Brown Sandra - Tajne Proslosti
January 3, 2017 | Author: Emina Becic | Category: N/A
Short Description
tajne proslosti...
Description
Naslov izvornika Sandra Brown UNSPEAKABLE
oc^
3&
Copvright © 1998 by Sandra Brown Management, Ltd.
Uredio Leonardo Marušić Prevela s engleskoga Vesna Valenčić Lektorirala i korigirala Branka Perković-Jardas Nakladnik LEO-COMMERCE d.o.o., Rijeka - Zagreb Tel. 051/625-910 01/615-0320 Za nakladnika Leonardo Marušić Priprema za tisak LEO-COMMERCE, Rijeka
Zahvale Tijekom pisanja ovoga romana morala sam izražavati misli osobe koja je roñena posve gluha i čiji je knovni način komunikacije jezik znakova. Budući da je moje iskustvo u tome veoma ograničeno, potražila sam pomoć u zajednici gluhih. Jedna mi je mlada lena pružila golemu pomoć... i ne prvi put. Jenni, još jednom, velika hvala. Premda su ona i njezina obitelj davali sve od sebe, igurno sam griješila. Zbog mojega ograničenog oznavanja znakovnog jezika u nekim je odlomcima ilo nužno primijeniti kreativnu slobodu. Molim vas, I Mostite mi eventualne pogreške. Za njih sam isklju-ivo ja odgovorna, a nikako oni koji su tako spremno i u-likodušno sa mnom podijelili svoje vrijeme i znanje. Sandra Brown
CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica Rijeka UDK821.111(73)-31=163.42 BR0WN,Sandra Tajne prošlosti/SandraBrown; . - Rijeka: Leocommerce, 2006. - (Biblioteka Leo; knj. 35) Prijevod djela: Unspeakable. ISBN 953-218-126-1
ISBN 953-218-126-1
Tajne prošlosti
7
vfti - Mvrone, slušaš li me? - Carl Herbold ljutito je /mio u svojega kolegu kažnjenika, nestrpljivo odmah nuo glavom i promrmljao: - Glupi glupane. Neosjetljiv na uvredu, Mvron Hutts nastavio se tupo ceriti. Carl mu se unio u lice. - Prestani se ceriti, može, Mvrone? Govorim o ozbiljnim stvarima. Je li išta ušlo u tu kvrgu govana smještenu na tvojim ramenima? Jesi li čuo jednu jebenu riječ od onoga što sam rekao? Mvron je žvakao svoju PayDay čokoladicu. - Jasno, tari, čuo sam te. Rekao si da te moram dobro i pozorno slušati. - Onda dobro. Carl se donekle opustio, ali nije vjerovao da će Mvron zapamtiti barem djelić onoga što mu je rekao. Mvron nije bio osobito obdaren mozgom. Zapravo, moglo bi se pretpostaviti da je njegov kvocijent inteligencije jednoznamenkasti broj. Bio je fizički snažan i želio je udovoljiti, ali manjkavost u području pameti čini ga opasnim za Carlove
8
Sandra Brown
pomno razrañene planove. Imati osobu ograničenu poput Mvrona za suučesnika ima svojih negativnih strana. S pozitivne pak strane, Carlu treba netko poput Mvrona Huttsa. Treba mu čovjek koji ne misli, nego čini ono što mu se kaže i kad mu se kaže, bez pitanja, prepirki ili skrupula. Zato je Myron savršen izbor. Čak i da je jebeni Einstein s viškom sive tvari, Myron nema savjesti. Savjest je »unutarnji dijalog«. Dakle, nije li to zgodan izraz? Carl ga je pokupio iz članka u nekom časopisu. Zapamtio ga je, a zatim iskoristio na saslušanju za pomilovanje kad je posljednji put održano. Pet je minuta rječito govorio o tome kako je sa sobom vodio unutarnje dijaloge o svojim nedjelima iz prošlosti i pustoši što ju je stvorio u vlastitom i tuñim životima. Ti su mu dijalozi ukazali na pogrešno ponašanje i usmjerili ga prema svjetlosti samootkriva-nja i odgovornosti. Kajao se i želio se iskupiti. Članovi povjerenstva nisu bili impresionirani velikim riječima što ih je ubacio u svoj govor. Shvatili su da trabunja besmislice i odbacili njegovu molbu za pomilovanje. No pretpostavimo da savjest jest unutarnji dijalog. To bi podrazumijevalo apstraktne ideje i poimanja, a Myron je previše glup da bi nešto od toga shvatio. Zapravo, Carlu je bilo posve svejedno ima li Myron savjest ili ne. Djelovat će u skladu sa svojim trenutnim instinktima, točka. Upravo zato ga je Carl izabrao. Myron neće biti preosjetljiv ako situacija postane ružna. Kad već spominjemo ružno, Myron je doista izrazito ružan tip. Njegova koža ima tek neznatnu pigmentaciju. Najviše boje usredotočeno je u njegovim
Tajne prošlosti
9
usnama. Velike su i neprirodno crvene. Suprotno pmu, šarenice njegovih očiju doslovce su bezbojne. I Htjede, rijetke obrve i trepavice njegov prazan pogled me još tupljim. Kosa mu je rijetka, ali oštra, pa strši s ■jegove glave poput spiralno savijene žice. Gotovo je bijela. Doimao se posebno odbojnim dok mu se iz kutova mesnatih usana cijedilo napola prožvakano nugat punjenje PayDay čokoladice. Jezikom je polizao ni jesu, a Carl je pogledao u stranu. Mnogi bi se mogli pitati zašto su on i Myron prijatelji kad su tako napadno različiti. Carl je visok, tamnokos i naočit. Dizao je utege kad je za to bio raspoložen, ali je redovito u ćeliji radio sklekove i trbušnjake kako bi zadržao čvrstinu trupa. Njegov privlačan osmijeh podsjećao je na mladog Warrena Beat-tyja. Barem su mu tako rekli. Osobno je mislio da on izgleda bolje od glumca, kojega je Carl uvijek smatrao pederom. No Beatty je imao prelijepu ženu. Gospoña Beatty je doista pravi komad. Carl je svakako bio superioran u odnosu na Mvrona Huttsa kad je riječ o mozgu. Ono što je Myronu nedostajalo, Carl je imao viška. Mogao je sjajno planirati. Činilo se da mu briljantne ideje dolaze same od sebe. Takoñer je znao neodreñeno ispletenu ideju čvrsto zategnuti tako da postane sjajan plan. Zasigurno bi dogurao do generala, da je kojim slučajem dospio u vojsku. Ali čak i časnicima najviših činova trebaju vojnici koji će njihove strategije provesti u djelo. Dakle, Myron. Mogao je za partnera izabrati bilo koga u kaznionici. Myron je većini ljudi tjerao strah u kosti, čak i okorjelim kriminalcima. Držali su se podalje od njega. No Carlove osobine voñe privlačile su ljude
10
Sandra Brown
poput magneta. Iskustvo mu je donosilo mnogo bodova meñu kažnjenicima. To i njegova uroñena karizma. Mogao je za partnera izabrati bilo kojeg kaž-njenika, a svi su pametniji i opakiji od Myrona; jer unatoč njegovoj sklonosti nasilju, Myron je zapravo imao dobroćudnu narav. Ali netko s malo više mozga Carlu je mogao stvarati probleme. Nije mu trebao netko tko će ga putem gnjaviti svojim konfliktnim razmišljanjima. Nesloga dovodi do rastresenosti, a rastresenost vodi u katastrofu, naime, do ponovnog uhićenja. Za ovaj mu plan bijega treba samo još jedan par očiju i ušiju, te netko tko zna pucati i ne boji se to učiniti ukaže li se potreba. Myron Hutts odgovara potrebama. Myronu ne treba lukavost. Carl je ima dovoljno za obojicu. Osim toga, čut će dovoljno pritužbi od Cecila. Cecil previše razmišlja. Prekomjerno analizira svaku prokletu sitnicu. Dok odmjerava šanse, propušta prilike. Poput one smiješne razglednice muškarca koji drži fotoaparat uz lice i snima Eiffelov toranj dok kraj njega prolazi naga Francuskinja; takav je Cecil. No Carl sad nije želio razmišljati o svojem starijem bratu. Kasnije, kad bude sam, razmišljat će o Cecilu. Leñima naslonjen na ogradu od žičane mreže, pogledom je prelazio po dvorištu za tjelovježbu. Budnost je bila njegova druga narav. Dvadeset godina provedenih u zatvoru naučilo ga je da uvijek bude na oprezu za prvi znak nevolje od strane neprijatelja, poznatog ili nepoznatog. Imao je mnogo utjecaja i široki krug prijatelja, ali nije bio svima drag. Na drugoj strani dvorišta skupina crnih dizača utega stezala je i opuštala svoje dobro nauljene mišiće, promatrajući ga s neskrivenom mržnjom, i to samo zato jer nije bio jedan od njih. Društvo se uzbuñuje zbog
Tajne prošlosti
U
suparničkih bandi, uličnog ratovanja, osveta. Smijjefino. Sve dok ne dospiješ unutra, ništa ne znaš o ban-i ima. U kaznionicama postoje veća razgraničenja, polariziranost i segregacija nego igdje drugdje u sviJctu. Imao je nesuglasica s crnim kažnjenicima, što bi izailo razmjenu uvreda, a to bi na koncu dovelo do tučnjava, što je pak za posljedicu imalo disciplinske [mjere. No danas, niti u bližoj budućnosti, nije kanio ni s I mi ništa započinjati. Sve do dana kad on i Myron iloilu na red za rad na cesti, Carl Herbold bit će idea-I.III zatvorenik. Riječ je o novom programu, dijelu /alvorske reforme osmišljene s ciljem da se kažnjenici ponovno osjećaju kao korisni članovi društva. Živo mu se fućkalo za društvene implikacije. Zanimalo ga je samo kako to može pomoći njemu. Kada doñe nje-lov red da iziñe izvan ovih zidova i radi vani, bit će prvi u autobusu. Stoga se pritajio, ne čineći ništa čime bi privukao pozornost na sebe. Nije kršio pravila, nije upadao u tučnjave, čak nije bio mrzovoljan. Ako bi čuo promrmljanu uvredu na svoj račun', ignorirao ju je. Pretvarao se da ne vidi orio što mu se ne sviña. Prije nekoliko večeri morao je stajati i gledati kako Myron puši jednom tipu. Drugi zatvorenik, bijelac koji je ubio ženu i odslužio dvije godine od doživotne kazne, nečim je podmitio Mvrona, a ovaj mu je udovoljio. Agresivniji su zatvorenici često pokušavali iskoristiti Myronovu mentalnu zaostalost. Carl je obično intervenirao. No budući da je njihov bijeg bio tako blizu, nije se isplatilo riskirati. Osim toga, Mvronu to
12
Sandra Brown
nije previše smetalo. U zamjenu za pušenje dobio je živog miša kojemu je kasnije svojim dugim noktom izvadio utrobu. - Dakle, zapamti što sam ti rekao, Mvrone - govorio mu je Carl, shvativši da se vrijeme rekreacije bliži kraju, a kasnije tijekom dana neće imati mnogo prigoda za razgovor nasamo. - Kada doñemo na red za rad na cesti, ne smiješ se previše uzbuñivati oko toga. - Dobro - odsutno će Myron, jer ga je zaokupila okrvavljena kožica oko nokta na palcu. - Možda bi čak bilo dobro da se doimamo pomalo ljutito jer moramo raditi. Misliš li da to možeš izvesti? Izgledati nezadovoljno? - Naravno, Carl. - Grickao je oštećenu kožicu jednako kao i maločas čokoladicu PayDay. - Jer ako pomisle da jedva čekamo poći onamo, onda Dogodilo se posve neočekivano. Udarac gaje doslovce srušio s mjesta gdje je sjedio. U jednom je trenutku gledao u Mvronovu opuštenu čeljust i od čokolade zamrljani osmijeh. U drugom je ležao na boku na tlu. Zvonilo mu je u ušima, vid mu se zamaglio, utroba mu se dizala, a bubrezi su od siline udarca izbacili mokraću. Zaboravio je na svoju odluku da neće izazivati niti sudjelovati u bilo kakvim neredima. Njime je ovladao instinkt za preživljavanjem. Okrenuo se na leña, podigao nogu i udario napadača u prepone. Crni dizač utega, koji se očito oslanjao isključivo na mišiće umjesto na finese tučnjave, nije očekivao protunapad. Pao je na koljena, urlajući i stežući si muda. Jasno, drugi su crnci uletjeli u borbu i šakama udarali Carla. Stražari su potrčali prema njima, mašući palicama. Drugi su zatvorenici pokušavali prekinuti tučnjavu ili su navijali, ovisno kojoj skupini pripadaju. Tučnjava je
Tajne prošlosti
13
br/o zaustavljena. Kad je uspostavljen red i procijenjena 1,1, vidjelo se da je minimalna. Samo su dva kažnjenika lana u ambulantu da im se pobrinu za rane. Jedan od njih bio je Carl Herbold.
14
Sandra Brown
2. poglavlje
- Mislim da je bilo veoma lijepo organizirano. Ezzy Hardge prezirno je puhnuo kroz nos na primjedbu svoje žene. - Nikad nisam jeo tvrñi komad mesa, a klima je radila s pola snage. Mislio sam da ću se rastopiti u tom crnom odijelu. - Pa, ne bi bio zadovoljan večerom bez obzira kakva ona bila. Čvrsto si odlučio da ćeš večeras biti mrzovoljan. Ezzy je bio u braku s Ćorom dvije godine dulje no što je radio kao šerif u Okrugu Blewer, pedeset dvije godine. Prvi put ju je opazio na evangelističkoj propovijedi na koju su on i skupina njegovih prijatelja otišli radi zabave. Gotovo kao da prkosi paklenoj vatri o kojoj je propovjednik govorio, Ćora je u kosi imala drsku crvenu vrpcu i odgovarajući ruž na usnama. Tijekom pjevanja crkvenih pjesama njezin je pogled odlutao s pjesmarice i na drugu stranu prolaza da bi se zaustavio na Ezzvju, koji je s neskrivenim zanimanjem zurio u nju. Sjaj u njezinim očima nije bio religiozni žar, već vragolasti nestašluk. Namignula mu je.
Tajne prošlosti
15
Tijekom svih tih godina zadržala je svoju drskost, a "crnu se to još uvijek sviñalo. - Ljudi ovog okruga uložili su mnogo truda i novca bi za tebe priredili tu večeru. Barem bi mogao kazati malo zahvalnosti. - Skinuvši kućni ogrtač, i ni ružila mu se u krevetu. - Kad bi netko priredio eru u moju čast, mislim da bih na neki način pjela pokazati koliko mi to znači. - Nisam tražio večeru u moju čast. Osjećao sam se •put proklete budale. - Ne ljutiš se ti zbog večere. Ljutiš se jer moraš u Tovinu. Ćora je rijetko kad okolišala. Ni večeras to nije ila. Ezzy je zlovoljno povukao plahtu preko njih. - Nemoj ni slučajno pomisliti da se ja radujem tvoI mirovini - rekla je, nepotrebno namještajući jastuk. Zar misliš da te želim cijeli dan po kući, kako mi se les pod nogama, gunñaš i smetaš mi dok obavljam bje poslove? Ne, dragi moj. - Bi li više voljela da me jedne noći upucao neki vgadžija koji je previše popio, pa bi bila pošteñena Huacije da ti se motam oko nogu? (tora je nekoliko sekunda obuzdavala ljutnju. -lele me večeri pokušavaš isprovocirati i napokon uspio. Takve me priče mogu razbjesniti, Ezra .ndge. Naglo je povukla maleni lančić lampe na noćnom mariću i soba je utonula u mrak. Potom se okrenula bok, leñima prema njemu. Obično bi usnuli okreuti jedno prema drugome. Dobro ga je poznavala. Namjerno je rekao nešto e će je sigurno razbjesniti. Ironija je bila u tome se svakoga dana svojeg radnog vijeka molio da netko ne ubije i Ćori ostavi okrvavljeno truplo.
16
Sandra Brovvn
No ako se gleda s praktičnog stanovišta, trebao je poginuti na dužnosti. Bilo bi čišće, urednije i jednostavnije za sve. Voñe zajednice bili bi pošteñeni nelagode da mu sugeriraju neka se više ne natječe za taj položaj. Uštedjeli bi troškove večerašnjeg primanja, ili bi barem sredstva bolje iskoristili. Sad ne bi bio suočen s budućnošću u kojoj će se osjećati korisnim otprilike poput skijaških cipela u Sahari da je ranije umro. Već je duboko zašao u sedamdeset treću godinu života. Artritis u svakom zglobu. Barem se tako činilo. I njegov um vjerojatno više nije onako bistar kao ranije. Ne, on nije opazio bilo kakav propust sa svoje strane, ali ostali zacijelo jesu, pa su se iza njegovih leña smijali sve vidljivijoj senilnosti. Ono što je najviše boljelo bila je spoznaja da su svi u pravu. Ostario je i oronuo, te doista nije u redu da i dalje vodi šerifov ured. U redu, to je mogao shvatiti. Čak i ako mu se to nije sviñalo, niti je to želio, mogao je prihvatiti umirovljenje jer će ljudima u ovom okrugu bolje služiti mlañi čovjek u šerif ovu uredu. Samo je silno želio da ne mora otići prije nego dovrši svoj posao. A neće ga dovršiti sve dok ne sazna što se dogodilo Patsy McCorkle. Ta je djevojka dvadeset dvije godine spavala izmeñu njega i Ćore. U prenesenom značenju, naravno. Osjećajući se krivim jer je i sada razmišljao o tome, osobito nakon njihove svañe, okrenuo se i spustio ruku na Corin bok. Nježno ju je potapšao. -Ćora? - Zaboravi - progunñala je. - Previše sam bijesna. Kad je Ezzy nekoliko sati kasnije ušao u šerifov ured, dežurni je zamjenik pospano podigao glavu, a
Tajne prošlosti
17
skočio sa stolice. - Hej, Ezzy, kojeg vraga ovdje - Oprosti što sam te prekinuo u drijemanju, Frank. i- obaziri se na mene. Moram raščistiti neke dosjee. Zamjenik je pogledao na veliku zidnu uru. - U ovo ■oba jutra? Nisam mogao spavati. Sad kad više ne radim jtfdje, zaključio sam da mogu pokupiti sve svoje ii. Šerif Foster će se sutra htjeti useliti. - Valjda. Sto misliš o njemu? - On je dobar čovjek. Bit će dobar šerif - iskreno bdgovori Ezzy. Možda, ali on nije Ezzy Hardge. - Hvala ti na tome. - Zao mi je da sinoć nisam mogao doći na primanje. Kako je bilo? - Ništa nisi propustio. Nikad se nisam tako dosañi vao. - Ezzy je ušao u svoj ured i upalio svjetlo, vjerojsitno posljednji put. - U cijelom životu nisam čuo • »liko govorancija. Kako to da kad se prema nekome krene mikrofon, automatski postane kao navijen? - Ljudi imaju što reći o živoj legendi. Ezzy se posprdno nasmije. - Više ti nisam šef, Frank, ali ću upotrijebiti šake ako tako nastaviš. Imaš li malo kave? Baš bi mi dobro došla. - Odmah stiže. Nije mogao spavati nakon tako emocionalno nabijene večeri, da i ne spominjemo Corino odbijanje njegovih nježnosti, te je ustao, odjenuo se i iskrao iz kuće. ( ora je imala radarski sustav kojim je otkrivala svaki /vuk i pokret što bi ga on učinio. Nije se želio s njom prepirati oko toga što izlazi u sitne jutarnje sate kako bi obavio posao za koji mu je okrug odobrio tjedan dana. Gradska M&bjgŠ
18
Sandra Brown
No budući da su ga poslali u mirovinu, zaključio je da ne žele da se onuda mota, bez obzira koliko su ga puta uvjeravali da će uvijek biti dobrodošao u šerif ovu uredu Okruga Blewer. Nikako nije želio postati dosadni gnjavator, ili patetični starac koji se grčevito drži svojih slavnih dana i ne može prihvatiti da više nije potreban ili željen. Isto tako, nije želio redovito samog sebe žaliti, ali upravo to Čini, nije li tako? Zahvalio je zamjeniku kad je preda nj na pisaći stol postavio šalicu vrele kave. - Zatvori vrata za sobom, molim te, Frank. Ne želim ti smetati. - Uopće mi nećeš smetati. Noć je mirna. Frank je ipak zatvorio vrata za sobom. Ezzy se nije bojao da će smetati zamjeniku šerifa. Zapravo nije želio čavrljati dok obavlja svoj zadatak. Službeni dosjei su, naravno, javni dokumenti dostupni gradskoj policiji, Teksaškoj službi za javnu sigurnost, Teksaškim rendžerima, kao i svakoj drugoj službi zakona i reda s kojom njegov ured surañuje i koordinira istrage. Ali u ormarićima za spise u njegovu uredu nalaze se Ezzvjeve osobne bilješke, popisi pitanja što ih treba postaviti osumnjičeniku, vremena, datumi i imena pojedinaca povezanih s nekim slučajem, informacije dobivene od pouzdanih doušnika ili svjedoka koji žele ostati anonimni. Te je bilješke uglavnom pisao rukom, posebnim kraticama što ih je samo on znao dešifrirati, obično zapisane olovkom na bilo kakav papirić do kojeg je u danom trenutku uspio doći. Ezzy ih je smatrao osobnim kao da je riječ o dnevniku. Ti su osobni dosjei bolje opisivali njegovu karijeru nego oni prokleti kićeni govori što ih je morao podnositi sinoć na svečanoj večeri. Popio je gutljaj kave, gurnuo stolicu na kotačićima
Tajne prošlosti
19
i marića za spise i otvorio donju ladicu. Dosjei su blavnom bili složeni po godinama. Izvadio je nekoi anijih, prelistao ih, zaključio da ih se ne isplati tati, te ih je bacio u ružan, iskrivljen, metalni ■ledi koš za smeće koji se ondje nalazio jednako ■ft" kao i on. Mi lodički i učinkovito raščišćivao je ladice, ali se i« imioljivo približavao 1976. godini. Kad je stigao ) dosjea te godine, kava mu se zakiselila u želucu, |» i je podrigivao. I- dan se dosje razlikovao od ostalih po tome što je ID najveći i najčešće se otvarao. Sastojao se od nekol» žutih košuljica spojenih širokom elastičnom traft>m. Rubovi svake košuljice bili su prljavi, oštećeni Irijeni, što je svjedočilo o tome koliko su puta otvaiii' i proučavane, a potom gurnute meñu manje ■ne dosjee u ladici, ali tada ponovno vañene i fcova proučavane. [ Maknuo je elastičnu traku s košuljica i stavio je na ■oje široko zapešće. Nosio je bakrenu narukvicu jer ■ Ćora tvrdila da je bakar dobar za artritis, ali to se I««1 njemu ne bi moglo reći. I Složivši košuljice na pisaći stol, popio je malo svježe live što ju je zamjenik šerifa donio, a da ga Ezzy nije n i >p;izio, a potom je otvorio onu na vrhu. Prvo unutra ■la je stranica iz godišnjaka škole Blewer Bucks. Ezzy I sjećao dana kad je istrgnuo tu stranicu iz godišnjaka Inje škole kako bi se mogao služiti fotografijom. 1 i vrta godina, treći red odozgo, druga fotografija s ■cve strane. Patricia Joyce McCorkle. (llcdala je ravno u objektiv fotoaparata, a izraz nje-III lica govorio je da joj je poznata tajna koju bi fotograf veoma rado znao. Aktivnosti navedene ispod
20
Sandra Brown
njezina imena bile su zbor, španjolski klub i buduće kućanice. Njezin savjet mlañim učenicima: »Zabava, zabava, zabava i srčana zabava.« Fotografije u službenim odorama rijetko su kada privlačne, ali Patsvna je bila baš neprivlačna, uglavnom zato jer djevojka uopće nije bila lijepa. Imala je malene oči, širok i spljošten nos, tanke usne, a brade gotovo nije ni bilo. Meñutim, usprkos pomanjkanju ljepote Patsy je bila popularna. Nije dugo trebalo da Ezzy sazna da je Patsy McCorkle imala više izlazaka s momcima od svih drugih djevojaka koje su te godine pohañale četvrti razred, uključujući izabranu kraljicu te godine i razrednu ljepoticu. Zato što, kako mu je rekao jedan od njezinih školskih kolega, koji je sad vlasnik Texaco benzinske crpke u Ulici Crockett, zamuckujući od nelagode: »Patsy je svima davala, šerife Hardge. Znate na što mislim?« Ezzy je znao. Čak i dok je on pohañao srednju školu, bilo je djevojaka koje su svima davale, a svaki je momak znao tko su one. Unatoč tomu, Patsvn narušen ugled nije mu olakšao zadatak kad je onog vrućeg jutra u kolovozu morao poći u njezinu kuću s vijestima kakve niti jedan roditelj nikad ne želi čuti. McCorkle je upravljao komunalnom službom u središtu grada. Ezzy ga je površno poznavao, ali nisu bili bliski. McCorkle ga je ugledao prije nego je stigao do trijema. Otvorio je mrezasta vrata, a njegove prve riječi bile su: - Sto je učinila, šerife? Ezzy je pitao smije li ući. Dok su prolazili urednim,
Tajne prošlosti
21
iiim prostorijama do kuhinje, gdje je McCorkle pristavio kavu, pričao je šerifu da je njegova kći I posljednje vrijeme prilično podivljala. Ništa ne možemo učiniti s njom. Gotovo je posve liistila automobil jer je vozila prebrzo i neoprezno. rake večeri ostaje vani do sitnih sati, pije dok se ne lapijc, a zatim svako jutro povraća. Puši, a bojim se ii ih ima li još koju ovisnost. Krši sva naša pravila, i • he/ skrivanja. Ni meni ni majci ne govori s kim je tn.l |e vani, ali čujem da se mota s onom braćom HerMd. Kad sam joj prigovorio da se druži s takvim I. Imkventima, rekla mi je neka gledam svoja prokleta ■tla. Njezine riječi. Rekla je da može izlaziti s kim ju i ilja, a to uključuje i oženjene muškarce ako želi. S HEirom na njezino ponašanje, šerife Hardge, ne bih ■ iznenadio da baš to čini. I Pružio je šerifu šalicu kave. - Bilo je samo pitanje remena kad će prekršiti zakon, valjda. Kako se )ćas nije vratila kući, mogu reći da sam vas više-ii nije očekivao. Što je učinila? - ponovio je. Je li gospoña McCorkle ovdje? f Gore je. Još spava. I Ezzy je kimnuo, spustio pogled na svoje crne čizme, fctim je pogledao nabrane zavjese na kuhinjskom profcru. pa mačku koja se ispružila uz stol na koji je bdlo/io svoju šalicu kave. - Vaša je kći jutros prona-V na mrtva, gospodine McCorkle. Mrzio je taj dio posla. Hvala Bogu da tu dužnost Ilije imao posebno često, ili bi možda izabrao neki ' i'i posao. Izrazito je teško pogledati osobu u oči bnkon što joj kažeš da se jedan član obitelji više vratiti kući. No dvostruko je teže ako je ta ■oba prije nekoliko trenutaka govorila ružne stvari m onome koga više nema.
22
Sandra Brown
Činilo se da su svi mišići čovjekova lica odjednom pali, kao da ih je netko presjekao. Nakon toga dana, McCorkle više nikad nije izgledao isto. Ljudi u gradiću govorili su o toj promjeni. Ezzy je mogao točno odrediti trenutak kad je došlo do transformacije njegova lica. - Prometna nesreća? - hripavim je glasom pitao. Ezzy bi volio da se radilo o tome. Žalosno je odmahnuo glavom. - Ne, gospodine. Ona je, ovaj, nañena je odmah nakon što je svanulo, ondje u šumi, kraj rijeke. - Šerife Hardge? Okrenuo se, a na kuhinjskim je vratima stajala gospoña McCorkle odjevena u laganu kućnu haljinu s uzorkom tratinčica. Na glavi je imala uvijače za kosu, a oči su joj bile nadute od spavanja. - Šerife Hardge? Oprosti, Ezzy? Ezzy pogleda prema vratima ureda i trepne kako bi jasnije vidio zamjenika. Zaboravio je gdje se nalazi. Sjećanja su ga vratila dvadeset dvije godine unatrag. Nalazio se u kuhinji obitelji McCorkle, a njegovo ime upitnim tonom nije izgovorio Frank nego gospoña McCorkle, s prizvukom strepnje u glasu. Ezzy protrlja oči. - Ovaj, da, Frank. Što je? - Žao mi je što te prekidam, ali Ćora je na telefonu, želi znati jesi li ovdje. - Namignuo je. - Jesi li? - Jesam. Hvala, Frank. Čim je rekao 'halo', Ćora se okomila na njega: -Mrzim kad se iskrades dok ja spavam i ne kažeš mi kamo ideš. - Ostavio sam ti poruku. - Napisao si da ideš na posao. Budući da si sinoć službeno otišao u mirovinu, nisam mogla pogoditi gdje si trenutno zaposlen.
Tajne prošlosti
23
Nasmiješio se, zamišljajući je kako u ovom trenutku Ijk-ña. Mogao ju je vidjeti, svih njezinih sto pedeset ntimetara uspravnih poput puške, s rukama na bkovima i bljeskom u očima. To je klišej, ali odgo■ra: Ćora je ljepša kad je bijesna. - Razmišljao sam ) lome da te odvedem na doručak u IHOP, ali kad | lako loše raspoložena, mogao bih pozvati neku u curu. Kao da bi te neka druga cura htjela. - Nakon ■tke stanke doda: - Bit ću spremna za deset minuta. 11 oj me pustiti da čekam, i Sve je doveo u red prije nego je otišao iz ureda, slo-HfSi ono što je želio uzeti u neke kutije koje su mu ... I je ostavili. Frank mu je pomogao nositi kutije do ■llomobila. Spremili su ih u prtljažnik i rukovali se. I Vidimo se, Ezzy. - Čuvaj se, Frank. I Tek nakon što se zamjenik šerifa vratio unutra, Iz/.v je dosje McCorkle stavio na ostale. Neće iskrcati ■vari iz prtljažnika dok je Ćora u blizini. Ako vidi losje, znat će što ga je natjeralo da ustane usred bod i što ga je zaokupljalo posljednjih nekoliko sati. rada bi se istinski razbjesnjela.
24
Sandra Brown
h£2B*
Carl šapne Mvronu: - To je sutra, sjećaš se? - Jasno, Carl. Sjećam se. - Zato nemoj učiniti nešto zbog čega bi te mogli isključiti iz ekipe za rad na cesti. - Neću, Carl. Ne može biti gluplji, mislio je Carl dok je zurio u cerebralnu pustoš iza Mvronovih očiju. Premda nije pošteno dovoditi u pitanje Mvronovo ponašanje kad je on sam gotovo uprskao njihov plan. Zapravo se samo pokušavao zaštititi od premlaćivanja. No ako bi to morao ponovno učiniti, ne bi se čak ni branio. Nakon što ga je onaj crnjo napao, pomahnitao je od bijesa. Četvorica su ga morala držati, odvući u ambulantu i vezati na krevetu. Cak je i tada uspio odgristi komad mesa s bolničareve podlaktice. Nisu mu mogli dati sedativ jer mu još nisu pregledali glavu i procijenili ozljedu. Ne obazirući se na prokletu glavobolju, vikao je i
Tajne prošlosti
25
skovao do kraja dana i cijelu noć. Derao se poput ■nkače, proklinjući Boga, vraga i crnčuge, koji su IH i možda uništili jedinu priliku za bijeg. i K.isnije razmišljajući o tome, shvatio je da je trebao kti na tlu i pustiti da ga onaj dizač utega udara dok fetignu čuvari i maknu ga. Koliko je više štete kgao počiniti za još nekoliko sekunda? ^Dijagnosticirali su mu lagani potres mozga. Nekolo je puta povraćao. Vid mu je bio malo zamagljen, I se posve razbistrio do idućeg poslijepodneva. ila ga je glavobolja koju nisu ublažili nikakvi lijeHri; na koncu je prestala sama od sebe. Bubreg ga je ^ilio i ondje je imao veliku modricu, ali je liječnik 10 da nema trajnih oštećenja, »ekoliko je dana trpio bolove, ali mu je bilo drago fcg ozljeda. Pokazivale su upravitelju zatvora da je P napadnut i da se samo nastojao zaštititi kad je dru-■>g zatvorenika šutnuo u muda. I Carl je osjećao golemo zadovoljstvo kad je iz ambu-knte izišao kao zdrav čovjek, bez ičije pomoći, dok je vnjo još uvijek imao otečena muda. Njihova je gro-■kna veličina zabavljala sve u ambulanti. U penis ■l mu zavukli cjevčicu, jer nije mogao sam mokriti, ■D je takoñer izazivalo izrugivanje. Kad god bi se lomaknuo, plakao je kao malo dijete. Dakle, sve u svemu, dobro je ispalo. Liječnik je ■»tvrdio da je sposoban raditi, a to je značilo da ga nogu uključiti i u ekipu za rad na cesti. Budući da : jednom gotovo uprskao, čvrsto je odlučio da više hcće riskirati. Po izlasku iz ambulante držao se podalje od ostalih ■Uvorenika, osim od Mvrona. Ni s kim nije razgovano. Nikoga nije poprijeko pogledao, osobito ne inče. Bilo mu je pakleno teško otići a da ne ubije
26
Sandra Brown
barem jednog od njih, iz osvete za sve ono što su mu priredili tijekom godina, ali s obzirom na širi plan, jednostavno se nije isplatilo. Možda bi nekoliko trenutaka uživao u pogledu na njihovu krv, ali tada bi samog sebe ukopao. Više nikad ne bi vidio svjetlost dana. A silno je želio vidjeti koliko je žarka sunčeva svjetlost u Meksiku i okusiti sve egzotične užitke što ih ta zemlja nudi. Ali najprije mora izići odavde. Danas se na popisu pojavilo njegovo i Mvronovo ime. Sutra je odlučujući dan. Čekao ga je. Planirao ga. Za nekoliko će sati biti slobodan čovjek. Ako sve bude po planu. Mnogo bi toga moglo poći po zlu. Zato mu je želudac bio tako nervozan da je jedva uspijevao progutati grah i kiseli kupus za večeru. No ipak je pojeo kako ne bi privukao pozornost čuvara i pobudio njihove sumnje. - Mvrone, večeras prije nego zaspiš, mogao bi pokušati u mislima proći cijeli plan. Zalogaj kiselog kupusa nestao je u Mvronovim ustima. - Koji plan, Carl? - Isuse - promrmlja Carl. Ovo je beznadno. Koliko su puta o svemu razgovarali? Ako mu taj idiot zajebe stvar, ubit će ga golim rukama. Rezignirano je uzdahnuo i rekao: - Nije važno, Mvrone. Samo se sutra drži uz mene kao muha za govno, u redu? - U redu, Carl. - Kada ti kažem da nešto učiniš, onda to učini, dobro? - Dobro. - Bez prepirke, bez rasprave, samo to učini, u redu? - U redu. Stavi svoj kurac u stroj za mljevenje mesa, Myrone, u redu? U redu, Carl.
Tajne prošlosti
27
i Poželjevši vrisnuti od frustriranosti, Carl se podsjetio da želi i treba baš takvu slijepu poslušnost. On je bvni, voña, šef. On je privlačan, zgodan, pametan, Kcnik žena, on je strateg. U ovakvoj operaciji kc postojati samo jedan šef. No potrebne su i ■toga je zapravo bolje da je Myron tako glup i ;•• i Jušan. Jer kad mu Carl kaže da nešto učini, recimo, ■ reže čuvaru grkljan, Myron će ga poslušati. [Mvron je bez ikakva srama ili kajanja pričao Carlu kvojem djetinjstvu. Mladi Mvron Hutts bio je veoma ftremećen klinac. U svojem je gradiću činio brigadu \ istrebljenje, posve sam. Gradić i okolna područja ■lobañao je kućnih ljubimaca i malenih životinja i dok ga policija na koncu nije uhvatila i poslala la psihijatrijsku analizu. Članovi njegove obitelji Hm su ga silama nastojali izvući iz umobolnice, pa kl u tome na koncu uspjeli. Meñutim, uskoro su to Božalili. Mvron je posve ravnodušno pričao o tome kako ih I poklao. - Bakina se glava iskrenula, a njezina je jcrika pala u zdjelu s umakom. Mvron je posebno rado pričao o tom dijelu jer se baka katkad koristila njegovom glavom kao stalkom la periku, dok je stavljala uvijače za kosu. Ostatak obiielji uvijek se histerično smijao kad bi vidjeli visokog, krakatog Mvrona s bakinom sivom perikom i lu/ičastim uvijačima za kosu na glavi. Njegova je glava takoñer korištena kao vreća za )ksanje kad bi se njegov stari napio i postao agresian. Jedno takvo opijanje za posljedicu je imalo vronovu retardiranost. Njegov je tatica glavom svo-
28
Sandra Brown
jega dvogodišnjeg sina udarao po radijatoru. Bilo je ljeto i radijator je bio hladan, ali ostala je nepopravljiva šteta. Od toga dana nadalje, Myron je bio žrtva verbalnih i fizičkih prepucavanja. Ismijavali su ga u školi, a nasilnici su ga redovito zlostavljali. No baš je njegova obitelj, tata, mama, sestra i baka, radi vlastite zabave mučila i ponižavala dječaka. Nisu se smijali onoga dana kad je Myron na večeru došao sa sjekirom i sačmaricom. Napravio je pravi pokolj. Pravo je čudo da ga nakon toga nisu proglasili ludim i zatvorili na psihijatriji radi psihoanalize i liječenja. Neki vatreni tužitelj zacijelo je tvrdio da je Myron dovoljno pametan za odlazak u zatvor, te ako ga strpaju u bolnicu umjesto da ga pošalju u kaznionicu s maksimalnim osiguranjem, prijeti opasnost da ga neki sentimentalni psihić na koncu proglasi »izliječenim« i pusti ga meñu nedužne ljude koji ništa ne sumnjaju. Zapravo, uopće se nije libio ubijati. Kukci, životinje, ljudi, svejedno. Carl je gledao Mvrona kako satima muči malena stvorenja prije nego ih ubije. O, da, Carlu je potreban jedan Myron. Moglo bi se tvrditi da iskorištava Mvrona jednako okrutno kao oni nasilnici u njegovoj školi. No, jednako kao i svaki glas savjesti, Carl je i ovaj ignorirao. Iznenada osjetivši naklonost prema čovjeku koji ga je tako očito idealizirao, Carl se nagnuo preko stola i nasmiješio se svojem suučesniku. - Jesam li ti rekao koje ću dvije stvari učiniti kad iziñem odavde, Mvrone? - Naći neku slatku meksičku piću. Carl se nasmijao. - To si zapamtio, je li, Mvrone?
Tajne prošlosti
29
- Je, to sam zapamtio. - Myron se nasmiješio ustima nim graha. • To i što još? - upita Carl. - Što ću još učiniti? Myron je glasno progutao hranu. - Ubiti govnare k < > i i su te strpali u zatvor.
30
ra/ne prošlosti
Sandra Brown
4. poglavlje
Jack Sawyer iziñe iz kabine svojega kamioneta. Treba li vam pomoć? Njegovi su koraci škripali po šljunku kolnog prilaza, podižući oblačiće prašine koja se potom spuštala na oguljene čizme od zmijske kože, one što ih je prije više od deset godina ručno izradio meksički sedlar. Starac je volio piti tequilu, pa je Jackova lijeva čizma bila centimetar duža od desne. Nikad ih nije odnio postolaru da mu to popravi. Njegova se noga navikla na neznatni nedostatak. Dječak kojemu se Jack obratio doimao se posebno zainteresiranim za njegove čizme dok ga je s neskrivenom znatiželjom promatrao kako se približava. Jack nije imao iskustva s djecom, ali je procijenio da bi dječak mogao imati oko pet godina. Gurnuo je majčino bedro kako bi privukao njezinu pozornost, ali je ona odgurnula njegovu ruku dok su joj glava i ramena ostala ispod poklopca motora. Očito je proučavala motor koji joj je stvarao probleme. Dječak se zaputio prema njemu. Sastali su se otprilike na pola puta izmeñu Jackova kamioneta i auto-
31
ila u kvaru. Dječak je nagnuo glavu unatrag kako 11 gledao Jacka, škiljeći na jarkom suncu. Jack reče: tdravo. lesi li znao da imam knjigu o dinosaurusima? Šališ se? k I video. 11 mm. » Vclociraptori su mi najdraži. - Ma nemoj? I meni - reče mu Jack. Stvarno? Da. I Fino. Sto je s pterodaktilima? Malo su strašni, ti pterodaktili. Dječak mu se s odobravanjem nasmiješio, razot-■vSi rupu što je nedavno nastala kad mu je ispao pdnji zub. Novi se zub probio kroz njegove desni, Mmajući se poput nazubljenog sićušnog planinskog I H i I.
Sladak dječačić, odjeven u kratke hlače, tenisice i jajicu s likom iz crtica kojega je Jack prepoznao, ali nije mogao sjetiti kako se zove. Dječak je imao ičaste obraze i pjegice po licu. Nekoliko pramea tamne kose bilo je znojem zalijepljeno na njevu čelu. - Kako se zoveš? - Jack. A ti? David. Drago mi je da smo se upoznali, Davide. - Brajliun je pokazao prema automobilu. - U čemu je pro-
llcm? Dječak je slegnuo ramenima i raširio ruke, s dlanovima okrenutim prema gore. - Nemam pojma. Mama i I smo krenuli u grad, ali kad smo ušli u automobil, on
32
Sandra Brown
je napravio ovako. - Napravio je zvuk kao da se guši zavrtio se poput nekoga tko ima napadaj padavice. Onda je stao, a mama ga više ne može pokrenuti. Jack kimne i poñe prema automobilu i ženi, koja izbliza nije bila onako prijateljski raspoložena kao nj zin sin. Ili to, ili joj se nije sviñalo upletanje neznanca, Ili ga se bojala pa je mislila da će otići bude li ga jed nostavno ignorirala. - Ovaj, gospoño? Mogu li va kako pomoći? Dječak je prišao majci, položio dlan na njezin bedro i nekoliko je puta nestrpljivo gurnuo. Ovog se puta uspravila i ozlojeñeno ga pogledala. Zacijel je tada krajičkom oka opazila Jacka jer je ustuknul a zatim poskočila kao da se opekla. - Moja je mama gluha - obavijestio ga je dječak, j Nije te čula da dolaziš. Mislim da si je prestrašio. Jack je takoñer to mislio. Brzo je pogledaval prema njegovu kamionetu, a zatim prema njem pokušavajući procijeniti je li opasan. Dječak reče: - Razbjesni se kad joj se netko tak prikrade. - Nisam znao da sam joj se prikradao. - Jack je is pružio ruku, želeći se ispričati. Reagirala je tako da se] priljubila uz prednji dio automobila i povukla dječak uza se. - Maa-ma - pobunio se David i iskoprcao se iz nje* zina stiska. Davao joj je znakove i istodobno govorio, Nemoj se bojati. On je dobar. Zove se Jack. On Podigla je ruku, bezglasno mu nareñujući da pre stane. - Reci joj da mi je žao. Nisam - Zna čitati s usana - prekine ga dječak. - Pokuša ću joj znakovima reći to što govoriš, ali dobro joj id čitanje s usana.
Tajne prošlosti
33
I Pogledavši ravno u nju, Jack je pretjerano naglaša|«> i i ječi: - Možete li me razumjeti? Malo je suzila oči. Jack je zaključio da je to od razbijenosti. Premda nije znao čime ju je tako naljutio. Hini je kratko kimnula, oslobodivši dio kose iz kavo skupljene punñe. Bila je iste boje kao i dječa-ali je sunce u njoj našlo bakrene pramenove. - Nisam vas želio prestrašiti, gospoño. Zaputio sam "i do gospodina Corbetta, ali kad sam već ovdje, rado pogledati u čemu je problem s vašim automobilom. I )|cčak ju je gurnuo kako bi privukao njezinu vornost. - Smije li, mama? (klmahnula je glavom. I >jcčak bespomoćno reče Jacku: - Mislim da ti neće pustiti. - Ne želim vam nauditi, gospoño - reče joj Jack. Nastavila je oprezno pogledavati Jacka dok je djeku znakovima govorila što će mu reći. - Zahvaljuje , ali nazvat ćemo servis. - Da, mogli biste, doista. Ali to možda neće biti po li no. - Jack pokaže prema automobilu. - Možda se di o nečemu sasvim jednostavnom. Njezini su se prsti veoma brzo pomicali. Usnama je koñer oblikovala riječi, ali se nije čuo nikakav zvuk. II onoga što je govorila odavao je izraz njezina lica, i je Jack pogledao Davida da mu protumači njezine >krete. - Kaže da bi i sama mogla popraviti ako se radi o Cčemu sasvim jednostavnom. Kaže da je gluha, a )C... nisam to vidio, mama. Sto znači taj znak? ; i/i prstom i srednjim prstom udario je po sredini la.
34
Sandra Brown
Pokazivala mu je slovo po slovo. David je izgovarao slova dok mu ih je ona znakovima pokazivala. - Sto je to rekla, Jack? - Glupa - reče Jack. - Oh - reče David. - Razbjesni se ako ljudi pomisle da je glupa samo zato što je gluha. - Nisam vas želio uvrijediti. - Jack protrlja bradu, i sam već pomalo razdražen. - Želite li da pogledam taj vaš automobil ili ne? Jer ako ne želite, ovdje je vruće kao u p-a-k-l-u, a ja bih rado potražio malo hladovine, ako je uopće negdje ima. Davidovi bucmasti prstići pokazivali su slova p-a-k« l-u na znakovnom jeziku. - Jack, koja je to riječ? Je li to paklu? Ne odgovorivši mu, Jack reče: - Dakle, gospoño? David je prenio njezin odgovor: - Hvala vam, ali gospodin Corbett će se za to pobrinuti. - Je li on u blizini? - Nekoliko je goveda razbilo dio ograde. Ondje. David mu je pokazao smjer. - Moj djed je popravlja. - Tvoj djed? Da. - Gdje ti je tata? - Umro je. - Umro? - Prije nego sam se ja rodio. Jack pogleda ženu, a ona je sinu uputila ubojiti pogled. Zatim je privukla njegovu pozornost i obratila mu se znakovnim jezikom. - Kaže da previše pričam. - Ponuda još uvijek vrijedi. Je li vam hitno da odete u gradić? Možda je njegova upornost počela suzbijati njezin otpor, premda se nije doimala poput osobe koja će se lako predati. Možda je zaključila da on ipak ne
Tajne prošlosti
35
Hlstavlja prijetnju. Ili joj se možda sviñala pomisao i hladovinu. Bez obzira na razlog, umalo je pristala ■ se njezin pogled spustio do njegova struka. deći majčin pogled, David primijeti: - Možda je ■i tvoj nož. L Oh. Zar je to sve? - Jack je otkopčao kožnati tok. Mi.i se ukočila. Polako je izvukao nož iz korica i ga na dlan. Čučnuvši kraj Davida, dopustio I je da izbliza pogleda. Indijanski je ratnik ovo izradio, Davide. Iz pleha Komanča. Prije mnogo vremena. lao - dječak izusti prigušenim tonom, glasom kim poštovanja. Ispružio je ruku da ga dotakne, i u je plaho povukao prije nego je dotaknuo nož. > 11 redu je. Smiješ ga taknuti. I Zašto je kvrgav? I ako su Indijanci u ono vrijeme izrañivali noževe. Bavid je prešao prstom duž plavkaste, valovite e. - Fora - reče istim tonom punim poštovanja. ■ack se polako uspravio. Ne skidajući pogleda sa ■na lica, vratio je nož u korice. Potom je podigao t ruke, kao da se predaje. Mije bila oduševljena njegovom podrugljivošću te ga piijekorno pogledala, ali se odmaknula u stranu i la/ala mu da smije pogledati motor, ■kinuo je slamnati kaubojski šešir i naočale za Kc. stavio naočale u šešir i odložio ga na odbojnik, hukavši glavu ispod podignutog poklopca, sagnuo I nad motorom. Kapljica znoja pala mu je s čela na ■lo kućište motora, stvorivši tihi zvuk cvrčanja dok Mparavala. ^vo je doista novi doživljaj. Nikad ranije nije imao M.i s gluhom ženom. ■li jednom koja se držala tako uznosito.
36
Sandra Brown
Okrenuvši se prema njoj, zamolio ju je da upali motor i pritisne gas, što je ona učinila. Jack nije bio pravi stručnjak za automobile, ali ovdje nije bilo| teško postaviti dijagnozu. Nešto je začepilo dovod goriva. Dao se na posao. David je zauzeo položaj tik ispod njegova lakta.j Očito želeći impresionirati Jacka, pohvalio se: -imamo cijeli ranč. - Vidim. - Samo nas troje. Mama, djed i ja. Volio bih imati brata ili sestru, ali mama kaže da samo sa mnom ima dovoljno posla, a ionako se ne može imati beba bez tate, kaže. Voliš li pitu od breskve, Jack? Moja mama zna napraviti finu pitu od breskve, a djed na* pravi sladoled od vanilije, a ja smijem sjediti na ka dok on okreće ručicu. Sladoled je dobar s pitom o breskve ili sam. Znaš li plivati? Djed kaže da će md naučiti plivati kad bude imao vremena, ali mama s boji močvarne zmije u rijeci. Imamo rijeku, i ja sa već lovio ribe, a nakon što smo im djed i ja izvadii utrobu, mama ih je skuhala pa smo ih imali za večeru] Već mogu plutati na trbuhu, a to je prvi korak do plivanja, plutanje na trbuhu. Možda bi mogao pogledat" moju sobu. Na vratima ormara imam poster Dallas Cowboysa. Imaš li ti dječaka? - Ne, nikad nisam imao dječaka. Niti djevojčicu. Dok je skidao filtar s cijevi za dovod goriva, nasmiješio se dječaku. Žena je nemirno stajala u blizini. Nešto je pokazivala znakovima. Doimajući se zlovoljno, David reče: - Kaže da ti vjerojatno dosañujem tolikim... nisam shvatio ovo zadnje. - Brbljanjem? - pokuša Jack.
Tajne prošlosti
37
Možda - reče David. - Djed me katkad zove ljavac. Ne smeta mi ako pričaš. Volim biti u društvu. Mi nikad nemamo društva. Kako to? - Jack je pitanje postavio Davidu, nula je gledao ženu. Mislim da je to zato jer je moja mama gluha, ili ^ nešto. 11 mm. - Jack je prinio filtar ustima i snažno puh-• u njega. Potom ga je vratio na mjesto i kretnjom pokazao neka ponovno pokuša upaliti motor. Sjela Ka volan i okrenula ključ. Nakon što je nekoliko .1 pritisnula gas, motor se upalio. I k je spustio poklopac motora i otresao ruke. - To % - Ponovno je stavio naočale za sunce i šešir. -5 vam ne bi smio stvarati probleme. Kamenčić je K) u filtru. li si baš pametan. Ne previše, Davide. To se jednom dogodilo na cm kamionetu. Platio sam pedeset dolara da mi i mehaničar ispuše trun. - Okrenuvši se dječakovoj ci. Jack reče: - Sad bih želio razgovarati s gospodiorbettom, molim vas. Smijem li mu pokazati gdje je djed, mama? Odmahnula je glavom i rukom mu pokazala neka u automobil. - Pokaži mi u kojem je smjeru, pa ta sam naći - reče Jack. ()ndje, iza onih stabala - reče mu David. - Ali ja c odvesti. Nije daleko. lavidova je majka lupila nogom po tlu kako bi pri-la njegovu pozornost. Prsti su joj se pomicali brzi-i svjetlosti dok je izdavala roditeljsku zapovijed. -
38
Sandra Brovvn
Joj, mama. Molim te. Zašto ne mogu ostati ovdje djedom i Jackom? Mrzim ići u onu glupu prodava niču. Podigavši ruku u visini ramena i ravno poput puške, zapovjednim je prstom pokazala suvozačka vrata svo« jeg automobila. Jack je potapšao Davida po ramenu. - Bolje da jefl poslušaš. - Hoćeš li još biti ovdje kad se vratimo? - Vidjet ćemo. - Nadam se. Pa, vidimo se, Jack. - Vidimo se. David je zaobišao automobil sa stražnje strane. Dok 1 je prolazio kraj majke, sagnuo je glavu da mu ne bi I mogla čitati s usana i progunñao: - Ti si zločest« stara mama. Jack je jedva suzdržao smijeh, te je ozbiljno dotak-f nuo obod šešira. - Gospoño. Sjela je za volan i zatvorila vrata. Nakon što je pričvrstila sigurnosni pojas i provjerila je li David učinio isto, okrenula se Jacku. Kroz otvoreni prozor automobila znakovima je pokazala nešto za što je pretposta-] vio da znači hvala. Gledao je za njima. Kad je automobil stigao dd glavne ceste, skrenuo je prema gradiću. Nad kolnim| prilazom nalazio se natpis izrañen od kovanog željeza, a glasio je CORBETT CATTLE RANCH. Ne baš! maštovito, pomislio je Jack, ali svakako informativno.! Okrenuo se i zagledao u kuću. Uredna bijela jedno-1 katnica s tamnozelenim škurama na prozorima. Paprat u loncima nalazila se s obje strane ulaznih vrata, kaol da čuva stražu. Procvale lončanice smjestile su se n rubovima svih triju stuba što su vodile do trijema. Stu povi su držali krov nad trijemom. Mjesto se doimalo
Tajne prošlosti
39
pdnim, ali se ni po čemu nije razlikovalo od tisuća fctigih takvih rančerskih kuća razbacanih diljem srednjih južnih država. i Jack je prešao dvorište i izišao kroz kapiju, a zatim ■ zaputio uz veliku staju i obor gdje je nekoliko konja po sijeno iz korita i repovima tjeralo muhe. Iza obora ■vorio je vratašca prema pašnjaku. Dok je hodao po ■vi, pazio je da ne stane u kravlju balegu. I Razmišljao je o nebrojenim razlozima iz kojih bi se ■bao vratiti do kamioneta i odvesti se odavde. ■Vijest o bijegu iz zatvora čuo je čak u Corpus Chri■ju. Premda se to dogodilo u Arkansasu, vijest je Pjcknula u cijeloj regiji. Premda je većina gledatelja brojatno slušala s pola uha i nije se obazirala na . njega je priča veoma uzrujala. Gotovo prije no ■D je shvatio što se dogaña, jurio je prema Bleweru. Jiii'.io je u ponoć i uzeo sobu u lokalnom motelu. Nije bio izbirljiv kad je riječ o smještaju, a soba je hl.i dovoljno udobna, ali je ostatak noći proveo krnlan, gledajući filmove Johna Waynea na kabelskoj ■lcviziji i prepirući se sam sa sobom zbog poriva ■Dji ga je naveo da napusti dobar posao i doñe ovamo. I Naravno, to radi cijeli svoj život: kreće dalje bez poumljenja. Bio je samotnik, pustolov, lutalica bez fckvih veza s nečim ili nekim. Svu je svoju imovinu kgao voziti u svojem kamionetu. Odlazio je kamo I fcelio i zaustavljao se kad mu se to prohtjelo. Ako ■u se neko mjesto svidjelo, ostao bi ondje. Kad bi ■tu dojadilo, odlazio je. Imao je vozačku dozvolu i Broj socijalnog osiguranja, ali nije imao bankovni ■čun ni kreditnu karticu. Živio je od gotovine zaraIcnc radom na nečemu što ga je u danom trenutku ■nimalo. \ 11 zoru, baš kad je završavao film Rio Bravo, ustao
40
Tajne prošlosti
Sandra Brown
je, istuširao se, obrijao i popeo u svoj kamionet. Dok je pijuckao dobru kavu u prodavaonici uštipaka pre-koputa motela, došao je do kompromisnog zaključka: zamisao je loša, i veoma riskantna, ali on će to ipak učiniti. Morao je to učiniti. Tijekom godina mnogo je puta prolazio ovuda, znatiželjno razgledavajući, ali se nikad nije zaustavio. Kad! god je bio u tom području, prošao bi kraj imanja obitelji Corbett i pitao se o ljudima koji žive unutar! ograde od kovanog željeza. No njegova znatiželja nikad nije bila tako snažna da bi stao i raspitao se. Budući da je ovo posljednje mjesto na planetu gdje bi trebao biti, zašto je osjećao potrebu da bude baa ovdje? Zbog bijega Carla Herbolda iz zatvora, zasigurno.] Ali to je bio samo katalizator. Postojalo je nešto u| njemu što ga je tijekom godina uvijek vraćalo ovamo. Pokušao je zaboraviti vezu, nastojao joj j pobjeći, ali ga je uvijek sustizala. Točnije rečeno, nosio ju je sa sobom kamo god pošao. Njegova su ga putovanja izložila različitim religijama. Kušao je meskalin sa šamanom jednog plemena u Arizoni koji je vjerovao da bogovi govore kroz halucinogenim drogama izazvanim vizijama. Jednog je ljeta gurao kolica za golf jednom rabinu koji mu je govorio o Božjim zavjetima i obećanom Mesiji. Raspravljao je o evanñelju s grupom kršćanskih sje-meništaraca na rocfckoncertu na otvorenom. Svi su svim srcem vjerovali da nešto veće od njih upravlja njihovom sudbinom. Nešto veće od nji barem im pomaže izabrati pravi put. Jack nije znao koja je religija prava, te je li neka uopće prava. Nije mogao zamisliti Boga koji je bioj
41
■ sveznajući da stvori svemir, a potom onako hiro-k i kapriciozno upravlja ljudskim životima. Nije kao shvatiti razlog prirodnih katastrofa. Nije razu-k> zašto se ružne stvari dogañaju dobrim ljudima, i zašto čovječanstvo mora trpjeti pošasti, glad i kove. Nije bio previše siguran ni u cijelu koncepciju kipljenja. lio znao je da je grijeh stvaran. Kao i krivnja koja krati. pb se može zvati providnost, ili sudbina, ili Bog, ili no obična savjest. Nešto, volja snažnija od njegove kite, natjeralo ga je da napusti posao i doñe kmo, čim je čuo vijest da je Carl Herbold na slo-i itko ne može znati što će se dalje dogañati. Ni dk to ne zna. Čak ni dok je prolazio ispod željeznog ma nije znao što će reći ili učiniti kad stigne onamo. ¥c imao konkretan plan. Zasigurno nije računao s i da će na kolnom prilazu imanja Delrava Corbetta Best i ženu i dijete. Od ovoga trenutka nadalje, i će da ga nosi plima, reagirat će na dogañaje ■pko kako se budu zbivali. Hl svakom slučaju, kocka će biti bačena za nekoliko U ni i taka.
R)pazivši rančera koji se spustio na jedno koljeno i ■Cio se s tvrdoglavom bodljikavom žicom, Jack je ki) trenutak oklijevao prije nego je šakama okružio k i doviknuo: - Gospodine Corbett?
42
Sandra Brown
5. poglavlje
4*
Trgnuvši se kad je čuo povik, Delrav Corbett se okrene i ugleda Jacka kako hoda prema njemu1 Nevoljko se uspravio. Muškarac u šezdesetim godi nama, visok oko sto sedamdeset pet centimetar ugodno popunjen oko struka, s čvrstim nogama i stro] gim držanjem. Jasno se vidjelo da nije zadovolja pojavom neznanca na svojem pašnjaku. Jack se trudio] ne dopustiti da ga čovjekovo mrštenje obeshrabri. - Gospodine Corbett - ponovno reče, ispruživšj ruku. - Jack Sawyer. Corbett je bez ikakve žurbe skinuo desnu rukavicu prihvatio Jackovu ruku, kao da to mora učiniti. Ispo štitnika za oči svoje kape neprijateljskim je očima promatrao Jacka. Jack je glavom pokazao ogradu. - Čuo sam da su goveda srušila dio vaše ograde. - Gdje ste to čuli? - Od vašeg unuka. - Pokazao je Corbettovu podlak tiču, gdje je duga ružna ogrebotina još uvijek krvarila. Ogrebli ste se na bodljikavu žicu?
Tajne prošlosti
43
I Corbett je rukom ravnodušno prešao preko ogrebotine. - Ništa to nije. Gdje ste vidjeli mojeg unuka? - Gore, kraj kuće. - Pokušali ste razgovarati s njima? - ljutito upita. prokletstvo. Već sam vam svima rekao da ništa ne kam. Ostavite nas na miru. - Oprostite? Gledajte, gospodine Corbett, ne znam I im ste me zamijenili. lo je bila neškodljiva laž. Delrav Corbett zasigurno meñu prvima s kojima se uspostavila veza nakon Ijcga Carla Herbolda iz zatvora. Očito je policija Ite razgovarala s njim. Smetala mu je nametljivost. I je bio zabrinut zbog posljedica. I jedno i drugo su • i|'i.-ivdane reakcije. - Bez obzira što mislite, niste u pravu - uvjeravao k je Jack. - Razgovarao sam s vašom obitelji samo kn što je vaša snaha imala problema s automobilom. I Corbett je zabrinuto pogledao prema kući. I Jack reče: - Nije bio veliki problem. Samo malo ■unka u filtru na cijevi za dovod goriva. Već je na Bitu u gradić. I Corbett ga je opet pogledao. - Nitko vas nije Hilao? - Ne. Oprostite. - U redu je. loš uvijek na oprezu, Corbett je izvadio rupčić iz ■la/njeg džepa traperica i skinuo kapu kako bi obri-Li /.noj s lica. Imao je veoma tamnu kosu, tek malo Irošaranu sjedinama. - Je li vam Anna štogod dala? \ima. Zove se Anna. Zaokupljen tom informaci-km. Jack nije shvatio što Corbett govori. - Kako, Bol im? - Jeste li došli ovamo da dobijete novac od mene?
44
Sandra Brown
Za vrijeme i trud što ste ga uložili u popravak njezina! automobila - dodao je kad je postalo očito da ■ neznanac nije shvatio. Jack ukočeno odgovori: - Ne, gospodine. Drago ml je da sam joj mogao pomoći. Došao sam razgovarati i vama. Corbett je ponovno postao oprezan. - Prodajete nešto? - Moglo bi se tako reći. - Pa, onda gubite vrijeme. Ne mogu se sjetiti da ml išta treba. - Sto je sa mnom? -Ha? - Treba mi posao. Vama treba radnik. Moje su usluge na prodaju. Corbett je izgledao kao da čeka objašnjenje. N koncu reče: - Ozbiljno govorite? - Smrtno ozbiljno. Mogao bih odmah početi, pomoći vam popraviti ogradu. Rančer se pomaknuo nekoliko centimetara udesno,) smjestivši se izmeñu Jacka i namotaj a bodljikave žicej bilo da ih sakrije od Jackova pogleda ili zaštiti od nje-J gova upletanja; Jack nije bio siguran. Meñutim, bilo j očito da Corbett njegovu ponudu nije shvatio} doslovce. Odgovorio je ledenom pristojnošću. - Ne bih rekao, gospodine Sawyer. No ipak, hvala. - Vratio je rupčić u| džep, kñpu na glavu i pozornost na zadatak pred sobom. - Niste me saslušali. - Nemam radnika. - To je očito. - Primjedba ga je navela da se ponovno okrene, čemu se Jack nadao. - Bez uvrede, gospodine Corbett, ali na vašem rancu treba dosta
Tajne prošlosti
45
vaditi. Čini mi se da cijelu ogradu treba zamijeniti, a Itamo ovaj dio. To podrazumijeva kopanje rupa, H i v l j a n j e stupova... /.nam što to podrazumijeva - obrecne se Corbett. Dakle znate da je to previše posla za jednog ijcka, osobito ako treba obavljati i svakodnevne .v/e. Vrata staje su se objesila. Korito u oboru za nje uskoro će se raspasti, a dva konja treba potkoTo je samo za početak. Ovako veliko mjesto ■ ni dva muškarca ne mogu učinkovito održavati. Moj sin i ja smo to uspijevali. L Ali njega više nema, zar ne? - Corbett ga je oštro ■Icdao. Jack je tiho dodao: - Dječak mi je rekao da njegov tata umro. - Tako je. - Corbett je stisnuo usne, a na licu mu se ■avio stoički izraz. - Sad, ako ćete me ispričati, gosMinc Sawyer, želio bih se vratiti poslu. Ne zapošljakn. Ni vas ni bilo koga. ■ Odugovlačeći, Jack je pogledao dolje i petom čeprM> po tlu. Nije znao kako će pristupiti Corbettu. Bini išao da čovjeka zamoli za posao pala mu je na Bmet tek kad je stigao do njega. Sad mu se to činilo Igićnim. Dobro da je primijetio i u mislima podIjesno zabilježio što sve treba popraviti. Bilo bi [nogo teže da je ranč u vrhunskoj formi. - Ipak bih bio spreman pomoći vam oko te ograde Iti'e. - Bez ikakvih obveza. ( orbett ga je razdraženo pogledao, doimajući se kremnim otjerati ga s imanja. Dobar sam radnik - reče Jack. I Corbett je na koncu ipak popustio, slegnuvši rame-lima. - Kako hoćete. Imate li rukavice?
46
Sandra Brown
Jack je iz džepa na boku izvadio par kožnatih rad nih rukavica i prišao ogradi. - Želite li da držim stup ili nategnem žicu? Ponos nije dopustio Corbettu da uzme lakši zada tak. - Ja ću nategnuti žicu. Radili su u tišini. Jack je držao stup dok je Čorbe i vukao i natezao bodljikavu žicu oko njega, a zatim je učvrstio čavlima. Prešli su na idući stup. Pa na idući. | - Koliko jutara imate? - Šesto pedeset. Malo više od dva i pol kvadratna! kilometra. Jack zazviždi. - Koliko dugo imate to imanje? - Cijeli život. Naslijedio sam ga od oca. - Koliko grla imate? - Nekoliko stotina. - Gdje su sada? - Na drugom pašnjaku. Preko rijeke. - Hereford? - I nekoliko grla angusa. Vrhunska govedina. Najgore je... - Prekinuo se dok se naprezao da bi nateg-j nuo žicu. - Želite da ja to učinim? - Mogu i sam. Jack je opazio da je lice starijeg muškarca pocrvenjelo od napora, ali više se nije nudio. - Najgore je^ potakne ga. - U današnje vrijeme ima previše vegetarijanaca. Zabio je posljednji čavao. - Pokora rančera koji uzgaja goveda. - Jack je pustio stup od cedrovine, skinuo šešir i njime hladi lice. Corbett je posegnuo za termos-bocom što ju j ranije stavio u hladovinu topole. Prije nego je sam
Tajne prošlosti
47
i > ponudio ju je Jacku. - Samo pijte - reče mu »i k ( orbett je pio ravno iz boce, a zatim ju je pružio L (idje ste stekli iskustvo? - upita Corbett, ponovno fcićem obrisavši lice. Uack je zatvorio termos-bocu i vratio je na mjesto, ivugdje. r Kadili ste na rančevima? I Javio sam se svačim pomalo. ()nda zasigurno imate mnogo preporuka. > Ne, gospodine. Niti jednu. ■porbett vjerojatno nikad nije bio tako blizu osmi-Ku kao u tom trenutku, pomislio je Jack. - Veoma ■ drski, gospodine Sawyer. To vam moram priznati. f Zovite me Jack. Zašto to kažete? /elite da vas zaposlim, ali nemate nikakvu prepo|LU. ■ Valjda ćete mi jednostavno morati vjerovati na I Ništa od toga - kratko će Corbett, sagnuvši se da ■tupi alat. Nakon što je sve uredno složio u metalnu ■iju, uspravio se, uzeo termos-bocu i zatim pogledao ška. - Zahvalan sam vam jer ste pomogli Anni s ■omobilom ako joj je stvarao probleme. I zahvalju-pi vam na pomoći oko ograde. Ali neću vas zaposliti. ad se zaputio pašnjakom, Jack je uhvatio korak s . Smijem li pitati zašto ne? Jasno, smijete pitati. Rado ću vam reći. Ne pozna-vas. Mogli biste me opljačkati. To bi bilo prilično glupo. Ne bih se najprije pred-vio da mi je to bila namjera. Moram misliti na Davidovu i Anninu sigurnost. Ako mene zaposlite, nećete ugroziti ni sebe ni
48
Sandra Brown
- Ja to ne znam, zar ne? Jack je spustio ruku na čovjekovu nadlakticu, zai stavivši ga. Corbett je pogledao njegovu ruku i Ja ju je odmah povukao. - U redu, ne poznajete me. sam neznanac koji se odjednom ovdje stvorio. Jučd sam napustio posao u Corpusu. Ako želite preponi kii,| možete nazvati mojeg šefa ondje. - Zašto ste otišli? - Bio sam spreman za odlazak. - Samo tako? - Tako živim. - To vas ne čini naročito pouzdanim, zar ne, gospB dine Sawyer? Nastavio je hodati. Jack se nije dao smesti, te ■ pošao uz njega. - Sve dok sam ovdje, svakoga dan| radit ću od jutra do mraka. Imam iskustva u svi^ vrstama poslova jer sam zarañivao za život baveći svim i svačim, u granicama zakona. - Bio sam kuhar i ribički vodič. Radio sam naftnim bušotinama i u montažnim halama. Krot sam konje, muzao koze, prao suñe, čistio zahode, jednom, kad sam doista bio gladan, bio sam svodni kurve za pet dolara. Corbett je prestao hodati i okrenuo se pre njemu. - Tako je, gospodine Corbett, radio sam mno stvari kojima se ne ponosim. Pokažite mi čovje koji to nije radio. Ali kunem se pred Bogom nisam lopov. Neću vas potkradati. I nikad vam bih naudio, kao ni vašoj snahi ili njezinu sinu. Zapr vo, možda biste mirnije spavali kad biste ovdje im još jednog muškarca, nekoga tko će pripaziti na ran To je bio as što ga je Jack čuvao u rukavu, a sad je uspješno odigrao. Privukao je Corbettovu poz
Tajne prošlosti
49
M i osjećao je da njegova odlučnost slabi. Zato se pnalo iznenadio i veoma razočarao kad je Corbett ■lahnuo glavom. - Zao mi je, gospodine Sawyer. ■govor ostaje isti. Sio bih mogao reći da se predomislite? Ništa. Činjenica je da vas ne mogu platiti. Uuck se nasmiješio. - Vjerojatno ne možete. Prilično ■1 skup. No mislim da možemo nešto smisliti. V Na primjer? IVeba mi mjesto gdje ću živjeti, k'orbett je ispustio zvuk koji se mogao protumačiti lo smijeh. - Sigurno mislite da sam lud. Ne predlažem da me uzmete u svoju kuću. Ali što | s onom starom kamp-kućicom parkiranom sa sje-knc strane staje? Mogao bih se ondje smjestiti. ICorbett pogleda onamo. - Godinama se nije korila. Ondje smo boravili moja žena i ja dok smo gra-l)i kuću. Srušili smo staru kuću, ali smo željeli graditi istome mjestu. To je bilo prije gotovo četrdeset Mina. Trebao sam prodati kamp-kućicu za otpad, li nekako se nikad nisam mogao natjerati na to. Vje■atno se raspada. - Ima li vodu i struju? - Priključena je. Štednjak radi na plinsku bocu. - Očistit ću je. Sasvim će mi odgovarati. ('orbett ga je još jednom odmjerio dugim pogle-III. Jack nije ni trepnuo. To je naučio dok je dijelio iicu jednoj kockarnici u Renu. - Dakle, gospodine Irbett, što kažete?
50
Sandra Brown
6. poglavlje
Cecil Herbold je posve izgrizao nokat na kažiprstu do trenutka kad su policajci iz Arkansasa ušli u ured servisne radionice i prodavaonice dijelova gdje j radio. Bila su dvojica. Opaki gadovi, sudeći p izgledu. Bilo je samo pitanje vremena kad će se pojaviti] Pustili su ga da se cijelo jutro preznojava u tjeskob nom iščekivanju neizbježnoga. Sad je već odavno pro1 šio vrijeme ručka i bilo je sparno poslijepodne, ;i premda ih je očekivao, stisnuo mu se želudac kad j jedan od dvojice preokrenuo kantu za smeće i sjed na nju, zagledavši se u njega, udaljen petnaestak cen-< timetara od vrha njegova nosa. - Dakle, Cecile - započeo je - zamolili smo gospodina Revnoldsa da nam dopusti koristiti se ovim lijepim uredom za razgovor s tobom, podalje od drugi zaposlenika. Bio je veoma susretljiv. Stoga ne bi želio zloporabiti njegovu gostoljubivost i predugo sd zadržati ovdje. Ponosimo se činjenicom da ne iskorištavamo dobrotu grañana koji poštuju zakon. Nek ovo bude kratko i slatko, u redu? Gradska knllžrflf
Tajne prošlosti
51
K)vi tipovi su obične seljačine s blistavim značkama, |u obijenim odorama i brzim automobilima. Cecil C osobno poznavao ovu dvojicu, ali je cijeli život tao takav tip ljudi, i mrzio ih je. Bili su tako ■ko izbrijani da im je koža ispucala. Bili su bespri-fcrno dotjerani. Bez obzira na sparinu, nije bilo čak iga znoju ispod njihovih pazuha. BUi su se doimali glupima. Ako im se oduzmu odore li.iiike, brzi automobili i kvalitetno oružje, on i Carl l njih za tren oka napravili mljeveno meso. koro. Ali kasnije. Ovo nije pravi trenutak. Zasad mora praviti glupim i prestrašenim. Što je u redu. • C biti uvjerljiv. Premda nije glup. Ali je ipak kalo prestrašen. Ako ste došli ovamo razgovarati sa mnom o c što je moj brat jučer izveo, odmah vam mogu da o tome ništa ne znam. ovjek koji je sjedio na kanti za smeće pogleda svoja partnera, naslonjenog na zid, prekriženih ruku i Gnjeva. Prebacio je čačkalicu s jedne strane usta • ■ I rugu i rekao: - Sigurno misli da uopće nemamo /-•,a. • Kunem se pred Bogom - usrdno će Cecil. - Govoh vam istinu. - Najgore što bi se moglo dogoditi je | ga zatvore na temelju neke izmišljene optužbe, i toliko da ga drže na oku. Mora ih uvjeriti da u potosti surañuje s njima. Prvi put sam čuo za taj bijeg iz zatvora kad sam se *čer vratio kući s posla i pogledao vijesti. Uzeo sam ctnu Pepsi i sjeo ispred televizora, a na prokletom ekranu pojavilo lice moga brata. Zamalo sam se kšao u hlače. - Zastao je kako bi procijenio njihove kcije, ali ništa nisu pokazivali.
52
Sandra Brown
Uporno je nastavio: - Znam samo ono što i svi ostali. Čuo sam o tome u televizijskim vijestima. Čačkalica je podigao futrolu svojeg pištolja. Onaj ni kanti za smeće napućio je usne i nastavio zuritiB Cecila, a on se nelagodno vrpoljio na stolici sve dol više nije mogao izdržati napetu tišinu. - Sto? - Misliš da smo glupi, Cecile? - Ne, gospodine. - Poznaješ li Mvrona Huttsa? - Ne, gospodine. - Nikad ga nisi sreo? - Ne, gospodine. On i moj brat upoznali su se u Tuci keru. Ja nikad nisam bio u Tuckeru. - Ne, ti si bio u Cumminsu. Budući da je zatvor Cummins bio ustanova koja nijd imala onako strogo osiguranje, Cecil je smatrao da mora pokazati malo opravdanog ogorčenja. - Tak je, bio sam. - Služio si kaznu za oružanu pljačku, točno? - Točno. Nikad nikoga nisam ubio. - O, tako je, tako je. Gotovo sam to zaboravio. U! janje si prepustio svome mlañem bratu Carlu, zar n Zato si ti dobio mnogo blažu kaznu. To je bila bolna tema. Cecil nije mogao ospor policajčeve riječi, inače bi priznao umorstvo što je, tehnički i uistinu, počinio Carl. No, isto tako želio priznati karakternu manu. Mana se sastojal tome da mu je pomisao na uništavanje ljudskog živo izazivala mučninu, dok se Carl nije ustručavao prol' nečiju krv, to ga je čak ushićivalo. Uznemiren tom introspekcijom, Cecil izlane: -Ni sam u zatvoru i platio svoj dug društvu. Našao sa Isusa i rehabilitirao se.
