Camelia Franklin - Raspjevano Srce

aspjevano

Maggie se s godisnjeg odmora vraca na posao i umjesto svojeg sefa, koji bi trebao postati njezin muz, susrece neodoljivog muskarca. Njihovi odnosi postaju sve gon, a Maggie sve svjesnija svoje ljubavi prema njemu...

Prvo poglavlje Maggie Lindsy veselo mahnu vozacu koji ju je dovezao na zadnjoj dionici njena puta s kontinenta. Vozac je bio veoma ljubazan i dovezao je pred ulaz tvornice, pomislila je dok je zabacivala naprtnjacu na leda. Cijeli plan je pokvarilajer joj je trebalo mnogo vise vremena da se vrati autostpom nego sto je planirala. Trebala je biti u uredu u devet sati, ali nije je brinulo sto je zakasnila, niti sto je imala izguzvane traperice i bluzu. Znala je da ce joj se Ray obradovati, pa mu njen izgled nece smetati; a kad budu malo popricali o svemu sto se dogodilo za vrijeme njena odmora, otic'i c'e kuc'i i presvuc'i ce se u nesto prikladnije. Sretno se nasmijesila, vidjet ce Raya! Ray joj je veoma nedostajao, i vise nego sto je mislila. Neizvjesnost nekoliko posljednjih mjeseci nestala je i onaje bila sigurna da ce se jednoga dana udati za njega. Slijedeci put, kad je bude zaprosio, red c'e mu "da' . Otvorila je vrata ureda, zabacila naprtnjacu s leda i ne pogledavsi se u zrcalu, otrcala prema Rayevim vratima doviknuvsi. - Ray, vratila sam se. Lutalica se vratila. Bolje ikad nego nikad. Jos govoreci. otvorila je vrata Rayeva ureda i kao ukopana zastala. Za njegovim stolom sjedio je covjek veoma ozbiljna lica i duboko usjecenom borom na celu. - Tko ste vi? - grubo je upitala. Ustao je s jos ozbiljniji izrazom na lieu. -1 ja vama mogu postaviti isto pitanje - hladno rece, odmjerrvsi je tako da je pocrvenjela. Prvi je put bila svjesna svoje neprikladne odjece. Znala je da je neuredna i izguzvana i pozeljela je da je, iako je sad vec bilo kasno. prvo otisla kuc'i. - Dakle? - ponovo je upitao, jer mu nije odgovorila. Ozbiljnost u njegovu glasu izazva bijes u njoj prema torn covjeku koji joj se tako samouvjereno obrac'ao, te prkosno podize glavu. - Gdje je Ray. gospodin Benson? - drsko upita ignorirajuc'i njegovo pitanje. - Pojma nemam. A sada, budite dobri, pa mi recite tko ste? - Ja sam Maggie Lindsy, tajnica gospodina Bensona - glas joj je podrhtavao dok je savladavala bijes u sebi. Prisao joj je i njenih sto sezdeset osam centimetara bilo je nista u usporedbi s njegovom visinom. - Tako, to se vi! Obicno pocinjete raditi u pola jedanaest i ovako odjeveni? - Ne. Upravo sam se vratila s odmora i odmah sam dosla ovamo. - Bez sumnje. vrlo pohvalno, ali zar niste mislili da bi bilo zgodnije, kad ste vec zakasnili, da ste otisli kuc'i i presvukli se? - Kakve to veze ima s vama - rece pokusavajuc'i sakriti svoj bijes. - Medutim, ako vam se ne svidam, upravo c'u to i uciniti. - Ne, necete - rece neugodnim glasom. Vec ste dovoljno vremena izgubili. Kad ste vec tu, pocnite s poslom. Dosta se toga nakupilo. - Da niste nesto zaboravili. gospodine, ma tko bili? Ja radim za Raya Bensona. Odmahnuo je glavom. - Tu grijesite. gospodice Maggie Lindsy. Vi vise ne radite za njega. Vi radite za mene. :

2

- Da? Ne vjerujem. Pronac'i c'u Raya... Naglo se okrenula, ali je on jos zgrabi za ruku. - Ostat cete ovdje, Maggie. Ne zelim da see'ete uredima ovako odjeveni. I druge djevojke mogu misliti da mogu tako dolaziti, a ja vas uvjeravam da nitko tko radi za mene, to ne moze. Oslobodila se njegove ruke. - Ne bih radila za vas da znam da c'u umrijeti od gladi! dramaticno je uzviknula. On podize obrve u cudu. - Ne? Ali Benson me uvjeravao da se u vas mogu pouzdati. Rekao mi je da ste vrijedni i povjerljivi. Zastao je i pogledao je u oci. - Iako, ako smijem reel, prije mi nalikujete na djevojeieu koja se duri. Bijes je frcao iz njezinih zelenih ociju. Dvadeset dvije su mi godine - pocela je i usutjela. Mora se pokusati svladati i doznati sto se dogodilo. - Hocete li mi reci gdje je Ray, molim vas? - upitala je glumeci ljubaznost. - Zar ne znate? - Ne bih vas pitala da znam - nestrpljivo je odgovorila. - Cudim se! Pomislio sam da vam je pisao i sve objasnio kad ste vec tako dobri prijatelji. - Nije znao gdje sam. Putovala sam autostopom. Nasmijao se. - Tako dakle. To je jedva ljetovanje za jednog viseg sluzbenika. Iako... - Pa nije bas tako - pocela je pa usutjela, sjetivsi se da je ljuta. To se nije ticalo ovog arogantnog covjeka. Zasto bi mu ona objasnjavala da je na ljetovanje sa svojom mla'dom sestrom posla na inzistiranje svoje majke, da bi se Angie nasla pri ruci. - Drago bi mi bilo kad biste mi rekli gdje mogu naci Raya i sto vi ovdje radite? - hladno je rekla poslije dulje stanke. - On je na plac'enom odmoru - isto tako hladno je odgovorio. - Na odmoru? Ali, to je planirao tek za slijedecu godinu. - Ovo je poseban odmor. Sjednite pa c'u vam objasniti. Maggie odmahnu glavom. - Ne hvala. Vise volim stajati. - Ne budite dijete, Maggie! Sjednite! - naredio je, a naredba je odjeknula kao fijuk bica. Oklijevala je. U svakom slucaju, ovo cini samo zato da bi doznala sto se desilo s Rayem. - Dakle? - borbeno ce Maggie. - Koliko dugo ste radili s Bensonom? upita. - Gotovo dvije godine. Zasto? - Sto znate o financijskom stanju tvrtke? Pogledala ga je namrsteno oklijevajuc'i. Nemam namjeru s vama o tome raspravljati bila je ostra. - Nema sumnje, tako mi i treba! Iako ne biste trebali biti tako oprezni. Ja sam Grant Russel. Poslali su me iz direkcije da preuzmem administraciju i sprijecim bankrot koji nam prijeti. Sutjela je trenutak. - Onda, vi ste "doktor" iz nase tvrtke? - najzad rece. - Mozete me i tako zvati. - A sto je s Rayem? - Za njega u ovom trenutku nema mjesta. - Ali, to nije fer! - rijeci su je skoro zagusile. - Nije to njegova pogreska. - Ja i nisam rekao da jest - prekine je - ali moje ingerencije su vrlo odredene. I , siguran

sam da e'ete se sloziti sa mnom kad ne budete tako ljuti i kad budete sposobni mirno razmisljati. Za obojicu je bolje da ne radimo zajedno. - Znaci, to se odnosi i na mene. Onda je bolje da odmah prihvatite moju ostavku, gospodine Russel. Uzdahnuo je. - Maggie, nemojte biti djetinjasti. Vi niste takvi. Zapravo, veoma se uzdam u vasu pomoc i suradnju. Iako mislim da bih vas trebao upozoriti da za ovo sto mi ovdje budemo obavljali nitko ne bi trebao znati, cak ni Benson. - Pod takvim uvjetima ja necu ostati. - Bojim se da nemate drugog izbora. - Izbora? Sto zelite reci? - zahtijevala je i sledila se kad je cula kako joj glas podrhtava, upravo kad je odlucila biti pribrana i hladna pred ovim covjekom koji ju je dovodio do bijesa. - Ne mozete me natjerati da radim protiv svoje volje. - To je istina, ali ja se nadam da do toga nece doci. Sjetite se da u vasem ugovoru pise da je vas otkazni rok dva mjeseca. - Svakako se toga necete drzati? - Moram. Sto drugo da ucinim, bar dok ne nadem nekoga koga e'ete uputiti u svoj posao - zamisljeno ju je pogledao. - Mislim da cu zaposliti muskaraca. To mi vise odgovara. - Nimalo nisam iznenadena - rekla je zadovoljno. - Borac za zenska prava? - upita blagim glasom, ne prihvativsi njen izazov. Nadala se da c'e ga to naljutiti i natjerati ga da je otpusti. - Ne. Samo ne znam zasto biste mislili da je posao bolje obavljen ako ga radi muskarac. Nasmijao se. - Ali upravo zbog toga zelim I zaposliti muskarca. Zene obicno sve primaju cinicno. Sam sam to iskusio - dodao je znacajno. - U torn slucaju, zar nije bolje da odmah odem? - Otic'i cete kad ja budem spreman da odete i i ni minutu ranije. - Protiv moje volje me ne mozete zadrzati.: - O tome demo kasnije. Medutim. zelim odmah rascistiti, bio to muskarac ili zena, ocekujem odreden nivo odijevanja i cistocu kod svojih kolega. Drhtec'i od bijesa, skocila je. a prije nego sto je uspjela ista reci, vrata se otvorise i Diana James ude, elegantna, kao sto je uvijek bila. Tamna kosa savrseno dotjerana. - Zdravo, Maggie - rece, rasirivsi oci kad je vidjela kako izgleda. - Kako ti je bilo na. odmoru? - a onda se okrenula Grantu i svom glasu dodala posebnu ljupkost. - Kad ce ti trebati kartoni zaposlenih, Grant? Ali, Maggie je to jedva cula. Osietila je kako su joj obrazi poceli gorjeti. jer Dianina elegancija nju je cinila jos neurednijom i ruznijom. Okrenula se i posla u svoj ured. ali ju je ostar glas Granta Russela zaustavio. - Stanite, Maggie, jos nisam zavrsio s vama! - a onda je Diani ljubazno rekao. - Molio bih te sto je mogue'e prije. - Potrudit cu se, Grant. - Hvala. Jednu stvar sam naucio, da se uvijek mogu osloniti na tebe. Diana. A sada, oprosti imam mnogo posla koji se nagomilao dok je Maggie bila odsutna. - Vjerujem ti. Cestitam ti na privrzenosti poslu, Maggie, iako mislim da si malo pretjerala.

Kad su se vrata za Dianom zatvorila, ratobomo je rekla. - Cak cete se i vi sloziti da trebam otici kuc'i i presvuci se! Iznenadeno j u je pogledao - Gluposti! Kakve veze ima to sto je Diana rekla, cak i ako je to istina? Sada kad ste ovdje, pocet cemo s poslom. Pruzio joj je podebeli fascikl. - Na ova pitanja trazim dogovore - oklijevajuci doda. - Zelim da ih ostavite na mom stolu prije nego sto krenete kuci. Guseci se od bijesa, uzela je papire. Kako se usuduje reci joj tako nesto? Tako jasno joj rec'i da joj ne vjeruje? I tog trenutka se zaklela da c'e mu dokazati da nema pravo. Natjerat ce ga da prizna da ona nikad ne bi odala poslovne tajne, cak ni Rayu. - Sto je Maggie? Zar ne razumijete? Na njegovo nestrpljivo pitanje ustala je bez rijeci, prisilivsi se da ne zalupi vrata, jer je znala da on to ocekuje. Stajalaje pored stola, sjec'ajuci se kako je bila sretna sto ce ponovo vidjeti Raya. Umjesto Raya, zatekla je ovog hladnog bezosjecajnog covjeka koji joj je odmah rekao da je ne zeli za suradnika. A onda se prenula, bacila je papire na stol i pocela otvarati ladice u svom stolu, nadajuc'i se da joj je Ray negdje ostavio pismo prije svog odlaska. Ali, nije nista nasla i pokusala je naci izlaz iz ove neprihvatljive i neocekivane situacije. U torn trenutku usla je June Strange. - Haj, Maggie? Jesi li se lijepo provela? Gospode, kakav ti je ten. Diana je dosla i rekla da si se vratila i da strasno izgledas i imala je pravo! Kako si takva mogla otici novom sefu. - Nisam znala, June. Ocekivala sam da c'u zateci Raya. Htjela sam se samo javiti, a onda otici kuci i presvuci se. June, ovo je kraj! Nikad necu modi raditi s njim. - Pa, kazu da je vrlo pedantan, a to je u redu. I ti si takva. - June, kako to govoris? Ti me vrijedas! - Nisam mislila, duso! Ali moras priznati da te tudi nemar dovodi do bijesa, zbog toga se on mora potruditi da te zadrzi! Maggie se na to nasmije, prvi put otkako je usla u ured. - Ne daj Boze, to je posljednje sto bih zeljela - rece, sjetivsi se kako je s njom razgovarao i kako joj je rekao da ce je zamijeniti muskarcem. - Mislim da se varas, June. Cestitao je Diani na brzini! Zamisli, Diani! June slegne ramenima. - Kao da ne znas Dianu. Svaki naocit muskarac postaje njezine meta. Iako ti mogu reci da me Grant iznenaduje. Ocekivala sam da je pametniji i da mu se ona nece nametnuti. - Izgleda da ga branis. Kako to? - Ne bih bas tako rekla, ali dosta je vremena proveo s nama iz kadrovskog cekajuc'i da se vratis s odmora - zavrsila je i obje su se nasmijale. - Tako mi je i rekao - rece Maggie. - Jesi l i mu objasnila zasto si otisla, Maggie? - Nisam. Sto se to njega tice. Kako bih potpuno nepoznatom covjeku rekla da je majka inzistirala da ja odem na taj put samo da moja sestra ne napravi neku glupost? Rayu sam to mogla reci. Za trenutak je zasutjela, a onda je tuzno dodala: - Zasto mi nije ostavio neku poruku?

Sve ladice sam pretrazila, ali nisam nasla nista. - Nije imao vremena, duso. Sve se tako brzo odigralo. Prica se da mu je receno na vecer, a sutra ga vise nije bilo. - Kako su se grozno ponijeli prema njemu! Ali, mene to ne iznenaduje. Neka kaze sto hoce, ali ja necu raditi za Russela.

