Carl Sagan - Kozmos.pdf

Carl Sagan

KOZMOS »Otokar Keršovani - Rijeka«

Izdavač: »Otokar Keršovani«, Opatija, 1983. Treće izdanje 1991. Za izdavača: Đuro Sršen Urednik: Ivan Škunca Prijevod s engleskoga: Damir Mikuliĉić i Vladimir Ruţdjak Likovna oprema: Robert Aulicino Tisak: DELO - Tiskarna, Ljubljana Naslov izvornika: Carl Sagan, »Cosmos«, Random House, Inc., New York Copyright © 1980 by Carl Sagan Productions, Inc. Copyright za hrvatsko izdanje © 1991. »Otokar Keršovani«, Opatija Knjiga se temelji na Saganovoj televizijskoj seriji u trinaest epizoda

Posvećeno Ann Druyan U beskrajnosti prostora i vremena radostan sam što dijelim istu planetu i isto doba s Annie.

UVOD Nastupit će vrijeme kada će briţljiva istraţivanja voĊena kroz duga razdoblja iznijeti na svjetlost dana ono što sada leţi skriveno. Jedan jedini ţivotni vijek, ĉak i kad bi se posve posvetio nebu, ne bi bio dovoljan da se prouĉi nešto tako prostrano... I tako će se to znanje rascvjetati tek kroz dugi niz epoha. Doći će tada i vrijeme kada će naši potomci biti zapanjeni da mi nismo znali stvari koje su njima same po sebi jasne... Mnoga otkrića saĉuvana su za vremena koja tek dolaze, kada sjećanje na nas već bude izblijedilo. Naš bi svijet bio ubogo mjesto da svakoj epohi nema ponuditi nešto za istraţivanje... Priroda ne otkriva svoje tajne odjednom i svima. Seneca, Naturales quaestiones, VII knjiga, I. st. U staro doba, svakodnevni razgovori i obiĉaji stavljali su u meĊusobnu vezu najveća kozmiĉka zbivanja s banalnim, ovozemaljskim dogaĊajima. Simpatiĉan primjer za to su ĉini protiv crva koji, po vjerovanju Asiraca tisuću godina prije nove ere, izaziva zubobolju. Ĉini poĉinju postankom svemira, a završavaju lijekom protiv zubobolje: Nakon što je Anu stvorio nebesa, A nebesa stvorila zemlju, A zemlja stvorila rijeke, A rijeke stvorile kanale, A kanali stvorili moĉvare, A moĉvare stvorile crva, Crv izaĊe pred Šamaša, nariĉući, Suze lijući pred Ea: »Što ćeš mi dati ti za jelo, Što ćeš mi dati ti za piće?« »Dat ću ja tebi suhih smokava I marelica.« »Što će mi one? Suhe smokve I marelice! Podigni me, i to meĊu zube, Daj da u zubnom mesu stanujem!...«

Neka Ea smlavi tebe snagom Ruke svoje! Zato što si to izreknuo, o crve! (Ĉini protiv zubobolje.) Lijek: Loše pivo... i ulje ti pomiješaj zajedno. Ĉine ćeš tri puta izgovoriti, a onda stavi lijek na zub. Naši su preci gorjeli od ţelje da razumiju svijet, ali nisu nalazili baš pravog naĉina da doĊu do toga. Zamišljali su da je univerzum prijatan i ureĊen te da su sile što upravljaju njime bogovi poput Anua, Ea i Šamaša. U tom svemiru ljudi su igrali vaţnu, ako ne i kljuĉnu ulogu. Bili smo u prisnoj vezi s cjelokupnom prirodom. Lijeĉenje zubobolje lošim pivom bilo je povezano s najdubljim kozmološkim misterijima. Danas posjedujemo snaţno i elegantno sredstvo za razumijevanje svemira, metodu koja se zove znanost; ona nam je otkrila jedan tako drevan i tako ogroman kozmos da u usporedbi s njim sve ljudske djelatnosti na prvi pogled izgledaju beznaĉajne. Udaljili smo se od kozmosa. Ĉini nam se on dalekim i bez utjecaja na našu svakidašnjicu. No znanost je ustanovila ne samo da je svemir zapanjujuće, ushiĉavajuće veliĉanstven, ne samo da je dostupan ĉovjekovom poimanju, već i to da smo mi, u jednom doista stvarnom i dubokom smislu, dio tog kozmosa, poroĊeni iz njega, da je naša sudbina duboko s njim u vezi. Najosnovnija i najbeznaĉajnija ljudska stremljenja seţu sve do svemira i njegovog postanka. Ova knjiga posvećena je istraţivanju te kozmiĉke perspektive. Ljeta i jeseni 1976. sudjelovao sam, kao ĉlan grupe koja je analizirala snimke dobivene pomoću automatske letjelice »Viking«, s još stotinu kolega znanstvenika u istraţivanju planeta Marsa. Prvi put u ljudskoj povijesti dva svemirska broda spustila su se na površinu jednog drugog planeta. Rezultati, o kojima će detaljnije biti govora u petom poglavlju, su spektakularni, a povijesno znaĉenje misije bijaše oĉigledno. Pa ipak, široka publika gotovo ništa nije nauĉila od ovog velikog dogaĊaja. Novine su mu posvetile vrlo malo prostora; televizija je gotovo posve ignorirala cijelu misiju. Kada je postalo oĉito da ne moţemo izaći s konaĉnim odgovorom na pitanje ima li ţivota na Marsu, zanimanje je još više opalo. Za nedoumice nije bilo razumijevanja. Kada smo ustanovili da je nebo Marsa, zapravo, ruţiĉasto-ţuto, a ne plavo, kako je u prvi tren pogrešno objavljeno, okupljeni reporteri popratili su ovaj ispravak zviţducima - oni

su ţeljeli da Mars barem u ovom detalju bude sliĉan Zemlji. Smatrali su da će zanimanje javnosti za Mars poĉeti naglo opadati ako se ustanovi da je on sve manje nalik Zemlji. A predjeli na Marsu su, meĊutim, ipak zapanjujući, to su vidici od kojih staje dah. Bio sam, na osnovu osobnog iskustva, uvjeren da postoji veliko opće zanimanje za istraţivanje planeta kao i za mnoge srodne predmete znanstvenog istraţivanja - postanak ţivota, Zemlje, kozmosa, traganje za izvanzemaljskom inteligencijom, naša povezanost sa svemirom. Bio sam takoĊer uvjeren da se ovo zanimanje moţe bitno probuditi korištenjem najmoćnijeg medija javnog informiranja, televizije. Isto je mišljenje sa mnom dijelio i B. Gentry Lee, direktor analize podataka i planiranja misije »Viking«, ĉovjek izvanrednih organizatorskih sposobnosti. Hrabro smo odluĉili da u tom smislu nešto sami poduzmemo. Lee je predloţio da osnujemo proizvodnu kompaniju sa zadaćom da širi znanost na zanimljiv i dostupan naĉin. Zatim smo mjesecima razmatrali odreĊen broj projekata. Daleko najzanimljiviji prijedlog bila je ponuda televizijske stanice KCET iz Los Angelesa koja je dio javne televizijske mreţe. Postignut je na kraju dogovor o projektu televizijske serije od trinaest epizoda koja bi bila poglavito astronomska, ali bi istodobno zahvaćala stvari i s najšireg ljudskog aspekta. Cilj bi joj bio da animira laiĉku publiku, da u vizuelnom i glazbenom smislu bude prvorazredna te da u jednakoj mjeri budi um i osjećaje. Dogovorili smo se s financijerima, angaţirali izvršnog producenta i našli se tako do guše utopljeni u trogodišnji projekt pod nazivom Kozmos. U trenutku dok ovo pišem, procjenjuje se da će seriju širom svijeta vidjeti sto ĉetrdeset milijuna ljudi, odnosno tri posto stanovništva planeta Zemlje. Krenuli smo od pretpostavke da je javnost znatno inteligentnija nego što se obiĉno smatra; da najdublja znanstvena pitanja o prirodi i postanku svijeta golicaju zanimanje i znatiţelju ogromnog broja ljudi. Sadašnja epoha veliko je razkriţje naše civilizacije, a moţda i naše vrste. Kojim god putem da krenemo, sudbina nam je nerazdvojivo povezana sa znanošću. Razumijeti znanost za nas je od osnovne vaţnosti, jer od toga nam zavisi i sam opstanak. Osim toga, znanost pruţa zadovoljstvo; evolucija se pobrinula za to da uţivamo u razumijevanju - za one koji razumiju, veća je vjerojatnost opstanka. Televizijska serija Kozmos i ova knjiga su pokus pun ţelje da se doĉara dio zamisli, metoda i radosti znanosti. Knjiga i televizijska serija raĊene su zajedno. U nekom smislu, svaka od njih se temelji na onoj drugoj. Mnoge ilustracije u knjizi oslanjaju se na

izvanrednom vizuelnom materijalu pripremljenom za televizijsku seriju. Knjiga i televizijska serija imaju, meĊutim, donekle razliĉitu publiku i odlikuju se drukĉijim pristupom. Jedna od velikih prednosti knjige je ta što ĉitaocu omogućuje da se ponovo vraća na nejasne ili teške pasaţe; razvojem tehnike, video-traka i video-ploĉa, televizija takoĊer poĉinje koristiti tu mogućnost. Pisac knjige ima znatno veću slobodu pri odreĊivanju dometa i dubine razmatranja zadane teme u jednom poglavlju nego li televizijski autor koji raspolaţe s prokrustovskih pedeset osam minuta i trideset sekundi efektivnog nekomercijalnog programa. Ova knjiga ulazi znatno dublje u mnoge teme nego li televizijska serija. Ima tema o kojima se raspravlja u knjizi, ali ne i u televizijskoj seriji i obratno. U ĉasu dok ovo pišem, ne zna se još, da li će niz crteţa Alice i njenih prijatelja u uvjetima snaţne i slabe gravitacije, raĊen po Tennielu, preţivjeti strogost televizijskog medija. Drago mi je što su te divne ilustracije jednog umjetnika, Browna, našle mjesto ovdje, zajedno s popratnim tekstom. S druge strane, ovdje nije detaljno prikazan Kozmiĉki kalendar, priloţen televizijskoj seriji - djelomiĉno i zato što se o toj temi već govori u mojoj knjizi Rajski zmajevi: ovdje takoĊer ne govorim opširno o ţivotu Roberta Goddarda budući da je njemu posvećeno jedno poglavlje u knjizi Brokin mozak. No svaka epizoda televizijske serije vrlo vjerno slijedi odgovarajuće poglavlje iz ove knjige; bio bih sretan kada bi zadovoljstvo u seriji, odnosno u knjizi, bilo pojaĉano kasnijim ĉitanjem, odnosno gledanjem. Zbog jasnoće, u izvjesnom sam broju sluĉajeva na neku ideju navraćao više puta - ona se prvo spominje površno, da bi se kasnije dublje razradila. Tako, na primjer, u prvom poglavlju je samo opći uvod u prirodu kozmiĉkih tijela, a detaljnije se oni ispituju dalje u knjizi; isto vrijedi i za sluĉaj mutacija, enzima i nukleinskih kiselina, prvi put spomenutih u drugom poglavlju. U nekim sluĉajevima sadrţaj se ne drţi povijesne kronologije. Na primjer, zamisli starih grĉkih uĉenjaka predstavljene su u sedmom poglavlju, dok je o Johannu Kepleru rijeĉ već u trećem. Smatram naime, da se sud o Grcima najbolje moţe donijeti tek nakon što se vidi kakva su oni dostignuća za dlaku propustili. Budući da je znanost nerazdvojivi dio sveukupnog ljudskog truda, o njoj se ne moţe raspravljati, a da se ponekad površno, a ponekad bitno, ne dovede u vezu s nekim formama društvenih, politiĉkih, religijskih i filozofskih nazora. Ĉak su i prilikom snimanja jedne televizijske serije o znanosti došle do izraţaja poteškoće zbog svjetski rasprostranjenih vojnih

aktivnosti. Prilikom simuliranja istraţivanja Marsa u pustinji Mohave, s modulom za ateriranje letjelice »Viking« u prirodnoj veliĉini, ĉesto su nas prekidali naleti aviona zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava koji su vjeţbali bombardiranje na obliţnjem poligonu. U Aleksandriji, u Egiptu, svakodnevno od devet do jedanaest ujutro naš hotel bio je orijentirna meta na kojoj su pripadnici egipatskih zrakoplovnih snaga vjeţbali napad mitraljiranjem u brišućem letu. Na Samosu, u Grĉkoj, smo zbog manevara jedinica NATO pakta, te zbog gradnje mreţe podzemnih i brdskih hangara za artiljeriju i tenkove, u posljednjem trenutku dobili dozvolu za snimanje bilo gdje na otoku. U Ĉehoslovaĉkoj je korištenje voki-tokija za organizacijske potrebe prilikom snimanja na nekoj seoskoj cesti privuklo paţnju jednog lovaĉkog aviona ĉeških zrakoplovnih snaga koji je kruţio iznad nas sve dok mu na ĉeškom nisu objasnili da nije poĉinjeno nikakvo ugroţavanje nacionalne sigurnosti. U Grĉkoj, Egiptu i Ĉehoslovaĉkoj, agenti drţavnih sluţbi sigurnosti na svakom su koraku pratili našu filmsku ekipu. Našu ţelju da u Kalugi, u Sovjetskom Savezu, snimimo materijal za predviĊeno izlaganje o ţivotu ruskog pionira astronautike Konstantina Ciolkovskog, tamošnja vlast nije ispunila; kako smo kasnije saznali, uzrok tome bila su suĊenja disidentima koja su se trebala odrţati u tom mjestu. Naši su snimatelji nailazili na veliku susretljivost u svakoj zemlji koju smo posjetili; no svugdje se takoĊer osjećala i opća vojna prisutnost, strah u srcima nacija. Ovo je iskustvo potvrdilo moju odluku da kad god je to potrebno razmatram i društvena pitanja i u seriji i u knjizi. Bit znanosti je u tome što ona ispravlja samu sebe. Rezultati novih pokusa i nove zamisli nastavljaju rješavati stare tajne. Na primjer, u devetom poglavlju raspravljamo ĉinjenicu da Sunce, ĉini se, proizvodi premalo neobiĉnih ĉestica nazvanih neutrini. Naveli smo i neka predloţena objašnjenja. U desetom poglavlju pitamo se radoznalo da li u svemiru ima dovoljno materije da se zaustavi bijeg dalekih galaktika te da li je svemir beskrajno star, odnosno da uopće nije ni stvoren. Moţda će na ova pitanja pasti malo više svjetlosti iz pokusa Frederica Reinesa s Kalifornijskog sveuĉilišta, koji vjeruje da je otkrio (a) da se neutrini javljaju u tri razliĉita stanja, od kojih se samo jedno moţe detektirati neutrinskim teleskopima za prouĉavanje Sunca; (b) za razliku od svjetlosti, neutrini imaju masu, tako da gravitacija svih neutrina u svemirskom prostoru moţe pomoći zatvaranju kozmosa, odnosno sprijeĉiti da se on zauvijek širi. Budući eksperiment će pokazati da li su ove ideje ispravne. Ali one oslikavaju

neprekidno i paţljivo preispitivanje steĉenih znanja, što je u temeljima znanstvenih pothvata. Kod jednog projekta ove veliĉine, nemoguće je izraziti zahvalnost svima koji su dali svoj prilog. Pa ipak, ţelio bih se zahvaliti barem nekima. Tu su prije svega: B. Gentry Lee; zatim televizijska ekipa serije Kozmos, glavni producenti Geoffrey Haines-Stiles i David Kennard i izvršni producent Adrian Malone; umjetnici Jon Lomberg (koji je odigrao kljuĉnu ulogu u prvobitnim projektima i organizaciji vizuelnog materijala za Kozmos), John Allison, Adolf Schaller, Rick Sternbach, Don Davis, Brown i Anne Norcia; konzultanti Donald Goldsmith, Owen Gingerich, Paul Fox i Diane Ackerman; Cameron Beck; uprava KCET-a, a posebno Greg Andorfer, koji nas je prvi upoznao s KCET-ovim prijedlogom, Chuck Allen, William Lamb i James Loper; tu su i financijeri i koproducenti televizijske serije Kozmos, meĊu kojima su »Atlantic Richfield Company«, »Corporation for Public Broadcasting«, »Arthur Vining Davis Foundations«, »Alfred P.Sloan Foundation«, »British Broadcasting Corporation« i »Polytel International«. Ostali koji su pomagali oko razjašnjavanja ĉinjeniĉkog materijala ili oko pristupa navedeni su na kraju knjige. Dakako, krajnja odgovornost za sadrţaj knjige ipak je moja. Dugujem posebnu zahvalnost osoblju izdavaĉke kuće »Random House«, a osobito urednici Anne Freedgood i dizajneru Robertu Aulicinou, za njihovu sposobnost i strpljenje u trenucima kada je izgledalo da su se rokovi za televizijsku seriju i knjigu poĉeli sukobljavati. Naroĉito sam zahvalan Shirley Arden, mom izvršnom asistentu, koja je prekucavala rane verzije ove knjige, a zatim vodila nadzor nad svim etapama njenog objavljivanja svojom uobiĉajenom vedrinom i struĉnošću. To je samo jedan od mnogo naĉina na koji projekt Kozmos spada u njenu zaslugu. Zahvalniji sam nego što sam to ovdje u stanju izreći upravi Cornell sveuĉilišta, koja mi je odobrila dvogodišnje odsustvo da se bavim ovim projektom, mojim tamošnjim kolegama i studentima, kao i mojim kolegama iz NASA-e, JPL-a i Voyager Imaging Teama. Najveću zahvalnost za pisanje Kozmosa dugujem Ann Druyan i Stevenu Soteru, koji su, zajedno sa mnom, priredili tekst za televizijsku seriju. Oni su dali temeljit i opseţan doprinos osnovnim zamislima i onome što stoji u vezi s njima, a takoĊer i općoj umnoj gradi epizoda, odnosno prikladnosti stila. Duboko sam im zahvalan na paţljivom i kritiĉkom ĉitanju prvobitnih verzija ove knjige, na konstruktivnim i stvaralaĉkim primjedbama koje su dovele do mnogih kasnijih revizija te na

ogromnoj pomoći u pripremanju televizijskih tekstova koji su na više naĉina utjecali na sadrţaj ove knjige. Uţitak što sam ga našao u našim ĉestim raspravama jedna je od meni najdraţih nagrada za rad na projektu Kozmos. Ithaca i Los Angeles, svibanj, 1980.

1. OBALE KOZMIČKOG OCEANA Prvi ljudi stvoreni i oblikovani zvali su se Vraĉ Kobnog Smijeha, Vraĉ Noći, Rašĉupanko i Crni Vraĉ... Bili su obdareni pameću i uspjeli su shvatiti sve što postoji na svijetu. Kada bi pogledali, u trenu hi vidjeli sve što okruţuje i naizmjenice bi razmišljali o nebeskom luku i okruglom licu zemlje. . [A onda Stvoritelj reĉe]: »Znaju sve... što da radimo sada s njima? Neka im pogled dopire samo do onoga što je blizu; neka vide samo dio zemlji na lica!... Zar po prirodi nisu tek obiĉna stvorenja od nas nastala? Moraju li i oni takoĊer hiti bogovi!' Popol Vuh, narod Maya Quiche Jesi li shvatio prostranstvo Zemlje? Gdje je put do boravišta svjetlosti. A gdje je mjesto tame ...? Knjiga o Jobu Dostojanstvo moram traţiti ne u svemiru, već ovladavanjem vlastitih misli. Neću imati ništa od toga ako posjedujem svjetove. U svemiru me beskraj okruţuje i progutan sam poput atoma: u mislima, meĊutim, shvaćam svijet. Blaise Pascal, Pensees Poznato je konaĉno, nepoznato je beskonaĉno: u intelektualnom pogledu, nalazimo se na otoĉiću usred beskrajnog oceana neobjašnjivosti. Duţnost svake generacije je da moru otme još po koji komadić kopna. T. H. Huxley, 1887. Kozmos je sve što postoji, što je ikada postojalo i što će ikada postojati. Ĉak i najbezazlenija pomisao na kozmos izaziva nemir u nama trnci nam proĊu niz kiĉmu, glas nam zadrhti, obuzme nas nelagodan osjećaj, sliĉno kakvoj dalekoj uspomeni na padanje s velike visine. Postajemo svjesni da pristupamo najvećoj meĊu svim tajnama. Veliĉina i starost kozmosa nadilazi sposobnosti obiĉnog ljudskog

razumijevanja. Izgubljen negdje izmeĊu beskonaĉnosti i vjeĉnosti nalazi se naš sićušni planetarni dom. Promatrano iz kozmiĉke perspektive, većina ljudskih pothvata izgleda beznaĉajno, ĉak bezvrijedno. No, naša vrsta je mlada, radoznala i hrabra, a uz to i mnogo obećava. U posljednjih nekoliko tisućljeća došli smo do najnevjerojatnijih i najneoĉekivanijih otkrića o kozmosu i o našem mjestu u njemu, poduzeli smo istraţivanja na koja uzbuĊuje i sama pomisao. Ona nas podsjećaju da se ĉovjek razvio da bi se ĉudio, da razumijevanje donosi radost, da je znanje preduvjet opstanka. Uvjeren sam da naša budućnost zavisi od toga u kojoj ćemo mjeri upoznati kozmos u kojem plovimo poput ĉestice prašine na jutarnjem nebu. Ta su se istraţivanja osnivala na sumnjiĉavosti i mašti. Mašta će nas ĉesto odvoditi do svjetova kojih nikada nije bilo. Ali bez nje nikamo ne bismo stigli. Sumnja nam omogućuje da razluĉimo maštu od ĉinjenica, da provjerimo naša razmišljanja. Kozmos je neizmjerno bogat - u pogledu elegantnih ĉinjenica, sjajnih meĊuodnosa, njeţnog mehanizma vrijednog strahopoštovanja. Površina Zemlje je obala kozmiĉkog oceana. S nje smo nauĉili većinu onog što danas znamo. Odnedavno smo koraknuli i u more, zapravo samo smo namoĉili noţne prste, ili se, u najboljem sluĉaju, smoĉili do gleţnja. Voda izgleda izazovno. Ocean nas mami. Jedan dio našeg bića shvaća da je to poziv s mjesta odakle smo došli. U nama se javlja ĉeţnja da se tamo vratimo. Ovakve teţnje nisu, smatram, bez poštovanja, premda bi mogle uznemiriti moguće bogove. Dimenzije kozmosa su tolike da bi za njihovo opisivanje bilo besmisleno upotrebljavati poznate mjerne jedinice udaljenosti, kao što su metri ili milje koje su posve prikladne u sluĉaju Zemlje. Umjesto toga, svemirske udaljenosti mjerimo brzinom svjetlosti. Za jednu sekundu svjetlosna zraka prede pribliţno tri stotine tisuća kilometara, što je sedmostruki opseg Zemlje. Za osam minuta ona doputuje sa Sunca do Zemlje. Moţemo reći da je Sunce od nas udaljeno osam svjetlosnih minuta. Za godinu dana zraka svjetlosti prevali pribliţno deset bilijuna kilometara svemirskog prostora. Ta jedinica duţine, udaljenost koju svjetlost prede za jednu godinu, naziva se svjetlosna godina. Ona ne mjeri vrijeme, već udaljenost - i to ogromnu udaljenost. Zemlja je jedno mjesto. Ona meĊutim nikako nije jedino mjesto. Nije ĉak ni obiĉno. Nijedan planet, zvijezda ili galaktika ne mogu biti Obiĉni, budući da je kozmos uglavnom prazan. Jedino obiĉno' mjesto nalazi se u ogromnom, hladnom, sveopćem vakuumu, u vjeĉitoj noći meĊugalaktiĉkog

prostora - mjesto tako obiĉno i samotno da se u usporedbi s njim planeti, zvijezde i galaktike doimlju izrazito rijetke i predivne. Ako bismo nasumce bili postavljeni u kozmos, vjerojatnost da se sluĉajno naĊemo u blizini nekog planeta bila bi manja od jedan prema milijardu bilijuna bilijuna (1033, odnosno to je jedinica iza koje je niz od trideset tri nule). U svakodnevnom ţivotu, takva vjerojatnost jednaka je nemogućnosti. Svjetovi su prave dragocjenosti i rijetkosti. Iz neke meĊugalaktiĉke toĉke promatranja, vidjeli bismo, raspršene poput morske pjene na valovima svemira, nebrojene, slabašne pramenove svjetlosti. To su galaktike. Neke meĊu njima su samotne lutalice; većina, meĊutim, ulazi u sastav jata, u kojima se, zbijene, neprekidno kreću kroz veliku kozmiĉku tminu. Pred oĉima nam se stere kozmos u najvećim mjerilima za koje znamo. Nalazimo se u carstvu maglica osam milijardi svjetlosnih godina od Zemlje, na pola puta do ruba poznatog svemira. Galaktike se sastoje od plina, prašine i zvijezda - milijardi i milijardi zvijezda. Svaka zvijezda moţe biti nekome sunce. Galaktike su napuĉene zvijezdama, svjetovima, a moţda i ţivim stvorenjima, inteligentnim bićima i civilizacijama koje su u stanju da prevaljuju svemirske daljine. Ali, promatrana iz daljine, jedna galaktika podsjeća me više na zbirku divnih predmeta - morskih školjki, moţda, ili koralja, proizvoda rada prirode kroz eone u kozmiĉkom oceanu. Ima pribliţno sto milijardi (1011) galaktika, od kojih se svaka u prosjeku sastoji od stotinu milijardi zvijezda. U svim galaktikama ima moţda isto toliko planeta koliko i zvijezda: 1011 x 1011 = 1022, odnosno deset milijardi bilijuna. Promatramo li ovaj uistinu golem broj, kolika je vjerojatnost da samo oko jedne obiĉne zvijezde, Sunca, kruţi jedan nastanjen planet? Zašto bismo baš mi, skriveni u nekom zabitom kutu kozmosa, bili te sreće? Meni izgleda znatno vjerojatnije da svemir buja ţivotom. No, mi, ljudi, to još ne znamo pouzdano. Tek smo zapoĉeli s istraţivanjem. S udaljenosti od osam milijardi svjetlosnih godina jako nam je teško da zamijetimo ĉak i galaktiĉko jato u kojem se nalazi Mlijeĉni Put, a da ne spominjemo Sunce ili Zemlju. Jedini planet za kojeg pouzdano znamo da je nastanjen tek je trunak od kamena i metala koji slabašno sjaji reflektiranom Sunĉevom svjetlošću i koji je sa spomenute udaljenosti apsolutno nevidljiv. Ali, slijedeća etapa našeg putovanja vodi nas do strukture koju astronomi na Zemlji obiĉno nazivaju, »lokalna grupa galaktika.« Promjera nekoliko milijuna svjetlosnih godina, ona se sastoji od pribliţno dvadeset

galaktika. To je razrijeĊeno, tamno i neupadljivo jato. Jedna od galaktika u njemu je i M31, koja se, promatrana sa Zemlje, nalazi u zvijeţĊu Andromeda. Poput drugih spiralnih galaktika ona je takoĊer ogromni vatreni kotaĉ zvijezda, plina i prašine. M31 ima dva mala satelita, patuljaste eliptiĉne galaktike koje gravitacijom drţe uza se, odnosno istim onim zakonom fizike koji mene drţi prikovanog za stolicu. Zakoni prirode isti su širom kozmosa. Sada nas od matiĉnog svijeta dijeli dva milijuna svjetlosnih godina. Iza M31 nalazi se još jedna, vrlo sliĉna galaktika, naša vlastita, ĉiji se spiralni kraci lagano vrte u krug, jednom u ĉetvrtini milijarde godina. Sada smo od kuće udaljeni još ĉetrdeset tisuća svjetlosnih godina i jurimo prema masivnom središtu matiĉne Galaktike. No ţelimo li pronaći Zemlju, moramo promijeniti smjer putovanja i uputiti se prema dalekoj periferiji Mlijeĉnog Puta, prema jednom tamnom mjestu blizu ruba udaljenog spiralnog kraka. Ĉak i usred spiralnih krakova najsnaţniji utisak stvaraju zvijezde koje struje pokraj nas - neprekidni niz izuzetnu sjajnih zvijezda, od kojih su neke krhke poput mjehura od sapunice i toliko velike da u njih moţe stati deset tisuća Sunaca ili bilijun Zemalja: druge su pak sitne poput omanjeg grada, ali zato stotine milijardi puta gušće od olova. Neke zvijezde su samotne poput Sunca. Većina ih. meĊutim, ima pratioce. Sistemi su uglavnom dvoĉlani - dvije zvijezde koje kruţe jedna oko druge. No. postoji postupna gradacija. poĉevši od troĉlanih sistema, preko otvorenih skupova graĊenih od nekoliko desetina zvijezda, do velikih globularnih skupova, u kojima blista po milijun sunaca. Ĉlanovi pojedinih dvostrukih sistema tako su blizu da se dodiruju, odnosno zvjezdana materija neprekidno teĉe meĊu njima. No. većina ih je razmaknuta na udaljenost koja odgovara onoj izmeĊu Jupitera i Sunca. Neke zvijezde, takozvane supernove, sjajne su poput ĉitave galaktike kojima pripadaju; druge, crne jame. nevidljive su s udaljenosti od svega nekoliko kilometara. Neke sjaje postojanim sjajem; druge nesigurno trepere ili trepere ravnomjernim ritmom. Neke se okreću sveĉano i elegantno; druge se pak tako mahnito vrte da se izobliĉuju do spljoštenosti. Većina ih sjaji uglavnom u vidljivoj i infracrvenoj svjetlosti; ima. meĊutim, i takvih koje su blistavi izvori rentgenskih zraka i radio-valova. Plave zvijezde su toplije i mlade; ţute zvijezde, konvencionalne i sredovjeĉne: crvene zvijezde, ĉesto su postarije i na umoru; a male, bijele ili crne zvijezde već su u samrtnom hropcu. Mlijeĉni Put sadrţi oko ĉetiri stotine milijardi zvijezda

svih vrsta, ĉije se kretanje odlikuje sloţenom i skladnom gracioznošću. Od svih tih zvijezda stanovnici Zemlje za sada izbliza poznaju samo jednu. Svaki zvjezdani sistem je otok u svemiru, karantenom prostora ograĊen od susjeda. Mogu zamisliti stvorenja na nebrojenim svjetovima s iskrama znanja, koja sva u prvi tren smatraju da su njihovi sitni planeti i, moţda, nekoliko sunaca sve što postoji. Mi rastemo u izolaciji. Tek postepeno i polako postajemo svjesni kozmosa. Neke su zvijezde moţda okruţene milijunima beţivotnih, kamenih, sićušnih svjetova; to su planetarni sustavi zamrznuti u nekom ranom stadiju razvoja. Moţda većina zvijezda ima planetarne sustave priliĉno sliĉne našem: na periferiji im se nalaze veliki plinoviti planeti s prstenima i ledenim mjesecima, a bliţe središtu mali, topli, plavobijeli svjetovi prekriveni oblacima. Na nekim od njih moţda se razvio inteligentni ţivot koji je poduzeo globalni graditeljski pothvat preoblikovanja svog matiĉnog planeta. To su naša braća i naše sestre u kozmosu. Da li se oni mnogo razlikuju od nas? Kakav im je oblik, kakva im je biokemija, neurobiologija, povijest, politika, znanost, tehnologija, umjetnost, glazba, religija, filozofija? Moţda ćemo jednoga dana to saznati. Sada smo stigli do našeg dvorišta, na jednu svjetlosnu godinu od Zemlje. Sunce okruţuje loptasti roj divovskih pahuljica graĊenih od leda, kamena i organskih molekula: kometne jezgre. S vremena na vrijeme, neznatni gravitacioni utjecaj neke zvijezde u prolazu natjera poneku od njih da krene prema unutrašnjosti Sunĉevog sustava. Tu je Sunce zagrijava, led isparava i formira se draţesni kometni rep. Pribliţavamo se planetima našeg sustava, ovećim svjetovima, zarobljenicima Sunca, gravitaciono prisiljenim da se kreću po gotovo kruţnim stazama, uglavnom grijani Sunĉevom energijom. Pluton, prekriven metanskim ledom i u pratnji svog samotnog divovskog mjeseca Harona, osvjetljen je dalekim Suncem koje s te udaljenosti izgleda samo kao sjajna toĉka svjetlosti na posve crnom nebu. Divovski plinoviti svjetovi, Neptun, Uran, Saturn - taj biser Sunĉevog sustava - i Jupiter, svi imaju obitelji ledenih mjeseci. Iza podruĉja plinovitih planeta i oko njih kruţećih ledenih bregova, topli su kameniti otoci unutrašnjeg Sunĉevog sustava. Tu je, na primjer, crveni planet Mars, s visokim vulkanima, velikim kanjonskim dolinama, divovskim pješĉanim olujama po cijelom planetu, i moţda, nekim jednostavnim oblicima ţivota. Svi planeti kruţe oko Sunca, najbliţe zvijezde, tog pakla vodikovog i helijevog plina, koji sudjeluje u termonuklearnim reakcijama natapajući Sunĉev sustav

svjetlošću. I napokon, na kraju našeg putovanja, vraćamo se našem sićušnom, krhkom, plavobijelom svijetu, izgubljenom u kozmiĉkom oceanu ĉije dimenzije daleko nadmašuju granice i najhrabrije imaginacije. To je svijet meĊu doista nebrojenim mnoštvom drugih. On moţe biti znaĉajan samo za nas. Zemlja je naš dom, naš roditelj. Naša vrsta ţivota niknula je i razvila se ovdje. Tu je ljudska rasa postala punoljetna. Na ovom svijetu smo razvili strast prema istraţivanju kozmosa i na njemu sami kujemo, uz nešto patnje i bez ikakvih jamstava, vlastitu sudbinu. Dobro došli na planet Zemlju, - svijet plavog, dušiĉnog neba, oceana tekuće vode, svjeţih šuma i mekih pašnjaka, svijet koji svakako buja ţivotom. Promatran iz kozmiĉke perspektive, on je, kao što sam rekao, dirljivo predivan i rijedak; ali za sada je i jedini. Na cijelom našem putovanju kroz prostor i vrijeme samo smo za njega ustanovili pouzdano da je jedini svijet gdje je kozmiĉka materija postala ţiva i svjesna. Morali bi postojati mnogi takvi svjetovi razasuti po svemiru, ali naše traganje za njima poĉinje ovdje, na temeljima skupljene mudrosti muškaraca i ţena naše vrste, pabirĉene uz veliku cijenu tijekom milijuna godina. Mi smo u povlaštenom poloţaju što ţivimo meĊu sjajnim i strastveno znatiţeljnim ljudima te u vrijeme kada se traganje za znanjem općenito cijeni. Ljudska bića, koja u krajnjoj liniji potjeĉu sa zvijezda i samo privremeno i kratkotrajno nastanjuju svijet nazvan Zemlja, zapoĉela su dugo povratno putovanje. Otkriće da je Zemlja mali svijet, rodilo se, kao i toliko drugih vaţnih ĉovjekovih otkrića, na drevnom Bliskom istoku, u vrijeme koje neki ljudi nazivaju treće stoljeće prije nove ere, u najvećoj metropoli tog doba, egipatskom gradu Aleksandriji. Tu je ţivio ĉovjek po imenu Eratosten. Jedan njegov suvremenik pun zavisti nazvao ga je »Beta«, po drugom slovu grĉkog alfabeta, zato što je, prema njegovom mišljenju, Eratosten bio drugi na svijetu u svemu ĉega bi se prihvatio. No, nama je danas jasno da je Eratosten u svemu bio »Alfa«. Bio je astronom, povjesniĉar, geograf, filozof, pjesnik, kazališni kritiĉar i matematiĉar. Naslovi knjiga koje je napisao kreću se u rasponu od Astronomije do O slobodi od bola. TakoĊer je bio ravnatelj velike Aleksandrijske biblioteke, gdje je jednoga dana proĉitao u nekom papirusnom svitku da u juţnom pograniĉnom mjestu Sijeni, blizu prvog katarakta na Nilu, u podne 21. lipnja štapovi okomito zabodeni u zemlju ne bacaju nikakvu sjenku. Na ljetni solsticij, najduţi dan u godini, dok satovi teku prema podnevu, sjenke stupova hrama postaju

sve kraće. U podne, posve nestaju. Slika Sunca tada se moţe vidjeti u vodi na dnu dubokog bunara. Sunce se nalazi toĉno iznad glave. Bilo je to zapaţanje koje bi netko drugi najvjerojatnije zanemario. Štapovi, sjene, refleksija u bunarima, poloţaj Sunca - od kakvog bi znaĉaja mogle biti te jednostavne, svakodnevne stvari? Ali Eratosten je bio znanstvenik, a njegova razmišljanja o spomenutim stvarima promijenila su svijet; na izvjestan naĉin, zapravo, ona su stvorila jedan svijet. Znatiţelja je navela Eratostena da napravi jedan pokus - da provjeri, zapravo, da li u Aleksandriji okomito zabodeni štapovi ne bacaju nikakvu sjenku 21. lipnja. Ali, on je otkrio: Sjenke je bilo! Eratosten se zapitao kako to da, u istom trenutku, štap zaboden okomito u Sijeni ne baca nikakvu sjenku, dok isto takav štap u Aleksandriji, daleko na sjeveru, ima zamjetljivu sjenu. Zamislite kartu drevnog Egipta sa dva okomita štapa jednake duljine od kojih je jedan zaboden u Aleksandriji, a drugi u Sijeni. Zamislite, zatim, da jednog odreĊenog trenutka ni jedan od ova dva štapa ne baca sjenu. Ova pojava je vrlo lako razumljiva - pod uvjetom da je Zemlja ravna. Sunce bi se tada nalazilo toĉno iznad. Ukoliko bi oba štapa bacala sjene podjednake duţine, to bi takoĊer imalo smisla na ravnoj Zemlji : Sunĉeve zrake bile bi u tom sluĉaju nagnute za isti kut u odnosu na dva štapa. Ali, kako moţe biti da u istom trenutku kad u Sijeni nema nikakve sjene, u Aleksandriji ona postoji? Jedini mogući odgovor, shvatio je on, jest da je površina Zemlje zakrivljena. I ne samo to: što je ova zakrivljenost veća, veća je i razlika u duţinama sjena. Sunce se nalazi toliko daleko da su sve njegove zrake paralelne kada padaju na Zemlju. Štapovi zabodeni pod raznim kutovima u odnosu na pravac Sunĉevih zraka bacaju sjene razliĉite duţine. S obzirom na uoĉenu razliku u duţinama sjena, udaljenost izmeĊu Aleksandrije i Sijene trebala bi iznositi oko sedam luĉnih stupnjeva duţ površine Zemlje; drugim rijeĉima, ako zamislite da se štapovi pruţaju sve do središta Zemlje, oni bi se tu presjecali pod kutom od sedam stupnjeva. Sedam stupnjeva iznosi pribliţno pedeseti dio od tri stotine šezdeset stupnjeva, što je puni opseg Zemlje. Eratosten je znao da udaljenost izmeĊu Aleksandrije i Sijene iznosi pribliţno osam stotina kilometara, budući da je angaţirao jednog ĉovjeka da to propješaĉi i izmjeri. Osam stotina kilometara puta pedeset iznosi ĉetrdeset tisuća kilometara: toliki, dakle, mora da je opseg Zemlje. Rezultat je bio toĉan. Eratostenova jedina pomagala bila su štapovi,

oĉi, noge i mozak, kao i sklonost prema eksperimentiranju. Pomoću njih on je izraĉunao opseg Zemlje s greškom od svega nekoliko posto, što predstavlja izvrstan pothvat za ono vrijeme, prije dvije tisuće dvjesta godina. On je bio prvi ĉovjek koji je toĉno izmjerio veliĉinu jednog planeta. Tadašnji svijet Sredozemlja bio je znamenit po pomorstvu. Aleksandrija je bila najveća pomorska luka na cijelom planetu. Kad jednom saznate da je Zemlja kugla skromnog promjera, zar ne biste pali u napast da krenete na istraţivaĉka putovanja, da potraţite još neotkrivene zemlje, pa ĉak moţda i da se hrabro uputite na jedrenje oko svijeta? Ĉetiri stotine godina prije Eratostena, jedna feniĉka flota koja je bila u sluţbi egipatskog faraona Nehoa, oplovila je Afriku. Oni su podigli jedra, vjerojatno u krhkim otvorenim ĉamcima, i krenuli iz Crvenog mora, spustili se uz istoĉnu obalu Afrike, prešli u Atlantik vrativši se kući preko Sredozemnog mora. Ovo epsko putovanje trajalo je tri godine, pribliţno isto koliko je potrebno modernom Voyageru da preleti udaljenost od Zemlje do Saturna. Poslije Eratostenovog otkrića, hrabri i pustolovni pomorci kretali su na mnoga velika putovanja. No. njihovi brodovi bili su vrlo mali. Imali su samo najprimitivnija navigaciona sredstva. Pribliţno su odreĊivali poloţaje brodova i drţali se linije obale što su više mogli. U nepoznatom oceanu mogli bi odrediti svoju geografsku širinu, ali ne i duţinu, promatrajući, iz noći u noć, poloţaje zvijeţĊa u odnosu na obzorje. Poznata zvijeţĊa mora da su djelovala umirujuće usred neistraţenog oceana. Zvijezde su prijatelji istraţivaĉa, prvo onih koji su plovili morima Zemlje, a sada onih koji plove oceanima svemira. Iako je nakon Eratostena nesumnjivo bilo pokušaja, tek je u Magellanovo vrijeme ljudima uspjelo oploviti Zemlju. Kakve su se samo priĉe o smionim pustolovinama mogle ĉuti od mornara i navigatora, praktiĉnih ljudi svijeta, koji su stavljali na kocku svoje ţivote, pouzdajući se u matematiku jednog uĉenjaka iz Aleksandrije? U Eratostenovo vrijeme pravili su se globusi koji su prikazivali izgled Zemlje, kao gledanu iz svemira; oni su bili u naĉelu toĉni u podruĉju dobro istraţenog Sredozemlja, ali su postajali sve nepouzdaniji što su se više udaljavali od njega. Naša sadašnja znanja o kozmosu odgovaraju ovom nelagodnom, ali neumitnom stanju stvari. U prvom stoljeću naše ere aleksandrijski geograf Strabon zapisao je slijedeće: Oni koji su se vratili nakon pokušaja da oplove Zemlju, kaţu da ih u tome nije sprijeĉio kontinent koji im se našao na putu, jer more je ostajalo stalno

otvoreno pred njima, već znatno prije gubitak odluĉnosti i nestašica namirnica i vode ... Eratosten kaţe da, ukoliko veliĉina Atlantskog oceana ne bude prepreka, mogli bismo lako morem stići od Iberije do Indije ... Posve je moguće da u umjerenom pojasu postoje jedna ili dvije nastanjive zemlje ... Dapaĉe, ako je [taj drugi dio svijeta] nastanjen, on nije nastanjen ljudima kakvi postoje u našim podruĉjima, tako da bismo taj dio morali smatrati za jedan drugi nastanjeni svijet.

Ljudi su se osmjelili, u svakom znaĉenju tih rijeĉi, prema drugim svjetovima. Kasnije istraţivanje Zemlje predstavljalo je pothvat na globalnom nivou, obuhvaćajući i putovanja sve do Kine i Polinezije. Vrhunac je, dakako, bilo Kolumbovo otkriće Amerike kao i putovanja u slijedećih nekoliko stoljeća koja su upotpunila geografsko istraţivanje Zemlje. Kolumbovo prvo putovanje povezano je na najneposredniji naĉin s Eratostenovim proraĉunima. Kolumbo je bio oĉaran onim što je nazivao »pothvat Indija« - idejom da stigne do Japana, Kine i Indije ne tako da ide uz obalu Afrike, a zatim plovi na istok, već tako da se smjelo otisne na nepoznati zapadni ocean - ili kako je to Eratosten kazao u trenutku blistavog naslućivanja, »stići morem od Iberije do Indije«. Kolumbo je bio strastveni sakupljaĉ starih mapa i marljiv ĉitalac knjiga drevnih geografa, kao što su Eratosten, Strabon i Ptolemej, odnosno djela o ovim ljudima. Ali da bi se »pothvat Indija« mogao poduzeti, da bi brodovi i posada bili u stanju obaviti to dugo putovanje, Zemlja bi morala biti manja nego što je to Eratosten izraĉunao. Kolumbo je zato varao u proraĉunima, kao što su to korektno primijetili struĉnjaci iz Salamance. On je upotrijebio najmanji mogući opseg Zemlje i najveće prostiranje Azije na istok, kakvo je uspio pronaći u knjigama koje su mu bile dostupne, pa je ĉak i tu pretjerao. Da mu se Amerika nije preprijeĉila na putu, Kolumbove bi ekspedicije potpuno propale. Zemlja je sada potpuno istraţena. Ona više nema novih kontinenata ili izgubljenih zemalja. Ali tehnologija koja nam je omogućila da istraţimo i naselimo i najudaljenija podruĉja Zemlje sada nam dopušta i da krenemo s matiĉnog planeta, da se uputimo u svemir i zapoĉnemo istraţivanja drugih svjetova. Napustivši Zemlju, sad je moţemo vidjeti odozgo, vidjeti kao ĉvrsto, loptasto obliĉje dimenzija koje odgovaraju Eratostenovim proraĉunima i obrisa kontinenata koji potvrĊuju da su mnogi drevni kartografi bili priliĉno u pravu. Kakvo bi samo zadovoljstvo takav prizor pruţio Eratostenu i drugim aleksandrijskim geografima!

Upravo u Aleksandriji, tokom šest stoljeća, oko 300. godine prije nove ere, ljudska bića su u jednom vaţnom smislu zapoĉela intelektualnu pustolovinu koja nas je dovela do obala svemira. Ali od izgleda i ugoĊaja tog slavnog mramornog grada ništa nije ostalo. Ugnjetavanje i strah od znanosti izbrisali su gotovo sve uspomene na staru Aleksandriju. Njeni stanovnici bili su neobiĉno raznoliki. Makedonski, a kasnije rimski vojnici, egipatski svećenici, grĉki aristokrati, feniĉki pomorci, ţidovski trgovci, posjetioci iz Indije i podsaharske Afrike - svi su, osim mnogobrojne robovske mase - ţivjeli skladno i u meĊusobnom poštovanju tokom najvećeg dijela zlatnog doba Aleksandrije. Ovaj grad osnovao je Aleksandar Veliki, a podigli su ga njegovi bivši tjelohranitelji. Aleksandar je podsticao priznavanje stranih kultura i neometano prikupljanje znanja. Prema predaji - a nije previše ni vaţno da li se to doista dogodilo - on se spustio ispod površine Crvenog mora u prvom ronilaĉkom zvonu na svijetu. NareĊivao je svojim generalima i vojnicima da se ţene Perzijankama i Indijkama. Poštovao je bogove drugih naroda. Sakupljao je egzotiĉne oblike ţivota, a svom uĉitelju, Aristotelu, nabavio je slona. Njegov grad bijaše sagraĊen u raskošnim dimenzijama, da bude trgovaĉki, kulturni i znanstveni centar svijeta. Bio je ukrašen prostranim avenijama, širokim i do trideset metara, elegantnim arhitektonskim i kiparskim djelima, Aleksandrovom monumentalnom grobnicom, a ogroman svjetionik, Faros, jedno je od sedam ĉuda starog svijeta. Ali najveće ĉudo Aleksandrije bila je Biblioteka i s njom povezan Muzej (doslovno, institucija posvećena radu pod zaštitom devet muza). Od te legendarne Biblioteke danas je saĉuvan samo jedan vlaţan i zaboravljen podrum takozvanog serapeuma, nekadašnjeg aneksa Biblioteke, koji je prvo bio hram, a zatim promijenio namjenu i sluţio znanju. Moţda jedine fiziĉke ostatke danas predstavlja nekoliko pljesnivih polica. Pa ipak, ovo mjesto bilo je jednom ponos najvećeg grada na planetu, prvi pravi istraţivaĉki institut u povijesti svijeta. Znanstvenici Biblioteke prouĉavali su cijeli kozmos. Kozmos je grĉka rijeĉ koja znaĉi red u svemiru. Ona je, na izvjestan naĉin, suprotna rijeĉi kaos. U njoj se podrazumijeva duboka meĊupovezanost svih stvari. Ona izraţava i strahopoštovanje prema sloţenom i njeţnom naĉinu na koji je svemir graĊen. Ovdje je obitavala zajednica istraţivaĉa koji su prouĉavali fiziku, knjiţevnost, medicinu, astronomiju, geografiju, filozofiju, matematiku, biologiju i graditeljstvo. Znanost i uĉenost tu su postale punoljetne. Bio je

to pravi rasadnik genija. Aleksandrijska biblioteka bila je mjesto gdje smo mi, ljudi, prvi put sakupili, ozbiljno i sistematiĉno, sveukupno znanje svijeta. Osim Eratostena, tu je djelovao i astronom Hiparh, koji je kartografirao zvijeţĊa i procijenio sjajnosti zvijezda; zatim Euklid, koji je blistavo sistematizirao geometriju i rekao svome kralju, koji se jednom prilikom muĉio oko nekog teškog matematiĉkog problema: »Nema kraljevskog puta do geometrije«; pa Dionizije Traĉanin, ĉovjek koji je definirao dijelove govora, napravivši u prouĉavanju jezika ono što je Euklid napravio u geometriji; zatim Herofil, fiziolog, koji je neprikosnoveno ustanovio da je mozak, a ne srce, središte uma: Heron iz Aleksandrije, izumitelj zupĉastog prenosnika i parnih strojeva te autor Automata, prve knjige o robotima; Apolonije iz Perga, matematiĉar koji je odredio presjeke stošca1 - elipsu, parabolu i hiperbolu - krivulje za koje danas znamo da su staze po kojima se kreću planeti, kometi i zvijezde; Arhimed. najveći matematiĉki genij do Leonarda da Vincija; i na kraju astronom i geograf Ptolemej, koji je sloţio najveći dio onog što se danas smatra pseudoznanost astrologija: njegov geocentriĉki svemir odrţao se tisuću pet stotina godina, pokazujući da od velikih grešaka nije imuna ni najblistavija inteligencija. A meĊu tim velikim muškarcima bila je i jedna velika ţena, Hipatija. matematiĉar i astronom, posljednja bakljonoša Biblioteke, ţena ĉija je muĉeniĉka smrt povezana s uništenjem Biblioteke sedam stoljeća nakon njenog osnivanja, o ĉemu će kasnije biti više govora. Grĉki kraljevi Egipta, koji su naslijedili Aleksandra, podrţavali su uĉenost. Stoljećima su pruţali potporu istraţivanjima i odrţavali radnu atmosferu u Biblioteci za najvrsnije umove toga doba. Ona se sastojala od deset velikih istraţivaĉkih hala, a svaka je bila namijenjena drugoj disciplini; tu su, zatim, bili vodoskoci i kolonade, botaniĉki vrtovi, jedan zoološki vrt, sale za seciranje, opservatorij i velika blagovaona gdje su se, u trenucima odmora, vodile kritiĉke diskusije o idejama. Srce Biblioteke bila je njena zbirka knjiga. Njeni bibliotekari su proĉešljavali sve kulture i jezike svijeta. Upućivali su poslanike u inozemstvo da pokupuju cijele knjiţnice. Trgovaĉke brodove koji su pristajali u aleksandrijsku luku pretraţivala je gradska straţa - ali ne zbog šverca, nego zbog knjiga. Svici su posuĊivani, prepisivani, a onda vraćani vlasnicima. Teško je procijeniti toĉan broj, ali bit će da je Biblioteka imala pola milijuna papirusnih svitaka ispisanih rukom. Što se dogodilo sa svim tim knjigama? Klasiĉna civilizacija, koja ih je stvorila, raspala se, a sama

Biblioteka bila je namjerno uništena. Saĉuvan je samo posve mali broj djela iz nje, zajedno s nešto jadnih krnjih fragmenata. Ali koliko su samo uzbudljivi ti dijelovi i odlomci! Znamo, na primjer, da je na nekoj polici Biblioteke stajala knjiga astronoma Aristarha sa Samosa koji je tvrdio da je Zemlja samo jedan od planeta, da s ostalima kruţi oko Sunca, te da su zvijezde vrlo daleko. Svi ovi zakljuĉci potpuno su toĉni, ali trebalo je ĉekati gotovo dvije tisuće godina da se ponovo doĊe do njih. Kad sto tisuća puta uvećamo dimenzije gubitka zbog nestanka ovog Aristarhovog djela, poĉet ćemo shvaćati svu veliĉanstvenost dostignuća klasiĉne civilizacije i tragiĉnost njenog uništenja. Naša znanost daleko nadvisuje onu za koju je znao stari svijet. No, postoje nepopunjive praznine u našem poznavanju povijesti. Zamislite samo koje bi sve tajne o našoj prošlosti mogle biti riješene kada bismo imali pristup u Aleksandrijsku biblioteku. Znamo, na primjer, za povijest svijeta u tri dijela (sada izgubljenu), poteklu iz pera jednog babilonskog svećenika po imenu Beros. U prvom dijelu govorilo se o razdoblju od postanka do potopa, za koje je pisac smatrao da je trajalo ĉetiri stotine trideset dvije tisuće godina, odnosno oko stotinu puta duţe nego prema kronologiji Starog zavjeta. Zanima me što li se sve tu moglo proĉitati! Narodi starog vijeka znali su da je svijet vrlo star. Teţili su da proniknu u daleku prošlost. Mi danas znamo da je kozmos znatno stariji nego što su oni bili u stanju zamisliti. Ispitali smo svemirski prostor i vidjeli da ţivimo na zrncu prašine koje kruţi oko jedne jednostavne zvijezde u zabaĉenom kutu jedne obiĉne galaktike. Osim što smo mrvica u beskrajnosti prostora, mi trajemo tek tren u neizmjernosti vremena. Danas nam je poznato da je naš svemir - ili barem njegovo najnovije izdanje - star već oko petnaest do dvadeset milijardi godina. Toliko je vremena prošlo od jednog izuzetnog eksplozivnog dogaĊaja, koji se naziva veliki prasak. Na poĉetku ovog svemira nije bilo galaktika, zvijezda i planeta, a još manje ţivota i civilizacija, već je postojala samo jednolika, blistava, plamena kugla koja je ispunjavala sveukupni prostor. Prijelaz od kaosa velikog praska do kozmosa, koji mi poĉinjemo razumijevati, predstavlja najsilnije preoblikovanje materije i energije, i mi smo doista povlašteni, jer smo u mogućnosti razmišljati o njemu. I sve dok negdje drugdje ne susretnemo druga inteligentna bića, moći ćemo sebe smatrati najspektakularnijim od svih preobrazbi - dalekim potomcima velikog praska, kojima je sudbina poklonila da spoznajemo i dalje preoblikujemo kozmos u kojem smo roĊeni.

2. JEDAN GLAS U KOZMIČKOJ FUGI Pozvan sam da se prepustim Gospodaru Svjetova. On je taj koji te stvorio iz praha... Kuran, 40. sura Najstarija od svih filozofija, filozofija evolucije, bila je sputanih ruku i nogu i baĉena u potpunu tamu kroz tisućljeće teološke skolastike. Ali Darwin je ubrizgao novu krv u staro tijelo: okovi se raskidoše i oţivljena misao stare Grĉke pokazala se kao prikladniji izraz sveopćeg reda stvari nego bilo koja shema kakve su ljudi sedamdeset kasnijih pokoljenja prihvaćali kroz vjeru i praznovjerje. T. H. Huxley, 1887. Vjerojatno sva organska bića koja su ikad ţivjela na ovoj Zemlji vuku porijeklo od nekog prvobitnog oblika u kojeg je prvo bio udahnut ţivot... Ima neĉeg veliĉanstvenog u takvom poimanju ţivota... da su se. dok je ovaj planet putovao kruţeći u skladu s neumoljivim zakonom gravitacije, iz jednog tako jednostavnog poĉetka razvili i još se razvijaju bezbrojni najljepši i najĉudesniji oblici. Charles Darwin, Porijeklo vrsta, 1859. Širom vidljivog svemira postoji, izgleda, jedinstvo materije, jer zvijezde sadrţe mnoge elemente koji se nalaze u Zemlji i Suncu. Zamjetljivo je da su u zvjezdanom mnoštvu najrasprostranjeniji neki od onih elemenata koji su u najuţoj vezi sa ţivim organizmima na našem planetu, meĊu njima vodik, natrij, magnezij i ţeljezo. Ne bi li barem sjajnije zvijezde poput našeg Sunca mogle biti nosioci i energetska središta sistema svjetova udešenih tako da budu boravišta ţivih bića? William Huggins, 1865. Ĉitavog svog ţivota radoznalo sam se pitao kakve su mogućnosti da ţivot postoji i negdje drugdje osim na Zemlji. Na što bi on sliĉio? Od ĉega bi bio graĊen? Sva ţiva stvorenja na našem planetu graĊena su od organskih molekula - sloţene mikroskopske graĊevine u kojima središnju

ulogu igra atom ugljika. Bilo je nekoć doba prije ţivota, doba kada je Zemlja bila neplodna i potpuno pusta. Naš je planet sad preplavljen ţivotom. Kako se to zbilo? Kako su, u odsutnosti ţivota, stvarane organske molekule na bazi ugljika? Kako su nastali prvi ţivi stvorovi? Kako se ţivot razvijao sve do bića tako dotjeranog i sloţenog kakvi smo mi ljudi, u stanju da istraţujemo tajnu svog vlastitog porijekla? A ima li ţivota, takoĊer, i na bezbroj drugih svjetova koji kruţe oko svojih sunaca? Da li je izvanzemaljski ţivot, ako postoji, u osnovi graĊen od istih organskih molekula kao ţivot na Zemlji? Da li su bića s drugih svjetova vrlo sliĉna ţivim bićima Zemlje? Ili su zapanjujuće razliĉita druge prilagodbe na drukĉiju sredinu? Što je tu još moguće? Priroda ţivota na Zemlji i potraga za izvanzemaljskim ţivotom dva su oblika istog pitanja: tko smo mi? U velikoj tami izmeĊu zvijezda nalaze se oblaci plina, prašine i organske tvari. Radio-teleskopom pronaĊeno je tamo na desetine razliĉitih vrsta organskih molekula. Obilje ovih molekula navodi nas na zakljuĉak da graĊe za ţivot ima posvuda. Moţda su porijeklo i evolucija ţivota, kada raspolaţu s dovoljno vremena, kozmiĉka neizbjeţnost. Na nekim od milijardi planeta naše galaktike Mlijeĉnog Puta ţivot moţda nikada nije niknuo. Na drugima, moţda se pojavio i izumro ili se nikada nije razvio iznad najjednostavnijih oblika. A na jednom malom dijelu svjetova moţda su se razvile inteligencije i civilizacije naprednije od ove naše. Povremeno se tu i tamo ĉuju primjedbe o sretnom spletu okolnosti koja je od Zemlje stvorila mjesto idealno prikladno za ţivot - umjerena temperatura, tekuća voda, atmosferski kisik i tako dalje. Ali takvo mišljenje je, barem djelomiĉno, brkanje uzroka i posljedica. Mi zemaljska bića izvrsno smo se prilagodili zemaljskoj sredini budući da smo ovdje odrasli. Oni raniji ţivotni oblici koji se nisu dobro prilagodili, izumrli su. Mi smo potomci onih organizama koji se jesu prilagodili. Organizmi razvijeni na nekom posve drukĉijem svijetu pjevali bi, bez sumnje, njemu takoĊer hvalospjeve. Sav ţivot na Zemlji prisno je povezan. Imamo svi zajedniĉku organsku kemiju i zajedniĉko evoluciono nasljeĊe. Kao rezultat toga naši su biolozi vrlo ograniĉeni. Oni prouĉavaju samo 'jednu vrstu biologije, jednu samotnu temu u glazbi ţivota. Da li je taj slabašni i piskutav napjev jedini glas na tisuće godina svjetlosti? Ili postoji nekovrsna kozmiĉka fuga, puna tema i kontrapunktova, disonancija i harmonija, milijardu razliĉitih glasova što izvode glazbu ţivota u Galaktici?

Dopustite da vam ispriĉam priĉu o jednoj maloj frazi u glazbi ţivota na Zemlji. Godine 1185. japanski car bio je jedan sedmogodišnji djeĉak imenom Antoku. On je bio, barem nominalno, voda jednog samurajskog klana zvanog Heike koji se nalazio u dugotrajnom i krvavom ratu sa suparniĉkim samurajskim klanom zvanim Gendţi. Svaki od ta dva klana polagao je iskljuĉivo pravo na carsko prijestolje. Odluĉna pomorska bitka u prisustvu cara na jednom od brodova odigrala se u Japanskom moru kod Dano-ure 24. travnja 1185. godine. Heike su bili brojĉano slabiji i poraţeni. Mnogi bijahu pobijeni. Oni koji su preţivjeli bitku masovno su se bacali sami u more i utapljali. Gospodarica Nii, careva baka, odluĉila je da nju i Antoku ne zarobe neprijatelji. O tome što se zatim dogodilo pripovijeda Priča o Heikama: Car je bio tada star sedam godina pa se ĉinilo kao da zraĉi blistavom svjetlošću, a njegova duga crna kosa raspušteno je visjela daleko niz leĊa. S izrazom iznenaĊenja i zabrinutosti na licu upitao je on gospodaricu Nii: »Kamo ćeš me odvesti?« Ona se okrenula prema mladom vladaru dok joj se suze slijevahu niz obraze ... tješeći ga i skupljajući mu dugu kosu u odjeću golubinje boje. Oĉiju punih suza, dijete vladar sklopio je svoje divne male ruke. Okrenuo se prvo prema istoku da se oprosti od boga Isea, a zatim prema zapadu da izrekne nembutsu [molitvu Amida-Budi]. Gospodarica Nii uzela ga je ĉvrsto u naruĉaj i uz rijeĉi »u dubinama oceana je naš dvor«, potonula s njim ispod morskih valova.

U bici je bila uništena ĉitava ratna flota Heika. Preţivjele su samo ĉetrdeset tri ţene. Ove dvorske dame bile su prisiljene da prodaju cvijeće i ostale usluge ribarskom stanovništvu s mjesta poprišta borbe. Heike su gotovo nestali iz povijesti. No jedna jadna grupa bivših dvorskih dama i njihove djece iz veza s ribarima ustanovila je sveĉanu komemoraciju te bitke. Ona se slavila svakog 24. travnja, neprekidno sve do današnjih dana. Ribari koji su potomci Heika oblaĉe se u konoplju i s crnim pokrivalom na glavi idu u povorci u hram Akama gdje se nalazi mauzolej utopljenog cara. Tamo gledaju predstavu koja opisuje dogaĊaje nakon bitke kod Dano-ure. Stoljećima nakon nje, ljudi su si zamišljali da mogu opaziti sablasnu samurajsku vojsku kako se uzalud trudi da otjera more, da spere s njega krv, poraz i poniţenje. Ribari kaţu da Heike samuraji još uvijek hodaju dnom Japanskog mora - u obliĉju rakova. U tom se kraju doista moţe naći rakova s neobiĉnim šarama na leĊima, koje uznemirujuće nalikuju licu samuraja. Ovi se rakovi, kada su ulovljeni, ne jedu već se vraćaju moru iz poštovanja prema ţalosnim dogaĊajima kod Dano-ura.

Ova legenda postavlja jedan zanimljiv problem. Kako se moglo dogoditi da je lice ratnika urezano u oklop raka? Odgovor glasi da su ljudi napravili to lice. Raspored šara na oklopu raka je nasljedan. MeĊu rakovima, kao i meĊu ljudima ima mnogo razliĉitih nasljednih loza. Pretpostavimo da se, sluĉajno, meĊu dalekim precima ovog raka pojavio jedan ĉije su šare, pa makar i maglovito, podsjećale na ljudsko lice. Moţda su se ribari ĉak i prije bitke kod Dano-ure kolebali da pojedu takvog raka. Bacivši ga natrag u more, oni su stavili u pokret jedan evolucioni proces: ako ste rak i vaš je oklop obiĉan, ljudi će vas pojesti. Vaša nasljedna loza imat će manje potomaka. Ako vaš oklop i malo podsjeća na crte lica, ribar će vas vratiti u more. Imat ćete više potomaka. Za rakove je šara na oklopu postala, dakle, od bitne vaţnosti. Kako su prolazile generacije - i rakova i ribara - najbolje izgleda za preţivljavanje imali su rakovi sa šarama na oklopu najsliĉnijim samurajskom licu sve dok konaĉno nije prevladalo ne obiĉno ljudsko lice, ne ĉak ni japansko lice, već lice bijesnog i mrkog samuraja. Sve to nema veze s onim što su rakovi željeli. Selekcija je djelovala izvana. Što više liĉite na samuraja to su vam veći izgledi za opstanak. Na kraju, evo posljedice: većina rakova su bili rakovi-samuraji. Ovaj se proces naziva umjetna selekcija. U sluĉaju Heike rakova selekciju su ribari provodili manje više nesvjesno, a rakovi pak sigurno nisu imali nikakvog udjela u tome. No, ljudi su tisućama godina namjerno odabirali koje će biljke i ţivotinje ţivjeti, a koje će umrijeti. Mi smo od djetinjstva okruţeni pripitomljenim okolišem, domaćim ţivotinjama, voćkama, povrćem. Odakle sve to? Da li je sve to nekada slobodno ţivjelo u divljini, a kasnije potaknuto da prihvati manje naporan ţivot na seoskom gospodarstvu? Ne, istina je posve razliĉita. Većina ovih ţivotinja i biljaka naše je djelo. Prije deset tisuća godina nije bilo krava muzara, pasa jazavĉara ili debelih klipova kukuruza. Kada smo pripitomili pretke ovih biljaka i ţivotinja - bila su to stvorenja ponekad vrlo razliĉita od svojih sadašnjih potomaka - kontrolirali smo njihovo daljnje razmnoţavanje. Trudili smo se da se u prvom redu razmnoţavaju oni varijeteti sa svojstvima za koja smo smatrali da su poţeljna. Ako smo trebali psa kao pomoćnika pri ĉuvanju ovaca, izabrali smo pasmine koje su bile inteligentne, poslušne i s već uroĊenim talentom za satjerivanje u stado, što je korisno kod ţivotinja koje love u ĉoporima. Ogromna raširena vimena krava muzara su rezultat ĉovjekovog zanimanja za mlijeko i sir. Naš je kukuruz uzgajan tokom deset tisuća pokoljenja s ciljem da bude ukusniji i hranjiviji od svojih

krţljavih predaka; meĊutim, on se sad već toliko izmjenio da se više i ne moţe reproducirati bez sudjelovanja ĉovjeka. Bit umjetnog odabiranja - za Heike rakove, za psa, za kravu, ili klip kukuruza - je ovaj: mnoga fiziĉka svojstva i crte ponašanja kod ţivotinja i biljaka su nasljedna. Ona se vjerno prenose. Ljudi iz odreĊenih, svojih razloga potiĉu razmnoţavanje nekih varijeteta, a spreĉavaju razmnoţavanje drugih. Izabrani varijetet dobiva prednost pri reprodukciji i na kraju postaje brojan; nepoţeljni varijetet postaje rijedak ili ĉak, moţda, iskorijenjen. Ali ako ljudi mogu proizvoditi nove varijetete biljaka i ţivotinja, zar ne bi i priroda morala ĉiniti isto? Ovaj srodan proces naziva se prirodno odabiranje. Na osnovu fosilnih ostataka, te netom spomenute ĉinjenice o promjenama koje ljudi provode na biljkama i ţivotinjama u kratkotrajno vrijeme svoje vladavine, oĉito je da su se ţivotni oblici temeljito mijenjali tokom proteklih eona. Fosilni tragovi govore nam nadvojbeno o stvorenjima koja su nekoć postojala u silnom mnoštvu, a koja su sada posve išĉeznula.2 Daleko je više vrsta izumrlo tokom prošlosti Zemlje nego li ih ima danas; te su nestale vrste završeni pokusi evolucije. Genetske promjene potaknute pripitomljavanjem dogaĊaju se vrlo brzo. Zec nije pripitomljen do ranog srednjeg vijeka (uzgajan je prvo po francuskim samostanima zbog vjerovanja da su tek izlegnuti zeĉići zapravo ribe, pa tako ne potpadaju pod zabranu jedenja mesa na odreĊene dane crkvenog kalendara); kava u petnaestom stoljeću; šećerna repa u devetnaestom stoljeću; a lasica je tek u najranijoj fazi pripitomljavanja. Za manje od deset tisuća godina zahvaljujući pripitomljavanju ovaca povećana je teţina iskoristive ovĉje vune od jednog kilograma grube dlake po ovci na deset ili dvadeset kilograma jednoliĉnog finog runa; ili, koliĉina mlijeka dobivena u razdoblju laktacije povećala se od nekoliko stotina na milijun kubiĉnih milimetara. Ako umjetno odabiranje moţe izazvati tako velike promjene u tako kratko vrijeme, što je tek u stanju uĉiniti prirodno odabiranje koje djeluje milijardama godina? U stvari, sva ova ljepota i raznolikost biološkog svijeta odgovor je na to pitanje. Evolucija je ĉinjenica, a ne teorija. Veliko otkriće da je prirodno odabiranje pokretaĉki mehanizam evolucije povezano je s imenima Charlesa Darwina i Alfreda Russela Wallacea. Prije više od stotinu godina oni su isticali da je priroda plodna, da se mnogo više ţivotinja i biljaka raĊa nego li što moţe preţivjeti te da na taj naĉin sredina odabire one varijetete koji su, sluĉajno, bolje prilagoĊeni za preţivljavanje. Mutacije - iznenadne promjene u nasljeĊu -

vjerno se dalje prenose. One daju sirovinu za evoluciju. Sredina odabire one rijetke mutacije koje povećavaju šansu za preţivljavanje, iz ĉega proizlazi serija sporih transformacija iz jednog ţivotnog oblika u drugi, porijeklo nove vrste.3 Ovo su Darwinove rijeĉi u Porijeklu vrsta: Ĉovjek, u stvari, ne proizvodi raznovrsnosti: on samo nenamjerno stavlja ţiva bića u nove ţivotne uvjete, a tada priroda poĉinje s djelovanjem uzrokujući raznovrsnosti. Ali ĉovjek moţe birati i bira varijacije što mu ih je dala priroda te ih sakuplja na neki ţeljeni naĉin. On dakle, prilagoĊava biljke i ţivotinje tako da mu pruţe korist i uţitak. On to moţe raditi metodiĉki ili pak nesvjesno i nehotice ĉuvajući jedinke koje su mu tog ĉasa najkorisnije, a da pritom uopće ni ne pomišlja na promjenu vrste... Nema nekog oĉiglednog razloga zašto ne bi naĉela koja su tako djelotvorna kod pripitomljavanja bila djelotvorna i kod prirode ... Više se individua raĊa nego li što ih je u stanju preţivjeti... I najmanja prednost, bolja prilagoĊenost uvjetima fiziĉke sredine u bilo kojem godišnjem dobu, bit će ona neznatna prevaga na vagi koja će u konkurentskoj borbi jednoj individui dati pobjedu nad drugom.

T. H. Huxley, najuspješniji branilac i popularizator evolucije tokom devetnaestog stoljeća napisao je da Darwinova i Wallaceova djela bijahu »blijesak svjetlosti što ĉovjeku izgubljenom u tamnoj noći iznenada otkriva put koji, bez obzira vodi li ga ravno kući ili ne, sigurno ide u dobrom smjeru ... Moja pomisao kada sam prvi puta ovladao glavnom idejom »Porijekla vrsta« bila je: 'Kako sam bio izuzetno glup da mi to nije palo na pamet!' Pretpostavljam da su i Kolumbovi drugovi rekli sliĉno tome... Ĉinjenice o raznovrsnosti, o borbi za opstanak, o prilagoĊavanju na uvjete okoline bijahu već opće poznate; ali nitko od nas nije naslutio da je put do srţi problema vrsta poploĉen njima, sve dok Darwin i Wallace nisu rastjerali tamu.« Mnogi su ljudi bili zaprepašteni - a neki su još uvijek - idejama evolucije i prirodnog odabiranja. Naši su preci promatrali otmjenost ţivota na Zemlji i prilagoĊenost graĊe organizama njihovim funkcijama te su u tome vidjeli dokaze postojanja velikog stvoritelja. Najjednostavniji jednostaniĉni organizam je daleko sloţeniji mehanizam od najboljeg dţepnog sata. Dţepni satovi se još ne slaţu spontano sami, niti se razvijaju korak po korak od, kaţimo tako, svojih predaka-satova. Satove prave urari. Ĉinilo se da nema naĉina da se atomi i molekule nekako spontano naĊu na okupu stvorivši strahopoštovanja vrijednu sloţenost i njeţnost grade kakva resi svaki kraj na Zemlji. Našim precima, s ograniĉenim povijesnim

nalazima i znanjem o ţivotu, ĉinilo se posve normalno shvaćanje da je svako ţivo biće posebne grade i da se jedna vrsta ne moţe pretvoriti u drugu vrstu. Ideja da je veliki stvoritelj krajnje pedantno napravio svaki organizam odreĊivala je smisao' i red u prirodi, a ljudskim bićima vaţnost za kojom i dandanas ţudimo. Stvoritelj je vrlo prirodno, privlaĉno i posve ljudsko objašnjenje ţivog svijeta. No, kako su pokazali Darwin i Wallace, ima još jedan naĉin, jednako privlaĉan i jednako ljudski, a mnogo zanimljiviji kao objašnjenje stvarnosti: prirodno odabiranje koje je glazbu ţivota ĉinilo sve ljepšom kako su prolazili eoni. Fosilni nalazi mogli bi biti u skladu s idejom o velikom stvoritelju; moţda su neke vrste uništene kada je stvoritelj postao nezadovoljan njima pa se prihvatio novih pokušaja poboljšanja svoga djela. Ali ova je pretpostavka ponešto na klimavim temeljima. Svaka biljka i ţivotinja divno je graĊena; zar jedan vrhunski svemoguć stvoritelj nije bio u stanju napraviti već u samom poĉetku ţeljenu raznolikost vrsta? Fosilni nalazi ukazuju na pokušaje i pogreške, nesposobnost predviĊanja budućnosti, a to su svojstva koja nisu primjerena jednom djelotvornom velikom stvoritelju (premda su primjerena stvoritelju udaljenijeg i indirektnog djelovanja). Poĉetkom pedesetih godina bio sam te sreće da kao student radim u laboratoriju H. J. Mullera, velikog genetiĉara i ĉovjeka koji je otkrio da zraĉenje izaziva mutacije. Muller je prvi uputio moju paţnju na Heike rakove kao primjer umjetnog odabiranja. Uĉeći praktiĉnu stranu genetike utrošio sam mnogo mjeseci radeći s voćnim mušicama Drosophila melanogaster (što doslovno znaĉi crnotijelac ljubitelj rose) - sićušnim dobroćudnim stvorenjcima s parom krilaca i velikim oĉima. Drţali smo ih u bocama za mlijeko. Kriţali smo dva varijeteta da vidimo kakvi će novi oblici nastati iz preraspodjele roditeljskih gena, te nakon djelovanja prirodnih i izazvanih mutacija. Ţenke su polagale svoja jajašca u nekovrsnu melasu koju su laboranti stavljali u boce; boce su se zaĉepile; zatim smo ĉekali dva tjedna da iz oploĊenih jajašca postanu larve, iz larve kukuljice, a iz kukuljica odrasle voćne mušice. Jednog dana promatrao sam kroz binokularni mikroskop malog povećanja novoizleglu koloniju Drosophila imobiliziranih pomoću malo etera i bio sam zaposlen odvajanjem razliĉitih varijeteta pomoću ĉetkice od devine dlake. Na moje iznenaĊenje našao sam meĊu njima nešto vrlo razliĉito: nije to bila neka sitna varijacija kao na primjer crvene oĉi umjesto bijelih, ili vrat s dlaĉicama odnosno bez dlaĉica. Ovo je bila posve drukĉija vrsta stvorenja sa znatno izrazitijim krilima i dugaĉkim perjastim

antenama. Sudbina je htjela, zakljuĉio sam, da se sluĉaj krupne evolucione promjene u samo jednoj generaciji dogodi upravo u laboratoriju Mullera koji je rekao da se takvo nešto ne moţe nikada dogoditi. Stajao sam pred neugodnim zadatkom da ga o tome obavijestim. Teška srca pokucao sam na vrata njegova ureda. »Naprijed«, zaĉuo se prigušen glas. UĊoh i naĊoh se u mraĉnoj sobi, osim jedne male svjetiljke koja je obasjavala stolĉić mikroskopa za kojim je on radio. U tami sobe poĉeh mu objašnjavati što se dogodilo. Pronašao sam jednu posve razliĉitu vrstu mušice. Bio sam siguran da se izlegla iz neke liĉinke u melasi. Nisam imao namjeru smetati Mullera u radu, ali... »Nalikuje li ona više na lepidopteru nego na dipteru?« upitao me on, lica osvijetljena odozdo. Nisam znao što znaĉe ti nazivi pa mi on poĉne objašnjavati: »Ima li velika krila? Ima li perjaste antene?« Potišteno sam potvrdio kimanjem glave. Muller je upalio stropno svjetlo i dobroćudno se nasmiješio. Bila je to stara priĉa. Postojala je jedna vrsta moljca koji se prilagodio laboratorijskoj genetici Drosophila. On nije bio poput voćnih mušica i nije ni ţelio imati s njima posla, Ono što je on jedino ţelio bila je melasa voćnih mušica. U kratkom vremenu, koliko je laborantu trebalo da otvori i zatvori bocu - na primjer zbog umetanja voćnih mušica - ţenka moljca bi se poput bombardera obrušila unutra izruĉujući tovar svojih jajašca u ukusnu melasu. Ja nisam, dakle, otkrio makromutaciju. Samo sam se susreo s jednim draţesnim primjerom prilagodbe u prirodi koji je i sam nastao kao rezultat mikromutacije i prirodnog odabiranja. Tajne evolucije jesu smrt i vrijeme - smrti ogromnog broja ţivotnih oblika koji se nisu savršeno prilagodili okolini; i vrijeme za dugi slijed sitnih mutacija koje slučajno pogodovahu prilagodljivosti, vrijeme za postepeno sakupljanje uzoraka povoljnih mutacija. Dio otpora prema zamislima Darwina i Wallacea proizlazi iz naše poteškoće da shvatimo tijek milenija, a pogotovo cijelih eona. Što znaĉi sedamdeset milijuna godina za biće koje ţivi samo jednu milijuntinku tog razdoblja? Mi smo poput leptira koji lepršaju jedan dan i misle da je to vjeĉno. *** To što se dogodilo ovdje na Zemlji moţe biti više ili manje svojstveno evoluciji ţivota na mnogim svjetovima; ali u takvim detaljima, kao što je kemija proteina ili neurologija mozga, priĉa o ţivotu na Zemlji moţe biti unikat u cijeloj galaktici Mlijeĉni Put. Zemlja se zgusnula iz meĊuzvjezdanog plina i prašine prije nekih 4,6 milijardi godina. Na osnovu

fosilnih tragova znamo da se ţivot rodio ubrzo nakon toga, moţda otprilike prije ĉetiri milijarde godina u jezerima i morima pradavne Zemlje. Prva ţiva stvorenja nisu ni izdaleka bila tako sloţena kao jednostaniĉni organizmi koji su već vrlo razvijen oblik ţivota. Prvi zameci bili su mnogo skromniji. U tim ranim danima, munje i ultraljubiĉasta svjetlost sa Sunca razlagali su jednostavne, vodikom bogate molekule praatmosfere, a ti su se dijelovi zatim spontano rekombinirali u sve sloţenije i sloţenije molekule. Proizvodi ove rane kemije otapali su se u oceanu stvarajući nekovrsnu organsku juhu sve veće sloţenosti sve dok jednoga dana, posve sluĉajno, nije nastala takva molekula koja je bila u stanju da pravi grube kopije same sebe upotrebljavajući kao graĊevni materijal ostale molekule u juhi. (Na to ćemo se vratiti još kasnije.) To je bio najdavniji predak deoksiribonukleinske kiseline, DNA, molekule-gospodarice ţivota na Zemlji. Ona je oblika ljestvice izvijene u spiralu, a spojne preĉke imaju ĉetiri razliĉita molekularna oblika koja ĉine ĉetiri slova genetskog koda. Ove preĉke zvane nukleotidi izraţavaju nasljedne upute za proizvodnju danog organizma. Svaki oblik ţivota na Zemlji ima drukĉiji slog ovih uputa, no sve su ispisane u naĉelu istim jezikom. U razlici uputa njihovih nukleinskih kiselina leţi i razlog zašto organizmi jesu razliĉiti. Mutacija je promjena u jednom nukleotidu koja se zatim vjerno prenosi u slijedeće naraštaje. Budući da su mutacije nasumiĉne promjene nukleotida, većinom su štetne ili ĉak pogubne, jer kodiraju pojavu nefunkcionalnih enzima. Treba mnogo vremena prije nego neka mutacija poboljša rad organizma. Pa ipak, takav je nevjerojatan dogaĊaj, mala povoljna mutacija u nukleotidu promjera deset milijuntinki centimetra, onaj pokretaĉ koji omogućuje hod evolucije. Prije ĉetiri milijarde godina Zemlja je bila molekularni rajski vrt. Tada još nije bilo grabljivaca. Neke su se molekule reproducirale neefikasno, natjecale su se za graĊevni materijal iz okoline i ostavljale vlastite grube kopije. Reprodukcijom, mutacijom i selektivnim odstranjivanjem najmanje uspješnih varijeteta, evolucija je već stavljena u pogon premda još tada samo na molekularnom nivou. Kako je vrijeme prolazilo, molekule su se reproducirale sve uspješnije. Na kraju su se molekule sa specijaliziranim funkcijama poĉele meĊusobno povezivati stvarajući jednu vrstu molekularnog zajedništva - prvu stanicu. Biljne stanice i danas imaju sićušne molekularne tvornice zvane kloroplasti koje su u sluţbi fotosinteze - one iz vode, ugljiĉnog dioksida i sunĉeve svjetlosti proizvode ugljikovodike i kisik. Stanice u kapi krvi imaju drukĉiju vrstu

molekularne tvornice, mitohondrij, koji spaja hranu s kisikom izvlaĉeći iz toga energiju. Takve tvornice postoje u biljnim i ţivotinjskim stanicama danas, ali nekoć su one mogle biti samostalne slobodne stanice. Prije tri milijarde godina udruţio se jedan broj jednostaniĉnih biljaka, moţda zato jer je neka mutacija sprijeĉila jednu stanicu da se nakon dijeljenja na dvije odvoji i osamostali. Nastali su prvi višestaniĉni organizmi. Svaka stanica vašeg tijela je jedna vrsta zajednice od nekoć slobodnih dijelova koji su se povezali zajedno za zajedniĉko dobro. A vi ste graĊeni od stotinu bilijuna stanica. Mi smo, svatko od nas, jedno mnoštvo. Seks je, ĉini se, izmišljen prije otprilike dvije milijarde godina. Prije toga su se novi varijeteti organizama mogli pojaviti samo gomilanjem sluĉajnih mutacija - odabiranjem promjena, slovo po slovo, u genetskim uputama. Mora da je evolucija tada bila oĉajno spora. Nakon otkrića seksa dva su organizma mogla razmjenjivati meĊusobno ĉitave ulomke, stranice i knjige svojih DNA kodova proizvodeći tako nove varijetete spremne da proĊu kroz sito selekcije. Poĉelo je odabiranje organizama na osnovu udjela u seksu - oni koji nisu našli u tome ništa zanimljivog brzo su išĉeznuli. A to ne vrijedi samo za mikrobe od prije dvije milijarde godina. Mi ljudi takoĊer pokazujemo oĉitu strast prema razmjeni segmenata DNA. Prije milijardu godina, biljke su, radeći u suradnji, izazvale izuzetnu promjenu u prirodnoj sredini na Zemlji. Zelene biljke, naime, stvaraju molekularni kisik. Budući da su oceani bili tada puni jednostavnih zelenih biljki, kisik je postajao sve znaĉajniji sastojak Zemljine atmosfere, nepovratno promijenivši pradavnu vodikovu atmosferu, ĉime je završeno razdoblje Zemljine povijesti kada je tvar ţivota nastajala nebiološkim postupcima. Ali kisik pokazuje teţnju da organske molekule razlaţe na dijelove. Unatoĉ našoj sklonosti prema njemu on je u osnovi otrovan za nezaštićenu organsku tvar. Prijelaz na oksidantnu atmosferu izazvao je najveću krizu u povijesti ţivota pa je veliko mnoštvo organizama nesposobnih da je prevladaju, izginuo. Nekoliko primitivnih oblika kao što su bacili botulizma i tetanusa uspjelo je opstati ĉak do današnjih dana, ali samo u sredini bez kisika. Dušik u Zemljinoj atmosferi kemijski je mnogo inertniji i stoga daleko bezopasniji od kisika. No on je takoĊer proizveden biološkim putem. Dakle, devedeset devet posto Zemljine atmosfere organskog je porijekla. Nebo je napravljeno ţivotom. Kroz gotovo ĉetiri milijarde godina od nastanka ţivota dominantni organizmi bili su plavo-zelene alge koje su pokrivale i ispunjavale ocean.

Zatim je prije nekih šest stotina milijuna godina prekinuta monopolna prevlast algi i došlo je do bujanja mnoštva novih oblika ţivota, dogaĊaj zvan kambrijska eksplozija. Ţivot je nastao skoro odmah nakon nastanka Zemlje, što upućuje na mogućnost da ţivot moţe biti neminovan kemijski proces na planetima nalik Zemlji. Ali ţivot se nije odmaknuo mnogo dalje od nivoa plavo-zelenih algi tokom tri milijarde godina što navodi na pretpostavku da veliki oblici ţivota sa specijaliziranim organima teško nastaju, teţe ĉak i od samog nastanka ţivota. Moţda ima danas mnogo drugih planeta s obiljem mikroba, ali bez velikih ţivotinja i biljaka. Uskoro nakon kambrijske eksplozije oceani se ispuniše mnogim razliĉitim oblicima ţivota. Prije pet stotina milijuna godina postojala su prostrana mnoštva trilobita, divno graĊenih ţivotinja ponešto sliĉnih krupnim insektima; neki su u krdima lovili po oceanskom dnu. Imali su nagomilane kristale u oĉima pomoću kojih su osjećali polariziranu svjetlost. Ali danas više nema ţivih trilobita; ne postoje već dvije stotina milijuna godina. Zemlja je nekoć bila napuĉena biljkama i ţivotinjama od kojih danas nema ni traga ni glasa. A dakako, sve sadašnje vrste na Zemlji nekada nisu postojale. Stare stijene ne govore o ţivotinjama kakve su sada. Vrste se pojavljuju, traju duţe ili kraće vrijeme, a zatim se izgube s pozornice zbivanja. Prije kambrijske eksplozije vrste su se, kako izgleda, vrlo sporo nastavljale jedna na drugu. Djelomiĉan uzrok tome utisku je i ĉinjenica da koliĉina našeg znanja opada što se dublje vraćamo u prošlost; u ranoj povijesti našeg planeta samo su rijetki organizmi imali ĉvrste dijelove tijela, a meki organizmi ne ostavljaju fosilne tragove. Spori tempo pojavljivanja novih ţivotnih oblika prije kambrijske eksplozije ipak je dijelom stvaran; mukotrpan razvoj staniĉne graĊe i biokemije nije se odmah odraţavao na vanjske oblike, jedine uoĉljive u fosilnim nalazima. Nakon kambrijske eksplozije, nove izuzetne prilagodbe slijedile su jedna za drugom relativno ludom brzinom. U brzom slijedu pojavile su se prve ribe odnosno prvi kraljeţnjaci; biljke, ranije ograniĉene na ocean poĉeše osvajati kopno; pojaviše se prvi kukci, a njihovi potomci krenuše ispred svih ţivotinja u osvajanje kopna; krilati kukci pojaviše se zajedno s vodozemcima, stvorenjima ponešto sliĉnim ribama-dvodihalicama kadrima da ţive u vodi i na kopnu; zatim je nastalo prvo drveće i prvi reptili; razvili su se dinosauri; pojavili se sisavci, a tada i prve ptice; javlja se prvo cvijeće; dinosauri išĉezavaju; najraniji cetaceani, preci dupina i kitova, pojaviše se u isto vrijeme kada i primati - preci majmuna, ĉovjekolikih

majmuna i ĉovjeka. Prije manje od deset milijuna godina pojaviše se prva stvorenja koja su vrlo nalikovala na ĉovjeka, stvorenja koja već prati spektakularno povećanje veliĉine mozga. I tada, prije samo nekoliko milijuna godina, pojaviše se prva istinski ljudska stvorenja. Ljudska su bića odrasla u šumama; prema njima još uvijek osjećamo prirodnu sklonost. Kako je drago stablo uzdiţući se put neba. Njegova krošnja skuplja Sunĉevu svjetlost za fotosintezu pa se stabla nadmeću sjenom i ono veće ostavlja u sjeni manje susjede. Ako paţljivije promotrite ĉesto ćete zamijetiti kako se dva stabla gotovo meĊusobno guraju na neki nejak, ali ljupki naĉin. Stabla su veliki i prekrasni mehanizmi na pogon Sunĉevom svjetlošću, vodu uzimaju iz tla, ugljiĉni dioksid iz zraka, pretvarajući te tvari u hranu za sebe i za nas. Biljka ugljikohidrate koje sama stvara upotrebljava kao izvor energije u svom biljnom ţivotu. A mi, ţivotinje, koji smo na kraju krajeva samo paraziti biljaka, mi krademo od biljke te ugljikohidrate i upotrebljavamo ih kao izvor energije za svoj ţivotinjski ţivot. Jedući biljke, mi spajamo ugljikohidrate s kisikom otopljenim u našoj krvi, budući da istodobno udišemo zrak, i tako crpimo energiju potrebnu za ţivotni pogon. U tom procesu mi izdišemo ugljiĉni dioksid kojeg biljka zatim opet reciklira stvarajući nove ugljikohidrate. Kakav prekrasan suradniĉki dogovor: biljka i ţivotinja, svaka udišući ono što drugi partner izdiše - svojevrsno globalno uzajamno umjetno disanje usta na poru - cijeli elegantni ciklus kojeg drţi u kruţnom pogonu energija s jedne zvijezde udaljene 150 milijuna kilometara. Ima na desetine milijardi poznatih vrsta organskih molekula. Samo je, meĊutim, pedesetak njih u upotrebi pri bitnim ţivotnim aktivnostima. Isti sklopovi se primjenjuju stalno na novo, opet i opet, uporno konzervativno, ali domišljato, za razne svrhe. A u samoj srţi ţivota na Zemlji - u proteinima koji upravljaju staniĉnom kemijom i u nukleinskim kiselinama koje nose nasljedne upute - nalazimo ove molekule u biti identiĉne kod svih biljaka i svih ţivotinja. Jedan hrast i ja graĊeni smo od iste tvari. Ako se vratimo dovoljno daleko unatrag, dolazimo do zajedniĉkih predaka. Ţiva stanica je svijet za sebe, jednako tako sloţen i prekrasan kao svijet galaktika i zvijezda. RazraĊeni mehanizam stanice mukotrpno se razvijao kroz ĉetiri milijarde godina. U stanici se preraĊuje hrana i ugraĊuje u strukturu tijela. Današnja bijela krvna zrnca su juĉerašnji pire od špinata. Kako to stanica radi? U njenoj unutrašnjosti je labirint i njeţna graĊevina koja odrţava vlastiti sustav, pretvara molekule, uskladišćuje

energiju i priprema se za samoreplikaciju. Kad bismo mogli ući u jednu stanicu, vidjeli bismo mnogo molekularnih toĉkica koje su molekule proteina, neke u stanju uţurbane aktivnosti, neke samo u stanju oĉekivanja. Najvaţniji proteini su enzimi, molekule koje kontroliraju staniĉne kemijske reakcije. Enzimi su poput radnika na proizvodnoj traci, a svaki je specijaliziran za jedan odreĊen, poseban molekularni zadatak: broj 4, na primjer, zaduţen je za gradnju nukleotida gvanozinskog fosfata, broj 11 zaposlen je u razgradnji jedne molekule šećera oslobaĊajući tako energiju potrebnu za normalno obavljanje drugih poslova u stanici. Ali enzimi nisu reţiseri te predstave. Oni primaju upute - zapravo su i oni sami konstruirani - prema nareĊenjima pravih gazda. Zapovjedniĉke molekule su nukleinske kiseline. One ţive odvojeno u jednom zabranjenom gradu u dubokoj unutrašnjosti - u samoj staniĉnoj jezgri. Kad bismo ušli kroz neku rupicu u jezgru stanice našli bismo tamo nešto što liĉi na eksploziju u tvornici špageta. Kaotiĉno mnoštvo zavojnica i niti koje predstavljaju dvije vrste nukleinskih kiselina: DNA koje znaju što ĉiniti i RNA koje prenose u ostale dijelove stanice uputstva dobivena od DNA. Ovo je vrhunski proizvod evolucije od ĉetiri milijarde godina, ovdje je pohranjeno znanje, potpuna informacija o tome kako odrţati u pogonu stanicu, stablo, ĉovjeka. Koliĉina informacija u ljudskoj DNA, kad bismo ih ispisali obiĉnim jezikom, ispunila bi stotine knjiga. I što je još vaţnije, DNA molekula zna, uz vrlo rijetke iznimke, kako će proizvesti posve identiĉne kopije sebe. Te molekule znaju izuzetno mnogo. DNA ima oblik dvostruke spirale, dvije prepletene niti koje sliĉe na zavojite stepenice. Redoslijed rasporeda nukleotida duţ ovih niti predstavlja jezik ţivota. Za vrijeme reprodukcije spirale se pomoću posebnog proteina razdvajaju, a zatim obje polustrane sintetiziraju istovrsnu kopiju one druge iz nukleotidnog graĊevnog materijala koji pliva uokolo u viskoznoj tekućini staniĉne jezgre. Kad je jednom razdvajanje zapoĉelo, jedan osobit enzim zvan DNA polimeraza osigurava da kopiranje teĉe gotovo savršeno. Ako i doĊe do neke greške, stupaju u akciju ovi enzimi i zamjenjuju pogrešan nukleotid pravilnim. Ti su enzimi molekularni strojevi zapanjujućih mogućnosti. Osim što je u stanju praviti toĉne kopije same sebe - a to je ono što zovemo naslijeĊe - DNA iz jezgre usmjerava i aktivnost stanice - a to je ono što nazivamo metabolizam - na taj naĉin da sintetizira drugu nukleinsku kiselinu zvanu RNA glasnik koji izlazi izvan jezgre na periferiju gdje kontrolira izgradnju nekog enzima i to u pravo vrijeme i na

pravom mjestu. Kad je sve gotovo, napravljena je jedna enzimska molekula koja zatim upravlja nekim odreĊenim detaljem staniĉnog kemizma. Ljudska DNA je ljestvica dugaĉka milijardu nukleotida. Najveći broj kombinacija nukleotida je besmislen: one bi naime izazvale sintezu proteina koji ne obavlja nikakvu korisnu funkciju. Samo jedan izuzetno mali broj molekula nukleinske kiseline je od koristi za ovako sloţen oblik ţivota kakav smo mi. Pa ipak je broj korisnih kombinacija nukleinskih kiselina zapanjujuće velik - vjerojatno daleko veći od ukupnog broja protona i elektrona u univerzumu. Prema tome, broj mogućih individualnih, razliĉitih ljudskih bića neuporedivo je veći od broja ljudi koji su do sada ţivjeli: još neiskorišteni potencijali ljudske vrste su neizmjerni. Mora da postoje takve kombinacije nukleinskih kiselina koje će funkcionirati daleko bolje - bez obzira što izabrali kao kriterij - nego bilo koje ljudsko biće do sada roĊeno. Na sreću, mi i dalje ne znamo kako se sastavljaju u cjelinu preinaĉeni nizovi nukleotida pa ne moţemo stvarati izmijenjene vrste ljudskih bića. U budućnosti ćemo biti u stanju sastavljati nukleotide u bilo koji ţeljeni niz, proizvoditi bilo kakvu odliku koju smatramo poţeljnom - što je uznosita, ali i uznemirujuća perspektiva. Evolucija djeluje kroz mutaciju i selekciju. Mutacije se mogu dogoditi prilikom replikacije ako enzim DNA polimeraza pogriješi. Ali njemu se to rijetko dogaĊa. Mutacije se takoĊer dogaĊaju zbog radioaktivnosti ili ultraljubiĉastog zraĉenja sa Sunca, kozmiĉkih zraka ili zbog kemikalija u okolini, sve to moţe izmijeniti nukleotide ili vezati nukleinske kiseline u ĉvorove. Ako je stopa mutacija previsoka tada se gubi nasljedstvo ĉetiri milijarde godina mukotrpne evolucije. Ako je preniska, neće nastati novi varijeteti koji bi se prilagodili nekoj budućoj promjeni ţivotne sredine. Evolucija ţivota zahtjeva više ili manje toĉnu ravnoteţu izmeĊu mutacije i selekcije. Kada se postigne takva ravnoteţa, dogaĊaju se izuzetne prilagodbe. Promjena u jednom DNA nukleotidu izaziva promjenu u jednoj amino-kiselini iz sastava proteina za koji DNA kodira. Crvena krvna zrnca ljudi evropskog porijekla imaju pribliţno kuglast oblik. Crvena krvna zrnca nekih ljudi afriĉkog porijekla izgledaju, meĊutim, poput srpića ili polumjeseca. Srpaste stanice prenose manje kisika, što je uzrok pojave jedne vrste anemije. Ali one osiguravaju i visoku otpornost protiv malarije. Nema sumnje, bolje je biti i anemiĉan nego mrtav. Ovaj vaţan utjecaj na funkciju krvi - tako upadljiv da se jasno vidi na fotografijama crvenih

krvnih zrnaca — je rezultat promjene jednog jedinog od deset milijardi nukleotida u DNA tipiĉne ljudske stanice. Mi smo još uvijek neznalice kakve su posljedice promjena većine drugih nukleotida. Mi, ljudi, izgledamo priliĉno drukĉije nego stablo. Nema sumnje, mi zamjećujemo svijet drukĉije nego stablo. No duboko u molekularnoj srţi ţivota, stabla i mi smo u osnovi istovrsni. I jedni i drugi koristimo nukleinske kiseline za pismo naslijeĊa: i jedni i drugi koristimo proteine kao enzime za kontrolu kemije naših stanica. Najvaţnije je što koristimo posve istu knjigu šifri za prevoĊenje informacija nukleinskih kiselina u informacije proteina, kao što ĉine i doslovno sva ostala ţiva stvorenja na našem planetu.4 Uobiĉajeno tumaĉenje ovog molekularnog jedinstva je da svi mi - stabla i ljudi, riba-pecaĉ, muljna plijesan i papuĉica - potjeĉemo iz jednog zajedniĉkog nivoa ţivota u ranoj povijesti našeg planeta. Kako su se tada pojavile prvobitne, kritiĉne molekule? U mom laboratoriju na sveuĉilištu Cornell radimo, izmeĊu ostalog, na predbiološkoj organskoj kemiji, stvarajući neke note glazbe ţivota. Miješamo pod elektriĉnim izbojima plinove nekadašnje Zemlje: vodik, vodenu paru, amonijak, metan, sumporovodik - koji svi, usput reĉeno, postoje danas na planetu Jupiter, kao i širom kozmosa. Izboji su analogni atmosferskim praţnjenjima na drevnoj Zemlji, odnosno današnjem Jupiteru. Reakciona posuda u poĉetku je prozirna: poĉetni plinovi posve su nevidljivi. Ali nakon desetak minuta iskrenja vidimo neobiĉan smeĊi pigment kako poĉinje polako šarati zidove posude. Unutrašnjost postepeno postaje neprozirna, ispunjena gustim smeĊim katranom. Da smo upotrijebili ultraljubiĉastu svjetlost - simulirajući rano Sunce - rezultat bi bio više manje isti. Katran je izuzetno bogata zbirka sloţenih organskih molekula, meĊu kojima se nalaze i sastavni dijelovi proteina i nukleinskih kiselina. Sastojci ţivota, ustanovljujemo, mogu se lako napraviti. Ovakve pokuse prvi je izvodio, poĉetkom pedesetih godina, Stanley Miller, tada postdiplomac kod kemiĉara Harolda Ureya. Urey je bio uvjeren da je rana atmosfera Zemlje bila bogata vodikom, kao što je to sluĉaj i s kozmosom; da je vodik pobjegao u svemir sa Zemlje, ali ne i s masivnog Jupitera, a ţivot je nastao prije nego je vodik ispario. Kada je Urey izloţio zamisao da bi ove plinove trebalo podvrgnuti elektriĉnim praţnjenjima, netko ga je zapitao što oĉekuje kao rezultat jednog takvog pokusa. Urey je kratko odgovorio: »Beilsteina«. Beilstein je opseţan njemaĉki priruĉnik u 28 knjiga, popis svih organskih molekula poznatih kemiĉarima.

Koristeći samo najzastupljenije plinove koji su bili prisutni na ranoj Zemlji te gotovo svaki izvor energije koji prekida kemijske veze, u stanju smo proizvesti osnovne graĊevne cigle ţivota. Ali u našoj reakcionoj posudi nalaze se samo note glazbe ţivota - ne i sama glazba. Molekularne graĊevne cigle moraju se sloţiti u pravilan niz. Ţivot je svakako nešto više od amino-kiselina koje prave njegove proteine i nukleotida koji prave njegove nukleinske kiseline. Ali u svrstavanju tih graĊevnih cigli u duge lance molekula ostvaren je ipak veliki laboratorijski napredak. Aminokiseline su se sastavljale u uvjetima primitivne Zemlje u molekule sliĉne proteinima. Neke od njih imaju izvjesnu kontrolu nad korisnim kemijskim reakcijama, kao što to rade i enzimi. Nukleotidi su se sakupljali u niti nukleinskih kiselina, dugaĉkim nekoliko desetina jedinica. Pod odgovarajućim okolnostima u eksperimentalnoj epruveti, kratke nukleinske kiseline su u stanju sintetizirati istovrsne kopije sebe samih. Nitko još nije izmiješao zajedno plinove i vodu primitivne Zemlje, pa da na kraju pokusa nešto izmili iz epruvete. Najmanji poznati ţivi stvorovi, viroidi, sastoje se od nešto manje od deset tisuća atoma. Oni izazivaju više razliĉitih bolesti kod kultiviranih biljaka i vjerojatno su se kasnije razvili od sloţenijih, a nisu nastali od davnih jednostavnijih organizama. U stvari, teško je i zamisliti neki jednostavniji organizam koji bi u ma kojem smislu bio ţiv. Viroidi se iskljuĉivo sastoje od nukleinske kiseline, za razliku od virusa koji imaju i proteinski plašt. Oni nisu ništa drugo već jedna nit RNA linearne ili zatvoreno kruţne geometrije. Viroidi su tako sićušni, a ipak uspijevaju bujno rasti zato jer su pravi paraziti. Sliĉno virusima, oni naprosto zauzmu molekularni mehanizam neke znatno veće stanice koja dobro funkcionira i pretvaraju je iz radionice za proizvodnju novih stanica u radionicu za proizvodnju novih viroida. Najmanji poznati samostalni organizmi jesu PPLO (pleuropneumoliki organizmi) i sliĉna sićušna stvorenja. Oni se sastoje od pedesetak milijuna atoma. Ovi organizmi su bitno sloţeniji od viroida i virusa budući da se u znatno većoj mjeri moraju oslanjati na same sebe. Ali ţivotni uvjeti na Zemlji danas nisu izuzetno pogodni za jednostavne oblike ţivota. Treba marljivo raditi da bi se preţivjelo. Treba biti oprezan zbog grabeţljivaca. U ranoj povijesti našeg planeta, meĊutim, kada je Sunĉeva svjetlost stvarala ogromne koliĉine organskih molekula u atmosferi bogatoj vodikom, vrlo jednostavni, neparazitski organizmi imali su dobre izglede za opstanak. Prvi ţivi stvorovi vjerojatno su bili nešto poput svojevrsnih samostalnih viroida, dugaĉki svega nekoliko stotina nukleotida. Krajem

ovog stoljeća moţda će već zapoĉeti eksperimenti na stvaranju ovakvih stvorenja od najosnovnije graĊe koja ulazi u njihov sastav. Treba još mnogo nauĉiti o nastanku ţivota, raĉunajući tu i nastanak genetskog koda. No, pokuse ove vrste izvodimo tek tridesetak godina. Priroda je imala ĉetiri milijarde godina prednosti. Sve u svemu, ono što smo do sada postigli i nije tako loše. Ništa u takvim pokusima nije specifiĉno zemaljsko. Poĉetni plinovi i izvori energije prisutni su širom kozmosa. Kemijske reakcije koje danas izazivamo u laboratorijima mogu biti odgovorne za nastanak organske materije u meĊuzvjezdanom prostoru i amino-kiselina naĊenih u meteoritima. Neka sliĉna kemija mora da se odigrala na milijardu drugih svjetova u Mlijeĉnom Putu. Svemir je pun molekula ţivota. Ali ĉak ako ţivot na drugim planetima i ima isti tip molekulske kemije kao i ţivot na Zemlji, ipak nema razloga oĉekivati da će on nalikovati poznatim nam organizmima. Uzmite u obzir samo ogromnu raznolikost ţivih bića na Zemlji, a sva ona dijele isti planet i imaju istovrsnu molekulsku biologiju. Te druge ţivotinje i biljke vjerojatno se korijenito razlikuju od svih organizama koje poznajemo ovdje. Moguće je da postoji izvjesna konvergentnost evolucije, zato što moţda ima samo jedno najbolje rješenje odreĊenog problema što ga postavlja ţivotna sredina - kao na primjer, dva oka za binokularno gledanje na optiĉkim frekvencijama. Ali, općenito uzevši, sluĉajan karakter evolucionih procesa trebao bi dovesti do stvaranja takvih izvanzemaljskih stvorenja koja bi se vrlo razlikovala od svega što je nama poznato. Ne mogu vam reći na što bi sliĉilo jedno izvanzemaljsko biće. Strašno sam ograniĉen ĉinjenicom što poznajem samo jednu vrstu ţivota ovu sa Zemlje. Neki ljudi - pisci znanstvene fantastike ili slikari, na primjer - razmišljali su o tome kako bi mogla izgledati izvanzemaljska bića. Ja sam vrlo skeptiĉan u pogledu većine tih izvanzemaljskih vizija. Ĉini mi se, naime, da se oni oslanjaju previše na oblike ţivota za koje već znamo. Bilo koji promatrani organizam je takav kakav jest zbog dugog niza pojedinaĉno nevjerojatnih pojava. Ne dijelim mišljenje onih koji smatraju da bi ţivot drugdje bio sliĉan reptilima, insektima ili, recimo, ljudimaĉak i uz neka manja kozmetiĉka podešavanja, kao što su zelena koţa, šiljaste uši ili antene. Ali ako me baš tjerate mogao bih pokušati da zamislim nešto prilĉno drukĉije: Na jednom divovskom plinovitom planetu tipa Jupiter, atmosfere bogate vodikom, helijem, metanom, vodenom parom i amonijakom, nema

dostupne ĉvrste površine već postoji samo gusta, oblaĉna atmosfera u kojoj organske molekule moţda padaju s neba poput mane sa nebesa, sliĉno proizvodima naših laboratorijskih pokusa. Pa ipak, ima jedna tipiĉna prepreka za ţivot na takvom planetu: atmosfera je uzburkana, a u dubini je i vrlo topla. Svaki organizam mora dobro paziti da ne bude odvuĉen dolje i sprţen. Da pokaţemo kako ţivot nije iskljuĉen ĉak ni na jednom toliko razliĉitom planetu, moj kolega s Cornelia E. E. Salpeter i ja napravili smo neke proraĉune. Dakako, mi ne moţemo toĉno znati kako bi izgledao ţivot na jednom takvom svijetu, ali ţeljeli smo vidjeti da li bi, u skladu sa zakonima fizike i kemije, svijet ove vrste mogao biti nastanjen. Jedan od naĉina da preţivite pod ovakvim uvjetima jest da se razmnoţavate prije nego li budete sprţeni, nadajući se da će konvektivno strujanje odnijeti neke od vaših potomaka u više i hladnije slojeve atmosfere. Takvih organizama moglo bi biti sasvim malo. Nazovimo ih tonioci. Ali mogli biste biti i lebdjelac: ogromna mješina vodika koja izbacuje iz sebe helij i teţe plinove ostavljajući samo najlakši plin vodik; ili balon s toplim zrakom, koji bi lebdio zahvaljujući odrţavanju unutarnje topline energijom koju biste dobivali iz hrane što je jedete. Sliĉno poznatim balonima na Zemlji, što je neki lebdjelac dublje baĉen, to snaţnija je uzgonska sila koja ga vraća u viša, hladnija, sigurnija podruĉja atmosfere. Lebdjelac bi se mogao hraniti već postojećim organskim molekulama, ili bi ih mogao praviti sam od Sunĉeve svjetlosti i zraka, poput biljaka na Zemlji. Do odreĊene granice, što je jedan lebdjelac veći, bit će to efikasniji. Salpeter i ja zamislili smo lebdioce promjera mnogo kilometara, neuporedivo veće i od najkrupnijih kitova koji su ikada postojali, bića veliĉine gradova. Lebdioci se mogu kretati kroz planetnu atmosferu izbacujući plin poput mlaţnjaka ili raketa. Zamišljamo ih u velikim, tromim krdima, koja se pruţaju dokle pogled dopire, sa svojstvima koţe kakva je potrebna pri kamuflaţi, što znaĉi da i oni imaju takoĊer problema. U toj sredini naime postoji barem još jedna ekološka niša: lov. Lovci su brzi i pokretni. Oni jedu lebdioce i zbog njihovih organskih molekula i zbog zaliha ĉistog vodika. Šuplji tonioci mogli su se razviti u prve lebdioce, a lebdioci sposobni da se sami kreću, u prve lovce. Lovaca ne bi moglo biti jako mnogo, jer ako pojedu sve lebdioce i sami bi išĉezli. Fizika i kemija dozvoljavaju ovakve ţivotne oblike. Slikar im pridodaje izvjestan šarm. Priroda, meĊutim, nije obavezna da se drţi naših

maštarija. Ali ako postoje milijarde nastanjenih svjetova u Mlijeĉnom Putu, moţda će neki biti napuĉeni toniocima, lebdiocima i lovcima koje je izmislila naša mašta obuzdavana zakonima fizike i kemije. Biologija je sliĉnija povijesti nego fizici. Morate znati prošlost, da biste razumjeli sadašnjost. I to je morate znati vrlo potanko. Još ne postoji prediktivna teorija biologije, kao što nema ni prediktivne teorije povijesti. Razlog je isti u oba sluĉaja: i jedna i druga disciplina previše su sloţene za nas. Ali, razumijevši druge sluĉajeve, moći ćemo bolje upoznati sebe. Prouĉavanje samo jednog uzorka izvanzemaljskog ţivota, ma koliko on skroman bio, deprovincijalizirat će biologiju. Biolozi će tada prvi put doznati koje su druge vrste ţivota moguće. Kada kaţemo da je traganje za izvanzemaljskim ţivotom vaţno, mi nemamo garanciju da će ovaj ţivot biti lako pronaći - već jedino to da je on traganja i te kako vrijedan. Ĉuli smo tek glas ţivota samo na jednom malom svijetu. Ali konaĉno smo poĉeli prisluškivati uokolo sebe i druge glasove iz kozmiĉke fuge.

