Cabot Meg Princezini Dnevnici 3

Meg Cabot Princezini dnevnici - zaljubljena princeza "Jedna od Sarinih omiljenih igara je pretvaranje da je princeza. Stalno to čini - čak i u školi. Želi da se i I •rmengarde pretvara daje princeza, ali Ermengar-de kaže da je predebela za to." "Ona je doista predebela", rekla je Lavinia. "A Sara je premršava." "Sara kaže da to nema nikakve veze s tim kako netko izgleda ili što ima. To ima veze samo s načinom na koji osoba razmišlja te kako postupa." Mala princeza Frances Hodgson Burnett Sat engleskog jezika Zadaća (za 8. prosinca) Ovdje u gimnaziji Alberta Einsteina imamo vrlo raznoliku učeničku populaciju. U našem učeničkom tijelu zastupljeno je više od stotinu i sedamdeset različitih nacija, vjera i etničkih skupina. U dolje navedenom prostoru opišite na koji način vaša obitelj slavi isključivo američki praznik, Dan zahvalnosti1. Molim vas da, dok pišete, pazite da na stranicama ostavljate primjerene rubove. Moj Dan zahvalnosti napisala Mia Thermopolis 6:45 Probudili su me zvukovi mamina povraćanja. Sada je već dobrano ušla u treći mjesec trudnoće. Njezin je porodničar rekao da bi povraćanje trebalo prestati u sljedećem tromjesečju. Jedva čekam. Križam dane na kalendaru grupe N Sync. (Iako baš i ne volim N Sync. Barem ne toliko. Moja najbolja prijateljica Lilly kupila mi je taj kalendar iz vica. Ali moram priznati da je jedan tip prilično sladak.) 7:45 Na vrata mi je pokucao profesor Gianini, moj novi očuh. Samo što bih ga sada trebala zvati Frank. No to mi je teško 1 Thanksgiving Day - Dan zahvalnosti; državni praznik u SAD-u, najvažniji nakon Božića; slavi se posljednjeg četvrtka u studenom. uji.milili, builuiM da bih |j Gospoda Gianini (majka profesora Gianinija, ne moja maj- i ka; moja je majka ostala Helen Thermopolis, budući da je prilično dobro poznata kao slikarica pod tim imenom, ali i stoga što ne vjeruje u patrijarhalni kult) još uvijek ima uvijače na glavi. Djeluje vrlo iznenađeno. To vjerojatno nije samo zbog toga što smo»toliko uranili, nego i zato što je moja majka, čim je ušla u kuću, morala, zbog mirisa purice koja se pekla, odjuriti u kupaonicu držeći ruku na ustima. Nadam se da to znači da je moj budući polubrat (ili moja polusestra) vegetarijanac, jer je moja majka od mirisa pečenja inače uvijek gladna, a nikad joj nije mučno. Moja me majka već u automobilu na putu iz Manhattana ovamo upozorila na to da su roditelji profesora Gianinija vrlo staromodni te da imaju običaj uživati u tradicionalnom obroku koji se priprema za Dan zahvalnosti. Također, rekla je da vjerojatno ne bi uživali u slušanju mog tradicionalnog govora za Dan zahvalnosti o tome kako su puritanci2 zapravo skrivili masovni genocid kad su svojim novim indijanskim prijateljima dali pokrivače pune virusa velikih boginja te da je sramotno da mi, 2 Pilgriras - ili Pilgrim Fathers; grupa puritanaca koji su osnovali prvu koloniju u No-■ voj Engleskoj 1620. kao zemlja, svake godine slavimo to silovanje i uništenje čitave jedne kulture. Majka je rekla kako bih, umjesto toga, trebala govoriti o neutralnijim temama, kao, na primjer, o vremenu. Upitala sam je smijem li govoriti o začuđujuće velikom broju ljudi koji posjećuju operu u Revkjaviku na Islandu (više od devedeset osam posto Islanđana barem je jedanput gledalo Toscu). Majka je uzdahnula rekavši: "Ako baš moraš", na što sam ja zaključila da joj je već dosadilo slušati o Islandu. Pa, žao mi je, ali meni je Island neobično zanimljiv i neću imati mira dok ne posjetim hotel od leda. 9:45-11:45 Gledam Macvjevu paradu za Dan zahvalnosti s ocem profesora Gianinija u prostoriji koju on zove društvena soba. Na Manhattanu nemaju društvenih soba. Ondje su samo predvorja. Prisjetivši se majčina upozorenja, suzdržavam se od ponavljanja još jednog od mojih tradicionalnih bombastičnih govora za praznik - o tome kako je Macvjeva parada za Dan zahvalnosti zapravo oduran primjer podivljalog američkog kapitalizma. Mislim, koristiti se slatkim balonima u obliku životinja kako bi se djeca namamila da mole roditelje da im kupuju stvari koje im uopće ne trebaju, a čija proizvodnja pridonosi uništavanju našeg planeta? Oprostite, ali to je jednostavno bolesno.

Osim toga, u jednom sam trenutku tijekom prijenosa parade ugledala Lilly kako stoji u gomili ljudi ispred Office Maxa na uglu ulice Broadway i Trideset sedme ulice. Videokamera je bila prilijepljena na njezino pomalo utisnuto lice (vrlo nalik na mopsa), dok je pokraj nje prolazila paradna platforma na kotačima na kojoj su bili Miss Amerike i slavni William Shatner iz Zvjezdanih staza. Tako da znam da će se Lilly pobrinuti da u sljedećem nastavku svoje emisije Lilly otkriva kako stvari zaista stoje (emitira se na javnoj televiziji, svakog petka u 21 sat, kanal 67 manhattanske kabelske televizije) osudi Macvjevu paradu. f' 12:00 Stigla je sestra profesora Gianinija sa svojim suprugom, dvoje djece i pitama od buče. Djeca, koja su moji vršnjaci, su blizanci - dečko se zove Nathan, a djevojka Claire. Odmah mi je bilo jasno da se Claire i ja nećemo slagati, zato što me, kad smo se upoznavale, odmjerila pogledom onako kako to čine navijačice u školskom hodniku te vrlo arogantnim glasom rekla: "Ti si ta koja bi navodno trebala biti princeza?" Iako sam savršeno svjesna da sam, s visinom od metar sedamdeset i pet, bez grudi, s prevelikim stopalima i kosom koja mi stoji na glavi kao neka kukma i izgleda kao jedan kraj štapića za uši, najveća nakaza u cijeloj generaciji prvih razreda gimnazije za dječake Alberta Einsteina (postala je mješovita škola oko 1975.), nije mi drago kad me na to podsjećaju djevojke koje se čak i ne trude vidjeti da ispod te mutantske fasade kuca srce osoj^e koja samo nastoji, baš kao i svi ostali na ovom svijetu, pronaći samoostvarenje. Premda me uopće nije briga što Claire, nećakinja profesora Gianinija, misli o meni. Mislim, ona nosi mini suknju od poni-jeve kože. Koja čak nije ni imitacija ponijeve kože. Sigurno je svjesna toga da je konj morao umrijeti samo zato da bi ona mogla imati tu suknjicu, ali očito ju nije briga. Claire je sada izvukla svoj mobilni telefon i izašla na trijem, gdje je veza najbolja (iako je vani temperatura ispod nule, čini se da joj to uopće ne smeta; naposljetku, ima ponijevu kožu da ju grije). Stalno pogledava u mene kroz staklena klizna vrata, smijući se dok razgovara na telefon. Baš me briga. Ja barem nemam na sebi kožu ubijenog konja. Nathan - koji nosi široke, vrećaste traper hlače i, uz mnogo zlatnog nakita, ima dojavljivač - pita svojega djeda smije li promijeniti program. Tako da, umjesto tradicionalnih programa koji se gledaju na Dan zahvalnosti, kao što su nogomet ili poI scbno televizijsko izdanje filmskog maratona Lifctinic clui/iiic-la, sada moramo gledati MTV 2. Nathan zna sve pjesme i pjeva uz spotove. U većini tih pjesama ima prostih riječi preko kojih je snimljen zvučni signal kako se ne bi čule, ali Nathan ih svejedno pjeva. 13:00 Poslužena je hrana. Počinjemo jesti. 13:15 Završili smo s ručkom. 13:20 Pomažem gospođi Gianini pospremiti sude. Ona mi kaže da ne budem smiješna te da se odem "dobro istračati" s Claire. Kad malo bolje razmislite, zapravo je zastrašujuće kako stari ljudi ponekad nemaju pojma o pojmu. Umjesto da odem i dobro se istračam s Claire, ostala sam gdje sam bila i rekla gospođi Gianini koliko mi je drago što njezin sin živi s nama. Profesor G. je jako velika pomoć u kućanskim poslovima i čak je preuzeo na sebe moj stari zadatak čišćenja zahoda. Da i ne spominjem televizor od devedeset centimetara, fliper i stolni nogomet koje je donio sa sobom kad se uselio k nama. Vidjelo se da je gospođa Gianini bila beskrajno zahvalna kad je to čula. Stari ljudi vole čuti lijepe stvari o svojoj djeci, pa čak i ako njihovo dijete, kao profesor Gianini, ima gotovo četrdeset godina. 15:00 Moramo krenuti ako želimo izbjeći gužvu na putu kući. Pozdravila sam. Claire mi nije ništa odgovorila, ali Nathan mi \c ođ/.đravio, u/ n;iv|cI il;i i cl;il|c "osI;iik'iii na /cml|i . (iospo-đa (iianini dala nam je mnogo ostataka puricc. Zahvalila sam joj, iako ja ne jedem puricu, budući da sam vegetarijanka i žestoka protivnica masovnog klanja bespomoćne peradi svaki put kad dođe vrijeme za neki praznik. 18:30 Konačno smo stigli u grad, nakon što smo proveli tri i pol sata u koloni automobila na autocesti Long Island Expressway. No ako se mene pita, sudeći prema brzini kojom smo se kretali, to uopće nije bila autocesta. Jedva sam se uspjela presvući u svoju usku, svijetloplavu Ar-manijevu haljinu do poda i obuti ravne cipele koje idu uz nju, a već se čula truba limuzine, jer me Lars, moj tjelohranitelj, došao odvesti na moju drugu proslavu Dana zahvalnosti. 19:30 Stigli*smo u hotel Plaža. Dočekao me recepcionar i najavio me svjetini koja se okupila u Palm Courtu: "Predstavljam vam Njezino Veličanstvo, princezu Ameliju Mignonette Grimaldi Thermopolis Renaldo."

Ne daj Bože da je samo rekao Miju. Moj otac, genovijanski princ, i njegova majka, princeza udovica, unajmili su Palm Court u Plazi za tu večer kako bi organizirali primanje za Dan zahvalnosti za sve svoje prijatelje. Unatoč mojim upornim prigovorima, tata i baka odbijaju otići iz New Yorka dok ja ne naučim sve što jedna princeza treba znati... ili do mojeg službenog predstavljanja narodu Genovije koje bi se trebalo održati dan prije Božića, što god bude prije. Pokušala sam ih uvjeriti da se neću pojaviti u dvorcu i početi gađati dvorske dame maslinama i češkati se ispod pazuha. Mislim, četrnaest mi je godina - valjda imam nekog pojma o tome kako se treba ponašati, ljudi moji! No čini se da baka u to baš previše i ne vjeruje, pa ine još uvijek tjera da dolazim na svakodnevne poduke za prineeze. Lilly je nedavno kontaktirala s Ujedinjenim narodima kako bi se raspitala mogu li se te poduke za princeze uvrstiti u kršenje ljudskih prava. Ona smatra daje protuzakonito prisiljavati maloljetnicu da satima sjedi i uvježbava da se tanjur s juhom uvijek naginje na suprotnu stranu od sebe— "Uvijek, uvijek od sebe, Amelia!" kako bi zagrabila žlicom nekoliko preostalih kapi krem juhe od jastoga. Ujedinjeni narodi zasada nisu pokazali razumijevanje za moj nezavidan položaj, ali ja vjerujem da je to samo zato što nikada nisu imali prilike upoznati moju baku. Da su se sami uvjerili u to koliko je zastrašujuće lice koje je postalo još strasnije zbog činjenice da si je baka davno dala istetovirati obrube na kapcima, a da i ne spominjem da si svakodnevno brije obrve, a zatim crta nove crnom olovkom - koje se nadvija nada mnom tijekom tih mučnih satova poduke, poslali bi ovamo pregovarača koji radi na slučajevima otmica prije nego što biste rekli Kofi Annan. Bakina je ideja bila da se organizira, kako je to ona nazvala, "tradicionalna" večera za Dan zahvalnosti s dagnjama u umaku od bijelog vina, mladim golubima nadjevenim guščjom jetrom, repovima od jastoga i iranskim kavijarom, koji prije nigdje niste mogli nabaviti zbog embarga. Pozvala je dvije stotine svojih najbližih prijatelja, kao i japanskog cara i njegovu suprugu, budući da su ionako bili u gradu na svjetskom trgovačkom samitu. To je razlog zašto sam morala obuti ravne cipele. Baka kaže da je nepristojno biti viši od cara. 20:00-23:00 Ljubazno sam razgovarala s caricom za vrijeme jela. Kao i ja, i ona je bila obična, normalna osoba, sve dok se jednoga dana nije udala za cara i postala dijelom kraljevske obitelji. Ja sam, naravno, rođena s kraljevskom krvi. Samo što to nisam znala do prusku; listopada k;ul;\ je inoj tata sa/nao da ne može imati više djece, jer je ol\ kemoterapije zbog raka testisa postao neplodan. Tada je morao priznati da je zapravo princ i sve to, te da sam ja, iako sam nezakonito dijete, jer tata i mama nisu nikada bili u braku, ipak jedina nasljednica genovijanskog prijestolja. I, iako je Genovia jako mala zemlja (ima populaciju od pedeset tisuća ljudi) nagurana u obronku brda uz Sredozemno more između Italije i Francuske, svejedno je velika stvar biti genovijanska princeza. No čini se da ipak nije toliko velika da mi džeparac bude veći od deset dolara na tjedan. Ali opet dovoljno velika da me tjelohranitelj mora pratiti na svakom koraku, u slučaju da si neki terorist od onog eurodoseljeničkog smeća s konjskim re-pićem i crnim kožnim hlačama utuvi u glavu da me mora oteti. Carica zna kako je to - koja je to smola, mislim, jedan dan si sasvim normalna osoba, a sljedeći ti se dan lice pojavi na naslovnici časopisa People. Čak mi je dala i nekoliko savjeta: rekla i mi je da uvijek pazim da mi je kimono dobro učvršćen prije nego što podignem ruku kako bih mahnula puku. Zahvalila sam joj, iako ja zapravo i nemam kimono. 23:30 Bila sam tako umorna, budući da sam rano ustala zbog puta na Long Island, da sam dvaput zijevnula carici u lice. Pokušala sam prikriti zijevanje onako kako me to učila baka - stišćući čeljust i odbijajući otvoriti usta. No od toga su mi samo počele suziti oči, a ostatak lica mi se rastegnuo kao da nevjerojatnom brzinom jurim kroz crnu rupu. Baka me ružno pogledala preko svoje salate s kruškama i orasima, ali uzalud. Cak me ni njezin zloban pogled nije mogao uzdrmati iz moje akutne pospanosti. Otac je napokon primijetio koliko sam umorna i dao mi kraljevsko dopuštenje da se povučem prije deserta. Lars me odvezao natrag u stan. Baka je bila vidno uzrujana zbog toga f što odlazim prije jela sa sirom. No bilo je ili to ili zaspali s glavom u plavom siru. Znam da će na kraju baka dobiti svoju odmazdu, i to nesumnjivo tako što će me natjerati da naučim imena svih članova švedske kraljevske obitelji ili na neki drugi, podjednako opak način. Baka uvijek dobije ono što hoće. 00:00 Nakon dugog i napornog dana zahvaljivanja osnivačima naše nacije - tim genocidnim licemjerima zvanim puritanci - napokon sam legla u krevet. I tako je završio Dan zahvalnosti Mije Thermopolis. •sa i 5. prosinca Gotov.

To je moj život. G-O-T-O-V. Znam da sam to već rekla, ali sada to stvarno mislim. A zašto? Zašto SADA? Iznenađujuće, to nije zato što: sam prije dva mjeseca saznala da sam nasljednica prijestolja jedne male europske nacije i da ću potkraj ovog mjeseca morati otići pred spomenuti europski narod i prvi put biti službeno predstavljena ljudima nad kojima ću jednoga dana vladati i koji će me nesumnjivo mrziti, jer, s obzirom na to da su mi od obuće najdraže vojničke čizme, a da mi je najdraža televizijska serija Baywatch, uopće nisam tip djevojke koja bi bila dobra princeza. Ni zato što: je moja majka, koja će za otprilike šest mjeseci roditi dijete mojem profesoru iz matematike, nedavno pobjegla s dotičnim profesorom iz matematike, kako bi se u tajnosti vjenčali. A čak ni zato što: su nas u školi opteretili tolikom gomilom zadaće - a nakon škole me baka do beskraja muči svim tim kraljevskim stvarima koje moram naučiti do Božića - da čak nisam stizala pisati ni ovaj dnevnik, a kamoli išta drugo. , Oh, ne. Nije to zbog toga. Zašto je moj život gotov? Zato što imam dečka. I, da, s četrnaest godina, pretpostavljam da bi već bilo vrijeme da imam dečka. Mislim, sve moje prijateljice imaju dečke. Sve, čak i Lilly, koja muški spol krivi za većinu nevolja u društvu, ako ne i za sve njih. I, OK, Lillvn dečko je Boris Pelkowski, koji je možda, s petnaest godina, jedan od najpoznatijih virtuoza na violini u zemlji, ali to ne znači da ne nosi džempere u hlačama ili da nema hrane u zubnom aparatiću, jer je najčešće upravo obrnuto. Nije baš ono što bih ja nazvala idealnim materijalom za dečka, ali čini se da se Lilly sviđa, a to je jedino važno. Valjda. Moram priznati, kad je Lilly - vjerojatno najizbirljivija osoba na ovom planetu (a meni možete vjerovati kad vam to kažem, jer smo najbolje prijateljice još od prvog razreda) - našla dečka, a ja ga još uvijek nisam imala, stvarno sam počela misliti da nešto nije u redu sa mnom. Znate, osim mog divovskog rasta i onog što Lillvni roditelji, doktori Moscovitz, koji su psihijatri, nazivaju mojom nesposobnošću da riječima izrazim svoj unutarnji bijes. A onda sam ga, iznenada, jednoga dana našla. Dečka, mislim. Pa, dobro, ne baš iznenada. Kenny, koji ide sa mnom na biologiju, počeo mi je slati sva ta anonimna ljubavna pisma. Nisam znala da su bila od njega. Mislila sam (dobro, nadala sam se) da ih šalje netko drugi. Ali na kraju se ispostavilo da ih je slao Kenny. A tada sam već bila preduboko zaglibila da bih se mogla izvući. I eto. Imala sam dečka. Problem riješen, zar ne? Ne. Uopće nije. Ne da mi se ne sviđa Kenny. Sviđa mi se. Doista. Imamo mnogo toga zajedničkog. Na primjer, oboje cijenimo dragocjenost ne samo ljudskog života, već života svih živih bića i zato odbijamo secirati svinjske fetuse i žabe na biologiji. Umjesto toga, pišemo seminarske radove o životnim ciklusima raznih ličinki i brašnenih crva. I oboje volimo znanstvenu fantastiku. Kenny o tome zna mnogo više od mene, ali je doista impresioniran mojim poznavanjem djela Roberta A. Heinleina i Isaaca Asimova, pisaca koji su oba sastavni dio obvezatnog školskog programa (iako se on toga ne sjeća). Nisam rekla Kcnnvju tla je meni većina znanstveno fantastičnih tijela zapravo dosadna, jer u njima ima jako malo djevojaka. Mnogo ženskih likova ima u japanskoj animaciji, koju Ken-ny također jako voli i čijem je promicanju odlučio posvetiti svoj život (onda kad ne bude zaposlen traganjem za lijekom protiv raka). Nažalost, primijetila sam daje većina ženskih likova u japanskim crtićima negdje zametnula svoje grudnjake. Osim toga, doista mislim da bi za pilotkinju zrakoplova lovca moglo biti nezgodno da joj gomila duge kose leti naokolo po pilotskoj kabini dok ona ubija sile zla. Ali, kao što rekoh, ništa od toga nisam rekla Kennyju. I uglavnom se odlično slažemo. Zabavno nam je kad smo zajedno. A na neki je način baš lijepo imati dečka, znate? Na primjer, sada se ne moram brinuti da me nitko neće pozvati na Nekon-fesionalni zimski ples gimnazije Alberta Einsteina (zove se tako jer je njegov prijašnji naziv, Božični ples gimnazije Alberta Einsteina, bio uvredljiv za mnoge naše učenike koji ne slave Božić). A zašto se ne moram brinuti da neću biti pozvana na najveći ples u školskoj godini, poslije maturalnog plesa? Zato što idem s Kennvjem. Pa, dobro, nije me još pozvao, ali hoće. Zato što mi je dečko. Nije li to sjajno? Ponekad mi se čini da sam najsretnija djevojka na cijelom svijetu. Mislim, stvarno. Razmislite malo; možda nisam ljepotica, ali nisam ni grozno izobličena; živim u New Yorku, najluđem mjestu na planetu; princeza sam; imam dečka. Što bi više djevojka mogla poželjeti? On, Bože. KOGA JA TO ZAVARAVAM??????? Taj moj dečko? Da, evo jedne zanimljivosti u vezi s njim: MENI SE ON ČAK I NE SVIĐA. Pa, OK, nije baš da mi se ne sviđa. Ali to hodanje s njim, nisam baš sigurna. Kenny je drag dečko i sve - nemojte

me pogrešno shvatiti. Hoću reći, zabavan je i s njim nipošto nije dosadno. A i prilično je sladak, onako visok i mršav. Ali kad ugledam Kennyja kako hoda hodnikom, srce mi uopće ne počne brzo kucati, kao što se to događa u onim tinej-džerskim ljubavnim romanima koje moja prijateljica, Tina Ha-kim Baba, stalno čita. A kad me Kenny primi za ruku, u kinu ili negdje drugdje, rukom mi ne prolaze trnci, kao djevojkama iz tih romana. A kad me poljubi? Da, znate onaj vatromet koji ljudi uvijek spominju? OK, zaboravite na to. Nema vatrometa. Ništa. Nada. Čudno je to, prije kad nisam imala dečka, mnogo sam vremena provodila smišljajući kako da ga pronađem i kako bih ga navela da me poljubi, kada bih ga imala. No sad kad stvarno imam dečka, većinu vremena provodim smišljajući kako da ga ne moram ljubiti. Jedan vrlo učinkovit način je okretanje glave. Znači, ako vidite da vam se približavaju njegove usne, jednostavno u posljednjem trenutku okrenite glavu, i sve što će uspjeti poljubiti bit će samo vaš obraz i možda malo kose. No mislim da je najgore kad mi se Kenny duboko zagleda u oči - što često čini - i upita me o čemu razmišljam, a ja obično mislim na jednu određenu osobu. A ta osoba nije Kenny. To uopće nije Kenny. To je Lillyn stariji brat, Michael Moscovitz, kojeg volim već - oh, ni sama ne znam - OTKAD ZNAM ZA SEBE. Premda on uopće ne zna da postojim, osim kao najbolja prijateljica njegove mlađe sestre, ali nema veze. I to je razlog zašto sam odlučila da mu moram reći. Ken-nyju, mislim. O tome što zaista osjećam. Zato je moj život gotov. Jer, kako nekome tko te želi držati za ruku u kinu reći da ti se sviđa samo kao prijatelj? Posebice nakon što te je ta osoba već mnogo puta pozvala van i ti si otišla. A cijelo si vrijeme jako dobro /mila da te nije zvala kao prijatelj, već kao potencijalni životni partner. Ili budući kraljičin suprug, kako bi to rekla baka. Ali, čekajte. To još nije najgore. Sada nas svi doživljavaju kao par. Znate? Sad smo Kenny-i--Mia. Umjesto da se Lilly i ja družimo subotom navečer, sada su tu Lilly-i-Boris i Kenny-i-Mia. Ponekad nam se pridruže moja prijateljica Tina Hakim Baba i njezin dečko, Dave Fa-rouq El-Abar, i moja druga prijateljica Shameeka Taylor i njezin dečko, Daryl Gardener, pa to onda izgleda ovako: Lilly-i-Boris i Kenny-i-Mia i Tina-i-Dave i Shameeka-i-Daryl. Tako da, ako Kenny i ja prekinemo, ne samo da će to biti velika stvar, nego ne znam ni s kim ću se onda družiti subotom navečer? Mislim, ozbiljno. Lilly-i-Boris i Tina-i-Dave i Sha-meeka-i-Daryl neće htjeti da s njima ide samo obična Mia. Bila bih suvišna, neparna sedma osoba. Da i ne spominjem da ne znam s kim bih išla na školski Zimski ples u slučaju da prekinem s Kennyjem. O, Bože, sada moram ići. Lilly-i-Boris i Tina-i-Dave i Kenny i ja idemo na klizanje u Rockefeller Center. Sve što mogu reći je da pazite što zaželite. Jer, to bi se doista moglo i ostvariti. Subota, 5, prosinca, 23 sata OK, sjećate li se kako sam mislila da mi je život gotov zato što sada imam dečka, koji mi se baš i ne sviđa na romantičan način, i s kojim moram prekinuti a da ga ne povrijedim, što je, pretpostavljam, nemoguće? Da, pa, nisam uopće bila svjesna koliko mi život zapravo može biti gotov. Barem ne do sinoć. Upravo tako. Do sinoć, kad se Lilly-i-Borisu i Tini-i-Daveu i Miji-i-Kennyju pridružio jedan novi par, Michaeli-Judith. Baš tako: Lillvn brat Michael došao je na klizanje i sa sobom doveo predsjednicu Kompjuterskog kluba - čiji je on blagajnik - Judith Gershner. Judith Gershner, kao i Michael, ide u četvrti razred Alber-ta Einsteina. Kao i Michael, i ona je jedna od najboljih učenica u školi. Judith Gershner će, kao i Michael, vjerojatno biti primljena na sve fakultete na koje se prijavi, jer je Judith Gershner, kao i Michael, apsolutno sjajna. Zapravo, Judith Gershner je, kao i Michael, prošle godine na godišnjem sajmu biomedicinske tehnologije gimnazije Alberta Einsteina dobila nagradu za svoj znanstveni projekt, u kojem je klonirala voćnu mušicu. Klonirala je voćnu mušicu. Kod kuće. U svojoj spavaćoj sobi. Judith Gershner zna klonirati voćne mušice u svojoj spavaćoj sobi. A ja? Da, ja ne znam čak ni množiti razlomke. Hmmm, ajme, zbilja sam u nedoumici. Da ste vi Michael Moscovitz - znate, učenik koji ima petice iz svih predmeta, koji je već prije mature primljen na Columbiju - s kim biste radije išli na spoj? S djevojkom koja zna klonirati voćne mušice u svojoj spavaćoj sohi ili s djevojkom koja jedva ima dvojku iz matematike u prvom razredu gimnazije, unatoč činjenici dm je njezina majka udana za njezina profesora iz matematike? Ne da ne postoji ikakva šansa da me Michael ikada pozove na spoj. Mislim, moram priznati daje bilo nekoliko prilika kad sam mislila da bi to mogao učiniti. Ali to je očito bilo samo zavaravanje same sebe s moje strane. Mislim, zašto bi dečko kao što je Michael, koji je doista odličan učenik i koji će vjerojatno biti briljantan u bilo kojem poslu koji na kraju odabere, ikad pozvao na sudar curu poput mene, koja bi već dosad pala prvi razred da

