Braudel - Sve Skripte

CIVILIZACIJA GRAMATIKE – NENAD IVIĆ ; Predgovor

GRAMATIKA je umijeće čitanja i pisanja - skup pravila koje treba slijediti da bi se ispravno čitalo i pisalo - skup pravila koja dopuštaju izricanje svakog iskaza na nekom jeziku Pojavom STRUKTURALIZMA sve je postalo jezik - gramatika se počinje baviti i načinima čovjekovog odnosa s vlastitom okolicom GRAMATIKA pouzdano govori o čovjeku - način usustavljenja spoznaja - opis po čovjekovoj mjeri - ideal mudrog življenja sa svijetom Gramatike ljudi govore o njihovim različitostima i sličnostima CIVILIZACIJA je pogled na svijet i način opisa svijeta - način na koji ljudi živa svoj život Civilizacije utječu na načine opisivanja drugih civilizacija ali i samih sebe - mogućnost izvlačenja pouzdanih zaključaka o sadašnjosti iz davnine - sebe razumijemo vlastitom prošlošću Riječ CIVILIZACIJA prvi puta je navedena 1743.g. u općem riječniku isusovaca - 1771.g. u istom riječniku, taj se pojam povezuje s društvom, te govori da je religija njeno glavno oruđe Najvjerojatniji autor pojma CIVILIZACIJA je markiz MIRABEAU, koji ga je upotrijebio za društvenost - omogučuje mu razumijevanje čovjeka i društva SVETI AUGUSTIN je otac opće povijesti - tvrdi da religija čini ljude blažima - model opisa je Jeruzalem U srednjovjekovlju se civilizacije povezuje s kršćanstvom Mirabeau religiji dodaje razum COMTE i ENGELS pojam civilizaciju gledaju kao misao vodilju svog mišljenja pojma društva Postoje ZAOSTALE, BARBARSKE i NAPREDNE civilizacije CIVILIZACIJA je skup ustanova i tehnika koje su velika carstva posjedovala na vrhuncu moći 19.st. govori o tehnikama na temelju napretka Poistovjećivanje CIVILIZACIJE i NACIJE - nacije su dio civilizacija, ali civilizacija nije dio nacije GRAMATIKA CIVILIZACIJA je usporedna gramatika kultura jezika i čitanja stvarnosti CIVILIZACIJA znači i stanje današnjeg svijeta

1

-

mjesto koje društvo treba dostići model kretanja čovječanstva prema boljemu skup ustanova i tehnika kritika postojećeg pogled na svijet gleda u prošlost

Danas se povjesničari bave civilizacijom kroz civilizacije - gramatika civilizacija - razlike i sličnosti u prošlosti i sadašnjosti - ujedinjuje materijalno i duhovno - osebujan način građenja stvarnosti Civilizacije su prvenstveno ljudi - prošlost, sadašnjost i budućnost skupina ljudi - uvijek su mnogostruke i različite BRAUDEL kaže da su civilizacije skupine kulturnih obilježja Povijest civilizacija je globalna povijest cjeline života iz koje se ništa ne može uzeti proizvoljno GRAMATIKA pretpostavlja živi odnos različitih civilizacija - objašnjenje sadašnjosti prošlošću - ujedinjenje sadašnjosti i prošlosti civilizacija - cjelovita slika skupine ljudi na nekom tlu Braudelova Gramatika civilizacija je povijesni pokušaj usustavljenja znanja povijesti civilizacija - prvo mjesto posvećuje geografiji - odnos geografije i povijesti - kolektivne sudbine - ritam dugotrajnosti, ritam događaja GRAMATIKA CIVILIZACIJA je svjedočanstvo o načinu proučavanju svijeta i čovjeka

MAURICE AYMARD – BRAUDEL NAUČAVA POVIJEST

2

Ova knjiga je zamišljena kao priručnik Prvi puta je objavljena 1963.g. Namijenjena upotrebi u završnim razredima gimnazije, za mlade od 16 do 18 g. Kontekst knjige je kraj 50-ih g. Reforma programa povijesnog gradiva: - podjela na 6 svjetova: zapadni, sovjetski, muslimanski, dalekoistočni, jugoistočno azijski, crno afrički - što povijest može izvući iz drugih društvenih znanosti - prošlost objašnjava sadašnjost

UMJESTO PREDGOVORA

Članak objavljen 1983.g. Dovodi se u pitanje razvoj povijesne znanosti - tradicionalna povijest opterećuje datumima - nova povijest zaboravlja kronologiju Povijest je dodatak humanističkih nauka

POVIJEST I SADAŠNJICA Novi program povijesti je tumačenje sadašnjeg svijeta u nastanku 1. OD 1914.G. DO DANAS - nadavna povijest - bliska povijest i više – manje daleka povijest miješaju se u mnogostrukosti sadašnjosti 2. DALEKA POVIJEST; TELE – POVIJEST - velike civilizacije kao jasni okviri sadašnjeg svijeta - povijest dugog trajanja 3. DEFINIRANJE TRENUTNIH PROBLEMA NA SVJETSKOJ RAZINI - sve kategorije problema - razlikovati bitno od nebitnog GRAMATIKA CIVILIZACIJA

3

PROMJENE RIJEČNIKA Riječ CIVILIZACIJA,neologizam, javlja se u Francuskoj u 18.st. - prvo je bila pravni izraz - službeni ulazak riječi u tisak je u Mirabeuovom tekstu „ Rasprava o stanovništvu „ - suprotnost barbarstvu - širi se Europom, a riječ kultura je prati - u 19.st. riječ dobiva množinu Civilizacija se definira s obzirom na razne društvene znanosti - civilizacije su prostori : zemlje, reljefi, klime, vegetacije, životinjske vrste - kulturni krug je antropološki, prostor unutar kojeg prevladava skup određenih kulturnih obilježja - pojam civilizacije istodobno označava moralne i materijalne vrijednosti CIVILIZACIJE SU PROSTORI -

uvijek se mogu smjestiti na karti ovise o problemima i prednostima svog geografskog prostora priroda se treba staviti pred čovjeka kao prepreka koju treba svladati svaka je civilizacija vezana uz prostor kulturni krugovi svaka civilizacija izvozi i prima kulturna dobra

CIVILIZACIJE SU DRUŠTVA -

društva nose civilizacije društvo ne može biti odijeljeno od civilizacije antropolozi razlikuju društva od civilizacije kulture su društva koja stvaraju malo nereda civilizacije su obilježene društvenom hijerarhijom razlika je u postojanju ili nepostojanju gradova civilizacije pretpostavljaju kulture unutar svojih granica civilizacija se mijenja mnogo sporije od društva koje nosi

CIVILIZACIJE SU GOSPODARSTVA -

ekonomski život neprestano oscilira u kretanjima čovjek je izgradio civilizaciju svojim rukama ekonomski život je tvorac viškova koji su uvijet za stvaranje umjetnosti civilizacije ovise o preraspodjeli novca

CIVILIZACIJE SU KOLEKTIVNI MENTALITETI -

mentalitet diktira stavove, ukorjenjuje predrasude, usmjerava kretanja društva religija je najsnažnija crta u središtu civilizacija civilizacije su preplavljene religijom

CIVILIZACIJE SU KONTINUITETI

4

-

povijest civilizacije je traganje za onim iz nekadašnjeg života što ostaje djelotvorno i danas civilizacija se otkriva nizom lako uočljivih pojava stalne promjene civilizacija ima svoje ritmove civilizacije su beskonačni postupci ljudi

CIVILIZACIJE U SVOJIM USTROJSTVIMA -

stvarnosti su strukture izvorna obilježja zaziru od preuzimanja kulturnog dobra koje u pitanje dovodi neku njenu dubinsku strukturu svakodnevno pruzimaju od drugih civilizacija eliminacije i nadogradnje uvijek traju stoljećima nasilni srazovi civilizacija kolonijalizam je potčinjavanje jedne civilizacije drugoj

POVIJEST I CIVILIZACIJA -

civilizacije su beskonačni povijesni kontinuiteti povjesničar radi na 3 razine: 1. TRADICIONALNA POVIJEST - žuri s jednog događaja na drugi 2. EPIZODE - 10 -50 godina - 2. svjetski rat; industrijska revolucija; romantizam.... - povezujemo činjenice i nalazimo objašnjenja 3. STOLJETNA ILI VIŠE STOLJETNA GIBANJA - veliko vremensko razdoblje - civilizacije se pokazuju u svojim stalnostima Civilizacija je ono što kroz niz privreda i društava nastavlja živjeti, slamajući se tek postupno

5

KULTURALNA POVIJEST(str. 69.-122.) II. IZVANEUROPSKE CIVILIZACIJE ISLAM I MUSLIMANSKI SVIJET ŠTO NAS UČI POVIJEST? Bez Muhameda i bez Krista ne bi bilo kršćanstva ni islama; alio te nove religije svaki put su zahvatile tijelo već postojećih civilizacija Islam, novi oblik Bliskog istoka -«izvedena civilizacija»-kao što je kršćanstvo nasljedilo Rimsko Carstvo, islam će u počecima zahvatiti Bliski istok -muslimanska zajednica će preuzeti stare institucije, običaje, načine vjerovanja(u samoj vjeri islam se nadovezuje na judaizam i kršćanstvo-Abraham i Stari zavjet, sveti grad Jeruzalem, Isus najveći prorok prije Muhameda,koji ga jedini nadvisuje) i življenja (jako stari pokreti preživjeli sve do današnjeg vremena; u Tisuću i jednoj noći vladar se pozdravlja «ljubljenjem zemlje između njegovih ruku» ( u 16. i 18. st. Taj su pokret nastojali izbjeći europski poslanici u Istambulu nalazeći da je ponižavajući); maurske ili turske kupelji(hamami) samo su stare rimske terme koje su arapskim osvajanjima prodrle u Perziju; u tradicionalnoj se odjeći prepoznaje odjeća Babilonaca → put određivanja što jest a što nije islamsko -muslimanska civilizacija izvedena je i dugotrajna, izrasla iz vrlo žive civilizacije koja joj je prethodila na Bliskom istoku; Muhamedovim propovijedanjem započinje ustvari beskrajnom poviješću Bliskog istoka Povijest Bliskog istoka -ujedinili Asirci, a kasnije osvajanja Kira, Kambiza i Darija (546.-486.) -2.st.kasnije građevina Ahemenida srušila se pod udarom Grka i Aleksandrovih Makedonaca (to je osvajanje bilo još brže nego će to bit kasnije od strane Arapa) -izuzetno kolonijalno razdoblje; Grci vladaju ogormnim prostorom između Sredozemlja i Ind.oceana; malo grčko-makedonski narod kolonizirao je veliki dio Azije -i rimsko osvajanje se proteglo na Malu Aziju, Siriju, Egipat-grčka civilizacija ponovno prevladava poslije pada Rimskog Carstva u 5.st. kad ga nasljeđuje Bizant -preko Irana su i nastorijanci, heretički kršćani što ih je progonio Bizant, stigli u Kinu -stalna borba protiv grčke prisutnosti -Sirija 634, a Egipat 639 prihvaćaju pridošlice, ubrzo im prilazi i Perzija; staro se carstvo slabo brani od prodora arapskih vodiča deva; Bliski istok se predao, prepustio novopridošlicama -arapski osvajači vrlo su brzo(uz izuzetak Male Azije)zaposjeli cijeli Bliski istok; pitanje je je li ta brzina: - učinak iznenađenja u korist napadača - prirodni uspjeh tih žustro vođenih rušilačkih napada, koji su izolirali gradove i prisiljavali ih da se predaju jedan za drugim - ishod drugog propadanja Bliskog istoka ↓ nesumnjivo proizlazi iz svih triju uzroka -nova vjera koju razrađuje Muhamed izgrađena je na samom raskršću Bliskog istoka; islam je u počecima svog širenja samo oživio drevnu istočnjačku civilizaciju

6

Muhamed, Kuran, islam -bez Muhameda Arabija rascjepkana na plemena, otvorena stranim utjecajima, te kolonijalnim nastojanjima Perzije i kršćanske Etiopije -Muhamed-rođen oko 570.; oko 610.-612. tajanstveno biće mu pokazuje u snu svitak tkanine prekriven znakovima i zapovijedio mu da čita—od tada se smatra Božjim izaslanikom, posljednjim i najvećim prorokom biblijske tradicije; predislamska Arabija tada proživljava svoja homerska vremena -bogati se plaše propagande, Muhamedovi sljedbenici prisiljeni da se sklone-neki odlaze u kršćansku Etiopiju, a drugi u oazu Jesrib, sjeverno od Meke(tamo se sklanja i Muhamed)— Jesrib postaje prorolov grad (Medina) a taj bijeg, Hidžra; bit će polazište muslimanske ere(622.) -kao «objavljena» religija, izgrađena pomalo poglavljima onoga što će se zvati Kuran; njegovih je 5 stupova: priznavanje 1 Boga(Alaha), čiji je izaslanik Muhamed (to je šahada); ponavljanje molitva 5 puta dnevno; post tijekom 29 ili 30 dana ramazana; davanje milostinje siromašnima; hodočašće u Meku. -Džihad, sveti rat, nije sastavni dio osnovnih propisa, iako će mu se uskoro pripisati važna uloga -molitve-inspiriran kršćanskom i židovskom praksom -hodočašće-Ćabi u Meki i na brdo Arafat u blizini grada; Muhamed je tvrdio kako je Ibrahim(Abraham) u svoje vrijeme zajedno sa sinom Ismailom(Jišmael), pretkom Arapa, ustanovio kult svete Ćabe i ceremonije hodočašća -za Louisa Mossignona: «Islam pozdravlja u Abrahamu prvog muslimana, što je istinito, teološki istinito.» -za islam sve izvire iz Kurana (čak i zakoni); vršenje vjerskih dužnosti i danas je u islamu mnogo življe nego u kršćanskim zemljama Arabija: Problem jedva urbanizirane kulture -Muhamed je živio, «gradio» u gradskoj sredini, na rubu još primitivnije Arabije, u Meki -uspon grada tada još bio novost, zasnovan na karavanskom prometu; trgovački «kapitalizam» Meke bijaše tek u začetku; Muhamed bio pratioc karavana te je upoznao mnoge judaističke i kršćanske krugove -njegovi propisi pretpostavljaju gradski okvir: pozivi mujezina, zajednička molitva petkom, feredža za žene, dostojanstvo koje se zahtjeva od vjernika i njihovih imama(predvodnik molitava)-svemu tome trebaju svjedoci, gomila, gradska gužva -gradovi su središta vjere u tom prvotnom Islamu, a to stanje podsjeća na kršćansku crkvu u njezinim počecima na Zapadu: nije li tada nevjerni seljak, poganin? -seljaci beduini iz Arabije; Robert Montagne napisao knjigu o pustinjskoj civilizaciji-oko tih «gradova» živi nkoliko seljaka sjedalica, kmetovavezanih uz zemlju; većina Arapa čine nomadi, tvoreći male društvene skupine:patrijarhalne porodice, rodove, plemena, saveze plemena—život beduina kroz pustinje moguć samo zahvaljujući uzgoju deva -prema sjeveru, na granicama zemlja Plodnog mjeseca, između Sirije i Mezopotamije, nomadski život se polako gubi, postaje tromiji u dodiru sa sjediocima -na jugu i središtu Arabije nomadski život s uzgojem deva zadržava «čistoću», pretenzije na plemenitost -prenaseljena pustinja istjeruje viškove,obično je izlazak na zapadnim putovima-Sahara i zemlje zalaska sunca

7

-beduinska Arabija stavile je u službu islama svoju izuzetnu borbenu moć, iako ne bez oklijevanja -kad je prorok umro pobunili se svi nomadi koji su bili prividno podložni, represija je dugo trajala; Muhamedov nasljednik, kalif Omar nije našao drugog rješenja nego poslao u džihad— beduini donjeli prve pobjede islamu -kasnije je islam uz pomoć grubih sjevernoafričkih gorštaka Berbera osvojio Španjolsku i izgradio Egipat Fatimida;tursko-mongolske nomade islamizirali te su sačinjavali većinu vojske -siromašni će se obogatiti, nomadi postati građani; Turci Seldžuci i Osmanlije postaju novi vladari islama; osvajanje Konstantinopola 1453. utvrđuje njihovu moć ŠTO NAS UČI ZEMLJOPIS? Nepregledna islamska pozornica pokazuje uglavnom izrazitu postojanostž Islamske zemlje i mora -današnja područja islama još uvijek ogromna, no ne uvijek i bogata-prostiru se od Maroka i atlantskog dijela Sahare do Kine i Insulindije, kao i ogormna morska područja(danas skoro uvijek izvan domašaja muslimanskih država) more pripada onome ko plovi njime, danas više ni nema praktički muslimanske mornarice, nekada je to bilo tako na Sredozemlju, Crvenom moru, Perzijskom zaljevu, Kaspijskom moru i naročito Indijskom oceanu -staru slavu islama ne čine samo podvizi njegovih konjanika, nego i pomoraca—simbol im je Sinbad Pomorac lutanje kroz Indijski ocean; na Sredozemlju najprije pobjeđuju, ogorčeno bore te konačno potleću -važnija osvajanja islama: uz Siriju, Egipat, Perziju, sj. Afriku i Španjolsku, gotovo čitavo Sredozemlje; našli se i na raznim dijelovima Korzike i Sardinije, nakratko i u Provansi; Baleari(veza otoka sa zapadnim Sredozemljem); rastu i primorski gradovi susret i s kršćanskim gusarima; sve se okreće kada Normani zauzmu Siciliju( 1060.) -Križarski ratovi (1095.-1270.) omogućit će brodovlju talijanskih gradova oslobađanje Unutarnjeg mora -iako 1291. s gubitkom Akre kršćanstvo gubi i izadnje važno uporište u Aziji, ipak zadržava ospornu premoć na cijelom Sredozemlju; islam uzvraća tek 2 st.kasnije, no poraz kod Lepanta 1571. -islam povezuje velika prostranstva -oaze Nila, Eufrata, Tigrisa, Inda-odlična tla, ali rijetka i davno obrađivana; zbog klime često nepostojana -pregolemi gradovi, napučeni trgovinom, preuska poljopr.podrčjasastoji se od nekoliko područja guste naseljenosti s ogromnim prazninama među njima (takav je slučaj Mekeogormno bogatstvo koje donosi priljev hodočasnika) -kronična nestašica ljudi bila je jedan od oblika njegovog iskonskog siromaštva, danas ih ima previše(365-400 milijuna ljudi) -svaki muslimanski grad ima svoje četvrti s razl.rasama, vjerama, jezicima Međukontinent ili prostor u pokretu: gradovi

8

-putevi čine bogatstvo islama, razlog njegova postojanja i civilizaciju; stoljećima zahvaljujući njima zauzima «prevladavajuću» ulogu-povezuje velike kulturne prostore na koje je razdijeljen Stari svijet: Daleki istok, Europa, crna Afrika on je posrednik -islam-civilizacija pokreta (brodovi, karavane, trgovci) -karavane-ugl.deve;karavanska pristaništa(konak za karavane i hanove) -trgovci-slučaj je sačuvao pisma židovskih trgovaca iz Kaira još iz vremena prvog križ.rata, otkrivaju poznavanje svih kreditnih sredstava i plaćanja, kao i svih oblika trgovačkih udruživanja -gradovi su pokretači koji omogućuju neizmjerno kruženje-sve prolazi kroz njih: roba, teretne životinje, ljudi... -islam zabranjuje kuće ma kat, kao po sebi odvratan znak oholosti vlasnika -uske ulice pune živosti;nered -u sredini velika džamija s tjednom propovijedi u koju se sve stječe, u blizini bazar, tj. trgovačka četvrt; zanatlije koncentrično raspoređene oko džamije; vladareva četvrt (maghzen) na rubu grada; pokraj nje je židovska četvrt (mellah) -gradovi ograđeni zidinama s raskošnim vratima opkoljeni ogromnim grobljima -škole uz džamije-medresam SJAJ I UZMAK ISLAMA (VIII-XVIII. STOLJEĆE) Vrhunac je dosegnut između VIII. I XII, stoljeća, međutim od kada računati propadanje - često objašnjenje-povlačenje započelo već u XIII. stoljeću; miješanje 2 razl.stvari-kraj prevlasti i kraj civilizacije -XII. st. gubi vodeći položaj; XVIII. opasno zaostajanjepropustili ind.revoluciju; no, nije odumro kao civilizacija, već samo kasni za Europom Islamska civilizacija ne pojavljuje se prije VIII: ili IX. stoljeća -islamska civilizacija proizašla iz stapanja carstva Arapa s drevnim civilizacijama -prvi ciklus osvajanja, arapski ciklus, stvorio je carstvo, ali ne i civilizaciju -poreze su plaćali samo nemuslimani-nisu dopuštali da kršćani prijeđu na islam -u usvojenim zemljama uprava ostaje u rukama «domorodaca» -sama je umjestnos nadahnuta helenizmom, čak i u gradnji džamija; unutrašnja dvorišta, redovi stupova i lukova, kupole, oponašaju bizantski uzor -sredinom VII.st. presudne promijene, kad kalifat dopada dinastiji Abasida -musl.svijet skreće malo istočnije, udaljava se od Sredozemlja; nova prijestolnica iz Damaska u Bagdadmasovni uspon Iranaca, te završetak «čistokrvnih» Arapa -gl.uloga-stare civilizirane zemlje;stvaraju se golema bogatstva zahvaljujući ranom trgovačkom kapitalizmu -bez gradova nema trgovine, te se stoga ogromne naseobine -s jedinstvom jezika stvoreno je i novo sredstvo prijenosa neophodno za intelektualne razmjene, za poslove, vladavinu i upravu; kultura će imati ogromne koristi, sin slavnog Harun al-Rašida, Ma'mum dat će prevesti znatan broj stranih djela, naročito grčkih -dolazi do pravog unutrašnjeg preobražaja, Muhamedova religija komplicira se tumačenjem na bizantski način; prati je mistika u kojoj stručnjaci rado vide oživljavanje neoplatonizma -tako se islam izgrađuje posuđujući iz pomlađenih starih istočnjačkih i sredozemnih civilizacija 9

