Bug 251

10/13

251

SAMOGRADNJA: Raspberry Pi linijski MP3 svirač

broj 251 listopad (10/2013) cijena 35 kn BiH 11 km Mak 350 den Slo 5,00 eur CG

igra nagradna

OSVOJI

5,60 eur

www.bug.hr

3D PISAČI n IFA 2013 n WINDOWS 8.1 n RAM DISKOVI n NAS-ovi S UGRAĐENIM DISKOVIMA n OCULUS RIFT n GTA V n SONY XPERIA Z1

HTCE ON

HARD-TEST

NAS-ovi s ugrađenim diskovima VIRTUALNA STVARNOST

Oculus Rift

OPERACIJSKI SUSTAVI

MS Windows 8.1

TEHNOLOGIJE

RAM diskovi

OSVOJI

HTC One! HTC ONE Procesor: Quad Core 1,7 GHz Dijagonala ekrana: 4,7” Razlučivost ekrana: 1080 x 1920 piksela Dimenzije uređaja: 137 x 68 x 9 mm Masa: 143 g Kapacitet baterije: 2300 mAh

KAKO SUDJELOVATI posjetite www.bug.hr/htc-one ostavite svoje podatke upišite jedinstveni kod Nagradna igra traje od od 27.9.2013. do 30.10.2013. Imena dobitnika bit će objavljena 1.11.2013. na www.bug.hr i u Bugu br. 253.

U nagradnoj igri može se sudjelovati više puta, ali se jedinstveni kod može upotrijebiti samo jednom.

Jedinstveni kod za sudjelovanje u nagradnoj igri

www.htc.com/hr

Oculus Rift

Virtualna stvarnost

SAMOGRADNJA

102

148

Raspberry Pi Linijski MP3 svirač

sajmovi

IFA 2013, Berlin

hard-test

NAS-ovi s ugrađenim diskovima

24

82

* za početak

37 Enermax ETS-T40

* softver

7

Uvodnik

38 Razer Deatstalker Essential, Zalman

94 Acronis True Image 2014

8

Pisma



94 Corel PaintShop Pro X6

ZM-K350M i Zalman ZM-K400G

10 Kolumna: Ivan Podnar

40 Lenovo IdeaPad Yoga 2 Pro

95 FBackup 5.0

12 Kolumna: Oleg Maštruko

42 Lenovo IdeaPad U430p

95 ModernMix 1.10

14 Kolumna: Dragan Petric

43 Acer Aspire V5-572PG -53334G50aii

96 Qihu 360 Internet Security 2013

16 Za početak



18 Infoscan

45 Dell XPS 10

NX.MAHEX.001

47 Toshiba Excite Pro

* hardver

48 Asus MeMO Pad HD 7 16 GB i MeMO Pad

22 Noviteti

50 HTC One Mini vs. Samsung Galaxy S4 Mini

30 Samsung Galaxy Gear vs. Sony Smartwatch 2

53 Sony Xperia Z1

32 Intel Core i7-4960X

54 Nearfa TouchPLAY 2

34 ASRock Z87 Extreme9/ac i MSI Z87 MPOWER

55 Bose SoundLink Mini

36 Antec Eleven Hundred

56 Samsung Smart Plasma Series 8 PS64F8500 64"

4

Tehnologije

BUG LISTOPAD 2013.



FHD 10 LTE 16 GB



/ 251 LISTOPAD 2013 /

sadržaj tema broja

3D PISAČI 58 operacijski sustavi

Windows 8.1

tehnologije

RAM diskovi

90 46 PO

grand theft auto V

86 46

132

R UK

A

PRE

46

igre

Redakcijsko priznanje “Bug preporuka” u ovom broju dobili su sljedeći proizvodi:

34 MSI

49 Asus

Z87 POWER

* znanost i tehnologija

112 Ghost

114 Vijesti

113 MyFaceOnTV

117 CBMEN vojna taktička mreža

152 Informatičar starog kova

Nexus 7 32 GB (2013)

120 NE Fukushima

* ostale rubrike

* igre

20 Apple iPhone 5C i 5S

126 Games Master

136 Splinter Cell: Blacklist

97 Pitanja i odgovori

129 Kolumna: Ante Vrdelja

140 War Thunder (beta)

106 Bug DVD

130 Need for Speed: Rivals

142 Saints Row IV

111 Najbolje od nepoznatog weba

135 EVE Online Odyssey 1.1

146 The Bureau: XCOM Declassified 2013. LISTOPAD BUG

5

UVODNIK Miroslav Rosandić

U tri dimenzije

T

radicionalno jesenje predstavljanje novih iPhonea ove godine nije donijelo ništa bitno novoga, što se i nije očekivalo jer se velike objave događaju u bijenalnom ritmu, a sada je na redu bilo tek produžavanje vrste, odnosno uobičajeno predstavljanje verzije koja uz broj dobiva oznaku S. Stoga je nešto intrigantnija bila najava “jeftine” verzije iPhonea, a ispostavilo se da se radi tek o vješto prepakiranom (novo kućište, dostupno u puno boja) modelu iz 2012. godine, koji bi se inače po dosadašnjim običajima nastavio prodavati uz nešto nižu cijenu. Novotarija je da se taj “stari” model potpuno povlači iz ponude, a u prodaju se uvodi “novi” model C, koji tako može dobiti kvalitetniji marketinški tretman i sasvim je izvjesno - polučiti bolje tržišne rezultate. Nedugo nakon promocije novih smartfona Apple je pustio u distribuciju i ljetos detaljno najavljenu verziju iOS-a 7, koja podržava sve modele od iPhonea 4 nadalje (što je za pohvalu), a pokriva i iPade. Nevjerojatno je koliko su ti događaji izazvali reakcija po forumima i društvenima mrežama iako su sami po sebi bili rutinski, ni po čemu prijelomni niti iznenađujući. Svaki tračak pohvale i pozitive dočekala bi cijela vojska hejtera i beskrajnom voljom vrijeđala korisnike Appleovih uređaja, ali i svaku bi kritiku fanboji doživljavali osobno, pa bi krenula prepucavanja i vrijeđanja… Slučajno ili ne, u isto vrijeme u nas se premijerno prikazivao film o Jobsu. To je inspiriralo čak dvojicu naših kolumnista (Olega i Antu) da se u svojim ovomjesečnim tekstovima osvrnu na taj film, svaki sa svojim setom zamjerki i kritičkih opaski. Zanimljivo je da jedan od njih film nije ni pogledao, ali zar takva sitnica može omesti rasnog kolumnista u osvrtu na aktualna događanja? Ono po čemu je ovaj Bug poseban i po čemu će se, nadamo se, pamtiti sigurno je tema broja, odrađena pod nadzorom Davora Šuštića - prvi put posvećena 3D pisačima. Pisali smo i dosad o toj tehnologiji, ali ne ovako opširno i uz izravan prikaz raznih ispisnih rješenja koja smo imali prilike upoznati u praksi. Impresivno je kako se to područje razvija, a osobito je zanimljivo stvaranje str. 24

< IFA 2013, Berlin – Naš je izvjestitelj već sedmu godinu zaredom prorešetao najveći tehnološki sajam u Europi, ovaj put u društvu sebi sličnih novinara

široke zajednice korisnika koji pružaju podršku jedni drugima i tako poput samih uređaja (koji mogu stvarati svoje vlastite replike) zajednički pronalaze rješenja za razne probleme i pomažu jedni drugima da lakše ovladaju tehnologijom. Nakon malo duže pauze oživjeli smo i rubriku samogradnje u njenom starom formatu. Vrlo zanimljiv prilog o korištenju Raspberry Pija za izradu linijskog MP3 svirača priredio je Mladen Dokmanović, naš suradnik iz devedesetih godina. Lijepo je to kada se reaktivira stara garda bugovaca i napiše ovako kvalitetan tekst poput ovomjesečne samogradnje. Kada već spominjem staru gardu, našim mlađim čitateljima otkrit ću da je i dr. Zdenko Šimić, s kojim smo razgovarali za potrebe teme o stanju u NE Fukushima (str. 124) kao članom Upravnog odbora Hrvatskog nuklearnog društva, u devedesetima priredio puno tekstova i cijeli niz tema broja za Bug. Među aktualnim je stvarima koje nas očekuju u listopadu i izlazak Windowsa 8.1, dosta bitne i među korisnicima s velikim interesom očekivane nadogradnje Windowsa 8. Uspjeli smo preko reda doći do nove verzije 8.1, koju secira i opisuje Domagoj Pavlešić, iskusni developer i poznavatelj Microsoftovih tehnologija. U svijetu zabave glavna je tema prošlih tjedana bio izlazak igre Grand Theft Auto V (konzolaška verzija). Taj su naslov oduvijek pratile kontroverze, što zbog nasilja u samoj igri, a što zbog prikrivenih sadržaja koji bi poticali dodatne prijepore i komentare širom svijeta. Sve su svemu, recept za dobru zaradu: samo u prva tri dana prodano je GTA V za milijardu dolara! Naravno, imamo i mi recenziju, koju je Daniel napisao doslovno zadnju noć pred odlazak Buga u tiskaru. Nešto je ekskluzivniji Vrdeljin opis Oculus Rifta, headseta koji pruža mogućnost igranja u virtualnoj stvarnosti, bolje nego ijedno od dosadašnjih, doista brojnih rješenja. Ante je imao priliku osobno isprobati Oculus Rift, pa će za sljedeći mjesec napisati još jedan tekst o igranju jednog naslova koji se tek razvija, i to baš za igranje s Oculus Riftom. str.82

< Kućni NAS-ovi – Danas su vrlo jednostavni za konfiguraciju te nude odličnu podršku za mobilne uređaje. Isprobali smo pet modela s tvornički ugrađenim diskovima velikog kapaciteta

Ono po čemu je ovaj Bug poseban i po čemu će se, nadamo se, pamtiti sigurno je tema broja – prvi put posvećena 3D pisačima

str. 58

< 3D pisači – Rijetko je koja tema broja iziskivala toliko organizacije i terenskog rada poput ovomjesečne, no trud se isplatio. Napravili smo i prilog za Bug TV, kao nadopunu teme broja 2013. LISTOPAD BUG

7

Pisma PIŠITE NAM!

E-mail adresa: [email protected] Adresa redakcije: Bug - Pisma čitatelja, Ogrizovićeva 36a, 10000 Zagreb

Nagradna igra Kupujem Bug od prvog broja i sudjelujem u svim Bugovim akcijama. Međutim nagradna igra iz broja 250 nije dostupna na stranici koja je navedena (www.bug.hr/ microline); kad upišem tu adresu, dobijem nagradne igre koje su davno prošle. Pa vas molim da mi objasnite kako se ja mogu prijaviti za tu igru iz broja 250. S poštovanjem, vaš čitatelj. Rajko Jovanović Ako sami kliknete na link koji ste napisali u mailu, on vodi direktno tamo gdje i treba - na stranicu za prijavu na nagradnu igru. Adresu je potrebno upisati u adresnu traku na vrhu internetskog preglednika, a ne u Google. Iz vašeg upita pretpostavljam da ste je upisivali u Google, a budući da se radi o novoj nagradnoj igri, Google ju još nije indeksirao pa ju je tako teže pronaći. Alternativno, ako ništa od toga ne upali, na www.bug.hr često se prikazuje banner s nagradnom igrom. Trebate samo kliknuti na njega i on vodi tamo gdje treba. (V. K.)

DVD i majica. I sendvič Imam problem s otvaranjem DVDa 250/rujan 2013 na Windowsima 7. Nakon umetanja DVD-a javlja mi se poruka “BugDVD.exe nije

Kućni projekt… Već ste prije pisali o nama online: http://www.bug.hr/vijesti/ dajte-tv-auru-preko-kickstartera/123205.aspx. Naime, radi se o hrvatskoj verziji Arduino pločice. Vjerujem da ste čuli za Arduino, open source mikrokontrolersku pločicu kojom se vrlo jednostavno upravlja. Sjećam se da ste prije pisali mikrokontrolerske tutorijale u tiskanim verzijama Buga, pa vjerujem da ni ovo nije loša tema. Radi se o Croduinu, hrvatskoj verziji Arduina, u potpunosti kompatibilnoj, naravno: www.e-radionica.com/croduino. I na vašem forumu objavljujem jednom tjedno lekcije u kojima približavam Arduino (Forum > Samogradnja > Arduino (Croduino) lekcije). Da konačno skratim priču, poslao bih vam jedan primjerak Croduina na testiranje i igranje s njime, pa ako mislite da je zanimljiv - radite što god želite s njime, open source je. David Samo šaljite. I mi trenutno imamo vlastiti projekt kojem bi jedna takva pločica dobro sjela…

valjana Win32 aplikacija.” Molim za pomoć, ili ako je moguće, da mi pošaljete novi DVD. Na windowsima XP DVD se otvara. Vaš sam vjerni čitatelj od 2005. i dosad nisam imao sličnih problema ni s jednim DVD-om. Kao utjeha zbog ovog događaja možda bi dobro došla koja majica veličine “M”. Željko Sabo Prije će biti stvar u prašini u DVD uređaju, nego u operacijskom sustavu - pretpostavljamo da su Windowsi XP koji normalno pokreću bugdvd.exe aplikaciju instalirani na nekom drugom računalu, s drugim čitačem.

Ekstenzivnim istraživanjima znanost je otkrila da nošenje Bugove majice veličine M ne sprečava ulazak prašine u pogon.

Citirao citirač… Volio bih vam ovom prilikom skrenuti pažnju na www.citati.hr, internetsku stranicu koja je nakon pola godine škrabanja otvorena za javnost. Radi se to o pro bono projektu udruge Citati koji je podržalo i naše Ministarstvo kulture, a sve u cilju obogaćivanja našeg digitalnog prostora kvalitetnim edukativnozabavnim sadržajem. Zamolio bih vas, ako vam se ideja i realizacija dopadnu te prepo-

S Bugom i ljetovanje lakše prođe! Htjela sam vam zahvaliti na super časopisu koji moj dečko jedva čeka pročitati, a najljepše ga je čitati kroz ljeto na moru… Imamo svoju malu tradiciju koja se slučajno dogodila i nastavila: već tri godine zaredom, svakog ljeta kupujem dragome ljetni dvobroj i to je naša mala Bug posebnost iako je on vaš vjerni čitatelj već godinama :) Za mene je tematika malo informatički prekomplicirana, ali sam obavezno obaviještena koja je grafička ili procesor trenutno in :) Šaljem vam sliku da vidite kako izgleda najbolji odmor :) Vanessa Bobetić i Branimir Belović :)) Vjerujemo da je lako moguće da je ovo prva prava fotografija ženske osobe u kupaćem kostimu objavljena u rubrici pisama u našem časopisu, a moguće i bilo u kojem informatičkom časopisu ikada. Osjećamo da zajednički stvaramo povijest!

znate uloženi volonterski trud i rad, da slobodno sastavite jedan simboličan članak i upoznate svoje čitatelje o postojanju takve jedne škrabice mudrosti. Tomislav Čukelj Pogledali smo u škrabicu i naišli na ćelavog Donalda Trumpa koji kaže: “Ako već o nečemu razmišljaš, onda to neka bude nešto veliko i značajno.” A kažu da su veliki filozofi mrtvi!

Poster boy

Kako već i sami znate, vaš je kompjuterski časopis, vjerujem, najčitaniji informatički časopis u Hrvatskoj, ali ima jedna stvar koja bi ga još uljepšala. Ta je stvar poster. Bilo bi super kad biste u svakom broju imali najmanje jedan poster u vezi igara, komponenata, marki ili nečeg drugog. Npr. stavite Republic of Gamers poster; to bi u svojoj sobi htio svatko tko voli takve stvari. Ante Mikulić Postere rijetko stavljamo u Bug, uglavnom ako su vezani uz neki prigodni trenutak. Hvala na prijedlogu, razmislit ćemo koji bi se poster i kada mogao ponovo naći u časospisu.

VELIKI IZBOR BRAND NAME RABLJENIH RAČUNALA IDEALNIH ZA PC KASE, INTERNET, UREDSKI RAD, UČENIKE I STUDENTE www.gigabit.hr

NAJLAKŠI PUT DO RAČUNALA

HP dc7900 USDT E8400 / 3.0 GHz / 2 GB RAM / 120 GB HDD / DVD 8

BUG LISTOPAD 2013.

1237 Kn

Ostanite povezani uz 3G modele vrhunskih Acer tableta Uz tablete Acer Iconia B1-711 i Iconia A1-811 dobivate na poklon Vip SIM karticu, s uključenih 2GB prometa!

Iconia | B1

Iconia | A1

NT.L1TEE.004 Acer Tablet Iconia B1-711 3G

NT.L1SEE.002 Acer Tablet Iconia A1-811 3G

→ → → → →

Procesor MTK MT8389W Quad-core Cortex A7 1.2 GHz RAM 1GB DDR3, 8 GB flash memorije ekran 7” LED 1024x600 Multi-Touch Wi-Fi 802.11 b/g/n, Bluetooth 4.0, micro USB 2.0, Audio, GPS 3G modul (HSPA+: HSDPA up to 42 Mbps/ HSUPA up to 11 Mbps) → prednja kamera sa 0,3 MP → Android 4.2 Jelly Bean

→ → → →

1.499,00 kn

1.999,00 kn

Procesor MTK MT8389W Quad-core Cortex A7 1.2 GHz RAM 1GB DDR3, 16 GB flash memorije IPS ekran 7.9” XGA 1024x768 LED Backlight Multi-Touch Wi-Fi 802.11 b/g/n, Bluetooth 4.0, micro USB 2.0, Audio, HDMI, GPS → 3G modul (HSPA+: HSDPA up to 42 Mbps/ HSUPA up to 11 Mbps) → prednja kamera sa 0,3 MP, stražnja kamera 5MP → Android 4.2 Jelly Bean

Cijene uključuju PDV. Količine su ograničene. Ponuda vrijedi do isteka zaliha. Priložena fotografija može se razlikovati od stvarnog izgleda ili karakteristika proizvoda, ovisno o modelu.

Ovlašteni uvoznik i distributer RECRO d.d. Avenija V. Holjevca 40, 10000 Zagreb www.recro.hr

Potpisujemo samo najbolje!

KOLUMNA

Ivan Podnar

Bolje imat više nego manje Sjedneš za stol, a digitalni konobari samo donose delicije: filmove, knjige, magazine, glazbu… Koliko ti god srce prohtije, samo uživaj!

S

ve je to u Americi počelo u restoranima: način poslovanja poznat po frazi all-you-can-eat omogućio je gostima da uz jednokratno plaćanje naruče neograničenu količinu jela tijekom jednog posjeta. Iako to zvuči kao poslovni model koji će zakratko krahirati jer će se gosti obžderavati i opijati, taj sustav funkcionira prilično uspješno već godinama. Razlozi su jednostavni: postoji fizički limit koliko osoba može pojesti, a jelo se ionako ne može iznositi i preprodavati. Većini je jasno da se očima ne jede, da će preplatiti obrok, ali ipak hrle u ta krkaj-do-beskraja hranilišta. Osobno zaobilazim takva mjesta, ali sam se ipak nadao da će taj uspjeh dati nekome ideju da napravi all-you-can-eat trgovinu gadgeta. Lako je zamisliti kako bi to prošlo. Od mene bi bankrotirali već prvog dana. Ipak, kad su se počeli rušiti brick-and-mortar imperiji i tržište se počelo seliti u digitalni prostor, all-you-can-eat sistem ubrzo se pokazao uspješnim u tom prostoru. Počelo je s neograničenim pristupom Internetu. Svima nam se to svidjelo iako smo znali da nećemo sjediti pred kompjuterima danonoćno, ali ideja da nisi ograničen zvučala je kao novo stjecanje potrošačke slobode. Kad se pojavio iPhone, sad već davne 2007. godine, odmah sam zgrabio all-you-can-eat plan koji je nudio AT&T. Jednom kad je počelo, više nema nazad. Mi, najrazmaženija potrošačka čeljad ovoga svijeta, zahtijevamo taj “neograničeni” servis danas u svakoj novoj ponudi. Očekujem neki novi pokret sa sloganom “mo’ better never hurts”. Princip švedskog stola idealan je za korisnike i davatelje digitalnog sadržaja. Iako se zna da je taj neograničeni aspekt zapravo ograničen onim što je na stolu ili još u kuhinji, sama pomisao bazirana na nekom praiskonskom genu da je bolje imati više nego manje tjera nas na kupovinu pretplata ko medvjeda na pčelinje saće. Pamtim kad su mi se police pu-

10

BUG LISTOPAD 2013.

Taman se izbezumiš od izbora, ali kad detaljnije pogledaš, odjednom kao da gledaš meni u allyou-can-eat restoranu: nema tvog najdražeg jela na popisu nile s DVD i CD kutijama, magazinima, knjigama. Danas su te police prazne jer sadržaj konzumiram kroz digitalne servise Netflix, Amazon Prime, GameFly, Rdio, NextIssue i Oyster. Dobar je to marketinški trik: pokaži raji hrpetinu, vikni “sve je to tvoje”, orobi ih mjesečnom pretplatom, ali sitno im ispiši ograničenja. Svima nama orobljenima jasno je da se ne radi o neograničenom izboru jer je on limitiran onim što kompanija ima u svojoj ponudi. Primjer je NextIssue, koji nudi samo stotinu magazina u digitalnoj pretplati za 15 dolara mjesečno, ali mami zato reklamnom parolom koja kaže: “neograničeni pristup”. Dakle mi potrošači znamo da imamo limitiran izbor i da nećemo stići čitati, slušati, gledati sve te knjige, filmove i glazbu koja nam se nudi, pa se zadovoljavamo samo time da nas nitko neće ograničavati kada i koliko

biramo. Sloboda koja se plaća mjesečnom pretplatom! Imaginarno vlasništvo nad svim pismotvorinama i glazbom svijeta, za samo desetak dolara mjesečno! Navali, narode! Taman se izbezumiš od izbora, ali kad detaljnije pogledaš, odjednom kao da gledaš meni u all-you-can-eat restoranu: nema tvog najdražeg jela na popisu. Rdio, servis koji nudi tzv. neograničeni pristup glazbi, nema u svojoj ponudi glazbu The Beatlesa, najomiljenijeg mi benda svih vremena. Na kraju, kad bih zbrojio koliko ukupno filmova, glazbe, knjiga i magazina mjesečno konzumiram kroza sve te pretplate, da ih pojedinačno kupujem, sigurno bih jeftinije prošao. Metoda AUCE u ovom je trenutku najuspješniji koncept poslovanja u Americi i svatko želi biti sljedeći Netflix. Nije čudo da AUCE nije ograničen samo na digitalne proizvode. Zahvaljujući Internetu, plaćanju kreditnim karticama i razvijenim sustavom dostave, lista raste: letote.com “neograničeno” će vam za 49 dolara mjesečno posuđivati odjeću i obuću - limit je pet komada odjednom; tiesociety.com za 10 dolara mjesečno naviše daje dečkima “neograničeni” izbor kravata i muškog pribora; lacquerous.com nudi curama “klupsku” pretplatu za lakove za nokte. Kad dosade slike u vlastitom domu ili uredu, jednostavno ih, za osam dolara mjesečno, mijenjaj koliko ti srce želi uz turningart. com. Za klince su bundlesy.com, pleygo.com i sparkboxtoys.com; za školarce i studente mindsy.com i campusbookrentals.com. Sony uskoro predstavlja Twitch, stream servise za PlayStation 4. Možda je najbizarnija ponuda aviokompanije Surf Air, koja nudi restoranski pristup letenju: za 1.650 dolara mjesečno korisnik može neograničeno letejeti u privatnom jednomotornom avionu, kapaciteta šest sjedala, zasad samo između San Francisca i Los Angelesa. Znam da ste se zapalili za ovu “neograničenu” ponudu, ali nažalost, možete samo na - listu čekanja.

LET US YOU! Nova linija Toshiba ExciteTM tablet računala donosi potpuno nove trendove i definira standard u kvaliteti slike, zvuka i videa. Otkrijte pametne i uzbudljive načine za upravljanje svojim životom na elegantan i moderan način.

2560 x 1600p Harman Kardon®

PixelPure 10.1” zaslon

najbolja kvaliteta zvuka

Quad Core NVIDIA Tegra 4

Office softver Prilagoden za pisanje rukom

Micro SD/SDHC/SDXC, micro USB, micro HDMI

Webcam sprijeda 1.2M, Webcam straga 8.0M

Wifi ili 3G/LTE opcija

Opcija - integrirana futrola s tipkovnicom

16GB/32GB opcija

Poboljšanje zvuka

2GB memorije

Poboljšanje videa i fotografija

Najbolja kavaliteta zvuka - Harman Kardon® stereo zvučnici

Digitizer + Toshiba TruNote, pisanje rukom kao na papiru

www.toshiba.eu/excite

KOLUMNA

Oleg Maštruko

Ajkula za niske strasti Kupujemo li tehno-điđe zbog upotrebljivosti i trajnosti ili radi šminkeraja? Zavirite si u dušu

O

vih je dana gotovo nemoguće izbjeći marketinške udare vezane za novi filmski hit - Jobs - ali dajem sve od sebe. Iskreno - sve oko tog filma mi se gadi. Ne volim Jobsa. Ne volim glumca koji glumi Jobsa niti bih ga volio čak i da glumi meni nekog simpatičnog. Mislim da je odabir Kutchera za ovu ulogu uvredljiv čak i ljudima koji eventualno cijene Jobsa. Konačno, nemam ni najmanju želju pogledati film snimljen s tako očitom namjerom da zaradi novac na još toplom lešu, pa čak ni ako taj leš pripada liku koji mi, eto da ponovim opet, nije ni po čemu bio simpatičan. Jobs je bio stručnjak za prodaju plastike; samo to i ništa drugo. Ma koliko se trudio ne mogu pronaći ništa zbog čega bih kazao da je učinio svijet boljim mjestom, što je vrlo uopćeno dostignuće, ako je uopće dostignuće, ali svakako nešto čime bi se netko tko se bavio informatikom, djelatnošću koja zadnjih decenija pomiče granice, olakšava komuniciranje i uveseljava ljude, mogao pohvaliti. Ne treba tu mnogo. Čak i PC majstor iz susjedstva čini svijet boljim mjestom ako ljudima kojima je to bitno osposobljava i održava računala. Kvartovski pirati, do pred desetak godina sveprisutni i kod nas, koji su klincima snimali Quake na piratske CD-ove, također mogu tvrditi da su činili svijet boljim mjestom, pa makar i ilegalno. Jobs nije činio ništa usporedivo čak ni s tim sitnim, svakodnevnim veseljima. Igrajući na najniže ljudske instinkte, koje je detektirao njuhom morskog psa, uzimao im je novac za precijenjene igračke koje nikome, osim financijske dobiti dioničarima samog Applea, nisu donijele ništa istinski vrijedno. U segmentu darivanja novca dobrotvornim organizacijama - nešto čega se čak i okorjeli američki kapitalisti vole uhvatiti kao zadnjeg načina kupovanja savjesti - bio je notorno škrt. Konačno, i u najužem obiteljskom krugu ostao je vjeran svojoj naravi - odbio je priznati prvu kćer, išavši tako daleko da je pred sucem tvrdio da je neplodan pa eto ta kćer ni tehnički ne može biti njegova. (Kasnije je tu ulovljen u laži; ništa čudno za nekoga s Jobsovim karakternim osobinama.) Eto, takav je tip postao paradigmatski heroj IT doba, što je naravno tužno za svakog tko zaista voli informatiku, tehnologiju u najčišćem obliku, a ne dizajn, marketing, muljažu, laganje ili psihologiju. Za sve koji spadaju u ove druge skupine ili su salesmani - jasno mi je zbog čega im je Jobs heroj. Vjerujem da je ovo mjesto na kojem će se mnogi čitatelji upitati po čemu je recimo Bill 12

BUG LISTOPAD 2013.

je urednik. Dakle kao i mi iz Buga i Mreže, pa i ja koji pišem ovaj tekst. Kako je to bio urednik? Pa lijepo: drugi bi ljudi na stol pred njega prosuli ideje; on bi ih pregledao; neke odbacio, neke prihvatio, ali uz dorade i šminkanje koje bi proveo ili on osobno ili ga zahtijevao od autora izvornika. Na kraju bi sve sakupljeno upakirao, prezentirao i prodao. To je karakterizacija s kojom se slažem i koja mi se sviđa. Nažalost ili na sreću, zaista podsjeća na naš urednički posao, pa sad ni sâm nisam siguran trebam li se zbog toga veseliti ili sramiti.

Nažalost ili na sreću, zaista podsjeća na naš urednički posao, pa sad ni sâm nisam siguran trebam li se zbog toga veseliti ili sramiti

Gates, kao osoba koju najčešće spominju u istoj rečenici uz Jobsa, svijet učinio boljim? Upit koji zavređuje odgovor. Gates je osnovao fondaciju koja je po nekim pokazateljima najveća dobrotvorna organizacija na svijetu: milijarde dolara podijelio je kroz charityje toliko za početak. Na svom osnovnom poslu kroz Windowse i DOS približio je računala, po relativno pristupačnim cijenama, desecima milijuna ljudi. Ne zaboravimo da je Microsoft oduvijek nudio svoj softver i u jeftinijim paketima (studentski, start ili kako se već zovu) i u najsiromašnijim zemljama, a uglavnom su žmirili i na očito piratstvo, zauzevši strateški stav da je bolje da netko koristi ilegalne Windowse nego nikakve. Hrpa ljudi, od kojih mnoge i osobno poznajem, nikad se ne bi približili računalima da nije svemoćnog no name PC klona iz garaže i Windows OS-a. Jobsov svijet preskupih šarenih stakalaca zauvijek bi im - i jest - ostao nedostižan. Negdje sam pročitao dobru karaketrizaciju junaka ovog teksta - lik kaže da Jobs nije bio ni inovator, ni dizajner, ni tehničar. Bio

Paralelno s propagandom za film o Jobsu, ovih dana izloženi smo i tzv. viralnoj kampanji za nekakav modularni mobitel, telefon koji traje. Ako ne živite u pećini bez Interneta, jamačno ste vidjeli ovu promotivnu kampanju - potražite Phonebloks, “phone worth keeping”. Ukratko, autori ideje uočavaju problem s telefonima i elektroničkim gadgetima općenito, koji se odbacuju svakih godinu ili dvije, i žele nešto trajnije, što su zamislili kao mobitel čije podsustave mijenjate po želji. Nažalost, autori uopće ne shvaćaju u čemu je stvar: cijela je ideja još jedan pokušaj rješavanja društvenog problema tehnologijom i razlog zašto tehnolozi sami za sebe nikad neće donijeti sreću svijetu nego geekovski prčkaju po glupostima, a čude se kad negdje izbije rat, kad im marketingaš otme curu ili Jobs proda svoje igračkice od plastike ili pobijedi VHS standard (a Betamax je ah toliko bolji). Problem s telefonima je moda, šminka; to je osnovni razlog zašto rulja želi novi i osnovni razlog zašto je Jobs bio megamilijarder - jer im je svakih pola godina na tržište, uz vrhunsko poznavanje psihologije i skup marketing, bacao novu igračku. Pa nisu ljudi uzeli novi iPhone jer je stari crk’o, kako implicira viralna kampanja za ideju “trajnog mobitela”. Uzeli su ga jer su pomodne šminkerske budale koje vole šarenu plastiku od ne znam koliko stotina dolara. Inače, znam ljude koji uredno koriste Nokije 3350 ili kako se već zvao onaj kultni model na 3xxx od pred 10 godina - rijetka sorta, ljudi imuni na bulšit. Dakle, imamo čisto sociološki ili psihološki problem, koji nema veze s tehnologijom. Inženjeri bi više trebali proučavati psihologiju da nauče kako ljudi misle; inače će konstantno psihološke probleme rješavati inženjerski, što je posve uzaludno.

KOLUMNA

Dragan Petric

Tiha revolucija iPhone 5S razotkrio je Appleovu strategiju koja bi trebala zabrinuti Microsoft i Google. Jedan svoju dominaciju tržištem operacijskih sustava za računala ne uspijeva pretočiti u svijet smartfona i tableta, a drugi obrnuto. A7, 64-bitni procesor iz iPhonea 5S, omogućit će Appleu da zagospodari platformama za sve tipove uređaja

R

ealno, smartfoni - pa tako i iPhone - ne mogu u potpunosti iskoristiti benefite koje donosi 64-bitna arhitektura procesora. Proteklih tjedana predstavljen iPhone 5S bio bi, iz perspektive prosječnog korisnika, gotovo identičan uređaj sve i da je njegov procesor A7 i dalje 32-bitan - kakav je, uostalom, i u svakom drugom smartfonu na svijetu, uključivši i od njega moćnije flagship modele s Android OS-om. Ipak, ugradnja prvog 64-bitnog procesora u iPhone krucijalan je korak za Apple koji ovom prepredenom kalifornijskom gigantu dugoročno otvara put k osvajanju još ozbiljnijih udjela kada je riječ o tržištu smartfona i tableta, ali i - što je daleko značajnije - osvajanju nečega što nikad nije imao: ozbiljnih udjela na tržištu prijenosnih i stolnih računala. Naime, 64-bitni procesori ponajprije mogu adresirati više od 4 GB memorije, a potom i obavljati grafički zahtjevne zadaće na ekranima visokih rezolucija. iPhone 5S nema, dakako, ni blizu 4 GB radne memorije, niti ima osobito visoku rezoluciju ekrana da bi mogao profitirati od ovih prednosti koje čip A7 ima u odnosu na A6 (ili bilo koji drugi ARM procesor u dosad viđenim smartfonima), no on je prvi uređaj koji će animirati developere da razvijaju aplikacije za iOS za koje će ta svojstva biti neophodna. Sascha Segan, jedan od najutjecajnijih analitičara Appleova djelovanja, iz svega je ovog predvidio da ćemo vrlo skoro, možda već za koji tjedan, svjedočiti Appleovu predstavljanju nove generacije iPada, koja će i u 10-inčnoj izvedbi, baš kao i u obnovljenoj verziji iPada mini, dolaziti upravo s procesorom A7, zbog čega će i iPad mini napokon dobiti Retina rezoluciju ekrana. Postojeći procesor A6 nije bio dovoljno snažan da podrži Retina rezoluciju na iPadima, a A6X, koji ima 10-inčni iPad, bio je prevelik da bi fizički stao u iPad mini, što je razlog zašto manji Appleov tablet dosad nije imao Retina ekran. Čip A7 dovoljno je snažan i dovoljno kompaktan da pogoni iPhone 5S, pa je iPad mini s Retinom više nego izvjestan Appleov novitet. Vidjet ćemo ga, kao i novi 10-inčni iPad, debelo prije Božića, jer Apple svoju liniju tableta naprosto mora obnoviti prije udarne šopingholičarske sezone. Ali opet - ni u tabletima s toliko golemom rezolucijom 64-bitna arhitektura procesora nije neophodna hardverska karakteristika jer je gotovo posve sigurno da ni ovi novi modeli neće dolaziti s više od 4 GB radne memorije ili, u posve besmislenom scenariju, s još 14

BUG LISTOPAD 2013.

Kao što je iPhone 5C lukavo kreiran na način da potencira prodaju iPhonea 5S, tako je i iPhone 5S lukavo kreiran na način da potencira prodaju budućih iPada i Macova

višom rezlucijom ekrana od ionako i dalje impresivnih 1.536×2.048 piksela. Budući da ni iPhoneu ni iPadima 64-bitni procesor nije nužan te budući da - kako Segan podrugljivo zaključuje - sigurno nećemo u skoroj budućnosti vidjeti Macove s ARM procesorima, jasno je da je razlog zašto je Apple procesor A7 učinio 64-bitnim taj da omogući developerima razvoj aplikacija koje će osim na uređajima s iOS-om na ovaj ili onaj način raditi i s Macovima. Kako je većina računala - stolnih i prijenosnih, neovisno o operacijskom sustavu - danas 64-bitna te kako nije nimalo neuobičajeno da dolaze s više od 4 GB RAM-a i - kao u slučaju MacBooka Retina - s urnebesno visokim rezolucijama ekrana, motiviranje developera da pišu 64-bitne aplikcije za iOS rezultirat će stvaranjem goleme količine softvera koji će dobro raditi i dobro izgledati na svim tipovima uređaja, od smartfona do računala. K tome, iOS 7 je prva verzija ove softverske platforme koja podržava ekrane raznih rezolucija, što donosi dodatnu razinu fleksibilnosti. Ono što možemo očekivati kao posljedicu ugradnje 64-bitnog procesora u iPhone 5S, a zatim i u nove iPade, jest približavanje iOS-a i Mac OS-a, najprije vjerojatno samo krpanjem kroz ponudu virtualnog stroja pogonjenog iOS-om na Mac OS-u, a onda i kompatibilno-

šću nove verzije Mac OS-a s iOS-om, čime bi gomila aplikacija s mobilnog operacijskog sustava postala dostupna i na računalima. To znači da možemo očekivati i MacBookove s ekranima osjetljivim na dodir, ali i hibridne uređaje s velikim ekranima visoke rezolucije, velikom količinom radne memorije i iOS-om. Možda 12-inčni ili čak 14-inčni iPad? Da će se to dogoditi prije ili poslije, svjedoči još jedan detalj s Appleova predstavljanja novih iPhonea - omogućavanje besplatnog downloada pet aplikacija iz paketa iWorks svim korisnicima iOS-a 7. Riječ je o zahtjevnim aplikacijama nalik onima iz MS Officea, čijim guranjem Apple očito potencira iOS kao ozbiljan operacijski sustav, itekako pogodan i za poslovnu upotebu, a ne samo konzumiranje sadržaja, igre i zabavu. Logično se upitati zašto je onda Apple istodobno s iPhoneom 5S predstavio i iPhone 5C, s kojim puca na veliki volumen prodaje, a koji je i dalje opremljen 32-bitnim procesorom A6. Developeri će zacijelo htjeti pisati aplikacije koje rade nesmetano i na tom modelu. Postojanje iPhonea 5C, međutim, lako će obrazložiti bilo koji brucoš ekonomije s talentom za marketing: u trenucima kada su konkurenti tehnološki gotovo nedostižno superiorni (na papiru, no ne nužno i u praksi), nužno je uz flagship model 5S imati u ponudi i “slabiji” model koji nije star, već jednako nov. iPhone 5C, poznato je, identičan je starom iPhoneu 5, ali prepakiran u novo kućište od materijala koji sugerira klasu nižu od flagshipa (plastika, razne boje…) te je shodno tome i (neznatno) jeftiniji od iPhonea 5S. Appleova motivacija za plasiranje iPhonea 5C, ispada, koncipirana je na istim temeljima kao i ona za uvođenje 64-bitnog procesora u iPhone 5S. Kao što je iPhone 5C lukavo kreiran na način da potencira prodaju iPhonea 5S, tako je i iPhone 5S lukavo kreiran na način da potencira prodaju budućih iPada i Macova. Predstavljanjem 64-bitnog iPhonea 5S i 64-bitnog iOS-a 7 Apple je tako samo naizgled ušao u besmislenu utrku s rivalima oko procesorske snage i softverske inovativnosti flaghipa, što je rat isključivo na marketinškoj, a ne i praktičnoj razini. Ustvari se samo jako dobro pripremio za nadolazeća vremena, u kojima će razlika između računala i tableta biti sve manje osjetna, ponudivši hardversko-softversku platformu za sve tipove uređaja, kakvu ni Microsoft ni Google nikako ne uspijevaju napraviti.

ZA POČETAK B U G O VA N A G R A D N A I G R A

RONIS

Huawei gadgeti za čitatelje

Nova 4K UHD serija televizora iz Samsunga

> Tijekom srpnja i kolovoza svi su čitatelji Bugova ljetnog dvobroja mogli sudjelovati u nagradnoj igri “Hura za Huawei” i osvojiti vrijedne mobilne nagrade koje je osigurao Huawei Technologies. Huawei je i ovog ljeta osigurao bogati nagradni fond ukupne vrijednosti 16.700 kn. Krenimo redom, odostraga… Šesta utješna nagrada, LTE USB Data Card, otišla je u Rijeku, a dobitnica je Aleksandra Salvaterra. Peta nagrada bio je Android smartfon Huawei Ascend Y300 – njega je osvojio Dubravko Halgota iz Zagreba. Četvrta nagrada bio je Windows Phone 8 smartfon Huawei Ascend W1, koji je otišao u Zadar. Sretna je dobitnica Jelena Čakarun. Dobitnik je treće nagrade, Android tableta Huawei MediaPad 7 Lite 3G, Renato Hruza iz Daruvara. Druga nagrada… Ovaj put nije bilo druge nagrade jer smo imali dvije prve nagrade – novi atraktivni Android smartfon Huawei Ascend P6 sa 4,7-inčnim zaslonom HD rezolucije, 1,5-gigahercnim četverojezgrenim procesorom te 8 GB interne i 2 GB memorije za pohranu. Jedan primjerak svog je vlasnika pronašao u Okrugu Gornjem, gdje će se s njim igrati sretni dobitnik Denis Ćurković, dok je dobitnik drugog primjerka Filip Šaina iz Pazina. Čestitamo!

Dubravko Halgota osobno je sa sinom došao u redakciju Buga po svoj Huawei Ascend Y300

BLITZ-CINESTAR

iCineStar za istinske kinoljupce > Mobilna aplikacija iCineStar ove je godine osvojila prestižnu nagradu – srebrnu plaketu MasterCard Shopping Mobile Application Awards. Aplikacija donosi kompletnu CineStar web uslugu u malom – od pronalaska najbližeg CineStar kina, preko informacija o filmovima i trailera, pa sve do rezervacija i mobilne kupovine ulaznica Stars Club 2X Bonus 16

BUG LISTOPAD 2013.

karticom ili kreditnom karticom. Nakon kupnje ulaznicu nije potrebno printati, već se njezin barkod pohranjuje u aplikaciju te ga je samo prilikom ulaska u kino na blagajni potrebno pokazati i očitati. Također je putem aplikacije moguća i nadoplata Stars Club 2X Bonus kartice. Sve u svemu, vrlo korisna aplikacija za kinoljupce. Aplikacija je dostupna za Android i iOS.

> Tvrtka RONIS, kao Samsungov premium partner u Hrvatskoj, predstavila je 4K UHD (Ultra High-Definition) seriju televizora ovog sveprisutnog korejskog proizvođača. Ultravisoka rezolucija donosi 3.840×2.160 piksela – četiri puta više od standarda Full HD. Kome treba 4K i zašto ga kupiti? Za početak, to je tehnologija koja će sljedeći niz godina biti uz nas, dobra investicija ako kupujete nešto dobro za dulje vrijeme. Dobra je vijest da su gotovo svi filmovi snimljeni u toj (i višoj) rezoluciji, a mnogi od njih već su dostupni za streaming – što će biti i glavni način distribucije ovih filmova. Jednom preuzeti (s obzirom na autorska prava) moći će se gledati s HDD-a, što lako možemo zamisliti kao najpopularniji način gledanja ovih filmova. Nadalje, već postoji mnoštvo 4K videouradaka na YouTubeu, ponajviše snimljenih novom generacijom akcijskih sportskih UHD kamera. Odmah se možemo sjetiti i fotografija koje do pojave 4K ekrana zapravo nismo imali gdje vidjeti u punoj rezoluciji, a gledanje na velikom ekranu impresivno je i može se usporediti samo sa stvarnošću. Igraće konzole Microsoft Xbox One i SONY Playstation 4 podržavat će 4K, a već ga danas podržavaju Apple MacBook Pro i drugi high-end laptopi. Dakle, budućnost je tu! Općenito za vrhunsku sliku na F9000 TV-u u četiri se koraka brine Samsungov Quadrimatic Picture Engine, koji smanjuje šum u prikazu, radi upscaling na standard 4K i za sadržaje koji ga izvorno ne podržavaju, poboljšava kvalitetu slike te analizira kvalitetu signala. U Ronisu s izlaskom ovog Buga već očekuju prve primjerke koji će se moći nabaviti u njihovim dućanima ili na webshopu www. ronis.hr, a u poslovnici u Heinzelovoj 60 u Zagrebu moći ćete ga vidjeti na djelu. Televizor stiže u dvije veličine: velikoj, s dijagonalom od 140 cm, kao UE55F9000 (31.999 kn) te još većoj, od 165 cm (cijena je 45.999 kn) s nazivom UE65F9000. Za više informacija pitajte u Ronisu na tel. 01/6184-153.

infoSCAN

IZRADA

22

nanometarski 3-D Tri-Gate High-K proces

Intel Atom

Z3000 Kodno ime: Bay Trail

3DMark Ice Storm

2,4× brži

NEGO Qualcomm Snapdragon S4

BROJ jezgrI SYSmark 2012 Lite

2 ili 4

2,2× brži

Silvermont

NEGO Intel Atom Clover Trail

Radni takt

Integrirana grafika

1,8-2,4

radni takt

do 667

GIGAHERCA

MEGAHERCA

4 Execution Unita

Memorija

DX11

LPDDR3

1.066

Integrirani Image Signal Processor

MEGAHERCA

DDR3L-RS

1.333

Intel Burst Technology 2.0

Dinamička raspodjela energije dostupne komponentama SoC-a

MEGAHERCA

jezgra 0

18

BUG LISTOPAD 2013.

jezgra 1

jezgra 2

jezgra 3

GFX

Kamera

Ekran

• 1080p @60 fps video • Digitalna stabilizacija slike • Burst snimanje • Zero shutter lag • Tehnologija smanjivanja šuma • Dva senzora od 8 do 13 MP

pažljivo brinemo o pisanoj riječi.

TASKalfa 3051ci/3551ci/4551ci/5551ci Otkako smo razvili pisanje, razvijamo načine za pohranu i pristup našim pisanim riječima. Danas pišemo više nego ikad u našoj povijesti, stvaramo i primamo tisuće novih dokumenata svaki mjesec. Praćenje, podnošenje, distribucija, formatiranje i pristup tim dokumentima su ključni zadaci jer je protok tih dokumenata osnovni pokretač današnjeg poslovanja. Prepoznavajući važnost i vrijednost vaših dokumenata, razvijamo rješenja i sustave kako bi osigurali da su vaše pisane riječi uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme. Čak i najmanji model iz obitelji, TASKALFA 3051ci, bit će vam od velike pomoći, jer ćete lako moći skenirane dokumente pretvoriti u format pogodan za pretragu ključnih riječi. Za više informacija posjetite: XENON FORTE ZAGREB d.o.o. – www.xenon-forte.hr KYOCERA Document Solutions Europe B.V. – www.kyoceradocumentsolutions.eu KYOCERA Document Solutions Inc. – www.kyoceradocumentsolutions.com

Predstavljanja

Apple iPhone 5C i 5S

Može i u boji Dragan Petric

P

redstavljanje dva nova iPho­ nea dogodilo se tijekom za­ dnjeg dana održavanja IFA-e, no na drugom kraju svijeta, u Apple­ ovoj središnjici u Cupertinu. Sve je započelo obraćanjem Tima Cooka, koji je objavio da će tijekom listo­ pada 2013. godine - dakle sada - biti dostignuta brojka od 700 milijuna prodanih uređaja s iOS-om. Usput je objavio i dostupnost iOS-a 7 svim vlasnicima iPhonea 4 ili novijeg, iPada 2 ili novijeg te iPada mini i pete generacije iPoda Touch. Što se tiče samih iPhonea, najprije je predstavljen iPhone 5C, dostupan u zelenoj, bijeloj, plavoj, ružiča­ stoj i žutoj boji. Čitava pozadina i stranice napravljene su iz jednog komada polikarbona iliti iznimno čvrste plastike. Ima 4-inčni Retina ekran, Appleov A6 procesor i 8-me­ gapikselnu pozadinsku kameru, što ga hardverski čini posve identičnim donedavnom Appleovom flagshipu, iPhoneu 5. Cook se nije dugo zadržavao na iPhoneu 5C te je vrlo brzo došao i do iPhonea 5S. Bit će dostupan u

crnoj, zlatnoj i srebrnoj boji. Dolazi sa 64-bitnim Appleovim procesorom A7. Ovo je prvi i jedini smartfon sa 64-bitnim procesorom na svijetu. Ima preko milijardu tranzistora, što je dvostruko više od čipa A6. Podr­ žava, naravno, i 32-bitne aplikacije. Apple tvrdi da ima 40 puta brže per­ formanse od prvog iPhonea. Kamera iPhonea 5S ima 15% veći senzor čija se blenda otvara do F/2.2. Ima novu bljeskalicu nazvanu True Tone. Tu je i automatski stabilizator slike te rapidni okidač koji podržava okidanje 10 snimaka u sekundi. Po­ držano je i slow-motion snimanje vi­ dea, gustoćom od 120 fps u rezoluciji 720p. Panoramske snimke proizvode se u 28 megapiksela. Ipak, najradikalnija je novost da iPhone 5S podržava Touch ID, što znači da u tipki Home na prednjoj strani ima ugrađen čitač otisaka prstiju. Cijena iPhonea 5C u najjeftinijoj izvedbi, dakle sa 16 GB memorije, u SAD-u je postavljena na 549 USD. Najjeftiniji iPhone 5S može se, u istom aranžmanu, dobiti u SAD-u za 100 dolara više. iPhone 5C dostupan je još u verziji sa 32 GB memorije, dok iPhone 5S postoji još u izvedbi sa 32, ali i sa 64 GB memorije.

< Zlatna, srebrna i crna boje su u kojima će biti dostupan iPhone 5S

< iPhone 5C dostupan je u pet različitih boja. Radi se, hardverski, o iPhoneu 5, no prepakiranom u kućište od polikarbona 20

BUG LISTOPAD 2013.

Godinu dana nakon petice, Apple je konačno predstavio novi iPhone flagship kategorije, nazvavši ga 5S, uz tek neka hardverska poboljšanja. Paralelno, međutim, predstavljen je i plastični iPhone 5C, koji u posve novom, obojenom kućištu donosi sve što je nudio i iPhone 5 Info

Apple iPhone 5C

Ekran

4" (640×1.136 piksela)

4" (640×1.136 piksela)

Dimenzije i masa

124×59×9 mm, 132 g

124×58×7,6 mm, 112 g

Memorija

Apple iPhone 5S

16/32 GB

16/32/64 GB

Kamera

8 MP, 1/3,2", LED

8 MP 1/3,2", dual LED

Procesor

Dual-core Apple A6

Dual-core Apple A7 64 bita

OS

iOS 7

iOS 7

SIM

Nano-SIM

Nano-SIM

LTE, 3G, Wi-Fi, Bluetooth 4.0

LTE, 3G, Wi-Fi, Bluetooth 4.0

Mreže

Uz dva nova iPhonea, Apple je predstavio i iOS 7, redizajniranu verziju operacijskog sustava koja se može instalirati i na iPhone 4/4S/5 te iPad 2 i bilo koji noviji od njega

< Futrole u boji - Apple je pripremio futrole za obojeni iPhone 5C koje se mogu kupiti odvojeno

< iPhone 5S kao najveću novost donosi čitač otisaka prstiju ugrađen u Home tipku, ali i 64-bitni procesor A7

2013. LISTOPAD BUG

21

HARDVER Noviteti Miš

Genius Micro Traveler OTG

Rastezljiva li repa

69 kn

Miš Micro Traveler dimenzijama je prilagođen prenošenju: duljine je 74 mm i mase 49 grama. Temeljen je na optičkom senzoru rezolucije 1.200 dpi. Namijenjen je korištenju uz prijenosnike te uređaje poput smartfona i tableta s Androidom 4.0 i novijim, zbog čega se isporučuje s OTG kablom. Osnovnom USB kablu može se mijenjati duljina. (M. B.)

990 kn

Ustupio: Genius Europe, www.geniusnet.com

Bluetooth zvučnik

Ar tSound R9 BT

Mobilni DVB-T prijemnici

Osvajač zahtjevnih terena

LogiLink Mobility DVB-T Receiver, LogiLink iDTV Mobile

Televizija u pokretu

LogiLink nudi rješenja za digitalnu televiziju za dvije platforme – Android i iOS. Tako je tu DVB-T Tuner za Android (pod šifrom VG0019), koji se spaja na microUSB konektor uređaja s Androidom 4.0.3 ili novijim (mora podržavati USB OTG). Televizija se gleda putem posebne aplikacije, a ovaj se prijemnik može spojiti i na računalo s Windowsima. Model iDTV (šifra VG0014) namijenjen je pak iPadu2, novom iPadu i iPhoneu 4S. (M. B.)

ArtSound R9 BT prijenosni je zvučnik s kojim nema šale. Ima gumirane ručke za lakše prenošenje njegovih 680 grama mase, otporan je na padove i pluta na vodi. Štoviše, sudeći po najvišem stupnju zaštite IPX8, ovaj se zvučnik neće nimalo buniti ni ako ga uronite u vodu. Što se akustičkih karakteristika tiče, riječ je o stereo zvučniku snage 6 W (2×3 W) od kojeg u pogledu kvalitete zvuka ipak ne treba očekivati čuda. Energiju za rad osigurava mu litij-ionska baterija kapaciteta 1.800 mAh, koja se napuni putem USB-a za dva sata i trebala bi osigurati rad dulji od 10 sati. Uređaji s kojih će reproducirati zvuk mogu se spojiti bežično Bluetoothom ili žično preko 3,5-mm stereo konektora. (M. B.) Ustupio: A.S. Komunikacije, tel. 01/3370-503, www.ascomm.hr

643 kn

Bluetooth zvučnik

LogiLink Bluetooth Speaker with Microphone

Kubični spikerfon

418 kn

Ustupio: Elmaž, tel. 01/2304-969

Funkcija je srebrne LogiLinkove Bluetooth kockice dvojaka. Može se koristiti kao bežični zvučnik za mobitel te kao speakerphone za one koji ne žele koristiti headset, a nisu zadovoljni zvučnikom i/ili mikrofonom ugrađenim u mobitel. Iako je velika tek 60×60×65 mm i daje zvuk snage 3 W (80 dB na udaljenosti od pola metra), proizvođač ističe dobar bas. Baterija kapaciteta 400 mAh puni se dva sata, a omogućava tri-četiri sata sviranja glazbe ili do 12 sati razgovora. (M. B.)

335 kn

Bežični prijenos zvuka

LogiLink Bluetooth Audio Receiver

Bluetooth zvuk u sve

227 kn

Ovim se uređajem bilo koji zvučnik ili glazbena linija sa 3,5 mm stereo konektorom pretvara u Bluetooth reproduktor zvuka. Dakle, uređaj Bluetoothom bežično poveže sa smartfonom, tabletom ili kojim drugim uređajem koji podržava A2DP profil te u zvučnike šalje zvuk koji prima sa smartfona. Integrirana litij-ionska baterija trebala bi mu omogućiti do 12 sati rada. (M. B.)

Ustupio: Elmaž, tel. 01/2304-969 22

BUG LISTOPAD 2013.

Ustupio: Elmaž, tel. 01/2304-969 Tablet

Forcebook UltraTab Exynos S7

Bijeli četverojezgraš Pod markom Forcebook nudi se tablet sa 7-inčnim ekranom, temeljen na Androidu 4.0.4 i namijenjen manje zahtjevnim korisnicima. Ekran je rezolucije 1.280×752 piksela, kapacitivan je i prepoznaje pet dodirnih točaka. U unutrašnjosti na 1,4 GHz kucka četverojezgreni procesor Exynos 4412, dok je grafički čip Mali400. Uređaj ima 1 GB RAM-a i 8 GB interne memorije, a tu je i microSD utor. Stražnja je kamera dvomegapikselna, a prednja 0,3 MP. Baterija od 2.800 mAh ovom bi tabletu mase 318 grama trebala omogućiti nesmetan rad do šest sati. (M. B.) Ustupio: HGspot informatika, www.hgshop.hr

Ruksak

Verbatim Melbour ne

Univerzalni suputnik Prijenosnik dijagonale do 16" i tablet ugodno će se smjestiti u podstavljeni stražnji pretinac Verbatimova ruksaka. Zahvaljujući fleksibilnim pregradama na čičak glavni pretinac može poslužiti za smještaj foto-opreme (fotoaparata, objektiva i druge opreme), ali se može prenamijeniti i za druge stvari za kraća putovanja. Naramenice i stražnja strana udobni su; osigurano je dobro prozračivanje leđa, a ručka je mekana. Uz hrpu praktičnih manjih pretinaca s prednje i bočne strane, na drugoj bočnoj strani mrežasti se džep može iskoristiti za bocu vode, kišobran ili malen stativ. (M. B.)

UPIŠI računarsi tvo njen Najbolje ocije u Hrvatskoj stručni studij

Ustupio: Verbatim, www.verbatim.com.hr

699 kn

Ventilator

Ener max T.B. Apollish

Svjetleća vrtilica

Enermax ventilatore T.B. Apollish proizvodi u više veličina te u izvedbi s intenzivnim plavim ili crvenim ledicama. Plava varijanta sa 12-centimatarskim ventilatorom vrti se na 900 okretaja u minuti, pri čemu proizvodi šum od vrlo tihih 17 dB. Propeler se može odvojiti radi lakšeg čišćenja, a u jednom satu progura 64 m3 zraka. Ležaj je predviđen za do 100.000 sati rada (preko 11 godina vrtnje bez prestanka). Kabel ima 3-pinski konektor, a isporučuje se s adapterom na 4-pinski. (M. B.)

10 EUR

Prijediplomski i diplomski studiji:

 Programsko inženjerstvo  Sistemsko inženjerstvo  Multimedijsko računarstvo U trenutku izdavanja Akreditacijske preporuke Visoko učilište Algebra je najbolje ocijenjen stručni studij u Republici Hrvatskoj

Visoko učilište Algebra - Visoka škola za primijenjeno računarstvo +385 1 2222 182 / Ilica 242 (ulaz iz Domobranske) / [email protected]

www.racunarstvo.hr facebook.com/racunarstvo

1.049 kn

Ustupio: Enermax, www.enermax.com 2013. LISTOPAD BUG

23

SAJMOVI IFA 2013, Berlin

Spektakl ekrana Nikad bogatija, veća i zanimljivija priredba novih tehnologija održana je početkom rujna u Berlinu, gdje su najveći svjetski giganti potrošačke elektronike upriličili rekordan broj svjetskih premijera svojih udarnih smartfona, tableta, računala, televizora i drugih uređaja

24

BUG LISTOPAD 2013.

Dragan Petric

B

ez puno dvojbi može se zaključiti da smo ove godine svjedočili najspektakularnijem izdanju IFAe svih vremena, koje zbog neiscrpne količine ponuđenih noviteta može lako konkurirati za tehnološki događaj godine. Za takvu situaciju najzaslužniji su prominentni izlagači koji su upravo u Berlinu, na IFA-i, najvećem europskom sajmu potrošačke elektronike, odlučili upriličiti svjetske premijere

svojih udarnih proizvoda za nadolazeću sezonu, a među njima se ponajviše istaknuo Samsung, čijem spisku noviteta, predvođenih Galaxy Noteom 3 i smartwatchem Galaxy Gear, kao da nije bilo kraja. Iznimno uvjerljiv nastup pripremio je i Sony, koji je IFA-u iskoristio za predstavljanje Xperije Z1, svojeg f lagship smartfona za kolekciju jesen/ zima 2013, ali i objektiv-fotoaparata QX100 i QX10, tableta Vaio Tap 11 i niza drugih noviteta. Pohvale zaslužuje i Toshiba, koja je u Berlinu drastično proširila svoju ponudu tableta, notebookova i hibrida, kao i UHD TV-a; TP Vision s Philipsom, koji je uvjerljivo demonstrirao kombinaciju tehnologija UHD i Ambilight; Intel, koji je na svoj impresivan izložbeni

prostor donio čak nekoliko desetaka uređaja s ekonomičnim čipsetom Haswell; te Lenovo i Acer, koji su tu armiju uređaja

predvodili svojim portfeljem pripremljenim za premijerno prikazivanje na IFA-i. Rezultat ove ujedinjene adre-

nalinske injekcije koju su svi ovi tehnološki giganti priredili proteklih dana jest da je IFA ušla na top-ljestvicu deset 2013. LISTOPAD BUG

25

SAJMOVI IFA 2013, Berlin Samsungov nastup najvećih svjetskih medijskih događaja, s preko 6.000 akreditiranih novinara koji su se proteklih dana u svoje matične redakcije intenzivno javljali iz Berlina. Na istoj su top-ljestvici još i Olimpijske igre, Svjetsko nogometno prvenstvo i Superbowl, pa su zbog tog podatka posjetitelji, na radost organizatora IFA-e, ove godine sajam počeli nazivati tehnološkim Superbowlom. A tim tehnološkim Superbowlom, kojim su nekada dominirali novi televizori i uređaji namijenjeni kućnoj zabavi, sada uvjerljivo vladaju mobilni gadgeti. Najviše je tako u Berlinu prikazano novih tableta, ali i svih sličnih tipova gadgeta koji mu koncepcijski gravitiraju, poput smartfona, phableta, prijenosnih računala te hibrida tableta i prijenosnika. Kao platforma, nije teško pogoditi, najčešće su se spominjali Android OS, ali čak intenzivnije i Windowsi u verziji 8.1, zbog maloprije spomenutog uvjerljivog nastupa Intela, koji prilagodbom procesora novom tipu uređaja, kod kojeg se izdržljivost baterije stavlja u prvi plan - ispred performansi - precizno očitava želje korisnika i pretače ih u hardver s kojim uređaji s Windowsima ponajbolje funkcioniraju.

Suluda potražnja

Osim IFA-e, činjenicu da potražnja za pametnim mobilnim uređajima nikad nije bila poput ove u prvoj polovici 2013. godine pokazuju podaci Gf K-a, analitičke kuća koja je suorganizator berlinskog sajma tehnologije, a koja je svoje rezultate prezentirala na

Od Notea do UHD-a Sada već tradicionalno, najagilniji je nastup na IFA-i imao Samsung, koji je u Berlinu obnovio gotovo čitav asortiman svojih elektroničkih proizvoda. U prvom je planu bio smartwatch Galaxy Gear, no ono što će svakako polučiti najvećim tržišnim uspjehom jest treća generacija phableta ovog proizvođača, Galaxy Note 3, ali i tableta iz iste serije, nazvanog Galaxy Note 10.1 2014 Edition. Samsung je tako ova tri uređaja predstavio na paralelnom događaju u Berlinu i njujorškom Times Squareu, doslovce zapalivši IFA-u dva dana prije službenog otvaranja. Galaxy Note 3 tako dolazi sa 5,7-inčnim Full HD Super AMOLED ekranom i četverojezgrenim Snapdragonom 800 (LTE verzija), odnosno osmerojezgrenim Exynosom (3G verzija). Faktor iznenađenja bio je što je Samsung konačno - odlučio odustati od plastike kao defaultnog materijala za kućište svojih flagship proizvoda te se odlučio za tzv. eko-kožu iliti skaj. Galaxy Note 3 uživo izgleda fantastično, sjajno leži u ruci i, za razliku od Galaxyja S4 i svojeg prethodnika Galaxy Notea II, doista pruža osjećaj premium uređaja u ruci. Najvidljiviji napredak postignut je u mogućnostima multitaskinga, pa je tako npr. moguće otvoriti dva prozora na ekranu te povlačenjem S Penom obavljati copy/paste radnju među njima, bez obzira na tip sadržaja. Samsung Galaxy Note 10.1 2014 Edition uređaj je koji donosi fizički jednake dimenzije kakve je imao i prvi Galaxy Note 10.1, no s osjetno većom rezolucijom ekrana (2.560×1.600 piksela), daleko suvremenijim čipsetom (u igri je ista kombinacija

svečanom otvaranju priredbe. Najviše su traženi smartfoni 66% više u odnosu na isti period lani - dok su featurephonei, odnosno oni “obični mobiteli”,

Novi koncept fotografiranja Jedna od najinovativnijih novotarija na IFA-i bio je Sonyjev digitalni fotoaparat Cyber-shot DSC-QX100, kao i njegov manji brat Cyber-shot DSC-QX10. Radi se o fotoaparatima kojima je čitava elektronika i mehanika smještana u sâm objektiv te se spajaju sa smartfonima s Android OS-om ili iOS-om kako bi se preko njihovih ekrana upravljalo svim funkcijama, odnosno kako bi se ekrane smartfona koristilo kao tražilo u trenutku okidanja. S mobitelom se povezuju bežično, a isporučuju se i s odgovarajućim držačima kojima se mogu zakvačiti za mobilni telefon - no mogu stajati i samostalno. Sony Cyber-shot DSC-QX10 dolazi s Exmor R CMOS senzorom veličine 1/2,3” (7,76 mm) i razlučivosti 18,2 megapiksela te mogućnošću deseterostrukog optičkog zumiranja. Cyber-shot DSC-QX100, s druge strane, krasi Exmor R CMOS senzor (veličine 13,2×8,8mm) sa 20,2 megapiksela, dok je jačina optičkog zuma 3,6×. BUG LISTOPAD 2013.

kao i za Note 3) te pozadinom napravljenom od eko-kože prošivene na rubovima, upravo kao i na Galaxy Noteu 3. Uza sve ovo, Samsung je na IFA-i pokazao i široku paletu UHD televizora predstavljanjem prvog svjetskog UHD TV-a sa zakrivljenim ekranom u dijagonali od 55 i 65 inča, ali i modela s OLED ekranom i UHD rezolucijom. Ostali Samsungovi UHD-ovi dostupni su do dijagonale od čak 110 inča.

podbacili te ih želi 25% manje korisnika. Ukupno su pak oba tipa mobilnih telefona 10% traženiji u prvih šest mjeseci ove godine negoli lani u istom

Sony Cyber-shot DCS-QX100

26

< Samsung Galaxy Note 3 phablet je s kojim je Samsung napustio plastiku kao primarni materijal kućišta i uveo eko-kožu

periodu, s tim da 59% tržišta uzimaju smartfoni. Prosječna cijena koju su korisnici spremni platiti za smart­ fon, prema istom istraživanju,

< Samsung Galaxy Note 10.1 2014 Edition je 10-inčni tablet s Android OS-om koji nudi najveću gustoću piksela među takvim uređajima

iznosi 350 eura. Uređaji skuplji od 500 eura čine 30% tržišta smartfona, što industriji daje dovoljan poticaj da nastavi s kvalitetnom i sofisticiranom proizvodnjom, dovodeći podršku za tehnologije kakve su NFC i Advanced LTE u sve više aparata. Ove se godine, konkretno, očekuje isporuka 937 milijuna smartfona diljem svijeta, što je rast od 37% u odnosu na 2012. godinu. Dobar dio njih upravo su oni koji su svoju premijeru doživjeli upravo na IFA-i 2013. Još impresivnije rezultate bilježe tableti. Ovaj tip uređaja, za razliku od prve polovice prošle godine, ostvario je izuzetan rast od čak 126%. Tableta će tako u ovoj godini biti isporučeno 215 milijuna diljem svijeta - po prvi put više no PC računala, neovisno o tome radi li se o stolnoj ili prijenosnoj izvedbi. Analitičari koji organiziraju IFA-u zabilježili su tako

ukupan porast potražnje za računalima od 9%, kada se, jasno je, u računala broje i tableti. Trend na tržištu takav je da

najbolje prolaze mali tableti - zbog cijene i sve boljih performansi, ali i praktičnosti, 7-inčni uređaji prešli su u fokus

< Samsungov zakrivljeni UHD televizor je koji objedinjuje dvije najsuvremenije tehnologije namijenjene užitku gledanja – zakrivljen ekran i Ultra HD rezoluciju

tržišta kada je riječ o tabletima, nadomjestivši one 10-inčne. Ne čudi stoga što su LG-ov G Pad 8.3 (prvi manji tablet od 10 inča s Full HD rezolucijom ekrana) i Toshibin Encore (prvi “jeftini” tablet malih dimenzija s Windowsima 8) bili među najvećih hitovima ovogodišnje IFA-e.

UHD će upaliti

< Bugov reporter najveći je europski sajam potrošačke elektronike posjetio sedmu godinu zaredom

Kada se odmaknemo od uzbuđenja i pompe koju su stvarali mobilni uređaji, među paviljonima berlinskog sajmišta ipak su najveću pažnju izazivali - kao nekoć - televizori. Očekivano, 3D tehnologija je zanemarena jer proizvođačima nije donijela nikakve bitne tržišne rezultate iako se predviđa da će se u 2013. godini prodati 59 milijuna 3D televizora, što je dvostruko više nego lani. Stvar je, međutim, u tome što danas naprosto svaki novi model podržava 3D, no kupci za to ne mare. 2013. LISTOPAD BUG

27

SAJMOVI IFA 2013, Berlin

Daleko veći hit sajma, koji su potencirali Samsung, TP Vision s Phillipsom, Toshiba, LG, Panasonic i drugi bio je UHD, odnosno Ultra HD, tj. 4K rezolucija na televizorima. Tržište UHD uređaja tek stasa, no algoritmi upscalinga sadržaja snimljenih “samo” u Full HD rezoluciji toliko su dotjerani - osobito kod Toshibinih, Philipsovih i Samsungovih modela - da je prosječnom ljudskom oku razlika između njih i pravih UHD sadržaja jedva zamjetna čak i na zaista golemim dijagonalama.

1.

Mudri hladnjaci

Nešto su manje u fokusu bili proizvođači koji se ne bave potrošačkom elektronikom ili mobilnim gadgetima, no daleko od toga da nisu bili zanimljivi. Siemens je, primjerice, predstavio pametni hladnjak s ugrađenom kamerom u unutrašnjosti. Putem aplikacije snimka iz hladnjaka putuje do vlasnika telefona u supermarketu i podsjeća ga čega nema. Pametne indukcijske ploče na štednjacima toliko su razvijene da nije bitno gdje stavite lonac - one će grijati tamo gdje treba. Aparati za kavu i perilice sada mogu biti i hubovi za pojačavanje Wi-Fi signala, a usisavači su toliko pametni da - pokazao je Samsung - njima možemo upravljati iz spavaće sobe, smartfonom. Svake godine sve su tanji i učinkovitiji u kutovima koji su se nekoć činili nedostižnima te ih je trebalo usisavati ručno. Osim što su se posvetili sveopćoj povezanosti uređaja koji bi trebali biti jednostavno upravljivi raznim aplikacijama, proizvođači istodobno pokušavaju uređaje učiniti što učinkovitijima i štedljivijima jer istraživanja kazuju da je sve više svjesnih kupaca koji traže energetski prihvatljivije proizvode. Može se, na koncu, zaključiti da su pametni satovi, ekrani s ultravisokom gustoćom piksela (od onih na telefonima do onih na televizorima), hibridna računala, profesionalizacija i osuvremenjivanje tehnologija džepnog fotografiranja osobito značajni trendovi koje je ovogodišnja IFA prokazala kao najlukrativnije grane tržišta potrošačke elektronike, potvrdivši se još jednom kao najznačajniji europski sajam novih tehnologija. 28

BUG LISTOPAD 2013.

2.

3.

4.

Philips Ambilight 9000 5.

Upscale i UHD u režiji TP Visiona Philips je na IFA-i imao jedan od najzanimljiviijh nastupa, u čijem je središtu bio novi televizor serije 9000 Ambilight u dvije verzije - sa 65 i 84 inča (165 i 213 cm) dijagonale. Prvi je površinom četiri puta veći od standardnih televizora s dijagonalom od 32 inča (81 cm), a drugi četiri puta veći od televizora s dijagonalom od 42 inča (106 cm). Svaki ima rezoluciju od 3.840×2.160 piksela, kao i daljinski upravljač u koji je integrirana potpuna tipkovnica. Riječ je o Ultra HD (illiti UHD, odnosno 4K) televizorima koji uključuju Wi-Fi, kao i Ultra Pixel HD pogon koji je razvila Philipsova TV divizija TP Vision. Riječ je o drukčijem tipu pikselizacije koja omogućuje još oštriju i jasniju sliku s istim brojem piksela. Uređaj sadrži tehnologiju za upscaling Ultra Resolution, što znači da svaki sadržaj može podignuti na visoku razlučivost, bili to filmovi s DVD-a ili TV program.

6.

7.

1. Najveći UHD televizor na svijetu predstavio je Samsung, s veličinom dijagonale od 110 inča, odnosno 280 cm. 2. Toshiba je na svojem UHD adutu nazvanom L5 demonstirala izuzetno uvjerljive algoritme upscalinga sadržaja snimanih u nižoj rezoluciji. 3. LG G Pad 8.3 - nakon čak dvije godine - prvi je tablet kojim se ovaj južnokorejski proizvođač vraća na to tržište, a donosi Full HD rezoluciju ekrana

Deutsche Telecom Connected Car

Era pametnih automobila

4.

Sony je predstavio najtanji tablet s Windowsima na svijetu: Vaio Tap 11. Ima 11-inčni ekran i debljinu od svega 9,9 mm. 5. Sony je, hvaleći se da je prvi na svijetu, pokazao 56-inčni OLED televizor sa 4K rezolucijom (3.840×2.160 piksela), no slično su na IFA-u donijeli i Samsung i LG. 6. Toshibin Encore prvi je “jeftini” tablet s Windowsima, koji dolaze u verziji 8.1. Ima dijagonalu od osam inča, a koštat će 300 USD u SAD-u. 7. Samsung Galaxy Gear i Sony Smartwatch slovili su kao golemi hitovi ovogodišnje IFA-e. Pročitajte naš zaseban tekst u kojem smo ih usporedili, na sljedeće dvije stranice. 8. Mnogi manje poznati proizvođači elektroničkih uređaja IFA-u koriste kako bi pronašli distributere za svoje proizvode. Traže ih, između ostalog, i u Hrvatskoj.

