutar mreže skloni razmišljati kao o nezavisnima. Time smo, međutim, promašili bit. Mene posebno impresionira što brojne reakcije djeluju zajedno na tako mnogo načina kako bi dale isti učinak. U ovom slučaju - prevenciju bolesti. Ne postoji jedan «mehanizam» koji u potpunosti objašnjava što uzrokuje bolesti po­ put raka. U stvari, bilo bi nerazumno čak i razmišljati u tom pravcu. Ali ono što znam je sljedeće: cjelokupnost i opsežnost dokaza, djelujući kroz visoko koordinirane mre­ že, govore u prilog zaključku da je konzumiranje mliječnih proizvoda i mesa ozbiljan faktor rizika za rak prostate.

PRAKTIČNA PRIMJENA Otprilike pola milijuna Amerikanaca ove će godine posjetiti liječnike ordinacije i saznati da imaju rak dojke, prostate ili debelog crijeva. Ljudi koji dobiju neki od tih oblika raka predstavljaju 4 0 % svih novih pacijenata s rakom. Ta tri oblika raka raza­ raju živote ne samo žrtava nego i njihovih obitelji i prijatelja. Kad je moja punica umrla od raka debelog crijeva u dobi od pedeset i jedne godine nitko od nas nije znao mnogo o prehrani i onome što ona znači za zdravlje. Ne zato što nismo marili za zdravlje naših voljenih, naravno da jesmo. Ali nismo imali in­ formacije. Ipak, više od trideset godina kasnije nije se mnogo promijenilo. Od vama poznatih ljudi koji imaju rak ili su u opasnosti da ga dobiju, koliko je njih razmislilo o mogućnosti prelaska na prehranu cjelovitim biljnim namirnicama kako bi poboljšali svoje izglede? Pretpostavljam da je vrlo mali broj njih to učinio. Vjerojatno ni oni nemaju potrebne informacije. Naše institucije i izvori informacija su nas izdali. Čak i organizacije za borbu protiv

• Životinjske bjelančevine dovode do toga da tijelo stvara više IGF-1, što pak izaziva poremećaj rasta i uklanjanja stanica, stimulirajući razvoj raka. • Životinjske bjelančevine suzbijaju stvaranje aktiviranog vitamina D. • Suvišan kalcij, prisutan u mlijeku, također suzbija stvaranje aktiviranog vita­ mina D.

raka, na nacionalnoj i lokalnoj razini, oklijevaju raspravljati ili čak i povjerovati u ove dokaze. Hrana kao ključ za zdravlje predstavlja velik izazov za konvencionalnu medi­ cinu koja se temelji na lijekovima i kirurgiji (pogledati četvrti dio). Široke zajednice nutricionista, znanstvenika i liječnika u cjelini ili nisu svjesni ovih dokaza ili oklije­ vaju o njima govoriti. Zbog tih propusta Amerikancima se uskraćuje informacija koja bi mogla spasiti brojne živote.

180

KINESKA STUDIJA

Danas postoji dovoljno dokaza pa bi liječnici trebali raspravljati o opciji promjene prehrane kao potencijalnog puta prevencije i liječenja raka. Danas postoji dovoljno dokaza da američka vlada raspravlja o ideji daje toksičnost naše prehrane najveći po­ jedinačni uzrok raka. Danas postoji dovoljno dokaza da bi lokalna udruženja za rak dojke i institucije za rak prostate i debelog crijeva trebali raspravljati o mogućnosti pružanja informacija Amerikancima o tome kako prehrana cjelovitim biljnim namir­

9

nicama može biti nevjerojatno djelotvoran lijek protiv raka. Kad bi se te rasprave vodile, možda bi sljedeće godine 500.000 ljudi manje posjetilo liječničku ordinaciju i saznalo da ima rak dojke, prostate ili debelog crijeva. Godinu nakon toga još manje prijatelja, kolega s posla i članova obitelji čulo bi najstrašniju od svih dijagnoza. I tako svih narednih godina još manje. Takva budućnost realno bi mogla biti naša stvarnost, a sve dok bude toliko obećavajuća po zdravlje ljudi diljem svijeta, to je budućnost koja je vrijedna truda.

Autoimune bolesti NIJEDNA GRUPA BOLESTI nije podmuklija od autoimunih bolesti. Njih je teško lije­ čiti, a progresivan gubitak tjelesnih i mentalnih funkcija čest je ishod. Za razliku od bolesti srca, raka, pretilosti i dijabetesa tipa 2, kod autoimunih bolesti tijelo sustavno napada samo sebe. Pogođeni pacijent gotovo garantirano gubi. Četvrtini milijuna ljudi u SAD-u svake se godine dijagnosticira jedna od četrdeset različitih autoimunih bolesti. 1,2 Žene su 2,7 puta češće pogođene od muškaraca. Oko 3% Amerikanaca (jedan od trideset i jedan) ima autoimunu bolest, što daje zapanju­ juću brojku od ukupno 8,5 milijuna ljudi. Pojedinci ukupan broj procjenjuju na čak 12-13 milijuna ljudi.3 Česte autoimune bolesti navedene su u tablici 9.1. 2 Prvih devet čini 97% svih slučaje­ va autoimunih bolesti. 2 Najviše se proučava multipla skleroza (MS), reumatoidni ar­ tritis, lupus, dijabetes tipa 1 i reumatska bolest srca. 2 To su ujedno glavne autoimune bolesti koje se proučavaju u vezi s prehranom. Druge - koje nisu navedene u tablici 9.1 - uključuju upalnu bolest crijeva,'1 Chronovu bolest,4 reumatsku bolest srca 3 i (možda) Parkinsonovu bolest. 5 Nazivi bolesti mogu zvučati posve različito, ali kao što ističe jedan nedavno objavljen članak, 2 «...važno je uzeti u obzir...ove poremećaje kao grupu». Oni pokazuju sličnu kliničku pozadinu, 3 6 7 ponekad se javljaju kod iste osobe i često se mogu naći u istoj populaciji. 2 MS i dijabetes tipa 1, na primjer, imaju «gotovo identičnu etničku i geo­ grafsku distribuciju«. 8 Autoimune bolesti općenito postaju češće s većom udaljenosti od ekvatora. Ta pojava poznata je od 1922. 9 MS, na primjer, na krajnjem je sjeveru preko sto puta učestalija nego na ekvatoru. 10

183

KINESKA

SIUDIJA

AUTOIMUNE BOLESTI

(od engleskog bone = kost). Druge stanice nastale u koštanoj srži ostaju nezrele, ili ^©specijalizirane, sve dok ne doputuju do timusa (organa u grudnoj šupljini nepo­ sredno iznad srca) gdje postaju specijalizirane; one se zovu T-slanice (po timusu). Te stanice «vojnici», zajedno s drugim specijaliziranim stanicama, udružuju se u timove i stvaraju zamršene planove obrane. Sastaju se na glavnim križanjima u tijelu, uklju­ čujući slezenu (odmah ispod donjeg lijevog dijela grudnog koša) i limfne čvorove. Ta su sastajališta poput zapovjednih i kontrolnih centara gdje se «stanice vojnici« prestrojavaju u timove za borbu protiv vanjskih napadača. Prilikom formiranja svojih timova te su stanice izvanredno prilagodljive. U stanju su reagirati na različite okolnosti i različite strane tvari, pa čak i one koje nikada ranije nisu susrele. Imunološka reakcija na te strance nevjerojatno je kreativan proces. Je­ dno od pravih čuda prirode. Vanjski su napadači proteinske molekule zvane antigeni. Te strane stanice mogu biti bakterija ili virus koji nastoji ugroziti integritet tijela. Stoga, kada naš imunološki su­ Zbog tih zajedničkih obilježja nije pretjerano o autoimunim bolestima razmišljati

stav primijeti te strane stanice ili antigene on ih uništi. Svaki od tih stranih antigena

kao o jednoj velikoj bolesti koja se javlja u različitim dijelovima tijela i dobiva razli­

ima poseban identitet koji je određen slijedom aminokiselina koje tvore njegove bje­

čita imena. Na taj način promatramo rak koji dobiva specifičan naziv ovisno o dijelu

lančevina, analogno licu koje je različito kod svake osobe. Budući da su za stvaranje

tijela na kojem se javlja.

bjelančevina dostupne brojne aminokiseline, postoji bezbroj varijacija prepoznatlji­

Sve autoimune bolesti rezultat su jedne skupine mehanizama kod kojih je došlo do

vih «lica».

poremećaja, slično raku. U ovom slučaju, mehanizam je imunološki sustav koji po­

Da bi se suprotstavio tim antigenima, naš imunološki sustav svoju obranu mora pri­

grešno napada stanice u vlastitom tijelu. Bilo da se radi o gušterači kao kod dijabetesa

lagoditi svakom napadu. On to radi stvaranjem «zrcalne slike« bjelančevina za svakog

tipa 1, mijelinskim ovojnicama kao kod MS ili tkivima zglobova kao kod artritisa,

napadača. Zrcalna slika može se savršeno uklopiti s antigenom i uništiti ga. Ukratko,

sve autoimune bolesti uključuju imunološki sustav koji se pobunio. To je unutarnja

imunološki sustav stvara kalup svakog lica koje susretne. Svaki put kada ponovno

pobuna najgore vrste u kojoj naše tijelo postaje vlastiti najgori neprijatelj.

vidi to lice koristi kalup izrađen po mjeri za «hvatanje>> i uništavanje napadača. Kalup može biti antitijelo B-stanice ili receptorska bjelančevina na osnovu T-stanice.

IMUNOST NA NAPAD

Pamćenje svake obrane protiv svakog napadača glavni je razlog imunizacije. Početno

Imunološki sustav zapanjujuće je kompleksan. Često čujem kako ljudi o tom sustavu

te s tim virusom znat ćete točno kako se s njim boriti, pa će rat biti kraći, manje bolan

govore kao da se radi o nekom zasebnom organu poput pluća. Ništa nije dalje od

i daleko uspješniji. Možda se nećete ni razboljeti.

istine. Radi se o sustavu, ne o organu. U biti, naš je imunološki sustav poput vojne mreže organizirane za obranu od vanj­

izlaganje vodenim kozicama, na primjer, teška je bitka, ali kada se sljedeći put sretne­

IMUNOST NA NAS SAME

skih napadača. «Vojnici« te mreže bijele su krvne stanice koje se sastoje od mnogo različitih podgrupa, od kojih svaka una vlastitu misiju. Te podgrupe analogne su

Iako je taj sustav čudo prirode kada brani tijelo od stranih bjelančevina, u stanju je napasti

mornarici, kopnenoj vojsci, zrakoplovstvu i mornaričkom pješaštvu, a svaka skupina

ista ona tkiva koja bi trebao štititi. Taj samouništavajući proces zajednički je svim autoi­

specijalista radi visoko specijaliziran posao.

munim bolestima. To je kao da tijelo čini samoubojstvo.

«Centar za novačenje« imunološkog sustava koštana je srž. Koštana srž odgovorna je

Jedan od temeljnih mehanizama za to aulodestruktivno ponašanje zove se molekularna

za stvaranje specijaliziranih stanica koje se zovu matične stanice. Neke od tih stanica

mimikrija. Događa se da neki od stranih napadača koje naše stanice vojnici traže i uni­

oslobađaju se u krvotok kako bi bile iskorištene drugdje u tijelu, a zovu se B-stanice

štavaju izgledaju jednako kao i naše vlastite stanice. «Kalupi» imunološkog sustava koji se

KINESKA STUDIJA

slažu s lim napadačima također se slažu s našim vlastitim stanicama. Imunološki sustav, pod nekim okolnostima, tada uništava sve što se uklapa u kalup, uključujući i vlastite stanice. To je izuzetno kompleksan autodestruktivan proces koji uključuje mnoge različite strategije od strane imunološkog sustava, kojima je zajednička ista fatalna greška, a to je da nisu u stanju razlikovati bjelančevine «stranog» napadača od bjelančevina našeg vlastitog tijela. Kakve veze ima sve to s onim što jedemo? Stvar je u tome da se antigeni koji za­ varaju naše tijelo tako da napadne vlastite stanice mogu nalaziti u hrani. Tijekom procesa probave, na primjer, neke bjelančevine provuku se u naš krvotok iz crijeva bez da su se potpuno razgradile na aminokiseline od kojih su sastavljene. Ostatke neprobavljenih bjelančevina naš imunološki sustav tretira kao strane napadače, što uzrokuje izradu kalupa za njihovo uništavanje i pokreće samouništavajući autoimuni proces. Jedna od namirnica bogata stranim bjelančevinama sličnim bjelančevinama našeg tijela je mlijeko. Naš imunološki sustav najvećim dijelom prilično je pametan. Baš kao što se vojska raspoređuje lako da bude zaštićena od prijateljske vatre, imunolo­ ški sustav ima zaštite koje ga sprječavaju da napadne tijelo koje bi trebao štititi. Iako' neprijateljski antigen izgleda baš poput jedne od stanica u našem vlastitom tijelu, sustav je i dalje u stanju razlikovati naše stanice od napadačkih antigena. Štoviše, imunološki sustav može koristiti naše vlastite stanice za vježbanje pravljenja kalupa protiv napadačkog antigena bez da uništi prijateljske stanice. Slično kampovima za obuku prilikom priprema za rat. Kada naš imunološki sustav ispravilo funkcionira možemo koristiti stanice u našem tijelu koje izgledaju poput antigena za vježbanje, a da ih ne uništimo, kako bismo pripremili svoje stanice vojnike za odbacivanje napadačkih antigena. To je još jedan primjer 1 izvanredne elegancije sposobnosti prirode da regulira samu sebe. Imunološki sustav koristi vrlo osjetljiv proces pri odlučivanju koje bjelančevine treba napasti, a koje treba ostaviti na miru." Način na koji se taj nevjerojatno kom­ pleksan proces kod autoimunih bolesti raspada još nije dokraja objašnjen. Znamo samo da imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja stanica tijela od napada­ čkih antigena, i umjesto da koristi stanice tijela za «obuku», uništava ih zajedno s napadačima.

rt U I U I IVI U IN L D U L L J I I

da je ta bolest povezana s prehranom i, preciznije, mliječnim proizvodima. Sposobnost bjelančevina kravljeg mlijeka da pokrenu dijabetes tipa l

1211

dobro je dokumentirana.

Moguće pokretanje ove bolesti ide ovako: • Beba ne doji dovoljno dugo i hranjena je bjelančevinama kravljeg mlijeka, možda u formuli za dojenčad. . Mlijeko dolazi do tankog crijeva gdje se probavlja do svojih sastavnih aminokiselina. • Kod neke se djece kravlje mlijeko ne probavi u potpunosti, pa mali lanci aminokiselina ili dijelovi izvornih bjelančevina ostaju u crijevu. • Ti dijelovi nepotpuno probavljenih bjelančevina mogu se apsorbirali u krv. . Imunološki sustav te dijelove prepoznaje kao strane napadače i kreće u njihovo uništa­ vanje. • Nažalost, neki od dijelova izgledaju potpuno jednako kao stanice gušterače koje su odgovorne za stvaranje inzulina. • Imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja između dijelova bjelančevina kravljeg mlijeka i stanica gušterače, pa razara i jedne i druge, blokirajući time djetetovu sposo­ bnost stvaranja inzulina. • Beba postaje dijabetičar tipa 1 i ostaje to do kraja života. Ovaj proces svodi se na jednu doista izvanrednu činjenicu: kravlje mlijeko može uzroko­ vati jednu od najrazornijih bolesti koje dijete mogu zadesiti. Iz očiglednih razloga ovo je danas jedno od najkontroverznijih pitanja u nutricionizmu. Jedan od važnijih izvještaja o lom učinku kravljega mlijeka objavljen je prije više od jednog desetljeća, ločnije 1992. u časopisu New England Journal of Medicine.12 Finski istraživači uzeli su uzorke krvi djece s dijabetesom tipa 1 u dobi od četiri do dvanaest godina. Zatim su izmjerili razine antitijela koja su se formirala u krvi protiv nepotpuno probavljene bje­ lančevine kravljeg mlijeka zvane goveđi serumski albumin (BSA). Ponovili su isti proces s djecom koja nisu bolovala od dijabetesa i usporedili dvije skupine (prisjetite se, antitijelo je zrcalna slika ili «kalup» stranog antigena). Djeca koja su imala antitijela na bjelančevine kravljeg mlijeka morala su prije toga konzumirati kravlje mlijeko. To ujedno znači da su neprobavljeni dijelovi bjelančevina kravljeg mlijeka morali ući u djetetov krvolok kako bi izazvali formiranje antitijela. Znanstvenici su otkrili nešto zaista izvanredno. Od 142 dje­ ce s dijabetesom kojima je mjerena razina antitijela, baš sva djeca imala su razine antitijela

DIJABETES TIPA 1 U slučaju dijabetesa tipa 1, imunološki sustav napada stanice gušterače odgovorne za stvaranje inzulina. Ta razorna, neizlječiva bolest pogađa djecu, donoseći mladim obitelji­ ma bolno i teško iskustvo. Međutim, ono što većina ljudi ne zna jest da postoje jaki dokazi

više od 3,55. Od 79 djece bez dijabetesa, baš sva su imala razine antitijela niže od 3,55. Nije bilo apsolutno nikakvog preklapanja između razina antitijela zdrave djece i one s di­ jabetesom. Sva djeca dijabetičari imala su razine antitijela na kravlje mlijeko više od onih kod sve djece bez dijabetesa. To implicira dvije stvari: djeca s više antitijela konzumirala su više kravljeg mlijeka, i drugo, povišena antitijela mogu uzrokovati dijabetes tipa 1.

187

AUlUIMUNt

Ti su rezultati podigli veliku buru u istraživačkoj zajednici. Potpuna podjela razine an­ titijela ono je što je tu studiju učinilo doista izvanrednom. Ta studija, 15

nje, *

17

12

BULtbll

Dakle, koliki dio od tog jedanaest do trinaest puta većeg rizika od dijabetesa tipa

a i druge prije

i otpada na rano izlaganje kravljem mlijeku, a koliki je posljedica gena? U poslje­

tijekom narednih godina pokrenule su lavinu dodatnih studija koja traje sve do

dnje vrijeme popularno je mišljenje da je dijabetes tipa 1 rezultat genetike, što je

13 18 19

danas. ' '

mišljenje koje često dijele i liječnici. Ali sama genetika može biti odgovorna tek

Nekoliko studija u međuvremenu je istražilo taj učinak kravljeg mlijeka na razine antitije­

za vrlo mali postotak slučajeva ove bolesti. Geni ne djeluju izolirano, potreban im

la na BSA. Sve osim jedne pokazale su da kravlje mlijeko povisuje razinu antitijela na BSA

je povod kako bi se njihovi učinci pojavili. Također je primijećeno da nakon što

kod djece s dijabetesom tipa l, 1 8 iako su rezultati u priličnoj mjeri varirali.

jedan od para identičnih blizanaca dobije dijabetes tipa 1, postoji samo 1 3 - 3 3 %

Tijekom proteklog desetljeća znanstvenici su istraživali daleko šire od samog antitijela na

vjerojatnosti da će i drugi blizanac dobiti tu bolest, iako oba blizanca imaju iste

BSA, stoga počinjemo dobivati daleko potpuniju sliku. U najkraćim crtama, to izgleda

gene. 1 3 , 2 "' ! l , ' : ' ! " Kad bi za to bili odgovorni samo geni, blizu 1 0 0 % identičnih bli­

otprilike ovako'

119

prerano s dojenja

2 1,21

: bebe ili vrlo mala djeca određenog genetskog naslijeđa, '

22

koja su

zanaca dobivalo bi tu bolest. K tome, moguće je da je 1 3 - 3 3 % rizika da će drugi

prešla na kravlje mlijeko i koja su se možda zarazila virusom koji

blizanac oboljeti posljedica zajedničke okoline i prehrane, faktora koji utječu na

može narušiti imunološki sustav crijeva,19 vjerojatno će imati visok rizik za dijabetes tipa

oba blizanca.

1. U jednoj studiji provedenoj u Čileu 23 razmotrena su prva dva faktora - kravlje mlijeko i

Pogledajte, na primjer, zapažanje prikazano na slici 9.3 koja ističe vezu između

geni. Genetski osjetljiva djeca koja su prerano s dojenja prešla na formulu na bazi kravljeg

jednog aspekta okoline, konzumiranja kravljeg mlijeka i ove bolesti. Konzumi­

mlijeka imala su rizik od dijabetesa tipa 1 koji je bio 13,1 puta veći od djece koja nisu ima­

ranje kravljeg mlijeka kod djece u dobi od nula do četrnaest godina u dvanaest

la te gene i koja su bila dojena barem tri mjeseca (čime je na minimum svedeno njihovo

zemalja 2 7 pokazuje gotovo savršenu korelaciju s dijabetesom tipa l . 2 8 Što je veća

izlaganje kravljem mlijeku). Druga studija iz SAD-a pokazala je da su genetski osjetljiva,

potrošnja kravljeg mlijeka, veća je učestalost dijabetesa tipa 1. U Finskoj je dija­

djeca hranjena kravljim mlijekom kao bebe imala 11,3 puta veći rizik od bolesti u odnosu

betes tipa 1 trideset i šest puta češći nego u Japanu. 2 9 U Finskoj se konzumiraju

na djecu koja nisu imala te gene i koja su bila dojena barem tri mjeseca.

21

Jedanaest do

trinaest puta veći rizik nevjerojatno je velik (1.000-1.200%); sve iznad tri do četiri puta

velike količine proizvoda od kravljeg mlijeka, dok ih se u Japanu konzumira vrlo malo. 2 7

obično se smatra vrlo važnim. Za usporedbu, pušači imaju približno deset puta veći rizik od raka pluća (što je još uvijek manje od ovih jedanaest do trinaest puta), a ljudi s visokim krvnim tlakom i kolesterolom imaju 2,5-3,0 puta veći rizik od bolesti srca (slika 9.2). 1 8

Procjena rizika 188

189

KINESKA

AUTOIMUNE BOLESTI

STUDIJA

KONTROVERZNA KONTROVERZIJA

Kao što smo vidjeli kod drugih bolesti obilja, kada ljudi migriraju iz područja svijeta gdje je učestalost bolesti niska u područja gdje je učestalost visoka, s promjenom svo­ je prehrane i načina života oni brzo poprime visoke stope učestalosti. 30 " 32 To pokazuje

Zamislite da gledate naslovnu stranu novina i vidite sljedeći naslov: «Kravlje mlijeko

da iako osobe mogu imati potrebne gene, bolest če se javiti isključivo kao reakcija na

je vjerojatan uzrok smrtonosnog dijabetesa tipa 1». Budući da bi reakcija bila više

određene prehrambene i/ili okolinske faktore.

nego snažna, a ekonomski udar monumentalan, takav naslov u doglednoj budućno­

Trendovi bolesti u vremenu pokazuju istu stvar. Učestalost dijabetesa tipa 1 u svijetu

sti nitko neće objaviti, bez obzira na znanstvene dokaze. Sprječavanje takvog naslova

raste alarmantnom stopom od 3% godišnje." To povećanje javlja se kod različitih

postiže se pomoću moćne etikete «kontroverzno». Uz tako visoke uloge i tako mnogo

populacija iako mogu postojati znatne razlike u učestalosti bolesti. To relativno brzo

informacija koje razumije tako malo ljudi, lako je stvoriti i održavati kontroverziju.

povećanje ne može biti posljedica genetske osjetljivosti. Učestalost bilo kojeg gena u

Kontroverzije su prirodan dio znanosti. Međutim, kontroverzije prečesto nisu rezul­

općoj populaciji relativno je stabilna tijekom vremena, osim ako postoje promjenjivi

tat legitimne znanstvene rasprave već, umjesto toga, odražavaju opaženu potrebu đa

pritisci okoline koji omogućuju jednoj skupini da se razmnožava uspješnije od druge

se odgode i iskrive rezultati istraživanja. Na primjer, ako kažem da su cigarete štetne

skupine. Evo primjera: ako sve obitelji s rođacima dijabetičarima tipa 1 imaju po dva­

i potkrijepim svoju tvrdnju gomilom dokaza, duhanske kompanije mogle bi se umi­

naest beba, a sve obitelji bez rođaka s dijabetesom tipa 1 izumru, tada će gen ili geni

ješati, uhvatiti se jednog neriješenog detalja i onda tvrditi da je cijela ideja kako su

koji bi mogli biti odgovorni za dijabetes tipa 1 postati daleko češći u toj populaciji. To se, naravno, ne događa, pa je činjenica đa se učestalost dijabetesa tipa 1 povećava 3% godišnje vrlo snažan doka/, da za tu bolest nisu odgovorni isključivo geni. Osobno smatram da sada imamo impresivne dokaze koji pokazuju da je kravlje mli­ jeko vjerojatno važan uzrok dijabetesa tipa 1. Kad se kombiniraju rezultati svih tih studija (i genetski osjetljivih i neosjetljivih), možemo vidjeti da djeca koja su prerano prestala dojiti i koja su bila hranjena kravljim mlijekom imaju u prosjeku 50-60% veći rizik od dijabetesa tipa 1 (1,5-1,6 puta povećan rizik). 34

cigarete nezdrave zapletena u kontroverzije, poništavajući time sve moje zaključke. To je lako poslići jer će uvijek biti neriješenih pojedinosti, lakva je priroda znano sti. Neke skupine kontroverzije koriste za gušenje određenih ideja, usporavanje kon­ struktivnog istraživanja, zbunjivanje javnosti i pretvaranje javne politike u brbljanje umjesto u djelovanje. Održavanje kontroverzije kao sredstva diskreditiranja otkrića koja uzrokuju ekonomske ili društvene neugodnosti jedan je od najvećih grijeha zna­ nosti.

sivne da potaknu dva značajna razvoja događaja. Američka pedijatrijska akademija

Laiku može biti teško procijeniti legitimnost izrazito tehničke kontroverzije poput one o kravljem mlijeku i dijabetesu tipa 1. To vrijedi čak i ako tu osobu zanima čitanje znanstvenih članaka.

1994. dala je »ozbiljnu preporuku« da se bebe u obiteljima gdje je dijabetes tipa 1 čest

Uzmimo kao primjer znanstvenu analizu " veze između kravljeg mlijeka i dijabetesa

ne dohranjuju kravljim mlijekom tijekom prve dvije godine života. Drugo, mnogi

tipa 1. U deset studija na ljudima (sve su bile anamnestičke) sažetih u članku obja­

istraživači 19 razvili su prospektivne studije - one u kojima se osobe prate u budućnost

vljenom u sklopu niza «kontroverzne teme)),'* autori su zaključili da je pet od deset

- kako bi se vidjelo može li pažljivo praćenje prehrane i načina života objasniti javlja­

studija pokazalo statistički značajnu pozitivnu vezu između kravljeg mlijeka i dijabe­

Ranije objavljene informacije o prehrani i dijabetesu tipa 1 bile su dovoljno impre­

1

nje dijabetesa tipa 1.

tesa tipa 1, a pet nije. Očigledno, to na prvi pogled ukazuje na značajnu nesigurnost,

Dvije od poznatijih studija te vrste u tijeku su u Finskoj: jedna se provodi ođ kraja

prilično diskreditirajući hipotezu.

1980ih'\ a druga od sredine 1990-ih.'' Jedna je pokazala da potrošnja kravljeg mli­

Međutim, pet studija koje su računate kao «negativne» nije pokazalo da kravlje mli­

jeka povećava rizik od dijabetesa tipa 1 pet do šest puta,1" dok nam druga 2 , govori

jeko smanjuje učestalost dijabetesa tipa 1. Tih pet studija nije pokazalo nikakav sta­

da kravlje mlijeko povećava razvoj još barem tri ili četiri druga antitijela, pored onih

tistički značajan učinak,

bilo pozitivan bilo negativan. Nasuprot tome, ukupno ima

o kojima smo ranije govorili. U zasebnoj studiji, antitijela na beta-kazein, još jednu

pet statistički značajnih studija i svih pet pokazalo je isti rezultat: rana konzumacija

bjelančevinu kravljeg mlijeka, bila su znatno povišena kod beba hranjenih na bočicu

kravljeg mlijeka povezana je s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 1. Vjerojatnost

u usporedbi s bebama koje doje; djeca s dijabetesom tipa 1 također su imala povišene

da je to slučajan ili nasumičan rezultat je samo jedan prema šezdeset i četiri.

razine tih antitijela. 17 Ukratko, u studijama koje su objavile rezultate, otkrića uvjerlji­

Postoje mnogi, doista mnogi razlozi, neki primijećeni a neki neprimjećeni, zašto neki

vo potvrđuju opasnost od kravljeg mlijeka, posebno kod genetski osjetljive djece.

eksperiment nije utvrdio statistički značajan odnos između dvaju faktora, čak i kada odnos realno postoji. Možda studija nije uključivala dovoljno ljudi, pa nije bilo mo-

I M I V L J l\rt

AUTOIMUNE

J I uuun

BOLESTI

guće postići statističku sigurnost. Možda je većina subjekata imala vrlo sličan način

dvidive i ozbiljne invalidnosti. Pacijenti s MS-om često prolaze kroz epizode akutnih

prehrane koji ograničava otkrivanje odnosa koji bi inače bio vidljiv. Možda su poku­

napada dok postupno gube svoju sposobnost da hodaju ili vide. Nakon deset do petna­

šaji mjerenja načina prehrane beba od prije više godina bili dovoljno neprecizni da

est godina često su vezani za invalidska kolica, a nakon toga za krevet do kraja života.

prikriju odnos koji stvarno postoji. Možda su znanstvenici proučavali krivo vremen­

Prema Nacionalnom udruženju za multiplu sklerozu, samo u SAD-u od ove bolesti

sko razdoblje u životu djeteta.

boluje oko 400.000 ljudi.39 To je bolest koja se prvi put dijagnosticira u dobi između

Bit je u tome da ako je pet od deset studija pronašlo statistički značajnu vezu, i ako je

dvadeset i četrdeset godina a žene pogađa triput češće nego muškarce.

svih pet pokazalo daje konzumiranje kravljeg mlijeka povezano s povećanjem dijabe­

Iako postoji široko medicinsko i znanstveno zanimanje za tu bolest, većina autoriteta

tesa tipa 1, a nijedna nije pokazala da je konzumiranje kravljeg mlijeka povezano sa

tvrdi da zna vrlo malo o uzrocima ili lijekovima. Sve važnije internetske stranice o mul-

smanjenjem dijabetesa tipa 1, teško bih mogao naći opravdanje za izjavu autora ovog

tiploj sklerozi tvrde da je bolest zagonetna. Općenito navode genetiku, viruse i okolin-

članka da je hipoteza »postala prilično mutna s nedosljednostima u lileraturi.» 38

ske faktore kao moguće elemente u razvoju ove bolesti, ali gotovo nikakvu pažnju ne

U tom istom članku , s autori su saželi dodatne studije u kojima su neizravno uspore­

poklanjaju mogućoj ulozi prehrane. To je neobično s obzirom na obilje intrigantnih

đeni dojenje, potrošnja kravljeg mlijeka i dijabetes tipa 1. Ta kompilacija uključivala

informacija o utjecaju hrane dostupnih iz uglednih istraživačkih izvještaja. 4012 Još je­

je pedeset i dvije moguće usporedbe, od kojih je dvadeset bilo statistički značajno. Od

dnom se čini da kravlje mlijeko ima važnu ulogu.

tih dvadeset značajnih rezultata, devetnaest je govorilo u prilog veze između kravljeg

«Multipli» simptomi ove bolesti predstavljaju poremećaje živčanog sustava. Električni

mlijeka i bolesti, a samo jedan nije. Opet su izgledi bili premoćno u korist hipoteze o

signali koji prenose poruke od i do središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždi­

povezanosti, što su autori propustili primijetiti.

ne) i vani kroz periferni živčani sustav do ostatka tijela nisu dobro koordinirani i kon­

Taj primjer navodim ne samo kako bih iznio dokaze koji pokazuju utjecaj kravljeg

trolirani. To je zato što izolacijski omotač ili oblogu živčanih vlakana, mijelin, uništava

mlijeka na dijabetes tipa 1, nego i kako bih ilustrirao jednu taktiku koja se često ko­

autoimuna reakcija. Pomislite što bi se dogodilo s električnim vodovima u vašoj kući

risti kako bi se učinilo kontroverznim nešto što to nije. Ta je praksa češća nego što bi

kad bi se izolacijski omotač stanjio ili ogulio, ostavljajući ogoljene žice. Došlo bi, daka­

trebala biti i izvor je nepotrebne konfuzije. Kada istraživači to rade - čak i ako to rade

ko, do kratkih spojeva u električnim signalima. To se događa kod MS-a: nekontrolirani

nenamjerno - često u startu imaju jake predrasude prema hipotezi. U stvari, nedugo

električni signali mogu uništavati stanice i «spaljivati» dijelove okolnog tkiva, ostavlja­

nakon što sam ovo napisao čuo sam kratak razgovor na postaji National Public Radio

jući male ožiljke ili djeliće skleroliziranog tkiva. Te «opeldine» mogu postati teške i na

o problemu dijabetesa tipa 1 s glavnim autorom spomenutog članka. 38 Dovoljno je

kraju uništiti tijelo.

reći da autor nije priznavao dokaze u korist hipoteze o kravljem mlijeku.

Prva istraživanja koja su pokazala utjecaj prehrane na MS, stara preko pola stoljeća,

Budući da to pitanje ima goleme implikacije po američku poljoprivredu, te budući da

proveo je dr. Roy Swank koji je svoj rad započeo u Norveškoj i na Neurološkom institu­

tako velik broj ljudi ima intenzivne osobne predrasude protiv nje, mala je vjerojatnost

tu Montreal tijekom 1940-ih. Kasnije je dr. Swank bio pročelnik Neurološkog odjela na

da će ova istraživanja o dijabetesu uskoro dospjeti u američke medije. Međutim, do­

Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Oregonu. 43

kazi koji sada upućuju na kravlje mlijeko kao uzrok dijabetesa tipa 1 imaju potrebnu

Dr. Swank se zainteresirao za povezanost s prehranom kad je doznao da se čini da je MS

dubinu i širinu, iako vrlo složeni detalji mehanizama još nisu potpuno objašnjeni. Ne

češći u sjevernim podnebljima.

samo što imamo dokaze za opasnost od kravljeg mlijeka, imamo i dovoljno dokaza

njem udaljenosti od ekvatora: MS je preko 100 puta češći na krajnjem sjeveru nego na

koji pokazuju da je veza između dijabetesa i kravljeg mlijeka biološki prihvatljiva.

ekvatoru,10 te sedam puta češći u južnoj Australiji (bližoj Južnom polu) nego u sjevernoj

Majčino mlijeko savršena je hrana za bebe, a jedna od najštetnijih stvari koje majka

Australiji." Ovakva rasporedenost vrlo je slična rasporedu drugih autoimunih bolesti,

može učiniti jest da djetetu daje kravlje mlijeko umjesto vlastitog.

uključujući dijabetes tipa 1 i reumatoidni artritis. 4 5 4 6

MULTIPLA SKLEROZA I DRUGE AUTOIMUNE BOLESTI

43

Postoji golema razlika u učestalosti MS-a s poveća­

Iako su neki znanstvenici spekulirali da bi za bolest mogla biti odgovorna magnetska Polja, dr. Swank je smatrao da je u pitanju prehrana, posebno hrana životinjskog podri­ jetla bogata zasićenim mastima. 43 On je utvrdio da su područja u unutrašnjosti Norve­

Multipla skleroza (MS) posebno je teška autoimuna bolest, kako za oboljele, lako i za

ške gdje se konzumiralo više mliječnih proizvoda imala više stope MS-a od priobalnih

one koji se o njenim žrtvama brinu. To je doživotna bitka koja uključuje razne nepre-

Područja u kojima se konzumirala riba.

192

KINESKA

STUDIJA

AUTOIMUNE BOLEST

Dr. Swank je proveo svoje najpoznatije ispitivanje na 144 pacijenta s MS-om s Neu­

U novije vrijeme, dodatne studije 1251 ' 52 potvrdile su i proširile Svvankova zapažanja i

rološkog instituta u Montrealu. Čuvao je podatke o tim pacijentima sljedećih trideset

postupno su počele stavljati veći naglasak na kravlje mlijeko. Te nove studije pokazuju

Svojim je pacijentima savjetovao dijetu s malo zasićenih masti, čega

da je konzumiranje kravljeg mlijeka snažno povezano s MS-om i kad se uspoređuju

su se mnogi pridržavali, ali mnogi i nisu. Nakon toga ih je klasificirao kao dobre i

različite zemlje 52 i kad se uspoređuju države unutar SAD-a. 51 Slika 9.5, koju su objavili

i četiri godine.

17

loše dijetaše, ovisno jesu li konzumirali manje ili više od 20 grama zasićenih masti

francuski istraživači, uspoređuje potrošnju kravljeg mlijeka s MS-om na dvadeset i šest

dnevno. (Za usporedbu, cheeseburger sa slaninom i dodacima ima oko šesnaest gra­

populacija u dvadeset i četiri zemlje. 52

ma zasićenih masti. Jedna mala smrznuta pita s piletinom sadrži gotovo deset grama zasićenih masti.) U nastavku studije dr. Swank je primijetio da je prehrana siromašna zasićenim ma­ stima uvelike usporila napredovanje bolesti, što je vrijedilo čak i za ljude koji su u početku imali uznapredovalo stanje. Svoj rad sažeo je 1990./ 17 zaključivši da je u podgrupi pacijenata koji su prešli na prehranu s malo zasićenih masti tijekom ranijih sta­ dija bolesti, «oko 95%... ostalo s tek blagim invalidnostima tijekom približno trideset godina.» Samo je 5% tih pacijenata umrlo. Nasuprot tome, 80% pacijenata s ranim stadijima MS-a koji su konzumirali

«lošu» prehranu

(više zasićenih

masti)

umrlo je

od MS-a. Rezultati sva 144 pacijenta, uključujući i one koji su započeli s dijetom u kasnijim stadijima bolesti, prikazani su na slici 9.4.