Drugo poglavlje - Maggie? Zar zelis otici? - uspaniceno upita June. - Zar mislis da cu raditi s covjekom koji se prema meni ponasa kao da nisam zivo bice? Ali, znam sto cu. Zamislila se, a onda rece: - Znaci, voli preciznost, je li? Mislim da znam kako cu ga natjerati da me pusti. - Namjerno ces praviti pogreske? Ma daj. Maggie! Nisi ti za to! - Iznenadit ces se sto sve mogu uciniti kada se odlucim na nesto, June. June zabrinuto odmahnu glavom. - Maggie, nemoj uciniti nesto zbog cega ces kasnije zaliti. Nemoj prenagliti! Obec'aj mi nesto? - Sto? - sumnjicavo upita. - Pricekaj dok ne razgovaras s Rayem. - On ce se sloziti sa mnom. - Mozda i hoce, ali ucini to, Maggie. Nedostajala bi nam tvoja crvenokosa glavica. - Laskanje ti nece pomoci, ali u redu, zbog tebe, pricekat cu. Iako je to samo odugovlacenje. Jesi li dosla autom? - Da. Zasto? - Otisla bih u stan u pauzi za rucak, mozda mi je Ray ondje ostavio poruku. Hoc'es li me odvesti? - Naravno. A kad vec budes tamo, presvuci se i pokazi Grantu Russelu kakva si zapravo. - Briga me sto on misli! - podrugljivo rece Maggie. - Cuj, nemoj otezavati stvari izmedu vas bez veceg razloga. - Bez razloga! Pa, ti se salis. Nakon svega sto mi je rekao. June se nasmija. - Da se samo vidis, ne bi njega krivila Maggie. - U redu. Primam kritiku - nerado rece. Ako bude vremena, presvuci cu se. Osim ako me Ray ne nazove prije rucka, u torn slucaju necu ic'i kuci. Iako je ocekivala puna nade, nitko je nije nazvao i Maggie, vrlo nesretna, pode do parkinga. - Nadam se da imas nesto za jelo u stanu rece June kada su krenule. - Umirem od gladi. - Ima nekih konzervi - ravnodusno rece Maggie, kao da joj nije stalo hoce li ikad ponovno jesti li ne. - Bas dobro. Ja c'u nesto podgrijati, dok se ti istusiras i presvuees. O da - dodala je citajuc'i odbijanje u Maggieinim ocima. - To dugujes sebi i Rayu. - Hocu ako bude bilo vremena - bezvoljno rece. - 1 ako me Ray ne bude cekao u stanu. Nije bio u stanu, ali medu postom bilo je njegovo pismo. Zurno ga je otvorila, ali ono cemu se nadala nije nasla u njemu. Bila je razocarana. Pisalo je samo da c'e doc'i k njoj u ponedjeljak. Pismo je zavrsavalo s "nemoj me razocarati. Racunam na tebe". Sigurno ga nece razocarati, ljutito je raz-

misljala dok se tusirala. Obukla je prikladnu haljinu s bijelim rubom oko rukava i vrata a kosu je savila u glatku pundu. - Sad je vec bolje - rece June kada je Maggie usla u malenu kuhinju. - Novi sef te nece prepoznati. Ove bijele aplikacije isticu tvoj preplanuli ten - doda tuzno. - Ten? A, da! Vec sam i zaboravila da sam bila dugo odsutna. Voljela bih znati sto radim, June? - Sto kazc Ray? - Da ne radim nista dok se ne vidimo. - Eto vidis. Nemoj prenagliti kao i obicno, Maggie. Samo polako. - U redu, ako budem mogla. Nadajmo se da ce me se Grant Russel kloniti, inace ne odgovaram za svoje postupke. Tek kasno popodne Maggie je ponovo vidjela Granta Russela. Kada je stigao, Maggie je radila na upitnicima koje joj je dao. Nerado je priznala da primjedbc ispisane njegovim cvrstim citkim rukopisom svjedoce da je vec poduzeo odlucne mjere u otklanjanju teskoca u tvrtki. - Zao mi je sto sam vain natovario sav ovaj posao - rece stavljajuci jos jednu hrpu papira na stol - ali, nagomilalo se cekajuci vas da dodete s odmora. Kako napredujete? - Vrlo dobro - odgovori, misled kako je malo sazaljenja bilo u njegovu glasu. Nije ga ni ocekivala, ali na precac doda. - Zar mi necete cestitati na poslusnosti? Slazem li se sada s vasom predodzbom o tome kako sluzbenik treba izgledati? Okrenuo se i hladno je odmjerio. - Ako od mene ocekujete komplimente, Maggie, obratili ste se pogresnoj osobi. I to je razlog vise zasto volim raditi s muskarcem. Ako vam zbog bilo cega budem potreban, u svojoj sam sobi. Gledala ga je dok je izlazio zalec'i sto je podlegla svom hiru, jer bi si ustedjela nove uvrede. I dok se borila da ponovno zagospodari sobom, pomislila je, i on je kao i svi drugi muskarci. Jedva je docekao da podlegne carima i izvjestacenoj ljupkosti Diane James. Kada je dosao kraj radnog vremena, u nevjerici je pogledala na svoj sat, nije mogla vjerovati da je popodne tako brzo proslo. Prikupila je papire i ustala. Nadam se da nije u uredu, pomislila je, kad je pokucala na njegova vrata. Ali, toga dana sreca joj nije bila naklonjena. Pogledao ju je, a njegova duboka bora bila je urezana na njegovu celu. - Ne trebate kucati na vrata. Siguran sam da to ni kod Bensona niste cinili. Samo udite, kao i obicno. - Zao mi je - ravnodusno je rekla, odlucna da ne dopusti da je njegova peckanja izbace iz takta. - Donijela sam vam dokumente. - Hvala. Laku noc, Maggie. Ugodna vecer. Njegove rijeci su je iznenadile, jer ih nije ocekivala, ali to je nije pokolebalo. Moze joj se on bilo kako ljubazno obrac'ati i govoriti joj da ne kuca na vrata, ali sigurna je da bi je izgrdio da to nije ucinila. On je bio covjek koga ona nikada nece razumjeti. Zurilo joj se kuci da je Ray ne bi cekao. Toliko mu je toga zeljela reci, ali i saznati o promjenama u poduzecu. Dok je otvarala vrata stana, telefon je zazvonio te je pozurila, sigurna da je to Ray, ali s druge strane zice bila je njena majka. 3

- Maggie, duso, zdravo. Kako je prosao prvi radni dan? - U redu, mama - potrudila se da joj glas bude veseo. - Bas mi je drago. Zao mi je sto nisam sinoc' bila kod kuc'e, ali otac mi je rekao da ste dobro stigle u Englesku. Kako se Angie ponasala? - Sve je bilo u redu! Bez razloga se brines ona se uvijek doceka na noge. Toliko ti toga imam pricati, mama. Mogla bih doci za vikend ako uspijem? - Naravno, Maggie. Ne vidamo te toliko cesto koliko bismo zeljeli. - Nazvat c'u te u toku tjedna i reci c'u ti da li dolazim. Pozdravi tatu. Spustila je slusalicu i osjec'aj krivnje je preplavi. Majka je imala pravo. Posljednjih nekoliko mjeseci zapostavila ih je, jer je bila zaokupljena Rayem. I iako mu je toliko puta predlagala, nije jos zelio upoznati njene roditelje. "Ne, draga. Bit ce dovoljno vremena kada budes rekla da se udajes za mene." A ona, zapravo, nikada nije mogla reci zasto je oklijevala udati se za njega kada je voljela biti s njim. Sada joj je bilo zao, jer bi sada stajala uz njega i borila se protiv cijelog svijeta. Odlucila je: reci ce mu da se udaje za njega. Kad je Ray dosao, vec je bilo deset sati, a poslije toga nista nije islo kako treba. Bila je vrlo zabrinuta kada se zvono najzad oglasilo. Otrcala je do vrata, a na lieu joj se ogledala radost. - Ray! Najzad! Vec sam pomislila da ti se nesto strasno dogodilo! Sagnuo se da poljubi njezino ozareno lice. - Zao mi je Maggie! Imao sam posla, pa se to oduzilo vise nego sto sam mislio. Kako je bilo na odmoru? - Bilo je super, ali... - Uspjela si mnogo proputovati sudeci prema razglednicama koji si mi slala. Hvala ti sto me nisi zaboravila. - Kao bih mogla, Ray! - Kako ti je prosao dan? - Grozno! Ray, zasto mi nisi nista rekao o promjenama? Zasto mi nisi ostavio poruku ili slicno? - Nisam mogao! Pisao sam ti. To nije dovoljno? Glas mu je bio napet, ali Maggie nije osjetila i nestrpljenje u njegovim rijecima. - Nije bilo dovoljno. Ja sam stigla tek jutros i otisla sam odmah u ured. Otisla sam onako kako sam i putovala, u trapericama i kosulji, znala sam da ti neces zamjeriti... Kratko se nasmijao. - Znaci, sokirala si se? - Sokirala? Bas imas razumijevanja. Onaj, onaj grozni covjek zamjerio mi je prvo sto nisam odjevena kako dolikuje sluzbenicima, a drugo zato sto sam zakasnila. Izraz nezadovoljstva presao mu je preko lica. - E, to je onda upropastilo sve moje planove. Racunao sam na tebe. - Ne razumijem te, Ray? On slegne ramenima. - Nema veze. Je li ti rekao sto se desilo? - Da. Rekao mi je da si na neodredenom godisnjem? Ray, sto ces poduzeti? - U ovom trenutku nista. Nisam napravio nista cega bih se stidio. - To znam! - Nadam se da znas. Najluda stvar je to sto 4

bi za nekoliko tjedana moj plan poceo donositi rezultate, ali to nije bilo dovoljno! - zavrsio je s gorcinom. - Ali, vratit ces se kada Grant Russel ode? upitalaje zabrinuto. - Ne znam. Nisam siguran da bih ga mogao slijediti. Prati ga glas da je beskompromisan, zanimaju ga samo rezultati i nista vise. Ona najednom zadrhti iako je u sobi bilo toplo. - Mogu vjerovati. Rekla sam mu da zelim otici. - Nisi valjda, Maggie! Sto ti je odgovorio? - Sto si ocekivao od njega. Ne mogu ic'i dok ne nade zamjenu, ali ja to necu cekati. - Ali moras! - odahnuo je. - Za trenutak si me zabrinula. Iznenadeno ga je pogledala. - Zasto? Sigurno nisi ti iznenaden sto ja ne zelim ni s kim drugim raditi osim s tobom? Pomilovao je po ruci. - Hvala ti, draga, na ovim rijecima, ali ako mi zaista zelis pomoci, ti ces ostati. - Ne znam kako ti to moze pomoci. - Bas si glupa, ljubavi. Ako ti ne budes tamo, kako c'u ja znati sto se dogada? A ja to moram znati. - Zasto? - Ako ne znam, ne mogu nista planirati. Za trenutak je sutjela, uznemirena izrazom u njegovim ocima. - Bojim se da to nije tako jednostavno - najzad rece. Namrstio se. - A zasto nije? - Zato sto mi je receno da o onome ,sto se desava ne smijem nikome nista reci, a narocito ne tebi. Kratko se nasmijesio. - Znam da bi me najradije pojeo - prisao joj je i sjeo pored nje na sofu, prelazeci svojim usnama po njenoj kosi. - Ah, tebe to nece sprijeciti, zar ne draga? Njegova blizina malo ju je umirila, iako je u dubini duse osjecala bol jer je znala da ce ga iznevjeriti. - Ti znas da bih ja za tebe sve ucinila, ali ovo, to nije u redu... On se domakne od nje. - Hoc'es reci da neces? - Ne mogu. A onda se ozarena okrenula prema njemu, jer joj je sinula ideja. - Ray, kako bi bilo da upitam Granta Russela da ti dopusti da mu pomazes? On ustade i odgurne je od sebe. - 1 kakav odgovor ocekujes od njega? Budi pametna, Maggie. Ako mi ti ne pomognes, tko ce? - Ray, zao mi je. - Da, to mi je od velike koristi! Mislio sam da si mi odana, ali tek sad vidim, ti nemas vise vremena za one koji gube. Prisla mu je i pokusala ga uhvatiti za ruku, ali se on udaljio od nje. - To nije istina! - Zar nije? - a onda joj se okrenuo smijeseci se pun svoga uobicajenog sarma. - Pa, nema veze^ Maggie. Uspjet cu ja i bez tvoje pomoci, iako ne radim, jos nisam propao. Mozda ces jednoga dana uvidjeti da cu im jedino ja modi pomoci. Kad je otisao, Maggieine misli bile su potpuno zbrkane. Sjelaje na sofu sjecajuci se kako je odlucila reci mu da je spremna udati se za njega i boriti se s njim zajedno, protiv cijelog svijeta. A sto je ucinila, odbila je uciniti ono sto ju je jedino molio. A to je sve zbog Granta Russela, gorko

je mislila. I sve sto se dogodilo, dogodilo se zbog njega. Kada bi se mogla ujutro probuditi i shvatiti da je ovo sve samo san. Da j u je umjesto Granta u uredu docekao Ray. Ali, kazaljke sata nisu se mogle vratiti u ona sretna vremena. Morala je prihvatiti sve ovo sto se dogodilo i pokusati pomoci Rayu a da ne prekrsi zadanu rijec. Nije imala nikakvih iluzija. Nece joj biti Iako, a najgore je to sto mora Grantu reci da je promijenila misljenje i da ce ostati. Pomisao da je kapitulirala, ispunila j u je osjecajem srama, ali znala je da tako mora biti. Pokoravanje ju je ispunilo osjecajem odbojnosti prema Rayu koji ju je doveo u ovako tesku situaciju, ali se odmah i pokajala zbog takvih misli, rekavsi sebi da mora poceti s necim ako mu zeli pomoci. Kada je ujutro stigla u tvornicu, upitala je portira. - Bill, zasto me niste jucer opomenuli da imam novog sefa? - Pokusao sam. Vikao sam za vama, ako se sjecate? - Trebali ste me vratiti nazad i natjerati me da vas slusam. Osmjehnuo joj se. - Izgledalo je da vam to nije vazno. Oklijevao je, a onda brzo dodao. - Imamo mnogo neprilika u tvornici. Svi su zabrinuti. Kazu da cemo je morati zatvoriti. Je li to istina? - Naravno da nije. Naprotiv, mozes svima reci da sam ja tako rekla. Doveli su gospodina Russela da nam sacuva nasa mjesta. On tuzno odmahne glavom. - Nadam se da imate pravo. Mnogi su od nas vec prosli kroz ovo. Takvi ljudi su i prije dolazili, a mi smo svejedno ostajali bez posla. - Sad se to nece dogoditi. Dajem vam svoju rijec. Do videnja, Bill. Ali, Maggie uopce nije bila tako sigurna u svoje rijeci, jer se sjetila pitanja na koje je Grant trazio odgovor. Imala je neodrcden osjec'aj da bi glasine koje su kruzile tvornicom mogle biti istinite. Cak i ako se tvornica ne zatvori, mnoga mjesta ce biti ukinuta.

Trece poglavlje Usavsi u ured, Maggie je ugledala novu hrpu papira na svome stolu. Tako znaci, Grant Russel je vec stigao, i ona pomisli na to kao ga sada mora zamoliti za uslugu; za njezin ponos to je znacilo veliko ponizenje. Duboko udahnu i pode prema njegovim vratima. Kad je stigla do vrata izgubila je hrabrost, ali prisilila se da ude. Pogledao je i nestrpljivo upitao. - Sto je, Maggie? Dokumente sam vam stavio na stol. - Znam. Nisam zato dosla. Njegovo nestrpljenje joj je pomoglo. Dosla sam vam reci da sam odlucila ostati. Ne promijenivsi izraz rece. - Kako to odjednom. Sto vas je navelo da promijenite misljenje? - sa sumnjom u ocima je pogleda. - Zar mora postojati neki razlog? - Mislim da mora. A poslije onog jucer, mora viti veoma jak. Jucer ste bili vrlo kategoricni. Neugodna situacija oboji joj obraze rumenilom, jer on je imao pravo. - Zao mi je sto sam jucer onako govorila - ljubazno rece. - Bila sam ljuta.

Podigao je obrve u cudu. - To se v i ispricavate, Maggie? - upitao je kao da ga je uhvatila potpuno nespremnog. - Da - odlucno rece, suzbijajuci u sebi zelju da mu izgovori u lice sve sto j u je mucilo, ali Rayu treba njezina pomoc i zato je ostala mirna i pribrana. - Jeste l i sigurni da stc se odlucili onako kako sami zelite? - Sto zelite rec'i? Pogledao j u je. U ocima mu se iskrio pogled koji nije mogla odgonetnuti. - Cudno je sto ste odjednompromijenili misljenje. Josjucer ste b i l i sigurni da ne zelite sa mnom raditi, a danas... - Niceg cudnog nema u tome! - Mozda i nema. Uostalom, to nije ni cudo kod zena. Nestrpljivo je uzviknula. - Oh, kakva je korist vama i govoriti! Namrstio se, a sjaja je nestalo iz njegovih ociju. Ostro rece. - Ne igrajte se sa mnom. Maggie. Zelio bin znati pravi razlog. Tiho je rekla. - Ja volim svoj posao. - Cak i ako trebate raditi sa mnom? Njezina dugo suzdrzana napetost popusti. - Zar morate neprestano o istom? Zar ne mozete prihvatiti ispriku, vec morate kopati i kopati za necim sto ne postoji? - Zar ne postoji? Zar niste sigurni da ne cinite to da biste pomogli Rayu? Buljila je u njega, iznenadena njegovim rijecima, ali prije nego sto je odgovorila, on brzo doda. - Ovo pitanje nije bilo na mjestu, Maggie. Zaboravite ga. A k o zaista zelite ostati, ostanite. Bit c'e m i drago da m i svojom lojalnoscu i znanjem pomognete, i vjerujem da cete m i biti odani kao sto ste bili Rayu Bensonu. - Hvala vam - uspjela je promucati i zbunjena ostrim rijecima, okrenula se i posla iz ureda da bi pobjegla od tih nasmijanih ociju koje su je mrvile. - M o l i m vas, zelio bih znati cijenu svacije satnice u tvornici. T i podaci ce m i vrlo brzo trebati. Te rijeci su doprle do njezine svijesti i ona se sjetila onoga o cemu je pricala s vratarom. - Znaci l i to... ali zar ne zelite govoriti o svojim planovima? - Kad bi ih samo imao! Sto vas muci, Maggie? Sjedite i ispricajte m i . Govorio je mnogo ljubaznije nego sto je ona ocekivala i to j u je ohrabrilo pa mu je ispricala o nemiru koji je vladao medu l j u dima. - Toliko je mnogo nevolja i teskoc'a u ovom gradu - iskreno je rekla. - Nasa j e tvrtka zaposljavala naj vec'i dio ljudi. Bit ce to velika tragedija ako je budemo morali zatvoriti. Znatizeljno j u je pogledao. - Sto vas navodi da tako mislite? - Ne znam, tako sam i Billu rekla. A l i , to je... v i ste novi u ovom kraju. Ja ga vrlo dobro poznam, zahvaljujuc'i i svojem ocu. Neki njegovi pacijenti radili su u tvornicama koje su zatvorene. i on mi je rekao da nikad nije vidio toliko slomova zivaca i ncuspjcha u lijcccnju kao tada. - Vas otac je lijecnik? - Da. Ima ordinaciju nekoliko milja izvan grada, ali mnogo nasih radnika ondje zivi. Prcsao je rukom preko cela kao dajejako umoran.