nije bilo svih onih dopunskih satova i instrukcija profesora Gianinija i, ironično, samog Michaela? No Michael i Judith Gershner su, s druge strane, kao stvoreni jedno za drugo. Judith čak pomalo i nalikuje na njega. Mislim, oboje imaju istu kovrčavu crnu kosu i blijedu put, budući da stalno provode vrijeme u zatvorenom prostoru, pretražujući Internet radi podataka o genomima. Ali ako su Michael i Judith Gershner stvoreni jedno za drugo, kako to da me, kad sam ih ugledala da nam prilaze dok smo vezali unajmljene klizaljke, obuzeo neki grozan osjećaj? Mislim, nemam apsolutno nikakvo pravo biti ljubomorna zbog toga stoje Michael Moscovitz pozvao Judith Gershner da ide na klizanje s njim. Apsolutno nikakvo pravo. Osim što sam, kad sam ih vidjela zajedno, bila posve šokirana. Mislim, Michael gotovo nikada ne izlazi iz svoje sobe, jer, kako kaže, stalno radi na računalu, uređujući svoj web časopis Crackhead. Posljednje mjesto na kojem sam očekivala da ću ga vidjeti bilo je klizalište u Rockefeller Centeru na vrhuncu histerije božičnih lampica. Michael obično izbjegava mjesta koja smatra mamcima za turiste - što se odnosi na manje-više sve sjeverno od Bleecker Streeta. No bio je ovdje. A bila je tu i Judith Gershner, u svojim tre-gericama, cipelama Rockport i skijaškoj vjetrovki, čavrljajući o nečemu - vjerojatno nečemu jako pametnom, kao što je, na primjer, DNK. Gurnula sam Lilly laktom - ona je vezala svoje klizaljke - i rekla, glasom za koji sam se nadala da neće odati kako sam se osjećala iznutra: "Gle, eno tvog brata." A Lilly uopće nije bila iznenađena što ga vidi! Pogledala ga je i rekla: "Oh, da. Rekao je da će možda doći." Rekao je da će doći s nekim? Je li to spomenuo? I je li ti bilo toliko teško, Lilly, spomenuti mi to prije, kako bih imala vremena za malu psihičku pripremu? No Lilly ne zna što osjećam za njezina brata, pa joj valjda zato nije palo na pamet da mi to priopći nježnije. Evo kako sam rafinirano i diplomatski postupila u toj situaciji. Bila sam doista vrlo ležerna (UPRAVO SUPROTNO). Dok su Michael i Judith tražili mjesto na kojem bi obuli klizaljke: Ja: (ležerno govoreći Lilly): Nisam znala da tvoj brat i Judith Gershner hodaju. Lilly: (iz nekog razloga s gađenjem): Molim te. Ne hodaju. Bila je kod nas, jer s Michaelom radi na nekom glupom projektu za Kompjuterski klub. Čuli su da svi idemo na klizanje, pa je Judith rekla da i ona želi poći. Ja: Pa, meni to zvuči kao spoj. Lilly: Kako god. Boris, moraš li stalno disati u mene? Ja: (Michaelu i Judith kad su došli do nas): O, bok, ljudi. Michael, nisam znala da ti znaš klizati. Michael: (sliježući ramenima): Prije sam bio u hokejaškom timu. Lilly: (prezirno dobacivši): Da, dječji hokej. To je bilo prije nego što je počeo govoriti da su timski sportovi gubitak vremena, jer uspjeh tima ovisi o igri svih igrača kao cjeline, za razliku od sportova u kojima uspjeh ovisi o igri pojedinca, kao što su tenis ili golf. Michael: Lilly, zar ti nikada ne možeš ušutjeti? Judith: Ja obožavam klizanje! lako baš nisam dobra klizačica. I stvarno nije. Judith toliko loše kliže da je, kako ne bi pala ravno na nos, morala držati Michaela za obje ruke dok je on klizao unatrag ispred nje. Ne znam što me više zapanjilo - to što Michael zna klizati unatrag ili to što mu, čini se, uopće nije smetalo što je naokolo klizalištem morao vući Judith. Mislim, ja možda ne znam klonirati voćnu mušicu, ali se barem mogu bez tuđe pomoći održati uspravno na klizaljkama. No Kenny je smatrao daje metoda klizanja koju su koristili Michael i Judith mnogo bolja od klizanja na tradicionalan način - znate, kad kližete sami - pa je stalno dolazio do mene i pokušavao me vući onako kao što je Michael vukao Judith. Iako sam mu ja rekla: "Dobro, Kenny, znam ja i sama klizati", on je rekao da nije u tome bit. Nakon što me gnjavio otprilike pola sata, napokon sam popustila i dopustila mu da me drži za obje ruke dok kliže unatrag ispred mene. Ali stvar je u tome da Kenny nije baš jako vješt u klizanju unatrag. Ja pak znam klizati prema naprijed, ali nisam baš jako spretna* ako netko stalno tetura ispred mene i ne mogu da se ne zabijem u tu osobu ako se ona dovoljno brzo ne izmiče. A dogodilo se upravo to. Kenny je pao, a ja se nisam mogla zaustaviti, pa sam se zaletjela u njega, bradom udarila u njegovo koljeno i zagrizla si jezik te su mi se usta napunila krvlju koju nisam htjela progutati nego sam je ispljunula. Samo što sam je, nažalost, ispljunula po Kennvjevim trapericama i na led, što je očito ostavilo dubok dojam na sve turiste koji su stajali oko ograde klizališta i fotografirali svoje najdraže ispred golemog božičnog drvca u Rockefeller Centeru, budući da su se svi okrenuli i počeli fotografirati djevojku koja je na ledu ispod njih pljuvala krv - tipičan njujorški trenutak. A onda je Lars doklizao do mene - on je vrstan klizač zahvaljujući svom nordijskom odgoju; što je potpuna suprotnost obuci za tjelohranitelje koju je prošao u srcu pustinje Gobi -podigao me, pogledao mi jezik, dao mi maramicu i rekao daje

pritisnem na ranu. Zatim je rekao: "Bilo bi dosta klizanja za večeras." I to je bilo to. Sada imam krvavi prorez na vrhu jezika i boli me kad govorim i totalno sam se osramotila pred milijunima turista, a pred svojim prijateljima da i ne spominjem i, što je najgore, pred Judith Gershner, koja je, kako se ispostavilo, također već primljena na Columbiju (sjajno, na isti fakultet na koji najesen ide i Michael), gdje će upisati pripremni studij medicine, i koja mije savjetovala da posjetim obiteljskog liječnika jer joj se činilo da bih možda trebala ići na šivanje. Šavovi na jeziku? Rekla je da imam sreće što si nisam odgrizla vršak jezika. Da imam sreće! Oh, da, reći ću vam koliko imam sreće: imam toliko sreće da se sada, dok ja ležim u krevetu pišući ovo, a društvo mi pravi jedino moj mačak od dvanaest kilograma, Debeli Louie (a on me voli samo zato što ga hranim), dečko u kojega sam zaljubljena otkad znam za sebe nalazi se negdje u gradu s djevojkom koja klonira voćne mušice i koja zna treba li ranu šivati ili ne. No ima i nešto dobro u toj nezgodi s jezikom: ako je Kenny mislio da ćemo prijeći na francuske poljupce, sada to definitivno ne možemo dok mi rana na jeziku ne zaraste. A to bi - sudeći prema doktoru Fungu, kojeg je mama nazvala čim me Lars dovezao kući - moglo potrajati između tri i deset dana. To! Deset stvari koje mrzim u vezi s prazničnim danima u Nevv Yorku 1. Turisti koji dolaze iz drugih mjesta u svojim golemim sportskim džipovima i pokušavaju te pregaziti na pješačkim prijelazima, misleći da voze poput agresivnih Njujorčana. A zapravo voze poput idiota. Osim toga, ovaj je grad već dovoljno zagađen. Zašto se jednostavno ne mogu koristiti javnim prijevozom, kao normalni ljudi? 2. Glupo božično drvce u Rockefeller Centeru. Pozvali su me da ove godine ja budem osoba koja će upaliti lampice na njemu, budući da me mediji nazivaju njujorškom princezom, ali kada sam im rekla da sječa drveća pridonosi uništavanju ozonskog omotača, povukli su poziv i umjesto mene pozvali gradonačelnika. 3. Glupe božične pjesme koje trešte iz svih prodavaonica. 4. Glupo klizanje s glupim dečkima koji misle da znaju klizati unatrag, a zapravo ne znaju. 5. Glupi društveni pritisak zbog kojeg ste prisiljeni kupovati pametne poklone svima koje poznajete. 6. Ispiti na kraju semestra. 7. Glupo, šugavo njujorško vrijeme. Nema snijega, samo vlaga i hladna kiša svaki bogovetni dan. Gdje je nestao bijeli Božić? Ja ću vam reći što mu se dogodilo: globalno zatopljenje. A znate zašto? Zato što ljudi voze džipove i sijeku drveća! 8. Glupi manipulatorski posebni božični prilozi na televiziji. 9. Glupe manipulatorske božične reklame na televiziji. 10. Imela. Tu bi stvar trebalo zabraniti. U rukama muških adolescenata ona postaje društveno odobreni izgovor za zahtijevanje poljubaca. To je seksualno zlostavljanje, ako se mene pita. Osim toga, imaju je svi pogrešni dečki. Vledjelja, 6. prosinca Upravo sam se vratila s večere kod bake. Svi moji pokušaji da se izvučem - čak sam naglasila i da trenutačno bolujem od pregrizenog jezika - bili su uzaludni. Mogla bih krvariti iz očiju, a baka bi svejedno očekivala da dođem na nedjeljnu večeru. A ova je bila još gora nego inače. I to zato što je baka htjela da zajedno pogledamo plan za moj put u Genoviju koji, usput, izgleda ovako: 20. prosinca 15 sati Ceremonija dodjele kraljevskih dužnosti 15:30-17 sati Upoznavanje i pozdravljanje osoblja palače 17-19 sati Obilazak palače 19-20 sati Presvlačenje za večeru 20 - 23 sata Večera s genovijanskim dostojanstvenicima 21. prosinca 8-9:30 Doručak s genovijanskim javnim djelatnicima 10-11:30 Obilazak genovijanskih škola 12-13 sati Susret s genovijanskim školarcima 13:30-15 sati Ručak s članovima genovijanske Udruge učitelja 15:30-16:30

Obilazak genovijanske luke i genovijanske mornaričke krstarice (Princ Philippe) 17-18 sati Obilazak glavne genovijanske bolnice 18-19 sati Posjet pacijentima u bolnici 19-20 sati Presvlačenje za večeru 20 - 23 sata Večera s princom Philippeom, princezom udovicom i genovijanskim vojnim savjetnicima 22. prosinca 8-9 sati Doručak s članovima Udruge genovijanskih maslinara 10-11 sati Ceremonija paljenja lampica na božičnom drvcu u dvorištu genovijanske palače 11:30-13 sati Susret s genovijanskim Povijesnim društvom 13- 15 sati Ručak s genovijanskim Turističkim povjerenstvom 15:30-17:30 Obilazak genovijanskog Nacionalnog umjetničkog muzeja 18-19 sati Posjet spomeniku genovijanskih ratnih veterana, polaganje cvijeća na grob Neznanom vojniku 19:30-20:30 Presvlačenje za večeru 20:30-23:30 Večera s kraljevskom obitelji Monaka I tako dalje. Sve doseže vrhunac mojim pojavljivanjem u tatinom godišnjem obraćanju narodu Genovije na Badnjak, koje prenosi državna televizija, tijekom kojeg će me predstaviti puku. Ja bih tada trebala održati govor o tome koliko sam oduševljena što ću naslijediti tatu te obećati da ću, jednako dobro kao i on, nastojati voditi Genoviju u dvadeset prvo stoljeće. Nervozna? Ja? Zbog toga što ću na televiziji obećati pedeset tisuća ljudi da neću iznevjeriti njihovu zemlju? Ma ne. Ja ne. Samo što mi svaki put kad se toga sjetim dođe da povratim. Kako god. Nemam se čemu veseliti. BAŠ NIČEMU. Ne da sam mislila da će moj put u Genoviju biti kao odlazak u Dis-nevland, ali svejedno. Čovjek bi pomislio da će u plan uvrstiti barem malo zabave. Ne tražim čak ni "ludu vožnju na gospodinu Žapcu". Može samo malo plivanja ili jahanja. No čini se da u Genoviji nema vremena za zabavu. Kao da gledanje mog putnog plana nije bilo dovoljno grozno, nego sam još za vrijeme večere morala biti ljubazna prema svojem rođaku Sebastianu. Sebastiano Grimaldi je sin kćeri sestre moga mrtvog djeda. Sto ga zapravo baš i ne čini vrlo bliskim rođakom. No dovoljno bliskim da bude taj koji bi, da nema mene, naslijedio genovijansko prijestolje. Ozbiljno. Da je moj tata umro bez djece, Sebastiano bi bio sljedeći princ Genovije. Možda se zato moj tata, svaki put kad pogleda Sebastiana, tako jako strese. Ili je to možda zato što se moj tata u vezi sa Sebastianom osjeća onako kako se ja osjećam u vezi sa svojim bratićem Han-kom: teoretski ga volim, ali me u praksi pomalo iritira. No baki Sebastiano ne ide na živce. Vidi se da ga baka jednostavno obožava. Što je doista čudno, jer sam ja uvijek pretpostavljala da baka nije sposobna nikoga voljeti. Pa, nikoga osim Rommela, svog mini pudla. Ali vidi se da Sebastiana jednostavno obožava. Kad mi gaje \ predstavila, a on se kićeno naklonio, poljubivši zrak iznad moje ~ ruke, baka se sva ozarila ispod svog ružičastog svilenog turbana. Stvarno. Nikad prije nisam vidjela baku da se ozarila. Mnogo sam je puta vidjela da isijava od bijesa, ali nikada ozarenu. Sto je možda razlog zašto je moj tata počeo vrlo živčano žvakati led iz svog viskija i sode. Bakin osmijeh s lica nestao je čim je čula to hrskanje. "Ako želiš žvakati led, Philippe," hladno je rekla baka, "možeš sa ostatkom proletarijata ići na večeru u McDonald's." Tata je prestao žvakati led. Baka je toliko zastrašujuća. Jednom rečenicom može natjerati prinčeve da prestanu žvakati led. Pokazalo se da je baka dovela Sebastiana iz Genovije kako bi napravio skicu za moju haljinu koju ću nositi na televizijskom predstavljanju svojim sunarodnjacima. Sebastiano je vrlo perspelftivan modni dizajner - barem je

tako rekla baka. Ona kaže da je važno da Genovija pruža podršku svojim umjetnicima i obrtnicima, jer će oni u protivnom pobjeći u New York ili, još gore, Los Angeles. Baš šteta za Sebastiana, jer mi on izgleda kao tip koji bi baš mogao uživati u životu u Los Angelesu. Ima tridesetak godina, dugu smeđu kosu svezanu u konjski rep, visok je i sav nakićen i slikovit. Večeras je, na primjer, umjesto kravate, Sebastiano oko vrata nosio bijeli svileni šal. A bio je odjeven u plavu baršunastu jaknicu i kožne hlače - koje zapravo nisu ništa bolje od suknjice od ponijeve kože, ali krave barem jedemo. Ponije nitko ne jede, osim možda Francuzi. Ako mi kreira dovoljno lijepu haljinu, posve sam spremna oprostiti Sebastianu zbog kožnih hlača. Znate na kakvu haljinu mislim. Haljinu zbog koje će, ako me uopće u njoj vidi, Michael Moscovitz zaboraviti sve u vezi s Judith Gershner i njezinim voćnim mušicama i ispuniti svoju glavu isključivo mislima o meni, Miji Thermopolis. Samo što su, naravno, izgledi da me Michael ikada stvarno vidi u toj haljini vrlo slabi, jer će moje predstavljanje narodu Genovije prenositi samo genovijanska televizija, a ne CNN ili neka druga televizijska postaja. Ipak, činilo se da je Sebastiano spreman za izazov. Nakon večere, izvadio je kemijsku olovku i počeo skicirati na bijelom stolnjaku! - haljinu za koju je smatrao da bi mogla naglasiti moj uski struk i duge noge. Samo što se, za razliku od mog tate koji se rodio i odrastao u Genoviji, ali tečno govori engleski, Sebastiano baš ne može pohvaliti svojim poznavanjem jezika. Stalno zaboravlja izgovarati zadnje slogove u riječima. Tako da je tanak postao "ta". Kao što je "kava" postala "ka", a kad je opisivao nešto kao čarobno, to je zvučalo kao "čaro". Čak ni butter3 nije bio pošteđen. Kad me Sebastiano zamolio da mu dodam butt4, morala sam nagurati ubrus u usta kako ne bih prasnula u smijeh. No nisam to dovoljno dobro prikrila pa me baka vidjela i, podigavši jednu od svojih nacrtanih obrva, rekla: "Amelia, lijepo te molim, nemoj se tako lako izrugivati tuđem načinu govora, budući da je i tvoj daleko od savršenog." Što je doista točno, budući da ja sa svojim nateklim jezikom ne mogu izgovoriti ni jednu riječ koja počinje na s. Ne samo da baki uopće nije smetalo što je Sebastiano rekao riječ "butt" za stolom, nego joj nije smetalo ni njegovo crtanje po stolnjaku. Pogledala je njegovu skicu i rekla:' "Briljantno. Jednostavno briljantno. Kao i obično." Sebastiano je izgledao vrlo zadovoljno. "Stvarno to mislite?" upitao je. Butter - maslac. Butt - stražnjica. či maslac, dobivamo butt, što znači stražnjica. 4 Butt - stražnjica. Radi se o igri riječi, jer kad izostavimo zadnji slog u butter, što znaNo ja nisam dijelila bakino mišljenje. Meni je to izgledalo poput najobičnije haljine. Sigurno ne poput haljine koja bi ikoga mogla natjerati da zaboravi činjenicu da sam u stanju klonirati voćnu mušicu isto toliko koliko sam u stanju pojesti veliki McDonald'sov hamburger sa sirom. "Hm", rekla sam. "Zar je ne možete napraviti malo više... ne znam. Seksi?" Baka i Sebastiano su se pogledali. "Seksi?" ponovila je baka, zlobno se nasmijavši. "Kako? Želiš da ima veći izrez? Ali na tom mjestu nemaš što pokazati!" Dakle, stvarno. Tako nešto bih očekivala od navijačica u školi, koje su od ponižavanja ostalih ljudi - posebno mene -napravile novu olimpijsku disciplinu. Ali kakva bi osoba tako nešto rekla svojoj jedinoj unuci? Ja sam, naravno, mislila na prorez sa strane ili možda nekoliko resica. Nisam tražila ništa u stilu Jennifer Lopez. Ali baka je to naravno pogrešno shvatila. Zašto ne mogu imati normalnu baku, koja mi peče kekse i koja se prijateljicama iz bridž kluba stalno hvali kako sam divna? Zašto ja moram biti prokleta bakom koja si brije obrve i koja, čini se, uživa u tome da ne shvaća ozbiljno moje nedostatke? Dok su se baka i Sebastiano cerekali među sobom toj genijalnoj dosjetki na moj račun, tata je naglo ustao od stola, rekavši da mora obaviti neki telefonski razgovor. Pretpostavljam da je, kad je moja baka u pitanju, svatko prepušten sam sebi, ali ipak, čovjek bi pomislio da će se tvoj vlastiti otac ponekad zauzeti za tebe. Ne znam, možda je to bila preostala depresija zbog goleme rupe na mom jeziku (na kojem nemam čak ni neku lijepu srebrnu naušnicu pa da se mogu pretvarati da sam to učinila kako bih bila kontroverzna). Ali, dok sam sjedila ondje slušajući k'iko baka i Sebastiano čavrljaju o tome koliko je patetično što nikada neću moći nositi odjeću bez naramenica, osim u slučaju da ;se jedne noći ne dogodi čudo prirode koje bi mi napuhalo grudrs t veličine 32A na 34C, nisam si mogla pomoći da ne mislim na Michaela. Razmišljala sam o tome kako će se, kakve sam ja sreće, Michael na kraju vjenčati s Judith Gershner, tako da, čak i ako ikada skupim dovoljno hrabrosti da prekinem s Kennvjem, opet nikad neću imati šansu da budem s čovjekom kojeg istinski volim. I vjerojatno će, kakve sam sreće, ispasti da Sebastiano nije došao u New York samo kako bi kreirao haljinu za moje kraljevsko predstavljanje, nego i kako bi me ubio te prisvojio pravo na genovijansko prijestolje. Ili, kako bi Sebastiano rekao, "prisvo" prijestolje. Ozbiljno. U Baywatchu se takve stvari stalno događaju. Ne biste vjerovali koliko je članova kraljevskih obitelji

Mitch morao spasiti od atentata. Pretpostavimo, na primjer, da za predstavljanje narodu Ge-novije odjenem haljinu koju je za mene kreirao Sebastiano, a ona me počne stiskati dok ne umrem, baš kao i onaj steznik koji Snjeguljica obuče u originalnoj verziji priče koju su napisala braća Grimm. Znate, onaj dio koji su izostavili u Dis-nevjevu crticu, jer je bio prejeziv. Kako god bilo, što ako me haljina svojim stiskom ubije i ja budem ležala u svome lijesu, izgledajući, onako blijedo, poput neke kraljice, i Michael dođe na moj pogreb, pogleda me i tek tada shvati da me zapravo oduvijek volio? Tada bi morao prekinuti s Judith Gershner. Hej. Pa moguće je. Pa, OK, vjerojatno nije, ali bilo je bolje razmišljati o tome nego slušati baku i Sebastiana kako razgovaraju o meni kao da me uopće nema. Sebastiano me trgnuo iz mog ugodnog maštanja o tome kako će Michael žudjeti za mnom do kraja svog života, odjednom rekavši: "Lije je grad", što sam, kad sam shvatila da se odnosi na mene, protumačila kao kompliment koji se odnosi na moju gradu. No trenutak poslije, to više baš i nije bio takav kompliment, rekao je: "Tako ću je našminka da će izgleda kao maneka." Što je, naravno, uvredljivo, jer bi pristojna osoba rekla da već izgledam poput manekenke (iako to, razumije se, nije istina). Međutim, baka naravno nije rekla ništa u moju obranu. Davala je komadiće preostale teletine u Maršala5 umaku Romme-lu, koji joj je sjedio na krilu drhtureći kao i obično, jer mu je sva dlaka otpala zbog nekakve pseće alergije. "Ne bih baš bila sigurna da će ti njezin otac to dopustiti", rekla je Sebastianu. "Philippe je nepopravljivo staromodan." Rugala se sova sjenici! Mislim, baka je još uvijek uvjerena da mačke pokušavaju isisati dah svojim vlasnicima dok ovi spavaju. Ozbiljno. Uvijek me pokušava nagovoriti da se riješim Debelog Louieja. I tako, dok je baka govorila o tome kako joj je sin staromodan, ja sam ustala i pridružila mu se na balkonu. Provjeravao je poruke na svom mobilnom telefonu. Sutra bi trebao igrati racquetball6 s francuskim premijerom, koji je doputovao u grad na isti onaj samit na koji je došao i japanski car. "Mia", rekao je, ugledavši me. "Što radiš ovdje vani? Ledeno je. Vrati se unutra." "Došla sam samo na minutu", odgovorila sam. Stajala sam pokraj njega i promatrala grad. Pogled na Manhattan s vrha hotela Plaža doista izaziva određeno strahopoštovanje. Mislim, promatrate sva ta svjetla na svim tim prozorima i pomislite, na svako to svjetlo vjerojatno dolazi barem jedna osoba, ali možda i više njih, možda čak njih desetero, a to je, pa, prilično zapanjujuće. 5 Maršala - slatko, tamno vino koje se proizvodi blizu luke Maršala na Siciliji. 6 Racquetball - igra koja se igra u zatvorenom prostoru, u kojoj dva ili četiri igrača reketima udaraju gumenom lopticom o zid. , Živim na Manhatlanu cijeloga života, ali još uvijek sam njime impresionirana. Kako god bilo, dok sam tako stajala i promatrala sva ta svjetla, odjednom mi je palo na pamet da jedno od njih vjerojatno pripada Judith Gershner. Judith je upravo tada vjerojatno sjedila u svojoj sobi i klonirala neko novo stvorenje. Goluba ili što god već. U glavi mi se pojavila slika kako ona i Michael gledaju dolje prema meni nakon što sam si zagrizla jezik. Hmmm, da vidimo: djevojku koja zna klonirati ili djevojku koja je zagrizla vlastiti jezik? Ne znam, koju biste djevojku vi izabrali? Tata je sigurno primijetio da nešto nije u redu, jer je rekao: "Čuj, znam da je Sebastiano malo naporan, ali probaj ga podnositi sljedećih nekoliko tjedana. Zbog mene." "Nisam razmišljala o Sebastianu", tužno sam rekla. Tata je nešto promrsio, ali nije krenuo natrag unutra, iako je vani bilo dosta hladno, a moj je tata, pa, potpuno ćelav. Vidjela sam da su mu vrhovi ušiju pocrvenjeli od hladnoće, ali nije se micao s mjesta. Nije čak imao ni kaput - bio je samo u jednom od svojih uobičajenih tamnosivih Armani odijela. Zaključila sam da je to dovoljan znak da nastavim. Vidite, obično moj tata nije osoba kojoj bih se prvoj obratila za pomoć u vezi s nekim problemom. Ne da nismo bliski. Ali on je ipak, znate, muškarac. Što on zna o tinejdžericama? S druge strane, ima mnogo iskustva na ljubavnom području, pa sam pomislila da bi mi možda nekako mogao pomoći riješiti moju dilemu. "Tata", rekla sam. "Što učiniš kad ti se netko sviđa, ali, znaš, ta osoba to ne zna?" Tata je odgovorio: "Ako Kenny dosad nije shvatio da ti se sviđa, onda se bojim da to nikada i neće shvatiti. Ne izlaziš li s njim svakog vikenda još od Noći vještica?" To je problem kad imaš tjelohranitelja kojeg plaća tvoj otac: ljudi ti iza leđa raspravljaju o tvojim osobnim stvarima. "Ne govorim o Kcnnvju, lata", rekla sam. "Kadi se o nekom drugom. Ali, kao sto sam rekla, on ne zna da mi se

sviđa." "Što fali Kennvju?" upitao je tata. "Meni se sviđa Kenny." Naravno da se mom tati sviđa Kenny. Jer, šanse da se veza između Kennyja i mene izdigne na neku višu razinu od poljupca jednake su nuli. Koji otac ne bi htio da njegova četrnaestogodišnja kći hoda s takvim tipom? No ako moj tata gaji ikakve ozbiljne nade da će genovijan-sko prijestolje ostati u rukama obitelji Renaldo i ako ne želi dopustiti da ono prijeđe u Sebastianove ruke, onda bi mu bilo bolje da preboli Kennyja, jer ja sam prilično sigurna da Kenny i ja nećemo raditi na stvaranju budućih nasljednika. Barem ne u ovom životu. "Tata", rekla sam. "Pusti Kennyja, OK? Kenny i ja smo samo prijatelji. Ja govorim o nekom drugom." Tata je gledao preko balkonske ograde kao da želi pljunuti. Ne da bi to ikada učinio. Mislim da ne bi. "Znam li gaja? Mislim, tu drugu osobu?" Oklijevala sam. Nikada nisam nikome naglas priznala da sam zatreskana u Michaela. Stvarno. Mislim, kome bih to mogla reći? Lilly bi mi se samo narugala - ili, što je još gore, rekla mu. A mama, pa, ona ima dovoljno vlastitih problema. "To je Lillvn brat", rekla sam brzo, samo da što prije završim s tim. Tata je djelovao zabrinuto. "Zar on ne ide na fakultet?" "Još ne", rekla sam. "Ići će najesen." Još je izgledao zabrinuto pa sam rekla: "Ne brini se, tata. Nemam nikakve šanse. Michael je vrlo pametan. On nikada ne bi htio nekoga kao što sam ja." Tada se tata jako uvrijedio. Kao da se nije mogao odlučiti što da bude, zabrinut što se meni sviđa stariji dečko ili pak ljut što se ja ne sviđam njemu. "Kako to misliš, on nikada ne bi htio nekog poput tebe?" upitao je moj otac. "Što tebi nedostaje?" "Ma sigurno, tata", rekla sam. "Praktički sam imala je cu iz matematike, sjećaš se? Miehael najesen ide na jedan od fakulteta koji pripada Ivy League7, za ime Božje. Sto bi on radio s djevojkom poput mene?" Tata je sada postao stvarno ljut. "Možda si što se brojeva tiče na svoju majku, ali u svemu ostalom si na mene." To je bilo iznenađujuće čuti. Isturila sam bradu i pokušala povjerovati u to što je rekao. "Da", rekla sam. "A ti i ja, Mia, nismo neinteligentni", nastavio je tata. "Ako želiš tog momka, Michaela, onda mu to moraš dati do znanja." Tata je pogledao sva ta svjetla koja su blistala pred nama, a zatim je nastavio drugačijim tonom glasa: "Nemoj učiniti istu pogrešku koju sam u prošlosti učinio i ja, Mia, kad nisam pokazivao svoje osjećaje zbog toga što sam bio povučen i sramežljiv. .. ili još gore, zbog ponosa." Odjednom sam pažljivo pogledala tatu. Zbog nečega u njegovu glasu... ne znam. Jednostavno je zvučao tako... tužno. Je li, nisam mogla da se ne zapitam, govorio o mami? Kao da je žalio što joj nije, prije nego što se udala za profesora Gia-ninija, rekao nešto o svojim osjećajima prema njoj? Mislim o tome što doista osjeća prema njoj - ne to da mu smeta što račune za struju odlaže u zdjelu za salatu, nego ono što zaista osjeća, duboko u srcu? Mislim da možda je. Pogotovo zato što je pogledao dolje prema meni - moj tata nije jako visok, znate, za muškarca, ali u svakom je slučaju viši od mene - i rekao, dok su mu se kapci nekako naborali u kutovima: "Znaš, Mia, kako se ono kaže, samo junaku lijepa plavokosa djevojka. Drugim riječima, i u ljubavi je potrebna hrabrost." Nisam znala što da mu kažem na to. Mislim, kakav uopće odgovor dati na tako nešto? 7 Ivy League - osam ekskluzivnih sveučilišta sjeveroistočnog dijela SAD-a (Harvard, Yale, Princeton, Columbia, Brown, Cornell, Dartmouth, Universitv of Pennsvlva-nia). Iako, šio god tala mislio, veza i/medu njih dvoje nikada ne bi funkcionirala. Mislim, mama se nikada ne bi uklopila u život u palači, posebice s obzirom na njezino oduševljenje serijom Najstrašnije svjetske policijske potjere (koje, sigurna sam, nema u Genoviji) te njezino obožavanjejalapeno naehosa, tvrdih kukuruznih ploškica jako začinjenih meksičkim ljutim papričica-ma (čega također nema u Genoviji). Vjerojatno bi zbog toga počela zamjerati tati i na kraju bi mu život pretvorila u beskrajnu bijedu. Ovako barem izlazi s manekenkama koje nose revije za donje rublje Victoria's Secret. I tako, umjesto da sam rekla nešto poput: "Ajme, tata, žao mi je što ti i mama niste uspjeli", što bi, naravno, bila laž, rekla sam: "Znači ti misliš da bih jednostavno trebala prići Michaelu i reći mu: 'Hej, ti se meni sviđaš'?" Tata je zgranuto odmahnuo glavom. "Ne, ne, ne", rekao je. "Naravno da to moraš izvesti na ljepši način. Reci mu to tako da mu pokažeš što osjećaš." "Oh", rekla sam. Možda i jesam sva na oca, osim u matematičkim sposobnostima, ali nisam imala pojma o čemu govori. U glavi mi se stalno pojavljivala slika u kojoj pokazujem Michaelu što osjećam tako što mu u školskom hodniku, kad prolazim pokraj njega između engleskog i ručka, guram jezik u usta - pomalo bolna slika, s obzirom na okolnosti. "Mislim da bismo se trebali vratiti unutra", rekao je moj otac. "Ili će tvoja baka posumnjati da kujemo urotu protiv nje." I što je još novo? Baka uvijek sumnja da netko sprema zavjeru protiv nje. Ona misli da ljudi koji peru i glačaju rublje u Plazi spremaju urotu protiv nje. Kaže da je sapun kojim peru rublje kriv što je Rommelu otpala sva dlaka. Kad smo već kod zavjera, upitala sam tatu: "Misliš li da Se-bastiano kuje urotu da me ubije kako bi se sam dočepao prijestolja?"