»

Taj odnos, koji je doslovno identičan onom za dijabetes tipa 1, zapanjujuć je, i nije rezultat varijabli kao što su dostupnost medicinskih usluga ili geografska širina. nekim studijama

5253

51

U

istraživači iznose mišljenje da bi ta jaka korelacija sa svježim

kravljim mlijekom mogla biti posljedica prisutnosti virusa u mlijeku. Te novije stu­ dije također navode na zaključak da same zasićene masti vjerojatno nisu bile u po­ tpunosti odgovorne za Swankove rezultate. Konzumiranje mesa bogatog zasićenim mastima, kakvo je i mlijeko, također je bilo povezano s MS-om u tim multidržavnim studijama,5'1 dok je konzumiranje ribe, koja sadrži više omega-3 masti, bilo povezano s niskim stopama bolesti.

55

To je izvanredan rad. Praćenje pacijenata kroz trideset i četiri godine fantastična je de­

Veza između kravljeg mlijeka i MS-a, prikazana na slici 9.5, može biti impresivna,

monstracija upornosti i predanosti. Osim toga, da se u ovoj studiji testirao potencijalni

ali ne predstavlja dokaz. Na primjer, gdje se geni i virusi uključuju u igru? Svi bi oni,

lijek, bilo koji proizvođač lijekova trljao bi ruke od zadovoljstva ovakvim rezultatima.

teoretski, mogli utjecati na neobičnu geografsku distribuciju ove bolesti.

8

Swankovi prvi rezultati objavljeni su prije više od pola stoljeća,' a zatim opet i opet 17 tijekom narednih četrdeset godina.

194

19

i opet

50

Sto se tiče virusa, još nije moguće dati definitivne zaključke. Predloženi su mnogi ra­ zličiti tipovi virusa, i mogu biti uključeni razni učinci na imunološki sustav. Međutim,

195

KINESKA

STUDIJA

AUTOIMUNE

BOLESTI

dosad nije dokazano ništa doista uvjerljivo. Neki od dokaza temelje se na otkrivanju

građu tijela, boju kose, boju očiju, crte lica, osebujnosti u govoru i kretanju te dob, pa

više virusnih antitijela u pacijentima s MS-om nego u kontrolama, neki se temelje

zaključite da potječu od istih roditelja. Baš kao što smo pretpostavili da bolesti obilja

na sporadičnim epidemijama MS-a u izoliranim zajednicama, a neki se temelje na

kao što su rak i bolesti srca imaju zajedničke uzroke zato što dijele sličnu geografiju i

otkrivanju virusima sličnih gena medu slučajevima MS-a.

13,19,56

slične biokemijske biomarkere (četvrto poglavlje), također možemo pretpostaviti da

U vezi s genima, njihovu povezanost s MS-om možemo početi odgonetati tako što

bi MS, dijabetes tipa 1, reumatoidni artritis, lupus i druge autoimune bolesti mogle

ćemo postaviti uobičajeno pitanje: što se događa s ljudima koji migriraju iz jedne

imati slične uzroke ako pokazuju slična obilježja.

populacije u drugu, zadržavajući svoje gene, ali mijenjajući svoju prehranu i okoliš?

Kao prvo, po definiciji, sve te bolesti uključuju imunološki sustav koji se poremetio

Odgovor je isti kao što je bio i za rak, bolest srca i dijabetes tipa 2. Ljudi poprimaju

na takav način da napada «vlastite» bjelančevine koje izgledaju jednako kao sirane

rizik populacije u koju su doselili, posebno ako se dosele prije adolescentske dobi. To nam govori da je ova bolest jače povezana s faktorima okoline nego s genima.

57,58

59

Određeni geni identificirani su kao mogući kandidati za uzroke MS-a, ali prema je­ 3

bjelančevine. Drugo, za sve proučene autoimune bolesti utvrđeno je da su češće na većim geograf­ skim širinama gdje je manje konstantne sunčeve svjetlosti.

9,2061

dnom novijem članku, gena koji imaju takvu ulogu moglo bi biti čak dvadeset i pet.

Treće, neke od tih bolesti pokazuju tendenciju pojavljivanja kod istih ljudi. Dokazano

Zbog toga će bez sumnje proći dosta vremena prije nego što precizno utvrdimo koji

je, na primjer, da su MS i dijabetes tipa 1 zajedno prisutni kod istih osoba." " Par-

geni ili kombinacije gena kod nekoga stvaraju predispoziciju za MS. Genetska predi­

kinsonova bolest, koja nije autoimuna, ali ima autoimuna obilježja, često se javlja s

spozicija može utjecati na to tko će dobiti MS, ali u najboljem slučaju, geni mogu biti

MS-om, unutar istih geografskih regija'"' i kod istih osoba. MS se također povezuje

odgovorni samo za otprilike jednu četvrtinu ukupnog rizika od bolesti.

60

2

5

5

bilo geografski ili kod istih osoba - s drugim autoimunim bolestima poput lupusa,

Iako MS i dijabetes tipa 1 dijele neka zajednička neodgovorena pitanja u vezi s točnim

miastenije gravis, Gravesove bolesti i eozinolilnog vaskulitisa.63 Dokazano je da ju-

ulogama virusa, gena i imunološkog sustava, također su im zajednički i isti alarman­

venilni reumatoidni artritis, još jedna autoimuna bolest, ima neobično jaku vezu s

tni dokazi u vezi s prehranom. Kod obiju bolesti «zapadna» prehrana snažno je po­

Hashimotovim tiroiditisom. 67

vezana s učestalošću bolesti. Usprkos naporima onih koji bi te opservacijske studije

Četvrto, kod onih bolesti koje su proučavane u vezi s prehranom, konzumiranje na­

radije odbacili ili učinili kontroverznima, one pokazuju konzistentnu sliku. Inter-

mirnica životinjskog podrijetla - posebno kravljeg mlijeka - povezano je s većim

vencijske studije provedene na ljudima koji već boluju od tih bolesti samo potvrđuju

rizikom od oboljevanja.

otkrića opservacijskih studija. Dr. Swank obavio je briljantan rad u vezi s MS-om,

Peto, postoje dokazi da virus (ili virusi) može potaknuti javljanje nekoliko od tih

a možda se iz sedmog poglavlja sjećate da je dr. James Anderson uspješno smanjio

bolesti.

potrebe dijabetičara tipa 1 za uzimanjem lijekova, koristeći pritom samo prehranu.

Šesto i najvažnije obilježje koje povezuje ove bolesti dokaz je da njihovi «mehanizmi

Važno je spomenuti da su oba ta liječnika koristila prehranu koja je znatno blaža od

djelovanja» - što je žargonizam za opis «na koji način* nastaje bolest - imaju mnogo

prehrane isključivo cjelovitim biljnim namirnicama. Pitam se što bi se dogodilo s tim

toga zajedničkog. Kod razmatranja zajedničkih mehanizama djelovanja mogli bismo

autoimunim pacijentima da su slijedili idealnu prehranu. Mogao bih se kladiti da bi

početi s izlaganjem suncu, jer se čini da je ono na neki način povezano s autoimunim

uspjeh bio još veći.

bolestima. Izlaganje suncu, koje se smanjuje s povećanjem geografske širine, moglo

ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA AUTOIMUNIH BOLESTI

bi biti važno - ali je jasno da postoje i drugi faktori. Potrošnja namirnica životinjskog porijekla, posebno kravljeg mlijeka, također raste s udaljenošću od ekvatora. U stvari, u jednoj od opsežnijih studija utvrđeno je da je kravlje mlijeko jednako dobar pre-

Što je s drugim autoimunim bolestima? Postoje deseci autoimunih bolesti, a ja sam

diktor MS-a kao i geografska širina (tj. sunčeva svjetlost). 31 U studijama dr. Swanka

spomenuo samo dvije važnije. Možemo li nešto reći o autoimunim bolestima opće­

provedenim u Norveškoj, MS je bio manje čest u blizini obalnih područja zemlje gdje

nito?

je potrošnja ribe veća. Tako je stvorena pretpostavka da bi omega-3 masti, prisutne u

Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo utvrditi koliko te bolesti imaju zajedni­

ribi, mogle imati zaštitni učinak. Međutim, ono što se gotovo nikada ne spominje je

čkog. Što više imaju zajedničkog, veća je vjerojatnost da također imaju i zajednički

daje potrošnja mliječnih proizvoda (i zasićenih masti) bila mnogo niža u područjima

uzrok (ili uzroke). To je kao da vidite dvije osobe koje ne poznajete, a imaju sličnu

gdje se jede riba. Je li moguće da kravlje mlijeko i nedostatak sunčeve svjetlosti imaju

KINESKA

STUDIJA

AUTOIMUNE BOLESTI

sličan utjecaj na MS i druge autoimune bolesti zato što djeluju kroz sličan mehani­

400.000 Amerikanaca žrtve su multiple skleroze, a još milijuni imaju druge auto­

zam? Ako je to točno, moglo bi biti vrlo zanimljivo.

imune bolesti. Iako statistike, rezultati istraživanja i klinički opisi tvore osnovu za

Kako ispada, ova ideja i nije tako luda. Mehanizam, još jednom, uključuje vitamin

velik dio moje rasprave o prehrani i bolesti, važnost informacija svodi se na osobno

D. Na pokusnim životinjama postoje modeli lupusa, MS-a, reumatoidnog artritisa i upalnih bolesti crijeva (npr. Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa), koje su sve auto­ imune bolesti. 6 , 7 6 8 Vitamin D, djelujući kroz sličan mehanizam u svim tim slučajevima, sprječava ekspe­ rimentalan razvoj svake od tih bolesti. Ta priča postaje još intrigantnija kada razmi­ slimo o utjecaju hrane na vitamin D. Prvi korak u procesu vitamina D događa se kada izađete iz kuće po sunčanom danu.

iskustvo pojedinih ljudi. Svaka od teških bolesti o kojima sam govorio u ovom pogla­ vlju može zauvijek izmijeniti život bilo koje osobe - člana obitelji, prijatelja, susjeda, kolege ili vas samih. Vrijeme je da žrtvujemo naše svete krave. Razum mora pobijediti. Profesionalna udruženja, liječnici i vladine agencije moraju ustati i odraditi svoj posao, kako se dje­ ca koja se danas rađaju ne bi suočavala s tragedijama koje je moguće spriječiti.

Kada Sunčeva svjetlost pada na vašu golu kožu, koža stvara vitamin D. Vitamin D tada se mora aktivirati u bubrezima kako bi stvorio oblik koji pomaže u suzbijanju razvoja autoimunih bolesti. Kao što smo ranije vidjeli, taj presudni aktivacijski korak može biti inhibiran namirnicama koje su bogate kalcijem i životinjskim bjelančevi­ nama koje stvaraju kiselinu poput kravljeg mlijeka (neke žitarice također stvaraju suvišnu kiselinu). Pod eksperimentalnim uvjetima aktivirani vitamin D djeluje na dva načina: inhibira razvoj određenih T-stanica i njihovu proizvodnju aktivnih tvari (zvanih citokini) koje pokreću autoimunu reakciju, i/ili potiče proizvodnju drugih T-stanica koje imaju suprotan učinak. 6 9 , 7 0 (skraćena shema ove mreže vitamina D prikazana je u Dodatku C.) Čini se da je taj mehanizam djelovanja snažna poveznica svih dosad proučenih autoimunih bolesti. Poznavajući uvjerljivost dokaza protiv životinjskih namirnica, posebno kravljeg mlije­ ka, i za MS i za dijabetes tipa 1, te znajući koliko toga je zajedničko svim autoimunim bolestima, razumno je početi razmišljati o hrani i njenoj vezi s daleko širom skupinom autoimunih bolesti. Očigledno, nužan je oprez; za donošenje konačnih zaključaka o sličnostima između autoimunih bolesti potrebno je provesti dodatna istraživanja. Ali dokazi koje sada imamo već su zapanjujući. Do danas gotovo nikakva upozorenja o vezi ovih bolesti s prehranom nisu doprla do svijesti javnosti. Na wefr-lokaciji Međunarodne federacije za multiplu sklerozu, na pri­ mjer, piše: «nema pouzdanih dokaza da je MS posljedica loše prehrane ili nedostatka hranjivih tvari.» Oni upozoravaju da prehrambeni režimi mogu biti «skupi» i «mogu izmijeniti normalnu prehrambenu ravnotežu.«71 Ako je promjena vaše prehrane skupa, ne znam što bi rekli na vezanost za krevet i invalidnost. Što se tiče mijenjanja «normalne prehrambene ravnoteže», stoje - normalno? Znači li to daje naša sadašnja prehrana «normalna» - prehrana koja je velikim dijelom odgovorna za bolesti koje onesposo­ bljavaju, ubijaju i uzrokuju teške patnje milijunima Amerikanaca svake godine? Jesu li ogromne stope bolesti srca, raka, autoimunih bolesti, pretilosti i dijabetesa «normalne»? Ako je to normalno, predlažem da počnemo ozbiljno razmišljati o nenormalnom.

198

199

10 Dalekosežni učinci: bolesti kostiju, bubrega, oka i mozga JEDAN OD NAJUVJERLJIVIJIH ARGUMENATA za prehranu biljnim namirnicama jest činje­ nica da ona sprječava širok raspon bolesti. Ako s nekim popričam o jednoj studiji koja pokazuje zaštitni učinak voća i povrća protiv bolesti srca, oni će se možda složiti da je to sve jako lijepo što se tiče voća i povrća, ali vjerojatno će se ipak vratiti kući, mesnoj struci i umaku od pečenja. Nije važno koliko je studija velika, koliko su rezultati uvjer­ ljivi ili koliko su ugledni znanstvenici koji su proveli istraživanje. Činjenica je da većina ljudi ima zdrav skepticizam prema jednoj izoliranoj studiji - kao što bi i trebali. Ali ako im kažem za desetke i desetke studija koje pokazuju da zemlje s niskim stopa­ ma bolesti srca konzumiraju niske količine životinjskih namirnica, te desetine i dese­ tine studija koje pokazuju da osobe koje jedu više cjelovitih biljnih namirnica imaju niže stope bolesti srca, i nastavim to potkrepljivati drugim studijama koje pokazuju da prehrana siromašna životinjskim namirnicama i bogata neprerađenim biljnim na­ mirnicama može usporiti ili liječiti bolest srca, tada su ljudi skloniji tome posvetiti pažnju. Ako nastavim govoriti i prođem kroz taj proces ne samo za bolesti srca, nego i pre­ tilost, dijabetes tipa 2, rak dojke, rak kolona, rak prostate, multiplu sklerozu i druge

201

KINESKA

STUDIJA

D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

autoimune bolesti, lako je moguće da ljudi nikada više neće jesti mesnu štrucu i umak

pa mliječna industrija zato revno podržava napore da se poveća potrošnja kalcija. Ti

od pečenja.

napori imaju veze sa savjetima da pijete mlijeko kako biste imali jake kosti - o toj ćemo

Ono što daje toliku uvjerljivost u vezi s ličinkom prehrane na zdravlje jest opsežnost

politici raspravljati u Četvrtom dijelu.

dokaza. Dok se može naći izolirana studija koja će potvrditi gotovo bilo koju zamisli!

Međutim, nešto tu nije u redu, jer one zemlje koje troše najviše kravljeg mlijeka i mlije­

vu ideju, koliki su izgledi da stotine, pa čak i tisuće raznih studija pokazuju zaštitnu

čnih proizvoda ujedno imaju najviše stope prijeloma i najgore zdravlje kostiju. Jedno od

korist biljnih namirnica i/ili štetno djelovanje životinjskih namirnica za tako mnogo

mogućih objašnjenja nalazi se u izvještaju koji pokazuje impresivno jaku vezu između

različitih bolesti? Ne možemo reći da je to rezultat slučajnosti, loših podataka, pri­

unosa životinjskih bjelančevina i stopa prijeloma kostiju kod žena u različitim zemlja­

stranog istraživanja, krivo interpretiranih statistika ili «igranja brojevima«. To mora

ma. Taj izvještaj iz 1992., čiji su autori istraživači s Medicinskog fakulteta Sveučilišta

biti istina.

Yale, sažeo je podatke o unosu bjelančevina i stopama prijeloma uzete iz trideset i četiri

Dosad sam predstavio samo mali uzorak mnoštva dokaza koji govore u prilog pre­

različite ankete iz šesnaest zemalja koje su bile objavljene u dvadeset i devet stručno

hrani na biljnoj bazi. Kako bih vam pokazao koliko su ti dokazi iscrpni, uključit ću

recenziranih istraživačkih radova. Ispitanici u tim anketama bile su žene u dobi od pe­

2

još pet naizgled nepovezanih bolesti koje su česte u Americi: osteoporozu, bubrežne

deset i više godina. Utvrđeno je da se doista impresivnih 70% prijeloma može pripisati

kamence, sljepilo, kognitivnu disfunkciju i Alzheimerovu bolest. Pobrojane bolesti

potrošnji životinjskih bjelančevina.

obično nisu fatalne i često ih smatramo neizbježnim posljedicama starenja. Zato mi­

Istraživači su objasnili da životinjske bjelančevine, za razliku od biljnih bjelančevina,

slimo da nije neprirodno kad se djedu pojave mutne mrlje pred očima, kad se ne

povećavaju kiselinsko opterećenje tijela. Povećano kiselinsko opterećenje znači da naša

može sjetiti imena svojih prijatelja ili mu je potrebna operacija kuka. Ali, kao što

krv i tkiva postaju kiseliji. Tijelo ne voli kiselu sredinu pa se počinje protiv nje boriti.

ćemo vidjeti, čak i kod tih bolesti postoji veza s prehranom.

Kako bi neutraliziralo kiselinu tijelo koristi kalcij koji je vrlo djelotvorna baza. Među­

»

OSTEOPOROZA

3

tim, taj kalcij mora odnekud dolaziti. Na kraju se crpi iz kostiju, a gubitak kalcija slabi kosti što pak povećava rizik od prijeloma. Dokazima da životinjske bjelančevine slabe zdravlje kostiju raspolažemo dulje od je­

Je li vam učiteljica u osnovnoj školi ikada rekla da kada ne biste imali kostiju da biste

dnog stoljeća. Objašnjenje da životinjske bjelančevine uzrokuju suvišnu metaboličku

bili samo bezoblična masa na podu? Ili ste za ljudski kostur možda doznali iz one popu­

kiselinu prvi je put predloženo 1880-ih 4 a dokumentirano još 1920. 5 Također smo bili

larne pjesme: «...skočna kost povezana je s goljenicom, goljenica je povezana s kostima

upoznati s tim da životinjske bjelančevine djelotvornije od biljnih povećavaju optereće­

koljena», itd. U istom tom razdoblju života vjerojatno su vam govorili da pijete puno

nje tijela metaboličkim kiselinama. 6,78

mlijeka kako biste izgradili snažne kosti i zube. Budući da nitko od nas ne želi biti be­

Kada životinjske bjelančevine povećavaju metaboličku kiselinu i izvlače kalcij iz kostiju

zoblična masa, i budući da su poznate osobe plaćene da reklamiraju navodne koristi od

količina kalcija u urinu se povećava. Taj je učinak utvrđen prije više od osamdeset go­

mlijeka, pili smo ga. Mlijeko je za zdravlje zuba neophodno kao pčele za med.

dina 5 i detaljno se proučava od 1970-ih. Sažeci tih studija objavljeni su 1974., 9 1981. 1 0

Amerikanci konzumiraju više kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda po stanovniku od

i 1990." Svaki od tih sažetaka jasno pokazuje da je količina životinjskih bjelančevina

većine populacija u svijetu. To znači da bi Amerikanci trebali imati izvanredno čvrste

koju mnogi od nas svakodnevno konzumiraju u stanju prouzročiti znatno povećanje

kosti, zar ne? Nažalost, ne. Jedna nedavno objavljena studija pokazala je da američke

razine kalcija u urinu. Slika 10.1 preuzeta je iz publikacije objavljene 1981. 1 0 Udvostru­

žene u dobi od pedeset i više godina imaju jednu od najviših stopa prijeloma kuka u

čenje unosa bjelančevina (uglavnom životinjskih) s 35 na 78 grama na dan dovelo je

svijetu.1 Više stope bilježe samo zemlje u Europi i južnom Pacifiku (Australija i Novi

do alarmantnog, pedesetpostotnog povećanja količine kalcija u urinu. Taj učinak javlja

Zeland) 1 gdje se konzumira još više mlijeka nego u Sjedinjenim Državama. Što se to

se unutar raspona unosa bjelančevina koji većina nas konzumira: prosječan američki

događa?

unos iznosi između 70 i 100 grama dnevno. Kao što je spomenuto u četvrtom poglavlju,

Previsoka stopa prijeloma kuka često se koristi kao pouzdan indikator osteoporoze,

šestomjesečna studija koju je financirao Atkinsov centar utvrdila je da su ljudi koji su

bolesti kostiju koja posebno pogađa žene poslije menopauze. Često se govori da je po­

prihvatili Atkinsovu dijetu izlučivali 50% više kalcija u svom urinu poslije šest mjeseci

sljedica neodgovarajućeg unosa kalcija. Zbog toga ljudi koji oblikuju zdravstvenu po­

takve dijete.12

litiku često savjetuju veći unos kalcija. Mliječni proizvodi posebno su bogati kalcijem,

202

203

KINESKA

D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

STUDIJA

Početna zapažanja o vezi između konzumiranja životinjskih bjelančevina i stopa prijeloma kostiju doista su impresivna, a sada imamo i prihvatljivo objašnjenje kako bi ta povezanost mogla funkcionirati, mehanizam djelovanja. Procesi bolesti rijetko su tako jednostavni da «jedan mehanizam radi sve», ali istra­ živanja koja se provode na ovom području daju snažan argument. Jedna novija stu­ dija objavljena 2000. dolazi s Medicinskog odjela Kalifornijskog sveučilišta u San

kostiju od žena s najmanjim omjerom. Uz to, u tom razdoblju žene s visokim omjerom

Franciscu. Koristeći osamdeset i sedam anketa iz trideset i tri zemlje, usporedili su omjer potrošnje biljnih i životinjskih bjelančevina sa stopama prijeloma kostiju

gubile su koštanu masu gotovo četiri puta brže od žena s najnižim omjerom.

(slika 10.2).' Utvrđeno je d a j e visok omjer potrošnje biljnih prema životinjskim

Utemeljena na eksperimentu, ta je studija visoke kvalitete zato što je usporedila potro­

bjelančevinama impresivno povezan s gotovo potpunim izostankom prijeloma

šnju bjelančevina, gubitak koštane mase i prijelome kostiju kod istih subjekata. Razlika

kostiju.

od 3,7 puta je velika i vrlo bitna jer su žene s najnižim stopama prijeloma kostiju i dalje konzumirale u prosjeku oko pola svojih ukupnih bjelančevina iz životinjskih izvora. Ne

Te su studije uvjerljive iz nekoliko razloga. Objavljene su u vodećim znanstvenim

mogu se ne zapitati koliko je ta razlika mogla biti veća da su umjesto 50% konzumirale

časopisima, autori su bili pažljivi u svojim analizama i interpretaciji podataka,

0-10% svojih ukupnih bjelančevina iz životinjskih izvora. U našoj studiji u ruralnoj Kini,

uključili su velik broj pojedinačnih izvještaja o istraživanjima. Statistički značaj

gdje je omjer životinjskih prema biljnim bjelančevinama bio oko 10%, stopa prijeloma

veze između životinjskih bjelančevina i stopa prijeloma kostiju zaista je izvanredan.

iznosi samo jednu petinu one u SAD-u. Nigerija ima omjer životinjskih prema biljnim

Ne može ih se odbaciti kao tek nekoliko novih studija - najnovija studija predstavlja

bjelančevinama koji je samo 10% onoga u Njemačkoj, a učestalost prijeloma kuka niža je

sažetak osamdeset i sedam pojedinačnih anketa!

za preko 99%.'

Studija Grupe za istraživanja osteoporotskih prijeloma s Kalifornijskog sveučili­

Ova zapažanja ozbiljno dovode u pitanje široko razglašenu tvrdnju da bjelančevinama

šta u San Franciscu objavila je još jednu studiju 13 provedenu na preko 1.000 žena

bogate mliječne namirnice štite naše kosti. Unatoč tome, gotovo svakodnevno nas upo­

u dobi od šezdeset i pet i više godina. Kao u multidržavnoj studiji, istraživači su

zoravaju na potrebu za mliječnim namirnicama koje pružaju kalcij potreban za jake kosti.

okarakterizirali prehranu žena prema udjelima životinjskih i biljnih bjelančevina.

Lavina komentara upozorava da većina nas ne unosi dovoljno kalcija, posebno trudnice

Poslije sedam godina promatranja ispostavilo se da su žene s najvećim omjerom ži­

i dojilje. Međutim, te ogromne količine kalcija nisu opravdane. U jednoj studiji koja je

votinjskih bjelančevina prema biljnim bjelančevinama imale 3,7 puta više prijeloma

,

2M

-

jk

205

KINESKA

D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

STUDIJA

obuhvatila deset zemalja," veća potrošnja kalcija bila je povezana s većim - a ne manjim

S obzirom na ove rezultate čini se savršeno prihvatljivim da su životinjske bjelanče­

- rizikom od prijeloma kostiju (slika 10.3). Velik dio unosa kalcija prikazanog na loj slici,

vine, pa čak i kalcij - konzumiraju li se u prevelikim količinama - u stanju povećati

posebno u zemljama s visokom potrošnjom, potječe iz mliječnih namirnica, a ne iz doda­

rizik od osteoporoze. Mlijeko je, nažalost, jedina namirnica koja sadrži mnogo obiju

taka prehrani s kalcijem ili nemliječnih prehrambenih izvora kalcija.

hranjivih tvari. Hegsted je, potkovan svojim izvanrednim iskustvom u istraživanju

Mark Hegsted, koji je došao do rezultata prikazanih na slici 10.3, duže je vrijeme bio

kalcija, u svom radu iz 1986. ustvrdio: «...prijelomi kuka češći su u populacijama u

profesor na Harvardu. Bavio se pitanjem kalcija počevši od ranih 1950-ih, bio je glavni

kojima se mliječni proizvodi često konzumiraju i gdje je unos kalcija relativno vi­

tvorac prvih nacionalnih prehrambenih smjernica 1980., a 1986. objavio je ovaj dijagram.

sok.»

Profesor Hegsted vjeruje da previsok unos kalcija kroz duže razdoblje narušava sposo­

Godinama kasnije mliječna industrija i dalje tvrdi da bismo trebali konzumirati više

bnost tijela da kontrolira koliko kalcija koristi i kada. Kad je zdravo tijelo koristi aktivirani

njihovih proizvoda kako bismo imali čvrste kosti i zube. Zbrka, sukobi i kontroverzije

oblik vitamina D, kalcitriol, za reguliranje apsorpcije kalcija iz hrane, njegovog izlučivanja

kojima ovo područje istraživanja obiluje omogućavaju bilo kome da kaže praktično

i raspodjele u kostima. Kalcitriol svrstavamo u hormone. Kad je potrebno više kalcija,

bilo što. I naravno, u igri su i ogromne količine novca. Jedan od najcitiranijih stru­

on pojačava apsorpciju kalcija i ograničava njegovo izlučivanje. Kad se prevelike količine

čnjaka za osteoporozu - kojega financira mliječna industrija - bijesno je u uvodnom

kalcija konzumiraju kroz duže vrijeme tijelo može izgubiti svoju sposobnost reguliranja

članku jednog uglednog časopisa 13 napisao da su gore navedeni rezultati koji podrža­

kalcitriola, što trajno ili privremeno narušava regulaciju i time stvara uvjete za osteoporo­

vaju prehranu s visokim udjelom biljnih bjelančevina mogli biti «do neke mjere pod

zu kod žena u menopauzi i postmenopauzi. Žene u loj životnoj dobi moraju biti u stanju

utjecajem kretanja u širem društvu». «Kretanja» o kojima je govorio bili su aktivisti

pravovremeno poboljšati svoje iskorištavanje kalcija, posebno ukoliko nastave konzumi­

za prava životinja koji su se protivili upotrebi mliječnih proizvoda.

rati prehranu bogatu životinjskim bjelančevinama. Činjenica da tijelo gubi sposobnost

Velik dio debate oko osteoporoze, bila ona vodena neovisno ili ne, vrti se oko istraži­

kontroliranja fino podešenih mehanizama ako je podvrgnuto neprekidnom zlostavljanju

vanja koja se tiču pojedinosti. Kao što ćete vidjeti, vrag se skriva u detaljima, a glavni

dobro je poznata pojava u biologiji.

detalj nosi naziv - gustoća minerala u kostima (engl. bone mineral density - B M D ) . Brojni su znanstvenici istraživali na koji način različiti faktori prehrane i načina živo­ ta utječu na BMD. B M D je mjerilo gustoće kostiju koje se često koristi u dijagnostici­ ranju zdravlja kostiju. Padne li gustoća vaših kostiju ispod određene razine u opasno­ sti ste da dobijete osteoporozu. U praksi, to znači da ukoliko imate nizak BMD, imate veći rizik od prijeloma.

1618

Postoje, međutim, neki vraški proturječni i zbunjujući

detalji u tom velikom cirkusu istraživanja osteoporoze. Spomenut ću tek neke: • visok B M D povećava rizik od osteoartritisa 19 20 21

• visok B M D povezan je s povećanim rizikom od raka dojke '

• iako je visok B M D povezan i s višim rizikom od raka dojke i smanjenim rizikom od osteoporoze, rak dojke i osleoporoza svejedno su grupirani zajedno u istim područji­ ma u svijetu, pa čak i kod istih pojedinaca

22 2

• brzina gubitka mase kostiju jednako je važna kao ukupan B M D ' • postoje područja u kojima su ukupna masa kostiju, gustoća minerala u kostima ili mjerenja mineralnog sadržaja u kostima niža nego u «zapadnim» zemljama, ali su i stope prijeloma niže, što prkosi prihvaćenoj logici naše definicije «velikih, čvrstih kostiju«2-' 2" • debljina je povezana s višim BMD-om, 2 1 , 2 7 iako područja u svijetu koja imaju više stope pretilosti također bilježe i više stope osteoporoze

D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

Nešto ne valja s teorijom da B M D pouzdano predstavlja osteoporozu, a time i uka­

Akutne renalne kolike zaslužuju objašnjenje. Ti vrlo bolni simptomi javljaju se

zuje na vrstu prehrane koja bi smanjila stope prijeloma. Nasuprot tome, alternativan

kada kristalizirani kamenac pokušava proći kroz tanku cjevčicu u vašem tijelu

ali i bitno bolji indikator osteoporoze omjer je životinjskih i biljnih bjelančevina u

(mokraćni kanal) koja provodi urin iz bubrega u mjehur. U opisu bolova koji se

prehrani. 1 1 3 Što je omjer veći, veći je rizik od bolesti. I što još? B M D nije značajno

javljaju, spomenuta web-lokacija navodi: «To su vjerojatno najteži bolovi koje čo­

povezan s tim omjerom. 1 3

vjek može doživjeti. Oni koji su ih imali nikada ih ne zaboravljaju... Teške bolove

Očigledno je da su konvencionalne preporuke u vezi sa životinjskim namirnicama,

renalnih kolika potrebno je kontrolirati jakim analgeticima. Nemojte očekivati

mliječnim proizvodima i gustoćom minerala u kostima, a na koje utječe i koje rekla­

da će aspirin pomoći. Posjetite liječnika ili hitnu pomoć.» 2 H

mira mliječna industrija, na udaru ozbiljnih sumnji u literaturi. Evo što bih vam ja, na

Ne znam kako vi, ali od samog razmišljanja o tim stvarima mene podilaze trnci.

temelju istraživanja, preporučio kako biste smanjili rizik od osteoporoze:

Nažalost, do 15% Amerikanaca, više muškaraca nego žena, tijekom svog života imat će dijagnosticiran bubrežni kamenac. 2 ''

• Budite tjelesno aktivni. Koristite stube umjesto dizala, šećite, džogirajte, vozite bi­

Postoji nekoliko vrsta bubrežnih kamenaca, lako je jedan rijedak genetski tip 3 0 ,

cikl. Plivajte, vježbajte jogu ili aerobik svakih nekoliko dana i bez straha kupite utege

a jedan povezan s urinarnom infekcijom, većinom se radi o kamencima koji se

koje ćete povremeno koristiti. Bavite se nekim sportom ili se uključite u društvenu

sastoje od kalcija i oksalata. Ti kamenci od kalcijevog oksalata relativno su česti u

skupinu u kojoj se vježba. Mogućnosti su beskrajne, a mogu biti i zabavne. Za nagra­

razvijenim zemljama, a relativno rijetki u zemljama u razvoju. 31 Opet, ta se bolest

du ćete se osjećati bolje, a vaše će kosti biti mnogo zdravije.

uklapa u iste globalne uzorke kao i sve druge bolesti Zapada.

• jedite raznovrsne, cjelovite biljne namirnice i izbjegavajte namirnice životinjskog

Za povezanost ove bolesti s prehranom prvi sam put čuo na Medicinskom fakul­

porijekla, uključujući mliječne proizvode. Obilje kalcija dostupno je u širokom ra>-

tetu Sveučilišta u Torontu. Pozvali su me da održim seminar o rezultatima naše

sponu biljnih namirnica, uključujući razne vrste graha i lisnatog povrća. Sve dok

Kineske studije. Dok sam bio tamo upoznao sam profesora W. G. Robertsona iz

izbjegavate rafinirane ugljikohidrate poput zašećerenih žitarica, slatkiša, običnih tje­

Vijeća za medicinska istraživanja u Leedsu u Engleskoj. Taj slučajan susret bio je

stenina i bijeloga kruha ne biste trebali imati problema s nedostatkom kalcija.

izuzetno koristan. Dr. Robertson je, kao što sam uskoro saznao, jedan od vodećih

• Svedite unos soli na minimum. Izbjegavajte visoko prerađene i pakirane namirnice

svjetskih stručnjaka za prehranu i bubrežne kamence. Istraživačka skupina dr.

koje sadrže suvišnu sol. Postoje određeni dokazi da pretjeran unos soli može pred­

Robertsona iscrpno je i detaljno proučila odnos između hrane i bubrežnih kame­

stavljati problem.

naca, kako u teoriji tako i u praksi. Njihov rad započeo je prije više od trideset godina i nastavlja se do današnjeg dana. Pretraga znanstvenih publikacija kojima

BUBREZI

je Robertson autor ili suautor otkriva barem 100 radova objavljenih od sredine 1960-ih.

Na web-lokaciji Centra za liječenje bubrežnih kamenaca Kalifornijskog sveučilišta u 28

Los Angelesu otkrit ćete da bubrežni kamenci mogu uzrokovati sljedeće simptome:

Jedan od Robertsonovih dijagrama prikazuje zapanjujuć odnos između unosa ži­ votinjskih bjelančevina i stvaranja bubrežnih kamenaca (slika 10.4).

32

Iz dijagra­

ma je vidljivo da je konzumiranje životinjskih bjelančevina u količinama većim • Mučninu, povraćanje

od dvadeset i jednog grama po osobi dnevno u Ujedinjenom Kraljevstvu u razdo­

• Nemir (traženje udobnog položaja kako bi se ublažili bolovi)

blju od 1958. do 1973. u uskoj korelaciji s visokim brojem bubrežnih kamenaca

• Tupi bolovi (nedefinirani, lumbalni, abdominalni, isprekidani bolovi)

na 10.000 stanovnika godišnje. To je impresivan odnos.

• Hitnost (hitna potreba za pražnjenjem mjehura)

Rijetki su istraživači koji su razradili pojedinosti istraživačkog pitanja detaljnije

• Učestalost (često mokrenje)

od Robertsona i njegovih suradnika. Oni su razvili model za procjenu rizika od

• Bolno mokrenje i krv u urinu (jaka hematurija)

nastanka kamenca koji je izvanredno precizan. 34,35

33

Iako su identificirali šest faktora

• Groznica (kada se kao komplikacija javi infekcija)

rizika za bubrežne kamence,

• Akutne renalne kolike (jaki količki bolovi u slabinama koji se šire prema trbuhu,

vac. Konzumiranje životinjskih bjelančevina u količinama koje se često susreću u

unos životinjskih bjelančevina bio je glavni kri­

mošnjama, usminama)

bogatim zemljama vodi do razvoja četiriju od šest faktora rizika. "

3 1,35

KINESKA

STUDIJA

D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

Ne samo što su životinjske bjelančevine povezane s faktorima rizika za budući nasta­

romašna vlaknima, prehrana kakva se konzumira u većini industrijaliziranih

nak kamenaca nego utječu i na ponovno javljanje kamenaca. Robertson je objavio

zemalja... Dokazi posebno ukazuju na visok unos mesnih bjelančevina kao

rezultate koji pokazuju da je bio u stanju riješiti problem pacijenata kojima su se

dominantan faktor... Na temelju epidemioloških i biokemijskih studija može

opetovano javljali bubrežni kamenci jednostavnom promjenom njihove prehrane te izbacivanjem namirnica sa životinjskim bjelančevinama.

,0

se predvidjeti da bi prijelaz na više vegetarijansku, energetski manje bogatu prehranu smanjio rizik od kamenaca među stanovništvom.