Zlatno doba islama: VIII-XII. stoljeće -zlatno doba traje cca od vladavine sina Harun al-Rašida, Ma'muma (813.-833.) do smrti averroesa, posljednjeg velikog muslimanksog filozofa(1198.) -Leon Gautier kaže da su razdoblja koja su pogodovala razvoju islamske misli epohe mira i općeg blagostanja kad su imala sreću da naiđu na zaštitu; abasidski kalifi pomagali širenje grčke nauke i filozofije u muslimanskom svijetu -Gautier postavlja problem kao historijsko-politički; civilizacija je ovisila o vladarima, «prosvijećenim despotima» -naglo propadanje bagdadskog kalifa pogodovalo određenoj intelektualnoj slobodi -oko 750.islam uglavnom doseže svoje vanjske granice, tako nastaje nekakav vanjski mir, a za uzvrat vrlo jaka privreda širom cijelog carstva dobiva podlogu, blagostanjetaj zamah dovodi do stvaranja tržišne ekonomije, monetarne ekonomije... -uzgoj šećerne trske dovodi do razvoja industrije; razvoj mlinarstva zahvaljujući vodenicama -novčana privreda poremetit će osnove društva koje je prije svega plemićko i seljačko:bogati još bogatiji, siromašni sve bijedniji; neprekidan niz nemira u selima i gradovima -islamska civilizacija pokazuje se kao svjetska i regionalna, tj.kao jedinstvena i različita (što je samo naoko proturječno)jedinstvena je po tome što se grade svugdje džamije (pokazuju pravilan uzor, koriste iste arhitektonske elemente...); poezija je svugdje vjerna istim postupcima i općim mjestima(slavi Boga, prirodu, ljubav, junaštvo...); po filozofiji (koja je posvuda ponavljanje grčke misli Aristotela); svugdje ista tehnika, moda, industrija -X.stoljeće-veliko dijeljenje koje će razbiti carstvo, svaka pokrajina moće opet slobodno raspolagati sobom -Muslimanska Španjolska teži da postane samosvojna; Iran još više afirmira svoje žive i snažne osobitosti; Perzija se pojavljuje kao nacionalna civilizacija snažne individualnosti, ali unutar sad već ogromne islamske civilizacije -suprotnost univerzlanost i regionalizam nalazi se širom islamskog svijeta -Indija-dodir 2 civilizacija stvorio je pravu indo-islamsku umjetnost(Delhi, prvu džamija u gradu projektirali muslimani a izveli indijski zidari i kipari) Znanost i filozofija -donijeli trigonometriju i algebru; geografi-matematičari, izvrsna mjerenja zemljopisne dužine i širine koja su ispravila očite Ptolomejeve pogreške; kemija, farmacija, medicina... -na području filozofije riječ je o ponovnom otkrivanju,o preuzimanju bitnih tema peripatetičke filozofije -Aristotelova filozofija presađena u muslimansku sredinu mora izgledati kao opasno objašnjenje čovjeka i svijeta; svi falasifat (sljedbenici falsafa, tj.grčke filozofije) opčinjeni Aristotelom -postojao je neki muslimanski humanizam: Al Kindi, Al Farabi, Avicena, Al-Gazali, Averroes (Avicena i Averroes najpoznatiji) -Louis Gardet: «Je li uopće postojala muslimanska filozofija?» -svi su filozofi ono što bismo nazvali znanstvenicima; često preko medicine pridobivali naklonost vladara i zarađivali za život

10

-vjera objavljena preko Muhameda prenosi ljudima božansku poruku: može li mislilac sam otkriti istine o svijetu pod tom diemom svi ovi filozofi su vješti -musl.filozofija umire isto kao i muslimanska nauka, i prije konca XII.stoljeća; tada će Zapad preuzeri luč Zastoj ili propadanje: XII-XVIII.stoljeće -naglo gašenje poslije izuzetnog procvata; taj nagli zastoj predstavlja se kao opći problem: 1.Jesu li tome krivi strastveni i navodno ubojiti napadi Al-Gazalia na filozofiju i slobodu misli? Nitko to ne bi mogao ozbiljno pomisliti 2.Je li to krivnja barbara? To je nedavno ustvrdio historičar S.D.Gothein; rasulo navodno nastupa čim pridošlice ugrabe vlast, tada se razbija jedinstvo mediteranskog svijeta; moglo bi se uzvratiti da ti barbari nisu bili mnogo barbarskiji od većine Arapa 3.Je li to krivnja Mediterana? Krajem XI.st.Europa započinje ponovno osvajanje Unutrašnjeg mora; tada izmiče islamu to hraniteljsko more -islamska civilizacija preživjet će to nazadovanje;neće više poznavati nekadašnje procvate i žetve ali će i dalje trajati -početkom XVI.st., islam ponovno koristi svoj položaj posrednika između Istoka i Zapada; Turska će moći trajati do «razdoblja tulipana», tj. do XVIII. stoljeća -osvajanja Turaka započinju i prije pada Konstantinopola 1453.; Islam uskoro okupljen pod novim gospodarima Bizanta -turska vladavina poklopila se, na Balkanu i na Bliskom istoku, s očitim materijalnim balgostanjem i jakim demografskim porastom; Konstantinopol 1453. broji cca 80 000 stanovnika; u XVI.st.kada postne Istanbul broji oko 700 000. -turski islam će dugo igrati veliku, sjajnu ulogu -u Istanbulu u XVIII.st vlada «razdoblje tulipana», pravih i stiliziranih, minijaturama, vezovima taj se motiv neumorno ponavlja ISLAM I NJEGOV DANAŠNJI PREPOROD -njegovo «opadanje» mu u XIX.st donjelo niz poniženja; samo je Turska izbjegla zajedničkoj sudbini -danas je oslobođenje islama potpuno ili gotovo potpuno; ali problem je osigurati njegovu nezavisnost, a još teže napredovati Kraj kolonijalizma i mladost nacionalizma -od ruske revolucije 1917. napravljen je ogroman napor oslobađanja i decentralizacije; dati su ustupci lokalnim autonomijama -u tom razvoju odnosam slabila je prirodna solidarnost između razl. muslimanskih republika; u sadašnjem federativnom sovjetskom poretku kultura je nacionalna po obliku ali proleterska i socijalistička po sadržaju (posljedica toga je što je ona ostala vrlo svjetovna na štetu religijskih vrednota islama, a nacionalna strujanja ograničena su na provincijkse vidokruge

11

-Sultan Galievo-visoki komunistički dostojanstvenik; sanjao o ujedinjenju svih muslimana iz sovjetskih zemalja u jednu državu -razjareni nacionalizmi tjeraju svoje ljude i strastvenu mladež(sa studentima na čelu) na dramatično ponašanje -islam mora danas proživjeti istovremeno jednu vjersku revoluciju usporedivu s reformacijom, inetelktualnu i moralnu revoluciju -ne treba se čuditi da se svi arapski nacionalizmi spajaju u neprijateljstvu prema starom protivniku, Izraelu (Izrale se pričinjava kao samo djelo Zapada; zadivljujuća tehnička dostignuća, dokazivanje snage protiv Egipta...izaziva zavist) -nacionalizam će pomoći mladim zemljama da se suoče s ozbiljnim privrednim problemima -islam će se u svakom slučaju morati modernizirati, prihvatiti veliki dio zapadnjačkih dostignuća; moćna tradicija navodi na odbijanje -teškoće dolaze prije svega zbog veličine skoka koji treba izvesti, islam kasni za Zapadom već 2 stoljeća -nestanak poligamije, ukidanje feredže, pravo glasa...-te pojedinosti imaju ogromno značenje Različite islamske zemlje u odnosu na današnji svijet -da bi se uključio u svjetski privredni život mora provesti ind.revoluciju; potrebna je prilagodba -nafta-nesumnjivo bogatstvo, Bliski istok izdašno obdaren; no, ipak su glavni korisnici velike međunarodne kompanije koje su jedine mogle podnijeti tako velike troškove istraživanja terena i vađenja nafte -nafta je i česti povod sukoba; najnoviji suprotstavljanje Iraka s jedne strane, a s druge 8 velikih međunarodnih naftnih kompanija -dolazi do općeg napretka, no natalitet je među najvišim na svijetudosta je naivno smatrati kako će se te zemlje, kojima brzo raste broj, dakle i potrebe, od kojih neke imaju naftu, druge naftovode, a treće (Sueski) kanal, pomiriti s odvlačenjem bogatstva izvan ili preko njihovih teritorija ne trežaći veliki dio za sebe -demografski rast utječe u prvom redu na povećanje ili bolje, česte stagnacije životnog standarda u muslim.zemljama, unatoč porastu proizvodnje; no, svugdje su poduzete pozitivne mjere -problemi koje treba riješiti istodobno su privredni i društveni te se tijesno isprepliću pa se čini da je nemoguće pristupati im pojedniačno; trebalo bi:unaprijediti poljoprivredu (potrebne agrarna tehnologija i politika); uvesti industrijska poduzeća; regulirati goruće pitanje investicija(jer ono pretpostavlja stranu pomoć); stvoriti tržište;osposobiti radnu snagu; osposobiti kadrove(tehničare, inženjere...) sve u svemu potrebna mnoga ulaganja -nije problem u tome da se uvjeri islam kako je zapadnjačko rješenje samo po sebi bolje ili poželjnije od nekog drugog, ni u tome da se nađe više ili manje izdašnu zlatnu žilu kredita; problem je u tome da se nerazvijenim zemljam pruži valjani, primjereni model planiranje Muslimanska civilizacija u odnosu na XX.stoljeće -čini se da političke podjele islama isključuju još za dugo vremena snove o panislamizmu; no ono postoji još kao činjenica i kao civilizacijaska stvarnost

12

-hoće li islam s približavanjem industrijalizaciji i modernoj tehnologiji odbaciti svoju drevnu tradiionalnu civilizaciju? -za islam kojemu vjerski život diktira svaku životnu radnju, tehnika je vatreni obruč kroz koji mora skočiti da bi prestao biti zastarjela civilizacija i pomladio se u plamenu današnjeg vremena; put koji će izabrati ovisi o njemu i o svijetu, dvostrukom svijetu koji se naginje čas na jednu čas na drugu stranu; islamu, kao i cijelom Trećem svijetu, prijeti opasnost da pođe ne tamo gdje bi želiom već prema onom bloku koji prevagne

13

CRNA AFRIKA - crna Afrika prostorno je ograđena: 1. Saharom na sjeveru, sjeveroistoku i istoku a. od mediteranskog ruba do sudanskog Sahela pučanstvo je bijele rase b. Etiopija na istoku je kršćanska i posjeduje bijele etničke elemente 2. JAR na jugu 3. Madagaskar a. stanovništvo čine Bantu crnci (na zapadu) i malezijska plemena (na istoku) b. kulturno jedinstvo sa većinom indonezijskih elemenata - klima je različita i podrazumijeva različite načine života: 1. kišne šume a. stvaraju ih ekvatorske kiše b. neprikladne za ljudsko naseljavanje – nastanjuju ih Pigmejci c. šire se sjeverno od ekvator i obrubljuju Gvinejski zaljev na sjevernoj strani 2. šumovite savane 3. galerijske šume (duž riječnih tokova) 4. gole savane 5. stepe - najvažnija podjela na područja s uzgojem domaćih životinja i na ona bez životinja ( zbog cece muhe) - najnapučenija su područja su uzgojem životinja i klasičnih kultura: proso, kukuruz, riža, pamuk, kakaovac, uljevita palma, … - podjela na etnička područja: 1. Pigmejci 2. male skupine Khoja (Hotentota) i Sana (Bušmana) na rubu pustinje Kalahari 3. sudanski narodi a. nastanjuju područja od Dakara do Etiopije velike skupine s b. križanja s islamsko-semitskim narodima lingvističkim i 4. Bantu-plemena kulturnim a. nastanjuju područja od Etiopije do južne Afrike jedinstvom b. porijeklom s afričkih Velikih jezera - pretpostavlja se da su najveći seobeni valovi bili između 12. i 15. stupnja sjeverne širine ( područje sudanskog stanovništva) - paleonegritska stanovništva: • najstarije stanovništvo uz Pigmejce • sastoje se od primitivnih ljudi lovaca i sakupljača ili seljaka koji pokušavaju uzgojiti nešto na neplodnoj zemlji • seljaci uspijevaju uzgoj intenzivnim vrtlarstvom i na tim je područjima gustoća naseljenosti 50 i više stanovnika po km kvadratnom • najistočniji narod su Dogoni Gvineja: Konjagi i Basari Obala Bjelokosti: Boboi i Lobi moderna Gana: Nankasi Togo i Dahomej: Kabrei i Sombe Nigerija: Fabi i Angi

14

- plemena između ekvatorske šume i Sahare: Tukuleri, Mandinge, Bambare, Hause, Joruve i Iboi guste skupne Nigerije (najbogatija i najnaseljenija država) - svaki narod ima svoja vjerovanja, načine života, … - slabosti crne Afrike: 1. zatvorenost prema vanjskom svijetu a. otežan napredak civilizacije jer nema ukrštavanja 2. tanki sloj obradive zemlje crvenice 3. kratko trajanje radnih dana za ratarstvo uslijed klime 4. velik dio stanovništva lišen je mesne hrane ili ju jede vrlo rijetko ( samo za žrtvovanja i svečanosti)

prošlost - stara carstva i stari napredni gradovi nalaze se na rubnim područjima: duž saharskih rubova i kraj Indijskog oceana neizbježan susret sa islamom - veza s Indijom postoji duže nego ona sa Arabijom koja nastaje tek muslimanskim napredovanjem u 7. st. - 648. stvara se ustaljena pomorska veza istočne obale sa Arabijom: trgovački centri Mogadisho, Sofala, Malindi, Mombasa, Brava i Zanzibar 739. godine (osnovali su ga Arapi) - trgovalo se robljem, bjelokosti i zlatom (u prahu ili komadu) sa afričke strane te sa željezom i tkaninama sa strane Indije - prema arapskim geografima zaleđe Sofale obiluje zlatnim poljima - velike trgovačke centre nastanjuje i nekolicina arapskih i perzijskih kolonizatora - svi gore navedeni gradovi povezani su korištenjem kineskog plavog i bijelog porculana carstva na okuci rijeke Niger: - trgovina se širi dolaskom jednogrbe deve - uspon trgovine dovodi do prodiranja bijele Arfrike u crnačke zemlje - carstva se razvijaju zbog obilne trgovine zlatom 1. carstvo Gana: a. stvoreno oko 800. (kad je i KarloVeliki vladao) b. glavni grad Gana nalazio se 340 km sjeverno od Bamaka ( na saharskoj granici) c. moguće je da su ga stvorili bijelci, ali ubrzo je pao u ruke Soninkama (pripadnici naroda Mande tj. Mandinka) d. glavni grad su napali 1077. muslimani i razorili ga 2. carstvo Mali a. istočno od Gane, prostire se uz cijelu okuku rijeke Niger b. islamska religija c. glavni grad je Timbuktu, a cvate pod vladavinom Mansa Muse (1307-1332) d. nomadski narod Tuarega preuzima vlast od Mandakina i vodi carstvo u propast 3. carstvo Songhai a. istočno od carstva Mali b. glavni gradovi Gao i Timbuktu c. utemeljitelj je Sonni Ali (1464-1492) d. ubrzo ga preuzima muslimanski osvajač Muhamed Askia e. razara ga 1591. marokanska ekspedicija

15

- nakon dolaska Portugalaca 1498. do Rta Dobra Nade put zlatom se usmjerava prema Atlantiku i oslabljuje saharsku trgovinu - Benin • razvija se već u 11. st. kao uspješna država • položaja na putu između Gvinejskog zaljeva i kišnih šuma • veze sa Kairom i Portugalcima • središte kipara (bjelokost i bronca) • klima sa dvogodišnjim žetvama - Berlinskim kongresom 1885. Europa je podijelila među sobom teritorije u crnoj Africi (uglavnom su se podijelile Engleska i Francuska, slike na str.142) - kolonizacija Afrike donijela je industrijsku civilizaciju među tradicionalna plemena koja su usvojili i reinterpretirali donesene novine i uskladili ih sa svojom tradicionalnom kulturom - izvjesni dobici kolonizacije nisu samo infrastrukture i industrijalizacija već školstvo, higijena, medicina, tehnologija, …

trgovina robljem - u 15. st. javlja se razvoj trgovine crnim robljem koji na sjevernom Atlantiku traje do cca 1865., a na južnom do 20.st. - islam od 7. st. porobljuje crnce zbog nedostatka ljudi za razne poslove što navodi i Europu na takav potez - u 15. st. u Ameriku se izvozi 1000-2000 robova godišnje, u 18.st. 10-20 tisuća, a u 19.st. 50000 - pretpostavlja se da je ukupno 14 milijuna crnaca došlo u Novi svijet (ukrcano ih je više, bilo je gubitaka pri transportu) - uz ove gubitke, islam je za svoje potrebe izvozio i veće količine no Europljani ( neke karavane su u jednom dolasku uzimale 18-20 tisuća crnaca)

današnjica i sutrašnjica Afrike - problemi stvaranja političkog ili kulturnog jedinstva: 1. slaba naseljenost kontinenta (manjak radne snage) 2. kulturna nejednakost a. mnogovrsna vjerovanja i stavovi starih kultura b. susretanje sa stranim religijama c. islam ima veliki društveni i intelektualni doprinos ( kuranske škole), ali se morao prilagoditi primitivnim religijama d. kršćanstvo se razvijalo na ekonomski razvijenijim područjima i izdiglo nad tradicionalnim religijama 3. ekonomska nejednakost - napredak velikim dijelom onemogućuje tradicionalna prošlost tj. primitivne kulture kojima najveći dio stanovništvo pripada i koje određuju društveni poredak - tri tipa tradicionalnih vjerovanja: animizam, fetišizam i štovanje predaka - najučestaliji je patrilinearni sustav iako postoje i matrilinearni - društva koja su u prošlosti bila podvrgnuta utjecaju velikih carstava imaju posebnu hijerarhiju prema obrtničkim zanimanjima koji čine «kastu» sa posebnim bogovima i precima - veza između religije i društva oduvijek je jaka, te u gradskim sredinama, gdje je animizam oslabljen, glavnu ulogu igraju islam i kršćanstvo - problemi nastaju na relaciji grad-selo: • sela su zaostala i zarobljena u tradiciji • grad nudi drugačije odnose, obrazovanje i poimanja

16

u samome gradu nastaju problemi zbog susreta sa novim vrijednostima, ali polagano nestaju • sela se ne mijenjaju - nakon ukidanja kolonizacije, brzo su uspostavljene nezavisne vlade - Gvineja je prva država koja je izabrala slobodu 1958. na ponudu francuske vlade - upravljanje državom znači kraljevanje (u Liberiji tip vlada 1944.-1962.) i oporba ne postoji - opseg vladajuće klase je mali: Liberijom upravlja 2% Afroamerikanaca, ali su međusobno beskrajno podijeljeni - problemi novih vlada nastaju u provođenju modernizacije: treba motivirati i uvjeravati stanovništvo - nema obrazovanih kadrova koji bi sudjelovali u modernizaciji: za svako obrazovanje ili izgradnju potrebna je vanjska pomoć - modernizaciju otežavaju i imperijalistički nagoni susjednih država: npr. Maroko zahtijeva Mauritaniju, alžirsku Saharu,… Gana postavlja povijesne zahtjeve prema Obali bjelokosti i Togu, ….. - države se okupljaju u dvije grupe: Kazablanška skupina (ekstremistička) i Monrovijska grupa (ostale države) Maroko, Gvineja, Mali, UAR (savez Egipta i Sirije) i GPRA (Alžirska republika) - razlika između anglofone i frankofone Afrike uglavnom je u stanovništvu: anglofona je naseljenija (gradovi Nigerije, Gane, Siera Leone), ali franofona ima više stručnjaka te grad na najboljem geografskom položaju: Dakar - gospodarstvo svih država zasniva se na izvozu sirovina i uvozu industrijskih proizvoda - u razvoju gospodarstva, infrastrukture i prijeko potrebnih kadrova Afrika ovisi o pomoći triju industrijskih blokova: Francuska, SSSR i Kina •

umjetnost i književnost - kolonizacijom i industrijalizacijom nestaje tradicionalna afrička kultura i stvara se nova - mlada crna književnost pod snažnim utjecajem je zapada - javlja se nova civilizacija koja izvire iz tradicionalne: iako je preobražena i rastrgana ostaje posebna

17

{tekst pisan kurzivom je prepisani podnaslov iz knjige – osim pojedine riječi koja je tako namjerno naglašena}

PRVO POGLAVLJE: UVOD U DALEKI ISTOK -

namjera je razmatrati ISKLJUČIVO zajedničke crte zemalja Dalekog istoka

ZEMLJOPISNA OBILJEŽJA: -

-

-

ne nastoji se baš sve objasniti zamljopisnim determinizmom, ali je zamljopisni položaj bitna odrednica razvoja kulture zemljopisna obilježja Dalekog istoka na prvi pogled svjedoče o raznolikosti i obilju (doline velikih rijeka i suptropske šume), no mnogo je i surovih dijelova (sjever Kine, pustinje,Tibet) ono što pšovezuje Aziju nije raznolikost zemljopisne sredine već jednolična materijalna civilizacija koja se gotovo svugdje nameće ta civilizacija postoji sama ta sebe, kao dobrim dijelom nezavisna sila koja se sama određuje ova se civilizacije uvijek i neosporno pokazala kao isključivo biljna civilizacija svi narodi Azije jedu vrlo,vrlo malo mesa riža im je osnovna hrana maslac i sir gotovo i ne poznaju kinezi su i danas većinom vegetarijanci: 98% kalorija koje unesu u organizam potječa od biljnih namirnica prva posljedica ovakvog načina života je veći prirodni prirast sve prisutnost riže na jugoistoku i njen izvoz na zapad bitno je utjecalo na širenje vegetarijanstva za razliku od zapada koji je radi uzgoja pšenica morao vrlo rano razviti sisteme održavanja plodnosti tla, u tako prenapućenim zamljama nije bilo mnogo mogućnosti da se zamlja ostavi na ugaru stoga je riža bila najpogodnija za uzgoj jer se u nedogled može saditi na istom mjestu uz ručnu obradu zemlje (minimalnu) i daje ploda dovoljno da se narod prehrani ako je ishrana isključivo vegetarijanska 1 hektar može prehraniti do 8 seljaka, ishrana mesom je suluda u uvijetima tolike napučenosti važno je napomenuti da je prenapučenost u Kini i Indiji relativno nova pojava- ona nastupa tek u 11. i 12. st.na jugu Kine širenjem rane riže koja se žanje 2 puta god. civilizacija riže zahtijeva sustave umjetnog navodnjavanja, što , pak zahtijeva građansku, društvenu i političku stegu (Wittfogelova teza) uzgoj riže vezan je uz vodu, bez sumje započeo je u 2. tisućljeću prije nove ere na niskim tlima u visini vode; pomalo se proširio na sva tla koja se moglo zalijevati; istovremeno je usavršavan probiranjem sjemenja koje je omogućilo razvoj brzorastućih riža (Wittfogel: samo uzgajanje riže ovim narodima je donjelo autoritativne birokratske režime s mnoštvom službenika) ogromni predjeliostali su primitivni i divlji, a razvijali su se samo nizinski predjeli, vezani uz navodnjavanje u ovim drugim predjelima postojala je lutajuća poljoprivreda(ladang),primitivna je i ne upotrebljava domaće životinje; ona je osnova života tisuća pripadnika primitivnih