Tata je ispustio zvuk kao da se davi, ali uspio se suzdržati da ne prasne u smijeh. To valjda baš ne bi bilo jako prinčevski. "Ne, Mia", odgovorio je. "Ne mislim." Ali moj tata baš nije jako maštovit. Odlučila sam da ću, za svaki slučaj, pripaziti na Sebastiana. Mama je upravo provirila u moju sobu, rekavši mi da me Kenny zove na telefon. Pretpostavljam da me želi pozvati na Nekonfesionalni zimski ples. Stvarno, mislim da bi već bilo i vrijeme. Medjelju, 6. prosinca, 23 sata OK. Ja sam u šoku. Kenny me uopće NIJE pozvao na Zimski ples. Umjesto toga, evo kako je tekao naš razgovor: Ja: Halo? Kenny: Bok, Mia. Kenny je. Ja: O, bok, Kenny. Što se dogodilo? Kenny je zvučao čudno, zato sam ga to pitala. Kenny: Pa, samo sam htio provjeriti jesi li dobro. Mislim, je li tvoj jezik dobro. Ja: Pa, malo je bolje, valjda. Kenny: Jer, bio sam stvarno zabrinut. Znaš. Doista nisam htio da tako padneš. Ja: Znam, Kenny. Pa nije bilo namjerno. Tada mi'je postalo jasno da sam tatu pitala pogrešno pitanje. Trebala sam ga pitati kako je najbolje s nekim prekinuti, a ne kako nekome reći da ti se sviđa. Bilo kako bilo, da se vratimo na ono što je Kenny rekao: Kenny: Pa, htio sam samo nazvati i poželjeti ti laku noć. I reći ti da se nadam da ti je bolje. I reći ti još... pa, da te volim, Mia. Ja: Isprva nisam ništa rekla, jer sam se potpuno IZBEZUMILA!!!! Nije baš da je došlo kao grom iz vedra neba, budući da ipak na neki način hodamo. Ali svejedno, koji još tip nazove curu na telefon i kaže joj volim te??? Osim nekih uvrnutih psihopata koji uhode djevojke? A Kenny definitivno nije uvrnuti psihopat. On je samo Kenny. Pa zašto me onda zove na telefon i govori mi da me voli???? 1 evo što sam tada, ja pametna, učinila, budući da je l\ciiny još bio na vezi i čekao da nešto kažem. Pa sam rekla: Ja: Hm, OK. Hm, OK Dečko mi kaže da me voli, a ja mu odgovorim: Hm, OK O, da, sva sreća što je moja buduća karijera u diplomatskom zboru. A siroti Kenny je, kao što bi svatko učinio, i dalje nastavio čekati još neki odgovor, a ne samo hm, OK Alija mu ga nisam bila u stanju dati, već sam rekla samo: Ja: Pa, onda se vidimo sutra. I SPUSTILA SAM SLUŠALICU!!!!! O, moj Bože, ja sam najzlobnija, najnezahvalnija djevojka na svijetu. Nakon što me Sebastiano ubije, gorjet ću u paklu. Ozbiljno. Sto sve moram učiniti prije puta u Genoviju 1. Detaljan popis za mamu i profesora G.-a: kako da se brinu za Debelog Louieja dok mene ne bude. 2. Napraviti zalihu hrane i pijeska za mačke. 3. Pokloni za Božić/Hanuku8! Za: mamu - električnu pumpicu za izdajanje mlijeka? (provjeriti) profesora G.-a - nove palice za bubnjeve tatu - knjiga o vegetarijanstvu. Trebao bi se zdravije hraniti ako želi da mu se rak ne vrati. Lilly - ono što uvijek želi: prazne videokasete za njezinu emisiju. Larsa - provjeriti proizvodi li Prada futrolu za pištolj koja bi bila dobra za njegov Glock. Kennvja - rukavice? Nešto što NIJE romantično. Debelog Louieja - lopta od mačje metvice. Baku - što pokloniti ženi koja ima sve, uključujući i osamdeset devet karatni privjesak od safira koji je dobila na poklon od brunejskog sultana? Sapun na užetu? 4. Prekinuti s Kennvjem... ali kako to mogu učiniti? On me VOLI. Ali ne dovoljno da me pozove na Nekonfesionalni zimski školski ples, koliko primjećujem. 8 Hanuka - židovski osmodnevni blagdan, obično u prosincu; blagdan svjetla i svijeća. Ponedjeljak, 7. prosinca, sat razredne zajednice Lilly mi ne vjeruje da me Kenny nazvao i rekao mi da me voli. Rekla sam joj jutros u automobilu na putu do škole (hvala Bogu da Michael nije bio s nama jer je išao zubaru. Prije bih umrla nego pred njim raspravljala o svom ljubavnom životu. Dovoljno je grozno što o tome moram govoriti pred svojim tjelohraniteljem. Da to moram činiti pred osobom koju obožavam pola svog života, mislim da bih vjerojatno završila kao granični slučaj poremećaja ličnosti). Bilo kako bilo, Lilly je rekla: "Ja kategorički odbijam vjerovati da bi Kenny učinio nešto takvo."

"Lilly", rekla sam. Morala sam govoriti jako tiho kako me vozač na prednjem sjedalu ne bi čuo. "Smrtno sam ozbiljna. Rekao mi je da me voli. Volim te. To je rekao. Bilo je posve nenadano i čudno." "Vjerojatno nije rekao to. Vjerojatno je rekao nešto drugo, a ti si ga pogrešno razumjela." "Oh, a što? Ja te lolim?" "Pa, naravno da ne", rekla je Lilly. "To čak nema ni smisla." "Pa, onda što? Što je Kenny mogao reći da je zvučalo kao volim te, ali nije bilo volim te?" Lilly se tada razljutila. Rekla je: "Znaš, već otprilike mjesec dana ponašaš se čudno u vezi s Kennyjem. Praktički otkad ste počeli hodati. Nije mi jasno što ti je. Prije sam slušala samo 'Zašto ja nemam dečka? Kako to da sve djevojke koje poznajem imaju dečke, a jedino ja nemam? Kad ću ja imati dečka?', a sad kad ga imaš, uopće ga ne cijeniš." Iako je to što je rekla bila istina, ponašala sam se uvrijeđeno, jer sam se doista jako trudila da ne pokažem da nisam zaljubljena u Kennyja. "Uopće nisi u pravu", rekla sam. "Ja jako cijenim Kennvja." "Oh, stvarno? Ja mislim da je istina zapravo ta, Mia, da ti jednostavno nisi spremna imati dečka." Ajme, kako sam bila bijesna nakon što mi je to rekla. "Ja? Ja da nisam spremna imati dečka? Šališ se? Pa cijeloga života čekam da imam dečka!" "Pa, ako je to istina" - Lilly je izgledala vrlo superiorno -"zašto mu onda ne daš da te poljubi u usta?" "Gdje si to čula?" strogo sam upitala. "Kenny je rekao Borisu koji je to, naravno, rekao meni." "Oh, sjajno", rekla sam, trudeći se da ostanem smirena. "Sada nas naši dečki ogovaraju iza leđa. I ti ćeš im to progleda-vati kroz prste?" "Naravno da neću", rekla je Lilly. "Ali mi je to, s psihološkog stajališta, vrlo zanimljivo." Problem je kad ti je najbolja prijateljica netko čiji su roditelji psihijatri. Sve što učiniš njima je zanimljivo s psihološkog gledišta. "Moja je stvar", eksplodirala sam, "gdje nekom dopuštam da me ljubi! Ne tvoja, a, bogme, ni Borisova." "Pa", rekla je Lilly. "Ja samo hoću reći, ako je Kenny stvarno rekao ono što ti kažeš da je rekao - znaš, riječ na V - onda je on to možda rekao zato što je to jedini način na koji može izraziti svoje osjećaje. Znaš. Može ih izraziti samo verbalno. Jer mu ti ne dopuštaš da ih izrazi fizički." Pretpostavljam da bih, tehnički, trebala biti zahvalna što je Kenny odabrao da samo izgovori riječi 'volim te', što ih nije odlučio prikazati fizički, u što bi vrlo vjerojatno, sam Bog zna, mogao biti uključen njegov jezik. O, Bože, ne želim o tome više čak ni razmišljati. Ponedjeljak, 7. prosinca, jos uvijek sat razredne zajednice Upravo su podijelili raspored završnih semestarskih ispita. Moj raspored izgleda ovako: RASPORED ZAVRŠNIH ISPITA 14. prosinca - dan za učenje 15. prosinca - prvi i drugi predmet Za mene to znači da će ispiti iz matematike i engleskog biti isti dan. Ali to je OK. Engleski mi ide dosta dobro. Pa, osim kad treba napraviti onu rečeničnu shemu. Kao da će mi to ikad trebati u mojoj budućoj ulozi princeze najmanjeg europskog naroda. Nažalost, rekli su mi da će mi matematika vjerojatno trebati. DOVRAGA! 16. prosinca - treći i četvrti predmet Svjetska civilizacija: lagano. Mislim, baka mije napričala toliko priča o Europi nakon Drugog svjetskog rata da bih prošla bilo kakav ispit. Vjerojatno o tome znam više od profesorice. A tjelesni? Kako možeš imati završni ispit iz tjelesnog? Već smo imali predsjedničko ispitivanje kondicije (prošla sam sve osim dizanja na rukama do brade). 17. prosinca - peti, šesti i sedmi predmet Nadareni i talentirani? Iz toga nema ispita. Ne daju završne ispite iz satova koji u biti služe kao čitaonica. To će biti mačji kašalj. Sedmi sat imam francuski. U usmenom dijelu sam dobra, ali u pismenom baš i ne. Srećom, Tina je sa mnom na tom predmetu. Možda bismo mogle učiti zajedno. Ali šesti sat imam biologiju. To već neće ići tako lako. Jedini razlog zašto nemam komad iz biologije je Kenny. On mi kaže odgovore na većinu pitanja. A ako prekinem s njim, to više neće biti slučaj. I 18. prosinca - Nekonfesionalni zimski karneval i ples Zimski karneval bi trebao biti zabavan. Svi će razni školski klubovi i udruge imati svoje štandove s tradicionalnom zimskom hranom i pićima, kao što je vruća jabukovača. Navečer će biti ples na koji bih ja trebala ići s Kennvjem. Ako me ikada pozove, razumije se. Osim ako, naravno, ne postupim pravilno i prekinem s njim. A u tom slučaju uopće neću ići na ples, jer za ples moraš imati partnera. Da se barem Sebastiano požuri i ubije me već jednom.

Ponedjeljak, 1. prosinca, matematika ZAŠTO???? ZAŠTO uvijek moram zaboraviti svoju bilježnicu iz matematike????? PRVO - procijeni eksponente DRUGO - pomnoži i podijeli slijeva nadesno TREĆE - zbroji i oduzmi s lijeva na desno PRIMJER: 2x3-15/5=6-3=3 O, Bože. Lana Weinberger upravo mi je dobacila papirić. Što sad? To ne može biti ništa dobro. Lana je oduvijek imala nešto protiv mene. Ne pitajte me zašto. Mislim, mogu shvatiti da mi zamjera zato što je Josh Richter, umjesto nje, na Ples kulturne raznolikosti pozvao mene. Ali on me pozvao samo zato što se pročulo da sam princeza - i odmah poslije su se pomirili. Osim toga, Lana me mrzila i mnogo prije toga. Kad sam odmotala poruku, pogodite što je u njoj pisalo: Čula sam što ti se dogodilo na klizanju ovog vikenda. Pretpostavljam da će dečko morati još malo pričekati s upotrebom jezika, ha? O, moj Bože. Zar svi ljudi u školi znaju da se Kenny i ja još nismo poljubili na francuski način? Naravno, za sve je to kriv Kenny. Sto je sljedeće? Naslovnica u Postu? Kažem vam, da naši roditelji znaju što se svakodnevno događa u tipičnoj američkoj gimnaziji, sigurna sam da bi za svoje dijete odabrali dopisni tečaj. Ponedjeljak, 7- prosinca, Svjetska civilizacija Jasno je što moram učiniti. Naravno, oduvijek sam to znala i da nije zbog, znate, plesa, učinila bih to već mnogo prije. No sada je jasno da ne mogu čekati da ples prođe. Trebala sam to učiniti sinoć kad je nazvao, ali tako nešto baš i ne možeš učiniti preko telefona. Pa, mislim, djevojka poput Lane Weinberger bi vjerojatno mogla, ali ja ne. Ne, mislim da to ne mogu više odgađati: moram prekinuti s Kennvjem. Jednostavno više ne mogu živjeti s tom laži. Srećom, u tome imam podršku barem jedne osobe: Tine Hakim.Babe. Nisam joj htjela reći. Nisam mislila ikome reći. Ali nekako mi je izletjelo danas u ženskom zahodu, između trećeg i četvrtog sata dok si je Tina šminkala oči. Znate, tata joj ne dopušta da stavlja šminku pa Tina mora pričekati da dođe u školu kako bi se našminkala. Ima dogovor sa svojim tjelohraniteljem Wa-himom (Tina, kao i ja, također ima tjelohranitelja, ali ne zato što je princeza, nego zato što je njezin otac bogati naftni šeik, koji se paranoično boji da će je netko oteti te tražiti otkupninu). Dogovor je da Tina neće roditeljima reći koliko Wahim očijuka s gospođicom Klein, našom profesoricom iz francuskog, ako Wahim ne kaže gospodinu i gospođi Hakim Baba za Tininu ovisnost o šminki Mavbelline. U svakom slučaju, odjednom više nisam mogla izdržati te sam ispričala Tini što mi je Kenny sinoć rekao na telefon— Zapravo, rekla sam joj i više od toga. Ali prvo sam ispričala onaj dio o Kemivjevu telefonskom pozivu. Za razliku od Lilly, Tina mi je povjerovala. Ali Tinina reakcija bila je sasvim pogrešna. Ona misli da je to sjajno. "O, moj Bože, Mia, blago tebi", ponavljala je. "Da barem meni Dave kaže da me voli! Hoću reći, znam daje potpuno predan našoj vezi, ali njegov se pojam romantike svodi na to da mi plati super-veliku porciju prženih krumpirića u Mickev D-u." To nije bila podrška kakvoj sam se nadala. "Ali, Tina", rekla sam. Mislila sam da će Tina, budući da čita goleme količine ljubavnih romana, razumjeti. "Radi se o tome da ga ja ne volim." Tina me pogledala širom otvorenih očiju na čijim je trepa-vicima bila maškara. "Ne voliš?" "Ne", bijedno sam rekla. "Mislim, doista mi se sviđa, kao prijatelj. Ali nisam u njega zaljubljena. Ne u njega." "O, Bože", rekla je Tina, uhvativši me za ručni zglob. "Postoji netko drugi, zar ne?" Imale smo samo nekoliko minuta prije zvona. Obje smo morale natrag u razred. Ali, ipak, iz nekog sam razloga izabrala taj trenutak za svoju veliku ispovijed. Ne znam zašto. Ali jednostavno ne mogu prestati misliti na ono što mi je rekao tata. Znate, da bih dečku koji mi se sviđa trebala pokazati što osjećam. Smatrala sam da je Tina jedina osoba koju poznajem koja bi znala kako da mi pomogne da to učinim. I zato sam rekla: "Da." Tini su umalo poispadale sve stvari iz kozmetičke torbice, toliko je bila uzbuđena. "Znala sam!" uzviknula je. "Znala sam da postoji neki razlog zbog čega mu nisi dopuštala da te poljubi!" Ostala sam zaprepaštena. "Zar i ti znaš za to?" "Pa." Tina je slegnula ramenima. "Kenny je rekao Daveu, koji je onda rekao meni." Ajme! Što se ono ona Oprah stalno žali - da muškarci nisu u dodiru sa svojim osjećajima i da ne razgovaraju dovoljno i ne razmjenjuju iskustva? Meni se čini da je Kenny u posljednje vrijeme razmijenio dovoljno iskustava da nadoknadi nekoliko stoljeća muške šutljivosti. "Pa tko je to?" gorljivo je upitala Tina, pospremajući u torbicu uvijač za trepavice i olovku za usne. "Taj tip koji ti se sviđa?"

Rekla sam: "Nije važno. Osim toga, cijela je stvar posve uzaludna. Mislim da on ima djevojku." Tina je tako naglo okrenula glavu kako bi me pogledala, da joj je debela, crna pletenica tresnula u bucmasto, ali slatko, lice. "To je Michael, zar ne?" upitala je ponovno me zgrabivši za ruku. Držala me tako čvrsto da je boljelo. Moja instinktivna reakcija bila je, naravno, da to poreknem. Zapravo, čak sam i otvorila usta, spremna da izustim riječ "ne". Ali tada sam se zapitala zašto? Zašto da to zaniječem Tini? Tina ne bi nikome rekla. A možda mi može pomoći. I tako, umjesto da sam rekla "ne", duboko sam udahnula i rekla: "Ako ikome kažeš, ubit ću te, je li ti jasno? UBIT ĆU TE." Tina je tada učinila nešto neobično. Pustila mi je ruku i počela skakati gore-dolje u krug. "Znala sam, znala sam, znala sam", ponavljala je, skačući. Zatim je prestala skakati i opet me primila za ruku. "Oh, Mia, oduvijek sam mislila da biste vas dvoje bili presladak par. Mislim, sviđa mi se Kenny i sve, ali on nije, znaš." Naborao joj se nos. "On nije Michael." Ako sam mislila da sam se sinoć, kad sam tati rekla što zaista osjećam prema Michaelu, osjećala čudno, sad vidim da to nije bilo ništa - NIŠTA - u usporedbi s ovim sad, kad sam to rekla nekome tko je moje dobi. Činjenica da Tina nije prasnula u smijeh ili, pak, sarkastično rekla "Ma, sigurno", značila mije više nego što bih ikada očekivala. A zbog toga što se činilo da razumije - čak odobrava - moje : osjećaje prema Michaelu, željela sam baciti ruke oko nje i čvr; sto je zagrliti. Samo što za to nije bilo vremena, jer je svaki čas trebalo zvoniti. Umjesto zagrljaja, ushićeno sam rekla: "Zbilja? Zbilja misj liš da to nije glupo?" .■ "Zbilja", odgovorila je Tina. "Michael je seksi. A usto je i ; maturant." Tada je postala zabrinuta. "Ali što s Kennvjem? I Judith?" '! "Znam", rekla sam, tako opustivši ramena i pogrbivši leđa ..; da bi me baka, da me vidjela, sigurno tresnula odostraga po glavi. "Ne znam što da učinim, Tina." | Tmine su se tamne obrve nabrale od koncentracije. "Mislim da sam pročitala knjigu u kojoj se to jednom dogodilo", rekla je. "Mislim da se zvala Nježna oluja ljubavi. Kad bih se samo mogla prisjetiti kako su na kraju sve riješili—" Ali zvono se oglasilo prije nego što se uspjela sjetiti. Obje smo već kasnile na nastavu. Ako mene pitate, vrijedilo je. Jer sada se, barem, više ne moram brinuti sama. Sada imam nekoga tko će se brinuti sa mnom. Ponedjeljak, 1. prosinca, Ručak je bio katastrofa. Pretpostavljam da me to nije trebalo iznenaditi, s obzirom na to da, čini se, svi u cijeloj školi do u detalje znaju što sam u posljednje vrijeme radila - odnosno što nisam radila - sa svojim jezikom. Ali bilo je još gore nego što sam mogla zamisliti. I to zato što sam naletjela na Michaela u dijelu kantine gdje poslužuju salate. Kao i obično, radila sam svoju piramidu od slanutka i šarenog graha, kad sam ga ugledala da ide prema mesu pečenom na žaru (unatoč mojim najvećim naporima i Michael i Lilly još uvijek su tvrdoglavi mesojedi). Ozbiljno, kad me upitao kako sam, sve što sam rekla bilo je "Dobro". Znate, pitao me kako sam, jer mi je, posljednji put kad me vidio, išla krv iz usta (to je sigurno bio prekrasan prizor. Tako mi je drago što pred čovjekom kojeg volim uvijek uspijevam izgledati dostojanstveno i lijepo). Bilo kako bilo, zatim sam ja njega, iz pristojnosti, upitala kako mu je bilo kod zubara. Za ono što se dalje dogodilo nisam ja kriva. Michael mi je počeo govoriti kako mu je zubar morao plom-birati jedan zub te da još uvijek u usnama nema osjećaja zbog novocainea. Budući da sam i sama donekle imala iskustva s umrtvljenjem tkiva zbog mog zagrizenog jezika, znala sam kako je to, pa sam jednostavno, znate, pogledala u Michaelove usne dok je govorio, što zapravo nikada prije nisam učinila. Mislim, gledala sam druge dijelove Michaelova tijela (pogotovo kad ujutro dođe u kuhinju bez majice, kao što to uvijek čini kad ostanem prespavati kod Lilly). Ali nikad nisam gledala njegove usne. Znate. Izbliza. Michacl zapravo ima jako lijepe usne. Nisu tanke poput mojih. Ne znam može li se to reći za usne nekog dečka, ali Mic-haelove izgledaju kao da bi bile jako mekane za ljubljenje. Dok sam primjećivala te stvari u vezi s Michaelovim usnama, dogodilo se nešto grozno: gledala sam u njih, znate, pitajući se bi li zaista bile mekane za ljubljenje i dok sam ih tako promatrala, nekako sam nas i zamislila kako se ljubimo, znate, u svojoj glavi. I tada me obuzeo neki topao osjećaj - onaj o kojemu govore u Tininim

ljubavnim romanima - i UPRAVO je U TOM TRENUTKU pokraj nas prošao Kenny. Išao je po svoj uobičajeni ručak, Coca-Colu i sladoledni sendvič. Znam da mi Kenny ne može čitati misli - da može, sigurno bi već dosad prekinuo sa mnom - ali možda je nekako naslutio o čemu sam razmišljala, pa zato nije odzdravio kad smo mu Michael i ja rekli "bok". Pa zato, a možda i zato što sam ja odgovorila Hm, OK. nakon što je on rekao da me voli. Ako mi je lice bilo imalo onako crveno kako sam osjećala da je, Kenny je morao znati da se nešto događa. Možda zato nije rekao "bok". Zato što sam izgledala toliko krivom. Pa, sigurno sam se osjećala krivom. Mislim, stajala sam ondje, gledajući usne drugog tipa i pitajući se kako bi ih bilo ljubiti, a moj dečko prođe pokraj nas. Kad umrem, zasigurno ću završiti u paklu za loše djevojke. Znate što bih željela? Željela bih da mi svi mogu čitati misli. Jer, onda me Kenny nikad ne bi pozvao na sudar. Znao bi da ne razmišljam o njemu na taj način. A Lilly mi se ne bi rugala zato što ne dopuštam Kennyju da me poljubi. Znala bi da je to zato što sam zaljubljena u nekog drugog. No loše je to što bi ona tada znala tko je taj drugi. A taj drugi vjerojatno ne bi više nikad htio razgovarati sa mnom, jer je totalno bez veze da maturant hoda s jednom pr-vašicom. Pogotovo s nekom koja ne može nikamo bez tjelohranitelja. Osini toga, gotovo sam posve sigurna da hoda s Juditli Ger-shner, jer je, vrativši se s odjela za pečenje, sjeo pokraj nje. Tako da je s tim gotovo. Htjela bih da u Genoviju, umjesto za dva tjedna, putujem sutra. Ponedjeljak, 7. prosinca, francuski Unatoč onom katastrofalnom incidentu za ručkom, na NT-u mi je bilo prilično dobro. Zapravo, bilo je gotovo isto kao u dobra stara vremena. Mislim, prije nego što smo svi počeli izlaziti jedni s drugima i prije nego što su svi postali toliko opsjednuti primarnim i sekundarnim funkcijama mojih usta i svim ostalim. Bilo je baš lijepo. Profesorica Hill cijeli je sat provela u zbornici preko puta hodnika, vičući na American Express preko telefona, tako da smo mi bili slobodni da radimo ono što obično radimo tijekom njezinih satova... što god poželimo. Na primjer, oni koji su htjeli, radili su na nekom svom individualnom projektu, kao Lillvn dečko Boris (Boris uvježbava neku novu sonatu na svojoj violini), čemu su satovi za nadarene i talentirane zapravo i namijenjeni. Ostali, pak, koji nisu htjeli raditi na svojim individualnim projektima, poput Lilly i mene (moj zadatak je vježbanje matematike; Lilly bi trebala raditi na svojoj televizijskoj emisiji), nisu ni morali. To je bilo vrlo zadovoljavajuće, budući da je Lilly posve zaboravila na cijelu priču o Kennvjevom i mojem (ne)ljubljenju. I to zbog toga što je sada bijesna na profesoricu Spears, koja je odbila njezin prijedlog za seminarski rad. Stvarno nije fer što ga je profesorica Spears odbila, jer je zapravo vrlo promišljen i vrlo kreativan. Evo mojeg prijepisa tog teksta: Kako preživjeti srednju školu napisala Lilly Moscovitz S obzirom na to da sam protekla dva mjeseca provela zatvorena u toj instituciji srednjoškolskog obrazovanja, koja se najčešće naziva gimnazijom, smatram da sam dovoljno kvalificirana pisati o ovoj temi. Promatrala sam srednjoškolski život i sve njegove složene strane, od navijačkih skupova do jutarnjih najava. Jednog ću dana u sljedeće četiri godine biti oslobođena iz ove zatrovane paklene jazbine i tada ću objaviti svoj pažljivo sastavljeni Vodič za preživljavanje u srednjoj školi. Moji vršnjaci i profesori nisu imali pojma da sam ja, dok su oni radili svoje svakodnevne stvari, bilježila njihove djelatnosti kako bi ih buduće generacije mogle proučavati. Uz pomoć mog korisnog vodiča, boravak svakog brucoša u gimnaziji može biti malo plodonosniji. Budući će učenici naučiti da nesporazume s vršnjacima ne treba rješavati nasiljem, već prodajom kritički zajedljivog scenarija - u kojima su likovi temeljeni na istim onim pojedincima koji su ih mučili tijekom svih tih srednjoškolskih godina - nekom velikom holi-vudskom filmskom studiju. To je, a ne Molotovljev koktel9, put koji vodi k pravoj slavi. Ovdje je, za vaš čitateljski užitak, navedeno nekoliko primjera tema koje ću istraživati u Vodiču za preživljavanje u srednjoj školi Lilly Mos-covitz: 1. Srednjoškolska romansa: ili, ne mogu otvoriti svoj ormarić, jer je na njega naslonjeno dvoje uspaljenih adolescenata koji se ljubakaju. 2. Hrana u školskoj kantini: je li zakonito corndog10 stavljati na popis mesnih proizvoda? 3. Kako komunicirati s nižim bićima koja obitavaju u hodnicima. 4. Školski psiholozi: ma što oni misle, koga zavaravaju? 5. Napredovanje pomoću krivotvorina: umijeće izrađivanja školskih propusnica za hodnik. Zar to ne zvuči dobro? A sad pogledajte što je na to rekla profesorica Spears: 9 Molotovljev koktel - zapaljiva boca s benzinom koja se upotrebljava u diverzantskim akcijama. 10 Corndog, hrenovka pečena u tijestu od kukuruznog brašna; poslužuje se na štapiću I a£itty — Jako mi je žao što vidim du tvoje dosadašnje iskustvo u ijimnuziji *Albertu £,insteinu nije bilo

