Branimir Besak: Temeljinca vjerovanja i mitologije

VJEROVANJE I MITOLOGIJA DREVNIH HRVATA

RISI HaRahVATI - ŠAKI –vedski simbol produhovljavanja čovjeka kroz život. Otisak pečata iz Anau (oko 4500g. Pr.Kr.) ( Tronacional. Istraživanje 1994.-2000 g. ( Po doseljenju u Mezopotamiju)

VJEROVANJE - INDOVEDSKIH ARIJANACA I HURITA ( Ranoarijci s podrućja danas nepostojeće rijeke SARASVATI – danas IND oko 3.500 g. pr. Kr.i danas poznati gradovi Harappo i Mohenjo Daro) Temelji se na trijadnom sustavu i prakrščanskim rudimentima uz mješavinu indovedskog, tibetanskog i sumeranskog svjetonazora TRODOMNI PANTEON SA 3 REDA TROJSTVA SIMBOLI : TROBOJNA TIJARA, ŽEZLO - TROZUBAC, DEVETEROKUTNA ZVONA Vedsko - arijske spoznaje (Veda= znanje, Aryac= plemeniti) određuju ih kao davaoce duhov nih i svetovnih vladara, koji diljem svijeta pronose svijest o Duhu božanskog koda i Vječnog života - o duhovnom jedinstvu čovjeka sa Sveopćim Duhom Univerezuma, a HARAHVATI -HRVATI - potomci VEDA (cca 4500 g. pr.Kr. sa prostora između Kaspijskog i Aralskog jezera), djeca su boga Brahme i božice Sarasvati, koji se jednim dijelom oko 3400.pr.Kr.sele na podrućje rijeke Sarasvati - (Hakre), danas Ind (Indoaryci), jednim dijelom u Mezopotami ju (Huriti, Hetiti i Sumeri), jednim dijelom na sjeveroistok - podno Kavkaza, oko jezera Van i Urmija( danas turska Anato lija.) i Sredozemlja. Huriti, HuRaVATI -Hrvati su kao božja djecaBrahme i božice Sarasvati, zadobili Božje pos lanje čovječanstvu prenjeti iskonsku istinu o nužnosti produhovljenja tijekom cijelog života, kako bi kod "Posljednjeg Suda Istine" o čijem uspješnom polaganju nakon tjelesne smrti, ovisi nastavak duhovnog života u svijetloj božjoj vječnosti, ili ništavilu. U tome su ih prema usmenoj predaji i znanstvenoj spoznaji predvodili svečenici brahmani. Niže ZEMALJSKO TROJSTVO:

Tešub – Arrati = gromovnik Heljdi – Ardini = veliki čuvar države Šimi – Ninuave =

Troglavo sunce ( krilato-jutro, podne i večer )

Niz manjih bogova : Barzan – Ewrini (Čuvarkuća), Bibita – Rimuš ( Izvor ), Nubat – Lupatika ( Ljubav) Jarih – Hirhib i Lubda – Pisaiša ( planinski bogovi ), Surja – ( kasnije hinduistički bog

sunca ), Vayu? Devas ?, Rta?, Svar (bog sunca ), Soma ( bog mjeec ), Rudra – božaski Yoggi - razoritelj svjeta ( nasilja, strahota,i rušena.) Yama ( kralj smrti – 1. umrli čovjek), Božje moći : Agnji (sveta vatra), Vah ( govor ) i Soma (napitak bersmrtnosti)

Nad njima vlada NEBESKO TROJSTVO BRAHMA – ( pučki - Barba Dariki (Stvoritelj svega živoga svijeta.– Sv. Otac)

SARASVATI – ( pučki - Nina Savuška ( Božica znanja, glazbe i umjtnosti – Sv. Gospa ) NIKAL PISANI ( Tvorac Univerzuma, sveg duhovnog i materijalnog svijeta - Sv.Duh ) Najviše je moralno i etičko indovedsko

TROJSTVO VRLINA

: INDRA – bog plemenitosti – kralj bogova – pravednosti – branitelj – . . pobjednik nad demonima. MITRA – bog mira i ugovora. VARUNA - glavni bog - bog časti, obreda i zakonitosti, kozmičkog reda. Svi ljudi tijekom života pridržavaju se svjetonazora predočenog simbolom ŠAKTI – RISI (u obliku današnjih glagoljskih slova). Poslije smrti pristupaju Posljednjem Sudu Istine , kojeg predočuje „Šahovnica“ sa 12 bijelih i 12 tamnih polja. Ako položi ispit na svih12 tamnih polja ulazi na bijelo - Sveto poljje i konačno u Vječni Život predočen simbolom u obliku kasnijeg glagoljskog slova „ I „

( Na slici simbol Posljednjeg Suda Istine– nalaz sa južnog Urala ( 500g.pr.Kr.) Indovedski arijski simbol sunca i svijetla (kasnije i kod hinduizma bio je svastika ( križ sa krajevima savinutim pod 90 stupnjeva u smjeru istok – zapad, ako gledamo prema jugu.)

Crtež swastike sa keramike iz Samare u Mezopotamiji iz 3000.pr.Kr.

( Rječnik simbola : na Sanskrtu ( prahrvatski jezik ) swastika = sreća). Svastika je simbol sunca i vječnog vrtloga oko nepomičnog središta – vječnog duhovnog kretanja i vječne obnove u skladu sa sveopćim Duhom Univerzuma. Kod VEDA on je simbol NIKAL PISANI, kasnije u Hinduizmu za VIŠNU, a još kasnije u Indiji zamje njuje ga “KOTAČ VREMENA” ( Svastiku susrećemo na keramici iz grada Samare u Mezopotamiji prije 3ooo g. pr.Kr., zatim kod prikaza minojske božice Potnia –theron (gospodarice živo tinja) iz oko1.500 g.pr.Kr. Svastiku sa motivom „ „šahovnice“susrećemo na etruščanskom reljefnom prikazu 2 latinska vojnika ( oko 600 g. pr.Kr.), a u obliku meandra i na rimskom podnom mozaiku (oko 1.st.pos.Kr., kao i na etrušča - nskoj grobnoj žari (8.st.pr.Kr. - siva keramika ) kraj grada Pule. ) Indovedski arijski - huritski simbol je i beskrajni uzao, - kao temelj hrvatskog.-pletera , kao i (desno): motiv „šahovnice ( prvotno crveno – bijelo – crni kvadrati, a potom u antici, pa sve do danas hrvatski crveno – bijeli kvadrati.)

Na proljetni i jesenski ekvinocij (indoarijansko – vedsko huritsko svećenstvo Lubura pod vodstvom vrhovnog svećenika Heldi – Lubura i uz pratnju nižeg svećenstva predvodilo je opće narodne procesije duž megalitskih oslikanih menhira, prema mjestu s vjećnim ognjem. Te su Svete vatre kod indoarijanaca i Hurita plamtjele na vrhuncima troglavih planina, a kasnije u Mezopotamiji u kraljevini URARTU ( podno Kavkaza ) na uskim i spiralnim tornjevima poput zvonika. U kraljevini ISRAEL (danas Libanon) Svete vatre palile su se na četverou - glastim žrtrvenicima ( postoljima oko 1m visine) sa uzdignutim „zubima „( koji su predočavali rogove bika - simbol boga Baal – a (hebrejski = gospodin ) huritrskog boga kiše, oluje i plodnosti.) Na njima bi na svete dane i prve dane godišnjih doba prinosili žrtve obred- ne radnje. Mnoga saznanja o drevnom vedskom vjerovanju, životu, bitku možemo dokučiti iz starih vedski mitova Ramajane i Mahabharate RAMAJANA Ramajana tako govori o poimanju takvog svijeta u kojem postoje tri svemira: Prvi svemir Duhovni svijet iza prekrivača materijalnog svemira na kojem obitava Svevišnja Božanska Osoba ViŠNU Drugi svemir čine Rajski planeti na kojima obitavaju Polubogovi. Treči svemir čini Fizički svemir (Zemlja) na kojem obitavaju ljudi i Demoni. Iznad drugog i trečeg svemira nebom vlada SURJA - bog Sunca. Opisujući život stanovnika ovih triju svemira i njihove međusobne odnose, Ramajana opisuje i njihove sukobe - ratove i razloge tih ratova, u kojima su dati i opisi njihova naoružanja, koji protumačeni današnjim tehnološkim i znanstvenim saznanjima, otvaraju nevjerojatnu spozna ju o mogućoj astralnoj civilizacijskoj stvarnosti ranog arysko vedskog vremena. str.141. "..........U jednoj od prostorija spazi kočiju Pušpaku, koju je Višvakarna izgradio za uzvišenog Brahmu i koja bi plovila nebom pod upravom vozačeva uma, a sad je lebdjela nad tlom i čeka la Ravanu. Bila je ukrašena zlatnim i srebrnim zmijama, te pticama od dragulja koje su meha nički mahale krilima. U unutrašnjosti su bili postavljeni slonovi što iz krasnih punih surli lijevahu mirisnu vodu po kipu božice sreće Lakšmi,koja je stajala u jezercu dostojanstveno držeći lotos u svakoj od svo je četri tanahne ruke. Putnici Pušpake služili bi se zlatnim stubištima, a sama se kočija činila kao veliko lebdeće br do.....“ "O Rama, vidiš li oca kako čeka na nebeskoj kočiji? Izbavljen tvojom milošću, sad prebiva pr na Indrinom planetu…”. " ......................Nakon tih riječi, maharadža Dašaratha pope se na nebesku kočiju i vinu u raj.................. Po završetku strašnog rata, u kojem je nebesnik Rama pobijedio zloglasnog demona Ravanu i oslobodio svoju suprugu Situ iz njegovog zarobljeništva, ali je i odbacio kao nevjernu, de šava se slijedeće. Str.223……….Molim te zapali, veliku vatru da u nju uđem. To je jedini put za onu koju muž odbaci u javnosti »…..Kad vatra poče snažno gorjeti, Sitaobiđe Ramu, stade pred lomaču sklopljenih ruku, poklonise brahmanama i polubogovima pa uputi glasnu molit vu Agniju : « O Bože vatre, budući da moje srce nikad nije iznevjerilo Ramu, molim te , zaštiti Me. Nikad Mu nisam bila nevjerna ni mislima, ni riječima, ni djelima, a On Me kori da sam okaljana. Zato bože vatre, koji vidiš sve u trima svjetovima, molim Te, budi svjedok Moje Čistoće. »