18

-

-

plemena; današnje im vrijeme ne pogoduje, ali unatoć tome još uvijek preživljavaju u vrlo udaljenim krajevima zapad je, naprotiv počeo vrlo rano asimilirati svoje primitivne narode na Dalekom istoku ne nalazimo ništa slično ta ogromna razlika objašnjava zašto i danas u Kini postoji mnogo naroda koji nisu pokineženji, a u Indiji onih koji su izvan kastinske podjele (tako je Taivan kojeg su Kinezi osvojili 1638. ostao podjeljen na kineski i nekineski dio) današnji brojevi koji se odnose na raznolikost narodnu Kine svakako su dojmljivi- iako samo 6% stanovništva čine primitivna plemena to je u brojci 36 milijuna ljudi kojima pripad 60% kineskog područja (računajući i Gobi, Tibet i Turkestan) prema svim tim narodima politika Kine je bila sve do sada strogo segragacijska današnja Kina poboljšava njihov status, priznaje im autonomiju, aktivno se radi na tome da sva primitivna područja dobiju pisane jezike predjeli divljih ljudi istovremeno su i carstva divljih životinja ova osobitost obilježje je cijelog Dalekog istoka: lavovi u području Pandžaba, veprovi na obalama Sumatre i posvuda tigar narodi Indije npr. jako štuiju tigra iako tigar lovi ljude to su ljudi koji su naučeni na suživot s prirodom također Masovne civilizacije Dalekog istoka neprestance su bile na udaru barabaskih nomadskih naroda nekadašnje strahovite provale nomadskih naroda neosporno su usporile razvoj velikih civilizacija Indija se prema nomadskim narodima otvara samo uskim prolazom Khaibar kroz avganistanske planine Kina ima nesreću da graniči s ogromnom pustinjom Gobi protiv koje je već u 3. st. prije nove ere izgrađen Kineski zid; koji je nebrojno puta pređen, ali služi više kao simbol (po sinologu Lattimoreu, ti nomad jesu nekadašnji seljaci koje je razvoj napredne poljoprivrede potisnuoprema višim predjelima i lutajućoj poljoprivredi, ti seljaci izgurani u neplodne dijelove na raspolaganju su imali samo nepregledne, ali slabe pašnjake – tako je civilizacija rodila barbarstvo. Upravo radi toga, a i unutarnjih kriza barabari se neprestano vraćaju prema zemlji sjedilačkog stanovništva, a taj povratak je rijetko miroljubiv, i osvojena zamlja i narod se vidi kao trofej. Barbar se vraća kao pobjednik, postavlja se superiorno sjedilačkom narodu) Veliki osvajački pohodi Mongola važni su upravo zato što su Indiju i Kind „pogodili ravno u srce“ prilikom zadnjih dviju najezda u 13.-14. st. i 16.-17. st. kad god bi se barbarski svijet ražestio Kina i Indija su bile žestoko pogođene 1215. – bitka kod Bouvinesa, Đingis Kan zauzima Peking; 1644. Mandžurci potpomognuti Mongolima ponovo zauzimaju Peking;1398. Timur Lenk zauzima Delhi; 1526. Babur ponovo zauzima Delhi ovi su događaji nečuvene ketastrofe, svaki put se radilo o miljunskim žrtvama (zapad sve do tehničkih ratova ne poznaje tolika krvoprolića) ove su zamlje nakon svih tih razaranja upijale svoje napadaće, dok su na zapadu invazije značile prijelom i rađanje novih civilizacija Indija i Kina barbarske provale uzimaju kao materijalne katastrofe koje ne mijenjaju njihov način mišljenja i socijalne stukture Daleki istok se odlikuje izvarednom vjernošću samome sebi što proizlazi iz unutarnjih razloga Razlozi socijalne nepokretnosti: već u osvit prvih civilizacija civilizacije Dalekog istoka su se vrlo rano razvile kao zrele, ali u tolikoj mjeri da su neka osnovna obilježja ostala

19

-

nepromjenjiva – otuda njihovo začuđujuće jedinstvo, kohezija i krajnja poteškoća da se same preoblikuju hinduizam, još uvijek vrlo živ, gotovo je nepromijenjeni temelj cijele indijske civilizacije posljednjih 1000 god.; k tome, hinduizam je asimilirao i prenio neke još nekoliko tisuća god. starije vjerske pojmove u Kini se kult predaka i bogova prirode seže najmanje u 1. tisučljeće prije nove ere održao se kroz taoizam, konfucionizam i budizam i živi i danas za razliku od zapada koji jasno dijeli ljudsko i bopžensko na Dalekom istoku ta je razdjeljenost nepoznata vjersko poimanje prožima sve oblike ljudskog života: religiju, filozofiju, društvene odnose

DRUGO POGLAVLJE: KLASIČNA KINA -

-

kineska civilizacija neprestano bira između vlastitih bogatstava i tendancija, gomila svoja iskustva i unatoč prividu ona nije toliko zatvorena koliko se čini najvažnije i najteže shvatljive dimenzije koje obilježavaju kinu odnose se na vjerski život taj vjerski život nema jasnih obrisa, dozvoljava više iskustava koja se nadopunjuju (protivno zapadu gdje se različita vjerska iskustva isključuju) pobožnost vjernika zauzima razne oblike, dopušta istovremeno i misticizam i racionalizam Kinezi su puni povjerenja u znanos i istovremeno praznovjerni temelji života Kine daleko prethode trima velikim smjerovima njezina duhovnog života. Raznoliko nasljeđe održalo se u osnovi svih vjerskih običaja riječ je o starom nasljeđu uspostavljenom još prije prvog tisućljeća prije nove ere, koje se do danas nije jako bitno izmjenilo u to vrijeme pojava pluga omogućila je gušću naseljenost u selima okupljenim oko vlastelinstava – ta prva Kina poštuje kult predaka i bohova prirode kult predaka daje posebnu važnost porodičnim skupinama muške loze (ime se prenosi s oca na sina), iznad ovih porodica je veća skupina-rod (na kineskom xing) koji okuplja ljude koji potječu jednog od zajedničkog pretka (zbog toga nose zajedničko rodovsko ime – prezime) takva organizacija u početku se tiće samo plemićkih porodica, a kasnije i puk preuzima isti ustroj na istoj razini kao i preci nalaze se i lokalni bogovi kada je političko uređenje plemiće podvrgnulo vlasti monarha, svim se lokalnim bogovima nametnuo jedan vrhovni bog kraljevskog tla – gospodar Zemlja (postojali su još i bog neba, bogovi planina, bogovi četiriju mora, bogovi rijeka....) hijerarhija boravišta na onom svijetu često je kopija ovozemaljske društvene ljestvice sve je to malo nejasno, pošto jedna osoba ima više duša i da je zagrobni život moguć jedinao uz darove i žrtve živih sličnim darovima između živih i bogova sklapaju se pogodbe kriza“ zaraćenih država“(između 5. i 3. st. pije Nove ere feudalna Kina se raspada) vlastelinstva se tada raspadaju većih ili manjih, više ili manje postojanih kneževina uslijed neprestanih ratova nakon toga nastaje carstvo Han i nameće mir ujedinjenja ovu vrlo dugu i žestoku krizu prati jak moralni nemir koji kineske mislioce i njihove nesuglasice potiče da reagiraju protiv najstarijih oblika religije i njezina formalizma cijela intelektualna kina je u znaku ovog razdoblja

20

-

-

-

-

tako je Kina od 5. do 3. st. prije nove ere imala retore - „sofiste“ koji su skrbjeli za javno dobro (oni se često povezuju sa starom školom Mo Dija- moizmom) nadimak „sofisti“ koji su im kasnije povjesničari dali dobili su radi strasti za besjedom, radi beskrajnog uvjeravanja riječima, beskrajnog izlaganja u pozadinai izbija čitava jedna relavtivistička i racionalistička misao odvojena od vjerskih naloga epoha Han zadržati će samo dio tih učenja poznatih kao konfucionizam (jednu čisto racionalističku reakciju na staru religiju, ali i novu reakciju na „softiste“) konfucianizam je istovremeno političko, vjersko, intelektualno i socijalno sređivanje ideja upravo zahvaljujući njemu u Kini će se održati svojevrsni pseudoracionalizam koji će doživjeti procvat u 13. st. kao neokonfucianizam konfucianizam nije samo racionalistički pokušaj objašnjenja svijeta, on je jedna vrst političkog i društvenog morala.Ako nije prava religija kao što se tvrilo, onda je barem filozofski stav koji prihvaća religioznost kao i skepticizam, pa čak i najotvoreniji agnosticizam ime mu potječe od Konfucija (551. – 479. prije nove ere) iako od Konfucija nije ostalo ništa u pismenom obliku i njegovu doktrinu su prenjeli njegovi učenici, upravo on je osnivač sustava koji je postao baština same klase koju predstavlja – kineske inteligencije konfucionizam je prije svega izraz jedne klase – klase mandarina – predstavnika novog društvenog i političkog poretka koji se uspostavio nakon feudalnog rasula – predstavlja činovnike klasične Kine stvaranje prvog carstva 206. g. prije nove ere – carstva Han – označilko je njihov triumf razvoj konfudianizma usko je povezan s Velikom školom koju je osnovao car Wu ( 124. g. prije nove ere) i razvojem nastave za obrazovanu klasu u toj školi gdje se poučava kofucionizmu na temelju iščitavanja 5 klasičnih knjiga koje su po tradiciji vezane uz Konfucija godine 130. nove ere škola je brojila 1800 studenata i 30 000 slušaća. Uspješnost studenata strogo je ocjenjivana, a profesori su tumačili isključivo 1 knjigu čija su tumačenja prenosili isključivo svojim asistentima koji su to kasnije prepričavali učenicima. ; Sustav ocjenjivanja koji podrazumijeva da se odgovara na pitanje koje je predhodno učenik pogodio strijelom - pitanja su ispisana na drvenim pločama u koje se gađa lukom i stijelom- zadržati će se skoro nepromjenjeno sve do 13. st. jedinu veliku promjenu u sustav naučavanja donosi 5 profesora u 12. – 13. st. kada nastaje neokonfucianizam konfucianizam kao učenje profijenih duhova pokušaj je tumačenja svijeta koji nastoji izbaciti primitivna narodna vjerovanja, poštujući glavni smisao tradicije otuda čak i prezirno udaljavanje od tradicije Konfucije nikada ne govori o bogovima, a duhove i pretke uz svo dužno poštovanje nastoji zadržati po strani Konfucijevci daju globalno objašnjenje prirodnih sila – životom ne upravljaju hirovi bogova, već igra bezličnih sila čije je međudjelovanje odgovorno za sve pojave i mijene U novim objašnjenjima često su zadržavali stare riječi i pojmove narodskih vjerovanje Tako je sa Yin i Yang: u narodnom govoru ove su riječi označavale „skup suprodstavljenih slika“ (yin je sjena, yang je svjetlost; yin je kišno vrijeme, yang je sunčano; yin je zima, yang je ljeto; yin je žensko,pasivno, yang je muško,aktivno) Konfucijevci su od ta dva pojma napravili dva konkretna, komplementarna vida svemira koji se suprodstavljaju u prostoru i izmjenjuju u vremenu; dva vida koji samim svojim suprodstavljanjem pokreću sile svemira

21

-

U čovjeku ovaj dvoboj postaje ljubav i mržnja Ritam koji se uspostavlja izmjenama yina i yanga zove sa dao – načelo same izmjene (jedinstvo svakog bića) No, ako sve slijedi svoj dao onda je čovjek u prirodi jedinstveni činbenik koji je slobodan slijediti svoj dao ili napustiti njegov put – tada čovjek svojim lošim djelima narušava predodređeni sklad Konfucijevci su tako tvrdili da čovjek svojim djelovanjem izaziva poremećaje Neokonfucijevci pak svode ljudsku prevratničku moć na smaoga čovjeka – svojim nedostatkom vrline čovjek osuđuje samog sebe na pad Na taj načion konfucionizam vodi životnom pravilu, moralu kojem cilj održati red i poredak u državi, a koji oštro reagira na intelektualnu i društvenu anarhiju Polazeći od drevnih narodnih običaja konfucijevci su nizu obreda, vjerskih i obiteljskih običaja pridali važnu ulogu moralne ravnoteže – vladanja osječajima Sljediti svoj put, svoj dao, prije sveg znači da svatko ostaje na svom mjestu koje mu pripada na društvenoj ljestvici jednom i zauvijek (Konfucijeva dafinicija dobre vlade: „Neka vladar bude vladar, podanik podanik, otac otac, a sin sin!“) Upravo radi održavanja reda konfucianizam je zadržao kult predaka oslobođen svake religioznosti, ali kao osnovu hijerarhije jer kult predaka odražava u samoj obitelji hijerarhiju države Taj tradicionalni formalistički moral mnogo je doprinjeo kontinuitetu i nepromjenjivosti društva u Kini Otprilike suvremenik konfucionizma, rođen iz iste krize – daoizam – je mistična potraga i individualna religija spasa. U svom narodnom obliku vezan je za život tajnih društava koja su iznimno važa u Kini Njegov se početak vezuje uz Lao Zia („Učitelja“), mitsku ličnost iz 7. st. prije nove ere, ali knjiga koju mu pripisuju sadrži njegovo učenje iz 4. i 3. st. prije nove ere Daoizam je mistično traženje apsolutniog i besmrtnosti Kao i konfucijevci daoisti su na svoj način protumačili yin,yang i dao. Za njih je dao mistično apsolutno, izvorna životna snaga – ono po čemu sve postaje Riječ je o mističnom iskustvu koje je samo po sebi teško uhvatljivo, a koje se postiže askezom i meditacijom Cilj je postiči besmrtnost dugim meditacijama i pročišćivanjem tijela Daoizam se spaja sa svim mističnim iskustvima uključujući i kršćansa i islamska i budistička Međutim besmrtnost kojoj teže daoisti nije samo spas duše, ona je i besmrtnost tijela, zahvaljujući nizu recepata za dugi život,pročišćivanju i „olakšavanju“ tijela Postupci su bezbrojni, a velikim dijelom podrazumijevaju korištenje droga i otrovnih substanci Na koncu, postoji i jedna pučka daoistička vjera koja ne poznaje svete učitelje ni postupke dostizanja besmrtnosti I sam koneski jezik razlikuje „daoistički puk“ – dao min, iprave posvećene – dao shi Mnoštvo pripadnika dao mina zadovoljava se sudjelovanjem u vjerskim obredima, prinošenjem žrtava i pokorom Ovi vjernici ne mogu dostići besmrtnost, ali oni koji vode čisti život osigurano je bolje življenje u drugom svijetu Pučki daoizam nekoliko se puta organizirao u vrlo stupnjevite crkve, kao i u niz sekti s anarhističnim i mističnim tendencijama Daoizam je uvijek bio simbol individualizma, osobne slobode i pobune

22

-

Budizam, zadnja u redu velikih religija, prenjeli su misionari iz Indije i srednje Azije,ali i on je posjedovao zajedničku podlogu kineske misli i duboko se preobrazio u dodiru s njom Budizam je nastao u Indiji od 6. do 5. st. prije nove ere Tamo je i doživio i procvat u vrijeme cara Ašoka Malo-pomalo odbačen, asimiliran hinduizmom, zadržava neki utjecaj na sjeveru i sjevero-zapadu Indije Tu ga zadešava kinesko osvajanje oko 2. st. prije nove ere, nakon 3 st. uvlači se u carstvo dinastije Han (!: st. nove ere), a tek u 3. st nove ere proširuje se na cijelo kinesko društvo U Kini će imati presudan utjecaj sve do 10. st. nove ere Budizam naučava da se ljudi nakon smrti reinkarniraju u nekom drugom obliku zavcisno od zasluga za života čovjeka Život je više ili manje sretan, ali uvijek bolan Jedini izlaz iz te boli jest put koji označava Buda – postizanje Nirvane – potpunog odvajanja od ovozemaljskog i gubljenja u bezgraničnom vječnom životu te oslobođenje od neprestanih reinkarnacija Početni uspijeh ove religije, toliko strane kineskom duhu, obješnjva se dugotrajnim nesporazumom Prvi pristaše budizma dolaze iz daoizma; oni su budizam shvatili kao neku podvrstu daoizma Vrlo teške sanskrtske tekstove su kasno upoznali u pravom značenju, budući da su tekstove prevodili sami daoisti koji su ih preveli u duhu daoizma (tako je budistićka Nirvana postala sjedinjenje s daom) Ovaj iskrivljeni budizam se brzo širio zahvaljujući već razgranatoj mreži redovnika Nesporazum će se raščistiti tek s povećanjem broja prevoda u 6. i 7. st. Ubiti, tek tada će se shvatiti da su budizam i daoizam u opreci – daoizam teži besmrtnosti tijela, dok budizam tijelo smatra preprekom ljudskom duhu budizam je bio snažno pogođen represijom 845.g kad su svi budistički hramovi bili zatvoreni, ali je usprkos svemu održao određeni broj propisno probranih vjerovanja koje je Kina asimilirala u svoju baštinu ne mjenjajući ih za vlastitu upotrebu svaki se vjernik ponekad obraća budističkim svećenicima, ponekad konfucionistima, a ponekad daoistima svi svećenici služe u istim hramovima, žrtve se prinose jednako svim bogovima (za vrijeme jednog rata jedna molitva se obraćala 687 božanstava) U Kini se nikada nije desilo da se jednom bogu daje prednost Političke dimenzije: snaga veličanstvene institucije carstva u Kini počiva ne samo na nepromjenjivoj vjerskoj i društvenoj tradiciji već i na skupini vrlo obrazovanih visokih službenika – Mandarina – što je jedna o najvećih osobitosti kineske civilizacije tu instituciju opravdavaju njeni rezultati: ravnoteža golemog društva, održanje jedinstva na ogromnom prostranstvu carska monarhija primjer je kineskog kontinuiteta slijedeći kineske povjesničare carska monarhija traje već 4 000 g. i može joj se pripisati 22 dinastije koje su uzastopne istina je da je taj niz imao prekida, prijevara i sl.; čak i nije bilo institucije kineskog carstva sve do dinastije Han što govori da ona traje od 220. prije nove ere do 1911. kada je ugasnula dinastija Mandžu

23

-

-

-

razlog kineske interpretacije carske dinastije kao kontinuiteta je posljedica je toga što je njihov poredak ne samo politički nego i vjerski, uspostavljen na nadnaravnim vrijednostima ono što čini car spada istovremeno u svjetovnu i posvećenu sferu on održava ravnotežu ljudskog i svetog svijeta, čak ima i zadaću da odredi hijerarhiju hramova kada jedna dinadstija padne ona je pala van milosti božanstava, sljedeća koja nastupa je ona koja je u milosti božanstava uz sve to kineska doktrina nikada nije naučavala ništa slično zapadnjačkoj doktrini božanskih prava kraljeva, a nije bilo ni potrebno pošto je car izabran od neba prema ugovoru koji nagrađuje samo vrlinu poplave, suše, provale barbar i bune su znak da car prestaje biti punomoćenik neba („nebo gleda očima naroda“) dopuštenje božanstava jednostavno prelazi na onu dinastiju koja ima više vrijednosti – to bi smo na zapadu nazvali legitimitetom ovaj legitimitet ima i onaj koji je imao dovoljno snage da preuzme vlast _ tako kineski narod objašnjava burnu povijest dinastija Ova monarhija, primitivna u svojoj biti, suopstoji s „modernizmom“ skupine „obrazovanih službenika“ mandarina mandarini su ustvari malobrojni službenici koji se biraju u složenim natječajima njihova kultura i služba čine ih uskom kastom, sa svega 10 000 obitelji u 13. st., predviđenom samo za intelektualce, za ljude čije znanje, govor, preokupacije, ideje i kultura odskaću od puka nikako nisu određeni kao plemići, vlastelini ili bogati posjednici, makar posjeduju ogromna imanja društvena prava i izniman ugled postižu svojim intelektualnim zvanjima; po broju su vrlo mali sloj, svemoćan po snazi,utjecau i ugledu; pozmaju samo jedno zvanje a to je vladati, upravljati mandarini ubiru poreze, sude, rukovode policijom, ponekad vode vojne opreracije, planiraju gradove, grade i održavaju ceste, prokope, brane i sustave natapanja – ispravljaju okrutnu prirodu – omogućuju visoku djelotvornost složenog ratarskog društva koje traži strogu disciplinu mandarini postavljaju tu disciplinu, stabilnost društva, države i civilizacije također su zastupali vrijednosti poretka, javnog reda i konfucijevskog morala odgovorni su za nepokretnost društva; istovremeno su održali ravnotežu među veleposjednicima, velikašima kojima su ograničavali vlast i seljacima koji su, iako bijedni, posjedovali svoja imanja te su nadzirali eventualne kapitaliste, trgovce, lihvare i nove bogataše to bar djelomično objašnjava zašto se kinesko društvo nije razvilo kao zapadno – prema kapitalizmu kinesko jedinstvo: društvene i privredne dimenzije kao i svako globalno društva, i Kina je spoj društava, sklop oblika, jednih zastarjelih, drugih naprednih, čije kretanje(kakda postoji) ovisno je o sporom i neprimjetnom razvoju kinesko društvo je većinom poljoprivredno i proletersko zbog ogromnog mnoštva seljaka i siromaha ono je i patrijarhalno, robovlasničko, seljačko i moderno patrijarhalno je zbog moćnih plemena, dugih i neraskidivih niti kulta predaka robovlasničko je, robstvo je čest slučaj iako nije pravilo, a direktna je posljedica neizmjerne bijede i neumoljive prenapučenosti – nesretnici u nevolji prodaju sebe ili čak

