Ciljevi I Instrumenti Prometne Politike Kao Čimbenika Ravnomjernog Razvoja Gospodarskog I Prometnog Sustava

Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti

Seminarski rad iz kolegija: EKONOMIKA PROMETA

Tema: CILJEVI I INSTRUMENTI PROMETNE POLITIKE KAO ČIMBENIKA RAVNOMJERNOG RAZVOJA GOSPODARSKOG I PROMETNOG SUSTAVA

Studenti: Marko Jurišić 0135199850 Ilija Grgić 0135199247

Nositelj kolegija: dr. sc. Mihaela Bukljaš Skočibušić

Ciljevi i intrumenti prometne politike kao čimbenika ravnomjernog razvoja gospodarskog i prometnog sustava:

Kazalo ........................................................................................................ 1 Uvod .......................................................................................................... 2 Definiranje i folmuliranje prometne politike............................................. 3 Utvrđivanje ciljeva prometne politike....................................................... 6 Izbor mjera za ostvarivanje utvrđenih ciljeva prometne politike.............. 8 Mjere prometne politike.............................................................................9 Osnovne pretpostavke ostvarivanja prometne politike............................. 10 Segmenti realne prometne politike........................................................... 11 Značenje prometne politike...................................................................... 11 Vrste prometne politike............................................................................ 11 Ciljevi i instrumenti prometne politike.................................................... 13 Zaključak ................................................................................................. 14 Literatura ................................................................................................. 15

2

Uvod Prometna politika je skup ekonomskih i političkih akcija društva koje trebaju osigurati optimalnu strukturu prometnog sustava i njegovo uspješno djelovanje.Prometna politika predstavlja skup interakcijski povezanih i znanstveno utemeljenih aktivnosti, metoda, mjera, akcija, poslova, instrumenata i primjerenih resursa s pomoću kojih nositelji politike reguliraju i unapređuju dosadašnji razvoj. Prometna politika kao sinteza ciljeva, sredstava, instrumenata, mjera i resursa neprijeporno mora biti usuglašena i uravnotežena s gospodarskom politikom zemlje u kojoj se provodi.

3

Definiranje i folmuliranje prometne politike Prometni sustav i pojedine prometne grane iznimno su važno područje interesa svakog društva odnosno države. Taj interes proizlazi iz nezamjenjive uloge i značenja prometnog sustava za cjelokupno funkcioniranje društvenog političkog i gospodarskog života svake zemlje. Interes koji država pokazuje u odnosu na prometni sustav nije pasivan odnos prometanja funkcioniranja prometnog sustava; naprotiv, obilježava ga aktivna uloga države, i to ne samo na odnosu na funkcioniranje nego I na razvoj prometnog sustava i pojedinih prometnih grana, čime se neprestano utječe na oblikovanje određenog ustrojstva prometnog sustava. Kako prometni sustav nije jednostavni zbroj prometnih grana, tako se ni odgovarajuće ustrojstvo prometnog sustava ne može uspostavljati o ostvarivanju pojedinih međusobno ne usklađenih ciljeva u pojedinim prometnim granama. Naprotiv, optimalno ustrojavanje prometnog sustava u smislu neprestane realizacije njegove osnovne ekonomske zadaće, kao djela reprodukcije, zapostavlja postojanja dvostruko usklađenog djelovanja prometnog sustava, i to: 1. usklađeno djelovanje pojedinih elemenata i podsustava unutar prometnog sustava (po horizontali i po vertikali sustava) 2. usklađeno djelovanje prometnog sustava s okruženjem (ekonomskim ustrojstvima, ekonomskim sustavom,ekonomskom politikom, itd.). Aktivna uloga države u odnosu na ustrojavanje i funkcioniranje prometnog sustava nužno pretpostavlja da promet ima svoje mjesto u svim segmentima razvojne i tekuće ekonomske politike te da se respektiraju njegove specifičnosti uopće i specifičnosti pojedinih prometnih grana pri definiranju mjera i instrumenata ekonomske politike. Da bi se aktivnom ulogom države u odnosu na prometni sustav doista mogli osigurati ti interesi, poimanje a onda i definiranje prometne politike trebalo bi temeljiti na sljedećim polazištima: 1. Prometnom politikom apsolutno valja definirati ciljeve koji se žele realizirati u pojedinim prometnim granama i u cjelokupnom prometnom sustavu, odnosno ciljeve koji se postavljaju pred pojedine prometne grane i pred prometni sustav kao cjelinu. Pritom ciljevi moraju biti: a) znanstveno utvrđeni b) međusobno usklađeni c) vremenski definirani d) realno ostvarivi 2. Konstitutivni element prometne politike svakako je i određeni učinkovit instrumentarij, tj. sredstva i mjere kojima se može jamčiti uspješno realiziranje ciljeva prometne politike. Sredstva, mjere i instrumenti prometne politike moraju biti primjereni konkretnom ekonomskom sustavu.