pozitivno, uli bojim se du ću yu ju motuti učiniti još negutionijim, jet te molim i)u nudeš neku drugu temu za svoj seminarski rad. Jz kreativnosti peticu, kuo i obilno. Profesoricu Speurs Možete li vjerovati? Toliko o nepravednosti! Lilly je cenzurirana! Inače, njezin bi seminarski esej zapravo trebao baciti školsku upravu na koljena. Lilly kaže da je zgranuta činjenicom da se, uzevši u obzir koliko koštaju naše školarine, ne možemo pouzdati u podršku naših profesora. Tada sam je podsjetila da to ne vrijedi za profesora Gianinija, koji se doista trudi i više nego što mu je dužnost, ostajući svaki dan u školi na dopunskim satovima kako bi pomogao ljudima poput mene kojima matematika nije jača strana. Lilly kaže da je profesor Gianini počeo s tom forom ostaja-nja-poslije-škole kako bi se ulagivao mojoj majci, a sad ne smije prestati s tim, jer bi ona shvatila da je to bila namještaljka i razvela se od njega. Međutim, ja u to ne vjerujem. Mislim da bi profesor G. ostao u školi da mi pomogne bez obzira na to izlazi li s mojom mamom ili ne. On je takva osoba. Bilo kako bilo, rezultat svega je da Lilly sada pokreće još jednu od svojih poznatih kampanja. To je zapravo dobro, jer tako barem neće razmišljati o meni i o tome gdje stavljam (ili ne stavljam) svoje usne. Evo kako je počelo: Lilly: Pravi problem ove škole nisu profesori. To je bezvolj-nost učenika. Na primjer, recimo da želimo organizirati demonstrativni odlazak. Ja: Demonstrativni odlazak? Lilly: Znaš. Svi ustanemo i izađemo iz škole u isto vrijeme. Ja: Samo zato što je profesorica Spears odbila tvoj prijedlog za seminarski rad? Lilly: Ne, Mia. Zato što pokušava kršiti naše pravo na osobnost prisiljavajući nas da se pokorimo kolektivnom feudalizmu. Opet. Ja: Oh. A na koji način to ona čini? Lilly: Cenzurirajući nas onda kad smo kreativno najplodniji. Boris: (nagnuvši se iz ostave gdje ga je Lilly natjerala da ode kad je počeo vježbati svoju najnoviju sonatu): Plodno? Je li netko rekao plodno? Lilly: Vrati se u ostavu, Boris. Michael, možeš li večeras poslati skupni e-mail svim učenicima i obavijestiti ih da je sutra u deset sati demonstrativni odlazak? Michael: (koji je radio nešto za štand koji će on i Judith Ger-shner i ostatak Kompjuterskog kluba postaviti za zimski karneval): Mogu, ali neću. Lilly: ZAŠTO NE? Michael: Zato što si sinoć ti bila na redu da isprazniš stroj za pranje suda, ali budući da te nije bilo kod kuće, to sam morao učiniti ja. Lilly: Ali REKLA SAM mami da moram otići u studio kako bih montirala nekoliko završnih detalja na ovotjednoj emisiji! Lillvna televizijska emisija, Lilly otkriva kako stvari zaista stoje, jedna je od najgledanijih emisija na manhattanskoj kabelskoj televiziji. Naravno, to je program za javnost11 pa od toga nema nikakve zarade, ali gomila vodećih mreža preuzela je od nje i prikazala jedan intervju u kojem je jedne večeri, dok sam već napola spavala, Lilly intervjuirala mene. Meni je to bilo glupo, ali pretpostavljam daje mnogo drugih ljudi mislilo daje bilo dobro, jer Lilly sada dobiva na tone pisama svojih gledatelja, a prije je primala poštu jedino od Normana, tipa koji ju je uhodio. 11 Public-access TV; neprofitabilni program na kablovskoj televiziji po zakonu rezerviran samo za amaterske emisije. Michael: Čuj, ako imaš problema s organizacijom vremena, nemoj se zbog toga iskaljivati na meni. Ali nemoj očekivati da ću ponizno izvršavati tvoje zapovijedi, posebice zato što mi već ionako duguješ. Ja: Lilly, bez uvrede, ali ja mislim da ovaj tjedan ionako nije baš prigodan za demonstrativno odlaženje iz škole. Mislim, ipak su blizu završni ispiti. Lilly: PA??? Ja: Pa neki od nas stvarno bi trebali ostati na nastavi. Ne mogu si dopustiti da propustim ijedan sat ponavljanja. I bez toga imam dovoljno loše ocjene. Michael: Stvarno? Mislio sam da si popravila ocjene iz matematike. Ja: Pa, ako pod tim misliš na plus dva. Michael: Ma, hajde. Sigurno imaš više od plus dva. Pa tvoja mama je udana za tvog profesora iz matematike! Ja: Pa? To ništa ne znači. Znaš da profesor G. nema ljubimce. Michael: Pa samo sam mislio da bi mogao biti malo blaži prema svojoj pokćerki. Lilly: MOŽETE LI VAS DVOJE, MOLIM VAS, OBRATITI POZORNOST NA TRENUTAČNU SITUACIJU, A TO JE DA OVOJ ŠKOLI POD HITNO TREBAJU OZBILJNE REFORME? Na sreću, u tom je trenutku zazvonilo, tako da, koliko je meni poznato, ništa od demonstracija sutra. Što je dobro, jer mi stvarno treba dodatno vrijeme za učenje.

Znate, čudno je što se profesorici Spears nije svidio Lillvn prijedlog teme za seminar, jer je bila oduševljena mojom temom, Krenimo u organiziranu akciju protiv božičnih drvaca: zašto moramo "potkresati" poganski ritual sječe borova svakog prosinca, ako želimo da se ozonski omotač obnovi. A moj kvocijent inteligencije nije ni približno toliko visok kao Lillvn. tfonedjeljuk, 7- prosincu, Oioloijija Kenny mi je upravo dodao sljedeću poruku: Mia - nadam se da ti nije neugodno zbog onog sto sam ti sinoć rekao. Samo sam htio da znaš što osjećam. Tvoj, Kenny O, Bože. Što da sada učinim? On sjedi pokraj mene i čeka odgovor. Zapravo, on misli da je to ono što sada pišem. Odgovor. Što da mu kažem? Možda je ovo savršena prilika da prekinem s njim. Žao mi je, Kenny, ali ja prema tebi ne osjećam isto - željela bih da budemo samo prijatelji. Je li to ono što bih trebala napisati? Ne bih ga htjela povrijediti, znate? A i on je moj partner na biologiji. Hoću reći, što god da se dogodi, morat ću sjediti s njim iduća dva tjedna. A bilo bi mi mnogo draže da imam partnera iz biologije koji me voli, nego koji me mrzi. A što je s plesom? Mislim, ako prekinem s njim, s kim ću onda ići na Nekonfesionalni zimski ples? Znam da je grozno ovako razmišljati, ali to je prvi ples u povijesti mog života za koji već imam partnera. Pa, hoću reći, ako me uopće ikad pozove. A što je sa završnim ispitom, ha? Našim završnim ispitom iz biologije, mislim. Nema šanse da ga prođem bez Kennvjeve pomoći. NEMA ŠANSE. Ali što mi drugo preostaje? Mislim, s obzirom na ono što se danas dogodilo na odjelu za salatu. To je to. Zbogom, partneru za Nekonfesionalni zimski ples. Pozdrav gledanju televizije subotom navečer. Dragi Kenny, Nije da te ne smatram vrlo dragim prijateljem. Ali radi se o tome— Ponedjeljak, 1. prosinca, 15 sati dopunski sat matematike profesora ćtjianinija OK, zvonilo je prije nego što sam stigla dovršiti svoju poruku. , No to ne znači da Kennvju neću reći ono što zaista osjećam. Sigurno hoću. I to večeras. Baš me briga ako je okrutno učiniti < takvo što preko telefona. Ne mogu to više podnijeti. \ Domaća zadaća: Matematika: zadaci za ponavljanje na kraju poglavlja 1-3. Engleski: seminarski rad. Svjetska civilizacija: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 1-4. NT: ništa. Francuski: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 1-3. Biologija: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 1-5. Utorak, 8. prosinca, sat razredne zajednice U redu. Nisam prekinula s njim. Stvarno sam namjeravala. A uopće se ne radi o tome da mu to nisam imala srca reći preko telefona. Radi se o nečemu što je BAKA, od svih ljudi, rekla. Nije da osjećam da sam postupila ispravno. Mislim, zbog toga što nisam prekinula s njim. Ali nakon dopunskog sata iz matematike, morala sam otići u modni salon, gdje Sebastiano izlaže i prodaje svoje najnovije kreacije, kako bi mi njegovi šegrti uzeli mjere za haljinu. Baka je brbljala o tome kako bih odsad doista trebala nositi odjeću isključivo genovijanskih dizajnera, da bih pokazala svoje rodoljublje ili što god to već bilo. Što neće biti lako, jer, hm, postoji samo jedan genovijanski dizajner koji kreira odjeću, a to je Sebastiano. A recimo samo da on baš i ne radi mnogo odjeće od trapera. No bilo kako bilo. Imala sam mnogo većih briga od moje proljetne garderobe. Što je baka valjda primijetila, jer je u pola Sebastianova opisivanja ukrasa koje će našiti na gornji dio moje oprave, uz tresak spustila čašu svog Sidecara i zaurlala: "Amelia, što je tebi?" Mislim da sam skočila sigurno pola metra u zrak. "Molim?" "Sebastiano te upitao želiš li da izrez oko vrata bude u obliku srca ili pravokutni." Tupo sam zurila u nju. "Izrez oko vrata za što?" Baka mi je uputila opak pogled. To često čini. Zato moj otac, iako je odsjeo u susjednom apartmanu, nikada ne navrati tijekom mojih satova iz poduke za princeze. "Sebastiano", rekla je moja baka. "Molim te da princezu i mene ostaviš na trenutak nasamo." I Sebastiano se - koji je na sebi imao nove kožne hlače, ove su bile narančaste boje (to je nova siva, rekao mi je. A bijela je, iznenadit ćete se, nova crna.) - naklonio i napustio prostoriju, u pratnji zavodljivih dama koje su mi uzimale mjeru. "A sada", rekla je baka zapovjednički. "Nešto te očito muči, I Amelia. O čemu se radi?" "Nije ništa", odgovorila sam, pocrvenjevši. Znala sam da sam pocrvenjela zato a) što sam osjetila i b) zato što sam vidjela svoj odraz u tri golema zrcala koja su se nalazila ispred mene.

"Sigurno je nešto." Baka je dobrano uvukla dim svoje Gita-nes cigarete, iako sam je ja već nebrojeno puta zamolila da ne puši u mojoj blizini, jer pasivno pušenje može nanijeti isto toliko štete plućima kao i pravo pušenje. "Što je? Problemi kod kuće? Pretpostavljam da se tvoja majka i profesor iz matematike već svađaju. Pa, nisam ni očekivala da će taj brak potrajati. Tvoja majka ja previše prevrtljiva." Moram priznati da mi je prekipjelo kad je to rekla. Baka uvijek kritizira i omalovažava moju majku, iako me mama zapravo sama odgajala, a ja zasad nisam ni ostala trudna niti sam nekoga upucala. "Za tvoju informaciju", rekla sam, "moja mama i profesor Gianini blaženo su sretni zajedno. Nisam uopće razmišljala o njima." "A što je onda?" upitala je baka, zvučeći kao da joj je dosadno. "Ništa", praktički sam viknula. "Samo sam - pa, razmišljala sam o tome kako večeras moram prekinuti s dečkom, to je sve. Ali to se tebe ionako ne tiče." Umjesto da ju je moj ton uvrijedio, jer bi za svakog djeda ili baku koji drže do sebe taj ton bio drzak i bezobrazan, baka je samo otpila gutljaj pića i odjednom postala vrlo zainteresirana. "Oh?" rekla je, potpuno drugačijim tonom glasa - istim onim tonom kojeg upotrebljava kad joj netko napomene nešto u vezi s dionicama, što ona smatra da je korisno za njezin bankovni kapital. "A koji ti je to dečko?" Bože, što li sam samo skrivila da imam ovakvu baku? Ozbiljno. Lillvna i Michaelova baka zna imena svih njihovih prijatelja, stalno im pravi domaće kekse i stalno je zabrinuta da premalo jedu, iako su njihovi roditelji, doktori Moscovitz, vrlo pouzdani što se tiče nabave namirnica ili barem njihove narudžbe. A ja? Ja imam baku s bezdlakim pudlom i devet karatnim dijamantnim prstenjem, kojoj je najveće zadovoljstvo u životu mučiti mene. Ali zašto ona toliko uživa u tome? Nikad joj nisam učinila ništa nažao. Ništa, osim činjenice da sam joj jedino unuče. I nije da idem naokolo i svima govorim što mislim o njoj. Znate, nisam joj zapravo nikada rekla da mislim da je zlobna starica koja nošenjem krznenih kaputa i pušenjem francuskih cigareta bez filtera pridonosi uništavanju okoliša. "Bako", rekla sam, pokušavajući ostati smirena. "Imam samo jednog dečka. Zove se Kenny." Rekla sam ti to već samo pedeset tisuća puta, dodala sam u svojoj glavi. "Mislila sam da ti je taj Kenny partner na biologiji", rekla je baka, otpivši gutljaj svog Sidecara. "Je", rekla sam, pomalo iznenađena što je uspjela zapamtiti tako nešto. "Ali mi je i dečko. Samo što je neku večer totalno prolupao i rekao mi da me voli." Baka je pogladila po glavi Rommela, koji joj je sjedio na krilu i izgledao sav jadan (njegov uobičajeni izgled). "A što je loše u tome", upitala je baka, "ako ti dečko kaže da te voli?" "Ništa", odgovorila sam. "Ali, ja nisam zaljubljena u njega, znaš? I zato ne bi bilo fer od mene da ga, znaš, zavlačim." Baka je podigla svoje nacrtane obrve. "Ne vidim razloga zašto ne." Kako sam se uopće upustila u ovaj razgovor? "Zato, bako. Ljudi više ne rade takve stvari. Danas ne." "Ma nemoj? Pa, ja to nisam primijetila. Osim, naravno, ako osoba nije zaljubljena u nekog drugog. U tom bi slučaju bilo mudro otresti se nepoželjnog udvarača, kako bi postala slobodna za onoga koji ti se doista sviđa." Pažljivo me promatrala. "Postoji li takva osoba u tvom životu, Amelia? Postoji li netko, ahm, poseban?" "Ne", automatski sam slagala. ' Baka je otpuhnula. "Lažeš." "Ne, ne lažem", slagala sam. "Bogme lažeš. Ne bih ti trebala reći, ali pretpostavljam da je to, za jednu buduću vladarieu, loša navika, koje bi trebala biti svjesna, kako je ubuduće ne bi ponavljala. Kad lažeš, nosnice ti se rašire, Amelia." Rukama sam pokrila nos. "Nije istina!" "Je", rekla je baka, očito se dobro zabavljajući. "Ako mi ne vjeruješ'pogledaj se u ogledalo." Okrenula sam se prema velikim ogledalima koja su stajala nedaleko od nas. Maknula sam ruke s lica i promotrila svoj nos. Nosnice mi nisu bile raširene. Ona je luda. "Ponovno te pitam, Amelia", lijeno je rekla baka sa svoje stolice. "Jesi li u ovom trenutku zaljubljena u nekoga?" "Nisam", automatski sam slagala... I nosnice su mi se istog časa raširile! O, moj Bože! Lagala sam svih ovih godina i sad je ispalo da me, kad god lažem, posve odaju moje nosnice! Kako to da mi to nitko nije pripomenuo ranije? A baka je -baka, od svih ljudi - ta koja je to skužila! Ne moja majka s kojom živim četrnaest godina. Ne moja najbolja prijateljica, čiji je kvocijent inteligencije viši od Einsteinova. Ako se ovo pročuje, moj će život završiti. "U redu", dramatično sam uzviknula, okrenuvši se ml ogledala prema njoj. "U redu, jesam. Da, zaljubljena sam u nekog drugog. Jesi li sada sretna?" Baka je podigla svoje nacrtane obrve. "Ne moraš vikati, Amelia", rekla je takvim tonom koji bih kod svih ostalih, osim kod nje, shvatila kao podsmješljiv. "A tko je taj poseban netko?" "Oh, ne", rekla sam, ispruživši obje ruke. Da nije toliko nepristojno, stavila bih kažiprste u oblik križića i podigla ih prema njoj - toliko je se bojim. A kad bolje razmislite, s tim iste-toviranim kapcima doista pomalo nalikuje na

Nosferatua12. "Nećeš izvući iz mene tu informaciju." Baka je ugasila cigaretu u pepeljari koju joj je donio Sebas-tiano i rekla: "U redu. Onda pretpostavljam da ti dotični mladi gospodin ne uzvraća osjećaje." Nije imalo smisla lagati joj. Sada više ne. Ne s mojim nosnicama. Ramena su mi se objesila. "Ne. Njemu se sviđa jedna druga :;;! djevojka. Jedna jako pametna djevojka koja zna klonirati voć- ! ne mušice." Baka je ironično otpuhnula. "Vrlo koristan talent. Ali pustimo sad to. Pretpostavljam, Amelia, da nisi čula za izraz 'prljava voda za pranje posuđa bolja je od nikakve'?" Valjda je iz mog zbunjenog izraza lica zaključila da nisam nikada čula za tu frazu, jer je nastavila: "Nemoj odbaciti tog Kennvja, dok si ne osiguraš nekog boljeg." Užasnuto sam zurila u nju. Stvarno, moja je baka izrekla - i učinila - neke vrlo hladne stvari u svom životu, ali ovo je bio vrhunac. "Osiguram nekog boljeg?" Nisam mogla vjerovati da je time doista mislila ono što sam mislila da je mislila. "Hoćeš re12 Nosferatu - lik vampira iz istoimenog njemačkog filma iz 1922. redatelja F.W. Murnaua; poznat po jednoj od najzastrašujućih maski vampira ikad viđenih na filmu. ći da ne bih trebala prekinuti s Kennyjeni dok ne nađeni nekog drugog?" Baka je zapalila još jednu cigaretu. "Pa naravno." "Ali, bako." Kunem se, ponekad mi uopće nije jasno je li ona ljudsko biće ili neka vrsta izvanzemaljske sile poslana s drugog planeta kako bi nas špijunirala. "Ne možeš se tako ponašati. Ne možeš dečka tako vući za nos, znajući da prema njemu ne osjećaš ono što on osjeća prema tebi." Baka je izdahnula dugi oblak plavičastog dima. "Zašto ne?" "Zato što je to potpuno amoralno!" Odmahnula sam glavom. "Ne. Prekinut ću s Kennvjem. I to odmah. Večeras." Baka je pogladila Rommela ispod brade. Izgledao je jadnije no ikad, kao da mu je, umjesto da ga mazi, gulila kožu s tijela. On je stvarno najogavnije pseće stvorenje koje sam ikada vidjela. "To je", rekla je baka, "naravno, tvoje pravo. No dopusti mi da te upozorim da će, ako prekineš vezu s tim mladićem, stradati tvoja ocjena iz biologije." Bila sam šokirana. Ali najviše zato što sam na to i ja sama već prije pomislila. Zaprepastilo me što baka i ja imamo nešto zajedničko. I to je zapravo bio jedini razlog što sam uzviknula: "Bako!" "Pa", rekla je baka, otresajući pepeo s cigarete u kristalnu pepeljaru. "Nije li to istina? Imaš samo dobar iz tog predmeta, zar ne? A i to je samo zato što ti taj mladić dopušta da prepisuješ zadaću od njega." "Bako!" ponovno sam viknula. Zato što je, naravno, bila u pravu. Pogledala je u strop. "Da vidimo", rekla je. "Imaš dovoljan iz matematike, što znači da iz biologije moraš imati najmanje dobar, jer će ti se inače prosjek u ovom semestru poprilično srozati." "Bako." Nisam mogla vjerovati. Imala je pravo, liilaje posve u pravu. Ali svejedno. "Neću odgoditi prekid s Kennvjem do poslije završnih ispita. To jednostavno ne bi bilo pravedno." "Kako hoćeš", rekla je baka, uzdahnuvši. "Ali sigurno će biti neugodno sjediti pokraj njega još sljedećih - koliko još ima do kraja semestra? - ah, da, dva tjedna. Posebno s obzirom na to da, nakon što prekineš s njim, on vjerojatno više neće razgovarati s tobom." Ajme, to je tako točno. Na to sam i sama pomislila. Ako se Kenny toliko naljuti na mene zbog prekida da više neće htjeti sa mnom razgovarati, šesti će sat biti veoma nezgodan. "A što je s onim plesom?" baka je promućkala led u svom Sidecaru. "Onim božičnim plesom?" "To nije božični ples", odgovorila sam. "To je Nekonfesio-nalni—" Baka je odmahnula rukom. Narukvica sa šiljcima koju je imala na ruci je zazveckala. "Svejedno", rekla je. "Ako prestaneš izlaziti s tim mladićem, s kime ćeš onda ići na ples?" "Neću ići ni sa kim", odlučno sam rekla, iako mi se, naravno, srce paralo od te pomisli. "Jednostavno ću ostati kod kuće." "Dok se svi ostali budu zabavljali? Ti, Amelia, doista ne razmišljaš nimalo razumno. A što je s tim drugim mladićem?" "Kojim drugim mladićem?" "Onim u kojeg tvrdiš da si toliko zaljubljena. Zar on neće biti na tom plesu s onom djevojkom koja se bavi muhama?" "Voćnim mušicama", ispravila sam je. "Ne znam. Možda hoće." Nikada mi nije palo na pamet da bi Michael mogao pozvati Judith Gershner na Nekonfesionalni zimski ples. No čim je baka to spomenula, obuzeo me isti onaj mučni osjećaj koji sam osjetila na klizalištu kad sam ih prvi put vidjela zajedno: nešto poput onog slučaja kad smo Lilly i ja prelazile Bleecker Street, a u nas se svojim biciklom zabio dostavljač kineske hrane i ja sam ostala bez zraka u plućima. Samo što me ovaj put nisu boljela samo prsa, nego i jezik. Bio je mnogo bolje, ali sada me opet počeo boljeti.

"Meni se čini", rekla je baka, "da bi dobar način da privu-češ pažnju tog mladića bio da se pojaviš na plesu s tim drugim dečkom, izgledajući apsolutno božanstveno u originalnoj kreaciji genovijanskog modnog dizajnera, Sebastiana Grimaldija." Samo sam zurila u nju. Jer, bila je u pravu. Bila je potpuno upravu. Ali... "Bako", rekla sam. "Onaj dečko koji mi se sviđa? Pa, njemu se sviđaju djevojke koje znaju klonirati kukce. OK? Jako sumnjam da će ga impresionirati neka haljina." Nisam joj spomenula da sam se, naravno, neku večer nadala upravo tome. Ali baka je, gotovo kao da mi može čitati misli, samo znalački promrmljala: "Hmmm". "Kako hoćeš", nastavila je. "Ipak, meni se čini malo okrutno da prekineš s tim mladićem u ovo doba godine." "Zašto?" zbunjeno sam upitala. Zar je baka slučajno naišla na neki program koji je prikazivao Divan život ili tako nešto? Nikad prije nije pokazivala ni trunke prazničnog raspoloženja. "Zbog Božića?" "Ne", odgovorila je baka vrlo ogorčeno - valjda zato što sam pomislila da bi je ikada mogla dirnuti godišnjica rođenja nečijeg spasitelja. "Zbog vaših završnih ispita. Ako doista želiš biti obzirna, onda mislim da bi mogla pričekati barem dok vam ne prođu završni ispiti prije no što jadniku slomiš srce." Već sam bila spremna na raspravu s bakom u vezi s bilo kojim izgovorom koji je sljedeći smislila da ne prekinem s Ken-nyjem - ali ovaj nisam očekivala. Stajala sam ondje otvorenih usta. Znam da su bila otvorena, jer sam vidjela svoj odraz u ona tri velika ogledala. "Nije mi ni najmanje jasno", nastavila je baka, "zašto mu jednostavno ne dopustiš da vjeruje da su vaši osjećaji obostra-ni dok vam ne prođu ispiti. Čemu jadniku još više povećavati stres? Ali ti, naravno, moraš učiniti ono što misliš da je najbolje. Pretpostavljam da je taj, mmm, Kenny, tip dečka koji se brzo oporavlja od odbijanja? Vjerojatno će, unatoč slomljenom srcu, dobro napisati svoje završne ispite." O, Bože! Ne bih se osjećala ništa gore čak ni da mi je u trbuh zabola vilicu i okrećući je, namotala moja crijeva poput špageta... Ali moram priznati da mi je i malo laknulo. Jer, sada, naravno, ne mogu prekinuti s Kennvjem. Nije važna ni moja ocjena iz biologije ni ples - ne možeš prekinuti s nekim neposredno prije završnih ispita. To bi bila jedna od najzlobnijih stvari koju možeš učiniti. Pa, osim onog što izvode Lana i njezine prijateljice. Znate, fore iz ženske svlačionice, kao kad, na primjer, priđu nekoj djevojci koja se presvlači i upitaju je zašto nosi grudnjak kad je očito da joj ne treba, ili kad joj se rugaju samo zato što joj se ne sviđa da je njezin dečko ljubi. Takve stvari. I tako, eto mene. Želim prekinuti s Kennvjem, ali ne mogu. Želim reći Michaelu što osjećam prema njemu, ali ne mogu ni to. Ne mogu čak ni prestati gristi nokte. Cijela će se europska nacija zgroziti nad mojim krvavim zanokticama. Ja sam patetična konfuzna osoba. Nije ni čudo da mi je jutros u automobilu - nakon što sam slučajno vratima Larsu zalupila nogu - Lilly rekla da bih stvarno trebala potražiti nekakvu pomoć, jer ako itko treba otkriti sklad između svoje svijesti i podsvijesti, onda sam to ja. Učiniti prije odlaska u Genoviju 1. Kupiti mačju hranu i pijesak za Debelog Louieja. 2. Prestati gristi nokte. 3. Postići samoostvarenje. 4. Pronaći sklad između svijesti i podsvijesti. 5. Prekinuti s Kennvjem - ali ne prije nego što prođu završni ispiti/ Nekonfesionalni zimski ples. Utorak, 8. prosinca, engleski Što se TO upravo čulo iz hodnika? Je li ti Kenny Shovvalter upravo rekao ono što mislim da ti je rekao? Da. O, moj Bože, Shameeka, što da radim? Toliko se tresem da jedva mogu pisati - M Kako to misliš, što da radiš? Dečko se totalno pali na tebe, Mia. Opusti se i uživaj. Ljudima ne bi smjelo biti dopušteno da samo tako govore takve stvari. Pogotovo ne tako glasno. Sigurno su ga svi čuli. Misliš li da su ga svi čuli? Ma svi su ga čuli. Trebala si vidjeti Lillvno lice. Mislila sam da će dobiti jedan od onih živčanih napadaja o kojima uvijek govori. Misliš da su ga SVI čuli? Mislim, i ljudi koji su izlazili iz kemijskog laboratorija? Misliš li da su oni čuli? Kako su mogli ne čuti? Prilično je glasno zaurlao. Jesu li se smijali? Ljudi koji su izlazili iz laboratorija za kemiju? Nisu se smijali, zar ne? Većina se smijala. O, Bože! Zašto sam se uopće rodila???? Osim Michaela. On se nije smijao. NIJE? STVARNO? Zafrkavaš me? Ne. Zašto bih te zafrkavala? Uostalom, zašto bi te uopće bilo briga što Michael Moscovitz misli? Nije. Nije me briga. Zašto misliš da me je briga? Hm, pa, najprije, zato što stalno meljeŠ o tome.