- Zato sam j a ovdje da se to ne bi dogodilo, ali ponekad treba biti okrutan da b i bio dobar. Bolje da njih nekoliko propati nego da se tvornica zatvori. Slazete li se? - Da, ali... Neodlucno zastanc i on se nasmijc i cijelo lice mu poprimi sasvim drugi izraz. - Ne smijete se toliko brinuti o drugima, Maggie. Ne mozete se uvijek boriti za drage. Donesite m i te satnice sto prije. Ovo je ocigledno bio kraj razgovora, i kad je sjela za svoj stol shvatila je da joj nije dao pravi odgovor. Pa ipak, cudno, osjetila se sretnijom jer je otkrila da se brine za ljude koji rade u tvornici. B i l o j o j j e drago sto je imala hrabrosti povuci svoj otkaz, jer je sad morala voditi dvije bitke. Jedna je bila za Raya i njegovu buducnost, a druga za dobrobit tvornice. Pocela je raditi kad je usla June s rezultatima rada koje je Grant trazio. - Grant m i je rekao da ti ovo dam. Kako si prosla jucer? Je l i ti cestitao na izgledu? - Sto kazes? Nije cak ni primijetio dok mu ja to nisam rekla. A onda m i je rekao ako su m i potrebni komplimenti da potrazim nekog drugog! Tipicno za njega? Bilo m i je krivo sto sam uopce nesto rekla! June se nasmijala. - On te samo zadirkivao, duso. Ne bi se trebala ljutiti! Iako, poznavajuc'i te, znam da to nije lako, Nemas t i tek tako tu crvenu kosu! Vjerojatno ga j e promjena izbacila iz kolosijeka, ali nije htio to pokazati. - Kakva prica! - rugala se Maggie. A onda, zaboravivsi svoje brige, zabrinuto upita. June, jesi l i primijetila uznemirenost u tvornici? B i l l , vratar, rekao m i je da su svi zabrinuti. June kimnu glavom. - Postoji nesto. Mnogo ljudi je proslo kroz ambulantu trazec'i tablete za smirivanje. A l i kad se mijenja uprava, ljudi uvijek reagiraju. Ne brini. Maggie. Jesi l i vidjela Raya?

-Da. - Sto ti je rekao? - Zeli da ostanem ovdje. - Mislila sam da ce to zcljeti. Kako je? - Dobro - rece Maggie i iznenada shvati da je to istina. Pomisli kako je imala dojam da nije zabrinut ni ljut, vec vise uzbuden, kao da se nada nekom trijumfu. To j u je zbunilo i brinulo. - Hoc'es li ovdje biti za vrijemc rucka, Maggie? - Da. Vidjet c'emo sc u kantini. - Dobro. Bok! - vedro rece June ostavivsi Maggie zabrinutu i nezadovoljnu razgovorom koji su vodile. Odlucila j u je poslije upitati zasto je bila tako sigurna da ce Ray zeljeti da ona ostane u tvornici. A l i , prilika j o j se nije ukazala, jer kad je uzela rucak i posla sjesti, primijetila je Granta kako se uputio prema njoj. Promatrala je kako u prolazu razgovara s radnicima, a oni mu nevoljko odgovaraju, i zato ga je ona pozdravila veoma prijateljski. Nasmijesio se i rekao. - M o g u l i sjesti? - Da, ako zelite - rece iznenadena njegovim zahtjevom - iako postoji specijalni stol za upravu. - Znam, ali se njime ne koristim. No, ako smetam... - Ne, niposto - brzo ga prekine. - Samo ce June Strange doc'i.

- Onda u redu. Gospoda Strange i j a smo stari prijatelji. Kad je sjco, Maggie je oklijevala da l i da ga upozori i odlucila je to uciniti. - Smijem l i vam nesto rec'i? Iznenadcnoju je pogledao. - Svakako. Zasto ne? Vi obicno ne cekatc moje dopustenje. - Pa, mozda vam se ovo nece svidjeti iskreno je rekla, ignorirajuc'i njegove rijeci. lako vam j a tu ne mogu pomoc'i. Primijetila je kao da ga to zabavlja. - Mislim da nije pametno da jedete ovdje s nama. Ray je govorio da to unosi sumnju medu ljude. osjecaju se kao da ih spijunirate - dovrsila je i primijetila da se ona njegova bora ponovno pojavila na celu. - Rekla sam da vam sc nece svidjeti - zurno je dodala. - Gluposti! - odsjeceno rece. - Vjerojatno imate vrlo cudnc nazore o meni kad mislite da me dobronamjerna opomena ljuti. Znam da tu ima istine, ali ne zclim se izolirati. Nadam se da ce se ljudi s vremenom naviknuti na mene. - Mozda i hoc'e, ali - zastalaje kad im je prisla Diana. - Zdravo. Grant. Smijem l i ti sc pridruziti? Ustao je i nasmijesio se. - Svakako, Diana, ako Maggie nema nista protiv - a onda i ne cekajuci odgovor, doda. Hoc'es l i da ti nesto donesem? - Hvala ti. konobarica c'e mi vec donijeti. Sjela je i ljupko sc nasmijcsila Maggie. Vidim da si se upristojila! Mogu li rec'i da si vrlo elegantna, zar ne Grant? - Da - rece - vrlo je sarmantna - Maggie je trijumfalno primijetila da se taj odgovor ni najmanjc nije svidio Diani. Bilo joj je drago kad im se June pridruzila i cim su njih dvije zavrsilc s jclom, prcdlozila je da izadu u vrt ispred kantine, sigurna daje Grantu drago sto c'e ostati nasamo s Dianom. koja c'e ga. bez sumnjc, obasuti laskanjima i komplimentima koje je zelio. Maggie je vrijcdno radila cijelo popodnc i kad je pocela prikupljati dokumente da bi ih odnijela na Grantov stol. on ude u ured. - Maggie, bi l i vam bilo tesko pribaviti jos ove podatkc? - zamoli je. - Trcbam to unijeti u izvjestaj koji piscm. Smijem l i vas zamoliti da malo dulje ostanete? - Da, svakako - brzo doda. - Hvala vam. Nadam se da vam nec'u pokvariti vecer, da nec'u nikoga razocarati sto vas zadrzavam? - Ne. Nisam se nigdje sprcmala veceras. Donijet c'u vam sve cim priprcmim. Bilo je prilicno kasno kad je Maggie stigla kuc'i. Teleton je zazvonio. - Maggie, napokon! - javio se Ray. - Gdje si dosad bila. Zovem te jos od pola pet. - Tek sam sad stigla. - Mislio sam da odemo na veccru u "Munston". - Divno! - a onda razmislivsi rece. - Nije li malo preskupo ondje? - Ne bih ti ni predlozio da ne mogu platiti. - Nisam tako mislila. Samo, poslije svega sto se dogodilo, mislila sam... Nasmijao se. - Zaboravljas. draga. da primam punu plac'u. Doc'i c'u oko osam sati. - Dobro! I , Ray, nisam te htjcla naljutiti. samo sam ti zeljcla pomoc'i. - Znam. ljubavi. Nadam se da e'es takva biti i kad mi zaista budes potrebna. Vidimo se. 5

Maggie je spustila slusalicu i osjetila razocaranje umjesto da se raduje sto ce provesti lijepu vecer sa Rayem. Mozda zbog zadnjih rijcci koje je izgovorio, kao da ju je podsjetio da trazi nesto zauzvrat. U torn trenutku bio joj je stran. Kad je stigao, poceoje strastveno ljubiti. Draga moja Maggie, premalo sam s tobom osjecaj blizine pomogao je da zaboravi njegove rijeci. Kad su stigli u restoran, sjeli su za stol koji je Ray rezervirao, i Maggie je bila spremna uzivati u ovom nenadanom zadovoljstvu. Udubila se u jelovnik kad Ray rece. - Gle tko je ovdje! Spustila je jelovnik i pogled joj se susreo s Grantovim. - Pa, zdravo - veselo rece Diana dok joj je ruka lezala na njegovoj. - Nismo ocekivali da c'emo vas ovdje sresti, zar ne Grant? - Ne - rece Grant, a Maggie se sjetila da mu je rekla kako ne namjerava izlaziti veceras. Osjetila je kako joj se obrazi crvene, ali prije nego sto im je bilo sto odgovorila, Diana rece pokroviteljski. - Hajdemo, Grant. Glavni konobar postaje nestrpljiv. - Svakako - on se nakloni. - Ispricajte nas.

Cetvrto poglavlje Promatrala ih je kako odlaze, uznemirena, jer ju je Grant Russel opet zbunio, pa ipak, zeljela mu je objasniti da nije znala da ce izaci veceras. - Diana ne gubi vrijeme - rece Ray gledajuci prema njnihovu stolu. - Ne slazem se s njezinim ukusom - rece ostro Maggie. - Drago mi je sto to cujem, ljubavi - njegova ruka spusti se na njezinu posjednicki. - Svaki put kad pomislim da radite zajedno, podivljam. Nasmijesila mu se. - Ti vrlo dobro znas kome je upucena moja odanost. - Znao sam da se na tebe mogu osloniti. Ti ces mi onda pomoci? Oklijevala je. - Ne pricajmo sad o tome napokon ona rece. - Nikad nisam bila na ovako lijepom mjestu i zato samo zelim uzivati. Molim te, Ray. Ali od trenutka kad je srela optuzujuci pogled Grantovih ociju, car veceri je nepovratno nestala. Izabrao je isto mjesto kao i Ray samo da bi joj pokvario uzitak. Aje li has tako? Hi ga je Diana namjerno dovela da bi vidjela nju i Raya zajedno? Ali, to je smijesno, kako bi Diana znala da ce oni biti ondje? Ali, kako god doslo do ovog susreta, sutra ce na Grantovu lieu biti opet onaj hladan izraz, upravo kad je izgledalo da su stvari krenule nabolje. Sve dok nije legla, nije mislila na Raya i sjetila se da unatoc njegovim poljupcima i rijecima ljubavi nije spominjao vjencanje. Iznenada je zadrhtala na tu pomisao i bilo joj je drago sto se mogla zavuc'i pod pokrivac. Unatoc tome, njezine posljednje misli bile su upucene Grantu i njegovu nedokucivom pogledu kad je krenuo za Dianom. Taj nedokuciv izraz na Grantovu lieu progonio je Maggie cijelu noc i sve do sljedeceg jutra. Nekako ga mora uvjeriti da nije nam6

jerno lagala, da ju je Ray kasno nazvao i predlozio da podu na veceru. Zeljela mu je to odmah reci, ali kad je oklijevajuci usla u ured, on nije bio tamo. Dosao je na posao, oCigledno, jer je zatekla novu gomilu dokumenata na stolu. I kad je napokon dosao, uletjevsi u ured kao da nema ni minute vremena, nista nije ispalo onako kako je planirala. - Zelim razgovarati s vama, Maggie - hladno rece. - 1 ja sam to zeljela. Kad sam vam sinoc rekla da ne idem nikamo, govorila sam istinu. Ray me nazvao tek kad sam stigla kuci i... - Vasi sastanci me ne zanimaju - prekine je on. - Sve dotle dok ne smetaju mom poslu. - Velikodusno od vas - rece, sve dobre namjere su nestale u neugodnosti koja j u je prozela. - Ne da ja trazim odobrenje od vas... Usne mu otvrdnuse. - Mislim da sam bio dovoljno jasan kad sam rekao da je sve sto se ovdje dogada strogo povjerljivo? - Rekli ste. I ne trebate to ponavljati. - Mislim da trebam, poslije onoga sto mi je Diana rekla. - Sto vam je ona rekla? - prekine ga Maggie prkosno. - Da e'ete se vi i Benson vjencati. A to bas nije ono sto mi se svida. - To vam se i ne treba svidati, cak i da je istina - rece pokusavajuci ostati hladna i pribrana, ali glas ju je izdao. - Zelite reci da se necete udati za njega? ostro upita. - Hocu li se ili nec'u udavati, s vama to nema nikakve veze. - Ne slazem se. Postoji izvjesna opasnost... - Opasnost uopce ne postoji! - prekine ga ljutito. - Vi imate neke pogresne ideje! Zar ne mozete shvatiti da smo i Ray i ja osobe kojima se moze vjerovati i da oboje zelimo ovoj kuci dobro. Mi ne bismo nista ucinili sto bi pridonijelo njezinu slomu. Nemirno se setao. - Zelio bih da mogu vjerovati. - Pa, vi... - ustala je i pogledala ga u oci tesko disuci - nikad nisam srela nikoga kao sto ste vi. Nisam mogla vjerovati da netko moze biti tako sumnjicav, tako netolerantan. Vi ste nemoguci! - Zar jesam? Tad se pricuvajte, Maggie tiho rece - ili e'ete zaista vidjeti kako mogu biti nemoguc i netolerantan ako ne budete postovali moja naredenja. Prkosno je podigla bradu. - Vec sam vam rekla da nec'u odati vase tajne. Sve drugo sto cinim u svoje slobodno vrijeme, vas se ne tice. - Tu grijesite, Maggie. Kad se vase ponasanje kosi s mojim planovima, i te kako me se tice. Osjetila je kako je hvata bijes i da je mogla, ostavila bi ovaj posao bez zaljenja, ali prije nego sto je svladala bijes u sebi, on se okrenuo i odmarsirao u svoju sobu. Polako se smirila i kad je slomljena sjela u svoju stolicu, sjetila se obecanja koje je dala Rayu. Rekla je da ce ostati i uciniti sve da mu pomogne i znala je da mora drzati rijec. U torn trenutku pozeljela je da nikad nije upoznala ni Raya ni Granta. Telefon je prekinuo njezine kaoticne misli. - Maggie! - cula je Grantov glas. - Zaboravio sam vam reci da cu biti odsutan cijeli

dan. Ostavite dokumente na moj stol kad podete kuci. Veza se prekinula prije nego sto je bila sposobna smisliti bilo kakav odgovor i tresnu sluSalicu, odlucivSi veceras nazvati Raya. Zamolit ce ga da je oslobodi obecanja koje mu je dala. Vise nije mogla raditi s ovim samozadovoljnim covjekom. Jos je na to mislila uredno slazuci pitanja i svoje odgovore na Grantov stol. Kad je stigla kuci, odmah je okrenula Rayev broj, ali nitko se nije javljao. Bilo je vec deset sati kad je telefon zazvonio. - Halo - rece zadihano, ocekujuci Rayev glas. Ali, bio je to njezin otac. - Jesi li to ti, Maggie, duso? Zovem te samo da cujem hoe'es li doc'i preko vikenda. - Da. Odmah iz tvornice. Radujem se sto cu vas vidjeti. Osjetila je kako joj se popravlja raspolozenje jer ce uskoro biti s roditeljima koje je voljela i koji su je obozavali, daleko od zbrke osjec'ajai nesporazumakoji sujoj zagorcavali zivot. Zaboravit ce Granta Russela, ako bude mogla, tuzno je pomislila. On nije bio covjek kojeg se lako zaboravlja. Sljedece jutro ponijela je torbu s najpotrebnijim stvarima i kad je prolazila pored cvjetnih gredica, zacula je Granta iza sebe. - Dopustite da vam ponesem torbu, Maggie - rece. Brzo se okrenula i pocrvenjela zbog ovog iznenadnog susreta. - Neka, mogu i sama. Nije teska. - Mozda i nije, ali, svejedno, dajte mi je naredio je. Suteci je isla pored njega, osjecajuci se uznemirenom i nesretnom zbog svega onoga sto mu je rekla jucer, a on je jutros bio tako ljubazan. Ali, za sve je on kriv! Samo je svetac mogao ostati miran poslije onakvih provokacija, a ona se nije mogla svrstati medu njih. Trebao je znati, a ne vjerovati Diani, i sve se ono nc bi dogodilo. - Idete li nekamo za vikend? Njegovo pitanje je prekinulo njezine misli pa je proslo nekoliko trenutaka dok nije odgovorila. - Da - napokon rece. - Idem kuci. - Idete li kuci svaki vikend? - Ne, ali kako sam bila na odmoru, mama zeli cuti sve o... Glas joj se izgubio kad se sjetila svog prvog susreta s ovim covjekom, susreta koji je poceo bitkom izmedu njih, bitkom koja se istom zestinom i nastavljala. Osjetila je olaksanje kad ju je ostavio samu u uredu, jer iako je izgledalo da je zaboravio jucerasnji okrsaj, nije mogla biti spokojna. Dan je prosao u razgovorima June, Granta i nje. June je vec sjedila kod njega u uredu kad ju je Grant pozvao da im se pridruzi. June podize ruku u znak pozdrava. - Gospoda Strange ce nam pomoci oko socijalnih problema - rece. - Sjedite Maggie. Sjela je pored njega, osjecajuci kako je preplavljuje njegova blizina. Bio je tako visok, tako snazan, da je u jednom trenutku pomislila da nee'e biti u stanju reci nista od onoga sto joj se rojilo u glavi. Ali, ubrzo je sudjelovala u razgovoru s takvim zarom dok ju je Grant pazljivo slusao. - Vi zaista mislite da ce biti problema,