Na koji način to djeluje? Kad se konzumira dovoljno namirnica koje sadrže životinj­ ske bjelančevine, koncentracije kalcija i oksalata u urinu naglo rastu, obično unutar nekoliko sati. Slika 10.5, koju je objavila Robertsonova skupina, prikazuje te impre­ sivne promjene. 35

Dokazano je da životinjske namirnice imaju značajan i uvjerljiv učinak na stvaranje

Osobe iz ove studije konzumirale su svega pedeset i pet grama životinjskih bjelanče­

kamenaca. Nedavna istraživanja također pokazuju da nastanak bubrežnih kamenaca

vina dnevno, čemu je dodavano još trideset i četiri grama životinjskih bjelančevina

može biti pokrenut aktivnošću slobodnih radikala,38 pa se stoga može prevenirati

dnevno u obliku tunjevine. Ta razina unosa životinjskih bjelančevina posve je u okvi­

konzumiranjem biljnih namirnica koje sadrže antioksidante (pogledati četvrto po­

rima raspona koji većina Amerikanaca redovito konzumira. Muškarci konzumiraju

glavlje). Na još jednom organu i još jednoj bolesti prepoznajemo suprotne učinke (u

oko 90 do 100 grama ukupnih bjelančevina dnevno, od čega veći dio potječe iz živo­

ovom slučaju na nastanak kamenaca) namirnica životinjskog i biljnog podrijetla.

tinjskih namirnica, dok žene konzumiraju između 70 i 90 grama dnevno. Kad su bubrezi pod neprekidnim, dugotrajnim napadom povećanih razina kalcija

PROBLEMI S OČIMA

i oksalata mogu se pojaviti bubrežni kamenci. 3 5 Sljedeći izvadak iz Robertsonovog članka objavljenog 1987. 3 7 naglašava ulogu prehrane, posebno namirnica koje sadrže

Ljudi koji dobro vide često vid uzimaju zdravo za gotovo. Naše oči tretiramo više kao

životinjske bjelančevine:

male komade tehnologije nego kao žive dijelove tijela i previše smo skloni vjerovati da su laseri najbolji put za održavanje zdravih očiju. Posljednjih nekoliko desetljeća

Urolitijaza (nastanak bubrežnih kamenaca] svjetski je problem kojeg, kako

istraživanja su pokazala da na te komade «tehnologije» zapravo jako djeluje hrana

se čini, pogoršava prehrana bogata mliječnim proizvodima i energijom, a si-

koju jedemo. Naši doručci, ručci i večere imaju posebno jak utjecaj na dvije česte

KINESKA

STUDIJA

D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

bolesti očiju - katarakte i makularnu degeneraciju - bolesti koje pogađaju milijune

nalaze u tamnozelenom lisnatom povrću. Nasuprot tome, dodaci prehrani s nekim

starijih Amerikanaca.

vitaminima, uključujući retinol (gotovi oblik «vitamina» A), vitamin C i vitamin

Da, u pravu ste. Reći ću vam da ako jedete životinjske namirnice umjesto biljnih na­

E pokazali su slab ili nikakav koristan učinak. Još jednom vidimo da iako dodaci

mirnica možete čak i oslijepiti.

prehrani mogu donijeti veliko bogatstvo njihovim proizvođačima, oni neće bitno

Makularna degeneracija vodeći je uzrok nepovratnog sljepila medu osobama starijim

doprinijeti ni vašem ni mojem zdravlju.

od šezdeset i pet godina. Preko 1,6 milijuna Amerikanaca boluje od te bolesti od koje

Sve u svemu, ova studija utvrdila je da je rizik od makularne degeneracije moguće

mnogi naposljetku i oslijepe.39 Kao što sam naziv govori, to stanje uključuje propadanje

smanjiti

makule (žute pjege) koja je biokemijsko križanje u oku - gdje se energija svjetlosti koja

Sad se možda već pitate: «Gdje mogu naći neke od tih karotenoida?« Zeleno lisnato

ulazi u oko pretvara u živčani signal. Makula igra glavnu ulogu, da se tako izrazimo, i

povrće, mrkve i agrumi dobri su izvori. Međutim, tu se javlja jedan problem. Među

za

čak

88%, jednostavno prehranom

odgovarajućim

namirnicama.11

mora biti funkcionalna za postojanje vida.

stotinama (možda i tisućama) antioksidacijskih karotenoida u tim namirnicama,

Oko makule se nalaze masne kiseline koje mogu reagirati sa svjetlošću i stvarati male

proučeni su biološki učinci samo njih dvanaestak. Sposobnost tih spojeva da uklo­

količine visoko reaktivnih slobodnih radikala.4,) Ti slobodni radikali (pogledati četvrto

ne i umanje štetu od slobodnih radikala dobro je poznata, ali aktivnosti pojedinih

poglavlje) mogu razarati, ih degenerirati, okolna tkiva, uključujući i makulu. Ali sre­

karotenoida enormno variraju, ovisno o uvjetima prehrane i načina života. Takve

ćom po nas, šteta od slobodnih radikala može se suzbijati zahvaljujući antioksidantima

varijacije potpuno onemogućavaju predviđanje njihovih individualnih aktivnosti,

iz povrća i voća.

bilo dobrih bilo štetnih. Logika njihovog korištenja kao dodataka prehrani ne uzi­

Dvije studije, koje su proveli iskusni znanstvenici s prestižnih institucija, pružaju uvjer­

ma u obzir širu sliku i površna je. Ona ignorira dinamiku prirode. Daleko je si­

ljive dokaze da hrana može štititi od makularne degeneracije. Obje su studije objavljene*

gurnije konzumirati te karotenoide u njihovom prirodnom obliku, u intenzivno

prije desetak godina. Jedna je evaluirala prehranu", a druga je proučavala hranjive tvari

obojenom voću i povrću.

u krvi.42 Rezultati tih dviju studija daju zaključiti da je čak 7 0 - 8 8 % sljepila uzrokovanog

Druga studija 42 usporedila je ukupno 421 pacijenta s makularnom degeneracijom

makularnom degeneracijom moguće spriječiti ukoliko se jedu odgovarajuće namirnice.

(slučajevi) s 615 kontrolnih. Pet vodećih kliničkih centara specijaliziranih za očne

Studija o unosu hranjivih tvari41 usporedila je 356 osoba u dobi od pedeset i pet do

bolesti i njihovo istraživanje sudjelovalo je u toj studiji. Umjesto konzumiranih an­

osamdeset godina s dijagnosticiranom uznapredovalom makularnom degeneracijom

tioksidanata znanstvenici su mjerili razine antioksidanata u krvi. Mjerene su četiri

(slučajevi) s 520 osoba koje su bolovale od drugih bolesti oka (kontrole). Na studiji je

vrste antioksidanata: karotenoidi, vitamin C, selen i vitamin E. Osim selena, sve

surađivalo pet oftalmoloških medicinskih centara.

ove grupe hranjivih tvari bile su povezane s manjim brojem slučajeva makular­

Istraživači su utvrdili da je viši ukupan unos karotenoida bio povezan s nižom učesta­

ne degeneracije, iako su samo karotenoidi pokazali statistički značajne rezultate.

lošću makularne degeneracije. Karotenoidi su skupina antioksidanata koji se nalaze u

Rizik od makularne degeneracije bio je manji za dvije trećine kod ljudi s najvišim

obojenim dijelovima voća i povrća. Kad su unosi karotenoida razvrstani u razrede, oso­

razinama karotenoida u krvi, u usporedbi sa skupinom koja je imala niske razine

be koje su konzumirale najveće količine imale su 4 3 % manje slučajeva bolesti od onih

karotenoida.

koji su konzumirali najmanje. Ne iznenađuje što je pet od šest mjerenih biljnih namir­

To smanjenje za 65 do 7 0 % u ovoj studiji slično je smanjenju od preko 8 8 % iz prve

nica također bilo povezano s nižim stopama makularne degeneracije (brokula, mrkva,

studije. Te dvije studije konzistentno su pokazale koristi od antioksidacijskih karo­

listovi špinata ili raštike, zimska tikva i batat tj. slatki krumpir). Špinat i raštika pružali

tenoida konzumiranih u hrani. S obzirom na ograničenosti eksperimenata može­

su najbolju zaštitu. Zabilježeno je 88% manje bolesti kod osoba koje su jele to zelenje

mo samo procijeniti postotak makularne degeneracije uzrokovane lošim prehram­

pet ili više puta tjedno u usporedbi s osobama koje su isto zelenje jele rjeđe od jednom

benim navikama, no ne možemo znati koji su antioksidanti uključeni. Međutim,

mjesečno. Jedina skupina namirnica koja nije pokazala preventivni učinak bila je gru­

ono što možemo reći je da će jedenje namirnica koji sadrže antioksidante, posebno

pa kupus/cvjetača/prokulica, koja sadrži najmanje boja od šest grupa namirnica. 4 3

onih koji sadrže karotenoide, spriječiti većinu slučajeva sljepila nastalog zbog ma­

Ovi istraživači također su proučili potencijalnu zaštitu od bolesti kao rezultat uno­

kularne degeneracije. To je već samo po sebi izvanredna preporuka.

sa pet individualnih karotenoida konzumiranih u tim namirnicama. Od tih pet svi

Katarakte su nešto manje ozbiljne od makularne degeneracije zato što postoje dje­

osim jednog pokazali su visoko značajan zaštitni učinak, posebno karotenoidi koji se

lotvorne kirurške opcije kojima je moguće povratiti vid izgubljen uslijed ove bo-

213

KINESKA

D A L E K O S E Z N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

STUDIJA

lesti. Ali kada pogledale brojke, katarakte su mnogo veći teret za naše društvo. Do dobi od osamdeset godina polovica Amerikanaca imat će katarakte.

39

Trenutno od

boku starost nije nešto od čega moramo odustali. Gubitak pamćenja, dezorijentacija i smušenost nisu neizbježne sastavnice starenja već problemi povezani s tim ključnim

ove bolesti boluje 20 milijuna Amerikanaca starijih od četrdeset godina.

faktorom načina života - prehranom.

Stvaranje katarakte uključuje zamućivanje očne leće. Korektivna kirurgija sastoji se

Danas raspolažemo dobrim nutricionističkim informacijama za dva glavna stanja

od uklanjanja zamućenih leća i njihove zamjene umjetnim lećama. Nastanak zamu­

povezana s mentalnim propadanjem. Blaže stanje naziva se «kognitivno oštećenje»

ćenog stanja, poput degeneracije makule i mnogih drugih bolesnih stanja u našem

ili «kognitivna disfunkcija». To stanje opisuje slabljenje sposobnosti neke osobe da

11

tijelu, usko je povezan sa štetom koju uzrokuje višak reaktivnih slobodnih radikala.' '

pamti i razmišlja kao što je nekad mogla. Ono predstavlja niz bolesti u rasponu od

Još jednom, razumno je pretpostaviti da bi prehrana namirnicama koje sadrže anlio-

slučajeva koji tek daju naslutiti slabljenje sposobnosti do onih koji su daleko očigle­

ksidante trebala biti od pomoći.

dniji i lakše se dijagnosticiraju.

Počevši od 1988. istraživači u Wisconsinu proučavaju zdravlje očiju i unos hranjivih

Zatim su tu mentalne disfunkcije koje postaju ozbiljne, čak i opasne po život. To se

objavili su izvještaj o svojim rezulta­

zove demencija, a dijeli se na dva glavna tipa: vaskularna demencija i Alzheimerova

tima. Ljudi koji su konzumirali najviše luteina, specifičnog tipa antioksidanta, imali

bolest. Vaskularna demencija u prvom je redu uzrokovana brojnim malim možda­

tvari na preko 1.300 ljudi. Deset godina kasnije

15

su upola manju stopu katarakte od ljudi koji su konzumirali najmanje luteina. Lutein

nim udarima nastalim zbog pucanja krvnih žila u mozgu. Za starije ljude uobičajeno

je zanimljiv spoj jer, osim što je lako dostupan u špinatu kao i u drugom tamnoze-

je da imaju «tihe» moždane udare u svojim poznim godinama. Moždani udar smatra­

16 17

lenom lisnatom povrću, također je integralan dio tkiva same leće.' '

Slično tome,

mo tihim ukoliko ostane neprimijećen i nedijagnosticiran. Svaki mali moždani udar

osobe koje su konzumirale najviše špinata imale su 4 0 % manje katarakti.

onesposobljava dio mozga. Drugi tip demencije, Alzheimerova bolest, javlja se kad se

Ove dvije bolesti oka, makularna degeneracija i katarakte, javljaju se kada ne konzu-'

proteinska tvar zvana beta amiloid akumulira u kritičnim dijelovima mozga kao plak,

miramo dovoljno intenzivno obojenog zelenog i lisnatog povrća. U oba slučaja, višak

slično kolesterolskom plaku koji se nakuplja kod kardiovaskularnih bolesti.

slobodnih radikala, čiju razinu povećavaju životinjske namirnice i smanjuju biljne

Alzheimerova bolest iznenađujuće je česta. Tvrdi se da 1% ljudi u dobi od šezdeset

namirnice, vjerojatno je odgovoran za spomenuta stanja.

1 pet godina pokazuje znakove Alzheimerove bolesti, a taj se postotak udvostručuje sa svakih dodatnih pet godina starosti. 18 Pretpostavljam da je to razlog zašto mirno

PREHRANA KOJA UTJEČE NA SVIJEST

prihvaćamo «scnilnost» kao dio procesa starenja. Procjenjuje se da 10 do 12% osoba s blagom kognitivnom disfunkcijom doživi pogor­

Kad se ova knjiga pojavi na policama meni će biti sedamdeset godina. Nedavno sam

šanje do ozbiljnijeg tipa demencije, dok samo 1 do 2% osoba bez kognitivne disfun­

bio na pedesetoj godišnjici mature i doznao da su mnogi od mojih nekadašnjih dru­

kcije oboli od tih bolesti.'19-5" To znači da ljudi s kognitivnom disfunkcijom imaju oko

gova iz razreda umrli. Primam magazin Američkog udruženja umirovljenika, imam

deset puta veći rizik od Alzheimerove bolesti.

popust na razne proizvode zbog svoje visoke dobi i svaki mjesec primam mirovinu.

Osim što kognitivna disfunkcija često vodi do težeg oblika demencije, ona je ujedno

Oni skloni eufemizmima mogli bi me nazvati «zrelom odraslom osobom». Ja jedno­

povezana s kardiovaskularnim bolestima, 5 1 5 3 moždanim udarom 5 4 i dijabetesom tipa

stavno kažem - star. Što to znači 'biti star'? 1 dalje svakog jutra trčim, ponekad šest ili

2 kod odraslih osoba. 5 5 , 5 6 Sve te bolesti grupiraju se u istim populacijama, često kod

više milja dnevno. Još uvijek sam profesionalno aktivan, možda aktivniji nego ikad.

istih ljudi. To grupiranje znači da imaju neke zajedničke faktore rizika. Jedan je fa­

Još uvijek uživam u istim aktivnostima koje me opuštaju, bilo to posjećivanje unuka,

ktor hipertenzija (povišen krvni tlak); 5 1 , 5 7 5 8 drugi je visok kolesterol u krvi. 53 Oba se

objedovanje s prijateljima, vrtlarstvo, putovanja, golf, predavanja ili poboljšanja na

faktora, naravno, mogu kontrolirati prehranom. Treći je faktor rizika količina opa­

okućnici kao što je gradnja ograda ili popravljanje ovog ili onog, kao što sam nekada

snih slobodnih radikala koji u poznijim godinama razaraju naše moždane funkcije.

radio na farmi. Međutim, neke su se stvari promijenile. Jasno je da postoji razlika

Budući da je šteta od slobodnih radikala od tolikog značaja za proces kognitivne di­

između mene kao sedamdesetogodišnjaka i kao dvadesetogodišnjaka. Sporiji sam,

sfunkcije i demencije, znanstvenici vjeruju da konzumiranje antioksidanata iz hrane

nisam toliko jak, radim manje sati na dan i češće osjetim potrebu malo zadrijemati.

naše mozgove može zaštititi od takve štete, kao i kod drugih bolesti. Namirnicama ži­

Svi znamo da starenje donosi smanjene sposobnosti u usporedbi s mladim danima.

votinjskog podrijetla nedostaju antioksidacijski štitovi, zbog čega one često aktiviraju

Ali postoje kvalitetni znanstveni podaci koji pokazuju da bistro razmišljanje do u du-

stvaranje slobodnih radikala i oštećivanje stanica, dok namirnice biljnog podrijetla,

215

K I N E S K A bi U U U A

DALEKOSEŽNI UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

sa svojim obilnim količinama antioksidanata, obično sprječavaju takvu štetu. Radi se o istom prehrambenom uzroku i posljedicama koje smo vidjeli kod makularne degeneracije. Naravno, genetika u tome ima ulogu: utvrđeni su konkretni geni koji mogu povećati 2

rizik od kognitivnog propadanja."' Ali faktori okoliša također igraju ključnu ulogu, vjerojatno najvažniju. U jednoj novijoj studiji utvrđeno je da japanski Amerikanci koji žive na Havajima imaju višu stopu Alzheimerove bolesti od Japanaca koji žive u Japanu.

59

Druga studija

utvrdila je da afrički crnci imaju značajno niže stope demencije i Alzheimerove bole­ sti od američkih crnaca u Indiani."" Oba rezultata jasno potvrđuju da vanjski faktori igraju važnu ulogu u kognitivnim poremećajima. Diljem svijeta čini se da su obrasci učestalosti kognitivnih poremećaja slični dru­ gim zapadnim bolestima. Stope Alzheimerove bolesti niže su u slabije razvijenim područjima."

1

Jedna novija studija usporedila je stope Alzheimerove bolesti s pre­

hrambenim varijablama u jedanaest različitih zemalja i utvrdila da populacije s višim unosom masti i nižim unosom žitarica i zrnja bilježe više stope ove bolesti.

62,63

Izgleda da smo na tragu nečega. Očito je da prehrana ima glavnu riječ u određivanju koliko ćemo dobro razmišljati u poznijim godinama. Ali što je točno dobro za nas? Što se tiče blažih stanja kognitivne disfunkcije, nedavna istraživanja su pokazala da su visoke razine vitamina E u krvi povezane s manjim gubitkom pamćenja. 64 Manji gubitak pamćenja također je povezan s višim razinama vitamina C i selena, koji sma­ njuju aktivnost slobodnih radikala."5 Vitamini E i C antioksidanti su koji se nalaze gotovo isključivo u biljnim namirnicama, dok se selen nalazi i u životinjskim i u biljnim namirnicama. U studiji provedenoj na 260 starijih osoba u dobi između šezdeset i pet i devedeset godina objavljeno je da: «Prehrana s manje masti, zasićenih masti i kolesterola, te s više ugljikohidrata, vlakana, vitamina (posebno folata, vitamina C i E i beta karotena) i minerala (željeza i cinka) može biti preporučljiva ne samo za poboljšanje općeg zdravlja starijih osoba, nego i za poboljšanje kognitivne funkcije.«"" Taj zaključak go­ vori u prilog biljnim namirnicama dok životinjske namirnice u pogledu optimalne funkcije mozga proglašava neprikladnima. Još jedna studija provedena na nekoliko stotina starijih osoba utvrdila je da su rezultati na mentalnim testovima bili bolji kod ljudi koji su konzumirali najviše vitamina C i beta karotena. 67 Druge studije također su potvrdile da je niska razina vitamina C u krvi povezana sa slabijim kognitivnim sposobnostima u starijoj dobi," 8 " 9 a neke su utvrdile da su vitamini skupine B, 6 9 uklju­ čujući beta karoten, 70 povezani s boljom kognitivnom funkcijom. Svih sedam gore spomenutih studija pokazuje da su jedna ili više hranjivih tvari koje se nalaze gotovo isključivo u biljkama povezane s nižim rizikom od slabljenja kogni-

tivne funkcije u starijoj dobi. Studije na pokusnim životinjama ne samo što su potvr­ dile da su biljne namirnice zdrave za mozak, nego i pokazuju mehanizme kojima te namirnice djeluju.

71,72

Iako postoje važne varijacije u rezultatima nekih od tih studija

- na primjer, jedna studija utvrdila je vezu samo s vitaminom C, a druga je pronašla vezu samo s beta karotenom, a ne i vitaminom C - ne bismo trebali izgubiti iz vida šumu fokusirajući se na jedno ili dva stabla. Nijedna studija nikada nije utvrdila da konzumiranje većih količina antioksidanata u hrani povećava gubitak pamćenja. Kad se promatraju zapažanja, uvijek je suprotno. Osim toga, čini se da je veza značajna, iako je potrebno provesti opsežnija istraživanja prije nego što budemo u stanju reći točno koliki je dio kognitivne disfunkcije rezultat prehrane. A što je s težom demencijom uzrokovanom moždanim udarima (vaskularna demen­ cija) i Alzheimerovom bolesti? Kako prehrana utječe na te bolesti? Na demenciju uzrokovanu istim vaskularnim problemima koji vode do moždanog udara očigle­ dno utječe prehrana. U publikaciji koju je objavila slavna Framinghamska studija &traživači zaključuju da se za svake tri dodatne porcije voća i povrća dnevno rizik od moždanog udara smanjuje za 22%. 7 3 Tri porcije voća i povrća manje je nego što možda mislite. Sljedeći primjeri u ovoj su se studiji računali kao jedna porcija: Vz šalice bresaka, XA šalice umaka od rajčice, % šalice brokule ili jedan krumpir. 73 Pola šalice nije mnogo. U stvari, muškarci u ovoj studiji koji su konzumirali najviše voća i povrća jeli su čak do devetnaest porcija dnevno. Ako svake tri porcije smanjuju rizik za 22%, koristi se mogu brzo nagomilati (smanjenje rizika približava se, ali ne može prijeći 100%). Studija pruža dokaze da zdravlje arterija i žila koje provode krv do mozga i iz njega ovise o tome koliko se kvalitetno hranite. Stoga je logično pretpostaviti da konzu­ miranje voća i povrća štiti od demencije uzrokovane slabim zdravljem žila. Čini se da istraživanja to još jednom potvrđuju. Znanstvenici su proveli testiranja mental­ nog zdravlja i analizirah unos hrane na preko 5.000 starijih osoba te pratili njihovo zdravstveno stanje više od dvije godine. Utvrdili su da su ljudi koji su konzumirali najviše ukupnih masti i zasićenih masti imali najveći rizik od demencije uzrokovane vaskularnim problemima. 7 4 Alzheimerova bolest također je povezana s prehranom, često se javlja u kombinaciji s bolestima srca, 53 što navodi na zaključak da imaju zajedničke uzroke. Znamo što uzrokuje bolesti srca, a naučili smo i što nudi najbolje izglede za izlječenje bolesti srca - prehrana. Studije na pokusnim životinjama uvjerljivo su dokazale da prehrana bo­ gata kolesterolom potiče stvaranje beta amiloida tipičnog za Alzheimerovu bolest. 53 Potvrdivši te rezultate dobivene na pokusnim životinjama, studija na preko 5.000 osoba utvrdila je da je veći unos masti i kolesterola s hranom obično povećavao rizik posebice od Alzheimerove bolesti, 75 te svih oblika demencije općenito. 7 4

KINESKA

STUDIJA

U drugoj studiji o Alzheimerovoj bolesti 7 6 rizik za dobivanje bolesti bio je 3,3 puta veći kod ljudi čije su razine folne kiseline u krvi bile u donjoj trećini raspona, a 4,5 puta veći kad su razine homocisteina u krvi bile u gornjoj trećini. Što su folna kiselina i homocistein? Folna kiselina je spoj koji se dobiva isključivo iz biljnih namirnica kao što su zeleno i lisnato povrće. Homocistein je aminokiselina koja se dobiva u prvom redu iz životinjskih bjelančevina. 77 Ova studija utvrdila je da je poželjno održava­ ti niske razine homocisteina i visoke razine folne kiseline u krvi. Drugim riječima,

Treći dio

kombinacija prehrane bogate životinjskim namirnicama i siromašne biljnim namir­ nicama povećava rizik od Alzheimerove bolesti. 78 Blago kognitivno oštećenje, na račun kojeg se obično zbijaju šale, još uvijek dopušta pogođenoj osobi da održava nezavisan, funkcionalan život, ali demencija i Alzheime­ rova bolest tragične su i predstavljaju gotovo nepodnošljivo težak teret kako za žrtve tako i za njihove voljene. Širom tog spektra, od manjih poteškoća kod zadržavanja misli pod kontrolom do teške degeneracije, hrana koju jedete može drastično utjecati na vjerojatnost mentalnog slabljenja. Bolesti o kojima sam govorio u ovom poglavlju teško pogađaju većinu nas u našim

VODIČ ZA KVALITETNU PREHRANU

poznim godinama, iako ne moraju biti fatalne. Budući da obično nisu smrtonosne', brojni pojedinci pogođeni ovim bolestima i dalje imaju dug život. Njihova kvaliteta života, međutim, postupno opada sve dok ih bolest ne učini u velikoj mjeri ovisnima

NEDAVNO SAM BIO U RESTORANU i gledao jelovnik, kad sam primijetio vrlo neobično

o drugima i nesposobnima za funkcioniranje u većini aspekata života.

«low-carb» jelo: veliki pladanj tjestenine s povrćem, poznate i kao pasta primavera.

Razgovarao sam s mnogim ljudima koji govore: «Možda neću živjeti toliko dugo kao

Ogromna većina kalorija iz tog jela očigledno potječe od ugljikohidrata. Kako onda

vi fanatici zdravlja, ali ću zato uživati u vremenu koje imam i jesti odreske kad god

može biti «siromašno ugljikohidratima«? Je li bila u pitanju tiskarska pogreška? Či­

mi se jedu, pušiti ako to želim i raditi sve što mi se hoće.» Odrastao sam s takvim

nilo mi se da ne. U brojnim drugim prilikama primijetio sam da salate, kruhovi, pa

ljudima, išao sam u školu s takvim ljudima i njegovao lijepa prijateljstva s takvim lju­

čak i slatka peciva s cimetom nose oznaku «low-carb», iako njihovi popisi sastojaka

dima. Nedavno je jedan od mojih najboljih prijatelja bio podvrgnut teškoj operaciji

jasno pokazuju da, u stvari, golemu većinu kalorija pružaju ugljikohidrati. Što se to

zbog raka. Svoje posljednje godine proveo je paraliziran u staračkom domu. Prilikom

događa?

brojnih posjeta staračkom domu nijednom nisam otišao odande bez osjećaja duboke

Ta «ugljikohidratna» manija najvećim je dijelom rezultat pokojnog dr. Atkinsa i nje­

zahvalnosti na zdravlju koje me još uvijek služi. Nerijetko se događalo da prilikom

gove prehrambene poruke. Ali nedavno je Nova dijetna revolucija dr. Atkinsa svrgnu­

posjeta prijatelju u staračkom domu čujem da je jedan od novih pacijenata u domu

ta i zamijenjena South Beach dijetom koja je postala nova hit knjiga o dijetama. South

netko koga smo moj prijatelj i ja poznavali iz naših mladih dana. Prečesto su ti ljudi

Beach dijeta hvaljena je kao umjerenija, lakša za slijediti i sigurnija od Atkinsove,

bolovali od Alzheimerove bolesti i bivali smješteni na posebnom odjelu ustanove.

ali koliko se meni čini, «vuk» gubitka kilograma samo se ogrnuo novom, janjećom

Uživanje u životu, posebno u drugoj polovici života, uvelike je narušeno ako ne vi­

kožom. Obje dijete podijeljene su u tri faze, obje ozbiljno ograničavaju unos uglji­

dimo, ako ne možemo razmišljati, ako nam ne rade bubrezi ili ako su nam kosti slo­

kohidrata za vrijeme prve faze, i obje se uveliko temelje na mesu, mliječnim pro­

mljene ili krhke. Što se mene tiče, nadam se da ću biti u stanju u potpunosti uživati ne

izvodima i jajima. South Beach dijeta, na primjer, zabranjuje kruh, rižu, krumpir,

samo u sadašnjem vremenu, nego i u budućem, dobroga zdravlja i samostalan.

tjesteninu, pečenu hranu, šećer, pa čak i voće tijekom prva dva tjedna. Nakon toga možete ponovno početi uvoditi ugljikohidrate sve dok ne dođete do onoga što meni izgleda kao manje-više tipična američka prehrana. Možda je to razlog zašto se South Beach dijeta tako dobro prodaje. Prema web-lokaciji South Beach dijete, Newsweek

71«

219

KINESKA STUDIJA

je objavio: «prava vrijednost ove knjige njeni su zdravi nutricionistički savjeti. Ona zadržava najbolji dio Atkinsovog režima - meso - istovremeno odbacujući načelo da sve ugljikohidrate treba izbjegavati.«

1

Tko je u Newsweeku recenzirao literaturu da zna je li to zdrav nutricionistički savjet ili nije? I ako imate Atkinsovu dijetu plus nešto ugljikohidrata, koliko se takva dije­ ta razlikuje od standardne američke prehrane, toksične prehrane koja nas dokazano

11

čini debelima, donosi nam bolesti srca, uništava nam bubrege, osljepljuje nas i vodi u Alzheimerovu bolest, rak i mnoštvo drugih medicinskih problema? To su samo primjeri trenutnog stanja prehrambene svijesti u Sjedinjenim Državama. Svakog dana sam sebe podsjećam da se Amerikanci utapaju u poplavi očajnih nutri-

Pravilna prehrana: osam principa hrane i zdravlja

cionističkih informacija. Sjećam se izreke koja se ponavljala prije nekoliko desetljeća: Amerikanci vole lupetanja. I još jedne: Amerikanci vole čuti dobre stvari o svojim lošim navikama. Na prvi pogled, reklo bi se da su te dvije izreke točne. Ili možda nisu? ja imam više povjerenja u prosječnog Amerikanca. Nije istina da Amerikanci vole lupetanja. Stvar je u tome da Amerikance zatrpavaju lupetanjima, htjeli to oni ili ne! Znam da neki Amerikanci žele istinu, ali ju jednostavno nisu bili u stanju naći zato što je preplavljena lupetanjima. Vrlo malen dio nutricionističkih informacija koje dopru do svijesti javnosti čvrsto je utemeljen na znanosti, za što plaćamo visoku cijenu. Jedan je dan maslinovo ulje grozno, drugi dan je zdravo za srce. Jedan dan jaja začepljuju vaše arterije, drugi dan su dobar izvor bjelančevina. Jedan su dan krumpiri i riža odlični, drugi su dan najveća prijetnja vašoj težini s kojom ćete se ikada suočiti. Na početku knjige rekao sam daje moj cilj redefinirati naše razmišljanje o nutricioni-

ZDRAV NAČIN ŽIVOTA PRUŽA nemjerljive prednosti. Želim da znate da možete:

stičkim informacijama: ukloniti zbrku, učiniti zdravlje jednostavnim i temeljiti svoje tvrdnje na dokazima dobivenim u stručno provjerenim nutricionističkim istraživa­

• živjeti dulje

njima objavljenim u stručno recenziranim, profesionalnim publikacijama. Dosad ste

• izgledati i osjećati se mlađe

vidjeli širok uzorak - a radi se samo o uzorku - tih dokaza. Vidjeli ste da postoji

• imati više energije

ogromna znanstvena podloga za jednu jednostavnu, optimalnu prehranu - prehranu

• izgubiti kilograme

temeljenu na cjelovitim, biljnim namirnicama.

• sniziti kolesterol u krvi

Želio bih sažeti lekcije iz prehrane naučene iz tog širokog raspona dokaza i iz mo­

• spriječiti, pa čak i izliječiti bolest srca

jih iskustava u proteklih četrdeset i nešto godina u jednostavan vodič za kvalitetnu

• umanjiti rizik od raka prostate, dojke i drugih vrsta raka

prehranu. Svoje znanje sveo sam na nekoliko glavnih principa, principa koji će rasvi-

• sačuvati vaš vid u starijoj životnoj dobi

jetiiti kako prehrana i zdravlje stvarno funkcioniraju. K tome, preveo sam znanost

• spriječiti i liječiti dijabetes

u prehrambene preporuke koje možete početi primjenjivati u životu. Ne samo što

• izbjeći kirurgiju u mnogim slučajevima

ćete steći novo razumijevanje prehrane i zdravlja, nego ćete također točno vidjeti

• uvelike smanjiti potrebu za farmaceutskim lijekovima

koje biste namirnice trebali jesti a koje biste trebali izbjegavati. Na vama je da s tim

• održati vaše kosti čvrstima

informacijama učinite što želite, ali možete barem biti sigurni da su vam, kao čitatelju

• izbjeći impotenciju

i čovjeku, konačno rekli nešto što nije lupetanje.

• izbjeći moždani udar

220

221

M N t b K A b I U L> IJ A

r n M V I L l N n RKTTLKTTLNA: U i t t I V I C KL IM U I'M flKMINC I LuiSnV L J n

• spriječiti bubrežne kamence • sačuvati vašu bebu od dijabetesa tipa 1 • ublažiti opstipaciju • sniziti krvni tlak • izbjeći Alzheimerovu bolest • pobijediti artritis • i više od toga... Ovo su samo neke od koristi i u svima njima možete uživati. Cijena? Jednostavno - promjena vaše prehrane. Ne vjerujem da je ikada bilo lako lako ili relativno bez napora postići tako važne koristi. Dao sam vam uzorak dokaza i ispričao o putu koji me doveo do mojih zaključaka. Sada želim sažeti lekcije o hrani, zdravlju i bolesti koje sam usput naučio slijedeći osam principa. Ti principi trebali bi utjecati na naše bavljenje znanošću, način na koji liječimo oboljele, način na koji se hranimo, naše razmišljanje o zdravlju i naš pogled na svijet.

PRINCIP B R . l Prehrana predstavlja kombinirane aktivnosti bezbrojnih hranjivih tvari. Cjelina je veća od zbroja njenih dijelova. Da bih ilustrirao ovaj princip dovoljno je da vas provedem kroz biokemijsku perspe­ ktivu jednog obroka. Recimo da ste pripremili špinat na maslacu s đumbirom i raviole od integralnog brašna punjene muškatnom tikvom i začinima, prelivene umakom od oraha i rajčica. Sam špinat obiluje raznim kemijskim tvarima. Slika 11.1 samo je djelomičan popis onoga što biste mogli pronaći u svojim ustima nakon zalogaja špinata. Kao što možete vidjeti, upravo ste u vaše tijelo unijeli gomilu hranjivih tvari. Pored te izuzetno kompleksne mješavine, kada zagrizete te raviole s njihovim punjenjem od tikve i rajčica, dobivale tisuće i tisuće dodatnih spojeva, sve povezane na razne načine u svakoj različitoj namirnici - pravo biokemijsko obilje. Čim ta hrana dođe u dodir s vašom slinom vaše tijelo započinje svoju čaroliju i kreće proces probave. Svaki od tih spojeva iz hrane ulazi u interakcije s drugim spojevima iz hrane i vašeg tijela na vrlo specifične načine. To je beskrajno složen proces, doslo­ vno je nemoguće precizno razumjeti kako svaki spoj reagira sa svim drugim spojevi­ ma. Nikada nećemo otkrili kako se točno sve to uklapa u cjelinu.

222

223

M R I U M

PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A

3 I UUIJH

Temeljna poruka koju pokušavam prenijeti glasi: kemijski spojevi koje dobivamo iz

problemi osoba na dijeti» uključujući opstipaciju, žudnju za šećerom, glad, zadr­

hrane koju jedemo uključuju se U niz reakcija koje zajedno doprinose dobrom zdra­

žavanje tekućina, umor, nervozu i nesanicu. 1

vlju. Te spojeve pažljivo koordiniraju zamršene kontrole unutar naših stanica i širom

Međutim, ta strategija stjecanja i očuvanja zdravlja pomoću dodataka prehrani po­

naših tijela. Upravo te kontrole odlučuju koja hranjiva tvar kamo odlazi, koliko je

čela se raspadati 1994.-1996. s velikom istragom o učincima dodataka s beta karote-

koje hranjive tvari potrebno i kada će se dogoditi koja reakcija.

nom (prekursorom vitamina A) na rak pluća i druge bolesti. 2,3 Poslije četiri do osam

Naša tijela evoluirala su s tom beskrajno kompleksnom mrežom reakcija kako bi

godina uzimanja dodatka, rak pluća nije se povukao prema očekivanjima; proširio se!

izvukla najveću korist iz cjelovitih namirnica, kakve se javljaju u prirodi. Krivo upu­

Nisu utvrđene ni bilo kakve koristi od uzimanja vitamina A i E za prevenciju bolesti

ćeni mogu hvaliti koristi od pojedine hranjive tvari ili spoja, ali takvo razmišljanje

srca.

previše je pojednostavljeno. Naš je organizam naučio iskorištavati spojeve u hrani

Otada je proveden velik broj dodatnih ispitivanja koja su koštala stotine milijuna

u paketu u kojem se javljaju, odbacujući jedne i koristeći druge prema potrebi. Ne

dolara kako bi se utvrdilo da li vitamini A, C i E sprječavaju bolesti srca i rak. Neda­

postoji način da to dovoljno naglasim, budući daje to temelj razumijevanja što znači

vno su objavljena dva velika članka o tim ispitivanjima.'1,5 Istraživači, prema njiho­

kvalitetna prehrana.

vim riječima, «nisu mogli utvrditi ravnotežu prednosti i štete od rutinske upotrebe

PRINCIP BR. 2

dodataka s vitaminima A, C ili E, multivitamina s folnom kiselinom ili kombinacija antioksidanata za prevenciju raka ili kardiovaskularnih bolesti« 4 Štoviše, preporučili su da se dodaci s beta karotenom ne uzimaju.