Tajne prošlosti
53
u kalica se gotovo zagrcnuo prije nego je maknuo /eno drvce iz usta da bi se mogao nasmijati. Nalazim se na uvjetnoj slobodi - ustvrdi Cecil. mislite da ću napraviti nešto tako prokleto [) kao moj brat? Ni slučajno. Cummins nije bio ie zabavan, znate. Izišao sam i vani kanim ostati. Hm, hm. - Njegova iskrenost nije impresionirala ajca koji je sjedio. - Jesi li čuo za one čuvare u feru? fuo sam da su, ovaj... da su umrli. Volicajac mu se primaknuo tako da je nosom gotovo ■cao Cecilov. Nisu umrli, tikvane. Ubijeni su. bj je brat jednome u srce zabio bodež ručne izrade. But mu je iskopao oko. Hutts je drugome prerezao »I ni, gotovo mu je otkinuo glavu. wovukao se natrag i potezao uho, kao da razmišlja o fcgu iz zatvora koji je mobilizirao sve snage zakona i pa u Arkansasu i susjednim državama. Organiziran Ilov na ljude kako bi se uhvatilo Carla Herbolda i krona Huttsa, koji su se smatrali naoružanima i opa-'iiia. Grañanima je savjetovano neka budu krajnje I /ni ako opaze zloglasni par. - Treba priznati starom Carlu. Dobro je sve isplani- primijeti policajac. - Taj lik Myron, on je dokaidiot. Nema pameti ni koliko gumena patka. Ali brat je lukav kujin sin. Čak se dosjetio kako će uti one naprave za praćenje sa sebe. Pronañene ali Carl i Myron nisu ih imali na sebi. Ne, gospo. Nañene su samo njihove zatvorske odore, vi i te suvremene naprave, koje se nisu pokazale i očito korisnima. Jer ti su momci davno nestali. Kažnjenici su nadmudrili policiju i pobjegli psima
54
Sandra Brown
tragačima. Tijekom noći organizirana je potraga helikopterima, ekipe za traženje na tlu i blokirane s ceste, ali njima se izgubio svaki trag. Dovraga, Cecil se ponosio svojim mlañim bratom! Jedva je obuzdavao ponosan osmijeh dok je polica-* jac nabrajao Carlove zločine, a Cecil ih je smatra postignućima ravnim onima njegovih junaka Jesse Jamesa, Johna Dillingera i Qydea Barrovva. Kako bi prikrio svoj osjećaj ponosa, na lice jd namjestio emotivnu grimasu. - Samo se nadam d^ ga nećete ubiti. Cijeloga života bili smo samo on i ja. - Dakle, to nije baš istina, je li, Cecile? Imali stej mamu. Udala se za finog čovjeka koji je nastoja ispravno postupati prema svima vama. Imam podatke] znaš? Zato mi nemoj lagati, Cecile. - Naš je očuh bio agresivan tip. Mrzio nas je o samog početka, a i mi smo mrzili njega. Nije ni zucnuñ kad su nas poslali u onu školu, popravni dom, a Carl j imao jedva petnaest godina. - Vjerojatno zato jer je to bilo potrebno. Popravi vas, mislim. - Kad je mama umrla, još se žešće okomio na nas] Na mene to nije previše djelovalo - dodao je, kad mjeru opreza. - Ali Carl, koji je bio mlañi, njega j^ uništilo. Nitko mu nije pružao nikakvu ljubav, pa j^ odrastao gnjevan i opak. Pokvaren je do srži. Zai mislite da ne znam kakav je? Ne želi vidjeti svjetlost) Neće prigrliti Isusa i spasiti svoju dušu. - Kako bi bio uvjerljiviji, obrisao je suzu iz oka. - Ali on je moj rod, moja krv, sve što mi je ostalo od obitelji. Ne želim da umre. - Vidiš - reče policajac, udobnije se namjestivši n kanti za smeće - upravo na to računamo, Cecil
Tajne prošlosti
55
Ako se Carl i njegov prijatelj Myron jedne noći pojave lebe, vjerojatno bi im iz silne bratske ljubavi kmogao. Ne, gospodine - reče Cecil, odlučno odmahujući avom. - Odmah bih vas nazvao. -- Ma nemoj mi reći? 1- Istina je. I'olicajac se okrene k partneru. - Misliš li da nam bžc ili što? Čačkalica zijevne. - Laže. Svi su Herboldi roñeni fcljivci. To svi znaju. Kunem se svetim Isusovim imenom Umukni više o tom Isusu, Cecile! - Policajac je lako naglo ustao da je srušio kantu za smeće. - Nisi ■vrijedio čast da ime Gospodina izgovaraš u blizini pristojnih ljudi. O, zvučiš veoma iskreno, ali ti si osu-Icni kriminalac. Ti i tvoj brat bili ste praktički poput i i, i mskih blizanaca sve dok vas nisu poslali u različite ■tvore. Dakle, evo kako će biti. Oslonivši se ■kama na koljena, sagnuo se i opet namjestio lice u kinu Cecilova. - Bit ćemo uz tebe poput pijavica. ' njcš me? ( ecil se uvrijeñeno uspravio. - Mislite što god Idite. Kažem vam da bih Carla predao vlastima. lunem se da bih, kako bih spriječio da ga ubijete. Učini tako, Cecile. - Da, Cecile - reče Čačkalica - učini tako. Dva su policajca izišla, kratko razgovarala s gospo-limom Revnoldsom, vlasnikom servisne radionice, a fctom su ušli u svoj sjajni, dobro opremljeni automo-IMI i odjurili. Cecil se vratio do kamioneta na kojem je ■dio kad su se policajci pojavili. Revnolds mu se btlmah pridružio.
56
Sandra Brown
- Jesi li im rekao istinu? - zareži. - Ako mi se samo učini da bi se opet mogao uvaliti u nevolje, odlaziš. Jasno? - Da, gospodine Revnolds. Treba mi ovaj posao. Nj želim imati nikakve veze s onim mojim bijednim bra^ tom. Naučio sam lekciju. Revnolds ga je prijeteći promatrao, a zatim se žustrim koracima zaputio u svoj ured i zalupio vratima za sobom. Ne isplati se tratiti epitete na uštogljenog klipana. pomislio je Cecil, obuzdavajući poriv da šefu pokaže srednji prst. Osim toga, drugi su radnici u blizini Neki se uvlače Revnoldsu. Cecil nikomu nije vjero vao. Kukavice i ulizice, eto što su. Sagnuo se nad motorom kamioneta i nastavio 1 radom. Dok je popravljao sitan kvar, nije se trebao koristiti mozgom, pa se mogao usredotočiti na druge) stvari. Znao je da će ga policija potražiti. Očekuju da će sñ Carl najprije obratiti obitelji. Carl je to uzeo u obzir, naravno, pa je upozorio Cecila kad su se zadnji pud vidjeli. - Motrit će na tvoj stan i na servisnu radionicuJ Vjerojatno ih nećeš vidjeti, ali gadovi će biti ondjej zato se čuvaj. - Carl je rekao da će vjerojatno prislu^ škivati i telefone. Njegova su upozorenja bila nepo^ trebna. Cecil je znao kako se treba čuvati. Jasno, policajci imaju pravo. Braća će se sastali. Kad se to dogodi, neće biti potajice. Policija ee odmah znati za susret. Kakav će to dan biti! Cecil je jedva obuzdavao svoje uzbuñenje. Nij znao kako će preživjeti čekanje, a da se ne odaj Uvjetna je sloboda malo bolja od zatvora. Redovit ga je posjećivao službenik za uvjetni otpust, koji je( zabadao nos u svaki aspekt njegova života. Svakoj
Tajne prošlosti
57
il.ma dolazio na posao, samo da bi slušao uvrede g sina kakav je Revnolds. Ovo za njega nije |nkav život. Previše je pametan i nadaren da bi I sposobnosti tratio na život kakvim može živjeti L» koji klipan. bsini toga, on i Carl trebaju biti zajedno. Uskoro će |x>novno naći i činiti ono što im najbolje ide, činiti I Sto su zajedno činili otkako su bili djeca, stvarati ■ kaos. 11 je ostatak poslijepodneva proveo razmišljajući miliovom planu, uvijek iznova sve prelazeći u klima, pazeći da nije zaboravio ni najmanju sitnicu. ID mu je smetalo da je Carl još uvijek glavni pokre-i nadzornik. Čak i dok je u zatvoru, on je voña, baš lito je uvijek bio, premda je uloga voñe po logici kila pripadati Cecilu, budući da je on stariji. No, .ul se ne pokoravajući običajima, Carl je rano pre-fv m ulogu i nikad se toga nije odrekao. I dno će morati raščistiti: odsad nadalje Cecil će mt i jednako pravo glasa. Od samog početka to će staviti bratu do znanja. Carlu ne bi trebao sme-I demokratskiji pristup. Više nisu djeca. Cecilu ne k tutor. I on je bio u zatvoru. Iskustvo ga je očvr-iil«> Premda je pred policajcima glumio cmizdravog bića. jači je no što njegov brat misli, ■roga puta neće biti grešaka. Sve je pripremljeno. Iisho je nepogrešiv posao i još bolji plan za bijeg. I raga, ima čak i tajno oružje za koje Carl ne zna. S.iiMiuvši se nad motor, tiho se nasmijao pri samoj piisli kako će se Carl iznenaditi kad mu priredi to knañenje.
58
Sandra Brown
7. poglavlje
- Jack je rekao da je indijanski ratnik izradio njegñ nož. Komanč, djede. - David je prekinuo svoje brblja! nje o Jacku Sawyeru tek toliko da u usta stavi zalogJ pirea od krumpira. - Stvarno zna puno zanimljivi! stvari. Jack Sawyer je trenutno bio omiljena DavidoB tema. Kad su se vratili iz gradića, i kad je opazio l i g mišljenja. Kad bi jednom nešto odlučio, nikad L nije kolebao. Sve što je činio, činio je odlučno i ispričavanja. iSioga nije bilo njemu slično doimati se nesigurnim Id ju je obavijestio da je zaposlio Jacka Sawyera k radnika na rancu. iNastojeći prikriti šok, znakovima je rekla: - Tako m*>? Sto znaš o njemu? ~ l J redu je. Mislim da će biti vrijedan radnik. - Nije kdao u nju kad je dodao: - Živjet će u staroj ■mpkućici. ■To je bilo još veće iznenañenje, ali prije no što je fcpjela staviti neku primjedbu, on je nastavio. - Sam je sreñuje, pa se ti ne moraš brinuti za to. Za■vo, ne bi trebala ni primijetiti da je ovdje. Već sam H dao zadatak u staji. Samo sam ti želio reći da će ■to vrijeme ovdje raditi. Sad se moram vratiti kslii. Vidimo se na večeri. ■Bez ikakvih daljnjih objašnjenja, okrenuo se i udati' godinama nakon Deanove smrti, ona je na sebe fcuzela voñenje kućanstva, ali Delray je sam vodio hmi o rancu. Tvrdoglavo je odbijao zaposliti nekoga k stalno, premda mu je to Često predlagala. I Već ima previše godina za tako naporan rad, a to je ■ dio problema. Ponos ga je sprečavao da nekoga fcposli. Nije želio priznati, čak ni sebi, da više ne ■o/e obavljati posao kojim se cijelog života bavio. Možda je takoñer osjećao da bi zapošljavanje druliii* muškarca značilo da nije odan sinu kojega je izguNitko ne bi mogao zauzeti Deanovo mjesto u bclravevu srcu. Nije želio da netko zauzme Deanovo Bjesto ni u poslu. I )ok je Anna jela večeru, pitala se zašto je došlo do
60
Sandra Brovvn
te iznenadne promjene. Je li se doista promijenio? J li konačno priznao da mu je potrebna pomoć? Ili j Sawyer samo znao prodati svoje usluge? Možda. A postoji još jedna mogućnost, takva od koje je osjeća I užasnu nelagodu. Sinoćnje vijesti. Kako bi se umirila, kucnula je po stolu da bi privu^ kla svekrovu pozornost. - Bojiš li se da će doA ovamo? pitala je znakovnim jezikom. -Ne. Kratak je odgovor pročitala s njegovih usanaJ Odlučno je odmahnuo glavom. Unatoč tomu Anu a mu nije vjerovala. - Jesi li zato zaposlio tog čovjekari Kako bi još netko bio ovdje za slučaj da - Jedno nema nikakve veze s drugim. Taj se Sawyer pojavio tražeći posao. Ionako sam razmišljao o zapoJ šljavanju nekoga. To je sve. - Razdraženo je pojeo nekoliko zalogaja. Nastavila ga je promatrati. Na koncu je odložio vilicu i obratio joj se ne izbjegavajući njezin pogled. - On neće doći ovamo, Anna. Bilo bj previše riskantno za njega. Osim toga, uhvatit će ga prije nego daleko odmakne. - Koga će uhvatiti, djede? - upita David. - Nikoga. I nemoj govoriti punim ustima. - Opet si okrenuvši Anni, reče: - Danas su nazvali iz policije. Pitali su želim li da pošalju nekoga da pripazi na kuću. Samo radi predostroznosti. Rekao sam da ne| želim. Spustila je pogled na tanjur. Delrav je kucnuo po stolu. Osjetivši vibraciju, opet je podigla pogled. Uistinu ne mislim da postoji opasnost. No ako želiš, nazvat ću ih i prihvatiti njihovu ponudu. Ako netko bude čuvao njegovu obitelj, bit će kao da priznaje vlastitu strepnju zbog bijega Carla Her-
Tajne prošlosti
61
blila. Delrav bi tako drastične mjere predostroznosti ao slabošću. Pristat će na to ako ga ona zamoli, | neće biti sretan zbog toga. lOdmahnula je glavom; činilo se da je Delravu Knulo. fconio je odluku i time je razgovor o toj temi završi. No bez obzira je li to želio priznati ili ne, Anna je fcnjala da bi Delrav zaposlio Jacka Sawyera da dan hijc nije došlo do bijega iz zatvora. Pitam se što Jack ima za večeru. - David se ■nuo naprijed da bi kroz prozor vidio kamp-kućicu. ■Njihovi su dani bili tako predvidljivi da je svaka ■mijena djelovala neobično, osobito bezgranično fctiželjnom petogodišnjaku. Njezin je sin istodobno ■učio govoriti običnim i znakovnim jezikom, pa je 1*1 itenutka kad se počeo koristiti svojim bucmastim ptićima postavljao nebrojena pitanja, poput svakog fcigog djeteta. Po završetku svakoga dana Anna bi ■jecala grčeve u šakama od silnih odgovora. Možda Jack uopće nema večere. Sto će jesti? Zna |on kuhati, djede? Nas se ne tiče što on jede - reče mu Delrav. - On no ovdje radi, to je sve. Možda se katkad može igrati sa mnom. Drži se podalje od njega, Davide, ozbiljno ti govo-i. David potišteno reče: - Ali on je simpatičan. I trnu se sviñaju dinosaurusi. Ovdje je da bi radio, a ne zabavljao tebe. Anna uzdahne: - Je li rekao odakle je? - Pomalo je lutalica. I Ipitno je pogledala svekra, pokazujući da nije shvaln. - Putujući radnik? Skitnica?
62
Sandra Brown
- Ne, doista radi. Samo se često seli. Nikad se pr^ dugo ne zadržava na jednome mjestu. Mogao bi ve sutra otići. Zaprepašten tom mogućnošću, David upita: - Z misliš da će sutra otići, djede? Mama, hoće li? Znakovima mu je rekla kako ne misli da će takJ brzo otići. Delrav je Davidu rekao neka završi večer u, što je on i učinio, bez daljnjih pitanja. Anna je potajnoj željela da David postavi još nekoliko pitanja Delrav J I sama je htjela znati više o Jacku Sawyeru, ali je zasaJ svoju radoznalost zadržala za sebe. Nakon večernjeg obroka David je obično raščišñ vao stol i nosio posuñe do sudopera, dok su se Anna i Delrav opuštali uz posljednju šalicu kave i razgova rali o dnevnim dogañajima. Delrav nije bio razgovorljiv čovjek i stoga mu nijfl smetala njezina tišina. No večeras se doimao osobit J tihim. Nakon nekog vremena Anna upita: - Jesi //■ novinama čitao o svečanoj večeri povodom odlaska | mirovinu šerifa Ezzyja Hardgea? - Ako mene pitaš, već je odavno trebao otići - reč Delrav. - Sigurno ima blizu osamdeset godina. Anna se nasmiješila. Umirovljeni šerif nije bio baj toliko stariji od Delrava. - Trebao si poći na tu večeru Bilo je veliko mnoštvo. Ondje bi sigurno poznava mnogo ljudi. - Ni mrtav ne bih pošao onamo. Ulaznica je bi I dvadeset dolara po osobi. Nije ga cijena ulaznice spriječila da poñe onamo. N bi otišao na svečanu večeru čak ni da je bila besplatnaj Naravno, nikad mu ne bi palo na pamet da bi ona možda rado pošla. Ezzy Hardge je bio šerif za cijel
Tajne prošlosti
63
(ivina života. Osjećala je da zaslužuje dostojan oproI No da je predložila da poñu, Delray bi sigurno jbio. kad ju je Dean prvi put doveo kući da upozna njeii oca, unaprijed ju je upozorio da Delray nije kreni tip čovjeka. Otkrila je da je to bilo jako po rečeno. Deanova majka Mary bila je Delrayeva ■Ra žena. Prije nego što je našao sreću sa svojom fcm obitelji, Delray je proživio užasne trenutke. »u mučne godine ostavile traga na njemu, bno malo društvenog života što ga je imao umrlo je Idno s Mary i Deanom. Nekoliko njegovih prijate-I postupno ga je prestalo obavještavati o svojim Ipljanjima. Činilo se da on to ne primjećuje ili mu kieta. Inna je u početku mislila da mu je neugodno zbog ma nedostatka, te da mu je na javnim mjestima > neugodno koristiti se znakovnim jezikom. Ili je lio računa o tome da je ona mlada udovica, pa je • Želio uvečer samu ostavljati kod kuće, osobito Ion Davidova roñenja. $ \ remenom je počela shvaćati da njegov bijeg u %oću ima malo veze s njom. Ljudi mu se općenito u sviñali. Mrzio je njihovu radoznalost i ogovaranje. Ihacivao je svaki prijateljski čin ili ljubaznost jer je jlnjao u motive iza toga. Radije je živio gotovo u laciji. Njezin tjelesni nedostatak pružao mu je ►ru ispriku za to i olakšavao mu situaciju. lesi li danas obavila sve što si namjeravala? fcjegovo ju je pitanje trgnulo iz razmišljanja. Odjed-k se nečega sjetila, pa je podigla prst kako bi mu la/ala da će se odmah vratiti. Uzela je posjetnicu fcrbice i donijela je Delravu.
64
Sandra Brown
- Emory Lomax. - Njegove su usne oblikovale imfl a zatim psovku. Nadala se da je nije glasno izgovom pa ga David nije čuo. - Bila sam u banci - reče mu. - Gospodin Lomax\ prešao cijelo predvorje samo da bi me pozdravio. - Masni gad. Premda se činilo da se riječ ne uklapa u konteksi razumjela je što Delrav želi reći. »Masni« je savršen riječ za opisivanje upravitelja kreditnog odjela. Ka god bi je dotaknuo, što je činio svaki put kad bi { sreli, osjećala je potrebu da se odmah opere. - Traži je od onog blagajnika koji zna znakovni jezik da ni bude tumač za mene. - Što je imao reći? - Podsjetio me da smo zakasnili s plaćanjem. - Jučer sam novac poslao poštom. - To sam mu rekla. Rekao je da se vas dvojio^ morate sastati i razgovarati o tome kako i kad 6 početi smanjivati glavnicu zajma. Ponudio je da I doći ovamo. - Kladim se da jest. - Kako bi te poštedio odlaska u grad, rekao je. - Točnije rečeno, da bi imao priliku razgledati ran Delrav je uzeo čačkalicu iz staklene čašice na sredi stola i stegnuo je meñu zubima kad je ustao. - Ide gledati televiziju. Možda će večeras biti koja dobij vijest. Ljutio se zbog razgovora upravitelja kreditno odjela s njom. Možda se pomalo i bojao vijesti \ Arkansasa. Dok je izlazio iz kuhinje, Delrav je podsj ćao na ostarjelog medvjeda, takvog koji je izgubi pandže pa se boji da se više ne može zaštititi. - Zar se djed ljuti na mene? - upita David.
Tajne prošlosti
ffi
^nna je ispružila ruke i privukla sina k sebi, čvrsto jraurlivši. - Zašto bi se ljutio na tebe? i Jer previše brbljam. \ hi se ne ljuti. Zabrinut je zbog nekih stvari. /bog onog čovjeka u banci? I ni i i u i l a je. bavid iskrivi lice u grimasu gañenja. - Ne sviña mi Smrdi po vodici za ispiranje usta. nasmijala se i znakovima rekla: M djedu se ne A tebi? M i osla se. - Ne! ■mory Lomax nije znao razgovarali a da joj rukom [prelazi po nadlaktici, ili je pak predugo zadržavao kinu šaku u svojoj nakon rukovanja. Zasigurno pad nije ohrabrivala njegova nastojanja. Uvijek je li.i samo pristojna. No Lomaxu ego nije dopuštao l razlikuje uljudno ponašanje od očijukanja. Kad je pii/i put dotakne, trebala bi mu reći što misli o mu, da je običan magarac, i jasno mu staviti do znada je uopće ne zanima. itala se bi li blagajnika mogla nagovoriti da mu to \cde. Vrijeme za kupanje - reče Davidu i pošalje ga stu-a na kat. I )ok se on praćakao u kadi sa svojom flotom plastičbrodica, ona je čistila lice. Obično je tom činu pripala kao nužnom, svakodnevnom postupku, ■uvijajući ga automatski, bez razmišljanja. No večeras je odvojila nekoliko trenutaka kako bi mino proučila svoje lice u zrcalu iznad umivaonika, rske pjegice pojačale su se na ljetnom suncu. Mora
66
Sandra Brown
Tajne prošlosti
67
se sjetiti nanijeti zaštitnu kremu prije nego izi Tamnoplave oči naslijedila je od oca. Maleni nos je majčin. Srećom, naslijedila je najbolje od oboje. Nažalost, prerano je ostala bez oba roditelja. UnJ su, u razmaku od nekoliko mjeseci, uskoro nakon nj & zine udaje za Deana, majka od raka jetre, a otac H srčanog udara. Voljela bi da su poživjeli barem toliko da vide nfl zina zdravog sina, savršena sluha. Jasno, voljela ■ da je i Dean poživio. Ljuteći se na sebe jer razmišlja o tužnim dogak ne bude imao priliku postaviti nekoliko preliminarnih pitanja Patsvnim bliskim prijateljima. Takoñer je ^i-lio obitelji McCorkle dati dovoljno vremena za prihva-
76
Sandra Brown
ćanje šoka i pripremanje na mnoga nagañanja što će ih izazvati smrt njihove kćeri. No budući daje Stroud pozvao fotografa iz novina, do ručka će to u cijelom gradiću postati glavna tema razgovora. - Možeš li već nešto reći, Harvev? - Nemoj me požurivati. Tek sam stigao ovamo. - Ikv doticanja tijela, proučavao ga je iz različitih kutova, posve se usredotočivši na svoj zadatak. Na koncu je izuJ stio: - Ima masnicu na vratu. - Pokazao je purpurni tra na djevojčinu vratu. - Davljenje? - Možda. - Je li silovana? - Moguće je. Ono na njezinu bedru izgleda poput sperme. - Isuse. -Da. Fotograf je stigao, jedva čekajući da počne snimati svi dok se nije suočio s mučnom stvarnošću. Povratio je doruJ čak u obližnje grmlje, a zatim je sjeo i spustio glavu meñii koljena, uvjeravajući ih da ovo nije prvi put da vidi nagi ženu, samo stoje sad prvi put vidio mrtvu ženu. Potrajali) je neko vrijeme dok se nije dovoljno oporavio da snimi fotografije potrebne Stroudu. Parkiran nešto dalje od tijela bio je automobil regisi rl ran na Patsy. Ezzy je kraj vozila našao hrpu odjeće. Kori steći se pincetom, podigao je svaki komad odjeće, preglJ dao ga i oprezno stavio u označenu plastičnu vrećicu. Na hrpi su bile bluza i suknja, te grudnjak i gaćice. Sve je bilo natopljeno kišom, ali koliko je Ezzy mogao vidjeti, ari bilo poderanih dijelova niti su gumbi nedostajali, što bi značilo da je odjeća silom skinuta. Jasno, trebalo je sve| pomno pregledati. Vozačeva i suvozačeva vrata na automobilu bila su
Tajne prošlosti
77
< »rena. Po tome je zaključio da se netko s njom dovezao kamo. Prazne boce žestokog pića, jedna na podu auto-bbila i druga u obližnjem blatu, ukazivale su na veseli loñaj. ► Kakvi su joj nokti, Harvey? Lakirani crveno. Niti jedan nije slomljen, oštećen ili \ i\avljen. Čini se da ispod njih nema nikakvog tkiva, pravno, to ću provjeriti u laboratoriju. - Mrtvozornik | takoñer ukazao na činjenicu da nema nikakvih modrica li njezinim zapešćima i gležnjevima, ničega što bi ukazi-ilo na to da je bila vezana, ili da se opirala. Patsy McCorkle se očito nije bojala doći ovamo sa svojtu pratiteljem, niti je očekivala da će umrijeti. I /.ačuvši krčanje svojeg radija, Ezzy se odmah vratio do ptrolnih kola i dohvatio mikrofon. - Da, Jime? Mala McCorkle je sinoć bila u Wagon Wheelu - izvini io ga je zamjenik Jim Clark. I Ćora i njezina skupina trezvenjaka već je godinama pslojala uvesti zabranu alkoholnih pića u okrugu, ali to I uvijek na glasačka mjesta dovodilo one koji su voljeli fcviriti u čašicu. Predložena odluka nikad nije izglasana. Meñutim, uspjeli su zabraniti prodaju žestokih pića u ■inom gradiću. Slijedom toga, prodavaonice alkoholnih lica i taverne nalazile su se duž autoceste odmah izvan niskih granica. Wagon Wheel bio je jedan takav klub. S kim si ondje razgovarao? - S vlasnikom, po imenu Parker Gee. On je sinoć radio šankom. Kaže da je Patsy McCorkle nekoliko sati bila dje, a otišla je oko ponoći. Sama? S braćom Herbold.
78
Sandra Brown
9. poglavlje
Zazvonio je telefon na stolu Emorvja Lomaxa. LjuJ teći se zbog ometanja, pritisne gumb interkoma. - TkJ je, gospoño Preslev? - EastPark Development1. To je brzo promijenilo njegovo raspoloženje. - PnB uzet ću. Imao je gomilu papirologije, ali to može čekati. N joJ gova budućnost ne ovisi o poslu u banci. Ova je banki smiješno malena u usporedbi s poslovnim potezi mi EPD-a iz Houstona. Mogli bi stotinu puta kupiti ovj bijedu od banke, a to bi za njih još uvijek bio sitniš. - Halo, Glen - ležerno reče. - Kakva je situacija u - Pričekajte, javit će vam se gospodin Connaught. Emory se namrštio jer mu se nije sviñalo kako ga tajnica hladno prekinula, kao ni činjenica da ga Cq naught nije osobno nazvao. Čekao je, slušajući glazbu Kennvja G. Gotovo i 1
EastPark Development - grañevinska tvrtka
Tajne prošlosti
79
■nute, prije nego se Connaught javio. Bez ikakvih Vodnih riječi ili ljubaznosti upita: - Lomax, jeste li i ni i li sažetak što smo vam ga poslali? Jučer. Izgleda fantastično -Kako je Corbett reagirao? ► Ja... pa, još mu ga nisam pokazao. Kao što sam ■lan, tek sam ga jučer primio. Nisam imao vremena fcučiti ga. - Tišina s druge strane linije izazvala je Barce duž Emorvjeve kralježnice. - No razgovarao hi s njegovom snahom. Pristala je na sastanak. Veče-m namjeravam proučiti sav materijal. Naučiti ga Jpamet, budem li morao. Svih četrdeset šest stranica. \ ko misle da će svoju slobodnu večer provesti pro-vajući sva ona sranja o projekcijama i fazama, ana-pma troškova i nacrtima, pogrešno misle. Ovaj Hsao može sklopiti za njih a da pritom ne mora hati sve dosadne pojedinosti. - Razumijete odakle potječem, Glen - reče svojim hjuvjerljivijim tonom. - Ne želim Corbettu ostaviti lostora za manevriranje. Prije nego mu se obratim, 11 ni poznavati materijal iz svih kutova. Tako ću na ki njegov eventualni prigovor moći odgovoriti kjenicom koja će ga omamiti. - Ako niste dorasli tom zadatku, to bismo sad željeli ii.ili.
I morvjevo je srce poskočilo. - Ali jesam! Bili ste prikladan izbor za nas jer ste Corbettov inkar. Već vam je poznata njegova financijska situai|,i. Drugim riječima, uzevši vas, mi smo preskočili Bdan korak. No ako ne obavite svoje, zamijenit Imo vas. Molim vas, Glen. Ovo je jednako važno za mene pio i za vas. Sumnjam. Kad ćete mi se javiti?
80
Sandra Brown
- Uskoro. - Nije dovoljno dobro. - Veoma l>r Još uvijek ne valja. - Odmah nakon što ra/.go s Corbettom. - Čekat ću. Emory je shvatio da drži slušalicu iz koje sd «j znak da je veza slobodna. Osjećajući se nelagodno, spustio je slušalicu u rat, okrenuo stolicu i zagledao se kroz prozor s k se pružao pogled na glavnu ulicu Blewera. Banka je smještena na prvom katu, ali bilo | drago da se njegov ured nalazi u prizemlju l'i su imali obojena stakla tako da je on mogao ud van, ali nitko nije mogao vidjeti unutra. Dok jal matrao pješake, zabavljao se pokazujući opd geste ljudima koji su mu bili antipatični i besrd zureći u privlačne žene. Rijetko je kada neka oi vih žena prošla onuda a da ne provjeri svoj tamnom staklu. Kad je neka slatka djevojl mlada žena okrenula glavu prema staklu, voli« • tvarati da gleda njega. Jučer je izdaleka vidio kako se približava A i u i | bett. Dok su ona i njezin mali hodali pio« i zastajkivali su i razgledavali izloge. Kad je 11 nešto govorila dječaku, on se smiješio. Emory je gledao kako prelaze ulicu i kreću p ulazu u banku, što mu je olakšalo postavljanje /ni u predvorju. Bila je ljepotica. Lijepo grañeno paktno tijelo. Čvrsta stražnjica. Nije bila osobito 11 rena u području dojki, ali klimatizacija u M izazvala je ukrućivanje njezinih bradavica. Kad pomisli da se sve to trati na staroga. Svi sm da je ševi. Ondje zajedno žive već šest gd Naravno da je ševi. Iz Corbettove perspektive, to ima smisla. Ah /
Tajne prošlosti
81
zadovoljila onim mrzovoljnim starim čuda-iiIno zato jer je gluha, zaključio je (gumo je to razlog. Mislila je da je njezin sve-nože očekivati. Emory joj je kanio poka-iko. D ga je navela na smiješak. Mak nije dugo potrajao. Gluha ženska je tek n. Najprije mora tvrtki EastPark isporučio je obećao. To neće moći učiniti ako i. Pokušao je takvim pristupom. Njegovi .li poslane Corbettov financijski savjetnik i i nisu imali uspjeha. Ught i ostali postaju nestrpljivi. Vrijeme [sve dok Corbett redovito plaća rate kre|.n) bi godinama izdržati. Emory se bojao da •ik ovu priliku pružiti nekome drugome, ili lati od projekta i povući svoju ponudu. io kratkih rukava. Do kraja života radio » u u kreditnom odjelu ove banke. i I i je to jedna od onih malenih banaka čiji je om upravlja jedna obitelj, njegovi izgledi inje uopće ne postoje. Predsjednik ima »a bez ikakva smisla za šalu, baš kakav je u ukočeni i cjepidlače kad je riječ o vre•Wcu i uslugama. kora sklopiti posao za EastPark. Mora uvjeMta da proda ranč. No svi su njegovi pokušaji •Mari nije htio ni razgovarati o tome, nije želio ku novi plan napada. Da. Nešto smjelo. I Kako sjajna riječ. Kad ljudi budu kasnije ili o tome, a Emory je bio uvjeren da hoće,
82
Sandra Brown
reći će: »To se uopće ne bi dogodilo da Lomax nije n pravio onaj smjeli potez.« »Lomax ima muda. Ina nikad ne bi učinio nešto tako smjelo.« Odsutno zureći kroz zatamnjeno staklo na prozoru^ silno je želio da dobije neku inspiraciju. Ali opazio je samo trošni stari kamionet kak polako vozi glavnom ulicom.
Tajne prošlosti
83
10. poglavlje sekunda kasnije podigla je drugi prst. Dva. Kad počne brojiti, loše mi se piše - reče David. I Onda je bolje da brišeš. i »h čak se okrenuo i pošao stubama, doviknuvši Hgo: - Laku noć, Jack. I aku noć. \nna je Jacka pozvala središnjim hodnikom. S obje ■ine hodnika ulazilo se u razne prostorije, ali nije U dala vremena da zastane i pogleda unutra dok su ■ali prema stražnjem dijelu kuće, a ondje ga je pla u maleni sobičak zavučen ispod kosine stubišta. [Na jednom se zidu nalazio prozor sa škurama. Duž ■Iga dva zida bile su police s knjigama. Uz posljednji *iñ bio pisaći stol i na njemu dvije tipkovnice, jedna M poseban telefon namijenjen Anni. Država je orgakirala telefonsku mrežu tako da osoba oštećena pha može telefonistu na centrali tipkati riječi, a
94
Sandra Brown
zatim bi telefonist ili telefonistica vokalno preni: poruku osobi koja čuje, na drugoj strani linije, poruke gluhoj osobi sustav je radio obrnuto. Druga je tipkovnica pripadala računalu. Bio j uključen screen saver. Planeti i meteori letjeli su zvjfl danim nebom. Pokazala mu je širok kožnati naslonjač. Sjeo je ■ iščekivanjem je pogledao. - Što sada? - Ispružila! ruku poput prometnog policajca. - Stop? Stani Čekaj? Kimnula je. - Čekaj. - Ponovio je riječ, a ona je opet kimni^ Potom se okrenula i ostavila ga samog. - Zovite ili samo Rover - progundao je, slušajući njezine korakl na stubama i zaključivši da je pošla provjeriti kaki napreduje Davidovo spremanje za krevet. PretposB vio je da je Delrav već u krevetu. Ustao je i polako počeo razgledavati prostoriju, pl znavši samom sebi da zabada nos u tuñe stvari. N| ako nije željela da pogleda naokolo, nije ga trebap pozvati unutra. Namještaj nije bio nov, ali je bio dobro njego Listovi bršljana su blistali. Sve se nalazilo na svoje mjestu. Soba se doimala ugodnom, ali nije bila pr pana. Anna Corbett lijepo održava kuću. Zbirka knjiga na policama ukazivala je na ekl tički ukus. Bilo je mnogo biografija i priručnika o ši kom nizu tema, a uz to tu su se nalazila klasična dj( u kožnom uvezu i džepna izdanja najnovijih bes lera. Na donjoj je polici našao sveobuhvatni rječnik I kovnog jezika. Obuzet radoznalošću, uzeo ga je i listao uvodne stranice. Fasciniralo ga je otkriće
Tajne prošlosti
95
■Koji razlika izmeñu američkog i engleskog znakovit Jezika. Uvijek je mislio da je znakovni jezik svuda ■ < Kito nije. bema predgovoru u ovom rječniku, engleski zna-bi jezik temelji se na uporabi jednog znaka za |U riječ. Drugi znakovi, nazvani markeri riječi, ivaju jedninu ili množinu, glagolsko vrijeme, ikse i sufikse, te druge elemente jezika. im rički znakovni jezik razlikuje se od engleskog u ■u i govoru. To je samo po sebi jezik. Jedan se : može prevesti kao nekoliko engleskih riječi la značenja. Neki su znakovi engleskog znakovnog I i preuzeti iz američkog, radi uspješnije meñu-komunikacije. No dva se znakovna jezika i razlikuju, a prednosti jednoga nad drugim f su vatrenih rasprava meñu ljudima koji se time I je pročitao dovoljno da bi ga sve to zbunilo. i se nasmiješio kad je pogledao slikovni prikaz n i i . i l n e abecede i vidio da mu je David točno poka-f kako se oblikuju slova njegova imena. I.ikoñer je našao nekoliko stranica na kojima su Ima prikazani česti izrazi. Iskušao ih je nekoliko, lovno se nasmiješivši kad je vidio da je Anna ipak I« hvala, a ne neku prostotu, vježbao je nekoliko osnovnih znakova kad mu se pa ponovno pridružila. Pošla je ravno k njemu, )a mu knjigu iz ruku, naglašeno je zatvorila i vratila icu. /.bunjen nego uzrujan zbog njezine neljubaznoMedao je kako sjeda za pisaći stol i radi s mišem nije dobila prazan ekran. Potom je utipkala O što je očito bila poruka njemu. Privukao je
Sandra Brown
Tajne prošlosti
drvenu stolicu bliže pisaćem stolu, namjestivši je tak(^ da može vidjeti ekran, a da ona može vidjeti njegov^ lice i čitati mu s usana. Na ekranu su se pojavile riječi: - Zašto ste tražili o Davida da vas nauči znakove? Slegnuo je ramenima. - Želio sam naučiti. Njezini su se prsti kretali tako brzo da ih nije moga pratiti pogledom. - Zašto? Odgovor se činio očitim. Opet je slegnuo ramenima U čemu je problem? - Vi ne morate naučiti znakovni jezik. Ako mi želit nešto reći, možete to učiniti preko Davida i Delrava. Skrenuo je pogled s ekrana prema njoj - O, shvaćam. Ovo je vaš način na koji mi stavljate do znanj da zapravo nemamo što reći jedno drugomu. Lagano je kimnula. - Kako to? Kad ste zaključili da ne bih bio dob sugovornik? - Vidio je da nije shvatila posljedn' riječ, pa je malo promijenio pitanje. - Kad ste zaklj čili da ne bih bio dobar za razgovor? Vitki su prsti tipkali svjetlosnom brzinom. Nemojte mi se obraćati kao da sam tupa. Ja sa gluha, a ne Jack je ispružio ruku i zaustavio njezine pišu Potom je napravio znak o kojem ju je David pitao; Glupa. Sjećam se. Iza spektakularnih plavih šarenica njezinih očij bilo je mnogo turbulencije. Dovoljno je poznavao psi hologiju da bi shvatio kako Anna Corbett voli ubost prije nego nju netko bočne. To je razumljivi obramJ beni mehanizam. S obzirom na to kakva je ljudska pri roda, Annu su zasigurno zadirkivali učenici u školi. Čak i dobronamjerni odrasli mogu biti nepromišlje
Netaktični. Razvila je vlastitu metodu zaštite. Borila protiv neznanja i okrutnosti tako da je prva napa-
96
97
Nitko ne bi mogao pomisliti da ste glupi - reče joj. Vi ste zapravo... - Ispruživši ruku preko naslona njetolice, jednim je prstom polako natipkao riječ | Odgurnula je njegovu ruku i posegnula za gumbom bjim bi isključila kompjutor. - Ni slučajno - rekao je i ■novno joj zaustavio ruke. - To je previše lako. 11 ilušat ćete me... Želim reći, čut ćete što... Dovraga, Bale što mislim. ■ Zastao je kako bi udahnuo i sredio misli. Promaja ga je neprijateljski, ali smatrao je da joj gluhoća može biti isprika za nepristojnost. Zašto bi ga 'ela bez razloga napadati, samo zato jer ne čuje? - Imate taj trn u guzici jer ste gluhi -Namrštila se od nerazumijevanja. Nije shvatila laz. Počeo je iznova. - Ljuti ste na cijeli svijet... -%U»tao je, a ona je kratko kimnula, pokazujući da razkije. - Od trenutka kad smo se sreli, ja sam bio pri-jan prema vama. Vi ste se prema meni ophodili kao fema govnu. Dakle, zašto je tako? Jer ja čujem, a vi i čujete? Žestoko je odmahnula glavom. Onda zašto? Tipkala je: Jer se bojim. acka su iznenadile riječi koje su se pojavile na um. Nije mogla reći ništa što bi ga više iznenadilo povrijedilo. - Bojite se mene? Pogledom je prešla s njegovih usana do očiju, a m se opet okrenula prema računalu. - Bojim se će David patiti kad odete. I Delrav.
Sandra Brown
Jack se iskosa nasmiješio. - Tek sam stigao o\ ;m Ne razmišljam o odlasku - Ali hoćete - tipkala je, podcrtavši drugu rijej Netremice ga je promatrala, ali je iskreno odgq| rio. - Da. Hoću. Napisala je kratku rečenicu. - Kad vi odete, oni| biti tužni. - Zašto bi bili tužni? - upita Jack. Njezini su prsti nekoliko sekunda lebdjeli nad I kovnicom prije no što je napisala: - Vi ispunjavaj Razmišljala je, tražeći pravu riječ. Na konc« pogledala u često rabljeni rječnik koji se nalazio 1 tipkovnice. Napisala je 'prazninu', a zatim ga pon dala upitnim očima. - To se uklapa - reče Jack. - Želim reći, to je pri riječ. Nisam siguran da ste baš to željeli reći. Kimnuvši, ustima je oblikovala jesam, a zalinl opet počela tipkati. - Delrav je bio nesretan čovj prije nego je upoznao Mary, majku mojeg muj Mary je bila njegova druga žena. Njegova je pf žena imala dva sina kad ju je oženio. Bili su po« reni. Stvarali su mu mnogo problema. Velikih I blema. Nakon što je njegova žena umrla, oni Opet je zastala da bi potražila pravu riječ. Pogledi Jacka, napravila je zapovjednički pokret rukom. - Otjerao ih je? Nije želio imati veze s njim Odbacio ih je? Kimnula je i nastavila: - To je bilo veoma davf Delrav se pretvara da se uopće nije dogodilo, lm je drugi život s Mary. Veoma ju je volio. Ali on;i umrla. Zatim Dean. Kad je Dean umro, Delraji povuče u sebe. - Povukao se - odsutno je ispravi Jack. Po* upita: - Kako je umro? 98
Tajne prošlosti
99
kk je čitao riječi kako su se pojavljivale na i. Dean Corbett je bio vojnik. Prijavio se u vojiko bi dopunio svoje obrazovanje, ali mu nije na kraj pameti da će SAD ratovati tijekom njeiktivne službe. Poslali su ga iz Fort Hooda, u Irak tijekom Pustinjske oluje. Nakon kapi-i jegova je jedinica ostala ondje kako bi pomo-I čišćenju Kuvajta. Vratio se neozlijeñen, ali je lio žrtva rata. ■egova je pluća zahvatila infekcija, zbog požara finim bušotinama - pisala je. - Dobivao je infek-I infekcijom sve dok nije postao veoma bolestan
{
■tala je tipkati, a Jack ju je pogledao. - Zao mi ■utak se zagledala u njega, a zatim je spustila I na svoje prste, još uvijek na tipkovnici. Zidna plavnom hodniku odbila je sat. Jack je reagirao. |je. S takvom je lakoćom svladavala svoj nedo-Lda je bilo lako zaboraviti da živi u svijetu tišine, [ukavši njezinu pozornost, upita: - David se još i odio?
lutljivo se osmjehnula i napisala: - Tri mjeseca ■to je Dean umro. je prstima protrljao usne. Zacijelo postoje gore [od samotnog života kakvim je on živio. Jedna sigurno je izgubiti oca djeteta koje se još nije l". Poželio je pitati bi li razmišljala o djetetu ■mala da će rano postati udovicom. Ali nije to ^nao je odgovor. Željela bi roditi Davida bez sve. ivno je počela tipkati. - Delray je po drugi put fc svoj život. Ne želim da ponovno pati.
i
100 Sandra Brown
- Dajete mi veću važnost no što je zaslu/.ujd Anna. Nitko neće zbog mene patiti. Odmahivala je glavom prije nego je završio rfl niču. - Vi nećete biti krivi za to. David želi oca. ■ rayu nedostaje sin. - Pogledala ga je i sic« ramenima, a zaključak je bio očit. Jack je pomfl da bi trebao ukazati na činjenicu da je ona oj bez muža kad je Dean umro. Pitao se postoji li ■ muškarac koji ispunjava tu prazninu u njezinu 7\vm No samo je pitao: - Sliči li David Deanu? Ispružila je ruku, dlana okrenuta prema doljol pomaknula je s jedne na drugu stranu. Potom je usfl i s police uzela album u kožnom uvezu. Donijela gfl k njemu. Prva fotografija u albumu prikazivala je Ann Deana na dan njihova vjenčanja. Na sebi je imal d i c i o n a l n u dugu haljinu i veo, a izgledala je fal slično. Dean je bio krupan, fizički snažan ml muškarac, otvorena i poštena lica poput Delravi ali je bio mnogo vedriji. Iz njegovih je živahnih zračilo veselje. Široko se smiješio. Vjerojatno jer je bio beskrajno zaljubljen u svoju mladu ženñ - Vas dvoje ste doista lijepo izgledali zajedno - F joj Jack, i dalje listajući album. - Sretno. Žustro je kimnula. Nekoliko je fotografija snimljeno na nekoj plažj Bračno putovanje? - upita. Opet je kimnula. nekim su fotografijama bili zajedno, pijucka) napitke s malenim zataknutim papirnatim kišob nima. Dean, šepireći se poput snagatora. Anna u I »■ niju, zauzevši pozu modela. Jack je proučavao njezinu fotografiju, nagi
Tajne prošlosti
101
\ kao da je objektivno procjenjuje. Kad ju je lao, nasmiješio se i uzdigao obrve. Porumenjela kustila pogled. Nasmijao se. Mim je okrenuo sljedeću stranicu albuma, zapaI se nad velikom razlikom u posljednjim fotogra fe. To nisu bile standardne snimke s vjenčanja, ili • fotografije s bračnog putovanja. Radilo se o II no-bijelih fotografija. k je prikazivala Deana Corbetta. Sjedio je na bnom prozoru i zurio van, gotovo kao silueta. ■Dloženje što ga je prikazivala fotografija uvelike likovalo od onog kad je snimljen na dan svojeg pja. Nestali su smiješak i živahnost. Na ovoj se ai'iji doimao mnogo starijim, zamišljenim i i. I;I je tipkala: - Bio je bolestan. Upravo smo se ali u bolnicu. - Potom je dodala: - Posljednji > što je portret tako rječito izražavao bila je u ;i da je Dean Corbett znao da umire, da ostav.i)bom svoju prelijepu ženu i neroñeno dijete. Idnik, pomislio je Jack. Okusio je ono što će izgulad umre mlad. Jack nije znao je li prokletstvo ili klov imati nešto što voliš i izgubiti to, ili je bolje k nikad nisi imao. Shakespeare je napisao svoje i- nje, ali Jack nije bio siguran da se slaže s njim. Ida bi sastavio drukčiji dvostih da je vidio fotogra■)cana Corbetta. kn a ga je promatrala kako bi vidjela reakciju na • LI li ju. - Žalosna je - rekao je. - No fotografija B^sna. Točno se vidi što osjeća. Krenuo je stranicu. Druga je fotografija još snailjelovala na njega. Reagirao je tako da je I udahnuo.
102
Tajne prošlosti
Sandra Brown
Film je bio previše eksponiran, stvarajući ekstr stupnjeve svjetla i sjene, ali upravo taj kontrast je snimku tako posebnom. To i tema. Pozadina je bila bijelo nebo. U prvom je planu 4 bilo crno. Na obzoru, gdje su se dvije suprotnosti m jale, protezala se ograda od žice, slična onoj što jii Delravu pomogao popraviti onog prvog dana. Nefl naki stupovi od cedrovine pomalo su se gulili. Bofl kava žica se na jednome mjestu prekinula, stvofl zavijutak prijeteća i/glcda. Meñutim, to nije umfl valo dojam fotografije. Time je ograda dob karakter i pričala svoju priču. Pokazivala je da je i/J žala godine nepogoda. Ali ograda je bila samo kulisa. Središnja točka i grafije bila je žena naslonjena na jedan od stupfl zavukavši ruke iza leña. Lice joj je bilo okrenuto« kamere, razotkrivajući njezin vrat na oštroj svjctlal koja je s t v a r a l a duboke sjenke u udubljenju nje« ključne kosti. Kosa nošena vjetrom pokrila joj je lice. Isti jaki vj| tar, a morao je biti jak da to tako dobro obavi, prifl bio je h a l j i n u uz nje/ino tijelo, tako preci/no I savršeno ocrtavajući njezine obline da se činilo \m da uopće nema haljine. Uz prostranstvo neba njezine su dojke bile visofl malene i provokativne. Udubljenje njezina pu|H doimalo se nedužno primamljivo, dok je trokut m vrhu njezinih bedara bio zatamnjen i nimalo nedužH Činilo se da se tkanina pretvorila u tekućinu i prelfl vala je. Fotografija je bila nevjerojatno zavodnička. JaclH prošaptao psovku i progutao slinu. Anna mu je istrgnula album iz ruku i ustala da bi f spremila. - Hej, čekajte. Tko je to bio? Jeste li to bi
103
Shvativši da se obraća njezinim leñima, pričekao Bok se nije okrenula. Ponovio je pitanja, ali ona ga ignorirala i počela zatvarati svoj kompjutor. k)dlučno joj je dotaknuo ruku kako bi privukao njelu pozornost. - Jeste li to bili vi? Pokazala je svoj ručni sat, sklopila dlanove, a zatim ■vila glavu i prislonila obraz na ruke. - Vrijeme za banje - reče Jack. - Prikladno povlačenje. Kako ne I postavljao pitanja o ženi na fotografiji. Svim se km nadam da ću o njoj noćas sanjati erotske snove. ■no, sve joj je to promaknulo, što mu je i bila bjera. Zajedno su izišli iz prostorije i ona ga je Ha prema ulaznim vratima, a ondje se odmaknula banu i čekala da zaključa za njim. ■ack je prešao preko praga, ali prije no što je bjola zatvoriti vrata, on reče: - Gotovo sam zabora-I razlog ovog sastanka. Ne želite da me David uči bkovni jezik, je li? ■Cimnula je. ► Jer je to vaš tajni jezik. Ako ljudi ne mogu razum| Sto govorite, kontrola je u vašim rukama. Osjećate fcuperiorno. Volite se hvaliti činjenicom da ste gluhi. bas čini drukčijom od nas, običnih ljudi koji čuju. I i n t i t o je odmahnula glavom i počela znakovima ■to govoriti. Zaključio je da su njezine riječi uglav-hi epiteti. • Da, tako sam i mislio - bezosjećajno će on. - Pa, fcu tražiti od Davida da me uči znakovni jezik jer ne 1 želio da zbog mene upadne u nevolje. ■Cimnula je glavom u znak slaganja, vjerujući da će ■i po njezinu. ►Jo trenutak prije no što je zatvorila vrata, Jack je m čizme lagano lupnuo po trijemu. Savršenim ovnim jezikom on reče: - Laku noć, Anna.
t
104
Sandra Brown
Tajne prošlosti
105
n koncu će biti po njezinu. Osjećaj krivnje natjerat in da popusti. Odmori za njega nisu bili važni, pa ^MMI ni nedostajali. Ćori jesu. Prije ili kasnije «. 11 će je pratiti na jednom od njezinih putovanja | ni i le.
U.pogl
Ezzy se probudio u četiri i trideset, kad se i inafl budio. Umirovljenje nije promijenilo njegov tjele^ sat niti vrijeme spavanja. No dok je rad nekoć zaokup ljao njegove dane, sad su sati budnosti postali pusti I činilo se da traju cijelu vječnost. Većina ljudi desetljoJ cima naporno radi i muči se da bi otišla u zasluženi mirovinu. Ezzy nije mogao shvatiti zašto jedva čekaji umirovljenje. Zbunjivalo ga je da bi netko težio k.i beskorisnosti. Ćora si je zabila u glavu da bi trebali kupiti karavaJ i poći na putovanje zemljom. Ima mjesta na zemljoJ vidu koja bi se isplatilo posjetiti. Veliki kanjon. Slai pove Nijagare. New England u jesen. Ali nijd uspijevao pokazati entuzijazam za beskonačnu vožnja što bi je takvo putovanje podrazumijevalo. Takoñer je spomenula krstarenje. Nije mu padalc>| na pamet ništa gore od boravka na brodu s gomilom) neznanaca i hiperaktivnom posadom koja je čvrsta odlučila pobrinuti se da se putnici dobro zabave činej ono što ne žele. Uporno je ignorirao živopisne brošuri što mu ih je Ćora neprestano gurala pod nos.
nadao se da će to što dulje odgañati. Osjećao je |D* ne bi smio otići iz gradića, što je bilo prilično fclasto. Premda je službeno otišao u mirovinu i I je čovjek već preuzeo posao, a situacija u Okrugu ■ver sasvim se dobro razvija i bez njega, mučio ga IDI ovo sablastan osjećaj da njegov posao nije zavrVn.ivno, zavaravao se. Tražio je znakove i simbole I bi mogao uklopiti u svoju trenutnu situaciju. - Ja rokleti ludi starac, eto što sam - prezirno je gun-I dok je ulazio u kuhinju. Unaprijed namješten aparat za kavu osigurao mu je fcu vruće kave. Odnio ju je na trijem od sekvojina kta. božični dar njihove djece od prije nekoliko I-ii i. Čak i u ovo doba jutra, mnogo prije izlaska Ka. vanjski je termometar pokazivao dvadeset mpnjeva. Mjesec se nalazio nisko nad zapadnim Hrom. Na vidiku nije bilo niti jednog oblačka. m će biti pakleno vruć dan. B)nog je ljeta takoñer bilo izuzetno vruće. fc)sobito onog jutra u kolovozu kad je pronañeno fcyno tijelo. Sparina je vjerojatno doprinijela mučli lirskog fotografa. Odgovorivši na poziv zamjenika ka Clarka, Ezzy je fotografa i mrtvozornika Hark).i Strouda ostavio na mjestu zločina i odjurio u i gdje je Patsy zadnji put viñena živa. flark i drugi zamjenik šerifa već su okupili ljude ni su prethodne večeri bili ondje. Već su ih ispitali
106
Sandra Brown
do trenutka kad je Ezzy stigao, ali on ih je i sam i tivao, zapisujući bilješke na salvete sa znakom kot teretnih kola. - Tako je, šerife. Cecil i Carl su veći dio večeri bi ovdje s Patsy. Izvrsno su se zabavljali. - Patsy je jednu pjesmu plesala s Carlom, a dru- 11 Cecilom. A kad kažem plesala, mislim provokativiB znate, zalijepila bi se za njih. Obojicu je dobro usfl lila. I mene je nekako uspalila, a samo sam ih gled^ - Kad kažeš 'provokativno', misliš li da ih je zaM dila? - Da, gospodine, šerife Hardge. Sigurno. Mislim .1 je uživala i u tome što je to radila pred publikom.! - Ne želim ružno govoriti o mrtvima, razumijete i Patsy... pa, gospodine, bila je dostupna, ako znate W mislim. - Ona i Cecil svima su priredili pravu predstavu« plesnom podiju. Držao je ruke na njezinoj gu/.io oprostite na izrazu, a jezik joj je zavukao u grlo. - Mislio sam da će ona i Carl to učiniti na stolu i bilijar. Pred Bogom i svima. - Ljubomorni? Ne, šerife, nije izgledalo da su bra^ ljubomorna jedan na drugoga. Dijelili su je, a činilo! da im to sasvim odgovara. Jasno, oni su smeće. Jedini svjedok koji nije surañivao bio je vlasni kluba, Parker Gee. Mrzio je što su »drotovi« napravi invaziju na njegov noćni klub i njegove klijente ispi! vali kao da su zločinci. Na sva je pitanja odgovard mrzovoljno: - Imao sam posla sinoć. Ne sjećam se. Prepustivši zamjenicima uzimanje službenih izjavi Ezzy je izdao tjeralicu za braćom Herbold, naglasi* da su u ovom trenutku traženi samo radi ispitivani Iz bara se odvezao ravno do naselja kamp-kiui gdje su njih dvojica zajedno živjela. Njihovog autoi
Tajne prošlosti
f
107
II.i nije bilo, i nitko nije odgovarao na njegovo kucale. ()dolio je porivu da bez naloga za pretres pretraži ■Uiovu kamp-kućicu. U ovom slučaju sve mora biti po nvilima. Ako braća budu optužena za umorstvo, nije lio da slučaj bude odbačen zbog neke nepotrebne ■Ske u koracima. I Dok je ispitivao njihove susjede, svi su prezirno »Iedavali prema kamp-kućici, govoreći šerifu kako I nadaju da će uhititi Carla i Cecila, zatvoriti ih i ■uh ključ. Bili su pravi gnjavatori, dolaze i odlaze kvako doba noći, jure kroz naselje i ugrožavaju kcu koja se vani igraju, teroriziraju mlade žene kpristojnim primjedbama i podrugljivim povicima, lihova je kamp-kućica trn u oku inače uredne zajed-kc. Svi njihovi susjedi bili su složni u jednome: rado ■ ih se riješili. ■Potom je krenuo na naftnu bušotinu gdje su braća fcrbold radila. - Jutros se nisu pojavili na poslu fedradnik je rekao Ezzvju. - Znao sam da su bili u ■tvoru, ali svatko zaslužuje drugu priliku. Sad mi ■dostaju dva radnika. Toliko o dobrostivosti. Što su linili? l Ezzy mu nije odgovorio. No čak i da je htio odgovo-■i. ne bi znao gdje početi. Odgovor bi bio dugačak i ■impliciran. Braća Herbold upadala su u neprilike još I vrijeme dok su kao djeca živjela s očuhom. I )elray Corbett je oženio njihovu obudovjelu majku luk su oni još pohañali osnovnu školu. Ona je bila kodna žena, sramežljiva i tiha, očito nesposobna za ■goj dvojice neobuzdanih sinova. Nikad nije imala • .liicljsku kontrolu nad njima. Zato su još više mrzili II MI u i li se protiv stroge discipline novog očuha. Nakon 1 i je njihova majka umrla, prepustivši Delravu skrb-
108
Sandra Brown
ništvo nad njima, njihovo se neprijateljstvo samo pojačalo. Kad se on ponovno oženio, postali su uistinu nemogući, pretvarajući njegov i Maryn život u pakao. Prvi prekršaj dječaka bila je kraña kartona sa šefll limenki piva. - Nisu uhvaćeni s robom, Delray, pa ne možemo ništa dokazati. Ezzy se sjećao nelagode Delraya Corbetta kad jd dvojicu dječaka doveo do njegova praga. - Pobrinut| ću se za to, šerife Hardge. Hvala što ste ih doveli kući. Dajem vam riječ da će to biti posljednji put. Delray nije mogao ispuniti svoje obećanje. Dječaci su iz godine u godinu postajali sve gori, osobit^ nakon roñenja Deana Corbetta. On je bio središte očeva svijeta. Činilo se da su Cecil i Carl čvrsto odlu-| čili uništiti obiteljski mir. Njihova su nedjela postajala sve ozbiljnija sve dok ih, kad je Cecil bio učenik drugog, a Carl prvog ra/ reda srednje škole, jedna djevojka nije optužila ti su se u školskom autobusu skinuli pred njom i prisilili! je da ih dira. Oni su tvrdili da djevojka laže, da se uopće nije dogodilo, da je ona zapravo čeznula za ti Budući da je bila njezina riječ protiv njihove, prošli s nekažnjeno. Djevojčini su roditelji bili ogorčeni, te s javno okrivljavali Delraya za ponašanje njegovih] pastoraka. Slijedio je niz sitnih kraña, vandalizama i slični stvari, ali momci su bili lukavi. Nijedna se optužba] nije mogla dokazati. Zatim su jedne noći uhvaćeni na djelu dok su krali dijelove automobila sa skladišta. Osuñeni su na osamnaest mjeseci u popravnom domu. Pušteni su nakon što su odslužili godinu dana, i vra ćeni kući. Delray je postavio uvjet: jedan pogrešan korak i bi će izbačeni iz doma. Dvije su se večeri kasnije napili,
Tajne prošlosti
109
val i automobil iz prodavaonice rabljenih vozila i Ivczli se u Dallas, a ondje su se zabili u neki >nibi, teško ozlijedivši vozača. Suñeno im je kao Iraslima, pa su poslani u Huntsville. Delray je gao ruke od njih. Kad su pušteni na uvjetnu slobodu, nisu se vratili u lt \ver. Ne do proljeća 1976. Ranije te godine ondje je pronañena nafta, te su r/o niknule tri bušotine. To je izazvalo novo bušenje, harajući potražnju za radnicima. U područje su hrlili ubijani iz svih krajeva. Braća Herbold bila su meñu Ima. Jedne je večeri izbila tučnjava u lokalnom motelu iil|c su uglavnom boravili privremeni radnici. Kad je t//.y stigao na mjesto dogañaja, iznenadio se ugle-iiivši braću Herbold usred gužve. Uvijek su bili lijepi momci, a zatvor nije umanjio ■jihovu privlačnost. Okrvavljena posjekotina iznad < ulove obrve samo ga je činila zanimljivijim i pojačavala njegov prirodni šarm. - Pa, neka sam proklet. Šerif Hardge. - Carl se nacerio Ezzvju dok ga je vukao s tipa kojeg je udarao. Dugo se nismo vidjeli. - Još uvijek stvaraš nevolje, Carl? Zar u Huntsvilleu nisi naučio lekciju? - Naučili smo, šerife, naravno. - Cecil je odgurnuo brata kako bi se obratio Ezzvju. Obojica su bila pokvarena do srži, ali je Cecil bio pristojniji. Ezzy nije vjerovao da je Cecil imalo bolji od svojeg mlañeg brata, samo je oprezniji. - Ovo je bilo slučajno. - Slučajno. Tvoj je brat premlaćivao onog čovjeka. Zamjenik šerifa pokušavao je osvijestiti čovjeka lako što ga je lagano udarao po obrazima. - Moj se brat samo branio - tvrdio je Cecil. - Nismo ništa
110
Tajne prošlosti
Sandra Brown
više krivi za tučnjavu od ostalih ovdje. Ako nas u hi tite, morate sve uhititi. Mislim da vaš zatvor nemd dovoljno mjesta. Imao je pravo, naravno. Kad bi Ezzy cijelu noć ispiJ tivao te ljude, čuo bi desetak konfliktnih verzija m tome kako je tučnjava započela. Pokušaj otkrivanja istine bio bi traćenje vremena i truda. Umjesto log| svima je naredio da se vrate u svoje sobe i odspavaj« Cecil je pokušao odvući brata prema njihovoj sobi] ali se Carl opirao. - Hej, šerife, viñate li našeg očuha« - Katkad. - Kad ga sljedeći put vidite, recite mu neka se jebej Carl je svoje riječi naglašavao oštrim pokrelimd prsta. Recite onom glupanu da sam mu ja to porul čio. - Umukni, Carl. - Cecil se s ispričavanjem smiješid dok je vukao brata preko parkirališta. Idućeg je dana Ezzy nazvao Delrava. Nije mu prM nio Carlovu poruku, ali je pitao zna li da su se braći vratila u ovaj kraj. - Čuo sam, ali ih nisam vidio. Znaju kakav je moj stav. Ne želim imati nikakve veze s njima. Ezzy ih je vidio samo još jednom prigodom, a tada su ponovno bili u epicentru nereda. To se dogodilo n Wrangleru, jednom od tek nekoliko preostalih kind na otvorenom u istočnom Teksasu. Alkohol je ondje bio zabranjen, ali otprilike svake večeri tijekom ljeta konzumirano je obilje alkoholnih pića. Ulaznica je bila dolar po automobilu. Po toj je cijeni to bila jeftina zabava za tinejdžere iz Blevvera i okolnih gradića. Nije bilo važno koji se film prikazuje; stol tine klinaca okupljalo se ondje, seleći se iz jedno! automobila u drugi kako bi se posjećivali, mazili i pili. Te je večeri, iz nikad utvrñenih razloga, došlo dd
111
le posjetitelja kina. Oni parkirani na sjevernom ■u zaratili su s onima parkiranima na južnom lu. Šljunkom posuti prostor bio je podijeljen po Kad je sve završilo, bilo je prolivene krvi, nekoliko lautomobila uništeno, u prostoriji za projiciranje ■van je požar, a šerifov je ured na mjesto dogañaja ■ao svih pet patrolnih kola. Bzy je opazio Carla kako pokušava zaustaviti krva-I iz nosa i istodobno gurnuti posve pijanu ženu na ■Inje sjedalo karavana. - Jednostavno moraš upali u nevolje, je li, Carl? K)dmah je zauzeo obrambeni stav i rekao: - Hej, Hm ja počeo. lo je čista istina. Samo je branio čast svoje cure. ■ možete ga zbog toga uhititi. K//y se okrenuo Cecilu, koji je opet stao u bratovu knu. - Prekršio je uvjetni otpust - primijetio je ■y. - Za to ga mogu uhititi. k Dajte mu priliku, šerife Hardge. Sto je trebao učiI Neki je klipan rekao da je njegova cura jebena k i \. i. ^Hz/\ je prepoznao ženu koja je mlitavo sjedila na fcdnjem sjedalu. Doista je bila dobro poznata •va koju je nekoliko puta morao uhititi jer je Lramno nudila svoje usluge na parkiralištu proda-■^fcnice Piggly Wiggly. - Nestanite odavde, vas dvo-k. Ali ovo je drugi put. Odsad nadalje držat ću vas m oku. IC'arl je odbrusio: - Da, na kojem? I Kasnije se Ezzy kajao jer ih te večeri nije uhitio i ■veo. Trebao ih je prijaviti njihovom službeniku za
V
»
112
Sandra Brown
uvjetni otpust. Trebao je iskoristiti najbezazleniji ra log i strpati ih u zatvor. Možda bi Patsy McCorkI ostala živa da je to učinio. Ta su dva susreta s braćom Herbold dugi niz godi u mučila Ezzvja, ali najteže mu je bilo tri dana nakaj pronalaženja Patsvna tijela. Harvev Stroud je na sfl imao laneno odijelo boje vanilije kad je ušao u Ez« jev ured i na njegov pisaći stol bacio žutu kuveriu. Evo ga. - Već je bilo vrijeme - progunñao je Ezzy, spus« noge sa stola i otvorio kuvertu. - Takvo što ne možeš požurivati, Ezzy. - Mrtvo/m nik je skinuo šešir i hladio se njime. - Imaš li kojj hladnu kolu viška? Zamjenik mu je donio zatraženo bezalkoholno pić^ Popio je pola prije no što je Ezzy podigao glavu obdukcijskog izvještaja. - Razlog smrti je slomi je vrat? - Pukao je poput suhe grančice. Cisti lom. Smrt bila trenutna. - Što misliš, što se dogodilo? Stroud je rekao: - Pa, za početak, imala je seksual odnos s najmanje dva partnera. - Silom? - Pripremio sam materijal za silovanje, za svaki s čaj. Uključen je u izvještaj. No bilo bi teško dokaza) silovanje jer nema forenzičkih dokaza koji to pol ñuju. Osim toga, po onome što sam čuo o toj djevoj mladić ne bi morao primjenjivati silu. - Zanima me njezina smrt, a ne njezin moral. Ta izjava nije dostojna, Harvey. - Možda - odgovorio je mrtvozornik, ne uvrijedi se. - No nije li to točno?
Tajne prošlosti
113
Bilo je točno, a iz tog se razloga nije dalje prepirao. je s masnicom na njezinu vratu? - Ništa posebno. Ima jednu sličnu na lijevoj dojci. M/\ane su strastvenim poljupcima, ništa nasilno. Ovdje piše da si spermu našao u njezinoj vagini ■D i u njezinom, ovaj... - Rektumu. Samo od jedne osobe. Nekoliko sam Tla testirao spermu koju sam ondje uzeo. Samo je Han čovjek ejakulirao u njezin rektum. - Stroud podhc i praznu bocu kole odloži na rub Ezzvjeva pisaI stola. - Oko analnog otvora našao sam ogrebotine ■odcrotine. Lagano krvarenje. Znači da je bila živa ■ je došlo do penetracije. Moja je pretpostavka... ■ te zanima moja pretpostavka, Ezzy. fe/.zy mu je kretnjom pokazao neka nastavi, premda od svake mrtvozornikove riječi osjećao mučninu u hiru.
- Moja je pretpostavka da je svojevoljno pošla s (ma. Priredili su si orgiju. A tada ju je jedan od njih analno silovao. Mrtvozornik se namrštio i zamišljeno potezao usku. ponavljam, to ne možemo znati. Možda je pristala to. To je za nju moglo biti nešto novo i neiskušano, liko mi znamo, možda je ona to predložila. fc/.zy je pomislio na gospoñu McCorkle u kućnoj 11 ni s uzorkom tratinčica, svim se srcem nadajući to neće morati saznati o svojoj jedinoj kćeri. Sto se dalje dogañalo, to nitko ne zna - nastavio je oud. - Možda se prestrašila i rekla ne, a momak ju držao. No, opet kažem, nema većih modrica ili ebotina koje bi ukazivale na borbu. Tako bi svjedočio na sudu? Ako doñe do toga, da, Ezzy. Pod prisegom bih
114
Sandra Brown
morao tako svjedočiti. Možda je u početku rekla da, I predomislila se kad ju je počelo boljeti. Odupirala se. on ju je ubio. Tako je jednostavno. - No jednako je vjerojatno da je djevojka uživala u tome. Čak i ljudi koji se prilično redovito upuštaju u takvu seksualnu aktivnost mogu katkad krvariti. Ezzy je protrljao sljepoočnicu. Spustio je glavu 1 pitao: - Kako je onda došlo do toga da umre od slomJ ljenog vrata? - Moja teorija? To se dogodilo u vrtlogu strast iJ Momak se malo zanio i nenamjerno joj slomio vrat. 1 - Ne možeš biti siguran da je riječ o nesretnom sluJ čaju. - Istina. Ali isto tako ne mogu biti siguran da ■ namjerno ubijena. Jedino što sigurno znam je činjfll nica da je dovršio čin. Ezzy je ustao i protegnuo se. Prišao je prozoruj nepotrebno namjestio zavjesu. - Recimo da je rijcl o nesretnom slučaju; zašto ga nije prijavio? - I priznao da ju je ševio do smrti? - Mrtvozornik ji skeptično otpuhnuo kroz nos. - U svakom slučajuj motivacija je tvoje područje, Ezzy. Ja sam svoje obJ vio. - Stroud je stavio šešir na glavu i ustao. - Di mene su doprle glasine da su braća Herbold glavflš osumnjičenici. - Posljednji je put viñena u njihovom društvu. - Hmm. Pa, rekao bih da može biti jedno i drug« Neprijavljena slučajna smrt. Ili silovanje i ubojstvo. - Ili umorstvo. - Moguće. Sto momci kažu? - Dali su petama vjetra. - Nestali su? - Posljednji put su viñeni kako zajedno s Pata odlaze iz Wagon Wheela.
Tajne prošlosti
115
Ma nemoj mi reći? Paklena situacija za Delraya, |h ' Pa, sretan lov. Hvala na koli. ledan od razloga zašto Ezzy nije uhitio braću Her-kl kad je za to imao priliku bio je taj da je Delrava Irbetta želio poštedjeti neugodnosti. No pokazalo se mu nije učinio nikakvu uslugu. Kad ga je sljedeći vidio, Ezzy ga je morao obavijestiti da traži nje->vc pastorke u vezi sa smrti Patsy McCorkle. Znaš li gdje su, Delray? Kad bih znao, odmah bih ih predao - rekao je, a tzy mu je vjerovao. To će te ubiti, znaš. fczzy je bio tako izgubljen u mislima da uopće nije Bo Ćoru kad mu se približila. Njezin ga glas nije Iglo vratio u sadašnjost. S mukom se vraćao natrag, ■D da se izvlači iz paučine. Neugodna su se sjećanja »ljivom ustrajnošću držala za njega. ■ Kad ih se napokon oslobodio, nasmiješio se svojoj m\\. - I ja tebi želim dobro jutro. ^Cora to jutro očito uopće nije smatrala dobrim, ločeno i šuteći, napunila mu je šalicu kavom iz Ba što ga je donijela na trijem, a zatim je i sebi nato-ilicu i sjela na ležaljku kraj njegove. Osjećao je (ris njezina talka. Nanosila ga je nakon svake )ke, od prvoga dana njihova braka. Što će me ubiti? - upita. Ta opsesija. Nisam opsjednut ničim, osim tobom. - Ispružio je iku do njezine ležaljke i spustio je na njezino bljcno. [Odmah ju je odgurnula. - Ta je djevojka mrtva više dvadeset godina.
116
Sandra Brown
Odustavši od pretvaranja, Ezzy je uzdahnuo. Nofl liko je trenutaka zurio preko tratine i pijuckao ka\ u Znam koliko je dugo mrtva, Ćora. - Njezinog oca više nema. Koliko mi znamo, mojj je i gospoña McCorkle već pokojna. McCorkle je pet godina kasnije slijedio svoju kćci grob. Jednostavno se jednog dana, dok je pregledaj nečiji račun za struju, srušio za svojim pisaćim stol u komunalnoj službi. Njegova se udovica odselila Oklahomu. Nije se vraćala u Blewer, čak ni da | ukrasila grobove svoje kćeri i muža. Ezzy joj to M mogao zamjeriti. Nije imala previše ugodnih usfl mena iz ovoga gradića. - Jedina osoba koja te okrivljuje za ono što se njifl dogodilo jesi ti - reče Ćora, naglašavajući posljeñra riječ. - Kad ćeš se toga riješiti, Ezzy? Kad ćeš presB razmišljati o tome? - Kako znaš da o tome razmišljam? - Nemoj me vrijeñati; dovoljno je da me Iju« obrecnula se. - Znam da si neku večer zbrisao kal bi mogao pregledati one stare dosjee. I prozrela afl onu laž o ribolovu prije nego si izišao iz kuće. - Otišao sam u ribolov - pobunio se. - Otišao si na ono mjesto uz rijeku gdje je umrli Spustivši šalicu na maleni stolić izmeñu ležaljki, s|>^ jila je ruke u krilu. - Mogla bih se boriti protj druge žene, Ezzy. Znala bih što učiniti po tom pitani Ali ovo... ne znam kako se boriti protiv toga. 1..J Zastala je i duboko udahnula. - Umorna sam i pokušavanja. Pogledao ju je, opazio tvrdoglav nagib njezjl brade, i odjednom mu se učinilo da mu se srce prel rilo u grudu olova u prsima.