Sita obiđe lomaču I neustrašivo uđe među plamenove sjajeći sred vatre krasnim zlatnim sjajem. Rama se činio zamišljen, ali se u to pred njim na nebeskim vozilima pojaviše polubogovi vođeni uzvišenim Brahmom …….i rekoše : « O Svevišna Božanska Osobo, Gospodine Ramaćandra(Rama strašni) ,…….. Stvoritelj si svemira i gospodar svih polubogova…… . …….Ti si sam Gospodin Narajana …..i uzrok si svih uzroka. Ti si kozmički oblik i potpora svemiru……….,a sita je sama Lakšimi, Vr hovna Božica sreće……….Sada je Vaša misija izvršena, o, Gospodaru, i možeš se vratitit u Svoje transcendental no prebivalište na duhovnom nebu……. »

Vatra, kao obličje vedskog boga Agnija Agnija,preuzeto je kasnije kao oblićje Jahve-a u Starom Zavjetu -Petoknjižu - Deuteronom s kojobnovi iz 620.pr.Kr.( « Yahva aaũr jihva » Izl.13.21., PZ 4.24., PZ. 9.3.) A još kasnije u antici (« Grčkoj»), kamo su se doselili Hrvati iz Mazopotamije, još uvijek se njeguje drevni vedski obićaj dokazivanja vjerodostojnosti svjedoćenjem Agnija, kako je ovjekovječeno na prikazanoj antičkoj vazi (vidi: šahovnica na haljini, Zeusu i dr.) MAHABHARATA Sadržaj. "Jezgru Mahabharate tvori priča o sukobu oko nasljedstva kraljevstva Kuru-a, između dviju grana plemena Kuru koje predvode najstariji Duryodham i Yudhišthirom opisan u 18 knji ga. 2.knjiga : Knjiga o sabornici: Pošto su se Pandave najprije morali iskazati ratničkim uspjesima na sve četri strane svijeta, Yudhištira primi svećano kraljevstvo posvećenje, no Pandave uskoro doslovno prokockaju upravo stečeno kraljevstvo, pa odlaze u dragovoljno isposničko progonstvo u šumu na 12 godina, odvojeni od ljudi. Trinajstu godinu moraju provesti među ljudima, ali neprepoznati, ako ne žele ponoviti progonstvo. (svetonazorskovjerska odredba u slučaju bitnog kršenja morala.) “………Uzdignutih ruku ja ovo ponavljam vičući, ali me nitko ne čuje: Dobrobit i užitak proistjeću iz Pravde. Zašto se onda Pravda ne časti? Nitko ne bi smio odbaciti pravednost ni radi zadovoljstva, ni radi požude, a ni zbog straha. Pravdu ne treba zaboraviti čak ni radi samoga života! Pravda je vječna, a bol su i zadovoljstvo prolazni. Duša je vječna, a prolazni su uzroci njezina vezivanja s tijelom. .................." Str.393. »Nad sjajnom strijelom, blistavom kao bezdimni oganj,učiteljev sin izgovori mantru i onda je jarostan posla na sve strane na neprijateljske junake. Iz toga se oružja prosu s nebesa gusti dažd strijela i one, plamene i silovite, nadkriliše Arđunu sa svih strana. Po nebu su bljeskali meteori, vojsku obavi neprobojna tama i činilo se ......da je i sunce skrenulo sa svoje putanje. Spržen toplinom svijet bijaše kao u groznici. .........I same

se vode ugrijaše, a njihovi se stanovnici uznemiriše osjećajući kao da gore. .........vojnici su padali spaljeni, nalik na drveće izgorjelo u požaru,......a konji i kola, gospodaru, bili su nalik na vrhove drveća u šumskome požaru....... » ili 302 - Odlomak iz "Knjige šeste": ".........Kadai ta noć prođe i osvit najavi treči dan bitke, starina Bhišma naredi Kuruima da se opremaju. Svoje čete postavio je u poredak Garuda (veliki orao...), sam je stao na čelo. Drona i Krtavarman bil isu Garudine oči, a Duryodhama i njegove čete štitili su odstupnicu. Naspram Garude Kurua Yidhišthira je načinio bojni red nalik na polumjesec. Na jednom rogu toga polumjeseca bio je Arđuna, ana drugome Bhima. Bitka je opet započela, krv poteče potocima, a prašina zakloni Sunce. Arđuna je silovito navalji -vao, ali protivnik mu je uspjevao odoljeti, no onda Bhima sa svojim sinom Ghatotkaćom napadne na Duryodhaninu vojsku. Po svemu je izgledalo da je u hrabrosti sin nadmašivao oca. U tome okršaju Bhimine strijele pogodiše Duryodhanu i on bez svijesti pade na dno svojih kola. U strahu da će vojska primjetiti oborenoga Duryodhanu, njegov kočijaš pohita da odveze kolaizvan podućja bitke. Ipak je povlačenje Duryodhaninih kola izazvalo veliku zbrku i načini pravi pomor među njima.Vojska Kurua udari u bijeg. ........"

Kšatrija – huritski Marijani i Šimi Ninuave – Matra.(leteče sunce: jutro, podne, večer) Vidi poglavlje :“ Vedski mitovi“ str. 1 – 10

SUMERANSKI - BABILONSKI BOGOVI

Mjerilo iz sumerskog grada UR-a iz vremena 2.600.g.pr.Kr.- kralj Sargon prije Babilonskog carstva.) Prizor bitke sumerskih kočija koje vuku divlji i domači magarci. (ornament „kockica“)