Vitaminski dodaci nisu panaceja za dobro zdravlje. S obzirom da prehrana funkcionira kao beskrajno kompleksan biokemijski sustav koji uključuje tisuće spojeva i tisuće učinaka na vaše zdravlje, nema baš mnogo smisla vjerovati da izolirane hranjive tvari u obliku dodataka prehrani mogu za­ mijeniti cjelovite namirnice. Dodaci prehrani neće dovesti do dugotrajnog zdra­ vlja, a mogu uzrokovati nepredviđene nuspojave. Osim toga, oni koji se oslanjaju na dodatke odgađaju korisnu i dugotrajnu promjenu prehrane. Opasnosti zapa­ dne prehrane ne mogu se pobijediti uzimanjem pilula s hranjivim tvarima. Dok sam promatrao eksploziju zanimanja za dodatke prehrani tijekom proteklih dvadeset do trideset godina, postajalo je sve jasnije zašto se razvila tako ogromna

Nije stvar u tome da te hranjive tvari nisu važne. Važne su - ali samo kad se konzu­ miraju kao hrana, ne kao dodaci. Izoliranje hranjivih tvari i pokušaji da se postignu koristi jednake onima od cjelovitih namirnica otkrivaju neznanje o funkcioniranju prehrane u tijelu. Nedavno objavljen specijalan članak u New York Timešu6 dokumen­ tira taj neuspjeh dodataka s hranjivim tvarima da pruže bilo kakve dokazive koristi po zdravlje. Uvjeren sam da ćemo, kako vrijeme bude prolazilo, nastaviti «otkrivati» da je oslanjanje na upotrebu dodataka s izoliranim hranjivim tvarima za održanje zdravlja, uz konzumiranje uobičajene zapadne prehrane, ne samo bacanje novca, nego i potencijalno opasno.

PRINCIP BR. 3

industrija dodataka prehrani. Golemi profiti odličan su poticaj, a novi vladini propisi popločali su put širenju tržišta. K tome, potrošači žele nastaviti jesti svo­

U životinjskim namirnicama nema doslovno

ju uobičajenu hranu, a to što progutaju nekoliko pilula ljudima pomaže da se

nijedne hranjive tvari k o j o m biljke nisu bogatije.

osjećaju bolje u vezi s potencijalnim štetnim zdravstvenim posljedicama njihove prehrane. Prihvaćanje dodataka prehrani znači da mediji mogu govoriti ljudima

Gledano u cjelini, može se reći da bilo koja biljna namirnica u pogledu sastava hra­

ono što oni žele čuti, a liječnici imaju nešto za ponuditi svojim pacijentima. Kao

njivih tvari ima mnogo više sličnosti s drugim biljnim namirnicama nego sa životinj­

rezultat toga, milijarde dolara vrijedna industrija dodataka prehrani danas je dio

skim namirnicama. Vrijedi i obrnuto; sve životinjske namirnice više nalikuju drugim

našeg prehrambenog okruženja, pri čemu je većina potrošača zavedena đa vje­

životinjskim namirnicama nego biljnim namirnicama. Na primjer, iako se riba zna­

ruju kako kupuju zdravlje. To je bila formula pokojnog dr. Atkinsa. On je zago­

čajno razlikuje od govedine, ima mnogo više sličnosti s govedinom nego s rižom. Čak

varao prehranu s mnogo bjelančevina i masti - žrtvujući dugotrajno zdravlje za

i namirnice koje su «iznimke» od tog pravila, kao što su jezgričasti plodovi, sjemenke

kratkotrajan dobitak - a onda je zagovarao uzimanje njegovih dodataka prehrani

i prerađeni posni životinjski proizvodi, ostaju u jasno odvojenim biljnim i životinj­

za rješavanje onoga što je zvao, prema njegovim vlastitim riječima, «uobičajeni

skim grupama »hranjivih tvari».

224

KINESKA

PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A

STUDIJA

jedenje životinja znatno je drukčije prehrambeno iskustvo od jedenja biljaka. Količi­

arijskih namirnica. Budući da su hranjive tvari u prvom redu odgovorne za zdrave

ne i vrste hranjivih tvari u te dvije vrste hrane, prikazane na slici 11.2,7-8-9 ilustriraju te

učinke hrane, i s obzirom na ove velike razlike u sastavu hranjivih tvari između životinj­

zapanjujuće prehrambene razlike.

skih i biljnih namirnica, nije li razumno pretpostaviti da bismo trebali očekivati bitno različita djelovanja na naša tijela ovisno o tome koje vrste namirnica konzumiramo? Po definiciji, da bi neka tvar iz hrane bila esencijalna hranjiva tvar, mora ispunjavati dva zahtjeva: • tvar mora biti nužna za zdravo funkcioniranje čovjeka • tvar mora biti nešto što naša tijela ne mogu stvarati sama, i stoga se mora dobivati iz vanjskih izvora Jedan primjer tvari koja nije esencijalna je kolesterol, sastavni dio životinjskih namir­ nica koji ne postoji u biljnim namirnicama. Iako je kolesterol nužan za zdravlje, naša tijela mogu ga proizvesti dovoljno za svoje potrebe; zato ga uopće ne moramo unositi hranom. Dakle, on nije esencijalna hranjiva tvar. Postoje četiri hranjive tvari koje se nalaze u životinjskim namirnicama i koje biljne namirnice, u većini slučajeva, ne sadrže: kolesterol i vitamini A, D i B J 2 . Troje od toga su neesencijalne hranjive tvari. Kao što je već objašnjeno, naša tijela prirodno sama proizvode kolesterol. Vitamin A brzo nastaje u našim tijelima iz beta karotena, a vitamin D nastaje u našim tijelima ako jednostavno izlažemo kožu Sunčevoj svje­ tlosti u trajanju od otprilike petnaest minuta svakih nekoliko dana. Oba ta vitamina su otrovna ako se unose u velikim količinama. To je još jedno upozorenje da je bolje oslanjati se na prekursore vitamina - beta karoten i Sunčevu svjetlost - kako bi naša tijela mogla kontrolirali količinu i vrijeme stvaranja vitamina A i D za svoje potrebe.

Kao što možete vidjeti, biljne namirnice imaju dramatično veće količine antioksida-

Vitamin B l 2 je problematičniji. Vitamin B 12 stvaraju mikroorganizmi iz tla i mikroor­

nata, vlakana i minerala od životinjskih namirnica. U stvari, životinjske namirnice

ganizmi koji se nalaze u crijevima životinja, uključujući i nas. Količina koja nastaje u

gotovo su potpuno lišene pojedinih hranjivih tvari. S druge strane, životinjske na­

našim crijevima ne apsorbira se u potrebnoj mjeri, pa je zato preporučljivo B 1 2 unositi

mirnice imaju mnogo više kolesterola i masti. Također imaju malo više bjelančevina

hranom. Istraživanja su uvjerljivo pokazala da biljke koje se uzgajaju na zdravom tlu

od biljnih namirnica, zajedno s više B 1 2 i vitamina D, iako je veća količina vitamina

koje sadrži potrebnu koncentraciju B | 2 l a k o apsorbiraju tu hranjivu tvar.

10

Međutim,

D najviše rezultat umjetnog dodavanja u mlijeko. Naravno, postoje neke iznimke:

biljkama uzgojenim na «beživotnom» (neekološkom) tlu može nedostajati vitamina

neki jezgričasti plodovi i sjemenke bogati su mastima i bjelančevinama (npr. kilđj

B 1 2 . U Sjedinjenim Državama poljoprivreda se većinom odvija na beživotnom tlu,

riki, sjemenke sezama) dok neke životinjske namirnice imaju malu količinu masti,

iscrpljenom od dugogodišnje upotrebe neprirodnih pesticida, herbicida i gnojiva.

obično zato stoje mast odvojena umjetnom preradom (npr. obrano mlijeko). Ali kad

Zato biljke koje se uzgajaju na tom tlu i prodaju u američkim supermarketima ne

se pažljivije pogleda, masti i bjelančevine u jezgričastim plodovima i sjemenkama

sadrže B ] 2 . Osim toga, živimo u toliko sterilnom svijetu da rijetko dolazimo u izravan

drugačije su: zdravije su od masti i bjelančevina iz životinjskih namirnica. Osim toga,

dodir s mikroorganizmima tla koji stvaraju B p . U jednom trenutku naše povijesti

s njima dolaze i neke zanimljive antioksidacijske tvari. S druge strane, prerađene,

dobivali smo B ( ,iz povrća koje nije bilo potpuno očišćeno od zemlje. Stoga nije nera­

nemasne životinjske namirnice i dalje imaju nešto kolesterola, mnogo bjelančevina i

zumno pretpostaviti da moderni Amerikanci koji jedu temeljito očišćene biljne proi­

vrlo malo ili nimalo antioksidanata i prehrambenih vlakana, baš poput drugih živo-

zvode i nimalo životinjskih proizvoda vjerojatno ne dobivaju dovoljno vitamina B .

227

KINESKA STUDIJA

KKAVILNA KKEHKANA: OSAM PRINCIPA HRANE I ZDRAVLJA

Iako opsjednutost našeg društva dodacima prehrani ozbiljno skreće pozornost s dru­

zdravlje. Većini znanstvenika i mnogim laicima to je očigledno, ali rijetko se shvaća

gih, daleko važnijih informacija o prehrani, to ne znači da dodatke prehrani treba

važnost toga. Što točno dovodi do toga da neki geni ostanu uspavani, dok se drugi

uvijek izbjegavati. Procjenjuje se da u našim tijelima imamo zalihe vitamina B,,do­

eksprimiraju? Odgovor: okolina, ponajviše - prehrana.

voljne za tri godine. Pod uvjetom da uopće ne jedete životinjske proizvode tri ili više

Ponovno ću iskoristiti prethodnu analogiju: zgodno je zamisliti gene kao sjeme. Kao

godina, ili ako ste trudni ili dojite, trebali biste razmisliti o povremenom uzimanju

što svaki dobar vrtlar zna, sjeme neće izrasti u biljke ako nema hranjivima bogato tlo,

dodataka s malim količinama vitamina B 1 2 ili o redovitom godišnjem posjetu k lije­

vodu i Sunčevu svjetlost. Tako ni geni neće biti eksprimirani nemaju li odgovarajuć

čniku na provjeru razina B vitamina i homocisteina u krvi. Slično tome, ukoliko se

okoliš. U našem tijelu prehrana predstavlja okolinski faktor koji određuje aktivnost

nikada ne izlažete suncu, posebno tijekom zimskih mjeseci, mogli biste razmisliti o

gena. Kao što smo vidjeli u trećem poglavlju, geni koji uzrokuju rak bili su pod jakim

uzimanju dodataka s vitaminom D. Preporučio bih da uzimate najmanje doze što

utjecajem konzumiranja bjelančevina. U mojoj istraživačkoj skupini uvidjeli smo da

možete naći i potrudite se biti više na otvorenom.

loše gene možemo uključiti i isključiti jednostavnom prilagodbom unosa životinjskih

Te dodatke zovem «pilule odvajanja od prirode» zato što su zdrava prehrana koja

bjelančevina.

se sastoji od svježih, ekološki uzgojenih biljaka s bogatog tla i način života koji vas

Osim toga, rezultati naših istraživanja u Kini pokazali su da ljudi približno istog etni­

redovno vodi izvan kuće najbolje rješenje tih problema. Povratak našem prirodnom

čkog podrijetla imaju ogromne varijacije u stopama bolesti. Radi se o ljudima za

načinu života na taj način pruža i nebrojene druge koristi.

koje se govori da imaju slične gene, pa ipak obolijevaju od različitih bolesti, ovisno o njihovoj okolini. Deseci studija dokumentirali su da ljudi koji migriraju poprimaju

PRINCIP BR. 4

rizik zemlje u koju su se doselili. Ne mijenjaju svoje gene, pa ipak postaju žrtve bolesti i zdravstvenih tegoba u stopama koje su rijetke među stanovništvom njihove stare domovine.

Geni sami po sebi ne odlučuju o bolesti. Geni djeluju s a m o kroz a k t i v a c i j u , ili e k s p r e s i j u , a p r e h r a n a i g r a p r e s u d n u u l o g u u o d r e đ i v a n j u h o ć e l i d o ć i d o e k s p r e s i j e d o b r i h ili l o š i h g e n a . Slobodno mogu reći da je podrijetlo svake bolesti genetsko. Naši su geni kod za sve što se nalazi u našim tijelima, i dobro i loše. Bez gena ne bi bilo raka. Bez gena ne bi bilo pretilosti, dijabetesa ili srčanih bolesti. I - bez gena ne bi bilo života. To objašnjava zašto trošimo stotine milijuna dolara pokušavajući otkriti koji geni uzrokuju koje bolesti i kako možemo prigušiti opasne gene. To također objašnjava zašto su neke savršeno zdrave, mlade žene dale da im se odstrane dojke samo zato što su kod njih pronađeni geni koji se povezuju s rakom dojke. To objašnjava zašto je najveći dio sredstava u znanosti i zdravstvu u prošlom desetljeću preusmjeren na genetska istraživanja. Samo na Sveučilištu Cornell prikuplja se 500 milijuna dolara za pokretanje «Inicijative za znanosti o životu». Ta inicijativa obećava da će ^zau­ vijek promijeniti način na koji se istraživanja o znanosti o životu vode i predaju na sveučilištu.« Što je jedan od glavnih ciljeva programa? Integracija svih znanstvenih disciplina pod sveobuhvatan kišobran genetskih istraživanja. To je najveći znanstveni pothvat u povijesti Cornelia." Međutim, velik dio tog fokusa na gene previda jednu jednostavnu ali ključnu stvar: ne izražavaju se svi geni u potpunosti u svako vrijeme. Ako nisu aktivirani, ili eksprimirani, ostaju biokemijski uspavani. Uspavani geni nemaju nikakvog utjecaja na naše

228

Nadalje, vidjeli smo da se stope bolesti s vremenom tako drastično mijenjaju daje bi­ ološki nemoguće za to okriviti gene. U dvadeset i pet godina postotak pretilih osoba u našem stanovništvu udvostručio se, s 15% na 30%. K tome, dijabetes, bolesti srca i mnoge druge bolesti obilja bile su rijetke sve donedavno, a naš se genetski kod jedno­ stavno nije mogao značajnije promijeniti u posljednjih 25, 100 ili čak 500 godina. Dakle, iako možemo reći da su geni ključni za svaki biološki proces, raspolažemo nekim vrlo uvjerljivim dokazima da je ekspresija gena daleko važnija. A ekspresiju gena kontrolira okolina, posebno prehrana. Još jedna lakomislenost prisutna kod tih genetskih istraživanja je pretpostavka da je razumijevanje naših gena jednostavno. Nije. Nedavno su, na primjer, istraživači proučavali genetsku regulaciju težine kod jedne sićušne vrste crva.

12

Znanstvenici su

proučili 16.757 gena, isključili svaki od njih, i promatrali učinak na težinu. Otkrili su 417 gena koji utječu na težinu. Način na koji te stotine gena kroz duže razdoblje re­ agiraju međusobno i sa svojom uvijek promjenjivom okolinom - utječući na dobiva­ nje ili gubljenje težine - nevjerojatno je složena zagonetka. Goethe je jednom rekao: «Znamo točno samo kada znamo malo; sa znanjem se sumnja povećava.« 13 Ekspresija našeg genetskog koda predstavlja čitav jedan svemir biokemijskih intera­ kcija gotovo beskrajne složenosti. Taj biokemijski «svemir« u interakciji je s mnogim različitim sustavima, uključujući prehranu, koja i sama predstavlja prave sustave slo­ žene biokemije. S genetskim istraživanjima slutim da se upuštamo u ogroman pot-

229

KINESKA SI U Dl J A

hvat stvaranja prečice u prirodi, samo kako bismo završili u gorem položaju nego što smo bili na početku. Znači li to da smatram kako geni nisu važni? Naravno da ne. Ako uzmete dva Ame­ rikanca koji žive u istoj sredini i hranite ih potpuno istom, mesnom hranom svakoga dana kroz cijeli njihov život, ne bi me iznenadilo kad bi jedan umro od srčanog udara s pedeset i četiri godine, a drugi umro od raka s osamdeset. Cime ćemo objasniti razliku? Genima. Geni nam daju naše predispozicije. Svi imamo različite rizike od bolesti zbog naših različitih gena. No, kako nikada nećemo točno znati za koje rizike imamo predispoziciju, znamo kako te rizike možemo kontrolirati. Bez obzira na naše gene, svi mi možemo optimizirati naše izglede za ekspresiju pravih gena, pružajući našem organizmu najbolji mogući okoliš - to jest, najbolju moguću prehranu. Iako su dva Amerikanca iz spomenutog primjera podlegla različitim bolestima u različitoj starosnoj dobi, posve je realno da su obojica mogla živjeti još cijeli niz godina uz višu kvalitetu života da su se pridržavali optimalne prehrane.

PRINCIP BR. 5

PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A

da kad bismo mogli djelotvorno ukloniti tu kemikaliju iz čipsa, on bi bio siguran za jelo, iako bi se i dalje radilo o vrlo nezdravim, prerađenim listićima krumpira nato­ pljenima mašću i solju. Dojam je da mnogi od nas priželjkuju žrtveno janje. Ne želimo čuti da je naša omilje­ na hrana problem jednostavno zbog svog nutritivnog sastava. TJ trećem poglavlju vidjeli smo da je potencijalne učinke aflatoksina, koji smatramo snažnim kancerogenim spojem, moguće u potpunosti kontrolirati prehranom. Čak i kod velikih doza aflatoksina štakori mogu ostati zdravi, biti aktivni i bez raka ukoliko ih se hrani dijetom s niskom razinom bjelančevina. Također smo vidjeli kako mala otkrića mogu postati velike vijesti svaki put kad se spominje rak. Ako, primjerice, pokusne životinje imaju povećanu učestalost raka nakon izlaganja divovskim količi­ nama neke tvari, o toj će se kemikaliji trubiti kao o uzroku raka, kao što je bio slučaj s NSAR-om (pogledati treće poglavlje) i nitritima. Međutim, poput gena, aktivnosti tih kancerogenih kemikalija u prvom su redu pod kontrolom hranjivih tvari koje jedemo. Što nam, dakle, govore ovi primjeri? U praktičnom pogledu ne činite mnogo za svoje zdravlje ako umjesto konvencionalne govedine koja je napumpana kemikalijama je­

Prehrana može u velikoj mjeri kontrolirati štetne učinke otrovnih kemikalija. Priče o kemikalijama koje uzrokuju rak redovito osvanu u tisku. Eksperimentalne studije pokazale su da su akrilamid, umjetna sladila, nitrozamini, nitriti, Alar, heterociklički amini i aflatoksin povezani s rakom. Postoji široko uvriježeno shvaćanje da je rak uzrokovan toksičnim spojevima koji u opa­ snim količinama ulaze u naš organizam. Primjerice, ljudi često navode brigu za zdravlje kako bi opravdah svoje protivljenje pumpanju životinja na farmama antibioticima i hor­ monima. Pretpostavka je da bi meso bilo sigurno kad ne bi sadržavalo te neprirodne ke­ mikalije. Međutim, prava opasnost od mesa leži u neravnoteži hranjivih tvari, bez obzira

dete ekološki uzgojenu govedinu. Ekološka govedina može biti marginalno zdravija, ali nikada ne bih ustvrdio da je siguran izbor. Oba tipa govedine imaju sličan profil hranjivih tvari. Nije loše o ovom principu razmišljati na drugi način: kroničnoj bolesti kao što je rak potrebne su godine da se razvije. Obično se na naslovnim stranicama nađu one ke­ mikalije koje iniciraju rak. Međutim, ono što ne dospije na naslovnice je činjenica da se proces bolesti nastavlja dugo nakon inicijacije, a tijekom faze promocije može se ubrzati ili suspregnuti pomoću prehrane. Drugim riječima, prehrana u prvom redu određuje hoće li bolest ikada nanijeti štetu.

PRINCIP BR. 6

na prisutnost ili odsutnost tih opakih kemikalija. Davno prije nego što su moderne kemi­ kalije ušle u našu prehranu ljudi su već počeli više obolijevati od raka i bolesti srca kad su počeli jesti više hrane životinjskog podrijetla. Dobar je primjer pogrešno shvaćene «brige za javno zdravlje» u vezi s kemikalijama duga istraga vrijedna 30 milijima dolara o minimalno povišenim stopama raka dojke na Long Islandu, New York, koju sam spomenuo u osmom poglavlju. Pretpostavljalo se da kemij­ ski kontaminanti iz određenih industrijskih lokacija izazivaju rak dojke kod žena koje su živjele u blizini. Međutim, dokazano je da ta loše osmišljena priča ne stoji. Zabrinutost zbog kancerogene kemikalije povezana je i s akrilamidom koji se prven­ stveno nalazi u prerađenoj ili prženoj hrani poput čipsa od krumpira. Implikacija je

230

Ista p r e h r a n a koja sprječava bolest u n j e n i m r a n i m s t a d i j i m a ( p r i j e d i j a g n o z e ) t a k o đ e r m o ž e z a u s t a v i t i ili liječiti bolest u n j e n i m k a s n i j i m stadijima ( n a k o n dijagnoze). Vrijedi ponoviti da je kroničnim bolestima potrebno nekoliko godina da se razvi­ ju. Na primjer, općenito se smatra da rak dojke može biti iniciran u adolescenciji, a da ne postane zamjetan sve do poslije menopauze! Zato je lako moguće da imamo mnogo sredovječnih žena koje žive s rakom dojke iniciranim

u njihovim

tinejdžcrskim

godinama koji neće postati detektabilan sve do nakon menopauze}4 Za mnoge to znači

231

KINESKA

STUDIJA

fatalističko shvaćanje da se kasnije u životu malo toga može učiniti. Znači li to da bi te žene trebale početi pušiti i jesti više pohanih odrezaka zato što im je sudbina io­ nako zapečaćena? Sto da radimo, s obzirom da mnogi medu nama možda već imaju iniciranu kroničnu bolest koja vreba u našim tijelima, čekajući da za koje desetljeće eksplodira? Kao što smo vidjeli u trećem poglavlju, rak koji je kod pokusnih životinja već iniciran i raste može se usporiti, zaustaviti, pa čak i liječiti kvalitetnom prehranom. Na našu sreću, ista kvalitetna prehrana niaksimizira zdravlje u svakom stadiju bolesti. Kod ljudi vidjeli smo rezultate istraživanja koji pokazuju da prehrana cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla liječi uznapredovale bolesti srca, pomaže pretilim osobama da sića­ nu kilograme a dijabetičarima da prestanu uzimati lijekove i vrate se normalnijem životu kakav su vodili prije dijabetesa. Istraživanja su također pokazala da se uzna­ predovali melanom, smrtonosan oblik raka kože, može ublažiti ili liječiti promjenom načina života.

15

PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A

Možda to jest dobar marketing, ali nije 'dobra znanost. Kako sam sve više otkrivao o biokemijskim procesima raznih bolesti uvidio sam i da te bolesti imaju mnogo toga zajedničkog. Zbog tih impresivnih zajedničkih elemenata jedino razumno za očekiva­ ti je da ista, kvalitetna prehrana potiče zdravlje i sprječava bolest u svim slučajevima. Čak i ako je prehrana cjelovitim biljnim namirnicama djelotvornija u liječenju bolesti srca nego raka mozga možete biti sigurni da takva prehrana neće zaustavljajući jednu bolest poticati neku drugu. Nikada neće biti «loša». Ta ista kvalitetna prehrana može samo pomoći u svim slučajevima. Zato se bojim da nemam drukčiju, privlačniju formulu za svaku pojedinu bolest. Imam samo jedan recept u pogledu prehrane. Ali umjesto da budem očajan zbog nje­ nog utjecaja na prodaju moje knjige radije sam i dalje ushićen što vam mogu prenijeti koliko su hrana i zdravlje zapravo jednostavni. Ovo je prilika da se raščisti velik dio nevjerojatne konfuzije u javnosti. Jednostavno rečeno, bez obzira o kojoj se bolesti radi, svoje zdravlje možete dovesti na

Naravno, za neke se bolesti čini da su ireverzibilne. Autoimune bolesti možda su

najbolju

razinu

uz pomoć jednostavne prehrane.

PRINCIP BR. 8

najstrašnije jer jednom kad se tijelo okrene protiv sebe taj proces može postati ne­ zaustavljiv. Pa ipak, začudo, čak je i neke od tih bolesti moguće usporiti ili ublažiti prehranom. Sjetite se istraživanja koje je pokazalo da čak i dijabetičari tipa 1 mogu smanjiti potrebe za lijekovima jedu li pravu hranu. Dokazi također pokazuju da se reumatoidni artritis može usporiti prehranom, 16 kao i multipla skleroza. 17,18 Vjerujem da 'jedan dekagram prevencije vrijedi kilogram liječenja, te što osoba ranije u životu počne jesti kvalitetne namirnice, to će njeno zdravlje biti bolje. Ali i kod onih koji su već suočeni s teretom bolesti ne smijemo zaboraviti da prehrana još uvijek može igrati vitalnu ulogu.

Kvalitetna prehrana stvara zdravlje na svim područjima našeg života. Svi su dijelovi m e đ u s o b n o povezani. U novije vrijeme velika se pozornost poklanja «holističkom» zdravlju. Taj kon­ cept različitim ljudima može značiti razne stvari. Mnogi sva «altcrnativna» lije­ čenja i aktivnosti trpaju u taj koncept, pa tako holističko zdravlje podrazumije­ va akupresuru, akupunkturu, liječenje biljem, meditaciju, vitaminske dodatke,

PRINCIP BR. 7

tretmane kod kiropraktičara, jogu, aromaterapiju, feng shui, masažu, pa čak i terapiju zvukom. Koncepcijski, vjerujem u holističko zdravlje, ali ne kao krilaticu za sve nekon­

Prehrana koja je zaista korisna za j e d n u kroničnu

vencionalne i često nedokazane načine liječenja. Hrana i prehrana, na primjer,

bolest poboljšat će zdravlje i kod svih drugih.

od primarne su važnosti za naše zdravlje. Proces jedenja možda je najintimniji

Dok sam pokušavao objaviti ovu knjigu sastao sam se s urednicom jedne velike izda­

dio našeg tijela. Ali druga iskustva također su važna, poput tjelesne aktivnosti,

vačke kuće i objasnio joj svoju namjeru da organiziram poglavlja prema konkretnim bolestima i u njima povezem prehranu s određenim zdravstvenim tegobama ih nji­ hovim grupama. Urednica me otprilike upitala: «Možete li izraditi konkretne planove prehrane kako ne bi sva poglavlja imala iste preporuke?« Drugim riječima, mogu li čitateljima preporučiti da se hrane na određen način za bolesti srca, a na neki drugi način za dijabetes? Time se podrazumijevalo, naravno, da isti plan prehrane za mno­ ge bolesti jednostavno ne zvuči dovoljno privlačno, nema dobru «prođu».

susret koji imamo s našim svijetom: proces je to u kojem ono što jedemo postaje emocionalnog i mentalnog zdravlja te dobrobiti našeg okoliša. Uključivanje ra­ zličitih sfera u naš koncept zdravlja važno je zato što su sve one međusobno po­ vezane. To je doista holistički koncept. Isprepletenost mi je poslala očigledna tijekom eksperimentiranja na životinjama. Štakori kojima je davana prehrana s niskim razinama bjelančevina ne samo što su ostali pošteđeni raka jetre, nego su imali i niži kolesterol u krvi, primjetno više energije i dobrovoljno su vježbali dvostruko više od štakora koji su dobivali viso-

KINESKA

STUDIJA

PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A

ku razinu bjelančevina. Dokaze u vezi s povišenim razinama energije potvrđivala

KOGA JE UOPĆE BRIGA?

je enormna količina anegdolalnih dokaza na koje sam naišao tijekom godina: ljudi imaju više energije kad se pravilno hrane. Sinergija između prehrane i tjele­ sne aktivnosti izuzetno je važna, dokaz je da ta dva dijela života nisu međusobno odvojena. Kvalitetna prehrana i redovito vježbanje u kombinaciji osobi jamče bolje zdravlje od zbroja svakog dijela uzetog zasebno. Svi znamo da tjelesna aktivnost utječe na emocionalno i mentalno blagostanje. Mnogo se govorilo o utjecaju tjelesne aktivnosti na razne spojeve u našem tije­ lu, koji pak utječu na naše raspoloženje i koncentraciju. A nagrada u vidu po­ boljšanog emocionalnog stanja i veće mentalne budnosti pruža samopouzdanje i motivaciju da se počastimo optimalnom prehranom, što učvršćuje cijeli ciklus. Oni koji su zadovoljni sobom i osjećaju se dobro prije će poštovati svoje zdravlje držeći se kvalitetne prehrane. Ponekad ljudi te različite dijelove svojih života pokušavaju koristiti jedne protiv drugih. Pitaju me mogu li loše prehrambene navike poništiti time što su trkači. Odgovor je - ne. Koristi i rizici od prehrane od presudne su važnosti i imaju veću težinu nego koristi i rizici od drugih aktivnosti. Osim toga, zašto bi bilo tko pokušavao uravnotežiti koristi i rizike kada može imati sve koristi koje će djelo­ vati zajedno? Također me pitaju da li je neka opažena korist za zdravlje rezultat vježbanja ili dobre prehrane. To je, na kraju krajeva, čisto akademsko pitanje. Činjenica je da su te dvije sfere našeg života usko isprepletene, a ono što je važno jest

da sve

djeluje zajedrio, poboljšavajući

ili narušavajući zdravlje.

Principi koje sam ukratko iznio u ovom poglavlju započeli su, što se mene tiče, s usko fokusiranim pitanjem o prehrani i raku kod štakora, a zatim rasli u konstantno rastući svemir pitanja o zdravlju ljudi i društva diljem svijeta. U velikoj mjeri principi iz ovog poglavlja odgovori su na dalekosežna pitanja koja sam si morao postaviti tijekom svoje karijere. Primjenjivost tih principa ne treba podcijeniti. S t o j e najvažnije, oni pomažu u sma­ njivanju zbunjenosti javnosti u pogledu hrane i zdravlja. Posljednje pomodnosti, najnoviji naslovi i rezultati nedavnih studija stavljeni su u koristan kontekst. Nema potrebe da skočimo iz naših naslonjača svaki put kad neki spoj proglase kanceroge­ nim, svaki put kad se na policama nađe nova knjiga o prehrani ili svaki put kada neki naslov na sav glas razglašava o rješavanju bolesti uz pomoć genetskih istraživanja. Jednostavno rečeno, možemo se opustiti. Napokon možemo s olakšanjem odahnuti i zavaliti se u naslonjač. Možemo se, osim toga, inteligentnije baviti znanošću i posta­ vljati bolja pitanja zato što imamo pouzdan okvir koji povezuje prehranu i zdravlje. U praksi, nova otkrića možemo interpretirati sa širim kontekstom na umu. Uz ta novointerpretirana otkrića možemo obogaćivati ili mijenjati naš izvorni okvir i ula­ gati novac i resurse tamo gdje su najpotrebniji za poboljšanje zdravlja našeg društva. Koristi od razumijevanja tih principa dalekosežne su i velike kako za pojedince tako i za društva, naše životinje i naš planet.

Osim toga, ispada da ukoliko se hranimo na način koji najbolje pogoduje zdra­ vlju nas samih time ujedno pogodujemo najboljem zdravlju Planeta. Hraneći se cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla trošimo manje vode, manje zemlje, manje resursa te stvaramo manje zagađenja i nanosimo manje patnji našim živo­ tinjama na farmama. John Robbins učinio je najviše kako bi to pitanje dospjelo u prvi plan američke svijesti, pa toplo preporučujem da pročitate njegovu knjigu The

Food

Revolution.

Naš izbor prehrane ima nevjerojatan učinak ne samo na naš metabolizam nego i na inicijaciju, promociju, pa čak i liječenje bolesti, na našu energiju, našu tjelesnu aktivnost, naše emocionalno i mentalno blagostanje, kao i na naš okoliš. Sve te naizgled

odvojene

sfere

usko

su

isprepletene.

Spomenuo sam mudrost prirode na mnogim mjestima u ovoj knjizi. Naučio sam snagu mehanizama prirodnog svijeta. To je čudesna mreža zdravlja, od molekula i ljudi, do drugih životinja, šuma, oceana i zraka koji udišemo. To je priroda na djelu, od mikroskopskog do makroskopskog.

234

235

12

Kako jesti KAD J E TOMU, MOJEM NAJMLAĐEM SINU i suradniku na ovoj knjizi bilo trinaest godi­ na naša je obitelj bila u posljednjoj fazi polaganog prelaska na vegetarijanstvo. Jednog nedjeljnog jutra nazvao me Tom, koji je prespavao kod bliskog prijatelja, i ispričao nam priču koju još uvijek pamtim. Prethodne noći Toma su prijateljski zapitkivali o njegovim prehrambenim navikama. Sestra Tomovog prijatelja s priličnom gaje nevjericom upitala: «Ne jedeš meso?» Moj sin nikada nije opravdavao svoje prehrambene navike, navikao se jesti ono što je bilo posluženo na stolu. Zbog toga Tom nije bio vješt u odgovaranju na takva pitanja. Sto­ ga je jednostavno odgovorio: «Ne, ne jedem», ne ponudivši nikakva objašnjenja. Djevojčica je nastavila ispitivati: «Pa, što onda jedeš?» Moj sin odgovorio je uz nešto slijeganja ramenima: «Pa, pretpostavljam samo... biljke». Ona je odvratila: «Oh» i to je bio kraj te teme. Razlog zašto uživam u toj priči je to što je odgovor moga sina - «biljke» - bio tako jednostavan. Potpuno istinit odgovor, ali formuliran na posve netradicionalan način. Kada vas netko zamoli da mu dohvatite glaziranu šunku sa stola pritom neće reći: «Molim te, dodaj mi to meso svinjske stražnjice«, a kada netko svojoj djeci govori da pojedu grašak i mrkvu ne kaže «pojedite svoje biljke». No kako smo moja obitelj i ja promijenili naše prehrambene navike počelo mi se sviđati da o hrani razmišljam kao o biljkama ili životinjama. Dobro se također uklapa u moju filozofiju da informacije o hrani i zdravlju učinim što je moguće jednostavnijima. Hrana i zdravlje u našoj su zemlji sve samo ne jednostavni. Često se divim složenosti raznih planova za skidanje kilograma. Iako autori svoje planove uvijek reklamiraju

KINESKA

KAKO JEST

STUDIJA

kao lake za primjenu, u stvarnosti to nikada ne bude lako. Sljedbenici tih dijeta mo­

primjenu ovog načina prehrane čini mnogo lakšom, posebno kada jedete izvan kuće

raju brojati kalorije, bodove, porcije i hranjive tvari, ili jesti određene količine odre­

ili kupujete već gotovu hranu.

đenih namirnica prema točnim matematičkim omjerima. Postoje sprave koje treba koristiti, dodaci prehrani koje treba uzimati i radni listovi koje treba ispunjavati. Nije čudo što ih malo tko uspijeva slijediti. Jelo bi trebalo biti ugodno i bezbrižno iskustvo i ne bi se trebalo oslanjati na uskraći­ vanje. Neophodno je zadržati jednostavnost želimo li uživati u našoj hrani. Jedno od veselijih otkrića iz gomile prehrambenih istraživanja na koja sam naišao jest da su kvalitetna hrana i dobro zdravlje jednostavni. Biologija odnosa hrane i zdravlja izvanredno je kompleksna, ali poruka je i dalje jednostavna. Preporuke iz objavljene literature toliko su jednostavne da ih mogu iznijeti u jednoj rečenici: jedite cjelovite, biljne namirnice, uz minimalnu potrošnju rafiniranih namirnica, dodatne soli i do­ datnih masti. (Pogledati tablicu koja slijedi)

DODACI PREHRANI Poželjno je svakodnevno uzimanje dodataka s vitaminom B ( , i možda vitaminom D za ljude koji provode većinu vremena u zatvorenom prostoru i/ili žive u sjevernim podnebljima. Što se tiče vitamina D, ne bi trebalo prelaziti preporučenu dnevnu dozu (PvDA). To je to. To je ono za što je znanost o prehrani utvrdila da je u skladu s otimalnim zdravljem i najnižom učestalošću bolesti srca, raka, pretilosti i mnogih drugih zapa­ dnih bolesti.

ŠTO ZNAČI SVESTI NA MINIMUM? TREBA LI POTPUNO IZBACITI MESO? Rezultati Kineske studije pokazuju da što je postotak životinjskih namirnica u pre­ hrani niži, veća je korist za zdravlje - čak i kad se taj postotak smanji s 10% na 0% kalorija. Stoga nije nerazumno pretpostaviti da je optimalan postotak životinjskih proizvoda nula, barem za one koji imaju predispozicije za degenerativne bolesti. Međutim, to nije apsolutno dokazano. Svakako je točno da se većina koristi za zdra­ vlje ostvaruje pri vrlo niskim razinama životinjskih namirnica, ali većim od nule. Moj je savjet da pokušate izbaciti sve proizvode životinjskog podrijetla iz vaše pre­ hrane, ali da ne budete time opsjednuti. Ako ukusna juha od povrća sadrži pileći te­ meljac, ili ako velika štruca integralnog pšeničnog kruha sadrži malu količinu jaja, ne brinite. Te su količine, najvjerojatnije, nutritivno nevažne. Što je još važnije, mogu­ ćnost da budete opušteni kad se radi o vrlo malim količinama životinjskih namirnica

KINESKA

STUDIJA

KAKO JEST

Iako preporučujem da se ne brinete zbog malih količina životinjskih proizvoda u va­

je. Mnogima su potrebni mjeseci da se potpuno prilagode. Ali gotovo svi otkriju

šoj prehrani, to ne znači da predlažem da namjerno nastojite uključiti male količine

da je daleko lakše nego što su mislili.

mesa u svoju svakodnevnu prehranu. Moja je preporuka da nastojite izbjegavati sve

3. Osjećat ćete se bolje. Čak i nakon samo jednog mjeseca većina ljudi osjećat će

proizvode životinjskog podrijetla.

se bolje, a vjerojatno i izgubiti koji kilogram. Pokušajte napraviti krvne pretrage

Postoje tri izvrsna razloga da idete do kraja. Kao prvo, pridržavanje ovakve prehra­

prije i poslije. Najvjerojatnije ćete primijetiti značajno poboljšanje čak i u tom

ne zahtijeva radikalnu promjenu u vašem stavu o hrani. Teže je učiniti to napola.

kratkom razdoblju.

