Burza - Seminarski rad

BURZA Seminarski rad

SADRŽAJ: 1. UVOD ………………………………………………………………………… …4 2. ŠTO JE BURZA I ČEMU SLUŽI ?……………………………………………… 4 3. POVIJEST BURZE ……………………………………………………………… 5 4. POVIJEST NAJVAŽNIJIH SVJETSKIH BURZA……………………………… 6 5. ULOGA BURZE ………………………………………………………………… 8 6. PROMET VRIJEDNOSNIH PAPIRA NA BURZI……………………………… 8 7. DIONICE ………………………………………………………………………… 9 8. TKO SU DIONIČARI ?…………………………………………………………..10 9. ODLUČUJUĆI ČIMBENICI KRATKOROČNE TENDENCIJE NA BURZI ….10 10. ODLUČUJUĆI ČIMBENICI ZA SREDNJOROČNU TENDENCIJU BURZE ..12 11. ODLUČUJUČI ČIMBENICI ZA DUGOROČNU TENDENCIJU BURZE…… 12 12. ULOGA MEDIJSKE TEHNIKE NA BURZI ………………………………….. 13 13. SAVIJETI U BURZI ………………………………………………………….. 14 14. TKO JE ŠPEKULANT ? ……………………………………………………….. 14 15. NAJGORE OSOBINE ŠPEKULANTA ……………………………………….. 15 16. KAKO SE MORA PONAŠATI ŠPEKULANT ………………………………. 16 17. VAŽNI ČIMBENICI - ODLUČUJUĆI ZA TENDENCIJU BURZE …………. 18 18. VAŽNOST DIVIDENDE PRI KUPNJI PAPIRA …………………………….. 18 19. TEČAJ …………………………………………………………………………. 19 20. PERMANENTNI KRUŽNI TIJEK BURZE ………………………………….. 22 21. TREBA LI ULAGATI U DIONICE ILI NEKRETNINE ……………………... 23 22. ZAKLJUČAK …..……………………………………………………………… 24 23. LITERATURA ………………………………………………………………… 25

2

1. UVOD Pristup našem seminarskom radu izvršili smo pronalaskom određene stručne literature, konzultirajući školske udžbenike, enciklopedije

i koristeći se internet

stranicama pojedinih svijetskih burzi. Cilj i zadatak našeg istraživanja je pobliže prikazati i objasniti pojam burze, te svih termina koji su u posrednoj i neposrednoj vezi sa istom. Najzastupljenije metode kojima smo se pri tome služili su metode deskripcije, analize i ekonomske komparacije. Metodom deskripcije pokušali smo opisati zadani nam problem, te ga što bolje predstaviti i pojednostaviti. Metodom analize smo se služili za analiziranje pojedinih povijesnih događaja i njihovog utjecaja na daljni razvitak burze, a metodom ekonomske komparacije za uspoređivanje, tj. lakše razumjevanje pojedinog stručnog problema.

2. ŠTO JE BURZA I ČEMU SLUŽI ? Burza je tržište kapitala, sastajalište (simbolično rečeno) onih koji žele uložiti svoj novac u vrijednosne papire ili za njih ponovo dobiti novac. Tvrtke izdaju dionice na primarno tržište (koje je suprotno sekundarnom, na kojem se dionice i kupuju i prodaju), uz pomoć bankarskih investitora. Na primarnom tržištu tvrtke dobivaju kapital od prodaje dionica, iako one ne sudjeluju u trgovanju, već to rade novi vlasnici dionica na sekundarnom tržištu, tj. na burzi. Vrijednosni papiri su, kako ih Francuzi nazivaju, valeurs mobilieres (pokretnine) za razliku od nekretnina.Vrijednosni papiri se mogu kupiti na burzi, u svako vrijeme, u bilo kojoj količini, i to po cijeni koja u danom trenutku odgovara ponudi i potražnji. Potražnja i ponuda obavljaju se javno – glasno se izvikuju, i svatko zainteresiran može to pratiti. Na Njujorškoj burzi ponude za kupnju se ne izvikuju, nego se tzv. ticker-tapeom (pokretnom trakom) registrira svaka transakcija – cijena i količina. Ta se pokretna traka vidi u cijeloj Americi, pa i u brokerskim uredima većih gradova Europe. Vidi se to i u povijesnim scenama mnogim američkih filmova, kada neka poznata ličnost trijumfalno, preko Broadwaya, ulazi u New York. S prozora nebodera u kojem su smješteni brokerski uredi, namještenici bacaju ticker-tapes na one koji ulaze u grad. Popularnost osobe određuje se prema tome koliko je tona trake

3

utrošeno na određenu paradu. Na mnogim burzama, npr. U Parizu, Zürichu, Düsseldorfu, Frankfurtu, osobito Chicagu, tolika je galama, da bi netko, tko ovamo dolazi prvi put, mogao pomisliti da se nalazi u ludnici. U Londonu je tiše. Tamo je trgovanje vrijednosnim papirima pod kontrolom specijaliste kojeg nazivaju Jobber. On neprkidno daje informacije o cijenama svojih specijalnih vrijednosnih papira, navodi cijene po kojima je spreman kupiti ili prodati. U Stockholmu je burza već prije rata (tridesetih godina) bila opremljena računalima; stroj je obračunavao kupovne i prodajne naloge, kao što to i danas radi određeni broker na Njujorškoj burzi, i to unosi u svoje bilješke. U vrijednosne papire ubrajaju se sve obveznice (također poznate i kao obligacije i bonovi) tuzemnih ili inozemnih vlada, komuna i zemalja, kao i dionice najrazličitijih većih privatnih poduzeća koje se naziva dioničarsko društvo. Trguje se i zajmovima s promjenjivim uvjetima naplate, opcijama, različitim ostalim vrijednosnim papirima koji predstavljju više ili manje mješavinu dionica i obveznica. Tržište svih tih vrijednosnih papira je burza vrijednosnih papira (ponekad se naziva i burza efekata). Burza izaziva ovisnost. Mnogi ljudi koji su slučajno došli na burzu više se nisu mogli od nje odvojiti. To najbolje ilustrira sljedeća anegdota: Nakon burzovnog kraha u New Yorku 1929 godine, tisuće ljudi na burzi je bankrotiralo i morali su početi nešto drugo, čak su bili prisiljeni prihvatiti bilo kakav posao. Sastali se nekedašnji kolege s burze, i jedan pita: -

Što radiš?

-

Prodajem četkice za zube za jednu tvrtku, a ti?

-

Reći ću ti u povjerenju -odgovori onaj – ja sam još uvijek na burzi, no moja žena živi u uvjerenju da sviram klavir u javnoj kući (to je još uvijek bilo bolje nego biti na burzi).