3. SKLAD SVJETOVA Znaš li zapovijed što vlada nebesima? Moţeš li postaviti njihova pravila na Zemlji? Knjiga o Jobu Sve dobro i zlo što dolazi ĉovjeku i drugim stvorenjima dolazi im kroz Sedam i Dvanaest. Dvanaest znakova Zodijaka, kao što Vjera kaţe, su dvanaest zapovjednika na strani svjetlosti; a za sedam planeta je reĉeno da su sedam zapovjednika na strani tame. Sedam planeta ugnjetava sve stvoreno, donoseći im smrt i svakojako zlo; jer dvanaest znakova Zodijaka i sedam planeta upravljaju sudbinom svijeta. Kasnozaratustranska knjiga, Menok i Xrat Reći nam da je svaka vrsta stvari obdarena nekim posebnim okultnim svojstvom kojim djeluje i proizvodi vidljive uĉinke, isto je kao i ne reći nam ništa; ali izvesti iz pojava dva ili tri opća principa kretanja, a zatim nam objasniti kako svojstva i djelovanje svili tjelesnih stvari slijede iz tih nedvojbenih principa, tek to bi bio doista velik korak naprijed. Isaac Newton, Optika Ne pitamo se u kakve korisne svrhe pjevaju ptice, jer poj je pticama zadovoljstvo budući da su one stvorene da pjevaju. Isto tako, ne bi se trebalo pitati zašto se ljudski um muĉi da pronikne u tajne nebesa... Raznovrsnost pojava u prirodi toliko je velika, a riznice skrivene na nebesima toliko su bogate, da ljudski um nikada neće oskudjevati svjeţom hranom. Johann Kepler, Mysterium Cosmographicum Da ţivimo na planetu na kojem se nikada ništa ne mijenja, bilo bi malo toga da se uĉini. Ne bi bilo niĉeg za proraĉunavanje. Znanost ne bi

imala poticaje. A ako bismo ţivjeli u nekom svijetu nepredvidljivog, svijetu gdje bi se stvari mijenjale na sluĉajan ili vrlo sloţen naĉin, tu ne bismo bili u stanju da bilo što dokuĉimo. Ni u tom sluĉaju ne bi bilo ovog što se zove znanost. Mi meĊutim ţivimo u svemiru koji se ponaša izmeĊu ove dvije krajnosti: u kojem se stvari, doduše, mijenjaju, ali prema obrascima, uzorcima, pravilima, ili, kako ih mi nazivamo, zakonima prirode. Ako bacim drvce u zrak, ono će uvijek pasti na tlo. Sunce zalazi na zapadu, i uvijek se slijedećeg jutra ponovo pojavljuje na istoku. I stoga, postaje moguće proniknuti u prirodu stvari. Moţemo se baviti znanošću i time poboljšati vlastite ţivote. Ljudska bića su umiješna u shvaćanju svijeta. Uvijek smo takvi bili. Mogli smo loviti divljaĉ i paliti vatre samo zato jer smo nešto shvatili. Bilo je i doba prije pojave televizije, filma, radija, prije knjiga. Najveći dio svog postojanja ĉovjeĉanstvo je provelo u tom vremenu. Dok je u logorskim vatrama tinjala ţar, u dugim noćima bez mjeseĉine, promatrali smo zvijezde. Noćno nebo je zanimljivo. Na njemu su neki likovi. Ĉak i ako se ne trudite, ipak moţete zamisliti slike. Na sjevernom nebu, na primjer, postoji jedan lik, odnosno zvijeţĊe koje pomalo liĉi na medvjeda. Neke kulture ga nazivaju Veliki Medvjed. Druge, meĊutim, vide posve razliĉite likove. Dakako, sve te slike se stvarno ne nalaze na noćnom nebu; mi smo ih sami stavili tamo. Bili smo lovaĉki narod, vidjeli smo lovce i pse, medvjede i djevojke, sve ono što nas je zanimalo. Kada su evropski pomorci iz sedamnaestog stoljeća prvi put ugledali juţno nebo, ispunili su ga predmetima, u to doba njima zanimljivim: tukanima i paunima, teleskopima i mikroskopima, kompasima i brodskim krmama. Da su zvijeţĊa dobivala nazive u dvadesetom stoljeću, pretpostavljam da bismo mi na nebu vidjeli bicikle i friţidere, »zvijezde« pop glazbe, a moţda i gljive atomskih eksplozija; bila bi to nova zbirka ĉovjekovih nada i strahovanja, smještena meĊu zvijezde. Naši preci povremeno bi ugledali kako nebom na tren projuri po koja vrlo blistava zvijezda s tragom iza sebe. Nazivali su ih zvijezde-padalice, ali taj naziv nije dobar, budući da su zvijezde i dalje ostajale na svom mjestu nakon što su padalice pale. U nekim godišnjim dobima opaţa se mnogo zvijezda padalica, a u drugima one su vrlo rijetke. I ovdje se zapaţa odreĊena pravilnost. Poput Sunca i Mjeseca, zvijezde uvijek izlaze na istoku, a zalaze na zapadu; potrebna im je cijela noć da prevale put preko neba, ako se kreću

preko zenita promatraĉa (toĉnije, po nebeskom ekvatoru - prim. prev.). Svako godišnje doba ima svoje zvijezde. Neka zvijeţĊa, na primjer, izlaze poĉetkom jeseni i samo tada. Nikad se ne dogaĊa da se neko novo zvijeţĊe iznenada pojavi na istoku. Tu vlada red, predvidljivost, postojanost. Na neki naĉin, zvijezde gotovo da tješe i smiruju. Neke zvijezde izlaze neposredno prije, ili zalaze neposredno nakon Sunca; vremena i poloţaji njihovog ishoda i zalaza mijenjaju se ovisno o godišnjim dobima. Briţljivim promatranjem ovih zvijezda, biljeţeći im tokom mnogo godina poloţaje i vremena, mogli biste predvidjeti godišnja doba. TakoĊer biste bili u stanju odrediti doba godine, ako ustanovite gdje Sunce izlazi na obzorju svakoga dana. Na nebu se nalazio veliki kalendar, dostupan svakome tko je imao odvaţnosti, sposobnosti i sredstva da biljeţi podatke. Naši preci su gradili naprave za mjerenje ritma godišnjih doba. U kanjonu Chaco, u Novom Meksiku, nalazi se velika, ceremonijalna kiva ili hram, bez krova, koji potjeĉe iz jedanaestog stoljeća. Dvadeset prvog lipnja, najduţeg dana u godini, snop Sunĉeve svjetlosti ulazi u zoru kroz jedan prozor, a zatim se lagano kreće, sve dok ne padne na posebnu nišu. Ali to se dogaĊa samo oko dvadeset prvog lipnja. Zamišljam ponosne pripadnike naroda Anasazi, koji su sebe nazivali »Drevnima«, okupljene svakog 21. lipnja, ukrašene perjem, praporcima i odjevene u tirkiz, na proslavi moći Sunca. Oni su takoĊer pratili prividno kretanje Mjeseca; dvadeset osam viših niša u kivi vjerojatno predstavljaju broj dana koji moraju proći da bi se Mjesec vratio na isti poloţaj meĊu zvijeţĊima. Ovaj narod poklanjao je veliku paţnju Suncu, Mjesecu, zvijezdama. Na sliĉnim zamislima, baziraju se i naprave pronaĊene još u Angkor Vatu (Kampuĉija, Stonehengeu (Engleska), Abu Simbelu (Egipat), Chichen Itzi (Meksiko) i Velikim Ravnicama (Sjeverna Amerika). Neke navodne kalendarske naprave, najvjerojatnije su plod sluĉaja na primjer, sluĉajni raspored prozora i niša koji se javlja 21. lipnja. No, ima i naprava ĉudesno drukĉijih. Na jednom mjestu na ameriĉkom jugozapadu nalaze se tri uspravne ploĉe, koje su ovamo premještene s poloţaja gdje su prvobitno bile prije otprilike tisuću godina. U kamenu je uklesana jedna spirala, ponešto sliĉna obliku galaktike. Dvadeset prvog lipnja, prvog dana ljeta, uska zraka Sunĉeve svjetlosti koja prolazi kroz otvor izmeĊu ploĉa, prepolovljuje spiralu; a 21. prosinca, prvog dana zime, dvije uske zrake Sunĉeve svjetlosti boĉno dodiruju spiralu, pa je to jedinstven primjer primjene podnevnog Sunca za oĉitovanje nebeskog

kalendara. Zašto su si ljudi širom svijeta dali toliko truda u uĉenju astronomije? Mi smo lovili gazele, antilope i bizone ĉije su migracije bile blaţe, odnosno ţivlje, već prema godišnjem dobu. Voće i drugi plodovi sazrijevali su u odreĊeno vrijeme i nikada ne u neko drugo. Kada smo izumili poljoprivredu morali smo povesti raĉuna o sjetvi i ţetvi ţitarica u prava vremena. Godišnji sastanci raštrkanih nomadskih plemena zakazivali su se u toĉno odreĊeno vrijeme. Sposobnost da se oĉitava nebeski kalendar doslovno je bilo pitanje ţivota ili smrti. Narodi širom svijeta zapaţali su ponovnu pojavu polumjeseca nakon faze mlaĊaka, povratak Sunca nakon potpune pomrĉine, jutarnji ishod Sunca nakon njegovog uznemirujućeg odsustva tokom noći; ove su pojave govorile našim precima o mogućnosti nadţivljavanja smrti. Gore na nebu bila je, takoĊer, metafora o besmrtnosti. Vjetar huĉi kroz kanjone ameriĉkog jugozapada i nitko ga drugi ne ĉuje osim nas; sjećanje na ĉetrdeset tisuća pokoljenja muškaraca i ţena, sposobnih da razmišljaju, naši prethodnici o kojima ne znamo gotovo ništa, a na kojima se osniva naša civilizacija. Tokom vremena ljudi su uĉili od svojih predaka. Što ste bolje znali poloţaje i kretanja Sunca, Mjeseca i zvijezda, to ste pouzdanije mogli predvidjeti kada treba ići u lov, kada sijati i ţeti, kada okupljati plemena. Budući da se toĉnost mjerenja poboljšavala, trebalo je poĉeti sa biljeţenjem podataka, tako da je astronomija potakla promatranja te razvoj matematike i pisma. Zatim, znatno kasnije, pojavila se jedna priliĉno neobiĉna zamisao, prodor mistike i praznovjerja u podruĉje koje je uglavnom pripadalo iskustvenom znanju. Sunce i zvijezde upravljali su godišnjim dobima, hranom, toplinom. Mjesec je upravljao plimama i osekama, ţivotnim ciklusima mnogih ţivotinja, a moţda i menstrualnim5 ciklusom kod ţena - što je od središnje vaţnosti za jednu strastvenu vrstu ţeljnu da ima potomstvo. Bila je još jedna grupa nebeskih tijela, lutajuće i nestalne zvijezde zvane planeti. Naši su nomadski preci sigurno osjećali sklonost prema planetima. Ne raĉunajući Sunce i Mjesec, mogli ste vidjeti samo pet planeta. Kretali su se u odnosu na pozadinu udaljenijih zvijezda. Ako ste pratili njihovo prividno kretanje tokom mnogo mjeseci, uoĉili ste kako izlaze iz jednog zvijeţĊa, ulaze u drugo, a povremeno prave ĉak i svojevrsne spore petlje na nebu. Sve drugo na nebu ima neki stvarni utjecaj na ljudski ţivot. Kakav li je dakle utjecaj tih planeta? U suvremenom zapadnom društvu, vrlo je lako kupiti - na novinskom kiosku, na primjer - neki astrološki ĉasopis; znatno je teţe, meĊutim,

pronaći neki astronomski. Doslovce sve novine u Americi imaju dnevnu rubriku o astrologiji, dok je vrlo malo onih koje imaju barem tjedni stupac o astronomiji. U Sjedinjenim Drţavama ima deset puta više astrologa nego astronoma. Na zabavama, kad srećem ljude koji ne znaju da sam znanstvenik ĉesto me pitaju »Jeste li Blizanac?« (vjerojatnost da to jesam je jedan prema dvanaest), ili »Koji ste znak?«. Znatno mi se rjeĊe postavlja pitanje: »Jeste li ĉuli da se prilikom eksplozija supernova stvara zlato?«, ili »Što mislite, kada će Kongres odobriti sredstva za vozilo po Marsu?«. Astrologija tvrdi da na vašu budućnost bitno djeluje to u kojem su se zvijeţĊu nalazili planeti u trenutku kada ste roĊeni. Prije nekoliko tisuća godina, pojavila se ideja da kretanja planeta odreĊuju sudbine kraljeva, dinastija, carstava. Astrolozi su prouĉavali kretanja planeta i zapitali se što se zbilo posljednji put kada se, recimo, Venera uspinjala kroz zvijeţĊe Jarca; moţda će se nešto sliĉno dogoditi i ovoga puta. Bio je to delikatan i opasan posao. Astrologe su zapošljavale jedino drţave. U mnogim zemljama izlagao se smrtnoj opasnosti svatko tko bi, osim sluţbenog astrologa, pokušao ĉitati znamenja na nebu: najbolji naĉin da se poljulja neka vladavina bio je proreći njenu propast. Astrolozi kineskog dvora, koji bi izrekli pogrešno proroĉanstvo, bijahu pogubljeni. Drugi su jednostavno krivotvorili podatke promatranja i tako dobili kasnije potpuno poklapanje s dogaĊajima. Astrologija se razvila u neobiĉnu mješavinu promatranja, matematike i briţljivog arhiviranja, a sve je to bilo garnirano maglovitim mislima i religijskim obmanama. No, ako planeti mogu odrediti sudbine naroda, onda mogu utjecati i na ono što će se dogoditi meni sutra? Ideja o personalnoj astrologiji razvila se u Egiptu iz doba Aleksandrije, a potom se prije otprilike dvije tisuća godina, proširila po grĉkim i rimskim krajevima. Drevnost astrologije danas se moţe zamijetiti u rijeĉima kao disaster (engleski: nesreća - prim. prev.) što na grĉkom znaĉi »loša zvijezda«, influenza (engleski: gripa prim. prev.), talijanski znaĉi (zvjezdani) »utjecaj«, mazeltov je hebrejska rijeĉ babilonskog porijekla, a izvorno znaĉi »dobro zvijeţĊe«, ili shlamazel, rijeĉ koja takoĊer ima korijen u babilonskom astronomskom rjeĉniku, a na jidišu se upotrebljava za nekoga koga stalno prati zla sreća. Prema Pliniju, bilo je Rimljana, koji su smatrani sideratio, »pogoĊeni planetom«. Bilo je i široko rasprostranjeno mišljenje da su planeti neposredni uzroĉnici smrti. Ili razmotrimo samu rijeĉ consider (engleski: razmotriti - prim. prev.): doslovno, ona znaĉi »s planetima«, što je oĉito bio preduvjet ozbiljnog razmatranja. Tabela na 51. strani donosi popis

uzroĉnika smrti stanovnika Londona 1632. godine. Tu se navode razna smrtonosna oboljenja dojenĉadi i djece, te neke egzotiĉne bolesti kao »uzdizanje svjetlosti« ili »kraljevo zlo«, a od 9.535 smrti, trinaest ljudi podleglo je »planetu«, više nego li ih je umrlo od raka. Zanima me, kakvi bijahu simptomi. Osobna astrologija postoji još i dan danas: promotrimo sluĉaj dvije razliĉite novinske astrološke rubrike, objavljene istog dana u istom gradu. Neka to budu, na primjer, njujorški Post i njujorški Daily News od 21. rujna 1979. godine. Pretpostavimo da ste Vaga - što znaĉi da ste roĊeni izmeĊu 23. rujna i 22. listopada. Prema astrologu iz Posta, »kompromis će pomoći da popusti napetost«: korisno, moţda, ali i priliĉno neodreĊeno. Prema astrologu iz Daily Newsa, morate »zahtijevati više od sebe«, upozorenje takoĊer neodreĊeno, ali takoĊer i razliĉito od prethodnog. Ova »predviĊanja« nisu, predviĊanja; to su zapravo svojevrsni savjeti - oni govore što ĉiniti, a ne što će se dogoditi. Namjerno su sroĉeni tako uopćeno da se mogu primijeniti na bilo koga. MeĊusobno su ipak vrlo nesuglasni. Zašto se onda objavljuju jednako tako ĉinjeniĉno kao i sportski rezultati ili izvještaji s burze? Astrologija se moţe provjeriti na ţivotima blizanaca. Mnogo je sluĉajeva da jedan od blizanaca nastrada u djetinjstvu, prilikom jahanja, recimo, ili od udara groma, dok drugi doţivi duboku starost. Oba su roĊena na istom mjestu i u razmaku od svega nekoliko minuta. Isti se planet pojavljivao prilikom njihovog dolaska na svijet. Ako je astrologija ispravna, kako onda dva ovakva blizanca mogu imati tako posve razliĉite sudbine? Poznato je takoĊer da se astrolozi ni meĊu sobom ne mogu sloţiti oko toga što neki horoskop znaĉi. U briţljivo pripremljenim testovima ustanovljeno je da oni nisu u mogućnosti predvidjeti karakter i budućnost ljudi o kojima ne znaju ništa drugo osim vremena i mjesta roĊenja.6 Ima neĉeg neobiĉnog kod drţavnih zastava na planetu Zemlji. Na zastavi Sjedinjenih Drţava nalazi se pedeset zvijezda; sovjetska i izraelska imaju po jednu; burmanska ĉetrnaest: grenadska i venezuelska po sedam; kineska pet; iraĉka tri; zastava Sao Tome i Principe dvije zvijezde; na japanskoj, urugvajskoj, malavijskoj, bangladeškoj i tajvanskoj nalazi se Sunce; na brazilskoj je nebeski svod; zastave Australije, Zapadnog Samoa, Novog Zelanda i Papue Nove Gvineje prikazuju zvijeţĊe Juţni Kriţ; Butan ima na zastavi zmajev biser, simbol Zemlje; na kampuĉijskoj je astronomski opservatorij Angkor Vat; zastave Indije, Juţne Koreje i Narodne Republike Mongolije sadrţe kozmološke simbole. Mnoge

socijalistiĉke zemlje imaju na zastavama zvijezde. Mnoge islamske zemlje imaju polumjesec. Gotovo polovina naših drţavnih zastava pokazuje astronomske simbole. Ova pojava je transkulturna, neograniĉena, svjetska. Ona takoĊer nije ograniĉena samo na naše vrijeme: na sumerskim cilindriĉnim peĉatima iz trećeg milenija prije nove ere i na taoistiĉkim zastavama iz predrevolucionarne Kine nalaze se zvijeţĊa. Drţave, u to ne sumnjam, ţele prigrliti nešto od moći i pouzdanosti neba. Traţimo vezu s kozmosom. Ţelimo se uvrstiti u skalu najvećih razmjera. A ustanovljeno je da ta veza doista postoji, ali ne ona osobna, sitna, nemaštovita na koju igraju astrolozi, već veza nemjerljivo dublja, koja seţe do postanka materije, do prikladnosti Zemlje za ţivot, do razvoja i sudbine ljudske vrste - sve teme na koje ćemo se kasnije još vratiti. *** Otac moderne popularne astrologije bio je Claudius Ptolemaeus, kojeg mi zovemo Ptolemej, premda on nije bio u rodu s kraljevima istog imena. Ptolemej je radio u Aleksandrijskoj biblioteci u drugom stoljeću. Sve one tajanstvenosti vezane za planete koji se uzdiţu u ovoj ili onoj Sunĉevoj i Mjeseĉevoj »kući«, odnosno za »Razdoblje Aquariusa« (Vodenjaka), potjeĉu od Ptolemeja koji je kodificirao babilonsku astrološku tradiciju. Evo jednog tipiĉnog horoskopa iz Ptolemejevog doba, napisanog na grĉkom, na papirusu, za jednu djevojĉicu roĊenu 150. godine: »RoĊenje Filoe. Deseta godina Antonija Cezara, vladara, prvi sat noći izmeĊu petnaestog i šesnaestog famenota. Sunce u Ribama, Jupiter i Merkur u Ovnu, Saturn u Raku, Mars u Lavu, Venera i Mjesec u Vodenjaku, horoskop Jarac.« Naĉin nabrajanja mjeseci i godina mnogo se više promijenio tokom kasnijih stoljeća, nego li astrološke pedanterije. Jedan tipiĉan odlomak iz Ptolemejeve astrološke knjige Tetrabiblos, glasi: »Saturn, ako je na istoku, uzrokuje da osoba pod njegovim utjecajem bude tamnoputa, snaţna, kovrĉave crne kose, maljavih prsiju, oĉiju skromne veliĉine, osrednjeg rasta, ljigavog i hladnog temperamenta.« Ptolemej je vjerovao da planeti i zvijezde ne samo da utjeĉu na tipove ponašanja, nego i na stas, ten, nacionalni karakter, pa su ĉak i uroĊene fiziĉke nepravilnosti odreĊene zvijezdama. Moderni astrolozi su u tom pogledu, ĉini se, postali oprezniji. Ali moderni astrolozi su zaboravili na pomicanje ekvinocija za što je Ptolemej znao. Oni zanemaruju atmosfersku refrakciju o kojoj je Ptolemej pisao. Oni gotovo uopće ne obraćaju paţnju na sve one mjesece i planete, asteroide i komete, kvazare i pulsare, eksplodirajuće galaktike, povezane

dvojne zvijezde, kataklizmiĉki promjenjive zvijezde, izvore rentgenskog zraĉenja koji su otkriveni nakon Ptolemeja. Astronomija je znanost prouĉavanje svemira kakav on stvarno je. Astrologija je pseudoznanost izjava kojom se, u nedostatku dokaza, tvrdi da planeti djeluju na naš svakodnevni ţivot. U Ptolemejevo vrijeme još nije bila posve jasna razlika izmeĊu astronomije i astrologije. Danas jest. Kao astronom, Ptolemej je dao nazive zvijezdama, ustanovio njihov sjaj, postavio dobre razloge za vjerovanje da je Zemlja oblika kugle, odredio pravila za predviĊanje pomrĉina i, moţda najvaţnije, pokušao je razumijeti zašto planeti onako neobiĉno lutaju, gibajući se u odnosu na pozadinu dalekih zvijeţĊa. Postavio je prikladan model za razumijevanje planetnih gibanja i odgonetanje poruka na nebu. Prouĉavanje nebeskog svoda dovodilo je Ptolemeja do pravih ekstaza. »Smrtan, kakav jesam«, napisao je on, »ja znam da ću proţivjeti samo jedan tren. Ali kada pratim uz silno zadovoljstvo zgusnuto mnoštvo zvijezda na njihovom kruţnom toku, stopala kao da mi više ne dodiruju Zemlju...« Ptolemej je vjerovao da je Zemlja središte univerzuma; da Sunce, Mjesec, planeti i zvijezde kruţe oko Zemlje. To je najprirodnija pomisao na svijetu. Zemlja izgleda postojana, ĉvrsta, nepomiĉna, a vidimo da nebeska tijela izlaze i zalaze svakoga dana. Svaka je kultura nabasala na geocentriĉku hipotezu. Tako Johann Kepler piše: »Nemoguće je da razum bez prethodnog znanja, zamisli bilo što drugo osim Zemlju kao svojevrsnu veliku kuću s nebeskim svodom na njenom vrhu; on je nepomiĉan, a po njemu Sunce, onako maleno, prolazi s jednog podruĉja u drugo, poput ptice što prelijeće zrakom.« Ali kako objasniti prividno gibanje planeta Marsa, na primjer, za koje se znalo tisućama godina prije Ptolemejevog doba? (Jedan od epiteta kojeg su stari Egipćani dodavali Marsu bio je sekdedef em khetkhet što znaĉi »onaj koji putuje unatrag«; oĉito jasni opis za njegovo retrogradno, petljasto, prividno gibanje.) Ptolemejev model planetnog gibanja moţe se predstaviti malom napravom, poput one koja je, sluţeći istoj svrsi, postojala i u njegovo vrijeme.7 Problem je bio prikazati »stvarno« kretanje planeta, viĊenih odozgo, odnosno »izvana«, i to takvo kretanje koje objašnjava prividno kretanje planeta, viĊenih odozdo, odnosno »iznutra«. Zamišljalo se da planeti kruţe oko Zemlje priĉvršćeni za savršene prozirne kugle. No, oni nisu bili direktno priĉvršćeni na kugle, već posredno, pomoću svojevrsnog ekscentriĉnog kotaĉa. Kugla se okreće, kotaĉić se vrti i Mars, gledano sa Zemlje, pravi svoje petlje. Ovaj model

dozvoljavao bi priliĉno pouzdano predviĊanje gibanja planeta, dovoljno zadovoljavajuće za toĉnost mjerenja ostvarivu u Ptolemejevo doba, pa ĉak i mnogo stoljeća kasnije. Ptolemejeve nebeske sfere, u srednjem vijeku zamišljane da su graĊene od kristala, zadrţale su se u jeziĉkoj upotrebi sve do naših dana, u izrazima kao što su »glazba sfera« (odnosno, »kugli« - prim. prev.) ili »sedmo nebo« (postajalo je, naime, po jedno »nebo«, ili sfera za Mjesec, Merkur, Veneru, Sunce, Mars, Jupiter i Saturn, i još jedna za zvijezde). U takvoj slici, sa Zemljom u središtu svemira, sa stvaranjem koje se odnosi samo na naš svijet, s nebesima koja su zamišljena kao nešto graĊeno na posve nezemaljskim principima, bilo je malo pobuda za astronomska promatranja. Ptolemejev model, potpomognut crkvom tokom mraĉnog doba, sprijeĉio je razvoj astronomije ĉitavo jedno tisućljeće. Napokon je 1543. godine, jedan poljski katoliĉki svećenik imenom Nikola Kopernik objavio posve drukĉiju hipotezu za objašnjenje prividnog gibanja planeta. Njegov prijedlog bijaše da je u središtu univerzuma Sunce, a ne Zemlja. Zemlja je time bila degradirana na samo jedan od planeta, treći od Sunca, koji se giba po savršeno kruţnoj stazi. (Ptolemej je uzeo u obzir i ovakav heliocentriĉni model, ali ga je odmah odbacio; prema Aristotelovoj fizici bilo je silovito gibanje velike Zemlje u suprotnosti s podacima promatranja.) Taj je model bio u najmanju ruku jednako, kao i Ptolemejev dobar za tumaĉenje prividnog kretanja planeta. No, on je ipak mnoge razljutio. Godine 1616. katoliĉka crkva stavila je Kopernikovo djelo na spisak zabranjenih knjiga, dok ga ne »isprave« crkveni cenzori, i na tom spisku je ostalo sve do 1835. godine.8 Martin Luther opisao je Kopernika kao »drskog astrologa... Ta luda ţeli preokrenuti sveukupnu astronomiju. Ali u Svetom pismu stoji da je Jošua Suncu naredio da stane, a ne Zemlji«. Ĉak su i neki Kopernikovi pristalice tvrdili da on, u stvari, ni sam nije vjerovao u heliocentriĉni univerzum, već da ga je samo zamislio kao zgodno pomoćno sredstvo za izraĉunavanje kretanja planeta. Epohalni sukob dva pogleda na kozmos - geocentriĉni i heliocentriĉni - dostigao je vrhunac u šesnaestom i sedamnaestom stoljeću, a njegov glavni zaĉetnik bio je ĉovjek koji se, poput Ptolemeja, bavio i astrologijom i astronomijom. Ţivio je u doba kad je ljudski duh bio sputan, a um okovan: kad su tisuću ili dvije tisuće godina stare crkvene izjave o znanstvenim temama smatrane toĉnijim mjerilom od suvremenih otkrića ostvarenih pomoću tehnika nepoznatih u staro doba, kada su se odstupanja,

ĉak i u pogledu neriješenih teoloških tajni, od vladajućih doktrinarnih shvaćanja, katoliĉkih i protestantskih, kaţnjavala poniţenjima, novĉanim kaznama, progonstvom, muĉenjem ili smrću. Na nebesima su stanovali anĊeli, demoni i ruka gospodnja, koja je okretala kristalne kugle planeta. U znanosti nije postojala misao da ispod pojave prirode moţda leţe zakoni fizike. Ali hrabra i usamljena borba ovog ĉovjeka zapalila je vatru moderne znanstvene revolucije. Johann Kepler roĊen je u Njemaĉkoj 1571. godine. Kao djeĉak poslan je u protestantsku seminarsku školu u provincijski grad Maulbronn da se školuje za svećenika. Bio je to svojevrstan logor za obuku, u kojem su mladi mozgovi uvjeţbavali korištenje teološkog oruţja protiv tvrĊave rimskog katoliĉanstva. Tvrdoglav, inteligentan i vrlo nezavisan, Kepler je proveo dvije godine u sumornom Maulbronnu, bez i jednog prijatelja; bio je usamljen i povuĉen, zadubljen u razmišljanja o vlastitoj zamišljanoj nedostojnosti u boţjim oĉima. Kajao se zbog tisuću grijeha koji ni po ĉemu nisu bili posebni, i oĉajavao je oko toga da li će ikada postići spas duše. Ali bog je za njega postao više od boţjeg gnjeva kojeg treba umiriti. Keplerov bog bio je stvaralaĉka sila kozmosa. Djeĉaĉka radoznalost pobjedila je strah. Ţelio je nauĉiti o eshatologiji svijeta, njegovom poĉetku i kraju, usudio se razmišljati o boţjem umu. Ove opasne duhovne pustolovine, u poĉetku neopipljive poput sjećanja, postale su opsesija cijelog njegovog ţivota. Te ohole teţnje jednog malog sjemeništarca na kraju će izvesti Evropu iz samostana srednjovjekovne misli. Znanost klasiĉne starine zašutjela je prije više od tisuću godina, ali u kasnom srednjem vijeku poĉele su odzvanjati u evropskim uĉilištima prve slabašne jeke njenih glasova koje su saĉuvali arapski mislioci. U Maulbronnu ta je jeka doprla i do Keplerovih ušiju, zahvaljujući tome što je, osim teologije, uĉio još i grĉki i latinski, glazbu i matematiku. Pomislio je da je u Euklidovoj geometriji na tren zamijetio prizor savršenstva i kozmiĉke slave. Kasnije je zapisao: »Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je podjednako vjeĉita kao i Boţji um ... Geometrija je Bogu posluţila kao uzor za Stvaranje ... Geometrija je sam Bog.« Premda je bio zaokupljen matematikom, i ţivio povuĉenim ţivotom, na uobliĉavanje Keplerovog karaktera sigurno je utjecalo i nesavršenstvo vanjskog svijeta. Praznovjerje je bilo jedino što je stajalo na raspolaganju ljudima koji nisu imali drugog sredstva protiv bijede što su je donosili glad, pošasti i sukobi oko raznih vjerskih uĉenja. Zvijezde su za mnoge bila jedino utoĉište pa je po dvorištima i krĉmama zaplašene Evrope

procvao drevni astrološki zanat. Kepler, ĉiji je odnos prema astrologiji do kraja ostao dvosmislen, poĉeo se pitati ne stoji li moţda u pozadini prividnog kaosa svakodnevnog ţivota ipak neki skriveni red. Ako je bog stvorio svijet, zar ga onda ne bi trebalo paţljivo ispitati? Zar sve ono što je stvoreno nije izraz sklada u boţjem umu? Knjiga prirode ĉekala je svog ĉitaoca već više od tisuću godina. Godine 1589. Kepler je napustio Maulbronn i obreo se na velikom Sveuĉilištu u Tubingenu da ovdje nastavi školovanje za svećeniĉki poziv i doţivi pravo osloboĊenje. Suoĉen s najţivljim intelektualnim tokovima tog vremena, Keplerov genij je odmah privukao paţnju uĉitelja; jedan od njih upoznao je mladića s opasnim tajnama Kopernikove hipoteze. Heliocentriĉan svemir poklapao se s Keplerovim religijskim osjećajem i on je sa ţarom prigrlio tu zamisao. Sunce je bilo metafora za boga oko koga se okretalo sve ostalo. Uoĉi zareĊenja ponuĊeno mu je jedno privlaĉno svjetovno zaposlenje, koje je on - moţda zbog toga što se nije smatrao najprikladnijim za svećeniĉko zvanje - na kraju prihvatio. Bio je pozvan u Graz, u Austriju, da predaje matematiku u srednjoj školi, a nešto kasnije poĉeo je i pripremati astronomske i meteorološke almanahe, odnosno sastavljati horoskope. »Bog je svaku ţivotinju opskrbio sredstvom za uzdrţavanje.« Napisao je on. »Astronomima je u tu svrhu namijenio astrologiju.« Kepler je bio blistavi mislilac i sjajni pisac, ali drţanje predavanja mu nije leţalo. Mrmljao je sebi u bradu. Udaljavao se od teme. Povremeno bi postajao potpuno nerazumljiv. Prve godine u Grazu privukao je samo nekoliko uĉenika, a slijedeće nijednog. Paţnju bi mu stalno odvlaĉila unutrašnja plima primisli i ideja, pa je tako jednog prijatnog ljetnjeg popodneva, tokom nekog beskrajnog predavanja, Kepleru najednom sinula zamisao koja će korijenito promijeniti budućnost astronomije. Moţda je zastao usred reĉenice. Njegovim nepaţljivim uĉenicima koji su jedva ĉekali kraj lekcije, sigurno je promaknuo taj povijesni trenutak. U Keplerovo vrijeme bilo je poznato samo šest planeta: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter i Saturn. Kepler se zapitao zašto samo šest. Zbog ĉega ne dvadeset ili stotinu? Zašto razmak izmeĊu njihovih staza iznosi upravo toliko koliko je zakljuĉio Kopernik? Još nitko nije postavljao takva pitanja. Grĉki matematiĉari znali su još od Pitagorinog vremena da postoji pet pravilnih ili »platonskih« tijela, ĉije su sve strane pravilni mnogokuti. Kepler je pomislio da su ova dva broja povezana, da je razlog postojanja samo šest planeta taj što ima samo pet pravilnih tijela, pa će ova

tijela, ako su upisana ili smještena jedno u drugo, odrediti i udaljenosti planeta od Sunca. On je povjerovao da je u ovim besprijekornim oblicima prepoznao nevidljive potporne strukture za sfere šest planeta. Veza izmeĊu Pitagorinih tijela i rasporeda planeta mogla je da ima samo jedno objašnjenje: ruku boga, geometra. Kepler je bio zapanjen da je upravo on - tako griješan, kako je vjerovao - bio boţanski izabran da doĊe do ovog velikog otkrića. Uputio je molbu virtemberškom vojvodi da financira izradu trodimenzionalnog modela njegove zamisli o pravilnim tijelima smještenim jedno u drugo, ĉija bi svrha bila da se i drugima omogući uţivati u ljepoti svete geometrije. Model bi se, dodao je on, mogao napraviti od srebra i dragog kamenja te da tako posluţi i kao vojvodski kaleţ. Molba je bila odbijena uz ljubazni savjet da Kepler prvo konstruira jeftiniju verziju od papira, i on se odmah bacio na posao. »Silno zadovoljstvo koje mi je donijelo ovo otkriće nikada se ne moţe objasniti rijeĉima ... Nisam prezao ni od kakvih proraĉuna, bez obzira koliko bili teški. Dane i noći sam provodio u matematiĉkom radu da vidim da li je moja hipoteza suglasna s Kopernikovim stazama ili je moţda radost bila isprazna«. No, koliko god se on trudio, pravilna tijela i staze planeta nisu se dobro poklapali. Elegantnost i vrsnoća teorije uvjeravali su ga, ipak, da se u promatraĉkim podacima krije greška; do istog zakljuĉka dolazili su i mnogi drugi teoretiĉari u povijesti znanosti, kada se teorija ne bi slagala s rezultatima promatranja. U to je vrijeme na svijetu samo jedan ĉovjek raspolagao toĉnijim rezultatima promatranja prividnih poloţaja planeta, danski plemić koji je samoga sebe poslao u progonstvo, a nosio je titulu carskog matematiĉara na dvoru Rudolfa II, cara svetog rimskog carstva; bio je to Tycho Brahe koji je na Rudolfov prijedlog baš tada pozvao u Prag Keplera ĉija je matematiĉka slava bila u usponu. Provincijski uĉitelj skromnog porijekla, poznat jedino uskom krugu matematiĉara, Kepler se u poĉetku kolebao da li da prihvati Tychoovu ponudu. Ali odluka je pala i mimo njegove volje. Godine 1598. Kepler je osjetio na svojoj koţi jedan od mnogih predznaka nadolazećeg tridesetogodišnjeg rata. Mjesni katoliĉki nadvojvoda, fanatiĉan u dogmatskom uvjerenju, zarekao se da će prije »opustošiti cijelu zemlju nego da vlada hereticima«.9 Protestante je lišio ekonomske i politiĉke moći, Keplerova škola bila je zatvorena, a molitve, knjige i pjevanja, za koje se smatralo da su heretiĉke, bile su zabranjene. Na kraju, graĊani su bili pozvani na pojedinaĉno dokazivanje svojih osobnih religijskih

uvjerenja; oni koji bi odbili da se izjasne za rimokatoliĉku crkvu, bili su kaţnjeni oduzimanjem jedne desetine imovine, a zatim, pod prijetnjom smrti, zauvijek prognani iz Graza. Kepler je izabrao progonstvo: »Licemjerstvo mi je oduvijek bilo strano. U pitanjima vjere ja sam ozbiljan. Ne igram se time.« Napustivši Graz, Kepler, njegova ţena i pokćerka krenuli su na naporno putovanje u Prag. Oni nisu bili u sretnom braku. Kroniĉno bolesna, Keplerova supruga, koja je nedavno bila izgubila dvoje djece, opisana je kao »glupa, mrzovoljna, sklona osami i melankoliji«. Nije uopće shvaćala posao muţa, a budući da je odrasla u obitelji sitnih seoskih gazda, prezirala je njegovo zanimanje koje nije donosilo visoke prihode. On ju je, zauzvrat, naizmjeniĉno prekoravao i zanemarivao, »zbog mojih studija ponekad sam nepromišljen, ali izvukao sam pouku, shvatio sam da treba biti strpljiv s njom. Kada bih uvidio da je primila previše srcu moje rijeĉi, radije bih sebi odgrizao prst, nego li da je nastavim vrijeĊati«. No, Keplerova glavna briga i dalje je ostao njegov posao. Zamišljao je Tychoovo znanje kao pribjeţište od zala vremena, kao mjesto gdje će njegova kozmiĉka tajna biti potvrĊena. Teţio je da postane sudrug velikog Tychoa-Brahea, koji se neposredno prije pronalaska teleskopa, ĉitavih trideset pet godina posvetio paţljivom mjerenju mehanizma univerzuma, besprijekorno pravilnog i toĉnog. No, Keplerova oĉekivanja se nisu ispunila. Tycho je bio osoba sklona kićenju, a najupadljiviji ukras mu je bio zlatni nos, zamjena za original izgubljen još za studentskih dana u dvoboju oko toga tko je najbolji matematiĉar. Oko njega je bila stalno buĉna gomila pomoćnika, ulizica, daljih roĊaka i svakojakih ĉankolizaca. Njihove beskrajne pijanke, njihova ogovaranja i spletke, gruba izrugivanja na raĉun njegove poboţnosti, uĉenosti i seljaĉkog porijekla, tištile su i rastuţivale Keplera. »Tycho je neizmjerno bogat, ali ne zna kako da to iskoristi. Vrijednost jednog jedinog instrumenta veća je od svega onog što posjedujemo ja i moja obitelj zajedno.« Bio je nestrpljiv da vidi Tychoove astronomske podatke, no dobivao je tek povremeno beznaĉajne ulomke. »Tycho mi ne pruţa priliku da se upoznam s njegovim iskustvom. On bi mi samo spomenuo, za vrijeme jela ili povodom drugih stvari, onako usput, danas vrijednost apogeja jednog planeta, sutra presjecište nekog drugog... Tycho raspolaţe najboljim podacima promatranja... Ima i suradnike. Jedino mu nedostaje graditelj koji bi sve to znao iskoristiti.« Tycho je bio najveći promatraĉki genij toga

doba, a Kepler najveći teoretiĉar. I jedan i drugi su znali da pojedinaĉno ni jedan od njih ne moţe ostvariti sintezu toĉnog i suvislog kozmiĉkog sistema, ali osjećali su da je ta sinteza na vidiku. No, Tycho nije htio da svoje ţivotno djelo pokloni jednom znatno mlaĊem potencijalnom suparniku. Osim toga, iz nekog razloga nije dolazilo u obzir ni zajedniĉko autorstvo nad rezultatima. RoĊenje moderne znanosti - djeteta teorije i promatranja - kolebalo se nad provalijom uzajamnog nepovjerenja dvojice ljudi. Tokom preostalih osamnaest mjeseci Tychoovog ţivota oni su se neprestano svaĊali i mirili. Za vrijeme veĉere prireĊene u ĉast baruna von Rosenberga, Tycho je, popivši dobrane koliĉine vina, »stavio pristojnost iznad zdravlja« i potisnuo jednu tjelesnu potrebu ne ţeleći ĉak ni na kratko napustiti barunovo društvo. Urinarna infekcija koja je zbog toga nastupila još se i pogoršala kada je Tycho odluĉno odbio poslušati lijeĉnikov savjet da bude umjereniji u jelu i piću. Na samrtnoj postelji Tycho je oporuĉno ostavio podatke svojih promatranja Kepleru, a »posljednje noći njegovog blagog delirijuma stalno je ponavljao i ponavljao iste rijeĉi, poput nekoga tko sastavlja pjesmu: 'Ne dopustite da ispadne kao da sam ţivio uzalud... Ne dopustite da ispadne kao da sam ţivio uzalud.'« Nakon Tychoove smrti, Kepler, sada novi nosilac titule carskog matematiĉara, uspio je nekako da od njegove tvrdoglave obitelji izvuĉe podatke promatranja. Tychoovi rezultati meĊutim su, poput Kopernikovih, govorili protiv Keplerove pretpostavke da pet platonskih tijela opisuju staze planeta. Znatno kasnija otkrića Urana, Neptuna i Plutona konaĉno su potpuno srušila njegovu »Kozmiĉku Tajnu«. Nema, naime, više platonskih tijela10 koja bi odredila udaljenosti ovih planeta od Sunca. Ta pravilna tijela smještena jedna u drugom takoĊer nisu uzimala u obzir mogućnost postojanja Zemljinog Mjeseca, a s cijelom idejom se sukobilo i Galilejevo otkriće ĉetiri velika Jupiterova mjeseca. Sve ovo, meĊutim, ne samo što nije oneraspoloţilo Keplera, već ga je natjeralo da krene u traganje za drugim satelitima, zapitavši se koliko bi svaki planet trebao imati satelita. Pisao je Galileju: »Odmah sam poĉeo razmišljati o tome kako se u naĉelu moţe povećati broj planeta, a da se time ne ugrozi moj Mysterium Cosmographicum, prema kojem pet Euklidovih pravilnih tijela ne dopuštaju više od šest planeta oko Sunca ... Toliko sam daleko od svake pomisli da ne povjerujem u postojanje ĉetiri Jupiterova satelita, da ĉeznem za teleskopom pomoću kojeg bih te, ako je moguće, preduhitrio u otkriću dva mjeseca oko Marsa - kako to, ĉini se, zahtijevaju proporcije - odnosno šest ili osam oko Saturna, a moţda i po jednog oko Merkura i Venere.«

Mars doista ima dva mala mjeseca, a jedna istaknuta geološka formacija na većem od njih danas nosi naziv Keplerov hrbat, u znak sjećanja na njegovo toĉno predviĊanje. No, u sluĉaju Saturna, Merkura i Venere on je potpuno pogriješio, a i Jupiter ima znatno više mjeseca nego što ih je Galilej otkrio. Mi i dalje ne znamo zašto, u stvari, postoji upravo devet planeta manje ili više, kao ni zbog ĉega su oni smješteni na ovakvim relativnim udaljenostima od Sunca. (Vidjeti 8. poglavlje.) Tycho je biljeţio kretanja Marsa i ostalih planeta kroz zvijeţĊa, tokom mnogo godina. Ovi podaci iz posljednih nekoliko desetljeća prije izuma teleskopa bili su najtoĉniji koji su do tada postojali. Kepler se strastveno prihvatio posla da se snaĊe u njima: kakvo bi stvarno kretanje Zemlje i Marsa oko Sunca moglo objasniti, uzevši u obzir danu toĉnost mjerenja, prividno kretanje Marsa nebom, raĉunajući tu i njegove retrogradne petlje u odnosu na pozadinu zvijeţĊa? Tycho je Kepleru preporuĉio upravo Mars zato što je njegovo prividno kretanje izgledalo najnepravilnije u tom smislu da je najviše odstupalo od kruţne staze. (Ĉitaocu kojem bi moţda mnoštvo njegovih proraĉuna izgledalo dosadno, on je kasnije napisao: »Ako vas zamara ovaj jednoliĉni postupak, imajte milosti prema meni koji sam kroz sve to prošao barem sedamdeset puta.«) Pitagora u šestom stoljeću prije nove ere, Platon, Ptolomej i svi kršćanski astronomi prije Keplera su smatrali da se planeti gibaju po kruţnim stazama. Za kruţnicu se mislilo da predstavlja »savršen« geometrijski oblik, pa se i za planete, smještene visoko na nebu, daleko od zemaljske »pokvarenosti« takoĊer vjerovalo da su na neki mistiĉan naĉin »savršeni«. Galileo, Tycho i Kopernik svi su takoĊer, bili uvjereni u jednoliko, kruţno gibanje planeta, a Kopernik je ĉak tvrdio da »mozak staje« pri pomisli na neku drugu mogućnost, budući da bi »bilo nedostojno pretpostaviti takvo nešto u Stvaranju izvršenom na najbolji mogući naĉin«. Ovo nasljeĊe natjeralo je Keplera da prvo pokuša objasniti podatke promatranja, zamislivši da se Zemlja i Mars kreću po kruţnim stazama oko Sunca. Nakon trogodišnjeg raĉunanja, povjerovao je da je došao do toĉnih vrijednosti za Marsovu kruţnu stazu, koje su se poklapale s deset Tychovih promatranja, unutar toĉnosti od dvije luĉne minute. Jedan luĉni stupanj ima šezdeset luĉnih minuta a od zenita do obzorja je pravi kut koji ima devedeset stupnjeva. Prema tome, nekoliko luĉnih minuta je doista vrlo mala mjerna vrijednost - naroĉito za promatranja obavljana bez teleskopa. Dvije luĉne minute su petnaesti dio prividnog promjera punog Mjeseca

viĊenog sa Zemlje. Ali Keplerovo ushićenje ubrzo se ugasilo - budući da su dvije slijedeće vrijednosti Tychovih promatranja odstupala od Keplerove pretpostavljene staze za punih osam luĉnih minuta: Boţja providnost podarila nam je u Tychou Braheu jednog tako marljivog promatraĉa da su njegovi podaci osudili ovaj... proraĉun s greškom koja iznosi ĉak osam minuta: samo je potrebno da sada zahvalna uma prihvatimo ovaj Boţji poklon... Da sam povjerovao da se tih osam minuta moţe zanemariti, onda bih u skladu s tim i prekrojio svoju hipotezu. No, budući da ih je bilo nemoguće zanemariti, reĉenih osam minuta pokazalo je put do posvemašnje reforme astronomije.

Razlika izmeĊu kruţne staze i stvarne staze moţe se uoĉiti samo toĉnim mjerenjima i hrabrim prihvaćanjem ĉinjenica: »Univerzum je ukrašen skladnim proporcijama, ali taj sklad mora biti u suglasnosti s iskustvom.« Keplera je pogodilo to što je bio prisiljen da odustane od zamisli o kruţnoj stazi, te tako dovede u pitanje svoju vjeru u boţanskog geometra. Odstranivši iz astronomije krugove i spirale, preostala mu je, prema vlastitim rijeĉima, »samo gomila otpada«, svojevrstan izduţeni krug, nešto nalik ovalu. Konaĉno, Kepler je ipak osjetio da je njegova oĉaranost krugom bila samoobmana. Zemlja je planet, kao što je Kopernik kazao, a Kepleru je postalo oĉito da je ona, opustošena ratovima, boleštinama, glaĊu i nedaćama svih vrsta, nekako podalje od savršenstva. Kepler je bio jedan od prvih ljudi nakon antiĉkog doba koji je predloţio da planeti predstavljaju materijalna tijela sloţena od nesavršene graĊe, kao što je to sluĉaj sa Zemljom. A ako su već planeti »nesavršeni«, zašto to onda ne bi bile i njihove staze? On je uzeo u obzir veći broj ovalnih krivulja, pravio za njih proraĉune i odbacio ih, pri ĉemu mu je promaklo i nekoliko aritmetiĉkih grešaka (koje su bile uzrokom da u prvi tren odbaci i toĉan odgovor), a zatim, mjesecima kasnije, kada ga je već poĉeo obuzimati oĉaj, primijenio je formulu za jednu elipsu koja je izvorno bila navedena u Aleksandrijskoj biblioteci pod imenom svog izumitelja, Apolonija iz Perga. (Apolonijeva kruţnica, prim. prev.). Odmah je ustanovio da se ona predivno poklapa s rezultatima Tychoovih promatranja: »Istina prirode, koju sam stalno odbacivao i tjerao, tajno se provukla na mala vrata, prerušivši se da bi bila prihvaćena... Ah, kakva sam samo glupa tikva bio!« Kepler je našao da se Mars kreće oko Sunca ne po kruţnoj, nego po eliptiĉnoj stazi. Drugi planeti imaju staze koje su znatno manje eliptiĉne od Marsove tako da Kepler vjerojatno nikada ne bi otkrio pravu prirodu

planetnih gibanja, da ga je Tycho nagovorio da ispita, recimo, Venerino gibanje. Kod ovakve staze Sunce se ne nalazi u središtu, već je po strani, u jednom od ţarišta elipse. Kada se promatrani planet pribliţava Suncu, brzina mu se povećava, a kada se udaljuje od njega, brzina mu se smanjuje. Upravo ovakva vrsta gibanja je uzrokom da planeti stalno padaju prema Suncu, ali i da nikada ne stiţu do njega. Keplerov prvi zakon planetnog gibanja jednostavno glasi: planet se giba po elipsi oko Sunca koje se nalazi u jednom od ţarišta. Kod jednolikog kruţnog gibanja, u jednakim vremenima prelazi se jednaki kut ili dio luka. Tako, na primjer, potrebno je dva puta više vremena da se prevale dvije trećine puta po opsegu kruga, nego li jedna trećina. Kepler je za eliptiĉne staze ustanovio da su ti odnosi drukĉiji: kako se planet giba po svojoj stazi, on »zahvaća« male površine oblika klina ili trokuta unutar elipse. Kada se nalazi blizu Sunca, u promatranom vremenu on opisuje veliki luk na stazi, ali površina odreĊena tim lukom nije stoga velika, jer je planet tada bliţe Suncu, pa su i kraci klina kraći. Kada se, meĊutim, planet nalazi daleko od Sunca, on opisuje manji luk u istom vremenu, ali taj luk sada omeĊuje površinu s dva duţa kraka klina, upravo zbog toga što je Sunce udaljenije. Kepler je ustanovio da su dvije spomenute površine, u stvari, uvijek na dlaku jednake, bez obzira koliko je koja staza eliptiĉna: izduţena, tanka površina, koja je karakteristiĉna kad je planet daleko od Sunca, savršeno je jednak kratkoj, zdepastoj površini, svojstvenoj za vrijeme kada je planet bliţe Sunca. To je bio Keplerov drugi zakon planetnog gibanja: planeti opisuju iste površine u istim vremenima. Keplerova prva dva zakona mogu izgledati pomalo daleka i apstraktna: planeti se kreću po elipsama i opisuju iste površine u istim vremenima. Dobro, pa što onda? Kruţno kretanje je lakše shvatiti. Lako nam se moţe dogoditi da izgubimo iz vida ove zakone, da ih shvatimo kao puko matematiĉko mudrovanje, kao nešto što je vrlo daleko od svakodnevnog ţivota. Ali to su zakoni kojima se, osim našeg planeta, pokoravamo i mi sami, prikovani gravitacijom za površinu Zemlje, dok jurimo kroz meĊuplanetarni prostor. Mi se gibamo u skladu sa zakonima prirode koje je Kepler prvi otkrio. Kad šaljemo svemirske letjelice prema planetima, kod promatranja dvojne zvijezde, kad ispitujemo gibanje dalekih galaktika - u svim tim sluĉajevima zamijećujemo da su širom svemira na snazi Keplerovi zakoni. Mnogo godina kasnije, Kepler je došao do svog trećeg i posljednjeg

zakona planetnog gibanja, zakona koji se odnosi na kretanja više planeta i koji toĉno opisuje kako je ureĊen mehanizam Sunĉevog sustava. Ovaj zakon je on opisao u knjizi pod naslovom Harmonije svijeta. Kepleru je rijeĉ »harmonija« znaĉila više toga: skladnost i ljepotu planetnog gibanja, postojanje matematiĉkih zakona koji objašnjavaju to gibanje - zamisao koja seţe sve do Pitagore - pa ĉak i suglasje u glazbenom smislu, »harmoniju sfera«. Za razliku od staza Merkura i Marsa, putanje ostalih planeta toliko malo odstupaju od kruţnice da se njihov pravi oblik ne moţe uoĉiti ĉak ni na izuzetno toĉnom dijagramu. Zemlja predstavlja našu pokretnu platformu s koje promatramo kretanja ostalih planeta u odnosu na pozadinu dalekih zvijeţĊa. Unutrašnji planeti kreću se brzo po svojim stazama - iz tog je razloga Merkur upravo tako nazvan: Merkur je, naime bio glasnik bogova. Venera, Zemlja i Mars gibaju se oko Sunca tim redosljedom sve sporije. Vanjski planeti, kao što su Jupiter i Saturn, kreću se sveĉano i još sporije, kako to i dolikuje kraljevima i bogovima. Keplerov treći ili harmonijski zakon izriĉe da se kvadrati ophodnih vremena planeta oko Sunca odnose kao treće potencije njihovih prosjeĉnih udaljenosti od Sunca; što je, naime, planet udaljeniji to se i sporije kreće, ali u skladu s toĉnim matematiĉkim zakonom: p2 = a3, gdje je »p« vrijeme obilaţenja planeta oko Sunca, period mjeren u godinama, a »a« udaljenost planeta od Sunca, mjereno u »astronomskim jedinicama«. Jedna astronomska jedinica, to je udaljenost izmeĊu Zemlje i Sunca. Jupiter je, na primjer, udaljen od Sunca okruglo pet astronomskih jedinica, što znaĉi da a3 iznosi 5x5x5, odnosno 125. Koji je broj dignut na kvadrat najbliţi broju 125? To je okruglo jedanaest - a jedanaest godina je vrijeme jednog obilaska Jupitera oko Sunca. Isti raĉun vrijedi i u sluĉaju bilo kojeg drugog planeta, asteroida ili kometa. Ne zadovoljivši se samo time da izmami od prirode zakone planetnog kretanja, Kepler se upustio u pokušaj da odgonetne još temeljniji uzroĉnik, kao pozadinu svega neki utjecaj Sunca na kinematiku svjetova. Planeti ubrzavaju kako se pribliţavaju Suncu, a usporavaju kako se udaljavaju od njega. Na odreĊen naĉin, dakle, daleki planeti osjećaju Sunĉevo prisustvo. Magnetizam takoĊer djeluje na daljinu - i u trenutku blistavog naslućivanja zamisli o sveopćoj gravitaciji Kepler je izrazio pretpostavku da je traţeni uzroĉnik moţda magnetizam: Moj cilj je da pokaţem da nebeski stroj nije u vezi ni sa kakvim boţanskim organizmom, već prije sa satnim mehanizmom ... u smislu da se gotovo sva mnogostruka kretanja izvode putem jedne krajnje jednostavne magnetske

sile, baš kao što su kod sata sva gibanja [uzrokovana] zbog spuštanja utega.

Magnetizam, dakako, nije isto što i gravitacija, ali Keplerovo osnovno otkriće nije ništa manje izuzetno: prema njegovoj zamisli, kvantitativni zakoni fizike koji vrijede u sluĉaju Zemlje predstavljaju osnovu kvantitativnih zakona fizike koji upravljaju nebom. Bilo je to prvo nemistiĉko tumaĉenje nebeskih kretanja; Zemlja je na taj naĉin potisnuta u kozmiĉku provinciju. »Astronomija je«, rekao je on, »dio fizike«. Kepler je stajao na velikoj povijesnoj prekretnici; posljednji znanstveni astrolog postao je prvi astrofiziĉar. Budući da nije bio sklon laţnoj skromnosti, evo kako je sam Kepler ocijenio svoja otkrića: Ovom simfonijom glasova ĉovjek moţe za manje od jednog sata odsvirati ono za što bi mu inaĉe bila potrebna cijela vjeĉnost, a u prilici je i da u maloj mjeri iskusi ushit Boga, Vrhunskog Umjetnika... Slobodno se prepuštam toj svetoj razdraganosti... kocka je pala i ja pišem knjigu - da je ĉitaju bilo moji suvremenici, bilo potomstvo, svejedno. Ona će saĉekati i cijelo stoljeće da dobije ĉitaoca, baš kao što je i Bog ĉekao šest tisuća godina na svjedoka.

Iza izraza »simfonija glasova« stajalo je Keplerovo uvjerenje da brzina svakog planeta odgovara odreĊenoj noti iz latinizirane glazbene ljestvice popularne u to vrijeme - do, re, mi, fa, sol, la, ti, do. Smatrao je da su u harmoniji sfera tonovi Zemlje fa i mi, da će Zemlja zauvijek brujati ove note i da su one u izravnoj vezi s latinskom rijeĉi fames (koja znaĉi glad, pohlepa - prim. prev.). Bio je mišljenja, svakako ne bez razloga, da Zemlji najviše odgovara upravo ova rijeĉ, tako puna bola. Toĉno osam dana nakon što je Kepler otkrio svoj treći zakon, u Pragu je izbio incident kojim je zapoĉeo tridesetogodišnji rat. Ratni kaos upropastio je ţivote milijuna ljudi, meĊu njima i Keplerov. Jedna zaraza koju su širili vojnici, odnijela mu je ţenu i sina, kralj pod ĉijom se zaštitom nalazio bio je svrgnut, a luteranska crkva ga je ekskomunicirala zbog beskompromisnog individualizma u pitanjima vjerske doktrine. Kepler je ponovo izbjeglica. Sukob koji su i katolici i protestanti proglasili za sveti rat, bio je više iskorištavanje religijskog fanatizma da bi se neki ljudi domogli zemlje i vlasti. U prošlosti su se borbe obiĉno završavale kada bi zaraćeni velmoţe iscrpli zalihe. Ali sada, organizirana pljaĉka primjenjena je kao sredstvo da se vojske zadrţe na bojnom polju. Primitivni ţitelji Evrope bespomoćno su promatrali kako se plugovi, pritke i kose doslovce prekivaju u maĉeve i koplja.11

Mraĉne i paranoiĉne glasine širile su se u valovima zemljom, ubirajući ţrtve naroĉito meĊu bespomoćnima. Najĉešće ţrtve bile su starice koje su ţivjele same: njih su optuţivali da su vještice. Keplerova majka bila je u košari odnijeta usred noći. U Keplerovom malom rodnom gradiću Weil der Stadtu, svake godine, izmeĊu 1615. i 1629, u prosjeku su tri ţene stavljane na muke i pogubljene kao vještice. A Katarina Kepler je bila svadljiva i ĉangrizava starica. Bez dlake na jeziku prepirala se s lokalnim plemstvom, a bavila se i prodajom sredstava za spavanje, pa ĉak moţda i halucinogenih droga, kako to danas ĉine meksiĉke curanderas. Siroti Kepler je povjerovao da je on dijelom krivac majĉinog hapšenja. Povod tome bila je ĉinjenica da je Kepler napisao jedno od prvih znanstveno-fantastiĉnih djela, ĉija je svrha bila da se objasni i popularizira znanost. Naslov knjige glasio je Somnium, (San). U njoj je zamislio putovanje na Mjesec: svemirski putnici su s Mjeseca promatrali kako se predivni planet Zemlja lagano okreće na nebu iznad njih. Ako promijenimo perspektivu, shvatit ćemo kako svjetovi doista funkcioniraju. U Keplerovo vrijeme, jedna od najozbiljnijih primjedbi na raĉun hipoteze da se Zemlja okreće bila je ĉinjenica da ljudi ne osjećaju to kretanje. U Somniumu pisac je pokušao Zemljinu rotaciju uĉiniti jasnom, dramatiĉnom, shvatljivom: »Sve dok mnoštvo ne pravi pogreške... ja ţelim da sam na njegovoj strani. Zato se i silno trudim to objasniti što većem broju ljudi.« (Drugom prilikom napisao je u jednom pismu: »Nemojte me potpuno osuditi na jednoliĉne matematiĉke proraĉune - ostavite mi vremena za filozofska razmišljanja, moju jedinu radost.«12) Pronalaskom teleskopa postalo je moguće ono što je Kepler nazivao »lunarna geografija«. U Somniumu se opisuje Mjesec ispunjen planinama i dolinama, ali i »šupljikav, kao da je sav izbušen rupama i dugim spiljama«, ĉime se misli na lunarne kratere koje je Galilej malo prije toga otkrio prvim astronomskim teleskopom. Kepler je takoĊer zamislio da na Mjesecu ima ţitelja koji su se dobro prilagodili surovim uvjetima tamošnje okoline. Opisao je laganu rotaciju Zemlje, promatranu s lunarne površine, a pretpostavio je i da obrisi kopna i oceana našeg planeta ĉine izvjesnu asocijativnu sliku kao i nama lik ĉovjeka na Mjesecu. Dodir juţne Španjolske i sjeverne Afrike kod Gibraltarskog tjesnaca oslikao je kao mladu ţenu u lepršavoj haljini koja se sprema da poljubi svog dragog premda meni to prije sliĉi na trljanje noseva. Zbog duţine lunarnog dana i noći Kepler je opisao vrlo surovu klimu i krajnje naglo smjenjivanje izuzetne vrućine i hladnoće na Mjesecu, što je

posve toĉno. Dakako, nije imao u svemu pravo. Vjerovao je, na primjer, da tamo postoji obilna atmosfera, da ima oceana i stanovnika. Najzanimljivije je njegovo viĊenje nastanka lunarnih kratera, koji Mjesec, prema njegovim rijeĉima, »ĉine sliĉnim licu djeĉaka, koji je prebolio velike boginje«. Ispravno je tvrdio da su krateri prije udoline nego breţuljci. Prilikom vlastitih promatranja zapazio je bedeme koji okruţuju mnoge kratere, te postojanje središnjeg šiljka. Pomislio je da pravilan kruţni oblik kratera ukazuje na takav stupanj reda koji se moţe objasniti jedino utjecajem inteligentnog ţivota. Nije mu palo na pamet da bi pad velikih kamenih gromada s neba napravio kruţna udubljenja savršeno simetriĉna u svim pravcima kako su zapravo i nastali mnogi krateri na Mjesecu i drugim terestriĉkim planetima. Umjesto toga, on je pretpostavio »postojanje neke rase kadre da gradi udubljenja na Mjeseĉevoj površini. Ta rasa mora biti mnogobrojna, pa dok jedna grupa njih koristi jedno udubljenje, već druga radi drugo«. Protiv primjedbi da su tako veliki graditeljski pothvati nevjerojatni, Kepler je suprotstavljao primjer egipatskih piramida i Velikog kineskog zida, koji se danas doista mogu zamijetiti sa satelitske staze oko Zemlje. Ideja da geometrijski red odaje prisustvo inteligencije, imala je glavnu ulogu u Keplerovu ţivotu. Njegova pretpostavka o lunarnim kraterima je jasni nagovještaj kasnijih nedoumica oko Marsovih kanala (vidjeti peto poglavlje). Naprosto je nevjerojatno da je promatraĉka potraga za vanzemaljskim ţivotom poĉela u istoj generaciji koja je doţivjela i pronalazak teleskopa, te da je u to traganje krenuo najveći teoretiĉar svoje epohe. Dijelovi Somniuma oĉigledno su bili autobiografski. Glavni junak, na primjer, posjećuje Tychoa Brahea. Njegovi roditelji bavili su se prodajom ljekarija, a majka mu je odrţavala veze s duhovima i demonima, od kojih mu je jedan konaĉno podario sredstvo za putovanje na Mjesec. Somnium nam jasno stavlja do znanja, premda mnogi Keplerovi suvremenici za to nisu imali razumijevanja, da se u »snu povremeno mora dopustiti sloboda izmišljanja i takvih stvari koje nikada nisu postojale u svijetu ĉulnih utisaka.« Znanstvena fantastika bila je nova ideja u vrijeme tridesetogodišnjeg rata, pa su Keplerovu knjigu upotrijebili kao dokaz da mu je majka vještica. Iako usred drugih teških osobnih poteškoća, Kepler je pohitao u Wiirttemberg, gdje je svoju sedamdeset ĉetverogodišnju majku našao okovanu u protestantskoj svjetovnoj tamnici, gdje je, kao i Galilej u katoliĉkom zatvoru, bila izloţena prijetnji stavljanja na muke. On se

smjesta bacio na posao da kao znanstvenik pronaĊe prirodna objašnjenja za razne dogaĊaje i pojave na kojima se zasnivala optuţba da mu je majka vještica, raĉunajući tu i neka laka fiziĉka oboljenja, ĉiju su pojavu graĊani Wiirttemberga pripisali njenim ĉinima. Istraţivanje je bilo uspješno - bio je to, kao i u mnogim drugim prilikama u njegovom ţivotu, trijumf razuma nad praznovjerjem. Majka mu je na kraju bila prognana, uz prijetnju da će biti pogubljena ako se ikada vrati u Württemberg; a Keplerova nadahnuta obrana navela je, ĉini se, vojvodu da izda dekret kojim se ubuduće zabranjuju sudski progoni zbog vještica u nedovoljno dokazanim sluĉajevima. Ratne nedaće iscrple su gotovo sve Keplerove novĉane izvore, tako da je on posljednje godine ţivota proveo u priliĉno teškim uvjetima, moljakajući za novac i pokrovitelje. Slagao je horoskope za vojvodu od Wallesteina, kao i ranije za Rudolfa II, a posljednje godine proveo je u jednom šleskom gradu, pod upravom Wallensteina. A grad se zvao Sagan. Sam je sastavio epitaf za svoj grob: »Mjerih nebesa, sada sjene mjerim. Um mi visinama teţaše, tijelo na zemlji prikovano osta.« Keplerov grob, meĊutim, nestao je u pustošenjima tridesetogodišnjeg rata. Kada bi mu se sad podigao spomenik, na njemu bi moglo pisati, u spomenu na Keplerovu znanstvenu hrabrost: »Više je volio i najteţu istinu od najdraţe iluzije.« Johann Kepler je vjerovao da će jednoga dana postojati »nebeski brodovi sa jedrima prilagoĊenim svemirskim vjetrovima«, da će ploviti nebom puno istraţivaĉa »koji se neće bojati ogromnosti prostora«. I doista, ti istraţivaĉi, ljudi i roboti, koriste danas kao nepogrešive vodiĉe na svojim putovanjima kroz ogromnost prostora tri zakona planetnog kretanja koja je Kepler otkrio tokom ţivota ispunjenog osobnim nedaćama i ushićenjem prema otkrićima. *** Ţivotna ţelja Johanna Keplera, shvatiti kretanje planeta, razumijeti harmoniju neba, ostvarila se trideset šest godina nakon njegove smrti u djelu Isaaca Newtona. Newton se rodio na boţić 1642. godine. Majka mu je ispriĉala mnogo godina kasnije, da je bio tako sitno novoroĊenĉe da je mogao stati u kriglu od ĉetvrt galona. Boleţljiv, osjećajući se napušten od roditelja, ĉangrizav, nedruštven, bez ikakvog seksualnog iskustva do kraja ţivota, Isaac Newton bio je moţda najveći znanstveni genij koji je ikada ţivio. Još kao mladić Newton je razbijao glavu oko tako nebitnih pitanja kao što su: da li je svjetlost »tvar ili neki usputni dogaĊaj«, ili kako sila

teţe moţe djelovati kroz vakuum. Rano je zakljuĉio da je konvencionalno kršćansko vjerovanje u sveto trojstvo bilo rezultat pogrešnog ĉitanja Svetog pisma. Prema njegovom biografu Johnu Maynardu Keynesu: On je u stvari bio ţidovski monoteist Maimonidesove škole. Do ovog zakljuĉka došao je ne na osnovu takozvanog racionalnog ili skeptiĉkog mišljenja, već iskljuĉivo na osnovu interpretacije izvornog starozavjetnog teksta. Bio je uvjeren da objavljeni dokumenti nikako ne podrţavaju uĉenje o svetom trojstvu koje je proizašlo iz kasnijih falsifikata. Obznanjeni bog bijaše samo jedan bog. Ali to je bila strašna tajna, koju je Newton krajnjom mukom krio cijelog ţivota.

Sliĉno Kepleru ni on nije bio imun na praznovjerja svog vremena i ĉesto se susretao s misticizmom. U stvari, najveći dio Newtonovog intelektualnog razvoja protekao je u znaku natezanja izmeĊu racionalizma i misticizma. Na sajmu u Stourbridgeu 1663. godine, kada mu je bilo dvadeset godina, kupio je jednu knjigu o astrologiji, potaknut »pukom radoznalošću da vidi što je to, što ima u tome«. Poĉeo je ĉitati sve dok nije došao do jedne ilustracije, koju nije mogao razumijeti jer nije znao trigonometriju. To ga je nagnalo da nabavi knjigu o trigonometriji, ali je ubrzo ustanovio da nije u stanju pratiti geometrijske rasprave. Zbog toga je našao jedan primjerak Euklidovog djela Osnove geometrije i poĉeo ĉitati. Dvije godine kasnije izmislio je diferencijalni raĉun. Kao student, Newton je bio oĉaran svjetlošću, doslovce opĉinjen Suncem. Upustio se, naime, u opasan pokus dugotrajnog promatranja Sunca u ogledalu: Nakon nekoliko sati doveo sam oĉi u takvo stanje, da je bilo dovoljno da samo bacim pogled na neki svijetli predmet pa da vidim Sunce pred sobom, tako da se nisam usuĊivao ni pisati, ni ĉitati; da povratim sposobnost vida, zatvarao sam se po tri dana u potpuno zamraĉenu sobu i na svaki naĉin nastojao odvratiti ĉak i misli od Sunca. Kad god bi mi ono palo na um, odmah bi mi pred oĉima zasjala njegova slika, premda sam bio u tami.«

Godine 1666. dvadeset trogodišnji Newton bio je student na sveuĉilištu u Cambridgeu, kada ga je izbijanje neke zaraze prisililo da provede cijelu godinu u dokolici, u izoliranom selu Woolsthorpe gdje se rodio. Tu se pozabavio pronalaţenjem diferencijalnog i integralnog raĉuna, došao je do kljuĉnih otkrića o prirodi svjetlosti i postavio temelj teoriji opće gravitacije. Jedina godina sliĉna ovoj u povijesti fizike bila je Einsteinova »ĉudesna godina«, 1905. Kada su ga upitali kako je uspio doći do svih tih nevjerojatnih otkrića, Newton je jednostavno odgovorio: »Razmišljajući o njima.« Njegovo djelo je tako znaĉajno da mu je profesor

na Cambridgeu, Isaac Barrow, ustupio katedru za matematiku pet godina nakon povratka mladog studenta na sveuĉilište. Evo kako je Newtona, kao ĉovjeka zašlog u peto desetljeće ţivota, opisao njegov sluga: Nikada nisam imao prilike da ga vidim kako se odmara ili neĉim zabavlja, ili da izjaše pa ode malo na zrak, nikada nije krenuo u šetnju, nikada nije otišao na kuglanje ili neku drugu vjeţbu; smatrao je izgubljenim sve one rijetke sate kada nije bio zaposlen svojim studijama koje su mu bile toliko vaţne da je sobu napuštao gotovo samo kada je imao termine [za predavanja]... Na ţalost, na njegovim predavanjima bilo je malo slušalaca, a još manji broj njih ga je razumio tako da mu se ĉesto dogaĊalo da, zbog izostanka slušalaca, predaje zidovima.

I Keplerovi i Newtonovi studenti nikada nisu shvatili kakvu su priliku propustili... Newton je otkrio zakon inercije, teţnju tijela koje se kreće da nastavi to kretanje pravocrtno, sve dok ga neka vanjska sila ne skrene s puta. Mjesec bi, zakljuĉio je Newton, odletio po pravcu tangencionalnom na njegovu stazu, da nema jedne druge sile koja mu stalno zakrivljuje stazu u gotovo savršen kruţni oblik, privlaĉeći ga prema Zemlji. Tu silu Newton je nazvao gravitacija i pretpostavio da ona djeluje na udaljenost. Nema niĉeg opipljivog fiziĉkog što povezuje Zemlju i Mjesec; pa ipak, naš planet stalno privlaĉi svoj prirodni satelit prema sebi. Primijenivši treći Keplerov zakon Newton je matematiĉkim putem odgonetnuo prirodu gravitacione sile.13 On je pokazao da ista sila koja privlaĉi jabuku prema tlu takoĊer drţi Mjesec na njegovoj stazi, odnosno objašnjava kruţenja nedavno otkrivenih Jupiterovih satelita po njihovim putanjama oko dalekog planeta. Stvari su padale prema dolje od pamtivijeka. Tokom cijele ljudske povijesti vjerovalo se da Mjesec kruţi oko Zemlje. Newton je bio prvi ĉovjek koji je shvatio da je uzrok ovih dviju razliĉitih pojava jedna te ista sila. Upravo zato i rijeĉ »opća« u Newtonovom je zakonu opće gravitacije. Isti zakon gravitacije vrijedi bilo gdje u svemiru. To je pravilo reciproĉnih kvadrata. Gravitaciona sila, naime, opada s kvadratom udaljenosti. Ukoliko se udaljenost izmeĊu dva tijela dvostruko poveća, gravitaciona sila koja ih privlaĉi past će tada na samo ĉetvrtinu prijašnje vrijednosti. Ako se udaljenost izmeĊu njih udesetostruĉi, sila teţa će tada biti manja u odnosu na prvobitnu za 102, odnosno stotinu puta. Oĉito je da gravitaciona sila mora slabiti s udaljenošću. Ako bi bilo obratno, odnosno ako bi rasla s povećanjem udaljenosti, onda bi najjaĉe

djelovala na najudaljenija tijela, što bi, smatram, imalo za posljedicu da sveukupna svemirska materija zapoĉne hrliti prema jednoj središnjoj kozmiĉkoj hrpi. Dakle, gravitacija slabi s povećanjem udaljenosti pa zbog toga neki komet ili planet putuju sve sporije što su dalje od Sunca, odnosno sve brţe što su mu bliţe; drugim rijeĉima, gravitacija se sve slabije osjeća kako se povećava udaljenost od Sunca. Sva tri Keplerova zakona o gibanju planeta mogu se izvesti iz Newtonovih principa. Keplerovi zakoni bili su empirijski, temeljeni na paţljivim i mukotrpnim promatranjima Tychoa Brahea. Newtonovi zakoni, naprotiv, bili su teorijski, zapravo priliĉno jednostavne matematiĉke apstrakcije iz kojih bi se u krajnjoj liniji mogli izvesti i rezultati svih Tychoovih mjerenja. Polazeći od tih zakona, s neskrivenim ponosom napisao je Newton u knjizi Principia: »Sada mogu pokazati okvir u kojem djeluje Sistem Svijeta«. Kasnije u ţivotu, Newton je postao predsjednik Kraljevskog društva, udruţenja znanstvenika, i majstor Kovnice novca, uloţivši silan trud da sprijeĉi sve rasprostranjeniju pojavu krivotvorenja novca. Istodobno, bivao je sve povuĉeniji i hirovitiji; odluĉio je da napusti ona znanstvena nastojanja koja su ga dovodila do prepirki s drugim znanstvenicima i to uglavnom u pogledu prava prvenstva; s tim u vezi, mogle su se ĉuti glasine da je Newton pretrpio nešto što bi se moglo nazvati varijantom »nervnog sloma« sedamnaestog stoljeća. No, sve ga to nije sprijeĉilo da nastavi neprekidne pokuse na granici izmeĊu alkemije i kemije, a neki noviji nalazi upućuju na mogućnost da ono od ĉega je patio nije bila toliko neka psihogena boljka, već vjerojatnije trovanje teškim metalima zbog stalnog unošenja u organizam malih koliĉina arsena i ţive. MeĊu tadašnjim kemiĉarima, naime, bio je rasprostranjen obiĉaj da se kao analitiĉko oruĊe koristi ĉulo okusa. No, unatoĉ svemu tome, njegove raskošne intelektualne snage nimalo nisu slabile. Godine 1696. švicarski matematiĉar Johann Bernoulli izazvao je svoje kolege da riješe jedan još neriješeni problem, nazvan brahistokronski; rijeĉ je o odreĊivanju najkraće krivulje po kojoj bi se neko tijelo, samo pod djelovanjem gravitacije, spustilo iz više u niţu toĉku u najkraće vrijeme. Bernoulli je prvo odredio rok od šest mjeseci za rješenje ovog problema, ali ga je kasnije povećao na godinu dana na zahtjev Leibnitza, jednog od vodećih znanstvenika tog vremena i ĉovjeka koji je nezavisno od Newtona takoĊer stvorio diferencijalni i integralni raĉun. Izazov je bio uruĉen Newtonu u ĉetiri sata poslijepodne 29. sijeĉnja 1697.

godine. Prije odlaska na posao slijedećeg jutra, on je izmislio već ĉitavu jednu novu granu matematike, takozvani varijacioni raĉun, kojeg je primijenio na rješavanju brahistokronskog problema; rješenje je odmah poslao i ono je bilo objavljeno, ali - na Newtonov izriĉit zahtjev nepotpisano. No, blistavost i originalnost rješenja nesumnjivo su pokazivale na identitet autora. Kada je Bernoulli vidio rješenje, komentirao ga je ovim rijeĉima: »Lava prepoznajemo po pandţama.« Newtonu je tada bilo pedeset i pet godina. Njegovo glavno intelektualno zanimanje tih posljednjih godina ţivota bilo je usklaĊivanje i kalibriranje kronologija drevnih civilizacija, uglavnom prema zapisima drevnih povjesniĉara Manetona, Strabona i Eratostena. U njegovom posljednjem, posthumno objavljenom djelu, Ispravljene kronologije drevnih kraljevstava, nailazimo na ĉesta astronomska kalibriranja povijesnih dogaĊaja; tu se takoĊer spominje arhitektonska rekonstrukcija Salamonovog hrama; tu je i izazovna tvrdnja da su sva zvijeţĊa sjeverne hemisfere dobila nazive prema likovima, artefaktima i zbivanjima iz starogrĉkog mita o Jazonu i argonautima; zatim zanimljiva pretpostavka da su bogovi svih civilizacija, uz jedini izuzetak Newtonove civilizacije, naprosto bili drevni kraljevi i junaci koje su kasnija pokoljenja proglasila za boţanstva. Kepler i Newton su bili nosioci jednog od odluĉnih preokreta u ljudskoj povijesti: otkriće da cijelom prirodom upravljaju u naĉelu jednostavni matematiĉki zakoni; da su ista pravila primijenjiva na Zemlji i na nebu; da postoji svojevrsna suglasnost izmeĊu naĉina na koji mi mislimo i naĉina na koji svijet funkcionira. Oni su visoko cijenili toĉnost podataka promatranja, a izvanredna toĉnost njihovog predviĊanja kretanja planeta uvjerljivo je dokazala da ĉovjek moţe neoĉekivano duboko proniknuti u tajne kozmosa. Naša suvremena civilizacija, naš pogled na svijet i naše sadašnje istraţivanje svemira proizlaze iz njihovih genijalnosti. Newton je ljubomorno ĉuvao svoja otkrića i ţestoko se prepirao sa svojim kolegama znanstvenicima. Ništa mu nije smetalo da priĉeka desetljeće ili dva nakon otkrića pravila reciproĉnih kvadrata pa da ga tek onda objavi. Ali pred veliĉanstvenošću i sloţenošću prirode on je, poput Ptolemeja i Keplera, bivao ushićen i ponizno skroman. Neposredno prije smrti napisao je slijedeće: »Ne znam kakav se ĉinim svijetu; ali sebi izgledam poput kakva djeĉaka koji se igra na obali mora, zabavljajući se da tu i tamo naĊe neki glatki oblutak ili neku neobiĉno lijepu školjku dok se

preda mnom, još uopće neotkriven, stere veliki ocean istine.«

4. RAJ I PAKAO Devet svjetova se sjećam. Islandska Edda Snorri Sturlusona, 1200. Postali smrt, uništavaĉ svjetova. Bhagavad-gita Vrata neba i pakla su susjedna i jednaka. Nikos Kazanlzakis, Posljednje Kristovo iskušenje Zemlja je divan i uglavnom miran svijet. Stvari se na njoj mijenjaju, ali polako. Moţemo proţivjeti cijeli ţivot a da nikada osobno ne doţivimo prirodnu nedaću sitniju od oluje. Zbog toga smo postali spokojno opušteni, bezbriţni. No u povijesti prirode zapisi su jasno ĉitljivi. Svjetovi su, priĉaju nam oni, bivati opustošeni. Ĉak smo i mi, ljudi, od nedavno stekli tehniĉku sposobnost sumnjive vrijednosti da sami izazivamo svoje nesreće, i namjerne i nehotiĉne. Na površinama drugih planeta, gdje su se saĉuvali tragovi prošlosti, ima brojnih dokaza velikih katastrofa. Sve je to pitanje vremenske skale. Neki dogaĊaj, koji hi bio nezamisliv u stotinu godina, moţe biti neizbjeţan u sto milijuna godina. Ĉak i na Zemlji - ĉak i u našem stoljeću - zbili su se neobiĉni prirodni dogaĊaji. U ranim jutarnjim satima 30. lipnja 1908. godine, u srednjem Sibiru, jedna je divovska plamena kugla viĊena kako brzo prelazi nebom. Tamo gdje je dodirnuta obzor odigrala se ogromna eksplozija. Ona je sravnila sa zemljom oko dvije tisuće kvadratnih kilometara Šume i spalila mnogu tisuća stabala u plamenom blijesku blizu mjesta udara. Eksplozija je proizvela i atmosferski udarni val koji je dva puta obišao Zemlju. Ĉitava dva dana nakon toga bilo je toliko fine prašine u atmosferi da su se usred noći mogle ĉitati novine pri difuznoj svjetlosti na ulicama Londona, deset tisuća kilometara dalje. Vlada carske Rusije nije pridavala mnogo vaţnosti ispitivanju jednog tako beznaĉajnog dogaĊaja, koji se, uostalom, zbio tamo daleko meĊu zaostalim tunguskim narodom Sibira. Tek je deset godina nakon

revolucije stigla napokon jedna ekspedicija, ispitala tlo i prikupila izjave oĉevidaca. Evo nekih izvještaja koje je ekspedicija sa sobom donijela: Rano ujutro, dok su svi još spavali u šatoru, on je najednom bio dignut u zrak zajedno sa svima koji su bili u njemu. Kada su pali natrag na zemlju, svi su zadobili masnice od udarca, a Akulina i Ivan su ĉak izgubili i svijest. Kada su došli k sebi, zaĉuli su silnu buku, a šuma je oko njih gorjela i bila većim dijelom opustošena. Sjedio sam na trijemu kuće trgovaĉke stanice u Vanovari u vrijeme doruĉka i gledao prema sjeveru. Upravo sam prihvatio sjekiru da nabijem obruĉe na jednoj baĉvi, kad iznenada ... nebo se rascjepilo na dvoje, a visoko iznad šume cijelo sjeverno podruĉje neba izgledalo je kao prekriveno plamenom... U istom trenutku osjetio sam silnu vrelinu, kao da mi je košulju zahvatio plamen ... Poţelio sam da je svuĉem sa sebe i odbacim, ali u tom trenutku nebom se prolomio prasak i ĉuo silan štropot. Bio sam odbaĉen na tlo oko tri saţenja [pribliţno šest metara - prim. prev.] od trijema i za trenutak sam izgubio svijest. Moja ţena je istrĉala i uvukla me u kolibu. Tresku je slijedila buka, kao kamenje kad pada s neba ili kao pucnjava topova. Zemlja se tresla a kako sam leţao na tlu, pokrio sam glavu, bojeći se da me ne pogodi neki kamen. U trenutku kada se nebo otvorilo, topli je vjetar, kao da je iz topova, zapuhao sa sjevera mimo koliba. Ostavljao je svoj trag na tlu ... Kada sam sjeo u namjeri da doruĉkujem pokraj mog pluga, ĉuo sam iznenada praskanje kao pri pucanju topova. Konj mi se sruši na koljena. Sa sjeverne strane iznad šume šiknuo je plamen... Tada spazih da je vjetar povalio jele i pomislih na uragan. Uhvatih obim rukama drške pluga, da ga uragan ne odnese. Vjetar je bio tako snaţan da je podizao komade tla s površine, a zatim je uragan poĉeo tjerati vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga zamijetio budući da je moja zemlja bila na obronku brda. Tutnjava je toliko prestrašila konje da su neki u panici poĉeli galopirati, vukući plugove za sobom na sve strane, a neki su se jednostavno srušili. Tesari su se nakon prvog i drugog praska poĉeli zaprepašteno kriţati, a kada je odjeknuo i treći prasak popadali su s graĊevine na hrpu pilovine. Neki su bili toliko ošamućeni i prestravljeni, da sam ih morao umirivati i tetošiti. Svi smo napustili posao i otišli u selo. Tamo je na ulice izašla gomila ljudi i svi su uţasnuti priĉali o neobiĉnoj pojavi.

Bio sam u polju... upravo sam upregnuo jednog konja i poĉeh drugoga vezati za drljaĉu, kada najednom, s desne strane, zaĉuh nešto poput oštrog pucnja. Odmah sam se okrenuo i ugledao jedan izduţeni, plamteći predmet koji je letio nebom. Prednji dio bio mu je znatno širi od repa, a njegova je boja bila poput vatre viĊene danju. Bio je mnogo puta veći od Sunca, ali i znatno tamniji, tako da sam ga mogao promatrati golim okom. Iza plamena vuklo se nešto što je izgledalo poput prašine. Bilo je razbijeno u male pramenove, a plave pruge su ostajale iza plamenih jezika. Ĉim je taj vatreni predmet nestao, zaĉulo se praskanje buĉnije od grmljavine topova, osjećalo se kako zemlja drhti, a prozori na kolibi su se tresli. ... Prala sam vunu na obali rijeke Kan. Iznenada se zaĉula buka sliĉna snaţnom lepetu krila prestrašene ptice... a uz rijeku je nadošao nekovrsni val. Nakon toga stigao je jedan gromki prasak, toliko snaţan da je jedan od radnika ... pao u vodu.

Ova znaĉajna pojava nazvana je »tunguski dogaĊaj«. Neki znanstvenici su predloţili da je uzrokovan komadom antimaterije koji je došao iz svemira, anihilirao se u dodiru s obiĉnom materijom Zemlje, nestajući u obliku blijeska gama-zraka. No odsustvo radioaktivnosti na mjestu udara ne podrţava ovo objašnjenje. Ĉuli su se i prijedlozi da je to jedna mini crna jama prošla kroz Zemlju, ušla u Sibiru, a izašla na suprotnoj strani Zemlje. Ali dokumentacije o atmosferskim udarnim valovima ne spominju da je neko tijelo uz silan prasak izletjelo iz sjevernog Atlantika kasnije toga dana. Moţda je to bio svemirski brod neke nepojmljivo razvijene izvanzemaljske civilizacije koji se srušio zbog nepopravljivog tehniĉkog kvara u zabiti jednog stranog planeta. Ali na mjestu sudara nema ni traga nekom svemirskom brodu. Sve ove pretpostavke doista su nabaĉene, neke više ili manje ozbiljno. Ni jednu od njih, meĊutim, ne podrţavaju ĉinjenice. Kljuĉni podatak o tunguskom dogaĊaju je silna eksplozija, enormni udarni val i šumski poţar ogromnih razmjera, a ipak nema udarnog kratera na licu mjesta. Ĉini se da postoji samo jedno objašnjenje u skladu sa svim ovim ĉinjenicama: godine 1908. komad nekog kometa udario je u Zemlju. U ogromnim prostorima izmeĊu planeta nalaze se mnoga tijela, neka su kamena, neka metalna, neka od leda, a neka dijelom graĊena od organskih molekula. Veliĉine su od zrnaca prašine pa sve do blokova nepravilnog oblika dimenzija drţave Nikaragve ili Butana. Ponekad, sluĉajno, nalete na neki planet. Tunguski dogaĊaj vjerojatno je bio

uzrokovan komadom nekog ledenog kometa promjera oko sto metara - što je veliĉina nogometnog igrališta - teţine milijun tona, koje se kretalo brzinom od oko trideset kilometara u sekundi, odnosno preko sto tisuća kilometara na sat. Ako bi se ovakav sudar dogodio danas, on bi se, naroĉito u prvom trenutku panike, mogao pogrešno protumaĉiti kao nuklearna eksplozija. Udarac kometa i plamena kugla sliĉili bi detonaciji nuklearne bombe od jednog megatona, ukljuĉivši i atomsku gljivu, uz dvije razlike: ne bi bilo gamazraĉenja ni radioaktivnih ostataka. Da li bi, jedan rijedak, ali prirodni dogaĊaj, udar povećeg kometnog tijela, mogao izazvati izbijanje nuklearnog rata? Zamisao ĉudnog scenarija: mali komet pogaĊa Zemlju, kao već milijuni prije njega, a reakcija naše civilizacije je trenutno samouništenje. Već samo to moţe biti dovoljan razlog da malo detaljnije upoznamo komete, sudare i katastrofe. Dvadeset drugog rujna 1979. godine jedan ameriĉki satelit tipa »Vela« zabiljeţio je, na dodirnom podruĉju juţnog Atlantika i zapadnog dijela Indijskog oceana, snaţan dvostruki blijesak svjetlosti. Prve pretpostavke su glasile da je to bilo tajno juţnoafriĉko ili izraelsko isprobavanje nuklearnog oruţja male snage (dva kilotona, što je šestina energije bombe baĉene na Hirošimu). Politiĉke posljedice ovakvog ĉina bile su širom svijeta ocijenjene vrlo ozbiljno. No što ako je ove blijeskove ipak izazvao udar nekog malog asteroida ili komada kometa? Budući da ispitivanje iz zraka u blizini blijeskova nije otkrilo povećanje radioaktivnosti u atmosferi, ovo je doista vrlo vjerojatna mogućnost, a taj dogaĊaj samo ilustrira kakvim se opasnostima izlaţemo, u eri nuklearnog oruţja, zbog nedovoljnog praćenja prirodnog bombardiranja iz svemira. Komet se sastoji od leda: uglavnom vodenog (H20) leda, malo metanskog (CH4) i nešto amonijaĉnog (NH3). Pri sudaru sa Zemljinom atmosferom, komet skromne veliĉine će proizvesti veliku, blistavu, plamenu kuglu koja će izazvati silni eksplozivni val sposoban da spali drveće, opustoši šume i zaĉuje se oko cijelog svijeta. Ali on ne bi stvorio i neki zamjetljiv krater na tlu. Led bi se sav rastopio za vrijeme prolaza kroz atmosferu. Preostalo bi malo prepoznatljivih dijelova kometa - moţda samo ponešto zrnaca iz neledenih dijelova kometne jezgre. Sovjetski istraţivaĉ J. Sobotoviĉ nedavno je otkrio veći broj sićušnih dijamanata raspršenih na mjestu tunguskog dogaĊaja. Ovakvi dijamanti već su pronaĊeni u meteoritima koji se nisu posve raspali pri udaru; nije iskljuĉeno da ti meteoriti u krajnjoj liniji potjeĉu od kometa.

Za mnogih vedrih noći, ako strpljivo gledate nebo, primjetit ćete kako neki usamljeni meteor za tren blijesne iznad glave. Ima noći kad moţete vidjeti kišu meteora uvijek u odreĊene dane svake godine - prirodni vatromet, zabavnu priredbu neba. Ovi meteori graĊeni su od zrnaca sitnijih od sjemena slaĉice. To nisu nipošto zvijezde-padalice, već bismo ih prije mogli nazvati svemirske pahuljice. Na trenutak blijesnu kad uĊu u Zemljinu atmosferu, zagriju se zbog trenja i ispare na visini od oko sto kilometara. Meteori su ostaci kometa.14 Stari kometi koji se ĉesto zagrijavaju prilikom mnogobrojnih prolaza kraj Sunca, troše se, isparavaju i raspadaju. Ostaci se raspršuju duţ cijele kometne staze. Tamo gdje ta staza sijeĉe stazu Zemlje oĉekuje nas meteorski roj. Jedan dio roja uvijek je na istom dijelu Zemljine staze, pa se tako meteorska kiša moţe promatrati istoga dana svake godine. Trideseti lipnja 1908. godine bio je dan meteorskog roja Beta Tauridi, koji su u vezi sa Enckeovim kometom. Tunguski dogaĊaj je, ĉini se, izazvan komadom Enckeovog kometa komadom znatno većim od sitnih djelića koji su krivci za iskre i bezopasne meteorske kiše. Kometi su oduvijek izazivali strah, strahopoštovanje i praznovjerje. Njihova povremena javljanja remetila su predodţbu o nepromjenljivom i boţanski ureĊenom kozmosu. Ĉinilo se nevjerojatnim da spektakularna traka mlijeĉnobijelog plamena, koja je izlazila i zalazila sa zvijezdama iz noći u noć, nije tamo gore iz nekog razloga, da ne donosi neko kobno predskazanje. Tako se pojavila pomisao da su kometi glasnici nesreća, proroci boţjeg gnjeva - da najavljuju smrt prinĉeva, propast kraljevstava. Babilonci su mislili da su kometi nebeske brade, a Grci da je to rasuta kosa, Arapi da se radi o plamtećim maĉevima. U Ptolemejevo vrijeme kometi su briţljivo klasificirani s nazivima »grede«, »trube«, »lonci« - već prema svom obliku. Ptolemej je smatrao da kometi donose ratove, vrućine i »opće neprilike«. Kometi s nekih srednjovjekovnih crteţa podsjećaju na neindentificirana leteća raspela. Jedan luteranski »nadzornik«, magdeburški biskup Andreas Celichius, objavio je 1578. godine »Teološku opomenu novog kometa«, u kojoj nudi nadahnuto stanovište da je komet zapravo, »gust dim ljudskih grijeha, koji se diţe svakog dana, svakog sata, svakog trenutka, obilje poganosti i sagriješenja koje dolazi pred lice boţje i postaje postepeno tako gusto da stvori komet kovrdţavih i vitastih pramenova kojeg zatim upali vrelinom i plamenom srdţba Vrhovnog Nebeskog Suca«. No, drugi su prigovorili da bi nebo neprekidno blistalo kometima, kada bi oni doista bili dim od grijeha.

Najstariji zapis o pojavi Halleyevog kometa odnosno nekog kometa uopće, nalazimo u kineskoj Knjizi princa Huaija Nana, uĉesnika u pohodu kralja Wua protiv Ţoua iz Yina, 1057. godine prije nove ere. Pribliţavanje Halleyevog kometa Zemlji 66. godine je vjerojatno objašnjenje izvještaja Josipa (Flavija - prim. prev.) o maĉu koji je visio nad Jeruzalemom ĉitave godine. Normani su, 1066. godine, takoĊer bili oĉevici novog dolaska Halleyeve repatice. Budući da je to nagovještaj, prema njihovom uvjerenju, propasti nekog kraljevstva, ova ih je pojava repatice ohrabrila i na izvjestan naĉin ubrzala invaziju Vilima Osvajaĉa na Englesku. Komet je, kako treba, zabiljeţen i u novinama tog vremena, na goblenu iz Bayeuxa. Godine 1301, Giotto, jedan od osnivaĉa modernog realistiĉnog slikarstva, bio je oĉevidac nove pojave Halleyeve repatice i unio ju je u sliku Kristovog roĊenja. Velika repatica iz 1466. godine - još jedan povratak Halleyeve podigla je silnu paniku u kršćanskoj Evropi; kršćani su se, naime, pobojali da bi bog, koji šalje komete, mogao biti na strani Turaka, koji su upravo tada osvojili Carigrad. Vodeći astronomi šesnaestog i sedamnaestog stoljeća bili su oĉarani kometima, pa su ĉak i Newtona pomalo uzbudili. Prema Kepleru, kometi jure kroz svemir »poput riba u moru«, ali ih Sunĉeva svjetlost raspršuje budući da su im repovi uvijek okrenuti od Sunca. David Hume, u većini sluĉajeva nepopustljiv racionalist, barem se zabavljao s pretpostavkom da su kometi reproduktivne stanice - jajašca i spermatozoidi - planetnih sustava, odnosno da su planeti proizvodi svojevrsnog meĊuzvjezdanog seksa. Još kao student, prije svog izuma teleskopa s ogledalom, Newton je proveo mnoge uzastopne besane noći, traţeći golim okom komete na nebu, a u to je unio toliko ţara, da je pao u krevet od iscrpljenosti. Slijedeći Tychoa i Keplera, Newton je takoĊer zakljuĉio da se kometi, viĊeni sa Zemlje, ne kreću u našoj atmosferi, kao što su mislili Aristotel i još neki, već da su udaljeniji od Mjeseca, premda i bliţi nego Saturn. Repatice sjaje odraţavajući Sunĉevu svjetlost, isto kao i planeti ,»a jako se varaju oni koji misle da su kometi daleko koliko i nepomiĉne zvijezde; da je to sluĉaj, kometi ne bi mogli primati ništa više svjetlosti s našeg Sunca, nego što Zemlja prima s nepomiĉnih zvijezda.« Newton je još kazao da se kometi, sliĉno planetima, gibaju po elipsama: »Kometi su svojevrsni planeti koji kruţe oko Sunca po vrlo ekscentriĉnim stazama.« Ova demistifikacija, ovo predviĊanje pravilnih kometnih staza, potakli su Newtonovog prijatelja Edmunda Halleya 1707. godine da izraĉuna kako su kometi iz 1531, 1607. i 1682. godine bili, u stvari, pojave jednog te istog kometa koji se vraća u

76-godišnjim intervalima i ĉiji se naredni dolazak predviĊao 1758. godine. I doista, repatica je poslušno stigla u predviĊeno vrijeme pa je posthumno nazvana po Halleyu. Ovaj komet igrao je zanimljivu ulogu u ljudskoj povijesti, a vjerojatno će biti i cilj prve svemirske sonde upućene prema jednom kometu, prilikom povratka te repatice 1986. godine. Suvremeni planetolozi ponekad tvrde da sudar kometa s planetom moţe znaĉajno obogatiti planetnu atmosferu. Tako, na primjer, sva voda koja danas postoji u atmosferi Marsa mogla bi se objasniti nedavnim padom nekog malog kometa. Newton je smatrao da se materija iz repa komete rasipa po meĊuplanetarnom prostoru, da je komete gube, a zatim malo pomalo gravitacijski privlaĉe obliţnji planeti. Vjerovao je da Zemlja postepeno gubi vodu, koja se »troši za vegetaciju, odnosno prilikom truljenja, ili se pretvara u suhu zemlju ... Ukoliko se tekućina ne bi stalno nadoknaĊivala izvana, njena koliĉina postojano bi opadala i na kraju bi je sasvim nestalo.« Newton je izgleda vjerovao da su i Zemljini oceani kometnog porijekla, odnosno da je ţivot moguć samo zato jer kometna materija pada na naš planet. U trenucima mistiĉkog sanjarenja otišao je još korak dalje: »Slutim dapaĉe, da uglavnom s kometa potjeĉe duh, taj najsitniji, ali i najnjeţniji i najkorisniji dio našeg zraka, silno potreban da bi ţivot svih stvari ostao s nama.« Godine 1868. astronom William Huggins, ustanovio je identiĉnost izmeĊu izvjesnih osobina spektra jednog kometa i spektra prirodnog ili »olefinskog« plina. Huggins je pronašao organsku tvar u kometima; u kasnijim je godinama identificiran u repovima kometa cijan, CN, koji se sastoji iz jednog ugljikovog i jednog dušikovog atoma; posrijedi je radikal koji stvara cijanide. Kada je Zemlja 1910. godine trebala proći kroz rep Halleyeva kometa, mnoge je ljude obuzela panika. No oni su previdjeli ĉinjenicu da je rep kometa izuzetno rijedak plin: stvarna opasnost od otrova u kometnom repu znatno je manja od opasnosti kakvu predstavlja ĉak i u 1910. godini, industrijsko zagaĊenje u velikim gradovima. No, ova ĉinjenica nikoga nije umirila. Evo, na primjer, nekoliko naslova iz dnevnog lista Chronicle iz San Francisca od 15. svibnja 1910. godine: »Kamera za komet velika kao kuća«, »Dolazak repatice opametio jednog muţa«, »Kometne zabave sada u modi u New Yorku«. LosanĊeleski Examiner prihvatio je vedriji stil: »Da li vas je repatica već cijanizirala? ... Besplatna plinska kupelj za cijelu ljudsku rasu«, »Bit će to prava ludnica«, »Mnogi osjećaju zadah cijana«, »Ţrtva se penje na drveće, pokušava telefonirati kometu«. Godine 1910. prireĊivale su se zabave da se

ljudi što više provesele prije smaka svijeta od otrovnog djelovanja cijana. Poduzetni ljudi izvikivali su na ulicama prodaju antikometnih pilula i gasmaski, ovo posljednje je bio sablasni nagovještaj bojnih polja prvog svjetskog rata. Neki nesporazumi oko kometa nastavljaju se sve do našeg vremena. Godine 1957. kao diplomirani student radio sam na Yerkes opservatoriju pri sveuĉilištu Chicago. Kasno u noć bio sam jednom sam u opservatoriju i ĉujem kako telefon uporno zvoni. Javio sam se i zaĉuh glas ĉovjeka koji je oĉito bio dobrano pijan: »Mogu l' govorit' s kak'im 'stronomom?« »Da, ja sam, izvolite.« »Mi smo, vidiš, ovdje, u Wilmetteu, imamo vrtnu zabavu, znaš, i nešto je na nebu. Smiješno je to, da ako gledaš pravo u to, nema ga. Ali, ako ne gledaš u njega, tu je.« Najosjetljiviji dio mreţnjaĉe ne nalazi se, naime, u središtu vidnog polja. Zvijezde slabog sjaja i magliĉaste objekte moţete vidjeti ako malo skrenete pogled od njih. Znao sam da se, jedva vidljiv u to vrijeme, na nebu nalazi novootkriven Arend-Roland komet i rekao sam mu da je to što vidi vjerojatno taj komet. Nastupila je duga stanka, a onda me glas upitao: »Što ti je pak sad, taj komet?« »Komet je«, odgovorio sam, »gruda promjera jednu milju.« Ponovo je nastupila još duţa stanka, a zatim pozivatelj reĉe: »Zovni ti meni nekog pravog 'stronoma.« Kada se Halleyeva repatica ponovo pojavi 1986. godine, pitam se koji će se politiĉki voĊe prestrašiti i kakve ćemo sve nerazboritosti ĉiniti tada. Planeti se gibaju po eliptiĉnim stazama oko Sunca, no eliptiĉnost tih staza nije izrazita. Na prvi pogled one se uopće ne razlikuju od kruţnice. Kometi meĊutim - a naroĉito oni dugoperiodiĉni - imaju izrazito izduţene, eliptiĉne staze. Planeti su starosjedioci u unutrašnjem Sunĉevom sustavu, dok su kometi tu novopridošlice. Zašto su staze planeta gotovo kruţne i meĊusobno jasno odijeljene? Kada bi planeti imali vrlo eliptiĉne staze koje bi se meĊusobno presijecale bilo bi prije ili kasnije sudara. U ranoj povijesti Sunĉevog sustava bilo je vjerojatno mnogo planeta u procesu nastajanja. Oni s eliptiĉnim stazama koje su se sjekle bili su više podvrgnuti sudaranju pri ĉemu su se uništavali. Za razliku od njih, planeti s kruţnim stazama uspijevali su se do kraja formirati i ostajali su pošteĊeni. Sadašnje planetne staze su staze onih koji su preţivjeli to sudarno prirodno odabiranje i doţivjeli stabilnu sredovjeĉnost jednog sunĉevog sustava u ĉijim je mladim danima bilo katastrofalnih sudara. U krajnje vanjskim podruĉjima Sunĉevog sustava, u tami daleko iza planeta, nalazi se ogroman loptasti oblak od bilijun kometnih jezgara koji

kruţi oko Sunca ne brţe od bolida na automobilskoj trci »Indianapolis 500«.15 Tipiĉan komet nalik je divovskoj snjeţnoj grudi što se lijeno okreće, a promjer joj je jedan kilometar. Većina ih nikada ne prodre preko granice koju oznaĉava Plutonova staza. Ali ponekad, neka zvijezda u prolazu izazove gravitacionu uzbuĊenost i komešanje u kometnom oblaku pri ĉemu se jedna grupa kometa naĊe na vrlo eliptiĉnim stazama koje ih vode prema Suncu. Nakon što staza nekog od njih pretrpi dodatnu promjenu izazvanu gravitacionim susretima s Jupiterom i Saturnom, on se poĉinje, jednom u stotinjak godina, kretati prema unutrašnjem dijelu Sunĉevog sustava. Kada se jedan takav komet naĊe izmeĊu staza Jupitera i Marsa, poĉinje se isparavati. Materija koja šiklja iz Sunĉeve atmosfere, takozvani solarni vjetar, otpuhuje pred sobom ĉestice prašine i leda i baca ih iza kometa formirajući tako zametak repa. Ako bi Jupiter imao samo jedan metar u promjeru, naš komet tada bi bio manji od zrnca prašine, ali bi zato njegov rep, kada se potpuno razvije, bio veliki kao razmak izmeĊu svjetova. Kad god bi ušao u vidokrug Zemlje, pri svakom od svojih obilazaka Sunca, on bi izazvao prave plime praznovjerja meĊu Zemljanima. No, oni bi konaĉno shvatili da se taj komet ne nalazi u njihovoj atmosferi, već tamo meĊu planetima. Tada bi se prihvatili posla da izraĉunaju njegovu stazu. A moţda bi jednoga dana uputili kakvo malo svemirsko vozilo namijenjeno istraţivanju ovog posjetioca iz carstva zvijezda. Prije ili kasnije kometi će se sudariti s planetima. Zemlju i njenog pratioca Mjesec, sigurno su obilno bombardirali kometi i mali asteroidi, ostaci iz razdoblja nastajanja Sunĉevog sustava. S obzirom na to da ima znatno više malih nego velikih tijela, trebalo bi biti i znatno više sudara s malim nego s velikim tijelima. Udar neke male kometne mase o Zemlju, kao što se to zbilo u sluĉaju tunguskog dogaĊaja, trebao bi uslijediti jednom u tisuću godina. No, do sudara s nekim većim kometom, kakav je Halleyev, trebalo bi doći jednom u milijardu godina. Kad se jedan mali ledeni komad sudari s nekim planetom ili mjesecom, ne ostaje izrazitiji oţiljak na njihovoj površini. No, ako je tijelo krupnije ili ako se preteţno sastoji od stijenja, na mjestu udara nastaje eksplozija koja iskopa poluloptasto udubljenje zvano udarni krater. Ukoliko nikakav proces ne izravna ili ne ispuni takav krater, on se moţe zadrţati milijardama godina. Na Mjesecu gotovo da se uopće ne javlja erozija, tako da kad istraţujemo njegovu površinu nalazimo udarne kratere, a znatno ih je više nego što bi se moglo objasniti na osnovu priliĉno

prorijeĊene populacije kometnih i asteroidnih gromada koje danas ispunjavaju unutrašnji Sunĉev sustav. Mjeseĉeva površina rjeĉito je svjedoĉanstvo o vremenu uništenja svjetova prije više milijardi godina. Udarni krateri nisu samo svojstveni Mjesecu. Nalazimo ih širom podruĉja unutrašnjeg Sunĉevog sustava - od Merkura, najbliţeg Suncu, preko oblacima prekrivene Venere, pa do Marsa i njegovih sićušnih mjeseci, Fobosa i Deimosa. Ovo su takozvani terestriĉki planeti, naša obitelj svjetova manje ili više sliĉnih Zemlji. Oni imaju ĉvrstu površinu, unutrašnjost im je graĊena od kamena i ţeljeza, a atmosfera im je, kako kod kojeg, u rasponu od gotovo vakuuma pa do tlaka ĉak devedeset puta višeg od Zemljine atmosfere. Skupljeni su oko Sunca, izvora svjetlosti i topline, zbijeni poput kampista oko vatre. Svi ti planeti stari su oko 4,6 milijardi godina. Poput Mjeseca, svaki od njih nosi oţiljke iz doba udarnih katastrofa u ranoj povijesti Sunĉevog sustava. No, kad proĊemo Mars, ulazimo u sasvim drukĉije podruĉje - u carstvo Jupitera i drugih divovskih ili jovijanskih planeta. To su veliki svjetovi, graĊeni uglavnom od vodika i helija, uz manje koliĉine plinova bogatih vodikom kao što su metan, amonijak i voda. Ne moţemo tamo vidjeti ĉvrstu površinu, samo atmosferu i raznobojne oblake. To su pravi planeti, a ne tek sitni i neugledni svjetovi poput Zemlje. Tisuću Zemalja moglo bi se ugurati u Jupiter. Ako bi neki komet ili neki asteroid pao u Jupiterovu atmosferu, ne bi se stvorio vidljivi krater, već bi stvorio samo privremeni procjep u oblacima. No bez obzira na to ipak znamo da je i vanjsko podruĉje Sunĉevog sustava bilo više milijardi godina svjedokom sudara - budući da Jupiter ima veliki sustav od preko tucet mjeseci od kojih je pet s male udaljenosti ispitala svemirska sonda tipa »Voyager«. I ovdje opet nalazimo obilje tragova davnih katastrofa. Kada Sunĉev sustav jednom potpuno istraţimo, vjerojatno ćemo pronaći tragove sudarnih katastrofa na svih devet svjetova, od Merkura do Plutona, kao i na svim manjim mjesecima, kometima i asteroidima. Teleskopom se sa Zemlje vidi oko deset tisuća kratera na strani Mjeseca okrenutoj Zemlji. Većina ih se nalazi na starom lunarnom visoĉju i potjeĉe iz razdoblja završnog srašćivanja Mjeseca iz meĊuplanetarnih krhotina. Imamo zatim i tisuću kratera promjera iznad jednog kilometra u maria (na latinskom: »mora«), u nizinskim predjelima koji su, ubrzo nakon nastanka Mjeseca, bili preplavljeni vjerojatno lavom koja je prekrila ranije postojeće kratere. Prema tome, krateri bi na Mjesecu, grubo procjenjujući, trebali danas nastajati po stopi od oko 109 godina za 104 kratera, odnosno

105 godina za jedan krater; drugim rijeĉima, sto tisuća godina izmeĊu dva nastanka kratera. A kako je prije nekoliko milijardi godina moralo biti više meĊuplanetnih krhotina nego što ih ima danas, moţda ćemo mi morati ĉekati duţe od sto-tisuća godina da vidimo stvaranje jednog kratera na Mjesecu. Budući da je površina Zemlje veća od površine Mjeseca, za nastanak udarnog kratera promjera jednog kilometra na našem planetu trebali bismo u prosjeku ĉekati deset tisuća godina. Budući da je ustanovljeno da je meteorski krater iz Arizone udarni krater od oko kilometar promjera star dvadeset do trideset tisuća godina, promatranja na Zemlji se, dakle, slaţu s ovim grubim proraĉunima. Sadašnji sudar kakvog malog kometa ili asteroida s Mjesecom mogao bi stvoriti trenutnu eksploziju dovoljno sjajnu da se vidi sa Zemlje. Moţemo zamisliti kako naši preci, promatraju nebo neke daleke noći prije sto tisuća godina, kada se odjednom s neosvjetljenog dijela Mjeseca diţe neobiĉan oblak, obasjan zrakama Sunca. No, ne bismo oĉekivali da se ovakav dogaĊaj zbio u povijesno doba. Šanse za tako nešto su jedan prema sto. Unatoĉ tome, meĊutim, postoji jedan povijesni izvještaj u kojem se moţda opisuje stvarni pad nekog nebeskog tijela na Mjesec, viĊen sa Zemlje golim okom: naveĉer 5. lipnja, 1178. godine, pet britanskih monaha izvjestili su o neĉem izuzetnom što je kasnije zabiljeţeno u kronici Gervazija iz Canterburya koji se smatra za vrlo pouzdanog izvjestitelja o politiĉkim i kulturnim zbivanjima svog vremena. Ovaj je kroniĉar zapisao, nakon razgovora s oĉevicima koji su se zakleli u istinitost svoje priĉe: Bio je blistavi, mladi Mjesec i kao obiĉno u toj ĉetvrti rogovi mu bijahu okrenuti prema istoku. Najednom, gornji rog se raskolio na dvoje; Iz središta rascjepa suknula je plamteća buktinja, bljujući vatru, vreli ugljen i iskre.

Astronomi Derral Mulholland i Odile Calame izraĉunali su da bi sudar na površini Mjeseca izazvao oblak prašine izbaĉen na naĉin koji bi odgovarao opisu kenterberijskih monaha. Ako se takav sudar dogodio prije samo osam stotina godina, krater bi trebao biti još vidljiv. Erozija je na Mjesecu posve slaba, zbog nedostatka zraka i vode, tako da su ĉak i mali krateri, stari nekoliko milijardi godina, još relativno dobro oĉuvani. Na osnovu podataka iz Gervazijevog opisa moguće je odrediti podruĉje Mjeseca na kojeg se odnosi promatranje. Udari stvaraju zrake, pravolinijske pruge fine prašine rasute prilikom eksplozije. Ove zrake su u vezi s najmlaĊim kraterima na Mjesecu - onima, na primjer, koji su dobili nazive prema Aristarhu, Koperniku i Kepleru.