Maggie? - upita je. - Slazete li se, June? Smijem li vas zvati June? June se osmjehnu. - Naravno. Svi me tako zovu. Slazem se, iako mislim da je ovaj put Maggie vrlo veliki pesimist. Nagnula se prema njemu i dodala dok su joj se oci smijesile. - Daje znate tako dobro kao ja, shvatili biste kako je to cudno. - June, to mi zvuci kao da sam seprtlja! Kao da radim, a nista ne vidim, ali sam dobar radnik. I ne usudujete se tvrditi daje u pravu! - dodala je videci iskre smijeha u Grantovu pogledu. - Ne bih bio tako nepromisljen - rece. - Ne poznajem vas dugo, ali jednu stvar sam primijetio. Puni ste suosjecanja i brige za nevolje drugih. Bila je toliko iznenadena tim rijecima da nije mogla nista odgovoriti. Bilo je nevjerojatno da se ovaj covjek, koji joj je tako jasno dao do znanja da joj ne vjeruje, a jos jasnije da mu se ne svida, mogao tako promijeniti. Mozda zato Sto je June bila tu. June je odgovorila umjesto nje. - Ponekad mislim da bi ona bila bolji socijalni radnik nego ja. Iako, kad bismo zamijenile poslove, brzo biste pozalili, zar ne Maggie? - Ti tako uvijek govoris, iako ja mislim da si ti obicna hvalisavica. Gospodine Russel, zar ne bismo... - Cujte, Maggie - prekine je. - Sjedimo ovdje, prijateljski raspravljamo o ovim stvarima. Zar ne mozete odbaciti formalnost i jednostavno me zvati Grant? - Ovaj, da, mogu. Zao mi je. Ono sto sam htjela reci jest da bi i Diana trebala biti tu. Osoblje je njezino podrucje. Kimnuo je glavom. - 1 ja tako mislim, ali sad ne govorimo o namjestenicima, vec o posljedicama nuznih ekonomskih mjera na nase radnike. Aja mislim da mi vi i June mozete dovoljno pomoci. Kad je sastanak zavrsen i kad se June vratila u svoj ured, Maggie se s mukom koncentrirala na rad. Jos jednom ju je Grant Russel iznenadio. Pokazao je djelic svoje naravi za koji ona dosad nije vjerovala da postoji. Svim srcem je suosjec'ao s problemima drugih ljudi nastalih zbog necega sto je bilo izvan njegove moci. I tesko joj je bilo poistovjetiti ga s arogantnim, nestrpljivim covjekom kakvim ga jc bila ocijenila.

Peto poglavlje Kad je izisla iz tvornice, krenula je prema autobusnoj stanici. Ako potrci, mozda c'e sticina autobus kojim obicno ide, ali kad se priblizila stanici, moglaje samo gledati za autobusom koji se udaljavao sa stanice. Razocarano se osvrnula oko sebe, razmisljajuci kako da utuce sat vremena do sljedeceg polaska. Dok se neodlucno osvrtala, zaustavi se automobil i Grantov glas joj dovikne: - Mogu li vas nekamo odvesti, Maggie? Brzo se okrenula iznenadena njegovom pojavom. - Hvala vam, ali ne bih zeljela remetiti vase pianove. - A otkuda znate da c'ete bas to uciniti? Osjetila je uznemirenost u njegovu glasu i pomislila kako promjena u njegovu ponasanju nec'e dugo trajati, posebno kad su njih dvoje sami. - Zato sto ja idem kuc'i, a to je u predgradu, a vi stanujete u hotelu u centru grada.

- Zakasnili ste na autobus, zar ne? Kad vam ide sljedec'i? Kratko mu je odgovorila, a on izide iz kola, uzme je za ruku i odvede do vrata automobila. - Prestanite se prepirati, Maggie - mirno rece. - Zar ne vidite cuvara javnog reda kako sece, pokusavajuc'i se odluciti da l i da me kazni? Nemam namjeru biti kaznjen zato sto se vi ne mozete tako brzo odluciti. Ulazite i ne budite dijete. Dok je govorio, otvorio je vrata, a ona, iako je zeljela odbiti njegovu ponudu, vidjevsi cuvara kako im prilazi brzo ude u auto. Koliko god arogantan njegov poziv bio, bilo bi nepristojno tako uzvratiti. A, podsjetila je sebe, jos bi sat cekala da stigne kuci. - Zakasnit cete na veceru dok se vratite opomenula ga je kad su krenuli. - Nema veze. Govorite mi kuda da idem, Maggie. Ne zaboravite da sam ja ovdje stranac. Kao daja to mogu zaboraviti, pomislila je sjetivsi se kako je njegov dolazak poremetio njezine i Rayeve planove. Ali, nije imala vremena o tome razmisljati. - Ovo je malo kompliciranije putovanje. Nadam se da se nec'ete izgubiti pri povratku. - Nemojte me bojati, Maggie - savjetovao je. - Ako i promasim put, jos mogu stati i pitati i nadam se da i taj drugi nec'e biti stranac u ovom gradu. A mozda se tome nadate? Vjerojatno bi vam bilo pravo zadovoljstvo kad biste me pronasli potpuno izbezumljenog kako se neprestano vozim u krug. Pomislila je da je vidjela kako se sali u njegovim ocima i stegne usne. - Vi imate vrlo cudno misljenje o meni. Ne znam zasto mislite da sam ja tako, tako pakosna i zlonamjerna. Sigurna sam da nista nisam ucinila da biste o meni tako mislili. Uznemirilo ju je to sto joj je glas podrhtavao i bila je iznenadena sto su je njegove rijeci tako boljele. A onda. iznenada, osjetila se zbunjenom kad joj je tiho odgovorio: - Bili biste jako iznenadeni kad biste znali moje pravo misljenje 0 vama, Maggie. Okrenula se i buljila u njega, kao da je mogla procitati istinitost njegovih rijeci iz njegova profila, ali u torn trenutku su se priblizili raskrsc'u gdje se skretalo u njezinu ulicu 1 ona rece ostro: - Skrenite desno, Grant. A onda me mozete ostaviti gdje hoe'ete u ovoj ulici. - Ovdje zivite? - Da. Malo nize. - Odvest c'u vas. Koja je vasa kuc'a? Uzdahnulaje, jer je znala da ga, kad govori tim tonom, nicim ne moze sprijeciti da ne bude onako kako on hoce. - Ona s dvostrukom plavom ogradom. Usporio je i dok se ona pripremala izic'i, na njezino zaprepastenje, on skrene i kako su dvorisna vrata bila otvorena, ude u dvoriste, a majka istrci da je doceka. - To si ti, Maggie. A, dovela si i prijatelja sa sobom. Bas lijepo! Kad sam vidjela nepoznat automobil, pomislila sam da je ocev pacijent. Je li to Ray? - doda na Maggieno zgrazanje. - Ovo je Grant Russel, covjek koji radi umjesto Raya - doda uznemirenim glasom. - O, je li? - ispruzila je ruku, prijateljski se smijeseci. - Drago mi je, Grant. Bas ste lju-

bazni sto ste dovezli Maggie. Udite i upoznajte i mojeg supruga. Maggie pogleda svoju majku, ali ova uope'e nije primijetila da je Maggie uznemirena, a onda je, zaprepastena, cula Grantov glas: Hvala, vam gospodo Lindsy. Vrlo rado. - Johne! - pozvala je muza. - Maggie je dovela prijatelja sa sobom. Otac izade iz biblioteke i Maggie s ponosom primjeti kako joj je otac lijep i dostojanstven, tek s kojom sijedom vlasi u gustoj crvenkastoj kosi, koju jc Maggie ocito naslijedila. - Izvolite u sobu - rece vrlo ljubazno - pa cemo popiti nesto. Maggie i njezina majka imaju jedna drugoj toliko toga ispricati, i siguran sam da se ne bi veselile nasem drustvu. U nemoc'nom bijesu, promatrala ih je dok su ulazili u sobu, a onda dugo uzdrzavani uzdah izleti iz nje kao metak. - Zbilja, mama! Zar si ga morala pozvati u kuc'u? Majka je iznenadeno pogleda. - A zasto ne, duso? Bio je tako ljubazan da te cak ovamo dovezao. Mislila sam da c'e te to veseliti. - Veseliti? Radije bih otisla u njegov hotel i, ali, sto sad? - dodala je kontrolirajuc'i svoj bijes. - Otic'i c'e uskoro, hvala bogu. - Hajde. Maggie, tako se ne govori! Ja sam ga mislila pozvati da oslanc na veceri? - Ncmoj se niti usuditi! - A zasto ne? Jadan covjek! Zivi u hotelu. Sigurna sam da bi volio pojesti nesto domace. - Ne, ne bi! Svejedno, zelim veceras ostati sama s tobom i ocem. Idem se presvue'i pa c'u ti sic'i pomoci. - U redu, ako tako hoe'es. Maggie je otrcala u svoju sobu i brzo se istusirala i prisla ormaru pazljivo birajuci haljinu u kojoj se najugodnije osjec'ala. Cetkala je svoju kosu sve dok joj nije blago padala po ramenima, umjesto da je podigne u pundu. A onda se upitala zasto se toliko trudila oko svog izgleda, ali nije znala odgovor. - Sve je gotovo - rece njezina majka uobicajenim, mirnim glasom. - Je li Grant Russel otisao? - Ne, duso. Otac ga jc pozvao na veceru. - Oh, ne! Kako je samo mogao! Zar mu nisi rekla? - Kako sam mogla Maggie? Zasto tvoj otac ne bi pozvao nekog tko mu se svida na veceru? Ti znas da on voli s nekim moze pricati, pa mu to nemoj uskracivati. Zasto si tako pakosna. - Zao mi je, mama. Ali, samo sam zeljela biti veceras sama s tobom i ocem. - Pa, bit ces kad Grant ode. Zamoli oca da mi pomogne oko ovog stola za posluzivanje. - Ja cu ti pomoci. - Ne, nee'es. To uvijek radi tvoj otac. Hajde, Maggie i pozuri. Sve ce se ohladiti dok se ti ovuda muvas i svadas. Ne znam sto je danas s tobom. Ni sama Maggie nije znala zasto je tako zbunjena samo zato sto ce Grant ostati na veceri kod njih; ili zato sto su njezini roditelji pozeljeli bas njega upoznati. Skoro kao da ga je ona namjerno dovela da se on upozna s njima. Ato je njezine obraze oblilo rumenilom kad se okrenula poslusati svoju majku. Sve je islo onako kako ona nije zeljela, ali nista nije mogla uciniti da to sprijeci. Ali, dok je isla prema sobi gdje su otac i Grant sjedili, 7

bila je sigurna u jcdno. Pokazat cc ocu i inajci. jednom zauvijek, da Grant nece zauzimati nikakvo mjesto u njihovim zivotima, zato sto... Zasto?, odjednom se upitala. Zato sto je zauzeo Rayevo mjesto i sto joj nije posvetio takvu paznju i ljubaznost koju je uvijek dobivala od Raya? Mogla je zamisliti ocevu neposrednu primjedbu na svoje zalbe, i opet je bila svjesna svoje nemoc'i. - Ponudite Maggie necim - rece otac Grantu kad mu je ona prenijela majcinu poniku. - U redu je- hladno rece. - Mogu i sama. - Ne dolazi u obzir, Maggie. Morate se naviknuti prihvatiti ove male formalnosti s ljupkoscu. Martini? - Da, molim vas - rece, zeleci da je njezin blijedi ten ne oda, jer je tog trenutka bila sva rumena od srama, jer ju je tocno postavio na njezino mjesto. - Izvolite! - naslonio se svojim sirokim ramenima na kamin i s odobravanjem je gledao. - 1 izgledate vrlo lijepo. - Mislila sam da ne volite kad djevojke nose spustenu kosu. - Samo kad rade. Inace, ako imaju lijepu kosu, kao sto je vi imate, drago mi je kao i svakom drugom covjeku. - Hvala vam - rece ona i kako je bila iznenadena njegovim komplimentom, zagrcnu se pic'em i pocne kasljati. Osjetila je kako je prihvatio casu i nekoliko udaraca po ledima, ali je poslije toga bila sva smusena. - Niste me trebali tako jako udarati - rekla je ljutito. - To boli. - Zao mi je. Mislio sam da je to upravo ono sto se radi. Uspjelo je. Svejedno, izvolite! Ispijte svoj martini i pokusajte se opet zagrcnuti - ljubazno je dodao. Pogledala ga je svojim ljutitim zelenim ocima, ali, prije nego sto je mogla bilo sto odbrusiti, otac ih je pozvao na veceru. Spustila je casu i posla ispred njega u blagovaonicu, misled s dosadom da joj je vecer u kuc'i pokvarena. Ovaj nepredvidivi covjek iznenadio jujejos jednom ijedvaje mogla kriviti svoje roditelje koji su tako lako pali pod utjecaj njegova sarma. Steta je sto se njih dvoje nisu slozili od pocetka. Mozda da mu je objasnila zasto je otisla na ljetovanje bas tada, kao sto joj je June savjetovala, ali to bi znacilo savijanje koljena pred njegovom arogancijom. Iz tih misli prenula ju je njezina majka. - Sigurno vam je bilo jako nezgodno sto Maggie nije bila u uredu kad ste preuzeli posao, gospodine Grant. Zao mi je, iako je to sve zbog mene. Ja sam je zamolila da pode... - Maggie se brzo umijesa u razgovor. - Nema potrebe objasnjavati, mama. Sigurna sam da Grant ne zeli cuti tu staru pricu. - Zasto ne, Maggie? Ima pravo znati sto se dogodilo. Bilo je to zbog Angie, nase mlade kceri, Grante. Imala je neke seminare na fakultetu, i jedini nacin da prikupi sve potrebne podatke bio je da proputuje autostopom kroz Francusku i Italiju. Nisam je smjela pustiti samu, pa sam inzistirala da Maggie pode s njom. - Zbilja, nije bilo potrebno - doda Maggie suho. - Iako ti to nikad ne bi povjerovala. Angie je u stanju cuvati se. Nije joj potrebna dadilja. iako je tvoja ideja ipak imala oprav8

danja. Mozda zato sto sam ja bila s njom. vozili smo se samo s vrlo ozbiljnim osobama. - To nikad ne bih pomislio - rece Grant, i pogleda je dok su mu se oci smijesile, a ona je osjetila da je izgubila dah i nije mogla nista izustiti, cak ni kad je njezina majka odmahnula glavom i rekla. - Maggie ne voli kad joj se zahvaljuje za usluge. Zapamtite to, Grante. Ali, sto god ona rekla, ja znam Angie, i bila sam mirnija kad sam znala da je Maggie s njom, iako ona nije htjela ic'i u tako nezgodno vrijeme. Maggie je bila zahvalna ocu kad je poceo pricati o necem drugom. Grant nije dugo ostao poslije vecere i ona osjeti olaksanje kad je rekao da mora ici. - Dodite nam opet, kad god zazelite - rece mu otac kad su se pozdravljali. - Bit ce mi drago da vas vidimo, sa ili bez Maggie. Javit cu vam kad nabavim onu knjigu o kojoj smo pricali. - Hvala vam, vrlo te ljubazni. Siguran sam da cu se koristiti vasim ljubaznim pozivom, Johne. Laku noc, Maggie! Vidimo se u ponedjeljak! - Laku noc! - rece Maggie i kad je otisao bila je sretnija, zeleci da joj roditelji nisu tako gostoljubivi. Usprkos tome, ostatak veceri izgledao joj je prazan. Savrseno smijesno, rekla je u sebi, i bilo joj je drago kad je majka pocela pitati o svemu sto se dogadalo na ljetovanju. Sljedeca dva dana prosla su u miru, i Maggie se postupno opustala, izgubivsi onu napetost koja se talozila prosloga tjedna. Kad je dosla nedjelja i kad je otac izveo kola da je odveze do grada. nije zeljela poci, iako je znala da zbog udaljenosti tvornice nije mogla zivjeti kod kuc'e. - Nemoj dugo cekati do sljedeceg dolaska - rece otac kad su stali ispred njezine zgrade. - Nec'u. Hoc'es li gore, tata? - Veceras nec'u. Majka ce me cekati. Cuvaj se, dijete. Nasmijala se. - Ja uvijek to radim. Vidjet c'emo se, tata. Kad je stigla do vrata, okrenula se i gledala za automobilom sve dok se nije izgubio iz vida. Puna nade pogledala je u sanducic za postu, ali, bio je prazan i osjetila se razocarana. Pomalo je ocekivala da ce joj Ray ostaviti kakvu poruku i dok je raspakiravala kosaru s hranom koju joj je majka pripremila, pitala se da li da ga nazove. Ali, nesto je zaustavilo njezinu odluku. Izgledalo je kao da neka barijera raste izmedu Raya i nje, barijera koja ju je sprecavala da se prema njemu ponasa prirodno. A to joj je smetalo bas sada kad mu je pomoc prijatelja bila potrebna. Postidjela se zbog takvih misli i posla mu telefonirati. Nitko se nije javljao i ona spusti slusalicu i automatski pogleda na sat. Bilo je proslo jedanaest, sto ju je iznenadilo, jer joj je Ray rekao da rijetko izlazi. Ali, cut ce se sutra. No, prosao je sutrasnji i sljedeci dan, ali ni pisma ni poziva od Raya, iako ga je ona njega zvala nekoliko puta u toku dana. U uredu je bila vrlo zauzeta i nije imala vremena misliti na Raya. Posto ju je u ponedjeljak ujutro ljubazno pozdravio, Grant se ponovno povukao kao da je sav sarm utrosio na njezine roditelje prosloga petka. Bas me