8.

Velika atrakcija sajma u Berlinu bio je paviljon koji je čitav zakupio Deutsche Telekom, u čijem je središtu bio automobil BMW GT 3 Series opremljen sustavom Drive and Enjoy ovog telekomunikacijskog giganta. Vozilo je stoga predstavljeno kao “connected car”, odnosno povezani automobil, jer na ekranu u svojoj upravljačkoj konzoli može prikazivati sadržaje pohranjene u cloudu, putem bežičnih mreža nove generacije (ponajprije LTE-a), kakvima brzina kretanja automobila ne predstavlja prepreku pri prenošenju podataka. Dakako, i vlasnici iPada, odnosno drugih tableta, pa i smartfona ili prijenosnih računala koji se također nalaze u automobilu, mogu svoje uređaje povezati s cloudom i tako ih hraniti dostupnim sadržajima, što je komocija kakvom Deutsche Telekom želi u budućnosti opremiti sve automobile. U BMW-u koji je ova tvrtka donijela na sajam iPadi su bili ugrađeni i u pozadinu vozačkog i suvozačkog sjedala - za putnike koji sjede na stražnjem sjedalu - što se uklapa u viziju budućnosti povezanog automobila kakvom je predviđa Deutsche Telekom. 2013. LISTOPAD BUG

29

Dvoboj

Sony Smartwatch 2 vs. Samsung

Sekunda Pametni satovi posljednjih su mjeseci sve češće viđen novitet u svijetu novih tehnologija, osobito kada je riječ o startupima. Na nedavno održanoj IFA-i, međutim, svoje je satove pokazalo i nekoliko vrlo ozbiljnih igrača s tržišta potrošačke elektronike, a najnaprednije modele među njima ponudili su Samsung i Sony. Evo usporedbe ova dva sata Dragan Petric

O

vogodišnje izdanje IFA-e, zacijelo najuzbudljivije unazad nekoliko godina, ostat će zapamćeno, između ostalog, i po tome što je jedna posve nova tržišna kategorija uređaja ovdje iz eksperimentalne ušla u komercijalnu fazu razvoja. Riječ je, dakako, o

Runda 1 Ekran

Runda 2 Dizajn

Runda 3 Povezivost

Runda 4 Mogućnosti

> Ekran je, kao i kod smartfona, ono što predstavlja ključni dio smartwatcha i po tom pitanju Samsungov Galaxy Gear odnosi glatku pobjedu u odnosu na Sonyjev Smartwatch 2. Galaxy Gear, naime, dolazi sa 1,63-inčnim Super AMOLED-om rezolucije 320×320 piksela, što rezultira gustoćom piksela od 277 ppi, dok 1,6-inčni LCD na Smartwatchu 2 ima rezoluciju od 220×176 piksela, čime mu gustoća piksela iznosi 176 ppi. Razlika je u praksi više nego očita - čak su i elementarne ikone na Sonyjevu satu nazubljene, dok na Galaxy Gearu sve linije izgledaju glatko i posve oštro. Usto Samsungov sat pruža puno bolji kontrast, postojan bilo iz kojeg kuta gledanja, dok Sonyjev ne uspijeva postići tu razinu tamnog kod prikaza crne boje, odnosno svijetlog kod prikaza bijele boje.

> Što se dizajna tiče, prednost valja ipak dati Sonyju. Istina je da je Smartwatch 2 gotovo dvostruko teži od Galaxy Geara (122 grama u odnosu na 74 grama), no tanji je, prirodnije se vezuje oko ruke i oblikom ipak više nalikuje klasičnom ručnom satu. Usto Sonyjev Smartwatch 2 dolazi s certifikatom IP57, što znači da je - kao i većina flagship uređaja ovog proizvođača u posljednje vrijeme - vodootporan. Konačno, Sonyjev se sat može nabaviti sa silikonskim remenom u različitim bojama, odnosno s metalnim remenom - prema izboru kupca - dok kod Galaxy Geara možemo birati isključivo boju. Sonyjev je sat još i presvučen slojem otpornim na ogrebotine.

> Kada je riječ o povezivosti, pobjedu glatko odnosi Sonyjev uređaj. Smartwatch 2 moguće je koristiti u kombinaciji bilo s kojim smartfonom s Android OS-om, dok Galaxy Gear za sada možemo povezati isključivo s Galaxy Noteom 3, a u skoro vrijeme još i s Galaxy Noteom II, Galaxy Noteom 10.1 te Galaxyjem S3 i S4. Ne samo da nisu podržani smartfoni s Android OS-om drugih proizvođača već se Galaxy Gear ne može koristiti u paru ni sa svim smartfonima iz Samsungova portfelja. Istina je da će smartwatch najčešće kupovati onaj tip potrošača koji koristi isključivo flagshipe, na što je Samsung i računao, no Sonyjeva fleksibilnost velika je prednost za japanskog proizvođača.

> S jednakom lakoćom pak Samsung odnosi pobjedu kada je riječ o funkcionalnosti. Galaxy Gear nam omogućuje obavljanje brojnih radnji koje Smartwatch 2 ne omogućava, počevši od elementarnog obavljanja telefonskih razgovora primicanjem sata licu do fotografiranja i automatskog prebacivanja snimaka na povezani smartfon. Kamera na remenu Galaxy Geara ima rezoluciju od 1,9 MP, a može snimati i 10 sekundi HD videa. Usto snimke uopće nisu loše i kvalitetom su usporedive s onima koje proizvode mid-range smartfoni. Sonyjev Smartwatch 2 nema ni ugrađene zvučnike.

Pobjednik: Samsung 30

BUG LISTOPAD 2013.

Pobjednik: Sony

Pobjednik: Sony

Pobjednik: Samsung

Galaxy Gear

rni ekrani smartwatchevima, odnosno ručnim satovima koji su zamišljeni tako da nam služe kao sekundarni ekran, uz smartfon s kojim su povezani kao primarnim streamom notifikacija. Daleko od toga da su smartwatchevi - uključivši i spomenuta dva najozbiljnija pokušaja - dosegli razinu zrelosti koja bi im mogla jamčiti revolucionarnu prihvaćenost među potrošačima. Oni su i dalje, u usporedbi s običnim ručnim satovima, glomazni i futuristični te lošijeg industrijskog dizajna. Još veći problem predstavlja im i baterija, koja ni u jednom od njih ne traje duže od nekoliko dana (pa čak i manje), a svojim malim ekranima niske rezolucije i relativno sporim čipsetima inferiorni su čak i entry-level smartfonima. Ovogodišnja je IFA međutim ipak pokazala da interes za ovakvim tipom gadgeta postoji i da je došao trenutak kada će oni koji nove tehnološke koncepte prihvaćaju s najviše entuzijazma početi razmatrati njihovu kupnju i uspoređivati im mogućnosti usprkos upitnoj praktičnosti. U Berlinu smo imali prilike isprobati nekoliko ovakvih satova, no najveći interes posjetitelja plijenila su dva giganta potrošačke elektronike koja su pokupila gotovo sve vrhnje IFA-e 2013 svojim bombastičnim, detaljno razrađenim i fantastično pripremljenim nastupima. Nije teško pogoditi: to su Samsung i Sony, koji su donijeli uređaje znane kao Galaxy Gear i Smartwatch 2. Evo kakva su ova dva sata kada odmjere snage.

Runda 5 Baterija

Runda 6 Čipset

> Naposljetku, usporedili smo i trajnost baterije u ova dva sata. Galaxy Gear po tom pitanju nudi manje - autonomiju od svega jednog dana. Samsungov je sat nužno svake večeri spajati na punjač kako bismo ga mogli koristiti i sutradan, što je veća učestalost čak i od one koju u vezi posezanja za izvorom energije iziskuje smartfon s kojim je povezan. Smartwatch 2 - ako je vjerovati Sonyjevim predstavnicima - nudi autonomiju baterije od tri do četiri dana, što je donekle podnošljivije, iako i dalje iznimno zamorno u odnosu na obične ručne satove. Ovako - bod škrto ne dajemo nikome!

> Dok Sonyjev Smartwatch 2 dolazi sa 200-megahercnim procesorom ARM Cortex M3, zbog kojeg je usprkos iznimno niskoj rezoluciji ekrana povremeno moguće osjetiti lag pri listanju ekrana i pokretanju aplikacija, Samsungov Galaxy Gear opremljen je 800-megahercnim Exynosom, koji u praksi ipak pokazuje kudikamo bolje performanse. Ekrani se na Galaxy Gearu listaju prirodno, klize očekivanom brzinom i može se zaključiti da je za ovu veličinu ekrana i ovu razinu kompleks­ nosti operacija koje se nude na ovom satu taj čipset odabran optimalno. Utoliko, za hardversku platformu, bod dodjeljujemo Samsungu.

Nema pobjednika

Tko je bolji?

Samsung Galaxy Gear Tržište smartwatcheva još je u začecima i dva modela koja su iskočila kao favoriti ovogodišnje IFA-e najozbiljniji su pokušaji da se od njih stvori komercijalno uspješan gadget. Samsungov Galaxy Gear i Sonyjev Smartwatch 2, međutim, i dalje su ipak samo gadgeti, a ne punokrvni “sekundardni” ekrani za smartfone s kojima su upareni. Kad bismo uzeli ponajbolje od jednog i drugog, odnosno ekran i mogućnosti Samsungova sata te dizajn i povezivost Sonyjeva, dobili bismo uređaj kakvom bi trebalo težiti nešto što se zove smartwatch. Ovo su ipak prve generacije pametnih satova pa će se najviše dopasti najzagriženijim tehnološkim entuzijastima. Ipak, zbog većeg broja pluseva, više će ih u ovom trenutku razveseliti Samsung Galaxy Gear.

Pobjednik: Samsung

2013. LISTOPAD BUG

31

HARD-HIT

Intel Core i7-4960X

Zakašnjeli profesion Intel je napokon lansirao novu generaciju procesora namijenjenih pločama sa socketom LGA-2011. I dok korisnicima običnih procesora tvrtka maštu već golica 14-nanometarskim procesorima Broadwell, zahtjevni entuzijasti i profesionalci morat će se zadovoljiti derivatom arhitekture Ivy Bridge Denis Arunović

P

latforma LGA-2011 u kontekstu stolnih računala u teoriji predstavlja najbolje što je Intel zahtjevnom korisniku spreman ponuditi. Na ploče s čipsetom X79 i socketom LGA-2011 ugrađuju se naime stolni derivati serverskih Xeon procesora, u kojima je integrirana grafika zamijenjena dodatnim jezgrama i većim, četverokanalnim memorijskim kontrolerom. Dosadašnji procesori za ovu platformu temeljili su se na 32-nanometarskoj arhitekturi Sandy Bridge, a Intel ih unatoč paralelnom predstavljanju modernijih arhitektura Ivy Bridge (22 nm), Haswell (22 nm) i, na ovogodišnjem IDF-u, Broadwell (14 nm), nije modernizirao sve dosad, predstavljanjem Iv y Bridge E procesora. Zašto lansirati derivat stare arhitekture i zašto uopće čekati toliko dugo da bi se platforma osvježila? Platforma LGA-2011 nema baš osobito veliku publiku, a usto se primarno rabi na serverima, gdje je kontrola kvalitete i kompatiCore i7-4960X Socket ............................................................................... LGA-2011 Takt (standardno/Turbo) ....................................... 3,6 GHz/4,0 GHz Broj jezgara (fizički/logički) ....................................................... 6/12 Maksimalna potrošnja (TDP) .................................................. 130 W Memorijski kontroler .......................... 4 kanala, DDR3 1.866 MHz Cijena ................................................................................ 8.100 kn PLUS Vrlo visoke CPU performanse, otključan množitelj, moćan PCIe 3.0 kontroler, četverokanalni memorijski kontroler s podrškom za 1.866-megahercnu memoriju, koristi jednake ploče kao prethodnik MINUS Ista razina overklokiranja kao prethodnik, visoko zagrijavanje tijekom overklokiranja, platforma (X79) inferiorna modernim rješenjima, izuzetno visoka cijena

Dojam: Vrlo skup procesor kojeg će u stroju poželjeti imati tek vlasnici tri ili više grafičkih kartica ili pak profesionalci koji znaju što bi s njegovih šest jezgara Ustupio: Intel, www.intel.com 32

BUG LISTOPAD 2013.

bilnosti komponenata znatno rigoroznija, a testiranje traži vrijeme.

Manja površina

Iv y Bridge E u odnosu na svog prethodnika donosi relativno malo novosti, što zapravo i nije čudo jer Intel u posljednje vrijeme ponajviše nadograđuje integriranu grafiku, koje u ovakvim procesorima nema. Najbitnija je novost prelazak na 22-nanometarski proizvodni proces te činjenica da se pod metalnom kapom procesora nalazi relativno malen komad silicija površine 257 mm 2 (u odnosu na 435 mm2 kod Sandy Bridgea E). Drastično smanjenje površine procesora nije samo zbog finijeg proizvodnog procesa, već i jer se kod Ivy Bridgea E ne primjenjuje tzv. die harvesting, odnosno isključivanje nefunkcionalnih jezgara. Naime, šesterojezgreni Sandy Bridgeovi E imaju zapravo osam jezgara, no dvije nisu posve funkcionalne, pa su isključene. Drugim riječima, riječ je o škartu nastalom pri proizvodnji serverskih osmerojezgrenih procesora. Rezultat je manje površine i boljeg proizvodnog procesa niža potrošnja, no tome unatoč Ivy Bridge E i dalje ima 130-vatni TDP kao i njegov prethodnik. Iv y Bridge E također donosi punu podršku za PCIe 3.0 < Intel je zajedno s novim procesorom predstavio i vodeno hlađenje TS13X, razvijeno u suradnji s tvrtkom Asetek. S obzirom na zagrijavanje Ivy Bridgea E, ovo je logičan potez

alac (40 laneova) te 1.866-megahercnu DDR3 memoriju. S druge strane, Intel s novim procesorom nije predstavio i novi čipset, pa se platforma i dalje temelji na starom čipsetu X79, koji za razliku od modernih rješenja za LGA-1150 utor ima svega dva SATA 6Gb/s porta (od ukupno šest) i nema integrirani USB3.0 kontroler. Samim time vlasnici postojećih ploča s čipsetom X79 moći će nakon nadogradnje BIOS-a iskoristiti novi procesor. Doduše, uz jednu iznimku: Intel je vlasnike vlastitih X79 ploča u ovom aspektu ostavio na suhom, pa su oni prisiljeni da uz novi procesor kupe i novu matičnu ploču.

Tri jaka

Intel je na tržište odlučio izbaciti svega tri različita Ivy Bridgea E. Perjanica je ponude Core i7-4960X, sa šest jezgara, 15 MB cachea, temeljnim taktom od 3,6 GHz i maksimalnim Turbo Mode taktom od 4 GHz. Ovo je ujedno i jedini Intelov procesor koji tvornički doseže takt od 4 GHz (maksimalni je takt najbržeg LGA-1150 procesora 3,9 GHz). Cijena ovog modela za narudžbe od minimalno 1.000 komada iznosi nemalih 990 USD. Nešto sporiji, a na tržištu zasigurno popularniji, jest model Core i7-4930K. On također ima šest jezgara s podrškom za Hyper Threading, no nešto manje cachea (12 MB) te niži takt (3,4 GHz standardno, 3,9 GHz u Turbo Modeu). Cijena je ovog procesora 555 USD. Naposljetku je tu i Core i74820K s osjetno nižom cijenom od 310 USD. Ovaj procesor ima manje aktivnih jezgara (četiri umjesto šest), manje cachea (10 MB) i radni takt od 3,7 GHz, odnosno do 3,9 GHz u Turbo Modeu. Sva tri spomenuta procesora imaju otključan množitelj, što će reći da se bez problema overklokiraju. U kontekstu overklokiranja treba spomenuti da procesori Iv y Bridge E, poput svojih prethodnika, podržavaju različite omjere internih sabirnica. Tako je osim standardnog strapa pri kojem temeljni takt sustava iznosi 100 MHz, kori-

snici mogu rabiti i dva druga strapa, pri kojima temeljni takt iznosi 125 i 166 MHz. Smisao korištenja različitih strapova jest fleksibilnost pri overklokiranju, što zagriženim entuzijastima omogućava da iz sustava izvuku posljednji gram performansi.

Pod paljbom testova

Kako to obično biva, na testiranje nam je stigao najmoćniji procesor iz Intelove ponude: Core i7-4970X. Isprobali smo ga na Asusovoj matičnoj ploči Rampage IV Extreme u kombinaciji sa 16 GB G.Skillove 1.866-megahercne memorije i Intelovim profesionalnim SSD-om DC S3500. Sukladno visokom TDP-u, procesor je hlađen izvrsnim Noctuinim hladnjakom NH-D14. Predstav-

< Iako će većina vlasnika ploča s čipsetom X79 nakon nadogradnje BIOS-a moći ugraditi novi procesor, ova opcija nije dostupna vlasnicima Intelovih ploča sa spomenutim čipsetom nik stare generacije platforme LGA-2011 bio je Core i7-3960X. Riječ je o procesoru sa šest jezgara standardnog takta 3,3

GHz i maksimalnog Turbo Mode takta 3,9 GHz. Intel je u međuvremenu lansirao i nešto brži Core i7-3970X, no njega se nažalost nismo uspjeli dočepati. Kao što možete vidjeti u priloženoj tablici, novi Intelov pulen donosi čisto solidan rast performansi u aplikacijama koje znaju iskoristiti njegovih šest jezgara i veliki cache. U igrama, s druge strane, performanse stagniraju jer se kao ograničavajući faktor nameće grafika (u našem slučaju GeForce GTX 780), što i nije čudno s obzirom na to da je platforma LGA-2011 savršeno rješenje za korištenje dvije, tri ili čak četiri grafičke kartice. Kad je riječ o overklokiranju, naš se primjerak nije proslavio. Takt od 4,4 GHz nije ništa viši od onog što smo postigli s gotovo dvije godine starim 32-nanometarskim Sandy Bridge E procesorom. Posebno je razočaravajuće što se novi procesor unatoč nižoj potrošnji zapravo grije više, što treba pripisati manjoj površini, a potencijalno i lošem kontaktu između procesora i metalne ploče kojom je zaštićen. Uz nekakvo ekstremnije hlađenje moguće je da bi 22-nanometarski čip pokazao bolje skaliranje, no nismo isprobali, pa ne možemo potvrditi. Ako vas zanima overklokiranje po doma, kao bolji izbor i dalje se nameću LGA-1150 procesori koji uz kvalitetno zračno hlađenje dosežu takt između 4,5 i 5 GHz.

Rezultati testiranja PCMark 7 Handbrake (fps) Photoshop (s)* 7zip Cinebench 11 Luxmark 2.0 CPU TrueCrypt AES (GB/s) TrueCrypt Twofish (MB/s) 3DMark First Strike Bioshock - Ultra w.DDOF (fps) Bioshock - Ultra w. out DDOF (fps) Tomb Raider - Ultimate (fps) Sleeping Dogs - Extreme (fps) Hitman Absolution - Ultra (fps) Potrošnja (W)* Mirovanje Opterećenje Prosječna temperatura (°C)* Mirovanje Opterećenje

i7-3960X 5.455 25,6 8,4 34.371 11,44 480 5,5 925 8.455 90,97 111,76 66,5 54,2 60,51

i7-4960X 5.698 28,3 7,6 35.921 11,98 495 6 981 8.516 92,23 110,41 64 54,3 60,36

i7-3960X @ 4.4GHz 5.966 28,6 7,5 38.269 12,82 521 6,3 988 8.532 91,42 111,35 64,6 54,4 60,73

i7-4960X @ 4.4GHz 6.233 31,1 7,2 39.816 13,32 548 6.4 1.100 8.573 92,89 114,31 64,9 53,9 59,3

82 267

90 252

102 333

103 329

31 59

30 69

33 75

34 84

*manje je bolje, **testirano na Asus Rampage IV Extreme, 16 GB DDR3 1.866, GeForce GTX 780

2013. LISTOPAD BUG

33

MATIČNE PLOČE ASRock Z87 Extreme9/ac i MSI Z87 MPOWER

Ljepotica i zvijer

ASRock Z87 Extreme9/ac

Iako je razmjerno malo korisnika spremno izdvojiti velik novac za matičnu ploču, svaki proizvođač koji drži do sebe u ponudi ima nekoliko modela opremljenih najboljim komponentama. ASRock i MSI nisu iznimka od ovog pravila Denis Arunović

U

  skladu s redoslijedom u naslovu, krenut ćemo od ljepotice, odnosno MSI-ove ploče Z87 MPOWER. Zašto ljepotice? Jer je riječ o jednoj od skladnije dizajniranih ploča koje smo vidjeli u posljednjih godinudvije. MPOWER nije najmoćnija MSI-ova ploča namijenjena LGA-1150 procesorima, no ima dosta visoku cijenu te je namijenjena ljubiteljima overklokiranja. Osim ploče, u kutiji MSI isporučuje solidnu dodatnu opremu - šest crnih SATA kablova, široki SLI mostić, adaptere za lakše spajanje kablova s kućišta, zaštitnu pločicu za stražnje konektore i modul koji objedinjuje podršku za 802.11b/g/n i Bluetooth 4.0. Uz ovaj modul stižu i dvije veće crne antene koje se na kućište fiksiraju magnetima. U kutiji se također nalaze dva dodatka zanimljiva mlađoj populaciji - kartončić za kvaku sa štosnim natpisima te tvrda naljepnica za kućište koja podsjeća na ambleme sportskih automobila. Ono što je zanimljivo kod spomenutog modula jest da ga potpisuje Intel. Riječ je o Intel Centrino Wireless-N 2230 modulu koji se inače ASRock Z87 Extreme9/ac Čipset ..................................................... ASRock Z87 Extreme9/ac Socket ............................................................................... LGA-1150 Memorijski utori .......................................... 4×DDR3/maks. 32 GB Utori ............................................. 5×PCIe x16 3.0, 1×PCIe x1 2.0 SATA (6Gb/s) ................................................................................ 10 Cijena ................................................................... oko 380 € (u EU) PLUS 802.11ac, Bluetooth 4.0, 10 SATA konektora, čitač memorijskih kartica, 6+2 USB3.0 konektora, moćno napajanje procesora, kvalitetan zvuk, dva Intelova mrežna kontrolera, LED dijagnostika i tipke na ploči, podrška za četverostruki SLI ili CrossFire, Thunderbolt, dva UEFI čipa, dobro hlađenje komponenata MINUS Nijedan interni USB3.0 konektor nije zakrenut, LED dijagnostiku potencijalno blokira grafička kartica, UEFI nije baš atraktivan

ugrađuje u moćnije prijenosnike, a podržava tehnologije Wireless Display (bežični prijenos slike na neki zaslon) te Smart Connect (osvježavanje e-maila i društvenih mreža čak i kada je računalo u Sleep modu).

Osinje boje

Kao što smo već rekli, ploča izgleda zaista odlično. Praktički je posve crna (mat boja PCB-a), a jedine su iznimke stražnji konektori te žuti elementi na hladnjacima. Raspolaže sa tri PCIe 3.0 x16 konektora koji mogu raditi u konfiguracijama 16/0/0, 8/8/0 i 8/4/4. Tu su još i četiri PCIe 2.0 x1 utora spojena na čipset. SATA podrška riješena je putem samog čipseta koji nudi šest 6Gb/s konektora te ASMedijinog čipa koji kontrolira još dva dodatna konektora. Na ploču je također moguće ugraditi mSATA SSD, no u tom slučaju neće raditi jedan od običnih SATA konektora. MSI nije štedio u pogledu implementacije raznih kontrolera. Zvuk je riješen modernim Realtekovim čipom ALC1150 koji je kombiniran s TI-ovim pojačalom OPA1652, kvalitetnim kondenzatorima i Creativeovim softverom Sound Blaster Cinema. Mreža je pak implementirana kontrolerom Killer E2205 s pripadajućim MSI Z87 MPOWER Čipset .................................................................. Intel Z87 Express Socket ............................................................................... LGA-1150 Memorijski utori .......................................... 4×DDR3/maks. 32 GB Utori ............................................. 3×PCIe x16 3.0, 4×PCIe x1 2.0 SATA (6Gb/s) ................................................................................... 8 Cijena ................................................................................ 1.739 kn PLUS Performanse, kvalitetan i bogat UEFI, Intelov 802.11b/g/n i Bluetooth, dobar raspored komponenata, moćno napajanje procesora, kvalitetan zvuk, softverski paket, razni overklokerski dodaci (tipke, LED dijagnostika, kontakti za mjerenje napona), dva UEFI čipa, SLI i CrossFire, utor za MSATA SSD MINUS Ništa

Dojam: Vrhunska ploča za LGA-1150 procesore, namijenjena korisnicima koji žele što bolje opremiti svoje novo računalo

Dojam: Iako primarno namijenjena overklokerima, ova ploča nameće se kao sjajan izbor i za ostale zahtjevne korisnike

Ustupio: ASRock, www.asrock .com

Ustupio: Microline, tel. 01/2797-700

34

BUG LISTOPAD 2013.

optimizacijskim softverom. Nije zabor avljen n i USB3.0, pa su četiri porta koja nudi čipset suplementirana s još četiri putem ASMedijina čipa. Ploča tako nudi ukupno šest vanjskih te jedan unutarnji USB3.0 konektor. Budući da je MPOWER namijenjena overklokerima, na njen donji i desni rub postavljeni su dodaci koji olakšavaju ovu rabotu. Na donjem su rubu tipke za uključivanje i resetiranje računala, modifikaciju temeljnog takta, automatsko overklokiranje i izravni ulazak u UEFI, dok su na desnom rubu točke za mjerenje napona, LED dijagnostika i sklopka za odabir čipa iz kojeg će se učitati UEFI. Još se jedna tipka nalazi na pločici s konektorima, a namijenjena je resetiranju UEFI-ja. Što se tiče napajanja procesora, posao odrađuje digitalni 16-fazni sklop, prekriven stiliziranim hladnjakom s toplovodnim cijevima. Dodatno napajanje za procesor povlači se iz para EPS konektora, što rezultira nešto nižim zagrijavanjem sustava.

< ASRockova ploča vrvi različitim konektorima i utorima. Zbog implementacije Thunderbolt konektora bit će zanimljiva i slagačima Hackintosha

A

PRE

R UK

PO

MSI Z87 POWER

< Intelov WiFi/Bluetooth modul dobrodošao je dodatak na high-end ploči. Osim odličnih performansi, nudi i podršku za bežični prijenos slike WiDi

Premium klasa

Nakon ljepotice, vrijeme je da opišemo zvijer - ploču Z87 Extreme9/ac koja stoji na vrhu ASRockove ponude. Proizvođač je u ovoj ploči pokušao ponuditi ploču koja se odlično overklokira, ali je istovremeno nakrcana i hrpom dodataka. Raskoš naravno počinje već od samog pakiranja, u kojem se osim ploče nalazi 10 SATA kablova, dva SATA adaptera za napajanje, četiri SLI mostića (dva kratka za 4× SLI, jedan dulji za 2× SLI i trostruki za 3× SLI), WI-SD Box i pripadajući mu kabel, zaštitna pločica za konektore i baršunasta crna vrećica namijenjena spremanju dodataka koje ne namjeravamo koristiti. WI-SD Box najzanimljiviji je od svega. Ugrađuje se u 5,25-inčni utor na računalu, a u sebi ima integriran čitač MMC, SD i MS kartica, četiri USB3.0 konektora i antenu 802.11ac mrežne i Bluetooth kartice koja je fiksirana na ploču. Sama ploča može se pohvaliti podrškom za četverostruki SLI ili CrossFire zahvaljujući korištenju PLX PCIe razdjelnika. U slučaju da se koristi samo jedna kartica, razdjelnik nije u uporabi. Osim pet PCIe x16 utora (istodobno mogu biti aktivna četiri), ploča nudi i jedan PCIe x1 2.0 utor. Zbog velikog broja utora na dnu ploče nalazi se i dodatni molex konektor. “Više je bolje” ASRock slijedi i u mnogim drugim aspektima. Ploča tako raspolaže s čak 10 SATA 6Gb/s konektora (putem dodatnog ASMedijinog kontrolera), dva UEFI čipa, dvije Intelove mrežne kartice (mogu raditi i kombinirano), a ne treba zaboraviti ni osam USB3.0 konektora (od kojih su dva interna)

te dva Thunderbolt konektora. Posljednji dodatak čini ovu ploču potencijalno zanimljivom korisnicima koji se spremaju na izgradnju snažnijeg Hackintosha. ASRock je poput MSI-a posvetio veliku pažnju implementaciji zvuka, pa i ovdje nalazimo posebno izoliran ALC1150 čip kombiniran s kondezatorima visoke kvalitete i TI-ovim pojačalom NE5532. Što se pak overklokerskih dodataka i specifikacija tiče, Extreme9/ac može se pohvaliti 12-faznim digitalnim napajanjem procesora, koje pak snagu iz napajanja vuče preko dva EPS konektora. Napajanje, PCIe razdjelnik i čipset prekriveni su hladnjacima solidnih gabarita povezanih u jednu cjelinu dugom toplovodnom cijevi. Pri overklokiranju, ali i općenitom rješavanju potencijalnih problema, pomoći će LED dijagnostika smještena između dva PCIe utora, velike tipke za uključivanje i resetiranje računala, a ne treba zaboraviti ni malenu tipku za resetiranje postavki UEFI-ja, smještenu na pločicu s konektorima. UEFI ploče mogućnostima prati hardverske specifikacije, no u odnosu na primjerice Asusova rješenja nije baš fotogeničan, a ni tako dobro organiziran. Ipak, radi svoj posao dobro, pa je bez problema iz procesora moguće izvući maksimum, barem kada ga hladimo zračnim ili vodenim hlađenjem. Nakon svega viđenog Z87 Extreme9/ac nameće se kao odlična ploča za korisnike koji se ne planiraju previše baviti overklokiranjem, već jednostavno žele imati vrlo moćno i vrhunski opremljeno računalo.

< Iza stilizirane pločice skriva se Realtekov novi zvučni čip ALC1150 koji je u ovom slučaju sparen sa 16 kvalitetnih kondenzatora i TI-ovim pojačalom

< LED dijagnostika postavljena je mudro tik do ATX konektora, tako da ju ne možemo blokirati instalacijom više grafičkih kartica

< ASRockov čitač kartica, USB3.0 hub i bežična antena, stavljeni u kućište koje se umeće u 5,25inčni utor

www.bug.hr 2013. LISTOPAD BUG

35

Kućišta Antec Eleven Hundred

Vjetrovita crna tvrđava Antecova kućišta zbog svoje su kvalitete i inovativnih mogućnosti oduvijek plijenila pažnju zahtjevnih korisnika. Model Eleven Hundred pripada gornjem segmentu Antecove ponude, a namijenjen je igračima koji od kućišta traže odlično hlađenje, velik kapacitet i atraktivan dizajn Denis Arunović

U

  posljednjih godinu dana isprobali smo dva Antecova kućišta - P280 iz serije Performance One te GX700 iz serije GX. Sada je pak na redu Eleven Hundred, koji Antec svrstava pod

Duboko i široko kućišta namijenjena igračima. Treba naglasiti da Eleven Hundred nije najmoćnije Antecovo gejmersko kućište: ta titula pripada lovorikama ovjenčanom modelu Twelve Hundred, koji je kroz godine doživio tek manje preinake (u posljednjoj varijanti dodana je podrška za USB3.0).

Saćasto lice < Razvodna pločica na koju su spojeni ventilatori nudi mogućnost isključivanja LED osvjetljenja, ali ne i regulacije brzine ventilatora

se vrlo lako skidaju i stavljaju, što je dobar primjer kvalitete izrade kućišta. Lijeva bočna stranica ima prozor od pleksiglasa s mjestima za ugradnju dva 120-milimetarska ventilatora. Desna bočna stranica također ima mjesto za ventilator (1×120 mm), a njegova je uloga rashlađivanje donjeg dijela matične ploče, tik ispod procesora. U kućište je inače moguće ugraditi do osam ventilatora, s tim da su dva ugrađena tvornički. Riječ je o 200-milimetarskom ispušnom ventilatoru na krovu kućišta i 120-milimetarskom ispušnom ventilatoru na stražnjoj strani kućišta. Dodatne je 120-milimetarske ventilatore osim na bočne stranice moguće ugraditi ispred i iza kaveza za diskove (ukupno četiri). Ugrađeni su ventilatori spojeni na razvodnu pločicu koja se napaja preko molex konektora. Premda Antec na drugim modelima kućišta ovako nudi kontrolu brzine ventilatora, u ovom je slučaju moguće kontrolirati samo plave ledice ugrađene u gornji ventilator. Premda bi bilo bolje da je u tvorničku konfiguraciju uključen još koji ventilator, hlađenje kućišta je solidno.

Kao i mnoga druga Antecova kućišta, Eleven Hundred ima masku prekrivenu saćastim limenim elementima, što osigurava golemu površinu za usis svježeg zraka. Iza lima nalaze se filtri za prašinu do

Antec Eleven Hundred Tip .......................................................... Super Midi Tower/XL-ATX Materijal (unutarnji/vanjski) ........................................... čelik/čelik Dimenzije (Š×V×D) ........................................ 237×527×546 mm Masa ...................................................................................... 6,9 kg Isporučeni ventilatori ............................... 1×200 mm, 1×120 mm Utori (2,5"/3,5"/5,25") ............................................................ 2/6/3 Cijena ................................................................... oko 120 € (u EU)

kojih je moguće doći odvajanjem kompletne maske od čeličnog kostura kućišta. U gornjem dijelu maske nalazimo tri utora za optičke pogone, a povrh njih i set vanjskih konektora - par USB-ova 2.0, par USB-ova 3.0 te konektore za slušalice s mikrofonom. S lijeve i desne strane konektora nalaze se dvije minijaturne plave ledice koje indiciraju da računalo radi odnosno da pristupa disku. Dobro dimenzionirane tipke za uključivanje i resetiranje računala smještene su pak na krovu kućišta. Obje bočne stranice fiksirane su za kućište zadebljanim vijcima te

Sukladno vanjskim gabaritima, crna unutrašnjost Eleven Hundreda u sebe će primiti čak i najveće komponente, uključujući XL-ATX matične ploče i grafičke kartice sa dva GPU-a. Instalacija high-end hlađenja olakšana je golemim otvorom na gornjem dijelu nosača matične ploče, a na jednak način olakšano je provođenje i skrivanje kablova. Eleven Hundred nažalost nije baš idealan za instalaciju vodenog hlađenja. Rupe za provođenje crijeva postoje, no ako se odlučite za ugradnju većeg, 240-milimetarskog internog radijatora, bit će nužno modirati kućište - maknuti gornji ventilator te izbušiti odgovarajuće rupe. Bočno postavljenim kavezom u kućište je moguće ugraditi do dva SSD-a (u za to predviđene utore) te šest mehaničkih diskova. Za ugradnju diskova i optičkih pogona nije potrebno koristiti alat.

PLUS Laka instalacija komponenata, lako provođenje kablova iz matične ploče, prostranost, XL-ATX podrška, podržana instalacija vodenih hlađenja, tiho hlađenje, ugrađeni filtri za prašinu MINUS Svega dva tvornički instalirana ventilatora, ugradnja 240-milimetarskog radijatora vodenog hlađenja zahtjeva modiranje, nema regulacije brzine ventilatora

Dojam: Odlično prostrano kućište ako možete pregrmjeti činjenicu da se isporučuje sa svega dva ventilatora Ustupio: Antec, www.antec.com 36

BUG LISTOPAD 2013.

< Nakon ugradnje ventilatora na desnu bočnu stranicu matična ploča i procesor hladit će se i s donje strane

Hladnjaci Enermax ETS-T40

Bakrena četvorka

T

vrtka Enermax odavno je poznata po svojim napajanjima, no u posljednje vrijeme bacili su se i na tržište rashladnih rješenja za procesore. Premda ETS-T40 predstavlja donji dio Enermaxove ponude, zapravo je riječ o hladnjaku za koji je potrebno izdvojiti 300-tinjak kuna. Drugim riječima, nije riječ o jeftinoj zamjeni za box hladnjak isporučen s procesorom, već o punokrvnom rješenju za zahtjevnije korisnike. Hladnjak se isporučuje u povelikoj kutiji u kojoj osim njega samog nalazimo detaljan priručnik za instalaciju te set mehanizama namijenjenih svim AMD-ovim i Intelovim platformama (uključujući i LGA-775). Budući da termalna pasta nije tvornički aplicirana na bazu hladnjaka, u

opremi je i mala šprica kojom ju treba ručno nanijeti. Još jedan dodatak vrijedan spomena jesu nosači za ventilator kojima je hladnjak moguće opremiti sekundarnim ventilatorom u push-pull konfiguraciji. Mehanizam za instalaciju na socket LGA-1155 nije jednostavan, ali uz malo konzultacije s priručnikom hladnjak će bez problema sjesti na svoje mjesto. ETS-T40 ima aluminijsko tijelo u obliku tornja izgrađenog povrh četiri bakrene toplovodne cijevi. One su pri prolasku kroz bazu hladnjaka malo spljoštene te dolaze u izravni kontakt s procesorom. Na tijelo hladnjaka žičanim je nosačima fiksiran 120-milimetarski ventilator maksimalne brzine 1.800 rpm (4-pinski konektor). On je pod maksimalnim optereTemperatura pod opterećenjem (°C, manje je bolje) ćenjem na tvorničkom Enermax Noctua Enermax Noctua taktu procesora (i73770K) tih, no prilii7-3770K @ 3,6 GHz i7-3770K @ 4,4 GHz kom overklokiranja poCore 0 61 62 73 79 staje umjereno glasan. Core 1 64 64 79 84 Kao što možemo vidjeti Core 2 68 68 81 86 u tablici, Enermaxov Core 3 61 62 74 79 se pulen pri overklokiranju ne može nositi s Noctuinom zvijeri Enermax ETS-T40 NH-D14, što se i moglo očekivati. Pogled na Socketi ................................. LGA-775 do LGA-2011, AM2 do FM2 temperature ujedno Ventilatori ..................................................................... 1×120 mm nam govori da se ovaj Dodatna oprema ............................. nosači za dodatni ventilator hladnjak ne bi dobro Cijena ............................................................................ oko 300 kn nosio s LGA-2011 proPLUS Dobro dokumentirana instalacija, završna obrada cesorom unatoč tome instalacijskog mehanizma, 4-pinski konektor ventilatora, nosači što ih na papiru podrza dodatni ventilator žava. Sve u svemu, riječ MINUS Performanse bi s obzirom na cijenu mogle biti bolje je o prosječnom rješenju koje ne impresioniDojam: Prosječan hladnjak koji može poslužiti za ra ni performansama overklokiranje procesora s TDP-om manjim od 100 W niti isplativošću. Ustupio: Enermax, www.enermax.com

Denis Arunović

2013. LISTOPAD BUG

37

Tipkovnice

Razer Deatstalker Essential, Zalman ZM-K350M i Zalman

Sredina naprijed Još malo tipkovnica, ovaj puta iz tri različita razreda, ali s istom publikom na nišanu – onima koji bi manje tipkali, a svejedno pritiskali tipke, ali u igrama i pokojoj forumskoj raspravi. Različite, ali ipak u mnogočemu slične Drago Galić

D

aleko prva u ovome triju tipki svakako je Razerova tipkovnica Deathstalker Essential. Cijenom, dimenzijama i aspiracijama (na kutiji piše: Essential Gaming Keyboard - dakle ako igrate, bez nje jednostavno ne možete) pokušava se predstaviti kao klasa za sebe. Za razliku od igraćih tipkovnica koje se počesto pokušavaju dopasti ciljnoj publici žestokim bojama, naglašenim tipkama dugog hoda i raznim dodatnim setovima tipki, Deathstalker ide linijom elegancije, niskog profila i plitkih chiclet tipki koje uobičajeno vidimo na prijenosnicima, Appleovim tipkovnicama i stiliziranim tipkovnicama namijenjenim nekom prometnijem uredskom mjestu - tajnice na prijemu ili tako nešto.

Deathstalker klikete-klik do kila

Iako odmorište za dlanove sa pseudokarbonskom šarom i osta-

< Umjesto tipki s ekranima koje ima model Ultimate, Essential dolazi samo s baterijom indikatora koji govore jesu li aktivni makroi i odgovarajuće tipke Razer Deatstalker Essential Proizvođač ............................................................................... Razer Cijena .................................................................................... 759 kn

< Razer Deathstalker Essential – Esencijalna ili ne, πova će tipkovnica zauzeti poveći dio radnog stola 38

BUG LISTOPAD 2013.

PLUS Stiliziranost, kvaliteta izrade, odmorište za dlanove, spremanje profila u oblak MINUS Između igračke i uredske tipkovnice, mali hod tipki, cijena Dojam: Tipkovnica za nešto uži krug korisnika kojima se baš ovakav neobičan crossover uredske i igraće tipkovnice posebno sviđa Ustupio: Feniks kompjutori, tel.: 01/2910-400

tak sjajnog crnila više vuče na ozbiljnu tipkovnicu, implementirani anti-ghosting (možete bez problema pritisnuti i nekoliko tipki istodobno - mi smo isprobali čak šest) i Razer Synapse 2.0, driverski softver u oblaku koji čuva naše postavke, dio je ukupnog paketa očito namijenjenog samo igračima. Iako se spominju gaming keys, radi se zapravo o običnim tipkama koje možemo programirati da imaju neku funkciju u igrama, a moguće je i on the fly (u letu) snimanje makroa na tipkovnici. Dakle, neka se sekvenca može automatizirati pritiskom na samo jednu tipku. Pokušali smo zamisliti u kojoj bi to prilici bilo zgodno da se pritiskom na tipku odvrti tako nešto, ali nam nije palo na pamet. Naravno, ovo ne znači da takvih situacija nema, ali nismo sigurni koliko je to korisno većini igrača. Najzanimljiva nam je od svega ipak Razerova odluka da na ovu tipkovnicu stavi plitke tipke malog hoda i niskog profila kakve obično ne nalazimo na igraćim tipkovnicama, a većina njih nije se baš pokazala ni posebno udobnima onima koji vole ili moraju tipkati tekstove. Iako smo se trudili, moramo priznati da se na tipke Razer Deathstalkera ne možemo naviknuti ni u radu ni u igranju. Za one kojima se ova tipkovnica čini poznatom - nisu u krivu; kolega Šuštić već je recenzirao verziju Deathstalker Ultimate u ožujku ove godine. Radi se o stvarno eks­k luzivnom komadu hardvera koji na mjestu gdje se u verziji Essential nalazi numerička tipkovnica ima ugrađen dodirnik (touchscreen) i tipke sa zaslonima koje se dinamički mijenjaju, ali osnovni je dizajn identičan na oba modela. Verzija Ultimate je čak triput skuplja od verzije Essential sada na testu i namijenjena samo onima koji moraju imati svaki komad računalne egzotike koji se pojavi na tržištu. Autor ožujske recenzije skupljoj je varijanti zamjerio nestabilne drivere Synapse 2.0 i softver tipkovnice s kojima mi nismo imali problema u skromnijoj i tehnički bitno jednostavnijoj varijanti.

ZM-K400G < Zalmanova ZM K-400G s pozadinskim osvjetljenjem tipki – Osvjetljenje je prije teoretska nego stvarna mogućnost, ali tipkovnica je za svakodnevno tamanjenje neprijatelja u WASD maniri sasvim pristojna Zalman ZM-K400G Proizvođač ............................................................................ Zalman Cijena .................................................................................... 209 kn PLUS Kompaktnost, cijena, ugrađena memorija za makro, tipke G1-G5 MINUS Preslabo pozadinsko osvjetljenje koje korištenje u mraku čini nemogućim

Zalman ZM-K400G

Svašta obećava ova tipkovnica, ali najuočljivija joj je kaDojam: Jeftina igraća tipkovnica koja vrijedi točno koliko rakteristika vidljiva košta odmah na kutiji - poUstupio: H2 Shop, tel.: 01/2343-003 zadinsko osvjetljenje Usprkos tom poboljšanju, mora- tipki. Ovo se, međutim, pokazalo mo reći da što odabirom tipki, što više kao teoretska mogućnost dizajnom i cijenom, Essential cilja nego stvarna jer je jačina LED na vrlo uzak krug korisnika-igrača svjetla (može se birati između koji stil i eleganciju stavljaju ispred crvenog i plavog pozadinskog osvjetljenja, a centralnim kotaudobnosti tipkovnice. čićem na tipkovnici podešava Za nišu, ne za mase. se jačina) čak i na najjačim postavkama preslaba je da bi se vidjela pojedinačna tipka. U mrkloj noći, tako, dok bježite od Slender Ma na i l i radite nešto drugo podjednako korisno, sigurno nećete vidjeti na kojem slovu držite prst. Uz ovaj < Kao i kod modela K400G, dodatne tipke za multimediju i pristup mogućnostima OS-a smještene su tekst možete vidjeti fotografiju tipkovpomalo neobično na lijevom i desnom rubu tipkovnice nice s uključenim osvjetljenjem, snimanu dugom ekspozicijom u mraku, i jedva

je moguće raspoznati da je pozadinsko osvjetljenje upaljeno, i to na najjače. Jedino što se u mraku vidi dva su bočna svjetla s prednje strane tipkovnice koja nas navode barem u njenom općem smjeru. Definitivno nije za < Multimedijske, makro tipke te tipka za mijenjanje boje pozadinskog osvjetljenja i kotačić za regulaciju tipkanje noću. Pored ovoga svje- intenziteta svjetla. Preslabo, koliko god odvrnete tla, koje je tu više Noćni radnik koji se boji mrareda radi, tipkovnica podržava makroe (ima vlastitu memoriju ka, ali svejedno odrađuje dodije­ u koju ih sprema i po potrebi ljene mu zadatke… doziva) te ima pet tipki (G1-G5) na samom gornjem rubu namije- Zalman ZM-K350M Jeftinija izvedenica gornjega njenih samim makro naredbama. Mehanizma što se tiče, radi se pozadinski (polu)osvijetljenoga o tipičnoj membranskoj tipkov- modela ne spada u krug ilumininici s tipkama pristojnog hoda ranih, a nema ni mogućnost sprei punog profila, za razliku od manja makroa u dedicirane tipke. Razerova modela. Tipkovnica Također kompaktnih dimenzija je kompaktna, nema naslona za i s osam “multimedijskih” tipki dlanove i općenito smatramo koje su odavno dio gotovo svake, da cijenom i mogućnostima pa i kompaktne tipkovnice, ovaj spada u donji dio srednjeg model namijenjen je onima bez ikakvih posebnih prohtjeva. segmenta. Profil tipki pune je veličine, a mala su novost nakrivljenost i uzdignuti najdonji rub tipki iz donjeg reda (poviše razmaknice) koji daje nešto ugodnije tipkanje kada tipkovnicu držimo posve ravno na stolu, bez korištenja priloženih nožica na prednjem dijelu. Cijenom v i š e nego mogućnostima vrlo prihvatljiva tipkovnica koju Zalman ZM-K350M ćete kupiti bez puno razmišljanja Proizvođač ............................................................................ Zalman i potom godinama Cijena .................................................................................... 101 kn koristiti bez proPLUS Kompaktnost, cijena blema, a potom, kada MINUS U toj klasi – praktički ništa jednom prestane raditi, bez Dojam: Jeftina igraća i svakodnevna tipkovnica povoljne < Zalman ZM K350M – Manje pretenciozna varijanta K400G, prevelike ju tuge zamijeniti cijene bez pozadinskog osvjetljenja, vlastite memorije za makroe i nekom drugom. Ustupio: H2 Shop, tel.: 01/2343-003 programabilnih tipki 2013. LISTOPAD BUG

39

Ultrabookovi

Lenovo IdeaPad Yoga 2 Pro

Kralj visoke rezolucije Od izlaska Windowsa 8 imali smo prilike testirati velik broj ultrabookova koji su na neki način pokušavali dublirati kao tablet. Mehanizama za konvertiranje iz jednog stanja u drugi bilo je svakakvih, no malo je koji privukao toliko pažnje kao onaj kod Lenovova modela Yoga. Usporedno sa svjetskom premijerom u Bug Lab je stigao nasljednik ovog modela Davor Šuštić

Y

oga je transformaciji iz ultrabooka u tablet pristupila specijalnim mehanizmom šarki ekrana. Dotične su bile izvedene na način da se čitav ekran mogao zarotirati za gotovo 360° - sve do točke gdje se poklopac dodiruje s donjom stranom uređaja. Kod 11-inčne Yoge opisana je izvedba funkcionirala dobro, a 13-inčna varijanta ipak je bila prevelika i preteška da bi se u zarotiranom položaju ugodno koristila kao tablet. Nasljednik uspješne Yoge jednostavno je nazvan Yoga 2 Pro, a u naše odaje za testiranje laboratorija stigao je paralelno sa svjetskom premijerom na berlinskom sajmu IFA. Prva i najočekivanija novost vezana je uz ugrađeni hardver: niskonaponska varijanta Intelova procesora Ivy Bridge ustupila je mjesto dvojezgrenom niskonaponskom Haswellu. U usporedbi

s procesorom Core i3-3217U koji je imala 13-inčna Yoga dostupna na našem tržištu, procesor Core i5-4200U u ovom novom modelu ima osjetno bolje performanse, podržava tehnologiju za automatsko overclockiranje, dolazi sa snažnijom integriranom grafičkom karticom te - u kontekstu ultrabooka najvažnije - troši manje energije. Zbog toga Yoga 2 Pro na bateriji drži sat ili dva više od svojeg prethodnika (doduše ne i punih devet sati, koliko proizvođač tvrdi) - već će to mnogima biti dovoljan razlog da oduševljeno zaskviče.

Mršavljenje

Novosti, međutim, ima još. Yoga 2 Pro za gotovo je dva milimetra tanja od svojeg starijeg 13-inčnog brata, a samim time i 230 grama lakša. Ne zvuči mnogo, ali valja imati na umu da govorimo o uređaju čija je ukupna masa 1,37 kg, što znači da se radi o gotovo 20-postotnoj promjeni na bolje. To se osjeti i u praksi. Mada 13-inčnu Yogu 2 još uvijek ne možemo nazvati odLenovo IdeaPad Yoga 2 Pro ličnim tabletom koji se dade koristiti jedEkran ....................................................... 13,3" IPS (3.200×1.800) nom rukom, u ovom Procesor ............................................ Intel Core i5-4200U 1,6 GHz režimu rada definitivGrafička kartica ................................. Intel HD 4400 (integrirana) no se bolje snalazi od Memorija/Disk ...................................................... 4 GB/128 GB SSD prethodnika. LAN/WiFi/Bluetooth/3G .............................................. 8/4/4/8 Preciznost touchsOptički pogon ............................................................................... Ne creena ostala je na Videoizlazi .................................................................... Micro HDMI visokoj, praktičk i Dodaci ...................... Web kamera, čitač SD kartica, 2×USB 3.0 besprijekornoj razini Masa .................................................................................... 1,37 kg - baš kao i glatkoća Operacijski sustav ........................................ Windows 8 Pro 64-bit klizanja prsta po zaCijena ................................................................................ 9.999 kn slonu. Međutim, niPLUS Konstrukcija, dizajn, ekran, tipkovnica, robustan i šta drugo vezano uz upotrebljiv mehanizam za prebačaj iz ultrabooka u tablet ekran nije kao što je Rad u sučelju Desktop za korisnike slabijeg vida, još uvijek prevelik i pretežak da bi se dugotrajnije koristio kao tablet

MINUS

Dojam: Jedan od najboljih prošlogodišnjih konvertibilnih ultrabookova upravo je postao još bolji Ustupio: Lenovo Exclusive Store, tel.: 01/6442-822, www.lenovostore.hr 40

BUG LISTOPAD 2013.

nekoć bilo. Kvalitetna IPS matrica rezolucije 1.600×900 točaka zamijenjena je vrhunskim IPS panelom najviše rezolucije koju smo ikad susreli kod ekrana ove veličine: monstruoznih 3.200×1.800 točaka. Oštrinu 13-inčnog ekrana ovoliko visoke rezolucije riječima je teško opisati. Interpretacija boja još je jedan hvalevrijedan aspekt ekranskog prikaza, a svjetlinu ćemo nazvati zadovoljavajućom, no ne i spektakularnom - ne bismo imali ništa protiv da je na maksimalnoj postavki nešto veća. Nemoguće je izbjeći pitanje: čemu ekran ovoliko visoke rezolucije na 13-inčnoj dijagonali? Najočitiji odgovor jest konkuriranje Apple-

6:01

ovim MacBookovima Pro s ekranom Retina. U tom pogledu Lenovo je uspio - Appleov 13-inčni MBP Retina ima rezoluciju od “samo” 2.560×1.600 točaka, a čak i 15-inčni model sa svojih 2.880×1.800 točaka pukim brojem piksela zaostaje. Međutim, Appleovi modeli imaju nešto što Yoga 2 Pro ipak nema: operacijski sustav koji se automatski prilagođava visokoj rezoluciji. Appleov OS X nudi nekoliko postavki s različitim veličinama sučelja, pri čemu se pri svakoj od njih može normalno i ugodno raditi. U slučaju Windowsa 8, s kojima Yoga 2 Pro dolazi, moguće je ručno namjestiti skaliranje svih elemenata sučelja na 200% i ručno povećati ikone, no čak i u takvoj okolini korisnici sa slabijim vidom imat će problema s razaznavanjem grafičkih elemanta sučelja Windowsa. Problematične su i aplikacije koje nude aljkavu ili nikakvu podršku za ovaj vid skaliranja, a kojih je još uvijek mnogo. S druge stra-

40 godina < Tipke za upravljanje glasnoćom zvučnika, sprečavanje automatske rotacije ekrana i uključivanje uređaja poredane su na desnom boku, gdje ih je lakše koristiti kad Yogu koristimo kao tablet

< Na lijevom boku nalaze se jedan od dva USB 3.0 porta, micro HDMI port i čitač SD kartica

ne, sučelje Metro nema problema sa strahovito visokom rezolucijom - automatski se povećava, a uz zadržavanje oštrine, tako da na ekranu Yoge 2 Pro izgleda izvrsno. Korištenje u desktop načinu moglo bi se poboljšati dolaskom Windowsa 8.1, koji najavljuju neka poboljšanja upravo na tom polju.

Uvijek svijetli

Još jedna novost odnosi se na tipkovnicu. Dotična je dobila dopadljivo bijelo pozadinsko osvjetljenje tipki. Ono se doduše mora aktivirati i isključiti ručno (istodobnim pritiskom tipke Fn i razmaknice), dakle nema senzora koji bi njime upravljao u ovisnosti o količini ambijentalnog osvjetljenja i aktivnosti korisnika, no za tipkanje u mraku svakako će dobro doći. Ispod tipkovnice nalazi se prepoznatljivi i zadovoljavajuće precizan touchpad. Valja istaknuti da se nakon rotacije ekrana i transformacije uređaja u tablet tipkovnica i touchpad posve isključuju, što kod prve Yoge nije bio slučaj - touchpad je uvijek bio aktivan pa je

rukom koja se koristila kao oslonac bilo moguće nehotično pomicati pokazivač po ekranu i klikati. Ova iritantnost sada je uspješno otklonjena. Na kvalitetu tipki nemamo prigovora; štoviše tvrdoću i raspored smatramo odlično pogođenima. Testni primjerak došao je s američkim rasporedom tipki (Enter u jednom redu i tipka Ž iznad njega), no verzija koja će se moći kupiti u domaćim trgovinama trebala bi imati standardni europski, u ovim krajevima preferirani raspored. Cijena od 10.000 kuna nije niska, ali nije ni neočekivana za hibridni ultrabook ovih mogućnosti, besprijekornih konstrukcijskih karakteristika, dopadljiva dizajna i nesvakidašnjeg ekrana. U slučaju da smatrate da biste Yogu 2 Pro više koristili kao tablet nego ultrabook, bilo bi pametno pričekati nadolazeću novu verziju 11-inčnog modela, koja će se i dalje bez ikakve sumnje bolje snalaziti u toj ulozi - smanjenoj masi 13-inčne Yoge 2 Pro unatoč. < Pretvaranje Yoge 2 iz ultrabooka u tablet obavlja se rotacijom ekrana oko metalnih šarki i izvedivo je unutar dvije sekunde

UČITE SA SRCEM PoHAĐAJTE NEKI oD oBRAZoVNIH PRoGRAMA: Ciscova akademija (CCNA Exploration i CCNA Security) Linux akademija tečajevi o web-tehnologijama projektiranje i rad s bazama podataka ECDL (osnovni i napredni) on-line tečajevi Nastava za stjecanje zvanja operatera i specijalista uredske primjene računala (s upisom u e-radnu knjižicu) počinje 4. studenoga 2013. godine. Upisi su u tijeku.

PolAžITE ISPITE: U Srcu možete polagati ispite za brojne informatičke certifikate. Na raspolaganju su Vam ispitni centri: Pearson VUE Prometric Certiport ECDL EUCIP Kandidatima koji se odluče za polaganje ECDL-ispita na raspolaganju su i dodatne pogodnosti. Posebni popusti za nezaposlene i studente. Za informacije o posebnim popustima i drugim pogodnostima koje možete ostvariti posjetite naše web-stranice.

Sveučilišni računski centar Srce Josipa Marohnića 5 I 10000 Zagreb 01 6165 165 I [email protected]

www.srce.unizg.hr/obrazovanje

2013. LISTOPAD BUG

41

Ultrabookovi

Lenovo IdeaPad U430p

Osvježen, pomlađen P

relaskom na Intelove procesore Haswell Lenovo je, poput većine konkurenata, osvježio sve svoje linije prijenosnika i ultrabookova. Među njima je 14-inčni IdeaPad, uređaj čiji su prethodnici u Bug Labu redovito dobivali visoke ocjene. Novi model nosi oznaku U430p i u praktički svakom aspektu donosi neka poboljšanja u odnosu na svoju stariju braću. Prvo i najočitije - ugrađeni har-

dver. IdeaPad U430p na domaće tržište stigao je u varijanti s Intelovim dvojezgrenim procesorom Core i3-4010U takta 1,7 GHz te snažnijim Core i5-4200U čiji nazivni takt iznosi 1,6 GHz, a u radu se po potrebi automatski podiže do 2,6 GHz (Core i3-4010U nema tu mogućnost). Snažniji IdeaPad dolazi sa 8 GB RAM-a, dvostruko više od slabijeg, a oba imaju po terabajtni mehanički čvrsti disk. Što se grafičkog podsustava tiče, slabiji U430p Lenovo IdeaPad U430p oslanja se o grafički čip integriran u proEkran .................................................................... 14" (1.366×768) cesor, dočim snažnija Procesor ............................................ Intel Core i3-4010U 1,7 GHz varijanta raspolaže još Grafička kartica ................................. Intel HD 4400 (integrirana) i GeForceom GT 730M RAM/Disk .................................................................. 4 GB/1000 GB sa 2 GB videomemoMasa ...................................................................................... 1,7 kg rije. Sve se to itekako Operacijski sustav ............................................... Windows 8 64-bit odražava na cijeni. SlaJamstvo ............................................................................. 1 godina biji model stoji 5.500 Cijena ................................................................................ 5.499 kn

PLUS Dopadljiva i robusna vanjština, tipkovnica, vrijeme autonomije, kompaktnost i masa MINUS Ekran bi mogao biti za nijansu svjetliji

Dojam: Još jedno kvalitetno izdanje iz serije IdeaPad U400 Ustupio: Lenovo Exclusive Store, tel.: 01/6442-822, www.lenovostore.hr

42

BUG LISTOPAD 2013.

9:31

kuna - punih 1.500 kuna manje od svojeg jačeg brata. Korisnici bez velikih ambicija u smislu igranja i grafički intenzivnih aktivnosti definitivno ne bi trebali nadoplaćivati ovu razliku. IdeaPad U430p oklopljen je aluminijem te je kao takav čvrst, a istovremeno ne pretežak - jezičac vage zaustavlja se na 1,7 kilograma. Metal< Inteligentnom izvedbom bočnih stranica omogućena je ugradnja mrežnog konektora, što će posebice cijeniti poslovni korisnici

na konstrukcija te crvena boja poklopca i donjeg dijela kućišta garancija su da njegovi vlasnici u mnoštvu neće proći nezapaženo. Osim u crvenoj, uređaj će se prodavati u crnoj i sivoj boji - za manje smjele. Pohvaliti treba još i plitku, pod prstima vrlo ugodnu tipkovnicu (proizvođač ju naziva AccuType), kao i vrijeme autonomije: štedljivi Haswell uz smanjenu svjetlinu ekrana može ponuditi desetak sati surfanja bez vanjskog napajanja. Davor Šuštić

Prijenosnici

Acer Aspire V5-572PG -53334G50aii NX.MAHEX.001

Uglađeni dodir Kombinacijom velikog ekrana osjetljivog na dodir i pristojne unutrašnjosti, nastaje Acerov adut za borbu s Windowsima 8 – V5-572PG. Konačni je rezultat sasvim solidan, ugodan za svakodnevno korištenje Toni Drabik

V

5-572PG po obliku i funkciji najklasičniji je mogući prijenosnik - njegov se ekran ne odvaja, ne preklapa i ne može postaviti ni u koji drugi položaj osim standardnog, više ili manje nagnutog. Ipak, osjetljiv je na dodir, što ovaj prijenosnik čini znatno upotrebljivijim u radu s Windowsima 8 ili - da ukrademo izraz jednog od korisnika

- čini Windowse 8 podnošljivijima. Uz prijenosnik se standardno isporučuje osnovna verzija operacijskog sustava Windows 8, na hrvatskom ili engleskom jeziku (birate kod inicijalnog postavljanja), a tu je i skup Acerovih pratećih programa (prilagođeni sučelju Modern), također na hrvatskom. Sve se to smjestilo na 500 GB ugrađenog klasičnog diska, čijih je 15-ak GB rezervirano za recovery particiju. Na početku korištenja preporučuje se napraviti recovery medij za zlu ne trebalo - za to će vam trebati prazan USB stick od 16 GB. Zašto ne CD/DVD < Blast from the past: dio konektora nepraktično je mediji? Jednostavsmješten sa stražnje strane no: V5-572PG nema ugrađen optički poAcer Aspire V5-572PG gon. Nama ne smeta, pogotovo jer rezultiEkran ....................................................... 15,6" IPS (1.920×1.080) ra iznimno tankim Procesor ............................................ Intel Core i5-3337U 1,8 GHz kućištem uređaja, no Grafička kartica ............................. Nvidia GeForce GT 720M 2 GB imajte to na umu ako Memorija/Disk ........................................ 4 GB/500 GB (5.400 rpm) svakodnevno koristiLAN/WiFi/Bluetooth/3G .............................................. 8/4/4/8 te optiku. Optički pogon ................................................................................ 8 Videoizlazi ..................... HDMI, VGA (uz isporučeni prilagodnik) Dodaci ...................... Čitač SD kartica, integrirana web kamera Masa ...................................................................................... 2,2 kg Operacijski sustav ............................................... Windows 8 64-bit Jamstvo ............................................................................. 1 godina Cijena ................................................................................ 7.299 kn PLUS MINUS

Dizajn i tankoća, ekran, tipkovnica Priključci sa stražnje strane

Dojam: Ispoliran prijenosnik za svakodnevnu kućnu ili uredsku upotrebu Ustupio: HGspot informatika, www.hgshop.hr

Elegantan i gladak

Dizajn modela V5572PG prilično je elegantan - velike, glatke, srebrnkaste plohe daju štih više klase, a dobrom izgledu pripomaže i solidna izrada ekran ne lamata, tipkovnica se ne

3:29 uvija. Zaslon je visoke kvalitete, s odličnim IPS panelom te dobrim kontrastom i razinom osvjetljenja. Što se dodirne komponente tiče, nemamo zamjerki: ugrađeni panel osjetljiv je u 10 dodirnih točaka istodobno i uredno je hvatao sve naše akrobacije s Windowsima 8. Tipkovnica je također solidna, s pristojno razmaknutim tipkama i dobrim osjećajem kod tipkanja. Ako radite s tablicama ili nedajbože vrtite fiskalnu blagajnu, dobro će vam doći i zasebni dio s numeričkim tipkama. Touchpad je velik, responzivan i, ako treba napominjati, podržava multitouch, no zahvaljujući dodirnom ekranu ta činjenica i nije toliko bitna. Ono što nam se ne sviđa - Acer se iz nekog razloga odlučio vratiti tamo negdje u 2004. i dio priključaka pospremiti na stražnju stranu prijenosnika. Ovo je užasno nepraktično i nepotrebno - mnogi prijenosnici manjih dimenzija sve priključke uredno drže na bokovima, gdje im je i mjesto (i da, neki od njih još moraju pronaći prostor za optički pogon, za razliku od ovoga).

Kod ovog se modela na bokovima nalaze priključak za slušalice te po jedan USB 2.0 port sa svake strane. Smještanje tipke za uključivanje na bok također nam se ne sviđa iako priznajemo da je taj konkretni detalj više stvar osobnog ukusa. Straga se, pored priključka za napajanje, nalaze jedan USB 3.0 te mrežni port. Tu je i HDMI te neobičan priključak koji podsjeća na Mini DisplayPort, no ustvari se radi o specifičnom Acerovu konektoru na koji spajate VGA prilagodnik priložen u kutiji. Zašto ne ugraditi VGA priključak izravno u prijenosnik? Jer zauzima puno mjesta, a jedna je od glavnih karakteristika ovog modela njegova tankoća… V5-572PG zasnovan je na dvojezgrenom Intelovu procesoru Core i5-3337U, a dolazi sa 4 GB RAM-a i svom potrebnom mrežnom opremom, uključujući Bluetooth 4.0, te grafičkom karticom GeForce GT 720M, što znači da n a nje mu možete ponešto i zaigrati (doduše pri nižim rezolucijama i postavkama detalja).

< Prilagodnik omogućuje vam da prijenosnik spojite i na VGA monitore ili projektore 2013. LISTOPAD BUG

43

TABLETI

Dell XPS 10

Više od tableta i manje od notebooka 10:34

20:30

Tablet + tipkovnica

Kome treba tablet s tipkovnicom i luđački dugom autonomijom, vjerojatno neće baš tako lako naći nešto bolje od ovoga Dellova modela koji s dvije baterije i Windowsima RT radi skoro čitav jedan dan, a da strujnu utičnicu i ne pogleda. S druge strane, teško je odlučiti je li to nadogradnja tableta ili okljaštreni ultrabook Drago Galić

< Samo tabletni dio uređaja – nema previše toga za vidjeti osim dvije kamere (2 i 5 megapiksela), utora za memorijske kartice i konektora za spajanje na tipkovnicu

O

vo je prvi tablet koji je ovdje potpisani mogao bez problema koristiti za svakodnevni rad koji uključuje surfanje, slanje mailova i pisanje tekstova. Dapače, tipkovnica je bolja od mnogih jeftinih prijenosnika puno većih dimenzija i daleko ugodnija za rad. Također, Windowsi RT su pravi operacijski sustav te s njima dolazi Office 2013 za Windowse RT (Word, Excel, PowerPoint i Notes), mail klijent, pristup Windows Storeu i - u slučaju ovoga tableta - nijedan komad bloatwarea. Usprkos tome, od 51 GB nominalne veličine diska, slobodno je samo 37,6 GB, što je za tabletne potrebe više nego dostatno, ali u onom prijenosničkom načinu rada - nismo baš sigurni koliko će korisnika pristati na to. Sami Windowsi RT u nekim

su aspektima svjetlosnim godinama ispred Androida i iOS-a. Za poslovnjake koji žele radni tablet - nema nikakve dvojbe da je ovo pravi izbor. Međutim, osnovne mane Windowsa 8 prisutne su i ovdje - dva sučelja (Metro i Desktop), često premala slova i elementi za korištenje preko dodirnika, odnosno prevelike pločice Metroa za potrebe mišjeg pokazivača. Iako smo ga željeli koristiti kao tablet, na koncu je XPS 10 prije prijenosnik s dodirnikom (izvrsno Asahi Dell XPS 10 Dragontrail staklo na Tip ........................................ Konvertibilni tablet s tipkovnicom kojemu gotovo i ne CPU ........................................ Snapdragon S4 1,5 GHz (2 jezgre) ostaju tragovi). Razlučivost .............................................. 1.366×768 točaka (IPS) U tom mu smislu Dijagonala ................................................................................ 10,1" konkurencija više niSSD .......................................................................................... 64 GB Kamere ............................................................... 2 i 5 megapiskela Priključci i dodaci .......................... Bluetooth, 2×USB 2.0, HDMI, WiFi (802.11a/b/g/n), GPS, kompas, akcelerometar Cijena ................................................................................ 7.600 kn

Traženje niše < Tipkovnički dio visoke je kvalitete, donosi dva USB utora i mini HDMI te, najvažnije, dodatnu bateriju s kojom je autonomija preko 20 sati su iPad ili Asus Transformer, već neki od ultrabookova s kojima se ne može mjeriti, prije svega zbog veličine diska, svega dva USB 2.0 utora i na koncu Windowsa RT, na koje ne možete instalirati programe za obične Windowse, već ste osuđeni na vrlo skučen izbor aplikacija za RT koje je moguće skinuti s Windows Storea.

PLUS Vrhunski hardver, kvalitetno kućište i tipkovnica, lako spajanje i odspajanje ekrana i tipkovnice, izuzetna trajnost baterije (20+ sati), Windowsi RT MINUS Relativno velika masa s tipkovnicom, niska razlučivost, Windowsi RT nisu najbolje rješenje za tablet bez tipkovnice

Dojam: Vrhunski proizvod namijenjen vrlo uskoj niši korisnika Ustupio: Kodeks, tel.: 01/3688-666

Masa je samoga tableta prihvatljivih 624 grama, a s tipkovnicom (u kojoj se nalaze druga baterija te USB i HDMI utori) dodatnih 690 grama, što daje ukupno preko 1,3 kg za tablet, a to je već masa ultraprijenosnika. Punjač (dobiju se dva - jedan za tipkovnicu, drugi za tablet, ali oboje se kad su spojeni može puniti samo s jednog izvora) povećava masu na čitavih 1.566 grama bez navlake ili torbice, a to je dosta za tablet.

< Iako je veličina SSD-a nominalno 64 GB, u stvarnosti je na raspolaganju tek oko 36 GB

Zahvaljujući ekstremnoj trajnosti baterije i vrhunskoj tehničkoj izvedbi, pri čemu mislimo na izdržljivo magnezijsko kućište i vrhunsku tipkovnicu, ovaj se uređaj bez problema nosi i bilo s kojim Windows RT ili Windows Surface tabletom. Međutim, ono u čemu je podbacio jest osnovna funkcionalnost tableta koji nosimo po kući ili u kafić da pročitamo novine online dok ništa ne radimo. Bilo koji drugi obični tablet tu je lakši za korištenje i više doma od ovoga, i to prije svega zahvaljujući sučelju OS-a koji se ne može odlučiti je li za ručne uređaje ili za prava računala. Međutim, bilo koji drugi klasični tablet ne može se ni izdaleka mjeriti po radnim sposobnostima s ovim primjerkom. Komad hardvera koji s lakoćom izaziva psihičke poremećaje: u nečemu genijalan, u nečemu neadekvatan; predmet želja i istovremeno razlog za predbacivanje samome sebi zbog nabavke. Vjerojatno postoji niša onih kojima treba nešto slabije od ultrabooka, a bolje od tableta - ali sigurno nije prevelika. 2013. LISTOPAD BUG

45

TABLETI

Toshiba Excite Pro

Piksel na pikselu < Pozadinski fotoaparat snima maksimalnom rezolucijom od 8 MP

Toshibina ofenziva u tabletima sve je zamjetnija, a novi modeli postaju sve zanimljiviji upravo zbog naprednih tehnoloških značajki. Excite Pro dobar je primjer takve inženjerske filozofije – radi se o uređaji koji ponegdje nudi i više od konkurencije jinu čipsetu Tegra 4, koji objedinjuje mobilni četverojezgreni procesor ARM Cortex-A15 MP te grafički procesor GeForce oshiba Excite Pro smje- sa 72 jezgre. Brzina procesora šta se u sredinu ponude je varijabilna i kreće se između Toshibinih tableta iz serije 1,6 i 1,8 GHz. Uređaj ima 2 GB Excite, temeljenih na operacij- ugrađene DDR3L RAM memoskom sustavu Android - između rije, koja radi na taktu od 1.600 oskudnijeg no značajno povoljni- MHz, a što se tiče prostora za jeg modela Pure te modela Wri- pohranu podataka - računajte te, koji na model Pro nadodaje na 32 GB. Zahvaljujući prilično digitaliziranu olovku i softverski brzom procesoru, grafici i mepaket za korisničku kreativnost - moriji, Excite Pro radi glatko i bez zastajkivanja. U sistemski pisanje, crtanje i sl. Excite Pro temelji se na Nvidi- zahtjevnijim aplikacijama kao što su igre i reprodukcija videozapisa također Toshiba Excite Pro (AT10LE-A-109) nismo uočili nikakve Ekran ............................................................... 10,1", 2.560×1.600 probleme - sve radi Memorija .............................................................. 32 GB, 2 GB RAM posve glatko i brzo.