Prvotni bogovi ( prije pojave čovjeka) : Enlil ( savjetnik bogova, bog vjetrova,oluje ikiše – „ otac bogova “- odijelio je nebo od zemlje, stvorio sve korisno za ljude : ralo i motiku, upute za izgradnju navodnjavanja, izgradnju zgrada, donjevši sve to iz Sarasvati civi- lizacije pri dolasku u Mezopotamiju. ( pa ipak, 50 Velikih bogova i 7 bogova sudbine strogo su ga kaznili izgonom u podzem -mlje, kada je obuzet strašću u lađi svog opunomočenika NUSKA silovao svoju djevojku boginju NINLIL – kćerku boginje NUNBARŠEGUNU iz grada Nipur.) TIJAMAT ( UMMU – KHUBUR ) = Ogromna zmaj - zmija - pramater svemira- kaosa), APSU (praotac praoceana - kaosa), MUMU = (poslanik Apsu-a ).Tada su usred APSU –a stvoreni Bog LAKHMU i bogi - nja LAKHAMU. ENKI = bog zraka i vjetra - sumeranski stvoritelj svijeta. NINHURSAG ( Ea-ova . Enkijeva bračna drižica = „ Gospa Planina „- božanstvo Zemlje ( Gradi tlo nad močvarama od mulja i izlivenih voda, a njenim sjedinjenjem s Enkijem nastaje vegetacija.) Ptica ZU = predstavlja snagu kaosa. No božji potomci svojom bukom smetali su svojim božjim precima i ovi ih odluće ubiti. Za tu urotu saznali su mladi bogovi i bili vrlo zabrinuti, ali je mudri mladi EA ( babilonski – ranije sumerski Enki ) nakon dugog razmišljana našao postupak, kojim ubija Aps-a i Mumu-a – vođe ubojstva, a potom je mirno počivao u svom utočištu zvanom APSU, u kojem izgradi i žrtvenike. U sredini svetog Apsu-a, u veličanstvenom žrtveniku sudbina živjeli su Lakhmu i Kak hamu. Tu Lakhmu postane otac rodivši sina AŠUR-a – MARDUK (imao je 4 oka i 4 uha, a iz usta je rigao vatru, kad bi govorio – sin sunca – sunce bogova.) Kada je potom Enlil odlučio 3 X uništiti ljudski rod, Ea je uvijek dojavio ljudima i spasio ih tako. Sve je to silno ljutilo Tijamat,(„što sve stvori“) zvanu Ummu – Khubur i ona odlućuje stvoriti štrašno oružje od kojeg nikom nije bilo spasa i svaki bi se sledio kada bi ga vi - dio (11 čudovišta :Strašnu oluju, ljude škorpione, vipere ljute znije isl.), a svoga sina KINGU odredila za apsolutnog zapovijednika i svoga supruga. Svi Anunakiji ( polubo - govi ) moraju ga slaviti. Kad je EA čuo za ratne pripreme Tijamat, posavjetova se sa ocem Anšarom i ovaj naposljetku pozove svog sina Marduka, kao jedinog mogučeg junaka - osvetnika, koji se može suprostaviti strašnoj zmiji Tijamat.

Marduk najposlije ubija Tijamat, razdijelio je na dva dijela : nebo i zemlju . Od njenih očiju nastali su izvori Eufrata i Tigrisa, a žrtvujući Kingu-a (Anannaki – vojskovođa Timijat ) napravivši ljudski rod od mješavine njegove krvi, kosti i ilovače. Time je priznat kao novi babnilonski glavni bog. LAKHMU i boginja LAKHAMU = preci mladih bogova Anšara i Kišnara, i dok su oni stasali stasom i jačinom, iznikoše još moćniji Bog ANŠAR i KIŠNAR, koji su imali si- na ANAU-a (kasnije babilonski EA – mudrošću, razumom i silom ogroman.) ANŠAR i KIŠNAR = moćni bogovi neba – muški i ženski princip, čiji je sin Ea. GAGI = poslanik Boga Anšara EA ( sumeranski ENKI ) = Stvoritelj svijeta, zemaljskih slatkih voda, mudrrosti i ma- gije sa sposobnošću proricanja i savjetovanja. Jedan od tri glavna boga Mezopotamije uz ANAU-a (ANU) = Bog neba i prije ENLILA ( BEL ili Nunamnir) = Bog vjetra. Ea je živio u Apsu ( praoceanu ) u kojem je plivala Zemlja. ( Ea je prikazivan kao koza s rib - ljim repom, ili kao čovjek - riba.)

( EA su Hurirti u svojim mitovima o Ulikumu i Ubeluriju prenjeli Hetitima.) NINKI = „ Gospa Zemlja „ - žena boga EA NINURTA = sin Enlila UTU (babilonski ŠAMAŠ) = Bog Sunce. NANARU(babilonski SIN ili = Bog Mjesec ( noć je na njegovoj brizi.) On je otac ŠAMAŠA – boga Sunca, INANE ( Ištar ) = planete Venere i NUSKA = bog vatre. (Bio je začet u podzemlju jer je glavni bog Enlil silovao božicu NINLIL i zato bio kaž- njen od svih bogova, te prognan u podzemlje. ( Sin je bio prikazivan kao starac s pla- von bradom i nazivan : „ Sjajnim čamcem raja.“ Smatran je neprijateljem zlih, jer je svi- jetlom razotkrivao njihova zlodjela. Sin je mudar, mjeri vrijeme svojom promjenjivom veličinom i oblikom (dugotrajne morske i kopnene karavane – juž. Arabija,Sumerani- Ur, sjev.Mezop. – grad Haran = karavan) i, jamcem blagostanja stoke, naplavljujući paš - njake i time osiguravao dovoljno hrane za stoku. IŠTAR '( sumerski INANNA)= Boginja, plodnosti ljubavi i rata ( Venera, Danica, Večernjica - zvijezda) GIBIL = Bog svijetla i vatre. ( „ Kanaanski = Molok, perzijski = Atar, vedski i hinduski = Agnji, Brahma = vrhovni Bog izjednačen s vatrom. ) EREŠHKIGEL božica podzemlja i kasnije NERGAL =– bog masovnog uništenja ratom, munjom i pošastima. Prolaz kroz 7, odnosno 14 dveri, - ženidbom stapanje u jedno. ( Psalmi 91, 6 ) TAMUZ - sumerski DUMUZU = bog vegetacije ( Ištarin ljubavnik.)

DUGGA = Bog mrtvih ANSUD = ptica grmljavine ( Posrednik između Enlila i ostalih bogova – koja iskorištava povlasticu i prisvaja Enlilovu moć da određuje sudbinu bogova i čovbječanstva.) IGIGI = zajednički naziv za velike bogove – duhove. ANANNAKI = zajednički naziv za polubogove. KINGU (polubog - Anannaki – sin Tijamat i vojskovođa njene vojske žrtvovan je poslije pobjede Marduka ( MARUDUKU – sada novi vrhovni bog Sumerana) i od njegove krvi i kosti EA stvori čovječanstvo na službu bogovima.)

AŠUR ILI MARDUK, = glavni asirski, odnosno novi babilonski bog ( Marduk je uživao mnoge titule: kao : „ Bog nari – dimmer – anki „ („koji bogove sve upravi na pravi pravac.“),

Otac Anu ga nazva : „ Ašar – Lu –Dug“ ( „ On će biti svijetlo bogova , junak veliki, koji kao ogromni bik ili krava zaštitnica bogova i zemlja.“) Praotac Enlil proglasi ime njegovo, „ Gospod zemaljski.“ (113) I budući kjudi, koji dolaze na svijet u promežutku vremena klicat će oni bez zaprjeka : „Navijeke će on vladati.“ i sl. NABU = babilčonski bog govora i pisma ( Mardukov sin .) TABLICE SUDBINE = moći glavnog boga IZVORNIK: Encikopedija Mitologija Istoka - Rachel Storin - ( str. 29 slika u boji :Marduk

- STVARANJE SVIJETA I DRUGE BABILONSKE LEGENDE

Mezopotamski sumeranski mitovi ( oko 5.000 g. pr. Kr,) Najstariji opis ( oko 1.700 g. pr. Kr.) govori da na Zemlji prvo žive Bogovi i to : Zemlju i podzemlje nastanjuju polubožanstva ANUNAKE, a na nebu manji bogovi – duhovi - IGIGI. Oni imaju zadaću iskopati korita rijeke Eufrat-a i Tigrisa. Njih nadgleda ENLIL ( Vrhovni Bog Anunaka – kozmička snaga), no Igigi se umoriše i pobuniše. Enlil se posavjetova sa EA-om (Bog slatkih voda i mudrosti) te stvori novu ovisnu vrstu – obične smrtnike. koji će zamijeniti Igigije i nastaviti započeti posao. Tako su stvoreni božji ljudi od ilovače natopljene krvlju jednog žrtvovanog Igigija. Ljudi su dobro radili i množili se, ali su pravili veliku buku, šAnuto je sametalo Enlilu i Anunakijima. Bijesni Enlil zato je želio uništiti taj bučni rod i to 3 puta, ali ne uspjeva ! ( Prvi puta šalje bolest, 2. puta šalje sušu, a 3.puta šalje potop.) Ljude sva tri puta spašava EA, upozorivši smrtnika ATRAHASI : ( Prvi puta i 2.puta da budu tiši, a 3. puta rekao mu da izgradi jaku lađu, utovari namirnice, svoju imovinu, obitelj, zanatlije i divlje životinje. Taj motiv potopa javlja se i kod „ Grka „.......,jer Zeus...,a javlja se i kod Biblije. Sadržaj:Epa o Gilgamešu: Gilgameš i potraga za vječnim životom. Sedam zlih duhova Mit o smrti i uskrsnuću Marduka Legenda o Adapi Legenda o caru Sargonu Legenda o Etani. Mit o svrgavanju vrhovnog boga Enlila ............ Babilonska legenda o stvaranju svijeta. ............. Sedam tablica o stvaranju svijeta (prijevod s glinenih pločica starog Babilona.)