Ako računate na proizvode životinjskog podrijetla jest ćete ih i gotovo sigurno ćete

4. Što je najvažnije, otkrit ćete da je to moguće. Možda će vam se nova prehrana

jesti više nego što biste trebali. Kao drugo, osjećat ćele se prikraćeni. Umjesto da na

svidjeti, možda neće, ali u najmanju ruku iz svog jednomjesečnog pokusa izaći

svoje nove prehrambene navike gledate kao na mogućnost da jedele koje god biljne

ćete sa spoznajom da je moguće. Možete to učiniti ako tako odlučite. Sve zdravstve­

namirnice želite, imat ćete osjećaj da se morate ograničavati, što dugoročno otežava

ne koristi o kojima govori ova knjiga nisu samo za tibetanske redovnike i fanati­

ostanak na takvoj prehrani.

čne Spartance. I vi se njima možete okoristiti. Izbor je na vama.

Da je vaš prijatelj bio pušač cijeli svoj život i pitao vas za savjet, biste li mu rekli da smanji na samo dvije cigarete dnevno ili biste mu rekli da potpuno prestane pušiti?

Prvi mjesec može biti težak (kasnije će biti više govora o tome), ali nakon toga

Na taj način želim vam reći da umjerenost, čak i uz najbolje namjere, ponekad oteža­

postaje mnogo lakše. A mnogima postaje i velik užitak.

va postizanje uspjeha.

Znam da je teško u to povjerovati dok sami ne doživite, ali ukusi se mijenjaju kad

MOŽETE LI VI TO?

ste na biljnoj prehrani. Ne samo što izgubite želju za mesom nego počnete otkri­ vati nove okuse u mnogim jelima, okuse koji su bili otupljeni dok ste se hranili pretežno životinjskim namirnicama. Jedan moj prijatelj jednom je rekao da je to

Većini Amerikanaca zamisao da se odreknu doslovno svih mesnih proizvoda - uklju­

kao da vas odvuku da pogledate nezavisan film, a vi ste htjeli gledati najnoviji

čujući govedinu, piletinu, ribu, sir, mlijeko i jaja - čini se nemogućom. Mogli biste

holivudski akcijski film. Ulazite u kino gunđajući, ali na vaše iznenađenje, otkri­

isto tako zatražiti od Amerikanaca da prestanu disati. Cijela ta ideja čini se čudnom,

vate da je film odličan i da ste daleko zadovoljniji nego što biste bili da ste gledali

fanatičnom ili fantastičnom.

film s pucnjavom.

Najveća je to prepreka prihvaćanju prehrane biljnim namirnicama: većina ljudi koji

PRIJELAZ

čuju za nju uopće je ne uzmu ozbiljno u obzir, usprkos zaista impresivnim koristima za zdravlje. Ako ste vi jedan od njih - ako vas zanimaju ova otkrića, ali u sebi osjećate da nikada

Prihvatite li moj prijedlog da isprobate biljnu prehranu na jedan mjesec vjerojatno

nećete biti u stanju odreći se mesa - onda znam da vas nikakvo nagovaranje neće

ćete se suočiti s pet glavnih izazova:

uvjeriti da promijenite mišljenje. Morate pokušati.

• Prvih tjedan dana, dok se vaš probavili sustav prilagodava, mogao bi vas mučiti

Zađajte si jedan mjesec. Jeli ste cheeseburgere cijeli svoj život; mjesec dana bez njih

uznemireni želudac. To je prirodno, zbog toga se ne treba brinuti i obično ne traje

neće vas ubiti.

dugo.

Jedan mjesec nije dovoljno vremena da od toga imate bilo kakve dugoročne koristi,

• Morat ćete tome posvetiti nešto vremena. Ne žalite zbog tog vremena - bolesti

ali je dovoljno da otkrijete četiri stvari:

srca i rak također oduzimaju vrijeme. Drugim riječima, trebat ćete naučiti neke nove recepte, biti spremni isprobati nova jela, otkriti nove restorane. Morat ćete obratiti

1. U prehrani biljnim namirnicama postoje izvrsna jela koja inače vjerojatno ni­

pozornost na vaše ukuse i pronaći jela u kojima zaista uživate. U tome je ključ.

kada ne biste otkrili. Možda nećete jesti sve što biste htjeli (želja za mesom može

• Morat ćete se psihološki prilagoditi. Bez obzira koliko tanjur bio pun, mnogi od nas

potrajati duže od jednog mjeseca), ali iskušat ćete mnogo odličnih, slasnih jela.

naučeni su misliti da bez mesa to nije pravi obrok, posebno za ručkom. Morat ćete

2. To nije tako strašno. Neki se ljudi naviknu na takvu prehranu vrlo brzo i zavole

pobijediti tu predrasudu.

KINESKA

STUDIJA

KAKO JESTI

• Možda nećete moći odlaziti u iste restorane u koje ste ranije odlazili, a i ako budete

GLENNOVI SAVJETI

mogli, sigurno nećete moći naručivati ista jela. To zahtijeva određenu prilagodbu. • Vaši prijatelji, obitelj i kolege možda vam neće pružati podršku. Iz različitih razloga ljudi će se osjetiti ugroženi time što ste sada vegetarijanac ili vegan. Možda je to zato što, duboko u sebi, znaju da njihova prehrana nije baš zdrava i smatraju prijetećim to što je netko drugi u stanju odreći se nezdravih prehrambenih navika dok oni to ne mogu.

Prvi tjedan predstavlja velik izazov. Teško je odlučiti što jesti. Nisam baš neki kuhar, pa sam izvadio nekoliko kuharica i pokušao pripremiti neka veganska jela. Kao čovjeku koji bi se zaletio u McDonald's ili podgrijao smrznuto jelo bila mi je gnjavaža svake večeri kuhati obroke. Barem pola ih je bilo katastrofalnih i morao sam ih baciti. Ali s vremenom sam otkrio nekoliko fantastičnih. Sestra mi je dala recept za zapadnoafričko varivo s kikirikijem koje je bilo nevjerojatno i drukčije

Također bih vam želio dati nekoliko savjeta za vaš prvi mjesec:

od svega što sam ikada probao. Mama mi je dala recept za vegetarijanski čili koji

• Dugoročno gledano, prehrana biljnim namirnicama jeftinija je od prehrane ži­ votinjskim namirnicama, ali dok učite možda ćete trošiti nešto više novca ispro­ bavajući stvari. Učinite tako. Isplati se. • Hranite se dobro. Ako jedete vani, isprobajte razne restorane kako biste otkrili neka izvrsna veganska jela. Etno restorani često nude ne samo najveći izbor jela od biljnih namirnica nego i jedinstvene okuse koji su izvrsni. Otkrijte čega sve ima.

»

• jedite dovoljno, jedan od vaših zdravstvenih ciljeva mogao bi biti gubitak kilo­ grama. To je u redu, a hraneći se biljnim namirnicama gotovo je sigurno da ćete ih izgubiti. Ali nemojte se susprezati - što god radili, nemojte gladovati. • jedite raznovrsno. Miješanje je dobro i kako biste dobili sve potrebne hranjive tvari i kako biste održali zanimanja za takvu prehranu. Poenta je u tome da se možete hraniti biljnim namirnicama s velikim užitkom i zadovoljstvom. Sam prijelaz na takvu prehranu, međutim, predstavlja izazov. Postoje psihološke barijere i one praktične. Potrebno je uložiti vrijeme i trud. Možda nećete imati podršku vaših prijatelja i obitelji. Ali koristi su ništa manje nego čudesne. I zadivit će vas koliko to postaje lako jednom kad steknete nove navike.

je bio odličan. I nabasao sam na odlično jelo od integralnih špageta s mnogo po­ vrća i lažnim mesnim umakom (napravljenim od soje) koje je bilo zadivljujuće. Kladim se da nitko ne bi pogodio da se radi o veganskom jelu. Ali za sve to treba vremena. Ponovno otkrivam voće. Oduvijek sam volio voće, ali zbog nekog razloga ne je­ dem ga baš mnogo. Možda je to zato što ne jedem meso, ali otkrio sam da uživam u voću više nego ikad. Sada si izrežem grejpfrut i pojedem ga kao meduobrok. Stvarno mi se sviđa! Prije to nikada nisam radio; zapravo mislim da mi ukus po­ staje istančaniji. Izbjegavao sam jesti vani - nešto što sam prije stalno radio - iz straha da neću imati vegansku opciju. Ali sada se osjećam pustolovnije. Otkrio sam neke nove restorane koji imaju izvrsne veganske priloge, uključujući jedan divan lokalni vijetnamski restoran (znam da većina vijetnamske hrane nije strogo veganska jer koriste riblji umak u mnogim jelima, ali za nutricionističke svrhe vrlo su blizu). Neki dan završio sam u piceriji s velikom skupinom: tamo nisam mogao ništa i bio sam strašno gladan. Naručio sam pizzu bez sira s mnogo povrća. Čak su j o j napravili koricu od integralnog pšeničnog brašna. Bio sam spreman pojesti je na silu, ali zapravo je bila iznenađujuće ukusna. Otada je povremeno donosim kući. Otkrio sam da je žudnje za mesnim proizvodima gotovo nestalo, posebno ako si ne dozvolim da ogladnim. I iskreno govoreći, jedem kao prase. Kao čovjek s

Prihvatite jednomjesečni izazov. Ne samo što ćete napraviti veliku stvar za sebe

viškom kilograma uvijek sam se osjećao neugodno zbog onoga što jedem. Sada

nego ćete biti dio prethodnice koja radi na vođenju Amerikanaca prema zdravi­

jedem kao lud i k tome se osjećam kreposno. Iskreno mogu reći da sada uživam

j o j , vitkijoj budućnosti.

u hrani koju jedem mnogo više nego ranije, dijelom zato što sam sada izbirljiviji u onome što jedem. Jedem samo jela koja stvarno volim.

Glenn je moj suradnik koji je donedavno bio oduševljeni mesojed. U stvari, nedavno je bio na Atkinsovoj dijeti i malo smršavio, ali je odustao kad mu je kolesterol skočio preko svake granice. Ima četrdeset i dvije godine i prekomjer­ nu tjelesnu težinu. Dao sam mu nacrt rukopisa za Kinesku studiju i pristao je na jednomjesečni izazov. Evo nekoliko njegovih zapažanja:

242

Prvih mjesec dana prošlo je brže nego što sam očekivao. Izgubio sam osam funti (3,6 kg), a kolesterol mi se dramatično spustio. Sada trošim daleko manje vre­ mena na to, posebno otkad sam otkrio toliko restorana u kojima mogu jesti, a osim toga kuham velike količine pa stavim u hladnjak. Moj zamrzivač prepun je veganskih poslastica.

14 3

KINESKA STUDIJA

Eksperiment je gotov, ali prestao sam o tome razmišljati kao o eksperimentu prije više tjedana. Ne mogu zamisliti da bih se vratio na svoje stare prehrambene na­ vike.

Četvrti dio

ZAŠTO OVO NISTE R A N I J E ČULI KADA ČUJU ZNANSTVENE I N F O R M A C I J E koje opravdavaju radikalnu promjenu pre­

hrane na biljnu hranu ljudi često ne mogu vjerovati svojim ušima. «Ako je sve to što govorite istina« - pitaju se - «zašto za to nisam ranije čuo/čula? Zapravo, zašto obično slušam suprotno od ovoga što Vi govorite: da je mlijeko zdravo, da nam je meso po­ trebno zbog bjelančevina te da su rak i srčane bolesti uzrokovani isključivo genima?» To su opravdana pitanja, a odgovori su ključni dio ove priče. Međutim, kako bismo pronašli odgovore na ta pitanja vjerujem da je nužno razumjeti na koji se način in­ formacije stvaraju i kako stižu do javnosti. Kao što ćete vidjeti, tu velikim dijelom vrijedi zlatno pravilo: onaj tko ima zlato odre­ đuje pravila. Postoje moćne, utjecajne i enormno bogate industrije koje bi mogle izgubiti ogromne količine novca kad bi Amerikanci počeli prelaziti na biljnu pre­ hranu. Njihovo financijsko blagostanje ovisi o kontroliranju onoga što javnost zna o prehrani i zdravlju. Poput svakog dobrog poduzetnika spomenute industrije čine sve što je u njihovoj moći da zaštite svoj profit i svoje dioničare. Možda ste skloni misliti da industrija plaća znanstvenike «ispod pulta» da krivotvo­ re podatke, podmićuje vladine dužnosnike ili vodi protuzakonite aktivnosti. Mnogi ljudi vole senzacionalističke priče. Ali moćne interesne skupine koje održavaju status quo obično se ne bave protuzakonitim poslovima. Koliko mi je poznato, ne plaćaju znanstvenicima da krivotvore podatke. Ne podmićuju izabrane dužnosnike i ne oba­ vljaju tajne prljave poslove. Situacija je mnogo gora.

KINESKA STUDIJA

Cijeli sustav - vlada, znanost, medicina, industrija i mediji - promiče profit ispred zdravlja, tehnologiju ispred hrane i konfuziju ispred jasnoće. Veći dio zbrke oko pre­ hrane, ali ne i sva, stvara se na legalne, potpuno otvorene načine a šire ju, ništa ne slu­ teći, dobronamjerni ljudi, bili oni istraživači, političari ili novinari. Najštetniji aspekt sustava nije senzacionalan i nije vjerojatno da će dići mnogo prašine kad ga se razot­ krije. To je tihi neprijatelj kojeg malobrojni prepoznaju i razumiju.

13

Moja iskustva unutar znanstvene zajednice ilustriraju kako čitav sustav stvara zbunjujuće informacije i zašto ranije niste čuli poruku ove knjige. U sljedećim poglavlji­ ma podijelio sam «sustav» problema na cjeline znanosti, vlade, industrije i medicine, ali, kao što ćete vidjeti, postoje slučajevi gdje je gotovo nemoguće odijeliti znanost od industrije, vladu od znanosti ili vladu od industrije.

Znanost - tamna strana D O K SAM ŽIVIO U PLANINSKOJ DOLINI blizu Blacksburga u Virginiji moja je obitelj rado odlazila u posjet jednom umirovljenom farmeru dalje niz cestu, g. Kinseyju koji je uvijek pričao smiješne priče. Radovali smo se večerima kada bismo slušali njegove priče na verandi pred kućom. Jedna od meni najdražih bila je ona o velikoj prijevari s krumpirovom zlaticom. Pripovijedao nam je o svojim farmerskim danima prije pojave pesticida: kada bi krumpirove zlatice napale krumpir kukce je trebalo ručno ukloniti i ubiti, jednog po jednog. Jednoga dana g. Kinsey je u poljoprivrednom magazinu primijetio oglas za velikog ubojicu krumpirovih zlatica, i to na rasprodaji za pet dolara. Iako pet dolara u to vrijeme nije bila mala svota, g. Kinsey je smatrao da su kukci dovoljno velika gnjavaža da opravdavaju tu investiciju. Nešto kasnije, kada je nabavio velikog ubojicu krumpirovih zlatica, otvorio je paket i pronašao dva komada drveta i kratak popis s tri upute: • Uzmite jedan drveni blok. • Postavite krumpirovu zlaticu na ravnu površinu drveta. • Uzmite drugi drveni blok i čvrsto stisnite krumpirovu zlaticu. Prijevare, trikovi i obične obmane radi osobne koristi stari su kao sama povijest. U našem društvu od tog problema vjerojatno nijedna disciplina ne pati više od discipli­ ne zdravstva. Vrlo je malo iskustava koja su toliko osobna i toliko dojmljiva kao isku-

247

KINtSKA S1UDIJA

ZNANOST - TAMNA STRANA

stva ljudi koji su prerano izgubili svoje zdravlje. Razumljivo, oni su spremni povjerovati

MOJA ULOGA

i isprobati bilo što što bi im moglo pomoći. Oni su vrlo ranjiva grupa potrošača. Sredinom 1970-ih pojavio se izvrstan primjer zdravstvene prijevare, barem prema me­ dicinskom establišmentu. Radilo se o alternativnom tretmanu za rak pod nazivom La­ etrile, prirodnoj tvari dobivenoj uglavnom iz koštica marelice. Ako ste imah rak a vaš vas je redovni liječnik neuspješno liječio u Sjedinjenim Državama mogli ste razmisliti o tome da odete u Tijuanu u Meksiku. Washington Post Magazine dokumentirao je priču o Sylviji Dutton, ženi s Floride staroj pedeset i tri godine, koja je upravo to učinila, kao 1

zadnji pokušaj da obuzda rak koji se već proširio s jajnika na limfni sustav. Prijatelji i poznanici iz crkve njoj i njezinom suprugu rekli su za tretman Laetrileom kao i za nje­ 1

govu sposobnost da liječi uznapredovali rak. U članku tog magazina Sylvijin je suprug izjavio: «Na ovom području postoji barem dvanaest ljudi kojima je bilo rečeno da će umrijeti od raka. Koristili su Laetrile. Danas su vani i igraju tenis.» Međutim, kvaka je bila u tome da je Laetrile bio vrlo sporan lijek. Neki ljudi iz medi­ cinskog establišmenta tvrdili su da su studije na životinjama opetovano pokazivale da 1

Laetrile nema nikakvog učinka na tumore. Zbog toga je američka Državna uprava za hranu i lijekove odlučila zabraniti upotrebu Laetrilea, stoje potaknulo otvaranje popu»larnih klinika južno od granice. Jedna poznata bolnica u Tijuani liječila je «čak 20.000 američkih pacijenata godišnje«.1 Među tim pacijentima našla se i Sylvia Dutton kod koje Laetrile nažalost nije djelovao. No, Laetrile je bio tek jedan od brojnih alternativnih proizvoda za liječenje. Krajem 1970-ih Amerikanci su trošili milijardu dolara godišnje na razne dodatke prehrani i napitke koji su obećavali čarobne koristi.2 Medu njima su bili pangamična kiselina, re­ klamirana kao dotad neotkriven vitamin s doslovno neograničenim moćima, razni pri­ pravci od pčelinjih proizvoda i drugi dodaci prehrani, uključujući češnjak i cink. 2 Istovremeno je znanstvena zajednica bjesomučno generirala sve više informacija o zdravlju, posebno o prehrani. Godine 1976. senator George McGovern sazvao je odbor koji je izradio nacrte prehrambenih ciljeva, savjetujući smanjenu potrošnju masnih ži­ votinjskih namirnica i povećanu potrošnju voća i povrća zbog njihovih učinaka na sr­ čane bolesti. Prvi nacrt tog izvještaja, u kojima su srčane bolesti povezane s prehranom, izazvao je takvo previranje da je bilo potrebno provesti veliku reviziju prije slanja na objavljivanje. U privatnom razgovoru McGovern mi je rekao da su on i još pet drugih utjecajnih senatora iz poljoprivrednih država 1980. izgubili izbore, dijelom i zato što su se usudili suprotstaviti industriji životinjskih namirnica. Potkraj 1970-ih McGovernov izvještaj uspio je uvjeriti vladu da izradi prve prehrambe­ ne smjernice za koje se šuškalo da promiču poruku sličnu onoj McGovernovog odbora. Otprilike u isto vrijeme naveliko se izvještavalo o vladinim raspravama o sigurnosti prehrambenih aditiva te uzrokuje li saharin rak.

248

Potkraj 1970-ih zatekao sam se u tom okruženju koje je bilo u stalnom previranju. Do 1975. završio je moj program na Filipinima i već sam odavno bio započeo s ek­ sperimentalnim laboratorijskim radom u Sjedinjenim Državama, nakon što sam pri­ hvatio stalno profesorsko mjesto na Sveučilištu Cornell. Neki od mojih ranih radova o aflatoksinu i raku jetre na Filipinima (drugo poglavlje) izazvali su širok interes. Moj kasniji laboratorijski rad s istraživanjem prehrambenih faktora, kancerogenih tvari i raka (treće poglavlje) privukao je pozornost nacije. U to vrijeme imao sam na raspolaganju jedan od svega dva ili tri laboratorija u zemlji koji su se bavili osnovnim istraživanjem prehrane i raka. Bio je to nov pothvat. Od 1978. do 1979. uzeo sam plaćenu studijsku godinu i otišao iz Cornelia u samo središte nacionalne nutricionističke aktivnosti - Bethesdu u Marylandu. Organiza­ cija s kojom sam surađivao bila je Federacija američkih društava za eksperimentalnu biologiju i medicinu ili skraćeno - FASEB. Federacija se sastojala od šest individual­ nih istraživačkih društava koja su predstavljala patologiju, biokemiju, farmakologiju, nutricionizam, imunologiju i fiziologiju. FASEB je sponzorirao zajedničke godišnje skupove svih šest društava kojima je prisustvovalo više od 20.000 znanstvenika. Bio sam član dvaju od tih društava, za prehranu i farmakologiju, a bio sam i posebno akti­ van u Američkom zavodu za nutricionizam (koje se danas zove Američko društvo za nutricionističke znanosti). Moj glavni zadatak bilo je predsjedanje, pod ugovorom s Državnom upravom za hranu i lijekove, odborom znanstvenika koji su istraživali potencijalne opasnosti od korištenja dodataka prehrani. Dok sam boravio tamo primio sam poziv da uđem u odbor za javne poslove koji je služio kao veza između FASEB-a i Kongresa. Zadatak odbora bio je da nadzire kongresnu aktivnost i predstavlja interese našeg društva u radu sa zakonodavcima. Analizirali smo politike, budžete i službene stavove, sastajali se sa kongresnim oso­ bljem i održavali sastanke oko velikih, impresivnih «direktorskih» stolova u otmje­ nim, veličanstvenim prostorijama za sastanke. Često sam imao osjećaj da se nalazim u utvrdi znanosti. Kao preduvjet da zastupam svoje društvo za nutricionizam u tom odboru za javne poslove, najprije sam za sebe morao odlučili koja je najbolja definicija nutricionizma. To je daleko teže pitanje nego što možda mislite. Bilo je znanstvenika koje je zanimao primijenjeni nutricionizam koji uključuje ljude i zajednice. Bilo je liječnika koje su zanimali izolirani spojevi iz hrane kao farmakološki lijekovi te znanstvenika istraži­ vača koji su radili isključivo s izoliranim stanicama i dobro poznatim kemikalijama u laboratoriju. Bilo je i ljudi koji su smatrali da bi se proučavanje nutricionizma trebalo fokusirati i na stoku, a ne samo na ljude. Koncept nutricionizma bio je sve samo ne

KINESKA

Z.INMNU3 I - I rt IVI IN M D I r\ rt IN rt

STUDIJA

jasan, bilo je neophodno razjasniti stvari. Shvaćanja prosječnog Amerikanca o pre­ hrani bila su sve raznolikija i konfuznija. Potrošače su neprestano obmanjivali hit-đijetama, ali su ipak ostali intenzivno zainteresirani za dodatke prehrani i prehrambene savjete iz bilo kojeg izvora, bio taj izvor knjiga o nekoj dijeti ili vladin službenik. Jednog dana u kasno proljeće 1979. dok sam obavljao svoj rutinski posao primio sam poziv od direktora ureda za javne poslove u FASEB-u koji je koordinirao rad našeg odbora za vezu s Kongresom. Ellis me obavijestio da se formira još jedan novi odbor unutar jednog od EASEB-ovih društava, Američkog instituta za nutricioni/am, koji bi me mogao zanimati. «Zvat će se Odbor za informiranje javnosti o prehrani«, rekao mi je, «i jedna od nje­ govih odgovornosti bit će odlučivanje o tome koji su pouzdani savjeti o prehrani pogodni za objavljivanje u javnosti. «Očigledno je» - rekao je - «da postoji veliko preklapanje između onoga čime se taj novi odbor namjerava baviti i onoga što mi radimo u odboru za javne poslove.« Prijedlog mi je zvučao dobro jer sam bio na početku karijere, a to je značilo da ću dobiti priliku čuti stručna gledišta nekih od «velikih imena« na polju istraživanja prehrane. To je ujedno, prema organizatorima, bio odbor koji bi se mogao razviti'u «vrhovni sud« informiranja javnosti o prehrani. Mogao je služiti, na primjer, za utvr­ đivanje prijevara u vezi s prehranom.

VELIKO IZNENAĐENJE U vrijeme nastajanja log novog Odbora za informiranje javnosti o prehrani, na dru­ goj strani grada, u prestižnoj Nacionalnoj akademiji znanosti (NAS) spremala se olu­ ja. Odvijala se javna rasprava između predsjednika NAS-a Phila Handlera i internog NAS-ovog Odbora za hranu i prehranu. Handler je želio dovesti skupinu uglednih znanstvenika izvan NAS-a radi savjetovanja o temi prehrane, nutricionizma i raka te pisanja izvještaja. To se nije svidjelo njegovom internom Odboru za hranu i prehranu koji je želio nadzor nad tim projektom. Handlerovom NAS-u Kongres je ponudio sredstva za izradu izvještaja o temi koja dotada nije bila razmotrena na taj način. Unutar znanstvene zajednice bilo je općepoznato da je NAS-ov Odbor za hranu i prehranu pod jakim utjecajem industrija mesa, mliječnih proizvoda i jaja. Dvojica njegovih vođa, Bob Olson i Alf Harper, imali su jake veze s tim industrijama. Olson je bio dobro plaćeni savjetnik industrije jaja, a Harper je priznao da 10% njegovih prihoda dolazi od usluga koje pruža prehrambenim kompanijama, uključujući velike mljekarske korporacije. 1 Na kraju je Handler, kao predsjednik NAS-a, zaobišao svoj Odbor za hranu i prehra­ nu i dogovorio da skupina znanstvenih stručnjaka izvan njegove organizacije napiše

izvještaj Dijetu, prehrana i rak/ Kako se ispostavilo, među trinaest znanstvenika izabranih u odbor za pripremu izvještaja našao sam se i ja. Kao što se moglo i očekivati, Alf Harper, Bob Olson i njihovi kolege iz Odbora za hranu i prehranu nisu bili sretni što su izgubili kontrolu nad tim prekretničkim izvještajem. Znali su da bi izvještaj mogao uvelike utjecati na nacionalni stav o pre­ hrani i bolesti. Više od svega strahovali su se da će slavna američka prehrana biti kritizirana, možda čak i prozvana kao mogući uzročnik raka. James S. Turner, predsjednik Vijeća za odnose s potrošačima unutar NAS-a, bio je kritičan prema Odboru za hranu i prehranu. Napisao je: «Možemo zaključiti samo da Odborom [za hranu i prehranili upravlja skupina znanstvenika koji se opiru promjenama te dijele prilično izolirana gledišta o prehrani i bolesti.« 3 Nakon što mu je uskraćena kontrola nad tim obećavajućim novim izvještajem o prehrani, nutricionizmu i raku, proindustrijski Odbor morao je na neki način ubla­ žiti štetu. Ubrzo je na drugom mjestu osnovana alternativna skupina: novi Odbor za informiranje javnosti o prehrani. Tko je stajao na čelu novog Odbora za infor­ miranje javnosti o prehrani? Bob Olson, Alfred Harper i Tom Jukes, dugogodišnji znanstvenik industrije, koji su svi bili članovi profesorskog zbora na fakultetima. U početku nisam razumio svrhu ove grupe, ali do našeg prvog sastanka u proljeće 1980. otkrio sam da sam, od osamnaest članova tog odbora, bio jedini koji nije imao veze s komercijalnim svijetom prehrambenih i farmaceutskih kompanija i njihovih koalicija. Taj odbor bio je označeni špil; njegovi članovi bili su snažno zainteresirani za status quo. Njihove profesionalne veze, njihovi prijatelji, ljudi s kojima su se družili, svi su oni bili proindustrijski orijentirani. I sami su uživali u mesnoj američkoj prehrani i nisu bili spremni razmotriti mogućnost da su njihova gledišta pogrešna. Osim toga, neki od njih imali su nemale koristi, uključujući troškove putovanja prvom klasom i lijepe honorare od savjetovanja koje su plaćali proizvođači hrane životinj­ skog podrijetla. Iako nije bilo ničega protuzakonitog ni u jednoj od tih aktivnosti, svakako su otkrivale ozbiljan sukob interesa koji je većinu članova odbora dovodio u raskorak s interesom javnosti. To je analogno situaciji koja se odvijala u vezi s cigaretama i zdravljem. Kad su se pojavili prvi znanstveni dokazi koji su pokazali da su cigarete opasne, horde zdrav­ stvenih radnika odlučno su branile pušenje. Na primjer, Journal of the American Medical Association nastavio je reklamirati duhanske proizvode. I mnogi drugi dali su svoj doprinos nepokolebljivoj obrani upotrebe duhana. U mnogim slučajevima ti su znanstvenici bili motivirani razumljivim oprezom. Ali bilo je prilično mnogo drugih, posebno kako su se gomilali dokazi protiv duhana, čiji su motivi očigledno bili osobna pristranost i pohlepa.

251

ZNANU!) I - I AM NA > I KANA

I ja sam se tako zatekao u odboru koji je trebao procjenjivati vrijednost informacija

članovima odbora, nagnuo sam se prema Harperu i pokazao na mjesto gdje su među

o prehrani, odboru u kojem su bili neki od najmoćnijih proindustrijskih znanstveni­

drugim uobičajenim prijevarama bili navedeni McGovernovi prehrambeni ciljevi i

ka. Bio sam jedini kojeg nisu pažljivo izabrali ortaci industrije jer sam tamo dospio

zapanjeno prošaptao: «Vidite li ovo?»

po preporuci direktora FASEB-ovog ureda za javne poslove. U toj fazi moje karijere

Harper je osjetio moju nelagodu, pa i nevjericu, i zato je brzo uzeo riječ. Pokrovitelj­

još nisam imao neko posebno čvrsto stajalište 'za ili 'protiv' standardne američke

skim tonom obratio se skupu: «U našem društvu ima časnih ljudi koji se možda neće

prehrane. Iznad svega zanimalo me otvaranje poštene, otvorene rasprave - što me

nužno složiti s ovim popisom. Možda bismo ga trebali staviti na čekanje.« Nevoljko

odmah dovelo u sukob s ovom novom organizacijom.

su prihvatili raspravu te potom odlučili odbaciti prijedlog priopćenja.

PRVI SASTANAK

Zatvorivši pitanje priopćenja za javnost, sastanak je priveden kraju. Što se mene tica­ lo bio je to, u najmanju ruku, dvojben početak. Nekoliko tjedana kasnije, na sjeveru države New York, uključio sam televizor na ko­

Od prvog trenutka prvog sastanka održanog u travnju 1980. znao sam da sam pile

jem je bio jutarnji informativni program. Na ekranu se pojavio Tom Brokaw i počeo

koje je zalutalo u lisičju jazbinu, iako sam ušao s velikim očekivanjima, otvoren ali i

govoriti o prehrani ni s kim drugim nego s Bobom Olsonom. Raspravljali su o neda­

naivan. Konačno, mnogi znanstvenici, uključujući i mene, savjetovali su se s kompa­

vnom izvještaju koji su Olson i prijatelji sastavili na Nacionalnoj akademiji znanosti

nijama i nastojali zadržati objektivnost u najboljem interesu javnog zdravlja.

pod nazivom «Prema zdravim načinima prehrane«. Taj izvještaj, koji je bio jedan od

Na drugom zasjedanju prvog sastanka našeg odbora predsjednik Tom Jukes podi­

najšturijih, najpovršnijih izvještaja o zdravlju koje je NAS ikada objavio, veličao je

jelio je prijedlog priopćenja za javnost koji je sam ručno napisao, u vezi sa zadaćom

kvalitete američke prehrane bogate mastima i bjelančevinama, u osnovi potvrdivši da

odbora. Osim stoje u njemu objavljeno naše osnivanje, u priopćenju su bili navedeni,

je sve u redu s načinom na koji se Amerikanci hrane.

primjeri prehrambenih prijevara koje je naš odbor namjeravao raskrinkati.

Sa znanstvenog stajališta poruka je bila začuđujuća. Sjećam se jednog razgovora kad

Prelazeći pogledom preko popisa takozvanih prijevara, zapanjio sam se kad sam

je Tom Brokaw postavio pitanje o brzoj hrani (engl. fast food), a Olson je uvjereno

medu njima vidio McGovernove prehrambene ciljeve iz 1977. 5 Ti relativno umjereni

ustvrdio da su McDonaldsovi hamburgeri sasvim u redu. Imajući u vidu milijune

ciljevi, čiji je prvi nacrt izrađen 1976., sugerirali su da bi manja potrošnja mesa i ma­

gledatelja koji su vidjeli kako taj «stručnjak» hvali zdravstvenu vrijednost McDonald-

sti te veća potrošnja voća i povrća mogle spriječiti srčane bolesti. U tom prijedlogu

sovih hamburgera, ne čudi što su potrošači širom zemlje bili zbunjeni. Samo je šačica

priopćenja za javnost one su opisane kao tek obično šarlatanstvo, baš poput široko

insajdera mogla znati da njegovi stavovi ni približno ne odražavaju najbolja znan­

osuđivanog Lactrilea i pripravaka s pangamičnom kiselinom. Ukratko, preporuka

stvena gledišta toga vremena.

da se naše prehrambene navike mijenjaju ka većoj potrošnji voća, povrća i cjelovitih žitarica bila je prijevara. Bio je to pokušaj odbora da demonstrira kako je u stanju biti vrhovni arbitar pouzdanih znanstvenih informacija!

DRUGI SASTANAK

Budući da sam se radovao svom članstvu u ovom novom odboru, šokiralo me kad

Vratili smo se na drugu rundu u Atlantic City, na naš godišnji sastanak u kasno pro­

sam vidio kako se stvari razvijaju. Iako u to vrijeme nisam bio posebno sklon bilo

ljeće 1981. U međusobnom dopisivanju tijekom protelde godine odbor je već dogo­

kojem načinu prehrane, znao sam da bi prekretnička skupina za prehranu, nutrici-

vorio neformalan program. Kao prvo, trebali smo iznijeti mišljenje da prehrambene

onizam i rak Nacionalne akademije znanosti u kojoj sam bio vjerojatno preporučila

prijevare narušavaju povjerenje javnosti u nutricionističku istraživačku zajednicu.

nešto slično McGovernovim ciljevima, ovaj put citirajući istraživanja raka umjesto

Drugo, trebali smo raširiti glas da je zagovaranje veće potrošnje povrća i voća uz

istraživanja srčanih bolesti. Činilo se da znanstveni rezultati s kojima sam bio upo­

manje mesa i masnih namirnica, kao takvo, prijevara. Treće, namjeravali smo uspo­

znat vrlo nedvosmisleno opravdavaju umjerene preporuke McGovernovog odbora za

staviti naš odbor kao trajnu, stalnu organizaciju. Do tog trenutka naša je skupina

prehrambene ciljeve.

imala tek privremenu ulogu, kao istraživački odbor. Sad smo trebali raditi na tome da

Na našem prvom sastanku do mene je sjedio Alf Harper kojeg sam osobito cijenio

postanemo trajni, glavni izvor pouzdanih nutricionističkih informacija u SAD-u.

još iz vremena kada smo bili na MIT-u, gdje je bio profesor znanosti o prehrani. Na

Prvih dana po dolasku na konvenciju jedan kolega iz odbora, Howard Applebaum,

početku sastanka, kad je taj rukom pisani prijedlog priopćenja za javnost podijeljen

ispričao mi je trač koji se počeo širiti. «Jesi li čuo?«, prošaptao je. «01son je odlučio

252

253

KINtbKA SI U Dl JA

Z N M IN U J

I - I A M N M i I K rt IM A

7

da će rekonstruirati odbor, a ti ćeš biti izbačen.» U to vrijeme Olson je i dalje služio

Prema Nacionalnoj zaldadi za okoliš, ACSH je u svojim izvještajima tvrdio da ko­

svoj jednogodišnji mandat kao predsjednik matičnog društva, Američkog instituta za

lesterol nije povezan s koronarnom bolesti srca, «nepopularnost ozračivanja hrane...

nutricionizam, i imao je ovlasti raditi takve stvari.

nije znanstveno utemeljena«, «endokrini disruptori« (npr. poliklorirani bifenili, dio-

Sjećam se da sam pomislio kako ta vijest nije ni iznenađujuća ni razočaravajuća.

ksini itd.) ne predstavljaju problem za zdravlje ljudi, saharin nije kancerogen i ogra­

Znao sam da sam crna ovca odbora i da sam već prekršio pravila na našem inaugu-

ničavanje upotrebe fosilnih goriva radi kontrole globalnog zatopljenja ne bi trebalo

racijskom sastanku prethodne godine. Nastavak mog sudjelovanja u toj grupi postao

provoditi. Tražiti ozbiljnu kritiku prehrambene industrije od strane ACSH-a slično

bi nalik pokušaju da plivam uzvodno po Nijagarinim slapovima. Jedini razlog zašto

je traženju igle u plastu sijena. Iako vjerujem da su neki od njihovih argumenata

sam uopće u nju bio uključen bilo je to što mi je direktor FASEB-ovog ureda za javne

valjani, ozbiljno sumnjam u njihove tvrdnje da su objektivni posrednik u «edukaciji

poslove osigurao to mjesto.

potrošača«.