Dragan Petric

T

Procesor ................................................................... Nvidia Tegra 4 3G/LTE/Wi-Fi/USB/HDMI ....................................... 8/8/4/4/4 Dimenzije i masa ................................ 261×179×10,5 mm, 630 g Cijena ................................................................................ 3.600 kn

PLUS Rezolucija ekrana, izvrsna autonomija baterije, atraktivne tehničke karakteristike, softver MINUS Nema 3G/LTE

Dojam: Ekranom i hardverskim performansama jedan od najmoćnijih 10-inčnih tableta temeljenih na Androidu u ovom trenutku Ustupio: Microline

< Harman Kardon zvučnici jamče nešto ugodniji zvuk od uobičajenog za ovaj tip uređaja

ni je kompromis mobi l nosti i upotrebljivosti. Rezolucija od 2.560×1.600 točaka maksimalna je na tržištu kad je riječ o uređajima s Android OS-om, pa uređaj - kako u svakodnevnom radu tako i zabavi - doista nudi odlično iskustvo. Gustoća od 299 piksela po inču osigurava izvrsnu ergonomiju rada, a na ovako visokoj rezoluciji iskustvo pregledavanja web stranica, videozapisa u visokoj definiciji te općenito sitnijih detalja nudi premium osjećaj. Valja napomenuti i da je ekran istodobno osjetljiv u 10 točaka. Ako bismo nešto morali zamjeriti ovom ekranu, bila bi to izraženija zasićenost boja, koja daje nešto atraktivniju no i tehnički netočniju sliku.

Klasičan dizajn

Ergonomija uređaja nije savršena, ali je solidna - masa od 630 grama svrstava ga u sredinu ponude, no zahvaljujući perforiranoj hrapavoj stražnjoj strani Excite Pro ipak dobro pristaje u dlan te ga je prilično jednostavno koristiti. Uglovi su uređaja zaobljeni, kao i cjelokupna njegova stražnja strana, što donekle pojačava dojam bolje ergonomije. Dizajn

tableta nije prenametljiv, ali ni revolucionaran; pretpostavljamo da neće osvojiti korisnike kojima je dizajn ispred performansi i značajki. S prednje strane dominiraju ekran s crnim okvirom s decentnim natpisom Toshiba te prednja kamera, dok se sa stražnje strane, izrađene od čvrste, srebrne perforirane plastike, nalaze zvučnici i stražnja kamera. Stražnja kamera snima u najvećoj rezoluciji od 8 MP te je opremljena bljeskalicom, a prednja u 1,2 MP te je opremljena senzorom ambijentalne rasvjete. Za zvu čnički stereo sustav, koji potpisuje Harman Kardon, možemo reći da je za nijansu kvalitetniji od konkurencije, no ovdje valja biti realan i ne očekivati previše - ipak se radi o uređaju kod kojeg su male dimenzije objektivno najveća prepreka za bilo kakav ozbiljniji zvuk. Sa strane uređaja nalaze se kontrole glasnoće, izlaz za slušalice te micro-USB priključci (podržan je USB 2.0), micro-HDMI izlaz te utor za Micro SD kartice (podržane su kartice do 64 GB). S gornje strane uređaja nalazi se tipka za uključivanje te mikrofon. Od priključaka mrežne povezivosti navedimo Bluetooth 4.0 te Wi-Fi priključak s podrškom za bežične mreže 802.11ac + a/b/g/n.

Visoka rezolucija

Ono što svakako Excite Pro izdvaja od većine konkurentskih rješenja jest ugrađeni ekran, koji svrstavamo u sâm vrh trenutne ponude na tržištu. Dijagonala ekrana od 10,1 inča (25,7 cm) optimal2013. LISTOPAD BUG

47

TABLETI

Asus MeMO Pad HD 7 16 GB i MeMO Pad FHD 10 LTE 16 GB

Dobar posao

u Tajvanu

Asusov MeMO Pad dolazi u dvije veličine, a u oba slučaja pažnju privlači kombinacijom razumne cijene i uvjerljivih specifikacija. Kako se ovaj spoj prenosi u praksu? Davor Šuštić

usporediti s Nexusom 7 prve generacije, poznatim i priznatim tabletom koji je Asus razvio roizvesti tablet kod kojeg se u suradnji s Googleom. Ne toliko jedino razmišlja o tome da u pogledu konstrukcije, jer je Mebude što jeftiniji zapravo i MO Pad 7 HD oklopljen u sjajnu nije toliko teško. Uzmu se najjef- plastiku bijele boje (dostupan je tinije dostupne komponente, sve još u plavoj, zelenoj, ružičastoj i zajedno sklepa se u koliko-toliko sivoj varijanti), već zbog činjenice funkcionalnu cjelinu, pošalje se na da ima gotovo identične specifipolice trgovina i čekaju se naivci kacije - četverojezgreni procesor, koji će se oprostiti od parsto kuna, gigabajt RAM-a, 16 GB skladišnog razmišljajući da im potrebe nisu prostora i 1,2-megapikselnu predvelike pa samim time i ne trebaju nju kameru. Procesor, doduše, nije ništa bolje od najjeftinijeg. Tada, Tegra 3, već se radi o MediaTekovu međutim, počinju problemi: ubrzo 1,2-gigahercnom čipu MT8125, se ispostavlja da za izrazito nisku što znači da su mu performanse cijenu postoje brojni razlozi: loša u najzahtjevnijim igrama osjetno konstrukcija, slabe performanse, niže, ali u svakodnevnom radu očajan ekran, problematičan pri- (surfanje Internetom, e-mail, drušjem bežičnog signala itd. tvene mreže, instant messaging i Mnogo je veće umijeće sastaviti ostalo) razlika gotovo ne postoji. tablet koji će na svim tim poljima Drugim riječima, MeMO Pad 7 nuditi mnogo, a istovremeno dola- HD trenutačno reagira na vanjske ziti s razumnom cijenom. Upravo podražaje, prilično se glatko pretakvim tabletima pokušavaju biti bacuje između ekrana i brzo poAsusovi 7 i 10-inčni MeMO Padovi kreće aplikacije. Višestruko brže - i u tome poprilično uspijevaju. nego što je to slučaj kod tableta s dna ponude. Povoljna sedmica Usporedba s prvom generacijom Manji od dva testirana MeMO Pa- Nexusa 7 međutim nije potpuno da, model koji je zbog svojeg ekra- poštena - osim što je MeMO Pad na nazvan MeMO Pad 7 HD (daje 7 gotovo 40 grama lakši, dolazi sa se do znanja da se radi o 7-inčnom dva dodatka koja originalni Nexus zaslonu HD rezolucije), najlakše je 7 nije imao: 5-megapikselnom stražnjom kamerom te, mnogima možda i važAsus MeMO Pad HD 7 16 GB nije, utorom za Micro SD kartice. Putem poEkran ................................................................ 7" IPS (1.280×800) tonjeg skladišni mu se Memorija ............................ 16 GB (do dodatnih 32 GB Micro SD)

P

prostor dâ proširiti za čitavih 32 GB. Spomenuti 7-inčni ekran IPS je tipa, s omjerom stranica od 16:10 i rezolucijom od 1.280×800 točaka. Piksele je golim okom zamalo nemoguće razaznati, a pridodamo li tome visoku svjetlinu i dopadljiv prikaz boja (malo naginje toplijem dijelu spektra), teško je ne zaključiti da se ekran ove kvalitete kod tableta od 1.300 kuna obično ne očekuje. Uza sve što tableti s Androidom sa softverske strane inače nude, MeMO Pad 7 HD (kao i njegov 10-inčni brat) dolazi s nekoliko Asusovih vlastitih aplikacija za uređivanje i organizaciju fotki, crtanje, štednju baterije i pohranu datoteka u cloud. Posebno je zanimljiv modul Floating Apps, izveden na način da se uz tri softverske sistemske tipke prikazuje još jedna, koja otvara dodatnu traku gdje možemo odabrati aplikaciju ili widget koji će se na ekranu prikazivati iznad trenutno otvorene aplikacije. Ovo može biti korisno npr. kad želimo koristiti kalkulator i rezultate smjesta unositi u tablicu jer se u tom slučaju ne moramo prebacivati između dvije aplikacije u full screenu. Iz ugrađene litij-ionske bate-

rije moguće je izvući desetak sati autonomije ako se bavimo surfanjem i sličnim aktivnostima. U slučaju da gledamo video pri maksimalnoj svjetlini ekrana, baterija će potrajati nešto više od pet sati.

Snažnija desetka

MeMO Pad 10 FHD LTE glavne adute otkriva već u nazivu: posjeduje 10-inčni ekran visoke rezolucije (1.920×1.200 točaka, što je zapravo više od Full HD-a) te nudi podršku za 3G i 4G mreže. Utor za SIM kartice nalazi se na jednom od bokova uređaja, a u njegovoj blizini nalazimo još jedan zanimljiv i koristan konektor: micro HDMI. Uz kupnju odgovarajućeg kabla ili adaptera sliku je s tableta zahvaljujući dotičnom lako prenijeti na veliki ekran. Osim pukim gabaritima, MeMO Pad 10 svojeg manjeg brata premašuje i u pogledu performansi. Odabran je provjereni četverojezgreni procesor Snapdragon S4 Pro, a pridruženo mu je 2 GB RAM-a. Bez obzira na to za što ga koristili, MeMO Pad 10 u radu se ponaša

Procesor/RAM .......... MediaTek MT8125 1,2 GHz (4 jezgre)/1 GB WiFi/Bluetooth/3G/LTE ................................................ 4/4/8/8 Kamere .................................... 5 MP (stražnja), 1,2 MP (prednja) Dimenzije ................................................ 196,8×120,6×10,8 mm Masa ....................................................................................... 302 g Operacijski sustav ..................... Google Android 4.2.2 Jelly Bean Cijena ................................................................................ 1.299 kn

PLUS Ekran, solidne performanse u svakodnevnom radu, stražnja kamera, Micro SD utor, razumna cijena MINUS Sjajna plastika na poleđini brzo se prlja, performanse u grafički vrlo intenzivnim igrama

Dojam: Za ovaj novac teško je pronaći 7-inčni tablet koji nudi više Ustupio: HGspot informatika, www.hgshop.hr 48

BUG LISTOPAD 2013.

< Skladišni prostor obaju MeMO Padova može se proširiti Micro SD karticama za maksimalno 32 GB

< Tipke za uključivanje ekrana i namještanje glasnoće zvuka plastične su i postavljene na zaobljeni brid sa stražnje strane tableta

Asus Nexus 7 32 GB (2013)

Dobar postao (naj)bolji

PRE

R

A

problem. Ako vam je pak bitno što o vašem gadgetu misli okolina, nezanimljiva vanjština MeMO Padova mogla bi vas odvratiti od njihove kupnje - koliko god ona objektivno bila isplativa.

PO

UK

brzo, odazivno - odlično. Skladišnog prostora ima 16 GB i moguće ga je proširiti Micro SD karticama. Ugrađeni je 10-inčni IPS ekran oštar i više no dovoljno svijetao, a ne razočarava ni u pogledu interpretacije i bogatstva boja ili pak kutova gledanja. Eventualna zamjerka može se uputiti dizajnu i izvedbi stražnje strane uređaja. Dotična dolazi u bijeloj i tamnoplavoj varijanti i u oba je slučaja konstrukcijski uvjerljiva, ali istovremeno iznimno podložna prikupljanju prašine i masnoće s prstiju te vizualno pomalo neugledna. Kako ćete tablet primarno gledati s prednje strane, to vam ne bi trebalo predstavljati

Uz dva MeMO Pada na test nam je stigla druga generacija Asusova popularnog tableta Nexus 7, razvijenog u suradnji s Googleom. Novosti je mnogo: 7-inčni uređaj stanjen je za par milimetara i sa 340 olakšan na 290 grama; hardverski je osnažen četverojezgrenim procesorom Snapdragon S4 Pro (1,5 GHz); dobio je dodatni gigabajt RAM-a te mu je implementirana stražnja kamera. Dotična ima rezoluciju od 5 MP i može poslužiti za usputno škljocanje fotki koje ćete potom obraditi u Instagramu ili sličnoj aplikaciji. Prednja kamera i dalje ima rezoluciju od 1,2 MP. Najvažnija promjena odnosi se na ekran: rezolucija odlične IPS matrice podignuta je na visokih 1.920×1.200 točaka, što rezultira gustoćom piksela od 323 ppi i još ugodnijim korištenjem Nexusa 7. Novi Nexus 7 podržava bežično punjenje (baznu stanicu za punjenje treba kupiti odvojeno), sa stražnje je strane prekriven finom i na dodir vrlo ugodnom gumom te tvornički dolazi s Androidom 4.3 (i dat će se nadograditi na nove verzije čim budu izdane). Sve to čini ga ponajboljim 7-inčnim tabletom s Androidom koji novac trenutno može kupiti.

Ekran: 7” IPS (1.920×1.200) Cijena: 2.499 kn Ustupio: HGspot informatika, www.hgshop.hr

< S oba MeMO Pada dolazi plastično postolje na koje ih je moguće odložiti. Maleno je i djeluje krhko, ali oba tableta iznenađujuće stabilno drži na mjestu

< Sve na jednom mjestu – lijevi bok 10-inčnog MeMO Pada krije utor za SD kartice, modul za SIM kartice, USB port te micro HDMI Asus MeMO Pad FHD 10 16 GB Ekran ....................................................... 10,1" IPS (1.920×1.200) Memorija ............................ 16 GB (do dodatnih 32 GB Micro SD) Procesor/RAM ................ Qualcomm Snapdragon S4 Pro 1,5 GHz (4 jezgre)/2 GB WiFi/Bluetooth/3G/LTE .............................................. 4/4/4/4 Kamere .................................... 5 MP (stražnja), 1,2 MP (prednja) Dimenzije .................................................. 263,6×181,3×9,9 mm Masa ....................................................................................... 572 g Operacijski sustav ..................... Google Android 4.2.2 Jelly Bean Cijena ................................................................................ 3.499 kn

< Za Asusove tablete dostupni su tzv. TransCoveri – futrole koje dubliraju kao postolja i omogućavaju postavljanje tableta u razne položaje

PLUS Ekran, performanse, Micro SD utor, 3G/LTE, HDMI port, cijena MINUS Plastika poleđine lako se prlja i vizualno je nezanimljiva

Dojam: Dobar omjer cijene i mogućnosti – ovaj put u 10-inčnom formatu Ustupio: Recro, tel. 01/3650-777 2013. LISTOPAD BUG

49

MOBILNI TELEFONI

HTC One Mini vs. Samsung Galaxy S4 Mini podudara s flagshipom ipak nudi premium doživljaj korištenja smartfona svakako će u jednom od ova dva telefona pronaći svog aduta, pa evo koji je po kojem kriteriju bolji.

Ekran

Sraz malenih Dva najatraktivnija smartfona koja su na tržište stigla prije nekoliko mjeseci nedavno su dobila i svoje umanjene izvedbe. Za sve vas kojima su HTC One i Samsung Galaxy S4 preveliki, premoćni ili naprosto preskupi uređaji, usporedili smo karakteristike njihovih mladunaca

Najvažniji element svakog smartfona - njegov ekran - iste je dužine dijagonale i na Samsung Galaxyju S4 Mini i na HTC-ovom modelu One Mini: 4,7 inča. Ipak, HTC-ov model nudi osjetno veću rezoluciju, od 720×1.280 piksela, u odnosu na Samsungovih 540×960 piksela. Time je stvorena i značajna razlika u gustoći piksela, koja kod HTC-ova modela iznosi 342 ppi, dok Samsungov nudi “samo” 256 ppi. U praksi, međutim, prosječnom ljudskom oku ova razlika nije ni izbliza toliko očita kao kada se gledaju brojke na papiru, što Samsung može zahvaliti korištenju Super AMOLED-a. Ipak, uz Gorilla Glass 3 koji ima HTC, postojanost kontrasta, osobito kada se telefoni koriste izloženi izravnoj sunčevoj svjetlosti, na nešto je višoj razini kod tog uređaja, pa će onima koji prvenstveno drže do perfekcije u prikazu slike model tajvanskog proizvođača biti za nijansu bolji izbor.

Dizajn Dragan Petric

P

ostalo je već uobičajeno da najprominentniji proizvođači smartfona nekoliko mjeseci nakon predstavljanja flagship modela potrošačima ponude i dimenzijama nešto manju izvedbu istog uređaja kojoj su i hardverske specifikacije prilagođene umanjenoj veličini. Među ovogodišnjim top-modelima svakako su HTC One i Samsung Galaxy S4 dugo slovili kao najatraktivniji uređaji, a njihove mini-izvedbe, nazvane jednostavno HTC One Mini i Samsung Galaxy S4 Mini, ovih su dana stigle i do našeg podneblja. Oni koji žele dimenzijama praktičniji uređaj koji usprkos tome što se specifikacijama ne

HTC One Mini

Samsung Galaxy S4 Mini

usporedne Karakteristike Dijagonala ekrana Rezolucija ekrana Memorija Fotoaparat Dimenzije i masa Materijal Baterija Procesor Softver Korisničko sučelje Cijena Ustupio

50

4,7" 720×1.280 (342 ppi) 16 GB, 1 GB RAM 4 MP 132×63×9,3 mm, 122 g Aluminij 1.800 mAh Dual-Core Snapdragon 400 1,4 Ghz Android OS 4.2.2 HTC Sense UI 5 3.999 kn HTC

BUG LISTOPAD 2013.

4,7" 540×960 (256 ppi) 8 GB, 1,5 GB RAM, microSD 8 MP 124×61×8,9 mm, 107 g Plastika 1.900 mAh Dual-Core Snapdragon 400 1,7 Ghz Android OS 4.2.2 Samsung TouchWiz UI 3.999 kn Samsung Electronics Adriatic

Oba uređaja izgledaju kao Mini Me svojih flagship pandana. Samim time preuzimaju i sva pozitivna i negativna svojstva vezana uz dizajn i izvedbu uređaja koja vrijede i za velike flagshipe. Konkretno, HTC One Mini nudi uvjerljiviji i moderniji dizajn u svojem aluminijskom unibody tipu kućišta, pružajući gotovo isti premium osjećaj kao i HTC One. Samsung Galaxy S4 Mini u potpunosti je pak napravljen od plastičnih slitina i ne može se reći da u ruci djeluje kao umanjena verzija flagshipa, već kao uređaj srednje klase. S druge strane, dimenzijama je nešto manji od HTC-ova uređaja: kraći je, uži i tanji za pola milimetra (8,9 mm u odnosu na 9,3 mm), što će oni koji manju verziju flagshipa uzimaju upravo zbog dimenzija itekako znati cijeniti. Samsung je usto i lakši sa svojih 107 grama, u odnosu na HTC-ovih 122 grama. Ali opet, HTC je zbilja neusporedivo ljepši telefon.

Baterija i kamera

Prema specifikacijama, telefoni imaju baterije otprilike istog kapaciteta: ona u HTC-ovu modelu dolazi sa 1.800 mAh, a Samsungova minijatura ima 1.900 mAh. U praksi pak stvari stoje kudikamo drugačije - ekran niže rezolucije kakav je odabrao Samsung pokazao je svoju milosrdnost i prednost kada je riječ o ekonomičnosti te će uređaj južnokorejskog proizvođača pružiti znatno veće vrijeme autonomije no što je moguće postići s HTC-ovim modelom One Mini. Točnije, Samsungov Galaxy S4 Mini moći ćete, uz prosječnu količinu korištenja, spajati na punjač katkada i svaki drugi dan, što nije mala stvar. Usto se Samsungova baterija može i zamijeniti jer uređaj nema unibody kućište. Što se kamere tiče, ovdje znatno veću razliku primjećujemo na papiru, a manju u praksi. HTC One Mini dolazi s UltraPixel kamerom maksimalne rezolucije 4 MP, dok Samsung Galaxy S4 Mini ima kameru s maksimalnom rezolucijom od 8 MP. HTC-ova je kamera u principu identična onoj na flagshipu, tj. većem modelu, no nema ugrađen stabilizator slike. To se osjeti u

Dizajn dvaju Minija svakodnevnom korištenju fotoaparata - slike ne nude baš tu razinu oštrine i vidljivosti detalja kao HTC One, no ipak su i dalje prilično čiste i bez puno šumova kada se okidaju noću zbog velike površine footosjetljivih ćelija. I Samsungove su slike nešto slabije u odnosu na Galaxy S4, ponajprije zbog osjetnog pada u broju megapiksela, no u konačnici, isti kadar snimljen HTC-om One Mini i Samsung Galaxyjem S4 Mini gotovo uvijek bolje ispada kada se koristi Samsungov uređaj.

Bitna je razlika softver

Softverski, ipak, telefoni su posve drugačiji. Iako oba koriste Android OS Jelly Bean 4.2.2, HTC dolazi sa Sense 5 UI-jem kojim dominira BlinkFeed, personalizirani stream informacija, a Samsung s TouchWiz UI-jem koji svoje prednosti temelji na upravljanju aparatom gestama, korištenju widgeta i elementarnom multitaskingu. Kako su i velika braća ovih dvaju telefona zapravo krucijalne razlike nudila upravo po pitanju softvera, odluku o tome koji od dva Minija odabrati također je ponajbolje donijeti ovisno o

Samsung Galaxy S4 Mini

Aluminijsko unibody kućište i 4-megapikselni aparat

Poklopac baterije napravljen od plastike i 8-megapikselni aparat

Dva prekidača smještena su na desnom rubu telefona

Jedna sklopka smještena je na lijevom rubu telefona

Na lijevoj je strani gornjeg ruba telefona

Praktično, u visini palca, na desnom rubu telefona

Nalazi se uz desni rub donjeg dijela telefona

Postavljen je točno na sredinu donjeg ruba uređaja

Pozadina

Performanse

Oba telefona koriste identičnu hardversku platformu: Qualcommov čipset Snapdragon 400 s dvije Krait jezgre, s tom razlikom što one u HTC-ovu telefonu kucaju taktom od 1,4 GHz, a u Samsungovu taktom od 1,7 GHz. U praksi - razlike nema. Uređaji pružaju visoku razinu fluidnosti, s tek neznatnom pojavom laga kod skrolanja i zuma težih web stranica te kod obavljanja kompleksnijih radnji, no nikako nije riječ o nečem iritantnom ili nepodnošljivom. Performanse koje pružaju obje minijature gravitiraju onima koje nude flagshipovi. Što se memorijskih kapaciteta tiče, Samsungov telefon dolazi sa 8 GB memorije za pohranu podataka, no moguće ju je proširiti microSD karticama. HTC dolazi s izdašnijih 16 GB memorije za pohranu podataka, ali nema utor za microSD kartice, pa su i po ovom pitanju telefoni prilično izjednačeni.

HTC One Mini

Kontrola glasnoće

Tipka Power

MicroUSB priljučak

tome čija vam modifikacija Android OS-a više odgovara. Dok Samsung Galaxy S4 Mini ipak ima nešto bolju bateriju i fotoaparat, a HTC One Mini nešto bolji ekran i dizajn, i dalje su te razlike kudikamo manje od onih koje nude

njihova korisnička sučelja. Svi kojima ­ekran, dizajn i baterija ne predstavljaju presudnu komponentu uređaja trebali bi između ova dva prilično izjednačena mališana odabrati ovisno o tome čiji im softver bolje leži.

Sprinternet iii - internet brži od brzine

PROMO

Najbrži iNterNetski spektakl u režiji b.Neta

M

ickey Benetti u nastavku najbržeg spektakla juri internetom brže nego ikada. Zahvaljujući Sprinternetu III, Mickey je postao brži od same brzine. Odaberi i ti B.net internet - brži od brzine, samostalno ili u Superbrzim paketima i surfaj besplatno prvih 6 mjeseci. Sprinternet III najbrži je i najstabilniji neograničeni internet dostupan svim novim korisnicima koji se odluče na jednu od B.netovih internet usluga. Na raspolaganju imaju SUPERBRZI 1D ili SUPERCARNet 1D paket, uz koje mogu neograničeno surfati internetom za samo 1 kn!

Tu je i SUPERBRZI 2D ili SUPERCARNet 2D paket uz kojeg novi korisnici za samo 88,95 kn mjesečno mogu uživati uz televiziju i internet. Ukoliko gledanju televizije i superbrzom surfanju žele pridružiti i telefon, onda je idealan odabir SUPERBRZI 3D ili SUPERCARNet 3D paket, kojeg dobivaju za samo 129 kn mjesečno. Ova promotivna ponuda traje do 31. listopada i dostupna je svim novi korisnicima uz ugovornu obavezu na 24 mjeseca. Razmisli koji je od šest ponuđenih paketa idealan za tebe i budi brži od brzine. Superbrzina čeka na tebe. 2013. LISTOPAD BUG

51

MOBILNI TELEFONI Sony Xperia Z1

Moć optike

< Bočna stranica vodootporne Xperije Z1 mjeri elegantnih 8,5 mm

Nakon što se početkom godine Xperiom Z vratio među najozbiljnije globalne igrače na tržištu smartfona, Sony je sada predstavio i nasljednika tog modela, koji u (ponovno) vodootpornom kućištu donosi trenutno najbržu hardversku platformu na mobilnim uređajima, ali i jedan od ponajboljih fotoaparata ikad ugrađenih u smarftone Dragan Petric

P

rateći prokušani recept lansiranja novih proizvoda na golemim svjetskim sajmovima, pazeći pritom da ti proizvodi budu toliko tehnološki osuvremenjeni da iskoče kao najatraktivniji noviteti sajmova, Sony je zabljesnuo na upravo održanoj IFA-i sa svojim novim flagship smartfonom nazvanim Xperia Z1. Ovo je trenutno po mnogočemu najmoćniji smartfon na svijetu, kod kojeg je baš svaka komponenta napravljena da se utrkuje isključivo s ponajboljim pandanima, odnosno da im dodatno podiže letvicu. Xperia Z1 koncipirana je kao nasljednik tržišno izuzetno uspješne i prihvaćene Xperije Z te donosi 5-inčni Full HD ekran, vodootporno stakleno kućište i četverojezgreni Qualcommov Snapdragon 800 na taktu od 2,2 GHz. Ono što je ipak posebnost koja je istaknuta u pravi plan kod ovog modela njegov je pozadinski fotoaparat s maksimalnom rezolucijom snimanja od impresivnih 20,7 megapiksela. Sačuvajmo,

< Fotoaparat rezolucije 20,7 megapiksela opremljen Sonyjevom G optikom ispred senzora veličine 1/2,3" čini ovaj smartfon fotografski moćnijim i od mnogih kompaktnih fotoaparata Sony Xperia Z1 Ekran ................................................................... 5" (1.080×1.920) Kamera ............................................................... 20,7 megapiksela 3G/LTE/Bluetooth/USB .............................................. 4/4/4/4 Dimenzije i masa ..................................... 144×74×8,5 mm, 170 g Cijena (očekivana) ...................................................... oko 5.500 kn PLUS Odličan pozadinski fotoaparat, vrhunske performanse, vodootporan, čvrsta i uvjerljiva izvedba, znatno poboljšan ekran u odnosu na prethodni model MINUS Autonomija baterije

Dojam: Najbrži smartfon sezone ima i najbolji pozadinski fotoaparat kada je riječ o smartfonima, pa predstavlja i ozbiljnog kandidata za najbolji flagship godine Ustupio: Sony Mobile Hrvatska

međutim, svoje dojmove o tom najzanimljivijem elementu Xperije Z1 za kraj.

Bolji ekran

Valja se prisjetiti najprije Xperije Z, uređaja koji je - kada se zimus pojavio na tržištu - jednako otvarao vilice i izazivao wow efekt kao Xperia Z1 danas, no s jednim detaljem koji je bio toliko nedorađen da je poprilično kvario sveukupno vrlo pozitivan dojam. Uređaj je, naime, nudio vrlo loš kut vidljivosti i kontrast nedostojan flagshipa. Utoliko nas je kod Xperije Z1 najviše zanimalo kakav dojam ostavlja njezin novi ekran. Vijesti su dobre: mane prethodnika drastično su umanjene te ekran na novom Sonyjevu pulenu nudi osjetno bolji i postojaniji kontrast. Crni su tonovi značajno tamniji, a bijeli osjetno svjetliji. Ipak, i dalje je riječ o TFT ekranu, pa se osjeti razlika u odnosu na IPS i Super AMOLED panele konkurenata koji ih nude u Full HD rezoluciji na istim ili sličnim dijagonalama, no ne tolika da bi ikome tko nabavi Xperiju Z1 to moglo ozbiljnije zasmetati. Vrhunskoj oštrini ekrana čija gustoća piksela iznosi vrlo visokih 441 ppi sada su konačno pridružene i uvjerljive i živahne boje, uz poboljšan kontrast i svjetlinu koja je dovoljno jaka da se uređaj može ugodno koristiti i na dnevnom svjetlu. Ovo nikako nije najbolji ekran na svijetu, no dovoljno je iznadprosječan da svi koji su Xperiju Z propustili zbog lošeg ekrana ovaj put to ne naprave jer će im novi ekran biti više nego zadovoljavajući. Kada je riječ o performansama, posljednja generacija četverojezgrenog Snapdragona na ovom se uređaju ponaša prema očekivanjima - besprijekorno. Uređaj sve radnje obavlja bez ikakvih lagova, posve glatko i fluidno, a i na sintetičkim benchmarkovima to potvrđuje rezultatima koji svjedoče da se radi o trenutno apsolutno najbržem mobilnom uređaju na svijetu. Što se dizajna tiče, međutim, dojam nije onoliko šokantno impresivan kao u slučaju prekrasne Xperije Z. Novi je model, naime, nešto deblji (ima 8,5 mm bočne linije) i nešto manje oštrih bridova, pa djeluje manje futuristično, no i dalje je ovo jedan od najljepših smartfona u povijesti.

Snažno snimanje

Razlog debljanju Xperije jest novi senzor fotoaparata. Velik je 1/2,3” i uz Sonjevu G seriju leća nudi maksimalnu rezoluciju snimanja od 20,7 megapiksela. Otvor blende je F/2.0, pa su fotografije koje snime ovaj uređaj - u kontekstu fotografiranja smartfonima - jednom

< Primjer fotografije snimljene Xperiom Z1 pokazuje da je, usprkos malom senzoru, moguće manipulirati i dubinskom oštrinom slike riječju: fantastične. Ispucali smo doslovce stotine fotografija tijekom testiranja Xperije Z1 na različitim lokacijama, uz različite uvjete osvjetljenja, i redovito smo dobivali snimke takve ošrine, takve preciznosti eksponiranja i takve realističnosti u prikazu boja da im ne mogu parirati ni mnogi klasični kompaktni digitalni fotoaparati. Sony Xperia Z1 trenutno nudi ponajbolji fotoparat na smartfonima (ma što Nokia mislila o tome). Nezadovoljni smo ostali autonomijom baterije, čiji je kapacitet 3.000 mAh. Istina je da smo Xperiju Z1 koristili debelo natprosječno mnogo, no nismo očekivali da će baterija tolikog kapaciteta ipak tražiti da ju već rano navečer spojimo na punjač. S vremenom ćete, kada se na uređaj naviknete, biti manje znatiželjni oko isprobavanja njegovih bezbrojnih mogućnosti, pa će i baterija ipak izdržati do odlaska na spavanje. Sve u svemu, Xperia Z1 ozbiljan je kandidat za najbolji flagship smartfon sezone. 2013. LISTOPAD BUG

53

AUDIO Nearfa TouchPLAY 2

Blizinsko pojačanje D

ovoljno je staviti mobitel na gornju ravnu plohu zvučnika i on će pojačavati što god mobitel svirao - tvrde upute. To u praksi doista funkcionira, ali Nearfa TouchPLAY 2 ne koristi mikrofon kako bi primio signal, već stara dobra načela elektromagnetike: zavojnicom smještenom uz površinu plohe mjeri signal koji samim svojim funkcioniranjem emitira svaki zvučnik, pa i onaj u mobitelima. Točnije rečeno, zavojnica je bliže prednjoj strani uređaja, gdje većina mobitela ima zvučničić, a u praksi je potrebno malo eksperimentiranja dok se ne nađe

optimalna pozicija za takav prijem kroz zrak. Da ne bi bilo zabune, ovaj Near Field Audio nema veze s digitalnim NFC-om koji je donedavno bio goruća tehnološka tema. Prijenos signala radi sasvim pouzdano i velika mu je prednost što ne traži nikakvo uključivanje, uparivanje ili gašenje Bluetootha, ili pak motanje s kablovima - dovoljno je staviti svirajući mobitel na površinu. Mali problemi doduše nastupe kad signal bude preslab, između pjesama, kad se zvučnik sâm ugasi i opet uključi tek kad zvuk mobitela opet bude nešto glasniji, ili kad se začuje signal GSM antene.

< Kad zvučnike na boku treba dodatno zaštititi, na raspolaganju su dvije gumene ovojnice, isporučene u paketu Akustička je kvaliteta prihvatljiva; nedostaju snažan bas i vrlo visoke frekvencije pa imamo pomalo telefonski efekt, uglavnom neizbježan kod uređaja ove veličine, ali ne treba zaboraviti da će s njim unisono uvijek svirati i mobitel.

Nearfa TouchPLAY 2 Dimenzije ............................................................. 124×68×40 mm Ulazi ..................................... EM bliskog polja, 3,5 mm pomoćni Napajanje ................................................................. 3×AA baterija Cijena .................................................................................... 298 kn PLUS Koncepcija, USB za napajanje, standardne baterije, praktičnost i prenosivost MINUS Prelako se gasi kod niskog signala, osrednji zvuk, čuje se i GSM antena

Dojam: Interesantna ideja koja je svakako plus za praktičnost, ali ukupna izvedba nije bez mana Ustupio: A.S. Komunikacije, tel. 01/3370-503

BUG1 LISTOPAD 2013. 54sbox.indd

< Ispod gornje površine uređaja, bliže prednjoj strani, nalazi se elektromagnetski senzor koji skida signal zvučnika

Također, sva kontrola glasnoće obavlja se kroz mobitel - jedina je kontrola na zvučniku tipka za uključenje. Pored nje je LED koji pokazuje status, dok su sa stražnje strane microUSB za napajanje i dodatni 3,5-milimetarski analogni ulaz. Uređaj je u konturi osnovice otprilike velik koliko i uobičajeni mobiteli sa 4,5-inčnim ekranima, a napajaju ga tri AA baterije koje traju nekoliko sati pri standardnom korištenju. Kvaliteta je izrade u redu - cijela je površina uređaja fino gumirana, a zvučnici na boku dodatno se mogu zaštiti zgodnim gumenim ovojnicama za kućište u sivoj i crvenoj boji, koje dolaze u paketu, gdje su još i 3,5-milimetarski te microUSB kabel. Oton Ribić

20.6.2013. 15:00:35

AUDIO Bose SoundLink Mini

Kompaktni eksploziv Prijenosni Bluetooth zvučnici u tehnološkom smislu više i nisu velika novost. No dok ih velik udio proizvođača smatra nečim što treba samo donekle poboljšati zvučnike ugrađene u mobitele, Bose ovim zvučnikom cilja daleko više

< Mnogo metala korištenog za SoundLink Mini donosi poveću masu, ali i kvalitetu i trajnost

Oton Ribić

R

ealno govoreći, mnogim je kupcima ime Bose kao takvo dovoljno da računaju da se iza njega krije akustika najvišeg ešalona. Taj renome nije nezaslužen - i u Bug Labu su proizvodi ove američke tvrtke, koja sljedeće godine slavi pola stoljeća, u pravilu skupljali najviše ocjene. Stoga nas je zanimalo kako se u SoundLinku Mini jedan ovakav audiotitan uhvatio ukoštac s konceptom kompaktnog, prijenosnog Bluetooth zvučnika.

< Sve su kontrole lako dostupne s gornje strane uređaja

Metal posvuda

Krenimo s najsnažnijim asovima koje uređaj ima. S gledišta konstrukcije, nemamo nikakvih primjedbi - teško je naći ikakav nedostatak čvrstom kućištu, metalnom sa svih strana, sa solidno gumiranim tipkama koje osim same mehaničke trajnosti smanjuju izloženost unutrašnje elektronike meteorološkim (ne)uvjetima s kojima se svaki prijenosni zvučnik suoči prije ili kasnije. Uglavnom, ni sitničavi korisnici neće se moći požaliti na SoundLinkovu konstrukciju. U akustici rafinirana konstrukcija često implicira jednako rafiniran zvuk - i drago nam je što je to slučaj i ovaj put. Frekvencije su izvrsno uravnotežene te sežu u raspon vrlo širok za uređaj ove veličine - visoke su čiste i jasne, baš kao što je i bas vrlo prodoran i postojan. Čak i kad se uređaj upogoni nešto glasnije, zvučna slika ostaje dobro balansirana - nema naročitog izobličavanja basa ni šušljetanja

< Uz konektor za punjenje, tu je i uvijek koristan dodatni analogni ulaz

visokih frekvencija. Nećemo pretjerati tvrdeći da se zvuk zapravo može mjeriti s mnogim kućnim zvučnicima srednje klase. Od ukupne snage ne treba očekivati previše, ali bit će dovoljna za prosječnu sobu ili manje druženje na otvorenom. Ovdje pomaže i što SoundLink zapravo nije usmjeren, već zvuči na svoje obje strane - iako mu je, zbog dimenzija, stereo separacija nužno minimalna. Što se mobilnosti tiče, dimenzije uređaja dovoljno su male da ga se lako može dodati bilo u kakvu naprtnjaču ili kofer, ili čak veći džep. No ta solidna konstrukcija i tehnika unutra ipak implicira svoj nedostatak za prenosivost: osjetno veću masu od konkurenata, otprilike dvije trećine kilograma. Ovdje svoj udio uzima i baterija, dovoljnog kapaciteta da SoundLink upogonjujete bez problema četiripet sati, u sobnoj glasnoći.

Upravljajmo, kontrolirajmo

Kontrole su standardne za ovakve zvučnike: sve su tipke s gornje strane, praktično dostupne, i služe redom: uključivanju, utišavanju, kontroli glasnoće te izboru ulaza. Naime, uređaj nudi i dodatni analogni 3,5-milimetarski ulaz. Tu su još LED indikatori stanja potrošnje ili punjenja baterije, ulaza, utišanosti te Bluetootha. Baterija se

može puniti priloženim punjačem pomoću konektora na boku, ali za korištenje kod kuće, u paketu ćete pronaći i mali cradle za tu svrhu. Interesantno je koliko je Bose dalekometno razmišljao na području trajnosti uređaja - osim što je baterija zamjenjiva, na dnu uređaja pronaći ćete mali microUSB priključak za osvježavanje firmwarea kako bi podržavao eventualne buduće verzije Bluetooth audioprotokola. Bilo bi savršeno da se i on može koristiti za punjenje baterije, ali to nažalost nije slučaj. Treba reći i da ovaj uređaj nema mikrofon - neće funkcionirati kao speakerphone za mobitel. Dok se s jedne strane može argumentirati da je ta funkcionalnost na ovoj razini očekivana, ne zamjeramo što je ovaj zvučnik konstruiran s idejom da radi samo jedan posao i radi ga dobro. Od dodatne opreme Bose na raspolaganju nudi futrolu za prenošenje i gumene omotače za cijeli zvučnik u crvenoj, zelenoj i plavoj boji, koji mu dobro štite sve uglove i površine te bismo ih svakako preporučili onima koji računaju svoj SoundLink tumbati po raznoraznim prtljažnicima, koferima i kamenju na kampingu. Logično je sljedeće pitanje koliko treba izdvojiti za sve to zadovoljstvo? Bose nije economy proizvođač i za SoundLink Mini traži svotu koja dobro premašuje ne samo debelu većinu svoje konkurencije već i cijene pristojnih kućnih odnosno računalnih zvučnika. Međutim, kvaliteta i trajnost dobiveni zauzvrat neosporni su, još jednom potvrđujući premisu o Boseu s početka teksta.

Bose SoundLink Mini Dimenzije/masa ........................................ 180×58×51 mm/670 g Ulazi .............................. Bluetooth, 3,5 mm pomoćni analogni, USB za firmware Napajanje ......................................... Zamjenjiva punjiva baterija Cijena ................................................................................ 1.578 kn PLUS Kvaliteta zvuka i konstrukcije, praktičnost, dodatna oprema, trajnost MINUS Masa, ne puni se kroz USB port, cijena

Dojam: Tipičan Boseov proizvod – visoka kvaliteta i jednako visoka cijena Ustupio: A.S. Komunikacije, tel. 01/3370-503

< Iako se baterija zvučnika može puniti izravno, kod kuće si posao možete olakšati priloženim cradleom

< Kako bi se kućište dodatno mehanički zaštitilo, Bose nudi dodatne gumene omotače u tri boje 2013. LISTOPAD BUG

55

Televizori Samsung Smart Plasma Series 8 PS64F8500 64” Mada Samsung tradicionalno mnogo više vežemo uz kvalitetne LCD televizore nego plazme, izlazak modela kriptične oznake PS64F8500 to će zauvijek promijeniti. Ne radi se samo o uvjerljivo najboljoj plazmi koju je Samsung proizveo već i o jednom od najboljih takvih televizora uopće

56

Kino u dnevnom boravku

BUG LISTOPAD 2013.

Davor Šuštić

O

vaj uređaj pažnju počinje privlačiti mnogo prije nego što se uključi. To može zahvaliti pukoj golemosti - dijagonala mu iznosi 64 inča, odnosno monstruoznih 163 centimetra - ali i vrlo zanimljivoj dizajnerskoj filozofiji kojoj je proizvođač nadjenuo ime Magnum. Okvir ekrana načinjen je od tamnog brušenog metala, a na njega se s donje strane nastavlja masivno postolje, također metalno i dodatno ukrašeno brušenjem. Unatoč gigantskim gabaritima ekrana, okvir je vrlo tanak - odozgo broji 2,5 cm, na bokovima 3 cm, a s donje strane 4 cm. Tanak je i profil: sva elektronika ugurana je u prostor debljine tek nešto više od 3 cm. Funkcionalna izvedba postolja manje je impresivna od vizualne. Televizor se, naime, ne može jednostavno zakretati u stranu ili naginjati; na polici zauzima podosta prostora u svim smjerovima (dubina mu je 32 cm) te svojim postoljem onemogućava eventualno postavljanje soundbara direktno ispod ekrana. U slučaju da vas zanimaju takvi zahvati, kao rješenje se nameće montaža televizora na VESA nosač, pri čemu treba odabrati kvalitetniji primjerak koji se može nositi s opterećenjem od preko 30 kilograma.

Slika za poželjeti

Odličan dojam nastavlja se i nakon uključivanja Samsungove skupocjene plazme. Početna konfiguracija uređaja odrađuje se unutar dobro organiziranih i većini lako razumljivih izbornika, gdje možemo konfigurirati mnoge parametre slike (po potrebi za svaki videoulaz zasebno), zvuka, mreže (televizor ima žičnu i bežičnu mrežnu karticu te Bluetooth), televizijskih kanala (ugrađen je kombinirani analogni i digitalni TV tuner) te potrošnje energije. Za optimalne performanse u potonjem izborniku svakako isključite Eco Sensor, agresivni senzor koji prati ambijentalno osvjetljenje te s obzirom na njega korigira svjetlinu ekrana. Kvaliteta je 2D slike, riječju, spektakularna. Oštrina prikaza, živost, dubina i kontrast boja, preciznost detalja u svim dijelovima spektra, svjetlina slike, fluidnost pokreta (pogotovo s uključenim sustavom za zaglađivanje) - sve to su aspekti u kojima je Samsungova

dijagonala odlično popunjava vidno polje kad se gleda s preporučene udaljenosti od tri do četiri metra.

Opremljen do zuba

Što se ostatka opreme tiče, Smart Plasma Series 8 PS64F8500 uključuje dva daljinska upravljača (klasični te praktičan primjerak < Za uživanje 3D s touchpadom), integriranu 5-megapikselnu sadržajima s televizorom web kameru za brbljanje putem Skypea te suse isporučuju dva para čelje Smart TV 2.0 unutar kojeg možemo poaktivnih RF naočala. Lagane su i dovoljno velike da se kretati razne internetske servise i preglednik, mogu nositi preko dioptrijskih naočala reproducirati video, glazbu i fotke s vanjske memorije i drugih računala u mreži te koješta 64-inčna uzdanica bila impresivnija od prak- drugo. Ovo sučelje također podržava upravtički bilo kojeg drugog televizora koji smo ljanje glasom i pokretima rukom (kamera dedosad imali prilike testirati. Naravno, sve to tektira pokret), no takav način upravljanja još uz pretpostavku da reproduciramo kvalitetan je uvijek mnogo manje precizan i intuitivan Full HD sadržaj. Televizijski kanali izgledaju od dobrog starog daljinskog upravljača. prihvatljivo dobro, mada ni izbliza ne koriste Nedostaci? Ima ih nekoliko: ugrađeni su mogućnosti Samsungovog televizora. zvučnici vrlo neimpresivni; korisnicima čije Ljubitelje 3D-a zanimat će da je i on podr- su oči osjetljive na titranje plazmi gledanje žan. U paketu s teleu ovaj primjerak na vizorom dolaze dva trenutke će biti nepara laganih i velikih podnošljivo (takvi se aktivnih RF naočala. doduše neće usrećiDoživljaj treće diti ni s jednom plazmenzije također se mom), a tu je i cijena može nazvati natprood 30.000 kuna, koja < Dodatni daljinski upravljač silno olakšava sječnim, što dobrim prosječnom kupcu korištenje Smart TV sučelja jer posjeduje touchpad dijelom treba zahvalizasigurno neće biti kojim možemo pomicati pokazivač po ekranu ti činjenici da velika lako probavljiva.

Samsung Smart Plasma Series 8 PS64F8500 64" Dijagonala/Rezolucija ......................................... 64"/1.920×1.080 Konektori ..... 4×HDMI, kompozitni i komponentni ulaz, SCART ulaz, CI+ 1.3 utor, optički audioizlaz, 3×USB Dodaci ....... LAN, WiFi, Bluetooth, web kamera, Smart TV, dva daljinska upravljača, dva para 3D naočala Jamstvo .............................................................................. 5 godina Cijena .............................................................................. 29.999 kn PLUS Izvanredna kvaliteta 2D i 3D prikaza, dizajn, uvjerljiva konstrukcija, napredan Smart TV, ponuda konektora, dva daljinska upravljača, WLAN i web kamera, DLNA i AllShare mrežno streamanje MINUS Neimpresivni zvučnici, položaj HDMI konektora, vrlo široko i duboko postolje

Dojam: Trenutno ponajbolja 64-inčna plazma na domaćem tržištu – a možda i globalno Ustupio: Ronis, www.ronis.hr; Samsung Electronics Adriatc, tel.: 062-SAMSUNG

< Položaj HDMI portova mogao je biti sretnije odabran jer će u nekim slučajevima ukopčani kablovi stršati iz bočne strane uređaja. Konektori su dobro označeni, a ovdje se također spaja Evolution Kit – buduća hardverska nadogradnja ugrađenog četverojezgrenog procesora

< Da se ne bi narušila vizualna čistoća i monolitni dizajn prednjice uređaja, tipka za uključivanje smještena je na njegovu pozadinu

2013. LISTOPAD BUG

57

TEMA BROJA

58

BUG LISTOPAD 2013

d i g i ta l n o u o p i p l j i v o

3D pisači 3D printanje, trodimenzionalni ispis, aditivna izrada – naziva je za ovu tehnologiju mnogo, a u svim se slučajevima radi o pretvaranju 3D modela koje smo dotad promatrali u virtualnom prostoru u opipljivi (i upotrebljivi) oblik. U posljednjih je nekoliko godina 3D ispis uz pomoć entuzijasta i open source zajednice pronašao put od profesionalnih okolina do stolova korisnika koji ne raspolažu planinom novca. Kako se to dogodilo, što tehnologija u svojem trenutnom stanju može te kako hardverska i softverska strana ove priče izgledaju u praksi – samo su neka pitanja na koja odgovaramo u ovomjesečnoj temi broja Piše: Davor Šuštić rodimenzionalni ispis još se naziva aditivnom izradom, što funkcionira kao najkoncizniji opis onoga što ova tehnologija predstavlja. Za razliku od suptraktivne izrade, gdje se predmeti dobivaju destruktivno – tako da se od velikog komada sirovine skidanjem materijala dolazi do željenog oblika – aditivna izrada zasnovana je na stvaranju objekta tako da se dodaje upravo onoliko sirovine koliko je potrebno da bi on nastao. Sirovina se može dodavati na različite načine: slaganjem u vrlo tankim slojevima međusobno povezanim vezivnim sredstvom, stapanjem

visokom temperaturom (laser), samostalnim zgrušavanjem nakon što sirovina u rastaljenom stanju napusti jako zagrijanu ispisnu glavu itd. Konkretan postupak ovisi o tehnologiji 3D ispisa koji se koristi. Trenutno ih paralelno egzistira desetak, pri čemu se one međusobno razlikuju karakteristikama i namjenom, zbog čega u principu nisu izravno usporedive, niti neka od njih odgovara svim tipovima korisnika. To također znači da je posve besmisleno uspoređivati 3D pisače koji ne koriste istu tehnologiju ispisa. Najjednostavnije ih je podijeliti prema materijalima koje koriste kao sirovinu, pa u tom smislu

2013 LISTOPAD BUG

59

TEMA BROJA 3D ispis mogao bi odigrati veliku ulogu u izgradnji baze na Mjesecu. Najmanje dva tima znanstvenika trenutno razvijaju rješenje koje bi omogućilo da na Mjesec pošaljemo pokretni 3D pisač koji bi kao sirovinu koristio Mjesečevu prašinu

razlikujemo one koji koriste plastiku, vosak, papir, metal i kompozite. Više o tehnologijama 3D ispisa pišemo u jednom od okvira uz ovaj tekst. Prednosti su aditivnog pristupa u proizvodnji brojne: nema nepotrebnog trošenja sirovine, nema potrebe za skupim alatima koji se u opisanom destruktivnom procesu i sami troše, a proces izrade proizvoda nerijetko može biti brži. Premda se o 3D ispisu intenzivnije počelo govoriti relativno nedavno, zabluda je da se radi o novoj tehnologiji. Prvi funkcionalni 3D pisač nastao je 1984. godine, a sastavio ga je Chuck Hull, suosnivač tvrtke 3D Systems, koja na polju trodimenzionalnog ispisa posluje i danas. U minula tri desetljeća ovi su uređaji silno napredovali i raširili se na sve sfere proizvodnje – automobilsku, zrakoplovnu i vojnu industriju; arhitekturu, industrijski dizajn, medicinu itd. Mada vrlo skupi i glomazni – cijena im se kreće od nekoliko desetaka do nekoliko stotina tisuća eura, a masa mjeri u stotinama kilograma – takvi profesionalni sustavi pokazali su se izvrsnima za rapidnu izradu prototipa,

a s razvojem sirovina i rapidnu proizvodnju predmeta u manjim serijama.

Revolucija na stolu

Sa svime izrečenim na umu, zašto se 3D pisačima bavimo tek sada? Zbog čega su oni u posljednje vrijeme nezaobilazna tema kada se govori o novim i uzbudljivim tehnologijama? Odgovor treba potražiti u širenju i, podjednako važno, pojeftinjenju stolnih 3D pisača. Za razliku od profesionalnih 3D ispisnih sustava, ovi stolni modeli stasali su na open source etici i prvenstveno zahvaljujući entuzijastima, hakerima (u najpozitivnijem smislu te riječi) i luđacima koji tehnologije prihvaćaju i koriste dok su one još gotovo u povojima – pristojnije ih nazivamo early adopterima. Stolni 3D pisači mahom su dimenzija malo većeg klasičnog pisača, cijena im se kreće između petstotinjak i 2.000 eura (ovisno o tome kupujemo li ga u dijelovima koje ćemo sami sastavljati u funkcionalnu cjelinu ili već gotov uređaj renomiranog proizvođača), a za sirovinu koriste ABS (akrilonitril-butadien stirel) i ekološki prihvatljiviju PLA (polilak-

tid) plastiku. Plastika se u uređaj dovodi u obliku žice te se u tzv. hot headu – ispisnoj glavi 3D pisača – pod utjecajem visoke temperature tali. Sama žica debljine je 3 mm, ali dostupna je i u 1,75-milimetarskoj varijanti kod koje je ispis brži jer ju je lakše rastopiti, pa je protok rastopljene plastike zbog toga veći. Ono što stolni 3D pisači svojim vlasnicima omogućavaju u smislu upotrebljivosti nadilazi praktički bilo koji drugi komad hardvera koji novac trenutno može kupiti. Kupnja stolnog 3D pisača zapravo je investicija u minijaturni kućni proizvodni pogon. On se može koristiti za izradu opipljivih verzija predmeta koje smo dotad vrtjeli pred očima u programu za 3D modeliranje, ali i za proizvodnju potpuno funkcionalnih predmeta koje je, ovisno o njihovu karakteru, moguće komercijalizirati. Jedan od najočitijih primjera takve upotrebe zacijelo je izrada nakita, koji zahvaljujući karakteristikama 3D ispisa možete posve prilagoditi sebi (ili kupcu) i učiniti jedinstvenim. Na isti način svatko može u dnevnom boravku proizvoditi postolja i reljefne futrole za mobitele i

Zahvala Zahvaljujemo udruzi Fab Lab (Roberto Vdović, Saša Relić i Hrvoje Petrović) te tvrtkama 3Dporta (Vladimir Sever), CADDprint (Vedran Starčević), Infodata (Držislav Dlesk i Ivan Basletić), Klex (Igor Klarić) i Prior (Jadranko Stjepanović) što su nam velikodušno ustupili opisane 3D pisače i sirovinu, ali i prenijeli golemu količinu znanja i iskustva bez kojih izrada ove teme ne bi bila moguća.

60

BUG LISTOPAD 2013

3D pisači

Jedan od najboljih stolnih 3D pisača, američki MakerBot Replicator 2, odustao je od open source načela na kojima je RepRap zasnovan i posve se zatvorio, što kod dijela entuzijasta nije najbolje prošlo

Tehnologije 3D ispisa U svijetu 3D ispisa trenutno se primjenjuje čitav niz ispisnih tehnologija, pri čemu one međusobno u principu nisu direktno usporedive. Neka tehnologija ispisa bit će savršena za jedan tip korisnika, a posve pogrešna za drugi. Odabir konkretne tehnologije ispisa, a samim time i pisača na kojem se 3D ispis obavlja, stoga se vrši s obzirom na namjenu objekta koji izrađujemo. Fused Deposition Modeling (FDM) ili Fused Filament Fabrication (FFF) Proces u kojemu se plastika (obično u obliku žice), tzv. filament, dovodi u ispisni mehanizam, topi te mlaznicom izbacuje u vrlo tankim slojevima, pri čemu se odmah stvrdnjava. Glava s mlaznicom pomiče se kako bi kreirala sloj željenog oblika i dimenzija. Ova tehnologija ispisa koristi se kod većine stolnih pisača.

tablete, igračke, čaše, šalice i vaze, glazbene instrumente, makete, dijelove za kojekakve manje uređaje – mogućnosti je bezbroj. Podjednako je važno istaknuti da za takvu kućnu proizvodnju zapravo ne treba imati ništa više od stolnog 3D pisača, računala i barem rudimentarnog poznavanja alata za 3D modeliranje. Pritom se može raditi o vrlo ozbiljnim alatima poput Catie, AutoCAD-a, 3D Studija Max i Solidworksa, ali i posve besplatnim i početnicima razumljivijim programima kao što je Google SketchUp.

Samoreplikacija

Još jedan proizvod koji možemo stvoriti na nekim stolnim 3D pisačima sâm je 3D pisač. Upravo se na ovom principu samorepliciranja zasniva open source projekt RepRap (REPlicating RApid Prototyper). Riječ je o dugogodišnjoj inicijativi koja je od 2005. godine, kada je začeta, do danas iznjedrila četiri stolna 3D pisača, izdana pod posve otvorenom i besplatnom licencom GNU General Public License. Oni su mahom koncipirani na ideji da svaki uređaj može sâm ispisati većinu dijelova od kojih je sastavljen.

Ovdje govorimo o nekakvih 60% dijelova, odnosno svim komponentama načinjenim od plastike, u pravilu istaknutim upadljivom bojom, zbog čega je jedan pogled na vanjštinu takva 3D pisača dovoljan da bi se zaključilo koji se njegovi dijelovi mogu replicirati. Prevedeno u praksu, vlasnik stolnog 3D pisača izgrađenog po smjernicama projekta RepRap svoj uređaj može iskoristiti da bi proizveo sve plastične komponente za još jedan takav pisač. Od jednog kilograma filamenta (topiva ABS ili PLA plastika u obliku žice koja služi kao primarna sirovina kod stolnih 3D pisača) mogu se proizvesti plastični dijelovi za otprilike četiri nova pisača. Trošak filamenta u ovom slučaju iznosi dvjestotinjak kuna. Nakon toga još treba kupiti metalne dijelove – uglavnom se radi o lako dostupnim šipkama i zglobovima; zatim elektroniku potrebnu za komuniciranje pisača s računalom i upravljanje ispisnom glavom u tri dimenzije (dostupna je u internetskim trgovinama i predstavlja trošak od oko 1.500 kuna), ispisnu glavu s grijačem za otapanje

Korisni linkovi www.reprap.org – stranica projekta RepRap www.reprapworld.com – trgovina dijelova za stolne 3D pisače www.grrf.de – popularna njemačka trgovina s gotovim pisačima i dijelovima

Selective Laser Sintering (SLS) Fokusirana laserska zraka u tankim slojevima stapa sirovinu u obliku praha u čvrsti materijal. Kao sirovina u prahu može se koristiti praktički bilo koja legura metala, plastika (uključujući plastiku s dodatkom staklenih kuglica), keramika ili staklo. Upotrebljava se isključivo u profesionalnom 3D pisačima. Electron Beam Melting (EBM) Radi na sličnom principu kao SLS, ali prah stapa fokusirana zraka elektrona u vakuumu. Kao sirovina se koriste titanijeve legure. Također se isključivo koriste u profesionalnim 3D pisačima. Powder Bed and Inkjet Head 3D Printing Princip najsličniji klasičnim tintnim pisačima. Ispisna glava polaže sloj vezivnog materijala na podlogu od praha, a zatim polaže novi sloj praha i ponavlja postupak dok kombiniranjem praha i vezivnog sredstva ne izgradi čitav objekt. Ostatak praha automatski se uklanja. Ovaj princip trodimenzionalnog ispisa koriste uređaji tvrtke Z Corp. Laminated Object Manufacturing (LOM) Slojevi papirnatih, plastičnih ili metalnih laminata premazanih ljepilom polažu se jedan na drugi i laserom ili nožem režu u odgovarajući oblik. Koristi se u profesionalnim uređajima. Stereolitografija Tekući se fotopolimer stvrdnjava u slojeve korištenjem ultraljubičaste zrake. Koristi se u profesionalnim uređajima.

2013 LISTOPAD BUG

61

TEMA BROJA Izbor termoplastike

ABS ili PLA? Stolni pisači kao sirovinu koriste filament – ABS ili PLA termoplastiku u formi 1,75- ili 3-milimetarske žice, koja iz jako zagrijane ispisne glave izlazi rastaljena i smjesta se skrućuje. Tanji tip žice primjenjuje se jer se brže tali. Ova dva tipa termoplastike podosta se razlikuju u sastavu i karakteristikama. Prvo i mnogima najvažnije, ABS termoplastika nastaje iz nafte, dočim se PLA dobiva iz fermentiranog biljnog (najčešće kukuruznog) škroba, što ju čini ekološki mnogo prihvatljivijom. PLA termoplastika zahtijeva nižu temperaturu taljenja (180 – 200°C u usporedbi s barem 225°C kod ABS-a) i, uz pretpostavku da se koristi na dobro kalibriranom stolnom 3D pisaču i uz aktivno hlađenje (npr. ventilatorom), može dati višu preciznost ispisa – pogotovo finijih detalja – nego kad se kao filament koristi ABS termoplastika. Najveća mana ABS-a jest blago deformiranje (savijanje) modela prilikom hlađenja, zbog čega se predmet koji ispisujemo može odvojiti od platforme. Zbog toga prilikom korištenja ABS termoplastike 3D pisač mora biti opremljen tzv. heated bedom – zagrijanom platformom. Očiti je nedostatak PLA termoplastike manja otpornost na visoke temperature. To znači da u slučaju ispisa predmeta koji će biti izloženi visokim temperaturama (šalica za kavu, primjerice) ABS termoplastika predstavlja bolji izbor. Cijena je također na strani PLA filamenta – po kilogramu stoji otprilike 50 – 80 kuna manje od ABS-a. Što se naknadne obrade tiče, dijelovi od ABS i PLA termoplastike mogu se očistiti brusnim papirom, bojiti akrilnim bojama i lijepiti. Oba filamenta tvornički se mogu nabaviti u širokom spektru broja. Spomenimo još da nisu svi filamenti jednako dobri, tj. da nije svejedno koji se konkretan ABS ili PLA filament kupi. Bolji filamenti – oni s malom tolerancijom u promjeru žice – dat će mehanički kvalitetnije i površinski finije obrađene predmete.

Pojedini profesionalni 3D pisači mogu proizvoditi predmete od metala (npr. titanija). Kao sirovina se koristi metalni prah, koji se tali snažnom laserskom zrakom

Personalizacija umjesto masovke

MCOR Iris profesionalni je 3D pisač koji objekte stvara slaganjem vrlo tankih slojeva papira. Rezultat su predmeti čvrstoće nalik drvu i vrlo realistična izgleda sirovine (150 – 800 kuna) te nekoliko koračnih motora (oko 200 kuna po komadu). Tako izgrađen novi pisač tada se može prodati, čime se pokrivaju troškovi kupnje originalnog primjerka (i ostvari potencijalna zarada – neki korisnici stolni 3D pisač kupuju isključivo s ciljem proizvodnje, sklapanja i prodaje istovrsnih uređaja). Opisani koncept distribuirane proizvodnje i rada pod otvorenom licencom GNU GPL ima još jednu golemu prednost pred nadogradnjom uređaja na kakvu smo navikli: u slučaju da netko pronađe način da promjenom parametara nekog od plastičnih dijelova poboljša preciznost ili brzinu 3D pisača, svaki vlasnik takvog uređaja jednostavno može digitalnim putem preuzeti model novog i boljeg dijela, ispisati ga na svojem uređaju i ugraditi ga namjesto postojećeg, čime efektivno dobiva bolji pisač – zamalo ni iz čega. Briljantni projekt RepRap poslužio je kao temelj pojedinim tvrtkama koje danas slove kao ključna imena na polju stolnog 3D ispisa, poput američkog MakerBota i nizozemskog Ultimakera – mada njihovi modeli ne zadržavaju svojstvo samoreplikacije.

Zbog relativno niske brzine ispisa 3D pisači – kako stolni, tako i profesionalni – još uvijek nemaju široku primjenu u masovnoj proizvodnji. Iz perspektive svijeta u kojem trenutno živimo to se može smatrati njihovim najvećim nedostatkom. S druge strane, sasvim je zamislivo da će ova zanimljiva tehnologija u nastavku procesa širenja u naše domove pomaknuti paradigmu i kod velikog broja predmeta naglasak s bjesomučnog štancanja prebaciti na pojedinačnu, posve personaliziranu izradu. Tehnologija 3D ispisa konceptualni je zaokret za 180° u odnosu na Fordovu proizvodnu traku, no upravo je nešto toliko drastično potrebno da bi se pokrenula nova industrijska revolucija, koja se u novije doba sve češće spominje u kontekstu 3D ispisa. Brojke govore tome u prilog. Kao primjer možemo navesti podatke njemačke tvrtke Voxeljet, specijalizirane za rapidnu izradu prototipa. Voxeljet ističe da je prošle godine svoje 3D pisače 95% vremena koristio za rapidnu izradu prototipa, a svega 5% vremena na njima su se radili pravi, komercijalno iskoristivi proizvodi u serijama od nekoliko ili nekoliko desetaka komada. Ove godine taj omjer iznosi 75:25 – već u prvih šest mjeseci. Premda ovaj jedan podatak ne opisuje globalno stanje stvari, služi kao dobar indikator trendova i smjera u kojem će 3D pisači nezaustavljivo napredovati.

Thingiverse

www.thingiverse.com

Modeli za sve Osim što proizvodi jedan od popularnijih i boljih stolnih 3D pisača, američka tvrtka MakerBot podjednako je poznata po svojem servisu Thingiverse. Riječ je o internetskoj stranici s koje je moguće potpuno besplatno preuzeti neki od preko 100.000 modela u formatu STL i ispisati ga na svojem 3D pisaču. Modela ima doista svakakvih – od raznih figurica iz serija, crtića i igara, preko maski za smartfone, čepova za boce i kukica za odjeću, pa sve do zamjenskih dijelova za 3D pisače i popravak drugih uređaja iz svakodnevice. Dušu dalo za svakoga tko želi vidjeti što njegov 3D pisač može, a sâm još nije vičan 3D modeliranju.

62

BUG LISTOPAD 2013

3D pisači

Softver

Model u objekt, objekt u kod Da bismo objekt mogli ispisati na 3D pisaču, prvo ga treba izmodelirati, a potom pretvoriti u format razumljiv 3D pisaču. Za sve korake ovog procesa dostupni su brojni profesionalni, ali i mnogi posve besplatni alati

P

ostupak dobivanja opipljivog predmeta 3D ispisom započinje njegovim modeliranjem. Za 3D modeliranje dostupan je nepregledan niz strojarskih, arhitektonskih i dizajnerskih aplikacija, poput AutoCAD-a, Solidworksa, Catie i Rhinocerosa. Radi se o mahom izrazito moćnim ali i vrlo skupim i kompleksnim rješenjima koja su kao takva

namijenjena profesionalcima. Srećom, kako to u svijetu softvera često biva, dostupne su i besplatne alternative, poput Blendera i Google SketchUpa. Osnovna je ideja izmodelirati željeni predmet uz poštivanje nekih pravila – pravila struke, ako baš hoćete. Prvo i najvažnije, model mora biti matematički posve definiran, bez prekida u linijama i ravninama i sličnih anomalija. Također valja imati na umu da se stolni 3D pisači ne nose idealno s vrlo tankim stijenkama, pa su one još nešto što prilikom izrade modela treba izbjegavati. Dovršeni model potrebno je spremiti u format STL (STereoLitography), kojim se on iz modela pretvara u objekt. Pojednostavljeno, spremanjem u format STL naš se model prevodi u trodimenzionalnu mrežu koja posve opisuje njegovu geometriju.

Digitalno sjeckanje

Besplatna aplikacija MeshLab namijenjena je analizi i popravljanju loših modela. Dostupna je u inačicama za Windows, Linux i OS X, a s ograničenim setom mogućnosti i za Android i iOS

3D pisači, međutim, ne znaju čitati format STL, već rade isključivo s G-codeom, programskim jezikom koji koriste svi numerički upravljani uređaji. Zato model u formatu STL prije ispisa još valja otvoriti u aplikaciji koja STL prevodi u G-code. Tu u obzir dolaze aplikacije koje dobivamo u paketu sa 3D pisačima (samo kod unaprijed izgrađe-

nih modela poput Ultimakera, MakerBota i sličnih) ili neki od besplatnih, svima dostupnih alata otvorenog koda. Unutar takvih aplikacija za pripremu modela za 3D ispis model se virtualno siječe na onoliko horizontalnih dijelova kolika je debljina sloja u kojima ćemo ga ispisati. Ako npr. ispisujemo predmet visine 10 mm pri visini sloja od 0,1 mm, ova aplikacija podijelit će ga na 100 dijelova. Unutar iste aplikacije model prostorno pozicioniramo na platformi za ispis te definiramo apsolutno sve postavke ispisa – brzinu, debljinu sloja, ispunjenost sirovinom, temperaturu taljenja sirovine, eventualnu automatsku izgradnju potpore (mora postojati ako model ima segmente koji se moraju ispisivati “u zraku”), debljinu termoplastične žice (o tome ovisi brzina ekstrudera) i sve ostalo. Kad je sve namješteno, konačno se generira datoteka u formatu G-code. Ona dakle ne sadrži samo podatke o geometriji našeg modela, već i apsolutno sve postavke samog trodimenzionalnog ispisa. G-code se na ispis pušta izravno s računala (3D pisač i računalo spajaju se putem USB-a), a ako pisač raspolaže dodatnim kontrolerom s LCD ekranom, datoteku je moguće spremiti na SD karticu i ispisati bez posredovanja računala. 2013 LISTOPAD BUG

63

TEMA BROJA

Besplatni alati za 3D modeliranje

Besplatni alati za pripremu 3D ispisa

Cura

Blender Vjerojatno najpoznatiji, a nesumnjivo najmoćniji besplatni (i open source) alat za 3D modeliranje (i animiranje, renderiranje, izradu igara, ray tracing…) pruža mogućnosti svojih profesionalnih pandana. Spočitava mu se da nije jednostavan za korištenje, pogotovo korisnicima koji nemaju nikakvih iskustva s 3D modeliranjem – tu uskaču brojni svima dostupni tutoriali, poput Blender Gurua (www.blenderguru.com). Platforme: Windows, Linux, OS X Web: www.blender.org

Platforme: Windows, Linux, OS X Web: software.ultimaker.com

Google SketchUp

OpenSCAD

Za razliku od Blendera, koji oduševljava mogućnostima, SketchUp u prvi plan stavlja jednostavnost korištenja. To, međutim, ne znači da je siromašan opcijama: i dalje se radi o vrlo sposobnom alatu za 3D modeliranje, više no dovoljnom za izradu modela za stolni 3D ispis. Jaka strana SketchUpa golemi je repozitorij već izmodeliranih dijelova najrazličitijih vrsta (sketchup.google. com/3dwarehouse/).

U ovom besplatnom i sve popularnijem alatu modeli se ne crtaju standardnim grafičkim alatima, već se geometrijski definiraju u skriptnom jeziku koji skriptu potom kompajlira u 3D model. Skripta je podložna parametrizaciji, čime se ostavlja mogućnost naknadnog skaliranja i modificiranja modela.

Platforme: Windows, OS X Web: sketchup.google.com 64

BUG LISTOPAD 2013

Premda tvornički dolazi s Ultimakerom, ova besplatna aplikacija za pripremu za 3D ispis (pretvaranje STL-a u G-code) također se može koristiti bilo s kojim drugim 3D pisačem. Popularna je zbog jednostavnosti: u grafički bogatom sučelju lako je vidjeti kako je model pozicioniran na platformi za ispis, a ako ne želimo (ili ne znamo) namještati gomilu opcija vezanih uz ispis, sučelje možemo prebaciti u način gdje prikazuje samo najosnovnije postavke – kvalitetu ispisa, tip i debljinu sirovine (termoplastične žice) te generiranje potpornja u slučaju da ih model zahtijeva.

Platforme: Windows, Linux, OS X Web: www.openscad.org

Repetier Nalik Curi, Repetier je besplatan i unutar istog sučelja povezuje module za rezanje objekta na slojeve (na raspolaganju su čak dva – Slic3r i Skeinforge) i sve dodatke potrebne da bi se datoteka u formatu STL pretvorila u G-code i poslala na ispis. To uključuje brojne radne parametre 3D pisača, poput brzine i preciznosti ispisa, kalibracije ispisne glave, temperature grijača (i podloge, u slučaju da se koristi zagrijana podloga), ispunjenosti objekta, geometrijskog oblika ispune itd. Moćno! Platforme: Windows, Linux, OS X Web: www.repetier.com

TEMA BROJA

Dijelovi stolnog 3D pisača

Replikator za po doma Mada se njihov konkretan broj, točan smještaj, a ponegdje i način rada razlikuju od modela do modela, stolni 3D pisači mahom su sastavljeni od istih osnovnih dijelova. Pogledajmo koji su, čemu služe i koliko koštaju u slučaju da 3D pisač nabavljamo u dijelovima

FILAMENT Ovaj izraz u upotrebi je kod 3D pisača koji za ispis koriste tehnologiju FDM (Fused Deposition Molding) – a takvi su gotovo svi stolni modeli. Filament je zapravo sirovina; u ovom slučaju žica od topive PLA ili ABS plastike. Jedan kilogram PLA filamenta stoji dvjestotinjak kuna.

ISPISNA GLAVA Kod stolnih 3D pisača ispisna glava još se naziva hot head – jer sadrži grijače koji rastapaju termoplastičnu sirovinu. Temperatura zagrijavanja ovisi o debljini i tipu žice koju je potrebno rastopiti, a za najtipičniji primjer topljenja 3-milimetarske PLA plastične žice iznosi oko 200°C. Redovito je montirana na metalne šipke koje joj omogućavaju pomicanje po najmanje dvije prostorne osi. U blizini glave kod nekih se modela nalazi ventilator namijenjen odvođenju zaostale topline i poboljšanju brzine skrućivanja filamenta (sirovine). Vrlo kvalitetni hot headovi stoje stotinjak eura, no mogu se nabaviti već i za dvadesetak eura – naravno, uz gubitak na performansama ispisa.

DODANI KONTROLER S LCD-om Premda 3D pisač može raditi bez dodatnog kontrolera s LCD-om, ovaj dodatak omogućava ispis bez računala. Pripremljeni model u formatu G-code moramo imati na SD kartici, koja se umeće u kontroler. Usto, kontroler s LCD-om omogućava praćenje stanja 3D pisača, ubrzavanje, usporavanje i pauziranje ispisa u letu i slične radnje. Cijena mu je oko 40 eura (dvostruko ako nosi potpis renomiranog proizvođača).