Prvi poznati kralj drevnih Sumerana u Gradu – državici UR oko 2.500 g.pr.Kr. kasnije Babilon. Kralj Gilgameš s dva polubog – demona sa simbolom glavnog božanstva – sunca.

Legenda o caru Sargonu. Ja sam Sargon, silni car, car Akada, Majka moja svečenica je bila, za oca svoga nisam znao, Brat oca moga u gorama živi, Moj je grad Acetaranu, na obali Eufrata. Majka moja svečenica, zanese i rodi me tajno, I u trstikinu me stavi korpu, Vrata moja smolom zalijepi, I rijeci me predade, tiho što tecijaše, I rijeka me izdiže i Akki me vodaru donese. Vodar Akki posini me i odgoji, Vodar Akki vrtlarom svojim me učini, Vrtlar kad sam bio, Ištar me zavoli, Tad carem postadoh i četrdeset i četiri godine carstvom upravljah. Nad crnoglavima carevah i upravljah njima, Brončanim sjekirama silne sam ja šume obarao, Na vrhove sam se penjo i po nižim sam gorama ja sam prolazio, Tri put sam primorski opsjedo kraj, I Dilmupom se zavladale ruke moje............... * Ova le genda (iz oko 3000 g.pr.Kr.) je vrlo slična predanju o rođenju Mojsija (Biblija od 620 g.pr. Kr do 1 g.n.ere), kao i Staroegi patskom mitu o postanku OZIRISA, kralja Zapada- Carstva Mrtvih, brata mu SET-a, njegove sestre IZIDE i sina HORUSA.(iz oko 2.000 g. pr.Kr.)

JEDANAJSTA TABLICA(GLINENA) EPA O GILGAMEŠU "Utnapištimu iz Šurupaka,(grada Uru-a - Babilona) Pradjedu heroja Gilgameša Reče bog Ea (bog oceana):O čovječe iz Šurupaka, Sagradi dom, napravi lađu, ostavi svoje dobro, Pobrini se za život! U lađu uvedi živa bića svake vrste ! Lađa mora imati odrđene razmjere u dužini i širini. Poslije toga lađu pusti u ocean!" (Dalje, Ea otkriva Utnapištinu zlu namjeru boga zemlje Enlila, koji je odlučio potopiti pljuskkom sve živo.Utnapištim je ispunio zavjet i sagradio lađu 120 lakata dugu i široku. ) "I pusti unutra svoju obitelj i skot svoj i zatvori vrata za sobom. U određeni dan digla se je bura, pljusak je lio iz neba i zemlje, i gusti je mrakobavio zemlju. Sami su se bogovi popeli na nebo i zavijali "kao psi,"a boginja Ištar "vikala je kao porodilja." "Šest dana i šest noći bjesnila je bura, a poplava i vihor pustošili su zemlju! Jednog dana prestao je potop i vihor, koji su se sudarili kao dvije vojske! More se je smirilo. Ja pogledah na more i bolni krik ispustih..... Otvorih prozor od broda:svjetlost mi udari u lice.......... Padoh na koljena, a zatim sjedoh i zaplakah........... Uskoro se ukaza ispod vode otok. Naš se brod zaustavi na brdu Nišir i brdo joj nije dalo da se klima. Sedmog dana ispustih goluba, golub odleti, ali se brzo vrati, jer nije našao mjesta gdje da Ispustih gavrana i on pdleti, vidje glib i ne vrati se.........." itd. * I ova legenda o Utnapištimu i Gilgamešu (iz oko 3.000 g.pr.Kr) preuzeta je kasnije u Bibliji - Starom Zavjetu (koji nastajao od 620 g.pr.Kr do 1g. nove ere.)

Vidi poglavlje : “ Vedski mitovi “ str. 10 – 16.

HURITSKI BOGOIVI prema huritskoj mitologiji (glavni bog – stvoritelj ): Ee, Ea, ili EL (predočavan likom „Bika.“) ( simbol je nož, kojim je odvojio nebo od zemlje ) -

paredra (pratilja) ATHIRAT . AŠTARTA „s mora“, kasnije ARGATIS.

Bogovi neba u slijedu : ALALAU (9 g.), ANAU (9 g.), KUMARBI- izrodio 3 strašna boga : *TEYS-HEBA-TEŠUB , ili BAAL, ili HADAD, ( „Jahač oblaka“) – bog oluje,kiše i plodnosti ,vegetacije (sin ranijeg HURU DAGANAboga pšenice ) *TIGRIS *TAŠMEŠI ( vjerni sljedbenik Tešuba ) Paredra (pratilja Tešuba : KHEB-PAT(poslije ANAT„Divica“),prvotno : ( babilonska )

IŠTAR , a kasnije huritska

ŠAUŠKA, ili AŠTARTA ( ljubavi, osvete,rata) sin Tešuba : ŠARUNA! AŠTUPI , KHALD ( bog rata ) Bogovi na nebu : Bog Sunca : ŠIMEGI, ili ŠAPAŠ ,ili CHIVI (troglavi bog sunca) - sa paredrom AJA ( božica ljeta i jeseni ) Bog mjeseca- gospodar proticanja vremena: UMBU, ili KUŠUH, JARIH, SIN,Tatomir - Paredra : NIKKAL – ( kći božice ljeta i jeseni ) - Bog mjesec gospodar proticanja vrjemena ( dugotrajne kopnene i morske karavane u centrtima: juž. Arabija, sumerani – Ur, sjev. Mezopot.- grad Haran (karavan), gdje je majka kralja Nabonida ( posljednjeg babilonskog kralja556.-539 g.pr.Kr) bila svečenica boga mje –seca u njegovu hramu.. i t d. NEBO DRŽE DVA BIKA : HURU (noćni –crni ) i ŠERY ( dnevni – bijeli ) Boginja PONTYA THERON („gospodarica zemlje i života – zvijeri “sa svastikom = sunce) bog suše : HORON s kratkim nogama i jedinai bez družice – paredre.

I Boginja

ATHTAR

Božji sinovi - zore i sumraka : Boginja magle Boginja

PIDRY

ŠAHARU I SALIMU –

i rose

TALAY

( iz spol. odnosa boga ELA i 2 smrtnice ) ( kčerke boga Baal-a)

KATHIRAT – zaštitnica spolnih odnosa i rođenja.

Boginja IŠKARA i GULA

–

zaštitnica medicine i zdravlja. (sa simbolima: sunce, mjesec i zvijezda) Bog smrti : MOT i paredra ( družica ) ATHARATI. Bog mora : JAM, a hridi u njemu predoćuju divove UBELURIY ( stariji) i

ULIKUMI ( mlađi ) ( paredra ? ) Khotar i Khasis = božanski gradi telji( žive u Menfisu – Egipat.), zvani:

„ Gonić i Vozač „= čudotvorne tolja- ge ( za uspostavljanje pravde.) Yatapan = orao – sluga (oružje) bo boginje Anat Sumuli = majka orlova – sluga ( oru- žje bogi8nje Anat. Zefon = Dvoglava planina moći sa hramom KUMIJA, gdje stoluje Tešub, Šauška i Šaruma. Aghatu = ljudski junak s lukom i strije - lom ( poklon božanskih graditelja ) – sin kralja DANELA. Božica Anat mu je ponudila ljubav i besmrtnost u zamje - nu za luk, a on je to odbio, plativši ži –votom.

( Vidi motiv „ šahovnice „ na odječi )