24

-

-

-

vlastitu djecu – ta se praksa zadržala u Kini sve do ukaza 1908. g. kojim se ukida ropstvo i zabranjuje prodaja djeca, ali se roditeljima u oskudici dozvoljava da potpišu ugovor za dugoročan rad njihove djece do navršene 25. g. kinesko društvo nije feudalno u pravom smislu iako je seljačko – nema vezanosti seljaka ni kmetova; seljaci su uglavnom vlasnici zemlje, a nad njima su „seoski odličnici“ – shenshi (ponekad su lihvari, ili zahtjevaju tlaku za upotrebu peći ili mlina te daće u naturi), ali ti su „odličnici“ vezani za mandarine koji prije svega predstavljaju interes države i zato nastoje spriječiti prevlast jedne klase, a naročito prevlast feudalaca koji bi mogli konkurirati središnjoj vlasti ova mnogostruka društvena potka održava red između 4 sloja stare Kine: na čelu – intelektualci – shi, pa seljaci – nong, pa zanatlije – gong i trgovci – shang sve slojeve na uzdi drže mandarini slabo razvijena ekonomija. Usuđujemo se reći: u zakašnjenju za Zapadom, ma što mislili toliki stručnjaci i povjesničari zaljubljeni u Kinu inferiornost se odnosi na okvire trgovačkog kapitalizma koji se ovdije mnogo slabije ocrtava nego na Zapadu za početak u kini nema slobodnih gradova i trgovačke klase kojom bi vladala pohlepa – što je na Zapadu pridonjelo razvoju kapitalizma svi opisi života trgovaca potvrđuju da im je cilj bio zaraditi dovoljno novca za lagodan život, da bi mogli ispunjavati svoje moralne i društvene dužnosti, a naročito, odužiti se svojim roditeljima i cijeloj porodici za sve što imaju; kod onih jako bogatih postojala je još i želja da jednom od svojih srodnika omoguće ulazak u kastu mandarina može se reći da samo polovično uzimaju kapitalizam sve do 18.st. ne poznaju zajmove; otud i veliki prijezir prema lihvarima drugi razlog ne prodiranju kapitalizma je i slaba unutarnja povezanost, još slabija otvorenost u svijet i ono glavno – prenapučenost (Kina ima samo dva izlaza u svijet- more i pustinju. Za vladavine Kublaj Kana obje strane su otvoreni putovi trgovine, ali kada je dinastija Ming digla ravoluciju i istjerala Mongolenatrag u pustinju, Kina se ponovo zatvorila) prenapučenost već u 13. st. kada Kina ima vjerojatno 100 milijuna stanovnika ovaj broj opada krajem mongolske vladavine i za revolucije Minga ( 1384. g. pada na 60 milijuna – provjeren broj), ali ubrzo nakon uspostave mira dostiže se prijašnja razina, isto se desilo i kod manđurskih osvajanja, a onda je u 18.st. došlo do nagle ekspanzije demografski rast Kine od tada je zabrinjavajući ova prevelika mnogoljudnost ima i svoje naličje – ona je vjerojatno spriječila mogući tehnički razvoj – mnoštvo ljusi čini nepotrebnim upotrebu strojeva čovjek je naime pogodan za sve poslove u Kini tehnika nije slijedila znanost, ona je zaostala, i tome je nesumnjivo uzrok preobilje radne snage

25

KINA JUČER i DANAS (3.poglavlje) -nestajanje Klasične Kine bio je dugotrajan proces Vrijeme neravnopravnih ugovora: ponižena i ranjena Kina (1839-1849) -sve su velike sile provaljivale, pljačkale i redovno harale Kinom koja će se toga osloboditi tek osnivanjem Narodne Republike Kine 1949. -već od 16. stoljeća do Kine dopire europska trgovina; Portugalci su 1557. igrali važnu ulogu u povezivanju Kine i Japana -u drugoj polovici 18.stoljeća nastupa zlatno doba trgovine s Kinom, iako je ona još ograničena na luku Kanton -europski, posebno engleski, trgovci, održavaju odnose s povlaštenim udruženjem kineskih trgovaca; razmjena se odnosi na zlato, čaj, pamuk i zajmove -u 19. stoljeću sve se mijenja; proširili su se zahtjevi Europe *Opijumski rat (1840-1842)-otvara zapadu pet luka među kojima i Kanton i Shanghai -ustanak Taipinga omogućuje otvaranje dodatnih 7 luka -prvi kinesko-japanski rat (1894-1895) lišava je Koreje, a 1919. Kini su oduzeti i drugi znatni dijelovi teritorija. -Kina je u doba ugovora, tjelesno i duhovno podčinjena ! *moćna i složena revolucija Taipinga (1856-1864)–seljačka i zato »klasična« - bila je i nacionalistička; htjeli su pristupiti kolektivizaciji zemlje -za vrijeme njihova kratkog uspijeha Taipinzi su ukinuli ropstvo, oslobodili žene, zabranili poligamiju i običaj uvijanja stopala, dozvolili ženi pristup ispitima i javnim funkcijama -revolucija je propala kada je Zapad pružio pomoć dinastiji Mandžu »bokseri« - tajne organizacije odane tajanstvenim i zastrašujućim obredima; ksenofobi -carica Ci Xi istodobno dovela do uništenja stranaca i do uništenja Kine 1901. : ona je bila protivnica svakog napretka, što je uz ksenofobiju, koja je bila svojstvena cijeloj Kini, bilo kočnica svim potencijalnim reformama početkom 20. stoljeća * Sun Yat-sen- 1905. postao predsjednik Republikanske lige, koja se uskoro proširila čitavom Kinom; imali su razrađen program kojim su 1911. svrgnuli dinastiju Mandžu a Sun Yat-sen postavljen je na čelo prve republikanske vlade. No ta je revolucija nestala gotovo prije nego što je zaživjela, naime, Sun Yat-sen je svoju funkciju prepustio Yuan Shikaiu koji će pokušati opet uspostaviti stari režim.-tada se ukida liberalni sustav iz 1912. i Kina zapada u anarhiju ! Ti će brojni neredi završiti tek 1949. pobjedom komunista i uspostavljanjem Narodne Republike Kine. Od opijumskog rata do tada prošlo je gotovo čitavo jedno stoljeće i stari je poredak u Kini narušio tisućugodišnju tradiciju. Nova Kina -Narodna Republika Kina ogromna je masa ljudi i bogatstva -prirast stanovništva zbog velikog nataliteta i smanjena mortaliteta dovodi do strahovitih problema. -No, usprkos tome, ekonomski je rast od 1949. do 1962. bio nevjerojatan korak naprijed (žitarice, lijevano željezo, struja, pamuk ... ) →ti su uspjesi postignuti po cijenu nadljudskih napora, zahvaljujući pokretanju velikog kineskog društva (seljaci, radnici, intelektualci..)

26

-industrijska buržoazija se izgubila pretvaranjem privatnih poduzeća u mješovita, te ostaje samo poslovna buržoazija -na selu je reforma bila brza, ali postepena; ukidaju se zemljoposjednici i bogati seljaci; svaki seljak dobiva maleni komadić zemlje kao nastup trenutačne sitnovlasničke jednakosti -1956. počinje kolektivizacija osnivanjem zadružnih dobara, 1958. stvaraju se seoske komune -vlada je od seljaka i radnika tražila (i danas to čini) nadljudski napor ; što oslikava i jedna od parola: »više, jače, brže, bolje, jeftinije..« a pruža im teške i nehumane uvjete ! -partija je osnovala kampanju protiv korupcije, rasipanja i birokratizma(3 protiv), a potom i protiv korupcije, izbjegavanja poreza, prijevare, prodaje državnih dobara, krađe drž. privrednih tajni (5 protiv). »razdoblje stotinu cjetova« - kada su studenti dobili pravo na kritiku, pozvani da iskažu svoje mišljenje ! – to je razdoblje trajalo mjesec dana ! -preoblikovanje društva: Kineska komunistička partija djelovala je putem radija, tiska, govora: neprestana propaganda kojoj je cilj bio otkriti tko se pokorova njihovom režimu a na koga još treba djelovati (»Protiv ovih posljednih borit će se svi.«) – usmenim napadom koji je ponižavajuća mješavina žestokih kritika sa sarkazmom, prijekorima i sitnim nasiljima. -na području književnosti i umjetnosti postojao je partijski član koji je vodio brigu o disciplini; dužnost svakog književnika je primjerenost, ne samo u pisanju već i načinu života. -svatko je trebao pridružiti se pobjedonosnoj ideologiji; znači vjerovati u budućnost Kine ! * Poljoprivreda je jedini pravi neuspjeh komunističke Kine; previše se posvetila industrijalizaciji ! – bila je čak prisiljena na uvoz žitarica od zapadnih zemalja. -Kina je oduvijek bila podvrgnuta sušama, poplavama u sjevernim pokrajinama, a nisu je zaobišli ni tajfuni, štetni kukci, uragani... -neki su tvrdili da su za neuspjeh poljoprivrede krivi i ljudi; sabotaža od strane radnika -no unatoč vlastitim teškoćama, nije odustala od izvoza nekih namirnica i kapitala Kineska civilizacija i današnji svijet -napredak ne bi bio moguć da u kineskom svijetu važnu ulogu ne igra kulturalni ponos, neki civilizacijski nacionalizam -okreće se povijesti, sociologiji, etnografiji ... (nekada su to bile svete knjige budizma, demokracija i znanost) -Kina se smatra velikom silom i velikom civilizacijom ! → oduvijek je vjerovala u svoju superiornost nad ostatkom svijeta, zato joj je bilo još i veće poniženje spoznaja da su je u kobnom stoljeću (1940-1949) pokorili »barbari« ; njihova znanost i oružje. -Kina želi, sanja prevlast ! »Još je 1945. bila nesposobna proizvesti motor, a 15 godina kasnije pred ostvarenjem je atomske bombe« →to potvrđuje i jedan poznati sinolog, Etienne Balasz : »Ako kinesko iskustvo uspije, sve bi nerazvijene zemlje mogle slijediti taj uzor. « -osnovni i stalni činioci kineskog iskustva pažljivo su proračunati: izvanredno svjesna industrijalizacija; prihodi industrije čuvaju se za ulaganja; opća štednja, sposobnost rukovodilaca → 1. broj ljudi; ako surovosti pothvata čak i žrtvuju neke ljude (i mnogo njih), to neće ugroziti uspjeh pothvata ; 2. birokratska organizacija; disciplinirana i odana (među njima i članovi nekadašnje partije) Još jedno pitanje budućnosti Kine : kinesko-sovjetski sukob -nije posve jasno je li sukob ruskih i kineskih službenih novina stvaran ili je to samo privid što će ga socijalistička solidarnost uvijek nadvladati !?! -te dvije sile dva su naroda koja su poduzela komunistički projekt da bi se modernizirali

27

-sukob možda dolazi zbog nepovjerljivog nacionalizma Kine, zbog njezine želje da se osveti Zapadu, a Rusija, bila ona socijalistička ili ne, ipak je Zapad (barbar)! -Kina teži vodstvu u trećem svijetu (opet postati Središnje Carstvo). INDIJA JUČER i DANAS (4. poglavlje) -Indija je slična mozaiku različitih prostora i ništa manje različitih prošlosti Klasična Indija (do engleske kolonizacije) -ne računajući tajanstvenu indsku civilizaciju (3000. do 1400. god.pr.n.e.), polako su se stvarale a zatim smjenjivale tri klasične Indije, nastavljajući se jedna na drugu: a) indoarijska civilizacija (vedska) – od. 1400. god. pr.n.e. do VII.stoljeća n.ere ; b) srednjovjekovna hinduistička civilizacija (hinduizam) – do 13. stoljeća c) islamsko-hinduistička civilizacija, koju je nametnuo muslimanski osvajač od 13. do 17. st. → no nijedna od tih civilizacija nije ovladala cijelim potkontinentom ! * Vedska Indija (od Veda, sveto znanje)-imala je tri ili četiri velika razdbolja, a zahvaćala je mali dio nizine Inda i Gangesa ali je dio vrlo rano postao srce Indije ! -sukobila se s narodima različitog porijekla: s Pigmejcima (odavno pridošlim iz Afrike), protomediteranskim narodima iz Mezopotamije, narodima porijeklom iz srednje Azije.. -bili su uglavnom ratari ili sjedilački stočari, okupljeni u sela i čak u gradove na obalam Inda koji je bio sjedište već stare civilizacije građana i trgovaca -nomadsi pastiri, često ljudi svjetle puti i plave kose, Indoarijci su srodni narodima koji su u 2. tisućljeću zauzeli visoravni Irana i Male Azije; osvajači braća Helena, Italaca, Kelta, Germana i Slavena. a) Prva etapa, osvajanje: -prvo arijsko osvajanje pošlo je Turkestana prema Iranu i Indiji -arijski sveti tekstovi, pisani na sanskrtu, prenose te beskrajne borbe u kojima se mješaju ljudi, bogovi i protubogovi -drugo se razdoblje ogleda u najstarijoj od svetih knjiga, Rgvedi, koja otkriva mitologiju i vjerovanje prvotne vedske religije (min.33 božanstva-zemaljska i nebeska) * Varuna-bog koji održava kozmičke i moralne zakone, prati krivce i kažnjava ih * Vrtre- pobjednik demona, oslobodio je vodu iz neba i ona otada natapa zemlju i oplođuje ju. →to je pluralistička i formalistička religija, svedena na obrede b) Druga etapa, zaposjedanje i sjedilački život: -osvajači polako prelaze na sjedilački način života između 1000. i 600. godine pr.n.e. na području koje se malo pomiče i širi k istoku, gdje je današnja raskrsnica, Delhi -zemljopisne, ekonomske, društvene i političke promjene do kojih dovodi ovakav razvoj objašnjavaju velike vjerske novine koje spominju svete knjige, a zatim i tumačenja i Upanišaderasprava što otvara tajna vrata vjerskih razmatranja. -javljaju se težnje prema monoteizmu, a širi se i ogroman broj nearijskih vjerovanja u svim vjerskim sustavima, kao što je joga (»samosvladanje«), koja pored obredih žrtava zauzima značajno mjesto u vedskoj religiji. -vjerovanje i vjersko ponašanje postaju sve mračniji; vjerovanje da se duše neprestano utjelovljuju da bi započele nove živote, ali beskrajno bolne ! -u prvom redu stoje brahmani, svećenici, gospodari duhovnog života; zatim dolaze ratnici, kraljevi, kneževi, velikaši; na trećum su mjestu seljaci, stočari, obrtnici, trgovci, a na zadnjem se mjestu nalaze šudre (u početku porobljeni domoroci)

28

-prvenstvo religioznoga, pridružena vlasti, glavni je razlog rascjepkanosti ovog društva: gornje dvije klase su udružene, a suprotstavljene ostatku mase -svećenici, kao čuvari (vrlo složenih) tajnih obreda, mogu postupati po svojoj volji -Brahma-vrhovni bog koji predvodi njihovo prinošenje žrtava -druga dva vladajuća boga : Šiva Rudra i Višna -pored toga druga i treća klasa rado će se okretati jogi, kao i drugim domorodačkim praktičnim kultovima c) Treća etapa: početni sjaj đainizma i budizma: VI. I V. st.pr.n.e. -filozofska razmatranja iz druge etape dovela su do rađanja dviju novih religija -obje su religije izvan sustava, no budizam je i danas poznatiji od đainizma jer je imao odjeka i izvan zemlje -religije su prihvatili i gornji slojevi, osim brahmana, a širili trgovci *budizam-pobijanjem želja za životom nastoji razbiti ukleti krug reinkarnacija da bi se dosegla Nirvana-ustanovio ju je Siddharta Gautama, nazvan Buddha-on odbacuje stvarnost svijeta i Univerzalnog bića. Za njega nema stvarnosti izvan naše svijesti ! Bio je isposnik (sannyasi)čovjek koji napušta društvo i luta, živeći u traženju oslobađajućeg duhovnog apsoluta, trudi se da izbjegne život. Budizam je religija za samo jednu jedinku, za čovjeka izvan društva *đainizam-vidi u osobnoj patnji i traženju patnje dobar put spasenja - ustanovio ju Verdhama Mahavira, »pobjednik svijeta« -kneževine postaju sitna kraljevstva, zatim aristokratski gradovi povezani trgovinom d) Četvrta etapa: naziva se Carstva: đainizam i budizam jako su rašireni, vladaju umjetnostima i mišlju -brahmani su se, da bi obranili svoj položaj, sve više oslanjali na pučke kultove, što polako vodi u hinduizam, mješavinu ogromnih razmjera -tada se učvršćuje i upotpunjuje hijerarhizirano društvo, sustavom »kasta« koje su stvarnost i u današnjoj Indiji- one su posljedica etničkih i kulturnih ispreplitanja -nastupanjem carstva Maurja i sjajnog kraljevanja Ašoke pobijedio je budizam, no nekoliko stoljeća kasnije Indija će biti u znaku hinduizma ! (njezino veliko umjetničko razdoblje) *hinduizam-nije moguće točno odrediti njegov početak krajem dinastije Gupta ili raspadom kratkotrajnog carstva Harše, ali može se reći da hinduizam čak i više nego religija ili društveni poredak, on je bit indijske civilizacije -povijesni kontekst ima izvjesno značenje-krajem dinastije Gupta dolazi do opadanja trgovine što pogađa trgovce, pristaše budizma i đainizma, čije će religije uskoro biti proganjane. -Indija će se uskoro prirodno rascjepkati u nezavisne države, a svaka od njih dalje u niz ratobornih kneževina i vlastelinstava -najvažniji je procvat književnosti na lokalnim jezicima: bengalskom, guđeratskom, dravidskim jezicima... *Tulsidas-najveći pjesnik jezika hindi Srednji vijek je vratio snagu i krepkost geografskoj i ljudskoj raznolikosti Indije, a ta je raznolikost bitna karakteristika hinduizma. -pored tih raznolikosti stvara se religiozno i kulturno jedinstvo -tradicionalna religioznost odnijeti će pobjedu, asimilirajući i usvajajući zapovijedi čistoće, nenasilja, vegetarijanstva -hinduizam dovodi do koegzistencije triju velikih bogova: Brahma-tvorac svijeta, Višnu je njegov čuvar a Šiva rušilac -glavni problem vjernika ostaje njegovo oslobađanje; duša će se reinkarnirati !

29

-najgora strana hinduizma sigurno je kastinski sustav, koji zatvara stanovništvo u mnogobrojne i gotovo nepropusne odjeljke Muslimanska Indija (1206-1757) -ostvarena invazijom Sinda, polagano je rasla preko zemalja prema Indu i Gangesu -malobrojni muslimani, smješteni samo u većim gradovima, vladaju zemljom politikom sistematskog terora- požari, osude s nehumanim presudama, rušenje hinduističkih hramova... -Indija je preživjela samo zahvaljujući svome strpljenju i nadljudskoj snazi -Islam, unatoč nasilnoj i dugotrajnoj kolonizaciji, nije na njoj ostavio jačeg traga-na kulturnom i religioznom planu Indija je ostala vjerna sebi -čvrsta islamska vladavina, manje je utjecala na društveno i privredno ustrojstvo Indije nego kontakti sa Zapadom ! Britanska Indija (1757-1947) -vladavina Britanije, tada najjače industrijske, trgovačke i bankarske sile na svijetu, duboko je prodrla u sve strukture Indije -Indija postaje tržište koje proizvodi sirovine, što je poprimilo oblik trostruke eksploatacije lokalnih moćnika, trgovaca i seljaka. -stanje se pogoršalo zbog: 1. propasti seoskih obrtnika kojima je konkurirala britanska industrija 2. sustavne dvostruke politike engleskih kapitalista koji su Indiju smatrali tržištem za svoje industrijske proizvode i tržištem za kupovinu neprerađenih proizvoda (bengalske jute, pamuka..) Prve moderne industrije javljaju se oko 1920.- brojna i jeftina radna snaga, pretjerano brojni proletarijat, obilje sirovina..-pogodovalo je rađanju lokalne industrije -tri industrijska grada upravljat će tim pokretom: Calcutta, Bombay i Ahmadabad -1944. industrijalci su se odlučili za Bombajski plan koji je predviđao ogromna ulaganja, uz vraćanje dugova koje je Vel.Britanija zadužila od Indije u 2.sv.ratu -taj je zamah samo ubrzao prodor seljaka u gradu i tako je Indija i prije nezavisnosti dobila moderne, gusto naseljene gradove (s prljavim i bijednim četvrtima) -1870. duga ekonomska kriza u svijetu zahvaća i Indiju te izaziva glad, epidemije, pobune seljaka-8. kolovoza Kongres podržava Gandhiev prijedlog: Neka Englezi napuste Indiju! -dugi nemiri i beskonačne procedure, završit će nezavisnoću i podjelom 15.8.1947. -od te 1947. Indija je postigla znatan industrijski napredak, sklopila sporazum s Francuskom, ukinula kneževine i mahardže, osigurala svoja prava na Kašmir...ali i podjelila se na 14 jezičnih država ! * Strpljivi napori vlade izveli su Indiju (barem djelomično) iz strahovitih poteškoća koje je proživjela ! – petogodišnji plan 1961-1965 – korak po korak, liberalnim putem, sustavno dovode svoju zemlju do blagostanja, nastojeći izbjeći revolucije i nerede! -danas drevna indijska civilizacija životari, bori se protiv novog i svemogućeg protivnika, civilizacije kapitalističkog Zapada !