4

3. Prometnom politikom valja utvrditi subjekte odnosno nositelje, i to kako one čiji zadatak ostvarivanje određenih ciljeva tako i one čiji je zadatak donošenje određenih mjera i instrumenata. U skladu s tim zahtjevom, kao subjekti prometne politike pojavljuju se: a) nositelji gospodarskih aktivnosti neposredno vezani uz oblast prometa, kao što su pojedina poduzeća u pojedinim prometnim granama b) nositelji gospodarskih aktivnosti neposredno vezani uz oblast prometa, kao što su organi uprave nadležni za poslove prometa, poslovne udruge pojedinih prometnih grana, stručne udruge gospodarskih komora, znastveno-istraživačke, znastveno-nastavne i druge institucije, čija je djelatnost vezana uz ostvarivanje određenih funkcija prometa, itd. c) ekonomsko-pravni subjekti izvan oblasti prometa koji svojim zakonodavno-pravnim, ekonomsko-sustavnim, ekonomsko-političkim i drugim instrumenatrijima znatno utječu na realizaciju ciljeva prometne politike, bilo u pozitivnom ili u negativnom pogledu. Ispravna širina obuhvata nositelja prometne politike nije samo teorijsko pitanje nego ponajprije problem uspješnosti realizacije ciljeva te politike. Ako su značajni nositelji ekonomske politike izvan kruga, ako se oni i ne smatraju nositeljima onoga segmenta aktivnosti koji je usmjeren prema prometu, onda je dosta vjerovatno da se ciljevi prometne politike neće moći ostvarivati. Dva važna aspekta prometne politike jesu njezin teritorijalni i vremenski aspekt. Kako je prometni sustav teritorijalno definiran a prometnom se politkom izražava aktivan odnos države prema prometnom sustavu, samo je po sebi razumljivo da se može govoriti o prometnoj politici čitave zemlje i nižih administrativno-teritorijalnih jedinica. Stupanj konkretnosti dokumenata kojima se formulira prometna politika obratno je razmjeran veličini područja na koje se odnosi. Dakako, sve niže teritorijalno-političke zajednice ne moraju imati svoj dokument o prometnoj politici ako su prometnom politikom teritorijalno-političke zajednice višega ranga obuhvaćene sve njihove značajke i specifičnosti potreba. Ako, međutim, postoje dokumenti o pometnoj politici teritorijalnopolitičkih zajednica različitoga ranga, onda mora biti uspostavljena vertikalna usklađenost tih dokumenata, a napose ciljeva, mjera i instrumenata. Razvojni i tekući planovi, osobito nositelja gospodarskih aktivnosti u oblasti prometa koji predstavljaju pojedine segmente prometne politike, moraju biti usklađeni s dokumentima odgovarajućih teritorijalno-političkih zajednica. Formuliranje prometne politike, posebice ako se ona izražava posebnim dokumentom ili dokumentima bez obzira na koju se teritorijalno-političku zajednicu odnosi, razumijeva određenu aktivnost subjekata odnosno nositelja pojedinih zadataka. Cjelokupna se ova aktivnost može podijeliti na: 1. aktivnost pripremanja dokumenata o prometnoj politici a) formuliranje teorijskog pristupa problemu mjesta i uloge prometa u procesu reprodukcije što se dakako ne mora činiti u svakom pojedinom slučajuako takvo stajalište postoji. Ono je, međutim, vrlo važno za