Vidi poglavlje : „! Vedski mitovi „ str. 16. – 18

EP O KUMARBIJU iz ranijeg razdoblja (dosta oštečen) „U njemu se pripovijeda o nasljeđivanju kraljevskog dostojanstva među bogovima, s ALALUA koji je prvi vladao na nebu, na ANUA, koji je svrgnuo s vlasti predhodnika pošto je ovaj vladao devet godina, te na KUMARBIJA, koji je zbacio Anua nakon idučih devet godina. U borbi između Kumarbija i Anua potonji je odgrizao muški ud i progutao ga. Na taj je način Anu oplodio Kumarbijevo tijelo i prisilio ga stvoriti tri užasno jaka boga: boga oluje Tešuba, rijeku Tigris i Tašmešua, koji će biti privržen bogu oluje i vihora. Kumarbi, koji je huritski Enlil, što pokazuje i dio mita u kojem se bog, bijesan zbog zlokobnog rađanja na koje ga je Anu prisilio, vratio u svoj sveti grad Nipur, mora se zatim boriti protiv tog boga oluje – Tešuba Od tog mjesta hetitska je pločica jako oštećena i nezna se točan sadržaj ostatka mita, premda se može shvatiti da iskrsavaju razne teškoće kad Tešub iziđe iz Kumarbijeva tijela, što se događa uz pomoć Anua i uz posredovanje mudrog Ee (glavni bog), nakon čega se obavljaju magijski obredi. Mit se nastavlja pripremama boga oluje, koji se uz Anuovu pomoć sprema za borbu protiv Kumarbija, ali se izgubio dio teksta koji se odnosi na ishod sukoba.“ II EP - PJESME O ULIKUMIJU (raniji huritski mitovi ) Po brojnim fragmentima, kojima se nezna pouzdan poredak, a po nekima je dvojbeno i pripada li samo jednom mitu bog oluje sigurno pobijedi Kumarbija, jer se u tom drugom mitu pripovijeda o uroti što ju je svrgnuti Kumarbi skovao protiv Tešuba., koji je vladao bogovima. Pjesma relativno dobro očuvana početka, započinje riječima aeda (mudraca), koji izražava svoju želju da slavi bogove, a posebno njihova mudrog oca Kumarbija, kojeg opisuje u njegovom svetom gradu Urkišu, dok u sebi razmatra planove da Tešubu načini protivnika. Provodeči svoje nakane mudrac odluči dobiti pomoć mora i sjediniti se s velikom stijenom, koja bi mu rodila heroja. Pošto je prisustvovao porodu kad je stijena rodila sina i manje božice, ocu na koljena stave malog junaka, kojemu on odabere ime ULIKUMI, poželjevši mu da dosegne kraljevstvo nebesko, da osvoji Kumiju, sjedište boga oluje, da raskomada Tešuba „kao smrtnika, te pobjedi bogove. Junaka Ulikumija, za koga mit kaže da je od diorita (vrlo tvrdog kamena), povjeri zatim manjim božanstvima – IRSIRAMA , koje se brinu o njemu

, a da bogovi ni ne primjete da se rodio, te ga stave na ramena UBELURIJU , divu nalik Atlantu. Kasnije Ulikumi postane div koji izranja iz mora; ŠIMEGI (bog sunca) ga primjeti i obavijesti Tešuba da ima suparnika. Bog oluje sa sljedbenikom Tašmešuom upriliči okršaj s Ulikumijem, kojemu ishod ostaje nepoznat, no nepovoljno završava drugi dvoboj s junakom od diorita u kojem ovome pomaže AŠTUPI – huritski bog rata. Posljedice okršaja javljaju HEBATI – družici (paredri) boga oluje, koja ostane sama, pošto su je izbacili iz njezina hrama u Kumiji, dok se Te šub strmoglavi u dubinu iz koje se izvuče kad ga Tašmešu upozori da zazove mudrog boga EU kako bi spasio bogove. EA zaista posjeti Ubelurija i nožem, kojim je odijelio nebood zemlje, odvoji junaka od kamena s njegova božanskog temelja, potaknuvši bogove da napadnu protivnika. Tešub i Tašmešu se zatim spremaju krenuti u konačan napad na Kumarbijeva sina, koji se hvalio kako će primiti nebesku kraljevsku čast i uništiti Kumiju. Tekst se tu prekida, ali nesumnjivo je da je Tešub nadjačao protivnika, te mogao i dalje vladati bogovima.“

Vrhovni Bog EL u Mezopotamiji

Bog BAAL (sin boga El-a) (bog kiše, oluje i rata -Tešub)

Ugaritrski mitovi o Bogu El-u,Baal-u, Jamu, Motu i drugim bogovima. Ugarit je u vrijeme kraljevine HURAVAT –(Mitani: cca 1525. – 1335.pr.Kr.), a po sebno poslije prestanaka ratova s Egiptom i doba njihovog savezništva bio najznaćajnija hu ritska luka i glavni trgovački izlaz na Mediteran za cijelu Mezopotamiju. Tek s osvajanjima i razaranima „Naroda s mora“ u 12.st.pr.Kr. slabi važnost Ugarita, a njegovo kraljevstvo potpu no nestaje oko 1.000.pr.Kr. Iz ugaritskih glinenih pločica, koje su dosta oštećene, te uz nešto mašte zbog premoštenja tih oštećenja saznajemo da je Baal –bog kiše i plodnosti, popznat i kao „ Jahač oblaka“ i Ha dad –bog oluje, koji je sin Dagonov i Athiratin(Aštartin). Još iz 1740.pr.Kr. u gradu Mari (sredina Eufrata) poznat je kao Hurri Dagan – bog vihora i oluje (za vrijeme vladanja Šamši Adada i sina mu Jasme Dagana. Kasnije se zove Tešub i njegova pratilja Kheb-Pat (Šauška). Mit o bogocima Baal-u, Jamu i Mot-u: .....Božanski majstori Kothar i Khasis grade hram posvećen bogu Jamu (bogu mora), a gra dnju je odobrio El, najviši bog. Iako je El-u rečeno da je Jam opasan,, jer „se hitro valja preko zem lje“, te je razara. El je potpomogao radove, ali je Jamu rečeno da mora poljuljati Baalov ugled i „svrgnuti ga s prijestolja“. Druga pločica opisuje planiranje Baal-ovog napada na Jama, uz pomoć boga Horona i bogi nje Athtarat. Jam šalje glasnika na sjednicu bogova na „Planinu moći“ i poručuje: „Izručite Baal-a i njegove sluge, ja ću posjedovati blago Daganova sina“. El je pristao da Baal-a učini Jamovim robom. Baal se opirao Jamu, ali ga savladaju boginje Athirat i Anat (boginja osvete)......... Kada je pločica ponovo čitljiva, spominje boga Artaru, koji polaže pravo na Baal-ovo prijesto lje i koji prekida radove na Jamovom hramu. Žali se da nema kuću kao i

drugi bogovi “da ne ma dvorca kao sinovi Svetoga“, ali mu boginja Šapaš (boginja sunca) odgovara, da je niti ne može imati, budući nema ženu kao drugi bogovi. ...... Na krajute pločice, Baal je ponovo u sukobu sa Jam-om i kad je već gotovo pobijeđen, božan ski majstori Kothar i Khasis mu daju „Čudotvorne toljage: Gonić i Vozač“ i one tjeraju Jama s prijestolja.“Gonič“ udari Jama po ramenima, ali „se Jam ne sruši“. “Vozač“ međutim udari Jama po lubanji i „Jam se sruši, padne na zemlju / Lice mu je drhtalo, tijelo se skvrčilo / Baal povuče Jama i popije ga“. (Moguće da je pripovjedač nekada, izlažući tu priću na tom mjestu ispio morsku vodu?! Taj zanimljiv obićaj susrećemo i u Bibliji (Izl.-32.20.), kada Mojsije smrvi kip zlatnog teleta u prah, rasipa prah po vodi i natjera Izraelce da je piju, kao čin uništenja.) Sasvim na kraju pločice piše: „ Jam je zasigurno mrtav; Baal će biti kralj!" Zatim Baal poželi da ima palaču i hram. Kako bi zadobio Elo-ovu privolu, prvo mu pomaže boginja Anat. Ona se ukrasi „ sa toliko kne, koliko bi bilo dosta za sedam djevo djevojaka, namirisala se s korijanderom i nacrvenila obraze purpurom.“ Tako se opremila zbog bitke, čiji opis prizoraslijedi: „ Glave se kotrljaju poput lopti podno njezinih nogu / Ruke lete poput ska kavaca iznad nje/ Ratničke ruke poput bijesnih skakavaca...Kada je završila s ubijanjem,Anat se obredno oprala sa „ nebeskom rrosom i pomazala zemaljskim uljem i kišom Jahača na ob lacima“. Tog časa je boginju Baal zamolio za pomoć radi nagovora boga El-a na dozvolu za gradnju palače. Anat je pristala, a zaslućaj neuspjeha reče: „Oborit ću ga ravno na zemlju, poput janjeta / Učinit ću da mu sijedom kosom poteče krv/ ... Zbog oštećenja pločice nezna se tok, ali neuspješnog posredništva. Baal se potom obrati božanskim majstorima Kotharu i Khasisu, koji žive u Menfisu u Egiptu. Oni mu naprave krasan namještaj obložen srebrom i zlatom. Vbaal i Anat tada odu do lijepe Athirat (Aštarte)- El-ove družice, koja je sjedila pokraj mora i sanjarila o svom ljubavniku El-u. Kada ugleda bijesnu Anat i Baal-a, Athirat se prvo uplaši, ali razveseli kada joj darivahu namještaj.Ona obeća da će se zauzeti za Baal-a.kod El-a. Baal je potom otišao na „vrhunce planine Zefon“(današnji Jabal-al-Agra), a Athirat odjaše na magarcu sa srebrnom opremom i zlatnom ormom do El-a. El se toliko zanionjome, da joj ne može odbiti molbu: „Ja sam samo rob koji očekuje Athirat./ Ako je Athirat robinja koja mje ša opeku,/U Ja sam rob koji drži zidarsaku lopaticu./ Neka se sagradi kuća za Baal-a.....Dvor ka kav bi dolikovao Athiratinom sinu“. Radovi na palači započeli su odmah, iako se Baal u počet ku nije mogao odlučiti da li da na palači sagradi prozore, kako mu kćerke Pidry (magla) i Talay (rosa)ne bi mogle pobječi kroz njih, a i da mu Jam ne bi mogao uči kroz njih....Na prozorima je Baal znao sajati i vikati svojim gromovitim glasom. Zatim je Baal-u pripala dužnost da pobjedi Mota (boga smrti). Zbog oštećenja pločice, naslućuje sedalje, da je Baal umro za vreijeme velike suše i kako je pokopan. El oplakuje Baal-a, a Mot mu se ruga i govori da će Baal „kad nebo bude gorjelo“(očito u vrijeme velike suše)“sići u grlo Mota, božjeg sina“. Baal se obraća El-u za pomoć, ali ga bogovi prepuštaju sudbini. Na tom mjestu pločica jeslomljena i nezna se što je dalje bilo. Možda je Baal pobbjegao, a Mot je u zamjenu .....„ubio njemu slićne“. Nešto dalje ponovno čitljiva pločica izvještava da oni koji tra že Baal-a govore:“Moćni Baal je mrtav, Princ, Gospodar zemlje je preminuo“. Na te vijesti El je upriličio žalosni obred za vrijeme kojega jesjedio na zemlji u žalobnoj odječi, posipao glavu prašinom i ranjavao se kremenim brijačem: “ Ranjavao je svoje ruke, / Izbraz dao svoja prsa poput vrta./ Izrovao je svoja leđa poput doline, / Podigao je glas i viknuo: Ba al je mrtav“! Baal je zatim pokopan na planini Zefon, a Athtar je postao kraljem. No kad je At htar sjeo na veliko Baal-ovo prijestolje, izgledao je smješan; noge mu nisu dosezale do tla. Njegova je vladavina bila neuspješna, tako da su ljudi morali vodu uzimati iz bačava (vjerojat no zbog suše), ali kako je suša i dalje potrajala, Anat je izmolila od Mota da pusti Baal-a, a kad Mot na to ni8je pristao Anat je : „zgrabila Mota i