briga, rekla je u sebi pakosno. Bilo sto da je ucinio ili govorio, ostavljalo ju je hladnom, ako vec nije izazivao vatreni bijes. Jedno jutro June je pocela pricu o Rayu, u pauzi za dorucak. - Jesi li skoro vidjela Raya? - Nisam. Pokusavala sam ga nazvati, ali, nema ga. Valjda jc na putu. mislim. June odmahnu glavom. - Nije. June je oklijevala, a onda umjesto odgovora uputi joj drugo pitanje. - Maggie, jesi li ikad mislila da su Diana i Ray bili prijatelji? Maggie ju je gledala iznenadeno. - Ne. O, ona se vrtjela oko njega kao, uostalom, oko svih slobodnih muskaraca, ali Ray nije imao vremena za nju. Zasto me to pitas? - Jer mi je Linne, moja daktilografkinja, rekla da ih je vidjela u klubu. gdje ona i njezin dccko ponekad navrate. - Kad je to bilo? - U petak na vecer. To je, znas, klub sa separeima, prigusenim svjetlom i pomalo misteriozan. Linne nije sigurna da je to bio Ray, ali za Dianu je sigurna. - Sigurno je pogrijesila. June. To nije bio Ray. - S kirn je onda mogla biti? S Grantom? Maggie pocrveni- Ne, nije mogao biti Grant - rece najmirnije sto je mogla. - Odvczao me kuc'i u petak, jer sam zakasnila na autobus, pa ga je moj otac zadrzao na veceri. June podigne obrve i nasmije se. - Pa to je sjajno, Maggie! Bas dobro! - Nije to bila moja ideja. Nisam ja htjela da ostane, ali me nitko nije slusao. - Bas lijepa prica. Pa, ja ne bih brinula vise o Rayu. Gdje je danas Grant? - Otisao je u direkciju prenijeti izvjestaj predsjedniku. Nadam se da nece dopustiti zatvaranje? - Tko to zna! - ustane June i pode. - Ipak, mislim da to Grant nece dopustiti. Maggie uzdahne. - On je tako iskljuciv u svemu - pocne Maggie dok su zajedno isle u ured. - Ali, ja mu to nec'u dopustiti, barem ne bez borbe. Sigurna sam da postoje i druga rjesenja. -1 ja se nadam, Maggie. U svakom slucaju, puno srece. Vidjet c'emo se. Maggie nije mogla zaboraviti sto joj je June rekla o Rayu i Diani, nije mogla vjerovati da su odjednom postali prijatelji. A sto bi je to toliko uznemirilo? Je li postala ljubomorna? A onda, odjednom je odbacila tu misao. Ono sto je osjecala nije bila ljubomora nego gadenje, jer je taj sastanak u mracnoj atmosferi nocnog kluba imao tracak intrige. I Juneina opaska da je Ray samo nju kontaktirao kad je zelio nesto saznati, bila je uznemirujuca. To je vjerojatno pogresno, kao i izvjestaj da su ga vidjeli s Dianom. Ali, nije mogla a da se ne sjeti kako je Ray bio radoznao da sazna kakvi su Grantovi planovi. A kad ga je ona odbila, mozda je potrazio pomoc od Diane? Ali, to je bilo smijesno, rekla je u sebi. Nije se valjda nadao da ce mu Diana pomoc'i kad su svi znali da je postojala simpatija izmedu nje i Granta. Linne je vjerojatno pogrijesila.

Sesto poglavlje Bilo je to utjesno, ali se ipak nije mogla usredotociti na posao. Poslije pola sata, netko je pokucao na vrata.

- Izvolite! - odazva se Maggie i u cudu spazi grupu ljudi i predradnika Batesa. - Nadamo se da te ne uznemiravamo, Maggie - rece Bates. - Mislili smo da je bolje porazgovarati s tobom, Maggie, prije sastanka u tvornici, u ponedjeljak. - Svakako - rece Maggie. - Sjednite, pa mozemo razgovarati. Oklijevala je, a onda je, kao sto su inace u ovakvim prilikama ona i Ray cinili kad god bi dosli iz prodavaonice na razgovor, otvorila ladicu i ukljucila magnetofon. Na taj nacin uvijek se moglo znati o cemu se razgovaralo i razmotriti sve prijedloge. - Da cujem sto vas muci - upita. Bates odmah prijede na stvar. - Evo, sto je Maggie. Mnogo se prica otkako je gospodin Benson otisao. Mogu samo reci da c'e bit neprilika ako nam se situacija ne objasni. - Kakvih neprilika, Bates? - To jos ne mozemo reci. Ovisi. Ovaj novi covjek, sto on smjera? Koliko nas ce izgubiti posao? To bismo morali znati, moramo znali sto bismo savjetovali nasim ljudima. Maggie se zabrinuto namrsti, iako joj je bilo drago sto su najprije dosli k njoj. Bilo je bolje porazgovarati o problemu dok je u samom zacetku, nego kad se vise nista ne bi moglo uciniti. Nevolja je bila u tome sto nije imala ovlasti bilo sto im reci, niti je i sama znala vise od njih. - Kako su pocele price? - upita. Bates slegne ramenima. - Kako obicno glasine pocnu? Pocnu i to je tako, a i ti, kao i mi, znas da, kada pocnu, tu necega ima. - Mozda! Vidite ljudi, zasto ne pricekate gospodina Russela, on se vraca sutra. - Znamo mi to. Sa svojim naredenjima, bez sumnje - tmurno rece Bates. - Svejedno, mi smo prvo htjeli razgovarati s tobom. Tebe poznajemo, Maggie. - Ali, to je covjek koji se brine o vasoj sudbini. - Mozda! Ali, kad odemo k njemu, bit ce to sluzbeno. Mislimo da je to najbolji nacin s nekim kao sto je on. Doveden je da situaciju popravi ili zatvori tvornicu. Maggie odmahne glavom. - Tu grijesis, Bates. Gospodin Russel nije onakav kakvim ga zamisljate. Mozete i s njim razgovarati kao sto razgovarate sa mnom, i on ce vam reci istinu. Dopustite mi da ga zamolim da razgovara s vama. - Ne, to ne zelimo. M i zelimo saznati sto ti o tome mislis, Maggie. Ti si bliza tome nego svi drugi - rece jedan od ljudi. Maggie se za trenutak pitala sto da odgovori, sjecajuci se obecanja koje je dala Grantu, a znajuci da treba uciniti sve da bi stisala bum koja je pocela rasti. - Vidite - napokon rece - prirodno je da ste zabrinuti za svoju buducnost, ali vjerujte mi, mozete u jedno biti sigurni, Grant Russel je covjek koji c'e sve uciniti sto je u njegovoj moc'i da spasi nasa radna mjesta, i to na nacin koji ce biti prihvatljiv za sve nas. - Kako ti to znas? - Zato sto radim s njim. Trebamo biti sretni sto ga imamo jer se bori za nasu stvar. Zar mu necete pruziti sansu? On je ovdje tek vrlo kratko. Nemojte dopustiti da vas price odvuku pa ucinite nesto sto moze srusiti tvornicu. Bates odmahnu glavom. - Sve je to lijepo i

krasno Maggie, ali kako da mi znamo da ti imas pravo? - Razgovarajte s njim. Hocete li? Nastupila je tisina dok su se ljudi zagledavali, a onda Bates rece. - Moramo o tome porazgovarati, Maggie. Vec'ina ih je to podrzala, pa Maggie brzo rece. - U redu! Vrlo razumno. Hocete l i mi javiti sto ste odlucili? - Da. I ti neces nista poduzeti dok ti se mi ne javimo? Maggie ih je ispratila. A onda je otisla do stola i iskljucila magnetofon sretna sto je mogla smiriti njihovu zabrinutost. S olaksanjem je docekala kraj radnog vremena i tek tada je shvatila koliko ju je sastanak iscrpio. Odlazak do stana pjesice jos ju je vise dotukao, te se, kad je usla u stan, srusila u naslonjac i dugo tako sjedila zatvorenih ociju. Telefon je zazvonio i trebalo joj je nekoliko trenutaka prije nego sto je podigla slusalicu. - Maggie! Napokon! Gdje si dosada bila? - To bih ja tebe trebala pitati, Ray - odgovori ona uznemirena tonom optuzbe u njegovom glasu. - Zvala sam te, tko zna koliko puta, ali se nitko nije javljao. - Ne razumijem. Bio sam vecinom kod kuce. Kad si me to zvala? - Precesto da bih mogla reci kad je sve to bilo. Sto si htio? Jos nisam ni vecerala i... - Dopusti mi da te izvedem negdje na veceru. Cini mi se da se godinama nismo vidjeli. U redu? Oklijevala je zeleci odbiti njegov poziv. Mozda je bila umorna, iako je i sama znala da to nije pravi razlog. - Halo! Jesi li jos tu Maggie? Rayevo ostro pitanje prodrlo je do njezinih zbrkanih misli i ona tiho rece. - Necu biti ugodno drustvo, Ray. Zbilja sam imala prenaporan dan. Bolje bi bilo da... - Ne budi luda, duso. Izlazak ce te opustiti. U svakom slucaju, zelim te vidjeti, bez obzira na to jesi li za drustvo ili ne. - Hvala ti, Ray. U redu. Ali, nemoj poslije reci da te nisam opomenula. - Necu. Onda, u pola sedam? - Bit cu spremna. Vidimo se, Ray. Mozda je i dobro da malo izade. Bila je gotova ranije te je sisla u predvorje i ondje ga cekala. Tek kad se nasla u njegovom automobilu i kad ju je privukao i poljubio, zapitala se zasto ga kao i obicno nije cekala u stanu. Okrenula je glavu i usne od njegovih strastvenih poljubaca i naslonila se na svoje sjedalo. - Sto je s tobom, Maggie? Bas me ne docekujes dobrodoslicom. - Zao mi je. Ali, upozorila sam te da nisam bas ugodno drustvo. On bez rijeci makne ruku i pokrene automobil. - U redu! Shvatio sam poruku. Sto se to danas dogadalo u tvornici? Ili si pretjerala preko vikenda. Osinula ga je pogledom. - Ne znam sto zelis reci? - Hajde, Maggie - rece suho. - Zar nije istina da si odvela Russela k svojima na veceru? - Nije tako. Nisam imala tu namjeru. Zakasnila sam na autobus i on je naisao i ponudio se da me odveze. Otac ga je pozvao da ostane na veceri. Uostalom, kako ti to znas? - O, pa ja imam svoje spijune. Vidjeli su te kad si ulazila u njegov automobil.

- Steta je sto oni, ili bolje reci ona, nije imala nista drugo o cemu bi pricala s tobom kad ste bili u onom klubu? Za trenutak nije odgovorio i ona se ponadala da c'e on to negirati. Ali, nije. Umjcsto toga, Ray slegne ramenima i rece. - Izgleda da smo oboje slusali traceve. Odakle si to cula? - Linne te vidjela u klubu. - Zamjeras li mi, Maggie? - upita njezno. - Zasto, j a ne raspolazem tvojim slobodnim vremenom. Ali, mislila sam da ti se Diana ne svida? - Ne bih to rekao. Ona mozc biti ugodno drustvo, a ti si bila zauzeta. - Nema potrebe objasnjavati. - Kao da ja to nc znam - prekine je tuzno. Volio bih da mogu sebe uvjeriti da si ljubomorna, ali znam da je to samo pusta zelja. Spustilajc ruku na njegovu i bilo joj je zao sto jc bila tako gruba prema njcmu, jer je znala da na njemu iskaljuje svoje brige. - Hajde, zaboravimo to, Ray - rece mu i on je blago potapsa po ruci. - Potpuno se slazem, draga i sretan sam dok sam s tobom. Uskoro su stigli pred restoran i on naruci veceru, vrlo ukusnu i vino za koje je znao da ga ona voli. Za vrijeme veccre pricao jc o svemu osim o svojim problemima i poslu, i napetost je postupno popustala, pa je pocela uzivati u veceri. - Drago mi je sto sam izisla - rece dok su cekali kavu. - Zaboravila sam sve probleme koji me mucc. Hvala ti sto si mc nagovorio. dragi. On je pogleda, a oil mu zivnu. - Koji su to problemi, Maggie? Pozeljela jc da mu mozc reci o sastanku danas popodne. upitati ga za savjet, ali kako kad je obccala Grantu? Zato odgovori. - Oh, pa uvijek ima ncsto, kao sto znas? - Na primjer? - Nista narocito. Neke sitae stvari... Vrtio je casu medu prstima. - Je li istina da vlada nezadovoljstvo mcdu ljudima? Sumnjicavo ga pogleda - Olkuda sad to pitanje? - Znaci, istina je? Cuo sam da su zbog mnogo cega ljudi nezadovoljni. Ne bi me iznenadilo da im to dode u glave. Zar nisam u pravu? - Ne mogu o tome razgovarati, Ray. - Znam to. Ako ti mogu pomoc'i, trebas samo pitati, Maggie. - Hvala ti, ncma niceg zabrinjavajuceg. To se samo ja bojim. Prezivjela sam toliko sokova u posljednje vrijeme pocevsi od dana kad sam usla u tvoj ured i zatekla Granta umjesto tebe. Bila sretna sto nije popustila zelji da mu isprica sto se dogadalo, ali izgledalo je da on vec dosta toga zna. Ali, pokusaj da ne kaze sve ono sto ju jc mucilo, vratio je osjecaj umora i unistio lijepu vecer. Kad ju jc Ray dovezao i stao pred kucom, ona ga nije pozvala da ude. Tek pred spavanje, sjetila se kako je Iako podnio njihov hladan rastanak. Istina da j u je poljubio i da mu je ona uzvratila poljubac, ali, bila je svjesna da je car veceri nestao, zelje i strasti koje je nekada osjecala, nestalo je. Mozda nije uzivala u njegovim poljupcima zato sto je bila umorna. 9

Ma kakav razlog bio, osjetila je duboku tugu, jer mu ona nije mogla pomoci; ana ga je izdala, i to na vrlo ocit i ponizavajuci nacin.