Premda su krateri otporni prema slaboj Mjeseĉevoj eroziji, zrake to nisu budući da su one vrlo fina rasijana prašina. Kako vrijeme prolazi, ĉak i pad mikrometeorita - fine prašine iz svemira - raspršuje i pokriva zrake i one postepeno nestaju. Zrake su, dakle, znamenje mlaĊih udara. Struĉnjak za meteorite Jack Hartung ustanovio je da se jedan vrlo nedavni mali krater, izrazito svjeţeg izgleda i s uoĉljivim sistemom zraka, nalazi toĉno u onom podruĉju Mjeseca o kojem su izvjestili kenterberijski monasi. Ovaj krater dobio je naziv Giordano Bruno, prema rimokatoliĉkom uĉenjaku iz šesnaestog stoljeća koji je smatrao da ima beskonaĉno mnogo svjetova i da su mnogi od njih nastanjeni. Zbog ovog i tome sliĉnih zloĉina on je spaljen na lomaĉi 1600. godine. Calame i Mulholland došli su do jednog dodatnog nalaza, koji je u skladu s ovim tumaĉenjem. Kada neko tijelo udari u Mjesec velikom brzinom, ovaj blago zatitra. Vibracije se na kraju priguše i nestaju, ali ne u tako kratkom vremenu koliko je to osam stotina godina. Ovakva titranja mogu se prouĉavati tehnikama laserskih refleksija. Astronauti iz misija »Apollo« postavili su na nekoliko mjesta na Mjesecu posebna zrcala zvana laserski retroreflektori. Kad laserski snop sa Zemlje pogodi zrcala i vrati se natrag, moţe se izvanredno toĉno izmjeriti vrijeme ovog dvosmjernog putovanja. Ako se sad taj interval pomnoţi brzinom svjetlosti, dobit će se, takoĊer izvanredno toĉno, udaljenost Mjeseca u tom trenutku. Mjerenja ove vrste, obavljana tokom više godina, ukazala su da Mjesec doista oscilira, odnosno podrhtava - i to u periodu (oko tri godine) i amplitudom (oko tri metra) koji su u skladu s pretpostavkom da je krater Giordano Bruno bio izdubljen prije manje od tisuću godina. Svi ovi zakljuĉci su indirektni i izvedeni zakljuĉivanjem. Mala je, meĊutim, vjerojatnost, kao što rekoh, da se ovakav dogaĊaj zbio u povijesno doba. No, nalazi su priliĉno sugestivni. Kao što nas podsjećaju tunguski dogaĊaj i meteorski krater iz Arizone, nisu se sve udarne katastrofe odigrale u ranoj povijesti Sunĉevog sustava. No, ĉinjenica da samo mali broj lunarnih kratera ima izrazitije sisteme zraka takoĊer nas podsjeća da ĉak i na Mjesecu postoji odreĊena erozija.16 Prouĉavajući preklapanja kratera, kao i druge osobitosti lunarne stratigrafije, moći ćemo rekonstruirati redoslijed udara i plavljenja, ĉiji je moţda najsvjeţiji primjer nastanak kratera Giordano Bruno. Na 89. stranici uĉinjen je pokušaj da se prikaţu zbivanja koja su formirala površinu Mjeseĉevog lika kakvog vidimo sa Zemlje. Zemlja je vrlo blizu Mjesecu. Ako je Mjesec tako snaţno izbrazdan

sudarima, kako je onda Zemlja tome izbjegla? Zašto su meteorski krateri tako rijetki na Zemlji? Zar su moţda kometi i asteroidi smatrali da nije lijepo padati na jedan nastanjen svijet? Takva pristojnost teško da je vjerojatna. Jedino moguće objašnjenje je to da su udarni krateri nastajali u vrlo sliĉnom broju i na Zemlji i na Mjesecu, ali su se na našem prirodnom satelitu, bez atmosfere i vode, oĉuvali kroz milijarde godina, a ovdje na našem planetu ih je erozija izbrisala ili ispunila. Tekuća voda, pijesak nošen vjetrom i nabiranje planina uĉinili su svoje, premda su to spori procesi. No, kroz milijune ili milijarde godina oni su ipak u stanju posve izgladiti ĉak i vrlo velike udarne oţiljke. Na površini bilo kojeg planeta ili mjeseca postoje vanjski procesi, kao na primjer padanje tijela iz svemira, ali i unutrašnji, kao što su potresi; ima takoĊer i brzih, katastrofalnih pojava, kao što su vulkanske eksplozije, ali i procesa koji su nezamislivo spori, kao što je, na primjer, stvaranje udubljenja u tlu pomoću zrnaca pijeska iz zraka. Nema općeg odgovora na pitanje koji procesi prevladavaju, unutrašnji ili vanjski; rijetke, ali silovite pojave, ili svakodnevni a neupadljivi dogaĊaji. Na Mjesecu su pobijedili vanjski, katastrofalni dogaĊaji; na Zemlji pak, dominiraju unutrašnji, spori procesi. A Mars je izmeĊu ove dvije krajnosti, srednji sluĉaj. IzmeĊu staza Marsa i Jupitera nalazi se bezbroj asteroida, sićušnih terestriĉkih planeta. Najveći meĊu njima su promijera nekoliko stotina kilometara. Većina je duguljastog oblika i okreću se u prostoru. U nekim sluĉajevima izgleda, dva ili više asteroida drţe se tijesno jedan kraj drugoga kruţeći oko zajedniĉkog teţišta. Sudari izmeĊu asteroida se ĉesto dogaĊaju pri ĉemu ponekad neki komad promjeni putanju, sluĉajno presretne na putu Zemlju i pada na nju kao meteorit. Na izloţbenim policama naših muzeja nalaze se komadići dalekih svjetova. Asteroidni pojas je poput velikog ţrvnja u kojem se veliki komadi mrve sve do zrnaca prašine. Veće asteroidne gromade, zajedno s kometima, glavni su uzroĉnici novijeg stvaranja kratera na površinama planeta. Asteroidni pojas je moţda podruĉje gdje se nekada nalazio planet koji se nije uspio formirati uslijed razornih gravitacionih plima obliţnjeg, divovskog Jupitera; ili su to moţda, krhotine jednog planeta koji je razorio samog sebe. Ovo, doduše, izgleda malo vjerojatno, zato što nijedan znanstvenik na Zemlji ne zna kako bi neki planet mogao uništiti samog sebe, što je vjerojatno i dobro da se ne zna. Saturnovi prsteni imaju sliĉnosti s asteroidnim pojasom: bilijuni sićušnih ledenih satelita koji kruţe oko velikog planeta. Moţda je

Saturnova gravitacija onemogućila srašćivanje ovih komada u mjesec koji bi se nalazio na maloj udaljenosti, ili su to, pak, ostaci jednog mjeseca koji se previše pribliţio planetu pa ga je razorilo snaţno gravitaciono plimno djelovanje. Moţda smo ovdje svjedoci svojevrsne stacionarne ravnoteţe izmeĊu materijala odbaĉenog s nekog Saturnovog mjeseca, na primjer Titana, i materijala koji pada u atmosferu planeta. Jupiter i Uran takoĊer imaju sustave prstenova, otkrivene tek nedavno, koji su gotovo nevidljivi sa Zemlje. Planetolozi su vrlo zainteresirani da ustanove ima li Neptun prsten. Moţda su prsteni tipiĉan ukras jovijanskih planeta širom svemira. Veliki nedavni sudari u prostoru od Saturna do Venere sadrţaj su popularne knjige Svjetovi u sudaru, koju je 1950. godine objavio psihijatar Immanuel Velikovsky. On je pretpostavio da se u Jupiterovom sustavu na neki naĉin oblikovalo jedno tijelo planetne mase kojeg je on nazvao komet. Prije otprilike tri i pol tisuće godina ono je, navodno, skrenulo prema unutrašnjem Sunĉevom sustavu i više puta se blisko susrelo sa Zemljom i Marsom, što je imalo kao usputnu posljedicu na našem planetu razdvajanje Crvenog mora, tako da su Mojsije i Izraelićani uspjeli pobjeći faraonu, te zaustavljanje Zemljine vrtnje na zapovijed Jošue. Isto tijelo uzrokovalo je, pisao je Velikovsky, silne provale vulkana i potope.17 Nakon ovog sloţenog meĊuplanetarnog bilijara, komet se najzad smirio na postojanoj, gotovo kruţnoj stazi, postavši planet Venera - koja po njegovom mišljenju prije toga uopće nije postojala. Kako sam već u jednom drugom djelu detaljno obrazloţio, ove ideje su gotovo sigurno pogrešne. Astronomi nemaju prigovora na mogućnost velikih sudara, ali su suzdrţani kada se radi o velikim nedavnim sudarima. U bilo kakvom modelu Sunĉevog sustava nemoguće je prikazati veliĉine planeta u istim omjerima kao i njihove staze, zato što bi tada planeti bili premaleni da se uopće i vide. Ako bismo ih ipak prikazali kao zrnca prašine lako bismo uoĉili da su šanse za sudar nekog kometa sa Zemljom u samo nekoliko tisuća godina izvanredno male. Osim toga, Venera je stjenovit i metalni planet siromašan vodikom, dok se Jupiter - odakle je, pretpostavlja Velikovsky, ona došla - gotovo iskljuĉivo sastoji od vodika. Ne postoje ni izvori energije za komet ili planet da budu izbaĉeni iz Jupiterovog sustava. Ako bi netko od njih i prošao pokraj Zemlje, ne bi mogao »zaustaviti« njenu vrtnju, a ponajmanje je ponovno pokrenuti u dvadeset ĉetiri satni ritam. Ni geološki nalazi ne podrţavaju pretpostavku o neuobiĉajeno ţestokoj vulkanskoj aktivnosti i potopu prije tri i pol tisuće godina. Neki mezopotamski zapisi koji se odnose na Veneru, potjeĉu iz

ranijeg razdoblja od onoga za koje je Velikovsky rekao da je Venera postala iz kometa planet.18 Krajnje je nevjerojatno da se jedno tijelo iz tako jake eliptiĉne staze moglo brzo usmjeriti u gotovo savršeno kruţnu stazu kakva je Venerina danas. I tako dalje. Mnoge hipoteze predloţene od strane znanstvenika, kao i od laika, pokazale su se pogrešne. Ali znanost je samokorigirajuća djelatnost, ona ispravlja samu sebe. Prije nego se prihvate, sve nove zamisli moraju proći kroz filter stroge provjere. Najgora stvar u sluĉaju Velikovsky nije to što su mu hipoteze pogrešne ili u suprotnosti s pouzdano ustanovljenim ĉinjenicama, već to što su se neki koji sebe smatraju znanstvenicima, trudili da obuzdaju ovog autora. Znanost je temeljena na slobodi istraţivanja i njemu je posvećena: princip je da svaka hipoteza, ma koliko izgledala neobiĉna, sama po sebi zasluţuje da bude uzeta u razmatranje. Ušutkivanje nezgodnih ideja moţe biti uobiĉajeno u religiji i politici, ali to nije put koji vodi prema znanju; njemu nema mjesta u znanstvenom radu. Mi ne znamo unaprijed tko će otkriti bitno nova gledišta. Venera ima gotovo istu masu,19 veliĉinu i gustoću kao Zemlja. Kao nama najbliţi planet, ona se stoljećima smatra za Zemljinu sestru. Kako, u stvari, izgleda naša planetna sestra? Da li je to moţda blagi, ljetnji svijet, nešto topliji od Zemlje zato što je malo bliţi Suncu? Ima li udarne kratere, ili su oni već svi erodirali? Ima li tamo vulkana? Planina? Oceana? Ţivota? Prvi ĉovjek koji je vidio Veneru kroz teleskop bio je Galilej, 1609. godine. Ugledao je disk bez ikakvih pojedinosti na njemu. Galilej je zamijetio da i Venera, kao i Mjesec, prolazi kroz faze, od tankog srpa kao mladi Mjesec, pa do pune ploĉice kao uštap i to iz istog razloga: ponekad, naime, vidimo noćnu stranu planeta, a ponekad više dnevnu, otkriće koje je takoĊer ojaĉalo stanovište da Zemlja kruţi oko Sunca, a ne obratno. Kako su se optiĉki teleskopi povećavali, a njihova razluĉna moć (sposobnost da se na slici razluĉe fini detalji) rasla, s njima se sistematski promatrala Venera. No, ništa više nisu otkrili od Galileja. Bilo je oĉito da je Venera prekrivena gustim omotaĉem neprozirnih oblaka. Kada gledamo planet na jutarnjem ili veĉernjem nebu, vidimo svjetlost koja se reflektira s njenih oblaka. MeĊutim, stoljećima koliko znamo za te oblake, njihov je sastav ostao potpuno nepoznat. Nepostojanje niĉega što bi se moglo uoĉiti na Veneri navelo je neke znanstvenike na neobiĉan zakljuĉak da je površina ovog planeta moĉvara, kao što je to bilo na Zemlji u doba karbona. Dokaz - ako ga uopće moţemo udostojiti tog naziva - išao je otprilike ovako:

»Ne mogu ništa vidjeti na Veneri.« »Zašto?« »Zato što je potpuno pokrivena oblacima.« »Od ĉega se sastoje ti oblaci?« »Od vode, dakako.« »A zašto su onda Venerini oblaci gušći od Zemljinih?« »Jer u njima ima više vode.« »Ali ako ima više vode u oblacima, onda je mora biti više i na tlu. Koje su vrste površina jako vlaţne?« »Moĉvarne.« A kad su tamo već moĉvare, zašto onda ne bi bilo na Veneri i paprati, vilin-konjica, pa ĉak i dinosaura? Promatranje: Nema apsolutno niĉeg što se vidi na Veneri. Zakljuĉak: ona je sigurno puna ţivota. Jednoliĉni oblaci Venere reflektirali su tek naše vlastito priţeljkivanje. Mi smo ţivi pa smo skloni pomisliti da ţivota ima i drugdje. Ali samo pomno prikupljanje i provjera podataka mogu nam reći da li je neki svijet doista nastanjen. Za Veneru se ustanovilo da nije uĉinila uslugu našoj naklonosti prema ţivotu. Na prvi valjani trag o prirodi Venere došlo se putem promatranja pomoću prizmi naĉinjenih od stakla ili pomoću ravnih površina, zvanih difrakcione rešetke, prekrivenih mreţom finih, paralelnih linija istog razmaka. Kada snaţan snop obiĉne bijele svjetlosti proĊe kroz neku usku pukotinu, a zatim kroz prizmu ili rešetku, on se rasipa u lepezu boja koja se naziva spektar. Spektar se pruţa od visokih frekvencija20 vidljive svjetlosti pa do niskih - od ljubiĉaste boje, preko plave, zelene, ţute i narandţaste, do crvene. Budući da naše oko vidi ove boje, ovaj se spektar naziva »spektar vidljive svjetlosti«. No, svjetlosti ima znatno više nego što je obuhvaćeno ovim malim segmentom spektra kojeg moţemo vidjeti. Na višim frekvencijama, iza ljubiĉaste boje, pruţa se dio spektra zvan ultraljubiĉast: vrsta svjetlosti koja potpuno ubija mikrobe. Za nas je ona, doduše, nevidljiva, ali je lako zamjećuju bumbari i fotoćelije. U svijetu ima mnogo više toga nego li mi to moţemo vidjeti. Iza ultraljubiĉastog je podruĉje rentgenskog spektra, a nakon njega su gama-zrake. Na niţim frekvencijama iza crvene boje, stere se infracrveni dio spektra. On je prvo otkriven tako da je postavljen osjetljivi termometar u podruĉje iza crvenog koje je za naše oĉi tamno. Temperatura je rasla. Neka je svjetlost padala

dakle, na termometar, iako je za nas bila nevidljiva. Zveĉarke i dopirani poluvodiĉi takoĊer savršeno dobro registriraju infracrveno zraĉenje. Iza infracrvenog dijela stere se široko spektralno podruĉje radio-valova. Od gama-zraka pa do radio-valova, sve su to ravnopravne vrste svjetlosti. Svaka od njih korisna je u astronomiji. Ali zbog ograniĉenosti naših oĉiju, gajimo predrasudu i pristranost prema sićušnom dijelu duge kojeg nazivamo spektar vidljive svjetlosti. Godine 1844, filozof Auguste Comte, izabrao je jedan primjer znanja koje će nam, po njegovu mišljenju, zauvijek ostati skriveno. Izabrao je u tu svrhu kemijski sastav dalekih zvijezda i planeta. Mi ih nikada nećemo fiziĉki osjetiti, razmišljao je on, a bez uzorka njihove graĊe u rukama izgleda da nikada ne moţemo saznati sastav tih tijela. No, samo tri godine iza Comteove smrti ustanovljeno je da se spektar moţe koristiti za utvrĊivanje kemijskog sastava nebeskih tijela. Razliĉite molekule i kemijski elementi apsorbiraju razliĉite frekvencije, odnosno boje svjetlosti, ponekad na vidljivom dijelu spektra, a ponekad na ostalim podruĉjima. U spektru atmosfere nekog planeta jedna tamna linija predstavlja sliku pukotine u onoj frekvenciji gdje nedostaje svjetlost, to je trag apsorpcije sunĉeve svjetlosti tokom njenog kratkog prolaska kroz atmosferu drugog svijeta. Svaku takvu liniju stvara neka posebna vrsta molekula ili atoma. Svaka tvar ima svoj osobiti spektralni potpis. Plinovi na Veneri mogu se identificirati sa Zemlje, šezdeset milijuna kilometara daleko. Moţemo saznati sastav Sunca (u kojem je helij, nazvan prema grĉkom bogu Sunca, Heliosu, bio prvo i otkriven); magnetskih A zvijezda bogatih europijem; dalekih galaktika kod kojih analiziramo ukupnu svjetlost stotina milijardi sastavnih zvijezda. Astronomska spektroskopija gotovo je magiĉna tehnika. Ona me stalno zadivljuje. Auguste Comte izabrao je osobito nesretan primjer. Da je Venera doista planet moĉvara, trebale bi biti uoĉljive linije vodene pare u njenom spektru. Ali prva spektroskopska istraţivanja, poduzeta oko 1920. godine na opservatoriju Mount Wilson, nisu našla ni daška, ni traga vodene pare iznad oblaka Venere, što je upućivalo na suhu, pustinjsku površinu, opkoljenu oblacima fine, silikatne prašine koju nose vjetrovi. Kasnija prouĉavanja otkrila su postojanje ogromnih koliĉina ugljiĉnog dioksida u atmosferi, što je nekim znanstvenicima znaĉilo da se sva voda planeta vezala s ugljikovodicima stvarajući ugljiĉni dioksid, a u tom sluĉaju bi površina Venere bila globalno naftonosno polje, more nafte veliĉine cijelog planeta. Drugi su pak zakljuĉili da vodene pare iznad oblaka nema zato što su oni vrlo hladni pa se sva voda kondenzira u

kapljice koje nemaju isti raspored spektralnih linija kao vodena para. Oni su predloţili sliku Venere kao planeta potpuno prekrivenog vodom s izuzetkom, moţda, ponekih otoka od vapnenca, sliĉnih hridinama kod Dovera. No, zbog velikih koliĉina ugljiĉnog dioksida u atmosferi, mora nisu mogla biti mora obiĉne vode; fiziĉka kemija zahtijevala je karboniziranu vodu. Prema tom prijedlogu Venera je ocean soda-vode. Prvo naslućivanje pravog stanja stvari nije stiglo iz spektroskopskih analiza u vidljivom i susjednom infracrvenom dijelu spektra, već na osnovu promatranja na radio-valovima. Jedan radio-teleskop radi u stvari kao svjetlomjer, a ne kao foto-aparat. Usmjerite ga u neko priliĉno široko podruĉje neba i on će biljeţiti koliko energije na nekoj odreĊenoj frekvenciji stiţe na Zemlju. Mi smo se navikli da radio-signale emitiraju inteligentna bića - naime, oni koji posjeduju televizijske i radio-stanice. No, mnoštvo je razloga zašto i prirodni objekti emitiraju radio-valove. Jedan od njih je taj što su topli. Kada je godine 1956. usmjeren prema Veneri jedan od prvih radio-teleskopa, ustanovljeno je da ona zraĉi radiovalove kao da je na njoj silno visoka temperatura. Ali neposredan dokaz da je površina Venere doista nevjerojatno topla dobili smo pomoću sovjetskih sondi tipa »Venera«, koje su se prve uspjele probiti kroz neprozirne oblake i spustiti na tajanstvenu i nedostupnu površinu najbliţeg nam planeta. Na Veneri je, ustanovljeno je, nesnosno vruće. Nema tamo moĉvara, nema naftonosnih polja, nema oceana sode-vode. Bez dovoljno podataka lako se pogriješi. Kada pozdravljam neku prijateljicu, ja je vidim u reflektiranoj vidljivoj svjetlosti koju stvara Sunce, ili recimo, elektriĉna ţarulja. Svjetlosne zrake odbijaju se od nje i ulaze u moje oĉi. U staro doba se smatralo, a tog je mišljenja bio ĉak i Euklid, da vidimo pomoću zraĉenja kojeg na neki naĉin odašilju naše oĉi i koje ostvaruju aktivan, fiziĉki kontakt s promatranim predmetom. To je posve prirodna pomisao i još se moţe sresti, premda ona ne moţe objasniti nevidljivost predmeta u zamraĉenoj sobi. Danas kombiniramo laser i fotoćeliju, ili radarski odašiljaĉ i radio-teleskop, ostvarujući na taj naĉin aktivan svjetlosni kontakt s dalekim objektima. U radarskoj astronomiji, radio-valovi se emitiraju radio-teleskopom sa Zemlje, odbijaju se, recimo, od one strane Venere koja je okrenuta prema nama i vraćaju natrag. Na mnogim valnim duţinama su oblaci i atmosfera Venere potpuno prozirni za radio-valove. Neka mjesta na površini će ih apsorbirati ili, ako su izrazito neravna, raspršiti, tako da će ta podruĉja biti za radio-valove tamna. Prateći kretanje

površinskih kontura, kretanje zbog rotiranja Venere, po prvi put je postalo moguće pouzdano odrediti duţinu njenog dana - vrijeme potrebno da planet napravi puni krug oko svoje osi. Ustanovilo se da se, u odnosu na zvijezde, Venera okrene jednom u dvjesto ĉetrdeset tri dana, i to unazad, u smjeru suprotnom od svih ostalih planeta iz unutrašnjeg Sunĉevog sistema. Rezultat toga je da Sunce izlazi na zapadu, a zalazi na istoku, pri ĉemu izmeĊu dva izlaska proĊe sto osamnaest zemaljskih dana. Osim toga, Venera pokazuje gotovo potpuno istu stranu Zemlji, kad god se nalazi na najmanjoj udaljenosti od našeg planeta. Premda je Zemljina gravitacija uspjela natjerati Veneru na ovakvu vrtnju, sinhroniziranu sa našim planetom, to se nije moglo brzo dogoditi. Venera nikako ne moţe biti stara svega nekoliko tisuća godina, već mora biti stara koliko i svi ostali objekti u unutrašnjem Sunĉevom sustavu. Radarski teleskopi sa Zemlje i letjelica »Pioneer Venus« sa staze oko planeta snimili su radarske slike Venere. One nam pruţaju pouzdane dokaze o postojanju udarnih kratera. Na Veneri, kao i na Mjeseĉevom visoĉju, ima kratera koji nisu ni preveliki ni premali, toliko mnogo da nam i to govori da je ona vrlo stara. Ali krateri na Veneri su, meĊutim, zamjetljivo plitki, gotovo kao da su visoke površinske temperature stvorile neku vrstu stijene koje se razlaţe tokom dugog vremena, poput karamele ili kita, postepeno ublaţavajući reljef. Tu postoje i velike visoravni, dvostruko više od tibetske, jedna ogromna uleknuta dolina, moţda divovski vulkani, te jedna planina visoka poput Everesta. Vidimo sad jedan svijet, ranije potpuno skriven oblacima - svijet ĉije su pejzaţe prvi istraţili radari i svemirske letjelice. Površinska temperatura Venere, kako smo je otkrili putem radioastronomije, a kasnije je potvrĊena neposrednim mjerenjima svemirskih sondi, iznosi oko 480 °C, što znaĉi da je tamo toplije nego u najtoplijoj kuhinjskoj pećnici. Odgovarajući površinski pritisak je devedeset atmosfera, odnosno devedeset puta je veći od pritiska kakvog gotovo normalno osjećamo u Zemljinoj atmosferi, što je ravno pritisku vode na jedan kilometar ispod površine mora. Da bi jedno svemirsko vozilo dugo opstalo na Veneri, ono se mora rashlaĊivati, ali i biti graĊeno poput batiskafa predviĊenih za velike dubine. Već je tucet svemirskih sondi Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Drţava ušlo u gustu Venerinu atmosferu i probilo se kroz oblake; nekoliko ih je ĉak uspjelo opstati oko jedan sat na površini.21 Dvije sonde iz sovjetske serije »Venera« snimile su fotografije dolje na tlu. Krenimo

tragom ovih pionirskih misija i posjetimo jedan drugi svijet. U obiĉnoj vidljivoj svjetlosti mogu se raspoznati slabi, ţućkasti oblaci Venere, ali oni, kako je još Galilej zapazio, ne pokazuju nikakve pojedinosti. Ako, meĊutim, uzmemo kamere osjetljive na ultraljubiĉasto svjetlo, vidjet ćemo graciozan, sloţeno uskovitlan klimatski sistem u visokim dijelovima atmosfere, gdje vjetrovi pušu brzinom od oko sto metara u sekundi, odnosno tri stotine šezdeset kilometara na sat. Ĉak devedeset šest posto Venerine atmosfere ĉini ugljiĉni dioksid. Postoji u tragovima i dušika, vodene pare, argona, ugljiĉnog monoksida i još nekih plinova, a ugljikovodici ili ugljikohidrati predstavljaju manje od jednog deset milijuntnog dijela. Venerini oblaci uglavnom su koncentrirana otopina sumporne kiseline. Prisutne su takoĊer i manje koliĉine klorovodiĉne i fluorovodiĉne kiseline. Ĉak i tamo u visokim, hladnim oblacima Venera nije nimalo prijatan svijet. Visoko iznad vidljive naoblake, na visini od oko sedamdeset kilometara, nalazi se neprekidna izmaglica sitnih ĉestica. Na šezdeset kilometara iznad tla uranjamo u oblake i evo nas okruţene kapljicama koncentrirane sumporne kiseline. Što se dublje spuštamo, susrećemo sve krupnije ĉestice oblaka. Reski plin sumporni dioksid, SO2, prisutan je u malim koliĉinama u niţim dijelovima atmosfere. On cirkulira odavde gore iznad oblaka gdje ga ultraljubiĉasta svjetlost Sunca razgraĊuje, a zatim se spaja tamo s vodom stvarajući sumpornu kiselinu - koja se kondenzira u kapljice i spušta na niţe visine gdje je toplina ponovo razlaţe na SO2 i vodu i tako je ciklus zatvoren. Na cijeloj Veneri neprekidno kiši sumporna kiselina ali ni kap nikada ne stigne do površine. Magle sumporne boje pruţaju se prema dolje sve do visine od ĉetrdeset pet kilometara iznad površine Venere, a na toj visini ulazimo u gustu, ali kristalno prozirnu atmosferu. Atmosferski pritisak toliko je visok, da ne moţemo vidjeti površinu. Molekule u atmosferi toliko raspršuju svjetlost na sve strane da se slike površine potpuno gube. Tu nema prašine, nema oblaka, samo atmosfera ĉija gustoća osjetno postaje sve veća. Sloj oblaka iznad zraĉi obiljem Sunĉeve svjetlosti, otprilike toliko kao i na Zemlji za oblaĉnog dana. Pod ubitaĉnom ţegom, razornim pritiscima, štetnim plinovima, sablasnim crvenkastim sjajem koji sve natapa, Venera manje sliĉi boginji ljubavi, a više utjelovljenju pakla. Koliko još moţemo razabrati, barem neka mjesta na površini su

rasuta polja, meteţ kamenih gromada nepravilnog oblika; negostoljubiv, pust pejsaţ, samo tu i tamo oţivljen erodiranjem ostataka olupina napuštenih svemirskih sondi došlih s jednog planeta koji se uopće ne moţe vidjeti kroz gustu, oblaĉnu, otrovnu atmosferu.22 Venera je cijela svojevrsna planetna katastrofa. Ĉini se već oĉito da je visoka površinska temperatura rezultat vrlo jakog efekta staklenika. Sunĉeva svjetlost prolazi kroz atmosferu i oblake Venere koji su poluprozirni za vidljivu svjetlost te stiţe do površine. Na taj naĉin zagrijana, površina poĉinje zraĉiti natrag u svemir. No, budući da je Venera znatno hladnija od Sunca, ona zraĉi uglavnom u infracrvenom, a ne u vidljivom podruĉju spektra. MeĊutim, ugljiĉni dioksid i vodena para23 u Venerinoj atmosferi gotovo su potpuno neprozirni za infracrveno zraĉenje, tako da je toplina Sunca djelotvorno zarobljena, pa površinska temperatura raste — sve dok male koliĉine infracrvenog zraĉenja koje uspijevaju pobjeći iz te masivne atmosfere ne budu uravnoteţene sa Sunĉevom svjetlošću apsorbiranom u niţoj atmosferi i na površini. Naš susjedni svijet je dakle krajnje sumoran i neprijatan planet. No, još ćemo se vratiti Veneri. Ona je oĉaravajuća na svoj naĉin. Mnogi junaci iz grĉke i nordijske mitologije, uostalom, poduzimali su znamenite pothvate da posjete pakao. Ima mnogo stvari koje moţemo nauĉiti o našem planetu, tom pravom raju prema Veneri, tako što ćemo je usporediti s ovim paklom. Sfinga, stvorenje pola ĉovjek, a pola lav, sagraĊena je prije više od pet i pol tisuća godina. Njeno lice nekoć je bilo svjeţe i besprijekorno isklesano. Pustinjske pješĉane oluje i povremene kiše u Egiptu uspjele su ga, meĊutim, omekšati i zamutiti tokom minulih tisuća godina. U New Yorku se nalazi jedan obelisk nazvan Kleopatrina igla, koji je dopremljen iz Egipta. Za samo stotinu godina, koliko stoji u Centralnom parku, zapisi na njemu gotovo su se potpuno izbrisali zbog djelovanja smoga i industrijskog zagaĊenja - kemijske erozije sliĉne onoj iz Venerine atmosfere. Erozija na Zemlji polako briše informacije, ali kako su ti procesi ovdje vrlo postepeni i blagi, udar kišne kapi, ugriz zrnca pijeska oni mogu ostati nezamijećeni. Velike strukture, kao što su gorski lanci, opstaju desetke milijuna godina: manji udarni krateri moţda stotinu tisuća,24 a ljudski artefakti velikih dimenzija svega nekoliko tisuća. Osim ovih sporih i jednoliĉnih erozija, razaranje još izazivaju velike i male katastrofe. Sfingi nedostaje nos. Netko ga je odvalio hicima, obuzet porivom skrnavljenja u trenucima dosade - neki kaţu da su to uĉinili

mameluĉki Turci, a drugi, Napoleonovi vojnici. Na Veneri, Zemlji i na drugim svjetovima u Sunĉevom sustavu postoje tragovi katastrofalnih razaranja koje su sporiji, jednoliĉni procesi ublaţili ili posve izbrisali: na Zemlji na primjer, kiše koje se slijevaju u potoke, rjeĉice i rijeke tekuće vode, stvaraju ogromne naplavne doline, na Marsu ostaci pradavnih rijeka koje su moţda izvirale ispod površine; na Iou, jednom od Jupiterovih mjeseci, formacije koje liĉe na široke jaruge, stvorene protjecanjem tekućeg sumpora. Silni klimatski sistemi djeluju na Zemlji - i u višim slojevima Venerine, odnosno Jupiterove atmosfere. Pješĉanih oluja ima na Zemlji i na Marsu; munje sijevaju na Jupiteru, Veneri i Zemlji. Vulkani izbacuju materijal u atmosfere Zemlje i Ioa. Unutrašnji geološki procesi lagano mijenjaju površinu Venere, Marsa, Ganimeda, Europe, kao i Zemlje. Gleĉeri, poznati po svojoj sporosti, naveliko prepravljaju zemaljske pejsaţe, a vjerojatno tako i one na Marsu. Ovi procesi ne moraju biti stalni u vremenu. Veći dio Evrope nekoć je bio prekriven ledom. Prije nekoliko milijuna godina, mjesto gdje se danas nalazi grad Chicago bilo je prekriveno slojem leda debelim tri kilometra. Na Marsu i na još nekim mjestima u Sunĉevom sustavu postoje formacije koje nisu mogle nastati danas, predjeli skrojeni prije više stotina milijuna ili nekoliko milijardi godina kada su se planetarne klime vrlo vjerojatno jako razlikovale od sadašnjih. Postoji još jedan dodatni faktor koji moţe prepravljati površinski izgled i klimu Zemlje: inteligentni ţivot koji je u stanju da bitno izmijeni ţivotnu sredinu. Kao i na Veneri, Zemlja takoĊer ima efekt staklenika zbog ugljiĉnog dioksida i vodene pare u atmosferi. Globalna temperatura Zemlje bila bi ispod toĉke ledišta vode da nema tog efekta staklenika. On odrţava oceane u tekućem stanju, a time i postojanje ţivota. Blagi efekt staklenika je dobra stvar. Sliĉno Veneri, i na Zemlji ima dovoljno ugljiĉnog dioksida za pritisak od oko devedeset atmosfera; ali ovdje se on nalazi u planetnoj kori, u obliku vapnenca i drugih karbonata, a ne u atmosferi. Kada bi se Zemlja samo malo pribliţila Suncu, temperatura bi blago porasla. To bi oslobodilo izvjesne koliĉine CO2 iz površinskih stijena, a posljedica toga bilo bi pojaĉanje faktora staklenika što bi pak izazvalo daljnji porast temperature na površini. Toplija površina izazvala bi nova isparavanja CO2 iz karbonata, tako da bi, po svoj prilici, faktor staklenika gurao Zemlju sve do vrlo visokih temperatura. To je upravo ono što mislimo da se dogodilo u ranoj povijesti Venere, zbog velike blizine ovog planeta Suncu. Prilike na površini Venere su nama upozorenje: nešto katastrofalno moţe se lako

dogoditi jednom planetu vrlo sliĉnom našem. Glavni izvori energije naše sadašnje industrijske civilizacije su takozvana fosilna goriva. Sagorijevamo drvo i naftu, ugljen i zemni plin, pri ĉemu u zrak dolaze ogromne koliĉine plinova, prvenstveno CO2. Sadrţaj ugljiĉnog dioksida u Zemljinoj atmosferi dramatiĉno raste. Mogućnost lanĉanog pojaĉanja faktora staklenika opominje nas da moramo biti oprezni: ĉak i stupanj ili dva viša globalna temperatura moţe imati katastrofalne posljedice. Pri sagorijevanju ugljena, nafte i benzina takoĊer se u atmosferu oslobaĊa sumporna kiselina. Sliĉno kao na Veneri, u Zemljinoj stratosferi već se sada nalazi osjetna izmaglica nastala od sićušnih kapljica sumporne kiseline. Naši veliki gradovi zagaĊeni su škodljivim molekulama. Ne shvaćamo dugoroĉne posljedice našeg današnjeg ponašanja. No, mi smo poremetili klimu i u suprotnom smislu. Stotinama tisuća godina ljudska bića su palila i sjekla šume i dopuštala domaćim ţivotinjama da pasu po travnatim površinama i da ih uništavaju. Danas se šume bezobzirno sjeku, a poljoprivredno zemljište spaljuje, industrijskom krĉenju šuma u tropima kao da nema kraja, a sliĉno je i s prekomjernom ispašom. Ali šume su tamnije od pašnjaka, a pašnjaci su tamniji od pustinja. Kao posljedica toga je opadanje koliĉine Sunĉeve svjetlosti koju tlo apsorbira, odnosno, takvim naĉinom korištenja zemljišta mi izazivamo sniţenje površinske temperature našeg planeta. Da li će to hlaĊanje dovesti do proširenja polarnih ledenih kapa koje će tada, budući da su svijetle, reflektirati još više Sunĉeve svjetlosti sa Zemlje i time voditi prema daljem hlaĊenju planeta, što bi na kraju izazvalo lanĉano pojaĉanje albedo efekta.25 Naš divni, plavi planet, Zemlja, jedini je dom za koji znamo. Venera je pretopla. Mars je prehladan. Ali Zemlja je upravo kakva treba biti, pravi raj za ljude. Uostalom, mi smo nikli ovdje. Ali sadašnja pogodna klima moţda je nepostojana. Mi remetimo stanja na našem jadnom planetu na ozbiljne i meĊusobno protuslovne naĉine. Postoji li opasnost da ţivotna sredina Zemlje krene u smjeru planetnog pakla Venere ili potpunog ledenog doba Marsa? Najjednostavniji odgovor jest da to nitko ne zna. Prouĉavanje globalne klime i usporeĊivanje Zemlje s drugim svjetovima su znanstvene discipline tek na najranijem stupnju razvoja. To su discipline u koje se malo i nerado ulaţe. U našem neznanju, mi nastavljamo gurati i vući po starom, zagaĊivati atmosferu i laštiti kopno, zaboravljajući pritom ĉinjenicu da su dugoroĉne posljedice uglavnom potpuno nepoznate.

Prije nekoliko milijuna godina, kada su se ljudska bića pojavila na Zemlji, ona je već bila sredovjeĉan svijet, od ĉije je mladosti, pune katastrofa i ţestine, proteklo 4,6 milijardi godina. Ali mi smo, ljudi, sada novi, a moţda i odluĉujući ĉinioci. Naša inteligencija i naša tehnologija dale su nam moć da utjeĉemo na klimu. Kako ćemo upotrijebiti tu moć? Da li ćemo biti voljni da trpimo neznanje i samodopadljivost u stvarima koje se tiĉu cijele ĉovjekove obitelji? Cijenimo li kratkoroĉne pogodnosti više od dobrobiti Zemlje? Ili ćemo, moţda, poĉeti razmišljati i o onome što dolazi sutra, voditi raĉuna i o našoj djeci i unucima, razumjeti i zaštititi sloţene sustave za odrţanje ţivota na našem planetu? Zemlja je sićušan i krhki svijet. Trebamo ga njegovati.

5. PLAVI PREMA CRVENOM PLANETU U voćnjacima bogova on pazi na kanale ... Enuma Elish, Sumer, oko 2500. prije n. e. Ĉovjeku koji je Kopernikovog mišljenja, da je ova naša Zemlja samo jedan planet, obasjavan Suncem oko kojeg se kreće poput svih ostalih, ne moţe a da mu ponekad ne padne u um pomisao... da i drugi planeti imaju svoju odjeću i opremu, štoviše i stanovnike, kao i ova naša Zemlja... Ali mi smo oduvijek bili skloni zakljuĉku da je uzalud upuštati se u istraţivanje onoga što se Prirodi tamo sviĊalo stvoriti, smatrajući da nema mogućnosti doći do kraja takvog istraţivanja... No, sad nedavno, ozbiljno se udubivši u razmišljanje o tome (pri ĉemu sebe nipošto nisam smatrao umnijim od onih velikih ljudi [prošlosti], već sam jedino imao sreću da ţivim poslije većine njih), ustanovili da reĉeno istraţivanje ipak nije neizvedivo, niti da je put zakrĉen nesavladivim preprekama, već da tu ima i te kako prostora za osnovana naslućivanja. Christiaan Huygens, Nove pretpostavke o planetarnim svjetovima, njihovim stanovnicima i tvorevinama, oko 1690. Doći će vrijeme kada će ljudi biti u stanju dosegnuti daleko svojim oĉima... Tada će vidjeti planete poput naše Zemlje. Christopher Wren, pristupna besjeda, Gresham koledţ, 1657. Prije mnogo godina, kako se priĉa, jedan slavni novinski izdavaĉ poslao je jednom poznatom astronomu slijedeći telegram: HITNO TELEGRAFSKI POŠALJITE NA NAS RAĈUN PET STOTINA RIJEĈI DA LI IMA ŢIVOTA NA MARSU. Astronom je odmah odgovorio: POJMA NEMAM, POJMA NEMAM... dvije stotine pedeset puta. Premda je ovakvo priznanje neznanja došlo od jednog struĉnjaka i bilo uporno ponavljano, na to kao da nitko nije obratio paţnju pa od tada do danas ne prestajemo slušati autoritativne tvrdnje onih koji misle da mora biti ţivota na Marsu, ali i onih koji smatraju da ţivotu tamo nema mjesta. Neki ljudi

vrlo jako ţele da na Marsu bude ţivota, drugi opet podjednako jako ţele da ga ne bude. U oba tabora dolazilo je do pretjerivanja. Snaţne strasti donekle su prigušile popustljivost prema suprotnom stanovištu, a tolerancija je od suštinskog znaĉaja za znanost. Izgleda da ima previše onih koji po svaku cijenu ţele neki odgovor, bilo potvrdan ili nijeĉan, samo da bi se oslobodili nelagodne obaveze da u glavi u isto vrijeme drţe dvije meĊusobno iskljuĉive mogućnosti. Neki su znanstvenici vjerovali da je Mars nastanjen i to na osnovu nalaza za koje se kasnije ustanovilo da su vrlo nepouzdani. Drugi su došli do zakljuĉka da je planet beţivotan, budući da su preliminarna traganja za nekom posebnom manifestacijom ţivota bila bezuspješna, ili su rezultati bili dvosmisleni. Plava Zemlja zaigrala je više nego jednom na kartu crvenog planeta. Ali zašto Marsijanci? Zašto toliko nestrpljivih spekulacija i gorljivih maštanja upravo o Marsijancima, a ne, recimo, o Saturijancima ili Plutonijancima. Zato jer je Mars, na prvi pogled, vrlo sliĉan Zemlji. To je najbliţi planet ĉiju površinu moţemo vidjeti. Postoje polarne ledene kape, pokretni bijeli oblaci, silne pješĉane oluje, sezonske promjene šara na crvenoj površini, a tu je ĉak i dvadeset ĉetirisatni dan. Zamamno je razmišljati o Marsu kao o nastanjenom svijetu. On je postao svojevrsno mitsko borilište na koje smo mi projicirali naše zemaljske nade i strahovanja. No ne smiju nas zavesti naklonosti. Od znaĉaja su jedino dokazi, a njih još nema. Stvarni Mars je svijet ĉuda. Njegove perspektive u budućnosti znatno su uzbudljivije od naših bivših shvaćanja njega. Već smo u naše vrijeme uspjeli prosijati pijesak Marsa, udarili smo tamo temelje našeg prisustva, ispunili smo ĉitavo stoljeće ranijih snova! Tko bi još mogao u posljednjim godinama devetnaestog stoljeća povjerovati da ovaj svijet paţljivo, oštro i revno promatraju inteligencije veće od ĉovjekove, ali podjednako smrtne kao i njegova; dok su ljudi bili zaokupljeni svojim raznovrsnim poslovima, ispitivani su i prouĉavani, moţda podjednako paţljivo kao što ĉovjek mikroskopom prouĉava prozraĉna stvorenja koja se koprcaju i mnoţe u kapi vode. Ispunjeni neizmjernom samodopadljivošću, ljudi su hodali amo tamo po cijelom globusu, zadubljeni u svoje triĉarije i spokojni u uvjerenju gospodstva nad materijom. Moguće je da se infuzorija pod mikroskopom isto tako osjeća. Nikome na pamet nisu padali stariji svjetovi u svemiru kao izvori opasnosti po ĉovjeka; a kada su i mislili o tome, ljudi su odbacivali ideju o ţivotu na njima kao nemoguću ili nevjerojatnu. Zanimljivo je prisjetiti se nekih uvjerenja iz tih prošlih dana. U najboljem sluĉaju, Zemljani su zamišljali da na Marsu moţda ima ljudi, vjerojatno niţih od njih i spremnih da pruţe

dobrodošlicu misionarskom pohodu. MeĊutim, s one strane svemirske provalije, mozgovi koji su prema našima kao što su naši prema mozgovima išĉezlih ţivotinja, ogromni, hladni, nenakloni nam intelekti, motrili su na Zemlju oĉima punim zavisti, polako i sigurno kujući urotu protiv nas.

Ovi uvodni retci znanstvenofantastiĉnog klasiĉnog romana Rat svjetova, objavljenog 1897. godine iz pera H. G. Wellsa, sve do danas ništa nisu izgubili od svoje uznemirujuće snage.26 Cjelokupna naša povijest bila je ispunjena strahovanjima ili nadama da ţivot moţda postoji i izvan Zemlje. U posljednjih stotinu godina to se nagoviještanje usredotoĉilo u jednu ţarkocrvenu toĉku svjetlosti na noćnom nebu. Tri godine prije objavljivanja Rata svjetova jedan Bostonac imenom Percival Lowell osnovao je velik opservatorij gdje su se razvile najrazraĊenije zamisli u prilog pretpostavci o postojanju ţivota na Marsu. Lowell je u mladosti pomalo petljao s astronomijom; upisao se na Harvard, obavljao je polusluţbenu diplomatsku duţnost u Koreji, a bio je i inaĉe zaokupljen uobiĉajenim aktivnostima bogatih ljudi svog vremena. Prije nego li je umro 1916. godine, dao je velik prilog našem znanju o prirodi i razvoju planeta te nastanku ideje o širećem svemiru, a na odluĉujući naĉin trasirao je i put koji će kasnije dovesti do otkrića planeta Plutona, u izvjesnom smislu nazvanog po njemu. Prva dva slova imena Pluton su inicijali Percivala Lowella. Njegov simbol je , planetni monogram. Ali Lowellova doţivotna ljubav bijaše planet Mars. Godine 1877. silno se uzbudio kada je saznao za izvještaj talijanskog astronoma Giovannija Schiaparellija o otkriću neĉeg na Marsu što je Talijan nazvao canali. Schiaparelli je za vrijeme pribliţevanja Marsa Zemlji uoĉio isprepletenu mreţu pojedinaĉnih i dvostrukih ravnih linija koja je prekrivala svijetla podruĉja planeta. Rijeĉ canali na talijanskom znaĉi kanali, ali i vododerine i rijeĉna korita, dakle prirodne, ali i umjetne formacije, no na engleski je ta rijeĉ brzo prevedena kao canals, kojom se porazumijevaju samo umjetne tvorevine - kanali. (Za odgovarajuće prirodne formacije u engleskom jeziku koristi se rijeĉ channels - prim. prev.) I tako se marsomanija raširila Evropom i Amerikom, a pod njenim udarom našao se i Percival Lowell. Godine 1892. Schiaparelli zbog slabljenja svog vida objavljuje da prekida s promatranjem Marsa. No, Lowell odluĉuje nastaviti posao. Bio mu je potreban prvorazredni promatraĉki poloţaj, s dobrom »vidljivošću« i nezasmetan oblacima i gradskim svjetlima. Vidljivost je u astronomiji naziv u vezi mirne jednoliĉne atmosfere koja omogućuje minimalno

treperenje astronomske slike u teleskopu. Slabu vidljivost izazivaju već i neznatna komešanja atmosfere iznad teleskopa, zbog ĉega izgleda kao da zvijezde trepere. Lowell je podigao opservatorij daleko od svog doma, na Marsovom brdu u Flagstaffu, u Arizoni.27 Poĉeo je crtati detalje Marsove površine, a naroĉito kanale koji su ga naprosto oĉarali. Promatranja ove vrste nisu laka. Provodite duge sate uz teleskop, pri studeni ranog jutra. Vidljivost je uglavnom slaba, tako da je slika Marsa najĉešće mutna i izobliĉena. U tom sluĉaju ne smijete se obazirati na ono što vidite. Ali povremeno se slika smiruje i detalji planeta na tren ĉudesno bijesnu pred vama. U tim trenucima morate zapamtiti ono što vam se planet umilostivio pokazati, to trebate vjerno prenijeti na papir. Tada morate zaboraviti na sve unaprijed stvorene predodţbe i otvorenog uma zabiljeţiti ĉuda Marsa. Biljeţnice Percivala Lowella pune su onoga što on mišljaše da je vidio: svijetla i tamna podruĉja, pomaljanje polarne kape, kanali, planet ovijenĉan kanalima. Lowell je vjerovao da je vidio mreţu velikih prokopa za navodnjavanje koja opasuju globus, dovodeći dragocijenu tekućinu s polarnih kapa za ţedne stanovnike ekvatorijalnih gradova. Vjerovao je da je planet nastanjen jednom starijom i mudrijom rasom, moţda vrlo razliĉitom od naše. Vjerovao je da do sezonskih promjena boje tamnih podruĉja dolazi zbog bujanja i uvenuća vegetacije. Vjerovao je da je Mars vrlo sliĉan Zemlji. Jednom rijeĉju, vjerovao je u previše toga. Lowell je zamišljao Mars kao stari, bezvodni, uveli, pustinjski svijet. Ipak, ta je pustinja bila nalik zemaljskoj. Lowellov Mars bio je po mnogo ĉemu sliĉan ameriĉkom jugozapadu gdje se nalazio opservatorij ovog astronoma. On je smatrao, doduše, da su temperature na Marsu nešto niţe, ali ipak jednako ugodne kao na »jugu Engleske«. Zrak je, navodno, bio rijedak, ali sadrţavao je dovoljno kisika za normalno disanje. Voda je bila rijetkost, ali elegantna mreţa kanala napajala je ovom dragocijenom tekućinom cijeli planet. Ono što danas, gledano unazad, izgleda kao najozbiljnija zamjerka koja je upućena Lowellu u ono vrijeme došla je iz jednog neoĉekivanog izvora. Godine 1907. Alfred Russel Wallace, biolog koji je zajedno sa Charlesom Darwinom otkrio da evolucija djeluje putem prirodnog odabiranja, bio je zamoljen da napiše prikaz jedne Lowellove knjige. Wallace je pokazao da je Lowell pogriješio pri izraĉunavanju prosjeĉne temperature na Marsu; umjesto blagih temperatura poput onih na jugu Engleske, vrlo su rijetka bila mjesta gdje se temperatura stalno nije nalazila ispod toĉke ledišta vode. Tamo bi moralo biti vjeĉito zaleĊeno tlo,

permafrost. Isto tako, zrak je bio znatno rjeĊi nego što je Lowell izraĉunao. Kratera je moralo biti podjednako mnogo kao i na Mjesecu. A evo Wallaceove primjedbe o vodi u kanalima. Svaki pokušaj da se taj oskudni višak [vode] dovede nabujalim kanalima preko ekvatora na drugu hemisferu kroz uţasna pustinjska podruĉja, gdje na nebu nema ni oblaĉka, kako to opisuje gospodin Lowell, prije bi bilo djelo luĊaka, nego poduhvat inteligentnih biĉa. Moţe se sa sigurnošću ustvrditi da bi doslovno svaka kap vode isparila ili bila upijena u tlo najdalje na stotinu milja od izvorišta.

Ovu uništavajuću i općenito toĉnu fiziĉku analizu napisao je Wallace u osamdeset ĉetvrtoj godini ţivota. On je došao do zakljuĉka da je ţivot na Marsu - a pod tim je podrazumijevao civilno graditeljstvo s poznavanjem hidraulike - nemoguć. Nije izloţio nikakvo mišljenje o mikroorganizmima. Unatoĉ Wallaceovoj kritici, unatoĉ ĉinjenici da drugi astronomi, ĉiji teleskopi i promatraĉki lokaliteti ništa nisu zaostajali za Lowellovim, nisu uspjeli zapaziti ni traga od znamenitih kanala, Lowellovo viĊenje Marsa ipak je steklo silnu popularnost. Ono je imalo neko mitsko svojstvo, staro poput samog stvaranja. Dio njegove privlaĉnosti izvirao je i iz ĉinjenice da je devetnaesti vijek bilo doba graditeljskih ĉuda meĊu koja su spadala i prokopavanja ogromnih kanala: Sueskog, koji je završen 1869; Korintskog 1893; Panamskog 1914; ovdje, u samim Sjedinjenim Drţavama, podignute su brane na Velikim jezerima, u gornjem dijelu savezne drţave New York izgraĊeni su plovni kanali, a na jugozapadu zemlje napravljena je ĉitava mreţa kanala za navodnjavanje. A ako su Evropljani i Amerikanci u stanju poduzimati takve pothvate, zašto to ne bi bili u stanju i Marsijanci? Dapaĉe, zar se od jedne starije i mudrije vrste nisu mogli oĉekivati još sloţeniji pothvati pomoću kojih bi se hrabro sprijeĉilo sve izrazitije isušenje crvenog planeta? Mi smo danas uputili izviĊaĉke satelite na stazu oko Marsa. Kartografiran je cijeli planet. Spustili smo dva automatizirana laboratorija na njegovu površinu. U meĊuvremenu, od Lowellovih dana, tajne Marsa samo su se produbljavale. MeĊutim, na slikama, koje su neuporedivo detaljnije od svih prizora planeta gledano Lowellovim oĉima, nema ni traga od slavne mreţe kanala, ni jedne ustave. Lowell, Schiaparelli i drugi naprosto su bili zavedeni - djelomiĉno, moţda, i zbog sklonosti da vjeruju u postojanje ţivota na Marsu, ali i zbog optiĉkih promatranja u uvjetima loše vidljivosti. Promatraĉke biljeţnice Percivala Lowella svjedoĉe o neprekidnom

radu uz teleskop tokom mnogo godina. One pokazuju da je Lowell i te kako bio svjestan sumnjiĉavosti drugih astronoma o stvarnom postojanju kanala. Biljeţnice nam otkrivaju jednog ĉovjeka uvjerenog da je došao do vaţnog otkrića i ojaĊenog što drugi još nisu razumjeli njegov znaĉaj. Tako se, na primjer, pod 21. sijeĉnja 1905. godine, u jednoj biljeţnici nalazi zapisano: »Dvostruki kanali pojavljivali su se na tren, uvjeren u njihovu stvarnost.« Ĉitajući Lowellove zapise, stekao sam jasan, ali nelagodan, dojam da je on doista vidio nešto. Ali što? Kada smo Paul Fox s Cornelia i ja usporedili Lowellove karte Marsa sa snimcima iz satelitske staze oko Marsa koje je naĉinio »Mariner 9« - s razluĉnom moći koja je povremeno bila i do tisuću puta bolja od one Lowellovog refraktorskog teleskopa promjera dvadeset ĉetiri inĉa na Zemlji, nismo pronašli meĊu njima doslovno nikakva poklapanja. Nije stvar bila u tome što su Lowellove oĉi spojile nepovezane sitne pojedinosti na Marsovoj površini u prividne prave linije. Na mjestima gdje se pruţala većina njegovih navodnih kanala ne postoje tamne mrlje ili kraterski lanci. Tu naprosto nema nikakvih pojedinosti. Kako je onda mogao crtati iste kanale iz godine u godinu? Kako su onda drugi astronomi - od kojih su neki tvrdili da su se detaljnije upoznali s Lowellovim kartama tek nakon što su obavili svoja promatranja - takoĊer crtali iste kanale? Jedno od najvaţnijih otkrića do kojih se došlo prilikom misije »Marinera 9« bilo je postojanje nestalnih pruga i mrlja na površini Marsa - od kojih su mnoge u vezi s bedemima udarnih kratera i mijenjaju se tokom godišnjih doba. Rijeĉ je o nanosima pijeska ĉiji oblici se mijenjaju ovisno o sezonskim vjetrovima. Ali pruge nemaju karakter kanala, one se ne nalaze na njihovim navodnim mjestima i nijedna pojedinaĉno nije dovoljno velika da bi se uopće mogla zamijetiti sa Zemlje. Nevjerojatno je da su u prvim desetljećima ovog stoljeća na Marsu postojale neke stvarne formacije koje su makar i malo podsjećale na Lowellove kanale, a koje su bez traga nestale u trenutku kada je postalo moguće istraţivanje svemirskim sondama. Marsovi kanali, ĉini se, predstavljaju rezultat nekovrsnog kratkog spoja, nastalog u uvjetima slabe vidljivosti, u ĉovjekovoj operativnoj kombinaciji ruka-oko-mozak. (Barem kod nekih promatraĉa: mnogi astronomi, naime, koji su podjednako dobrim instrumentima ispitivali Mars u Lowellovo vrijeme i kasnije, tvrdili su da tamo nema nikakvih kanala.) No, ni ovo objašnjenje ne ĉini mi se posve zadovoljavajuće: imam neodoljiv utisak, naime, da je neki vaţni vid problema Marsovih kanala još

prekriven velom tajne. Lowell je stalno govorio da je pravilnost kanala nepogrešiv znak njihovog inteligentnog porijekla. Ovo je svakako toĉno. Jedino neriješeno pitanje bilo je s koje se strane teleskopa nalazila ta inteligencija. Lowellovi Marsijanci bijahu dobroćudni i vedre naravi, ĉak pomalo bogoliki, u svakom sluĉaju nimalo sliĉni zlim i prijetećim stvorovima iz Rata svjetova Wellsa i Wellesa. Obje zamisli ulazile su u maštu široke publike preko nedjeljnih novinskih dodataka i znanstvene fantastike. Sjećam se kako sam, kao djeĉak, oĉaran bez daha ĉitao romane o Marsu Edgara Ricea Burroughsa. Putovao sam s Johnom Carterom, otmjenim pustolovom iz Virginije, u »Barsoom«, kako su Mars nazivali njegovi stanovnici. Pratio sam krda osmonogih tovarnih ţivotinja, toata. Zadobio sam ruku prekrasne Dejah Thoris, princeze Helijuma. Sklopio sam prijateljstvo s ĉetiri metra visokim zelenoputim borcem po imenu Tars Tarkas, lutao sam barsumskim gradovima punim kula i tornjeva, boravio u natkritim crpnim stanicama, šetao zelenim obalama kanala Nilosyrtis i Nepenthes. Da li je doista moguće - u stvarnosti, a ne u mašti - krenuti s Johnom Carterom na putovanje u kraljevstvo Helijum na planetu Mars? Da li bi bilo izvodljivo krenuti jedne ljetne veĉeri dok nam put osvijetljavaju dva hitra barsumska mjeseca, u misiju koja bi predstavljala prvorazrednu znanstvenu pustolovinu? Bez obzira što su se Lowellovi zakljuĉci o Marsu, raĉunajući tu i one o postojanju znamenitih kanala, pokazali pogrešni, njegovi opisi planeta imali su barem jednu vrlinu: nagnali su ĉitava pokoljenja osmogodišnjaka, u koja sam i ja nekada spadao, da istraţivanje planeta smatraju stvarnom mogućnošću, da se pitaju moţemo li se i mi jednoga dana uputiti na Mars. John Carter stigao je tamo tako da je izašao na jednu ĉistinu, raširio ruke i to silno poţelio. Sjećam se kako sam u djeĉaštvu proveo mnoge sate, odluĉno raširenih ruku na kakvom pustom polju, preklinjajući svijetlu toĉku na nebu, za koju sam smatrao da je Mars, da me prebaci na svoju površinu. Ovaj sistem transporta nikad nije funkcionirao. MeĊutim, morao je postojati neki drugi naĉin. Poput organizama, strojevi takoĊer imaju svoju evoluciju. Rakete su roĊene, kao i barut koji ih je u poĉetku pokretao, u Kini, gdje su se koristile na sveĉanostima ili iz estetskih razloga. Prenijete u Evropu oko ĉetrnaestog stoljeća, poĉele su se primjenjivati u ratovanjima, a u devetnaestom stoljeću ruski uĉitelj Konstantin Ciolkovski zamislio ih je kao glavno sredstvo za prijevoz do planeta; konaĉno, ameriĉki znanstvenik Robert

Goddard prvi ih je usavršio za letove do velikih visina. Njemaĉke vojne rakete V-2 iz drugog svjetskog rata imale su doslovno sve Goddardove inovacije, a vrhunac je bio lansiranje dvostepene kombinacije rakete V-2WAC Corporal do tada nedostiţne visine od 400 kilometara. Pedesetih godina, tehnološki napredak, ĉiji je glavni vinovnik u Sovjetskom Savezu bio Sergej Korolov, a u Sjedinjenim Drţavama Wernher von Braun (a u pozadini ĉega je stajalo nastojanje da se izgrade transportni sistemi za" sredstva masovnog uništenja za što su se lako osiguravala sredstva) otvorio je put do prvih umjetnih satelita. Ritam napretka zatim je postajao sve brţi: satelitski let s ljudskom posadom; astronauti kruţe oko Mjeseca, a zatim i kroĉe na njegovu površinu: robotske svemirske sonde po cijelom Sunĉevom sustavu. I mnoge druge nacije već su lansirale svoje svemirske letjelice - na primjer, Britanija, Francuska, Kanada, Japan i Kina. MeĊu prvim primjenama svemirske rakete — o ĉemu su Ciolkovski i Goddard (koji je kao mladić ĉitao Wellsa, a zatim dobio podstrek predavanjima Percivala Lowella) rado maštali - trebala je biti satelitska znanstvena stanica, koja bi imala zadatak da s velike visine promatra Zemlju, a zatim i sonda ĉiji bi bio zadatak traganje za ţivotom na Marsu. Oba ova sna sada su ispunjena. Zamislite sebe kao posjetioca s nekog drugog planeta kako se pribliţavate Zemlji. Vaše viĊenje našeg svijeta postepeno se poboljšava kako se pribliţavate i poĉinjete razaznavati sve sitnije pojedinosti. Da li je planet nastanjen? U kojem trenutku se moţe to ustanoviti? Ako postoje inteligentna bića, ona su moţda stvorila graditeljska djela koja su vrlo uoĉljiva u veliĉini od nekoliko kilometara, djela koja bi se mogla otkriti ako bismo promatrali Zemlju našim optiĉkim sistemima kilometarske razluĉne moći. Na ovom nivou detalja, meĊutim, Zemlja izgleda potpuno pusta. Nema nikakvog traga od ţivota, inteligencije ili bilo ĉega drugog na mjestima koja mi zovemo Washington, New York, Boston, Moskva, London, Pariz, Berlin, Tokio i Peking. Ako i ima inteligentnih stvorenja na Zemlji, ona nisu u tolikoj mjeri preoblikovala površinu u pravilne geometrijske formacije da bi se to moglo raspoznati pri kilometarskoj razluĉnoj moći. No, ukoliko desetostruko poboljšamo razluĉnu moć, tako da poĉinjemo uoĉavati pojedinosti koje u promjeru imaju samo sto metara, situacija se mijenja. Mnoga mjesta na Zemlji najednom kao da se iskristaliziraju, otkrivajući sloţenu šaru naĉinjenu od kvadrata i pravokutnika, ravnih linija i krugova. To su, zapravo, graditeljski artefakti

inteligentnih bića: ceste, autoputovi, kanali, obraĊene površine, gradske ulice - oblici koji ukazuju na dvije velike ljudske strasti: prema Euklidovoj geometriji i prema teritorijalnosti. Na ovoj se skali inteligentni ţivot moţe razaznati u Bostonu, Washingtonu ili New Yorku. Pri razluĉnoj moći od deset metara prvi put postaje oĉigledno u kojoj je mjeri, zapravo, prekrojena površina planeta. Oĉito je da su ljudi bili vrlo zaposleni. Fotografije koje se nalaze od 114. do 116. strane snimljene su po danu. Ali u sumrak ili tokom noći vidljive su druge stvari: vatre na naftnim bušotinama u Libiji i Perzijskom zaljevu: osvjetljavanje na debelom moru gdje je japanska ribarska flota u lovu na lignje; jarka svjetla velegradova. A ako po danu poboljšamo razluĉnu moć za još jedan red veliĉine, tako da moţemo razaznati stvari koje imaju samo metar u promjeru, po prvi put ćemo otkriti pojedinaĉne organizme - kitove, krave, flaminge, ljude. Inteligentni ţivot na Zemlji otkriva se prvi put na osnovu geometrijskoj pravilnosti svojih tvorevina. Kada bi Lowellova mreţa kanala zaista postojala, bio bi na mjestu i zakljuĉak da inteligentna bića takoĊer nastanjuju Mars. Da bi se ţivot uoĉio na fotografijama Marsa, snimljenim ĉak sa staze oko ovog planeta, on je isto tako morao poduzeti opseţna prekrajanja površine. Tehniĉke civilizacije koje grade kanale lako bi se mogle otkriti. Postoje, meĊutim, i druge mnoge mogućnosti, u rasponu od velikih biljaka i ţivotinja, preko mikroorganizama i izumrlih oblika, pa sve do planeta koji je oduvijek bio bezţivotan, kao što je to i sada. Temperature na Marsu znatno su niţe budući da je on udaljeniji od Sunca nego Zemlja. Zrak je tamo rijedak i sastoji se uglavnom od ugljiĉnog dioksida, uz nešto molekularnog dušika i argona, kao i vrlo malo vodene pare, kisika i ozona. Otvorena tekuća voda danas je tamo nemoguća budući da je atmosferski pritisak prenizak da sprijeĉi vrenje ĉak i posve hladne tekućine. Neznatne koliĉine tekuće vode moţda postoje u porama i kapilarama tla. Koliĉina kisika daleko je ispod one potrebne za normalno disanje. Ozona je takoĊer vrlo malo, tako da ultraljubiĉasto zraĉenje sa Sunca, pogubno po klice, bez prepreka stiţe do Marsove površine. Da li bi bilo koji organizam mogao opstati u takvoj sredini? Da provjerimo sva ta pitanja, moje kolege i ja napravili smo prije više godina posebne komore u kojima su simulirani uvjeti Marsove sredine, u skladu s tada poznatim ĉinjenicama, unutra su ubacivani zemaljski mikroorganizmi, a zatim smo ĉekali da vidimo da li će neki od njih preţivjeti. Ovakve komore nazvane su, dakako, Marsovi lonci. Marsovi lonci odrţavali su tipiĉan temperaturni ciklus ovog planeta, dakle

u rasponu od nešto malo iznad toĉke ledišta vode u podne pa do oko -80° C prije svitanja, u atmosferi bez kisika uglavnom sastavljenoj od CO2 i N2. Ultraljubiĉaste svjetiljke bile su zamjena za ţestoko solarno zraĉenje. Nije bilo tekuće vode, osim vrlo tankih opni koje su vlaţile pojedina zrnca pijeska. Neki mikrobi smrznuli su se tokom prve noći i nisu se više uspjeli oporaviti. Drugi su, opet, stradali zbog nedostatka kisika. Za treće je bila pogubna suša, dok je ĉetvrte uništila ultraljubiĉasta svjetlost. No, uvijek je postojao izvjestan broj varijeteta zemaljskih mikroba kojima nije bio potreban kisik, koji su se privremeno zatvorili u sebe kada bi temperatura prekomjerno pala; koji su se krili od ultraljubiĉastog zraĉenja pod šljunkom ili pod tankim slojem pijeska. U drugim pokusima, kada su bile prisutne male koliĉine tekuće vode, mikrobi su se ĉak i razmnoţavali. Ako zemaljski mikrobi mogu opstati u Marsovoj sredini, onda to uspijevaju i marsijanski mikrobi, ako ih ima. U Sovjetskom Savezu provodi se aktivan program istraţivanja planeta svemirskim letjelicama bez ljudske posade. Svakih godinu ili dvije relativni poloţaji planeta te fizika Keplera i Newtona omogućavaju lansiranje letjelice prema Marsu ili Veneri uz najmanji trošak energije. Od poĉetka šezdesetih godina SSSR jedva da je propustio neku od tih prilika. Ova sovjetska upornost i inţenjerijsko umijeće konaĉno su se obilato isplatili. Pet sovjetskih svemirskih sondi tipa Venera - od »Venere 8« do »Venere 12« - spustile su se na Veneru (za vrijeme tiskanja ove knjige još dvije sovjetske sonde su se spustile: »Venera 13« i »Venera 14« - op. prev.) s ĉije su površine odaslale obilje informacija, što nipošto nije beznaĉajan pothvat s obzirom na vruću, gustu i korozivnu atmosferu. Unatoĉ mnogim pokušajima, meĊutim, Sovjetski Savez još nije uspio meko spuštanje sonde na Mars - svijet koji je, barem na prvi pogled, gostoljubiviji, s niskim temperaturama, znatno rjeĊom atmosferom i blaţim plinovima; s polarnim ledenim kapama, vedrim ruţiĉastim nebom, velikim pješĉanim dinama, drevnim rijeĉnim koritima, jednom prostranom uleknutom dolinom, najvećom, barem koliko nam je u ovom trenutku poznato, vulkanskom formacijom u Sunĉevom sustavu i blagim ekvatorskim ljetnim popodnevima. To je svijet daleko sliĉniji Zemlji nego Venera. Godine 1971. sovjetska svemirska letjelica »Mars 3« ušla je u stazu oko crvenog planeta. Prema informacijama koje su automatski radio-putem poslane na Zemlju, ona je tokom spuštanja uspješno aktivirala sisteme za prizemljenje (»amarsiranje«), pravilno usmjerila prema dolje toplinski

štitnik, ispravno otvorila veliki padobran i pri kraju silazne staze ukljuĉila retrorakete. No, nakon što je dotakla tlo, sve što je uspjela uĉiniti bilo je dvadesetak sekundi emisije nejasne televizijske slike na Zemlju, a zatim je zbog nekog tajanstvenog razloga otkazala. Godine 1973, gotovo istu sudbinu doţivio je i lender »Mars 6«, s tom razlikom što je do neuspjeha došlo samo sekundu nakon dodira površine. Što je pošlo naopako? »Mars 3« sam prvi puta vidio na ilustraciji s jedne sovjetske poštanske marke koja prikazuje svemirsku sondu kako se spušta kroz svojevrsnu crvenkastu koprenu. Pretpostavljam da je umjetnik ţelio doĉarati prašinu uskovitlanu snaţnim vjetrovima: »Mars 3« je, naime, ušao u atmosferu crvenog planeta za vrijeme jedne globalne, silne, pješĉane oluje. Na osnovu podataka dobivenih pomoću ameriĉke sonde »Mariner 9« znamo da se pri takvim olujama podiţu vjetrovi koji blizu površine pušu brzinom od preko sto ĉetrdeset metara u sekundi - više od polovine brzine zvuka na Marsu. I naše sovjetske kolege i mi smatramo da su najvjerojatnije ti snaţni vjetrovi zahvatili sondu »Mars 3« s otvorenim padobranom, tako da se ona polako meko spustila u okomitom smjeru, ali zato velikom brzinom u vodoravnom. Svemirska sonda koja se spušta pomoću velikog padobrana naroĉito je osjetljiva na boĉne vodoravne vjetrove. Nakon spuštanja »Mars 3« je odskoĉio nekoliko puta, udario o kakvu gromadu ili neku izboĉinu Marsovog reljefa, prevrnuo se, izgubio radio-vezu s orbiterom i tako zakazao. Ali zašto se »Mars 3« spuštao usred velike pješĉane oluje? Ova misija bila je do u detalje organizirana prije lansiranja. Svaki korak koji je trebalo poduzeti bio je pohranjen u brodski kompjuter prije polaska sa Zemlje. Nakon toga, nije više bilo moguće mijenjati kompjuterski program, ĉak ni onda kada je postojala oĉigledna silina pješĉane oluje 1971. godine. Reĉeno ţargonom svemirskog istraţivanja, misija »Marsa 3« bila je preprogramirana, odnosno neprilagodljiva. Zakazivanje »Marsa 6«, meĊutim, znatno je tajanstvenije. Nije bilo globalnih oluja kada je ova sonda ušla u Marsovu atmosferu. Moţda je došlo do nekog tehniĉkog kvara u trenutku dodira tla. Ili moţda ima neĉeg posebno opasnog na Marsovoj površini. Kombinacija ĉinjenica da su Sovjeti izveli uspješna spuštanja na Veneru, a da su zakazali u sluĉaju Marsa, nagnala nas je da sa zabrinutošću oĉekujemo razvoj ameriĉke misije »Viking« u okviru koje se, prema nesluţbenom programu, jedan od dva lendera trebao meko spustiti na površinu Marsa 4. srpnja 1976. godine, na dan dvjestogodišnjice

Sjedinjenih Drţava. Kao i kod sovjetskih prethodnika, za spuštanje »Vikinga« korišteni su toplinski štitnik, padobran i retrorakete. S obzirom da gustoća Marsove atmosfere iznosi samo jedan posto Zemljine, upotrijebljen je vrlo velik padobran, promjera osamnaest metara. Atmosfera je, naime, toliko rijetka, da bi se »Viking« razmrskao o tlo da se kojim sluĉajem spustio na kakvu visoravan: do te toĉke, naime, ne bi bio dovoljno debeo sloj zraka da u potrebnoj mjeri uspori spuštanje. Bilo je, dakle, neophodno izabrati mjesto za spuštanje u nekoj nizini. Na osnovu podataka dobivenih s »Marinera 9«, kao i korištenjem radarskih prouĉavanja sa Zemlje, znali smo za mnogo takvih podruĉja. Da izbjegnemo vjerojatnu sudbinu »Marsa 3«, ţeljeli smo da se »Viking« spusti na izabrano mjesto u vrijeme kada tamo ne pušu snaţni vjetrovi. Vjetrovi koji bi prevrnuli lender bili bi vjerojatno dovoljno snaţni i da podiţu oblake prašine i pijeska s tla. Ukoliko bismo, dakle, mogli ustanoviti da odabrano mjesto spuštanja nije prekriveno pokretnim, uskovitlanim oblacima prašine, imali bismo barem neko jamstvo da vjetrovi nisu prekomjerno snaţni. Ovo je bio jedan od razloga zašto su oba lendera misije »Viking« dovedena na stazu oko Marsa zajedno sa svojim orbiterima, a spuštanje je odgaĊano sve dok orbiteri nisu ispitali mjesto za spuštanje. Ustanovili smo pomoću »Marinera 9« da do karakteristiĉnih promjena svijetlih i tamnih šara na Marsovoj površini dolazi u vrijeme kad pušu snaţni vjetrovi. Mi sigurno ne bismo smatrali spuštanja »Vikinga« sigurnim da su fotografije, snimljene sa satelitske staze, ukazale na takve nestalne šare. No, s druge strane, naša jamstva nisu mogla biti ni sto posto pouzdana. Na primjer, moţemo zamisliti takvo mjesto spuštanja na kojem su vjetrovi već otpuhali svu prašinu koju su mogli podići s tla. U tom sluĉaju, ostali bismo bez indikatora da tamo vladaju jaki vjetrovi. Zbog komunikacijskih i temperaturnih ograniĉenja, »Viking« se nije mogao spustiti na veće geografske širine Marsa. Bilo koja toĉka iznad 45. ili 50. stupnja sjeverne ili juţne polulopte znaĉila bi ozbiljno skraćenje vremena kada se moţe odrţavati veza sa Zemljom, odnosno kada bi sonda bila pošteĊena opasno niskih temperatura. TakoĊer nismo ţeljeli spuštanje na previše neravnom terenu. Lender bi se tu mogao prevrnuti i razbiti, ili bi njegova mehaniĉka ruka, kojoj je zadaća da zahvaća uzorke Marsovog tla, bila blokirana, odnosno bespomoćno bi mahala, recimo, metar iznad tla. Iz sliĉnog razloga nastojali smo izbjeći i spuštanje na mjesto koje bi bilo prekomjerno mekano. Ako bi tri stojne noge sonde duboko utonule u rastresito tlo, nastupilo bi mnoštvo

neţeljenih posljedica. TakoĊer nije dolazilo u obzir prizemljenje na previše ĉvrst teren: da se, na primjer, »Viking« spusti na nekom okamenjenom polju lave bez prašnastog površinskog materijala, mehaniĉka ruka se ne bi mogla dokopati uzoraka koji su bili od osnovnog znaĉaja za predviĊene kemijske i biološke pokuse. Na najboljim fotografijama Marsa kojima se tada raspolagalo snimljenim pomoću »Marinera 9« na stazi oko Marsa - najmanje formacije koje su se vidjele bile su veliĉine devedeset metara. Snimci »Vikingovih« orbitera samo su neznatno bili bolji u tom smislu. Gromade velike jedan metar bile su potpuno nevidljive na tim slikama, a upravo su one predstavljale glavnu opasnost za lender »Vikinga.« Isto tako, duboka meka prašina uglavnom se ne bi mogla otkriti na fotografijama. No, srećom, postojala je jedna tehnika koja nam je omogućila da odredimo neravnine ili mekoću odabranog mjesta za spuštanje: radar. Izrazito neravan teren raspršio bi boĉno radarski snop sa Zemlje, tako da bi njegova radarska jeka bila slaba odnosno to bi podruĉje bilo radarski tamno. Vrlo mekano mjesto takoĊer bi se odlikovalo slabom radarskom jekom zbog obilja meĊuprostora koji razdvaja pojedina zrnca pijeska. Preliminarna radarska istraţivanja pokazala su da je negdje izmeĊu jedne ĉetvrtine i jedne trećine Marsove površine tamno, odnosno opasno za misiju »Viking«. Postojalo je, dakle, mnoštvo ograniĉenja - ĉak moţda previše, kako smo se bojali. Mjesta za spuštanje nisu smjela biti na prevelikim visinama, izloţena snaţnim vjetrovima, prekomjerno tvrda, previše meka, izrazito neravna ili preblizu polu. Bilo bi neobiĉno da na Marsu uopće ima takvih lokaliteta koja istodobno zadovoljavaju sve naše kriterije sigurnosti. No, s druge strane, takoĊer nam je bilo jasno da nas je ovo traganje za sigurnim lukama spuštanja ograniĉilo uglavnom na ona mjesta koja moraju biti krajnje nezanimljiva. Kada su se dva tandema orbiter-lender misije »Viking« našla na satelitskoj stazi Marsa, neopozivo je bila odreĊena geografska širina na kojoj mora doći do spuštanja. Ako je, na primjer, najniţa toĉka staze bila na 21. stupnju sjeverne geografske širine, lender bi se spustio upravo na toj paraleli, pri ĉemu je mogao odabrati bilo koju geografsku duţinu, ĉekajući da se planet vrti pod njim. Prema tome, znanstvena ekipa koja je pripremala misiju »Viking« izabrala je nekoliko geografskih širina na kojima se nalazilo više pogodnih mjesta za spuštanje. »Vikingu 1« je za cilj imao 21. stupanj sjeverne geografske širine. Najzanimljivije mjesto

bilo je podruĉje nazvano Chryse (prema grĉkom: »zemlja zlata«), blizu spojnice ĉetiri vijugava kanala za koja se smatra da ih je u ranijim razdobljima Marsove povijesti izlokala tekuća voda. Izgledalo je da podruĉje Chryse zadovoljava sve kriterije sigurnosti. No, ranijim radarskim promatranjima nije bio obuhvaćen samo lokalitet Chryse već podruĉje u njegovoj blizini; ovaj kraj prvi put je radarski snimljen tek nekoliko tjedana prije predviĊenog datuma spuštanja. Kandidat za spuštanje »Vikinga 2« bila je paralela 44. stupnja sjeverne širine, a najsigurnije mjesto prizemljenja zvano Cydonia, izabrano je na osnovu nekih teorijskih radova prema kojima su postojali znaĉajne šanse da tu ima malih koliĉina vode, barem u nekim razdobljima tokom Marsove godine. Budući da su biološki pokusi misije »Viking« prvenstveno bili usredotoĉeni na organizme kojima pogoduje tekuća voda, neki znanstvenici su smatrali da će lenderi prvo pronaći ţivot upravo u Cydoniji. S druge strane, moglo se ĉuti mišljenje da na jednom tako vjetrovitom planetu kao što je Mars, ako uopće negdje postoje mikroorganizmi, onda ih mora biti svugdje. Nijedno od ova dva stanovišta nije bilo bez temelja, tako da je bilo teško opredijeliti se za jednog od njih. U jednoj stvari, meĊutim, nije bilo nikakve sumnje: 44. stupanj sjeverne širine bio je potpuno izvan dosega radarskih provjera; morali smo prihvatiti znaĉajan rizik neuspjeha misije »Vikinga 2« ako bismo njegov lender uputili u visoke sjeverne geografske širine. Bilo je, doduše, mišljenja da ako se »Viking 1« sigurno spusti i uspješno zapoĉne s radom, onda bi se mogao prihvatiti veći rizik s »Vikingom 2«. Ja sam, meĊutim, istupao sa krajnje konzervativnim preporukama, pozivajući se na mogući potpuni krah misije vrijedne milijardu dolara. Na kraju, da bi se poboljšale šanse za uspjeh misije »Viking«, odabrano je još nekoliko eventualnih mjesta za spuštanje, u geološkom pogledu vrlo razliĉitih od Chryse i Cydonije, blizu 4. stupnja juţne širine, u podruĉju provjerenom radarskim promatranjima. No, konaĉna odluka o tome da li će se »Viking 2« spustiti na visokoj ili niskoj geografskoj širini donijeta je doslovno u posljednjoj minuti kad je izabrano mjesto optimistiĉnog naziva Utopija, na istoj geografskoj širini kao i Cydonija. Nakon što smo ispitali fotografije koje je snimio orbiter i prouĉili podatke dobivene radarskim promatranjima sa Zemlje, došli smo do zakljuĉka da je mjesto na koje se, prema prvoj varijanti, trebao spustiti »Viking 1« povezano s neprihvatljivim rizicima. Na trenutak sam se zabrinuo da će »Viking 1« biti osuĊen na sudbinu sliĉnu onoj legendarnog

Letećeg Holandeza: zauvijek će, naime, nastaviti da luta nebom Marsa, ne uspjevši pronaći sigurnu luku. Na kraju našli smo ipak pogodno mjesto koje se i dalje nalazilo u oblasti Chryse, ali podalje od spojnice ĉetiri drevna kanala. Zbog ovih poteškoća nismo uspjeli izvesti spuštanje 4. srpnja 1976. godine, ali svi su se sloţili da bi neuspjelo amarsiranje na taj datum bio sasvim neprikladan poklon Sjedinjenim Drţavama za dvjestoti roĊendan. Napustili smo stazu i zaronili u Marsovu atmosferu šesnaest dana kasnije. Nakon meĊuplanetarnog putovanja od godinu i pol, putovanja, dugog sto milijuna kilometara, koliko iznosi zaobilazni put oko Sunca, dva tandema orbiter - lender našla su se na odgovarajućim stazama oko Marsa; orbiteri su poĉeli provjeravati predviĊena mjesta za spuštanje; dobivši nareĊenje radio-putem lenderi su ušli u Marsovu atmosferu, pravilno okrenuli toplinske štitnike, otvorili padobrane i ukljuĉili retrorakete. U Chryse i Utopiji, po prvi put u povijesti ĉovjeka, dvije sonde su se meko i sigurno spustile na površinu crvenog planeta. Trijumfalni uspjeh ovih prizemljenja dobrim dijelom je zasluga velikog znanja koje je uloţeno u projektiranje, izradu i provjeravanje letjelica, kao i sposobnosti kontrolora misije. No, s obzirom da je posrijedi bio jedan tako opasan i tajanstven planet kao što je Mars, u svemu tome neminovno je postojao barem izvjestan trunak i sreće. Odmah nakon spuštanja trebalo je da budu odaslani prvi snimci. Znali smo da smo izabrali jednoliĉna i nezanimljiva mjesta. Ali ipak smo se nadali. Na prvoj slici koju je snimio lender »Vikinga 1« vidjela se jedna od njegovih stojnih noga - u sluĉaju, naime, da on potone u eventualni ţivi pijesak na Marsu, ţeljeli smo to doznati prije nego što sonda nestane. Slika se poĉela stvarati, crtu po crtu, sve dok, uz silno olakšanje, nismo ugledali stojnu nogu.. Sjećam se kako sam, kao ukoĉen, promatrao pojavljivanje prve slike na kojoj se vidjelo Marsovo obzorje. Na um mi je tog ĉasa palo da to uopće nije strani svijet. Znao sam za takva mjesta u Coloradu, Arizoni i Nevadi: stijene, pješĉani nanosi, jedna udaljena uzvisina — sve je bilo potpuno prirodno i neiskrivljeno, baš kao i bilo gdje na Zemlji. Mars je bio jedan svijet. Razumije se, bio bih iznenaĊen da sam vidio kako se iza neke dine pojavljuje kakav sjedokosi kopaĉ zlata vodeći svoju mazgu, ali u isti mah ta je slika izgledala posve prikladna. Ni na što sliĉno nisam pomislio nijednog trenutka tokom mnogo sati koje sam proveo prouĉavajući snimke površine Venere dobivene pomoću sondi »Venera 9« i »Venera 10«. U

svakom sluĉaju, znao sam da je ovo svijet na koji ćemo se rado vraćati. Predio je ogoljen, crven i divan: gromade razbacane unaokolo prilikom nastajanja nekog kratera negdje iza obzorja, male pješĉane dine, kamenje koje je ĉesto bivalo prekriveno površinskom prašinom, da bi ga ubrzo vjetar razgrtao, podiţući pramenove sitnozrnastog materijala. Odakle je došlo ovo kamenje? Koliko pijeska nosi vjetar? Kakva je bila prethodna povijest planeta koja je stvorila ovo raspucano kamenje, ukopane gromade, pravilne usjeke u tlu? Od ĉega se sastoje stijene? Od istog materijala od kojeg i pijesak? Da li je pijesak naprosto usitnjen kamen ili nešto drugo? Zašto je nebo ruţiĉasto? Kakvog je sastava zrak? Kojom brzinom puše vjetar? Kako se atmosferski pritisak i izgled sredine mijenjaju s godišnjim dobima? Na sva ova pitanja misija »Viking« dala je posve pouzdane ili barem vjerojatne odgovore. Mars koji je otkriven ovim pothvatom pokazao se vrlo zanimljivim - naroĉito ako imamo u vidu da su izabrana priliĉno nezanimljiva mjesta za spuštanje. Kamere, meĊutim, nisu otkrile ni traga od graditelja kanala, nije bilo ni rijeĉi o barsumskim zrakoplovima, o princezama, borcima, o toataima; nije primjećen ĉak ni otisak stopala u tlu, kaktus ili klokanski štakor. Koliko smo mogli vidjeti, nije bilo nikakvog znaka ţivota.28 Moţda na Marsu postoje veliki oblici ţivota, ali ih nije bilo na dva mjesta gdje smo se spustili. Nije iskljuĉeno da manji oblici nastanjuju svaku stijenu ili zrnce pijeska. Tokom najvećeg dijela povijesti Zemlje, ona podruĉja na njoj koja nisu bila prekrivena vodom priliĉno su nalikovala današnjim marsovim predjelima - a tu je još bila atmosfera bogata ugljiĉnim dioksidom i bez ozona, tako da je ţestoko ultraljubiĉasto zraĉenje haralo površinom. Veliko bilje i ţivotinje naseljavale su kopno tek tokom posljednje desetine povijesti našeg planeta. Pa ipak, mikroorganizmi su postojali svugdje na Zemlji tri milijarde godina. Predmet traganja za ţivotom na Marsu moraju, dakle, biti mikrobi. Lenderi misije »Viking« proširili su ljudske mogućnosti do dalekih, stranih predjela. Prema izvjesnim mjerilima, jedan lender pametan je poput skakavca; prema drugim, pak, inteligencija mu je ravna onoj bakterije. Nema niĉeg poniţavajućeg u ovim usporedbama. Prirodi su bile potrebne stotine milijuna godina da razvije jednu bakteriju, a milijarde da napravi skakavca. S krajnje skromnim iskustvom u ovoj vrsti posla, mi smo se pokazali priliĉno uspješni. Lender ima dva oka, baš kao i mi, ali njima vidi i u infracrvenom podruĉju, što mi nismo u stanju; tu je, zatim, naroĉita

ruka koja moţe gurati kamenje, kopati i uzimati uzorke tla; pa svojevrstan prst koji se podiţe da bi se izmjerila brzina i smjer puhanja vjetra; zatim, odgovarajuće verzije ĉula mirisa i ukusa, kojima je u stanju osjetiti, znatno bolje nego mi, i najsićušnije koliĉine traţenih molekula; unutrašnje uho, kojim je u stanju otkriti tutnjavu marsotresa i registrirati znatno blaţa podrhtavanja vlastitog trupa, izazvanog vjetrom; konaĉno, tu su i sredstva za otkrivanje mikroba. Sonda posjeduje vlastiti, samostalni, radioaktivni izvor energije. Uz to, ona radio-vezom saopćava Zemlji sve podatke koje pribavi. Na isti naĉin do nje stiţu uputstva sa Zemlje što ljudima omogućuje da prate ostvarenja misije »Viking«, ali i da narede sondi da poduzme neki novi korak. Ali koji je najbolji naĉin, traganja za mikrobima na Marsu? Nismo u stanju - barem za sada - poslati tamo mikrobiologe. Imao sam jednog prijatelja, Wolfa Vishniaca, izuzetnog mikrobiologa sa sveuĉilišta Rochester u New Yorku. Krajem pedesetih godina, kada smo tek poĉinjali ozbiljno razmišljati o traganju za ţivotom na Marsu, on se našao na nekom znanstvenom skupu na kojem je jedan astronom izrazio ĉuĊenje zbog toga što biolozi ne raspolaţu nekim jednostavnim, pouzdanim, automatskim ureĊajem, sposobnim da traga za mikroorganizmima. Vishniac je odluĉio nešto uĉiniti u tom smislu. I zaista, napravio je mali ureĊaj koji je trebalo poslati na planete. Njegovi prijatelji nazvali su tu napravu Wolfova zamka. Na Mars bi trebalo odnijeti boĉicu s hranjivom organskom materijom u koju bi tamo bio unijet uzorak tla crvenog planeta, a zatim bi uslijedilo promatranje promjena nivoa zamućenosti izazvanih eventualnim razvojem potencijalnih klica s crvenog planeta. Ta Wolfova zamka bila je izabrana zajedno s još tri naprave za mikrobiološke pokuse kao sastavni dio lendera iz misije »Viking«. Dva od ova tri druga pokusa takoĊer su se zasnivala na slanju hrane Marsijancima. Da bi Wolfova zamka mogla uspješno djelovati bilo je potrebno da marsovim klicama pogoduje tekuća voda. Ĉula su se, doduše, mišljenja da će Vishniac samo utopiti male stanovnike Marsa. Ali prednost Wolfove zamke bila je u tome što se marsovim mikrobima nisu postavljali nikakvi zahtjevi u pogledu toga što da rade s hranom. Trebali su se samo mnoţiti. Svi ostali pokusi temeljili su se na posebnim pretpostavkama o plinovima koje će mikrobi apsorbirati ili ispuštati pretpostavkama tek nešto malo pouzdanijim od pukog nagaĊanja. Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir (NASA) koja upravlja planetnim svemirskim programom u Sjedinjenim Drţavama, ţrtva je ĉestih

i nepredvidivih kresanja budţeta. Godine 1971. donijeta je odluka da se iskljuĉi jedan od ĉetiri mikrobiološka pokusa i izbor je pao na Wolfovu zamku. Za Vishniaca je to bilo teško razoĉaranje, budući da je on uloţio dvanaest godina rada na usavršavanju svoje naprave. Mnogi drugi bi na njegovom mjestu napustili biološku ekipu misije »Viking«. Ali Vishniac je bio blag i predan ĉovjek. Umjesto da digne ruke od svega, on je riješio da će najbolje pridonijeti traganju za ţivotom na Marsu, ako se uputi u podruĉje Zemlje koje je najsliĉnije prirodnoj sredini crvenog planeta - u suhe doline Antarktika. Neki prethodni istraţivaĉi ispitali su antarktiĉno tlo i ustanovili da rijetki mikrobi koje su tamo uspjeli pronaći nisu, zapravo, domoroci suhih dolina, već su tu donijeti vjetrom iz umjerenijih i blaţih sredina. Prisjetivši se pokusa sa Marsovim loncima Vishniac je s pravom pretpostavio da je ţivot priliĉno ţilav, odnosno da je Antarktik savršeno pogodan u mikrobiološkom pogledu. Ako zemaljske klice mogu ţivjeti na Marsu, pomislio je on, zašto onda ne bi mogle i na Antarktiku - koji je znatno topliji, vlaţniji, ima više kisika i manje je izloţen djelovanju ultraljubiĉastog zraĉenja. I obrnuto, pronaći ţivot u suhim dolinama Antarktika, razmjerno bi poboljšalo, smatrao je on, šanse da na Marsu takoĊer ima ţivota. I tako, 8. studenog 1973. godine, Vishniac je, u pratnji jednog geologa i opskrbljen novom mikrobiološkom opremom, helikopterom bio prebaĉen iz stanice McMurdo u podruĉje blizu Mount Balder, u jednu suhu dolinu lanca Asgard. Namjera mu je bila da postavi svoje male mikrobiološke stanice u antarktiĉko tlo, a onda da se mjesec dana kasnije vrati i pokupi ih. Desetog prosinca 1973. uputio se po uzorke na Mount Balder: u trenutku polaska bio je fotografiran s udaljenosti od oko tri kilometara. Bilo je to posljednji put da ga je netko vidio u ţivotu. Osamnaest sati kasnije njegovo tijelo je pronaĊeno u podnoţju jednog ledenog grebena. Kretao se jednim ranije neistraţenim podruĉjem i, ĉini se, nesretno se okliznuo, otkotrljavši se niz strmi obronak dugaĉak oko sto pedeset metara. Moţda mu je nešto privuklo pogled, kakav pogodni habitat za mikrobe, recimo, ili mrlja zelenila na mjestu gdje nikako nije pristajala. To nikada nećemo saznati. U maloj, smeĊoj biljeţnici koju je nosio sa sobom toga dana, kao posljednje zabiljeţeno ostalo je slijedeće: »Pokupio stanicu 202. 10. prosinca 1973. 22,30 h. Temperatura tla: -10 °. Temperatura zraka: —16°« To je sasvim odgovaralo tipiĉnim ljetnim prilikama na Marsu. Mnoge Vishniacove mikrobiološke stanice još se nalaze na

Antarktiku. Ali njegove kolege i prijatelji ispitali su vraćene uzorke, primijenivši njegovu metodu. U uzorcima iz doslovno svih lokaliteta koji su uzeti u obzir pronaĊeno je veliko raznovrsje mikroba koji bi inaĉe bili nedokuĉivi konvencionalnim tehnikama traganja. Vishniacova udovica, Helen Simpson Vishniac, otkrila je u muţevljevom materijalu iz suhih dolina jednu novu vrstu kvasca koja, kako izgleda, postoji iskljuĉivo na Antarktiku. TakoĊer je ustanovljeno da komadi stijena doneseni s Antarktika prilikom te Vishniacove ekspedicije, koje je podvrgao ispitivanju Imre Friedmann, posjeduju raskošan mikrobiološki sadrţaj: milimetar ili dva ispod površine kamena alge su kolonizirale jedan sićušan svijet u kojem su bile zarobljene male koliĉine vode i pretvorene u tekuće stanje. Na Marsu bi ovakav poloţaj bio još zanimljiviji, s obzirom na okolnost da bi vidljiva svjetlost, neophodna za fotosintezu, doprla do te dubine, dok bi ultraljubiĉasto zraĉenje, pogubno za klice, barem djelomiĉno bilo zadrţano. Budući da se projekti svemirskih misija zakljuĉuju mnogo godina prije lansiranja, kao i uslijed Vishniacove smrti, rezultati njegovih antarktiĉkih pokusa nisu doveli do promjene programa traganja za ţivotom na Marsu u okviru misije »Viking«. Uopćeno govoreći, mikrobiološki eksperimenti se nisu provodili na niskim temperaturama svojstvenim za Marsovu sredinu, niti su vremena inkubacije bila potrebno duga. Nije, meĊutim, bilo naĉina da se poduzme traganje za ţivotom i u stijenama. Oba lendera misije »Viking« raspolagala su sa po jednom rukom za uzimanje materijala s površine koji se zatim polako unosio u unutrašnjost sonde; uzorci su se prevozili u malim košaricama, sliĉnim vagonĉićima djeĉjeg elektriĉnog vlaka, na pet mjesta gdje su obavljeni pokusi: jedan je bio usredotoĉen na neorgansku kemiju tla, u okviru drugoga tragalo se za organskim molekulama u pijesku i prašini, dok su preostala tri nastojala otkriti mikrobski ţivot. Kada se upuštamo u traganje za ţivotom na nekom planetu, polazimo od izvjesnih pretpostavki. Pokušavamo, koliko smo to u stanju, da ne pretpostavimo da će ţivot na drugim svjetovima biti potpuno istovrstan ovdašnjem ţivotu. No, postoje odreĊena ograniĉenja u ovom pogledu. Detaljno nam je poznat jedino ţivot na Zemlji. Biološki pokusi misije »Viking« predstavljaju prve pionirske korake pa je oĉito da ih ne treba shvatiti kao kraj traganja za ţivotom na Marsu. Tri mikrobiološka eksperimenta postavila su razliĉita pitanja, ali su se sva ona odnosila na metabolizam na Marsu. Ako ima mikroorganizma u Marsovom tlu, onda oni moraju uzimati hranu i oslobaĊati otpadne

plinove; druga mogućnost je da moraju uzimati plinove iz atmosfere, a onda ih, moţda uz pomoć Sunĉeve svjetlosti, pretvarati u koristan materijal. Stoga smo na Mars poslali hranu, nadajući se da će ona biti ukusna eventualnim Marsijancima. Tu je trebalo poduzeti promatranje s ciljem da se ustanovi hoće li se iz tla pojaviti neki zanimljivi, novi plinovi. S druge strane, dali smo plinove koje smo prethodno radioaktivno oznaĉili izotopima, kako bismo mogli utvrditi da li će biti ugraĊeni u organsku materiju, što bi ukazalo na djelovanje malih Marsijanaca. Prema kriteriju utvrĊenom prije lansiranja, dva od tri mikrobiološka eksperimenta misije »Viking« imala su pozitivne rezultate. U prvom sluĉaju, kada je uzorak Marsovog tla bio pomiješan jalovom organskom juhom sa Zemlje, nešto je iz tla kemijski razgradilo juhu - gotovo kao da su neki mikrobi koji su u stanju disati podvrgli metabolizmu pošiljku hrane s našeg planeta. U drugom sluĉaju, kada su plinovi sa Zemlje uvedeni u uzorak Marsovog tla, došlo je do spajanja plinova i tla - gotovo kao da su u akciju stupili mikrobi sposobni za fotosintezu, koji su iz atmosferskih plinova sloţili organsku materiju. Pozitivni rezultati što se marsovske mikrobiologije tiĉe, ostvareni su u pokusima sa sedam razliĉitih uzoraka, pribavljenih na dva mjesta crvenog planeta, meĊusobno udaljenih pet tisuća kilometara. No situacija je sloţena, a kriterij eksperimentalnog uspjeha moţe biti takav da nije odgovarajući. Ogromni napori su poduzeti da se prirede mikrobiološki eksperimenti misije »Viking«, kao i da se isprobaju na ĉitavom mnoštvu mikroba. No gotovo ništa nije uĉinjeno u pogledu usklaĊivanja ovih pokusa s vjerojatnim neorganskim materijalima Marsovog tla. Mars nije Zemlja. Kako nas to opominje zaostavština Percivala Lowella, skloni smo previdima. Moţda u Marsovom tlu djeluje neka egzotiĉna neorganska kemija koja je u stanju bez ikakvog utjecaja tamošnjih mikroba, izvršiti oksidaciju hrane. TakoĊer je moguće da se u tlu nalazi neki naroĉiti neorganski i neţivi katalizator koji bi bio u stanju vezati atmosferske plinove i pretvarati ih u organske molekule. Neki noviji pokusi pokazuju da je vjerojatno upravo to sluĉaj. Prilikom velike pješĉane oluje na Marsu iz 1971. godine infracrveni spektrometar na »Marineru 9« zabiljeţio je spektralne katakteristike uskovitlane prašine. Provevši analizu tih spektara, O. B. Toon, J.B. Pollak i ja ustanovili smo da neke apsorpcione linije najvjerojatnije potjeĉu od montmorilonita i drugih vrsta gline. Kasnija promatranja, koja su izvršili lenderi misije »Viking«, takoĊer su pokazala da na Marsu postoji glina

koju raznosi vjetar. Sada su A. Banin i J. Rishpon našli da mogu ostvariti neke kljuĉne momente »uspješnih« mikrobioloških pokusa misije »Viking« - navodnu fotosintezu i takoĊer navodno disanje - ako u laboratorijskim pokusima umjesto Marsovog tla upotrijebe glinu. Glina se odlikuje sloţenom i aktivnom površinom koja je u stanju apsorbirati i oslobaĊati plinove, te katalizirati kemijske reakcije. Još je prerano kazati da se svi mikrobiološki rezultati misije »Viking« mogu objasniti djelovanjem neorganske kemije, ali više ne bi bilo iznenaĊujuće ako bi se ustanovilo da je to sluĉaj. Hipoteza koja se temelji na glini nipošto ne iskljuĉuje mogućnost postojanja ţivota na Marsu, ali nam sigurno dopušta tvrdnju da nema uvjerljivih dokaza o prisutnosti mikrobiologije na crvenom planetu. No, ĉak i tako, rezultati Banina i Rishpona su od velike biološke vaţnosti jer pokazuju da u uvjetima nepostojanja ţivota moţe postojati svojevrsna kemija tla, koja se oĉituje na isti naĉin kao i ţivot. Na Zemlji prije nastanka ţivota moţda su se takoĊer odvijali ciklusi kemijskih procesa koji su nalikovali disanju i fotosintezi i koje je zatim ţivot prihvatio kada se pojavio. Poznato je, osim toga, da su montmorilonitske gline jaki katalizator koji dovodi do kombiniranja amino-kiselina u dugaĉke lance molekula, sliĉne proteinima. Glina primitivne Zemlje moţda je bila kovaĉnica ţivota, a kemija koja danas djeluje na Marsu lako moţe pridonijeti boljem razumijevanju nastanka i rane povijesti ţivota na našem planetu. Površina Marsa prošarana je mnogim kraterima, koji su dobili nazive prema znamenitim liĉnostima, uglavnom znanstvenicima. Krater Vishniac nalazi se - posve prikladno - u antarktiĉkom podruĉju Marsa. Vishniac nije tvrdio da na crvenom planetu mora biti ţivota, već samo da je on moguć, kao i da je izuzetno znaĉajno ustanoviti da li zaista postoji. Ukoliko ţivota ima na Marsu, ukazat će nam se jedinstvena prilika da provjerimo općenitost zemaljskog tipa ţivota. A ako bi se ustanovilo da ţivota nema na Marsu, planetu priliĉno sliĉnom Zemlji, onda ćemo morati ustanoviti razlog tome - jer bismo u tom sluĉaju, kako je Vishniac istakao, bili suoĉeni s klasiĉnom znanstvenom konfrontacijom eksperimentalnog uzorka i kontrolnog uzorka. Otkriće da se mikrobiološki rezultati misije »Viking« mogu objasniti hipotezom o glini, da oni nuţno ne upućuju na ţivot, doprinijelo je da se odgonetne jedna druga tajna: pokus usredotoĉen na organsku kemiju, u okviru istog pohoda, nije zabiljeţio ni traga od organskih materija u

Marsovom tlu. Ako ima ţivota na Marsu, što je onda s njegovim ostacima? Nisu pronaĊene nikakve organske molekule - nikakva graĊa proteina i nukleinskih kiselina, nikakvi jednostavni ugljikohidrati, ništa što ulazi u sastav ţivota na Zemlji. Okolnost da su mikrobiološki pokusi misije »Viking« otkrili da u Marsovom tlu dolazi do sintetiziranja organske materije nije, meĊutim, u proturjeĉnosti s ovim nalazima, budući da su ureĊaji za mikrobiološke eksperimente bili tisuću puta osjetljiviji (po jedinici ugljikovog atoma) od naprava za kemijske pokuse. No, time se stvar bitno ne mijenja. Zemljino tlo krcato je organskim ostacima nekada ţivih organizama; u Marsovom tlu nalazi se manje organske materije nego u površinskom sloju Mjeseca. Ako nam je stalo do hipoteze o ţivotu, moţemo pretpostaviti da je kemijski reaktivna oksidirajuća površina Marsa uništila ostatke ţivih bića - kao što neka klica biva uništena u boci vodikova peroksida; ili da ima ţivota, ali takve vrste kod koje organska kemija ne igra u podjednakoj mjeri središnju ulogu kao u sluĉaju ţivota na Zemlji. No, ova druga mogućnost izgleda mi naroĉito nategnuta: nerado, naime, priznajem da sam šovinistiĉkih pogleda što se tiĉe ugljika. Ugljik je obilato zastupljen u svemiru. On tvori ĉudesno sloţene molekule, pogodne za ţivot. TakoĊer sam šovinistiĉki sklon vodi. Voda je idealno otapalo za djelovanje organske kemije i ostaje u tekućem stanju u širokom rasponu temperatura. Ali ponekad me obuzmu sumnje. Ima li moja naklonost prema ovim materijalima neke veze s ĉinjenicom da sam ja graĊen uglavnom od njih? Da li se mi temeljimo na ugljiku i vodi moţda samo zato jer su oni bili prisutni u velikim koliĉinama na Zemlji u vrijeme nastajanja ţivota? Moţe li se ţivot na drugim svjetovima - na Marsu, recimo - zasnivati na neĉem drugom? Ja predstavljam zbroj vode, kalcija i organskih molekula pod imenom Carl Sagan. Vi ste zbroj gotovo istovrsnih molekula koje imaju neku drugu kolektivnu oznaku. Ali, da li je to sve? Zar tu nema niĉeg osim molekula? Nekim ljudima je ova pomisao donekle poniţavajuća po ĉovjekovo dostojanstvo. Za mene je, meĊutim, oĉaravajuće da je priroda našeg svemira omogućila razvoj jednog tako sloţenog i njeţnog molekularnog ustroja kakvi smo mi. Ali bit ţivota nisu toliko sami atomi i jednostavne molekule iz kojih smo sloţeni već naĉin na koji su oni sklopljeni u cjelinu. Ĉesto se moţe proĉitati da kemikalije od kojih se sastoji ljudsko tijelo stoje, recimo, devedeset sedam centi, deset dolara, ili već neku sliĉnu svotu; pomalo je

uznemirujuće ustanoviti da nam tijela tako malo vrijede. Navedene sume, meĊutim, odnose se na ljudska bića svedena na najjednostavnije moguće sastojke. Mi smo uglavnom graĊeni od vode, koja ne vrijedi gotovo ništa; ugljik vrijedi koliko i ugljen; kalcij iz naših kostiju koliko i kreda; dušik iz naših proteina koliko i zrak (takoĊer vrlo jeftino); ţeljezo u našoj krvi koliko i zarĊali ĉavli. Ako ne bismo bili upućeni u stvari, mogli bismo doći u iskušenje da uzmemo sve atome iz kojih smo graĊeni, da ih stavimo u jednu veliku posudu i dobro izmiješamo. No, mogli bismo miješati koliko nas volja, sve što bismo dobili na kraju bila bi bezobliĉna kaša atoma. Harold Morowitz je izraĉunao koliko bi vrijedili pravi molekularni sastojci koji grade jedno ljudsko biće, ako bi se kupili u molekularnom obliku u nekoj kemijskoj tvornici. Svota do koje je došao iznosi oko deset milijuna dolara, što bi trebalo da nam malo vrati ponos. Ali ĉak ni tada ne bismo mogli izmiješati te kemikalije pa da na kraju iz pokusne retorte izaĊe ljudsko biće. Ovako nešto daleko nadmašuje naše sposobnosti i tako će vjerojatno ostati još dugo. Srećom, postoje i druge, jeftinije i još vrlo pouzdane metode pravljenja ljudi. Mislim da će se oblici ţivota na mnogim svjetovima uglavnom sastojati od istih atoma od kojih smo graĊeni i mi ovdje, a moţda ĉak i od mnogih istovrsnih osnovnih molekula, kao što su proteini i nukleinske kiseline - ali će ovi sastojci biti sklopljeni u cjeline na drukĉije naĉine. Moţda će nam organizmi koji plove u gustoj atmosferi planeta vrlo nalikovati u pogledu atomskog sastava, s tom razlikom što vjerojatno neće imati kosti, tako da im neće biti potrebno mnogo kalcija. Moţda će se na nekom drugom svijetu koristiti neko drugo otapalo umjesto vode. Fluorovodiĉna kiselina mogla bi dobro posluţiti u ovom smislu, premda u svemiru nema mnogo fluora; fluorovodiĉna kiselina bila bi vrlo štetna po molekule od kojih smo mi graĊeni, ali zato su neke druge organske molekule, parafinski vosak, na primjer, savršeno postojani u njenom prisustvu. Tekući amonijak predstavljao bi još bolje otapalo, zato što ga u svemiru ima u velikim koliĉinama. Ali on se nalazi u tekućem stanju jedino na svjetovima koji su znatno hladniji od Zemlje ili Marsa. Amonijak je na Zemlji obiĉno plin, baš kao što je to voda na Veneri. Ili moţda ima ţivih stvari koje uopće ne posjeduju otopinski sistem - ţivot u obliku ĉvrstog tijela kod kojeg, umjesto plivanja molekula, putuju elektriĉni signali. No, ove ideje ne idu u prilog hipotezi da su pokusi koje su izvršili lenderi misije »Viking« ušli u trag postojanja ţivota na Marsu. Na tom

priliĉno zemljolikom svijetu, koji obiluje ugljikom i vodom, ţivot bi se, ako bi postojao, morao temeljiti na organskoj kemiji. Rezultat pokusa na polju organske kemije, baš kao i rezultati promatranja, odnosno mikrobiološki eksperimenti, poriĉu postojanje ţivota u finim ĉesticama iz Chryse i Utopije, podvrgnutih ispitivanju krajem sedamdesetih godina. Moţda je drukĉije nekoliko milimetara ispod površine stijena (kao u sluĉaju antarktiĉkih suhih dolina), ili na nekom drugom mjestu na planetu, odnosno moţda je bilo drugaĉije u nekom ranijem, umjerenijem razdoblju. Ali ne sada i tamo gdje smo mi gledali. Istraţivanje Marsa u okviru misije »Viking« od ogromne je povijesne vaţnosti: to je prvo ozbiljno traganje za drugim vrstama ţivota, prvi uspješan i operativan boravak jedne svemirske letjelice duţe od jednog sata na nekom drugom planetu (»Viking 1« funkcionirao je godinu dana), izvor bogate ţetve podataka iz geologije, seizmologije, mineralogije, meteorologije i još pet šest disciplina jednog drugog svijeta. Što poduzeti kao idući korak poslije ovog spektakularnog uspjeha? Neki znanstvenici ţele poslati automatski ureĊaj koji bi se spustio, uzeo uzorke tla i vratio ih na Zemlju, gdje bi ih se vrlo detaljno ispitalo u velikim izvrsno opremljenim laboratorijima. Na taj naĉin, bila bi odgonetnuta većina nedoumica vezanih za mikrobiološke pokuse misije »Viking«. Mogla bi se odrediti kemija i mineralogija tla; prodrli bismo i ispod površina stijena u potrazi za eventualnim ţivotom koji je tamo; moglo bi se izvesti na stotine testova vezanih za organsku kemiju i ţivot, meĊu njima i neposredno mikroskopsko istraţivanje u širokom rasponu uvjeta. Iako bi bila priliĉno skupa, ovakva jedna misija je vjerojatno unutar naših tehniĉkih mogućnosti. Ipak, ona nosi u sebi jednu novu opasnost: povratnu kontaminaciju. Ako ţelimo na Zemlji ispitati uzorke Marsovog tla u traganju za mikrobima, ne smijemo ih, razumije se, prethodno sterilizirati. Bit ekspedicije je u tome da ih se doĉepamo ţivih. Ali što onda? Mogu li Marsovi mikroorganizmi, donijeti na Zemlju, predstavljati opasnost po opće zdravlje? To je ozbiljno i teško pitanje. Mikromarsijanci moţda ne postoje. A ako ih i ima, moţda ih moţemo pojesti ĉitav kilogram bez ikakvih štetnih posljedica. Ali to je neizvjesno, a rizik je veliki. Ako ţelimo donijeti nesterilizirane uzorke Marsovog tla na Zemlju, moramo prvo osigurati izuzetno pouzdan zaštitni postupak protiv kontaminacije. Postoje nacije koje usavršavaju i uskladišćuju bakteriološka oruţja. Kako izgleda, povremeno dolazi do neprilika s njima, ali još nije, koliko je meni

poznato, izazvana neka globalna epidemija. Moţda se uzorci s Marsa mogu bez opasnosti dopremiti na Zemlju. Ali volio bih biti posve siguran prije nego što se poduzme jedna takva misija. Postoji još jedan naĉin za istraţivanje Marsa; ovaj raznoliki planet ĉuva za nas ĉitav niz prijatnih otkrića i iznenaĊenja. Osjećaj koji me nije napuštao kroz cijelo vrijeme rada na slikama koje su slali lenderi misije »Viking« bilo je nezadovoljstvo što su nepomiĉni. Kako smo samo ţudjeli barem malo razgrnuti onu dinu rukom za uzimanje uzoraka, potraţiti ţivot ispod onog kamena, vidjeti da li onaj udaljeni hrbat predstavlja bedem nekog kratera. A ne tako daleko na jugoistoku, znao sam, nalaze se ĉetiri vijugava korita Chryse. Unatoĉ svim uzbudljivim i izazovnim rezultatima do kojih je došla misija »Viking«, poznavao sam stotinu drugih mjesta na Marsu koja su znatno zanimljivija od onih na koja smo se spustili. Idealno sredstvo bilo bi neko krstareće vozilo, sposobno da provodi sloţene pokuse, naroĉito kemijske i biološke prirode, kao i da obilno snima oko sebe. Na prototipovima ovakvih vozila već se radi u NASA-i. Ona mogu svladati stijene, spuštati se niz jaruge, izvlaĉiti se iz skuĉenih prostora. U okviru je naših mogućnosti da na Mars spustimo jedno krstareće vozilo, koje bi promatralo svoju okolinu, uoĉilo najzanimljivije mjesto u vidnom polju i sutra u isto vrijeme stiglo do njega. Svakoga dana neko novo mjesto, sloţeno, krivudavo krstarenje šarolikom topografijom ovog privlaĉnog planeta. Ovakva misija bila bi od ogromne znanstvene koristi, ĉak i kada bi se pouzdano ustanovilo da na Marsu nema ţivota. Mogli bismo se zaputiti po drevnim rijeĉnim kotlinama, uz obronke neke velike vulkanske planine, duţ neobiĉnih, terasastih padina u polarnom podruĉju, ili u susret neobiĉnim Marsovim piramidama, koje nas neodoljivo mame.29 Zanimanje javnosti za ovakvu misiju bilo bi veliko. Svakoga dana novi prizori stizali bi na naše male ekrane. Mogli bismo pratiti krstarenje, razmišljati o otkrićima, predlagati nova odredišta. Putovanje bi bilo dugo, a vozilo bi se pokoravalo radio-zapovjedima sa Zemlje. Imali bismo obilje vremena da se nove zamisli unesu u program misije. Milijardu ljudi moglo bi sudjelovati u istraţivanju jednog drugog svijeta. Površina Marsa velika je koliko i kopno na Zemlji. Oĉigledno je da bi podrobno izviĊanje potrajalo stoljećima. Ali jednom bi došlo vrijeme kada bi Mars bio potpuno istraţen; kada bi robotski zrakoplovi obavili potpuno kartografiranje s velike visine, kada bi krstareća vozila prošla cijelom površinom, kada bi uzorci bez straha bili donijeti na Zemlju i kada

bi, konaĉno, ljudska bića zakoraĉila pijeskom Marsa. A što onda? Što nam je tada ĉiniti s Marsom? Ima toliko primjera ljudske zloupotrebe Zemlje da me jeza hvata i pri pomisli na ovo pitanje. Ako na Marsu ima ţivota, onda smatram da tamo ne treba ništa poduzimati. U tom sluĉaju, Mars pripada Marsijancima, pa bili oni i mikrobi. Postojanje samostalne biologije na nekom obliţnjem planetu predstavlja neprocijenjivo blago i oĉuvanje tog ţivota mora biti pretpostavljeno, smatram, svim drugim mogućim upotrebama Marsa. No, pretpostavimo da je crveni planet beţivotan. On nije dostupan izvor sirovina: prijevoz od Marsa do Zemlje, naime, bit će još mnogo stoljeća preskup. Ali, da li bismo mi mogli ţivjeti na Marsu? Da li bismo u izvjesnom smislu mogli napraviti od Marsa nastanjiv dom? To je, nema sumnje, divan svijet, ali i skopĉan - iz našeg sebiĉnog kuta promatranja - sa silnim poteškoćama, raĉunajući tu prije svega male koliĉine kisika, nepostojanje tekuće vode i snaţno ultraljubiĉasto zraĉenje. (Niska temperatura ne predstavlja nepremostivu prepreku, kako to pokazuju znanstvene stanice na Antarktiku koje rade preko cijele godine.) Sve ostale nepovoljne okolnosti mogle bi se otkloniti, ako bismo nekako osigurali više zraka. Uz viši atmosferski pritisak postala bi moguća i tekuća voda. Isto tako, uz više kisika mogli bismo disati atmosferu, a formirao bi se i ozonski sloj koji bi štitio površinu od Sunĉevog ultraljubiĉastog zraĉenja. Vijugava korita, sloţene polarne kape i drugi nalazi ukazuju da je Mars nekada posjedovao jednu takvu, gušću atmosferu. Malo je vjerojatno da su plinovi iz njenog sastava istekli s crvenog planeta. Oni su, dakle, još negdje na Marsu. Neki su kemijski spojeni s površinskim stijenjem. Neki su u podpovršinskom ledu. Ali većina je, moţda, u današnjim polarnim ledenim kapama. Da isparimo te kape, moramo ih zagrijati; moţda bismo ih mogli prekriti nekim tamnim prahom pa da tako apsorbiraju više svjetlosti, što bi im povećavalo temperaturu (to je obrnuto od onoga što ĉinimo na Zemlji, kada uništavamo šume i travnate površine). Ali površina kapa je vrlo velika. Za prevoz neophodnih koliĉina praha sa Zemlje na Mars moralo bi se upotrebiti 1200 raketnih nosaĉa tipa »Saturn V«; no, ĉak i tada, vjetrovi bi mogli odpuhati prah s polarnih kapa. Bolji naĉin bi bio izmisliti neki tamni materijal, koji je u stanju da proizvodi kopije samoga sebe, mali, tamni stroj, kojeg bismo odnijeli na Mars i koji bi se tada poĉeo širiti po polarnim kapama, koristeći tamo raspoloţivi materijal za vlastito umnoţavanje. Ima jedna vrsta takvih strojeva. To su biljke. Neke su vrlo

ţilave i prilagodljive. Poznato nam je da barem neki zemaljski mikrobi mogu opstati na Marsu. Ono što je potrebno jest program umjetnog odabiranja i genetskog inţenjeringa tamnih biljaka - moţda lišajeva - koje bi se saţivjele s vrlo okrutnom marsovom ţivotnom sredinom. Ako bi se takve biljke mogle odgajati, onda je zamislivo da ih jednoga dana zasadimo na velikim prostranstvima ledenih kapa Marsa, nakon ĉega bi one uhvatile korijen i rasprostrle se, potamnjujući tlo pod sobom, apsorbirajući Sunĉevu svjetlost, zagrijavajući led i oslobaĊajući staru Marsovu atmosferu iz dugotrajnog ropstva. Na pamet ĉak pada i svojevrstan marsovski Johnny Appleseed, bilo u robotskom ili u ljudskom obliĉju, kako tumara smrznutim polarnim prostranstvima, zadubljen u jedan pothvat, od kojeg će koristi imati tek kasnija pokoljenja ljudi. Ova opća zamisao naziva se teraformiranje: prekrajanje stranog svijeta u sredinu pogodnu za ljudska bića. Tokom tisuća godina ĉovjek je uspio da poremeti globalnu temperaturu Zemlje samo za jedan stupanj putem promjena izazvanih efektom staklenika ili albeda, premda ćemo novu promjenu u istom opsegu sada prouzrokovati za samo stoljeće ili dva ako ovim tempom budemo nastavili sagorijevati fosilna goriva i uništavati šume i travnate površine. Ova i neke druge okolnosti ukazuju da vrijeme s kojim valja raĉunati za opseţnije teraformiranje Marsa vjerojatno iznosi više stotina do više tisuća godina. No, kada ćemo u budućnosti imati na raspolaganju razvijeniju tehnologiju, moţda ćemo poţeljeti ne samo da povećamo ukupan atmosferski pritisak i tako omogućimo postojanje tekuće vode, nego i da dovedemo tekuću vodu s polarnih kapa u toplija ekvatorska podruĉja. Dakako, postoji naĉin da se to provede u djelo. Izgradili bismo kanale. Površinski i podpovršinski led što se otapa transportirao bi se, u tekućem stanju, velikom mreţom kanala. Ali to je upravo ono što je Percival Lowell, prije nepunih stotinu godina, pogrešno pretpostavio da se uistinu dogodilo na Marsu. I Lowell i Wallace su shvatili da je uzrok nenaseljivosti Marsa nedostatak vode. Kada bi samo postojala mreţa kanala, ovaj nedostatak bi se otklonio i nastanjivanje Marsa postalo bi ostvarivo. Lowell je promatrao Mars pod izuzetno slabim uvjetima vidljivosti. Drugi, a meĊu njima i Schiaparelli, već su uoĉili nešto što je nalikovalo na kanale; te formacije dobile su naziv canali prije nego li je Lowell zapoĉeo svoju ţivotnu ljubavnu priĉu s Marsom. Ljudska bića odlikuju se dokazanom nadarenošću za samoobmanjivanje kada im se osjećaji uzbude, a malo je zamisli koje su tako uzbudljive kao pretpostavka

da jedan susjedni planet nastanjuju inteligentna bića. Snaga Lowellove ideje moţda bi mogla prerasti u svojevrsno nagoviještanje. Njegovu mreţu kanala izgradili su Marsijanci. Moţda će se pokazati da je ĉak i u ovom pogledu bio u pravu: ako crveni planet ikada bude teraformiran, onda će taj pothvat izvesti ljudska bića ĉije je stalno boravište i matiĉni planet Mars. Marsijanci, to ćemo biti mi.