5

definiranje mjera i instrumenata, posebice za definiranje sustava i politike cijena te za osiguranje sredstava za financiranje izgradnje objekata prometne infrastrukture. U okvir formuliranja teorijskog pristupa problemu prometne politike pripada i utvrđivanje načela na kojima će se prometna politika temeljiti b) izradbu znanstvenih podloga i statičko-dokumentacijskog materijala c) izradbu odgovarajućeg dokumenta (odnosno dokumenata) kojim se konzistentno definiraju ciljevi, instrumentarij (sredstva i mjere) i subjekti prometne politike. 2. aktivnost usvajanja dokumenata o prometnoj politici a) stručnu i javnu raspravu o predloženim dokumentima b) znanstvenu i stručnu verifikaciju ponuđeih rješenja c) usvajanje odnosno donošenje usuglašenih dokumenata s jasno utvrđenim ciljevima, instrumentima i subjektima prometne politike 3. aktivnost ostvarivanja prometne politike. a) utvrđivanje programa aktivnosti s jasno definiranim nadležnostima i zadaćama pojedinih subjekata i vremena izvršenja pojedinih zadaća, bilo da se odnose na donošenje pojedinih mjera i instrumenata ili na ostvarivanje pojedinih ciljeva b) analizu izvršenja zadaća u tijeku realizacije prometne politike.

6

Utvrđivanje ciljeva prometne politike Ciljevi prometne politike jedan su od triju konstituivnih kompleksa prometne politike i sasvim sigurno njezin primarni odnosno osnovni kompleks. Izbor i utvrđivanje ciljeva najsloženiji je postupak pri formuliranju prometne politike. Ne radi se samo o zaista složenom metodološkom problemu i velikom znanstvenom pothvatu, nego je izbor strateških pravaca razvoja prometnog sustava i pojedinih prometnih grana, koji se formuliranju kao ciljevi konkretne prometne politike, ozbiljno ekonomsko-političko pitanje. Kada su utvrđene temeljne pretpostavke, znanstvena istraživanja trebaju ponuditi izbor mogućih varijanata koncepcije razvoja prometnog sustava, odnosno izbor ciljeva prometne politike. Ciljevi se prometne politike mogu inače definirati u valorizirati sa stajališta: a) prometnih poduzeća b) korisnika prometnih usluga c) države. Takvo svrstavanje ciljeva prometne politike ima svoju osnovu u zadovoljavanju interesa što ih razvoj prometnog sustava pruža za svaku od tih skupina subjekata. Sa stajališta prometnih poduzeća, koja djeluju kao gospodarski subjekti, ciljevi prometne politike objektivno određuju izbor ciljeva njihove poslovne politike, pa je nositeljima gospodarskih aktivnosti u prometu prvenstveni interes da im se određenom prometnom politikom osiguraju uvjeti za normalno ekonomsko poslovanje i poslovanje pod jednakim ekonomskim uvjetima. Zbog toga je njihov interes usmjeren na izbor i utvrđivanje onih ciljeva prometne politike koji će im: 1) osigurati sredstva za financiranje ulaganja u transportne kapacicete i objekte prometne infrastrukture iz njihove vlastite akumulacije, iz nepovratnih ili kreditnih sredstava proračuna ili fondova za razvoj te iz bankarskih i drugih izvora, ovisno o opredjeljenju države na koji će se način financirati reprodukcija prometne infrastrukture u pojedinim prometnim granama; 2) osigurati uvjete primarnom i sekundarnom raspodjelom društvenog bruto proizvoda za ostvarenje potrebnog dohotka koji će omogućiti obavljanje normalne reprodukcije njihovih sredstava. Sa stajališta korisnika prometnih usluga, i u putničkom, i u teretnom, i u poštanskom i telekomunikacijskom prometu, kao ciljevi prometne politike koji bi trebali osigurati zadovoljenje njihovih interesa, mogli bi se istaknuti oni koji će: 1) osigurati uvjete za kvalitetno zadovoljenje potreba korisnika glede odgovarajuće sigurnosti, udobnosti, redovitosti i brzine pružanja usluga; 2) osigurati uvjete za pružanje prometnih usluga po prihvatljivim cijenama Sa stajališta države, ciljevi prometne politike najsloženiji su: 1) snižavanje transportnih troškova u ukupnim troškovima gospodarstva 2) maksimalno korištenje prometno-zemljopisnih prednosti zemlje odnosno pojedinih područja za koje se formulira prometna politika 3) uključivanje prometa u međunarodnu podjelu rada i u vezi s tim unapređivanje i razvoj tranzitnog prometa