66

BUG LISTOPAD 2013

3D pisači

EKSTRUDER Mehanizam namijenjen dostavljanju filamenta (sirovine – u ovom slučaju termoplastične žice) u ispisnu glavu. Pokreće ga koračni motor, a brzina mu varira u ovisnosti o brojnim parametrima, poput promjera žice i debljine sloja kojom ispisujemo. Ekstruder je kod nekih stolnih 3D pisača montiran direktno na ispisnu glavu, a u ostalim slučajevima u blizinu mjesta s kojeg dolazi žica.

GRANIČNIK Graničnik – popularni end stop – naziv je za prekidač koji se nalazi na početku ili na kraju x, y i z osi kretanja 3D pisača, a služi označavanju točke preko koje na konkretnoj osi više ne smije biti gibanja. Svaki 3D pisač mora imati tri takva graničnika. Nekoć ih se koristilo šest – po jedan na početku i kraju svake osi – no u novije se doba druga granica kretanja definira softverski. U upotrebi su optički i mehanički graničnici, pri čemu se zbog niže cijene primarno koriste potonji.

PLATFORMA Podloga na kojoj se ispisuje 3D model. Kod većine je stolnih 3D pisača pomična barem po jednoj prostornoj osi. Obično se izrađuje od pleksiglasa i prekriva 3M trakom koja sprečava lijepljenje objekata koje ispisujemo za podlogu.

KONTROLER Elektronički sustav zadužen za kontrolu kretanja ispisne glave po svim prostornim osima i koračnog motora ekstrudera te termostatsko upravljanje grijačima u ispisnoj glavi. Kod stolnih 3D pisača koji su dio projekta RepRap pa kao takvi ne dolaze s unaprijed ugrađenim i programiranim kontrolerom redovito se koristi hardverska arhitektura Arduino i dodatak RAMPS (RepRap Arduino Mega Polulo Shield) koji dotičnom osnovnom kontroleru dodaje funkcije potrebne za 3D ispis (kontrola do pet koračnih motora, termistorski ulazi, MOSFET izlazi za upravljanje grijačem i ventilatorom, mogućnost spajanja dodatnog kontrolera s LCD-om i sl.). Takav kontroler potrebno je prije korištenja 3D pisača programirati ručnim unosom radnih parametara konkretnog pisača i presnimavanjem u firmware kontrolera. Na isti

se način pisač i kalibrira. Kupnja ovog sustava trošak je od dvjestotinjak eura. Na tržištu su dostupni i unaprijed izgrađeni kontroleri zasnovani na arhitekturi Arduino. Jedan od popularnijih naziva se RAMBo (www.ultimachine.com/rambo). 2013 LISTOPAD BUG

67

TEMA BROJA

Stolni 3D pisači 3Dfactories Easy3DMaker

Spoji i ispisuj predmete U metalnom oklopu ovog češkog pisača upravljanog osobnim računalom rastu plastični predmeti, sloj po sloj, a sve to bez velike muke i potrebnog korisničkog predznanja Mario Baksa

S

vrha postojanja Easy3DMakera očituje se već u njegovu imenu – ideja je da kupite pisač, donesete ga kući, isporučenim USB kablom spojite na osobno računalo, instalirate softver, stavite filament (s pisačem se dobiva kilogram materijala u formi žice), pripremite platformu, prilagodite parametre ispisa i ispišete željeni model. Naravno, kao i s drugim sličnim 3D pisačima, za idealan ispis modela morat ćete neko vrijeme raditi s nijm da biste dobro upoznali kako iscrtava pojedine strukture modela pa da maksimalno iskoristite ono što najbolje radi i zaobiđete stvari koje radi malo manje dobro. Tehnologija ovog pisača već je dobro poznati FDM, što znači da će ovaj češki 3D pisač vrlo rado taliti ABS i PLA plastiku u žici debljine 1,75 mm kako bi iz nje izradio modele koje mu korisnik dâ na ispis. Dok neki drugi pisači filament i ekstruder drže izvana, Easy3DMaker sakrio ih je u svoju unutrašnjost – filament je na dnu kućišta, a ekstruder je integriran u ispisnu glavu. Dakle, kod zamjene filamenta potrebno je dignuti platformu kako bi se dobio pristup kolutu s termoplastičnom žicom. Sve osim dijela cijevi za žicu koja ide u ekstruder smješteno je unutar kućišta te je time zaštićeno od slučajnih neopreznih prolaznika. Kućište je metalno, što pisaču daje čvrstoću, ali i masu od 15 kilograma. S unutrašnje je strane djelomično osvijetljeno ledicama, logotip tvrtke je osvijetljen, a uređaj je dostupan u dvije boje kućišta – crvenoj i crnoj. Spomenuli smo da se na računalo spaja USB kablom. Je li to prednost ili nedostatak, ovisi o korisnikovim željama i potrebama. Prednost je što se G-code ne mora spremati na memorijsku karticu koja se potom vadi iz računala, odnosno čitača memorijskih kartica, pa stavlja u čitač kartica 3D pisača, nego se svi potrebni podaci prenesu USB kablom. Nedostatak je pak što pisač mora biti spojen na računalo, računalo mora cijelo vrijeme raditi i u slučaju da dođe do 68

BUG LISTOPAD 2013

3D pisači

Glava je sastavljena od metalnih dijelova, a na njoj se nalaze ventilator te ekstruder sa svojim motorom i ventilatorom s gornje strane

Na dnu Easy3DMakera nalazi se nosač za filament i crijevo kroz koje se termoplastična žica sprovodi po stražnjoj strani uređaja do ekstrudera

rušenja operacijskog sustava (ili, primjerice, Windows Update odluči da je pravi trenutak da instalira nadogradnje i restarta stroj), ispis će propasti i trebat će ga ponoviti. Valja spomenuti da jedno računalo može istodobno upravljati s više pisača.

dobije i špahtla za skidanje netom ispisanog modela s platforme. Easy3DMaker može ispisivati slojeve debljine 0,08, 0,125 i 0,25 mm, a brzina ispisa, tj. kretanja glave kad ispisuje, iznosi do 80 mm/s (glava se može kretati do 230 mm/s kad ne ispisuje, dakle prilikom pozicioniranja). Iako u zastupnikovim materijalima za maksimalno odstupanje stoji ±0,2 mm, proizvođač na svojoj stranici navodi brojku ±0,1 mm. Ispisna glava koja se isporučuje s pisačem ima rupicu promjera 0,5 mm, ali se mogu dokupiti mlaznice s promjerima 0,2 i 0,3 mm.

Karakteristike

Easy3DMaker može ispisati objekt maksimalnih dimenzija 200×200 po širini i duljini, a u visinu ide do 230 mm. Sâm je pisač dimenzija 400×400×500 mm. Kod ispisa se grijana platforma pomiče po z-osi (po visini) preko dvostrukog vratila, dok se glava pomiče po osima x i y. Dijelovi modela koji vise u zraku rješavaju se na način sličan drugim pisačima – ispisivanjem slabe potporne strukture koja se potom nakon ispisa fizički ukloni s modela. Podloga na koju se ispisuje model napravljena je od stakloplastike, a ispod nje nalazi se aluminijska ploča koja grije platformu. Prije početka ispisa potrebno je očistiti platformu i na nju nanijeti sredstvo koje će fiksirati prvi sloj. Proizvođač sredstvo (3D ljepilo, kako ga naziva) isporučuje s pisačem, a ujedno se

Ovakvo vratilo i šipka nalaze se i na lijevoj i na desnoj strani unutrašnjosti uređaja, a služe za precizno pomicanje platforme u smjeru gore-dolje; žice su sprovedene iza sivog pokrova kako u unutrašnjosti ne bi dolazile u kontakt s pokretnim dijelovima pisača

Softverska podrška

Model se može provjeriti i po potrebi popraviti nekim od besplatnih programa kao što je netfabb Basic, dok se za podešavanje i upravljanje pisačem, za raslojavanje i generiranje G-codea koristi softver proizvođača pisača nazvan G3DMaker, koji je trenutno u beti, a uskoro bi trebao biti dostupan i na hrvatskom jeziku. G3DMaker je dakle aplikacija kojom se STL i 3DS modeli razmještaju po platformi, dupliciraju, može im se promijeniti veličina i sl. Podešavaju se i profili ispisa – kolika je visina prvog sloja, parametri pomicanja glave, parametri hlađenja (moguće je definirati najmanju i najveću brzinu vrtnje ventilatora, kao i posve ih isključiti ili ih ostaviti uvijek uključenima), brzine ispisa i dr. Ujedno se bira materijal, a uz ABS i PLA moguće je unijeti i parametre za neke druge materijale (npr. za najlon, HIPS, PET) jer maksimalna temperatura zagrijavanja do 280°C daje potencijal za eksperimentiranje. Također se biraju debljina slojeva, gustoća i vrsta uzorka ispune te još ponešto. Naravno, mogu se vidjeti i pojedinačni slojevi ispisa, a nakon generiranja G-codea korisnik dobije obavijest koliko će se materijala utrošiti za ispis te koliko će dugo ispisivanje trajati. Korisnik zapravo može i ručno zadirati u generirani G-code i onda na ispis poslati modificirani kôd.

Ekstruder u trenutku primanja bijele termoplastične žice

Ovo su neki od modela ispisanih na Easy3DMakeru, stavljeni na žuti i plavi filament

Praksa

Ispisom smo testnog modela zadovoljni. Easy3DMaker svoju je zadaću ispisa PLA filamentom obavio vidlljivo bolje od uradisâm RepRap modela, što se i očekivalo s obzirom na izvedbu i razliku u cijeni, dok je usporedba s Ultimakerom malo kompliciranija. Iako smo model kod Easy3DMakera ispisivali s visinom sloja od 0,08 mm, a kod Ultimakera 0,1 mm, bočne stranice modela ispisanog Ultimakerom ispale su glađe, ravnije. S druge strane, Easy3DMaker na našem je modelu, ispisnom mlaznicom od 0,3 mm, pravilnije oblikovao kružne rupe. U konačnici, Easy3DMaker ispunjava obećano – na korisnikov stol dolazi poput običnih 2D pisača – kao kompletni plug’n’play proizvod jednostavan za uporabu, s tim da je spreman za ispis u tri dimenzije. Jamstvo je dvogodišnje, a korisnička podrška osigurana. 3Dfactories Easy3DMaker Tehnologija ispisa: FDM (Fused Deposition Modeling) Sirovina: Termoplastika u žici (ABS ili PLA) Maks. dimenzije objekta: 200×200×230 mm Cijena: 16.500 kn Ustupio: 3D Porta www.3dporta.hr, tel.: 040/646-210 2013 LISTOPAD BUG

69

TEMA BROJA

RepRap Delta Rostock

Sa tri ruke kroz prostor Za razliku od većine drugih stolnih 3D pisača, model Delta Rostock ima nepomičnu i okruglu platformu, a predmete stvara pomicanjem zagrijane ispisne glave po sve tri prostorne osi

Davor Šuštić

K

ako mu naziv kaže, RepRap Delta Rostock razvijen je na principu delta robota. Delta robot početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća razvio je švicarski znanstvenik Reymond Clavel, a specifičan je po tome što raspolaže s tri mehaničke ruke koje su povezane na jednom mjestu. To mjesto u slučaju ovog 3D pisača nosač je njegove ispisne glave. Tri tromilimetarske ruke fiksirane su na vertikalne metalne šipke i mogu se nezavisno pomicati po visini. Vertikalni pomaci ruku po ovim šipkama međusobno su usklađeni tako da se ispisna glava može pomicati preciznošću dovoljnom za izradu predmeta u slojevima od 0,1 mm. Za izradu predmeta koristi se tehnologija FDM (Fused Deposition Modeling – objekt nastaje skrućivanjem rastaljene termoplastike). Možda najveća prednost ovakvog pristupa pomicanju ispisne glave jest brzina ispisa. Delta Rostock umije iznimno brzo pozicionirati ispisnu glavu u prostoru te u svim smjerovima ispisuje jednakom brzinom. Osjetno je brži od drugog testiranog uređaja temeljenog na projektu RepRap, modela Prusa i2 – pogotovo po osi z (vertikala). U konkretnim brojkama, brzina ispisa seže do 400 mm/s, dočim brzina pozicioniranja ispisne glave može ići do visokih 800 mm/s. Ovo je jedini testirani stolni 3D pisač kod kojeg ispisna glava obavlja pomak u svim smjerovima, a sama platforma uvijek miruje. Također se radi o jedinom testiranom modelu s kružnom, a ne četvrtastom platformom. Platforma je kružna jednostavno zato što opisani sustav s tri ruke ne može pomaknuti ispisnu glavu u kutove uređaja, tako da kružnica zapravo opisuje maksimalni radni raspon ovog 3D pisača. Promjer same platforme ručno se namješta prilikom kalibracije uređaja. 70

BUG LISTOPAD 2013

3D pisači

Mjesto gdje se tri ruke Delta Rostocka spajaju nosač je ispisne glave. Ovakva izvedba omogućava pomicanje glave po sve tri prostorne osi

Rast u visinu

Još jedna značajna i vrlo očita karakteristika koja Deltu Rostock razlikuje od drugih testiranih stolnih 3D pisača njegova je visina. Dok drugi modeli mogu ispisivati predmete maksimalne visine od nekakvih dvadesetak centimetara, ovaj uređaj ima radni volumen od 200×200×400 milimetara, što bi korisnicima koji namjeravaju ispisivati toliko visoke modele moglo biti presudno. Visina ispisa može se povećati i smanjiti: dovoljno je ugraditi dulje ili kraće vertikalne šipke i pripadajuće remenje. Sama ispisna glava vrlo je lagana, prvenstveno jer ekstruder s pripadajućim koračnim motorom nije integriran na nju, već je izveden kao odvojena jedinica (korisnik u principu sâm bira gdje će ga postaviti – bitno je samo da se osigura pravilan i stabilan dovod termoplastičnog filamenta). Čitav dio u kojem se spajaju tri ruke ovog uređaja ima masu manju od 50 grama, što omogućava relativno visoku brzinu ispisa. Kako je Delta Rostock nastao na načelima projekta RepRap, svi plastični dijelovi ovog 3D pisača, jasno istaknuti narančastom

Ekstruder s koračnim motorom nije integriran na ispisnu glavu kako ju ne bi nepotrebno otežao i usporio

bojom, mogu se replicirati. Drugim riječima, moguće ih je proizvesti na ovom ili bilo kojem drugom 3D pisaču, i to bez ikakvog samostalnog modeliranja – dovoljno je otići na Thingiverse (http://www.thingiverse.com/ thing:17175/#files), skinuti aktualnu inačicu modela dijelova i ispisati ih. Potom još valja nabaviti ostale dijelove: četiri koračna motora, metalne šipke, platformu, ispisnu glavu, remenje, ekstruder, tri graničnika, naponski adapter (12 V, 30 A) i kontroler. Kada je o kontroleru riječ, Delta Rostock može raditi bilo s kojim primjerkom koji se obično koristi za RepRapove 3D pisače, poput kombinacije Arduino-RAMPS 1.4. U njega se unosi modificirana inačica firmwarea Marlin. Na stranicama projekta RepRap jasno je istaknuto da se radi o pipkavoj kombinaciji koja nije predviđena kao permanentno rješenje, ali najosnovnija funkcionalnost – čitanje G-codea – dobro je podržana. Praksa je pokazala da je to doista tako. Deltu Rostock nije bilo jednostavno natjerati na rad upravo zbog problema s kontrolerom odnosno firmwareom.

Svi narančasti dijelovi mogu se replicirati, što znači da se mogu ispisati bilo na kojem stolnom 3D pisaču u ABS ili PLA termoplastici

Nije za početnike… ili?

Svi spomenuti dijelovi mogu se nabaviti za ukupno petstotinjak eura, što Deltu Rostock čini jednim od najpovoljnijih rješenja iz svijeta stolnog 3D ispisa. Ipak, treba imati na umu da ovo nije uređaj za svakoga, a pogotovo ne za potpune početnike. Naime, izgradnja samog uređaja tek je jedan dio posla. Nakon toga valja pravilno namjestiti koračne motore, podesiti odgovarajuću napetost remenja koje pomiče ruke po vertikalnim šipkama i kalibrirati ispisnu glavu. Svaki od tih postupaka sa sobom donosi vlastiti set problema i komplikacija, a za njihovo uspješno rješavanje ipak je potrebno određeno predznanje i iskustvo. Postoji, međutim, još jedan način sagledavanja tog problema. Delta Rostock može biti izvrstan alat za učenje i prve korake u svijetu stolnog 3D ispisa. Troškovi nabavke dijelova nisu ogromni, a sve poteškoće vezane uz njegovu izgradnju, programiranje, kalibraciju i cjelokupno osposobljavanje za rad rješivi su uz pomoć RepRap zajednice. Po uspješnom završetku projekta nesumnjivo ćete raspolagati s dovoljnom količinom znanja da svoj dom brzo pretvorite u mali proizvodni pogon i postanete punopravni član rastuće zajednice entuzijasta čije je djelovanje zapravo najzaslužnije za snažno širenje 3D pisača kojemu u novije doba svjedočimo. S druge strane, u slučaju da vam do toga nije stalo i skloniji ste instant-rješenjima (koliko je to u svijetu stolnog 3D ispisa moguće), za vas su mnogo bolji izbor uređaji poput Easy3DMakera i Ultimakera.

RepRap Delta Rostock

Napetost remena koji u kombinaciji s koračnim motorom pomiče ruke po šipkama jedan je od faktora koje valja namjestiti da bi uspješno ispisivali modele

Integrirane kontrolere poput Rumbe nije jednostavno programirati da ispravno surađuju s Delta Rostockom, u što smo se uvjerili prilikom testiranja

Tehnologija ispisa: FDM (Fused Deposition Modeling) Sirovina: Termoplastika u žici (ABS ili PLA) Maks. dimenzije objekta: 200×200×400 mm Cijena: Oko 500 EUR (u dijelovima) Web: http://reprap.org/wiki/Rostock 2013 LISTOPAD BUG

71

TEMA BROJA

RepRap Prusa Mendel i2

Legenda 3D-a

Ime Prusa Mendel u krugovima entuzijasta za 3D ispis izgovara se s maksimalnim poštovanjem – ovaj model jedan je od najzaslužnijih za približavanje ove tehnologije širokim masama 72

BUG LISTOPAD 2013

Davor Šuštić

R

epRapov 3D pisač Prusa Mendel odigrao je jednu od ključnih uloga u recentnom razvoju stolnih 3D pisača. Na stranici projekta RepRap naziva se Fordovim Modelom T svijeta 3D pisača, prvenstveno jer je učinio značajne korake u pojednostavljenju izgradnje i naknadnog modificiranja jednog takvog uređaja u kućnoj radinosti, ali i uvođenju

koncepta samoreplikacije. Da ga nije bilo, većina se slaže da stolne 3D pisače ne bismo mogli nabaviti već za nekoliko stotina eura – ako uopće. Originalni Prusa Mendel lansiran je 2010. godine, nakon što je češki student Josef Prusa pokušao (i uspio) pojednostaviti dizajn i cijenu 3D pisača Mendel. Taj proces pojednostavljenja uključivao je smanjenje broja dijelova (samoreplicirajućih i onih koje je potrebno kupiti zasebno) te, sukladno tome, vrijeme potrebno da se stolni 3D pisač sastavi.

3D pisači

Za bogatije mogućnosti kontroliranja ispisa i ispis bez računala na kontroler je moguće spojiti dodatni kontroler s LCD-om i čitačem SD kartica

Samoreplicirajući dio koji nosi ispisnu glavu na sebi ima ekstruder i pripadajući koračni motor. Zbog toga je težak, a ispis je sporiji nego kod konkurentskih modela

Jedna od najboljih kombinacija kontrolera za Prusa Mendel i2 jest platforma Arduino i dodatak RAMPS

Potkraj 2011. godine svjetlo dana ugledala je druga verzija Prusa Mendela, jednostavno nazvana Prusa Mendel i2. Upravo tu inačicu imali smo prilike testirati. U odnosu na originalnog Prusu ovaj je model dodatno pojednostavljen u smislu konstrukcije, a samim time i sastavljanja. Poput svojeg prethodnika i nasljednika (više o njemu nešto kasnije), Prusa Mendel i2 zasnovan je na tehnologiji FDM (Fused Deposition Modeling – objekt nastaje skrućivanjem rastaljene termoplastike). Osnovne konstrukcijske smjernice definirane projektom RepRap zadržane su, tako da su svi samoreplicirajući (plastični) dijelovi jasno označeni narančastom bojom. Stoga je jedan pogled na vanjštinu Prusa Mendela i2 dovoljan da bismo doznali koji se njegovi dijelovi mogu ispisati, nadograditi i zamijeniti. Osim kojekakvih nosača, to uključuje čitavu nosivu konstrukciju ispisne glave i ekstrudera, koji je integriran izravno na nju. Svi samoreplicirajući dijelovi mogu se u formatu STL preuzeti izravno sa stranice projekta RepRap (http://tinyurl.com/prusai2). Koračni motor također je postavljen na gor-

nji dio konstrukcije koja nosi ispisnu glavu. To joj daje poveliku masu i negativno utječe na brzinu ispisa, koja je niža nego kod npr. Delte Rostock, Ultimakera i Easy3DMakera. Prednost integriranja ekstrudera na ovo mjesto povećana je brzina dostavljanja filamenta (ABS ili PLA termoplastika).

kalkulatora, no iskusniji korisnici preferiraju kalibraciju stvarnim mjerama, tako da se uređaj natjera na neki pomak, izmjeri se koliko je stvarni pomak odstupao od traženog te se prema tome korigiraju vrijednosti u firmwareu. Cijena svih spomenutih komponenata i dijelova ne bi trebala značajno prelaziti 500 eura, koliko koštaju dijelovi za Delta Rostock. Jedina bitna razlika u principu je dodatni koračni motor koji Prusa Mendel i2 zahtijeva.

Za razliku od Delte Rostock, koja koristi četiri koračna motora, Prusa Mendel i2 ih za rad zahtijeva pet

Sve se miče

Kada je riječ o osima gibanja, Prusa Mendel i2 zanimljivo kombinira pomičnu četvrtastu platformu (miče se po y-osi), dočim pomak po osima x (lijevo-desno) i z (goredolje) obavlja ispisna glava s integriranim ekstruderom i koračnim motorom. Ovako koncipiran ispis još je jedan od razloga zašto je ispis kod Pruse Mendel sporiji nego kod većine drugih stolnih 3D pisača. Maksimalna veličina modela koji ispisujemo, uz pretpostavku da se pridržavamo originalnih konstrukcijskih smjernica, iznosi 180×180×130 mm, dakle nešto manje nego kod drugih testiranih pisača – pogotovo po visini. Osim samoreplicirajućih plastičnih dijelova, za sastavljanje Pruse Mendel i2 potrebni su razni vijci i matice (detaljan popis dostupan je na ranije spomenutoj stranici projekta RepRap), metalne šipke po kojima remeni vode platformu i ispisnu glavu u za to predviđenim smjerovima, četiri remena, pet koračnih motora (modeli NEMA17), tri mehanička graničnika te kontroler s pripadajućom elektronikom. Preporučljiva je kombinacija platforme i kontrolera Arduino s dodatkom RAMPS, prvenstveno jer ona omogućava spajanje dvaju grijača i dva termistora, što znači da se može koristiti zagrijana platforma, nužna za ispis dijelova sa ABS filamentom. Osposobljavanje sastavljenog Prusa Mendela i2 za rad nalik je ovom postupku kod drugog testiranog RepRapova modela. Prvo valja namjestiti radne parametre i presnimiti ih u firmware kontrolera, nakon čega se kalibriraju osi x, y i z osi te ekstruder. Osi se mogu kalibrirati s pomoću za to predviđenih

Treća iteracija

Premda se u ovom opisu bavimo Prusa Mendelom i2, ovaj 3D pisač prošle je godine doživio treću iteraciju. Prusa Mendel i3 objedinjuje sve tehnologije i napretke svojih prethodnika i drugih stolnih 3D pisača proizišlih iz projekta RepRap. Konstrukcija mu je dodatno pojednostavljena u odnosu na prethodnike i poboljšana je ukupna konstrukcija, posebice čvrstoća okvira. Treba, međutim, imati na umu da je okvir potrebno izraditi od drva ili metala, što za sobom povlači potrebu za korištenjem odgovarajućih i nekome potencijalno nedostupnih alata. Prusa Mendel i2 nema sličnih zahtjeva – prvenstveno jer zapravo nema poseban okvir, već je čitava konstrukcija sastavljena od metalnih šipki. U slučaju da se odlučite za izradu Prusa Mendela i3, zacijelo će vas zanimati da STL modele svih potrebnih plastičnih dijelova možete pronaći na www.tinyurl.com/prusai3dijelovi.

RepRap Prusa Mendel i2 Tehnologija ispisa: FDM (Fused Deposition Modeling) Sirovina: Termoplastika u žici (ABS ili PLA) Maks. dimenzije objekta: 180×180×130 mm Cijena: Oko 500 EUR (u dijelovima) Web: http://tinyurl.com/prusai2 2013 LISTOPAD BUG

73

TEMA BROJA

Ultimaker

Kralj stolnog 3D-a

Ultimaker je proizvod istoimene nizozemske tvrtke čiji su osnivači aktivno sudjelovali u razvoju projekta RepRap, no 2011. godine odlučili su proizvesti vlastiti stolni 3D pisač koji bi osjetno pojednostavio upotrebu ove tehnologije i još ju više približio širokim masama

74

BUG LISTOPAD 2013

Davor Šuštić

U

ltimaker je, kažimo to odmah, po mnogočemu trenutno najbolji stolni 3D pisač koji novac može kupiti. Kad govorimo o pojednostavljenju u kontekstu Ultimakera, ponajprije mislimo na činjenicu da ga ne treba sastavljati od dijelova prikupljenih s raznih strana i iz trgovina, već je dovoljno otići na stranicu proizvođača i odabrati jednu od dvije osnovne opcije – čitav uređaj u dijelovima (1.194 EUR) ili unaprijed sklopljenu varijantu (1.699 EUR). Potonja je čitavih 500 eura skuplja, pa će korisnici iole skloniji samogradnji definitivno odabrati varijantu koja dolazi u dijelovima. Pritom treba istaknuti da su ovdje ubrojeni apsolutno svi potrebni dijelovi, uključujući najsitnije vijke i matice. U slučaju da imate pristup laserskom rezaču ili stolaru koji vam ih može izrezati, dodatnih stotinu eura moguće je uštedjeti kupnjom kita koji uključuje sve komponente osim drvene konstrukcije i ispisne platforme. Točne specifikacije drvenih dijelova i platforme Ultimaker otvoreno nudi svima na korištenje, što u smislu zadržavanja open source duha i zajedništva svakako valja pohvaliti. Sâm postupak izgradnje Ultimakera dobro je dokumentiran i mnogo manje kompleksan nego kod RepRapovih 3D pisača, prvenstveno jer se u ovom slučaju radi o uređaju s unaprijed odabranim komponentama među kojima svaka ima svoje točno određeno mjesto. Ako od 3D printera tražite nešto više od instant-rješenja, no ne smatrate se dovoljno hrabrim da biste eksperimentirali s RepRapovim modelima, kupnja Ultimakera u kitu sjajan je način da se nauči ponešto o samoj tehnologiji, pojedinim dijelovima i načinu na koji oni funkcioniraju.

Mnogo mjesta

Sastavljeni i za rad osposobljeni Ultimaker pažnju privlači svojom kutijastom vanjštinom, ali i gabaritima unutrašnjosti – dijela s platformom i ispisnom glavom. Prvi pogled ne vara: radi se o stolnom 3D pisaču s natprosječno velikim radnim volumenom. U

3D pisači

Kontroler s LCD-om i čitačem SD kartica u skladu je s vanjštinom uređaja, a omogućava ispis bez posredovanja računala. Sve to za doplatu od nemalih 80 eura

Ispisna glava s pripadajućim grijačem lagana je, brza i precizna. Pomiče se po prostornim osima x i y

Filament se do ispisne glave doprema specijalnom laganom teflonskom cijevi. Ovaj mehanizam naziva se Erikovim Bowden-ekstruderom

konkretnim brojkama, ispisivati se u širinu i dubinu može u rasponu od 210 mm, dočim visina predmeta može biti do 220 mm. Kao kod ostalih stolnih 3D pisača, predmeti nastaju tehnologijom FDM, dakle taljenjem termoplastične žice koja se po izlasku iz ispisne glave smjesta skrućuje. Ispisna glava s pripadajućim grijačem kod Ultimakera je ugrađena u lagano drveno kućište i montirana na dvije metalne šipke. Iz toga nije teško zaključiti da glava obavlja pomak po prostornim osima x i y. Za pomak po visini (prostorna os z) zadužena je ispisna platforma. Potpuno pojednostavljeno: ako predmet ispisujemo u slojevima od po 0,1 mm, ispisna će glava napraviti jedan sloj, platforma će se spustiti za 0,1 mm i nakon toga će se napraviti idući sloj – sve dok predmet ne bude dovršen. Ekstruder nije integriran na ispisnu glavu, već se, zajedno s namotanim filamentom, postavlja na stražnju stranu pisača. Ekstruder i ispisna glava povezani su teflonskom cijevi koja u radu putuje zajedno s glavom. Budući da su cijev i ispisna glava vrlo lagani, brzina ispisa je visoka – može ići iznad 150 mm/s.

Ipak, toliko brz ispis u praksi se koristi tek za demonstraciju tehnologije. Standardna brzina pri kojoj će vam Ultimaker proizvoditi objekte bliža je vrijednosti od (još uvijek visokih) 100 mm/s. Visina sloja može se spustiti sve do 0,04 mm. Što se kvalitete ispisa tiče, od svih stolnih 3D pisača okupljenih na ovom testu Ultimaker je proizveo najuvjerljivije primjerke testnog modela. Koristili smo PLA filament, visinu sloja od 0,1 mm i brzinu ispisa od 100 mm/s. Ove postavke rezultirale su preciznim linijama, jasno definiranim detaljima (poput kružnih izreza) i glatkom površinom koju nije trebalo dodatno obrađivati. Ovaj uređaj umije je proizvoditi doista impresivne modele, u što se možete uvjeriti i ako posjetite neki od brojnih blogova posvećenih upravo Ultimakerovoj preciznosti (primjerice http:// tinyurl.com/ultimaker).

potrebnu za pripremu modela za ispis. Naziv joj je Cura, a u sekciji sa softverom već smo istaknuli njenu ključnu karakteristiku: jednostavnost korištenja. Osim s Ultimakerom, Cura se može koristiti za izradu G-codea bilo za koji 3D pisač koji je dio projekta RepRap. Riječ-dvije o nadogradnjama. Jedna od osnovnih i najpopularnijih nadogradnji za Ultimaker nesumnjivo je dodatni kontroler s LCD-om. Dotični dolazi u dopadljivom drvenom kućištu stiliziranom tako da se skladno uklapa s vanjštinom samog pisača, a omogućava ispis bez posredovanja računala (datoteka u formatu G-code ubacuje se putem SD kartice), kao i dodatnu kontrolu u vidu promjene brzine ispisa u letu, pauziranja ispisa i slično. Kroz postavke se putuje potenciometrom koji dublira kao tipka. Ovaj dodatni kontroler stajat će vas 80 eura. Za 195 eura moguće je kupiti dvostruku glavu za ispis. Ona se može koristiti za istodobni ispis sa dva različita filamenta. Ova je mogućnost korisna jer u tom slučaju možemo koristiti ABS termoplastiku za ispis potpore za dijelove koji vise u zraku, a PLA za ispis samog predmeta, nakon čega ispisani predmet možemo uroniti u aceton koji će rastopiti ABS i time ga očistiti od suvišnog materijala. Još se može nadograditi pogonski dio ekstrudera (22 EUR) i sama ispisna glava (56 EUR). Sve ove nadogradnje koštaju dvostruko više no što je to slučaj kod istih tipova nadogradnji za RepRapove pisače, ali to je cijena jednostavnosti korištenja kojom Ultimaker dobrano prednjači u odnosu na takve stolne 3D pisače.

Popularna Cura

Osim što je otvoren prema zajednici u pogledu specifikacija dijelova potrebnih za sastavljanje samog uređaja, Ultimaker svima na korištenje daje besplatnu aplikaciju

Ultimaker

Za pokretanje remenja i ekstrudera zaduženo je ukupno pet koračnih motora. Standardni su dio kita - baš kao i ostale komponente potrebne za izgradnju Ultimakera

Sva elektronika nalazi se ispod uređaja, a funkcije pojedinih pinova jasno su označene natpisima na drvetu

Tehnologija ispisa: FDM (Fused Deposition Modeling) Sirovina: Termoplastika u žici (ABS ili PLA) Maks. dimenzije objekta: 210×210×220 mm Cijena: 1.699 EUR (sastavljen) 1.194 EUR (u dijelovima) Web: shop.ultimaker.com 2013 LISTOPAD BUG

75

TEMA BROJA

Profesionalni 3D pisači EOS Formiga P100

Laser tali prah Impresivan 3D pisač njemačkog proizvođača EOS dijelove proizvodi tehnologijom SLS. Sirovina je specijalni prah koji se skrućuje pod djelovanjem kirurški precizne laserske zrake Davor Šuštić

J

edan od svega nekoliko u nas dostupnih 3D pisača koji koriste tehnologiju SLS nalazi se u prostorijama zagrebačke tvrtke Klex, gdje smo ga vidjeli u radu. Klex ga koristi za proizvodnju plastičnih dijelova za vlastite projekte, no još više za ispis kojekakvih objekata za druge tvrtke – otprilike 60% radnog vremena EOS-ova pisača Formiga P100 otpada na takve zadatke. Tehnologija SLS (Selective Laser Sintering – selektivno lasersko sinteriranje), koju EOS Formiga P100 koristi za 3D ispis, funkcionira na principu stapanja sirovine – specijalnog praha koji nakon taljenja postaje plastika – preciznom laserskom zrakom. Prah se pritom unaprijed zagrijava u samom pisaču, tako da snaga laserske zrake ne mora biti neopisivo velika da bi se prah doveo do točke taljenja. U konkretnim brojkama, komora s prahom kod EOS-ova se pisača zagrijava na oko 170°C te je za uspješan 3D ispis dovoljna snaga laserske zrake od 30 W. Ispis se kod EOS-ova pisača odvija na četvrtastoj platformi dimenzija 200×250×330 mm. Proces se sastoji od toga da sustav četkica na platformu nanese sloj praha debljine 0,1 mm i potpuno ga zagladi, nakon čega po njemu prolazi laserska zraka te ispisuje konturu objekata koje ispisujemo. Mjesta gdje

je zraka prošla tada se stvrdnjavaju. Smjesta po prolasku laserske zrake čitava se platforma spušta za 0,1 mm, nanosi se novi sloj praha i postupak se ponavlja. Sve to znači da laser obavlja pomak po osima x i y, dočim je os z mehanički pomak platforme s korakom od 0,1 mm.

Optimizacija platforme

Opisani princip rada sa sobom povlači neke specifičnosti o kojima treba voditi računa prije puštanja dijela (ili dijelova) na ispis. Naime, kako se prilikom ispisa svakog sloja čitava površina platforme ispunjava prahom, vrlo je neučinkovito i skupo ispisivati samo jedan dio. Zbog toga korisnici ovog pisača – pa tako i Klexovi inženjeri – nastoje optimizirati iskorištenost platforme tako da unutar softverskog simulatora raspoloživi prostor što bolje ispune dijelovima. Tu se može raditi o dva, pet, sedam ili 15 dijelova; sve dok su oni dobro raspoređeni unutar volumena platforme, pisaču je sasvim svejedno koliko ih ima. Osim rasporeda, bitna je i orijentacija objekata u raspoloživom radnom volumenu, a ovisno o njihovoj geometriji. Na rubovima platforme u x-y ravnini dobiva se nešto niža preciznost ispisa nego što je to slučaj kod ostalih mjesta unutar radnog volumena platforme. Ako se ispisuje objekt koji na nekom svojem dijelu ima iznimno fine detalje, on će se pozicionirati tako da taj dio ne bude na rubovima platforme. Klexovi inženjeri ističu da je potrebno veliko iskustvo da bi se pronašao idealan položaj kompleksnih geometrijskih oblika te da ne treba voditi računa samo o preciznosti ispisa, već i njegovoj cijeni. Naime, objekti koji zauzimaju mnogo mjesta po osi z osjetno se duže ispisuju, a kako cijena ispisa najviše ovisi upravo o njegovu trajanju, ispis nekog predmeta može biti i do pet puta skuplji ako se on postavi uspravno, a ne položeno.

Rezanje na slojeve Sito se koristi za filtriranje iskorištenog praha kako bi se on mogao ponovo koristiti. Miješa se s novim prahom u omjeru 1:1 76

BUG LISTOPAD 2013

Postupak optimizacije platforme obavlja se unutar Materaliseove aplikacije Magics. Ona nudi mogućnost razmještaja objekata u raspoloživom prostoru platforme, ali i analizu samih objekata koje se spremamo ispisati,

gdje se provjerava koliko su oni dobro izmodelirani te jesu li u potpunosti matematički definirani (u suprotnom ih nije moguće ispisati). Dio posla popravka loših modela Magics odrađuje sâm, dočim se na posebno problematičnim objektima može dodatno poraditi unutar EOS-ove vlastite aplikacije koja se isporučuje s pisačem. Dotična umije svaki objekt softverski podijeliti na slojeve debljine 0,1 mm (što se podudara s debljinom slojeva u kojima laser tali prah), nakon čega se oni mogu jedan po jedan pregledavati i po potrebi popraviti. Laserska zraka koja otapa prah promjera je 0,26 mm i dovoljno je precizna da se na EOS-ovu 3D pisaču mogu proizvoditi pojedinačni dijelovi, ali i sklopovi – uključujući sklopove s pomičnim dijelovima. Gotovi dijelovi ostavljaju se u prahu dok se ne ohlade, nakon čega se čiste zrakom i pjeskarenjem. Prah koji ostaje nakon ispisa pušta se kroz sito, miješa s novim prahom u omjeru 1:1 i ponovo koristi. EOS Formiga P100 može ispisati kompleksne, konstrukcijski vrlo uvjerljive objekte koji se po potrebi naknadno mogu obojiti. EOS Formiga P100 Tehnologija ispisa: SLS (Selective Laser Sintering) Sirovina: Poliamidni prah Maks. dimenzije objekta: 200×250×330 mm Cijena: Oko 250.000 EUR Web: www.eos.info

3D pisači

ZCorp ZPrinter 650

Gips u bojama Za aditivnu proizvodnju udomaćio se izraz 3D ispis, no ni za jedan uređaj on nije toliko pogodan kao za ZPrinter 650. Ovaj profesionalni model, doduše, ne pljucka tintu po papiru, već vezivno sredstvo po prahu na bazi gipsa

Zanimljivo je da se vezivno sredstvo u boji koristi samo na vanjskim stranicama objekta, dakle onima koje se vide; unutarnje su površine bijele. Nije teško shvatiti zašto: pisač ovako štedi vezivno sredstvo u boji (kao kod klasičnih inkjet pisača, vezivno sredstvo u boji skuplje je od crnog i bijelog). Ispisani objekt prvo se čisti komprimiranim zrakom, za što je namijenjena komora na desnoj strani golemog kućišta ZPrintera 650, a potom ga je poželjno impregnirati. Naime, gips je sâm po sebi krhak – posebice ako ispisani model ima tanke stijenke. Međutim, impregniranjem npr. epoksijem mehanička mu se svojstva osjetno poboljšavaju.

Sâm svoj čistač

Davor Šuštić

Z

Printer 650, profesionalni 3D pisač koji smo testirali u prostorijama tvrtke Infodata, na sebi nosi oznaku proizvođača ZCorp, kompanije koja tehnički više ne postoji. ZCorp je 2012. godine postao vlasništvo velikog 3D Systemsa, no ova akvizicija u principu se nije odrazila na ZCorpove uređaje: 3D Systems ih i dalje prodaje upravo onakvima kakvi su bili, samo pod vlastitim imenom (i u nekim slučajevima s malo izmijenjenim brojčanim oznakama). Zagrebačka Infodata prodaje i servisira ZCorpove odnosno 3D Systemsove 3D pisače, a također se bavi izradom prototipa za druge tvrtke – poslove za kakve je ZPrinter 650 zapravo stvoren. Ključna razlika između ZPrintera 650 i drugih stolnih i profesionalnih 3D pisača koje smo u ovoj temi obradili jest to što modeli iz ZPrintera izlaze u boji. Kao sirovina se koristi prah na bazi gipsa. Svakom ZCorpovu 3D pisaču namijenjena je točno određena varijanta ovog praha, a otprilike dvaput godišnje ZCorp izdaje nove verzije praha s poboljšanim svojstvima. Boja se

dobiva putem vezivnog sredstva – tzv. bindera – koje povezuje čestice praha i tako gradi objekt. Vezivno sredstvo u pisač se ugrađuje u bijeloj, crnoj, žutoj, cijan i magenta boji, baš kako bismo u inkjet pisač ubacili spremnike s tintom, a do glave za ispis dostavlja se tankim cjevčicama.

Slojevi gipsa

Nakon pokretanja postupka ispisa veliki valjak nanosi sirovinu – spomenuti prah na bazi gipsa – preko čitave platforme i zaglađuje ga. Nakon toga ispisna glava započinje s nanošenjem vezivnog sredstva u slojevima čiju smo debljinu definirali uoči puštanja modela na ispis. Glava je postavljena na veliki nosač koji se pomiče po osi y (naprijed-nazad), sama se pomiče po osi x (lijevo-desno), a pomak po osi z (gore-dolje) obavlja platforma na kojoj se ispis odvija. Tipično se radi o pomaku od 0,1 mm po sloju. Kada je ispis jednog sloja gotov, čitava platforma spušta se za spomenutu visinu sloja, valjak ponovo nanosi sloj gipsa, a ispisna glava vezivno sredstvo; postupak se ponavlja do završetka posla.

Još jedna zanimljivosti ZPrintera 650 jest integrirani sustav sastavljen od usisivača, sita i filtra, namijenjen pripremi gipsa koji ostaje na ispisnoj platformi i nakon čišćenja predmeta zrakom za ponovno korištenje. Uređaj također raspolaže sustavom za čišćenje mlaznica ispisne glave od vezivnog sredstva. Koristi se tekućina koja u sastavu ima destiliranu vodu i nespecificirane aditive. Sve to znači da korisnik ovog moćnog uređaja zapravo nema velike gnjavaže oko čišćenja i održavanja. Dovoljno je ubaciti prah i spremnike s vezivnim sredstvom te puštati modele na ispis – za gotovo sve ostalo uređaj se brine sâm. Što se softverskog aspekta priče tiče, modeli se analiziraju u aplikaciji Magics, a sve postavke ispisa, kompletna dijagnostika uređaja (preostala količina vezivnog sredstva, potrošnja materijala za predstojeći ispis i sl.) i pozicioniranje objekata na platformi namještaju se unutar ZCorpove vlastite aplikacije jednostavno nazvane ZPrint. Da bi model sadržavao informacije o boji, ne može se uvesti u formatu STL, već ga treba u aplikaciji za modeliranje spremiti u formatu kao što su PLY, ZPR, 3DS ili VRML. Premda je osnovna namjena ZPrintera 650 rapidna izrada prototipa u boji, inženjeri Infodate kažu da se uz odgovarajuće naknadno impregniranje dâ upotrijebiti i za proizvodnju funkcionalnih dijelova. Neke od njih proizveli su sami, poput rezervnih dijelova za starije računalne komponente koje više nije moguće zamijeniti. ZCorp ZPrinter 650 Tehnologija ispisa: 3D print Sirovina: Prah na bazi gipsa Maks. dimenzije objekta: 254×381×203 mm Cijena: 480.000 kn (uređaj, instalacija, početni materijal i školovanje) Prodaje: Infodata, tel.: 01/2409-140 2013 LISTOPAD BUG

77

TEMA BROJA

Servisi za 3D ispis

Do modela bez pisača Nemate novca, interesa ili potrebe da kupite stolni 3D pisač, no svejedno biste povremeno htjeli koristiti blagodati ove tehnologije? Nema problema – na raspolaganju su vam razni strani i pokoji domaći servis koji funkcionira tako da im pošaljete 3D model, a oni vam ga vrate ispisanog. Nije najisplativiji način za izradu većeg broja predmeta, ali za sve koji bi 3D pisač koristili svega nekoliko puta godišnje ovo je definitivno bolja opcija od kupnje uređaja

Domaći servisi za 3D ispis

Manufaktura28

D

omaćih servisa za 3D ispis razočaravajuće je malo. Zapravo, ako govorimo o registriranim tvrtkama, dakle ne o pojedincima koji takvo što rade u vlastitom domu za prijatelje, rodbinu i kupce koje pronađu preko oglasnika ili Facebooka, kao jedini izbor nudi se samoborska tvrtka P&D. Dotična putem svojeg bloga Manufaktura28 nudi mogućnost 3D ispisa modela na stolnim 3D pisačima. Dovoljno im je poslati 3D model u formatu STL, ili pak 3DS, DWG, DXF, IGS, LWO, OBJ, STP i 3DM – njih potom sami pretvaraju u STL. Model, naravno, mora biti matematički potpuno definiran i bez prekinutih linija, izvrnutih poligona i sličnih anomalija. Ako se takvo što ipak pojavi, Manufaktura28 može u suradnji s naručiteljem popraviti model (plaća se dodatno). Maksimalna veličina modela može biti 200×200×200 mm, 78

BUG LISTOPAD 2013

a minimalna debljina stjenke 0,4 mm. Kao filament koristi se PLA termoplastika (dakle predmeti nastaju tehnologijom FDM), a boju kupac može odabrati sâm – na raspolaganju je njih petnaestak. Cijena ispisa definira se prema dimenzijama modela i željenoj ispunjenosti sirovinom, a počinje od 2,5 kune (bez PDV-a) po gramu utrošenog filamenta. Slanje modela ne obvezuje na kupnju predmeta jer prije samog ispisa Manufaktura28 kupcu javlja koliko će ga on koštati. Studentima se nudi 25% popusta na sve troškove. Premda stranica Manufakture28 ne specificira koji se stolni 3D pisači koriste, iz dimenzija ispisa jasno je da se radi o Ultimakeru. Na domaćem tržištu dostupni su i drugi servisi za 3D ispis, no mahom se radi o tvrtkama koje raspolažu profesionalnim 3D pisačima i bave se rapidnom izradom prototipa, što cijenom i karakteristikama izlazi iz područja interesa prosječnog kućnog korisnika. Web: www.manufaktura28.com

Strani servisi za 3D ispis

Shapeways

V

jerojatno najpopularniji svjetski servis za personaliziranu izradu predmeta iz 3D modela omogućava nam da kupujemo već gotove predmete, šaljemo vlastite modele na ispis, ali i otvorimo vlastitu trgovinu u kojoj korisnici potom mogu kupiti ono što prodajemo. Shapeways uzima proviziju od prodaje, ali se također brine za apsolutno svaki aspekt narudžbe:

3D pisači

njoj imati 10 prijavljenih 3D pisača (nebitno je na koliko su ljudi oni podijeljeni). Nakon toga ju je moguće odabrati kao mjesto za ispis našeg modela. Potom uploadamo model u formatu STL te on biva analiziran i po potrebi popravljen. U posljednjem koraku dobivamo listu svih pisača u odabranom 3D hubu, opis kvalitete ispisa kakvu možemo očekivati, materijala i boje u kojima se ispisuje, vrijeme isporuke te izračun cijene. Hrvatska zasad nema aktivnih 3D hubova, a malobrojni registrirani domaći korisnici svoje su uređaje prijavili u Ljubljani i Mariboru, vjerojatno u namjeri da uz pomoć entuzijasta iz Slovenije što prije dovedu neki 3D hub u naše krajeve.

primanje, proizvodnju, pakiranje, slanje i brigu o kupcu. Shapeways raspolaže desecima profesionalnih 3D pisača različitih vrsta pa kupac može birati hoće li njegov predmet biti izrađen od plastike, keramike, gipsa, metala ili nečeg petog. U slučaju da netko nije siguran što odabrati, Shapeways nudi sekciju gdje možemo odabrati koliko želimo da nam predmet bude skup, detaljno ispisan, čvrst i zaglađen, nakon čega nam automatski sugerira optimalnu metodu izrade. Sjajno!

Web: www.3dhubs.com

MakeXYZ

O

Web: www.shapeways.com

i.Materialise Većina usluga spomenutih u opisu Shapewaysa također se nalaze u ponudi i.Materialisea, još jednog vrhunskog servisa za 3D ispis modela. Prvo što privlači pažnju izvrstan je alat za slanje vlastitih modela. Ovdje smjesta dobivamo opcije vezane uz materijale od kojih model može biti izrađen (plastika, keramika, razni metali, guma i koješta drugo – uz svaki materijal nalazi se koncizan opis predmeta izrađenih na taj način), klizač za promjenu veličine modela, izbornik s bojama te izračun ukupne cijene. Osim za proizvodnju modela, i.Materialise se nakon besplatne registracije može iskoristiti kao trgovina gdje drugima prodajemo svoje modele. Postavlja se pitanje – je li i.Materialise bolji od Shapewaysa? Odgovora nema: obje usluge odlično su organizirane i

koriste profesionalne 3D pisače. Izbor bi se na kraju mogao vršiti prema kriteriju cijene. U slučaju da šaljete vlastiti model na ispis, svakako usporedite koliko on košta na oba mjesta. Web: i.materialise.com

Dislocirani 3D ispis

3D Hubs

S

ervisi za dislocirani 3D ispis funkcioniraju tako da se naš model ne ispisuje u jednoj određenoj tvornici, već unosimo svoju lokaciju i tada dobivamo popis 3D pisača u okolici. Da bi neka lokacija dobila status 3D huba, potrebno je na

snovni princip rada MakeXYZ-a sličan je onome kod 3D Hubsa, samo što ovdje nema potrebe za prikupljanjem određenog broja pisača na nekoj lokaciji, već je u tražilicu dovoljno upisati poštanski broj grada u kojem želimo potražiti 3D pisače, nakon čega nam se smjesta prikazuju dostupni 3D pisači na toj i okolnim lokacijama. Nakon toga jednostavno odaberemo korisnika čija nas ponuda i cijena zadovoljavaju (korisnički profili sadrže informacije o modelu pisača, maksimalnoj veličini modela, kvaliteti ispisa, tipu sirovine itd.) i kontaktiramo ga porukom ili izravnom narudžbom. Rezultati pretraživanja mogu se filtrirati prema vrsti sirovine i kvaliteti (rezoluciji) ispisa. Osim pisača, MakeXYZ omogućava pretraživanje po modelima (u bazi su kojekakve figurice, nakit, alati, igračke). Kada odaberemo predmet koji nas zanima, preostaje nam odabrati kod koga će se on ispisati, nakon čega će tom vlasniku 3D pisača stići pripremljeni model. Pohvalno je što se sve cijene ispisa automatski preračunavaju u kune. Web: www.makexyz.com

2013 LISTOPAD BUG

79

TEMA BROJA

Udruga Fab Lab

w w w. f ab lab. hr

Proizvodnja dostupna svima

Davor Šuštić

O

bjasnite kako ste osobno povezani sa svijetom 3D ispisa. Roberto Vdović: Asistent sam na Arhitektonskom fakultetu. U svijet 3D ispisa ušao sam prije dvije godine pokušavajući studentima približiti razvoj i istraživanja koja se rade na drugim arhitektonskim fakultetima. To je rezultiralo upoznavanjem s projektom RepRap i izgradnjom prvog 3D pisača koji je služio za demonstraciju studentima. Hrvoje Petrović: Imam svoju tvrtku, a u svijet 3D ispisa ušao sam vidjevši 3D pisač na Internetu i pomislivši: “To je to!” To je bilo prije otprilike dvije godine. Otad marljivo ispisujem sve što mogu te se usavršavam na tom području. Saša Relić: Voditelj sam maketarnice na Arhitektonskom fakultetu. Do 3D ispisa odnosno čitavog koncepta digitalne fabrikacije došao sam preko izrada modela vezanih uz arhitekturu. Što vas je potaklo da zajedno usnujete Fab Lab, kako ste se povezali? 80

BUG LISTOPAD 2013

U Hrvatskoj je nedavno osnovan Fab Lab, udruga koja postoji u mnogim zemljama svijeta, a bavi se promoviranjem tehnologija za digitalnu proizvodnju predmeta – među njima i 3D ispisom. Ambicije hrvatskog Fab Laba sežu mnogo dalje: planira se uspostaviti bolja veza između raznih struka, održavati radionice i predavanja te ponuditi mjesto gdje će uređaji (i znanja) vezana uz digitalnu fabrikaciju biti dostupni kao društveni resurs – baš svakome. S osnivačima smo porazgovarali o djelovanju udruge i općenitom stanju 3D ispisa u našim krajevima Roberto: Možda da odgovorim ja, kao nekakav inicijator čitave ideje. Poticaj je došao od Saše, koji je proučavao Fab Labove na fakultetima diljem svijeta. S Hrvojem imam dugogodišnju suradnju na takvim rubnim područjima te smo shvatili da na polju 3D ispisa imamo zajedničke interese. Kada je trebalo skupiti troje ljudi za pokretanje udruge, bilo mi je logično obratiti se kolegama koji se već bave tim područjem i bliski su mi suradnici.

Što je uopće Fab Lab? Koja je temeljna ideja i ciljevi vaše udruge? Saša: Fab Labovi se pojavljuju kao globalna mreža laboratorija koji su vezani uz digitalnu fabrikaciju. Mahom su temeljeni na principma postavljenim na MIT-u. Tamošnji Center for Bits and Atoms iskamčio je veliku količinu novca i odlučio napraviti laboratorij u kojem se može proizvesti gotovo bilo što, nakon čega su formirali popis osnovne opreme potrebne za digitalnu fabrikaciju. Fab

3D pisači

Mistični 3D i jedna Delta Rostock, a još je nekoliko stolnih 3D pisača u izradi. Spremamo se izraditi stereolitografski 3D pisač koji funkcionira na principu skrućivanja fotoosjetljive plastike. Sa Sašom i Hrvojem također pokušavam napraviti laser velikog formata koji ćemo koristiti za daljnji razvoj 3D pisača. Prioriteti se određuju prema korisnosti uređaja.

Labovi postoje u Africi, Europi, Americi – svugdje; umreženi su u cijelom svijetu. Kada govorimo o digitalnoj fabrikaciji u kontekstu Fab Laba, tu se ne misli samo na 3D ispis, već i lasersko rezanje, CNC, izrade malih tiskanih pločica i svega drugog što se može relativno jednostavno digitalno proizvesti. Kako su to Fab Labovi diljem svijeta povezani? Radi li se o razmjeni opreme, ideja ili nečem trećem? Saša: Prvenstveno su povezani preko razmjene ideja i putem osnovnog popisa potrebne opreme i načina njena korištenja. Roberto: Osnovna premisa Fab Laba jest da se radi o nečemu što je otvoreno i javno dostupno čitavoj zajednici. Istina je da se ono što se u Fab Labu napravi može patentirati i zaštititi, ali mora i dalje biti raspoloživo svima. Je li vaš, hrvatski Fab Lab već uspostavio kontakte s Fab Labovima iz drugih zemalja i kontinenata? Roberto: Službeno smo postali članovi organizacije Fab Lab International te smo time došli do dokumenata vezanih uz problematiku organizacije jedne takve udruge. Nažalost, komunikacija se zasad odvija samo na organizacijskoj, a ne i operativnoj razini, pa još ne radimo na zajedničkim projektima. Spomenuli ste da svi Fab Labovi imaju zajednički popis opreme koja bi svima trebala biti dostupna na korištenje. Imate li svu opremu s tog popisa? Roberto: Premda je naš Fab Lab formalno registriran, još uvijek ima status osnivanja, što znači da smo organizacijski praktički na početku. Trenutno, primjerice, nemamo službene prostorije, već gostujemo na Arhitektonskom fakultetu. Imamo dio opreme vezane uz 3D ispis – na raspolaganju su nam jedan Ultimaker, dva RepRapova modela Prusa Mendel

Kako će se udruga financirati? Roberto: Udruga se trenutno financira iz naših vlastitih džepova, što je zapravo najveći ograničavajući faktor u pogledu dinamike njena razvoja. To, međutim, ne vidimo kao trošak, već ulog koji je potreban da se krene prema ultimativnom cilju Fab Laba: promociji i demistifikaciji tehnologija poput 3D ispisa i pristupu različitim društvenim skupinama. Nadamo se da će nam takva otvorenost prema širokom spektru djelatnosti i socijalnih grupa pomoći u prikupljanju sredstava iz raznih fondova. Što ljudi dobivaju učlanjenjem u Fab Lab? Saša: Osnovna je ideja članstva potpuno slobodan pristup čitavoj infrastrukturi Fab Laba. Roberto: Osim toga, članovima ćemo ponuditi povoljnije cijene 3D ispisa, popuste za nabavku sirovine, besplatnu korisničku podršku i tome slično. Tu su još i radionice gdje će ljudi sa zajedničkim interesima imati priliku družiti se, slušati predavanja i pokretati nove projekte. Učlaniti se može bilo tko, a jedini je preduvjet dobra volja i želja za upoznavanjem s novim tehnologijama. Mogu li ljudi koji nisu članovi udruge nositi 3D modele na ispis? Roberto: Fab Labovima nije strano da obavljaju takve komercijalne poslove, no oni ne smiju biti ispred javnog interesa. Ljudi svakako mogu doći i ispisati svoj predmet – to vidimo kao odlično sredstvo promocije jer će ih rezultat tog ispisa možda ponukati na učlanjenje. Kako biste ocijenili općenito stanje 3D ispisa u Hrvatskoj? Pratimo li globalni trend širenja stolnih 3D pisača?

Na što mislite kada spominjete demistifikaciju tehnologije 3D ispisa? Roberto: 3D ispis nije nova tehnologija, ali donedavno je bio rezerviran za jednu struku – strojarstvo – i izvediv na vrlo skupim uređajima. To mišljenje ušlo je u podsvijest drugih struka te se formirao stav da se još uvijek nužno radi o nečemu vrlo skupom i nedostupnom. Istovremeno postoje entuzijasti, svojevrsni tehnološki pioniri, koji svojim djelovanjem ukazuju da ništa od toga nije točno. Tu možemo ubrojiti i Fab Lab, koji kao udruga prvenstveno barata 3D pisačima koji su ljudima cjenovno sasvim dostupni. Jedan od mojih osobnih ciljeva vezanih uz Fab Lab upravo je razbijanje te fame, a sve u svrhu povezivanja različitih struka, prvenstveno jer smatram da se tako mogu izroditi brojne izvrsne ideje. Hrvoje: Mogu dati primjer iz stvarnog života. Čovjek danas može za relativno malo novca kupiti stolni 3D pisač. Sâm ga sastavi i samostalno počne istraživati svijet kućnog 3D ispisa. Nakon tih nekoliko dana učenja čovjek je spreman za proizvodnju modela. Ti modeli dakle ne nastaju u nekakvoj velikoj tvornici gdje ih rade imaginarni ljudi i strojevi, već se čitav proces proizvodnje, od početka do kraja, odvija nama pred očima. Roberto: U slučaju da netko nije vješt u modeliranju i sastavljanju uređaja poput Hrvoja, Fab Lab je mjesto gdje može dobiti savjet i bilo koji oblik pomoći. Saša: Upravo je to ta važna društvena uloga Fab Labova. Velik broj Fab Labova otvoren je primjerice u Africi, gdje su ovakve stvari običnim ljudima još manje dostupne. Sada ondje imamo dvanaestogodišnjake koji uče nešto proizvesti – takvo što donedavno je bilo nezamislivo. Zajednici se pokazuje da tehnologija postoji i da ne treba imati završen studij da bi se mogao proizvesti predmet koji može imati praktičnu primjenu u svakodnevnom životu.

Hrvoje: Poput većine tehnoloških novotarija, mislim da širenje stolnih 3D pisača kod nas još uvijek ide relativno sporo. Roberto: Ja smatram da pratimo trendove. Možda kasnimo nekakvih pola godine pred ostatkom svijeta, no pioniri poput nas i naših kolega generalno su u toku sa zbivanjima. Kod širih masa to možda još uvijek nije na nivou na kojem bi moglo biti, ali to je jedan od razloga zašto smo osnovali Fab Lab. Jedna od uloga udruge također će biti povezivanje ljudi koji su izradili ili kupili gotove stolne 3D pisače ili se bave nekim drugim oblikom digitalne fabrikacije. Ovim ih putem pozivamo da nam se jave! 2013 LISTOPAD BUG

81

HARD-TEST NAS-ovi s ugrađenim diskovima

Jednosta Iako tableti, smartfoni i prijenosnici sve više zamjenjuju stolna računala, ne mogu se s njima nositi u pogledu pohrane podataka. Apetit korisnika za multimedijskim sadržajem s druge strane nikad nije veći, pa se postavlja pitanje gdje sve te datoteke spremiti, a da im svi članovi obitelji mogu pristupati? Odgovor leži u mrežnim diskovima Denis Arunović

M

režni diskovi odnosno NAS-ovi nisu nova stvar i u profesionalnom okruženju koriste se već dugi niz godina. Prema su i prije postojali jeftiniji modeli namijenjeni manjim uredima i kućnim korisnicima, uglavnom su ih kupovali entuzijasti jer je većini običnih korisnika kapacitet diska ili diskova u jednom stolnom računalu bio dovoljan. Danas pak živimo u vremenu kada sve više korisnika klasično računalo mijenja prijenosnikom, a katkad samo tabletom

Freecom Silver Store 2TB ››››

Freecomov NAS na neki način predstavlja zlatnu sredinu između punokrvnog NAS-a i rudimentarnog mrežnog diska. Dva Toshibina diska kapaciteta jednog terabajta ugrađena su u robusno aluminijsko mat kućište plastičnim ladicama, što će reći da ih je po potrebi moguće lako zamijeniti ili izvaditi. Plastika od koje su načinjene ladice doduše ne ulijeva osobito povjerenje, pa prilikom rukovanja mehanizmom treba biti nježan. Ispod ladica smještene su četiri bijele ledice (dvije za aktivnost diskova, po jedna za aktivnost mreže i indikaciju je li uređaj uključen), USB3.0 konektor i tipka za uključivanje uređaja. Na suprotnoj se strani nalaze konektor za napajanje, mrežni konektor te jedan USB2.0 port. Na USB konektore moguće je spojiti samo druge diskove ili memorijske štapiće, no ne i pisače. U kontekstu hardvera treba spomenuti da se u uređaju nalaze diskovi s pločama brzine 7.200 rpm, što rezultira višom potrošnjom, ali i višom razinom buke. Silver Store naime vibrira, a te se vibracije unatoč debelim gumenim nožicama prenose na podlogu. Osnovnu konfiguraciju Silver Storea moguće je izvesti malenim alatom FNSA, no iskusniji korisnici radije će prigrliti dobro organizirano web sučelje. U njemu su osim standardnih opcija dostupni download manager (kako za obične datoteke tako i za BitTorrent), konfigurator za personal cloud (putem servisa Tonido), sučelje za podešavanje podatkovnih kvota (dostupni kapacitet) za pojedinog korisnika ili grupu korisnika, detaljan sistemski dnevnik te napredno podešavanje dijeljenih mapa (moguće je odrediti koji su servisi ili komunikacijski protokoli uključeni za pojedinu mapu). Uređaj podržava backup s Mac računala putem Time Machinea. Što se tiče backupa podataka sa Silver Storea na neki drugi uređaj, podržano je snimanje na vanjski USB disk ili putem mreže na drugi Silver Store. Mobilna aplikacija za pristup uređaju dostupna je za platforme Android, iOS, Windows Phone i Blackberry.

Performanse, laka zamjena diska, moćno web sučelje, download manager, podrška za RAID, personal cloud, mogućnost podešavanja kvota, napredno upravljanje korisnicima, USB3.0, DLNA server, iTunes server, mogućnost spajanja na domene Vibracije, mrežni backup podržan isključivo na drugi Silver Store, ne podržava spajanje pisača, krhke ladice, skup s obzirom na kapacitet

Cijena 2.269 kn Ustupio: Freecom, www.freecom.com 82

BUG LISTOPAD 2013.

Jamstvo 2 godine

Digitalni

< USB3.0 konektor dobrodošao je dodatak ako na vanjski disk želimo brže backupirati podatke s mrežnog diska

2.0: 1 3.0: 1

vni i umreženi ili smartfonom. To nije ništa čudno jer većina računalo koristi za komunikaciju (instant messaging, e-mail, društvene mreže) i konzumaciju multimedijskih sadržaja - gledanje filmova, pregledavanje fotografija i slušanje glazbe. Problem je što su istodobno sve te multimedijske datoteke sve veće - filmovi i fotografije imaju višu rezoluciju, a glazba višu razinu uzorkovanja ili je čak pohranjena u lossless formatu (dakle bez gubitka kvalitete u odnosu na originalnu snimku).

Jednostavnije za mase

Problem je u tome što mobilni uređaji imaju znatno slabije mogućnosti pohrane podataka od stolnih računala. Prijenosnici se još koliko-toliko drže, pogotovo ako u sebi imaju mehanički disk, no smartfoni i tableti sa svojih su 8, 16 ili 32 GB memorije u zaista nezavidnoj situaciji. Proizvođači hardvera, a posebice proizvođači čvrstih dis-

< Intelov NAS Performance Toolkit u kombinaciji s modernim hardverom i OS-om zna izbacivati čudne rezultate, no i dalje je odličan alat za analiziranje performansi mrežnih diskova

kova, očekivano su se ovome prilagodili predstavivši tržištu stilizirane vanjske diskove s mrežnim sučeljem. Osim umreženih terabajta oni nude laku konfiguraciju te dodatne funkcije kao što je serviranje multimedijskih datoteka kompatibilnim uređajima i tzv. pohranu podataka u osobnom oblaku (personal cloud). Personal cloud zapravo je šminka ime za pristup podacima smještenim na mrežni disk putem Interneta - web aplikacije kad je riječ o prijenosniku ili stolnom računalu, odnosno mobilne aplikacije u slučaju smartfona ili tableta. Upravo smo ovakve uređaje željeli obuhvatiti svojim testom, no kako ih je nemoguće posve precizno definirati (tražili smo vanjske diskove s mrežnim sučeljem i maksimalno dva tvornički ugrađena diska), stvorena je mogućnost da testom obuhvatimo i jeftinije klasične NAS-ove - vanjska kućišta za diskove, opremljena mrežnim sučeljem i logikom koja omogućava napredno upravljanje. Treba imati umu da su klasični NAS-ovi u kontekstu konfiguracije i uprav-

LaCie CloudBox 3TB ››››

Tvrtka LaCie poznata nam je ponajviše po efektno dizajniranim vanjskim uređajima za pohranu namijenjenim korisnicima Appleovih računala. Samim time nismo se previše začudili kad smo iz kutije u kojoj je stigao LaCieov CloudBox izvukli uređaj u obliku cigle, načinjen od snježno bijele plastike savršeno ravnih stranica. U dizajnersko kućište (dizajn potpisuje škotski industrijski dizajner Neil Poulton) ugrađen je jedan disk kapaciteta 3 TB (dostupni su modeli od 1, 2, 3 i 4 TB) koji s ostatkom svijeta komunicira isključivo putem gigabitnog mrežnog sučelja smještenog na stražnjoj strani CloudBoxa. Na istom se mjestu nalaze konektor za napajanje, tipka za uključivanje te uvučena tipka za resetiranje postavki uređaja. Na donjoj strani CloudBoxa glamurozan dizajn ustupio je mjesto praktičnosti - bijela ploča zamijenjena je plastičnim rešetkastim poklopcem s četiri gumene nožice. Sukladno izostanku aktivnog hlađenja, CloudBox je pri radu praktički nečujan. Nakon uključivanja CloudBoxa postaje jasan još jedan detalj - plava ledica čije mekano svjetlo prodire kroz plastično kućište. Osim plave, uređaj ima i crvenu ledicu koja indicira da je nešto pošlo po krivu. Web sučelje CloudBoxa slijedi njegov fizički izgled. Bijela boja dominira, a sve su opcije uredno posložene. S druge strane, nema ih baš tako puno kao na nekim drugim uređajima, ali to u principu većini korisnika neće smetati. Bitne su stvari tu - podešavanje dijeljenih mapa, backup podataka na drugu mrežnu lokaciju (doduše samo ako podržava protokol rsync) download server s podrškom za torrente, Twonky server za dijeljenje multimedije s DL- NA-kompatibilnim uređajima te personal cloud izveden putem LaCieova vlastitog cloud servisa Wuala. Mobilna aplikacija za pristup NAS-u dostupna je samo za iOS, dok je na drugim mobilnim OS-ovima potrebno koristiti web sučelje, a u slučaju klasičnih OS-ova (Windows, Linux i Mac) posebnu aplikaciju. Naposljetku spomenimo da CloudBox u sučelju ima opciju za konfiguriranje perioda kada će biti uključen odnosno isključen. Visoke performane, jednostavna i laka konfiguracija, download manager, personal cloud, mogućnost automatskog uključivanja i isključivanja, praktički nečujan, LaCie Backup Assistant, DLNA server, iTunes server Nema USB sučelje, mobilna aplikacija dostupna samo za iOS, jamstvo svega godinu dana

Cijena 1.799 kn Ustupio: Finder, tel. 01/2337-731

Jamstvo 1 godina

< Stražnja strana LaCieove dizajnerske cigle otkriva da ipak nije riječ o izvanzemaljskom predmetu koji s police žmirka plavim svjetlom

Digitalni

2013. LISTOPAD BUG

83

HARD-TEST NAS-ovi s ugrađenim diskovima Rezultati testiranja performansi mrežnih diskova Freecom Silver Store 2TB Tip RAID polja

RAID 1

LaCie CloudBox 3TB

WD MyBook Live 2TB WD MyBook Live 3TB

WD MyBook Live Duo 4TB

SPAN

-

-

-

SPAN

RAID 1

74,7

61,7

72,5

69,4

68,9

69,5

65,2

HD reprodukcija, 2 streama

80,1

62,2

71,4

60,4

52,3

68,1

44,6

HD reprodukcija, 4 streama

70,6

57,9

75,8

59,9

54,4

46,2

38,8

HD reprodukcija i snimanje

50,3

54,2

48,5

45,3

35,2

40,7

37,1

Kreiranje sadržaja

5,6

6,7

5,1

2,9

3

3,6

1,8

Uredski rad

10,2

7,9

10,3

9,7

9,9

9,7

9,4

Intel NAS Performance Toolkit (MB/s) HD reprodukcija

Kopiranje datoteka s NAS-a

66,6

42,4

66,3

63,2

67,7

67,2

57,7

Kopiranje mapa na NAS

5,3

6,4

5,6

7,3

7,6

7,9

5,4

Kopiranje mapa s NAS-a

14,2

13,2

12,9

15

15,3

15,3

11,3

Foto album

7,4

5,4

8,8

5,1

5,3

5,3

3,6

Čitanje

50,91

55,24

51,88

68,07

69,79

69,22

61,18

Pisanje

42,18

48,7

40,78

33,11

34,02

32,37

29,31

CrystalDiskMark (MB/s)

*testirano na Asus Maximus V Formula, Intel GbE, 16 GB DDR3, Core i7-3770K

ljanja kompliciraniji, što iz perspektive prosječnog korisnika nije poželjna karakteristika. Nažalost, na test je iz nekog razloga stiglo vrlo malo uređaja - sedam komada, računamo li jednake modele različitih kapaciteta. Dva smo bili prisiljeni izbaciti: jedan zbog vrlo visoke

cijene uvjetovane činjenicom da ima četiri diska, a drugi jer je bio neispravan, a zamjenski nam uređaj nije bio na vrijeme isporučen.