Smatrao sam da je sastanak odbora u prvoj godini bio dvojben, ali na tom drugom sastanku godinu dana kasnije susreo sam se s još bizarnijim početkom, prije nego što

PAD NA VLASTITU PETARDU

je Olson dobio priliku da me ukloni. Kad je iznesen prijedlog da postanemo trajna organizacija u našem društvu, bio sam jedini koji se suprotstavio toj ideji. Izrazio sam

Tijekom čitavog iskustva s Odborom za informiranje javnosti o prehrani i dalje sam

zabrinutost da taj odbor i njegove aktivnosti zaudaraju na McCarthyevu politiku,

radio na izvještaju Nacionalne akademije znanosti o prehrani, nutricionizmu i raku

čemu nema mjesta u znanstvenom istraživačkom društvu. To što sam izrekao jako

koji je objavljen u lipnju 1982. 1 Kao što se moglo i očekivati, poslije objavljivanja tog

je razbjesnilo predsjednika odbora koji je počeo iskazivati fizičko neprijateljstvo, pa

izvještaja digla se oluja. Kako je to bio prvi takav izvještaj o prehrani i raku dobio

sam odlučio daje najbolje jednostavno napustiti prostoriju. Očigledno sam bio prije­

je velik publicitet i brzo postao najtraženiji izvještaj u povijesti NAS-a. Postavio je

tnja svemu što su članovi odbora željeli postići.

razglašene ciljeve za prehrambenu prevenciju raka koji su bili vrlo slični onima iz

Nakon što sam o cijeloj nezgodi obavijestio novoizabranu predsjednicu društva, pro­

izvještaja McGovernovog odbora o prehrani i srčanim bolestima iz 1976. U osnovi,

fesoricu Doris Calloway s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu, odbor je ukinut i

poticali smo potrošnju voća, povrća i proizvoda od integralnih žitarica, uz smanjenje

reformiran, sa mnom kao predsjednikom. Srećom, nagovorio sam naš šesteročlani

ukupnog unosa masti. Međutim, to što je ovaj izvještaj govorio o raku umjesto o sr­

odbor da se raziđemo nakon manje od godinu dana i tako je cijela ta nesretna priča

čanim bolestima razbuktalo je emocije. Ulozi su bili visoki i stalno su rasli: rak izaziva

privedena kraju.

daleko veći strah od srčanih bolesti.

Ostati i «hrabro se boriti», da tako kažem, nije dolazilo u obzir. Bio sam na početku

Uz takve uloge iznenada su se pojavili neki moćni neprijatelji. Unutar dva tjedna

karijere, a ogromna moć starijih članova mog društva bila je surova i intelektualno

Vijeće za poljoprivredu, znanost i tehnologiju (CAST), utjecajna lobistička skupina

brutalna. Za mnoge od tih osoba potraga za istinom - koja bi stavljala javno zdravlje

za stočnu industriju, objavila je izvještaj u kojem je sažela gledišta pedeset i šest «stru-

iznad statusa quo - nije bila opcija. Da sam se tako rano u svojoj karijeri posvetio rje­

čnjaka« koji su bili zabrinuti zbog učinaka NAS-ovog izvještaja na poljoprivrednu i

šavanju tih pitanja potpuno sam uvjeren da danas ne bih pisao ovu knjigu. Bilo bi mi

prehrambenu industriju. Olson, Jukes, Harper i njihovi kolege istomišljenici iz sada

teško, možda i nemoguće doći do sredstava za istraživanja i publikacija.

raspuštenog Odbora za informiranje javnosti o prehrani uključili su se kao stručnjaci.

U međuvremenu Bob Olson i neki od njegovih kolega posvetili su se drugim stva­

Njihov je izvještaj ubrzo objavljen te potom gurnut u ruke svih 535 članova ameri­

rima, usmjerivši pozornost na relativno novu organizaciju osnovanu 1978. pod na­

čkog Kongresa. Bilo je jasno da je CAST duboko zabrinut zbog mogućeg utjecaja

zivom Američko vijeće za znanost i zdravlje (ACSH). ACSH, čije je sjedište u gradu

našeg izvještaja na javnost.

New Yorku, još i danas sebe opisuje kao «konzorcij za obrazovanje potrošača koji se

CAST nije bio jedina skupina koja je istupila kako bi kritizirala izvještaj. Pored njih tu

bavi pitanjima vezanim uz hranu, nutricionizam, kemikalije, farmaceutske proizvode,

su bili Američki institut za meso, Nacionalno vijeće za brojlere, Nacionalno stočarsko

1

udruženje, Nacionalni odbor za stoku i meso, Nacionalno udruženje za meso, Na­

organizacija oslobođena poreza«, ali 7 6 % svojih sredstava dobivaju od korporacija i

cionalna federacija proizvođača mlijeka, Nacionalno vijeće proizvođača svinjetine,

korporativnih donatora, prema Nacionalnoj zakladi za okoliš, koja citira Kongresni

Nacionalna federacija za purane i Ujedinjeni proizvođači jaja. 3 Nije mi poznato koli­

tromjesečni izvještaj o organizacijama od javnog interesa. 7

ko se Nacionalna federacija za purane bavi istraživanjem raka, ali slutim da njihova

način života, okoliš i zdravlje«. Također tvrde da je ACSH «nezavisna, neprofitabilni 0

254

255

KINESKA

STUDIJA

Z N A N O S T - TAMNA STRANA

kritičnost prema našem izvještaju nije bila motivirana željom za istinom u znanosti.

vanje istraživanja. Kao drugo, trebalo je dati publicitet NAS-ovim preporukama.

Ironično je to što sam neke od svojih najdragocjenijih lekcija naučio odrastajući na

Zato mi se činilo da ima smisla da AICR pomogne u razglašavanju NAS-ovih pre­

mljekarskoj farmi, pa ipak je moj rad prikazivan kao suprotstavljen interesima po­

poruka. Dr. Sushma Palmer, izvršna direktorica NAS-ovog projekta, 1 i harvardski

ljoprivrede. Naravno, interesi tih mamutskih korporacija nisu imali nikakve veze s

profesor Mark Hegsted, koji je bio glavni savjetnik McGovernovog odbora, pristali

farmerima koje sam poznavao dok sam odrastao - marljivim, poštenim obiteljima

su pridružiti mi se u pružanju podrške tom AICR-ovom projektu. Istovremeno je

koje su održavale male farme, dovoljno velike tek da ne žive u oskudici. Često sam se

AICR-ova predsjednica Marilyn Gentry predložila da AICR objavi NAS-ov izvještaj

pitao da li ti poljoprivredni interesi Washingtona zaista predstavljaju američku veliku

i pošalje besplatne primjerke na adrese 50.000 liječnika u SAD-u. Ti projekti, koji

farmersku tradiciju ili predstavljaju samo poljoprivredne konglomerate s operacija­

su mi se činili logični, korisni i društveno odgovorni također su se pokazali vrlo

ma vrijednim desetke milijuna dolara.

uspješnima. Veze koje smo stvarali i publicitet koji smo tome davali bili su usmje­

Alf Harper, koji je napisao vrlo pohvalno pismo preporuke za moj prvi nastavni po­

reni na poboljšanje javnog zdravlja. Međutim, kako sam ubrzo otkrio, stvaranje

ložaj nakon odlaska s MIT-a, poslao mi je oštro osobno pismo u kojem je ustvrdio da

organizacije koja će biti usredotočena na prehranu kao presudnu kariku u nastanku

sam «pao na vlastitu petardu«. Kako se čini, moja uključenost u Odbor za informi­

raka mnogi su ljudi doživljavali kao prijetnju. Bilo je jasno da su AICR-ovi proje­

ranje javnosti o prehrani i NAS-ov izvještaj Dijeta, prehrana i rak naposljetku su čak

kti počeli postizati rezultate zbog neprijateljskih reakcija od strane prehrambene,

i njemu postali previše.

medicinske i farmaceutske industrije. Činilo se da poduzimaju sve što je moguće

Vremena su bila teška, nema sumnje. O samom NAS-ovom izvještaju održana su

da ih diskreditiraju.

kongresna saslušanja u kojima sam i svjedočio; magazin People pisao je o meni u

Iznenadilo me što se vlada na posebno grub način umiješala. Uredi glavnog naci­

jednom istaknutom članku. Slijedeće godine nastavio se beskrajan niz izvještaja u

onalnog i državnog odvjetnika istraživali su AICR-ov status i njihove procedure

informativnim emisijama.

prikupljanja sredstava. U gužvu se uključila i američka pošta, postavivši pitanje ima li AICR pravo koristiti poštu za širenje «smeća» od informacija. Svi smo imali svoje

AMERIČKI INSTITUT ZA ISTRAŽIVANJE RAKA

sumnje u pogledu toga tko potiče te vladine urede na sprječavanje širenja informa­ cija o prehrani i raku. Te javne agencije zajedničkim djelovanjem zagorčavale su

Činilo se da je, po prvi put u našoj povijesti, vlada ozbiljno razmišljala o onome što jedemo kao sredstvu kontrole raka. Bilo je to plodno tlo za poduzimanje nečeg novog, a prilika za to zaista mi se i ukazala. Pozvali su me da pomognem novoj orga­

nam život. Zašto su napadale neprofitnu organizaciju koja je promicala istraživanje raka? Sve se svodilo na činjenicu da je AICR, slično NAS-u, radio na programu koji je dovodio u vezu prehranu i rak.

nizaciji pod nazivom Američki institut za istraživanje raka (AICR) u Falls Churchu

Američko društvo za rak pokazalo se posebno energičnim u širenju kleveta. U nji­

i Virginiji. Osnivači te organizacije ujedno su i prikupljali financijskih sredstava. Na­

hovim očima AICR je predstavljao dvostruku prijetnju: mogao se natjecati za ista

učili su da je, kroz kampanje slanja pisama, moguće prikupiti velike svote novca za

sredstva i pokušavao je pomaknuti raspravu o raku u smjeru prehrane. Američko

istraživanje raka. Činilo se da su mnogi ljudi zainteresirani za otkrivanje nečeg novog

društvo za rak još nije priznavalo da su prehrana i hranjive tvari povezane s rakom.

o raku izuzev uobičajenih modela kirurgije, zračenja i citotoksičnih lijekova.

(Tek su mnogo godina kasnije, početkom 1990-ih, izradili prehrambene preporuke

Ta novonastala organizacija bila je dobro upoznata s našim NAS-ovim izvještajem iz

za kontrolu raka kad je to postalo široko poznato u javnosti.) Oni su najvećim di­

1

1982; koji je bio usredotočen na prehranu i rak, pa su me pozvali da im se priključim

jelom organizacija koja se temelji na medicini, okrenuta konvencionalnoj upotrebi

kao njihov viši znanstveni savjetnik. Poticao sam ih da se fokusiraju na prehranu jer

"jekova, zračenja i kirurgije. Nešto prije toga Američko društvo za rak kontakti­

je veza prehrane s rakom postajala važno područje istraživanja koje je, tome unatoč,

ralo je naš NAS-ov odbor zbog mogućnosti đa im se pridružimo radi sastavljanja

uživalo vrlo slabu ili nikakvu podršku od strane glavnih organizacija za financiranje.

Prehrambenih preporuka za prevenciju raka. Kao odbor, to smo odbili premda je

Posebno sam ih ohrabrivao da ističu cjelovite namirnice kao izvor hranjivih tvari, a

nekoliko ljudi iz našeg odbora ponudilo svoje individualne usluge. Čini se da je

ne dodatke prehrani, dijelom i zato što je to bila poruka NAS-ovog izvještaja.

Američko društvo za rak nanjušilo nešto veliko, pa im se nije sviđala ideja da bi

Kad sam počeo raditi s AICR-om istovremeno su se pojavila dva problema. Kao prvo,

drugoj organizaciji, AICR-u, mogle pripasti zasluge.

AICR se trebao afirmirati kao vjerodostojna organizacija za širenje poruka i podrža-

257

KINESKA STUDIJA

ZNANOST - TAMNA STRANA

DEZINFORMIRANJE

uredima diljem zemlje. Kampanja blaćenja AICR-a doista se proširila. Prehrambena, farmaceutska i medicinska industrija paralelno su ili preko Američkog društva za rak

Možda se stječe dojam da sam se pomalo grubo okomio na organizaciju koju većina ljudi smatra isključivo dobronamjernom, ali Američko društvo za rak iza kulisa po­ našalo se drukčije nego u javnosti. Jednom prilikom otputovao sam ujedan grad na sjeveru države New York, gdje sam

i Nacionalnog mljekarskog vijeća pokazivali svoje pravo lice. Prevencija raka pomoću jeftine, niskoprofitne biljne hrane nije bila poželjna prehrambenoj i farmaceutskomedicinskoj industriji. Uz podršku lakovjernih medija njihova zajednička moć utje­ caja na javnost bila je nepobjediva.

bio pozvan da održim predavanje pred lokalnim ogrankom Američkog društva za

OSOBNE POSLJEDICE

rak, kao što sam činio i drugdje. Tijekom mog predavanja pokazao sam dijapozitiv na kojem je spomenuta nova organizacija AICR. Nisam spomenuo da sam osobno s njom povezan, pa slušatelji nisu bili svjesni da sam bio njihov viši znanstveni savjetnik. Nakon predavanja odgovarao sam na pitanja. Moja domaćica me upitala: «Znate li da je AICR šarlatanska organizacija?« «Ne» - odgovorio sam - «nisam upoznat«. Bojim se da nisam baš vješto sakrio svoj skepticizam prema njenom komentaru jer se osjetila dužnom pojasniti: «Tu organi­ zaciju vodi skupina šarlatana i diskreditiranih liječnika. Neki od njih čak su bili i u zatvoru.«

'

Međutim, priča ima sretan kraj. lako je prvih nekoliko godina AICR-ova postojanja bilo turbulent no i teško, kako osobno tako i profesionalno, kampanja blaćenja naposljetku je počela jenjavati. Prestavši ga smatrati «rubnim», AICR se proširio na Englesku (Svjetski fond za istraživanje raka, WCRF, u Londonu) i druge zemlje. Već duže od dvadeset go­ dina AICR vodi program koji financira istraživačke i edukacijske projekte o povezanosti između prehrane i raka. U početku sam organizirao i bio predsjednik programa potpora, a nakon toga sam ostao AICR-ov viši znanstveni savjetnik još nekoliko godina, u više navrata, nakon njegovog izvornog osnivanja. Međutim, još jedan nemio događaj zaslužuje da ga spomenem. Upravni odbor mog nu-

Zatvorske kazne? To je za mene bila novost! I ovoga puta ne otkrivajući svoju povezanost s AICR-om, upitao sam: «Kako znate?« Rekla je da je vidjela dopis koji je poslan lokalnim uredima Američkog društva za rak diljem zemlje. Prije mog odlaska dogovorio sam se S njom da mi pošalje kopiju dopisa o kojem je govorila, a koji dan kasnije to je i učinila. Dopis je bio poslan iz ureda predsjednika nacionalnog Američkog društva za rak koji je ujedno bio i viši rukovodilac prestižnog Memorijalnog instituta za istraživanje raka

tricionističkog društva obavijestio me da su dva člana društva (Bob Olson i Alt" Harper) predložili moje izbacivanje iz Društva, navodno zbog moje veze s AICR-om. Bilo bi to prvo izbacivanje u povijesti Društva. Morao sam otići u Washington na «razgovor» s predsjednikom Društva i direktorom za nutricionizam pri PDA. Većina njihovih pitanja ticala se AICR-a. Cijela priča pokazala se neobičnijom od fikcije. Izbaciti uglednog člana Društva - nedugo nakon što sam bio nominiran za predsjednika organizacije - zbog umiješanosti u organi­ zaciju za istraživanje raka? Kasnije sam o tom nemilom događaju razgovarao s kolegom

Roswell Park iz Buffaloa. U dopisu se tvrdilo da znanstveni «predsjednik» te organi­

koji je poznavao unutarnje funkcioniranje našeg Društva, profesorom Samom Toveom

zacije, ne imenujući me, vodi skupinu od «osam ili devet« diskreditiranih liječnika,

s Državnog sveučilišta North Carolina. On je, naravno, znao sve o istrazi, kao i o dru­

od kojih je nekoliko odslužilo zatvorske kazne. Bila je to čista izmišljotina. Nisam čak

gim smicalicama. U razgovoru sam mu rekao da je AICR časna organizacija s dobrim

ni prepoznao imena tih diskreditiranih liječnika i nisam imao pojma odakle tolika

namjerama. Njegov odgovor trajno me se dojmio. «Ne radi se o AICR-u» - odvratio je.

zloba.

«Stvar je u onom što si napravio u izvještaju o prehrani, nutricionizmu i raku Nacionalne

Pronjuškavši još malo, otkrio sam osobu u uredu Američkog društva za rak u Buf-

akademije znanosti.«

falou koja je bila odgovorna za dopis. Nazvao sam ju. Kao što se moglo i očekivati,

Kad je NAS-ov izvještaj u lipnju 1982. zaključio da manji unos masti i veći unos voća,

izbjegavala je otvorene odgovore i rekla samo da je te informacije dobila od neime­

povrća i proizvoda od cjelovitih žitarica predstavlja zdraviju prehranu, ja sam, u očima

novanog izvjestitelja. Bilo je nemoguće ući u trag pravom izvoru. Jedina stvar koju

pojedinih ljudi, izdao nutricionističku istraživačku zajednicu. Navodno je moj zadatak,

pouzdano znam je da je taj dopis poslan iz ureda predsjednika Američkog društva

kao jednog od dvojice eksperimentalnih istraživača prehrane i raka u skupini, bio štititi

za rak.

reputaciju američke prehrane takve kakva jest. Kako to nisam učinio, moja kasnija uklju­

Doznao sam i daje Nacionalno mljekarsko vijeće, moćna industrijska lobistička sku­ pina, dobila kopiju istog dopisa i odlučila poslati vlastitu obavijest svojim lokalni'

11

čenost u AICR i njihovo promicanje NAS-ovog izvještaja samo su pogoršali stvari.

KINESKA STUDIJA

ZNANUSI - TAMNA STRANA

Srećom, u cijeloj toj farsi od susreta prevladao je razum. Održan je sastanak odbora

imati ulogu u smrti njihovih voljenih. Slično tome, ima znanstvenika za koje je

kako bi se odlučilo treba li me izbaciti iz Društva, a ja sam uspješno preživio glasanje

mastima i životinjskim proizvodima bogata prehrana koju svakodnevno jedu je­

(6 : 0, uz dva suzdržana glasa).

dnostavno ono za što su u mladosti naučili da je zdravo: sviđa im se ta navika i

Nije bilo lako ne shvatiti sve to osobno, ali ovdje se radi o širem problemu koji nije

ne žele se mijenjati.

osobne prirode. U svijetu nutricionizma i zdravlja znanstvenici nisu slobodni slijediti

Ogromna većina znanstvenika časni su i inteligentni ljudi, predani istraživanju

svoja istraživanja bez obzira kamo ih ona odvela. Dolazak do «krivih» zaključaka, čak

radi općeg dobra a ne osobne koristi. Međutim, postoje malobrojni znanstvenici

i putem prvorazredne znanosti, može naškoditi vašoj karijeri. Pokušaj da te «pogre-

koji su spremni prodati dušu najboljem ponuđaču. Možda nisu brojni, ali njihov

šne» zaključke date na uvid javnosti zbog koristi za javno zdravlje može vam uništiti

utjecaj može biti golem. Oni mogu narušiti ugled institucija kojih su dio i, što je

karijeru. Moja nije uništena, imao sam sreće, a i neki dobri ljudi su se zauzeli za mene.

najvažnije, mogu stvoriti veliku zbunjenost u javnosti, koja često ne može znati

Ali moglo je proći mnogo gore.

tko je tko. Tako možete jedan dan uključiti televizor i vidjeti kako jedan stručnjak

Nakon svih tih brojnih nevolja bolje razumijem zašto je moje Društvo radilo stvari koje je radilo. Nagrade koje su

financirali

Mead Johnson Nutritionals, Lederle Labo­

hvali McDonaldsove hamburgere, a onda isti dan pročitati u magazinu da trebate jesti manje masnog crvenog mesa kako biste izbjegli rak. Kome vjerovati?

ratories, BioServe Biotechnologies, a ranije i Procter and Gamble i Dannon Institute

Institucije su također dio tamne strane znanosti. Odbori poput Odbora za in­

- redom proizvođači hrane i lijekova - predstavljale su čudan brak između industrije

formiranje javnosti o prehrani i Američkog vijeća za znanost i zdravlje stvaraju

i mog Društva. Vjerujete li da te «prijatelje» Društva zanima bavljenje znanstvenim

pristrana vijeća, odbore i institucije koje daleko više zanima promicanje njihovog

istraživanjem, bez obzira kakvi bili zaključci?

stajališta nego slobodoumna rasprava o znanstvenim istraživanjima. Ako izvje­

8

štaj Odbora za informiranje javnosti o prehrani kaže da je prehrana siromašna

POSLJEDICE ZA JAVNOST

mastima prijevara, a izvještaj Nacionalne akademije znanosti kaže suprotno - tko je u pravu?

Naposljetku, lekcije koje sam naučio u svojoj karijeri nisu imale mnogo veze

Osim toga, usko gledanje u znanosti rašireno je kroz cijele sustave. Američko

s konkretnim imenima ili konkretnim institucijama. Mnogo više veze imaju s

društvo za rak nije bila jedina zdravstvena institucija koja se trudila zagorčati ži­

onim što se događa iza kulisa svake velike institucije. Ono što se odvija iza scene

vot AICR-u. Ured za informiranje javnosti Nacionalnog instituta za rak, Harvard -

za vrijeme rasprava o nacionalnoj politici, bilo da se to događa u znanstvenim

ski medicinski fakultet i nekoliko drugih sveučilišta s medicinskim fakultetima

društvima, vladi ili industrijskim prostorijama za sastanke, od najveće je važnosti

bili su vrlo skeptični prema AICR-u i, u nekim slučajevima, otvoreno neprijatelj­

za naše zdravlje kao nacije. Osobna iskustva koja sam iznio u ovom poglavlju - a

ski raspoloženi. Neprijateljstvo medicinskih fakulteta isprva me iznenadilo, ali

to je samo primjer takvih iskustava - imaju posljedice koje su daleko šire od oso­

kad se Američko društvo za rak, vrlo tradicionalna medicinska institucija, tako­

bne gnjavaže i štete nanesene mojoj karijeri. Ta iskustva ilustriraju tamnu stranu

đer pridružilo svađi, postalo je jasno da zaista postoji «medicinski establišment».

znanosti, stranu koja šteti ne samo individualnim istraživačima koje se doživljava

Tom gigantu nije se svidjela zamisao o ozbiljnoj povezanosti između prehrane i

kao smetnju nego čitavom društvu. Ona to čini sustavnim nastojanjem da sakrije,

raka ili, što se toga tiče, gotovo bilo koje druge bolesti. Medicinski biznis u Ame­

porazi i uništi gledišta koja se suprotstavljaju statusu quo.

rici bavi se tretiranjem bolesti lijekovima i kirurgijom nakon što se pojave sim­

Postoje pojedini ljudi na vrlo utjecajnim položajima u vladi i na sveučilištima

ptomi. To znači da ste mogli uključiti televizor i vidjeti da Američko društvo za

koji djeluju pod krinkom znanstvenih «stručnjaka», no pravi im je posao da guše

rak gotovo u potpunosti odbacuje mogućnost da je prehrana povezana s rakom,

otvorenu i iskrenu znanstvenu raspravu. Možda primaju veliku osobnu nadokna­

a potom otvoriti novine i vidjeti da Američki institut za istraživanje raka kaže da

du za to što služe interesima moćnih prehrambenih i farmaceutskih kompanija.

ono što jedete utječe na vaš rizik obolijevanja od raka. Kome ćete vjerovati?

Ili možda jednostavno imaju poštenu osobnu pristranost prema gledištima koja

Samo netko tko poznaje sustav iznutra može prepoznati razliku između iskrenih

idu u prilog kompanijama. Osobna pristranost jača je nego što biste pomislih-

stavova utemeljenih na znanosti te neiskrenih, sebičnih stavova. Ja sam bio u

Poznajem znanstvenike kojima su članovi obitelji umrli od raka, ali se razbjesne

sustavu cijeli niz godina, radeći na najvišim razinama, i vidio sam dovoljno da

kada trebaju razmotriti mogućnost da su osobni izbori, poput prehrane, mogli

mogu reći kako znanost nije uvijek iskrena potraga za istinom, kao što velik broj

260

261

KINESKA STUDIJA

ljudi vjeruje. Prečesto se novac, moć, ego i zaštita osobnih interesa stavljaju iznad zajedničkog dobra. Nezakonitim postupcima pribjegava se vrlo rijetko ili nikad. U to nisu uključena velika mita uplaćena na tajne bankovne račune ili privatnim detektivima u zadimljenim hotelskim predvorjima. To nije holivudska priča. To su svakodnevna vlada, znanost i industrija u Sjedinjenim Državama.

14 Znanstveni redukcionizam K A D JE ODBOR ZA DIJETU, prehranu i rak Nacionalne akademije znanosti (NAS) odlučivao kako sažeti istraživanja o prehrani i raku, uključili smo poglavlja o poje­ dinim hranjivim tvarima i skupinama hranjivih tvari. Na taj su način vođena istraži­ vanja, jedna po jedna hranjiva tvar. Na primjer, poglavlje o vitaminima sadržavalo je informacije o odnosima između raka i vitamina A, C, E i nekih B vitamina. Međutim, u sažetku izvještaja preporučili smo uzimanje tih hranjivih tvari hranom, a ne u pi­ lulama ili dodacima prehrani. Eksplicitno smo ustvrdili da «Ove preporuke vrijede samo za namirnice kao izvor hranjivih tvari - ne na dodatke prehrani s pojedinačnim hranjivim tvarima.« 1 Izvještaj je brzo dospio u ruke korporacijskog svijeta koji je u njemu vidio veliku priliku za zgrtanje novca. Ignorirali su našu poruku upozorenja u kojoj smo ukazali na razliku između hrane i pilula: počeli su reklamirati vitaminske tablete kao proi­ zvode koji bi mogli sprječavati rak, drsko citirajući naš izvještaj kao opravdanje. To je bio odličan početak za ogromno novo tržište - komercijalne vitaminske dodatke prehrani. General Nutrition, Inc., kompanija s tisućama General Nutrition centara, počela je prodavati proizvod pod nazivom «Healthy Greens» (Zdravo zelenje), multivitaminski dodatak s vitaminima A, C i E, beta karotenom, selenom i sićušnih pola grama dehidriranog povrća. Svoj su proizvod reklamirali tvrdeći sljedeće: 2

KINESKA

ZNANSIVENI KEUUKUUNIZAM

STUDIJA

[Izvještaj Dijeta, prehrana i rak] savjetuje da, između ostalog, povećamo unos određenih vrsta povrća kako bismo pomogli zaštititi naša tijela od rizika dobi­ vanja određenih oblika raka. Vrste povrća koje je preporučio [izvještaj Nacionalne akademije znanosti] ... one su čiji bismo unos trebali povećati[:] kupus, kelj pupčar, cvjetača, brokula, mrkva i špinat.... Mama je bila u pravu! Znanstvenici koji se bave istraživačkim radom i tehničari u laboratorijima Ge­ neral Nutritiona, prepoznavši važnost tog istraživanja, odmah su prionuli na posao kako bi iskoristili svo povrće i sve ih kombinirali u jednu prirodnu, pra­ ktičnu tabletu s jakim djelovanjem. [Rjezultat je Health Greens [sic], novi, veliki napredak u nutricionizmu uz koji milijuni ljudi sada mogu poboljšati zaštitu svoga zdravlja ... zelenim povrćem kojeg bismo prema preporuci [Nacionalne akademije znanosti] trebali jesti više!

velika pogreška s naše strane. Nismo dovoljno naglasili da se naše preporuke odnose na cjelovite namirnice jer su mnogi ljudi i dalje smatrali da je Izvještaj katalog speci­ fičnih učinaka pojedinih hranjivih tvari. Od svih hranjivih tvari naš Odbor najviše se usredotočio na masti. Prva smjernica u izvještaju eksplicitno je govorila da je visoka potrošnja masti povezana s rakom, uz preporuku da smanjimo unos masti s 4 0 % na 3 0 % kalorija, iako je taj cilj od 3 0 % bio proizvoljno odabran prag. U pratećem tekstu je pisalo: «[P]odaci bi se mogli upo­ trijebiti kao opravdanje za još veće smanjenje. Međutim, prema procjeni Odbora, predloženo smanjenje umjeren je i praktičan cilj i vjerojatno donosi koristi.» Jedan od članova Odbora, direktor prehrambenog laboratorija Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Država (USDA), rekao nam je da ukoliko bismo išli ispod 3 0 % da bi to od potrošača zahtijevalo smanjenje unosa životinjskih namirnica, što bi označilo smrt Izvještaja. U vrijeme objavljivanja Izvještaja sve studije provedene na ljudima u kojima su masti bile povezane s rakom (uglavnom dojke i debelog crijeva) zapravo su pokazivale da

GNCje reklamirao netestiran proizvod i neprikladno koristio vladin dokument kao potvrdu svojih senzacionalnih tvrdnji. Zato je Savezna trgovinska komisija otišla na sud kako bi kompaniji zabranila objavljivanje takvih tvrdnji. Bitka je trajala godina­ ma, a pričalo se daje General Nutrition Inc. koštala oko 7 milijuna dolara. Nacionalna akademija znanosti preporučila me kao njihovog vještaka zato što sam bio suautor izvještaja o kojem je bila riječ kao i zbog mog stalnog spominjanja te teme na sastan­ cima našeg odbora. Suradnik na istraživanju iz moje grupe dr. Tom O'Connor i ja proveli smo tri intele­ ktualno stimulativne godine radeći na ovom projektu, uključujući moja tri puna dana na klupi za svjedoke. General Nutrition Inc. 1988. postigao je nagodbu oko lažnog oglašavanja u vezi s Healthy Greensom i drugim dodacima prehrani pristavši ispla­ titi 600.000 dolara, podijeljenih na tri jednaka dijela, trima različitim zdravstvenim 3

organizacijama. Bila je to mala cijena za jednu kompaniju, imajući u vidu ogromne prihode ostvarene od stalno rastućeg tržišta dodataka prehrani.

FOKUS NA MASTIMA U protekla dva desetljeća fokus na pojedinim hranjivim tvarima umjesto na cjelo­ vitim namirnicama postao je uobičajena stvar. Dio krivnje za to može se pripisati našem Izvještaju iz 1982. Kao što sam ranije spomenuo, naš je Odbor organizirao znanstvene informacije o prehrani i raku po hranjivim tvarima, s posebnim pogla­ vljem za svaku hranjivu tvar ili klasu hranjivih tvari. Postojala su posebna poglavlja za masti, bjelančevine, ugljikohidrate, vitamine i minerale. Uvjeren sam da je to bila

stanovništvo s višom stopom raka konzumira ne samo više masti, nego i više živo­ tinjskih namirnica i manje biljnih namirnica (pogledati četvrto poglavlje). Drugim riječima, uzrok tih vrsta raka jednako tako mogle su biti životinjske bjelančevine, kolesterol u hrani, nešto drugo što se nalazi isključivo u životinjskim namirnicama ili pak nedostatak biljnih namirnica (o čemu je bilo govora u četvrtom i osmom po­ glavlju). Međutim, umjesto da upru prstom u životinjske namirnice, te su studije glavnim krivcem proglasile masti u hrani. Osobno sam se na sastancima Odbora protivio stavljanju naglaska na određene hranjive tvari, ali sa skromnim uspjehom. (Taj moj stav donio mi je priliku da budem vještak na saslušanjima Savezne trgovin­ ske komisije.) Pogreška kada se cijele namirnice karakteriziraju prema zdravstvenim učincima određenih hranjivih tvari ono je što ja zovem redukcionizam. Na primjer, zdravstveni učinak hamburgera ne može se jednostavno pripisati učinku nekoliko grama zasiće­ nih masti u mesu. Zasićene masti samo su jedan sastojak. Hamburgeri također sadrže druge vrste masti, pored kolesterola, bjelančevina i vrlo malih količina vitamina i rninerala. Čak i ako promijenite količinu zasićenih masti u mesu, sve druge hranjive tvari i dalje će biti prisutne, i mogu i dalje imati štetne učinke po zdravlje. To je slučaj kada je cjelina (hamburger) više od zbroja njezinih dijelova (zasićenih masti, kole­ sterola, itd.). Jedan znanstvenik posebno je uočio 4 našu fokusiranu kritiku masti u prehrani i odlu­ čio testirati hipotezu da masti uzrokuju rak dojke na velikoj skupini američkih žena. Bio je to dr. Walter Willet s Harvardskog fakulteta za javno zdravlje, a studija koju je iskoristio slavna je Studija zdravlja medicinskih sestara.

265

KINESKA

STUDIJA

Počevši od 1976. istraživači s Harvarskog fakulteta javnog zdravlja uključili su preko 120.000 medicinskih sestara iz cijele zemlje u studiju koja je trebala istražiti odnos između raznih bolesti i oralnih kontracepcijskih sredstava, postmenopauzalnih hor­ mona, cigareta i drugih faktora poput boja za kosu. 5 Od 1980. profesor Willett u studiju je uključio anketni list, a četiri godine kasnije, 1984. proširio anketni list o prehrani na više namirnica. Taj prošireni anketni list o prehrani ponovno je poslan medicinskim sestrama 1986. i 1990. godine. Podaci se sada prikupljaju več duže od dva desetljeća. Studija zdravlja medicinskih sestara poznata je kao najdugotrajnija, najveća studija o zdravlju žena. 6 Od nje su potekle tri satelitske studije, koje ukupno godišnje koštaju 4 - 5 milijuna dolara/' Kada držim predavanja zdravstveno osviještenoj publici, preko 70% ljudi čulo je za Studiju zdravlja medicinskih sestara. Znanstvena zajednica pažljivo je pratila tu studiju. Istraživači koji su vodili studiju pripremili su stotine znanstvenih članaka objavljenih u najboljim stručno recenzira­ nim časopisima. Studija je prema strukturi prospektivna kohortna studija, što znači da prati skupinu ljudi, kohortu, i bilježi informacije o prehrani prije nego što su bole­ sti dijagnosticirane, što studiju čini «prospektivnom». Mnogi prospektivnu kohortnu studiju smatraju najboljim eksperimentalnim oblikom studije na ljudima. Pitanje je li prehrana bogata mastima povezana s rakom dojke prirodno se rodilo iz žestoke rasprave vodene sredinom 1970-ih i početkom 1980-ih. Mastima bogata

ZNANSTVENI

REDUKCIONIZAM

Amerikanci jedu mnogo mesa i masti. Jedemo više ukupnih bjelančevina i - što je još važnije - 7 0 % naših bjelančevina potječe iz životinjskih izvora. Činjenica da 7 0 % naših ukupnih bjelančevina dolazi iz životinjskih izvora znači samo jednu stvar: konzumi­ ramo vrlo malo voća i povrća. Da stvari budu gore, i kada jedemo namirnice biljnog podrijetla jedemo velike količine visoko prerađenih proizvoda koji često sadrže više dodanih masti, šećera i soli. Na primjer, u nacionalnom programu školskih obroka Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Država pomfrit se računa kao povrće! Nasuprot tome, ljudi u ruralnoj Kini jedu vrlo malo životinjskih namirnica: iz njih dobivaju svega 10% ukupnog unosa bjelančevina. Upadljiva razlika između dvaju prehrambenih obrazaca prikazana je na dva načina na slici 14.1. 8 Tipične su to razlike u prehrani između zapadnih kultura i tradicionalnih kultura. Općenito, ljudi u zapadnim kulturama pretežno su mesojedi, a ljudi u tradicionalnim zemljama većinom su biljojedi. Dakle, stoje sa ženama u Studiji zdravlja medicinskih sestara? Kao što ste mogli pre­ tpostaviti, gotovo sve te žene konzumiraju prehranu vrlo bogatu namirnicama živo­ tinjskog podrijetla, čak i više od prosjeka američke prehrane. Njihov prosječan unos bjelančevina (u postotku kalorija) iznosi otprilike 19%, dok se američki prosjek kreće oko 15-16%. Kako biste stekli neki dojam o kakvim se brojkama radi - preporučeni dnevni unos (RDA) za bjelančevine je svega 9-10%.

prehrana dovodila se u vezu ne samo sa srčanim bolestima (McGovernovi prehram­ beni ciljevi) nego i s rakom (izvještaj Dijeta, prehrana i rak). Koja je studija mogla bolje odgovoriti na to pitanje od Studije zdravlja medicinskih sestara? Imala je dobru strukturu, ogroman broj žena, vrhunske istraživače i dugo razdoblje praćenja. Zvuči savršeno, zar ne? Ne. Studija zdravlja medicinskih sestara ima manjkavosti koje ozbiljno dovode u pitanje dobivene rezultate. Ona je vrhunski primjer kako redukcionizam u znanosti može stvoriti ogromnu količinu zbrke i dezinformacija, čak i kad su znanstvenici koji su u to uključeni pošteni, dobronamjerni i zaposleni u vrhunskim svjetskim institucija­ ma. Gotovo da nijedna studija nije više naškodila nutricionizmu od Studije zdravlja medicinskih sestara, pa bi ostatku znanosti trebala služiti kao upozorenje na ono što se ne smije raditi.