Ljudi se ne bi trebali smijati tuđoj nevolji. Samo to. Ja ne vidim u čemu je velika nevolja. Dečko te voli, pa što? Mnoge bi djevojke bile stvarno sretne da im dečko to vikne između drugog i trećeg sata. Da, pa, NE JA!!!! Napiši kratke, energične rečenice upotrebljavajući prijelazne glagole: Prijelazni: Ubrzo je požalio svoje riječi. Neprijelazni: Nije prošlo mnogo vremena kad se strašno pokajao zbog svojih riječi. Pltomk, 8. prosinca, (uoloijijct Danas na NT-u baš i nije bilo zabavno. Ne da je na biologiji mnogo bolje, budući da sam zaglavila pokraj Kennvja, koji se, čini se, malo smirio od jutros. Svejedno, doista mislim da se ljudi koji ne slušaju određene predmete na njima ne bi trebali ni pojavljivati. Na primjer, samo zato što Judith Gershner peti sat ima na rasporedu učenje u radnoj sobi, to nije razlog da smije biti na satu za NT punih pedeset minuta koliko on traje. Uopće je nisu trebali pustiti iz radne sobe. Mislim da čak nema ni propusnicu. Ne da bih je ja prijavila ili tako nešto. Ali ovakvo besramno kršenje pravila doista ne bi trebalo poticati. Ako Lilly doista misli izvesti taj demonstrativni odlazak, za koji još pokušava skupiti potporu, na svoj bi popis žalbi doista trebala dodati i činjenicu da profesori u ovoj školi imaju ljubimce. Mislim, ako djevojka zna klonirati, to ne mora značiti da bi joj trebalo biti dopušteno da slobodno švrlja školom kad god se sjeti. No, što je tu je, a ona je, kad sam ušla u učionicu, bila tamo i nema nikakve sumnje: Judith Gershner je zatreskana u Mic-haela. Nisam sigurna što on osjeća prema njoj, ali ona je, umjesto crnih pamučnih hulahopki koje inače nosi, imala hula-hopke u boji kože, što je znak da se nešto događa. Nijedna djevojka neće obući hulahopke u boji kože bez dobrog razloga. I, dobro, možda i rade na pripremi svog štanda za zimski karneval, no to nije razlog da Judith tako objesi svoju ruku preko naslona Michaelove stolice. Osim toga, Michael mi je na NT-u obično pomagao sa zadaćom iz matematike, a sad to više ne može, jer si je Judith prisvojila pravo na sve njegovo vrijeme. Pretpostavljala sam da bi mu smetalo da ih prekinem. Osim toga, Judilh se nema pravo uplitati u moje privatne razgovore. Jedva me poznaje. No je li ju to spriječilo da primijeti, nakon što je slučajno čula Lillynu službenu ispriku što mi nije povjerovala kad sam joj rekla za Kennvjev čudan telefonski poziv - budući da su sve sumnje u njegovu istinitost raspršene Kennvjevim današnjim pokazivanjem neobuzdane strasti na hodniku trećeg kata - da joj je žao Kennvja? O, ne. "Jadničak", rekla je Judith. "Ćula sam što ti je rekao u hodniku. Bila sam u kemijskom laboratoriju. Kako je ono bilo? 'Baš me briga ako ti ne osjećaš isto prema meni, Mia, ja ću tebe uvijek voljeti', ili tako nešto?" Nisam joj ništa rekla. Zato što sam bila previše zauzeta zamišljanjem kako bi Judith izgledala da joj iz sredine čela strši olovka. "To je tako slatko", rekla je Judith. "Kad bolje razmisliš. Mislim, tip je očito lud za tobom." Vidite; u tome je problem. Svi misle da je to što je Kenny učinio jako slatko i super. Nitko ne razumije da to nije slatko. Uopće nije slatko. To je totalno ponižavajuće. Mislim da mi nikad u životu nije bilo toliko neugodno. A, vjerujte mi, proživjela sam i više nego dovoljno neugodnosti, posebice otkad je počela cijela ova priča s princezom. No očito je da sam ja jedina osoba u cijeloj školi koja smatra da je ono što je Kenny učinio u najmanju ruku pogrešno. "Očito je da je u vrlo bliskom dodiru sa svojim emocijama." Čak je i Lilly stala na Kennvjevu stranu u cijeloj priči. "Za razliku od nekih." Moram priznati da me to užasno naljutilo, jer, kad bolje razmislim, otkad sam počela pisati svoj dnevnik stvarno sam postala mnogo svjesnija svojih emocija. Najčešće gotovo točno znam što osjećam. Ali problem je u tome što to nikome ne mogu reći. Ne znam tko se najviše iznenadio kad je Michael odjednom stao na moju stranu - Lilly, Judith Gershner ili ja. "To što Mia na hodniku trećeg kata ne izvikuje ono što osjeća", rekao je Michael, "ne znači da ona nije u dodiru sa svojim osjećajima." Kako mu to uspijeva? Kako to da na neki magičan način zna pretočiti u riječi točno ono što ja osjećam, ali ne mogu sama izgovoriti? Vidite, zato ga volim. Mislim, kako ne bih? "Da", pobjedonosno sam rekla Lilly. "Pa, mogla si mu nešto odgovoriti." Lilly je uvijek ogorčena kad Michael stane u moju obranu - posebice ako to učini kad me ona napada zbog neiskrenosti u mom emocionalnom životu. "Umjesto da si ga ostavila da stoji ondje." "A što sam mu", upitala sam - tek sada shvaćam da je to bilo nepromišljeno - "trebala reći?" "Pa, na primjer", rekla je Lilly, "da i ti njega voliš?" ZAŠTO? To je sve što želim znati. ZAŠTO sam osuđena na najbolju prijateljicu koja ne razumije da postoje neke stvari koje se jednostavno ne govore pred SVIMA NA NT-U, UKLJUČUJUĆI I NJEZINA BRATA???? Stvar je u tome da Lilly nikada u životu nije zbog nečeg bilo neugodno. Ona jednostavno ne zna značenje riječi

neugoda. "Slušaj", rekla sam, osjećajući kako mi obrazi crvene. Naravno, nisam mogla lagati. Kako da lažem, s obzirom na ono što sam saznala o svojim nosnicama? OK, Lilly to još nije sku-žila, ali to je bilo samo pitanje vremena. "Ja doista istinski cijenim Kennvjevo prijateljstvo", rekla sam oprezno. "Ali ljubav. Mislim ljubav. To je jako velika stvar. Ja nisam, hoću reći, ja ne..." Patetično sam zamuckivala, posve svjesna da me svi u učionici, a posebno Michael, slušaju. "Shvaćam", rekla je Lilly, suzivši oči. "Strah od obveze." "Ne bojim se obveze", bila sam uporna. "Ali jednostavno—" Ali Lillvne tamne oči već su isijavale nestrpljivo iščekivanje. Pripremala se da me psihoanalizira - to joj je, nažalost, bio jedan od najdražih hobija. "Hajde da proanaliziramo situaciju, može?" rekla je. "Mislim, imaš dečka koji po hodnicima urla koliko te voli, a ti samo zuriš u njega, poput štakora koji se ne može maknuti s tračnica kojima prolazi vlak. Sto misliš, što to znači?" "Zar ti nikada nije palo na pamet", upitala sam je, "da mu možda nisam rekla da ga volim zato što—" Zamalo sam rekla. Stvarno. Zamalo. Zamalo sam rekla da ne volim Kennvja. Ali nisam mogla. Jer, da sam rekla, to bi nekako došlo i do Kennvja, a to bi bilo još gore nego da sam prekinula s njim. Nisam to mogla učiniti. Pa sam umjesto toga rekla: "Lilly, ti savršeno dobro znaš da se ne bojim obveze. Mislim, ima mnogo dečki za koje—" "Oh,-stvarno?" čini se da se Lilly zabavljala više nego obično. Bilo je gotovo kao da zabavlja publiku. Koju je, naravno, i imala. Publika su bili njezin brat i njegova djevojka. "Reci jednog." "Jednog što?" "Reci jednog dečka kojemu bi mogla biti zauvijek predana." "Što hoćeš - popis?" upitala sam je. "To bi bilo lijepo", rekla je Lilly. I tako sam sastavila ovaj popis: Dečki za koje Mia misli da bi im mogla biti zauvijek predana 1. Wolverine iz X-mena. 2. Onaj glumac koji glumi u filmu Gladijator. 3. Will Smith. 4. Tarzan iz Disneyjeva crtanog filma. 5. Zvijer iz Ljepotice i zvijeri. 6. Onaj zgodni vojnik iz Mulana. 7. Onaj tip kojeg Brendan Fraser glumi u Mumiji. 8. Angel. 9. Tom iz Daria. 10. Justin Baxendale. Ali ispalo je da ovaj popis nije dobar, jer kad ga je Lilly proanalizirala, pokazalo se da su polovica tih tipova likovi iz crtica; jedan je vampir, a jedan je mutant koji može napraviti da mu zglobovi ispaljuju šiljke. Zapravo, osim Willa Smitha i Justina Baxendalea - zgodnog maturanta koji se upravo prebacio iz Trinitvja i u kojeg je već zaljubljeno mnogo djevojaka iz Alberta Einsteina - svi su ostali dečki koje sam stavila na popis izmišljeni. To što na popis nisam mogla staviti nijednog dečka za kojeg je postojala nada da bih s njim jednom mogla hodati - ili koji barem postoji u trećoj dimenziji - na nešto ukazuje. Naravno, to ne ukazuje na činjenicu da je dečko koji mi se sviđa u tom trenutku bio tamo i sjedio pokraj svoje nove djevojke pa ga nisam mogla staviti na popis. O, ne. Toga se nitko nije sjetio. Ne, nedostatak realnih muškaraca na popisu, dakle onih s kojima bih doista mogla biti, ukazuje na moja nerealna očekivanja kad su muškarci u pitanju i to je još jedan dokaz moje nesposobnosti da nekom budem predana. Lilly kaže da ću, ako donekle ne spustim očekivanja, biti osuđena na nezadovoljstvo u ljubavnom životu. Kao da sam, s obzirom na to kako se stvari odvijaju, uopće očekivala nešto drugo. Kcnny mi je upravo dobacio ovu poruku: Mia - oprosti mi zbog onog sto se dogodilo danas u hodniku. Sada mi je jasno da sam te doveo u neugodnu situaciju. Ponekad zaboravim da si, iako si princeza, još uvijek dosta povučena i sramežljiva oso6a. Obećavam ti da nikad više neću učiniti nešto sfično. Mogu Ci ti se isfeupiti pozivom na ručak u Big Wong u četvrtak? Kenny Naravno, pristala sam. I to ne samo zato što jako volim jesti valjuške od povrća kuhanog na pari u Big Wongu, već i zato što ne želim da ljudi misle da se bojim obveze. Nisam pristala čak ni zato što mislim da će me, uz valjuške i vrući čaj, Kenny napokon pozvati na Nekonfesionalni zimski ples. Pristala sam zato što mi je, usprkos svemu, Kenny doista drag i ne želim ga povrijediti. I mislila bih to isto čak i da nisam princeza i da ne moram uvijek postupiti pravilno.

Zadaća: Matematika: zadaci za ponavljanje na kraju poglavlja 4-7. Engleski: seminarski rad. Svjetska civilizacija: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 5-9. NT: ništa. Francuski: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 4-6. Biologija: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 6-8. Utorak, 8. prosinca, 16 sati, u limuzini na putu do {Plaze Evo razgovora koji se odvijao između mene i profesora Gia-ninija danas nakon dopunskog sata iz matematike: Profesor G.: Mia, je li sve u redu? Ja: (iznenađeno): Da. Zašto ne bi bilo? Profesor G.: Pa, činilo mi se da si dobro shvatila PVUZ metodu, ali na današnjem kontrolnom svih si pet zadataka riješila pogrešno. Ja: Valjda zato što mislim na mnoge druge stvari. Profesor G: Na put u Genoviju? Ja: Da, na to, i... na mnoge druge stvari. Profesor G: Pa, ako želiš razgovarati o, hm, drugim stvarima, znaš da mi se uvijek možeš obratiti. I svojoj majci. Znam da se možda čini da smo zaokupljeni bebom i svim tim, ali ti si nam uvijek najvažnija. To znaš, zar ne? Ja (postiđeno): Da. Ali sve je u redu. Stvarno. Hvala Bogu da ne zna za moje nosnice. A i što sam drugo mogla reći? "Profesore G., moj dečko je luđak, ali ne mogu prekinuti s njim zato što su uskoro završni ispiti, a zaljubljena sam u brata svoje najbolje prijateljice?" Iskreno sumnjam da bi mi mogao dati neki pametan savjet za bilo što od navedenog. Utorak, 8. prosinca, 19 sati Ne mogu vjerovati. Prvi put nakon ni sama ne znam koliko mjeseci stigla sam kući prije početka Baywatch Hawaii. Nešto sigurno nije u redu s bakom. Iako je danas na poduči djelovala sasvim normalno. Mislim, normalno za nju. Osim što me stalno prekidala dok sam recitirala skupnu izjavu odanosti genovi-janskoj zastavi i državi (koju, naravno, moram naučiti napamet, zbog posjeta školama u Genoviji. Ne bih htjela ispasti idiot pred gomilom petogodišnje djece zato što je ne znam), zapitkujući me što sam odlučila učiniti u vezi s Kennvjem. Pomalo je neobično što je sada zanima moj privatni život, budući da je nikad prije nije zanimao. Pa, barem ne previše. I stalno je govorila kako je Kenny domišljat jer mi je slao ona anonimna ljubavna pisma tijekom listopada - ona za koja sam mislila (pa, dobro, nadala se, ne baš mislila) da ih piše Michael.' A ja sam rekla: "Što je u tome toliko domišljato?" na što je baka samo odgovorila: "Pa, sada si njegova djevojka, zar ne?" O čemu baš i nisam previše razmišljala, ali pretpostavljam da je u pravu. U svakom slučaju, mama je bila toliko iznenađena što sam došla ranije kući da mi je prepustila odluku o tome što da naručimo za večeru (za sebe sam naručila pizzu margheritu. Za nju sam uzela rigatoni bolognese, iako je kobasica u umaku vjerojatno puna nitrata koji bi mogli naškoditi fetusu u razvoju. Ipak, bila je to na neki način posebna rjrigoda, budući da sam, za promjenu, bila kod kuće za večeru. Čak se i profesor Giani-ni malo razuzdao i naručio neko jelo s gljivama porcini). Pripremila sam se na raniji dolazak kući, jer ne biste povjerovali koliko toga imam za učenje, a usto, vjerojatno bih trebala početi pisati svoj seminarski rad, zatim moram smisliti što ću kupiti ljudima za Božić i Hanuku, da i ne spominjem da moram ponoviti govor zahvale narodu Genovije, koji ću održati na svom televizijskom (pa, barem na genovijanskoj televiziji) predstavljanju ljudima kojima ću jednoga dana vladati. Bilo bi mi bolje da se ozbiljno primim posla! Mtofak, 8. prosincu, 19:30 OK, napravila sam stanku u učenju i upravo nešto shvatila. Možeš mnogo naučiti gledajući Baywatch. Ozbiljno. Sastavila sam popis: Ono što sam naučila gledajući Baywatch 1. Ako si oduzet od struka naniže, samo moraš ugledati kako ubojica napada nekog klinca i moći ćeš ustati i spasiti ga. 2. Ako imaš bulimiju, to je vjerojatno zato što te istodobno vole dva muškarca. Moraš im samo reći da želiš da budete prijatelji i bulimija će nestati. 3. Uvijek je lako pronaći mjesto za parkiranje blizu plaže. 4. Spasioci uvijek oblače košulju kad idu s plaže. Spasiteljice se tim ne moraju zamarati. 5. Ako upoznaš lijepu djevojku koja, međutim, ima nekih problema, ona vjerojatno ili krijumčari dijamante ili je podvojena ličnost. Nemoj prihvatiti njezin poziv na večeru. 6. Dicka van Pattena, iako je umirovljenik, može biti iznenađujuće teško savladati u tučnjavi. 7. Ako ljudi na tajanstven način umiru u vodi, to je vjerojatno zato što je divovska električna jegulja pobjegla

iz obližnjeg akvarija. 8. Djevojke koje razmišljaju o tome da napuste svoju bebu, mogu je jednostavno ostaviti na plaži. Velika je vjerojatnost da će je neki simpatični spasilac odnijeti kući, posvojiti je i odgojiti kao svoje rođeno dijete. 9. Vrlo je lako plivati brže od morskog psa. 10. Divlji tuljani su preslatki kućni ljubimci koji se mogu lako dresirati. Utotuk, 8. prosinca, 10:30 Upravo sam primila e-mail od Lilly. No nisam jedina koja ga je dobila. Nekako je skužila kako da pošalje skupni e-mail svima u školi. Pa, pretpostavljam da me to ne bi trebalo čuditi. Ona/e ipak genij. Ali očito je da joj je od previše učenja zakržljao mozak, jer pogledajte što je napisala: Pozor svim učenicima gimnazije Alberta Einsteina Jeste li pod pritiskom zbog previše ispita, seminarskih radova i završnih projekata? Nemojte samo pasivno prihvaćati ug-njetavačke obveze koje nam nameće tiranska školska uprava! Sutra je na rasporedu tihi prosvjed skupni demonstrativni odlazak iz škole. Točno u deset sati, pridružite se svojim suučeni-cima te zajedno pokažimo našim profesorima što mislimo o nefleksibilnim rasporedima ispita, represivnoj cenzuri i samo jednom danu za učenje u školi, u kojem se moramo pripremiti za završne ispite. Ostavite svoje olovke, ostavite svoje knjige i okupite se u Istočnoj 75. ulici između ulica Madison i Park (ako je moguće, upotrijebite ulaz pokraj glavnih administracijskih ureda) na skupu protiv ravnateljice Gupte i upravnog odbora. Neka se vaš glas čuje! Ja sam posve sigurna da ne mogu sutra u deset sati izaći iz škole. To je točno usred matematike. Profesor Gianini će biti jako povrijeđen ako svi ustanemo i jednostavno odemo iz učionice. Ali ako kažem da ne želim sudjelovati u demonstraciji, Lilly će se razbjesnjeti. Ali ako se pridružim prosvjedu, tata će me ubili. A mamu tla i ne spominjem. Mislim, mogli bi nas sve privremeno udaljili iz škole ili tako nešto. Ili bi nas mogao pregaziti dostavni kamion. Ima ih mnogo u 75. ulici u to doba dana. Zašto? Zašto moram imati najbolju prijateljicu koja je očito sociopatkinja? Utorak, 8. prosinca, 20:45 Upravo sam od Michaela dobila sljedeću hitnu poruku: CracKing: Jesi li maloprije dobila onu šašavu poruku od moje sestre? Odmah sam odgovorila. DbLouie: Jesam. > CracKing: Nećeš valjda sudjelovati u njezinoj glupoj demonstraciji? DbLouie: Oh, ne. Neće se nimalo ljutiti ako ne budem sudjelovala. CracKing: Znaš, Mia, ne moraš uvijek raditi sve što ti ona kaže. Mislim, i prije si joj se suprotstavila. Zašto ne bi i sad? Hm, zato što sada imam dovoljno ostalih briga - na primjer, moji završni ispiti; predstojeći put u Genoviju; i, oh, da, činjenica da te volim - a da na popis ne dodajem još i svađu s najboljom prijateljicom. Ali, naravno, nisam to odgovorila. DbLouie: Kad se radi o tvojoj sestri, mislim da je linija najmanjeg otpora često najsigurniji put. CracKing: Pa, ja to neću učiniti. Sudjelovati u demonstraciji, mislim. DbLouie: Ali ti nisi u istom položaju kao ja. Ti si joj brat. S tobom mora razgovarati. Vi živite pod istim krovom. > CracKing: Ne zadugo. Hvala Bogu. Oh, pa da. On uskoro odlazi na fakultet. Pa, dobro, ne ide baš jako daleko. Otprilike stotinu ulica dalje. DbLouie: Pa da. Primljen si na Columbiju. I to prije nego što si maturirao. Nisam ti još čestitala na tome. Pa, moje čestitke. > CracKing: Hvala. > DbLouie: Sigurno si sretan što ćeš tamo znati barem jednu osobu. Judith Gershner, mislim. > CracKing: Da, valjda. Čuj, bit ćeš još u gradu u vrijeme zimskog karnevala, zar ne? Mislim, ne ideš u Genoviju prije 18., zar ne? Pomislila sam samo: Zašto me to pita? Mislim, nije moguće da će me pozvati na ples. Pa sigurno zna da ću ići s Kennyjem. Mislim, ako me Kenny uopće pozove na ples. Osim toga, Michael ionako nije slobodan. Zar on ne ide s Judith? Pa? ZAR NE IDE S NJOM? DbLouie: U Genoviju idem 19. CracKing: E, dobro. Jer, stvarno bi trebala navratiti do štanda Kompjuterskog kluba na karnevalu i pogledati jedan program koji sam napravio. Mislim da će ti se svidjeti. Trebala sam znati. Michael me neće pozvati ni na kakav ples. Barem ne u ovom životu. Mogla sam znati da samo hoće da vidim njegov glupi kompjuterski program. Ma koga briga za to? Pretpostavljam da će pred mene

iskakati nekakvi blesavi vojnici, a ja ću ih morati ubijati ili tako nešto. Kladim se da je to bila Judithina ideja. Htjela sam mu napisati: Zar ti nemaš ni najblaže veze kako je meni? Zar ne vidiš da si TI jedina osoba s kojom se vidim u vezi koja bi mogla trajati do vječnosti? Zar to još nisi SHVATIO???? No umjesto toga, napisala sam: DbLouie: Jedva čekam. Pa, moram ići. Bok. Ponekad totalno mrzim samu sebe. Srijeda, 0, prosinca, 3 ujutro Ovo nikad nećete povjerovati. Ne mogu spavati zbog nečeg što je baka rekla. Ozbiljno. Spavala sam kao klada - pa, dobro, spavala sam onako kako možeš spavati kad ti na trbuhu prede mačka teška dvanaestak kilograma - i odjednom sam se probudila, dok mi je u glavi odzvanjala jedna nasumična rečenica: "Pa, ti sada jesi njegova djevojka, nisi li?" To je baka rekla kad sam je upitala što je tako domišljato u tome što mi je Kenny slao ona anonimna pisma. I znate što? U PRAVU JE. Čini se totalno bizarnim priznati da bi baka mogla u nečemu biti u pravu, ali mislim daje to istina. Kennvjeva ljubavna pisma doista JESU upalila. Mislim, ja mu sada JESAM djevojka. Pa što me onda sprečava da i ja napišem nekoliko anonimnih pisama dečku koji se meni sviđa? Mislim, što me doista sprečava? Osim činjenice da već imam dečka i da tip koji se meni sviđa već ima djevojku? Mislim da je ovo plan koji bi mogao imati dobrih strana. Naravno, treba ga razraditi, ali hej, očajni potezi zahtijevaju očajna vremena. Ili tako nešto. Previše mi se spava da sada razmišljam o toj frazi. Srijeda, 9, prosinca, sat razredne zajednice OK, cijelu sam noć razmišljala o tome i gotovo sam posve sigurna da sam smislila dobar plan. Čak i dok sjedim ovdje, moj plan se provodi u djelo zahvaljujući Tini Hakim Babi i odlasku u Hoovu trgovinu delikatesa prije početka škole. Zapravo, Hoovi baš i nisu imali ono što sam htjela. Željela sam čestitku koja je iznutra prazna, a na prednjoj strani ima neku sliku koja je dovoljno profinjena, ali ne i previše seksi. Ali jedine prazne čestitke koje su imali u Hoovoj trgovini (koje po sebi nisu imale nacrtane mačiće) bile su one s fotografijama voća umočenog u čokoladni preljev. Pokušala sam odabrati voće koje nije falusnog oblika, ali čak je i jagoda, koju sam kupila, nekako previše seksi za ono što sam ja htjela. Ja ne znam što je seksi u voću s kojeg cure kapljice čokoladnog preljeva, ali Tina je ushićeno uzviknula Vau kad je vidjela razglednice. Ipak, junački je pristala prepisati moju pjesmu na unutrašnju stranu razglednice, kako Michael ne bi prepoznao moj rukopis. Čak joj se i svidjela moja pjesma, koju sam smislila danas u pet ujutro: Ruže su crvene Plave su ljubičice Ti to možda ne znaš Ali ja volim te. Priznajem, mogu ja i bolje, ali bilo je stvarno teško smisliti nešto pametnije nakon samo tri sata spavanja. Malo sam oklijevala oko upotrebe riječi na V. Mislila sam da bih možda trebala zamijeniti Volim sa Sviđaš mi se. Naposljetku, ne bih htjela da pomisli da ga uhodi nekakva luđakinja. Ali Tina je rekla da je Volim sasvim u redu. Jer, kako je ona rekla: "To je istina, zar ne?" A budući da je anonimno, onda valjda nije važno što otvaram svoju dušu. Bilo kako bilo, Tina prolazi pokraj Michaelova ormarića točno prije tjelesnog pa će mu tada ubaciti čestitku. Ne mogu vjerovati da sam se spustila tako nisko. Ali kao što je tata rekao, i u ljubavi treba hrabrosti. Srijeda, 9. prosincu, poslije na satu razredne zajednice Lars mi je upravo rekao da zapravo ništa ne riskiram, s obzirom na to da nisam potpisala čestitku i što sam čak otišla tako daleko da sam zamolila nekog drugog da u nju ispiše pjesmu umjesto mene (Lars sve zna zato što sam mu morala objasniti zašto moramo ići u Hoovu trgovinu u osam i petnaest ujutro). Pomogao mi je izabrati čestitku, ali ja bih rado da to bude sve što se tiče njegova doprinosa dotičnom projektu. S obzirom na to da je muškarac, nisam baš sigurna koliko bi mi njegova pomoć koristila. Osim toga, bio je u braku već četiri puta, tako da jako sumnjam da zna išta o romantici. Također, već bi dosad trebao znati da za vrijeme sata razredne zajednice ne smijemo razgovarati. Srijeda, 9. prosinca, matematika, 9:30 Upravo sam vidjela Lilly na hodniku. Prošaptala je: "NEMOJ ZABORAVITI! DESET SATI! NEMOJ ME IZNEVJERITI!" Pa, da budem iskrena, zaboravila sam. Prosvjed! Glupi prosvjed! A jadni profesor Gianini stoji ondje i ponavlja peto poglavlje, ništa ne sluteći. Nije on kriv što se profesorici Spears nije svidjela Lillvna tema za seminarski rad. Lilly ne može jednostavno samovoljno kazniti sve profesore u školi zbog nečega što je učinio jedan profesor. Već je devet i trideset pet. Što da učinim? Srijedu, 9. prosinca, matematika, 9:45

Lana se naslonila na naslon stolice i prosiktala: "Hoćeš li otići s nastave sa svojom debelom prijateljicom?" Zaista ne znam što bih na ovo rekla. Jedino je u kulturi koja je poremećena poput naše, u kojoj su djevojke poput Christine Aguilere uzdignute kao uzori ljepote, iako je očito da zapravo pate od neke vrste pothranjenosti (skorbut?), moguće da neki ljudi misle daje Lilly debela. Jer, Lilly nije debela. Ona je samo malo zaobljena, poput šteneta. Mrzim ovo mjesto. Srijeda, 9. prosinca, matematika, 9:50 Deset minuta do prosvjeda. Ne mogu ovo podnijeti. Moram izaći. Srijeda, 9. prosinca, 9:55 OK. Stojim u hodniku pokraj alarmnog požarnog uređaja blizu fontane za piće na drugom katu. Profesor Gianini mi je dao propusnicu za hodnik. Rekla sam mu da moram otići na zahod. Naravno, sa mnom je i Lars. Da se barem prestane smijati. Čini se da uopće ne shvaća ozbiljnost čitave situacije. Osim toga, pokraj nas je upravo prošao Justin Baxendale s vlastitom propusnicom za hodnik, čudno nas pogledavši. Da, vjerojatno doista izgledam malo neobično, stojeći u hodniku sa svojim tjelohraniteljem, koji ima napadaj cerekanja, ali svejedno. Ne treba mi da me Justin Baxendale čudno gleda. On ima jako dugačke i tamne trepavice pa mu pogled djeluje nekako kao da gleda kroz dim... O, MpJ BOŽE! NE MOGU VJEROVATI DA U OVAKVIM TRENUCIMA PIŠEM O TREPAVICAMA JUSTINA BAXENDALEA! Mislim, stvarno sam u škripcu: Ako se ne pridružim Lillvnom prosvjednom odlasku iz škole, izgubit ću najbolju prijateljicu. Ali ako se pridružim ostalima u prosvjedu, to će biti totalno nepoštivanje moga očuha. Zato mi preostaje samo jedna stvar. Lars se upravo ponudio da to učini umjesto mene. Ali ne mogu mu to dopustiti. Ne mogu dopustiti da, ako nas uhvate, odgovara za ono što sam ja učinila. Ja sam princeza. Moram to sama učiniti. Samo sam mu rekla da se pripremi na trčanje. Ovaj je put korisno što sam toliko visoka. Imam prilično dug korak. Pa, evo ga. Srijeda, 9. prosinca, 10 sati J stočna 75. ulica, ispod nekih skela Ne razumijem zašto je toliko bijesna. Mislim, dobro, nije isto ako svi napuste zgradu zbog oglašavanja alarmnog požarnog uređaja ili ako je napuste iz prosvjeda protiv represivnih metoda poučavanja koje koriste neki profesori. Ali svejedno svi stojimo nasred ulice na kiši i nitko nema kaput, jer nam iz straha da će nas proždrijeti gorući plamen nisu dali da odemo do ormarića za stvari, tako da ćemo sada svi od hladnoće vjerojatno dobiti hipotermiju i umrijeti. To je i htjela, nije li? Ali ne. Ni s tim ne može biti zadovoljna. "Netko nas je cinkao!" stalno je urlala. "Netko im je rekao! Zašto bi inače stavili protupožarnu vježbu točno u vrijeme mog demonstrativnog odlaska? Kažem vam, ti će birokrati učiniti sve kako bi nas spriječili da se javno izjasnimo protiv njih. Sve! Čak će nas natjerati da stojimo vani na ledenoj kisici koja sipi, s nadom da će nam to oslabiti imunološki sustav te im se više nećemo imati snage suprotstaviti. E, pa, ja se, na primjer, odbijam prehladiti! Odbijam podleći njihovim sitničavim prijevarama!" Predložila sam Lilly da joj tema seminarskog rada budu suf-ražetkinje13, budući da su one, kao i mi, morale pretrpjeti brojna poniženja u svojoj borbi za jednaka prava. Međutim, Lilly mi je rekla da ne budem popustljiva. Bože, stvarno je teško biti najbolja prijateljica s genijalkom. 13 Sufražetkinje - pobornice za žensko pravo glasa. Srijeda, 9. prosinca, YIZ Ne mogu ocijeniti je li Michael vidio čestitku ili nije!!!! Da stvar bude još gora, glupa Judith Gershner je OPET ovdje. Zašto jednostavno ne može ostati u svojoj učionici? Zašto se uvijek mora motati po našoj? Svi smo se savršeno dobro slagali dok ONA nije došla. Moj život je patetičan. Čak sam pomislila na to da odem preko puta hodnika do zbornice i postavim neko pitanje profesorici Hill - na primjer, zašto je domarima rekla da uklone vrata ostave te sada više ne možemo unutra zaključavati Borisa kako bi ona možda pogledala u učionicu i PRIMIJETILA da je u njoj jedna djevojka koja tu NE bi trebala biti. Ali, zbog Michaela, nisam se mogla natjerati da to učinim. Mislim, Michael očito ŽELI da Judith bude ovdje, jer bi joj inače rekao da ode. ZAR NE????? U svakom slučaju, budući da je Michael toliko okupiran gospođicom Gershner, čini se da sam prepuštena sama sebi što se tiče vježbanja matematike.