Podacima amo-tamo

Pristigle uređaje testirali smo Intelovim softverom NAS Performance Toolkit te alatom

CrystalDiskMark. Potonji očitava brzinu pri jednostavnom sekvencijalnom čitanju ili pisanju na disk, dok Intelov softver izvodi detaljnija mjerenja odnosno pokušava simulirati različite vrste opterećenja kao što su reprodukcija HD videa, rad s uredskim aplikacijama,

pregledavanje baze fotografija i sl. Intelov je alat nažalost malo problematičan zbog svoje starosti, pa u nekim slučajevima izbacuje nelogične i zapravo nevjerojatne rezultate koje treba pripisati načinu cacheiranja u novijim verzijama Windowsa, ali i činjenici da

WD My Book Live 2/3 TB ››››

Kao proizvođač čvrstih diskova WD je dobro osjetio usporavanje prodaje stolnih računala, pa time i čvrstih diskova. Jedan od načina prilagodbe tržišnim uvjetima jest serija mrežnih diskova My Book Live. Osim modela kapaciteta 2 i 3 TB koje smo testirali, WD u ponudi ima i model od jednog terabajta. My Book Live elegantan je uređaj načinjen od gotovo crne plastike čiji vas finiš može lako natjerati da pomislite da je riječ o aluminiju. Na zaobljenoj su prednjici jedini detalji maleni WD logo te sićušna ledica koja različitim bojama indicira što se događa s diskom. Sa stražnje strane uređaja nalaze se mrežni konektor, konektor za napajanje i tipka za resetiranje postavki. Budući da My Book Live nema ventilator, pri radu je izuzetno tih. U kutiji s WD-ovim pulenom ne isporučuje se CD sa softverom, već ga je potrebno skinuti s WD-ovih stranica. Ista je stvar i s priručnikom za uporabu. Nakon instalacije softver na radnu površinu stavlja nekoliko prečica koje se otvaraju u internetskom pregledniku. To su linkovi na administracijsko sučelje, online priručnik za uporabu te standardnu mapu za dijeljenje podataka, tvornički konfiguriranu. Što se tiče dodatnog softvera, WD korisnicima na raspolaganje stavlja SmartWare (alat za backupiranje podataka) te mobilne aplikacije za Android, iOS, Windows Phone i Blackberry. Konfiguracijsko web sučelje vrlo je jednostavno, ali mu sukladno tome nedostaje i opcija u odnosu na punokrvne NAS-ove. Moguće je dodavati korisnike te odrediti da datoteke mogu samo pregledavati ili mijenjati, stvarati ili modificirati dijeljene mape, podesiti backup podataka na neki drugi mrežni disk te par drugih osnovnih opcija (npr. je li DLNA server uključen ili ne). Backupiranje je inače izvedeno vrlo fleksibilno sustavom pod imenom Safepoint, koji omogućava inkrementalni backup bilo na koju mrežnu lokaciju, a osim samih podataka bilježi i konfiguraciju samog mrežnog diska. Osim izostanka bilo kakvog USB sučelja, najveća je mana WD-ova pulena što nema mogućnost samostalnog skidanja datoteka s Interneta.

Jednostavna i laka konfiguracija, zauzima malo mjesta na polici, personal cloud, praktički nečujan, SmartWare backup softver, fleksibilan automatski backup na drugu mrežnu lokaciju (SafePoint), DLNA server, iTunes server, trogodišnje jamstvo Nema USB sučelje, nema download manager

Cijena (2 TB) 1.139 kn, 1.149 kn Cijena (3 TB) 1.839 kn, 1.449 kn 84

BUG LISTOPAD 2013.

Ustupio: Links, M SAN Grupa Digitalni

Jamstvo 3 godine

< U WD-u slijede ekološke trendove, pa se s mrežnim diskovima ne isporučuju ni medij sa softverom ni punokrvni priručnik

PQI Air Bank

< Svi testirani diskovi imaju i dobro razrađenu podršku na popularnim mobilnim operacijskim sustavima. Na slici je WD-ova aplikacija za iOS naša testna konfiguracija ima mnogo memorije. Kako nažalost boljeg softvera za testiranje ovakvih uređaja nema,

nije nam ostalo drugo već da iz tablice rezultata izbacimo problematične segmente testa. Budući da neki od testiranih uređaja podržavaju ugradnju dva diska i kreiranje RAID polja, mjerili smo im performanse dva puta, u tzv. span modu, odnosno kad uređaj tretira oba diska kao jedan veliki disk; te u RAID 1 modu, kada se isti podatak istodobno zapisuju na oba diska radi veće sigurnosti. U tom je slučaju korisniku dostupna samo polovica ukupnog kapaciteta ugrađenih diskova. Iako ovakvi uređaji podržavaju i RAID 0, odnosno istovremeno zapisivanje polovice svakog podatka na svaki disk radi povećanja performansi, ovakav način rada nema smisla koristiti jer su performanse kod mrežnih diskova ograničene mrežnim sučeljem, kontrolerom i softverom, a ne brzinom diskova.

Prijenosno i bežično Osim mrežnih diskova koji se s ostalim uređajima povezuju mrežnim kablom, na test su nam stigla i dva PQI-ova Air Banka - prijenosna diska s integriranom bežičnom mrežom. Dva modela razlikuju se po kapacitetu ugrađenog 2,5-inčnog diska, pa jedan ima kapacitet od 500 GB, a drugi od punog terabajta. Za razliku od ostalih mrežnih diskova koji su zamišljeni da stoje na polici priključeni na kućni router, Air Bankovi su zamišljeni da ih nosimo sa sobom pri putovanjima te im pristupamo bežično smartfonom ili tabletom. Sukladno tome, uređaji se napajaju iz integrirane baterije, pa ih je moguće rabiti i npr. u automobilu. Air Bankove je također moguće rabiti kao bežične AP-ove za pristup Internetu. U tom je slučaju uređaj potrebno mrežnim kablom spojiti na utičnicu koja ima pristup Internetu (npr. u hotelu). Zahvaljujući integriranom USB3.0 konektoru, Air Bank je moguće rabiti i kao klasičan prijenosni disk. Kapacitet: 500 GB/1 TB Cijena: 999 kn/1.125 kn Ustupio: Links, tel: 01/3096-944

opis piktograma RAID - Podržava li uređaj RAID. U slučaju da podržava, sadrži i dva diska.

Download manager: Podržava li uređaj samostalno skidanje datoteka s Interneta

Personal Cloud - Je li dostupna podrška za personal cloud odnosno pristupanje uređaju putem Interneta

USB3.0/USB2.0: 1/1 - Broj USB3.0 i USB2.0 portova na koje je moguće priključiti vanjske diskove i memorije

WD My Book Live Duo 4 TB ››››

U slučaju da od mrežnog diska tražite višu razinu sigurnosti podataka, WD u ponudi ima ima i My Book Live Duo maksimalnog kapaciteta 4, 6 i 8 GB. Kao što nam i njegovo ime kaže, riječ je o podebljanoj verziji My Booka Live u koju stanu dva diska. Uređaj sukladno tome izgleda vrlo slično kao normalni My Book Live. Razlika je u tome što Duo na stražnjoj strani ima USB2.0 konektor za spajanje USB memorije ili drugog vanjskog diska te vratašca kroz koja korisnik može pristupiti ugrađenim diskovima. Što se tiče podrške za RAID, WD-ovi inženjeri u konfiguracijskom sučelju nude isključivo RAID 1 ili span (odnosno polje koje jednostavno kombinira kapacitet dostupnih diskova), što je sasvim OK jer RAID 0 ionako za ovakvu svrhu nema smisla koristiti. Spomenuli smo USB port; on korisniku omogućava da proširi kapacitet diska ili da na vanjski disk napravi backup podataka. Dakako, bilo bi bolje da je riječ o USB3.0 konektoru, no što je, tu je. Web sučelje ovog uređaja vrlo je jednostavno, pa će ga nešto iskusniji korisnici znati rabiti i bez korištenja online priručnika. U odnosu na sučelje manjeg rođaka, Duo ima par dodataka vezanih za konfiguraciju RAID polja te uporabu USB diska. Diskovi su tvornički konfigurirani u span, odnosno korisnik vidi samo jedan veliki 4-terabajtni disk, pa je kreiranje RAID 1 polja potrebno pokrenuti ručno. Proces u našem slučaju nije bio destruktivan, odnosno nismo izgubili podatke koji su prethodno pohranjeni na disk. Premda nismo isprobali u praksi, za očekivati je da ovo funkcionira isključivo dok količina podataka pohranjenih na My Book Live Duo ne prelazi maksimalni kapacitet jednog diska. Poseban komentar zaslužuju performanse u RAID polju. Naime, dok se Freecomov uređaj u globalu ponaša bolje u RAID-u 1, WD-ovu pulenu u ovom načinu rada performanse padaju. Ako se nas pita, prije bismo odabrali sigurnost podataka od performansi, no svaki korisnik mora sâm zaključiti što više odgovara njegovim potrebama. Jednostavna i laka konfiguracija, zauzima malo mjesta na polici, personal cloud, praktički nečujan, SmartWare backup softver, podrška za RAID 1, fleksibilan automatski backup na drugu mrežnu lokaciju (SafePoint), DLNA server, iTunes server, trogodišnje jamstvo Nema download manager, USB konektor nije treće generacije, USB ne podržava spajanje pisača

Cijena 2.499 kn

Jamstvo 3 godine URL: http://home.mcafee.com/store/antivirus-plus Ustupio: M SAN Grupa, tel. 01/3654-900

Digitalni

< Podrška za RAID implicira i da će u jednom trenutku korisnici možda morati zamijeniti neispravan disk; odatle i poklopac

2.0: 0 3.0: 1 2013. LISTOPAD BUG

85

Tehnologije RAM diskovi Prelazak s čvrstih diskova na brze SSD-ove donio je sa sobom značajno ugodnije iskustvo rada na računalu. S druge strane, kao što mehanički disk u kontekstu brzine ne može parirati SSD-u, tako ni SSD ne može parirati RAM disku – virtualnom disku temeljenom na radnoj memoriji

Maleni,

nepostojani i jako brzi Denis Arunović

A

ko maksimalno pojednostavimo način rada računala, možemo reći da su zasnovana na tome da različiti procesori obrađuju podatke kako im to određeni softver naredi. Problem je u tome što su procesori vrlo brzi, dok su podaci, tj. memorija u koju su pohranjeni, dosta spori. Kako je memorija koja može parirati performansama procesora izuzetno skupa, arhitektura modernih računala omogućava korištenje više različitih tipova memorija te selektivno učitavanje podataka u

brži tip memorije na bazi prioriteta. Najbrža je memorija cache memorija integrirana u procesor; potom radna memorija, odnosno RAM; nakon toga dolazi SSD (temeljen na NAND flash memoriji) i naposljetku mehanički disk. Performanse različitih tipova memorije drastično se razlikuju. Vrijeme pristupa podacima kod čvrstih se diskova mjeri u milisekundama, a brzina čitanja podataka iznosi oko 100 MB/s. SSD-ovi danas nude brzine od oko 500 MB/s i vrijeme pristupa koje se mjeri u mikrosekundama, a kad je riječ o radnoj memoriji, govorimo o brzini čitanja i pisanja od oko 1,5 TB/s, odnosno pristupnom vremenu mjerljivom u nanosekundama. Naposljetku tu je i cache memorija - izuzetno malena, ali zato između 100 i 200 puta brža od radne memorije.

Softverske zaobilaznice

S obzirom na ograničeni kapacitet u odnosu na SSD i čvrsti disk

< Iako će performanse RAM diska zasnovanog na bržoj memoriji biti bolje, već je i 1.333-megahercni DDR3 osjetno brži od SSD-a, a kamoli mehaničkog diska 86

BUG LISTOPAD 2013.

te izuzetno velik utjecaj na performanse računala, cache i radna memorija nisu pod izravnom kontrolom korisnika. Drugim riječima, dok sami možemo odabrati kako ćemo rasporediti svoje podatke po dostupnim SSD-ovima i čvrstim diskovima, za RAM i cache procesora brine se operacijski sustav. Ipak, postoji jedan izuzetak od ovog pravila. Riječ je o mogućnosti korištenja posebnog softvera koji iz slobodne radne memorije može napraviti RAM disk, odnosno virtualnu particiju na koju je moguće pohraniti podatke po želji korisnika. Mogućnost kreiranja RAM diskova nije ništa novo: koristila se još u vrijeme prastarog operacijskog sustava DOS, no zbog karakterističnih ograničenja (maleni kapacitet, brisanje memorije prilikom isključivanja računala) oduvijek je bila rezervirana za napredne korisnike. Moglo bi se reći da danas RAM diskovi imaju još manju publiku jer SSD-ovi nude odličan kompromis između kapaciteta i performansi. S druge pak strane imamo situaciju da je 8 GB radne memorije postalo praktički standard za jače konfiguracije, a mnogi se entuzijasti odlučuju i za veće kapacitete - 16 ili 32 GB, što je ujedno plafon kad je riječ o maksimalnim kapacitetu većine AMD-ovih i Intelovih modernih platformi. I dok 8 GB još ima smisla s obzirom na to kako operacijski sustav i većina aplikacija iskorištavaju memoriju, sve više od toga u današnje vrijeme teško da će biti iskorišteno. Samim time, u slučaju da u računalu imate veće količine RAM-a, postavlja se pitanje ima li smisla da neiskorištene gigabajte pretvorite u RAM disk.

Specifična primjena

Da biste dio memorije pretvorili u RAM disk, potrebno je instalirati odgovarajući softver. Na tržištu postoji cijeli niz alata koji to omogućavaju, no kako je i za očekivati, razlikuju se po cijeni, mogućnostima, ali i performansama. Jedna od najbitnijih mogućnosti sigurno je kreiranje snimki sadržaja diska, s tim da je poželjno da softver ovo zna raditi automatski (periodički ili pri isključivanju računala). Automatski backup snimke RAM diska na fizički disk, kao i njeno automatsko učitavanje u RAM disk prilikom

Kako napraviti RAM disk

Brzo do novog diska

Stvaranje RAM diska, pa čak i onog kojem se sadržaj backupira na fizički disk, nije teško. Pokazat ćemo vam kako cijeli postupak izgleda kad je riječ o AMD-ovu alatu Radeon RAM Disk. Prvi je korak, naravno, instalacija same aplikacije, koju možete besplatno skinuti s http://goo.gl/pQwjP1.

< Premda performanse RAM diskova stvorenih različitim softverskim alatima variraju, uglavnom su višestruko veće od performansi SSD-a učitavanja Windowsa, omogućuje nam da RAM disk tretiramo kao bilo koju drugu particiju. Za što uopće ima smisla koristiti RAM disk? Instalacija operacijskog sustava na njega nije moguća osim ako planirate koristiti virtualizaciju, odnosno raditi u operacijskom sustavu instaliranom na virtualno računalo koje je smješteno na RAM disku. Budući da time između hardvera i softvera koji rabite stavljate nekoliko dodatnih slojeva softverske apstrakcije, ovakva uporaba nema smisla. Dakako, ako rabite virtualke za isprobavanje i razvoj softvera, općenito u testne svrhe, ovo pravilo ne vrijedi - rast performansi u odnosu na SSD i posebice mehanički disk bit će osjetan. Na RAM disk također ima smisla instalirati bilo kakav fragmentirani softver (npr. razvojno okruženje), igre koje pate od duljeg učitavanja, mapirati cache internetskog preglednika itd. U nekim slučajevima, pogotovo kad je riječ o igrama, nije moguće instalirati kompletnu aplikaciju na RAM disk, no tu u pomoć stižu symlinkovi (opisani kasnije u temi) kojima je moguće operacijskom sustavu reći da su određene mape zapravo smještene na drugu lokaciju. Dakako, selektivno symlinkanje mapa zahtijeva i određeni period eksperimentiranja kako biste otkrili koji podaci najvišu utječu na performanse. U narednih nekoliko stranica opisat ćemo neke od popularnijih alata za stvaranje RAM diskova, izmjeriti im performanse odnosno performanse RAM diskova koji su njima stvoreni, a opisat ćemo i neke popularne metode za iskorištavanje performansi koje nude ovakvi diskovi.

pokretanja aplikacije potrebno je 1diska.Nakon u kartici Settings podesiti veličinu RAM Besplatna inačica ima ograničenje

na 4.096 MB, no kako smo mi koristili komercijalnu verziju, upisali smo da želimo disk od 8.192 MB. Budući da ovaj alat ne nudi formatiranje u NTFS, odabrali smo da želimo Unformatted Partition, tj. neformatiranu particiju.

Budući da želimo sačuvati podatke koje 2je podesiti ćemo zapisati na RAM disk, potrebno gdje će softver spremiti image

diska. U našem slučaju to je C:\. Također smo odabrali opciju učitavanja imagea nakon pokretanja aplikacije te automatsko spremanje imagea pri isključivanju računala.

disk sada treba formatirati u datotečni Vrijeme je da napokon formatimo disk. 3znaoNovi 4 sustav NTFS jer korišteni softver to nije Desni klik neparticionirani RAM disk napraviti. Desni klik mišem na ikonu (označen crnom trakom), opcija New Simple Computer, pa odabir opcije Manage. U novom prozoru treba pronaći i lijevim klikom aktivirati izbornik Disk Management. Tu će Windowsi ponuditi inicijalizaciju diska i tu treba odabrati opciju GPT (nema veze i ako odaberete MBR) te kliknuti OK.

Volume. NTFS će biti automatski odabran, tako da nam jedino ostaje upisati ime novog diska (u našem slučaju RAM Disk) te kliknuti Next. Nakon formatiranja RAM disk je spreman za korištenje.

Performanse softvera za stvaranje RAM diskova CrystalDiskMark (MB/s) Sekvencijalno čitanje Sekvencijalno pisanje Nasumično čitanje 512kB Nasumično pisanje 512kB Nasumično čitanje 4kB Nasumično pisanje 4kB Nasumično čitanje 4kB QD32 Nasumično pisanje 4kB QD32 PCMark 7 Secondary Storage Secondary Storage Raw

OCZ Vector (SSD)

Dataram RAMDisk

Gilisoft RAMDisk

Primo Ramdisk Professional

Radeon RAM Disk

SoftPerfect RAMDisk

SuperSpeed RamDisk 11

520,2 520,7 449,1 516 30,04 168,7 398,2 374,7

7.204 9.119 6.884 8.068 638,5 574,2 603,4 550,7

7.256 10.286 1.738 1.934 18,92 18,76 18,72 18,70

8.563 10.244 8.347 10.091 1.727 1.482 1.786 1.517

6.898 9.709 6.385 8.357 502,9 454,9 480,6 442,6

9.101 10.344 10.455 11.290 1.977 1.532 1.791 1.455

7.342 9.796 7.078 9.836 1.372 1.141 1.258 1.079

5.453 6.633

-

6.300 32.085

-

6.516 65.853

6.605 161.503

6.591 126.506

*testirano na Core i7-3770K, Asus Maximus V Formula, 16 GB DDR3 2.133 MHz

2013. LISTOPAD BUG

87

Tehnologije RAM diskovi

DataRam RAMDisk 4.2

Gilisoft Ramdisk

Jedan od jeftinijih alata za kreiranje RAM diskova ograničen je na samo jedan disk, a u probnoj inačici i na maksimalni kapacitet od 4 GB (otuda i izostanak rezultata iz PC Marka). Mogućnosti upravljanja imageima su dobre jer je podržano ručno te automatsko snimanje (u vremenskim intervalima ili pri isključivanju računala). Trn u oku predstavljaju performanse, pogotovo pri nasumičnom pristupu podacima, no treba naglasiti da i dalje govorimo o brojkama koje su nedostižne modernim SSD-ovima.

Gilisoftov RAM disk pokazao se kao najslabije rješenje od svih testiranih. Iako je dosta moćan u pogledu rukovanja imageima RAM diska, iz nekog razloga ima vrlo loše performanse pri nasumičnom pristupu podacima, a usto pati od nestabilnosti. Ako ga želite isprobati, dostupna je 14-dnevna probna verzija pune funkcionalnosti, a da biste ga koristili kasnije, potrebno je izdvojiti nemalih 40 USD.

CIJENA

39,95 USD

URL: www.gilisoft.com

Primo Ramdisk Professional Edition

CIJENA

18,99 URL: www.dataram.com

USD

Ovaj je alat dostupan u nekoliko verzija, s tim da samo Professional i Ultimate podržavaju rad s imageima. Jedino su ograničenje verzije Pro diskovi do 32 GB, a kako je jeftinija od Ultimate, nameće se kao optimalni izbor. Primo Ramdisk podržava stvaranje do 128 diskova, a najveći mu je adut, osim brzine, fleksibilnost pri snimanju imagea koji mogu biti snimljeni ručno, automatski pri isključivanju računala, ili pak u stvarnom vremenu.

URL: www.romexsoftware.com

CIJENA

49,95

USD (dva računala)

Symlinkovi

Napredne prečice Za početak recimo da su simbolički linkovi dostupni na Windowsima Vista, 7 i 8, ali ne i na starijim verzijama Microsoftova OS-a. Omogućavaju nam, recimo, da bez reinstalacije prebacimo neku aplikaciju na drugu lokaciju u datotečnom stablu - npr. iz mape Program Files na mehaničkom disku na brzi RAM disk. Također možemo na alternativnu lokaciju premjestiti

samo određene mape, one čiji sadržaj ima najveći utjecaj na performanse aplikacije. Tako umjesto cijele mape neke igre možemo na RAM disk symlinkati samo mapu s teksturama. Simboličke linkove stvaramo pokretanjem komandne linije (Start > cmd.exe). Naravno, s administratorskim ovlastima. Sintaksa je naredbe za stvaranje simboličkog linka jednostavna: mklink /argument “ime linka”

“datoteka ili mapa do koje link vodi”. Od argumenata odnosno opcija dostupni su “/j”, koji omogućava stvaranje directory junctiona; “/d”, koji omogućava stvaranje soft linka do mape; te “/h”, koji omogućava stvaranje hard linka do datoteke. Izvođenje naredbe bez argumenta stvara soft link na datoteku. Razlika između soft i hard linka jest što prvi samo pokazuje na datoteku, dok je drugi virtualno duplicira na drugoj lokaciji, no bez dodatnog zauzeća diska. Ako vas zanima više o razlici između različitih vrsta simboličnih linkova, bacite pogled na http://goo.gl/

< U mapi Crysis 3 nakon postupka opisanog u tekstu ostaje originalna, no i preimenovana mapa Engine te symlink na mapu Engine smještenu na RAM disku 88

BUG LISTOPAD 2013.

fVikkA. Mi ćemo se fokusirati na stvaranje directory junctiona koji su nam korisni za iskorištavanje performansi RAM diska. Za primjer uzmimo igru Crysis 3, instaliranu u mapu C:\Program Files (x86)\Origin Games\ Crysis 3, koja u sebi ima mapu Engine. Prvi je korak kopiranje mape C:\Program Files (x86)\ Origin Games\Crysis 3\Engine na particiju E:. Potom trebamo preimenovati mapu Engine na originalnoj lokaciji u npr. Engine_1. Sljedeći je korak stvaranje simboličkog linka putem komandne linije. U nju treba upisati mklink /j “C:\ Program Files (x86)\Origin Games\ Crysis 3\Engine” “E:\Engine” i pritisnuti Enter, što će rezultirati stvaranjem symlinka Engine u mapi Crysisa 3. Kada sljedeći put pokrenemo igru, datoteke iz mape Engine više se ne učitavaju s particije C:, već s RAM diska. Bitno je naglasiti da je cijeli postupak nužno ponoviti svaki put nakon resetiranja računala osim ako softver koji rabite za stvaranje RAM diska podržavanja snimanje imagea.

Radeon RAM Disk AMD-ov Radeon RAM Disk zapravo je licencirana verzija DataRamova softvera. Ista tvrtka inače proizvodi i DDR3 memoriju koju AMD prodaje u sklopu svojeg branda Radeon Gamer Series. RAM Disk razlikuje se od izvornika po cijeni licence – vlasnici AMD-ove memorije mogu besplatno koristiti verziju koja stvara disk kapaciteta do 6 GB, a dostupne su i komercijalne inačice s podrškom za diskove do 32 ili 64 GB. Iako ima adekvatno implementirano rukovanje imageima, problematičan su aspekt ovog softvera relativno niske performanse.

SuperSpeed RamDisk Plus 11

CIJENA

14,99

Ovaj softver za kreiranje RAM diskova omogućava istovremeno kreiranje više diskova, automatsko formatiranje u NTFS te snimanje imagea (ručno ili automatski prilikom gašenja računala). Usto nudi i prilično solidne performanse. Osim zastarjelog i neintuitivnog sučelja, glavna zamjerka ide na račun cijene koja iznosi nemalih 80 USD za varijantu Plus, koju smo mi isprobali. Visoka cijena i izostanak naprednije manipulacije imageima razlog su zašto ga ne možemo preporučiti.

USD (32GB)

URL: www.radeonmemory.com/software_4.0.php

SoftPerfect RAM Disk 3.4 Izuzetno visoke performanse, jednostavno sučelje te cijena od nula kuna čine SoftPerfectov alat vjerojatno najboljim izborom za sve koji žele iskoristiti višak radne memorije kreiranjem virtualnog diska. RAM Disk podržava stvaranje više diskova te ručno snimanje i učitavanje imagea. Jedina no poprilično velika mana ovog softvera jest što nema podršku za automatsko snimanje imagea, već ih automatski zna samo učitavati (pri bootu).

URL: www.softperfect.com

CIJENA

CIJENA

Besplatan

79,95 URL: www.superspeed.com

USD

Ubrzavanje internetskog preglednika

Turbo surfanje Za početak je naravno potrebno napraviti RAM disk te omogućiti automatski backup RAM diska na fizički disk pri isključivanju ili resetiranju računala. Cache internetskog preglednika se naime ne briše nakon isključivanja aplikacije i svrha mu je što brže učitavanje

često posjećivanih stranica, pa je samim time potrebno osigurati backup sadržaja. Na RAM disku (uzet ćemo da smo mu dodijelili particiju E:) sada treba napraviti mape IE_cache, Chrome_cache ili Firefox_cache, zavisno o tome koji od ovih preglednika koristite. Cache Internet Explorera preselit ćemo otvaranjem Windows Control Panela, pa potom apleta Internet Options. U njemu treba pronaći i pritisnuti gumb Settings, u sklopu odjeljka < Lokaciju cachea u Internet Exploreru moguće je jednostavno namjestiti putem izbornika

Browsing history. Tu je pak dostupna opcija Move Folder putem koje treba podesiti spremanje cachea na RAM disk, u mapu IE_cache (u našem slučaju E:\ IE_cache). Kad je riječ o Firefoxu, klikanje po izbornicima zamijenjeno je kucanjem po tipkovnici. Potrebno je otvoriti preglednik te u adresnu traku upisati about:config te pritisnuti Enter. Tu Firefox izbacuje upozorenje da prčkanje po naprednim opcijama može stvoriti probleme s računalom, no njega treba zanemariti te kliknuti na ponuđeni gumb. Na sljedećem ekranu treba desnim klikom miša aktivirati skočni izbornik te odabrati opciju New > String. Novo pravilo treba nazvati browser.cache.disk.parent_ directory, a u sljedećem prozoru

u kućicu upisati put do mape za cache na RAM disku, u našem primjeru E:\Firefox_cache. Naposljetku tu je i postupak za Google Chrome. U ovom slučaju treba otvoriti izbornik Properties za ikonu kojom inače pokrećete preglednik. Potom na kraj teksta koji se nalazi u kućici Target treba nadopisati --disk-cachedir="E:\Chrome_cache", gdje je “E:\Chrome_cache” put do mape na RAM disku. 2013. LISTOPAD BUG

89

Operacijski sustavi

Windows 8.1

Ispolirana Osmica Microsoft silno želi da vam se Osmica svidi pa je napravio cijeli niz kompromisa i poslušao korisnike u cijelom nizu prijedloga. Srećom, to je i dalje hibridni operacijski sustav – samo će vam ignoriranje “druge strane” biti znatno lakše

Domagoj Pavlešić

N

ije ni Microsoft što je nekada bio. Nekoć smo nove operacijske sustave dobivali svakih nekoliko godina, a male nadogradnje zvale su se Service Packovima. Nove su ver-

< Ponajbolja opcija Osmice postaje još bolja – prilagodljivi omjeri veličine prozora aplikacija – a kad otvarate novu, Windowsi vas pitaju gdje ju želite otvoriti 90

BUG LISTOPAD 2013.

< Nove veličine pločica (male i goleme) te mogućnost dijeljenja pozadine s desktopom (već vidimo kič koji će se zahvaljujući tome događati)

zije svi instalirali već po inerciji, osim onih koji su se držali pravila o tome da se na novu verziju ne prelazi dok ne izađe prvi Service Pack. Starim rječnikom, Windows 8.1 nije ništa drugo nego bogati Service Pack za Windowse 8. Doduše, pitanje je koliko će mrzitelja novog metroidnog sučelja to doživjeti kao zeleno svjetlo za instalaciju novih Windowsa na svoja računala. Microsoft je slušao, no nije do kraja poslušao korisnike - barem ne one koji su se nadali da će Microsoft priznati “pogrešku” i ukloniti sve tragove novog tabletoidnog sučelja. Međutim, Microsoft je poslušao brojne druge, ne toliko radikalne korisničke ideje, pa su Windowsi 8.1 u mnogočemu unaprijeđeni, kako za korisnike na klasičnim računalima, tako i za one koji koriste tablete ili pak ekrane osjetljive na dodir. Rekli bismo da su ta dva načina sada još više pomirena, mada ima onih koji i dalje tvrde da ih nije ni trebalo miriti. No prije nego što krenemo na konkretne novosti, spomenimo par servisnih informacija. Microsoft je obećao puno češće nadogradnje svojih operacijskih sustava u budućnosti i u tom planu ponešto se mijenja način na koji se one objavljuju. Zakrpe

Novosti za developere i sitne nove mogućnosti dolaze praktički konstantno u vidu malih nadogradnji, a ove veće dolazit će, izgleda, svake godine. Ubrzavanje izdavanja novih verzija rezultiralo je Microsoftovom odlukom da Windowse 8.1 ranije neće dati ni developerima, već isključivo proizvođačima hardvera. Buntovni kakvi jesu, developeri su odmah dignuli glas, a Microsoft je objasnio da RTM (release to manufacturing) i nije konačna verzija proizvoda te da jednostavno nema vremena za izdavanje RTM verzije developerima. (Izdana je, doduše, Preview verzija, još prije ljeta, no ona nije bila zaokružena po pitanju mogućnosti i nitko nije garantirao da će aplikacije za nju raditi na konačnoj verziji sustava.) A onda, iz vedra neba, Microsoft još jednom pokazuje da sluša korisnike i objavljuje Windows 8.1 RTM na MSDN-u te razveseljava developere (i mnoge druge entuzijaste) uz napomenu da će do službenog izlaska zasigurno izbaciti pokoju zakrpu, ako se nađe još kakva greškica (a već ima kandidata). RTM verzija Windowsa 8.1 RT još uvijek nije izdana, niti će biti do 18. listopada, kada je najavljena opća dostupnost (GA) Windowsa 8.1 i kada će oni svim korisnicima Windowsa 8 doći u obliku besplatne nadogradnje. Imajte na umu da je nama instalacija Windowsa 8.1 trajala oko dva sata, no bez problema može nadograditi vaše računalo bez gubitaka podataka, aplikacija i postavki - osim u slučaju da ste požurili isprobati verziju Preview. Tada će se aplikacije (Metro i klasične) morati nanovo instalirati, dok će korisničke datoteke ostati sačuvane. Ipak, ako ste na računalu koristili Microsoft Account (bivši LiveID), postupak vraćanja Metro aplikacija bit će bezobrazno jednostavan, a na isti će način biti obnovljene i vaše postavke operacijskog sustava. Mi smo prilikom testiranja jedno računalo bez poteškoća nadogradili

Svega će bit Windowsi 8.1 u mnogočemu izgledaju kao dodatak koji donosi sve što se nije stiglo napraviti za prvu verziju prije godinu dana. To je posebno slučaj s developerskim mogućnostima - dosta je toga nedostajalo, čak i blokiralo neke scenarije, pa ova nadogradnja donosi cijeli niz mogućnosti kojima će developerima olakšati ili čak omogućiti neke aspekte razvoja. Za početak valja spomenuti da je za razvoj na novoj nadogradnji Windowsa potreban Visual Studio 2013 koji se očekuje isti dan kad i Windowsi. Trenutno je u opticaju release candidate verzija koja ima tzv. go-live licencu, tj. može se koristiti za produkcijski razvoj. Windows Store, međutim, u trenutku pisanja ovog teksta još nije otvoren za aplikacije s novim mogućnostima, tako da javna objava još nije moguća unatoč tome što je RTM verzija s MSDN-a preuzeta dva milijuna puta u prva 24 sata. Mnoge developerske promjene dolaze iz samih novih mogućnosti ove nadogradnje - developeri će sad imati nešto više posla oko npr. unaprijeđenog snap moda i novih veličina pločica. No najveći dio promjena nalazi se u pozadini i vezane su uz specifične razvojne scenarije. Unaprijeđeno je pakiranje aplikacija, gdje će se stvari poput dodatnih prijevoda i slika visoke rezolucije moći

s verzije 8.0, a tablet koji je imao Preview verziju morali smo osvježiti na već spomenuti način. Jedini pravi neautomatizirani posao na njemu bila je ponovna instalacija klasičnih desktop aplikacija.

Uslišene želje

Druga je najtraženija mogućnost ovdje - vaše računalo nakon pokretanja može preskočiti Veliki Startni Izbornik i odmah pokazati radnu površinu. Ako koristite računalo bez ekrana osjetljivog na dodir, to ćete vjerojatno i napraviti te si uštedjeti jedan klik dnevno. U tom ćete modu odmah primjetiti i najtraženiju mogućnost - vratio se gumb Start - no vjerojatno ne u obliku u kojem ste priželjkivali.

< Internet Explorer 11 donosi brdo novosti ispod haube, a jedna od boljih vanjskih jest otvaranje tabova s drugih računala

opcionalno instalirati (da ne troše diskovni prostor ako nije nužno). Uveden je Scheduler API, podrška za cijeli niz vanjskih uređaja (uključujući 3D pisače), olakšan rad s datotekama, multimedijom i mrežom, a osjetan se napredak vidi i na području sigurnosti. Za razvijatelje igara tu je DirectX 11.2 sa svim svojim čarima, a za one druge tu je cijeli niz novih kontrola za brži razvoj i ujednačenost sučelja. Kompletnu (budite upozoreni: vrlo detaljnu) listu promjena potražite na http://tinyurl.com/win81dev. Web developerima sigurno će se svidjeti i novi Internet Explorer 11, koji je integriran u Windowse 8.1, jer će omogućiti brže i bolje izvršavanje HTML5 aplikacija. Nama se posebno sviđa što je izašao u manje od godinu dana od prošle inačice, što je izvrsna praksa za web preglednik, a koju Microsoft dosad nije imao.

Nešto je manji, no i dalje otvara Veliki Startni Izbornik u svoj njegovoj raskoši (čitaj: preko cijelog ekrana). Autoru ovog teksta još uvijek nije jasno zašto je to toliki problem, posebno ako je funkcionalnost praktički ista, no i unutar redakcije ima onih koji ga zbog tog stava i dan-danas čudno gledaju. Taj je Veliki Startni Izbornik i sâm doživio neke promjene u nadi da će se više svidjeti korisnicima. Jedna od stvari koje su nas prilič-

no nervirale jest nemogućnost jednostavnog pretraživanja svih stavaka računala - bez obzira na to radi li se o aplikacijama, postavkama ili datotekama. To je sad moguće - umjesto da gledate u velike pločice, počnite pisati što vas zanima i stvari će se postepeno filtrirati. Ima čak i simpatična mogućnost da, imate li hrvatski kao jezik sučelja, možete početi pisati engleski naziv, i traženo će svejedno biti pronađeno.

< Gumb Start je tu iako možda nije ono što ste željeli, no zato su tu opcije koje bi trebale ublažiti tu bol

< Sve aplikacije strašno podsjećaju na stari startni izbornik, uz mogućnost više različitih pogleda (v. glavni tekst) 2013. LISTOPAD BUG

91

Operacijski sustavi

Windows 8.1

Podrška za hr vatski jezik

Jezična pakiranja za sve

Hrvatski jezik u Windowsima 8.1 uz bok je svim drugim jezicima i ti su tzv. language packovi već dostupni, što znači da su gotovi i da će biti dobavljivi i običnim korisnicima odmah po službenoj objavi. Prijevod sučelja, ma koliko se nama informatičkim starosjediocima činio nezgrapnim, generalno je dobro napravljen i korisnici nevični engleskom sigurno će ga znati cijeniti. Pravopis za hrvatski jezik također je dostupan, što zapravo nije ništa novo jer ga u Officeu imamo već godinama. Ugrađeno prepoznavanje rukopisa, posebno zgodno za tablete s olovkama, radi zadivljujuće korektno bez obzira na vaš stupanj inteligencije (kažu, naime, da inteligentniji ljudi imaju ružnije rukopise). Stoga posebno začuđuje činjenica da ne postoji automatsko ispravljanje riječi za hrvatski jezik - hrvatska je tipkovnica tu, kao i pripadajuća provjera pravopisa. Jednostavno se ne pojavljuje, dok za engleski jezik uredno radi. Šteta, jer je takva mogućnost prilikom tapkanja po ekranu više nego korisna.

Ideja startnog izbornika jest da na njemu držite svoje najdraže aplikacije (uz dvije nove veličine pločica - jedne ogromne i jedne minijaturne), no novost je da do kompletne liste aplikacija možete doći povlačenjem ekrana prema gore (ili klikanjem pripadajuće strelice, ako nemate touch). Banalno do bola, no miljama upotrebljivije od starog načina. I ne samo to - aplikacije sad možete poredati po nazivu, ali i kategoriji, učestalosti korištenja i datumu instalacije. Čak možete poželjeti da vam se desktop aplikacije pokažu prve na listi, a za one zaista zagrižene lista svih aplikacija može se kroz postavke proglasiti defaultnim pogledom na startni izbornik. Jedna od udarnih mogućnosti Osmice svakako je od početka bio snap mode. Radi se o banalnoj mogućnosti da na ekranu imamo aktivne dvije (Metro) aplikacije, što je Microsoft svojedobno u reklamama koristio kao glavni adut

protiv Appleova iPada. Ta u praksi zaista izuzetno korisna mogućnost u 8.1 postala je još bolja - nema više fiksne širine aplikacija, već slider između njih možete povlačiti potpuno proizvoljno. U nekim se situacijama snap mode aktivira samostalno - kad otvarate privitak iz e-maila, udesno će se pomaknuti elektronička poruka, a lijevo će se otvoriti druga aplikacija za prikaz privitka - vrlo praktično. Nažalost, starije aplikacije trećih proizvođača još uvijek ne podržavaju tu mogućnost, no sistemske već danas omogućavaju vrlo praktične scenarije, uključujući i desktop koji također po novom podržava snap mode.

Integriraj sve!

Windowsi 8 dolaze s velikim brojem aplikacija, kao što su Mail, Calendar i Weather. U novoj verziji imamo i neke nove - Alarm, Calculator i Sound Recorder. No to nije sve: neke nezavisne postale su

< Postavke do kojih možete doći preko Metro sučelja brojnije su desetak puta, a unatoč tome preglednije su organizirane (što zapravo samo znači koliko su prije bile loše) 92

BUG LISTOPAD 2013.

dio operacijskog sustava - Skype i SkyDrive duboko su integrirani u sustav, što donosi cijeli niz prednosti (ali i mana) za korisnike te pokoju sijedu na glavama konkurencije. Ako ste korisnici tih usluga, ovaj ćete potez pozdraviti, a ako niste - Microsoft se nada da ćete postati zbog ovoga. Ipak, moglo bi vas na tom putu smetati forsiranje SkyDrivea u odnosu na lokalni diskovni prostor te misteriozno skrivanje biblioteka (Libraries), koje je Microsoft godinama gurao. Ne možemo reći da su nam one otprve sjele, no taman kad smo se počeli navikavati, odjednom nekonzistentno bivaju izgurane u drugi plan. Valjda ćemo se tako s vremenom naviknuti i na SkyDrive, koji kao i svaki cloud servis ima svojih primamljivih strana - dostupnost datoteka na svim uređajima i svojevrstan backup. Trgovina s aplikacijama, odnosno aplikacija za pronalaženje i kupovanje aplikacija, stubokom

je redizajnirana i čini se značajno upotrebljivijom, ne samo zbog bolje organizacije sadržaja već i zbog znatno veće brzine kojom navigira kroz šumu aplikacija. Na kraju, treba telegrafski spomenuti mogućnost isključivanja aktivnih kutova (opet, ima smisla ako se služite primarno mišem); startni izbornik može imati istu pozadinu kao i radna površina (što bi trebalo više povezati ta dva svije­ta iako je u pravilu samo ružno); lakše preslagivanje i prilagođavanje pločica; mogućnost dijeljenja internetske veze (tethering); podrška za zasebne razine skaliranja na više monitora… Naravno, ne treba zaboraviti ni Internet Explorer verzije 11 koji još bolje poznaje HTML5, ima podršku za hover efekt prilikom korištenja prstom te i dalje prikazuje Flash (ali ne i Silverlight) čak i u svojoj tabletnoj verziji. Ako već koristite Windowse 8, dvojbi neće biti - nema razloga da ne kliknete Install čim se ponudi kroz Windows Update. Ako ste još na Sedmici, možda vas ovi praktični mali Microsoftovi ustupci potaknu na prelazak čak i ako nemate ekran osjetljiv na dodir.

< Mnoge su ugrađene aplikacije osvježene – u pravilu na bolje, iako nismo u potpunosti zadovoljni baš svim odlukama

SOFTVER

Acronis True Image 2014

Potpuno prihvaćanje oblaka bez obzira na to o kakvom je hardveru riječ (potrebna je inačica Premium), a to je tek dio onoga zašto je u proteklih nekoliko goožda i najveća boljka ala- dina zasjeo na prvo mjesto među ta koji se specijaliziraju za alatima za cjeloviti, ali i parcijalni izradu pričuvnih kopija cijeloga backup (podržava backupiranje sustava jest nemogućnost povrata individualnih datoteka i mapa). na računalo s drukčijim hardveNovo izdanje doduše baš i ne rom. Radite li redovite pričuvne uvodi mnogo novosti. Morilo je to kopije cijeloga sustava s u Win- već i prethodno izdanje jer, ruku dowse ugrađenim mehanizmom na srce, teško je već iznimno doza back­up, zataji li nakon toga bro opremljen i stvarno sposoban hardver (npr. matična ploča), nije alat učiniti radikalno boljim. No moguće povratiti cijeli sustav iz da je i dalje moćan, ostaje istina. takvoga backupa, nego tek indi- Sučelje je ovaj put ponešto uglavidualne datoteke. Acronis True đenije i premda se u njemu lakše Image povrat će pričuvne kopije snaći, svoj će put prije pronaći cijeloga sustava odraditi uspješno oni s ponešto iskustva, dok bi se početnici tu i tamo mogli upitati što koja Acronis True Image 2014 opcija zapravo radi ili bi aktiviranjem poCijena .................. 49,99 USD (Standard), 79,99 USD (Premium) malo invazivnih znaPLUS Goleme mogućnosti, povrat neovisan o hardveru čajki nesvjesno mogli MINUS Zauzima mnogo prostora, pretežak za početnike riskirati katastrofu (npr. Acronis Secure Dojam: Stvarno moćan alat za backup računala kojemu je Zone). Doduše, teško teško pronaći ozbiljniji nedostatak je pomiriti zahtjeve URL: www.acronis.com koje pred ovakve alate

M

postavljaju početnici i napredni korisnici, no Acronis True Image i u tome većinom uspije­va. Sve one odlične mogućnosti zbog kojih je tako popularan i dalje su tu, a tu je i pokoja novost. Potpuno usvaja skladišni prostor u oblaku, pa je sada cjelovite pričuvne kopije moguće sačuvati upravo ondje te ih onda, uz upotrebu bootabilnog medija koji je potrebno snimiti, izravno iz tog skladišnog prostora i vraćati. Bes­ platno se na godinu dana dobiva 5 GB prostora, a ostalo se mora

< Backup u oblaku s novim je izdanjem potpuno usvojen, pa je sada cijeli sustav moguće vratiti izravno iz oblaka

posebno nadoplatiti, s time da je omogućena izrada do pet pričuvnih kopija jednog računala. Druga najvažnija novost svakako je puna certifikacija za Windows 8, čime True Image zadržava aktualnost i proširuje podršku. Nema što, Acronis True Image i dalje je iznimno sposoban i jako dobro opremljen alat koji će se ponajviše dopasti profesionalcima i svima kojima je takva velika fleksibilnost potrebna. Klasični kućni korisnici vjerojatno će se daleko teže odlučiti na investiciju od 80 dolara, koliko stoji inačica Premium, ili 50 dolara, koliko stoji standardna inačica. Pribroji li se tome i eventualni dodatni trošak od 50 dolara godišnje za 250 GB skladišnog prostora u oblaku, malo će se tko odlučiti na taj trošak. No ako se novac već potroši, dobit će se neupitno sposoban alat. Matija Gračanin

Corel PaintShop Pro X6

Brže, bolje, jače V

ećina profesionalaca teško da će tražiti dalje od zaista sjajnih Adobeovih alata. No oni si takva rješenja i mogu i moraju

priuštiti. Drugi, povremeni fotografi, nerijetko će se okrenuti kojekakvim besplatnim instantalatima za obradu i ukrašavanje fotografija. No svi koji se nalaze između ta dva svijeta - možemo ih slobodno nazvati entuzijastima iako i među njima ima profesionalaca - neće se libiti da pogledaju što nude drugi i prigrle alate koji za manje iznose nude podjednake ili slične mogućnosti. U tom se segmentu nalazi Corel PaintShop Pro. Riječ je o dobro < Iako je i bazični modalitet rada poznatom alatu za obradu digitalodličan, puna snaga ovoga alata pronaći ne fotografije koji nudi mnoštvo će se pod karticom Edit; tu su se smjestili mogućnosti, većinom onih koje je moguće pronaći u Photoshopu, ali napredni grafički alati za daleko nižu cijenu. Međutim, ono gdje Corel PaintShop Pro X6 je dosad PaintShop Pro zaostajao bile su Cijena .................. 79,99 USD (Standard), 99,99 USD (Ultimate) performanse i, zaPLUS Stvarno bolje performanse, velik broj alata čuđujuće, izostanak MINUS Natrpano sučelje, ne podržava izradu panorama inačice za 64-bitne Windowse. Kažemo Dojam: I dalje sposobna alternativa Photoshopu koja je “začuđujuće” jer je sada brža i ponešto opremljenija ovo izdanje, navodno, URL: www.corel.com nastalo tek nakon što 94

BUG LISTOPAD 2013.

je Corel proveo istraživanje pitajući korisnike što bi željeli u novoj inačici. Korisnici su odlučili poželjevši jače performanse, više snage i lakše korištenje samoga alata. Imajući sluha za to što narod želi, Corel je nedavno objavio najnovije izdanje Corel PaintShop Proa. Doista, performanse su značajno bolje, i to ponajviše jer se napokon pojavila 64-bitna inačica. Usporedbe radi, u odnosu na prethodno izdanje, brzina katalogiziranja JPG fotografija brža je i do 78%. Kako su mjerili, ne znamo, no da se ubrzanje osjeti, to je neupitno. Tome u prilog ide i bolje upravljanje memorijom, zbog čega se brže otvaraju oveće slike, a zbog 64-bitne inačice uvedena je podrška i za 64-bitne Photoshopove pluginove. Druge novosti baš i nisu spektakularno brojne, no ono što je tu svakako je dobrodošlo. Tako je tu nova automatska korekcija fotografija uz malenu pomoć tehnologije Perfectly Clear, iza koje stoji Athentech Imaging (dolazi kao plugin); zatim je tu bolji rad

s portretnom fotografijom zahvaljujući proširenju FaceFilter3, a u radu s fotografijom sada pomažu i novi alati za selekciju. Tu je Smart Selection Brush koja omogućava označavanje objekata na temelju pokreta kistom (samo se virtualno slika preko objekta kako bi ga se označilo) te Auto Selection tool koji radi otprilike kao Magnetic Lasso u Photoshopu. Unatoč nedostacima i drugim nerafiniranostima, pogotovo što se sučelja tiče, Corel PaintShop Pro X6 dovoljno je poželjan alat jer ipak nudi raskošne mogućnosti i vrlo napredne alate. Istodobno je cijenom prilagođeniji onima slabije kupovne moći (kada ga se usporedi s Adobeovim alatima). Tako će se za standardnu inačicu morati platiti 80 dolara, dok inačica Ultimate stoji 100 dolara. Matija Gračanin

FBackup 5.0

Popularni klasičar I

ako nije riječ o najmoćnijem programu ove vrste, FBackup nudi one najvažnije mogućnosti za klasične kućne korisnike ili

sve one koji nemaju specifične i velike zahtjeve. To samo znači da će svoj posao odrađivati otprilike onako kako se to i očekuje od jednog tradicionalnog alata za izradu pričuvnih kopija dokle god se od njega ne očekuju značajke ponajprije svojstvene bogato opremljenim komercijalnim alatima. Instalacija je brza i bezbolna, a kod prvog pokretanja potrebno je tek definirati prvi u nizu zadataka za backup, i to kroz praktično osmišljeno sučelje. < Povrat datoteka jednostavan je Definirati zadatak za backup kao i backup, no moguće je vraćati moguće je na dva načina. Prvi samo zadnje snimljene kopije sačuvanih će odgovarati onima s manje iskustva jer će ih kroz definiranje datoteka, što samo znači da su izostali parametara korak po korak voditi verzioniranje i prošireni načini backupa čarobnjak. Oni koji znaju što rade i žele FBackup 5.0 se poigrati s proširenim parametrima Cijena .............................................................................. Besplatan uvijek mogu aktivirati PLUS Podržava VSS, lakoća korištenja, sučelje napredni način rada MINUS Nema inkrementalni ni diferencijalni backup pa ručno proći kroza sve ono što FBackup Dojam: Sasvim dobro opremljen alat za backup koji će se nudi. Na kraju se sve najviše dopasti kućnim korisnicima svodi na definiranje URL: www.fbackup.com gdje će se pohranji-

vati pričuvne kopije (na lokalni ili eksterni disk ili na odredište dostupno putem lokalne mreže), što će se pohranjivati, kojom će metodom biti napravljene kopije (cjelovitim kopiranjem ili zrcaljenjem) te kada će se zadaci odvijati. FBackup će dakle dobro poslužiti za izradu klasičnih pričuvnih kopija datoteka, dok je dostupnim proširenjima moguće pohranjivati podatke iz Microsoft Outlooka, favorite, podatke iz web preglednika i dr. Druga je proširenja moguće naći na službenim web stranicama samoga alata. Pričuvne kopije moguće je komprimirati (koristi ZIP64), ali i zaštititi lozinkom, te zatim definirati da se zadaci pokreću ručno ili u zadanim intervalima. Zgodno je i što je moguće definirati višestruka odredišta za stvaranje pričuvnih kopija pa je tako važne dokumente moguće istovremeno kopirati i na lokalni disk i na, recimo, eksterni. Jedna od prednosti FBackupa pred brojnim drugim sličnim tradicionalnim alatima jest mogućnost

kopiranja datoteka kojima pristupa neki proces (koristi servis Volume Shadow Service). No ključni mu je nedostatak što ne podržava stvaranje inkrementalnih ili diferencijalnih pričuvnih kopija; u opcijama je moguće izabrati samo potpuni backup ili zrcaljenje. Odabere li se potonja metoda, tijekom backupa kopirat će se samo izmijenjene datoteke, no kod povrata datoteka moguće je vratiti samo njihove posljednje kopije. Drugim riječima, nema ni verzioniranja. Sve to samo dodatno potvrđuje koja mu je ciljana skupina korisnika, a oni koji mogu živjeti bez tih mogućnosti u rukama će imati stvarno sposoban i uglađen alat za backup koji je moguće koristiti i u komercijalne svrhe. Matija Gračanin

ModernMix 1.10

Moderniziranje Osmice J

edan od segmenata novih Windowsa 8 koji je bio predmetom žestokih kritika, uz mnogima zaista mrski početni ekran, svakako su i nove aplikacije zamišljene da rade rastegnute preko cijeloga ekrana. Takav je način rada sasvim

prirodan za uređaje sa zaslonima osjetljivima na dodir koji forsiraju rad u samo jednoj aplikaciji odjednom, nešto što je dijametralno suprotno radu na klasičnim stolnim ili prijenosnim računalima. No ono što je uzrokovalo mnogo nezadovoljstva činjenica je da Microsoft prisiljava korisnike klasičnih stolnih računala da ih koriste na isti način kao da rade na nekom mobilnom uređaju. Pravo je pitanje zašto Microsoft nije ostavio mogućnost da se takve moderne aplikacije transformira u < Mogućnost pokretanja modernih tipične aplikacije koje se pokreću aplikacija kao što se pokreću klasične u u vlastitom prozoru. Srećom, gdje Microsoft ne ponudi izbor, vlastitom prozoru tajna je želja mnogih obično ga ponude drugi, a ovaj je osuđenih na Windows 8 put rješenje ovog problema ponudio StarModernMix 1.10 dock sa svojim alatom ModernMix. Riječ o Cijena ................................................................................ 4,99 USD alatu koji omogućuje PLUS Dobro radi što i treba, lak za korištenje da se moderne apliMINUS Ništa posebno kacije pokreću kao da je riječ o tipičnim Dojam: Do sada najbolje rješenje za pokretanje modernih softverskim naslovima aplikacija u vlastitom prozoru - u vlastitom prozoru. URL: www.stardock.com Prednost je što ne-

ma posebnih složenih konfiguracijskih koraka, nego već nakon instalacije sve radi upravo onako kako se to i očekuje. Odmah nakon što se ModernMix instalira potrebno je odraditi osnovno podešavanje, a sâm ModerMix nudi i neke zgodne mogućnosti. Npr. pokrene li se na početnom ekranu neka od Metro aplikacija, ona će isprva biti rastegnuta preko cijeloga zaslona. No dovoljan je jedan pritisak funkcijske tipke F10 i ona će se, kao kakvom čarolijom, smanjiti u vlastiti prozor i pojaviti na radnoj površini. ModernMix će upamtiti postavke za svaku aplikaciju i način na koji ju namjeravate pokretati. Tako će se, ako je upamćeno da se aplikacija uvijek pokreće u svojemu prozoru, ona otad nadalje upravo tako pokretati i ponašati se kao tipičan program u Windowsima. Osim što je moguće aplikacije strpati u vlastiti prozor funkcijskom tipkom, u svakoj se Metro aplikaciji nalaze dodatni gumbi u gornjem desnom

dijelu prozora. Njima se upravlja upravo načinom na koji će pokrenuta aplikacija raditi: hoće li biti u zasebnom prozoru ili rastegnuta preko cijeloga zaslona. Zgodan je detalj i činjenica da će se, jednom kada se zatvori moderna aplikacija, ponovno prikazati radna površina, a ne početni ekran. Usto, budući da su moderne aplikacije zamišljene da dobro izgledaju iznad određene razlučivosti, tu je dostupna i mogućnost kojom je moguće ograničiti da se prozor ne može smanjiti ispod zadane dimenzije. ModernMix nije besplatan, no može ga se kupiti za simboličnu cijenu od pet dolara. Nije mnogo s obzirom na to da radi odlično, no previše jer je ovo trebalo biti sastavnim dijelom Windowsa 8. Matija Gračanin

2013. LISTOPAD BUG

95

SOFTVER

Qihu 360 Internet Security 2013

Sigurnost iz Kine U

natoč tome što naziv ovog sigurnosnog rješenja sugerira da je riječ o paketu koji bi trebao biti alternativom cjelovitim sigurnosnim rješenjima, zapravo

je riječ o pristojno opremljenom antivirusu. No ono što iznenađuje svakako je činjenica da je relativno nepoznat, kako domaćim tako i korisnicima diljem svijeta - izuzev u matičnoj Kini, gdje, prema tvrdnjama tvrtke Qihu 360 Software, ima više od 450 milijuna korisnika. Je li taj broj napuhan ili nije, sasvim je nevažno jer, gledajući čisto matematički, čak i da je svega jedan posto od toga broja korisnika istinit, to bi značilo da ovaj paket koristi cijela Hrvatska. < Opremljen je sa tri antivirusna Doduše, Kina je daleko mnogoenginea, od kojih je jedan BitDefenderov, ljudnija, što i tako veliku brojku čini ponešto skromnijom. No ono a druga su dva interna: 360 Cloud Engine što je daleko važnije svakako je čii napredni QVM II Engine njenica da Qihu 360 Internet Security saQihu 360 Internet Security 2013 svim besplatno nudi pristojnu zaštitu koja Cijena .............................................................................. Besplatan se može mjeriti s druPLUS Tri enginea, sučelje, dobre performanse gim besplatnim, pa MINUS Osrednja sigurnost, nije cjeloviti paket čak i nekim komercijalnim antivirusnima. Dojam: Zanimljiv antivirus s pristojnom razinom detekcije, Prilično dotjerano odličnim performansama i sjajnim sučeljem izgleda i očigledno URL: www.360safe.com je prilagođen manje

iskusnim korisnicima. Performanse su mu prilično dobre, a osim lijepe vanjštine, može se pohvaliti i s tri antivirusna enginea. Domaćim će korisnicima najpoznatiji biti onaj BitDefenderov, što samo znači da za osnovnu antivirusnu zaštitu nudi otprilike slične performanse kao i taj dobro poznati antivirus (jedino je ažuriranje povremeno usporeno). No uz taj engine, svoje su mjesto našli još vlastiti 360 Cloud Engine, koji je jasan sâm po sebi, te QVM II Engine. Potonji je prilično zanimljiv jer ima karakteristike naprednog sustava za zaštitu od zloćudne gamadi i otprilike se tako i ponaša (no nije inicijalno uključen kao modul rezidentne zaštite). No tek će vrijeme pokazati koliko je dobar u blokiranju gamadi. Osim sa tri enginea, Qihu 360 Internet Security može se pohvaliti i drugim korisnim značajkama kao što su zaštita u stvarnom vremenu i zaštita od napada koji dolaze putem USB uređaja; tu su i proaktivna zaštita, alat za detekciju rootkitova, filtriranje web

adresa i zaštita pri preuzimanju datoteka te zaštita privatnosti koja podrazumijeva alat protiv keyloggera i zaštitu od neovlaštenog korištenja web kamere. Prema neovisnim se testovima Qihu 360 Internet Security, ukupno gledano po detekciji i sposobnosti uklanjanja zloćudne gamadi, smješta u sredinu, što i nije tako loše uzme li se u obzir njegova cijena i činjenica da ga se uspoređuje s komercijalnim naslovima. S druge strane, bio je relativno uspješan kod uklanjanja gamadi koju smo mu i sami podvalili (detektirao je oko 68% malwarea), pa se ovo sigurnosno rješenje doista čini zanimljivim. Pogotovo ako si ne možete priuštiti sveobuhvatna komercijalna sigurnosna rješenja. Matija Gračanin

Važne stvari u životu nisu stvari RAZmislite O tOme. JeR mi tAkO RAZmišlJAmO. TIM TVRTKE KASPERSKY LAB

Kaspersky Internet Security — multi-device 2014. • Objedinjena zaštita za bilo koju kombinaciju uređaja • Optimizirano za zaštitu uređaja, performanse i praktičnost upotrebe. • Zaštita u stvarnom vremenu od svih internetskih prijetnji. • Vrhunska zaštita od krađe za uređaje sa sustavom Android™

Zaštita za više uređaja u jednom proizvodu Dodatne informacije potražite na stranici

www.kaspersky.com

ili se obratite lokalnim partnerima www.artronic.hr | www.msan.hr | www.kimtec.ba | www.lanaco.com | www.network.co.ba 2013 Kaspersky Lab ZAO. Sva prava pridržana. Registrirani zaštitni znakovi i znakovi usluga vlasništvo su svojih odgovarajućih vlasnika. Android je zaštitni znak tvrtke Google, Inc. Mac je zaštitni znak tvrtke Apple Inc. Windows je zaštitni znak tvrtke Microsoft Corporation u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama.

96

BUG LISTOPAD 2013.

Pitanja & odgovori PITAJTE NAS! S avjet Smartfoni

Slomljen konektor

E-mail adresa: [email protected] Adresa redakcije: Bug - Za pitanja i odgovore, Ogrizovićeva 36a, 10000 Zagreb

v i š e

!

Imam problem s punjenjem mobitela: jučer sam slučajno sjeo na njega pa sam čuo da je nešto puknulo u dijelu za punjenje, gdje se stavlja punjač. Ne mogu ga puniti ni preko punjača niti preko USB-a. Uopće ne reagira. Budući da imam Samsung Galaxy S3, ne isplati mi se kupovati novi mobitel, pa me zanima može li se to popraviti ili postoji li drugi način za punjenje baterije (adapter i slično)? Iz vašeg opisa može se s velikom sigurnošću reći da je došlo do fizičkog kvara na vašem smartfonu, konkretnije vjerojatno su se uslijed savijanja prekinuli vodiči na konektoru s unutrašnje strane smartfona ili je možda čak pukla tiskana pločica. Shodno tome, bez otvaranja smartfona ništa se ne može napraviti. Ako su se samo prekinuli vodiči iz konektora, to bi se moglo jednostavno popraviti lemljenjem, međutim ako je pukla tiskana pločica, bit će potrebno njena zamjena. Kako god bilo, uređaj ćete morati dati na servis. (M. B.)

✘ Fontovi

Nedostajući znakovi P: Nedavno sam optimizirao Windows XP

od frenda i došlo je do sljedećeg problema: tamo gdje bi trebao biti simbol u tekstu pojave se hijeroglifi. Dakle, na svakoj web stranici i u bilo kojem browseru na mjestu gdje bi trebali biti simboli (nestandardna slova), prikaže se ID04, ID00, ID05 itd.

O: Ovo se može dogoditi ako je oštećen cache za fontove ili ako su oštećene datoteke fontova. Ako fontovi kojima je tekst ispisan jesu Unicode, a gotovo svi fontovi koje imate u Windowsima jesu, i tu gdje je tekst nalaze se neki uobičajeni znakovi, onda bi umjesto

takvih oznaka (ID04…) trebali pisati ti znakovi. Prvo što možete učiniti jest da pokušate očistiti cache za fontove. Ubuduće obratite malo više pažnje kod optimizacije računala. Naime, što tipično rade programi koji optimiziraju računalo? Iz Windows Registryja brišu sve za što misle da je nepotrebno; mogu promijeniti neke postavke koje su po njima bolje od vaših postojećih; često pobrišu privremene datoteke i one za koje smatraju da su nepotrebne. Pretpostavljamo da je program za optimizaciju pokušao počistiti i cache za fontove, no da je došlo do pogreške kod te operacije pa je datoteka ostala oštećena. Ne bi bilo loše prije optimizacije kreirati točku vraćanja za System Restore i pritom paziti da program za optimizaciju kojim slučajem ne prebriše tu točku. (M. B.)

Ručna metoda Cache za fontove kod Windowsa XP nalazi se u datoteci FNTCACHE.DAT u mapi C:\Windows\System32. Jednostavno obrišite tu datoteku i to bi trebalo riješiti problem jer bi se cache trebao iznova kreirati nakon brisanja. Kod Windowsa 7 situacija je malo drugačija - tamo se cache za fontove nalazi u mapi C:\Windows\ServiceProfiles\LocalService\ AppData\Local, i to u više datoteka koje počinju s FontCache - tu biste dakle trebali obrisati sve te datoteke. Ako ne vidite navedenu mapu, to znači da je skrivena pa jednostavno u adresnu traku upišite cijelu adresu ili isključite skrivanje sistemskih i/ili skrivenih mapa. Ako bi bilo kakvih problema nakon brisanja, iznova pokrenite računalo. Napomena: pod Windowsima 7 uočili smo istu datoteku koja postoji i u Windowsima XP moguće je da bi za neke aplikacije trebalo obrisati i tu datoteku.

CCleaner Postoji mnogo programa za optimizaciju sustava i vjerojatno je više njih koji znaju obrisati cache za fontove. Budući da često spominjemo besplatni CCleaner, i njega ćemo ovdje iskoristiti. Dakle ako nemate taj program, skinite ga, instalirajte i pokrenite. Ne želite li da vam išta drugo radi po računalu (CCleaner je inače namijenjen čišćenju nepotrebnih datoteka i sadržaja), uklonite sve kvačice. Potom u kartici Windows, u kategoriji System, stavite kvačicu na Font Cache. Time ste mu rekli da obriše cache za fontove. Preostalo je još samo kliknuti na gumb Run Cleaner u donjem desnom kutu i kratko pričekati da obavi svoj posao.

Što dalje?

< Ovako izgleda tiskana pločica Galaxyja S3, koji je ekipa iz ifixit.coma rastavila na dijelove; microUSB konektor nalazi se na krajnjem lijevom rubu

Ne pomogne li čišćenje cachea za fontove, možda su sami fontovi oštećeni. Možda bi prvo bilo najbolje provjeriti i popraviti stanje datotečnog sustava, dakle upogoniti scandisk/chkdsk. U Exploreru kliknite desnom tipkom miša na disk s Windowisma, odaberite Properties i u kartici Tools kliknite na gumb Check now unutar okvira Error-checking. Potom provjerite da se na opciji za automatski popravak grešaka (Automatically fix file system errors) nalazi kvačica, kliknite na gumb Start i pričekajte da obavi svoje. Zatim s drugog računala s Windowsima XP prekopirajte sve fontove na svoje računalo i prepišite postojeće. Fontovi se u Windowsima nalaze u mapi C:\Windows\Fonts. Ne pomogne li to, sad ponovno pokušajte počistiti cache. Ako ni sada nema poboljšanja, možete još restartati računalo, a ima li problema i dalje, ne preostaje vam mnogo - jedino iskorištavanje System Restorea i vraćanje sustava u stanje u kojem je bio prije nego što su nastupili problemi s fontovima, ili pak popravak instalacije Windowsa, odnosno reinstalacija. 2013. LISTOPAD BUG

97

Pitanja & odgovori ✘ Programiranje

Videotutorijal ili eBook? P: Što je bolje za programiranje, zbog čega, gdje se nalazi više detalja itd.? Dobio sam preporuku od jednog “programera” da je bolje učiti putem videotutorijala i otad sam se okrenuo samo njima. Nikad nijednu knjigu o programskim jezicima nisam pročitao. O: Videotutorijali su kod programiranja stvar za početnike, koji tek upoznaju razvojnu okolinu. U takvoj su situaciji zapravo i vrlo korisna stvar i vjerojatno ćete brže i lakše pohvatati elemente sučelja i način rada. Međutim, kad čovjek pohvata osnove razvojne okoline, videotutorijali se pretvaraju u čisto gubljenje vremena, a iskusnijim će programerima izazvati i frustracije jer moraju čekati da vide što će se u tutorijalu napraviti. Možda neki vole gubiti vrijeme na takve stvari - malo slušati, pauzirati video, ukucati liniju-dvije koda, pa nastaviti gledati video, pa opet pauzirati… Ovisi o vašim željama i stupnju znanja. Kad se uhvatite da često morate čekati sljedeće korake u videotutorijalu, znači da ste ih prerasli i da je vrijeme za pisanu literaturu. S pisanom literaturom zapravo možete i odmah početi. Stvar je kod pisane literature što je u pravilu mnogo iscrpnija, lako je prelistati naprijed i natrag za dodatne informacije; ako je riječ o literaturi poput web stranica, onda je i lako skakati na povezane sadržaje putem linkova. Programiranje nije proces pukog kuckanja programskog koda u nekom programskom jeziku, već zahtijeva dublje razumijevanje analiziranje problema, smišljanje mogućih rješenja i algoritama, kodiranje, testiranje, korigiranje. Želite li doista temeljito naučiti programirati, čitanje dobrih knjiga vam ne gine, bilo da je riječ o knjigama u tiskanom ili digitalnom obliku. Donekle se možete provući s kvalitetnim videotutorijalima, ali za isto vrijeme koje ste utrošili na gledanje videotutorijala mogli ste usvojiti daleko više znanja putem knjiga, odnosno općenito pisane literature, i ujedno bi riječ bila o potpunijem znanju. Dakle, videotutorijale bi trebalo ostaviti eventualno za početno programiranje ili možda bolje reći razvoj softvera ako se “programiranje” svodi na nabacivanje komponenata grafičkog korisničkog sučelja po formama/prozorima.

< Videotutorijali za programiranje mogu biti korisni ispočetka, kad se još uči razvojna okolina, no s vremenom počinju usporavati učenje jer korisnik mora čekati dok se u videu ne odvrti korak koji će potom slijediti te jer u pravilu ne daju dovoljno opsežnu teorijsku podlogu 98

BUG LISTOPAD 2013.

S druge strane, videotutorijali su ne samo iznimno korisni nego zapravo nezamjenjivi za vizualne i audioteme, počevši od crtanja, 3D modeliranja, animacije i obrade zvuka. Nezamjenjivi naravno u smislu samostalnog učenja, jer se učiti može i na raznim tečajevima i školama, odnosno fakultetima. (M. B.)

✘ Smartfoni

Mobilno do Interneta P: Imam Samsung Galaxy Mini S5570. Dosad sam za net koristila WiFi, a sad sam kupila onaj paket od 10 KM. Zvala sam servisne informacije, da mi daju daljne upute; kažu, upališ GPS i prijenos podataka. Međutim meni ni dalje ne radi. O: Pretpostavljamo da nisu rekli GPS nego GPRS, no nema veze. Kod korištenja mobitela ili smartfona o dvije je stvari riječ - postavkama za podatkovni promet (pristup Internetu) i uključivanju podatkovnog prometa. Dakle, ako u smartfonu nemate postavke za paketni promet, čak i ako ga uključite, nećete moći pristupiti Internetu. Slična je stvar i recimo s MMS-om - ako nemate upisane postavke za MMS, nećete moći ni slati ni primati MMS poruke. Ostavimo MMS po strani iako je procedura u osnovi ista, samo je riječ o drugim parametrima. Na stranicama svog operatera potražite konkretne postavke, a da se radi o postavkama za mobilni pristup Internetu, prepoznat ćete prema parametrima kao što su APN, MCC, MNC, Proxy. Možete potražiti i na domaćim stranicama ili forumima vjerojatno je neki korisnik iskopirao parametre. Kad ste pronašli parametre, < Prije nego se može zavirite u postavke pristupiti Internetu, svog mobitela. Kod odnosno koristiti paketne uređaja s Androipodatke, potrebno je dom obično postoispravno podesiti Pristupne ji kategorija poput točke (APN) Bežične i mrežne postavke > Mobilne mreže, u kojoj se mogu uređivati Pristupne točke/Access Points (APN). Pogledate imate li definiranu pristupnu točku za Internet/GPRS. Ako imate, uredite ju, odnosno upišite ispravne parametre. Ako nemate, dodajte novu točku, odaberite joj tip Internet te također upišite ispravne parametre. Kad ste gotovi, uključite mobilni pristup Internetu stavljanjem kvačice na Koristi paketne podatke (pritom bežična mreža, tj. WiFi, mora biti isključena, jer će uređaj koristiti nju kad je uključena pa nećete znati jeste li ispravno upisali podatke za mobilni pristup Internetu). Na novijim verzijama Androida paketni se promet u pravilu može uključiti i ikonom iz ladice koja se povuče odozgora (slično kao WiFi) ili pak nekim widgetom. Zatim provjerite radi li pokretanjem web preglednika ili provjerom epošte. Ako ne radi, provjerite postavke. (M. B.)

✘ Sigurnost

Virusi pale sve i svašta P:

Moj je prijatelj na Internetu pronašao neku piratsku web stranicu za skidanje multimedije i softvera i kada je skinuo neku igricu i pokrenuo ju, njegovo se računalo odmah resetiralo i zatim je u njemu nešto puklo, nakon čega je osjetio miris izgaranja. Poslije

BIOS virus

< BIOS je zapravo program koji je na matičnoj ploči smješten u programabilni čip Poznato je svega nekoliko virusa koji se mogu infiltrirati u BIOS, od kojih su neki zapravo samo primjer koji demonstrira kako bi se tako nešto moglo napraviti (proof of concept). Infiltracija u BIOS općenito je problematična jer, ovisno o virusu, moraju biti zadovoljeni neki uvjeti. Npr. neki ne mogu ništa napraviti s BIOS-om na 64-bitnim Windowsima; neki zapravo ne mogu dirati BIOS pod novijim operacijskim sustavima, počevši od Viste i 7, jer im za izravni pristup hardveru trebaju administratorska prava, koja po defaultu nemaju. Druga je sad stvar ako je riječ o starijem operacijskom sustavu ili ako je onemogućen UAC. Potom neke matične ploče možebitno ne dozvoljavaju nadogradnju BIOS-a iz Windowsa, a i ako je BIOS oštećen (ima krivi checksum), možda neće dopustiti pokretanje računala. Nadalje, virus treba znati kako točno inficirati konkretnu matičnu ploču, dakle ako recimo može inficirati matične ploče s Awardovim BIOS-om, kao što to radi Mebromi, to ne znači da će se moći infiltrirati u matične ploče i s jednim drugim BIOS-om, pa čak ni s Awardovim BIOS-om koji koristi drugačiju metodu flashanja. Naime, infiltracija u BIOS (zapravo u BIOS ROM čip) podrazumijeva flashanje BIOS ROM čipa drugim BIOS-om, firmwareom, a da je taj drugi “BIOS” u tom slučaju zapravo virusni kôd. Najpoznatiji virus koji išta radi s BIOS-om jest CIH, međutim on se ne infiltrira u BIOS čip nego ga pokušava obrisati, a i tu je jako ograničen vrstom ROM čipa.

se računalo više nije moglo uključiti. Odnio je računalo u servis i tamo su mu rekli da ne mogu ništa učiniti jer je matična ploča pregorjela, pa su ga pitali je li overclockirao računalo. Budući da se on nikada nije bavio overclockiranjem, rekli su mu da je to onda vjerojatno izazvao virus koji je slučajno skinuo s te stranice i da se taj virus računalu predstavlja kao nadogradnja za BIOS sustav matične ploče kako bi se mogao

infiltrirati u BIOS čip i uništiti ploču. Nikad dosad nisam čuo da virus može uništavati komponente u računalu. Zanima me koje stranice sadrže takve viruse kako bih ih mogao izbjeći da se i meni ne bi dogodila slična nezgoda. Također me zanima mogu li se antivirusni programi boriti protiv takvih virusa. Mom je susjedu došla nekakva čudna SMS poruka i kada ju je otvorio, mobitel mu je pregorio. Nije mi jasno

kako je sve to moguće i kako proizvođači tako lako dopuštaju da se ti uređaji mogu uništavati na taj način.

ili nakon što su procesor i grafička kartica nakon pokretanja igre povukli jaču struju preko matične ploče i izravno iz napajanja. Događa se; komponente se kvare, nema mjesta panici.

baš sav softver na Internetu ono za što se izdaje, odnosno moguće je da je neki softver oplemenjen spywareom ili pak nekim drugim neželjenim dodacima. Nešto ćete teže na stranicama koje izgledaju legitimno pronaći zloćudan softver poput trojanaca jer se takvi sajtovi nakon otkrivanja u pravilu na ovaj ili onaj način uklone ili im se onemogući pristup. Međutim, uvijek treba biti na oprezu. Ako ste pretraživanjem putem Googlea pronašli nekakav softver koji vam treba i došli na stranicu proizvođača, ako nije riječ o poznatom proizvođaču, pametno bi bilo da posjetite neku provjerenu biblioteku softvera i pogledate nalazi li se taj program u toj biblioteci. U tim bibliotekama ujedno ćete nerijetko vidjeti ocjene i komentare korisnika. Tako ćete biti sigurniji, jer ako se program nalazi u nekoj online biblioteci softvera, u pravilu znači da se radi o legitimnom softveru. Dosad smo se bavili legalno dostupnim softverom, za koji je sigurnosni rizik malen. Što se pak tiče nelegalnog softvera, koji se skida putem raznih warez stranica ili torrenta, možemo vam jedino preporučiti da to jednostavno ne radite. Ne samo jer korištenjem takvog softvera kršite zakon, nego i jer time računalo izlažete riziku od infekcije. Rizik je veći unatoč korištenju antivirusnog softvera jer antivirusni softver crackove (programe koji uklanjaju zaštitu od kopiranja s programa i igara) i generatore ključeva nerijetko prepoznaje kao zloćudne programe. Stoga da biste pokušali ukloniti zaštitu od kopiranja ili izgenerirali ključ, možda ćete morati onemogućiti proaktivnu antivirusnu zaštitu, čime ste virusu/trojancu, ako ste umjesto cracka zapravo skinuli virus ili trojanac, otvorili put za infekciju računala.