7

4) potpunije i uspješnije zadovoljavanje prometne potražnje gospodarstva i stanovništva 5) osiguranje optimalnog udjela pojedinih prometnih grana u prometnom sustavu i pojedinih sudionika u prometnom procesu sa stajališta korištenja i potrošnje energije, energetskih izvora i smanjenja uvoza energije 6) osiguranje razvoja nerazvijenih područja i krajeva izgradnjom odgovarajuće prometne infrastrukture kao preduvjeta za određeno ustrojavanje i funkcioniranje prometnog sustava 7) osiguranje razvoja prometa odnosno prometne infrastrukture na određenim prometnim pravcima i koridorima 8) ustrojavanje prometnog sustava u funkciji potreba sustava obrane i zaštite 9) poduzimanje mjera da se smanji negativni utjecaj prometnog sustava na ljudski okoliš. Analiza pojedinih ciljeva prometne politike pokazuje da neki od njih međusobno kolidiraju. Tako postoji sukov ciljeva prometnih poduzeća, s jedne strane, te korisnika prometnih usluga i države, s druge strane. S tih se razloga ciljevi prometne politike moraju međusobno uskladiti. To usklađivanje obično se obavlja u postupku rasprave i usvajanja dokumenta, odnosno dokumenata kojima se formulira prometna politika ili kojima se definira odnos države prema prometnom sustavu. Usklađivanje ciljeva razumijeva njihovo formuliranje na razini konretnosti koja je prihvatljiva za različite subjekte a u skladu je s realnošću njihova ostvarivanja u određenom razdoblju.

8

Izbor mjera za ostvarivanje utvrđenih ciljeva prometne politike Zadaća je svake politike uspostavljanje takvog ustrojstva prometnog sustava kojim će se moći realizirati ciljevi prometne politike. Rješenja se traži u uvažavanju tržišnih mjera, ali u okviru opće politike suradnje između pojedinih prometnih grana. Mjere koordiniranja razvoja pojedinih prometnih grana i oblikovanja ustrojstva prometnog sustava različite su u pojedinim zemljama i mogu se definirati kao: a) mjere investicijske politike b) mjere tarifne politike i politike cijena c) komercijalne mjere d) fiskalne mjere e) reglementarne mjere odnosno zakonske i podzakonske mjere f) mjere tehničke koordinacije Kad je riječ o izboru mjera koordiniranja i razvoja pojedinih prometnih grana i oblikovanja optimalnog ustrojstva prometnog sustava u funkciji ciljeva prometne politike, onda treba poći od značajki i specifičnosti prometa općenito, a posebno od značajki i specifičnosti prometne infrastrukture. Problem se ne pojavljuje samo pri izboru mjera koje se odnose na prometnu infrastrukturu nego i pri izboru i definiranju čitavog niza drugih mjera koima treba osigurati ostvarivanje ciljeva prometne politike. Taj problem upućuje na to da pri definiranju ciljeva i mjera prometne politike trebalo primijeniti međusektorsku analizu i obaviti simuliranje utjecaja. Izbor odgovarajućih mjera prometne politike i ocjena njihova utjecaja odlučujući su za uspješnost ostvarivanja ciljeva prometne politike. Ako se podcijeni značenje djelovanja mjera, pa se njihovu izboru i definiranju pri utvrđivanju prometne politike priđe na “klasičan” način tj. manje-više intuitivno, te ako se one utvrđuju naknadno čitavim nizom drugih dokumenata a ne temeljnim dokumentom o prometnoj politici, vrlo je teško ostvariti takvo ustrojstvo prometnog sustava kojim će se moći realizirati utvrđeni ciljevi prometne politike.

9

Mjere prometne politike 1. Mjere kojima država pokušava ograničiti djelovanje tržišnog mehanizma (pretjerana konkurencija, pretjerani monopolni položaj, diskriminacije) 2. Mjere kojima država nastoji potaknuti sudionike u prometnom procesu i nositelje prometne politike na racionalno korištenje prijevoznih kapaciteta, efikasno podmirenje transportnih potreba, zaštitu interesa korisnika prijevoznih usluga, očuvanje okoliša) U mjere prometne politike mogu se ubrojiti i : • regulativne-regulacija • deregulacija u prometnom sustavu • liberalizacija • tarifna politika i politika cijena • investicijska politika • politika subvencioniranja i kompenzacije • promjena sustava vlasništva (proces privatizacije) • protekcionistička politika • mjere tehničke, tehnološke i organizacijske kooperacije između domaćih i inozemnih sudionika u prometnom sustavu i građevinama prometne infrastrukture • mjere za poticanje znanstveno-istraživačke i obrazovne djelatnosti