6. PRIČE PUTNIKA Postoji li mnoštvo svjetova ili je samo jedan? To je jedno od najplemenitijih i najuzbudljivijih pitanja u prouĉavanju Prirode. Albert Magnus, trinaesto stoljeće U davno doba svijeta, otoĉani su smatrali ili da su oni jedini stanovnici Zemlje, ili, ako i ima drugih, nikako nije jasno kako bi se s njima moglo trgovati, budući da ih od njih razdvaja duboko i široko more; no, u kasnijim vremenima izumljeni su brodovi... Moţda će se, u istom smislu, jednom pronaći i naĉin da se stigne do Mjeseca... Sada još nema nekog Drakea ili Kolumba koji bi poduzeli takvo putovanje, niti Dedala da smisli kako letjeti zrakom. No, ja uopće ne sumnjam da će vrijeme, koje je još uvijek otac novih istina i koje nam je obznanilo mnoge stvari neznane našim precima, isto tako otkriti našem potomstvu ono što mi sada priţeljkujemo, ali ne moţemo znati. John Wilkins. Otkriće jednog svijeta na Mjesecu, 1638. Moţemo se vinuti s ove uboge Zemlje i, promotrivši je odozgo, ustanoviti da li je Priroda iscrpla sve svoje vrline i divote na tu mrlju blata. Tako ćemo, poput putnika u daleke zemlje, moći bolje prosuditi što se radi kod kuće, doznat ćemo kako da ispravno procjenjujemo stvari, kako da im pridajemo prikladnu vrijednost. Manje ćemo biti skloni diviti se onome što ovaj svijet proglašava velikim i s visine ćemo prezreti triĉarije do kojih silno drţi ljudsko mnoštvo, kada doznamo da postoji mnogo takvih nastanjenih Zemalja koje ni u Ĉemu ne zaostaju za našom. Christiaan Huygens, Otkriveni nebeski svjetovi, oko 1690. Ovo je vrijeme kada su ljudi poĉeli ploviti morem svemira. Moderni brodovi koji se kreću keplerovskim putanjama ka planetima nemaju ljudsku posadu. To su predivno graĊeni, poluinteligentni roboti koji istraţuju nepoznate svjetove. Putovanja u vanjski Sunĉev sustav

kontroliraju se iz jednog mjesta na planetu Zemlji: iz Laboratorija za mlazni pogon (Jet Propulsion Laboratory - JPL), iz Pasadene, savezna drţava Kalifornija, koji se nalazi u sastavu NASA-e. Devetog srpnja 1979. godine svemirska sonda »Voyager 2« stigla je do Jupiterovog sustava. Prethodno je gotovo dvije godine plovila meĊuplanetarnim prostorom. Letjelica je napravljena od više milijuna pojedinaĉnih dijelova koji su tako sloţeni u cjelinu da ako neki dio zakaţe, drugi preuzimaju njegove funkcije. Sonda ima masu devet stotina kilograma i ispunila bi oveću dnevnu sobu. Put na koji je krenula odvodi je toliko daleko od Sunca da se više ne moţe napajati solarnom energijom kao što je to sluĉaj s ostalim svemirskim sondama. »Voyager« zbog toga posjeduje mali nuklearni generator koji dobiva na stotine vati iz radioaktivnog raspadanja kuglice plutonija. Tri integrirana kompjutora, kao i većina ureĊaja za funkcioniranje letjelice - na primjer, sistem kontrole temperature - smješteni su u njenom središtu. Sonda prima nareĊenja sa Zemlje i radio-vezom šalje svoje izvještaje natrag, putem velike antene promjera 3,7 metara. Većina znanstvenih instrumenata nalazi se na pokretnoj platformi koja automatski prati Jupiter ili neki od njegovih mjeseci, dok sonda hita kraj njih. Tu je postavljeno mnogo znanstvenih instrumenata - ultraljubiĉasti i infracrveni spektrometri, ureĊaji za mjerenje naelektriziranih ĉestica, magnetskih polja i radio-emisija s Jupitera - ali najzaposlenije su bile dvije televizijske kamere, programirane da naprave na desetine tisuća snimaka planetnih otoka u vanjskom Sunĉevom sustavu. Jupiter je okruţen omotaĉem nevidljivih, ali vrlo opasnih naelektriziranih ĉestica visoke energije. Sonda mora proći kroz vanjski rub ovog radijacionog pojasa da bi mogla izbliza ispitati Jupiter i njegove mjesece, kao i da bi nastavila misiju do Saturna i dalje. Ali ĉestice s elektriĉnim nabojem mogu oštetiti osjetljive ureĊaje i potpuno uništiti elektroniku. Jupiter je takoĊer okruţen prstenom krutih gromada; ovaj prsten, kojeg je »Voyager 2« morao presjeći, otkrio je ĉetiri mjeseca ranije »Voyager 1«. Sudar s kakvim manjim kamenom potpuno bi izbacio sondu s dotadašnje putanje i ona bi se poĉela nekontrolirano kretati; njena antena više ne bi bila u mogućnosti usmjeriti se prema Zemlji, tako da bi svi prikupljeni podaci bili zauvijek izgubljeni. Neposredno uoĉi ovog susreta, u kontroli misije vladala je priliĉna nervoza. Uslijedilo je nekoliko uzbuna i situacija je uopće bila napeta, ali zahvaljujući udruţenom djelovanju inteligencije ljudi na Zemlji i robota u svemiru, izbjegnuto je najgore. Lansirana dvadesetog kolovoza 1977. godine, sonda se uputila u luku

putanjom pokraj Marsove staze, pa kroz asteroidni pojas, da bi napokon stigla do Jupiterovog sustava, otpoĉevši prolazak pokraj planeta i njegovih ĉetrnaest ili koliko već prirodnih satelita. Prolazak pokraj Jupitera »Voyager« je iskoristio da stekne ubrzanje, koje mu je omogućilo bliski susret sa Saturnom. Na isti naĉin, Saturnova sila teţa bacit će ga prema Uranu. Nakon Urana proći će pokraj Neptuna i na kraju izaći iz Sunĉevog sustava, postavši meĊuzvjezdana svemirska sonda, kojoj je sudbina dodijelila da zauvijek plovi velikim oceanom izmeĊu kozmiĉkih sunaca. Ova putovanja u cilju istraţivanja i otkrića, posljednja su u dugom nizu koji je predstavljao osobitost i odliku ljudske povijesti. U petnaestom i šesnaestom stoljeću mogli ste od Španjolske do Azora stići za nekoliko dana, baš koliko je danas potrebno da se premosti kanal što razdvaja Zemlju od Mjeseca. Tada je bilo potrebno nekoliko mjeseci da se preplovi Atlantski ocean i stigne do novog svijeta, Amerike. Za nekoliko mjeseci danas se moţe preploviti ocean unutrašnjeg Sunĉevog sustava i prispjeti na Mars ili Veneru, koji uistinu i doslovno predstavljaju nove svjetove što ĉekaju na nas. U sedamnaestom i osamnaestom stoljeću od Nizozemske do Kine putovalo se izmeĊu godinu i dvije, a to je vrijeme koje je »Voyager« proveo na putovanju od Zemlje do Jupitera.30 Godišnja izdvajanja za ovakve misije bila su tada razmjerno veća nego sada, ali u oba sluĉaja iznosila su manje od jednog postotka odgovarajućeg bruto nacionalnog proizvoda. Naši sadašnji svemirski brodovi, sa svojim robotskim posadama, predstavljaju pionire, avangardu budućih ĉovjekovih ekspedicija na planete. No, već smo putovali tim putem i ranije. Razdoblje izmeĊu petnaestog i sedamnaestog stoljeća bilo je velika prekretnica u našoj povijesti. Tada je postalo jasno da se moţemo zaputiti u sve kutke našeg planeta. Hrabri pomorci na jedrenjacima iz više evropskih zemalja otisnuli su se na sve oceane. Postojalo je mnoštvo pobuda za poduzimanje ovih putovanja: ambicija, pohlepa, nacionalni ponos, vjerski fanatizam, amnestija, znanstvena radoznalost, glad za pustolovinama i nemogućnost pronalaţenja prikladnog zaposlenja u Estremaduri. Ta putovanja donijela su kako mnogo zla, tako i mnogo dobra. No krajnji rezultat bio je povezivanje cijele Zemlje, ukidanje provincijalizma, objedinjenje ljudske vrste i silno povećanje znanja o našem planetu i nama samima. Simbol epohe velikih istraţivanja i otkrića, ostvarenih posredstvom jedrenjaka, bila je revolucionarna Nizozemska republika iz sedamnaestog stoljeća. Proglasivši nedavno nezavisnost od moćnog španjolskog carstva,

ona je, potpunije od bilo koje druge nacije iz tog vremena, prihvatila evropsku prosvijećenost. Bilo je to racionalno, sreĊeno, stvaralaĉko društvo. Ali budući da su Nizozemcima bili nedostupni španjolski brodovi i luke, ekonomski opstanak male republike zavisio je od njene sposobnosti da sagradi, opremi ljudstvom i uposli veliku flotu jedrenjaka. Nizozemska istoĉnoindijska kompanija, mješovito vladino i privatno poduzeće, poĉela je slati brodove u daleke krajeve svijeta, gdje su se pribavljala rijetka dobra koja su se zatim, uz dobru zaradu, preprodavala u Evropi. Ovakva putovanja bila su od ţivotne vaţnosti za republiku. Navigacione karte i mape smatrale su se drţavnom tajnom. Brodovi su se ĉesto otiskivali sa zapeĉaćenim uputama o odredištu. I tako, Nizozemci su odjednom postali prisutni na cijelom planetu. Barentsovo more u Arktiĉkom oceanu i Tasmanija u Australiji dobili su nazive po nizozemskim pomorskim kapetanima. Ovi pohodi, meĊutim, nisu bili usredotoĉeni samo na trgovinu, premda je ona bila najvaţnija. Nizozemce je još poticala sklonost prema znanstvenim pustolovinama kao i ţelja za otkrivanjem novih zemalja, novih biljaka i ţivotinja, novih ljudi; bila je to potraga za znanjem radi znanja. Amsterdamska vijećnica odraţava samopouzdanje i svjetovnost koji su predstavljali odlike Nizozemske sedamnaestog stoljeća. Na njenu izgradnju utrošeni su tovari i tovari mramora. Constantijn Huygens, pjesnik i diplomat iz tog vremena, rekao je jednom prilikom da vijećnica rastjeruje »gotsku razrokost i jadnost«. U vijećnici se još i danas nalazi statua Atlasa koji drţi nebesa prošarana zvijeţĊima. Ispod je smještena Pravda, koja drţi zlatni maĉ i vagu, a oko nje su Smrt i Kazna, dok su joj ispod nogu Pohlepa i Zavist, bogovi trgovaca. Nizozemci, ĉija se ekonomija temeljila na privatnom poduzetništvu, shvatili su da bezobzirna trka za zaradom moţe ozbiljno ugroziti dušu nacije. Manje alegoriĉan simbol moţe se naći ispod Atlasa i Pravde, na podu vijećnice. To je velika, mozaiĉna karta, koja potjeĉe s kraja sedamnaestog ili poĉetka osamnaestog stoljeća i koja zahvaća prostranstva od zapadne Afrike do Tihog oceana. Cijeli svijet bio je nizozemska arena. Na istoj karti došla je do izraţaja i izuzetna skromnost Nizozemaca: oni su, naime, izostavili sebe, upisavši samo stari latinski naziv »Belgium« za svoj dio Evrope. Mnogo brodova se svake godine otiskivalo na put oko pola svijeta. Prvo bi se spustili zapadnom obalom Afrike, kroz ono što su nazivali Etiopsko more, zatim bi oplovili juţnu obalu Afrike, prošli kroz

Madagaskarski tjesnac, stigli do juţnog rta Indije, odakle su produţavali do jednog od svojih glavnih odredišta, Zaĉinskih otoka, odnosno današnje Indonezije. Neke ekspedicije upućivale su se i dalje, do zemlje nazvane Nova Nizozemska, odnosno do današnje Australije. Pojedine su se otiskivale kroz Malaĉki tjesnac pa pokraj Filipina, da bi na kraju stigle u Kinu. U jednom dokumentu iz sredine sedamnaestog stoljeća spominje se »poslanstvo Istoĉnoindijske kompanije iz Sjedinjenih pokrajina Nizozemske kod velikog tatarskog kana, kineskog cara.« Nizozemski purgeri, poslanici i pomorski kapetani bivali su iskreno zapanjeni prilikom susreta s jednom drugom civilizacijom u carskom gradu Pekingu.31 Nikada prije ni poslije toga Nizozemska nije bila takva svjetska sila: mala zemlja, prisiljena da se osloni iskljuĉivo na samu sebe, s izrazito miroljubivom vanjskom politikom. Budući da je bila popustljiva prema neortodoksnim mišljenjima, postala je pravi raj za intelektualce koji su pobjegli pred cenzurom i kontrolom misli iz drugih krajeva Evrope - sliĉno kao što su se tokom tridesetih godina ovog stoljeća Sjedinjene Drţave silno okoristile eksodusom intelektualaca iz Evrope kojom se širio nacizam. Tako je, na primjer. Nizozemska u sedamnaestom stoljeću pruţila utoĉište Spinozi, velikom ţidovskom filozofu kome se Einstein divio; Descartesu, središnjoj figuri u povijesti matematike i filozofije; i John Lockeu, politiĉkom znanstveniku, koji je utjecao na grupu filozofski nastrojenih revolucionara, kao što su Paine, Hamilton, Adams, Franklin i Jefferson. Nikada prije ni poslije toga, Nizozemsku nije krasila takva jedna plejada umjetnika i znanstvenika, filozofa i matematiĉara. Bilo je to vrijeme vrhunskih slikara, Rembrandta, Vermeera i Fransa Halsa; Leeuwenhoeka, izumitelja mikroskopa; Grotiusa, utemeljitelja meĊunarodnog prava; Willebrorda Snelliusa, koji je otkrio zakon o refrakciji svjetlosti. Suglasno nizozemskoj tradiciji ohrabrivanja slobode razmišljanja, Leidensko sveuĉilište je ponudilo mjesto profesora jednom talijanskom znanstveniku po imenu Galileo, kojeg je katoliĉka crkva prisilila pod prijetnjom muĉenja da se odrekne svog heretiĉkog nazora da je Zemlja ta koja se okreće oko Sunca, a ne obratno.32 Galilej je inaĉe odrţavao prisne veze s Nizozemskom: njegov prvi astronomski teleskop predstavljao je poboljšanu verziju jednog nizozemskog dogleda. Njime je on otkrio pjege na Suncu, Venerine mijene, kratere na Mjesecu i ĉetiri velika Jupiterova mjeseca koji se danas prema njemu nazivaju Galilejevi sateliti. U jednom pismu, kojeg je 1615. godine napisao velikoj vojvotkinji Christini, Galilej govori o nevoljama koje je imao s crkvom:

Prije nekoliko godina, kao što vaša presvijetla visost zna, otkrio sam na nebesima mnoge stvari koje nitko nije vidio prije našeg doba. Neobiĉnost tih stvari, kao i neke posljedice koje su proizlazile iz njih, a koje su u suprotnosti sa fiziĉkim nazorima što su na snazi meĊu akademskim filozofima, podigli su protiv mene ne mali broj profesora [većinom crkvenih] - kao da sam ja bio taj koji je te stvari smjestio na nebo vlastitim rukama, s nakanom da poremetim Prirodu i uzurpiram znanosti. Izgleda da oni zaboravljaju da povećanje broja poznatih istina potiĉe istraţivanje, opći napredak te razvoj umjetnosti.33

Veza izmeĊu Nizozemske kao istraţivaĉke sile i Nizozemske kao intelektualnog i kulturnog središta bila je vrlo jaka. Poboljšanja jedrenjaka potakla su razvoj tehnologija svih vrsta. Ljudi su uţivali u radu vlastitim rukama. Izumi su se cijenili i uvaţavali. Tehnološki napredak zahtjevao je najslobodnije moguće traganje za znanjem - i tako je Nizozemska postala vodeći izdavaĉ i knjiţar u Evropi: tu su se prevodila djela pisana na drugim jezicima te i štampala ona koja su u drugim zemljama bila zabranjena. Pustolovine u egzotiĉnim zemljama i susreti s neobiĉnim društvima poljuljali su svako samozadovoljstvo, natjerali su mislioce da preispitaju već prihvaćene mudrosti i pokazali su da znanja koja su bila na snazi tisućama godina - na primjer u zemljopisu - poĉivaju na potpuno pogrešnim osnovama. U vrijeme kada su kraljevi i carevi vladali najvećim dijelom svijeta, Nizozemskom republikom upravljao je, više nego bilo kojom drugom zemljom, narod. Otvorenost društva i poticanje ţivotnosti uma, materijalno blagostanje i sklonost istraţivanju i korištenju novih svjetova stvorili su klimu vedrog pouzdanja u ljudsko poduzetništvo.34 U Italiji je Galilej navijestio druge svjetove, a Giordano Bruno se upuštao u razmišljanje o drugim oblicima ţivota. Obojici je ova odvaţnost donijela mnogo patnje. Ali u Nizozemskoj, astronom Christiaan Huygens koji je otvoreno zagovarao i Galilejeve i Brunove ideje, bio je obasipan poĉastima. Njegov otac, Constantijn Huygens je bio vrhunski diplomat tog vremena, knjiţevnik, pjesnik, kompozitor, glazbenik, bliski prijatelj i prevodilac engleskog pjesnika John Donnea i glava arhetipski velike porodice. Constantijn se divio slikaru Rubensu i »otkrio« je jednog mladog umjetnika po imenu Rembrandt van Rijn, na ĉijih se nekoliko djela zatim pojavljuje. Evo što je Descartes, nakon prvog susreta sa Constantijnom Huygensom napisao o njemu: »Nisam mogao povjerovati da je jedan um sposoban baviti se tolikim stvarima, snalazeći se pri tom tako valjano u svakoj od njih.« Huygensov dom je bio pun dobara donijetih iz cijelog svijeta. Uvaţeni mislioci iz drugih zemalja bili su tu ĉesti gosti. Rastući u

takvoj sredini, mladi Christiaan Huygens postao je istovremeno znalac jezika, crtanja, prava, znanosti, graditeljstva, matematike i muzike. Njegova zanimanja i predanosti sezali su vrlo široko. »Svijet je moja zemlja,« kazao je on, »a znanost moja vjera.« Svjetlost je bila motiv tog doba: simboliĉna prosvjećenost slobode misli i religije, zemljopisnih otkrića; svjetlost je proţimala slikarstvo tog vremena, što je naroĉito došlo do izraţaja u izuzetnim Vermeerovim djelima; svjetlost je takoĊer predstavljala predmet znanstvenog izuĉavanja: Snellius je ispitivao refrakciju, Leeuwenhoek je izumio mikroskop, a sam Huygens je postavio valnu teoriju svjetlosti.35 Sva su ova otkrića bila povezana, a oni koji su do njih došli slobodno su suraĊivali. Vermeerovi enterijeri odlikuju se, na primjer, mnoštvom pomorskih artefakata i zidnih karti. Mikroskopi su predstavljali salonsku atrakciju. Leeuwenhoek je bio izvršilac Vermeerove ostavštine i ĉesti posjetilac Huygensovog doma u Hafwijcku. Leeuwenhoek je došao na ideju o mikroskopu gledajući povećavajuća stakla koja su koristili suknari za ispitivanje kakvoće tkanina. Pomoću ove naprave otkrio je ĉitav svemir u kapi vode: mikrobe koje je opisao kao »animalkule« i smatrao ih je »ljupkim«. Huygens je sudjelovao u izradi prvih mikroskopa, pa je i sam došao do mnogih otkrića pomoću njih. Leeuwenhoek i Huygens su bili meĊu prvim ljudima koji su vidjeli stanice ljudske sperme, što je bio preduvijet za razumijevanje razmnoţavanja kod ljudi. Da bi objasnio kako se mikroorganizmi lako razvijaju u vodi koja je prethodno sterilizirana prokuhavanjem, Huygens je iznio pretpostavku da su oni tako sićušni da plove zrakom, a razmnoţavaju se dolaskom u vodu. Bila je to drukĉija zamisao, drukĉija od one o spontanom stvaranju - ideja da se ţivot moţe zaĉeti, u fermentiranom groţĊanom soku ili trulom mesu, na primjer, potpuno nezavisno od prethodno postojećeg ţivota. Tek u doba Louisa Pasteura, dva stoljeća kasnije, Huygensova pretpostavka pokazala se toĉnom. Traganje za ţivotom na Marsu u sklopu misije »Viking« u više pogleda vuĉe korijen iz radova Leeuwenhoeka i Huygensa. Oni su prethodnici teorije da neke bolesti izazivaju klice, što znaĉi da su i te kako zaduţili modernu medicinu. No, njima dvojici nisu bili na pameti nikakvi praktiĉni motivi. Oni su se samo zabavljali u jednom tehnološkom društvu. Mikroskop i teleskop, napravljeni poĉetkom sedamnaestog stoljeća u Nizozemskoj, predstavljaju produţetak ĉovjekovog vida u podruĉje vrlo malog i podruĉje vrlo velikog. Temelji našeg kasnijeg promatranja atoma i

galaktika postavljeni su u to vrijeme i na tom mjestu. Christiaan Huygens volio je brusiti i glaĉati leće za astronomske teleskope; jedan što ga je napravio bio je dugaĉak pet metara. Već samo otkrića do kojih je došao pomoću teleskopa bila bi dovoljna da mu osiguraju mjesto u povijesti ljudskih dostignuća. Nastavljajući stopama Eratostena, on je prvi izmjerio veliĉinu jednog drugog planeta. TakoĊer je prvi došao na pomisao da je Venera potpuno prekrivena oblacima; prvi je nacrtao jednu površinsku osobitost planeta Marsa (ogromnu, tamnu, vjetrom ogoljenu uzvisinu koja je dobila naziv Syrtis Major); promatrajući pojavljivanje i nestajanje takvih obrisa prilikom rotiranja planeta, prvi je izraĉunao da Marsov dan, sliĉan Zemljinom, traje pribliţno dvadeset ĉetiri sata. Isto tako, prvi je ustanovio da je Saturn okruţen sustavom prstenova koji nigdje ne dodiruju planet.36 TakoĊer je otkrio Titan, najveći Saturnov mjesec pa i, koliko nam je sada poznato, najveći prirodni satelit u Sunĉevom sustavu - svijet koji je izuzetno zanimljiv i obećavajuć. Do većine ovih otkrića on je došao u dvadesetim godinama ţivota. TakoĊer je smatrao da je astrologija puka besmislica. Huygens je postigao još mnogo toga. Kljuĉni problem pomorske navigacije iz tog vremena bilo je odreĊivanje geografske duţine. Širina se lako mogla ustanoviti pomoću zvijezda - što ste dalje na jug, naime, to više juţnih zvijeţĊa moţete vidjeti. Ali za duţinu je potrebno toĉno mjerenje vremena. Precizan brodski sat pokazivao bi vrijeme u vašoj matiĉnoj luci; izlazak i zalazak Sunca i zvijezda odredili bi lokalno brodsko vrijeme; a razlika izmeĊu ova dva vremena bila bi pokazatelj vaše geografske duţine. Huygens je izumio sat s klatnom (princip na kojem se on osniva, nešto ranije je otkrio Galilej), koji je zatim korišten, premda ne posve uspješno, za izraĉunavanje poloţaja nasred velikog oceana. Njegovi pionirski koraci uveli su dotad neslućenu toĉnost u astronomska i druga znanstvena promatranja i ubrzali su kasniji razvoj nautiĉkih satova. Pronašao je i zavojitu balansnu oprugu, koja se i danas koristi kod nekih satova; dao je temeljne doprinose na polju mehanike - na primjer, izraĉunavanje centrifugalne sile - a prouĉavajući igru bacanja kockica takoĊer i u teoriji vjerojatnosti. Poboljšao je zraĉnu crpku koja će kasnije dovesti do prave revolucije u rudarskoj industriji kao i takozvanu »ĉarobnu lampu«, prethodnika projektora za slajdove. TakoĊer je izumio nešto što je nazvao »barutni motor«, koji će utjecati na razvoj jedne druge naprave, parnog stroja. Huygens je bio oduševljen što je Kopernikova ideja o Zemlji kao

planetu koji se giba oko Sunca široko prihvaćena ĉak i meĊu obiĉnim svijetom u Nizozemskoj. Kopernika su, rekao je on, priznali svi astronomi osim onih koji su bili »pomalo sporog duha ili pod utjecajem praznovjerja nametnutog pukim ljudskim autoritetom«. U srednjem vijeku, kršćanski filozofi rado su tvrdili da nebesa nikako ne mogu biti beskonaĉno udaljena s obzirom na ĉinjenicu da naprave puni krug oko Zemlje jednom dnevno; prema tome, nije moglo biti ni govora o beskrajnom, pa ĉak ni o velikom broju svjetova. Otkriće da je Zemlja ta koja se okreće, a ne nebo, imalo je vaţne posljedice u pogledu jedinstvenosti Zemlje i mogućnosti postojanja ţivota izvan nje. Kopernik je smatrao da je ne samo Sunĉev sustav, nego i cijeli svemir, heliocentriĉan, a Kepler je poricao da zvijezde imaju planetne sustave. Kako izgleda, prvi ĉovjek koji je otvoreno izloţio zamisao o tome da se na stazama oko drugih sunaca nalazi velik - u stvari, beskonaĉan broj drugih svjetova bio je Giordano Bruno. Ali ostali su pomislili da mnoštvo svjetova neposredno slijedi iz zamisli Kopernika i Keplera i to ih je zaprepastilo. Poĉetkom sedamnaestog stoljeća, Robert Merton je tvrdio da heliocentriĉna hipoteza upućuje na postojanje mnoštva drugih planetnih sistema, a da to predstavlja takozvani reductio ad absurdum (vidjeti prvi dodatak), što znaĉi da je greška u polaznoj pretpostavci. Evo što je tim povodom napisao u jednoj raspravi, ĉija je logika svojedobno vjerojatno izgledala besprijekorna. Ali ako je svod tako nepojmljivo ogroman, kako to smatraju ti kopernikanski divovi... toliko velik i pun bezbrojnih zvijezda, da se beskrajno prostire ... zašto onda ne bismo mogli pretpostaviti ... da te bezbrojne zvijezde što se vide na svodu predstavljaju mnoga sunca, s naroĉitim nepomiĉnim središtima; da takoĊer imaju svoje potĉinjene planete, kao što i Sunce ima svoje koje igraju oko njega... I tako, prema tome, postoje bezbrojni nastanjivi svijetovi; što se suprotstavlja tome?... ove i sliĉne drske i bezobrazne zamisli, nesuvisli zakljuĉci puni paradoksa nuţno moraju slijediti ako se prihvati ono što... Kepler... i neki drugi shvaćaju pod Zemljinim kretanjem.

Ali Zemlja se uistinu kreće. Da je danas ţiv, Merton bi morao i sam doći do zakljuĉka o »beskrajnim, nastanjivim svjetovima«. Huygens nije bjeţao od tog zakljuĉka već ga je rado prihvatio; u moru svemira zvijezde su druga sunca. Po analogiji s našim Sunĉevim sustavom, Huygens je razmišljao da i te druge zvijezde trebaju imati vlastite planetne sustave, kao i da je mnogo tih planeta moţda nastanjeno: »Dopustimo li pomisao da su planeti tek ogromne pustinje... bez svih onih stvorova koji najjasnije ukazuju na svog boţanskog stvoritelja, stavit ćemo ih ispod Zemlje u

pogledu ljepote i dostojanstva, a to je već nešto krajnje nerazborito.«37 Ove zamisli izloţene su u jednoj izuzetnoj knjizi trijumfirajućeg naslova: Otkriveni nebeski svjetovi: pretpostavke o stanovnicima, biljkama i proizvodima svjetova na planetima. Napisano neposredno prije Huygensove smrti 1690. godine, ovo djelo oduševilo je mnoge, meĊu kojima je bio i car Petar Veliki; prema njegovom nalogu, bilo je to prvo djelo zapadne znanstvene misli objavljeno u Rusiji. Veliki dio knjige posvećen je opisu prirode ili sredine na drugim planetima. MeĊu ilustracijama u luksuzno opremljenom prvom izdanju nalazi se jedna na kojoj su, u odgovarajućim omjerima, prikazani Sunce i divovski planeti Jupiter i Saturn. Oni su, posve toĉno, priliĉno mali u odnosu na Sunce. Postoji i jedna gravura koja prikazuje Saturn pokraj Zemlje: naš planet tu je tek kruţić. Huygens je uglavnom zamišljao da stanovnici i prilike na drugim planetima priliĉno podsjećaju na one sa Zemlje iz sedamnaestog stoljeća. On je doduše, dopuštao mogućnost da se »tijela planetarijanaca, kao i svaki njihov dio, moţda vrlo razlikuju od naših ... jer krajnje je smiješna pomisao... da je nemoguće da razumna duša postoji i u nekom drugom obliku osim u našem.« Moţete biti mudri, govorio je on, ĉak i ako neobiĉno izgledate. No, kasnije je slijedila tvrdnja da oni ipak ne izgledaju previše neobiĉno - da moraju imati ruke i stopala i hodati uspravno, da poznaju pismo i geometriju, kao i da Jupiter ima svoja ĉetiri Galilejeva satelita zbog toga da bi oni pruţili navigacionu pomoć pomorcima u Jovijanskim oceanima. Huygens je, razumije se, bio ĉovjek svog vremena. Tko od nas to nije? Proglasio je znanost za svoju religiju, a onda zakljuĉio da planeti moraju biti nastanjeni, jer bi inaĉe bog stvorio svjetove ni zbog ĉega. S obzirom na okolnost da je ţivio prije Darwina, njegovim razmišljanjima o izvanzemaljskom ţivotu nedostaju evolucione perspektive. Ali pošlo mu je za rukom da, na osnovu promatranja, doĊe do svojevrsne moderne kozmiĉke perspektive: Kakvu ĉudesnu i zadivljujuću predstavu imamo ovdje o veliĉanstvenoj ogromnosti svemira ... Toliko, Sunaca, toliko Zemalja ... a na svakoj od njih obilje livada, drveća i ţivotinja, ukrašene mnoštvom mora i planina!... A kako se naše ĉuĊenje i divljenje samo povećava kada pomislimo na neizmjernu udaljenost i mnoštvo zvijezda.

Svemirske sonde »Voyager« neposredo proizlaze iz pomorskih istraţivaĉkih pohoda i znanstvene i maštarske tradicije Christiaana Huygensa. »Voyageri« su karavele što ţure prema zvijezdama, istraţujući

uz put one svjetove za koje je Huygens znao i koje je silno volio. Jedno od glavnih dobara koja su dobivena tim putovanjima od prije nekoliko stoljeća bile su priĉe putnika,38 pripovijesti o stranim zemljama i egzotiĉnim stvorenjima koje su izazivale ĉuĊenje i ohrabrivale kasnija istraţivanja. Bilo je izvještaja o planinama koje seţu sve do neba; o zmajevima i morskim ĉudovištima: o svakodnevnom priboru za jelo naĉinjenom od zlata; o ţivotinji koja je umjesto nosa imala ruku; o narodu koji je smatrao da su vjerske rasprave izmeĊu protestanata, katolika, Ţidova i muslimana potpuno bespredmetne i smiješne; o crnom kamenu koji gori; o bezglavim ljudima s ustima na prsima; o ovcama koje rastu na drveću. Neke od tih priĉa bile su vjerodostojne, dok su druge bile laţne. Neke su sadrţale zrno istine, ali su ih ili istraţivaĉi preuveliĉali, ili su ih, pak, oni što su ih slušali krivo razumjeli. U rukama Voltairea, recimo, ili Jonathana Swifta, ti izvještaji postali su poticaj za nastanak jednog novog kuta gledanja na evropsko društvo, što je dovelo do preispitivanja tog uskogrudnog svijeta. I moderni »Voyageri« (voyagers-putnici, prim. prev.) imaju svoje priĉe - priĉe o svijetu razmrskanom poput kristalne kugle; o globusu ĉije je tlo od pola do pola prekriveno neĉim što nalikuje na mreţu pauĉine; o sićušnim mjesecima oblika krumpira; o svijetu s podzemnim oceanom; o kopnu koje smrdi poput pokvarenih jaja i ima izgled pizze, s jezerima rastopljenog sumpora i vulkanskim erupcijama pri kojima dim biva izbaĉen ravno u svemir; o planetu zvanom Jupiter prema kojem je naš pravi patuljak: ĉak tisuću Zemalja stalo bi u njega. Svaki od Gallilejevih satelita Jupitera velik je gotovo poput planeta Merkura. U stanju smo izmjeriti njihovu veliĉinu i masu i tako im izraĉunati gustoću, što nam omogućuje da doznamo iz ĉega se sastoje. Pokazalo se da unutrašnja dva, Io i Europa, imaju gustoću kakva je uobiĉajena za stijene. Vanjska dva, Ganimed i Kalisto, imaju znatno manju gustoću, srednjak izmeĊu stijene i leda. Ali mješavina leda i stijena u tim vanjskim mjesecima morala bi sadrţavati, baš kao i u sluĉaju zemaljskih stijena, primjese radioaktivnih minerala, koji zagrijavaju svoju okolinu. Ne postoji djelotvoran naĉin da ova toplina, koja se sakuplja milijardama godina stigne do površine i pobjegne u svemir, što znaĉi da radioaktivnost u Ganimedu i Kalistu rastapa njihovu ledenu unutrašnjost. Ovo je pruţilo povoda za pretpostavku o postojanju podzemnih oceana, bljuzgavice i vode u tim mjesecima; bio je to nagovještaj prije nego što su uopće viĊene izbliza površine Galilejevih mjeseci, da se oni meĊusobno vrlo razlikuju.

Kada smo najzad došli u priliku da ih promotrimo iz bliza, pomoću oĉiju »Voyagera«, ova hipoteza je potvrĊena. Oni uopće ne sliĉe jedan na drugi. U stvari, razlikuju se od svih svjetova koje smo ikada ranije vidjeli. Svemirska sonda »Voyager 2« nikad se neće vratiti na Zemlju. Ali njeni znanstveni nalazi, njena epska otkrića, njene »priĉe putnika« ipak se vraćaju. Uzmimo na primjer, deveti srpanj 1979. godine. U osam sati i ĉetiri minute po standardnom pacifiĉkom vremenu na Zemlju tog jutra su stigli prvi snimci jednog novog svijeta, koji je svoj naziv, Europa, dobio po jednom starom. Kako stiţe do nas slika iz vanjskog Sunĉevog sustava? Dok se Europa kreće po svojoj stazi oko Jupitera, s njene površine odbija se natrag u svemir Sunĉeva svjetlost koja je obasjava; izvjestan dio ove odbijene svjetlosti dolazi do fosfornih senzora u televizijskim kamerama sondi »Voyager«, stvarajući ovdje sliku. Sliku zatim oĉitavaju kompjuteri, pretvaraju je u radio-signale i u tom obliku emitiraju preko ponora od pola milijarde kilometara do nekog od radio-teleskopa na površini Zemlje. Jedan od njih nalazi se u Španjolskoj, drugi je u Mojave pustinji u juţnoj Kaliforniji, treći je u Australiji. (Spomenutog srpanjskog jutra 1979. godine prema Jupiteru i Europi bio je usmjeren onaj iz Australije.) Kada primi signale on ih upućuje dalje preko komunikacionih satelita na stazi oko Zemlje do juţne Kalifornije, gdje se signali zatim vode po mreţi mikrovalnih relejnih stanica do jednog kompjutora u Laboratoriju za mlazni pogon koji ih obraduje. Slika koja se dobiva u naĉelu je sliĉna novinskom telefotu: sastoji se od moţda milijun zasebnih toĉkica koje se sve odlikuju nekom posebnom nijansom sivog; toĉkice su toliko sitne i zbijene da se iz daljine uopće ne mogu pojedinaĉno razaznati. Ono što zapaţamo jest njihova ukupnost kao slika. Informacije sa svemirske sonde odreĊuju koliko će svaka toĉkica biti svijetla odnosno tamna. Nakon što su obraĊene, toĉkice se zatim pohranjuju na magnetski disk sliĉan gramofonskoj ploĉi. Imamo oko osamnaest tisuća fotografija koje je u Jupiterovom sustavu snimio »Voyager 1« i koje su zatim bile pohranjene na diskove kompjuterske memorije, a imamo pribliţno isto toliko slika koje je napravio »Voyager 2«. Na kraju, završni proizvod te izuzetne mreţe veza i releja jest tanki komad sjajnog papira na kojem se u ovom sluĉaju nalaze zabiljeţena ĉudesa Europe - snimljena, obraĊena i ispitana po prvi put u ljudskoj povijesti devetog srpnja 1979. godine. Ono što smo vidjeli na tim slikama bilo je doista fantastiĉno. »Voyager 1« je poslao izvrsne fotografije tri Galilejeva mjeseca Jupitera,

ali ne i fotografije Europe. »Voyager 2« dobio je zadatak da nam pribavi prve fotografije Europe s male udaljenosti - snimke na kojima se mogu razaznati pojedinosti promjera svega nekoliko kilometara. Na prvi pogled, ovaj svijet neodoljivo podsjeća na prizor mreţe kanala kakvu je Percival Lowell zamišljao da postoji na Marsu dok mi danas znamo, na osnovu istraţivanja pomoću svemirskih letjelica, da od nje nema ni traga. Na Europi se moţe vidjeti zadivljujuće prepletena mreţa ravnih i zakrivljenih linija koje se sijeku. Jesu li posrijedi grebeni - odnosno izboĉenja? Ili moţda usjekline - odnosno udubljenja? Kako su ove formacije nastale? Jesu li one dio globalnog tektonskog sustava, stvorene moţda lomljenjem planeta koji se širi ili suţava? Ima li ta pojava neke veze s tektonikom ploĉa na Zemlji? Što nam one govore o drugim satelitima Jupiterovog sustava? U trenutku otkrića, diĉna tehnologija poklonila nam je nešto zadivljujuće. Ali sada je red na jednom drugom ureĊaju, ljudskom mozgu, da shvati o ĉemu se, u stvari, ovdje radi. Ustanovilo se da je Europa glatka poput bilijarske kugle, bez obzira na mreţu linija koje je prekrivaju. Nepostojanje kratera moţda se moţe objasniti zagrijavanjem i rastapanjem površinskog leda nakon pada meteora. Linije su usjeci ili pukotine, o ĉijem će se nastanku još dugo voditi rasprave. Da je u misije »Voyager« bila ukljuĉena ljudska posada, kapetan bi vodio dnevnik. Evo kako bi taj brodski dnevnik mogao izgledati u sluĉaju objedinjenih pohoda »Voyagera 1« i »Voyagera 2«. Dan 1: Nakon detaljne provjere stanja zaliha i ureĊaja kod kojih je izgledalo da nešto nije u redu, uspješno smo uzletjeli s Cape Canaverala na naše dugo putovanje prema planetima i zvijezdama. Dan 2: Poteškoća s podizanjem nosaĉa pomiĉne znanstvene platforme. Ako ne otklonimo kvar izgubit ćemo priliku za veći dio snimanja i prikupljanje znanstvenih podataka. Dan 13: Okrenuli smo se i snimili prve fotografije na kojima se zajedno vide Zemlja i Mjesec kao svjetovi u svemiru. Skladan par. Dan 150: Kratko paljenje motora zbog korekcije staze. Dan 170: Uobiĉajeni poslovi oko odrţavanja. Nekoliko mjeseci bez ikakvih posebnih dogaĊaja. Dan 185: Uspješne kalibracione fotografije Jupitera. Dan 207: Riješen problem s nosaĉem, ali sada kvar glavnog radioodašiljaĉa. Prebacili smo na rezervni. Ako i on zakaţe, nitko više

neće na Zemlji ĉuti ni glasa od nas. Dan 215: Prešli smo Marsovu stazu. Sam planet sada je s druge strane Sunca. Dan 295: Ulazimo u asteroidni pojas. Oko nas je mnoštvo velikih gromada koje se okreću, hridine i plićaci svemirskog oceana. Većina ih nije unijeta u karte. Postavljene straţe. Nadamo se da ćemo izbjeći sudar. Dan 475: Uspješno smo izašli iz glavnog asteriodnog pojasa, zadovoljni što smo preţivjeli. Dan 570: Jupiter sve izrazitiji na nebu. Već uspijevamo na njemu razabrati pojedinosti sitnije nego li je to moguće i najvećim teleskopima na Zemlji. Dan 615: Naprosto su nas hipnotizirali kolosalni meteorološki sustavi i nestalni oblaci Jupitera koji se okreće dostojanstveno u crnilu pred nama. Planet je ogroman. Dvostruko je masivniji nego svi ostali planeti uzeti zajedno. Na njemu nema planina, dolina, vulkana, rijeka; nema granica izmeĊu kopna i zraka; posrijedi je samo ogroman ocean gustog plina i plutajućih oblaka - svijet bez površine. Sve što vidimo na Jupiteru - plovi nebom. Dan 630: Vremenske prilike na Jupiteru i dalje su spektakularne. Ovaj svijet napravi puni krug oko svoje osi za manje od deset sati. Gibanja u atmosferi izazvana su brzim rotiranjem, Sunĉevom svjetlošću i toplinom koja vrije i izvire iz unutrašnjosti. Dan 640: Obrisi oblaka sasvim su uoĉljivi i izgledaju raskošno. Pomalo nas podsjećaju na Van Goghovu Zvjezdanu noć ili na djela Williama Blakea i Edvarda Muncha. Ali samo pomalo. Nijedan umjetnik nije još ovako slikao zato što se ni jednom nije pruţila prilika da napusti matiĉni planet. Nema tog slikara okovanog za Zemlju koji bi zamislio ovako neobiĉan i divan svijet Iz blizine promatramo šarolike pojase i pruge na Jupiteru. Za bijele pruge se smatra da predstavljaju visoke oblake koji su vjerojatno graĊeni od kristala amonijaka: smeĊi pojasi su dublja i toplija mjesta gdje atmosfera tone. Plava podruĉja su, ĉini se, duboke rupe u gornjim oblacima kroz koje vidimo vedro nebo. Ne znamo što leţi iza crvenkasto-smeĊih oblaka na Jupiteru. Moţda je rijeĉ o nekoj kemijskoj reakciji fosfora i sumpora, a moţda su u pitanju sloţene organske molekule ţarke boje koje nastaju tako da ultraljubiĉasta

svjetlost sa Sunca razbija metan, amonijak i vodu u Jupiterovoj atmosferi, a zatim se njihovi atomi prestrukturiraju u nove kemijske oblike. Ako je to toĉno, tada nam boje Jupitera govore o kemijskim zbivanjima koja su prije ĉetiri milijarde godina dovela na Zemlji do nastanka ţivota. Dan 647: Velika crvena pjega. Ogroman stup plina koji seţe visoko iznad okolnih oblaka, toliko velik da bi u njega stalo pet-šest Zemalja. Moţda je crven zbog toga jer iznosi na vidjelo sloţene molekule koje ili nastaju na velikim dubinama ili su tu koncentrirane. Moţda je rijeĉ o divovskom olujnom sustavu starom milijun godina. Dan 650: Susret. Dan ĉuda. Uspješno smo prebrodili opasne radijacijske pojase Jupitera, uz oštećenje samo jednog ureĊaja, fotopolarimetra. Presjekli smo ravninu prstenova izbjegavši sudare s ĉesticama i gromadama nedavno otkrivenog pojasa Jupitera. Predivni snimci Amaltee, sićušnog, crvenog, duguljastog svijeta koji se nalazi usred radijacijskih pojasa; tu su zatim šaroliki Io, pa Europa izbrazdana linijama, pauĉinasti lik Ganimeda. Kalisto s velikim bazenom okruţenim koncentriĉnim krugovima. Obišli smo Kalisto i prošli stazu Jupitera 13, najudaljenijeg poznatog mjeseca velikog planeta. Polako napuštamo Jupiterov svijet. Dan 662: Detektori za ĉestice i polje pokazuju da smo ostavili za sobom Jupiterove radijacijske pojase. Gravitacija planeta povećala nam je brzinu. Konaĉno smo se oslobodili Jupitera i ponovo plovimo morem svemira. Dan 874: Gubitak brodskog orijentira - veze sa zvijezdom Canopus, koja u svom zvijeţĊu predstavlja kormilo jedrenjaka. To je i naše kormilo, bitno za orijentiranje broda u tmini svemira, bez kojeg ne moţemo pronaći put kroz ovaj neistraţeni dio kozmiĉkog oceana. Ponovo uspostavljena veza sa Canopusom. Izgleda da su optiĉki senzori pobrkali Alfu i Betu Centaura s Canopusom. Slijedeća luka javljanja: Saturnov sustav - za dvije godine. Od svih priĉa putnika koje su nam ispriĉali »Voyageri« najmilija mi je ona koja se tiĉe otkrića vezanih za najunutrašnjiji Galilejev satelit, Io. I prije misija »Voyager« znalo se da postoji nešto neobiĉno u vezi sa Iom. Mogli smo razabrati tek nekoliko pojedinosti na njegovoj površini, ali znali smo da je crven - izuzetno crven, crveniji od Marsa, moţda najcrvenije

tijelo u Sunĉevom sustavu. Tokom perioda od više godina nešto kao da se mijenjalo na njemu, u podruĉju infracrvene svjetlosti, a moţda i u svojstvima njegove radarske jeke. TakoĊer je bilo poznato da je Jupiter djelomiĉno okruţen, i to po stazi Toa, velikim cjevastim prstenom od atoma sumpora, natrija i kalija, materijala koji oĉigledno na neki naĉin potjeĉe sa Ioa. Kada se »Voyager« pribliţio tom divovskom mjesecu, suoĉili smo se s neobiĉnom šarolikom površinom, razliĉitom od svih ostalih iz Sunĉevog sustava. Io se nalazi u blizini asteroidnog pojasa, tako da je tokom cijele povijesti morao biti snaţno bombardiran gromadama iz svemira koje bi za sobom ostavile udarne kratere. Od njih, meĊutim, nije bilo ni traga. Ovo je znaĉilo da na Iou mora djelovati neki proces koji izuzetno djelotvorno ili briše kratere ili ih ispunjava. Ovaj proces nije mogao biti atmosferski budući da je lova atmosfera uglavnom pobjegla u svemir zbog njegove slabe gravitacije. TakoĊer nije mogla biti posrijedi voda, budući da je Iova površina previše hladna. Postojalo je nekoliko mjesta koja su liĉila na vrhove vulkana. Ali stvar je bila neizvjesna. Linda Morabito, ĉlan navigacione ekipe misije »Voyager« ĉiji je zadatak bio da drţi sondu toĉno na potrebnoj putanji, rutinski je naredila kompjutoru da pojaĉa kontrast na jednoj slici ruba Ioa, kako bi se u pozadini pojavile zvijezde. Na svoje iznenaĊenje, ugledala je sjajni pramen kako se ocrtava na pozadini tame, diţući se s površine satelita; bilo je potrebno malo vremena pa da ustanovi da se pramen nalazi toĉno na mjestu gdje je bio jedan od pretpostavljenih vulkana. »Voyager« je otkrio prvi aktivni vulkan izvan Zemlje. Danas znamo za devet velikih vulkana koji bljuju plin i kamenje kao i za stotine - a moţda i za tisuće - ugašenih vulkana na Iou. Materijala koji se kotrlja i teĉe niz obronke vulkanskih planina, lepezasto se šireći u mlazovima po polikromnoj površini, ima više nego dovoljno da prekrije udarne kratere. Naišli smo na svjeţi planetni pejzaţ, na novo i mlado tlo. Kako bi samo taj prizor ispunio ĉuĊenjem i divljenjem Galileja i Huygensa. Vulkane na Iou su još prije otkrića predvidjeli Stanton Peale i njegovi suradnici koji su izraĉunali plime što bi se dizale u ĉvrstoj unutrašnjosti ovog satelita pod djelovanjem udruţenog privlaĉenja obliţnjeg mjeseca Europe i divovskog planeta Jupitera. Oni su ustanovili da bi stijene u Iou trebale biti rastopljene, ali ne uslijed radioaktivnosti, već zbog ovih plima; drugim rijeĉima, preteţan dio Iove unutrašnjosti morao je biti u tekućem stanju. Sada izgleda vjerojatno da vulkani na Iou crpe

podzemni ocean tekućeg sumpora, rastopljenog i skupljenog blizu površine. Kada se ĉvrsti sumpor ugrije do temperature od 115 °C, koja je nešto malo viša od normalne toĉke vrelišta vode, on se topi i mijenja boju. Ako se taj rastopljeni sumpor ohladi, on zadrţava steĉenu boju. Raspored boja kakav imamo prilike vidjeti na Iou podsjeća vrlo na onaj koji bi se mogao oĉekivati kada bi rijeke, bujice i mlazevi rastopljenog sumpora sukljali iz vulkanskih grotla; crni sumpor, najtopliji, blizu vrha vulkana; crveni i naranĉasti, raĉunajući tu i rijeke, u okolini: konaĉno, ţuti sumpor, koji prekriva velike, udaljenije ravnice. Površina Ioa mijenja se tokom vremena koje se mjeri mjesecima, tako da njegove karte treba ĉesto prepravljati, baš kao što je to sluĉaj s meteorološkim kartama Zemlje. Budući istraţivaĉi Ioa morat će biti snalaţljivi i prilagodljivi. »Voyageri« su ustanovili da se vrlo rijetka i slabašna atmosfera Ioa uglavnom sastoji od sumpornog dioksida. No, ĉak i tako rijetka atmosfera moţe posluţiti korisnoj svrsi, zato što joj je gustoća moţda ipak dovoljna da zaštiti površinu od ţestokih naelektriziranih ĉestica u Jupiterovom radijacijskom pojasu koji oplakuje Ioa. Noću se temperatura toliko spušta da bi se sumporni dioksid trebao kondenzirati u svojevrstan bijeli mraz; elektriĉki nabijene ĉestice tada bi poĉele harati po površini, tako da bi, po svemu sudeći, bilo mudro provesti noć malo ispod površine. Veliki vulkanski stupovi dima sa Ioa seţu tako visoko da se tvar gotovo ubrizgava ravno u prostor oko Jupitera. Vulkani su vjerojatni izvor velikog, debelog prstena atoma što okruţuje Jupiter duţ Iove staze. Ti atomi, koji se postepeno u spirali gibaju prema Jupiteru, trebalo bi da oblaţu unutrašnji mjesec Amaltheu i vjerojatno su uzroĉnik njegove crvenkaste boje. Ĉak je moguće da materijal koji u obliku plinova bjeţi sa Ioa dolazi, nakon mnoštva sudara i kondezacija, do Jupiterovog sustava prstenova. Neko bitnije ĉovjekovo prisustvo na samom Jupiteru znatno je teţe zamisliti - premda pretpostavljam da veliki balonski gradovi, koji bi stalno plutali u njegovoj atmosferi, predstavljaju tehniĉku mogućnost daleke budućnosti. ViĊen s unutrašnjih strana Ioa ili Europe, taj ogroman i promjenjiv svijet, Jupiter, zauzima preteţan dio neba; lebdeći visoko, on niti izlazi niti zalazi, zato što se gotovo svi sateliti u Sunĉevom sustavu uvijek nalaze istom stranom okrenuti prema matiĉnom planetu - baš kao i Mjesec prema Zemlji. Jupiter će biti izvor neprekidnih izazova i uzbuĊenja za buduće istraţivaĉe njegovog sustava mjeseca. Prilikom kondenziranja Sunĉevog sustava iz meĊuzvjezdanog plina i

prašine, Jupiter je uzeo većinu materije koja nije odbjegla prema meĊuzvjezdanom prostoru, niti je ušla u sastav Sunca. Da je Jupiter nekoliko desetaka puta masivniji, u njegovoj unutrašnjosti bi se razvile termonuklearne reakcije i Jupiter bi poĉeo sjati vlastitom svjetlošću. Najveći planet je, u stvari, neuspjela zvijezda. No, ĉak i tako, unutrašnja temperatura dovoljno mu je visoka i on zraĉi dva puta više energije nego što je prima od Sunca. Na infracrvenom podruĉju spektra ĉak bi, moţda, bilo ispravno proglasiti Jupiter zvijezdom. Da je on postao zvijezda u podruĉju vidljive svjetlosti, mi bismo danas ţivjeli u binarnom ili dvostrukom zvjezdanom sustavu, s dva sunca na nebu; noći bi se tada rjeĊe spuštale - što je, kako mi se ĉini, priliĉno ĉesta pojava u mnogobrojnim drugim sunĉevim sustavima širom Mlijeĉnog Puta. U tom sluĉaju, sigurno bismo postojeće okolnosti smatrali prirodnima i na mjestu. Duboko pod oblacima Jupitera teţina gornjih slojeva atmosfere stvara tlakove što daleko nadilaze sve koji postoje na Zemlji. Ti tlakovi su toliki da su elektroni otrgnuti od vodikovih jezgri, ĉime nastaje jedna izuzetna tvar, tekući metalni vodik - fiziĉko stanje koje nikada nije ostvareno u zemaljskim laboratorijima, budući da nisu postignuti potrebni tlakovi. (Postoji izvjesna nada da se metalni vodik na umjerenim temperaturama ponaša kao supervodiĉ. Ako bi se on mogao proizvesti na Zemlji, to bi izazvalo pravu revoluciju u elektronici). U unutrašnjosti Jupitera, gdje su tlakovi oko tri milijuna puta veći nego na površini Zemlje, nema gotovo niĉeg drugog osim velikog, tamnog, bljuzgavog oceana metalnog vodika. Ali u samoj jezgri Jupitera moţda postoji kamena ili ţeljezna gromada, zemljoliki svijet okovan tlakom, zauvijek skriven u središtu najvećeg planeta. Elektriĉne struje u tekućoj metalnoj unutrašnjosti Jupitera predstavljaju izvor ogromnog magnetskog polja planeta, najjaĉeg u Sunĉevom sustavu, kao i s njim povezanog pojasa zarobljenih elektrona i protona. Ove nabijene ĉestice izbacuje Sunce u obliku solarnog vjetra, a zatim ih zarobljava Jupiterovo magnetsko polje koje ih ubrzava. Ogroman broj njih je zarobljen visoko iznad oblaka nakon ĉega se poĉinju kretati od pola do pola, sve dok se sluĉajno ne sudare s nekim atmosferskim molekulama na velikoj visini i tako skrenu iz radijacijskog pojasa. Io se kreće stazom tako bliskom Jupiteru da brazdi kroz najsnaţnije zone zraĉenja, tvoreći kaskade naelektriziranih ĉestica, koje, sa svoje strane, proizvode snaţne provale radio-energije. (One takoĊer moţda utjeĉu na eruptivne procese na površini Ioa.) Moguće je predviĊati radio-erupcije s

Jupitera pouzdanije i toĉnije nego meteorološke prilike na Zemlji, samo na osnovu izraĉunavanja poloţaja Ioa. Ĉinjenica da je Jupiter izvor radio-emisija otkrivena je sluĉajno tokom pedesetih godina, u ranim danima radioastronomije. Dvojica mladih Amerikanaca, Bernard Burke i Kenneth Franklin ispitivali su nebo jednim novoizgraĊenim i za ono vrijeme vrlo osjetljivim radio-teleskopom. Tragali su za kozmiĉkim pozadinskim radio-zraĉenjem, naime, za radioizvorima daleko izvan našeg Sunĉevog sustava. No, na svoje iznenaĊenje, otkrili su snaţan i do tada nepoznat izvor koji se, kako je izgledalo, nije poklapao ni s jednom istaknutijom zvijezdom, maglicom ili galaktikom. Štoviše, on se postepeno pomicao u odnosu na daleke zvijezde - u stvari, znatno brţe nego što bi to moglo ma koje daleko tijelo.39 Budući da nisu uspjeli pronaći nikakvo uvjerljivo objašnjenje te pojave na osnovu karata dalekih objekata, oni su jednoga dana izašli iz opservatorija i golim okom pogledali nebo da vide da li se, moţda, na tom mjestu nalazi nešto zanimljivo. I doista, silno su se iznenadili kada su upravo na mjestu radiozraĉenja ugledali jedno izuzetno sjajno tijelo kojeg su ubrzo identificirali kao planet Jupiter. Usput budi reĉeno, ovo sluĉajno otkriće posve je tipiĉno u povijesti znanosti. Svake veĉeri, prije nego što je »Voyager« stigao do Jupitera, mogao sam vidjeti kako divovski planet treperi na nebu; u tom prizoru naši preci su uţivali i divili mu se tokom milijuna godina. A one veĉeri kada je došlo do susreta, dok sam ţurio u Laboratorij za mlazni pogon da se prikljuĉim ekipi za prouĉavanje podataka s »Voyagera«, na um mi je palo kako Jupiter više nikada neće biti onaj stari, nikada više samo toĉka svjetlosti na noćnom nebu, već zauvijek i u buduće jedan svijet kojeg valja istraţiti i upoznati. Jupiter i njegovi mjeseci predstavljaju svojevrstan minijaturni Sunĉev sustav koji se sastoji od raznolikih i izuzetnih svjetova s mnoštvom korisnih pouka za nas. Što se tiĉe sastava i mnogih drugih svojstava, Saturn je sliĉan Jupiteru, premda je nešto manji. On pravi puni okret oko svoje osi jednom u deset sati i takoĊer se odlikuje šarolikim ekvatorskim prugama koje, meĊutim, nisu tako istaknute kao kod Jupitera. Magnetsko polje i radijacijski pojas su mu slabiji od Jupiterovih, ali zato ga opasuju znatno spektakularniji sustav prstena. Konaĉno, i on je okruţen obitelji od dvanaestak ili više satelita. Ĉini se da je najzanimljiviji Saturnov mjesec Titan, najveće tijelo te vrste u Sunĉevom sustavu i jedino koje posjeduje znaĉajniju atmosferu.

Prije susreta »Voyagera 1« s Titanom studenog 1980, informacije kojima smo raspolagali o njemu bile su oskudne i zbunjujuće. Jedini plin za koji se pouzdano znalo da je tamo prisutan bio je metan, CH4, što ga je otkrio G.P. Kuiper. Ultraljubiĉasta svjetlost sa Sunca pretvara metan u sloţenije molekule ugljikovodika te vodik. Ugljikovodici bi trebali ostati na Titanu prekrivajući površinu smeĊim, katranastim, organskim talogom, sliĉnom onome koji se dobiva u pokusima u vezi nastanka ţivota na Zemlji. Laki vodikov plin trebao bi, zbog Titanove slabe gravitacije brzo odbjeći u svemir pod djelovanjem jednog silovitog procesa nazvanog »otpuhavanje«, povukavši za sobom metan i druge atmosferske sastojke. Ali Titan ima atmosferski tlak koji je u najmanju ruku veliki poput onoga na planetu Marsu. Otpuhavanje se na Titanu ne dogaĊa. Moţda postoji neki znaĉajan još neotkriven sastojak atmosfere - dušik, na primjer - koji odrţava na visokom nivou prosjeĉnu molekularnu teţinu atmosfere i tako spreĉava otpuhavanje. Ili se moţda otpuhavanje odigrava, ali plinovi koji bjeţe u svemir stalno se nadoknaĊuju iz unutrašnjosti ovog satelita. Gustoća tijela Titana tako je mala da on mora sadrţavati velike koliĉine raznih vrsta leda, ukljuĉujući tu i vodeni, a vjerojatno i metanski, koji se u nepoznatim koliĉinama oslobaĊaju na površinu pod djelovanjem unutrašnje topline. Kad ispitujemo Titan kroz teleskop, sve što vidimo je jedan jedva zamjetljiv crvenkasti disk. Neki promatraĉi izvjestili su o promjenljivim bijelim oblacima iznad diska - najvjerojatnije graĊenim od kristala metana. Ali što je uzroĉnik crvenkaste boje? Većina prouĉavalaca Titana slaţe se da su najverojatnije objašnjenje sloţene organske molekule. O površinskoj temperaturi i atmosferskom pritisku još su rasprave u toku. Bilo je nekih nagovještaja o povišenoj površinskoj temperaturi zbog postojanja efekta staklenika u atmosferi. S obiljem organskih molekula na površini i u atmosferi, Titan je izuzetan i jedinstven stanovnik Sunĉevog sustava. Povijest naših bivših istraţivaĉkih putovanja upućuje na vjerojatnost da će misija »Voyager« i drugi izviĊaĉki pohodi svemirskih sondi dovesti do prave revolucije naših znanja o ovom svijetu. Kroz prozor vedrine u Titanovim oblacima moţe vam se ukazati prizor Saturna i njegovih prstena ĉiju bi bijelo-ţutu boju raspršila atmosfera. Budući da je Saturnov sustav deset puta udaljeniji od Sunca nego Zemlja, sjaj naše središnje zvijezde na Titanu iznosi samo jedan posto njenog sjaja na našem nebu što znaĉi da bi temperatura morala biti znatno ispod toĉke ledišta vode, ĉak i u sluĉaju atmosfere s jakim efektom staklenika. Ali uz obilje organske tvari, Sunĉevu svjetlost i, moţda, topla

vulkanska podruĉja, ne moţe se olako zanemariti mogućnost postojanja ţivota na Titanu.40 Naprosto, on je moguć. Teško, meĊutim, da ćemo moći doći do pouzdanog odgovora na ovo pitanje prije nego što na površinu Titana spustimo svemirsku letjelicu opremljenu prikladnim instrumentima. Da bismo ispitali pojedinaĉne ĉestice Saturnovih prstena moramo im se potpuno pribliţiti budući da su one sasvim male - grude, ledene krhotine i sićušni, nepravilni oblikovani gleĉeri promjera jednog metra. Znamo da su graĊene od vodenog leda zato što se spektralna svojstva Sunĉeve svjetlosti reflektirane s prstenova poklapaju sa spektralnim svojstvima leda ustanovljenim u laboratoriju. Da bismo se u svemirskom vozilu pribliţili prstenima, moramo usporiti tako da se krećemo zajedno s njima dok kruţe oko Saturna brzinom od oko sedamdesetak tisuća kilometara na sat; drugim rijeĉima, moramo se i sami naći na stazi oko Saturna krećući se istom brzinom kao i ĉestice prstena. Tek ćemo ih tada moći razaznati u pojedinaĉnom obliku, a ne kao mrlje ili pruge. Zašto oko Saturna umjesto sustava prstena ne kruţi jedan veliki satelit? Što je neki dio prstena bliţi Saturnu, to je veća njegova brzina kruţenja (odnosno to brţe »pada« oko planeta - u skladu s trećim Keplerovim zakonom); unutrašnje gromade jure pokraj vanjskih (i ovdje vrijedi da je »obilazna traka« uvijek s lijeve strane). Premda se cijela ta zbrka giba oko planeta brzinom od oko dvadeset kilometara u sekundi, relativna brzina dvije susjedne gromade vrlo je mala, svega nekoliko centimetara u minuti. Zbog ovakvog relativnog kretanja gromade se nikada ne mogu okupiti u jedinstvenu cjelinu pod djelovanjem meĊusobne sile teţe. Ĉim bi to pokušale, mala razlika u brzinama kruţenja odmah bi ih rastjerala. Da prsteni nisu toliko blizu Saturnu ovo djelovanje ne bi bilo tako izrazito i gromade bi mogle zapoĉeti proces srašĉivanja stvarajući prvo male grude, a na kraju bi se formirao ĉitav satelit. S obzirom na ovu okolnost, moţda nije sluĉajno što se iza Saturnovih prstenova pruţa sustav satelita ĉije se dimenzije kreću u rasponu od nekoliko stotina kilometara u promjeru pa do Titana, divovskog mjeseca ĉija je veliĉina gotovo jednaka Marsovoj. Materija u svim satelitima, pa i samim planetima, moţda je prvobitno bila u obliku prstena koji su se kondenzirali i srasli, nakon ĉega su nastali sadašnji mjeseci i planeti. Sliĉno Jupiterovom magnetskom polju, Saturnovo takoĊer hvata i ubrzava naelektrizirane ĉestice Sunĉevog vjetra. Prilikom prijelaza jednog magnetskog pola na drugi nabijena ĉestica presijeca ekvatorsku ravninu Saturna. Ukoliko na putu naiĊe na neki komad iz prstena, proton ili

elektron se apsorbiraju u tu malu grudu. I tako, kod oba planeta, prsteni poništavaju radijacijske pojaseve, koji postoje samo unutar i izvan sustava prstena. Neki bliski mjesec Jupitera ili Saturna na isti naĉin bi uništavao ĉestice radijacijskog pojasa: u stvari, ova okolnost omogućila je otkriće jednog novog Saturnovog mjeseca - »Pioneer 11« registrirao je neoĉekivanu pukotinu u radijacijskim pojasima, nastalu poništavanjem naelektriziranih ĉestica, što je ukazivalo na trag nepoznatog satelita. Sunĉev vjetar seţe daleko iza Saturnove staze. Kada »Voyager« stigne do Urana i staza Neptuna i Plutona, ako ureĊaji na njemu budu radili, on će gotovo sigurno osjetiti njegovo prisustvo - dašak vjetra što puše meĊu svjetovima, daleka krošnja Sunĉeve atmosfere prema carstvu zvijezda. Na udaljenosti od Sunca koja je dva ili tri puta veća od Plutonove, tlak meĊuzvjezdanih protona i elektrona postaje veći od sićušnog pritiska solarnog vjetra. Ovo podruĉje koje se naziva heliopauza, predstavlja jednu od vanjskih granica Sunĉevog carstva. Ali sonde »Voyager« nastavit će i dalje, ostavivši za sobom heliopauzu negdje sredinom dvadeset prvog stoljeća; plovit će oceanom svemira i nikada ne će ući u neki drugi sunĉev sustav, osuĊene na vjeĉno lutanje daleko od zvjezdanih otoka. I tako, kroz nekoliko stotina milijuna godina, napravit će prvi krug oko masivnog središta Mlijeĉnog Puta. Upustili smo se u pothvat ravan epskim putovanjima.

7. KIČMA NOĆI Stigli su do okrugle rupe u nebu... usijane poput vatre. To, reĉe Gavran, je zvijezda. Eskimski mit o stvaranju Radije bih razumio jedan jedini uzrok, nego bio perzijski car. Demokrit iz Abdere No Aristarh sa Samosa izdao je knjigu, koja se sastoji od nekih hipoteza ĉije pretpostavke dovode do zakljuĉka da je svemir mnogo puta veći nego što se sada smatra. Njegove hipoteze tvrde da su zvijezde stajaĉice i Sunce nepokretni, da se Zemlja giba oko Sunca po kruţnici u ĉijem je središtu Sunce. Sfera zvijezda stajaćica, u ĉijem se središtu nalazi Sunce, tako je velika da se opseg kruţnice koju opisuje Zemlja odnosi prema udaljenosti zvijezda kao središte kugle prema njenoj površini. Arhimed, Račun s pješčanim zrncima Ako bi se podnio vjeran prikaz o ĉovjekovim idejama o Bogu, moralo bi se priznati da se najvećim dijelom rijeĉ »bogovi« koristila da se izraze skriveni, nejasni, nepoznati uzroci uĉinaka kojima smo bili oĉevici; da se pribjegava tom izrazu kada prirodni uzrok, izvor poznatih uzroka prestije bili vidljiv ĉim izgubi nit tih uzroka ili ĉim njegov razum ne moţe više slijediti lanac dogaĊaja. Ĉovjek rješava poteškoću, obustavlja svoja istraţivanja pripisujući sve svojim bogovima... No, kada pripisuje svojim bogovima stvaranje neke pojave... da li on, u stvari, ĉini bilo što drugo osim zamjene tame u svom razumu zvukom kojeg je naviknut slušati pun smjernog strahopoštovanja? Paul Heinrich Dietrich, Barun od Holbacha, Systeme de la Nature, London 1770.

Kada sam bio mali, ţivio sam u Bensonhurstu, ĉetvrti Brooklyna u gradu New Yorku. Dobro sam poznavao svoje neposredno susjedstvo, svaku stambenu zgradu, golubarnik, dvorište, stubište, prazan teren, brijestovo stablo, ornamentalnu ogradu, otvor za ugljen i zid za igranje kineskog rukometa, pri ĉemu je ciglena fasada kina Loew u aveniji Stillwell bila nenadmašive kvalitete. Znao sam gdje stanuju mnogi moji prijatelji: Bruno i Dino, Ronald i Harvey, Sandy, Bernie, Danny, Jackie i Myra. No samo nekoliko blokova dalje, sjeverno od tutnjavog automobilskog prometa i nadzemne ţeljeznice u 86. ulici, nalazio se nepoznat strani teritorij izvan granica mojih skitnji. Što se mene tiĉe, to je isto tako mogao biti i Mars. Unatoĉ ranim odlascima na spavanje, zimi sam katkada mogao vidjeti zvijezde. Gledao sam ih kako trepere vrlo udaljene i pitao se što predstavljaju. Znao sam zapitkivati stariju djecu i odrasle koji bi samo odgovarali, »To su svjetla na nebu, deĉko«. Mogao sam i sam vidjeti da su zvijezde svjetla na nebu. Ali što su zvijezde? Zar samo male lebdeće svjetiljke? Kakvu svrhu imaju? Na neki naĉin sam ih ţalio: svakidašnja pojava, ĉija je neobiĉnost na neki naĉin ostala skrivena za moje neradoznale drugove. Mora postojati dublji odgovor na moje pitanje. Ĉim sam dovoljno odrastao, roditelji su mi poklonili prvu iskaznicu za knjiţnicu. Mislim da se knjiţnica nalazila u 85. ulici, u za mene stranom podruĉju. Smjesta sam od knjiţniĉarke zatraţio knjigu o zvijezdama. Vratila se s ilustriranom knjigom u kojoj su se nalazile slike muškaraca i ţena poput Clark Gablea i Jean Harlow. Ţalio sam se, a iz nekog meni tada nepoznatog razloga, ona se nasmiješila i pronašla drugu knjigu - pravu knjigu. Zaustavljena daha otvorio sam knjigu i ĉitao sve dok nisam pronašao. U knjizi je stajalo nešto divno, vrlo duboka misao. Pisalo je da su zvijezde sunca, vrlo udaljena sunca. Sunce je zvijezda, ali bliska zvijezda. Zamislite da uzmete Sunce i odmaknete ga tako daleko da postane sićušna trepereća toĉkica svjetlosti. Koliko daleko bismo ga morali pomaknuti? Tada nisam poznavao pojam prividnog promjera. Nisam znao za zakon da intenzitet svjetlosti opada obrnuto razmjerno s kvadratom udaljenosti izvora. Nisam imao ni najmanjeg izgleda da izraĉunam udaljenost do zvijezda. No, mogao sam reći, da ukoliko su zvijezde sunca, tada moraju biti vrlo daleko - udaljenije od 85. ulice, udaljenije od Manhattana, vjerojatno udaljenije i od New Jerseya. Kozmos je bio mnogo veći nego što sam i slutio.

Kasnije sam proĉitao drugu, zaĉuĊujuću ĉinjenicu. Zemlja, koja sadrţi i moj Brooklyn, je planet i kruţi oko Sunca. Postoje i drugi planeti. I oni se kreću oko Sunca, neki su bliţi Suncu, a drugi udaljeniji od njega nego Zemlja. Ali planeti ne isijavaju svoju vlastitu svjetlost kao što to ĉini Sunce. Oni samo odbijaju Sunĉevu svjetlost. Ukoliko bi se nalazili na velikoj udaljenosti, ne bi uopće vidjeli Zemlju i ostale planete; oni bi bili samo toĉkice vrlo slabašnog sjaja, nezamjetljive u blještavom sjaju Sunca. Mislio sam: u redu, znaĉi da i druge zvijezde moraju posjedovati planete, samo što ih još nismo otkrili, a na nekim od tih planeta trebao bi postojati i ţivot (zašto ne?), moţda neka vrste ţivota razliĉita od ţivota kakav poznajemo, ţivota u Brooklynu. Tako sam odluĉio da ću postati astronom, nauĉiti sve o zvijezdama i planetima i, ukoliko mi se pruţi mogućnost, da ih i posjetim. Imao sam nevjerojatnu sreću da su roditelji i neki uĉitelji ohrabrivali moju neobiĉnu ambiciju, kao i sreću što ţivim u ovom dobu kada stvarno posjećujemo druge svjetove i sudjelujemo u dubokom istraţivanju kozmosa. Da sam se rodio mnogo ranije, ne bih mogao razumijeti što su to zvijezde i planeti, bez obzira na moje silno zanimanje. Ne bih znao da postoje druga sunca i drugi svjetovi. To je jedna od velikih tajni otrgnutih prirodi, zahvaljujući strpljivim opaţanjima milijunima godina i smjelom umovanju naših predaka. Što su to zvijezde? Takva pitanja su isto tako prirodna kao i djeĉji osmjeh. Uvijek smo ih postavljali. Jedina je razlika u tome da danas znamo barem neke odgovore. Knjige i knjiţnice predstavljaju pogodna sredstva da saznamo kakvi su to odgovori. U biologiji postoji moćan iako nesavršen princip zvan rekapitulacija: u našem individualnom embrionalnom razvoju ponavljamo evolucionu povijest vrste. Smatram da se neki oblik rekapitulacije isto tako zbiva i u našem individualnom intelektualnom razvoju. Nesvjesno slijedimo trag misli naših dalekih predaka. Zamislite jedno vrijeme prije pojave znanosti, prije pojave knjiţnica. Zamislite doba prije stotine tisuća godina. Bili smo tada isto tako pametni, jednako radoznali, jednako zaokupljeni socijalnim problemima i seksom. No, eksperimenti još nisu zapoĉeli, a izumi nisu smišljeni. To je bilo djetinjstvo roda Homo. Zamislite doba kada je otkrivena vatra. Kako su tada ţivjeli ljudi? Što su za naše pretke bile zvijezde? Ponekad u svojoj mašti zamišljam da je postojao netko tko je razmišljao ovako: Jedemo bobice i korijenje. Koštunjave plodove i lišće. I uginule životinje. Neke životinje nalazimo. Neke ubijamo. Znamo koja hrana je

dobra, a koja je opasna. Ako kušamo neke hrane možemo i umrijeti za kaznu što smo ih jeli. Nismo kanili učiniti nešto loše. Ali zelena pupavka i kukuta mogu te ubiti. Volimo svoju djecu i naše prijatelje. Upozoravamo ih da ne jedu takvu hranu. U lovu na životinje i mi možemo poginuti. Možemo biti probijeni rogovima ili kljovama. Ili biti pregaženi. Ili pojedeni. Ono što životinje čine, za nas je pitanje života i smrti: kako se ponašaju, kakve tragove ostavljaju, kada se pare i donose mladunčad na svijet, doba njihovih selidbi. Pričamo to našoj djeci. Oni će to prenijeti svojoj djeci. Ovisimo o životinjama. Slijedimo ih - naročito zimi, kada ima samo malo biljaka za jelo. Mi smo narod lutajućih lovaca i sakupljača. Nazivamo sebe lovačkim narodom. Većina nas spava pod vedrim nebom ili ispod drveća ili pak u krošnji drveća. Za odjeću koristimo životinjske kože: da nas griju, da pokriju našu golotinju i katkada kao ležaj. Kada nosimo životinjske kože osjećamo moći životinja. Skakućemo s gazelom. Lovimo zajedno s medvjedom. Postoji veza izmeĎu nas i životinja. Lovimo i jedemo životinje. One love i jedu nas. Dio smo jedni drugih. IzraĎujemo alate i preživljavamo. Neki od nas su stručnjaci u lomljenju, cijepanju, oštrenju i poliranju, kao i nalaženju pogodnog kamenja. Neko kamenje vežemo životinjskim tetivama za drvenu dršku i tako načinimo sjekiru. Sjekirom udaramo biljke i životinje. Drugo pak kamenje vežemo za dugačke štapove. Ako smo tihi i na oprezu, katkada se možemo približiti nekoj životinji i probosti je kopljem. Meso se kvari. Katkada smo gladni i trudimo se da to ne zamijećujemo. Katkada pomiješamo biljke s pokvarenim mesom da bi prekrili loš okus. Zamatamo hranu koja se ne kvari u komade životinjske kože. Ili u veliko lišće. Ili u ljusku velikog oraha. Mudro je ostaviti hranu na stranu i nositi je sa sobom. Ako prerano pojedemo tu hranu, neki od nas skapavat će kasnije od gladi. Stoga moramo jedan drugome pomoći. Zbog toga, a i mnogih drugih razloga, imamo naše običaje i pravila. Svatko se mora pokoravati našim pravilima. Oduvijek smo imali pravila. Pravila su sveta i nepovrediva. Jednog dana bila je oluja s mnogo munja, grmljavine i kiše. Mališani se boje oluja. Katkada se i ja bojim. Tajna oluje je skrivena. Grmljavina je mukla i glasna; munja je kratkotrajna i svijetla. Možda je neko vrlo moćno biće strahovito ljuto. Mislim da to mora biti netko na nebu.

Poslije oluje u obližnjoj šumi pojavilo se neko svjetlucanje i pucketanje. Pošli smo da vidimo. Tamo je bila neka svijetla, vruća, skakutava stvar, žuta i crvena. Nikada prije nismo tako nešto vidjeli. Sada to zovemo »vatra«. Ima poseban miris. Na neki način ona je živa. Jede hranu. Jede biljke i grane drveća, pa čak i cijela stabla, ukoliko joj to dopustite. Snažna je. Ali nije jako pametna. Kada ponestane hrane, ona umire: Neće prijeći niti kopljomet udaljenosti izmeĎu dva stabla ukoliko se na putu ne nalazi njena hrana. Ne može hodati, a da ne jede. Ali tamo gdje ima mnogo hrane, raste i stvara mnogo vatrenih potomaka, djece ognja. Jedan je od nas došao na hrabru i strašnu zamisao: da zarobi vatru, malo je hrani i učini našim prijateljem. Pronašli smo nekoliko dugih grana tvrdog drveta. Vatra ih je izjedala ali polako. Mogli smo grane držati na kraju gdje se nije nalazila vatra. Ako brzo trčiš s malim plamenom, vatra umire. Djeca vatre su slabašna. Mi nismo trčali. Hodali smo uzvikujući dobre želje »Nemoj umrijeti«, rekli smo vatri. Ostali lovci promatrali su nas zapanjeno. Nakon toga, uvijek smo nosili vatru sa sobom. Imamo majku vatre da hrani polako vatru41 kako ne bi umrla od gladi. Vatra je čudesna i korisna: sigurno poklon moćnih bića. Da li su to ona ista bića koja se ljute u oluji? Vatra nas grije u hladnim noćima. Daje nam svjetlost. Razbija rupe u tami u noćima bez Mjeseca. Možemo prireĎivati koplja za sutrašnji lov. Kad nismo umorni, čak i u mraku se meĎusobno vidimo i pričamo. TakoĎer vrlo dobra stvar! - vatra tjera životinje. Mogu nas napasti noću. Katkada su nas pojele čak i male životinje poput hijena i vukova. Sada je drukčije. Sada vatra drži životinje na pristojnoj udaljenosti. Vidimo ih kako tiho zavijaju u tami, vrebaju, a njihove oči bliješte u odsjaju vatre. Vatra se brine za nas. *** Nebo je važno. Pokriva nas. Govori nam. Prije nego što smo pronašli vatru, ležali bismo u mraku i gledali u sve te nebeske točkice svjetlosti. Neke točkice su skupljene tako da čine slike na nebu. Jedna meĎu nama je mogla vidjeti bolje te slike od nas ostalih. Učila nas je o tim slikama i kako da ih nazivamo. Sjedili bismo do kasno u noć i raspredali priče o slikama na nebu: lavovima, psima, medvjedima, narodu lovaca. I o drugim, čudnim stvarima. Da li bi to mogle biti slike moćnih bića na nebu, onih koji dižu oluje kada se naljute?

Nebo uglavnom ne mijenja izgled. Iste slike zvijezda pojavljuju se iz godine u godinu. Mjesec izrasta iz ničega, od tankog ivera do okrugle grude, a onda se ponovo pretvara u ništa, nestaje. Kada se Mjesec mijenja, žene krvare. Neka plemena imaju običaje koji ne dopuštaju snošaj za odreĎeno vrijeme rastućeg ili nestajućeg Mjeseca. Neka plemena urezuju na jelenje rogove te dane mjeseca ili dane kada žene krvare. Tako mogu unaprijed predviĎeti i poštovati svoje običaje. Običaji su sveti. Zvijezde su vrlo daleko. Kada se popnemo na neko brdo ili drvo, nisu nam ništa bliže. IzmeĎu nas i zvijezda pojavljuju se oblaci: zvijezde se moraju nalaziti iza oblaka. Mjesec u svojem polaganom gibanju prolazi ispred zvijezda. Kasnije možeš vidjeti da nije pričinio nikakvu štetu zvijezdama. Mjesec ne jede zvijezde. Zvijezde se moraju nalaziti iza Mjeseca. One titraju. Čudesna, hladna, bijela i udaljena svjetla. Mnoštvo svjetala. Preko cijelog neba. Ali samo noću. Pitam se što su zapravo one. Nakon što smo pronašli plamen, sjedio sam uz logorsku vatru i razmišljao o zvijezdama. Polako mi je došla misao: zvijezde su vatre, pomislio sam. Tada sam došao i na drugo zamisao: zvijezde su logorske vatre koje noću pale druga plemena lovaca. Zvijezde daju manje svjetlosti od logorske vatre. Stoga zvijezde moraju biti vrlo udaljene logorske vatre. »Ali«, upitali su me. »kako mogu biti logorske vatre na nebu? Zašto te logorske vatre i lovci koji se nalaze oko njih ne padnu dolje pred naše noge? Zašto se nepoznata plemena ne strmoglave s neba?« To su dobra pitanja. Muče me. Katkada pomislim da je nebo polovica ljuske od velikog jajeta ili velikog oraha. Mislim da ljudi koji se nalaze oko tih udaljenih logorskih vatri gledaju dolje na nas - samo im se čini da zapravo gledaju prema gore - i kažu da smo mi na njihovom nebu i pitaju se zašto mi ne padnemo dolje, na njih, nadam se da shvaćaš što mislim. Ali ostali lovci kažu, »dolje je dolje, a gore je gore.« I to je dobar odgovor, takoĎer. Postoji i jedna druga zamisao do koje je došao jedan od nas. On misli da je noć jedna velika životinjska koža prebačena preko neba. U koži se nalaze rupe. Mi gledamo kroz te rupe. I vidimo vatru. On ne misli da je vatra samo na onim mjestima gdje vidimo zvijezde. On misli da se vatra nalazi svugdje. On misli da vatra prekriva cijelo nebo. Ali koža sakriva vatru. Osim tamo gdje su rupe. Neke zvijezde putuju. Kao životinje koje lovimo. Poput nas. Ukoliko ih pratiš pažljivo nekoliko mjeseci, ustanovit ćeš da se gibaju. Ima ih samo

pet, poput prstiju ruke. One polako putuju meĎu zvijezdama. Ako je točna zamisao o logorskim vatrama, te zvijezde moraju biti lutajuća plemena lovačkog naroda koja nose velike vatre. Samo, ne shvaćam kako lutajuće zvijezde mogu biti rupe u nekoj koži. Kada načiniš rupu, ona ostaje tamo gdje si je načinio. Rupa je rupa. Rupe se ne miču. TakoĎer, ne sviĎa mi se da me okružuje nebo u plamenu. Ako bi pala koža, noćno nebo bilo bi blještavo - previše sjajno - kao da se svugdje vidi vatra. Mislim da bi nas sve pojelo takvo plamteće nebo. Možda postoje dvije vrste moćnih bića na nebu. Oni zli, koji žele da nas nebeski plamen poždere. I dobri, koji su postavili kožu da drže vatru podalje od nas. Moramo pronaći neki način da se zahvalimo onima dobrima. Ne znam da li su zvijezde logorske vatre na nebu. Ili rupe na koži kroz koje nas promatra moćna vatra. Katkada mislim jedno. Katkada razmišljam na drugi način. Jednom sam mislio da to nisu niti logorske vatre niti rupe u koži već nešto treće, za mene nedokučivo. Legni i nasloni glavu na deblo. Glava ti ide prema dolje. Tada možeš vidjeti samo nebo. Ne vidiš brda, stabla, lovački narod, logorske vatre. Samo nebo. Ponekad osjećam da bih mogao pasti u nebo. Ako su zvijezde logorske vatre, želio bih posjetiti druge narode lovaca - one koji lutaju. Tada se osjećam dobro pri pomisli da upadnem u nebo. Ali ukoliko su zvijezde samo rupe u koži, uplašim se. Ne želim pasti kroz neku rupu u moćnu vatru. Želio bih znati što je istina. Ne volim kad ne znam. Ne zamišljam da su mnogi pripadnici neke lovaĉkosakupljaĉke grupe imali sliĉne misli o zvijezdama. Moţda su tokom vjekova neki i imali, ali nikad te misli nisu bile u jednoj te istoj osobi. Ipak, u takvim društvima se javljaju i profinjene misli. Na primjer, !Kung42 Bušmani iz pustinje Kalahari u Botsvani imaju objašnjenje za Mlijeĉni Put koji se na njihovoj geografskoj širini ĉesto nalazi nad glavom. Nazivaju ga »Kiĉma Noći«, kao da je nebo neka velika ţivotinja unutar koje ţivimo. Njihovo objašnjenje ĉini Mlijeĉni Put korisnim i razumljivim. Ĉlanovi plemena !Kung smatraju da Mlijeĉni Put drţi, zadrţava noć: da ukoliko ne bi bilo Mlijeĉnog Puta dijelovi tame bi se stropoštali na nas. To je elegantna misao. Metafore kao one o nebeskim logorskim vatrama ili galaktiĉkim kiĉmama su na kraju u većini ljudskih kultura zamijenjene drugom idejom: moćna bića u nebesima unaprijeĊena su u bogove. Pridavana su im imena i

rodbinski odnosi, te posebne odgovornosti za odreĊene kozmiĉke sluţbe koje su se od njih oĉekivale. Postojao je bog ili boginja za svaku ljudsku djelatnost. Bogovi su upravljali prirodom. Ništa se nije moglo dogoditi bez njihovog izravnog djelovanja. Ukoliko su bili sretni, bilo je obilje hrane, pa su i ljudi bili sretni. Ali ukoliko je nešto oneraspoloţilo bogove - a katkada je bila dovoljna samo sitnica da se to dogodi - posljedice su bile strašne: suše, oluje, ratovi, potresi, erupcije vulkana, epidemije. Trebalo je steći naklonost bogova i poĉelo je ţivo djelovanje raznovrsnih svećenika i proroĉišta da bi se bogovi umilostivili. Ali kako su bogovi bili hiroviti, nikada niste bili sigurni što će uĉiniti. Priroda je bila zagonetka. Bilo je teško shvatiti svijet. Malo je toga ostalo od Heraiona na egejskom otoku Samosu, jednog od ĉuda starog vijeka, velikog hrama posvećenog Heri, koja je zapoĉela svoju karijeru kao boginja neba. Ona je bila boţanstvo, zaštitnik Samosa i imala je tamo istu ulogu kao boginja Atena u gradu Ateni. Mnogo kasnije, udala se za Zeusa, poglavara olimpskih bogova. Stara predaja iznosi da su svoj medeni mjesec proveli na otoku Samosu. Grĉka religija je objašnjavala da je magliĉasta vrpca svjetlosti na noćnom nebu zapravo mlijeko Here ištrcano preko neba iz njenih dojki, legenda koja je izvor naziva i danas u upotrebi u zapadnoj civilizaciji - Mlijeĉni Put. Moţda je to izvorno predstavljalo znaĉajnu slutnju da nebo othranjuje, doji Zemlju; ukoliko je tome tako, izgleda da se znaĉenje toga zaboravilo prije mnogo tisućljeća. Mi smo skoro svi potomci ljudi koji su reagirali na ţivotne opasnosti izmišljanjem priĉa o hirovitim i mrzovoljnim boţanstvima. Dugo vremena ljudski instinkt razumijevanja bio je zamagljen lakovjernim religijskim objašnjenjima, kao u Grĉkoj Homerovog doba, kada su postojali bogovi neba i Zemlje, oluje, oceana i podzemnog svijeta, vatre, vremena, ljubavi i rata; gdje je svako stablo i svaka livada imala svoju vilu i svoju bakantkinju. Tisućljećima ljudi su bili opĉinjeni - kao što su poneki još i danas predodţbom da je svemir marioneta ĉije konce povlaĉi neki bog ili boţanstva, nevidljiva i nedokuĉiva. Zatim, prije dvije i pol tisuće godina zbilo se veliĉanstveno buĊenje u Joniji: na Samosu i obliţnjim grĉkim kolonijama koje su cvale na otocima i u zatonima ţivahnog istoĉnog Egejskog mora.43 Najednom su se tamo pojavili ljudi koji su smatrali da se sve sastoji od atoma; da su se ljudska bića i ţivotinje razvile iz jednostavnijih oblika; da bolesti ne prouzrokuju demoni ili bogovi; da je

Zemlja samo jedan planet koji kruţi oko Sunca. I da su zvijezde vrlo udaljene. Ta revolucija stvorila je iz kaosa kozmos. Stari Grci su vjerovali da je prvo biće bilo Kaos, koje odgovara izrazu u knjizi Geneze u istom smislu, »bez oblika«. Kaos je prvo stvorio, a zatim se pario s boginjom zvanom Noć, da bi konaĉno njihovi potomci stvorili sva boţanstva i ljude. Svemir stvoren od kaosa bio je u savršenom skladu sa grĉkim shvaćanjem da je priroda nepredvidiva i da njome upravljaju hirovita boţanstva. Ali u šestom stoljeću prije naše ere u Joniji se razvila nova predodţba, jedna od velikih ideja ljudskog roda. Stari Jonjani su zakljuĉili da je svemir spoznatljiv, jer pokazuje unutrašnji red: postoje pravilnosti u prirodi koje omogućavaju da se razotkriju njene tajne. Priroda nije potpuno nepredvidiva; postoje pravila kojima se ĉak i ona mora podvrgavati. To krasno svojstvo ureĊenosti svemira nazvano je kozmos. Ali zašto Jonija, zašto u tim skromnim i pastoralnim krajolicima, tim zabaĉenim otocima i zatonima istoĉnog Mediterana? Zašto ne u velikim gradovima Indije ili Egipta, Babilona, Kine ili Srednje Amerike? Kina je imala tisućljetnu astronomsku tradiciju; tamo je pronaĊen papir i tisak, rakete, satovi, svila, porculan i oceansko pomorstvo. Neki povjesniĉari tvrde da je bez obzira na to kinesko društvo bilo previše tradicionalno, suviše nesklono da prihvati inovacije. Zašto ne Indija, izrazito bogata, matematiĉki nadarena kultura? Zato, kako tvrde neki povjesniĉari, jer su Indijci bili nepokolebljivo fascinirani idejom o beskonaĉno starom svemiru osuĊenom na vjeĉni niz smrti i uskrsnuća duša, svemira u kojem se ne moţe dogoditi ništa bitno novog. Zašto ne civilizacije Maya i Azteka koje su bile viĉne astronomiji i opĉinjene, poput Indijaca, velikim brojevima? Zato, kako izjavljuju neki povjesniĉari, jer im je manjkao smisao ili poticaj za mehaniĉke izume. Maye i Azteki nisu ĉak - osim za djeĉje igraĉke izmislili kotaĉ. Jonjani su imali nekoliko prednosti. Jonija je otoĉno podruĉje. Izolacija, iako nepotpuna, raĊa raznovrsnost. S mnogo razliĉitih otoka bilo je i mnoštvo politiĉkih jedinica. Ni jedna jedina koncentracija moći nije mogla nametnuti društvenu i intelektualnu jednolikost na svim otocima. Postala su moguća slobodna istraţivanja. Podupiranje praznovjerja se nije smatralo politiĉkom nuţnošću. Za razliku od mnogih drugih kultura Jonjani su se nalazili na raskriţju civilizacija, a ne u jednom od središta. Feniĉka abeceda prilagoĊena je grĉkom jeziku prvo u Joniji i na taj naĉin omogućila rasprostranjenu knjiţevnost. Pisana rijeĉ prestala je biti

monopol svećenika i pisara. Zamisli mnogih ljudi postale su dostupne u razmatranjima i raspravama. Politiĉka moć je bila u rukama trgovaca koji su aktivno unapreĊivali tehnologiju o kojoj je ovisilo i njihovo blagostanje. U istoĉnom Mediteranu su se sastajale afriĉke, azijske i evropske civilizacije, ukljuĉujući velike kulture Egipta i Mezopotamije i meĊusobno se oplodile u silovitom i ţestokom sudaru predrasuda, jezika, ideja i bogova. Što biste uĉinili da ste suoĉeni s nekoliko razliĉitih bogova od kojih svaki svojata jedno te isto podruĉje? Smatralo se da su babilonski Marduk i grĉki Zeus gospodari neba i kraljevi bogova. Mogli biste zakljuĉiti da su zapravo Marduk i Zeus jedno te isto. Mogli ste meĊutim isto tako zakljuĉiti, budući da ta dva boga imaju mnoge razliĉite osobine, da su jednog od njih izmislili svećenici. Ali ukoliko su izmislili jednog, zašto ne i obojicu? I tako je niknula velika ideja o shvaćanju svijeta bez pretpostavke postojanja bogova: da bi mogli postojati principi, sile, zakoni prirode, pomoću kojih bi se svijet mogao shvatiti, a da se ne pripisuje pad svakog vrapca izravnom djelovanju Zeusa. Mislim da bi Kina i Indija i Mezopotamija takoĊer naišle na znanost, samo da im se dalo malo više vremena. Kulture ne dozrijevaju jednakim ritmom niti vojniĉkim strojevim korakom. One nastaju u razliĉitim vremenima i napreduju razliĉitim brzinama. Znanstveni pogled na svijet je tako uspješan, objašnjava toliko toga, usklaĊen je tako harmoniĉno sa najnaprednijim dijelovima naših mozgova da smatram da bi kad tad praktiĉki svaka kultura na Zemlji, prepuštena sama sebi, otkrila znanost. Jedna kultura je morala biti prva. Ispalo je da je Jonija to mjesto roĊenja znanosti. Ta velika revolucija ljudske misli zapoĉela je izmeĊu 600. i 400. godine prije naše ere. Kljuĉ revolucije bila je ljudska ruka. Neki od briljantnih jonjanskih mislilaca bili su sinovi pomoraca, ratara i tkalaca. Oni su, za razliku od svećenika i pisara drugih nacija koji su odrasli u obilju i zazirali od prljanja svojih ruku, bili naviknuti na upotrebu svojih ruku. Odbacili su praznovjerje i poĉeli ĉiniti ĉuda. U mnogim sluĉajevima posjedujemo samo djelomiĉna ili svjedoĉanstva iz druge ruke o tome što se dogaĊalo. Usporedbe koje su se tada upotrebljavale, danas nam mogu biti nejasne. Nekoliko stoljeća kasnije, svjesno se nastojalo potisnuti te nove spoznaje. Vodeće liĉnosti te revolucije bili su ljudi s grĉkim imenima koja su nam danas ĉesto i nepoznata, no rijeĉ je o najistinskijim pionirima razvoja naše civilizacije i ĉovjeĉanstva.

Tales iz Mileta, grada u Maloj Aziji, s druge strane tjesnaca koji dijeli otok Samos od kopna, bio je prvi jonjanski znanstvenik. Putovao je po Egiptu i bio je upućen u tajne Babilonaca. Priĉa se da je uspio predskazati i jednu pomrĉinu Sunca. Nauĉio je kako se moţe izmjeriti visina piramide pomoću duţine sjene koju ona baca, te visine Sunca iznad obzorja, naĉin koji se koristi i sada pri odreĊivanju visina brda na Mjesecu. Prvi je dokazivao geometrijske teoreme istovrsne onima koje je Euklid sistematizirao tri stoljeća kasnije - na primjer, pouĉak da su kutovi na osnovici istokraĉnog trokuta jednaki. Postoji neprekidna veza intelektualnog napora od Talesa preko Euklida pa sve do odlaska Isaaca Newtona na staurbriĊki sajam gdje je on 1663. godine kupio knjigu Elementi geometrije, dogaĊaj koji je ubrzao modernu znanost i tehnologiju. Tales je nastojao shvatiti svijet bez prizivanja bogova. Kao i Babilonci, vjerovao je da se svijet nekad sastojao od vode. Da bi objasnili postojanje kopna, Babilonci su dodali boga Marduka, koji je poloţio rogozinu na površinu voda i natrpao je blatom.44 Tales je imao sliĉan svjetonazor, ali je, kao što je kazao Benjamin Farrington, izostavio Marduka. Da, sve je nekada bilo vodeno prostranstvo, ali Zemlja se iz oceana stvorila prirodnim procesom, sliĉno kako je Tales mislio, nanošenju mulja koje je opaţao u delti Nila. Doista, on je smatrao da je voda opći princip, temelj materije, isto što bismo danas mogli reći za elektrone, protone i neutrone ili za kvarkove. Da li je Talesov zakljuĉak bio toĉan ili ne, nije toliko bitno, vaţan je pristup: svijet nisu stvorili bogovi, već je on posljedica igre materijalnih sila koje djeluju u prirodi. Tales je iz Babilona i Egipta donio sa sobom sjeme novih znanosti astronomije i geometrije, znanosti koje će proklijati i napredovati u plodnom tlu Jonije. Vrlo je malo poznato o ţivotu Talesa, ali u Aristotelovoj Politici zapisana je jedna anegdota koja mnogo toga otkriva: [Talesa] su ogovarali zbog njegova siromaštva, ĉime se htjelo pokazati da je filozofiranje beskorisno. Priĉa se da je on svojim iskustvom [steĉenim prouĉavanjem prirode] mogao već u zimi predvidjeti da će iduće godine biti vrlo bogata berba maslina. Imao je nešto novaca pa je zakupio sve preše u Kiosu i Miletu po vrlo niskoj cijeni, jer se nitko nije s njim nadmetao na draţbi. Kada je došlo vrijeme berbe, bile su potrebne mnoge preše najednom i on ih je iznajmljivao po cijeni kakva mu se svidjela i zaradio velike koliĉine novaca. Na taj je naĉin pokazao svijetu da se i filozofi mogu vrlo lako obogatiti ukoliko to ţele, ali da su njihove stvarne teţnje sasvim druge prirode.

Bio je poznat i kao razborit politiĉar, uspješno je nagovarao Milećane

da se odupru asimilaciji od strane Kreza, kralja Lidije, a bez uspjeha je preporuĉao federaciju svih otoĉnih drţava Jonije da bi se lakše oduprli Lidijcima. Anaksimandar iz Mileta bio je prijatelj i sudrug Talesa, jedan od prvih ljudi koji je znao zamisliti i izvesti neki eksperiment. Ispitujući pomicanje sjene okomito postavljenog štapa odredio je toĉnu duţinu godine i trajanje godišnjih doba. Stoljećima su ljudi koristili štapove da se udaraju i meĊusobno probadaju. Anaksimandar je upotrijebio štap da bi mjerio vrijeme. Bio je prva osoba u Grĉkoj koja je napravila Sunĉev sat, zemljovid poznatog svijeta, te nebeski globus s prikazom zvijeţĊa. Smatrao je da se Sunce, Mjesec i zvijezde sastoje od vatre koja se vidi kroz pomiĉne otvore na nebeskom svodu, što je vjerojatno znatno starija zamisao. Zastupao je znaĉajno gledište da Zemlja nije obješena ili poduprta nebesima, već da stoji sama od sebe u središtu svemira: budući da se nalazi na jednakoj udaljenosti od svih mjesta na »nebeskoj sferi«, ne postoji sila koja bi je mogla pomaknuti. On je govorio da smo iza roĊenja toliko bespomoćni da bi prva stvorena ljudska djeca prepuštena sama sebi odmah umrla. Anaksimandar je iz toga zakljuĉio da su ljudska bića nastala od drugih ţivotinja koja imaju samostalniju novoroĊenĉadi predloţio je samonikli nastanak ţivota u blatu, a prve ţivotinje koje su se pojavile bile su ribe pokrivene bodljama. Konaĉno su neki potomci tih riba napustili vodu i preselili se na kopno, gdje su se razvili u druge ţivotinje preobrazbom iz jednog oblika u drugi. Vjerovao je u postojanje beskonaĉnog broja nastanjenih svjetova, podloţnih ciklusima raspadanja i ponovnog oţivljavanja. Ţali se sveti Augustin potišteno »da ni on, išta više od Talesa, nije pripisao uzrok sve te neprestane aktivnosti boţanskom umu«. Oko 540. godine prije nove ere, na otoku Samosu stupio je na vlast tiran Polikrat. Izgleda da je zapoĉeo karijeru kao trgovac, a zatim je prešao na meĊunarodno gusarstvo. Polikrat je bio velikodušni mecena umjetnosti, znanosti i tehnike. Ali unatoĉ tome tlaĉio je svoje podanike, ratovao protiv svojih susjeda i sasvim opravdano se plašio invazije. Stoga je opasao svoju prijestolnicu glomaznim zidinama, dugim oko šest kilometara, ĉiji ostaci stoje još i danas. Da bi doveo vodu iz udaljenog izvora kroz utvrĊenje, naredio je da se iskopa veliki tunel. Duţine jednog kilometra, tunel probija jedno brdo. Izbušena su dva prokopa sa svake strane, koja su se skoro savršeno sastala u sredini tunela. Bilo je potrebno oko petnaest godina da se završi taj pothvat, svjedoĉanstvo inţinjerstva tog doba i demonstracija

izvanrednih praktiĉkih sposobnosti Jonjana. Ali postoji i druga ruţna strana tog pothvata: tunel su djelomiĉno izgradili i okovani robovi, od kojih je većinu zarobilo gusarsko brodovlje Polikrata. To je bilo doba Teodora, najboljeg inţinjera tog vremena kome Grci pripisuju izum kljuĉa, ravnala, tesarskog kutnika, tokarilice, libele, izum lijevanja bronce i centralnog grijanja. Zašto nisu postavljeni spomenici tom ĉovjeku? Ljudi koji su sanjali i umovali o zakonima prirode, druţili su se s tehnolozima i inţinjerima. Ĉesto su to bili i isti ljudi. Teorija i praksa je bilo jedno. Otprilike u isto vrijeme, na obliţnjem otoku Kosu, Hipokrat je utemeljivao svoju slavnu medicinsku školu, koje se danas jedino sjećamo zbog Hipokratove zakletve. To je bila praktiĉna i djelotvorna škola medicine u kojoj je Hipokrat zahtijevao da se mora temeljiti na tadašnjim ekvivalentima fizike i kemije.45 Škola je takoĊer obraĊivala i teoriju. U svojoj knjizi O staroj medicini Hipokrat je pisao: »Ljudi smatraju da je epilepsija boţanski biljeg i to samo zato jer je ne shvaćaju. Ali ukoliko bi sve što ne shvaćaju nazivali boţanskim, pa tada ne bi bilo kraja boţanskim stvarima.« Vremenom su se jonjanski utjecaj i eksperimentalne metode proširile na kopno Grĉke, u Italiju i na Siciliju. Nekada skoro nitko nije vjerovao u postojanje zraka. Svima je, naravno, bilo poznato disanje, no prevladavalo je mišljenje da je vjetar dah bogova. Ali ideja o zraku kao nepokretnoj, materijalnoj, ali nevidljivoj tvari bila je nezamisliva. Prvi zabiljeţeni eksperiment sa zrakom izveo je lijeĉnik46 Empedoklo koji je djelovao oko 450. godine prije n. e. Neki izvještaji tvrde da je sam sebe poistovjećivao s bogom. No moţda je on bio samo toliko pametan pa su drugi smatrali da je boţanstvo. Vjerovao je da se svjetlost širi vrlo brzo, ali ne i beskonaĉnom brzinom. Uĉio je da je nekad postojalo mnogo veće mnoštvo ţivih bića na Zemlji, ali da mnoge vrste »mora da su postale nesposobne da raĊaju i nastave svoju vrstu. Jer, u sluĉaju svake vrste, koja danas ţivi, lukavstvo ili hrabrost ili brzina ju je od poĉetka postojanja štitila i odrţala«. U tom pokušaju da objasni skladnu prilagodljivost organizama svojim okolinama, Empedoklo je kao i Anaksimandar i Demokrit (vidi dalje) jasno naslutio neka stanovišta Darwinove velike ideje o evoluciji putem prirodnog odabiranja. Empedoklo je izveo svoj pokus s takozvanom klepsidrom ili »vodokradicom« koja se koristila kao kuhinjski pribor. Bronĉana kugla s grlom i malim rupicama na dnu napuni se tako da se uroni u vodu. Ako je

izvadite nezaĉepljena grla, voda istjeĉe kroz rupice. Ali, ako je izvadite tako da palcem zatvorite grlo, voda se zadrţava unutar kugle sve dok ne uklonite palac. Ukoliko pokušate napuniti klepsidru zaĉepljena grla, ništa se neće dogoditi. Neka materijalna tvar u njoj se odupire prodoru vode. Ne moţemo vidjeti takvu tvar. Što bi to moglo biti? Empedoklo zakljuĉuje da to moţe biti samo zrak. Nešto nevidljivo vrši pritisak i moţe osujetiti moju ţelju da napunim tu posudu s vodom ukoliko bih bio dovoljno glup da drţim svoj palac na grliću. Empedoklo je otkrio nevidljivo. Mislio je da zrak mora biti tvar tako fino rasitnjena da se ne moţe vidjeti. Kaţe se da je Empedoklo poginuo u nastupu oduševljenja skoĉivši u vruću lavu s vrha grotla velikog vulkana Etne. Ja katkada zamišljam da se on naprosto pokliznuo za vrijeme hrabre i pionirske pustolovine u opaţaĉkoj geofizici. Taj trag, tu slutnju o postojanju atoma produbio je Demokrit koji je potjecao iz jonske kolonije Abdere u sjevernoj Grĉkoj. Abdera je bila neka vrsta grada za podsmjeh. Kad biste 430. godine prije n. e. pripovijedali priĉu o nekom iz Abdere, jamaĉno biste izmamili smijeh slušaoca. Na neki naĉin bio je to Brooklyn ondašnjeg doba. Po Demokritu, sve u ţivotu je trebalo uţivati i razumijeti; shvaćanje i uţitak bili su istovjetni. Rekao je da je »ţivot bez veselja poput duga puta bez gostionica«. Unatoĉ tome što je bio porijeklom iz Abdere, Demokrit nije bio luda. Smatrao je da se velik broj svjetova spontano oblikovao iz rasute tvari u prostoru, svjetovi koji su se razvijali i raspadali. U vrijeme kada se ništa nije znalo o udarnim kraterima, Demokrit je smatrao da se svjetovi povremeno sudaraju; vjerovao je da neki svjetovi lutaju usamljeni kroz tamu prostora, dok su drugi praćeni nekolicinom sunaca i mjeseci; da su neki svjetovi nastanjeni dok drugi ne posjeduju ni biljke ni ţivotinje pa ĉak ni vodu; vjerovao je da najjednostavniji oblici ţivota potjeĉu od neke vrste prvobitnog blata. Uĉio je da je moć zapaţanja, na primjer razlog zašto mislim da drţim pero u ruci, ĉisto fiziĉki i mehanistiĉki proces; da je proces mišljenja i osjećanja svojstvo tvari sastavljene na dovoljno fin i sloţen naĉin, a ne posljedica nekog duha kojim su bogovi nadahnuli materiju. Demokrit je izmislio rijeĉ atom, grĉki izraz za »nedjeljiv«. Atomi su osnovne ĉestice koje se protive našim pokušajima da ih razlomimo u manje komade. Rekao je da je sve skup atoma spojenih na zamršen naĉin. Ĉak i mi sami. »Ništa ne postoji«, reĉe, »osim atoma i praznine.« Kada reţemo jabuku, noţ mora proći kroz prazne prostore meĊu atomima, umovao je Demokrit. Ako ne bi postojale takve praznine, noţ bi

se susreo s neprobojnim atomima i jabuka se ne bi mogla razrezati. Reţući, na primjer, stoţac, usporedimo dva presjeka jedan ispod drugoga. Da li su ti presjeci jednaki? Ne, kaţe Demokrit. Zbog oblika stošca jedan komad nuţno ima manji presjek od drugoga. Ukoliko bi te dvije površine bile toĉno jednake radilo bi se o valjku, a ne o stošcu. Bez obzira na oštrinu noţa, ta dva komada imaju razliĉite presjeke. Zašto? Zato što u vrlo malim razmjerima materija pokazuje neku nesmanjivu zrnatost. Taj sićušni niz zrnatosti, tu skokovitost, Demokrit je poistovjetio sa svijetom atoma. Njegovi argumenti nisu bili isti oni koje upotrebljavamo danas, no bili su oštroumni i elegantni, izvedeni iz svakodnevnog ţivota. A njegovi zakljuĉci su u naĉelu bili ispravni. U srodnoj zadaći s tim, Demokrit je zamislio proraĉun obujma stošca ili piramide, pomoću vrlo velikog broja krajnje tankih ploĉica, koje se smanjuju idući od baze prema vrhu. Izloţio je problem koji se u matematici naziva teorija limesa. Pokucao je na vrata diferencijalnog i integralnog raĉuna, tog osnovnog sredstva za shvaćanje svijeta koji nije, koliko znamo iz pisanih svjedoĉanstava, u stvari bio otkriven sve do doba Isaaca Newtona. Da Demokritovo djelo nije bilo skoro potpuno uništeno, moţda bismo imali i diferencijalni raĉun za vrijeme Krista.47 Thomas Wright se 1750. godine divio ĉinjenici da je Demokrit smatrao Mlijeĉni Put nakupinom nerazluĉenih zvijezda: »davno prije nego što je astronomija poţnjela bilo kakve koristi od napretka optike; [on] je vidio, moţemo reći, okom razuma isto tako daleko u beskonaĉnost kao što su to mogli najsposobniji astronomi u kasnijim naprednijim vremenima.« Iznad mlijeka Here, iznad Kiĉme Noći, vinuo se duh Demokrita. Izgleda da je Demokrit kao ĉovjek bio pomalo neobiĉan. Ţene, djeca i seks su mu smetali, djelomiĉno zato jer su oduzimali dragocijeno vrijeme za razmišljanje. Ali cijenio je prijateljstvo, smatrao je da je veselje glavni cilj ţivota i posvetio je jedno veće filozofsko istraţivanje porijeklu i prirodi oduševljenja. Putovao je u Atenu da bi posjetio Sokrata, no bio je suviše srameţljiv da se predstavi. Bio je bliski prijatelj Hipokrata. Osjećao je strahopoštovanje prema ljepoti i eleganciji fizikalnog svijeta. Osjećao je da treba više cijeniti ĉak i siromaštvo u demokraciji, nego li bogatstva u tiraniji. Vjerovao je da su vladajuće religije njegovog doba zle i da ne postoje ni besmrtne duše ni besmrtni bogovi. »Ne postoji ništa, osim atoma i praznine«. Nemamo zapisa da su Demokrita proganjali zbog njegovih stavova moţda i zato jer je došao iz Abdere. MeĊutim već u njegovo doba

kratkotrajna tradicija snošljivosti prema nekonvencionalnim nazorima bivala je izjedana, a zatim uništena. Kaţnjavali su ljude koji su imali neobiĉne ideje. Na današnjoj grĉkoj novĉanici od stotinu drahmi nalazi se portret Demokrita. No, njegovi nazori su bili potisnuti, njegov utjecaj na povijest je bio sprijeĉen. Mistici su poĉeli odnositi pobjedu. Anaksagora je bio Jonjanin, eksperimentalac u naponu snage oko 450. godine prije n. e., a ţivio je u Ateni. Bio je bogat ĉovjek, ravnodušan prema svom bogatstvu, ali strastveno oduševljen znanošću. Upitan što je svrha ţivota odgovorio je »istraţivanje Sunca, Mjeseca i nebesa«, odgovor istinskog astronoma. Napravio je duhovit pokus kojim je pokazao da jedna kap bijele tekućine kao što je mlijeko ne mijenja zamjetljivo boju sadrţaja velikog vrĉa ispunjenog tamnom tekućinom kao što je crno vino. Zakljuĉio je da su u pokusu morale nastati neke promjene koje su meĊutim previše neznatne, a da bi se izravno mogle zamijetiti našim ĉulima. Anaksagora nije bio ni pribliţno tako radikalan kao Demokrit. Obojica su bili beskompromisni materijalisti, ne u smislu da bi cijenili materijalna dobra već u shvaćanju da samo materija ĉini osnovu svijeta. Anaksagora je vjerovao u posebnu misaonu tvar, ali nije vjerovao u postojanje atoma. Mislio je da su ljudska bića zbog svojih ruku inteligentnija od ţivotinja; tipiĉna jonjanska pomisao. Bio je prva osoba koja je jasno ustvrdila da Mjesec samo odraţava svjetlost-Sunca i u skladu s tim je razvio teoriju o Mjeseĉevim mijenama. Taj je nauk bio tako opasan da se dotiĉni rukopis morao rasparĉavati u tajnosti, neka vrsta atenskog samizdata. Nije bilo u skladu s predrasudama onog doba da se mijene ili pomrĉine Mjeseca objašnjavaju relativnom geometrijom poloţaja Zemlje. Mjeseca i Sunca koje zraĉi. Dvije generacije kasnije Aristotel se zadovoljio time da dokazuje da se te stvari dogaĊaju zato jer je u samoj prirodi Mjeseca da ima faze i pomrĉine, pusto verbalno poigravanje, objašnjenje koje ne objašnjava ništa. Sveopće mišljenje je bilo da su Sunce i Mjesec boţanstva. Anaksagora je meĊutim smatrao da su Sunce i zvijezde uţareno kamenje. Ne osjećamo toplinu zvijezda jer su predaleko. TakoĊer je mislio da na Mjesecu postoje planine (ispravno) i stanovnici (neispravno). Smatrao je da je Sunce tako veliko da je vjerojatno veće od Peloponeza, juţne trećine Grĉke. Njegovi kritiĉari smatrali su da je ta procjena pretjerano velika i besmislena. Anaksagoru je doveo u Atenu Periklo, voĊa Atene u vrijeme njenog

najvećeg procvata i slave, ali i ĉovjek ĉiji su postupci doveli do peloponeskog rata u kojem je uništena atenska demokracija. Periklo je bio ushićen filozofijom i znanošću, a Anaksagora je bio jedan od njegovih glavnih pouzdanika. Neki misle da je u toj ulozi Anaksagora dao znatan doprinos veliĉini Atene. Periklo je, meĊutim, imao politiĉkih problema. Bio je previše moćan, a da bi ga se izravno napalo, tako su njegovi neprijatelji napadali osobe bliske njemu. Anaksagoru su osudili i zatvorili radi vjerskog zloĉina bezboţništva, jer je uĉio da se Mjesec sastoji od obiĉne tvari, da je tijelo, a Sunce da je crveno-uţaren kamen na nebu. Biskup John Wilkins je 1638. godine ovako komentirao postupak tih Atenjana: »Ti gorljivi idolopoklonici [su smatrali] velikim bogohulstvom da se njihovog boga proglasi za kamen, a pri tom su bili toliko bezumni u svom oboţavanju idola da su od tog kamena stvorili svog Boga.« Ĉini se da je Periklo isposlovao oslobaĊanje Anaksagore iz zatvora, no bilo je prekasno. U samoj Grĉkoj se sreća poĉela okretati, premda je jonjanska tradicija nastavljena u aleksandrijskom Egiptu dvije stotine godina kasnije. Veliki znanstvenici od Talesa do Demokrita i Anaksagore se obiĉno u povijesnim i filozofskim knjigama opisuju kao »preteĉe Sokrata«, kao da se njihova glavna djelatnost sastojala u obrani filozofske tvrĊave sve do pojave Sokrata, Platona i Aristotela te da su moţda malo utjecali na njih. Umjesto toga, stari Jonjani predstavljaju razliĉitu i uglavnom suprotnu školu koja se mnogo bolje slaţe s modernom znanošću. Ĉinjenica da se njihov utjecaj snaţno osjećao samo dva do tri stoljeća, nenadoknadivi je gubitak za sva ljudska bića koja su ţivjela izmeĊu jonjanskog buĊenja i talijanske renesanse. Pitagora48, suvremenik Polikrata u šestom stoljeću prije n. e. je moţda najutjecajnija osoba ikad povezana s imenom otoka Samosa. Prema mjesnoj predaji neko je vrijeme ţivio u pećini u samoskom brdu Kerkis i bio je prvi ĉovjek u povijesti svijeta koji je zakljuĉio da je Zemlja kugla. Moţda je to dokazivao pomoću analogija s Mjesecom i Suncem ili je zapazio zakrivljenu sjenu Zemlje na Mjesecu za vrijeme pomrĉine Mjeseca, ili je opazio da jarboli nestaju posljednji kada brodovi napuštaju Samos i išĉezavaju iza obzorja. On ili njegovi uĉenici otkrili su tako zvani Pitagorin pouĉak: kvadrat nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednak je zbroju kvadrata nad katetama. Pitagora se nije samo zadovoljio da nabraja primjere tog pouĉka; svojim radom Pitagora je mnogo zaduţio modernu metodu matematiĉkog dokaza bitnu za cjelokupnu znanost. On je prvi koristio rijeĉ kozmos, da

oznaĉi dobro ureĊen i harmoniĉan svemir, svijet dostupan ljudskom shvaćanju. Mnogi Jonjani su vjerovali da je skriveni sklad svemira dostupan kroz opaţanja i pokuse, pristup koji vlada današnjom znanošću. MeĊutim, Pitagora se sluţio vrlo razliĉitom metodom. On je uĉio da se zakoni prirode mogu izvesti pukim razmišljanjem. On i njegovi sljedbenici u osnovi nisu bili eksperimentalci49. Oni su bili matematiĉari. Bili su krajnji mistici. Bertrand Russel u jednom moţda preoštrom odlomku kaţe, da je Pitagora »osnovao religiju u kojoj je glavni nauk bila seoba duša i griješnost jedenja graha. Njegova religija je stvorila neku vrstu vjerskog reda koji je tu i tamo postizao prevlast u drţavi i uspostavio vladavinu bezgrešnika. Ali grešnici su ţeljeli jesti grah i prije ili kasnije bi se pobunili.« Pitagorejci su uţivali u odreĊenosti matematiĉkih dokaza, osjećaju jednog ĉistog neokaljanog svijeta pristupaĉnog ljudskom intelektu, kozmosu u kojem se stranice pravokutnog trokuta savršeno pokoravaju jednostavnim matematiĉkim pravilima. To je bilo u izrazitoj suprotnosti s neurednom zbiljom svagdanjeg svijeta. Vjerovali su da su u svojoj matematici letimice ugledali savršenu stvarnost, carstvo bogova, ĉiji je samo nesavršeni odraz naš obiĉni svijet. U Platonovoj ĉuvenoj paraboli o pećini, zamišlja se da su zatvorenici vezani tako da vide samo sjene prolaznika i vjeruju da su sjene stvarne - ne nagaĊajući o sloţenoj stvarnosti koja bi im bila dostupna da su samo okrenuli glave. Pitagorejci će snaţno utjecati na Platona, a kasnije i na kršćanstvo. Nisu se zalagali za slobodno suprostavljanje razliĉitih gledišta. Umjesto toga, kao sve ortodoksne religije, primjenjivali su krutost koja ih je spreĉavala da isprave svoje greške. Ciceron je pisao: U diskusiji ne traţi se toliko teţina autoriteta koliko snaga argumenta. Stvarno, autoritet uĉitelja ĉesto je nedvojbena zapreka onima koji ţele stvarno nauĉiti; oni pristaju upotrebljavati vlastito mišljenje i uzimaju zdravo za gotovo mišljenje svog odabranog uĉitelja kao rješenje problema. U stvari, nisam sklon odobriti obiĉaj koji se pripisuje pitagorejcima, da upitani o osnovama bilo koje tvrdnje što su je iznijeli u toku rasprave obiĉno odgovaraju »Uĉitelj je tako rekao«, gdje je »Uĉitelj« Pitagora. Ranije izneseno mišljenje bilo je toliko snaţno da je njegov autoritet prevladao premda nije imao potporu razuma.