Siguran softver

< BIOS (Basic Input/Output System) s nama je već dugi niz godina na IBM PC-kompatibilnim računalima, a u posljednje vrijeme sve češće ga na matičnim pločama mijenja UEFI (Unified Extensible Firmware Interface); postavke BIOS-a mijenjaju se putem sučelja (CMOS setup) koje se prikazuje nakon uključivanja računala i pritiska odgovarajuće tipke ili kombinacije tipki Dakle, situacija za “BIOS virus” poprilično je složena i problematična, stoga nije ni čudno da je i na Internetu teško pronaći nekoga kome je računalo doista stradalo od takvog virusa, a da se ne radi o trolovima. Shodno svemu tome, postavlja se pitanje kako su u servisu ustanovili da se radi o infiltraciji virusa u BIOS ako je matična ploča “spaljena” (što god to točno značilo). Prema informacijama koje ste nam dali, rekli bismo da to nisu ustanovili, nego da su to samo tako rekli, a podlogu za takvu priču omogućio im je vaš prijatelj prepričavajući što je radio prije nego što je došlo do problema. Ili pak vama prijatelj prodaje svoju priču. Hipotetski gledano, virusi bi doista mogli flashanjem BIOS ROM čipa na matičnoj ploči ili grafičkoj kartici oštetiti ili uništiti komponentu - mogli bismo reći da je brisanje ili oštećenje sadržaja BIOS čipa slično oštećenju mozga (obrisani čip bio bi ekvivalentan mozgu bez ikakve moždane aktivnosti). Međutim, kao što smo prije napisali, tu je jako puno faktora u igri. Hipotetski bi mogli i overklokirati računalo (tj. matičnu ploču, memoriju, grafičku karticu), za što zapravo ni nije potrebna infiltracija u BIOS, a i korisnik bi osjetio posljedice (pretjeranog) overklokiranja računalo bi postalno nestabilno, ventilatori bi se počeli vrtjeti maksimalnom brzinom uslijed jačeg zagrijavanja. Nakon nekog vremena računalo bi vjerojatno zablokiralo ili se restartalo, a i isključilo ako nije onemogućena zaštita od pregrijavanja. Tu bi ujedno u opasnosti prije bili procesor ili grafička kartica, a ne matična ploča. Imamo li sve to na umu, prije bismo rekli da je došlo do nekog električnog izboja, u trenutku

< Antivirusni programi dostupni su u komercijalnim ali i u besplatnim izvedbama, tako da za prosječnog korisnika ne postoji pravo opravdanje da ih ne koristi Prije svega, idealno bi bilo imati antivirusni program s proaktivnim modulom, dakle program koji je uvijek učitan u memoriju, nadgleda što se događa na računalu i provjerava ne pokušava li kakav virus ili crv inficirati računalo. Antivirusni ste program možda dobili s računalom, možda s nekom komponentom, možda kupili licencu na korištenje, a ako želite proći besplatno, na raspolaganju imate niz posve besplatnih antivirusnih rješenja. Što se tiče sigurnosti softvera, prilično je siguran softver koji kupite u dućanu, na fizičkom readonly mediju poput CD ili DVD ROM-a. Prilično su sigurne i recimo kompilacije softvera poput Bugova DVD-a jer je softver koji se nalazi na njima skidan tipično sa službenih sajtova, a ujedno se sadržaj medija prije puštanja u proizvodnju provjerava antivirusnim programima. Od online izvora softvera prilično su sigurni veliki servisi za online prodaju softvera, od kojih prevladavaju servisi za prodaju igara poput Steama. Biblioteke softvera koji korisnik može preuzeti na svoje računalo kao što su Softpedia. com, Snapfiles.com i Download.com relativno su sigurne zbog velikog broja korisnika - kad bi se kojim slučajem i dogodilo da se pojavi kakav inficirani program, netko bi ga od korisnika primijetio i prijavio odgovornima. Situacija sa službenim sajtovima malo je problematična. Ako je riječ o legitimnom softveru, u pravilu nema straha. Međutim, nije

O: Stranice s piratskim softverom obično sadrže i nešto zloćudnog softvera, poput virusa i trojanaca, međutim virusi koji se infiltriraju u BIOS iznimno su rijetka pojava i ne mogu inficirati baš svako računalo, pa tu zapravo imamo dva odvojena pitanja. (M. B.)

< Biblioteke softvera poput Softpedije prilično su sigurna mjesta za traženje i preuzimanje softvera, iako opreza nikad dovoljno 2013. LISTOPAD BUG

99

Pitanja & odgovori ✘ Tableti

Sad ih vidiš, sad ne P: Imam tablet Gooclever R70 i memorijsku microSD karticu od 8 GB. Kada ubacim karticu u kućište i prebacim neke aplikacije na nju, i dalje piše da na kartici nema ničega, a kad izvadim karticu i pokušam ući u prebačenu aplikaciju, piše sljedeće: ova aplikacija se nalazi na memorijskoj kartici, nije moguće pokrenuti. Može li mi netko objasniti zašto u prozorčiću memorije piše da je kartica prazna, a ustvari na njoj nešto ima. O: Ne znamo čime gledate sadržaj memo-

rijske kartice. Uglavnom, kao mogućnost vidimo dva scenarija. Prvi je taj što aplikacija za pregledavanje sadržaja kartice ( file manager) ne prikazuje mape koje počinju s točkom, a to su tipično mape s konfiguracijskim ili sistemskim datotekama. Kod nekih verzija Androida aplikacije premještene s interne memorije smještaju se u mapu .android_ secure pa je s te strane jasno da vam se ne bi prikazala. Međutim, ima tu i još jedna stvar, a to je da Android nema razloga dati korisniku da pristupa toj mapi, tako da ako joj pokušate pristupiti nekim drugim file managerom, recimo Total Commanderom, vidjet ćete mapu i moći ćete ući u nju, ali će izgledati prazna. Ako pak takvu memorijsku karticu stavite u čitač memorijskih kartica koji ste spojili na osobno računalo, Windows Explorer će vam dopustiti pristup sadržaj u te mape i vidjet ćete što se doista nalazi na njoj. Druga eventualna mogućnost bila bi da na memorijskoj kartici imate dvije particije, pa da Android aplikacije s interne memorije premješta na jednu, a vama omogućava pristup samo drugoj. Opet - pokušajte nekim dru-

< Ograničenja pristupa hardverskim, softverskim i podatkovnim resursima nameće uređaj, odnosno operacijski sustav kojim je pogonjen. Stoga na tabletima ili smartfonima nije moguće sve što je moguće izvana, s računala s Windowsima ili Linuxom 100

BUG LISTOPAD 2013.

< Neke mape i datoteke, kako na osobnim računalima tako i na smartfonima/tabletima, skrivene su s razlogom - kako ih prosječni korisnik ne bi dirao i nehotično si uzrokovao probleme. Na slici se vide datoteke s kartice umetnute u čitač kartica koje file manageri na smartfonu ne mogu vidjeti

rati toliki kapacitet u male baterije formata AAA. Veće AA baterije mogu primiti toliko struje, zapravo i više - preko 2.500 mAh. Međutim, isto tako se na eBayu uz AAA 1.800 mAh pojavljuju bezimene AA baterije navodnog kapaciteta od 3.000 mAh za sitan novac. Pazite što kupujete i izbjegavajte proizvode s nevjerojatnim specifikacijama. Sasvim je moguće da te nove baterije koje ste kupili imaju zapravo i manji kapacitet od starih. Npr. na YouTubeu se može pronaći videozapis u kojem je prikazan stvarni kapacitet napunjenih plavih AAA baterija nepoznatog proizvođača koje se također diče kapacitetom od 1.800 mAh. Punjač je pokazao bijednih 275 - 300 mAh, kako za koju bateriju.

gim file managerom provjeriti situaciju ili zavirite na karticu na računalu, preko čitača memorijskih kartica. Tu možda nećete moći pristupiti objema particijama - provjerite kakva je situacija u Disk Managementu ili iskoristite neki program za upravljanje particijama, poput MiniTool Partition Wizarda kako biste vidjeli pravo stanje s particijama. Kakva god situacija bila, čim vam aplikacije nakon premještanja rade, znači da je sve u redu s vašim smartfonom i vašom memorijskom karticom, bez obzira vidjeli vi premještene aplikacije na memorijskoj kartici ili ne. Android tu zapravo pametno postupa kako se ne bi kojim slučajem dogodilo da korisnik pokuša obrisati tu mapu s kartice jer smatra da mu ne treba kad ju nije on kreirao. (M. B.)

✘ Baterije

1.800 mAh AAA baterija? P: Imam bežični telefon Philips cd6401 u kojem su bile punjive dvije AAA NiMH 750 mAh baterije, pa budući da su dale svoje, trebam nove. Imam druge AAA NiMh 1800 mAh - mogu li ih koristiti u tom telefonu s obzirom na bazu koja je namijenjena za punjive original 750 mAh i bi li bilo kakvih posljedica za telefon kad bih ih punio 24 sata na bazi jer su prazne? O: Prvo da riješimo stvar kapaciteta. Kad smo vidjeli brojku 1.800 mAh za AAA bateriju, automatski smo pomislili da ste greškom napisali jedinicu na početku, odnosno da ste htjeli napisati 800 mAh, jer NiMH AAA baterije 1.800 mAh kapaciteta ne postoje. Međutim, vrlo brzo smo na Internetu pronašli upravo takve baterije - AAA baterije deklariranog kapaciteta od 1.800 mAh! Očito je da se u takvim slučajevima radi ili o nekoj lošoj marki ili bezimenim baterijama, dakle o proizvođaču koji si može dozvoliti takvu muljažu, tim više što je često nemoguće utvrditi tko je proizvođač pa samim tim i tužiti proizvođača za lažne tvrdnje. Dakle, s tipičnom današnjom NiMH tehnologijom za baterijske ćelije jednostavno nije moguće nagu-

< Bezlične baterije gargantuanskog kapaciteta za šaku kuna - koliko se može vjerovati specifikacijama? Bežični telefon, naravno, možete ali i ne morate ostaviti na bazi. Ako ih ostavite, baterije se neće prepuniti jer će punjač isključiti punjenje kad se napune. Međutim, kako ih ne bi svako malo nadopunjavao, možda je bolja opcija da ga ne držite na bazi, ali se onda morate povremeno sjetiti da ga stavite na bazu. Baterije nemojte prazniti do kraja, dakle čekati da se telefon ugasi jer je iscrpio baterije, jer se time smanjuje trajnost baterija, pogotovo ako su malo različitog kapaciteta. Naime, ako je jedna baterija prazna, a druga još daje energije, u praznoj bateriji će doći do za bateriju štetnih kemijskih procesa. Kod kupovanja baterija preporučujemo da birate provjerene marke, a što se tiče konkretno NiMH baterija, potražite NiMH baterije sa slabim samopražnjenjem (low self-discharge). (M. B.)

✘ Tipkovnice

Bežično, a s našim slovima? P: Htio bih si preko eBaya uzeti bežičnu tipkovnicu, ali nikako ne mogu naći neku s hrvatskim slovima! Je li moguće kupiti tipkovnicu s hrvatskim slovima na eBayu?

O: Tako je nešto jako upitno. Naime, stavljanje hrvatskih dijakritičkih znakova na tipke proizvođača tipkovnice košta, vremenski ako nikako drugačije, jer se tipke moraju gravirati ili se na njih lijepiti ili ispisati naša slova. Shodno tome, tipkovnice s američkim (ANSI, imaju malen Enter i velik lijevi Shift) ili EU/engleskim (ISO, imaju veliki Enter i malen lijevi Shift) rasporedom tipki, koje bismo mogli nazvati i “generičke”, bit će uvijek dostupne jer su namijenjene praktički cijelom svijetu, a naknadno se mogu modificirati za specifične jezike. Dakle, tipkovnice sa slovima karakterističnima samo za neku specifičnu zemlju ili manju regiju možete očekivati samo u dućanima te zemlje ili regije jer nema smisla da ih proizvođač šalje u druge zemlje ili regije. Ako proizvođač nema zastupništvo ili dogovorenu distribuciju u konkretnim zemljama, možete se kladiti u to da ne proizvodi tipkovnice s našim tipkama. Spominjali smo modifikaciju - možete putem Googlea ili preko oglasnika potražiti naljepnice s hrvatskim slovima pa ih kupiti i zalijepiti na tipke. Ili možete prihvatiti tipkovnicu takvom kakva jest i zapamtiti gdje se koji naš dijakritički znak nalazi, a možda i nabaviti recimo srebrni flomaster pa njime sami ucrtati slova, ili pak naučiti tipkati sa svih deset prstiju, bez gledanja, pa vam uopće neće biti bitno što piše na kojoj tipki. (M. B.)

Java programer (ž/m) OptimIT d.o.o. Rok prijave: 02.10.2013., Zagreb

frekvencijskih raspona. Dakle nešto slično potenciometru za glasnoću, samo što potenciometar za glasnoću povećava glasnoću svih frekvencija. Postoji više vrsta izjednačitelja, a dva su osnovna tipa grafički i parametarski. Vi ste koristili grafički izjednačitelj, a on se koristi u većini aplikacija te na većini fizičkih uređaja poput muzičkih linija, uključujući i studijske miks-pultove. Grafički ekvilizator ima više unaprijed definiranih frekvencijskih opsega (bandova) - tipično pet ili više. Parametarskom pak izjednačitelju sami određujete frekvencijski raspon - određujete središnju frekvenciju, širinu frekvencijskog raspona te amplitudu. Shodno tome, jasno je da je parametarskim izjednačiteljem moguće daleko preciznije utjecati na zvuk, međutim < eBay je krcat raznoraznim bežičnim tipkovnicama, oni su i nešto teži za korištenje ako ne pomeđutim nijedna se ne diči crticama i kvačicama nad stoji vizualni prikaz utjecaja na frekvencije. nekim slovima svojstvenima hrvatskome jeziku Parametarski izjednačitelji često se koriste kod audioprodukcije. ✘ Zvuk Budući da su parametarski kirurški precizni, mogu se iskoristiti za uklanjanje ili pojačavanje točno određenih frekvencija. Npr. ako frekvencija od 1.200 Hz nekom glasu doprinosi nazalnosti, možemo je smanjiti kako bi glas bio manje nazalan. Druga je naP: Kupio sam Logitech G430 headset i mjena izjednačitelja općenito postizanje što sad me zanima, kako da equalizer u vjernije reprodukcije zvuka jer svaki zvučnik Logitechovu softveru podesim za muzi- ili slušalice imaju različitu frekvencijsku ku (hardstyle, hardcore, trance, dubstep, karakteristiku, odnosno u pravilu nisu (toschranz)? Nekoliko dana koristim ova- liko) ravni ( flat) kao profesionalni studijski kav preset, pa me zanima može li bolje. zvučnici (koji se još nazivaju monitorima). Kod prijenosnih računala izjednačitelj može O: Izjednačitelj (equalizer) jest audiofiltar doprinijeti ugodi slušanja ako pojačate basekoji pojačava ili smanjuje glasnoću (am- ve jer su zvučnici prijenosnika sami po sebi plitudu) pojedinih frekvencija, odnosno tipično praznog zvuka. Treća je namjena, a čini se da vi radite upravo to, prilagoditi zvuk osobnim preferencijama. Netko više voli baseve pa će pojačati niske tonove (ili kupiti zvučnike s prenaglašenim basevima); netko više voli prozračan zvuk pa će pojačati visoke tonove; netko će kombinirati. Ako je to cilj, bolje je ono što < Kako ćete podesiti izjednačitelj ovisi o vašim preferencijama, ali i o uređaju na se vama više sviđa. kojem slušate glazbu - jednako podešen izjednačitelj rezultirat će drugačijim zvukom (M. B.) na drugačijim zvučnicima/slušalicama

Žanrovsko izjednačavanje

Tražimo više Java programera za rad na razvoju Java/Web orijentiranim poslovnim aplikacijama. Radni zadaci uključivati će samostalni ili timski rad na programskim rješenjima “po mjeri” za domaće i strane naručitelje, rad na novim rješenjima, te na održavanju postojećih. Pored poznavanja...

Field Technician (m/f) Libratel d.o.o. Rok prijave: 17.10.2013., Split i okolica As Managed Services (MS) Field technician you will take part in the work to secure that our customer’s network is running according to expectations. You will be responsible for the on-site field operation activities of the services and/or resource elements in the network and handle/ solve work...

Više saznajte pod oznakom: 226733

Više saznajte pod oznakom: 226670

Windows sistem administrator (m/ž) Plus Hosting Rok prijave: 05.10.2013., Pula Tražimo windows sysadmina. Više saznajte pod oznakom: 226671

IT Resource Manager (m/f) Smart Flex d.o.o. Rok prijave: 04.10.2013., Zagreb IT Resource Manager (m/f) Više saznajte pod oznakom: 226835

Sistem administrator (m/ž) Alarm automatika d.o.o. Rok prijave: 05.10.2013., Rijeka Odjel ICT postoji od samog osnivanja tvrtke i dobitnik je mnogih priznanja za softverska rješenja namijenjena domaćem i stranom tržištu. Cilj ICT odjela je održavati zadovoljstvo kupaca i podizati kvalitetu usluge kroz inovacije i razvoj novih softverskih rješenja. U okviru ICT odjela, kao sistem... Više saznajte pod oznakom: 226737

Sistem administrator (m/ž) Tis - Objektni informacijski sustavi d.o.o. Rok prijave: 01.10.2013., Zagreb Rad sa sustavima za sigurnu razmjenu ... Više saznajte pod oznakom: 226728

Djelatnik za rad u korisničkoj podršci (m/ž) Plus Hosting Rok prijave: 05.10.2013., Pula Tražimo djelatnika/icu za rad u... Više saznajte pod oznakom: 226669

Lako je usporediti svoju plaću ili odrediti plaću svojih zaposlenika

uz MojaPlaća.hr 2013. LISTOPAD BUG

101

Samogradnja

Raspberry Pi linijski MP3 svirač

Utjerivanje u liniju

Osim što leti u svemir i sâm plovi preko Atlantskog oceana, Raspberry Pi može se odlično iskoristiti za prizemnije i manje egzotične projekte. U ovom je slučaju jedna višegodišnja potraga konačno došla do sretnog završetka

Mladen Dokmanović

I

ako se možda ne nameće kao očiti izbor, Raspberry Pi (u nastavku RPi) odlična je platforma za linijski MP3 svirač. Jeftin, dovoljno brz, sposoban za dugotrajan rad bez gašenja i otvoren za nadogradnju svime što eventualno nedostaje, a za ovu primjenu nedostaje kvalitetan audioizlaz. Tvorcima su malog računala audiomogućnosti očito bile pri dnu liste prioriteta, ali RPi je izuzetno lako nadograditi, pa su tako i audiofili tu prepoznali potencijal. Uz prihvatljivu investiciju možete pretvoriti RPi u beskompromisnu audio­ komponentu koja ni na koji način neće narušavati kvalitetu zvuka na putu od medija do vašeg uha. 102

BUG LISTOPAD 2013.

Kvaliteta zvuka

Kvalitetan zvuk na RPiju moguće je dobiti preko ugrađenog HDMI izlaza ili s pomoću odgovarajućeg pretvornika spojenog na USB. Ako imate audiopojačalo s HDMI ulazom, dovoljan je HDMI kabel, ali ako imate starije pojačalo, potrebno je nešto dublje posegnuti u džep. Na tržištu postoje uređaji sa svim kombinacijama HDMI i USB ulaza s jedne strane i analognog ili digitalnog audioizlaza s druge, a raspon cije­na zadovoljava i najštedljivije i najrastrošnije. Opcija koja ostavlja HDMI priključak slobodan za video­ primjene jest USB DAC, tj. digitalno-analogni pretvornik (digital-to-analog converter). Čini se da postoje neke paralele između kušanja vina i izbora DAC-a. Tako najveći audiofili koji posjeduju vrhunske uređaje s vrhunskom cijenom očito čuju voćne note i zemljane tonove

kojih jednostavno nema u DACovima koji koštaju manje od 500 USD. Iako je tu dosta prodavanja magle, svakako ima smisla nabaviti kvalitetan DAC, pogotovo ako ste sretni i ponosni vlasnik pojačala i zvučnika više klase. Ipak, u kombinaciji s RPijem teško da ima smisla ići dalje od cijenjenih budget modela kao što su HifiMeDiy Sabre (više modela, 40 - 60 USD) ili Schiit Modi (99 USD). Ovdje je kriterij za izbor USB DAC-a bilo izbjegavanje plaćanja carine, poreza i špedicije (prije EU) i preko eBaya je nabavljen USB DAC neznanog proizvođača s PCM2704 čipom te analognim i digitalnim (S/PDIF) izlazima. Kvaliteta signala ograničena je na 16-bitni zvuk s najvišom frekvencijom uzorkovanja (sampling rate) od 48 kHz, što odgovara kvaliteti zvuka na DVD-u. To i nije tako velik problem jer su MP3 datoteke tipično CD ripovi, dakle 16 bit/44.1 kHz.

Dodatno, radi se o uređaju kompatibilnom s RPijem, a o kompatibilnosti svakako treba razmišljati prije nabavke USB DAC-a.

(Bes)konačni proizvod

RPi korišten za pisanje ovog teksta već je u redovnoj upotrebi i spojen na pojačalo Onkyo TXSR500E staro desetak godina, ali zadovoljavajućeg zvuka. Muzika se nalazi na USB memoriji priključenoj na RPi čiji je sadržaj dostupan na lokalnoj mreži (LAN) i uređuje se preko PC-a. Sviračem se upravlja preko PC-a ili smartfona spojenog na LAN. Još nije bilo potrebe za time, ali relativno je jednostavno postići i da muziku s RPija slušate na smartfonu ili da na pojačalu slušate muziku sa smartfona.

Živ je!

Prilikom prvog paljenja, pojavljuje se alat raspi-config (naknadno ga možete pokrenuti naredbom sudo raspi-config) u

kojem su preporučljive sljedeće opcije:

Fiksna IP adresa i put do USB memorije

➲ Expand Filesystem - odabrati kako bi se iskoristio čitav prostor na SD kartici

Nepromjenjiva IP adresa potrebna je kako bi RPi bio lako dostupan ostalim računalima na mreži. Prvo u konzoli provjerite mrežnu konfiguraciju (ip r), a zatim editirajte mrežnu konfiguracijsku datoteku (sudo nano /etc/network/interfaces).

➲ Enable Boot to Desktop ostaviti isključeno

➲ Internationalisation Options - odabrati hrvatski font, tipkovnicu i vremensku zonu ➲ Overclock - ima smisla, ali time se bavite kad ste potpuno sigurni da RPi radi stabilno na nazivnoj frekvenciji ➲ Advanced Options

➲ SSH - omogućiti automatsko pokretanje SSH servera, što omogućava daljinsku kontrolu RPija (bez grafičkog sučelja; preporučeni je klijent Putty) Ponovno pokretanje sustava nakon uključivanja opcije Expand Filesystem može poprilično potrajati ako koristite SD karticu većeg kapaciteta ili manje brzine, a nakon toga možete se prijaviti na sustav korisničkim imenom pi i lozinkom raspberry. Dosta ljudi zazire od naredbene linije, ali radi se o jednostavnom i logičnom sučelju koje nudi često najbrži i najjednostavniji način za konfiguraciju i administraciju. Uz nešto pažnje prilikom unosa naredbi, idući koraci mogu se odraditi bez problema čak i ako nemate iskustva s Linuxom. Krenimo administrirati naš maleni RPi…

Linux administrator

Korisnik pi ima prilično ograničena prava, ali postoji vrlo praktičan način da se to zaobiđe jer pi

$ ip r default via 192.168.0.1 dev eth0 192.168.0.0/24 dev eth0 proto kernel scope link src 192.168.0.29 $ sudo nano /etc/network/interfaces U ovom slučaju, automatska je IP adresa 192.168.0.29. U kućnoj mreži tipično je samo zadnja brojka promjenjiva, a adresu koja završava sa “.1” ima tzv. gateway. Na routeru je definirano da servis DHCP dodijeljuje adrese u rasponu 192.168.0.2-100 kako bi 192.168.0.101 mogla biti nepromjenjiva IP adresa RPija. U datoteci “interfaces” za to su potrebne sljedeće izmjene: (192.168.0.101): # iface eth0 inet dhcp iface eth0 inet static address 192.168.0.101 netmask 255.255.255.0 gateway 192.168.0.1 Ponovno pokrenite RPi sljedećom naredbom: $ sudo reboot Provjerite dostupnost s drugog računala (ping 192.168.0.101) te radi li daljinska kontrola preko SSH-a (npr. programom Putty). Put do USB memorije također mora biti nepromjenjiv kako bi se jednostavno uređivala glazbena kolekcija. Sljedeće će naredbe provjeriti dostupnost i identitet (label) medija koji u konfiguracijskoj datoteci fstab treba povezati s fiksnim putem (/mnt/usbdrive1): $ blkid # provjera dostupnosti i labela /dev/sda1: SEC_TYPE="msdos" UUID="C522-EA52" TYPE="vfat" LABEL="RPISTICK" $ sudo mkdir /mnt/usbdrive1 # fiksni put $ sudo chmod 777 /mnt/usbdrive1 # puna prava svima $ sudo nano /etc/fstab U navedenu konfiguracijsku datoteku dodajte liniju: LABEL=RPISTICK

/mnt/usbdrive1 auto defaults,umask=000 0 0

Ponovno pokrenite RPi: $ sudo reboot

ima pravo koristiti naredbu sudo koja bilo koju naredbu, danu kao parametar, izvršava kao tzv. superkorisnik. Korištenjem naredbe su-

do prilično se dobro osiguravate od slučajnog oštećenja sistemskih datoteka, a bez gubitka vremena. Čitav postupak konfiguracije dan

je u okvirima, a počinje definiranjem fiksne IP adrese kako bi se pojednostavila dostupnost RPija ostalim uređajima na mreži. Sa “$”

Što je potrebno hardver

Osim samog RPija i spomenutog USB DAC-a, potrebno je još nekoliko elemenata (v. troškovnik). Solidno kućište može se nabaviti preko Interneta, a i samogradnja je zanimljiva ako se u kućište, osim RPija, želi ugraditi i USB DAC, ekran ili nešto treće. Izrada vlastitog kućišta bitno je olakšana time što novi model RPija ima dvije rupe za montažu, koje su ujedno i najlakši način da se prepozna novi model. USB napajanje treba imati micro-USB priključak, a struja koju daje ne bi smjela biti manja od 1 A ako se USB DAC napaja preko RPija. Kabel za napajanje ne bi trebao biti pretanak (što upućuje na tanje žice) i predugačak jer to može dovesti do prevelikog pada napona, a u kombinaciji s napajanjem slabije kvalitete i do problema sa stabilnošću rada. U tom je slučaju preporuka da provjerite stvaran napon na RPiju (kontrolne točke TP1 i TP2 na RPiju, nominalno je između 4,75 V i 5,25 V). SD kartica ovdje služi umjesto diska i preporuka je da bude što novija i brža (Class 10) kartica renomiranog proizvođača od minimalno 4 GB. Više vam i neće trebati ako se glazba pohranjuje na USB medij, a SD kartica ostavi samo za operacijski sustav. Takav pristup olakšava izradu sigurnosnih kopija i pozitivno utječe na performanse.

Za spajanje na mrežu korišten je kabel, ali opcija je i USB WLAN adapter (npr. minijaturni Edimax EW‐7811Un za 80-ak kuna). Nakon USB DAC-a, USB medija s muzikom, to bi bio treći USB uređaj na RPijeva dva priključka. Rješenje za to jest USB hub (sa zasebnim napajanjem!) koji rješava još jedan problem. Naime, na USB priključke na samom RPiju ne smiju se priključivati uređaji dok računalo radi, ali je to moguće s uređajima priključenima na USB hub. Bez obzira na deklariranu snagu napajanja za USB hub, nemojte napajati RPi iz porta na samom USB hubu.

softver

Ovdje je, za razliku od hardvera, sve besplatno (i legalno). Osnova je Linux distribucija Raspbian “Wheezy”, a u najjednostavnijoj konfiguraciji potrebni su još i Samba (dijeljenje datoteka preko mreže) i servis za slušanje muzike MPD. Prvi koraci opisani su na bezbrojnim internetskim stranicama, kao i u Bugu br. 240 (Raspberry Pi - Korak po korak). Ukratko, na adresi www. raspberrypi.org/downloads treba preuzeti arhivu s instalacijom OS-a te ju alatom Win32DiskImager (dostupan na istoj adresi) kopirati na praznu SD karticu. SD karticu treba utaknuti u RPi, spojiti monitor ili TV preko HDMI-a, tipkovnicu, mrežu (Ethernet) i na kraju - napajanje. 2013. LISTOPAD BUG

103

Samogradnja Raspberry Pi linijski MP3 svirač Troškovnik izrade HiFi centra

< Početna konfiguracija – alat raspi-config su označene naredbe, a sa “#” komentari koje ne treba utipkavati. Ako je odgovor na naredbu neka pogreška, provjerite o čemu se radi i eventualno ispravite naredbu. Potrebne promjene u konfiguracijskim datotekama (obojene žuto) treba unijeti editorom (nano, izlaz sa Ctrl+X). Nakon ključnih promjena RPi je potrebno ponovno pokrenuti (sudo reboot), a želite li sigurno ugasiti RPi, to možete učiniti naredbom sudo halt. Kad na RPiju ostane svijetliti samo crvena ledica, možete isključiti napajanje.

Linux i Windows plešu sambu

Za USB memoriju s muzikom također želimo fiksnu točku koja će biti dostupna prilikom svakog paljenja i neće se mijenjati. USB memorija u ovom je primjeru formatirana (u Windowsima) u datotečni sustav FAT32 i dan joj je naziv (label) RPISTICK, što je iskorišteno za identifikaciju medija. Robusnije rješenje bilo bi uz korištenje pouzdanijeg parametra UUID, ali to bi stvaralo probleme ako se koristi više USB memorija s muzikom. Za dostupnost USB memorije preko mreže brine se servis plesnog imena Samba. Nakon što je servis konfiguriran i pokrenut, sadržaj USB memorije trebao bi biti dostupan na \\192.168.0.101\ RPiStick (adresa može biti različita u vašem slučaju), a uspjeh je prilično vjerojatan zahvaljujući maksimalno olabavljenoj kontroli pristupa (ipak je to samo muzika).

MPD - demon sa sluhom

Da bi RPi znao što početi sa MP3 datotekama, brine se MPD (Music

< HifiMeDiy Sabre USB DAC – Nemojte da vas veličina i plastika zavaraju; ovo je dobar uređaj

104

BUG LISTOPAD 2013.

Player Daemon) koji nije svirač u tipičnom smislu, nego servis potpuno odvojen od korisničkog sučelja. Za željenu primjenu ovo je idealno jer korisničko sučelje i ne treba biti na samom RPiju, a izvođenjem muzike lako se istovremeno upravlja s više računala i smartfona. Instaliran je i MPC jednostavan MPD klijent koji može dobro poslužiti za testiranje, ali i više od toga. Funkcioniranje MPD-a dobro je provjeriti prije spajanja USB DAC-a jer to olakšava rješavanje eventualnih problema. Nakon što fizički spojite USB DAC, dobri su izgledi da on bude automatski prepoznat. Korisne informacije možete naći na adresi www.raspyfi.com/ raspberry-pi-usb-dac-and-raspyfisupported-dacs/, a od same liste mogu biti još korisniji komentari posjetitelja. Inače, stranice www. raspyfi.com posvećene su visokokvalitetnom zvuku na RPiju i svakako ih vrijedi posjetiti. Na kraju postupka u okviru trebali biste iz izlaza na USB DAC-u dobiti kvalitetan zvuk, barem što se RPija tiče. U slučaju problema

Opis Izvor Raspberry Pi model B Primotronic, Zagreb Kućište i set hladila eBay USB adapter 2A Conceptronic lokalno USB kabel za napajanje DealeXtreme Mikro SD card s adapterom Class 10 4 GB lokalno HDMI kabel + DVI adapter DealeXtreme Mrežni kabel (LAN) DealeXtreme USB kabel za printer (za USB DAC) DealeXtreme USB DAC sa S/PDIF izlazom (PCM2704 čip) eBay Toslink optički audio kabel lokalno UKUPNO

Trošak (kn) 330 45 85 20 50 30 25 20 95 30 730

< Putty – SSH klijent – početni ekran i konfiguracija

Instalacija i konfiguracija servisa Samba Za jednostavan pristup glazbenim datotekama preko mreže potrebno je iz konzole instalirati servis Samba i dozvoliti pristup neidentificiranim korisnicima (nobody). Nakon toga potrebne su određene izmjene konfiguracijske datoteke smb.conf: $ sudo apt-get install samba samba-common-bin $ sudo smbpasswd -an nobody $ sudo nano /etc/samba/smb.conf U konfiguracijskoj datoteci smb.conf sljedećim izmjenama odredite ime radne/kućne grupe s kojom se dijele datoteke (umjesto “xyLAN” upišite naziv svoje grupe), podesite prava pristupa i opcije medija koji se dijeli (RPiStick): workgroup = xyLAN # naziv Windows radne/kućne grupe ####### Authentication ####### security = user # dodati na kraju datoteke: [RPiStick] comment = RPi USB Stick path = /mnt/usbdrive1 writeable = yes guest ok = yes Nakon svake izmjene datoteke smb.conf potreban je restart Sambe iz konzole: $ sudo service samba restart

Instalacija i konfiguracija servisa MPD Nakon što je riješen mrežni pristup glazbi na RPiju, sljedećim naredbama u konzoli može se instalirati server za muziku MPD i jednostavni klijent MPC te editirati konfiguracijska datoteka mpd.conf: $ sudo apt-get install mpd mpc $ sudo nano /etc/mpd.conf Sada je potrebno odrediti direktorij u kojem će biti glazba, odnosno popisi za izvedbu (playlists). Također treba odrediti adrese i port na kojima će MPD očekivati klijente. U datoteci mpd.conf dodajte/izmijenite sljedeće linije: music_directory "/mnt/usbdrive1/Music" playlist_directory "/mnt/usbdrive1/Playlists" bind_to_address "127.0.0.1" bind_to_address "192.168.0.101" port "6600"

< Droid MPD Client – popularan klijent za Android

Nakon svake promjene datoteke mpd.conf potrebno je ponovno pokretanje (restart) MPD-a, a zatim se može testirati zvuk tako da se na listu za izvođenje u MPD-u doda neki direktorij (u primjeru “Instrumental”) i zatim pokrene izvođenje. Naredbe su sljedeće: $ $ $ $

sudo service mpd restart cd /mnt/usbdrive1/Music mpc add Instrumental mpc play

Provjerite ima li zvuka u analognom izlazu (slušalice ili PC zvučnici). Ako je sve u redu, nakon iduće naredbe isključite napajanje: $ sudo shutdown -h now Spojite USB DAC na RPi i uključite napajanje. Nakon podizanja sustava potrebno je u MPD-ovoj konfiguraciji (mpd.conf) odrediti USB DAC kao osnovni izlaz. Naredba aplay daje korisne informacije o uređajima sposobnim za reprodukciju zvuka prema kojima treba urediti konfiguracijsku datoteku mpd.conf: $ aplay –l # lista uređaja za reprodukciju **** List of PLAYBACK Hardware Devices **** card 0: ALSA [bcm2835 ALSA], device 0: bcm2835 ALSA [bcm2835 ALSA] card 1: DAC [USB Audio DAC], device 0: USB Audio [USB Audio] $ aplay –L # aliasi uređaja za reprodukciju, zanimljivi dio: front:CARD=DAC,DEV=0 USB Audio DAC, USB Audio Front speakers $ sudo nano /etc/mpd.conf

< Konfiguracija MPDi klijenta za WP – parametri IP (adresa), port i opcionalna lozinka prisutni su na svim klijentima

U datoteci mpd.conf dodajte/izmijenite sljedeće linije:

možete pokušati aktivirati parametar format u datoteci mpd. conf, koji u primjeru određuje da izlaz iz USB DAC-a bude CD kvalitete uzorkovanja. Ovakvo rješenje ne bi trebalo biti trajno i bilo bi dobro pronaći korijen problema. Opcija je i korištenje PulseAudio servera (proguglati po potrebi) koji pruža više naprednih opcija za baratanje zvukom.

#

Upravljači

Izbor MPD klijenata ovisi o uređajima koje želite koristiti (lista se može naći na mpd.wikia.com/ wiki/Clients). Najveći je izbor svakako za Android (npr. Droid MPD Client) i iOS te će svatko naći nešto što mu odgovara. Preporuka je lakša za Windows Phone (WP), gdje možete birati između čak dva klijenta, od kojih je jedan besplatan (sevenMPC). Najlakši izbor imaju korisnici WP-a u Hrvatskoj,

type name device format

"alsa" "USB DAC" "front:DAC" "44100:16:2"

U slučaju problema pokušajte aktivirati parametar format koji određuje format izlaznog signala. Ponovno pokrenite servis MPD naredbom: $ sudo service mpd restart Na izlazima USB DAC-a sada bi trebao biti dostupan kvalitetan zvuk.

gdje je od navedena dva klijenta dostupan samo jedan, i to onaj koji se plaća (MPDi, cijena 16 kn). Za Windowse na PC-u preporuka je Auremo (code.google.com/p/auremo) koji je nakon isprobavanja par klijenata ostao trajno instaliran. Svim je klijentima zajedničko da u konfiguraciji morate navesti adresu i port (tipično 6600) na kojima MPD očekuje klijente. Svi dobri MPD klijenti podržavaju i internetski radio, čime je funkcionalnost ove RPi konfiguracije gotovo dosegla nivo legendarnih

radiokazetofona jer nedostaje samo snimanje. No i to je lako rješivo ako ne zazirete previše od naredbene linije. Proguglajte “raspberry pi streamripper cron” i naći ćete par vodiča kako snimati radiostanice, i to u željeno vrijeme.

Za kraj

Sve gore opisano rezultat je isprobavanja, lutanja i traženja najboljih opcija uz obilnu pomoć s Interneta. Problema je bilo, ali takvih koje je netko na Internetu već imao i riješio. Uz višetjedni

neprekinuti rad, RPi je pokazao stabilnost dostojnu jednog Unix mainframea. Iako je par puta napravljena kopija SD kartice kako bi se RPi mogao vratiti u prošlost, to nije bilo potrebno. U normalnom radu prilikom slušanja muzike opterećenje procesora u pravilu je ispod 10% (naredba top, za izlaz pritisnuti Q), a odziv na komande preko MPD klijenta redovito je trenutan. Impresivno za tako maleno i jeftino računalo - kapa dolje tvorcima Raspberry Pija. Uživajte u muzici! 2013. LISTOPAD BUG

105

BUG

251 listopad 2013.

Za kvalitetan rad na računalu potrebno ga je imati u dobroj formi. Zato svakako preporučujemo da na novom Bugovu DVD-u prvo pogledate Bug rubrike u kojima možete pronaći set kvalitetnih alata za besplatno održavanje računala. A kad ga sredite kako treba, posvetite se ostatku – donosimo ozbiljne alate za obradu fotografija, izradu pričuvnih kopija datoteka i cijelih diskova, razne sigurnosne alate…

favoriti Acronis True Image 2014 17.0

I dalje moćan, fleksibilan i jako dobro opremljen alat za klasični backup i onaj cijelih diskova

Corel PaintShop Photo Pro X6 16.0

Odlično Corelovo rješenje za rad s fotografijom napokon uvodi inačicu za 64-bitne Windowse

EverNote 5.0.0

Peta generacija sjajnog rješenja za zapisivanje, organizaciju i sinkronizaciju bilježaka

FastStone Photo Resizer 3.2

Brz i moćan alat za laku promjenu veličine većem broju fotografija odjednom

FBackup 5.0

Lijepo napravljen alat za izradu pričuvnih kopija datoteka prilagođen i totalnim početnicima

FTP Voyager 16.1.0

Nekada komercijalni FTP klijent danas je besplatan, a ovo je njegova najnovija inačica

KeePass 2.23

Jako popularan i moćan alat za čuvanje lozinki prilično se redovito nadograđuje

MailStore Home 8.1.0

Sjajno rješenje za arhiviranje poruka e-pošte besplatno kućnim korisnicima

Start8 1.20

Novo izdanje simulacije startnog izbornika za Windows 8 uvodi niz novih mogućnosti

Tag&Rename 3.7

Sredite glazbenu kolekciju uz najnoviju inačicu ovog poznatog alata

Stalna kolekcija

o nov > µTorrent 3.3.1 B30017

106

Calibre 1.2.0 Čitači e-knjiga danas su postali podjednako udomaćeni kao i tiskane knjige, no sve ih više zasjenjuju smartfoni i tableti. Da biste mogli nesmetano uživati u svojoj e-biblioteci, bez obzira na to koji uređaj koristite, trebat će vam i dobar softver za upravljanje knjigama. Calibre se smatra ponajboljim rješenjem za upravljanje kolekcijom e-knjiga. No on nije tek običan kućni e-knjižničar. Otvorenog je koda, podržava zaista velik broj formata e-knjiga pa može poslužiti kao alat za pretvorbu jednog formata u druge, a uz tradicionalne mogućnosti nudi i podršku za velik broj uređaja u koje se ubrajaju i smartfoni s Android OS-om i iOS-om. Calibre je, ukupno gledano, vrlo ugodno koristiti. Instalacija je bezbolna, a zgodno je i što će metapodatke o knjigama, kao i njihove naslovnice, automatski preuzeti s Interneta. Potonje će se pokazati zgodnim u kombinaciji s vrstom pogleda u Calibreu > Info 9/10 koji prikazuje upravo naslovnice. Osim Opis Neupitno najpopularniji alat za rad s elektroničkim toga, tu je i ugrađen čitač e-knjiga, ali knjigama u obnovljenom izdanju i cijeli niz drugih zgodnih stvarčica. Zauzeće na disku 140 MB Preporuka. (M. G.) Licenca Freeware URL

www.calibre-ebook.com

> CDBurnerXP 4.5.2.4255

> Mozilla Firefox 23.0.1

> Audacity 2.0.4

> Intel INF Update Utility

> Paint.NET 3.5.11

> Avast! Free Antivirus

9.4.0.1026

> ReNamer 5.72

8.0.1497

> K-Lite Codec Pack Full 10.0.0

> UltraEdit 20.00

> CCleaner 4.05.4250

> MediaCoder 0.8.25.5557

> WinRAR 5.00

BUG LISTOPAD 2013.

Paragon Partition Manager 2013 Free

Internet

8/10

Aplikacije ToDoList 6.7.3 ToToDo 1.0

TEncoder Video Converter 3.6.0

251

listopad 2013.

Teslagrad

Desktop

Opera 16

Fishing Hero epizoda 94

Opis Najnovija inačica nove generacije slavnoga web preglednika Zauzeće na disku 98,4 MB Licenca Freeware www.opera.com URL

> Info

Avast Browser Cleanup Tool 8.0 Bot Revolt 1.4.2 Burd’s Proxy Searcher 2.5 BWMeter 6.6.0 Claws Mail 3.9.2 CoffeeCup Website Insight 1.0 Connection Keeper 13.0 EagleGet 1.1.0.5 Free Internet Window Washer 3.5 FTP Voyager 16.1.0 Google Drive 1.11 Gpg4win 2.2.0 HiDownload Platinum 8.16 Homedale 1.38 JD's Auto Speed Tester 17.9 Jordy Downloader 1.1.2.0 MailStore Home 8.1.0 MAXA Cookie Manager 5.3 Netlimiter 4.0.1.1 Testing News Rover 19.0 (32-bit) News Rover 19.0 (64-bit) NxFilter 1.5.3 Opera 16 Outlook4Gmail 4.0.2 PuTTY 0.63 Qihu 360 Internet Security 2013 (32-bit) Qihu 360 Internet Security 2013 (64-bit) Serv-U 15.0.0 SterJo Wireless Passwords 1.6 SZ PortScan 1.43 URL Gather 3.0.0 Why Can`t I Connect 1.3.0 Xlight FTP Server 3.8

Otkad je Opera promijenila smjer razvoja odbacivši vlastiti rendering engine u korist onog u Chromiumu, usvojila je i famozni brzi ritam razvoja. To je ujedno i razlog za brže povećavanje brojevne oznake, ali i za uvođenje novih-starih mogućnosti koje su silom prilika morale biti izbačene zbog tako korjenite promjene. Razvoj ide dalje, pa je u ovome izdanju dodano automatsko popunjavanje obrazaca, usvajanje Chromiumova modela proširenja i drugo, a na putu je već i Opera 17. (M. G.)

Actual Window Manager 8.0.1 AllOff 6.0 Animated Wallpaper Maker 3.2.5 AutoHideDesktopIcons 2.25 Caffeine 1.6 ClipboardFusion 3.0 ConsoleDX 2.0 Cool Timer 5.0.5 Cursor Lock 2.6 Desktask 1.3 FastKeys 2.0 FastPreview 3.1 (32-bit) FastPreview 3.1 (64-bit) HiddeX 2.4 Hotkeycontrol 7.5 ModernMix 1.10 Mouse Speed Switcher 3.3.1 PointerStick 2.22 (32-bit) PointerStick 2.22 (64-bit) PopChar Win 6.1 PrivateDesk 1.1.2 Relax Water Effect 1.0 ScreenBlur 1.3.0.23 Screenshot Captor 4.5 Shapeshifter 5.0.0.107 ShareX 8.0 Sim Aquarium Free 3.5.5.0 Start8 1.20 True Launch Bar 6.5 Wallpaper Updater 2.3

Opis Besplatno rješenje za upravljanje particijama u potpunosti prilagođeno kućnim korisnicima Zauzeće na disku 57 MB Licenca Besplatan URL http://www.paragon-software.com/home/ pm-express/

8/10

> Info

ABBYY PDF Transformer+ 12.0 ASCII Generator 2.0.0 Bizagi Process Modeler 2.5 Calibre 1.2.0 (32-bit) Calibre 1.2.0 (32-bit) Chaos Free 8.0 Corel PaintShop Photo Pro X6 16.0 CreateInstall Free 6.0.0 EverNote 5.0.0 Fakturama 1.6.2 Fractal Zoomer 1.0.3.9 Garden Planner 3.1.0.3 GetDiz 4.8 Highlight 3.15 High-Logic FontCreator 7.5 Kiwix 0.9 Librarian Pro 3.0.4 MDB Viewer Plus 2.48 MicroOLAP Database Designer for MySQL 2.1.0 Microsoft WebMatrix 3.0 Microsoft Web Platform Installer 4.6 MySQL Workbench 6.0.7 CE Nitro Pro 8.5.6.2 (32-bit) Nitro Pro 8.5.6.2 (64-bit) NotePro 4.0 PDF Shaper 1.4 Phoenix Project Manager 4.1.2.0 QTranslate 5.1.0 Real3D 3DRACS 1.8.0 Schedule It 7.7 Scrivener 1.6 SpeedCrunch 0.10.1 SQLyog Community Edition 11.2.3 (32-bit) SQLyog Community Edition 11.2.3 (64-bit) TaskCanvas 1.0.0

Poznato rješenje za particioniranje diskova iz Paragona već neko vrijeme dolazi u dva okusa: punom komercijalnom izdanju namijenjenom profesionalcima i zahtjevnijim korisnicima te onom besplatnom ali prilično ograničenom. Doduše, to potonje za koje ne treba izdvojiti ni lipe sasvim će dobro poslužiti za tipično particioniranje diskova, bez puno petljanja i konfiguracijskih koraka. U novom izdanju uvodi se sasvim novo sučelje i podrška za Windows 8, a tu su i neke nove mogućnosti kao što su konverzija HFS-a bez potrebe za formatiranjem diska te podrška za GUID particijsku tablicu (GPT). (M. G.)

Phoenix Project Manager 4.1.2.0 Nitro Pro 8.5.6.2 CuteDJ 4.2.8 Acronis True Image 2014 17.0

Aegisub 3.0.4 (32-bit) Aegisub 3.0.4 (64-bit) Aiseesoft Blu-ray Player 6.1 Audomate 4.3 AutoSplitter 1.4.6 Baka MPlayer 1.2.1.0 Bytescout Watermarking 2.0.0.204 Collagerator 0.9 Cross DJ Free 2.5 CuteDJ 4.2.8 Daum Potplayer 1.5.39007 Disco XT 7.0 EasyFLV Web Video Encoder 4.0.0.4 EZ CD Audio Converter 1.2.3 FastStone Photo Resizer 3.2 FotoSketcher 2.50 IQmango Converter 3.4.2 J. River Media Center 19.0.032 K-Lite Codec Pack Full 10.00 Leawo Blu-ray Player 1.3.0.6 Magic Vocal Remover 1.0.1.1 Mixxx 1.11.0 (32-bit) Mixxx 1.11.0 (64-bit) NConvert 6.35 (32-bit) NConvert 6.35 (64-bit) nomacs 1.4.0 (32-bit) nomacs 1.4.0 (64-bit) PhoXo 8.1.0 QGifer 0.2.1 RadioBOSS 4.9.1.0 Special Image Player Tag&Rename 3.7 TAudioConverter 0.9.0 TEncoder Video Converter 3.6.0 (32-bit) TEncoder Video Converter 3.6.0 (64-bit) TGMDev PhotoRenamer 3.3

Multimedija

Acronis True Image 2014 17.0 Active@ Partition Recovery 9.0 Advanced Disk Cleaner 6.3 Almeza MultiSet 8.7 Auslogics Registry Defrag 7.1.0.0 Avira Secure Backup 1.0.0 Batch Compiler 2013 1.0 Beta Bitdefender Safebox 1.0 Defraggler 2.15.741 EVACopy 6.0.5.41 EventLogSourcesView 1.00 (32-bit) EventLogSourcesView 1.00 (64-bit) FBackup 5.0 Files Terminator Free 2.5.0.14 FileSeek 3.1.1 Geekbench 3.0.2 Hidden File Finder 2.5 Ignition Lite 2.14.1 ImDisk Toolkit 1.7.5 KeePass 2.23 LinuxLive USB Creator 2.8.24 nLite 1.4.9.3 Paragon Partition Manager 2013 Free PeStudio 7.31 PrintConductor 3.0 RegRun Reanimator 6.9.7 SmartSync Pro 4.1 Spyglass 1.2.0 Supercopier 4.0.1.7 UltraSearch 1.8.0 (32-bit) UltraSearch 1.8.0 (64-bit) WakeMeOnLan 1.53

Utility

TuneUp 3.0.3.0 VSDC Free Video Editor 1.2.5.1 Wavosaur 1.0.9.0

Druge igre Bestseller 1.2.04 Galaxy Defense: The Skynet Giant Tower Defense

Hitovi Battle Academy 2.3.0 Fishing Hero Nightmares from the Deep: The Cursed Heart Teslagrad

ZABAVA

Ostali programi iz časopisa ABBYY PDF Transformer+ 12.0 Acronis True Image 2014 17.0 Corel PaintShop Photo Pro X6 16.0 FBackup 5.0 ModernMix 1.10 Qihu 360 Internet Security 2013 (32-bit) Qihu 360 Internet Security 2013 (64-bit)

Besplatni paketi za održavanje računala Advanced SystemCare 6 Free 6.4.0 Baidu PC Faster 3.7.2 Comodo PC TuneUp 1.0 Glary Utilities 3.9.1 Puran Utilities 3.0 Synei System Utilities 1.47 Toolwiz Care 3.1.0 WinUtilities Free Edition 10.65 Wise Care 365 2.75

BUG RUBRIKE

Webroot System Analyzer 8.0 WinDataReflector 1.3.2 WinRAR 5.0 (32-bit) WinRAR 5.0 (64-bit)

Dodaci K-Lite Codec Pack Full 10.0.0 Lame 3.99.3

Driveri Ati Catalyst 13.4 (Windows Vista/7/8, 32-bit) Nvidia Geforce R320 driver 320.49 (Windows 7/8, 32-bit) Intel Application Accelerator 2.3 Intel INF Update Utility 9.4.0.1026 Intel Network Adapter Driver 18.1 (32-bit) Microsoft Mouse and Keyboard Center 2.2 (32-bit) Realtek Network Driver 7.067 (Windows 7)

DODACI

Bug TV BugTV listopad 2013

BUG TV

2K Drive Air Conflicts: Vietnam Battlefield 4 Dead or Alive 5 Ultimate F1 2013 Rocksmith 2014 Edition Splinter Cell: Blacklist Takedown: Red Sabre Tesla Effect: A Tex Murphy Effect Train Simulator 2014

Filmovi iz igara

Gunner FreeSpace Defender Illegal Street Racers SolSuite Solitaire 2013 Sword of the Stars: Ground Pounders WarTactical v539

Utility 7-Zip 9.20 Avast! Free Antivirus 8.0.1497 CCleaner 4.05.4250

Internet µTorrent 3.3.1 B30017 Free Download Manager 3.9.2 build 1303 FileZilla Client 3.7.3 Miranda IM 0.10.16 Mozilla Firefox 23.0.1 Mozilla Thunderbird 17.0.8 Skype 6.7

Grafika i multimedija Audacity 2.0.4 Exact Audio Copy 1.0 beta 3 FastStone Image Viewer 4.8 Gadwin PrintScreen 4.7 K-Lite Codec Pack Full 10.0.0 MediaCoder 0.8.25.5557 Paint.NET 3.5.11 QuickTime Alternative 3.2.2 Real Alternative 2.0.2 VLC media player 2.0.8 Winamp 5.65

FREEWARE KOLEKCIJA

Runtime biblioteke Microsoft .NET Framework 1.1 Microsoft .NET Framework 2.0 Microsoft .NET Framework 3.5 SP1 Microsoft .NET Framework 4.0 Microsoft Windows Installer 3.1

QuickTime Alternative 3.2.2 Real Alternative 2.0.2

Najvažniji shareware programi ACDSee 16 AIDA64 Extreme Edition 3.00.2500 Internet Download Manager 6.17 IsoBuster 3.2 Total Commander 8.01 UltraEdit 20.00 WinRAR 5.00

SHAREWARE KOLEKCIJA

Preglednici dokumenata Adobe Reader XI 11.0.03 Excel Viewer 97/2000 PowerPoint Viewer 97/2000 PowerPoint Viewer 2007 WhereIsIt Lite 3.95 Word Viewer 97/2000 Word Viewer 2003

CDBurnerXP 4.5.2.4255 DAEMON Tools Lite 4.47.1 IZArc 4.1.8 Malwarebytes' Anti-Malware 1.75.0.1300 Nero DriveSpeed 3.00 ReNamer 5.72 Sysinternals Suite 2013-08-01 Universal Extractor 1.6.1 Unlocker 1.9.2 Unstoppable Copier 5.2

Problemi s diskom? BUG

Svi su programi testirani na viruse, no ipak ne možemo odgovarati za eventualno nastalu štetu. Pozivamo vas da se sa svojim primjedbama, komentarima, prijedlozima ili svojim programskim uracima javite na e-mail adresu [email protected].

> Info

Opis

listopad 2013.

TEncoder Video Converter 3.6.0

Alata za konverziju multimedijskih datoteka ne nedostaje. Mnogi su od njih besplatni, neki su otvorenog koda, a većina se u pozadini oslanja na MEncoder ili FFMpeg, pa zapravo nude i slične mogućnosti. Očigledna je prednost toga što velika većina takvih alata zapravo podržava praktički sve najvažnije video- i audioformate, a tu izuzetak svakako nije ni TEncoder. No ovaj ide i korak dalje. Ne samo da je riječ o dovoljno sposobnom multimedijskom konverteru nego je riječ o alatu koji umije iskoristiti moćan procesor u računalu i zadati mu muke inzistirajući na paralelizmu. TEncoder nudi podršku za multithreading ili višenitnost, kako bi to jezični puristi rekli, pa može istodobno kodirati do osam datoteka iskorištavajući maksimalnu dostupnu snagu procesora i svih njegovih jezgara. Sučeljem ne odskače od gomile i djeluje tipično, no nikako u skladu s modernim dizajnerskim trendovima. No to i ne treba sve dok je dovoljno intuitivan. Sve se podešava u glavnome prozoru, dok se na desnoj strani smjestio panel u kojemu se podešavaju parametri na temelju kojih će se formirati izlazne multimedijske datoteke. Kako podržava i MEncoder i FFMpeg, u tom je panelu, uz brojne druge mogućnosti, moguće izabrati jedno od ta dva rješenja otvorenog koda. To ujedno znači da TEncoder nudi hrpu parametara kojima je moguće prilično precizno utjecati na konačnu konvertiranu datoteku, a tu su i druge zgodne mogućnosti kao što je stapanje titlova. U svakom slučaju, riječ je o dobrom konverteru koji će se dopasti svima kojima su važne performanse. (M. G.)

< Istodobna konverzija do osam videodatoteka ključna je prednost ovog zgodnog multimedijskog konvertera

Konverter videodatoteka koji podržava istodobnu konverziju do osam datoteka Zauzeće na disku 75,8 MB Licenca Freeware URL http://sourceforge.net/projects/tencoder/

9/10

ep. 94

Nightmares from the Deep: The Cursed Heart Nightmares form the Deep: The Cursed Heart avantura je ispričana kroz slagalice i igre traženja izgubljenih predmeta, ali je razvojni tim odlučio dati dosta slobode igračima i dati im na izbor koje će mozgalice rješavati na svom putu kroz priču. Tematika je avanture piratska, no događa se u današnje doba. Tijelo pirata isporučeno je u muzej, gdje ga kuratorica prilagođava izložbi, pri čemu se počnu dešavati neobične, nadnaravne stvari – i tu avantura počinje. Dizajneri su igru odlično balansirali elementima traženja izgubljenih predmeta, mini-igrama, slagalicama, ali su dodali popriličnu količinu klasičnih avanturističkih događanja. Spomenuti elementi igre nisu pretjerano teški, pa ovu igru mogu igrati svi uzrasti, no nedostatak izazova riješen je količinom. Mozgalica ima doista puno, što je možda sigurniji put do široke publike. Grafički je igra vrlo ugodna, ali nikako iznimna, što znači da će sasvim dobro funkcionirati i na starijim i slabijim računalima. (G. M.)

> ASRock Z87 Extreme9/ac [6:39]

< Grafički igra izgleda kao crtani film, no to u potpunosti odgovara ovom žanru

> Info

8/10

> Samsung Galaxy S4 Mini [3:34]

Žanr Logička avantura Zauzeće na disku 921 MB Licenca Demo http://artifexmundi.com/page/piraci/ URL

Fishing Hero

Teslagrad Teslagrad je zabavni platformer koji pred igrača postavlja zagonetke bazirane na elektricitetu i magnetizmu. Da ne bi bilo zabune kojeg znanstvenika kreatori smatraju najzaslužnijim u tim poljima, igra nosi njegovo ime, a radnja se događa u Tesla Toweru. U igri postoje i Teslamanceri koji putuju između nivoa na prilično inovativan način. (G. M.)

> 3D pisači [8:10]

Fishing Hero simulacija je ribolova na 20 lokacija diljem svijeta. Igra simulira hvatanje više od 800 vrsta riba. Nužna je online registracija prije ribolova, a možete se i natjecati s drugim ribolovcima putem Interneta. Igra održava popis uhvaćenih riba pa nema šanse da se dogodi hvaljenje bez pokrića. (G. M.)

> Info

8/10

Žanr Simulacija ribolova Zauzeće na disku 1.540 MB Licenca Freeware URL http://fishinghero.z8games.com

> Info

Žanr Zauzeće na disku Licenca URL

8/10 Platformska igra 690 MB Demo http://rain-games.com/

> VisioBike [4:34] 2013. LISTOPAD BUG

109

broj 10 listopad 2013.

TEMA BROJA

Upravljanje informacijskim rizicima Premda upravljanje informacijskim rizicima nije nov pojam, susrećući se pri razgovoru s klijentima i partnerima s brojnim problemima, zabludama i mitovima vezanim uz ovaj proces, vrijeme je da ga demistificiramo i jasno kažemo: društvo nam je dovoljno zrelo za implementaciju učinkovitog procesa upravljanja IT rizicima

hardver

Dell PowerEdge R620 PowerEdge R620 s procesorima Xeon E5-2600 moderan je i vrlo preporučljiv server nove generacije za gotovo sve serverske potrebe u različitim situacijama

mreža na terenu

Imagine Cup 2013 U posljednje je vrijeme sve sa startupima toliko popularno da Imagine Cup možemo smatrati svojevrsnim startup inkubatorom, u organizaciji samog velikog Microsofta

softver i zapošljavanje

HR tržište HR softvera

INTERNET

Rezultati nagradnog natječaja (Bug 248-249)

Najbolje od nepoznatog weba U ljetnom dvobroju imali ste priliku sudjelovati u zajedničkom natječaju Avalona i Buga gdje smo birali 10 najboljih web stranica/projekata. Na natječaj je pristiglo mnoštvo prijava, a u nastavku predstavljamo 10 nagrađenih. Preporučujemo da posjetite štogod od navedenog. (V. K.)

1. Sustav meteo stanica Autori: Domagoj Majstorović i Viktor Mandić (FSB, Zagreb) Web: test.estima-expertus.com (user: [email protected], pass: BUGiAvalon) Projekt FSB Meteo jedan je od projekata studenata iz Udruge mehatroničara zagrebačkog FSB-a. Dosad je izrađeno osam meteoroloških postaja koje svakih pet minuta šalju očitanja senzora u bazu. Rezultati se lako pregledavaju putem web aplikacije. Projekt je u završnoj fazi pa još uvijek nije javno dostupan, a planira se i njegova komercijalizacija. Međutim, ne sumnjamo da će biti vrlo koristan, prije svega poljoprivrednicima i osiguravajućim društvima.

2. E-učenje Autor: Vladimir Šterle Web: maldmedia.com Maldmedia.com hrvatski je portal za e-učenje i kreiranje online tečajeva, tzv. hrvatski Moodle. Upogonjen je vlastitim sustavom za edukaciju na daljinu (LMS). Riječ je o potpuno besplatnoj online edukaciji za sve zainteresirane, a sudjelovati možete kao polaznik ili autor online tečaja. Projekt dosad ima gotovo 700 polaznika i 12 tečajeva kao što su švedski i latinski jezik, veganska kuhinja, dizajn društvenih igara i osnove obrade teksta. Budući da ubrzano raste, Maldmediji predviđamo svijetlu budućnost.

3. Svijet Androida

5. Prevoditelj teksta

8. Matematičke formule

Autor: Mišo Sučević Web: prevoditeljteksta.com

Autor: Siniša Novak Web: matweb.site90. web

Prevoditelj teksta nije blijeda kopija Google Translatora. Zapravo, ne radi se uopće o servisu za automatsko prevođenje teksta. Ovo je specijalizirani portal za prevođenje i jezične savjete na kojem možete pronaći mnoštvo svježih informacija o prevođenju i lekturi, kontakte prevoditeljskih agencija u Hrvatskoj te savjete iz gramatike. Tražite li profesionalnu uslugu prijevoda, ovo je nezaobilazno mjesto.

Noćna je mora svih učenika i studenata mnoštvo matematičkih formula kojima moraju baratati, ali imati sve formule praktički na jednom mjestu i više je nego korisno. Siniša Novak omogućio je upravo to – sve bitne formule za gimnaziju na jednom mjestu uz praktični kalkulator. Nadamo se jedino da će odabrati neku prepoznatljivu domenu i doraditi dizajn. Ideja je dobra, ali potrebno je još truda.

6. Gdje na more?

9. Krešimir Mikić

Autor: Nikola Vidović Web: svijetandroida.com

Autor: Zlatko Lončar Web: gdjenamore. com

Autor: Krešimir Mikić Web: kresimirmikic. com

Svijet Androida zamišljen je kao usko specijalizirani portal namijenjen Android vijestima, aplikacijama, igrama, recenzijama i najavama novih Android uređaja. Tu se nalaze i razni savjeti i tutoriali za početnike, ali i za napredne korisnike. Sve je još u povojima, čemu svjedoči i forum sa 300-tinjak postova, ali ne sumnjamo da će popularizacijom Android uređaja i ovaj portal zaživjeti.

Kako brzo i lako pronaći smještaj u privatnim apartmanima i sobama duž Jadrana? GdjeNaMore svojevrsni je hrvatski Booking.com. Trenutno u ponudi imaju preko 12.000 apartmana te bitno olakšavaju traženje smještaja, posebno u zadnji tren. Od ove godine imaju i responzivni dizajn web stranica, što olakšava mobilno pretraživanje.

U nagrađene projekte odabrali smo i jednu osobnu stranicu. Riječ je o prof. Krešimiru Mikiću, koji spada u filmofile. Njegov je portal ustvari specijalizirani portal o filmu koji zalazi i u sfere bloga. Vrlo je sadržajan – od povijesti filma do osobnih razmišljanja. Nadamo se da će nastaviti svoj rad i stvoriti jedan renomirani portal za popularizaciju filma.

4. CROpano

7. AuThink

10. Skidajmo

Autor: Milan Krznarić Web: cropano.com

Autor: Ivan Pavičić Web: authink.org

Autor: Ivica Kutnjak Web: skidajmo.com

Tražite li vrhunske 360° panorame naših prirodnih ljepota? Cilj projekta CROpano upravo je približiti mjesta u Hrvatskoj koja možda nemate prilike ili mogućnosti posjetiti uživo. Ovo je ujedno i prilika fotografima amaterima da predstave svoje panorame i 3D virtualne šetnje krajnjem korisniku. Sustav je zgodno kreiran, a posebno nam se sviđaju linkovi na panoramama koji vode na više informacija na Wikipediji.

AuThink je specijalizirani softver s temeljnim ciljem da pomogne autističnoj djeci. Ovo je jedan od rijetkih projekata koji služe ovoj svrsi, a hvalevrijedno je što se radi o domaćem projektu. Softver je dizajniran da pomogne roditeljima i učiteljima pri edukaciji autistične djece. Za sada je prilagođen Windows mobilnim platformama i potpuno je besplatan, međutim planira se prilagodba i za desktop sučelje te u skoroj budućnosti i za Android/iOS.

Skidajmo.com neopravdano je relativno nepoznat domaći portal. Naime, sve što tražite od softvera obično pronalazite jednostavnim posjetom Googleu. Međutim, prednost je ovog portala što uz svaki ponuđeni softver dolazi kratak opis mogućnosti na hrvatskom; programe možete spremati u vlastitu listu favorita, a jednako tako svi korisnici mogu sami dodavati prijedloge za download.

2013. LISTOPAD BUG

111

Internet Ghost Ako ste zavedeni imenom iz naslova pomislili da je Nortonov čuveni alat promijenio svrhu – nije. Ovaj put pišemo o novom alatu za izradu blogova, pod istim imenom. Ime je prikladno jer alat još ne postoji – no ekipa koja stoji iza njega skupila je gomilu para na Kickstarteru i obećaje da će Ghost biti s nama vrlo skoro, eto samo što nije.

< Ghostov Dashboard izvlači i pregledno prikazuje najbitnije podatke o vašem blogu

Duhovi blogaju

Toni Drabik

T

ijekom godine u kojoj su mnogi očekivali smak svije­ ta, John O’Nolan - interak­ tivni dizajner, javni spiker, startupni savjetnik i pisac (titule smo kopirali s njegova bloga) - razmi­ šljao je uglavnom o tome kako su postojeće platforme za bloganje prekomplicirane i neefikasne te kako je njegov omiljeni WordPre­ ss s godinama iz jednostavne blogerske platforme mutirao u monstruozni CMS u kojem možete raditi sve i svašta. O’Nolanovo rješenje ovog pr­ vosvjetskog problema? Kreiranje nove blogerske platforme, namije­ njene samo bloganju, koja bi bila znatno jednostavnija za korištenje. Krajem 2012. O’Nolan je u postu na svom blogu iznio nacrt nove platforme za bloganje pod ime­ nom Ghost, koja se od WordPressa i sličnih alata razlikuje po nizu stvari.

Nemam komentara

Kao prvo, Ghost bi imao znatno manji broj opcija i mogućnosti - s menija bi nestale stvari od detalj­ nog prilagođavanja administracij­ skog sučelja, preko mogućnosti postanja putem maila, inline uređivanja tema, višestrukih mo­ gućnosti za obavljanje jedne te iste stvari itd. Najkorišteniji plug-inovi poput onih za SEO, Google Analytics, integraciju s društvenim mrežama, obrazaca za kontakt i sličnih bili bi integrirani u sâm Ghost umjesto da ih korisnici moraju posebno instalirati. O’Nolan tvrdi da bi to pojednostavilo stvari jer ove dodatke za WordPress instaliraju praktički svi korisnici. 112

BUG LISTOPAD 2013.

O’Nolan tvrdi da je ovo savršen način za pisanje bloga jer se ne morate svakih 20-ak sekundi prebacivati s miša na tipkovnicu kao u klasičnom uređivaču s toolbarom. Mi mislimo da nam se ne bi dalo učiti 56. markup jezik po redu, ma kako jednostavan bio…

Internet u pomoć

< Čisto i pregledno, bar na slici: Ghost posuđuje ideje iz mail klijenata Kao još jedan element smanjenja kompleksnosti O’Nolan bi - ukinuo komentare! Po mnogima hereza, ova ideja u skladu je s fokusira­ njem Ghosta isključivo na objavlji­ vanje sadržaja. Komentari bi ipak bili dostupni, ali integracijom s već postojećim sustavima kao što su Disqus ili Facebookovim komentarima. Ovo bi trebalo sma­ njiti složenost koda i omogućiti razvijateljima Ghosta da se ne bave stvarima koje već postoje. Na kraju, posljednja radikalnija promjena u Ghostu jest novi način pisanja sadržaja. Postove biste također pisali u podijeljenom

pogledu - na lijevoj bi se strani nalazio okvir u kojem pišete, a na desnoj pregled koji bi se au­ tomatski osvježavao i prikazivao sve promjene koje napravite. Kvaka: uređivač odnosno okvir za upis ne bi bio WYSIWYG, niti biste upisivali čisti HTML, nego posebni Ghostov markup jezik kojim biste određivali najčešća formatiranja (promjena fonta/ veličine/stila; citati, popisi, naslo­ vi). Želite umetnuti sliku - upišite (image) u uređivač i na kraju samo odvucite sliku s desktopa u držač za sliku koji će se pojaviti u okviru s pregledom.