Sedmo poglavlje Cim je stigla u ured, zazvonio je telefon. Bio je to Bates. - Porazgovarali smo o svemu, Maggie - rece - i zelimo da o svemu izvijestis gospodina Russela, ali jos ne zelimo sastanak s njim. - U redu, Bates. Hvala vam sto ste me obavijestili - odgovorila je, iako je bila razocarana, ali ne i iznenadena njegovom odlukom. Spustila je slusalicu i posla k vratima. Kad ih je htjela otvoriti, cula je glasove s druge strane. Netko je vec bio kod Granta, pomislila je. Ma tko bio, nadala se da nece dugo ostati, jer gaje zeljela sto prije izvijestiti o sastanku. Nije cula posjetitelja kad je izasao. Vrata su se iznenada otvorila i on je uletio u sobu. - Napokon ste ovdje - rekao je ostro. - Stigla sam jos prije devet. Nisam znala da se od mene ocekuje da dolazim ranije! - Naravno da ne. Niste bili ovdje kad sam pogledao malo prije, mozda mi mozete objasniti zasto me odmah niste obavijestili o razgovoru s radnicima. Bila je iznenadena sto je on sve saznao, pa je tiho rekla. - Kako ste to saznali? - Znaci, niste me zeljeli o tome obavijestiti? Uopce me to ne iznenaduje poslije onoga sto sam upravo cuo. Maggie je osjetila kako je samokontrola napusta, ali nije zeljela ovom nerazumnom covjeku pruziti zadovoljstvo. Pa ipak, na najtezi nacin naucila je da joj rat izmedu njih nece donijeti pobjedu, jer, kako se ona vise ljutila on je postajao sve hladniji. - Ne znam o cemu govorite! Nije bilo... - Zar nije? - prekine je. - Onda cu vam ja osvjeziti sjecanje. - U redu! Ucinite to! - hrabro rece, ali se tako nije osjecala. -1 hocu. Kako se usudujete red ljudima da se nemaju cega bojati? Da su sva mjesta sigurna i da nece biti otpustanja? Kako vi znate koliko tu ima malo istine. Svojom gluposcu samo ste mi otezali posao. Odmakao se od nje, i ona glasno uzdahnu, iako nije osjetila olaksanje vec duboku bol zbog optuzbe. Trebao je znati, iako je proteklo samo petnaest dana otkako se poznaju, da nikad ne bi ucinila nista sto bi njegov zadatak ucinilo tezim. I pomisao da joj je tako malo vjerovao, unistila je njezin bijes. Jos jednom je duboko uzdahnula i mirno rekla. - Tko vam je to rekao? Okrenuo se i pogledao je. - Je li to vazno? - Mislim da jest. Kako je netko osim mene i ljudi mogao... Kratko se nasmijao. - Jednom sam vam rekao, Maggie, da od vas ocekujem apsolutnu lojalnost. Mislio sam da suradujete sa mnom, ali sad vidim da sam pogrijesio. Osjetila je kako crveni. - Veoma ste spremni optuziti me - gotovo se gusila - a da mi ne pruzite priliku da se branim, da vam kazem sto se dogodilo. I vi se usudujete mene optuziti za nelojalnost! Dopustite mi da vam nesto kazem, Grant Russel! Ray nikad ne bi pokazao da mi toliko

ne vjeruje. Prva stvar koju me je naucio jest da se drzim samo cinjenica! Buljio je u nju, namrsten. A onda rece, blaze nego ikad. - Moja informacija potjece iz pouzdanog izvora, Maggie. - Mozda vi tako mislite, ali ja cu vam dokazati da nemate pravo. Molim vas, poslusajte ovo. Otvorila je ladicu i pustila vrpcu. Snimka je jasno odzvanjala sobom. Nije rekao ni rijec, bio je previse miran, pazljivo slusajuci sve dok glasovi nisu utihnuli i Maggie nije iskljucila magnetofon. Tisina je pritiskala, a onda se napokon pokrenuo i rekao. - Zasto ste ovo snimili? - Ray i ja smo to uvijek cinili. Zeljeli smo znati tocno sto je receno, tako da ne dode do nesporazuma. Zeljela sam vas pozvati da saslusate ovo cim vas posjetitelj ode. - Tako! Dugujem vam ispriku, Maggie. Zao mije. - Mozda sljedeci put necete biti tako spremni slusati svoj pouzdani izvor - rece, nesposobna da mu oprosti uvredu. A onda, sjetivsi se, dodala je. - Je li to bila Diana? Brzo j u je pogledao i za trenutak je oklijevao prije nego sto je odgovorio. - Pogodili ste, ali rekla mi je to u dobroj namjeri. Dobacila mu je podrugljiv osmijeh i nista mu nije odgovorila, te on rece. - Hvala vam. Maggie, sto ste pokazali toliko vjere u mene kao i zbog vase lojalnosti. - Mislim da je zlorabljena - nije mogla a da to ne kaze, ali cim je izgovorila, zazalila je. Na te rijeci on se okrene i ode u svoju'sobu. Maggie skoci i pode prema otvorenim vratima. - Grant - rece, ali zastane jer je shvatila da je sad prekasno. Zasto, ali zasto je bila tako brzopleta?, upitala se tuzno, kad je priznao da nije u pravu, da je pogrijesio i kad se ispricao. Kako je mogla ocekivali da je Grant, koji juje tako malo poznavao, mogao odluciti izmedu nje i Diane? Ali, trebao je znati da ja nikako ne bih mogla biti tako nelojalna. Kakve je razloge imao vjerovati joj ili ne? Od samog pocetka, a zbog njezine gluposti, ona je od njega stvorila neprijatelja, ona je vec unaprijed odlucila da ga nece voljeti, jer je on zauzeo Rayevo mjesto. A on je samo prihvatio posao koji mu je ponuden, jer je smatrao da je najpogodniji covjek, i radio je savjesno, a onda mu to nije priznavala. Na svoj nacin, i ona je bila netolerantna, bas kao i on, priznala je, i na tu pomisao, prije nego sio je promijenila misljenje, gotovo je otrcala do vrata. Stala je na vrata i zurno rekla. - Grant, zao mi je, nisam to trebala reel Znam da to nije istina. Podigao je pogled, lice mu je bilo zatvoreno i ozbiljno, oci mu nisu bile tople i jasne, vec hladne i odbojne kao i kad ga je prvi put vidjela. - Drago mije sto ste to shvatili - odgovorio je, sagnuo glavu i nastavio s poslom. Stajala je neodlucno, a onda se okrenula i vratila u svoju sobu, osjecajuci se kao da joj je opalio samar. Posla je prema svom stolu i osjecala nesnosnu tezinu u nogama kao da je nosila golem teret na svojim ledima. Sjela je na stolicu i borila se s vrelim suzama koje su je pekle na rubovima ociju.

Zaklela se da mu vise nece dopustiti da je tako ponizi. Nikad mu nece pruziti priliku da je tako bolno uvrijedi. No, kad je sljedeci dan dosla u ured, nije vise osjecala nikakvu nelagodu, jer ni on nije tkao reagirao, vec sasvim mirnim glasom rece kao da su se rastali u najvecem prijatcljstvu. - Maggie, predsjednik i tri dircktora danas dolaze na sastanak. Volio bih da i vi budete prisutni. Mozete li biti spremni u dvanaest sati? Buljila je u njega jedva vjerujuci da ga je dobro cula? - Ja? Zasto? - Zato sto bih zelio da podete sa mnom. - Poslije onog jucer, nemarazloga! To biste trebali znati - rece ona kratko. Nasmijesio joj se. - Trazite l i vi to kompliment? Rekao sam vam, na pogresnog covjeka ste se namjerili. - Ne trazim kompliment! I ne trebate se toga bojati. To vrlo dobro znam. Spustio joj je ruku na rame i ona osjeti toplinu te ruke kroz haljinu. - Mir, Maggie! Mogli biste se uobraziti kad bih vam rekao sto zaista mislim - rece Iako i unese joj se u oci tako da joj je zastao dah. Dogovorio sam rucak u "Fazanu". Nije gledala u njega, iako je bila svjesna njegove blizine i bilo joj je drago sto joj je glas zvucao sigurno i mirno kad je rekla. - Ali, Grant, ja nisam odjevena za tako vazan rucak. - Sve je na svom mjestu. Vrlo ste sarmantni - rece i prije nego sto se oporavila od soka zbog njegovih rijeci, on doda. - Nitko vas nece gledati. Imamo mnogo vaznijih stvari za diskusiju. Duboko je uzdahnula. - Trebala sam znati! - A sto ste trebali znati? - Da cete mi dati kompliment na neki nacin! - gorko rece. Nasmijao se i njegov stisak na ramenu se pojaca, prije nego sto juje pustio. - Onda ipak niste razocarani, Maggie! Ne zaboravite, budite spremni u dvanaest. Jos je bila zaprepastena neocekivanim pozivom, kad je usla June. - Jesi li spremna za kavu, Maggie? - upitala je. - Je li vec vrijeme? Nikad neces pogoditi, June, sto se dogodilo. Brzo joj je ispricala dok je June slusala s osmijehom. - Bas dobro. Mislila sam da je Diana trebala ici, a i ona je tako mislila. - Zna li ona za to? - upita Maggie zacudeno. - Naravno. Ja sam rezervirala. - Onda ce se ona pobrinuti da tamo i bude. June odmahnu glavom. - Ne brini, djevojko. Rezervacija je za sest osoba. Sigurna sam da nece biti tamo. Maggie odahnu s olaksanjem. - Hvala Bogu! Nekako ne znam zasto, pored nje se osjecam kao da sam jucer izasla iz skolske klupe. - Umjesto da si stara citavih dvadeset i dvije godine. Smiri se, moja mala crvenokosa. Danas neces imati nikakvu konkurenciju. - Nisam na to mislila, June, ali vrlo dobro znas... - Ma hajde, ne idem ja naokolo zatvorenih ociju, u to budi sigurna, Maggie. Maggie je pozeljela upitati sto je time htjela

rec'i, malo zaviriti u misli svoje prijateljice, ali bile su u redu medu ljudima koji su cekali kavu. A kad su sjele, bile su s drugim sluzbenicama. - Jesi li vidjela Raya jucer? - upita jedna djevojka Maggie. - Ne. Zasto? - Bio je ovdje jucer poslije podne. Vidjela sam ga kod majstora u sobi. - To sigurno nije bio Ray - brzo rece Maggie. - Ne bi on dosao u tvornicu! - Nisam slijepa, Maggie. Bio je to Ray, sigurno. Zar nije dosao i k tebi? - Ne, ali... - Ne bi on to ucinio,jer zna da je Maggie vrlo zauzeta - presijece ih June. - A nije ni vazno. Ali bilo je vazno, pomislila je Maggie, sjetivsi se da je Diana znala za sastanak s predstavnicima radnika. Kako je to saznala? Preko Raya. Au njezinim usimaje odjekivalo: "Jest da ja nisam tamo, ali nisam propao. Mozda i ja imam jos par aduta u ruci." A onda je tu sumnju potisnula. Kakve bi nevolje mogao izazvati Ray, cak i da je to zelio? Jos je bila napregnuta kad je uredivala pundu nesto prije dvanaest cekajuci Grantov poziv. A onda je telefon zazvonio i ona pozuri ocekujuci Grantov glas. Ali, Ray rece. Zdravo, Maggie! - Da - odgovorila je osjecajuc'i neocekivano razocaranje. - Mozemo li se vidjeti za ruckom, duso? S naporom se koncentrirala. - Ne. Zao mi je. Idem s Grantom na sastanak... Stala je jer je mogla reci i vise nego sto treba. Sigurno je da c'e uskoro svi u tvomici znati za ovaj sastanak, ali ona nije htjela biti ta koja ce reci Rayu. - Sastanak? 0 cemu? - brzo upita. - Jos ne znam. Moram ic'i, Ray. Grant samo sto se nije pojavio. - Izgleda da ga se bojis, Maggie. Je li moguce? - Naravno da ne. - Jer ako je tako, ja bih ga upozorio, iako mi je napomenuo da se ne priblizavam tvornici. A ti se toga drzis, zar ne? rekla je u sebi. Grant je brzo usao i ona rece. - Moram ici. Nazvat cu te veceras. - Je li to bila vasa majka? - upita Grant kad je spustila slusalicu. Maggie je osjetila da je pocrvenjela i sledila se kad je cula sebe kako muca. - Ne, to je... bio je to Ray. Vidjela je kako se hladan izraz navlaci preko njegova lica i svim srcem je pozeljela da Ray nije zvao. A onda on ljubazno rece. - Hocemo li? Uostalom, nije ju briga sto ovaj nepredvidljivi covjek misli o njoj. Suteci su se odvezli s parkinga i ukljucili u promet u centru, kad se Grant okrenuo i pogledao je. - Sto se dogodilo, Maggie? Vrlo ste tihi. Brzo ga je pogledala i vidjela da je onaj zatvoreni pogled nestao i da joj se smijesi. - Nije nista. - Zar nije? Onda u redu! Mislio sam da ste neraspolozeni jer sam prekinuo vas telefonski razgovor. - Naravno da nisam. Ne volim da me zovu u ured, a Ray to vrlo dobro zna.

- Onda dobro. Ne zelim da direktori pomisle da smo posvadani. - Ni ja - brzo rece Maggie, a tako je i mislila. Vozili su se prema izlazu iz grada i skrenuli na uski vijugavi put. - Eno hotela - rece Maggie. - Obala je sasvim blizu i kazu da su se ovdje nekad iskrcavali krijumcari. Pretpostavlja se da su dolazili preko mocvare, kuda sad prolazimo, s karavanom ponija i donosili robu. I sam bi covjek povjerovao kad bi se ondje nasao. Takva je atmosfcra.

Osmo poglavlje

- Ne vjerujem u mjesta s atmosferom. Nadam se da je hrana dobra i raznovrsna. - Cini se da jest. - Ima mnogo gostiju - rece Grant kad su se priblizili parkingu. - Da, uvijek su puni. Maggie je osjetila uzbudenje dok je s njim ulazila u hotel i odlucila je uzivati u ovom iznenadnom izlasku s Grantom. - Zaista ima atmosferu - rece on razgledavajuc'i strop sa starim gredama. - Hoc'ete li martini dok cekamo ostale? - Da, hvala! Polako je pijuckala pice i mislila kako ona i Grant sada sjede kao prijatelji i u miru uzivaju u svom picu. Prije nekoliko dana pomislila bi da je to nemoguce. - Vrlo ste tihi - rece Grant iznenada. - Muci li vas nesto? - Ne, nista - rece brzo i bi joj drago da joj nije procitao misli. - Samo sam malo nervozna zbog susreta s tako vaznim osobama. Nadam se da nec'e pomisliti da sam ovdje bez neke velike potrebe. Nasmijao se. - Tesko bi to mogli pomisliti, Maggie. Oni isto tako dobro znaju kao i ja da vi mozete mnogo pridonijeti danasnjem razgovoru. Evo ih. Podimo im u susret. Grant ju je upoznao s ljudima iz direkcije i predsjednik rece. - Tako, vi ste Maggie. Ne izgledate mi toliko stari da biste bili uzor ucinkovitosti kakvom vas je Grant opisao. Ona ga brzo pogleda i susretne se s njegovim osmijehom dok je odgovorio. - Ali, tako je, gospodine. Benson mi je rekao da se na nju mogu osloniti i otkrio sam da je imao pravo. Da odmah udemo u restoran ili biste nesto popili? - Bolje da odmah udemo, Grante. Nemamo vremena za gubljenje. Imamo jos jedan sastanak popodne. Kasnije, razmisljajuci o torn poslijepodnevu, osjecala se kao da je sanjala. Odlicna hrana, briga koju su pokazali za probleme u tvornici i njene radnike... bilo je to za nju veliko otkric'e. A s koliko su samo paznje slusali njeno misljenje. Iako je znala prijedloge koje je Grant dao te da su ih drugi prihvatili kao razlozne, koliko god se to moglo, ipak je bila pogodena kada je rekao. . - U vezi s promjenama pri kupnji, racionalizaciji prodajnih cijena i prihvacanjem radne mirovine kod onih koji su jos sposobni raditi, trebamo se ozbiljno pozabaviti onima koji svojim radom nista ne doprinose. - Bez obzira na okolnosti? - brzo je dodala. Namrsteno ju je pogledao. - Sto vas brine, Maggie?

- Uvijek smo se brinuli o nekim ljudima, nesposobnima na neki nacin, koji ne doprinose kao drugi, ali cine sve sto mogu. Sto cemo s njima? - Dakle, Grante? - upita predsjednik. - Mislit cu i na njih, ali uza sve mjere, jos nekih pedesetak ljudi je visak. Razgovor je potrajao i sljedeci sat, a Maggie je sve pazljivo slusala, iznoseci s vremena na vrijeme svoje misljenje. Kada je sastanak bio gotov i kada su direktori otisli, posla je s Grantom do njegova automobila. Otvorio je vrata i kada su usli, nisu odmah krenuli. - Ne znam kako se vi, Maggie, osjec'ate, ali ja bih mogao popiti caj. Ne ovdje. Bilo gdje, sto vi kazete? - Trebala bih se vratiti u ured, imamo zaista mnogo posla i... - Sve to moze cekati do sutra. Osim, ako ne zelite poci sa mnom. Osjetila je kako crveni. - Svakako zelim. Ima jedno mjesto oko tri kilometra odavde. - Dobro. I dok smo tamo, nec'emo govoriti o problemima. Dodirnula je njezno njegovu ruku, puna osjec'aja prema njemu zbog umora u njegovu glasu, koji ju je iznenadio. - Ne brinite, Grante. Sve ce se dobro zavrsiti. Sigurna sam da hoce. Nasmijesio joj se. - Hvala vam, Maggie. Cijenim to. Sjedila je ne primjecujuc'i kuda prolaze, pitajuci se je li ova pohvala imala dvostruko znacenje. Ubrzo je potisnula tu pomisao. Ovo popodne nec'e izazivati nevolje. Zaboravit c'e sve i uzivat c'e u ovom iznenadnom izletu s Grantom. Restoran u koji su dosli bio je potpuna suprotnost krijumcarskom ambijentu. Bio je moderan, tiha glazba je svirala, a ciaj im je posluzen u jednom dijelu punom niskih stolic'a i golemih fotelja koje su bile vrlo udobne. - Kakav kontrast! - rece Grant. - Nikada ne bih pomislio da dva tako razlicita restorana postoje jedan pored drugog. - To i nije tako cudno kad poznajete povijest ovoga mjesta. Ima veliku tradiciju, ali i veliku buduc'nost. Klimnuo je glavom. - Tako i vas otac kaze. Obecao je da c'e mi nabaviti knjigu o tome. -Tata veoma voli ovaj kraj. Njegovi preci su Skoti. - Veoma mi se svida vas otac, Maggie. Imate srece sa svojim roditeljima. -1 sama to znam. Oni su najbolji roditelji na svijetu. - Uvjeren sam dajesu - tiho je odgovorio i pogledao je smijesec'i se i spustio njezno svoju ruku preko njene. - Da - rece gotovo bez daha, svjesna njegova dodira i nejednakih otkucaja svoga srca, tako da je ostala bez rijecl Kad je konobarica dosla, on makne ruku, a njezin se puis smiri. Iako je cijelo popodne bilo obavijeno nekom carolijom, oboje su bili iznenadeni kada im se konobarica ispricala. - Zao mi je, moram vas zamoliti da se premjcstite. Moram pripremiti dvoranu za veceru. Ali, mozete sjesti u dnu dvorane. Grant pogleda na sat i iznenadeno uzviknu. - Nadam se da nemate dogovoren sastanak za veceras Maggie?