Tajne prošlosti
117
apuštam te, Ezzy. Ostavljam te prokletim duho-» kojima sam te morala dijeliti. - Počela je plaora e, ništa nemoj govoriti. Tisuću smo puta o tome parali. Ti razgovori nimalo ne koriste. Svañali l oko toga, takoñer, ali ni svañe ništa nisu rijeb je zbog bijega iz zatvora. Govore o Carlu si ima, pa sam se opet svega sjetio. Čim ga e, Ezzy. Kad su ga poslali u zatvor u Arkansasu, si da je to kraj priče. Ali nije bio. Godinama si udavao da ćeš odustati, da ćeš zaboraviti na to. sad si ovdje, u mirovini i možeš uživati. Možeš i sa mnom - rekla je, a glas joj je postao hrapav, ti ni u čemu ne uživaš. Nesretan si. Zapeo si u sti, i to po vlastitom izboru. Ali to nije moj Dakle, kako klinci danas kažu, odo ja. lojao je govoriti smirenim glasom. - Nije e da misliš ozbiljno. ), da, jest. - Obrisala je oči rukavom kućne • i ustala. - Volim te od večeri kad smo se upo-Voljet ću te i kad posljednji put udahnem. Ali lecu živjeti s tobom, Ezzy. Odbijam živjeti i gledati kako te sve to izjeda dok od tebe iie ostane. Gledala sam kako te to proganja, ali gledati kako te ubija.
118
Sandra Brown
13. poglavlje
Delray nije izustio ni riječi otkako je našao u»i krave. Polako je ustao. Skinuo je kapu i njome otrej prašinu s nogavice na koljenu na kojem je kleča] Rukavom košulje prešao je preko oznojenog čelaj zatim se zagledao preko pašnjaka, izgubljeni mislima, tih. Jack na koncu upita: - Što mislite o tome, DelrJ - Pa, mrtve su - odgovorio je, ustvrñujući očitoj - Želim reći, imate li neku ideju o tome što il^ ubilo? Corbett je vratio kapu na glavu, a potom se o nuo i pogledao Jacka. - Imam ih nekoliko, jedna nije ugodna. Jack je prebacio težinu s jedne na drugu nogu, ćajući se nelagodno. Bilo je teško izgledati ned pod tako optužujućim pogledom. - Kojot, mislile, ris? - Jack je nastojao naći objašnjenje za tri strvj koje su postajale ukočene na jutarnjoj sparini, nije vjerovao da je riječ o napadu neke životinje, kravama nije bilo nikakva traga, nikakvih ugriza
Tajne prošlosti
119
ba. Gladan grabežljivac bi ubio jednu kravu i najeo ^ ostavljajući za sobom krvavu masu da se goste Ice. No ostaci goveda doimali su se netaknutima. I Kao da mu čita misli, Delray reče: - Nije ih sredila kv c ronožna životinj a. (Očito je želio reći da je odgovorna dvonožna živo-Ijii. Jack se poželio usprotiviti zbog suptilne optužbe, [je zaključio da je bolje ništa ne reći. Ako počne koriti o svojoj nedužnosti prije nego ga netko za ■to optuži, doimat će se samo još više krivim. Poku^ je još jednom pogañati. - Bolest? » Možda - reče Corbett. - Neću znati prije nego ih ■erinar pogleda. ► Ako se radi o nekoj bolesti, ne bismo li ostatak I trebali preseliti na drugi pašnjak? ■"nrbett polako kimne. - Počet ću s time. Vi poñite kuću i pozovite veterinara. Pitajte Annu koji je nje-m telefonski broj. «• Rado ću ja ostati ovdje i početi s «• Poslušajte me, molim vas - reče Corbett, preki-k$i ga i ne dopustivši daljnju prepirku. - Dobro. Ostavit ću kamionet ovdje i poći pješice, ■ack se zaputio neravnim terenom do Corbettova knioneta, što su ga ostavili parkiranog unutar ograde ■njaka. Savjesno je zatvorio vrata ograde za sobom. ■d je stigao do ceste, dao se u lagani trk. Nakon kmsto metara trčanja do kuće, bio je obliven znor '" bio to je jedva opazio. Još uvijek je mislio na ugifcjk krave i Corbettov oštar, sumnjičav pogled. Dao riječ Corbettu da ga neće potkradati niti nauditi njekvoj obitelji. Nije posebno naglasio da neće ugroziti I "ovu stoku. Možda je trebao. Ila ulazu u kuću pritisnuo je gumb koji nije aktivi-
120
Sandra Brown
rao samo zvono, već i upalio nekoliko rasvjetnih tijcl^ u kući, upozoravajući Annu da je netko pred vratima. Prošlo je šezdeset sekunda, ali nitko nije došao. Pokin šao je otvoriti vrata. Nisu bila zaključana. Ušao je. 4 Davide? Nije dobio odgovor, ali je čuo televizor, pa se zapu^ tio u smjeru zvuka, prema velikom dnevnom boravku što ga je prije dvije večeri načas vidio iz glavnog hocl nika. Prostorija je bila ureñena vedro, svijetlo i pra mamljivo. Na stolićima uza zidove nalazili su m uredno složeni časopisi. Udobni jastučići ukrašava! su sve naslonjače. Na stoliću za kavu bila je zdjeli puna zelenih jabuka. Na televizijskom se ekrani Gomer Pyle budalasto smiješio dok ga je narednik strogo korio. Dijalog je pisao u dnu ekrana. David je spavao na kauču. Jack nije vidio ni čuo Annu. Odlučio je probuditi Davida i reći mu neka poñe pd majku, ali se predomislio. Je li dječak doista morad čuti o mrtvim kravama? Povukavši se u hodnik, Jack je pošao od jedne dd druge prostorije u prizemlju, najprije pogledavši i ured gdje se nalazio Annin kompjutor, zatim u kuhi nju i na koncu u pomoćnu prostoriju gdje je perilica] rublja bila na centrifugi. Vratio se do ulaza. Zastao je u dnu stubišta. Možda) bi trebao ponovno pozvoniti. Možda će ovoga puta vidjeti svjetlo. Ili bi možda ipak trebao probudili Davida. Da, trebao bi. Ali nije to učinio. Krenuo je stubama na kat. Dosad mu nije palo na pamet koliko je opasfl
Tajne prošlosti
121
mi u ostavljati samu u kući. Kako bi znala ako netko >vali? Ne bi znala. Sve dok ne bi bilo prekasno. Prošao je kraj kupaonice. Vrata su bila otvorena i litra nije bilo nikoga. Dalje niz hodnik zavirio je u »lMI, očito Davidovu. Ugledao je ranije spomenuti toter Dallas Cowboysa na vratima ormara i knjigu dinosaurusima na noćnom ormariću. Sljedeća otvorena vrata na koja je naišao vodila su l usko stubište, očito za tavan. - Anna? - Viknuo je p/ino ime prije nego se uspio zaustaviti. Navika se Iko riješiti. frošao je stubama, zaustavivši se na predzadnjoj od |ha. Bila je na tavanu; sjedila je prekriženih nogu na Ylu, leñima okrenuta njemu, baveći se nečim u SVODI krilu. Još nepoznati predmet zaokupljao je svu tainu pozornost. [Mislila je da je sama, a to je u Jacku izazvalo nela^du. Nije fer s njegove strane da joj se ovako pri-fcda. Još je gore promatrati je a da ona toga nije |csna. Ali isplatilo se promatrati je. Uska se majica prilju-|a uz njezino tijelo, dovoljno vitko da se vide rebra. Bmenovi kose ležali su joj na vratu gdje je koža bila Jctlija od one na rukama i ramenima, obično izlože-II suncu. U donjem dijelu leña takoñer se vidjela la koža, izmeñu ruba majice i pojasa kratkih ^ča. Jack je malo predugo promatrao taj dio kože. Skinuvši slamnati kaubojski šešir, glasno je pročistio > prije nego se još jednom sjetio da je nikakav zvuk 'e upozoriti na njegovu nazočnost. David mu je ao da ne voli kad joj se ljudi prikradaju, ali Jack vidio načina da to izbjegne. Upozorit će je na e ako zakorači na posljednju stubu, ali dovoljno i io da stvori vibraciju koju će ona osjetiti.
122
Sandra Brown
No sigurno je zakoračio malo previše čvrsto. Gotovo je iskočila iz vlastite kože. Zaslijepio ga je neočekivani bljesak svjetlosti. Trgnuo se, zateturao unatrag i vjerojatno bi se srJ šio niza stube da nije ispružio ruku i u posljednji se trenutku uhvatio za dovratak. Pucala je u njega! To mu je bila prva pomisao. Na brzinu je u m i s l i m provjerio sve dijelove svojega tijela. Ali nigdje mu osjećao oštar bol, nikakav ubod, nije bilo osjj udarca, što su opisivali oni koji su znali kakav je ofl čaj kad čovjeka pogodi metak. Trepnuvši da bi ra/bj strio pogled, pogledao je niz tijelo, ali nije vidio knl - Koji vrag... ? Pogledao ju je. Sad je stajala, okrenuta preB njemu, s fotoaparatom u jednoj i blicem u druvi ruci. - Kojeg vraga radite? - viknuo je. - Nasrnu i me prestrašili time! Spustila je fotografski pribor na pod i počela m znakovima nešto govoriti. Premda nije znao što m govori, shvatio je bit po ljutitim izrazima njezina 1« - Čekajte malo, čekajte malo! - uzviknuo je, podj gavši obje ruke. Prestala je sa znakovima, ali su \i se prsa uzbuñeno dizala i spuštala. Morao je ■ pošten i priznati da ju je njegovo iznenadno poja\ lp vanje prestrašilo baš kao i njega bljesak svjetlosti. I - Nisam vam se kanio prikrasti. Znakovima mu je rekla nešto što nije znao protij mačiti, ali je na njezinim usnama prepoznao Davidovj ime. - David dolje spava. - Nastavila ga je opreM promatrati. - Gledajte, ako sam vas prestrašio, ispH čavam se, ali i vi ste mene prestrašili. Još uvijek ■ pred očima lebde purpurni leteći tanjuri.
Tajne prošlosti
123
Nije posve shvatila ovo posljednje, pa je upitno i ivila glavu. Nije važno - progunñao je. Govoreći jasnije, liao je: - Delrav me poslao. Treba mi telefonski toj veterinara. Veterinar - ponovio je, pokazujući ■VĆI prstima, zadovoljan da je vježbao manualnu abe-jdu. Zatim je podigao ruku do glave, namjestivši iac kraj uha, a maleni prst uz usta, znak za telefon ni se koristi i razumije svugdje u svijetu. Njezin mu je izraz lica ponovno rekao više nego pkovi. ► Što se dogodilo? - reče Jack, pogañajući. Kimnula Jutros smo na pašnjaku našli tri uginule krave. llray želi znati zašto su uginule. k)dmah je shvatila ozbiljnost situacije. Prošla je kraj kga i hitro se spustila stubama. Slijedio ju je, zastavši toliko da uzme šešir koji mu je pao kad je zatetu-> unatrag. Kad ju je sustigao, već je bila u prizemlju, ^ uhinji, i prelistavala maleni telefonski imenik. ■ Hvala - rekao je kad ga je ispružila prema njemu i kazala mu broj. Utipkao ga je. Dok je na drugom hi ju linije telefon zvonio, on i Anna su promatrali pno drugo. Zacijelo je postala nervozna od njegova fcleda. Smeteno je povukla donji dio uske majice, kom je prošla kroz kosu, zavukavši pramen iza . Zatim se činilo da više ne zna što će s rukama, je na koncu odlučila spustiti ih niz tijelo. Veterinarska ambulanta. - Ovaj, da, dobar dan. Zovem u ime gospodina Cor-tta. Delrava? Tako je. Je li tu dr. Andersen? Ovdje imamo koliko uginulih krava.
124
Sandra Brown
Službenica mu je rekla neka pričeka i pošla pozvul veterinara. Jack reče Anni: - Znao sam da ste snimili one fotfl grafije. I znao sam da ste vi na onoj s ogradom. Lagano je odmahnula glavom, pretvarajući se da m ne razumije. Ali on je znao da nije tako. Kasno te večeri Anna se po drugi put popela sfl bama na tavan. Već mjesecima nije bila gore, a I tada samo radi promjene sezonske odjeće. Sviñala joj se urednost, ali Delrav ju je zahtijeva Slijedom toga, tavan je bio uredan kao i osin kuće. Božični su se ukrasi nalazili u označenim R u t i « jama. Vunena odjeća bila je zatvorena u vrećaH radi zaštite od moljaca. Sportska oprema Deana Gfl betta, nekoliko lopti za ragbi i oštećena kaciga, ni Li-viče i bejzbolske palice, ispuhana košarkaška lopta teniski reket, sve je bilo uredno složeno na metalnim policama. Potamnjeli pehari još iz vremena njegovB pohañanja osnovne škole bili su poslagani preci /ni poput vojnika. Njegovi dresovi iz raznih sportskih] ekipa bili su oprani, presavijeni i spremljeni u kutija Uspomene koje su pripadale Mary takoñer su se nafl žile u kutijama na čijim su poklopcima bili popisi sañfl žaja. Nije bilo ničega što je pripadalo Delravevoj p ženi i njezinim sinovima. Anna nije bila rob uspomena. Nakon što su njc/id roditelji umrli, zadržala je samo nekoliko osobni« stvari. Veći dio je podijelila dobrotvornim uslamil vama. Njezina je vjenčana haljina bila spremljena! posebnoj kutiji, ali je samo još jedan sanduk na tava^ pripadao njoj. U njemu se nalazio fotografski pribor.l
Tajne prošlosti
125
i otoaparat i blic ležali su na podu gdje ih je ostavila ñ ju je Jack Sawyer tog jutra iznenadio. U crnoj rbi kraj njih nalazile su se druge leće i ostale potrep-ini'. (Hkako je Jacku Sawyeru pokazala svoje fotogra-, nije ih mogla izbaciti iz misli. Nakon što se godili na pretvarala da je fotografiranje više ne zanima i ilnljavanja od fotografija što ih je snimila, čim je ogledala one snimke, preplavio ju je osjećaj sličan uji za domom. Nije shvaćala koliko joj nedostaje kzin poziv sve dok je dogañaj nije podsjetio na to. id ju je ispunjavala potreba da ponovno rukuje fotoi i l s k i m priborom. (Stoga je jutros, kad je vidjela da je David zadnjemu pred televizorom, otišla na tavan kako bi imala kkoliko dragocjenih trenutaka za sebe. Ukradeno je rijeme naglo prekinuto dogañajem na pašnjaku. Do kraja dana više nije imala ni trenutka vremena sebe. Nakon što je telefonski razgovarao s veterinain. Jack Sawyer se vratio na pašnjak. Premda je iza>\no govorio o njezinim fotografijama, osjetila je • •liko ga zabrinjavaju uginula goveda. Kad se Delray podne nije pojavio na ručku, spakirala je dovoljno ime za dvojicu i odvezla se do pašnjaka. Nije bila sigurna kako će David reagirati kad vidi rvine, ali se činilo da je više znatiželjan nego uzrujan. > nije bilo kao kad bi uginuo jedan od konja. Njih je io svakoga dana, katkad ih je rukom hranio. Znao njihova imena. S krdom nije imao takvih veza. No Delray je bio veoma uzrujan. Zahvalio joj je na ćku, ali se držao veoma osorno. Jack Sawyer bi ino bez hrane da mu ona nije ponudila sendvič. Del-y nije bio svjestan nikoga i ničega, osim dr. Ander-na koji je pomno pregledavao strvine.
126
Sandra Brown
Odvela je Davida kući prije nego je stiglo voM koje će odvesti uginulu stoku. Delrav se u kuću \ rali tek u vrijeme večere. Doimao se veoma umornim, lit« je razdražljiv i otresit. Shvatila je poruku i nijel pokušala započeti razgovor. I Davidu je savjeto« neka djeda ostavi na miru. Čim su pojeli, Delraj« otišao na kat u svoju sobu. David je takoñer pošao na spavanje i ona je ii malo vremena za sebe, pa se vratila na tavan pod i/J kom da mora vratiti fotoaparat u sanduk gdje se nali zio proteklih šest godina. Podigla ga je s poda, pomislivši da je već zaboi koliko je težak. Proučavala ga je, okrećući ga na si strane. Otpuhnula je prašinu s objektiva, a zatim prinl jela oku tražilo. Na tavanu je bilo previše mračno da bi dobri vidjela, ali se poigravala otvorom i fokusom. NaniM stila je otvor za svjetlost kao da se u fotoapari nalazi film, a zatim gaje opet prinijela oku i pritisnu! gumb. To je bio tako ugodan osjećaj, tako ispravM Ponovno je pritisnula. Treba li se, može li se. ponovno baviti fotografijo^ Nekoć je to bila njezina strast, ali se nije bavila fotd grafiranjem još od vremena prije Deanove smrl Dok je bio bolestan, imala je malo vremena za tfl što osim za njegovo njegovanje. Nije joj bilo teški zbog svih zahtjeva što ih je njegova bolest pred ni postavljala. Sama je odlučila njegovati ga i ni /a i ne bi dala vrijeme što su ga proveli zajedno. No nema sumnje da je njezino bavljenje fotografi jom žrtvovano, najprije zbog njegovanja muža, I zatim zbog skrbi o Davidu. Kad je David posM samostalniji, već je izgubila naviku, a možda i vješimu
Tajne prošlosti
127
kl je već prošlo tako mnogo vremena da je vjero-Ino zaboravila sve što je ikad znala o umjetnosti i Inosti fotografije. Tehnologija se promijenila. Ako ne opet željela baviti time, morala bi početi iznova, lp amater. ^li takva razmišljanja nisu umanjila njezino uzbu-Ji')c. Srce joj je brže kucalo od samog držanja foto-Jrata u rukama. Ne bi bilo lako, ali mogla bi ^ličiti novu tehnologiju. Mogla bi naučiti o novim m/vodima i tehnikama. Gluhoća je ograničava, ali ko onoliko koliko joj dopusti. Gluhoća može biti Kina motivacija, a ne smetnja, kko ništa drugo, trebala bi češće fotografirati Jvida. Njezin bi sin bio divna tema fotografija. Igla bi eksperimentirati s različitim lećama i svježe u. Mogla bi usavršiti stil što ga je njegovala kad [prestala. py. malo vježbe mogla bi poći dalje i početi fotografi druge teme. Druge ljude. To ne moraju biti lijepi Idi. Zanimljivi ljudi. Oni koji imaju mane i nisu »\i s e ni . Ljudi čija lica posjeduju osobnost. ice Jacka Sawyera, na primjer. Njegovo bi lice bilo ftra tema za fotografiranje. Sastoji se od tkiva i kl i, ali je ipak krajolik, oblikovan ravninama i uzdigHftma. Otvrdnulo od vremena i vjetra. Ostarjelo, a pik bezvremeno. Priča priče bez izgovaranja jedne ^mc riječi. |Riječi koje bi se uludo tratile jer ih se ionako ne /c čuti. Anna je upoznala značenje riječi. Imala je neobično |gat rječnik i veoma je vješto svoje misli prevodila u bani i znakovni jezik kojemu su je učili brižni rodite-i izvrsni učitelji. Njezine su komunikacijske vještine |m"ne za posve gluhu osobu.
128
Tajne prošlosti
Sandra Brown
Ali ona nije razmišljala na jeziku. Poput nijem filma oslanjala se na vizualno i po tome stjeol dojmove o situacijama, mjestima i ljudima. Iz togi razloga pomisao na lice Jacka Sawyera u njezi! umu stvarala živu sliku. Osjećajući se pomalo nelagodno zbog intenzivne« te slike, brzo je spremila fotoaparat u njegovu futiJ Ali nije ga vratila u sanduk. Ponijela ga je sa sobi kad je sišla s tavana. U staji je bilo zagušljivo. Premda su vrata na M strane bila otvorena, unutra se uopće nije osjeñ kretanje zraka. Jack je odlučio obaviti ovaj neugodi zadatak dijelom stoga što je klimatizacijski ureñaj kamp-kućici bio glasniji od propelera zrakoplmj Mogao ga je podnositi jedino kad je bio mrtav umcM i pospan. Zato je radije bio vani. Drugo, čistio je boksove konja u nadi da će ostal Delravevoj milosti. Nakon što je veterinar odnio strvine, malo je vidi Delrava. Corbett je dugo poslijepodne proveo na tral toru, koseći pašnjak radi sijena. Jack je bio zauzet dri gim poslovima. Samo su jednom razgovarali. Kasno poslije pod« dok je Corbett parkirao traktor iza staje, Jack mu j prišao. - Kad očekujete da vam se veterinar javi? - Rekao je najranije sutra. - Hmm. Pa, ne možemo mnogo učiniti prije ne! saznamo od čega su uginule, zar ne? -Ne. To je bio cijeli razgovor. Otkako je tog jutra naš! uginulu stoku, Delrav mu se veoma rijetko obraćad uglavnom ga se klonio. Možda je paranoičan, ali I je izbjegavanje shvatio kao loš znak.
129
■e vidio Annu sve dok se nije okrenuo. Stajala je ul.i/n boksa u kojem je radio. Iznenañen, gotovo je UMIO vile i tiho uzviknuo: - Sranje. - Zatim: -tost i te zbog toga. Nisam vas čuo. - Zatim je, shva-h je opet zabrljao, zakolutao očima. - Kad god kim usta, nešto uprskam. |ilo mu je vruće, pa je skinuo košulju i objesio je na Sad ju je dohvatio i odjenuo. Bila je malo više od krpe. Rukavi su odavno otrgnuti. Uslijed enih pranja rubovi su se ofucali. Tkanina je i djela, a karirani uzorak jedva se nazirao. Preo< u samo tri drukera. Učvrstio je srednji. l »puv.no ju je promatrao, zaključivši da njezino fcvljivanje u staji može značiti samo lošu vijest. -1. mogu učiniti za vas? Bružila mu je bocu hladnog piva. I.. |C bilo tako neočekivano da je samo zurio kao da ni o čemu je riječ. Upitno ju je pogledao. Gurnula ) l-uLi prema njemu, pomalo nestrpljivo. - Ovaj,
f B
■kinuo je radne rukavice od žute kože, uzeo bocu i ruio čep, a potom popio dugi gutljaj. Nikad ništa i Imalo tako dobar okus. Nasmiješio joj se i nadla-km obrisao usta. - Ovo mi doista godi. K)ok je on pio, Anna je pisala u maleni notes. Okre-lu ga je prema njemu. - Dok sam zaključavala straž-n vrata, vidjela sam svjetlo u staji i shvatila da još tte. Pomislila sam da ste možda žedni. \ Bio sam. Hvala. Zar nećete i vi jednu popiti? dmahnula je glavom i iskrivila lice u grimasu, ijao se. - Ne sviña vam se, je li? I'mjesto da piše, znakovima mu je pokazala: - Ne.
130
Sandra Brown
- To je ne? - Kad je kimnula, Jack je bocu pivJ rukavice odložio na bačvu, držak vila učvrstio isj>q ruke, a zatim oponašao znak. - Ovako? -Da. - A to je da? Kimnula je. Još je nekoliko puta iskušao znakovJ ona je kimnula s odobravanjem dok su se srnip jedno drugome. Zatim je njezin pogled skrenuo i njega prema svježoj slami što ju je raširio po či boksu. Kad ga je opet pogledala, Jack je smeteno slegfl ramenima. - Stekao sam osjećaj da Delrav mislil sam ja ubio one krave. Znao je da ga osjećaj nije prevario kad je spusB pogled. Dotaknuo joj je ruku. - Zar doista mislH sam ih ja ubio? Napisala je u notes: - Još ne zna. - Ali sumnja na mene, zar ne? Okrenula se u stranu, izbjegavajući njegov pogled, j Nije važno - reče Jack. - Znam da sumnja. Ispraznio je bocu piva i bacio je u praznu metali bačvu za smeće. Začuo se glasan zveket. Lecnuoš - Oprostite. Pokazala je svoje uši i slegnula ramenima. Jack zbunjeno reče: - To je nevjerojatno. Znam i ne možete čuti, ali to neprestano zaboravljam. Kimnuvši s razumijevanjem, opet je pisala u notea Svi to zaboravljaju. Moji roditelji. Dean. Dclr« Zaborave čak i ljudi s kojima živim. Pročitao je poruku i odsutno kimnuo. Zanimah je njezina gluhoća, ali nije ju želio uvrijediti pitani HM - Anna - s oklijevanjem reče - to se mene ne tfl Samo sam znatiželjan. Ako ne želite razgovarati i tome, razumjet ću, vjerujte mi.
Tajne prošlosti
131
pukovima mu je pokazala neka nastavi. samo sam se pitao jeste li, znate, gluhi cijeli leste li se rodili gluhi? ► /),/. ■Shvaćam. Ignuvši glavu, palcem se počešao po vertikalnoj i i/meñu obrva. Nije ga svrbjelo. Samo je želio m raditi kako bi suzbio nelagodu zbog svojeg pita■ njezina odgovora. ■i koncu je podigao glavu i nesigurno se osmjeh- Žao mi je, zbunjen sam. Ne znam što bih sad o reći. Sam Bog zna da vas ne sažalijevam i ne ispasti klipan. Samo sam želio znati, pisala je: - Znam kad me neka osoba gleda i sirota mala, gluha je. Znam kad neka osoba da sam glupa. Vi se ne ponašate tako, poput
!
IM se nasmijao. - Laknulo mi je. Ne bih želio
na1
budalu od sebe. D/vrativši mu smiješak, odmahnula je glavom. I i . i u i t a k ju je promatrao, a zatim je spustio pogled ■ svoje čizme. - Neku večer... - Shvativši da se raca podu, podigao je glavu i ponovno započeo. ■lu večer, zašto ste se protivili mojem učenju znar.i/ljivo je birala riječi prije no što ih je zapisala. Id je završila, okrenula je notes prema njemu. -lenadilo me da želite učiti. Ponašala sam se neprija-pki jer nisam znala kako bih trebala reagirati. po osim Deana nije naučio moj jezik. Puck nije morao dvaput čitati poruku, ali ipak je to hio jer nije bilo točno ono što je napisala. Delrav je Leio znakove, kao i David. Ipak, ona je izdvojila
132
Sandra Brown
Deana Corbetta i Jacka Sawyera, a on se morao pitfl što je zajedničko njemu i muškarcu za kojeg se uñall Zašto je u svojem umu povezala njih dvojicu? Trebalo je dobro razmisliti o odgovoru na to piti nje, ali ne sada dok stoje licem u lice, do gležanjj svježoj slami, a ona mu je dovoljno blizu da se mfl ogledati u njezinim očima. Očito je i ona slično razmišljala jer se doimala srj ćenom i počela se povlačiti. Siguran da će mu uskJ zaželjeli laku noć, podigao je ruku i zaustavio je. Čekajte. Gledajte ovo. - Prislonio je vile uz stijenj boksa i manualnom abecedom ponosno napisa svoje ime. Smiješila se sve dok nije stigao do posijed™ znaka, a zatim je lagano odmahnula glavom. PokaJ jući znak za slovo k, podigla je ruku da bi bolje vidil Pokušao je ponovno. - Ovako? Još uvijek se mršteći, uhvatila je njegovu dcsfl ruku. Pažljivo je namjestila njegove prste, savid maleni prst i prstenjak prema dlanu, nakrivivši sreñnj prst, namjestivši uzdignuti kažiprst, a zatim lagano pri slonivši palac uz srednji prst. Držala ga je za zapešdl proučila svoje djelo, zaključila da je dobro i nasmijl šila mu se. Samo što se Jack nije smiješio. Brzo je maknula ruke s njegovih i koraknula u ni trag. Jack je stavio ruke iza leña i zavukao ih u stra/nji džepove traperica. Zrak se odjednom doimao gušćim, otežavajući .li sanje. U svakom slučaju, nije ga bilo dovoljno, (i kn mu je zvučao hrapavo kad je izustio: - Mislim J sam sad shvatio. Znakovima mu je zaželjela laku noć, okrenula sal
Tajne prošlosti
133
i) udaljila kroz staju. Jack ju je slijedio do širokih gdje je zastao i gledao kako hitro hoda dvorikao da je netko goni, te nestaje u kući. islonio se na dovratak i žudio za dahom povjeda ga barem malo rashladi. Kapljica znoja spuse niz njegovu sljepoočnicu do obrve. Srce mu >i/ano tuklo. Premda je maločas popio hladno ). grlo mu je bilo vruće i suho. Ne bi uspio skupiti e ni da mu život ovisi o tome. ■Ujegove šake i prsti tako su otvrdnuli od godina ■kog rada da ga ne bi čudilo kad krajevi živaca u ka više ne bi funkcionirali. No slali su osjete u njeI mozak i izvrsno prenosili njezin dodir, pa je požasio abeceda ima samo dvadeset šest slova. Mogla bijelu noć igrati njegovim šakama, a on se ne bi pio. Je li mu glava samo puna pljeve i piljevine, ili fcjezino poigravanje njegovim prstima doista bilo k erotično? fcsjećao je spolno uzbuñenje i teško je disao, a Ih a Delrava Corbetta dovela ga je u takvo stanje. Ivo doba prošli tjedan nije ni znao da ona postoji. ■ as mu se činila najpoželjnijom ženom na svijetu. ina Corbett. Snaha Delrava Corbetta. fctvorivši oči, duboko je udahnuo i ispod glasa lovac Nagnuo se unatrag i nekoliko puta udario lirom po starom drvu. ■uñbina je ponovno zajebala Jacka Sawyera. ■Cad je napokon otvorio oči s namjerom da se vrati Itaju, slučajno je pogledao prema prozoru na prvom ■u kuće. ■tajao je posve nepomično i trenutak zurio. Zatim kapnuo: - O, sranje.
134 Sandra Brown
Tajne prošlosti
14. poglavlje
4$
Na poštanskom je sandučiću pisalo G. I GðA G. ■ BAILEY. Kuća se nalazila prilično daleko od cesteB jednom šumarku. Radilo se o velikoj kući s dva dimi njaka, gromobranom i satelitskom antenom m krovu. Bilo je nekoliko pomoćnih zgrada, uključujući staju i crpku. Premda je bilo mračno, Carlu Herboldl se činilo da je sve dotjerano i uredno, te ukazuje m ruralni prosperitet. Pogledao je Mvrona. - Što misliš? - O čemu? - Isuse - progunña Carl. Samostalno donijevsl odluku, skrene automobilom na privatni kolni prilazi Morao je odati priznanje Cecilu: automobil za bijfl nalazio se baš ondje gdje je rekao da će biti. Bio je u izvrsnom stanju, pun benzina, spreman za putova njoj U prtljažniku se nalazio kovčeg s odjećom, četrdesoj dolara gotovine, nekoliko pištolja i dovoljno streljiva! te nekoliko boca viskija, uz koji su on i Myron prosl^ vili uspješan bijeg. Nekoliko su dana kampirali kraj jezera, liječeći m
135
I mamurluka, spavajući u automobilu, sunčajući se ■kom dana. Zapravo, on se sunčao. Mvronova tf.i ne podnosi sunce, pa je on drijemao u hladovini. Nakon što je godinama bio izmeñu četiri zida, uz mničeno vrijeme u dvorištu za tjelovježbu, sjajno »sjećao na otvorenom. Ali sve ima svoje granice, tari se jutros probudio i vidio da pasanac ruje pd njihova automobila i da mu se krpelj zavukao IH stidne dlake, te je zaključio da je dosta toga. ■rijeme je da potraže sklonište. Pošli su u potragu [odgovarajućim mjestom i vozili se cijeli dan, držeći kporednih cesta i izbjegavajući velike autoceste gdje postojala veća opasnost od policije, tari je uživao svaki put kad je na radiju u automolu čuo svoje ime. poželio je da je njegova majka živa da to može čuti. ■li/drila bi. Ronila bi suze. To joj je najbolje išlo. bgovo prvo sjećanje na nju sastojalo se od crvenih Iju. šmrcanja i ponavljanja u vlažni papirnati rupčić Ine zna što će učiniti s njima, s njim i Cecilom. MU opće se nije sjećao svojeg oca. Umro je kad je K'il imao oko tri godine, a Carl još nosio pelene. ko je ikad znao od čega je umro njegov otac, zabopio je. Pretpostavljao je da je on želio rano umrijeti, lo više ne bi morao slušati njezino cmizdrenje. Kadila je u frizerskom salonu. Carl se sjećao mirisa fconijaka, što se koristio za trajne, a zadržao bi se na »i kad se uvečer vraćala kući. Takoñer se sjećao njehinli /.alopojki o tome kako je umorna, pa je preklipia njega i Cecila neka budu tihi i pristojni da se b.i može odmoriti. Ali kad je nisu slušali, ona ništa li), mogla učiniti. A onda su iznenada on i Cecil počeli opažati pro-e na njoj. Postala je vedrija, počela se ljepše frizi-
136
Sandra Brown
rati, te stavljati ruž, visoke pete i čarape. Izlazi ki i< subotom uvečer. Najbolje se sjećao dana kad je kia dovela muškarca i predstavila ga kao Delrava ( ••■ betta, rekavši im da će on biti njihov novi tata i m li to divno. Carl je maknuo nogu s gasa i pustio da automoB polako prijeñe ostatak puta do kuće. Ugasio je svjetla prije nego motor. Zadjenuo je pištolj za pojas i rekai Mvrone, ti ostani ovdje dok ja ne uñem, da te U vide, u redu? - U redu. Carl je otvorio vrata i izišao. Odmah je osjetio n sijena i gnojiva. To ga je podsjetilo na prisilno presi ljenje iz gradića na selo. Njegovo i Cecilovo podru« godinama su bile ulice i uličice Blewera. Svakoga dani nakon nastave sastajali su se s prijateljima na dogovq renom mjestu i odlazili u potragu za pustolovinama Uvijek je postojalo nešto novo što je trebalo iskusiti Što ranije nisu doživjeli, novi izazov. Od starijih su dječaka naučili pušiti, piti i krasti, liili su prirodno nadareni za tučnjave. Oponašali su n» nike i prezirali mlakonje. Što se tiče cura, naučili m da je ono što imaju meñu nogama slañe od bombona a kad se to nije moglo dobiti šarmiranjem, obično m uspijevalo zastrašivanjem. Carl je učio brže od Cecila ali je i Cecil dobivao svoj dio kolača. Zatim su odjednom istrgnuti iz svega poznatogfl ostali su bez prijatelja, poznatog okruženja i slobodi Što su je uživali. Carl je mrzio ranč. Mrzio je smrad I svakodnevne poslove, pravila i ponašanje za stolom! kao i čitanje Biblije, mrzio je kazne što ih je Corbetl odreñivao kad bi on ili Cecil ignorirali neku njegovJ naredbu. Osjećaji što ih je gajio prema svojem očuhu podičili
Tajne prošlosti
137
ii /nju na novu razinu. Prezirao je majku jer im je let nula Corbetta. Slavio je ugrušak krvi koji je 10 od njezine noge do pluća i ubio je. Onoga ,i kad su je pokopali, on i Cecil održali su malenu .unu zabavu jer više nisu morali slušati njezine ■rave molbe neka budu dobri dečki, neka se usaju slagati s Delravem koji bi im mogao biti > dobar otac, samo kad bi mu dopustili. |cćanja na njezino cviljenje i Corbettovu strogu iplinu još uvijek su izazivala grčeve u Carlovu icu. «»digao je šaku i pokucao na vrata, jače no što je 10. Nekoliko trenutaka kasnije upalilo se svjetlo nijemu. Svjestan da ga netko vjerojatno gleda I špijunku, komično se lecnuo i zaštitio oči od kka. Vrata su se otvorila. Pozdrav, gospoño Bailev - reče prijateljskim >m. Prilično je jaka ova žarulja na trijemu, u no ima tisuću vati. Mogu li vam pomoći, mladiću? ilii je sitna žena sedamdesetih godina, s naoca-a, svijetloplavom kosom i slatkim osmijehom. i"mi riječima, sitnica. Sestro, tko je to? ki otvorenim joj se vratima pridružila veoma slična ;i. ova malo deblja, zgodnija, još ljubaznija, 'ari je proširio svoj razoružavajući smiješak.
138
Sandra Brown
Tajne prošlosti
139
111 prema gradiću. Zaključio je da bi mu trebalo biti k sto Delrav šuti. Sve dok on šuti, Jack neće i > 111 otkaz.
15. poglavlje
Jack je zaključio da će ga Delrav otpustiti negdje ti putu izmeñu ranca i prodavaonice stočne hrane. Rančer mu je rano tog jutra dao popis poslova ■ ih treba obaviti, a zatim se odvezao svojim kamioni tom. Nije rekao kamo ide, ali je Jack pretposta^ da će pogledati stado, vidjeti je li tijekom noći ostj bez još kojega grla. Jack je obavio poslove s I )a raveva popisa, a kad je to završio, izmislio je noi da ne bi besposleno sjedio. Vidio je da se Delrav vratio u vrijeme ručka, ali | bez riječi ušao u kuću. Bila su gotovo tri sata kaj ga je Delrav potražio i našao kako popravlja uzdel Idemo u prodavaonicu stočne hrane. Kad je Jack izišao iz malenog zahoda u staji, gelu U oprao ruke, Delrav je već sjedio u kamionetu s upalji nim motorom. Ništa nije rekao Jacku kad je uša Nisu se čak ni pozdravili. Jack je silno želio znati je li Delrav razgovarao veterinarom i što je saznao o obdukciji goveda, ali I smatrao da je sada bolje šutjeti. Stoga su se u (isil
ftrar je bila u tome da nije želio otići. |)osad se držao vlastitog pravila da nikad ne uspo-ki vezu od koje ne bi mogao istog trena otići. r želio tako živjeti. Ta je vrsta samotnog života iza-il.i njega, a ne obrnuto. No sad se već priviknuo. I I / I O je u svaku situaciju, svjestan da je privremena. Liko je znao kad je pravi trenutak za oproštaj i la/ak. Obično se opraštao bez osvrtanja, dopušta-i da ga nos vodi do sljedećeg odredišta. Mi ovo nije obična situacija. Nije nasumce izabrao i l vi l ov ranč. Niti je odabrao trenutak dolaska. To Idredio bijeg Carla Herbolda iz zatvora. I'iomijenio je svoj obrazac ponašanja. Njegov se ijeni postupak ovdje nije mogao primijeniti. : moći jednostavno otići kad osjeti da bi to bilo (netno. Zapravo, uopće ne bi došao ovamo da je |jc odluke temeljio na onome što je pametno. No I |e ovdje. I želio je ovdje ostati sve dok ponovno [uhvate Carla Herbolda. lasno, ako mu Delrav kaže neka ode, ne bi mogao n učiniti, osim spakirati se i otići. li su u prodavaonicu stočne hrane i Delrav je ■avaču dao svoju narudžbu. Njegovo ekonomizira-j riječima bilo je na granici uljudnosti. Jack je Ivalio čovjeku kad je Delravu pružio račun. Proda-I im nije ponudio pomoć pri ukrcavanju teških ■B u kamionet, a Jack mu to nije mogao zamjeriti. lo Jack je opazio koliko se Delrav muči i napreže. » i je vrućina odvratna. Upalite motor i uključite inu. Ja ću dovršiti. Zar mislite da ne mogu obaviti muški posao?
140
Sandra Brown
Primjerno ukoren, Jack je odustao. Delrav se ljuta i to ne zato jer se Jack ponudio da će obaviti tefl posao umjesto njega. Nije se toliko ljutio ni zboi nulih krava. Jack bi se okladio da je razlog Ann.i pivo u staji. Delrav je učvrstio stražnju ogradu kamioneta. i> ušli u kabinu. Lice mu je bilo rumeno i zajapurena! Dobro bi mi došlo neko piće. Jack se iznenadio da je stariji čovjek priznao !ul< kakvu slabost, ali je samo rekao: - Dobro zvuči. Delrav je vozio do restorana Dairy Queen. Ušli kako bi uživali u klimatiziranom prostoru, nan piće adolescentici za šankom, a zatim izabrali si i sjeli jedan nasuprot drugomu. Pogledavši pi ramena. Delrav se prezirno namrštio na djevo« Svaki djelić njezina lica bio je probušen, pa ji puna kolutova i naušnica. Čak je i jezik probušil^ na njemu se nalazio crni biser. - Zašto si je to učinila? - Vjerojatno da bi odbijala stare prdonje poput nm Delrav je pogledao Jacka, a zatim se više nego i kl približio smijehu. - Vjerojatno imate pravo. Id u ć i h su nekoliko minuta uživali u hladnim lim nadama. Delrav je prvi popio i odgurnuo čašu. /im kroz prozor u gredicu prašnjavih suncokreta, nije | pokušao razgovarati. Jack se pitao pokušava li izal riječi kojima će ga otpustiti. Umjesto da čeka, od I u« i je uhvatiti bika za rogove. - Dakle, što je rekao? I Delrav se nije pretvarao da ne razumije. Pogh je skrenuo sa suncokreta na Jacka. - Otrov. Jacka je obuzela malodušnost. Nadao se da su kiavd uginule od nekog rijetkog goveñeg virusa, ili od nefl drugog što nikako ne bi moglo imati veze s njim. (iofi od ovoga ne može biti. - Što to znači za ostatak krdfl
Tajne prošlosti
141
i MI i os sam našao još dvije uginule krave. Otrov je na soli. Jasno, mogli bi proći dani dok ne saznamo k.» ih je još lizalo otrov prije nego smo ga maknuli, fcirno je puhnuo kroz nos. - Nije bio baš pametan I sin. Mogao mi je nanijeti mnogo više štete da je bacio u jezerce. Možda je to bilo samo upozorenje. Možda. I.i to nisam učinio, fcjisam ni rekao da jeste. lAIi to mislite. Khavevo je lice postalo rumenije, a Jack je pomi1 i čovjeku treba čestitati jer se tako dobro obuz, osobito ako je vjerovao da je Jack pokušao ■ti njegov kruh. Nagnuvši se preko stola, Jack |a: Zašto bih to učinio? \ Zašto biste se pojavili kao grom iz vedra neba i tili posao? I Trebao mi je posao. (iluposti. Nazvao sam onog čovjeka za kojeg ste ih prije no što ste došli ovamo. U Corpusu. Dao sjajne preporuke. Rekao je da mu je žao što otišli. Volio bi da ih ima stotinu poput vas. Imali lobar posao, ali ste otišli i počeli raditi kod le za pola plaće. - Odmahnuvši glavom, podrug-V reče: To nema smisla. Nikad nije ni imalo. i Meni ima smisla. Želio sam promjenu. Promjenu. - Delrav je trenutak šutio, a zatim u kažiprst u Jacka. - Nemam povjerenja u vas. Zašto ste me onda zaposlili? Kako bih vas mogao držati na oku dok ne otkri-i tašto ste ovdje. Fešte li? • Mislim da jesam.
142
Sandra Brown
Jack je raširio ruke, pozivajući Delrava da i/n svoje zaključke. - Radite za onu tvrtku iz Houstona. Onaj EasiPi Jack je nekoliko sekunda zurio u njega, a potiHJ glasno nasmijao. - Ja? Korporacijski saboter? - Dobro, ne izgledate kao taj tip. Ali to va savršenim za zadatak. - U nekom drugom životu, možda - reče Jacfl uvijek se smijući u nevjerici. - Rekao sam vam i mišljenje o tim pohlepnim gadovima. - Jer ste znali da je to ono što želim čuti. SamH pričali. Jack je nekoliko trenutaka zurio u njega, odu I jLici glavom. - Dobro, recimo da imam veze s njfl kako objašnjavate moj posao u Corpusu? - Isto ste ondje radili. EastPark je samo kriška vJ kog kolača. Ti su ljudi u sve zavukli svoje prste. Ml i plin, nekretnine, kompjutori. Čak imaju državni i vor s NASA-om. Sve to piše u propagandnom matB jalu što mi ga je dao Emory Lomax. To je još nešin me trebalo upozoriti. Počeo je vršiti pritisak baš ■ ste se vi pojavili. Vi radite iznutra. Šalju vas onafl gdje ste potrebni, kad ste potrebni. Odijevate sci skladu s prilikama - dodao je, pogledavši Jacko\ I mnati kaubojski šešir. Uzdahnuvši, Jack se naslonio na naslon separei Bespomoćno je uzdigao ramena. - Griješite, Doli Nemate pravo. - Ne bih rekao. - Kad bih ja bio korporacijski čovjek, ne mislilo! da bih postupao promišljenije? Zar bih trovao vM stoku samo nekoliko dana nakon dolaska ovamo?
Tajne prošlosti
143
ite da vam još nešto kažem: kad bih vas želio i u nadi da ću se dokopati vašega ranca, ne jebao kao taj tip. Ja bih otrovao zalihe vode. i\ ga je dugo proučavao, procjenjujući ga, ijući njegove riječi, tražeći laž u njegovim . Jack je izdržao njegov pogled. Zato niti jedan li nije opazio da im se približava netko treći, k nije progovorio. ej, Delrav. nañen, Delrav je brzo okrenuo glavu. - O, I lardge. Nisam vidio kad ste ušli. ako ste? mogu se potužiti. A vi? obro, valjda. Ali više nisam šerif. feko je, da - odsutno će Delrav. - Kako je u miromogu se naviknuti na toliko slobodnog vre- Namrštio se na ljepljivi banana split što ga ličio. - Ako ovako nastavim, brzo ću se udebIskosa se nasmiješio Delravu, a zatim je znatipogledao Jacka. iay je rukom pokazao preko stola. - Odlučio iposliti pomoćnika. On je moj novi radnik. ick - rekao je, ispruživši desnu ruku. //.y. »rago mi je. meni. B koju je Jack stisnuo doimala se hrapavom kore drveta. Čovjek je bio visok i vitak, a široka la uvijala su se prema prsima koja su nekoć bila ali su uslijed godina postala pomalo konkavna. i kosa kovrčala se ispod šešira slična njegovom.
144 Sandra Brown
Oba su bila podjednako stara i iznošena. Hard je lice bilo izduženo kao u baseta, podjednako i izraza. Nakon što su riješili ljubaznosti, umirovljeni se i opet okrenuo k Delravu. - Jesi li čuo štogod iz Aq sasa? - Ništa. Niti to očekujem. - Ne, vjerojatno nećeš. Onaj momak ima pj pameti da bi došao ovamo. Delrav je sklopio ruke na stolu. - Sve se to dogodilo, Ezzy. - Veoma davno. Otad je mnogo vode proteklo mosta. - Nakon kratke i nelagodne tišine Har promijenio temu. - Ovo je vrijeme odvratno sp Delrav je odvojio ruke i ramena su mu se LU)U opustila. - Dobro bi nam došlo malo kiše, sigu Visoki je čovjek pogledao rastopljeni sladoli 1 malenom plastičnom čamcu. - Pa, moram ovo pqj prije nego se pretvori u juhu od sladoleda. Vidim« Jack je sa zanimanjem gledao kako starac izlaa restorana i sjeda u barem deset godina stari linem - Izgleda poput šerifa. - Potom je opet pogledao I I raya. - Mislite da sam otrovao vaše krave. Zašt J niste prijavili? - On više nije šerif. - To nije nikakav odgovor. Delrav se pomaknuo do kraja klupe separea i ustj - Uzet ću sladoled za Annu i Davida. Prišao je šanku i naručio sladoled. Jack ga je čel na vratima. Vratili su se do kamioneta i zaputili prči rancu. Je li to sve, pitao se Jack. Je li optužen, ali još I osuñen? Ili je tako dobro iznio svoju obranu da je L) ray odustao od optužbe?
Tajne prošlosti
145
t je pogledao Delrayev strogi profil. Vozio je s pravilno postavljenim na volanu, gledajući i naprijed, poštujući ograničenje brzine. Muška-Mi tako strogo poštuje disciplinu kao Delray Cor-le bi tako lako promijenio mišljenje. Jack je Kio da porota još vijeća. kad je još uvijek ovdje. Bilo bi pametno da drži ki zubima. No morali su raščistiti zrak po još jedfcitanju. - Sinoć sam razgovarao s Annom primijeti. Bas dvoje ste vodili razgovor? ■a neki način. Uglavnom sam ja postavljao pita-i ona mi je znakovima odgovarala da ili ne. I je pisala u notes. ■ray je jednom ispružio prste, a zatim ih je stisko volana. - Pa, o čemu ste razgovarali? b njezinoj gluhoći. Rekla mi je da je gluha od ^Bja. Hbko sam i ja shvatio. Riječ je o nekom genet-| poremećaju. 1 ;isno teško za dijete i roditelje. ■Tisam poznavao njezine roditelje. Annu sam fcnao tek kad ju je Dean doveo kući. kk je zauzeo pozu slušatelja. Delray ga je pogle-I ali je nastavio govoriti tek kad je opet gledao - Ne mogu reći da sam bio previše sretan t loga. Moj sin je došao kući sav uzbuñen zbog plahe djevojke koju je upoznao na fakultetu. • livio sam joj se jer se školovala. Fakultet nije ni za one koji nisu hendikepirani. Sigurno je m muka za nekoga poput Anne. Imala je tumača, ka to je potrebna hrabrost.
146
Sandra Brown
Jack je ispružio ruku preko naslona sjedala, koji moraju napornije raditi vjerojatno vis obrazovanje, a možda su zato i uspješniji. - Znam da je Anna bila takva. Silno se (rudi dobivala dobre ocjene. No diviti se nekomu J postignutih uspjeha i primiti tu osobu kao člana «>l< lji dvije su različite stvari. Priznajem da sam sr m vio Deanovoj vezi s njom. U početku. No tada 1 bolje upoznao i vidio koliko je Dean lud za njomj - A ako je Dean bio čovjek kakav je trebao IMI vjerujem da jest, vaše mišljenje ionako ne bi I važno. Delrav je okrenuo glavu, spreman pobiti Jaci primjedbu. Zatim su se crte njegova lica opn žalosno je odmahnuo glavom. - Moje mišljenje bilo važno. Vjenčali su se i neko vrijeme bili vofl sretni. Zatim je on odlučio poći u vojsku. Jack je pustio Delrava da mu priča dalje, premda ostalo već čuo od Anne. - Dok je Dean bio na drugoj strani oceana, Annl nastavila školovanje. Roditelji su joj ostavili dovofl novca za obrazovanje. Kad je završila prvi slupJ fakulteta, svakodnevno se vozila šezdeset pet kiloid tara, u jednom smjeru, za drugi stupanj. Studirala! fotografiju. - No kad se Dean vratio kući i razbolio, prekinu! je studij kako bi njega njegovala. Nakon nje™ smrti i Davidova roñenja nije valjda imalo smB nastavljati studij. Jack se nije slagao s tim, ali nije bilo na njemu da ( kaže. - Tada je prestala i govoriti. Jack je razmišljao o svim razlozima iz kojih je Afll trebala nastaviti studij i steći diplomu. Potrajalo j
Tajne prošlosti
147
|lko sekunda dok nije shvatio Delravevu posljednicu. Kad je shvatio, spustio je ruku s naslona. p>. molim? Jeste li rekli da je Anna nekoć govonila je to sramežljivo, osobito u nazočnosti n 11 ih ljudi, ali Dean ju je poticao da nastavi pti na govorne tečajeve. i još uvijek borio s nevjericom. - Mogla je 1111 ' I kao vi i ja, ali prilično dobro. Mogli ste je raW. Zapravo, čudesno je kad čovjek razmisli o Mogla je izgovarati zvukove koje nikad nije ■n je šokiralo to otkriće. Kad god se Anna korikovnim jezikom, ustima je oblikovala riječi. |c usana bilo je bitan dio njezina veoma izražajna. Ali iza tih riječi nikad nije bilo glasa. - Zašto »tala? Zašto sad ne govori? Wh\ je slegnuo ramenima, doimajući se defenziv\ i poljio se na sjedalu kao da je odjednom ■o veoma neudobno. - Nema potrebe. Činjenica i neki gluhi ljudi ne žele govoriti i ljute se na ■Dji misle da bi trebali naučiti. Oslanjaju se isklju-la znakovni jezik. Bi zar drugi, kao što je Anna činila, to ne kombiHatkad, da. ■priste se znakovima, čitaju s usana i govore, zar N i s a m stručnjak za obrazovanje gluhih osoba. ■k je ustrajao. - Sigurno su joj trebale godine za pinje tih vještina. Zašto ih je prestala koristiti?
148
Sandra Brown
- Ne znam. - Delrav je govorio ra/di .i tonom, gotovo viknuvši. - Zašto ne pitate \n| Kad se sljedeći put vas dvoje nañete radi čavrljfl Jack je imao pravo. Delrav se ljutio zbog om je prethodne večeri vidio s prozora svoje spi sobe. Jack ga je vidio kako ondje stoji, ocrtavi se na svjetlosti što je iznutra dopirala. Mrak i udaljenost nisu dopuštali da se nm pogledi sretnu, ali Jack je bio siguran da I m gleda ravno u njega. Takoñer je stekao dojam i Delrav dugo ondje stajao i vidio kako Anna i/laf staje. Nekoliko se sekunda ni jedan ni drugi nisu \xm knuli. Na koncu se Delrav okrenuo od prozJ nestao u sobi. Sad se zgrbio nad volanom, čvrsto ga stežuei u cestu pred njima kao da je ona neprijatelj, a (^ čvrsto odlučio pobijediti je. Čeljust mu se doii ukočenom. Kad bi Jack morao pogañati, rekao IM je bijesan i nesretan. Tiho je pitao: - Koliko dugo je volite, Delrav?
Tajne prošlosti
16. poglavlje
> i MIO, Meksikanci su tražili da im odmah plati. !!• ii \ Lomax je ostao bez pedeset dolara, ali da je m platiti dvostruko više da bi sabotirao egzistenBtlrava Corbetta, isplatilo bi se. Jesse Garcia i ma vječito drukčija skupina roñaka naišli su baš th |e Emory trebao. Još uvijek bi pokušavao smislu n kako se dočepati Corbettova ranca, da slu-t nije pogledao kroz prozor svojega ureda baš I onuda prošao Garcijin kamionet, ■bina mu se nasmiješila u liku Jessea Garcije. kradiću je bio poznat kao momak za sve. Vrata za |lu od komaraca, prskalice, septičke jame. I situa-ikko vam treba zamijeniti bravu na vratima, Gar-vaš čovjek. Vašim stablima treba ukloniti suhe . Garcia i njegovi bratići to mogu učiniti za m poslijepodne i odnijeti otpad. Ako želite da Jipan od susjeda ima problema sa svojim novim ■Itim kombijem, pedeset dolara u Garcijinoj ruci uživati gledajući kako vaš susjed bjesni na |« in kolnom prilazu, ftd je riječ o vraćanju dugova, dobro je poznavati
150
Tajne prošlosti
Sandra Brown
Garciju. Nije imao ništa protiv prljanja ruku, dosld i u prenesenom značenju. Sve ono što ljudi go\ i bi rado učinili svojim neprijateljima, Garcia je ( umjesto njih. Povlačio je crtu kad je riječ o sakai ili ubijanju, ali je posjedovao kreativnu maštu. I vam nije padala na pamet prikladna osveta, on * je mogao ponuditi nekoliko mogućnosti. Nije pravio razliku meñu ljudima. Radio bi za fl koga tko je bio voljan platiti. Jedne večeri ■ mogli biti njegov klijent, a druge žrtva. Ali to je I Garcijin način rada. Nitko tomu nije prigovai i nitko nije želio njega za neprijatelja, a poznata! činjenica da svi Meksikanci nose noževe. Rekao je Garciji neka stvori malo problema s ■ bettovim krdom. - Ništa previše katastrofalno. ■ zumijes što znači katastrofalno, Jesse? Razumio je, a idućeg je dana cijeli gradić bruja« tome da je Corbett izgubio nekoliko grla stoke. tajanstvenim okolnostima, od čega je strepio sva I čar. Loše za posao. Tako nešto izazvalo bi stravu s kog rančera. Samo treba vidjeti kako je kravlje liulil djelovalo na prodaju govedine u Engleskoj. Emory je samouvjereno izišao iz banke i krcnin i dogovoreni sastanak s Corbettom, vjerujući da će i raspoložen za nagodbu. No dočekalo ga je neug«fl iznenañenje kad je stigao na ranč. Nevjerojatno, i Corbett nije bio nimalo spremniji prihvatiti njegdl ponudu nego ranije. - Jeste li pregledali materijal? - frustrirano je j nakon pola sata natezanja. - Jesam. - Ne čini li vam se da su njihovi pothvati im pri sivni? - Valjda jesu.
151
lo da stari bezveznjak nije očaran sjajnom ioni i podacima u njoj? Ili je samo tvrdoglav u m će povisiti cijenu? - Dali su veoma velikoduBponudu za vaše imanje, gospodine Corbett. pn velikodušnu, fcbliza onako spokojan kakvim se činio, Emory f^bnije smjestio u naslonjaču i podigao gležanj noge na koljeno druge. - EastPark Develop-I silno želi ovo imanje. Njihova je ponuda m) viša od procijenjene vrijednosti. Ali to je njiJDvac, zar ne? - Pogledao je Annu i namignuo. no ga je poslužila čašom ledenog čaja kad je > ili gledala ga je kao da je na cipelama donio Bgovno. Zašto li je samo tako digla nos? kii.isao se šarmantno i uljudno, pogledavajući je u »e ne bi osjećala isključenom iz razgovora, Bda je Delray sve što su govorili pokazivao znako-I Uvijek se svim silama trudio biti ljubazan prema ■uid bi došla u banku, ali ona nije bila naročito ■eljski raspoložena prema njemu, pnutno se ni kocka leda ne bi rastopila na njezinoj ftjici. No ipak bi svoje ruke rado stavio na nju. po bi se da bi s lakoćom promijenio njezino drža-
f
t
blray je zatvorio sažetak i bacio ga na stolić za - Pogledajmo jesam li dobro shvatio, Lomaxe. da se odreknem dva i pol kvadratna kilome■oje sada posjedujem i zadovoljim se malenim djeoga? i bory se široko nasmiješio. - To je previše pojedH.ivljeno, naravno, ali da, kao poticaj vama da pri■te nagodbu, spremni su dopustiti vam izbor . la, osim toga, odrekli bi se svih poreza na vlasnii dali vam doživotno članstvo u klubu.
152
Tajne prošlosti
Sandra Brown
- Doživotno članstvo u klubu. - Tako je - Emory je odgovorio tonom kakvu ni pauk možda obraćao muhi. - Kako vam to zvin i - Nema nagodbe. Corbett je ustao. Lomax je skočio na noge. - ■ podine Corbett, ponudu smo vam objasnili lan k jezikom, ali mislim da još uvijek ne shvaćate - Znam čitati, gospodine Lomax. - Nisam želio reći... Molim vas, nemojte misliti 1 - Propao je ako Corbett misli da ga smatra glupi Mora biti oprezan. - Samo je riječ o tome da mJ ne shvaćate složenost ovakvih transakcija, aku time redovito ne bavite. - Moguće. Ali moj je odgovor sasvim jednostaj Nisam zainteresiran. - Spremni su platiti vam više nego što imanje v^ - rekao je Emory, a glas mu je postao kreštav. - Onda su oni gomila prokletih budala, zar ne Emory je spustio glas do razumnije visine. I biste mnogo novca. Na svojoj biste parceli mogli i/.i diti kuću kakvu vam srce želi. - Meni se sviña ova kuća i ova parcela. Emory se držao za nit, a osjećao je kako se odn tava u njegovoj šaci. Oglasio se njegov dojavim Nestrpljivo ga je isključio i očajnički pokušao s diu| čijim pristupom. - Vi ne biste smjeli sami odluči« o tome. Što je s Annom? Što ona misli o n.it ponudi? Prije nego je dovršio pitanje, ona je znakovi! odgovarala. - Kaže da je ranč moj - rekao mu je \M im ray. - To je naslijeñe njezina sina. Podržava odluku.
153
»o mi je da je spomenula sina. Mislite na , Na njegovo obrazovanje. Kad on bude trebao ka fakultet -■ć imamo odvojena sredstva za to. Ali
|ray podigne ruku. - Slušao sam vaše reklamirafcspodine Lomax. To je bilo traćenje vašeg i l vremena, ali bio sam tako uljudan i pristao na pstanak. Koji je sada završio. Zbogom. | se Delray okrenuo, spreman otići iz sobe, R se uhvatio za posljednju slamku. - Tu je pita■ega kredita. ■bett se naglo zaustavio, a zatim se polako okrepagledao se u njega. Lice mu je porumenjelo. -s tim? lry je skupio usne, glumeći žaljenje. Lagano je IH MIO glavom, kao da mu je mrsko to spominjati, I to samo zato jer nema drugog izbora. - Ovo ste kečje kasnili s uplatom kamata, gospodine Corumo nekoliko dana. ■o će biti sa sljedećim tromjesečjem? I onim I
toga? ■tijek sam ispunjavao svoje financijske obveze, ■guran sam da je to istina. Ali nikad vam nije bilo fcško kao ovih dana. I, iskreno rečeno, ne vidim I bi vam se u bliskoj budućnosti situacija mogla m\ ni. Tržište za govedinu nije baš sjajno. Vi uzga■Dveda. Shvaćate što želim reći? - Raširio je ruke. i da ste uvijek bili dobar klijent, banka vam je i ina dati poveći zajam. Ali ne možemo dopu-I to traje cijelu vječnost, nañujete na tome, Lomaxe. Sve dok plaćam
t
154
Sandra Brown
- Ali mi smo prepušteni na milost i nemilosti kovnim revizorima. Oni postaju nervozni, a ne ; Kako bi pokazao svoju dobronamjernost, skl< ruke na prsima. - Zbog pritiska s njihove stranoj den sam u položaj da tražim od vas da počneh vati glavnicu, povrh plaćanja kamata. - Dobro. Snaći ću se. - Kako? Kao osoba zadužena za vaše račune da trenutno praktički uopće nemate gotovine. 1 režijski troškovi nisu smanjili, već upravo suf Izračunajte malo. Vaša bilanca doima se sve optimističnom. A sad i još ta dodatna... poteški To je privuklo Corbettovu pozornost. Glava trgnula unatrag kao da ga je Emory tresnuo u Zapravo, ovo je bolje. Verbalni je napad Emorvjd žao mnogo više zadovoljstva od fizičkog premlaj nj a starog zanovijetala. - Čim ste pozvali dr. Andersena, krenule su prtf mogućoj epidemiji koja ubija goveda. Svaki ffl kilometrima naokolo čuo je o vašim problemima, - Moje krdo nema nikakvu bolest. To je bio u jeni incident. - Čini se tako, da, ali taj je incident bio skupi i tak za vas. Osobito sada, kad se svaki kilogram m dine prevodi u dolare i cente. - Izgubio sam samo pet grla. To se više neće J diti. - Ali ne možete biti sigurni, zar ne? Moglo b| nepredvidivih posljedica čak i nakon što u IH vašeg pastorka. Taj je verbalni udarac bio još bolji od prethodi^ Činilo se da je Corbetta pogodio u trbuh. Emod jedva uspio potisnuti smiješak. Isuse, ovo je sja U vrhunskoj je formi. Zašto Connaught i ostali mj
Tajne prošlosti
155
t I astParka nisu ovdje da to vide? Kad bi Con-I vidio kako vješto manipulira Delravem Čorbi, vjerojatno bi ga promaknuo na položaj kisjednika. lukve veze ima bijeg Carla Herbolda s... - Cor-| zastao, otežano dišući. - S bilo čime? krv je skrušeno pogledao Annu. Problijedjela je, p se po njezinu izrazu lica može procijeniti što L sad više nije bio onaj koji je u kuću donio I govno, već čuvar u nacističkom koncentracij-I logoru. «) mi je, gospodine Corbett. Mislio sam da znate pto ljudi misle... o svemu tome. Snosite krivnju ■voje povezanosti s njim. Znate kakvi su ljudi, I traže žrtveno janje. Valjda neki misle da ste Ivi za pokvarenost tih momaka. Taj incident s ii stokom, pa, mislim da to dokazuje što ovdašnji misle o vama. Neko su vrijeme zaboravili na sve ovaj bijeg iz zatvora opet je uzbudio duhove. Svi o tome govore. •prostite, tko ste vi? Sry se naglo okrenuo. Prikazivao je tako mračnu l i to veoma dobro, da ga je uzrujala nepristojna ■ca. Iznenadila ga je, takoñer. Vjerovao je da su u i Delrav Corbett sami na rancu, ako se izuzme kk kojega su, kad je on došao, poslali u drugu U i l.i se igra. kškarac koji je stajao na širokom otvoru izmeñu hodnika i dnevnog boravka bio je visok oko ■osamdeset centimetara i izrazito vitak, gotovo k\ Bio je odjeven poput kauboja, u izblijedjelim Micaraa i čizmama. Starim slamnatim šeširom kn je po bedru. Šešir je pritisnuo kosu boje pije-malo potamnjelu od znoja. Otvori za ruke nje-
156 Sandra Brown
gove radne košulje izgledali su kao da ih j< rotvajler. Nadlaktice su mu bile mišićave i žilavoj žito preplanule. Bilo je teško odrediti boju njeg očiju jer je škiljio, kao da pomno proučava l'ol fokus je bio Emory. Emory je odolio porivu da se počne vrpoljiti j tim pogledom, te upita: - Tko želi znati? -upit nije ni izbliza zvučao onako snishodljivo kali želio da zvuči. Zapravo, zvučao je mušičavo i cijeli sto. Kauboj se nasmijao. - Dopustite da pogodim \ Lomax. Delrav mi je rekao da danas poslije- p ima sastanak s vama. Polako ga je odmjerio od glave do pete. Kad gov pogled zaustavio na mobitelu u Emorvjevoj 1 još se jednom nasmijao, a potom se okrenuo Delrd - Treba mi jedan dio za popravak crpke za «■ Našao sam ono što mi treba, ali nalazi se u prodati nici u Nacogdochesu. Vjerojatno me neće biti | večeri. Corbett kimne. - Dobro. Kauboj je vratio šešir na glavu i, nakon što još I nom podrugljivo pogleda Emorvja, izišao. - Tko je to bio? Radi li on za vas? Da. - Od kada? - Zaposlio sam ga prije nekoliko dana. Emorv je prepoznao još jednu priliku da se cl isti čira od trovanja stoke. - Jeste li ga provjerili? lol on mogao otrovati vaše krave? Lomaxe, mislim da smo rekli sve što je trefl reći. Možete mirno spavati kad je riječ o zajfl Banka sigurno neće izgubiti svoj novac. Zalog vrij mnogo više od onoga koliko je posuñeno.
Tajne prošlosti
157
ky se ljubazno nasmiješio. - Ni vi ni mi ne llrebali imati nikakvih briga kad biste prihvatili I astParka. I novo je lice još više porumenjelo. - Anna, I |c, isprati ga. ■inemarivao bih svoju dužnost financijskog imLi kad vas ne bih upozorio da činite veliku IH gospodine Corbett. nam se upozorenim. Zbogom, Lomaxe. I vašim prijateljima u EDP-u i). Itjedno. Recite im da moj ranč nije na prodaju. ■te me više gnjaviti. ID je iz prostorije i popeo se stubama na kat. t je proklinjao svaki Corbettov korak sve dok ■stao na odmorištu. Okrenuo se k Anni. - Pre-Hit će se, s vremenom, ■malmula je glavom. rivivši glavu u stranu, nasmiješio joj se i pošao njoj. - Kad biste vi odlučivali, kako bi glasio Jgovor? - Prilikom izgovaranja naglašene riječi, lltom ju je lagano boenuo u prsa. nu je okrenula leña i zaputila se prema ula[vratima. Pošao je za njom, ali na vratima je igno[činjenicu da ih je držala otvorenima za njega, i mi pokazujući neka ode. baš napredovao sa starcem. Corbett je i dalje pokolebljiv. Mora pokušati nešto drugo. bi strašno riskantno opet angažirati Jessea Gar-arcia ne bi tako dugo ostao u poslu da nije vri-povjerenja. Sa svojih pedeset dolara kupovali gove usluge, ali i njegovu šutnju. No Garcia ko nikad nije uhvaćen. Obično je zadatak
Š
158 Sandra Brown
davao nekom potrebitom roñaku, kojemu je i nešto sitno, a on je sjedio kod kuće, na siguniofl hrpom alibija, i za sebe zadržavao golemu provñ Meñutim, uvijek postoji prvi put. Neki od njdi roñaka mogao bi postati trapav. Ako bi ga uhtt uperio bi prstom u Garciju, a Garcia se 1 činio poput čovjeka koji bi cinkao vlastitu m. ako bi ga to spasilo od zatvora. Emory se nije | istaknuti po tome da bude prvi neuspjeh Jesse« čije. Više se neće koristiti Meksikančevim uslugB Niti je znao koliko vrijede one besmislice o ■ Herboldu. Nije čak znao da su odbjegli kažnjen Corbett povezani sve dok ga njegova tajnica iuti nije podsjetila na sastanak. Premda ga nije heh podsjećati. Baš je to kanio reći gospoñi Presley| je ona dodala: Siroti gospodin Delrav. Ni kaj neće riješiti one ljage daje očuh onih opakih moral Idućih pola sata upoznavala je Emorvja sa svinB nim pojedinostima o Cecilu i Carlu Herboldu. NaJ stio je žalostan izraz na licu. Nabran je ivl.i vremena na vrijeme promrmljao bi »Isuse, Loul ili »Hmm, hmm, hmm. Pokvarena djeca.« Za pa je u mislima trljao ruke. Te je informacije dodao ai nalu oružja za korištenje protiv tvrdoglavog rančd Kad je kažnjenikovo ime ubacio u razgovor čifl se da je to sjajan potez, još jedan udarac u Del i avd tvrdoglavu bradu. No ako Herbolda uskoro uhvatñ argument više neće biti jak, a on će biti točrMB početku, što znači baš nigdje. Ključ njegova uspjeha mogla bi biti Anna CorB Primaknuo joj se. - Anna, možete čitati s moj usana, zar ne? Kimnula je. Nasmiješio se. - Dobro. Jer bih želio da ražu ni i ji
Tajne prošlosti
159
I bi ta nagodba mogla biti važna za vašu budućKimislite što bi taj novac mogao značiti za vašeg K)a sam na vašem mjestu - rekao je, spustivši joj nit nadlakticu - da sam žena, i to gluha, želio bih ■li ugodnu budućnost za sebe i svoje dijete, ako t ukazala prilika za to. - Pomilovao joj je ruku. kva se prilika možda više neće ukazati. Drago k vam je ja mogu ponuditi. - Masirao je njezinu allieu. Zašto se nas dvoje uskoro ne bismo i i popričali o tome? bd je bio tako pametan da se čudio samom ■tiš kao što je pretpostavio, žena silno čezne za kima. Zaključio je to kad ju je prvi put vidio. lc ukočene vanjštine žudi za pažnjom muškarca, ■njom mladog muškarca. Njezin svekar nije joj kn. Kako uzbudljiva misao. Budući da je navikla kg Delrava, mladi bi je pastuh vjerojatno učinio B u krevetu. ■na je bahatost nestala kad ju je dotaknuo. ■ući se nedužnom i prestrašenom, istodobno kl, plahom i seksi, grickala je donju usnu. Pogle| uza stube, poput tinejdžerice koja se boji da će »jelu uhvatiti strog roditelj. Spustila je trepavice. t udahnula, lagano je zadrhtala. pm je oslobodila ruku, nasmiješila mu se i nešto ■vorila znakovima. kry se nagnuo bliže. - Ne znam što si rekla, ali » mi se veoma ugodnim. - Još joj je jednom stisullakticu i namignuo. - Javit ću se.
}
160 Sandra Brovvn
Tajne prošlosti
17. poglavlje Jack se vratio tek kad se smračilo. Izncn je vidio da su Delrav i David na trijem u. unuU rini. Nije ih kanio ometati. Čudio se d;i |G ima posao. Jučer poslije podne doista je prc\ i Naglavce je uletio u uzburkane vode moralne] flikta, tobože da spasi utopljenika koji nije Li bude spašen. Sada, više od dvadeset četiri sata | još uvijek se ljutio na sebe zbog pitanja šio ga J4 vio Delravu. Sto se njega tiče je li Delrav zaljubljen snahu? Uopće ga se ne tiče. Osim što je I )< I uzrujan jer su on i Anna bili sami u staji I ga je sumnjičio da je otrovao njegove k i zaključio da mu to daje odreñenu slobodu /,n, nje vlastitog mišljenja. Unatoč tomu pitanje neprimjereno i on je to znao čim ga je p< i Delraveva je reakcija s pravom bila oštra naglo okrenuo glavu da je nehotice okrenuo kamioneta. Zanio se s ceste, ali je na vrijeme pi kočnicu da ne slete u jarak.
161
| ic Delrav okrenuo prema Jacku, od bijesa su kućile žile na čelu. - Ne znam iz koje si kaljuže ■no. ali ti i tvoje prljave misli... - Disao je s takBporom da je morao zastati kako bi došao do Najprije ćemo nešto raščistiti. Nikad nisam ■ruku na Annu. Ničega, ničega neprimjerenog i nije bilo meñu nama. (crnjem vam - rekao mu je Jack. - Nisam vas ■ koliko dugo spavate s njom, pitao sam koliko ft volite. lay ga je nekoliko trenutaka nastavio bijesno Birati, ali Jack se nije povukao. Znao je da ima \, Delraveva reakcija oslobodila ga je svake sum-je pogriješio. koncu se Delrav opustio na sjedalu i prstima Jao oči. Cijelu ih je minutu zadržao na očima, pe jedva micao, jedva je disao. Šezdeset sekunda ) je veoma dugo. t je Delrav napokon spustio ruke, činilo se da su oma teške. Beživotno su mu pale u krilo. Poti-je zurio kroz vjetrobran, doimajući se starim, ■dm i beskrajno žalosnim, na li ona? Iiay je odmahnuo glavom. - Ne. Ne. k više ništa nije rekao, svjestan da je rekao više dovoljno. ion nekog vremena Delrav je vratio kamionet stu, pa su nastavili put do ranca. Jack se ne bi udio da mu je Delrav tada naredio neka se spa-ode. Imao je dva veoma dobra razloga da ga ti. Delrav nije spominjao otkaz, a ništa nije rekao
I
162
Sandra Brown
ni jutros, kad je Jack počeo raditi. Kad je danas po^ podne otišao po dio za crpku, još uvijek je bio im slen. Očito je još uvijek na platnom popisu. No sigurno nije očekivao poziv da se večeras f druži obitelji, pa je oklijevao čak i kad mu je I )ai domahnuo s trijema. Vikao je: - Hej, Jack! IH ovamo! Pripremamo sladoled. Ne može škoditi ako stanem i pozdravim ih, pori slio je. Zaustavio je kamionet i izišao. - Zdravo, Jack. - Hej, Davide. - Dok se penjao stubama na trij a Jack je glavom pokazao drevni stroj. - Mislio sam i su svi zamrzivači za sladoled danas na struju. znao da još uvijek proizvode drvene. - Ne proizvode. - Delrav se preznojavao od n;i ali se činilo da se uistinu zabavlja. - Imamo zamrzi) ali, ne znam, jednostavno mi se čini da ima bolji o ako se pravi na stari način. Delrav se morao nasloniti na ručicu da bi je o| nuo. David je sjedio na stroju, a presavijeni ručni žio mu je kao jastuk. Ureñaj, bačva napravljen vertikalnih daščica, nalazio se u plastičnoj kadi ! otopina što je cijedila iz rupe sa strane ne bi stfl do cvjetnih gredica uz rub trijema. - Brže se zamrzava ako ja gore sjedim - objasni i David. - Zato si ti ovdje tako važan momak. Dječak mu je uputio svoj krezubi smiješak. - Jeste li nabavili onaj dio? - Da, počet ću s popravkom crpke odmah sutra nj tro. Osim ako ne želite da je večeras popravim. - Dovraga, ne. Sjednite. Iznenañen pozivom, sjeo je na gornju stubu. - Ne bi smio govoriti dovraga, djede.