< Uređivač teksta funkcionira posve različito od onih na koje smo navikli

Nakon objave koncepta O’Nolan je pokrenuo i kampanju na Kick­ starteru kako bi financirao razvoj Ghosta. Vjerovali ili ne - umjesto traženih 25.000 funti, ekipa željna jednostavnog bloganja tijekom 29 dana u travnju i svibnju ove godi­ ne uplatila je gotovo 200.000 (oko 1,8 milijuna kuna), što bi trebalo biti više nego dovoljno za razvoj relativno jednostavnog komada softvera. No opet, stvari treba staviti u perspektivu: sjetimo se samo ekipe koja je ’98. utukla 11 milijuna USD u razvoj upravitelja datotekama. Nakon što spale 1,8 milijuna kuna, ekipa iza Ghosta planira za daljnji razvoj zarađivati hostin­ gom blogova u Ghostu koji bi se trebao plaćati (hosting koji nude autori WordPressa, primjerice, u osnovnoj je verziji besplatan). Sâm Ghost moći ćete na svom serveru instalirati posve besplatno jer je riječ o slobodnom softveru - dakle, nećete morati koristiti Ghostov hosting. Ako vas je cijela priča zaintrigira­ la, skočite na tryghost.org i provje­ rite je li se Ghost materijalizirao i izgleda li kao na “konceptnim” slikama koje objavljujemo uz tekst. Treba li svijetu još jedna platfor­ ma za bloganje? Definitivno ne - no mnogi su to govorili i kad su se pojavili WordPress i, godinama kasnije, Tumblr. Drugim riječima, to što na izbor već imate gomilu alata za bloganje nije samo po sebi razlog da Ghost ne doživi uspjeh. U svakom slučaju - o dovršenoj verziji pišemo čim ugleda svjetlo dana…

Internet MyFaceOnTV

Face, a nisu s Fejsa Nakon Vinea i videa na Instragramu, dobili smo i domaći servis za snimanje kratkih klipova, ali with a twist – najbolji zapisi prikazuju se u kasnonoćnom terminu na pravoj televiziji. Jednostavan način da postanete celebrity faca? Možda… Toni Drabik

M

yFaceOnTV društvena je mreža domaćeg porijekla koja vam omogućuje da snimite i objavite svoj kratki klip, pregledavate i lajkate klipove drugih korisnika, a sve u nadi da će baš vaš videozapis skupiti dovoljno glasova da bude prikazan vikendom na programu RTL2 iza ponoći. Ovo je najjednostavniji opis nove domaće usluge nastale po uzoru na Vine i slične servise i usmjerene Inastagram generaciji 20-something hipstera kojima su takve stvari užasno kul. U duhu objektivnosti pokušali smo naći nekog takvog među Bugovim autorima, no budući da nismo uspjeli, tekst piše jedan od stare garde kojoj je ova vrsta usluge onako simpatična na fenomenološkoj razini, ali teško da bi je ikad koristila…

gućuje vam snimanje videa, njegov upload, pregledavanje, dijeljenje, komentiranje, glasanje na videima drugih korisnika te pozivanje prijatelja na MyFaceOnTV SMS-om. Ako niste pri televizoru, iz aplikacije možete čak i pratiti TV emsiju sa sadržajima s MyFaceOnTV-a dok se emitira, a moguće je i slati SMS-ove s komentarima koji će u emisiji biti prikazani u dnu ekrana. Ova usluga naplaćuje se 6,20 kuna po poruci - ali na to ste uredno upozoreni prije slanja. Trajanje videa ograničeno je na jednu minutu, što je sasvim dovoljno za ekspresiju. Štoviše, ustvrdili bismo da je to čak i malo previše - Vine vas ograničava na šest sekundi, a Instagram na 15.

< Aplikacija za Android OS: radi dobro, ali na dizajnu bi se itekako dalo poraditi

U vremenu kad nitko od nas zapravo nema vremena, klipovi od minute možda su mrvicu predugi da bi privukli pažnju korisnika. Na MyFaceOnTV-u video ne može biti kraći od 10 sekundi - aplikacija vam u prvih 10 sekundi snimanja jednostavno neće dopustiti da zaustavite kameru. Jasno nam je da je jedan od glavnih razloga ovako liberalnog ograničenja činjenica da se ti klipovi prikazuju i na televiziji - a emsiju treba nekako napuniti - no čini se da ovakav način potiče korisnike da snimaju svakodnevne stiuacije i postaju snimke na servis umjesto da pokušaju biti kreativni. Dovoljno je da bacite pogled na www.mfotv.hr da biste ustanovili da je većina videozapisa koje su korisnici snimili jednostavno - beskrajno dosadna. Ovo je ujedno i naša najveća zamjerka ovom servisu. Druga je zamjerka da i web stranica i mobilna aplikacija izgledaju kao nešto što je skrpano zbrda-zdola - pojedini se elementi preklapaju, natpisi u aplikaciji međusobno se prekrivaju itd. Na webu ili u aplikaciji nemoguće je pronaći koherentan opis što sve aplikacija nudi - štoviše, kroz web se non-stop provlači lajtmotiv da tu nešto negdje ide na televiziju, bez spomena kada, na kojoj televiziji, zašto, koliko… te informacije morate guglati i tražiti ih na Facebooku ili u Bugovu tekstu. OK, ne znamo, možda je to hipsterima fora. No sve to ne bi vas trebalo spriječiti da bacite pogled jer je aplikacija besplatna, kao i postavljanje videa - tko zna, možda završite i na televiziji… Inače, sve klipove administrator ručno autorizira prije objave, pa ako se vaš na servisu ne pojavi odmah, budite strpljivi.

Mobitel rula

Kao i kod Vinea i Instagrama, centralni experience usluge pruža se iz mobilne aplikacije koja postoji u verzijama za iPhone, iPad i androidne smartfone. Nota bene: androidna verzija ne radi na tabletima (bar se odbijala instalirati na naš Galaxy), no budući da je snimanje videa tabletom previše hipsterski i za hipstere, to ne zamjeramo. Sama aplikacija radi solidno i intuitivna je - nema nekog posebnog privikavanja. Omo-

< Sekcija sočnog naziva “Cenzurirano” sadrži klipove koji se po zakonu ne smiju objaviti na javnoj televiziji – prije nego što skočite na nju, imajte na umu da je riječ o sadržaju benignijem od onog na koji možete naletjeti na YouTubeu 2013. LISTOPAD BUG

113

[ Znanost i tehnologija ] Infografika

Voda u svemiru Važnost čuvanja vode Cijena vode iz slavine u Zagrebu iznosi

1/7

lipe po litri

svemirski vodovod Sustav za očuvanje vode (Water Conservation System – WCS) skuplja i reciklira:

1kg × 13.200 $ × 10 = 132.000 $ otprilike treba

4.600 lit vode za svakog člana posade × 7 članova posade

znoj iz svemirskih odijela

izdahnutu paru

vodenu paru iz raketnih ćelija s gorivom

Cijena slanja 10 litara vode na Svemirsku stanicu iznosi:

otpadnu vodu

urin

= 420 milijuna $ za vodu godišnje

Filtriranje se vrši u procesu od sedam faza Pretvaranje znoja, daha i urina u vodu koja je čišća od one iz pipe

Žrtve za štednju vode Svemirska voda dolazi pod tlakom upola manjim od onoga u vodovodnoj cijevi

50 litARA

Količina vode za tuširanje na Zemlji

4 litRE

Količina vode koja se koristi u svemirskom tuširanju

Nije 100% efikasno

Recikliranjem se dobiva i beskorisna kaljuža Sustav za stvaranje kisika koristi vodu Zračne komore ispuštaju paru u svemir kada se otvore Uklanjanje CO2 iz zraka uzima vodu

Svemirski zahod u bestežinskom stanju Službeno ime: Waste Collection System (WCS) 2 zahoda za 7 članova posade Međunarodne svemirske stanice Mala nužda Ne zaboravite uključiti usisavanje na crijevu (nulta gravitacija) Savjet: radite to polagano jer ako radite prebrzo i cijev se napuni, kapljice se odbijaju po čitavoj stanici. Velika nužda ponovo uključiti usisavanje Rupa je širine 10 cm (zahodi na Zemlji: 20 - 25 cm) Savjet: Potrebno je dobro naciljati. Astronauti vježbaju na zemlji na provizornoj školjki s kamerom na mjestu rupe koja im pomaže naciljati. Izvor: EmergencyPlumber.uk.com

114

BUG LISTOPAD 2013.

[ Znanost i tehnologija ] ITER

Početak gradnje termonuklearke Međunarodni projekt termonuklearne elektrane ITER (International Termonuclear Experimental Reactor) došao je u kritičnu fazu i prvi od nekoliko milijuna dijelova potrebnih za izgradnju prvog svjetskog TN reaktora počeli su pristizati u francusko selo Cadarache u Provansi. Kada bude dovršen, reaktor

Japanska svemirska agencija

Jeftina Epsilon raketa Japan je sredinom rujna u svemir lansirao jeftinu raketu Epsilon, koja je upola manja od prethodnih japanskih svemirskih raketa i čija je cijena 30 milijuna eura, što je također upola manje od cijene ranijih japanskih raketnih nosača. Zahvaljujući visokom stupnju automatiziranosti rakete koja koristi neuronsku mrežu i umjetnu inteligenciju, broj inženjera koji nadgledaju lasniranje smanjen je sa 150, koliko ih je ranije bilo, na samo osam. Epsilon je sa sobom ponio svemirski teleskop Jaxa, koji će biti prvi takav uređaj u Zemljinoj orbiti namijenjen promatranju Marsa, Venere i Jupitera. (D. G.)

bi trebao generirati 10 puta više energije od one koju troši za stvaranje termonuklearne reakcije – nekih 500 MW naprama 50 MW ulazne snage. Cijeli bi projekt trebao stajati oko 15 milijardi eura, a kraj izgradnje planiran je za 2020. godinu. S radom bi trebao započeti 2021. godine, ali energija ovako dobivena bit će utrošena na licu mjesta i neće se koristiti u električnoj mreži. Paralelno s ITERO-om, Južna Koreja gradi L-DEMO, prvi komercijalni TN reaktor. (D. G.)

Pohrana ugljika

Svemirski rendgen za CO2 Kako se sve više projekata bavi hvatanjem i pohranom ugljičnog dioksida u ispražnjene naftne i plinske bušotine, sve je veća potreba za nadgledanjem (ne) propusnosti stijena u kojima bi se nalazio stlačeni ugljični dioksid. Trenutno postojeći način detekcije propuštanja ugljičnog dioksida kroz polupropusne stijene vrlo je skup, a katkada i tehnički neizvediv. Rješenje predloženo s britanskih sveučilišta u Sheffieldu i Bathu koristilo bi mionske detektore oko spremnika CO2. Mioni su subatomske čestice koje nastaju gornjim slojevima zemljine atmosfere prilikom bombardiranja atoma kisika i dušika kozmičkim zrakama. Poput rendgenskih zraka, i mioni reagiraju s materijom kroz koju prolaze i pasivnim detektorima sa svih strana plinskih spremnika moglo bi se lako utvrditi stanje spremnika plina. (D. G.)

2013. LISTOPAD BUG

115

[ Znanost i tehnologija ] Robotika

Medicna

Mitsuku najuvjerljivija pričalica Britanac Steve Worswick dobitnik je ovogodišnje Lobenerove nagrade, koja se dodjeljuje autoru najuvjerljivijeg chatbota, programa koji na računalu simulira ljudskog sugovornika. Njegova Mitsuku, s kojom možete popričati na adresi www.mitsuku.com, rafinirana je tijekom četiri godine, a od četiri finalista koja se bore za nagradu od ukupno 100.000 dolara, ona je bila najuvjerljiviji sugovornik, ali ne dovoljno uvjerljiva da skupi čitav iznos. Hugh Loebner, osnivač nagrade, pokrenuo je natjecanje prije 22 godine kao poticaj za svladavanje famoznog Turingova testa iz 50-ih godina koji kaže da se svaki računalni program koji se ne može razlikovati od pravog ljudskog sugovornika može promatrati kao misleći entitet. Za sada još nitko nije osvojio puni iznos nagrade. (D. G.)

NATO

Otkriveni geni bola Liječnici Sveučilišne bolnice Jena u njemačkoj identificirali su mutaciju na genu oznake SCN11A koja je zaslužna za tzv. urođenu analgeziju. Ljudi rođeni s ovim poremećajem ne osjećaju nikakvu bol jer mutirani gen upravlja razvojem neurona zaduženih za osjet boli. Prevelika aktivnost koja nastaje u neuronima razvijenim pod utjecajem mutiranog gena ne dozvoljava stvaranje električnog naboja koji kod osoba bez mutacije putuje neuronima i signalizira bol. Uspjeh je postignut zahvaljujući pacijentici bez osjeta boli i komparativnom analizom njenih gena i gena njenih roditelja koji osjećaju bol. Detekcija ovog mehanizma mogla bi dovesti do novih lijekova protiv bolova. (D. G.)

Istraživanje

EMP protiv bombaša

U Norveškoj je pri kraju izrade projekt jednostavnog i prenosivog uređaja za stvaranje elektromagnetskog impulsa koji bi na daljinu onemogućavao elektroničke uređaje, a koji financira NATO. Dovoljno je prenosiv da ga se može staviti u osobno vozilo, a daje usmjereni elektromagnetski puls koji bez problema onesposobljava elektroničke uređaje na udaljenosti od nekoliko desetina pa do stotine metara. Može ugasiti motore vozila s elektroničkim paljenjem, onesposobiti bespilotne letjelice i uništiti elektroničke komponente eksplozivnih naprava. Testiranje bi trebalo biti gotovo sljedeće godine. (D. G.)

116

BUG LISTOPAD 2013.

Leukemija i nuklearne elektrane Prema istraživanju britanskog centra za istraživanje karcinoma provedenog na uzorku od 10.000 djece kojima je dijagnosticirana leukemija u periodu od 1962. do 2007. godine, ne postoji povećana učestalost ove bolesti u djece koja žive u neposrednoj blizini nuklearnih elektrana. Iako je leukemija tek peti najčešći oblik karcinoma u općoj populaciji, u djece ona je treći najčešći karcinom. Studija je koristila podatke iz britanskog Nacionalnog registra dječjih tumora koji bilježi gotovo sve dijagnoze karcinoma u djece od 1962. godine. Ovime su potvrđeni raniji nalazi ekspertne grupe COMARE, ali su u suprotnosti s istovrsnom njemačkom studijom koja je zaključila da statistička veza povećane incidencije leukemije kod djece koja žive blizu nuklearki možda postoji. (D. G.)

CBMEN vojna taktička mreža

[ Znanost i tehnologija ]

Drago Galić

B

ojišnice budućnosti već su tu i sa sobom donose robote, bespilotne letjelice, egzoskeletone za pojačavanje snage i izdržljivosti običnog vojnika, a najnovija tehnologija koju testira američka agencija za napredne vojne tehnologije DARPA (Defence Agency Research Project Advanced) nosi prilično kriptično ime Content Based Mobile Edge Networking. Kratica je CBMEN, a izgovara se “si-bi men” - ljudi sa CB stanicama. Ipak, radi se o daleko naprednijoj tehnologiji od običnih radiostanica “citizen banda”. Netom završeni testovi prve faze razvoja tehnologije u Fort AP Hillu u državi Virginiji pokazali su da se kombiniranjem običnih UHF stanica i svakodnevne nosive elektronike poput tableta i mobitela može dobiti ad-hoc stvorena mreža koja na bojištu daje mogućnost prenošenja dokumenata, slika, teksta i govora među jedinicama i pojedinim vojnicima, a bez ikakva posebnog ulaganja u infrastrukturu ili potrebe za povezivanjem (često satelitskom vezom u dosadašnjoj praksi) sa serverima u Pentagonu ili nekoj drugoj udaljenoj lokaciji. Za sada softver potreban za CBMEN mrežu postoji samo u verziji za Android, a može se izvršavati na svemu na čemu se izvršava i sâm Android - od najjeftinijih mobitela do najskupljih tableta, i na svemu između. Naravno, ovo ne znači da će CBMEN biti zauvijek ograničen samo na Android i da neće u budućnosti krenuti i na druge mobilne platforme, ali u prvoj fazi testiranja nije se išlo na razvoj za ostale moguće platforme. (A iskreno rečeno, nekako nam bolje u vrleti Afganistana sjeda Android nego iPhone ili iPad, ali to je možda samo posljedica pred­ rasuda…)

Android i “rupovka”

Pored softvera na androidskoj strani sustav koristi i tzv. Rifleman radio, lagani nosivi komunikacijski sustav koji radi na UHF i dugim radiovalovima i koji je standardni dio opreme američkih vojnika. Sustav je baziran na standardu JTRS ( Joint Tactical Radio System) čiji je razvoj započeo 1997. godine, kada je američka vojska shvatila da im treba

Povezano bojište miriše po Androidu

Rifleman Radio u praksi uspješan potomak JTRS-a

DARPA je krajem kolovoza završila s prvom fazom testova protokola Content Based Mobile Edge Networking (CBMEN) koji omogućava ad-hoc bežično povezivanje elektroničkih uređaja na terenu bez potrebe za spajanjem na servere u Pentagonu. Kombinacija torrenta i pusha, pored vojne, može imati i civilnu primjenu 2013. LISTOPAD BUG

117

[ Znanost i tehnologija ] CBMEN vojna taktička mreža Rifleman Radio

Preživjeli iz pokusa Rifleman Radio jedna je od rijetkih preživjelih tehnologija projekta JTRS (Joint Tactical Radio System) koji je stajao šest milijardi dolara i nije uspio proizvesti posve programabilni radiokomunikacijski sustav koji bi u letu mijenjao frekvencijske opsege i mogućnost povezivanja s najrazličitijim tipovima drugih radiosredstava. Američka je vojska u travnju ove godine raspisala natječaj za 20.000 ovih uređaja, a isporuke su počele krajem kolovoza. Trenutno

su tri ponuđača u igri: tvrtke General Dynamics, Thales i Harris, s tim da potonja po svemu sudeći ima najnapredniji uređaj. Razlog je tomu što je elektronika posuđena od komercijalne mobilne telefonije, čiji su čipovi daleko energetski štedljiviji od vojnih varijanti koje koriste Thales i General Dynamics, pa umjesto 14 sati autonomije na jednoj bateriji Harrisovo rješenje daje preko 24 sata. Po svemu sudeći, tehnologija iz Rifleman radija mogla bi se propagirati u civilni sektor, makar vrlo specijaliziranu i usku nišu, kao što je svojedobno bio slučaj s tehnologijom GPS

prijemnika koji su danas sveprisutni u svakodnevnom životu. Na infografici se vidi reklamni/ propagandni prospekt koji objašnjava vojnicima prednosti CBMEN-a u kombinaciji s Rifleman Radiom.

Rifleman Radio s poklopcem koji štiti ekran. Harrisovo rješenje ima veći ekran i naprednije mogućnosti

(Izvor: Letak američke vojske)

jedan radio koji će biti moguće softverski reprogramirati na licu mjesta za potrebe međusobne komunikacije među pješacima na tlu, između njih i avijacije, centrale stotinama ili tisućama kilometara daleko, ili s brodovima i artiljerijom. Izuzetno ambiciozan projekt u koji je do sada potrošeno šest (brojkom: 6) milijardi dolara, što je, usporedbe radi, više od sedmogodišnjeg vojnog budžeta čitave hrvatske vojske prema podacima iz 2008. godine. Ipak, kritičari ga ne smatraju potpuno uspješnim, o čemu više možete čitati u okviru uz tekst. 118

BUG LISTOPAD 2013.

Prednost Rifleman radija izuzetno su male dimenzije, mogućnost prijenosa glasa i podataka te povezivanje s računalima preko USB i serijskog utora. Sama je platforma, dakle, savršeno predodređena za spajanje s potrošačkom elektronikom koju svi koristimo, pa i vojnici na terenu.

Nema do softvera

Najvažniji dio - softver - zapravo ad-hoc P2P mreža koja kombinira tehnologiju torrenta i pusha. Dakle, umjesto da se čeka da korisnik zatraži podatke i onda se oni

šalju od svih spojenih na mrežu, podaci se šalju (htio-ne htio - vojska je to) po sistemu pusha, ali od svih kojih imaju svima s kojima su u mreži. Svaki uređaj u mreži istodobno je i primatelj i server te neprestance oglašava koji mu je sadržaj na raspolaganju bilo preko Wi-Fija, GSM-a, ili UHF i LF radioveze za sve uređaje spojene u mrežu s kojima se neprestance sinkronizira. Rezultat je toga da se sav sadržaj u oblaku uređaja povezanih u CBMEN mrežu automatski šalje svim novim uređajima koji se na nju prijave bez ikakve

[ Znanost i tehnologija ] Joint Tactical Radio System

System of a Down Američko Ministrstvo obrane 1997. je godine zamislilo program razvoja savršenog radija koji će se softverski moći programirati da u letu mijenja namijenu i radnu frekvenciju, baš kao što je računala moguće programirati da rade različite zadatke na istom hardveru. Čipovi za digitalno procesiranje signala trebali bi moći adaptivno koristiti dostupni ili potrebni radijski spektar dovodeći u vezu sve od pješaka na tlu do zrakoplova na GMR - Ground Mobile Radio ispao je nakon 15 godina nebu i krstarice na moru. Cilj je bio riješiti razvoja veći, manje mobilan i manje programabilan od taktičke probleme koji su se u američkim zamišljenoga ratovima u posljednjim desetljećima pokazali kao visokoproblematični za izvođenje konkretnih misija. Vodovi opremljeni kratkodometnim radioaparatima nisu mogli dosegnuti isturene baze, već samo vojnike unutar vodova; satelitski telefoni u planinskim predjelima često nisu radili; komunikacija trupa na zemlji i zračne podrške zahtijevala je nošenje dodatne radioopreme i sl. Nakon 15 godina razvoja i šest milijardi dolara utrošenih u JTRS ispalo je da su jedina dva potprojekta koja su iz svega isplivala standard GRM (Ground Mobile Radio) i protokol Wideband Networking Waveform, iz kojih je nastao Rifleman Radio, koji koristi obje tehnologije.

potrebe za posebnim korisničkim zahtjevom ili posebnim odobrenjem od svakog od članova mreže.

mobiteli

tableti

Moguća primjena

Netom dovršeni test u Virginiji bavio se isključivo vojnom primjenom tehnologije pa je simuliran scenarij kakav je Amerikancima poznat iz recentnih ratovanja, gdje su dva voda poslana u patrole, s tim da jedan ima podatke o osobi koju traže, a drugi vod u vježbi “slučajem” naiđe baš na traženu osobu. Kada se vodovi nađu u dometu Rifleman radija spojenog na CBMEN sustav, podaci s računala jednog voda bivaju automatski prebačeni na računala drugog voda, koji može identificirati sumnjivca. Druga faza testiranja bavi se bitno složenijim scenarijima, gdje različiti vodovi vojske - u slučaju vježbe to su pješaštvo (Army) i marinci - međusobno razmjenjuju podatke preko raznih tipova mreža (GSM, Wi-Fi, UHF, LF) i s raznih izvora (mobiteli, tableti, serveri). Konačan razvoj sustava donio bi mogućnost integracije podataka i s letjelica i brodova, gdje bi vojnici na tlu mogli primati slike od isturene izvidnice, ali i od bespilotnih i ljud- Korištenje uređaja za prikupljanje biometrijskih podataka u skom rukom upravljanih letjelica te Afganistanu. Za sada su ovi lokalno pohranjeni kod vojnika na iz drugih izvora. terenu, a s povratkom u bazu prebacuju se na servere Naravno, ovo bi se moglo koristiti i za civilne potrebe, u slučaju gdje spasilačke službe prilikom intervencija na međusobnu komunikaciju i koordinaciju većim i manjim nesrećama ili pravim pri- spašavanja. Iako sustav za sada radi točno onako kako rodnim katastrofama (zemljotresi, poplave, tornada i slično) u uvjetima uništene civilne je predviđeno, nema konkretnih podataka infrastrukture (bežična i žična telefonija, o tome kada bi trebao krenuti u uporabu u električna mreža) koriste CBMEN sustav za stvarnom svijetu.

fotoaparati karakteristike recenzije komentari...

www.bug.hr/digitalije

2013. LISTOPAD BUG

119

[ Znanost i tehnologija ] NE Fukushima

Velik je dio štete na betonskim konstrukcijama saniran i raščićene su ruševine, ali reaktori ne rade i ne mogu se više nikada staviti u funkciju

Tri godine nakon havarije japanske nuklearne elektrane Fukushima problemi s ispuštanjem radioaktivnosti u okoliš ne prestaju. Osnovni su izvor radioaktivnosti i dalje probijene reaktorske posude u kojima se još uvijek nalazi nuklearno gorivo koje se treba hladiti vodom koja potom kontaminirana otiče u okoliš. Plan predviđa zamrzavanje zemlje i stvaranje permafrosta koji bi zaustavio curenje kontaminirane vode

120

BUG LISTOPAD 2013.

Drago Galić

P

od pritiskom vlastite i svjetske javnosti napreduje sanacija potresom razorene nuklearke Fukushima, koja i dvije godine nakon havarije, druge najveće nuklearne nesreće nakon one u Černobilu, i dalje ispušta radioaktivni materijal u okoliš. Radi se prije svega o kontaminiranoj vodi koja se koristi za hlađenje reaktora 1, 2 i 3, u kojima se još uvijek nalaze šipke s nuklearnim gorivom koje i dalje, premda elektrana ne proizvodi električnu energiju, stvaraju velike količine topline koju treba odvesti da bi se spriječilo njihovo daljnje taljenje, još veće oštećivanje reaktorskih posuda i dodatno zagađenje okoliša. Trenutno je, međutim, najveći problem curenje radioaktivne vode koja se koristi za

[ Znanost i tehnologija ]

Ledom protiv radijacije Razmjer oštećenja spremnika potrošenog goriva nakon eksplozija nakupljenog vodika

hlađenje reaktora, a koja curi kroz kompromitirane reaktorske posude, ali i iz spremnika za kontaminiranu vodu koji su postavljeni brzinski, a sadrže 300.000 tona ove vode. Pored ove vode koja se namjerno upumpava u sustav, tu je još i problem podzemne vode koja prolazi ispod područja bivše elektrane i usput sa sobom kupi radioaktivno onečišćenje i odnosi ga u more u blizini elektrane. Radi se o protoku 400 tona vode dnevno koju je praktički nemoguće zaustaviti bilo kojim brzinskim rješenjem. Odgovor je stoga - stvaranje permafrosta dubine 30 metara i duljine gotovo kilometar i pol oko područja uništenih nuklearnih reaktora. Trajno zamrznuto tlo tako bi zauvijek zaustavilo otjecanje vode, a premda se čini kao najkompliciranije rješenje, na dulji je rok najisplativije i najizdržljivije.

Štit od leda

Prema prijedlogu TEPCO-a prvi put predstavljenom u travnju ove godine, a koji je u svibnju prihvatila japanska Agencija za nuklearnu energiju, prvo bi se u zemlji oko reaktora izbušile rupe za rashladne cijevi dubine 30 metara, međusobno razmaknute po jedan metar. Nešto manje od 1.500 ovakvih cijevi hladilo bi se preko 14 rashladnih agregata od po 400 kW koji bi održavali temperature od -20 do -40°C. Ovo bi nakon nekog vremena, otprilike šest tjedana, stvorilo nepropusni ledeni cilindar oko reaktora, a koji bi sezao do glinenog i kamenog nepropusnog tla. Sva voda koja se tako slijeva podzemnim tokovima s planina jednostavno bi se i sama zaledila i postala dio ledenog zida. Prednost ledenog zida pred metalnim ili betonskim ponajprije je njegova samoodrživost

i sposobnost liječenja u slučaju napuklina uslijed potresa ili drugih naprezanja. Naime, betonski bi zid u slučaju jakih potresa (valja imati na umu da je onaj koji je pogodio Japan i Fukušimu prije dvije godine bio jedan od najjačih zabilježenih u povijesti) sigurno razvio pukotine kroz koje bi opet curila voda, a koje bi bilo, ovisno o dubini, vrlo teško sanirati. Ledeni pak zid koji predlaže najnovije rješenje ima sposobnost ponovnog zamrzavanja i time krpanja eventualnih pukotina koje bi se u njemu našle, a začudo, ovakva je ledena gromada izuzetno otporna na eventualne nestanke energije i prestanak rada rashladnih agregata. Ovisno o stupnju zaleđenosti i dobu godine, ledeni bi zid prije otapanja mogao izdržati mjesece, pa čak i godine prije nego što bi se posve otopio. 2013. LISTOPAD BUG

121

[ Znanost i tehnologija ] NE Fukushima Černobilski sarkofag

Sanacija unutar nekoliko mjeseci Jedna od najvećih kritika TEPCO-u i japanskoj vladi dolazi na račun izuzetno sporoga postupka sanacije nuklearke, koji je već u drugoj godini, a nuklearni akcidenti, doduše malog intenziteta, i dalje su prisutni. Često se navodi primjer Černobila, jedine usporedive nuklearne havarije, gdje je sanacija šteta na samoj centrali obavljena iste godine kada se dogodila i nesreća. Radi se tzv. sarkofagu, kako se zove vani, odnosno

nadstrešnici, kako to zovu u Černobilu. Tako se sama nesreća dogodila 26. travnja 1986., a dizajn sarkofaga započet je već u svibnju iste godine, dok je izgradnja trajala svega 206 dana, do kraja studenog iste godine. Konačna konstrukcija na kraju je pokrila preko 740.000 kubičnih metara kontaminiranih zgrada i tla oko njih. Od početka se znalo da to nije trajno rješenje i da mu je trajnost od 20 do 30

godina. Trenutno je stoga u izradi The New Safe Confinement, kako se zove na zapadu, odnosno Novi černobilski sarkofag, kako ga zovu Rusi i Ukrajinci, a radi se o armiranobetonskom polucilindru koji će natkriliti elektranu i stari sarkofag i trebao bi trajati najmanje 100 godina. Iako su temelji strukture postavljeni još 2006. godine, ne očekuje se da će biti gotova prije 2015. Ukupna cijena radova bit će preko 1,54 milijarde eura.

Što je najbolje od svega, koncept umjetno stvorenog permafrosta baš ovakve namjene već se dokazao u praksi.

Iskustva Oak Ridgea

Černobilski reaktor broj 1 koji se nalazi zaštićen sarkofagom koji već propada

Panorama černobilske elektrane iz 2013. i golemi luk budućeg novog sarkofaga koji će prekriti čitavu elektranu 122

BUG LISTOPAD 2013.

Američki Nacionalni laboratorij Ministarstva energetike u Oak Ridgeu u saveznoj državi Tennessee tako je u 90-ima imao sličan problem. Njihovo skladište radioaktivnog otpada također je bilo na udaru podzemnih voda koje su sa sobom kupile radioaktivne kontaminante i raznosile ih dalje s mogućom posljedicom zagađivanja vode koja se koristi za navodnjavanje polja te za piće. Da bi se spriječio daljnji prodor kontaminirane vode, 1998. godine sagrađen je 100 metara dug i 10 metara dubok ledeni zid u tlu, odnosno umjetni permafrost koji i dalje traje i ne pokazuje nikakve znakove propadanja. Izgradnja umjetnog permafrosta općenito nije novost u građevinarstvu, ali se uglavnom koristi kao privremeno rješenje za zadržavanje podzemnih voda tijekom iskopavanja na

[ Znanost i tehnologija ]

Spremnici za kontaminiranu vodu neprestano se dodaju na području elektrane, a bit će ih još. Instalirani u žurbi i sami postaju dio problema zahvaljujući ispuštanju kontaminirane vode Izgled kompleksa NE Fukushima Daiichi prije havarije 2011. godine

gradilištima ili u rudnicima. Nakon što je posao obavljen, prestaje hlađenje zemlje i s vremenom se zamrznuta voda u tlu otopi i sve se vraća u prvotno stanje. Rješenja iz Oak Ridgea i buduće rješenje u Fukušimi trebali bi ovo učiniti permanentnim umjetnim permafrostom.

Cijena poduhvata

Prema zahtjevu TEPCO-a, a koji je prihvatila financirati japanska vlada, ovaj bi segment sanacije nuklearke trebao stajati nešto preko 470 milijuna dolara. Usporedbe radi, novi nuklearni štit oko černobilskog reaktora na koncu bi trebao koštati oko 1,54 milijarde eura kada bude dovršen 2015. godine. Sav posao smrzavanja tla oko reaktora trebao bi biti dovršen u idućih 12 mjeseci, a trenutno ishod ovoga poduhvata gledaju i one grane industrije koje s nuklearnom energijom nemaju baš mnogo veze. Među njima su i kanadski naftaši koji kraj Alberte rade studiju sekvestracije naftnog pijeska iz kojega se dobiva nafta, ali i ogromna količina zagađenih podzemnih voda. I oni se nadaju da će problem riješiti izradom permafrosta koji bi bio još veći od ovoga u Fukušimi - nekih osam kilometara dugačak i različite dubine. Što se cijene energije potrošene na održavanje ledenog zida tiče, ona još nije posve poznata. Rješenje u Oak Ridgeu, naime, pored aktivnih rashladnih agregata koristi i pasivne uređaje poznate pod imenom termosifoni, koji sadrže rashladni plin koji pasivno kruži cijevima kad je god tlo toplije od zraka nad njim. Na dnu cijevi plin apsorbira toplinu ključanjem, a odlaskom na vrh cijevi je otpušta i rashlađen se ponovo vraća na dno. Ovako čitav Oak Ridge godišnje troši oko 100.000 kilovatsati energije, odnosno količinu koliku potroši otprilike 10 američkih kućanstava. Hoće li Fukušima koristiti pasivne termosifone, još nije jasno, ali ni 14 400-kilovatnih rashladnih agregata ne čini se pretjeranim izdatkom u općoj slici sanacije centrale, niti je potrošnja energije tu kritično pitanje. Iako bi ukupna potrošnja mogla biti oko 25 MWh godišnje, s obzirom na ukupnu japansku proizvodnju i potrošnju te na važnost sanacije, ovo je kap u moru. 2013. LISTOPAD BUG

123

[ Znanost i tehnologija ] NE Fukushima Intervju – dr. Zdenko Šimić, Hrvatsko nuklearno društvo

Sanacija: 10 - 30 godina O stanju u Fukušimi razgovarali smo s dr. Zdenkom Šimićem, bivšim predsjednikom, a sada članom Upravnog odbora Hrvatskog nuklearnog društva s višegodišnjim iskustvom u analizi rizika i pouzdanosti rada nuklearnih elektrana Neki analitičari dosta kritično procjenjuju aktivnosti TEPCO-a i japanskih vlasti općenito u kontroli štete na NE Fukushima odmah nakon potresa i havarije, a i sadašnji tijek sanacije je navodno spor i bez odlučnosti i organiziranosti kakve smo navikli vidjeti kod Japanaca. Koliko je istine u tome? U ovom slučaju izgleda mi da kritika nije ni približno zaslužena kao što je to bilo za osnovne uzroke koji su omogućili akcident. Neprihvatljiva se zbliženost regulatora i industrije u Japanu rješava i nema veze s procesom sanacije ni s trenutnim vijestima. Opseg i novina zadataka koje treba obaviti tijekom sanacije takvi su da su problemi o kojima slušamo realno neizbježni. Dodatni novi izazov predstavlja

nepotrebno prestroga regulativa i negativna percepcija kako prema radijaciji tako i opravdano prema korporaciji TEPCO. Pretpostavljam da bi promjena nositelja tih aktivnosti više pomogla u smislu popravljanja percepcije bez obzira na realno ograničeni potencijal za poboljšanje kako se sanacija izvodi. Spominje se uskladištena radioaktivna voda i njeno curenje iz novosagrađenih spremnika. Odakle sva ta voda dolazi s obzirom na to da bi trebala biti u zatvorenom reaktorskom ciklusu? Rastaljene jezgre tri reaktora kontinuirano se hlade jer i nakon ugašene nuklearne reakcije radioaktivni produkti fisije stvaraju toplinu. Voda curi oko reaktora jer je integritet reaktorske posude i zaštitne

zgrade bio ugrožen tijekom akcidenta. Radioaktivnost ne dopušta pristup da bi se zatvorile pukotine i jedino je rješenje sakupljati vodu koja curi oko reaktora. Dakle, tako se svaki dan skupi tih 400 tona radioaktivne vode. Ona se višestruko filtrira da bi se uklonili radioaktivni produkti, najprije cezij (Cs-134 i 137) te potom stroncij (Sr-90). Nedavno je spominjano curenje u medijima prošlo filtriranje cezija. Koje je rješenje za neprestano nove količine vode (navodno trenutno više od 300.000 tona u spremnicima)? Gdje će na koncu biti pohranjena i o kolikoj se ukupnoj količini radi? Rješenje je višestruko filtriranje, isparavanje i držanje preostale vode koliko treba da se može osloboditi u okoliš. Uz probleme s kontinuiranim filtriranjem i količinom vode koja se stvara to je očito težak zadatak. Koliko će se vode na kraju skupiti, ovisi o tome kako rade sustavi za filtriranje i isparavanje. Da se ne radi o radioaktivnosti, to bi, nakon svih filtriranja, bilo najbolje ukrcati u tankere i proliti po oceanu. Premda zvuči suludo, gleda li se objektivni rizik, to bi bilo i najbolje. Poznata je i mjerljiva trenutna ukupna aktivnost radioaktivnog Cs-137 i Sr-90 u Pacifiku od nuklearnih pokusa iz 50-ih i 60-ih (100 tisuća milijuna milijuna Bq ili 100 PBq) i to ne

Razina radijacije

Panika nadmašila stvarnu opasnost Kolika je opasnost od radijacije koja se kroz kontaminiranu vodu izlijeva u Pacifik za svijet općenito? Mjerenja koncentracije radioaktivnog ispuštanja iz Fukushime tijekom akcidenta na udaljenosti od 30 i više kilometara u moru su pokazivala 3 Bq/l. Prirodno u morskoj vodi ima oko 10 Bq koje daje kalij K-40. Spomenuto radikalno rješenje koje bi filtriranu vodu raspršilo po Pacifiku doprinijelo bi još manje. Da bi se iz toga procijenila opasnost, potrebno je znati kolika bi mogla biti aktivnost npr. u ribi. Mjerenja zabilježena nakon akcidenta pokazuju da je ta aktivnost reda veličine navedenih iznosa. Usporedi li se to s propisima dozvoljene granice, radi se o razini koja je desetine puta manja. Usput, zanimljivo je da je razina dozvoljene aktivnosti u ribi vrlo različita za US FDA, FAO i Japan: 1200, 1000 i 100 Bq/kg. Prije akcidenta Japan je imao 124

BUG LISTOPAD 2013.

ograničenje na 500 Bq/l, ali su nepovjerenje i strah utjecali da to smanje na petinu. Kolika je to zanemariva opasnost, možda se može shvatiti iz podatka da bi čovjek trebao pojesti preko 150 kg ribe koja ima 100 Bq/kg aktivnosti da bi primio dozu 10 puta manju od prosječne godišnje prirodne doze, odnosno 0,25 mSv. Objektivna apsurdnost ovakvog rigoroznog kriterija mogla bi se dodatno naglasiti usporedbom s ostalim rizicima od prehrane ribom ili uviđanjem da su koristi od takve prehrane enormno veće. Koliko je stanje percepcije ljudi glede radioaktivnosti u Japanu zabrinjavajuće, pokazuje i podatak da njihovi ribari primjenjuju i stroži kriterij - jestivom smatraju ribu samo do 50 Bq/kg. Da ne bude nesporazuma, sigurno je da neka riba u neposrednoj blizini ima radioaktivnost koja premašuje propisane iznose i to, normalno, ljudi ne bi trebali jesti. Cijeli problem straha od radioaktivnosti primarno je u razumijevanju i komunikaciji, ali i povjerenju.

predstavlja mjerljiv rizik živi svijet. Dodana radioaktivnost iz Fukushime otprilike bi iznosila desettisućiti dio toga na godinu (ili 0,01 PBq). Drugim riječima radi se o mjerljivoj, ali ne i opasnoj koncentraciji radioaktivnosti. Jasno da za takvu ideju u Japanu nitko nema hrabrosti niti je realno očekivati pozitivni prijem u javnosti. Svjedoci smo kako je i izvan Japana teško očekivati da ljudi ovo prihvate. Najnovija je vijest da je Južna Koreja uvela potpunu zabranu uvoza ribe iz Japana. Možda se ta odluka može braniti politički i s obzirom na percepciju, ali sigurno nema opravdanja kada je riječ o sigurnosti ljudi. Kada će biti završena sanacija Fukushime? S obzirom na kompleksnost situacije neupitno je da se radi o godinama, moguće 10 do 30 i više godina. Krajem 2013. planiraju ukloniti istrošeno gorivo iz bazena u reaktoru 4 koje, iznenađujuće, nije uopće oštećeno. Nakon toga plan je pokrpati rupe da voda ne curi iz reaktora 1, 2 i 3, tako da se reaktorska posuda može napuniti vodom koja radnike u blizini štiti od zračenja. Bez vodenog štita radioaktivnost je tolika da u blizini mogu biti samo roboti. Sljedeći bi korak bilo uklanjanje goriva, koje će biti zahtjevno ovisno o stupnju istopljenosti. Nakon što se ukloni gorivo, reaktori bi se zatvorili sve dok aktivnost u konstrukciji ne padne dovoljno da se može napraviti kompletno demoliranje. Svi se koraci mogu napraviti toliko brzo koliko netko može pametno tome pristupiti pridržavajući se sigurnosnih zahtjeva vezano za doze koje po propisima nisu štetne.

http://master.bug.hr XCOM: Enemy Within

Dobro poznata prošlogodišnja strategija XCOM: Enemy Unknown sredinom studenog dobit će svoju prvu ekspanziju, XCOM: Enemy Within. Spomenuta donosi četrdesetak novih mapa koje će biti dodane dvostruko brojnijima u originalu, a one uključuju padove NLO-a u urbana područja umjesto samo u šumu. Firaxis nažalost nije potvrdio hoćemo li imati priliku braniti svoje baze od napada, što su mnogi igrači zahtijevali, no prema nekim glasinama, takvo je nešto u planu. Od ostalih značajki spominje se nova klasa, koja neće kao i ostale biti urođena vojnicima, već će ju biti potrebno izučiti; potom novi tipovi neprijatelja čije će proučavanje otkrivati nove tehnologije, te novi resurs. Potonji će biti razasut po mapama nasumično, no približavanje će aktivirati brojač koji donosi samouništenje nakon par poteza, zbog čega će mnogi odustati od dosadašnjeg opreznog kretanja. (D. R.)

➲ Proizvođač: Firaxis Games ➲ Izdavač: 2K Games ➲ Izlazi: 12. studenog 2013.

Što ćemo igrati u listopadu Najplodnije je razdoblje u godini glede novih naslova pred nama i tijekom naredna dva mjeseca bit ćemo bogatiji za nekolicinu hitova koje nikako ne treba propustiti. Početak listopada obilježit će dva sportska naslova: NBA2K14, koji nastavlja dugogodišnju tradiciju košarkaškog serijala, te novo poglavlje letećeg cirkusa F1, koji se svakim novim nastavkom nanovo dokazuje. Za NBA2K14 F1 2013 LEGO Marvel Super Heroes Rocksmith 2014 Edition Raven’s Cry Batman: Arkham Origins Pac-Man and the Ghostly Adventures

mlade i one koji se tako osjećaju 22. listopada stiže LEGO Marvel Super Heroes, za koje smo sigurni da će opravdati ime koje nose jer su sve LEGO igre bile zabavne čak i nama koji smo davno prerasli najpopularnije kockice na svijetu. Sâm kraj mjeseca obilježit će Batman: Arkham Origins, nasljednik serijala koji nas ponovo vodi u nevjerojatni svijet Gotham Citya i stavlja u ulogu popularnog superjunaka. Autori su obećali nadogradnju

postojeće odlične igrivosti i neke inovacije, što jedva čekamo da isprobamo. Valja naglasiti da u listopadu stižu još dva naslova koja se nisu našla u tablici zbog glupe izdavačke politike nekih izdavača koji u Europi objavljuju igre s par dana kašnjenja za Amerikom. Konkretno, na američko tržište 29. listopada stižu veliki Battlefield 4 i Assassin’s Creed

1. listopada 8. listopada 22. listopada 22. listopada 24. listopada 25. listopada 29. listopada

Starpoint Gemini II Uvijek nam je zadovoljstvo pisati o domaćim projektima, pogotovo ako već na prvi pogled djeluju kvalitetno, kao što je slučaj sa svemirskom simulacijom s elementima RPG-a i akcije Starpoint Gemini II. Za njen je razvoj zadužena ekipa Little Green Men Gamesa, malog developerskog tima iz Zagreba koji je potpisao ugovor s Iceberg Interactiveom prema kojem će se Starpoint Gemini II pojaviti do kraja godine na svjetskom tržištu. U samoj igri na raspolaganju će nam biti razno brodovlje, od malih i okretnih lovaca do tromih i izuzetno opasnih nosača, a pred nama je masivan zvjezdani sustav Gemini slobodan za istraživanje, trgovinu i napredovanje. Uspješnim rješavanjem misija i preživljavanjem u borbi sakupljamo iskustvo i nadograđujemo sposobnosti kako bismo mogli sudjelovati u još žešćim bitkama, a za dodatne detalje obratite se na adresu www.starpointgemini.com. (D. R.)

➲ Proizvođač: Little Green Men Games ➲ Izdavač: Iceberg Interactive ➲ Izlazi: Do kraja 2013.

TOP-LISTA PC

Xbox 360

PS3

GamesMaster

1. Spelunky Nezavisni platformer s nasumično generiranim nivoima. 2. DotA 2 3. Gone Home 4. Guacamelee! 5. Final Fantasz XIV Online: A Realm Reborn

1.Rayman Legends Nastavak popularnog Rayman Originsa. 2. Borderlands 2 3.Diablo III 4.Brothers: A Tale of Two Sons 5.Magic: Duels of the Planeswalkers

1. Rayman Legends Nove avanture Ubisoftove maskote. 2. Hotline Miami 3. Diablo III 4. Dragon’s Crown 5. Splinter Cell: Blacklist

1. Battlefield 3 Simulator modernog ratovanja koji nije Call of Duty. 2. Eve Online 3. Gas Guzzlers 4. Guild Wars 2 5. S.T.A.L.K.E.R.: Call of Pripyat

Sve liste osim GM preuzete s metacritic.com. Priredio Lovro Gamulin. 126

BUG LISTOPAD 2013.

tup pogled

Piše Drago Galić

Ako je casual, nije idiot IV: Black Flag. Mislimo da nijedan spomenuti naslov ne treba posebno predstavljati jer je riječ o nastavcima provjerenih franšiza, a na ovom će području postati dostupni 1. studenog. (D. R.)

South Park: The Stick of Truth Iako smo ga trebali zaigrati još u ožujku, South Park: The Stick of Truth zbog niza je nesretnih okolnosti uslijed propasti THQ-a odgođen u dva navrata. Prvo je originalni datum zamijenjen lipnjem, da bi naknadne informacije govorile o kraju godine, a tek je nedavno otkriveno da ovo virtualno izdanje popularnog animiranog serijala stiže na tržište 17. studenog. Za priču koja bi trebala slijediti ostavštinu televizijskih epizoda zaduženi su originalni tvorci Trey Parker i Matt Stone, koji ujedno nadgledaju izradu te su posudili glasove likovima u igri. Priča govori o dječaku koji se mora dokazati u poznatom društvu Stana, Kylea, Cartmana i Kennyja te će zbog toga će morati poduzeti niz opasnih i komičnih akcija kako bi stekao njihovo povjerenje. Tijekom vremena nevina će se dječja igra pretvoriti u borbu između dobra i zla koje prijeti (fanfare) – čitavom svijetu. (D. R.)

➲ Proizvođač: Obsidian Entertainment ➲ Izdavač: Ubisoft ➲ Izlazi: 19. studenog 2013.

Svijet je računalnih igara surov. Ovo vrijedi Zynga, tvrtka koja kako za sama događanja na serveru (gdje se proslavila lošim katkada bešćutna umjetna inteligencija pobaca stare prijatelje i ratne drugove u igrama pravljenim različite timove, pa onaj koji nam je u prošloj partiji čuvao leđa, sada nas krka u bulju), tako za Facebook, nakon i za poslovni aspekt svega toga. Jedan su dan naglog skoka iz junak, car, übergamer i überdizajner igara, a drugi si dan gubitnik s tri propala naslova anonimnosti i zaredom i tonom analitičara koji ti post festum objašnjavaju zašto si gubitnik i budala. gazilijuna novčića “Tko je tebi dao igre pravit, idi si ovce čuvat!”, koje je inkasirala, viče tako iz svog teksta na Internetu ćelavi debeljko koji analizira Americana McGeeja sada propada. ili Johna Carmacka, koji i ne znaju da ta uš uopće postoji, a kamoli da ih analizira. Mudraci diljem svijeta Ali nisu samo internetski anonimci i autori analiziraju zašto je igračkih recenzija oni koji se bave ljudovima u industriji igara. Kako se radi o industrijskog tome tako i što su grani koja proizvodi dosta veliku količinu novca, razni ekonomski analitičari također su krivo napravili – kakav guraju u ocjenjivanje poslovnih performansi je poslovni model igraćih tvrtki, ali iz svoje perspektive – cijene i klase dionica, organizacijske strukture, broja bio ključan za rast i zaposlenih i ostalih parametara koji se bave doslovce svima osim srži samoga proizvoda propast; kakvi su bili koji se prodaje – kvalitetom igre. U tom smislu treba gledati recentnu poplavu odnosi s Facebookom; analiza Zynge, igraće tvrtke koja se – hm, je li se previše trošilo recimo tako – proslavila FarmVilleom, Mafia Warsima i CityVilleom. Radi se o igrama za na savjetnike; koliki je Facebook, društvenu mrežu koja i sama nešto kašljuca i šepucka u zadnje vrijeme, koje su razvojni tim optimalan prije tri godine brojile korisnike u stotinama i slično, a nitko ne milijuna, a sada su pale “tek” na desetine. Karakteristika je sve tri igre da su namijenjene spominje – igre za casual publici, odnosno igračima koji to nisu, ne žele biti i zapravo su namamljeni u igranje debile na računalu koje im je strano i ponekad odbojno. Sve igre su nominalno besplatne, ali su napravljene s ciljem da se svejedno monetizira na igračima, i to korištenjem virtualne valute u igrama i na Facebooku. Pritom je sistem igranja tako tvikan da se svaki dublji angažman u igri penalizira potrebom za kupnjom raznih dobara. Ako su casual, nisu idioti, pa je tako broj igrača FarmVillea vrlo brzo s rekordnih 172 milijuna pao na ispod 60, sa stalnom tendencijom pada. Kako to, pitaju se i odmah nude odgovor burzovni analitičari, nalazeći razloge u kompanijskom kredu, neorganiziranosti, problematičnom suosnivaču i bivšem direktoru Pincusu, pogrešno izvedenom IPO-u i drugim stvarima. Čini se da se nitko nije dohvatio samog proizvoda, koji je u svakoj novoj iteraciji dorađivanja koja je uključivala nove načine monetizacije igrača postajao sve odbojniji. Ovo je problem s mnogim free-to-play igrama koje, imenu usprkos, uopće nisu besplatne za igranje, tj. ne možete uživati u igri ako nešto ne platite. Broj stvari koje morate platiti da biste igrali navodno besplatnu igru stalno raste, a mikrotransakcije se stalno guraju jedna na drugu, pa se igra svodi na baratanje kreditnom karticom ili PayPal računom. Ne postoji potreba za visokom matematikom i dubinskom ekonomskom analizom Zynge – ide im loše jer su im igre loše: agresivno traže novac, a zauzvrat daju igru s kraja 90-ih, za lovu iz 2013. Ne ide to jedno s drugim.

2013. LISTOPAD BUG

127

PRETPLATNICI PROFITIRAJU!

pretplatite se

Pristup iPad izdanju Buga UŠTEDA ZA PRETPLATNIKE novi brojevi dostupni istodobno s tiskanim izdanjima sadržaj optimiziran za čitanje na tabletima uz interaktivne linkove unutar tekstova pretplatu je moguće ostvariti i samo na iPad izdanje po povoljnijoj cijeni i za kraći period

40%

do

267 kn GODIŠNJA PRETPLATA 70% cijene u prodaji

Digitalizirana web arhiva

449 kn DVOGODIŠNJA PRETPLATA 60% cijene u prodaji

najjednostavniji put do željenih informacija kroz bilo koji internetski preglednik sadržaj starih brojeva indeksiran je i lako pretraživ po brojnim kriterijima brojevi se u digitalnoj arhivi pojavljuju s odmakom od najviše 60 dana u odnosu na izlazak tiskanog izdanja

Pretplatite se još danas na:

www.bug.hr/webshop

Upute za pristup digitalnoj arhivi nalaze se na adresi: http://www.bug.hr/digi/upute/

Za sve dodatne informacije obratite se na e-mail adresu: [email protected]

Kolumna

Ante Vrdelja

Jobs - za tržište se borio, u proizvod pretvorio Biografski film o Steveu Jobsu dosadno je i razvučeno nizanje iz kojeg se ne doznaje ništa (novo) o legendi IT-a, pa preporučujem film “Ovo je kraj”, u kojem se makar natukne da je osnivač Applea osmislio iPad dok je dimio žižu s debelim Jonahom Hillom

C

ineStar već neko vrijeme priređuje tematske dane CineMen, vabeći u kino muškarce kojima nudi prigodne darove i filmove za koje procjenjuje da bi ih mogli osobito zanimati. U rujnu je to bila Utrka života, biografski film o profesionalnom šoferu Nikiju Laudi, dok se u sklopu ekvivalentnog programa za dame - CineLady - daje Diana, biografija pokojne princeze. Da u CineStaru postoji CineGeek, poseban dan za geekove i geekete (a nejasno je zašto ga nema; ponedjeljkom i utorkom posebni se popusti nude čak i umirovljenicima) u taj bi se program izvrsno uklopila još jedna biografija: Jobs, “istinita priča o čovjeku koji je promijenio svijet”. Filmski je Steve Jobs, pa onda i onaj zbiljski ako je vjerovati apelu s plakata, bio egocentrični gad koji zakida poslovne partnere, kukavno biće koje mrzi sve uspješnije od sebe i govno od čovjeka što ti dadne otkaz jer ima loš dan. Uostalom, samo se zaista slab tip može žaliti da ga biološki roditelji nisu željeli, a onda ne priznati vlastito dijete. Dvolični Jobs kraduckao je ideje gdje je stigao pa vrištao kada bi to netko uradio njemu, no sve su to osobine biznismena koji je u nemilosrdnom kapitalizmu osnovao i vodio jednu od najbogatijih tvrtki današnjice - i što s tim? Jer karizmatični je Jobs bio i hipik, inovator, organizator, šarmer, otac, suprug i poslovni genij, samo što mu je posljednji trik - umro je, a o pokojniku samo najljepše - prozreo redatelj Joshua Michael Stern, pa ga u filmu portretirao onakvim kakav je bio. Pritom Stern nije kalkulirao, već naprosto nije imao kud: legenda informatičke industrije već se bila pojavila u filmu (Pirati Silicijske doline), a mediji su mu posvećivali toliko pažnje da o Steveu Jobsu - htio-ne htio - sve ionako znaš, pa čak i da nisi čitao neku od ekspresno priređenih i prevedenih biografija nakon smrti 2011. godine. Za razliku od Fincherove Drušvene mreže, koja je razbjesnila još uvijek živućeg Zuckerberga prokazujući i ružne osobine osnivača Facebooka,

❜❜

Za ulogu Steva Jobsa odabran je Ashton Kutcher, navodno zbog fizičke sličnosti s osnivačem Applea, no nevolja je i komičarska kob što Kutcher još više nalikuje liku iz Ludih sedamdesetih

čini se da je Stern pokušavao uraditi suprotno i Jobsa oslikati u što ljepšem svjetlu, s tragikomičnim posljedicama. Ključni su trenuci u filmu praćeni snažnom, emotivnom glazbom Johna Debneya, koja priziva junačka djela i pristaje epskim trenucima: trubi trublja, gudi struna; zatvori oči na trenutak i čini ti se da si na najvećem vjenčanju koje su Rohan i Gondor ikada vidjeli, ili Hamburger Hill samo što nije pao. A kad tamo - Steve Jobs iz džepa vadi iPod! I drži govor radnom kolektivu, riječima koje je popabarčio bivšim direktoru Pepsija, čovjeku kojeg je nazvao najvećom pogreškom u životu. Upravo ovom scenom redatelj Stern otvara svoju dvosatnu dosadu u kojoj vraća radnju u studentske dane mladog Jobsa, pa do kraja filma pomno pobroji sve važnije trenutke u Jobsovu životu i radu tvrtke Apple, pazeći da ne doznamo ništa novo. Scenarist-debitant Matt Whiteley iz cijele se nevolje pripovijedanja o čovjeku kojeg poznaje cijeli svijet mogao izvući pacerskim potezom biografa, pa Jobsa prikazati kao poslovnog monstruma (jest, promijenio

je svijet; da li nabolje?) ili ga odriješiti svih grijeha. Ovako kako jest, fanovi marke, lika i djela će mu zamjeriti, a oni koji su tek došli vidjeti film ostati zatečeni nedostatkom sitnica kao što su radnja, zaplet, peripetije ili razrada likova. Za ulogu Steva Jobsa odabran je Ashton Kutcher, navodno zbog fizičke sličnosti s osnivačem Applea, no nevolja je i komičarska kob što Kutcher još više nalikuje liku iz Ludih sedamdesetih. Pa dok zuri kroz lenonice i rastreseno popravlja frizuru nikad nisi siguran u grimasu: razdire li Jobsa neka teška dilema il’ se Kelso zajebava? Milošću osoblja u castingu, Wozniaka ipak ne tumači Jack Black (već Josh God), a iz nekog se razloga u ulozi profesora na početku dramatično ukaže James Woods - pa se više ne pojavi do kraja filma. Kutcher vidno ulaže napor; skinuo je i Jobsov neobičan hod koji izvrsno funkcionira u uvodnoj sceni, no redatelj taj trik opetovano zlorabi i do kraja se filma mogu vidjeti manje uspješne mutacije gega u kojima Kutcher više nalikuje rahitičnom TRexu ili neraspoloženom neandertalcu, ovisno drži li ruke pred sobom ili mu vise uz tijelo. Tako glavni glumac u silnom htijenju da ga se doživi ozbiljno ispada komičan, dok će primjerice lik žovijalnog inženjera-rokera Roda Holta (izvrsni Ron Eldard, epizodist Pravednika) geekovi doživjeti smrtno ozbiljnom legendom koja je izradila prvo switching napajanje. Više je drame na stranicama Wikipedije nego u filmu o Jobsu, koji je prokockao priliku da se vadi na kvazidokumentarizam ustupajući mjesto u kadru za marke koje će tu uslugu platiti. Napadni product placement ne odnosi se samo na računala s jabukom, već i New Balance tenisice, pa i marketinšku tvrtku Chiat Day; ako mi je što u ovom segmentu promaklo, oprostit ćete mi - često sam gledao na sat. Ni uz najbolju volju ne mogu vam preporučiti Jobsa, koji zadužuje svoju tvrtku i s onog svijeta, kao novi najbolji proizvod. Moglo bi se kazati da sam se jednostavno uskladio sa svjetonazorom vizionara i motom “drugačijeg razmišljanja”, ali srećom ne i sasvim: da jesam, prijetio bih tužbom režiseru i zahtijevao da mi plati za izgubljeno vrijeme. 2013. LISTOPAD BUG

129

najava Need for Speed: Rivals Info Proizvođač/Izdavač Ghost Games/ Electronic Arts Žanr Trkaća igra

Rivalstvo na

Platforme PC, Xbox 360, PS3, Wii U Datum izlaska 19. studenog 2013.

U ISTOM STILU The Crew Ubisoftov odgovor na poplavu masovki svih podžanrova vodi nas na arkadne utrke diljem Amerike u kojima će sudjelovati stotine igrača. Gran Turismo 6 Spomenemo li 71. verziju 33 staze, 1.200 automobila i realnu simulaciju, jasno je zašto je Gran Turismo 6 jedan od najočekivanijih trkaćih naslova svih vremena.

Otvoreni svijet utrka – Vozikanjem po krajoliku otkrivat ćete točke na kojima je moguće startati razna događanja i utrke protiv ostalih igrača DAMIR Radešić

B

aviti se poviješću serijala započetog prije 19 godina i spominjati jednako toliko nastavaka nema previše smisla, pa ćemo se samo osvrnuti na prošlogodišnji NFS: Most Wanted. Spomenuti je bio značajan iz više razloga. Kao prvo, bio je prekretnica u razvoju i označio početak četvrte generacije serijala te nakon očajnog The Runa ponovo vratio vjeru igrača u Need for Speed. Upravo je loš uspjeh The Runa (60,14% za PC inačicu prema GameRankingsu)

Dugovječni trkaći serijal Need for Speed, baš kao i pucački Call of Duty, svake godine dobiva nove nastavke. Kao i spomenutom, njihova kvaliteta iz godine u godinu opasno varira, zbog čega Rivals dočekujemo vrlo oprezno 130

BUG LISTOPAD 2013.

natjerao Electronic Arts da nogira Black Box i proglasi Criterion daljnjim glavnim developerima serijala. Criterion se naime već ranije dokazao Hot Pursuitom, koji su bili odradili majstorski, dok je Most Wanted bio njihov prvi izdanak u ulozi primarnog razvojnog tima te su glavešine EA zaključile da su njime zadovoljne. Kako se Most Wanted pojavio prošle godine i Criterion dolazi ponovo na red sljedeće, ovogodišnje izdanje Rivals dodijeljeno je novooformljenom timu Ghost Games (bivši EA Gothenburg), koji će ipak imati malu pomoć glavnih faca. Prije nego odmahnete rukom i Rivals pokopate u startu, valja imati na umu da većina zaposlenika Ghost Gamesa ima prilično zanimljive životopise koji uključuju rad na nekim poznatijim trkaćim franšizama kao što su Forza Horizon, Project Gotham Racing, RACE Pro i tako redom, dok im je na čelu bivši izvršni producent Dicea Marcus Nilsson, čiji prethodni projekti uključuju naslove Battlefield 2: Modern Combat, Battlefield 2142 i Shift 2: Unleashed.

Uhvati me ako možeš

Need for Speed: Rivals vodi nas u fikcijski svijet Redview County, koji obiluje raznolikim krajolicima i meka je za ulične trkače s (pre)jakim jurilicama kojima se nadmeću protiv istomišljenika. Kampanja nam nudi karijere spomenutih adrenalinom napucanih mladića te snaga reda koje ih u tim bjesomučnim jurnjavama moraju zaustaviti kako god umiju. Dakako, za pravilan odnos snaga pobrinut će se niz dodataka i pomoćnih sredstava, kao i impresivna brojka automobila koji se napredovanjem mogu otključati. Moramo spomenuti da je Need for Speed: Rivals najavljivan kao igra koja uklanja granicu između solo igre i multiplayera, što barem prema dosadašnjim informacijama i najavama nije potpuno točno – ili, bolje rečeno, solo igranje dodano je tek toliko da mogu reći da postoji. Naime, za praćenje napretka i svih aktivnosti koje donose nagrade bit će potrebna stalna veza s centralnim serverima, dok je solo igranje moguće, ali ni najmanje privlačno kao

4 kotača Pravda je zadovoljena – Ne samo da smo pripitog vozača uklonili s ceste već smo pritom zaradili i lijepu svotu koju ćemo iskoristiti za nabavku novog automobila. A možda ostane i za koju krafnu multiplayer. Premda će u EA izmisliti sve i svašta da opravdaju ovaj postupak, jasno je kao dan zbog čega su odlučili razvijati Rivals kao primarno mrežni naslov sa single player opcijom ako se, eto, nekome baš igra, a nije trenutno u prilici da se poveže sa serverima. Kao jedna od glavnih novosti i razlog ove odluke jest inovacija zvana AllDrive, koja nudi karijere trkača i/ili policajaca, a cilj je da stalni svijet igre bude nakrcan stvarnim igračima i ljudima koje stavite na liste prijatelja ako se nalazite na istom području. Odaberete li karijeru trkača, cilj je da se što duže zadržite se na cesti jer se bodovi dodatno uvećavaju s vremenom, a da biste ih u potpunosti spremili na banku potrebno se skloniti u sigurnu garažu prije nego vas uhvati policija jer sve zarađeno automatski gubite. Potonjima je pak cilj zaustaviti bijesne vozače, a što je vrednija meta, više bodova zarađujete. Svaka strana ima vlastite nadogradive gadgete poput EMP-a, nitra ili šiljaka kojima možete smjestiti zamku neopreznim vozačima, no prema izjavama onih koji su zaigrali pokazne inačice igre, najsigurniji je način zaustavljanja protivnika klasično zalijetanje u punoj brzini – glupo, no tako to u NFS-u funkcionira.

Vjetar u kosi, kocke na retrovizoru

Od ostalih značajki valja spomenuti u potpunosti prilagodljive vizualne iden-

titete automobila koje ćete moći bojiti po želji, mijenjati im registarske pločice, dodavati razne naljepnice (orao na haubi obavezan je za svakog izazivački raspoloženog vozača) i ostale ukrasne elemente kako biste na cestama bili unikatni. Prema prvim screenshotovima i pokaznim videozapisima, grafika Need for Speeda: Rivals predstavlja korak naprijed za čitav žanr, što i ne čudi jer je ovdje riječ o proslavljenom grafičkom sustavu Frostbite 3.0. Potonji je zadužen za realističan prikaz svih krajolika koji se pružaju pred nama, a njih je uistinu mnogo jer je Redview County područje koje ima sve – od brzih cesta i prečaca kroz guste šume do serpentina i dubokih provalija. Dodatni su plus izmjenjivi vremenski uvjeti koji pridonose realnosti i koji bi trebali utjecati na uvjete vožnje – hoće li to uistinu biti tako, saznat ćemo uskoro. Kad već spominjemo tehnikalije, recimo i da će i Rivals ugostiti Autolog, društveni servis koji je Criterion predstavio u Hot Pursuitu i koji se otad koristi u svim izdanjima Need for Speeda. Riječ je o društvenoj mreži koja igračima omogućava da uspoređuju rezultate s prijateljima i izazivaju ih na utrke, te da dijele dostignuća s ostalim igračima. U svakom slučaju, Need for Speed: Rivals barem u najavama zvuči vrlo zanimljivo unatoč tome što nam se famozno “brisanje granice između single i multiplayera” nimalo ne sviđa. Prizna-

jemo da je vožnja protiv ostalih igrača zanimljivija, no mislimo da je igračima trebalo prepustiti odluku kakav tip igre žele ako su je već masno platili te da EA ne bi trebao uvjetovati zabavu stalnom vezom na Internet. Kako će se u konačnici Need for Speed: Rivals svidjeti igračima i kritici, trenutno je teško prognozirati iz nekoliko spomenutih razloga. U svakom slučaju, nadamo se najboljem.

Gas do daske – Koliko ćete bodova sakupiti u potjeri, ovisi o tome koliko je opasan bjegunac kojeg naganjate Gospon Presretač – Ovu zvijer s upaljenim rotirkama sigurno ne želite vidjeti u retrovizoru

Kampanja nam nudi karijere spomenutih adrenalinom napucanih mladića te snaga reda koje ih u tim bjesomučnim jurnjavama moraju zaustaviti kako god umiju 2013. LISTOPAD BUG

131

Akcijska igra

Grand Theft Auto V

KONZOLE Xbox 360

Lopovi, ubojice Info

Rockstarov (pre)dugo iščekivani nastavak legendarnog serijala Grand Theft Auto napokon je stigao, no je li ludilo koje ga okružuje potpuno opravdano – provjerite u nastavku

Proizvođač/Izdavač Rockstar North/ Rockstar Žanr Akcijska avantura Platforme Xbox 360, PlayStation 3

OCJENA Soundtrack, likovi, količina sadržaja Sitni bugovi

DOJAM Najbolja igra u serijalu i potencijalna igra godine

95 % 132

Daniel Lučić

K

ad se davne 1997. godine na tržištu pojavio GTA, jednostavna akcijska igra s pogledom iz ptičje perspektive u kojoj je glavni cilj bio usmrtiti malene nakupine piksela koji su predstavljali ljude, malo je tko mogao pomisliti da će iz njega nastati jedna od najvećih i najunosnijih franšiza u povijesti industrije igara. Utjecaj serijala GTA vidljiv je u mnogim popularnim igrama svih žanrova i sasvim je jasno da upravo on iz nastavka u nastavak podiže letvicu kvalitete igara na nove razine. Ništa drugačiji nije ni Grand Theft Auto V, koji je sredinom rujna stigao na naše igraće strojeve i u rekordnom roku potvrdio ono u što nitko nije sumnjao – Rockstar zna znanje. GTA V najveća i najsadržajnija igra u serijalu. Tmurni i klaustrofobični

BUG LISTOPAD 2013.

Liberty City zamijenio je Los Santos, ogromna in-game kopija Los Angelesa s još većim i vrlo raznolikim okruženjem prepunim sadržaja koji bismo, kad bismo željeli opisati sve,

opisivali danima. Los Santos prepun je sporednih misija, slobodnih aktivnosti poput golfa, triatlona ili tenisa te nasumičnih događaja zbog kojih ćete se u jednom trenutku naći kako

Sustav zaklona ovaj je put još bolji, a fluidno napucavanje podsjeća na mješavinu Max Paynea i Red Dead Redemptiona

i tri nabijene puške Psihički nestabilni Trevor uvjerljivo je najzanimljiviji i najzabavniji lik u serijalu te ujedno tip kojem se najmanje želite zamjeriti

naganjate razbojnika koji je trenutak prije ugrabio torbicu bespomoćnoj djevojci, a u drugom uz arsenal kakvog se ne bi posramio ni prosječan trgovac oružjem pljačkate kamion s lovom jer… zašto ne? Zbog svega ovog teško se zadržati na glavnoj misiji i često smo se toliko udubili u istraživanje živahnog Los Santosa da ni par sati nakon početka igre nismo ostvarili gotovo nikakav napredak. Ne čudi zato činjenica da nas je razvojni tim u GTA V odlučio uvesti nešto sporije nego ranije. Kroz niz jednostavnih misija igra nas upoznaje s osnovama koje valja pohvatati da bismo se uspješno nosili s većim misijama koje slijede, a sve da se ne bismo pogubili u silnim mogućnostima koje donosi ovaj golemi virtualni svijet.

Milijarda u rekordnom roku Tri mušketira

Nedvojbeno najveća promjena u odnosu na ranije GTA igre svakako je uvođenje čak tri igriva lika s kojima nas igra upoznaje kroz prvih nekoliko sati. Michael, Franklin i Trevor karakterno su potpuno drugačiji likovi, s različitim pozadinskim pričama i pogledima na svijet, koje povezuje jedna jedina stvar – ljubav prema zelembaćima. Svaki od tri protagonista donosi i sebi svojstvene sposobnosti koje ga čine važnom karikom u svakom odrađenom poslu, poput usporavanja vremena za vrijeme pucanja (Michael), usporavanja vremena za vrijeme vožnje (Franklin) i aktiviranja bijesa zbog kojeg meci čine više štete (Trevor).

Opuštanje nakon radnog dana koštat će vas samo 40 dolara, a sve uz znatno manje cenzure nego u ranijim igrama

›

Michael, Franklin i Trevor nisu jedini koji zadovoljno trljaju ruke punih džepova. Take-Two je podjednako zadovoljan jer je Grand Theft Autu V bilo potrebno svega tri dana da uprihodi nevjerojatnih milijardu dolara te tako postane najbrže prodavana igra u povijesti industrije. Već prvog dana igra je uprihodila otprilike 800 milijuna dolara, nakon čega je postalo sasvim jasno da su prognoze analitičara, koji su vjerovali da će milijarda na račun Take-Twoa sjesti tek mjesec dana nakon početka prodaje, bile pogrešne. GTA je titulu preuzeo od prošlogodišnjeg Call of Dutyja: Black Ops 2, kojem je za milijardu bilo potrebno nešto više od dva tjedna iako je bio dostupan na više platformi.

Lika kojim upravljamo moguće je promijeniti bilo u kojem trenutku za vrijeme lutanja svijetom, nakon čega će se kamera zgodno udaljiti od mjesta na kojem se nalazimo i zumirati mjesto na kojem se nalazi lik kojeg smo

Dobar plan zlata vrijedi – pažljivim odabirom suradnika višestruko povećavate šanse za uspješno odrađena razbojstva 2013. LISTOPAD BUG

133

Akcijska igra

Grand Theft Auto V

KONZOLE Xbox 360 GTA Online

›

Jedno bezazleno spominjanje majke i zavlada tišina, a napetost se može nožem rezati

Mrežna komponenta igre stigla je sa zakašnjenjem i igračima je dostupna od 1. listopada, što je gotovo dva tjedna nakon izlaska. Multiplayer donosi više od 500 dodatnih misija, poput otmica, pljački i napada na skrovišta bandi, u kojima možemo sudjelovati s prijateljima ili nepoznatim igračima iz svih kutaka svijeta. Osim kriminalnih aktivnosti u online svijetu možemo se pozabaviti svim sporednim aktivnostima iz kampanje, pa na mreži tako možemo zaigrati tenis, skakati s padobranom, usporediti vozačke sposobnosti s drugim igračima ili se jednostavno zaputiti na romantičnu šetnju plažom s oskudno odjevenim plavokosim avatarom kojim upravlja pretili ćelavac iz podruma svojih roditelja u nekoj dalekoj zemlji.

Promjena likova tijekom misija djelomično je ograničena i skriptirana, no takav pristup funkcionira odlično i osigurava akcijom nabijene misije u kojima manje vremena provodimo vozeći automobil od točke A do točke B i više vremena radimo nešto interesantno i uzbudljivo.

Igra godine? Lako moguće

Vozni park zadovoljit će sve profile igrača, a na raspolaganju nam je sve od bicikala i golf-vozila do civilnih i vojnih letjelica

odabrali. Zanimljivo je spomenuti da likovi koje ne kontroliramo nastavljaju sa svojim životom, pa nije neobično Michaela naći kako s cigarom u rukama gleda zalazak sunca iz ležaljke kraj svog bazena, ili Trevora kako mrtavpijan leži u gaćama usred pustinje.