Pitagorejce su oĉaravala pravilna tijela, simetriĉni trodimenzionalni predmeti ĉije su sve strane pravilni mnogokuti. Kocka je najjednostavniji

primjer, a ima šest kvadrata kao stranice. Postoji beskonaĉan broj pravilnih mnogokuta, ali samo pet pravilnih tijela. (Dokaz te tvrdnje, slavan primjer matematiĉkog naĉina mišljenja, dan je u dodatku 1.) Iz nekog razloga, poznavanje tijela nazvanog dodekaedar, koje je omeĊeno s dvanaest pravilnih peterokuta, ĉinilo im se opasno. Ono je mistiĉki bilo pridruţeno kozmosu. Ostala ĉetiri pravilna tijela su na neki naĉin u vezi s ĉetiri »elementa« od kojih se, kako su tada smatrali, sastojao svijet: zemlja, vatra, zrak i voda. Peto pravilno tijelo mora tada, kako su mislili, odgovarati nekom petom elementu koji bi mogao biti samo tvar nebeskih tijela. (Ideja postojanja pete esencije je etimološki izvor rijeĉ, kvintesencija - suština, jezgra, bit). Obiĉne ljude valjalo je drţati u neznanju o postojanju dodekaedra. Zaljubljeni u cijele brojeve pitagorejci su bili uvjereni da se sve moţe izvesti iz njih, zasigurno barem svi brojevi. U njihovom uĉenju nastala je kriza kada su otkrili da je drugi korijen iz dva (odnos dijagonale prema stranici kvadrata) iracionalan broj, da se sqrt(2) ne moţe toĉno izraziti kao omjer bilo koja dva cijela broja, bez obzira ma koliko veliki ti brojevi bili. Ironiĉno je da se do tog otkrića (takoĊer navedeno u dodatku 1) došlo upravo pomoću Pitagorinog pouĉka. »Iracionalan« izvorno znaĉi da se neki broj ne moţe prikazati kao omjer dvaju brojeva. Ali za pitagorejce se to otkriće pretvorilo u prijeteći nagovještaj da je moţda njihovo shvaćanje svijeta nerazumno, a to danas i predstavlja ono drugo znaĉenje rijeĉi iracionalan. Umjesto da podjele s drugima ova vaţna matematiĉka otkrića, pitagorejci su potiskivali poznavanje sqrt(2) i dodekaedra. Vanjski svijet nije trebalo uputiti u znanje50. Ĉak i danas postoje znanstvenici koji se protive popularizaciji znanosti: svetu spoznaju treba ĉuvati unutar kulta, neokaljanu razumijevanjem javnosti. Pitagorejci su vjerovali da je kugla »savršena«, jer su sve toĉke njene površine jednako udaljene od središta. Kruţnica je takoĊer bila savršena. Pitagorejci su ustrajno tvrdili da se planeti konstantnim brzinama gibaju po kruţnim stazama. Smatrali su da bi brţe ili sporije gibanje na razliĉitim mjestima putanje bilo nedoliĉno; nekruţno gibanje bilo bi nešto izopaĉeno kod planeta za koje se smatralo da su, budući neovisni od Zemlje, takoĊer »savršeni«. Dilema »za i protiv« pitagorejske škole jasno je vidljiva u ţivotnom djelu Johanna Keplera (3. poglavlje). Ideju pitagorejaca o savršenom i mistiĉnom svijetu, nedokuĉivom osjetilima prihvatili su spremno rani kršćani i ona je bila sastavni dio Keplerovog osnovnog školovanja. S jedne

strane, Kepler je bio uvjeren da u prirodi postoje matematiĉke harmonije (napisao je da je »svemir obiljeţen ukrasima skladnih proporcija«); da jednostavni numeriĉki odnosi moraju odreĊivati gibanje planeta. S druge strane, slijedeći ponovo pitagorejce, dugo je smatrao da je dopušteno samo jednoliko kruţno gibanje. Više puta je zamijetio da se opaţana gibanja planeta ne mogu objasniti na taj naĉin i više puta je ipak pokušavao iznova. No za razliku od mnogih pitagorejaca, vjerovao je u opaţanja i pokuse u realnom svijetu. Na kraju su ga toĉna opaţanja prividnih gibanja planeta prisilila da odbaci zamisao o kruţnim stazama i da prihvati da se planeti gibaju po eliptiĉkim stazama. Privlaĉnost pitagorejske škole potakla je dakle Keplera na traganje za harmonijom planetnih gibanja, a istodobno je odloţila njegova znaĉajna otkrića za više od jednog desetljeća. Prezir prema svemu praktiĉnom oborio se na stari svijet. Platon je poticao astronome da razmišljaju o nebesima, a ne da gube vrijeme s opaţanjima neba. Aristotel je smatrao: »Po prirodi, robovi su niţa vrsta i bolje je za njih kao i za sve podreĊene da budu pod upravom gospodara... Rob sudjeluje u ţivotu svoga gospodara, zanatlija je već manje povezan s njim, a sve je savršeniji što je više porobljen. Osrednja vrsta zanatlija predstavlja posebnu i odvojenu vrst ropstva.« Plutarh je pisao: »Nije nuţno, da ukoliko vas neko djelo ushiti svojom ljupkošću, da je onaj koji ga je izradio vrijedan poštovanja.« Ksenofonovo mišljenje je bilo: »Ono što nazivamo zanatskim vještinama je neka vrsta društvene sramote i s pravom se prezire u našim gradovima.« Kao posljedica takvih stavova, briljantna i obećavajuća jonjanska eksperimentalna metoda uglavnom je napuštena kroz ĉitave dvije tisuće godina. Ne postoji naĉin da se bez eksperimenta izabere izmeĊu dvije suprotne hipoteze, nema uvjeta za napredak znanosti. Antiempiriĉka zaraza pitagorejaca preţivljava do naših dana. Zašto? Otkuda potjeĉe taj prezir prema eksperimentu? Jedno objašnjenje za propadanje znanosti starog vijeka iznio je povjesniĉar znanosti Benjamin Farrington: Trgovaĉka tradicija koja je dovela do razvoja jonjanske znanosti, takoĊer je dovela do robovlasniĉke privrede. Posjedovanje robova bio je put prema bogatstvu i moći. Robovi su izgradili Polikratove utvrde. Za vrijeme Perikla, Platona i Aristotela Atena je bila napuĉena ogromnim brojem robova. Sve lijepe atenske priĉe o demokraciji odnosile su se samo na šaĉicu povlaštenih. Znaĉajka robovskog rada je manuelni rad. No i znanstveno eksperimentiranje je manuelni rad od kojeg su robovlasnici povlašteno osloboĊeni, a samo robovlasnici - u nekim društvima iz poštovanja zvani »gospoda« — imaju

slobodnog vremena da bi se bavili znanošću. U skladu s tim, gotovo nitko se nije bavio znanošću. Jonjani su bili vrlo sposobni u izradi sprava odreĊene sloţenosti. Mogućnost da se jeftino nabave robovi potkopala je privredne pobude daljnjeg razvoja tehnologije. Premda je trgovaĉka tradicija dovela do velikog jonjanskog buĊenja oko 600. prije n. e, postojeći robovlasniĉki poredak mogao je biti uzrokom nazadovanja dva stoljeća kasnije. Ima u tome puno ironije. Sliĉni tokovi dogaĊaja mogu se uoĉiti po cijelom svijetu. Kineska autohtona astronomija dosegla je vrhunac oko 1280. godine radom Kuo Šu-ĉinga koji je koristio opaţaĉke podatke skupljane kroz tisuću i petsto godina i unaprijedio astronomske instrumente i matematiĉko-raĉunsku tehniku. Općenito se smatra da je nakon toga kineska astronomija naglo poĉela propadati. Nathan Sivin smatra da uzrok barem djelomiĉno leţi »u povećanoj krutosti stavova elite, tako da je obrazovane sve manje zanimala tehnika, sve manje su bili voljni poštovati znanost kao zanimanje za jednog gospodina.« Zvanje astronoma postala je nasljedna sluţba, obiĉaj koji nije u skladu s napredovanjem jedne znanstvene grane. Štoviše »odgovornost za razvoj astronomije bila je iskljuĉivo usredotoĉena u carskom dvoru i najvećim dijelom prepuštena stranim tehniĉarima«, uglavnom jezuitima, koji su zapanjene Kineze upoznali s Euklidovim i Kopernikovim djelima, ali koji su se nakon cenzure Kopernikove knjige izrazito trudili da prikrivaju i potiskuju heliocentriĉku kozmologiju. Moţda je znanost bila mrtvoroĊenĉe u civilizacijama Indijaca, Maya i Azteka iz istog razloga zbog kojeg je propadala u Joniji, zbog oslanjanja na robovlasniĉku privredu. Velik problem današnjeg (politiĉkog) trećeg svijeta je da su obrazovani slojevi uglavnom djeca bogatih s izraţenim interesom za oĉuvanje statusa quo, te nisu navikli raditi vlastitim rukama niti staviti na kušnju konvencionalne nazore. Znanost vrlo sporo pušta korijenje. Platon i Aristotel su se osjećali posve prijatno u robovlasniĉkom društvu. Pravdali su ugnjetavanje. Sluţili su tiranima. Zastupali su odvojenost tijela od razuma (vrlo prirodan ideal u robovlasniĉkom društvu); odijelili su materiju od misli; odvojili su Zemlju od nebesa podjele koje će vladati zapadnim mnijenjem više od dvadeset stoljeća. Platon, koji je vjerovao da su »sve stvari ispunjene bogovima«, zaista je koristio ropstvo kao usporedbu da bi povezao svoju politiku sa svojom kozmologijom. Kaţe se da je naredio spaljivanje svih Demokritovih knjiga (sliĉno je predloţio za knjige Homera), moţda zato jer Demokrit nije priznavao besmrtne duše ili besmrtne bogove ili pitagorejski misticizam, ili

zato što je vjerovao u beskonaĉan broj svjetova. Niti jedna od 73 knjige koje se pripisuju Demokritu nije preţivjela. Sve što o njima znamo je iz odlomaka, uglavnom o etici, i izvještaja iz druge ruke. Isto vrijedi i za gotovo sve druge starojonjanske znanstvenike. Priznajući da se kozmos moţe spoznati, da postoji matematiĉka podloga prirode, Pitagora i Platon uveliko su ipak unaprijedili znanstveni proces. Suzbijajući, meĊutim, za njih uznemirujuće ĉinjenice, gnušajući se eksperimenta, prihvaćajući misticizam, odobravajući robovlasniĉki poredak, i braneći mnijenje da znanost treba saĉuvati samo za malobrojnu elitu, unazadili su taj veliki ljudski pothvat, znanost. Nakon dugog mistiĉkog sna u kojem su sredstva znanstvenog istraţivanja trunula, konaĉno je jonjanski pristup znanosti bio ponovo otkriven, u nekim sluĉajevima zahvaljujući poznavaocima Aleksandrijske biblioteke. Zapadni svijet se ponovo probudio. Eksperiment i otvorena istraţivanja još jednom se poĉinju cijeniti. Ĉitaju se ponovo zaboravljene knjige i odlomci. Leonardo i Kolumbo i Kopernik bili su nadahnuti, ili su nezavisno ponovili i otkrili dijelove te stare grĉke tradicije. U naše vrijeme ima mnogo jonjanske znanosti, priliĉne koliĉine hrabrog i slobodnog istraţivanja, premda ne i u podruĉju politike i religije. Isto tako postoje strašna praznovjerja i ubojite etiĉke dvosmislenosti. Lomimo se pod starim suprotnostima. Platonovci i njihovi kršćanski nasljednici imali su ĉudan nazor da je Zemlja okaljana i pomalo odvratna, dok su ĉuda nebesa savršena i boţanstvena. Osnovna ideja da je Zemlja planet, da smo mi graĊani svemira, bila je odbaĉena i zaboravljena. Tu je ideju prvi iznio Aristarh, roĊen na Samosu tri stoljeća iza Pitagore. Aristarh je bio jedan od posljednjih jonjanskih znanstvenika. U to doba središte intelektualne prosvjećenosti premjestilo se u veliku Aleksandrijsku biblioteku. Aristarh je bio prva osoba koja je smatrala da je Sunce, a ne Zemlja, u središtu planetarnog sistema, da se planeti gibaju oko Sunca, a ne oko Zemlje. Njegovi rukopisi o tom problemu su, dakako, izgubljeni. Iz veliĉine Zemljine sjene na Mjesecu za vrijeme pomrĉine Mjeseca, zakljuĉio je da Sunce mora biti mnogo veće od Zemlje, kao i to da mora biti vrlo udaljeno. Iz toga je zakljuĉio da je apsurdno da tako veliko tijelo kao što je Sunce, kruţi oko tako malenog tijela poput Zemlje. Postavio je Sunce u središte, tvrdio da se Zemlja okrene oko svoje osi u jednom danu, a obiĊe oko Sunca za jednu godinu. Istu tu ideju povezujemo s imenom Kopernika koji je po Galileju »obnavljivaĉ i potvrĊivaĉ«, a ne tvorac heliocentriĉne hipoteze 51. Kroz

cijelo razdoblje od tisuću osamsto godina izmeĊu Aristarha i Kopernika, nitko nije znao ispravan razmještaj planeta, iako je sve to bilo savršeno jasno izloţeno oko 280. prije n. e. Ta zamisao je razbijesnila neke od Aristarhovih suvremenika. Javili su se povici sliĉni onima protiv Anaksagore, Bruna i Galileja, to jest da ih treba prokleti zbog bezboţništva. Otpor prema Aristarhu i Koperniku, neka vrsta geocentrizma u svakodnevnom ţivotu, prisutna je i u nama: mi još uvijek govorimo o »ishodu« i »zalazu« Sunca. Ţivimo dvije tisuće dvjesto godina nakon Aristarha, a naši jezici se još uvijek prave kao da se Zemlja ne vrti oko svoje osi. Udaljenosti meĊu planetima - ĉetrdeset milijuna kilometara od Zemlje do Venere kada su najbliţe jedna drugoj, a šest milijardi kilometara do Plutona, osupnule bi one Grke koji su bili izvan sebe zbog tvrdnje da bi Sunce moglo biti veliko poput Peloponeza. Bilo je prirodno tada zamisliti Sunĉev sustav kao nešto mnogo zbijenije i prisnije. Ako stavim prst pred svoje oĉi, i gledam ga prvo lijevim, a zatim desnim okom, izgleda kao da se pomiĉe u odnosu na pozadinu. Što je moj prst bliţe oĉima, to se prividno više pomiĉe. Mogu ocijeniti udaljenost mog prsta iz iznosa tog prividnog gibanja ili paralakse. Da su mi oĉi više razmaknute, moj prst bi se znatno više prividno pomicao. Što je duţa osnovica s koje provodimo naša dva opaţanja, to je veća paralaksa i to toĉnije moţemo mjeriti udaljenost dalekih predmeta. Ali mi ţivimo na pokretnoj platformi, na Zemlji, koja svakih šest mjeseci seli s jednog kraja svoje putanje na drugi, to je udaljenost od tristo milijuna kilometara. Ako u razmaku od šest mjeseci promatramo iste zvijezde, morali bismo dakle biti u stanju mjeriti vrlo velike udaljenosti. Aristarh je pretpostavljao da su zvijezde vrlo udaljene od Sunca. On je stavio Sunce meĊu zvijezde stajaćice. Odsustvo uvjerljive zvjezdane paralakse zbog gibanja Zemlje ukazalo je da se zvijezde nalaze na mnogo većim udaljenostima nego Sunce. Prije izuma dalekozora, paralakse ĉak i najbliţih zvijezda bile su premalene da bi se mogle zamijetiti. Paralaksa prve zvijezde izmjerena je tek u devetnaestom stoljeću. Tada je izravnom primjenom grĉke geometrije postalo jasno da su zvijezde udaljene godinama svjetlosti. Ima i drugi naĉin da se izmjeri udaljenost do zvijezda, naĉin kojeg su Jonjani bili potpuno kadri otkriti iako ga, koliko znamo, nisu nikad upotrijebili. Svakome je poznato da što je neki predmet udaljeniji, izgleda manji. Reciproĉni omjer izmeĊu prividne veliĉine i udaljenosti je osnova perspektive u umjetnosti i fotografiji. Što smo udaljeniji od Sunca, to nam

se ĉini manjim i manje sjajnim. Koliko bismo se trebali udaljiti od Sunca da bi nam se ono ukazalo tako malo i slabog sjaja kao neka zvijezda? Odnosno, koliki komadićak Sunca bi bio jednako sjajan kao neka zvijezda? Da odgovori na to pitanje, Christiaan Huygens je u duhu jonjanske tradicije, prvi izveo jedno takvo mjerenje. Huygens je u mjedenoj ploĉi izbušio male rupice, podigao ploĉu prema Suncu i pitao se koja od rupica (razliĉitog promjera), mu se ĉini tako sjajnom kao što je po sjećanju prethodne noći bila sjajna zvijezda Sirius. Površina rupice je stvarno iznosila52 dvadeset osam tisućiti dio prividne veliĉine Sunca. Prema tome, zakljuĉio je Huygens, Sirius mora biti dvadeset osam tisuća puta udaljeniji od nas nego Sunce, a to iznosi oko pola godine svjetlosti. Teško je zapamtiti baš toĉno koliko je sjajna bila neka zvijezda mnogo sati nakon što ste je promatrali, no Huygens je pamtio vrlo dobro. Da je znao da je Sirius zvijezda doista većeg sjaja od Sunca dobio bi gotovo toĉan odgovor: Sirius je udaljen 8,8 svjetlosnih godina. Ĉinjenica da su Aristarh i Huygens koristili netoĉne podatke i dobivali manjkave odgovore nije bitna. Oni su objasnili svoje metode tako jasno, da se uz toĉnija opaţanja moglo doći do toĉnih rezultata. U vremenu izmeĊu Aristarha i Huygensa ljudi su odgovorili na pitanje koje me je tako uzbuĊivalo dok sam kao djeĉak rastao u Brooklynu: što su to zvijezde? Odgovor je da su zvijezde golema sunca, udaljene godine svjetlosti u praznini meĊuzvjezdanog prostora. Aristarhova velika baština je slijedeća: ni mi ni naš planet ne uţivamo neki povlašten poloţaj u prirodi. Ovo gledište primjenjivalo se u kasnijim vremenima u dva smjera: prema gore, ka zvijezdama, i u stranu, prema mnogim ograncima ljudskog društva - s velikim uspjehom, ali i uz nepromjenjiv otpor. Ono je zasluţno za krupni napredak na polju astronomije, fizike, biologije, antropologije, ekonomije i politike. Pitam se da li je njegova društvena ekstrapolacija glavni razlog za pokušaje njegovog potiskivanja. Aristarhova baština proširila se daleko izvan podruĉja zvijezda. Koncem osamnaestog stoljeća, William Herschel, muziĉar i astronom engleskog kralja Georga III, završio je projekt kartografiranja zvjezdanog neba i ustanovio pribliţno jednak broj zvijezda u svim smjerovima u ravnini ili vrpci Mlijeĉnog Puta; iz toga je razborito zakljuĉio da se mi nalazimo u središtu Galaktike53. Nešto prije prvog svjetskog rata, Harlow Shapley iz Missourija je pronašao tehniku mjerenja udaljenosti kuglastih skupova, tih ljupkih kuglastih nakupina zvijezda koje naliĉe rojevima

pĉela. Shapley je pronašao jednu standardnu zvjezdanu svijeću, stelarni ogledni uzorak uoĉljiv zbog njegove promjenljivosti, ali koji ima postojan prosjeĉni sjaj. UsporeĊujući prividni slabi sjaj takvih promjenjivih zvijezda u kuglastim skupovima s njihovim stvarnim sjajem [koji ne ovisi o udaljenosti, prim. prev.] odreĊenim pomoću nama bliţih predstavnika te iste vrste promjenjivih zvijezda, Shapley je mogao izraĉunati na kojoj se udaljenosti nalaze - isto kao što u svakodnevnom ţivotu, moţemo ocijeniti udaljenost svjetiljke poznatog sjaja na osnovu slabašnog sjaja koji dopire do nas - u naĉelu to je Huygensova metoda. Shapley je otkrio da su kuglasti skupovi pravilno sferno simetriĉki rasporeĊeni, ne u odnosu na Sunce, već u odnosu na jedno udaljeno podruĉje Mlijeĉnog Puta, u smjeru zvijeţĊa Sagittarius, Strijelca. Ĉinilo mu se vrlo vjerojatnim da promatrani kuglasti skupovi, skoro stotinu njih, kruţe oko masivnog središta Mlijeĉnog Puta kao da mu odaju poštovanje. 1915. godine Shapley je imao hrabrosti ustvrditi da se Sunĉev sustav nalazi na periferiji, a ne blizu jezgre Galaktike. Herschela je zavarala obilna koliĉina tamne meĊuzvjezdane prašine koja se nalazi u smjeru zvijeţĊa Strijelca; nije bilo naĉina da opazi golemi broj zvijezda iza prašine. Danas je vrlo jasno da se nalazimo otprilike trideset tisuća godina svjetlosti udaljeni od jezgre Galaktike, na rubu jednog spiralnog kraka gdje je lokalna gustoća zvijezda relativno mala. Moţda postoje bića koja ţive na planetu koji kruţi oko jedne zvijezde u središtu jednog od kuglastih skupova ili oko neke zvijezde smještene u jezgri Galaktike. Takva stvorenja bi nas saţaljevala zbog šaĉice zvijezda koje moţemo mi vidjeti prostim okom, jer njihova neba su jarko osvijetljena zvijezdama. Blizu središta Mlijeĉnog Puta, milijuni sjajnih zvijezda bi se vidjeli prostim okom, za razliku od naših bijednih nekoliko tisuća. Naše Sunce ili sunca mogla bi i zaći, ali noć nikad ne bi došla. U prvoj ĉetvrtini dvadesetog stoljeća astronomi su još uvijek smatrali da postoji samo jedna galaktika u kozmosu, Mlijeĉni Put - iako su u osamnaestom stoljeću Thomas Wright iz Durbana i Immanuel Kant iz Konigsberga slutili da su njeţni spiralni oblici uoĉeni dalekozorom zapravo druge galaktike. Kant je izriĉito navodio da je maglica M31 u zvijeţĊu Andromede još jedan Mlijeĉni Put, sastavljen od ogromnog broja zvijezda i predloţio da se takvi objekti nazivaju slikovito i duhovito »otoĉni svemiri«. Neki znanstvenici igrali su se idejom da spiralne maglice nisu otoĉni svemiri već bliski oblaci meĊuzvjezdanog plina koji se zgušnjavaju moţda na putu stvaranja sunĉevih sustava. Da se ispita

udaljenost spiralnih maglica potrebna je bila vrsta promjenljivih zvijezda mnogo većeg vlastitog sjaja, koja bi bila nov standardni uzorak. Takve zvijezde identificirao je u M31 Edwin Hubble 1924. godine, a ustanovljeno je da su neoĉekivano slabog sjaja pa je postalo oĉigledno da se M 31 nalazi na ogromnoj udaljenosti koja se danas procjenjuje na nešto više od dva milijuna svjetlosnih godina. No ukoliko je M31 tako udaljena, ne moţe biti tek jedan oblak plina meĊuzvjezdanih dimenzija; mora biti znatno veća ogromna samostalna galaktika. A druge galaktike slabijeg sjaja moraju se nalaziti na još većim udaljenostima, stotinu milijardi galaktika prosutih u tami sve do granica poznatog kozmosa. *** Otkad postoje ljudska bića, traţili smo naše mjesto u svemiru. U djetinjstvu naše vrste (kada su naši preci pomalo dokono zurili u zvijezde), meĊu jonjanskim znanstvenicima drevne Grĉke, pa i u naše doba, bili smo opĉinjeni pitanjem: Gdje se nalazimo? Tko smo? Ustanovili smo da ţivimo na jednom beznaĉajnom planetu najobiĉnije zvijezde zagubljene izmeĊu dva spiralna kraka, a u periferiji jedne galaktike koja je ĉlan malog jata galaktika, skrivenog u nekom zaboravljenom kutku jednog svemira u kojem ima daleko više galaktika nego li ljudi na Zemlji. Ovakva slika hrabar je nastavak naše praiskonske sklonosti stvaranja i ispitivanja mentalnih modela nebesa; Sunce kao crveno-uţaren kamen, zvijezde kao nebeske vatre, Galaktika kao kiĉma noći. Od vremena Aristarha, svaki korak naših istraţivanja udaljio nas je od središta pozornice kozmiĉke drame. Nije bilo mnogo vremena da se prilagodimo tim novim saznanjima. Otkrića Shapleya i Hubbla ostvarena su za vrijeme ţivota mnogih ljudi koji se nalaze i danas meĊu nama. Ima i takvih koji potajno ne odobravaju ta velika otkrića, koji smatraju da je svaki korak korak unazad, koji u dubini svoga srca još uvijek ĉeznu za jednim svemirom ĉije središte, ţarište i uporište ĉini Zemlja. Ali ukoliko se ţelimo suoĉiti s kozmosom, prvo ga moramo razumijeti, pa makar pri tom išĉezavaju naše nade za nekim nezasluţenim povlaštenim poloţajem. Spoznaja o tome gdje se nalazimo bitna je pretpostavka za oplemenjivanje okoline. Poznavanje susjedstva takoĊer pomaţe. Ţelimo li da naš planet bude znaĉajan, moţemo uĉiniti nešto u tom smislu. Uĉinimo naš svijet znaĉajnim hrabrošću svojih pitanja i dubinom svojih odgovora. Krenuli smo na naše kozmiĉko putovanje s pitanjem prvi puta postavljenim u djeĉjim danima naše vrste i u svakom pokoljenju postavili smo ga iznova s nesmanjenim ĉuĊenjem: što su zvijezde? Mi smo po

prirodi istraţivaĉi. Poĉeli smo kao lutalice i još uvijek lutamo. Dovoljno dugo smo se zadrţavali na ţalima kozmiĉkog oceana. Konaĉno smo spremni da podignemo jedra za plovidbu prema zvijezdama.

8. PUTOVANJA U PROSTORU I VREMENU Nitko nije ţivio dulje od mrtvog djeteta, a Metuzalem54 je umro mlad. Nebo i Zemlja stari su kao ja, a deset tisuća stvari je jedna. Cuang Cu, oko 300. prije n. e., Kina. Previše smo voljeli zvijezde da bismo se bojali noći. Epitaf na nadgrobnom spomeniku dva amatera astronoma Zvijezde zapisuju u našim oĉima studene sage, blistava epska pjevanja nepobjeĊenog svemira. Hart Crane, Most Stalno mlatanje valova o obalu djelomiĉno je izazvano smjenom plime i oseke. Mjesec i Sunce su daleko od nas, ali njihov gravitacijski utjecaj vrlo je stvaran i osjetan ovdje na Zemlji. Obale nas podsjećaju na svemir. Fina zrnca pijeska, koja su sva manje ili više jednake veliĉine, stvorena su od krupnijeg kamenja tijekom stoljeća udaranja i trljanja, abrazije i erozije prouzrokovanih djelovanjem valova i vremenskih prilika, iza kojih takoĊer stoje daleki Mjesec i Sunce. Obale nas podsjećaju i na vrijeme. Svijet je znamo stariji od ljudske vrste. Šaka pijeska sadrţi oko deset tisuća zrnaca, što je više od broja zvijezda koje moţemo razaznati golim okom za vedrih noći. Ali broj zvijezda koje smo u stanju vidjeti samo je sićušan dio ukupnog broja zvijezda koje postoje. Ono što vidimo noću tek je pregršt najbliţih zvijezda. Kozmos je, meĊutim, neizmjerno bogat: ukupan broj zvijezda u svemiru veći je od ukupnog broja svih zrnaca pijeska na svim obalama planeta Zemlje. Usprkos nastojanjima drevnih astronoma i astrologa da na nebu uoĉe slike, zvijeţĊa nisu ništa drugo već proizvoljna spajanja zvijezda u lik; ove skupine sloţene su od slabašnih sunaca koja nam izgledaju sjajna zato jer su sasvim blizu, te od znatno sjajnijih sunaca, koja su udaljenija. Sva

mjesta na Zemlji praktiĉno su podjednako udaljena od bilo koje zvijezde. To je razlogom zašto se raspored zvijezda u pojedinom zvijeţĊu ne mjenja, bez obzira na to da li ga promatramo iz sovjetske srednje Azije ili s ameriĉkog jugozapada. U astronomskom pogledu, SSSR i Sjedinjene Drţave predstavljaju isto mjesto. Zvijezde u bilo kojem zvijeţĊu toliko su daleke da ih ne moţemo razaznati kao trodimenzijalne konfiguracije sve dok smo vezani za Zemlju. Prosjeĉna udaljenost izmeĊu zvijezda je nekoliko svjetlosnih godina, a sjećamo se da svjetlosna godina iznosi oko deset bilijuna kilometara. Da bi se raspored zvijezda u okviru zvijeţĊa promijenio, moramo prevaliti udaljenosti ravne onima što razdvajaju zvijezde, odnosno moramo prevaliti više svjetlosnih godina. U tom sluĉaju, izgledalo bi kao da je neka obliţna zvijezda izašla iz nekog zvijeţĊa, dok bi druge ušle u nj, ĉime bi se to zvijeţĊe bitno izmjenilo. Naša tehnologija u ovom trenutku uopće nije u stanju da nam omogući ovako velika meĊuzvijezdana putovanja koja bi trajala barem razmjerno kratko. Ali moţemo zato unijeti u program naših kompjutora podatke o trodimenzionalnom poloţaju svih obliţnjih zvijezda, a zatim mu narediti da nas povedu na malo putovanje - u obilazak skupine sedam sjajnih zvijezda koje prikazuju, recimo Velikog Medvjeda - tokom kojeg bismo promatrali kako se zvijeţĊa mijenjaju. Zvijezde slaţemo u tipiĉna zvijeţĊa tako da ih zamišljam kao toĉke koje zatim spajamo linijama. Kako nam se mijenja kut promatranja, primjećujemo da se prividan izgled zvijeţĊa izrazitije izobliĉuje. Stanovnici planeta drugih zvijezda imaju pred oĉima zvijeţĊa na noćnom nebu koja se razlikuju od naših. Izgled zvijeţĊa mijenja se ne samo pri kretanju kroz prostor, nego i pri kretanju kroz vrijeme; dakle ne samo ako promijenimo kut promatranja, već ako naprosto dovoljno dugo ĉekamo. Ponekad se zvijezde kreću zajedno u grupi ili jatu; drugom prilikom, neka pojedinaĉna zvijezda moţe se kretati vrlo brzo u odnosu na ostale. Takva zvijezda na kraju izlazi iz starog zvijeţĊa i ulazi u neko novo. Povremeno, naime, eksplodira jedan ĉlan nekog dvostrukog ili višestrukog zvjezdanog sustava, što raskida gravitacijske okove i neka zvijezda tada biva izbaĉena u svemir svojom prvobitnom brzinom kruţenja, kao da je odapeta iz napete nebeske praćke. Osim toga, zvijezde se raĊaju, razvijaju i umiru. Ako dovoljno dugo ĉekamo, moţemo biti oĉevici pojavljivanja novih i nestajanja starih zvijezda. Obrisi na nebu lagano se rastaĉu i mijenjaju. Ĉak i tokom ţivotnog vijeka ljudske vrste, koji iznosi nekoliko milijuna godina, zvijeţĊa su se mijenjala. Promotrimo sadašnji izgled

Velikog Medvjeda. Naš kompjutor moţe nam pomoći da se krećemo i kroz vrijeme, a ne samo kroz prostor. Vrativši Velikog Medvjeda u prošlost, u skladu s kretanjem zvijezda koje ulaze u njegov sastav, vidjet ćemo da je imao sasvim drugaĉiji izgled prije milijun godina. Veliki Medvjed tada je vrlo podsjećao na koplje. Ako bi vas vremeplov odveo do nekog nepoznatog doba u dalekoj prošlosti, u naĉelu biste mogli odrediti epohu u kojoj ste se našli na osnovu izgleda zvijeţĊa: ako bi, na primjer, Veliki Medvjed ima oblik koplja, to bi onda znaĉilo da se nalazite usred pleistocena. TakoĊer moţemo kompjutor programirati da projicira neko zvijeţĊe u budućnost. Uzmimo, na primjer, Lava. Zodijak predstavlja traku od dvanaest zvijeţĊa koja opasuju nebo, nalazeći se na godišnjoj prividnoj putanji Sunca. Korijen ove rijeĉi jest zoo zato što ĉak osam zvijeţĊa imaju nazive ţivotinja, na primjer Lav. Kroz milijun godina Lav će još manje liĉiti na lava nego danas. Moţda će ga naši daleki potomci nazvati zvijeţĊe Radio-teleskop - premda slutim da će kroz milijun godina radio-teleskop biti još zastarjeliji negoli je to kameno koplje sada. Nezodijakalno zvijeţĊe Orion, lovac, obrubljeno je s ĉetiri sjajne zvijezde, a dijagonalno presjeĉeno s linijom od tri zvijezde koje predstavljaju lovĉev pojas. Tri slabe zvijezde koje vise s pojasa predstavljaju, prema konvencionalnom astronomskom opisu, Orionov maĉ. Srednja zvijezda maĉa nije, u stvari, zvijezda, već je posrijedi veliki oblak plina nazvan Orionova maglica u kojoj se raĊaju zvijezde. Mnoge zvijezde u Orionu su tople i mlade: one se brzo razvijaju i završavaju ţivote u kolosalnim stelarnim eksplozijama, takozvanim supernovama. IzmeĊu njihovog raĊanja i umiranja jedva da protekne nekoliko desetaka milijuna godina. Ako bismo, pomoću kompjutora, projicirali Oriona brzo u budućnost, bili bismo oĉevici izuzetnih pojava: raĊanja i spektakularnih umiranja mnogih tamošnjih zvijezda, koje blijesnu i gasnu poput krijesnica u mrkloj noći. Sunĉevo susjedstvo, neposredna okolina naše zvijezde u svemiru, obuhvaća i najbliţi zvjezdani sustav, obitelj Alfe Centauri. Posrijedi je, u stvari, troĉlani sustav, u okviru kojeg dvije zvijezde kruţe jedna oko druge, dok treća, Proxima Centauri, kruţi oko njih na diskretnoj udaljenosti. Na odreĊenim toĉkama svoje putanje Proxima je Suncu najbliţa poznata zvijezda - te od toga i njen naziv (Proxima: bliska - prim. prev.) Mnoge zvijezde na nebu ulaze u sastav dvoĉlanih i višeĉlanih stelarnih sustava. Naše samotno Sunce predstavlja ovdje svojevrsnu nepravilnost.

Druga zvijezda po sjaju u zvijeţĊu Andromede, takozvana Beta Andromede, udaljena je od nas sedamdeset pet svjetlosnih godina. Svjetlost, u kojoj je sada vidim sedamdeset pet godina je provela putujući tamom meĊuzvjezdanog prostora dok nije stigla do Zemlje. Da se dogodio nevjerojatan sluĉaj i da je Beta Andromede eksplodirala prošlog utorka, mi to ne bismo saznali još sedamdeset pet godina, budući da bi toj zanimljivoj informaciji, koja putuje brzinom svjetlosti, bilo potrebno upravo toliko vremena da prijeĊe ogromnu meĊuzvjezdanu udaljenost. Kada je svjetlost u kojoj sada vidimo tu zvijezdu, krenula na svoje dugo putovanje, mladi Albert Einstein, zaposlen kao ĉinovnik u Švicarskom patentnom uredu, upravo je objavio ovdje na Zemlji svoju specijalnu teoriju relativnosti. Prostor i vrijeme su isprepleteni. Nemoguće je baciti pogled u prostor, a da se istodobno ne baci pogled i u vrijeme. Svjetlost putuje vrlo brzo. Ali prostor je vrlo prazan, a zvijezde su meĊusobno vrlo udaljene. Udaljenost od sedamdeset pet svjetlosnih godina ili manje vrlo je skromna u usporedbi s drugim udaljenostima u astronomiji. Od Sunca do središta Mlijeĉnog Puta ima trideset tisuća godina svjetlosti. Naša Galaktika udaljena je od najbliţe spiralne galaktike, M31, koja se takoĊer nalazi u zvijeţĊu Andromeda, dva milijuna svjetlosnih godina. Kada je svjetlost koju danas vidimo kao M31, krenula prema Zemlji, na našem planetu još nije bilo ljudi. Udaljenost izmeĊu Zemlje i najudaljenijih kvazara iznosi izmeĊu osam i deset milijardi godina svjetlosti. Danas ih vidimo kakvi su bili prije nego što se formirala Zemlja, prije nego što je uopće nastao Sunĉev sustav. Ova pojava nije ograniĉena samo na astronomske objekte, ali jedino su oni toliko daleki da konaĉnost brzine svjetlosti doĊe do izraţaja. Ako pogledate prijateljicu koja je od vas udaljena tri metra, na suprotnom kraju sobe, vi je, u stvari, vidite ne kakva je »sada« već kakva je »bila« prije sto milijuntog dijela sekunde [(3 m) / (3 x 108 m/s) = l/(108/s) = 10-8s ili stoti dio mikrosekunde. U ovom raĉunu naprosto smo podijelili udaljenost s brzinom i dobili vrijeme putovanja svjetlosti]. Ali razlika izmeĊu vaše prijateljice »sada« i sada minus jedna stotinka mikrosekunde premala je da bi se mogla primijetiti. No, kada promatramo kvazar udaljen osam milijardi svjetlosnih godina, ĉinjenica da ga vidimo kakav je bio prije osam milijardi godina moţe biti vrlo vaţna. (Na primjer, ima mišljenja da su kvazari eksplozivne pojave koje se po svemu sudeći dogaĊaju, to jest dogaĊale su se, samo u ranoj povijesti galaktika. U tom sluĉaju, što je pojedina galaktika udaljenija, mi je vidimo dublje u prošlost, a i

vjerojatnije je da ćemo je ugledati u kvazarskom obliku. I zaista, broj kvazara se povećava kako pogledom zalazimo sve dublje, do udaljenosti većih od pet milijardi godina svjetlosti.) Dvije meĊuzvjezdane sonde »Voyager«, najbrţe letjelice do sada lansirane sa Zemlje, trenutno se kreću brzinom koja dostiţe jedan desettisućiti dio svjetlosne. Da prevale udaljenost do najbliţe zvijezde bit će im potrebno ĉetrdeset tisuća godina. Ima li bilo kakve nade da se otisnemo sa Zemlje i premostimo ogromnu udaljenost, makar samo do Proxime Centauri, u nekom prikladnom podnošljivom rasponu vremena? Moţemo li se na neki naĉin pribliţiti brzini svjetlosti. U ĉemu je tajna brzine svjetlosti? Da li ćemo je moći jednoga dana moţda nadmašiti? Da ste imali prilike šetati kroz ţivopisne predjele Toscane u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća, moţda biste negdje na putu za Paviju susreli jednog dugokosog momĉića nedavno izbaĉenog iz škole. Njegovi uĉitelji u Njemaĉkoj objasnili su mu da neće nikada ništa postići u ţivotu, da njegova pitanja narušavaju red u razredu te da će biti najbolje ako napusti školu. On ih je poslušao i ubrzo se našao u sjevernoj Italiji koja ga je oĉarala svojom ljepotom i gdje se mogao posvetiti stvarima beskrajno dalekim od onih kojima je bio kljukan u svojoj ranijoj, vojniĉki discipliniranoj, pruskoj školi. Njegovo ime bilo je Albert Einstein, a njegova razmišljanja izmijenila su svijet. Einstein je bio oduševljen Bernsteinovom Narodnom knjigom o prirodnim znanostima: već na prvoj stranici ovog djela, posvećenog popularizaciji znanosti, opisuje se fantastiĉna brzina elektriciteta kroz ţice i svjetlosti kroz prostor. On se zapitao kako bi svijet izgledao kada biste mogli putovati na valu svjetlosti. Putovati brzinom svjetlosti! Zaista oĉaravajuća i magiĉna pomisao za djeĉaka na putu kroz ţivopisne predjele koji se, ustreptali, kupaju u Sunĉevoj svjetlosti. Ukoliko biste se otisnuli na put sjedeći na brijegu vala, na njemu biste i ostali, izgubivši svaki osjećaj da sjedite na valu. Nešto neobiĉno se zbiva pri brzini svjetlost. Što je Einstein više razmišljao o ovakvim pitanjima, ona su postajala sve neugodnija. Izgledalo je da se paradoksi javljaju na sve strane. Izvjesne stvari prihvaćene su kao ispravne, ali izgleda da se o njima nije dovoljno promislilo. Einstein je pošao od jednostavnih pitanja koja su mogla biti postavljena stoljećima ranije. Što, na primjer, mislimo kada kaţemo da su dva dogaĊaja istodobna? Zamislite da vozim bicikl prema vama. Pribliţavajući se jednom kriţanju gotovo da sam se sudario, barem mi se tako uĉinilo, s jednom

konjskom zapregom koja mi dolazi sa strane. Skrećem i jedva uspijevam zadrţati ravnoteţu. Razmislite sada ponovno o ovom dogaĊaju i zamislite da se i bicikl i zaprega kreću gotovo brzinom svjetlosti. Ako se nalazite s druge strane kriţanja, nasuprot bicikla, onda se zaprega kreće pod pravim kutem u odnosu na vašu doglednicu. Mene vidite u odbijenoj Sunĉevoj svjetlosti kako idem prema vama. Zar u tom sluĉaju moju brzinu ne bi trebalo dodati brzini svjetlosti, što bi za posljedicu imalo da moja slika stigne do vas znatno prije nego slika zaprege? Zar me u tom sluĉaju ne biste vidjeli kako naglo krećem prije nego što spazite da je zaprega stigla do kriţanja? Moţemo li zaprega i ja stići do kriţanja istodobno - iz moje toĉke gledanja, ali ne i iz vaše? Mogu li za dlaku izbjeći sudar sa zapregom, dok biste me vi vidjeli kako skrećem oko nepostojeće prepreke, a zatim radosno nastavljam voziti bicikl prema gradiću Vinci? To su neobiĉna i oštroumna pitanja. Ona prkose oĉiglednostima. Postoji razlog što nitko na njih nije pomislio prije Einsteina. Iz ovako elementarnih pitanja Einstein je izveo temeljito prekrajanje svijeta, doveo je do revolucije u fizici. Ako ţelimo razumjeti svijet, ako hoćemo izbjeći ovakve logiĉke paradokse koji se javljaju pri kretanju velikim brzinama, moramo se pokoravati odreĊenim pravilima, zapovijedima prirode. Einstein je definirao ta pravila u specijalnoj teoriji relativnosti. Svjetlost, (reflektirana ili emitirana) s nekog tijela kreće se istom brzinom bez obzira na to da li se dotiĉno tijelo nalazi u stanju gibanja ili mirovanja: Nemoj dodati svoju brzinu brzini svjetlosti. Isto tako, nijedno materijalno tijelo ne moţe se kretati brţe od svjetlosti: Nemoj putovati brzinom svjetlosti, niti brže od nje. Ništa se u fizici ne protivi tome da se koliko god ţelite pribliţite brzini svjetlosti; savršeno je u redu da se krećete brzinom koja dostiţe 99,9 posto svjetlosne. Ali ma koliko se trudili, nikada vam neće uspjeti da zaokruţite ovu brojku na sto. Da bi svijet bio logiĉki suglasan, mora postojati kozmiĉka brzinska granica. U protivnom mogli biste postići praktiĉno neograniĉenu brzinu tako da zbrajate brzine na nekoj pokretnoj platformi. Evropljani s kraja prošlog i poĉetka ovog stoljeća bili su općeg uvjerenja da postoje povlašteni referencijalni sustavi; da je njemaĉka, francuska ili britanska kulturna i politiĉka organizacija bolja od onih iz drugih zemalja; da su Evropljnani superiorni prema drugim narodima koji su se mogli smatrati dovoljno sretnim ako su bili kolonizirani. Društvena i politiĉka primjena Aristarhovih i Kopernikovih zamisli bila je odbaĉena ili nepriznata. Mladi Einstein ustao je protiv predodţbe o povlaštenim

referencijalnim sustavima u fizici, baš kao i u politici. U svemiru punom zvijezda, koje se gibaju amo-tamo u svim pravcima, ne postoji mjesto »u stanju mirovanja«, nema takvog sustava koji bi bio nadreĊen svim ostalim sustavima. Upravo se ovo podrazumijeva pod rjeĉju relativnost. Zamisao je vrlo jednostavna, usprkos aureoli tajanstvenosti koja ju je pratila: za promatranje svemira sva mjesta su jednako dobra. Zakoni prirode moraju biti istovjetni, bez obzira na to tko ih opisuje. Ako je ovo toĉno - a bilo bi krajnje neobiĉno kada bi se naš beznaĉajan poloţaj u kozmosu odlikovao neĉim posebnim - onda nuţno slijedi da se nitko ne moţe kretati brţe od svjetlosti. Ĉujemo pucanj biĉa zato što se njegov vrh kreće brţe od zvuka stvarajući udarni val odnosno mali zvuĉni prasak nastao pri proboju zvuĉne barijere. Grmljavina je sliĉnog porijekla. Svojedobno se mislilo da avioni neće moći putovati brţe od zvuka. Danas je nadzvuĉni avion posve obiĉna stvar. Ali svjetlosna barijera razlikuje se od zvuĉne. Ovdje nije samo rijeĉ o pukom inţinjerskom problemu, kao što je to bio sluĉaj kod nadzvuĉnih aviona. U pitanju je osnovni zakon prirode, podjednako bitan kao i gravitacija. Osim toga, ne postoje pojave u okviru našeg iskustva, - sliĉne pucnju ili prasku groma u sluĉaju zvuka - koje bi ukazale na mogućnost putovanja brţe od svjetlosti u vakuumu. Baš naprotiv: raspolaţemo izuzetno širokim rasponom iskustava - s nuklearnim akceleratorima i atomskim satovima, na primjer - koja su u toĉnoj kvantitativnoj suglasnosti sa specijalnom teorijom relativnosti. Problemi istodobnosti ne javljaju se kod zvuka kao kod svjetlosti zato što se zvuk širi kroz neki materijalni medij, obiĉno zrak. Zvuĉni valovi koji stiţu do vas kad vam se obraća neki prijatelj predstavljaju kretanje molekula u zraku. Svjetlost, meĊutim, putuje u vakuumu. Ograniĉenja vezana za kretanje molekula u zraku ne vrijede kada je posrijedi vakuum. Svjetlost sa Sunca stiţe do nas kroz prazan prostor što nas razdvaja, ali ma koliko paţljivo osluškivali, nećemo ĉuti pucketanje Sunĉevih pjega ili grmljavinu solarnih baklji. Prije teorije relativnosti smatralo se da se svjetlost prostire kroz jedan naroĉiti medij koji proţima cjelokupni svemir: posrijedi je bio takozvani »svjetlosni eter«. Ali znameniti pokus Michelsona i Morleya je pokazao da takav eter ne postoji. Specijalnu teoriju relativnosti, koju je Einstein u potpunosti razradio sredinom dvadesetih godina svog ţivota, dokazivao je svaki pokus poduzet u svrhu njene provjere. Moţda će sutra netko postaviti teoriju, u skladu sa svim ostalim što znamo, koja bi prevladala paradokse poput onih o

istodobnosti, izbjegla povlaštene referencijalne sustave, a ipak dopustila putovanja brzinama većim od svjetlosne. Ali ja u to ozbiljno sumnjam. Einstenova zabrana putovanja nadsvjetlosnom brzinom kosi se s našim zdravim razumom, ali zašto bismo u tim stvarima vjerovali zdravom razumu? Zašto bi naša iskustva pri brzini od deset kilometara na sat bila mjerodavna za zakone prirode koji vrijede pri brzini od tri stotine tisuća kilometara u sekundi? Relativnost postavlja granice onome što ljudi u krajnjoj liniji mogu ĉiniti. Ali svemir nije obavezan da bude u savršenom skladu s našim htijenjima. Specijalna relativnost lišava nas jednog naĉina da stignemo do zvijezda, onemogućujući postojanje broda koji bi se kretao brţe od svjetlosti. No, ona u isti ĉas dopušta jednu drugu, posve neoĉekivanu metodu. Slijedeći jednu ideju Georga Gamova, zamislimo svijet u kojem brzina svijetlosti ne bi imala svoju stvarnu vrijednost od tri stotine tisuća kilometara u sekundi, već jednu znatno skromniju: ĉetrdeset kilometara na sat, recimo - ali strogo odreĊeno. (Nema kazni za kršenja zakona prirode, zato što kršenja uopće ne postoje: priroda sama sobom upravlja i sreĊuje stvari tako da je njene zabrane nemoguće prekršiti.) Zamislite da se pribliţavate brzini svjetlosti, vozeći se na jednom motociklu. (Relativnost obiluje reĉenicama koje poĉinju sa: »Zamislite...« Einstein je ovakve vjeţbe duha nazivao Gedankenexperiment, misaoni pokus.) Kako vam se brzina povećava, poĉinjete vidjeti iza uglova objekata pokraj kojih prolazite. Iako ste okrenuti naprijed i ne osvrćete se, u vidnom polju poĉinju vam se pojavljivati stvari koje su iza vas. Pri brzini koja je posve blizu svjetlosnoj, svijet izgleda, viĊen s vaše toĉke gledanja, vrlo neobiĉno - sve se na kraju sabija u jedan majušni kruţni prozor koji se nalazi tik pred vama. Sa stanovišta jednog promatraĉa u stanju mirovanja, svjetlost koja se odbija od vas postaje crvenija kako se udaljavate, a plavija kako se pribliţavate. Ako se krećete prema promatraĉu gotovo brzinom svjetlosti, postat ćete omotani sablasnim kromatskim sjajem: vaše normalno nevidljivo infracrveno zraĉenje bit će pomaknuto prema kraćim vidljivim valnim duţinama. Postat ćete zbijeni u pravcu kretanja, povećat će vam se masa, a vrijeme koje doţivljavate poĉet će sporije teći, što predstavlja zapanjujuću posljedicu putovanja brzinom bliskoj svjetlosnoj, takozvanu vremensku dilataciju. Ali sa stanovišta promatraĉa koji se kreće zajedno s vama - moţda motocikl ima dva sjedišta - ne javlja se niti jedan od ovih efekata. Ova neobiĉna i u prvi tren zbunjujuća predviĊanja specijalne teorije

relativnosti vjerodostojna su u najdubljem smislu u kojem je nešto u znanosti uopće istinito. Ona, doduše zavise od vašeg relativnog kretanja, ali su stvarna, odnosno nisu tek optiĉke varke. Mogu se dokazati jednostavnom matematikom, uglavnom elementarnom algebrom, tako da su razumljiva svakoj obrazovanoj osobi. TakoĊer su u skladu s mnogim izvedenim pokusima. Vrlo toĉni satovi smješteni u avione neznatno, ali mjerljivo, usporavaju u odnosu na satove u stanju mirovanja. Nuklearni akceleratori konstruirani su tako da uzimaju u obzir porast mase pri povećanju brzine; da se ta ĉinjenica zanemarila, ubrzane ĉestice udarale bi o zidove aparata i malo što bi se moglo napraviti u eksperimentalnoj fizici. Brzina je prevaljen put podijeljen s vremenom. S obzirom na to da pri brzinama bliskim svjetlosnoj više ne moţemo jednostavno zbrajati brzine, kao što smo to navikli u svakodnevnom svijetu, moramo odustati od uobiĉajenih predodţbi o apsolutnom prostoru i apsolutnom vremenu nezavisnim od našeg relativnog kretanja. To je razlog zašto se duţine skraćuju. To je i uzrok vremenske dilatacije. Putujući brzinama bliskim svjetlosnoj, jedva da biste uopće starih, ali bi zato vaši prijatelji i roĊaci koje ste ostavili kod kuće starih uobiĉajenim tempom. Kada biste se vratili s relativistiĉkog putovanja, kakva bi samo razlika bila izmeĊu vaših prijatelja i vas; oni bi u meĊuvremenu ostarjeli za desetljeća, dok vi praktiĉno uopće ne biste bili stariji! S obzirom na okolnost da vrijeme poĉinje sporije teći pri brzini bliskoj brzini svjetlosti, specijalna teorija relativnosti pruţa nam naĉin da se otisnemo prema zvijezdama. No, da li je moguće, gledano sa stanovišta praktiĉnog inţinjerstva, putovati brzinama bliskom svjetlosnoj? Da li je izvediv meĊuzvjezdani brod? Toscana nije bila samo kotao za vrenje nekih misli mladog Alberta Einsteina; ona je bila dom još jednog velikog genija, Leonarda da Vincia; ţiveći ovdje ĉetiri stotina godina ranije on je uţivao penjući se po toskanskim brdima i promatrajući s velike visine, osjećajući se pritom kao da leti poput ptice. Bio je prvi koji je iz ptiĉje perspektive crtao skice predjela, gradova i utvrĊenja. MeĊu mnogim Leonardovim zanimanjima i nadarenostima kao što su slikarstvo, kiparstvo, anatomija, geologija, prirodoslovlje, vojno i civilno inţinjerstvo, postojala je još jedna velika strast: projektirati i sagraditi stroj koji bi bio u stanju da leti. Crtao je planove, izraĊivao modele, gradio prototipove u naravnoj veliĉini - ali ni jedan od njih nije funkcionirao. Tada još naprosto nisu postojali dovoljno snaţni i dovoljno lagani motori. Projekti su, meĊutim, bili izvanredno

domišljati i ohrabrivali su mnoge graditelje kasnijih vremena. No Leonarda su neuspjesi duboko pogaĊali. Ali greška nije bila kod njega. On je naprosto bio zarobljenik svog, petnaestog stoljeća. Sliĉan sluĉaj dogodio se i 1939. godine kada je jedna grupa inţinjera okupljenih u Britansko meĊuplanetarno društvo, projektirala brod koji je trebao ljude odvesti do Mjeseca - brod koji se temeljio na tehnologiji iz 1939. godine. On uopće nije bio sliĉan projektu »Apollo« koji je tri desetljeća kasnije omogućio prvi let ljudi na Mjesec, ali upozorio je da to putovanje moţe jednoga dana postati praktiĉna inţinjerska mogućnost. Danas raspolaţemo preliminarnim nacrtima brodova za putovanje ljudi prema zvijezdama. Ne predviĊa se da ni jedan od ovih brodova kreće na put s površine Zemlje. Umjesto toga, oni bi bili sagraĊeni na stazi oko Zemlje odakle bi zatim krenuli dalje na svoja dugotrajna meĊuzvjezdana putovanja. Jedan od njih nazvan je projekt »Orion« prema istoimenom zvijeţĊu, što simbolizira da se krajnji cilj letjelice ovoga tipa nalazi meĊu zvijezdama. Zamišljeno je da »Orion« koristi eksplozije hidrogenskih bombi, nuklearnog oruţja, koje bi djelovale na inercionu ploĉu pri ĉemu bi svaka eksplozija davala odreĊen potisak. Gledano s ĉisto tehniĉkog stanovišta, projekt »Orion« je savršeno praktiĉan. Princip mu je, doduše, takav da se prilikom njegovog rada razvijaju velike koliĉine radioaktivnosti, no ovo zraĉenje ostaje iskljuĉivo u meĊuplanetarnom odnosno meĊuzvjezdanom prostoru. Na »Orionu« se ozbiljno radilo u Sjedinjenim Drţavama, ali je onda projekt morao biti obustavljen zbog potpisivanja meĊudrţavnog sporazuma o zabrani korištenja nuklearnog oruţja u svemirskom prostoru. Ĉini mi se da je to velika šteta. Zvjezdani brod »Orion« predstavlja najbolji naĉin upotrebe nuklearnog oruţja koji mogu zamisliti. Projekt »Dedal« je novija zamisao nastala pri Britanskom meĊuplanetarnom društvu. Njime se predviĊa upotreba nuklearnog fuzionog reaktora - naprave koja je znatno sigurnija i djelotvornija od postojećih fisionih elektrana. Mi još ne raspolaţemo fuzionim reaktorima, ali na njih se ozbiljno raĉuna za desetljeće ili dva. Letjelice tipa »Orion« i »Dedal« mogle bi postići deset posto brzine svetlosti. Putovanje takvim brodom do Alfe Centauri udaljene 4.3 godine svjetlosti trajalo bi ĉetrdeset tri godine, što je manje od jednog ljudskog vijeka. Ĉak i uz optimistiĉka predviĊanja razvoja naše tehnike malo je vjerojatno da će projekti »Orion«, »Dedal« ili neki sliĉan biti ostvareni prije sredine dvadeset prvog stoljeća, premda bismo mogli, ako bismo to ţeljeli, odmah pristupiti gradnji

»Oriona«. Kada je rijeĉ o putovanjima daljim od onih do najbliţih zvijezda, moramo smisliti nešto drugo. Moţda bi se projekti »Orion« i »Dedal« mogli primijeniti za multigeneracijske brodove, u kojem sluĉaju bi oni koji stignu do nekog planeta druge zvijezde bili daleki potomci astronauta koji su krenuli na put prije više stoljeća. Ili će moţda biti pronaĊen siguran naĉin hibernacije ljudi, tako da će se svemirski putnici zamrznuti, a zatim probuditi mnogo stoljeća kasnije. Kako izgleda, ove narelativistiĉke brodove, koji će bez sumnje biti vrlo skupi, relativno je lako projektirati, sagraditi i koristiti, u usporedbi s kozmiĉkim letjelicama koje se kreću brzinama bliskim svjetlosnoj. Drugi zvijezdani sustavi dostupni su ljudskoj vrsti, ali tek uz velike napore. Brzi meĊuzvjezdani svemirski letovi - pri kojima se brzina brodova pribliţava brzini svjetlosti - su cilj dostiţan ne za stotinu, već tek za tisuću, ili ĉak deset tisuća godina. No, u naĉelu govoreći, oni su mogući. R. Bussard je predloţio svojevrsni meĊuzvijezdani brod-usisaĉ, koji bi lijevkom sakupljao raspršenu materiju - uglavnom vodikove atome - što se nalazi u meĊuzvjezdanom prostoru; zatim bi se ta materija ubrzavala u fuzionom motoru i izbacivala na mlaznice natrag u svemir. Vodik bi se dakle ovdje koristio i kao gorivo i kao reaktivna masa. Ali u takozvanom dubokom svemiru u svakom kubiĉnom centimetru, volumenu koji odgovara veliĉini jednog zrna groţĊa, nalazi se samo po jedan atom. Da bi usisaĉ uspješno djelovao potrebna je ĉelna sabirnica promjera više stotina kilometara. Kada bi brod postigao relativistiĉke brzine, vodikovi atomi kretali bi se gotovo brzinom svjetlosti u odnosu na svemirski brod. Ako se ne bi poduzele odgovarajuće mjere sigurnosti, ovako inducirane kozmiĉke zrake naprosto bi sprţile brod i putnike u njemu. Prema jednom predloţenom rješenju ove poteškoće, laserima bi se s meĊuzvjezdanih atoma skinuli elektroni ĉime bi jezgre postale elektriĉki nabijene još dok su na izvjesnoj udaljenosti, a zatim bi ih vrlo snaţno magnetsko polje usmjerilo prema usisnom lijevku i skrenulo od ostalih dijelova broda. Ovo bi bio inţinjerski pothvat kakvom na Zemlji još nije bilo premca. No, pokušajmo na tren ipak razmisliti o jednom takvom brodu. Zemljina gravitacija privlaĉi nas nekom silom koju pri padanju osjećamo kao ubrzanje. Ako bismo pali sa stabla - što se ĉesto moralo dogaĊati našim predljudskim precima - padali bismo sve brţe i brţe, odnosno brzina padanja povećava se za oko deset metara u sekundi, svake sekunde. Ovo ubrzanje, koje izaziva sila teţe što nas drţi na površini Zemlje, obiljeţava

se s jedan g, gdje je g oznaka za Zemljinu gravitaciju. Mi se osjećamo sasvim normalno pri ubrzanju od jedan g; odrasli smo pri jedan g. Ako bismo ţivjeli u svemirskom brodu koji bi ubrzavao s jedan g, za nas bi to bila savršeno prirodna sredina. U stvari, jednakost izmeĊu gravitacijskih sila i sila koje bismo osjetili u ubrzavajućem svemirskom brodu jest jedna od glavnih znaĉajki Einsteinove kasnije opće teorije relativnosti. Uz neprekidno ubrzanje od 1 g, poslije godinu dana provedenih na putovanju kroz svemir kretali bismo se brzinom koja je vrlo bliska svjetlosnoj: [(0,01 km/s2) x (3 x 107s) = 3 x 105 km/s]. Zamislimo sad jedan takav svemirski brod s ubrzanjem od jedan g kako se sve više pribliţava granici brzine svjetlosti, napravi okret na pola puta i poĉne usporavati takoĊer s jedan g sve dok ne stigne do odredišta. Najvećim dijelom putovanja brzina bi bila gotovo svjetlosna, što bi za posljedicu imalo ogromno usporenje protoka vremena. Jedno od mogućih obliţnjih odredišta ekspedicije koja bi se uputila na ovaj naĉin, odnosno jedno susjedno sunce koje moţda posjeduje planetni sustav, je takozvana Barnardova zvijezda, udaljena od nas oko šest svjetlosnih godina. Do nje bi se moglo stići za pribliţno osam godina, mjereno urom smještenom na brodu; pod istim uvjetima, putovanje do središta Mlijeĉnog Puta trajalo bi dvadeset jednu godinu; do M31, Andromedine galaktike, dvadeset osam godina. Naravno, ljudima koji su ostali na Zemlji stvari bi izgledale bitno drugaĉije. Umjesto samo dvadeset jednu godinu do središta Galaktike, satovi na našem planetu izmjerili bi ĉak trideset tisuća godina. Naĉelno uzevši, putovanje brzinama na samoj granici svjetlosne omogućilo bi nam da obiĊemo poznati svemir za svega pedeset šest godina brodskog vremena. No, kući bismo se vratili mnogo desetaka milijardi godina u budućnost - i zatekli pougljenjene ostatke Zemlje i ugaslo Sunce. Relativistiĉka putovanja ĉine svemir dostupnim, barem kada je rijeĉ o istinski razvijenim civilizacijama, ali i to samo za one njihove pripadnike koji kreću na putovanja. Nema nikakvog naĉina da se onima koji su ostali na matiĉnim svjetovima pošalju neke informacije brzinom koja bi nadmašila brzinu svjetlosti. Projekti za »Oriona«, »Dedala« i Bussardove usisaĉe-sabirnice vjerojatno su od pravih meĊuzvijezdanih svemirskih letjelica koje ćemo jednoga dana graditi, mnogo dalje nego što su Leonardovi modeli od današnjih nadzvuĉnih aviona. Ali ako ne uništimo sami sebe, uvjeren sam da ćemo jednoga dana hrabro krenuti put zvijezda. Kada istraţimo cijeli matiĉni Sunĉev sustav poĉet će nas mamiti planeti drugih zvijezda.

Putovanje kroz prostor i putovanje kroz vrijeme blisko su povezani. Moţemo putovati brzo kroz prostor jedino ako putujemo brzo u budućnost. Ali što je s prošlošću? Moţemo li se vratiti u prošlost i mijenjati je? Moţemo li preinaĉiti zbivanja o kojima govore udţbenici povijesti? Mi svo vrijeme putujemo sporo u budućnost, brzinom od jednog dana dnevno. Relativistiĉkim svemirskim letom mogli bismo putovati brzo u budućnost. Ali mnogi fiziĉari smatraju da je povratak u prošlost nemoguć. Ĉak i kada biste posjedovali napravu koja bi mogla putovati natrag u prošlost, misle oni, ne biste ipak bili u mogućnosti da poduzmete ništa što bi izazvalo bilo kakvu promjenu u budućnosti. Ako biste krenuli u prošlost i sprijeĉili susret vaših roditelja, onda ne biste uopće ni bili roĊeni, što već predstavlja oĉiglednu proturjeĉnost, budući da vi sigurno postojite. Sliĉno dokazu o iracionalnosti kvadratnog korjena iz dva, sliĉno problemu istodobnosti u specijalnoj teoriji relativnosti, i ovo je sluĉaj dovoĊenja u pitanje polazne pretpostavke, budući da zakljuĉak izgleda apsurdan. No, ima fiziĉara koji zastupaju gledište o dvije alternativne povijesti, dvije podjednako valjane stvarnosti, koje bi paralelno postojale - jedna za koju znate i druga u kojoj uopće niste roĊeni. Moţda se i samo vrijeme odlikuje ĉitavim mnoštvom potencijalnih dimenzija, unatoĉ ĉinjenici što je nama sudbina dodijelila da iskušavamo samo jednu od njih. Zamislite da se moţete vratiti u prošlost i da je izmijenite - recimo, da uvjerite kraljicu Izabelu da ne pruţi potporu Kristofu Kolumbu. Taj ĉin pokrenuo bi posve drukĉiji lanac povijesnih dogaĊaja o kojima ništa ne bi doznali oni koje ste ostavili u vašoj matiĉnoj vremenskoj liniji. Povijest se prvenstveno sastoji od sloţenog klupka vrlo isprepletenih niti, od društvenih, ekonomskih i kulturnih meĊudjelovanja koje nije lako rasplesti. Nebrojena sitna, nepredvidiva i sluĉajna zbivanja koja se neprestano odigravaju uglavnom ostaju bez dalekoseţnih posljedica. Ali neka meĊu njima, ona koja se dogaĊaju na kritiĉnim prekretnicama ili raskriţjima, mogu mijenjati sadrţaj povijesti. Postoje sluĉajevi u kojima razmjerno beznaĉajne preinake mogu dovesti do dubokih promjena. Što je jedan takav dogaĊaj dublje u prošlosti, njegov utjecaj mogao bi biti tim izrazitiji - budući da time postaje duţi krak vremenske poluge. Polio virus je jedan sićušan mikroorganizam. Svakoga dana srećemo ih ĉitavo mnoštvo. Ali samo rijetko - srećom - jedan od njih inficira nekog od nas i izaziva opaku bolest. Franklin D. Roosvelt, trideset drugi predsjednik Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava imao je paralizu. Okolnost da ga je bolest vezala za stolicu moţda je u Roosveltu potakla izrazitije

saţaljenje prema obespravljenima; ili ga je moţda nadahnula snaţnijom ţeljom da uspije. Da je Roosveltova liĉnost bila drukĉija, ili da se u njemu nikada nije pojavila ambicija da bude predsjednik Sjedinjenih Drţava, lako se moglo dogoditi da velika ekonomska kriza iz tridesetih godina, drugi svjetski rat i razvitak nuklearnog oruţja dobiju posve drukĉiji tok. Budućnost svijeta mogla je biti promijenjena. Jedan virus, meĊutim, predstavlja posve beznaĉajnu stvar, promjera svega jedan milijunti dio centimetra. Teško da je uopće vrijedan spomena. Sa druge strane, zamislimo da je naš vremenski putnik uspio uvjeriti kraljicu Izabelu da je Kolumbov zemljopis pogrešan odnosno da, sudeći po Eratostenovoj procjeni Zemljinog opsega, on nikada ne bi mogao stići do Azije. No, ĉak i da se to dogodilo, gotovo je sigurno da bi neki drugi Evropljanin, koje desetljeće kasnije, poduzeo putovanje na zapad, prema Novome Svijetu. Napredak na polju navigacije, privlaĉnost trgovine zaĉinima i nadmetanje meĊu konkurentnim evropskim silama odreĊivali su da otkriće Amerike bude manje-više neizbjeţno oko 1500. godine. Razumije se, u tom sluĉaju ne bi bilo drţave imena Kolumbija, oblasti Columbia u saveznoj drţavi Ohio, niti Columbia sveuĉilišta u New Yorku. Ali glavni tok povijesnih zbivanja bio bi po svoj prilici uglavnom isti. Da bi dalekoseţno utjecao na budućnost, vremenski putnik vjerojatno bi morao utjecati na ĉitav niz briţljivo odabranih dogaĊaja, jer se jedino tako moţe izmijeniti tkanje povijesti. Vrlo je ugodno maštati o istraţivanju tih svjetova koji nisu nikada postojali. Ako bismo ih posjetili, došli bismo u priliku da istinski razumijemo kako povijest funkcionira: povijest bi tada postala eksperimentalna znanost. Da neka naizgled kljuĉna osoba uopće nije ţivjela - Platon, na primjer, sveti Pavao, ili Petar Veliki - koliko bi svijet bio sada razliĉit? Što bi bilo da se odrţala i dalje razvijala znanstvena tradicija drevnih Jonjana? Što bi bilo da se ona luĉ koja je zablistala prije dvije i pol tisuće godina u istoĉnom Sredozemlju nije ugasila? Što da su znanost, eksperimentalna metoda i dostojanstvo obrta i rukotvorina uhvatili ĉvrst korijen dvije tisuće godina prije industrijske revolucije? Što bi bilo da je snaga novog naĉina razmišljanja bila uoĉena i priznata u većem opsegu? Ponekad mi se ĉini da smo na taj naĉin mogli uštedjeti deset ili dvadeset stoljeća. Moţda bi Leonardovi doprinosi općoj kulturi odnosno civilizaciji bili ostvareni tisuću godina ranije, a Einsteinovi pet stotina godina. Na takvoj jednoj alternativnoj Zemlji Leonardo i Einstein, dakako, nikada ne bi bili roĊeni. Previše stvari bi bilo tada drukĉije. Milijarde drugih ljudskih

bića ţivjele bi na našem mjestu. Da je duh Jonjana pobijedio, mislim da bismo se mi - odnosno, alternativni »mi« - već otisnuli prema zvijezdama. Naši promatraĉki brodovi upućeni do Alfe Centauri, Barnardove zvijezde. Siriusa i Tau Ceti, odavno bi se vratili. Na satelitskim stazama oko Zemlje naveliko bi se gradile flote meĊuzvjezdanih transportera - izviĊaĉkih letjelica bez ljudske posade, putniĉkih brodova za emigrante, ogromnih trgovaĉkih brodova koji bi sporo krstarili svemirskim morima. Na svim tim svemirskim brodovima nalazili bi se simboli i natpisi. Ako bismo ih pobliţe pogledali, vidjeli bismo da su na grĉkom jeziku. Moţda bi simbol na pramcu jednog od prvih brodova bio dodekaedar, ispod kojeg bi stajalo: »Svemirski brod Teodorus s planeta Zemlje«. U vremenskoj liniji našega svijeta stvari su se razvijale donekle sporije. Mi još nismo spremni za zvijezde. Ali moţda će za stoljeće ili dva, kada Sunĉev sustav bude potpuno istraţen, prilike na našem planetu biti takoĊer sreĊene. Tada ćemo imati volju, sredstva i tehniĉko znanje da se uputimo prema zvijezdama. S velike udaljenosti istraţit ćemo raznoliĉje drugih planetnih sustava od kojih će neki biti vrlo sliĉni našem, dok će se drugi izrazito razlikovati. Znat ćemo koju zvijezdu treba posjetiti. Naši strojevi i naši potomci prevaljivat će kao od šale svjetlosne godine, djeca Talesa i Aristarha, Leonarda i Einsteina. Još pouzdano ne znamo koliko ima planetnih sustava, ali po svemu sudeći broj im je ogroman. U našoj neposrednoj okolini ne nalazi se samo jedan, već ih u izvjesnom smislu, ima ĉak ĉetiri: Jupiter, Saturn i Uran posjeduju sustave satelita koji, u pogledu razmjernih veliĉina i meĊusobnih udaljenosti mjeseca, nalikuju na planetni sustav Sunca. Statistiĉka istraţivanja dvostrukih zvijezda, ĉije se mase vrlo razlikuju, ukazuje na to da bi gotovo sve pojedinaĉne zvijezde poput našeg Sunca trebale imati planetne pratioce. Nismo još u stanju neposredno vidjeti planete drugih zvijezda, sićušne toĉke svjetlosti potpuno zasjenjene sjajnošću njihovih sunaca. Ali sve više smo u stanju detektirati gravitacijsko djelovanje nevidljivih planeta na neku promatranu zvijezdu. Zamislimo takvu jednu zvijezdu s izrazitim »vlastitim gibanjem« koja se desetljećima kreće u odnosu na pozadinu udaljenijih zvijeţĊa; zamislimo takoĊer da ona ima velik planet, recimo Jupiterove mase, ĉija se ravnina kruţenja igrom sluĉaja nalazi pod pravim kutem u odnosu na našu doglednicu. Kada se, promatrano iz naše perspektive, planet, koji se inaĉe ne vidi, naĊe desno od zvijezde, ova će doći u poloţaj lijevo od zajedniĉkog centra gravitacije,

odnosno desno kada je planet lijevo. Prema tome putanja zvijezde će umjesto pravocrtne biti valovita. Najbliţi stelarni objekt na koji se moţe primjeniti ova metoda gravitacijskog poremećaja naš je prvi jednostruki susjed, Barnardova zvijezda. Sloţena meĊudjelovanja u trostrukom sustavu Alfe Centauri vrlo oteţavaju traganje za pratiocem male mase. Ĉak i u sluĉaju Barnardove zvijezde problem je priliĉno delikatan, traţe se zapravo mikroskopska odstupanja od središnjeg poloţaja na fotografskim ploĉama snimanih pomoću teleskopa kroz razdoblje od ĉitavih desetljeća. Dva su ovakva istraţivanja provedena u nastojanju da se uoĉi postojanje hipotetiĉkih planeta oko Barnardove zvijezde - i oba su, prema izvjesnim kriterijima, bila uspješna, što upućuje na postojanje dva ili više planeta Jupiterove mase. Na ţalost, izgleda da se dva promatraĉka nalaza meĊusobno ne slaţu. Moţda je planetni sustav oko Barnardove zvijezde već otkriven, ali tek naknadna istraţivanja trebaju to nedvosmisleno utvrditi. Upravo se razvijaju i druge metode otkrivanja planeta oko zvijezda, a meĊu njima je i metoda zaklanjanja zasljepljujuće svjetlosti izabrane zvijezde, umjetna okultacija - na taj naĉin da se ispred svemirskog teleskopa postavi disk ili tako da se u istu svrhu koristi tamni rub Mjeseca što omogućava da do izraţaja doĊe reflektirana svjetlost planeta. Tijekom idućih nekoliko desetljeća trebali bismo doći do pouzdanih odgovora na pitanje: koje od stotinu najbliţih zvijezda imaju velike planetne pratioce. Promatranja provedena posljednjih godina na infracrvenom podruĉju otkrila su izvjestan broj praplanetnih diskolikih oblaka plina i prašine oko nekih obliţnjih zvijezda. U meĊuvremenu, objavljeno je nekoliko izazovnih teorijskih radova, koji zagovaraju pretpostavku da su planetni sustavi uobiĉajena stvar u galaktici. U nizu kompjuterskih istraţivanja ispitan je razvitak plosnatog, kondenzirajućeg diska plina i prašine, za kakav se smatra da vodi do stvaranja zvijezda i planeta. Male grude materije - prve kondenzacije u disku - uvoĊene su u nepravilnim vremenskim razmacima u oblak. Te grude su zatim, kako su se gibale, srašćivale s ĉesticama prašine. Kada su im se dimenzije na taj naĉin povećale, grude su poĉele gravitacijski privlaĉiti i plin, naroĉito vodik, u oblak. Kada bi se dvije grude sudarile, program kompjutera bi ih spojio. Proces se nastavljao, sve dok sav plin i prašina nisu na ovaj naĉin bili iskorišteni. Rezultati ovise o poĉetnim uvjetima, naroĉito od rasporeda gustoće plina i prašine kao funkciji i udaljenosti od središta oblaka. Ali kod ĉitavog niza vjerojatnih poĉetnih

uvjeta dolazi do formiranja planetnih sustava sliĉnih našem - s oko deset planeta, pri ĉemu su oni zemaljskog tipa bliţe zvijezdi, dok su planeti jupiterskog tipa udaljeniji. U drugim uvjetima ne postoje planeti - već samo asteroidi; takoĊer, javljaju se planeti jupiterskog tipa u blizini zvijezde; isto tako, dogaĊa se da neki jupiterski planet sakupi previše plina i prašine; on tada postaje zvijezda, odnosno nastaje binarni sustav. Rano je još za posve pouzdane zakljuĉke, ali kako izgleda moţe se oĉekivati raskošna raznolikost planetnih sustava širom Galaktike. Nije iskljuĉeno da u Mlijeĉnom Putu ĉeka da bude istraţeno stotinu milijardi planetnih sustava. Ni jedan od tih svjetova neće biti poput Zemlje. Malo će ih biti nastanjivih; mnogi će samo ostavljati dojam da su nastanjivi. Većina će izgledati vrlo lijepo. Na nekim svjetovima za dana će na nebu biti mnogo sunaca, a noću mjeseca - ili će se od obzorja do obzorja pruţati veliki sustavi prstenova. Neki mjeseci će se nalaziti toliko blizu matiĉnog planeta da će on, promatran s njih, izgledati vrlo velik, prekrivajući gotovo polovinu nebeskog svoda. Na svim tim nebesima, bogatim nepoznatim i egzotiĉnim šarama zvijeţĊa nalazit će se i jedna slabašna ţuta zvijezda moţda jedva vidljiva prostim okom, moţda zamjetljiva jedino kroz teleskop - matiĉno Sunce flote meĊuzvjezdanih brodova koji istraţuju to sićušno podruĉje ogromnog Mlijeĉnog Puta. Kao što smo vidjeli, teme prostora i vremena su isprepletene. Sliĉno ljudima, svjetovi i zvijezde se raĊaju, ţive i umiru. Ţivotni vijek jednog ljudskog bića mjeri se desetljećima; vijek Sunca duţi je stotinu milijuna puta. U usporedbi sa zvijezdama mi smo poput vodencvijeta, tog kratkovjeĉnog stvorenja koji proţivi cijeli svoj vijek za samo jedan dan. S gledišta vodencvijeta, ljudska bića su tupa, neosjetljiva, dosadna, gotovo potpuno nepomiĉna stvorenja, koja jedva ostavljaju utisak da uopće nešto rade. S gledišta jedne zvijezde, meĊutim, ĉovjek je samo sićušan blijesak, jedan od mnogo milijardi kratkovjeĉnih ţivota koji zaiskriše na tren na površini kakve neobiĉno hladne, udaljene kugle. Na svim tim drugim svjetovima u svemiru zbivanja se neprekidno odvijaju, dogaĊaji koji će odrediti njihove budućnosti. A na našem malom planetu ovaj trenutak je povijesna prekretnica koja se po znaĉaju moţe usporediti samo s onom kada se jonjanska znanost uhvatila u koštac s magijom prije dvije i pol tisuće godina. Ono što u ovom trenutku uĉinimo s našim svijetom širit će se kroz kasnija stoljeća i snaţno odrediti sudbinu naših potomaka i njihov usud, ako ikakav, meĊu zvijezdama.

9. ŽIVOT ZVIJEZDA Otvorivši oba oka, [Ra, bog Sunca] obasja Egipat, on je odvojio noć od dana. Bogovi izlaziše iz njegovih ustiju, a ĉovjeĉanstvo iz njegovih oĉiju. Sve stvari su roĊene iz njega, dijeteta koje sjaji u cvijetu lotosa i ĉije zrake podaruju ţivot svim bićima. Ĉarolijska izreka iz Ptolemejevog Egipta Bog moţe stvoriti ĉestice materije razliĉitih veliĉina i oblika... i moţda razliĉitih gustoća i sila, mijenjajući time zakone prirode i stvarajući razliĉite svijetove u razliĉitim dijelovima svemira. Uostalom, ja u tome ne vidim nikakvo proturjeĉje. Isaac Newton, Optika Nad nama je bio nebeski svod posut zvijezdama i mi smo obiĉavali leţati na leĊima i uprvši poglede prema njima, raspravljali smo u tome da li je zvijezde netko stvorio ili postoje same od sebe. Mark Twain, Huckleberry Finn Imam... strahovitu potrebu za... zar da izustim tu rijeĉ?... religijom. Tada izlazim noću i slikam zvijezde. Vincent van Gogh Za peĉenje pite od jabuka, potrebno vam je brašno, jabuke, neke sitnice i toplina pećnice. Sastojci su graĊeni od molekula - šećera, na primjer, ili vode. Same molekule sastoje se od atoma ugljika, kisika, vodika i još ponekih drugih atoma. Gdje je izvorište tih atoma? Osim vodika, svi su stvoreni u njedrima zvijezda. Svaka zvijezda je neka vrsta kozmiĉke kuhinje u ĉijoj unutrašnjosti se atomi vodika prekuhavaju u teţe atome. Zvijezde nastaju kondenzacijom meĊuzvjezdanog plina i prašine kojih je glavni sastojak upravo vodik. A vodik je nastao u vrijeme velikog praska, eksplozije kojom je zapoĉeo ţivot kozmosa. Ukoliko ţelite, dakle, napraviti pitu od jabuka poĉevši ni od ĉega, morate prvo izmisliti svemir. Pretpostavimo da imate pitu od jabuka te da je raspolovite: uzmite

jednu polovinu i ponovo je raspolovite i u duhu Demokrita nastavite dalje tim postupkom. Koliko puta ćete morati uzastopce rezati pitu dok ne doĊete do jednog jedinog atoma'? Odgovor glasi: oko 90 puta. Naravno, ni jedan noţ nema potrebnu oštrinu, pita se lako mrvi, a osim toga atom je premalen da bi se mogao vidjeti prostim okom. No postoji naĉin da se doĊe do pojedinog atoma. Kroz ĉetiri desetljeća, poĉevši od 1910. prvi puta se poĉela razumijevati priroda atoma na Sveuĉilištu u Cambridgeu, Engleska izmeĊu ostalog i promatranjem kako se brzi snopovi atoma odbijaju od drugih atoma koji saĉinjavahu metu. Tipiĉan atom je okruţen nekom vrstom elektronskog oblaka. Kao što i kaţe njihovo ime, elektroni nose elektriĉni naboj, koji je proizvoljno nazvan negativan naboj. Elektroni odreĊuju kemijska svojstva pojedinih atoma - sjaj zlata, hladan osjećaj kod ţeljeza pri dodiru, kristalnu strukturu ugljikovog dijamanta. Duboko unutar atoma, skrivena daleko ispod elektronskog oblaka, nalazi se jezgra koja se općenito sastoji od pozitivno nabijenih protona i elektriĉki neutralnih neutrona. Atomi su sićušni - sto milijuna atoma jedan do drugoga bili bi dugaĉki poput jagodice vašeg malog prsta. Sama atomska jezgra je još sto tisuća puta manja i zbog toga je tako kasno otkrivena.55 Unatoĉ tome, glavnina mase atoma je koncentrirana u jezgri, a elektroni su poput titrajućih oblaka pjene. Atomi su uglavnom prazan prostor, a materija se sastoji zapravo ni od ĉega. Ja se sastojim od atoma. Moj lakat koji se naslanja na stol ispred mene sastoji se od atoma. Stol se sastoji od atoma. No ako su atomi tako mali i šupljikavi, a sama atomska jezgra još manja, kako se uopće mogu nasloniti na stol? Arthur Eddington je volio pitati zašto jezgre koje saĉinjavaju moj lakat jednostavno ne kliznu kroz jezgre koje saĉinjavaju stol? Zašto ne padnem na pod, ili zašto ne propadnem kroz ĉitavu Zemlju? Odgovor je u postojanju elektronskog oblaka. Vanjski dio bilo kojeg atoma mog lakta elektriĉki je negativno nabijen. Isto vrijedi i za svaki atom koji saĉinjava stol. Kako se negativni naboji meĊusobno odbijaju, moj lakat ne propada kroz stol, jer atomi posjeduju elektrone oko jezgre, a elektriĉne sile su snaţne. Naš svakidašnji ţivot ovisi o strukturi atoma. Ukoliko bismo iskljuĉili elektriĉne naboje, sve bi se raspalo u nevidljivu finu prašinu. Bez elektriĉnih sila, u svemiru ne bi postojale stvari - već samo difuzni oblaci elektrona, protona i neutrona, te gravitacijski vezane sfere elementarnih ĉestica, bezliĉni ostaci svjetova. Kada zamišljamo uzastopno dijeljenje pite od jabuka koje

nastavljamo do dimenzija manjih od dimenzija pojedinih atoma, suoĉavamo se s beskonaĉnošću u smjeru vrlo malog. Kada usmjerimo pogled u noćno nebo nailazimo na beskonaĉnost neĉeg vrlo velikog. Te beskonaĉnosti predstavljaju niz bez kraja koji se ne proteţe samo vrlo daleko, već zauvijek. Ukoliko se nalazite izmeĊu dva zrcala, npr. u brijaĉnici, moţete vidjeti mnoštvo vaših likova u ogledalima od kojih je svaki odraz drugog. MeĊutim, ne moţete vidjeti beskonaĉno mnogo likova, jer površine zrcala nisu idealno ravne i paralelno postavljene, jer se svjetlost ne prostire beskonaĉno velikom brzinom te, na kraju, i stoga jer se vi sami nalazite izmeĊu zrcala. Kada govorimo o beskonaĉnosti, govorimo o veliĉini većoj od bilo kojeg broja ma koliko velik on bio. Ameriĉki matematiĉar Edward Kasner je jednom zamolio svog devetogodišnjeg nećaka da izmisli naziv za jedan vrlo velik broj - deset na potenciju sto (10100), jedinica iza koje slijedi stotinu nula. Djeĉak je nazvao taj broj gugol. Evo ga: 10,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000, 000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000,000, 000. I vi moţete izmišljati vaše osobne vrlo velike brojeve i davati im ĉudne nazive. Pokušajte! To ima odreĊenu draţ, posebno ukoliko ste stari 9 godina. Ukoliko vam se ĉini da je gugol velik broj, razmislite o gugolpleksu. To je deset na potenciju gugol - tj. jedinica iza koje stoji gugol nula. Usporedbe radi, ukupan broj atoma koji saĉinjavaju vaše tijelo je oko 1028, a ukupni broj elementarnih ĉestica - protona, neutrona i elektrona u dijelu svemira koji je dostupan opaţanju je oko 1080. Ukoliko bismo u taj dio svemira naslagali jedan do drugog,56 na primjer, neutrone i to tako da ne bi nigdje ostalo niti malo praznog prostora, treba nam oko 10128 ĉestica, što je nešto više od 1 gugola, ali trivijalno malo u usporedbi s jednim gugolpleksom. Usprkos tome, ti brojevi, gugol i gugolpleks ne teţe, niti su pribliţno blizu pojmu beskonaĉnosti. Gugolpleks je točno toliko udaljen od beskonaĉnosti kao i broj 1. Mogli bismo pokušati da ispišemo jedan gugolpleks, no to bi bila uzaludna ambicija. Komad papira, dovoljno velik da na njemu napišemo sve nule jednog gugolpleksa ne bismo mogli ugurati u nama poznati svemir. Na sreću postoji mnogo jednostavniji i vrlo koncizan naĉin pisanja za jedan gugolpleks: 1010^100, a ĉak i za beskonaĉno: ∞ (izgovara se »beskonaĉno«). Zagoreni dio pite od jabuka sastoji se uglavnom od ugljika. Nakon devedeset uzastopnih dioba pite pred vama se nalazi jedan atom ugljika od

šest protona i šest neutrona u jezgri i šest elektrona u vanjskom oblaku. Ukoliko iz jezgre izdvojimo jedan dio - na primjer dva protona i dva neutrona, izdvojili bismo jezgru helijevog atoma. Takvo razbijanje ili fisija odvija se u nuklearnim bombama u današnjim nuklearnim elektranama, premda se tamo ne razbijaju jezgre ugljika. Ukoliko izvršite devedeset prvu diobu pite od jabuka, ukoliko razreţete jezgru ugljika, ne nastaje manji komad ugljika već nešto drugo - atom s posve drukĉijim kemijskim svojstvima. Rezanjem atoma transmutiraju se kemijski elementi. Pretpostavimo da idemo još dalje u procesu dioba. Atomi se sastoje od protona, neutrona i elektrona. Moţe li se razrezati proton? Ukoliko bombardiramo protone snopom drugih elementarnih ĉestica npr. snopom protona velike energije, poĉinjemo naslućivati osnovnije sastojke skrivene unutar protona. Danas fiziĉari predlaţu model po kojemu se takozvane elementarne ĉestice, kao što su protoni i neutroni, sastoje od još elementarnijih ĉestica, takozvanih kvarkova. U ţelji da se malo više osjećamo kao kod kuće u svijetu subnuklearnih ĉestica, oznaĉavamo svojstva pojedine vrste kvarkova nazivima poput »boja« i »okus«. Da li su kvarkovi krajnji sastavni dijelovi materije, ili se i oni sastoje od još manjih i još elementarnijih ĉestica? Da li ćemo ikada doći do kraja u našem razumijevanju prirode materije ili moţda postoji beskrajna regresija prema sve osnovnijim ĉesticama? To pitanje je jedan od velikih neriješenih problema današnje znanosti. U srednjevjekovnim alkemijskim laboratorijama nastojala se postići pretvorba elemenata. Mnogi alkemiĉari su vjerovali da se materija sastoji od ĉetiri osnovna sastojka: vode, zraka, zemlje i vatre, što predstavlja staru predodţbu Jonjana. Alkemiĉari su smatrali da bi mijenjanjem relativnih odnosa koliĉina, na primjer, zemlje i vatre, bilo moguće pretvoriti bakar u zlato. MeĊu njima je bilo mnogo šarmantniji prevaranata i varalica kao Cagliostro i grof od Saint Germaina koji su tvrdili da mogu ne samo pretvarati elemente već da posjeduju i tajnu besmrtnosti. Katkada se grumen zlata stavljao u šuplji štapić za miješanje da bi se na ĉudesan naĉin pojavio u lonĉiću za taljenje kovina na kraju neke impresivne eksperimentalne demostracije. Tom mamcu, bogatstvu i besmrtnosti, nije mogla odoljeti evropska aristokracija koja je velikim svotama podupirala svećenike te sumnjive vještine. MeĊutim, moramo reći da su djelovali i ozbiljniji alkemiĉari kao Paracelsus, pa ĉak i Isaac Newton. Novac uloţen u njihova istraţivanja nije uloţen uludo - otkriveni su novi kemijski elementi, npr. fosfor, antimon i ţiva. Zapravo, upravo u tim alkemijskim

eksperimentima moţemo pronaći izvore moderne kemije. Postoje devedeset dvije kemijski razliĉite vrste prirodnih atoma. Njih nazivamo kemijskim elementima, a do nedavno se iskljuĉivo sve na našem planetu sastojalo od njih, uglavnom u obliku molekula. Voda je molekula koja se sastoji od atoma vodika i kisika. Zrak se uglavnom sastoji od atoma dušika (N), kisika (O), ugljika (C), vodika (H) i argona (Ar) dakako uglavnom u molekularnom obliku N2, O2, CO2, H2O i atomarnog Ar. Sama Zemlja je mješavina mnogih atoma, uglavnom silicija,57 kisika, aluminija, magnezija i ţeljeza. Vatra se ne sastoji od kemijskih elemenata, ona je plazma, izvor zraĉenja u kojem se zbog visoke temperature izbijaju elektroni iz omotaĉa atoma. Po današnjem shvaćanju niti jedan od ĉetiri starogrĉkih i alkemijskih elemenata nije uopće kemijski element: voda je molekula, zemlja i zrak su mješavine molekula, a vatra je plazma. Od vremena alkemiĉara otkrivali su se novi i novi elementi, a meĊu posljednjima otkriveni su oni koje nalazimo u najmanjim koliĉinama na Zemlji. Mnogi elementi su nam dobro poznati iz svakidašnjeg ţivota - to su glavni sastojci Zemlje ili elementi bitni za naš ţivot. Neke elemente nalazimo u krutom stanju, neke u plinovitom, a dva (brom i ţiva) su u tekućem stanju na sobnoj temperaturi. Znanstvenici dogovorno svrstavaju elemente po njihovoj sloţenosti. Najjednostavniji element, vodik, nosi redni broj jedan, najsloţeniji, uranij, broj devedeset dva. Neki elementi su nam manje poznati npr. hafnij, erbij i praseodimij koje ne susrećemo ĉesto u našem svakidašnjem ţivotu. Općenito, što nam je neki element poznatiji, to se u obilnijim koliĉinama nalazi na Zemlji. Zemlja sadrţi velik postotak ţeljeza, a mali postotak itrija. Naravno, postoje izuzeci od ovog pravila, kao što su zlato i uranij, elementi koji su na cijeni bilo zbog proizvoljnih ekonomskih konvencija ili estetskih nazora, ili pak zato što imaju znaĉajne praktiĉne primjene. Saznanje da se atomi sastoje od tri vrste elementarnih ĉestica protona, neutrona i elektrona relativno je novo. Neutroni su otkriveni tek 1932. g. Moderna fizika i kemija pojednostavile su sloţenost zamjetljivog svijeta na ĉudesnu jednostavnost: sastavljanjem tri osnovne jedinice na razne naĉine, moţe se stvoriti praktiĉki sve. Neutroni, kao što smo već rekli i kao što nam govori i sam naziv, nisu elektriĉno nabijeni. Protoni su pozitivno nabijeni, a elektroni negativno. Privlaĉna sila meĊu suprotnim nabojima drţi atom na okupu. Budući da je svaki atom elektriĉno neutralan, broj protona u jezgri mora biti jednak broju elektrona u elektronskom oblaku. Kemijska svojstva

pojedinog atoma ovise samo o broju elektrona, koji je opet jednak zbroju protona u jezgri i naziva se atomski broj. Kemijska se svojstva mogu jednostavno oznaĉiti brojevima, ideja koju bi stari Pitagora s oduševljenjem prihvatio. Ukoliko ste atom s jednim protonom, vi ste vodik, s dva - helij, s tri - litij, ĉetri - berilij, pet - bor, šest - ugljik, sedam dušik, osam - kisik itd., sve do devedeset dva protona, u tom sluĉaju vaše ime je uranij. Istoimeni naboji, naboji istog predznaka se snaţno odbijaju jedan od drugoga. Pokušajmo si to predoĉiti kao zdušnu averziju prema pripadnicima vlastite vrste, kao da je svijet gusto naseljen pustinjacima i mizantropima. Elektroni odbijaju elektrone. Protoni odbijaju protone. Kako moţe uopće postojati jezgra atoma? Zašto se trenutno ne raspadne? Zato jer postoji još jedna prirodna sila: to nije gravitacijska niti elektriĉna sila, već nuklearna sila kratkog dosega koju si moţemo predoĉiti kao sistem kuka djelotvornih samo u sluĉaju kada se protoni i neutroni dovoljno pribliţe i time savladaju odbojnu elektriĉnu silu izmeĊu protona. Neutroni koji doprinose privlaĉnoj nuklearnoj sili, a ne posjeduju elektriĉnu silu, predstavljaju neku vrstu ljepila koje pomaţe da se jezgra drţi na okupu. Traţeći usamljenost, protoni su prikovani zajedno sa svojim mrzovoljnim drugovima pustinjacima, a meĊu njima smješteni neutroni imaju zadaću da ĉavrljaju ljubazno sa svima bez razlike. Dva protona i dva neutrona ĉine jezgru atoma helija, koja je vrlo stabilna. Potrebne su tri jezgre helija da bi se stvorila jezgra ugljika; ĉetiri ĉine jezgru kisika: pet neona: šest magnezija; sedam silicija: osam sumpora itd. Svaki puta kada dodajemo jedan ili više protona i dovoljno neutrona da odrţimo jezgru na okupu, mi stvaramo novi kemijski element. Ukoliko uklonimo jedan proton i tri neutrona iz jezgre ţive, stvaramo zlato - san starih alkemiĉara. Iza rednog broja devedeset dva, uranija, postoje drugi, teţi elementi koji se prirodno ne pojavljuju na Zemlji. Ti elementi se sintetiziraju u laboratorijima i uglavnom se vrlo brzo raspadaju. Jedan od tih elemenata, element devedeset ĉetiri, plutonij, je jedna od najotrovnijih poznatih tvari. Na ţalost, plutonij se relativno sporo raspada. Odakle potjeĉu prirodni elementi? Mogli bismo pomisliti da je svaki element nastao posebno. No sav svemir, i to skoro svugdje, sastoji se devedeset devet posto od vodika i helija,58 dva najjednostavnija elementa. Helij je zapravo otkriven na Suncu prije negoli je pronaĊen na Zemlji odavde mu i naziv (prema Heliosu, jednom od grĉkih boţanstva Sunca). Da li je moguće da su se ostali kemijski elementi na neki naĉin razvili iz

vodika i helija? Da se savlada odbojna elektriĉna sila, treba dovesti nuklearne jezgre dovoljno blizu jednu drugoj da bi poĉela djelovati nuklearna sila kratkog dosega. To se moţe postići samo na vrlo visokim temperaturama pri kojima se ĉestice gibaju tako brzo da predu barijeru odbojne sile, pri temperaturama od desetak milijuna stupnjeva. Tako visoke temperature i dovoljno visoke tlakove u prirodi nalazimo samo u njedrima zvijezda. Mi smo istraţili naše Sunce, nama najbliţu zvijezdu, u raznim valnim duţinama: od radio-valova preko obiĉne vidljive svjetlosti pa sve do rentgenskih zraka. Sva ta zraĉenja dolaze iz vanjskih slojeva Sunca. Sunce nije baš crveni uţareni kamen, kao što je mislio Anaksagora, već ogromna lopta plina od vodika i helija koja zraĉi jer se nalazi na visokoj temperaturi, isto kao što tinja ţaraĉ doveden do crvenog sjaja. Anaksagora je barem djelomiĉno bio u pravu. Ţestoke Sunĉeve bure proizvode sjajne bljeskove koji remete radio-komunikacije na Zemlji; ogromne izbaĉaje vrućeg plina koji slijede silnice Sunĉevih magnetskih polja, prominencije prema ĉijim dimenzijama je Zemlja patuljak. Sunĉeve pjege, katkada vidljive i prostim okom za vrijeme zalaza Sunca, predstavljaju hladnija podruĉja s jakim magnetskim poljima. Sva ta neprekidna silna, turbulentna aktivnost odvija se na relativno hladnoj vidljivoj površini Sunca temperature šest tisuća stupnjeva Celzija. Skrivena unutrašnjost, gdje se i stvara svjetlost Sunca, ima temperaturu nešto manju od dvadeset milijuna stupnjeva. Zvijezde i planeti se zajedno raĊaju u gravitacijskom kolapsu oblaka meĊuzvjezdanog plina i prašine. Sudari molekula plina u unutrašnjosti oblaka povećavaju temperaturu sve do kritiĉne temperature kada zapoĉinje fuzija vodika u helij: ĉetiri jezgre vodika spajaju se u jednu jezgru helija pri ĉemu se oslobaĊa jedna visokoenergetska gama zraka - foton. Na svom putu do površine oblaka taj foton biva mnogo puta apsorbiran i reemitiran, gubeći pri svakom koraku energiju sve dok konaĉno nakon milijun godina ne doĊe do površine kao foton vidljive svjetlosti i odlazi u svemir. Rodila se zvijezda. Gravitacioni kolaps prazvjezdanog oblaka je zaustavljen. Teţina vanjskih slojeva je sada uravnoteţena visokim temperaturama i tlakom koje stvaraju nuklearne reakcije u unutrašnjosti. Naše se Sunce nalazi u takvom stabilnom uravnoteţenom stanju posljednjih pet milijardi godina. Termonuklearne reakcije, sliĉne onima pri eksploziji hidrogenske bombe, daju energiju Suncu u ukroćenoj i stalnoj eksploziji, pretvorbi oko ĉetristo milijuna tona (4 x 1014 grama) vodika svake sekunde u helij. Kada

uperimo pogled u nebo i gledamo zvijezde, sve vidljivo sja zbog udaljenih procesa nuklearne fuzije. U smjeru zvijezde Deneb u zvijeţĊu Labuda nalazi se ogroman uţaren mjehur ekstremno vrućeg plina, koji je najvjerojatnije nastao eksplozijom supernova, smrću masivnih zvijezda blizu središta mjehura. Na periferiji se pod utjecajem udarnog vala eksplozije meĊuzvjezdana materija sabija, pokrećući nove kolapse oblaka i stvaranje zvijezda. U tom smislu zvijezde imaju roditelje i kao što se koji puta dogaĊa kod ljudi, majka moţe umrijeti pri poroĊaju. Zvijezde kao što je naše Sunce raĊaju se u grupama, u ogromnim saţetim kompleksima meĊuzvjezdanih oblaka kao što je Orionova maglica. Kada se gledaju izvana, takvi oblaci izgledaju tamni i tmurni. Ali iznutra oni su blistavo osvjetljeni vrućim novoroĊenim zvijezdama. Kasnije zvijezde napuštaju svoje rodilište u potrazi za svojom srećom u Mlijeĉnom Putu, zvijezdani mladci još uvijek okruţeni pramenima uţarenog plina, ostacima materije iz koje su nastali, i koja je još uvijek gravitaciono vezana za njih. Plejade su jedan takav primjer u našoj blizini. Kao i kod ljudskih obitelji, odrasle zvijezde putuju daleko od kuće i - roĊaci se razilaze. Negdje u dubini galaktike postoje zvijezde - moţda deseci zvijezda - koje su braća i sestre našeg Sunca, nastali u istom podruĉju meĊuzvjezdanog oblaka prije nekih pet milijardi godina. Ali mi ne znamo koje su to zvijezde. One se mogu nalaziti ĉak i na suprotnoj strani Mlijeĉnog Puta. Pretvorba vodika u helij u njedru Sunca nije odgovorna samo za sunĉev sjaj u vidljivom podruĉju već i za proizvodnju jednog misterioznog i sablasnog toka: Sunce slabo tinja i neutrinima koji, kao i fotoni, ne posjeduju masu mirovanja i gibaju se brzinom svjetlosti. No oni nisu neka podvrsta svjetlosti. Neutrini kao i protoni, neutroni i elektroni posjeduju vlastiti moment vrtnje, spin, dok fotoni ne posjeduju spin. Materija je prozirna za neutrine, koji prodiru kroz Zemlju i Sunce praktiĉno bez otpora. Samo sićušni dio toka neutrina biva uhvaćen materijom kroz koju prolazi. Kada jednu sekundu pogledam u Sunce, kroz moje oko prolazi milijarda neutrina. Naravno, oni se ne zaustavljaju u mojoj mreţnici kao obiĉni fotoni, već nastavljaju nesmetano put i izlaze kroz moj potiljak. Ĉudno je i to da ako noću pogledam u tlo u smjeru gdje se trenutno krije Sunce (koje bi bilo vidljivo da se Zemlja ne nalazi izmeĊu njega i mene), gotovo toĉno isti broj neutrina prolazi kroz moje oko nakon što su prije toga prošli kroz Zemlju, isto tako prozirnu za neutrine kao što je ploha ĉistog stakla za vidljivu svjetlost.

Ukoliko su naša znanja o unutrašnjoj strukturi Sunca onoliko temeljita koliko mislimo, te ako razumijemo prirodu neutrina, trebali bi biti u stanju da dovoljno toĉno proraĉunamo koliko sunĉevih neutrina prolazi kroz odreĊenu površinu — recimo moje oko u odreĊenom vremenu — npr. jednoj sekundi. Eksperimentalna provjera takvog proraĉuna je vrlo teška. Budući da neutrini nesmetano prolaze kroz Zemlju, ne moţemo uhvatiti pojedini odreĊeni neutrino. MeĊutim postoji vjerojatnost da će od ogromnog broja neutrina mali postotak meĊudjelovati s materijom te će ostaviti traga u prikladnom pokusu. Neutrini ponekad pretvore atome klora u atome argona, koji imaju jednak ukupan zbroj protona i neutrona. Da bi se izmjerio proraĉunati tok sunĉevih neutrina, potrebne su ogromne koliĉine klora pa su ameriĉki fiziĉari u rovove napuštenog rudnika olova u Juţnoj Dakoti, dopremili velike koliĉine sredstva za kemijsko ĉišćenje tkanina koje sadrţi klor. To sredstvo se zatim mikrokemijski ispituje, ne bi li se otkrilo novostvorene atome argona. Što se naĊe više argona, to je veći tok sunĉevih neutrina. Eksperimenti ukazuju na ĉinjenicu da je Sunce »tamnije« u neutrinima nego što bi prema proraĉunima trebalo oĉekivati. Ta ĉinjenica je stvarno još neriješena zagonetka. Slabi tok sunĉevih neutrina vjerojatno nije posve u suprotnosti s našim predodţbama nukleosinteze u zvijezdama, ali ipak ukazuje na odreĊenu vaţnu ĉinjenicu. Znanstvenici su predloţili nekoliko rješenja te zagonetke, od pretpostavke da se neutrini raspadaju za vrijeme puta izmeĊu Sunca i Zemlje pa do ideje da je nuklearna peć u unutrašnjosti Sunca trenutno ugašena i da Sunce djelomiĉno crpi energiju iz gravitacionog stezanja. Neutrinska astronomija je vrlo mlada znanstvena disciplina. Trenutno, mi smo zbunjeni ĉinjenicom da smo otkrili sredstvo kojim moţemo direktno proviriti u plameno srce Sunca. Poboljšanjem osjetljivosti neutrinskih »teleskopa« moţda će biti moguće ispitivanje nuklearne fuzije u njedrima bliskih zvijezda. Bez obzira na sve, fuzija vodika ne moţe trajati beskonaĉno dugo: Sunce ili bilo koja druga zvijezda posjeduje odreĊenu konaĉnu koliĉinu vodikovog goriva u svojoj unutrašnjosti. Sudbina pojedine zvijezde, konac njenog ţivotnog ciklusa bitno ovisi o njenoj poĉetnoj masi. Ukoliko zvijezdi ostane dva do tri puta više mase od mase Sunca, bez obzira na to koliko je mase bila izgubila u okolni prostor, ona će završiti svoj ţivotni put na naĉin iznenaĊujuće drukĉiji od Sunca. No i sudbina Sunca je dovoljno spektakularna. Za nekih pet do šest milijardi godina, kada se sav vodik u središtu pretvori u helij, podruĉje fuzije vodika se polako seli prema vanjskim slojevima poput niza ljuski, sve dok ne doĊe do podruĉja

ĉija je temperatura ispod deset milijuna stupnjeva. Tada se nuklearna peć iskljuĉuje sama od sebe. U meĊuvremenu, doći će do stezanja zbog djelovanja sile gravitacije, jezgra Sunca bogata helijem stezat će se i time povećati svoju temperaturu i tlak, jezgre helija će biti tako gusto sabijene da će se poĉeti lijepiti jedna na drugu, »kukice« njihovih nuklearnih sila kratkog dosega poĉet će djelovati unatoĉ odbojnih elektriĉnih sila. Pepeo sada postaje gorivo, te zapoĉinje druga faza fuzionih reakcija. Tim procesom stvaraju se elementi ugljik i kisik, i tako se Sunce opskrbljuje dodatnom energijom koja mu omogućuje da sjaji još neko ograniĉeno vrijeme. Zvijezda nalikuje ptici feniks kojoj je suĊeno da ustaje iz svog pepela.59 Pod zajedniĉkim utjecajem fuzije vodika u tankoj ljusci daleko od središta te visokotemperaturne fuzije helija u samom središtu, Sunce doţivljava znaĉajne promjene: vanjski slojevi se šire i hlade. Sunce će postati zvijezda crveni div, ĉija će vidljiva površina biti toliko udaljena od središta da će gravitacija na površini bitno oslabiti pa će se atmosfera proširiti u prostor poput svojevrsnog isparavanja iz zvjezdanog kotla. Kada crveno i naduto Sunce postane crveni div, ono će obujmiti i progutati planete Merkur i Veneru, a vjerojatno, takoĊer, i Zemlju. Taj dio Sunĉevog sustava nalazit će se tada unutar Sunca. Za nekoliko milijardi godina doći će posljednji lijepi dan na Zemlji. Nakon toga Sunce će polako postati crveno i naduto, vladajući nad Zemljom gdje će se ĉak i na polovima skapavati od vrućine. Arktiĉka i antarktiĉka polarna kapa će se rastopiti, a oceani preplaviti ţala svijeta. Zbog visoke temperature oceana povećat će se isparavanje vodene pare što će izazvati porast naoblake i tako zaštititi Zemlju od izravnog sunĉevog zraĉenja, odgaĊajući za kratko konaĉan kraj. No, evolucija Sunca je neumoljiva. Konaĉno, provrijet će i oceani, atmosfera će ispariti u meĊuplanetarni prostor i nastupit će katastrofa nezamislivih razmjera na našem planetu.60 U meĊuvremenu, ljudska vrsta će se najvjerojatnije razviti u nešto posve razliĉito. Moţda će naši potomci moći upravljati ili obuzdati evoluciju zvijezda. Ili će se pak pokupiti i napustiti Zemlju u pravcu Marsa, Evrope i Titana ili će ĉak, kao što je to predskazao Robert Goddard, potraţiti nenastanjeni planet u nekom mladom i privlaĉnom planetarnom sustavu. Zvijezdani pepeo u unutrašnjosti Sunca moţe se koristiti kao gorivo samo do jedne odreĊene granice. Na koncu, doći će vrijeme kada će se unutrašnjost Sunca iskljuĉivo sastojati od ugljika i kisika na takvim temperaturama i tlakovima pri kojima nisu moguće daljnje nuklearne

reakcije. Nakon trošenja gotovo sveukupnog helija u središtu, unutrašnjost Sunca poĉet će se ponovo stezati te će porast temperature dovesti do posljednjeg ciklusa nuklearnih reakcija, a ujedno i do neznatnog proširenja Sunĉeve atmosfere. U samrtnim grĉevima Sunce će polagano pulsirati, šireći se i steţući jednom u nekoliko tisućljeća; konaĉno će Sunce u meĊuzvjezdani prostor izbaciti svoju atmosferu u obliku jedne ili nekoliko koncentriĉnih ljuski plina. Ogoljela vruća unutrašnjost Sunca preplavit će ljuske ultravioletnim zraĉenjem izazivajući lijepu fluorescenciju u crvenoj i plavoj boji ĉak iza staze Plutona. Moţda će Sunce na taj naĉin izgubiti polovinu svoje mase. Sunĉev sustav će tada biti ispunjen sablasnim zraĉenjem, dušom Sunca. Pogledamo li oko sebe u našem malom kutku Mlijeĉnog Puta, vidimo mnoge zvijezde okruţene sfernim ljuskama tinjajućeg plina, planetarne maglice. (One nemaju ništa zajedniĉkog s planetima, ali neke od njih, opaţane ranije dalekozorima male moći razluĉivanja, podsjećale su izgledom na plavo-zelene ploĉe Urana i Neptuna.) One se doimlju poput prstenova, ali samo stoga jer je kao i kod mjehurića sapunice, rubni sloj prividno deblji pa ga vidimo izrazitije nego središte. Svaka planetarna maglica je znamen neke zvijezde in extremis. Blizu središnje zvijezde se moţda nalazi svita mrtvih svjetova, ostataka planeta nekad punih ţivota, a sada bez atmosfera i oceana, obasjani sablasnom svjetlošću. Ostatak Sunca, ogoljela jezgra, u poĉetku okruţena svojom planetarnom maglicom, bit će mala vruća zvijezda koja gubi toplinu u prostor, sabijena do nezamislive gustoće, preko jedne tone tvari u ĉajnoj ţliĉici. Milijarde godina kasnije Sunce će postati degenerirani bijeli patuljak hladeći se, kao i sve druge toĉkice svjetlosti koje opaţamo u središtima planetarnih maglica, od visokih površinskih temperatura prema svom konaĉnom stanju, tamnom i mrtvom crnom patuljku. Razvoj dviju zvijezda jednake mase teći će manje-više usporedno. Ali masivnija zvijezda trošit će brţe svoje nuklearno gorivo, prije će postati crveni div, i prva će stupiti u konaĉnu fazu bijelog patuljka. Stoga bi trebali postojati, kao što i postoje, mnogi dvojni sistemi zvijezda u kojima je jedan ĉlan crveni div, a drugi bijeli patuljak. U nekim dvojnim sistemima zvijezde su tako blizu jedna drugoj da se dodiruju, a usijana atmosfera teĉe od crvenog giganta ka zbitom bijelom patuljku, padajući na odreĊeno podruĉje njegove površine. Vodik se gomila, zgušnjuje na veće i veće tlakove pod utjecajem snaţne gravitacijske sile bijelog patuljka, raste mu temperatura sve dok se u atmosferi ukradenoj crvenom divu ne poĉnu

odigravati nuklearne reakcije i - bijeli patuljak kratko zabljesne. Takva dvojna zvijezda naziva se nova i posve je drukĉije prirode od supernove. Nove zvijezde se javljaju iskljuĉivo u dvojnim sistemima i energiju crpe iz fuzije vodika dok supernove nisu obavezno ĉlanice dvojnih sistema, a energiju dobivaju fuzijom silicija. Atomi sintetizirani u unutrašnjosti zvijezda, ĉesto se vraćaju u meĊuzvjezdani plin. Crveni divovi otpuhuju vanjske slojeve svojih atmosfera u meĊuzvjezdani prostor; planetarne maglice predstavljaju posljednji stadij zvijezda sliĉnih Suncu koje odbacuju svoje vanjske slojeve. Supernove silovito odbacuju znatan dio svoje mase u meĊuzvjezdanu sredinu. Atomi koji se na taj naĉin vraćaju meĊuzvjezdanom prostoru upravo su oni koji se najlakše stvaraju putem termonuklearnih reakcija u njedrima zvijezda: vodik se fuzijom pretvara u helij, helij u ugljik, ugljik u kisik, a zatim se u zvijezdama velike mase uzastopnim dodavanjem jezgara helija stvaraju jezgre neona, magnezija, silicija, sumpora itd. - dakle, postepenim dodavanjem dva protona i dva neutrona nastaju atomske jezgre sve do jezgre ţeljeza. Izravnom fuzijom silicija moţe se takoĊer stvoriti ţeljezo, dva atoma silicija, svaki s dvadeset osam protona i neutrona, spajaju se na temperaturi od milijardu stupnjeva stvarajući jezgru ţeljeza od pedeset šest protona i neutrona. To su sve nama dobro poznati kemijski elementi, poznati su nam njihovi nazivi. U reakcijama u zvijezdama o kojima smo govorili ne stvaraju se lako elementi kao što su erbij, hafnij, diprozij, praseodimij, ili itrij, već elementi koji su nam poznati iz svakidašnjeg ţivota, elementi koji se vraćaju meĊuzvjezdanom plinu, te sudjeluju u slijedećim kolapsima oblaka i stvaranju zvijezda i planeta. Svi elementi koje nalazimo na Zemlji, izuzev vodika i nešto helija, »skuhani« su svojevrsnom zvjezdanom alkemijom prije nekoliko milijardi godina u zvijezdama od kojih su danas neke nezamjetljivi bijeli patuljci na drugoj strani galaktike. Dušik u našim molekulama DNA, kalcij naših zubiju, ţeljezo u našoj krvi, ugljik u našim pitama od jabuka stvoreni su u unutrašnjosti kolapsirajućih zvijezda. GraĊeni smo od zvijezdane tvari. Neki od rjeĊih elemenata stvaraju se pri samoj eksploziji supernove. Na Zemlji nalazimo relativno velike koliĉine zlata i uranija, samo zato što je eksplodiralo mnogo supernova prije nego što je nastao Sunĉev sustav. Drugi planetarni sustavi mogu posjedovati nešto drukĉije odnose koliĉina naših rijetkih elemenata. Da li postoje planeti ĉiji se stanovnici ponosno diĉe privjescima od niobija i narukvicama od protaktinija, a zlato je

laboratorijska rijetkost? Da li bi naš ţivot bio ljepši ukoliko bi zlato i uranij bili jednako opskurni i beznaĉajni na Zemlji kao što je to praseodimij? Porijeklo i evolucija ţivota na najintimniji su naĉin povezani s porijeklom i evolucijom zvijezda. Prvo: same tvari od kojih se sastojimo, atomi koji omogućuju ţivot, stvoreni su vrlo davno i vrlo daleko u divovskim crvenim zvijezdama. Relativna zastupljenost kemijskih elemenata kakvu nalazimo u svemiru poklapa se tako dobro s relativnim koliĉinama jezgri raznih kemijskih elemenata koje se stvaraju u zvijezdama da su crveni divovi i supernove nedvojbeno peći i tave u kojima je iskovana materija. Sunce je zvijezda druge ili treće generacije. Sva materija u Suncu, sva materija koju vidite oko sebe prošla je kroz jedan ili dva prethodna ciklusa zvjezdane alkemije. Drugo: postojanje odreĊenih posebnih vrsta teških atoma na Zemlji, ukazuje na ĉinjenicu da je malo prije nego što je stvoren Sunĉev sustav u blizini eksplodirala supernova. Nemoguće je da se radi o ĉistoj sluĉajnosti; najvjerojatnije je udarni val eksplozije sabio meĊuzvjezdani plin i prašinu i na taj naĉin izazvao kondenzaciju Sunĉevog sustava. Treće: kad je Sunce zasjalo, njegovo ultravioletno zraĉenje prodiralo je u atmosferu Zemlje, sunĉeva toplina prouzroĉila je munje, a ovi izvori energije stvorili su sloţene organske molekule koje su postale izvor ţivota. Ĉetvrto: ţivot na Zemlji gotovo iskljuĉivo pokreće sunĉeva svjetlost. Biljke prikupljaju fotone i pretvaraju solarnu u kemijsku energiju. Ţivotinje ţive na raĉun biljaka. Poljoprivreda je naprosto sustavna ţetva sunĉeve svjetlosti pri ĉemu se koriste biljke kao loši posrednici. Mi smo skoro svi na sunĉev pogon. I na kraju nasljedne promjene, koje se zovu mutacije, predstavljaju sirovinu za evoluciju. Mutacije od kojih priroda odabire svoje nove izume ţivotnih oblika, djelomiĉno su izazvane kozmiĉkim zrakama - visokoenergetskim ĉesticama izbaĉenim gotovo brzinom svjetlosti prilikom eksplozija supernovih zvijezda. Spektakularne smrti udaljenih, masivnih sunaca djelomiĉno upravljaju evolucijom ţivota na Zemlji. Zamislite da nosite geigerov brojaĉ i komadić uranijeve rudaĉe duboko ispod površine Zemlje - npr. u rudnik zlata, ili kanal lave, pećinu koju je isklesala kroz zemlju rijeka rastaljenog stijenja. Osjetljivi brojaĉ pucketa kada je izloţen gama zrakama ili visokoenergetskim ĉesticama kao što su protoni i jezgre helija. Ukoliko brojaĉ pribliţimo uranijevoj rudaĉi koja emitira jezgre helija spontanim nuklearnim raspadom, odbrojavanje, broj registracija u minuti dramatiĉno se povećava. Stavimo li uranijevu rudaĉu u tešku olovnu kutiju odbrojavanje se znatno smanjuje; olovo je

apsorbiralo zraĉenje tiranija. Unatoĉ tome povremeno se ĉuje pucketanje. Dio tih registracija izaziva prirodna radioaktivnost zidova pećine. No ĉujemo više tih »klik-klik« nego što ih moţemo pripisati radioaktivnosti. Neke od njih prouzrokuju visokoenergetske ĉestice koje prolaze kroz strop. Slušamo zapravo kozmiĉke zrake, stvorene u nekom drugom dobu u dubinama prostora. Za vrijeme cijele povijesti ţivota na Zemlji kozmiĉke zrake, uglavnom elektroni i protoni, bombardirali su Zemlju. Neka zvijezda udaljena od nas tisuće svjetlosnih godina razori samu sebe i proizvodi kozmiĉke zrake koje se gibaju milijunima godina po spiralnim putanjama kroz galaktiku sve dok posve sluĉajno, neke od njih ne udare u Zemlju i u naše gene. Moţda su neki kljuĉni koraci evolucije genetiĉkog koda, ili kambrijska eksplozija, ili dvonoţni stas naših predaka, pokrenuti upravo kozmiĉkim zrakama. Kineski astronomi zabiljeţili su 4. srpnja 1054. godine, pojavu »zvijezde gosta« kako su oni to nazivali, u zvijeţĊu Bika. Zvijezda, koja prethodno nije bila vidljiva, postala je sjajnija od bilo koje zvijezde na nebeskom svodu. Na drugoj strani svijeta, na jugozapadu Sjeverne Amerike, tada je cvala napredna civilizacija bogata astronomskom tradicijom koja je posvjedoĉila pojavu te sjajne nove zvijezde.61 Analizom ostataka ognjišta od drvenog ugljena pomoću metode datiranja ugljikom 14 doznali smo da su sredinom jedanaestog stoljeća u podnoţju jedne stijene Novog Meksika boravili Anasazi, preci današnjih Hopi Indijanaca. Jedan od njih je na izboĉini stijene, zaštićenoj od kiše i vjetra, nacrtao sliku te nove zvijezde. Poloţaj te zvijezde prema Mjeseĉevom srpu mora da je bio upravo onakav kao što je i nacrtan. Na stijeni se nalazi i otisak ruke, moţda potpis umjetnika. Ta znaĉajna zvijezda, udaljena pet tisuća svjetlosnih godina, danas se naziva supernova Rakovica ili Crab maglica jer je, stoljeća kasnije, na neobiĉan naĉin podsjetila svojim oblikom na rakovicu astronoma koji je promatrao ostatke eksplozije teleskopom. Maglica Rakovica je ostatak masivne zvijezde koja je eksplodirala. Eksplozija je bila vidljiva sa Zemlje prostim okom tri mjeseca. Lako vidljiva usred dana, omogućavala je ĉitanje po noći. Prosjeĉno se eksplozije supernovih u galaktikama dogaĊaju jednom na stoljeće. Za vrijeme ţivota tipiĉne galaktike (oko deset milijardi godina) eksplodira sto milijuna zvijezda - to je velik broj, ali ipak samo jedna tisućinka od ukupnog broja. U našoj Galaktici nakon dogaĊaja iz 1054. opaţao je i opisao jednu supernovu Tyho Brahe 1572., a još jednu ubrzo poslije toga 1604. promatrao je Johannes Kepler.62 Naţalost, nakon

otkrića teleskopa nije opaţena nijedna supernova u našoj Galaktici i astronomi već nekoliko stoljeća s nestrpljenjem oĉekuju takvu priliku. Danas se supernove rutinski opaţaju u drugim galaktikama. Smatram da bi nekog astronoma poĉetkom našeg stoljeća posve zapanjila slijedeća reĉenica iz rada Davida Helfanda i Knoxa Longa objavljenog u svesku od 6. prosinca, 1979. britanskog ĉasopisa Nature. »5. oţujka 1979. zabiljeţena je vrlo snaţna provala tvrdih rentgenskih i gama zraka na devet meĊuplanetarnih letjelica koje saĉinjavaju mreţu senzora, a poloţaj izvora zraĉenja podudara se s ostatkom supernove N49 u Velikom Magelanovom Oblaku.« (Veliki Magelanov Oblak dobio je ime po prvom stanovniku sjeverne hemisfere koji ga je zamijetio, moreplovcu Magellanu, to je mala satelitska galaktika Mlijeĉnog Puta udaljena 180.000 svjetlosnih godina. Kao što ste i oĉekivali, postoji i Mali Magelanov Oblak.) MeĊutim, u tom istom broju ĉasopisa Nature, E. P. Mazets i njegove kolege iz lenjingradskog Instituta Ioffe, koji su opaţali taj izvor pomoću detektora gama zraĉenja na letjelicama »Venera 11« i »Venera 12« upućenih prema Veneri, tvrde da se zapravo radi o blještećem pulsaru udaljenom samo nekoliko stotina svjetlosnih godina. No unatoĉ podudaranja u poloţajima izvora gama zraka i ostataka supernove, Heland i Long ne inzistiraju na ĉinjenici da je izvor provale gama zraka povezan s ostatkom supernove. Oni spremno razmatraju mnoge alternative ukljuĉujući i iznenaĊujuću mogućnost da se izvor nalazi unutar Sunĉevog sustav. Moţda je rijeĉ o ispušnoj sapnici stranog zvjezdanog broda na njegovom dugom putu kući. No buĊenje zvjezdanih vatri u N49 je mnogo jednostavnija hipoteza: mi smo naime sigurni da postoje pojave kao što su supernove. Sudbina unutarnjeg dijela Sunĉevog sustava u vrijeme kad Sunce postane crveni div dovoljno je okrutna. No, planeti barem neće biti rastaljeni i sprţeni sverazarajućom supernovom. Ta sudbina namijenjena je planetima zvijezda većih masa od Sunca. Budući da su takve zvijezde viših temperatura i tlakova pa brţe iscrpe svoje nuklearno gorivo, njihov ţivotni vijek je mnogo kraći nego vijek Sunca. Zvijezda mase deset puta veće od mase Sunca moţe stabilno pretvarati vodik u helij samo nekoliko milijuna godina nakon ĉega zakratko koristi egzotiĉnije nuklearne reakcije. Zbog toga posve sigurno nema dovoljno vremena da bi se razvili napredniji oblici ţivota na bilo kojem od okolnih planeta, pa će vrlo rijetko negdje neka bića moći saznati da je njihova zvijezda kandidat za supernovu; ukoliko njihova vrsta pak opstane dovoljno dugo da bi spoznala prirodu supernovih, nije vjerojatno da će njihova zvijezda postati supernova.