Tajne prošlosti
163
■naš pravo, Davide, ne bih. Jeste li večerali? Bačka. pratio sam na hamburger. w\o bi trebalo biti gotovo za nekoliko minuta. i na dani znak, Anna se pojavila na vratima | pladanj sa zdjelicama, ubrusima i žlicama, kočio na noge i uzeo pladanj iz njezinih lito ju je izgleda smelo. Ili se možda smela jer kala pribor za njega, pa se morala vratiti unutra ■atak. Kad je opet izišla, Delrav je ustvrdio da je led gotov. f\ć je skočio s bačvice. Maknuli su ručnik. Jack zanimanjem promatrao kako Delrav struže d s metalnog spremnika, a potom ga vadi iz Anna je skinula poklopac i izvadila lopaticu s ■na za zračenje kojom se kremasta smjesa mije\)k se zamrzavala. Zatim je, koristeći se žlicom I drška, napunila prvu zdjelicu i pružila je
p. nañen, prihvatio je zdjelicu i promrmljao: -m. Čekao je dok svi nisu dobili porciju, a ■ je uzeo prvi zalogaj. Sladoled je bio hladan, sla-I pun okusa vanilije. Izvrstan. lAnna se koristi Marvnim receptom, a ona ga je ■Idila od svoje obitelji - reče mu Delrav. - Klape da je ovo najbolji domaći sladoled što ste ga |)di. I*l«> je jedini domaći sladoled što sam ga ikad jeo. i.i je to prije nego je promislio o svojim riječima, lio se da će priznanje proći nezapaženo, ali Delrav ■»digao glavu i pogledao ga. Jack je slegnuo rameMoji, ovaj, moji roditelji nisu radili domaći bled. Kako je prošao vaš sastanak s Lomaxom? i i om, uspio je promijeniti temu. Delrav se namr-
^64
Sandra Brown Tajne prošlosti
štio. - Poslao sam ga onamo odakle je došao i r mu neka me više ne gnjavi ponudama za kupili ranca. Zatim se bacio na Annu. Jack ju je pogledao. Izbjegavali su izravne pi > premda je bio svjestan svakog njezinog pokn I imao je osjećaj da je ona jednako svjesna njegj hova je nervoza budalasta. Odrasli su ljudi, djeca. U staji nisu ništa radili, samo su se dotafl rukama. Naravno, sad kad je siguran što Delrav nikad je neće moći pogledati a da se toga ne sjol No sad ju je upitno pogledao, a Delray reče: I | čaj mu, Anna. Dobro će se zabaviti. Prepričala mu je svoj susret s Emorvjem Lomad _____ a Delray je preuzeo ulogu tumača. Kad je zavj Jack reče: - Mislio sam da je običan klipan. ( da je pravi ljigavac. Jack je iz hodnika čuo dovoljno da stvori loše ( ljenje o bankaru. Ako je Lomax pošten posM čovjek, ne bi se upuštao u ucjenjivanje Delrava nm vom vezom s Carlom Herboldom. Način na koji] okomio na Annu dokazuje da tip nema nikad morala, te da je egoistični magarac. Što je op.i kombinacija. - Ispričaj Jacku što si mu rekla - reče Delray,l jući se. Okrenula se Jacku, ali Delray je njezine ■ kove prevodio u riječi. - Pretvarala sam se da I polaskana. Kad je predložio da se nañemo, na sam ga... ružnim imenom govorio je Delrav. m Davida promijenivši rečenicu. Rekla sam mu nM makne svoje ljigave ruke s mene, inače ću ga šut ni u znate-već-što. David je lizao svoju žlicu. - Kamo će ga šut UMU djede?
165
kvatio sam - reče Jack, iskrivivši lice u grimasu. kli ste baš to učiniti, Anna. - Nasmiješila mu se. ho je praznu zdjelicu i pitao: - Može li se dobiti ■olim vas? fcatrao ju je dok je vadila sladoled iz spremnika. ktt što je kroz prozore dopirala iz kuće osvjetljaI samo jednu stranu njezina lica. Druga se u sjenIdoimala mekšom. Premda je večernji zrak bio ■jezina se koža doimala svježom. Nije učinila l|an suvišan pokret. Kad joj je na prste kapnuo bije ni sladoled, posve ga je prirodno polizala. li i n i je Jack postao svjestan da ga Delray proma■o gleda Annu. U rekordnom je vremenu pojeo 1 porciju sladoleda, poželio im laku noć i ostavio I Corbett na trijemu. BD je vremena stajao pod tušem u minijaturnoj ■hini u kamp-kućici, nebrojeno puta ponavljajući: Boj učiniti nešto glupo i uprskati stvar, Jack. P uprskati.
i'66
Sandra Brown
Tajne prošlosti
167
tf i dalje. Opasno je bilo gdje dugo boraviti kad | za petama policijske službe, lokalne, državne i
18. poglavlje
To je bio jedan od onih gradića koji kao da su čajno niknuli uz cestu. U ovo doba noći nigdje | bilo nikakva znaka života. Jedan j ed i ni s> opasno je visio iznad glavnog raskrižja, no ili \c \ rio ili se gasio u odreñeno vrijeme, jer nije čak tivpip ni žuto svjetlo. Na kućama su svi prozori bili ni Pustim ulicama nije se šuljao čak ni mačak l u i ; i l u . i Ali Carl Herbold je bio u potrazi za plijenom. Bailevjeva im je farma u sjeverozapadnoj LouB nekoliko dana s l už i l a kao savršeno mjesto za odi Carl ne bi mogao poželjeti udobniji smještaj. Sm nica i zamrzivač bili su dobro opskrbljeni. Na telel se moglo hvatati više programa no što su ih ti Myron mogli gledati. Kuća je imala klimatizi koja je ugodno održavala dvadeset jedan stupim| Carl je postao uistinu nostalgičan kad se trel oprostiti od tog mjesta. Udovica G. R. Bailevja il zina sestra, usidjelica, živjele su ondje same sve njegove smrti. Zaključivši da će roñaci i susjedi 1 gurno s vremena na vrijeme provjeriti kako su s| dame, Carl je tog jutra odlučio da bi on i Myron a
c su ostavili da počivaju u miru na dnu bunara, Ima u glavama. 1 nikad nije imao strpljenja čekati. Bio je čovjek bije. On i Cecil su odbacili ideju da se nañu i.tkon bijega iz zatvora. Tada bi bilo previše p>. Pozorno će motriti na Cecila sve dok se ne I da su braća Herbold previše pametna da I nešto tako predvidljivo i riskiraju ponovno Careva tanje. Stoga su dogovorili ovo razdoblje hla-| No budući da je trebalo još danima čekati ■lak, Carl je postajao živčan, kac je takoñer postao problem. Premda je ■ni gospodin Bailey svojim nasljednicima ostavio I Ka svim pogodnostima, sestre su sigurno bile najcrnje kučke koje su ikad živjele na ovom svijetu. ući uopće nisu imale gotovine. Čak i kad je Carl fcñu Bailey prepustio Myronu da se s njom poigra, jlica je jecajući prisegnula da im ne može dati me, osim onoga što ima u svojoj torbici. Bijednih •set sedam dolara. Carl je izvukao kraći kraj. Nakon što je obje danima je pretraživao kuću, od podruma do . Ni na jednom tipičnom skrovištu ništa nije (D. Tko bi rekao da su stare kuje govorile istinu su preklinjale za svoje živote? fcći dio od četrdeset dolara, što ih je Cecil ostavio .iiiomobilu, otišao je na piće, hranu i benzin. ■ro će im trebati novac. Stoga je sadašnji plan doći do nešto gotovine bez stvaranja previše Ime. Idealno bi bilo samo ući, uzeti i izaći.
168
Sandra Brown
- Čini se da će ovdje biti lako, Mvrone - rckfl Carl dok su se polako vozili ispod jedinog se maj koji ionako nije radio. - Sto misliš? - Naravno, Carl. - Nabavit ćemo nešto novca i uzeti nekol ik*) ladica za tebe. Kako ti se to čini? Bilo mu je drago da je Myron tako poslušnu volio da se ne ceri toliko. Kad bi Myron tako povi svoje usne sa zuba, razotkrivajući mekane ruži desni, doista je bio ružan kujin sin. Benzinska je stanica izgrañena od valovitog linii činilo se da ondje stoji barem pola stoljeća < ispred kućice bile su jedini ustupak modernim vrJ nima jer su izgledale kao da su stare dvadesj godina. Grane velika stabla širile su se iznad krJ bacajući duboku sjenu na cijelu kućicu, što je ^ smatrao povoljnim. Što je gušći mrak, to h Vozio je iza kućice, parkirao automobil i izišao. 1 Stražnja su vrata bila učvršćena jadnim lokotom, 1 ga je otvorio uz pomoć rezača metala što ga je ( < mudro stavio u prtljažnik, baš za ovako nešto. Zapi se kroz pretrpano spremište, gdje se osjećao mif gume i motornog ulja, i stigao u prodavanim^ Myron je hodao za njim. - Sranje! Carl je, podbočivši se, krajnje razdražen, bijel promatrao blagajnu. Očekivao je nešto prastaro denu kasu s gumbima na kojima pišu brojevi i m.il nim zvonom koje se čuje kad se ladica otvon možda čak nešto primitivno kao stoje kutija za cigfl krcata novca. Tko bi očekivao da će ovakva rupa u bijednom m diću imati sofisticiranu, kompjutoriziranu blagajfl
Tajne prošlosti
169
ove u koju gleda? Čini se da mu se sreća nikako i osmjehnuti. Najprije one dvije starice nisu kklivenog blaga. Sad ovo. t«ku bih trebao ovo otvoriti? |lje je bilo retoričko, ali Myron, koji je omiljene klice našao na polici slatkiša i žvakaćih guma, ■ri: Ne znam, Carl. Provali. I može se provaliti, glupane jedan. Ima šifru, c što ih treba utipkati... Zašto, dovraga, pokušaBctenu objasniti jebenu tehnologiju? Dodaj mi I onih Hershey čokolada. bliš s bademima, Carl? Kto ne? kn mu je ispod ruke bacio čokoladu. Carl je is« i uku da je uhvati. c miči se, kujin sine! ■ se okrenuo prema glasu. Dvije cijevi skraćene fcee zurile su ravno u njegove oči. Hershey čoko-kla je na pod. pucajte - izlanuo je. - Ne! - viknuo je kad je lom oka opazio da se Myron sprema skočiti. II.i sačmarica opali, njegova će se glava pretvoriti ■veno meso prije nego Myron stigne do čovjeka. m nam je, gospodine. Žao nam je. Nismo mislili ■ loše, samo Umukni. Ti - reče Mvronu - drži ruke tako da ih U vidjeti i doñi ovamo, do svog prijatelja, ■to da učinim, Carl? Ko treba, Myrone. Zovi me po imenu. Meñutim, I se ljutio i na sebe jer je bio tako neoprezan. Iftio je svoj pištolj na pult. Bio mu je okrenut ■a i nije ga mogao dosegnuti. Glupo, glupo! i rješenje bilo je glumiti strah pred ovom seljači-Učini kako čovjek kaže. Uhvaćeni smo.
•
170
Sandra Brown
Myron je vukao svoja velika stopala po linotf na podu. - Idemo natrag u zatvor? Car] je tada i ondje prisegnuo da će osobno odH Mvronov jezik, ako se živi izvuku odavde. - Vi ste oni koji su pobjegli iz zatvora u Arkan - Nemojte nas ubiti - preklinjao ga je Carl. strah. - Mi smo - Isuse - šaptom će čovjek. - Dobro da sam pnil ovuda. Vidio sam vani vaš automobil. Carl upita: - Ovo je vaša prodavaonica? - Tako je. Mislio sam da su to samo neki I Nikad ne bih pomislio - Tata? Ono što se zatim dogodilo bilo je kao u nekoj mj čak i Carlu koji je započeo. Vlasnik benzinske crpke naglo se okrenuo kaki ukorio svoju kćer jer ga nije poslušala i ostala u I mobilu, kako joj je očito rečeno. Carlu je trebao I taj djelić sekunde da kundak sačmarice zabije u kov trbuh. Čovjek nije pucao, što je bilo čudo ld Carl n i k a d nije mogao shvatiti. Myron je, postupJ inteligentno, stoje samo po sebi čudo, zgrabio djev čiču i velikom joj šakom pokrio lice, onemogućavm joj da vrisne. Sve se promijenilo za manje od pet sekunda. CM Myron ponovno su imali oružje u rukama i konta nad situacijom, a čovjek koji se nadao da će ih pivilj policiji bio je presavijen u struku i preklinjao /as život. - Uh - reče Carl, uzimajući čokoladu s poda i k ui jući omot - situacija mi se sad mnogo više sviña tebi, Mvrone? - Da, Carl.
Tajne prošlosti
171
i je odgrizao nekoliko kockica čokolade. - Bolje Imakneš ruku s nosa, Mvrone, inače će se ugušiti. ■f.i joj usta zatvorena. Molim vas, nemojte joj nauditi - dahnuo je m i i mi uopće nije palo na pamet - reče Carl, glu-fea je uvrijeñen. - Je li tebi palo na pamet da bi lp nauditi ovoj djevojčici, Mvrone? li'. Carl. ■diš? - podrugljivo će Carl. - Nikomu ne želimo !n i I nećemo. - Zabio je kundak sačmarice u ■ovo lice, pretvorivši mu nos u kašu i izbivši ■Tcdnje zube. ■> je na sve četiri, stenjući i preklinjući Boga da fcmogne. - Dakle, vidiš, sve to cmizdrenje i tuljeimolitve Bogu neće ti pomoći - reče mu Carl. -■o možeš pomoći sam sebi. Samo moraš otvoriti blagajnu. Onda ćemo te ostaviti na miru. Ne ■ li da je to pošteno? K)obro, dobro. Samo nam nemojte nauditi, kvjek se snagom volje podigao na noge i zateturao na pultu. Jadniku su se ruke tako tresle da je jedva ■o uključiti stroj, ali je ipak uspio. Utipkao je šifru ■ca se otvorila. [Vidiš kako je to bilo lako? - Carl ga je potapšao I Juna, a zatim mu je nožem što ga je izradio u Iru probio bubrege. Tri snažna uboda. Kad je I posljednji put izvukao nož, čovjek se skljokao
[pod. > Niti jedan metak nije ispaljen - glasno je razmiš-• ( ari, smiješeći se. - Vrijeme je da mi se malo fcehne sreća. Bjcvojčica je užasnuto cviljela, privukavši Carlovu knrnost. Ranije ju zapravo nije ni pogledao; imao
172
Sandra Brown
je drugih preokupacija. No dok je sada punio ñ;q novcem iz ladice blagajne, odmjerio ju je od Hi pete. Na sebi je imala kratke hlače i prugastu m.i nekakvog sportskog kluba. Dokoljenice su pokrl njezine mršave listove. Sportske cipele. Činile nm da bi mogla imati oko četrnaest godina. Nije dl ali nije još ni žena. Ali dovoljno. Počeo je osj< » erekciju. Kad ne bi trebalo gubiti vrijeme... - Znaš kako ćemo, Mvrone. Dopustit ću ti da m voziš. Sto misliš o tome? - Hej, Carl, to bi bilo zabavno. Mogu li u/c lij čokoladica? - Koliko god želiš. Ja ću ti ih donijeti. Ti od\ do automobila i smjesti je na stražnje sjedalo. I'.I/I ne pusti zvuka od sebe. Myron je učinio točno kako mu je rekao. Na rali usput je djevojčici prekinuo dovod kisika, pa je 1 bez svij esti kad im se Carl pridružio u automaS Kolut ljepljive trake što ga je našao u spremištu % više nije bio potreban. Ipak joj je stavio t r a k u i usta, za svaki slučaj. Kad je Myron prošao kraj tabele s imenom grafl Carl se već zabavljao na stražnjem sjedalu. Beskraj
Tajne prošlosti
173
19. poglavlje
■Ca/u da je to bio Carl Herbold. On i onaj tip s li je pobjegao. Kažu da su oni to učinili. Ilc kažu ništa tomu slično. Samo kažu da su oni mnjičeni. • l«> je isto. li kojoj zemlji ti živiš? Ovo je Amerika. Imamo i koji nam daje prava. Nedužan je dok se ne ■>c da je kriv, sjećaš se? Dobro jutro, Ezzy. Brdoviti gosti kafića Busy Bee na gradskome trgu \ ljali su, kao i obično, o najvažnijoj vijesti . Bez obzira o kakvoj se vijesti radilo, sjeckali I i reckali jednako učinkovito kao ona kuhinjska Nn D'.ala na televizijskim reklamama što sirovi krum■cžu na sedam različitih načina. li njih je takoñer bilo uobičajeno da se prepiru oko lutaka iz te vijesti, bez obzira je li riječ o univerzali načelima, apstraktnim temama ili beznačajnim fcñinostima. Činilo se da je danas prepirka usredo-n.i na pojedinosti. kafiću se svakoga jutra okupljala skupina starijih L i raca. Sa svakom su se generacijom mijenjala
174
Sandra Brown
imena i lica, jednako kao i teme rasprava. Vodil ratovi, netko je pobjeñivao, netko gubio. Doli do polemika, i zaboravljalo se na njih. Veliča grdili državnike i slavne ličnosti, a potom bi ih «4 ljali da počivaju u miru. No običaj okupljanja trn dalje. Bilo je kao da muškarac odreñene dobi j< stavno mora doći u Busy Bee. Čim bi jedan od s| I umro, drugi bi zauzeo njegovo mjesto. Održavat tradicije bilo je sastavni dio društvenog poretka i I weru. Uglavnom umirovljenici, s viškom vremci raspolaganju, katkad su još i u vrijeme ručl ondje, prebacivši se s kave na ledeni čaj, razd] dokazujući svoja stajališta. Ezzy je te starce uvijek smatrao prilično nima. Nisu imali pametnijeg posla od nameta nj. jega mišljenja o pitanjima koja ih se nisu ljudima koji su bili jednako slabo informirani. I ljudske relikvije, nastojeći sami sebe uvjeriti važni članovi društva koje je bilo prisiljeno dot tolerirati ih sve dok ne umru. Pozdravljajući ih sada, shvatio je da je većina m] od njega. - Sto te dovodi ovamo u ovo doba? - upita i - Kavu, molim te, Lucy - rekao je konobarici ^ no što je odgovorio na pitanje. - Corina sestra n / leneu je bolesna. Otišla je k njoj i neko vrije ml ostati ondje. Još više nego starce koji gube vrijeme u kali. iznose mišljenja do kojih nikomu nije stalo, Eza mrzio lažljivce. Bez obzira na sve, nikad se neće] družiti skupini u kafiću Busy Bee. Meñutim, pA je lažljivac. Lagao je čak i sebi. Osobito sebi. Mogao je situaciju uljepšavati do mile volje,
Tajne prošlosti
175
i .Inostavna istina bila je da ga je Ćora napun pedeset godina braka. Gledao ju je kako • >\ čeg, stavlja ga u automobil, uzima nekoliko Mi ja njihove djece i unuka, te odlazi. Otišla je. I prestano je sebi govorio da je to privremeno. k ostatak života provesti bez nje. kći, sad živiš kao neženja? ■ se - odgovorio je. Klis li nešto za doručak uz tu kavu, Ezzy? hvao je Lucy od osnovne škole. U srednjoj je kao ragbi s njezinim mužem koji je poginuo u l nesreći kad je došlo do klizanja debla na Bio je i na sprovodu njihovog sina koji je ■B svoju domovinu u Vijetnamu, lom desetljeća Lucyni su bokovi postali širi, a ■risa, ali ispod obilne šminke kojom je običa-Bivati bol i djelovanje vremena, ostala je ista Hcy koju je u trećem razredu osnovne škole I penjati se na stablo. i je dva jutra zaredom jeo kukuruzne pahuljice. k mu se ispunila slinom kad je osjetio miris hrane. - Imaš li jutros peciva i kobasice u I i nam li uvijek? I je na stolac za šankom, okrenuvši leña stolu za IBU sjedili ostali u nadi da ga neće uključivati u Hbzgovor. Uzalud se nadao. CM li čuo za onu otmicu i ubojstvo, Ezzy? tako bi se moglo dogoditi da nije čuo? Cijelo fcovore o tome na radiju i televiziji, ■esam li tebi govorio? - svadljivo upita prvi Dakle, Ezzy? Kako ti to tumačiš, kao bivši iik zakona? k je bio strašan zločin, uistinu. - Pogledom je bez
176
Sandra Brown
riječi zahvalio Lucy za tanjur hrane što ga je sfl pred njega. Uvijek je sumnjao da je slaba na ii|t Nikad nije otvoreno očijukala. On je oženjen, a nije od onih koje bi lovile tuñeg muža. Što se nj tiče, sigurno nikad ništa nije rekao ili učinio da ' ohrabrio. Samo je stekao takav dojam zbog n na koji se uvijek nekako uspravljala kad bi on u kafić. Posluživala bi ga preko reda, davala mu jela, takve sitnice. Kao sada; na njegovom ta nalazile su se dvije velike kriške svinjske kobasi - Misliš da je to Herbold učinio? Ezzy je ostao usredotočen na doručak. - Ne želio nagañati. Dogodilo se u Louisiani. D izvan moje jurisdikcije. - Gotovo se može shvatiti zašto su ubili čovjc glasno je razmišljao jedan od staraca. - Pljačkali s - Ono s djevojčicom prava je tragedija. - Jednom i ti imaš pravo, Clem. Zašto su to ni učiniti? - Na televiziji su rekli da je posve razderana o( dolje. - Za Boga miloga! - uzvikne Lucy. - Zar morate o tome pričati? To je nepoštivanje mrt vi li. - Nemoj se uzrujavati, Lucy. Samo želim reći ñ to mogao učiniti jedino neki veoma izopačen čoy Učinio je to iz čiste zloće, i to je jedini razli Kažiprstom je udarao po stolu. - Zloća. - Baš kao ona mala McCorkle. Bože milostivi, je to bilo? Sjećaš se toga, Ezzy? Razmišljao je o tome koliko su Corine kobasi umaku ukusnije od ovih u kafiću, puštajući da se govor odvija oko njega. Čuo ga je, ali zapravo nije šao. Zatim se odjednom činilo da se u njega istodo
Tajne prošlosti
177
Kilo tisuću udica, te ga vuku iz hladnih, ugodnih ja privatnog umovanja na površinu, gdje se treba rili za svaki dah da bi se preživjelo. i Sjeća se, naravno prezirno će jedan. Zatim reče tyju: - Nikad nisi uspio dokazati da su je braća Her-ki ubila. Zapravo nikad nisi točno saznao što se toj vojci dogodilo, je li, Ezzy? Pročistio je grlo, popio gutljaj kave. - Ne, nikada. . Samo rijeka zna tajnu - reče Lucy. fczzy je iznenañeno pogleda. Sinoć je čitao dvadeset ne godine star izrezak iz novina, baš onaj u kojem je ■pisalo. rorumenjela je, a činilo se da joj je neugodno jer se ■riječi do riječi sjeća njegove izjave. - Sjećam se da k u novinama čitala da si to rekao, iedan od redovitih gostiju kafića izvukao ju je iz fcgodnog trenutka primijetivši: - Sigurno su to bili t Kad je posljednji put viñena živa, bila je s njima. I)a, ali mogla ih je negdje ostaviti i pokupiti nekog Ugog. Kao na primjer? - prezirno će njegov prijatelj. Bilo koga. Bila je divlja, kažu. Pa, ja kažem da je to besmislica. Svi znaju da su bili upleteni. Kako su onda onako brzo dospjeli u Arkansas? To reci. Jesi li to ikad shvatio, Ezzy? Nije li ono u ^kadelphiji bio njihov alibi? Tako je. - Ostavivši nepojedeni doručak, sišao je stolca za šankom. - Koliko sam ti dužan, Lucy? I )ala mu je račun, a iznos je bio tako smiješno nizak ga je udvostručio i novac gurnuo ispod tanjura. Hvala, Ezzy. - Nasmiješila mu se, razotkrivši zlazub.
f
178
Tajne prošlosti
Sandra Brown
- Znaš - reče jedan od ljudi iza njega - malo % razmišljao - To je nešto novo. - Jebi se ti i onaj tko te doveo ovamo. - Hej, dečki, pazite kako se izražavate - u kog Lucy. - Znate kućna pravila. - Oprosti, Lucy. Kako sam govorio prije neg< tako nepristojno prekinuli... Ezzy nije čuo dalje. Otvorio je vrata, izazvavšjB njavu malenog zvonca, i izišao. Stavio je šešir na f kako bi zaštitio oči od jutarnjeg sunca. Pločnik je I vruć pod njegovim čizmama dok je hodao prema I colnu. Zastava ispred zgrade suda mlitavo je vid jer je već bilo sparno, bez daška vjetra. Na u.il ispred topa Konfederacije škripala je prskalici vodu, ali je mlaz bio tako slabašan da je veći dio m ravao prije nego bi dotaknuo zemlju. U Ezzvjevu je automobilu bilo vruće kao u |H| Okrenuo je ključ u bravi kako bi što prije u I klimu. Prvo što je čuo na radiju bile su jutarnje v| Još uvijek je u tijeku pojačana potraga za Carlom I boldom i Mvronom Huttsom, bjeguncima i/ zah Tuckeru, Arkansas. Sad su osumnjičeni za umori vlasnika benzinske crpke i njegove kćeri. - ... ostavivši niz žrtava za sobom, a počeli su s jicom čuvara zatvora. Sad su pod sumnjom /a struko umorstvo koje se noćas dogodilo u malei gradiću Hemp, Louisiana. Ezzy je stišao ton. Nije želio ponovno slušati o vanju i umorstvu četrnaestogodišnje djevojčice. Ka je gledao vijesti na televiziji. Tijelo muškarca nafl njegova žena. Pošla ih je tražiti kad se on i njegov« nisu vratili kući s večernjeg turnira u softhal susjednom gradiću.
179
I ■'!») nestale djevojčice nañeno je tek u zoru. kamiona tvrtke Frito-Lay prilikom svoje prve mije vožnje opazio je tijelo kako leži u jarku. Isu izvještaji govorili da je seksualno zlostavljana . nego je ubijena hicem u zatiljak. m/\ je polako vozio ulicama gradića, ne želeći se lii i u svoju praznu kuću. Pitao se je li Carl ubio cka i njegovu kćer, te ako jest, je li se i time ksio onako kao kad ga je Ezzy prije više od dvadekodina ispitivao u onom zatvoru u Arkansasu. fcakle, Ezzy, niste li vi dobri Samaritanac? - rugao i ( ari iza rešetaka. - Zar ste prevalili toliki put b da biste me posjetili? ■even u jarkonarančasti kombinezon, bio je zgo-tao i uvijek. Zapravo, njegov se smiješak doimao ■rivlačnijim nego ranije. Možda mu je čin umor■Jodao malo blještavosti. \ nije dopustio da ga privuče svojim lažnim šar- Toneš u kadi govana, Carl, a oko vrata ti je o sidro. [Da, pa, priznajem da sam imao i boljih dana, Ovdje u Arkansasu imaju baš jadne zatvore, k vam. Hrana je odvratna. Zahod smrdi. Madrac i rgav. Uopće nije zabavno, ^ojim se da ćeš se morati naviknuti na to, Carl. ■e, imam dobrog odvjetnika. Ne moram ga pla-kli je izvrstan. Došao je iz nekog mjesta na sje-Ima konjski rep i naušnicu. Mrzi sustav. Jhito ovaj ovdje, na jugu. Misli da su svi predstav-Ivlasti glupi i korumpirani, a ja mislim da ima \ < i Kaže da bi me mogli osuditi za pljačku, ali će « . > i , i i i poništiti optužbu za ubojstvo. To je bio lan slučaj. Ma nemoj?
t
180
Sandra Brown
- Gledajte, tip je mogao ubiti mojeg brata. V|l sam ga srediti, ili gledati kako Cecil umire. - Čuvaj to za porotu, Carl. Carlovo je lice postalo hladno i ljutito. Smcd. sijevale. - Neću poći u zatvor zbog umorstva. | Možete biti sigurni u to. U onu prodavaonicu I ušao s namjerom da nekoga ubijem. - Pa, čak i ako te ovi u Arkansasu ne srede, otid u zatvor na veoma mnogo godina. - Kako to mislite? - Ako se iz ovoga izvučeš, odvući ću tvoje bi« dupe natrag u Teksas kako bi odgovarao za I'4 McCorkle. - Onu zdepastu malu? Onu ružnu curu? Zvuk trube trgnuo je Ezzvja iz razmišljanja tivši da se na semaforu upalilo zeleno svjetlo, mali je drugom vozaču u znak isprike. Budući da nije I kamo poći, zaputio se prema stambenoj četvrti gen on i Ćora živjeli gotovo otkako su se vjenčali. Mrzio je dojam praznine u kući. Ćora je sitna AI čudno da njezina odsutnost može stvoriti takvu I zninu. Skinuo je šešir i objesio ga na klin kraj strafl vrata. Pošao je u kuhinju i opazio da je ostavio nm čen aparat za kavu. Isključio ga je. Potom je, pošavši u hodnik, razmišljao što ostatkom dana. Gledati televizijski program? M je birati izmeñu budalastih sapunica, besmislenih takt-emisija ili glupavih reklama. Raditi u dvorB Previše je vruće. Ionako mu to nije baš išlo. Com tvrdila da bi biljke počinile samoubojstvo čim btf vidjele, prije nego bi ih on dospio ubiti. Ta je unutarnja debata ionako bila besmislena, 11 je malo umirivao svoju savjest, jer je već znao što raditi.
Tajne prošlosti
181
ustavši od borbe sa sobom, ušao je u radnu sobu i a masivni rolo pisaći stol što ga je naslijedio od svo-kca. On je radio na željeznici i svakodnevno rabio taj ■Smatrajući ga naslijeñem, Ćora je jednom tjedno ■a staru hrastovinu. Ezzy je otključao rebrasti Bpac i otvorio ga. Na sredini se nalazio dosje Patsy Krkle. ■vorio gaje i zagledao se u njezinu fotografiju iz sredpole. Sjetio se kako mu se opscenim činilo kad ju je tf erbold ravnodušno opisao kao »ružnu curu«, rije nego ste ti i Cecil došli ovamo da opljačkate onaj pmarket i ubijete policajca koji nije bio na dužnosti, Kl i ste Patsy McCorkle kraj rijeke, mrtvu. |rl je zurio u njega kroz rešetke ćelije, uistinu se j ući nedužnim. Na koncu je zabacio glavu i nasmi- Ne znam što ste pušili, Ezzy, ali posve ste ludi. i koji su one večeri bili u klubu Wagon Wheel vidjeli I kako odlazite s njom. Imam desetke svjedoka, ■emate baš ništa - ljutito mu je odbrusio Carl. i'lii Cecil niste bili s njom? ■Da, bili smo s njom. Ili bolje rečeno, ona je bila s I Prilijepila nam se čim smo ušli onamo. Bila je Da Mi smo bili na dobrom putu. Malo smo se zabav-
t
t
.1 štO?
Uo sam da se niste samo zabavljali, Carl, nego ste ili pravu seksualnu predstavu. 1 mu se nacerio i namignuo. - Zvuči kao da vam je i ste to propustili, šerife. Volio bih da smo znali da nteresirani. Cecil i ja rado bismo podijelili Patsy s Zar vam gospoña Hardge ništa ne daje kod kuće? ino da ga je mogao dohvatiti kroz rešetke, Ezzy bi a tada ubio Carla, te državi Arkansas uštedio tro-suñenja i godine boravka u njihovom zatvorskom
182 Sandra Brown
sustavu. Srećom, obuzdao je svoj poriv i ostavio Ciim se smije njegovim leñima. Nadao se da će više izvući iz Cecila, koji ni izbli/a bio tako siguran u sebe kao njegov mlañi brat. No (j je potvrdio Carlovu priču. - Da, plesali smo s pj tako to, šerife, ali nismo s njom pošli do rijeke. Vi smo veći dio noći i opljačkali onu prodavaoniñ sedam i dvadeset ujutro. To je bilo točno. Ezzy je pročitao izvještaj o zločin u I je braći Herbold pružao alibi za Patsy McCorkle, ■ činilo veoma ironičnim. No vozio je istim putem kl su te noći prošla njih dvojica. Malo više od četirista I metara. S obzirom na vrijeme kad su ih vidjeli da i/l iz bara, mogli su odvesti Patsy do rijeke, a ipak sB Arkadelphiju prije sedam i dvadeset. Vrijeme Pa« smrti, što gaje Stroud odredio, takoñer nije predstavi] problem. - Cecile, svi u onom baru vidjeli su tebe i Carla i djevojkom. Čuo sam da ste vas troje priredili pravi ■ takl, čak i za onu rupu. Dakle, nemoj mi reći da n.il onoliko zabavljanja, nakon opijanja, plesa i predl niste imali seksualne odnose s njom. Cecil je pogledom prelazio po ćeliji. Nije glfl Ezzvja. Grickao je unutrašnju stranu obraza. - I)o^ dobro. Ona je, ovaj, navela me da svršim. Rukom. Ifl stola u baru. - Sagnuo je glavu i skrušeno se nasmijali Nikad nisam tako nešto učinio. Svi ti ljudi metar ili i dalje, a moj mali poskakuje ispod stola. Ali takvi Patsy. Sve će učiniti za malo smijeha. - A kasnije? - Kasnije? - Što ste vas dvojica i Patsy kasnije radili? Cecil je tada postao nervozan, pa je počeo gristi n« I na palcu. - Što je Carl rekao?
Tajne prošlosti
183
I je rekao da ste se rastali ispred bara. |l)a, tako je brzo je potvrdio Cecil. - Odvezli smo se u nsas i shvatili da smo gladni. Kako nismo imali i, odlučili smo opljačkati onu prodavaonicu, na kraju ste ubili policajca, ismo znali daje policajac. Glupi je klipan potegnuo Ij na nas. Stoje Carl trebao učiniti? Morao nas je bra-fcar ne, šerife? Šerife? » I-zzy mu je već okrenuo leña i zaputio se do okru-t u/.itelja koji je radio na slučaju. Čovjek je imao izboprsni koš i crvenu kosu. Njegovi su rumeni obrazi jecali na napuhane balone. - Žao mi je, šerife, .. kako ste ono rekli? Hardge. lerife Hardge. Suosjećam s vama. Doista. Znam da /cijeli zaključiti vaš slučaj. No ako te momke poñem takvom testiranju kako bih vama pomogao riješiti lučaj, mogao bih izgubiti svoj. U najmanju ruku, to bi )vim odvjetnicima dalo osnovu za žalbu. Mogli bi li o kršenju grañanskih prava. Znate kakvi su odvjet-, obrane u današnje vrijeme. Kladim se da su u Teksasu fcko naporni kao i ovdje. Cijelo vrijeme izvlače Ikve besmislice, a zločinci se vraćaju na ulice. Kad odobrio vaš zahtjev, možda bi se posve odbacilo suñe-mn momcima. - Pripalio je cigaretu bez filtera i mahali ugasio šibicu. - Žalim. Mi smo ih prvi uhvatili. Ubili cñnog od naših. Dugo ćemo ih zadržati u Arkansasu. I reba mi samo uzorak sperme. Od obojice. Kako bi to rio biti kršenje grañanskih prava? N jegov je smijeh zvučao hrapavo i duboko. - Drkanje u kleriku? Kad bi to od mene netko tražio, ja bih smatrao krši moja prava.
184
Sandra Brown
20. poglavlje mmmmmmmmmmmmmmmmmmmm
- Dobro, ali nemoj poći unatrag. - Neću, obećavam. - Ostat ćeš baš tu? - Baš ovdje. Samo snažno udaraj nogama, kaki vježbao. Voda je Davidu dopirala samo do struka. Uni tomu, doimajući se prestrašenim zbog metra i pol r maka do Jacka, duboko je udahnuo i bacio se n.i| jed. Nakon nekoliko snažnih udaraca noga njegove su ruke našle Jackove. Jack ga je povul gore i pomogao mu da nañe uporište na pjes. dnu rijeke. - Tako treba! - Jack je dječaku dao pet. - Uspio sam! - Znao sam da možeš. - Mogu li opet? - Kad god želiš. David se vratio do početnog položaja. - Bila zabavno sinoć kad smo jeli sladoled, je li, Jack? - Sigurno, bilo je.
Tajne prošlosti
185
► Volio bih da si cijelo vrijeme s nama. Mogao bi ili u mojoj sobi. ► Ne misliš li da bi nam bilo malo tijesno? prelazeći rukama po površini vode, David je razmi) o tome. Lice mu se razvedrilo kad se sjetio. -kao bi spavati s mojom mamom. Ona ima jako ■ki krevet. ■ack je prikrio svoj osmijeh. - Ne bih rekao. Zašto ne, Jack? Vjerojatno joj ne bi smetalo. » Ne bih to mogao učiniti. Zašto? - uporno će dječak. Jer ste vi obitelj. Ti, tvoja mama i tvoj djed. Ja pm član obitelji. I Da, ali • Što je to? - Jack je podigao ruku, tražeći tišinu. -kći poput triangla. I Da, ona stvar. - David je stisnutom šakom napra-I kružni pokret, kao da maše čarobnim štapićem. -Ima bi ga trebala upotrijebiti u hitnim slučajevima. ► U hitnim slučajevima? ■ack je zgrabio Davida za ruku i potrčao plićakom I obale. - Brzo, obuj se. Uzmi odjeću. - Sam je k> navukao traperice i dohvatio čizme. Više se i čuo zvuk triangla, ali Anna ne bi uludo dala ■k za uzbunu. Ponovno uhvativši Davida za ruku, Jack je potrčao p/ šumu prema kući. Nailazili su na oblake koma, ali su se previše brzo kretali da bi im pružili pri-|u Jack se spotaknuo preko povijuše, umalo ukavši Davida za sobom na tlo. I Kako ti ide? - pitao ga je nakon što je uspostavio |\Motežu. Dobro, Jack. [Težak, vlažan zrak nije olakšavao trčanje. Kad su
Sandra Brown
stigli do čistine, Jack je s mukom hvatao zrak. /.i je i pogledao prema kući. Nema dima. Najviše je 1 hovao od požara u kući ili staji. Sve je bilo suho pal baruta jer već dugo nije padala kiša. Jedna m mogla bi zapaliti opasan požar. Laknulo mu je kad je vidio da nije riječ o požai u dogodilo se nešto opasno, a on još uvijek nije znao ■ Pustivši Davidovu ruku, pretrčao je preostali puñ kuće, a ondje je preskakao stube i uletio kroz \I;I| - Anna? Delrav? Gdje ste? Što se dogodilo? Pogledao je u dnevni boravak, ali bio je pra/J Kad se naglo okrenuo, naletio je na Annu, gotovH srušivši. Spriječio je to tako što ju je uhvatio I ramena. - Sto se dogodilo? Pokazala je na kat. Jack se vratio u predvorje, zaobišao rukoln.iB potrčao stubama. Začas je stigao na kat. DelrajH ležao na hodniku, nekoliko koraka od vrata svoje tf vaće sobe. Jack je kleknuo kraj njega. Bio je bez svijesti. St.i^ je prste na njegov vrat, tražeći vratnu arteriju. Nijcl osjećao puls. - Sranje. Nemoj umrijeti. Ne sañaj Opkoračio je Delraveve bokove i počeo primjenjivi postupak reanimacije. Čuo je kako Anna i David M hodnikom prema njemu. - Davide? - Sto se dogodilo djedu? - U dječakovu su s< osjećale suze i tjeskoba. - Pitaj majku je li pozvala hitnu pomoć. - Kaže da jest, Jack. Anna je kleknula s druge strane Delrava. Jack i u pogledao. - Zvala si? - Kimnula je. - Dobro, dolu reče Jack. 186
■
Tajne prošlosti
187
r ako pomoć brzo ne stigne, Delrav neće preži-
iječnik je bio tipično oprezan. Hodao je tankom li-i izmeñu umanjivanja ozbiljnosti Delraveva stai nepotrebnog alarmiranja onih koji ga vole. Preliminarni testovi pokazuju nekoliko začeplje-i. a svako bi moglo biti opasno. Njegov je krvni i na kritičnoj razini. Najprije moramo sniziti tlak i fchlizirati ga. Mjcgovu je dijagnozu Anni prevela žena po imenu Brjorie Baker. Oba njezina roditelja bila su gluhoniBa. pa je njezin prvi način sporazumijevanja bio fckovni jezik. Bila je ovlaštena prevoditeljica i učite-k za gluhe. Tako je upoznala Annu. Radila je s Bn za cijelo vrijeme njezina školovanja, a kasnije I se sprijateljile. ■Dsim što je radila u školama, Marjorie Baker se lagala za gluhe osobe u ruralnim zajednicama istoč-M! Teksasa. Za razliku od bolnica u velikim grado-fcna, ova nije imala teletype sustav za slušno lećene osobe. Slijedom toga, odmah nakon što su > liaya primili u bolnicu, pozvali su gospoñicu iker. Stigla je smirena i zabrinuta. Jacku se odmah ■djela. - Nakon što se njegov krvni tlak stavi pod kontrolu kad ga stabilizirate, što tada? - pitala je, prevevši tanje što ga je Anna znakovima postavila. Liječnik se obraćao izravno Anni, što je hvalevriilno. - Onda će trebati operirati i staviti premosnicu. Joj im se da druge mogućnosti, kao što je angiopla-lika, više ne postoje. Začepljenja su previše velika. Možete li to ovdje napraviti? - upita Marjorie. - Operaciju? - Kad je Anna kimnula, liječnik odgo-
188
Sandra Brown
vori: - Ne, gospoño. Ja sam kardiolog, a ne kard skularni kirurg. Mogu vam preporučiti nekoliko i nih kirurga u Houstonu ili Dallasu. Bez obzira izaberete, mi ćemo ga upoznati sa stanjem gosp( Corbetta i pobrinuti se da dobije sve njegove sni i tomu slično. Tako cijelo vrijeme radimo. OlaJd vam cijeli postupak koliko god možemo. - Ne opterećujte se zbog mene - reče Mar govoreći ono što je Anna pokazivala. - Želim što je najbolje za mojeg svekra. - Naravno - reče liječnik. - Hoće li djed ozdraviti, Jack? - Radimo na tome da ozdravi. Srameći se svojih suza, David se okrenuo p Jacku i priljubio lice uz njegovo bedro. - MOA reći kakvi su njegovi izgledi? - Jack upita liječnj - Prerano je da bi se moglo reći. Uistinu - dot liječnik kad je u Anninim očima vidio sumnju. govo je stanje u ovom trenutku kritično. Neću lagati i tvrditi da nije. Nalazi se na odjelu intcn/iv| njege na kardiologiji. Cijelu noć pratit ćemo kakn razvija situacija. Ujutro ću vam vjerojatno moći i nešto konkretnije. - Kako bi bilo da ga se večeras helikopterom baci u Houston ili Dallas? - Marjorie je postavila |>il nje, ali je Anna odmah kimnula, sretna što se njc/iil prijateljica toga sjetila. - To bi bilo opasno u njegovom trenutnom stanj^ odgovori liječnik. - Kad bi se radilo o mojem ocu bih riskirao. Pričekao bih da mu se stanje stabili^ prije nego bih ga preselio. - Suosjećajno se nasmijel Anni i položio joj ruku na rame. - Jasno mi je da d što vam govorim nije ono što želite čuti. Zasad je najbolje što mogu učiniti.
Tajne prošlosti
189
nego što se vratio svojim obvezama, rekao je |III da će joj medicinska sestra javiti kad će moći leti Delrava. Obećani je posjet uslijedio pola sata ■uje Anna je požurila iz čekaonice, slijedeći medi-Iku sestru koja ju je pozvala. Marjorie je pošla s MU Jack je ostao u čekaonici s Davidom. i Zašto ja ne smijem posjetiti djeda? - cvilio je. fer je odjel intenzivne njege za ljude koji su bina bolesni. To nije mjesto za malene dječake. L Kako to? ^ Mogao bi stvarati buku i uznemiriti pacijente. Neću stvarati buku. I» Želiš li da ti pročitam priču? - Jack je s nadom po-jtao neku knjigu. lo je glupa knjiga. Uopće nema slika, bječak se nije dao smesti. Jacku je laknulo kad im [desetak minuta kasnije pridružila Anna. Doimala blijedom i potresenom, ali se radi Davida nasmije-■ i rekla mu da djed drijema. - Hoću vidjeti djeda. - Dječakova je donja usna Ićela podrhtavati. Ima cjevčice u nosu i na rukama, Davide - reče u Marjorie Baker. - Kao u onim serijama o liječnicima na televiziji? - Da, ali u stvarnom je životu drukčije. Ne bi ti se djelo vidjeti djeda u takvom stanju, a ni on ne bi lio da ga takvog vidiš. Osim toga, ako bi ga probu, to ne bi bilo dobro za njega. lack se obratio Anni. Želite li da ga odvedem ti? - Ne! - pobuni se David. - Želim ostati ovdje s djebm. Počeo je plakati, a Anna ga je povukla u krilo. Priinula je njegovu glavu na prsa i milovala mu čelo,
190
Sandra Brown
mičući kosu, još uvijek vlažnu od kupanja u rijeci < zio je Jack. Poljubila mu je čelo i čvrsto ga zagrl i hi ljajući ga naprijed-natrag. Uskoro je prestao i ali se još uvijek držao majke. - Čini se da ostaje - reče Marjorie, smiješci Jacku. U svem ovom uzbuñenju nitko nas niji žbeno upoznao. Znam da se zovete Jack. - Sawyer - reče Jack i pruži joj ruku. - Hvala I što ste došli. Siguran sam da je Anni drago ovdje. - Drago joj je da ste vi bili ondje večeras, kafl ovo dogodilo. - Da, pa, sretan sam što sam mogao pomoći. Marjorie ga je odmjerila pogledom, a potom je M kraj Anne i započela razgovor znakovnim je/ Sat vremena kasnije, Anni je dopušten još jedan pu minutni posjet Delravu. Njegovo je stanje ofl nepromijenjeno. Bolničko ju je osoblje nagovaralo neka poñe kuj ondje provede ostatak noći, ali ona nije htj ela ni i mišljati o tome. Od bolnice do ranca trebalo se vo/Š gotovo pola sata. Mogli bi stići onamo i odmah mori natrag. Delravevo bi se stanje odjednom m poboljšati, ili pogoršati. Ovako ili onako, želje I.« J biti u blizini. Marjorie se takoñer ponudila da će ostati, ali Am je insistirala neka poñe kući. - Samo ako obećali ćeš me pozvati ako se situacija promijeni. - Annaj je obećala. Jack nije znao što se od njega očekuje. Treba li IM ili ostati? Želi li ga uza se ili bi željela da ne: odavde? Osjećajući se nelagodno, kao da s\un( upada u oči, sjeo je na kauč koji je činio pravi kiiij
Tajne prošlosti
191
lm sto su ga zauzimali Anna i David. Iz neprivlačne ■tarjele zbirke materijala za čitanje na pokrajnjem \ću izabrao je časopis o ribolovu na grgeče. ) ponoć su se ugasile fluorescentne svjetiljke na ■HI. a zamijenile su ih prigušene stolne lampe, I a se ondje lakše može zadrijemati. U čekaonici ■azila samo još jedna obitelj, stariji par. Čovjek se io u naslonjaču. Iz njegovih otvorenih usta I meno se čulo hrkanje. Žena, vjerojatno njegova luga, plačući je usnula na kauču. Jack se pitao ka ih je medicinska kriza noćas dovela ovamo. Bavid je na koncu zaspao u Anninu krilu. Odnijela I na drugi kauč i pokrila dekom što ju je donijela kterka koja je ondje radila. Jack je opazio da |n i trlja nadlaktice, pa joj je dotaknuo lakat kako ; M i \u k a o njezinu pozornost. - Hladno? - Pokazala »matizacijski ureñaj nad njima. Zamolio je volon-■11 još jednu deku, a kad ju je donijela, raširio ju je i B>acio oko Anninih ramena. ► Hvala vam - rekla mu je znakovima. Nema na čemu. Želite li štogod popiti? Kavu? ■u? Sok? Eklmahnula je glavom, naslonila se na jastuke i, Imajući se iscrpljenom, sklopila oči. lack se udobnije namjestio. Brzo je utvrdio da ribot na grgeče nije posebno zanimljiv za njega. Ni drugi I Časopis nije uspio zainteresirati. feapravo, nije se mogao usredotočiti na čitanje jer je knatrao Annu. Dok joj je glava počivala na klonu, vrat joj je bio izvijen prema natrag i razotkrik a to ga je podsjećalo na crno-bijelu fotografiju b|a je prikazivala nju uz ogradu. IVeoma vješto s njezine strane, namjestiti fotoaparat
*
192
Tajne prošlosti
Sandra Brown
da snimi onako dobru fotografiju. Zacijelo je dari kad je smislila pozu i onako vješto rabila bijelu | tlost i duboke sjenke. Veoma zgodno. Je li ona zgodna? Ne kao neki model ili filmska i jezda. Za razliku od klasične ljepote, njezina i predvidljiva. Njezine su crte lica zanimljivije, m | stano se mijenjaju, zajedno s raspoloženjem. Nj ci je lice od onih koje bi čovjek cijelu vječnosi m gledati, ili barem dok ne odgonetne zašto. duu.i| ne može skrenuti pogled s njega. Pitao se što ona misli o incidentu u staji. Dok je j večeri prelazila dvorište, bježeći kao da je lovački psi, što je tada mislila? Možda ništa. Možda se pitala zašto ne pada k r. što će idućeg dana pripremiti za doručak, ili trehj kupiti one cipele što ih je vidjela u gradu. \! uopće nije razmišljala o tome. Možda to za nji bio incident kao za njega. Potresao je njegov ali možda u njezinom nije izazvao ni najmanji dlfl Sto se njega tiče, malo je nedostajalo da je ne pq vuče uza se i poljubi u usta. Pobjegla je kao da i bojala da će baš to učiniti. No je li se tako pomjd jer je željela da je poljubi, ili zato što nije mogla pl nijeti pomisao na to? Laskao si je i vjerovao da je riječ o onom prvñ Ali možda nije u pravu. Možda je pobjegla jer imao zadah iz usta. Ili je sav smrdio. Ili joj se nije i dalo kako izgleda, niti ga je smatrala privlačnim. Nitko ne bi mogao reći da je lijep. Njegovo lice| izgleda kao da ga je od gline oblikovala vješta r^ kipara, već prije kao da je neki amater uzeo mol pilu i na brzinu oblikovao komad drveta. Ne, osvojiti nikakvu nagradu zahvaljujući izgledu. Ali nikad nije morao plaćati ili preklinjati kaki.
193
I /ensko društvo. Dosad bi već sigurno znao ako izgled odbija suprotan spol, nije li tako? Bilo I; i! i koje su mu govorile da je njegovo grubo lice I Možda je u tome problem, previše je seksi. I m je pobjegla iz staje jer se bojala. Žene posje-I instinkt koji podivlja kad je ugrožena njihova most. Možda se bojala da će popustiti živo-lom nagonu, povući je na sijeno i obljubiti, »vraga, nema pojma što je ona mislila. umo je znao da te večeri nikako nije mogao ml\. Kad mu je to napokon uspjelo, nekoliko se ■asnije probudio natopljen znojem, unatoč tomu bučni klimatizacijski ureñaj ledeno puhao Id njegova tijela, i s erekcijom koja mu je ipak ■l.i donijeti nagradu. A u na se naglo probudila. Potrajalo je nekoliko seHa dok nije shvatila gdje se nalazi. Zatim se sjetila ■e i zašto, a tmurna stvarnost izazvala je pritisak u ■inim prsima. posljednjih nekoliko tjedana Deanova života provosate i sate u bolničkoj čekaonici. Njezino bdje-Itada nije djelovalo na ishod, a neće ni sada, ali nije ■la napustiti Delrava, baš kao ni Deana. bkrenula je glavu prema kauču gdje je spavao kiñ, uvjerivši se da je ondje i da je s njim sve u lu. Zijevnula je i protegnula se, a potom je zavrtjela Irom kako bi se riješila ukočenosti u vratu. Pogle-lii je na sat; sljedeća vizita bit će tek za nekoliko
1 ►ogledala je Jacka Sawyera. Spavao je, a prsa su mu ■ravnomjerno uzdizala i spuštala. Ispružio je noge, kn ravno, a drugu lagano savijenu u koljenu, ■ke su mu mlitavo počivale na bedrima.
194 Sandra Brown
Promatrala je njegove ruke, sjetivši se kakav je bio« čaj dodirivati ih. Davida je naučila abecedu znakovni jezika tako što mu je pravilno namještala prste. Istfl metodu primijenila u Jacka Sawyera. No njegovoj ruke izazvale posve drukčije osjećaje u njoj. Jackovi su prsti bili dugi i snažni. Vrhovi prstiju /uU viti. S gornje su strane imali dlačice izblijedjele 1 sunca. Nokti su mu bili podrezani, ali kožica na nefl mjestima hrapava. David ima mekanu dječju ruku. jackova pripB muškarcu koji često miriše po suncu, znoju i sijenu i I je puls vidljivo kucao u dnu njegova vrata kad su stafl blizu jedno drugome, čiji je dah osjećala na svojem lfl zbog čijeg je pogleda u nutrini osjećala toplinu. Njegove su se oči odjednom otvorile i uhvatile je ka| ga gleda. Povukao je noge i brzo sjeo. - Je li sve u redu? -Da. - Liječnik se nije javio? -Ne. Pogledao je Davida. Slijedila je njegov pogled, a ka mu je dospjela pokazati da ne može slušati. ptc što mislim nestrpljivo će Jack. - Sto mislite, B se Cecil Herbold jutros ovdje pojavio? ■cgnula je ramenima i odmahnula glavom, ne zna-| što bi mu odgovorila. \e znam ni ja, ali mi se to ne sviña. Čitao sam u Binama o tim ljudima. Oni donose nevolje. Delrav ■bi želio da se mota ovuda. Uopće mu se to ne bi Id.ilo, osobito kad je Carl na slobodi. Nazvat ću bol-k i reći im da ni u kojim okolnostima Cecila ne ■ju pustiti k Delravu. Slažete se? Da. ► Poñite se spakirati i sve uzmite sa sobom. Možete ■i kraj bolnice i nakratko posjetiti Delrava, a zatim dalje.
214
Tajne prošlosti
Sandra Brown
Nešto mu je rekla znakovima, a on je znao dal buni protiv njegova plana. - Ovdje nije sigurno, Anna - tvrdio je. - Delra) i bojao da će Carl doći ovamo. Mislim da je i to od razloga zašto me zaposlio. Kako bi imao nm dodatne zaštite na rancu. Želio bi da vi i David budi izvan opasnosti. Govorim u njegovo ime, kažem v« da postupite onako kako bi Delrav želio. Ustala je i brzo pošla u ured ispod stubišta. Jaeld pošao za njom. Pisala je u notes. - Neću ostaviti tm raya. Neću! - Ti su ljudi ubojice, Anna. Napisala ja: - Nisam se jučer rodila. - Ne. Ali ste se rodili gluhi. Bacila je notes u stranu i pokušala proći kraj nj ej ali ju je uhvatio za ramena. - Oprostite, žao mi je. ! je bilo glupo i bezosjećajno. - Njezino je lice osta| ljutito i zatvoreno. Jače joj je stisnuo ramena. - Delr^ si nikad ne bi oprostio kad biste vi i David stradali N ja sebi to nikad ne bih oprostio. Dopustite da \.u pomognem. Izvukavši se iz njegova stiska, koraknula je unatn i opet uzela notes. Kad je završila s pisanjem, okrenu! je notes prema njemu. - Delrav nije imao povjerenjal vas. Zašto bih ga ja imala?
215
23. poglavlje
4* irl se nije mogao sjetiti kad je zadnji put bio tako san. lapuštena ribarska koliba, u koju su se on i Myron I. »nili, zaudarala je po ustajaloj vodi i plijesni. VjeroIno imaju sreće da su je uopće našli, ali jedine poziIne strane kolibe jesu izolirani položaj i krov koji im h/a zaštitu od vreloga sunca. ■Tri malena prozora i jedna vrata nisu omogućavali fcočito prozračivanje, pa je sparina bila nesnosna. ■adrac na uskom ležaju kao da je bio napunjen letalnim kuglama. Myron je ispuštao tako smrdljive i nove da su se mogli zatvoriti u boce i koristiti h> kemijsko oružje. I Zar je onda čudo što je tako loše raspoložen? Bio je tako mrzovoljan da se počeo pitati je li dobro cio kad je Cecila uključio u svoj plan. Možda je me
lo trebao sam obaviti. Na kraju krajeva, ovo će biti punac njegove karijere, njegovog, kako se ono .i/e, opusa? Da, veliko finale. ()n i Myron su već mogli biti na drugoj obali Rio bande; da nisu morali čekati sastanak sa Cecilom,
216
Sandra Brown
ljenčarili bi u tropskom raju, s bocom tequile ujedi ruci i seno ritom koja ne zna što znači ne u drugoj.I ipak, on je ovdje u nekoj zabiti, domu kukaca veliki poput njegova palca i zmija dugačkih poput njegoB noge, kuhaju se u vlastitom znoju, muku muči ovoj paklenoj klimi. No Cecil i njegov doprinos važni su za kvalitetu! vota kakav će voditi kad jednom stignu u Meksikñ Carl je zaključio da će se, na duge staze, ovo zadifl vanje i mukotrpan život u nepovoljnim uvjet nJ ipak isplatiti. Ništa se nije dogañalo, a to ga je izjedalo i činilo M živčanim. Nije imao što raditi, osim tjerati dosadni kukce i brojiti minute svakoga dana, pa je previše ra/.| mišljao. Sumnja ga je nagrizala jednako neumorni kako su štakori noću čeprkali po smeću što su ■ ostavljali on i Myron. Jedino o čemu je razmišljao bilo je da vjerojatni nije trebao ubiti onoga čovjeka na benzinskoj crpki] Nije želio svjedoka provale. Ali, dovraga, policija 9 začas našla otiske na polici slatkiša. Hvala, MvronJ Vlasnik benzinske crpke identificirao bi ih nekolikd sati ranije, to je sve. Ipak bi imali dovoljnu prednosti Možda je trebao samo vezati čovjeka i ostaviti m ondje. Kad bi sve morao ponoviti, možda ne bi ni djevoj čiču odveo. No ukrutio mu se pri samoj pomisli na tu pustoloJ vinu, te je znao da bi odveo djevojčicu, bez obzira na druge okolnosti. I tko bi mu mogao zamjeriti« Bila je njegova prva žena nakon dvadeset godini Dvadeset godina, za Boga miloga! Nije mu se usp' dignuti za gospoñu Bailev ili njezinu sestru. Odbijal
Tajne prošlosti
217
njihova mlohava tijela, premda se činilo da u ne smeta što nisu mlade i imaju mlohave i ona nježna mlada cura u kratkim hlačama i bljenkama... hmm, hmm, hmm, kako je bila slatka. ) možda nije bilo baš pametno što ju je kasnije \ Takvo što izaziva svačiji gnjev. Policije, sudova, ':;;! jti, čak i drugih zločinaca. Sve službe za održavali i zakona u tri savezne države, zajedno s FBIipjenile su se zbog te cure. Preokrenut će svaki u-u kako bi našli počinitelja. Počeo je osjećati priL Dovraga, ne bi bio čovjek da ga ne osjeća. jijviše se bojao ponovnog uhićenja. Jer ako siluješ raviš sodomiju djetetu, a zatim ga ubiješ, ne samo e biti milosti na suñenju, nego će u zatvoru p dupe postati vlasništvo svih ostalih kažnjenika, i -ni će se pretvarati da ne vide što se dogaña. ■tak života proživio bi u samici, radi vlastite 11 u. ili bi ga svakoga dana silovali. Kakav izbor. \h ne bi se vratio u zatvor. Prije bi umro. Radije bi MI) metak u čelo od nekog šerifa, seljačine koja bi ■cijela proslaviti hvatanjem odbjeglog zločinca, in se vratio u zatvor. Hitac u glavu barem bi bio ■ i bezbolan. Ne kao svakodnevno silovanje, sve >k ne umre od ozljede ili bolesti. fJ a ravno, ne bi želio ni da ga ponovno uhvate ni da ubiju. Njegov prvi izbor bio bi život u sunčanom iksiku. Ali izmeñu njega i Meksika pruža se Teksas, bću sedamsto kilometara jebene države koja mu p donijela ništa osim peha, otkako su ga prvi put ni ili kao maloljetnika. lilo bi mu lakše kad bi s nekim mogao razgovarati MI razmišljanjima. Kad bi pokušao s Mvronom, bilo kao da se obraća panju. Zato, premda je ovo pro-
218
Sandra Brown
kleto čekanje nužno zlo, kad se sve uzme u ol će mu drago ponovno vidjeti brata. Cecil će podijeliti i razumjeti nešto od njegovih osjećaja. - Sutra je naš veliki dan, Mvrone. - Hmm. - Cupkao je krastu na laktu. - Jesi li spreman za akciju? - Je, Carl. - Ujutro bismo trebali rano ustati kako bismi dovoljno vremena. Ne želimo prerano doći onal privući pozornost na sebe. Ali ne smijemo ni za ka - Ne smijemo zakasniti. - Nadam se da Cecil zna što radi, dovraga. Al^ ovo zajebao, ubit ću ga, i nije me briga što I brat. Gurnuo je Mvrona kako bi odvukao njei pozornost od iznova okrvavljenog lakta. Bezbo|i> se oči usredotočile na njega, ali su malo što ral rale. Samo zapamti jedno, Mvrone. - Što, Carl? - Bude li bilo kakve rasprave, bilo kakve prepilj tome kako treba postupati, ti ćeš učiniti ono I kažem. Jesi li shvatio? - Je, Carl. Učiniti što ja kažem. - Ja, Mvrone. -Ja. - Prokletstvo... - Carl se bacio na neudobni i< i zagledao se u strop pun paučine. Njegovi su suuče^ beznadni imbecil i brat koji povremeno pati odi žnog kukavičluka. Svim se srcem nadao da se fl izliječio od toga. Nadao se tomu zbog Cecilal ako se nañu u govnima, Cecil će se ovoga puta im sam izvlačiti. Carl više neće preuzeti krivnju umj njega. Ni slučajno. Bolje da Cecil ne učini neku glupost, inače... Pa, jednostavno bolje da ne učini.
Tajne prošlosti
219
24. poglavlje
4ft Knna se čudila da teško bolesne pacijente smještaju fcdjel intenzivne njege na kardiologiji. Kako bi se ) mogao oporaviti na mjestu gdje vlada takva Ka? Ako se buka može usporediti s jarkom svje-ii i razinom aktivnosti, ondje je sigurno veoma no. ■tdicinske sestre i drugo osoblje žurili su naokolo. Koliko ih je za prijamnim pultom razgovaralo tele-\m. Jedan je domar prao pod, a drugi je praznio fcve za smeće. Svi su se sklanjali s puta izrazito Jpnoj ženi koja je dijelila pladnjeve hrane s metal-I kolica, kojima je manevrirala kao da je riječ o l^ ii.
Kad je Anna ušla u Delravevu sobu, ondje je medikka sestra provjeravala infuziju. Bio je budan. Hra je nešto zapisala na njegovu temperaturnu zatim se povukla, ostavivši ih same. knna je prišla krevetu i znakovima rekla: - Tako mi ) da ti je bolje. ► Poboljšanje nije baš vidljivo. Pogledom je pre-
220
Sandra Brown
šao po ureñajima koji su ga hranili, pratili rad njcl srca i disanje, praznili mu mjehur, pumpali kisik U gove nosnice, činili sve ono što sam nije mogao - Liječnik kaže da ti je mnogo bolje. Izgledat i nego kad sam jutros bila ovdje. - Na licu mu se pol izraz iznenañenja. - Spavao si, pa te nisam uznei vala. Jesu li pretrage bile naporne? - Prilično. Samo je to rekao, a Anna nije tražila da obfl svjesna da mu najviše od svega smeta besponuNajgori dio srčane bolesti bio je osjećaj po ni Ja bespomoćnosti i slabosti. Osim toga, liječnik ju je već upoznao sa situaciji Gospodin Corbett se oporavlja onoliko kolikoj može očekivati nakon tako jakog srčanog udari rekao joj je. Angiografija i druge pretrage potvfl su prvobitnu dijagnozu. Štoviše, Delravevo je i oštećeno uslijed ovog i prijašnjih srčanih udara. \ I! jatno pogrešno protumačenih kao loša probava ili] ravica. - Oštećen je dobar dio njegova srca. Ne nu| se izliječiti. S pozitivne strane, ohrabrivala ga je Delraji reakcija na lijekove za krvni tlak. Inače je bio doñ zdravlja i iznimno snažan za čovjeka njegovih gocfl Liječnik je zaključio riječima da je oprezno optimij čan. - Kako je David? - upita Delrav. Rekla mu je da na njegovog unuka pazi Marjq Baker u čekaonici, te da boja sliku za djeda, koji mu donijeti kad ga sljedeći put posjeti. - Bit će mi drago. Je li na rancu sve u redu? Uvjeravala ga je da je sve pod kontrolom. Nije ni rekla o posjetu Cecila Herbolda. Uzrujavalo M
Tajne prošlosti
221
;o spominjanje njegovih pastoraka. Takvo bi uzrunjc moglo biti smrtonosno u njegovom trenutnom ju. fcsim toga, Cecil je već otišao iz gradića. Još uvijek fc bio poznat razlog njegova dolaska, no lokalna ju Bol ičija uvjeravala da su ga slijedili sve dok se nije ■čno udaljio od okruga. ►Sawyer vodi brigu o svemu? ►Da.
Belrav se polako počešao po bradi. - Znaš da u letku nisam imao povjerenja u njega. - Zastao je m da čeka neku njezinu primjedbu ili neslaganje. hta nije rekla, pa je nastavio: - Želim reći, kad |)o razmisliš o tome, kako možeš imati povjerenja Invjeka koji se tako iznebuha pojavi ovdje? Doimao ^c/opasnim. Prilično simpatičnim. Ali nešto se nije ■palo. Neko sam vrijeme mislio da je imao neke k s ubijanjem onih krava. I Ali sad više ne misliš? i Ne, sad više ne. Zašto bi ubio moje krave, a meni isio život? To je učinio, znaš. Spasio mi je život, Ina. )ack se neumorno trudio kako bi reanimirao Del-fi\ i održavao ga na životu do dolaska hitne pomoći, isve usredotočen nastavio je masažu Delraveva srca lo da mu je znoj kapao s nosa i curio mu niz prsa i laktice. Nije htio prestati čak ni kad je Anna ponu-a da će ga zamijeniti. Činilo se da ima neki viši cilj što je spašavanje Delraveva života. Bilo je kao da kov život ovisi o tome hoće li Delrav ostati na živoAko mi je želio nauditi, mogao me pustiti da
222
Sandra Brown
umrem. Ali ipak - reče Delrav, skupivši obrve ćam da postoji nešto što ne znam o njemu. Nešud promaknulo. Ali što bi to moglo biti? Moglo bi biti da Jack ima neku vezu sa (Vcl( Herboldom, baš kao i Delrav. Drukčiju, s i e i i i n jednako nepobitnu. Jack je odmah prepoznao Herbolda. To j< Možda ga je prepoznao zahvaljujući pozornu n su je mediji posvećivali njemu i Carlu, ali prcpt ga je. Bio je napet i na oprezu, poput životinje] osjeti opasnost. Trenutno je zauzeo takav stav. m nego se Herbold predstavio, ne nakon toga. - Sto misliš o njemu, Anna? Budući da je o Jacku Sawyeru imala nekoliku k fliktnih mišljenja, lagala je: - Ništa ne mislim o njM Zatim je pojačala laž: - Nisam baš mnogo provela u njegovoj blizini. Cijelu je noć provela nadomak ruke Jacka Savvd Znala je kad je uistinu spavao, a kad je glumi.. spava, kako je ona katkad činila. Zašto je i j u.i l .i glupu igricu? Jer je bilo lakše pretvarati se da on nije ondje I se pretvarati da nema onih laganih drhtaja kad jesi je taktika samoobrane. Nije željela patiti ili naprl budalu od sebe. Njezina politika s ljudima uvijek je bila d;i ■ napadne, osobito s muškarcima. Razvila ju je kl bi se zaštitila od pohotnih mladića koji su željeli iJ siti seks s gluhom djevojkom. Taj je obrazac razradila tijekom adolescencije bi momak očijukao s njom, pozvao je van, a z a t i m očekivao seksualne protuusluge jer je bio tako pafl prema hendikepiranoj osobi. Momci nisu mogli pol jeti odbijanje, pa su se hvalili onim što se uopće i
Tajne prošlosti
223
lilo. Kako su pričama nastojali nadmašiti jedan boga, mitovi o njoj su rasli. Premda je to bilo We neutemeljeno, došla je na veoma loš glas. Tko kjerovati bezglasnom nijekanju gluhe djevojke? |rno ne momci koji su se nadali da će i oni dobiti f od onoga o čemu se toliko priča u svlačionica. Niti djevojke koje su je prezirale kao drolju, m potajno bile ljubomorne jer je momcima bila \ poželjna. jezini su je roditelji poticali neka izlazi s momcima su nazivali. Očajnički su željeli da njezin život le što je moguće normalniji. Činilo im se normall da je momci nazivaju, i to su smatrali pozitivnim ■azateljem da je ona poput svih drugih tinejdžerica. ■u znali što je razlog tim pozivima, a Anna nije Li;i srca razočarati ih pričom o svojoj popularnosti. ■Ijezina se patnja uskoro pretvorila u mržnju. ■cla se držati dominantno, što je odbijalo momke ■cvojke, podjednako. Zamalo je takvim držanjem ■strašila Deana Corbetta. Vjerujući da se nimalo I razlikuje od ostalih, u početku je odbijala njegove kive. Ali on je bio uporan, te je pristala izići s Kn. Činilo se da zauzvrat ništa ne očekuje, osim obeB|c da će ponovno izići s njim. ■mjesecima su se viñali gotovo svake večeri prije |D je skupio hrabrosti da joj pomiluje dojku, a i je zamuckujući zamolio dopuštenje. Možda je ti.i shvatila da ga voli. j/aprosio ju je odmah nakon što su prvi put vodili lav. Zadirkivala ga je da ne mora ići tako daleko, će ponovno spavati s njim bez obzira hoće li se iti ili ne. Uvjeravao je da nije riječ samo o u. Želio je cijeli život provesti s njom. Nažalost, njegov je život bio previše kratak. Nakon
224
Sandra Brovvn
njegove smrti Anna je imala daleko manje \/y\ upoznati nekog drugog muškarca. Bila je slušno i ćena udovica s malenim djetetom, a živjela je sa I krom na rancu kilometrima daleko od gradića, s.i| jedna od tih okolnosti zacijelo bi neženje natjeril zaklon. Kombinacija svega toga bila je pogrebna I njava za bilo kakav društveni život ili ljubavnu vfl Ružni tračevi o njoj i Delravu bili su još jedna iK | tivna strana. Opažala je radoznale poglede ljudi | god bi zajedno bili na nekom javnom mjestu. I je rijetkim prigodama visoko podizala glavu, a m njezina lica bio je hladan i zatvoren, što je n,ui< rano u životu kako bi se obranila od sažaljeJ okrutne znatiželje. Tračevi o njezinu odnosu sa svekrom budili su manje nekih muškaraca, a to ju je podsjećalo! momke iz srednje škole, koji su takoñer unaprl stvarali neutemeljene zaključke. Jedan od tih trena je Emory Lomax. Bez obzira na sva negativna iskustva, još uvije! imala pozitivan stav prema ljubavi, romantici i s Dean je već dugo mrtav, ali još uvijek se sjff kakav je osjećaj biti zaljubljen. Iščekivanje. Ubrzj disanje i kucanje srca. Stezanje u grlu. Uzbuden| trbuhu i žudnja u dojkama. Zapravo, sjećanja su bila posve živa. Sve je to osjećala u posljednje vrijeme. Svaki kad bi se našla u blizini Jacka Sawyera. Nije vjerovala da će je ikad ponovno privući i muškarac, ali sigurno nije očekivala da će se osjo omamljeno i zajapureno u nazočnosti lutalice prijat čizama i s tragovima teškog života na licu, čovjl punog kontradikcija. Jack se izvrsno snalazio s Davidom. Ništa i
Tajne prošlosti
225
kl a zamjeriti njegovu ponašanju. Marljivo je radio, iešto se nije uklapalo, a to ju je plašilo, jednako I i Delrava. Osobito ako ima nekakve veze s bra-I lerbold. ■e bila spremna paničariti i pobjeći, kako je Jack kl ložio. No lakše će disati kad Carl Herbold opet ; u zatvoru, te je znala razlog, ako on doista loji. iz kojega je Jack baš sad stigao. ■D se tiče Cecila... zašto je on danas došao na ranč? Mray je dotakne po ruci kako bi privukao njezinu fcrnost, a ona se trgne iz neugodnih razmišljanja. -I te muči, Anna? ■apravivši znak za s ispod brade, izbacila je ruku ■na van u znak 5. • Nemoj mi govoriti da nije ništa. Bila si kilome-■la daleko. Znam Zabrinuta sam. Želim da se oporaviš. » Nastojat ću, Anna - reče Delrav. - No ako se ne fcavim - Počela je znakovima nešto govoriti, ali Ispružio ruku i zaustavio je. - Za slučaj da me m ubije, morali bismo razgovarati o nekim stvarima, ^nna se nadala da neće izgovoriti neko priznanje by kojega bi im kasnije oboma bilo neugodno, ■nulo joj je kad je počeo govoriti o poslovnim pitama. - Sredstva za Davidovo obrazovanje nemoj ■štiti ni za što drugo. Bez obzira koliko ti bude |ko ili kakav će pritisak onaj Lomax vršiti na tebe, diraj Davidovu štednju. [()bećala mu je i molila ga neka se ne opterećuje tim Ilirima. - Molim te, sad se odmaraj. Namrštio se. - Imat ću dovoljno vremena za odma-pje nakon što kažem ono što moram reći. Proma-■ući njezino lice, on izusti: - Anna... Anna. (pročitala je svoje ime s njegovih usana i znala da
226 Sandra Brown
govori iz srca. Zbog toga je postala nervozu,i ga mogla spriječiti da kaže ono što je smatrao dq reći. - Pogriješio sam jer sam se bunio kad mi je rekao da te želi oženiti. Ispričavam se zbog loga! Poželjela se nasmijati od olakšanja. - Delray^ davna prošlost. To smo prevladali prije ne godina. - Znam, ali ipak se želim ispričati. Bilo je po s moje strane buniti se protiv vašega braka, dobra za Deana. I za mene. Osobito nakon nj smrti. Nasmiješila se s razumijevanjem. - Teško mi je što vas ostavljam da se sami bi I sebe. Ostavljam tebe i Davida u ružnoj zbrci. - Ne ostavljaš nas. I ništa nije važno, osim da raviš i vratiš kući. - Važno je, Anna. Jako je važno ako ne o/.di ;i Suze su joj navrle na oči. - Moraš se oporavili. I ray. Inače ću iznevjeriti Deana. Jer kad je on m obećala sam mu da ću se skrbiti za tebe. Ne Zelini kršiti to obećanje. Posegnuo je za njezinom rukom i ovoga je puta tisnuo na svoja prsa. Rijetko ju je kada dotaknuo.! se svim silama trudio da je ne dotakne. Stoga je I osobna gesta bila bez presedana i dokazivala je kal mu je sve to važno. Nije se koristio znakovima m tada morao pustiti njezinu ruku. Čitala je riječi si govih usana. - Nisi ga iznevjerila, Anna. Održala si svoje obi nje, premda ti to nije bilo lako. Ne, sigurno znaj rekao je kad je pokušala izvući ruku kako bi se pl nila - da ti nije bilo lako sve te godine živjeti mnom. Niti... niti naročito zabavno. Bio sam sebin
Tajne prošlosti
227
nhnula je glavom. , da, bio sam. Taj je život bio mnogo bolji za nego za tebe i dječaka. | i nikad nije vidjela da Delrav plače, čak ni na idu svoga sina. Suze u njegovim očima naglasile ■bije s kojima se borio. id je Dean umro, bojao sam se da ćeš se odseliti povesti Davida i stvoriti nov život za njega i Mogla si to učiniti. Možda si trebala. No u svalučaju, zahvalan sam ti što si ostala sa mnom. i je pokušala izvući ruku i reći mu nešto, ali nije ■nstio.
olim te, dopusti da završim. Sad kad sam zapoisam baš dobar u... Činjenica je da ne znam rijeraziti svoje osjećaje. Ali nadam se da znaš... i znaš da ja... ila se da joj neće izraziti ljubav koju je godividjela u njegovim očima. Nemoguće je reći točno shvatila da je Delrav zaljubljen u nju. ilo briljantnog trenutka spoznaje kad je sa sigurznala. Tijekom mjeseci i godina postupno je la, tiho i bez fanfara, sve dok jednoga dana jedno nije znala, kao što svaka žena zna. jedno od njih dvoje to nikad nije priznalo. mu ni na koji način nije pokazala da zna da njegovi osjećaji razvili u nešto mnogo dublje. »ilo okrutno. Jer iz toga se ništa nije moglo razobzira na moralne implikacije i na ogovaranja, 'vraćala Delravevu ljubav. Voljela ga je jer ju je lio unatoč početnim sumnjama. Odvojio je vri-i potrudio se naučiti znakovni jezik, a zbog
228
Tajne prošlosti
Sandra Brown
toga ga je takoñer voljela. Povezivala ih je zajd ljubav prema Deanu, a zatim prema Daviti i brižna i odana snaha. Ali to je sve. Njegova je ljubav prema njoj drukčija i min lja. Morala bi otići da joj je to ikad priznao, srcem nadala da se to neće dogoditi. Ranč je pj njezin dom. Još važnije, to je Davidov dom I I mu je jedina zamjena za oca, i njegova jedina Za njega će biti traumatično ako ga bude tnl odvesti odande, maknuti od svega poznatog i dri Delrav je očito pogodio kakav će ona stav /.m Zacijelo je shvatio ironiju svoje dileme: ako joj ljubav, izgubit će nju i unuka. Stoga su živjeli u prešutnom sporazumu: on i govoriti o svojim osjećajima, a Anna će se prcivj da joj nisu poznati. I sad se tako ponijela. Sagnuvši se, nježno gj nedužno poljubila u čelo. Kad se uspravila i pogl^ ga, razmijenili su pogled razumijevanja, snažni! bilo kakvih riječi. Njezine su mu oči zahvalik M svojim priznanjem ljubavi nije otjerao. On je ofl zahvalio njoj jer nije ismijala njegovu ljubav. I »l su zadržali netaknuto dostojanstvo.