3. POVIJEST BURZE Burze su se po prvi put pojavile u Zapadnoj Europi, a kasnije i u drugim dijelovima svijeta. Neke od najstarijih burza datiraju iz 1100. godine, a to su Pariška burza u Francuskoj, Amsterdamska burza u Nizozemskoj, Njemačka burza u Frankfurtu, Londonska burza u Engleskoj i Milanska burza u Italiji. Druge su burze u Europi otvorene 1600. i 1700. godine, uključujući i one u Belgiji, Španjolskoj, 4

Portugalu i Švedskoj. Pošto su burze bile rijetke prije 1800. godine, one nisu imale neku veliku ulogu, već se na njima trgovalo proizvodima i valutama. Godine 1785. Amsterdamska burza je prva počela trgovati vrijednosnicama. Do sredine 1800. godine i druge države su slijedile primjer Amsterdamske burze, a pridružile su im se i burze Canade i Australije. Za vrijeme 19. i 20. stoljeća, velike burze su se otvorile i u Aziji, Istočnoj Europi, dijelovima Afrike i u Latinskoj Americi. U Americi povijest burze počinje 1700. godine, kada se grupe brokera iz Philadelphije i New Yorka počinju okupljati u parkovima i barovima, te u njima sistemom aukcije trguju vrijednosnicama. Nakon Američke Revolucije (1775-1783) broj vrijednosnica postajao je sve veći, te su se brokeri organizirali u udruge. Godine 1800. Philadelphijski su brokeri izdali Burzovni zakon, Konstituciju burze i mjesta na kojima se može trgovati vrijednosnicama. Tu organizaciju koju su osnovali, Philadelphijska burza, je najstarija burza u Americi. Godine 1817. brokeri iz New Yorka su formirali Njujorkšku burzu. Kako je Američka ekonomija rasla u 19. stoljeću, tako su se otvarale i nove burze, a iznad svih se izdigla New York Stock Exchange, koja je i do današnjeg dana, jedna od najvažnijih burza u svijetu.

4. POVIJEST NAJVAŽNIJIH SVJETSKIH BURZA NYSE – New York Stock Exchange Godine 1792. dvadeset i četiri poznata brokera i kupaca su se našli na Wall Street-u i potpisali “Buttonwood agreement”, dokument po kojem će vršiti trgovanje vrijednosnicama. Taj povijesni događaj je ujedno i godina osnivanja Njujorkške burze. Banka New Yorka je bila prvi trgovac na toj burzi, te je i prva uvedena u listu kompanija na NYSE-u. Godine 1817. njujorkški brokeri su iznajmili sobe na broju 40 Wall Street-a, u kojima se trgovalo, te su donijeli zakon i konstituciju burze. Za vrijeme Građanskog rata burza je bila zatvorena, ali je nakon rata ponovo otvorena. Godine 1903. NYSE je preselila u Broad Street 18, gdje se i danas nalazi. Burza je samo nekoliko puta bila zatvorena, za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Danas je najvažnija burza u svijetu.

5

London Stock Exchange Povijest Londonske burze seže do 17. stoljeća, kada počinju prva trgovanja vrijednosnicama. Kako se količina trgovanja i dionica naglo povečala, brokeri su otvorili svoje sobe u Threadneedle Street-u i godine 1773. izglasali naziv ustanove “Stock Exchange”. Promet burze naglo se povečao i Britanskom industrijskom revolucijom u 19. stoljeću. Tada je otvoreno dvadesetak drugih novih manjih burza. Godine 1973. Londonska burza i Dublinska burza su se spojile u jednu i prozvale Stock Exchange Engleske i Republike Irske. Godine 1995. zakonom EU te su se dvije burze morale odvojiti, te su postale zasebne burze. TSE – Tokyo Stock Exchange Tokijska burza je nastala 15.svibnja 1878. godine, a trgovanje je započelo 1.lipnja Godine 1943. jedanaest japanskih burza se ujedinilo, ali su se one sve zatvorile 10.kolovoza 1945. zbog posljedica rata. U prosincu 1945. godine, teškom mukom, burze su ponovo otvorile svoja vrata, ali nezvanično. Godine 1948. otvorene su zvanično tri velike burze: Tokio, Osaka i Nagoja. Trgovanje dionicama je počelo 16. svibnja. Danas u Japanu postoji osam burza od kojih je Tokijska najvažnija. ZSE – Zagreb Stock Exchange Zagrebačka burza je nastala 3. prosinca 1918. godine, kada ju je osnovala grupica poduzetnika. Bila je to glavna hrvatska trgovačka institucija, koja se bavila trgovinom proizvoda, vrijednosnica, stranom valutom, dragocijenim materijalima i novcem. Godine 1920. dogodila se velika depresija, te se trgovanje vrijednosnicama ugasilo, ostalo je trgovanje proizvodima, sve do kraja Drugog svijetskog rata. Nakon rata, komunistički je režim zatvorio burzu i zapljenio njenu imovinu. Zagrebačka burza ponovno je otvorena u lipnju 1991. godine, kada ju je 25 banaka i osiguravajućih društava obnovilo. Zagrebačka burza je osnovana kao nevladina i neprofitna organizacija.

6

5. ULOGA BURZE Burze omogućuju štedišama kupnju vrijednosnih papira ako imaju višak kapitala i njihovu prodaju ako kapital ponovno zatrebaju. Štediša može dobiti ili upisati dionice već pri osnivanju društva. Ako to želi učiniti kasnije, nakon što su dionice javno plasirane – a to vrijedi i za onoga koji ima dionicu i hoće je prodati – može to učiniti samo putem burze. Vrijednosni se papiri ne oglašavaju kao stari automobili u lokalnim novinama ili na plakatima. Npr., želimo kupiti 100 dionica ili prodati 100 dionica. U tu svrhu zainteresiranom je na raspolaganju burza.

6. PROMET VRIJEDNOSNIH PAPIRA NA BURZI Promet ovisi o određenoj burzi i određenom vremenu; naravno da je promet na Njujorškoj i Tokijskoj burzi znatno veći nego npr. Milanu ili Madridu. U velikoj mjeri ovisi o tome koliko je sudionika aktivno na burzi. Jer na burzi nisu samo ulagači, već i špekulanti i mešetari koji vrijednosne papire ne kupuju dugoročno, već vrlo kratkoročno (ponekad na nekoliko dana, ili čak samo na 24 sata). Ove bi špekulante, zapravo, trebali nazvati burzovnim “parazitima”. Oni žele samo uzeti dio cijene, ponekad u 24 sata ili kroz nekoliko mjeseci. Svoj novac nemaju namjeru ulagati u poduzetništvo. Ti su “paraziti” neopisivo važni za dobro funkcioniranje burze. Kada ih nebi bilo, morali bi se izmisliti. Oni kupuju, prodalu, kupuju, prodaju – jer što je veći promet, to je veće jamstvo za stvarnog ulagača da svoj novac, zaleđen pri kupnji dionice, može u svakom trenutku odlediti. Na burzi s velikim prometom mogu se prodati ili kupiti veće količine dionica a da se pri tome bitno ne utječe na cijene. Na maloj burzi, s malim prometom, to ne bi bilo moguće jer bi se zbog kupnje i prodaje veće količine vrijednosnih papira znatno promijenio i tečaj. Na burzi s velikim prometom dolazi nova roba na tržište pri svakom povećanju cijena većem od jedne četvrtine poena. Kada cijene padaju, dolazi do potražnje za svaki papir pri cijeni nižoj za četvrtinu poena. To je isto kao i kod motora benzinca, koji sa 16 cilindara radi mnogo tiše od motora s četiri cilindra. “Udarci” se amortiziraju. Razlika između špekulacije i ulaganja nema jasne granice. Dobro ulaganje je uspjela špekulacija, a špekulacija s gubicima je loše ulaganje. Radi li se o špekulaciji ili ulaganju, ne ovisi o kvaliteti papira, nego o relativnoj količini.