raskolila ga mače, / Spalila ga vatrom i samljela mlinskim kamenjem,/ Razbacala ga po polju i ptice su jele njegovo meso“. Kad se El-u pričinilo da vidi „nebo iz kojega kiši ulje i livade kojima teče med“, Baal-u je vračen život. Boginja Šapaš( boginja sunca) obeća da će vratiti Baal-a, te reče dsrugim bogovima: “ Izlijte pjenušavo vino iz bačvi,/ Donesite ukrase za svoju obitelj,/ I ja ću potražiti moćnog Baal-a“. Zbog prekida od 40-tak redova, nije jasno kako je Baal vraćen u život, niti da li je stvarno bio mrtav. Ponovo se pojavljuje Mot i ponovo dolazi do sukoba Baal-a i Mot-a. Na kraju boginja Šamaš akaže Motu ,dajepeskorisno daljnje opiranje i sve se završava priznanjem Baal-u, da je zakoniti kralj. S Baal-ovom pobjedom, poslije Motove suše, vjerojatno počinju ponovno kiše.

Potomci drevnih Veda, Indoaryci i Huriti,selečći se s prostora međurječja Sir-Darje i Amur-Darje na međurječje Inda, Eufrata i Tigrisa u Mezopotamiji, te obale Sredo zemlja Bliskog Istoka i egipatskog Nila, pronosili su svijetom pod svojim simbolima vedski svjetonazor – viteštvo,feudalni društveni sustav, bročano oružje (bojna kola, sa vinute mačeve...),veliko znanje (matematike, medicine, astronomije, ratarstva, jezik) i vjerovanje u zagrobni život i istinske moralne vrijednosti jedinstvenog univerzuma.sa prakrščanskim elementima Njihovim kasnijim doseljavanjem u Evropu (Iliri, Kelti,Etru ščani Goti i Hr vati ) utemeljili su na tim načelima današnju indoevropsku civilizaciju, u kojoj su svi jezici evropskih naroda indoevropskog jezičnog korijena ! Rani HINDUIZAM( U Mezopotamiji), BUDIZAM i kasnije HINDUIZAM ( Rigveda = sveti tekstovi drevnih Veda, koji se usmeno prenose još od oko 34. - 21.st. pr Kr. za vrijeme prvog doseljenja Indoarijanaca na podrućje rijeke Ind-a, a prvi Sanskrt zapisi javljaju se tek u 1.tisućljećju pr.Kr. odnosno 585 g.pr.Kr.po drugom doseljenju Hurita - Indoarijanaca na Ind – (poslije njihovog progona iz Mezopotamije u vrijeme vladanja babilonskog kralja Nabu kodonosora.

Ti huritsko-indoevropski Arijci donjeli su sa sobom svoj jezik i svoje vjerovanje, izvršivši snažan utjecaj na zatečenu vjersku praksu domorodačke dravidske Indije, no nisu je zabranili, jer se ona zadržala sve do danas (prakticiranje yoge, odricanje i pročišćenja uz vodu i sl.) Nasuprot njima, Arijci su se okupljali oko ognja i slavili uz vatru svoje obrede, predajući ognju žrtvene darove(zrnje, začine, maslac, životinje.) Malo je ostalo materijalnih tragova o njima, jer se svedo njihovbog dolaska prenosilo usmenom predajom još od 35.tisućleća pr.Kr .i tek po dolasku povratku iz Mezopotamije 585.pr.Kr.( poslije progona za babilonsog Nabukodonosora) zapoćeli sjećanja zapisivasti Sanskrtom. Tako se najviše saznaje iz zapisanih Rigveda (Pjesme znanja), koja sadrži više tisuće himni posvećenih bogovima Indri (sada bog kiše i pobjednik nad silama zla i stvoritelj svijeta iz kaosa), Višnu (solarno božanstvo, koje je razdvojilo nebo od zemlje,a potom se uzdiglo na nebo. Glavni bog bio je Varuna (kasnije grčki Uran, Anau, pa Kron i Zeus), koji je upravljao zakonom i obredima, te održavao kozmički i ljudski red. Tu je bio i žrtveni Agni, božanstvo vjerodostojnosti i koji je primao poklone za bogove. O osvajanju Indije govori legenda iz Brahmana tekstova, koji se nadovezuju na Samhite (zbir ke) Veda (vede = sveto viđenje) Ima ih četiri :Rig -veda("Pjesme znanja"),sadrži znanje napisa no u stihovima, Sama - vede (znanje u glazbi),Jadžur-vede (znanje u obliku žrtvenih izreka i Atarva-vede (znanje u izrekama pri čaranju) Skračeni prikaz glasi : "Tada se Videga,nasljednik Maduov, nalazio na Sarasvatiju. Ovaj (Agni, bog vatre)upravo je goreči krenuo odande zemljom na istok… Plamtio je preko svih rijeka.Ali sa sjevernih planina (s Himalaje)spušta se Sadanira (rijeka). Preko nje nije preplamtio. Stoga su prije Brah -mani običavali da je ne prekoračuju…Ali sada istočno od nje žive mnogi brahmani. Tada se zacijelo (zemlja) činila posve neobrađenom, posve močvarnom, upravo jer je Agni Vaišavanara nije okusio. Sada je naprotiv ona u velikoj mjeri obrađena…Tada reče Videga, nasljednik Maduov : "Gdje da ostanem?","Istočno odavde neka bude tvoja postojbina",odvrati ovaj. Stoga je ona (Sadanira) još i sada granica između Kosale i Videbe. (prijevod prema R.Hauschildu). "Nakon što su se spustili sa sjeverozapada u dolinu Inda, Indoevropljani su se proširili na podrućje između dviju rijeka, Gangea i Jamune, a zatim u današnji sjeverni Bihar. Tamo su prema knjizi Povijest svijeta nastale UPANIŠADE…"("Vrhovno nadanje", jer upani = upanje, ufanje, nadanje, a Šad = vrh.Na pr. El Šadoj = El vrhovni, VIŠNA = višnji, svevišnji.) U njima je izraženo shvaćanje da je život mukotrpan, za razliku od ranih veda u kojima se ogleda životna radost. Zbog toga je uvedeno učenje o ponovnom rađanju, što je temelj svih daljnjih religija (bu dizma i džainizma) Cilj je, da se čovjek izbavi iz vječnog kruga rađanja putem spoznaje jedinstva duše u čovjeku (Atman) i prasupstance (Brahman)