11

- Nemam, ali je mozda bolje da krenemo smijesila sc. iako je mrzila sebe zbog tih rijeci kojima je prekinula ovo zanosno poslijepodne. - Vjcrojatno imate pravo. Ustao je i pomogao i njoj da ustane, te izadose oboje sutec'i. Vec je proslo sedam sati kada su stigli do Maggiena stana. Kako je bilo mnogo automobila pred njenom kuc'om, Grant pode malo dalje, pa se vratise i on je isprati do vrata. Bila je svjesna njegove visine i blizine, tako da nije primjecivala ljude koji su prolazili ni parkirane automobile. Kada su stigli do vrata, nasmijesio joj se i uhvatio za ruku. - Hvala vam za ugodno proveden dan, Maggie - tiho rece. Podigao je i poljubio joj dlan jedne, a zatim druge ruke. - Laku noc, draga moja - a onda je nestao ostavivsi je bez rijeci. - Grante! - doviknu mu i ucini korak prema njemu, ali on je vec stigao do svojeg automobila i podigao ruku u znak pozdrava. Gledala je za automobilom dok nije nestao, a onda se okrenula i polako posla uza stube, osjetivsi da je imala nesto dragocjeno nadomak ruke, a ona toga nije bila svjesna i izgubila ga jc. Maggie je gotovo stigla do dizala kad je cula da je netko zove. Okrenula se i zastala. Ray! Odakle si se ti stvorio? - Iz automobila na ulici. O ne, ti me nisi vidjela - rece bijesno. - Bila si veoma zauzeta Russelom. Diana mi je rekla da ti ne trebam vjerovati, i imala je pravo. - Nisi rekao da c'cs doci vcccras. - A kakve to ima veze? Ocekivao sam da ccs biti kod kuc'c u uobicajeno vrijcme. Cckao sam te vise od jednog sata, izbezumljen od brige, misleci da ti se nesto dogodilo. A ti se pojavljujes s Russelom za koga si mi rekla da ga ne mozes podnijeti jer je zauzeo moje mjesto. - Ali Ray... - Promijenila si misljenje, zar ne? Vec stc presli i na poljupcc. Nc pokusavaj poricati. Sve sam vidio. Gledala je u njega, jedva shvacajuci stoje govorio, shvacajuci da je lijepo popodne pokvareno i pretvoreno u jeftinu pricu. On je pokvario i zadnje carobne trenutke s Grantom i odjednom je bila ljuta. - Kako se usudujes sa mnom tako razgovarati! Od mene se ocekuje da trcim kuci svaku vecer i da cekam hoces li me ti pozvati? Koliko je proslo otkako si to cinio? Vidjela je da se izraz u njegovim ocima promijenio i da nije bio spreman na njen napad, ali ni ona nije bila spremna na njegovu tako brzu kapitulaciju. - Maggie, zao mi je. Nisam tako mislio. Bio sam sokiran kada sam te vidio s Russelom. Ja... bio sam ljubomoran, izgledali ste kao zaljubljeni. - Ne trebas biti, Ray - presjece ga ona odvazno. - Imali smo tezak dan i on mi je bio zahvalan na pomoci koju sam mu pruzila. To je bio jedini razlog sto... Da, rekla je u sebi, to je bio jedini razlog sto ju je poljubio u ruku; i osjetila se razocarano kad je to shvatila. Nije vise o tome htjela razmisljati. Zatvorila je oci za trenutak i stisnula dlanove da bi ih zastitila, jedva svjesna da Ray stoji pored nje. 12

- Sto se dogada, Maggie? Hajdcmo u stan i sve mi lijepo ispricaj. Njegove znatiz.cljne rijeci vratise jc u stvarnost i shvatila je da ostatak veceri ne moz.c provesti s njim samo da bi mu pricala ono sto se desavalo to popodne. Odjednom je osjetila fizicku iscrpljcnost, kao da ju je sva snaga napustila i ustupila mjesto jedino zelji da legne i prepusti se snu. Da je mogla... - Zao mi je, Ray - rece. - Vrlo sam umorna. Vidjela je sjaj u njegovim ocima i pripremila se na njegove ljutite rijeci, ali umjesto toga on se nasmijao i na svoj vrlo ugodan nacin rece: - Jadna Maggie! Ne brini, duso. Razumijem te. Javit cu ti se sutra pa mozemo nekamo izaci. Ne, zeljela je viknuti, ali nije izustila ni rijec. Niti je znala zasto ga je zeljela odbiti. Nikada se dosad nije osjetila tako zbunjenom. Najz.ad rece. - Dobro. Sutra. Ray. - Ispricat ces mi sto se sve dogodilo danas - rece veselo i cvrsto je poljubi. Primila je njegov poljubac, ali ga nije uzvratila, drzeci jos ruke sastavljene kao da je u njima cuvala nesto vrlo dragocjeno. - Da - rekla je suvise umorna da bi se prepirala s njim. - Laku noc, Ray. - Dobro spavaj, draga. I nemoj se toliko umarati. Vidjet e'emo se. Gledala je za njim sve dok nije izasao i tek onda je krenula u stan. Kada je uzimala kljuc iz torbice, cula je telefon kako zvoni, pa se pozurila javiti. - Najzad, Maggie! - uzviknula je njena majka s olaksanjem - pokusavam te dobiti jos od sest sati. - Zao mi je, majko, tek sad sam stigla. - Jesi li dobro, duso? Ne zvuds bas najbolje. - Jcsam, samo sam umorna, i to je sve. Bila sam na sastanku s Grantom cijcli dan. - Sve dosada? - Ne. Poslijc toga popili smo caj. - Jeste li? Bas lijepo. Majci je bilo drago i bila je sretna zbog toga. - Zbog Granta te i zovem. Otac je nabavio knjige koje mu je obecao pa ga pitaj bi li dosao za vikend k nama. A dodi i ti. Maggie osjeti kako joj puis nekontrolirano tuce. - Mislim da on to ne bi volio. - Zasto ne? On i tvoj otac su se bas lijepo zblizili pa je rekao da se nada da e'emo gajos koji put pozvati. -Ali mama... - pocne Maggie tiho. - Hajde, duso. Ucini tako kako sam ti rekla, pa mi javi. I cuvaj se, duso. - Dobro sam, ne brini. Hvala ti sto si me zvala. Spustila je slusalicu, svjesna najcudnijeg osjecaja, vatrenog uzbudenja koje se sirilo cijelim njezinim tijelom, iako se borila da ga ugusi. Nije bilo razloga da se tako osjeca. Ako Grant prihvati poziv, to je zato sto se zeli vidjeti s njezinim ocem, i ni zbog cega drugoga. Ali, unatoc tomu, kad se spremala na spavanje, uzbudenje je nastavilo gorjeti u njoj, tako da se bojala da ce ga Grantu osjetiti. Sljedece jutro nije se sjetila Rayevih olako izgovorcnih rijeci koje su otkrivale intimnost s Dianom za koju nije vjerovala da postoji, iako ju je June na to upozorila. Mozda ncma

nicega zbog cega bi se trebala brinuti, ali osjetila je uznemirenost zbog iznenadnog prijateljstva. Kadajc stigla u urcd, zaboravila je na ove sjene straha, jer se pripremala vidjeti Granta. Nije znala kako ce reagirati, bio jc potpuno nepredvidiv. Ali kada je usla u njegov ured, nije bio sam, kao stoje occkivala tako rano ujutro. Diana jc bila s njim, sjedili su vrlo blizu kao da su razgovarali o necemu vrlo povjerljivom. Pogledao ju jc kadajc usla onim starim ncstrpljivim pogledom. - Stoje Maggie? - hladnoje upitao. - Nista, moze pricckati - brzo je rekla. - Zao mi je sto sam ovako upala. Nisam znala da niste sami. Vratila se u sobu, pitajuc'i se hoe'e li ikad biti u stanju razumjeti ovog covjeka. Juccrje bio tako prijatcljski raspolozen, a danas ju je pogledao kao da je stranac i to onaj koga bas i ne voli. Sto jc jos moglo poc'i po zlu? Nije dugo bila u nedoumici. Grant ubrzo ude a lice mu je jos bilo ozbiljno: - Sto ste zcljcli, Maggie? Oklijevala je, jer je znala da ovaj trenutak bas nije najsretniji da mu prenese majcinu poruku, ali ionako bi svaki drugi bio isti dok je u ovom raspolozenju, pomisli. - Zeljela sam vam samo prenijeti poziv moje majke i oca. Otac je nabavio knjige koje vam je obecao pa bi zcljcli da provedete vikend s njima, ako mozete - dodala je dajuci mu priliku da odbije ako je to zelio. Ali, on bez oklijcvanja rece. - Vrlo su ljubazni. Doci cu. Hoc'etc li i vi ic'i kuci? - Da - odgovorila je kratko. - Onda mi morate dopustiti da vas povezem. Usprkos pozivu, izraz na lieu mu se nije promijenio i Maggie odjednom pobjesni. Kako se usudujc s njom tako postupati kada je jucer bio tako ljubazan? Sto je ucinila da ga je naljutila? Ako ga je nesto naljutilo, zasto joj to i ne kaze? I prije ncgo stoje mogla sebe sprijeciti grubo rece: - Sto sam sada ucinila, Grante? - Zasto pitatc? - Zato sto ste drugaciji. Juccr, oh. kao da vrijedi... - dodala je bespomoc'no. - Mozda mislite da se trebam ispricati, Maggie, ali pitao sam vas imate li sinoc dogovoren sastanak i rckli ste da nematc. Izncnadeno ga je pogledala. - Zar zato? Isprika nije potrebna. Ono sto sam rekla istina je. - Ali, zar nije Ray Benson izasao i automobila kada sam sc odlazio? - Da. Navratio je da me vidi, ali je nisam znala da ce doci. - Zar niste? Naravno da sam mislio, posebice ako... Usutio je i ona jc jedva mogla vjerovati da ovaj covjek, tako agresivan i arogantan, nije mogao nac'i pravu rijec. Ovako nesto jos se nije dogodilo. - Narocito ako sto? - upita. - Shvacam, receno mi je da e'ete se vrlo brzo udati, tako... - Tko vam je to rekao? - Nije vazno tko je rekao. Je li to istina, Maggie? Nije gledala u njega pa nije vidjela nadu u njegovim ocima. Njene misli bile su zbrkanc. Zeljela je porec'i istinu. ali nije mogla. sve dok

je Ray bio u nevolji. A i zasto bi to porekla? Ni sama nije znala odgovor na to pitanje pa joj je bilo tesko kazati Grantu istinu. - Ne, nije - najzad je rekla. - Ray me jest zaprosio, ali ja nisam mogla odluciti. I otkad se sve ovo desilo, on to vise ne spominje. - Prirodno, pod ovih okolnostima. Zao mi je sto sam vam pokvario vecer. - Niste - nervozno rece. - Valjda ne mislite da sjedim i cekam svaku vecer hoc'e li doci? Valjda imam i ja ponosa!

Deveto poglavlje - Ponekad mi se cini i previse - rece i udc u svoj ured. Dugo vremena sjedila je pod dojmom onoga sto je rekao. Sto li to znaci? I tko mu je napricao sve ove lazi o njoj i Rayu? Sigurno Diana, ali zasto bi se ona toliko brinula oko toga? Ubrzo je saznala. Kad se vratila poslije pauze za kavu, Diana ju je cekala. - Zeljela bih ti nesto red - odmah je presla na stvar. - Samo jedno. Ostavi Granta na mini. Budi zadovoljna Rayem. Maggie je osjetila kako joj obrazi gore od bijesa koji ju je natjerao za trenutak da kaze ono sto nije zeljela. - Ah, to je. Ne brini, Diana. Polje je tvoje. Ja ne zelim Granta. Cak mi se i ne svida - izgubila je posljednju kap krvi kad je cula njegov ledeni glas iza sebe. • - Kad zavrsite svoj nesumnjivo zanimljiv razgovor dodite u moj ured kako sam vas vec bio zamolio. Duma je trijumfalno pogleda. - Zao mi je, Grante. Nisam stigla prenijeti Maggie. Nije mi dopustila. - Ti, ti.. - Maggie zamuca, a onda stane kad on ostro rece. - Vase me svade ne zanimaju. Molim vas da dodete u moj ured i prionete na posao za koji ste placed. Maggie zazeli prosvjedovati ali se suzdrzi jer nije zeljela da je Diana natjera u otvorenu svadu s Grantom kako se nadala. Ali, kad je usla u njegov ured, umorno je mislila kako sada nema sanse da Russel provede vikend kod njezinih roditelja. Ona je bila kriva i znala je da ce otac biti vrlo razocaran. Sljedecih nekoliko dana Maggie je cekala da Grant dode i da joj kaze da nece mod provesti vikend s njezinima, ali jos jednom taj ju je nepredvidljiv covjek iznenadio. Ponasao se kao da nije cuo one rijeci zbog kojih je toliko zalila, na zalost neistinite, kako je sebi priznala. Postupno je u Grantu Russelu pronalazila mnogo osobina koje su joj se svidale i kojima se divila. Osim toga, u petak popodne kratko joj je rekao. - Mozda cu malo zakasniti Maggie. Hoc'ete li me ovdje pricekati? - Dakle, vi idete? - upitala je nehotice. - Naravno. Rekao sam da idem. Doci cu po vas d m budem mogao. - Ne. Cekat cu vas kod vaseg automobila, Grante - rece iznenada svjesna da ne bi mogla s njim zajedno izaci pred ocima svih sluzbenika i Dianinom. - Dobro, ali nemojte biti na vjetru. Uzmite kljuceve od automobila i sjednite u auto. - Hvala - rece mu zahvalna sto je brinuo o njoj. Kad je zavrsila, pricekala je koju minutu,

nadajuci se da ce mozda zavrsiti prije nego sto je mislio. Kad je otvorila automobil i sjela, opet je mislila kako je on nepredvidljiv. Kad ga je vidjela kako ide, nagnula se i otvorila mu vrata. - Zadrzao sam se vise nego sto sam mislio - rece i ude u kola. - Prije nego sto sam krenuo kod vas je zazvonio telefon javio sam se misled da je vasa majka, ali bio je Ray. - Ray! Sto je zelio? Dok je ukljucivao motor, nemarno ju je pogledao. - Nije mi rekao. Rekao sam da cete biti kod kuce pa neka vas tamo potrazi. Jesam li dobro ucinio? - Naravno. Hvala vam! - rece i bilo joj je cudno, jer je osjecala prazninu. Rayev poziv je samo mogao produbiti nesporazum zacet Dianinom zlobom. Ovaj vikend, mislila je umorno dok su se probijali kroz gust promet, bit ce prava propast; a kad su stigli, bila je jos sigurnija. Jer, umjesto da su vrata ograde bila otvorena u znak dobrodoslice, nitko nije odgovarao na zvono. Morala je traziti kljuc koji je rijetko upotrebljavala, svjesna sve vrijeme kako Grant stoji pokraj nje ne odobravajuci sve ovo. Postidena neredom u torbi, dio njena sadrzaja istrese na zemlju. - Seprtlja! - uzvikne i sagne se pokupiti istovremeno kad i Grant. Za trenutak im se glave dotaknu i ona se izmakne kao da ju je plamen opekao. - Pronadite kljuc - rece on - a ja cu ovo pokupiti. - Dobro! - a onda joj se i samoj ucinilo da je bila gruba i doda: - Hvala vam. Oprostite na nespretnosti. Napokon je pronasla kljuc. Kao i obicno, bio je na dnu torbe. Napokon je otkljucala vrata i nervozno rece. - Gdje li je mama. Ona uvijek bude kod kuce kad zna da trebam doci. Jedva primjetan osmijeh preleti preko njegova lica i zazali sto je bilo sto rekla. To ce ga uvjeriti da je ona najrazmazenije dijete na svijetu, a ona bi mu rado doviknula da nije. Prisla je stolicu u hodniku i nasla poruku. Brzo ju je procitala a onda je spustila. - Trebala sam znati! Ostavite stvari tu na stolcicu, Grante. Raspakirat cu svoju torbu prije nego sto pocnem bilo sto drugo. - Sto to znaci? - upita. - Otisli su k Sari Nollan. Ona je nekad radila kod nas, ali sada je stara. S vremena na vrijeme posalje poruku da umire i da bi zeljela da doktor i njegova gospoda odmah dodu. Ali, uvijek se pokaze da je uzbuna lazna. - Ali, oni ipak odu? - Da! Znaju da ce se to jednoga dana dogoditi pa ne zele riskirati. - To sam i ocekivao od njih - rece tiho. Ona se nasmijcsi. - Da. Ponekad se bojim da su premeka srca, ali takvi su - zurno doda. - Izvolite u dnevnu sobu i uzmite neku knjigu ili novine. Bojim se da vas moram ostaviti. Kako mame nema, moram poceti pripremati veceru. - Zar vam ne smijem pomoci? Da cistim krumpire? Postavim stol? Iznenadeno ga je pogledala kada se ponudio. Takvo sto ne bi ocekivala od njega. - Vi? Klimnuo je glavom dok su mu oci sjale. Smijao joj se, ali to nije bilo vazno. Vrlo vazno sto misli o njoj.