Bitan preduvjet za eksploziju supernove je stvaranje masivne zvjezdane jezgre od ţeljeza nastalog fuzijom silicija. Pod golemim tlakom, slobodni elektroni u unutrašnjosti zvijezde se nasilno spajaju s protonima jezgri ţeljeza, njihovi elektriĉni naboji jednakog iznosa, a suprotnog znaka meĊusobno se poništavaju; unutrašnjost zvijezde pretvara se u jednu divovsku atomsku jezgru koja zauzima sada mnogo manje prostora od prethodnog volumena elektrona i jezgri ţeljeza. Središte ţestoko implodira, a vanjski dijelovi se odbacuju i nastaje eksplozija supernove. Supernova moţe toga ĉasa biti sjajnija od ukupnog zraĉenja svih drugih zvijezda u galaktici u kojoj se nalazi. Sve zvijezde, masivni plavo-bijeli superdivovi u Orionu koji su nedavno roĊeni, predodreĊeni su da u nekoliko idućih milijuna godina postanu supernove tvoreći neprekidan kozmiĉki vatromet u tom zvijeţĊu mitološkog lovca. Zastrašujuća eksplozija supernove izbacuje u prostor veći dio prethodne zvijezde - malo preostalog vodika i helija i znaĉajne koliĉine drugih atoma: ugljika, silicija, ţeljeza i uranija. Preostaje zvjezdana jezgra vrućih neutrona vezanih zajedno nuklearnom silom u jednu atomsku jezgru atomske teţine oko 1056, sunce promjera tridesetak kilometara, sićušni, skvrĉeni, gusti, uvenuti zvjezdani ostatak, neutronska zvijezda koja se brzo okreće oko svoje osi. Pri stezanju jezgre masivnog crvenog diva i stvaranju neutronske zvijezde brzina rotacije se povećava. Neutronska zvijezda u središtu maglice Rakovica, je ogromna atomska jezgra, otprilike dimenzija Manhattana, koja se okrene oko svoje osi trideset puta u sekundi. Snaţno magnetsko polje, pojaĉano za vrijeme kolapsa, zahvaća nabijene ĉestice daleko efikasnije od mnogo slabijeg magnetskog polja Jupitera. Elektroni u rotirajućem magnetskom polju emitiraju usmjereno zraĉenje ne samo u podruĉju radiovalova, već i u vidljivoj svjetlosti. Ukoliko se Zemlja nalazi unutar snopa tog kozmiĉkog svjetionika, prigodom svakog okreta vidimo jedan blijesak. Zato se i naziva pulsar. Trepereći i otkucavajući poput kozmiĉkog metronoma, pulsari mnogo toĉnije mjere vrijeme od najtoĉnijeg ruĉnog sata. Dugoroĉno mjerenje perioda radiopulseva nekih pulsara, npr. pulsara PSR 0329 + 54 ukazuje da ti objekti moţda imaju jednog ili više malih planetarnih pratilaca. Moţda je zamislivo da neki planet moţe preţivjeti razvoj neke zvijezde u pulsar; ili planet moţe biti zahvaćen gravitacijski kasnije. Pitam se kakav bi bio izgled nebeskog svoda s površine takvog planeta. Jedna ţliĉica materije s neutronske zvijezde teţila bi kao prosjeĉno brdo - ako bismo drţali komadić te materije i ispustili ga (teško da bi nam

što drugo i preostalo), taj komadić prošao bi bez zapreke kroz Zemlju poput kamena kroz zrak, izdubio bi kanal kroz ĉitavu Zemlju i izašao van na drugoj strani svijeta - moţda baš u Kini. Ljudi tamo moţda šeću i gledaju svoja posla, kada sićušna gruda neutronske zvijezde isklizne iz Zemlje, zalebdi koji trenutak i vraća se ponovo ispod površine Zemlje, razbijajući barem na taj naĉin svakidašnju koloteĉinu. Ako bi komadić materije neutronske zvijezde pao iz svemirskog prostora na Zemlju (koja rotira oko svoje osi), ubadao bi opetovano rotirajuću Zemlju bušeći stotine i tisuće rupa sve dok trenje s unutrašnjosti našeg planeta ne bi zaustavilo njegovo gibanje. Prije zaustavljanja, unutrašnjost našeg planeta bi moţda nakratko izgledala kao sir trapist sve dok podzemni tokovi stijenja i metala ne bi zacijelili rane. Dobro je da se veći grumeni materije neutronskih zvijezda ne pojavljuju na Zemlji. Ali mali grumeni se nalaze svugdje, sablasna sila neutronske zvijezde pritajena je u jezgri svakog atoma, skrivena u svakoj šalici za ĉaj i u svakom mišu, u svakom udahu zraka, u svakoj piti od jabuka. Neutronska zvijezda nas uĉi da poštujemo svakidašnje predmete. Vidjeli smo dakle da zvijezda poput Sunca završava svoje dane kao crveni div, a zatim kao bijeli patuljak. Kolapsirajuća zvijezda dva puta masivnija od Sunca postat će supernova, a zatim neutronska zvijezda. Masivniju zvijezdu koja nakon svoje faze supernove ostaje s masom od recimo pet masa Sunca, oĉekuje još neobiĉnija sudbina - njena vlastita sila gravitacije pretvorit će je u crnu jamu. Pretpostavimo da posjedujemo magiĉnu gravitacijsku mašinu - stroj pomoću kojeg moţemo upravljati gravitacijom Zemlje moţda okretanjem brojĉanika. Prvotno je kazaljka na poloţaju od jedan g (1 g)63 i sve se ponaša na naĉin kako smo navikli. Ţivotinje i biljke na Zemlji kao i ustroj naših graĊevina izvedene su i namijenjene za iznos gravitacije od jedan g. Ukoliko bi sila gravitacije bila mnogo manja, mogli bi postojati visoki tanki oblici bez opasnosti da se prevrnu ili zdrobe pod vlastitom teţinom. Ukoliko bi sila gravitacije bila znatno veća, biljke, ţivotinje i arhitektura morale bi biti niske, zbijene i ĉvrste da se ne slome. No ĉak i u osjetno jaĉem gravitacijskom polju, svjetlost bi se gibala pravocrtno, kao što to i ĉini, naravno, u svakidašnjem ţivotu. Razmotrite jednu tipiĉnu grupu zemaljskih bića. Kako smanjujemo silu gravitacije, stvari postaju lakše. Blizu vrijednosti g = 0 i najmanji pokret dovodi do lebdjenja i prevrtanja naših prijatelja kroz zrak. Izliven ĉaj - ili bilo koja druga tekućina - poprima oblik titrajućih kuglica u zraku:

površinska napetost tekućine nadvladava silu gravitacije. Loptice ĉaja nalaze se svuda. Ukoliko sada ponovo namjestimo kazaljku na jedan g, proizvest ćemo kišu od ĉaja. Kada malo povećamo silu gravitacije, recimo na tri ili ĉetiri g, svi postaju nepokretni: ĉak i micanje malog prsta zahtjeva ogroman napor. Ljubazno ćemo pomaknuti naše prijatelje izvan domašaja gravitacijske mašine prije nego što postavimo kazaljku na još veće iznose sile gravitacije. Snop svjetlosti svjetiljke giba se potpuno pravocrtno (barem koliko moţemo gledanjem ustanoviti) pri nekoliko g, kao što to ĉini i kod vrijednosti od nula g. Kod tisuću g, svjetlost se još uvijek širi pravocrtno, ali drveće je zgnjeĉeno i spljošteno: kod sto tisuća g stijene se mrve pod vlastitom teţinom. Konaĉno ništa se ne moţe odrţati, preţivjeti, osim povlaštenog promatraĉa ĉeširske maĉke. Kada se sila gravitacije pribliţava vrijednosti milijardu g, poĉinju se dogaĊati još ĉudnije stvari. Snop svijetlosti koji je do sada bio uperen okomito u nebo, poĉinje se savijati. Ekstremno jake gravitacijske akceleracije utjeĉu ĉak i na svijetlost. Pri još daljnjem povećanju sile gravitacije, privući ćemo svjetlost na tlo pokraj nas. Sada je nestala i naša kozmiĉka ĉeširska maĉka; ostao je samo njezin gravitacijski smiješak. Ukoliko je gravitacijska sila dovoljno jaka, ništa, pa ĉak ni svjetlost ne moţe izaći napolje. Takvo mjesto se naziva crna jama. Zagonetno indiferentna prema svojoj okolini ona predstavlja neku vrstu kozmiĉke ĉeširske maĉke. Kada gustoća i sile gravitacije postanu dakle dovoljno visoke, crna jama zatreperi i išĉezne iz našeg vidokruga. Zato se i naziva »crna«, ĉak se ni svjetlost ne moţe osloboditi njenog stiska. Iznutra, budući da je svjetlost tamo zarobljena, stvari mogu biti doista lijepo osvjetljene. Premda je crna jama nevidljiva izvana, njena gravitacijska prisutnost moţe biti opipljiva. Ako prilikom meĊuzvjezdanog putovanja ne pripazite, moţe vam se dogoditi da vas nepovratno usiše crna jama pri ĉemu bi se vaše tijelo neprijatno rasteglo u dugu tanku nit. Ljevkasti prostor oko crne jame bio bi prizor vrijedan spomena, ukoliko biste, dakako, nekim nevjerojatnim sluĉajem preţivjeli to putovanje. Termonuklearne reakcije u unutrašnjosti Sunca podupiru vanjske slojeve i odlaţu već milijardama godina katastrofalni gravitacioni kolaps. Kod bijelih patuljaka, tlak elektrona otkinutih iz atoma drţi zvijezdu na okupu spreĉavajući kolaps. Kod neutronskih zvijezda pritisak neutrona suzbija silu gravitacije. No kod vremešne zvijezde koja je nakon eksplozija supernove i drugih ţestokih procesa ostala s masom većom od nekoliko masa Sunca, ne postoje poznate sile koje bi sprijeĉile kolaps. Zvijezda se

steţe do nevjerojatnih razmjera, rotira sve brţe, postaje sve crvenija i postaje nevidljiva. Zvijezda mase dvadeset sunaca stezat će se sve dok ne poprimi dimenzije Los Angelesa s okolicom. Sila gravitacije raste do 1010 g i zvijezda sklizne kroz pukotinu što ju je sama stvorila u kontinuumu prostora-vremena i nestaje iz našeg svemira. Postala je crna jama. Prvi koji je razmišljao o crnim jamama bio je engleski astronom John Mitchell, 1783. godine. Ideja o postojanju crnih jama bila je toliko bizarna da je sve donedavna potpuno ignorirana. Tada su, na sveopće iznenaĊenje, iznenaĊenje i mnogih astronoma, naĊeni nagovještaji da crne jame stvarno postoje u svemiru. Atmosfera Zemlje ne propušta rentgenske zrake. Da bi se ustanovilo da li astronomski objekti emitiraju na tako kratkim valnim duţinama, potrebno je da se izvan Zemljine atmosfere lansira teleskop za rentgenske zrake. Prvi opservatorij za rentgensku astronomiju bio je plod zadivljujućeg meĊunarodnog pothvata, lansiran pomoću ameriĉke rakete ispaljene s talijanske platforme u Indijskom oceanu nedaleko kenijske obale, nazvan Uhuru, što na svahili jeziku znaĉi »sloboda«. Satelit Uhuru otkrio je 1971. godine neobiĉno sjajan izvor rentgenskih zraka u zvijeţĊu Labuda (Cygnus), koji je treptao tisuće puta u sekundi. Iz toga slijedi da je izvor nazvan Cygnus X-1 vrlo malen. Bez obzira što prouzrokuje opaţeno titranje, informacija kada ukljuĉiti i iskljuĉiti cijeli izvor ne moţe prijeći s jedne na drugu stranu Cyg X-1 brţe od svjetlosti tj. 300.000 km/s. Prema tome Cyg X-1 ne moţe imati promjer veći od (300.000 km/s) x (1/1.000 s) = 300 kilometara. Nešto veliko poput asteroida je sjajan treptajući izvor rentgenskog zraĉenja, vidljiv preko meĊuzvjezdanih dubina. Što bi to moglo biti? Cyg X-1 se nalazi toĉno na istom mjestu na nebeskom svodu gdje je i jedan vrući plavi superdiv koji u vidljivoj svjetlosti pokazuje da posjeduje bliskog masivnog, ali nevidljivog pratioca koji ga gravitacijski prvo vuĉe u jednom zatim u drugom smjeru. Masa pratioca iznosi oko deset masa Sunca. Nije vjerojatno da je superdiv izvor rentgenskih zraka, stoga je privlaĉna pomisao identificirati izvor rentgenskih zraka s tim nevidljivim pratiocem. No nevidljiv objekt s masom deset puta većom od mase Sunca sabijen u volumen dimenzija asteroida moţe hiti samo crna jama. Rentgenske zrake se najvjerojatnije stvaraju trenjem u plinu i prašini usisnog lijevka oko Cyg X-1 koji siše svog susjeda superdiva. Druge zvijezde V861 Scorpii. GX339-4, SS433 i Circinus X-2 su takoĊer moguće crne jame. Izvor zraĉenja Cassiopeia A je ostatak supernove ĉija je svjetlost trebala stići na Zemlju u sedamnaestom stoljeću kada je ţivjelo dosta astronoma. No niti jedan nije izvjestio o eksploziji. Moţda se tamo,

kao što je predloţio I. S. Šklovski, skriva crna jama koja je progutala eksplodirajuću jezgru zvijezde i prigušila oganj supernove. Teleskopi u svemiru su sredstva za ispitivanje takvih krhotina i fragmentarnih podataka koji bi mogli ući u trag legendarnoj crnoj jami. Da bismo shvatili crne jame, moţemo si pomoći razmišljajući o zakrivljenom prostoru. Zamislite ravnu, fleksibilnu dvodimenzionalnu površinu pokrivenu mreţom linija, poput komada elastiĉnog milimetarskog papira. Ukoliko bacimo na tu površinu malu masu, površina će se deformirati ili nabrati. Špekula će se kotrljati oko uleknuća poput nekog planeta oko Sunca. U toj interpretaciji s kojom nas je zaduţio Einstein, gravitacija predstavlja poremećaj u gradi prostora. U našem primjeru vidimo kako se dvodimenzionalni prostor zbog prisustva mase iskrivljuje u neku treću fizikalnu dimenziju. Pomislite da ţivimo u trodimenzionalnom svemiru, koji je lokalno deformiran prisustvom materije u neku ĉetvrtu dimenziju, a što ne moţemo izravno zamijetiti. Što je veća lokalna masa, to je jaĉa lokalna sila gravitacije i izrazitija deformacija, poremećaj, zakrivljenost prostora. U toj analogiji crna jama je neka vrsta jame bez dna. Što će se dogoditi ukoliko upadnete u nju? Gledano izvana trebalo bi vam beskonaĉno mnogo vremena da upadnete, jer bi se ĉinilo da su se svi vaši satovi - mehaniĉki i biološki - zaustavili. Ali s vašeg gledišta, svi vaši satovi otkucavali bi normalno. Ukoliko bi na neki hipotetski naĉin mogli preţivjeti gravitacione plime i silan tok zraĉenja, ako bi crna jama rotirala (što je vrlo vjerojatno), postoji mogućnost da se pojavite u nekom drugom dijelu vremensko-prostornog kontinuuma - negdje drugdje u prostoru, negdje drugdje u vremenu. Takve crvotoĉine prostora, usporedbeno sliĉne onima u crvljivim jabukama, najozbiljnije su predloţene iako još niĉim nije dokazano njihovo postojanje. Da li ti gravitacijski tuneli omogućuju sistem nekovrsne meĊuzvjezdane ili meĊugalaktiĉke podzemne ţeljeznice, omogućuju nam da putujemo do nedostupnih mjesta mnogo brţe nego što bismo to bili u stanju na uobiĉajen naĉin? Da li crne jame mogu posluţiti kao vremenski strojevi, pomoću kojih moţemo putovati u daleku prošlost ili budućnost? Ĉinjenica da se o tim mogućnostima raspravlja ĉak i poluozbiljno pokazuje nam koliko nadrealistiĉan moţe biti svemir. U najdubljem smislu mi smo djeca kozmosa. Sjetite se topline Sunca koju osjećate na vašem licu za vedrog ljetnog dana; sjetite se kako je opasno gledati izravno u Sunce. S udaljenosti od sto pedeset milijuna kilometara uviĊamo njegovu snagu. Što bi osjetili na njegovoj uzavreloj sjajnoj površini, ili uronjeni u srce njegove nuklearne vatre? Sunce nas

grije, hrani i omogućava nam da gledamo. Ono je oplodilo Zemlju. Ono posjeduje snagu neprimjerenu ljudskom iskustvu. Ptice pozdravljaju Sunce ĉujnom ekstazom. Ĉak i neki jednostaniĉni organizmi su u stanju plivati u smjeru svjetlosti. Naši su preci oboţavali Sunce,64 i pri tom nisu bili nimalo budalasti. A ipak, Sunce je samo obiĉna, ĉak osrednja zvijezda. Ukoliko moramo oboţavati neku silu koja je veća od nas, zar je besmisleno da štujemo Sunce i zvijezde? U svakom astronomskom istraţivanju je sakrivena, katkada tako duboko da i sam istraţivaĉ nije svijestan njene prisutnosti, jezgra strahopoštovanja. Galaktika je neistraţeni kontinent koji vrvi egzotiĉnim stanovnicima zvjezdanih dimenzija. Proveli smo uvodno istraţivanje i susreli smo se s nekima od ţitelja. Drugi su pak bizarniji i od naših najneobuzdanijih maštanja. Primjeri istraţivaĉkih putovanja u prošlost naše civilizacije, podsjećaju, nas da su mnogi od najzanimljivijih stanovnika Galaktike vjerojatno još nepoznati i nepredviĊeni. Nedaleko naše galaktike Mlijeĉni Put postoje gotovo sigurno planeti koji putuju oko zvijezda Magelanovih oblaka i planeta zvijezda kuglastih skupova koji okruţuju Mlijeĉni Put. S takvih svijetova pucao bi nam vidik od kojeg bi nam zastao dah, ishod galaktike na obzorju, ogromnog spiralnog oblika koji sadrţi ĉetristo milijardi zvjezdanih stanovnika, kolapsirajućih oblaka plina, planetarnih sustava u nastanku, sjajnih superdivova, stabilnih zvijezda srednjih godina, crvenih divova, bijelih patuljaka, planetarnih maglica, novih, supernova, neutronskih zvijezda i crnih jama. S takvog svijeta bilo bi jasno, kao što to i poĉinje biti jasno s našeg planeta, na koji je naĉin naša materija, naš oblik i dobar dio naših osobina, odreĊen dubokom vezom izmeĊu ţivota i kozmosa.

10. RUB VJEČNOSTI Ima jedna stvar, mutna obliĉja, RoĊena prije Neba i Zemlje. Tiha i prazna Stoji osamljena i bez promjena, Giba se i ne zamara se. Sposobna je da bude majka svijeta. Ne znam njeno ime Stoga je nazivam »Put«, Dajem mu privremeno ime »Velik«. Bijući velik, opisan je zatim kao uzmićući. Uzmiĉući, opisan je kao dalek Dalek, opisan je kao vraćajući. Lao-ce, Tao Te Čing(Kina,oko 600.g. prije n.e.) Postoji jedan put u visinama, upadljiv na bistrom nebu, nazvan Mlijeĉni Put, koji sjaji vlastitom svjetlošću. Po njemu bogovi idu u prebivalište velikog Gromovnika, njegove kraljevske dvore... Ovdje imaju svoje domove slavni i moćni stanovnici nebesa. To je podruĉje neba koje se usuĊujem nazvati Palatin [Put] Velikog neba. Ovidije, Metamorfoze (Rim, I. st.) Neki nerazboriti ljudi izjavljuju da je neki Stvoritelj napravio svijet. Uĉenje da je svijet stvoren je loše i treba ga odbaciti. Ukoliko je Bog stvorio svijet, gdje se On nalazio prije stvaranja?... Na koji bi naĉin Bog mogao stvoriti svijet bez sirovina? Ukoliko kaţete da je On prvo stvorio sirovine, a zatim svijet, suoĉit ćete se s beskonaĉnim nizom stvaranja... Znajte da svijet nije stvoren već je, kao i samo vrijeme, bez poĉetka i kraja. Mahapurana (Velika Legenda), Jinasena (Indija, IX. st.) Prije deset ili dvadeset milijardi godina zbilo se nešto - veliki prasak, dogaĊaj kojim je zapoĉeo naš svemir. Zašto se to dogodilo najveća je tajna

za koju znamo. Posve je jasno da se to dogodilo. Sva materija i energija koju sada nalazimo u svemiru bila je saţeta u krajnje veliku gustoću - neku vrstu kozmiĉkog jajeta koje nas podsjeća na mitove o stvaranju svijeta mnogih kultura - moţda ĉak u bezdimenzionalnu matematiĉku toĉku. Ne smijemo to shvatiti kao da je sva materija i energija bila zgusnuta u nekom kutku današnjeg svemira, već je cijeli svemir, materija i energija, te prostor kojeg ispunjavaju, zauzimao vrlo malen volumen. Nije bilo mnogo prostora za odvijanje dogaĊaja. U toj titanskoj eksploziji, svemir je poĉeo širenje koje dosad nije prestalo. Pogrešno je opisivati ekspanziju svemira kao neku vrstu mjehurića koji se gledano izvana širi. Po samoj prirodi stvari ništa o ĉemu uopće moţemo skupiti saznanja, nije nikada bilo izvana. Bolje je razmišljati o svemiru iznutra, zamišljenom s mreţom linija koja prianja uz pokretnu gradu prostora koji se širi jednoliko u svim smjerovima. Kako se prostor rastezao, materija i energija su takoĊer ekspandirale i naglo je došlo do hlaĊenja. Zraĉenje te kozmiĉke vatrene lopte koje je tada, kao i danas, ispunjavalo svemir, selilo se kroz spektar - od gama zraka do rentgenskih zraka, do ultravioletnog svjetla: kroz dugin niz boja vidljivog spektra; u infracrveno i radio podruĉje spektra. Ostaci zraĉenja te vatrene lopte, pozadinsko kozmiĉko zraĉenje koje dolazi iz svih smjerova neba, i danas se mogu ustanoviti uz pomoć radio-teleskopa. Svemir je u svojim ranim fazama bio blještavo osvijetljen. Vremenom, graĊa prostora nastavila se širiti, zraĉenje se hladilo i, gledano u obiĉnoj vidljivoj svjetlosti, po prvi put je prostor postao taman kao što je i danas. Prvobitni svemir je bio ispunjen zraĉenjem i mnoštvom materije, prvo vodikom i helijem stvorenim iz elementarnih ĉestica u gustoj prvobitnoj vatrenoj lopti. Da se kojim sluĉajem netko tko bi mogao gledati nalazio na licu mjesta, ne bi baš mnogo vidio. Tada su poĉeli rasti mali dţepići plina, male nejednolikosti. Stvorili su se izdanci golemih pauĉinastih oblaka plina, zdepaste naseobine koje su se sporo vrtile, stalno povećavale sjaj, svaka od njih neka vrsta zvjerke koja će na kraju sadrţavati sto milijardi svijetlećih toĉaka. Stvorene su najveće zamjetljive strukture u svemiru. Vidimo ih danas. Mi sami nastanjujemo neki zabaĉen kutak jedne takve strukture. Nazivamo ih galaktikama. Otprilike milijardu godina nakon velikog praska raspodjela materije u svemiru postala je pomalo grudasta, moţda zato jer sam veliki prasak nije bio savršeno jednolik. Materija je u tim grudama bila gušće zbijena nego drugdje. Njihova gravitacija privukla je znaĉajne koliĉine okolnog

plina, to su rastući oblaci vodika i helija predodreĊeni da postanu jata galaktika. Dovoljna je vrlo mala poĉetna nejednolikost da bi se kasnije stvorile znatne kondenzacije materije. Nastavkom gravitacijskog kolapsa, prvobitne galaktike su se zbog saĉuvanja momenta vrtnje poĉele brţe okretati oko svoje osi. Neke su se spljoštile, steţući se duţ osi rotacije, gdje gravitacijska sila nije uravnoteţena centrifugalnom. Tako su nastale prve spiralne galaktike, poput velikih vatrometnih kotaĉa materije u otvorenom prostoru. Druge protogalaktike sa slabijom silom gravitacije ili sporijom poĉetnom brzinom rotacije, spljoštile su se samo vrlo malo i postale eliptiĉne galaktike. Galaktike su svugdje u kozmosu vrlo nalik jedna drugoj, kao da su izlivene iz nekoliko istih kalupa, naprosto zato jer su jednostavni zakoni prirode gravitacija i zakon saĉuvanja momenta vrtnje - isti u cijelom svemiru. Isti oni fizikalni zakoni koji vrijede za tijela u padu, i klizaĉicu koja izvodi piruete ovdje u zemaljskom mikrokozmosu, u makrokozmosu svemira stvaraju galaktike. Unutar tek roĊenih galaktika mnogo manji oblaci su doţivljavali takoĊer gravitacioni kolaps, unutarnje temperature postale su vrlo visoke, zapoĉele su prve termonuklearne reakcije i upalile se prve zvijezde. Vruće, masivne mlade zvijezde razvijale su se brzo, rasipnice koje su nemarno trošile svoju glavnicu vodikovog goriva da bi uskoro skonĉale svoje ţivote u sjajnim eksplozijama supernova, vraćajući termonuklearni pepeo - helij, ugljik, kisik i teţe elemente - meĊuzvijezdanom plinu za slijedeće tvorbe zvijezda. Eksplozije supernova, tih masivnih ranih zvijezda, stvarale su uzastopne udarne valove koji su se sudarali u okolnom plinu i sabijali meĊugalaktiĉku sredinu te ubrzavali stvaranje jata galaktika. Gravitacija je oportunistiĉka, ona povećava ĉak i vrlo mala zgušnjenja materije. Udarni valovi supernova su vjerojatno pridonijeli saţimanju materije svih dimenzija. Zapoĉeo je ep razvoja svemira, jedna hijerarhija kondenzacije materije iz plina velikog praska - jata galaktika, galaktike, zvijezde, planeti i, konaĉno, ţivot i inteligencija sposobna da shvati ponešto od elegantnog procesa odgovornog za njeno porijeklo. Danas svemir ispunjavaju jata galaktika. Neka su beznaĉajne, ništavne nakupine nekoliko desetaka galaktika. Naša njeţno nazvana »lokalna grupa«, sadrţi samo dvije velike galaktike, obje spiralne: Mlijeĉni Put i M31. Druga jata sadrţe goleme horde od tisuća galaktika u meĊusobnom gravitacijskom zagrljaju. Naslućuje se da jato Virgo (koje se nalazi u zvijeţĊu Virgo odnosno

Djevica) sadrţi desetke tisuća galaktika. U najvećim razmjerima, nalazimo se u svemiru galaktika, moţda stotinu milijardi gizdavih primjera kozmiĉkog graditeljstva i propasti s jednako oĉevidnim redom i neredom: obiĉne spiralne galaktike okrenute pod raznim kutevima prema našoj doglednici (s plošne strane vidimo spiralne krakove, s boĉne vidimo središnje pruge plina i prašine u kojima nastaju kraci); preĉkaste spiralne galaktike s rijekom plina, prašine i zvijezda koja protiĉe kroz središte povezujući spiralne krakove na suprotnim stranama; veliĉanstvene divovske eliptiĉne galaktike koje sadrţe nekoliko trilijuna zvijezda, a narasle su do tolike veliĉine jer su progutale i sjedinile se s drugim galaktikama: obilje patuljastih eliptiĉnih galaktika, galaktiĉkih komaraca, od kojih svaka sadrţi po nekoliko bijednih milijuna sunaca: ogromno mnoštvo tajanstvenih nepravilnih galaktika, znak da u svijetu galaktika postoje podruĉja gdje je nešto kobno pošlo krivim putem; i galaktike koje kruţe jedna oko druge tako blizu da gravitacijska sila pratioca savija njihove rubove, i u nekim sluĉajevima oblikuju se strujnice plina i zvijezda, mostovi meĊu galaktikama. U nekim jatima galaktike su nedvojbeno sferno simetriĉki rasporeĊene; takva jata se uglavnom sastoji od eliptiĉkih galaktika i u njima ĉesto dominira divovska eliptiĉna galaktika, vjerojatno »galaktiĉki kanibal«. Druga jata, daleko nepravilnije geometrije, sadrţe mnogo više spiralnih i nepravilnih galaktika. Sudari galaktika narušuju oblik prvotnog sfernog jata i mogu, takoĊer, i doprinijeti stvaranju spiralnih i nepravilnih galaktika iz eliptiĉnih. Oblici i mnoštvo galaktika priĉaju nam priĉu o dogaĊajima u davnini koji su se odvijali u prostornim dimenzijama najvećih mogućih razmjera, priĉu koju tek zapoĉinjemo ĉitati. Razvoj brzih kompjutora omogućuje numeriĉke eksperimente zajedniĉkog gibanja tisuća ili desetina tisuća toĉaka od kojih svaka predstavlja jednu zvijezdu, svaka pod gravitacijskim utjecajem svih ostalih toĉaka. U nekim sluĉajevima u galaktici koja je već spljoštena u disk, stvaraju se spiralni kraci sami od sebe. Sluĉajno se moţe i sudarom stvoriti spiralni krak, bliskim gravitacijskim susretom dviju galaktika, od kojih je, naravno, svaka sastavljena od milijardi zvijezda. Plin i prašina, koji su difuzno rasporeĊeni u takvim galaktikama, sudarit će se i zagrijati. No, kada se dvije galaktike sudaraju, zvijezde bez napora prolaze jedna mimo druge, kao saĉma kroz roj pĉela, budući se galaktika sastoji uglavnom od niĉega, odnosno udaljenost meĊu zvijezdama je golema. Unatoĉ tome oblik galaktika se moţe ozbiljno poremetiti:" izravni nalet jedne galaktike

na drugu moţe prouzroĉiti da dio zvijezda iscuri u meĊugalaktiĉki prostor, da opustoši galaktiku. Kada se mala galaktika frontalno sudari s većom, nastaje jedna od najljupkijih, rijetkih, nepravilnih galaktika, prstenasta galaktika, ĉiji je prsten debljine nekoliko tisuća svjetlosnih godina smješten na baršunastu pozadinu meĊugalaktiĉkog prostora. To su krugovi u galaktiĉkom ribnjaku, privremena konfiguracija rastepenih zvijezda, galaktika kojoj je izbijen središnji dio. Galaktiĉki mjehuri nepravilnih struktura, kraci spiralnih galaktika i torusi prstenastih galaktika postoje samo u nekoliko kadrova kozmiĉkog filma. Naše shvaćanje galaktika kao nepromjenjivih, ĉvrstih tijela je pogrešno. One su zapravo fluidne strukture od sto milijardi zvjezdanih sastojaka. Galaktiku moţemo usporediti s ĉovjekom, on je zbroj sto bilijuna stanica koje su u stanju neprekidnog spajanja i raspadanja, i više je od pukog zbroja svojih dijelova. Broj samoubojstava meĊu galaktikama je velik. Neki bliski primjeri udaljeni na desetke ili stotine milijuna godina svjetlosti, snaţni su izvori rentgenskih zraka, infracrvenog zraĉenja i radio-valova, posjeduju ekstremno sjajne jezgre i mijenjaju sjaj s periodom od nekoliko tjedana. Neke galaktike pokazuju mlazeve zraĉenja iz perjanica dugih tisuće svjetlosnih godina i diskove prašine u kaotiĉnom stanju. To su galaktike koje razaraju same sebe. Sumnja se da se u jezgrama divovskih eliptiĉnih galaktika kao što su NGC 6251 i M87 nalaze crne jame masa milijun do milijardu puta većih od mase Sunca. Unutar M87 nalazi se nešto vrlo masivno, vrlo gusto i vrlo maleno, što kuca i prede - u podruĉju manjem od Sunĉeva sustava. Posrijedi je crna jama. Na udaljenosti od milijardu svjetlosnih godina nalaze se još goropadniji predmeti, kvazari, koji moţda predstavljaju kolosalne eksplozije mladih galaktika, najţešće dogaĊaje u povijesti svemira osim velikog praska. Rijeĉ kvazar potekla je od engleske kratice quasar za »kvazi-stelarni izvor radio zraĉenja« (quasi stellar radio source). Nakon što je uoĉeno da svi ti objekti nisu snaţni izvori radio-zraĉenja, nazvani su QSO, »quasi stellar objects« (kvazi zvjezdani objekti). MeĊutim već se udomaćio izraz »kvazar«. Budući da izgledaju zvjezdoliko, bila je prirodna pomisao da se radi o zvijezdama naše galaktike. Ali spektroskopska opaţanja njihovog crvenog pomaka (vidi dalje) ukazuju da se najvjerojatnije nalaze na ogromnim udaljenostima. Izgleda da osjetno sudjeluju u širenju svemira, neki se udaljuju od nas brzinama većim od devedeset posto brzine svjetlosti. Ukoliko su vrlo udaljeni, moraju stvarno biti enormno sjajni da

bi uopće bili vidljivi na takvim udaljenostima; neki su tako sjajni kao da istovremeno eksplodira tisuću supernova. Baš kao kod izvora rentgenskih zraka Cyg X-1, brze promjene sjaja ukazuju da je izvor ograniĉen na vrlo mali volumen, u ovom sluĉaju prostor manji od Sunĉeva sustava. Za ogroman izljev energije iz kvazara mora biti odgovoran neki znaĉajan proces. MeĊu predloţenim objašnjenjima su slijedeća: (1) kvazari su monstruozne verzije pulsara s brzorotirajućom supermasivnom jezgrom s jakim magnetskim poljem; (2) kvazari su posljedica višestrukih sudara milijuna zvijezda gusto naslaganih u galaktiĉkoj jezgri, pri ĉemu se otkidaju vanjski slojevi zvijezda te su našem izravnom pogledu izloţene unutrašnjosti masivnih zvijezda temperatura od milijardu stupnjeva; (3) srodna ideja po kojoj su kvazari galaktike s tako gusto nabijenim zvijezdama da eksplozija jedne supernove raznosi vanjske slojeve obliţnje druge zvijezde, koja tada sama postaje supernova, i na taj naĉin se širi svojevrsna zvjezdana lanĉana reakcija; (4) kvazar crpi snagu iz ţestoke anihilacije materije i antimaterije koja je na neki naĉin opstala do danas; (5) kvazar je energija osloboĊena kada plin, prašina i zvijezde upadaju u golemu crnu jamu koja se nalazi u jezgri takve galaktike, a ta crna jama je moţda stvorena dugotrajnim procesom sudara i stapanja manjih crnih jama; (6) kvazari su »bijele jame«, suprotna strana crnih jama, ponovno izvorište materije koja ulazi u mnoštvo crnih jama u drugim dijelovima svemira, ili ĉak u drugim svemirima. Razmatrajući kvazare suoĉavamo se sa dubokim tajnama. Ma koji bio uzrok pojave kvazara, jedna stvar je jasna: takav ţestok dogaĊaj mora imati za posljedicu neizrecivo pustošenje. Kod svake eksplozije kvazara posve se moţda razaraju milijuni svjetova, neki od njih sa ţivotom i inteligencijom koja shvaća što se dogaĊa. Istraţivanje galaktika otkriva univerzalan red i ljepotu. Isto tako nam pokazuje kaotiĉnu ţestinu neslućenih razmjera. Znaĉajno je da ţivimo u svemiru koji omogućuje pojavu ţivota. Isto tako znaĉajno je da ţivimo u svemiru koji razara galaktike, zvijezde i svjetove. Izgleda da univerzum nije dobrostiv niti neprijateljski, već samo ravnodušan prema namjerama takvih sićušnih kreatura kao što smo mi. Ĉak i galaktika koja se naizgled tako pristojno ponaša kao Mlijeĉni Put, takoĊer je uskomešana. Radio-opaţanja pokazuju dva enormna oblaka vodikovog plina dovoljno velika da se stvore milijuni sunaca koji izlijeću iz galaktiĉke jezgre kao da u njoj svako malo nastaju blage eksplozije. Astronomski opservatorij visokoenergetskog zraĉenja koji se nalazi u stazi

oko Zemlje ustanovio je da je jezgra galaktike snaţan izvor stanovite spektralne linije u podruĉju gama zraka što je u skladu s hipotezom da je tamo skrivena masivna crna jama. Galaktike kao što je Mlijeĉni Put vjerojatno predstavljaju staloţeno srednje doba u neprekidnom razvojnom nizu ĉije su etape kvazari i eksplodirajuće galaktike u njihovoj ţestokoj mladosti: jer, kvazari su toliko udaljeni da ih sada vidimo u njihovoj mladosti, onakve kakvi su bili prije milijarde godina. Zvijezde Mlijeĉnog Puta gibaju se sustavnim skladom. Kuglasti skupovi rone kroz galaktiĉki disk i izlaze napolje na drugoj strani gdje se usporavaju, mijenjaju smjer gibanja i huje ponovo natrag. Kad bismo na nekom ubrzanom filmu mogli slijediti gibanje pojedinaĉnih zvijezda koje skakuću oko galaktiĉke ravnine, podsjetile bi nas na skakutanje kukuruznih kokica pri peĉenju. Do sada nismo nikada opazili da bi neka galaktika bitno promijenila svoj oblik, samo zato jer je to dugotrajan proces. Mlijeĉni Put se okrene jednom oko svoje osi svakih ĉetvrt milijarde godina. Ukoliko bismo mogli ubrzati rotaciju, vidjeli bismo da je galaktika dinamiĉna, gotovo organska jedinka, na izvjestan naĉin usporediva s nekim mnogostaniĉnim organizmom. Ma koja astronomska fotografija neke galaktike koju naĉinimo, samo je sadašnji snimak jednog stadija njenog tromog gibanja i razvoja.65 Unutarnje podruĉje galaktike rotira kao kruto tijelo. Ali vanjski dijelovi, isto kao i planeti oko Sunca u skladu s Keplerovim trećim zakonom, rotiraju to sporije što su udaljeniji od središta. Krakovi teţe da se obaviju oko jezgre u sve gušćim i gušćim spiralama, plin i prašina se skupljaju u spiralnim obrisima veće gustoće te su poprište stvaranja mladih, vrućih, svijetlih zvijezda koje ocrtavaju same spiralne krakove. Te zvijezde sjaje desetak milijuna godina, razdoblje koje je samo pet posto vremena potrebnog za jednu galaktiĉku rotaciju. MeĊutim, kada izgore zvijezde koje obiljeţavaju neki spiralni krak, stvaraju se tik do njih nove zvijezde i pridruţene maglice, pa spiralni uzorak ostaje. Zvijezde koje ocrtavaju spiralne krakove ne preţive niti jednu jedinu galaktiĉku rotaciju, ostaje samo spiralni uzorak. Brzina gibanja neke zvijezde oko središta galaktike općenito se ne podudara s brzinom gibanja spiralnog obrisa. Sunce se ĉesto nalazilo unutar i izvan spiralnih krakova za vrijeme svojih dosadašnjih dvadesetak obilazaka oko središta Mlijeĉnog Puta, brzinom od dvjesto kilometara na sekundu, (otprilike milijun kilometara na sat). U prosjeku se Sunce i planeti zadrţavaju ĉetrdeset milijuna godina u nekom spiralnom kraku, a osamdeset milijuna godina izvan krakova, zatim drugih ĉetrdeset milijuna

unutar i tako dalje. Spiralni kraci ocrtavaju podruĉje gdje se stvara posljednji naraštaj novoizleglih zvijezda, ali ne i podruĉje gdje se nalaze sredovjeĉne zvijezde poput Sunca. U ovom sadašnjem razdoblju mi ţivimo izmeĊu spiralnih krakova. Razumljivo je da su periodiĉni prolasci Sunĉevog sistema kroz spiralne krakove mogli imati znaĉajne posljedice po nas. Prije deset milijuna godina Sunce je izašlo iz odreĊenog podruĉja Orionovog spiralnog kraka (zvanog Orionov pojas), koje se sada nalazi na udaljenosti nešto manjoj od tisuću svjetlosnih godina. (Unutar Orionovog kraka nalazi se Sagittariusov, Strijelĉev krak, izvan Orionovog kraka prema periferiji galaktike nalazi se Perzejev krak). Kada Sunce prolazi kroz neki spiralni krak, postoji veća vjerojatnost da uroni u plinovite maglice i oblake meĊuzvijezdane prašine i susretne objekte mase manje od zvijezde. Postavljena je hipoteza da bi vaţnija ledena doba, koja se ponavljaju otprilike svakih sto milijuna godina, mogla biti posljedica prisustva meĊuzvjezdane materije izmeĊu Sunca i Zemlje. W. Napier i S. Clube predloţili su da je odreĊen broj planetnih satelita, asteroida, kometa i prstena oko planeta Sunĉevog sustava nekad slobodno lutao meĊuzvjezdanim prostorom sve dok nisu zahvaćeni prilikom prolaska Sunca kroz Orionov spiralni krak. To je svakako zanimljiva zamisao, iako nije vrlo vjerojatna. No, ona se moţe ispitati. Sve što je potrebno jest da pribavimo uzorak recimo s Fobosa ili nekog kometa i ispitamo njegove izotope magnezija. Relativan odnos koliĉina izotopa magnezija (koji svi posjeduju isti broj protona, ali razliĉite brojeve neutrona) ovisi o toĉnom slijedu dogaĊaja zvjezdanih nukleosinteza, ukljuĉujući datiranje bliskih eksplozija supernova koje su proizvele odreĊeni uzorak magnezija. U raznim zakutcima galaktike mora da su se odvijali razliĉiti nizovi dogaĊaja i trebao bi sada biti prisutan drukĉiji odnos koliĉine raznih izotopa magnezija. Jedna obiĉna prirodna pojava nazvana Dopplerov efekt omogućila je otkriće velikog praska i udaljavanja galaktika. Poznata nam je iz podruĉja fizike zvuka. Neki vozaĉ automobila, koji brzo vozi pokraj nas, trubi. U automobilu vozaĉ ĉuje jednoliko trubljenje odreĊene visine zvuka. Ali izvan automobila, mi zamijećujemo karakteristiĉnu promjenu visine tona. Za nas, zvuk trube se mijenja od viših frekvencija prema niţima. Trkaĉi automobil koji vozi brzinom od dvjesto kilometara na sat juri skoro jednom petinom brzine zvuka. Zvuk je slijed valova u zraku, on ima brijeg i dol. Što su valovi bliţe jedan drugome, to je veća frekvencija ili veća

visina tona; što su valovi meĊusobno udaljeniji, to je manja visina tona. Ukoliko automobil juri od nas, s našeg gledišta rasteţe zvuĉne valove k niţim visinama tona i proizvodi karakteristiĉan zvuk svima dobro poznat. Ukoliko automobil juri prema nama, zvuĉni valovi su stiješnjeni, frekvencija se poveća i ĉujemo uzlazno zavijanje. Ako nam je poznata visina tona trube kada automobil miruje, iz promjene visine zvuka mogli bismo ĉak i zavezanih oĉiju odrediti brzinu automobila. Svjetlost je takoĊer val. Za razliku od zvuka ona savršeno dobro putuje kroz vakuum. Dopplerov efekt je ovdje isto tako djelotvoran. Ukoliko bi umjesto zvuka automobil iz nekog razloga emitirao u smjeru naprijed i nazad snop jednobojne, na primjer, ţute svjetlosti, prilikom pribliţavanja automobila frekvencija svjetlosti bi se neznatno povećala, a neznatno smanjila kada bi se automobil udaljavao. Kod obiĉnih brzina taj efekt ne bi bio zamjetljiv. MeĊutim, ukoliko bi se automobil gibao brzinom koja je osjetni dio brzine svjetlosti, opazili bismo da se boja svjetlosti mijenja prema višim frekvencijama, to jest, prema plavoj kada nam se automobil pribliţuje, a prema niţim frekvencijama, to jest prema crvenoj boji kada se udaljuje. Kod objekta koji nam se pribliţava vrlo velikom brzinom, zamjećujemo da su emitirane spektralne linije pomaknute prema plavom. Objekt koji se od nas udaljuje vrlo velikom brzinom, pokazuje crveni pomak svojih spektralnih linija.66 Upravo taj crveni pomak, opaţen kod spektralnih linija udaljenih galaktika, protumaĉen je kao Dopplerov efekt i predstavlja kljuĉ za kozmologiju. Poĉetkom ovog stoljeća graĊen je na Mount Wilsonu pod tada još nezagaĊenim nebom Los Angelesa najveći teleskop svijeta koji je pobrao slavu otkrića crvenog pomaka udaljenih galaktika. Veliki dijelovi teleskopa morali su se tegliti na vrh brda, posao koji su obavljale mazge. Jedan mladi goniĉ mazgi, Milton Humason, pomagao je pri prevozu mehaniĉke i optiĉke opreme astronoma, inţinjera i dostojanstvenika na vrh brda. Humason bi predvodio karavanu mazgi jašući na konju, a njegov bijeli terijer stajao je neposredno iza sedla i drţao se prednjim šapama za njegova ramena. Bio je vjetropir, odliĉan kockar i igraĉ biljara i, kako se u ono doba govorilo, osobito paţljiv prema ţenama. U obaveznom školovanju završio je samo osam razreda. No, bio je pametan, znatiţeljan i posebno se raspitivao o opremi koju je tegobno odvozio na vrh brda. Humason se druţio s kćerkom jednog od opservatorijskih inţinjera kojemu nije bilo osobito drago da se njegova kći vida s mladićem koji nema većih ambicija osim da bude goniĉ mazgi. Stoga je Humason preuzimao razne

povremene poslove na opservatoriju - bio je asistent elektriĉara, vratar, ribao podove u zgradi teleskopa u izgradnji kojeg je sudjelovao. Priĉa kaţe da se jedne veĉeri noćni asistent teleskopa razbolio i Humasona su upitali moţe li uskoĉiti. Pokazao je takvu vještinu i paţljivo rukovanje instrumentima da je uskoro postavljen za stalnog operatera teleskopa i opaţaĉkog pomoćnika. Nakon prvog svjetskog rata na Mount Wilson je stigao ĉovjek koji će uskoro postati slavan, Edwin Hubble - brilijantan, uglaĊen, vrlo društven i izvan astronomske zajednice, s engleskim akcentom steĉenim za samo jednu godinu boravka u Oxfordu. Hubble je donio konaĉni dokaz da su spiralne maglice zapravo »svemirski otoci«, udaljene nakupine ogromnog broja zvijezda, sliĉne našoj galaktici; odredio je zvjezdanu standardnu svijeću potrebnu da se izmjeri udaljenost galaktika. Hubble i Humason su se izvanredno slagali, pomalo ĉudan par, ali koji je skladno suraĊivao na dalekozoru. Slijedeći primjer astronoma V. M. Sliphera s Lowell opservatorija, zapoĉeli su mjerenja spektra udaljenih galaktika. Uskoro je postalo jasno da je Humason u stanju snimiti visokokvalitetne spektre udaljenih galaktika bolje od bilo kojeg profesionalnog astronoma na svijetu. Postao je stalni namještenik Mount Wilson opservatorija i nauĉio mnogo o znanstvenim temeljima svog rada, a umro je duboko poštovan od astronomske zajednice. Sjaj bilo koje galaktike je zbroj svjetlosti milijarde zvijezda koje je saĉinjavaju. Zvjezdano zraĉenje odreĊene frekvencije, odnosno boje, apsorbiraju atomi vanjskih slojeva samih zvijezda. Pomoću tih apsorpcionih spektralnih linija ustanovljujemo da zvijezde udaljene milijune svjetlosnih godina imaju isti kemijski sastav kao i naše Sunce i bliske zvijezde. Humason i Hubble ustanovili su, na svoje zaprepaštenje, da su spektri svih udaljenih galaktika pomaknuti prema crvenom i, još ĉudnije, što je galaktika udaljenija, to je veći crveni pomak njenih spektralnih linija. Najoĉitije objašnjenje crvenog pomaka je Dopplerov efekt: galaktike se udaljuju od nas, što je neka galaktika udaljenija, to je veća njena brzina udaljavanja. Ali zašto bi galaktike trebale bjeţati od nas? Da li postoji nešto posebno u našem poloţaju u svemiru, kao da je Mlijeĉni Put poĉinio neki uvredljiv, nepaţljiv ĉin u društvenom ţivotu galaktika? Ĉinilo se mnogo vjerojatnijim da se cijeli svemir širi, noseći sa sobom galaktike. Postalo je postepeno jasno da su Humason i Hubble otkrili veliki prasak ako ne i sam poĉetak svemira, onda barem njegovo najnovije otjelovljenje.

Gotovo cijela suvremena kozmologija - a posebno zamisao o svemiru koji se širi te veliki prasak - temelji se na ideji da je crveni pomak udaljenih galaktika u stvari Dopplerov efekt, da je posljedica udaljavanja. MeĊutim, postoje i druge vrste crvenog pomaka u prirodi. Na primjer, gravitacijski crveni pomak svjetlosti prilikom napuštanja izvora snaţnog gravitacijskog polja, kad ona mora izvršiti toliki rad da gubi energiju, što udaljeni opaţaĉ zamjećuje kao pomak emitirane svjetlosti prema duţim valnim duţinama i crvenijim bojama. Pošto smatramo da u središtima nekih galaktika postoje moţda masivne crne jame, i to bi bilo razumljivo objašnjenje za crvene pomake tih galaktika. MeĊutim, odreĊene uoĉene spektralne linije su karakteristiĉne za vrlo rijedak, difuzni plin, a ne za silno visoke gustoće koje oĉekujemo u okolini crnih jama. Crveni pomak bi mogao biti i Dopplerov efekt koji nije posljedica općeg širenja svemira, već neke umjerenije i lokalnije galaktiĉke eksplozije. Ali tada bismo i zapazili da se isti broj fragmenata eksplozije giba prema nama kao što se giba i od nas, isti broj plavih pomaka kao i crvenih pomaka. Ono što stvarno opaţamo, gotovo su iskljuĉivo crveni pomaci, bez obzira na kojoj udaljenosti izvan Lokalne grupe se nalaze objekti u koje smo usmjerili svoje teleskope. MeĊu nekim astronomima ipak je prisutan crv sumnje da nije sve u redu s dedukcijom od crvenih pomaka preko Dopplerovog efekta pa do širećeg svemira. Astronom Halton Arp pronašao je zagonetne i zapanjujuće primjere galaktike i kvazara, ili par galaktika koji, naizgled fiziĉki povezani, imaju vrlo razliĉite crvene pomake. U nekim sluĉajevima ĉini se da postoji most sastavljen od plina, prašine i zvijezda koji ih povezuje. Ukoliko crveni pomak nastaje širenjem svemira, bitno razliĉiti crveni pomaci upućuju na bitno razliĉite udaljenosti. No dvije galaktike koje su u meĊusobnoj fiziĉkoj vezi, ne mogu biti vrlo udaljene jedna od druge - u nekim sluĉajevima, sudeći po crvenom pomaku ĉak i milijarde svjetlosnih godina. Drugi astronomi kaţu da je to pridruţivanje ipak ĉisto sluĉajne prirode: da se, na primjer, neka bliska sjajna galaktika i mnogo udaljeniji kvazar, sluĉajno nalaze jedan uz drugo i imaju vrlo razliĉite crvene pomake i brzine udaljavanja, odnosno nisu stvarno povezani. Takvo statistiĉko povezivanje se sluĉajno mora tu i tamo dogoditi. Vodi se rasprava o pitanju da li je broj koincidencija veći nego što bi se oĉekivalo ako se radi o sluĉajnosti. Arp ukazuje i na druge sluĉajeve gdje je galaktika s malim crvenim pomakom okruţena s dva kvazara velikog i gotovo identiĉnog crvenog pomaka. On smatra da se ti kvazari ne nalaze na kozmološkim

udaljenostima već se izbacuju na lijevo i na desno od »obliţnje« središnje galaktike, te da su veliki crveni pomaci posljedica nekog do sada još nerazjašnjenog mehanizma. Protivnici takvog mišljenja nas uvjeravaju u sluĉajno povezivanje i zagovaraju konvencionalno Hubble-Humasonovo tumaĉenje crvenih pomaka. Ukoliko bi Arp bio u pravu, mnogi egzotiĉni mehanizmi, predloţeni da bi se objasnili izvori energije udaljenih kvazara lanĉane eksplozije supernova, supermasivne crne jame i sliĉno, bili bi nepotrebni. MeĊutim, bit će potreban neki drugi egzotiĉni mehanizam da bi se objasnilo crvene pomake. U svakom sluĉaju, nešto se vrlo ĉudnoga zbiva u dubinama prostora. Tumaĉenje crvenog pomaka galaktika Dopplerovim efektom nije jedini dokaz velikog praska. Nezavisan i sasvim uvjerljiv dokaz pruţa i kozmiĉko pozadinsko zraĉenje crnog tijela, slabo, postojano radio-zraĉenje koje dolazi jednoliko iz svih smjerova u kozmosu, intenziteta kojeg upravo oĉekujemo u naše vrijeme od već bitno oslabljenog zraĉenja velikog praska. No, i ovdje se javlja nešto zagonetno. Opaţanja pomoću osjetljive radio-antene provedene izvan najgušćih slojeva atmosfere, avionom tipa U-2, pokazala su da je u prvoj aproksimaciji pozadinsko zraĉenje jednako intenzivno u svim smjerovima, što bi znaĉilo da se vatrena lopta velikog praska širila posve jednoliko, praizvor svemira vrlo je odreĊene simetrije. Ali ukoliko se istraţi preciznije, pozadinsko zraĉenje otkriva da nije savršeno simetriĉno. Postoji malo odstupanje od simetrije koje se moţe objasniti ukoliko cijeli Mlijeĉni Put (a vjerojatno i drugi ĉlanovi Lokalne grupe) jure prema jatu galaktika Virgo brzinom od šesto kilometara u sekundi. Tom brzinom dostići ćemo to jato za kojih deset milijardi godina, i tada će vangalaktiĉka astronomija biti mnogo jednostavnija. Jato Virgo je naime najbogatija poznata zbirka galaktika, nabijena spiralnim, eliptiĉkim i nepravilnim galaktikama, škrinja dragulja na nebu. Zašto bismo mi hitali prema jatu Virgo? George Smoot i njegovi kolege, koji su provodili ta visinska opaţanja, predlaţu kao objašnjenje, da središte velikog jata Virgo gravitacijski privlaĉi Mlijeĉni Put; da to jato ima mnogo više galaktika nego što je do sada otkriveno, dapaĉe da je to jato goleme veliĉine, da se proteţe u prostoru jednu do dvije milijarde godina svjetlosti. Vidljiv svemir proteţe se samo do nekoliko desetaka milijardi svjetlosnih godina u promjeru i, ukoliko postoji golemo superjato u grupi Virgo (Djevice), moţda postoje i druga takova superjata na mnogo većim udaljenostima pa ih je odgovarajuće teţe pronaći. U ţivotnom vijeku svemira oĉito nije bilo dovoljno vremena da bi se iz neke poĉetne

gravitacijske nejednolikosti prikupila tolika masa kakva se, izgleda, sada nalazi u superjatu Virgo. Stoga Smoot dolazi u iskušenje da zakljuĉi kako je veliki prasak bio mnogo manje jednolik, nego li što ukazuju njegova druga opaţanja, to jest, da je prvobitna raspodjela materije u svemiru bila vrlo grudasta. (OdreĊena, mala nehomogenost se i treba oĉekivati, a ĉak je i potrebna da bi se shvatila kondenzacija galaktika; no nejednolikost takvog razmjera je iznenaĊenje.). Moţda se taj paradoks moţe razriješiti tako da zamislimo dva ili više gotovo istodobna velika praska. Ukoliko je opća slika jednog širećeg svemira i velikog praska ispravna, moramo se suoĉiti s još teţim pitanjima. Kakvi su bili uvjeti za vrijeme velikog praska? Što se dogodilo prije toga? Da li je postojao, sićušan svemir lišen sve materije, a onda se materija naglo stvorila iz niĉega? Kako se to dogaĊa? U mnogim kulturama je uobiĉajen odgovor da je bog stvorio univerzum iz niĉega. To je samo odlaganje odgovora. Ţelimo li hrabro dalje istraţivati to pitanje, moramo se, dakako, kao slijedeće zapitati: odakle dolazi bog? Zakljuĉimo li da se na to ne moţe dati odgovor, zašto ne uštedimo jedan korak i odluĉimo da je porijeklo svemira pitanje bez odgovora. Ali ako kaţemo da bog postoji oduvijek, zašto ne preskoĉimo taj korak i zakljuĉimo da je svemir postojao oduvijek? Svaka kultura ima svoj mit o svijetu prije ĉina stvaranja i mit o stvaranju svijeta, ĉesto spajanjem bogova ili izlaskom iz kozmiĉkog jajeta. Obiĉno se naivno zamišlja da svemir slijedi ljudski ili ţivotinjski uzor. Uzmimo, na primjer, pet malih ulomaka iz takvih mitova razliĉitih stupnjeva profinjenosti iz pacifiĉkog bazena: U samom poĉetku sve je bilo uronjeno u trajnu tamu: noć je pritiskala sve kao neprodorna guštara. Mit o Velikom Ocu naroda Aranda u središnjoj Australiji Sve bijaše neizvjesnost, sve je spokojno, sve bijaše u tišini, sve nepokretno i mirno, a prostranstvo neba bijaše prazno. Popel Vuh, Quiche Maya Indijanaca Na Arean sjedio je sam u prostoru poput oblaka koji lebdi u ništavilu. Nije spavao, jer nije bilo sna; nije bio gladan, jer još nije bilo gladi.

Ostao je tako dugo vremena, dok mu nije pala na um jedna zamisao. Rekao je sam sebi: »Napravit ću jednu stvar.« Mit iz Maianae, Gilbertovo otoĉje Prvo je bilo veliko kozmiĉko jaje. Unutar jajeta bio je kaos, u kaosu je plutao P'an Ku, Nerazvijeni, boţanski Embrio. Pan Ku se izlegao iz jajeta, bio je ĉetiri puta veĉi od bilo kojeg ĉovjeka danas, u ruci je drţao ĉekić i dlijeto pomoću kojih je oblikovao svijet. Mitovi o P'an Kuu, Kina (oko III. st.) Prije nego što su nebo i zemlja poprimili oblik, sve je bilo neodreĊeno i bezobliĉno... Ono što je bilo prozirno i lagano strujalo je prema gore da bi postalo nebo, dok se ono što je bilo teško i blatnjavo skrutilo, da bi postalo zemlja. Ĉistoj i njeţnoj stvari je bilo vrlo lako da se skupi, dok se gusta. blatnjava tvar vrlo teško skrutila. Stoga je nebo dovršeno prvo, a zemlja tek kasnije poprimila svoj oblik. Kada su se nebo i zemlja spojili u praznom prostoru, a sve je bila sušta jednostavnost, tada su. a da nisu stvorene, stvari postale. To je bilo Veliko Jedinstvo. Sve stvari su potjecale iz tog Jedinstva, ali svaka postade razliĉita... Huai-nan Cu, Kina. (oko I.st. prije n.e.) Ti mitovi su priznanje ljudske smjelosti. Glavna razlika izmeĊu njih i našeg današnjeg znanstvenog mita o velikom prasku jest ta, da znanost sama sebe preispituje i da moţemo izvoditi pokuse i opaţanja u cilju provjere naših ideja. Ali unatoĉ tome, te druge priĉe o stvaranju zasluţuju naše najdublje poštovanje. Svako ljudsko biće raduje se ĉinjenici da postoje ciklusi u prirodi. Ali kako, mislili su stari, mogu postojati ciklusi ukoliko ih bogovi ne ţele? A ako postoje ciklusi mjereni ljudskim mjerilom, godinama, ne bi li mogli postojati ciklusi mjereni mjerilom bogova, eonima. Hindu religija je jedina od velikih svjetskih vjera posvećena ideji da sam kozmos prolazi kroz golem, zapravo beskonaĉan broj smrti i ponovnih roĊenja. To je jedina religija u kojoj vremenska skala odgovara, dakako posve sluĉajno, skali moderne znanstvene kozmologije. Njeni ciklusi kreću se od našeg dana i noći pa sve do dana i noći Brahme koji iznosi 8,64 milijarde godina, što je

više od starosti Zemlje ili Sunca, a otprilike polovina vremena proteklog od velikog praska. A postoje još i mnogo dulje vremenske skale. Postoji duboka i privlaĉna predodţba po kojoj univerzum nije ništa drugo već san boga koji se nakon stotinu Brahma godina raspline u san bez snova. Univerzum se raspline zajedno s njim - sve dok nakon drugog Brahma stoljeća, on ne ţivne, ponovo se sastavi i ponovo zapoĉinje sanjati svoj veliki kozmiĉki san. U meĊuvremenu, drugdje postoji beskonaĉan broj drugih univerzuma, svaki sa svojim bogom koji sanja svoj kozmiĉki san. Te velike ideje su pomiješane s drugima, moţda još većima. Kaţe se da ljudi, moţda, nisu snovi bogova, već da su bogovi snovi ljudi. U Indiji poštuju mnoge bogove i svaki bog ima mnoga obliĉja. Bronce Cola izlivene u jedanaestom stoljeću, prikazuju meĊu inim nekoliko razliĉitih inkarnacija boga Šive. Najelegantnija i najuzvišenija od njih je prikaz stvaranja svemira na poĉetku svakog kozmiĉkog ciklusa, motiv poznat kao kozmiĉki ples Šive. Bog, koji se u ovom objavljivanju naziva Nataraja, Kralj plesa, ima ĉetiri ruke. U gornjoj desnoj ruci drţi bubanj ĉiji zvukovi predstavljaju zvuk stvaranja. Iz lijeve gornje ruke izvire jeziĉac plamena, opomena da će svemir, upravo stvoren, za milijarde godina biti posve razoren. Volim zamišljati te dubokoumne i ljupke slike kao neku vrstu predosjećanja modernih astronomskih ideja.67 Vrlo je vjerojatno da se svemir širio od velikog praska do danas, ali to ne znaĉi da će zauvijek nastaviti širenje. Širenje se postepeno moţe usporavati, stati i promijeniti smjer. Ako se u svemiru nalazi manje od odreĊene kritiĉne koliĉine materije, gravitacija udaljavajućih galaktika neće biti dovoljna da zaustavi širenje i - svemir će se širiti zauvijek. Ali ukoliko postoji više materije nego što je trenutno moţemo opaziti - recimo sakrivene u crnim jamama ili u vrućem, ali nevidljivom plinu meĊu galaktikama - tada će svemir biti gravitacijski vezan i sudjelovat će u slijedu ciklusa, posve u skladu s indijskom mitologijom; širenje nakon kojeg slijedi stezanje, univerzum za univerzumom, kozmos bez kraja. Ukoliko ţivimo u takvom kucajućem svemiru, tada veliki prasak ne predstavlja stvaranje kozmosa, već samo kraj prethodnog ciklusa, razaranje zadnje inkarnacije kozmosa. Moţda nam se ne dopada ni jedan od tih današnjih kozmoloških modela. U jednom, svemir je na neki naĉin stvoren prije deset ili dvadeset milijardi godina, širi se zauvijek, galaktike se udaljavaju jedna od druge sve dok i posljednja ne nestane iza našeg kozmiĉkog obzorja. Tada galaktiĉki astronomi ostaju bez posla, zvijezde se hlade i umiru, sama

materija se raspada i svemir postaje rijetka hladna sumaglica od elementarnih ĉestica. U drugom pak, oscilirajućem svemiru, kozmos nema niti poĉetka niti kraja i mi se nalazimo usred jednog beskonaĉnog niza kozmiĉkih smrti i ponovnih roĊenja, a da se ne probije i najmanja informacija o tome kroz stjecište oscilacija. Ništa od galaktika, zvijezda, planeta, ţivotnih oblika ili civilizacija razvijenih u prethodnoj inkarnaciji svemira ne moţe izbiti kroz stjecište, provući se mimo velikog praska i obreti se u sadašnjem svemiru. Sudbina svemira u obje kozmologije djeluje pomalo otuţno, ali moţemo se utješiti silnom duţinom vremenskih perioda o kojima je rijeĉ. Ti dogaĊaji ispunjavat će desetke ili više milijardi godina. Ljudska bića i naši potomci, tkogod oni jednom bili, moći će postići mnogo toga za desetke milijardi godina prije nego što ovaj svemir umre. Ukoliko svemir stvarno titra, postavljaju se još ĉudnija pitanja. Neki znanstvenici smatraju da će se, kada širenje bude zamijenjeno stezanjem, kada spektralne linije svih udaljenih galaktika budu pokazivale plavi pomak, kauzalnost obrnuti i da će posljedice prethoditi uzrocima. Prvo se poĉinju širiti valići iz neke toĉke površine vode, a tek zatim ja bacam kamen u ribnjak. Prvo zaplamsa baklja, a zatim je tek upalim. Ne moţemo se pretvarati da razumijemo što znaĉi ovakav obrat kauzalnosti. Da li će se ljudi u takvim vremenima raĊati u grobu, a umirati u utrobi? Da li će vrijeme teći natraške? Da li sva ta pitanja uopće imaju smisla? Znanstvenici se pitaju što se dogaĊa u takvom titrajućem svemiru, u stjecištima kod prijelaza iz stezanja u širenje. Neki smatraju da se tada prirodni zakoni nasumce izmiješaju, da vrsta fizike i kemije, koja ureduje ovaj svemir, predstavlja samo jedan od beskonaĉnog niza mogućih prirodnih zakona. Lako se uoĉava da je samo jedan vrlo ograniĉen niz prirodnih zakona u skladu s postojanjem galaktika, zvijezda, planeta, ţivota i inteligencije. Ukoliko se prirodni zakoni nepredvidivo prerasporeĊuju u stjecištima, tada je samo zbog najnevjerojatnijih sluĉajnosti kozmiĉki automat ovoga puta izbacio ovaj svemir koji je u skladu s našim postojanjem.68 Da li ţivimo u svemiru koji se zauvijek širi, ili u svemiru koji posjeduje beskonaĉan niz ciklusa? Postoji naĉin da se to ustanovi: treba izvršiti toĉan popis ukupne koliĉine materije u svemiru, ili gledati sve do ruba kozmosa. Radio-teleskopi mogu otkriti vrlo slabe, vrlo udaljene objekte. Gledajući u dubine prostora mi takoĊer gledamo u daleku prošlost. Najbliţi

kvazar se nalazi na udaljenosti od oko pola milijarde svjetlosnih godina. Najudaljeniji se, moţda, nalazi na udaljenosti od deset, dvanaest ili više milijardi svjetlosnih godina. Kad gledamo objekt udaljen dvanaest milijardi svjetlosnih godina, vidimo ga onakvog kakav je bio prije dvanaest milijardi godina. Gledajući daleko u prostor istodobno i gledamo daleko u prošlost, prema obzorju svemira, unazad prema epohi velikog praska. Vrlo veliki postav (Very Large Array, skraćeno VLA) je skup od dvadeset sedam pojedinaĉnih radio-teleskopa u jednom zabaĉenom podruĉju Novog Meksika. Radi se o faznom sistemu gdje su pojedinaĉni teleskopi elektroniĉki povezani tako da djeluju kao jedan jedinstveni teleskop dimenzija razmaka izmeĊu njegovih najudaljenijih dijelova, dakle kao da se radi o radio-teleskopu promjera desetaka kilometara. VLA moţe razluĉiti ili razlikovati sitne pojedinosti u radio-podruĉjima spektra, usporedivo s razluĉnom moći najvećih teleskopa s tla u vidljivom podruĉju spektra. Koji puta se takvi radio-teleskopi povezuju s teleskopima na drugoj strani Zemlje tvoreći baznu liniju usporedivu s promjerom Zemlje odnosno u izvjesnom smislu teleskop velik kao planet. U budućnosti ćemo moţda imati teleskope na Zemljinoj putanji oko Sunca, s druge strane Sunca, u stvari radio-teleskop širok kao unutarnji Sunĉev sustav. Takvi teleskopi bi mogli otkriti unutarnju strukturu i prirodu kvazara. Moţda će se ustanoviti standardna kvazarska svijeća, a udaljenosti kvazara će se moći odreĊivati nezavisno od njihovih crvenih pomaka. Shvaćajući graĊu i crvene pomake najudaljenijih kvazara, moţda će se moći ustanoviti da li je širenje svemira prije milijardu godina teklo brţe, da li se širenje usporava i da li će svemir jednoga dana zapoĉeti kolaps. Današnji radio-teleskopi su vrlo osjetljivi; udaljeni kvazar je tako slabog sjaja da njegovo izmjereno zraĉenje iznosi oko kvadrilijunti dio jednog vata. Ukupna koliĉina energije koju su do sada primili svi naši radio-teleskopi iz izvora izvan granica Sunĉevog sustava, manja je od energije jedne pahuljice snijega pri padu na tlo. Hvatajući kozmiĉko pozadinsko zraĉenje, brojeći kvazare, traţeći signale inteligentnih bića iz prostora, radio-astronomi imaju posla s koliĉinama energije koje jedva da uopće i postoje. Neka materija, posebno materija zvijezda, zraĉi u vidljivoj svjetlosti i lako se opaţa. Druga vrst materije, plin i prašina, u periferijama galaktika se, na primjer, ne zapaţa tako lako. Ona ne zraĉi vidljivu svjetlost, premda, kako se ĉini, zraĉi radio-valove. To je jedan od razloga, zašto za

odgonetavanje kozmiĉkih misterija moramo upotrebljavati egzotiĉne instrumente i frekvencije, razliĉite od frekvencija vidljive svjetlosti na koje su osjetljive naše oĉi. Opservatoriji u putanji oko Zemlje otkrili su izmeĊu galaktika intenzivno tinjanje rentgenskih zraka. Prvo se pomislilo da se radi o vruĉem meĊugalaktiĉkom vodiku, u ogromnim, do sada neslućenim koliĉinama, moţda dovoljno velikim da se zatvori kozmos te time zajamĉi da smo zarobljeni u titrajućem svemiru. MeĊutim novija opaţanja Ricarda Giacconija su razluĉila tinjanje rentgenskih zraka u pojedinaĉne izvore, što znaĉi da su moţda posrijedi golemi ĉopori udaljenih kvazara. I oni bi dodali svemiru do sada nepoznatu masu. Kada završimo kozmiĉku inventuru i kada zbrojimo mase svih galaktika, kvazara, crnih jama, meĊugalaksiĉkog vodika, gravitacionih valova i još egzotiĉnijih ţitelja prostora, znat ćemo kakvu vrstu svemira nastanjujemo. Razmatrajući strukturu kozmosa kao cjeline, astronomi rado kaţu da je prostor zakrivljen ili da ne postoji središte kozmosa ili da je svemir konaĉan, ali bez granica. O ĉemu to oni govore? Zamislimo da nastanjujemo ĉudesnu zemlju u kojoj je svatko savršeno plosnat. Slijedeći Edwina Abbotta, poznavaoca Shakespearea, koji je ţivio u viktorijanskoj Engleskoj, nazvati ćemo tu zemlju Plohadonija. Neki od nas su ĉetverokuti; neki trokuti; neki su sloţeniji likovi. Tapkamo uokolo, unutra i van naših plosnatih zgrada, zauzeti našim plosnatim poslovima i igrama. Svatko u Plohadoniji ima duţinu i širinu, ali ne i visinu. Poznati su nam pojmovi lijevo-desno i naprijed-natrag, ali nemamo pojma niti traga shvaćanja o gore-dolje - pojma koji samo postoji za naše plosnate matematiĉare. Oni kaţu: »Slušajte, to je stvarno vrlo jednostavno. Zamislite lijevo-desno! Zamislite naprijed-natrag! Da li je do sada sve u redu? A sada zamislite jednu drugu dimenziju, okomitu na ove dvije«. A mi kaţemo, »O ĉemu to govorite? Postoje samo dvije dimenzije. Pokaţite tu treću dimenziju! Gdje se ona nalazi?« Tada matematiĉari, obeshrabreni, odu. Ta tko sluša matematiĉare! Svaki ĉetverokutni stvor u Plohadoniji vidi drugi ĉetverokut samo kao kratku duţinu, strane ĉetverokuta okrenute njemu. On moţe vidjeti druge strane ĉetverokuta samo ako malo prošeta. MeĊutim, unutrašnjost ĉetverokuta ostaje zauvijek misteriozna, sve dok neka strašna nesreća ili autopsija ne razlomi stranice i izloţi pogledu nutarnje dijelove. Jednog dana do Plohadonije stiţe jedan trodimenzionalni stvor recimo oblika jabuke - i lebdi iznad nje. Opazivši kako jedan posebno privlaĉan i simpatiĉan ĉetverokut ulazi u svoju plosnatu kuću, jabuka se - u

duhu meĊudimenzionalnog prijateljstva - odluĉuje da ga pozdravi. »Kako ste?«, pita posjetilac iz treće dimenzije. »Ja sam posjetilac iz treće dimenzije.« Bijedni ĉetverokut se ogledava po svojoj zatvorenoj kući i ne vidi nikoga. Još gore, njemu se ĉini da pozdrav, koji u stvari dolazi odozgo, izlazi iz njegovog vlastitog plosnatog tijela, jedan glas, unutar njega samog. Moţda se ĉetverokut spremno podsjetio da su mu neki preci u obitelji bili malo poremećena uma. Ogorĉena da o njoj sude kao o psihološkom poremećaju, jabuka se spušta u Plohadoniju. Trodimenzionalno stvorenje moţe u Plohadoniji postojati samo djelomiĉno: moţe se vidjeti samo kao presjek, samo dodirne toĉke s ravnom površinom Plohadonije. Jabuka koja klizi kroz Plohadoniju, najprije bi se pojavila kao toĉka, a zatim kao sve veće, otprilike kruţne kriške. Ĉetverokut vidi kako se pojavljuje jedna toĉka u zatvorenoj prostoriji njegovog dvodimenzionalnog svijeta, toĉka koja polako prerasta u nešto poput kruţnice. Stvorenje ĉudna i promjenljiva obliĉja iskrsnulo je niotkuda! Poniţena i nesretna zbog tuposti plosnatih bića jabuka tresne ĉetverokut i odbaci ga uvis, da lebdi i vrti se u toj tajanstvenoj trećoj dimenziji. U poĉetku ĉetverokut uopće ne shvaća što se dogaĊa; sve je to potpuno izvan njegovog iskustva. MeĊutim, konaĉno shvaća da promatra Plohadoniju iz posebno povoljnog poloţaja: »odozgo«. Moţe gledati u zatvorene prostorije. Moţe vidjeti i unutrašnjost svojih plosnatih drugova. On promatra svoj svemir iz jedinstvene i veliĉanstvene perspektive. Putovanje kroz drugu dimenziju pruţa kao usputni probitak i neku vrstu rentgenske slike. Konaĉno, poput lista koji pada, naš se ĉetverokut polako spušta na površinu. S gledišta njegovih drugova, stanovnika Plohadonije, on je nestao na neobjašnjiv naĉin iz zatvorene prostorije, a zatim se, na uznemirujući naĉin, materijalizirao niotkuda. »Za ime boţje«, kaţu oni. »što se to zbilo s tobom?« »Mislim,« odgovara, »da sam bio gore.« Oni ga na to glade po stranama i umiruju ga. Tlapnje su oduvijek uobiĉajene u njegovoj obitelji. Kod takvih meĊudimenzionalnih razmatranja ne moramo se ograniĉiti na samo dvije dimenzije. Moţemo, slijedeći Abbotta, zamisliti jednodimenzionalan svijet, gdje je svatko dio pravca, ili ĉak svijet bezdimenzionalnih zvjerki, toĉaka. No, moţda je zanimljiviji problem viših dimenzija. Da li je moguće postojanje ĉetvrte fizikalne dimenzije?69 Tvorbu kocke moţemo zamisliti na slijedeći naĉin: uzmite odreĊenu duţinu i postavljajte je za jednaku duţinu uvijek u okomitom smjeru. Na

taj ste naĉin dobili kvadrat. Sada postavljajte kvadrat za istu duţinu stalno okomito na njega i dobili ste kocku. Znamo da kocka baca sjenu, koju obiĉno crtamo kao dva ĉetverokuta s povezanim vrhovima. Ukoliko ispitamo sjenu kocke u dvije dimenzije, zamijećujemo da sve duţine nisu jednake i da svi kutovi nisu pravi kutovi. Trodimenzionalni predmet nije savršeno predstavljen u svojoj projekciji u dvije dimenzije. To je cijena gubitka jedne dimenzije u geometrijskoj projekciji. Sada uzmimo našu trodimenzionalnu kocku i pomiĉimo je pod pravim kutevima prema njoj samoj kroz neku ĉetvrtu fizikalnu dimenziju: ne lijevo-desno, ne naprijednatrag, ne gore-dolje, već istodobno okomito na sve te smjerove. Ja vam ne mogu pokazati koji je to smjer, ali mogu zamisliti da postoji. U tom sluĉaju stvorili bismo ĉetverodimenzionalnu hiperkocku, koja se još i naziva teserakt. Ne mogu vam pokazati neki teserakt jer smo zarobljeni u tri dimenzije. Ali ono što vam mogu pokazati je sjena teserakta u tri dimenzije. Sjena nalikuje na dvije kocke od kojih se jedna nalazi unutar druge, a svi vrhovi su povezani linijama. Kod stvarnog teserakta u ĉetiri dimenzije, sve linije bi bile jednake duţine i svi kutevi bili bi pravi kutevi. Zamislite svemir poput Plohadonije, s tim da je bez znanja njegovih ţitelja taj njihov dvodimenzionalni svemir zakrivljen u jednoj trećoj fizikalnoj dimenziji. Kada se ţitelji Plohadonije upućuju na kraće izlete, njihov svemir im izgleda dovoljno plosnat. MeĊutim, ukoliko jedan od njih ode na dugu šetnju, kako se njemu ĉini, stalno u istom smjeru, otkrit će veliku tajnu: iako nije susreo nikakvu zapreku i nije skretao s puta, na neki naĉin se vratio ipak na svoje ishodište. Mora da je njegov dvodimenzionalni svemir iskrivljen, zavijen ili zakrivljen u nekoj misterioznoj trećoj dimenziji. On ne moţe sebi predoĉiti tu treću dimenziju, ali moţe dokuĉiti njeno postojanje. Povećajte broj svih dimenzija ove priĉe za jedan i dobili ste stanje koje se moţe primijeniti na nas. Gdje se nalazi središte kozmosa? Da li postoji rub svemira? Što leţi iza toga? U dvodimenzionalnom svemiru koji je zakrivljen u trećoj dimenziji ne postoji središte - barem ne na površini sfere. Središte takvog svemira ne nalazi se u samom svemiru; ono leţi nedostupno u trećoj dimenziji, unutar sfere. Iako je ploha površine sfere ograniĉena, taj svemir ne posjeduje rubove - on je konaĉan ali neograniĉen. Pitanje što leţi izvana, besmisleno je. Plosnata stvorenja ne mogu svojim snagama pobjeći iz svojih dviju dimenzija. Povećajte broj svih tih dimenzija za jedan i dobivate stanje koje

moţda odgovara našem: svemir kao ĉetverodimenzionalna hipersfera bez središta i rubova i ništa izvan tog svemira. Zašto se ĉini da se sve galaktike udaljuju od nas? Hipersfera se širi iz jedne toĉke, poput ĉetverodimenzionalnog balona koji se napuhava, stvarajući svakog ĉasa više prostora u svemiru. Neko vrijeme nakon poĉetka širenja, kondenziraju se galaktike, koje su zatim nošene zajedno sa širenjem površine hipersfere. Postoje astronomi u svakoj galaktici i svjetlost koju oni vide takoĊer je zarobljena u zakrivljenoj površini hipersfere. Kako se sfera širi, neki astronom, u bilo kojoj galaktiki, smatrat će da se sve druge galaktike udaljuju od njega. Ne postoje povlašteni referentni sustavi.70 Što je neka galaktika udaljenija, to se većom brzinom udaljuje. Galaktike su ugraĊene, priĉvršćene za prostor, a graĊa prostora se širi. A sada k pitanju, gdje se u sadašnjem svemiru dogodio veliki prasak? Odgovor je, jasno, svugdje! Ukoliko nema dovoljno materije da sprijeĉi beskonaĉno širenje svemira, svemir mora biti otvoren, zakrivljen poput sedlaste plohe, ĉija se površina proteţe u beskonaĉnost u našoj trodimenzionalnoj analogiji. Ukoliko ima dovoljno materije, onda je svemir zatvoren, zakrivljen kao kugla u našoj trodimenzionalnoj analogiji. Ako je svemir zatvoren, svjetlost je unutar njega zarobljena. Oko 1920. godine, u suprotnom smjeru od M31 promatraĉi su našli udaljen par spiralnih galaktika. Pitali su se da li je moguće da promatraju Mlijeĉni Put i galaktiku M31 iz drugog smjera kao da gledate svoj potiljak u svjetlosti koja je obišla cijeli svemir. Danas znamo da je svemir mnogo veći nego što se to mislilo u dvadesetim godinama ovog stoljeća. Bilo bi potrebno više vremena nego što je starost svemira pa da ga svjetlost ĉitavog oplovi. I same galaktike su mlaĊe od svemira. No, ako je kozmos zatvoren i svjetlost ga ne moţe napustiti, onda je potpuno ispravan opis svemira kao crne jame. Ţelite li saznati kako izgleda unutar crne jame, pogledajte oko sebe. Ranije smo spomenuli mogućnost da se pomoću crvotoĉina doĊe s jednog mjesta u svemiru na drugo, a da se i ne prelazi trodimenzionalna udaljenost izmeĊu njih - kroz crnu jamu. Te crvotoĉine si moţemo predoĉiti kao cijevi koje prolaze kroz neku ĉetvrtu fiziĉku dimenziju. Ne znamo da li uopće postoje takve crvotoĉine. Ukoliko postoje, da li uvijek moraju biti povezane s nekim drugim mjestom u našem svemiru? Ili je moguće da nas crvotoĉine povezuju s drugim univerzumima, mjestima koja bi nam inaĉe bila zauvijek nedostupna. Koliko znamo, mogu postojati mnogi drugi svemiri. Moţda su se u nekom smislu ugnijezdili jedan u drugoga.

Pojavila se je jedna zamisao - ĉudesna, sablasna, prizivajuća - jedna od najsnaţnijih pretpostavki znanosti ili religije. Potpuno je nedokazana, a moţda i nikad neće biti dokazana. Ali ona uspaljuje. Govori nam, da postoji beskonaĉna hijerarhija svemira, tako da bi se elementarna ĉestica, kao na primjer elektron u našem svemiru, ukazala, ako bismo prodrli u njega, kao jedan cijeli zatvoren svemir. Unutar njega, ureĊenog u lokalni ekvivalent galaktika i manjih sastojaka, nalazi se golem broj mnogo sićušnijih elementarnih ĉestica, koje same predstavljaju univerzume na idućoj ljestvici i, tako dalje, zauvijek - beskonaĉan silazni niz, univerzumi unutar univerzuma bez kraja. TakoĊer i uzlazno. Nama poznati svemir sastavljen od galaktika i zvijezda, planeta i ljudi, bio bi samo jedna elementarna ĉestica u idućem višem univerzumu, prvoj ljestvici drugog beskonaĉnog niza. To je jedina religiozna ideja koja mi je poznata, a koja nadmašuje beskrajan broj beskonaĉno starih cikliĉkih univerzuma u hinduskoj kozmologiji. Kako bi izgledali ti drugi univerzumi? Da li bi bili izgraĊeni na osnovi razliĉitih fizikalnih zakona? Da li bi posjedovali zvijezde i galaktike i svjetove, ili pak nešto posve razliĉito? Da li su spojivi s nekim nezamislivo drukĉijim oblikom ţivota? Da uĊemo u njih, morali bismo na neki naĉin prodrijeti kroz neku ĉetvrtu fizikalnu dimenziju - što zasigurno nije lagan poduhvat, ali moţda bi nam mogla pomoći neka crna jama. Moţda postoje male crne jame u okolini Sunca. Lebdeći na rubu vjeĉnosti, odskoĉili bismo ...

11. POSTOJANOST PAMĆENJA Sada kada su odreĊene sudbine Neba i Zemlje; Prokopi i kanali zadobiše svoj pravilan smjer; UreĊeni su nasipi Tigrisa i Eufrata; Što drugo da uradimo? Što drugo da stvorimo? O Anunaki, vi veliki bogovi neba, što drugo da uradimo? Asirski izvještaj o stvaranju ĉovjeka. 800. prije n. e. Kada je on, ma koji od bogova to bio, razvrstao u red i razmrsio tu kaotiĉnu masu i sveo je tako ureĊenu na kozmiĉke dijelove, prvo je oblikovao Zemlju u golemu loptu tako da moţe biti istog oblika sa svih strana... I tako da niti jedno podruĉje ne ostane bez svojih vlastitih ţivih bića, zvijezde i boţanski oblici zauzeli su podruĉje neba, svjetlucavim ribama je kao dom pripalo more, Zemlja je dobila zvjerinje, a pokretni zrak ptice ... Tada je roĊen ĉovjek:... iako su sve druge ţivotinje sagnute prema tlu i usmjeruju svoj pogled prema njemu, on je dao ĉovjeku uzdignuto lice i ponudio mu da stoji uspravno i uputi svoj pogled prema nebu. Ovidije, Metamorfoze, I st. U velikom kozmiĉkom mraku nalazi se bezbroj zvijezda i planeta, neki mladi od našeg Sunĉevog sustava. Premda još ne moţemo biti posve sigurni, mora da su ipak isti oni procesi koji su na Zemlji upravljali evolucijom ţivota i inteligencije djelotvorni i u cijelom kozmosu. Moguće je da samo u našoj galaktici Mlijeĉnom Putu ima milijun svjetova sada nastanjenih bićima vrlo razliĉitim od nas i daleko naprednijim od nas. Znati mnogo nije isto što i biti pametan; inteligencija nije znanje samo po sebi već, takoĊer, i sposobnost rasuĊivanja, naĉin na koji se znanje usklaĊuje i upotrebljava. Ipak, koliĉina znanja, informacija koje su dostupne, jedan je od pokazatelja naše inteligencije. Za mjernu veliĉinu, jedinicu informacije, prihvaćen je naziv bit (od binary digit = binarna znamenka, o. prev.). Ona je odgovor - da ili ne - na jasno pitanje. Za odreĊivanje stanja ţarulje, da li je upaljena ili ugašena, dovoljan je jedan bit informacije. MeĊutim, da oznaĉimo jedno od slova latinske abecede

potrebno nam je pet bita (25 = 2x2x2x2x2 = 32 što je više od 26). Jeziĉni sadrţaj ove knjige je nešto manji od deset milijuna bita, 107. Ukupan broj bita jednosatnog televizijskog programa je oko 1012 bita. Brojkom izraţena vrijednost znanja, u rijeĉima i slikama, svih knjiga u svim knjiţnicama svijeta je otprilike 1016 do 1017 bita.71 Dakako, mnogi od tih bita su posve suvišni. Taj broj samo grubo izraţava stupanj ljudskog znanja. Negdje drugdje, na drugim svjetovima gdje se ţivot zapoĉeo razvijati milijarde godina ranije nego za Zemlji, moţda tamo vladaju s 1020 ili 1030 bita i to ne samo s više već i bitno drukĉijim informacijama. Od tih milijun svjetova napuĉenih inteligentnim bićima promotrimo jedan neobiĉan planet, jedini u njegovom solarnom sustavu koji ima površinske oceane tekuće vode. U toj bogatoj akvatiĉkoj sredini ţive mnoga razmjerno inteligentna stvorenja - neka imaju osam krakova za hvatanje; druga pak meĊusobno komuniciraju mijenjajući zamršen uzorak svijetlih i tamnih šara na svojim tijelima; evo i mudrih malih stvorenja s kopna koja na tren upadaju u oceanski element sa svojim laĊama od drva ili metala. No mi traţimo ovdje vladajuću inteligenciju, najveća stvorenja planeta, osjećajne i graciozne gospodare oceanskih prostranstava, velike kitove. Oni su najveći ţivi stvorovi72 ikad nastali na planetu Zemlji, daleko veći i od dinosaura. Odrasli plavi kit moţe biti dug trideset metara i teţiti sto pedeset tona. Mnogi od njih, posebno ušati kitovi, su krotka stvorenja koja pasu po širokim ispašama oceana cijedeći ušima sićušne ţivotinjice planktone, druga pak jedu ribe ili raĉiće krile. Kitovi su tek odnedavni došljaci oceana. Prije svega sedamdeset milijuna godina migrirali su njihovi preci, mesoţderski sisavci, malo pomalo s kopna u ocean. Kod kitova, majka doji i njeţno brine za svoje mlade. Kitovo mladunĉe ima dugo djetinjstvo za vrijeme kojeg ga odrasli poduĉavaju. Uĉe kroz zabavu, igru. Sve su to odlike sisavaca, sve vaţne za razvoj inteligentnog bića. More je mraĉno. Vid i njuh koji dobro sluţe sisavcima na kopnu nisu od velike koristi u oceanu. Oni kitovi preci koji su se oslanjali na ta osjetila da pronaĊu muţjaka, ţenku, mladunĉe ili uopće grabeţljivca, nisu ostavljali za sobom brojno potomstvo. Drugi se, dakle, naĉin komuniciranja poboljšavao tokom evolucije; on funkcionira izvanredno dobro i kljuĉ je za bilo kakvo razumijevanje kitova: osjetilo zvuka. Neki zvuci kitova nazvani su pjesme, no mi ipak još ne znamo njihovu pravu prirodu i znaĉenje. Proteţu se preko širokog frekventnog pojasa, dobrano ispod najdubljeg zvuka kojeg još moţe detektirati ljudsko uho. Tipiĉan poj

kita traje moţda petnaestak sekundi, najduţi oko jedan sat. Ĉesto se ponavlja, istovjetan, po taktu, po ritmu, po tonu. Ponekad, grupa kitova će usred neke pjesme napustiti svoje zimsko obitavalište da bi je šest mjeseci kasnije, vrativši se, nastavila na toĉno ispravnom tonu kao da uopće nije bilo prekida. Kitovi imaju vrlo dobro pamćenje. Ĉešće su prilikom povratka i promijenili zvukovnu izvedbu. Nove se pjesme pojavljuju na kitovskoj paradi hitova. Ĉlanovi grupe pjevaju ĉesto istu pjesmu zajedno. Nekom uzajamnom sloţnošću, suraĊujući u stvaranju svog djela, mijenjaju oni taj mjuzikl tokom mjeseci i mjeseci, polako i proroĉki sigurno. Zvukovna izvedba je vrlo sloţena. Ako bismo pjesme kitova grbavaca proglasili za neki tonalni jezik, ukupan informacijski sadrţaj, dakle broj bita, iznosi u tim pjesmama 106, otprilike koliki je i informacijski sadrţaj Ilijade ili Odiseje. Mi ne znamo o ĉemu to meĊusobno razgovaraju ili pjevaju kitovi odnosno njihovi roĊaci dupini. Oni ne posjeduju udove za rad, oni se ne upuštaju u graditeljske pothvate, ali oni su društvena bića. Oni traţe, plivaju, love, vesele se, pare se, igraju se, bjeţe pred grabeţljivcima. O tome mogu mnogo toga ispriĉati jedno drugom. Najveća opasnost za kitove je jedan pridošlica, arogantna ţivotinja tek odnedavno osposobljena, pomoću svoje tehnike, za djelovanje na oceanu, stvor koji sebe naziva ljudskim. Tokom 99,99 posto kitove povijesti nije bilo ljudi na i u dubokim oceanima. Kroz to dugo vrijeme kitovi su razvili svoj izvanredan zvuĉni obavještajni sistem. Veliki sjeverni kitovi, na primjer, emitiraju ekstremno niske frekvencije od dvadeset herca, duboko ispod najniţe oktave na klavirskim tipkama. (Herc je jedinica za frekvenciju, recimo zvuka, te predstavlja jedan zvuĉni val s brijegom i dolom koji ulazi u vaše uši za jednu sekundu.) Zvuk tako niske frekvencije jedva da se i gubi u oceanu. Ameriĉki biolog Roger Payne izraĉunao je da bi dva kita, upotrebljavajući dubokooceanske zvuĉne kanale frekvencije dvadeset herca mogli u stvari meĊusobno komunicirati nalazeći se bilo gdje na svijetu. Jedan bi se, na primjer, mogao nalaziti ispred Rossove ledene barijere na Antartiku te komunicirati s drugim u vodama Aleutskog otoĉja kod Aljaske. Kitovi su tokom najvećeg dijela svoje povijesti bili u stanju uspostaviti globalnu komunikacijsku mreţu. Kada su moţda razdvojeni i petnaest tisuća kilometara, njihove su zvuĉne izvedbe ljubavne pjesme ĉeznutljivo upućene u prostranstva dubina. Desecima milijuna godina ova su se golema inteligentna stvorenja razvijala bez ikakvog znaĉajnog prirodnog neprijatelja. Tada je pojavom

parobroda u XIX stoljeću stigao kobni izvor zagaĊenja mora bukom. Kako su trgovaĉki i ratni brodovi postajali sve brojniji, bivala je i pozadinska buka u oceanu, posebno na frekvenciji od dvadesetak herca, sve osjetnija. Kitovi su zbog toga sigurno doţivljavali sve veće i veće poteškoće. Mora da se stalno smanjivala i udaljenosti na kojoj su mogli odrţavati veze. Dvije stotina godina ranije iznosila je tipiĉna udaljenost na kojoj su komunicirali veliki sjeverni kitovi vjerojatno deset tisuća kilometara. Danas ta brojka vjerojatno ne prelazi nekoliko stotina kilometara. Znaju li se kitovi meĊusobno poimence? Mogu li se oni meĊusobno prepoznavati samo posredstvom zvuka? Mi smo kitove razdvojili jedne od drugih. Uspješno smo sada ušutkali stvorenja koja su meĊusobno razmjenjivala poruke tokom desetina milijuna godina.73 Uradili smo još gore od toga budući da se i dalje odvija trgovina s mrtvim tijelima kitova. Ljudi love i ubijaju kitove te proizvode od njih ruţ za usne i maziva za strojeve. Mnoge zemlje shvaćaju da je sistematsko ubijanje tih inteligentnih stvorenja monstruozno, no trgovina se nastavlja predvoĊena Japanom, Sovjetskim Savezom i Norveškom. Mi ljudi, kao vrsta, razmišljamo o uspostavljanju kontakta s izvanzemaljskim civilizacijama. Zar ne bi bio dobar poĉetak za to poboljšavanje komunikacija sa zemaljskom inteligencijom, s drugim ljudskim bićima raznih kultura i jezika, s velikim majmunima, s dupinima, a osobito s tim inteligentnim vladarima dubina, s velikim kitovima? Ima mnogo toga što kit mora znati kako se radi da bi preţivio. To je znanje pohranjeno u njegovim genima i u mozgu. Genetska informacija sadrţi naĉin prerade planktona u kitovo salo ili umijeće zadrţavanja daha za vrijeme ronjenja na kilometar dubine. Informacije u mozgu, nauĉene informacije, sadrţe znanja kao, na primjer, tko ti je majka ili što znaĉi pjesma koju upravo sada slušaš. Kit, poput svih drugih ţivotinja na Zemlji, posjeduje genetsku knjiţnicu i mozgovnu knjiţnicu. Genetska tvar kitova je poput genetske tvari ljudskih bića, graĊena od nukleinskih kiselina, tih neobiĉnih molekula kadrih da iz kemijskih sastojaka kojima su okruţene pripravljaju kopije samih sebe te da nasljednu informaciju pretvore u djelovanje. Na primjer, heksokinaza, jedan enzim u kita, istovjetan onom kakav se nalazi u svakoj stanici vašeg tijela, prvi je od dvadeset enzimsko-posredniĉkih karika potrebnih za pretvaranje molekula šećera iz planktonske hrane kita u dijelić energije moţda prilog za jedan jedini niskofrekventni ton u glazbenoj izvedbi kita. Informacija pohranjena u dvostrukoj DNA spirali kita ili ĉovjeka ili bilo koje druge ţivotinje ili biljke na Zemlji ispisana je jezikom od ĉetiri

slova - pomoću ĉetiri razliĉite vrste nukleotida, molekularnih sastojaka koje saĉinjavaju DNA. Koliko bita informacija sadrţi nasljedni materijal razliĉitih ţivotnih oblika? Koliko da/ne odgovora na razna biološka pitanja je ispisano na jeziku ţivota? Jedan virus treba oko deset tisuća bita - što otprilike odgovara iznosu informacije sadrţane na ovoj stranici. Ali informacije potrebne virusu su jednostavne, krajnje saţete i izvanredno djelotvorne. Treba ih vrlo paţljivo ĉitati. To su upute potrebne virusu da bi zarazio neki drugi organizam i reproducirao sam sebe - jedine stvari koje su virusi uopće kadri ĉiniti. Bakterija upotrebljava oko milijun bita informacija - što iznosi oko stotinu tiskanih stranica. Bakterije moraju znati mnogo toga više od virusa. Za razliku od virusa, one nisu potpuni paraziti. Bakterije se moraju boriti za ţivot. Jednostaniĉna ameba je još mnogo sloţenija; za oko ĉetiri stotina milijuna bita u njenim DNA, bilo bi potrebno ispisati oko osamdeset knjiga od po petsto stranica za potpunu informaciju o stvaranju druge amebe. Kitu ili ljudskom biću potrebno je oko pet milijardi bita. 5 x 109 bita informacija u našoj enciklopediji ţivota u jezgri svake naše stanice ispisano, recimo na engleskom, ispunila bi tisuću volumena. Svaka od vaših stotinu bilijuna stanica sadrţi potpunu knjiţnicu instrukcija kako da se napravi bilo koji vaš dio. Svaka stanica vašeg tijela nastaje uzastopnom diobom stanica iz jedne jedine stanice, oploĊenog jajašca vaših roditelja. Kod svake diobe stanice u mnogim embriološkim etapama kroz koje ste stvarani, izvorni skup genetskih informacija je udvostruĉavan s velikom vjernošću. Zato stanice vaše jetre posjeduju neiskorišteno znanje kako da stvore stanice vaših kostiju i obratno. Genetska knjiţnica sadrţi sve što je vaše tijelo kadro samo uĉiniti. Stara informacija je zapisana iscrpno, paţljivo, s obiljem detalja - kako da se smijete, kako da kišete, kako da hodate, kako da prepoznajete uzorke, kako da se reproducirate, kako da probavite jabuku. Ukoliko bismo to izrazili kemijskim jezikom - upute za prve korake pri varenju fruktoze iz jabuke izgledale bi kao sheme na stranicama 274 i 275. Jedenje jabuke je strahovito zamršen proces. Doista, ako bih sam trebao sintetizirati svoje vlastite enzime, ako bih svijesno morao pamtiti i upravljati svim kemijskim koracima potrebnim da se iz hrane izvuĉe energija, vjerojatno bih umro od gladi. Ali ĉak bakterije prave anaerobnu glikozu, to je ono zbog ĉega jabuke trunu: vrijeme ruĉka za mikrobe. Bakterije i mi kao i sva stvorenja izmeĊu nas posjeduju mnogo sliĉnih genetskih uputa. Naše zasebne knjiţnice gena posjeduju mnogo

zajedniĉkih stranica, još jedan podsjetnik našeg zajedniĉkog evolucionog naslijeĊa. Naša tehnologija je u stanju kopirati samo sićušni dio zamršenih biokemijskih procesa koje naša tijela provode bez poteškoća: tek smo zapoĉeli prouĉavati te procese. Evolucija je dakako imala milijarde godina prakse. DNA zna znanje. Pretpostavite da morate uĉiniti nešto tako sloţeno da vam niti nekoliko milijardi bita nije dostatno. Pretpostavite da se okolina mijenjala tako brzo da šifrirana genetska enciklopedija koja je prije tako dobro sluţila sada više ne odgovara u potpunosti. Tada ĉak ni genetska knjiţnica od tisuću svezaka više ne bi bila dovoljna. Zato posjedujemo mozgove. Kao i svi naši drugi organi, mozak se razvijao milijunima godina, povećavajući sloţenost i sadrţaj informacija. Njegova grada odraţava sve stupnjeve kroz koje je prolazila. Mozak se razvijao iznutra prema van. Duboko u unutrašnjosti nalazi se najstariji dio, moţdano deblo koja upravlja osnovnim biološkim funkcijama, ukljuĉujući ritam ţivota kucanje srca i disanje. Prema izazovnom mišljenju Paula MacLeana, više funkcije mozga razvile su se u tri uzastopna koraka. Moţdano deblo zaštićuje R-kompleks, sjedište agresivnosti, ritualne, teritorijalne i društvene hierarhije koji se razvio prije stotine milijuna godina kod naših reptilskih predaka. Duboko unutar lubanje svakoga od nas krije se nešto poput mozga krokodila. Mozak sisavca (limbiĉki sistem) okruţuje Rkompleks i razvio se prije desetak milijuna godina kod naših predaka koji su bili sisavci, ali još nisu bili primati. To je glavno sjedište naših raspoloţenja i emocija, naše brige i skrbi za mlade. I na kraju, s vanjske strane, ţiveći u nesigurnom primirju sa primitivnijim mozgovima niţe, nalazi se cerebralni korteks, moţdana kora, koja se kod naših primitivnih predaka razvijala milijunima godina. Moţdana kora gdje se materija pretvara u svjesnost je luka ukrcavanja za sva naša kozmiĉka putovanja. Ĉineći više od dvije trećine mase mozga, kora je sjedište intuicije i kritiĉne analize. Ovdje imamo ideje i inspiracije, ovdje ĉitamo i pišemo, ovdje se bavimo matematikom i skladamo glazbu. Korteks upravlja našim svijesnim ţivotom. On je odlika naše vrste, sjedište našeg ĉovjeĉanstva. Civilizacija je proizvod cerebralnog korteksa. Jezik mozga nije DNA jezik gena. Zapravo, naše znanje je šifrirano u stanicama koje se nazivaju neuroni-mikroskopski elektrokemijski prekidaĉi, prosjeĉno nekoliko stotina na milimetar. Svatko od nas posjeduje oko stotinu milijardi neurona, što je usporedivo s brojem zvijezda u galaktici Mlijeĉni Put. Mnogi neuroni povezani su tisućama

spojeva sa svojim susjedima. U ljudskom cerebralnom korteksu nalazi se oko stotinu bilijuna, 1014, takvih spojeva. Charles Sherrington zamišljao je aktivnosti u cerebralnom korteksu nakon buĊenja: [Korteks] postaje sada iskriĉavo podruĉje ritmiĉki blještećih toĉkica s nizovima putujućih iskri koje jure amo tamo. Mozak se budi, a time vraća se i svjesnost. To je kao da Mlijeĉni Put zapoĉinje neki kozmiĉki ples. Ubrzo [korteks] postaje opĉaravajuća pojava gdje milijuni blještećih ĉunaka tkaju rasplinjavajuću sliku, uvijek smisleni uzorak iako nikada trajan; pomiĉna harmonija dijelova cjeline. Sada, kada se probuĊeno tijelo uzdiţe, dijelovi te velike harmoniĉne aktivnosti šire se nadolje neosvijetljenim stazama niţeg mozga. Vlakna blještećih pokretnih iskri sudjeluju u povezivanju. To znaĉi da se tijelo podiglo i ide u susret novozapoĉetom danu.