7

7. DIONICE Sve dionice jednog poduzeća čine kapital dioničarskog društva. Kupnjom dionica štediše stavljaju svoj novac na raspolaganje velikim poduzećima. Bez tog se novca na slobodnom tržištu ne bi mogao zamisliti cjelokupni ekonomski razvoj 19. i 20. Stoljeća: željeznice, plovidbe, Sueski kanal, otvaranje rudnika i naftnih nalazišta, velike moderne industrije – kao autoindustrija, industrija zrakoplova, kompjutera, elektronike itd. Dionice bi trebale služiti štedišama kao dugoročan ulog, i to stoga jer su one tada u poduzeću zamrznute. Burza pri tome služi, kao što smo već rekli, samo da odleđuje taj zamrznuti kapital kada štediši zatreba. John Maynard Keynes postavio je čak i teoriju, da dioničar mora biti povezan s dionicama kao da je u neraskidivom braku (nije ni pomišljao na mogućnost razvoda). Vrag je uvijek prisutan i od homo sapiensa je napravio homo ludensa. Kada je homo ludens otkrio da kod dionica ima velikih oscilacija cijena, počeo je iz toga izvlačiti profit. Tako se burzovna igra sve više razvijala, pa i zbog toga što je bilo sve više ljudi koji su raspolagali nekim ušteđenim kapitalom. U davna se vremena govorilo da trgovac gubi razum sa svojih zadnjih 10.000 guldena. U današnje vrijeme štediša gubi razum sa svojih prvih 10.000 DEM. On postaje histeričan jer ga brine kako taj novac uložiti, zaštititi od inflacije, sakriti od poreznika i na kraju, ali ne manje važno – kako novac oploditi daljnjim ulaganjem. On luta naokolo skupljajući prave savjete i preporuke. Takvom se publikom lako može manipulirati, može je se dovesti do panike, zastrašiti, učiniti je gramzljivom i pridobiti za špekulacije dionicama. Kada na burzi tečaj raste, tisuće ljudi želi uskočiti u jureći vlak da ne bi (Bože sačuvaj!) nešto propustili. Nema ništa bolnijega nego promatrati uspon burze a da se u tome ne sudjeljuje; to je bolnije nego kupovati papire i gubiti. Gubici nastali zbog pada cijena štetni su za gospodarstvo samo do određene mjere. U povijesti burze izmjenjivali su se usponi i padovi. Ako dođe do kraha, tisuće štediša ostaju na cjedilu, ali većina novca uloženog u dionice ipak odlazi u poduzeće. U boomu se pojavljuju mnoga nova poduzeća koja nestaju u krahu. Ali još više ih se uspije održati i postaju neophodna za gospodarski razvoj.

8

8. TKO SU DIONIČARI ? Dioničari su ljudi koji imaju više ili manje novca na raspolaganju i to žele, iz bilo kojih razloga, uložiti u vrijednosne papire. Među njima ima malih, srednjih i velikih štediša, znači kapitalista. Među njima postoje i oni koji iz dana u dan žele načiniti rez i sljediti “vruće” savjete; zapravo, oni hazardiraju. Istodobno ima i špekulanata koji žele oploditi svoj ulog, čime želimo reći da povremeno mijenjaju svoje vrijednosne papire, ovisno o konjunkturi i procjenama

oscilacije tečaja u

srednjoročnom razdoblju (3, eventualno 5 godina). Tko dugoročno ulaže, spreman je zadržati vrijednosne papire godinama; vrlo često prati cijene na duge pruge. Njegovi motivi usmjereni su na razdoblje od mnogo godina i nada se stalnom rastu poduzeća. Dioničari IBM-a, koji su izdržali više godina, ustostručili su svoji prvobitni ulog.

9. ODLUČUJUĆI ČIMBENICI KRATKOROČNE TENDENCIJE NA BURZI Kratkoročno gledano, ekonomsko stanje ili kvaliteta poduzeća uopće nemaju utjecaja na cijenu. Puno više to imaju dnevni događaji, kratke vijesti i sl., čak trač , jer mnogi sudionici i po tome zaključuju o daljnjem slijedu događaja. To je u večini slučajeva pogrešno ili zavarava, jer takve su pretpostavke neutemeljene. Nisu stvarni događaji ti koji utječu na cijene , več je presudna psihološka reakcija. Tipičan je primjer kada je 1939., nakon Münchenskog sporazuma i cijepanja Čehoslovačke, na europskim burzama vladalo dobro raspoloženje jer je Hitler svijetu obećao tisuću godina mira. Njemački se vođa složio s Müenchenskim sporazumom. Engleski premijer Chamberlain je u Donjem domu, na agresivno pitanje i predbacivanje jednog člana parlamenta za izdaju Čehoslovačke, odgovorio da nema razloga sumnjati u gospodina Hitlera, i da je mir osiguran. To znači da nije bilo čudno što je na burzama vladalo dobro raspoloženje, uključujući i Parišku burzu. Tada je došlo do velikog iznenađenja kada su, 15. ožujka 1939., Hitlerove trupe zaposjele još postojeću malu Čehoslovačku, zajedno s Pragom. Svijet je bio zaprepašten. Premijer Chamberlain pojavio se ponovo u Donjem domu i smrtno ozbiljno izjavio da se osjeća strašno prevarenim jer je gospodin Hitler prekršio svoju riječ. Izjavio je također, sasvim jasno i oštro naglasivši, da će Velika Britanija, u 9