229
25. poglavlje
4£ kc sjajne ideje doista treba zabilježiti. Trebala bi jati enciklopedija posvećena isključivo istaknuli lejama kako bi se buduće generacije mogle koristiti i proučavati ih, diveći se onima koji osmislili. jutim, kad bi postojala takva knjiga, bio bi an element iznenañenja. A osnova svake vriideje zapravo je element iznenañenja. Zato je bila tako jebeno fantastična. Nitko nije očekivao t Cecil Herbold posjetiti svojeg zločestog starog B|)i.i
lupkao je po volanu mustanga u ritmu glazbe što je Bala iz zvučnika. Springsteen je genij u svojem lučju. No ni Cecil Herbold nije loš u svojem. kalo. Posjeduje pravu kreativnu crtu koju dosad ■vnom nitko nije cijenio. ■), Carl možda jest smjeliji. Ima više nepromišljene fcrosti i smionosti. Ali Cecil je mudriji. On je stra-■ Mislilac. Onaj koji planira. Kclio je pritisnuti gas. Izvući iz automobila sve što mio/e, doista vidjeti koliko može potegnuti na auto-
230
Tajne prošlosti
Sandra Brown
cesti. To bi učinio njegov lakoumni mlañi brat. i uspjehom, Carl bi mogao biti dovoljno glup i \\ pozornost prometne policije. Dati im ono što priku da ga zaustave i maltretiraju. No Cecil je pametniji od Carla. Vozi dopui^ brzinom. Nikakve kazne za njega, hvala lijepa Osim toga, ako bude jurio, mogao bi izgubili nju. - Taj šaljivčina - prezirno promrmlja i u prinese limenku kole. Sto policija misli, s kim posla? Zar ne znaju da je on na granici genijuliK Vozeći brzinom malo manjom od devedeset kil tara na sat, još je jednom razmislio o proteklom < Nije mogao proći bolje. Bilo je jebeno sam Činjenica da je stari bolestan bila je neofi« bonus. Netko drugi je tu vijest mogao shvmni zapreku. Netko s manje mašte mogao je odmah odustati i vratiti se kući. Ali on je u tome vidio zlatnu priliku i u potpU je iskoristio. Otišao je u Blewer s namjerom da staroga iznenadi na rancu, pobrine se da o njegovu p izvijeste oni koji ga prate, a zatim se vrati kući, ga kasnije budu ispitivali, Delrav će im reci rt jer Delrav Corbett ne laže. (Koliko puta su on i { to čuli kad su ga molili da im pruži alibi? »Neću l.i za vas bijednike.«) »Cecil je došao k meni i molio me za oprost;i| će im Delrav. Nije važno je li mu oprostio ili ne. / će se da je Cecil zamolio Delrava da mu oprosti To bi bio uspješan dan. Dan se od uspješnog pretvorio u veličanstven su njegovoj tuzi, patnji i kajanju svjedočili svi n| gom katu bolnice Memorial. Kad su mu zabranili pristup na odjel inten
231
i/azvao je scenu. Ne bučni spektakl sa psovl što bi ga Carl stvorio. To bi bila pogrešna straI Suze i patnja su daleko učinkovitije u takvoj ičiji. Svi u čekaonici suosjećali su s njim kad mu ■ti.u I no nepokolebljiva medicinska sestra rekla: » i ni je, gospodine Herbold. Na zahtjev obitelji, m ne smije posjetiti gospodina Corbetta. \ 11 ja sam obitelj - jecao je, ali bez suza. Zatim je 11 uspio izmamiti nekoliko suza. - Ja sam obitelj. -l mu je postao malo promukao, što ga je činilo još j l;iletičnim. - Neću otići odavde dok ne vidim I Moram mu nešto reći prije nego umre. Zna li sam ja ovdje? Jeste li njega pitali želi li me li i [? ■pravo, da je kujin sin znao da se jedan od braće ■old nalazi tako blizu njegovu bolničkom krevetu, B>jatno bi odapeo. ^vilu se živo fućkalo za staroga, živoga ili mrtvoga, ■o rečeno, bilo mu je prilično drago što se nije b licem u lice s njim. Bio je spreman polizati vla;ovna i kleknuti pred Delravem, ako je to potre-n da njegova predstava bude uvjerljiva. No bilo mu ■rago da do toga nije došlo. Osim toga, Delrav nije ■jek kojega je lako zavarati. Ne bi bio lakovjeran |pu( bolničkog zaštitara kojega su pozvali, fcčito je bio bivši policajac, a dogegao se do Cecila s kicama od marende na brkovima. Pitao ga je u ku je problem, a on mu je objasnio. - No dakle, k>u razumjeti zašto ste uzrujani. Ali uznemirujete |lhic ljude, a tako nešto ne možemo dopustiti u bol-- Predložio je Cecilu neka doñe drugi put, kad Racija bude prikladnija.
S
232
Sandra Brovvn
Tajne prošlosti
233
Cecil je to odbio i čuvar je bespomoćne i medicinsku sestru, a ona je tada pozvala lokaUl
lištili život. Carl je veoma ružno govorio o Delkad mu nije htio pomoći oko žalbe. Prijetnje i
Policajac je bio star i umoran, a zapravo m svejedno hoće li Cecil vidjeti očuha ili ne. Ali sve o braći Herbold. - Ti si zapravo prekršio uvjetnog otpusta, zar ne, prijatelju? - Ne, gospodine. Dobio sam dopuštenje / očuhu. Pod uvjetom da se večeras vratim i \' sobe. David je, još uvijek u pidžami, govorio u telefonsku ■alicu. - Jer ako ideš previsoko prije nego si kmna, mogla bi pasti, razbiti glavu, a tada bi te
236 Sandra Brown
morali šivati i sve to. Jack kaže da sam go t o \ < . man da poñem veoma, veoma visoko, ali mani još uvijek boji za mene. Sad se vratila. Doul.t Jacka da razgovara s tobom. Bog. Pruživši slušalicu Jacku, David reče: - Čuo s;uw zvoni pa sam se javio, a onda sam probudio m.i kako mi je gospoña rekla. - Dobro si učinio. - Jack je zglobovima prstiju trljao dječakovo tjeme. Uzeo je slušalicu, pozdral predstavio se. - Oprostite Što ste toliko čekali. Žena se predstavila kao medicinska sestra oñji I intenzivnu njegu kardiologije. - Pokušala sami preko relejnog sustava kako bih razgovarala s ■ dom Corbett - rekla je. - Nažalost, nisam uJ dobiti vezu. Broj koji je ovdje zapisan zacijelo pogrešan. Tada sam pokušala nazvati gospodu I ali se nije javila. - Pokušat ću prevoditi - reče joj Jack. Anna je zabrinuto promatrala njegovo lice i ignl rala Davida, koji je vukao njezinu spavaćicu i iiaj doručak. Pretpostavljam da je riječ o Delravu? - OčcklH najgore, Jack je zadržavao dah. - Je li... kako mu - Njegovo je stanje jutros mnogo bolje. BarcJ bilo. Bolničarka koja je jutros kupala gospodina (J betta spomenula je jučerašnji posjet njegova pasto« bolnici. Veoma se uzrujao. Da ga nismo sprijaH ustao bi i otišao iz bolnice. Još uvijek prijeti da ćel učiniti. Smatrali smo da njegova snaha to ml znati. Možda bi nam mogla pomoći da ga smirim.. - Da, hvala što ste nazvali. Odmah će doći. Jack je spustio slušalicu i okrenuo se Anni. Da\ je još uvijek gnjavio, cvileći da je gladan, te tražećj nje da ode u kuhinju i pripremi mu doručak.
Tajne prošlosti
237
► 11 ej, mladi rendžeru - reče Jack, salutirajući mu. -i li dovoljno hrabar za zadatak? Misliš li da bi Bros mogao sam uzeti pahuljice? •^ Mogu li uzeti Cap'n Cninch'l I Zašto ne? L 11 redu! Nakon što je nespretno salutirao, izjurio . obe. Bknna je zurila u Jacka. Nije ju više držao u neizvjesni. - Delrav je dobro, ali se veoma uzrujao. Netko i i Muiješio i rekao mu za Cecilov posjet bolnici. Bakama je pritisnula sljepoočnice i ustima obliko-lu psovku. Uzela si mi riječ iz usta - reče Jack, Imda ga nije gledala i nije ni znala da je nešto lueer nije imao ni trenutka mira sve dok se ona i ivid oko ponoći nisu vratili iz bolnice. Bez njezina Inja ih je slijedio kad su pošli u gradić nakon ljeta Cecila Herbolda. Želio je vidjeti hoće li bivši bnjenik doista poći vidjeti Delrava. Nije se iznenam kad je na parkiralištu ugledao Herboldov mustang. Iparkirao se nekoliko redova dalje i u svojem kamioku čekao sve dok nije vidio kako blewerski policajac pti Cecila do automobila. Kad je otišao, za njim je (tniio šerifov automobil i slijedio ga sve do granice kruga. Jack ga je nastavio slijediti još tristo kilomeBi. i
■Sa svakim ga je kilometrom obuzimala sve veća nerva zbog tako dugotrajnog izbivanja. Kad je odlučio pit i ti se, prekršio je sva ograničenja brzine kako bi na nč stigao prije Anne. Sve dok je u bolnici, relativno sigurna. Budući da se njegovo lice sad redovito ijavljuje u svim emisijama vijesti, Carl se zasigurno fce pojaviti na javnome mjestu. unce je već bilo na zalazu, a niti jedan dnevni
238
Sandra Brown
zadatak nije obavljen. Jurio je naokolo, obavlfl ono što je bilo nužno, ali je pomno pazio na I pogledavao na sat, opet obuzet zabrinutošću | Anna još nije vratila kući. Čak i kad je pao mrak, noć je bila vruća i spi Ispucano je tlo poput radijatora isijavalo rani j e >|>« biranu sunčevu toplinu. Povremeno je šetao i mani osluškujući kako bi čuo bilo kakav neobičan pogledom tražeći sumnjive pokrete u sjenkam;i I mena na vrijeme morao je ulaziti u kamp-kućicu I jati ispred bučnog klimatizacijskog ureñaja kako I i se osušio znoj na koži. Zabrinutost ga je činili dražljivim, a sparina je samo pogoršavala situaciji Sa svakim satom koji je prolazio, zamišljao je 11 neopisive nesreće koje su snašle Annu i Da« Možda joj se automobil opet pokvario, pa je IM negdje u mraku. On nije prokleti automehaničar.] bala je odvesti automobil da joj ga pregleda stručd Ona i David mogli su doživjeti prometnu ncsn Možda su je odveli na bolnički hitni trakt i nclñ pitao koga treba nazvati. Ona bi rekla da je rJ član obitelji na odjelu za intenzivnu njegu kardil gije. Nikomu ne bi palo na pamet obavijestiti nulii| na rancu koji je već lud od brige. A braća Herbold su stalna briga koja ga izjeda. 1 jedio je Cecila gotovo do Arkansasa. Pa što? To u|( s it ni kriminalci. Roñeni su loši, a godine prove«J u zatvoru pretvorile su ih u okorjele zločince. Cei potez mogao je biti dimna zavjesa za Carla. CeJ mogao napraviti diverziju kako bi se Carl docepl Anne i Davida, jedinih osoba koje su prirasle { Delrava Corbetta. To je to! Oteli su ih Herbold i. Pograbio je ključeve kamioneta, spreman od ju
Tajne prošlosti
239
I u. kako bi se uvjerio da su Anna i David na inom, kad je na kapiji ugledao farove njezina kobila. A cl je automobil stigao do kuće, Jack je stajao u k glicinije u kutu trijema. Trebao se pokazati i Biti da će umjesto nje odnijeti Davida unutra. i je koraknuti naprijed i pitati kako je Delrav. I sjetivši se njezinih oštrih riječi tog jutra, i još I pomalo ljutit na nju, premda je bio mahnit od tinutosti, držao se sjenki i gledao kako sa stražnjeg ni i podiže usnulog sina i nosi ga u kuću. i uirpkućicu se vratio tek kad su se oni zaključali II i sva su se svjetla na katu pogasila. Iscrpljen od i insti i sati vožnje, srušio se na krevet i utonuo u t»k san. iniaknuo joj je ruku kako bi privukao njezinu Miiost. - Što se dogodilo u bolnici? Je li Herbold f\'\o tebi ili Delravu? »uhvatila je notes i napisala: - Odvela sam Davida c na ručak, pa nisam bila ondje, ali Marjorie jest. fcld je otišao u čekaonicu odjela za intenzivnu |u i zahtijevao da ga puste Delravu. Rekli su mu u ne može posjetiti. Napravio je scenu. Pozvana blicija. Ispratili su ga iz bolnice. To je sve. I )ovoljno da uzruja Delrava kad je čuo o tome. -i protrlja zatiljak. - Kojeg je vraga radio? Koja je |u svega toga? i Anna nije znala odgovore na ta pitanja. Žureći m odjene i poñe u bolnicu, već mu je okrenula I Stigla je samo do vrata radne sobe, a ondje je Bela na Davida koji je grčevito plakao. I'rolio sam mlijeko - jecao je. - Nisam htio, ka. Slučajno sam. fena se doimala iscrpljenom, užurbanom, na rubu
240
Sandra Brown
živaca kad je izišla iz sobe i zaputila se u kuli inju je pošao za njom, ispružio ruku i uhvatio njV vaćicu, naglo je zaustavivši. - Poñi se odjenuti - mirno je rekao kad sfl okrenula. - Ja ću to riješiti. Ti se pobrini za ptM u bolnici. David danas može ostati ovdje, sa mu U redu? - Smijem li, mama? Smijem li? - Davidu su sol osušile na obrazima dok je uzbuñeno poskakiui jedne na drugu nogu. - Mrzim bolnicu. MiriiB kada dobiješ injekciju. Smijem li ostati s Jai k.i molim te? - Želim da odete. Danas. Ti i David. Jack je rekao da će Delrav htjeti da odu. Ima pravo. Činilo se da je Jack uvijek u pravu, što I istodobno umirivalo i živciralo. Anna je prihvatila njegovu ponudu da će Davida, cijeli dan ako bude potrebno. Osjećala bi j nju savjesti jer na neodreñeno vrijeme ostavlja I kao i /bog obveze što je nameće Jacku, ali se čil da se oni lijepo zabavljaju, čak i dok su č i s t i l i veno mlijeko. Spustili su se na sve četiri, sa s t i a / d čama u zraku, Jackova pokrivena izbi iju trapericama, a Davidova pidžamom sa sličieam, Zvjezdanih ratova, i prilično joj nezainteiv domahnuli na pozdrav. Čim je Anna stigla do Delrava, počeo ju je u\ jal vati da mora otići iz gradića i povesti Davi tla sobom. I/gledao je bolje jer su mu obrazi dal malo boje, ali zabrinjavao ju je uzrok tog runu ini Morala ga je smiriti. - Ne prijeti nam baš nikakva opasnost, Delrav. \ - Bili biste sigurniji negdje drugdje.
Tajne prošlosti
241
|AVC// otići iz gradića dok si ti u bolnici. Kako I možeš pomisliti da bih otišla u ovakvoj situaciji? normalnim okolnostima ne bi otišla. Ali jučer je I bio Cecil Herbold. Zbog toga okolnosti uopće normalne. ,• znao da je Herbold najprije došao u kuću. kl.i bi dobio još jedan srčani udar da je to znao. i \ i kamo ne idem. Ostajem ovdje s tobom. iMolim te, Anna. Učini to radi mene. Ti i David fcdini do kojih mi je stalo. Štitio sam Deana od naka, koliko god sam mogao. Nikad im nisam Ktao da mu se približe. Cecil i Carl su moja odgofcost, moj problem. Ti sigurno ne zaslužuješ njih na i> i. Molim te, Anna, ne želim umrijeti u strahu Pa, kako je pacijent? - U sobu je ušao liječnik, fcinuvši Delrava usred rečenice. Inna mu je napisala: Jutros je napravio prilično Iku gužvu. I Cuo sam. I Je li uzrujavanje naškodilo njegovu srcu? liječnik je pogledao bilješke. - Vidim mrlju ovdje lnjegovom EKG-u. To je vjerojatno bilo onda kad prijetio da će nas tužiti. - Namrštio se na Delrava, tn ga je mrzovoljno promatrao. Nasmijavši se, liječ-k je odlučno zatvorio svoju bilježnicu. - Mislim da je par znak što ima toliko energije i osjeća se tako sna-lim. Pogledao je Delrava i pitao: - Što mislite o ■nji helikopterom?
242 Sandra Brown
Tajne prošlosti
27. poglavlje
4$
- Smijem li poći do banke i unovčiti ček? Russell je sjedio s nogama podignutim mi | stol, a sad je spustio novine i ljutito pogledao ( Jasno, bilo je teško reći je li uistinu ljutit jer se \\ mrštio. - To će se računati kao odmor. Pet minuta. - Možda će biti red. - Petnaest minuta. - Nastavio je čitati novim Kujin sin, mislio je Cecil dok je stavljao naofl sunce i izlazio na odvratnu sparinu. Nije i nikakvu posebnu uslugu. Svojom se stan kor odmor svakoga petka ujutro koristio za odlaz banku kako bi unovčio ček. Tako postupa otkal zaposlio u servisu. Russell jednostavno uživa u da se ponaša kao magarac. Iza zatamnjenih stakala naočala za sunce Coj pogledom preletio ulicu, ali nije opazio ništa bično. Drotovi vjerojatno još uvijek pokušavaju c netnuti zašto je jučer otišao u Blewer. Pri pomis
243
Sto ju je zasigurno izazvao, tiho se nasmijao, se zna li Delrav uopće da ga je pastorak posjetio. . nadao se da je stari umro od šoka. o je u slastičarnicu i naručio napitak sa sodom, fclivši konobaricu da ga stavi u plastičnu čašu za Vlatio je piće, roladu i časopis o automobilima. lii se na pločnik, polako se zaputio prema uglu. J kajući piće kroz slamku, čekao je da se promijeni D na semaforu, išao je ulicu, a zatim se vratio natrag na suprotnu ftim Zastao je u sjenkama ispred banke kako bi Npis mu je kliznuo ispod ruke i pao na pod. Kad n no da ga podigne, pogledao je prema vratima i m čuvara. Sigurno ne stariji od devetnaest godina, je kosu boje mrkve i bucmaste obraze posute la. Otvarao je vrata ženi koja je gurala dojenče
«
■••Inima.
Icil se zaputio do otoka nasred predvorja. Sa km je donio listić iz čekovne knjižice. Koristeći I mijskom olovkom, pričvršćenom za pult malenim Hlim lančićem, ispunio je ček i na poleñini napisao I podatke. Nastojao je ne misliti na kamere monnc visoko na zidu. Usporedio je redove ispred dvaju blagajničkih šalI U jednom je stajao debeli muškarac kojemu je ■asa visio privjesak s neobično mnogo ključeva, pi\ košulji ispod ruku imao je velike mrlje od
244 Sandra Brown
znoja. Žena s djetetom u kolicima sad je stajali njega. Tepala je djetetu, nastojeći ga zabaviti dal doñe na red. Blagajnica na drugom šalteru pomagala je sta paru. Iza njih je stajao motorist s brkovima, mara| vezanom na glavi i kožnatim prslukom. Na nje golim rukama vidjela se cijela zbirka upadljivih | vaza. Dok je Cecil još uvijek razmišljao koji će sm brže pomicati naprijed, zaobišao ga je muškard poslovnom odijelu i s naočalama u okviru od kofl čevine, ubacivši se u red ispred Cecila. - Magarac. Čovjek se okrene. - Kako, molim? - Nije važno - progunña Cecil. Stao je u roH motorista. Stariji je par imao poteškoća s razumijevanjem m rabe putničkih čekova. Motorist se nestrpljivo vip« i u čizmama debelih potplata, prekriživši svoje ñekd rane ruke na trbuhu. U drugom je redu debeljko završio svoj posad gegajući se, izišao, a ključevi su zveckali poput piti raca. Majka je prišla k šalteru. Poslovni je čovjek /hi jao iznose u svojoj čekovnoj knjižici. Blagajnica na Cecilovu šalteru napokon je stari! paru predložila da se o putničkim čekovima raspita kod višeg bankovnog službenika. Pozvala ga je. u i je stare ljude poveo do svojeg stola. Motorist je m zeo mjesto ispred šaltera. Cecil se pomaknuo napril Osjetivši nekoga iza sebe, okrenuo se. - Hej, Ceezeel. - Hej, Pepe. Čovjek je takoñer radio kao mehaničar kod RJ sella. Pepe je Meksikanac, a koliko je Cecil mofl
Tajne prošlosti
245
jeniti, družio se samo s drugim Meksikancima. nisu razmijenili više od nekoliko riječi, ali tip lio u redu. - Je li te Russell gnjavio zbog dolaska >ao i uvijek, čovječe - odgovori Pepe. korist je gotovinu spremio u džep, zaželio blagaj-igodan dan i otišao. Cecil je prišao k šalteru i i hladnog mramora gurnuo svoje papire prema ■ij nici. ■!)obro jutro, kako ste danas? - reče blagajnica, ■davši ček. - Pedeset u gotovini, točno? I Molim vas. Il i kakvim novčanicama to želite? Po deset, dvadeHolara? laj ka u susjednom redu zahvalila je blagajnici i ruula kolica. Dok se ona udaljavala, poslovni je jek prišao k šalteru. Blagajnica mu je zaželjela Bro jutro. olj se pojavio niotkuda, pšao se u Carlovoj ruci kao nekom čarolijom. Nemoj ni pomišljati o pritiskanju gumba za alarm Bkao je istim uljudnim tonom kao i ranije »Kako. Iim■ slušati HBO. Cecil je požalio što je uopće počeo govoriti o toni Napravili su dokumentarnu emisiju o silovanju i m su rekli. - Pa, nemaju pravo. Ubacio sam se u svaku ruj koju sam mogao naći, a niti jednom nisam pomislM o kontroliranju sebe. - Odvratno!
Tajne prošlosti
273
■To je rekla Connie. Carl je pogledao na stražnje sjelo. - Je li te netko nešto pitao? Ne. Nisam čuo da ti ■netko uputio jednu prokletu riječ. - ('onnie, molim te - reče Cecil, nastojeći spriječiti lohleme izmeñu Connie i Carla. - Šuti. Carl i ja raz aramo. Što sam ja - kiselo je pitala - nevidljiva? Ne, samo što prekinula ga je. - Sve dok sam ovdje, imam pravo J svoje mišljenje. k Jesi li uopće upotrijebio mozak, Cecile, jebi ga? > ■ remda je verbalna erupcija probudila Mvrona, živpla Connie i iznenadila Cecila tako da je umalo sle-s ceste, laknulo mu je da je Carl napokon splodirao. Više nije morao strepjeti od toga. Sad zrak može raščistiti. Unatoč tomu nije mu se oso-(> sviñao ton kojim mu se Carl obratio. ► Što sam učinio? Što sam učinio? oponašao ga je Carl. - Zanima t kad ti je palo na pamet da nju povedeš. - Zašto mene ne pitaš? - reče Connie. I- Jer pitam brata. Mogu sama govoriti za sebe! - Umukni! - istodobno prasnu oba brata. I Posve se razbudivši, Myron je počeo kopati nos. Upoznao sam Connie u banci - počne Cecil. Inaš, petkom, kad sam odlazio unovčiti ček. Počeli hio razgovarati. Radovao sam se petku jer sam kao da ću je vidjeti. Zatim se pojavila u servisu, trai i da joj popravim automobil. Jedno je vodilo do 'ugoga. Sviñali smo se jedno drugome i počeli izla-
A
t t
Živo mi se fućka za tvoj ljubavni život - posprdno
274
Tajne prošlosti
Sandra Brown
će Carl. - Želim znati zašto si je uključio u ovo. M kletu žensku? Jesi li poludio? Ne sviña mi si Nimalo. Baš nimalo, jebi ga. Kad god bi se u Carlovim očima pojavio taj sjaj, kad god bi izgovarao cijeli odlomak pral bez pomicanja usana, bilo je vrijeme za brzo objaM nje. Cccil nervozno reče: - Connie je pričala kal mrzi banku i svoje kolege. Kako se uvijek ulizuju ii vima. Kako su svi snobovi. Kako bi im se željela ci titi jer su je ponižavali i ophodili se prema njoj k;u je smeće. I tako mi je jedne večeri samo palu » pamet. - Imao si neku viziju ili tomu slično? - sarkast« upita Carl. - Pa, da, tako nekako. - Ignorirajući Carlovo \m zirno puhanje kroz nos, Cecil nastavi: - Počeo \ je zadirkivati, govoriti da bismo trebali opljačkati banku, tako bismo im svima pokazali. Takve sP Zatim se više nisam šalio, a ona je to znala. Q' se, rekla je da bismo baš to trebali učiniti. - Zadovoljan? _ Carl je još jednom ljutito pogledao Connie. Za^ reče Cecilu: - Prokleta slijepa budalo. Obradila onim što ima medu nogama. To se dogodilo. Šcv< te navela da je povedeš. - Imaj malo povjerenja u mene, Carl - ljutito [ Cecil. - Nije bilo tako. Bila je od goleme pomok su mu u glavi odzvanjale očeve laži, Jack reče: i la se neću vratiti, Davide, fcječak je počeo jače plakati. Ramena su mu se tre-Hajde, idi onda! - viknuo je. - Mrzim te. - KleII\M, Anna je privukla sina uza se. Obavio joj je I oko vrata i zagnjurio lice uz njezino rame. Luk je koraknuo naprijed, ali su ga šerifovi zamjei /austavili u nakani. - Idemo - tiho reče jedan od fcice. Pošli su s njim do kamioneta, a zatim je mlañi nuo prema patrolnim kolima, ključevi kamioneta bili su u bravi. Kad je Jack upa-| motor, njegov suputnik reče: - Imam povjerenja u k Sawyere. Nemojte napraviti neku glupost. Ja želim da se ovo što prije raščisti, više nego vi. ti brinite se. • Nisam zabrinut. - Bradom je pokazao naprijed. -
■enite. lack je još jednom pogledao kućni trijem, gdje je Bina još uvijek tješila Davida. Potišteno je ubacio u pinu i krenuo kroz kapiju, a patrolna kola vozila | tik iza njega.
320
Sandra Brown
35. poglavlje
- Žao mi je, gospoño Corbett. Sad ga ne možl vidjeti. Nalazi se iza zatvorenih vrata, sa šcril'ol Fosterom. - Jeste li rekli Jacku da sam ovdje? - Ne, sinko, nisam - odgovori službenik, ljubazno | smiješeći Davidu. - Sad je veoma zauzet. - Nije toliko zauzet da mene ne bi mogao primili! - Žalim, sinko, odgovor je ne. David se okrene k Anni. - Želim vidjeti Jacka i m mu da mi je žao. Nakon onog ispada na trijemu David je, koji inače pristojno ponašao, bio poput neodgojenog dd šta. Bilo mu je žao što je Jacku rekao da ga mrzi, pfl želio ispričati. Gnjavio ju je nebrojenim pitanjima n koja nije imala odgovora. Kad će se Jack vratiti? Hoće li se Jack vratiti? Zna li Jack da nije ozbiljno mislio kad je rekao ga mrzi? Je li ona bila zla prema Jacku? Zar zato jedva čel da ode?
Tajne prošlosti
321
Eašio ide s policajcima? I |oće li Jacka staviti u zatvor? I'l.iko se to nastavljalo sve dok Anna nije pomislila poludjeti. Što bi mu trebala reći? Da je Jack IŠ.IO svojom voljom, i to radosno? Ili da su ga uhitili, iflijc imao drugog izbora? K)vako ili onako, njezin će sin biti nesretan. Poku-i ga je utješiti, ali ništa nije djelovalo. Nije presta) o tome govoriti i nije dopuštao da ga skrene s hc. Kad je postao nemoguć, ukorila ga je da više Kc zbog Jackova odlaska nego djedove smrti, prelili |LI je zapekla savjest kad je to rekla. Godinama fcvjela pod istim krovom s Delravem, ali više ju je loljelo dok je gledala kako odvode Jacka pod sum-fcm da je počinio zločin nego kad je dan ranije odlap s Delraveva groba. i i je željela jednostavno čekati da bi vidjela što će fcalje dogañati, pa je odlučila posjetiti šerifov ured Bdjeti ima li kakvih konkretnih odgovora. Meñutim, bi umirila svoju savjest, najprije je svratila na grobDelravev je grob bio uznemirujuće svjež, ali cvifec je počelo venuti na neizdržljivoj vrućini. kdložila je Davidu da cvijeće rasporede na grobove pda, bake Mary i tate. - Ne misliš li da bi djed rado uiijelio cvijeće s njima? - pitala je. David je mrzoIjno kimnuo. Zadatak je privremeno skrenuo dječakove misli s ka, ali Annu je mučilo pitanje je li on mogao učiniti «> za što ga je policija očito sumnjičila. Ne bi došli po njega da nisu vjerovali u njegovu ivnju. Imaju li dokaze koji ga povezuju s trovanjem? ako je mogao učiniti tako nešto? I iz kojeg razloga? U mislima je tražila mogući motiv, ali ništa joj nije dalo na pamet.
322
Sandra Brown
Jack ju je pogledao u oči i nijekao, no je li govol istinu? Obično je znala veoma dobro procijeniti Iji Je li ju zaslijepila privlačnost što ju je osjećala preM Jacku? Je li joj promaknulo nešto na njegovu licufl njegovim očima, ponašanju, nešto što bi uka/i na mračan unutarnji karakter? Ako je bio posve nedužan, zašto se ponašao onafl plaho kad je sinoć svratio Ezzy Hardge? Čim je prefl znala posjetitelja pred ulaznim vratima, Jack joj ] rekao da mora obaviti još neke poslove i izišao kroj stražnja vrata. Nadala se da će se vratiti kad Ezzy ode. Nadala da će nastaviti ono što su započeli prije dolaska bivfl šerifa. Nadala se da će je Jack poljubiti. Kad je sinoć napokon prestala očekivati Jackol povratak, ljutila se jer je Ezzy izabrao pogrešan IrcnJ tak da se ondje pojavi. Možda je to bilo dobro za rn Možda ju je spriječilo da se upusti u vezu s čovjekoj koji je bio dovoljno okrutan, nemilosrdan i prepred« I da otruje rančerovu stoku. Ali nije mogla vjerovati da je Jack Sawyer takfl Neće u to vjerovati sve dok joj sam ne prizna. Žclj« I • gaje otvoreno pitati je li učinio tu strašnu stvar, te ako jest, zašto. Željela ga je sama pitati i gledati ga u ofl Željela je znati. Morala je znati. No službenik za prijamnim pultom u šerifovu uivñJ bio je nepokolebljiv i nije želio davati nikakve iniol macije. Bio je ljubazan, ali je odlučno odbio njezin i Davidov zahtjev da im dopusti razgovarati s JackoiiJ rekavši im jedino da je Jack Sawyer nedostupan, ti da ne zna koliko će ga ondje zadržati. Takoñer je stekla jasan dojam da joj se obraća svi soka zbog njezina hendikepa. Sve je napisala u nolui
Tajne prošlosti
I
323
se nije željela oslanjati isključivo na Davidovo preIcnje u nečem ovako važnom. Čovjek joj se obra• kao da govori djetetu, i to ne baš bistrom djetetu. i notes je napisala: - Ne želim podnijeti tužbu pro"spodina Sawyera. Ne prije nego razgovaram s 11 n i uvjerim se da je kriv. () tome ne možete vi odlučivati, gospoño Corbett. Ali to su bila moja goveda - pisala je. - Moj se ■car odlučio sam pozabaviti incidentom. Nije važno. Ako je Sawyer prekršio zakon, nije ino što vi želite učiniti po tom pitanju. Država će ■ići optužnicu. Njezino je poznavanje engleskog bilo daleko supe-.1 nije od njegovog; stoga ju je još više ljutila njegova ishodljivost. Zazvonio je telefon, a on je to iskoristio I oj kaže da će biti obaviještena o razvoju dogañaja. bdložio je da »sad lijepo poñe kući«, kao da je rekao li bude »dobra djevojčica«. Zatim je počeo razgoliti telefonom, ignorirajući je kao da je nema. Anna je otišla, praktički povukavši Davida sa Inim. Vani je sparina bila nesnošljiva, ali je stajala pločniku i razmišljala o svojem sljedećem potezu, nilo se da ništa ne može učiniti za Jacka Sawyera. vid je bio mušičav i cendrav. Nimalo je nije privla-b dugotrajno poslijepodne provedeno u nastojanju ga zabavi dok je ovako raspoložen. Kino? Pogle-la je na sat. Prerano je za matineje. Ručak? I za je prerano. | Dok je Anna neodlučno pogledavala s jedne na u stranu ulice, nešto joj je zapelo za oko. Vidjela c to i ranije, naravno. No sad joj je upalo u oči poput lečavog neonskog natpisa, mameći je unutra. ».Ilnčno povukavšr Davida za ruku, žustrim je kora-iii pošla pločnikom.
I
324
Sandra Brovvn
U dobro održavanoj prodavaonici bilo je svjc| tiho. Pazeći na Davida da ne bi dirao skupu ral Anna je proučavala novu generaciju fotoaparat leća. Prodavaonica je otvorena prije nekoliko c« Anna je bila znatiželjna, ali dosad nikad nije \ ovamo. Jedva si je dopuštala letimičan pogled prfl izlozima, bojeći se da neće moći odoljeti iskušcnjuJ Kako je to bila jedina prodavaonica specijalizira za fotografski pribor u Bleweru, inventar je bogat i skup. Vrtjelo joj se u glavi od niza razlii i aparata i dodatnog pribora. Silno je željela isprol fotoaparate zaključane u staklenim ormarićima,! je znala da njihova cijena uvelike nadmašuje njem mogućnosti. Sve dok ne počne zarañivati na lolo jama, morat će se zadovoljiti svojom zastarjelom opi mom. Kupila je samo nekoliko crno-bijelih filmovi nedavno objavljenu knjigu o tehnici fotografira nj. i - ... poslati taj film na razvijanje - govorio je čom za blagajnom. Nije vidjela što je rekao na poi rečenice. - Više se nigdje u Blevveru ne može rafl crno-bijeli film. Kimnula je. - Mislim da vas još nisam vidio ovdje. Poznaj većinu svojih mušterija. Kretnjom je pozvala Davida i znakovima mu m neka čovjeku objasni da je gluha. Kad je to m čovjeku nije bilo neugodno, niti je ostao bez rjfl što se ljudima često dogaña. Nije ju pogledao i I niti promucao ispriku. Zapravo, lice mu se razveñ kad se široko nasmiješio. - Kako se zovete? Da vi niste Anna Corbett, kal slučajem?
Tajne prošlosti
(upa njeno se nasmiješila i prihvatila ruku koju je isbf 10 preko pulta. IV-te Nolen - rekao je, smiješeći se od uha do uha I su se rukovali. - Tako mi svega, ovo je nevjero-K). Čekajte da to moja žena čuje. Oduvijek sam I želio upoznati, ali sam mislio da mi se nikad i pružiti prilika za to. Doñite ovamo, fcaobišavši pult, poveo ju je prema zidu gdje je bilo Keno nekoliko desetaka uokvirenih fotografija. i Evo, vidite! Baš ondje! - Kucnuo je po uvećanoj fc-bijeloj fotografiji što ju je Anna odmah prepo-■a kao jedan od svojih prvih radova, p/eći da mu može vidjeti usne, čovjek je objasnio, mje godinu ili dvije pokušavao sam prodati neku hi opremu fotografskom odsjeku na fakultetu, ■zio sam ovo kako visi na zidu i pomislio da je 10. Pitao sam profesora poznaje li autora i on pričao o vama. O tome da ste gluhi i sve tako. kao je da je velika šteta što ste prekinuli školovanje Iste imali više dara u malom prstu nego većina nje-kih studenata zajedno. Trebalo ga je malo nagovali otišao sam s tom fotografijom. S očitim je divljenjem promatrao fotografiju. Tema pila stara kuća. Stajala je poput siluete na naglašeno ipnniranom zapadnom nebu tijekom zalaska sunca. igla se doimati prijeteće, ali je kroz svaki prozor »rala svjetlost i obasjavala trijem ispred kuće. - Meni to jednostavno znači »dom«, jer sam odran u seoskoj kući baš poput ove. Nalazi se na ni zidu otkako sam je nabavio. Ljudi reagiraju na Povezuju je s nečim, znate? Čujem mnoge pripdbe na njezin račun. Mogao sam je prodati već stoku puta, ali to mi je jedino djelo Anne Corbett, pa se I /clim rastati od nje. Trebali biste više raditi.
» i
325
326
Tajne prošlosti
Sandra Brown
Podigla je vrećicu u kojoj se nalazilo ono ši kupila i lagano je protresla. Shvatio je njezinu poruku i još se šire nasmil - Dobro! Rado bih vidio ono što snimite. - 1/v; je posjetnicu iz lisnice. - Tu je moj broj. Ovaj iz davaonice i kućni. Ako vam zatreba bilo što od bora, samo nazovite. Ili ako samo želite razgov* o fotografiji; mene ta tema nikad ne umara. ] mogu vam reći koliko mi je drago što sam vas nj kon upoznao, gospoño Corbett. Emory Lomax se podrignuo u bijeli papirnati ul zgužvao ga i bacio na hrpu kosti, preostalu od rebaj - Jesam li lagao o hrani? Ovaj momak zna što I dobra rebarca, nije li tako? Tri su muškarca, Connaught i dva potpredsjednik sjedila u separeu s Emorvjem. Connaught i jedaiT potpredsjednika sjedili su prekoputa Lomaxu,] drugi je s njim dijelio klupu. lako uštogljeni da su škripali dok su hodali, mfl ljanjem su se složili da je roštilj doista vrhunski. Mal simalno se prepustivši ulozi domaćina, kretnjom! pozvao konobaricu i naručio još jednu rundu pifl Obično za ručkom nije pio ništa jače od leda čaja, ali ovo je posebna prilika. Pivo nije naročito saB sticirano piće. Sigurno ne kao martini i kvalitetni vi .na što su zacijelo navikli. Ali pivo ide uz jela s rošiiIj| a on ih je doveo u najbolji restoran s jelima sa žari istočnom Teksasu. Doletjeli su iz Houstona u otmjenom mlažnji kompanije, koji je izgledao poput nečega u čemu se negativac iz filma o Jamesu Bondu vozikao Euj pom. Emory ih je dočekao na Okružnom aerodroni Blevvera, što je zapravo bila čistina usred pašnjak!
327
i na uleknuta pista, hangar od zahrñalog lima i I eni ured ispred kojega su se nalazile dvije crpke M i] ivo. ► Ovo je jedna od prvih stvari što će ih trebati pre•iliii - primijetio je Emory dok ih je vodio do svojeg nmobila, jaguara koji je bio sva njegova radost i ■s. Čim započne prva faza, zamišljam kako UD modernizirati ovaj aerodrom za one koji će i •'ili na vikende. Sto kažete? ■ledavši se na Connaughta, druga dvojica su isto-110 kimnula, poput lutaka na koncu, a tako su »vo na sve reagirali. Bili su šutljivi i rezervirani, nory se nije dao smesti. Razumio je. To je bio ajeni postupak. Način na koji magnati obavljaju poslove. Od njih bi štošta mogao naučiti, kad kad su završili s jelom, Emory je osjećao njiMvu nestrpljivost. Connaught je povremeno prezirno fcledavao prema džuboksu iz kojeg je tijekom cije-| obroka treštala glazba. Takoñer je često pogledali) na ekstravagantan, dijamantima optočen, zlatan Eni sat na svojem lijevom zapešću. Čim je konoba-K s pladnja na stol premjestila četiri boce piva, |iory je prešao na posao. Sreñeno je. Corbettovo je imanje praktički naše. u I je Delray već morao umrijeti, nije mogao izabrati ilj i trenutak. - Svima se nasmiješio. - Ne mislim ||la loše, naravno. - Što je s gospoñom Corbett? - upita jedan od i. - Je li ona nasljednica? I Sve je naslijedila. Nije li to problem? - upita Connaught. - Rekli ste se ona jednako zdušno protivi prodaji kao i nje-svekar.
Š
f
328
Sandra Brown
Emory se nagnuo unatrag i ispružio ruku dm naslona klupe. - Možda je bilo tako dok je on i živ. Poštuj svekra svoga. Nije ga željela naljutiti. - No vi vjerujete da će se sada predomisliti? - Siguran sam u to - odgovorio je tonom ležen samouvjerenosti. - Kako će sama voditi onaj rañ Ne može. Gluhonijema je. Brzo će shvatiti što je nfl pametnije za nju. Možemo joj dati tjedan dana, naj\ i dva, i poslat će joj jasno da neće uspjeti. I naravaH zastao je kako bi ubacio tihi smijeh -ja ću biti u bli/id i podsjećati je na sve probleme s kojima će se suafl ako pokuša sama voditi ranč. Navest ću je da pm prije nego se vi predomislite i počnete tražiti duigd imanje. Čovjek u odijelu prekoputa njemu gurnuo jel stranu svoje netaknuto pivo. - Zašto mislite imate bilo kakav utjecaj na nju? - Pa, tu je zajam što im ga je banka odobrila. Tufl se mogu okoristiti. Zatim je tu ona panika oko traH nja stoke. - Smijuljeći se, doda: - Uvijek može doći dl još takvih problema. - Je li taj vaš Meksikanac povjerljiv? - upita čovjM koji je sjedio kraj njega. - Sve dok mu plaćate, Jesse Garcia bi ševio vlast ili majku pred dvanaest gledatelja. - Sigurni ste da vas nitko ne može povezati sli. njem? - Apsolutno. Zapravo, dok mi razgovaramo, netfl drugi je uhićen za taj zločin. Nije smatrao potrebnim spominjati im dosadnfl najamnog radnika koji, za Emorvjev ukus, izgleda pnd više prepredeno i sposobno. Prvi dojam što ga je stfl kao o kauboju bio je da je riječ o aroganlnod kujinom sinu koji bi mogao zabadati nos u tuñe si
Tajne prošlosti
329
pcirv nije mogao dopustiti da se u Anninoj blizini ■ii/i netko tko bi pobijao dobre savjete koje joj je I davao. Morao se riješiti najamnog radnika. fcitim je tu Garcia. Unatoč onomu što im je rekao o ■ksikancu, on ga je takoñer činio nervoznim. Sto l mu netko ponudi više od pedeset dolara da otkrije Ibu koja ga je platila da otruje sol na Corbettovu Injaku? Meksikanac obično nije izdavao svoje kliHe, ali tko zna? Možda ima lošu godinu, pa mu Iha novac. nikle, što je Emory učinio? Lijepo je jednim udarm riješio oba problema. Kao bankar čiji je zalog u kmosti, nazvao je šerifov ured i povjerio im svoju fcrinutost zbog besmislena ubijanja dragocjene ■c. spomenuvši koincidenciju zapošljavanja novog Kika. Uvjerili su ga da će provjeriti. J posve se jednostavno udaljio od problema trovanja bivši sumnju na nekog drugog. Šerif ov će ured ugo,u kauboja dok bude trajala istraga. To bi moglo fcajati. Za to vrijeme će Emory imati slobodne I i moći će obrañivati Annu, bez ičijeg upletanja. Prokleto briljantno, čak i ako to sam kaže. » Vjerujte mi - reče - pobrinuo sam se za svaku kgućnost. Garcia je genij. Čak sam razmišljao o ■c da se ponovno koristim njegovim uslugama. ■na Corbett obožava svojeg sina. Sto otvara niz reućnosti. Za pravu cijenu, siguran sam da bi Garcia io postati veoma kreativan. "Tri su muškarca iz EastParka razmijenila nelagodne ■lede. Opazivši to, Emory brzo doda: - Jasno, Mije ne bih vršio tu vrstu pritiska. To bi bila posljedI taktika, a koristila bi se jedino kad bi to bilo neopkdno, i samo nakon što bih se posavjetovao s vama. Nadamo se da razumijete, gospodine Lomax -
330
Sandra Brown
reče jedan od potpredsjednika - da će EastPark /ai jekati svaku vezu s vama bude li se vaše ime \ki povezalo s nekim zločinom. Nikad ne odobravaj kriminalne aktivnosti. Gluposti. Connaught vjerojatno rukovodi m/n kriminalnih aktivnosti prije doručka. Emorv je znao, a Connaught je znao da on zna, ali se Emorv fl žio: Naravno. Samo govorim ono što mi padaj pamet. Većina tih opcija neće se iskoristiti. Onu što najviše računam, što će biti najučinkovitije, ■ naš osobni odnos. Kao što se nadao, to je pobudilo njihovu znati/cl Gotovo se moglo vidjeti kako je Connaught nai i uši. Vaš osobni odnos s kim? - S gospoñom Corbett. - Nisam znao da postoji takav odnos. Emorv je spustio ruku s naslona i smeteno slegiB ramenima. - Nisam želio da se to zna. Za slučajH netko od vas pogrešno protumači moje zanimanjel projekt. Ponosim se činjenicom da svoje poslol interese odvajam od osobnog života. Ali s l^ točke gledišta, mislim da će gospoña Corbett, Annl počiniti grešku zbog koje će žaliti dok je živa afl odbije vašu ponudu. Uvjerit ću je u to. Ako me ni poslušati kao financijskog savjetnika reče i nam« - jednostavno ću primijeniti drugi oblik uvjeravanH Muškarci su ponovno razmijenili zabrinute pogleda - Gospodine Lomax, zakoni o ovoj vrsti stjecal zemljišta veoma su strogi. Štoviše, savezna vladi pozorno motri na sve transakcije. - Itekako sam svjestan toga, da - reče Emorv i I lice namjesti ozbiljan izraz.
Tajne prošlosti
331
jTovjek koji je sjedio kraj Connaughta reče: -pbno je važno da svoju suradnju s nama posve kojile od svojih obveza u banci u kojoj radite, ■to ovi klipani misle, s kim razgovaraju? Emorv ■nax poznaje pravila ove igre; igra je već godinama, ■mda iznerviran onime što je smatrao uvredom za bju inteligenciju, zadržao je ozbiljan, ponizan izraz b. - Naravno. To se od početka samo po sebi ■umije. .loš je važnije da ništa što nije etički ili, ne daj b.c. nešto amoralno Hej, ljudi! - prekine ga Emorv, podigavši obje me. Nemate razloga za zabrinutost. Bnizivši ton glasa, nagnuo se preko crvene plastične jarice u kojoj su mu ranije poslužena rebarca. -|je riječ o tome da moram zavesti ženu. Anna je... vidimo, kako bih to pristojno mogao reći? Budući je Anna lišena normalnih govornih sposobnosti, I a je drugi način za komuniciranje. Shvaćate? - Kažete da vas dvoje već imate odnos intimne pri-'e? I morvju je već bilo dosta otmjenog načina izražaja. Ne, kažem da je ševim već dvije godine, tovo od dana kad sam počeo voditi njihove račune, početku sam mislio da joj ga stari stavlja. Tako kažu asine, a koliko ja znam ili koliko mi je stalo, u pravu . No počela mi se žestoko nabacivati, pa sam pomi-h, dovraga, zašto ne? Nisam oženjen. Ona je ljepo-a. I... - Pomaknuo se naprijed koliko mu je to stol >puštao. - Znate li što je najbolje? Ona ne može >voriti. Dakle, pitam vas, nije li to ševa iz snova? To je čak i hladnom Connaughtu izmamilo osmijeh. Iimorv reče: - Budite spremni za daljnji razvoj gañaja, gospodo. Trebalo bi biti riješeno ovih dana.
332
Sandra Brown
Time je sastanak završen. Emory je na stolu osufl dovoljno gotovine za četiri večere, osam piva i bi jal napojnicu. Tapšući ih po leñima, ispratio je svoje IM* do vrata, neprestano ih uvjeravajući da situaciju M pod kontrolom, a cijelo se vrijeme preznojavJ pitao kako će, dovraga, sva ta hvalisanja učinili tima. Bio je tako zaokupljen svojom dilemom, da n opazio čovjeka koji je sjedio u separeu njemu iza m
Tajne prošlosti
333
36. poglavlje
d su članovi obitelji i prijatelji davali komplie zbog njezinih fotografija, Anna ih je smatrala ktivnima. No mišljenje Petea Nolena o njezinu bilo je objektivno. On je profesionalac koji razlikovati dobar od lošeg rada. Točno je shvatio je pokušala reći fotografijom seoske kuće. fcravno, Jack ■Nije dopustila da se misao posve oblikuje jer ju je amišljanje o Jacku rastuživalo, a ničemu nije kanila pustiti da joj uništi taj trenutak. Premda se to činilo /jerojatnim, ona ima poklonika! Željela je uživati u iju pohvala vlasnika prodavaonice. Nažalost, nije lala komu reći tu vijest, nije imala nikoga s kim bi ■dijelila zadovoljstvo. Kad su stigli kući, bila je tako puna adrenalina da je lmah stavila film u fotoaparat, pokupila svoju Iremu, povela Davida van i počela ga namještati i ljuljačku što ju je Jack napravio za njega. No sparina je bila tako nesnosna, a zrak tako ljepljiv i se činilo da im se lijepi za kožu. David je postao nsičav i nije htio surañivati. Uskoro je popustila
i
334
Tajne prošlosti
Sandra Brown
pred klimom i sinovljevom tvrdoglavošću. Dok su vraćali u kuću, opazila je bijele, olujne oblake nal verozapadnom obzoru i pomislila kako bi bilo pioj krasno da padne dobra kiša. Pripremila je sendvič od pečenog sira Davidu i ručak, te mu dopustila da jede na podu dnevni boravka i gleda video o dinosaurusima. Potom j otišla u svoju spavaću sobu, kako bi imala nekoliki trenutaka samo za sebe. Nakon što je Dean umro, preuredila je sobu d;i prilikom svakog ulaska onamo ne bi prisjetila dan noći kad je njezin muž ondje ležao, boreći se I svaki dah i strepeći od vlastite smrtnosti. Sobu je uredila nijansama boje marelice i bjelokoM stvorivši umirujući ugoñaj, a svuda su se nalazile l'otd grafije Davida u srebrnim okvirima. Na nekolikoj bili ona i Dean. Jedna je prikazivala Delrava i Malj Njezine su se omiljene knjige nalazile na polica^ otvorena ormara u kutu. Na podu izmeñu krevetB prozora postavila je sag, a kraj prozora se nalazila sfl lica za ljuljanje. Soba se doimala osobnom, ali nije bfl pretrpana. Djelovala je beskompromisno ženstvenoj Previše ženstveno. Veoma kreposno. Katkad ju je noću obuzimao tako snažan osjeći usamljenosti da je bio opipljiv. Mrzila je spa™ sama. Čeznula je za tim da netko leži kraj nje, da m noću može dotaknuti, osjetiti njegov dah na svojd koži, dijeliti njegovu tjelesnu toplinu, znati da niM sama u svojoj mračnoj tišini. Katkad su pak njezine žudnje bile posve tjelesni naravi. Nakon mjesečnica, kad se uvijek lako spolni uzbuñivala, imala je erotske snove u kojima su ona neki muškarac bez lica uživali u nevjerojatno« seksu. Znala se probuditi usred orgazma. No znafl
335
buditi i prije vrhunca, te bi ostatak noći bila groznica i nemirna. U tim je prigodama čvrsto stezala ■uk i pritiskala ga izmeñu bedara. I la, nedostajao joj je seks. Jaek Sawyer ju je natjerao da to shvati. Potisnuvši misao u drugi plan, prišla je toaletnom klicu, sjela na resama ukrašen stolac i pogledala se fcrealu. Užasnulo ju je ono što je vidjela. Jer vidjela jženu koja je svojevoljno ostala nijema šest godina. Nakon Deanove smrti jednostavno nije imala volje jBtaviti s vježbanjem govora. Pogriješila je kad je kistala od toga. Sve što je dotad naučila vjerojatno i/gubljeno, i možda to nikad neće moći nadoknaditi. li morala je pokušati. ■ Incident u šerifovu uredu, ranije tijekom dana, bio neugodan i ponižavajuć, ali koristan. Natjerao ju da shvati da će, ukoliko kani voditi ranč, sklapati pvore s drvoprerañivačkim kompanijama, držati i n l a l j e grabežljive oportuniste poput Emorvja fcmaxa, prodavati svoje fotografije, boriti se protiv f/.nanja i predrasuda ljudi koji joj se obraćaju svisoka njezina nedostatka, morati ponovno naučiti pvoriti. Nije podcjenjivala zadatak što ga je postavila preda Prihvaćala je svoja ograničenja. Nikad neće moći uliti razgovore koji se oslanjaju isključivo na govoreB- Činjenica da je roñena posve gluha ograničavala njezine mogućnosti, ali nije ju osuñivala na apsoItnu tišinu. Previše se dugo oslanjala na ostale, čak i na svojeg i.ilenog sina, da govore umjesto nje. Dosta je toga. lora naučiti govoriti za sebe. Mora. Malo otvorivši usta, prvi je put nakon niza godina okrenula svoje glasnice. Osjetila je vibraciju kad je
t
336
Sandra Brown
zrak prešao preko njih, te je znala da je stvorila /vd Vjerojatno je dobro da ne može čuti zvuk koji je i/ifl iz njezinih usta, inače možda više nikad ne bi poj šala. Oklijevala je, podsjetivši se na činjenicu da se tis slušno oštećenih osoba oslanjaju isključivo na I kovni jezik i nikad niti ne pokušaju naučiti govo Živjeli su uspješnim, produktivnim, ispunjenim žij tima. Ali dok je još bila dijete, ona i njezini roditelji o čili su da će kombinirati znakovni jezik s čitanje usana i govorenjem. Pedagozi za slušno ošteć djecu i privatni učitelji trudili su se kako bi je sve| tome naučili. Provela je sate i sate pred zrcal kao sada, i postupala prema uputama strpljivih, žnih terapeuta. Bila je dobra u tome i postala je veoma vješta. T" je Dean umro. Strah i samosažaljenje naveli su je| zanemari vještine koje je stekla na tako mukotr način. Delraveva sebična želja da ostane zaključ u tišini poslužila joj je kao dobra isprika za odbaci nje svega toga. To joj je sad postalo jasno. Izabral kukavički izlaz. Trebalo je mnogo hrabrosti da bi to priznala, balo je još više hrabrosti da se pogleda u zrcal suoči ne samo s naoko nesavladivim zadatkom p; sobom, već i sa strahom od toga, sa strahom da pokušati i neće uspjeti. Duboko udahnuvši, prisilila se da sjedne uspravni; Poeni od osnove, rekla je sebi. Dvousneni glasovi. b. Prvi je bezvučni, a drugi zvučni. P Kako se izgovara p? Spusti čeljust i otvori usra šupljinu, ali ne odvajaj usne. Razdvoji ih daškonl zraka. Učinila je to. U zrcalu se činilo da je u redu.
Tajne prošlosti
337
biovila je to, držeći prste dva i pol centimetra ispred i kako bi osjetila zrak kad iziñe iz njezinih usta. , čini se da je to u redu. Zvuči li kako treba? Kada b. Taj zvuk iziskuje isti postupak s usnama, ali Ipdobno treba aktivirati glasnice. ^Koncentriraj se, Anna. Ti to možeš. Već si to radila. Prekrivši rukom grlo, iskušala je samo vibracije, a im ih je popravila i ponovno pokušala. Treći je i to kombinirala s pokretom svojih usana. Previše lika? Ponovila je postupak, primaknuvši prst usnama ■manjivši količinu zraka. Da, ovoga se puta čini u MU. No je li? | Činilo joj se da je njezina ruka teška petsto kilolama. Pustila ju je da joj padne u krilo i ondje ostane. Ramena su joj se opustila. Odjednom se osjećala i pljenom, za što je velikim dijelom kriva duševna >l, a ne samo fizički umor. Osjećala se previše umorpm da bi se i pomaknula. Dok je zurila u svoj odraz, gledala je kako joj se oči punjavaju suzama. Hoće li ikad postići da je ljudi a/umiju? Hoće li napraviti budalu od sebe? Hoće li h ljudi s kojima pokuša razgovarati osjećati nelaodno, hoće li okrenuti glavu od nje kako bi prikrili i/aljenje? Još gore, hoće li svojega sina dovesti u neugodnu situaciju? David nije bio svjestan njezina nedostatka jer nije znao za drugo. Ali što će se dogoditi kad ga sljedeće jeseni upiše u vrtić? Druga djeca će mu se rugati /bog nje. Njegovu će majku proglasiti budalom. U početku će vjerojatno ustajati u njezinu obranu. No doći će vrijeme kad će se početi sramiti, kad će |e mrziti jer je drukčija i željeti da njegova mama bude poput svih ostalih.
338
Sandra Brown
Njezina će gluhoća, na ovaj ili onaj način, utjeci na njegov razvoj. Kako bi se s time mogao nos« možda će postati kivan na cijeli svijet i pretvorili * u ratobornog nasilnika. Ili bi mogao postati introvj lan i plah. zatvoriti svoju tjeskobu u sebi. Bez obzfl kakav će biti učinak, mogao bi biti dubok i radikaln( promijeniti osobnost njezina sina. Kako bi biUi žalosno kad bi nj ez i n otvoreni, veseli sinčić posfl nešto drugo, samo zbog njezina kukavičluka. Ne s m ij e dopustiti da se to dogodi. Ako ne rfl sebe, mora ponovno naučiti govoriti radi Davida. S obnovljenom odlučnošću, nestrpljivo je obrisaB suze i opet se pogledala u zrcalu. Stavivši vrške prstiji na usne, pokušala je izgovoriti još jedan suglasnild Jedan malo teži. J. Kao u Jack.
Tajne prošlosti
339
37. poglavlje
4i - Gospodine Lomax, drago mi je da ste se vratili. Tu - Kasnije, gospoño Preslev. Ovo su moje poruke? >ok je prolazio kraj njezina stola na putu do svojeg ireda, pokupio je ružičaste ceduljice. - Da, gospodine, ali tu je - Rekao sam, kasnije. Donesite mi Alka-Seltzer, ■ hoćete li? Zabolio ga je želudac od masnih jela s roštilja. Pivo ■mu je ostavilo tupu glavobolju. A grañevinski poduzetnici bili su pravi šupci. Tražili su da ih nakon ručka odveze do Corbettova ranca. Pola sata vožnje onamo, pola sata razgledava-I uja, pola sata natrag. Tek kad ih je smjestio u svemirski privatni mlažnjak za Houston, mogao je lakše disati. Zasad ih je uspio smiriti i uvjeriti da je posao osiguran. Emory se osjećao pod velikim pritiskom. Vratio se s ručka s više od sat vremena zakašnjenja,
340
Sandra Brown
pa ga je predsjednik banke kiselo pogledao, a sad m čeznuo za svježim i tihim spokojem svojega uredal Trebalo mu je malo mira da smisli svoj sljedeći pokv Ostavivši tajnicu da mu nañe Alka-Seltzer, ušao je u svoj ured, skinuo vlažan sako i objesio ga na kukicu iza vrata da se osuši. Prelistavajući ceduljice s poru! kama, zaobišao je pisaći stol. Kožnati naslonjač visoka naslona bio je okrenut prema prozoru. Okrenuo ga jl - Hej, Emory. Kauboj je skočio sa stolice poput čegrtuše spremne) napasti, pograbio Emorvja za kravatu, vrtoglavo M okrenuo i gurnuo na stolicu, još uvijek toplu od njel gova tijela. Prije nego se Emory uspio snaći, Corbettov ga m radnik prikliještio za stolicu nožem opaka izgledaj Oštar vrh noža osjećao je na svojem grlu. Emory ja užasnuto zgrabio naslone za ruke svoje stolice. - Jesi li uživao u ručku? - ljubazno upita kauboj. Meni se činilo da je umak previše blag, a kiseliš pri više slan, ali inače je bilo sasvim u redu. Pojeo sarrl sendvič od nasjeckane govedine. Opazio sam da šu ti i tvoji otmjeni prijatelji jeli rebarca. Vrata su se otvorila. - Gospodine Lomax - Zovite osiguranje! - Da, gospodine. - Čekajte malo! Na Emorvjevo ogorčenje, gospoña Preslev, koja jl zabezeknuto u jednoj ruci držala vrećicu Alka-Selt-zera, a u drugoj čašu vode, naglo je stala kad je kauboj dreknuo zapovijed. Potom je blagim glasom rekao: - Kad ste već kod toga, gospoño Preslev... tako se zovete, gospoño? Zajedno s osiguranjem dovedite šefove banke. Siguran sam da će ih zanimati što gospodin Lomax im
Tajne prošlosti
341
i ći o jednome od njihovih najboljih klijenata. Možda laste i vi željeli ostati. Zapravo, dovedite sve. Mislim la će svima koji rade s Emorvjem biti zanimljivo ono što ću ispričati. Emory se nervozno nasmijao. - Dakle, ti stari klipane! Kad si stigao u grad? - Skupivši svu svoju hrabrost, odgurnuo je nož i udario kauboja po ramenu. -(iospoño Preslev, ovaj lakrdijaš koji vas je tako uplašio, zapravo je član mojega bratstva. Ovaj... - Jack. Emory se cerekao, oslobañajući se straha. - Jack je uvijek izvodio ovakve psine dok smo bili na fakultetu. Osim što je oklijevao s imenom, zvučao je uvjerljivo. Njegova diploma sa Sveučilišta Stephen F. Austin visi na zidu ureda. Gospoña Presley čula je mnogo nevjerojatnih priča o njegovim doživljajima u grčkom bratstvu, a sve su to bile laži jer ga nitko nikad nije pozvao da im se pridruži. Osjetio je golemo olakšanje kad je kauboj spremio nož u korice. - Nadam se da vas nisam previše prestrašio, gospoño. Nisam mogao odoljeti iskušenju da priredim dobru psinu ovom mojem starom prijatelju. -Na Emorvjevo je rame spustio ruku koja se doimala poput nakovnja. Emory se gotovo presavio pod snažnim stiskom njegovih prstiju. Tajnica se nesigurno nasmiješila. - Sto je s - Podigla je vrećicu Alka-Seltzera. - Nije važno. Ali hvala. Još uvijek se doimajući nesigurnom, izišla je iz ureda i zatvorila vrata za sobom. Nažalost, kauboj Jack nikamo nije otišao. Opet je izvadio nož iz korica i sjeo na rub stola,
342
Sandra Brown
odmah iznad srednje ladice, okrenut prema EmorvjuJ čija su usta bila tako suha da ih je jedva mogao pokret nuti. Meñutim, uspio je procijediti: - Jeste li poludjch'}\ - Već bih te rasporio od grkljana do prepona, dl sam poludio. Jedino me malo zdravog razuma spiijoj čilo u tome. Trebao bi biti zahvalan na tome, Emotj Smijem li te zvati Emory? Jasno da smijem, budući da smo iz istog bratstva. - Želim da odete iz mojeg ureda, ili ću - Ne, dakle, gledaj, Emory, nisi u položaju da ml možeš prijetiti. Iskreno rečeno, baš bih volio da pozi veš čuvare i prirediš scenu, jer bih tada pred svi mi mogao prepričati razgovor što sam ga čuo danas u vrfl jeme ručka. Sjedio sam točno iza tebe, u susjednom separeu, i čuo svaku lažljivu, podlu riječ. Zureći u čelične oči, Emory ni trenutak nije sumJ njao da bi Jack baš to učinio. - Razmisli o tome, Emory. Sto misliš, kako bi m predsjedniku banke svidjela tvoja odvratna priča d izmišljenoj ljubavnoj vezi s gospoñom Corbetti Kako bi se svidjela drugim službenicima? Osobiti ženama. Hmm? Shvaćaš kamo ovo vodi, Emory? Emory je shvaćao kamo to vodi, ravno u katastrofu] Osobito ako je želio stvoriti karijeru u bankarstvu. Ni može napustiti ovaj posao prije nego si osigura ono« tvrtkom EastPark. Dužan je golem iznos za jaguam Ne dolazi u obzir da mu ga uzmu. - Bila bi moja riječ protiv tvoje. - Silom se nasmi« jao, a zvuk je podsjećao na struganje brusnoga papiri po betonu. - Tko će ti vjerovati? - O, siguran sam da bi mi većina žena vjerovalfl Anna Corbett zasigurno nije jedina kojoj si se zgañid svojim seksizmom i nabacivanjima.
Tajne prošlosti
343
Blefiraš, kauboju. Inače mi ne bi priredio zasjedu mojem uredu. Razotkrio bi me u predvorju banke, dje bi te svi mogli čuti. - Nisam to učinio samo zato jer želim gospoñu Cor•tt poštedjeti neugode povezivanja njezina imena s oj im. - Ah, dakle, slab si na gluhu udovicu. Dirljivo, amo izvoli, napravi budalu od sebe. - Posprdno je uhnuo kroz nos. - Zar nisi čuo onaj dio o njoj i sta kli Delrayu? Nadaš se da ćeš orati tu brazdu? Stari je ) godinama činio. Kaubojeve su se oči stisnule, a Emory se pobojao da i pretjerao. Tko je taj tip, zapravo? Odakle je došao? mory ništa nije znao o njemu. Glupo je što provocira vjeka koji još uvijek oštricom noža tapka po dlanu, loža koji je možda okončao nečiji život. Ne bi se izneadio da mu Jack u tom trenutku raspori utrobu. Hvala Bogu da nije Emorvja povezao s vlastitim ićenjem. Znao je da bi u tom slučaju već bio rtav. Došao je samo da bi obranio čast Anne Corii. Nije li Emory Lomax pravi srećković? Jack je nekoliko trenutaka oštro zurio u njega, a tim se opustio. - Neću se obazirati na tu primjedbu, mory, jer se ne isplati ubiti te zbog tako smiješne rdnje. Ali dat ću ti jedan savjet. Bolje bi ti bilo da hvatiš korak s ostatkom društva. Muškarci ne govore ko o ženama, osim u najstrožem povjerenju. - Bio sam s prijateljima. Ti si prisluškivao. Hmm, istina. Jasno, nikad ti ne bi palo na pamet J.i sam bilo gdje u blizini onog mjesta. Mislio si da .nn na sigurnom iza rešetaka, zar ne? O, sranje. Protegnuo je vrat jer ga je ovratnik košu-sve više stezao. - Nemam pojma o čemu govoriš. - Emory, Emory - reče Jack, odmahujući glavom. -
344
Sandra Brown
Tvoja podla mala zamisao nije upalila. Šerifov uuj nema apsolutno nikakvih dokaza protiv mene. nakon što su me ispitali, shvatili su da nisam im.td motiva da tako nešto učinim Corbettu. ZahtijevB sam da me uhite za zločin ili me puste na slobodu, j Raširio je ruke. - Ne treba ni spominjati... A doisj je čudno - nastavio je - da smo Jesse Garcia i I odmah našli zajednički jezik. Sranje, sranje, dvostruko sranje. - Posjetio sam ga nakon ručka. Predstavio sam a Kad smo ispili pola boce tequile, slučajno je pogledS moje čizme. Rekao je da je njegov najdraži stric I Meksiku bio ugledan proizvoñač čizama. Je li, kojin slučajem, moje čizme izradio postolar po imefl Julio iz Chihuahue? - Jack se nacerio. - 1 gle čudaH Emory se posprdno nasmijao. - Zar očekuješ da A ti to vjerovati? - O, lagao sam - prizna Jack. - Ali tvoj je problem u tome što mi je Garcia vjerovao. Naravno, bio je pfl lično pijan. Postao je sentimentalan dok se prisjećB strica Julia, koji je umro prošle zime. Pričao je priB za pričom, a ja sam slušao. Bilo je malo rano ■ tequilu, ali bez obzira na to, stigli smo do crva, a |.i sam stekao prijatelja za cijeli život. A Emory je sjeban. Kao da mu čita misli, kauboj se nasmiješio. M ugodno. Opasno. - Kad bi Garcia uperio prstom I tebe - Ne bi. - Kad bi morao birati izmeñu odlaska u zatvoM izdavanja tebe? Što misliš? Ili kad bi trebalo birai izmeñu tebe i mene, što misliš, koga bi predao polil čiji? - Vrhom noža ga je boenuo u prsa. - Tebe! Emory. Prstom bi pokazao tebe. Dok trepneš okomi
Tajne prošlosti
345
toliko bi se tada tvoji poslovni partneri ovdje li /ali? Začas bi te napustili. To su ti i rekli, za ručnu. ()d svih Jackovih prijetnji ta je najviše prestrašila morvja. Connaught svakoga dana igra poker s visokim ulozima, a dijeli s dna špila. Ali odrekao bi se a tko bi u tome bio uhvaćen. Emory nije imao ikakvih iluzija o Connaughtovoj lojalnosti; ima je no za sebe. Dobro, dobro - reče Emory, kao da mu je već j>malo dosadno rekao si svoje, John Wayne. Kauboj je škiljio prema njemu, procjenjujući ga, |ho kad ga je prvi put vidio u Corbettovu dnevnom l&ravku. - Ono što me doista zabrinjava, Emory, |st to što ti misliš da ja blefiram. I Jstao je, ponovno se nagnuo nad stolicu, spustivši t do razine Emorvjeva. Vrh noža rasjekao je kožu lad njegove Adamove jabučice. - Budeš li se opet dotaknuo Anne Corbett, ubit ću I Sjećaš li se što sam ranije rekao o tvojem grkljanu i u-ponama? Ozbiljno sam mislio. Dobro ću te srediti. nio li se razumjeli? (), da, jesu. Prokleto je sigurno da jesu. Kao nikad n ii sto u cijelom svojem životu, Emory je bio uvjeren L i je taj čovjek sposoban ubiti ga. Nije mogao kimnuti od straha da mu ne presiječe kljan, te hrapavim glasom reče: - Jesmo. Dobro, dobro. - Jack je odmaknuo nož i obrisao i ipljicu krvi o nogavicu traperica. Potom ga je vratio I kožnate korice. - Vidjet ćemo se.