10

Osnovne pretpostavke ostvarivanja prometne politike Glavne pretpostavke ili preduvjeti za uspješno ostvarivanje prometne politike su: 1) jedinstvo odnosno usklađenost prometne i ekonomske politike 2) jedinstvo odnosno usklađenost znastvenog pristupa i ciljeva prometne politike 3) jedinstvo odnosno međusobna usklađenost ciljeva prometne politike 4) jedinstvo odnosno usklađenost ciljeva i mjera prometne politike 5) jedinstvo odnosno usklađenost djelovanja pojedinih subjekata prometne politike (1) Kako je prometna politika integralni dio ekonomske politike, bez obzira na to je li izražena posebnim dokumentom ili nije, uspješnost ostvarivanja njezinih ciljeva ovisi o stupnju njezine usklađenosti s ekonomskom politikom. Usklađenost prometne i ekonomske politike podrazumijeva ciljeva s ciljevima a mjera s mjerama. (2) Uloga znanstvenoinstraživačkog rada u formuliranju prometne politike ne može se zamijeniti nikakvim drugim metodama ili postupcima. Znastvena istraživanja pokazat će koji su mogući pravci i tempo razvoja prometnog sustava i pojedinih prometnih grana te kako treba ustrojiti prometni sustav određenog područja, koje su mogućnosti za ostvarivanje pojedinih ciljeva, kako pojedine mjere mogu utjecati na ostvarivanje pojedinih ciljeva, itd. (3) Međusobno usklađeni ciljevi prometne politike pretpostavka su njihova uspješnog ostvarivanja. Ako se u postupku njihova izbora te u postupku njihova usuglašavanja odnosno u postupku usvajanja i donošenja dokumenta ili dokumenata u prometnoj politici ovi ciljevi međusobno ne usklade u potrebnom stupnju, u razdoblju ostvarivanja prometne politike pojavljivat će se velike poteškoće. (4) Za uspješno ostvarivanje formulirane prometne politike odnosno njezinih ciljeva odlučujuće je osigurati sklad ciljeva i mjera u tom smislu da mjere omogućuju uspješno ostvarenje pojedinih ciljeva. (5) Subjekti prometne politike onaj su njezin čimbenik bez kojeg se ne mogu definirati ciljevi a ni mjere a niti se oni mogu ostvarivati. Iako su subjekti gospodarske aktivnosti u oblasti prometa poznati jedino kao i nositelji negospodarskih djelatnosti neposredno vezani uz oblast prometa, a koji također predstavljaju subjekte prometne politike, prometnom politikom valja jasno definirati zadaće pojedinih subjekata. Za uspješno ostvarivanje prometne politike potrebno je definirati program aktivnosti i zadataka pojedinih subjekata, čime se i vremenski usklađuju zadaci pojedinih subjekata s potrebom ostvarivanja pojedinih ciljeva.

11

Segmenti realne prometne politike • proces definiranja realno postavljenih ciljeva, koji se tijekom vremena mogu mijenjati • međusobno usuglasiti razvoj prometnog sustava i njegovih podsustava •znanstveno i stručno vrednovati ciljeve te metode i instrumente definiranih ciljeva globalne prometne politike na svim razinama i u svim oblicima prometa • mjere za realizaciju tako utvrđene prometne politike moraju sinkronizirano djelovati, a njihova djelotvornost ili nedjelotvornost upravo je proporcionalna s procesom realizacije Značenje prometne politike Značenje prometne politike u kontekstu društveno gospodarskih zbivanja razlog je mjerama državne intervencije u svim njezinim segmentima. To su intervencije u prilog izgradnje građevina prometne infrastrukture, intervencije u tarifnoj politici, regulativnoj.. Time se pokazuje da je prometna politika dio globalne gospodarske politike i da njena nekompatibilnost s gospodarskom politikom ne može biti prisutna u tržišnom gospodarskom sustavu. Vrste prometne politike 1. Formalna prometna politika Sastoji se od izričito iskazanih izjava sadržanih u zakonima kojima se formalno proglašavaju nacionalni ciljevi i osnove prometne politike. Katkada se pojavljuje i u obliku dalekosežnih preporuka, deklaracija i sl. 2. Neformalna prometna politika Neformalna prometna politika je ona kojoj su temelj izjave i rješenja zakonodavnih tijela. Izjavama se definiraju opća načela, kao očitovanje o sustavu vlasništva, javnim ulaganjima, stranim ulaganjima, ulozi države u razvoju gospodarskog sustava. 3. Aprioristička prometna politika Aprioristička prometna politika je politika kojoj ne prethodi iskustvoi praksa, ona se temelji na teorijskim pretpostavkama. 4. Empirijska prometna politika