slučaju da gospodin Hitler napadne Daizing ili Poljsku, priskočiti svim svojim snagama manu militari1 u pomoć. Ta je izjava zvučala gordo. Time su naravno, oslabile europske burze. Srušena je nada u tisuću godina mira. Takva se tendencija pada nastavila mjesecima . Strah od rata stalno je rastao. Bilo je jasno da se ljudi boje, da pomalo prodaju svoje vrijednosne papire i da, za svaki slučaj, radije u rezervi imaju gotovinu. Razumljiva i logična reakcija. Razumljivo je bilo pitanje o tome tko su kupci u takvom trenutku. Kao što smo već rekli, na burzi uvijek postoje kupci i prodavači. Kupovali su prije svega optimisti, koji su bili uvjereni da do rata neće doći i da će se Hitler povući. Bilo je i onih koji su mislili da će rat, ako i izbije, trajati kratko. Vladalo je mišljenje da je Njemačka gospodarski jako oslabljena, da Hitler blefira, da će nakon nekoliko mjeseci rata moliti za mir. Bilo je i onih koji su mislili da su cijene ionako toliko niske da se, bez obzira na rat, mora kupovati. Bilo je institucija koje su ulagale jer su morale plasirati svoju gotovinu., osobito stoga što su im se cijene činile tako povoljne. Druga su društva, naprotiv, bila likvidna i pri tako niskim cijenama ponovo su kupovala svoje dionice. Cijene su pomalo padale. Pri svakoj Hitlerovoj prijetnji cijene su sve više padale, a osobito nakon 23. kolovoza kada su ministar vanjskih poslova Molotov i von Ribbentrop potpisali rusko-njemački pakt. Mnogi su smatrali da je time zapečaćena sudbina Europe jer su saveznici željeli između sebe podijeliti Poljsku. Činilo se da je rat pred vratima. Stanje na burzi je uz dana u dan bio sve lošiji. Već se pomišljalo na sve najgore do čega bi došlo u slučaju rata. Zatvorena burza, banke, moratorij za sva plačanja itd. U svakom slučaju, trebalo je skupiti mnogo hrabrosti da se kupe francuske dionice. Ne samo da je Pariška burza bila slaba, nego su također bile slabe i Njujorška i Londonska. Je li se moglo zamisliti nešto gore od rata? I tada je, nakon nervoznih dana, 1. rujna došlo do napada na Poljsku i Danzig, a 3. rujna Francuska i Engleska su objavile rat njemačkoj Vladi. No, tada je za nas burzovnjake i financijske menadžere došlo do velikog iznenađenja: banke se nisu zatvorile, nije došlo do moratorija, burza je radila čak i što se tiče deviza; nije uveden fiksni devizni tečaj. Najveće je iznenađenje bilo to što je na burzi došlo do preokreta i što su cijene vrtoglavo porasle. Tko bi mogao zamisliti procvat burze kao reakciju na izbijanje rata? A što je bio uzrok? Postoji konkretno objašnjenje koje zvuči sasvim logično. Ljudi su mjesecima strahovali i željeli se dočepati gotovine. I tako je započelo novo poglavlje. Bio je rat, sa svim gospodarskim posljedicama. Rat je, ljudi su to znali iz iskustva, značio 1

Vojnom silom 10

inflaciju. Inflacija, obezvrijeđenje novca, podsjećala je na Prvi svjetski rat. Htjelo se zamijeniti gotovinu za neke vrijednosti, i to što je brže moguće. Nekretnine se ne mogu kupovati na brzinu. Znači, nametala se kupnja dionica. To je očima ljudi bilo bolje nego gotovina. Takav vrtoglavi uspon trajao je sve do početka njemačke ofenzive na Nizozemsku. Tada je došlo do kraha burze. Odjednom je javnosti i burzovnim mešetarima postalo jasno da je počeo pravi rat. Taj dramatični pad trajao je do sredine lipnja, kada su njemačke trupe zaposjele Pariz. Burza je zatvorena i iz okupiranog Pariza premještena u Vichy, dio Francuske koji nije bio pod okupacijom. To je, naravno, Bila samo sjena burze, s minimalnim prometom i djelićem prijašnjih tečajeva. To je burza! Ona reagira nepredvidivo, histerično; čini se suprotno svakoj logici, osobito svakodnevnoj, koja nije identična logici burze.

10. ODLUČUJUĆI ČIMBENICI ZA SREDNJOROČNU TENDENCIJU BURZE Kamate i likvidnost na tržištu kapitala imaju velik utjecaj na jačanje ponude ili potražnje dionica u idućim mjesecima, dakle srednjoročno. Kamata, osobito dugoročna, ima izravan utjecaj na tržište obveznica. Ako je prihod od kamata manji, na tržište dionica dolazi više tekučih sredstava, ali se to djelovanje kamata na dionice primjećuje tek nakon izvjesnog vremena. Šest do dvanaest mjeseci nakon pada na tržištu ulaganja, dolazi do pada cijene dionica. Kada se to, zbog euforičnog raspoloženja jedno vrijeme odgađa, onda do toga dolazi odjednom i iznenada, kao grom iz vedra neba. Ne može se utvrditi vremensko razdoblje između pada tržišta obveznica i dionica jer je ovdje u igri više čimbenika. Najvažniji čimbenik je tehnički ustroj tržišta.

11. ODLUČUJUČI ČIMBENICI ZA DUGOROČNU TENDENCIJU BURZE Psihologija investitora i ulagača nije odlučujuća dugoročno. Tko može već danas predvidjeti strahove, nade, predrasude i reakcije na unutarnjopolitičke i vanjskopolitičke događaje idućih godina? Isto tako, raspoloženje javnosti može više 11

godina utjecati na tržište, kao što je to činio entuzijazam u vezi sa zlatom. Kretanje kamata također se ne može dugoročno predvidjeti i najviše utječe na tendenciju burze. Društveni položaj, tržište rada, novi trgovački ugovori s inozemstvom, monetarna događanja u drugim zemljama, sve se to odražava na poslovanje Federal Reserve Bank2. Nije dovoljno promatrati ulagače samo u neko određeno vrijeme. Mora se moći procijeniti i budući razvoj. Ukratko, proročanstva bi, zapravo, bila pretpostavka na kvadrat, a to znači pretpostavka pretpostavke.

12. ULOGA MEDIJSKE TEHNIKE U BURZI Medijske tehnike razvijaju transparentnost burze. Samo onome tko sam raspolaže brzim informacijama, one su neprocjenjiv kapital. Informacije, vijesti o događajima koje znaju svi, na burzi su potpuno bezvrijedne, a to je danas najčešći slučaj. Uvijek vrijedi: “Ono što zna svatko, nije baš slatko”. Važno je interpretirati vijesti, jer to na kraju češće završava loše nego dobro. Najopasnija je pogrešna interpretacija vijesti. Jedan sektor burzovnih poslova, koji je gotovo potpuno uništila brza telekomunikacija, svakako je arbitraža, a to znači iskorištavanje razlike cijena na različitim burzama. Prije 20 godina cvjetao je arbitražni posao između New Yorka, Londona, Pariza, Frankfurta i drugih burzi. Razlike u valuti između dva mjesta bile su 2-3 posto i profitirao je onaj tko je prvi za to saznao; na jednom je mjestu kupovao, a na drugom prodavao za 1-3 posto skuplje. Danas su burze u stalnoj telefonskoj vezi. Razlike u tečajevima mogu se održati samo nekoliko sekundi, i zatim se odmah izjednačavaju. Nekada je bila umjetnost dobiti telefonsku vezu s nekim drugim mjestom minutu prije konkurencije. Nadobudni arbitražeri tražili su vezu na telefonskoj centrali. Vrlo davno, kada telefon još nije bio automatski, arbitražeri su sklapali prijateljstva s telefonisticama. Mitili su ih parfemima ili bombonima, izvodili van, kako bi imali prednost kod spajanja na centrali. To je sve više postajalo igra nego zanimanje. Kod špekulacije je drugo: igrač nema dublju motivaciju; on želi, kao što sam to spomenuo, brzo napredovati, od danas do sutra, maksimalno za nekoliko dana ili tjedana. Misli i postupa kratkoročno; brzo slijedi priče koje kruže, zadovoljavaju ga mali uspjesi, ne obraća pozornost na tečajeve koji eventualno rastu i ponaša se kao igrač ruleta koji trči od stola do stola da bi dobio nekoliko novčića ulažući ih na 2