Ĉak i u snu mozak pulsira, kuca i blijeska zamršenim zadacima ljudskog ţivota — sanjanjem, sjećanjem, smišljanjem. Naše misli, vizije i maštanja posjeduju fizikalnu realnost. Jedna misao se sastoji od stotina elektrokemijskih impulsa. Ako bi se smanjili na veliĉinu neurona mogli bismo prisustvovati opširnim, zamršenim, isĉezavajućim uzorcima. Jedan uzorak bi mogao biti iskra sjećanja na miris jorgovana uz seoski put za vrijeme djetinjstva. Jedan drugi bi mogao biti dio uznemirene svakodnevne pomisli: »Gdje sam stavio kljuĉeve?« U planinama uma postoje mnoge udoline, nabori koji uveliko povećavaju površinu raspoloţivu cerebralnom korteksu za pohranu informacija u lubanji ograniĉene veliĉine. Neurokemizam mozga je zapanjujuće ţivahan, strujni krugovi ĉudesniji od bilo koje izumljene naprave. A nema znakova da je njegov rad prouzrokovan neĉim drugim osim 1014 neuronskih spojeva koji izgraĊuju elegantnu arhitekturu svijesti. Svijet mišljenja je u grubom podijeljen na dvije hemisfere. Desna hemisfera cerebralnog korteksa je uglavnom odgovorna za raspoznavanje uzoraka, intuiciju, osjećajnost, stvaralaĉku oštroumnost. Lijeva hemisfera upravlja racionalnim, analitiĉkim i kritiĉkim mišljenjem. To su dualne sile, bitne suprotnosti koje obiljeţavaju proces ljudskog mišljenja. Zdruţeno omogućuju stvaranje ideja te naĉin njihove provjere. IzmeĊu dvije hemisfere odvija se stalni dijalog, provoĊen kroz ogroman snop ţivaca, ţuljevito tijelo (corpus callosum), most izmeĊu kreativnosti i analize, obje potrebne da bi se shvatio svijet. Sadrţaj informacija ljudskog mozga izraţen u bitima je vjerojatno usporediv s ukupnim brojem spojeva meĊu neuronima - oko stotinu bilijuna, 1014, bita. Da je to ispisano recimo na engleskom, ta informacija

ispunila bi oko dvadeset milijuna svezaka, isto koliko se nalazi u nekoj od najvećih svjetskih knjiţnica. Ekvivalent od dvadesetak milijuna knjiga nalazi se u glavi svakoga od nas. Mozak je vrlo veliko mjesto u vrlo malom prostoru. Najviše knjiga u mozgu nalazi se u cerebralnom korteksu. Dolje, u temeljima, nalaze se znanja o kojima su ovisili uglavnom naši udaljeni preci - agresija, odgajanje djece, strah, seks, spremnost da se slijepo slijede voĊe. Neke više djelatnosti mozga - ĉitanje, pisanje, govorenje - izgleda da su smještene u odreĊenim podruĉjima cerebralnog korteksa. S druge strane, pamćenje je razbacano u mnogo podruĉja. Ukoliko bi postojala telepatija, jedan od njenih vrhunaca bi bio taj da bi svatko mogao ĉitati knjige iz cerebralnih korteksa naših najdraţih. Nema uvjerljivog dokaza o postojanju telepatije i objavljivanje takvih mogućnosti ostaje u domeni umjetnika i pisaca. Mozak radi mnogo više toga od pukog prizivanja u sjećanje. On usporeĊuje, sintetizira, analizira, stvara apstrakcije. Moramo dokuĉiti mnogo više nego što mogu znati naši geni. Zato je i knjiţnica mozga desetak tisuća puta veća od knjiţnice gena. Naša strast prema uĉenju, oĉigledna u ponašanju svakog klinca, sredstvo je preţivljavanja. Emocije i obiĉaji duboko su usaĊeni u nama. Dio su našeg ĉovjeĉanstva. Ali nisu karakteristiĉni samo za ljudska bića. Mnoge druge ţivotinje posjeduju osjećaje. Ono što razlikuje našu vrstu to je misao. Cerebralni korteks je oslobaĊanje. Više ne moramo biti zarobljenici genetiĉkog naslijeĊa ponašanja, guštera i babuna. Mi smo, svatko od nas, uglavnom odgovorni za ono što ulazi u naše mozgove, što ćemo voljeti i ţeljeti znati kao odrasli. Nismo više prepušteni na milost reptilskog mozga, mi moţemo mijenjati sami sebe. Većina velikih gradova na svijetu rasla je nasumce, malo pomalo, već prema potrebama trenutka; vrlo rijetko se neki grad planira za daleku budućnost. Razvoj nekog grada je sliĉan razvoju mozga: razvija se iz malog središta i polako raste i mijenja se, ostavljajući mnoge stare dijelove u pogonu. Ne postoji naĉin da bi evolucija mogla istrgnuti staru unutrašnjost mozga zbog njene nesavršenosti i zamijeniti je modernijim proizvodom. Mozak mora raditi i za vrijeme obnavljanja. Zato je i moţdano deblo okruţeno R-kompleksom, zatim limbiĉkim sistemom i konaĉno cerebralnim korteksom. Stari dijelovi zaduţeni su s previše osnovnih funkcija, a da bi se uopće mogli zamijeniti. Tako i dalje sopću, zastarjeli i katkada zaostali, ali nuţna posljedica naše evolucije. Raspored mnogih glavnih ulica u gradu New Yorku potjeĉe iz

sedamnaestog stoljeća, burza iz osamnaestog stoljeća, vodovod iz devetnaestog, elektrifikacija iz dvadesetog stoljeća. Raspored bi mogao biti djelotvorniji da su svi gradski sistemi bili izgraĊeni istodobno te da se periodiĉki obnavljaju (to je razlog zašto su katastrofalni poţari, na primjer, veliki poţari Chicaga i Londona - katkada pomoć u gradskom planiranju). Ali spori prirast novih sluţbi omogućuje gradu da manje više neprekidno ţivi tijekom stoljeća. U sedamnaestom stoljeću se od Brooklyna do Manhattana preko East Rivera putovalo pomoću skele. U devetnaestom stoljeću tehnologija je omogućila izgradnju visećeg mosta iznad rijeke. SagraĊen je toĉno na mjestu pristaništa skele, jer je to zemljište bilo vlasništvo grada, a i zato jer su se glavne drţavne ceste stjecale prema starom pristaništu. Kasnije, kada je postala moguća izgradnja tunela ispod rijeke i tunel je sagraĊen na istom mjestu iz posve istih razloga, a i zbog toga jer su već postojali mali napušteni tuneli, kesoni, postavljeni za vrijeme izgradnje mosta. Takvo korištenje i rekonstrukcija prethodnih sistema u nove svrhe jako je sliĉna uzorku biološke evolucije. Kada naši geni nisu više mogli pohraniti sve informacije nuţne za odrţavanje, polako smo izmislili mozgove. Ali, došlo je vrijeme, moţda prije deset tisuća godina, kada smo morali znati više nego što se moglo prikladno pohraniti u mozgovima. Tako smo nauĉili da skladištimo ogromne koliĉine informacija izvan naših tijela. Koliko znamo, mi smo jedina vrsta na planetu koja je izmislila opće pamćenje koje nije pohranjeno niti u našim genima niti u našim mozgovima. Skladište tog pamćenja se naziva knjiţnica. Knjiga se radi od drveta. Ona je skup ravnih savitljivih dijelova (još uvijek ih nazivamo »listovi«) s utisnutim tamnim pigmentiranim ĉrkama. Bacite jedan letimiĉan pogled i ćuti ćete u sebi glas neke druge osobe moţda nekog tko je mrtav tisućama godina. Autor govori izravno vama, preko milenija, jasno i tiho, unutar vaše glave. Pisanje je moţda najveći ljudski izum koji povezuje ljude, graĊane razliĉitih epoha, koji nikada nisu poznavali jedni druge. Knjige lome vremenske okove, dokaz da ljudi mogu ĉiniti ĉuda. Neki od najranijih autora pisali su na glini. Klinasto pismo, udaljeni predak zapadnjaĉke abecede izumljeno je na Bliskom istoku prije otprilike pet tisuća godina. Zadaća mu je bila da biljeţi: utrţak ţita, prodaju zemljišta, pobjede kralja, kipove svećenika, poloţaje zvijezda, molitve bogovima. Tisućljećima, pismo se urezivalo u glinu ili kamen, strugalo po vosku, kori ili koţi: slikalo na bambusu ili papirusu ili svili - ali uvijek

samo po jedan primjerak odjednom i, osim natpisa na spomenicima, uvijek namijenjeno malom broju ĉitaoca. Zatim je u Kini izmeĊu drugog stoljeća prije naše ere i šestog stoljeća naše ere izumljen papir, tuš i tisak pomoću izrezbarenih drvenih valjaka, što je omogućilo da se naprave i raspaĉavaju mnoge kopije nekog djela. Trebalo je tisuću godina da udaljena i zaostala Evropa shvati tu ideju. Tada su se najednom poĉele štampati knjige širom svijeta. Samo nešto prije izuma pokretnog sloga oko 1450. u cijeloj Evropi nije bilo više od nekoliko desetaka tisuća knjiga, sve pisane rukom: otprilike isto toliko kao u Kini sto godina prije naše ere, a deseti dio broja svezaka koji su se nalazili u velikoj Aleksandrijskoj biblioteci. Pedeset godina kasnije, oko 1500. bilo je već deset milijuna štampanih knjiga. Naobrazba je postala dostupna svakome tko je znao ĉitati. Ĉuda su dolazila odasvuda. U posljednje vrijeme, knjige, a posebno »dţepna izdanja« tiskaju se u ogromnim i jeftinim nakladama. Za cijenu umjerenog ruĉka moţete se udubiti u propadanje i pad Rimskog carstva, porijeklo vrsta, tumaĉenje snova, prirodu stvari. Knjige su poput sjemena. One mogu neiskorištene leţati stoljećima da bi zatim procvale i na tlu od kojeg se to najmanje oĉekuje. Velike svjetske knjiţnice sadrţe milijune svezaka, ekvivalent od oko 14 10 bita uniformacija u rijeĉima i moţda 1015 bita informacija u slikama. To je deset tisuća puta više informacija nego što je pohranjeno u našim genima, a nekoliko puta više nego što je pohranjeno u našim mozgovima. Ako proĉitam jednu knjigu tjedno, proĉitat ću samo nekoliko tisuća knjiga u svom ţivotu, dakle otprilike jedan promil sadrţaja velikih svjetskih knjiţnica našeg doba. Kvaka je u tome da znamo koje knjige valja ĉitati. Informacija u knjigama nije pretprogramirana pri našem roĊenju, već se stalno mijenja, proširuje dogaĊajima i prilagoĊava svijetu. Do sada je prošlo dvadeset i tri stoljeća od osnutka Aleksandrijske biblioteke. Da nema knjiga ni zapisa, zamislite kakav bi golem vremenski jaz predstavljala dvadeset i tri stoljeća. S ĉetiri generacije po stoljeću, kroz dvadeset i tri stoljeća proţivjelo je gotovo stotinu generacija ljudskih bića. Ako bi se informacija širila samo usmenom predajom, koliko malo bismo znali o našoj prošlosti, kako bi spor bio naš napredak! Sve bi ovisilo o kojim starim znanjima bi sluĉajno ĉuli i koliko bi toĉni bili ti izvještaji. Premda bi se informacije iz prošlosti cijenilo, one bi uzastopnim prepriĉavanjem bivale sve više i više pobrkane i konaĉno izgubljene. Knjige nam omogućavaju putovanja kroz vrijeme, iskorištavanje mudrosti

naših predaka. Knjiţnica nas povezuje sa spoznajama i znanjima teškom mukom istrgnutim od prirode, sa znanjima najvećih umova koji su ikada postojali, s najboljim uĉiteljima sakupljenim s cijelog planeta i iz cijele naše prošlosti koji nas uĉe, potiĉu na daljnji vlastiti doprinos zajedniĉkoj riznici znanja ljudske vrste. Javne knjiţnice ovise o dobrovoljnim prilozima. Mislim da se zdravost naše civilizacije, dubina naše svijesti o temeljima naše kulture i naša briga za budućnost, sve to moţe staviti na kušnju time u kojoj mjeri podupiremo naše knjiţnice. *** Kad bi se iznova stvorila Zemlja sa svim fizikalno jednakim obiljeţjima, izrazito je nevjerojatno da bi se ponovo pojavilo nešto što bi i pribliţno podsjećalo na ljudsko biće. Evolucioni proces je podvrgnut moćnoj osobini sluĉajnosti. Kozmiĉka zraka koja udara u neki drugi gen izaziva neku drugu mutaciju, što u poĉetku moţe imati male posljedice ali bitne kasnije. Sluĉaj moţe igrati bitnu ulogu u biologiji, kao što to ĉini i u povijesti. Što se u dubljoj prošlosti odigrao kljuĉni dogaĊaj, to snaţnije moţe utjecati na sadašnjost. Na primjer, naše ruke. Imamo pet prstiju, ukljuĉivši i jedan nasuprotni palac. One nas posve dobro sluţe. Ali mislim da bi nas isto tako dobro sluţile da imamo šest prstiju, ukljuĉivši jedan palac, ili ĉetiri prsta ukljuĉivši jedan palac, ili pak pet prstiju i dva palca. Nema niĉeg istinski najboljeg u našem posebnom rasporedu prstiju kojeg obiĉno zamišljamo tako prirodnim i neizbjeţnim. Imamo pet prstiju zato što potjeĉemo od neke ribe iz devonskog perioda koja je imala pet kostiju u svojim perajama. Da potjeĉemo od neke ribe s ĉetiri ili šest kostiju, imali bismo ĉetiri ili šest prstiju na svakoj ruci i smatrali bismo to savršeno prirodnim. Koristimo aritmetiku s bazom deset, samo zato jer posjedujemo deset prstiju na našim rukama.74 Da je raspored bio drukĉiji koristili bismo aritmetiku s bazom osam ili bazom dvanaest i protjerali bazu deset u višu matematiku. Isto vjerujem, vrijedi i za mnogo znaĉajnija svojstva našeg biĉa, za našu nasljednu graĊu, naš unutarnji biokemizam, naš oblik, stas, sisteme organa, ljubavi i mrţnje, strasti i oĉajanja, njeţnost i agresivnost, pa ĉak i za naše analitiĉke procese - sve je to, barem djelomiĉno, posljedica prividno neznatnih sluĉajeva u našoj neizmjerno dugoj evolucionoj povijesti. Da se samo jedna libela manje utopila u moĉvarama karbona, moţda bi inteligentni organizmi na našem planetu danas imali perje i pouĉavali svoje mlade u gnijezdima. Uzorak evolucione kauzalnosti je mreţa

zaĉuĊujuće sloţenosti; ponizno stojimo svjesni nepotpunosti našeg razumijevanja. Još prije šezdeset i pet milijuna godina naši preci su bili najneprivlaĉniji sisavci - stvorenja veliĉine i inteligencije poput krtice ili dabra. Samo vrlo smion biolog bi naslutio da će te ţivotinje na koncu, moţda, proizvesti vrstu koja danas dominira na Zemlji. Zemlja je tada bila krcata strašnim gušterima - dinosaurima, izvanredno uspješnim stvorenjima koja su ispunjavala gotovo svaku ekološku sredinu na Zemlji. Postojali su plivajući reptili, leteći reptili i reptili - od kojih su neki bili veliki poput šestorokatnice - koji su tutnjali po površini Zemlje. Neki od njih imali su priliĉno velike mozgove, uspravan poloţaj tijela i dvije male prednje noge, vrlo nalik na ruke, pomoću kojih su hvatali male brze sisavce - vjerojatno ukljuĉujući i naše daleke pretke - za ruĉak. Da su takvi dinosauri preţivjeli, moţda bi pripadnik vladajuće inteligentne vrste na našem planetu danas bio ĉetiri metra visok, sa zelenom koţom i oštrim zubima, a ljudski oblik bi se smatrao jezivim proizvodom fantazije saurijske znanstvene fantastike. Ali dinosaurusi nisu preţivjeli. U jednom katastrofalnom dogaĊaju oni su uništeni zajedno s mnogim, skoro svim drugim vrstama na Zemlji.75 Ali ne dabrovi. Ne sisavci. Oni su preţivjeli. Nitko ne zna što je istrijebilo dinosaure. Jedna od privlaĉnih hipoteza je da se dogodila kozmiĉka katastrofa, eksplozija bliske zvijezde supernove poput one koja je stvorila maglicu Rakovica. Da se kojim sluĉajem dogodila eksplozija supernove unutar udaljenosti od deset ili dvadeset godina svjetlosti od Sunĉevog sistema prije otprilike šezdeset i pet milijuna godina, izbacila bi snaţan tok kozmiĉkih zraka koje bi prilikom prolaska kroz Zemljin zraĉni omotaĉ spalile dušik atmosfere. Tako stvoreni oksidi dušika uništili bi zaštitni sloj ozona iz atmosfere. Time bi se povećavao na površini tok ultraljubiĉastog zraĉenja Sunca što bi prţilo i mutiralo mnoge organizme nedovoljno zaštićene od intenzivnog ultraljubiĉastog zraĉenja. Neki od tih organizama mogli su biti glavni predmeti dinosaurijske prehrane. Ta nevolja, ma kakve prirode, koja je zbrisala dinosaure sa svjetske pozornice, ukinula je i pritisak kojem su bili podvrgnuti sisavci. Naši preci nisu više morali ţivjeti u sjeni proţdrljivih reptila. Unijeli smo obilnu raznolikost vrsta i napredovali smo. Prije dvadeset milijuna godina, naši neposredni preci su vjerojatno još uvijek ţivjeli na drveću da bi se kasnije spustili s njega jer su se šume povlaĉile za vrijeme jednog velikog ledenog doba i bile zamijenjivane travnatim savanama. Nije dobro biti savršeno

prilagoĊen ţivotu na drveću kada ima malo drveća. Mora da su mnogi primati koji su ţivjeli na drveću nestali zajedno sa šumama. Malo njih je mukom izborilo nesigurni opstanak na tlu i preţivjelo. Od jedne takve loze smo se razvili mi. Nitko ne zna uzrok toj promijeni klime. To je mogla biti mala promjena u vlastitom sjaju Sunca ili promjena u putanji Zemlje ili velike erupcije vulkana popraćene izbacivanjem fine prašine u stratosferu koja je reflektirala više svjetlosti Sunca natrag u prostor i hladila na taj naĉin Zemlju. Moţda je ledeno doba prouzrokovala promjena opće cirkulacije, oceana. Ili pak prolaz Sunca kroz galaktiĉki oblak prašine. Bez obzira na uzrok, ponovo se uvjeravamo kako je naš opstanak usko povezan sa sluĉajnim astronomskim i geološkim zbivanjima. Nakon što smo se spustili s drveća, zauzeli smo uspravan stav; naše ruke su bile slobodne; posjedovali smo odliĉan vid - stekli smo mnoge od potrebnih preduvjeta za izradu alata. Sada je bila stvarna prednost posjedovati veliki mozak i s drugima dijeliti sloţene misli. Ukoliko su sve ostale stvari iste, bolje je biti pametan nego glup. Inteligentna bića bolje mogu riješiti probleme, ţive duţe i ostavljaju brojniji podmladak; sve do pronalaska nuklearnog oruţja, inteligencija je snaţno pomagala opstanak. Dio naše povijesti bili su ĉopori dlakavih malih sisavaca koji su se skrivali ispred dinosaura, kolonizirali krošnje drveća, a kasnije skoĉili na tlo da bi ukrotili vatru, izmislili pisanje, sagradili opservatorije i lansirali svemirske letjelice. Da su stvari tekle malo drukĉije, moglo je sve to postići neko drugo stvorenje ĉija bi inteligencija i manipulativne sposobnosti dovele do usporedivih dostignuća. Moţda spretan dvonoţni dinosaur, ili rakuni, ili vidre, ili lignje. Bilo bi lijepo saznati koliko razliĉite mogu biti druge inteligencije: zato i prouĉavamo kitove i velike majmune. Da bismo nauĉili ponešto o tome kakve druge vrste civilizacije su moguće, trebamo prouĉavati povijest i antropologiju kultura. Ali svi mi - mi kitovi, mi majmuni, mi ljudi - suviše blisko smo povezani. Sve dok su naša istraţivanja ograniĉena na jednu ili dvije evolucione grane jednog jedinog planeta, ostat ćemo zauvijek neupućeni u mogući opseg i oštroumnost drugih inteligencija i drugih civilizacija. Na nekom drugom planetu s razliĉitim slijedom sluĉajnih dogaĊaja koji stvaraju nasljednu raznolikost te s razliĉitom okolinom koja odabire pojedine kombinacije gena, vjerujem da su šanse da se naĊu bića koja su nam fiziĉki vrlo sliĉna gotovo jednake nuli. Vjerojatnost da se naĊe neka druga vrsta inteligencije nije meĊutim jednaka nuli. Njihovi mozgovi su se takoĊer mogli razvijati iznutra prema van. Oni mogu posjedovati

prekidajuće elemente analogne našim neuronima. Ali neuroni mogu biti vrlo razliĉiti; moţda supervodiĉi koji rade na vrlo niskim temperaturama, a ne organski ureĊaji koji rade na sobnoj temperaturi. U tom sluĉaju brzina njihovog razmišljanja bila bi 107 puta veća od naše. Ili se moţda ekvivalent neurona negdje drugdje ne bi nalazio u izravnom fiziĉkom kontaktu već u radio-vezi, tako da bi jedno jedino inteligentno biće moglo biti razdijeljeno na mnogo razliĉitih organizama, ili ĉak na mnogo razliĉitih planeta, svaki samo s dijelom inteligencije cjeline, a svaki dio doprinosio bi putem radioveze jednoj mnogo višoj inteligenciji.76 Moţda postoje planeti na kojima inteligentna bića imaju takoĊer oko 1014 neuronskih spojeva kao i mi. Ali moţda postoje mjesta gdje je taj broj 1024 ili 1034. Pitam se kakvo bi bilo njihovo znanje. Budući da nastanjujemo isti svemir, neke bitne informacije moraju biti jednake i za njih i za nas. Ako bismo mogli stupiti u vezu, ima mnogo toga u njihovim mozgovima što bi nas jako zanimalo. Ali vrijedi i suprotno. Mislim da će izvanzemaljska inteligencija - ĉak i bića znatno razvijenija od nas - pokazivati zanimanje za nas, naše znanje, za naĉin razmišljanja, graĊu naših mozgova, za našu evoluciju, izglede za našu budućnost. Ako postoje inteligentna bića na planetima relativno bliskih zvijezda, da li bi ona mogla znati za naše postojanje? Da li bi mogli naslutiti dugi evolucioni niz od gena pa preko mozgova do knjiţnica koji se odvijao na skromnom planetu zvanom Zemlja? Ako svemirci ne putuju do nas, postoje barem dva naĉina na koja bi mogli ipak doznati nešto o nama. Jedan bi naĉin bio da osluškuju velikim radio-teleskopima. Milijardama godina ĉuli bi samo slab i povremeni radio-šum prouzrokovan munjama i zarobljenim elektronima i protonima koji fijuĉu u Zemljinom magnetskom polju. Zatim, prije manje od jednog stoljeća, radio-valovi koji napuštaju Zemlju postali bi jaĉi, glasniji, sve manje sliĉni šumu, a sve sliĉniji signalima. Stanovnici Zemlje su napokon naletjeli na radio-komunikaciju. Danas postoji golema meĊunarodna radio, televizijska i radarska komunikacijska mreţa. Na nekim radiofrekvencijama Zemlja je postala daleko najsjajniji objekt, najsnaţniji radio-izvor u Sunĉevom sistemu sjajnija od Jupitera, sjajnija od Sunca. Izvanzemaljskoj civilizaciji koja prati radio-emisiju sa Zemlje i prima takve signale ne bi promaklo da se nedavno nešto zanimljivo ovdje dogodilo. Kako Zemlja rotira, naši snaţniji radio-odašiljaĉi polako šaraju preko neba. Radio-astronom na planetu neke druge zvijezde bio bi u stanju da odredi duţinu dana na Zemlji iz vremena pojavljivanja i nestajanja naših

signala. Neki od naših najjaĉih izvora su radarski odašiljaĉi; nekolicina se upotrebljava u radarskoj astronomiji, da radio-prstima ispipaju površine bliskih planeta. Veliĉina radarskog snopa projiciranog na nebeski svod je mnogo veća od veliĉine planeta pa velik dio signala proleti pokraj planeta, izvan Sunĉevog sistema u dubine meĊuzvijezdanog prostora do nekih osjetljivih prijemnika koji moţda slušaju. Najviše radarskih transmisija obavlja se u vojne svrhe; one skaniraju nebo u stalnom strahu od masivnog lansiranja neprijateljskih projektila s nuklearnim bojevim glavama, znamen posljednjih petnaest minuta ljudske civilizacije. Informativni sadrţaj tih pulseva je zanemariv: samo niz jednostavnih šifriranih monofrekventnih signala. MeĊutim, najprodorniji i najzamjetljiviji izvor radiovalova sa Zemlje ipak su naši televizijski programi. Zbog vrtnje Zemlje neke televizijske stanice će se pojaviti na istoĉnom horizontu, druge nestajati na zapadnom. Biti će to zbrkana mješavina raznih programa. Napredna civilizacija s planeta neke obliţnje zvijezde bila bi u stanju razmrsiti tu zbrku, izdvojiti i sloţiti pojedinaĉne programe. Najĉešće ponavljane poruke će biti pozivni signali stanica i pozivi da se kupuju deterdţenti, dezodoransi, tablete protiv glavobolje i proizvodi automobilske industrije. Najzamjetljivije poruke bit će one emitirane istodobno s mnogo odašiljaĉa u više vremenskih zona - na primjer govori za vrijeme meĊunarodnih kriza Predsjednika Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava ili premijera Sovjetskog Saveza. Priglup sadrţaj televizijskih reklama, detalji meĊunarodnih kriza i krvava ratovanja unutar ljudske zajednice glavne su poruke o ţivotu na Zemlji koje smo odabrali za emitiranje u kozmos. Što li oni moraju misliti o nama? Ne postoji naĉin da povuĉemo te televizijske programe. Nema naĉina da pošaljemo neku brţu poruku da ih prestigne i ispravi prethodnu transmisiju. Ništa ne moţe putovati brţe od svjetlosti. Televizijske emisije velikih razmjera zapoĉele su na planetu Zemlji u kasnim ĉetrdesetim godinama ovog stoljeća. Prema tome postoji sferna valna fronta - u ĉijem se središtu nalazi Zemlja - koja se širi brzinom svjetlosti i nosi Howdy Doody, (tadašnja djeĉja emisija u SAD - prim. prev,) »ĉekersov« govor tadašnjeg potpredsjednika Richarda M. Nixona (Checkers je ime Nixonova psa koji je bio s njim u tv-kadru - prim. prev.) i televizijska preslušavanja koja je vodio senator Joseph McCarthy. Budući da su emisije odaslane prije nekoliko desetljeća, one su sada udaljene samo nekoliko desetaka svjetlosnih godina od Zemlje. Ako se najbliţa civilizacija nalazi nešto dalje, moţemo još neko vrijeme slobodno disati. U svakom sluĉaju,

moţemo se nadati da će za njih ti programi biti neshvatljivi. Odredište dviju letjelica tipa »Voyager« su zvijezde. Na svakoj je priĉvršćena pozlaćena bakrena gramofonska ploĉa s glavom i iglom, a na aluminijskoj omotnici su upute za korištenje. Poslali smo nešto o našim genima, nešto o našim mozgovima, nešto o našim knjiţnicama drugim bićima koja bi mogla jedriti morima meĊuzvjezdanog prostora. Ali nismo ţeljeli poslati prvenstveno znanstvene informacije. Svaka civilizacija koja je u stanju presresti Voyager s davno ugašenim odašiljaĉima u dubinama meĊuzvijezdanog prostora, zna mnogo više o znanosti od nas. Umjesto toga, ţeljeli smo tim drugim bićima kazati nešto što nam se ĉini da je kod nas jedinstveno. Znaĉaj cerebralnog korteksa i limbiĉkog sistema je iscrpno predstavljen; R-kompleks već manje. Iako primaoci sigurno ne poznaju niti jedan jezik sa Zemlje, uvrstili smo i pozdrave na šezdeset ljudskih jezika, kao i pozdrave kitova grbavaca. Poslali smo fotografije ljudi s cijelog svijeta kako brinu jedan za drugoga, uĉe, izraĊuju alate i umjetniĉka djela i suoĉavaju se s izazovima. Na ploĉi je sat i pol odabrane glazbe mnogih kultura, gdje neke melodije izraţavaju naš osjećaj kozmiĉke usamljenosti, našu ţelju da okonĉamo našu izolaciju, našu ţudnju da uspostavimo vezu s drugim bićima u kozmosu. Poslali smo i snimke zvukova koji se ĉuju na našem planetu od najranijih dana prije nastanka ţivota pa sve do evolucije ljudske vrste i naše mlade najnovije tehnologije u razvoju. Uĉinili smo to poput usanih kitova kad u oceanske dubine šalju svoj ljubavni zov. Mnoge, moţda i preteţni dio naših poruka neće se moći dešifrirati. Ali poslali smo ih zato, jer je vaţno makar pokušati. U tom duhu uvrstili smo u gramofonsku ploĉu letjelica Voyager misli i osjećaje jedne osobe, elektriĉnu aktivnost njenog mozga, srca, oĉiju i mišića, snimane jedan sat i pretvorene u vremenski saţet zvuk. Na neki naĉin lansirali smo dakle u kozmos izravan prijepis misli i osjećaja jednog ljudskog bića mjeseca lipnja godina 1977. na planetu Zemlji. Moţda primaoci neće znati što da s tim zapoĉnu, ili će ĉak misliti da je to snimak nekog pulsara na kojeg na neki površan naĉin i podsjeća. Ili će moţda neka civilizacija nezamislivo naprednija od naše biti u stanju da dešifrira takve snimljene misli i osjećaje i cijenit će naš trud da sebe podijelimo s njima. Informacija u našim genima je vrlo stara - većim dijelom je stara mnogo milijuna godina, a neki dijelovi ĉak milijarde godina. Suprotno tome, informacije u našim knjigama stare su tisuću godina, a u našim mozgovima samo nekoliko desetljeća. Dugovjeĉna informacija nije karakteristiĉno ljudska informacija. Zbog erozije prisutne na Zemlji, zuba

vremena, naši spomenici i proizvodi neće preţivjeti i doĉekati daleku budućnost bez pomne zaštite. Ali snimak na »Voyageru« se nalazi na putu koji će ga odnijeti izvan Sunĉevog sistema. Erozija u meĊuzvjezdanom prostoru - uglavnom kozmiĉke zrake i sudari sa zrncima prašine - tako je spora da će informacija na ploĉi trajati milijardu godina. Geni, i mozgovi, i knjige, kodiraju informaciju na razne naĉine, a opstaju u razliĉitim vremenskim intervalima. Ali postojanost pamćenja ljudske vrste bit će daleko duţa u utisnutim metalnim ţljebićima na »Voyagerovoj« meĊuzvjezdanoj ploĉi. »Voyagerova« poruka putuje muĉnom sporošću. Najbrţi predmet ikad lansiran ljudskom rukom, trebat će ipak desetke tisuća godina da prevali udaljenost do najbliţe zvijezde. Bilo koji televizijski program proputovat će za nekoliko sati udaljenost za koju su »Voyageru« potrebne godine. Neka televizijska emisija koja je upravo sada završila za nekoliko sati će prestići »Voyagere« u podruĉju iza Saturna i juriti dalje prema zvijezdama. Ukoliko je usmjerena prema Alfa Centauri signal će stići tamo za nešto više od ĉetiri godine. Ako za nekoliko desetljeća ili stoljeća bilo tko tamo u prostoru sluša naše televizijske emisije, nadam se, imati će povoljno mišljenje o nama, proizvodu petnaest milijardi godina kozmiĉke evolucije, ovdašnjem preobraţaju materije u svjesnost. Naša inteligencija nas je nedavno opskrbila uţasnim moćima. Nije još jasno da li posjedujemo mudrost da izbjegnemo vlastito samouništenje. Ali mnogi od nas to vrlo uporno pokušavaju. Nadamo se da ćemo vrlo skoro, u perspektivi kozmiĉkog mjerila vremena, ujediniti naš planet mirnim putem u zajednicu koja poštuje ţivot svakog ţivog bića i koja će biti spremna da poduzme slijedeći veliki korak, da postane dio galaktiĉke zajednice povezanih civilizacija.

12. ENCYCLOPAEDIA GALACTICA »Što si? Odakle si došao? Nisam nikada vidio nešto poput tebe.« Gavran Stvoritelj pogleda Ĉovjeka i bio je... iznenaĊen da to ĉudno novo biće toliko naliĉi njemu samome. Eskimski mit stvaranja Nebo je utemeljeno, Zemlja je utemeljena, Tko sada da bude ţiv, o bogovi? Azteĉka kroniku. Povijest kraljevina Znam da će netko reći da smo i suviše hrabri u tim tvrdnjama o planetima i da smo se do toga uzdigli uz mnoge vjerojatnosti, a ako je jedna od njih sluĉajno kriva i suprotna našoj pretpostavci, ona bi, poput loših temelja, uništila cijelu zgradu i sravnila je s tlom. Ali... uzmemo li da je Zemlja, kao što smo i uĉinili, samo jedan od planeta jednakog dostojanstva i ĉasti kao i ostali, tko bi se usudio reći da se ne moţe naći nigdje drugdje netko koji uţiva u uzvišenom prizoru Djela Prirode? A ukoliko bi postojali ti drugi promatraĉi, zar da smo mi jedini koji su duboko prodrli u tajne i saznanja o prirodi? Christraan Huygensu Nove pretpostavke o planetarnim svjetovima, njihovim stanovnicima i tvorevinama, oko 1690. Stvoritelj Prirode... onemogućio nam je u naše sadašnje doba nekakvu komunikaciju izmeĊu ove Zemlje i ostalih velikih tijela univerzuma; i vrlo je vjerojatno da je na sliĉan naĉin prekinuo sve komunikacije izmeĊu drugih planeta i izmeĊu razliĉitih sustavu ... Na svima od njih zapaţamo dovoljno toga što pobuĊuje naša znatiţelju, ali je ne zadovoljava... S obzirom na mudrost koja izbija iz cijele prirode, neumjesno je pretpostaviti da smijemo vidjeti tako daleko i toliko pobuditi našu znatiţelju... da bismo na kraju samo bili razoĉarani... To nas stoga prirodno vodi na zakljuĉak da smatramo naše sadašnje stanje tek kao osvit ili poĉetak naše egzistencije i kao

jedno stanje pripreme ili iskušenja za daljnji napredak ... Colin Maclaurin, 1748. Ne moţe postojati jezik univerzalniji i jednostavniji, slobodniji od pogrešaka i nejasnoća... vredniji za izraţavanje nepromjenljivih veza izmeĊu prirodnih stvari [od matematike]. On objašnjava [sve fenomene] istim jezikom, kao da potvrĊuje jedinstvo i jednostavnost univerzuma i da još više istakne nepromjenljiv red koji vlada svim prirodnim uzrocima. Joseph Fourier, Analitička teorija topline, 1822. Lansirali smo ĉetiri broda prema zvijezdama, Pioneere 11 i 12, Voyagere 1 i 2. Oni su nesavršeni i primitivni brodovi koji se gibaju, u odnosu na ogromne meĊuzvjezdane udaljenosti, sporošću trke u košmaru. Ali u budućnosti ĉinit ćemo to bolje. Naši će brodovi putovati brţe. Odredit ćemo meĊuzvjezdane ciljeve, a prije ili kasnije naši svemirski brodovi imat će i ljudske posade. U galaktici Mlijeĉni Put mora da postoje mnogi planeti stariji milijune godina od Zemlje i neki koji su stariji ĉak milijarde godina. Zar nas već nisu trebali posjetiti? U svim tim milijardama godina od nastanka našeg planeta zar ni jednom nije neka ĉudna laĊa udaljene civilizacije istraţivala naš svijet odozgo i polako se spuštala prema površini odakle su je promatrale šarene libele, ravnodušni reptili, vrišteći primati ili zaĉuĊeni ljudi? Ta zamisao je doista prirodna. Ona je pala na um svakome tko je ikada, ĉak samo površno razmišljao o pitanju inteligentnog ţivota u svemiru. No da li se to stvarno i dogodilo? Sporna toĉka je valjanost podnesenih dokaza, strogo i skeptiĉki ispitanih - dakle ne ono što se naizgled ĉini uvjerljivim, a niti neosnovano svjedoĉenje jednog ili dvojice samozvanih oĉevidaca. Uz takve kriterije ne postoje uvjerljivi dokazi izvanzemaljskih posjeta, bez obzira na sve tvrdnje o pradavnim astronautima i letećim tanjurima zbog kojih nam se katkad ĉini da naš planet vrvi nepozvanim gostima. Ja bih i sam volio da je drukĉije. Ima neĉeg neodoljivog u otkriću ĉak i sitnog znamena, moţda nekog zamršenog zapisa ili daleko najbolje, ĉak i kljuĉa za razumijevanje neke strane i egzotiĉne civilizacije. To je privlaĉan osjećaj kakav smo mi ljudi iskusili već ranije. Godine 1801. je fiziĉar Joseph Fourier77 bio prefekt jednog departementa u Francuskoj zvanog Isere. Pri obilasku škola svoje

pokrajine, Fourier je zapazio jednog jedanaestogodišnjeg djeĉaka ĉiji je izvanredni intelekt i pronicavost za orijentalne jezike već pribavio divljenje i paţnju uĉitelja. Fourier ga je pozvao svojoj kući na ćaskanje. Djeĉak je bio oĉaran Fourierovom zbirkom egipatskih predmeta, sakupljenih za vrijeme Napoleonovog pohoda u kojem je Fourier bio odgovoran za popisivanje astronomskih spomenika te stare civilizacije. Hijeroglifski natpisi pobudili su djeĉakovu znatiţelju. »Što oni znaĉe?« upitao je. »To nitko ne zna« dobio je odgovor. Djeĉak se zvao Jean Francois Champollion. Djeĉak uspaljen tajnom jezika kojeg nitko nije mogao proĉitati, postao je kasnije vrstan lingvist i strastveno je uronio u staroegipatsko pismo. U to doba Francuska je bila preplavljena egipatskim predmetima što ih je popljaĉkala Napoleonova vojska, a koji su kasnije bili dostupni zapadnim istraţivaĉima. Mladi Champollion je gutao oĉima objavljen opis egipatske ekspedicije. Kasnije kad je odrastao, Champollion je uspio; ispunivši svoj mladenaĉki san, na brilijantan naĉin je dešifrirao staroegipatske hijeroglife. Ali tek 1828. godine, dvadeset osam godina nakon svog susreta sa Fourierom, Champollion je prvi puta kroĉio na tlo Egipta, zemlju svojih snova. Jedrio je uzvodno od Kaira, slijedeći tok Nila, odajući poĉast kulturi ĉije pismo je nakon mukotrpnog rada uspio odgonetnuti. To je bio pohod u davna vremena, posjet jednoj stranoj civilizaciji. Uveĉer 16. konaĉno smo stigli u Denderu. Bila je veliĉanstvena mjeseĉina i nalazili smo se samo na sat udaljenosti od hramova: Da li bismo mogli odoljeti iskušenju? Pitam vas, najhladnokrvniji meĊu smrtnicima! Veĉerati i odmah krenuti dalje bile su zapovijedi trenutka: sami i bez vodiĉa, ali naoruţani do zubiju išli smo krajolikom ... konaĉno su se pojavili hramovi... Oni se mogu izmjeriti, ali iskazati dojam o njima je nemoguće. To je jedinstvo ljupkosti i veliĉanstvenosti najvećeg stupnja. Ostali smo tamo u ekstazi dva sata, trĉeći kroz goleme prostorije... i pokušavali proĉitati pri mjeseĉini vanjske natpise. Nismo se vratili u laĊu sve do tri ujutro, a već smo bili ponovo kod hramova u sedam ... Ono što je bilo veliĉanstveno na mjeseĉini, ostalo je veliĉanstveno i kada nam je svjetlost sunca otkrila sve pojedinosti... Mi u Evropi smo samo patuljci i ni jedna nacija, bilo stara ili sadašnja, nije zamislila umjetnost arhitekture tako uzvišena, velika i impozantna stila kao stari Egipćani. Oni su gradili kao da rade za ljude visoke sto stopa.

Na zidovima i stupovima Karnaka, u Denderi, svugdje u Egiptu, Champollion je s uţitkom ustanovio da gotovo bez napora moţe ĉitati natpise. Mnogi prije njega pokušali su i nisu uspijeli dešifrirati ljupke

hijeroglife, rijeĉ koja znaĉi »sveti urezi«. Neki uĉenjaci su smatrali da su hijeroglifi neka vrsta pisma u slikama, bogato zbijenih metafora, uglavnom s oĉnim jabuĉicama i valovitim linijama, skakavcima, bumbarima i pticama - naroĉito pticama. Zavladala je posvemašnja zbrka. Bilo je onih koji su zakljuĉili da su Egipćani bili kolonisti koji su došli iz stare Kine. Drugi su pak tvrdili upravo suprotno. Objavljene su ogromne koliĉine spisa s djelomiĉnim prijevodima. Jedan prevodilac letimice je pogledao kamen iz Rosette ĉiji hijeroglifski natpis tada još nije bio dešifriran, i smjesta je obznanio njegov sadrţaj. Rekao je da mu je metoda brzog dešifriranja omogućila da »izbjegne sistematske greške koje se neizbjeţivo pojavljuju kod duţeg razmišljanja«. On je smatrao da se bolji rezultati postiţu ako previše ne razmišljate. Kao i kod potrage za izvanzemaljskim ţivotom danas, neobuzdane spekulacije amatera uplašile su i potjerale mnoge profesionalce. Champollion se odupro ideji da su hijeroglifi slikovne metafore. Nasuprot tome, pomoću brilijantne zamisli engleskog fiziĉara Thomasa Younga postupio je otprilike ovako: Kamen iz Rosette je iskopao jedan francuski vojnik kad je radio na utvrĊivanju grada Rašid u delti Nila, kojeg su Evropljani uglavnom ne poznavajući arapski, zvali Rosetta. To je bila ploĉa iz jednog starog hrama, na kojoj se oĉito nalazio isti natpis ispisan na tri razliĉita pisma: hijeroglifima na vrhu, jednom vrstom kurzivnih hijeroglifa koji su nazvani demotski, u sredini i, kao kljuĉ cijelog teksta, grĉkim na dnu. Champollion, koji je teĉno govorio starogrĉki, proĉitao je da je kamen ispisan u spomen krunidbe Ptolemeja V Epifana, u proljeće 196. godine prije naše ere. Tom je prilikom kralj oslobaĊao politiĉke zatvorenike, umanjio poreze, darivao hramove, opraštao pobunjenicima, povećavao vojnu gotovost, ukratko radio je one iste stvari koje ĉine današnji vladari ako ţele ostati na poloţaju. Grĉki tekst spominje Ptolemeja mnogo puta. Otprilike na istim poloţajima u hijeroglifskom tekstu nalazi se skup ovalom uokvirenih simbola. Champollion je zakljuĉio da to vrlo vjerojatno takoĊer znaĉi Ptolemej. Ako je tako, onda to pismo ne moţe biti iskljuĉivo piktografsko ili metaforiĉko; većina simbola mora stajati za slova ili slogove. Champollion je takoĊer bio toliko prisutna duha da je izbrojio broj grĉkih rijeĉi i broj pojedinih hijeroglifa u tim vjerojatno istim tekstovima. Bilo je puno manje grĉkih rijeĉi, što je ponovo upućivalo na to da su hijeroglifi uglavnom slova i slogovi. Ali koji hijeroglifi odgovaraju odreĊenim slovima? Na sreću, Champollion je imao na raspolaganju jedan obelisk

iskopan u mjestu Philae, koji je sadrţavao hijeroglifski ekvivalent grĉkog imena Kleopatra. Ta dva ovala uokvirenih znakova za Ptolemeja i Kleopatru, preureĊena tako da se ĉitaju s lijeva na desno, prikazana su na str. 296. Ptolemej zapoĉinje slovom P; prvi simbol u okviru je kvadrat. Kleopatra ima P kao peto slovo i u okviru za Kleopatru na petom poloţaju se nalazi takoĊer kvadrat. To je P. Ĉetvrto slovo u Ptolemej je L. Da li je prikazano pomoću lava? Drugo slovo imena Kleopatra je L i u hijeroglifima se pojavljuje na tom mjestu lav. Orao je A, koji se, kako i treba, pojavljuje dva puta u rijeĉi Kleopatra. Pomalja se jasna slika. Egipatski hijeroglifi su, barem znaĉajan dio, jednostavni nadomjesci za slova. Ali nije svaki hijeroglif slovo ili slog. Neki jesu piktografi. Zadnji znaci u ptolemejskom ovalu znaĉe »vjeĉno-ţiveći miljenik boga Ptaha« Polukrug i jaje na kraju ovala Kleopatre su uobiĉajeni ideogrami za »kćer Izide«. Ta mješavina slova i piktografa zadala je dosta glavobolja ranijim prevodiocima. Sada to izgleda jednostavno. Ali bilo je potrebno mnogo stoljeća da se naĊe polazna toĉka, a zatim je ostalo još mnogo posla, posebno na dešifriranju hijeroglifa mnogo ranijih razdoblja. Ovali su bili kljuĉ unutar kljuĉa, ispalo je kao da su faraoni namjerno zaokruţivali svoja vlastita imena da bi olakšali posao egiptolozima dvije tisuće godina u budućnosti. Champollion je hodao Velikom hipostilskom dvoranom u Karnaku i usput je ĉitao natpise, koji su bili zagonetka za sve druge, odgovarajući sebi na pitanje koje je kao dijete postavio Fourieru. Kakva je to morala biti radost, otvoriti ovaj jednosmjerni komunikacioni kanal s drugom civilizacijom, omogućiti jednoj kulturi koja je tisućljećima bila nijema da govori o svojoj povijesti, magici, medicini, religiji, politici i filozofiji. Danas ponovno traţimo poruke stare i egzotiĉne civilizacije, ovaj puta sakrivene ne samo u vremenu već i u prostoru. Ako bismo primili radio-poruku od neke izvanzemaljske civilizacije, na koji bismo je naĉin mogli razumijeti? Izvanzemaljska inteligencija bit će elegantna, sloţena, s unutarnjim skladom i potpuno strana. Svemirci bi naravno ţeljeli da poruka poslana nama bude što je više moguće razumljiva. Ali kako bi to mogli uĉiniti? Da li na neki naĉin postoji nešto poput meĊuzvjezdanog kamena iz Rosette? Mi vjerujemo da postoji. Mi vjerujemo da postoji zajedniĉki jezik kojim moraju vladati sve tehniĉke civilizacije ma koliko razliĉite bile. Taj zajedniĉki jezik je znanost i matematika. Prirodni zakoni su svugdje jednaki. Karakteristike spektara udaljenih zvijezda i galaktika su iste kao i u spektru Sunca i u prikladnim laboratorijskim

eksperimentima: ne samo da postoje isti kemijski elementi svugdje u svemiru, već i isti zakoni kvantne mehanike koji upravljaju atomskom apsorpcijom i emisijom zraĉenja, vrijede isto tako svugdje. Udaljene galaktike koje kruţe jedna oko druge slijede iste zakone gravitacije koji odreĊuju gibanje i jabuke pri padu na Zemlju ili »Voyagera« na njegovom putu prema zvijezdama. Uzorci prirode svugdje su isti. MeĊuzvjezdana poruka namijenjena civilizaciji koja se tek razvija bila bi lagana za dešifriranje. Ne oĉekujemo da postoji napredna tehniĉka civilizacija na bilo kojem drugom planetu Sunĉevog sustava. Ako bi neka zaostajala samo malo iza nas - recimo za deset tisuća godina, uopće ne bi vladala naprednom tehnologijom. Ako bi bila samo malo ispred nas - nas koji već istraţujemo Sunĉev sustav - tada bi njeni predstavnici već bili ovdje. Za komunikaciju s drugim civilizacijama trebamo metodu koja nije samo podesna za meĊuplanetarne udaljenosti, već i za meĊuzvjezdane udaljenosti. U idealnom pogledu, metoda bi trebala biti jeftina tako da se ogromna koliĉina informacija moţe poslati i primiti uz vrlo mali trošak; brza, tako da omogući meĊuzvjezdani dijalog; i upadljiva tako da je bilo koja tehniĉka civilizacija, bez obzira na svoj evolucioni put, što prije otkrije. Na naše iznenaĊenje, postoji takav naĉin. Zove se radioastronomija. Najveći polupomiĉni radio/radarski opservatorij na planetu Zemlji je sklop Arecibo, kojim u ime Nacionalne znanstvene fondacije rukuje Cornell sveuĉilište. Smješten je na udaljenom zaleĊu otoka Puerto Rico i ima promjer tristo pet metara. Sferna reflektirajuća površina je poloţena u postojeću dolinu oblika zdjele. Prima radio-valove iz dubina prostora fokusirajući ih u antenu koja je elektroniĉki povezana s kontrolnom prostorijom, gdje se signal analizira. Kada se teleskop upotrebljava kao radarski odašiljaĉ, antena moţe odaslati signal u zdjelu, koja ga zatim usmjereno reflektira u prostor. Opservatorij u Arecibu korišten je u potrazi za inteligentnim signalima civilizacija u prostoru i samo jednom za slanje poruke - prema M 13, udaljenom kuglastom skupu zvijezda, tako da barem sami sebe uvjerimo da smo tehniĉki osposobljeni za oba oblika meĊuzvjezdanog dijaloga, za slušanje i govorenje. U vremenu od nekoliko tjedana, Opservatorij Arecibo, bi mogao poslati nekom usporedivom opservatoriju na planetu obliţnje zvijezde sav sadrţaj Encyclopaedia Britannica. Radio-valovi putuju brzinom svjetlosti, 10 000 puta brţe od neke poruke priĉvršćene na naš najbrţi svemirski

brod. Radio-teleskopi stvaraju u uskim podruĉjima frekvencija tako snaţne signale koji se mogu detektirati i preko ogromnih meĊuzvjezdanih udaljenosti. Opservatorij Arecibo bi mogao stupiti u vezu s identiĉnim radio-teleskopom na planetu udaljenom 15.000 godina svjetlosti, na pola puta do središta galaktike Mlijeĉni Put, samo kada bismo znali kamo ga toĉno usmjeriti. A radio-astronomija je prikladna tehnologija. Gotovo svaka planetarna atmosfera, bez obzira na svoj sastav, bi djelomiĉno trebala biti propusna za radiovalove. Radio-poruke se ne apsorbiraju niti znatno raspršuju pri prolazu kroz meĊuzvjezdani plin isto kao što se radiostanica San Francisco moţe bez poteškoća slušati u Los Angelesu ĉak i onda kada smog smanji vidljivost na optiĉkim valnim duţinama na nekoliko kilometara. Postoje mnogi prirodni kozmiĉki radio-izvori koji nisu povezani s inteligentnim ţivotom - pulsari i kvazari, pojasi zraĉenja oko planeta, vanjske atmosfere zvijezda; s gotovo svakog planeta mogu se već u ranoj fazi razvoja tamošnje radio-astronomije otkriti sjajni radioizvori na nebu. Štoviše, radio-podruĉje predstavlja velik dio elektromagnetskog spektra, a tehnologija sposobna da uhvati zraĉenje bilo koje valne duţine, vrlo brzo bi naišla i na radio-spektar. Moţemo zamisliti druge djelotvorne naĉine komunikacije od znatne vrijednosti: meĊuzvjezdane letjelice, optiĉke ili infracrvene lasere, pulseve neutrina, modulirane gravitacijske valove, ili neke druge naĉine odašiljanja koje nećemo otkriti idućih tisuću godina. Napredne civilizacije su se za svoje meĊusobne komunikacije moţda vinule daleko iznad radija. Ali radio je snaţan, jeftin, brz i jednostavan. Oni će znati da se nazadna civilizacija poput naše, koja ţeli primati poruke s neba, prvo okreće radio-tehnologiji. Moţda će ĉak morati izvući svoje radio-teleskope iz Muzeja Stare Tehnologije. Ako primimo neku radio-poruku, znali bismo da postoji barem jedna zajedniĉka tema o kojoj moţemo razgovarati: radioastronomija. Ali, da li uopće postoji netko s kim bismo mogli priĉati? Da li je uz toliko milijardi zvijezda samo u galaktici Mlijeĉni Put moguće da samo naša zvijezda ima jedan nastanjeni planet? Ta koliko je vjerojatnije da su tehniĉke civilizacije kozmiĉka svakodnevica, da galaktika kuca i zuji puna naprednih civilizacija, i da se stoga najbliţa takva kultura ne nalazi na velikoj udaljenosti - moţda odašilje signale s antena postavljenih na jednom planetu zvijezde u našem susjedstvu koju moţemo vidjeti prostim okom, kada noću gledamo zvjezdano nebo, moţda se pokraj jedne od tih toĉkica malog sjaja nalazi svijet na kojem netko posve razliĉit od nas

dokono gleda jednu zvijezdu koju mi nazivamo Sunce i na tren je zaokupljen neobuzdanim maštanjem o postojanju drugih bića u svemiru. Vrlo je teško biti u tim stvarima siguran. Moţda postoje ozbiljne zapreke za razvoj tehniĉke civilizacije. Planeti se moţda javljaju rjeĊe nego što to mislimo. Moţda postanak ţivota nije tako lak kao što ukazuju naši laboratorijski pokusi. Moţda je razvoj naprednih ţivotnih oblika malo vjerojatan. Ili se moţda sloţeni ţivotni oblici lako razvijaju, ali inteligencija i tehniĉke zajednice zahtijevaju jedan malo vjerojatan skup koincidencija - isto kao što je evolucija ljudske vrste ovisila o nestanku dinosaura te povlaĉenju šuma za vrijeme ledenog doba, šuma u ĉijim granama su naši preci vrištali i mutno razmišljali. Ili pak civilizacije nastaju, ponovljeno, neumoljivo, na neizbrojivo mnogo planeta u Mlijeĉnom Putu, ali su općenito nestabilne; sve su, osim malog dijelića, nesposobne da preţive uz vlastitu tehnologiju i podlegnu poţudi i neznanju, zagaĊenju okoliša ili nuklearnom ratu. Ovaj se problem moţe detaljnije ispitati te ocijeniti broj naprednih tehniĉkih civilizacija, N u Galaktici. Definirat ćemo naprednu civilizaciju kao onu koja je ovladala radioastronomijom. To je, dakako, uska, ali nuţna definicija. Moţda postoji bezbroj svijetova ĉiji su stanovnici savršeni lingvisti ili nenadmašni pjesnici, ali potpuno ravnodušni prema radioastronomiji. Od njih nećemo ništa ĉuti. N se moţe napisati kao produkt ili umnoţak jednog broja faktora od kojih je svaki neka vrsta filtera, svaki od njih mora biti priliĉan pa da dobijemo iz raĉuna i velik broj civilizacija: N*, broj zvijezda u galaktici Mlijeĉni Put; fp, dio zvijezda koje posjeduju planetarne sisteme; ne, broj planeta u danom sistemu koji su ekološki pogodni za ţivot; fl, dio od povoljnih planeta na kojima se stvarno pojavljuje ţivot; fi, dio nastanjenih planeta na kojima se razvio inteligentni oblik ţivota; fc, dio planeta nastanjen inteligentnim bićima na kojima se razvila civilizacija sposobna da zapoĉne komunikacije; fL, dio vremena trajanja planeta tokom kojeg na njemu postoji tehniĉka civilizacija. Ispisana jednadţba glasi N = N*,fpnefl,fifcfL. Svi f-ovi imaju vrijednosti izmeĊu nula i jedan; oni će potkresati veliĉinu broja N*. ***

Da bismo dobili N, moramo ocijeniti svaku od ovih veliĉina. Dosta dobro poznajemo prve faktore u našoj jednadţbi, broj zvijezda i planetarnih sustava. Vrlo malo znamo o posljednjim faktorima koji se tiĉu razvoja inteligencije ili trajanja tehniĉkih civilizacija. U tim sluĉajevima naše ocjene će biti tek nešto bolje od pukog nagaĊanja. Pozivam vas, ukoliko se ne slaţete s mojim ocjenama niţe, da uĉinite svoj vlastiti izbor i pogledate kakve posljedice vaši alternativni prijedlozi imaju na broj naprednih civilizacija u Galaktici. Jedna od velikih vrlina gornje jednadţbe, koju je izvorno postavio Frank Drake sa Sveuĉilišta Cornell, je da ukljuĉuje predmete u opsegu od zvjezdane i planetarne astronomije do organske kemije, evolucione biologije, povijesti, politike i abnormalne psihologije. Drake-ova jednadţba obuhvaća popriliĉan dio Kozmosa. N*, broj zvijezda u galaktici Mlijeĉni Put, nam je iz paţljivog prebrojavanja zvijezda u malim ali reprezentativnim podruĉjima neba priliĉno dobro poznat. On iznosi nekoliko stotina milijardi; neke novije procjene su 4 x 1011. Vrlo mali broj tih zvijezda su masivne zvijezde kratka ţivota koje rasipaju svoje zalihe termonuklearnog goriva. Velika većina ima pred sobom još milijardu i više godina kroz koje će ravnomjerno sjati, i osiguravati pogodnu energiju za nastanak i razvoj ţivota na okolnim planetima. Postoje nagovještaji da su planeti ĉesta popratna pojava pri nastanku zvijezda: u satelitskim sustavima Jupitera, Saturna i Urana, koji su nalik na minijaturne sunĉeve sustave; u teorijama nastanka planeta; u istraţivanjima dvojnih zvijezda; u opaţanjima diskova plina i prašine oko zvijezda; i u nekim poĉetnim istraţivanjima gravitacionih smetnji bliskih zvijezda. Mnoge, moţda ĉak i većina, zvijezde, posjeduju planete. Uzet ćemo da je dio zvijezda koje imaju planete, dakle faktor fp, otprilike jednak 1/3. Tada bi ukupan broj planetarnih sustava u Galaktici bio N*,fp~1,3 x 1011 (znak ~ znaĉi »otprilike jednako«). Ako bi svaki sustav imao oko deset planeta, kao što ima naš, ukupan broj svjetova u Galaktici bi bio veći od jednog bilijuna, ogromna arena za kozmiĉke drame. U našem Sunĉevom sustavu postoji nekoliko tijela koja bi mogla biti pogodna za neke oblike ţivota: posve sigurno Zemlja, a moţda i Mars, Titan i Jupiter. Kada jednom nikne ţivot, on je vrlo prilagodljiv i ţilav. Mora da postoji više razliĉitih sredina pogodnih za ţivot u promatranom planetarnom sistemu. Ali iz opreza ćemo odabrati ne = 2. Tada je broj planeta u Galaktici pogodnih za ţivot N fpne ~ 3 x 1011. Pokusi pokazuju da se pod najuobiĉajenijim kozmiĉkim uvjetima

lako stvara molekularna osnova ţivota, jedinice graĊe molekula koje su sposobne praviti vlastite kopije. Sada se nalazimo na manje sigurnom tlu; na primjer, moţda postoje zapreke u evoluciji genetskog koda, iako smatram da baš nisu vjerojatne uzmemo li u obzir razdoblje od milijardu godina prastare kemije. Odabiremo fl ~ l/3, što znaĉi da je ukupan broj planeta u Mlijeĉnom Putu na kojima je niknuo ţivot barem jednom N *fpnefl ~ 1 x 1011, dakle stotinu milijardi nastanjenih svjetova. Znaĉajan zakljuĉak. Ali još nismo gotovi. Izbori za vrijednosti od fi i fc su teţi. S jedne strane morali su se dogoditi mnogi pojedinaĉno nevjerojatni koraci u biološkoj evoluciji i ljudskoj povijesti da bi se razvila naša današnja inteligencija i tehnologija. S druge strane, mogu postojati mnogi posve drugi putevi koji vode k naprednoj civilizaciji odreĊenih sposobnosti. Uzimajući u obzir oĉite poteškoće u evoluciji brojnih organizama u kambrijskom periodu, odaberimo fi x fc = 1/100, što znaĉi da samo 1 posto planeta na kojima je niknuo ţivot stvara tehniĉku civilizaciju. Ta ocjena predstavlja zlatnu sredinu meĊu raznim znanstvenim mišljenjima. Neki smatraju da se sliĉan korak kao onaj od pojave trilobita do ovladavanja vatrom odvija vrlo brzo u svim planetnim sustavima; drugi pak smatraju da ĉak deset ili petnaest milijardi godina nisu dovoljne za razvoj do tehniĉkih civilizacija. To nije predmet s kojim moţemo mnogo eksperimentirati sve dok su naša istraţivanja ograniĉena na jedan jedini planet. Pomnoţivši sve te faktore nalazimo N*fpneflfifc ~ 1 x 109, dakle milijardu planeta na kojima su niknule barem jednom tehniĉke civilizacije. Ali to je vrlo razliĉito od izreke da sada ima milijardu planeta na kojima tehniĉke civilizacije trenutno postoje. Zato moramo još ocijeniti fL. Koji postotak trajanja planeta je obiljeţen tehniĉkom civilizacijom? Zemlja je sijelo tehniĉke civilizacije karakterizirane radio-astronomijom tek samo nekoliko desetljeća od ukupnog vremena postojanja Zemlje, od nekoliko milijardi godina. Znaĉi da je za naš planet fL do sada manji od l/108, to jest, milijuntina jednog postotka. A nije iskljuĉeno da ćemo sutra sami sebe uništiti. Pretpostavimo li da je to tipiĉan sluĉaj, i da je razaranje tako temeljito da nikakva druga tehniĉka civilizacija - ljudske ili bilo koje druge vrste - nije u stanju niknuti u razdoblju od oko pet milijardi godina koje preostaju prije nego što Sunce umre. Tada je N = N*fpncflfifcfL ~ 10, znaĉi da bi u svako doba bilo samo nezamjetljivo malo, šaĉica, tehniĉkih civilizacija u Galaktici; stalan broj bi se odrţavao zamjenom civilizacija koje su se nedavno same ţrtvovale novonastalim zajednicama. Broj N

moţe biti ĉak i tako malen da postane 1. Ako civilizacije teţe da unište same sebe ubrzo nakon što dosegnu neku tehnološku fazu, moţda ne postoji nitko s kim bismo mogli razgovarati osim nas samih. A i to radimo priliĉno slabo. Ako je tome tako, civilizacijama bi bilo potrebno milijarde godina vijugave evolucije da niknu, a zatim da se same ugase u jednom trenutku neoprostivog nehata. Ali razmotrite i mogućnost da barem neke civilizacije nauĉe ţivjeti s visokorazvijenom tehnologijom: da se suprotnosti nastale zbog hirovitosti evolucije mozga u prošlosti svjesno rješavaju i da ne dovode do samouništenja; ili ĉak ako i doĊe do znaĉajnih poremećaja, oni se postepeno ublaţuju tokom slijedećih milijarda godina biološke evolucije. Takve zajednice mogu doţivjeti sretnu i duboku starost koja se mjeri geološkom ili zvjezdanom skalom vremena. Ako 1 posto civilizacija preţivi tehniĉku mladost, krene pravilnim smjerom na tom kritiĉnom povjesnom raskriţju i postigne zrelost, tada je fL ~ l/100, a N ~ 107, odnosno broj sadašnjih civilizacija u Galaktici se kreće oko milijunskih vrijednosti. Prema tome sva naša zabrinutost o mogućoj nepouzdanosti naših procjena prvih faktora Drake-ove jednadţbe koji sadrţe astronomiju, organsku kemiju i evolucionu biologiju, je zanemariva u odnosu na glavnu nesigurnost u procjeni ekonomije i politike te onoga što na Zemlji nazivamo ljudskom naravi. Ukoliko, dakle, samouništenje nije bitno preteţna sudbina galaktiĉkih civilizacija, tada je jasno da nebo blago zuji mnogim porukama sa zvijezda. Te ocjene su uzbudljive. One ukazuju da je primanje neke poruke iz prostora, ĉak i prije nego što je dešifriramo, znak temeljito pun nade. To znaĉi da je netko nauĉio da ţivi zajedno s visokom tehnologijom; da je moguće preţivjeti tehniĉku mladost. Već samo to, bez obzira na sadrţaj poruke, predstavlja snaţno opravdanje traganja za drugim civilizacijama. Ako su milijuni civilizacija rasporeĊeni manje više nasumce po Galaktici, udaljenost do najbliţe iznosi oko dvjesto godina svjetlosti. Ĉak i brzinom svjetlosti nekoj radioporuci je potrebno dva stoljeća da doĊe s te udaljenosti do nas. Da smo mi zapoĉeli dijalog, to bi bilo kao da je pitanje postavio Johann Kepler, a mi primili odgovor. Budući da smo mi ionako poĉetnici u radio-astronomiji, ima više smisla osluškivati nebo nego slati signale. U sluĉaju razvijenije civilizacije te uloge su, dakako, zamijenjene. Nalazimo se u poĉetnoj fazi radio-potrage za drugim civilizacijama u prostoru. Na optiĉkoj fotografiji gustog polja zvijezda vidi se stotine tisuća zvijezda. Po našim optimistiĉkijim pretpostavkama jedna od njih je sjedište

neke napredne civilizacije. Ali koja? Prema kojim zvijezdama trebamo uperiti naše radio-teleskope? Od milijuna zvijezda koje moţda oznaĉavaju mjesta naprednih civilizacija mi smo do sada radio-astronomski ispitali manje od tisuću. Uĉinili smo oko jedne desetine jednog postotka potrebnog napora. Ali uskoro će zapoĉeti ozbiljna, temeljita i sistematska potraga. Pripreme su u toku, u Sjedinjenim Drţavama i u Sovjetskom Savezu. To je relativno jeftino: troškovi izgradnje jedne jedine plovne jedinice - na primjer suvremenog razaraĉa - bi bili dostatni da se financira desetgodišnji projekt potrage za izvanzemaljskim inteligencijama. Miroljubivi susreti nisu bili pravilo u ljudskoj povijesti gdje su susreti razliĉitih kultura bili izravni i fiziĉki, posve razliĉiti od primanja nekog radio-signala, susreta njeţnog poput poljupca. Ipak, pouĉno je istraţiti jedan ili dva sluĉaja iz naše prošlosti makar da samo odmjerimo naša oĉekivanja: U vrijeme izmeĊu ameriĉke i francuske revolucije, francuski kralj Louis XVI, opremio je ekspediciju u Pacifiĉki ocean, putovanje sa znanstvenim, geografskim, ekonomskim i nacionalnim ciljevima. Zapovijednik je bio grof La Perouse, poznati istraţivaĉ koji se borio na strani Sjedinjenih Drţava u njenom ratu za nezavisnost. U srpnju 1786. godine, gotovo godinu dana nakon polaska, stigao je do obala Aljaske, do mjesta koje se danas naziva Lituya Bay. Bio je oduševljen lukom i zapisao je: »Ni jedna luka na svijetu ne bi mogla pruţiti više pogodnosti.« U tom zemaljskom raju, La Perouse je zamijetio neke divljake koji su davali znakove prijateljstva pokazujući i mašući bijelim ogrtaĉima i razliĉitim koţama. Na nekoliko kanua ti Indijanci su ribarili u zaljevu... Bili smo stalno okruţeni kanuima tih divljaka, koji su nam nudili ribu, krzna vidri i drugih ţivotinja, i razne druge male predmete njihove odjeće u zamjenu za naše ţeljezo. Na naše veliko iznenaĊenje, ĉinilo se da su vrlo viĉni trgovini i cjenjkali su se s nama isto tako vješto kao bilo koji trgovac iz Evrope.

UroĊenici su zahtijevali sve više i više u zamjenu za svoju robu. Na muku La Perousea poĉeli su i krasti, uglavnom predmete od ţeljeza, ali jednom ĉak i uniforme francuskih pomorskih oficira sakrivene ispod njihovih jastuka za vrijeme dok su jedne noći spavali okruţeni naoruţanim straţama - majstorija dostojna jednog Houdinija. Perouse se pridrţavao kraljeve naredbe da se ponaša miroljubivo, ali se ţalio da su uroĊenici »vjerovali da je naše strpljenje neiscrpno«. Prezirao je njihovu zajednicu. Ali ni jedna kultura nije nanijela ozbiljniju štetu drugoj. Nakon što je svoja dva broda snabdio zalihama, La Perouse je odjedrio iz tog zaljeva da se

više nikada ne vrati. Ekspediciji se izgubio trag u juţnom Pacifiku; La Perouse i sva njegova posada, osim jednog ĉovjeka, je stradala.78 Toĉno jedno stoljeće kasnije je Cowee, poglavica plemena Tlingit, prenio kanadskom antropologu G. T. Emmonsu priĉu o prvom susretu svojih predaka s bijelim ĉovjekom, pripovijest prenesenu samo usmenom predajom. Pleme Tlingit nije poznavalo pismo niti je Cowee ikada ĉuo za ime La Perouse. Evo jedne slobodne verzije Coweejeve priĉe: Kasno jednog proljeća velika druţina Tlingita odvaţila se prema sjeveru do Yakutata da zamijeni svoju robu za bakar. Ţeljezo je bilo ĉak i dragocijenije, ali se nije moglo nabaviti. Pri ulasku u zaljev Lituya, ĉetiri kanua su progutali valovi. Kada su preţivjeli napravili logor i ţalili za poginulim drugovima, dva ĉudesna predmeta uplovila su u zaljev. Nitko nije znao što je to. Ĉinilo im se da su to dvije velike crne ptice s ogromnim bijelim krilima. Tlingiti su vjerovali da je svijet stvorila jedna velika ptica koja je ĉesto poprimala oblik gavrana, ptica koja je oslobodila Sunce, Mjesec i zvijezde iz kutija u kojima su bili zarobljeni. Pogledati u gavrana znaĉilo je biti pretvoren u kamen. Prestravljeni Tlingiti su pobjegli u šumu gdje su se sakrili. Ali nakon nekog vremena, nakon što su ustanovili da im se ništa nije dogodilo, nekoliko odvaţnijih duša ispuzalo je iz šume i smotalo lišće tvorovog kupusa u cijevi za gledanje, vjerujući da će to sprijeĉiti da budu pretvoreni u kamenje. Gledano kroz smotuljke kupusa ĉinilo se da velike ptice sklapaju svoja krila i da se pojavljuju jata malih crnih glasnika iz njihovih tijela i gmiţu po njihovom perju. Tada je jedan gotovo slijepi stari ratnik okupio sve oko sebe i najavio da se njegov ţivot ionako bliţi kraju; za zajedniĉko dobro on će ustanoviti da li će gavrani pretvoriti svoju djecu u kamenje. Obukavši odjeću od krzna morske vidre, stupio je u svoj kanu i odveslao prema Gavranu. Popeo se na njega i ĉuo ĉudne glasove. Sa svojim lošim vidom jedva je razaznao mnoge crne oblike koji su se gibali ispred njega. Moţda su to bile vrane. Kada se ţiv vratio svojim suplemenicima, oni su se nagurali oko njega, iznenaĊeni što ga vide ţiva. Opipavali su i njušili ga, da se uvjere da je to zaista on. Nakon mnogo razmišljanja starac je uvjerio sam sebe da nije posjetio Gavrana - boga, već golemi kanu izraĊen ljudskom rukom. Crne spodobe nisu bile vrane, već ljudi neke druge vrste. Uvjerio je u to i ostale Tlingite, koji su zatim posjetili brodove i mijenjali svoja krzna za mnoge ĉudne predmete, uglavnom ţeljezo.

Tlingiti su usmenom predajom saĉuvali potpuno prepoznatljiv i toĉan izvještaj o njihovom prvom, skoro potpuno miroljubivom susretu s jednom stranom kulturom.79 Ako jednog dana mi uspostavimo kontakt s nekom naprednijom izvanzemaljskom civilizacijom, da li će taj susret biti

uglavnom miroljubiv, ĉak ako i bude nedostajala neka prisnija veza kao što je bio sluĉaj Francuza prema Tlingitima? Ili će to biti jedan straviĉniji primjer kako malo naprednija zajednica temeljito razara zajednicu koja je tehniĉki zaostalija. Poĉetkom šesnaestog stoljeća u središnjem Meksiku cvala je visoka civilizacija. Azteci su imali monumentalnu arhitekturu, razraĊeno voĊenje svjedoĉanstava, izvanrednu umjetnost i astronomski kalendar daleko bolji od bilo kojeg u upotrebi u Evropi toga doba. Nakon što je vidio asteĉke predmete dopremljene prvim brodovima s blagom iz Meksika, umjetnik Albrecht Dürer je u kolovozu 1520. godine napisao: »Nikada do sada nisam vidio nešto što bi tako razgalilo moje srce. Vidio sam... jedno sunce potpuno od zlata, široko cijeli hvat [u stvari asteĉki astronomski kalendar]; isto tako jedan mjesec potpuno naĉinjen od srebra, jednake veliĉine ... isto tako dvije komore pune svih vrsta oruţja, ratne opreme i druge vrste ĉudesnog naoruţanja, ljepše je gledati sve to nego ĉuda.« Intelektualci su bili zabezeknuti asteĉkim knjigama koje, kako je jedan od njih kazao, »su skoro nalik egipatskim«. Hernan Cortes je opisao njihovu prijestolnicu Tenochtitlan kao »jedan od najljepših gradova na svijetu... Djelatnost i ponašanje stanovnika je gotovo na istom stupnju kao i u Španjolskoj i isto tako dobro organizirano i uredno. Uzimajući u obzir da su ti ljudi barbari kojima nedostaje saznanje o bogu kao i veza s drugim civiliziranim narodima, znaĉajno je vidjeti što su sve postigli.« Dvije godine nakon toga, Cortes je sasvim razorio Tenochtitlan zajedno s ostatkom asteĉke civilizacije. Evo jednog asteĉkog svjedoĉanstva: Montezuma, asteĉki vladar bio je uţasnut, prestravljen onim što je ĉuo. Bio je vrlo zbunjen njihovom hranom, ali ono što ga je gotovo onesvijestilo bio je iskaz o velikom lombardijskom topu koji na zapovijed Španjolaca izbacuje tane i grmi pri ispucavanju. Ta buka zaglušuje, omamljuje. Nešto poput kamena izlazi iz cijevi, bljujući vatru i iskre. Dim je bio prljav, imao je odvratan, smrdljiv miris. A tane, koje je pogodilo jedno brdo, razorilo ga je u komadiće - rastvorilo ga je. Pretvorilo je jedno drvo u pilovinu - drvo je nestalo kao da je otpuhnuto... Kada su sve to ispriĉali Montezumi, on je bio prestravljen. Osjećao je da ga obuzima slabost. Napustila ga je srĉanost.

Izvještaji su stizali i dalje: »Nismo toliko jaki kao što su oni«, govorili su Montezumi. »U usporedbi s njima mi smo ništa.« Španjolce su poĉeli nazivati »Bogovi koji su se spustili s Nebesa«. Bez obzira na to, Azteci nisu imali nikakve iluzije o Španjolcima koje su opisali i slijedećim rijeĉima: Bacili su se na zlato poput majmuna, uspaljena lica. Oĉito je njihova ţeĊ za zlatom bila neutaţiva; patili su zbog njega; pomamili su se za njim;

ţeljeli su se naţderati njega kao da su svinje. Tako su nastavili ĉeprkati uzimajući zlatne vrpce, noseći ih amo tamo, prigrabivši ih za sebe, blebeĉući, brbljajući nerazumljivo meĊu sobom.

Ali shvaćanje karaktera Španjolaca nije im pomoglo da se obrane. 1517. godine opaţen je u Meksiku veliki komet. Montezuma, obuzet legendom o povratku asteĉkog boga Quetzalcoatla u obliku ĉovjeka bijele puti koji dolazi preko istoĉnog mora, smjesta je dao pogubiti svoje astrologe. Oni nisu predvidjeli pojavu kometa, niti su je objasnili. Uvjeren u dolazeće nevolje, Montezuma je postao povuĉen i sumoran. Potpomognuti praznovjerjem Azteka i svojom vlastitom premoćnom tehnikom, naoruţana druţina od ĉetristo Evropljana i njihovih domaćih saveznika je godine 1521. potpuno porazila i posve uništila visoko razvijenu civilizaciju milijunskog naroda. Azteci nisu nikada vidjeli konje; nije ih ni bilo u Novom Svijetu. Nisu primjenjivali ţeljeznu metalurgiju u ratne svrhe. Nisu izumjeli vatreno oruţje. Pa ipak, tehniĉki jaz izmeĊu njih i Španjolaca nije bio velik, moţda samo nekoliko stoljeća. Mora da smo mi najzaostalija tehniĉka zajednica u Galaktici. Bilo koja još zaostalija zajednica ne bi uopće posjedovala radio-teleskope. Ako bi ţalosno iskustvo sudara kultura na Zemlji bio galaktiĉki standard, ĉini se da bismo već bili uništeni, moţda uz usputno divljenje djelima Shakespearea, Bacha i Vermeera. Ali to se nije dogodilo. Moţda su namjere stranaca nepokolebljivo miroljubive, sliĉnije ponašanju La Perousea nego Cortesa. Je li moguće, da unatoĉ svim tim tvrdnjama o letećim tanjurima i drevnim astronautima našu civilizaciju još nisu otkrili? S jedne strane mi smo tvrdili da ĉak ako i samo mali postotak tehniĉkih civilizacija nauĉi ţivjeti zajedno s oruţjem masovnog uništenja, tada bi se u Galaktici nalazio ogroman broj naprednih civilizacija. Mi smo već ovladali sporim meĊuzvjezdanim letovima i mislimo da su brzi meĊuzvjezdani letovi ostvariv cilj za ljudsku vrstu. S druge strane tvrdimo da ne postoje uvjerljivi dokazi da je Zemlja posjećivana, niti sada niti ranije. Zar to nije protuslovlje? Ako je najbliţa civilizacija udaljena, recimo dvjesto svjetlosnih godina, potrebno je samo dvjesto godina da se odande stigne do nas, putujući brzinom bliskom brzini svjetlosti. Ĉak i brzinom od jedan posto ili jedan promil brzine svjetlosti, predstavnici okolnih civilizacija su nas mogli posjetiti za vrijeme postojanja ĉovjeĉanstva. Zašto nisu ovdje? Ima mnogo mogućih odgovora. Iako je to u suprotnosti s ostavštinom Aristarha i Kopernika, moţda smo mi ipak prvi.

Neka tehniĉka civilizacija se mora prva pojaviti u povijesti Galaktike. Moţda nismo u pravu kada vjerujemo da barem povremeno civilizacije izbjegavaju samouništenje. Moţda postoji neki nepredviĊeni problem kod meĊuzvjezdanih letova - premda je teško vidjeti kakva bi to poteškoća mogla biti ukoliko je rijeĉ o brzinama mnogo manjim od brzine svjetlosti. Ili, oni su moţda ovdje, ali se skrivaju, zbog nekog Lex Galactica, neke etike nemiješanja u poslove civilizacija koje tek stasaju. Moţemo si ih zamisliti znatiţeljne i nestrpljive, kako nas promatraju kao što mi promatramo kulturu bakterija u hranjivoj ţelatini, da ustanove hoćemo li i ove godine opet uspjeti izbjeći samouništenje. Ali postoji i drugo objašnjenje koje je u skladu s ĉinjenicama. Ako je prije mnogo godina, napredna civilizacija koja vlada meĊuzvjezdanim letovima nastala negdje na udaljenosti od oko dvjesto svjetlosnih godina, ne bi imala nikakvog razloga pomisliti da ima nešto posebnog u Sunĉevom sustavu, osim ako već sluĉajno nisu bili ranije ovdje. Niti jedan proizvod ljudske tehnologije, pa ĉak ni naše radio emisije, nisu imale vremena, iako putuju brzinom svjetlosti, prevaliti udaljenost od dvjesto svjetlosnih godina. S njihovog gledišta, svi obliţnji zvjezdani sistemi su manje više jednako privlaĉni za istraţivanja ili kolonizaciju.80 Mlada tehniĉka civilizacija, nakon ispitivanja vlastitog planetnog sustava i razvitka meĊuzvjezdanih letova, polako bi i oprezno poĉela istraţivati obliţnje zvijezde. Neke zvijezde nemaju prikladne planete moţda su svi golemi plinoviti svjetovi ili sićušni asteroidi. Neke su pak sa svitom pogodnih planeta od kojih su neki već nastanjeni, ili im je atmosfera otrovna ili klima nepogodna. U mnogim sluĉajevima kolonisti bi morali promijeniti - ili kako bismo mi to uskogrudno rekli teraformirati neki svijet da ga uĉine prikladnim za sebe. Takvo prekrajanje nekog planeta potrajat će dugo. Sluĉajno će se pronaći i po koji potpuno pogodan svijet koji će biti koloniziran. Iskorištavanje planetarnih bogatstava za izgradnju novih meĊuzvjezdanih letjelica bit će spor proces. Zatim bi krenuo drugi val istraţivaĉa i kolonizatora prema nepoznatim zvijezdanim sustavima. Na taj naĉin bi se jedna civilizacija polako mogla granati meĊu svjetovima poput izdanka vinove loze. Moguće je da kasnije treća ili ina generacija kolonista koji razvijaju nove svjetove, naiĊe na neku drugu, takoĊer ekspandirajuću nezavisnu civilizaciju. Vrlo je vjerojatno da bi već ranije bio uspostavljen kontakt radio-putem ili nekim drugim naĉinom. Nove pridošlice bi mogle biti posve druga vrsta kolonijalne zajednice. Shvatljivo je da dvije

ekspandirajući civilizacije s razliĉitim planetnim potrebama ne bi smetale jedna drugu, njihovi filigranski uzorci ekspanzije bi se ispreplitali, ali ne i sukobljavali. Mogli bi suraĊivati u istraţivanju nekog podruĉja Galaktike. Ĉak i bliske civilizacije mogle bi potrošiti milijune godina u takvim pojedinaĉnim ili zajedniĉkim kolonizatorskim pothvatima, a da nikada ne nalete na naš skromni nepoznati Sunĉev sustav. Ni jedna civilizacija ne moţe vjerojatno preţivjeti do doba meĊuzvjezdanih putovanja ako ne ograniĉi svoju populaciju. Bilo koja zajednica sa znaĉajnom populacionom eksplozijom bit će prisiljena trošiti svu svoju energiju i tehnološko umijeće za prehranu i zbrinjavanje brojnog stanovništva vlastitog planeta. To je vrlo snaţan zakljuĉak i nipošto nije osnovan na preosjetljivosti samo pojedine civilizacije. Na bilo kojem planetu, bez obzira na njegovu biologiju ili društveni sistem, eksponencijalni porast stanovništva progutat će sve izvore prirodnih bogatstava. Nasuprot tome, bilo koja civilizacija koja se upustila u ozbiljna meĊuzvjezdana istraţivanja i kolonizaciju, morala je imati nulti porast populacija ili nešto vrlo blizu tome za vrijeme mnogih generacija. Ali civilizaciji sa sporim prirastom stanovništva bit će potrebno mnogo vremena za kolonizaciju mnoštva svjetova, ĉak i ako se stezanje populacijskog remena olabavi nakon što se stigne do nekog bujnog svemirskog Edena. Moj kolega William Newman i ja proraĉunali smo da ako je jedna civilizacija, koja je prije milijun godina ovladala meĊuzvjezdanim letovima, krenula sa svog matiĉnog planeta udaljenog dvjesto godina svjetlosti i širila se naseljavajući usputne pogodne svjetove, njihove istraţivaĉke zvjezdane letjelice ulazile bi u Sunĉev sustav otprilike tek sada. Milijun godina je vrlo dugo vrijeme. Ako je najbliţa civilizacija mlaĊa od milijun godina, ne bi još mogla stići do nas. Kugla promjera od dvjesto godina svjetlosti sadrţi dvjesto tisuća sunaca i moţda usporediv broj svjetova pogodnih za naseljavanje. Tek nakon koloniziranja tih dvjesto tisuća drugih svjetova u oĉekivanom proraĉunatom slijedu dogaĊaja, naš bi Sunĉev sustav bio sluĉajno otkriven kao dotad nepoznato gnijezdo jedne autohtone civilizacije. Što za jednu civilizaciju znaĉi da je stara milijun godina? Mi imamo radio-teleskope i svemirske letjelice svega nekoliko desetljeća: naša tehniĉka civilizacija stara je nekoliko stoljeća, znanstvene ideje od prave vrijednosti i dosega nekoliko tisućljeća, civilizacija općenito nekoliko desetaka tisuća godina: ljudska bića razvila su se na ovom planetu prije

nekoliko milijuna godina. Napredujući tempom samo pribliţno sliĉnom našem sadašnjem tempu tehniĉkog napretka, civilizacija stara milijun godina je toliko ispred nas koliko smo mi ispred nekog maki polumajmuna. Da li bismo uopće uoĉili njeno prisustvo? Da li bi društvo inteligentnih bića milijun godina ispred nas u razvoju, uopće bilo zainteresirano za kolonizaciju i meĊuzvjezdana putovanja? Ljudi imaju zbog nekog razloga konaĉnu dob ţivota. Veliki napredak bioloških i medicinskih znanosti mogao bi otkriti taj razlog i dovesti do pogodnih lijekova. Da li smo moţda zato tako zainteresirani za svemirska putovanja, jer je to jedan od naĉina da opstanemo dulje od našeg prirodnog doba ţivota? Da li bi neka zajednica koja se sastoji od praktiĉno besmrtnih bića mogla smatrati meĊuzvjezdana istraţivanja u naĉelu djetinjastim? Moţda nas do sada još nitko nije posjetio, jer su zvijezde tako temeljito rasute u prostranstvu svemira, da prije nego što stigne neka obliţnja civilizacija do nas, ona je promijenila svoje istraţivaĉke pobude ili se razvila u oblike koje ne moţemo dokuĉiti. Standardni motiv u literaturi znanstvene fantastike i NLO pretpostavlja da su izvanzemaljci otprilike jednako sposobni kao i mi. Moţda oni imaju neku drugu vrstu svemirskog broda ili lasersku pušku, ali u borbi - a loša znanstvena fantastika voli opisivati bitke meĊu civilizacijama - oni i mi smo jedni drugima ravni. MeĊutim, gotovo da ne postoji nikakva vjerojatnost da će se susresti dvije galaktiĉke civilizacije koje su na istom stupnju razvoja. U svakom eventualnom sukobu, uvijek će jedna potpuno nadvladati drugu. Milijun godina je vrlo mnogo. Ako bi neka napredna civilizacija stigla u naš Sunĉev sustav, ništa ne bismo mogli uĉiniti. Njihova znanost i tehnologija bile bi daleko ispred naše. Nema smisla zabrinjavati se o mogućim lošim namjerama napredne civilizacije s kojom bismo stupili u dodir. Vjerojatnije sama ĉinjenica dugotrajnog opstanka znaĉi da su oni nauĉili ţivjeti sami sa sobom i s drugima. Moţda su naša strahovanja od dodira sa svemircima tek jedna projekcija naše vlastite zaostalosti, izraz naše loše savjesti o vlastitoj prošlosti: pustošenja kojima smo nagradili civilizacije samo malo zaostalije od nas. Sjećamo se Kolumba i Arawaka, Cortesa i Azteka, ĉak i sudbine Tlingita u generacijama nakon La Perousea. Sjećamo se i zabrinuti smo. No ukoliko se na našem nebu pojavi meĊuzvjezdana armada, predskazujem da ćemo biti vrlo susretljivi. Drugi naĉin susreta je mnogo vjerojatniji - sluĉaj koji smo već raspravljali, a to je primanje bogate, sloţene poruke, vjerojatno radioporuke, od neke druge civilizacije u prostoru bez fiziĉkog kontakta s njom.

U tom sluĉaju civilizacija koja je odaslala signale ne moţe saznati da li smo mi primili poruku. Ako naĊemo da je sadrţaj napadaĉki i zastrašujući, nismo obavezni da odgovorimo. Ali ukoliko poruka sadrţi vrijednu informaciju, posljedice po našu civilizaciju bit će veliĉanstvene - uvid u stranu znanost i tehnologiju, umjetnost, glazbu, politiku, etiku, filozofiju i religiju, i što je najvaţnije, temeljita deprovincijalizacija ljudskog društva. Znat ćemo što je još moguće. Budući da ćemo dijeliti znanstveno i matematiĉko znanje s nekom drugom civilizacijom, vjerujem da će razumijevanje meĊuzvjezdane poruke biti najlakši dio problema. Uvjeriti Kongres SAD i Ministarsko vijeće SSSR da financiraju potragu za izvanzemaljskom inteligencijom je onaj teţak dio.81 U stvari, moţda se civilizacije mogu podijeliti u dvije velike kategorije: jedna u kojoj znanstvenici nisu u stanju uvjeriti neznanstvenike u potrebu potrage za izvanplanetarnom inteligencijom, dakle civilizacije u kojima je sva energija usmjerena iskljuĉivo prema unutra, u kojoj svakidašnja zapaţanja ostaju bez jeke, a zajednica se koleba i uzmiĉe od zvijezda; i druga kategorija u kojoj je velika vizija o kontaktu s drugim civilizacijama široko prihvaćena i poduzima se opseţna potraga. Ovo je jedan od malobrojnih ljudskih pothvata gdje je ĉak i neuspjeh uspjeh. Ako provedemo temeljitu potragu za izvanzemaljskim radiosignalima, potragu koja bi obuhvaćala milijune zvijezda, i ništa ne bismo ĉuli, zakljuĉujemo iz toga da su galaktiĉke civilizacije u najboljem sluĉaju vrlo rijetke. To bi nam pomoglo da odredimo svoje mjesto u univerzumu. To bi rjeĉito govorilo kako su rijetka ţiva bića poput ovih na našem planetu i pojaĉalo bi, kao ništa drugo do sada u ljudskoj povijesti, individualnu vrijednost svakog ljudskog bića. Ako pak uspijemo uspostaviti kontakt, sudbina naše vrste i našeg planeta zauvijek bi bila promijenjena. Svemircima ne bi bilo teško sroĉiti meĊuzvjezdanu poruku, nedvosmisleno proizvod razuma. Na primjer prvih deset prim brojeva brojevi djeljivi samo sa sobom i s jedan - su 1, 2, 3, 5, 7, 11, 13, 17, 19. 23. itd. Potpuno je nevjerojatno da bi neki prirodni fiziĉki proces mogao odašiljati radio-poruke koje sadrţe samo prim brojeve. Ako primimo takvu poruku zakljuĉili bismo o postojanju jedne civilizacije tamo u prostoru, koja u najmanju ruku voli prim brojeve. Ali najvjerojatnije će meĊuzvjezdane komunikacije biti neka vrsta palimpsesta, kao palimpsesti starih pisaca koji su zbog nestašice pergamenta svoje tekstove pisali na već upotrebljenom ostruganom pergamentu. Moţda će se na susjednoj

frekvenciji ili brţim vremenskim slijedom, nalaziti druga poruka za koju će se uspostaviti da je poĉetnica, uvod u jezik meĊuzvjezdanog razgovora. Poĉetnica bi se ponavljala ponovo i ponovo jer civilizacija koja odašilje ne bi znala kada smo se mi ukljuĉili u slušanje poruke. Radio-tehnika omogućuje da poruka bude nezamislivo sadrţajna. Moţda bismo se našli, u ĉasu ukljuĉenja na vezu, usred sveska 3.267. Encyclopaedia Galactica. Otkrili bismo prirodu drugih civilizacija. Bilo bi ih mnogo, svaka sastavljena od organizama zaĉuĊujuće razliĉitih od bilo ĉega na ovom planetu. Oni bi gledali univerzum ponešto drukĉije nego li mi. Oni bi imali razliĉite umjetnosti i društvene strukture. Zanimale bi ih stvari koje nama nisu nikada ni pale na pamet. UsporeĊujući naše znanje s njihovim, neizmjerivo bismo porasli. S našim novim informacijama razvrstanim u kompjutorskoj memoriji, bili bismo u stanju vidjeti koja je civilizacija gdje ţivjela u Galaktici. Zamislite ogroman galaktiĉki kompjutor, arhiv, manje ili više aţuriran, s posljednjim dogaĊajima, informacije o prirodi i djelovanjima svih civilizacija u galaktici Mlijeĉni Put, velika knjiţnica ţivota u kozmosu. Moţda će u sadrţaju Encyclopaedia Galactica biti i kratki saţeci o civilizacijama, zagonetna, podraţujuća, prizivajuća informacija - ĉak i nakon što je uspijemo prevesti. Konaĉno, uzevši si vremena koliko ţelimo, moţemo se odluĉiti za odgovor. Odaslali bismo neke informacije o nama, prvo samo osnovne kao poĉetak dugog meĊuzvjezdanog dijaloga kojeg bismo mi zapoĉeli, ali kojeg bi zbog ogromnih udaljenosti u meĊuzvjezdanom prostoru i konaĉne brzine svjetlosti, nastavili naši daleki potomci. I jednog dana, na planetu jedne udaljene zvijezde, jedno biće vrlo razliĉito od bilo koga od nas zatraţilo bi izlaznu kompjutorsku listu, najnovije izdanje Encyclopaedia Galactica u kojem bi bile prve šture informacije o najnovijoj vrsti koja se pridruţila velikoj zajednici galaktiĉkih civilizacija.

13. TKO GOVORI U IME ZEMLJE? Zašto bi trebao razbijati glavu s odgonetavanjem tajni zvijezda, kada stalno pred svojim oĉima imam smrt i ropstvo. Pitanje koje je, prema Montaigneu, Anaksimandar postavio Pitagori (oko 600. prije n. e.) Kako prostrani mora da su ti svjetovi, a kako neznatna ova Zemlja u usporedbi s njima, pozornica na kojoj se odvijaju svi naši opseţni planovi, sve naše plovidbe i svi naši ratovi. Vrlo prikladna tema za razmatranje i predmet razmišljanja za one kraljeve i kneţeve koji ţrtvuju ţivote tolikih ljudi samo zato da ugode svom ĉastohleplju kao gospodari nekog jadnog kutka na ovom mjestancu. Christiaan Huygens, Nove pretpostavke o planetarnim svjetovima, njihovim stanovnicima i tvorevinama, oko 1690. »Cijelom svijetu«, dodao je naš Otac Sunce, »dajem svoju svjetlost i svoj sjaj; dajem ljudima toplinu kada im je hladno; dajem da su njihova polja plodna, a stoka da se razmnoţava; svakoga dana koji prolazi ja obilazim svijet da se bolje obavijestim o ljudskim potrebama i da zadovoljim te potrebe. Slijedite moj primjer.« Mit Inka zabiljeţen u »Kraljevskim komentarima« Garcilasade la Vege, 1556. Promatramo li unatrag kroz bezbroj milijuna godina, vidimo veliku volju ţivota da si prokrĉi put iz priobalnog mulja probijajući se iz oblika u oblik, iz sposobnosti u sposobnost, puzeći, a zatim samosvjesno kroĉeći tlom, boreći se iz pokoljenja u pokoljenje da ovlada zrakom, uvlaĉeći se u mraĉne dubine; vidimo kako se okreće sam protiv sebe u bijesu i gladi i kako se iznova preoblikuje, zamjećujemo kako dolazi sve bliţe sve srodniji nama, Šireći se, dotjerujući se, slijedeći svoju neumoljivu neshvatljivu svrhu sve dok na kraju ne stigne do nas, a njegov bitak kuca u našim mozgovima i ţilama.

... Moguće je povjerovati da je sva prošlost samo poĉetak jednog poĉetka i da je sve što jest i što je bilo tek polumrak svitanja. Moguće je vjerovati da je sve što je ljudski mozak do sada postigao samo san prije buĊenja... Iz naših... potomaka će izniknuti umovi koji će dosegnuti unatrag sve do naših triĉavosti i upoznati nas bolje nego što poznamo sami sebe. Doći će jedan dan, jedan dan u beskonaĉnom slijedu dana, kada će bića, koja su sada pritajena u našim mislima i skrivena u našim slabinama, stati na tu Zemlju kao kad se netko popne na postolje i, s osmijehom na licu, pruţit će svoje ruke meĊu zvijezde. H. G. Wells, »Otkriće budućnosti«, Nature 65, 326 (1902) Kozmos smo otkrili tek juĉer. Milijunima godina svakome je bilo jasno da nema drugog mjesta osim Zemlje. Tada, u posljednjem promilu ţivotnog vijeka naše vrste, u meĊuvremenu izmeĊu Aristarha i nas danas, shvatismo da nismo središte i svrha svemira već da ţivimo u zabaĉenom kutku izgubljeni u beskonaĉnosti i vjeĉnosti, plutajući u velikom kozmiĉkom oceanu koji je tu i tamo protkan stotinama milijardi galaktika i milijardama bilijuna zvijezda. Hrabro smo ispitali vode i ustanovili da nam se ocean sviĊa, da je u skladu s našom prirodom. Nešto u nama spoznaje da je kozmos naš dom. IzgraĊeni smo iz zvjezdanog pepela. Naše porijeklo i evolucija povezani su s davnim kozmiĉkim dogaĊajima. Istraţivanje kozmosa je putovanje na kojem sami sebe otkrivamo. Kao što stari mitovi govore, mi smo jednako djeca neba i Zemlje. Kroz vrijeme svog boravka na ovom planetu sakupili smo opasno evoluciono breme, nasljedne sklonosti prema agresiji i ritualu, potĉinjavanje voĊama, mrţnju prema strancima, što sve sada dovodi u pitanje naše preţivljavanje. Ali stekli smo suosjećanje za druge, ljubav prema djeci i djeci naše djece, ţelju da uĉimo iz povijesti i uzvišenu strastvenu inteligenciju - oĉito oruţje našeg preţivljavanja i napretka. Koji će oblici naše prirode prevladati nesigurno je, posebno ako su naši pogledi, razumijevanje i vidici vezani iskljuĉivo za Zemlju — ili, još gore, za jedan mali dio nje. Ali tamo gore u beskraju svemira oĉekuje nas neizbjeţna budućnost. Za sada nema još nikakvih sigurnih signala izvanzemaljske inteligencije i stoga se pitamo da li civilizacije poput naše uvijek srljaju neumoljivo, nepromišljeno, prema samouništenju. Nacionalne granice su nezamjetljive kada Zemlju gledamo iz prostora. Fanatiĉki etniĉki, religijski, nacionalni šovinizmi teško se mogu odrţati kada promatramo

naš planet kao njeţan plavi polumjesec kako se gasi poput sve slabije toĉke svjetlosti usred zvjezdanog tkanja. Putovanja proširuju vidike. Postoje svjetovi na kojima nikada nije niknuo ţivot. Postoje svjetovi koji su iskusili i bili uništeni kozmiĉkim katastrofama. Mi smo sretni: mi ţivimo; mi smo snaţni; blagostanje naše civilizacije u našim je rukama. Ako mi ne progovorimo za Zemlju, ta tko će? Ako nas nije briga za naše preţivljavanje, a koga će? Ljudska vrsta sada poduzima pothvate takve vaţnosti kao što je nekoĉ bilo osvajanje kopna ili naš silazak s drveća. Mi se, oklijevajući, pokušavamo osloboditi iz ljuske Zemlje - metaforiĉno, suoĉavajući se i obuzdavajući praiskonske strahove u našem mozgu; fiziĉki, putujući do planeta i osluškujući poruke sa zvijezda. Ta dva pothvata su nerazdvojno povezana. Vjerujem da je svaki od njih nuţan preduvjet za drugog. Hipnotizirani meĊusobnim nepovjerenjem, ne brineći gotovo uopće za ţive vrste na našem planetu, nacije se pripremaju za smrt. A budući da je to što ĉinimo tako zastrašujuće, ne ţelimo uopće razmišljati o tome. Ali ono o ĉemu ne razmišljamo, sigurno se time ne rješava. Svako misaono biće se boji nuklearnog rata, a svaka tehnološka drţava ga planira. Svatko zna da je to ludost, ali svaka nacija ima svoj izgovor. Postoji nesmiljeni lanac uzroĉnosti: Nijemci su radili na bombi od poĉetka II svjetskog rata; prema tome Amerikanci su je morali prvi napraviti. Ako su je imali Amerikanci, onda su je morali imati i Rusi, zatim Englezi, Francuzi, Kinezi, Indijci, Pakistanci... Krajem dvadesetog stoljeća mnoge nacije posjeduju nuklearno oruţje. Bilo je to lako izvesti. Fisioni materijal mogao je biti uzet iz nuklearnog reaktora. Nuklearno oruţje postalo je gotovo domaća manufaktura. Klasiĉne bombe II svjetskog rata bile su silne razorne snage. Desetak tona TNT moglo je razoriti cijeli stambeni blok. Sve bombe baĉene na gradove u II svjetskom ratu sadrţavale su dva milijuna tona, dva megatona TNT - Coventry, Rotterdam, Dresden, Tokio, sva ta smrt koja je padala s neba izmeĊu 1939. i 1945.: sto tisuća moćnih bombi, ukupno dva megatona. A u drugoj polovini dvadesetog stoljeća dva megatona je eksplozivna snaga osloboĊena detonacijom jedne jedine uobiĉajene termonuklearne bombe: jedna jedina, a s razornom snagom II svjetskog rata. A na svijetu postoji na desetke tisuća takvih nuklearnih bojevih glava. U devetom desetljeću dvadesetog stoljeća strateška oruţja Sovjetskog Saveza i SAD, interkontinentalne rakete i bombarderi, usmjerena su prema 15.000 odabranih ciljeva. Ni jedno mjesto na planetu nije sigurno. Energija

sadrţana u tom oruţju, genij smrti koji strpljivo ĉeka pritisak na dugme, veća je od 10.000 megatona - ali ne protegnuta na šest ratnih godina, već zgusnuta na samo nekoliko sati. Velika bomba za svaku obitelj na planetu. Drugi svjetski rat koncentriran na samo jedno poslijepodne. Neposredni uzroci smrti od nuklearnog napada su udarni val koji moţe sravniti s tlom ĉvrste graĊevine na mnogo kilometara udaljenosti, toplinski val, gama zrake i neutroni koji djelotvorno prţe unutrašnjost ĉovjeka. Uĉenica koja je preţivjela ameriĉki nuklearni napad na Hirošimu, dogaĊaj koji je okonĉao drugi svjetski rat, ostavila nam je iz prve ruke slijedeći izvještaj: Kroz tamu nalik dnu pakla mogla sam ćuti glasove drugih Ċaka koji su zvali svoje majke. Na poĉetku mosta, unutar velike raskomadane cisterne nalazila se jedna majka koja je nariĉući drţala iznad svoje glave golo djetešce isprţeno po cijelom tijelu. A druga majka je plakala i naricala pruţajući spaljenu dojku svome djetetu. U cisterni, Ċaci su drţali svoje glave nad vodom i povremeno bi podizali ruke prizivajući svoje roditelje. Ali svaka osoba koja je prolazila bila je ranjena i nitko nije bio u stanju pomoći. Kosa ljudi je bila osmuĊena, bjelkasta i pokrivena prašinom. Nisu izgledali kao ljudi, nisu izgledali kao stvorenja s ovog svijeta.

Hirošimska eksplozija, za razliku od one u Nagasakiju, detonirala je visoko iznad tla tako da je koliĉina radioaktivne prašine bila neznatna. Ali 1. oţujka 1954. termonuklearni pokus na Bikiniju u Maršalskom otoĉju je po zagaĊenosti bio ţešĉi nego što se oĉekivalo. Velik radioaktivni oblak se proširio do malog atola Rongalap, udaljenog 150 kilometara, ĉiji su mještani pomislili da je Sunce izašlo na zapadu. Nekoliko sati kasnije na Rongalapu je poĉeo padati radioaktivni pepeo poput snijega. Prosjeĉna doza bila je oko 175 rada, nešto manje od polovine doze koja je smrtonosna za prosjeĉnog ĉovjeka. Zbog velike udaljenosti od mjesta eksplozije, nije umrlo mnogo ljudi. Naravno, radioaktivni, stroncij, kojeg su kasnije jeli, taloţio se u njihovim kostima isto kao što se radioaktivni jod skupljao u njihovim tiroidnim ţlijezdama. Dvije trećine djece i jedna trećina odraslih kasnije su patili od tiroidne abnormalnosti, usporenog rasta i malignog tumora. Zauzvrat, otoĉani Maršalskog arhipelaga dobili su kasnije vrhunsku lijeĉniĉku njegu. Snaga hirošimske bombe bila je samo trinaest kilotona TNT što je jednako trinaest tisuća tona eksploziva trinitrotoluola. Pokus na Bikiniju bio je snage 15 megatona. U potpunom nuklearnom sukobu, na vrhuncu termonuklearnog rata, bacilo bi se na cijeli svijet ekvivalent od milijun hirošimskih bombi. Raĉunajući prema stopi smrtnosti od oko stotinu tisuća ljudi na trinaest-kilotonsku bombu, to bi bilo dovoljno da ubije sto

milijardi ljudi. Ali na našem planetu krajem dvadesetog stoljeća ţivi manje od pet milijardi ljudi. Naravno, u takvom jednom sukobu ne bi svatko poginuo od udarnog vala i toplinskog vala, zraĉenja i radioaktivnog otpada - iako taj otpad traje dosta dugo: devedeset posto stroncija 90 raspada se tek za 96 godina; 90 posto cezija 137 za 100 godina, a 90 posto joda 131 za samo jedan mjesec. Preţivjeli bi bili svjedoci delikatnijih posljedica tog rata. Totalni nuklearni sukob spalio bi dušik u gornjoj atmosferi pretvarajući ga u dušikove okside koji bi zatim uništili velik dio ozona nakon ĉega bi ultraljubiĉasto zraĉenje moglo u intenzivnoj dozi prodrijeti kroz atmosferu do tla.82 Pojaĉani tok ultraljubiĉastog zraĉenja trajao bi godinama. Prvenstveno kod bjeloputih ljudi izazvao bi rak koţe. Što je još mnogo vaţnije, to bi utjecalo na ekologiju našeg planeta na zasad posve nepoznat naĉin. Ultraljubiĉasto svjetlo uništava raslinje. Stradali bi mnogi mikroorganizmi; ne znamo za sada koji i koliko i koje bi sve mogle biti posljedice. Uništeni organizmi bi se, koliko znamo, mogli nalaziti u bazi ogromne ekološke piramide na ĉijem vrhu mi jedva odrţavamo ravnoteţu. Prašina izbaĉena u atmosferu za vrijeme totalnog nuklearnog sukoba reflektirala bi Sunĉevu svjetlost zbog ĉega bi na Zemlji postalo hladnije. Ĉak i malo zahlaĊenje moţe katastrofalno djelovati na poljoprivredu. Ptice su na zraĉenje osjetljivije od insekata. Najezde insekata, a time i kaos u poljoprivredi, vjerojatne su posljedice nuklearnog rata. Trebamo se zabrinuti nad još jednom vrstom pošasti: bacil kuge endemiĉno je prisutan na cijeloj Zemlji. Krajem dvadesetog stoljeća ljudi ne umiru mnogo od kuge ne zato što je ona iskorijenjena, već zato jer je otpornost organizma visoka. MeĊutim, zraĉenje stvoreno u nuklearnom sukobu, uz ostalo, slabi imunološki sistem tijela uzrokujući gubitak naše sposobnosti da se odupremo zarazama. Dugoroĉno, javljaju se i mutacije, nove vrste mikroba i insekata koje bi mogle prouzrokovati daljnje probleme za ljude koji su preţivjeli nuklearni pakao; a moţda se nakon nekog vremena, kada se brojne mutacije nagomilaju i pomiješaju, mogu pojaviti novi zastrašujući varijeteti ljudi. Većina tih mutacija bila bi smrtonosna. Neke meĊutim ne. Osim toga, ljudi bi preţivljavali teške agonije: gubitak dragih, legije opeĉenih, slijepih i unakaţenih. Bolesti, kuga, dugotrajna kontaminacija zraka i vode; prijetnja tumora i porast broja mrtvoroĊene i defektne djece; nedostatak lijeĉniĉke njege; osjećaj beznaĊa jedne uludo uništene civilizacije; saznanje da smo to mogli sprijeĉiti, a nismo. L. F. Richardson bio je britanski meteorolog koji se zanimao za rat.

Ţelio je shvatiti uzroke ratova. Postoje neke misaone sliĉnosti izmeĊu rata i klime. I jedno i drugo je sloţeno. I jedno i drugo ima nekih pravilnosti iz ĉega se moţe naslutiti da nije rijeĉ o neumoljivim silama, već o prirodnim sustavima koji se mogu razumjeti i kontrolirati. Da biste razumjeli globalnu klimu morate prvo prikupiti velik broj meteoroloških podataka; morate otkriti kako se vrijeme, u stvari, ponaša. Richardson je zakljuĉio da se moramo sluţiti istim postupkom ukoliko ţelimo razumijeti ratove. Tako je za razdoblje od 1820. do 1945. sakupio podatke o stotinama ratova koji su se vodili na našem jadnom planetu. Richardsonovi rezultati istraţivanja objavljeni su posmrtno u knjizi The Statistics of Deadly Quarrels (Statistika smrtonosnih sukoba). Budući da ga je zanimalo koliko treba proći vremena do rata koji odnosi odreĊen broj ţrtava, definirao je jedan indeks, M, magnitudu rata, mjeru za broj poginulih u sukobu. Rat magnitude M = 3 je tek ĉarkanje od kojeg stradava samo 1.000 ljudi (103). M = 5 ili M = 6 oznaĉava ozbiljnije ratove u kojima pogiba 100.000 ljudi (105), odnosno milijun ljudi (106). Prvi i drugi svjetski rat imali su veće magnitude. Pronašao je da što više ljudi strada u nekom ratu, to je manje vjerojatno da će on izbiti, odnosno duţe treba ĉekati na takav jedan rat, jednako kao što se ţestoke oluje javljaju rjeĊe od obiĉnih proloma oblaka. Iz njegovih podataka moţemo konstruirati graf, koji pokazuje koliko dugo se u prosjeku moralo ĉekati kroz prošlo stoljeće i pol pa da se bude svjedokom nekog rata magnitude M. Richardson je predloţio da, ukoliko produţite krivulju na niţe sve do vrijednosti M = 0, dobit ćete otprilike broj ubojstava u mirno doba; dakle svakih pet minuta negdje u svijetu dogaĊa se po jedno ubojstvo. Individualna ubojstva i ratovi najvećih razmjera nalaze se na dva kraja jedne te iste neprekinute krivulje. Slijedi dakle da je rat poput masovne smrtne presude i to ne samo u trivijalnom smislu već, kao što i vjerujem, u vrlo dubokom psihološkom smislu. Kada je ugroţeno naše blagostanje, kada su ugroţene naše iluzije o nama samima, tada teţimo - barem neki od nas - da padnemo u ubilaĉki bijes. A kada se iste provokacije primijene na nacionalne drţave, one su takoĊer sklone katkada padanju u ubilaĉki bijes, huškane pritom ĉesto od strane onih koji ţude za osobnom vlašću i probitkom. Ali kako se tehnologija smrti usavršava i posljedice rata povećavaju, treba istodobno zaluditi velik broj ljudi da bi ih se skupilo dovoljno za veliki rat. Budući da su sredstva masovne komunikacije ĉesto u rukama drţave, to se obiĉno moţe udesiti. (Nuklearni rat je iznimka. Njega moţe izazvati vrlo mali broj ljudi.)

Ovdje vidimo sukob izmeĊu naših strasti i onoga što katkad nazivamo boljom stranom naše prirode; izmeĊu duboko usaĊenog reptilskog dijela mozga, R-kompleksa koji upravlja tim ubilaĉkim strastima, te kasnije razvijenih dijelova mozga sisavaca i ĉovjeka, limbiĉkog sistema i cerebralnog korteksa. Kad su ljudi ţivjeli u malim grupama, kad su naša oruţja bila relativno triĉava, ĉak i razjareni ratnik mogao je ubiti samo nekolicinu. Kako je naša tehnologija napredovala, razvijala su se i sredstva za ratovanje. U tom istom kratkom vremenu i mi smo uznapredovali. Ublaţili smo bijes, frustraciju i oĉaj uz pomoć razuma. Smanjili smo nepravde planetnih razmjera koje su još donedavno bile opće i endemiĉke. Ali sada, naša oruţja mogu ubiti milijarde. Da li smo se u dovoljnoj mjeri oplemenili? Da li upošljavamo razum koliko bismo mogli? Da li smo hrabro pogledali u oĉi uzrocima ratova? Ono što se ĉesto naziva strategija nuklearnog zastrašivanja oĉito vuĉe korijen iz ponašanja naših neljudskih predaka. Suvremeni politiĉar Henry Kissinger napisao je: »Zastrašivanje ponajviše ovisi o psihološkim mjerilima. Prilikom zastrašivanja, prazna prijetnja uzeta ozbiljno korisnija je od stvarne prijetnje koju druga strana shvaća kao blef.« Istinsko djelotvorno nuklearno blefiranje, meĊutim, podrazumijeva povremen iracionalan stav, distanciranje od uţasa nuklearnog rata, zaborav. Tako se potencijalnog neprijatelja tjera prilikom spornih sluĉajeva na potĉinjavanje umjesto u globalnu konfrontaciju koju veo iracionalnosti ĉini mogućom. Glavna opasnost usvajanja uvjerljivog iracionalnog stava leţi u tome da naizgled uspijete biti vrlo dobri. Nakon nekog vremena naviknete se na to. To prestaje biti gluma, blef. Svi stanovnici Zemlje taoci su te globalne ravnoteţe straha koju predvode SAD i SSSR. Svaka strana povlaĉi granice dopuštenog ponašanja druge. Potencijalnog neprijatelja se uvjerava da će, ukoliko prijeĊe granicu, slijediti nuklearni rat. Dakako, sama definicija granice se vremenom mijenja. Svaka se strana mora pouzdati u to da druga strana shvaća nove granice. Svaku stranu mami da poveća svoju vojnu prednost, ali ne na tako zoran naĉin da bi ozbiljno uzbunila drugu. Svaka strana neprekidno ispituje granice strpljenja druge kao na primjer, u sluĉaju letova nuklearnih bombardera preko arktiĉke ledene pustoši; kubanske raketne krize; ispitivanja protusatelitskih oruţja; vijetnamskog i afganistanskog rata samo nekoliko primjera dugog i bolnog spiska. Svjetska ravnoteţa straha je vrlo labilna. Ona ovisi o tome da stvari ne krenu krivim putem, da se ne uĉine pogreške te da se suviše ne raspale naše reptilske strasti.