30

POMORSKI DALEKI ISTOK: INDOKINA, INDONEZIJA, FILIPINI, KOREJA, JAPAN (5. poglavlje) Indokina, Indonezija, Filipini, Koreja i Indija : -udaljeni su jedni od drugih, no historijski su bliski dvama ljudskim oceanima – Kini i Indiji; druga zajednička crta su im monsuni (početkom ljeta i početkom zime). -Ploviti znači napredovati od jednog otoka do drugoga. -Pomoraca tu ima mnogo, kraj je pogodan i za trgovinu i gusarenje. Ovakav promet je vrlo rano očovječio ta mora, približio njihove obale, izmiješao njihove civilizacije i povijesti. Ovdje treba stalno voditi računa o čudima morske vode koja donosi razmjene i sličnosti iako svaka kuća zadržava svoju neizbrisivu izvornost. Indokina Indokina nije najbolji primjer ovih sudbina u znaku mora. -to je glomazna jugoistočna Azija kojoj je danski zemljopisac Malte-Brun nekada dao ime Indokina što je široko prihvaćeno. -Visoke planine, -prostrane doline, -poluotok se sužava prema J u tanki i dugi Malajski poluotok s I i Z okružen morem. Još od prethistorije bila je mjesto stalnih prolaza. Do te mjere da su rase koje razlikuju prethistoričari na njemu ostavile traga – australske, melanezijske, mogolske→Te rase danas sačinjavaju osnovu današnje populacije. U povijesnim vremenima do nje su došla 4 velika vala: -Iz Kine u znaku sile -Iz Indije u znaku miroljubivosti -Islamski koji pogađa Malajski poluotok -Europski (francusko-engleski), snažan u 19. stoljeću koji plavi sve * Drevna civilizacija Indokine smještena je između dvaju gigantskih prostranstava, Kine i Indije, i uglavnom se može objasniti njima Kineska se civilizacija pojavila u Tonkinu i Anamu (S i srednji Vijetnam) u znaku sile. -Radilo se, otprilike prije 10 stoljeća o osvajanju, kolonijalizmu. Ovaj prodor je bio istovremeno vojni, administrativni, religiozni (konfucijanizam, taoizam, budizam). -Domorodačko stanovništvo je bilo potisnuto ili podjarmljeno. Tako je nastala ta žilava potcivilizacija anamitskog stanovništva. -Hinduistički utjecaj vršio se preko trgovaca osnivača postaja i agencija iz kojih su trgovali. -Tako se uspostavilo kraljevstvo Čampa na obali srednjeg Vijetnama ili na zapadnom kraju JI Azije kraljevstvo Mona ili u delti Mekonga kraljevstvo Funan koje zauzima Čhel-la i stvara kmersko carstvo (9.-14. stoljeća).

31

Od Khmera i Mona će proisteći buduća burmanska država Lan-Xang od koje danas ostaju I dio pod imenom Laos i stabilni Sijam ili Tajland (zemlja slobodnih ljudi). Pristigli tek nedavno, u 19. stoljeću, a otišli sada, sredinom 20. stoljeća, Europljani su samo privremeno zaposjeli ove zemlje JI je obilježen kolonijalnim osvajanjima – britanskim na Z, francuskim na I. -Ova dva imperijalizma su ostavila među njima nezavisni Sijam kao državu tampon priznatu 1896. Francuzi su 1887. ujedinili u Indokinesku uniju Tonkin, Anam, Košinšinu, Kampućiju i Laos. Englezi su Burmu pripojili svojoj Indijskoj imperiji. Oni su na samom kraju Malajskog poluotoka nametnuli svoju vlast malajskim državama i učinili Singapur jednom od najvažnijih luka Dalekog istoka. -Za vrijeme Drugog svjetskog rata, japanska dominacija je jednim udarcem srušila te kolonijalne građevine nedavne prošlosti. *Singapur i Burma – dobile nezavisnost od Engleza *Vijetnam – ratovao s Frnacuzima *Države I Indokine postižu potpunu nezavisnost tek 21. 7. 1954. Ženevskim sporazumom. Nekadašnja francuska Indokina time je podijeljena na 4 područja. *Ženevski sporazum je podijelio Anam na 2 dijela – Sjever stvara Demokratsku Republiku Vijetnam (uključena je u komunistički svijet, vezana s Kinom, SSSRom), a Jug Republiku Vijetnam (pod kontrolom je SAD). Francuska je 1949. priznala nezavisno kraljevstvo Laos i Kampućiju. Uza sva urgentna pitanja ostaju i dalje stari kulturni problemi I dalje postoji opreka između prenaseljenih nizina i slabo naseljenih planinskih područja. Sudaraju se 2 povijesna doba : nizine (uzgoj riže) – gusta naseljenost u delti Crvene rijeke (Vijetnamci) viši predjeli, planine (primitivno polunezavisno animističko i malobrojno pučanstvo bavi se poljoprivredom na ugar) - katolici drže vlast u Sajgonu Indonezija Iza Malajskog poluotoka Azija se utapa u Pacifik. Indonezija je nastavlja prema i tisućama svojih otoka, najvećim otočjem na svijetu. Indonezijski arhipelag živio je u središtu ogromne ruže vjetrova; neprestano ga zahvaćaju odjeci često vrlo udaljenih događaja -Kad su prvih stoljeća naše ere mornari i trgovci iz Indije došli osnovati na indonezijskim otocima svoje naseobine (kao i u Burmi, Sijamu i Kapućiji) donijeli su hinduizam i budizam koji će zajedno cvasti, prilagoditi se otočnim kulturama i služiti kao oslonac novim kraljevstvima. Prva kraljevstva – na Sumatri Najveća i najsnažnija – na Javi Java ima visoka brda, ogromne prašume, sređenu seljačku kulturu. Indojavanska civilizacija ostaje točkasto prošarana bilo da je riječ o njezinu pismu, nastalom od indijskog pisma pali, o njezinu pjesništvu, o pričama posuđenim od hinduskih uzora.

32

-Između «kraljeva» kratona vode se stalni ratovi od kojih krajem 13. stoljeća konačno nastaje veliko hinduističko carstvo, carstvo Majapahita. -To će carstvo s Jave pokoriti ostale otoke i pretvoriti ih u vazale i zavisne državice budući da raspolaže s okretnom mornaricom. -Vlada Singapurom, «lavljim gradom» na otoku Malaku, dopire do Nove Gvineje i Filipina. 1420. muslimani zauzimaju Malaku. Od 1450. njihov će pobjedonosni otpor dovršiti raspadanje carstva. -Početkom 16. stoljeća stižu Portugalci. -Samo će otok Bali zadržati brahmansko naslijeđe tih davnih vremena. -Portugalci zauzimaju Malaku 1511. a Molučke otoke osvajaju 1512. -Tokom 17. stoljeća dolazi do novog prodora, mnogo opasnijeg – do prodora Nizozemaca. -Oni su 1605. u Ambonu na Molučkim otocima, 1607. na Celebesu, osnivaju Bataviju 1619. i gospodare Javom. *1641. izbacuju Portugalce iz Malake. -Poslije poraza Japana 1945. indonežanski su nacionalisti proglasili 17. 5. 1945. nezavisnost Indonezije, na čelu s predsjednikom Sukarnom. -Nizozemci su tada nastojali povratit staro stanje njihove vladavine, ali su na Celebesu i Borneu naišli na odlučan otpor. Prva policijska operacija – srpanj 1947. – pobunjenici se bore protiv Nizozemaca Druga policijska operacija – prosinac 1949. – beskorisna kao i prva *27. 12. 1949. u Haagu se kraljica odrekla suvereniteta nad bivšom Nizozemskom Indijom, osim nad nizozemskim dijelom Nove Gvineje. Batavija je postala Džakarta. Rase, religije, stupanj razvoja, geografski aspekti, kulture žive jedni pored drugih u krajnje izmiješanoj civilizaciji. Na svim primitivnim otocima, čak i na Javi ima primitivnih naroda koji još žive u kamenom dobu. Na Javi se razlikuju 3 malajske grupe: Sundanci, Madurani i Javanci Koliko naroda, toliko jezika ili narječja. Među tim izdijeljenim svjetovima potreban je zajednički jezik, neka lingua franca. Tu je ulogu imao već od 17. stoljeća malajsko-polinezijski ili malajski On je dao indonežanski jezik koji su se služili nacionalisti i prije nego što je postao službeni jezik nove republike. Raznolikost jezika, raznolikost čak i zbrka kulturnih dobara. U zemlji nema džamija. *Nije lak zadatak održavati jedinstvo tih naroda Mržnja prema Nizozemcima nije dovoljna. Sve je seljaštvo izjednačeno u siromaštvu. Jadni seljaci u stvari su najčešće zatočenici privrede preživljavanja. Riža je osnova prehrane. Bivoli se uzgajaju isključivo za oranje i prijevoz.

33

Industrija je još u povojima, osim naftnih postrojenja i plantaža kaučkovca s proizvodnjom polu-prerađevina. -Industrijske djelatnosti na otocima (europske, kineske ili nacionalne) nisu u stanju ubrzati privredni rast Indonezije. -Istovremeno je velika izvozna proizvodnja (kaučuk, kava, duhan, šećer) koju su razvili Nizozemci doživjela smanjenje izvoza poslije prekida s Nizozemskom. -No, oni još uvijek čine 75% izvoza s arhipelaga. Iako nezavisan, arhipelag je još uvijek u ekonomskom pogledu u tipično kolonijalnom položaju. *Java je iznimno naseljena. 1815. je imala 5 milijuna stanovnika. 1945. 50 milijuna. -Stigla je do gustoće stanovništva po četvornom kilometru koja je na granici mogućega. -Centralizam Jave razdražuje i pothranjuje mnoge snažne separatizme, mnoge pokrete za stvarnu federaciju. -Raste broj separatističkih pobuna (Molučka republika u Ambonu). -Druge poteškoće su u tome što je trebalo ukinuti slobodu djelovanja Komunističke, Socijalističke i Liberalne muslimanske stranke. Otada se «sukarnizam» pojavljuje kao jedina stranka čiji je program «vođena demokracija».

JAPAN (6.poglavlje) -nalazi se na samom kraju svijeta -otočna je zemlja te su ga često uspoređivali s Britanskim otocima -zemlja minijaturnih vrtova, ceremonija čaja, trešanja u cvatu, budistizma.. -sve što su i primili izvana, preradili su na japanski način te je od mnogobrojnih posudbi, Japan stvorio vrlo zasebnu civilizaciju *1691. jedan je novinar rekao: »Što je najneobičnije od onoga što može pokazati Japan? -Japanci.  « -od 5.tisućljeća pr.n.e. do 6. stoljeća naše ere kada stiže značajni prinos kineske civilizacije, Japan sporo izgrađuje grubu ali snažnu kulturu ! -od 5.tisućljeća do početka kršćanske ere samo je jedno razvijeno područje- današnji grad Kyoto-srce velikog otoka Honshu, a na toj povlaštenoj pozornici pojavljuju se 3 velike promjene, gotovo jedna za drugom: 1. prva otkrivena kultura govori o elementima koji su došli iz Koreje, Mandžurije, po tome se da zaključiti da su vrlo rano stigli ljudi s kontinenta i započeli borbu protiv Ainua, prvih stanovnika otočja 2. oko 3. i 2. st.pr.n.e. došlo je do nove invazije, pojavljuje se mnoštovo dobara i novih predmeta: grnčarsko kolo, bronca, ogledala, zvona, kineski novac, riža i južnjačka kuća..-tzv. Kultura Ulice Yoyoi 3. oko 2. i 3. st. naše ere, naslućuje se se niz rodova s poglavarima konjanicima, plemići se pokazuju kao potomci lokalnih božanstava. -politički i vjerski sustav već postoji, naročito neka primitivna religija, od koje se konzervativni Japan nikad neće rastati, u 19. stoljeću ta će se religija nazvati Shinto (glas bogova) ili kako to na Zapadu zovu šintoizam.

34

Japansko carstvo povezuje se s legendarnim počecima japanske carske dinastije, potekle od božanstva sunca Amaterasua, to će se carstvo polako uspostavljati, u 8. stoljeću sastavljene su prve japanske kronike. -tako nastaje povijesni Japan, sa svojom hijerarhijom, pisarima, kroničarima, poslanstvima kod kineskih careva... -taj carski Japan uskoro će se razvijati u novom svijetlu, pod utjecajem kineske civilizacije -Kina je dala ime otočju, Zemlja izlazećeg sunca, kineski Je-pen -prva japansko-kineska civilizacija zlatno je doba starog Japana -tijekom tog dugog kulturnog stapanja sve je podložno prenošenju, kineski klasici, krasopisanja, slikarstvo, arhitektura, ustanove, pravo... – kineski se utjecaj nalazi posvuda -u religiji pučki budizam preuzima sve, čak i stara šinto vjerovanja, tako da stvara zajedničku religiju; Shingon. Šintoistička svetišta tada prelaze pod nadzor te nove sekte, zvane dualistički šintoizam. -širi se i pismo koje će se nadaleko rasprostrijeti u obliku alfabeta od samo 47 slogova -od kraja 8. stoljeća do 1186. Mikado caruje, ali ne vlada; oni su zatočenici i marionete svemoćnog klana Fujiwara. -kraj duge vladavine Fujiwara otvara beskrajno dugo razdoblje šogunat (1192-1868)- za to su vrijeme klanovi potiskivali jedni druge, smjenjivali, ali se i slagali ugnjetavajući ostatak stanovništva, podijeljen u kaste-plemići, seljaci, obrtnici, trgovci-samo prvi lagodno žive. Feudalni Japan razvio se na kulturnom i religioznom planu. -budizam je poprimio različite oblike: Zen, također iz Kine, od 7. se stoljeća širi zaslugom samuraja-bila je to religija vojnika. No, priče koje je Zen propovijedao iako korisni savjeti posebno vojniku, mogli su se primjenjivati i u životu ostatka naroda: simbolično je govorio protiv svih prisila jednog društva s vrlo strogim pravilima i nepopustljivim odgojem -revolucija Tokugawa za dulje od dva stoljeća izdvojit će Japan od ostatka svijeta i ojačati fudalne ustanove i običaje -velika odluka te vlade u Yedu (današnjem Tokiju), bila je da 1639. Japan zatvori za strance. Razlog tomu bio je strah od Zapada. Suvremeni Japan -prekid Japana s vanjskim svijetom trajao je više od 2 stoljeća-sve do revolucije koja započinje eru Meiji 1868., a za kojom ubrzo slijedi jaka industrijalizacija zemlje -dolazi do povećanja broja stanovnika, porasta proizvodnje riže, uvođenja novih kultura, gradovi se povećavaju... -industrijalizacija nije samo ekonomska pojava: uvijek čini i određene društvene promjene čiji tok koči ili olakšava ekonomski proces, disciplinirano društvo Japana nije bilo prepreka. -nakon predaje Japana, poslije atomskih bombi na Hiroshimu (5.8.1945.) i Nagasaki (8.8.1945.) slijedilo je besprimjerno rasulo –propada sav pothvat izgradnje poduzet od početka razdoblja Meiji 1868., koji je Japan učinio izvanrednom iznimkom među zemljama Dalekog istoka s početka 20.stoljeća -nakon 1945. ponovno gradi temlje svog blagostanja i tada postiže razinu koju ranije nije ostvario, prestaje biti vojna sila ali postaje privredna velesila (iako skromnih prirodnih uvjeta) *politika: suvremeni Japan ima svoje stranke i svoja fanatična desničarska nasilja koja se oslanjaju na još uvijek gorljivi tradicionalizam zemlje. →u Japanu danas vlada određeni kodeks društva, odgoja, časti, i kažimo to, njegove kulture.

35

SKRIPTA, BRAUDEL (273-321.str) Prostori, slobode - Sudbinu Europe posve je odredio neprestan razvoj posebnih sloboda, koje su u stvari posvlastice rezervirane za određene grupe; neke ograničene, neke široke. Te se slobode često suprostavljaju i čak isključuju. - Europski se prostor određuje: V-XIII.st. - Europski se prostor zargraničio nizom ratova i osvajanja. Sve počinje lomom Rimskog Carstva na 2 dijela, lomom koji potvrđuje, ali ga ne stvara car Teodozije 395. godine. - Nakon podjele 395.g. Zapadni dio će se upoznat s nizom kataklizmi na granicama : 1. Na sjeveroistoku : ∗ Dvostruki limes rijeka Rajne i Dunava nije izdržao pred najezdama barbara koji su bježali pred Hunima ∗ Razvaljena vrata bit će opet zatvorena tek nakon poraza Huna u velikoj bici na Katalunskim poljima 451.god. 2. Na jugu : ∗ Stvara se opasna granica već od prvih uspjeha arapskih osvajanja kompaktnog Pirenejskog poluotoka, a zatim i Sicilije. ∗ Prva djelotvorna reakcija bit će stvaranje teške konjice koja će vođena Karlom Martelom pobijediti u bici kod Poitersa 732.god. ∗ Protiv islama kršćanstvo će morati izmisliti ideju-vodilju : Križarske ratove, započeli su 1095. a zadnji je bio 1270. 3. Na zapadu i sjeverozapadu : ∗ Provale Normana (Vikinga) iznenadit će Europu, ovi su nemilosrdni gusari teško opljačkali Europu, ali ipak divimo se njihovim pomorskim uspjesima (npr. otkriće Amerike prije Komlumba) - Brzo izgrađeno carstvo Karla Velikoga ruši se neduga nakon smrti čuvenog vladara (814.) - Feudalizam izgrađuje Europu : - Feudalizam nije moguć, u Europi ili bilo gdje drugdje, ako nema prethodnog raspada nekog većeg političkog tijela. U slučaju Europe to tijelo je veliko Karolinško carstvo. - Feudalizmu je bilo potrebno nekoliko stoljeća da se se uspostavi. - Međutim, feudalizam je još i nešto drugo : društvo utemeljeno na ljudskim odnosima, na lancu međusobne zavisnosti, privreda u kojoj zemlja nije jedino, ali je najčešće sredstvo plaćanja usluga. - Zanimljivo je što se unatoč svemu tomu, unatoč političkoj rascjepkanosti, uspostavila očigledna civilizacijska i kulturološka konvergencija. - Moralne, kulturne i vjerske vrijednosti posvuda su jednake, stoga uistinu postoji jedno jedino kršćanstvo, i ono što možemo nazvati viteškom civilizacijom. (Marc Bloch) - Sloboda ili, bolje rečeno, slobode: XI-XVIII.st - Pod slobodom treba podrazumijevati sve oblike sloboda, uključujući i zloupotrebe. - Te se slobode, u stvari, ne prestaju ugrožavati međusobno. Neka sloboda ogranićava, ukida neku drugu, koja će sama pak pasti pred nekim novim protivnikom. - Te kolektivne slobode, općenito govoreći imaju težak život.

36

- Oslobađanje seljaštva nazire se kao jedno od prvih oslobađanja, ali je posve sigurno posljednje koje je ostvareno – čak se može tvrditi da i danas nije završeno. - Porast privrede u Europi, počevši od X.st. povezan je s demografskim rastom i razvitkom gradova. - Već od XI. St i sve dok traje taj uspon, sudbina seljaka dotada vezanog uz zemlju, naglo se mijenja. - Slijedi prepuštanje zemlje poljodjelcima koji su je željeli, uz obvezu plaćanja vrlo male godišnje kamate starim vlasnicima. - To oslobođenje nije, međutim, ni potpuno ni opće, a nadasve nije konačno. - Vlastelin i dalje posjeduje više pravo na zemlju, koje, ovisno o okolnostima uvijek može pokazati svoju opresivnu moć. - Te im se slobode u stvari ponovno osporavaju u čitavoj Europi s privrednim i kapitalističkim prodorom modernog svijeta. - Pravi kapitalistički duh uglavnom potiče te veleposjednike zainteresirane za profit, za novac. - Sve, dakle (čak i ugovor o zakupu imanja često uglavljeni u naturi, u žitu, a ne uvijek u novcu) pogršavaju položaj seljaka. - Na Zapadu, zapravo, pod liberalnim uređenjem u usporedbi s onim na Istoku, promjena u korist seljaka počinje već u XVIII.st. - Francuska revolucija dovršava tu evoluciju jednim potezom, oslobađanjem seljaka od feudalnih dažbina. - Gradske slobode - Kad s materijalnim napretkom od XI do XIII st privredna kretanja mjenjaju smjer, počinje i preporod gradova. - Veliki, slobodni gradovi pojavljuju se rano u Italiji (Venecija, Genova, Firenze) i u Nizozemskoj. - Nesumnjivo, gradska privreda je mogla prosperirati tako kako je jedino zato što je uvelike nadmašila lokalnu privredu. - Hanza – zajednica sjevernih gradova na Baltiku i Njemačkoj, za trgovinu i obrt. - Početak je to vladavine trgovaca-poduzetnika. - Sloboda gradova će međutim, biti ugrožena kad moderne države budu jačale u XV.st. - Moderne države - Prekretnica nastaje u XV.st i prije svega gotovo isključivo tamo gdje nije došlo do intenzivne urbane revolucije. - Moderna se monarhija prvenstveno razvila u Špa., Fra. i Eng. - Državama ide u prilog i obožavanje narodnih masa koje u monarhuvide prirodnog zaštitnika od Crkve i velikaša. - Moderna država uskoro neće priznavati nikavu prevlast, ni nadmoć Svetoga Njemačkog Carstva, ni Pape. - Svaka država želi biti sama, bez kontrole, slobodna. - Kako moderna država postupno bude nametala svoju moć, Europska će civilizacija postati teritorijalna i nacionalna. - Unutar tih povlaštenih sloboda, što može biti s osobnom slobodom ? - Intelektualni pokret renesanse postavio je temelje slobode savjesti. - Renesansa i humanizam obnavljaju poštivanje i značaj čovjeka kao pojedinca, veličaju njegov osobni um i moć. - Pojedinac se u svakodnevnom životu tako nalazi pred izvejsnom slobodom izbora. - No, istovremeno se uspostavlja i jedan novi poredak, koji u toj igri nameće stroge granice : dužnosti pojedinca porema društvu, poštivanje povlaštenih i posvlastica.

37

- Sloboda ili traganje za jednakošću ? - Napoleon je satrao da Francuzi ne traže slobodu već jednakost, tj. jednakost pred zakonom, ukidanje feudalnih obveza, ukratko- kraj posebnih sloboda, povlastica. Liberalizam : - Pojam slobode stekao je novu moć nakon što je formuliran u Deklaraciji o pravima čovjeka i građana.On s liberalizmom postaje doktrina. - Liberalizam ujedno znači : 1.političku doktrinu (povećati zakonodavnu i pravosudnu vlast i ograničiti izvršnu vlast; u tom se smislu suprostavlja autoritarnoj doktrini) 2. ekonomsku doktrinu („laissez faire“ koja isljučuje svako državno uplitanje u privrednu igru između pojedinaca, klasa i nacija.) 3. filozofsku doktrinu (koja traži slobodu mišljenja i smatra da vjersko jedinstvo nije uvjet društvenog jednistva) -

Međutim, tijekom cijele prve polovice XIX.st. liberalizam služi kao parava političkom osvajanju vlasti od strane trgovačke buržoazije i aristokracije. Riječju, čini se da se tobožnje traganje za slobodom, unutoč prividu, svodi na stare borge za slobode iliti povlastice. Liberalizam je bio mnogo više nego samo jedno političko razdoblje, bio je ideal zapadne civilizacije.