Središnja američka banka 12

crveno ili crno. Ne ponaša se intelektualno, nego emocionalno. Igrači plivaju u masi. Ne mogu se oduprijeti općem raspoloženju jer su i sami djelić mase. Kupuju zato jer kupuje njihov susjed, a ovaj to isto radi jer vidi svog susjeda, i obrnuto: on prodaje jer susjed prodaje. Takvi igrači predstavljaju 90 % ljudi na burzi. Oni čine masu čije su psihološke reakcije različite od razmišljanja špekulanata. Igrača bi prije mogao analizirati stručnjak za psihologiju mase nego gospodarstvenik. Gospodin Isaac Newton, slavni fizičar, strastveni igrač na burzi koji je izgubio cjelokupni

imetak

u

londonskom

krahu

“South-Sea-Bubble”3,

najbolje

je

okarakterizirao fenomen masovne psihologije: “Mogu na centimetar i sekundu izračunati putanju nebeskih tijela, ali ne mogu izračunati kamo luda masa vodi tečaj na burzi”.

13. SAVJETI U BURZI Savjeti u burzi su jedan negativan stav. Dvadeset posto savjeta nije ništa drugo nego reklama, čak manipulacija. Bilo koja financijska skupina, sindikat ili novčani institut, pokušavaju nametnuti javnosti određene papire putem tiska ili usmenom reklamom da bi primamili publiku. Sve većom kupnjom, cijene rastu. Privlači se sve više kupaca, jer kako ništa nije jednostavnije nego javnosti prodati papire čija vrijednost stalno raste. U starom Beču se to nazivalo “cjepidlačenjem”. Ta se javnost lako manipulira, a manipulacije postoje otkad postoji i burza. Na najstarijoj burzi, u Amsterdamu, takav je postupak bio poznat već u 17. stoljeću; zeca se namamilo u kuću i zatim ga se oderalo.

14. TKO JE ŠPEKULANT ? Špekulant radi intelektualno, to znači da radi promišljeno a ne emocionalno. Osobine koje treba imati dobar špekulant su: -Razboritost → znači razumjeti uzajamne odnose i razlikovati logično od nelogičnog. -Intuicija → to nije ništa drugo nego podsvjesna logika koja je rezultat dugogodišnjega burzovnog i životnog iskustva. 3

bezrazložno naglo kupovanje dionica financijski slabe tvrtke da bi se povisile tržišne cijene 13

-Mašta → dopušta da se sve uzme u obzir: sve dobro i sve loše. Mora se imati i samokontrolu i elastičnost da bi se priznalo, i to često, da smo se prevarili i pogrešno razmišljali. U tom slučaju moraju se odmah povući konzekvence. Dobar špekulant mora biti strpljiv i imati živaca dok se ne ostvare njegove pretpostavke. Nakon svakog uspjeha ili neuspjeha mora razmisliti čemu mora zahvaliti takav rezultat. Kada uspije, ne smije se umisliti, već mora ostati ravnodušan i sam sebi priznati da je imao sreću. Sigurno je da svoj uspjeh ne smije razglasiti na sva zvona, jer istina je što tvrde iskusni ljudi o burzi: novac dobiven na burzi samo je posuđen novac, koji se možda već kod idućeg koraka mora otplaćivati uz velike kamate. Burza je veliki lihvar. Uspjeh ili neuspjeh – špekulant, u svakom slučaju, mora iz toga nešto naučiti.

15. NAJGORE OSOBINE ŠPEKULANTA Kao što je fleksibilnost dobra osobina da bi se iz neuspjeha nešto naučilo, tako su nefleksibilnost i tvrdoglavost loše osobine. Mora se vjerovati, ali u danom trenutku, kada se zabluda otkrije, treba iskočiti iz broda. Pod zabludom se ne misli na pad cijene sa 100 na 90, nego na to kada se otkrije pogreška u sustavu argumentacije ili kada se primjeti dramatični neočekivani događaj; zato dobar špekulant uvijek mora ukalkulirati nepredvidivosti. Zanimanje špekulanta sliči najviše liječničkom pozivu, pomalo i odvjetničkom, političkom i trgovačkom. Uopče ne inženjerskom ili ekonomskom. Burzovnjak, kao i liječnik, mora najprije postaviti dijagnozu: Zašto je na burzi loše ili dobro? Zašto vrijednost dionice pada ili je stabilna? Iz dijagnoze se zaključuje o terapiji, prognozi i razmišlja se što dalje. Burzovnjak mora poput liječnika korigirati svoje postupke ako vidi da je krenuo pogrešnim smjerom i donijeti nove odluke. Medicina i špekulacija nisu znanost. To je umjetnost, kao što to kaže i sama riječ: Heilkunst – umjetnost ozdravljenja. Razmišljanje inženjera ili gospodarstvenika je drugačije: oni su matematički orijentirani. Njih ni u kom slučaju ne vodi slučajna intuicija, koja je samo u određenoj mjeri dopuštena, čak i potrebna. Burzovnjak fantazira – inženjer računa. Kod odvjetnika je nešto drugačije: on mora imati i fantaziju i intuiciju, no on je ipak okovan čvrstim okvirom zakona. Špekulacija na

14

burzi bez sumnje, najviše podsjeća na kartanje, skat, bridž ili poker, ali nikako na šah ili rulet. Špekulant na burzi mora stalno prilagođavati svoje poteze situaciji koja se neprekidno mjenja, kao što to čini kartaš – svoju igru prilagođuje kartama koje trenutačno drži u ruci. Događaji za špekulanta mogu biti povoljni ili nepovoljni, isto kao i karte koje igrač izvuče. Dobar špekulant se iz škripca izvlači kao i dobar kartaš: s dobrim kartama dobiva puno, s lošim gubi malo. S povoljnjim događajima burzovnjak profitira mnogo, a zbog događaja koji su suprotni njegovim interesima gubi što je moguće manje. Šah je igra čiste kombinatorike. Pri tome sreća ne igra nikakvu ulogu. Rulet je čista igra na sreću i pri tome je isključena bilo kakva špekulacija. Samo ovisnici o igri ponekad umišljaju da mogu naći neki sustav. Špekulacija na burzi mješavina je jednoga i drugoga: pola je sreća, ovisno kako se nižu dogadjaji i dolazi do nepredvidivosti, a pola su kombinacija, procjena i strategija, kao kod šaha.