Ali to je u redu. Sve je u najboljem redu. Mogu ja i sama učiti. Pogledajte: A,B»C = Dioba unije skupova koji nemaju zajednički presjek Zbirka punih podskupova od U koji nemaju zajednički presjek i čiji je zbroj jednak skupu U Skužila sam. Potpuno sam shvatila što to znači. Kome treba Michaelova pomoć? Meni ne. Meni je potpuno jasna zbirka punih skupova. POTPUNO MI JE JASNA. O, Michaelc Od moga si srca napravio zamršenu diobu. Zašto ne vidiš da bismo mi trebali biti univerzalni skup? Umjesto toga, pretvorio si moju dušu u zbirku punih podskupova. Ne mogu vjerovati da je našoj ljubavi suđeno da nema zajednički presjek. Već mislim da bi ona trebala biti unija podskupova ti i ja. Srijeda, 9. listopada, francuski Znate što sam još shvatila? Shvatila sam da ako ova stvar uspije - znate, ako uspijem Michaela odvratiti od Judith Ger-shner i ja prekinem s Kennvjem i nađem se, znate, u potencijalno romantičnoj situaciji s Lillvnim bratom -ja neću znati što treba učiniti. Ozbiljno. Uzmimo, na primjer, ljubljenje. Poljubila sam samo jednu osobu u životu i to je Kenny. Ne vjerujem da ono što smo Kenny i ja činili obuhvaća baš cjelokupno iskustvo ljubljenja, jer sigurno nije bilo onako zabavno kao što to uvijek izgleda na televiziji. To je veoma uznemiravajuća misao koja me dovela do jednako uznemiravajućeg zaključka: o ljubljenju zapravo znam vrlo malo. Zapravo, meni se čini da bih, ako se uopće mislim ljubiti, prije toga trebala potražiti nekoliko savjeta. Od nekoga tko je stručnjak za ljubljenje, mislim. Zato sam se odlučila posavjetovati s Tinom Hakim Babom. Ona možda ne smije dolaziti našminkana u školu, ali se s Da-veom Farouq El-Abarom - koji ide u srednju školu Trinitv -ljubi sada već oko tri mjeseca, I SVIĐA JOJ SE te je smatram stručnjakinjom na tom području. Prilazem rezultate ovog visokoznanstvenog dokumenta da služi kao podsjetnik u budućnosti: Tina - moram naučiti kako se ljubi. Možeš li, molim te, DETALJNO odgovoriti na sljedeća pitanja???? I NEMOJ ovo nikome pokazati!!!! NEMOJ izgubiti ovaj papir!!!! Mia 1. Može li dečko skužiti da je osoba s kojom se ljubi neiskusna? Kako se ljubi netko tko je neiskusan (tako da to izbjegnem)? Mia - trenutak koji si čekala: Dečko može osjetiti da si nervozna iCi da se osjećaš nelagodno, ali svatko je. nervozan kad se s nekim. ljubi prvi put. To je pri-rodno'. Ali ljubljenje se brzo uči - vjeruj mi! Može se dogoditi da se osoba koja je neiskusna prebrzo odmakne zato stoje uplašena ili iz nekog drugog razloga. Ali to je normalno. Čudno je kad nekog -prvi put fjufiis. I TREBALO bi biti čudno. Upravo zato je zabavno. 2. Postoje li doista osobe koje se sjajno ljube? Ako da, koje je uvjete potrebno ispuniti za to? (Tako da znam što da vježbam.) Da, postoje osobe koje se dobro ljube. Osoba koja se dobro ljubi uvtje£ to čini s puno ljubavi, nježno, strpljivo i nezahtjevno. 3. Koliki pritisak treba primijeniti na njegove usne? Mislim, trebam li gurati ili, kao kod rukovanja, trebam samo biti čvrsta? Ili da samo stojim i pustim njega da obavi sav posao? Ako želiš nježan poljubac (osjećajan) nemoj primijeniti preve-lik pritisak, (ovo vrijedi i u slučaju da dečko nosi aparatić za zube - da slučajno ne bi došlo do ozljeda). Ako dečka grubo poljubiš (prevelik pritisak), mogao bi pomisCiti da si očajna ili da želiš ići dalje od onog što vjerojatno želiš. Naravno, ne bi trebala satno stajati i Čekali da on sve napravi: uzvrati mu poljubac! Ali uvijek ga ljubi onako kako bi TI htjela da te. netko ljubi. Tako dečki uče. Nikad ne bismo nikamo dospjeli da im mi sve ne pokazujemo1. 4. Kako znaš kad treba prestati? Stani kad on stane, ili kad tebi bude dosta ili kad ne želiš ići korak dalje. Samo nježno (da se ne bi izbezumio) odmakni glavu ili, ako je pravi trenutak, možeš poljubac zamijeniti zagrljajem, a zatim se odmaknuti. Je li odurno i ako si zaljubljena u njega? Naravno da nije1. Ljubljenje nikad nije odurno!

Pa, OK, pretpostavljam da bi s Kennvjem moglo biti. Uvijefc je bolje s nekim tko ti se stvarno sviđa. Naravno, ljubljenje ponekad može biti odbojno čak i s nekim tko ti se cfoista svufa. Jednom me Dave liznuo po bradi i to mi je bilo užasno odbojno. Ali mislim daje to bilo slučajno (lizanje, mislim). Ako je zaljubljen u tebe, je li mu uopće važno ako se loše ljubiš? (Definiraj osobu koja se loše ljubi. Vidi prije spomenuto.) Ako se tipu sviđaš ili ako te voli, neće mu 6iti važno kako se ljubiš. Zapravo, ako se i ljubiš loše, on će vjerojatno misliti da se dobro ljubiš. I obratno. Trebala bi mu se sviđati zbog onog što jesi — ne zbog toga kako se ljubiš. DEFINICIJA OSOBE KOJA SE LOŠE LJUBI: osoba koja se loše ljubi je netko tko ti zabalavi cijelo lice, zaslini te, gura ti jezik u usta kad nisi spremna, osoba koja ima neugodan zadah ILI osoba čiji je jezik suh i bodljikav poput kalausa, iako ja to nikad nisam doživjela, samo sam čida da postoji. 7. Kako znaš kad trebaš otvoriti usta (kako bi poljubac postao francuski poljubac)? Vjerojatno ćeš osjetiti kad ti njegov jezik počne dodirivati usne. Ako želiš nastaviti s idejom, malo otvori usne. Ako ne želiš, ostavi skupljene usne. Slijedi - II. poglavlje: Kako se ljubiti na francuski način!!!! Domaća zadaća: Matematika: zadaci za ponavljanje na kraju poglavlja 8-10. Engleski: Dnevnik iz engleskog jezika: knjige koje sam pročitala. Svjetska civilizacija: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 10-12. NT: ništa. Francuski: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 7-9. Biologija: pitanja za ponavljanje na kraju poglavlja 9-12. Srijedu, 9. prosinca, 21 sat, u limuzini na putu kuci od bake Toliko sam umorna da jedva pišem. Baka me natjerala da isprobam svaku pojedinu haljinu u Sebastianovom salonu. Ne biste vjerovali koliko sam haljina imala na sebi danas. Kratke haljine, duge haljine, one s ravnim donjim dijelom i one sa Širokim, napuhnutim donjim dijelom, bijele, ružičaste, plave i čak jednu svijetlozelenu boje limete (za koju je Sebastiano rekao da mi ističe "boj" obraza). Smisao tog silnog isprobavanja haljina bio je da izaberem jednu koju ću nositi na Badnjak tijekom mog prvog službenog televizijskog govora genovijanskom narodu. Moram izgledati poput princeze, ali, opet, ne previše poput princeze. Lijepo, ali ne previše,lijepo. Profinjeno, ali ne previše profinjeno. Kažem vam, bila je to noćna mora u kojoj su me žene upa-lih obraza, odjevene u bijelo (bijela je nova crna), zakopčavale, vukle na meni patentne zatvarače te me stavljale u haljine i vadile iz njih. Sad mi je jasno kako je svim onim vrhunskim manekenkama. Nije ni čudo da se toliko drogiraju. Zapravo, doista je bilo teško odabrati haljinu za moje prvo veliko televizijsko pojavljivanje, jer se, na moje iznenađenje, pokazalo da je Sebastiano jako dobar dizajner. Bilo je nekoliko haljina za koje me ne biste morali prvo ubiti pa da se u njima negdje pojavim. Uups. Pogrešna riječ. Iako se pitam želi li me Sebastiano doista ubiti. Čini se da uživa biti modni dizajner, što ne bi mogao da je genovijanski princ: bio bi previše zaposlen pretvaranjem prijedloga zakona u zakone i sličnim stvarima. Ipak, na njemu se vidi da bi uživao noseći krunu, lako ne ehi bi, kao vladar Genovije, to ikada imao prilike. Nikad nisam vidjela svog tatu da nosi krunu. Uvijek nosi samo odijela, uglavnom Armanijeva. I kratke hlačice kad igra racquetball s ostalim svjetskim vođama. Hm, pitam se hoću li ja morati naučiti igrati racquetball Ali da Sebastiano postane princ Genovije, on bi sigurno stalno nosio krunu. Rekao mi je da sjaj u očima ništa ne ističe bolje od dijamanata kruškolikog oblika. Njemu su najdraži oni iz Tiffanvja. Ili, kako on to kaže, Tiffa. Budući da smo se tako sprijateljili i postali pravi pajdaši, ispričala sam Sebastianu sve o Nekonfesionalnom zimskom plesu i kako nemam što odjenuti za tu priliku. Sebastiano se doimao razočaranim kad sam mu rekla da neću nositi tijaru na školski ples, ali ubrzo je to prebolio i počeo me ispitivati o samom događaju. Na primjer: "S kim ideš na ples?" i "Kako on izgledati?" i takve stvari. Ne znam zašto, ali odjednom sam Sebastianu počela pripovijedati sve o svom ljubavnom životu. Bilo je tako čudno. Nisam mu htjela sve to reći, ali odjednom su mi riječi samo počele izlaziti iz usta. Hvala Bogu da baka nije bila ondje... otišla je potražiti još cigareta i smućkati još jedan Sidecar. Ispričala sam Sebastianu sve o Kennvju i kako me voli, ali ja ne volim njega i kako mi se zapravo sviđa netko drugi, koji uopće ne zna da postojim. Sebastiano je doista jako dobar slušač. Nisam sigurna koliko je, ako je uopće išta, shvatio od onog što sam mu rekla, ali nije skidao oči s mog odraza dok sam govorila, a kad sam završila, pogledao me u ogledalu, odmjerivši me i rekao samo jedno: "Taj dečko koji se tebi sviđa. Kako znati da se i ti njemu ne sviđati?" "Zato", rekla sam. "Što mu se sviđa jedna druga djevojka." Sebastiano je napravio nestrpljiv pokret rukama. Budući da je na rukavima imao velike, čipkane manšete na volane, sama je kretnja bila još teatralnija.

"Ne, ne, ne, ne, ne", rekao je. "On ti pomagao s tvojom zad iz mat. Ti mu se sviđa, inače ne bi to činiti. Zašto to učini ako mu se ti ne sviđa?" Na trenutak sam razmišljala o tome zašto je Michael uvijek bio tako voljan da to učini. Pomogne mi s matematikom, mislim. Valjda zato što sam najbolja prijateljica njegove sestre, a on nije osoba koja bi mogla mirno promatrati kako najbolja prijateljica njegove sestre pada razred a da, znate, ne pokuša barem nekako pomoći. Dok sam razmišljala o tome, nisam mogla a da se ne sjetim kako su, dok mi je tumačio cijele brojeve, Michaelova koljena ponekad ispod klupe dotaknula moja. Ili kako bi se ponekad nagnuo toliko blizu, kako bi ispravio nešto što sam pogrešno napisala, da sam mogla osjetiti fin, čist miris njegova sapuna. Ili kako ponekad, kad na primjer, oponašam Lanu Weinberger ili iz nekog drugog razloga, zabaci glavu i nasmije se. Michaelove usne izgledaju posebno lijepo kad se smije. "Reci Sebastianu", uporno je tražio Sebastiano. "Reci Se-bastianu zašto ti taj dečko pomogne ako mu se ti ne sviđa." Uzdahnula sam. "Zato što sam najbolja prijateljica njegove mlađe sestre", tužno sam rekla. Stvarno, postoji li nešto što bi bilo više ponižavajuće? Mislim, Michaela nikad nije mogao impresionirati moj prodoran um ili moj zanosan izgled, s obzirom na moj nizak prosjek ocjena i, naravno, moj divovski rast. Sebastiano me povukao za rukav i rekao: "Ti ne brinuti. Ja napravim haljinu za ples. Taj dečko više ne misliti o tebi kao najboljoj prijateljici njegova mlađa sestra." Da. Sigurno. Kako god. Zašto svi moji rođaci moraju biti tako čudni? U svakom slučaju, odabrali smo što ću odjenuti za predstavljanje na genovijanskoj državnoj televiziji. To je jedna bijela haljina od tafta s golemom širokom suknjom i svijetloplavom širokom vrpcom oko pasa (kraljevske boje su plava i bijela). No Sebastiano je rekao jednoj od svojih pomoćnica da me fotografira u svakoj haljini, tako da mogu vidjeti kako izgledam i onda donijeti konačnu odluku. Mislim daje to potpuno profesionalno za tipa koji doručak naziva "doru". Ali to sve nije ono o čemu želim pisati, iako sam toliko umorna da jedva znam što radim. Zapravo želim pisati o onom što se dogodilo danas poslije dopunskog sata iz matematike. A to je, da je profesor Gianini, kad su svi osim mene otišli, rekao: "Mia, priča se da je danas trebao biti nekakav prosvjedni odlazak iz škole. Jesi li čula za to?" Ja: (ukočivši se na stolici): Hm, nisam. Profesor Gianini: Oh. Onda isto tako ne znaš je li netko - možda iz prosvjeda na prosvjed - uključio požarni alarm na drugom katu? Onaj pokraj fontane s vodom za piće? Ja: (moleći se da se Lars prestane upozoravajuće nakašljavati): Hm, ne. Profesor Gianini: To sam i mislio. Jer, znaš da je kazna za uključivanje požarnog alarma - u slučaju kad, naravno, nema nikakvog znaka vatre - izbacivanje iz škole. Ja: Oh, da. To znam. Profesor Gianini: Mislio sam da si možda vidjela tko je to učinio, jer vjerujem da sam ti dao propusnicu za hodnik nedugo prije nego što se uključio alarm. Ja: Oh, ne. Nisam nikoga vidjela. Osim Justina Baxendalea, njegovih dugih trepavica i njegova pogleda kao kroz dim. Ali nisam to rekla. Profesor Gianini: Nisam ni mislio da jesi. A ništa. Ako ikada saznaš tko je to učinio, možda bi toj osobi mogla od mene poručiti da to nikada više ne radi. Ja: Hm. OK Profesor Gianini: I zahvali toj osobi u moje ime. Posljednje što nam sada treba, uz svu tu napetost oko završnih ispita, je učenički prosvjed. (Profesor Gianini je uzeo svoju torbu i jaknu.) Vidimo se kod kuće. Zatim mije namignuo. NAMIGNUO, kao da zna da sam ja to učinila. Ali nije mogao znati. Mislim, on ne zna za moje nosnice (koje su cijelo vrijeme bile raširene; osjećala sam ih!) Zar ne? ZAR NE???? Četvrtak, 10. prosinca, sat razredne zajednice Lilly će me izluditi. Ozbiljno. Kao da nije dovoljno što moram brinuti o završnim ispitima, predstavljanju Genoviji i svom ljubavnom životu. Sad još moram slušati Lilly kako se žali da je uprava Alberta Einsteina hoće srediti. Jutros je cijelim putem do škole davila o tome kako je to sve zavjera da je ušutkaju zato što se jedanput žalila na Coca-Cola automat ispred dvorane za tjelesni. Automat navodno pokazuje nastojanje školske uprave da nas sve pretvori u slaboumne klonove, koji piju gazirana pića i nose odjeću marke Gap. Ako mene pitate, ne radi se tu stvarno o Coca-Coli ni o pokušajima školske uprave da nas pretvori u bezumnike. Zapravo se radi samo o tome daje Lilly još uvijek ljuta zato što za seminarski rad ne može iskoristiti poglavlje knjige o tinejdžerskim iskustvima koju piše. Rekla sam Lilly da će, ako ne preda novu temu, dobiti jedinicu za deveti tjedan semestra. Kad se dodaju one

petice iz proteklih devet tjedana, to je samo otprilike trojka, što će joj bitno sniziti prosjek ocjena i ugroziti šanse da bude primljena na Berkeley, što joj je prvi izbor. Možda će biti prisiljena prihvatiti drugi izbor, Brown, a znam da bi to za nju bio jak udarac. Uopće nije slušala što sam joj govorila. Kaže da u subotu ima organizacijski sastanak nove udruge (čija je predsjednica) Učenici protiv velikih korporacija u gimnaziji Alberta Einsteina (UPVKGAE) i da ja također moram doći, jer sam ja tajnica udruge. Ne pitajte me kako se to dogodilo. Lilly kaže da ionako sve zapisujem pa mi to ne bi trebao biti problem. Da je barom Michacl bio tamo da me brani od svoje sestre, ali, kao što je to činio svakog dana ovaj tjedan, on je rano otišao u školu podzemnom željeznicom, kako bi mogao raditi na svom projektu za zimski karneval. Ne bih se čudila da je i Judith Gershner ovog tjedna dolazila ranije u školu. Kad smo već kod Michaela, sinoć sam putem do Sebas-tianova salona, u poklon-galeriji u Plazi, kupila još jednu Čestitku. Mnogo je bolja od one glupe s jagodom. Ova ima fotografiju žene koja drži prst na usnama. Unutra piše: Psssssst... Ispod toga, Tina je napisala: Ruže su crvene AH plodovi višnje su crveniji Možda ona zna klonirati voćne mušice Ali meni si draži. Htjela, sam reći da se meni sviđa više nego što se sviđa Judith Gershner, ali nisam sigurna vidi li se to iz ove pjesme. Tina kaže da se vidi, ali ona misli da sam umjesto draži trebala upotrijebiti nešto s volim, tako da tko zna ima li njezino mišljenje ikakvu vrijednost? Očito je da je ovo pjesma koja zahtijeva drag, a ne volim. Ja znam. Dovoljno ih pišem. Pjesama, mislim. TDnevnik iz engleskog jezika U ovom smo semestru pročitali nekoliko romana, uključujući Ubiti pticu rugalicu, Huckleberry Finna / Grimizno slovo. U vašem dnevniku iz engleskog jezika, molim vas zabilježite svoje dojmove o knjigama koje smo čitali i knjigama općenito. Koja su vaša najvažnija iskustva kao čitatelja? Vaše najdraže knjige? Knjige koje vam se uopće nisu svidjele? Molim vas, upotrebljavajte rečenice s prijelaznim glagolima. Knjige koje sam pročitala i što su one za mene značile napisala - Mia Thermopolis Knjige koje su mi bile dobre 1. Ralje - Kladim se da niste znali da u knjizi, Richard Dreyfuss i supruga Roya Scheidera spavaju zajedno. E, pa istina je. 2. Lovac u žitu - Ovo je jako dobra knjiga. U njoj ima mnogo psovki. 3. Ubiti pticu rugalicu - Knjiga je odlična. Trebali bi po njoj snimiti film u kojem bi Mel Gibson glumio Atticusa i na kraju sredio gospodina Ewella bacačem plamena. 4. Nabor u vremenu - Samo što nikada ne saznamo najvažniju stvar: ima li Meg grudi ili ne. Ja mislim da vjerojatno ima, s obzirom na to da već ima naočale i nosi aparatić za zube. Mislim, sve to pa još i ravna prsa? Bog ne bi bio tako okrutan. 5. Emanuelle - U osmom smo razredu moja najbolja prijateljica i ja pronašle ovu knjigu na vrhu kante za smeće u Istočnoj trećoj ulici. Naizmjence smo je čitale naglas. Bila je jako, jako dobra. Barem oni dijelovi kojih se sjećam. Mama nas je uhvatila da je čitamo i uzela nam je prije nego što smo uspjele doći do kraja. Knjige koje su me ubile u pojam 1. Grimizno slovo - Znate što bi bilo cool? Da postoji procjep u vremensko-prostornom kontinuumu pa da jedan terorist od onog eurodoseljeničkog smeća, koje Bruce Willis uvijek naganja u filmovima Umri muški, baci nuklearnu bombu na grad u kojem živi Arthur Dimmesdale i svi oni ostali lu-zeri i digne ga u zrak. To je jedina stvar koje se mogu sjetiti, a koja bi ovu knjigu učinila barem malo zanimljivom. 2. Naš grad - OK, ovo je kazališna predstava, a ne roman, ali su nas svejedno natjerali da je pročitamo i sve što imam reći o tome je da kad umreš, u biti shvatiš da nikome nije bilo doista stalo do tebe i da smo svi zauvijek sami, kraj. OK! Hvala na tome! Sada mije mnogo bolje! 3. Mlin na Flossi - Ne bih htjela ništa otkrivati, ali otprilike na sredini knjige, baš kad se stvari počnu dobro odvijati i sve je puno strastvenih ljubavnih veza (doduše, ne onako strastvenih kao u Emanuelle, tako da se ne nadate previše), netko vrlo važan za radnju romana UMRE, što je, ako se mene pita, samo izvlačenje kako bi autorica stigla do roka završiti knjigu. 4. Anne iz Green Gablesa - Sve to bla-bla-bla o mašti. Pokušavala sam zamisliti automobilske potjere ili eksplozije koje bi ovu knjigu učinile zanimljivom, ali vjerojatno sam i ja poput svih Anneinih dosadnih, nemaštovitih prijatelja, jer mi to nije uspjelo. 5. Mala kuća u preriji - Malo zijevanje u velikom hrkanju. Imam svih devedeset i sedam tisuća nastavaka ove knjige, I

jer su mi je ljudi stalno poklanjali dok sam bila malu i .sir što imam reći je da kad bi Half Pint živjela na Manhattanu, dobila nogom u znate-već-što, tako da bi odletjela odavde do Avenije D. * Profesorice Spears, vjerujem da je glagol "ubiti" i u ovom izrazu prijelazan. V Četvrtak, W. prosinca, četvrti sat Danas nema tjelesnog! Umjesto toga imamo školski zbor. Ali ne zato što je u tijeku neki sportski događaj pa žele da dođemo navijati. Ne! Ovo nije navijački skup. Na vidiku nema nijedne navijačice. Pa, dobro, ima ih, ali nisu u svojim uniformama. Sjede na tribinama s nama ostalima. Pa, dobro, ne baš zajedno s nama ostalima, budući da one imaju najbolja sjedala, ona u sredini, na kojima se sve naguravaju da vide tko će sjesti pokraj Justina Baxendalea, koji je očito potisnuo Josha Richte-ra, zauzevši njegovo mjesto najzgodnijeg frajera na školi, no nije važno. Ne. Umjesto toga, čini se da se u gimnaziji Alberta Ein-steina dogodio ozbiljan disciplinski prekršaj. Čin nasumičnog vandalizrpa koji je uzdrmao povjerenje školske uprave u nas. Iz tog su razloga sazvali zbor, kako bi bolje izrazili svoje osjećaje razočaranja i izdaje - to mi je Lilly upravo šapnula u uho. A koji je to čin toliko uznemirio ravnateljicu Guptu i članove uprave? E, pa netko je jučer uključio požarni alarm, eto koji. Uups. Moram priznati da nikad prije nisam učinila neki veliki prekršaj - pa, prije nekoliko sam mjeseci bacila patlidžan s prozora na petnaestom katu, ali nitko nije stradao - međutim, stvarno ima nešto uzbudljivo u tome svemu. Mislim, nikad ne bih htjela učiniti nešto toliko loše da bi netko zbog toga mogao nastradati. Ali moram priznati da je neizmjerno ugodno gledati kako svi ti ljudi dolaze do mikrofona i osuđuju moje ponašanje. Iako mi to vjerojatno ne bi bilo toliko zabavno da me uhvate. Upravo dok ovo pišem, pozivaju me da istupim i predani se. Osjećaj krivnje zbog mog čina, kako kažu, progonit će me i kad više ne budem tinejdžerica - moguće čak i onda kad budem u dvadesetima, a i poslije. OK, mogu li samo reći koliko NEĆU razmišljati o srednjoj školi kad budem u dvadesetima? Bit ću previše zaposlena radeći za Greenpeace na spašavanju kitova da bih se brinula o nekom glupom požarnom alarmu koji sam uključila u prvom razredu gimnazije. Školska uprava nudi nagradu za informaciju koja bi pomogla u otkrivanju identiteta onoga tko je počinio ovaj strašan zločin. Nagradu! A znate stoje nagrada? Besplatna ulaznica za kino Sony Imax. To je sve što vrijedim! Karta za kino! Jedina osoba koja bi me mogla prijaviti čak i ne obraća pažnju na zbor. Vidim da Justin Baxendale drži svoj Gamebov i, s isključenim zvukom, igra igricu, dok Lana i njezine kolegice navijačice gledaju preko njegovih širokih ramena, vjerojatno toliko dahćući da se Justinu zamaglio ekran. Justin valjda još nije zbrojio dva i dva. Znate, da me vidio u hodniku točno prije nego što se uključio onaj požarni alarm. Uz malo sreće, nikada ni neće. Ali profesor Gianini. To je drugi par rukava. Vidim ga kako razgovara s profesoricom HM. Očito nije nikome rekao da sumnja na mene. Možda i ne sumnja na mene. Možda misli da je to učinila Lilly i da ja to znam. Moguće je. Vidim da bi Lilly zaista htjela da je ona to učinila, jer stalno potiho mrmlja kako će, kad sazna tko je to bio, ubiti tu osobu, itd. Naravno, samo je ljubomorna. Zato što to sada izgleda kao neka politička poruka, umjesto onog što je zapravo bilo: način sprečavanja političke poruke. Ravnateljica Gupta gleda u nas vrlo strogo. Kaže da je prirodno da se moramo nekako ispuhati prije završnih ispita, ali da se nada da ćemo za to izabrati neke pozitivne načine, kao stoje, na primjer, vožnja za cent, koju organizira Klub za pomoć zajednici, čiji je prihod namijenjen za pomoć žrtvama tropske oluje "Fred", u kojoj je prošlog studenog poplavljeno nekoliko prigradskih naselja u New Jersevju. Ha! Kao da doprinos glupoj vožnji za cent može ikome pružiti jednako uzbuđenje kao i posve razularen čin građanskog neposluha. Četvrtak, W. prosinca, VIZ Danas sam ručala s Kennvjem u Big Wongu. Zapravo nemam ništa reći o tome, osim da me nije pozvao na Nekonfesionalni zimski ples. Usto, čini se da je Kennvjeva strast prema meni znatno opala otkad je u utorak dostigla vrhunac. Ja sam, naravno, to već prije shvatila, budući da me prestao zvati poslije škole, a posljednju hitnu poruku od njega dobila sam još prije onog poznatog debakla na klizalištu. On je rekao da je to zato što ima tako mnogo posla za završne ispite, ali ja mislim da je posrijedi nešto drugo: On zna. On zna za Michaela. Mislim, dajte. Kako i ne bi? Pa, dobro, možda ne zna da se radi baš o Michaelu, ali Kenny sigurno zna da on nije taj zbog kojeg izgaram od strasti. Ako ja uopće imam strasti.