MEDICINSKE SESTRE MESOJEDI

Sto je još važnije, od bjelančevina koje su konzumirale medicinske sestre u ovoj studiji, između 78% i 86% potjecalo je od namirnica životinjskog podrijetla, kao što pokazuje 8 9

Kako biste razumjeli moju prilično oštru kritiku nužno je steći određeni uvid u samu američku prehranu, posebno kad se uspoređuje s međunarodnim studijama koje go­ vore u prilog hipotezi o mastima u prehrani. 7 U usporedbi sa zemljama u razvoju

slika 14.2. ' Čak i u skupini sestara koje su jele najmanje količine ukupnih bjelanče­ vina, 79% potjecalo je od namirnica životinjskog podrijetla.1' Drugim riječima, goto­ vo sve medicinske sestre veći su mesojedi od prosječne Amerikanke. Konzumiraju vrlo ntalo cjelovitih, biljnih namirnica.

KINESKA

STUDIJA

ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

Međutim, budući da su žene iz Studije zdravlja medicinskih sestara doista daleko od To je od presudne važnosti. Kako bismo dobili još širu sliku moramo se vratiti na međunarodnu usporedbu Kena Carrolla iz 1975., prikazanu na slikama 4.7 i 4.9. Slika 4.7 ponovno je prikazana na slici 14.3. Taj dijagram postao je jedno od najutjecajnijih zapažanja o prehrani i kroničnim bolestima u posljednjih pedeset godina. Poput drugih studija, predstavljala je je­ dan od važnih razloga zašto je izvještaj Dijela, prehrana i rak iz 1982. preporučio da Amerikanci smanje unos masti na 3 0 % ukupnog kalorijskog unosa radi pre­ vencije raka. Taj izvještaj i drugi konsenzusni izvještaji koji su uslijedili nakon toga stvorili su okolnosti za eksploziju proizvoda sa sniženim udjelom masnoća na tržištu («niskomasni» mliječni proizvodi, komadi mesa bez masti, «niskomasni» slatkiši i grickalice). Nažalost, stavljati naglasak isključivo na masti pokazalo se pogrešnim. Carrollova studija, poput svih drugih međunarodnih korelacijskih studija, uspoređivala je populacije koje su većinom jele meso i mliječne proizvode s populacijama koja su pretežno jele biljnu hranu. Između načina prehrane u tim zemljama bilo JE mnogo više razlika od pukog unosa masti! Ono što Carrollov dijagram zapravo prikazuje je sljedeće: što je populacija bliže konzumiranju biljne prehrane to JOJ je rizik od raka dojke niži.

biljne prehrane, ne postoji način da se prouči odnos između prehrane i raka dojke na koji su izvorno ukazale međunarodne studije. Gotovo da i nema medicinskih sestara koje se hrane na način tipičan za zemlje s dna ovog dijagrama. Izvan svake sumnje, gotovo cjelokupna skupina spomenutih medicinskih sestara konzumira visokorizi­ čnu hranu. Ljudi koji pogledaju Studiju zdravlja medicinskih sestara većinom previ­ de laj nedostatak jer, kao što su istaknuli istraživači s Harvarda, medu medicinskim sestrama postoji velik raspon unosa masti. Skupina medicinskih sestara koja je konzumirala najmanje masti unosila je 2 0 - 2 5 % unesenih kalorija u obliku masti, dok je skupina medicinskih sestara koja je konzu­ mirala najviše masti unosila 5 0 - 5 5 % svojih kalorija u obliku masti. 10 Površno gleda­ no, čini se da taj raspon ukazuje na značajne razlike u njihovoj prehrani, ali to jedno­ stavno nije istina: gotovo sve žene jedu ujednačenu prehranu, iznimno bogatu namir­ nicama životinjskog podrijetla. To otvara pitanje zašto njihov unos masti drastično varira iako sve ujednačeno konzumiraju velike količine životinjskih namirnica? Otkad je «niskomasno» postalo sinonim za «zdravo» tehnologija je stvorila brojne namirnice i jela koje poznajete i volite, ali bez masti. Sada možete jesti razne nisko­ masne ili nemasne mliječne proizvode, niskomasne mesne prerađevine, niskomasne Preljeve i umake, niskomasne krekere, niskomasne slatkiše i niskomasni «junkjood», Poput čipsa i keksa. Drugim riječima, možete jesti uglavnom istu hranu koju ste jeli i Prije dvadeset i pet godina, uz značajno smanjenje unosa masti. Ali i dalje ćete zađr p t i isti omjer unosa životinjskih i biljnih namirnica.

KINESKA

ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

STUDIJA

U praktičnom smislu to znači da potrošnja govedine, svinjetine, janjetine i teletine

od visokomasnog obroka. U praksi, to je način kako su medicinske sestre iz Studije

pada, a raste potrošnja manje masne piletine, puretine i ribe. Međutim, konzumira­

zdravlja medicinskih sestara pokazale tako velike razlike u unosu masti. Neke sestre

jući više mesa peradi i ribe ljudi povećavaju ukupan unos mesa do rekordnih razi­

jednostavno su marljivije u biranju niskomasnih životinjskih proizvoda.

na," pokušavajući (uglavnom neuspješno 12 ) smanjiti unos masti. K tome, manje se

Mnogi bi smatrali da je niskomastan obrok trijumf planiranja zdravog obroka, ali što

konzumira punomasno mlijeko, ali se više konzumira niskomasno i obrano mlijeko.

je s drugim hranjivim tvarima u tim obrocima? Što je s bjelančevinama i kolestero­

Potrošnja sira u posljednjih trideset godina porasla je za 150%. 1 3

lom? Pokazuje se da niskomasni obrok sadrži preko dvostruko više bjelančevina od vi­

Gledano u cjelini, danas smo jednako mesojedi kao što smo to bili prije trideset go­

sokomasnog obroka,

dina, ali smo u stanju selektivno sniziti unos masti ukoliko to želimo, zahvaljujući

Osim toga, niskomasni obrok sadrži gotovo dvostruko više kolesterola (slika

pri čemu gotovo

sve potječu

od

namirnica

životinjskog podrijetla. 14.5).'11'

čudima prehrambene tehnologije. Za ilustraciju, dovoljno je pogledati dva tipična američka obroka." 1 5 Obrok br. 1 poslužuje se u zdravstveno osviještenom kućanstvu, u kojem osoba koja obično kupuje prehrambene namirnice za obitelj čita prehrambeni sastav na ambala­ ži svake namirnice koju kupi. Rezultat: ručak siromašan mastima. Obrok br. 2 poslužuje se u kućanstvu u kojem je standardna američka hrana favorit svih članova. Kada kuhaju kod kuće pripreme «bogat» obrok. Rezultat: ručak bogat mastima.

MASTI I ŽIVOTINJSKE NAMIRNICE Kada Amerikanke, poput onih u Studiji zdravlja medicinskih sestara i milijardu dola­ 1

1

ra vrijednog Ispitivanja zdravlja žena, " '' smanje unos masti, one to ne čine smanjiva­ njem potrošnje namirnica životinjskog podrijetla. Umjesto toga, koriste niskomasne i bezmasne životinjske proizvode, te manje masti prilikom kuhanja i za stolom. Na taj način one ne slijede prehranu za koju međunarodne korelacijske studije i naša studija provedena u ruralnoj Kini pokazuju da je povezana s niskim stopama raka dojke. To je vrlo važan raskorak, a ilustrira ga korelacija između životinjskih bjelančevina Oba obroka sadrže otprilike 1.000 kalorija, ali imaju znatno različit sadržaj masti.

1

i masti u prehrani za grupu zemalja (slika M . Č ) . ^ * 20

2 0 22

Najpouzdanija usporedba

Niskomasni obrok (br. 1) sadrži oko dvadeset i pet grama masti, dok visokomasni

objavljena je 1975.

obrok (br. 2) sadrži nešto više od šezdeset grama masti. U niskomasnom obroku 22%

da kako unos masti raste u različitim zemljama, povećava se unos bjelančevina na

koja je pokazala vrlo uvjerljivu korelaciju od preko 90%. To znači

ukupnih kalorija potječe od masti, a u visokomasnom obroku 5 4 % kalorija potječe

gotovo savršeno paralelan način. Slično tome, u Kineskoj studiji unosi masti i živo­

od masti.

tinjskih bjelančevina također pokazuju sličnu korelaciju od 8 4 % . 8 2 1

Zdravstveno osviješteno kućanstvo uspjelo je pripremiti obrok koji sadrži daleko ma­

U studiji zdravlja medicinskih sestara to nije slučaj. Korelacija između unosa živo­

nje masti od prosječnog američkog ručka, ali to su učinili ne prilagođavajući svoj

tinjskih bjelančevina i ukupnog unosa masti iznosi svega 16%. U Ispitivanju zdravlja

omjer unosa životinjskih i biljnih namirnica. Glavne namirnice u oba obroka živo­

žena, u koje su bile uključene i Amerikanke, stanje je još gore - 17%. 1 8 , 2 1 2 2 Kako se

tinjskog su podrijetla. U biti, niskomastan obrok sadrži više životinjskih namirnica

smanjuju masti, raste potrošnja životinjskih bjelančevina. Takva praksa tipična je za

y

KINESKA

STUDIJA

ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

Amerikanke koje se navelo na vjerovanje kako smanjujući svoj unos masti prelaze

• «ovi podaci pružaju dokaz protiv štetnog utjecaja unosa masti i zaštitnog učinka

na zdraviju prehranu. Medicinska sestra iz harvardske studije koja konzumira «ni-

unosa vlakana kod sredovječnih žena za učestalost raka dojke kroz osam godina-

skomasnu» prehranu, poput drugih Amerikanki bilo gdje drugdje, vjerojatno će i dalje jesti goleme količine životinjskih bjelančevina, kao u primjeru obroka br. 1 (slika 14.4). Nažalost, dokazi o utjecajima namirnica životinjskog podrijetla na rak i druge bolesti

23

»

Prijevod:

Studija

zdravlja

medicinskih

sestara

nije

utvrdila

odnos

između

masti

i

vlakana u prehrani i rizika od raka dojke.

obilja ignoriraju se, pa i kleveću, dok se i dalje fokusiramo na masti i druge izolirane

• «nismo pronašli dokaze da je niži unos ukupnih masti ili određenih tipova masti

hranjive tvari. Zbog toga su Studija zdravlja medicinskih sestara i gotovo sve druge

povezan sa smanjenim rizikom od raka dojke» 1()

epidemiološke studije na ljudima objavljene do danas ozbiljno manjkave u svojim

Prijevod:

istraživanjima veza između prehrane i bolesti. Praktično svi subjekti u studiji kon­

masti, bilo ukupnih ili određenih vrsta masti, i rizika od raka dojke.

Studija

zdravlja

medicinskih

sestara

nije

utvrdila

odnos

između

smanjenja

zumiraju upravo onu prehranu koja uzrokuje bolesti obilja. Ako se jedna namirnica životinjskog podrijetla zamijeni drugom tada je štetne utjecaje obiju namirnica na

• «postojeći podaci, međutim, ne idu osobito u prilog hipotezi da smanjenje udjela

zdravlje - u usporedbi s namirnicama biljnog podrijetla - lako previdjeti. Da stvari

masti u prehrani, čak do 2 0 % energije u odrasloj dobi, vodi do značajnijeg smanje­

budu gore, te studije često se fokusiraju na potrošnju samo jedne hranjive tvari, kao

nja stope raka dojke u zapadnim kulturama« 2 ' 1

što su masti. Zbog tih vrlo ozbiljnih nedostataka te su studije prava katastrofa želimo

Prijevod: Studija zdravlja

li otkriti doista značajan utjecaj prehrane na spomenute bolesti.

masti, pa ni kad su žene smanjile unos masti čak do samo 20% kalorija.

REZULTATI VRIJEDNI PREKO 1 0 0 MILIJUNA DOLARA

medicinskih sestara nije utvrdila vezu

između raka dojke i

• «relativni rizici od... mononezasićenih i polinezasićenih masti... bili su blizu jedinice» 2 5

Sada kad ste upoznati s tim kako gledam na Studiju zdravlja medicinskih sestara i

Prijevod:

njene nedostatke možemo proanalizirati njezine zaključke. Nakon više od 100 mi­

brih» masti i rizika od raka dojke.

Studija zdravlja

medicinskih sestara

nije utvrdila

odnos

između

tih

«đo-

lijuna dolara i desetljeća rada rezultata ima napretek. Kakvi su? Naravno, logično bi bilo početi od pitanja je li unos masti zaista povezan s rakom dojke. Evo nekih od

• «nismo pronašli značajne veze između unosa masti i mliječnih proizvoda i rizika

rezultata, doslovno prenesenih:

od raka dojke»

S L I K A 14.6: P O S T O T A K K O R E L A C I J E U N O S A U K U P N I H M A S T I I ŽIVOTINJSKIH BJELANČEVINA

Prijevod:

26

Studija

zdravlja

medicinskih sestara

nije

utvrdila

odnos

između

konzumi­

ranja mesa i mliječnih proizvoda i rizika od raka dojke. • «naši rezultati ne potvrđuju vezu između tjelesne aktivnosti, u kasnoj adolescen­ ciji ili nedavnoj prošlosti, i rizika od raka dojke među mladim odraslim ženama» 2 7 Prijevod:

Studija zdravlja

medicinskih sestara

nije

utvrdila

odnos

između

vježbanja

i rizika od raka dojke • «ti podaci ukazuju na slabu pozitivnu vezu sa zamjenom zasićenih masti ugljiko­ hidratima; nijedna od drugih proučenih vrsta masti nije bila značajno povezana s promjenom rizika od raka dojke ekvivalentnom smanjenju unosa ugljikohidrata»28

Prijevod:

-

Studija zdravlja

kohidratima

imala malen

medicinskih

sestara

utvrdila je daje zamjena

ili nikakav učinak na rak dojke.

masti

uglji­

KINESKA

ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

STUDIJA

• «unos selena kasnije u životu vjerojatno nije važan faktor u etiologiji raka dojke» 29 Prijevod: Studija zdravlja

medicinskih sestara

nije utvrdila zaštitni učinak selena

na

Izgleda da je alkohol dobar za srčane bolesti, a loš za rak dojke. Muž može popiti

rizik od raka dojke.

za ručkom, ali nikada ne bi smio podijeliti piće sa svojom suprugom, je li to razlika između muškaraca i žena ili je to razlika u reakciji između srčanih bolesti i raka?

• Ti rezultati navode na zaključak da potrošnja voća i povrća u odrasloj dobi nije

Osjećate li se informiranije ili zbunjenije?

značajno povezana sa smanjenjem rizika od raka dojke» 3 0

Zatim su tu čudesne omega-3 masne kiseline. Neke vrste ribe sadrže relativno veli­

Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila odnos između voća i povrća

ke količine tih masti i o njima se ovih dana vrlo mnogo i pozitivno piše. Ako ste o

te rizika od raka dojke.

omega-3 masnim kiselinama išta čuli, to je da ih trebate uzimati više kako biste bili zdraviji. Opet, evo rezultata s Harvarda:

I to je to, čitatelji. Rizik od raka dojke ne raste s povećanjem unosa masti, mesa, mlije­ čnih proizvoda ili zasićenih masti. Rak dojke ne može se spriječiti povećanjem unosa

• «... suprotno prevladavajućoj hipotezi, utvrdili smo da je viši rizik od raka dojke

voća i povrća, ili pak smanjiti vježbanjem (bilo za vrijeme tinejdžerskih godina ili ka­

povezan s omega-3 mastima iz ribe» (Taj viši rizik bio je statistički značajan i bio je

snije u odrasloj dobi), prehrambenim vlaknima, mononezasićenim mastima ili poline-

povezan s povećanjem od samo 0,1% ukupne energije u hrani.) 1 0

zasićenim mastima. Osim toga, ni mineral selen, za koji se dugo smatralo da štiti od

• «naši rezultati navode na zaključak da konzumiranje ribe jednom mjesečno ili češće

određenih vrsta raka, nema nikakav učinak na rak dojke. Drugim riječima, možemo isto

može smanjiti rizik od ishemijskog moždanog udara kod muškaraca« ! |

tako zaključiti da prehrana uopće nije povezana s rakom dojke.

• «podaci navode na zaključak da konzumiranje ribe barem jednom tjedno može

Mogu razumjeti frustraciju profesora Maira Stampfera, jednog od vodećih istraživača'

smanjiti rizik od iznenadne srčane smrti [ali ne i smanjiti] ukupni rizik od infarkta

iz te skupine, u njegovoj citiranoj izjavi: «To je bio naš najveći neuspjeh i razočaranje,

miokarda, neiznenadne srčane smrti ili ukupnu kardiovaskularnu smrtnost« 3 5 (Dru­

to što nismo naučili više o tome što ljudi mogu učiniti da smanje rizik.»6 Taj je ko­

gim riječima, riba može spriječiti neke aspekte srčanih bolesti, ali općenito nema ni­

mentar dao kao odgovor na mišljenje da je «naiveći izazov za budućnost riješiti zbrku

kakvog utjecaja na smrtnost od srčanih bolesti, pa čak ni na rizik od srčanog udara.)

6

kontradiktornih rezultata i nedostatka informacija o raku dojke.» Čestitam profesoru Stampferu na njegovoj iskrenosti, ali je žalosno što je toliko novca utrošeno kako bismo

je li to još jedno od pitanja kada trebate odlučiti koje se bolesti najmanje bojite? Ili je

saznali tako malo toga. Možda je najvrednije otkriće, ironično, da eksperimentiranje s

to još jedna razlika između muškaraca i žena?

jednom po jednom hranjivom tvari, uz zadržavanje istih općih obrazaca prehrane, ne

Evo jedne još starije priče: dugo su nas upozoravali da smanjimo unos kolesterola,

vodi k boljem zdravlju ili boljim informacijama o zdravlju.

pa je potrošnja jaja, uglavnom iz tog razloga, dovedena u pitanje. Jedno jaje sadrži

Ipak, istraživači s Harvarda nepokolebljivo objavljuju svoje rezultate, usprkos tim izazo­

ogromnih 200 ili više miligrama kolesterola,"' što predstavlja velik dio preporučene

vima. Iz gomile njihovih studija, evo nekih rezultata koje smatram vrlo zabrinjavajućim

dnevne granice od 300 miligrama. Dakle, što nam harvardske studije kažu o tom

proturječnostima kada se uspoređuju rizici za neku bolest kod muškaraca i kod žena:

prežvakanom pitanju?

• Muškarci koji konzumiraju alkohol tri ili četiri puta tjedno imaju niži rizik od sr­

...konzumiranje jaja do jednog komada dnevno vjerojatno nema značajniji

čanog udara."

ukupni utjecaj na rizik od koronarne bolesti srca ili srčanog udara kod zdravih

• Muškarci s dijabetesom tipa 2 koji konzumiraju umjerene količine alkohola imaju

muškaraca i žena

37

niži rizik od koronarne bolesti srca. 32 Ali, u vezi s rakom dojke: Pa ipak... Naša otkrića [koja predstavljaju osam prospektivnih studija] upućuju na mo­ • Potrošnja alkohola povećava učestalost raka dojke za 4 1 % kod žena koje konzumi­

gućnost umjerenog povećanja rizika [od raka dojke] s konzumiranjem jaja....

raju 3 0 - 6 0 g alkohola dnevno, u usporedbi sa ženama koje ne piju. 33

utvrđeno je da rizik od raka dojke raste 2 2 % sa svakih dodatnih 100 g konzu-

KINESKA STUDIJA

miranih jaja dnevno [oko 2 jaja] je bio veći za 67%.]

26

ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

|U Studiji zdravlja medicinskih sestara rizik

26

ktalnog raka i unosa vlakana ili voća i povrća.

111

''

Prehrambena vlakna, naravno, potječu isključivo iz biljnih namirnica, pa ta otkrića pobuđuju sumnju u ideju da vlakna ili voće, povrće i žitarice sprječavaju rak debelog

Međutim, ranije su istraživači s Harvarda imali nešto drukčiji stav:

crijeva. Imajte na umu da se harvardske studije odnose na ujednačeno mesojedsku populaciju u kojoj gotovo nitko ne slijedi prehranu cjelovitim, biljnim namirnicama

...za zdrave muškarce i žene umjerena konzumacija jaja može biti dio hranjive i uravnotežene prehrane

38

u kojoj prirodno ima malo masti i mnogo vlakana. Vjerojatno je da se potencijalan zaštitni učinak vlakana ili voća i povrća protiv koloreklalnog raka ne javlja dok se iz prehrane potpuno ne izbace životinjske namirnice.

U posljednje vrijeme navodi se da Studija zdravlja medicinskih sestara pruža još sna­ žniju podršku jajima. Jedna nedavno objavljena vijest kaže: Jedenje jaja za vrijeme adolescencije moglo bi štititi žene od raka dojke....

Između rezultata o raku debelog crijeva i raku dojke, Studija zdravlja medicinskih sestara učinila je mnogo da zamagli, ako ne i diskreditira, predodžbu da je prehrana

39

povezana s rakom. Poslije desetljeća rada profesor Walt Willett kaže: ....čini se da povećanje količine voća i povrća ukupno manje obećava kao put

U članku se dalje citira jedan harvardski istraživač: Žene koje su za vrijeme adolescencije jele više jaja... imale su niži rizik od raka dojke.... 39

do značajnijeg smanjenja rizika od raka....izgleda da su koristi [od tih namir­ nica] veće za kardiovaskularne bolesti nego za rak

1

Ova izjava zvuči pomalo zlokobno. Rak debelog crijeva, povijesno jedan od prvih

Većina ljudi koji pročitaju taj članak vjerojatno će zaključiti da su jaja opet postala popularna, čak i ako ne znaju koliko je jaja dnevno u redu ili jesu li oni iznimka u toj generalizaciji. Jaja se čine zdravijima samo kada peradarska industrija dometne svoje mudre savjete. Ali, čekajte malo. Dokazi kažu da je konzumiranje jaja za tinejdžerice u redu, možda čak i dobro, ali dokazi također kažu da veća potrošnja jaja ukupno povećava rizik od raka dojke. Usput rečeno, evo još nečega o čemu valja razmisliti. Mnoge studije relativno su konzistentno pokazale da konzumiranje jaja može pove­ ćati rizik od raka kolona, i to više kod žena nego kod muškaraca. 10 Čemu bismo trebali vjerovati? U jednom trenutku konzumiranje alkohola može smanjiti naše rizike od bolesti, u sljedećem trenutku može ih povećati. U jednom trenutku konzumiranje ribe može pomoći u smanjivanju našeg rizika od bolesti, u sljedećem trenutku može biti štetno. U jednom trenutku jaja su loša, u sljedećem tre­ nutku mogu biti zdrava. Meni se čini daje ono što ovdje nedostaje širi kontekst. Ono što dobivamo bez tog konteksta tek je gomila konfuzije.

RASPLETANJE PREHRANE I RAKA

oblika raka za koje se tvrdilo da se mogu spriječiti biljnom prehranom, 43 "' 15 prema ovoj tvrdnji nije povezan s prehranom? A prehrana siromašna mastima ne sprječava rak dojke? Uz rezultate poput ovih samo je pitanje vremena kada će se hipoteza o vezi prehrane i raka početi rušiti. Dapače, već sam čuo ljude iz znanstvene zajednice kako počinju govoriti da prehrana možda nema nikakvog utjecaja na rak. To su razlozi zbog kojih smatram da je Studija zdravlja medicinskih sestara nanije­ la nemalu štetu stanju u nutricionizmu. Gotovo je poništila brojne napretke koji su postignuti u posljednjih pedeset godina, zapravo ne ponudivši nikakve znanstveno pouzdane prigovore ranijim otkrićima o prehrani i raku. Problem proučavanja populacije koja ujednačeno konzumira visokorizičnu prehra­ nu i analize razlika u konzumiranju jedne po jedne hranjive tvari nije jedinstven za Studiju zdravlja medicinskih sestara. Zajednički je to problem gotovo svih studija koje koriste zapadne subjekte. Osim toga, zbrajanje rezultata mnogo velikih studija u analizi kako bi se došlo do pouzdanijih rezultata ima malo ili nimalo smisla ukoliko sve studije imaju isti nedostatak. Strategija zbrajanja često se koristi za identificiranje uzročno-posljedičnih veza koje su suptilnije i manje izražene unutar jedne studije. To je pouzdana pretpostavka ukoliko je svaka studija ispravno provedena, ali očigledno nije ako sve studije imaju sličan nedostatak. Kombinirani rezultati samo daju pou­

Osim što su ustvrdili da prehrana i vježbanje nisu povezani s rakom dojke, istraživači s Harvarda rušili su i druga popularna shvaćanja u vezi s prehranom i rakom. Na primjer, harvardske studije nisu bile u stanju otkriti bilo kakvu vezu između kolore-

zdaniju sliku nedostatka. Harvardski istraživači proveli su nekoliko takvih kombiniranih analiza više studija. Jedna takva kombinirana analiza bavila se pitanjem imaju li mesne i mliječne namir-

ZNANSI VENI K E U U K U O N I Z A M

KINESKA STUDIJA

nice ikakav utjecaj na rak dojke/'' Prethodno kombiniranje devetnaest studija"' iz 1993. pokazalo je umjereno, statistički značajno 18%-tno povećanje rizika od raka dojke kod povećanog unosa mesa te 17%-tno povećanje kod povećanog unosa mlijeka.

16

Har-

vardski istraživači zato su 2002. izradili sažetak grupe novijih studija, ovaj put uključivši osam velikih prospektivnih studija čije su se informacije o prehrani smatrale pouzdani­ jima i u koje je bila uključena mnogo veća skupina žena. Istraživači su zaključili: Nismo pronašli značajnu vezu između unosa mesa ili mliječnih proizvoda i rizi­ ka od raka dojke.

takozvane nezavisne veze pojedinih elemenata ove skupine kada se može oče­ kivati da imaju iste ishode bolesti i kada postoji tako velika izloženost teško mjerljivim i medudjelujućim faktorima rizika. Kada će se početi shvaćati da su ukupna prehrana i zajednički i sveobuhvatni učinci velikih grupa namirnica ono što daje najveći doprinos održavanju zdravlja i prevenciji bolesti? Redukcionizam kakav je utjelovljen u interpretaciji podataka iz ove kohorte [Studija zdravlja medicinskih sestara] prijeti da ozbiljno skrene s pravog puta raspravu o smislenim programima javnog zdravlja i javne politike.

17

26

Većina ljudi rekla bi: «Dakle, to je to. Nema uvjerljivih dokaza da su meso i mliječni proizvodi povezani s rizikom od raka dojke.» Ali pogledajmo malo bolje tu navodno solisticiraniju analizu. Svih osam studija odnosilo se na prehranu koja je sadržavala visok udio životinjskih namirnica. To znači da je svaka studija iz te grupe imala isti nedostatak od kojeg trpi Studija zdravlja medicinskih sestara. Njihovo kombiniranje nema nikakvog smisla i ne donosi nikakvu korist. Usprkos tome stoje ta megabaza podataka obuhvaćala 351.041' ženu i 7.379 slučajeva raka dojke, ti rezultati ne mogu otkriti pravi utjecaj prehrane bo­ gate mesom i mliječnim proizvodima na rizik od raka dojke. To bi vrijedilo i daje studi­ ja obuhvaćala nekoliko milijima subjekata. Poput Studije zdravlja medicinskih sestara, sve te studije odnosile su se na tipičnu zapadnu prehranu koja je usmjerena velikoj potrošnji namirnica životinjskog podrijetla, gdje ljudi pokušavaju mijenjati unos samo jedne po jedne hranjive tvari ili namirnice. Nijedna od tih studija nije uzela u obzir širi raspon prehrambenih izbora - uključujući one koji su u prošlosti demonstrirali poziti­ vne učinke na rizik od raka dojke.

IGNORIRANJE MOJIH KRITIKA Jednom sam, pročitavši izvještaj o životinjskim bjelančevinama i bolestima srca u Studiji zdravlja medicinskih sestara,1' objavio kritiku 17 u kojoj sam sažeo neke od istih argumenata koje iznosim u ovom poglavlju, uključujući nemogućnost Studije zdra­ vlja medicinskih sestara da doprinese našem boljem razumijevanju izvornih među­ narodnih korelacijskih studija. Oni su odgovorili. Evo kako je tekla naša prepiska. Prvo, moj komentar: Unutar prehrambenog raspona [tako bogatog namirnicama životinjskog po­ drijetla], čini mi se besmislenim vjerovati da je moguće pouzdano utvrdili

Zatim odgovor dr. Hua i profesora VVilletta: Premda se slažemo da su opći prehrambeni obrasci također važni za utvrđi­ vanje rizika od bolesti (naveden izvor), vjerujemo da bi identifikacija veza s pojedinim hranjivim tvarima trebala biti prvi korak jer su određene tvari ili skupine tvari to što je fundamentalno povezano s [procesom bolesti]. Odre­ đene komponente prehrane mogu se modificirati, na čemu i pojedinci i pre­ hrambena industrija aktivno rade. Stoga je razumijevanje zdravstvenih učina­ ka određenih promjena prehrane, koje Campbell naziva «redukcionizmom», važan zadatak. 48 Slažem se da je proučavanje nezavisnih učinaka pojedinih hranjivih tvari (njihovih identiteta, funkcija, mehanizama) vrijedno, ali Willett i ja u oštrom smo neslaganju u pogledu interpretacije i primjene tih rezultata. Odlučno odbacujem implikacije u Willettovoj tvrdnji da se «određene komponente prehrane mogu modificirati« s pozitivnim učinkom na nečije zdravlje. To je upravo ono što je pogrešno s ovim područjem istraživanja. U stvari, ako je Studija zdravlja medicinskih sestara išta pokazala, onda je to da modificiranje unosa jedne po jedne hranjive tvari, bez da se dovedu u pitanje čitavi prehrambeni obrasci, ne daje zna­ čajne koristi po zdravlje. Žene koje mijenjaju svoj unos masti, zadržavajući gotovo potpuno mesojedsku prehranu, nemaju niži rizik od raka dojke, io nas vodi do srži redukcionizma u znanosti. Sve dok znanstvenici proučavaju po­ tpuno izolirane spojeve i sastojke hrane i izvlače informacije izvan konteksta kako bi donijeli uopćene zaključke o složenim odnosima prehrane i bolesti rezultat će biti konfuzija. Varljivi naslovi u vijestima o ovom ili onom spoju iz hrane i ovoj ili onoj bolesti bit će uobičajeni. Impresivnija poruka o koristima od široke promjene prehra­ ne bit će potisnuta sve dok se budemo fokusirali na relativno trivijalne pojedinosti. S vremena na vrijeme, kad bi nam se putevi sreli, profesor Willett i ja raspravljali smo o otkrićima o mastima i njihovom odnosu prema Kineskoj studiji i Studiji zdravlja

KINESKA

STUDIJA

ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

medicinskih sestara. Ja sam uvijek naglašavao isto: da prehrana cjelovitim biljnim na­ mirnicama, prirodno siromašna mastima, nije uključene u kohortu Studije zdravlja medicinskih sestara, kao i da je ta vrsta prehrane najblagotvornija za naše zdravlje. Profesor Willett u više prilika mi je odgovorio: «Možda ste u pravu, Coline, ali ljudi ne žele raspravljati o tome.» Taj komentar ima uznemirujuće implikacije. Znanstvenici ne bi trebali ignorirati ideje samo zato što smatraju da ih javnost ne želi čuti. Tijekom svoje karijere previše sam puta čuo komentare koji više zvuče kao pokušaj da se ugodi javnosti nego upuštanje u otvorenu, poštenu raspravu, kamo nas god ona odvela. To je pogrešno. Uloga znanosti u društvu je zapažati, postavljali pitanja, stvarati i testirati hipoteze i nepristrano interpretirati rezultate, a ne klanjati se pred onim za što vjerujemo da su želje javnosti. Na potrošačima je da odluče hoće li naše rezultate uklopiti u svoj način života, ali mi smo im dužni pružati najbolje in­ formacije na temelju kojih će donijeti tu odluku, a ne odlučivati umjesto njih. Oni su ti koji plaćaju istraživanja i samo oni imaju pravo odlučiti što će s njima učiniti. Shvaćanje znanstvene zajednice da javnost želi samo čarobni štapić i jednostavne promjene u prehrani precijenjeno je. Na svojim javnim predavanjima shvatio sam da za promjenu prehrane i načina života postoji veće zanimanje nego što je akademski zajednica spremna priznati. Ta metoda

istraživanja detalja

Američka radna skupina za preventivne usluge (USPSTF) zaključila je da nema dovoljno dokaza 'za' ili protiv' upotrebe dodataka s vitaminima A, C ili E; mul­ tivitamin s folnom kiselinom; ili kombinacija antioksidanata za prevenciju raka ih kardiovaskularnih bolesti. 49 ' 50 Koliko se još milijardi dolara mora potrošiti prije nego što shvatimo ograničenja redukcionističkih istraživanja? Znanstvena istraživanja učinaka pojedinačnih hranjivih tvari na kompleksne bolesti imaju slabo ili nikakvo značenje kada je glavni učinak prehrane posljedica unosa izvanrednog mnoštva hranjivih tvari i drugih tvari koje se nalaze u cjelovitim namirnicama. To posebno vrijedi kada nijedan subjekt u prouča­ vanoj populaciji ne konzumira prehranu cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla, prehranu koja je najkonzistentnija s biološki utemeljenim dokazima, kojoj govori u prilog krajnje impresivan niz stručne literature, u skladu s ekstremno niskim sto­ pama bolesti viđenim u međunarodnim studijama, daleko usklađenija s održivim okolišem, obdarena snagom da liječi uznapredovale bolesti i ima neusporediv po­ tencijal za pružanje podrške novom, ekonomičnom zdravstvenom sustavu. Katego­ rički odbacujem ideju bavljenja redukcionističkim istraživanjem na ovom polju bez traženja ili razumijevanja šireg konteksta. Beskrajna bujica zbrke koju stvara krivo

izvan konteksta,

koju zovem

redukcionizam,

i pokušaji

da se iz rezultata ocijene kompleksni odnosi, pogubni su. To je još štetnije od neprimje­ renog ponašanja malobrojne manjine znanstvenika o kojoj sam govorio u trinaestom poglavlju. Nažalost, taj manjkav način istraživanja prehrane postao je pravilo. Kao rezultat toga, pošteni, marljivi, dobronamjerni znanstvenici širom svijeta primora­ ni su donositi zaključke o ukupnim učincima prehrane na temelju usko fokusiranih studija o pojedinim hranjivim tvarima. Najveća opasnost je to što je redukcionistička znanost, ogoljena od svog šireg okruženja, postala zlatni standard. Štoviše, poznajem mnoge istraživače koji bi čak rekli da je to ono što definira «pravu» znanost. Ti su problemi posebno izraženi u istraživanju vitaminskih dodataka prehrani. Kao što sam spomenuo na početku poglavlja, tijekom rane povijesti industrije dodataka prehrani proveo sam preko tri godine pripremajući svjedočenje za Saveznu trgovin­ sku komisiju i Nacionalnu akademiju znanosti u njihovom sudskom procesu protiv General Nutritiona. Tvrdio sam da se izoliranim vitaminima i mineralima u obliku dodataka prehrani ne mogu pripisivati određene koristi za zdravlje kod kroničnih bolesti. Zbog toga sam pretrpio brojne kritike svojih kolega koji su bili suprotnog mišljenja. Danas, više od petnaest godina kasnije, nakon stotina milijuna dolara u potporama za istraživanja i milijardi dolara koje su potrošili kupci, jedan nedavni pregled dokaza dao nam je sljedeće zaključke:

interpretirani redukcionizam ugrožava ne samo čitavu nutricionističku znanost nego i zdravlje Amerike.

15

Industrijska «znanost» N A ŠTO SVAKI AMERIKANAC TROŠI novac nekoliko puta dnevno? Na hranu. Nakon cjeloživotnog hranjenja, što svi napravimo? Umremo - u procesu koji obično uklju­ čuje velike troškove dok pokušavamo odgoditi smrt što je moguće duže. Svi smo potrošači gladi i smrti, zato se na tome troše i zarađuju veliki iznosi. Zbog toga su prehrambena i zdravstvena industrija u Americi medu najutjecajni­ jim organizacijama u svijetu. Prihodi kompanija koje proizvode hranu i proizvode za zdravlje zapanjujući su. Mnoge pojedinačne prehrambene kompanije imaju godišnje prihode veće od 10 milijardi dolara. Kraft ima prihode od otprilike 30 milijardi dolara godišnje. Danone grupa, međunarodna mljekarska kompanija sa sjedištem u Francu­ skoj, vodi brand Dannon i ima prihode od 15 milijardi dolara godišnje. I, naravno, tu su velike kompanije brze hrane. McDonald's ima prihode veće od 15 milijardi dolara godišnje, a Wendy's International utrži gotovo 3 milijarde godišnje. Ukupna potrošnja na hranu, uključujući hranu koju kupuju pojedinci, vlade i kompanije, prelazi 700 mi­ lijardi

dolara godišnje.1

Farmaceutski div Pfizer u 2002. imao je 32 milijarde dolara prihoda, dok je Eli Lilly & Co. imao prihode od preko 11 milijardi. Johnson and Johnson prikupio je preko 36 milijardi dolara od prodaje svojih proizvoda. Nije pretjerano reći da preko jednog bilijuna dolara godišnje ovisi o tome što biramo za jelo i kako odlučujemo tretirati bolesti i brinuti za zdravlje. Mnogo je to novaca. Postoje moćni igrači koji se natječu za novce koje vi trošite na hranu i zdravlje. Po­ jedinačne kompanije, naravno, čine što mogu da prodaju više svojih proizvoda, ali postoje i industrijske grupe koje rade na povećanju opće potražnje za njihovim pro283

KINESKA

STUDIJA

INUUSIKIJSKA «ZNANUSI»

izvodima. Nacionalno mljekarsko vijeće, Nacionalni mljekarski odbor za promociju

povezanosti s Američkim institutom za istraživanje raka (AICR), posebno zato što

i istraživanje, Nacionalni odbor za promociju prerađivača tekućeg mlijeka, Međuna­

sam bio predsjednik odbora koji je odlučivao kojim će istraživanjima o prehrani i

rodno udruženje uzgajivača klica, Američki institut za meso, Udruženje prerađivača

raku biti odobrena sredstva, jedan drugi član odbora imao je zadatak držati na oku

agruma Floride i Ujedinjeni proizvođači jaja primjeri su takvih industrijskih skupina.

aktivnosti AICR-a.