Zato se postupno najviši bogovi ranog hinduizma iz Mezopotamije Brahma, Indru,Agnji, El i dr. zamjenjuju Brahman-om (stvoriteljem),Višnuom (bog ljubavi) i Šivom.(bog razaranja, sile). Uzrok toj promjeni shvaćanja vjerojatno leži u lošem iskustvu poslije progona iz Izraela. 722 g.pr. Kr. i drugom progonu 585 g.pr.kr. u Harauvatiš (Afganistan). Iz te Rigvede također se vidi borba između bogova i polubogova – demona (Bolgovi su oličenje dobra, a demoni su oličenje zla, ustvari razlog za potrebitost božje sile.) Oni se bore da bi zadobili moći (vatra- Agni, besmrtni napitak – Soma i govor –Vah) koje će im osigurati prevlast. Pobjedili su Bogovi – dobivaju moćio i nastanjuju se u nebo, dok su Demoni prognani u podzemni svijet. Takvo je vjerovanje Aryaca oko 500 g. pr.Kr.po doseljenju u Indiju gdje osnivaju 16 malih kraljevstava, ili mahadžanapada, među kojima se kasnije na sjevero-istoku (pod no Himalaje) ističe Magadha jezgra budičeg Mauryanskog carstva (po povratku Hurita Indoarijanaca),čiji je utemelitelj ČANDRA (Strašni)GUPTA. 320 g.pr Kr.,dakle poslije prodora Aleksandra Makedonskog u Indiju 327 g.pr.Kr. Tada pada prvo ozbiljno političko ujedinjnje Indije utemeljujući dinastiju Maurya (prema nekima Maryanni ratničko plemstvo iz Mezopota mije?) Nešto ranije tog zbivanja nedaleko te Magadhe 486 g.pr.Kr rodio se i BUDA GAUTAMA, koji se odrekao prijestolja i posvetio duhovnosti utemeljivši Budizam . (politiku pokora vanja kroz pravednost, šireči moralna načela pozivajuči na mir, a zabranjujući vedsko žrtvovanje.) 305 g.pr.Kr, Čandragupta je porazio nasljednika A.Makedonskog Seleucusa Nikofora, te proširio granice carstva preko rijeke Ind - do Harauvatišša (grčki :Arahozije), a na zapad do oceana. Slijede vladari Samudragupta, Bindurasa i unuk Asoka (271 . 236 g.pr.Kr.) koji su vojno proširili Mauryansko kraljevstvo na cijelu Indiju osim juga : na zapad preko Harauvatiša do Partije. Nasljeđuje ih Car Čandra Ašoka (271.236 g,pr Kr) On je tek 260 g. prešao na Budizam, zabranivši dekretom Vede na Prakrtskom jeziku I uveo novi Sanskrt (time je prestao ujedinjavati ratom, pa se i nazvao od tada DHARMA (BOŽJI) AŠOKA ). (Prvi budistički misionari odlaze u Kinu 65 g. pr.Kr (trgovačkim putevima), a kasni Hinduizam sa svojom trodjelnošću božanstva : VIŠNA-BAHMA-ŠIVA sa spjevom GITE, javlja se u 7 stoljeću nove ere, kada i Muhamed sa Islamom. VJEROVANJE Z A R A T R U S T R A Zaratrustrino naučavanje predstavlja revoluciju u podrućju vjerovanja, jer je on u to vjerovanje unio demokratičnost, odnosno ravnopravnost za sve ljude oba spola, bez obzira na na njihovo bogatstvo ili moć, siromaštvo ili nemoć. Naučavao je da im u zagrobnom životu bude prema njihovim djelima za života.

Njegovo ime je izvedeno od perzijskog Zer Dust, što znači „ zlatni gost“, što govori da nije Perzijanac, nego došljak. Bio je oženjen i otac nekoliko djece, a prema navo dima perzijskog pjesnika Firdusija u njegovom epu „Knjiga kraljeva“ Zaratrustrin otac bio je kralj i zvao se Aurvat – što ga označava kao Hurita, a i živio je na huritskom podrućju jezera Urmia (danas turska Anadolija) oko 1000.pr.Kr. U tridesetoj godini života počeo je naučavati svoje vizije i poruke, no nije bio prihvaćen u svom kraju, jer je njegova „pravednost“ za sve, ugrožavala privilegije vla dajućih. Odselio je iz domovine i tek nakon 10 godina propovijedanja stekao prvog istinskog sljedbenika u Vishtaspi – kralju malene državicen na sjeveru Perzije, gdje je Zaratrustra postao i službena vjera tog malog kraljevstva. Šireči se od tada perzijskim carstvom, a u vrijeme kada je Perzijom vladao car KIR II Veliki (6.st.pr.Kr.) Zoroastrizam je bio moćna religija. Njegovo učenje bilo je sabrano u svetoj knjizi AVESTA, Učenje Zarastrustre AVESTA (Vijesti) je bilo zabilježeno u obliku 2 miljuna himni, zapisanih na 12.ooo telečih koža u raz doblju od 8. – 4.st.pr.Kr. Dio toga je Aleksandar Makedonski uništio spalivši Perzopoilis pri likom svog osvajanaja. U 3.st.pr.Kr.Avesta je ponovno sabrana, ali su je Arapi u 7.st.po Kr. potpuno uništili, zbog čega je danas nemoguće točno znati sve detalje te vjere. Temeljni lik zaratrustrizma je Mudri Gospodin AHURA MAZDA – Ahriman – stvoritelj svih dobrih stvari, duhovnog i materijalnog svijeta, Sunca, Zemlje, Mjeseca i zvijezda, čovjeka i svih živih bića. Bog je isključivo stvoritelj dobroga i prijatelj ljudi i oduvijek živi na nebu, u svijetlosti i dobroti. Okružen je sa sedam nebeskih božanskih bića, koja su isto tako pozitivne moralne vrijednosti: Dobra misa (Vohu – Manu), Pravednost (Aša), Pobožnost (Amurtat), Vlast (Kšatra ), Cjelovitost, ili zdravlje (Haurvatat), Besmrtnost ( Amurtat) i Poslušnost. Posljedica toga su i 7 božjih djela: stoka, vatra, zemlja, metal, voda, i biljke, a sedmo djelo je sam čovjek, koji prisutan prilikom obreda u osobi sveče nika. Ahura Mazda je oličenje svakog dobra ! On predstavljarast, obilje i život. Poljodjelstvo, uzgoj stoke, brak i rađanje, svetesu dužnosti i termelj suradnje s bogom. Čovjek treba živjet tako da se posveti Ahura Mazdi. Avesta naučava idealan moral, tj. Ašu - svetost utemeljenu na moralnoj i tjelesnoj krijeposti ! Temeljne postavke Zoroastrizma

Mudri Gospodin Ahura Mazda (kasnije iranizirano Ahriman) stvoritelj je svih dobrih stvari, duhovnog i materijalnog svijeta, Sunaca, Zemlje, Mjeseca i zvijezda, čovjeka i svih bića . On je isključivodobar stvoritelj i prijatelj svih ljudi. Od uvijek živi na nebu, u svijetlosti i dobroti. Okružen je nebeskom božanskim bićima, koja predstavljaju istinske životne vrijedno sti. To su: Vohu-Manu (dobra misao), Aša (pravednost), Armaiti (Pobožnost), Kšatra (Vlast), Haurva tat (Zdravlje - cjelovitost), i Amurtat (Besmrtnost). Prema nekima ih ima sedam, a ta je poslušnost, a to se podudara sa sedam božjih djela: stoka, vatra, zemlja, metal, voda,i biljke, a sedmo božje djelo je sam čovjek, kojeg predstavlja svečenik. Zlo dolazi od Angra Mainyu (Zlog uha) divljeg i razornog, koji živi dolje u tami i neznanju, vlada paklom. On je stvorio demone , koji mu pomažu uništiti Božje djelo: Oni su: opake misli, odmetništvo, anarhija, nezadovoljstvo, srdžba, laž,bijeda, zavist, i smrad. AHURA MAZDA je oličenje svega dobroga, a ANGRA MAINYU oličenje zla . Glavna dužnost svakog vjernika je živjeti život pun dobrih misli i djela. Za vrijeme svog zemaljskog života, čovjek ima slobodu podržati sile zla, ili sile dobra i prema djelima u tom izboru , poslije smrti prolazi kroz prvi sud s nagradom za nebo ,ili za pakao ( provjeru). U vremenu nakon zemaljske smrti, pa do drugog suda, ljudi i u nebu i u pak lu prolaze zadnju provjeru svoje dosljednosti u borbi dobra i zla. Ako su se popravili, po posljednjim sudom odlaze u nebo ! STVARANJE SVIJETA Ahura Mazda je najprije stvorio nebeska bića, a zatim svemir prvo u duhovnom smislu, a poto potom u materijalnom smislu. Imao je oblik jajeta, u čijem je središtu lebdjela Zemlja. Stvarajući (pra)čovjeka, stvorio je i prvotnog (pra)bika- izvor životinjskog i biljnog svijeta. Za to vrijeme Angra Maiynu stvarao demone, kao i zla bića: zmije,škorpione i dr. Provalio je u univerzum i napao čovjeka i bika , prouzrokujući im patnju i smrt. Od