16. KAKO SE MORA PONAŠATI ŠPEKULANT Špekulacija je vrsta filozofije – stalno vaganje pro i contra4 i eventualno, stvaranje točnih zaključaka. i matematički mozak odgovara burzovnoj špekulaciji, ali ne zato što se burza temelji na matematici, već zato što je matematika sigurna vježba za logično razmišljanje. Ekonomija i tehnika najveći su neprijatelji burzovne logike, koja nije identična sa svakodnevnom logikom. Što je na burzi logično, običnim ljudima čini se nelogično. Gospodarstvenik sigurno ima određenu ulogu u analizi nekog poduzeća, tj. analizira bilancu. No, bilance su ionako najčešće pogrešne, lažne i namještene, a kada bi čak i bile poštene i točne, one su tempi passati5. Papiri ne dobivaju i ne gube na vrijednosti zato što su dobri ili loši, nego zato što bi, prema određenim pretpostavkama mogli biti dobri ili loši. Često treba kupiti dionicu zbog loše bilance, ako postoje pretpostavke da bi razvoj mogao poći u dobrom smjeru.

Tko bi dakle, mogao kupiti neku dionicu koja je gotovo propala ako se pri razmišljanju služi svakodnevnom logikom?

4 5

Za i Protiv Prošla Vremena 15

Pri kupnji niti jedne dionice ne može se tako profitirati kao pri kupnji dionice poduzeća koje je na prekretnici (turn-around) jer je marža između bankrota i solventnosti nekog poduzeća puno veća od one između poduzeća kada stoji dobro i kada stoji nešto bolje. Isto vrijedi i za dionice poduzeća. Ako poduzeće koje stoji jako loše ipak ne bankrotira, njegove dionice višestruko dobivaju na vrijednosti. Ako nekom poduzeću nakon dobrog razdoblja ide sve bolje, to će se manje očitovati u tečajevima. Veliki se profiti mogu također ostvariti i neotplaćenim (neamortiziranim) obveznicama (to mogu biti državni dugovi, dugovi grada ili poduzeća) koje zbog nekog preokreta postaju isplative. Navedimo primjer jednog naizgled nelogičnog argumenta koji na burzi može postati logičnim: Vlada mišljenje da je veliki gospodarski napredak neminovno povoljan i za tečaj na burzi. Pogrešno! Gospodarski boom treba mnogo kapitala za izravne investicije i usisava veliki dio štednih uloga. Ne ostaje puno za ulaganje u vrijednosne papire. Banke teško udovoljavaju zahtjevima za kreditom, tim više što središnja banka uvećava kamate da bi zaustavila eventualno inflatorno djelovanje booma. Povoljne posljedice gospodarske euforije ispoljavaju se tek kasnije. Kada popusti konjunktura zbog pritiska visokih kamata, odgađaju se mnoge planirane investicije. Odjednom ima više novca u optjecaju u bankama, i kamate padaju. Središnja banka više ne mora kočiti; dionice mogu rasti. Događa s da tečajevi na burzi padnu unatoč cvatućoj ekonomiji s rastućim prinosima prije nego li se pokažu njene povoljne osobine. U krizi isto je tako logično i obrnuto. U recesiji burza počinje rasti, jer se kod mlitavih poslovnih i investicijskih ulaganja raspoloživi kapital i novac upotrebljavaju samo djelomično. Novac leži u bankama i dosađuje se. Može se uložiti na konto, ali kamate su niže nego prihod od uloženog kapitala ili dividendi dionica. U ekonomskoj konjunkturi dolaze nove dionice na tržište – djelomično zbog povećanja kapitala ili novoosnovanih poduzeća – što čini opasnu konkurenciju starim dionicama na burzi. Tamo je kao na tržištu rabljenih automobila. Ako tvornica automobila zbog velike potražnje ne mogu na vrijeme isporučivati automobile, cijene rabljenih automobila rastu i ponekad premašuju cijene novih. Ako tvornice ponude osobite pogodnosti, poput popusta ili poklona, tržište rabljenih automobila opada. Od toga se može zaključiti da se mora djelovati anticiklički i ne obazirati se na opće mišljenje publike na burzi.

16

17. VAŽNI ČIMBENICI, OSIM RASPOLOŽENJA, ODLUČUJUĆI ZA TENDENCIJU BURZE Da bi burza rasla, moraju biti pozitivna oba najvažnija čimbenika: likvidnost i raspoloženje ulagača. Ako publika može i želi kupovati papire, burza raste. Ako štediše nemaju mnogo novaca niti volje da kupuju papire, burza opada. Često dolazi do situacije da je jedan čimbenik pozitivan, a drugi negativan. U tom slučaju ne dolazi do većih promjena, nego samo do manjih oscilacija. To bi bilo idealno tržište za dnevne igrače koji trguju od danas do sutra, gore, dolje, gore, dolje, i tako bi to trajalo dok oba čimbenika ne postanu pozitivna ili negativna. Ako su oba pozitivna, dolazi do rasta, čak i do euforije: rasta u nebesa. Ako se oba čimbenika razvijaju u negativnom smjeru, dolazi do dramatičnog obrata, do panike – razočarani su do smrti. Likvidnost i raspoloženje mogu djelovati jedan na drugoga: niže kamate mogu poboljšati raspoloženje i obrnuto – loše raspoloženje može ograničiti likvidnost. Ako npr. Strah od svjetske krize ili od napetosti ima negativan utjecaj na tržište jer interesenti ne ulažu dugoročno, već, naprotiv, obveznice radije žele prodavati, tada kamate rastu kao posljedica straha. Značajniju ulogu ima likvidnost, a to se na burzi lakše slijedi jer je kamatna politika vlade opće poznata. Apsolutno je nepredvidiva psihološka reakcija. Najbitnije za osobu burze su sve vijesti i sve događaji. Iz svake se riječi političara može izvući neki zaključak. No, najvažnije je pogoditi, razumijeti i pravilno analizirati ono što stoji iza riječi, vijesti ili događaja i koje poslijedice ti događaji mogu imati. Često se mora prepoznati ono što je prešućeno. Obavijest se mora prihvatiti s određenom skepsom.

18. VAŽNOST DIVIDENDE PRI KUPNJI PAPIRA Za mnoge ulagače, kao npr. Mirovinska osiguranja, zaklade, osiguravajuća društva itd., dividenda igra određenu ulogu jer svi oni moraju imati stalan prihod. Nasuprot tome, špekulanti koji moraju dugoročno planirati, prate razvoj poduzeća u odnosu na dobitak i analiziraju njegove daljnje šanse – može li dobitak rasti, padati ili stagnirati. Visina dividende može se uspoređivati s kamatama tržišta kapitala. Otvoreno je pitanje treba li dobit biti viša ili niža od ugovorenih kamata na dugoročne 17