KRŠĆANSTVO, HUMANIZAM I ZNANSTVENA MISAO - Kršćanstvo : - Zapadno je kršćanstvo bilo i ostaje glavnma sastavnica Europske misli, pa čak i racionalističke misli koja se uspostavlja protiv njega, ali i polazeći od njega. - Kao ateist, Europljanin je još uvijek zarobljenik jedne etike i modela psihičkih ponašanja koji su duboko ukorijenjeni u kršćanskoj tradiciji. - Europljanin je „kršćanske krvi“. - Široko rasprostranjeno u Rimskome Carstvu, kršćanstvo je postala njegova službena vjera ediktom cara Konstantina 313.god. - Dakle, prije burnih osvajanja u V.st. i katastrofa do kojih će dovesti do pobjede Islama kršćanstvo je imalo vremena da se na neki način prilagodi. - U tom polaganom i teškom radu surađivali su prvi koncili i crveni oci – APOLOGETI - Najvažniji : SV. AUGUSTIN - Berber, rođen 345. u Tagasti (sj.Afrika), umro 430. kao biskup u Hiponu (današnji Alžir). - Njegova želja da pomiri vjeru i um, tj. sve u svemu, antičku i kršćansku civilizaciju, staro i novo vino, sve su to svjesni pokušaji koji ga s izvjesnog gledišta čine racionalistom. - Vjera kod sv. Augustina, vlada nad svime. - Doktrina sv. Augustina dala je svoju boju, svoje mogućnosti kretanja i rasprave zapadnome kršćanstvu. - U trenucima velikih nevolja u V.st Crkva se uspostavlja kao samo Carstvo, kao sama civilizacija antičkog svijeta koja je preuzela i koju će na neki način spasiti od propasti. - Crkva se spašava od propasti, ali uz tisuću podviga : - XIII. St. = borba protiv katara - XV. St. = rasprava između koncila i papinstva - XVI. St. = izbijanje reformacije i uspostava protureformacije, evangelizacija Novog svijeta, autoritative odredbe Tridentskog koncila 38

- XVII. St = pojava Jansenizma (???) - XVIII. St. = zaoštrava se borba protiv ateista, ta se borba nije ni okončala a već počinje Francuska revolucija. - U svakom slučaju XVI. I XVII st. živjet će u znaku brižnih vjerskih strasti i ekstremnih duhovnih razmirica, a u XVIII. st. uočavamo bitnu nazadovanje moći crkve.

- Humanizam i humanisti : - Problem termina : Humanizam je dvosmislena riječ i bilo bi opasno kad nebismo prije precizirali njene upotrebe i njen status. - To je znanstvena riječ koju su u XIX. St. skovali njemački povjeničari (točnije 1808.) - Međutim, riječ „humanizam“ nije ostala vezana jedino s humanistima i duhom talijanske renesanse. Ona je značila to i mnogo drugih stvari. - Augustin Renaudet : „Pod nazivom humanizma možemo definirati etiku ljudske uzvišenosti“ - Također, humanizam je na izvjestan način uvijek protiv : protiv isključive pokornosti Bogu, protiv svakoga isključivo materijalističkog poimanja svijeta, protiv svake doktrine koja bi zapostavljala čovjeka, protiv svakog poretka koje umanjuje čovjekovu odgovornost... - Humanizam je vječit zahtjev, plod gordosti. - Humanizam je polet, borbeni hod prema postupnoj emancipaciji čovjeka. - Humanizam renesanse : - Predstavlja vječiti dijalog između Rima i Rima, poganskog Rima s Kristovim Rimom, antičke civilizacije i kršćanske civilizacije. - Uistinu, poganski Rim na Zapadu nikada nije bio mrtav. - Humanisti traže te zaboravljenje latinske tekstove po knjižnicama, kako bi ih proučavali, cijenili i ponovo izdavali; kako bi vratili ugled jeziku i djelima Starih – Grka i Latina – s kojima će doslovce živjeti. - Naši artificijalni pojmovi Humanizma i Renesanse imaju dvostruku upotrebu, sva se pokreta brkaju u jedno i u vremenu i prostoru. - Humanizam, ako je i bio djelo uskih krugova ljudi, nipošto nije bio ograničen na nekolicinu gradova ili kraljevskih dvorova. - Da li humanizam renesanse predstavlja, ili ne, borbu protiv kršćanstva ? - Možda to znači previše procjenjivati renesansu današnjim očima. Izvjesno je da se na okreće od tradicionalnog naučavanja skolasitike i teologije. Nedvojbeno je da ona svoje užitke nalazi u poganskih tekstovima iz antičke književnosti. Ali iz toga nužno ne proizlazi da ona ustaje protiv Boga i Crkve. - Protestantski humanizam : - Ogromna rijeka reformacije počinje izvirati između XV. I XVI. st. - Ona se bjelodano afirmira 31.10.1517. kad Martin Luther (ne King ) zabija 95 teza na vrata crkve u Wittembergu. - Ta rijeka teče kroz strahovite ekcese vjerskih ratova (Traju 100-tinjak godina). - U međuvremenu se iz njemačke proširuju i na druge zemlje i za sobom ostavljaju neizmjerne ruševine. - Tisuće ljudi (jer reformacija, ra razliku od humanizma renesanse, odmah pridobija narodne mase) i muškarci i žene, kako bi obranili svoju vjeru moraju proći snažnu represiju i osude. - Svi ti bjesomučni sukobi smiruju se s XVIII. stoljećem, a ponekad i ranije. Protestantizam ih je nadživio, stigavši sve do nas.

39

- Dva velika vala protestantizma : 1. silovito djelovanje Martina Luthera (1483 – 1564) 2. promišljeno djelovanje Calvina (1509-1564) - Njihova su područja različita, njihove zajedniče točke, unatoč razlikama, brojne : raskid s Rimom, s kultom svetaca, ukidanje redovnog svećeničkog zvanja, sakramenti smanjenji od 7 na 2 : krštenje i pričest. Ponekad jos postoji neslaganje u vezi s pričesti. - Da li je granica između katoličkog i protestantskog svijeta nastala slučajno samo iz vjerskih borbi ? - Europa je poput debla stabala nastajala uzastopnim slojevima različite starosti. Najstariji je dio debla Zapad, srce stabla, ono što ga je nekoć osvojilo – civiliziralo – Rimsko Carstvo. S one strane granica tog carstva europska se civilizacija širila kasno, nakon propasti Rimskog Carstva. To su novi slojevi debla. Zato nije puki slučaj što granice vjerske različitosti, prate uvelike granice nekadašnje stare i nove Evrope. - Stara je europa odanija svojim starim vjerskim tradicijana vezinim uz Rim održala vezu, dok je Nova europa, izmješanija, mlađa, manje odana vjerskoj hijerarhiji prihvatila Protestantizam. - Treba razlikovati prvotni, militantni protestantizam iz XVI.st i pobjednički prot. Iz XVII.st. - Prvi je karakterizirala željezna ruka, red, strogost - Novi protestantizam favorizirao je slobodu savjesti. Dogmatična strogost postupno će slabiti. - U svakom slučaju protestantizam se tada usmjerava prema pravu na slobodno preispitivanje prema povjesnoj kritici svetih spisa, prema ateističkom racionalizmu. - Humanizam revolucionarnog nadahnuća : - Francuska revolucija 1789. - jedina prava revolucija u pravom smislu riječi - istinska revolucija uvijek se vrši protiv moderne države, iznutra, s ciljem autoreformiranja, jedine su bile dostojne toga naziva dvije engleske revolucije (1640. – 1658. prva, i 1688. druga ) - najveći simbol nosi i dan danas Francuska revolucija. - Postojalo je više faza revolucije : a) Liberalna i umjerena revolucija s nekoliko dramatičnih epizoda (pad Bastille) b) Druga, nasilna faza slijedi nakon objavljivanja rata Austriji 20.3.1792. koja završava pogubljenjem Robespierra 1794. c) Treća faza revolucije (treba li ju još zvat tako ?) zbiva se od termidora do brimera ( od 28.srpnja 1794. do 9. i 10. studenog 1799) obuhvaćajući tako čitavu vladavinu Direktorija d) Četvrta faza obuhvaćala bi Konzulat, Carstvo i Stotinu dana (od 1799. do 1815.) - Francuska revolucija je prema svojim prvobitnim nakama trebala biti rješenje po ukusu prosvijećenog apsolutizma. - Poruke francuske revolucije : Čini se da je nakon 1815. revolucija ušutkana. Ona ipak opstaje u srcima i svjestima i preživljava u svojim bitnim tekovinama. - Podržvaljena dobra nisu vraćena starim vlasnicima, revolucionarne tekovine su u tom pogledu sačuvane kao šta je sačuvano i načelo o pravima pojedinca, zajamčenih Poveljom iz 1814. - Revolucionarni humanizam evocira, dakle legitimnost nasilja u službi prava, jednakosti i pravde. - Znanstvena misao prije XIX. st. :

40

- Svaki znanstveni postupak redovito se uklapa u neko opće tumačenje svijeta, nema napretka, nema rasuđivanja niti plodnih hipoteza ako ne postoji opći sustav refrenci u odnosu na koji se treba smjestiti a zatim i orjentirati. - Od XIII. St do danas zapadna je znanost upoznala samo 3 opća tumačenja :  Aristotelov sustav  Descartesov i Newtonov sustav  Einsteinov sustav - Sustav svijeta koje je razradio Aristotel vladat će Europom sve do XVII, čak i do XVIII. st jer neće odmah pasti pred napadima Kopernika, Keplera i Galilea. - Aristotelovo jedinstvo svijeta jest red : svako tijelo ima svoje prirodno mjesto. - Veliki događaj je uspostavljanje novog sustava : apstraktnog, geometriziranog Descartesovog svijeta, i još više Newtonova, u koje se sve drži i sažima u općoj gravitaciji tijela. - Taj će zamišljeni svijet imati teški život i proći će kroz sve revolucije u znanosti do Einsteina. - Descartes, „slobodan čovjek“ - Rekontruirati njegovu misao i pratiti je u njenome kretanju jednako je teško kao pratiti njego burni tajnoviti život. - Knjiga : „Rasprava o metodi“ (1637.) sve je zapravo pojednostavila. - Pred nama je prva sustavna i moderna kritika spoznaje, herojska borba protiv svake intelektualne ili metafizičke prevare, svake greške “pjesničke intuicije“. - Descartes se, bez poteškoća, oslobađa „geometrijskog relazima“ Grka; Njegova matematika je čista apstraktnost. - Povjesničar Lucien Fevbre u pravu je kad ga smatra čovjekom koji živi svoj um kao što živi i svoje uvjerenje, suprostavljajući se svemu što je XVI.st. donijelo sa sobom. - Godine preokreta, 1780 - 1820. postavljaju posljednji problem, prijelaz preko praga koji k vodi k odista modernoj znanosti. - Najveća prepreka u XVIII. st. ? - Možda je to bilo strogo odjeljivanje znanosti na zasebna područja, od kojih su neka brzo napredovala a neka nazadovala. - Iz kojih je razloga prijeđen prag i tako osigurana znanstvena sudbina jedne civilizacije ? - Materijalističko objašnjenje je očigledno. Privredni uspod XVIII.St. dotada bez presedana, pokrenuo je cijeli svijet a Europa je neiminovno postala njegovo srce.

41

Fali 321-354

42

Latinska Amerika Ameriku čine dvije kulturne cjeline. «Amerika» u užem smislu riječi, tj. Sjedinjene Američke Države (zajedno s Kanadom): to je istinski Novi svijet (svijet čudesnih dostignuća, svijet sutrašnjice). Zatim, prostranija polovina kontinenta, druga Amerika koja je pristala na pridjev «latinska» koji joj je ne tako davno (oko 1865. godine) nadjenula Francuska, a potom i Europa. Prostor, priroda i društvo: književna svjedočanstva Latinska je Amerika nepregledno prostranstvo. Njena se prorijeđena ljudska masa koš uvijek gubi u prekomjerno širokom odijelu. Prostora je napretek i to opija ljude. Južnoamerička priroda rodila je i još uvijek rađa izuzetne, siromašne i izdržljive ljude; gaucha s pampe, brazilskog cabocla, meksičkog seljaka peona. Meksiko – Emilian Zapata (1911.-1919. ; vođa koji je ratovao diljem Meksika) Stvara se socijalna i seljačka borbena književnost: i dan-danas je bijednik što su ga priroda, prostor ili sama njegova bijeda odvojili od svijeta, književni junak bez premca, no o njemu sada skrbi jedna nova, borbena, snažna, izravna, kričava književnost prikazujući ga kao žrtvu i to prvenstveno društva, pa čak i same civilizacije koja je prema užasima njegovog života zapravo jednako tako ravnodušna kao i sama divlja priroda. Ta književnost je novo doba, nesumnjivo revolucionarna, svjedoči o oštrom buđenju svijesti o istinskim južno-američkim problemima i postepenom gubitku povjerenja u dobročinstva koja sama po sebi donosi «civilizacija». Čitavu jednu književnost u potpunosti preplavljuje bijeda seljaštva čiji je jedini lijek pobuna, nasilje, revolucija. Oči u oči s rasnim problemom : bratstvo? Pa ipak, Latinska Amerika je uspjela razriješiti ili barem upravo razrješava (bez obzira na prešućivanja, zastoje ili duhovnu ograničenost) jedan od najtežih problema postavljenih pred nju : rasni problem Na njenom tlu su se smjestile, rame uz rame, 3 velike ljudske rase: žuta (Indijanci, pogrešno nazvani crvenima, Asteci, Maje, Meksikanci, …), crna (pristigli s obala Gvinejskog zaljeva i iz čitave Afrike kao robovi), bijela (pridošli iz Europe, Španjolske, Italije, …) Sve tri žilave i nespremne da se izbrišu pred ostalima. Niti jedna od njih nije bila dovoljno jaka da izbriše ili barem pokuša izbrisati ostale. Etnički prostori: u svakom slučaju, ništa nije jasnije od današnjih geografskih tragova i lokalizacija tih različitih rasa. Prošlost to objašnjava. Prvi bijeli osvajači došli su u dodir s indijanskim civilizacijama i prema njima se divljački ponijeli (izrabljivanje i prisilni rad).

43

Urođeničko stanovništvo se smanjilo u nečuvenim razmjerima. Ali, sve su istinske, guste indijanske civilizacije na kraju preživjele (spasila ih je njihova mnogobrojnost). Crnci su pak opstali tamo gdje ih je još u 16. stoljeću dovela i zadržala nakon ukidanja ropstva klima, plantaže, zlatonosni pijesak ili žile, raskoš gradova ili slučaj. Oni prevladavaju na sjeveru, u srcu kolonijalnog Brazila. Što se tiče bijelaca, njihovo se zauzimanje američkog kontinenta odvijalo u najmanje 2 velike etape, svaka s različitim etničkim sastavom. Za prvog osvajanja, bijelci su se nastanili posvuda gdje su se mogli prehraniti (Španjolci, Portugalci). Drugi val osvajanja slijedi nakon što Južna Amerika širom otvara vrata europskim doseljenicima (masovan dolazak Talijana, Portugalaca, Španjolaca, …). Doseljenici su utemeljili nove industrije i proslavili nova područja. Način života je uočljiv svugdje – mješavina primitivnog, srednjovjekovnog, robovlasničkog i kapitalističkog Bitno je bratstvo rasa: sve su one doprinijele, svaka na svoj način, izgradnji Latinske Amerike Bogatstvo i moć su još uvijek najčešće u rukama bijelaca. Naravno, tamo gdje pravi bijelci postoje, jer su rase veoma izmiješane. Etnička snošljivost i bratstvo očitiji su nego drugdje, pogotovo u Meksiku (bijelci i Indijanci) i SI Brazilu (bijelci i crnci). Premda se to bratstvo ne iskazuje, ono ipak u cjelini postoji i predstavlja jednu od izvornih značajki druge Amerike. Ekonomija, civilizacije na kušnji Latinska Amerika, unatoč svojom nehaju, veseloj ćudi, neobuzdanosti i bučnim pučkim svetkovinama još uvijek duboko pati pred današnjim, kao što je patila i pred jučerašnjim svijetom. Ona je također i «kontinent tuge» Ona se mora suočiti s cjelovitom revizijom svojih struktura i ponašanja. To je društveno i ekonomski slabo ili loše strukturiran svijet, jer su ga u prošlosti stoljećima neprestano uništavali, a zatim ovlaš podizali. Ekonomske fluktuacije nepredvidive su oseke. Amerika trči za svojom materijalnom sudbinom. Već je stoljećima, htjela to ona ili ne, osuđena na tu utrku, u kojoj češće gubi nego što dobiva. Južna Amerika je posljednji trkač i ulaže nadljudske napore da ne zaostane. Taj je proces ključ latinsko-američke ekonomske prošlosti i sadašnjosti. Ekonomija je prvo bila kolonijalnog tipa, a nakon kolonijalnog doba se održala u obliku ekonomije ovisnosti.

44

Postoji nekoliko ciklusa proizvodnje, poput ciklusa plemenitih metala (zlata i srebra, 1630.1640. godine), uzgoja pamuka, pa ciklusa kultura (šećera, kave, …). Nakon promjena ciklusa slijede snažne krize. Njihova je razorna moć tolika da može jednim udarcem dovesti do nazadovanja cijele ekonomije jedne snažne zemlje. Industrijski nesklad prepreka je modernoj industrijalizaciji: razvoj Južne Amerike u pravilu je urodio neskladnim, neuravnoteženim ekonomijama. Postoji nedostatak sredstava komunikacije; ceste nisu građene za potrebe nacionalne ekonomije. Postoje snažne opreke između nerazvijenih područja ili područja napuštenih od relativno visokorazvijenih područja. Naposljetku, nigdje ne postoji snažno seljaštvo poput europskog (a 60-70 % stanovništva čine seljaci). Ne postoji klasa ukorijenjenih seljaka koji zaista znaju obrađivati zemlju i zato jer je s druge strane raspodjela zemlje takva da sprečava njihovo ukorjenjivanje i normalnu proizvodnju. Tako je južnoamerička ekonomija dvostruka: razvijeni i do krajnosti industrijaliziran uzak sektor modernog života i ogroman potpuno arhaičan sektor još uvijek primitivnog seoskog života. Socijalni problem: nužnost revizije postavlja gotovo jednako pred svim latinsko-američkim zemljama u razvoju; utoliko nužnije što je prati gorući socijalni problem. Jaz između društava koja sudjeluju u razvoju i iz toga izvlače dobit te društava koja ostaju van igre. Također, ritam prirasta stanovništva najveći je na svijetu. Vlada jedna nesretna, neobrazovana, neorganizirana radnička klasa. Krhkost upravljačkih klasa i elite. Slabost Južne Amerike je krhkost politički i ekonomski odgovornih upravljačkih klasa. Južnoj Americi nedostaju čvrste političke stranke i stabilno građanstvo. Osjećaj nesigurnosti, nestabilnosti i neizvjesnosti kod Južnoamerikanaca je sigurno opravdan. Možda je manje opravdan njihov pesimizam. Nestabilnost je prvenstveno nestabilnost civilizacije koja se traži, pokušava odrediti, opterećena bolnom no snažnom stvarnošću. Latinska Amerika stvara svoju vlastitu civilizaciju. Njena svaka zemlja ima svoj osobiti folklor, glazbu, bajke, indijansku, španjolsku ili crnačku tradiciju. Taj folklor isto tako snažno obilježava vjerski život, njegov snažni no primitivni i čudotvorni srednjovjekovni katolicizam.

Prava Amerika : Sjedinjene Američke Države

45

Amerika je nova oblikom i načelima –Thomas Jefferson Kolonizacija i nezavisnost Prva dobra prilika bila je u sve u svemu kasno osvajanje i čvrsto zaposjedanje jednog obalnog dijela Amerike. Smjestiti se znači postojati. a) Kristofor Kolumbo 1492. – Španjolska pobjeđuje b) Alvarez Cabral 1500. – Portugalci osvajaju Terra Santa Cruz koja dobiva ime Brazil c) Francuzi pristižu na sve atlantske obale Novog svijeta, do Antila, Floride i obala Brazila, Kanade d) Englezi stižu posljednji, Walter Raleigh pristiže na obalu Virginie u 16. stoljeću, hodočasnici s May Flowera stižu 1620. na Cape Cod. Godine 1762. pri kraju istinske bitke za američki kontinent, s jedne strane se nalazio milijun Engleza nasuprot 63.000 Francuza. Engleska ili «američka» sreća je u tome što su Englezi između Španjolaca i Francuza uspjeli ostvariti tu eksplozivnu koncentraciju snaga. Engleski jezik i kultura danas vladaju svijetom zato što je nekoliko brodova godišnje prevozilo neznatan broj osoba. Prvi američki uzlet odvija se u okviru izrazito poljoprivredne ekonomije. No, svoj uspjeh (očigledan kad se usporedi s odmjerenim kanadskim razvojem) može također zahvaliti jednoj dodatnoj povoljnoj okolnosti: usmjerenosti prema moru. Od J k S najvažniju ulogu igraju voda, vodeni putovi, barke, … Britanski trgovački propisi zahtijevaju da američke kolonije kupuju u metropoli sve potrebne manufakturne proizvode, a da Britaniji ili njezinim kolonijama prodaju sve svoje poljoprivredne proizvode. Pri kraju 18. stoljeća sve je jasno: flota SADa premašuje sve ostale i one postaju prva pomorska zemlja svijeta. Ne postoji događaj poznatiji od stjecanja nezavisnosti britanskih kolonija u Sjevernoj Americi (1773.-1782.) Velika Britanija se odvaja od SADa; zbog svojih iracionalnih poreza (porez na čaj, američki Englezi nemaju svog poslanika u londonskom parlamentu) te zbog okretanja Dalekom Istoku (prema Indijskom oceanu i Indiji). Deklaracija o nezavisnosti proglašena je 4. srpnja 1776. Ona štiti moć i odgovornost bogatih i ostalima je velika povlastica da su zakonom zaštićeni od bogatih. Osvajanje zapada

46

Od samog početka SAD sebe drže pionirskom nacijom, što bi se moglo reći i za sve nacije koje se hvataju ukoštac s ogromnim prostranstvom koje treba zauzeti, uljuditi i svesti na ljudske dimenzije, neovisno o tome radi li se o Rusiji, Brazilu ili Argentini. Geografska je ekspanzija prvi oblik svakog rasta, bilo ekonomskog, nacionalnog, državnog ili čak civilizacijskog. SAD su se gotovo bez ispaljenog metka proširile s Atlantika na Pacifik. SAD su kupile Louisianu 1803., dobile španjolsku Floridu 1821., Britanija im je 1846. godine ustupila Oregon, ratom su Meksiku preoteli Texas, New Mexico i Kaliforniju 1846. Kapitalizam je upravljao tim kretanjem naprijed U SAD se ne govori o seljaku vezanom za zemlju, već o špekulantu (kupi posjed, pa ga proda itd.). Tajna ekonomskog života je živi unaprijed. Ne računa se na novac koji se ima već na onaj budući. Amerika koja je osvojila Zapad i Divlji zapad bitno je protestantska. Jedini se protestantizam suočio s tom iznenadnom teškom životnom situacijom ljudi rasutih u prostoru. Zasluga američkih protestanata je to što su poticali i podržavali vjerski žar. Industrijalizacija i urbanizacija Jedna prvenstveno poljoprivredna zemlja postala je industrijska. To ne bi bilo moguće bez ogromnog rasta gradova. Kao i u Engleskoj, došlo je do zamaha tekstilne industrije i u Novoj Engleskoj. Događa se i boom željeznica, 1865. Sve do 1880. SAD su primale engleske i škotske doseljenike – svoje prve stanovnike europskog porijekla, zatim stižu Nijemci i Irci koji pomalo deangliziraju pa čak i deprotestantiziraju američko stanovništvo. Između 1880. i 1914. prima oko 25 milijuna Slavena i Mediteranaca. Veliku većinu tih posljednjih doseljenika neće u svoja njedra primiti Zapad već urbani i industrijski Istok. Doseljenici su se brzo i efikasno asimilirali. Svim je velikim gradovima potrebna bijedna, nekvalificirana radna snaga sa samog društvenog dna. Ako je ne mogu naći kod sebe, traže je drugdje. (primjerice, New York je nesumnjivo najveći portorikanski grad). Ipak je američka civilizacija izdržala, usprkos čudesnim promjenama i masovnim dolascima novih ljudi. Američka je civilizacija stvorena kroz 3 etape: na obalama Atlantskog oceana, od Atlantika do Pacifika i naposljetku «vertikalno» industrijalizacijom.