Te organizacije, djelujući neovisno o bilo kojoj pojedinačnoj kompaniji, vrše značajan

Nakon što sam saznao za Aerodromski klub i osobe koje su bile zadužene da paze

utjecaj - najmoćnije među njima imaju godišnje budžete od više stotina milijuna

na mene i AICR-ove sastanke za odobravanje potpora mogao sam pratiti kako će se

dolara.

odvijati njihovo špijuniranje. Nakon što sam saznao za Klub, na prvi sastanak revizij-

Te prehrambene kompanije i udruženja koriste sve metode koje mogu kako bi po­

skog odbora AICR-a otišao sam držeći na oku špijuna koji je držao na oku mene!

boljšali privlačnost svojih proizvoda i proširili svoja tržišta. Jedan od načina da se to

Netko bi mogao reći da to «špijuniranje» koje je financirala industrija nije bilo pro­

postigne su tvrdnje o hranjivoj vrijednosti prehrambenih proizvoda koje prodaju.

tuzakonito, i da je mudro od kompanija da paze na potencijalno štetne informacije

Istovremeno, te kompanije i udruženja moraju štititi svoje proizvode od toga da ih

koje bi mogle utjecati na njihovu budućnost. Potpuno se slažem, iako je bilo uznemi­

se smatra nezdravim. Ako je proizvod povezan s rakom ili nekom drugom bolesti,

rujuće pronaći sebe na popisu onih koje se špijunira. Ali industrija se ne ograničava

profiti i prihodi će presušiti. Zato prehrambene interesne grupe moraju tvrditi da je

samo na praćenje «opasnih» istraživanja. Ona aktivno širi svoju verziju, bez obzira

njihov proizvod zdrav ili, u najmanju ruku, da nije štetan. U tom procesu nutricioni-

na potencijalno katastrofalne posljedice po zdravlje, narušavajući integritet znanosti

stička «znanost» postaje marketinški «biznis».

kako bi to postigla. Posebno se treba zabrinuti kada akademski znanstvenici obavljaju

AERODROMSKI KLUB

špijuniranje i skrivaju svoje prave namjere.

MOĆNE SKUPINE

i Dok sam pokretao Kinesku studiju saznao sam za odbor od sedam uglednih istraživa­ čkih znanstvenika koje je angažirala industrija prehrambenih proizvoda životinjskog

Mljekarska industrija, jedan od sponzora Aerodromskog kluba, posebno je moćna

podrijetla (Nacionalno mljekarsko vijeće i Američki institut za meso) da pazi na sve

u ovoj zemlji. Osnovano 1915., dobro organizirano, obilno financirano Nacionalno

istraživačke projekte u SAD-u koji bi mogli naškoditi njihovoj industriji. Poznajem

mljekarsko vijeće promiče mlijeko već gotovo stotinu godina. 2 Dvije velike mljekar­

šest od sedam članova, od kojih četiri prilično dobro, jedan moj student razgovarao

ske industrijske grupe 1995. izmijenile su lice svoje stare organizacije i preimenovali

je s jednim od tih znanstvenika i dobio spise o aktivnosti odbora. Nikada nisam sa­

je u Dairy Management, Inc. Cilj te nove grupe bio je »Činiti jedno: povećati potražnju

znao točan razlog zašto mu ih je dao. Možda je znanstvenika počela mučiti savjest. U

za američkim mliječnim proizvodima«, da citiram njihovu web-Iokaciju. Kako bi

svakom slučaju, spisi su na kraju došli do mene.

to ostvarili u 2003. imali su budžet za marketing od preko 165 milijuna dolara. Za

Spisi su sadržavali zapisnike sa sastanaka Odbora, od kojih je posljednji bio održan

usporedbu, Nacionalni odbor za promicanje lubenica ima budžet od 1,6 milijuna. 3

na čikaškom aerodromu O'Hare. Od tada nadalje tu sam skupinu znanstvenika zvao

Priopćenje za tisak Dairy Managementa sadrži sljedeće točke: 4

3

1

«Aerodromski klub». Vodili su je profesori E. M. Foster i Michael Pariza, članovi pro­ fesorskog zbora Sveučilišta u Wisconsinu (gdje je živio Alf Harper), a financirala ju

Rosemont, Illinois - direktori nacionalnih, državnih i regionalnih proizvođača

je mesna i mljekarska industrija. Glavni zadatak tog odbora bio je da njegovi članovi

mliječnih proizvoda odobrili su budžet od 165,7 milijuna dolara za Ujedinjeni

paze na projekte koji bi mogli «nanijeti štetu» njihovoj industriji. Uz takav nadzor

marketinški plan (UMP) za 2003. s ciljem povećanja potražnje za mliječnim

industrija je mogla djelotvornije reagirati na neočekivana otkrića istraživača koji bi

proizvodima....

inače mogli objaviti neočekivane vijesti. Dobro sam naučio: kad su ulozi visoki indu­ strija voli iznijeti svoju verziju priče.

-Glavna programska područja uključuju:

Sastavili su popis od devet potencijalno štetnih projekata, a ja sam imao sumnjivu čast biti jedini istraživač odgovoran za dva projekta, jednom sam bio naveden zbog

Tekuće mlijeko: Pored ključnih tekućih aktivnosti u oglašavanju, promociji i

Kineske studije, za čije je praćenje bio zadužen jedan član, a drugi put zbog svoje

odnosima s javnošću usmjerenih na djecu u dobi od šest do dvanaest godina i

285

KINESKA

STUDIJA

INUUblKUbKA«ZNAN0SI»

njihove majke, napori mljekarskog fonda 2003. bit će usredotočeni na razvoj i

Mnogi drugi uspješni školski programi nastavljaju poticati djecu da piju mlijeko.

širenje partnerstva s velikim proizvođačima prehrambenih proizvoda, uklju­

Programi obrazovanja o prehrani poput «Istraživanja piramide« i «Kafić Piramida«

čujući Kellogg's*', Kraft foods'" i McDonald's"....

uče učenike da su mliječni proizvodi ključni dio zdrave prehrane; program «Hladno

...Oglašavanje u školama: U sklopu napora da se školsku djecu navede da posta­

je cool» uči voditelje školskih kafeterija kako da održavaju mlijeko hladnim, baš kao

nu doživotni potrošači mliječnih proizvoda, aktivnosti za 2003. bit će usmjere­

što djeca vole; i fond pomaže širenje programa školskih obroka s mliječnim proizvo­

ne na učenike, roditelje, učitelje i zaposlenike u školskim kafeterijama. U tijeku

dima. Osim toga, popularna kampanja «imaš mlijeka« nastavlja dopirati do djece u

su programi i u razredima i u blagovaonicama, gdje mljekarski fondovi nastoje

školi i kroz televizijske programe namijenjene djeci kao što su Nickelodeon i Cartoon

proširiti uspjeh prošlogodišnjeg pilot-testa Školsko mlijeko...

Network.

...Imidž/povjerenje u mliječne proizvode: Ovo tekuće programsko područje

Aktivnosti su to nemalih razmjera: 1999. «Fantastične pustolovine kuhara Comba«,

usmjereno je na zaštitu i poboljšanje povjerenja potrošača u mliječne proizvo­

niz «obrazovnih» (marketinških) planova predavanja koje je predstavila mljekarska

de i mljekarsku industriju. Važna komponenta uključuje provedbu i objavlji­

industrija, «uvršten je u 7 6 % vrtića širom zemlje.« 7 Prema izvještaju mljekarske indu­

vanje rezultata nutricionističkih istraživanja koja pokazuju blagotvoran učinak

strije za Kongres, 8 programi «obrazovanja o prehrani« mljekarske industrije prilično

mliječnih proizvoda na zdravlje, te upravljanje krizama i problemima...

su uspješni:

Da parafraziram napore mljekarske industrije: njihovi su ciljevi: 1) reklamiranje ma­

«Kafić Piramida'« i »Istraživanja piramide™«, namijenjeni drugim i četvrtim

loj djeci i njihovim majkama; 2) korištenje škola kao kanala do mladih potrošača; 3)

razredima, dopiru do preko 12 milijuna učenika s porukom da su mlijeko i

provođenje i objavljivanje istraživanja koja idu u prilog industriji.

mliječni proizvodi ključni dio zdrave prehrane. Rezultati anketa nastavljaju

>

Mnogi nisu svjesni prisutnosti mljekarske industrije u našim školama. Budite sigur­

pokazivali vrlo visoke stope primjene tih dvaju programa, trenutno ih koristi

ni, u pogledu informacija o prehrani mljekarska industrija dopire do male djece dje­

preko 7 0 % nastavnika koji imaju programe.

lotvornije od bilo koje druge industrije. Mljekarska industrija koristi javni obrazovni sustav kao glavno sredstvo povećanja

Važan zadatak obrazovanja naše djece o prehrani i zdravlju Amerika je povjerila mli­

potražnje za njenim proizvodima. U godišnjem izvještaju Dairy Managements za

ječnoj industriji. Uz posvuda prisutne planove predavanja o prehrani i «obrazovne>>

2001. stoji:"

opreme, industrija srednje škole opskrbljuje video materijalima, posterima i vodiči­ ma o prehrani, održava posebne promocije u kafeterijama kako bi povećala potrošnju

Kao najbolji put do dugoročnog povećanja potrošnje tekućeg mlijeka djeca su

mlijeka u tisućama škola, distribuira informacije ravnateljima na nacionalnim konfe­

nesumnjivo budućnost potrošnje mliječnih proizvoda. To je razlog zašto mlje­

rencijama, vodi promocije 'povratak u školu' s preko 20.000 škola i održava sportske

karski fond nastavlja provoditi programe promicanja mlijeka u školama kao

promocije usmjerene na mladež.

jedan od načina da se poveća potrošnja tekućeg mlijeka među djecom.

Trebamo li se zabrinuti? Jednom riječju - da. Ako vas zanima kakvo «obrazovanje»

Proizvođači mliječnih proizvoda... u 2001. su pokrenuli dvije inovatorske ini­

provodi mliječna industrija, pogledajte njihovu web-lokaciju. Kad sam posjetio nji­

cijative, jednogodišnji program istraživanja mlijeka u školama koji je započet

hovu web-lokaciju u srpnju 2003. jedna od prvih informacija koje su me dočekale

u jesen 2001. prati kako poboljšano pakiranje, novi okusi, hladnjaci s aranži­

bila je: «Srpanj je nacionalni mjesec sladoleda.« Kad sam kliknuo kako bih dobio više

y

ranim proizvodima i boljom regulacijom temperature mogu utjecati na potro­

informacija o nacionalnom mjesecu sladoleda, pročitao sam: «Ukoliko ste se zapitali

šnju tekućeg mlijeka i stavove djece prema mlijeku u školi i izvan nje. Studija

možete li jesti sladoled i pritom se kvalitetno hraniti odgovor je 'da'!«9 Odlično. Toli­

završava s krajem školske godine 2001.-2002. Osim toga, proizvođači i prera­

ko o borbi protiv pretilosti i dijabetesa kod djece!

đivači mlijeka zajedno su proveli petomjesečnu studiju prodaje u osnovnim

Web-lokacija podijeljena je na tri dijela, jedan za edukatore, jedan za roditelje i jedan

i srednjim školama na pet velikih tržišta u SAD-u. Studija je pokazala da bi

za radnike u školskim kafeterijama. Kad sam u srpnju 2003. pogledao web-lokaciju

mnogi učenici izabrali mlijeko umjesto konkurentnih pića kad bi bilo dostu­

(web-lokacija redovito mijenja svoj sadržaj), na dijelu za edukatore učitelji su mogli

pno kada, gdje i kako oni to žele.

preuzeti nastavne planove za predavanja o prehrani u svojim razredima. Planovi pre-

287

KINESKA STUDIJA

INDUSTRIJSKA «ZNAN0ST»

davanja uključivali su izrađivanje lutaka za ruku u obliku krava i mliječnih proizvoda

na «Polici s knjigama o prehrani« na toj web-lokaciji govori o mlijeku, siru ili slado­

i igranje prstima. Nakon izrade lutaka učitelj bi trebao «[r]eči učenicima da će upo­

ledu, U Z naslove kao što j e Sladoled: Veliki trenuci u povijesti sladoleda? Napokon, u

znati pet posebnih prijatelja, a ti prijatelji žele da dječaci i djevojčice porastu i budu

srpnju 2003. na toj «Polici s knjigama o prehrani« nije se mogla naći nijedna knjiga o

9

jaki i zdravi.* Druga lekcija bila je «Dan za mliječne poslastice«, kada svako dijete 9

dobije priliku da kuša sir, puding, jogurt, mladi sir i sladoled. Učitelji također svoje 9

povrću! Zar ono nije zdravo? Ako ništa drugo, kada mljekarska industrija opisuje sve ove aktivnosti povezane sa

razrede mogu voditi kroz izrađivanje «Muu masaka». Za naprednije četvrte razrede

školom u službenim izvještajima Kongresu i industrijskim priopćenjima za tisak,

učitelji mogu primijeniti nastavni plan iz Istraživanja piramide u kojem učenici istra­

opravdano ih naziva «marketinškim» aktivnostima.

žuju pet skupina namirnica i njihove koristi za zdravlje, kako slijedi:

9

KONJUGIRANA LINOLNA KISELINA Mliječni proizvodi (Grade čvrste kosti i zube.) Mesni proizvodi (Grade snažne mišiće.)

Mljekarska industrija ne staje na klincima. Kad se radi o odraslima, industrija sta­

Povrće (Pomažu vam da vidite u mraku.)

vlja jak naglasak na «znanost» i objavljivanje rezultata istraživanja koji se mogu

Voće (Pomažu u zarastanju posjekotina i modrica.)

protumačiti kao dokaz da je konzumiranje mliječnih proizvoda korisno za zdravlje.

Žitarice (Daju nam energiju.)

Mliječna industrija godišnje troši 4 do 5 milijuna dolara na financiranje istraživanja usmjerenih na otkrivanje nečeg zdravog o čemu se može govoriti.

Na temelju dokaza iznesenih u prethodnim poglavljima znate da nas - ako naša dje­

710

Uz to, reklamni

stručnjaci mljekarske industrije koriste Medicinski savjetodavni odbor sastavljen od

ca uče takve stvari o prehrani i zdravlju - čeka bolna budućnost zahvaljujući Dairy»

liječnika, profesora i drugih zdravstvenih stručnjaka. Ti su znanstvenici oni isti koji

Managementu. Očigledno ni djeca ni njihovi roditelji ne uče da je mlijeko povezano

se pojavljuju kao zdravstveni stručnjaci u medijima, iznoseći znanstveno utemeljene

s dijabetesom tipa 1, rakom prostate, osteoporozom, multiplom sklerozom i drugim

tvrdnje koje podupiru zdravstvene koristi od mlijeka.

autoimunim bolestima, te kako je eksperimentalno dokazano da kazein, glavna bje­

Aerodromski klub bio je dobar primjer napora industrije da zadrži povoljan imidž

lančevina u mliječnim namirnicama, potiče nastanak raka i povećava razinu koleste­

proizvoda i «povjerenje». Osim stoje držao na oku potencijalno štetne projekte, Klub

rola u krvi i aterosklerolskog plaka.

je nastojao predstaviti istraživanja koja bi mogla pokazati da se rak može spriječiti

U 2002. ta marketinška web-lokacija učiteljima je podijelila preko 70.000 nastavnih

pijenjem kravljeg mlijeka. Kakav bi to bio uspjeh! U to vrijeme industrija je postajala

planova* Mljekarska industrija zaista sljedeću generaciju Amerikanaca poučava svo­

prilično nervozna zbog sve brojnijih dokaza koji su pokazivali da je konzumiranje

joj verziji nutricionizma. Industrija to radi već desetljećima i u tome je uspješna. Susreo sam brojne ljude koji, kada čuju za potencijalne štetne učinke mliječnih proizvoda, odmah odgovaraju: «Mlijeko ne može biti loše». Obično ti ljudi nemaju nikakvih dokaza kojima bi pot­ krijepili svoj stav, imaju samo osjećaj da je mlijeko dobro. Oduvijek su znali da je lako i sviđa im se da je tako. Korijen nekih njihovih stavova možete naći u školskim danima, kada su naučili da postoji sedam kontinenata, da su dva i dva četiri i da je mlijeko zdravo. Razmislite li o tome na taj način razumjet ćete zašto mliječna indu­ strija ima tako ogroman utjecaj u ovoj zemlji, koristeći obrazovanje za svoje marke­ tinške ciljeve. Kada taj marketinški program ne bi bio tako raširena prijetnja zdravlju naše djece bilo bi upravo smiješno što jedna industrijska grupa pokušava propagirati svoje pre­ hrambene proizvode pod tako slabo zamaskiranim »obrazovnim« planom. Zar se ljudi ne pitaju što se to događa kada gotovo svaka knjiga za djecu koja se reklamira

hrane životinjskog podrijetla povezano s rakom i srodnim bolestima. Njihov adut za to istraživanje bila je neobična grupa masnih kiselina koje proizvode bakterije u kravljem buragu (najvećem od četiri želuca). Te masne kiseline zajedni­ čkim se imenom zovu konjugirana linolna kiselina (CLA) i nastaju iz linolne kiseline koja se inače nalazi u kukuruzu koji jedu krave. Iz kravljeg buraga CLA se zatim apsorbira i ostaje pohranjena u mesu i mlijeku životinja, da bi je na kraju konzumirali ljudi. Dan velikog slavlja za Aerodromski klub bio je kada su početni testovi na pokusnim miševima dali zaključiti da bi CLA mogla pomoći u blokiranju nastanka želučanih tumora izazvanih slabo kancerogenom kemikalijom zvanom benzo(a)piren. 1 1 1 2 Ali u tom istraživanju postojala je jedna kvaka. Kvaka je bila u tome što su istraživači mi­ ševima prvo dali CLA, a nakon toga kancerogeni benzo(a)piren. Redoslijed davanja tih kemikalija bio je obrnut. U tijelu postoji enzimski sustav koji svodi na minimum količinu raka izazvanog kancerogenom tvari. Kad se prvo konzumira spoj kao što

KINESKA STUDIJA

INDUSTRIJSKA

«ZNAN0ST»

je CLA, ona «pobuduje» taj enzhnski sustav tako da se njegova aktivnost povećava.

vjeruje kako kravlje mlijeko sprječava rak. 1 gle, nedavno se na naslovnoj stranici

Dakle, trik je bio u tome da se prvo da CLA, kako bi se podražio enziniski sustav, i da

naših lokalnih novina, Ithaca fournala, pojavio naslov: «Promjena prehrane krava

se zatim da kancerogena tvar. Uz takav redoslijed enzimski sustav pobuđen CLA-om

poboljšava antikancerogena svojstva mlijeka«. Taj je članak govorio o studijama je­

bio bi djelotvorniji u neutraliziranju kancerogene tvari. Kao rezultat toga, CLA bi se

dnog profesora s Cornelia koji je sudjelovat) u razvoju goveđeg hormona rasta koji se

moglo nazvati antikancerogenom tvari.

danas daje kravama. Pokazao je da može povećati količinu CLA u kravljem mlijeku

Dopustite da vam predočim analognu situaciju. Pretpostavimo da u vašoj garaži ima­

tako što je životinje hranio s više kukuruznog ulja.

te vreću jakog pesticida. Na vreći pesticida piše «Ne gutati! U slučaju gutanja, obratiti

Članak u Ithaca Journalu, iako se radi samo o lokalnim, gradskim novinama, zaista

se lokalnom centru za trovanja« ili neko slično upozorenje. Ali, recimo da ste ogla­

je bio ostvarenje sna za sponzore Aerodromskog kluba. Naslov šalje snažnu ali vrlo

dnjeli i da ste ipak pojeli šaku pesticida. 'laj pesticid u vašem će tijelu «dati gasa» en-

jednostavnu poruku javnosti: pijenje mlijeka smanjuje rizik od raka. Znam da ljudi

ls

zimskim sustavima u svim vašim stanicama koje su odgovorne za uklanjanje štetnih

iz medija vole bombastične tvrdnje, pa sam u početku sumnjao da je novinar tvrdio i

tvari. Ako zatim uđete u kuću i pojedete šaku kikirikija natopljenog atlatoksinom,

više nego što je istraživač rekao. Ali u članku je entuzijazam profesora Baumana zbog

enzimski sustavi vašeg tijela spremni su za borbu protiv aflatoksina, pa ćete završiti s

implikacija ovog istraživanja bio jednak onom iz naslova. Studija citirana u ovom

manje aflatoksinom induciranih tumora. Tako je pesticid, koji će na kraju napraviti

članku pokazala je samo da mlijeko krava hranjenih kukuruznim uljem sadrži višu

svakakve gadne stvari u vašem tijelu, zapravo antikancerogena tvar! Scenarij je oči­

razinu CLA. To je jako daleko od bilo kakve važnosti za rak kod ljudi. Nijedna stu­

gledno apsurdan, a istraživanja na miševima koja su u početku pokazivala da CLA

dija još nije pokazala da ljudi ili čak miševi koji piju kravlje mlijeko imaju niži rizik

ima antikancerogeno djelovanje bila su u sličnoj mjeri apsurdna. Međutim, konačni

od raka - bilo kakvog. Pa ipak Bauman, koji je tehnički kompetentan istraživač, ci­

rezultati istraživanja na miševima zvučali su prilično dobro ljudima koji ne poznaju

tiran je kako kaže da ta otkrića imaju «dobar potencijal zato što je CLA ima vrlo

tu metodologiju (uključujući većinu znanstvenika).

jaka [antikancerogenaj svojstva.« Novinar je dalje ustvrdio: «pokazalo se da CLA

Član Aerodromskog kluba Michael Pariza vodio je istraživanje u kojem je dosta

suzbija kancerogene tvari i inhibira širenje raka kolona, prostate, jajnika i dojke te

detaljno proučena CLA.

1 3 15

Kasnije, u Memorijalnom institutu za istraživanje raka

leukemije«, zaključivši da «sve ukazuje na to da je CLA djelotvorna kod ljudi čak i u

Roswell Park u Buffalou, jedan vrlo dobar istraživač i njegova skupina dodatno su

niskim koncentracijama«. Prema tom članku, Bauman kaže da to «istraživanje pred­

proširili istraživanja i pokazali da ona čini više od pukog blokiranja prvog koraka u

stavlja novi fokus u modificiranju namirnica radi poboljšanja njihovih prehrambenih

stvaranju tumora. Činilo se da CLA također usporava kasniji rast tumora 1 " 1 7 kada se

i zdravstvenih kvaliteta.« Tvrdnje nisu mogle biti dramatičnije s obzirom na nedosta­

daje životinjama nakon kancerogene tvari. To je bilo uvjerljivije otkriće o antikan-

tak nužnih istraživanja na ljudima.

cerogenim svojstvima CLA od početnih studija" 1 2 koje su pokazale samo inhibiciju

Bauman, Pariza i mnogi drugi njihovi kolege11' energično su slijedili laj pravac istra­

inicijacije tumora.

živanja petnaest godina i objavili velik broj istraživačkih radova. Iako je rečeno da

Bez obzira koliko su te studije na miševima i ljudima postajale obećavajuće, to je

postoje dodatni korisni učinci CLA, ključno istraživanje još nije provedeno, to jest,

istraživanje ostalo prilično udaljeno od raka kod ljudi. Kao prvo, nije bilo dokaza­

testiranje da li konzumiranje mlijeka krava hranjenih velikim količinama suncokre-

no da kravlje mlijeko koje sadrži CLA kao cjelovita namirnica (nasuprot izoliranoj

tovog ulja zaista smanjuje rizik od raka kod ljudi.

kemijskoj CLA) sprječava rak kod miševa. Kao drugo, čak i kad bi takav učinak po­

U novije vrijeme Bauman i njegovi kolege pokušali su napraviti korak prema otkriva­

stojao kod miševa trebalo bi ga potvrditi na ljudima. Odnosno, kao stoje izneseno u

nju te nužne veze. Dokazali su da je mliječna mast krava hranjenih velikim količina­

prethodnim poglavljima ove knjige, ako kravlje mlijeko ima ikakvog utjecaja doka­

ma suncokretovog ulja (tj. linolnom kiselinom, prekursorom CLA), poput sintetičke

zano je da povećava a ne smanjuje stope raka. Daleko važnija hranjiva tvar u mlijeku

CLA, bila u stanju smanjiti tumore kod štakora tretiranih kancerogenom tvari. 20 Ali

su bjelančevine, čije su jaka svojstva poticanja raka u skladu s podacima studija na

opet su koristili nepoštenu pokusnu metodu. Davali su mliječnu mast prije, a ne na­

ljudima. Drugim riječima, iznošenje bilo kakvih zdravstvenih tvrdnji o CLA u mlijeku i nje­ govom utjecaju na rak kod ljudi zahtijevalo bi nerazumno veliko povjerenje u pretpo­ stavke. Ali nikada ne sumnjajte u odlučnost (tj. novac) onih koji bi voljeli da javnost

kon kancerogene tvari. Ipak, njihove će tvrdnje biti dramatične kao i uvijek, jer je prvi put dokazano da je CLA, kao sastojak hrane (tj. masti) jednako antikancerogena kao izolirani spoj. U prijevodu: jedite maslac krava hranjenih suncokretovim uljem - to štiti od raka!

KINESKA STUDIJA

INDUSTRIJSKA «ZNAN0ST»

INDUSTRIJSKA ZNANOST

više od učinka farmaceutskog lijeka. Međutim, možete biti sigurni da ono što je po­ znalo u privatnom društvu neće biti izgovoreno javnosti.

Priča o CLA dobar je primjer kako industrija koristi znanost za povećanje potražnje za svojina proizvodima kako bi više zaradila. U najboljem slučaju, industrijska zna­ nost često stvara zbunjenu javnost (Jesu li jaja zdrava? Jesu li štetna?), a u najgorem industrijska znanost vodi naivne potrošače do prehrambenih proizvoda koji su za­ pravo štetni za njih, a sve u ime boljeg zdravlja. Industrijska znanost prepuna je sukoba interesa. Istraživanje o CLA provedeno je novcem interesnih grupa. Širi se i održava novcem interesnih grupa. Nacionalno 20

2{)

mljekarsko v i j e ć e , " Kraft Foods, Inc.,

Istraživački centar za mliječne proizvode

Northeast, 20 - 21 Stočarski odbor za govedinu 23 i Stočarsko udruženje za govedinu 23 grupe su koje često financiraju te studije. Utjecaj korporacija u akademskom istraživačkom svijetu može se javljati u mnogim oblicima, u rasponu od drske zloupotrebe osobne moći do sukoba interesa, sve dale­ ko od očiju javnosti. Taj utjecaj ne mora biti čisto podmićivanje istraživača da krivo­ tvore podatke. Ponašanje takve vrste je rijetkost. Važniji način kako korporacijske in­ teresne skupine utječu na akademske rezultate daleko je sofisticiraniji i djelotvorniji.' Kao što je vidljivo iz primjera CLA, znanstvenici istražuju neki detalj izvan konteksta koji se može protumačiti kao povoljna poruka, a industrija to iskoristi koliko je god moguće. Gotovo nitko ne zna odakle je potekla hipoteza o CLA i tko ju je izvorno financirao. Malo ljudi zaista dovodi u pitanje takva istraživanja ako su objavljena u najboljim časopisima. Vrlo malo ljudi, posebno u javnosti, zna koje su se studije «okoristile» izravnim korporacijskim financiranjem. Vrlo malo ljudi u stanju je ostaviti po strani tehničke detalje i prepoznati nedostatak informacije koja bi inače stvorila kontekst. Međutim, gotovo svi razumiju naslov iz mojih lokalnih novina. I ja bih mogao igrati tu igru. Kad bih želio naškoditi mljekarskoj industriji i biti malo maštovit u interpretaciji rezultata studija, mogao bih stvoriti još jedan naslov u kojem bi pisalo: «Novi kontracepcijski spoj otkriven u kravljem mlijeku«. Nedavna istraži­ 13

vanja, na primjer, pokazala su da CLA dramatično ubija pileće embrije. Također, CLA

LJUBAV INDUSTRIJE PREMA PRTLJANJU Velik dio priče o Aerodromskom klubu i CLA priča je o «tamnoj strani« znanosti, o kojoj sam detaljno pisao u trinaestom poglavlju. Ali priča o CLA također govori o opasno­ stima od redukcionizma, od vađenja pojedinosti izvan konteksta i iznošenja tvrdnji o prehrani i zdravlju, o kojima sam raspravljao u prethodnom poglavlju. Poput akademske zajednice, industrija je također nezaobilazan igrač u sustavu znanstvenog redukcionizma koji potkopava naše znanje o prehrambenim obrascima i bolestima. Vidite, industrija voli prdjati. Dobivanje patenata na temelju detalja vodi do marketinških tvrdnji i, na kraju, do većih prihoda. U jednom nedavnom radu 20 nekoliko istraživača CLA (uključujući profesora Dalea Baumana, dugogodišnjeg prijatelja industrije životinjskih namirnica), pojavila se sljedeća rečenica koja otkriva mnogo o tome što neki industrijski entuzijasti misle dok nastojimo «prtljanjem» postići bolje zdravlje: Koncept hrane obogaćene CLA-om mogao bi biti posebno privlačan ljudima koji žele princip prevencije raka utemeljen na mani bez radikalnih promjena u svojim prehrambenim navikama.20 Znam da za Baumana i druge «radikalne promjene u... prehrambenim navikama« znače konzumiranje prehrane bogate namirnicama biljnog podrijetla. Ti istraživači predlažu da, umjesto potpunog izbjegavanja loše hrane, prtljamo s postojećom, ah problemati­ čnom hranom kako bismo riješili problem. Umjesto da surađujemo s prirodom kako bismo očuvali zdravlje, oni žele da se oslanjamo na tehnologiju - njihovu tehnologiju. Tu uvjerenje u tehnološko prtljanje, u to da je čovjek iznad prirode, posvuda je prisutna. Nije ograničena na mljekarsku industriju, mesnu industriju ili industriju prerađene hra­ ne. Postala je dio svake prehrambene i zdravstvene industrije u zemlji, od naranača do

povećava razinu zasićenih masti u tkivima koje bi mogle (koristeći naše dramatične

rajčica, od žitarica do vitaminskih dodataka.

metode interpretacije) pogoršati rizik od srčanih bolesti. Naravno, ta sam dva nepove­

Industrija biljne hrane nedavno se digla na noge kada je «otkriven» još jedan karotenoid.

zana učinka u svom primjeru prikazao potpuno izvan konteksta. Ja zapravo ne znam da U ta dva učinka CLA stvarno dovode do smanjene plodnosti i većeg obolijevanja od srčanih bolesti kod ljudi, ali kad bih igrao igru onako kako to rade industrijski entuzija­

Vjerojatno ste čuli za njega. Zove se likopen i rajčicama daje crvenu boju. Godine 1995. objavljeno je da ljudi koji jedu više rajčica, uključujući cijele rajčice i hranu koja sadrži rajčice poput umaka za tjestenine, imaju niži rizik od raka prostate,24 a u skladu s jednim

sti ne bi me bilo briga. Imao bih odličan naslov, a to može značiti jako puno.

ranijim izvještajem.25

Nedavno sam se sreo s jednim od članova Aerodromskog kluba, znanstvenikom koji

Za kompanije koje proizvode hranu s prerađevinama od rajčice to je bio dar s neba. Mar­

je bio uključen u napore oko CLA. Priznao je da učinak CLA nikada neće biti ništa

ketinški stručnjaci u korporacijskom svijetu brzo su primili poruku. Ali usredotočili su se na likopen, a ne na rajčicu. 293

KINESKA STUDIJA

INDUSTRIJSKA «ZNAN0ST»

Mediji, uvijek spremni priteći u pomoć, bili su dorasli situaciji. Bilo je to vrijeme liko-

Pet godina nakon našeg prilično nepoznatog rada o tim antioksidantima, 1 ' jodna

penal Iznenada je likopen postao naširoko poznat kao nešto čega trebate jesti više ako ne želite dobiti rak prostate. Znanstveni svijet, istražujući detalje, intenzivirao je svoje napore da protumači «čaroliju likopena». U trenutku nastajanja ove knjige postojala je 1.361 (!) znanstvena publikacija o likopenu spomenuta u Nacionalnoj medicinskoj

harvarđska studija praktično je pokrenula kampanju o likopenu. Po mom mišljenju, likopen se, kao sredstvo za borbu protiv raka, kreće prema već pretrpanom smetlištu čarobnih rješenja, ostavljajući za sobom duboku zbunjenost.

knjižnici. 26 Razvija se veliko tržište, sa zaštićenim imenima kao što su Likopen 10

TVRDNJE O VOĆU

disperzija u hladnoj vodi i LycoVit 10% za upotrebu kao dopuna prehrani. 27 Sudeći prema zdravstvenim tvrdnjama, možda smo na putu da rak prostate, najčešći oblik raka kod muškaraca, stavimo pod nadzor.

Industrija voća igra igru kao i svi drugi. Na primjer, razmišljate li o vitaminu C, koji vam prehrambeni proizvodi padaju na pamet? Ako ne pomislite na naranče

Međutim, postavlja se nekoliko zabrinjavajućih pitanja. Kao prvo, nakon milijuna

i sok od naranči medu rijetkima ste. Većina od nas bezbroj je puta čula da su na­

dolara potrošenih na istraživanja i razvoj, postoji sumnja u to da likopen, kao izoliran

ranče dobar izvor vitamina C.

spoj, može sprječavati rak prostate. Prema jednoj novijoj publikaciji, dosad je šest

Međutim, to je uvjerenje samo još jedan rezultat dobrog marketinga. Koliko, na

studija pokazalo statistički značajno smanjenje rizika od raka prostate kod poveća­ nog unosa likopena; to potvrđuju i tri studije čiji rezultati nisu statistički značajni; a sedam studija nije pokazalo nikakvu vezu.28 Ali te su studije mjerile unos likopena

primjer, znale o odnosu vitamina C s prehranom i bolesti? Počnimo od temelja. Iako vjerojatno znate da su naranče dobar izvor vitamina C, možda ćete se izne­ nadili kada čujete đa ga mnoge druge biljne namirnice sadrže znatno više. jedna

iz cjelovitih namirnica, točnije rajčica. Dakle, iako te studije svakako pokazuju daje

šalica paprika, jagoda, brokule ili graška sadrži više vitamina C. Jedna papaja ima

rajčica i dalje zdrava namirnica, 2 8 znači li to da možemo pretpostaviti da likopen, sam

čak četiri puta više vitamina C od jedne naranče. 3 1

za sebe, smanjuje rizik od raka prostate? U rajčici postoje stotine, pa i tisuće spojeva.

Osim činjenice da su mnoge druge namirnice bolji izvor vitamina C, što može­

Imamo li dokaza da će izolirani likopen postići ono što postižu rajčice, posebno za one ljude koji ne vole rajčice? Odgovor je - ne. 2 9 Nema dokaza da likopen ima učinka na rak prostate, a osobno ozbiljno sumnjam da ćemo ikada imati uvjerljive dokaze. Usprkos tome, posao s likopenom dobro na­

mo reći o vitaminu C koji je u narančama? To se odnosi na sposobnost vitamina da djeluje kao antioksidant. Koliki se dio ukupne antioksidacijske aktivnosti je­ dne naranče zapravo može pripisati njenom vitaminu C? Vjerojatno ne više od 1-2%. 35 Osim toga, mjerenje antioksidacijske aktivnosti korištenjem studija «na

preduje. U tijeku su detaljne studije kojima se želi utvrditi najdjelotvornija doza li­

epruvetama« ne predstavlja istu aktivnost vitamina C koja se događa u našim

kopena, te utvrditi jesu li komercijalni pripravci s likopenom sigurni (to jest, kada

tijelima.

se testiraju na štakorima i kunićima). 2 7 Ujedno se razmatra mogućnost genetskog modificiranja biljaka radi povećanja razina likopena i drugih karotenoida. 3 " Doista je nategnuto taj niz izvještaja o likopenu nazvati legitimnom znanošću. U svojoj knjizi to zovem tehnološkim prtljanjem i marketingom, a ne znanošću. Pet godina prije najnovijeg «otkrića» likopena jedan moj poslijediplomski student, Youping He, usporedio je četiri različita karotenoida (beta-karoten, likopen iz rajčica, kanlaksanlin iz mrkve i kriptoksanlin iz naranača) u vezi s njihovom sposobnošću prevencije raka kod pokusnih životinja. 1 '