uloge. Bilo je vremena u kojima su ulagači zahtijevali višu dobit od dionica nego što su bile kamate tržišta kapitala, i to uz obrazloženje da dividende dionica, za razliku od kamata na obveznice, u budučnosti nisu sigurne, osobito ne u nekoj mogućoj ekonomskoj krizi. S druge strane, bilo je vremena u kojima su se ulagači zadovoljavali manjom dobiti od dionica nego što su bile kamate na tržištu kapitala, jer su htjeli sudjelovati u rastu i s optimizmom su procijenili razvoj gospodarstva i poduzeća. U održavanju dividende na određenoj razini nisu vidjeli rizik, nego su, naprotiv, računali sa stalno rastućom dividendom. To očekivanje većeg dobitka i dividende nazivamo špekulacijom. Kada javnost i špekulanti očekuju porast dobitka, možda čak i bez povećanja dividende, masovno kupuju dionice. No, kada vide opasnost da dobitak, pa čak i dividenda padaju, te očekuju gubitak, onda masovno prodaju. Nema trajnog čvrstog odnosa između dobitka poduzeća i važećih kamata na tržištu kapitala. Također nema čvrstog odnosa između dobitka, dividende i tečaja. Dividenda varira manje od dobitka, a više od cijena. Pri najnižoj točki tečaja i depresije, dobit od dionice je relativno visoka, a na vrhu uspona najniža. Dionice, dakle, mogu rasti ili padati kada dividenda i dobitak ostaju nepromijenjeni, ali kamate na tržištu kapitala mogu padati ili rasti. Znači, u slučaju kada kamate na tržištu kapitala padaju i istodobno raste dobit poduzeća, a svi ostali utjecajni čimbenici ne predstavljaju smetnju – dolazi do uspona. Kada pak, kamate tržišta kapitala rastu i usporedno pada dobit poduzeća – dolazi do velikog pada. Za razvoj burze presudna su stoga tri čimbenika: kamate, psihologija i dobit poduzeća.

19. TEČAJ Tečajevi se formiraju na sljedeći način:burza je nisko, tečajevi su nakon prijašnjeg uspona ponovno pali nisko. Razlog tome je što su kamate narasle, a likvidnost smanjena. Ima manje novca na raspolaganju za kupnju dionica, a kod ulagača vlada određeni pesimizam u odnosu na gospodarski razvoj i neočekivani dobitak poduzeća. Papiri koji su u posljednje vrijeme, prilikom padajućeg tečaja, prešli iz ruku kolebljivih u ruke čvrstih, sada su u čvrstim rukama. Kada tečaj, unatoč lošim vijestima, prestane padati, dokaz je to da su kolebljivi sve prodali. Oni čvrsti, koji sada drže papire, već su ukalkulirali sve negativne događaje, pa i to da može biti

18

još loših vijesti. Tržište može ostati na toj niskoj razini jedno određeno vrijeme bez obzira na neka mala kretanja, koja nisu od veće važnosti. Moguće su čak i vijesti o padu dobitaka i dividendi. No s obzirom da je to već uzeto u obzir, nisu od utjecaja. Nakon izvjesnog vremena ponovno mogu stići vijesti o dobicima koji nisu lošiji od očekivanih. Središnja banka snizuje kamatu na tržištu novca da bi pomogla gospodarstvu, koje je zbog visokih kamata na jako niskoj razini. Istodobno, zbog nižih kamata više je novca na raspolaganju, i odnos između dividende i kamata tržišta kapitala povoljniji je za dionice. Onda dolaze prvi špekulanti, najokorijeliji profesionalci, pioniri koji počinju kupovati, naravno, već pri rastućim cijenama, jer dionice inače ne bi izašle iz čvrstih ruku. Isprva se kupuje malo i polako. No kako rastuće cijene sve više ublažavaju pesimistično raspoloženje, kupuje se sve više. Tako dolaze novi interesenti, tečaj pomalo raste i dolazi do izvjesne lančane reakcije: manje pesimizma – nova kupnja – više cijene – optimizam – daljnji rast cijena itd. Tako se odvija prva faza uspona. Tome pridonosi i činjenica da su ranije cijene, zahvaljajući velikom pesimizmu, pale niže negoli je to bilo opravdano. Dobit je pri niskim cijenama bila previsoka i do korekcije je moglo doći tako da se smanji dividenda ili da poraste tečaj. Budući da je ekonomski položaj sada sve bolji, dolazi do porasta tečaja. Tako cijene u prvoj fazi kretanja dosežu realniju razinu nego prije. To nazivamo prvom fazom korekcije. Pod utjecajem padajučih kamata, ekonomija dobiva poticaj i stižu nove vijesti o polaganom rastu dobitaka. Tečajevi slijede ovaj noviji optimistički razvoj, koji je i ekonomski osnovan, i pomalo rastu usporedno s događajima: niže kamate, viša dobit i zbog toga puno bolje raspoloženje. To nazivamo popratnom fazom. Tečajevi prate ukupni razvoj. Na tržište dolazi sve više zainteresiranih špekulanata i igrača. Odjednom je optimizam, zbog sve nižih kamata i viših dobitaka poduzeća, gotovo euforičan. Tada to kretanje iz druge prelazi u treću fazu. Dolazi sve više kupaca koji uzrokuju rast tečaja. Više se rizici uopće ne vide, vlada samo neograničeni optimizam. Mnogi njuše pečenje i lijepe se na igru kao moljci na svjetlo. Optimizam potiče optimizam (die Hausse nährt die Hausse). To nazivam fazom pretjerivanja. I to ima svoj kraj. Svi kolebljivi pretrpani su papirima, a kada više nemaju novaca, kupuju na kredit. Budući da je likvidnost banaka vrlo visoka, one daju osobito povoljne uvjete za kredit i time potiču novu kupnju; podgrijavaju uspon. Osim toga, banke imaju veće količine papira i žele ih se riješiti. Situacija izgleda ovako: čvrsti su 19

prodali svoje papire i oni se trenutno nalaze kod kolebljivih. Budući da takva euforija može imati inflatorno djelovanje, središnja banka postaje opreznija i počinje dizati kamate i smanjivati likvidnost. Vlasnici papira čekaju novi val kupaca koji će kupiti dionice po višoj cijeni. No, kao poslijedica monetarne politike središnje banke, zaustavljen je dotok svježeg novca. Tečajevi više ne rastu, čak ni kada su ekonomske vijesti dobre (viša dobit i dividende). S obzirom da pojedini špekulanti ne mogu skuplje prodavati, ali žele izići s tržišta ili možda trebaju novac, prodaju - na početku sporo i malo – i time uzrokuju negativne reakcije tečaja, jer kupci spuštaju svoj kupovni limit. To je prva faza pada. Polako stižu loše ekonomske vijesti (manja dobit, eventualno i manja dividenda), a to prati daljnje padanje tečajeva. To je druga faza pada. Padajući tečajevi i loše vijesti plaše ostale i dolazi do lančane reakcije (ovaj put u suprotnom smjeru): tečajevi su niži – strah – prodaja, tečajevi i dalje padaju i na koncu dolazi do panike, uz totalnu rasprodaju. To je treća faza pada, faza pretjerivanja, jer tečajevi pod pritiskom masovne psihologije padaju još niže negoli je to, zapravo, opravdano. Zaključak: Kolebljivi prodaju sve povoljnije i povoljnije, a čvrsti kupuju. Što je špekulant spretniji, to će prije postupiti suprotno od tendencije. On počinje kupovati već u trećoj fazi pada, znači suprotno od trenda, i kupuje čak i u prvoj fazi uspona. Onda pušta da se stvar razvija kako hoće i počinje prodavati kada dođe do euforije uspona. Uvijek se mora računati s time da treća faza uspona može završiti eksplozivno. Za mnoge špekulante opasnost je u tome što vjeruju da su prodajom pogriješili. Njihova bol je velika jer svaki dan izračunavaju propušteni dobitak. Kada se oni koji su prodali ponovno uključuju, dolazi do preokreta. Stari burzovni zakon kaže: Kada najokorijeli medvjedi odjednom postanu optimistično raspoloženi, signal je da se ode s tržišta. Isto tako i obrnuto: kada okorijeli optimisti odjednom postanu pesimistično raspoloženi, treba ući na tržište. Analizom ove tri faze rasta i pada postaje jasno da kod cikličnog kretanja burze treba u dvije trećine slučajeva ići protiv tendencije, a u jednoj trećini u skladu s njom. To stajalište je osobito teško i zahtijeva izuzetnu disciplinu. Najveći dio, dakle 90% sudionika na burzi, uvijek misli isto, i zato se pojedincu teško oduprijeti općem mišljenju. Teško je biti optimist kada su svi na smrt prestrašeni, a isto tako je teško biti pesimist kada svi drugi pjevaju hvalospjeve. Pri tome je najveći ključ uspjeha anticikličko ponašanje. 20