47

Najvjerojatnije je druga etapa, protekla u znaku Divljeg zapada i novog protestantizma utvrdila jednom zauvijek osnovne elemente the american way of life: poštovanje jedinke, krajnje pojednostavljenu religiju, silovito okrenuta prema dobrim djelima (međusobna ispomoć, zajednički pjev, društvene dužnosti …), primat engleskog jezika pred kojim se svi brišu. Gotovo su sve društvene razlike izražene i kroz vjeru. Na dnu ljestvice nalaze se narodne, nekoć vrlo siromašne baptističke zajednice, malo više stoji zasigurno svijet metodista, dok vrh zauzima profinjena, liturgijski pompozna sekta episkopalaca. Svatko je slobodan da vjeruje u ono što hoće pod jednim jedinim uvjetom: da vjeruje. Za kulturnu koheziju Amerike važno je to da se a priori teška prepreka koju je predstavljalo katoličanstvo doseljenika na čelu s Ircima, zatim Nijemcima, Talijanima, Slavenima i Meksikancima naposljetku uspješno prilagodilo američkim načinu života i svim njegovim okvirima. Odlučnu ulogu u tome odigrala je prva katolička masa, Irci. Sjene i poteškoće: od jučer do danas Drevni košmar: crnačko pitanje ili neiskorjenjiva kolonija Prisutnost afričkih crnaca, presađenih na američko tlo još u 17. stoljeću zbog razvoja južnjačkih plantaža. Za to su odgovorni povijest i geografija Na Jugu ropstvo se uspostavilo gotovo prirodno, poput svojevrsnog proširenja antilske ekonomije, u punom cvatu u 18. stoljeću. Koriste ga kako Španjolci na Floridi, Francuzi u New Orleansu (još do 1795. godine zbog šećerne trske) tako i G. Washington i T. Jefferson na svojim posjedima i Virginiji. Tako se u anglosaksonsku Ameriku uvukla živahna i netipična Afrika. Ustav iz 1787. nije ukinuo ropstvo. Dok su Indijanci koje su prvo kolonizirali iščezli u borbi s Europljanima pa ih danas možemo pronaći samo kao predstavnike iščezle rase u rezervatima, crnci su se pokazali žilavim protivnicima. Sredinom 19. stoljeća, pitanje ukidanja ili održanja ropstva izaziva vihor građanskog rata (1861.-1865.), ali to je tek jedan vid mnogostrukog i bratoubilačkog sukoba što je podijelio i suprotstavio Južne i Sjeverne Države. Rat započinje južnjačkim napadom na Fort Sumter 12. travnja 1861. godine; a završava kapitulacijom Juga 9. travnja 1865. godine. Ropstvo je ukinuto 18. prosinca 1865. Premda su dobili politička prava, crnci su ipak zadržali podređeno mjesto. Crnačka je manjina pratila i uklopila se u ekonomski uzlet Amerike. Danas ona ima svoje bogataše, pa i skorojeviće, sveučilišta, muzičare, pjesnike, pisce i crkve. No istinska joj jednakost izmiče.

48

Kapitalizam: od trustova do državnog intervencionizma i oligopolije Novi kapitalizam – automatizacija, propaganda, ogromno tržište, public relations. SAD i svijet Nikada se točno neće moći odrediti do koje je granice izolacionizam bio jedno od osnovnih obilježja SAD. SAD su jedan novi svijet, sasvim različit i bolji od drevne Europe (pobuna protiv roditelja). Ne gaji zanimanje za prilike u Europi. Ali se na svijet ne može zaboraviti; postoje trgovina, uvoz, izvoz, diplomatski odnosi. Provodi se politika izolacionizma. No, Roosevelt je mislio da svjetski mir iziskuje dokidanje nemira u malim zemljama. Želja mu je bila da se razoružaju sve zemlje svijeta, osim velike 4 (SAD, Kina, SSSR i Velika Britanija). SAD su morale izučiti zanat poput ostalih: dobro upoznati svijet koji tako dugo nisu poznavale ili nisu željele upoznati. Moć obavezuje! Zapravo je izbijanje SAD na čelnu poziciju u svijetu u kojem moraju živjeti, uz opasnost da nazaduju, posljedica čudesnog razvoja njihove moći koju možemo odrediti nizom pridjeva: ekonomska, politička, znanstvena, vojna, svjetska. Ta je moć postavši vidljiva nakon pobjede 1945. godine i bacanja atomske bombe na Hirošimu odmah postavlja problem europskog vodstva u smislu dvoboja. U prošlosti Europa je uvijek bila podijeljena na 2 neprijateljska tabora, čiji se sastav mijenjao ovisno o tome u kojem je trenutku koja nacija svojom moći bivala najopasnijom.Vodstvo, što se tiče moći danas više nego ikad ranije postavlja alternativu: Washington ili Moskva. Američki roman Američki roman već 20ak godina utječe na europsku i svjetsku književnost. Kroz engleski svijet Od 18. stoljeća do barem 1914. godine. London je bio središte svijeta. Danas je malo toga preostalo od engleske i francuske imperije. U Kanadi: Francuska i Engleska Britanija je izgubila Ameriku, no sačuvala Kanadu te je čak proširila s Atlantika na Pacifik. Frankofonska Kanada danas predstavlja trećinu stanovništva zemlje, tj. otprilike 6 milijuna ljudi. Ograničena na ogromnu pokrajinu Quebec, ona zauzima sve u svemu istočne prilaze Kanadi, ušće, donji i srednji tijek rijeke St. Lawrence. Premda okružena drugim ljudima, čvrsto je ukorijenjena.

49

Ti su Francuzi potomci 60. 000 seljaka iz Zapadne Francuske. Anglofoni Kanađani predstavljaju oko polovine stanovništva. Potpuno su prihvatili the american way of life. Oni su druga Amerika. Anglosaksonska će se Kanada bezbolno priključiti svom moćnom susjedu čija privlačna sila djeluje i na doseljenike iz raznih zemalja izvan anglosaksonskog svijeta. Kanada je u stvari međunarodna sila, mnogostruka prirodna bogatstva, ogromne zalihe vodene energije. Južna Afrika: Nizozemci, Englezi i Crnci J Afrika je nekad u doba jedrenjaka bila neophodno pomorsko odmorište na putu za Indiju. Englezi su se 1815. godine nametnuli Nizozemcima koji su tu živjeli već više od stoljeća (1652.). Vrhunac tog nametanja predstavlja burski rat (1899.-1902.). Osvajanje granice u američkom smislu riječi, najsnažnije je obilježje sudbine Južne Afrike. Lakše ćemo razumjeti tu granicu usporedimo li je s tolikim pokretnim granicama u SAD, Brazilu, Argentini, Čileu, Australiji, Novom Zelandu. Na njoj je glavnu ulogu odigrala svjetska povijest, a ne ona lokalna, afrička. Britanija unatoč formalnom priznanju 1884. godine nije u potpunosti prihvatila nezavisnost burskih republika, što je dovelo do slavnog burskog rata. Osam godina nakon predaje i aneksije dviju pokrajina (31. svibnja 1902. godine), britanska je vlada vratila pobijeđenima njihove slobode i osnovala dominion Južnoafrički Savez (1910.) Drama apartheida je danas osnovni problem Južna se Afrika, naročito od kraja drugog svjetskog rata, snažno industrijski i urbano razvija. Danas su nizozemski doseljenici i ostali kalvinisti prvenstveno seljaci i vlasnici prostranih farmi koje obično daju vrlo slabe prinose. Svi su oni potomci Bura, govore afrikaans koji potječe iz nizozemskog jezika i suprotstavljaju se jednako brojnim Englezima. Sve do 1939. godine Englezi i Afrikaneri nastojali su živjeti u miru te se zajednički suprotstaviti opasnosti koju su za njih predstavljali ljudi crne boje kože. 1961. godine Južnoafrički Savez je istupio iz Commonwealtha jer Britanija nije željela da joj se predbacuje opasna rasna politika što je jako ogorčila svijet. Bjelačka politika prema crncima i prema žutoj rasi (prisutna jedino u Natalu) oduvijek je bila egoistična i djelotvorna. Australija i Novi Zeland ili Engleska konačno sama U Australiji i na Novom Zelandu susrećemo živu i homogenu Englesku. Svoj europski i svjetski život Australija je započela 1788. godine, a Novi Zeland 1840.

50

Homogenost Australije i Novog Zelanda plod su gotovo potpunog nestanka urođeničkog stanovništva pred bijelcima: u slučaju Australije može se govoriti o potpunom iščeznuću dok je u slučaju Novog Zelanda riječ o brisanju s malim promjenama. Na Novom Zelandu kontakt je bio dramatičan ali povoljnog ishoda za Maore, Polinežane koji žive pretežno na Sjevernom otoku. Ipak, početkom 20. stoljeća, maorsko se stanovništvo počinje oporavljati od gotovo smrtonosne krize. Kratku povijest Australije i Novog Zelanda obilježava niz dobrih ekonomskih prilika, obično povezanih s promjenama u konjukturi ili u svjetskoj povijesti, iznenadnih dobrih prilika nalik vlaku u pokretu u kojeg valja uskočiti dok nije prekasno. Australiju su prvo naselili robijaši, kažnjenička kolonija (1788.). Uzgajaju se merino ovce.

51

DRUGA EVROPA: MOSKOVSKA KNEŽEVINA, RUSIJA, SSSR - Rusija, drevna Moskovska Kneževina, SSSR je tzv druga Evropa - ugled joj se temelji na činjenici da je zemlja najvećeg revolucionarnog iskustva, te je u rekordnom vremenu ostvarila nepobitno vlastitu industrijsku revoluciju - 1917. godine jedva industrijalizirana zemlja, no danas predstavlja protutežu moćnom SAD-u, te se postavlja pitanje je li socijalizam bio ili nije pretpostavka tog brzog uspjeha?

PRVO POGLAVLJE OD POSTANKA DO OKTOBARSKE REVOLUCIJE 1917. GODINE - prva poteškoća je ogromna geografska scena na kojoj počinje mnogostruka i složena povijest - druga poteškoća je ta da slavenski narodi kasno pristižu na taj prostor na kojem neće biti sami - kolijevku Slavena, predaka Rusa, čine Karpati i današnja Mala Poljska (Poljska je jedina zemlja u kojoj živi gotovo čisto slavensko stanovništvo) KIJEVSKA RUSIJA - taj obilni, dugo vremena gotovo ili potpuno nenastanjen prostor podsjeća na posvemašnju golotinju američkog kontinenta - prostrane ravnice, ogromne rijeke, nadljudske razdaljine, beskrajna prevlačenja brodova kopnom od rijeke do rijeke, divovske pokrajine: to je već bezmjernost Azije - Ruski prostor uz planine i prostrane šume čini i cjelina prostranih nizina između Bijelog mora, Sjeveernog ledenog mora i Baltika s jedne strane, te Kaspijskog i Crnog mora s druge strane. - Baltičko i Crno more su dva osnovna, živa i privlačna prostora, te je Rusija osuđena da ide s jednog na drugi, te da njima otvara vrata Zapadu i Mediteranu, tj. europskoj civilizaciji. - no isto tako sklona je otvaranju prema nemirnoj stepskoj i nomadskoj Aziji koja prijeti natjecanjem i najezdama ( azijci u potrazi za boljem) - Ruski je prostor granica između Europe koju štiti i Azije čije će silovite udarce ublažavati. - Prava Rusija nastaje tek kad posve zatvori prevlaku od Baltika do južnih mora, kontrolirajući prometne veze, zato o Rusiji možemo govoriti tek od vremena Kijevske Rusije ( IX – XIII. Stoljeće) - prva Rusija je nastala miješanjem naroda europskog i azijskog porijekla, Rusija MALORUSA - miješanje ljudi, blagostanje gradova te zamah života izmežu Novogoroda na sjeveru i Kijeva na jugu nemoguće je objasniti bez odlučujuće uloge unosnog trgovačkog puta od Baltika do Crnog mora te dalje sve do Bizanta, prebogatog grada čiji sjaj zasljepljuje Kijevljane i nadahnjuje ih za lužačke pohode sve do Bagdada, tada na pravu svog zlatnog doba. - tim se cestama sa sjevera na jug prevoze ambra, krzna, vosak, robovi; a s juga na sjever tkanine, skupocjena svila i zlatnici. - arheolozi su duž čitavog tog puta pronašli zlatni novac i taj zlatni trag svjedoči o nekadašnjem blagostanju o kojem je sve ovisilo - Kijevska se Rusija morala neprestano braniti, naročito s južne strane, a sa sjevera Skandinavije pristižu korisni plaćenici, tada sluge, sutra gospodari, a uvijek ratnici. - zbog islamskog osvajanja od VII. Do VIII. St. Zapadno je Sredozemlje bilo odsječeno, te ga zamjenjuje kopneni put koji od Novgoroda do Kijeva povezuje sjevrne zemlje s bogatim južnim predjelima. - kad je u XI. I XII. St. Zapadno Sredozemlje postalo ponovno dostupno, smanjila se važnost tog beskrajnog vodenog puta i kopnenog prijenosa brodova - pomorski je put uništio kopneni 52

- u XI. St jedan dio kijevskog stanovništva je pobjegao na sjeveroistok i naselio krčevine koje seljaci stvaraju u nepreglednim šumama u pravcu Rostova - tu život započinje nova Rusija, a miješanjem Slavena i Finaca mongolske rase nastaje prvi sloj stanovništva: to je porijeklo VELIKIH RUSA - ta nova barbarska ali snažna Rusija stvorena je prije no što je ugasnu kijevski sjas - snažna mongolska najezda pod kojom 6. prosinca 1241. pada Kijev srušila je državu koja je već duže vrijeme nazadovala - Ruski gradovi, gradovi Zapada. Kijevska je Rusija stoljećima svojim materijalnim razvojem i bogatstvom gradova važila kao sila: nije dakle bilo nikakve razlike između Istoka i Zapada - razlikuju se od Zapadnih gradova jer nemaju oblik udruženih gradića, ni sela ni gradova, koji dijele zadatke sa susjednim središtem - prvi ruski gradovi su jasno odvojeni od zaleđa - seoski velikaši iz blizine Novgoroda sudjeluju u njegovoj skupštini, Vijeću, čije odluke vrijede kako unutar grada tako i u prostranom hinterlandu kojim on dominira - velikaši njime vladaju uz Savjet (Sovjet) trgovačke vlastele - dakle radi se o otvorenim gradovima, nalik antičkim PRAVOSLAVLJE - preobrativši se na pravoslavlje, Kijevska je Rusija zapečatila rusku budućnost za stoljeća - kijevskim se putovima nije kretala samo roba, već i sveta riječ propovjednika Evanđelja - opće prihvaćanje kršćanstva u Kneževini plod je politike kneza Vladimira Svjatoslaviča - oko 988. pristupio je službenom preobraćenju svih svojih podanika (stanovnici Kijeva pokršteni su svi zajedno u vodama Dnjepra) - nova se vjera širila, naročito na jugu i u samom Kijevu i to je pogodovalo općem obraćenju do kojeg je došlo nakon odlučujućeg poslanstva Svetog Bazilija u Hazariju 861., pokrštavanjem Moravaca 862., Bugara 864., Srba 879.. - Rusko je pokrštavanje još jedan dokaz o izuzetnoj privlačnoj moći stare bizantske crkve u razdoblju koje slijedi nakon duge ikonoklastičke (razbijači slika) krize i njenog konačnog smirivanja na Nicejskom koncilu (787.); to je znak ozdravljenja stare Crkve - ruska sela su privržena svojim poganskim kultovima koji su se sporije ili brže, uspjenije ili neuspješnije iskorjenjivali - pretkršćanska su vjerovanja i mentalitet preživjeli često sve do danas, naročito u svadbenim, posmrtnim i iscjeljivačkim obredima - ona su zauvijek obilježila rusko kršćanstvo, čiji posebni doprinos pravoslavnom bogoslužju predstavlja kult ikona i posebna važnost uskršnjih svečanosti. - Ruski je svijed od X. St. Potpuno u okružju Bizantije; ta činjenica doprinosi ralikovanju Istočne i Zapadne Europe - razlike između katolika i pravoslavaca su prvenstveno razlike povijesnog karaktera koje je teže formulirati nego razriješiti - zapadno kršćanstvo je naslijeđeno od Zapadnog Rimskog Carstva - zapadna ekumenska Crkva šira je od društava, od država; zajedništvo ostvaruje pomoću latinskog, službenog jezika kojim svi govore - ona je od Carstva naslijedila hijerarhiju, centralizam i drevnu prestižnu prijestolnicu, Rim - zapadna se Crkva pozabavila političkim i društvenim problemima tokom prvog mraka zapadne civilizacije - bijaše to velika zajednica u stanju da zadovolji sve potrebe: duhovne, tjelesne, evangelističke, prosvjetiteljske itd...