12

Empirijska prometna politika se oslanja na stečenom iskustvu u već vođenoj prometnoj politici. 5. Posredna (indirektna) prometna politika Takva politika bila je prisuna u bivšim socijalističkim zemljama, gdje vlada sama planira cjelokupni sustav gospodarenja ( to su zemlje netržišnoga gospodarstvenog sustava, centralističkog planiranja). 6. Neposredna (direktna) prometna politika Neposredna prometna politika značajna je za zemlje tržišnoga gospodarstvenog sustava u kojima su ekonomska politika i ekonomske aktivnosti teoretski odvojene. U razvijenim tržišnim gospodarstvima osjeća se utjecaj države. Taj utjecaj proizlazi iz značenja prometa i prometne infrastrukture,koji formiraju fizičku osnovu društva i preduvjet su njegova razvoja.

13

Ciljevi i instrumenti prometne politike Za postojenje svakoga prometnog sustava najznačajniji je zadatak utvrđivanje ciljeva prometnog sustava, njegovih podsustava, instrumenata i mjera za njegovu stvarnu realizaciju. Nesinkroniziranost tih segmenata ne upućuje na mogućnost realizacije utvrđenih ciljeva. Definiranjem, predlaganjem i utvrđivanjem ciljeva buduće prometne politike, neophodna su interdisciplinarna istraživanja uz znatnu podršku primjene simulacijskih modela. Opsežnost tih istraživanja se očituje u kompaktnosti sagledavanja ciljeva buduće prometne politike, njihovog djelovanja na sve čimbenike u gospodarskom sustavu zemlje (monitarno kreditni, geopolitički, geostrateški, društveno-gospodarsko stanje, postupak donošenja elemenata o budućoj prometnoj politici, financijska mogućnost države da financira ciljeve). Skupine instrumenata prometne politike: • instrumenti politike regulacije (tehnički standardi, kontrola regulacije u prometu) • instrumenti politike cijena (oporezivanje, cijene za korištenje cesta, tunela, mostova, vozarine za javni prijevoz) • instrumenti investicijske politike • instrumenti organizacijske politike (sustavi upravljanja unutar svih prometnih podsustava) • instrumenti koji utječu na ponašanje korisnika prijevozne službe (prihvaćanje novog stava prema javnom prijevozu, poticanje proizvodnje i uporaba prijevoznih sredstava s manjom potrošnjom i zagađenjem okoliša) NOSITELJI PROMETNE POLITIKE

STVARATELJI PROM. POLIT.

IZVRŠITELJI PROM. POLIT.

Pravna tijela

Javnopravna i politička tijela

Međunar. org.

-Parlament

-Gospodarske komore -Strukovna udruženja -Polit.stranke -Sindikat -Interesne skupine

-UN -UIC -IRF -ICAO -ECMT -OECD -UPU -UIT

-Vlada i lokalne vlasti -Sudstvo

Izvršna tijela i javne vlasti

Prom. poduzeća

Ostali subjekti

14

Zaključak Učinkovitost prometne politike ovisit će prvenstveno o usklađenosti ciljeva i instrumenata, adekvatnoj tržišnoj i pravnoj infrastrukturi unutar prometnog i gospodarskog sustava, tehnološkom napretku u svim oblicima prometa i ljudskom čimbeniku koji temeljem ekonomskog i prometnog obrazovanja može realizirati ciljeve, instrumente i mjere predviđene i vremenski definirane prometne politike.

15

Literatura EKONOMIKA PROMETNOG SUSTAVA Prof. dr. sc. Damir Šimulčik Prof. dr. sc. Teodor Perić Zagreb, 2000.

16