I
I
346
Sandra Brown
38. poglavlje
- Ne znam što bih dala za limunsku kolu. Connie Skaggs je balansirala na otvorenom zoru, podigavši jednu nogu na prozorsku dasku svojega boka, a drugom je jedva doticala pod dol njome lijeno mahala naprijed-natrag. Nokti nogama bili su obojeni istom odvratnom bojom i oni na rukama. Raskopčala je gornja dva gumba bluze. PovremflB je mokrim papirnatim ubrusom doticala svoj duhoM dekolte. Suknju je skupila oko krupnih bedaB dovoljno visoko da izaziva, ali ne toliko da razotldH nagradu. Privukla je pozornost sve trojice. Carl je zaklji« da uživa u tome. - Znaš o kojoj vrsti govorim, Cecile - čeznutljivoj rekla. - Poput onih što ih se može dobiti iz aparata 4 drogeriji. - Popio sam jednu malo prije pljačke. - Mnogo razmrvljenog leda. Dvije kriške svježj
Tajne prošlosti
347
luna. - Duboko je udahnula, isturivši prsa tako da I se uz vlažnu tkaninu bluze pritisnule velike bradatamne poput laka na njezinim noktima. (), da, točno zna što radi, pomislio je Carl. Myron je Hsturbirao. Nije otkopčao hlače, ali je sjedio na podu kutu, raširenih nogu, opuštenih usana, kapaka na )la koplja dok je zurio u Connie i masirao se. Cecil je zasigurno opazio čime je Myron zaokup-n, jer je pošao do nje i diskretno povukao njezinu Jknju prema dolje. Zagrlio ju je, sagnuo se i poljubio ■ vrat. - Kad bih mogao, pripremio bih ti limunsku bi u, dušo. Kad stignemo u Meksiko, moći ćeš piti m unske kole koliko ti srce želi. Pokušala se osloboditi, ljutito govoreći: - Prekini s . Previše je vruće za maženje. Nikad nije previše vruće za maženje. - Tiho se Ismijao, opet spustivši lice do njezina vrata. - Ozbiljno mislim. Makni se. - Udarila ga je, pa ju pustio, doimajući se uvrijeñenim. |- Dobro, dobro. Carl je prezirno izvio usnu. Kad bi neka kuja njega jusnula, prebio bi je na mrtvo ime. Ali njegov veliki aco je mlakonja. Uvijek je to bio. Očito će uvijek ti. Nadao se da su zatvor i uvjetna sloboda očvrsnuli ccila. Ali ako jesu, to nije umanjilo utjecaj Connie kaggs. Kuja je kastrirala Cecila. Sad je još veći mlabnja nego ranije, kad se nije mogao natjerati da raz- se onog tipa u Arkadelphiji koji je pokušao priječiti pljačku prodavaonice. Ne želim biti tako mrzovoljna, Cecile. - Connie je pustila nogu s prozorske daske. Ustala je i naslonila • na otvoreni prozor, zagledavši se u prašnjavi krajo-
348
Sandra Brown
lik i omogućivši im da dobro prouče njezinu stražnjici Samo što je tako prokleto vruće, pa sam živč^B Vani se ne miče niti jedan listić. Carl se po tom pitanju slagao s njom. Sparina i« | njega činila živčanim. Zrak je bio tako gust da i doimao poput još jednog odjevnog predmeta. SvJ je dah iziskivao svjestan napor. Znoj mu se cijedio svih pora. Spuštao mu se niz rebra, duž kralježnici u procjep stražnjice. Dlake na rukama i prsima zali J pile su mu se za kožu. Bilo je previše sparno da bi se uopće micali. Čal i muhe prestale zujati. Ranije su ga izluñivale dok i letjele kolibom poput minijaturnih zrakoplova I-udarajući u zidove, pakosno grizući kad bi se nJ na goloj koži. Sad su, previše mlitave da bi letjeli letargično puzale po onome na što su ranije sletjfl po praznim limenkama i papirima masnim od hrafl te po ljepljivim mjestima na stolu gdje je MVKHI kapalo iz svega što je stavljao u usta. Connie se opet okrenula unutra i pošla do stola, i ondje je popila nekoliko gutljaja narančina soka I limenke što ju je maločas posjetila jedna od on ih muha koje je Carl promatrao. - Kad je bilo ova kl sparno i mirno, moja je mama običavala reći daH sigurno pasti kiša. - Je li? Carl je prvi put u posljednjih sat vremena otvoj usta. Činilo se da ih je iznenadio zvuk njegova ghi Okrenuli su se prema mjestu gdje se ispružio na stolu i nagnutoj na zid. Cecil se vratio od prozora i opet jl natraške sjedio na drvenoj stolici, oslonivši bradu n . naslon. Myron je i dalje raširenih nogu sjedio i
Tajne prošlosti
349
lu, neodreñeno se smiješeći, očiju još više tupih bgo inače, a vlažna mrlja pojavila se na njegovim hla-I.I. I onnie se obratila Carlu. - Je li što? Pala kiša. Katkad - odbrusila je. - Katkad nije. Moja mama uvijek imala pravo. - Podigavši se na prste, smjeli 11. i je dupe na stol. Carl se pitao zna li ta ženska Brinu služe stolice. Činilo se da radije sjedi na bilo Inui osim na stolici. I Jzmi mene, na primjer. - Zavukla je prste u pakeprženih svinjskih kožica, ubacila jednu u usta i .1 a vila punim ustima. - Mama me kažnjavala jer nisam slušala. Ne biste vjerovali kako me mlatila itinim kaišem. Prisiljavala me da nosim glupu, ftnu odjeću koju sam mrzila. Dok sam pohañala Dlu, morala sam se ulizivati i ispričavati učiteljima id god bih učinila nešto loše. »- Svake me nedjelje tjerala da dvaput idemo do one ine svete crkve, srijedom uvečer takoñer, i prisilja-hla me da mašem rukama po zraku i vičem 'Slava lusu!', poput drugih neukih budala. Mislila je da ću fcstati dobra cura ako sve to budem činila. -pgnuvši se naprijed, protresla je dojkama i namig-ila. - Mama nije bila u pravu. ( !ecil se nasmijao, ali je s nelagodom promatrao nje-Ina prsa, slabo pokrivena tankom bluzom. Carl joj se nacerio i pokazao prema pakovanju od i limenki piva. - Donesi mi jednu. Vruće su. I ja sam. ()čekivao je da će iskusna pokvarena cura poput tanie shvatiti dvosmislenost njegovih riječi, a ona nije razočarala. Ne skidajući pogleda s njega, izva-
» t
350
Sandra Brown
dila je limenku piva iz plastične mreže, skočila sa su i pošla prema njemu, njišući stražnjicom dok joj suknja šuštala na nogama. Kad je stigla do njegove stolice, nije povukao m noge, ispružene ravno pred njim. Vireći u nju isp svojih obrva, izazivao je da učini ono za što je bio si^ ran da želi učiniti. Njezina je predvidljivost gotovo uništila zabavu. Opkoračila je njegove ispružene noge, postavi' bosa stopala s obje strane njegovih bedara. -da je otvorim za tebe? - Da. Zašto to ne učiniš? - Mislim da ću i ja jedno - Cecil reče s druge straj prostorije. Connie ga je ignorirala. Kao i Carl. Protresla limenku mlakog piva prije nego ju je otvorila. Pre očekivanju, pivo se izlilo. Pjena ju je poprskala prsima i rukama, kapala je Carlu u krilo. Cičeći i sm| jući se, polizala je pjenu što je izlazila iz otvore limenke. Carl ju je zgrabio za zapešće. - To bi trebalo hi moje pivo. Pružila je limenku prema njemu, sasvim do njegovi usta. Popio je malo piva s vrha, a zatim je nagnul limenku i izlila mu tekućinu ravno u usta. Proguta je, ali ona nije prestala lijevati. - Hajde, uzmi sve - govorila je pjevušeći. - Koliko možeš podnijeti? Treba ti pomoć? Primaknula je svoja usta njegovima i okretala otvo limenke, lijevajući najprije u njegova, a potom u svoja usta. Prolila je više no što su popili, ali to je situaciju samo činilo zanimljivijom. - Vas dvoje uništavate savršeno dobro pivo - primi jeti Cecil.
Tajne prošlosti
351
-rilike kad je limenka ispražnjena, Carl je zavui uku u pojas Conniene suknje i naglo je povukao, Ako da se srušila u njegovo krilo. Ispustila je praznu fcenku i zavukla mu prste kroz kosu, uhvativši mu fcivu. Njezina su usta bila otvorena, vlažna i skliska iiui ih je spustila na njegova. - Koji vrag Cecil je skočio sa stolice i ljutitim koracima pošao ma njima. Conniena su se usta žestoko okomila na Carlov Jc/ik, ali se uspio odmaknuti tek toliko da vikne: -\l\rone! homo se podigao na noge, ali je nakon dva Kromna koraka presreo Cecila dok je još bio metar ili dva udaljen od mjesta gdje je njegova cura isisavala bluća njegova brata. Myron ga je dohvatio. Carl je čuo kako se njegovi zubi lome poput stare grnčarije, a latim udarac kad je pao na pod. - Kojeg vraga radite? - krikne Cecil. Što je ovo? ( ari? Connie? No činilo se da je zaboravila da Cecil postoji. Carl |e takoñer nije obazirao na njega. Sve dok Myron stoji nad njim, ništa ne može učiniti. Siroti Cecil to još ne zna, ali bespomoćan je poput malenog miša kojeg je uhvatila iskusna ulična mačka. Myron se mogao danima zabavljati oslabljenom žrtvom. Connie se silovito trljala o njega. Grubo joj je rasparao bluzu. Pojavile su se njezine teške dojke, gotovo ga zadavivši. Gurnula mu je bradavicu u usta. -Jako. On ih nikad ne siše dovoljno čvrsto. Carl je nije samo poslušao, već je zagrizao. - Hej! Pljusnula ga je.
352
Tajne prošlosti
Sandra Brown
Vratio joj je na isti način, rasjekavši joj usnu. V,\\ zeknuto je zurila u njega. Vrškom je jezika dotaknu) ozlijeñeno mjesto i polizala krv. - Kujin sine. Potom se okomila na patentni zatvarač njego hlača, poput kopača koji je u hrpi kamenja upra opazio grumen zlata. Zastenjao je od užitka i huli kad je oslobodila njegov ukrućeni penis i čvrsto ga sfl snula znojnim rukama. Zavukao je ruku ispod njezine suknje i sna, ni potegnuo, rasparavši joj gaćice. Podigla se na prst djetinjasto. Okrenuo se na bok i zagledao preko ruba jastuka. Mama je rekla da se Jack možda nećJ vratiti, a on se bojao da možda ima pravo, jer kad na televiziji policija odvede ljude, oni se rijetko kada vrate. Ubiju ih ili strpaju u zatvor, tako nešto. Ako se Jack ne vrati, više ništa neće biti zabavnoj Sve će opet biti onako kao prije Jackova dolaskaJ samo što neće biti ni djeda. Bit će samo on i mama. Mama je u redu. Kuha fine stvari. Igra razne igre i njim, i ne ljuti se ako on pobjeñuje. Kad je bolestan, uzme ga u krilo i ljulja ga, iako je rekla da je već velik skoro kao i ona. Ili ako je prestrašen, ili samo tako, bez posebnog razloga; dobro se osjećao kad je dopuštao mami da ga zagrli i spuštao glavu na mekani dio njezinih prsa. Ali mama je cura. Uvijek se boji da će se utopiti, ili iskopati sebi oko, ili slomiti vrat, ili tako nešto. Kad je ona u blizini, ne smije vani pišati. Ne sviña joj se ni; kad prdne. Cure misle da je to nešto najgore. Bare mama tako misli. Kad je danas plakao jer je Jack otišao, rekla je d mu Jack vjerojatno uopće neće nedostajati kad počne ići u školu. Rekla je da će biti uzbudljivo ići svaki dan. Smiješeći se tako da su joj se vidjeli zubi, rekla je: Naučit ćeš čitati. Podsjetio ju je da već zna čitati.
Tajne prošlosti
373
- Naučit ćeš čitati bolje. I steći ćeš mnogo prijatelja medu dječacima i djevojčicama tvoje dobi. Već dugo potajno čezne za nekim prijateljem. Jednom su se mama i djed prepirali oko toga treba li pohañati predškolu. Nije uspio pratiti sve znakove, •li većinu jest. Nekako se nadao da će mama pobijedili, pa će moći pohañati predškolu i igrati se s dru-■pm djecom. No djed je rekao da ga mama može kod kuće naučiti sve što treba znati, te da ima vremena za školu. Zato nije išao. Možda će se u vrtiću moći uključiti u ekipu bej-zbola. Ili nogometa. Mogao bi biti dobar. Prilično dobro trči i slično. Možda bi mogao odlaziti na roñendanske zabave, kao djeca na televiziji. Ali nije bio siguran da će znati što treba raditi na roñendanskoj zabavi. Možda se neće sviñati drugoj djeci. Možda ga neće htjeti ni u svojoj bejzbolskoj ekipi. Mogli bi misliti da je glup ili tako nešto. Sigurno bi se bolje osjećao da je Jack ovdje. S njim bi mogao razgovarati o svemu i svačemu. Kad razgovara s mamom, ona samo kaže glupe mamine stvari. Rekla je da će se svima svidjeti, te da će učiteljici biti najdraži. Ali kako to mama može znati? Jack bi razumio. Ali Jack nije ovdje. Sjeo je u svoj kamionet i odvezao se s policajcem. Što ako se nikad ne vrati? Baš nikad. Čekaj malo! Jack nije ponio svoje stvari! Ne bi zauvijek otišao bez svojih stvari! Vratit će se po njih, zar ne? Tada mu je na pamet pala najbolja ideja. Oprezno je pogledao mamu. Još uvijek je spavala. Krećući se polako, pomaknuo se do ruba kreveta. Pazeći da je ne probudi, spuštao se s kreveta dok nožnim prstima nije dotaknuo pod. Jedna je daska
374
Sandra Brown
zaškripala pod njegovom težinom, pa se ukočio, ali ■ odmah sjetio da njegova majka to ne može čufl Jedino bi mogla osjetiti vibracije, pa je na prsim veoma oprezno hodao kroz sobu. Kad je stigao dl vrata, još je jednom pogledao prema krevetu. Nije i pomaknula. Zatvorio je vrata za sobom. Dok je prolazio hodnikom na katu, opazio je kolika je mračno. Njegova mama doista dugo spava. Već m sigurno vrijeme večere. Možda je čak i kasnije. Silazeći stubama, napola je očekivao da će je ć kako dolazi za njim. Kad bi je pitao dopuštenje to učini, vjerojatno bi rekla ne, znači da je sadi dobar trenutak. Stići će onamo i natrag prije nego ona opazi da ga nema. Kad se vrati ovamo, poći će na kat i stvari sakriti ispod svojeg kreveta, a zatim će probuditi mamu, zadirkivati je da je spavalica i reći joj da je gladan jer je vrijeme za večeru. Neće ni znati da je izlazio) iz kuće, što mu je zabranjeno činiti pitanja. BaŠ| nikad ne smije odlaziti izvan dvorišta bez nje ili djeda. »Dvorište« je travnati dio okružen bijelim plotom. Glupo pravilo. Dovoljno je star da poñe u školu, nije li? Otključao je ulazna vrata, izišao na trijem i zatvorio vrata za sobom. Zastao je na trijemu. Sve je doista neobično izgledalo. Nekako zeleno i čudno. Nebo je takoñer izgledalo zastrašujuće. Vidio je isprekidane munje i čuo grmljavinu. Možda bi trebao pričekati i poći drugi put. Ali možda mu se više neće ukazati tako dobra prilika. Prije nego se uspio predomisliti, potrčao je niza stube i preko dvorišta. Provukao se ispod plota i
Tajne prošlosti
375
ikrenuo prema staji. Dok je trčao kraj obora, opazio je da se konji čudno ponašaju. Trčali su duž ograde, iiiijprije na jednu stranu, a onda na drugu, kao da pokušavaju izići. Puhali su kroz nos i udarali kopitima, ubacivali glave i kolutali očima. Danas ih ne bi želio jahati, čak ni kad bi Jack držao uzde i vodio ga. Opet je zastao, pitajući se nije li možda ipak zaspao. Je li ovo san? No kad je munja ponovno bljesnula, znao je da je budan. Potrčao je brže. Ako ne požuri, mogla bi ga uhvatiti kiša, a tada bi mama znala da je izišao bez dopuštenja. Usprkos sigurnosnom pojasu Jack je poletio uvis kad je njegov kamionet naletio na rupu na cesti. Udario je glavom o strop kabine. - Dovraga! - Nije opsovao zbog rupe na cesti ili udarca u glavu, već zato što se činilo da kamionet vozi kroz živi pijesak, premda je nastojao voziti brzinom od sto dvadeset kilometara na sat. Pogodio je rupu na cesti jer je gledao nebo, a ne kolnik. Poznavao je znakove upozorenja jer je to već ranije doživio. Jednom u Altusu, Oklahoma; jednom u malenom gradiću u Missouriju, čijeg se imena sad nije mogao sjetiti. Kad nebo ovako izgleda, a zrak dobije zelenu nijansu, postoji mogućnost tornada. Pogledao je poznati znak kraj kojega je projurio, te je znao da mora prijeći još samo tri kilometra. -Hajde, hajde - rekao je, kao da nagovara kamionet neka dade sve od sebe. Hvala Bogu da je dao provjeriti razinu ulja. Teške kišne kapi počele su udarati po vjetrobranu. Nalet vjetra poremetio je nadnaravnu nepomičnost. Uslijedio je još jedan nalet vjetra, jači od prvoga. Za manje od minute grane stabala uz cestu počele su
376
Sandra Brown
Tajne prošlosti
mahnitati. Na njegov su vjetrobran padale grančici lišće, zapinjući za brisače. Kiša je počela jače padati, Pogledao je uzvitlano nebo i ponovno opsovao. Iznenadna kiša nakon mjeseci suše činila je površinu ceste opasno skliskom. Kad je napokon sli-gao do kapije i pritisnuo kočnicu, kamionet je počed kliziti. Uspio ga je zaustaviti tridesetak metara dalje, pa je ubacio u rikverc i vozio unatrag, a zatim je prošao ispod željeznog luka kapije. Kad je ugledao kuću, najprije je uočio da su svi prozori mračni. Zašto svjetla nisu upaljena? Jesu li ovdje? Ili je Anna, bojeći se prijetećih oluja, otišla u gradić gdje će čekati da nevrijeme proñe? Možda u društvu Marjorie Baker? Jack nije zastao čak toliko da zatvori vrata kamioneta. Cim je ugasio motor, skočio je van i potrčao stu-J bama do trijema. Nije se potrudio pozvoniti, već je gurnuo vrata. Dohvatio ih je vjetar, istrgnuo ih iz njegove ruke i tresnuo njima o unutrašnji zid. Premda je to stvorilo takvu buku da bi i mrtve probudilo, viknuo je: - Anna! Davide! - Pojurio je u dnevni boravak. Bio je prazan, a televizor nije radio. Trčeći iz jedne prostorije u drugu, povicima je dozivao Davida. Otvorio je vrata podruma u kuhinji i viknuo dolje, ali nije vidio dno uskih stuba jer je sve bilo mračno. Osim toga, David bi se javio da su se onamo sklonili. - Gdje ste, dovraga? Jack se vratio u predsoblje i potrčao stubištem, preskačući po dvije ili tri stube odjednom. Davidova je soba bila prazna. Potrčao je prema Anninoj i nagi otvorio vrata. Ležala je na krevetu. - Anna! - U tri je koraka prešao sobu i prodrmao je.
Naglo je sjela, očito prestravljena jer je tako naglo pobuñena iz dubokog sna, te šokirana kad ga je vidjela da stoji u njezinoj spavaćoj sobi i teško diše. Svjestan da zasigurno izgleda kao da je podivljao, podigao je obje ruke. - Gdje je David? Pogledala je zgužvano mjesto kraj sebe i na licu joj se pojavio izraz panike. Jack reče: - Sprema se oluja. Moramo naći Davida. Požuri! Osjetila je njegovu paniku, čak i ako nije shvatila svaku užurbanu riječ, te je skočila s kreveta i pošla ka njim iz sobe. Pogledali su u Delravevu sobu, na tavan, u ormar u Davidovoj sobi, ispod njegova kreveta. Dječaku nije bilo traga ni glasa. Jack ju je uhvatio za ramena. - Gdje bi mogao biti? Anna je mahnito odmahnula glavom. Gotovo se spotičući jedno preko drugoga, potrčali su niza stube. - Ovdje sam već pogledao, ali možemo ponovno. - Zastao je kako bi pogledao ravno u nju, da joj ništa ne promakne. - Ja ću pretražiti ovu stranu kuće. Naći ćemo se ovdje. Vratili su se u predsoblje za manje od šezdeset sekunda. Anna je zavukla ruke u kosu. Bila je nekoliko sekunda udaljena od histerije. Jack je jurnuo kroz otvorena vrata, potrčao do ruba trijema i pogledao prema sjeverozapadu. Ugledao ga je. Gnjevni prst uništenja spuštao se iz tmastih oblaka. - Sranje! Zgrabio je Annu za ruku i skočio s trijema, povukavši je za sobom. Uspjela se dočekati na noge. Jurnuo je prema skloništu za slučaj oluje, a znao je da se nalazi s druge strane obora. Delrav mu ga je pokazao uskoro nakon što je počeo raditi za njega. Jack je vidio da su konji užasnuti, te je žalio što
377
378
Sandra Brown
ništa za njih ne može učiniti, ali sigurniji su u oboril nego u staji, gdje bi se krov mogao srušiti na njih Čak i da nisu sigurniji vani, njegov je prioritet pobn inuti se za Anninu i Davidovu sigurnost. Ali Anna nije surañivala. Ukopala se na mjestu kud su se približili skloništu. Stao je i okrenuo se k njoj.« Uñi u sklonište. - Premda nije bilo važno koliko glasno govori, vikao je glasnije od urlika vjetra. I.i ću naći Davida. Izvukla je ruku iz njegova stiska i počela trčati« suprotnom smjeru. - Prokletstvo! - Jack potrči za njom. Stigla je do staje nekoliko sekunda prije njega I mučila se kako bi otvorila teška metalna vrata. Vjetal joj je trgao kosu i odjeću. Kišne su kapi udarale poput igala, ali činilo se da ona ničega nije svjesna, osim želje da nañe sina. Jack ju je gurnuo u stranu i zgrabio kvaku vrata. I Davide! - Rukama je okružio usta. - Davide! Potrčao je središnjim prolazom, provjeravajući svaki pregradak i spremište opreme, cijelo ga vrijeme do/i vajući, ali kad je stigao do suprotne strane, još uvijek nije našao dječaka. Otvorio je stražnja vrata. - O, Isuse. To nije viknuo. Izgovorio je riječi kao molitvu.
Tajne prošlosti
379
47. poglavlje
Ljevkasti se oblak zavrtio u pravi tornado, ali se činilo da još uvijek nije odlučio hoće li ostati u zraku ili će se okomiti na tlo. Sa svakom je sekundom dobivao na brzini i snazi. Ranč se nalazio točno na njegovom sadašnjem putu. Imali su možda dvije minute. Vjerojatno manje. Dok je Jack još uvijek pokušavao procijeniti opasnost, Anna ga je odgurnula s puta i izbjegla njegov pokušaj da je uhvati i zaustavi. Potrčala je preko otvorenog polja prema kamp-kućici. Jack je potrčao za njom, prestigao je i nastavio trčati. Čim je stigao do kamp-kućice, udario je po aluminijskoj stijenci, a zatim je umalo strgnuo vrata u žurbi da ih otvori. - Davide! Davide! Dječak se skutrio u kutu kauča. Obuzet užasom, cvokoćući zubima, on reče: - Jesam li u nevolji? Jack ga je podigao u naručje. - Samo mi je drago što te vidim, prijatelju. Anna je baš stigla do vrata kamp-kućice kad je Jack skočio van, držeći dječaka u naručju. - U sklonište!
380
Sandra Brown
Ovoga puta nije oklijevala niti se prepirala, nego j< odmah promijenila smjer. Jurili su natrag preko polja i prošli kraj staje. Udaljenost se nikad nije činila većom. Premda su davali sve od sebe, Jacku se činilo da uopdl ne napreduju, a tada su odjednom stigli do cilja. David ga je tako grčevito stiskao oko vrata da ]{ Anna morala otvoriti vrata skloništa. Nije ih uspijevala podići, a onda ih je dohvatio vjetar i tresnuo njima o tlo. Jack je pogledao preko ramena. Pijavica se spustila niže i sad je pustošila kroz polje što su m upravo prešli. Brže no što je pogledom mogao pratit bizarni prizor, kovitlac je čupao stupove ograde i tla i usisavao ih u pijavicu. Zvuk je bio užasan. Anna je žurno sišla stubama ispred njega i Davida Jack joj je predao dječaka, a zatim se svom snago ~ borio da bi podigao vrata i zatvorio ih. Činilo mu s da se cijelu vječnost bori s Majkom Prirodom u njezi nom najopakijem izdanju. Limene ploče sa stajskoga krova otrgnute su jedna po jedna. Jedna je proletjela kraj njega. Nekoliko metara bliže i mogla ga je prepo-l loviti. Uloživši silan napor, stežući zube, uspio je podići vrata, a zatim se sagnuo pod njima kad su se uz tresa zatvorila. Zakračunao ih je iznutra. Našavši se iznenada u potpunom miru i mrklome mraku, osjećajući vrtoglavicu od borbe s vjetrom, izgubio je ravnotežu na betonskim stubama i pao. - Jack? Pošao je u smjeru Davidova drhtava glasa. No našao je Anninu ruku koja se kroz neprobojnu tminu pružala prema njemu. Kad su se njihove ruke dotaknule, čvrsto su se stegnule. Oprezno je pošao na-
Tajne prošlosti
381
p i i j e d , opipavajući put, sve dok nije čučnuo ispred nj ili, dodirujući ih. Davidovu nogu. Annino rame, njezinu kosu, dječakov obraz. Zagrlio ih je. Dok je vani bješnjela oluja, zaštitnički ih je privinuo uza se. Anna je zagnjurila lice u jednu siranu njegova vrata, a David u drugu. Šakama je obujmio njihove glave, pritisnuvši ih bliže. Po vratima skloništa udarale su stvari nošene vjetrom, tako silovito da je David cvilio od straha. Anna je osjećala vibracije; drhtala je. Jack im je šaptao umirujuće riječi, znajući da ga dječak čuje, nadajući se da će Annu smiriti kretanje zraka u njezinoj kosi. S povjerenjem je spustila ruku na njegovo bedro. Davidova je malena šaka stezala njegovu košulju. I znao je da je samo ovo važno. Oni su važni. On je važan njima. Sve ostalo, sve ostalo, postalo je nebitno. Grlo ga je bolno stegnulo od emocija. Čvrsto je zatvorio oči kako bi zaboravio na usamljenost svoje prošlosti. Još je snažnije zagrlio Annu i Davida, uživajući u njihovoj blizini. Njihova ga je toplina prožimala. Ovaj će trenutak zauvijek ostati u njegovu pamćenju. Nitko mu ga neće moći oduzeti. Samo ovaj put, u ovom trenutku, doživio je ljubav. Jack ih je zauvijek mogao tako držati, ali je David na koncu postao nemiran. Izvukao se iz zagrljaja. -Je li to bila pijavica, Jack? Jack ih je nevoljko pustio i sjeo na pete. - Bila je, da. - Uh, baš kao na filmu. - Sad kad je opasnost prošla, David je bio uzbuñen. - Misliš li da nam je odnijela kuću? Ili je podigla naše krave i odnijela ih? Jack se nasmijao. - Nadam se da nije. Annina je ruka u mraku našla njegovu. Savila mu je
382
Sandra Brown
prste unatrag, a zatim mu je na dlanu počela pis;m slova. - S... v... ;'... e... ? Svjetlo? Svjetlo. - Potapšao! ju je po koljenu kako bi joj stavio do znanja da je rad umio. Davide, ima li ovdje svjetla? - Vidi na stropu. Jack je ustao i mahao rukama sve dok nije dotaknuo žarulju. Kad je povukao kratak lanac, trepnuo je od iznenadnog bljeska. - Opa! Pogledaj pauka! - uzvikne David. No Jack je gledao Annu, a Anna je gledala njega, I premda je bila mokra i neuredna poput pokislog mačića, činilo mu se da nikad nije bila tako lijepa. Opazio je kako se mokra košulja priljubila uz njezino tijelo. Poput druge kože, ništa nije skrivala. Uz hvale vrijedno viteštvo, vratio je pogled na njezino lice, ali nije mu bilo teško zuriti u nj. Tako je prekrasno; zašto bi trebao gledati dalje? Zasigurno je i on bi neuredan, ali nešto u njezinim očima govorilo mu j da i on njoj dobro izgleda. - Hej, Jack? Jack? - Ostavi pauka na miru, Davide - odsutno odgovori. Ovo je njegova kuća, a ne naša. - Znam, ali ide prema mami. Trgnuvši se iz omamljenosti, Jack je bezopasnog pauka maknuo sa zida iza Anne, a zatim se osvrnuo naokolo. Strop podruma bio je samo desetak centimetara iznad njegove glave. Procijenio je da je sklonište dugačko tri i pol, a široko dva i pol metra, s dva ležaja uza svaki zid. Anna je još uvijek sjedila na jednom ležaju. David je ustao kako bi malo istraživao. Na stražnjem se zidu nalazilo nekoliko polica na kojima je bilo svijeća i šibica, žarulja, limenki hrane i otvarač za limenke, staklenka maslaca od kikirikija,
Tajne prošlosti
383
Ifjtlvorena staklena posuda i u njoj paket slanih krei, boce vode i jaka baterijska svjetiljka s rezervnim rijama. Na prednjem su se kraju nalazile stube što su vodile ilo vrata, postavljenih pod kutom od četrdeset pet stupnjeva. Jack se popeo stubama i prislonio uho na I rata. Okrenuvši se Anni, reče: - Mislim da je najgore 'prošlo. Ali pljušti i čujem grmljavinu. Mislim da bismo i os malo trebali ostati ovdje. David je preveo njezine znakove. - Mama kaže, Liko god ti misliš, Jack. - Dobro. Ostat ćemo još neko vrijeme. - Baš je lijepo ovdje - reče David, poskakujući naokolo. - Možemo li ostati cijelu noć? - To vjerojatno neće biti potrebno. - Šteta. - Ali je brzo zaboravio na svoje razočaranje i pitao: - Jesi li se vratio zauvijek? Zašto si otišao s policajcem? Jesmo li ti nedostajali? Anna pljesne rukama i pozove Davida k sebi. Strog izraz njezina lica odmah je smirio njegovu razigranost. Odjednom potišten, vukao je noge prema ležaju i stao pred njom. Anna mu je stavila prste pod bradu, podigla mu glavu i počela govoriti znakovnim jezikom. Dok je to činila, oči su joj se ispunile suzama. Jack je gledao kako Davidova donja usna počinje podrhtavati. - Nisam te želio nasmrt prestrašiti, mama. Samo mi se nije spavalo i nisam želio spavati, pa sam razmišljao o Jacku i kako bih želio da se vrati, i ako odem u njegovu kamp-kućicu, uzmem neke njegove stvari i držim ih u svojoj sobi, on će sigurno doći po njih i ja ću ga opet vidjeti i zamoliti ga da ostane s nama.
384
Sandra Brown
Anna je čekala da završi, a zatim ga je pomnu.-korila. Sad je već i David plakao. - Znam da sam otiša izvan plota, ali morao sam, mama, kako bih stigao do kampkućice. Nisam znao da će doći tornado4 Nisam znao da ćeš se probuditi i misliti da sam nesta i da me možda netko oteo. Hoću li dobiti batina? Ža mi je. - Pokrio je oči podlakticom i počeo jecati. Anna ga je privukla k sebi, lagano ga njihala i sam bezglasno plakala sve dok oboma suze nisu presušile Na koncu ga je odmaknula od sebe i počela neštc^ govoriti znakovnim jezikom. - Tri dana! - cvilio je dječak. Jack ga je pitao što se dogaña. - Cijela tri dana ne smijem gledati televiziju. - Ako mene pitaš, dobro si prošao. - Iznenadivši si da Jack nije stao na njegovu stranu, David je nagnuo glavu i pogledao ga. - Prekršio si nekoliko pravila Davide. Najgore je što si prestrašio mamu. Mam moraju znati gdje su njihova djeca. To je pravil broj jedan. - Znam - skrušeno je promrmljao. - Poludi ako me ne može vidjeti. - Onda si znao da se ne smiješ tako iskrasti, zar ne" - Da, gospodine. - Nemoj to više nikad učiniti. - Dobro. - Obećavaš? - Obećavam. - Sad obećaj mami. David joj je znakovima dao obećanje. Smiješeći se, obrisala je slane suze s njegovih obraza. On reče: Možemo li sad večerati? Jack i Anna su se nasmijali.
Tajne prošlosti
385
Dok su jeli sendviče od krekera i maslaca od kikirikija, jedina se žarulja ugasila. Ezzy je naslijepo hodao kroz kuću, krećući se iz bdne u drugu prostoriju, nastojeći se sjetiti gdje je Ćora držala baterijsku svjetiljku baš za ovakve situacije. Kao bivši pripadnik snaga zakona i reda, sramotno je nepripremljen. Trebao je biti pametniji. Jedino čemu se čudio kad je riječ o električnoj struji bilo je zašto nije ranije nestala. Dok se nestabilna fronta pomicala preko istočnog Teksasa prema jugoistoku, sudarala se s toplijim, vlažnijim morskim zrakom, stvarajući strahovite oluje iz kojih su proizlazile pijavice i tornada. Upozorenja o tuči, jakom vjetru i pljuskovima stizala su tako brzo da ih meteorolog nije mogao pratiti. Opsovao je kad je bedrom tresnuo o kut kuhinjskog stola. Bljesak munje osvijetlio je prostoriju tek toliko da vidi put do smočnice, a upravo je pronašao baterijsku svjetiljku na jednoj od polica kad je zazvonio telefon. Baterija u svjetiljci bila je prazna. - Dovraga! -opsovao je i posegnuo za slušalicom. - Da? Ženski glas reče: - Pokušavam naći šerifa Hardgea. - Ja sam Hardge. - Više nije bio šerif, ali tu sitnicu nije ispravio. - Moj tata je bio Parker Gee. Jutros je umro. Dok je stajao u mrklome mraku što su ga prekidale samo zasljepljujuće munje, zbog čega je njegova kuhinja izgledala nadnaravno, Ezzy je trenutak morao razmišljati kako bi se sjetio tko je Parker Gee. Tada se sjetio pacijenta u bolnici. Bivši barmen mračna raspoloženja i od nikotina požutjelim prstima, hrapavi glas i grčeviti kašalj kojim je izbacivao krv. Iznenadio se da je Gee toliko izdržao.
386
Sandra Brown
- Žao mi je da to čujem, gospoño. - Sam je za to kriv. Žudio je za cigaretom dš posljednjeg trenutka. Možete li to vjerovati? - Očilo se otac i kći nisu naročito voljeli. Zvučala je više ogorčeno nego tužno. Trljajući svoje bedro, Ezzy upita: - Kako vam mogu pomoći? - Dao mi je jednu poruku za vas, ali moram vam reći da nema nikakva smisla. - Slušam. - Poznajete li nekoga po imenu Flint? Ezzy je zabio prst u drugo uho da bi je mogao čuti uz grmljavinu od koje su se tresla stakla na prozorima. Flint, kažete? Je li to ime ili prezime? - Ne znam. Tata je rekao: 'Kaži Hardgeu neka nade Flinta.' To sad činim. Posljednjih nekoliko dana davali su mu velike doze lijekova protiv bolova. Posve se izgubio. Nije prepoznao mene ni moju djecu. Zato se ne bih opterećivala pitanjem što to znači. Vjero jatno ništa. Sprovod je prekosutra, za slučaj da ste zainteresirani. Rekla je Ezzvju kad i gdje će biti sprovod, pozdravila ga i prekinula vezu. Ezzy nije kanio poći na sprovod. Čovjek mu se nije sviñao. Jedino što je imao zajedničko s njim bio je slučaj McCorkle. Neobična poruka sigurno ima veze s tim. Ali kakve? Spominje li se negdje u njegovim bilješkama ime Flint? Ne, koliko se on sjeća. Zar se Gee malo prije smrti sjetio još jedne mušterije u baru one noći? Čovjeka po imenu Flint? Ezzy je barem pretpostavljao da je riječ o muškarcu. Mogla je biti i žena. Telefon je zazvonio po drugi put. - Halo? - Ezzy?
Tajne prošlosti
387
/.bog statičkih smetnji jedva je čuo osobu s druge i ne, ali nije ponovno zvala Parkerova kći. - Da, lk«> je to? Ron Foster. Vrijedi li još uvijek vaša ponuda? ■gumo je da biste nam večeras dobro došli. Možete Veza se prekinula tako da je šerif uspio izgovoriti iumo dio rečenice, ali to je u redu. Ne moraju ga dvaput moliti. Kao da je odjednom postao obdaren izvrsnim noćnim vidom, Ezzy je lako stigao do radne sobe i otklju-Eao ormarić za oružje, te odande izvadio pušku, pištolj i lutrolu, kao i kutije streljiva za jedno i drugo. U garaži je našao svoj kišni ogrtač na mjestu gdje je \ isio otkako se zadnji put njime koristio. Bacio ga je na prednje sjedalo lincolna, zajedno s oružjem. Isklju-■o je automatski ureñaj za otvaranje garaže i ručno podigao vrata. Snažan vjetar i kiša gotovo su ga srušili. Kad je izveo automobil na ulicu i okrenuo ga prema gradiću, već je počela tuča. Po automobilu su udarali komadi veličine limuna, stvarajući paklenu buku. Nije ni pokušao uključiti brisače. Bili bi posve beskorisni protiv takvog bijesa prirode. Kad je upalio farove, svjetlost se odražavala s tuče i kiše, stvarajući blještavu zavjesu kroz koju ništa nije vidio. Ugasio je svjetla i vozio puževim korakom, jedva nazirući nešto iza ukrasa na haubi. Vozio je preko pruge na sredini ceste, jer je sa strane sve bilo poplavljeno. Još uvijek je bio nekoliko blokova udaljen od šerif'ova ureda kad je začuo sirene. U početku ih nije razlikovao od urlika vjetra, ali kad je shvatio što prodorni
3 88
Sandra Brown
zvuk znači, zaustavio je automobil nasred cestJ Vatrogasci ne uključuju sirene upozorenja ukolika nisu opazili pijavicu. - Gospode, Ćora, sad bi trebala vidjeti svog stani momka. Navukao je kabanicu koja će, s obzirom na jačina oluje, biti učinkovita otprilike kao probušeni kondomi Zatim je, duboko udahnuvši, otvorio vrata automobil« i izišao u hiroviti ispad prirode. Podigao je ruku kako bi donekle zaštitio oči. Tuči je udarala po njemu. Jedan ga je komad pogodio u sljepoočnicu, pa je viknuo od bola. Napola teturajućil napola trčeći, zaputio se prema jarku što se pružaJ usporedo s kolnikom. Dnom jarka već je tekla bujical ali još se moglo ondje skloniti. Trebalo mu je samJ neznatno uleknuće... Više nije imao vremena razmišljati o tome. U svoj« sedamdeset dvije godine nikad nije doživio tornado. ali je gledao dokumentarne filmove o njima. Prepo/ nao je zvuk. Bacio se u jarak i pokrio glavu rukama, držeći je tik iznad uskovitlane vode. Činilo se da narednih nekoliko minuta traje sto] godina. Ezzy je u početku držao glavu sagnutu, ali pobij dila je njegova radoznalost. Baš kad je podiga pogled, toranj crkve na kraju bloka raspao se u miliju letećih komadića drva i čelika. Zvono je usisao vrtio pijavice, a zvonilo je kao da najavljuje smak svijeta. Pred njegovim je očima uništen okružni porez ured. Podignut je jedan automobil, te se nekoliko put zavrtio prije nego je bačen natrag na tlo. Zdrobio s poput limenke.
Tajne prošlosti
389
i 1/ tla su izvlačena stabla, kao da neki div plijevi svoj i i ozori su se razbijali eksplozivnom snagom, a Ezzy svim srcem nadao da ljudi u tim zgradama, ako su dje, imaju nekakvu zaštitu od letećih komada stai.
Zatim je ugledao kontejner, od onih što ih grañei drže na gradilištima. Kotrljao se ulicom. Ezzy t najprije pomislio: Kakav apsurdan način umiranja. lelik poput vagona, kotrljao se ravno prema njemu fcrzinom teretnog vlaka. Ispustio je životinjski krik i zaronio glavu u vodu. Prokleta se stvar otkotrljala ravno preko njega. Spalilo ga je uleknuće u kojem je ležao. Meñutim, on to nekoliko minuta nije znao. Tek I ikon što je tornado izveo svoje destruktivno putovale kroz njegov gradić, puzeći se izvukao iz jarka, I"»put nekog primitivnog oblika života. Sjeo je na ib i zurio u katastrofu oko sebe. Kontejner je tresnuo u hrast dvadesetak metara od njega. Omotao se oko debla kao da je izrañen od kartona. Ondje gdje su se nekoć nalazile zgrade, ostale su samo hrpe ruševina. Dostojanstvena stara stabla ležala su iščupana korijenja. Crkveno je zvono završilo na parkiralištu cvjećarnice, zgnječivši neonski natpis. Ezzy je polako ustao. Koljena su mu klecala. Oslonivši se rukama na koljena, savio se u struku i nekoliko puta duboko udahnuo. Oprezno je dotaknuo bolno mjesto na sljepoočnici i pogledao okrvavljene prste. Komad leda probio mu je kožu i ostavio čvorugu veliku poput jajeta. Inače se činilo da nema drugih posljedica. Procijenivši štetu samo u ovoj ulici, shvatio je da će biti potreban ljudima u ovom okrugu. Što prije stigne
390
Sandra Brown
na posao, to bolje. Požurio je do svojeg automobil koji se, nekim čudnim hirom tornada, izvukao sam s razbijenim stražnjim prozorom. Kad je sjeo j volan i zatvorio vrata, pogledao je kontejner i u nevj rici odmahnuo glavom. Trebao bi biti mrtav. Zahvalio je Bogu što nije, pitajući se zašto je post ñen. Nije bio osobito religiozan čovjek. Zapravo, do\( dio je u sumnju mnoge teološke teorije, zbog čega j Ćora dobivala napadaje i neprestano se molila za nj gov upitni drugi život. No smatrao je da je našao odgovor na svoje pitanj Bez obzira tko ili što je Bog, bio je milostiv. Večeras j poštedio život Ezzvju. A Ezzy je znao zašto: nije ispu nio svoju svrhu na ovom svijetu. Njegovo vrijeme nij isteklo. Njegov posao na zemlji nije gotov. Večeras je dobio drugu priliku. I drugi trag.
Tajne prošlosti .
391
42. poglavlje
Jack je izvukao noge iz mokrih, blatnjavih čizama i ostavio ih na podu pomoćne prostorije, zajedno s čarapama. Kad se u skloništu ugasilo svjetlo, opipavao je po polici gdje je ranije opazio baterijsku svjetiljku. Uz pomoć svjetiljke upalio je svijeće. Još su pola sata ostali u skloništu, a tada je zaključio da je vjetar znatno oslabio, a na vratima skloništa čula se jedino kiša. Čim je otvorio vrata, na njega se sručio pljusak, ali prvo što je osjetio bila je promjena temperature. Spustila se za petnaestak stupnjeva. Unatoč kiši zrak se doimao svježim i čistim. Oluja je krenula prema Loui-siani. Na istočnom su obzoru često bljeskale munje. Kad su izišli iz skloništa, njemu i Anni je laknulo pri pogledu na kuću koja se još uvijek nalazila na svojemu mjestu. - Izgleda netaknuta. Idemo provjeriti. - Nosio je Davida dok su trčali kroz kišu, izbjegavajući najdublje lokve. Putem ih je sve obuzeo histerični smijeh,
Sandra Brown 392
način oslobañanja emocija s kojima se bilo teško nositi. Stigli su do kuće i teturajući pošli stubama na trijem, mokri do kože i malaksali od smijeha. Unutra su na brzinu pregledali prostorije. Grana stabla razbila je prozor dnevnog boravka, izloživši namještaj kiši. S krova iznad hodnika na katu istr gnuto je nekoliko crjepova, pa je voda curila sa stropa. Struje još uvijek nije bilo, a ni telefon nije radio, ali se činilo da kuća nije teže oštećena. Ispod mjesta gdje je curila voda stavili su kuhinjske posude. Jack je pokupio veće komade razbijenog prozorskog stakla, a potom je na prozor stavio komad1 cerade kako kiša više ne bi padala u dnevni boravak. Ostavivši Annu i Davida u svjetlosti mnogih svijeća, izišao je do obora i pogledao jesu li konji stradali. Jedan je imao posjekotinu na sapima, ali nije se činila dubokom. Činilo se da su ostali, kao nekim čudom, izbjegli udarce letećih krhotina. Sudbinu goveda i ostatka imanja moći će provjeriti tek idućega dana. Sad je, ostavivši obuću, ušao u kuhinju i ponovno upalio svijeću što ju je ostavio na stolu kad je izišao. Na katu je vidio treperavu svjetlost svijeće, što je dopirala kroz odškrinuta vrata kupaonice, i čuo Davi-dov glas. Pokucao je na dovratak i zavirio unutra. - U redu je, Jack, možeš ući. Dječak je upravo izišao iz kade. Na podu su se nalazili mokri ručnici. Navlačio je pidžamu. - Morao sam se kupati uz svijeće. - Dvije su gorjele na toaletnom stoliću, jedna na vodokotliću. Bacale su nemirne sjenke po zidovima i stropu. - Bilo je fora. Zbog svijeća kupaonica izgleda kao špilja, zar ne? David će se cijele ove večeri sjećati kao jedne velike pustolovine. Vjerojatno mu je bila jednako zabavna kao što bi bilo otkazano putovanje u Six Flags. Nije
Tajne prošlosti
393
vjestan kakva mu je opasnost prijetila dok se Itla/io u kamp-kućici. Jack je zadrhtao pri pomisli >i se Davidu moglo dogoditi da je zakasnio samo leñnu minutu. - Gdje ti je mama? -Čeka me radi molitve. i - Onda bolje da požuriš. Hoćeš li i ti doći? - Ako želiš. i On i David su zajedno ušli u dječakovu sobu. Anna k pripremala krevet za Davida, te je upitno pogledala i u ka kad je ušao u sobu. Ona je takoñer izgledala ježe od kupke. Bila je odjevena, ali mokre kose. od kiše. Od šampona. Mirisala je po cvijeću, što I samo još više naglašavalo činjenicu da on zaudara po oboru. Smeteno je slegnuo ramenima i pokazao Davida. -()n je, ovaj, želio da čujem njegove molitve. David se popeo u krevet, namjestio jastuk i plišane životinje što ih je izabrao, provjerio je li mu knjiga o dinosaurusima nadohvat ruke, a zatim je sklopio ruke ispod brade, zatvorio oči i počeo izgovarati molitve. Jack je sagnuo glavu i zatvorio oči. Poželio je da Anna može čuti slatku čistoću sinovljeva glasa dok je molio Boga da blagoslovi one koje voli. Od svega sito ne može čuti, glazbu i udaranje valova o obalu i vjetar u krošnjama stabala, ovo je možda nešto što bi najviše voljela čuti, a Jacka je boljelo srce jer to nije mogla. - Bože, blagoslovi Jacka i nemoj ga pustiti da ode. Jack je podigao glavu. Brzo je pogledao Davida, a zatim Annu. Zacijelo je čitala s Davidovih usana, jer je u istom trenutku pogledala Jacka, a kad su se nji-
394
Sandra Brown
hovi pogledi sreli, brzo se okrenula. Sagnuvši se nad Davida, poljubila ga je za laku noć i znakovima mi rekla da ga voli. - I ja tebe volim, mama. - Laku noć, Davide. - Jack, hoćeš li biti ovdje kad se ujutro probudim - Naravno. Računam s tim da ćeš mi pomoći proći] jeniti koliko je štete oluja počinila. - Super! Anna je puhnula u svijeću na noćnom ormarić J David se namjestio na jastuku i zatvorio oči. Gotov je zaspao prije nego su Anna i Jack stigli do vrata. Vani su se, na hodniku, gledali preko svojih zapalj nih svijeća. - Ovo će biti veoma drsko. Drsko - pon vio je kad mu je znakovima pokazala da ne razumije Nepristojno. - Kimnula je. - Hoće li ti smetati ak se budem koristio tvojim tušem? Pokazala je prema kupaonici. - Jer kamp-kućica... Kamp-kućica... Nagnula je glavu u stranu, što je položaj za slušanj onih koji čuju. No gledala je njegove usne, a to ga j zbunjivalo. - Ovaj, koliko sam mogao vidjeti, unište je veći dio krova staje. Osiguranje bi to trebal pokriti. Dio ograde je istrgnut. Ta je prokleta stvaj čupala busene trave iz tla. Nikad nisam vidio da tor] nado to čini. Supa za oruñe posve je uništena. Sutr ću temeljitije provjeriti. Malo je teško procijeniti štetu dok je mračno i pada kiša. Možda mi je ponešt promaknulo. Promatrao je njezine prste dok je pokazivala rije kamp-kućica. Na trenutak je skrenuo pogled u stranu, a zatim svjestan da će to ujutro i sama vidjeti, reče: - Spljo štena je poput limenke na koju je netko stao.
Tajne prošlosti
395
Zurila je u njegova usta dok je to izgovarao, pa čak i malo dulje. Zatim je spustila pogled i zagledala se u prazno. Voda što je kapala sa stropa u lonce i posude stvarala je neobičan, neskladan zvuk kojeg ona nije mogla čuti. Jack ju je gotovo dotaknuo, ali je povukao ruku trenutak prije no što je dodirnula njezinu podlakticu. Meñutim, ona je opazila njegov pokret, pa ga je opet pogledala. - Imali smo sreće, Anna. Pogledala je prema Davidovoj sobi. Jack je vidio kako s mukom guta slinu. Na rubu suza, opet se okrenula k njemu. - Ono o čemu smo maločas razgovarali - reče Jack - rado bih se istuširao, ako nemaš ništa protiv. Osim ako bi više voljela... - Bio je tako opčinjen igrom svje tlosti svijeća i sjenki na njezinu licu, da je ušutio. Kad su se njegove usne prestale micati, podigla je pogled do njegovih očiju. - Osim ako bi više voljela da to ne činim. - Samo izvoli - pokazala mu je znakovnom abecedom. - Onda dobro. I ja ću, ovaj, spavat ću u kamionetu. To neće biti prvi put, i nije tako loše. Prije nego je završio rečenicu, mahnula je rukom neka prestane. -Što? Napravila je znak spavanja i pokazala u prizemlje. - Na kauču? Sigurna si? Kimnula je. Prebacivao je težinu s jedne bose noge na drugu. -Kad bolje razmislim, to možda nije loša ideja. S obzirom da nema struje i sve to, možda bih trebao ostati Kimnula je odlučnije, i pomalo nestrpljivo. Jack je ušutio dok je još bio u prednosti.
396
Sandra Brown
- Onda dobro, pa... - Još je trenutak ondje stajao, ne znajući što bi dalje trebao reći ili učiniti, samo svjestan činjenice da se još ne želi odvojiti od nje i reći joj laku noć. - Pa, ja ću se, ovaj, sad istuširati i pustiti te, znaš, da poñeš spavati. Sigurno si iscrpljena. Laku noć. Znakovima mu je rekla: - Laku noć - a zatim se okrenula i pošla hodnikom prema svojoj sobi, svijećom osvjetljavajući put i obilazeći posude u kojima se već nakupilo mnogo kišnice. Jack je dugo stajao ispod tuša, puštajući da ga topli mlaz udara po glavi, zatim po ramenima, oslobañajući ga napetosti. Nasapunao se, isprao i opet nasapunao, aj potom je ostao stajati pod tušem dok voda nije postala hladna. Obrisao se, navukao traperice i majicu kratkih rukava, rezervnu odjeću što ju je držao u kutiji za alat u svojem kamionetu, baš za ovakve situacije. Obrisao je kadu i pokupio svoje i Davidove mokre ručnike, kaneći ih odnijeti dolje i staviti u stroj za pranje rublja, zajedno sa svojom mokrom odjećom. Ali kad je izišao iz kupaonice, čuo je tiho jecanje iz Annine sobe. Dvoumio se. Oko pola sekunde. Spustivši vlažni zavežljaj na pod, pošao je hodnikom i zavirio u njezinu sobu. Svijeću je stavila na noćni ormarić i pripremila krevet, ali je sjedila u stolici za ljuljanje kraj prozora, zureći u kišu, plačući. Nije bila svjesna njegova dolaska sve dok u oknu prozora nije vidjela njegov odraz. Iznenañena, brzo je obrisala suze s obraza, ustala i okrenula se prema njemu. - Nisam te želio uznemirivati, Anna. Samo sam htio vidjeti jesi li dobro. Dugi ga je trenutak samo promatrala. Na koncu je
Tajne prošlosti
397
desnom rukom napravila znak za slovo b, prinijela je usnama, pomaknula naprijed i dolje, kao da mu šalje poljubac. - Hvala ti. - Na čemu? Prijekorno ga je pogledala, a zatim znakovima napisala Davidovo ime. Jack je promuklim glasom odgovorio: - Za Boga miloga, Anna, ne moraš mi za to zahvaljivati. Tvrdoglavo je odmahnula glavom i opet napravila znak. Samo što je ovoga puta zadržala prste na usnama, koje su počele drhtati, a dok ju je Jack promatrao, iz očiju su joj ponovno potekle suze. - Hej. Hej. - Učinio je nekoliko koraka do nje i spustio joj ruke na ramena. - Sad je sve u redu. Pre strašila si se. Dovraga, ja sam se prestrašio, ali zapravo se ništa strašno nije dogodilo. David je na sigurnom. Samo je to važno. Potom se činilo posve prirodnim da je pri vine uza se. Šakom joj obuhvativši glavu, prislonio ju je ispod svoje brade. Njegova je majica upijala njezine suze. Nezgrapno ju je tapšao po leñima. - Sve je u redu. Ovo je zakašnjela reakcija na paniku, to je sve. Ako će ti biti lakše kad se isplačeš, samo plači. Koliko god želiš. Zaslužila si. Ostat ću uz tebe koliko god zehs. Kao i ranije u skloništu, nije mu čitala s usana, ali doslovni prijevod riječi nije bio potreban. Shvatila je njihovo značenje. Stavila mu je vrhove prstiju na grkljan, slušajući ga osjetilom opipa. Nastavio je govoriti, zapravo šaptati, umirujući je preko vibracija. - David ti je utjerao strah u kosti kad je onako nestao. Da bi situacija bila još gora, na nas se okomio tornado. Ali sve je dobro ispalo, nije li? Držala je glavu sagnutu, ali je prste pomaknula do
398
Sandra Brown
njegovih usana. Zadržala ih je ondje, jedva ih dodirujući. - Ne mogu reći da ti zamjeram što plačeš. I ja sam večeras nekoliko puta poželio zaplakati. Doista me dirnula njegova molitva. Zato znam kako se osjećaš. Kružnim joj je pokretom trljao leña. - Izbaci to iz sebe. Nikamo ne idem. Prestao je govoriti, ali njezini su prsti ostali na njegovim usnama. Nježno ih je poljubio. Zatim opet. Okrenula je ruku vodoravno preko njegovih usana, pa joj je poljubio dlan. Kad je premjestila ruku na njegovu čeljust, lagano joj je poljubio sljepoočnicu, zatim obraz. Gdje su njegove usne ostale. Zauvijek. Dok mu je srce mahnito tuklo. Nagnuo je glavu dolje i u stranu, a ona je svoju podigla. Usne su im se dotaknule. Okrenuli su glave, a usne su im se ponovno ovlaš dotaknule, ali ne onako brzo. Ruke su mu se ukočile, pojačavši zagrljaj. Zatim je pritisnuo usne na njezine i poljubio je. Pomislio je: O, Bože, o, Bože, jer su njezina usta bila veoma mekana i tako slatka, primamljivo pristupačna. Nekoliko trenutaka kasnije on je započeo raditi jezikom, ali ona je to prihvatila. Nestalo je sve ostalo iz Jackova svijeta. Brige i problemi odjednom su nestali. Zavjesa je navučena preko njegove prošlosti. Postojao je jedino ovdje i sada, posve zaokupljen Annom. Njegova su osjetila bila zasićena njome. Cvjetni miris njezine kože i kose. Njezino sitno tijelo priljubljeno uz njegovo. Nevjerojatan okus njezinih usta. Ništa se u njegovu životu nije moglo usporediti s time.
Tajne prošlosti
399
i Kad je odmaknula usta od njegovih, zavrtjelo mu se ■ nagloga gubitka. ' »tvorio je oči i vidio kako se odmiče od njega, b&ana okrenutih prema unutra, a prsa su joj se brzo ila i spuštala. Proklinjao je sebe jer je bio tako proa budala. Da, uhvaćen je u tome. Poludio je od ade. To ne znači da ona osjeća isto. Zašto i bi? I uha ih samo pogledati. Ona je ljepotica, a on... pa, igurno nije ljepotan. Bila je udana, ali se doimala I kako nevinom, a on nije ni blizu toga. S obzirom I i /ensku intuiciju, Anna će znati da je on posljednje Ito joj treba u ionako kompliciranom životu. Molećivo je podigao ruku. - Anna, ispričavam se. I.I Prestao je govoriti kad je iz pojasa traperica izvukla [košulju i brzo je raskopčala. Ukočio se, najprije od Soka, a zatim od pogleda na glatki dio razotkrivene kože. Dojke su joj bile pokrivene, ali su tkaninu držale odmaknutu od tijela, a to je vise seksi nego da je naga. Možda. Ipak ju je želio vidjeti nagu. Stajala je napeta poput žice. Zadržavala je dah. Iščekivala. Prišao joj je i zavukao ruke ispod njezine bluze. Nekoliko ih je sekunda zadržao na goloj koži, gledajući je ravno u oči, a zatim ju je privukao k sebi i ponovno poljubio. Koža joj je bila mekana bas kako je zamišljao, njezino je tijelo reagiralo onako kako se nadao, i željela ga je jednako kao i on nju. Obavila mu je ruke oko vrata, a dok su bili tako zagrljeni, pošao je naprijed i doveo je do zida. Sagnuvši glavu, ljubio joj je vrat, prsa, dojke. Duboko u grlu stvorila je tihi zvuk, pa je poljubio to mjesto prije nego se vratio na njezina usta.
400
Sandra Brown
Izvila je svoje tijelo i protrljala se o njega. Spustio i ruke na stražnje džepove njezinih traperica i podigac| je uza se, jače je pritisnuvši uza svoje tijelo. Stavivl mu ruke na ramena, agresivno ga je gurala, promijc^ nivši njihov položaj tako da su njegove lopatic^ došle do zida. Podigla mu je majicu i otvorenim ustima ljubila njegova prsa i trbuh. Osjećao je njezi« jezik na svojoj koži, a kad je liznuo jednu od njegovih bradavica, gotovo je izgubio glavu. Mučio se gumbima na svojim hlačama, ali kad ih ji uspio otkopčati, Anna je zavukla ruke unutra. Proi muklo je izustio njezino ime, a zvuk je mogao biti smiJ jeh ili uzdah, ali svakako ga je izazvalo ugodn^ iznenañenje. Nježno ga je stiskala, iscijedivši kaj sperme iz njega. - O, Bože - stenjao je. Činilo mu se da njegova svijest treperi naokolo na milijun krila. Znajući da više neće dugo izdržati a da se ne osramoti, uhvatio je njezinu ruku i odmaknud je, jedva izustivši: - Ne želim uprskati. I ja tebi želim milovati. Zacijelo ga je razumjela, ili barem ono bitno, jer g je povela do kreveta i skinula traperice. Kad ih j maknula, skinula je i bluzu. Na njezinu tijelu nij mogao naći niti jedan nedostatak, a ta ga je savršenos prestrašila. Stajao je ondje osjećajući se trapavo i nezgrapno, al ona nije pokazivala takvu sramežljivost. Zavukla j ruke u njegove traperice i polako ih spustila, prelazeć" mu šakama po stražnjici. Njegov je penis stršio izmeñ njih; proučavala ga je s otvorenim zanimanjem. U njezinim malenim rukama njegovo se spolovilo doimal
Tajne prošlosti
401
nm, teškim i krutim. Taj očiti dokaz njegove mii/cvnosti vratio mu je samopouzdanje. Zapravo, «»d|cdnom je bio opijen od taštine. Imala je ljupke dojke. Zapravo, savršene. Bradavice u se ukrutile dok ih je milovao vršcima prstiju i jezikom. Nježno ih je sisao dok je prstima ovlaš prelazio ko njezina trbuha. Prošao je kraj njezina pupka. Nosila je svilene gaćice. U njima je napipao mekane dlačice. Njezino je središte bilo veoma vlažno. Činilo joj se da dugo nepomično leži pod njim, ali to ipak nije bilo dovoljno dugo. Nikad ne bi moglo biti dovoljno dugo. Ne bi joj smetalo ni da je zaspao i da se do jutra nije pomaknuo. Voljela je osjećaj njegove težine na sebi, kao i pritisak u sebi. Ali nije spavao. Povremeno bi osjetila kako se njegovi prsti pomiču u njezinoj kosi, nježno joj milujući leme. Grubim je obrazom trljao njezino uho. Zubima joj je grickao vrat. Nadala se da jednako kao i ona uživa u intimnostima. No na koncu se odmaknuo i ispružio na boku. Okrenula se prema njemu. Mazili su se usnama. Osjećala je njegove usne kako se miču uz njezin obraz, pa se odmaknula kako bi vidjela što govori. - Jesam li te ozlijedio? Odmahnula je glavom. - Učinilo mi se... znaš, nekako si se ukočila kad... Nasmiješila se i stavila mu prste na usne. Penetracija ju je malo zaboljela. Prošlo je mnogo vremena otkako je bila s muškarcem, a otad je rodila. To je doista slično Jacku, opaziti njezin suptilni refleks. No lagani je bol trajao samo trenutak. Potom mu je nogama obujmila bokove i poticala ga neka prodre dublje. Porumenjela je dok je sad razmišljala o tome
402
Sandra Brown
kako je strastveno sudjelovala. Praktički ga je prisili I« da vodi ljubav s njom. Tako se bojala da će prestati nakon onog prvog poljupca, te je sama preuzela i ni cl jativu. Željela ga je. Zauvijek bi žalila da se večeras ovd nije dogodilo. Sutra će biti ono što će biti. Ali sad j| s njim i on je promatra na isti sanjarski način na koji ona gleda njega. Kažiprstom joj je pomilovao obraz. - Tako si lijepaj Anna. Znakovnom je abecedom odgovorila: - / ti si. Zagrcnuo se od smijeha. - Ja? Lijep? To je smij jesno. - Jesi. - Prstima je odlučno oblikovala slova. - Mislio sam da samo moje lice mnogo govori. Vidjela je da je zadirkuje. - I to. Njegov je smiješak polako nestao dok je očima proučavao njezine. - Sto ti sada govori? Prstima je polako slagala riječi: - Da si veoma sic tan što si ovdje, ovako. - Pa, ne laže - reče Jack. - Sto si rekao? - Rekao sam da ne -Odmahnula je na to. - To sam shvatila. Što si rekao kad... - Kad... ? - Nije dovršio pitanje, već je upitno uzdi gao obrve. Uputila mu je dugi, strogi pogled. - O, misliš kad sam, kad si ti, kad smo... svršili? Kimnula je. - Dovraga, Anna, ne znam. Zar je važno? - Samo ako si izgovorio ime druge žene. - Vjeruj mi, nije bilo to. - Dobro.
Tajne prošlosti
403
Slavio joj je palac na usne i milovao ih. Smiješio se 10 i pomalo tužno. - Doista se ne sjećam što sam io, Anna, ali bez obzira što je to bilo, ni slučajno pije moglo opisati što sam osjećao. I Zagnjurila je lice u dlačice na njegovim prsima, ali i podigla ruku da bi mogao vidjeti koje je riječi poka■vala. - Voljela bih da sam to mogla čuti. Nagnuo joj je glavu unatrag. - I ja bih to volio. Došla je u iskušenje da mu kaže kako je ponovno iočela vježbati govorenje, ali je oklijevala. Što ako bude mogla ponovno naučiti ono što je zaboravila? I ještine što ih je mukotrpno razvijala možda su bez-n.idno izgubljene jer se nije njima koristila. Mogla bi u njemu probuditi nadu, a kasnije ga razočarati. Bit će dovoljno teško ako razočara sebe. Ne bi mogla podnijeti da razočara njega. Stoga je bolje da mu zasad još ništa ne govori. Kad bude prvi put izgovorila njegovo ime, željela je da to bude kako treba. Sve dok ne bude sigurna da će to moći, neće ispuštati glasa iz sebe i vježbat će u tajnosti. Umjesto toga, reče mu: - Znam kako zvuči tvoj glas. - O, je li? Kimnula je i stavila mu dlanove na obraze, a zatim ih je trljala gore-dolje po oštroj bradi. - Grubo? - Trenutak je razmislio o tome, a potom reče: - To nije loš opis. Moj glas nije naročito profinjen. Nekako je hrapav. Nasmijala se kad je vidjela njegov sentimentalan osmijeh jer je znala da se ona smiješi na sličan način. Poljubili su se, ovlaš i nježno. Potom dublje i intimnije. Nisu mogli prestati dodirivati jedno drugo. Provlačila je prste kroz dlačice na njegovim prsima,
404
Sandra Brown
Tajne prošlosti
što je za nju bila novost jer je Dean imao glatka prsa. Potom je istraživala njegovu ključnu kost i rame, to stigla do bicepsa. Stisnula ga je, a on je napeo mišić. Znakovima mu je rekla: - Imam dva pitanja. - Da, znam da sam muškarčina. I ne, nisam dopu stio da mi to udari u glavu. Udarila ga je po ruci. - Oprosti, nisam mogao odoljeti. - Brzo ju je polju^ bio i namjestio glavu na jastuku. - Pitaj. Podigla je jedan prst, pokazujući da je riječ o prvom pitanju: - Što se jutros dogodilo! - U šerifovom uredu? Pustili su me. Nedostatak) dokaza. Ja to nisam učinio, Anna. - Znam. Nisam vjerovala da si mogao otrovati našd goveda, ali Uhvatio joj je ruke. - Imala si posve pravo sumnjati Tek toliko da se zna, to je bio Emory Lomax. Nije se iznenadila, ali ga je pitala odakle to zna. Ispričao joj jeo čovjeku po imenu Jesse Garcia, te svojem sukobu s Lomaxom u banci. Kad je završila smijala se onomu što joj je opisao. - Nožem si zaprijetio njegovoj muškostil - Mislim da mu ništa manje od toga ne bi privukl pozornost. Obujmivši mu lice rukama, nasumce ga je ljubil prije nego su se njezine usne zaustavile na njegovima. Pokušala je produbiti poljubac, ali je on povukao glavu i ozbiljno je pogledao. - Anna, ne želim da budeš povrijeñena zbog mene. Riječi su je zbunile, ali ju je ozbiljan izraz njegova lica prestrašio. Odmahnula je glavom. - Da, moguće je - tvrdio je. - Kad smo već kod
toga, ništa ne znaš o meni, je li ti Delrav slučajno pekao ono što sam ja rekao njemu? Da idem od jednog posla do drugog? Da sam - Lutalica - pokazala je znakovnom abecedom. Točno. Pa... - Zagledao joj se duboko u oči. - Nisi me pitala zašto tako živim. Ne, nije. Štoviše, shvatila je da joj to nije važno. nila je o njemu sve što je željela znati, da je dobra Irca i ljubazan, ponosan, zaštitnički, snažan, pametan. ■a nju je bio važan čovjek koji je sada, a ne kakav je l>io u prošlosti, što ga je očito mučilo. Bez obzira kakve su ga okolnosti dovele u njezin život, bila je /ahvalna na tome, ništa nije žalila. Ali bilo bi previše m mu sve to govori znakovnom abecedom, pa je jednostavno rekla: - Znam ono što je važno znati, Jack. - O tome bi se dalo raspravljati - rekao je, mršteći se kao da nije baš siguran. - Trebala bi o još nečemu razmisliti. Ljudi su opaki. U ljudskoj je prirodi biti zlo ban. Ti si izvrsna meta najgorih mogućih tračeva. Nikoga se ne tiče s kim spavaš, ali nekako, zato što si udovica, i gluha si, tračevi su sočniji. Mrzila je ono što je govorio, ali je znala da je to istina. - Jesi li čuo glasine o Delrayu i meni! - Da. - Vidio je koliko ju je to uzrujalo, pa je žurno dodao: - Ni u jednom trenutku nisam povjerovao u to. Znao sam da je laž. No kad budu pričali o tome da spavaš sa svojim najamnim radnikom, to će biti istina. - Da, i drago mi je. - I meni. - Spustio je dlan na njezin obraz. Njegov je izraz lica govorio više od riječi što mu ih je čitala s usana. - Neka me Bog kazni ako sam sebičan gad i ti budeš patila zbog mene, ali želio sam biti s tobom, Anna. Želio sam ovo od trenutka kad sam te prvi put vidio.
405
406
Sandra Brown
Sjetila se kakav je bio kad ga je prvi put ugledala, ii| izguljenim čizmama, starom slamnatom šeširu i naoči lama za sunce, kad joj je ponudio pomoć oko automobila. Ta će joj uspomena ostati u sjećanju sve dok bude živa. Možda ga je već tada počela voljeti. Znala je da ga sad voli. Privinuvši se uz njega, poljubila ga je bez ustručava nj a, nadajući se da mu njezin poljubac prenosi baremj mali dio emocija što ih je razbudio u njoj. Pomaknula je ruku niže i počela ga milovati, uživajući u mošu snom mirisu, u toplini i čvrstoći njegova spolovila Prepustio se njezinoj ruci. Još više, činilo se da uživa] u njezinoj znatiželji. No znatiželja je ustupila mjesto požudi, a njezin j dodir postao erotičniji. Oči su mu potamnjele o uzbuñenja. Lice mu se napelo od užitka. Kad ga j uzela u usta, osjetila je vibraciju njegova uzdaha. Uvi-J jek je iznova čitala svoje ime na njegovim usnama, znajući kad ga je tiho šapnuo, ispunjen emocijama, znajući kad ga je nesvjesno kriknuo, obuzet strašću. Voljeli su se potpuno. Ushićivalo ju je kad ga je osjećala u sebi, dok je gledala kako pogledom prelazi njezinim tijelom, diveći se oblinama njezina tijela. Gledala je kako se njegove usne stežu oko njezine dojke, ali je zatvorila oči dok je ustima nježno sisao. Jezikom je slijedio udubine na vrhu njezinih bedara. Pritisnuo je lice uz mekoću njezina trbuha i poljubio joj pupak. Okrenuvši je na trbuh, ljubio ju je niz leña, a zatim je počinuo, prislonivši obraz u dnu njezinih leña. Iznenadila ju je vlastita senzualnost. Ona i Dean uživali su u zdravom spolnom životu, ali se nikad nije osjećala ovako slobodnom i nesputanom. Možda zato što je Delrav uvijek spavao u sobi malo dalje
Tajne prošlosti
407
111/ hodnik. Možda zato što Dean nije bio tako mašto-i! ljubavnik. Bez obzira na razlog, s Jackom je bila besramna. Nikad tako kao kad joj je razmaknuo bedra i obrañivao je ustima i jezikom sve dok nije doživjela predivan orgazam. Dok bi kasnije samo razmišljala o lome, njezinim bi tijelom prostrujao novi val osjeta, m ona bi pustila da je nosi do vrhunca. Na koncu je otvorila oči i nad sobom ugledala Jacka. Nježno joj se smiješio i micao joj vlažnu kosu sa čela. - Nikad te nitko nije volio na ovaj način? Vidjela je da mu je bilo drago kad je umorno odmahnula glavom. - Ah, dakle, to je dobro. Želim reći, drago mi je da sam to mogao učiniti za tebe. Podigavši glavu, poljubila ga je, kušajući obje njegove usne, a potom se nasmiješila i utonula u san. Nakon što su kratko odrijemali, ponovno su vodili ljubav, ovoga puta licem u lice, sporije i s manje strasti, ali s pojačanim emocijama i značenjem. Tada ih je Jack oboje omotao plahtom i odnio je do stolice za ljuljanje, a ondje ju je smjestio u svojem krilu. Komunicirali su kroz kožu, sa svakim dahom, svakim otkucajem srca. Razgovor nije bio potreban. Ništa nisu morali govoriti. Imali su svoju tišinu. U praskozorje, bez podizanja glave s njegovih prsa, Anna mu je povjerila što joj je u srcu. Premda je govorila znakovnim jezikom, Jack ju je razumio. Jer je podigao njezinu ruku do svojih usana, poljubio joj dlan i govorio uza nj. Osjetila je njegove riječi. - I ja tebe volim.
408
Sandra Brown
43. poglavlje
Carl se tako smijao da mu je gotovo pozlilo. Kad je shvatio da su prasak groma pogrešno protumačili kao pucanj, okrenuo se na bok na prljavom podu kolibe i smijao se dok mu suze nisu potekle. - Sranje, Mvrone, mislio sam da smo gotovi - reka je, brišući suze iz očiju. - Mislio sam da je neki provincijski predstavnik zakona i reda imao sreće i naletio na naše skrovište. Myron nije shvatio šalu, ali se ipak smijao. Meñutim, grom je bio preteča oluje koja uopće nije bila smiješna. Nekoliko puta tijekom burne noći Carl je psovao sudbinu jer mu je priredila taj posljednji podli trik. Pobjegao je iz zatvora bez ijedne ogrebotine. Izveo je briljantnu pljačku banke i organizirao bijeg. Na dobrom je putu da stigne do lagodnog života. Muškarac kojemu sve to ide u prilog ne bi trebao umrijeti u nekakvom glupavom tornadu. Cijelu su večer on i Myron stajali kraj prozora i promatrali mračne, prijeteće oblake. Carl se ježio od prigušene, zelenkaste atmosfere. Mrak je donio još veću
Tajne prošlosti
409
/logukost, naglašavanu munjama kakve Carl nikad ranije nije vidio. Kiša, tuča i olujni vjetar satima su udarali po kolibi. Krov je prokišnjavao poput sita. Bio je pravi izazov naći neko mjesto gdje bi se moglo pokušati zaspati. Carl se potajno bojao da se Bog istinski naljutio na njega, a oluja je kazna za sva njegova nedjela. Uz tu bojazan, zastrašujuće zvukove oluje, kišu što je lijevala kroz krov i dva ukočena trupla u kutu, proveo je groznu noć. Jutro je osvanulo posve drukčije. Probudio se uz cvrkut ptica, niže temperature i sunčano nebo. Olakšao se uz vanjski zid kolibe, sjeo u automobil i upalio motor. - Hajde, hajde - nestrpljivo je govorio dok je okretao gumb radija, pokušavajući naći neku lokalnu postaju. Myron se pojavio na otvorenim vratima kolibe, a njegove ružičaste oči bile su još ružičastije od spavanja, dok mu je bijela kosa raskuštrano stršila oko glave. - Što radiš, Carl? - Lijeno je češao muda dok je mokrio u lokvu od kiše. - Donesi mi kolu, može? Dao bi jednu od onih novčanica od sto dolara iz torbe s plijenom iz banke za šalicu jake, crne kave, ali mlako piće jedini je dostupan izvor kofeina. Gotovo je pola sata ostao u automobilu, pijuckajući piće i slušajući radio. Kad se vratio u kolibu, osjećao se osvježenim i punim energije, i to ne samo zbog kofeina. Bacio je u stranu praznu limenku kole i žustro protrljao ruke. - Mvrone? - Ha? - Trpao je uštipke iz paketića u usta. Na usnama mu se zadržao šećer u prahu, a zbog toga je još više podsjećao na duha nego inače.