53

- Bizantska se crkva u X. St nalazi u okviru preživjelog čvrstog Carstva koje je ne izlaže ni zadacima ni opasnostima svjetovne ekspanzije. Ono njome vlada kao podanikom i ograničuje je iključivo na duhovne zadaće - Pravoslavna crkva što se ukorijenila u Rusiji bliža je masi svojih vjernika nego Zapadna; politička je pitanja gotovo i ne zanimaju - pravoslavna c. Spremna je prihvatiti ponužene nacionalne granice, ne zanima se za organizaciju i hijerarhiju već jedino želi prenijeti duhovnu tradiciju koju je prihvatila preko grče misli X. Stoljeća. - jezik bogoslužja u slavenskoj zemlji bit će staroslavenski, tj. jezik na koji su Sveti Ćiril i Sveti Metodije (između 853. i 862.) preveli Sveto pismo, za upotrebu raznih slavenskih naroda koji su željeli pokrstiti. - od tuga važnost crkvenoslavenskog, prvog pisanog jezika u kulturnoj povijesti slavenskih naroda. - izvjesni deljai u bogoslužju otkrivaju duboke razlike - Sveta Nedjelja koja prethodi Uskrsu je na Zapadu u znaku žalosti, muke, patnje i smrti Krista čovjeka - na Istoku je u znaku radosti, pjeva u slavu uskrsnuća Krista Boga - na Ruskim je raspelima Krist predstavljen u spokojstvu u smrti, a na Zapadu kao Spasitelj patnik. - Rusko se pravoslavlje u XVII. St moralo odlučiti da li će biti pročišćena službena vjera, ili narodna, formalistička, moralizatorska i potencijalno revolucionarna religija - i su narodni reformatori bili izopčeni i došlo je do Šizme, Raskola - od tada se bori neprestana borba protiv Raskoljnika (no sve su to borbe unutar crkve) VELIKA RUSIJA - Druga je Rusija, Rusija šuma, postala punoljetna tek onog dana kad je zatvorila rusku prevlaku, kad se Ivan Grozni (1530-1584) uspio dočepati Kazanskog (1551), a zatim Astrahanskog Kanata (1566) i uspostavio kontrolu nad ogromnom Volgom, od njenog izvora do ušća u Kaspijsko more - Kaspijsko more, do kojeg je na jugu dopro Ivan Grozni ne mogavši stići do Crnog mora, nalazilo se na putu za Perziju i Indiju. - Crno more je pak od XV. St. U vlasti Turaka - do tog ljubomorno i pomno čuvanog mora još nije bilo moguće doprijeti - tako se pobjedom potvrdila nova Rusija, koja se sporo stvarala na drugoj zemljopisnoj širini, u teškim uvjetima što su se veoma razlikovali od onih koji su kumovali sve u svemu sretnom rođenju Kijevke Rusije - početnu sudbinu te nove Rusije obilježilo je siromaštvo, kmetsvo i feudalna rascjepkanost. - sav južni dio ruskog prostora – stepe- zauzeli su još prije pada Kijeva 1241. Mongoli ili kako ih Rusi nazivaju, Tatari - potom je stvorena nezavisna mongolska država koja će prostranim stepskim predjelima priključiti sjeverne ruske države i gradove koji će rpiznati njenu vlast: prijestolnica te države, pod imenom Kanat Zlatne Horde, bio je Saraj, na donjem tijeku Volge - njenom je osnivanju pogodovalo poprilično dugo blagostanje koje je trajalo sve dok je bio otvoren i siguran mongolski put kojim su se sve do 1340. služili talijanski trgovci, naročito Đenovljani i Mlečani, na putu za Indiju i Kinu - zatim se put prekinuo a vlast Zlatne Horde nad šumovitim Sjeverom slabi, premda na jugu opstaje

54

- na Sjeveru se usred izuzetne feudalne rascjepkanosti i mračnih međusobnih borbi razvija Moskovska Kneževina, osnovana u XIII.st. - ona će pomalo oko sebe okupiti rusku zemlju, a potom se osloboditi tatarskog skrbništva (1480) - na kraju te emancipacije moskovski će car zauzeti mjesto kana Zlatne Horde - trebalo je tri stoljeća da se situacija preokrene - za to vrijeme odnosi između Rusa i Tatara bili su više u znaku razmjena, mirnodopskih odnosa pa čak i međusobnih usluga,nego u znaku borbi i suparništva - Vladari su Zlatne Horde uglavnom podržavali i pomagali uspon Moskve - dopuštali su potčinjenim narodima njihove vlastite zakone i vjerovanja; u Saraju je postojala jedna pravoslavna crkva - došlo je do mnogobrojnih ženidbi između gospodara i podanika, tako da u slučaju Moskovske Kneževine možemo govoriti o poluorijentalnom plemstvu - u XV. Stoljeću, kad slabi tatarska moć, mnogi muslimani dolaze u ruske države, prihvaćaju kršćanstvo i stupaju u službu knezova, izazivajući tako veliku zavist izvornih podanika. - Mongoli su pripadali istančanijoj civilizaciji i bolje organiziranoj državi na koju su se Rusi ugledali; bijahu novčari bez premca na Sjeveru - Suvremeni ruski jezik još uvijek čuva izvjestan broj karakterističnih riječi mongolskog porijekla - ta je nadmoćna civilizacija uspostavila svojevrsnu Aziju u ponašanju i običajima Moskovske Kneževine - Moskovski je car prevagnuo nad muslimanskim kanom oko 1480., dakle u istom času kad se španjolska reconquista približila kraju, tj zauzeću Granade 1492. - pobjeda se Moskve spremala bezbrojnim i mračnim borbama sa susjednim kneževinama. - do nje stvarno dolazi tek za vrijeme vladavine Ivana III (1462-1505). - nedugo nakon stupanja na prijestolje, oženio se 1469. Sofijom, nasljednicom Paleologa, posljednjih bizantskih careva - tako je Moskva, nakon pada Konstantinopola (Carigrada) koji su 1453. osvojili Turci, imala priliku postati Treći Rim, vladati i spasiti svijet. - Novgorod je zauzet nakon teške, duge i dramatične borbe - 1487. 7000 stanovnika Novgoroda mora napustiti grad, bio je to kraj grada koji nazivahu Gospodin Veliki Novgorod - jednako kao i ideja o trećem Rimu ili novi naziv car, znak uspona Moskve jest i dolazak talijanskih umjetnika u prijestolnicu: Bolonjca Ridolfa Fioravantia, zvanog Aristotel; te graditelja palača i crkava Marca Ruffia i Pietra Solaria - snažno se uspostavlja moskovska sila, zasigurno istodobno s obnovom kontakta sa Zapadom - Ivan Peresvetov, ideolog, uobličava političku teoriju strahovlade - poznato je također da je uvođenjem policijskog poretka opričine Ivan Grozni uspio slomiti otpor kneževa i bojara te ojačati centralnu vlast ruske države. - Rusija se sve više okreće Europi. To je ključna činjenica njene novije povijesti sve do 1917. pa i kasnije - Rusija stječe sve modernije tehnike - industrijska joj je era ubrzo omogućila da se osveti Aziji koja joj je stoljećima prijetila, a kasnije čk i samoj Europi - dijalog između Moskovske Kneževine i Zapada započet u vrijeme Ivana III, natavlja se i pojačava - smatra se da je jedan njemački putnik, barun Herbestein, „otkrio“ Moskovsku Kneževinu 1517., jednako kao što je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku

55

- već mnogo ranije zacrtano zbližavanje detaljno ocrtava smjelošću i brutalnom žurbom Petra Velikog (1689-1725) te vanjskim blještavilom duge vladavine Katarine Velike (1762-1796) - dolazi do velikih promjena granica i vanjskog bolika moderne Rusije prema Europi - Rusija u XVIII. Stoljeću neprestano osvaja nova prostranstva - stvara se velik put od Petrograda, nove prijestolnice na Nevi čija je izgradnja počela 1703., a čija će trgovačka važnost neprestano rasti dolaskom engleskih i nizozemskih brodova - Rusija sve više postaje dio Europe. - definitivno osvajanje Juga i zauzeće Krima 1792. dogodili su se na razmjernoj praznini - ruska povijest XVIII. I XIX. St. Je povijest divovske akulturacije, zabluda, grešaka, gluposti, snobizma, no i pozitivnih rezultata koje ona sa sobom nosi - u XVIII. Stoljeću rusija je u pomoć pozvala mnogobrojne Zapadnjake da sve podižu, uključujući i rusku industriju. - na zemlju željnu znanja pod svaku cijenu stuštila se kiša inženjera, graditelja, slikara, obrtnika, glazbenika, učitelja pjevanja i guvernanti. - o ogromnom zadatku što ga je preda se poprilično dragovoljno postavila ruska inteligencija, govori ogroman broj građevina u gradu poput Petrograda gdje se još uvijek nalazi u cjelini očuvana Voltaireova biblioteka, te još nevjerojatnija masa pisama i papira na francuskom što u hrpama leđe u javnim arhivima. - u uzbibanoj ruskoj kulturi posebno mjesto pripada Francuskoj, ako što u Francuskoj posebno mjesto pirpada ruskoj obmani - francuzi autokratsku caricu Katarinu smatraju liberalnom jer je u Rusiji dovolila prikazivanje Figarova pira prije nego što je taj kazališni komad odobrio Luj XVI. - no ne smijemo podleći toj obmani, vladavina Katarine II bila je društveno nazadna: učvrstila je moć plemstva i otežala položaj kmetova. - francuska je revolucija (ili barem napoleonsko Carstvo koje predstavlja njen nastavak) poražena u bici s ruskim divom - čitav je povijesni razvitak moderne Rusije od XVI. St. sve do erupcije 1917. u dubini i na površini obilježen revolucijom - feudalizam se učvršćuje u trenutku kad nestaje na Zapadu - Europeizacija se od XV. Do XX. Stoljeća pojačava -zahvaća tek neznatan dio stanovništva: nekolicinu velikaša, posjednika, intelektualaca i političara . razvoj trgovine sa zapadom i u Rusiji i u Srednjoj Europi, pretvorio je velikaše u trgovce i proizvođače žita, što je nužno urodilo drugim kmetstvom od Labe do Volge. - seljačke slobode postaju tek prazno slovo na papiru - kmetovi gube dotadašnje pravo promjene gospodara svake godine na Jurjevdan, izuzev u slučaju duga - ukazom Ivana IV 1581. zabranjena im je selidba, a istovremeno im na leđa pada sve teži teret tlake i daća - preostaje im jedino bijeg u Sibir ili prema velikim rijekama na jugu ili čak na granicu kod odmetnika, kozaka - iz moskovske je oblasti otišla gotovo polovina seljaka, privučena čarom pustolovine i slobode, no njihova tako osvojena sloboda pravno je osporena otkad je u tim dalekim predjelima vlast uspostavila izravan ili neizravan nadzor - bilo je velikih, ogrmnih i opasnih pobuna: tako 1669 godine 200.000 pobunjenika-kozaka, seljaka i azijskih urođenika zazimaju Astrahan, Sartov i Samaru; vladaju donjim tijekom Volge, ubijaju zemljoposjednike i građane - njihov je vođa Stjenjka Razin uhvaćen tek 1671. mučen i rasčetvoren na Crvenom trgu u Moskvi

56

- položaj ruskog seljaka iz dana u dan postaje sve teži - zajedno s drugim kmetstvom stvara se i drugo plemstvo - Ivan je sustavno slamao otpor nezavisnih velikaša i, pogubivši ih na tisuće, prisvojio njihovu zemlju i podijelio je svojim ljudima, opričnikima: to su velikaši u službi koji drže zemlju doživotno - u tim je uvjetima zakon majorata iz 1714. za Petra Velikog ogromna nazadna reforma, jer priznaje velikašima u službi i njihovim nasljenicima pravo vlasništva nad dobrima - otad su svojevrsnim djelotvornim savezom pvoezani carka vlast i plemstvo koje je okružuje i služi u neprestanom strahu i pokornosti pred gospodarevim hirovima - to se odražva na položaj seljaka, koji predstavlja nerješiv problem -nije ga razriješilo ni masovno oslobođenje kmetova 1858, 1861 i 1864. - zemlja oduzeta posjednicima može se otkupiti - problem će biti riječen (na tren) tek 1917. najvećom agrarnom eksplozijom u ruskoj povijesti koja je djelotvoran i dubok uzrok revolucije - samo na tren, jer je uskoro potom započela kolektivizacija, te je ruski seljak tek nakratko mogao osjetiti što znači biti vlasnik svoje zemlje - Eksplozivna situacija na selu je za čitave ruske povijesti stvarala revolucionarnu napetost - njome se može objasniti ogromni i izravni odjek francuske revolucije o kojoj su iz dana u dan izvještavale sve petrogradske i moskovske novine - deklaracija o pravima čovjeka, novosti o nemirima u Francuskoj i teror izravno su se doticali pitanja ruskog autokratskog režima i kmetstva - industrijalizacija se počinje nadzirati od polovine 19 st., a tada se potvrđuje velika ruska književnost - Puškin, Ljermontov, Gogolj, Turgenjev, Dostojevski, Tolstoj ... – snažno buđenje ruske samosvjesti - ubrzo se pojavljuju i množe novi oblici revolucionarnih nemira, od „dekabrističkog“ ustanka 1825. do napada na Zimski dvorac 1905 - intelektualci, mladež, a naročito studenti nose baklju buduće revolucije, u čijem je požaru završila čitava ruska povijest

57

SSSR OD 1917. DO DANAS OD MARXA DO LENJINA -Marksizam-doktrina koja označava bitnu prekretnicu u revolucionarnoj misli,djelovanju i tumačenju 19. i 20.st. jer povezuje revoluciju s modernim kapitalističkim i industrijaliziranim društvom gdje do nje dolazi neminovno prirodnim putem. -Marxova dijelektika(traganje za istinom kroz proturječja) preuzima doba,uzastupna iskustva iz Hegelove dijalektike: 1. afirmacija; 2. negacija; 3. negacija negacije, tj. Afirmacija istine u nastojanju, koja istodobno vodi računa o dva prva doba i pomiruje ih. -marksizam se definira kao dijalektički materijalizam -Marx je svoje dijalektičke argumente svoje revolucionarne doktrine crpio iz historijske analize društva 19.st.: -Čovjek radom postaje svjestan svoje biti: radeći među tolikim drugima on čini dio nekog društva.U tom društvu je rad oslobođenja. Društvo je spoj čovjeka i prirode.(To je afirmacija vrijednosti i smisla ljudskog roda). -rad ne oslobađa čovjeka,već ga zarobljava. Čovjek mora prodavati svoj rad, otuđiti u korist drugog. (negacija) -Kapitalističko društvo, koje je stvorilo otuđenje, stiže u stadiju industrijalizacije do masovnog rada i proizvodnje, stvarajući proletarijat, sve brojniju klasu koja je svjesna svoga ropstva.To pojašnjava klasnu borbu, klasni rat i čini revoluciju neminovnom. Procesi kroz koje je ljudsko društvo prošlo: robovlasništvo,feudalizam,trgovački kapitalizam,industrijski kapitalizam i nakraju stadij revolucije(ukidanje privatnog vlasništva) što vodi u komunizam.No prije te više faze komunizma slijedi “manjevrijedna faza komunizma”-socijalizam. (negacija negacije) -teško je zamisliti društvenu revoluciju u ime tih p rincipa u toj slabo industrijaliziranoj Rusiji s kraja 19.st. , gdje seljaštvo čini 80%, a radništvo tek 5% stanovništva -Lenjin je uvidio tu proturječnost već u vrijeme objavljivanja “Razvoja kapiralizma u Rusiji” (1899.) i kasnije i nakon revolucije 1905.(revolucija protiv carske obitelj-krvava nedjelja) -Lenjin je Marxov učenik i sljedbenik njegove misli. Zbog svog statusa plemića zapravo nije bio “predstavnik ruskog naroda” -Lenjin se u nekim djelovima nije slagao s Marxom,jer je morao teoriju prilagoditi Rusiji. Sustavno je prepustio vodeće mjesto politici nauštrb društvenom i ekonomskom, “partiji” nad masom proletera -po Marxu, proletarijat, koji je industrijalizacija sabila u gradove, revolucionaran je i eksplozivan po naravi. Uz njega je i dio građanstva, sredina gdje su stvorene nove ideologije, ali koje je već izvršilo svoj revolucionarni zadatak. Možda se još može u izvjesnim prilikama izvući korist od djelovanja i podrške te demokratske i liberalne buržoazije. -Lenjin, suprostavljajući se Rosi Luxemburg i “luksemburgizmu”, sumnja u prirodno revolucionarani karakter proletarijata. Smatra da se težište treba baciti na partiju i na savezništvo koje proletarijatu mogu pružiti drugi ugnjeteni društveni slojevi,bez obzira o kojim se slojevima radi. Bez djelovanja jedne centralizirane partije profesionalnih revolucionara, proletarijat se ne bi okrenuo revoluciji već reformama pa čak i izvjensom sindikalizmu te utopijama o radničkoj aristokraciji. Tvrdi da nije došao kraj nacionalnim sukobima i da je savezništvo s liberalnim građanstvom nužno. Usredotočuje se na program agrarnih reformi,

58

odbijajući smatrati seljaštvo reakcionarnim elementom. U zasužnjenom seljaštvu vidi ključni pokretač revolucije(ta sila je omogućila i oktobarsku revoluciju). U svakom slučaju,što se tiče Rusije, Lenjin je bio u pravu. -Lenjinizam-nanovo osmišljeni(protumačeni) marksizam, prilagođen industrijski slabo razvijenoj, većinom poljoprivrednoj zemlji, carističkoj Rusiji -Rusku socijaldemokratsku stranku(kasnije Komunističku partiju), osnovala je 1898.g. druga generacija ruskih marksista(među njima i Lenjin), u suglasnosti s prvom generacijom, koja je u inozemstvu osnovala Grupu za oslobođenje rada -1903. došlo je do raskida stranke. S jedne strane boljševici(na ruskom: oni koji su u većini), a s druge menjševici(koji su u manjini). Razlog tome je 1.član statuta,u koji je Lenjin uključio odredbe poznate pod imenom “demokratski centralizam”. U njoj je određeno da partija postaje samostalni ratni stroj protiv kojeg ustaju menjševici uz povike da se radi o diktaturi i napuštanju demokratskih principa. -u polemici koju su 1917. vodili osnivač ruske marksističke škole Plehanov i Lenjin,Plehanov upozorava Lenjina da će, osvoji li vlast, moraati pribjeći, htio on to ili ne, diktaturi, metodama državnog terorizma -“Djelovali smo kao da je moguće izgraditi socijalizam u zemlji u kojoj gotovo i ne postoji kapitalizam. Prije nego što želimo stvoriti socijalističko društvo, valja nam rekonstruirati kapitalizam.” -od 1928./29. Staljin pristaje uz industrijalizaciju koja završava s velikim uspjehom -kad je vlast osvojila Komunistička partija, pogodovalo joj je rasulo deset do dvanaest milijuna seljaka dezertera koji su se, međusobno ubijajući prema potrebi, povukli prema svojim selima i počeli grabiti zemlju plemića,bogatih građana, Crkve, manastira,Krune i države. MARKSIZAM I SOVJETSKA CIVILIZACIJA DANAS -već 45 godina SSSR živi pod diktatorskim političkim sistemom u kojem nema slobode tiska, govora, udruživanja i štrajkova -nakon Staljinove smrti 1953.g., dolazi do izvjesne liberalizacije -SSSR nije još uvijek riješio sve svoje unutarnje probleme,no ušao je u porodicu velikih industrijaliziranih zemlja -premda je 50 g. dugo razdoblje revolucija i kušnji, kronologija nije, u slučaju ljudi koji su ga proživjeli, dostatna za cjelovito uočavanje veličine ideološkog, društvenog i kulturnog zamaha koji je usljedio nakon tako brutalnog kidanja postojećih struktura -Lenjin je uvođenjem širokog raspona zarada uspostavio socijalnu hijerarhiju s očiglednim povlasticama, ona može ponovno uspostaviti klase samo ako djeca povlaštenih izvlače korist iz društvenog položaja svojih roditelja -drugi temeljni problem : neuspješni sovjetski pokušaju reorganizacije poljoprivrede na kolektivni način nailaze na otpor seljaštva, koje je Staljinov režim u prošlosti zlostavljao. -nasuprot “religioznom otuđenju” režim je favorizirao militantni materijalizam, udarni racionalizam- ne negaciju Boga, već silovitu afirmaciju čovjeka. Došlo je konačno do kompromisa između Staljina i Crkve -došlo je do ogromnih društvenih promjena i upravo nastaju nove strukture 1.pristizanje seoskog stanovništva u gradove. Udeseterostručen je broj birokrata,a barem ustotručen broj intelektualaca. Novi su i stari gradovi(izuzev Lenjingrada) poprimili obilježja sela. U njima se život poseljačio. 1947. su se seljaci još mogli prepoznati u gradovima, a 1956. seljak se već urbanizirao

59

2.seljačka osvajanja: tvornice, škole. Osvojio je tvornice donjevši sa sobom neznanje i nespretnost. Da se prikrije nezaadovoljavajuća proizvodnja, povećan je broj radne snage. Prije je nepismenost bila oko 75%,a sada je gotovo iščezla. “Kulturna revolucija” je sa sobom donijela istinsku društvenu revoluciju, ogromnu želju za emancipacijom,znanjem i uspinjanjem na društvenoj ljestvici. 3.Ipak opće je mišljenje da je razina obrazovanja snižena.No tek što smo to rekli,pokajali smo se. Darežljivo školstvo je utilitarno, serijski proizvodi intelektualce potrebne modernom životu, izbacuje serije stručnjaka.Poluintelektualce, sa sniženom općom kulturom. Usprkost nevjerojatnom rušenju mnoštva društvenih struktura,SSSR od 1962. g. velikom većinom pripada istoj civilizaciji kao i Rusija 1917. g.,to jest našoj 4.No čini se da umjetnost i književnost zapravo opovrgavaju tu tvrdnju. Posebni se jezik sovjetske književnosti pojavio u doba Staljina oko 1930.g. Radi se o napadu na intelektualce koji se ne pokoravaju željeznoj disciplini koju zahtjeva Staljin. Pisci i književnici se pozivaju da postanu “inženjeri ljudskih duša”. Trebali su komuniste prikazat kao pozitivce a sve ostale kao negativce. Nakon Staljinove smrti sljedila je reakcija, no to je zabrinulo vlasti,i zamolili su da se suzdrže svakog “revizionizma”.Taj stav izvrsno izražava Hruščovljevu politiku. Sloboda izražavanja i koju traže i priželjkuju pisci i umjetnici ključni je problem sovjetske sadašnjosti i budućnosti. 5.Uspjeh matematike i znanosti. Ovih problema uopće nema u prirodnim znanostima,jer se često znanstvenika uoće ne tiču političke ili ideološke rasprave. U SSSRu znanost se bavi onime što odredi vlast,a vlast nije štedjela ni novca ni narudžba. -SSSR izlazi iz nečuvenih teškoća,ali ustoličenje novih struktura još nije završeno. LISTOPADSKI KONGRES 1961. -dramatični kongres Komunističke partije održan u listopadu 1961.g. savršeno osvjetljava trenutnu situaciju u SSSR-u. -teški zadaci koji su pred njima: prvi se odnosi na poprilično brojne alogene neruske rase i civilizacije koje žive na teritoriju SSSR-a; drugi na materijalnu budućnost; treći na sudbinu međunarodnog komunističkog pokreta koji također gubi nekadašnju monolitnost, postaje “policentričan” i povlači se pred “komunizmima domovina” -premda je očigledno autonomna,niti jedna republika nije istinski nezavisna,jer njenom obranom,policijom i vezama upravlja središnja vlast putem delgata u centralnom komitetu republike. Puno je neriješenih problema koji izaivaju napetosti kolonijalnog tipa. Cjelina se može zadržati ako se čine razumni ustupci državama .Na 11. kongresu se raspravljalo o asimilaciji. Sovjetske republike nisu odustale od svojih lokalnih kultura. Rasprava dakle još traje. -sovjetskim životom 1962. g. dominira brzo napredovanje prema posljednjim etapama industrijske revolucije.Hruščovljev je prevrat otvorio vrata toj budućnosti. Zapadni komentatori u listopadskom kongresu 1961. rado vide kraj monolitne internacionalne komunističke partije. SSSR će možda ubuduće prihvatiit bicentrizam( Kina i SSSR) ili čak policentrizam, “komunizam domovina”, prepuštenih svojoj vlastitoj sudbini i problemima. -sumnjičavost prema Kini duga je vijeka -svijet komunističkih partija koje okružuju SSSR naliči Sunčevu sustavu-planeti se često među sobom razlikuju. -blizu a ipak daleko nalazi se prsten komunističkih zemalja.Zemalja “grudobrana” pred Zapdaom,koje od završetka drugog svj rata štite kontinentalnu masu SSSR-a: Istočna Njemačka,Poljska, Mađarska, Čehoslovačka, Rumunjska, Bugarska. Položaj tih zemalja je složen: s jedne strane, nisu u mogućnosti udaljiti se od SSSR-a; s druge strane,izvjesne

60

strukturne reforme koje su zalog njihove budućnosti nesumnjivo ne bi bile moguće ili lako izvedive bez brutalnog uvođenja komunizma. -naposljetku,veoma daleko nalazi se komunistička Kina,te najveća nerazvijena zemlja današnjeg svijeta.To je naneposlušniji i najopasniji komunistički partner SSSR-a.

61