Naravno, ne uvijek jer, kao što smo rekli, u jednoj se trećini ciklusa treba ponašati u skladu s raspoloženjem: pri usponu pustiti tečajeve da se kreću i ne prodavati odmah, pri padu također sačekati i ne djelovati odmah, već pričekati totalnu rasprodaju. Ne može se utvrditi koliko te faze i ciklična kretanja traju. To ovisi o tome koliko je tržište prije toga bilo “prekupljeno” ili “preprodano”. Zatim ovisi o psihologiji mase, kao i o nizu drugih nepredvidivih okolnosti. Ne samo da burza ne prati ekonomsku tendenciju, već čak ni sama tendencija ekonomskog razvoja nije na dulje vrijeme predvidiva. Kada bi se npr. Znalo da će iduće godine doći do gospodarskog procvata, već bi se sada svatko na to pripremio.

20. PERMANENTNI KRUŽNI TIJEK BURZE

X A3

B1

A2

A1 stranici

Legenda

čekati

kupovati

slijedećoj !

Y

21

padajući

rastući

prodavati

B2

je

na

B3

LEGENDA: A1 – faza korekcije (mali promet, mali broj dioničara) A2 – popratna faza (promet i broj dioničara raste) A3 – faza pretjerivanja (promet je euforičan, broj dioničara je velik, kod x najveći) B1 – faza korekcije (mali promet, broj dioničara pomalo opada) B2 – popratna faza (promet raste, broj dioničara i dalje pada) B3 – faza pretjerivanja (vrlo veliki promet, malen broj dioničara, kod y najmanji) Kupovanje u fazi A1 i B3 Čekanje i držanje papira u fazi A2 Prodavanje u fazi A3 i B1 Čekanje i čuvanje gotovine u fazi B2

21. TREBA LI ULAGATI U DIONICE ILI NEKRETNINE Svijet štediša nalikuje demokraciji s dvostranačkim sustavom: jedna stranka je pristaša nekretnina, a druga pokretnih dobara (dionica ili obveznica). Radi se o gotovo dva različita gledišta i načela koja su duboko ukorijenjena. Svaka stranka navodi samo dobre argumente i ni jedna ne govori o nedostacima jedna i druge vrste ulaganja. Nedostatak kod ulaganja u dionice je taj što ulagač može svakodnevno pratiti tečajeve svojih dionica, a to, zapravo, čini na vlastitu štetu. Ako to i ne želi pratiti, dnevni tisak, TV i radio guraju mu tečajeve pod nos. Tako svaki štediša – htio ili ne – svakodnevno radi bilancu, i to ga navodi na nepromišljene odluke. Uzalud je dionice kupio, kako tvrdi, za mirovinu ili unuke – znači, s dugoročnom namjenom. Čak i kada ima samo jednu dionicu, svakodnevno prati tečajeve. Kada se radi o ulaganju u nekretnine, takve napetosti nema. Tamo nema vidljivih oscilacija koje se poigravaju sa živcima. No ipak je stvarna i potencijalna vrijednost kuće, stana ili zemljišta s vremenom podložna velikim oscilacijama. Prednost ulaganja u dionice je apsolutna likvidnost. Dionice se obrću i penju, ali se na burzi mogu svakodnevno unovčiti, ponekad uz dobitak, ponekad uz gubitak; u svakom slučaju – likvidne su. Vlasnik dionica može kod malih iznosa smanjiti rizik tako da kupi mnogo različitih dionica u različitim zemljama. Svoj ulog može

22

raspodijeliti u više zemalja, prema različitim strukama. Kod nekretnina je to moguće učiniti samo s jako velikim iznosima.

22. ZAKLJUČAK: Iz analiza izvedenih u seminarskom radu možemo zaključiti slijedeće: Svijetske burze imaju vrlo važnu ulogu u nacionalnim ekonomijama. One potiču investitore, koji ulažu u dionice, obveznice i razne druge financijske instrumente. Tvrtke izdaju dionice, kako bi dobili kapital za svoja nova ulaganja i proširivanja djelatnosti, a taj kapital dobivaju od, upravo gore navedenih, investitora. Tvrtke izdaju dionice na primarno tržište (koje je suprotno sekundarnom, na kojem se dionice i kupuju i prodaju), uz pomoć bankarskih investitora. Na primarnom tržištu tvrtke dobivaju kapital od prodaje dionica, iako one ne sudjeluju u trgovanju, već to rade novi vlasnici dionica na sekundarnom tržištu. Na sekundarnom tržištu, investitori, ne tvrtke, zarađuju ili gube profit ovisno o njihovom

trgovanju.

Burze

potiču

investiranje

dajući

sekundarno

tržište,

dozvoljavajuči investitorima da prodaju svoje dionice, te povečaju sigurnost investiranja. Burze isto tako potiču investiranja i na druge načine. One zaštičuju investitore svojim propisima i zakonima, koji isto tako osiguravaju kupce da će biti ravnomjerno tretirani i dobiti ono što su platili. Burze potiču brokerski biznis, koji pomaže trgovcima, da prodaju i kupuju dionice na lak način, brzo i korisno.

23

23. LITERATURA: 1. Knjige: Antonino Romeo , 1992 , “Principi di Scienza Economica” Tramontana, Milano Biozzi Donatella & Paoletti Grazia ,1993 , “Economia politica” Stabilimenti Tipolitografici “E. Ariani” e “L’Arte della Stampa” , Firenze Gilbert Alfredo ,1994 , “Manuale di economia politica” Lattes, Torino Kostolany Andre`,1998 , “Izazov Burze” LMN, Zagreb 2. CD-ROM: “ Encarta Encyclopedia 99` “, Microsoft 1998 3. WEB stranice: www. londonstockex.co.uk.

- London Stock Exchange

www. nyse.com.

- New York Stock Exchange

www. tse.or.jp

- Tokyo Stock Exchange

www. zse.hr

- Zagreb Stock Exchange

24