410
Sandra Brown
- Odlazimo odavde. - Dobro, Carl. - Mislim, odmah. - Kao da se Myron nije složio s njim, Carl je nastavio: - Slušao sam radio. Znaš li oj čemu govore u svim vijestima? - O čemu? - O oluji. Voda je odnijela ceste i mostove. Šteta se procjenjuje na milijune dolara. Poginuli su deseci ljudi. Mnogo više ih je nestalo i smatraju se mrtvima. Znaš kako govore oni spikeri, onako ozbiljno i zabrinuto? Pa, jutros trabunjaju samo o oluji. Žestoko j pogodila istočni Teksas. Meteorolog čak nije znao ni točan broj tornada. Bujice na sve strane. Krovovi raz-neseni do pakla i natrag. Uništene kuće i poduzeća. Automobili što ih je odnijela bujica. Gotovo je cijel područje ostalo bez struje. Ne rade ni telefoni. Guverner je zatražio od predsjednika da proglasi ele^ mentarnu nepogodu. Jutros su svi zauzeti normaliziranjem situacije. Znaš li što to znači? Myron je progutao cijeli uštipak. - Što? - Znači da nitko ne traži nas. - Pokazao je prema automobilu i radiju u njemu. - U vijestima nije bilo niti jedne riječi o nama. Niti jedne. Misliš li da će tražiti nas dok su neka starica i njezin mačić zarobljeni u kampkućici što je nosi neka bujica? Dovraga, neće! Traže i spašavaju. Time će se baviti cijeli dan. A vjerojatno i sutra, možda i prekosutra. Sad je pravi trenutak da krenemo. - Nasmijao se. - To je ono što se zove providnost, Myrone. Dovraga, ni sami to nismo mogli bolje isplanirati! - Cecil je rekao da ovdje moramo ostati tjedan dana. - Da, Cecil je rekao - prezirno je ponovio Carl. J Cecil nije imao pojma. Vjerojatno bi se protivio ovoj
Tajne prošlosti
411
odluci, ali ja znam prepoznati priliku kad je vidim, a ova mi baš bode oči. Dakle, pokupimo stvari. Odlazimo. Uzeli su svu preostalu hranu da putem imaju što jesti. Takoñer su uzeli paket toaletnog papira, limenke pića i flaširanu vodu, kao i sve ostalo što je Carl smatrao korisnim. Dok je Myron stavljao stvari na stražnje sjedalo automobila, Carl je otvorio prtljažnik kako bi se uvjerio da je platnena torba puna novca još uvijek ondje. Nije vjerovao da bi ih Cecil prevario, ali za Connie ne bi stavio ruku u vatru. Torba je još uvijek bila ondje, a koliko je on mogao vidjeti, nitko je nije dirao. Kad je već bio ondje, stavio je u džep nekoliko novčanica od sto dolara. Novac za trošenje. Za pokrivanje putnih troškova- Myron ionako neće opaziti. Carl je gledao partnera kako ide od kolibe do automobila, noseći po kutiju limenki pića ispod svake ruke. Myron je uvijek isti. Nikad se ne uzrujava, niti se boji. Nikad ne gubi živce i ne uzbuñuje se. Retardi-ranost ga štiti od uobičajenih ljudskih reakcija i emocija. Prava je šteta da će se tako mnogo novca potratiti na idiota koji nikad neće znati cijeniti njegovu vrijednost i mogućnosti što ih nudi. Možda bi trebao pošte-djeti Mvrona od glavobolje što je donosi tako mnogo gotovine. To bi bila prevelika odgovornost za njega. Samo bi ga smutilo. Osim toga, ne bi li bilo najbolje i najjednostavnije da ga se riješi ovdje, zajedno sa Cecilom i Connie? Mogao bi svu prtljagu ostaviti ovdje, recimo. Bio bi odgovoran samo za sebe i nikomu ne bi morao polagati račune. Ah, kako je slatka pomisao na potpunu slobodu!
412
Sandra Brown
Myron je spustio kutije na sjedalo automobila. ;i zatim se opet okrenuo prema kolibi. Carl je izvukj pištolj, otkočio ga i naciljao Mvronov zatiljak. No predomislio se prije nego je povukao okiti;u Mora prijeći kilometre i kilometre prije nego stigne do meksičke granice. Myron je glupi idiot, ali je takoñer još jedan par ruku i snažna leña. Bez pogovora 1 činio ono što mu se reklo. Koristan je kad je riječ d teškim poslovima. On je mazga. Čovjek ne ubija dobru mazgu samo zato što je ružna i glupa. Zadrži je uza se jer mu je korisna. Odlučivši da će zasad zadržati Mvrona, vratio ji pištolj za pojas i zatvorio prtljažnik. Bili su spremni za pokret za manje od petnaest minuta. Myron je sjeo na suvozačevo mjesto. Carl sd vratio u kolibu da bi provjerio nisu li zaboravili nešto što bi im kasnije moglo zatrebati. Njegov se pogled zaustavio na dvama truplima. Na jutarnjem su svjetlu izgledali groteskno. Počeli su se nadimati. Na otvorenim su se ranama zadržavah-muhe. Uskoro će početi zaudarati. Osjetio je grižnju savjesti, ali ju je odbacio jednako brzo kao i strah od Božje kazne čim je oluja prošla. Nije si dopustio nikakvo drugo razmišljanje, osim da su Cecil i Connie dobili baš ono što su zaslužili. Ona je bila obična kurva koja se prepredenošću i ševom dovela u situaciju gdje joj nije bilo mjesto. IzaJ zivala je nevolje. Znao je to čim ju je upoznao. Nije bilo tako lako opravdati umorstvo brata. Ali i| to je bilo opravdano. Cecil je bio beznadna kukavica I to tvrdoglava. Jednostavno nije želio priznati da mu je mlañi brat superioran.
Tajne prošlosti
413
Temeljni zakon prirode je preživljavanje najsposob-ijih. Carl je čovječanstvo oslobodio dvoje slabića, to lc sve. Podrugljivo im je salutirao. - Adios, društvo. - Prema onome što sam čuo na radiju u kamionetu, "lovo nigdje nema struje - Jack je rekao Anni dok su i« li kruh i džem za doručak. Hrana u hladnjaku već se I a kvariti. Kažu da možda danima neće popravili kvar. Svuda je zavladao kaos. Zasad smo prepušteni kami sebi. Nakon doručka popeo se na krov kuće i procijenio Itetu. Trebat će mu crjepovi za trajni popravak, a u meñuvremenu je krovnom ljepenkom pokrpao rupe. ::: pu za alat moći će ponovno izgraditi čim prikupi treban materijal. Stajski krov posve je uništen, pa e ga morati zamijeniti profesionalci. Kad telefon proradi, pozvat će veterinara da pogleda ranu što ju je zadobio konj, ali njemu se činilo da nije ozbiljna. Kad je sve to obavio, rekao je Anni da je zabrinut Za goveda, predloživši da ona i David poñu s njim pogledati kakva je situacija. Nije ih želio ostaviti same u kući bez telefona. Anna je pripremila piknik-ručak od nepokvarljivih namirnica, a David je uporno zahtijevao da on nosi svoj, u naprtnjači 101 dalmatiner. Anna je ponijela svoj fotoaparat i drugi pribor, smatrajući da će fotografije snimljene odmah nakon oluje dobro doći za osiguranje. Kad su prošli ispod željeznog luka na kapiji Corbettova ranca, svuda naokolo vidjeli su tragove pustošenja oluje. Jack je vozio oko otpadaka i grana na eesti. Električni su vodovi istrgnuti sa srušenih stupova. Vidjeli su prometni znak presavijen napola.
414
Sandra Brown
Gotovo kilometar dalje ugledali su komad valovitog lima s krova staje na rancu, a izgledao je poput zguJ zvane aluminijske folije. Nasred pašnjaka ležao je stari mlin, a njegove su lopatice bile razbacane nao-J kolo. Kad je Jack izišao iz zavoja, umalo se sudario s kravom. Naglo je pritisnuo kočnicu kako ne bi pregazio! životinju. Nekoliko je grla prešlo cestu i mirno paslal u jarku na suprotnoj strani. - Mogli smo očekivati da će te pametne Corbettovc krave naći mjesto gdje je ograda srušena. Rekavši to, izišao je iz kamioneta. Mašući rukama, udarajući šeširom i vičući, vratio je stoku preko 1 ceste na njihov pašnjak. Srećom, ponio je kutiju I alata i nekoliko rezervnih dasaka, pa je mogao privre-l meno popraviti ogradu. U mislima je na popis za I kupovinu dodao bodljikavu žicu. Parkirao je uz ogradu. - Bolje da dalje poñemo pješice. Ne bih želio da kamionet zapne u blatu. Anna je stavila par Delravevih čizama. Bile su joj ogromne, ali su joj štitile noge od blata i vode.j David je nosio stare čizme, ali ga je Jack uglavnom nosio dok su obilazili pašnjak. Krdo je dobro podni- J jelo oluju. Prema onome što je Jack mogao vidjeti. nisu izgubili niti jedno grlo. Pomislio je da je to neka vrsta čuda, premda je čuo o olujama koje su činile neke neobične stvari, recimo uništavale jednu stranu ulice dok je druga ostajala netaknuta. Katkad su kilometrima putovale duž tla, uništavajući sve na svojem putu. Katkad su letjele poput plosnatog kamena po vodi, uništavajući samo ponešto. Ova je pijavica zacijelo naglo skrenula na istok, promašivši pašnjak gdje su goveda pasla i pošte-djevši krdo.
Tajne prošlosti
415
Dok su se vraćali do kamioneta, Jack se pitao što 1 )avid misli o tome da on drži Annu za ruku. Ako ■ David to opazio, ništa nije komentirao. Zapravo, činio se da uopće nije svjestan da se priroda njihova odnosa promijenila, ali s druge strane, oni to nisu otvoreno pokazivali. Jack se iskrao u prizemlje, do kauča u dnevnom boravku, prije nego se dječak pro-budio. Ne bi bilo u redu da ih je David iznenadio na stolici /a ljuljanje kraj prozora, Annu ispruženu na njegovim prsima, nogu prebačenih preko naslona za ruke, a oboje su bili pospani nakon voñenja ljubavi, te su dopuštali da ih ljuljanje stolice uspavljuje. Stoga ju je još jednom poljubio, odnio do kreveta i ondje je ostavio, premda mu je to bilo veoma teško. Poželio ju je dotaknuti svaki put kad bi je pogledao. A često ju je gledao. David je na koncu opazio to zurenje. Jack je raširio deku u stražnjem dijelu kamioneta jer je tlo bilo previše mokro za piknik. Jeli su ručak od sendviča s maslacem od kikirikija, svježeg voća i sokova u bočicama. Njegov se pogled stopio s Anni-nim, a ona mu se nasmiješila na onaj poseban način na koji se žena smiješi muškarcu nakon dobrog seksa. Jedva vidljiv i suptilan osmijeh mnogo je govorio. Pokazivao je da ona zna sve tvoje tajne i navodio te da silno poželiš znati sve njezine. Svaki put kad bi mu Anna uputila takav osmijeh pun značenja, poželio se uštinuti kako bi bio siguran da nije sanjao ono što se noćas dogodilo. Nije sanjao. Dogodilo se. Čak mu je rekla da ga voli, a nije bila drogirana ili pijana, niti je pokušavala
416
Sandra Brown
Tajne prošlosti
doprijeti do njegova novčanika. Koliko god to bi I nevjerojatno, rekla mu je da ga voli i on joj je vjer vao. Dugo su zurili jedno u drugo a da toga nisu bi svjesni. Tada je David opazio. - Kako to da ništa n govorite? Zar nešto nije u redu? Jeste li bijesni? Jack mu je razbarušio kosu. - Sve je u redu. Sam zurim u tvoju majku. - Zašto? Jack je pogledao Annu, govoreći njoj jednako kao dječaku. - Jer je tako lijepa. - Misliš da je lijepa? - Hmm. David je pogledao Annu, kao da je vidi Jackovi očima. - U redu je, valjda - reče i zagrize svoj sendvi - Davide? - Jack je oklijevao, a potom reče: - Bi ti smetalo kad bismo tvoja majka i ja bili zajedno? Namrštio je lice od nerazumijevanja. - Već sm zajedno, Jack. - Mislim, znaš, kad bismo tvoja majka i ja bili ka dečko i cura. David se opet namrštio, ali više od razočaranja ne nezadovoljstva. Njegov je idol upravo pao s pijed stala. Zvučio je izdano kad je rekao: - Nisam zna da ti se sviñaju cure, Jack. - Vjerojatno mi se nisu sviñale kad sam bio tvoji godina. Ali nekako su mi se počele sviñati kad sa odrastao. - Meni neće. - Nemoj biti tako siguran. - Meni neće - odlučnije ponovi David. Zbunjeno jipogledao jedno pa drugo, a na koncu se okrenu Jacku. Želiš da moja mama bude tvoja cura? - Da, želim. Silno to želim.
- Da je ljubiš i tako to? Da. I )avid zakoluta očima. - Pa, ako baš želiš, dobro. Hvala ti - ozbiljno odgovori Jack. - Ali i ja ti se još uvijek sviñam, je li? - Apsolutno. Ti si moj glavni čovjek. - Jack mu je
417
0 pet.
1 Jmiren, David je zavukao ruku u vrećicu čipsa i IH šaku ubacio u usta. - Možemo li poći plivati 'on ručka? lack se nasmijao na ravnodušan odnos dječaka 1a njihovoj vezi, ali mu je i laknulo. Po Anninu i i/ražu lica vidio da je pomno pratila razgovor i osje-■a isto olakšanje. Ne bi mogli biti sretni kad bi nji-fcva veza smetala Davidu. I ivjerio je Davida da ne bi bilo pametno plivati sve lok se vodostaj ne vrati u normalu. No kako bi uma111 u) dječakovo razočaranje, i produljio ono što mu se ■nilo njegovim prvim danom obiteljskog života, odve.10 ih je do pošumljenoga dijela Corbettova imanja. Davide, jesi li znao da je tvoja majka veoma pametna? Odlučila je prodati dio stabala za drvnu iulu, a kupci će sami obnoviti nasade. - Fora! - uzvikne David. - Kao na Discovery Chanlal Smijem li gledati dok budu sjekli stabla? Vidjet ćemo. Ali sad ih možeš nekoliko označiti. - Super! Sloj raslinja i borovih iglica djelovao je poput filtra, pdržavši vodu odozdo tako da je površina bila iIDvoljno suha za hodanje. Kad bi naišli na neko stablo U\ koje je Jack mislio da će zanimati drvopreradivacku kompaniju, izvadio bi svoj nož i davao ga Davidu da napravi znak X na kori. Jednom je, dok je David bio zaokupljen svojim zadat-
418
Sandra Brown
Tajne prošlosti
kom, Anna obavila ruke oko Jackova struka i podigla lid prema njegovome da bi je poljubio. Nije ga trebalo poli cati više od toga, te ju je strastveno poljubio, osjetivSj kako se ukrućuje. Kad su se razdvojili, ustima je oblikovao: - Žao mi je. Ali nije mu bilo žao. Pomaknuo je bokove naprijed i pritisnuo se uz udubinu izmeñu njezinih bedara. Uzvratila mu je na isti način, a u očima je vidio obećanje za predstojeću noć. Dok su hodali šumom, eksperimentirala je svojim fotd aparatom i raznim dodacima. Nagovarala je njega i Davida da joj poziraju sve dok se David nije počeo žaliti da vidi purpurne točke od bljeskalice. Jack je pretpostavljao da je snimila i nekoliko nenamještenih fotografija, koristeći se prirodnom svjetlošću, jer ju je jednom, kad su on i David ustali nakon pregledavanja duplje u deblu stabla, uhvatio kako spušta fotoaparat i zadovoljno se smiješi. S poslijepodnevnim se suncem vratila i sparina. Mokro je tlo počelo isparavati, te su zaključili da je vrijeme za povratak kući. Jack je spustio stakla na prozorima kamioneta. Anna je sjedila u sredini, dopuštajući Davidu da iziñe kako bi otvorio i zatvorio vrata na ogradi, u čemu je dječak uživao. Dok su se vozili, Anna je držala ruku na Jackovu bedru. Njezin je stisak bio ugodan, pun povjerenja, posesivan, a činilo se da ga uopće nije svjesna. Ali Jack je bio. Pokrio je njezinu ruku svojom, a kad je to učinio, pogledala ga je i primaknula se bliže, tako daje ispod ruke osjećao njezinu dojku, a njezin se bok ugodno priljubio uz njegov. Prisnost. Sa ženom. Jednom ženom. Još nešto novo za njega. Annina mu je kosa vijorila uz obraz i vrat. Miris što gaje stavila podsjećao ga je na intimnosti što su ih dijelili pro-
kle noći. David je bez prestanka pričao, ali to mu uopće plije smetalo, već je povećavalo njegov osjećaj ugode. Nije znao treba li plakati ili likovati. Uopće nije znao da život može biti ovako lijep. Tako je lijep da se bojao da neće potrajati. Ništa ovako lijepo ne traje. Završit će. Plašila ga je pomisao na to kako će završiti.
419
420
Sandra Brown
44. poglavlje
Kamionet se zaustavio. - Koliko je sati, Jack? - Uskoro će tri. - Dobro, nisam propustio Gilliganov otok. - David je otvorio suvozačka vrata i zamalo pao u svojoj žurbi da iziñe. Potrčao je stubama i preko trijema. - Zaboravio si da nema struje! - Jack vikne za nj i No ulazna su se vrata već zatvorila iza njega. Jack je pomogao Anni da siñe iz kamioneta. Danas je pun energije. - Privukavši je uza se, dod - Ja nisam. Ne nakon onoliko tjelovježbe noćas. Pokušala je izgledati uvrijeñeno, ali nije uspjel potisnuti smiješak. Zagrlio ju je čvrsto i brzo, zatim ju je poslao odande kako bi mogao iskrcat stvari iz kamioneta. Ponijela je svoj fotoaparat drugu opremu. On je uzeo deku i košaru za hranu. Čim unesemo ovo u kuću, možda bismo trebali poć do gradića i vidjeti što se dogaña, raspitati se o struj i slično. Sto misliš? Napravila je znak za hranu. - Točno - reče Jack. - Ako postoji još neka proda
Tajne prošlosti
421
vunnica, vjerojatno su je već ispraznili, ali možda uspinu) naći neke namirnice koje ne iziskuju hladnjak. I >• >bro da je štednjak na plin. Ispružio je ruku oko nje, otvorio vrata i gurnuo ih. \ima je ušla ispred njega. Pošao je za njom. Udarac je zadan vrtoglavom snagom. Jednom ga je konj kopitom tresnuo u glavu. Radio m kao kauboj na rancu za turiste u južnoj Kaliforniji, ■jestu gdje bogati ljudi plaćaju goleme iznose novca k bi tjedan dana mogli glumiti kauboje. Uškopljeni Je konj bio poznat po opakom karakteru. Timario ga Je nakon što se vratio s dugotrajna jahanja kad je v itlio da konj širi nozdrve i shvatio što slijedi. Sagnuo se, ali ne dovoljno brzo. Kopito ga je tresnulo po glavi. Ovo je bilo mnogo gore. Kad se radilo o konju, imao je djelić sekunde da se pripremi. Ovoga je puta bio posve nespreman. Udarac jc došao kao grom iz vedra neba. Dobio ga je po strani glave, a zadan je velikom silinom. Doslovce ga je oborio s nogu. Poletio je, a činilo mu se da cijelu vječnost lebdi u zraku prije nego je tresnuo u zid predsoblja. Osjetio je oštar bol u tijelu i znao da mu je slomljeno barem jedno rebro. Skljokao se na pod, gutajući mučninu koja mu se podigla u grlo. Uhvatio se za glavu i zatvorio oči, proklinjući zabijača stupova koji ga je udario, jer ništa manje ne bi moglo izazvati tako zasljepljujući bol. Činilo mu se da osjeća kako mu mozak poskakuje unutar stijenki lubanje, poput kuglice ruleta. Tek kad se to napokon smirilo, uspio je otvoriti oči, čudeći se da ih uopće može otvoriti, da ga udarac nije ubio ili onesvijestio. Postupajući nagonski, pokušao je ustati, ali se uspio
422
Sandra Brown
samo podići na sve četiri. Kad je podigao glavu, okol su se zidovi zanjihali, a pod je lelujao. Od toga mu j pozlilo. Spustio je glavu i povratio. - Uh, Isuse. Hoćeš li prestati s tim? Jacku su popustile ruke, pa je pao na bok, što je iz zvalo još jedan oštar bol u njegovu tijelu. Slomljen rebro po njegovim vitalnim organima djeluje popu užarenog željeza za žigosanje stoke. Stisnuo je zub da ne bi kriknuo. - Dakle, pogledaj kakav si nered napravio na pod Sto kažeš, dušice? Hoćeš li mu prirediti pakao jer j povratio po čistom podu? Jack je ponovno otvorio oči. Vrtoglavica se mal smirila. Barem je ritam plesa što su ga izvodili zido i pod bio malo sporiji. Unatoč tomu morao je plivat kroz valove mučnine prije nego je uspio izoštriti pogled. Muškarac je bio visok, naočit, opasan. Jack je to odmah shvatio, a s tom je spoznajor došao novi nalet mučnine, ali nije ponovno povrati jer se snagom volje uspio zaustaviti. Tip je jednom rukom pokrio Davidova usta, držeći dječaka čvrsto uza se. U drugoj je ruci držao pištolj uperen u Davidovu glavu. Anna se priljubila uza suprotni zid, užasnuto zureći u čovjeka, širom otvorenih očiju. Iz lica joj je nestala i posljednja kap krvi. Napadač se obraćao njoj. - Zar te mama nije naučila da je nepristojno ignorirati ljude kad ti se obraćaju? Anna je i dalje zurila u njega. Gurajući Davida pred sobom, prišao joj je bliže. -Sto je, medena? Maca ti je popapala jezik? Stajala je ukočeno, kao da se skamenila. Čovjek joj je lagano gurnuo cijev pištolja u trbuh. -
Tajne prošlosti
423
i lajde, sada. Reci nešto. - Spustio je pištolj ispod nje-|na struka i protrljao je niže. - Kladim se da bih te mogao natjerati da govoriš. - Spustivši glas do opscenog šapta, čovjek reče: - Kladim se da bih te mogao i utjerati da vrištiš. - Gluha. Jackov je glas bio tek malo više od hroptanja, ali je Čovjek naglo okrenuo glavu. Gledao je Jacka lukavim očima, izoštrenima uslijed godina provedenih u zatvoru. - Gluha je - promuklo je izustio. - Ne može govo riti. Hladne su se oči stisnule s još naglašenijom sumnjom, ali se čovjek i dalje smiješio. - Ne biste mi lagali, je li? Ne bih vam to savjetovao. - Gluha je. Na Jackovo iznenañenje, zabacio je glavu i nasmijao se, pokazujući ravne, bijele zube. - Nisam znao trebam li vjerovati ili ne, ali tako mi svega, istina je. Moj brat je rekao - Jao! Odjednom je viknuo i odbacio Davida u stranu. Mahao je rukom koja ga je boljela, a zatim je pogledao tragove zuba na dlanu. - Mali klipane, pokazat ću ti ja koga ćeš gristi. - Prijeteći je pošao prema Davidu. - Ne! - vikne Jack. Anna vrisne. - Ostavi moju mamu na miru! - viknuo je David kad ga je čovjek uhvatio za majicu i podigao s poda. David je počeo mahati rukama i udarati nogama. Nekoliko je sekunda čovjek imao pune ruke posla dok je nastojao obuzdati dječaka.
424
Sandra Brown
Jack se bojao da bi pištolj mogao slučajno opaliti u gužvi, pa je s mukom ustao i nesigurnim koracima krenuo prema njima. - Ostani ondje! - Čovjek je uperio pištolj u Jackova prsa i gurnuo Davida prema Anni, a ona ga je stisnula uza se. Jack je shvatio da ima dvije mogućnosti. Mogao bi umrijeti kao hrabra budala, ili bi mogao ikoristiti mozak i shvatiti da Anni i Davidu nimalo neće koristiti ako pogine. Nagon ga je tjerao da napadne kujina sina. No kakva je korist od njega ako ga čovjek ubije dok ih pokušava zaštititi? Stoga je poslušao i stao. Čovjek se nacerio i zavrtio ramenima, kao da bi ih želio opustiti. - Dakle, to je već bolje. Nema potrebe da se svi tako uzbuñuju. - Ja se ne uzbuñujem - mirno će Jack. - Pa, onda dobro. Nema problema, zar ne? Ne bismo ih trebali imati. Jer smo obitelj. Putovao sam na jug i rekao sebi: 'Ne smijem propustiti priliku da upoznam nećaka i šogoricu, je li? Nikako.' - Široko se nasmiješio Anni. - Nismo u krvnom srodstvu, drago mi je što mogu reći. - Odmjerio ju je pogledom. - Dean je dobro izabrao. Tako mi svega, sve Što je onaj mali dotaknuo, pretvaralo se u zlato, a to uključuje i tebe, medena. - Što želiš, Herbold? Okrenuo se Jacku. - Ne tiče te se. - Zatim je prevladala taština, pa je nakrivio glavu u stranu. - Obratio si mi se po imenu. Poznaješ me? - Ozbiljno pitaš? Carl se nasmijao, a potom se lagano naklonio. Redovito se pojavljujem na televiziji, zar ne? - Nije
Tajne prošlosti
425
I neku dao vremena da mu odgovori, nego reče: Dopusti da pogodim. Ti si onaj koji kaže da je najamni radnik. Jack je šutio. - Da, Cecil mi je pričao o tebi. - Je li ti pričao o Delravu? - O tome da će odapeti? - Umro je. - Mrtav je? - Carl ga je sumnjičavo promatrao. Jack reče: - Mogu ti pokazati osmrtnicu u novi nama. - Nije potrebno. - Zamišljeno je pištoljem trljao obraz, kao da ga nešto svrbi. - Baš mi godi pomisao na to da se ona gnjida peče u paklu. - Trenutak je uživao u viziji, a zatim se opet usredotočio na Jacka. -Dakle, što je s tobom? - Ništa nije sa mnom. - Cee nije tako rekao. Mislio je da si predstavnik zakona. Savezni, možda. Jack se gotovo nasmijao, ali je samo uzdahnuo od bolova u prsima. - Cee je pogriješio. Bilo je očito da mu Carl ne vjeruje. - Ti si samo najamni radnik. - Tako je. - Namjeravaš zauzeti Delravevo mjesto sad kad je mrtav? - Ne. Samo sam ostao dok se gospoña Corbett ne snañe. Carl se nacerio i polako ga odmjerio pogledom od glave do pete, a zatim je pogledao Annu, pa opet Jacka. Meni nije tako izgledalo. Izgledalo je sve nekako prijateljski. Idete zajedno na piknik i tako -otegnuto je govorio, pokazavši košaru za hranu na
426
Sandra Brown
podu. Sagnuo se i uzeo jabuku koja se otkotrljala 1/ košare, obrisao je o rukav i odgrizao veliki komad Glasno je žvakao. - Jesi li je već jebao? Jack ništa nije rekao, svjestan da ga Carl iza/i \.i kako bi imao dobru ispriku da ga ubije. Vjerojatno ga ionako namjerava ubiti, ali sve dok to bude mogao odgañati, imaju izgleda za bijeg ili spašavanje. Anna ga je promatrala, nastojeći pratiti njegov dijalog s Carlom čitajući im s usana. Nadao se da vidi i njegovu desnu ruku dok je pomiče uz pojas. Prstima je polako oblikovao svako slovo, kako ne bi privukao čovjekovu pozornost. Nastojeći skrenuti Carlovu pozornost, Jack primijeti: Tvoj brat nije s tobom. - Prstima je oblikovao slovo n. - Ne, Cecil danas nije mogao doći. - Gdje je on? Carlov se smiješak pokolebao. - Siguran si da nisi predstavnik zakona? Postavljaš previše pitanja o stvarima koje te se nimalo ne tiču. Jack se nadao da će moći zaokupljati Carla dok Anna ne opazi i shvati što joj pokazuje. O. - Cecil je vjerojatno mrtav. - Umukni, jebi ga! - No, no, Carl - podrugljivo će Jack. - Baš si osjetljiv kad je riječ o tvojem starijem bratu. - Z. - Sto si učinio? Ubio si ga kako bi sav novac iz banke mogao zadržati za sebe? Uperio je pištolj u Jacka. - Slušaj, upozoravam te. Rekao sam ti da umukneš. Jack se nije zavaravao kad je riječ o tome koliko je Carl Herbold opasan. Ali čak i okorjeli kriminalci
Tajne prošlosti
427
i m a j u Ahilovu petu. Našao ju je pri prvom pokušaju. Ubojstvo brata je težak teret na savjesti, čak i za višestrukog ubojicu. Ako je Anna opazila znakove, nije reagirala. Počeo je ponovno. N. - Sto je s onom ženom? Kako se zove, blagajnica koja je pomogla u pljački. - O. - Gdje je ona, Carl? Ili si se riješio Carl je nadlanicom pljusnuo Annu. Napad je bio tako žestok i neočekivan da su se na trenutak svi ukočili. Tada je David počeo vrištati na Carla, Carl se počeo smijati, a Jack je mogao jedino progutati bijes jer je Carl još uvijek držao pištolj uperen u njega. - Tako je, najamni radnice, ili tko god ti bio. Samo nastavi trabunjati, a ona će dobivati moje pljuske. Za početak. - Anna je držala ruku na okrvavljenoj usni, ali se u njezinu držanju i očima vidio gnjev dok je zurila u odbjeglog kažnjenika. - Ili ću je možda jebati u dupe dok ti i dječak gledate. Kad bolje razmislim, to mi se više sviña. Jack je bio bespomoćan. Ako Carlu pruži bilo kakav razlog da ga ubije, on bi to učinio i noćas ipak mirno spavao. Ne smije izgubiti živce, ali morao je uložiti silan napor kako bi ondje mirno stajao, a želio je čovjeku slomiti vrat. Sa svakim ga je dahom probadao oštar bol. Užasno ga je boljelo kad je govorio, ali njegov je glas bio jedino oružje što ga je imao. - Pravi si grubijan, Carl. Koga si maltretirao dok si bio u zatvoru? Ondje nije bilo žena i djece. Carl je uzdahnuo, odmahnuo glavom i cmoknuo jezikom. - Uzalud se ja trudim biti ljubazan. -Odmah je zgrabio Annu za kosu i gurnuo je na koljena.
428
Sandra Brovvn
Mvronu je bilo vruće. Nije koristilo kad je spustio stakla na prozorima jer nije bilo ni daška vjetra. Sunce je sjalo kroz vjetrobran, pa se preznojavao. Već je popio tri kole. Carl mu je rekao neka ostane u automobilu. Ako ne smije izići da bi se pomokrio, bolje da više ne pije, premda je bio veoma žedan. Bilo mu je i dosadno. Od dosade mu se spavalo. Već je dvaput zadrijemao, ali se naglo budio kad bi mu se tijelo trgnulo. Ako zaspi i ne bude čuvao novac, Carl će se razbjesnjeti i vikati na njega i reći mu da je retardiran. Nije želio da se Carl razbjesni. Carl je njegov prijatelj. Ne smije ga iznevjeriti. Ali bilo mu je vruće i dosadno. I pomalo se bojao. Prošlo je mnogo vremena otkako je Carl otišao. Rekao je da se za nešto mora pobrinuti. - Sjećaš se što sam ti govorio, Mvrone? Što ću učiniti kad iziñem? - Ubiti gnjide koje su te strpale u zatvor. - Točno. Pa, jedan je gotov. Cecil. Još su preostala dvojica. - Provjerio je svoj revolver, zavrtjevši cilindar. Mvronu se sviñalo kad je Carl to činio jer je izgledao kao kauboj u filmovima. Sviñali su mu se kaubojski filmovi. - Ne bih se trebao dugo zadržati, Mvrone. Ali dugo se zadržao. Carl se već trebao vratiti. Što ako mu se nešto loše dogodilo? Što ako su ga uhvatili? Što ako se uopće ne vrati? Ta je mogućnost Mvrona ispunila strahom. On nije znao put do Meksika. Što će učiniti s novcem što su ga ukrali? Gdje će noćas spavati? Iz pora na njegovu licu cijedio se tjeskobni znoj. Prešao je rukavom preko čela da mu znoj ne bi ulazio u oči. Košulja se zalijepila za njega. Meñunožje ga je svrbjelo od osipa što ga je dobio od vrućine. Peklo
Tajne prošlosti
429
M jc od znoja. Vrpoljio se na sjedalu. Dlanovi su mu bili skliski od znoja. Odložio je pištolj na sjedalo do sebe i brisao dlanove o nogavice hlača. Ako se Carl ne vrati po njega, jako će se bojati. Ali ako ne učini točno kako mu je rekao, Carl će se ljutiti. Sjećao se što mu je rekao. - Dakle, ovakav je plan, Mvrone. Slušaš li me? U redu, dobro. Ostavit ću novac ovdje s tobom. Novac sto smo ga uzeli iz banke, sjećaš se? - Sjećam se, Carl. - Dobro. U prtljažniku je, u redu? - U redu. - Ne mogu ga ponijeti sa sobom, jer bi čovjek koji sa sobom vuče veliku platnenu torbu privukao pozornost. Zato ga moram ostaviti ovdje. Razumiješ? - Naravno, Carl. - Nemoj zadrijemati. - Neću. - Ti si čuvar. Ne smiješ dopustiti da ti se bilo tko prikrade. Imaš svoje oružje? - Ovdje je, Carl. - Podigao je pištolj kako bi mu pokazao da je spreman. Preko koljena je stavio nabijenu sačmaricu. - Tako treba - rekao je Carl, a Myron je bio ponosan. - Dakle, ako se netko približi automobilu, ubij ga. - Dobro, Carl. - Ozbiljno mislim, Mvrone. To je važno. Nemoj govoriti, ništa nemoj činiti, samo pucaj ako se netko približi. - Dobro, Carl. Smijem li popiti kolu? - Jasno. Carl je na sjedalu kraj njega ostavio pakovanje od šest limenki kole. - Kamo ideš, Carl?
430
Sandra Brovvn
- Rekao sam ti, Mvrone, moram nešto obaviti. - Mogu li ja s tobom? - Isuse. Puhnuo je kroz nos onako kako je činio kad bi gl počeo obuzimati bijes, a Myron je čuo kako mrmlja nešto o tome da on izgleda kao putujuća predstava nakaza, te da bi isto tako mogao nositi Uzi pod rukom kad već vuče Mvrona sa sobom. Myron nije znao što sve to znači, ali tako je Carl rekao, a on zato mora ostati u automobilu, čuvati novac u prtljažniku i pucati u ljude ako mu se približe. Ali Carla već dugo nema. Počeo ga je obuzimati strah. Njegov se znojni kažiprst poigravao okidačem sačmarice što mu je ležala u krilu. Zacvilio je od straha da će ostati sam. Ne bi znao što treba činiti ako se Carl ne vrati. Ne bi znao kako prijeći granicu i posve sam naći slatke meksičke piće. Zurio je u točku na obzoru gdje je zadnji put vidio Carla, želeći da se ponovno pojavi. Sisao je donju usnu i grickao unutrašnju stranu obraza. Opet je obrisao znoj sa čela. Pogledao je preko ramena kroz stražnji prozor. Ono što je vidio, izmamilo mu je zvuk izrazite uznemirenosti. Vidio je automobil koji usporava i zaustavlja se kraj njega.
Tajne prošlosti
431
45. poglavlje
Kako je sve drukčije nakon dvadeset četiri sata, mislio je Emory Lomax. Jučer je brojio duge sate do kraja radnoga dana kad će se moći povući i lizati rane što mu ih je nanio čovjek po imenu Jack koji ga je napao u uredu. Podvukao je rep i otišao kući, gdje je popio nekoliko aspirina da bi suzbio glavobolju izazvanu pivom za ručak. Nažalost, kasnije je popio nekoliko čašica viskija i ponovno ga je počela boljeti glava. Nije dobro podnosio alkohol; nalio se od viskija. Zatim je udarila oluja. Činilo mu se da svaka munja i svaki prasak groma ciljaju u središte njegove lubanje, a njihova jedina svrha je pogoršati njegovo stanje. Ali osim što mu se glavobolja pojačala, oluja je veoma malo djelovala na njega. Nije znao kad je olujni vjetar istrgnuo škure na njegovim prozorima i otkotrljao metalne kante za smeće niz ulicu. Nije bio svjestan da je obilna kiša poplavila njegovu garažu do osovine kotača jaguara. Ništa nije znao o tornadu sve dok ga jutros radio-budilica nije probudila s vijestima.
432
Sandra Brown
Dok je oluja uništavala njegovu zajednicu, on si opijao, uglavnom se utapajući u samosažaljenju, kal kad se preznojavajući od straha da će ga uništiti njl gove makinacije, neprestano pun bijesa zbog uvredi Kauboja Jacka. Sada, dok je u klimatiziranoj udobnosti jurio cestom što je vodila do Corbettova ranca, po tko zna koji put pitao se što, dovraga, taj tip misli, tko je on kad onako svisoka razgovara s njim. Nepozvan je ušao u njegov ured. Prijetio mu je ozljedama. Stavio mu je nož pol grlo, ništa manje! Isuse, kakva drskost. Kad je riječ o položaju u društvu, taj Jack nije čak ni na popisu. Razmećući se svojim čvrstim tijelom i| licem čovjeka s reklame za Marlboro, tip je suvre mena verzija skitnice u sedlu, vic, nitkov koji u džepu nema ni novčića. Nije mogao shvatiti zašto mu je dopustio da ga zastraši na vlastitom terenu. Jasno, napad je bio neočekivan. Čekao je u zasjedi i zaskočio ga. To je sigurno jedan od razloga zašto se onako sramotno brzo predao. Drugi je razlog bio taj što je upravo završio neugodan sastanak s Connaughtom i njegovim društvom, glavešinama kojima je davao nepromišljena obećanja što će ih biti teško ispuniti. Mučila ga je i pomisao da bi se mogao zamjeriti Jesseu Garciji, ali Jack je tijekom razgovora priznao da je lagao, pa je možda sve bila laž. Odakle bi Emory mogao znati jesu li se njih dvojica uopće upoznali? Nikad nije čuo da bi se Garcia okrenuo protiv nekog od svojih klijenata. Uz opasnost da bi narušio svoj poslovni ugled, činilo se malo vjerojatnim da bi sad počeo izdavati svoje mušterije. Čak ni zbog svete uspomene na strica postolara.
Tajne prošlosti
433
Sve su te okolnosti odgovorne za njegovu prestrašeM< »st i paniku pred Jackom. Ili činjenica da je pio za 11 i jeme ručka, na što nije naviknut. Ili nepodnošljiva I urina jučer poslije podne. Zakazivanje mozga. Bilo Ro. Sad je važno da je shvatio da je kauboj samo izveo tlobru predstavu. Najamni radnik Anne Corbett ljubomoran je na njega, pa se malo pravio važan. Ništa posebno. S druge strane, kupovina Corbettova imanja jest važna. Izmeñu njega i ostvarivanja tog pothvata stoji samo nekoliko maco prijetnji od strane čovjeka koji nije dostojan očistiti njegove cipele. Emory se jutros probudio odvratno mamuran, ali mu je glava bila bistrija i znao je što mora učiniti. Osvajanje Anne Corbett ne smije se odgañati. Danas mora početi, bez okolišanja. Možda će i dalje biti hladna prema njemu, ali kad ga bolje upozna, popustit će. Bolje će ga upoznati jedino ako bude više vremena provodila s njim. Upravo će tako postupati. Danas će je posjetiti samo iz uljudnosti. Ponudit će joj svoje usluge i, tijekom nekoliko narednih tjedana, pružati joj neograničene usluge, profesionalne i osobne. Kad postane ovisna o njegovoj velikodušnosti i dobroti, doista će primijeniti sav svoj šarm i dopustiti joj da misli da joj se udvara, ali samo dok posao ne bude sklopljen. Ne bi imao ništa protiv isprobavanja robe, ali ni slučajno se ne bi opteretio gluhom ženskom i njezinim derištem. Kauboj Jack ga je upozorio neka joj se ne približava. Ooo, baš se bojim - Emory reče raskošnoj kontrolnoj ploči svojeg jaguara. Što će tip učiniti? Pre-
434
Sandra Brown
rezati mu grkljan? Premlatiti ga? Emory prezirno puhne kroz nos. Taktika zastrašivanja. Sve se svodi samo na to, a Emory neće nasjesti. - Daj kauboju nož opaka izgleda i on misli da je Jim jebeni Bowie - gunñao je dok je pritiskao kočnicu. Malo dalje je uz cestu bio parkiran automobil. Koliko je Emory mogao vidjeti, unutra se nalazila samo jedna osoba, na sjedalu suvozača. U tijelu nije imao niti jedne altruistične kosti, ali je bio političar. Ponosio se činjenicom da zna skupljati poene za sebe. Ako je nečiji automobil u kvaru, a vlasnik je klijent banke koji bi kasnije rekao da je Emory prošao kraj njega a da mu nije ponudio pomoć, to bi bilo loše za odnose s javnošću. Veoma loše, jer su njegovi odnosi s predsjednikom banke već ionako napeti. No ako se bude pričalo da je Emory pravi dobri Samaritanac, da se zaustavio radi nekoga komu je potrebna pomoć, to bi mu donijelo veoma potrebne pozitivne poene. Namjestivši na lice ljubazan osmijeh, zaustavio se uz automobil. - Mogao si nazvati. Ezzy nikad nije čuo da Ćora govori tako ledenim glasom. Bila je uzrujana, što je njemu, u trenutnom raspoloženju, bilo sasvim svejedno. Poželio joj je reći neka se »nosi s time« i spustiti slušalicu. - Znao si da ću se brinuti - prijekorno je rekla. - Jesam li? Primjedba ju je doista razljutila. Uzrujano je uzdahnula. - Nisam nazvala da bih se svañala s tobom, Ezzy. Čak i ovdje slušamo vijesti o noćašnjim olujama u istočnom Teksasu. Na televiziji su rekli daje tornado praktički sravnio Blewer sa zemljom. Već satima zovem i tek sam
Tajne prošlosti
435
s;iila dobila vezu. Kad se nisi javio na kućni telefon... pa, tavi se na moje mjesto. Zar se ti ne bi zabrinuo kad ti e ja ne bih javljala? Zamišljala sam svakojake užase. - Jučer uvečer je nazvao šerif i pitao želim li pomoći u teškoj situaciji. - A ti si sve ostavio i odmah pojurio onamo. Njezin ga je sarkastični ton prikazivao poput patetičnog čovjeka koji je izgubio sav ponos i samopoštovanje, k koji bi objeručke prihvatio svaku priliku da se dokaže. Da, jesam - rekao je. - Bio je dobar osjećaj znati da te netko treba i želi. Bilo tko. Nije bio njegov običaj da pokušava stjecati poene u svañi s Ćorom, ali dovraga, jedva je preživio divljanje tornada. Štoviše, cijelu je noć proveo na nogama, ispijajući lošu kavu i hraneći se onim stvarima iz automata, prateći policijski radio i šaljući mlañe, snažnije zamjenike da obavljaju ono za što je on bio previše star. Centrala. Kad se javio na dužnost, dali su mu taj zadatak. Nije tragao i spašavao. Nije kontrolirao poplavu. Nije dobio nikakav muški zadatak. Bio je dobar jedino za nešto što je i neka starica mogla obavljati. Trebao im je samo netko za primanje i slanje poruka, a jedini uvjet bio je taj da mu tijelo mora biti toplo. Taj su zadatak dodijelili veteranu u policijskom poslu, čovjeku s pedeset godina iskustva. Najgore je bilo što im nije rekao neka se jebu i otišao odande. Prihvatio je zadatak. Kad je ranije danas počeo funkcionirati telefon, doživio je još jedno poniženje. Smjestili su ga za stol da se javlja na pozive mještana i daje im potrebne upute. Prema njegovu mišljenju, imao je pravo biti pomalo mrzovoljan, osobito sa ženom koja ga je odlučila napustiti. Pitala je: - Kad si zadnji put jeo?
436
Sandra Brown
- Ne opterećuj se time. Lucy vodi računa o mojoj pre hrani. - Lucy iz Busy Bee? - Poznaješ li neku drugu Lucy? - Samo sam pitala. - Da, Lucy iz Busy Bee - naglasio je. - Sve obroke uzimam ondje. To ju je dotuklo. Dugo je šutjela, a Ezzy je uživao u tome. Neka se pita, mislio je. Na koncu je rekla: - Iako si ugodan otprilike kao čir nj stražnjici, laknulo mi je kad znam da si dobro. Nije mu baš bilo dobro, ali ništa nije rekao. Nema smisla spominjati joj čvorugu na sljepoočnici. Nije mrtav, teže ozlijeñen, niti uhvaćen ispod grede u srušenoj zgradi, a ona je mislila na takve stvari. - Kako je kuća prošla? Je li oštećena? - Nisam bio kod kuće da bih vidio. - Pokušao je zvučiti ravnodušno. - U cijelom okrugu nema struje. Ovdje u uredu imamo generatore. Ekipe rade bez prestanka, ali središte gradića je najgore prošlo, a ondje su svi transformatori. Treba odati priznanje telefonskoj kompaniji jer je ovako brzo uspostavila veze. Sto me navodi da ti kažem da telefoni zvone bez prestanka. Moram prekinuti, Ćora. - Onda dobro, pa... Siguran si da si dobro? - Sasvim dobro. - Nazovi me kad budeš imao vremena. Ignorirajući jad u njezinu glasu, kratko je rekao: - Čut ćemo se - i prekinuo vezu. Ako je toliko zabrinuta za njega, može sjesti u svoj buick i doći kući. Čim je spustio slušalicu, telefon opet zazvoni. - Šerifov ured. - Da, ovaj, gospodine, imam gomilu zmija u dvorištu. Kad se voda potoka povukla, vidio sam ih kako gmižu
Tajne prošlosti
437
svuda naokolo. Moja je žena poludjela. Zmija je ugrizla jednog od naših pasa. Ezzy je iz pozadine čuo lavež pasa, vrisak žene i neprepoznatljivi zvuk udaranja. Postavio je rutinska pitanja i čovjekove odgovore zapisao u obrazac. Kad mu je dao adresu, u seoskom području, Ezzy je pitao: - Znači, proradio vam je telefon? - Ne, gospodine, nije. Uopće ne daje nikakav ton. /ovem s mobitela. Ezzy je obećao da će što je moguće prije poslati zamjenika, ali je dodao da bi to moglo potrajati. Rekao je čovjeku neka budu oprezni dok ne stigne pomoć, ali mu nije rekao da će vjerojatno još tjednima ili mjesecima pronalaziti zmije u kući. Znao je da se takvo što dogaña nakon poplava. Sljedeći je poziv bio od čovjeka koji se ljutio na svojeg susjeda. - Da je onu svoju jadnu ogradu bolje održavao, ne bi doletjela u moj bazen. Ezzy mu je savjetovao neka to riješi sa susjedom i ne zauzima telefonske linije takvim sitničavim, osobnim pritužbama. Već ionako razdražen čovjek nije dobro prihvatio taj prijekor. Kad je počeo psovati Ezzvja, on mu je spustio slušalicu. Danas se jednostavno nije osjećao previše dobrohotnim. Njegova je razina tolerancije dosegla vrhunac prije nekoliko sati. Mogao bi nastradati svatko tko mu stane na žulj. Kad je telefon opet zazvonio, praktički se izderao u slušalicu. - Šerifov ured. Tko je to? - Ezzy Hardge. Stanka. - Niste li vi otišli u mirovinu? - Kako vam mogu pomoći, gospoño? - Nisam sigurna da možete. Zapravo, znam da svi ondje
438
Sandra Brovm
imate pune ruke posla. Vjerojatno nisam ni trebala nazvati. Najvjerojatnije nije ništa. - Imate li ime, gospoño? - Oprostite. Ja sam Ella Preslev. Iz banke. Tajnic Emorvja Lomaxa. Šteta za vas, pomislio je Ezzy. - Zar banka danas radi - Ne, gospodine. Nemamo struje i nekoliko je prozora razbijeno. Tek su nam uspostavili telefonsku vezu. Nek; su došli, znate, da pomognemo situaciju dovesti u red. - Je li banka opljačkana ili što? - pitao je. - Ne, ne, ništa tomu slično. Zovem jer je gospodin Lomax otišao prije dosta vremena, a predsjednik banke sazvao je hitan sastanak za četiri poslije podne. Nisam uspjela doprijeti do gospodina Lomaxa kako bih ga obavijestila o sastanku. Ezzvju je to zvučalo poput još jednog osobnog problema. Sto je ljudima danas? Zar je tornado svima u Okrugu Blewer isisao pamet? Polako je gubio ono malo strpljenja koliko mu je preostalo nakon Corina poziva. Gospoño Preslev, ne vidim kakve - Ne bih vas uznemiravala, ali gospodin Lomax je uvijek u vezi. Uvijek. Uvijek mogu doprijeti do njega preko njegova mobitela ili dojavljivača. Ali ne javlja se na mobitel i nije odgovorio na moje poruke. - Možda ih je isključio. - Ne bi to učinio. Zapravo me muči činjenica da je krenuo na Corbettovo imanje. Gospoña Corbett, znate, ona gluha žena, pa, ona je klijent banke. Gospodin Lomax osobno vodi brigu o njezinu računu. Zabrinuo se da možda nema struje ni telefona, pa mi je rekao da ide onamo provjeriti situaciju. Ezzy se nasmiješio naivnosti gospoñe Preslev. Lomax je isključio svoj dojavljivač jer je s Annom Corbett i ne želi da ga itko uznemirava. Sjetivši se kako je neku večer izgle-
Tajne prošlosti
439
dala, Ezzy nije mogao reći da zamjera bankaru, premda nije mogao zamisliti da bi se dama poput nje mogla romantično zanimati za klipana kakav je Lomax. - Uskoro će se pojaviti -rekao je, ne zabrinjavajući se. Ne bih se previše brinuo da sam na vašemu mjestu. - Ne bih ni ja da nije bilo onoga što se dogodilo jučer poslije podne. Ezzy je prigušio zijevanje i naslonio obraz na šaku. Čak je zatvorio oči. - Što se dogodilo jučer poslije podne? - U banku je došao neki čovjek i želio vidjeti gospodina Lomaxa. Kad sam mu rekla da se još nije vratio s ručka, rekao mi je da će pričekati i prošao kraj mene u privatni ured gospodina Lomaxa. - Koji čovjek? - On i gospodin Lomax tvrdili su da su stari prijatelji s fakulteta, ali jedna mije blagajnica kasnije rekla, dok smo bile na pauzi za kavu, da on sigurno nije član bratstva gospodina Lomaxa. Rekla je da radi kao najamni radnik na rancu obitelji Corbett i vjerojatno nikad nije ni bio na fakultetu. Ezzy je otvorio oči. Spustio je šaku i pomaknuo se naprijed tako da su mu oba lakta počivala na stolu. Slobodnom je rukom masirao čelo. Ovo postaje sve zanimljivije. - Zašto bi dva odrasla muškarca lagala i predstavila ga kao člana bratstva s fakulteta? - Još je čudnije, šerife. Mislim da uopće nisu nikakvi prijatelji. Kroz vrata su dopirali ljutiti glasovi, kao da se svañaju. Bez obzira koliko su me pokušavali uvjeriti da je riječ o psini, ono s nožem - Nožem? - Zar vam još nisam spomenula taj dio? - Ne, ne, niste. - Ezzy zgrabi notes i olovku. - No doista bih želio da mi sad kažete.
440
Sandra Brown
46. poglavlje
Ezzy je prezirao Emoryja Lomaxa. Prokleto je glupo uopće razmišljati o toj lasici, a kamoli mu posvetiti sat vremena. Toliko će mu trebati da se odveze do Corbettova ranca i natrag. Petnaest minuta nakon odlaska iz šerif ova ureda još uvijek se pitao treba li se vratiti u gradić. Oči su ga pekle od pomanjkanja sna. Unatoč onome što je rekao Ćori, bio je tako gladan da mu se želudac zalijepio za leña. Razmišljajući o tome, posljednje što je pojeo, a nije bilo zamotano u celofan, bio je komad pite što mu ga je jučer poslije podne dala Lucy. Izmeñu lopatica je osjećao gorući bol, izazvan činjenicom da je cijelu noć proveo sagnut nad pisaćim stolom, bilježeći rute za zamjenike koji su nazivali i javljali da su se izgubili dok su pokušavali pronaći vozače ili druge grañane u jednako opasnim okolnostima. Tako je dugo sjedio da su mu se zglobovi ukočili, a artritis ga je ubijao. Od previše kave u ustima mu je ostao zadah koji bi i devu oborio na koljena. Hitno mu je trebalo brijanje i tuširanje.
Tajne prošlosti
441
Sve u svemu, užasno se osjećao. Zacijelo je tako i izgledao, jer mu je šerif Foster naredio neka uzme odmor od dva sata. Trebao bi se obratiti psihijatru kad pola tog vremena trati na provjeravanje što je s Emorvjem Lomaxom. Dobro da Ćora ne zna da je opet krenuo u lov na maglu, samo na temelju svojeg instinkta. Dobro bi ga izgrdila. Nije zaobilazio smeće što ga je oluja za sobom ostavila i jurio prema rancu samo radi Lomaxove dobrobiti, više ga je vodila znatiželja o najamnom radniku. Delravev pomoćnik zasigurno gaji snažne osjećaje antipatije spram Lomaxa kad je na njega nasrnuo nožem. Ili je takve emocije u čovjeku izazvala Anna Corbett? Je li ovdje riječ o običnoj staromodnoj ljubomori? Ako jest, ljubavna se veza doista brzo razvila. Iako ljubav zna tako djelovati. Pogledaj njega i Ćoru. Da, pogledaj mene i Ćoru. Namjerno je njihov telefonski razgovor okončao kiselim tonom. Sad ga je zbog toga pekla savjest. Odbacio je njezinu zabrinutost iz čistog inata. Trebao bi je nazvati i ispričati se. Nazvat će je kad se vrati u gradić. Čim se vrati. Vrativši se u mislima na trenutni problem, sjetio se onoga dana u Dairy Queenu kad ga je Delray upoznao sa svojim novim radnikom. Ezzvju se nije činio poput pretjerano srdačnog, brbljavog čovjeka. Ali nije se doimao niti poput osobe usijane glave. Naravno, Emory Lomax mogao bi staviti na kušnju strpljenje sveca. Kao onom prigodom kad je uletio u šerifov ured, zahtijevajući da Ezzy učini nešto po pitanju ptica koje su se »praznile« na njegov engleski automobil dok je bio parkiran na parkiralištu rezerviranom za zaposlenike banke. Ezzy je saslušao svaku grozničavu riječ tirade, a kad
442
Sandra Brown
Tajne prošlosti
je Emoryju konačno ponestalo daha, mirno je pitani smatra li Lomax doista da bi šerifov ured mogaoj nešto učiniti po pitanju zahodskih navika vrabaca.| Lomax je bijesno otišao, a svi u uredu previjali su m od smijeha. Stoga ni po čemu nije neobično da se Lomax IH sviña novom čovjeku u gradiću. Malo se komu svidi Mnogi od onih koji su Lomaxu podnijeli molbu m zajam, vjerojatno bi ga s užitkom ubili. Razlika 1 bila u tome da nitko od onih za koje je Ezzy znao da im se Lomax zamjerio nisu reagirali tako kao taj čovjek. No ako je Lomax osjećao da mu je život doista u opasnosti, zašto napad nije prijavio policiji? Nije bild nikakve prijave. Ezzy je provjerio. Možda je incidenti ipak bio šala izmeñu prijatelja s fakulteta, a tajnica je sve pogrešno shvatila. Meñutim, bez obzira kako će se situacija rasplesti, ljudi ne smiju noževima prijetiti jedni drugima. To je opasno, čak i u šali. Zato je vozio prema rancu obitelji Corbett. Ako je Lomax posjetio Annu Corbett i naletio na najamnog radnika dok je bio ondje, te ako je jedan od njih ili su obojica zaljubljena u nju, postoje svi uvjeti za zapaljivu situaciju. I prokletstvo, instinkt mu doista govori da tu im još nečega. Možda je lud, star, privida mu se, možd je budala, ali ima pedeset godina iskustva u tim stvarima, a nešto ovdje ne štima. U najmanju ruku treba provjeriti. Kad se sinoć pojavio u uredu, Foster mu je, užur bano i izmučeno, rekao: - Smatrajte se proglašeni" za zamjenika. - Legalno, Ezzy postupa kao službena osoba, premda nije vjerovao da bi mu Foster odobri istragu o nestaloj osobi. Ali ono što Foster ne znaj
mu škoditi. Osim toga, još uvijek ima pune ruke posla oko posljedica oluje, pa zašto ga gnjaviti nečim tako beznačajnim? Bez obzira na sve fizičke patnje, dobro se osjećao ponovno za volanom službenog vozila. Nije mogao u/eti lincoln jer ga je netko zatvorio na parkiralištu. Kad je pitao smije li uzeti službeno vozilo dok je na pauzi, zamjenik koji je primao telefonske pozive umjesto njega, samo mu je mahnuo i dobacio ključeve. Automobil mu se činio udobnim i poznatim poput starog kućnog ogrtača od flanela što ga je, na Corin užas, desetak puta spasio iz vreće namijenjene Cari-tasu. Prilika da ponovno vozi šerifovo vozilo dovoljan je razlog da poñe na ovaj zadatak. Bolje da učini nešto po pitanju poziva Elle Presley nego da nakratko zadri-jema, nakon čega bi bio još mrzovoljniji, ili poñe provjeriti štete na kući koje ionako ne bi znao popraviti, ili se muči razmišljanjem o nejasnom tragu u slučaju McCorkle što mu ga je ostavio čovjek na samrti. Ćora bi ga i zbog toga dobro izgrdila.
443
Myron je bio na rubu suza. Carl se još uvijek nije vratio, a on se sve više bojao. Takoñer se bojao da je učinio nešto loše. Carl mu je rekao neka ubije svakoga tko se približi automobilu. No pustio je čovjeka u automobilu da proñe kraj njega i nije ga ubio. Automobil je usporio kad je stigao do vozačevih vrata. Čovjek se nagnuo naprijed i pogledao ga. Zatim je ubrzao i žurno se udaljio, prije nego je Myron imao prilike pucati. Obuzimala ga je panika od pomisli da će Carl to saznati. Ali još je više paničario pri pomisli da se Carl neće vratiti po njega, te da će biti sam i neće
444
Sandra Brown
znati što učiniti kad se spusti mrak. Više bi volio dl Carl viče na njega i govori mu da je retardiran nej da ga ostavi. Razmišljao je o tome da sjedne za volan i vozi u smjeru u kojem je Carl otišao. Mogao bi potraži! Carla. Ali nije znao put. Što ako ga ne uspije naći.' Sto ako se Carl vrati, a on ne bude ovdje? Onda bi se Carl zaista razbjesnio na njega jer ga nije poslušao. Zato je nastavio sjediti, preznojavati se i čuvati novac. Ali sljedeći put netko naiñe, pucat će. Onda se Carl neće toliko ljutiti ako sazna za onoga u kojega nije pucao. Nakon što je donio tu odluku, Myron nije zadrhtao od straha i tjeskobe kad je opazio automobil kako mu se približava. Vidio ga je u vanjskom retrovizoru. Nije se okrenuo i pogledao ga, već je gledao ravno naprijed. Bilo mu je drago da se zaustavio jer je želio nekoga ubiti, da se Carl može ponositi njime. To je bio policijski automobil. Bijele boje s plavim slovima sa strane. Preko krova je imao blještavu osvijetljenu šipku. Svjetla nisu bila upaljena, ali automobil sa slovima na bokovima i svjetlima na krovu predstavlja neprijatelja. Carl je najviše od svega mrzio drotove. Bit će osobito zadovoljan njime ako ubije drota. Vozač je otvorio vrata i izišao. - Hej, prijatelju, imate problema s automobilom? Myron ga je promatrao u retrovizoru dok je hodao duž vozačeve strane. Kad se približio, Myron je čuo njegove korake na šljunku. Prst mu je bio znojan, ali ga je stisnuo oko okidača. - Treba li vam pomoć?
Tajne prošlosti
445
Kad se policajac sagnuo i nasmiješio mu se kroz otvoreni prozor, podigao je sačmaricu i opalio. Emory Lomax je iz džepa na prsima izvadio sprej za usta i poboljšao svoj dah mirisom peperminta. Provjerio je svoj izgled u retrovizoru, te mu je laknulo kad K vidio da se ne vidi koliko se maločas prestravio. Usporio je kako bi ponudio pomoć čovjeku iz automobila u kvaru, ali kad je stigao u ravninu s njim, prestrašio se kao nikad u životu. Oči koje su zurile u njega bile su bezbojne, ali obrubljene ružičastim. Nalazile su se na beskrvnom licu okruženom kosom koja je podsjećala na periku iz Noći vještica. Nikad ranije nije takvo što vidio, pa je pobjegao glavom bez obzira. Toliko o dobrim namjerama i odnosima s javnošću. Čak i daje nakaza klijent banke, premda nije vjerovao da jest; tko bi mogao zaboraviti takvo lice; nije kanio stati. Dodavši gasa, požurio je odande i nije usporavao sve dok nije stigao do kapije Corbettova ranca. Prije nego je izišao iz automobila, zagladio je kosu i uvježbavao osmijeh u retrovizoru. Mjesto se doimalo neprirodno tihim. Nikoga nije bilo u blizini. Dok se penjao stubama do trijema, Emory se naljutio kad je vidio da je imovina oštećena u oluji, osobito staja. No činilo se da je kuća dobro prošla, uz izuzetak razbijenog prozora s prednje strane. Baš je kanio pozvoniti na ulaznim vratima kad se sjetio da vjerojatno nema struje. Tri je puta oštro pokucao na dovratak. Vrata je odmah otvorio baš onaj čovjek koji se trenutno nalazi na vrhu njegova popisa nepoželjnih. Jack neljubazno reče: - Što radiš ovdje, Lomaxe? - Premda se to tebe ne tiče, ali došao sam posjetiti gospoñu Corbett. Hoćeš li je, molim te, pozvati? - Nije dostupna.
446
Sandra Brown
- Što to znači, 'nije dostupna'? - Znači da nije dostupna. Reći ću joj da si svratio. Čovjekova ga je drskost izluñivala. Nije imao čak ni toliko pristojnosti da ga pogleda u oči. Zapravo je gledai iza njega, pogledom hitro prelazeći s jednoga kraja dvori šta na drugi. - Vidimo se. Pokušao je zatvoriti vrata, ali je Emory koraknuo na prijed i rukom ih zaustavio. - Gledaj, Jack - snishodljivo je rekao. - Zahtijevam da pozoveš gospoñu Corbett. - Trenutno te ne može primiti. U svakom slučaju, oni to čak niti ne želi. Emory razmetljivo reče: - Kako ti znaš što ona želi ili ne želi? Ne bi li ona trebala reći želi li me primiti ili ne? - Ja ti govorim umjesto nje. Sad odlazi. Najamni ga je radnik tjerao kao da je pas lutalica. Emory to nije kanio trpjeti. - Tko si ti, dovraga, da tako sa mnom razgovaraš? - Gledaj, Lomaxe, jednom ćemo se naći na pivu, a ja ću ti navesti sve razloge iz kojih mislim da si magarac. Ali ne govorim ti zato da odeš. Govorim ti da odeš jer je to naj bolje za tebe. -Ma nemoj? - Vjeruj mi. - Pa, ne vjerujem ti. Za tebe je najbolje da odem. - Dobro. Ali i gospoña Corbett to želi. - 'Gospoña Corbett' - prezirno će Lomax. - Kako pristojno. I kako lažno. Svi u gradići znaju kakve joj usluge pružaš. Nastavio si ondje gdje je stari stao, je li? Jeste li barem promijenili plahte nakon njegove smrti, ili si odmah uskočio i - Umukni. - Ili što? - Samo idi. - Ne prije nego kažem gospoñi Corbett da joj je pamet-
Tajne prošlosti
447
■je da počne biti ljubazna prema meni, ako želi da ja luñem ljubazan prema njoj. -Pokušao je gurnuti čovjeka u siranu, ali mu to nije dopustio. - Idem unutra. Ne mogu te pustiti unutra. - Preko tebe, oko tebe ili kroz tebe, ali ja ulazim. I morvju je bilo već dosta toga da ga ponižavaju Anna ('orbett i njezin radnik. Ne može dopustiti da ga tako vri jeñaju, bez ikakvih posljedica. Ako je pala tako nisko da spava s tim kaubojem, onda ne zaslužuje da se s njom postupa u rukavicama. Od ovog trenutka sve će se promijeniti. Više neće biti ljubazan. Silovito će uzvratiti udarac. Tražit će otplaćivanje zajma, preuzeti njezino imanje, predati ga Connaughtu i postati korporacijski junak. Naučit će on gluhu žensku što znači njega odbiti! Ali to joj je želio osobno reći, dok je još bijesan i ovako odlučan. Potrudit će se da ga dobro razumije, bez obzira na činjenicu da je gluha. Ali najprije mora proći kraj ovoga tipa. Emory ga je ponovno pokušao gurnuti s puta, ali se čovjek nije maknuo, pa su se počeli primitivno naguravati. - Neću dopustiti da me otjera najamni radnik - pre zirno je dahtao Emory. Svom ga je snagom gurnuo u prsa i uživao kad je vidio kako je problijedio od bola. Zateturao je unatrag u predsoblje. Iskoristivši priliku, Emory je uletio za njim. Zbunjeno je stao. Anna je klečala na podu. Mali je bio priljubljen uza zid, a pištolj mu je bio prislonjen na glavu. Čovjek s pištoljem Pištoljem?
448
Sandra Brown
47. poglavlje
David je bio prestravljen. Vidio je kako je čovjek ubijen metar ili dva od njega. Plakao je, a zasigurno je to činio jako glasno jer ga je Carl zgrabio za rame i snažno prodrmao. - Prestani urlikati, mali. ČujeS me? Umukni. Anna je ispružila ruke, a Carl ga je gurnuo prem njoj, rekavši: - Natjeraj tog prokletog klinca da umu kne. Nije znala što joj je Carl spremao kad ju je gurnu na koljena, jer se baš u tom trenutku pojavio Lomax. Jack joj je bio okrenut leñima, pa nije mogla vidjeti što je govorio, ali je po načinu na koji je stajao n poluotvorenim vratima vidjela da je pokušao zaštitit Lomaxa, vjerojatno ga nagovarajući da ode. Čovjek arogancija nije dopustila da se povuče. Lomax je ule tio unutra; Carl ga je odmah ubio. David se grčevito priljubio uz nju, a njegovo su malo tijelo potresali jecaji. Jack je stavio kažiprst na usne, zamolivši Davida da bude tih. David je kimnuo i dao sve od sebe, ali su ga jecaji i dalje potresali. Kako se brzo mogu promijeniti prioriteti u životu, mislila je Anna. Otkako se David rodio, strepjela je od problema što bi ih njezin nedostatak mogao stva-
ra/ne prošlosti
449
rati dječaku. Te su brige sad izgledale besmisleno. Ako njihovi životi budu pošteñeni, ako im bude dopušteno da žive dalje, kakve veze zapravo ima to što ona ne može čuti? Svim je srcem željela da može sat vratiti unatrag. Prije samo nekoliko minuta uopće ih nije brinula budućnost. Sad im prijeti opasnost od skore smrti. Zašto se to dogodilo sada, baš kad su ona i Jack našli jedno drugo? Jack. Trpi užasne bolove. Sigurno mu se slomilo rebro kad je tresnuo u zid. Stalno se držao za to mjesto, a lice mu je bilo posve bijelo. Vidjela je da mu svaki udisaj izaziva strahovite bolove. Usne su mu bile napete i neprirodno su se micale, premda je mogla shvatiti sve što je govorio. Shvatila je da nastoji razgovijetno govoriti kako bi ona mogla pratiti njegov dijalog s Carlom. Takoñer je vidjela kad je znakovima pokazao riječ nož i sjetila se, kako se očito i on sjetio, da se nož još uvijek nalazi u Davidovoj naprtnjači. Nakon što je njime obilježavao stabla, David je pitao može li ga neko vrijeme zadržati, a Jack je pristao, ali pod uvjetom da ga drži u koricama i nosi u naprtnjači. Ondje je ostao, u dječjoj naprtnjači sa slikama točkastih psića. Ali kako će ga dohvatiti a da Carl to ne vidi? David je zacijelo ispustio naprtnjaču kad ga je Carl zgrabio čim je ušao u kuću. Zajedno s njezinim fotografskim priborom i košarom za hranu naprtnjača je gurnuta u kut. Carl je stajao izmeñu svega toga i Jacka. Ona je bliže naprtnjači, ali nema nimalo veće izglede da će se dokopati noža nego Jack. Kad bi samo pokušao, Carl bi ga ubio. Uopće nije sumnjala u to.
450
Sandra Brown
Naoko ravnodušan zbog činjenice da je upravo ubio čovjeka, Carl je okrvavljeno tijelo gurnuo vrhom cipele. - Tko je on? - Emory Lomax se ispružio n.i podu, očima koje ništa nisu vidjele zurio je u strop a na licu mu je još uvijek lebdio izraz čuñenja. - Mrtav je - reče Jack. - Kakve veze ima tko je on bio? - Nikakve, valjda. - Namrgoñeno je pogledao Jacka. - Sjećaš se kad sam te upozorio da mi ne smiješ lagati? -Pa? - Pa, ovaj mrtvac je bio iskreniji kad je govorio o prirodi tvojeg odnosa s mojom šogoricom. Anna je znakovima rekla: - Ne zovi me tako, kujin sine. - Opa, opa. Što je to bilo? - Nasmijao se i pomicao prste, oponašajući znakovni jezik. - Sto je rekla? - Ne znam čitati znakove - reče mu Jack. Carl je izgledao sumnjičavo, ali je samo slegnuo ramenima. - Nije važno. Po izrazu njezina lica mogu pogoditi što je rekla. Mrzila je to što se činilo da mu je ona tako smiješna. Mrzila je što ju je oponašao kao što su činila okrutna djeca dok je pohañala školu. No reći mu nešto u tom smislu znakovnim jezikom samo bi mu dalo još povoda da je ismijava. Rano je naučila ignorirati ljude koji su previše glupi i bezosjećajni da bi shvatili da samo sebe ponižavaju kad se njoj rugaju. Opet je govorio Jacku. - Lagao si da bi zaštitio ženu i dijete. Slatko. Baš slatko. - Sa mnom možeš učiniti što god želiš - reče mu Jack. - Neću se čak ni boriti ako njih pustiš. - Ne! - Anna je skočila na noge i koraknula prema Jacku. Carl ju je zgrabio za ruku i naglo okrenuo.
Tajne prošlosti
451
- Dakle, kamo si ti krenula? Ako tako silno želiš biti blizu muškarca, ja sam ovdje. - Povukao ju je uza se. Nije ustuknula, već je samo nabusito zurila u njega. - Sto je tako posebno u tebi, hmm? Jedan muškarac spreman je razvaliti ulazna vrata, drugi je voljan umrijeti za tebe. Sigurno se tjeraš, to ja mislim. Siriš oko sebe miris, a oni dašću za tobom. Zagledao joj se u oči. - Razumiješ li što govorim? Ti si jedna od onih... kako ih ono zovu? Čitači s usana? Znaš li čitati s usana, dušice? Ledeno ga je gledala. - Kladim se da ćeš ovo sasvim dobro razumjeti. Prešao joj je rukom preko dojki, a zatim je spustio ruku do njezinih bedara i pokušao je zgrabiti izmeñu nogu. Refleksno je stisnula noge i udarila ga po rukama, a to ga je samo nasmijalo. Njegov je bezglasni smijeh izgledao opsceno. Osjećala je njegov dah na svojem licu, ali mu nije priuštila zadovoljstvo time da s gnušanjem okrene glavu, čak ni kad je podigao prste do nosa i pomirisao ih. Pohotno je namignuo. - Zgodno. Nije čula da se Jack približava, ali ga je osjetila trenutak prije nego se zaletio u Carla, a on ga je drškom revolvera tresnuo po sljepoočnici. Jack se srušio. Čučnula je kraj njega. Udarac je na njegovoj glavi za sobom ostavio posjekotinu dugačku pet centimetara. Već je obilno krvarila. David je ponovno počeo plakati. Usprkos vlastitim bolovima Jack je uhvatio Davida i pokušao ga smiriti. No premda je govorio Davidu i milovao ga po glavi, gledao je nju. Njegov je osmijeh istodobno bio krajnje nježan i veoma tužan. Bilo je kao da se cijeli Jackov život sveo na ovaj trenutak,
452
Sandra Brown
kao da se pomirio s činjenicom da su ovo njegovi posljednji trenuci na ovom svijetu, te da nije bolje od onoga što je očekivao. Srce ju je boljelo od osmijeha koji je govorio o uzaludnosti svega. Poželjela je da mu može reći da će sve biti u redu. Poželjela je vjerovati da će sve biti u redu. Umjesto toga stavila je prste uz njegove usne i on je ustima oblikovao »volim te«, kao i tog jutra, a činilo se da je to bilo u nekom drugom životu. Carl je odgurnuo njezinu ruku od Jacka i grubo je povukao na noge. - Žao mi je da moram prekinuti taj dirljivi prizor, doista. Ali došao sam ovamo samo s jednim ciljem, a to je da se osvetim svojem starom očuhu. - Zakasnio si - reče Jack. - Da ubijem njega, da. Ali to ne znači da se ne mogu osvetiti. Budući da ne mogu srediti Delrava, izgleda da ću se morati zadovoljiti onima koje je osta vio za sobom. - Ako si došao ovamo ubiti nas, zašto to već nisi učinio? - Zar ti se toliko žuri umrijeti, najamni radnice? - Samo me zanima. Carl slegne ramenima. - Pošteno, čini mi se. Zapravo, ne želim pokvariti užitak. Ovaj sam dan čekao više od dvadeset jebenih godina u zatvoru. Želim što dulje uživati, kao i sa Cecilom. Zavrijedio je sporu, bolnu smrt jer je bio takva prokleta kukavica, a to je i dobio. Velika je šteta što nisam mogao ubiti i Delrava. Rado bih ga natjerao da pati zbog svih onih godina što sam ih proveo u zatvoru, zbog njega. Dobra je vijest da je mrtav. Uperio je oružje u Jacka. - Loša je vijest da-
Tajne prošlosti
453
- Loša je vijest da se čini da je tvoj partner imao nekih problema. Jack je glavom pokazao prema ulaznim vratima, a Anna je pogledala onamo istodobno kad i Carl. Blijedi se muškarac smiješio kroz krv koja mu je tekla niz lice. - Hej, Carl. - Isuse Kriste, Mvrone! Carl je zgrabio Mvronovu krvavu košulju i povukao ga preko praga. Pogledao je van, ali je vidio samo stari narančasti kamionet i blještavi jaguar, zacijelo vlasništvo mrtvaca. - Gdje je auto, Mvrone? - vrisnuo je. - Auto? Carl je tresnuo vratima i okomio se na Mvrona. Što se dogodilo? Zašto si ostavio auto? Gdje je novac? Mvronu je s lica nestalo idiotsko cerenje. - Novac? - Novac iz banke, Mvrone. Isuse! Na što si mislio kad si tako otišao i ostavio ga? Myron je uzrujano prešao rukavom preko lica, razmazujući krv i znoj. - Pucao sam u čovjeka kako si mi rekao. Carl ga je poželio ubiti. Potreba da ga ubije pulsirala mu je žilama. Zamišljao je kako obavija ruke oko Mvronova dugačka vrata i stišće ga sve dok mu one čudne oči ne iskoče iz duplji. Vidio je sebe kako mu neprestano iznova puca u lice, sve dok se taj glupavi izraz ne pretvori u ružičastu kašu, a ružnoća u prah. Ali Myron mu treba živ, sve dok ne bude siguran za novac. Nekoliko je puta duboko udahnuo. Napokon je nestao osjećaj da će mu se krvne žile u glavi rasprsnuti. Mirnijim je tonom pitao: - Gdje je novac, Mvrone? Što si učinio s njim?