Kroz niz jednostavnih misija igra nas upoznaje s osnovama koje valja pohvatati da bismo se uspješno nosili s većim misijama koje slijede

Rockstar je i ovaj put iskoristio isprobani recept iz ranijih igara, obogatio ga novim sadržajem koji se savršeno uklopio u koncept Grand Theft Auta te pokazao kako sandbox igre trebaju izgledati. Osim povremenih tehničkih problema, za koje je zaslužan osam godina star hardver i kojih bi zasad nenajavljena PC verzija trebala biti lišena, igri je teško pronaći mane. Radi se o ponajboljoj igri ove godine, koja će zasigurno zasjesti na sâm vrh brojnih ljestvica najboljih igara. Jedan od komentara koji se mogu pronaći na Internetu kaže da nova generacija igara ne dolazi s novom generacijom konzola, već onda kad Rockstar tako odluči – i apsolutno je točan.

Vježbom do zdravlja – trčanjem, vožnjom bicikla ili plivanjem poboljšavate kondiciju koja drastično utječe na sposobnosti svakog lika 134

BUG LISTOPAD 2013.

EVE Online Odyssey 1.1

MMORPG

Info Proizvođač CCP Island, Reykjavik Izdavač CCP

U ISTOM STILU Premda nema igara koje mogu konceptualno konkurirati Eveu, u najavi su barem dva zanimljiva spacesim naslova koja bi se mogla dopasti i EVE veteranima. Prvi je djelo Davida Brabena, matematičara i programera iz osmobitnih vremena koji je svijet zauvijek zadužio legendarnim Eliteom. Elite: Dangerous, četvrti nastavak koji će donijeti i neke MMORPG osobine, najavljen je za 2014. godinu. Drugi je naslov također djelo veterana žanra – Chrisa Robertsa (serija Wing Commander, Privateer, Star Lancer, Freelancer). Star Citizen, financiran jednom od najizdašnijih kampanja na Kickstarteru, izlazit će u nekoliko etapa kroz 2014. i 2015. godinu.

OCJENA Besplatno, novi brodovi, brojna unapređenja Povremeni lag, kompleksnost koja odbija nove igrače, tečaj ISK-a prema dolaru

DOJAM

Odyssey je 19. besplatna ekspanzija EVE Onlinea

Odiseja u virtualnom Nove misije, bolja grafika, novi brodovi i moduli. Dovoljno da zadrži stare i privuče nove igrače, ili CCP ima još ponekog zeca u rukavu? Tihomir Katulić

P

regled unapređenja započet ćemo s exploration siteovima koji su sad – osim grafičkog redizajna, koji je uz njih unaprijedio i warp animacije, asteroidna polja i druge interplanetarne krasote – postali još zanimljiviji, ali i opasniji, jer je usporedo unaprijeđen i sustav skeniranja, koje je sad brže, što ide na ruku piratima. Za nove igrače tu je i istraživačka misija kao dio Tutoriala, a veterani će se vjerojatno više razveseliti novim faction battlecruiserima. Popularni Harbinger, Drake, Brutix i Hurricane dobili su svoje faction varijante. Ovdje treba spomenuti još jednu prinovu: limited edition battlecruiser pod imenom Gnosis koji pripada NPC frakciji

Society of Conscious Thought, poznatoj po asocijaciji s misterioznom rasom Jovian i neobičnom shuttleu Apotheosis koji voze uglavnom galaktički hipsteri. Gnosis je zapravo odmak od tradicije u pogledu korištenja ratnih brodova u Eveu jer od igrača ne zahtijeva posebne rasne skillove i posjeduje bonuse na sva rasna oružja i sustave (redom laseri, railovi i blasteri, rakete i artiljerija). U praksi to znači da je nemoguće pogoditi kako će Gnosis, inače po veličini nešto između krstarice i pravog battlecruisera, zaista biti opremljen, što ga čini potpuno nepredvidljivim protivnikom (čak je i raspored modula 6/6/6!). Treba spomenuti da se od posljednjeg prikaza pojavilo i desetak novih fregata – pet su collector’s edition varijante postojećih t1 fregata koje se osobinama ne razlikuju od običnih, već samo izgledom (skinom oplate).

Drugih pet su novi rookie brodovi koji pripadaju piratskim frakcijama. Ovi su brodovi praktički beskorisni u pravom obračunu, i vrlo, vrlo skupi, tako da se također mogu ubrojiti u kolekcijske. Vizualno, tu je i novi radijalni navigacijski alat kao dodatak sučelju, dok će se okorjeli kriminalci veseliti Concordovu programu Tags for Security Status. Outpostovi sagrađeni u 0.0 sad imaju ugrađene proizvodne linije kao i NPC stanice u safe spaceu, a mnoštvo je izmjena doživio i sustav upravljanja POSovima, gdje bi sad trebalo biti moguće fittati i strateške krstarice s njihovim komponentnim podsustavima. Za update Odyssey 1.1 CCP je najavio daljnji rebalans Heavy Assault Cruisera, teretnih brodova (industriala) te command shipova. Izmjena koja bi mogla imati najdalekosežnije posljedice po PvP jest promjena djelovanja nosferatu uređaja – energetskih vampira koji po novom kradu energiju protivnika pod uvjetom da on ima više energije u capacitoru broda nego brod opremljen nosferatu uređajem.

Veteranski MMORPG koji se ne predaje

85 %

Duhovni nasljednici don Kaćunka, Amarrci su svemirska teokracija s laserima

Gnosis je CCP-ov jubilarni dar pretplatnicima 2013. LISTOPAD BUG

135

Akcijska igra

Splinter Cell: Blacklist

Info Proizvođač/Izdavač Ubisoft Toronto/Ubisoft Min. konfiguracija Core 2 Duo 2,5 GHz, 2 GB RAM, DX10 grafička kartica Preporučena Četverojezgreni procesor 2,66 GHz, 4 GB RAM, DX11 grafička kartica

U ISTOM STILU Assassin’s Creed IV Novo izdanje Assassin’s Creeda vodi nas na Karibe i donosi nove elemente igrivosti uz dobro poznatu egzekuciju nepoželjnih likova. Ghost Recon: Future Soldier Još jedan serijal napravljen prema predlošku Toma Clancyja obiluje s mnogo više akcije i otvorenih sukoba uz primjenu blago futurističke opreme.

OCJENA Povratak izvornom konceptu, Paladin, nadogradnje, igrivost Neke misije naporne, manji bugovi

DOJAM Jedno od ponajboljih izdanja Splinter Cella donosi nekoliko načina igranja koje igrači sami biraju prema vlastitim očekivanjima.

84 % 136

Povratak u tamu Fanovima izvornog koncepta Splinter Cella akcijski se orijentirani Conviction vjerojatno nije svidio, no umjesto da se radikalno vrate korijenima, u Ubisoftu su se odlučili za kompromis koji – za divno čudo – savršeno funkcionira

BUG LISTOPAD 2013.

DAMIR Radešić

S

plinter Cell je do posljednjeg izdanja slovio kao serijal koji je uspješno evoluirao žanr stealth naslova, no iz nekog razloga posljednje je izdanje bilo sve samo ne šuljalica. Pretpostavka je da su u Ubisoftu osim starih fanova željeli privući širi krug igrača, no u konačnici je Conviction bio strogo akcijski naslov u kojem se otvoreni sukob i napu-

cavanje s protivnicima nametao kao jedini izbor. Sve ono zbog čega je godinama Splinter Cell stjecao popularnost i bazu igrača palo je u vodu nerazumnim odbacivanjem osnovnog koncepta prikradanja i razmišljanja o sljedećem potezu. Premda su kritike za, razliku od mišljenja igrača, bile odlične, svaki je opis Convictiona kao nedostatak navodio izostanak stealth elemenata i odmak od ostatka serijala, tako da je Ubisoft pod hitno morao promijeniti razmišljanje i vratiti se korijenima. S druge strane, nisu željeli izgubiti novostečene pobornike vatrenog oružja i otvorenih okršaja, pa su osmislili prilično lukavu strategiju. Naime, novo izdanje koje je pred nama sadrži sve što bi igrači mogli poželjeti, bilo da je riječ o ljubiteljima prikradanja i tihe eliminacije ili pridošlicama koje je zainteresirao Conviction. Splinter Cell: Blacklist napravljen je da bude po volji svima, a kako ćete ga igrati,

Novo izdanje koje je pred nama sadrži sve što bi igrači mogli poželjeti, bilo da je riječ o ljubiteljima prikradanja i tihe eliminacije ili pridošlicama koje je zainteresirao Conviction

Imaš pravo na šutnju – Iako bismo im najradije zarili nož u leđa, odlučili smo se ipak na nešto blaži pristup eliminacije

većinu vremena ovisi isključivo o vama i vašim afinitetima. Hoćete li se zamarati istraživanjem ruta patrola iz sjene, uzeti AK-47 i jasno obznaniti da je u gradu novi šerif, ili pak kombinirati stilove, samo je stvar osobnog odabira.

Paladinom po svijetu

Drugim riječima, ako misija od vas izričito ne zahtijeva određeni pristup, Blacklist je moguće igrati kako mislite da vam je u tom trenutku najbolje. Nama se više svidio koncept nevidljivosti, pa smo se prikradali i skakali od zaklona do zaklona i trudili se neprimijećeno eliminirati prijetnje. U tu svrhu od pomoći nam je bio indikator na samom odijelu koji nam jasno pokazuje jesmo li u tami ili ne, kao i gomila simpatičnih

Mlad i neiskusan – U ovom se slučaju to odnosi na Fishera, koji je na teži način saznao da oklopljene protivnike treba eliminirati sleđa

Služimo narodu – Čuvari su uspješno eliminirani, no to nije kraj misije u Chicagu u kojoj nas čeka još mnogo posla

Inženjeri protiv SAD-a

›

Blacklist je dobio ime po ucjeni terorističke skupine The Engineers koja od vlade SAD-a traži povlačenje iz svih zemalja u kojima ima stacionirane vojnike, inače će započeti sa serijom napada. Svoju ozbiljnost dokazuju uništenjem zračne baze na otoku Guamu, a jedini tko im može stati na rep jest Sam Fisher na čelu tajnog Fourth Echelona, kojem su dane slobodne ruke da radi što želi dokle god je to u interesu SAD-a. Što se dalje zbiva sa Samom i njegovim osvetnicima, nećemo spominjati, no proputovat ćemo priličan broj zemalja i svjedočiti nekolicini majstorski izrežiranih prevrata, zbog čega priču Blacklista smatramo jednom od najboljih u čitavom serijalu.

Plinski terminal u napravica koje god omogućao senam enu – Kolik plam vaju daneka smetalima mjesta skrenemo li, na trudi pažnju neprimjetno im se da ističkihi napa teror prišuljamo iza em leđa. Koliko o sa zakašnjenj stižem god puta vidjeli povlačenje 2013. LISTOPAD BUG

137

Akcijska igra

Splinter Cell: Blacklist za ruku i smrtonosni zahvat koji ih uspavljuje (ili ubija, ako to želite), svaki smo put iznova uživali u skretanju pažnje stražara zviždukom ili posebnim mamcem koji ih privlači kao muhe te iščekivali njihov dolazak i posljednje trenutke. Uz već poznate kamere kojima je moguće gledati ispod vrata, bombe s plinom za uspavljivanje i ostali standardni asortiman svakog operativca, posebno nam se dopao mali leteći dron kojim je moguće upravljati i sagledati situaciju s velike udaljenosti. Pomoćne naprave i odijelo između misija se mogu unaprijediti u novom letećem sjedištu, odnosno zrakoplovu od milja nazvanom Paladin, kojim će Sam Fisher i njegova ekipa moći stići bilo kamo na svijetu gdje je potrebna njihova intervencija. Prilično lukav trik koji objašnjava kako se u kratkom vremenu moguće naći na više lokacija. Sâm zrakoplov također je moguće unaprijediti i nakrcati raznim dodacima poput radara koji otkriva lokacije i smjer gledanja protivnika tijekom misija, što nam je vidno olakšalo napredovanje i planiranje akcija. Ovisno o stilu igranja, razne je komade odijela prije kretanja u misiju moguće zamijeniti varijantama koje daju više oklopa i s kojima smo otporniji na metke, ali one smanjuju faktor prikrivenosti. S druge strane, na raspolaganju su nam rukavice, hlače, čizme i ostala oprema koja nam omogućava učinkovitije skrivanje, pa je jasno da ćete odabrati one kombinacije koje vam se pokažu svrsishodnijima – no za to je potreban novac.

Tko je zapalio žito? – Zbog ovakvih i sličnih scena mnoge su udruge podigle svoj glas zbog nehumanosti Blacklista. Nama, doduše, nije smetalo

Uklizavanje u kazneni prostor – Odaberete li pravi trenutak, doskočit ćete direktno na nesretnika koji i ne sluti što mu se sprema

Nagrada prema zaslugama

Ovisno o stilu igranja, razne je komade odijela prije kretanja u misiju moguće zamijeniti varijantama koje daju više oklopa i s kojima smo otporniji na metke, ali one smanjuju faktor prikrivenosti 138

BUG LISTOPAD 2013.

Novac je ključna stavka u igri i njegov priljev ovisi o načinu igranja. Kako smo spomenuli u uvodu, igrati možete kako želite, odnosno možete eliminirati protivnike bez ubijanja, potiho ali sa smrtonosnim posljedicama, ili pak u pravom vojničkom stilu sâm-protiv-svih. Na kraju svake misije igra vas obavještava o izvedbi po kategorijama, s time da tihi pristup i “samilost” donose najviše novca, a otvoreni sukob najmanje, iako i dalje sasvim dovoljno za nabavku svih stvari koje će vam trebati u daljnjem napretku. Osim same kampanje kroz koju nas smisleno vodi priča opisana u jednom od okvira, na raspolaganju nam je i niz osobnih misija članova našeg tima koje je moguće odigrati solo ili kooperativno. Logično, savjetujemo kooperativno igranje jer je daleko zabavnije i lakše, posebno u misijama gdje ne smijete biti otkriveni. Takve su posebno naporne jer vas mala ne-

pažnja vraća na sâm početak – i tako po nekoliko puta. Također valja spomenuti i odlični mrežni način igranja Spies vs. Mercs, koji suprotstavlja dva potpuno različita tima. Kako im ime kaže, jedni su špijuni koji se oslanjaju na prikradanje, dok su drugi plaćenici koji preferiraju otvoreni sukob. Bilo da igrate kampanju, kooperativne misije ili multiplayer, igra bilježi sve vaše uspjehe i adekvatno vas nagrađuje. Za sâm kraj spomenut ćemo par manjih nedostataka poput ponekad neposlušnih kontrola ili iskakanja iz zaklona kada to nismo željeli te nedostatak glasa Michaela Ironsidea, na kojeg smo navikli u ulozi Sama Fishera, no sve je to zanemarivo naspram zabave koju Blacklist pruža. A nje uistinu ima napretek i odluka o više stilova igranja više je nego pun pogodak za sve potencijalne igrače. Čemu forsirati samo jednu vrstu igrivosti kad je uz malo truda sve moguće utrpati te prepustiti igračima izbor načina na koji žele uživati? U svakom slučaju, preporuka.

Označi i eliminiraj

›

Koliko god preferirali prikradanje i eliminaciju protivnika jednog po jednog, ponekad je jednostavno nemoguće izbjeći sukob s više njih odjednom. Tu se vrlo korisna pokazala eliminacija u trku, odnosno mogućnost koja se aktivira nakon što neprimjetno likvidiramo protivnika. Ostale koje uočimo moguće je označiti i, ako zagusti, posmicati u letu uz filmske efekte usporavanja akcije. Ovu opciju valja čuvati za neugodne situacije kada stvarno zagusti, no imajte na umu da je označavanje nužno te da uspjeh ovisi o tome koje oružje koristite i jesu li protivnici u njegovu dometu. Moramo spomenuti da ponekad zna doći do buga kada indikator pokazuje da je protivnik spreman za egzekuciju, no igra ne prepoznaje predmete između njega i nas, tako da ispaljujemo pucanj u prepreku. Srećom, takve su situacije rijetkost.

Neoprezni šetači – Svaki put prije početka borbe označite protivnike jer nikad ne znate kada će zagustiti

Metak iza ugla – Daleko od toga da ih nismo mogli goloruki svladati, no nije nam se dalo čekati

Leti, a ne maše krilima – Leteći dron nam je odmah po predstavljanju postao nezaobilazna naprava u svakoj misiji

Krpice s potpisom – Ovisno o stilu igranja, opremite svog lika odgovarajućom opremom 2013. LISTOPAD BUG

139

MMO Info Proizvođač Gaijin Entertainment Izdavač Gaijin Entertainment Žanr Letački MMO Platforme PC, PlayStation 4, Mac Datum izlaska nepoznat

i v o m o r g i e j Mun Premda smo o War Thunderu čuli prije četiri godine, tek smo prije par mjeseci, čisto radi usporedbe s jednim drugim naslovom, odlučili krenuti s isprobavanjem beta inačice i odmah se ugodno iznenadili

140

BUG LISTOPAD 2013.

Damir Radešić

W

ar Thunder nam u beta inačici koja se konstantno nadograđuje trenutno daje pet nacija (SSSR, SAD, Velika Britanija, Japan i Njemačka) i preko stotinu zrakoplova podijeljenih u kategorije prema namjeni. Budući da je usporedbu s World of Warplanes nemoguće izbjeći, odmah ćemo reći da se za razliku od Wargamingova projekta War Thunder oslanja na uglavnom stvarne modele zrakoplova i njihove brojne inačice, a ne na testne, od kojih

je razvoj većine ostao samo na papiru. Nacije imaju i određene razlike, pa npr. njemačka strana uopće nema hidroavione i torpeda, što na određenim mapama može predstavljati problem. Naime, mape koje su uvrštene u betu variraju od pacifičkog područja i masovne potpore ratnog brodovlja do europskih bojišta gdje su torpeda potpuno beskorisna, no srećom, razni moduli omogućavaju i razno naoružanje koje je moguće nakrcati prije samih bitaka. Ono što nam se posebno svidjelo jest činjenica da igrač u svakom trenutku ima nekoliko zrakoplova na raspolaganju, tako da ne ulazi u bitke samo s jednim. Neki će se odlučiti samo za lovce, drugi za bombardere,

Bjež’mo, ljudi – Dva lovca na repu siguran su pokazatelj da smo preduboko zašli u neprijateljski teritorij bez zaštite

Za dlaku – Sva sreća da smo toliko oštećeni da je napadač na kraju prozujao pored nas dajući nam desetak dragocjenih sekundi za povlačenje

Mustang Advanced Pack – Uz zrakoplov P-51D-20 kupci dobivaju pretplatu na dva tjedna i 2.000 zlatnih orlića

Plati pa leti

›

Iako je igra još uvijek u beti, developeri su već počeli s prodajom dodataka putem Steama. Spomenuti su prilično paprene cijene, pa tako Steam Pack košta 22,99 dolara, Mustang i Dora Advanced Packovi po 18,99 eura, dok je Ace Advanced Pack ovećih 34,99 eura. Svaki donosi posebne zrakoplove koje drugačije nije moguće otključati, određeno vrijeme pretplate tijekom kojeg je omogućeno brže sakupljanje iskustva i novca po partiji te “zlatne orlove”, virtualnu monetu unutar igre koju je moguće koristiti za kupovinu svega i svačega. Ne sumnjamo da će se ponuda s vremenom širiti, no mislimo da su autori ipak trebali pričekati objavu finalne verzije i onda započeti s prodajom dodataka, ako već moraju.

dok se nama najviše svidjela kombinacija svega pomalo, što razbija monotoniju i omogućava nam da se prilagodimo situaciji na terenu. Naime, ključ pobjede ne leži u pukom obaranju zrakoplova protivničke strane, već i u uništavanju kopnenih ciljeva, bombardiranju protivničke baze i zauzimanju aerodroma ako je u misiji tako nešto omogućeno. Tako je igru moguće započeti kao teški bombarder te, nakon što nas obore, sjesti u lovac i braniti vlastite snage, da bismo završili kao jurišni bombarder. Platite li određenu svotu virtualno zarađenog novca, moguće je uvrstiti i dodatne zrakoplove, no imajte na umu da svi budu približno iste generacije. Naime, sustav kreiranja partija uvijek uzima najbolji zrakoplov i stavlja vas u grupu igrača približno istog ranga, pa ako se s dvokrilcem pojavite u igrama za peti ili šesti stupanj razvoja, nećete ostvariti baš ništa osim ako uistinu imate ludu sreću da nekog

neopreznog pilota okrznete ili se u njega zaletite. Svaki zrakoplov ima svoje atribute i karakteristike koje su itekako primjetne u bitkama, pa su tako japanski zrakoplovi izuzetno okretni (ne upuštajte se s njima u dog­ fightove), no istodobno i vrlo krhki, pa je protiv njih taktika obrušavanja i bijega nakon rafala itekako uspješna. Kako kroz igru napredujemo i sakupljamo iskustvo, imamo priliku nadograđivati zrakoplove raznim modulima i poboljšanjima te trenirati posade da bi bile efikasnije, a nakon određenog vremena i kupiti nove generacije aviona. Osim arkadnog načina igranja, autori su uvrstili i realni, koji smo – ruku na srce – isprobali svega par puta i odustali. Jednostavno je prerealan da bi bio zabavan, no ljubitelji pravih simulacija sigurno će u njemu uživati. Jednako tako, trenutno su dostupne i neke povijesne misije iako su one tijekom bete stavljene u drugi plan. Ono što nam se nije svidjelo jest vrlo

sporo napredovanje koje zahtijeva mnogo vremena i – cijena. Naime, iako je War Thunder kao i konkurentski World of Warplanes u osnovi besplatan, bez pretplate ćete se prilično namučiti grindanjem najboljih zrakoplova i pitanje je koliko će vam uopće biti isplativi nakon popravaka. Da stvar bude bolja, Gaijin je već počeo prodavati cjenovno interesantne dodatke putem Steama iako igra još nije službeno zaživjela. Ipak, ne sumnjamo da War Thunder ima svijetlu budućnost jer je itekako zabavan i zarazan, a sudeći po velikom interesu i preko tri milijuna registriranih korisnika, autori su pogodili što igrači od igre ovog tipa očekuju.

Crveno je boja ljubavi – Nakon hvatanja ove slike lagano smo zaokrenuli za 180° i vratili se na svoju polovicu mape

Nacije imaju i određene razlike, pa npr. njemačka strana uopće nema hidroavione i torpeda, što na određenim mapama može predstavljati problem 2013. LISTOPAD BUG

141

AKCIJSKAIGRA Saints Row IV Info Proizvođač Volition Izdavač Deep Silver Min. konfiguracija Core 2 Quad Q6600, 4 GB RAM, Nvidia GTX 260/ ATI HD 5800 Preporučena Intel i3, 4 GB RAM, Nvidia GTX 560/ ATI HD 6800

U ISTOM STILU Grand Theft Auto V Peto poglavlje koje bi trebalo biti dostupno dok ovo čitate već je sada proglašeno jednim od favorita godine. Sleeping Dogs Neopravdano zapostavljani Square Enixov akcijski naslov ima sve kvalitete koje bi igra otvorenog svijeta trebala imati.

OCJENA Humor, oružja, okruženje, priča, gomila sadržaja Neki manji zadaci dosadni, bugovi, neće se svidjeti svakome

DOJAM Saints Row IV je jedna od najblesavijih igara (u pozitivnom smislu) koje smo ikad zaigrali.

a š , o n v a b a Z Ekipa Volitiona četvrtim je nastavkom Saints Rowa nadmašila sva naša očekivanja i isporučila nam neozbiljnu zabavu u kojoj će uživati svi ljubitelji akcije i opaljenog humora

87 % 142

BUG LISTOPAD 2013.

Svodnik godine – Zanemarite ruksak na leđima; samo ga čuvamo neimenovanoj mladoj dami

i blesavo do bola

Nema nikakve sumnje da je Saints Row IV pokupio mnogo materijala iz ostalih naslova i filmova, no zbog načina na koji su predstavljeni to ne uzimamo kao zamjerku, već kao pozitivnu stvar

o n e r

Prvi pokušaj bijega – Na putu kroz tunele lagano nas je pratio Haddaway s besmrtnom What is Love koju smo pjevušili satima nakon igranja

Početak noćne more – Invazija na Bijelu kuću tek je uvod za nadolazeće nerealno opaljene događaje

DAMIR Radešić

P Heisenberg? – Poigravanjem s kreacijom lika moguće je dobiti impresivne rezultate

rva stvar koja nam pada na pamet kada pričamo o Saints Rowu jest dvometarski dildo (“umjetnjak”, ako ćemo lokalizirano) koji je u trećem dijelu služio kao hladno oružje i svi su se bili raspisali o njemu kao da je jedina pamtljiva stvar u igri. Istina je potpuno drugačija jer je Saints Row The Third bio solidna igra otvorenog svijeta

koja je obilovala humorom i akcijom te autorima priskrbila pravo da krenu u izradu četvrtog dijela. Nadmašiti “trojku” bilo je nemoguće bez nekih radikalnih zahvata, no developeri su se odlično snašli i podigli čitav serijal na novi nivo i sasvim zasluženo samo u prvom tjednu prodaje isporučili preko milijun primjeraka Saints Rowa IV. Tajna je uspjeha u potpuno drugačijem pristupu od sličnih naslova. Dok se većina developera trudi približiti realnosti i napraviti igre što sličnije stvarnosti, mali dio njih igra na kartu otkačenosti i humora, što rijetko prolazi. Ne zato što fore možda nisu simpatične, već 2013. LISTOPAD BUG

143

AKCIJSKAIGRA Saints Row IV

Mala je opasna – Izvanzemaljski bacač nagaznih mina idealan je za situacije u kojima vas napadaju sa svih strana

Totalna destrukcija – Jedini je cilj napraviti što više štete u zadanom vremenu, nakon čega slijedi isplata u gotovini sve izgleda nagurano na silu. U Saints Rowu IV to nije slučaj i igru bismo mogli nazvati humorističnom, samo što je taj humor daleko bolesniji i spaljeniji bilo od čega što smo imali priliku vidjeti. Uvodnih dvadesetak minuta smiješak na našim licima pretvarao se u neartikulirano roktanje uz poneku prostačku

U iščekivanju zakrpe

›

Premda većina igrača nije imala nikakvih problema, primjetan je broj onih koji su sa Saints Rowom IV dobili čir na želucu. Nekima se uopće nije htio pokrenuti, drugi su u određenim misijama izbacivani na desktop, dok se trećima to uredno događalo svakih desetak minuta. Budući da igra koristi automatsko snimanje pozicije, a postoje misije u par dijelova u kojima je to onemogućeno, jasno je kakve su glavobolje izazivali ovi bugovi. Da stvar bude gora, prva je zakrpa donekle popravila situaciju, no počeli su se javljati drugačiji problemi poput nevidljivog oružja. Naravno da će s vremenom autori igru dotjerati i ispraviti sve nedostatke, no malo više testiranja prije izlaska ne bi bilo naodmet. 144

BUG LISTOPAD 2013.

uzrečicu, a nismo bili ni započeli s pravom igrom. Nastavak je samo pokazao da je uvod tek mali dio onoga što nas u ovom lucidnom naslovu očekuje i premda ima par sitnica koje zamjeramo i koje više pripisujemo masivnosti i količini sadržaja, slobodno možemo reći da je Saints Row IV jedna od rijetkih igara koje su nas istovremeno zabavile, nasmijale i opustile.

Na sliku i priliku

Kako smo rekli ranije, autori su morali podići ljestvicu znatno više nego ranije, a za to im je poslužila teška trash priča koje se ni najbolji majstori domaćih sapunica ne bi posramili. Naime, nakon što se glavna faca bande Saints Row uzdigao iz blata i dogurao do mjesta predsjednika SAD-a, a njegovi podanici pretvorili Bijelu kuću više u bordel nego stvarno mjesto vladanja najmoćnijom silom svijeta, na nebu se pojavljuju osvajači. Gosti iz galaksije odabrali su baš Bijelu kuću za početak invazije te otimaju službenike i našeg glavnog junaka – ili junakinju, ovisno o tome

odaberemo li muškog ili ženskog lika. Sama je kreacija likova pak priča za sebe, no recimo da su pornstashes postali sastavni dio naše ćelave tvorevine čim smo ih ugledali (upravo se tako i zovu), dok o karakterističnim pozdravima i uvredama nećemo govoriti koji su – netko bi pomislio da imamo prljavu maštu. Napredna rasa Zin i njihov car Zinyak smještaju naše likove u virtualnu stvarnost, točnije repliku Steelporta za koji, iako na prvi pogled nalikuje na stvarni grad iz prethodnog poglavlja, detaljnijom analizom postaje očito kako nešto nije u redu. Doduše, to smo znali čim se naš junak sav prpošan probudio u okruženju nalik na američke reklame o sretnim obiteljima i idiličnom gradiću šezdesetih godina prošlog stoljeća, no on će to saznati na nešto teži iako ne i manje zabavan način. Nema nikakve sumnje da je Saints Row IV pokupio mnogo materijala iz ostalih naslova i filmova, no zbog načina na koji su predstavljeni to ne uzimamo kao zamjerku već kao pozitivnu stvar. Nakon početnih misija koje će vas upoznati s osnovama igrivosti naći ćete se neobično bogatom svijetu Steelporta u kojem je moguće raditi sve i svašta. Osim osnovnih zadataka koji vode tome da se oslobodite iz zatočeništva te izvučete i svoje ljude, postoje osobni zadaci pripadnika Saintsa te još gomila drugih sadržaja koje valja istražiti. Također, na raspolaganju su nam dućani s odjećom, koji su pak posebna priča; garaže gdje ćemo uređivati automobile, trgovine oružja, pa čak i kirurške ordinacije gdje je moguće mijenjati izgled likova, uključujući spol. Osim oružja, glavni lik već u početku stječe i neke specijalnosti poput brzog trčanja, penjanja po zgradama i nevjerojatnih skokova, tako da je mogućnost krađe i prizivanja vozila upitna, no i nakon par sati u igri voljeli smo iz nekog automobila izbaciti vozača, najčešće ulijetanjem kroz vjetrobransko staklo, i pustiti omiljenu

Super Dangerous Wad Wad Edition

›

Najbogatije pakiranje Saints Rowa IV koje se može kupiti objavljeno je u jednom jedinom primjerku i košta točno milijun dolara. Naime, Super Dangerous Wad Wad Edition između gomile sadržaja donosi put u svemir, trening za špijune, druženje sa specijalcima i obuku u spašavanju talaca, plastičnu operaciju, razna putovanja na egzotične lokacije, Lamborghini Gallardo i, naravno, kopiju same igre. Autori kažu da je ovo najlimitiranija inačica neke igre u povijesti te da je upravo Saints Row IV najdosadniji dio ovog bogatog paketa.

Prijateljsko napucavanje – Oružja su kao i u prethodniku maštovita, a kako napredujete, otključavaju se sve neobičnija stanicu te se bez cilja vozikati po gradu.

Mračni svijet virtualne “stvarnosti”

Naravno, Zinovi neće blagonaklono gledati na naš pokušaj oslobađanja te će nam redovito priređivati zasjede i pružati razloge da se s njima pošteno zakačimo. Uz razne vrste klasičnog i neobičnog oružja, na raspolaganju su nam i neke sposobnosti poput zamrzavanja i spaljivanja protivnika te telekineze, a budući da “magije” zahtijevaju određeno vrijeme “punjenja”, nemojte misliti da ćete samo njih koristiti kada ih se domognete. Baš kao i oružja novcem, tako je i sposobnosti moguće nadograđivati sakupljanjem energetskih izvora diljem grada, što će nas privremeno odvratiti od glavnih zadataka i natjerati da skrenemo sa zacrtanog puta na par minuta. Grafički gledano, Saints Row IV nije vrhunac tehnologije, no za neozbiljan svijet koji prikazuje, tamni tonovi i karikature od neprijatelja odlično su pogođeni. Doduše, primjetno je da su teksture zamuljane kada se jako približimo objektima, no to ne umanjuje uživanje u igri koja je kao stvorena

za neobaveznu zabavu koju pruža čitavo vrijeme. Posebno hvalimo odlične dijaloge prepune humora i odabir pjesama koje nas prate tijekom kampanje i na izmjenjivim radiostanicama prilikom vožnje automobilom, dok smo zamjerke ostavili za poseban okvir. Nije da su bezazlene, no daju se zbog općeg dojma prežvakati. Saints Row IV definitivno je jedna od najzabavnijih igara unatoč očitoj stupidnosti kojom je protkana. Gomila sadržaja i zadataka, humorističnih scena i dosjetki te općenito pozitivne atmosfere jednostavno nas nisu puštali danima. Istina, riječ je nerealno blesavoj igri, no definitivno jednoj od najboljih ove godine, kao i žanra akcijskih naslova otvorenog svijeta općenito.

U iščekivanju zakrpe

Premda većina igrača nije imala nikakvih problema, primjetan je broj onih koji su sa Saints Rowom IV dobili čir na želucu. Nekima se uopće nije htio pokrenuti, drugi su u određenim

io ki ljubitelj igara odluč Nije poznato je li se ne posebnog pakiranja g ovo u za kupovin misijama izbacivani na desktop, dok se trećima to uredno događalo svakih desetak minuta. Budući da igra koristi automatsko snimanje pozicije, a postoje misije u par dijelova u kojima je to onemogućeno, jasno je kakve su glavobolje izazivali ovi bugovi. Da stvar bude gora, prva je zakrpa donekle popravila situaciju, no počeli su se javljati drugačiji problemi poput nevidljivog oružja. Naravno da će s vremenom autori igru dotjerati i ispraviti sve nedostatke, no malo više testiranja prije izlaska ne bi bilo naodmet.

Dosta nam je brkova – Nakon nekog vremena odlučili smo se na promjenu spola i milostivu odjenuli u lokalnom butiku 2013. LISTOPAD BUG

145

Taktička pucačina

The Bureau: XCOM Declassified

Info Proizvođač 2K Marin Izdavač 2K Games

Okupacijske snage – Punoglavci i njihovi pratitelji tvrde da Zemlja više nije naš svijet, no dokazat ćemo im suprotno

in Arms, a sastoji se u davanju naredbi za zauzimanje određene pozicije. Cilj je zaobilaženje protivnika i pucanje iz više smjerova prema njima te korištenje raznih sposobnosti koje napredovanjem biramo za svakog vojnika zasebno. Iako stvar solidno funkcionira, ulaskom u posebni mod bilo u kojem trenutku igra se ne pauzira već se usporava, tako da naši pratitelji često svojevoljno zauzmu neprikladne pozicije dok mi petljamo sa slijedom kojim će naredbe izvršiti. Iz samo njima znanih razloga developeri su iz prethodnika preuzeli trajnu smrt za suborce, ali ne i za glavnog junaka, tako da oba traljavca smiju poginuti, ali ne i glavni junak. Ako padnu, imamo određeno vrijeme da ih vratimo u život, a ako u tome ne uspijemo, nastupa trajna smrt. Budući da naši pratitelji sakupljaju iskustvo i dobivaju nove sposobnosti, u slučaju da je neki od njih poginuo, restartali smo igru od posljednjeg checkpointa kako bismo se sve troje lijepo nanovo oživjeli i završili misiju u istoj postavi i puni iskustva. Ono što nam je najviše smetalo jest potpuni izostanak dubine kakvu su imale ostale igre ove franšize te svojevoljnost suboraca koji su nepotrebno ginuli. Manje grafičke propuste poput teleportacije likova prilikom prelaska u novo područje i generičkih videozapisa u kojima glavni junak koristi potpuno drugačije oružje nego tijekom samog igranja ne uzimamo za preveliko zlo. Kao jednokratna zabava, The Bureau: XCOM Declassified može poslužiti – ali ništa više od toga.

Gosti iz galaksije U ISTOM STILU Brothers in Arms Prvi dio ovog serijala bio je ujedno i najbolji pa nam nije jasno kako su autori s kasnijim izdanjima mogli zabrljati. XCOM: Enemy Unknown Želite li pravi ugođaj XCOM-a, obavezno zaigrajte posljednje izdanje koje nudi tjedne, pa i mjesece zabave.

OCJENA Grafika, retro ugođaj, akcija Umjetna inteligencija, grafički nedostaci, nelogičnosti

U najavama je sve zvučalo simpatično, no nakon igranja ne možemo se oteti dojmu da je The Bureau: XCOM Declassified sklepan na brzinu, tek toliko da od fanova XCOM-a izmuze novac Damir Radešić

S

vi koji su se zakačili na serijal XCOM znaju jako dobro da njihova ovisnost ne leži u pukom napucavanju izvanzemaljaca, već mnogo dubljim komponentama koje smo susreli u svim dosadašnjim poglavljima. Istraživanje, razvoj, neizvjesnost, interakcija i povezanost s malim likovima na ekranu osvojili su mase i ovu franšizu praktički svrstali među legende i bezvremenske naslove. To nažalost ne možemo reći i za poseban izdanak The Bureau: XCOM Declassified, koji smo odigrali reda radi i u njemu našli vrlo malo zadovoljštine. The Bureau: XCOM Declassified trebao je prikazati početak čitave priče koja se provlači kroz ovaj serijal,

a prema igri, sve je krenulo tijekom Hladnog rata u kojem Amerikanci shvaćaju da prijetnja ne dolazi s Istoka, nego iz svemira. Kao specijalni agent William Carter vodit ćemo tim junaka u misijama protiv zlih izvanzemaljaca i napucavati ih iz trećeg lica koristeći sva dostupna oružja, uključujući njihova. Sama igrivost nema klasične podjele kakvu je imao poznatiji prethodnik jer u bazi imamo vrlo malo sadržaja za proučavanje. Kada na terenu pronađemo izvanzemaljsko oružje, možemo ga odmah koristiti, a alieni su se pobrinuli da streljivo za njega nalazimo na svakom koraku kao i ono za klasično vatreno oružje. U samim misijama čiji opisi variraju, no u osnovi su sve “pobij sve aliene”, prate nas dvojica suboraca kojima možemo izdavati zapovijedi. Sličan sustav primijenjen je u sada već pomalo zaboravljenom serijalu Brothers

Ptičica! – Snajper je zbog sporog punjenja koristan samo na daljinu i njime uvijek gađajte isključivo u glavu

DOJAM Ne krijemo da smo pomalo razočarani dobivenim jer smo od The Bureaua: XCOM Declassified očekivali mnogo više.

77 % 146

Podivljala zvijer – Najlakše ga se riješiti bombama, ali ako ih nemate, puno sreće s trčkaranjem i napucavanjem

BUG LISTOPAD 2013.

Borbeni prikaz – Akcija je samo usporena, tako da zapovijedi odaberite što brže kako vaši pratitelji ne bi glumili junačine

s

pe c ij a l

interaktivno izdanje rang-liste

za a n do d a t a k

na ipadu

u

k

Čitajte Lider na iPadu

1000 najvećih

Pc

e3 98. broja

Prve službene podatke poslovanja hrvatskih tvrtki u publikaciji ‘1000 najvećih hrvatskih tvrtki prema ukupnom prihodu u 2012.’ možete pregledavati u interaktivnom izdanju: • filtar po djelatnostima, sjedištu i prihodu • sortiranje tvrtki prema dobiti, izvoznim rezultatima, zaposlenima… • mogućnost pretraživanja.

Trebate samo u app storeu na svojem uređaju ‘skinuti’ liderovu aplikaciju i s pomoću nje kupiti dostupna izdanja Lidera. Besplatno za Liderove pretplatnike. Više informacija potražite na [email protected].

Novi broj Lidera na Appleovu servisu iTunes već u srijedu navečer. Osim kupnje pojedinačnog izdanja postoji mogućnost mjesečne i godišnje pretplate.

Powered by

TEHNOLOGIJA

Virtualna stvarnost

Oculus Rift

Dvogled u budućnost Headset se natakne povrh nosa, čvrsto pritegne uz glavu, pa prikazuje trodimenzionalne igre i prati pokrete igrača. Oculus nije potvrdio službenu cijenu ni datum objave Rifta, no nadaju se usavršenu verziju prodavati po tristo američkih dolara, i to dogodine

Ante Vrdelja

N

ekoć, dok je zagrebački Cvjetni trg još izgledao kao gradski trg, popodnevnoj se šetnji mogla dodati sitna radost virenja u izlog Mladinske knjige. U malenoj trgovini gdje se danas prodaju mobiteli osamdesetih se nudila informatička oprema, zajedno s prevažnom robom: videoigrama. Naslovnice kutija u vitrinama obećavale su avanture, avione, eksplozije i zmajeve, no jednom kada bi se program s vrpce učitao u računalo - prevara! Namjesto obećane akcije i spektakla na ekranu bi zatreperila slika statične pikselaste žabe. Ili zmaja. Ovisno o tome koliko se škilji kroz vjeđe. Zahvaljujući Nvidiji, AMDu i velikom Manituu, mnoge igre danas izgledaju bolje na 148

BUG LISTOPAD 2013.

ekranu nego na naslovnici kutije. “Apsolutni fotorealizam” u igrama još nije ostvaren, no prvi čovjek Epic Gamesa Tim Sweeney prognozira da će “grafika u igrama biti istovjetna prikazu iz stvarnosti” u narednih 10 godina. Proročanstvo će mu se možda ostvariti, možda i neće, a da nam ne bude dosadno dok čekamo rezultate, brine se kalifornijski startup Oculus, koji je u svega godinu dana vlastoručno uspio oživjeti ideju virtualne stvarnosti.

I, kakva je?

Oculusov je Rift headset sastavljen od relativno jeftinih dijelova: 7-inčnog ekrana i leća, uglavljenih u kućište nalik ronilačkoj maski, i dva kabla kojima se povezuje s PC-om. Jedan je za sliku (DVI ili HDMI), a drugi je standardni USB kojim se računalu prenose podaci o pokretima glave. Jednom kada se sve zajedno pričvrsti uz glavu, omoguća-

va da se u igru uroni potpuno i bez zadrške, gdje virtualna stvarnost uvjerljivo, kao nikad dosad, zamjenjuje ćelavu zbilju. Imao sam prilike isprobati posljednju inženjersku verziju Rifta na Gamescomu, gdje je ovaj uređaj bio najveća hardverska atrakcija sajma. Imajući u vidu relativno dugačak uvod u ovaj tekst i poslovično sve kraću pozornost u mladog čovjeka, reći ću vam odmah kako mi se sviđa: < Oduševljen je Riftom i Valve. Doradio je Team Fortress 2 i Half Life 2 da podržavaju headset. Trodimenzionalni prikaz ostvaruje se prikazom dvije odvojene slike, na jednom ekranu sa softverskim pomakom i zaobljavanjem za leće

sviđa mi se. Dovoljno da se predbilježim za prvi komercijalni primjerak, bude li doista u prodaji sljedeće godine i po cijeni oko 300 američkih dolara (ovdje možete umetnuti neku vlastitu cifru za koju držite da je primjerena) jer me silno veseli pomisao da bih sljedeći Fallout mogao igrati u 3D-u (a ovdje možete umetnuti svoju najdražu igru). Ne sviđa mi se niska rezolucija: iako je tzv. Prototype HD verziji

< 20.000 razvojnih primjeraka Rifta prodano je developerima u prvom valu; nova se pošiljka upravo sprema, a osnivač Oculusa Palmer konzervativno procjenjuje da mu tržište na PC-u broji nekoliko stotina tisuća entuzijasta i pasioniranih gamera

povećana rezolucija u odnosu na prve razvojne primjerke, ekran sa 1.080 linija preblizu je očima da bi sve izgledalo glatko. Nadam se da će komercijalni proizvod nuditi višu rezoluciju, na kojoj pikseli manje bodu oči. Još mi se manje sviđa frekvencija osvježavanja ekrana, koja za posljedicu ima mutnu sliku u pokretu (motion blur). Dvije velike, ali i jedine prave zamjerke Riftu trenutno su prioriteti razvojnog tima koji se dosad pokazao sposobnim i domišljatim, pa su veliki su izgledi da će uskoro pronaći rješenje i za ove probleme. Jednom kad je headset na glavi, potrebno je svega nekoliko sekundi da se oči priviknu na trodimenzionalnu sliku i potencijal nove tehnologije jasno je vidljiv. Leće je moguće kalibrirati, no uglavnom je dovoljno tek prstima namjestiti headset da dobro sjedne. Stare babe i tehnološki nevježe u tom trenutku znaju zaustiti “vau!” ili otvarati usta bez glasa i u čudu, no ako čitate Bug, po svojoj ćete prilici, jednom kada isprobate Oculus,

okretati glavu i razgledavati igru i sve će vam izgledati nekako normalno, onako kako bi zapravo u igrama i trebalo biti. Ako sam išta pomislio prije taracanja protivnika u Hawkenu i Valkyrieju, bilo je to samo - “napokon”.

Samo što nije

Po vlastitom Oculusovu priznanju, želja je razvojnog tima izraditi robustan i moćan uređaj koji će moći zadiviti čak i skeptike jer - vjeruju - imaju samo jednu priliku da ponovno potaknu interes za virtualnom stvarnošću. Zapadni mediji koji javljaju o Oculusovim naporima ne propuštaju upozoriti na sudbinu svih prošlih tvrtki koje su se bavile VR headsetovima za igre: devedesetih su sličan proizvod pokušavali izraditi mnogi, od Atarija do Sege, pa su na koncu bankrotirali - svi. I to s pravom. Devedesetih je turobna zbilja spriječila prvi doticaj s virtualnom stvarnošću na ovim prostorima, no izgleda da nismo propustili mnogo. Monokromatski ekrani, poput Nin-

tendova Virtual Boya koji je igre prikazivao samo u crvenoj boji, i žičani trodimenzionalni modeli u produkciji Intelovih 486ica dio su heterotopije nezrelog VR-a koji se na grbi Čovjeka-kosilice i njemu sličnih smorova pop-cyberkulture pokušavao etablirati kao špica digitalne zabave. Ukratko, vireći kroz tadašnje headsetove, nije se imalo bogznašto vidjeti. Utoliko je teže povjerovati mladom kalifornijskom studošu Palmeru Luckeyu, zaljubljeniku u VR koji se zaklinje da VR samo što nije, odnosno ponavlja ono što se moglo čuti posljednjih četvrt stoljeća. S druge strane, ima Palmer pravo kad veli da su cijene ekrana visoke rezolucije i skromnih dimenzija danas pristupačne zbog silovitog napretka mobitela, a proizvodni su troškovi u Kini niski, pa je sasvim moguće izraditi jeftin VR headset u kojem će moćne grafičke kartice oslikati sasvim uvjerljiv svijet. Nakon što je na Kickstarteru zgrnuo oko 2,5 milijuna američkih dolara u jednom od najuspješnije financiranih projeka-

ta, osnivač Oculusa osigurao je narednih 16 milijuna od privatnih investitora. Pravo bogatstvo tvrtke ipak čine poslovični ljudi: Palmeru su se pridružili veterani industrije poput Brendana Iribea iz Gaikaija (servisa za streaming igara koji je Sony preuzeo za golem novac); Lairda Malameda, negdašnjeg potpredsjednika Activisiona zaduženog za razvoj; i na koncu samog Johna Carmacka, najvećeg evanđelista novog VR vala i programerskog baje koji je nas je sve zadužio.

Kino na glavi

Oculus ovih dana ponovno zapošljava, a na popisu je objavljenih radnih mjesta i ono za psihologa eksperimentalne percepcije. Većina je hardverskih prepreka za izradu VR headseta svladana, ili je na dobrom putu da bude, a u Oculusu se sada suočavaju s cijelim nizom novih problema, od vrtoglavice i mučnine koju osjeća većina ljudi u igrama s pogledom u prvom licu do iznalaženja alternative mišu i tipkovnici za kretanje u virtualnom prostoru.

Kad sam bio krokodil mlad Evolucijom je riješeno, prije nešto stotina milijuna godina, da ćemo kao ljudi gledati naprijed i imati duplje u sredini lubanje, da zajedno s ostalim zvijerima bolje vidimo plijen. Neka druga stvorenja pak i dan-danas imaju široko razmaknute oči, da bolje vide tko ih vreba i od buta bi im radio pršut. No i ovakav, relativno skroman ljudski periferni vid od 180° nevolja je za VR headsetove koji ga ne mogu emulirati iz tehničkih razloga: na ravnom ekranu svaki stupanj širenja slike zahtijeva sve više piksela, pa se Rift zasad zaustavio na horizontalnom kutu gledanja od 110°. Uz najavu da spremaju par trikova koji će na konačnom modelu omogućit još širi i uvjerljiviji prikaz.

2013. LISTOPAD BUG

149

OVI NE ODUSTAJU Durovis Dive

Njemači Rift za siromašne. Naprava se sastoji od leća i kućišta u koje se umetne smartfon, pa se koriste njegov ekran, žiroskop i grafički podsustav. Makar je takav plan: prototip koji sam iskušao na Gamescomu jedva je funkcionirao.

vrAse

Škotska verzija Durovisova Divea. Jednostavno kućište u koje se umetne mobitel trenutno je na Kickstarteru i ako požurite uplatiti šezdesetak funti, može biti vaš ako Kickstarter uspije. Imajte na umu da dok mobiteli ne stasaju, najbolje čemu se možete nadati u igrama jest Holding Hands ili Candy Crush u 3D-u.

< Programer HydraDecka dao si je u zadatak istražiti kako Razerov kontroler Hydra radi s Oculusom, a svoja opažanja prenosi na YouTubeu. Video u kojem promatra golaće i upravlja digitalnom rukom zgrnuo mu je gotovo milijun prikaza u tjedan dana, dok malo tko opaža da sušičavac stoji u smočnici

Carl Zeiss Cinemizer OLED

Nije pravi VR headset i ne posjeduje senzor za pokrete, već je zamjena za 40-inčni ekran za gledanje filmova i igranje igara. Prezentira se na sajmovima igara i čini se da uredno opstaje na tržištu, pa ćemo ga ubrojiti u aktualne igrače.

Sony HMZ-T3W

< Veza između Oculusa i drugih igara izniklih na Kickstarteru nije službena, no autori Star Citizena ne kriju simpatije za Rift i svoju svemirsku sapunicu s pucanjem dizajniraju s podrškom za VR

Ovi su problemi, poput malog postotka ljudi koji ne osjećaju mučninu dok se kreću brzinom od 20 km/h unazad u npr. Team Fortressu 2 (developeri ih nazivaju čudacima), zanimljivi koliko i rješenja. Zgodnim su se alatom za kretanje u trodimenzionalnom svijetu pokazale Razerove nunčake Hydra, makar kada je riječ o igrama u prvom licu, dok se zabavni softver u kojem se igrač nalazi u kabini bilo čega svemirskog broda u Valkyirieu ili velikog robota u Hawkenu dobro snalazi i s tradicionalnim gamepadom. Nadalje, zgodno je da se spuštanjem glave i pogleda vidi i nešto od udova avatara u FPS igrama, kao što ih je patentirao prastari Trespasser ili usavršio serijal ArmA, pa će zadatak psihologa biti izrada smjernica za razvoj VR igara, odnosno da savjetuje developere što u virtualnoj zbilji funkcionira, a što

ne. Iako se dobar dio postojećih naslova uz nezanemariv trud može doraditi da podržavaju Rift (kao što je Valve doradio svoj Half-Life 2), prvu igru krojenu isključivo za Rift tek trebamo dočekati. Ideja ne nedostaje: na Oculusovim službenim stranicama trenutno se nalazi tristotinjak aplikacija, od jednostavnih demonstracija koncepata do punokrvnih igara koje su prigrlile headset, poput iRacinga s bolidima NASCAR. Među najpopularnijim je aplikacijama i VR Cinema, softver koji simulira kino-dvoranu, a nude se i alati za vizualizaciju u arhitekturi koji dodatkom trodimenzionalnosti čine da se i zdanja na Viru doimaju nekako ljupko i zadivljujuće. Popularni softver za izradu igara Unity već danas podržava Rift, a Epic najavljuje punu integraciju alata za VR u svojem Unreal Engineu 4. Tako je Rift već danas, u najboljem slučaju godinu prije izlaska na tržište, postao relevantnom platformom.

Bolje sutra

Naglavni prikazivač filmova iz Sonyja najnoviji je rezultat dugogodišnjeg eksperimentiranja s tehnologijom, a neke od mogućnosti (dvostruki OLED ekrani, 7.1 zvuk, bežična veza) mogle bi se naći i u punokrvnom VR headsetu za PS4 o kojem se sve češće govorka. 150

BUG LISTOPAD 2013.

Nisam vidio što je pošlo po zlu, jer sam imao Rift na nosu, ali sam čuo gospodina do mene kako tiho ječi - zapele su mu naočale za okvir headseta. Uređaj se očito može koristiti i s naočalama (ako se koristi pažljivo), no već se razvojni primjerak developerima isporučivao s tri seta izmjenjivih leća za kratkovidne, pa ne treba sumnjati da će se slično rješenje naći i konačnoj

OVI SU PROPALI Sega VR

Planirani dodatak konzoli Genesis najavljen je 1991 . godine; prikazan je i prototip, ali je otkazan prije dovršetka razvoja. Sega je kao razlog za odustajanje navela bojazan za zdravlje igrača.

Atari Jaguar VR

verziji. Zbog žarišne daljine fokusirane na beskonačno, dugotrajno zurenje ne bi smjelo biti štetno za vid. Nešto je teže rješiv problem s mučninom, koji je praiskonske naravi: ako tijelo ćuti da se giba, a gibanje se ne registrira osjetom vida (morska bolest), ili oči kažu da se gibamo, ali tijelo tvrdi da miruje, organizam zaključuje da je otrovan, pa brzo ispumpa sadržaj želuca - kroz nos. Dobre su vijesti da dužim korištenjem headseta organizam postaje manje osjetljiv. Posljednji u nizu problema koje tvorci Rifta moraju uzeti u obzir psihološke je naravi. S headsetom na očima i slušalicama na ušima (Rift ne dolazi sa slušalicama; koriste se vlastite) igrači će uroniti još dublje u izmaštane svjetove, pa je revival virtualne stvarnosti poslužio i kao povod za ponovno propitivanje otuđenosti pojedinca i pretenciozne eseje na temu “Bespuća virtualne zbiljnosti - život bez života”. Petparačkih analiza i pisanja bloga o psihosocijalnom aspektu VR-a prihvatio se svaki samouki kvazianalitičar i njegov brat, a od same pomisli da bi ljudi koji nose šal i kad je ljeto u Mami mogli održati tribinu o noliferizmu - već mi je slabo. Sjaši, brate. Ako umrem kao Kinez i otkaže mi ćuka nakon četiri dana neprekidnog igranja, volio bih da to bude s Riftom na glavi namjesto pred 22-inčnim TN monitorom za siromašne. Glazbenu liniju marke Rotel ostavljam Melini, knjige Ani, auto Ivi, a Lari vinil Danijela Popovića “Bio sam naivan”. Vrijeme će pokazati jesu li u Oculusu bili naivni kada su svoj headset demonstrirali Shuheiju Yoshidi, Sonyjevu direktoru koji

je navodno bio oduševljen Riftom. Do te mjere da je odlučio sličan uređaj, ali vlastite proizvodnje, upariti s nadolazećim PlayStationom 4. U Oculusu potvrđuju da su sa Sonyjem vodili razgovor, ali navodno nisu postigli nikakav dogovor i gospodski poručuju tek da je konkurencija dobra za razvoj tehnologije. U pravu su: cijela zgoda podsjeća na legendarni 3dfx, za čiju je tehnologiju bila devedesetih zainteresirana Sega, koja je na koncu sklopila posao s NEC-om, a američkoj se firmi za ustupljeni primjerak grafičkog čipa Voodoo najljepše zahvalila - domo arigato - i nije im ga vratila. No Voodoo je i bez ugovora s proizvođačem konzola potaknuo nezaustavljivu revoluciju u izradi grafičkih kartica na PC-u, pa bi Oculus Rift, bez velikog ugovora i s ponekom manom, mogao označiti početak novog ubrzanog ciklusa razvoja igara i hardvera s čudesnim rezultatima. Hura.

< Sve igre s kokpitom ili kabinom, kao što je nadolazeći IL-2 Sturmovik: Battle of Stalingrad (izlazi na proljeće 2014.), dobro rade s Oculusom i tradicionalnim gamepadom i joystickom. Dobrodošao detalj na Oculusu bila bi kamera kojom bi se načas mogao prebaciti pogled na tipkovnicu, da ne pipamo napamet, no te mogućnosti (zasad) nema ni u najavi

Sredinom devedesetih i Atari je radio na prototipu VR headseta za koji je izradio i jednu jedinu igru (Missile Command 3D), no 1996. tvrtka dobiva vlasnika koji uništava zalihe hardvera. Što je svojevrsni napredak za firmu koja je 80-ih tone neprodanih igara zakopala u pustinji.

Valve CastAR

Nakon što se Valve osvjedočio u mogućnosti Rifta, odustao je od razvoja vlastite tehnologije koja je spajala Google Glass i tradicionalni headset: naočala s miniprojektorima, koje stapaju stvarno i virtualno. Kao Tko je smjestio Zeki Rogeru uživo.

Nintendo Virtual Boy

Za razliku od svojih konkurenata, Nintendo je vlastiti headset pustio u prodaju 1995. godine. Grafika je bila ćelava, monokromatska, a prodaja još ćelavija, pa je samo godinu dana kasnije proizvodnja obustavljena. 2013. LISTOPAD BUG

151

BLOG NA PAPIRU

Informatičar starog kova

Dvi škobe Količina inteligencije na Zemlji je konstanta. Šta nas je više, gluplji smo. Informatika, kao najmlađa grana ljudskog dejstvovanja, idealan je primjer u korist ove tvrdnje Kristijan Mirić

D

a bismo što zornije objasnili problematiku današnjeg informatičkog evanđelja, napravimo prvo pokaznu vježbu s nekoliko tradicionalno beskorisnih djelatnosti ljudskog roda koje, nažalost, služe kao mjerilo uspješnosti i ostalih vrlina kojima se pojedini bipedi vole kititi.

Moda

SF serije, a pogotovo franšiza Star Trek, idealno su štivo koje nam zorno prikaziva kako bi svijet budućnosti triba izgledat. Ljudi su napustili novac, modu i bavljenje pizdarijama, a svak radi ono za šta je sposoban. Ne kažen sad da svi tribamo nosit čoju i cokule, ali dajte pogledajte šta je danas sve moderno. Ima ona slika kako se majmun uspravija i doša do Justina Biebera, pa reka: “Idemo nazad, zajebali smo.” Nikad neću svatit zašto svi prihvate neki obrazac izgleda i ponašanja samo zato šta je neko reka da je to “IN”. Dakle, bez obzira valja li to ili ne valja, jel lipo za vit ili nije, na koncu konca je li udobno, higijenski i praktično ili nije, raja sluša kojekakve modne gurue koji se vjerojatno naveče u pederskim barovima klade: “Oš se kladit da će ovo lito žene nosit čizme?” - “Oće kurac, skuvaće in se noge, smrdiće ki kuga.” - “Ne beri ti brigu, rećemo in da su to litnje čizme.” - “Aaaaa, to je onda drugi par postola.”

Curling

Tako mi svega onoga šta mi je najmilije, tako mi snooze botuna i partijske knjižice, ne postoji gluplja stvar u vasioni od curlinga. To je toliko glup sport da bi mi bilo malo 3.000 onih japanskih gradelja da opišen količinu gluposti koja isijava iz curlinga. Da je glupost gravitacija, curling bi bija crna rupa. Kad umren, prva stvar će bit da potražin tipa koji je izmislija curling i da ga opizdin nogon u cipac. Upišimo u YouTube “Curling” i prije nego stisnemo 152

BUG LISTOPAD 2013.

Play, popijmo dva Normabela. Zamislimo spiku: “Šta treniraš?” - “Curling” - “Jel, a jel teško gurat onaj babulj po ledu?” - “A ne radin ja baš to…” - “Nego šta?” - “Ja san onaj šta tare metlon isprid babulja…” - “Jebote, koji sport…” - “Pušt ti stat, iđen ja za dva miseca na Zimske olimpijske.” Pa majku mu jeben… kad niko neće, evo ja ću: “CAR JE GOL!” Sve u svemu, kao što vidimo, čim dođe ukazanje ili božji glas iz beskorisnih sfera ljudskog postojanja, ljudi to prihvate zdravo za gotovo i odjednom je normalno da se borolete bace u smeće i kupu litnje čizme i da se tri-natri na male branke zaminu šugavim curlingom. S druge pak strane, kad mi informatičari pustimo glas, djelo i stas - niko nas ne jebe ni za suvu šljivu i ma koliko se mi trudili unaprijediti kvalitetu života čovječanstva, uštediti vrijeme i ekološki djelovati, oni koji prate modu i gledaju curling situaciju drže u modu “Ne talasaj, dobro je i vako.” Svi oni koji se sjećaju četveroznamenkastih telefonskih brojeva znaju da cilj informatike nije download beskonačnog niza filmova i glazbe s torrenta, a pogotovo cilj informatike nije stvaranje hardverske i softverske infrastrukture za upload slika na kojima se osim glupe face vidi i aparat kojim je slikano. Informatika ima dva osnovna cilja, međutim pogledajmo kakva je situacija i recimo: nakon šta su ispunili apsolutno sve preduvjete da se ciljevi realiziraju, jesu li informatičari nagrađeni pljeskom i burnim ovacijama ili su nestali u akciji? Prvi i osnovni cilj informatike jest obrada podataka elektroničkim računalima na način da se jedan podatak unese jedanput u jedno računalo. Postoji li išta logičnije od toga? Ima li iko kome zvuči logično da se npr. datum rođenja mora posebno unosit u MUP, a posebno u kompjuter od zdravstvenog? Informatičari su napravili i softversku i hardversku podlogu za ovaj sveti cilj.

Softverska je podloga baza podataka. Generalno gledajući, postoje četiri osnovne vrste baza podataka. Prva je vrsta mala baza koju napada mali broj ljudi. Primjer je takve baze podataka Baza prekovremenih sati u državnim službama. Mala je jer se kroz cilu godinu u nju zapišu jedan do dva unosa, i to kad pročelnik ostane iza tri pričepit koju sekretaricu, a napada je mali broj ljudi jer većinu boli kurac za to. Druga je vrsta mala baza koju napada velik broj ljudi. Primjer je takve baze Twitter. Mala je jer svi koji je napadaju moraju svoje mudre misli sažeti na veličinu SMS-a, a napada je velik broj ljudi jer ima pun kurac mudraca po bespućima Interneta. Treća je vrsta velika baza koju napada mali broj ljudi. Primjer je takve baze CERN. Velika je jer kad ispale 200 miljardi protona, onda se u tu bazu upišu svi parametri tog 3D biljara, a napada je mali broj ljudi jer njih dvi-tri iljade s doktoratima iz teorijske fizike koji gledaju u one tripove u bojama na monitoru, da sutra nestanu, skužili bi tek idući misec jer bi se u mreži najedanput pojavilo 314 gigavata viška. Četvrta je vrsta velika baza koju napada velik broj ljudi. Primjer je takve baze Facebook. Velika je jer postoji osam prostornih kvadranata, svaki sa po 1,57 steradijana, što nam daje praktički beskonačno kuteva iz kojih može biti slikana zahodska fotografija s iPhoneom 4. Napada je velik broj ljudi jer većina mlađarije i dokonih polovnjača radije provodi vrime u zahodu na Fejsu nego da radi štogod konkretno, nedajbože obrazuje se. Ako može banka priko patch kabla pribacit 100 miljuna kuna u drugi kompjuter, zašto ne može kompjuter iz Porezne javit kompjuteru iz Mirovinskog da ja neman duga i da mi upišu radni staž? Ili još bolje, šta uopće ima javljat? Svak može pogledat sve podatke bez obzira di se nalazili - naravno, u skladu sa svojim ovlaštenjima. Međutim, iz nekog razloga, bez obzira šta su se informatičari

Bilješka o piscu

Informatičar starog kova neobrazovani je i samouki informatičar koji je zbog siromaštva veći dio radnog vijeka proveo bez računala i Interneta. Usprkos tome savladao je sve tajne informatike pa ga s pravom možemo nazvati informatičkim Ramanujanom.

ubili ki beštije da ovo sve skupa isprogramiraju, rastegnu, poštimaju i upogonu - ćorak. Što nas automatski vodi drugom problemu i drugom cilju informatike koji također nije ispunjen, bar ne krivicom informatičara. Drugi cilj informatike jest sprečavanje nepotrebne sječe šuma. Znamo svi da su šume pluća planeta Zemlje i, koliko ja vidim, jedino se informatičari trude da se čovječanstvo ne uguši. Za početak, odgovorimo na informatičko kokoš-jaje pitanje: Šta je bilo prvo - baza podataka ili printanje na papir? Starija je baza podataka. Međutim, neki paraziti starog kova mudro su se osjetili ugroženi da njihove “ekspertize” više neće biti potrebne sad kad se sve kompjuteriziralo, pa su mudro rekli: “Deder Mićo, daj ti to meni na papir…” I tako su nastali legendarni izrazi “U tri primjerka”, “Peta kopija virmana”, “Potvrda o nekažnjavanju” i “FT1P”. Nemoš napravit osobnu bez domovnice, ali ako negdi dođeš s osobnom, obavezno popušiš “A di ti je domovnica, dečko?” A da ne govorimo o tragediji tog printanja… Printa se samo s jedne strane, a kad neki printer ima duplex opciju onda Minolta piše fontom 5, a Duplex fontom 10. To je isti kurac ki da na mojoj luksuznoj limuzini umisto 1.6 16V piše “Ima rikverc”. Da se mene pita, ja bi zabranija proizvodnju printera i skutera… ali nažalost, zadnje pitanje koje mi je bilo upućeno je od moje squaw: “Dobro, jesi ti normalan?”

novi brojevi dostupni istodobno s tiskanim izdanjima kupujte pojedinačna izdanja pretplatite se na 1 / 3 / 6 / 12 mjeseci BESPLATNO za pretplatnike tiskanog izdanja

BUG

U ovom broju Buga Naziv uređaja........................................................................Stranica

Naziv uređaja........................................................................Stranica

GADGETI

MSI Z87 MPOWER.......................................................................... 35

ArtSound R9 BT.............................................................................. 22

Enermax ETS-T40........................................................................... 37

Bose SoundLink Mini...................................................................... 55

Enermax T.B. Apollish...................................................................... 23

LogiLink Bluetooth Audio Receiver................................................... 22

Intel Core i7-4960X......................................................................... 32

LogiLink Bluetooth Speaker with Microphone................................... 22 LogiLink iDTV Mobile...................................................................... 22

NAS-evi..............................................................................................

LogiLink Mobility DVB-T Receiver.................................................... 22

Freecom Silverstore 2TB................................................................. 82

NearFa TouchPLAY 2....................................................................... 54

LaCie CloudBox 3TB....................................................................... 83

Samsung Galaxy Gear..................................................................... 30

WD My Book Live 2TB.................................................................... 84

Sony Smartwatch 2........................................................................ 30

WD My Book Live 3TB.................................................................... 84 WD My Book Live Duo 4TB............................................................. 85

TELEVIZORI Samsung Smart Plasma Series 8 PS64F8500 64"........................... 56 OSTALO.............................................................................................. Verbatim Melbourne........................................................................ 23 3D PISAČI.......................................................................................... 3DFactories Easy3DMaker............................................................... 68 Ultimaker........................................................................................ 70 RepRap Prusa Mendel i2................................................................. 72 RepRap Delta Rostock..................................................................... 74 EOS Formiga P100.......................................................................... 76 ZCorp ZPrint 650............................................................................. 77 PRIJENOSNICI.................................................................................... Acer Aspire V5-572G-5333G50aii NX.MAHEX.001.......................... 43 Lenovo IdeaPad Yoga 2 Pro............................................................. 40 Lenovo IdeaPad U430p................................................................... 42 KOMPONENTE.................................................................................... Antec Eleven Hundred..................................................................... 36 ASRock Z87 Extreme9/ac . ............................................................. 34

MOBITELI........................................................................................... Apple iPhone 5C............................................................................. 20 Apple iPhone 5S............................................................................. 20 HTC One Mini.................................................................................. 50 Samsung Galaxy S4 Mini................................................................ 50 Sony Xperia Z1................................................................................ 53 PERIFERIJE........................................................................................ Genius Micro Traveler OTG.............................................................. 22 Razer DeathStalker Essential........................................................... 38 Zalman ZM-K350M......................................................................... 38 Zalman ZM-K400G.......................................................................... 38 TABLETI............................................................................................. Asus MeMO Pad 10 FHD................................................................. 48 Asus MeMO Pad 7 HD..................................................................... 48 Asus Nexus 7 (2013.)..................................................................... 48 Dell XPS 10..................................................................................... 45 Forcebook UltraTab Exynos S7........................................................ 22 Toshiba Excite Pro........................................................................... 47

oglasi 10/13

»ASOPIS ZA INFORMATIKU izlazi mjeseËno

BUG R E D A K C I J A Glavni i odgovorni urednik: Miroslav RosandiÊ Pomoćnici glavnog urednika: Drago GaliÊ, René Lattinger Izvršni urednik: Dragan Petric Art direktor: Hrvoje Brekalo Uredništvo: Drago GaliÊ, René Lattinger (grafiËka priprema), Oleg Maštruko, Dragan Petric, Miroslav RosandiÊ, Davor Šuštić (urednik hardvera) Stalni suradnici: Mario Baksa, Krešimir BrebriÊ, Toni Krešimir Đugum, Matija GraËanin, Berislav Jozić, Dragan KovaË, Domagoj PavlešiÊ, Damir RadešiÊ, Hrvoje Šarić, Bojan Ædrnja Kolumnisti: Oleg Maštruko, Dragan Petric, Ivan Podnar, Ante Vrdelja Fotografije: Manfred Pecko Naslovnica: Hrvoje Brekalo

BUG L A B Voditelj: Davor Šuštić Pomoćnik voditelja: Denis Arunović Suradnici: Toni Drabik, Saša Ilišević, Oton RibiÊ BUG S T U D I O Voditelj: René Lattinger Asistent voditelja: Manfred Pecko

BUG

I Z D A V A »

IzdavaË: BUG d.o.o. za novinsko-nakladniËku djelatnost Adresa: Milana Ogrizovića 36a, 10000 Zagreb Telefon: 01/38 21 555 Fax: 01/38 21 669 E-mail: [email protected] Pretplata na Ëasopis: [email protected] Radno vrijeme: ponedjeljak-petak, 9-16 sati Žiro raËun: IBAN: HR9624020061100058131 OIB: 05461674840 Direktor: Aron PauliÊ - [email protected] IzdavaËki kolegij: TonËi CariÊ, Aron PauliÊ, Miroslav RosandiÊ, Jadranko StjepanoviÊ, Robert ©ipek Pretplata i distribucija: Vesna UjakoviÊ

BUG M A R K E T I N G

popis oglašivača

Aron Paulić, Đurđica Briski, Vinko Krištić

OGLAŠIVAČ URL

str.

OGLAŠIVAČ URL

str.

ALGEBRA

www.algebra.hr 23

OLYMPUS

www.olympus.hr

2

BUG O N L I N E

ASUS

www.asus.com 6

OTP BANKA

www.otpbanka.hr

37

http://www.bug.hr/

B.NET

www.bnet.hr 13

PRIOR

www.prior.hr 42

CINESTAR

www.cinestar.hr 155

RECRO/ACER www.recro.hr 9

FINDER

www.finder.hr 10

RECRO/LENOVO www.recro.hr 15

GIGABIT ADRIA

www.gigabit.hr

8

RONIS

www.ronis.hr 125

INDEX.HR

www.index.hr

93

SPAN

www.span.hr 46

ISKON INTERNET

www.iskon.hr

44

SRCE

www.srce.unizg.hr/obrazovanje 41

KASPERSKY LAB

www.kaspersky.com

96

ŠMIT ELECTRONIC

www.smit-electronic.hr

54

KODEKS

www.kodeks.hr 156

TOSHIBA

www.toshiba-croatia.com

11

KVARK

www.kvark.hr 52

VIPnet

www.vipnet.hr 17

LIDER

www.liderpress.hr 147

XENON FORTE

www.xenon-forte.hr

19

MOJ POSAO

www.mojposao.net

ZAGREB FILM FESTIVAL

www.zagrebfilmfestival.com

65

NAGRADNA IGRA HTC

www.bug.hr/htc-one

154

BUG LISTOPAD 2013.

101 3

Tisak: Radin print, Gospodarska 9, 10431 Sveta Nedelja DISTRIBUCIJA Tisak d.d. Slavonska avenija 11a, Zagreb Delo prodaja d.d., Dunajska 5, Ljubljana, Slovenija Inter Press d.o.o., Fra Dominika Mandića bb, Široki Brijeg, BiH Jadris Press soo, Bulevar Partizanski odredi 64 g 3/6, Skopje, Makedonija

Rukopisi, slike, crteæi, CD mediji i sliËno se ne vraÊaju! Zabranjeno je kopiranje i prenošenje sadræaja Buga bez dozvole izdavaËa. Sva prava zadræana. UDK: 681.3 (05) ISSN: 1330 - 0318 Bug © 2013 Bug d.o.o.