Richardsonov dijagram Vratimo se ipak Richardsonu. Na dijagramu debela crta predstavlja vrijeme ĉekanja do izbijanja nekog rata magnitude M - to jest srednje vrijeme koje mora proteći da nastane rat u kojem će stradati 10M ljudi (M predstavlja broj nula iza jedinice u našoj uobiĉajenoj eksponencijalnoj aritmetici). Vertikalni stupac desno prikazuje sadašnju svjetsku populaciju koja je 1835. godine probila granicu od jedne milijarde, a sada se kreće oko vrijednosti od 4,5 milijarde ljudi (M = 9,7). Presjecište Richardsonove krivulje s tim okomitim stupcem odreĊuje vrijeme ĉekanja sudnjeg dana: broj godina do trenutka uništenja cijelog stanovništva Zemlje u velikom ratu. S takvom Richardsonovom krivuljom i najjednostavnijom ekstrapolacijom budućeg prirasta ljudske populacije, te dvije krivulje se neće sijeći sve do oko XXX stoljeća i sudnji dan je odloţen. Drugi svjetski rat je imao magnitudu 7,7; ubijeno je oko pedeset milijuna vojnika i civilnog stanovništva. Tehnologija smrti je od tada

zloslutno napredovala. Prvi puta je upotrebljeno nuklearno oruţje. Ima malo znakova da su se od tada smanjili poticaji i sklonost ratovanju, a i konvencionalno i nuklearno oruţje postalo je daleko smrtonosnije. Stoga se vrh Richardsonove krivulje pomiĉe prema dolje za nepoznat iznos. Ako je novi poloţaj presjecišta negdje u osjenĉanom dijelu grafa, moţda nas dijeli samo još nekoliko desetljeća do sudnjeg dana. Detaljnija usporedba uzroka izbijanja ratova prije i poslije 1945. godine mogla bi nam pomoći da razjasnimo to pitanje. To zasluţuje našu punu paţnju. To je samo jedan drukĉiji naĉin da kaţemo ono što znamo već desetljećima: razvoj nuklearnog naoruţanja i raketa-nosaĉa će prije ili kasnije dovesti do sveopće nesreće. Mnogi od ameriĉkih i evropskih znanstvenika emigranata koji su razvili prvo nuklearno oruţje duboko su potreseni demonom kojeg su pustili u svijet. Zalagali su se za sveopće odricanje od nuklearnog oruţja. Ali njihove molbe bijahu bez odaziva: nada u nacionalne strateške prednosti potakla je i SSSR i SAD i tako je zapoĉela trka u nuklearnom naoruţanju. U isto vrijeme cvala je meĊunarodna trgovina razornog nenuklearnog oruţja, ĉedno nazvanog »konvencionalno«. U posljednjih 25 godina meĊunarodna trgovina oruţjem je porasla od 300 milijuna godišnje na iznad 20 milijardi dolara, korigiranih za inflaciju. U godinama izmeĊu 1950. i 1968. za koje su na raspolaganju ĉini se, dobre statistike, bilo je u prosjeku širom svijeta godišnje nekoliko nesreća u kojima je bilo ukljuĉeno nuklearno oruţje, premda ne više od jedne do dvije nenamjerne nuklearne eksplozije. Vojna industrija u SSSR, SAD i drugim drţavama velika je i moćna. U Sjedinjenim Drţavama ona ukljuĉuje korporacije poznate i po obiĉnim strojevima za domaćinstvo. Prema jednoj procjeni, profit na proizvodnji naoruţanja je 30 do 50 posto veći od zarade tehniĉki istovrijednih roba za slobodno civilno trţište. Prekoraĉenje troškova pri izradi sistema naoruţanja dozvoljeno je u okvirima koji bi bili inaĉe neprihvatljivi kod mirnodopskih proizvoda. U Sovjetskom Savezu su sredstva, kvaliteta, paţnja i briga posvećene vojnoj industriji u upadljivom kontrastu prema onom neznatnom što preostaje za robu široke potrošnje. Prema nekim procjenama gotovo polovina znanstvenika i visokog tehniĉkog kadra na svijetu su zaposleni punim ili djelomiĉnim radnim vremenom na vojnim stvarima. Oni koji se bave razvojem i proizvodnjom oruţja masovnog uništenja dobivaju plaće, privilegije i, gdje je moguće, javna priznanja i ĉasti najvišeg ranga mogućeg u njihovim društvima. Tajnost razvoja oruţja dosegla je u Sovjetskom Savezu takve fantastiĉne

razmjere da osobe koje su zaposlene na tim zadacima gotovo nikada ne trebaju odgovarati za svoje ĉine. One su zaštićene i anonimne. Vojna tajna ĉini vojsku sektorom kojeg biraĉi najteţe nadziru, a tako je to u svakom društvu. Ako ne znamo što oni rade, vrlo teško ih moţemo zaustaviti. Tako dobro nagraĊene i jedna drugoj toliko zahvalne, jer su u meĊusobnom sablasnom zagrljaju simbioze, neprijateljske vojne mašinerije dovele su do toga da svijet klizi prema konaĉnom slomu ljudskog pothvata. Svaka velika sila ima široko razglašeno opravdanje za nabavljanje i skladištenje oruţja masovnog uništenja, ukljuĉujući ĉesto i reptilsku opomenu o pretpostavljenom karakteru nedostatka kulture mogućih neprijatelja (za razliku od nas, dobrih momaka), ili o namjerama onih drugih, ali dakako nikada ne nas, da osvoje svijet. Svaka nacija izgleda da ima svoj skup zabranjenih pojmova koje graĊani ni pod koju cijenu ne smiju ozbiljno razmatrati. U Sovjetskom Savezu to su kapitalizam, bog, gubitak nacionalnog suvereniteta; u Sjedinjenim Drţavama to su socijalizam, ateizam i gubitak nacionalnog suvereniteta. Tako je to posvuda širom svijeta. Kako bismo objasnili nekom nepristranom izvanzemaljskom promatraĉu svjetsku trku u naoruţanju? Kako bismo opravdali najnoviji opasan razvoj satelita-ubojica, protonske topove, lasere, neutronske bombe, krstareće rakete i predloţenu pretvorbu podruĉja veliĉine nekih manjih zemalja u skrovišta meĊukontinentalnih balistiĉkih projektila sa stotinama laţnih silosa za svaki projektil? Da li bismo tvrdili da deset tisuća nuklearnih bojevih glava sa zadanim odredištem povećava izglede za naš opstanak? Što bismo izvijestili o našem upravljanju planetom Zemljom? Ĉuli smo obrazloţenja koja nam supersile nude. Znamo tko govori u ime drţava. Ali tko govori u ime ljudske vrste? Tko govori za Zemlju? Otprilike dvije trećine mase ljudskog mozga ĉini cerebralni korteks kao sijelo intuicije i razuma. Ljudi su se razvili kao društvena bića. Uţivamo u društvu jedan drugog; brinemo jedan o drugome. SuraĊujemo. Altruizam je ugraĊen u nama. Briljantno smo odgonetnuli neke od vidova prirode. Imamo dovoljno poticaja za zajedniĉki rad i sposobnosti kako da ga ostvarimo. Ako smo voljni razmišljati o nuklearnom ratu i cjelokupnom razaranju svjetske zajednice u nastajanju, zar ne bismo, takoĊer, bili voljni zamisliti potpuni preobraţaj naših društava? S nekog izvanzemaljskog stanovišta naša globalna svjetska civilizacija se oĉito nalazi na rubu neuspjeha u najvaţnijem zadatku s kojim se suoĉava: oĉuvanju ţivota i

blagostanja stanovnika planeta. Zar ne bismo trebali biti spremni za odluĉno istraţivanje, u svakoj naciji, mogućnosti krupnih promjena u tradicionalnim postupcima, temeljit preobraţaj ekonomskih, politiĉkih, socijalnih i religijskih institucija? Suoĉeni s tako uznemirujućom alternativom uvijek smo u kušnji da umanjujemo ozbiljnost problema, da tvrdimo kako su oni koji brinu o sudnjim danima paniĉari; da smatramo temeljite promjene naših institucija nerazumne ili suprotne »ljudskoj prirodi«, kao da bi nuklearni rat bio razuman ili kao da postoji samo jedna ljudska priroda. Totalni nuklearni rat se još nije zbio. Na neki naĉin iz toga se podrazumijeva kao da do njega nikada ni neće doći. Ali mi ga moţemo iskusiti samo jednom. No, tada će biti prekasno da preinaĉimo statistiku. Sjedinjene Drţave su jedne od malog broja zemalja koje stvarno financiraju jednu agenciju posvećenu obustavi trke u naoruţavanju. Ali, ako usporedimo budţete Ministarstva obrane (153 milijarde dolara u 1980.) i Agencije za kontrolu oruţja i razoruţanje (0,018 milijardi dolara godišnje) uoĉit ćemo vaţnosti koje poklanjamo tim dvjema djelatnostima. Zar razumno društvo ne bi izdavalo više za razumijevanje i spreĉavanje umjesto za pripremu slijedećeg rata? Uzroci ratova se mogu prouĉavati. Trenutno je naše razumijevanje toga mršavo - vjerojatno i zato jer su budţeti za razoruţanje od vremena Sargona Velikog iz Akada pa naovamo bili negdje izmeĊu beznaĉajnosti i nepostojanja. Mikrobiolozi i lijeĉnici istraţuju zarazne bolesti uglavnom zato da bi izlijeĉili ljude. Rijetko ţele da klice uspiju. Prouĉavajmo rat kao da je rijeĉ, kao što je to Einstein dovitljivo primijetio, o djeĉjoj bolesti. Dosegli smo toĉku kada širenje nuklearnog naoruţanja i otpor protiv nuklearnog razoruţanja ugroţavaju svaku osobu na planetu. Nema više posebnih interesa ili posebnih sluĉajeva. Naš opstanak ovisi o tome koliko ćemo uposliti našu inteligenciju i snage širokih razmjera na ovladavanje vlastite sudbine te tako osigurati da se Richardsonova krivulja ne spusti u desno. Mi, nuklearni taoci, - svi ljudi na Zemlji - moramo odgojiti sebe tako da shvaćamo prirodu konvencionalnog i nuklearnog ratovanja. Tada moramo odgojiti naše vlade. Moramo nauĉiti takvu znanost i tehniku koja će nam pruţiti jedina razumljiva sredstva našeg opstanka. Moramo biti spremni da hrabro bacimo rukavicu konvencionalnoj socijalnoj, politiĉkoj, ekonomskoj i religijskoj mudrosti. Moramo poduzeti sav mogući napor razumijevanja da su naši ljudski sudruzi u cijelom svijetu doista ljudi. Naravno, takvi koraci su teški. Ali, kao što je i Einstein mnogo puta

odgovorio kada su njegovi prijedlozi odbijani kao nepraktiĉni ili nesuglasni s »ljudskom prirodom«: A koja je alternativa? *** Svojstveno sisavcima je da se ĉeškaju, glade, grle, miluju, maze, njeguju i ljube, što je ponašanje posve nepoznato meĊu gmazovima. Ako je stvarno istina da R-kompleks i limbiĉki sistem ţive u nesigurnom primirju unutar naših lubanja i još uvijek sudjeluju u svojim starim sklonostima, moramo oĉekivati da će srdaĉna roditeljska paţnja ohrabriti u nama prirodu sisavaca, a pomanjkanje fiziĉke njeţnosti da će potaknuti gmazovsko ponašanje. Ima nekih pokazatelja da je tome stvarno tako. U laboratorijskim eksperimentima Harry i Margaret Harlow su ustanovili da su majmuni koji su odrasli u kavezima i bili fiziĉki izolirani - premda su mogli vidjeti, ĉuti, njušiti svoje majmunske drugove - razvili niz karakternih crta poput mrzovoljnosti, povuĉenosti, samouništenja i drugih anomalija. Kod ljudi se to isto opaţa, kod djece odrasle bez fiziĉke njeţnosti - uglavnom u domovima - koja oĉito zbog toga jako pate. Neuropsiholog James W. Prescott je proveo zapanjujuću usporedbenu statistiĉku analizu kultura u ĉetiristo predindustrijskih zajednica i ustanovio da kulture koje pruţaju obilje fiziĉke njeţnosti djeci teţe da budu nesklone nasilju. Ĉak se i u zajednicama bez zamjetljivog tetošenja djece razvijaju miroljubivi odrasli uz pretpostavku ako se ne potiskuje seksualna aktivnost u adolescenciji. Prescott smatra da se kulture sklone nasilju sastoje od pojedinaca kojima su bili uskraćeni - barem za vrijeme jedne ili dvije kritiĉne faze u ţivotu, djetinjstva i adolescencije tjelesni uţici. Gdje se fiziĉka njeţnost poticala tamo su nezamjetljive pojave kraĊe, isticanje osobnog bogatstva i organizirane religije; tamo gdje se djeca fiziĉki kaţnjavaju uoĉava se tendencija prema ropstvu, ĉestim ubojstvima, muĉenju i sakaćenju neprijatelja, gledanju na ţenu kao inferiorno biće i vjerovanju u jedno ili više nadnaravnih bića koja se upliću u svakodnevni ţivot. Mi još ne razumijemo dovoljno dobro ljudsko ponašanje da bismo bili sigurni koji mehanizmi leţe u osnovi tih odnosa, premda moţemo nagaĊati. Ali ti meĊuodnosi su znaĉajni i oĉiti. Prescott piše: »Postotak zajednica koje su postale fiziĉki nasilne, a njeţne su prema svojoj djeci i dopuštaju predbraĉni spolni ţivot, iznosi dva posto. Vjerojatnost da se ta korelacija dogodila sluĉajno iznosi jedan prema 125.000. Nije mi poznat ni jedan sliĉan sluĉaj tako visokog poklapanja, predvidivosti ponašanja kao funkcije nekog parametra.« Djeca su gladna fiziĉke njeţnosti; adolescenti

silno naginju prema seksualnim aktivnostima. Ako bismo mladima dopustili da idu svojim putem, mogle bi se razviti zajednice u kojima odrasli ne podnose baš mnogo agresiju, teritorijalne granice, ritualnu i društvenu hijerarhiju (premda bi tokom rasta djeca mogla dobro iskusiti sva ta reptilska ponašanja). Ukoliko je Prescott u pravu, u vrijeme nuklearnog oruţja i djelotvorne kontracepcije, zlostavljanje djece i stroge seksualne zabrane predstavljaju zloĉin protiv ĉovjeĉanstva. Ovu provokativnu tezu treba, naravno, još detaljnije razraditi. U meĊuvremenu svatko od nas moţe dati svoj osobni neprijeporni doprinos budućnosti svijeta grleći njeţno svoju djecu. Ako su sklonosti prema ropstvu i rasizmu, tlaĉenju ţena i nasilju povezane kao što na to ukazuju karakteri pojedinaca i povijesti ĉovjeĉanstva te studije raznih kultura - tada ima mjesta za odreĊeni optimizam. Ţivimo usred velikih društvenih promjena. Posljednja dva stoljeća svjedoci su uzbudljive revolucije planetarnih razmjera koja je gotovo iskorijenila podlo ropstvo. Ţene, potĉinjavane tisućljećima, tradicionalno bez stvarne politiĉke i ekonomske moći, postepeno postaju ravnopravne s muškarcima ĉak i u najzaostalijim društvima. Prvi puta u modernoj povijesti veliki agresivni ratovi su zaustavljeni djelomiĉno i zbog otpora graĊana zemlje agresora. Staro prizivanje nacionalistiĉkog ţara i šovinistiĉkog ponosa poĉinje gubiti na privlaĉnosti. Prema djeci se u cijelom svijetu već ponašamo sve bolje, moţda i zbog općeg porasta blagostanja. U samo nekoliko desetljeća zapoĉele su sveobuhvatne promjene koje idu toĉno u smjeru potrebnom za ljudski opstanak. Razvija se nova svijest koja spoznaje da smo mi svi jedna vrsta. *** »Praznovjerje je kukaviĉluk u odnosu na boţansko«, pisao je Teofrast koji je ţivio za vrijeme osnivanja Aleksandrijske biblioteke. Mi nastanjujemo svemir gdje se atomi stvaraju u središtima zvijezda; u kojem se svake sekunde raĊa tisuće sunaca; gdje pri iskrenju munja i svjetlosti sunaca u atmosferama i vodama mladih planeta niĉe ţivot; gdje je sirovina za biološki razvoj katkada stvorena eksplozijom zvijezde s druge strane Mlijeĉnog Puta; gdje se stvar tako divna kao što je galaktika ponavlja stotinu milijardi puta - taj kozmos kvazara i kvarkova, snjeţnih pahuljica i krijesnica, gdje moţda postoje crne jame i drugi univerzumi i izvanzemaljske civilizacije ĉije radio-poruke upravo ovog trena pristiţu na Zemlju. Kako su u usporedbi s tim blijede teţnje praznovjerja i pseudoznanosti; kako je vaţno i bitno za nas da slijedimo i razumijemo

znanost, taj svojstveno ljudski pothvat. Svaki vid prirode otkriva duboku tajnu te izaziva u nama znatiţelju i strahopoštovanje. Teofrast je bio u pravu. Oni koji se boje svemira kakav stvarno jest, oni koji upotrebljavaju nepostojeće znanje i zamišljaju kozmos s ljudskim bićima u središtu, oni više vole nepostojanu utjehu praznovjerja. Oni izbjegavaju umjesto da se suoĉe s istinom o svijetu. Ali oni koji su dovoljno odvaţni da istraţuju tkanje i gradu kozmosa ĉak i tamo gdje se on osjetno razlikuje od njihovih ţelja i predrasuda, prodrijet će u njegove najdublje tajne. Na Zemlji ne postoji ni jedna druga vrsta koja se bavi znanošću. Za sada, to je iskljuĉivo ljudski izum razvijen prirodnim odabiranjem u cerebralnom korteksu iz prostog razloga: on djeluje. Nije savršen. Moţe se zloupotrijebiti. On je samo sredstvo. Ali to je daleko najbolje sredstvo koje posjedujemo, ispravlja samog sebe, ide stalno naprijed, primjenjivo je na sve. Ima dva zakona. Prvo: Nema svetih istina; sve pretpostavke se moraju kritiĉki ispitati; tvrdnje autoriteta su bezvrijedne. Drugo: Sve što nije u skladu s ĉinjenicama mora se odbaciti ili ispraviti. Moramo razumjeti kozmos onakav kakav stvarno je, a ne pomiješati naše ţelje sa stvarnim stanjem. Oĉiglednost je ponekad pogrešna; neoĉekivano je katkada istinito. Ljudi svugdje sudjeluju u istim stremljenjima, ako je sadrţaj dovoljno velik. A prouĉavanje kozmosa pruţa najveći mogući sadrţaj. Sadašnja globalna kultura je neka vrsta drske novopridošlice. Pojavila se na planetarnoj pozornici nakon ĉetiri i pol milijarde godina drugih zbivanja i, nakon što se kroz ovih nekoliko tisuća godina ogledala oko sebe, proglasila je da posjeduje vjeĉite istine. Ali u svijetu koji se mijenja tako brzo poput našega, to je recept za nesreću. Ni jedna nacija, ni jedna religija, ni jedan ekonomski sistem, ni jedan skup mudraca vjerojatno nema sve odgovore potrebne za naš opstanak. Moraju postojati mnogi društveni sistemi koji bi djelovali mnogo bolje od bilo kojeg postojećeg. U skladu sa znanstvenom tradicijom, naša je obaveza da ga naĊemo. *** Samo jednom u našoj povijesti pojavila se obećavajuća briljantna znanstvena civilizacija. Zahvaljujući jonjanskom buĊenju, imala je svoju citadelu u Aleksandrijskoj biblioteci gdje su prije dvije tisuće godina najbolji umovi starine utemeljili osnove sustavnog istraţivanja matematike, fizike, biologije, astronomije, knjiţevnosti, geografije i medicine. Mi još uvijek gradimo na tim temeljima. Biblioteku su sagradili i podupirali Ptolemejevići, grĉki kraljevi koji su naslijedili egipatski dio carstva

Aleksandra Velikog. Od vremena svog osnutka u trećem stoljeću prije naše ere pa sve do razaranja sedam stoljeća kasnije, Biblioteka je bila mozaik i srce starog svijeta. Aleksandrija je bila izdavaĉki centar planeta. Naravno, tada još nije bilo tiskarskih strojeva. Knjige su bile skupe; svaka je bila prepisivana rukom. Knjiţnica je bila riznica najtoĉnijih prijepisa na svijetu. Ovdje je stvoreno umijeće kritiĉkog izdavaštva. Stari zavjet je došao do nas preko grĉkih prijevoda raĊenih u Aleksandrijskoj biblioteci. Ptolemejevići su posvetili velik dio svog enormnog bogatstva za nabavljanje svake grĉke knjige kao i djela iz Afrike, Perzije, Indije, Izraela i drugih dijelova svijeta. Ptolemej III Euerget ţelio je posuditi iz Atene originalne rukopise ili sluţbene drţavne kopije velikih starih tragedija Sofokla, Eshila, i Euripida. Atenjanima su one predstavljale kulturnu baštinu - nešto poput originalnih rukom pisanih primjeraka i naslovnih stranica Shakespeareovih djela u današnjoj Engleskoj. Oni su, meĊutim, odbijali da posude rukopise makar i na kratko vrijeme. Tek nakon što je Ptolemej garantirao njihov povratak ogromnim depozitom novca, pristali su da posude ta djela. Ali Ptolemeju su ti svici bili vredniji od zlata ili srebra. On je laka srca ţrtvovao depozit i pohranio originale najbolje što je mogao u Biblioteku. Ljutiti Atenjani morali su se zadovoljiti kopijama koje im je Ptolemej bez ikakva stida poslao u Atenu. Rijetko kada je neka drţava tako pohlepno sakupljala riznicu znanja. Ptolemejevići nisu sakupljali samo postojeće znanje; poticali su i financirali znanstvena istraţivanja i na taj naĉin stvarali nova znanja. Rezultati su bili zadivljujući: Eratosten je toĉno proraĉunao veliĉinu Zemlje, kartografirao ju je i utvrdio da se u Indiju moţe doći jedreći, na primjer, iz Španjolske prema zapadu. Hiparh je naslutio da se zvijezde raĊaju, polako gibaju tijekom stoljeća i na kraju nestaju; on je prvi katalogizirao poloţaje i sjajeve zvijezda da bi ustanovio takve promjene. Euklid je napisao udţbenik geometrije iz kojeg se uĉilo dvadeset i tri stoljeća, djelo koje je pomoglo pobuditi zanimanje za znanost kod Keplera, Newtona i Einsteina. Galen je napisao osnovna djela o lijeĉenju i anatomiji koja su vladala medicinom sve do renesanse. A bilo je, kako smo već napisali, i još mnogih drugih. Aleksandrija je bio najveći grad kojeg je antikni zapadni svijet ikad vidio. Ljudi svih narodnosti dolazili su tamo trgovati, uĉiti. Bilo kojeg dana, njegove luke su vrvile trgovcima, Ċacima i turistima. Bio je to grad gdje su Egipćani, Arapi, Grci, Sirijci, Ţidovi, Perzijanci, Nubijci, Feniĉani, Italici, Gali i Iberi razmjenjivali robu i ideje. Vjerojatno je ovdje rijeĉ

kozmopolit poprimila svoje pravo znaĉenje - graĊanin ne samo jednog naroda, već ĉitavog svijeta, kozmosa.83 Biti graĊanin kozmosa... Ovdje stvarno bijaše sjeme današnjeg svijeta. Što ih je sprijeĉilo da puste korijenje i procvatu. Zašto je umjesto toga zapad drijemao tisuću godina u mraku sve dok Kolumbo i Kopernik i njihovi suvremenici nisu ponovo otkrili djela već uĉinjena u Aleksandriji? Ne mogu vam dati jednostavan odgovor. Ali znam slijedeće: Nema ni jednog zapisa u cijeloj povijesti knjiţnice da je bilo koji od tih slavnih znanstvenika i uĉenjaka ozbiljno izazvao politiĉke, ekonomske i religijske osnove svog društva. Sumnjali su u trajnost i nepromjenjivost zvijezda, ali ne i u pravednost robovlasništva. Znanost i uĉenje predstavljahu iskljuĉivo pravo povlaštene manjine. Ogromna većina stanovnika grada nije imala ni najmanjeg pojma o velikim otkrićima do kojih se dolazilo unutar zidova Biblioteke. Novi pronalasci se nisu objašnjavali niti izlazili u javnost. Istraţivanja su im donosila malo koristi. Otkrića na podruĉju mehanike i tehnike pare bila su primjenjivana uglavnom za usavršavanje oruţja, podhranjivanje praznovjerja i zabavu kraljeva. Znanstvenici nisu nikada shvatili potencijale strojeva za oslobaĊanje ĉovjeka.84 Velika intelektualna otkrića imala su samo nekoliko praktiĉkih primjena. Znanost nikada nije zaokupila maštu mnoštva. Nije bilo protuteţe mrtvilu, pesimizmu, jadnom srljanju u ruke misticizma. Kada je, nakon svega, svjetina pošla zapaliti Biblioteku, tamo se nije našao nitko tko bi ih zaustavio. Posljednji znanstvenik koji je radio u Biblioteci bila je matematiĉar, astronom, fiziĉar, i voditelj neoplatonske filozofske škole - izvanredan raspon nadarenosti za bilo kojeg pojedinaca u bilo kojem dobu. Zvala se Hipatija. RoĊena je u Aleksandriji godine 370. U doba kad su ţene bile gotovo bespravne i kada su smatrane pukim vlasništvom, Hipatija se kretala slobodno i samosvjesno kroz tradicionalno muška podruĉja. Prema svim izvještajima bila je velika ljepotica. Imala je mnogo prosaca, ali je odbijala sve ţenidbene ponude. Aleksandrija njenog doba - tada već dugo pod rimskom upravom proţivljavala je godine teških kušnji. Ropstvo je klasiĉnoj civilizaciji isisalo svu ţivotnu snagu. Sve jaĉa kršćanska Crkva uĉvršćivala je svoju moć i krenula u zatiranje poganskih utjecaja i kulture. Hipatija je stajala u epicentru tih moćnih društvenih virova. Ćiril, aleksandrijski patrijarh, prezirao ju je zbog njenog bliskog prijateljstva s rimskim namjesnikom i zbog toga jer je bila simbol uĉenosti i znanosti, a to je rana Crkva uglavnom poistovjećivala s poganstvom. Premda se nalazila u velikoj

opasnosti po ţivot, ona je nastavila poduĉavati i objavljivati sve dok je 415. godine nije na njenom putu na posao presrela fanatiĉna rulja Ćirilovih vjernika. Odvukli su je s koĉije, strgli joj haljine i naoruţani školjkama zvanim petrovo uho, odrali je do kostiju. Njeni ostaci su spaljeni, njena djela zatrta, njeno ime zaboravljeno. Ćiril je postao svetac. Danas se tek nejasno sjećamo nekadašnje slave Aleksandrijske biblioteke. Njeni posljednji ostaci razoreni su uskoro nakon Hipatijine smrti. Bilo je to kao da je cijela civilizacija podvrgla samu sebe kirurškom zahvatu na mozgu i na taj naĉin nepovratno uništila većinu svog pamćenja, otkrića, zamisli i teţnje. Gubitak je bio neprocjenjiv. U nekim sluĉajevima poznati su nam samo uzbuĊujući nazivi uništenih djela. Najĉešće nam nije poznat ni autor ni naziv djela. Znamo da je od 123 Sofoklovih kazališnih komada pohranjenih u Biblioteci preţivjelo samo sedam. Jedan od tih sedam je Kralj Edip. Sliĉno je i s djelima Eshila i Euripida. To je tako malo kao kad bi jedina saĉuvana djela ĉovjeka zvanog William Shakespeare bila Koriolan i Zimska priča, a ĉuli smo da je on napisao i neke druge komade nama nepoznate, ali oĉito cijenjene u njegovo vrijeme, djela s naslovima Hamlet, Machbet, Julije Cezar, Kralj Lear, Romeo i Julija. Od fiziĉkog sadrţaja te slavne Biblioteke nije nam ostao ni jedan jedini svitak. U današnjoj Aleksandriji mali broj ljudi uopće ima neku predodţbu, a još manje pobliţe znanje o Aleksandrijskoj biblioteci ili o velikoj egipatskoj civilizaciji koja joj je prethodila tisuće godina. Noviji povijesni dogaĊaji i drugi kulturni imperativi izbili su u prvi plan. Isto vrijedi posvuda na svijetu. Imamo tek najlabaviji kontakt s našom prošlošću. A na puškomet od ostataka Serapeuma nalaze se svjedoĉanstva mnogih civilizacija: zagonetne sfinge faraonskog Egipta; velik stup postavljen u slavu rimskog cara Dioklecijana u znak zahvalnosti lokalnog upravitelja što car nije dopustio da stanovništvo Aleksandrije skapava od gladi; jedna kršćanska crkva; mnogi minareti; peĉati moderne industrijske civilizacije - stambene zgrade, automobili, tramvaji, sirotinjske ĉetvrti, kratkovalni relejni toranj. Milijuni niti prošlosti isprepliću se da bi stvorili uţad i ţice današnjice. Naša dostignuća temelje se na ostvarenjima 40.000 generacija naših ljudskih predaka od kojih su svi, osim najsićušnijeg dijela, bezimeni i zaboravljeni. Svakog ĉasa otkrivamo neku veliku civilizaciju kao što je na primjer stara kultura Ebla koja je cvala prije nekoliko tisuća godina i o kojoj nismo ništa znali. Tako malo poznamo našu vlastitu prošlost. Natpisi,

papirusi, knjige povezuju ljudsku vrstu u vremenu i omogućuju nam da ĉujemo tih nekoliko glasova i slabe krikove naše braće i sestara, naših predaka. A kakva je radost prepoznavanja kada ustanovimo koliko su nam oni bili sliĉni! U ovoj smo knjizi posvetili paţnju nekima od naših predaka ĉija imena nisu zaboravljena: Eratosten, Demokrit, Aristarh, Hipatija, Leonardo, Kepler, Newton, Huygens, Champollion, Humason Goddard, Einstein — svi iz zapadnjaĉke kulture, jer je znanstvena civilizacija koja nastaje na našem planetu uglavnom zapadnog porijekla. Ali svaka kultura Kina, Indija, zapadna Afrika, srednja Amerika - dala je velik doprinos našoj globalnoj civilizaciji i imala je svoje plodonosne mislioce. Zahvaljujući tehniĉkom napretku u komunikacijama naš planet nalazi se u završnim fazama vratolomne trke povezivanja u jedinstvenu globalnu zajednicu. Ako nam uspije postići integraciju Zemlje, a da ne zatremo kulturne razlike i ne uništimo sami sebe, uĉinit ćemo veliku stvar. Blizu mjesta Aleksandrijske biblioteke danas se nalazi sfinga bez glave isklesana u doba faraona Horemheba u XVIII dinastiji, tisuću godina prije Aleksandra Velikog. U vidokrugu poloţaja tog lavljeg tijela nalazi se moderni kratkovalni relejni toranj. IzmeĊu njih razapeta je neprekidna nit kroz povijest ljudske vrste. Od sfinge do tornja protekao je trenutak kozmiĉkog vremena - trenutak u petnaestak milijardi godina koliko je prošlo od velikog praska do danas. Vjetrovi vremena raznijeli su gotovo cjelokupna svjedoĉanstva metamorfoza kozmosa od tada do danas. Dokazi kozmiĉke evolucije su temeljitije uništeni nego li svi papirusni svici Aleksandrijske biblioteke. A ipak smo odvaţnošću i inteligencijom ukrali nekoliko letimiĉnih pogleda na taj zavojiti put kojim su kroĉili naši preci i mi. Neznano dugo nakon eksplozivnog izlijevanja materije i energije u velikom prasku, kozmos je bio bez obliĉja. Nije bilo galaktika, planeta, ţivota. Duboka neprozirna tama bila je svugdje, atomi vodika u praznini. Tu i tamo nezamjetno su poĉele rasti guste nakupine plina, oblaci materije su se kondenzirali - kaplje vodika masivnije od sunaca. Unutar tih kugli plina po prvi puta su se razbuktale nuklearne vatre koje su latentno spavale u materiji. Prva generacija zvijezda bila je roĊena natapajući kozmos svjetlošću. U tim vremenima još nije bilo planeta na koja bi padala ta svjetlost niti ţivih bića koja bi se divila sjaju nebesa. Duboko u zvjezdanim pećima, alkemija nuklearne fuzije stvarala je teške elemente, pepeo izgaranja vodika, atomsku gradu budućih planeta i ţivotnih oblika.

Masivne zvijezde su uskoro iscrpile svoja skladišta nuklearnog goriva. Potresane kolosalnim eksplozijama, vratile su najveći dio svoje tvari u rijetki plin iz kojeg su jednom bile kondenzirane. U tim tamnim bujnim oblacima meĊu zvijezdama stvarale su se nove kaplje sastavljene od mnogih elemenata, raĊale su se slijedeće generacije zvijezda. U blizini, rasle su manje kaplje, tijela daleko premala da bi se u njima zapalila nuklearna vatra, kapljice u meĊuzvjezdanoj magli na svom putu da iz njih nastanu planeti. MeĊu njima nalazio se i jedan mali svijet od kamena i ţeljeza, rana Zemlja. Zgrušavajući se i grijući, Zemlja je oslobaĊala metan, amonijak, vodu i vodikove plinove koji su bili zarobljeni u njezinoj unutrašnjosti stvarajući prvobitnu atmosferu i prve oceane. Svjetlost Sunca proţimala je i grijala prvobitnu Zemlju, izazivala oluje, stvarala munje i grmljavine. Vulkani su rigali lavu. Ovi procesi su raskinuli molekule prvobitne atmosfere; dijelovi su se ponovno spajali u sve sloţenije oblike koji su se otapali u pradavnim oceanima. Nakon nekog vremena mora su postala poput tople razrijeĊene juhe. Molekule su se poĉele organizirati i zapoĉele su sloţene kemijske reakcije na mulju. Jednoga dana nastala je sluĉajno jedna molekula koja je bila sposobna da izraĊuje grube kopije same sebe iz drugih molekula u kaši. Kako je teklo vrijeme javljale su se znatno dotjeranije molekule koje su se toĉnije reproducirale. Sito prirodnog odabiranja bilo je naklonjeno onim kombinacijama koje su bile najbolje prilagoĊene daljnjem reproduciranju. One molekule koje su najbolje kopirale proizvodile su i najviše kopija. I prvobitna oceanska kaša razrijeĊivala se budući da se trošila i transformirala u sloţene nakupine samoreplicirajućih organskih molekula. Postepeno, nezamjetljivo, zapoĉeo je ţivot. Razvile su se jednostaniĉne biljke i ţivot je poĉeo stvarati sebi vlastitu hranu. Fotosinteza je preobrazila atmosferu. Izmišljen je seks. Nekoć nezavisni ţivotni oblici vezali su se zajedno i stvorili sloţenu stanicu specijaliziranih namjena. Razvili su se kemijski receptori i u svemiru se sada moglo kušati i mirisati. Jednostaniĉni organizmi su se razvili u mnogostaniĉne kolonije dotjerujući svoje pojedine dijelove u specijalizirane organske sisteme. Razvile su se oĉi i uši, i sada se u kozmosu moglo vidjeti i slušati. Biljke i ţivotinje su otkrile da ţivot moţe opstati i na tlu. Organizmi su poĉeli zujati, puzati, trĉkarati, gegati se, kliziti, lepršati, trzati, penjati se i uzlijetati. Goleme zvijeri zatutnjile su kroz tople dţungle pune isparina. Pojavili su se mali stvorovi koji su se

raĊali ţivi, umjesto u omotaĉima od tvrde ljuske, i u ĉijim je ţilama kolala tekućina sliĉna sastavu ranog oceana. Ona su preţivjela zahvaljujući svojoj hitrosti i lukavosti. A tada, prije samo jedan tren, neke sitne ţivotinje spustile su se sa stabla. Stale su u uspravan poloţaj i nauĉile upotrebljavati oruĊa, pripitomljavati druge ţivotinje, biljke i vatru te smislile jezik. Iz pepela zvjezdane alkemije izranjala je sada svjesnost. Sve brţim koracima, ta su bića izmislila pismo, gradove, umjetnost i znanost te poslala svemirske brodove prema planetima i zvijezdama. A to su tek neke stvari koje su stanju uĉiniti vodikovi atomi ako im stoji na raspolaganju petnaest milijardi godina kozmiĉke evolucije. Sve to zvuĉi poput epskog mita i to s pravom. Ali to je samo jednostavan opis kozmiĉke evolucije u svjetlu znanosti našeg doba. S nama nije lako izaći na kraj, a predstavljamo opasnost i po sebe same. Ali bilo koji prikaz kozmiĉke evolucije stavlja nam jasno do znanja da treba poštovati sva bića, sve stvorove Zemlje, posljednje proizvode radinosti galaktiĉkog vodika. Negdje drugdje mogu postojati jednako zaĉuĊujuće pretvorbe materije te stoga ĉeznutljivo osluškujemo njihov znak javljanja s neba. Postajao je u nama svojstven nazor da je osoba ili društvo malo razliĉiti od nas, bez obzira tko smo to mi, nešto ĉudno ili bizarno u što se ne smije imati povjerenja ili pred ĉime se moramo gnušati. Sjetite se samo negativnih konotacija znaĉenja rijeĉi kao što su stranac i tuĎinac. A ipak su spomenici i kulture svake naše civilizacije naprosto samo razliĉiti naĉini ljudskog bitka. Neki izvanzemaljski posjetilac koji bi gledao razlike meĊu ljudskim bićima i zajednicama našao bi da su te razlike beznaĉajne u usporedbi sa sliĉnostima. Svemir je moţda gusto naseljen inteligentnim bićima. Ali Darwinova je lekcija jasna. Ljudska bića nećemo naći nigdje drugdje, samo ovdje. Samo na ovom malom planetu. Mi smo rijetkost poput neke ugroţene vrste. Svatko je od nas, s kozmiĉke perspektive gledano dragocijen. Ako se neki ĉovjek ne slaţe s vama, pustite ga da ţivi. U stotinama milijardi galaktika nećete naći sliĉnog. Ljudska povijest moţe se promatrati kao sporo svitanje svijesti da smo pripadnici jedne veće grupe. U poĉetku je naša odanost bila usmjerena prema nama samima i našoj najbliţoj rodbini, zatim prema skupini lovacasakupljaĉa, zatim prema plemenima, malim naseljima, gradovima, drţavama, nacijama. Proširili smo krug onih koje volimo. Sada smo organizirali nešto što se umjereno opisuje kao supersile koje ukljuĉuju grupe ljudi razliĉitog etniĉkog i kulturnog porijekla u nekovrsnu suradnju -

što svakako predstavlja humaniziraj uĉe iskustvo i nadograĊenu odliku. Ţelimo li opstati, naše se odanosti moraju još proširiti da ukljuĉimo cijelu ljudsku zajednicu, cijeli planet Zemlju. Mnogima od onih koji upravljaju drţavama ta se ideja neće dopasti. Bojat će se gubitka vlasti. Naslušat ćemo se o izdajstvima i nelojalnosti. Bogate drţave će morati podijeliti svoje bogatstvo sa siromašnima. Ali izbor je, kao što je to jednom rekao u drugom kontekstu H. G. Wells, svemir ili ništa. *** Prije nekoliko milijuna godina ljudska bića nisu postojala. Tko će biti ovdje za nekoliko milijuna godina? Tijekom 4,6 milijardi godina povijesti našeg planeta nije ga ništa većeg napustilo. Ali sada se kroz planetni sustav gibaju blistavi i skladni sićušni svemirski brodovi bez ljudske posade, upućeni sa Zemlje. Letimiĉno smo upoznali dvadeset svjetova, meĊu njima sve planete vidljive golim okom, sva ta noćna svjetla-lutalice koja su naše pretke poticali prema znanju i ushićenju. Ako preţivimo, naše će doba biti slavno iz dva razloga: da smo u tom opasnom trenutku tehnološke mladosti uspjeli izbjeći samouništenje; i jer je ovo epoha u kojoj smo zapoĉeli naše putovanje prema zvijezdama. Taj izbor je krajnji i ironiĉan. Iste rakete nosaĉi koji se upotrebljavaju za lansiranje sondi prema planetima, namijenjene su za upućivanje nuklearnih bojevih glava narodima. Radioaktivni izvori energije letjelica »Viking« i »Voyager« proizvod su iste tehnologije kojom se izraĊuje nuklearno oruţje. Radio i radarske tehnike upotrebljavane za praćenje i navoĊenje balistiĉkih projektila i za obranu od napada takoĊer se upotrebljavaju za nadgledanje i upravljanje letjelicama na planete i za prisluškivanje civilizacija smještenih u blizini drugih zvijezda. No vrijedi i obratno. Ako nastavimo s teţnjom prema planetima i zvijezdama, još više će se uzdrmati naš šovinizam. Zadobit ćemo kozmiĉke perspektive. Shvatit ćemo da se naša istraţivanja mogu izvršiti samo u ime cjelokupnog ĉovjeĉanstva. Uloţit ćemo sve naše snage u pothvat posvećen ne smrti već ţivotu: proširenje našeg saznanja o Zemlji i njenim stanovnicima i traganju za ţivotom drugdje. Istraţivanje svemira - s ljudima ili automatima koristi mnoga ista tehnološka i organizaciona umijeća i zahtijeva isti stupanj smionosti i odvaţnosti kao i ratni pothvat. Ako bi došlo doba stvarnog razoruţanja prije nego što zapoĉne nuklearni rat, takva istraţivanja bi omogućila vojno-industrijskom kompleksu velikih sila da se konaĉno angaţiraju na planetnom pothvatu. Sredstva trošena na pripremanje rata mogu se relativno lako prebaciti za istraţivanje svemira.

Razuman - ĉak i ambiciozan — program istraţivanja planeta pomoću automatskih interplanetarnih sonda nije skup. Budţet namijenjen svemirskim istraţivanjima u Sjedinjenim Drţavama prikazan je na tabeli.

Izdaci u sliĉne svrhe su u Sovjetskom Savezu nekoliko puta veći. Zbrojeni, ti izdaci su jednaki cijeni dvije ili tri nuklearne podmornice po desetljeću ili prekoraĉenju troškova na jednom od mnogih sistema naoruţanja u jednoj jedinoj godini. U posljednjem kvartalu 1979. troškovi programa izgradnje ameriĉkog aviona F/A-18 povećani su za 5,1 milijardu dolara, a aviona F-16 za 3,4 milijarde. U Sjedinjenim Drţavama i Sovjetskom Savezu potrošena je od samog poĉetka na programe istraţivanja planeta pomoću automatskih sondi manje nego što je bilo sramotno potrošeno, na primjer, u ameriĉkom bombardiranju Kambodţe izmeĊu 1970. i 1975. gdje je dokazivanje nacionalnog prestiţa odnijelo sedam milijardi dolara. Ukupna cijena programa kao što je slanje »Vikinga« na Mars ili »Voyagera« prema vanjskim podruĉjima Sunĉevog sustava je manja od troškova sovjetske invazije na Afganistan 1979-80. Novac utrošen na svemirska istraţivanja se, zbog stimuliranja napredne tehnologije i tehniĉke primjene, višestruko vraća. Jedna studija izraţava mišljenje da se za svaki dolar utrošen na planete nacionalnoj ekonomiji vraća sedam dolara. Pa ipak ima mnogo vaţnih i posve izvedivih misija koje se zbog nedostatka fondova nisu ni pokušale ostvariti - ukljuĉivši i automatska vozila koja bi krstarila površinom Marsa, susret s kometom, sonde upućene na površinu Titana te potraga velikih razmjera za radiosignalima drugih civilizacija u svemiru.

Cijena velikih pothvata u svemiru - stalne baze na Mjesecu ili spuštanje ljudi na Mars - je tolika da se oni neće realizirati u skorijoj budućnosti osim ukoliko uĉinimo bitan napredak u nuklearnom i »klasiĉnom« razoruţanju. Ĉak i u tom sluĉaju imamo na Zemlji preĉih potreba. Ali ja uopće ne sumnjam da ćemo, ukoliko izbjegnemo samouništenje, prije ili kasnije poduzeti takve misije. Gotovo je nemoguće odrţati statiĉko društvo. To je vrsta psiholoških kamata na kamate : ĉak i mala sklonost prema smanjenju troškova, zanemarivanju svemira, sumirano preko mnogih pokoljenja dovodi do znaĉajnog nazadovanja. A suprotno tome, ĉak i blago stremljenje prema svemirskim putovanjima što bismo nakon Kolumba mogli zvati »zvjezdani pothvat« - narasta preko mnogih pokoljenja do znaĉajnog prisustva ljudi na drugim svjetovima, a to je radost sudjelovanja nas u ţivotu kozmosa. Prije nekih 3,6 milijuna godina je u sadašnjoj sjevernoj Tanzaniji proradio jedan vulkan, a vulkanski pepeo prekrio okolne savane. Paleantropolog Mary Leakey je 1979. u tom pepelu pronašla otiske stopala - stopala, kako ona vjeruje, nekog ranog hominida, moţda jednog pretka svih ljudi na današnjoj Zemlji. A 380.000 kilometara daleko od Zemlje, u jednoj suhoj Mjeseĉevoj nizini koju su ljudi u trenutku optimizma nazvali More tišine, nalazi se jedan drugi otisak noge, trag prvog ljudskog bića koje je hodalo jednim drugim svijetom. Daleko smo dogurali u tih 3,6 milijuna godina i u 4,6 milijardi i u petnaestak milijardi godina. Mi smo ovdašnje utjelovljenje jednog kozmosa koji je izrastao do samosvijesti. Poĉeli smo razmišljati o našem porijeklu: zvjezdana tvar koja razmišlja o zvijezdama; organizirani skupovi od deset milijardi milijarda atoma koji razmišljaju o evoluciji atoma slijedeći u mislima dugi put na kraju kojeg je, barem ovdje, niknula svijest. Naša je odanost upućena ljudskoj vrsti i planetu. Mi govorimo u ime Zemlje. Obavezu da preţivimo ne dugujemo samo sebi samima već i tom kozmosu, prostranom i golemom iz kojeg smo ponikli.

ZAHVALE Osim onima kojima sam se zahvalio u uvodu, duboko sam zahvalan mnogima koji su širokogrudno odvojili svoje vrijeme i pridonijeli svojim iskustvom sadrţaju ove knjige, a meĊu njima su Carol Lane, Myrna Talman i Jenny Arden: David Oyster, Richard Wells. Tom Weidlinger. Dennis Gutierrez, Ron McCain. Nancy Kinney, Janelle Balnicke, Judy Flanncrv i Susan Racho. ĉlanovi televizijske ekipe koja je radila na seriji Kozmos; Nancy Inglis. Peter Mollman, Marylea O'Reilly i Jannifer Pelcrs iz izdavaĉke kuće »Random House«; Paul West, koji mi je ustupio naslov za 5. poglavlje; George Abell, James Allen, Barbara Amago. Lawrence Anderson. Jonathon Arons. Halton Arp, Asma El Bakri. James Blinn, Bart Bok, Zeddie Bowen, John C Brandt, Kenneth Brecher, Frank Bristow. John Callgndar, Donald B. Campbell. Judith Campbell. Elof Axel Carlson. Michael Carra, John Cassani. Judith Castagno, Catherine Cesarsky, Martin Cohen. Judy-Lynn del Rey, Nicholas Devereux, Michael Devirian, Stephen Dole, Frank D. Drake, Frederick C. Durant III, Richard Epstein, Von R. Eshleman, Ahmed Fahmy, Herbert Friedman, Robert Frosch, Jon Fukuda, Richard Gammon, Ricardo Giacconi, Thomas Gold, Paul Goldenberg, Peter Goldreich, Paul Goldsmith, J. Richard Gott III, Stephen Jay Gould, Bruce Hayes, Raymond Heacock, Wulff Heintz, Arthur Hoag, Paul Hodge, Dorrit Hoffleit, William Hoyt, Icko Iben. Mikhail Jaroszynski. Paul Jepsen, Tom Karp, Bishun N. Khare, Charles Kohlhase, Edwin Krupp, Athur Lane, Paul MacLean, Bruce Margon, Harold Masursky, Linda Morabito, Edmond Momjian, Edward Moreno, Bruce Murray. William Murnane. Thomas A. Mutck, Kenneth Norris, Tobias Owen, Linda Paul, Roger Payne, Vahe James B. Pollack. George Preston, Nancy Priest, Boris Ragent, Dianne Rennell, Michael Rowton, Allan Sandage, Fred Scarf, Maarten Schmidt, Arnold Scheibel, Eugene Shoemaker, Frank Shu, Nathan Sivin, Bradford Smith, Laurence A. Soderblom, Hyron Spinrad, Edward Stone, Jeremy Stone, Ed Taylor, Kip S.Thorne, Norman Thrower, O. Brian Toon, Barbara Tuchman, Roger Ulrich, Richard Underwod, Peter van de Kamp, Jurrie J. Van der Woude, Arthur Vaughn, Joseph Veverka, Helen Simpson Vishniac, Dorothy Vitaliano, Robert Wagoner, Pete Waller, Josephine Walsh, Kent Weeks, Donald Yeomans, Stephen Yerazunis, Louise Gray Young, Harold Zirin i NASA. Edwardu Castenadi i Billu Rayu zahvaljujem na posebnoj fotografskoj pomoći.

Dodatak 1. Reductio ad absurdum i drugi korijen iz dva Izvorni pitagorejski dokaz o iracionalnosti drugog korijena iz 2 ovisio je o jednom naĉinu dokazivanja zvanom reductio ad absurdum, svoĊenje na apsurd: pretpostavimo, naime, da je neki iskaz istinit, slijedimo njegove posljedice i dolazimo do protuslovlja ĉime ustanovimo i pogrešnost polaznog iskaza. Razmotrimo kao moderan primjer aforizam velikog fiziĉara Nielsa Bohra: »Suprotnost svake velike ideje je neka druga velika ideja.« Ukoliko bi ta tvrdnja stajala, njene bi posljedice u najmanju ruku bile pomalo opasne. Na primjer, razmotrite suprotnost od zlatnog pravila (Ĉini ti drugome što ţeliš da tebi ĉini drugi - po Mateju, 7, 12. Prim. prev.) ili zabrane laganja ili zapovijedi »ne ubij«. Pogledajmo, dakle, da li jesam Bohrov aforizam jedna velika ideja.« Ukoliko bi ta tvrdnja stajala, njene bi posljedice u najmanju ruku bile pomalo opasne. Na primjer, razmotrite suprotnost od zlatnog pravila ili zabrane laganja ili zapovijedi »ne ubij«. Pogledajmo, dakle, da li je sam Bohrov aforizam jedna velika ideja. Ako je tome tako, onda suprotna tvrdnja, »suprotnost od svake velike ideje nije velika ideja« mora takoĊer biti istinita. Time smo postigli reductio ad absurdum. Ako je suprotna tvrdnja laţna, aforizam nas ne treba dalje zadrţavati, jer po vlastitom priznanju izriĉe da nije velika ideja. Iznijet ćemo ovdje modernu verziju dokaza o iracionalnosti drugog korijena iz 2 koristeĉi reductio ad absurdum i jednostavnu algebru umjesto iskljuĉivo geometrijskog dokaza kojeg su otkrili pitagorejci. Stil dokaza, naĉin mišljenja, barem je isto tako zanimljiv kao i zakljuĉak:

Razmotrimo jedan kvadrat kojem stranice imaju duţinu jednu jedinicu (1 centimetar. 1 inĉ, 1 svjetlosna godina, svejedno). Dijagonalna crta BC dijeli kvadrat u dva trokuta koji sadrţe po jedan pravi kut. U pravokutnim trokutima vrijedi Pitagorin pouĉak: 12 + 12 = x. No 12 + 12 = 1 + 1 = 2, dakle x2 = 2 i pišemo x = sqrt(2), što ĉitamo drugi korijen iz dva. Pretpostavimo da je sqrt(2) racionalan broj: sqrt(2) = p/q gdje su p i q cijeli

brojevi. Oni mogu biti po volji veliki i stajati za bilo koje cijele brojeve. Moţemo, dakako, zahtijevati od njih da nemaju zajedniĉku mjeru. Ako bismo, na primjer, tvrdili da je sqrt(2) = 14/10, naravno da bismo taj razlomak pokratili za faktor 2 i pisali p = 7, q = 5, a ne p = 14, q = 10. Bilo koji zajedniĉki faktor u brojniku i nazivniku pokratili bismo prije nego što poĉnemo. Imamo beskonaĉan broj p-ova i q-ova na raspolaganju. Iz sqrt(2) = p/q kvadriranjem obje strane jednadţbe dobivamo da je 2 = p2/q2 ili, mnoţeći obje strane jednadţbe s q2, dobivamo p2 = 2 q2

(jednadţba 1)

Znaĉi da je p2 neki broj pomnoţen s 2. Stoga je p2 paran broj. Ali kvadrat bilo kojeg neparnog broja je neparan broj (12 = 1, 32 = 9, 52 = 25, 72 = 49 itd.) Zato sam p mora biti paran broj pa moţemo pisati p = 2s. gdje je s neki drugi cijeli broj. Uvrstimo to u jednadţbu (1) i dobijemo p2 = (2s)2 = 4s2 = 2q2 Podijelimo li obje strane posljednje jednakosti s 2, nalazimo q2 = 2s2 Stoga je i q2 paran broj pa istim takvim zakljuĉivanjem kakvo smo koristili kod p, slijedi da je i q paran broj. Ali ako su p i q parni, oba djeljivi s 2, onda nisu svedeni na svoju najmanju zajedniĉku mjeru. Što je u suprotnosti s jednom od naših pretpostavki. Reductio ad absurdum. Ali o kojoj se pretpostavci radi? Dokaz nam ne moţe pokazivati da je zabranjeno svoĊenje na najmanju zajedniĉku mjeru to jest da je 14/10 dopušteno, a 7/5 nije. Prema tome, naša poĉetna pretpostavka mora biti kriva; p i q ne mogu biti cijeli brojevi; sqrt(2) je iracionalan. U stvari, sqrt(2)=1,414235... Kakav iznenaĊujuĉi i neoĉekivan zakljuĉak. Kako je elegantan dokaz! Ali pitagorejci su smatrali da ne smiju dati na javu to veliko otkriće.

Dodatak 2. Pet pitagorejskih tijela Pravilni poligon (na grĉkom naziv za »mnogokutan«) je geometrijski lik s nekim brojem, n, jednakih stranica. Tako jeza n = 3 to istostraniĉan trokut, n = 4 je kvadrat, za n = 5 je peterokut (pentagon) i tako dalje. Poliedar (na grĉkom za »mnogostraniĉan« ) je pravilno tijelo ĉije su sve strane poligoni to jest mnogokuti: na primjer kocka ima 6 kvadrata kao stranice. Osnovna nit vodilja u radu pitagorejaca i Johanna Keplera bila je ĉinjenica da moţe postojati pet i samo pet pravilnih poliedara. Najjednostavniji dokaz toga otkrili su mnogo kasnije Descartes i Leonhard Euler preko jednadţbe koja povezuje broj strana F, broj bridova E. i broj kutova V pravilnog tijela: V- E + F = 2 (jednadţba 2) Tako kocka ima 6 stranica (F = 6) i 8 kuteva (V = 8) i 8-E+6 = 2, 14E= 2, E= 12; Jednadţba izriĉe da kocka posjeduje 12 bridova, koliko ih i ima. Jednostavni geometrijski dokaz jednadţbe (2) moţe se naći u knjizi Couranta i Robbinsa, (vidi bibliografiju). Pomoću jednadţbe (2) moţemo dokazati da postoji samo pet pravilnih tijela: Dvije stranice susjednih mnogokuta zajedniĉki dijele svaki brid kod pravilnog tijela. Zamislite ponovo kocku gdje je svaki brid granica izmeĊu dva kvadrata. Ako pobrojimo sve stranice svih strana pravilnog poliedra, n F, pobrojit ćemo sve bridove dvaput: nF=2E (jednadţba 3) Neka broj r predstavlja broj koji kazuje koliko se bridova sastaje u svakom stjecištu. Za kocku, r = 3. Isto tako. svaki brid povezuje dva stjecišta. Ukoliko pobrojimo sve uglove-stjecišta, r V, takoĊer ćemo i svaki brid pobrojati dvaput. Dakle: rV=2E (jednadţba 4) Uvrstimo li za V i F u jednadţbi (2) izraze iz jednadţbi (3) i (4), dobit ćemo

2E 2E E 2 r n Podijelimo li obje strane te jednakosti s 2 E, dobivamo 1 1 1 1 (jednadţba 5)    n r 2 E Znamo da je n jednak ili veći od 3, jer je najjednostavniji mnogokut trokut sa tri stranice. Isto tako znamo da je r jednak 3 ili veći, jer se najmanje tri stranice sastaju u nekom uglu poliedra. Ako su i n i r istodobno veći od 3, lijeva sirana jednadţbe bila bi manja od 2/3 i jednadţba ne bi bila zadovoljena za bilo koju vrijednost od E. Dakle, jednim drugim reductio ad absurdum je ili n = 3, a r je 3 ili veći, ili je r = 3, a nje 3 ili veći. Ako je n = 3, jednadţba (5) postaje (1/3) + (l/r) = (1/2) + (l/E), odnosno 1 1 1 (jednadţba 6)   r E 6 U tom sluĉaju r moţe biti jednak jedino 3, 4 ili 5. (Ako bi r bio jednak 6 ili veći, ta bi jednakost bila narušena.) Sada n = 3, r = 3 oznaĉava tijelo kod kojeg se tri trokuta sastaju u svakom vrhu. Prema jednadţbi (6) ono ima 6 bridova; prema jednadţbi 3 ima 4 stranice; prema jednadţbi (4) ima 4 ugla. To je piramida odnosno tetraedar; n = 3, r = 4 je tijelo s osam stranica kod kojeg se u svakom uglu sastaju 4 trokuta, a to je oktaedar; a n = 3, r = 5 predstavlja tijelo s dvadeset stranica gdje se 5 trokuta sastaje na svakom vrhu, a to je ikozaedar. (Vidi slike na strani 58.) Ako je r = 3 jednadţba (5) postaje 1 1 1   n E 6 i zbog istovjetnih razloga n moţe biti samo 3, 4 ili 5. Za n = 3 ponovo dobivamo tetraedar; n = 4 je sluĉaj tijela ĉije su stranice kvadrati, a to je kocka; n = 5 odgovara tijelu ĉije su stranice 12 pravilnih peterokuta, a to je dodekaedar (vidi slike na strani 184.) Druge cjelobrojne vrijednosti nisu moguće za n i r te stoga postoji samo pet pravilnih tijela, zakljuĉak apstraktne i divne matematike koji je, kao što smo vidjeli, imao najozbiljniji temeljit utjecaj na praktiĉne ljudske poslove.

Kazalo A Abbott, Edwin, Abu Simbel, Adams, R.E.W, otkriće sistema kanala Maja Afrika feniĉansko oplovljavanje, putovanja Nizozemaca oko Afrike, Albedo Albertus Magnus Aleksandar Veliki Aleksandrija, biblioteka opaţanja Eratostena, znanost Alfa Centauri, Alge, plavo-zelene Alica u zemlji ĉudesa, primjer utjecaja gravitacije na materiju i svjetlost Alkemija Alkmej Amalthea, satelit Jupitera Aljaska, posjeti La Perousea, Aminokiseline, Amsterdamska vijećnica, skulptura, Anaksagora, Anaksimandar iz Mileta Anasazi, narod: astronomska znanja, graĊevine crteţ supernove na stijeni, Anatomija, Alkmejeva otkrića Andromeda, zvijeţĊe velika galaktika, vidi M 31 Angkor Vat Antarktik, Vishniacova mikrobiološka istraţivanja, Antoku, legenda Apianus, Petrus, Astronomicum Caesarium, Apollo Apolonije iz Perga, Aquarius, zvijeţĊe, vidi Vodenjak Aranda, narod, mit o Velikom Ocu Arecibo, opservatorij, meĊuzvijezdana poruka, Argon, atomi, Arhimed Aristarh sa Samosa Aristotel

Aritmetika, baza pet ili deset Arp, Halton Asirski izvještaj o stvaranju ĉovjeka Asteroidi Astrologija, Bracheovo zanimanje za a, Newtonovo zanimanje za a., Astronom, amater, epitaf Astronomija, drevna grĉka, kineska, simboli na zastavama, Atmosfera Zemlje: ugljiĉni dioksid, efekt staklenika, kisik i dušik, zagaĊivanje, gornja a, Atomi u meĊuzvjezdanom plinu markazita, povećani, jezgre a., priroda atoma, u zvijezdama Atomska teorija Demokrita, Atomsko oruţje, vidi Nuklearno oruţje Augustin, sveti, Australija, nizozemske ekspedicije Azteci, oboţavanje Sunca, b Povijest kraljevina, kronika, španjolsko osvajanje B Babilon, astronomija i astrologija, mit o stvaranju svijeta, Bach, Johann Sebastian, Bacili u sredini bez kisika, Banin, A., Bamardova zvijezda Barrow, Isaac, Bayeau, tapiserija iz, Bernoulli, Johann, Bernstein, Narodna knjiga o prirodnim znanostima, Beros, Beskonaĉnost, znak za, Beta Andromede, Beta Tauridi, meteorski roj, Bhagavad Gita, Bijeli patuljci, zvijezde, Bik, vidi Taurus Bikini, pokusna eksplozija termonuklearnog oruţja Biljke, stanice, stvaranje kisika,

Bitovi informacija (binarne znamenke), koje koriste bakterije i amebe, koje koriste, kitovi, u knjiţnicama, u mozgu, Blizanci, provjera astrologije, Bohr, Niels, Brahistokronski problem, Brane, Tycho, o astrologiji i alkemiji Kepler i opaţanje supernove, Britansko meĊuplanetarno društvo, Bruno, Giordano, Brzina svjetlosti, 5, meĊuzvijezdana putovanja, u Specijalnoj teoriji relativnosti, Brzina zvuka, Buda, Buffon, Georges Luis Leclerc, Comte de, Burke, Bernard, Burroughs, Edgar Rice, priĉe o Marsu od, Bussard, R. W., meduzvjezdani brod-usisaĉ, C Calame, Odile, Casa Bonita, N. M., Casa Rincanada, N, M, Cassiopeia A, Celichius, Andreas, Centaurus A, galaktika (NGC5128) Carebralni korteks, Chaco, Kanjon, N. M., Champollion, Jean Francois, prouĉavanje egipatskih hijeroglifa, Chryse, podruĉje na Marsu, Ciceron, Ciolkovski, Konstanti n Eduardoviĉ, Circinius X-2, Clube, S., Comte, Auguste, Cornell, Sveuĉilište, Laboratorij za planetarna istraţivanja, sinteza organske tvari, Corpus callosum, Cortes, Hernan, Cosa, Juan de la, zemljovid obih Amerika, Crane, Hart, Crne jame, u galaktikama, u vezi s kvazarima,

Crni patuljci, zvijezde, Crvić, elektronski mikrograf, Crveni divovi, zvijezde, Sunce će postati c.d., Crveni pomak, Cydonia, podruĉje na Marsu, Cygnus, zvijeţĊe, vidi Labud Cygnus X-1, D Darwin, Charles, Porijeklo vrsta, teorija evolucije, Dedal, projekt, Deimos, satelit Marsa, Demokrit iz Abdere, teorija o atomima, portret na grĉkoj novĉanici, Dendera, hram, prikaz zvijezda, Deneb, Deva, arapsko zvijeţĊe, Deoksiribonukleinska kiselina, vidi DNA Descartes, Rene, Diferencijalni raĉun, Dijamanti, u kometima i meteoritima, Dimenzija, ĉetvrta, Dinosauri, Diogen, Dionizije Traĉanin, DNA, dvostruka spirala, i seksualna aktivnost, DNA polimeraza (enzim), Dodekaedar, Dogonski prikaz stvaranja svijeta, Dolina kraljeva, Egipat: motivi Sunca i zvijezda, stela, Dominik, sveti, Donne, John, Dopplerov efekt, Drake, Frank, jednadţba, Drosophila melanogaster, Drugi svjetski rat, konvencionalne bombe, nuklearno oruţje, Drveće, Dürer, Albrecht, Dupini, zvukovi (pjesme), Dušik u atmosferi,

E Ebla, Eddington, Sir Arthur Stanley, Efekt staklenika, u atmosferi Zemlje, na Veneri Egipat, drevna civilizacija, astrologija, hijeroglifi, ĉarolijska izreka Rau, prikaz stvaranja svijeta, zemljovidi, Einstein, Albert, »ĉudesna godina 5«, opća teorija relativnost, specijalna teorija relativnosti, teorija o korpuskularnoj prirodi svjetlosti, Einsteinov visokoenergetski opservatorij, istraţivanje nebeskih dubina, Elektroni, Elementi, kemijski, rijetki, u zvijezdama, Elementi, antiĉki, Emmons, G.T., Empedoklo, Encyclopaedia Galactica, hipotetski izvadci o izvanzemaljskim civilizacijama, hipotetskih svjetovi, Endoplazmiĉki retikul, Enuma Elish, Enzimi, Eratosten, Eridanus, zvijeţĊe, istraţivanja nebeskih dubina, Erozija, Eshil, Eskimski mit o stvaranju svijeta, Euklid, Eudokso, Europa, satelit Jupitera, Euripid, Evolucija Darwinova teorija, grĉke teorije o e. ljudskih bića, mutacije u e., Prirodno odabiranje, umjetno odabiranje, F Farrington, Benjamin, Fidţijski mit o stvaranju svijeta, Fizika, novi zakoni, Fobos, satelit Marsa, Fosilna goriva, Fosili,

Fotoni, Fotosinteza, Fourier, Joseph, Fox, Paul, Franklin, Kenneth, Friedmann, Imbre, G Galaktike, Centaurus A (NGC 5128), crne jame u g., crveni pomak, eksplodirajuća radiogalaktika sa simetriĉnim izbaĉajem, Dopplerov efekt, eliptiĉne, eliptiĉka, radio-slika, jata, jato u Herkulu, jato Virgo, kvazari u g., lokalna grupa, prstenaste, Seyfertov Sekstet, Sombrero, spiralne, spiralni kraci, Stephanov Kvintet, sudar, vrtloţna, Mlijeĉni put Galen, Galileo, Galilei, Huensova slika, Katoliĉka crkva i G. opaţanje Venere, teleskop G., Gama zrake, provala g. z. ostatak supernove, Gamow, George, Ganimed, satelit Jupitera, Garcilaso de la Vega, Genetska knjiţica, Genetski kod, Geocentriĉka hipoteza, Geografska duţina, odreĊivanje, Gervazije iz Canterburya, kronika, Giacconi, Ricardo, Gilbertovo otoĉje, mit o stvaranju svijeta, Gingerich, Owen, Giotto, Poklonstvo Maga, Goddard, Robert, Hutchings, rakete po nacrtima G., Gravitacija, g. na Zemlji, poremećaj u graĊi prostora, Newtonova teorija g. utjecaj na materiju i svjetlost, primjer iz Alice u Zemlji Ĉudesa, Grĉka civilizacija i znanost, zemljovid, evolucija ţivotinja, teorija, matematika, anatomija, astronomija, mjerenje vremena, nazadovanje znanosti, robovlasniĉko društvo, teorija o

atomima, Grĉka knjiţevnost u Aleksandrijskoj biblioteci, Grotius, Hugo, Gugol, Gugolpleks, GX -4, zvijezda, H Halley, Edmund, Halleyev komet, vidi komet Halley Hals, Frans, Harlow, Harry i Margaret, Haron, satelit Plutona, Hartung, Jack Heike, samurajski klan, Heike raĉići, Heksokinaza (enzim), Helfand, David, Helikaza (enzim), Helij, atomi, u Suncu, u zvijezdama, Helikopter, Leonardov nacrt, Heliocentriĉka hipoteza, Heliopauza, Hera, Herc, jedinica za frekvenciju, Herin hram, na Samosu, Heron iz Aleksandrije, Herofil iz Halkedona, Herschel, William, Hijeroglifi, Hinduizam: smrt i ponovo roĊenje kozmosa, Šivin ples stvaranja, Hiparh, Hipas, Hipatija, Hirošima, nuklearni napad, Holbach, Paul Heinrich Dietrich, barun od, Hooke, Robert, Huai-nan Cu, Hubble, Edwin, Huggins, William, Huiĉolski crteţ stvaranja svijeta, crteţ o porijeklu Sunca, Humason, Milton, komet kojeg je otkrio H., Humboldt, Alexander von,

Hume, David, Huxley, T. H., 3, Huygens, Christiaan, astronomija, istraţivanja mikroskopom, izumi, mjedena ploĉa za mjerenje udaljenosti zvijezda, portret, o naseljivosti planeta, istraţivanja teleskopom, teorija o prirodi svjetlosti, Huygens Constantijn, Hygnius, Caius, De Sideribus Tractates, I Indija, drevna kultura, Indijanci, ameriĉki astronomija, La Perouse i I., predaja Tlingita, vidi takoĊer Anasazi, Azteci, Maya Indoneţanski Palintangatan astrološki kalendar, Inercija, zakon, Infracrveno zraĉenje, Inka, mit, Integralni raĉun, Inteligencija: ljudskih bića, na drugim planetima, ţivotinja, Io, satelit Jupitera, atmosfera, karta, model, vulkani na I., Iracionalni brojevi, Islandska Edda Snorri Sturlusona, Istodobnost, paradoks, Istraţivanje svemira, u budućnosti, Ivan Pavle II, papa, Izvanzemaljski posjetioci, vidi takoĊer ţivot na drugim svjetovima Izvanzemaljci (u znanstvenoj fantastici), J Japanski mit o stvaranju svijeta, Jezuiti u Kini, . Job, knjiga o, Jonija, kultura i znanost, vidi i grĉka civilizacija i znanost Jonsko more, Josip Flavije, Jupiter, Galilejevi sateliti, magnetsko polje, model, prstenovi, putanja, radio-emisija, sateliti, Velika crvena pjega, vodik u

J.,Voyageri i J., Moguć ţivot, Jupiteru sliĉni planeti, mogući oblici ţivota na, K Kalendari, drevni astronomski, Kalisto, satelit Jupitera, Kambrijska eksplozija, Kant, Immanuel, Kanterberijski fratri, opaţanja pada tijela na Mjesec, Kaos, grĉka interpretacija, Karnak: ruševine, hram, Kasner, Edward, Katoliĉka crkva: i Galileo, i Kepler, i Kopernik, Kazantzakis, Nikos, Kenko, Kepler, Johann,astronomija, kozmiĉka misterija, teorija, o kometima, opaţanje supernove, Somnium, Sklad svijeta, zakoni gibanja planeta, utjecaj na Newtona, ţivot i djelo treći zakon, i Tycho Brane, Keynes, John Maynard, o Newtonu, Kina: astronomija, drevna kultura, velika putovanja, mit o stvaranju svijeta, nizozemska putovanja u K. tisak i knjige, Kisik, u atmosferi, Kissinger, Henry, Kitovi, genetska grada, k. grbavci, komunikacije, pokolj kitova, k. usani, zvukovi (pjesme) k., Knjiţnica mozga: kitova, ljudi, Knjiţnice, — vidi takoĊer Aleksandrijska biblioteka Klor, pretvaranje u atome argona, Kloroplasti, Kocka, — hiperkocka (teserakt), dvodimenzionalen prikaz Kolumbo, Kristofor, Komet Arend-Roland, Komet Encke, Komet Halley, Komet Humason, Komet Ikeya-Seki,

Komet iz 1566., Komet iz 1577., Kometi: hipoteza Velikovskog, krhotine koje padaju na Zemlju, meteori i meteoriti kao ostaci kometa, putanje, struktura, sudari s planetima kao upozorenje i znaci nesreće, Komet West, Konfucije, Kopernik, Nikola, astronomija, Kozmiĉko zraĉenje, Kozmos: evolucija, grĉko shvaćanje k., Krateri: na Zemlji, na Jupiterovim satelitima, na Marsu, na Mjesecu, na planetima, na Veneri Krez, kralj Lidije, Ksenofont, Kuga, nakon nuklearnog rata, Kuiper, Gerard, Peter, Kulik, L. A., !Kung Bušmani, poimanje Mlijeĉnog Puta, Kuo Šu-ĉing, Kuran, Kvarkovi, Kvazari, u galaktikama, L Laboratorij za mlazni pogon (JPL), Labud, zvijeţĊe, Labudov Kolut, Lao-ce, La Perouse, Comte de, ekspedicija na Aljasku, Laserski retroreflektori na Mjesecu, Lav (Leo), zvijeţĊe, Leakey, Mary, Ledenjaci, Leeuwenhoek, Anton van, istraţivanja mikroskopom, Leibniz, Gottfried Wilhelm von Leonardo da Vinci, nacrti za leteće strojeve, Lilienthal, Otto, Locke, John, London, uzroci smrtnosti u 1632., Long, Knox, Louis XVI,

Lowell, Percival, istraţivanje Marsa Lowell opservatorij, Flagstaff, Ariz., Luther, Martin, Limfociti, Ljudska bića: budućnost, evolucija, inteligencija, kemijskisastav, shvaćanje kozmosa, utjecaj na okolinu, Ljudsko ponašanje, M M 13 kuglasti skup, M 31 galaktika, M 81 galaktika, M 87 galaktika, M 104 galaktika, vidi Sombrero Maclaurin, Colin, MacLean, Paul, Magellan, Ferdinand, Magelanov oblak: Veliki, Mali, Mahapurana Jinasena, Marduk, Mariner 9, opaţanje Marsa, Mariner, dolina (Vallis Marineris), Mars, atmosfera, biološka istraţivanja, buduća istraţivanja, kanali, krateri, Kasei Vallis, Lowellova ispitivanja, Noctis Labyrinthus, Olympus Mons, model polarne kape, piramide mogući ţivot, sateliti, vidi takoĊer Deimos i Fobos teraformiranje, Thersis plato, Viking, ispitivanja, vjetrovi, vulkani, Mars 3 i 6, sovjetske letjelice, Matematika: grĉka, drugi korijen iz dva, Mauna Kea, Havaji, Mazets, E. P., Maya, sistem kanala, McDonald opservatorij, sveuĉilište Teksas, teleskop, MeĊuzvjezdane komunikacije, radio, MeĊuzvjezdani letovi, istraţivanja i kolonizacija MeĊuzvjezdani plin, MeĊuzvjezdana prašina, Memnonski kolosi, Menok i Xrat, Merkur, krateri,

Merton, Robert, Meteori: kao ostaci kometa, rojevi, Meteoriti, Meteorski krater, Ariz., Mezopotmaska astronomija, Michel, John, Michelson-Morely eksperiment, Mikroskop, Mikrotubule, Mitohondrij, Mitovi o stvaranju i religijska tumaĉenja, Mlijeĉni Put, gibanje zvijezda u, gibanje prema jatu Virgo, jezgra, kuglasti skupovi, super nove u, Miller, Stanley, Mjesec: krateri, otisak stopala na, pomrĉina, nastanak, Moctezuma, Molekule, u stanicama, kod porijekla ţivota Montaigne, Michel, Eyquem de, Morabito, Linda, Morowitz, Harold, Mount Wilson opservatorij, Mozak, cerebralni korteks, neuroni, Rkompleks Mulholland, Derral, Muller, H. J., Mutacije, letalne, prouzrokovane nuklearnim oruţjem, m. od prirodnog zraĉenja, u nukleotidima N Nagasaki, nuklearni napad, Napier, W., Napoleon, egipatska ekspedicija, NASA, budţet, Navajo, crteţi u pijesku, Neho, faraon, Nepoznati leteći objekti (NLO), vidi takoĊer izvanzemaljski posjetioci Neptun, Neutrini, XV, Neutroni, Neutronske zvijezde, Newman, William I., Newton, Isaac, diferencijalni i integralni

raĉun, kronologija drevnih civilizacija, opaţanja kometa, Principia teorija gravitacije, varijacioni raĉun, zakon inercije, NGC, klasifikacija galaktika, vidi galaktike Nizozemska: istraţivanje i trgovina, kao intelektualno i umjetniĉko središte Nizozemska istoĉnoindijska kompanija, Nove, Nuklearno naoruţanje, trka u, Nuklearni fuzioni reaktori, Nuklearni rat, posljedice, spreĉavanje, Nuklearno oruţje, eksplozije, u projektu Orion, u drugom svjetskom ratu, Nukleinske kiseline, genetskoj graĊi, Nukleotidske baze, Nukleotidi, O Oblaci crne prašine, vidi i meĊuzvjezdana prašina Oceani, ţivot u, Okoliš, ljudski utjecaj na, Opća teorija relativnosti, Orion, zvijeţĊe, Orion, projekt, Orionova maglica, unutrašnjost, spiralni krak, Trapez, Ovidije, P P'an Ku, mitovi o, Paracelzus, Pascal, Blaise, Pasteur, Luis, Payne, Roger, Peale, Roger, Peale, Stanton, Periklo, Petar Veliki, car, Pioneer, letjelice, opaţanje Saturna, Pioneer Venus, fotografije sa, Pismo, Planetarne maglice, Planeti, u astrologiji, Huygensova istraţivanja, broj planeta u svim

galaktikama, Keplerovi zakoni putanje Planetni sustavi, hipotetski, kompjuterski program ACCRETE, Platon, Platonska tijela, vidi pravilna tijela Plavi pomak spektra, Plejade, Plinije, Plutarh, Pluton, Plutonij, Polikrat, Pollak, J. Pitagora, Pitagorejci, Pitagorin pouĉak, Popol Vuh, Kviĉe Maya, Pravilna tijela, kod Keplera, Prescott, James W., Prirodo odabiranje, Projekt Dedal, Projekt Orion, Prostor: zakrivljen, i vrijeme, Proteini, i DNA, Protoni, Proxima Centauri, Ptolemej (Claudius Ptolemaeus), astrologija, astronomija, o kometima, Ptolemej III Euerget, Ptolemej V Epifan, Ptolemejevići, kraljevi, Pulsari, u objašnjenju kvazara, u središtu Rakovice, u središtima ostataka supernovih, vidi takoĊer neutronske zvijezde Putovanje kroz vrijeme, R Radio-astronomija, Radio-komunikacija: meĊuzvjezdana, s drugim svjetovima, Radio-teleskopi, Rak, zvijeţĊe, Rakete, Rat, uzroci, Richardsonova istraţivanja, dijagram,

Reductio ad absurdum, Relativnost, Opća teorija Specijalna teorija Rembrandt, Rendgenske zrake (X-zrake), Ribonukleinske kiseline, vidi RNA Ribosomi, Richardson, L. F., dijagram, Rishpon, J. R-kompleks, RNA, Roosevelt, Franklin D., Ropstvo u grĉkoj civilizaciji, Rosetta, kamen iz, , Rozeta, maglica, Rubens, Peter, Paul, Rudolf II, car, Ruka, znaĉaj, Russel, Bertrand, Rutherford, Ernest, S Sacro Bosco, Joannes de, Sphaera mundi, Sagittarius, vidi Strijelac Salpeter, E.E., Samos, Herin hram, Eupalionski tunel, Satovi, nautiĉki, Saturn, Huygensova istraţivanja, magnetsko polje, model, opaţanja Pioneera prstenovi, putanja, sateliti, Schiaparelli, Giovanni, Schiller, Jules, Coelum Stellatum Christianum Concauum, Seks, u evoluciji, Sekvoja, drveće, Seyfertov Sekstet, Sfere, nebeske, Sfinga, Shakespeare, William, Shapley, Harlow, Sherrington, Charles, Sikorsky, Igor, Silicij atomi, fuzija, Sirius, mjerenje udaljenosti, Sivin Nathan, Sjedinjene Drţave, bombardiranje Kampuĉije, budţet za svemirska

istraţivanja, potraga za izvanzemaljskim civilizacijama, Slipher, V. M., Smoot, George, Snellius, Willebrord, Sobotoviĉ, E., Sofoklo, Sokrat, Sunĉevi sustavi, hipotetski, vidi planetni sustavi Sombrero, galaktika, M (NGC 104), Sovjetski Savez, izdaci za svemirska istraţivanja invazija Afganistana, sonde na Marsu, programi istraţivanja planeta, potraga za izvanzemaljskim civilizacijama, Spektar, Spinoza, Benedict, Stanice, biljne, ţivotinjske jezgra, porijeklo St. Helens, erupcija vulkana, SS zvijezda, Stephanov Kvintet, Stonehenge, Strabon, Strijelac, zvijeţĊe, nakupina zvijezda u, Sumerski mitovi o stvaranju svijeta, piktogram za boga, Sunce, evolucija, fotosfera, magnetsko polje, nastanak, kao središte svemira, koronalna šupljina, neutrini, petlje ioniziranog plina, Sunĉevi bljeskovi, Sunĉeve bure, Sunĉeve prominencije, Sunĉev vjetar mjerenje udaljenosti do S., S. U Mlijeĉnom Putu, unutrašnjost S., Sunĉeve pjege, Svemirci, vidi izvanzemaljci Svemirski brod, akceleracija i brzina leta, nacrti za meĊuzvjezdane brodove, Svjetlosna godina, Svjetlost: Dopplerov efekt, Einsteinova teorija, Huygensova teorija, Newtonova teorija, brzina, Supernove, eksplozije s., s. i nastanak novih planetnih sustava, ostaci s., s. U teoriji kvazara,

Svemir: beskonaĉan niz s., Ĉetverodimenzionalni s., oscilirajući s. razvoj i struktura, širenje s. veliki prasak i nastanak s., Swift, Jonathan, Š Širina, geografska, odreĊivanje, Šiva, ples stvaranja, Šklovski, I. S., Šume, uništenje, T Tai, rukopis o astrologiji i astronomiji, Tales iz Mileta, Talmey, Max, Tantriĉki budizam, svjetsko jaje, Tanzanija, otisak ljudskog stopala, Taurus (Bik), zvijeţĊe, supernova u T., Teleskop: izum, Televizija, emisija sa Zemlje, Teraformiranje, Marsa, Teserakt (hiperkocka), Teodor, izumi, Teofrast, Tisak, izum, Titan, satelit Saturn a, atmosfera mogućnost ţivota na T., Tingit, Indijanci, Toon, O. Toscanelli, Paolo dal Pozzo, zemljovid, TridesetgodiŠnji rat, Trifid maglica, Trilobiti, Tunguski dogaĊaj, Twain, Mark, U Ugljiĉni dioksid, u Zemljinoj atmosferi, Ugljik: atom, jezgra, ţivot povezan sa, Ugljikohidrati, Uhuru, opaţanja rendgenskih zraka, Ultraljubiĉasto zraĉenje, Umjetno odabiranje, Uran, prstenovi, sateliti, Voyager 2 prolazi pokraj U.,

Uranij, Urey, Harold, Utopia, podruĉje na Marsu, V V-2, raketa, V Scorpii, zvijezda, van Gogh, Vincent, Varijacioni raĉun, Vela, satelit, Velikovsky, Immanuel, Venera, atmosfera, efekt staklenika i temperatura, Galilejeva opaţanja, model površine, površina, radio i radarska opaţanja, temperature na tlu, Venera, letjelice, opaţanja Venere, Vermeer, Jan, Vespucci, Amerigo, Viking 1, Viking 2, Viking, misije na Mars, biološka ispitivanja, mjesta spuštanja, orbiteri, uzorci tla, Vinci, Leonardo da, vidi Leonardo da Vinci Virgo, jato, Viroidi, Vishniac, Helen, Simpson, Vishniac, Wolf, na Antarktiku, Wolfova zamka, Višestaniĉni organizmi, Vodik, u atmosferi, u Mlijeĉnom Putu, u Suncu, u zvijezdama, Voltaire, Francois Marie Arouet, Vodenjak, zvijeţĊe, Voyager l, opaţanja, Voyager 2, opaţanja, Voyager, letjelica, poruke za izvanzemaljske civilizacije, Vrijeme i prostor, Vrlo Veliki Postav (VLA), radioteleskop, W WAC Corporal raketa, Waldseemiiller, Martin, Wallace, Alfred Russel, kritika Lowella, teorija evolucije, Wallenstein, Welles, Orson, Rat svjetova, dramatizacija

Y Young, Thomas,

takoĊer Wells, H. G. Zodiak, znaci Z., Zoroastro, Zrak: sastav, Empedoklov eksperiment Zrakoplov, Leonardovi nacrti, Zvijezde, drevne zamisli o zvijezdama, dvojne zvijezde, u astrologiji, mjerenje udaljenosti, evolucija z., roĊenje z., temperature u središtima, ZvijeţĊa, u astrologiji, kompjuterski prikazi prividna gibanja planeta kroz z., Zvuk, širenje, brzina,

Z Zastave, astronomski simboli na, ZagaĊivanje atmosfere, Zemlja, 5, 7, kao središte svemira, Eratostenovo mjerenje Z., krateri na Z., oplovljavanje Z., pogled s Mjeseca, pogled iz svemira, razvoj Zemlje, putanja oko Sunca, promjene površine, smrt Zemlje, velika putovanja, Zeus, Znanstvena fantastika: svemirci u z.f., izvanzemaljske civilizacije u z. f., Keplerov Somnium, Mars u z. f., vidi

Ž Ţidovsko-kršćanski nazor o stvaranju svijeta, Ţivotinje, pripitomljavanje, inteligencija Ţivot na Zemlji, na Antarktiku, novi oblici nakon kambrijske eksplozije, porijeklo, ţ. i svjetlost Sunca, Ţivot na drugim svjetovima, inteligencija, kemijski sastav, mogući oblici ţ. Na Jupiteru sliĉnom planetu, pokušaji komuniciranja, radio-komunikacije, tehniĉke civilizacije znanost i matematika kao zajedniĉki jezik,

na radiju, Wells, H. G., "Otkriće budućnosti", Rat svjetova, vremeplov, Wesley, John, Whright, Thomas, Wilkins, John, William Osvajaĉ, Wren, Christopher, Wurttemberg, knez od,

O autoru Carl Sagan je upravitelj Laboratorija za planetarna istraţivanja i profesor astronomije i svemirskih znanosti na katedri David Duncan na Sveuĉilištu Cornell. Igrao je vodeću ulogu u misijama Marinera, Vikinga i Voyagera za što je dobio NASA-inu medalju za izuzetna znanstvena dostignuća te meĊunarodnu astronautiĉku nagradu Prix Galabert za izuzetno sluţenje javnosti. Zauzimao je takoĊer poloţaj predsjedavajućeg Odjela za planetarne znanosti Ameriĉkog astronomskog društva, predsjedavajućeg Ameriĉke zajednice za napredak znanosti i bio je predsjednik planetološke sekcije Ameriĉke geofiziĉke unije. Tijekom dvanaest godina bio je glavni urednik Icarusa, vodećeg struĉnog ĉasopisa za istraţivanje planeta. Osim objavljenih 400 znanstvenih radova i popularnih ĉlanaka, dr. Sagan je autor ili koautor preko desetak knjiga ukljuĉujući Razuman život u svemiru (Intelligent Life in the Universe), Svemirska veza (The Cosmic Connection), Zmajevi raja (The Dragons of Eden), Romoni Zemlje (The Murmurs of Earth) i Brokin mozak (Broca's Brain). Godine 1975. dobio je nagradu Josepha Priestleya za »izuzetne doprinose za dobrobit ĉovjeĉanstva«, a 1978. Pulitzerovu nagradu za knjiţevnost.

1

Tako se nazivaju zato jer se dobivaju presijecanjem stošca pod raznim kutovima. Osamnaest stoljeća kasnije Apolonijevi radovi o presjecima stošca pomoći će Johannu Kepleru da po prvi put shvati kretanje planeta. 2 Premda je tradicionalna zapadna religijska misao uporno podrţavala suprotno pa je, na primjer, 1770. godine John Wesley smatrao: »Smrti nikada nije dozvoljeno uništiti [ĉak ni] najneznatniju vrstu.« 3 U svetoj knjizi Maya, Popol Vuh, razni oblici ţivota su opisani kao neuspjeli pokušaji bogova koji eksperimentiraju s namjerom da stvore ljude. U ranim pokušajima nisu se mnogo pribliţili tom cilju, budući da su napravili samo niţe ţivotinje; pretposljednji put uspjeh je bio blizu: naĉinili su. majmune. U kineskom mitu ljudi su nastali od mnoštva bijelih uši jednog boga imenom P'an Ku. U osamnaestom stoljeću, Buffon je predloţio da je Zemlja znatno starija nego li to navodi Sveto pismo, da su se oblici ţivota na neki naĉin sporo mijenjali tokom tisućljeća, ali i da su majmuni zapušteni potomci ljudi. Premda ove ideje ne odraţavaju toĉno evolucioni proces kako su ga opisali Darwin i Wallace, one ga ipak nagovještavaju - baš kao što je to sluĉaj i s pogledima Demokrita. Empedokla i ostalih jonijskih mislilaca o kojima se govori u sedmom poglavlju. 4 Ustanovilo se da genetski kod nije posve istovrstan u svim dijelovima svih organizama na Zemlji. Zna se barem za nekoliko sluĉajeva kada se za prevoĊenje DNA informacija u informacije proteina u jednom mitohondriju upotrebljava drukĉija knjiga šifri od one kojom se koriste geni u jezgri te iste stanice. Ovo ukazuje na dugotrajno evoluciono razdvajanje genetskih kodova mitohondrija i jezgre, što je u skladu s pretpostavkom da su mitohondriji nekada bili samostalni organizmi, koji su se zatim, prije nekoliko milijardi godina, spojili sa stanicom u simbiotiĉku vezu. Kasniji razvoj i poboljšavanje ove simbioze predstavlja, uz put reĉeno, jedan od odgovora na pitanje, ĉime je evolucija bila zabavljena izmeĊu nastanka stanice i nastajanja višestaniĉnih organizama prilikom kambrijske eksplozije. 5 Korijen ove rijeĉi znaĉi »Mjesec«. 6 Skeptiĉka mišljenja o astrologiji i srodnim uĉenjima nisu ni nova niti iskljuĉivo potjeĉu sa zapada. Primjera radi, evo jednog odlomka iz knjige Tsurezuregusa (Pabirĉenje u dokolici), japanskog pisca Hošija Kenkoa, napisane 1332. godine: Uĉenja o jinu i jangu [u Japanu] nemaju što reći o Danima crvenog jezika. Nekad ljudi nisu izbjegavali te dane, ali sada se - pitam se samo, od koga li je to poteklo - ĉesto moţe ĉuti: »Posao zapoĉet u Dane crvenog jezika nikad neće imati kraja«, ili »Što god kaţeš ili uradiš u Dane crvenog jezika, okrenut će se na loše: izgubit ćeš ono što si stekao, propast će ono ĉega si se prihvatio«. Kakva besmislica! Kad bi netko izbrojio pothvate zapoĉete u briţljivo odabranim »sretnim danima« koji su se izjalovili, bilo bi ih vjerojatno jednako toliko koliko i neplodnih pothvata zapoĉetih u Dane crvenog jezika. 7 Ĉetiri stoljeća ranije, ovakvu napravu konstruirao je Arhimed, a ispitao i opisao Ciceron u Rimu, kamo ju je donio rimski general Marcellus ĉiji je jedan vojnik, bezrazloţno i protiv nareĊenja, ubio sedamdesetogodišnjeg mudraca za vrijeme pada Sirakuze. 8 Prilikom nedavne inventure gotovo svih primjeraka Kopernikovih knjiga koje su objavljene u šesnaestom stoljeću. Owen Gingerich je ustanovio da cenzura nije bila osobito uspješna: »ispravljeno« je, naime, samo šezdeset posto primjeraka u Italiji, a

nijedan na Iberijskom poluotoku. 9 Ovo i nije najekstremnija takva primjedba koja se mogla ĉuti u Evropi srednjeg vijeka i za vrijeme reformacije. Zapitan kako će razlikovati vjernike od nevjernika, kada osvoji jedan veliki albiţanski grad kojeg je opsjedao, Domingo de Guzman, kasnije poznat kao sveti Dominik, navodno je odgovorio »Sve ću ih poubijati. Bog će zatim znati koji su njegovi«. 10 Dokaz ove tvrdnje moţe se naći u dodatku 2. 11 Nekoliko primjeraka još se moţe vidjeti u oruţarnici u Grazu. 12 Brahe, kao i Kepler, nije imao neprijateljski stav prema astrologiji, premda je briţljivo razlikovao svoju vlastitu tajnu verziju ove discipline od onih koje su sluţbeno bile na snazi u to vrijeme, a za koje je on smatrao da su izraz praznovjerja. U svojoj knjizi Astronomiae Instauratae Mechanics, objavljenoj 1598. godine, on navodi da je astrologija »doista pouzdanija nego što bi netko mislio«, pod uvjetom da se ĉestito poboljšaju karte poloţaja zvijezda. Od svoje dvadeset i treće godine, piše Brahe, »bavio sam se alkemijom jednako tako koliko i prouĉavanjem neba.« Ali obje ove pseudoznanosti, smatrao je on, nose u sebi tajne koje su previše opasne za obiĉan puk (premda su, bio je uvjeren, potpuno bezopasne u rukama onih kneţeva i kraljeva od kojih je traţio potporu). Brahe je nastavak one duge i doista opasne tradicije nekih istraţivaĉa koji su smatrali da samo oni te svjetovni i crkveni moćnici mogu biti upućeni u tajna znanja: »Ne sluţi nikakvoj korisnoj svrsi i nerazumno je obznaniti svima takve stvari.« Suprotno tome, Kepler je predavao astronomiju u školama, mnogo je objavljivao i to ĉesto o svom trošku, a pisao je i znanstvenu fantastiku koja sigurno nije prvenstveno bila upućena znanstvenom plemstvu njegova ranga. On moţda nije bio popularizator znanosti u modernom smislu, ali je promjena pogleda u samo jednoj generaciji, izmeĊu Tychoa i Keplera, dovoljno oĉita. 13 Na ţalost, Newton u svom remek-djelu Principia nije priznao svoj dug Kepleru. Ali 1686. godine, u jednom pismu Edmundu Halleyu, napisao je o svom zakonu gravitacije slijedeće: »Priznajem da sam to izveo iz Keplerovog teorema prije dvadesetak godina.« 14 Da su meteori i meteoriti u vezi s kometima prvi je predloţio Aleksander von Humboldt u djelu pod naslovom Kozmos; pet knjiga koje saĉinjavaju ovo djelo su popularizacijski prikaz svih znanosti, a objavljene su u rasponu od 1845. do 1862. godine. Ĉitanje upravo Humboldtovih ranijih knjiga potaklo je mladog Charlesa Danvina da udruţi geografska istraţivanja i prouĉavanje povijesti prirode. Ubrzo nakon ove odluke on je prihvatio poloţaj prirodoslovca na brodu H.M.S. Beagle, dogaĊaj koji je doveo do Porijekla vrsta. 15 Zemlja je udaljena od Sunca r = jedna astronomska jedinica = 150,000.000 kilometara. Opseg njene pribliţno kruţne staze je 2rp 9 10 9 kilometara. Naš planet napravi puni krug po svojoj stazi jednom u godinu dana. Jedna godina = 3 x 10 7 sekundi. Prema tome, Zemljina brzina kruţenja iznosi 109 kilometara/3 x 10 7 s 6 30km/s. Pogledajmo sada sfernu ljusku kometa za koju mnogi astronomi smatraju da okruţuje Sunĉev sustav na udaljenosti od 6 100.000 astronomskih jedinica, gotovo na pola puta do najbliţe zvijezde. Na osnovu trećeg Keplerovog zakona (63. stranica) neposredno proizlazi da period kruţenja oko Sunca bilo kojeg od ovih tijela iznosi: (105)3/2=107,5 6 3xl07, odnosno 30 milijuna godina. Napraviti krug oko Sunca traje priliĉno dugo, ako ţivite u vanjskim dijelovima sistema naše zvijezde. Opseg kometne sfere je 2pa = 2p x 105 x 1,5 x l08 km 6 1014 km, što znaĉi da brzina iznosi samo 10 14 km/1015s=0,l km/s = 360 kilometara na sat.

16

Na Marsu, gdje je erozija znatno djelotvornija, premda ima mnogo kratera ne postoji ni jedan sa zrakama, kao što se i oĉekivalo. 17 Koliko je meni poznato, prvi u naĉelu nemistiĉki pokušaj tumaĉenja jednog povijesnog dogaĊaja djelovanjem kometa bila je pretpostavka Edmunda Halleya da je biblijski potop izazvan »sluĉajnim udarom jednog kometa«. 18 Na cilindriĉnom peĉatu iz Addae, koji potjeĉe iz polovine trećeg milenija prije nove ere, jasno se vidi Inana, boginja Venere, zvijezde Danice, preteĉa babilonske boginje Ištar. 19 To je, usput reĉeno, tridesetak milijuna puta više od najmasivnijeg kometa za kojeg se zna. 20 Svjetlost je valno gibanje; njena frekvencija je broj valnih vrhova, recimo, koji ulaze u ureĊaj za detekciju, na primjer mreţnjaĉu u datoj jedinici vremena, odnosno u sekundi. Što je veća frekvencija, to je zraĉenje energetskije. 21 Pioneer Venus bila je uspješna ameriĉka misija iz 1978-79, koja se sastojala od jednog orbitera i ĉetiri sonde za ulazak u atmosferu; dvije od njih uspjele su kroz kratko vrijeme opstati u paklu Venerine površine. Pri gradnji svemirskih sondi za istraţivanje planeta dogodi se mnogo toga neoĉekivanog. Evo jedne zanimljive epizode iz misije Pioneer Venus: meĊu ureĊajima na jednoj od sondi nalazio se i radiometar ukupnog toka, koji je trebao cijelim putem kroz Venerinu atmosferu istodobno mjeriti koliĉinu infracrvene energije koja teĉe naviše i naniţe. UreĊaj je zahtijevao ĉvrst prozorĉić koji bi bio proziran za infracrveno zraĉenje. U tu svrhu bio je uvezen i upotrebljen jedan dijamant od 13,5 karata. Uvoznik je, meĊutim, bio obvezan da plati dvanaest tisuća dolara carinske pristojbe. Na kraju, ameriĉka Uprava carina ipak je zakljuĉila da dijamant, nakon lansiranja na Veneru, neće više moći biti predmet trgovanja na Zemlji pa je odobrila povratak tog novca. 22 U ovoj pogubnoj sredini nevjerojatno je da moţe postojati nešto ţivo, ĉak ni stvorenja vrlo razliĉita od nas. Organske i druge zamislive biološke molekule naprosto bi se tu raspale. No, podajmo se iz uţitka malo maštanju i pretpostavimo da se na ovakvom planetu jednom pojavio inteligentni ţivot. Da li bi on izumio znanost? Razvoj znanosti na Zemlji bio je bitno potican promatranjima pravilnosti zvijezda i planeta. Venera je, meĊutim, potpuno prekrivena oblacima. Noć je ugodno duga - oko pedeset devet zemaljskih dana - ali nikakav astronomski svemir ne biste vidjeli ako biste podigli pogled prema noćnom nebu Venere. Ĉak bi i Sunce bilo nevidljivo po danu; svjetlost bi mu bila raspršena i razlivena po cijelom nebu - baš kao što ronioci vide pod morem samo jednoliĉni sjajni krov nad glavom. No. ako bi na Veneri bio izgraĊen radio-teleskop, on bi mogao otkriti Sunce, Zemlju i druga daleka tijela. A ako bi se razvila astrofizika, moglo bi se na kraju izvesti iz naĉela fizike postojanje zvijezda, ali one bi bile samo teorijske konstrukcije. Pitam se kako bi reagirala inteligentna bića s Venere kada bi jednoga dana nauĉila letjeti, jedriti gustim zrakom, i probila tajanstveni veo oblaka ĉetrdeset pet kilometara iznad tla, izronila iznad oblaka, i prvi put ugledala blistav univerzum Sunca, planeta i zvijezda. 23 U ovom trenutku još ne znamo pouzdano koliko na Veneri stvarno ima vodene pare. Plinski kromatograf na sondama misije Pioneer Venus ustanovio je da u niţim dijelovima atmosfere koliĉina vode iznosi nekoliko desetinki jednog postotka. S druge strane, infracrvena mjerenja pomoću sovjetskih letjelica koje su se spustile do površine, »Venera 11« i »Venera 12«, dala su koliĉinu od stotinke jednog postotka. Ako je prva vrijednost

toĉna, onda su ugljiĉni dioksid i vodena para sami dovoljni da blokiraju gotovo cjelokupno toplinsko zraĉenje s površine i drţe temperaturu tla na oko 480° C. No, ako je ispravna druga vrijednost - a meni se ĉini da je ta procjena pouzdanija - onda bi ugljiĉni dioksid i vodena para bila u stanju drţati površinsku temperaturu na oko 380° C, što znaĉi da je potreban još neki drugi sastojak atmosfere koji bi zatvorio preostale prozore infracrvenih frekvencija u atmosferskom stakleniku. Za tu svrhu jednako su pogodni SO2, CO i HCl, koji su u malim koliĉinama otkriveni u Venerinoj atmosferi. Novije ameriĉke i sovjetske misije na Veneru su dakle, izgleda, pruţile potvrdu da je efekt staklenika doista razlog visoke površinske temperature na tom planetu. 24 Toĉnije, udarni krater promjera deset kilometara nastaje na Zemlji jednom u pola milijuna godina; oni bi odoljeli eroziji oko tristo milijuna godina na podruĉjima koja su geološki postojana, kao što je to sluĉaj s Evropom i Sjevernom Amerikom. Manji krateri nastaju ĉešće, ali i brţe se razaraju, naroĉito u geološki aktivnim podruĉjima. 25 »Albedo« je dio Sunĉeve svjetlosti koja se reflektira od površine planeta i vraća u svemir. U sluĉaju Zemlje albedo iznosi izmeĊu trideset i trideset pet posto (albedo idealnog zrcala je 100%). Ostatak Sunĉeve svjetlosti apsorbira se u tlu, i omogućava odrţavanje prosjeĉne površinske temperature. 26 Godine 1938. Orson Welles je napravio radio-dramsku verziju ovog romana, premjestivši poprište radnje iz Engleske u istoĉni dio Sjedinjenih Drţava. Milijuni Amerikanaca, obuzetih predratnom psihozom, povjerovali su da je zaista poĉela invazija Marsijanaca. 27 Isaac Newton je napisao: »Kada bi krajnje teorijske mogućnosti pravljenja teleskopa bile potpuno ostvarene, ipak bi i dalje postojale odreĊene granice preko kojih teleskopi ne bi mogli prijeći. Zrak kroz koji gledamo zvijezde nalazi se u stalnom podrhtavanju ... U takvim prilikama, jedino nam valja potraţiti što bistriji i mirniji zrak, kakav moţda postoji na vrhovima najviših planina, iznad debelog sloja oblaka.« 28 Nastupila je kratkotrajna smetenost kada nam se uĉinilo da na jednoj maloj gromadi u Chryse vidimo veliko slovo »B« - primjer svojevrsnih marsovskih grafita. Ali kasnija ispitivanja pokazala su da je posrijedi udruţeno djelovanje svjetlosti i sjene, odnosno ĉovjekove nadarenosti da prepoznaje stvari. Krajnje je, naime, nevjerojatno da bi eventualni Marsijanci samostalo izmislili latiniĉnu abecedu. Pa ipak, za trenutak mi se u glavi oglasio daleki odjek jednog svijeta iz djetinjstva - Barsoom. 29 Promjer baze najvećih meĊu njima iznosi tri kilometra, a u visinu seţu kilometar - što znatno nadmašuje sumerske, egipatske ili meksiĉke piramide sa Zemlje. Ove formacije izgledaju erodirane i stare; posrijedi su, po svoj prilici, male planine, koje su već vrlo dugo izloţene djelovanju vjetra. No, i pored toga, smatram da zavrijeĊuju detaljno ispitivanje. 30 Postoji još jedna zgodna usporedba: oploĊenom jajašcu potrebno je isto toliko vremena da iz jajovoda stigne do maternice i smjesti se u nju koliko je i »Apollu 11« bilo potrebno da bi prevalio put do Mjeseca; a vrijeme za koje se jajašce potpuno razvije u novoroĊenĉe odgovara vremenu koje je »Viking« proveo na putu do Marsa. Normalan ţivotni vijek ĉovjeka duţi je od vremena koje će biti potrebno da »Voyager« ostavi iza sebe Plutonovu stazu. 31 Ĉak znamo i to koje su darove donijeli dvoru. Carici je poklonjeno »šest malih kovĉega razliĉitih slika«, dok je car dobio »dva snopića cimeta«.

32

Godine 1979. papa Ivan Pavle II obazrivo je predloţio da se ukine kazna koju je »sveta inkvizicija« dosudila Galileju prije tri stotine ĉetrdeset šest godina. 33 Hrabrost Galileja (i Keplera) u širenju heliocentriĉke hipoteze nije šire prihvaćena kao uzor, ĉak ni meĊu onima koji su ţivjeli u manje vjerski doktriniranim dijelovima Evrope. Tako je na primjer, u jednom pismu travnja 1634. godine Rene Descartes, koji je tada bio nastanjen u Nizozemskoj, napisao: Nesumljivo znate da su inkvizitori vjere nedavno podvrgli cenzuri Galileja, kao i da su njegovi nazori o kretanju Zemlje osuĊeni kao heretiĉki. Moram vam reći da su sve stvari koje sam objašnjavao u mojoj raspravi, ukljuĉujući tu i kretanje Zemlje, bile toliko meĊusobno ovisne, da je dovoljno otkriti kako je samo jedna meĊu njima pogrešna, pa uvidjeti da su svi argumenti koje sam ja upotrijebio neosnovani. Iako, meĊutim, znam da se one temelje na vrlo ĉvrstim i neoborivim dokazima, ipak nipošto na svijetu ne bih htio da ih suprotstavim autoritetu crkve... Ţelim ţivjeti u miru drţeći se pravila: Da biste dobro ţivjeli, morate ţivjeti nevidljivo. 34 Ova istraţivaĉka tradicija vjerojatno predstavlja objašnjenje ĉinjenice da je Nizozemska, sve do naših dana, davala znatno više uglednih astronoma nego što bi trebalo, ako se raĉuna po glavi stanovnika; meĊu njima bio je i Gerard Peter Kuiper, koji je tokom ĉetrdesetih i pedesetih godina predstavljao jedinog profesionalnog planetnog astrofiziĉara na svijetu. Većina astronoma smatrala je u to vrijeme da je ovo podruĉje nekako bez dovoljno ugleda i još okaljano louelovskim ispadima. Zapala me velika ĉast da budem Kuiperov student. 35 Isaac Newton divio se Christiaanu Huygensu, smatrao ga je za »najelegantnijeg matematiĉara« epohe i istinskog sljedbenik matematiĉke tradicije starih Grka - što je onda, baš kao i danas, bio veliki kompliment. Newton je vjerovao, djelomiĉno zato jer sjene imaju oštre rubove, da se svjetlost ponaša poput struje sićušnih ĉestica. Mislio je da se crvena svjetlost sastoji od najvećih ĉestica, a ljubiĉasta od najmanjih. Huygens je, naprotiv, tvrdio da se svjetlost ponaša kao da predstavlja širenje valova u vakuumu, sliĉno kretanju valova na vodi; zbog toga danas govorimo o valnoj duţini i frekvenciji svjetlosti. Mnoga svojstva svjetlosti, raĉunajući tu i difrakciju, prirodno su objašnjena valnom teorijom, tako da je u kasnijim godinama Huygensova teorija odnijela prevagu. Ali 1905. godine Einstein je pokazao da korpuskularna teorija svjetlosti moţe pruţiti objašnjenje za fotoelektriĉni efekt - pojavu odvajanja elektrona od metala prilikom njegovog izlaganja snopu svjetlosti. Moderna kvantna mehanika objedinjuje ove dvije zamisli i danas se obiĉno smatra da se svjetlost pod izvjesnim okolnostima ponaša kao snop ĉestica, a pod drugim kao val. Ovo dvojstvo val - ĉestica sukobljava se s predodţbama našeg zdravog razuma, ali je zato savršeno u skladu s onim što smo ustanovili pokusima o ponašanju svjetlosti. Ima neĉeg tajanstvenog i uznemirujućeg u ovom spoju suprotnosti i nije ĉudo što su upravo Newton i Huygens, obojica neţenje, bili roditelji našeg modernog shvaćanja prirode svjetlosti. 36 Galilej je otkrio prstene, ali nije imao ideju što je to u stvari. ViĊeni kroz rane astronomske teleskope, oni su izgledali kao dva izdanka simetriĉno prikvaĉena za Saturn, sliĉna, kako je zbunjeno kazao Galilej, ušima. 37 Bilo je još nekoliko sliĉnih mišljenja. U knjizi Harmonice mundi Kepler je napisao: »Što se tiĉe mnoštva kugli, Tycho Brahe bio je mišljenja da one ne postoje besplodne, već da su pune stanovnika«.

38

Ovakve priĉe spadaju u drevnu ĉovjekovu tradiciju; mnoge od njih imale su, od poĉetka istraţivanja, kozmiĉke motive. Na primjer, kada su Kinezi iz dinastije Ming krenuli u petnaestom stoljeću u istraţivanja Indonezije, Šri Lanke, Indije, Arabije i Afrike, te pohode opisao je Fei Nsin, jedan od sudionika, u slikovnici pod naslovom »trijumfalni prikazi Zvjezdane Splavi«, pripremljenoj za cara. Na ţalost, slike su - premda ne i tekst — izgubljene. 39 Zato što je brzina svjetlosti konaĉna (vidjeti 8. poglavlje). 40 Huygens, koji je 1655. otkrio Titan imao je o tome slijedeće mišljenje: »Moţe li netko pogledati i usporediti ove sustave [Jupitera i Saturna], a da ne bude oĉaran ogromnošću i otmjenom pratnjom ova dva planeta prema kojima naša Zemlja izgleda ubogo sitna? Ili, moţe li netko dopustiti sebi pomisao da je mudri Stvoritelj ovdje potrošio sve svoje ţivotinje i biljke, da je opremio i ukrasio jedino ovaj svijet dok je sve druge ostavio gole i bez stanovnika koji bi ga oboţavali i klanjali mu se, da sva ona nebrojena tijela postoje samo zato da bi treperila i da ih prouĉava nekolicina nas jadnih profesora?« Budući da Saturn obiĊe oko Sunca jednom u trideset godina, duţina godišnjih doba na njemu i njegovim mjesecima znatno je veća nego na Zemlji. Uzevši u obzir ovu okolnost, evo što je Huygens zakljuĉio o pretpostavljenim stanovnicima Saturnovih mjeseca: »Naĉin ţivota mora im se jako razlikovati od našeg budući da imaju vrlo oštre zime.« 41 Shvaćanje da je vatra nešto ţivo, da se mora zaštititi i ĉuvati, ne smijemo odbaciti kao »primitivnu« predodţbu. Nalazimo ga u korijenu mnogih modernih civilizacija. Svaki dom u staroj Grĉkoj i Rimu, kao i kod Bramana u staroj Indiji, posjedovao je ognjište i propisana pravila za ĉuvanje vatre. Noću se ugljen prekrivao pepelom radi izolacije; ujutro bi se dodavale granĉice da se oţivi vatra. Smrt plamena u ognjištu poistovjeĉivala se sa smrću obitelji. U sve tri kulture, ritual ognjišta je bio povezan s kultom predaka. To je izvor vjeĉnog plamena, simbola koji se još uvijek koristi u religijskim, memorijalnim, politiĉkim i atletskim ceremonijama diljem svijeta. 42 Uskliĉnik oznaĉava zvuk proizveden stavljanjem jezika na sjekutiće s unutarnje strane i istodobnim izgovaranjem glasa »k«. 43 Da ne bi došlo do zabune. Jonija se ne nalazi u Jonskom moru; naziv je dobila po kolonistima koji su došli s obala Jonskog mora. 44 Postoje neki podaci da su prethodni rani sumerski mitovi stvaranja bili uglavnom naturalistiĉka objašnjenja, kasnije sastavljeni oko 1000. prije n. e. u Enuma eliš (»Kada u visinama«, prve rijeĉi pjesme); ali tada su već bogovi zamijenili prirodu, i mit nudi teogoniju, a ne kozmogoniju. Enuma eliš podsjeća na mitove Japana i Ainu u kojima se poĉetno blatnjav kozmos udarima krila jedne ptice rastavlja na kopno i vodu. Mit stvaranja s otoĉja Fidţi kaţe: »Rokomautu je stvorio tlo. Zgrnuo ga je s dna oceana u velikim pregrštima i nagomilao ga u hrpama tu i tamo. To su otoci Fidţi. Ovakvo odvajanje kopna iz vode je posve prirodna ideja za otoĉki i pomorski narod. 45 I na astrologiju, koja je tada općenito bila priznata kao znanost. U tipiĉnom odlomku Hipokrat piše: »Treba paziti i na ishod zvijezda, naroĉito Pasje zvijezde (Sirius) pa zatim Arktura, a takoĊer i na zalaz Plejada.« 46 Taj eksperiment je izveden da dokaţe potpuno krivu teoriju cirkulacije krvi, ali već i sama pomisao izvoĊenja bilo kakvog eksperimenta da bi se ispitala priroda, je znaĉajna novost. 47 Do granica diferencijalnog raĉuna kasnije su takoĊer prodrli Eudokso i Arhimed.

48

Šesto stoljeće prije n. e. je bilo razdoblje znaĉajnog intelektualnog i duhovnog zrenja, uzduţ i poprijeko cijelog planeta. To nije bilo samo doba Talesa, Anaksimandra, Pitagore i drugih u Joniji, već i doba egipatskog faraona Nehoa koji je naredio da se oplovi Afrika, doba Zoroastra u Perziji, Konfucija i Lao Cea u Kini, ţidovskih proroka u Izraelu, Egiptu i Babilonu te Gautame Bude u Indiji. Malo je vjerojatno da su sva ta djelovanja bila meĊusobno potpuno nepovezana. 49 Iako je bilo nekoliko ugodnih iznimaka. Oĉaranost pitagorejaca omjerima cijelih brojeva u muziĉkim harmonijama, izgleda da je oĉito osnovana na opaţanjima ili ĉak pokusima sa zvukom trzanjem ţica. Empedoklo je bio barem djelomiĉno pitagorejac. Alkmej, jedan od Pilagorinih uĉenika, prvi je secirao ljudsko tijelo; razlikovao je arterije od vena, prvi je otkrio oĉni ţivac i Eustahijeve cijevi, a mozak identificirao kao sjedište intelekta (tvrdnja koju je kasnije opovrgavao Aristotel smještajući inteligenciju u srce, a ponovo ju je oţivio Herofil iz Halkedona). TakoĊer je osnovao embriologiju. No, Alkmejevu sklonost prema neĉistim stvarima nije kasnije slijedila većina njegovih pitagorejskih drugova. 50 Jedan pitagorejac, Hipas, objavio je tajnu »sfere s dvanaest pentagona«, dodekaedra. Kada je kasnije stradao u brodolomu, priĉa se da su se njegovi drugovi pitagorejci izjasnili kako ga je stigla zasluţena kazna. Njegova knjiga nije se saĉuvala. 51 Kopernik je moţda došao na tu ideju ĉitajući o Aristarhu. Tada otkriveni klasiĉni izvornici pobudili su veliko uzbuĊenje na talijanskim sveuĉilištima u vrijeme kada je Kopernik tamo studirao medicinu. U rukopisu svoje knjige, Kopernik je spomenuo Aristarhovo prvenstvo, ali je ispustio taj navod uoĉi štampanja knjige. Kopernik je u jednom pismu pisao Papi Pavlu III: »Prema Ciceronu, Niketej je mislio da se Zemlja giba... Prema Plutarhu [koji raspravlja o Aristarhu]... i neki drugi zastupali su isto mišljenje. Kada sam iz toga shvatio da je to moguće i sam sam poĉeo razmišljati o pokretnosti Zemlje.« 52 Huygens je ispunio rupice staklenim zrncima da bi smanjio koliĉinu svjetlosti koja prolazi kroz njih. 53 Taj pretpostavljeni povlašteni poloţaj Zemlje u središtu onog što se tada smatralo poznatim svemirom doveo je A. R. Wallacea prema gledištu suprotno Aristarhovom u svojoj knjizi Ĉovjekovo mjesto u svemiru (1903.) Wallace piše da je Zemlja vjerojatno jedini nastanjeni planet. 54 Zapravo P'eng Cu, kineski ekvivalent Metuzalema. 55 Ranije se smatralo da su protoni jednoliko rasporeĊeni unutar elektronskog oblaka, a ne koncentrirani u pozitivno nabijenoj jezgri u središtu. Ernest Rutherford otkrio je u Cambridgeu postojanje jezgre eksperimentom pri kojem su se neke ĉestice iz ubraznog snopa odbile u smjeru iz kojeg su i došle. Rutherford je to komentirao na slijedeći naĉin: »To je bio najnevjerojatniji dogaĊaj u cijelom mom ţivotu - to je jednako nevjerojatno kao da ispalite granatu kalibra ĉetrdeset centimetara u komad papira od kojeg se granata odbija i pogaĊa vas.« 56 Zamisao takvog raĉuna je vrlo stara. Uvodne reĉenice Arhimedovog djela Raĉun s pješĉanim zrncima su: »Postoje ljudi, o kralju Gelone. koji misle da je broj zrnaca pijeska beskonaĉno mnoštvo: ja pritom mislim ne samo na pijesak koji postoji u okolici Sirakuze i ostalih dijelova Sicilije, već i na pijesak koji se nalazi u bilo kojem kraju, nastanjenom ili nenastanjenom. A ima pak ljudi koji, ne priznajući taj broj beskonaĉnim, ipak misle da ne

postoji broj koji bi bio dovoljno velik da nadmaši to mnoštvo.« No, Arhimed se zatim latio zadatka, ne samo da imenuje taj broj, već i da ga izraĉuna. Kasnije se zapitao koliko bi zrnaca pijeska, poslaganih jedno uz drugog, stalo u svemir kakvog je on poznavao. Njegova procjena: 1063 zrnaca, što ĉudesnom koincidencijom odgovara broju od otprilike 1083 atoma. 57 Silicij je atom. Silikat je molekula, jedna od milijarde razliĉitih vrsta molekula koje sadrţe silicij. Silicij i silikati posjeduju razna svojstva i imaju razliĉite primjene. 58 Zemlja je jedan od izuzetaka, jer je naš prvobitni vodik koji je bio vezan relativno slabom privlaĉnom gravitacijskom silom Zemlje, uglavnom odletio u meĊuplanetarni prostor. Jupiter sa svojom znatno jaĉom gravitacijom, zadrţao je velik dio svoje prvobitne koliĉine najlakšeg elementa. 59 Zvijezde koje posjeduju veću masu od Sunca postiţu veće središnje temperature i tlakove u kasnijim fazama svog razvoja. To im omogućuje da se više puta podignu iz vlastitog pepela koristeći ugljik i kisik kao gorivo za sintezu još teţih elemenata. 60 Azteci su predskazali vrijeme »kada se Zemlja zamorila... kada je izvor Zemlje presahnuo«. Oni su vjerovali da će toga dana Sunce pasti s neba i da će zvijezde biti otresene s nebeskog svoda. 61 Muslimanski opaţaĉi su je takoĊer opazili. MeĊutim u evropskim kronikama se pojava te supernove nigdje ne spominje. 62 Kepler je 1606. godine objavio knjigu De Stella Nova »O Novoj zvijezdi«, u kojoj se pita da li je supernova posljedica neke sluĉajne koncentracije atoma u nebesima. Time zastupa, kao što kaţe »... ne svoje vlastito mišljenje, već mišljenje moje ţene: Juĉer sam iscrpljen od pisanja bio pozvan na veĉeru i pred mene je postavljena salata koju sam zaţelio. Ukoliko bi, rekoh, posude od kositra, lišće salate loćike, zrnca soli, kapljice vode, octa. ulja i kriške jaja letjelo uokolo kroz zrak za vjeĉna vremena, moţda bi se kad-tad sluĉajno pripravila salata. Da, odgovorila je moja draga, ali posve sigurno ne tako dobra kao ova moja salata«. 63 Jedan g je akceleracija kojoj su podvrgnuli predmeti u slobodnom padu na Zemlji. Ona iznosi otprilike deset metara u sekundi svake sekunde. Kamen koji pada postići će brzinu padanja od deset metara u sekundi nakon prve sekunde padanja, dvadeset metara u sekundi nakon druge sekunde padanja i tako dalje sve dok ne padne na tlo ili postigne maksimalnu brzinu zbog trenja sa zrakom. Na svijetu s mnogo većom gravitacijskom akcelaracijom, tijela u padu bi povećavala brzinu padanja u odgovarajuće većem iznosu. Na svijetu s akceleracijom od deset g, kamen bi jurio 10 x 10 m/s ili skoro sto m/s nakon prve sekunde padanja, dvjesto m/s nakon slijedeće sekunde i tako dalje. I malo spoticanje u hodu moglo bi biti fatalno. Gravitacijsku akceleraciju uvijek treba oznaĉavati malim g, da bi se razlikovala od Newtonove gravitacione konstante G koja je mjera jaĉine gravitacijske sile bilo gdje u svemiru, a ne samo na nekom odreĊenom svijetu ili zvijezdi koju trenutno razmatramo. (Newtonova relacija za te dvije veliĉine je F = mg = GMm/r 2; g = GM/r2, gdje je F sila gravitacije, M je masa planeta ili zvijezde, m je masa predmeta u padu, a r je udaljenost padajućeg predmeta od središta planeta ili zvijezde). 64 Starosumerski piktogram za boga je asterisk (zvijezdica), simbol zvijezda. Asteĉka rijeĉ za bog je bila Teotl, a njegov lik je predstavljen Suncem. Nebesa su se zvala Teoatl, Boţansko More, Kozmiĉki Ocean. 65 To nije posve ispravno. Bliţa sirana neke galaktike nam je za desetke tisuća svjetlosnih

godina bliţa od udaljenije strane; stoga vidimo bliţi dio onakav kakav je bio desetke tisuće godina ranije nego udaljeniji. No tipiĉni dogaĊaji u dinamici galaktika traju desetke milijuna godina, pa je pogreška kada zamišljamo sliku galaktike zamrznutu u jednom trenutku vremena, zanemarivo mala. 66 Sam predmet moţe biti bilo koje boje, ĉak i plave. Crveni pomak znaĉi samo da se svaka spektralna linija pojavljuje na duţim valnim duljinama nego kada objekt miruje; iznos crvenog pomaka je razmjeran brzini udaljavanja i valnoj duţini spektralne linije objekta u mirovanju. 67 Raĉunanje vremena na natpisima Maya Indijanaca zadire duboko u prošlost i po koji put daleko u budućnost. Jedan natpis se odnosi na razdoblje prije više od milijun godina, a drugi se odnosi moţda na dogaĊaje ĉak prije ĉetiristo milijuna godina, iako se o tome još vodi rasprava meĊu poznavaocima kulture Maya. DogaĊaji koji se spominju mogu biti mitološki, no vremenski razmaci su golemi. Tisuću godina prije nego što su Evropljani bili voljni da se odreknu biblijske ideje o svijetu starom samo nekoliko tisuća godina, Maya Indijanci su razmišljali u milijunima, a Indijci ĉak u milijardama godina. 68 Prirodni zakoni se ne mogu nasumce izmiješati na stjecištima. Ako je svemir već prošao kroz nekoliko oscilacija, moglo se dogoditi da u nekim sluĉajevima sila gravitacije bude tako slaba da se materija, jednom raspršena, više ne moţe okupiti natrag. Kada u jednoj oscilaciji zavlada takav zakon gravitacije, svemir će se razletjeti i neće više imati prilike da doţivi slijedeću, novu oscilaciju, s novim stjecištem koje sadrţi novi skup prirodnih zakona. Stoga na osnovu ĉinjenice da svemir postoji moţemo zakljuĉiti da je on ili konaĉnog trajanja ili da pak oscilira, uz znatna ograniĉenja u okviru kojih se kreću prirodni zakoni dopušteni pri svakoj oscilaciji. Ako se prirodni zakoni ne miješaju nasumce u stjecištima, tada mora postojati neka pravilnost, skup pravila koji odreĊuju koji su zakoni dopušteni, a koji ne. Takav skup pravila tvorio bi jednu novu fiziku koja bi bila općenitija od postojeće fizike. Naš jezik je siromašan; izgleda da ne postoji prikladan naziv za takvu fiziku. Nazivi »parafizika« kao i »metafizika« već su iskorišteni za oznaĉavanje drugih i vjerojatno posve sporednih aktivnosti. Moţda bi odgovarao naziv »transfizika«. 69 Ukoliko bi postojalo ĉetverodimenzionalno biće. ono bi se moglo pojavljivali i nestajati po svojoj volji, te znatno mijenjati svoj oblik u našem trodimenzionalnom svemiru, izbaciti nas iz naših zatvorenih prostorija i uĉiniti da se pojavimo niotkuda. TakoĊer bi nas moglo izokrenuti. To moţe postići na nekoliko naĉina: najneprijatniji bi imao za posljedicu da nam se utroba i drugi unutarnji organi naĊu vani, a cijeli kozmos - tinjajući meĊugalaktiĉki plin. galaktike, planeti, ukratko sve - unutar nas. Nisam siguran da mi se ta pomisao dopada. 70 Ideju da svemir izgleda manje-više isto, bez obzira odakle ga promatrali, prvi je, koliko znamo, predloţio Giordano Bruno. 71 Prema tome, sve knjige na svijetu ne sadrţe više informacija nego što se emitira na televiziji godišnje u jednom jedinom većem ameriĉkom gradu. Svi bitovi, meĊutim, nemaju jednaku vrijednost. 72 Neka stabla sekvoje su veća i masivnija od bilo kojeg kita. 73 Postoji ĉudan kontrapunkt za ovu priĉu. Najpovoljniji radio-kanal za meĊuzvjezdanu komunikaciju s drugim tehniĉkim civilizacijama nalazi se blizu frekvencije od 1,42 milijarde herca, odnosno na spektralnoj liniji vodika u radio-podruĉju, najobilnije

zastupljenog elementa u svemiru. Upravo na toj frekvenciji poĉinjemo tragati za signalima inteligentnog porijekla. Ali tu vrpcu frekvencija sve više prisvaja civilni i vojni radiopromet na Zemlji, i to ne samo od strane velikih sila. Mi sami ometamo meĊuzvjezdani kanal. Nekontrolirani rast zemaljske radiotehnologije moţe nas sprijeĉiti u izravnoj komunikaciji s inteligentnim biĉima udaljenih svjetova. Njihove pjesme mogu proći bez odgovora, jer nemamo volje da obuzdamo našu radio-poluciju i da slušamo. 74 Aritmetika temeljena na broju pet ili deset ĉini se toliko oĉevidnom da je starogrĉki izraz za rijeĉ »brojati« doslovce znaĉio »petati«. 75 Novija istraţivanja ukazuju da je moţda devedeset šest posto svih vrsta koje su ţivjele u oceanima izumrlo, iskorijenjeno baš u to doba. Uz takav ogroman postotak izumiranja, današnji organizmi su se mogli razviti samo iz jednog malog i nereprezentativnog uzorka organizama koji su ţivjeli u kasnoj mezozojskoj eri. 76 U nekom smislu, takvo radio-povezivanje zasebnih pojedinaca već se poĉinje dogaĊati na planetu Zemlji. 77 Fourier je sada poznat po svojim prouĉavanjima širenja topline u krutim tijelima, danas korisnim za shvaćanje svojstva površina planeta, te po svojim istraţivanjima valova i drugih periodiĉkih gibanja - grana matematike poznata pod nazivom Fourierova analiza. 78 Kada je La Perouse u Francuskoj sakupljao posadu broda, javili su se mnogi bistri i nestrpljivi mladi ljudi koji su, meĊutim, bili odbijeni. Jedan od njih je bio korzikanski artiljerijski oficir imena Napoleon Bonaparte. Bilo je to jedno zanimljivo raskriţje u povijesti svijeta. Da je La Perouse primio Bonapartea, kamen iz Rosette moţda nikada ne bi bio pronaĊen, Champollion moţda nikad ne bi dešifrirao egipatske hijeroglife, a naša novija povijest je mogla biti i u mnogo znaĉajnijim pogledima bitno drukĉija. 79 Izvještaj Cowee, poglavice Tlingita, pokazuje da se ĉak i u nepismenoj kulturi moţe generacijama saĉuvati prepoznatljiv izvještaj o dodiru s naprednom civilizacijom. Da je Zemlju posjetila napredna izvanzemaljska civilizacija prije stotine ili tisuće godina, pa ĉak da je kultura s kojom su svemirci došli u dodir bila bez pisma, mogli bismo opravdano oĉekivati da postoji saĉuvan opis tog susreta u prepoznatljivom obliku. Ali nema niti jednog sluĉaja legende koja pouzdano potjeĉe iz pretehnoloških vremena, a koja se moţe razumjeti iskljuĉivo kao opis dodira s nekom izvanzemaljskom civilizacijom. 80 Mogu postojati mnoge pobude za putovanje prema zvijezdama. Ako bi naše Sunce ili neka obliţnja zvijezda mogle postati supernova, veliki program meĊuzvjezdanih letova bi najednom bio vrlo privlaĉan. Ako bismo bili vrlo napredni, otkriće da će galaktiĉka jezgra uskoro eksplodirati, moglo bi ĉak dovesti do ozbiljnog zanimanja za transgalaktiĉke ili meĊugalaktićke svemirske letove. Takvo kozmiĉko nasilje dogaĊa se dovoljno ĉesto pa moţda nisu sasvim rijetke nomadske. putujuće civilizacije. Unatoĉ tome, njihov dolazak ovamo je nevjerojatan. 81 Ili druge nacionalne ustanove. Promislite o ovoj izjavi jednog funkcionera Britanskog ministarstva obrane objavljenoj u londonskom dnevniku Observer od 26. veljaĉe, 1978 »Sve poruke odaslane iz vanjskog prostora nalaze se u nadleţnosti BBC-a i Poštanskog ureda. Njihova je duţnost da hvataju ilegalne radioemisije.« 82 Taj proces je sliĉan, ali mnogo opasniji, onom kod fluorkarbona koji se upotrebljava u aerosolnim sprejevima kao potisno sredstvo koje je, upravo zbog njegovog štetnog djelovanja na ozonski sloj, zabranjeno u nizu zemalja; i onom procesu na kojeg smo se pozvali pri objašnjenju istrebljenja dinosaura zbog eksplozije supernove udaljene nekoliko

desetaka godina svjetlosti. 83 Diogen, racionalni Filozof i kritiĉar Platona prvi je upotrijebio rijeĉ kozmopolit. 84 S jednim izuzetkom Arhimeda koji je za vrijeme svog boravka u Aleksandrijskoj biblioteci izmislio vijak (Arhimedov vijak) koji se i dandanas koristi u Egiptu za natapanje obraĊenih polja. Ali ĉak je i on smatrao da su takve mehaniĉke naprave daleko ispod dostojanstva znanosti.