- Da, ja. Ja se vrlo dobro snalazim u kuhinji. Moram. - Vi ste gost. Ne smijete raditi. - Gluposti! Ja nisam gost, vec prijatelj obitelji. Zato se vise necemo prepirati oko toga rece na svoj autoritativan nacin. Znala je da mu to ne smije dopustiti, ali nije znala kako da ga odvrati. Ona ga odvede u kuhinju vrlo uzbudena. - Hoc'cmo li popiti kavu prije nego sto pocnemo - upita. - Upravo sam to htio prcdloziti. Ukljucila je stednjak, misled u sebi da ni za tisucu godina nece razumjeti ovog covjcka. Koliko ce neocekivanih stvari u njemu otkriti? Mislit ce o tome jos mnogo, mnogo puta. Dok su pili kavu i poceli pripremati veceru, pricao je s njom kao nikad dosad. Kao da su cijeli zivot bili prijatelji. I u intimnosti majcine kuhinje osjetila je toplinu i zadovoljstvo i zeljela je da to nikada ne prestane. Ali, sudbina nije tako odredila. - To je vjerojatno mama! - Maggie obrise ruke i ode do telefona. - Nadam se da Sara nije samo jednom rekla "vuk" - rece zabrinuto. Ali, to nije bila majka, vec Ray. - Ray! - uzviknula je i odmah zazalila kad je njegovo ime glasno izgovorila. - Zvucis iznenadena, duso. Zar ti nije gospodin set' rekao da cu tc zvati? - 1 da mi je rekao, zaboravila sam. - Pa, hvala ti, draga. Samo se jos ti trebas okrenuti protiv menc. - Znas da to nije istina, Ray. U svakom slucaju. pripremam veceru sam i nemam vremena pricati s tobom. - Idem ja, Maggie - rece Grant. Rukom je pokrila slusalicu. - Nema razloga. Nemam mu sto reci a da tovi ne biste smjeli cuti. Ali, iako mu je to rekla, izasao je iz kuhinjc svojim uobicajenim hitrim korakom i tiho zatvorio vrata. Okrenula se telefonu, uznemirena ovim sto se dogodilo, kad Ray rece. Je li to Russelov glas? - Da, jest. - Osjetio sam da se nesto kuha. a sada vidim sto je. Previse si zauzeta da bi se brinula za mcne. - Ne budi dijete, Ray. On nije moj gost. Dosao je k tati i mami. - Tako ti kazes. Da samo mogu vjerovati. Ali, ono sto sam cuo... - Od Diane? - brzo ga presijece. Za trenutakje nastupila tisina, a onda manje borbeno rece. - Sto hoc'es time reci. Maggie? - Vrlo dobro znas. Cesto se vidate. - Ti si ljubomorna, draga? Nadam se da je tako. - Slobodno se mozes sastajati s kim hoces. Ti vrlo dobro znas... - a kako je cula sistanje sa stednjaka rece. Moram ici. Zasto si me zvao? - Zelim te vidjeti, Maggie. Kada se mozemo vidjeti? Tog trenutka joj nije bilo vazno ni hoce li se vise vidjeti, i uplasila se od te pomisli, te rece s vise zara nego sto je mislila. - Dobro, u ponedjeljak, na vecer? - Dobro. Pricekat cu tc u pola sedam. Vidimo se, draga. Polako je spustila slusalicu i pozurila pozvati Granta. On je odmah dosao, ali znala je da onog prijateljstva i bliskosti vise nece biti. Ubrzo zatim cula su se zadnja vrata i usla je mama.

13

- Vratili smo sc. duso - rcce. a onda se zaprepasti. - Maggie! Zar gosta zabavljas u kuhinji! - Ja sam kriv gospodo Lindsy. Ponudio sam se da pomognem Maggie i ona mi je dopustila. Nemam to prilikc cesto ciniti. - Pa. ako je tako, drago mi je sto nismo bili til, Grante. - Gdjc je lata? - upita Maggie. - Kako je Sara? - Otac ostavlja kola, a Sara je kao i obicno. Mali poremec'aji u probavi. - Od pretjcranog jela - nadoveze John Lindsy ulazec'i u kuhinju. - Rekao sam joj. - A ona je rekla "Ne, doktore, vi ste prestrogi. I ne znate kako sam bila blizu kraja" rece Maggie veselo se smijuc'i. - Upravo tako. -1 obicno tako bude? - upita Grant. - Bez greske. Da nije tako, ja bih sc zabrinuo. Hajde. idemo u sobu, Grante. Moc'i ces bcz nas draga? - upita svoju zenu. - Da. Snaci cemo se, zvat c'emo vas kad bude gotovo. Nc zaboravi Grantu pokazati njegovu sobu, dragi. - On je divan. Zbilja ga veoma volim - recc gospoda Lindsy kad muskarci izadose iz kuhinje. - Mislim da hi i trebala poslije toliko godina braka - zadirkivalaju jc Maggie. - Hajdc, duso. ti vrlo dobro znas na koga sam mislila. A i ti se slazes sa mnom, sigurna sam. Ali, Maggie jos nije bila sprcmna na to. Priznali da je promijenila svojc misljenje o ovom covjeku. Umjesto toga pita. - Izgledas mi umorno, majko. Nisi trebala ic'i. - Moram, duso. Sirotica! Ona nema nikoga svoga i ako bi sc dogodilo ono najgorc a ja ne bih bila uz nju, nikada si to ne bih oprostila. Hajde, Maggie postavi stol. Jelo je gotovo. Ti i Grant ste lijcpo podijelili poslovc. Mozda i jesu, tuznoje mislila Maggie, ali sada je sve drukcije. Samo da Ray nije zvao. ili barcm da jc zvao kad su otac i Grant izasli iz kuhinje. Ali, juriti za uzaludnim zeljama nije vrijcdilo. Cinjcnice su bile tu i za nju je veccr propala. Ali, zasto bi njezino raspolozenje ovisilo o Grantu, nije zeljcla o tome razmisljati. Kad se otac s njim povukao u biblioteku. osjetila je olaksanje. Maggie nije primijetila kako jc bila tiha, tc jc majka zabrinuto upita. - Jcsi li zdrava Maggie? Tako si tiha. S naporom se prenula i postidjela svoje scbicnosti. - Da, dobro sam. Malo sam umorna. Imali smo tezak tjedan. - Zasto onda ne lcgncs ranije? Dobro bi ti doslo. Otisla je lect vec u deset sati i tako jc ta razocaravajuca vecer prosla. Ali, sve je to bila njezina krivnja. Trebala jc znati da nikada nee'e razumjeti tog covjeka. On je vrlo c'udljiv i nee'e vise misliti o njemu, ali sve dok nije cvrsto zaspala. on jc ispunjavao njezine misli. Ujutro se kasno probudila i sav njezin optimizam se vratio. Strcala je niz stube i zatekla majku u blagovaonici. - Jcsi li ustala - upita je majka mirnim glasom. - Mislila sam da c'es kasnije doc'i. - Kasnije? Vec jc jedanaest sati. Trebala si me probuditi da ti malo pomognem. - N a n a potrebc, Maggie. Sto ces doruckovati. 14

- Nee'e! Oni se tako ponasaju samo prema - Samo tost i kavu. Hoc'es li i ti kavu? takvim neovisnim djevojkama - zamisljeno - Cim zavrsim s brisanjem prasine. - Sve je tako mirno - rece Maggie kad joj doda Angie. - Previse si samostalna. Zasto ne pokusas s "jadna nczasticena" zena u ovom se majka pridruzila. - Tata je dez.uran na klinici, a Grant je posao muskom svijetu. s njim. Rucat ce vani, pa bismo ti i ja mogle u - Zbilja. Angie! O tome ucis na sveucilistu! kupnju. I nas cemo dvije rucati u gradu. Ti si potpuno poludjela! - Ali, to pali, Maggie. Trebala bi pokusati. - Bas lijepo. Spremit cu se. - Otac nam je ostavio kola. Odvezli su se Gledaj mene! Grantovim. I silom prilika Maggie jc promatrala svoju Maggie je mozda ocekivala nesto drugo, a scstru kako izvodi upravo ono sto je namjene da ce provesti subotu u kupovanju. Ali, ravala. I to joj je uspijcvalo. Do nedjelje Grant odlucila je ne misliti na Granta. I zaista je i Angie su bili pravi prijatelji. uspjela. Odavno nije tako uzivala u kupnji. - Maggie! - uletjela je u kuhinju gdje je Kasno popodne vratile su se natrpane pake- sestra pripremala caj za sve. - Hoc'es li krenuti tima. ranije? Grant je rekao da ce me odvesti na - Potrosila sam vise nego sto sam mislila. sveuciliste. - Ne brini za mene. Snaci cu sc nckako. Nije me trebalo nagovarati - rece Maggie dok Hej! Ne idi praznih ruku. Ponesi ovaj pladanj. su se vozile kuci. Uskoro je i sama usla sa stolcicem za caj, - Ali, sve ti je tako lijepo pristajalo. Vi djevojke danas ne vodite previse racuna o svom na vrijeme da cuje kako Grant kazc: - Nc. izgledu. Tvoja teta Barb i ja smo bile dru- Maggie to ne smije ciniti. gacije. - A sto to Maggie ne smije uciniti? - upita. - Sama se vratiti - rece odlucno. Maggie se smijala. - Kad ste vas dvije tako skladne, a ne premrsave kao ja. - Zasto nc? 1 prije sam to radila. - Grantove - Ti to ni slucajno nisi. Bas mi je prosli tje- usne se cvrsto stegnusc. - Ja sam vas dovezao, dan otac rekao kako si izrasla u lijepu djevojku. i ja cu vas vratiti. Maggie otvori usta, ali ih brzo zatvori. Sto - On je pristran. Ja nemam iluzija. Angie je je ono Angie rekla? Djevojke koje su previse ljepotica. - Gluposti duso! Naslijedila si lijepu liniju samostalne nerviraju ljudc kao sto jc Grant, pravc muskarcc. Cini se da je njezina mlada od bake Lindsy. - Zar? Pa, onda trebam biti zahvalna. Znaci, sestra prikupila vise prakticnog znanja ncgo od nje imam jos nesto - rece Maggie saleci ona! Zato se nasmijesila i jednostavno rekla. - Hvala Grante! Bas ste ljubazni - i bila jc se. - Svida mi se njezino ime, atraktivno je i privlaci paznju. Jeste li to zeljeli kad' ste mi zahvalna sto je vidjela tracak iznenadenja u njegovim ocima. dali njezino ime? Ostatak dana sretno je prosao sve dok ona - Ti si zlocesta. Zbilja ne znam zasto me i Angie nisu usle u Grantova kola usred buke moja djeca ne postuju. - Jer te previse volimo. To je bolje od bilo pozdravljanja. Kad su stale pred njezin stan, zaustavio je kola i izasao. kakvog postovanja. - Nemojte sc zbog mcne zadrzavati - recc - Tako je. Ja sam sretna zena i znam to. Oh, Boze! Otac se vratio. Nisam mislila da ce tako brzo. - Kasno jc. - Otpratit cu vas do vrata - rece odlucno. brzo stic'i - rece dok su ulazile u dvoriste. - Ti udi. a ja cu donijeti pakete i spremiti Gdje su vam kljucevi? kola. - Evo ih. Zdravo, Angie. Cuvaj se. Imas li Kad je usla u kuhinju natovarena svim novca? - Da. Tata mi jc dao nesto. Vidimo sc, Magpaketima, iznenadeno uzviknu: gie - nagnula se i nestasnododala. - Nc brini. - Angie! Kada si dosla? Vrlo lijcpa djcvojka, plave kosc koja je Znam kada sam potucena. Kad ju je Grant dopratio do vrata, stajala je uokvirivala lijepo lice i izrazajne plave oci, neko vrijeme razmisljajuc'i sto jc Angie htjela smijesilajoj se. - Hej, Maggie. Jedan od kolega je isao recii. Aondaje bespomocno slcgnula ramena. ovamo, pa me povezao. Upravo sam stigla Nikad nije nacisto s torn malom! Ali, u jedno kad je tata pripremao caj sebi i onom bozan- je bila sigurna, nikad sc vise nee'e brinuti za stvenom covjeku - rece mekano. - Sretnice! svoju sestru. Ona se znala cuvati! Je li ti on zbilja set'? Usprkos svemu, jos jc mislila na njezine Maggie spusti paketc na stol. - Da! Gdje je rijeci. sve dok nije zaspala. mama? - Otisla se presvue'i i poceti s vecerom. Je Deseto poglavlje li dosao zbog tebc. Grant sljedec'c jutro zaviri u Maggiein urcd - Ne! Nije dosao zbog mcne. Prije nckoliko tjedana dovezao me kuci jer sam zakasnila i kratko rcce: na autobus, a ti znas mamu! Pozvala ga je i - Sretno sam odvczao sinoc Angie. ostao je na veceri. I zato je i danas dosao. Da - U to nisam ni sumnjala. ali, hvala vam se vidi sa tatom. sto sjc mi rekli - odgovorila je. Tck sto je izasao, kad lelef'on zazvoni i ona Sestra sumnjicavo poglcda. - Bas tako? Onda ti neces imati nista protiv ako ja tu nesto sc javi. - Maggie Lindsy ovdje. - Bates je ovdjc, Maggie. Nadzornici zele pokusam. sastanak s gospodinom Russelom. Hoccs li Zamisljeno je zavrtjcla glavom. - Propustas prilikc. Upravo je bozanstven! to ugovoriti? - Sto? Sto se dogodilo? - Mozda, ali od pocetka smo se sukobili. - Uskoro ce nas cuti. Neka nas brzo primi. pa se i ti pricuvaj. On jc najarogantniji i najlvrdoglaviji covjek kojega sam ikad srcla. jer ce sc nac'i pred strajkom - kad je to izgovorio, spustio je slusalicu. Maggie jc ncodPazi da tc ne smrvi.

lucno stajala prije nego sto je usla u Grantov ured. Pogledao j u je i brzo upitao. - Sto se dogodilo, Maggie? Nadam se da nije nesto kod kuc'e? - Ne. Ovdje je. Nadzornici odjela zele sastanak s vama, i to brzo. Ne znam o cemu se radi, ali zvucalo je prijeteci. - Na koji nacin? - Strajk, Grante! Usne mu otvrdnuse. - Znam kako treba postupati s takvim stvarima. Recite i m da cu im objasniti svoje poslovanje onda kada j a to budem smatrao potrebnim. Oklijevala je, svjesna da bi ga bilo kakva primjedba samo jos vise naljutila, ali kako je dugo ovdje radila, znaia je malo vise od njega. - Grante, molim vas nemojte to ciniti. Ovo su rlo razboriti ljudi. Nesto se dogodilo, i to ih |je razljutilo. Sigurna sam. I - Na cijoj ste v i strani? - upita promuklo. I Pocrvenjela je zbog tog nefer pitanja, ali sad ga nije smjela naljutiti, znajuci da je u dusi: -: • remeno, vi i sebi dugujete da i h S|bavijestite sto ste sve ste poduzeli da biste inili cmako kako ce biti najbolje za sve nas. On se nasmijesio. I - Hvala vam. Maggie. To veoma cijenim. •!f redu. ako v i mislite da je to najbolje, primit cu ih. Dane mi jos pola sata da dovrsim ovo sto sarr. v- •.. - Nazvat cu Batesa i obavijestit cu ga. - K a i r.:ir.. ~ :>lim vas, budite i v i ovdje do kraja «_»:_: •._ Nista nemojte zapisivati. - U redu! - ekrenula se i za trenutak je oklijc iia.a r - - ratila. - Grante. ne zaboj$)frite da i Diar.a. lieba biti prisutna. Ray j u je uvijek pozivao. '•"iprimjetila ie L i k o mu je lice opet otvrdnulo SHppomen Rayeva imena. ali je rekao. - N i sam zaboravio. T: ;e