Ne, Kenny je jednostavno pristojan. Što ja cijenim i sve, ali voljela bih da bude otvoren i kaže što zapravo misli. Sva ta ljubaznost, ta brižnost - zbog toga se samo osjećam još gore. Mislim, stvarno? Kako sam ikada mogla pristati da budem Kennvjeva djevojka, dobro znajući da mi se sviđa netko drugi? Kenny bi se s punim pravom trebao javiti časopisu Majesty i sve im reći. Mogli bi to nazvati Kraljevska izdaja. Potpuno bih ga razumjela da to učini. Ali neće. Previše je pristojan za tako nešto. Umjesto toga, naručio je valjuške od povrća kuhanog na pari za mene i okruglice od svinjetine za sebe (jedan ohrabrujući znak da me Kenny možda ne voli kao što je nekada tvrdio: ponovno jede meso) i razgovarao o biologiji i o tome što je bilo na učeničkom zboru (nisam mu rekla da sam ja uključila alarm, a on me nije ni pilao pa nije bilo potrebe da rukama pokrivam nosnice). Ponovno je rekao da mu je žao zbog mog jezika i upitao me kako mi ide matematika te se ponudio da dođe do mene i pomogne mi ako želim (Kenny je položio matematiku prvog razreda srednje škole), iako ja, naravno, živim s profesorom iz matematike. Svejedno, vidjelo se daje samo htio biti ljubazan. Zbog čega se osjećam još gore. Zbog onog što ću morati učiniti nakon završnih ispita. Ali nije me pozvao na ples. Ne znam znači li to da ne idemo ili da smatra da se podrazumijeva da idemo. Kunem se, uopće ne razumijem dečke. Kao da za ručkom nije bilo dovoljno loše, ni na NT-u nije bilo baš dobro. Ne, Judith Gershner nije ovdje... ali nije ni Michael. Dečko markira. Nitko nema pojma gdje je. Lilly je morala reći profesorici Hill, kad je ova zapisivala koga nema na nastavi, da joj je brat na zahodu. Pitam Se gdje je zaista. Lilly kaže da ga gotovo uopće nije viđala otkad je počeo raditi novi program koji će Kompjuterski klub predstaviti na zimskom karnevalu. Što i nije neka velika promjena, jer Michael ionako gotovo nikad ne izlazi iz svoje sobe, ali ipak. Čovjek bi pomislio da će s vremena na vrijeme doći kući učiti. No pretpostavljam da mu, s obzirom na to da je već primljen na fakultet koji mu je bio prvi izbor, ocjene više i nisu toliko važne. Osim toga, kao i Lilly, Michael je genij. Zašto bi on trebao učiti? Za razliku od nas ostalih običnih smrtnika. Da barem ponovno stave vrata na ostavu. Vrlo se teško koncentrirati kad Boris unutra cvili na svojoj violini. Lilly kaže da je to samo još jedna taktika članova upravnog odbora kojom žele slomiti naš otpor kako bismo ostali bezumni gotovani kakvima nas oni žele učiniti, ali ja mislim da je to zato šio smo ga jednom zaboravili pustiti iz ostave te je ostao zatvoren unutra sve dok noćni domar nije čuo njegove tjeskobne pozive u pomoć. A za to je, ako bolje razmislite, kriva Lilly. Mislim, ona mu je djevojka. Stvarno bi trebala bolje paziti na njega. Domaća zadaća: Matematika: test za vježbu. Engleski: seminarski rad. Svjetska civilizacija: test za vježbu. NT: ništa. Francuski: l'examen pratique. Biologija: test za vježbu. Četvrtak, 10. prosinca, 21 sat Baka je posve poludjela. Večeras me počela ispitivati imena i dužnosti svih tatinih ministara. Ne samo da moram znati točno što rade, već i njihovo bračno stanje i imena i dob njihove djece, ako je imaju. S tom ću se djecom navodno morati družiti tijekom proslave Božića u palači. Pretpostavljam da će me vjerojatno mrziti isto onoliko, ako ne i više, koliko su me nećakinja i nećak profesora Gianinija mrzili na Dan zahvalnosti. Čini se da ću odsad sve svoje praznike provoditi u društvu tinejdžera koji me ne mogu smisliti. Znate, samo bih htjela naglasiti da nisam ja kriva što sam princeza. Nemaju me pravo toliko mrziti. Učinila sam sve što je bilo u mojoj moći kako bih, unatoč mom kraljevskom statusu, održala normalan život. Odbila sam sve ponude da budem na naslovnicama časopisa CosmoGirl, Teen People, Seventeen, YM i Girl's Life. Odbila sam pozive da dođem na MTV-jevu ljestvicu TRL i predstavim glazbeni spot broj jedan u zemlji, a kad me gradonačelnik upitao želim li ove godine ja pritisnuti gumb kojim se na Staru godinu baca lopta na Times Square, rekla sam da ne želim (osim što ću na Staru godinu biti u Genoviji, protivim se gradonačelnikovoj kampanji zaprašivanja komaraca, jer je otpadna tekućina iz pesticida upotrijebljenih za ubijanje komaraca, koji su mogući prijenosnici zapadnonilskog virusa, zarazila lokalnu populaciju američkih bodljaša. Jedan spoj u krvi američkih bodljaša, koji se gnijezde uzduž istočne morske obale, upotrebljava se za ispitivanje čistoće svakog lijeka i cjepiva koji se koriste u SAD-u. Bodljaši se redovito skupljaju, uzima im se trećina krvi te ih se opet pušta u more... more koje ih sada ubija, kao i mnoge druge člankonošce, kao što su jastozi, zahvaljujući količini pesticida koja je pala u njega). Bilo kako bilo, samo hoću reći da bi se sva djeca koja me mrze trebala malo ohladiti, jer ja nikada nisam htjela biti u ovoj situaciji u koju sam jednostavno gurnula. Nisam čak nikada sazvala ni vlastitu konferenciju za novinare. Ali udaljavam se od teme. Dakle, ondje je, uz baku, bio i Sebastiano, pijuckajući aperitive i slušajući me kako verglam jedno ime za drugim

(baka je izradila kartice s fotografijama ministara - nešto poput onih sličica s Backstreet Boysima koje dobijete u žvakaćim gumama, samo što ministri ne nose toliko kožne odjeće). Pomislila sam da sam se možda prevarila u vezi sa Sebastianovom predanošću modi te da je možda ovdje kako bi čuo neke sugestije, koje bi mu mogle biti korisne nakon što me baci pod limuzinu ili što god već planira učiniti. No kad je baka napravila stanku kako bi primila poziv svog starog prijatelja, generala Pinocheta14, Sebastiano je počeo postavljati razna pitanja o odjeći, konkretno koju odjeću moji prijatelji i ja volimo nositi. Što mislim, zanimalo ga je, o hlačama od baršuna? Elastičnim, otvorenim, uskim majicama od spandexa? Šljokicama? Rekla sam mu da sve to zvuči, znate, OK za Noć vještica ili Jersev City, ali da općenito, u svakodnevnom životu, više volim pamučne stvari. To ga je rastužilo pa sam mu rekla da doista vjerujem da će narančasta postati nova ružičasta, na što je odmah živnuo i zapisao hrpu stvari u svoju bilježnicu koju nosi naokolo. Kao i ja, kad bolje razmislim. Kad je baka završila razgovor, rekla sam joj - vrlo diplomatski, moram dodati - da mislim da sam, s obzirom na to koliko smo napredovale u protekla dva mjeseca, i više nego spremna za svoje predstojeće upoznavanje s narodom Genovije te da smatram da sljedeći tjedan više ne moram dolaziti na poduke, budući da moram učiti za ŠEST završnih ispita. 14 Augusto Pinochet Ugarte; rođen 1915.; čileanski general koji je 1973. tijekom vojnog puča smijenio tadašnjeg predsjednika Allendea i započeo vojnu diktaturu koja je trajala do 1990. kada je bio prisiljen predati vlast demokratski izabranom predsjedniku. Na U) se baka totalno razljutila! Rekla je: "Odakle ti samo ideja da je tvoje školsko obrazovanje važnije od tvoje izobrazbe za princezu? To ti je, pretpostavljam, tvoj otac utuvio u glavu. On uvijek samo o obrazovanju, obrazovanju, obrazovanju. Ne shvaća da obrazovanje nije ni izdaleka toliko važno kao ponašanje i držanje." "Bako", rekla sam. "Moram steći obrazovanje ako želim upravljati Genovijom kako treba." Posebno ako želim palaču pretvoriti u golemi azil za životinje - što neću moći učiniti dok baka ne umre pa nema smisla da joj to sad spominjem... ili ikad, što se toga tiče. Baka je izgovorila nekoliko psovki na francuskom, što i nije baš bilo dolično za jednu princezu udovicu, ako se mene pita. Na sreću, upravo tada ušao je moj tata u potrazi za svojim odlikovanjem Genovijanskog zrakoplovstva, jer je morao ići na državničku večeru u veleposlanstvo. Rekla sam mu za svoje završne ispite i kako mi doista treba stanka u poduči za princeze kako bih mogla učiti, a on je rekao: "Da, naravno." Kad se baka usprotivila, samo je rekao: "Za ime Božje, ako nije naučila dosad, onda nikada ni neće." Baka je od bijesa stisnula usne i nije više ništa rekla poslije toga. Sebastiano je iskoristio priliku da me pita što mislim o rajonu15. Rekla sam mu da o tome nemam nikakvo mišljenje. Za promjenu, govorila sam istinu. 15 Rayon - engl. rayon; tkanina od sintetičkih vlakana slična svili. &etak, 11. prosinca, sat razredne zajednice Evo što moram učiniti: 1. Prestati misliti na Michaela, posebno onda kad bih trebala učiti. 2. Prestati govoriti baki išta u vezi s mojim privatnim životom. 3. Početi se ponašati: a) zrelije, b) odgovornije, c) dostojnije jedne princeze. 4. Prestati gristi nokte. 5. Napisati mami i profesoru G.-u sve što moraju znati o brizi za Debelog Louieja dok mene ne bude. 6. POKLONI ZA BOŽIĆ/HANUKU! 7. Prestati gledati Baywatch u vrijeme kad bih trebala učiti. 8. Prestati igrati Pod-Racer kad bih trebala učiti. 9. Prestati slušati glazbu kad bih trebala učiti. 10. Prekinuti s Kennvjem. 11. prosinca, ured ravnateljice Pa, pretpostavljam da je sada službeno: Ja, Mia Thermopolis, maloljetna prijestupnica. Ozbiljno. Čini se da je uključivanje požarnog alarma bio samo početak. Stvarno ne znam što me spopalo u posljednje vrijeme. Čini se da se ja, što se više bliži moj odlazak u Genoviju i obavljanje mojih prvih službenih dužnosti kao princeze, to manje ponašam poput princeze. Pitam se hoće li me izbaciti iz škole. Ali bit će potpuno nepravedno ako to učine. Lana je prva počela. Sjedila sam na satu matematike, slušajući profesora G.-a koji je govorio o Kartezijevoj ravnini, kad se Lana odjednom okrenula prema meni i bacila pred mene primjerak novina USA Today. Na njima se isticao naslov: Današnja anketa Najpopularniji mladi princ/princeza Sedamdeset pet posto čitatelja kaže da je engleski princ William njihov najomiljeniji mladi princ, dok je za

Willova mlađeg brata Harrvja glasalo dvadeset osam posto čitatelja. Američka princeza, princeza Mia Renaldo od Genovije, nalazi se na trećem mjestu s trinaest posto glasova, a kćeri princa Andrewa i Šarah Ferguson, Beatrice i Eugenie, zaokružile su glasove dobivši svaka po jedan posto. Razlozi nepopularnosti princeze Mije? "Nije otvorena i društvena" je najčešći odgovor. Ironično, princezu Miju ljudi doživljavaju kao povučenu i sramežljivu poput princeze Dijane - majke Williama i Harrvja - kad se prvi put našla na udaru medija i javnosti. Očekuje se da će princeza Mia, koja je tek nedavno saznala da je nasljednica prijestolja Genovije, male kneževine smještene nedaleko od Ažurne obale, sljedeći tjedan prvi put službeno posjetiti tu zemlju u svojem svojstvu buduće vladarice. Princezin glasnogovornik izjavio je da se princeza s "gorljivim iščekivanjem" veseli posjetu. Inače, princeza će nastaviti svoje obrazovanje u Americi, a u Genoviji će prebivati samo tijekom ljetnih mjeseci. Pročitala sam glupi članak i vratila novine Lani. "Pa?" prošaptala sam. "Pa", prošaptala je Lana. "Pitam se koliko bi bila popularna - posebno u Genoviji - da saznaju da njihova buduća vlada-rica uključuje požarne alarme kad uopće nema požara." Naravno, samo je nagađala. Nije me mogla vidjeti. Osim... Osim ako se Justin Baxendale sjetio - znate, da me vidio u hodniku upravo prije nego što se oglasio alarm - i spomenuo to Lani... Ne. Nije moguće. Toliko sam daleko od područja svijesti Jus-tina Baxendalea da za njega kao da i ne postojim. Očito je da Lana, kao i profesor G., misli daje malo prevelika slučajnost što se te zlokobne srijede alarm uključio otprilike dvije minute nakon što sam ja nestala iz razreda s propusnicom za zahod. Ali svejedno. Iako je mogla samo nagađati, meni se činilo da stvarno zna da sam to bila ja te da će se pobrinuti da mi se to vječno spočitava. Stvarno ne znam što mi je došlo. Ne znam je li to bilo zbog: a) Stresa zbog završnih ispita. b) Mog predstojećeg puta u Genoviju. c) Situacije s Kennvjem. d) Činjenice da sam zaljubljena u dečka koji hoda s ljudskom voćnom mušicom. e) Činjenice da će mi majka imati dijete s mojim profesorom iz matematike. f) Činjenice da me Lana proganja praktički cijeloga života i da se iz toga uglavnom izvlači nekažnjeno, ili zbog svega navedenog. Što god da je bio razlog, pukla sam. Jednostavno sam pukla. Odjednom sam posegnula za Laninim mobilnim telefonom, koji je bio na klupi pokraj njezina kalkulatora. I u sljedećem sam trenutku stavila malenu, ružičastu stvar na pod i nagazila na nju petom moje vojničke čizme broj 40, tako da se raspala na komadiće. Pretpostavljam da zapravo i ne mogu kriviti profesora G.-a što me poslao k ravnateljici. Ipak, očekivali biste malo razumijevanja od vlastitog očuha. O, o. Stiže ravnateljica Gupta. &etak, //. prosinca, 17 satif stan Dakle, to je to. Privremeno sam udaljena iz škole. Privremeno udaljena iz škole. Ne mogu vjerovati. JA! Mia Thermopolis! Što mi se to događa? Nekad sam bila tako dobro dijete! Dobro, to je samo na jedan dan, ali opet. Pisat će mi u svjedodžbi! Što će na to reći genovijanski ministri? Pretvaram se u Courtnev Love. Dobro, nije da neću biti primljena na fakultet zato što sam u prvom semestru prvog razreda bila udaljena iz škole na jedan dan, ali kako je to sramotno! Ravnateljica Gupta odnosila se prema meni kao da sam nekakva kriminalka ili tako nešto. A znate kako se kaže: ponašajte se prema nekoj osobi kao da je kriminalka i ona će se ubrzo početi tako i ponašati. Barem mislim da se tako kaže. Kako je krenulo, ne bih se čudila da uskoro počnem nositi poderane mrežaste čarape i bojiti kosu u crno. Možda čak počnem i pušiti i probušim dvije rupice na ušima ili nešto slično. A onda će o meni snimiti film pod nazivom Kraljevski skandal. U njemu će me prikazati kako prilazim princu Williamu i govorim mu: "Tko je sada najpopularniji od kraljevske mladeži, ha, ništarijo?", a zatim ga svojom glavom tresnem u glavu ili tako nešto. Samo što sam praktički pala u nesvijest kad sam prvi put bušila uši, pušenje je stvarno jako loše za zdravlje, a i uvijek sam mislila da sigurno boli kad nekoga tresneš u glavu vlastitom glavom. Valjda ipak nemam ono što je potrebno za maloljetnog delinkventa. I moj tata misli da nemam. Već je spreman angažirati kraljevske genovijanske odvjetnike protiv ravnateljice Gupte. Jedini je problem, naravno, taj što mu ja neću reći - a ni ikome drugom, što se toga tiče - što mi je Lana rekla da sam joj ja zbog toga uništila mobitel. Nije baš lako dokazati da je napad bio izazvan ako napadač ne želi reći što ga je izazvalo. Tata me neko vrijeme, kad je došao po mene u školu nakon što je primio poziv ravnateljice Gupte, uvjeravao da mu kažem što me izazvalo. No kad mu nisam htjela reći ono što je želio čuti, a Lars je cijelo vrijeme pažljivo zadržavao bezizražajan izraz lica, tata je samo

rekao: "U redu", a usta su mu se iskrivila kao onda kad baka popije previše Sidecarea i počne ga zvati Tatica Ćelavi. Ali kako da mu kažem što mi je Lana rekla? Ako mu kažem, svi će znati da sam kriva ne samo za jedan prekršaj, nego za dva! Bilo kako bilo, sad sam kod kuće i gledam Lifetime channel s majkom. Ne slika više često u svom atelijeru otkad je u drugom stanju. Kaže da je to zato što je iscrpljena. Otkrila je da nije baš lako slikati iz ležećeg položaja. Umjesto toga, radi mnogo skica dok leži u krevetu - to su uglavnom crteži Debelog Louieja, koji čini se uživa u tome da je netko cijeli dan s njim kod kuće. Satima sjedi rta njezinu krevetu, promatrajući golubove na protupožarnim stepenicama ispred njezina prozora. Ali budući da sam ja danas kod kuće, mama je napravila nekoliko skica mene. Smatram da mi crta prevelika usta, ali nisam joj ništa rekla, jer smo profesor Gianini i ja otkrili da je bolje ne uznemiravati moju majku dok se nalazi u svom sadašnjem hormonalnom stanju. Čak i najmanja primjedba -kao kad je pitaš zašto je stavila telefonski račun u posudu za povrće - može uzrokovati jednosatne napadaje plača. Dok me skicirala, gledala sam jako dobar film koji se zove Mother, May I Sleep with Danger? u kojem Tori Spelling, koja se proslavila u seriji Beverly Hills 90210, glumi djevojku koja ima dečka koji je zlostavlja. Stvarno mi nije jasno zašto bi ijedna djevojka ostala s tipom koji je tuče, ali mama kaže daje to povezano sa samopoštovanjem i odnosom s ocem. Samo što moja mama baš i nema neki sjajan odnos s tatekom, mojim djedom, ali da je neki tip pokuša udariti, možete se kladiti da bi ga spremila u bolnicu, pa si ti sad misli. Dok je crtala, mama me pokušavala navesti da joj se povjerim - znate, u vezi s onim što mi je Lana rekla da sam joj nakon toga divljački zgazila mobitel. Vidjelo se da se silno trudi da bude idealna mama, poput onih televizijskih. Pretpostavljam da joj je to i uspjelo, jer sam joj odjednom počela govoriti o svemu, baš svemu što se dogodilo: cijelu priču o Kennvju i o tome kako ga ne volim ljubiti, i kako je on svima rekao za to i o tome kako planiram prekinuti s njim čim prođu završni ispiti. A usput sam spomenula Michaela i Judith Gershner, Tinu i čestitke, zimski karneval, Lilly i njezin prosvjed, te udrugu čija sam tajnica, i zapravo gotovo sve ostalo, osim onog dijela s uključivanjem požarnog alarma. Nakon nekog vremena, mama je prestala crtati i samo gledala u mene. Kad sam naposljetku završila, rekla mi je: "Znaš što tebi treba?" A ja sam upitala: "Što?" A ona mije rekla: "Odmor." I tako smo onda imale odmor, upravo ondje na njezinu krevetu. Mislim, nije mi dala da idem učiti. Umjesto toga, natjerala me da naručim pizzu pa smo zajedno gledale zadovoljavajući, ali potpuno nevjerojatan kraj filma Mother, May I Sleep with Danger?, nakon kojega su, na našu veliku radost, prikazivali najbolji televizijski film ikad snimljen, Midvvest16 Obsession, u kojem Courtnev Thorne Smith glumi lokalnu farmersku princezu, koja se vozi naokolo u ružičastom Cadillacu sa svojim naušnicama u obliku krave, ubijajući ljude kao što je Tracev 16 Midwest; američki srednji zapad, sjeverni dijelovi SAD-a od države Ohio na istoku do planinskoga lanca Apalači; stanovništvo se bavi uglavnom mljekarstvom i uzgojem stoke. Gold (u mukama anorcksijc nakon snimanja filma CJrovving Pains) zato što se motala oko njezina dečka. A najbolje u svemu je što je film snimljen prema istinitoj priči. Nakratko je, dok smo tako ležale na maminu krevetu, bilo kao nekad. Znate, prije nego što je moja mama upoznala profesora Gianinija, a ja saznala da sam princeza. Osim što je, naravno, ona trudna, a ja sam udaljena iz škole. Ali čemu cjepidlačiti? 11. prosinca, ZO sati stan O, moj Bože, upravo sam provjerila svoju elektronsku poštu. Zatrpana sam porukama podrške mojih prijatelja! Svi mi žele čestitati na tome kako sam odlučno postupila u slučaju Lane Weinberger. Suosjećaju s mojom kaznom udaljavanja iz škole i bodre me da ostanem nepokolebljiva u odbijanju da odustanem od svog stava protiv školske uprave (kojeg stava protiv školske uprave? Pa samo sam uništila jedan mobilni telefon. To nema nikakve veze sa školskom upravom). Lilly je čak otišla toliko daleko da me usporedila sa škotskom kraljicom Mary, koju je Elizabeta I. bacila u tamnicu, a zatim naredila i njezino smaknuće. Pitam se bi li Lilly još uvijek tako mislila da zna da sam La-nin mobitel zgazila zato što mi je Lana prijetila da će reći da sam ja uključila požarni alarm koji je upropastio Lillvn demonstrativni odlazak iz škole. Lilly kaže da je to stvar principa - da su me prognali iz škole zato što sam odbila izdati svoja uvjerenja. Ali zapravo, prognali su me iz škole zato što sam uništila tuđe privatno vlasništvo - a napravila sam to samo zato da prikrijem drugi zločin koji sam počinila. No to ne zna nitko osim mene. Pa, osim mene i Lane. A čak ni ona nije sigurna zašto sam to učinila. Mislim, mogao je to biti i samo jedan uobičajeni slučaj nasilja. Međutim, svi ostali u tome vide nekakav veliki politički čin. Sutra će, na prvom sastanku UPVKGAE, moj slučaj biti izdvojen kao primjer jedne od mnogih nepravednih odluka Guptine školske uprave. Mislim da bih sutra mogla dobiti dvodnevnu gnojnu upalu grla. Bilo kako bilo, svima sam odgovorila na poruke, napisavši im koliko cijenim njihovu podršku, ali da ne pridaju

tome veću važnost nego što zaslužuje. Mislim, ne ponosim se onim što sam učinila. Mnogo bih radije da to NISAM učinila pa da mogu ostati u školi. Jedna vedra bilješka: Michael definitivno dobiva čestitke koje mu šaljem. Tina je danas poslije tjelesnog prošla pokraj njegova ormarića i vidjela kako je uzeo posljednju čestitku koju sam mu poslala i stavio je u svoj ruksak! Nažalost, Tina kaže da nije izgledao preplavljen strašću kad je gurnuo razglednicu u svoju torbu niti je nježno gledao u nju. Nije ju čak ni pažljivo spremio. Tini je bilo žao što me mora izvijestiti da je nakon toga u ruksak spustio svoj Imac laptop, koji je nesumnjivo zgnječio čestitku. Ali ne bi tako postupio, brzo me počela uvjeravati Tina, da je znao daje čestitka od tebe, Mia! Možda da si se potpisala... Ali ako se potpišem, onda će znati da mi se sviđa! I više od toga, znat će da ga volim, budući da se riječ na V spominje u barem jednoj čestitki. A što ako on prema meni ne osjeća isto? Koji neugodnjak! Mnogo gore od kazne udaljavanja iz škole. Oh, ne! Dok ovo pišem, stigla mi je hitna poruka i to ni od koga drugog nego baš od Michaela! To me toliko izbezumilo da sam vrisnula, što je uplašilo Debelog Louieja koji mi je spavao na krilu dok sam pisala. Zabio je sve pandže u mene, tako da sada imam male rupice po cijelim bedrima. Michael je napisao: CracKing: Hej, Thermopolis, što ja to čujem - da su te udaljili iz škole? Otpisala sam: DbLouie: Samo na jedan dan. CracKing: Što si učinila? > DbLouie: Zgazila sam mobilni telefon jedne navijačice. > CracKing: Roditelji su ti sigurno veoma ponosni. > DbLouie: Ako jesu, onda se zasad dobro pretvaraju da nisu. > CracKing: Jesu li ti zabranili izlaske? > DbLouie: Na moje veliko iznenađenje, nisu. Rekla sam im da je napad na mobitel bio izazvan. > CracKing: Onda ćeš doći na karneval sljedeći tjedan? > DbLouie: Mislim da moram doći, s obzirom na to da sapi tajnica UPVKGAE. Tvoja sestra nam misli nabaviti štand. > CracKing: Ta Lilly. Uvijek se brine za dobrobit čovječanstva. > DbLouie: Pa pretpostavljam da se to može i tako reći. Vjerojatno bismo razgovarali duže, ali mama mi je upravo u tom trenutku doviknula da se maknem s Interneta, jer čeka da joj se javi profesor Gianini, koji se, iznenađujuće, još nije vratio iz škole, iako je već prošlo vrijeme večere. Pa sam prekinula vezu. Ovo je već drugi put da me Miehael pita hoću li ići na zimski karneval. Zašto ga to zanima? 11. prosinca, 11 sat, stan Sada znamo zašto je profesor Gianini toliko kasnio kući: Usput je stao kako bi kupio božično drvce. I to ne bilo kakvo božično drvce, nego jedno visoko četiri metra, a na donjem dijelu široko barem dva metra. Naravno, nisam rekla ništa negativno, jer mi je mama bila tako sretna i uzbuđena te je odmah izvukla svoje božične ukrase za bor s preminulim slavnim ličnostima (moja mama drvce ne kiti lijepim staklenim kuglicama ili srebrnim ukrasima, kao što to čine normalni ljudi. Umjesto toga, ona na komadiće lima naslika portrete slavnih osoba koje su umrle te godine i objesi ih na drvce. Iz tog razloga vjerojatno imamo jedino drvce u Sjevernoj Americi s ukrasima koji slave uspomenu na Richarda i Pat Nixon, Elvisa, Audrev Hepburn, Kurta Cobaina, Jima Hen-sona, Johna Belushija, Rocka Hudsona, Aleca Guinessa, Divine, JohnaLennona i mnoge, mnoge druge). Profesor Gianini je stalno pogledavao u mene da vidi jesam li i ja sretna. Rekao je da je kupio drvce zato što je znao kakav mi je grozan bio dan pa nije htio da tako i završi. Profesor Gianini, naravno, nema pojma koja je tema mog seminarskog rada iz engleskog jezika. Što sam trebala reći? Mislim, već je otišao i kupio ga, a znate, drvce te veličine sigurno nije bilo nimalo jeftino. A htio je učiniti nešto lijepo. Stvarno je. Ali ipak, voljela bih kad bi ljudi ovdje i mene pitali za mišljenje prije nego što odu i naprave nešto. Kao, na primjer, ovo s trudnoćom, a sad i ovo drvce. Da me profesor G. pitao, rekla bih mu da odemo do Big K Marta na Astor Placeu i kupimo lijepo umjetno drvce tako da ne pridonosimo uništavanju prirodnog staništa polarnih medvjeda. Ali nije me pitao.