Sandra Brown
Tajne prošlosti
- Još je u prtljažniku. - Gdje je automobil? - Znaš gdje je, Carl. - Ondje gdje sam ga ostavio? -Je. - Gdje ti je oružje? Myron ga je samo tupo gledao. - Tvoje oružje, tvoje oružje! - izdere se Carl. Myron je bio na rubu suza. - Valjda sam ga ostavio. Carla je ponovno obuzeo gotovo nesavladivi poriv da ga ubije golim rukama. Sve oružje što su ga imali, osim revolvera, ostavio je kod Mvrona, ne želeći da ga opterećuje u slučaju da neki radoznali vozač stane i ponudi mu prijevoz. Čak se i njegov ručno izrañeni nož nalazi ispod sjedala u automobilu. Ostao mu je samo jedan bijedni revolver i nekoliko metaka, a za sve je Myron kriv. Drhteći od bijesa, uspio se smiriti tek toliko da pita što se dogodilo. - Ispričaj mi što se dogodilo, Mvrone. Myron se ponovno nasmiješio. - Pucao sam u - Kojeg čovjeka? - Drota. Posve se približio autu. Rekao si mi nek ubijem svakoga tko se približi autu. - Izvrsno, Mvrone. - Raznio sam mu glavu sačmaricom. Klinac je počeo cviljeti, a to ga je živciralo i odvlačilo mu pozornost. Carl ga je želio prestrašiti kako bi umuknuo, ali je najprije htio saznati kako je Myron zadobio ono što je izgledalo poput rane od metka na ramenu, te još jednu dugačku otvorenu ranu iznad desnog uha. No ako bude vršio pritisak na Mvrona, samo će ga još više smutiti, a sam Bog zna da mu to nimalo neće koristiti. - Tko je pucao u tebe, Mvrone?
- Drot. - Onaj kojega si ubio? - Drugi. Carl proguta slinu. - Bila su dvojica? - Da, Carl. Jedan je ostao u autu. Kad sam pucao u prvoga, onaj iz auta je izišao i počeo pucati u mene. Okrenuo je glavu i pogledao ranu na ramenu. - Jako me boli. - Kasnije ćemo se pobrinuti za to. Što je bilo s drugim policajcem? Je li i on mrtav? - Valjda. Pucao sam u njega. - Pucao si u njega, ali ne znaš je li mrtav? Nisi provjerio? Otišao si i nisi siguran jesu li obojica mrtva? Myronovo se lice trzalo od neodlučnosti. - Vrištao je. - Vrištao je - reče Carl, zavuče ruke u kosu i duboko udahne. - A ti si ostavio novac. - Prestrašio sam se, Carl. Ruka me boli. Došao sam po tebe. Žao mi je što sam zaboravio novac. Ljutiš se na mene, Carl? - Umukni! - vikne Carl. - Samo umukni, dovraga, i pusti me da mislim! Ovo je ozbiljno. Što bi trebao učiniti? Mogao bi zaboraviti na osvetu, odmah otići i vratiti se do automobila, novca, ključa za svoju budućnost. Ali što ako je netko naišao i pronašao ubijene policajce? Ili samo jednog policajca. Jedan je možda još uvijek živ. Budući da ima samo jedan revolver, ako doñe do bilo kakve pucnjave, mogao bi poginuti ili opet završiti u zatvoru. Ne dolazi u obzir. Osim toga, nije bio siguran da bi ga Myron poslušao i ovdje mu čuvao leña dok on ne umakne. Myron je potpuni idiot. Čim Carl otiñe, taj tip, taj najamni radnik, tko god on bio, bez problema će srediti Mvrona.
454
455
456
Sandra Brown
Tip je lukav. Cecil je rekao da posjeduje »oštrinu«, a u tome se slagao sa svojim bratom. Začas bi uspio nadmudriti Mvrona. Zatim bi krenuo za Carlom, pozvao policiju ili na neki drugi način sjebao njegov plan. Ako sve njih ovdje ubiju, on i Myron bi se zajedno mogli vratiti do automobila, ali ne može znati što ih ondje očekuje, a samo je jedan od njih dvojice naoružan. Osim toga, ako sve njih pobiju, neće imati taoca za pregovore. Kriste, što da učini? Morao je razmisliti. Morao je zadržati bistru glavu i stvoriti plan. U tome je oduvijek bio dobar, stvaranju planova. Planiranje. Ali još nikad nije bio u većoj gabuli. Možda bi Cecil imao neku ideju. Ali Cecil je mrtav. Ubio ga je. Bolje da ne razmišlja o tome jer ga samo smućuje. Ali tko bi, dovraga, uopće mogao nešto smisliti dok se taj klinac tako dere? To je dovoljno da izludi čovjeka. Naglo se i bijesno okrenuo, uperivši pištolj u uplakano dijete. - Policajac ranjen! Ezzy je bio tako izgubljen u mislima da u početku uopće nije registrirao mahnite riječi što su dopirale iz policijskog radija. Kad jest, naglo se uspravio na sjedalu i pojačao ton. - Policajac ranjen! Ezzy je posegnuo za odašiljačem. - Ovdje BC-četiri. Tko je to? Okrug se prije nekoliko godina počeo koristiti UHF primopredajnicima. Premda se sustav još uvijek koristio, uglavnom se komuniciralo glasovima. Jedinice su se identificirale nizovima slova i brojeva.
Tajne prošlosti
457
Ezzy je umjesto odgovora dobio samo tiho stenjanje, pa je glasnije ponovio: - Čujete li me? - Mislim da je Jim mrtav. Ezzy je na brzinu donio nekoliko zaključaka. Jim ('lark je jedini Jim u šerifovu uredu. Njegov je partner novak, praktički dijete, po imenu Steve Jones. Očito je bio uzrujan, vjerojatno ranjen, veoma prestrašen. Ezzy mirno upita: - Steve, jesi li to ti? Stenjanje, ali potvrdno. - Ezzy? - Iz zvučnika se uz pucketanje začulo njegovo ime. - Ezzy Hardge? - Makni se s tog prokletog radija da mogu razgovarati s malim - viknuo je na čovjeka s centrale koji je upao u vezu. - Gdje si? - Okružna cesta četrnaest-dvadeset - nestrpljivo je odgovorio. - Vozim na istok. Makni se s radija. Drugi glas: - Jim je nazvao prije nekoliko minuta, Ezzy. Rekao je da se na cesti četrnaest-dvadeset nalazi četrdeset šest, južno od ceste River. Kanili su se zaustaviti i provjeriti, pogledati u čemu je problem. Siva honda civic. Teksaške registracijske tablice, HGR pet pet tri. - Primljeno - reče Ezzy. - Gotovo sam ondje. - Ezzy, ti nisi - Steve Jones? - prekine ga Ezzy. - Slušaj, sinko, dolazim. Drži se, čuješ me? Nije bilo odgovora. Ezzy je opsovao i pritisnuo papučicu gasa. Projurio je kroz raskrižje državne autoceste i ceste River. Nekoliko trenutaka kasnije ugledao je policijsko vozilo parkirano uz cestu, iza sive honde. Ali vrata patrolnih kola bila su otvorena.
458
Sandra Brown
Nije bilo nikakvih drugih znakova nevolje, osim što je na cesti ležalo ispruženo tijelo. U visinama su ptice već kružile. Ezzy se uz škripu zaustavio iza patrolnih kola. Otvorio je vrata, čučnuo iza njih i izvukao pištolj. Pogledao je tijelo na cesti. To je doista bio Jim. Ni vlastita ga mama ne bi prepoznala po onome što je ostalo od njegova lica, ali moglo ga se identificirati po čizmama. Skupe Lucchese čizme. Što ih je uvijek nosio i redovito glancao do visokog sjaja. Šiljasti prednji dio, sad okrenut prema nebu, bio je poprskan krvlju. Oprezno se izvukao iz svojeg skloništa i u čučnju potrčao prema stražnjem dijelu drugih patrolnih kola. Prešao je na desnu stranu i pogledao suvozačku stranu. Ukliještenog na otvorenim vratima, ugledao je mlañeg zamjenika. Ezzy je potrčao prema njemu. Radioodašiljač počivao je u njegovoj ispruženoj ruci. Ispod njega je bilo užasno mnogo krvi, koja je tekla iz koljena, očito pogoñenog hicem iz sačmarice. Jedva je bio pri svijesti. Ezzy ga je lagano udario po oba obraza. - Steve, ja sam, Ezzy. Pomoć stiže, sinko. Kamo je otišao? Tijekom svih godina što ih je proveo u službi zakona i reda, Ezzy nikad nije čuo da bi netko pucao u policajca ili dva, a zatim ostavio svoj automobil i pješice se udaljio. Čak i pod pretpostavkom da je počiniteljev automobil u kvaru, zašto nije uzeo patrolna kola, barem za nekoliko kilometara? Okolnosti su bile veoma zbunjujuće. Činilo se da je mladi Jones u šoku. Lice mu je bilo bijelo poput krede i obliveno znojem. Stiskao je zube da mu ne bi cvokotali. - Je li ubio Jima? - Bojim se da jest, sinko.
Tajne prošlosti
459
- Ta nakaza. Kao... kao duh. Ezzvju je srce naglo počelo tući, a zatim se činilo kao da je stalo prije nego je nastavilo svoj rad. -Velik, trapav čovjek? Jones kimne. - Ostat ću bez noge? - Ne, bit će sve u redu - reče mu Ezzy, s više samopouzdanja no što ga je osjećao. - Je li čovjek bio sam? - Da. Nañi ga, Ezzy. Ezzy se nadao da će mladi šerifov zamjenik baš to reći. - Siguran si da ne želiš da čekam dok - Da. Uhvati ga. Otišao je... onamo. - Pokazao je bradom. - Pješice? - Krvari. Mislim da sam ga pogodio. Ezzy ga je potapšao po ramenu. - Dobro si učinio, sinko. Suze su mu navrle na oči. - Iznevjerio sam Jima. - Nisi mogao ništa drukčije učiniti. Nakon što ga je još jednom uvjerio da će uskoro stići medicinska pomoć, Ezzy je potrčao natrag do svojeg vozila, a artritis ga je bockao u koljenima. Ali barem još uvijek ima oba koljena. Radiovezom je obavijestio druge jedinice gdje je točno došlo do pucnjave. - Hitna pomoć stiže - rekli su mu. - Trebat će vam i mrtvozornik. Postupajte s krajnjim oprezom. Počinitelji se još uvijek nalaze u tom području, pješače, ali su naoružani i opasni. Možda je riječ o odbjeglim zatvorenicima, Mvronu Huttsu i Carlu Herboldu. - Ezzy, ovdje šerif Foster - rekao je svojim zapovjednim tonom. - Jeste li još uvijek na mjestu dogañaja? Ezzy nije odgovorio, čak ni kad je šerif ponovio
460
Sandra Brown
pitanje. Ugasio je radio i odjurio, zaobišavši tijelo Jima Clarka. Bojao se voziti previše brzo da mu ne promakne neki trag. Bojao se voziti previše sporo da mu ne pobjegnu. Okretao je glavu s jedne na drugu stranu, nadajući se da će negdje opaziti Mvrona Huttsa. Jednako se tako svim srcem nadao da će opaziti zločinca prije nego on opazi njega. Ubojstvo još jednog policajca ništa ne bi značilo, ni njemu ni Carlu Herboldu. Ne bi li to bilo nešto posebno kad bi Carl Herbold uspio ostvariti svoje prijetnje? Kakav bi to bio uspjeh za cijelu zločinačku zajednicu kad bi Carl sredio policajca koji ga je prvi poslao u zatvor. Carl bi postao miljenik svih kažnjenika. Ezzy se nasmijao, premda mu nije bilo do smijeha. Ako dopusti Carlu da ga ubije, Ćora mu to nikad ne bi oprostila. Stigao je na vrh uzvisine i na desnoj strani ugledao Corbettov ranč. Ispred kuće su bili parkirani kamionet i jaguar koji je pripadao Emorvju Lomaxu. Situacija mu je skrenula misli s tog problema. On Ezzy je tako naglo pritisnuo kočnicu da je automobil počeo kliziti i završio u jarku na drugoj strani ceste. Gotovo mu je promaknulo: trag krvi što je vodio iz visoka korova u jarku ravno kolnim prilazom prema kući. Izišao je iz automobila. Napeo je pištolj i čučnuo iza stupa na kojem je počivao luk od kovana željeza. Tada je čuo nezamjenjivi prasak pucnja.
Tajne prošlosti
461
48. poglavlje
- Sljedeći je za maloga ako ne prestane s tim dera njem. - Carl je pucao u zid, namjerno promašivši Davida, ali samo za dlaku. Tada je Jack shvatio istinu. Neizbježnu. Nepobitnu. Apsolutnu. Morat će ubiti tog čovjeka. Naravno, pokušat će naći nenasilno rješenje. Nastojat će spriječiti krvoproliće. Najprije će iskušati sve druge mogućnosti. Ali dok je iz svojeg položaja na podu gledao Carla Herbolda, s nepokolebljivom je sigurnošću znao da će biti prisiljen dokrajčiti ga. Ta je spoznaja u njemu izazvala osjećaj da je veoma star. Sit života. Poražen. Poželio je šakom zaprijetiti Bogu i pitati zašto. No nije mu dopušteno čak ni malo introspekcije. Za to nije imao vremena. Carl je bjesnio zbog Davidova plakanja. Jack ga je pokušao smiriti. - Ima pet godina. Prestrašen je. Upravo je vidio kako si hladnokrvno ubio čovjeka. Tvoj prijatelj nije baš svakodnevna pojava. U takvim okolnostima, što očekuješ od djeteta? - Očekujem da umukne! - vikne Carl. - Ti stvaraš više buke nego on.
462
Sandra Brown
- Tko je tebe pitao? - Zašto ne dopustiš njegovoj majci da ga povede gore, stavi u krevet? - Misliš da sam glup? Neće se maknuti odavde. - Telefoni ne rade. Nema struje. Što bi mogla uči niti? - Rekao sam ne. - Moglo bi pomoći nešto za piće. U kuhinji - Svi ostaju ovdje, gdje ih mogu vidjeti. Jack pogleda prema kutu. - Možda kad bi se imao čime igrati. U njegovoj naprtnjači ima igračaka. Frustriran zbog Jackove upornosti, Carl je razmislio o prijedlogu. Na koncu je kretnjom pokazao prema kutu, rekavši Mvronu: - Daj malome torbu. Myron se sagnuo i uzeo naprtnjaču, a zatim ju je odnio do Jacka. David je zurio u Mvrona sa strahom i čuñenjem. Jacku je bilo drago da je dječak trenutno rastresen jer se činilo prirodnijim da naprtnjaču doda Anni, a ne Davidu. Njezin se pogled na trenutak susreo s Jackovim, a zatim je otvorila torbu i zavukla ruku unutra. Carl je uperio prstom u nju. - Dakle, ne želim više čuti ni glasa od njega. Jack reče: - Hoće li se tvoja situacija popraviti ako budeš nas terorizirao? - Nemaš ti pojma o mojoj situaciji. - Potom doda: Kakvoj situaciji? Anna je iz torbe izvadila Action-mana koji je u jednoj ruci držao štit, a u drugoj mač. Zanjihaia ga je pred Davidom. On se nasmiješio i posegnuo za igračkom. Duboko disanje radi oblikovanja riječi skupo je stajalo Jacka, ali je znao da će razgovorom osigurati dragocjeno
Tajne prošlosti
463
vrijeme. - Pun si problema, Carl. Mogu procijeniti što te muči. Carl ga je ratoborno promatrao, ali je još uvijek slušao. Vraga možeš. Ništa ne znaš o meni. - Znam da bi želio ubiti svojeg partnera. Myron je bio naslonjen na zid. Stezao je svoje ranjeno rame i tupo zurio u Davida koji se na podu igrao svojim rimskim ratnikom. Činilo se da nije čuo ni razumio Jackovu pretpostavku. Niti je pokazao bilo kakvo zanimanje za Lomaxovo tijelo, preko kojeg je morao dvaput prekoračiti da bi predao naprtnjaču. Jack reče: - Myron te iznevjerio, zajebao je tvoj plan, razbjesnio te. Ali ne možeš ga eliminirati. Čak i ovako ranjen, možda će ti zatrebati da poñe po novac. Kad je Carl pogledao Mvrona, Jack je znao daje na pravom putu. - Trebao si nas ranije ubiti. Carl je podigao oružje. - Od svega što si rekao, to ima najviše smisla. - Jer je sada prekasno. - U redu, pametnjakoviću. Da čujem. Zašto je prekasno? - Jer ako je onaj drugi policajac živ - Nije. - Ali ti misliš da bi mogao biti, zar ne, Carl? Znaš da je to sasvim moguće. Pustio je Carla da nekoliko sekunda razmišlja o tome. Anna je ponovno zavukla ruku u naprtnjaču i izvadila komad plastelina. Počela se igrati time tako što ga je zalijepila na Davidovo koljeno. Jack je nastavio. - Taj je policajac već sigurno pozvao pomoć. Za nekoliko će minuta ovdje sve vrvjeti od policajaca, a u tom će ti slučaju trebati taoci. Ako nemaš taoca, ne postoje nikakvi izgledi da ćeš se izvući odavde. Mrtvi ti
464
Sandra Brown
nismo ni od kakve koristi. Nadam se da si uživao dok si nas maltretirao, jer to te doista sjebalo, Carl. - I konačno, volio bi uzeti Lomaxov automobil i sam poći po novac, a zatim pobjeći glavom bez obzira, ostavljajući sirotog Mvrona da se sam snalazi. To bi najradije učinio. - Jack se namrštio. - No postoji jedan veliki problem. Bojiš se riskirati. Bojiš se da ćeš krenuti ravno u pakao ako se vratiš do svojeg automobila. Neugodna situacija za čovjeka koji ima samo jedan pištolj. - Te seljačine od policajaca? - prezirno će Carl. Mogao bih sve njih srediti jednom rukom vezanom na leñima. - Ne bih rekao, Carl. A ni sam u to ne vjeruješ. - Nemoj misliti umjesto mene, u redu? - Već bi bio na putu onamo da te sve to ne zabrinjava. Nešto te zadržava. - Ako si tako pametan, kako to da ja stojim i držim pištolj, a ti si na podu i nemaš ničega? - Znaš li što ja mislim, Carl? - Fućka mi se što ti misliš. - Nisi ubio Davida kad je plakao. Nisi ubio ni mene, a neprestano te provociram. Mislim da znaš da tvoje vrijeme istječe. Postaješ nervozan po pitanju svoje budućnosti. Onoga što je od nje ostalo. Ili se možda bojiš drugog života. Sve u svemu, mislim da si obična kukavica. Carl je zamahnuo nogom kako bi ga udario, ali Jack je očekivao napad. Zgrabio je petu Carlove cipele. Kad je to učinio, Anna je zabila nož u Carlovo bedro, visoko i s unutrašnje strane. Izvukla ga je; krv je šikljala u savršenom crvenom luku i prskala zid iza njih. Carl je vrisnuo. Jack je njegovu podignutu nogu iskoristio kao polugu da ga sruši na leña. - Bježi, Anna! - viknuo je. Nije ga čula, ali je reagirala nevjerojatnom brzinom.
Tajne prošlosti
465
Zgrabivši Davida u naručje, preskočila je Lomaxovo tijelo i potrčala prema vratima. Jack ih je otvorio i gurnuo ih van. - Mvrone! - vikne Carl. Potaknut Carlovim mahnitim povikom, Myron je skočio. Jack je imao osjećaj da se na njega sručila vreća cementa. Pao je licem na pod, a Myron je ležao na njemu. - Uzmi pištolj, Mvrone! Carl je divlje pokušavao zaustaviti gejzir krvi koja je šikljala iz njegove bedrene arterije, ali je uspio gurnuti pištolj prema Mvronu. Kad je posegnuo za pištoljem, Jack se izvukao ispod njega, bacio se prema kutu, pograbio jedino oružje koje mu je bilo na raspolaganju i zakotrljao se na leña. Myron je uperio pištolj u smjeru kuta. Jack je pritisnuo gumb bljeskalice Annina fotoaparata i držao ga pritisnutog. Ispaljivao je blještavu svjetlost jednako brzo kao što strojnica ispaljuje metke. Myron je bio zaslijepljen bljeskom, pa je njegov prvi hitac promašio. Drugi hitac, ispaljen refleksno kad je podigao ruku da bi zaštitio oči, razbio je luster u predsoblju. Staklo je padalo po njima. Jack nije gubio ni sekunde, već je odmah skočio na noge. Sve dok Myron drži pištolj, morat će se boriti s njim. Sagnuo se i zabio glavu u Mvronov trbuh. Albino je zateturao unatrag, glavom udarivši u zid. Jack gaje čvrsto uhvatio za zapešće, tresući ga svom snagom kako bi mu pištolj ispao iz ruke. Iskoristio je slabost izazvanu ranom na Mvronovu ramenu i nekoliko mu je puta udario glavom po zidu. Jack je gotovo posve iscrpio svoju snagu kad su se dugi, blijedi prsti napokon opustili i pištolj je pao na pod. Jack ga je šutnuo kroz vrata, a zatim je svom snagom udario
466
Sandra Bro\vn
Mvrona po licu. Ispruženom ga je šakom postrance tresnuo po vratu. Myron se skljokao na pod, bez svijesti. Jack se okrenuo na vrijeme da vidi Carla kako se vuče po podu, pomažući se slobodnom rukom. Drugom je čvrsto pritisnuo ranu na bedru. Jack je došao u iskušenje da sad pobjegne iz kuće, ali je tada opazio što Carl želi dohvatiti. Jackov nož. Anna ga je zacijelo ispustila u žurbi da pobjegne iz kuće. Sad se nalazio samo nekoliko centimetara od Carlovih ispruženih prstiju. Jack se bacio onamo, u posljednjem trenutku dohvativši nož. Okrenuo je Carla na leña i prikliještio ga na podu tako da mu je jednim koljenom pritisnuo prsa, a drugim desnu nadlakticu. Vrh njegova noža našao je mekano, ranjivo mjesto iza kažnjenikove čeljusne kosti. Carl je cvilio: - Ne, molim te. Molim te. Nemoj. Dok se saginjao nad njim, s Jackova se lica cijedio krvlju umrljan znoj na Carlovo. Nakon tučnjave s Myronom disao je ubrzano i hrapavo. Ali nije bio svjestan svoje iscrpljenosti, niti slomljenog rebra, kao ni brojnih drugih ozljeda što ih je zadobio u tučnjavi. Osjećao se nadnaravno živim, punim kisika, krvožednim. Za sve zločine što ih je Carl Herbold počinio protiv nedužnih ljudi, čak i za zločine što ih je počinio protiv ne tako nedužnih, trebao bi platiti životom. - Doista si zaslužio smrt. Jack je dublje pritisnuo nož u mekanu kožu ispod čovjekove brade, rasjekavši kožu tako da je krv potekla niz oštricu. Carl je mlatarao neozlijeñenom lijevom nogom. Hrapavim je glasom preklinjao za milost. Iskušenje je bilo golemo. Želja vatrena i neodoljiva. Opravdanost i moralnost toga čina tjerala je Jacka da gurne nazubljenu oštricu u Carlov vrat.
Tajne prošlosti
467
- Predajem te vragu, kujin sine. Udaljenost izmeñu kapije od kovana željeza i kuće iznosila je najmanje sedamdeset metara, uglavnom otvorena prostora. Krvavi je trag označavao put. Ezzy je trčao od stabla do grma i bilo čega što mu je pružalo zaklon. Preostalo mu je još dvadesetak metara kad je zastao iza velikog oraha s kojeg je visjela dječja ljuljačka, kako bi došao do daha. Čuo je povišene glasove što su dopirali iz kuće, ali s ove udaljenosti nije uspio razabrati riječi. Provjerio je svoj pištolj kako bi bio siguran daje napunjen, a zatim je zaobišao stablo. U tom se trenutku iz kuće začuo vrisak od kojeg se krv ledila u žilama, a potom povik: - Bježi, Anna! Sekundu kasnije Anna Corbett je izjurila kroz ulazna vrata, s djetetom u naručju, trčeći kao da joj o tome ovisi život, a Ezzy je bio siguran da jest. Prešla je trijem, sjurila se niza stube i jurnula preko dvorišta. Ezzy ju je dočekao otprilike na pola puta izmeñu kuće i parkiranih vozila, te ju je praktički morao oboriti da bi je povukao iza starog narančastog kamioneta. Žestoko se otimala dok ga nije prepoznala i shvatila da je pokušava zaštititi. - Dobro je, dobro je. Dječak je plakao. Čvrsto ga je držala i tapšala po leñima, ali je mahnito gledala prema kući, pa se Ezzy pitao tko je ostao unutra. Najamni radnik? Lomax? Hutts i tko još? Braća Herbold? Jesu li došla kući? Hoće li mu ona to moći reći ako je pita? Dva su metka ispaljena, brzo jedan za drugim. - Isuse Kriste - progunña Ezzy. Nije bilo vremena za pitanja. Uhvatio je Anninu bradu i okrenuo njezino lice prema sebi, naredivši: - Ostanite ovdje! - Zaobišao je stražnji dio
468
Sandra Brown
kamioneta, a zatim potrčao do trijema i čučnuo kraj stuba gdje ga nije mogao vidjeti nitko iz kuće. Naslonio se uz drvenu rešetku koja je pokrivala rupu izmeñu tla i trijema. Smatrao je pravim čudom da je uspio stići tako daleko a da ga nitko nije pogodio metkom, istodobno si priznavši da njegovi kritičari imaju pravo: previše je star za ova sranja. Duboko dišući, usredotočio se na usporavanje otkucaja svojega srca. Kroz otvorena ulazna vrata dopirali su zvukovi borba lupanje i udaranje, zvuk tijela koje udara o zid, gunñanje uslijed napora i stenjanje od bolova. Podigao je glavu tek toliko da proviri iznad ruba trijema. Upravo je tada kroz vrata izletio pištolj i kliznuo preko trijema, zaustavivši se oko metar od njegova nosa. Zbunjeno je zurio u oružje. - Koji vrag? Bio je malo izvan njegova dohvata. Nije ga mogao dohvatiti a da se pritom ne razotkrije, što nije želio. Anninu najamnom radniku dobro bi došla spoznaja da ima pomoć, ali sve dok zločinci ne znaju da je Ezzy ondje, imao je neznatnu prednost. Još uvijek je razmišljao što će dalje poduzeti kad se čovjek, čijeg se imena odjednom sjetio, pojavio vani. Gotovo posve presavijen u struku, nesigurnim je koracima prešao trijem. Više ga je inercija nego koordinacija vlastitih mišića vodila niza stube. Meñutim, uspio se zadržati na nogama i, lijevom se rukom držeći za desnu stranu prsa, teturao dvorištem. Noge su u svakom tre nutku mogle popustiti pod njim.
Tajne prošlosti
469
49. poglavlje
Hvala Bogu, hvala Bogu, pomislila je Anna kad se Jack pojavio na vratima. Bilo je očito da mu slomljeno rebro uzrokuje jake bolove. Krv je tekla iz rane koju mu je Carl zadao kad ga je tresnuo po glavi. Lice mu je bilo puno modrica i ogrebotina. Ali bio je živ. Svim je srcem željela da se ne spotakne i padne. Tjeskobno je gledala dok je prelazio trijem i silazio stubama. Samo još nekoliko metara, Jack, i bit ćeš na sigurnom, s nama. Gotovo je stigao do Lomaxova automobila kad se Carl pojavio na vratima kuće. Naslonio se na dovratak rukom, mokrom od njegove vlastite krvi. Desna nogavica njegovih hlača bila je natopljena, a iz rane od noža i dalje je tekla krv. Koža mu je već bila blijeda kao da je leš. Tamni podočnjaci vidjeli su se ispod upalih očiju. Činilo se da u usnama nema ni kapi krvi. Život je doslovce curio iz njega. Ali još nije bio mrtav. Imao je dovoljno snage da poñe naprijed, sagne se i podigne pištolj s trijema. U njemu je bilo još dovoljno života da podigne ruku. Anna je skočila iz svojeg skloništa iza kamioneta. Is-
470
Sandra Brown
pružila je ruku preko poklopca motora, kao da Jacku pruža pojas za spašavanje. Nasmiješio joj se. Upozori ga, Anna, upozori ga! Kao da ga je izgovorila milijun puta, njegovo se im činilo poznatim dok je vibriralo preko njezinih glasnica. Njezin je jezik našao pravilan položaj na nepcu. Usne sr gotovo nesvjesno surañivale. Pomogle su i godine poučavanja i vježbe, naravno. Strpljenje učitelja takoñer je mnogo značilo. Zvukovi što ih nikad nije čula, ali ih je uvijek iznova ponavljala, sad su prodrli iz njezina sjećanja, izbivši na površinu ka ih je zatrebala. Ali bez ljubavi, bez silne želje da mu spasi život, ostal bi nijema. -Jack! Vrijeme je stalo. Kretnje su se zamrznule. Gledala j kako se na njegovu licu pojavljuje golemo iznenañenje. Oči su mu zablistale. Bore oko njih su se produbile kad su mu se usne razvukle u smiješak. Njezin ga je um fotografirao daleko bolje od bilo kakvog fotoaparata. Tu će njegovu snimku zauvijek nositi u sebi. Zatim je vrijeme nastavilo teći mahnitim tempom, nad oknañujući izgubljeno. Radosni izraz njegova lica zamije nila je agonija kad gaje Carlov metak pogodio u leña. Nje gove su ruke refleksno poletjele uvis. Dlanovi su mu bil" okrenuti prema van, kao da se predaje. Poletio je napri jed, najprije na koljena, a zatim pao licem na tlo. Anna je vrisnula i okrenula se kako bi zaobišla kamio net i potrčala k njemu, kad je opazila Ezzvja Hardgea koj je čučao uz rub trijema i mahao joj neka ostane gdje jest Carl je ponovno podigao pištolj. Ovoga je puta gaña nju.
Tajne prošlosti
471
Carl je gledao kako najamni radnik nestaje kroz ulazna vrata. Sramio se svojeg cviljenja, sramio se načina na koji ga je preklinjao neka mu poštedi život. Po tome kako je cmizdrio, nije bio nimalo bolji od Cecila. Nalazio se u velikoj nevolji. Krvario je poput probodene svinje, a ako se krvarenje uskoro ne zaustavi, umrijet će. Jednom je gledao kako neki tip krvari nakon što je uboden nožem u jetra. To nije bila Carlova svaña, pa ništa nije učinio kako bi zaustavio tučnjavu ili pomogao gubitniku. Samo je ondje stajao, zajedno s ostalima, kladeći se koliko će to trajati, gledajući kako čovjekova krv teče u odvod ispod tuša. Nije želio tako umrijeti, nije uopće želio umrijeti. Sigurno je da neće umrijeti a da mu se ne osveti. Uložio je svu snagu volje kako bi se dovukao do vrata. Opazio je da je Myron još uvijek bez svijesti, a iz otvorenih mu se usta cijedila slina. Carl je poželio da ima priliku ubiti ga jer je bio tako glup i napravio tako jebenu zbrku. No nije želio tratiti vrijeme na Mvrona. Svaka je sekunda važna. Želio je srediti onog kujina sina koji misli da mu je učinio veliku uslugu time što ga nije ubio. Carl bi više volio da mu je prerezao grkljan nego da ga je milostivo poštedio. Kao da je njemu potrebno nečije milosrñe. Njemu nije. Ne Carlu Herboldu. Puzao je preko klipana koji je vozio jaguar. Zatim je morao stići do otvorenih vrata. Ali to je bilo poput plivanja uz slapove Nijagare. Svaka se sekunda doimala poput tisućljeća. Nekoliko je puta gotovo izgubio svijest. Pokretao ga je samo ubojiti nagon. Sve dok napokon nije stigao. Prikupivši svu preostalu snagu, podigao se uz dovratak, stavljajući ruku iznad ruke, povlačeći se prema gore, snagom volje ulijevajući snagu u svoje noge koje su se već
472
Sandra Brown
činile hladnima i beživotnima. Kad se uspio podići na noge, opazio je pištolj. Činilo se da je kilometar daleko, premda je ležao na trijemu, oko metar od vrata. Neće imati vremena ni snage ponovno ga napuniti. Koliko je metaka ispaljeno? Tri? Četiri? Ostala su barem dva, pomislio je. Možda tri. Ali meci mu neće biti ni od kakve koristi ako ne uspije dohvatiti pištolj. Krećući se isključivo snagom volje, koraknuo je preko praga. Adrenalin mu je omogućio da se sagne i podigne pištolj. Za podizanje ruke trebalo je tisuću puta više snage od one što ju je imao, ali uspio je i uperio pištolj u sredinu kaubojevih leda. Krajičkom je oka vidio ženu kako se pojavljuje iza kamioneta. -Jack! Lagali su mu! Lagali su Cecilu. Kao obične budale, vjerovali su da je gluhonijema. Jebeni glupi Cecil. Progutao je njihovu lažnu priču i prenio je Carlu, a i on ju je, poput budale, progutao. Jack. Je li to rekla? Jack. Dobro ime za klipana. Smiješeći se, jer će se on posljednji smijati, Carl je pritisnuo okidač. Čovjek je pao. Carl je malo pomaknuo ruku udesno i uperio pištolj u kuju koja ga je prevarila. Ezzy se uspravio, iznenadivši Carla i odvukavši njegovu pozornost s Anne Corbett. - Hej, Carl, sjećaš se mene? Carl je zabezeknuto otvorio usta. Nije znao da se još netko ondje nalazi. Sigurno nije očekivao da će to biti jedan od njegovih zakletih neprijatelja. - Baci pištolj - mirno reče Ezzy, nadajući se da ga Carl neće poslušati. Nije ga poslušao. Pucao je. Ezzy je istodobno pritisnuo okidač svojeg .357.
Tajne prošlosti
473
No ruka mu se u istom trenutku trgnula, pa je promašio, a pištolj mu je izletio iz ruke i pao u cvjetnu gredicu. Metak je udario u potporni stup trijema, okrhnuvši drvo, ali nimalo ne naudivši Carlu. Carl se nasmijao. Ezzy je zurio u cijev njegova pištolja. Jack se zakotrljao na bok i pogledao iza sebe baš kad su Ezzy Hardge i Carl Herbold istodobno pucali. Nije razmišljao o tome niti oklijevao. Nije računao s Bogom ili vragom, niti se pitao zastoje prepušteno njemu, ili razmišljao o posljedicama. Djelovao je instinktivno. Bacio je nož. Nož je pogodio cilj kad je Carl zapucao. Tako mu se duboko zabio u prsa daje stršio samo držak, koji je podrhtavao od snažnog udarca. Ezzy nekoliko sekunda nije znao zašto nije mrtav. Sudeći po izrazu Carlova lica, i on je bio smućen. Ezzy je glupavo zurio u nož. Carl je sagnuo glavu i vidio izrezbareni držak kako mu strši iz prsa. Otvorio je usta kako bi vrisnuo, ali je iz njih potekla samo zapjenjena krv. Zateturao je unatrag, ali je bio mrtav prije nego je pao na trijem. Ezzy je, povučen natrag s ruba vlastitoga groba, pogledao u dvorište gdje je Anna Corbett klečala kraj Jacka. Njegova je glava počivala u njezinu krilu. Dječak je stajao kraj nje, plačući. Ali čovjekove su se noge micale. Bio je živ. Nakon što je iz gredice petunija uzeo svoj pištolj, Ezzy se popeo stubama i zastao da bi pogledao Carla. Momak je imao ego veličine Dallasa. Mrzio bi kad bi znao da nije umro kao ljepotan. Na licu je imao doista glupav izraz.
474
Sandra Brown
Ezzy je prošao kraj njega i oprezno ušao u kuću. Pred soblje doma Anne Corbett izgledalo je i zaudaralo popu klaonice. Lomax je ležao nauznak, očito mrtav od rane zadobivene metkom u prsa. Myron Hutts je ležao sklupčan uza zid, tiho cvileći. Ezzy mu je oprezno prišao, ali čovjek se nije opirao ka je kleknuo kraj njega. - Daj mi ruke, Myrone. - Hutts je poslušno ispružio ruke, a Ezzy mu je stavio lisičine potom spremio pištolj u futrolu. - Ljuti li se Carl na mene? - Carl je mrtav. O. - Prilično jako krvariš, Myrone. - Boli me. - Misliš li da ćeš moći ustati? - Dobro. - Ezzy mu je pomogao da stane na noge poveo ga kraj Lomaxa. Nije ni pogledao truplo. Niti s činilo da je opazio Carla dok je svoja velika stopal vukao preko praga i izlazio iz kuće. - Mogu li dobiti slat kiš? - Svakako, Myrone. -1 gazirani sok? - Najprije ću te odvesti u bolnicu, a onda ću vidjeti š mogu učiniti. Vozila hitne pomoći i patrolna kola jurila su prema kući, upaljenih sirena. Ezzy se šokirao kad je shvatio d je prošlo samo nekoliko minuta otkako je stigao d kapije. Ne bi se iznenadio daje otad prošlo milijun godina. Činilo se da tako dugo traje. Predao je Mvrona dvojici policajaca koji su mu pročitali prava, premda su na njemu već radili bolničari. Govorio im je o obećanom slatkišu i gaziranom soku. Jedna je bolničarka naredila Ezzvju neka legne na tri jem dok ne stignu nosila.
Tajne prošlosti
475
- Zašto, dovraga? - svadljivo je pitao. Mlada ga je žena zbunjeno gledala. - Pa, gospodine, pogoñeni ste metkom. Tek je tada postao svjestan pulsirajućeg bola u desnoj ruci. - Dakle, nek' sam proklet. - Zapravo mu je bilo drago da ga je Carl pogodio. Mislio je da mu je pištolj ispao jer je bio nepažljiv, ili jednostavno, star. Nasmijao se, a mlada ga je bolničarka zabrinuto pogledala. - Ne, mlada damo, nisam u bunilu - rekao joj je. Takoñer nije dopustio da ga stave na nosila kako bi prešao kratku udaljenost do vozila hitne pomoći. - Mogu hodati. - Hej, Ezzy! - Dotrčao je šerif Ron Foster i uhvatio korak s njim. - Jeste li dobro? - Ne mogu se požaliti. - Obavili ste sjajan posao, Ezzy. Sjajan. Ne obazirući se na kompliment, Ezzy upita: - Kako je Steve Jones? - Trebat će mu mnogo fizikalne terapije nakon što mu pokrpaju koljeno, ali izvući će se. - Dečko je dobar policajac. Žao mi je zbog Jima. -Da. - Stoje s njim? - Gledao je kako čovjeka koji mu je spasio život ukrcavaju u vozilo hitne pomoći. Anna Corbett i njezin sin ušli su za nosilima. - Jedva je pri svijesti. Možda ima unutarnje ozljede. Treba čekati i vidjeti. Ezzy je mračno kimnuo, a u grlu ga je stegnulo. - Bio bih mrtav da nije bilo njega. - Čim se liječnici pobrinu za vašu ruku i kad se budete bolje osjećali, moram znati što se dogodilo. - Ne znam što se unutra dogañalo - reče Ezzy. - Ali sigurno je bilo gadno. Pravo je čudo da su preživjeli. Vozilo hitne pomoći nije bilo daleko. Nije se kanio poniziti i zatražiti nosila što ih je ranije otklonio, ali osje-
476
Sandra Brown
ćao se pomalo klimavo. Izgubio je više krvi no što je mislio. Morao se koncentrirati da bi svoje noge natjerao na pravilno hodanje. Foster je govorio: - Gospoñu Corbett ne mogu ispitati prije nego stigne prevoditelj, ali kad sam dječaka pitao što se dogodilo, rekao je da je zli čovjek ubio gospodina Lomaxa i udario Jacka, te da je njegova majka zločestog čovjeka ubola u nogu. - Anna ga je ubola? - Jackovim nožem. - Zloglasni nož - promrmlja Ezzy. - Molim? - Ništa. - Ezzy nije smatrao potrebnim spomenuti incident do kojeg je došlo izmeñu najamnog radnika i Emoryja Lomaxa. Njihovo suparništvo, ako ga je ikad bilo, sad je posve nevažno. - Šerife Foster? Pridružio im se jedan od zamjenika. - Mrtvozornik je rekao neka vam predam ovo. Bio je do samoga drška zabijen u prsa Carla Herbolda. - Pružio je Fosteru plastičnu vrećicu za dokazni materijal u kojoj se nalazio okrvavljeni nož. - Hvala. - Foster je podigao vrećicu i proučavao nož. Ovo čudo može nanijeti veliku štetu, istina. - Mogu li ga vidjeti? Šerif je pružio vrećicu Ezzvju. Nož je doista bio onako neobičan kako ga je Lomaxova tajnica opisala. Gospoña Presley je rekla da ima koštani držak, premda bi Ezzy prije rekao da je izrañen od jelenjeg roga. Mislio je da je luckasta dok je pokušavala opisati oštricu, ali doista je bila tamnoplava i prelijevala se u duginim bojama, i nazubljena, poput površine dubokog glečerskog jezera namreškanog vjetrom. - Hmm. Nije baš uobičajeni lovački nož, eh?
Tajne prošlosti
477
- Ne bih volio biti onaj kojeg njime gaña - odgovori Foster. - Vidio sam samo još jedan ovako izrañen nož - reče Ezzy. - Prije mnogo godina imao ga je jedan čovjek u gradiću. Zvao se John Odjednom je Ezzy ostao bez daha i koraci su mu postali nesigurni. Zacijelo se zanjihao, jer gaje Foster pridržao. Gospoño, mislim da će se onesvijestiti. Bolničarka je obujmila Ezzvja oko struka. - Znala sam da mu trebaju nosila. Ezzy se otimao iz njezina stiska. - Kako se ovo zove? promuklo je pitao, prelazeći prstom duž izrañene oštrice noža u plastičnoj vrećici. - Hajde, Ezzy. Svi u kola - mladi je šerif rekao pokrovi teljskim tonom koji bi Ezzvja uvijek razdražio, a sada naročito. Iako su ga njih dvoje pokušavali pokrenuti, ukočio se i nije se htio pomaknuti. - Postoji neki izraz za to meñu onima koji se bave izradom noževa, zar ne? Kako se kaže? - Nije se želio previše nadati, za slučaj da nije u pravu. Želio je da netko drugi potvrdi da ima pravo. Ali znao je da ima pravo. - Ezzy - Odgovori mi, prokletstvo! - Ovaj, to je, ovaj... - Foster je naglo pucnuo prstima kad se sjetio izraza. - Kremenjanje. Zove se kremenjanje, jer su Indijanci običavali od kremena izrañivati ovakve noževe.
478
Sandra Brown
50. poglavlje
- Mislim da još ne biste smjeli ustati, gospodine Hardge. U sobu je ušla medicinska sestra na praksi i našla ga kako sjedi na rubu bolničkog kreveta. - Prilično sam siguran da ne bih smio, ali ću ipak ustati. - Pozvat ću sestru. - Gledajte svoja posla - obrecne se Ezzy. - Dobio sam metak u ruku. Ništa posebno. Ne vidim zašto ne bih mogao hodati. - Ali imali ste operaciju. Dobivate infuziju. - Dobro mi je. - Spustio je noge na pod i ustao. Vidite? Sasvim dobro. Samo želim prošetati hodnikom. Vratit ću se prije nego bilo tko opazi da me nema. Zato samo šutite, može? Šipka za infuziju na kotačićima bila mu je prikladan oslonac dok je hodao prema vratima. Popločeni je pod djelovao hladno na njegovim tabanima. Slobodnom je rukom uhvatio slobodne krajeve tankog bolničkog ogrtača na leñima. Izišao je iz sobe i pošao na lijevu stranu hodnika.
Tajne prošlosti
479
Pogledao je preko ramena mladu medicinsku sestru, koja je neodlučno kršila rukama. Umirujuće joj je pokazao uzdignuti palac. Kad je vozilo hitne pomoći jučer poslije podne stiglo do bolnice, već je bio pod utjecajem onoga što su putem stavili u infuziju. Ćora je uvijek govorila da ne može popiti ni pola aspirina a da mu se ne zamuti u glavi. Neodreñeno se sjećao da su ga na hitnom traktu pregledavali, bockali i snimali, te su rekli da mu je metak prošao kroz ruku ne počinivši nikakvu veću štetu. Unatoč tomu morali su operirati kako bi očistili ranu i popravili oštećenja na mišićima, ili tako nešto. Ezzy je otprilike istodobno izgubio zanimanje i svijest. Jutros se probudio sa zavojem na ruci, sve ga je boljelo, vrtjelo mu se u glavi, a najviše ga je mučila silna želja da razgovara s pacijentom u sobi niz hodnik. Nikakva ga medicinska sestra neće spriječiti u nakani. Prošao je hodnikom a da ga nitko nije zaustavio. Kad je stigao do željenih vrata, otvorio ih je i ušao. Jedini zvuk u sobi stvaralo je njegovo postolje za infuziju; jedan je kotačić škripao. Pacijent je okrenuo glavu prema zvuku. Izgledao je kao da je preko njega prešao teretni vlak, ali je Ezzy imao dojam da nije spavao, iako su mu oči bile zatvorene. Takoñer je stekao dojam da se nije iznenadio kad ga je vidio. Rekao je: - Šerife Hardge. - Zdravo, Johnnv. Jack Sawyer se skrušeno nasmiješio. - Već me dugo nitko nije tako zvao. - Kad si promijenio ime? Pogledao je prema stropu, okrenuvši Ezzvju profil.
480
Sandra Brown
Sličnost što je Ezzy dosad nije opazio bila je tako očita da se pitao kako mu je to promaknulo. Naravno, nije ju tražio. Sawyer je nekoliko trenutaka nastavio zuriti u strop. Na koncu je opet pogledao Ezzvja. - Nakon one noći prestao sam se predstavljati imenom Johnnv. - Iza kratke stanke doda: - Ta noć nije promijenila samo moje ime. Promijenila je mnogo toga. Dva su muškarca dugo zurila jedan u drugoga, obojica razmišljajući kako je to zapravo blago rečeno. Trenutak je prekinula Anna Corbett. Ušla je u sobu i donijela šalicu kave. Za razliku od Jacka Sawyera, ona se doimala šokiranom kad je vidjela Ezzvja. -Dobro jutro, Anna. Nasmiješila mu se, spustila kavu na stolić za krevet, napisala nešto na pločicu i pružila mu je. - Ne morate mi zahvaljivati - rekao je nakon što je pročitao što je napisala. - Samo mi je drago da ste vi i vaš sin živi i zdravi. To je jedino važno. Kako je on jutros? - Ostao je kod Marjorie Baker - reče mu Jack. Posavjetovala se s dječjim psihologom, umjesto Anne. Davidu će vjerojatno trebati malo stručne pomoći. - Treba proći malo vremena i bit će u redu. Djeca su izdržljiva. Anna je napisala još nešto za Ezzvja. - Zabrinut je za Jacka i ljuti se na mene jer mu nisam dopustila da ga doñe posjetiti u bolnicu. Ezzy pogleda Jacka. - Sviñaš mu se, je li? - I on se meni sviña. Sjajan je dječak. Užasno mi je žao da je jučer bio ondje, sve ono gledao, slušao sve one gnusobe što ih je Carl izgovorio. - Njegovo je
Tajne prošlosti
481
žaljenje bilo očito, kao i zabrinutost za dječaka. -Anna bi trebala biti s njim, umjesto da ovdje skače oko mene. - Pogledao ju je. - Ali ne želi otići. Gledali su se tako zaljubljenim pogledima i sa žudnjom da je Ezzy porumenio. Jack ju je uhvatio za ruku, prinio je ustima i dugo je ondje zadržao, čvrsto zatvorivši oči. Kad ih je otvorio, Ezzy je opazio suze. Valjda je to od anestezije - objasnio je hrapavim, smetenim glasom. - Sestra mi je rekla da neki ljudi postanu emotivni. Samo... kad god pomislim kako je ono jučer moglo završiti... Više ništa nije morao reći. Anna se sagnula i nježno mu poljubila usne, a zatim je dovukla stolicu i pritisnula Ezzvjevo rame. Pomalo mu se vrtjelo u glavi, pa je sa zahvalnošću sjeo. Anna mu je prebacila deku oko ramena. - Hvala. Pokazala je njegovu ruku, upitno ga gledajući. - U redu je. Možda ću malo slabije igrati balote, ali osim toga... - Slegnuo je ramenima. Sjela je na rub bolničkoga kreveta i uzela Jackovu ruku. Ezzy reče: - Još nisam pitao kako je tebi? Kako tvoja rana? - Pakleno boli, ali liječnik je rekao da sam imao veliku sreću. Metak je promašio kralježnicu i vitalne organe. Djelić centimetra na jednu ili drugu stranu, i mogao sam ostati paraliziran ili umrijeti. - Ah, dakle, to je dobro. Nakon toga je uslijedila nelagodna tišina. Anna je to osjetila, pa je obojicu radoznalo pogledala. Napisala je poruku Jacku. On reče: - Ne, ne moraš otići. Zapravo, možda je bolje da sve sad čuješ. Ako tada budeš željela otići, razumjet ću.
482
Sandra Brown
Izmeñu obrva joj se pojavila vertikalna bora zabrinutosti dok je pisala na pločicu. Nakon što je Jacku pokazala poruku, on reče: - Ne, to nema nikakve veze s potrovanim kravama. Mnogo je ozbiljnije. - Ne znam o čemu je riječ. Potrovane krave? - Nije važno - Jack reče Ezzvju. Njihov je dijalog povećao Anninu zbunjenost i zabrinutost. Jack Sawyer joj stisne ruku. - Bit će u redu, Anna. Okrenuo se Ezzvju, pogledao ga u oči, trenutak oklijevao, a zatim rekao: - Onoga dana kad ste ušli u Dairy Queen i razgovarali s Delravem, pretrnuo sam od straha. - Nisam te prepoznao, Johnnv. Odrastao si, postao muškarac. No čak i da sam te prepoznao, ne bi bilo važno. Tek sam jučer shvatio vezu. - Koliko sam ja znao, mogli ste imati dvadeset dvije godine star uhidbeni nalog za mene. -Ne. Jack je pogledao Annu, podigao ruku i dotaknuo joj obraz. - Mnogo sam riskirao povratkom u Blewer, ali ja... morao sam. Sve dok je Carl bio u zatvoru, moja je savjest bila čista. Zavrijedio je kaznu što ju je dobio za ubojstvo onog policajca, tijekom pljačke prodavaonice. Ali čim sam čuo da je pobjegao, znao sam da moram biti u blizini, za slučaj da pokuša ostvariti svoju prijetnju i ubiti Delrava. Anna je napravila kratak znak. - Zašto? - reče Jack. - Jer sam ja kriv za tu Carlovu pri jetnju. Delrav je okrivljavao Carla za nešto što nije učinio. Mislio je da su njegovi posinci povezani sa smrću djevojke po imenu Patsy McCorkle. Nisu imali veze s time. A ja sam to znao. Usne su joj se iznenañeno rastvorile. Brzo je pogledala Ezzvja. Spustio je pogled u krilo, gdje je labavo držao
Tajne prošlosti
483
ruke. Pritisak što ga je gotovo četvrt stoljeća osjećao na prsima počeo se smanjivati. - Vidiš, Anna - govorio je Jack - mama me praktički sama odgojila. Moj bi se tata pojavljivao s vremena na vri jeme, ali uvijek je stvarao probleme. Opijao se. Ona bi pri govarala. Često su ga znali uhvatiti s tuñom ženom. Dola zilo bi do prepirki. Ona bi plakala. On se hvalisao svojim ljubavnicama. Užasno su se svañali. Trenutak je zastao, a Ezzy je opazio patnju u njegovim očima dok se sjećao tih nesretnih trenutaka. - Neću vas gnjaviti pojedinostima. Sve u svemu, moj je stari bio nitkov. Loš muž i još gori otac. Ali nemojte previše žaliti moju majku. Ona je to podnosila. Sama je tako odlučila. Voljela je svoj jad više nego njega ili mene. - Kad je umrla, smještali su me kod raznih skrbnika. Moj me stari neko vrijeme ostavio u sustavu, a zatim je odlučio da me želi uza se. Ne zbog dobrote srca, ili jer mu je bilo stalo što će biti sa mnom. Trebao mu je netko tko će mu biti potrčkalo. Dobio je posao na bušotini nafte, pa su ga poslali u Blewer. Prilično je dobro zarañivao. Situacija je bila u redu. - Zapravo, život je postao zabavan. Život s mojom majkom bio je mukotrpan. Ali sa starim je bio stalna zabava. Ljudi su često mislili da smo braća. Nije izgledao dovoljno starim da mi bude tata; nije bio dovoljno star da mi bude tata, osim biološki. - Riječ disciplina nije postojala u njegovu rječniku. Puštao me da radim što god sam želio, a nakon što sam živio s nekoliko obitelji gdje su ljudi bili strogi, obožavao sam slobodu. Nikad me nije tjerao da pohañam školu. Jednom, kad je došla službenica za nadzor djece koja mar kiraju, on ju je šarmirao, pa su istog poslijepodneva završili zajedno u krevetu. - Gotovo me svake večeri vodio sa sobom na piće. Za
484
Sandra Brown
petnaesti mi je roñendan darovao noć s jednom od njegovih cura. Nakon toga dijelili smo žene jednako kao što bismo dijelili čokoladu. U šesnaestoj sam se godini ispisao iz škole i zaposlio u istoj kompaniji gdje je on radio. - To će biti otprilike u ono vrijeme kad sam vas upoznao - primijeti Ezzy. Jack kimne. - Tata se nije nimalo sredio. Još uvijek se opijao i katkad upadao u nevolje. Nekoliko ste ga puta vi doveli kući, Ezzy. Sjećate se? Ezzy kimne. - Jedne se večeri u baru potukao zbog neke žene. Rekli ste mi da doñem po njega ili ćete ga strpati u zatvor. - Imao si veliku odgovornost za momka tih godina. - Kao što sam rekao, bilo je zabavno. Neko vrijeme. A tada, ne znam točno što se dogodilo. Ne mogu se sjetiti koji mi je dogañaj ukazao na činjenicu da živimo veoma bijednim životom. Vjerojatno je ta spoznaja dolazila postupno. Polako mi se naš način života više nije činio tako slatkim. Zapravo, postao je kiseo - Stoje tata bio stariji, to je ganjao mlañe žene. Njegove seksualne aluzije i taktike zavoñenja više mi se nisu činile domišljatima i zgodnima, već samo neukusnima. Što se više trudio zadovoljiti svoje apetite, to ih je teže bilo zadovoljiti. - Jedne smo noći doveli neku djevojku s nama kući. Tata je postao grub i ona se prestrašila. Rekao sam mu da ne želim sudjelovati u tim perverznim stvarima. Grdio me, nazvao mlakonjom, slabićem, vikao da ga sramotim. Dok je on vikao i bjesnio, djevojka je pokupila svoje stvari i pobjegla. Kad se otrijeznio, mislim da se uopće nije sjećao što joj je pokušao učiniti. Zastao je i zagledao se ravno naprijed. Ezzy je zaključio da se previše srami da bi pogledao Annu ili njega. - Upoznali smo Patsy McCorkle u Wagon Wheelu.
Tajne prošlosti
485
Družila se s divljim ljudima, uključujući braću Herbold. Odlazili su u iste krčme kao tata i ja, ali uvijek su izazivali nevolje. Već su neko vrijeme proveli u popravnom domu i u vašem zatvoru, Ezzy, a sudbina im je namijenila još veće stvari. Klonio sam se njih. - Patsy nije bila zgodna djevojka, ali imala je pustolovnog duha, a to se sviñalo mojem ocu. Bio je previše star za nju, ali njoj je laskala njegova pažnja. Prvi su put bili zajedno na stražnjem sjedalu našeg automobila, na parkiralištu Wagon Wheela. Kasnije mije sve potanko opisao i rekao da me ne bi trebao odbijati njezin izgled, da ne znam što propuštam, da nije važno kako izgleda ako zatvorim oči. Takve stvari, samo vulgarnim rječnikom. Dok sad razmišljam o tome, čini mi se da je prednost davao emocionalno potrebitim ženama, poput moje majke, poput Patsy, jer su one hranile njegov ego. - Što se one noći dogodilo, Johnny? - Tata je zaboravio platiti ratu za automobil, pa su nam ga nekoliko dana ranije uzeli. Bio je bijesan i deprimiran, ali je želio izići i zabavljati se, kako bi skrenuo misli s problema. Kad smo stigli u bar, ondje je već vladala gužva. Tatino se raspoloženje nije popravilo kad je vidio kako se Patsy ponaša s braćom Herbold. Pokušao ju je odvući od njih, ali ona je te večeri gledala samo njih. - Tata je stalno pio, dok nije potrošio sav novac što gaje imao uza se. Kad je ostao bez novca, ponudio je nekom čovjeku onaj nož za gotovinu. Svi su znali za taj nož jer je bio veoma neobičan. Volio se hvaliti da već nekoliko generacija postoji u obitelji Sawyer. Je li to bila istina ili nije, ne znam. Vjerojatno ga je ukrao, ali imao ga je otkako znam za sebe. - U svakom slučaju, čovjek ga nije želio kupiti, a tata je to shvatio kao uvredu obitelji. Počeli su se svañati. Barmen, mislim da je bio vlasnik bara -
486
Sandra Brown
- Tako je. Parker Gee - reče Ezzy. - Prije nego je došlo do tučnjave, rekao mi je neka tatu odvedem van. Neka ga pokušam smiriti. Još uvijek smo bili vani kad je Patsv izišla s braćom Herbold. Bila je pijana, ali je ipak shvatila da će je ostaviti na cjedilu. Očekivala je da će otići s njima i negdje drugdje nastaviti sa zabavom. Rekli su da moraju nešto obaviti i da ona ne može poći s njima. - Znači, njihov je alibi dobar. - Tako je, Ezzy. Otišli su iz Wagon Wheela bez Patsv. - Ponudila je tebi i tvojem ocu prijevoz. - Više-manje. Ne sjećam se dobro svih pojedinosti, ali otišli smo s njom. Koliko ja znam, nitko nije vidio da ulazimo u njezin automobil. - Ali svi do jednoga svjedočili su da je otišla s braćom Herbold, uključujući i tebe. - Da - priznao je. - Lagao sam vam, Ezzy. Izišla je s Carlom i Cecilom. Ali se odvezla sa mnom i mojim starim. Ezzy se sjećao daje nekoliko dana nakon dogañaja razgovarao s Johnnvjem Sawyerom. Momak mu je ispričao istu priču kao i ostali koji su te večeri bili u baru. Nije imao razloga sumnjati u istinitost njegovih riječi. Nastavi. Sto se dogodilo nakon što ste otišli odande? Bilo je onako kako je Ezzy pretpostavio onog jutra kad je vidio njezino tijelo. Patsy i dva muškarca otišli su do rijeke i ondje imali seksualne orgije. Na Anninu se licu nije vidjelo što misli, premda je Sawyer s mukom priznao svoje sudjelovanje. - Pristao sam sudjelovati u tome jer sam i ja bio pomalo pijan, a nisam želio da se tata opet razbjesni ako odbijem. Zatim su to još dva puta napravili dok sam ja ondje sjedio i pio, postajući sve pijaniji. Nisam se prestrašio čak ni kad se spustila na koljena i on je ušao u nju straga, jer mi je rekao da se njoj tako sviña.
Tajne prošlosti
487
Ezzvju su gorjeli obrazi, ne zato što mu je bilo neugodno zbog sebe, nego zbog Anne. Meñutim, ona je stoički sjedila, smirenih crta lica. No Ezzy je znao da je razumjela svaku riječ jer su joj u očima blistale suze. Jack je trenutak zurio u prazno. - Bili su... zaokupljeni onim što su radili. Ona jednako kao i moj tata. Držao ju je za kosu, nekako joj trzajući glavom naokolo. Zatim je, samo tako - rekao je i pucnuo prstima - njezin vrat pukao. Poput grančice. Čuo sam ga. Mislim da tata nije čuo. U svakom slučaju, nije prestao sve dok... pa, znate. - Nakon još jedne kratke tišine trepne kako bi bolje vidio Ezzvja. - Dajem vam riječ, nije ju kanio ubiti. - Zašto mi onda, za ime svijeta, to nisi rekao? - ljutito upita Ezzy. - Prokletstvo, Johnnv, je li ti jasno koliko sam se sati mučio - Ja sam više svjestan koliko je sve to stajalo nego vi reče Jack, podigavši glas do razine Ezzvjeva. Ezzy se nastojao smiriti, pa je nekoliko puta duboko udahnuo. - Kad sam došao u tvoju kuću da bih te ispitao, zašto si, dovraga, lagao o tome s kim je otišla? Zašto tada nisi razjasnio situaciju? Ako se dobro sjećam, štitio si svojeg oca. Rekao si mi da radi na terenu. Neka mi Bog pomogne, ali vjerovao sam ti i uopće nisam provjeravao. Nisam imao razloga sumnjati u tvoju priču. John Sawyer je bio propalica, pijanac i ženskar, ali nije bio ubojica. Ako se radilo o nesretnom slučaju, bio bi optužen za ubojstvo bez predumišljaja i vjerojatno bi dobio samo uvjetnu kaznu. Niti jedna porota iz Okruga Blewer ne bi suosjećala s poznatom droljom koja se upustila u analni seks sa starijim muškarcem dok ih je njegov maloljetni sin promatrao. Zašto se nije prijavio i objasnio što se dogodilo? - Nije mogao. - Glupost. Rekao si da je nije namjerno ubio. - Nije. Ali ja sam namjerno ubio njega.
488
Sandra Brown
51. poglavlje
Čulo se kako je Anna naglo udahnula. Ali ostala je posve nepomična i zurila u Jacka s jednakim izrazom krajnjeg iznenañenja kao i Ezzy. Na licu Jacka Sawyera izmjenjivale su se emocije. Rekao sam mu sve to što ste vi meni upravo rekli, Ezzy. Patsy nije bila maloljetna. Nije se radilo o silovanju. Pristala je na to. Sudjelovala je. To je bio nesretni slučaj. Preklinjao sam ga neka postupi kako treba. - Nije me htio slušati. Nije želio čak ni razgovarati o tome. Rekao je da mu nije ni nakraj pameti petljati se s vlastima zbog jedne drolje. Tako nekako. Počeli smo se prepirati, a svaña je postala nasilna. - Nakon što smo razmijenili nekoliko udaraca, gurnuo sam ga u rijeku u nadi da će se ohladiti, otrijezniti, da će mu se vratiti zdrav razum. Ali on me povukao u vodu za sobom i gurnuo me ispod površine. Borio sam se svom snagom. Nije me puštao. Držao me dolje. Vlastitog sina. Mislio sam: Moj će me tata ubiti. Utopit će me ako nešto ne poduzmem. - Peklo me u plućima, imao sam osjećaj da će se rasprsnuti, a on me nije puštao - govorio je promu-
Tajne prošlosti
489
klim glasom. - Grabio sam sve oko sebe. Moja je ruka dotaknula bodež. Za nekoliko sekunda u ruci sam imao nož i porezao mu podlakticu. Pustio me, pa sam izronio. Ali to što sam ga porezao samo ga je još više razbjesnilo. Moju majku i mene nazvao je svim mogućim uvredljivim nazivima. Rekao je da nikad nije želio imati posla ni s njom ni sa mnom. Vikao je da smo mu uništili život, te da mu je dosta cmizdravog klipana kakav sam ja. Tada se ponovno okomio na mene, stisnuo mi ruke oko vrata i gurnuo me ispod površine. Zato sam ga ubio. Dugo se vremena nitko nije pomaknuo, niti je govorio. Poput neznanaca u dizalu, izbjegavali su pogledati jedno drugo, kao i razgovor. Sve što bi netko sad rekao, zvučalo bi banalno, ali tišina je možda bila još neugodnija. Trajala je beskonačno dugo, sve dok Jack nije glasno pročistio grlo i rekao: - Bojao sam se baciti nož u rijeku, da ga ne bi našli i smatrali dokazom. Zato sam ga zadržao. U početku od straha da me ne uhvate. Kasnije, kao talisman. Neprestano me podsjećao za što sam sposoban, a to me plašilo. Nebrojeno sam puta, nakon te noći, poželio baciti taj nož, ali na neki me čudan način činjenica da sam ga zadržao štitila od potrebe da ga ikad više upotrijebim. Nisam ga mogao upotrijebiti čak ni jučer, protiv Herbolda, sve dok nisam imao apsolutno nikakvog izbora. - Ni one noći nisi imao nikakvog izbora, Johnny -tiho reče Ezzy. - Postupao si u samoobrani. - Jesam li? - pitao je i gorko se nasmijao. - Volio bih misliti da je tako, ali nisam siguran. Bio sam mlañi i snažniji od njega. Možda sam ga s vremenom mogao umoriti i urazumiti. Ili sam mu mogao pobjeći. Jesam li mogao nešto drugo učiniti? Iskreno, ne znam.
490
Sandra Brown
- Ali ne proñe niti jedan dan, a da se ne zapitam je li bilo nužno ubiti ga. Sa sigurnošću znam samo to da sam, kad sam zabio onu oštricu u njega, želio da umre. - Isto bi želio svatko tko se bori za svoj život. Jack ga je trenutak promatrao, a zatim je bez riječi spustio pogled. - Što si učinio s njim? - Odvukao sam ga nizvodno. Satima sam gacao kroz vodu i vukao ga. Kad se gotovo razdanilo, izvu kao sam ga na obalu i iskopao rupu u šumi, golim rukama. Pokrio sam je velikim kamenjem. Vjerojatno je još uvijek ondje. Trebao mi je cijeli sljedeći dan da se vratim kući. Zatim sam spavao gotovo dvadeset četiri sata. Baš sam se pakirao kako bih otišao kad ste se vi pojavili na vratima i počeli postavljati pitanja o Patsy McCorkle. Tako sam se bojao da sam se čudio kako vi to ne vidite. - Bio si tek dječak, Johnnv. - Bio sam dovoljno star. Dovoljno star da bih znao da moram nestati iz Blewera prije nego netko opazi da je moj otac nestao. Podmirio sam sve račune u gradiću, otkazao najam kuće, rekao da se selimo, ali ne znam kamo, i te se večeri ukrcao na teretni vlak. - Nisam se zaustavio, doista nisam, sve do sada. Uvijek sam se osvrtao preko ramena. Nikad se nisam previše dugo zadržavao na jednome mjestu. Nikad se nisam upuštao ni u kakve veze iz kojih se ne bih mogao odmah izvući. - Pogledao je Annu, a zatim je brzo okrenuo glavu, kao da se boji vidjeti kakav je učinak njegova priča imala na nju. - Kad sam čuo da je Carl pobjegao, znao sam da je vrijeme za plaćanje duga. Ugrozio sam svoju slobodu dolaskom ovamo, ali zapravo ionako nikad nisam bio slobodan.
Tajne prošlosti
491
Ezzy je dugo sjedio, proučavajući uzorak na linoleumu, a potom je s mukom ustao. - Pa, sredio si Carla Herbolda, a to te pretvorilo u junaka. Što se tiče ovog drugog, ja više nisam predstavnik zakona i reda. Sve je to bilo posve neslužbeno. Uopće nisi svjestan koliko si za mene učinio, Johnnv. Oprosti... Jack. Zadovoljan sam samo time da znam što se dogodilo. Sve je to bilo veoma davno. Kad se sve uzme u obzir, mislim da nije važno kako se dogodilo. - Meni je važno - ustvrdi Jack, iznenadivši ga. - Ta je noć promijenila moj život, ali ne zauvijek. Ne ako ja to ne dopustim, a više to ne želim. Ni vi ni Delrav ne biste njegove posinke smatrali odgovornima za smrt te djevojke da sam ja rekao istinu. Možda bi meñu njima sve bilo drukčije. - Oni su bili pokvareni momci, Jack. Ništa ne bi poboljšalo njihov odnos s očuhom. - U svakom slučaju, ne bi mu nad glavom visjela Carlova prijetnja smrću - rekao je. - Jučer ne bi bili u opasnosti Annin i Davidov život. - Tvrdoglavo je odmahnuo glavom. - Ne, Ezzy, mnogim sam ljudima nanio mnogo boli, uključujući i vas, zbog onoga što jesam i nisam učinio. - Kako god okrenete, ja sam ubio svojeg oca. Želim jednom zauvijek skinuti teret sa svojih leña. Ovo polovično priznanje vama neće pomoći. Ubacite sve to u sustav. Neka proñe propisni zakonski put, bez obzira na posljedice. Uhićenje. Zatvor. Istražni sud. Suñenje. Svejedno. Želim da se to završi. - Kako to mislite, ne znate gdje je? Zar imate naviku gubiti pacijente? Tko je ovdje šef? Želim da nañete mojega muža, i to smjesta. Za prijamnim je pultom Ćora podigla paklenu
492
Sandra Brown
galamu. Plaha mlada medicinska sestra, koja je znala za Ezzyjev bijeg iz njegove sobe, pretvarala se da je zaokupljena nekim dosjeom. - Ćora? Okrenula se kad je čula njegov glas. Bez obzira na vatrenu lekciju što ju je držala bolničkom osoblju, činilo se da bi se svakog trenutka mogla slomiti. Kad ga je ugledala, brada joj je počela podrhtavati. Čvrsto je stisnula usne da bi ostale mirne, premda su suze u njezinim očima jasno najavljivale da će zaplakati, i to ne prvi put. Vukao je za sobom škripavo postolje za infuziju, poželjevši da izgleda i osjeća se više kao muškarac. Budući da ju je vidio prvi put nakon što je otišla, volio bi da je obrijan, uredno odjeven, muževan. No njegove su noge izgledale poput dlakavih, izbijeljenih čačkalica. Stopala su mu bila blijeda i prošarana venama, a nokte na nogama vjerojatno je trebalo pod-rezati. U ovom budalastom bolničkom ogrtaču, koji otkriva stražnjicu, ne može biti naročito privlačan. Unatoč svemu tome činilo se da joj je veoma drago što ga vidi. Požurila je hodnikom prema njemu, ali je stala trenutak prije nego ga je dotaknula. - Nazvali su me sinoć i rekli mi što se dogodilo. - Samo je toliko uspjela izustiti prije nego je opet izgubila kontrolu nad donjom usnom. - Vratila si se? - pitao je. - Ako me želiš. - Uvijek sam te želio. Raširio je ruke i ona se našla u njegovu zagrljaju. Iz priča u medijima, koji su digli veliku galamu, osobito nakon što su otkrivena tijela Cecila i Connie, saznat će sve o braći Herbold. Kasnije će imati vremena za 494
Tajne prošlosti
493
priču o Jacku Sawyeru, te za uvjeravanje da će njihov život biti posve drukčiji sad kad je riješena zagonetka te ljetne noći. Prijavit će priznanje kako je Sawyer tražio. No ako poznaje svoju Ćoru, ona će tvrditi da je John Sawyer mlañi bio tek dječak u krajnje nesretnoj situaciji, te da zaslužuje milost, a ne kaznu, osobito nakon Što je ubio javnog neprijatelja broj jedan i spasio Ezzvjev život, te da, bude li istrage, Ezzy mora svjedočiti u Sawyerovu korist, te bi njega i Annu Corbett morali pozvati k sebi na večeru kako bi im pokazali svoju nepokolebljivu potporu. Vjerojatno će se iznenaditi kad se bude složio s njom. Ali sve to može čekati. Zasad ju je samo čvrsto zagrlio, pun ljubavi, uživajući u osjećaju da su ponovno jedno. Jack je sa strepnjom pogledao Annu. Žalosno se osmjehnuo i skrušeno slegnuo ramenima. - Jednom si me pitala kako glasi moja priča. Sada znaš zašto je nisam želio ispričati. I samo želim reći, pa, da mi je strašno mnogo značilo da ti moja prošlost nije bila važna kad, znaš... kad smo bili zajedno. Da si bila tako spremna prihvatiti me. To što si me, barem nakratko, voljela. - Pokazao je glavom prema vratima. - Ali nemaš nikakvih obveza prema meni, Anna. Ako odeš, razumjet ću. Više me nikad nećeš vidjeti. Anna je odgovorila jezikom što ga je najbolje poznavala. Počela je govoriti znakovima. - Pitala sam kako glasi tvoja priča jer sam te željela upoznati, Jack, a ne ti suditi. To je žalosna priča, i mrzim to, zbog tebe. Ali to ne mijenja moje osjećaje prema tebi.
Sandra Brovvn
Zapravo, samo te još više volim. U meni izaziva želju
da ti pružim bezgraničnu sreću, jer si je dosad imao tako malo. - Ne vjerujem da če te optužiti za ubojstvo oca. Ne nakon što si jučer svima nama spasio živote. No ako te optuže, bit ću cijelo vrijeme uz tebe. Ostat ću uz tebe bez obzira što će se dogoditi jer... jer me voliš. Mene ponovila je, pritisnuvši rukom prsa. - Ljubav mojih roditelja bila je obilježena krivnjom. Dvoje ljudi koji nisu imali nikakvih problema sa sluhom dobili su gluho dijete. Okrivljavali su sebe. Pitali su se kakav su grozan grijeh počinili kad je njihovo dijete kažnjeno gluhoćom. - Znam da me Dean volio. Imali bismo divan život da se nije razbolio i umro. No moj je nedostatak smatrao neprijateljem protiv kojeg se moramo boriti. Bio je spreman boriti se, ali budući da je smatrao da je riječ o nečemu protiv čega se treba boriti, znala sam da to mrzi- Delray me takoñer volio. Barem je on mislio da me voli. Ali njegova me ljubav... gušila. Ne, ne gušila. Neka slična riječ. Nisam mogla disati. Nisam mogla biti ono što sam željela biti. - Moji su se roditelji osjećali odgovornima za moju gluhoću. Dean se želio boriti protiv nje. Delrav ju je iskorištavao. Ali s tobom, Jack, ona ništa nije značila. Ništa. Prihvaćaš to kao dio mene. Zato te volim. - To je glavni razlog. Ima ih još. Volim te jer ti je stalo do Davida. To nije malo. Nikad se ne bih mogla zaljubiti u muškarca koji ne voli i mog sina. Znam da je tvoja ljubav prema njemu stvarna i iskrena. - Takoñer te želim. Ne proñe sat u danu, a da ne mislim o voñenju ljubavi s tobom. Postanem vruća od maštarija o tebi. Imala sam ih i prije... ali sada posebno, kad znam
Tajne prošlosti
495
kako je biti s tobom. Sva treperim. Ovdje. Dotaknula je svoje dojke, donji dio trbuha. -Pogledam te, i srce mi počne brže tući. Mislim na tebe, i ne mogu doći do daha. Kad me dotakneš, taj... tajpredivni osjećaj raste u meni tako da istodobno želim plakati i smijati se. Ne mogu ga obuzdati. Mislim da je to radost. Radost. Jer, premda nas očekuju teška vremena, još nikad nisam bila ovako sretna. Činiš me sretnom jer me voliš. - Pokušat ćeš me nagovoriti da te ostavim. Poznajem te. Reći ćeš da si Davidu i meni donio samo nevolje. Griješiš. Znam da je u našim životima mnogo toga nedostajalo, ali nisam znala o čemu je riječ sve dok nisam ugledala tebe. Tada sam shvatila. Trebamo te više nego što ti trebaš nas. Dopusti nam da budemo tvoja obitelj, ona koju nikad nisi imao. -Ako nas želiš, mi želimo tebe. Ako želiš mene, ja želim tebe. Sa svim manama i problemima, ako ti uzimaš mene, ja uzimam tebe. Volim te, Jack. Gledajući ga u oči, spustila je ruke u krilo i mirno sjedila. Jack nije micao pogleda s njezina lica. Čitao je riječi što su ih njezine usne oblikovale, tražio značenja u njezinim očima, gledao emocije u izrazima njezina lica. Njemu je njezin govor izgledao poput gracioznog baleta, ispunjenog emocijama, koji govori o najdubljim osjećajima i mislima, a njezini su prsti postali produžeci njezine duše. Nije imao pojma što je rekla, ali je znao što mu je željela reći. Posegnuo je za njezinim rukama, poljubio jednu pa drugu, a zatim ih čvrsto stisnuo medu svojima. Ništa nije rekao. Nakon njezine rječite izjave ljubavi svaka izgovorena riječ bila bi suvišna.
View more...
Comments