A da vam pravo kažem, čak i da me pitao, moja mama na to nikad ne bi pristala. Ono najbolje u vezi s Božićem za nju je ležanje na podu s glavom ispod drvca i gledanje kroz grane, udi-šući slatki, osebujni miris borova biljnog soka. Kaže da joj je to jedina uspomena iz djetinstva provedenog u Indijani koja joj je stvarno draga. Teško je misliti na polarne medvjede kad ti mama kaže nešto takvo. Subota, 12. prosinca, H sati, stan Dakle, prvi sastanak UPVKGAE ispao je totalni fijasko. I to zato što se nitko osim mene i Borisa Pelkowskog nije pojavio. Malo me povrijedilo što Kenny nije došao. Ako me doista voli onoliko koliko kaže, čovjek bi mislio da bi onda iskoristio svaku priliku da bude blizu mene, pa bio to i dosadan sastanak UPVKGAE. No valjda čak ni Kennvjeva ljubav nije toliko velika. Što bi mi već trebalo biti jasno, s obzirom na to da do Nekonfesional-nog zimskog plesa ima još točno šest dana, a Kenny ME JOŠ UVIJEK NIJE PITAO ŽELIM LI IĆI S NJIM. Ne da se brinem ili nešto takvo. Mislim, bi li se djevojka koja je uključila požarni alarm I razbila mobilni telefon Lane Weinberger brinula što nema s kim ići na glupi ples? Dobro. Brinem se. Ali opet ne toliko da bih se potpuno ponizila i ja njega pozvala na ples. Lilly je neutješna zbog činjenice da nitko osim Borisa i mene nije došao na njezin sastanak. Pokušala sam joj objasniti da su trenutačno svi previše zauzeti učenjem za završne ispite da bi se brinuli o privatizaciji, ali čini se da ju nije briga za to. Sada sjedi na kauču, dok je Boris tješi umirujućim glasom. Boris je grozan i sve - sa svojim džemperima koje uvijek gura u hlače i tim čudnim aparatićem za zube koji ga njegov ortodont tjera da nosi - ali vidi se da iskreno voli Lilly. Mislim, pogledajte kako je samo nježno gleda dok ona jecajući govori kako će nazvati svog člana Kongresa. Srce me boli kad gledam kako Boris gleda Lilly. Valjda sam ljubomorna. Hoću da mene lako gleda neki dečko. Ali ne Kenny. Neki dečko koji mi se sviđa i prema kojem osjećam nešto više od prijateljstva. Ne mogu to više podnijeti. Idem u kuhinju da vidim što Maya, kućna pomoćnica Moseovitzevih, radi. Čak i pranje suda mora biti bolje od ovog. \ Subota, 12. ptosinca, H:30, a&Hlyn stan Maya nije bila u kuhinji. Bila je ovdje, u Michaelovoj sobi, i spremala Michaelovu školsku uniformu koju je upravo izglačala. Maya hoda po sobi skupljajući Michaelove stvari i govori mi o svom sinu Manuelu. Zahvaljujući pomoći doktora Moscovitz, Manuel je nedavno pušten iz zatvora u Dominikanskoj Republici, gdje su ga protuzakonito držali zbog sumnje da je počinio zločine protiv države. Manuel sada osniva svoju političku stranku i Maya je veoma ponosna na njega, samo što je brine da bi mogao ponovno završiti u zatvoru ako se malo ne smiri sa svim tim stvarima u kojima govori protiv vlade. Pretpostavljam da Manuel i Lilly imaju mnogo toga zajedničkog. Mayine priče o Manuelu uvijek su zanimljive, ali mnogo je zanimljivije biti u Michaelovoj sobi. Naravno, bila sam već prije u njoj, ali nikad dok njega nije bilo (u školi je, iako je subota, jer radi u kompjuterskoj učionici na svom projektu za karneval; školski je modem navodno brži od njegovog. Također, pretpostavljam da, iako to ne želim priznati, on i Judith Gershner ondje mogu slobodno vježbati "skidanje" [podataka], bez straha da će ih roditelji prekinuti). I tako ležim na Michaelovu krevetu, dok Maya prtlja naokolo, slažući košulje i mrmljajući nešto o šećeru, jednoj od glavne izvozne robe njezine rodne zemlje, koji je, čini se, izvor brige programu stranke njezina sina, dok Michaelov pas, Pavlov, sjedi pokraj mene, dašćući mi u lice. Ne mogu a da ne pomislim: Znači ovako bi bilo biti Michael. Ovo Michael vidi kad noću pogleda na strop (stavio je na strop one zvjezdice koje svijetle u mraku, nalijepivši ih u obliku spiralne galaksije Andromede) i Ovako mirišu Micliaclove platile (proljetno svježe zahvaljujući deterdžentu koji upotrebljava Maya) i Ovako izgleda pogled na Michaelov radni stol iz njegova kreveta. No upravo sam primijetila nešto, pogledavši na njegov stol. To je jedna od mojih čestitaka! Ona s jagodom! Nije postavljena ni na kakvo posebno mjesto. Jednostavno je odložena na njegovu stolu. Ali, hej, to je daleko od onog da je zgužvana na dnu njegova ruksaka. To pokazuje da mu te čestitke nešto znače, da ih nije samo zakopao ispod svih ostalih stvari na stolu - priručnika za DOS i literature protiv Microsofta... ili ih, još gore, bacio. To je donekle ohrabrujuće. O-o. Upravo sam čula da su se otvorila ulazna vrata. Mic-hael??? Ili doktori Moscovitz???? Bolje da zbrišem odavde. Nema Michael bez veze na vratima sve one natpise "Ulazite na vlastitu odgovornost". Subota, 11. prosincu, 15 šuti, kod buke Kako sam, mogli biste se pitati, u roku od samo pola sata iz stana Moscovitzevih stigla do bakina apartmana u Plazi? E, pa reći ću vam kako.

Dogodila se katastrofa u obliku Sebastiana. Ja sam, naravno, uvijek sumnjala da Sebastiano nije dobroćudno nevinašce kakvim se pretvarao da je. Ali čini se da je jedino ubojstvo o kojem se Sebastiano mora brinuti njegovo vlastito. Jer, ako ga se moj tata dočepa, Sebastiano će biti mrtav modni dizajner. Ako objektivno sagledam situaciju, mislim da mirno mogu reći da bjh radije da me netko ubio. Mislim, bila bih mrtva i sve, što bi bilo tužno - posebice zato što još uvijek nisam zapisala one upute kako se treba brinuti za Debelog Louieja dok mene ne bude - ali barem se u ponedjeljak ne bih morala pojaviti u školi. Ali sad, ne samo da u ponedjeljak moram doći u školu, nego moram doći u školu znajući da su svi učenici iz mog razreda vidjeli poseban prilog u Sunday Times u: prilog u kojem je prikazano dvadesetak MOJIH fotografija na kojima stojim ispred trostrukog ogledala u haljinama koje je kreirao Sebastiano, a velikim je slovima pisalo Modna proba za princezu. O, da. Ne šalim se. Modna proba za princezu. Ne mogu ga kriviti, valjda. Sebastiana, mislim. Pretpostavljam da nije mogao odoljeti takvoj prilici. Naposljetku, on je poslovan čovjek, a imati princezu da nosi tvoje modne kreacije... pa, takva reklama se ne može kupiti. Zato što je sigurno da će i sve ostale novine objaviti priču. Znate, Prvi manekenski nastup genovijanske prineeze. Tako nešto. I tako će samo s jednim malim člankom s fotografijama, Se-bastianova nova modna kolekcija biti prikazana praktički u cijelom svijetu. Modna kolekcija koju, kako se čini, reklamiram ja. Baka ne razumije zašto smo moj tata i ja toliko uzrujani. Pa, dobro, mislim da shvaća zašto je tata toliko uzrujan. Znate, zbog one "iskorištavaju mi kćer" priče. Ali nije joj jasno zašto sam ja tako nezadovoljna. "Izgledaš doista lijepo", stalno mi govori. Da. Kao da mi to pomaže. Baka smatra da pretjerujem. Ali, halo, jesam li ikada težila poći stopama Claudije Schiffer? Mislim da nisam. Moda me uopće ne zanima. A što je s okolišem? Što je s pravima životinja? Što je s AMERIČKIM BODLJAŠIMA?????? Ljudi neće vjerovati da nisam pozirala za te fotografije. Ljudi će misliti da sam izdajica. Ljudi će misliti da sam uobražena manekenka i snob. Ne mogu vam reći koliko bih radije da misle da sam maloljetni delinkvent. Kad sam čula da se otvaraju ulazna vrata stana Moscovitze-vih te izletjela iz Michaelove sobe, nisam ni slutila da ću čuti katastrofalne novosti. Bili su to, ipak, samo Lillvni roditelji, koji su se vratili iz teretane gdje su vježbali uz pomoć svojih osobnih trenera. Nakon vježbanja, otišli su popiti kavu i pročitati nedjeljne novine, čiji veliki dijelovi, iz nikome razumljivih razloga, dolaze već u subotu, ako imate pretplatu. Kako li su se samo iznenadili kad su otvorili novine i ugledali princezu Genovije kako reklamira novu seksi proljetnu di-zajnersku modnu kolekciju. Kako li sam se tek/« iznenadila kad su mi doktori Moscovitz čestitali na mojoj novoj manekenskoj karijeri, a ja sam zbunjeno rekla: "O čemu vi to govorite?" Dakle, dok su nas Lilly i Boris znatiželjno promatrali, doktorica Moscovitz je otvorila novine i pokazala mi: I fotografije su bile tamo, u svoj svojoj blistavoj četveroboj-noj slavi. Neću lagati i reći da loše izgledam. Izgledam OK. A učinili su sljedeće: uzeli su sve one fotografije koje je napravila Sebas-tianova pomoćnica kad sam se pokušavala odlučiti koju haljinu da odjenem za predstavljanje narodu Genovije i sve ih stavili na ljubičastu pozadinu. Na fotografijama se ne smijem ni išta takvog. Samo se gledam u ogledalo, očito misleći: Ajme, postoji li nešto što mogu napraviti kako bih još više nalikovala na hodaju-ću čačkalicu? Ali, naravno, da me ne poznajete i da ne znate ZAŠTO sam isprobavala sve te haljine, izgledala bih vam kao neki frik koji se PUNO (previše) brine o tome kako izgleda u svečanoj haljini. Što je upravo onakva osoba kakvom sam željela biti prikazana. NI U LUDILU!!!!!!! Nije mi jasno što je Sebastiano mislio. Mislim, moram priznati da sam malo povrijeđena. Mislila sam, s obzirom na to da me pitao sva ona pitanja o Michaelu, da smo on i ja uspostavili nekakvu vezu. Ali čini se da nismo. Ne ako je mogao učiniti ovako nešto. Moj tata je već nazvao Times i tražio da uklone prilog iz svih novina koje još nisu dostavljene. Nazvao je recepcionara u Plazi i inzistirao da Sebastiana stave na popis nepoželjnih, budući da je postao persona non grata, što znači da rođak genovijan-skog princa neće smjeti nogom stupiti na prostor koji je vlasništvo hotela. Po mojem je mišljenju to bilo malo strogo, ali ne kao ono što je moj tata htio učiniti, a to je nazvati njujoršku policiju i tužiti Scbastiana zato što je iskoristio fotografije jedne maloljetnice bez dopuštenja njezinih roditelja. Hvala Bogu da ga je baka uspjela odgovoriti od toga. Rekla je da će oko cijelog slučaja biti dovoljno publiciteta i bez dodatnog poniženja zbog uhićenja člana kraljevske obitelji.

Moj tata je još uvijek toliko bijesan da ne može mirno sjediti. Hoda amo-tamo apartmanom. Rommel ga vrlo nervozno promatra s bakina krila, a glava mu se miče amo-tamo, amo-tamo, dok očima prati tatu, kao da gleda teniski meč na US Openu. Kladim se da bi mu, da je Sebastiano ovdje, moj tata razbio mnogo više od samo mobilnog telefona. Subotu, IZ. prosincu, 17 šuti, stun Dakle. Mogu reći samo to da je ovog puta baka stvarno uprskala. Ozbiljno. Mislim da tata više nikada neće razgovarati s njom. Znam da ja zasigurno neću. OK, ona je stara gospođa i nije znala da je ono što radi loše i doista bih trebala imati više razumijevanja. Ali da učini ovako nešto - da uopće ne uzme u obzir moje osjećaje - doista mislim da joj neću nikada moći oprostiti. Dogodilo se to daje Sebastiano nazvao točno prije nego što sam otišla iz hotela. Nije imao ni najmanjeg pojma zašto je moj tata toliko ljut na njega. Rekao je da je pokušao doći gore da nas vidi,«ali da gaje Plazino osiguranje zaustavilo. Kad je moj tata, koji se javio na telefon, rekao Sebastianu da ga je osiguranje u Plazi zaustavilo zato što je postao persona non grata, i zatim mu objasnio zašto, Sebastiano se još više uzrujao. Ponavljao je: "Ali imao sam tvoje dopuš! Imao sam tvoje dopuš, Philippe!" "Imao si moje dopuštenje da upotrijebiš lik moje kćeri kako bi reklamirao svoje užasne dronjke?" Moj otac se zgrozio. "Naravno da nisi!" Ali Sebastiano je tvrdio da jest. I malo po malo, ispalo je da zapravo i je imao dopuštenje. Samo ne od mene. Ni od mog tate. Pogodite tko mu gaje, kako se čini, dao? Baka je ogorčeno rekla: "Učinila sam to samo zato, Philippe, što Amelia, kao što znaš, ima užasnu predodžbu o samoj sebi i trebalo joj je nekako podići samopouzdanje." Nd lala je bio toliko bijesan da je uopće nije htio slušali. Samo je zagrmio: "Pa si, kako bi poboljšala njezinu predodžbu o samoj sebi, bez njezina znanja dala dopuštenje da se njezine fotografije upotrijebe u reklami za žensku odjeću?" Baka nakon toga nije imala više mnogo reći. Samo je stajala ondje i ispuštala nekakve zvukove: "Uhn... uhn... uhn..." poput nekoga iz filma strave i užasa koga su pribili na zid ma-četom, ali još nije umro (uvijek zatvaram oči kad su takvi dijelovi, tako da točno znam kako to zvuči). Postalo je jasno da čak i ako baka ima neko razumno opravdanje za svoje ponašanje, tata ga ne želi saslušati niti će meni dopustiti da ga saslušam. Bijesno je došao do mene, zgrabio me za ruku i odveo iz apartmana. Mislila sam da ćemo imati trenutak zbližavanja, kao što to uvijek očevi i kćeri imaju na televiziji, u kojem bi mi tata rekao da je baka jedna vrlo bolesna žena i da će je poslati nekamo na lijep, dug odmor, ali, umjesto toga, rekao je samo: "Idi kući." Zatim me predao Larsu - nakon što je iza sebe VRLO glasno zalupio vrata bakina apartmana - i bijesno odjurio u smjeru svog apartmana. Ajme. Ovo samo pokazuje da i kraljevska obitelj može biti poremećena. Zar ne bismo bili sjajni na šou Ricki Lane? Ricki: Clarisse, recite nam: zašto ste dopustili Sebastianu da u posebni reklamni prilog Timesa stavi fotografije vaše unuke? Baka: Učinila sam to kako bih joj povećala samopoštovanje. I kako se usuđujete oslovljavati me imenom? Za vas, gospođice ili gospođo Lake, ja sam Vaše Veličanstvo. Jednostavno znam da će kad dođem u ponedjeljak u školu svi govoriti: "Oh, gle, evo Mije, te velike VARALICE, s njezinim vegetarijanstvom i zalaganjem za životinjska prava i njezinini stavom tla nije važan izgled, nego ono šio je čovjek iznutra. Ali u redu je pozirati za modne fotografije, zar ne, Mia?" Kao da nije bilo dovoljno što sam na jedan dan udaljena iz škole. Sad će mi se još i svi moji vršnjaci podsmjehivati. Sad sam kod kuće i pokušavam se pretvarati da se ništa od toga nikad nije dogodilo. To je, naravno, vrlo teško, jer kad sam se vratila u stan, vidjela sam da je moja mama već izvadila prilog iz naših novina i na svakoj fotografiji nacrtala male vražje rožice kako mi izlaze iz glave te cijelu stranicu prilijepila na hladnjak. Iako cijenim to njezino otkvačeno djelo, to nimalo ne olakšava činjenicu da ću u ponedjeljak morati u školi pokazati svoje lice - koje je sada otisnuto u svim posebnim prilozima na cijelom području okolnih triju država. Iznenađujuće, iz svega ovoga izašlo je barem nešto dobro: sada sam sigurna da najbolje izgledam u bijeloj haljini od tafta s plavom trakom oko struka. Moj tata kaže da ću tu haljinu, ili bilo koju drugu Sebastianovu kreaciju, odjenuti samo preko njega mrtva. Ali ne postoji nijedan drugi dizajner u Genoviji koji bi mogao napraviti jednako dobar posao - a kamoli završiti haljinu na vrijeme. Tako da se čini da ću ipak nositi haljinu by Sebas-

tiano, koju su jutros dostavili k nama u stan. U svakom slučaju, to je jedna briga manje. Valjda. Subota, IZ. prosinca, ZO sati, stan Već sam primila sedamnaest e-mailova, šest telefonskih poziva i jednog posjetitelja (Lilly) u vezi s modnim fotkama. Lilly kaže da nije tako loše kao što mislim i da većina ljudi baca te novinske priloge a da ih uopće i ne pogleda. Ali ako je to istina, rekla sam joj, zašto me onda svi ti ljudi zovu i šalju mi e-mailove? Pokušala je to objasniti rekavši da su to sve članovi UPVK-GAE, koji se javljaju kako bi pokazali svoju solidarnost u vezi s mojom kaznom, ali mislim da obje znamo da to baš i nije tako: Sve te ljude zanima gdje mi je bila pamet da sam se tako prodala, iznevjerivši svoja uvjerenja. Kako ću im ikada objasniti da ja nisam imala ništa s tim - da nisam čak ni znala za to? Nitko mi neće povjerovati. Mislim, dokaz je upravo ondje: ja nosim dokaz. Fotografski je zabilježen. Ugled mi propada čak i sada, dok sjedim ovdje. Sutra ujutro milijuni pretplatnika otvorit će svoje novine i pomisliti: "Oh, gle, princeza Mia. Već se prodala. Pitam se koliko su joj platili? Čovjek bi mislio da joj ne treba novac, budući da je princeza i sve." Naposljetku sam morala zamoliti Lilly da ode kući, jer me počela užasno boljeti glava. Pokušala mi je ublažiti bol nekim shiatsu metodama, koje njezini roditelji često primjenjuju na svojim pacijentima, ali nije uspjelo. Mislim daje napravila jedino to da mi je pukla krvna žila ili tako nešto između palca i kažiprsta, jer me stvarno boli na tom mjestu. Sad sam definitivno odlučila početi učiti, iako je subota navečer i svi su moji vršnjaci negdje vani i dobro se zabavljaju. Ali zar niste čuli? Princeze se nikad ne zabavljaju. Evo Sto moram učiniti: • Matematika: ponoviti poglavlja 1-10. • Engleski: seminarski rad, 10 stranica, dvostruki prored, paziti na rubove stranica; također, ponoviti poglavlja 1-7. • Svjetska civilizacija: ponoviti poglavlja 1-12. • NT: ništa. • Francuski: revue ehapitres Un-Neuf. • Biologija: ponoviti poglavlja 1-12. • Ispisati upute kako se brinuti za Debelog Louieja. Soping za Božić/Hanuku: Mama - trudnička majica s Bon Jovijem. Tata - knjiga o kontroliranju bijesa. Profesor G. - švicarski vojnički nožić. Lilly - prazne videokasete. Tina Hakim Baba - knjiga Emanuelle. Ke»ny - TV/VCR u jednom (mislim da to nije pretjerano skupo. I ne, nije zbog grižnje savjesti. On to doista želi). Baka-NIŠTA!!!!!! • Nalakirati nokte (možda me lak za nokte odvratnog okusa spriječi da ih grizem). • Prekinuti s Kennvjem. • Organizirati ladicu s čarapama. Počet ću od ladice s čarapama, jer je očito daje to najvažnije. Teško se na bilo što koncentrirati ako su vam čarape u neredu. Zatim ću prijeći na matematiku, jer mi je to najgori predmet, a i prvi ispit. Proći ću ga makar to bilo posljednje što ću učiniti. NIŠTA mi neće odvući pažnju. Ni ovo s bakom, ni činjenica da su četiri od onih sedamnaest emailova od Michae-la, ni to da su dva od Kennvja, ni to što potkraj sljedećeg tjedna odlazim u Europu, ni lo što moja mama i profesor Ciianmi u susjednoj sobi gledaju Umri muški, moj najdraži film za Božić, NIŠTA. PROĆI ĆU MATEMATIKU U OVOM SEMESTRU I NIŠTA ME NEĆE OMESTI U UČENJU ZA ZAVRŠNI ISPIT!!!!!!!!!!! Subota, IZ. prosinca, Z1 sat, stan Jednostavno sam morala izaći iz sobe da vidim onaj dio kad Bruce Willis baca eksploziv u otvor dizala, ali sad sam ponovno u svojoj sobi i učim. Subota, IZ. prosinca, Z1:30, stan Bila sam jako znatiželjna što me to Michael trebao pa sam pročitala njegove e-mailove - samo njegove. Jedan je bio o novinskom prilogu (Lilly mu je ispričala što se dogodilo pa ga je zanimalo razmišljam li o tome da se odreknem prijestolja, ha ha), a ostala tri su bile šale koje su me, pretpostavljani, trebale oraspoložiti. Nisu baš bile smiješne, ali svejedno sam se nasmijala. Kladim se da se Judith Gershner ne smije Michaelovim šalama. Previše je zaposlena kloniranjem. Cubota, 1Z. prosinca, 11 sata, stan Kako se brinuti za Debelog Louieja dok mene ne bude:

ujutro Ujutro, molim vas, napunite zdjelicu Debelog Louieja suhom hranom. Čak i ako u posudici već ima hrane, on voli da mu se na vrh stavi malo svježe hrane kako bi imao osjećaj da doručkuje kao i mi ostali. Pokraj kade u mojoj kupaonici nalazi se plava plastična posudica. Molim vas, napunite je svako jutro vodom iz slavine na umivaoniku u kupaonici. Morate natočiti vodu iz slavine na umivaoniku, jer voda iz slavine na sudoperu nije dovoljno hladna. I morate je natočiti u plavu posudicu, jer je Debeli Louie naviknut piti iz nje dok ja perem zube. Ima zdjelicu i u hodniku ispred moje sobe. Isperite je i napunite vodom iz vrča s filtrom za vodu koji stoji u hladnjaku. To mora biti voda iz vrča s filtrom, jer iako kažu da je njujorška voda iz slavine nezagađena, dobro je da Louie dobije barem nešto vode koja je definitivno čista. Mačke moraju piti mnogo vode kako bi im se pročišćavao organizam čime se sprječavaju upale bubrega i mokraćnog trakta pa mu uvijek ostavljajte mnogo vode, ne samo pokraj zdjelice s hranom nego i na drugim mjestima. Nemojle pomiješali /djeliću u hodniku sa zdjelicom pokraj božičnog drvca. Ta zdjelica je tamo kako bi odvratila Louieja da pije vodu iz stalka za božićno drvce. Od previše biljne smole mogao bi dobiti tvrdu stolicu ili zatvor. Ujutro, Debeli Louie voli sjediti na prozorskoj dasci u mojoj sobi i promatrati golubove na protupožarnim ljestvama. NIKAD NE OTVARAJTE TAJ PROZOR, ali pazite da su zavjese razmaknute da može gledati van. Također, ponekad voli gledati kroz prozore pokraj televizora. Ako za to vrijeme mijauče, to znači da ga morate pomaziti. poslije podne U vrijeme večere, Debelom Louieju dajte hranu iz konzerve. Debeli Louie voli samo tri okusa, piletinu i tunjevinu (u komadima), račiće i ribu (u komadima) i morsku ribu (u komadima). Neće jesti ništa s govedinom ili svinjetinom. Sadržaj konzerve morate mu staviti na ČISTI tanjurić, inače neće htjeti jesti. Također, neće htjeti jesti ako hrana ne zadrži oblik konzerve na tanjuriću pa mu nemojte narezati hranu na komadiće. Kad pojede svoju hranu iz konzerve, Debeli Louie se voli rastezati na tepihu ispred ulaznih vrata. To je dobro vrijeme za tjelovježbu. Kad se rastegne, samo mu stavite ruku ispod prednjih nogu i izravnajte ih (to voli), dok se ne savije u oblik zareza. Zatim mu stavite palce između lopatica i priuštite mu jednu mačju masažu. Ako budete radili kako treba, počet će presti. Ako budete radili na pogrešan način, znat ćete, jer će vas ugristi. Debelom Louicju često zna biti dosadno, a kad mu je dosadno, onda hoda naokolo plačući, pa sam vam napisala nekoliko igara koje se voli igrati: • Uzmite nekoliko mačjih kolačića i poslažite ih po glazbenoj liniji kako bi ih Debeli Louie mogao srušiti, a zatim loviti. • Stavite Debelog Louieja u moju stolicu za radnim stolom. Zatim se sakrijte iza police s knjigama i jedan kraj vezice za cipele prebacite preko naslona stolice, tako da on ne vidi odakle dolazi. • Napravite utvrdu od jastuka na mom krevetu, stavite Debelog Louieja unutra te gurnite ruku u bilo koju rupu između jastuka (preporučujem da za ovu igru navučete rukavice). • Stavite malo mačje metvice u staru čarapu i bacite je Debelom Louieju. Zatim ga ostavite nasamo četiri do pet sati, jer baš i ne pazi što radi s pandžama kad je u pitanju mačja metvica. • Kutija s pijeskom Profesore Gianini, ovo je za vas. Mama ne smije čistiti kutiju za nuždu ni dirati išta što je moglo biti u dodiru s njom, jer bi mogla dobiti toksemiju te bi ona ili beba mogle umrijeti ili se razboljeti. Nakon čišćenja Louiejeve kutije s pijeskom, uvijek operite ruke u sapunu i toploj vodi, čak i onda kad mislite da su vam čiste. Louiejevu kutiju za nuždu treba čistiti svaki dan. Uvijek upotrebljavajte pijesak koji se zgruda, tako da poslije možete samo skupiti grudice, staviti ih u Grand Union vrećicu za smeće i baciti. Vrlo jednostavno. Veliku nuždu obično obavi otprilike dva sata poslije večernjeg obroka. Znat ćete po smradu koji će se širiti iz njegove kutije s pijeskom u mojoj kupaonici. Najvažnije od svega Pazite da ne ometate Louiejevo posebno mjesto iza zahoda u mojoj kupaonici. Tamo drži svoju zbirku svjetlucavih predmeta. Ako uzme nešto vaše i ako to ondje pronađete, pazite da vas ne vidi kad si to budete uzimali natrag, jer će vas inače tjednima pokušavati ugristi svaki put kad vas vidi. Razgovarala sam o tome s veterinarkom, ali ona je rekla da je jedino što mogu učiniti da potražim pomoć stručnjaka za životinjsko ponašanje za sedamdeset dolara po satu. Jednostavno se s time moramo pomiriti. No najvažnije od svega je da uzmete Debelog Louieja u ruke nekoliko puta dnevno te ga grlite i čvrsto stišćete!!!!! (To mu se sviđa.) Su6otu, 12. prosincu, ponoć, stan Ne mogu povjerovati da je već ponoć, a ja sam tek na prvom poglavlju Uvoda u matematiku! Ova knjiga je nerazumljiva. Iskreno se nadam da onaj koji ju je napisao, tko god to bio, nije zaradio mnogo novca na njoj. Trebala bih jednostavno pitati profesora Gianinija da mi kaže što će biti u završnom ispitu.

Ne, to bi bilo varanje. Zar ne? \ Vledjelju, 13. prosinca, 10 sati, stan Još samo četrdeset osam sati do završnog ispita iz matematike, a ja sam još na prvom poglavlju. Medjelja, 13. prosinca, 10:30, stan Lilly je upravo ponovno došla k meni. Hoće da zajedno učimo za ispit iz Svjetske civilizacije. Rekla sam joj da se ne mogu brinuti o Svjetskoj civilizaciji kad sam s ponavljanjem matematike tek na prvom poglavlju, ali ona je rekla da se možemo izmjenjivati: ona će mene sat vremena ispitivati matematiku - onda bih ja nju mogla sat vremena ispitivati Svjetsku civilizaciju. Rekla sam da može, iako to baš i nije pravedno - ona ima peticu iz matematike, tako da ona nema baš neke velike koristi od toga što sa mnom ponavlja, ali dok ja nju ispitujem Svjetsku civilizaciju, ujedno i sama učim. No valjda zato služe prijatelji. 1/ledjelja, 13. prosinca, 11 sati, stan Upravo je zvala Tina. Mlađa braća i sestre je izluđuju. Pitala je može li doći k meni učiti. Rekla sam da naravno da može. Sto sam drugo mogla reći? Osim toga, obećala je da će usput svratiti u H and H i kupiti peciva i sirni namaz s povrćem. I još je rekla da su joj moje fotke u novinskom prilogu prekrasne i da me uopće ne bi trebalo biti briga ako mi ljudi govore da sam izdajica, jer izgledam jako seksi. Medjelja, 13. prosinca, podne, stan Michael je rekao Borisu gdje je Lilly pa je sada i Boris ovdje. Lilly ima pravo. Boris stvarno preglasno diše. To užasno de-koncentrira. I htjela bih da mi ne stavlja noge na krevet. Barem bi prije toga mogao izuti cipele. No kad sam predložila da to učini, Lilly je rekla da to nije dobra ideja. Fuj. Nije mi jasno zašto Lilly podnosi dečka koji ne samo da diše na usta, nego ima i smrdljive noge. Boris je možda glazbeni genij, ali, ako se mene pita, mislim da o higijeni mora još mnogo toga naučiti.