umirućeg bika nastale su sve umilne životinje, a od umirućeg čovjeka izrasla je biljka od čijeg je lišća stvoren prvi ljudski par. Angra Mainyu je zatim pokušao izači iz univerzuma, ali nije mogao. Posljedica toga je borba između dobra i zla, koja traje do dana današnjega, jer sve na svijetu ima svoju suprotnost: istina – laž, zdravlje – bolest, život – smrt, sreća – nesreća, obilje – bijeda itd. VJEĆNA VATRA – ŽIVA SLIKA BOGA. BOG SE ŠTUJE U OBLIKU SVETE VATRE, koja je živi bezoblični simbol boga. nju su palili u staro doba na vrhovima planina, jer hramovi nisu bili temelj vjerske tradicije zara trustrijanaca. Nema ni grupnog štovanja, svatko se svojom molitvom sam obraća Bogu. Temelj vjerovanja svakog vjernika je živjeti život pun dobrih misli, riječi i djela., te dnevnih nadahnuća nakon njegovih posjeta hramu (prostorija bez ikakvih ukrasa u kojoj samo plamti „čist“plamena Svete Vatre). U konačnici ljudskog života postoje dva sauda: PRVI SUD djeluje u času smrti, na kojem se duhu čovjeka sudi prema mislima,riječima i djelima za živo ta: dobri će otiči u RAJ, gdje će uz Boga živjeti u savršenstvu, a zli u PAKAO, kojemu je svrha ispraviti postojeće zlo. DRUGI SUD je na Sudnji dan, kada će se okupiti svi „mrtvi“, bili u raju ili paklu radi posljednje presude za vjećnost . Tko se popravio, ili pokvario mijenja mjesto za „Vjećnost.

Posmrtni obred Prema učenju Zaratrtustre, smrt je djelo zlog duha i stoga je mrtvo tije onečišćeno, pa bi kod ukopa, kremiranja, ili bacanja u more onečistilo sveto stvaranje zemlje ,vode vatre,tj. samo stvaranje Mudrog Gospodina Ahura – Mazde. Zbog toga se mrtvo tijelo polaže u „Tornjeve šutnje“ (humak u obliku krnjeg stožca u sredini sela), gdje će mrtve poje sti ptice, a kosti će nakon nekoliko mjeseci zakopati u središnji grob. Dodatak U svetim perzijski knjigama Avesta (nakon nabrajanja prvih devet od ukupno dvadesetdvije pokrajine u perzijskom carstvu - Vendit 1,12) stavljaju se u usta boga Ahura Mazdi riječi: "…Desetu između dobrih zemalja, stvorio sam Ja, Ahura Mazda (gospod Premudri), prekrasnu Harahvaiti." Harahwatiya Ili Harahvaiti, bila je jedna od najbogatijih, najkulturni jih i najljepših perzijskih satrapija, ili saveznih država. Grci i Rimljani zvali su je Arachosia, a jezgra joj je bila današnji južni Afganistan i današnja jugoistočna Perzija - kraj bogat rijekama, jezerima, i kanalima…..

DEUTERONOMSKA OBNOVA - PETOKNJIŽJE - STARI ZAVJET Zanimljivo je, da se poslije nestanka huritskog (prahrvatskog) kraljevstva HuRaVAT u Mezopotamiji (1330.pr.Kr.), a potom i druge huritske (prahrvatske) kraljevine ISRA EL(722.pšr.Kr.) na čitavom prostoru starovjekovne civilizacije gotovo u isto vrijeme po činju razvijati nova vjerovanja - religije. U sjevernoj Indiji Budizam oko 6oo.pr,Kr. (gdje su djelom završili prognani Huriti, u Perziji dominira učenje Zorotrustre oko 600.pr.Kr., a na Bliskom Istoku ( u Judeji) 620.pr.Kr.započinje vjerska reforma pod nazivom Deuteronomska reforma( kod Židova to je danas Petoknjižje - Tora, a kod krščana to se zove Stari Zavjet). Te godine, kada egipatski faraon Psalmetik (664.-610.pr.Kr.) u želji da vrati egipatsku moć na tom starom egipatskom prostoru pokreće ratni pohod na Bliski Istok i vrača Fi listeju pod svoj nadzor, Judejski kralj Jošia naređuje svom kalebitskom Velikom sve

čeniku Hilkiji, da brzo sprovede vjersku reformu – DEUTERONOMSKU OBNOVU u Judeji.(napuštajući do sadašnja razna vjerovanja u Judeji (u arapske bogove Kemoša, Moleka sa žrtvovanjem -spaljivanjem djece, egipatskog boga Amona sa svetim psima -homoseksualcima i svetim prostitukama svečenicama, te huritskog boga Baala-sunca Ta vjerovanja su nasljeđena još iz vremena osvajanja Bet Huru-a od asirskog kralja Tiglat Pelisara II (937.pr.Kr.- biblijski Salamona, kada svečenici kalebiti na čelu s veli kim svečenkom Sadokom – sljedbenici egipatskog boga Amona, preotimaju upravlja nje egipatskim Bet Huru-om svečenicima levitima – sljedbenicima svrgnutog faraons kog princa Tutmozisa i nepriznatog vjerovanja u egipatskog boga Atena ). Zato Hilkije progašava, da je našao do sada izgubljenu Knjigu Postanka (ustvari započetu Kroniku zbivanja, koju je započeo pisati još levitski svečenik EBJATAR za vrijeme levitskog Velikog svečenika Samuela, koji su upravljali egipatskim Bet Huru-om oko 1070.pr.Kr. u vrijeme oslabljene moći faraona - poslije Ramzesa II.oko 1250. pr.Kr. kada svrgnuti faraonski princ Tutmozis, po dogovoru s faraonom Ramzesom II odvodi huritske potomke nekad zarobljenih Hurita – Izraelce, u ratnoj kampanji farao na Amenofisa II u ustanku 1415. i 1413.pr.Kr.Ramzes II I svrgnuti princ to izvode radi jačanja granice prema opasnim Hetitima. Dakle, Deuteronomsku Obnovu Hilkije započinje Ebjatarovim početkom o Abrahamu i huritskom bogu El-u, El-Šadaj-u, El- “, koji usprkos faraonskoj zabrani izvodi tada “židovske robove” iz Egipta ( iako je u stvari to egipatska zemlja sve do 600.pr. Kr. – do asirskog osvajanja Egipta ) u Obećanu Zemlju –Kanaan,( iako se ustvari radi o Bet Huru-u – Zemlji Hurita- Prahrvata). Poslije spomenutih asirskih ratnih kampanja ( u kojima je uništen huritski Izrael 722.pr. Kr.), slijedi 587.pr.Kr.babilonsko osvajanje pod vodstvom kralja Nabukodonosora, koji osvaja sva asirska podrućja u Mezopotamiji, Bliskom Istoku,a time i kraljevstvoJudeju, te, i sam Egipat. Judejce odvodi u babilonsko ropstvo, čime se prekida započeto pisa nje Deuteronomske obnove. 585.pr.Kr. perzijski kralj Kir II Veliki osvaja babilonsko kraljevstvo sve do Egipta, stva rajući time 1.svijetsku veliku naprednu federaciju od 24.satrapije (kraljevstva). Sve za robljenike oslobađa, pa se tako 583.pr.Kr.i Judejci vraćaju u Judeju, gdje im Perzija obnavlja vjerski hram. Tada se nastavlja pisati 620.pr.Kr. započeta Deutronoms ka obnova – TORA - Petoknjišje – Stari Zavjet. Tako je do Cezara u Rimskom carstvu napisana “šifrirana” povijest Starog Istoka (da nas zvana “Biblija”)u pet glavnih knjiga: Postanak, Ponovljenog zakona, Kraljevi 1 I 2 , Izlazak i Brojevi, iako se kasnije one dopunjuju kroz svo vrijeme svečeničke dinas ije kalebita, koja je bila na vlasti gotovo 8oo g.- od 937.- 170. pr.Kr. Tako 430.pr.Kr.na staje Levitski zakonik i oko 350.pr.Kr. Ljetopisi 1 i 2 , čime legaliziraju svoju tadašnju I buduću vlast. 170. – 164.(poslije A.Velikog) njegov nasljedni vladar Antioh IV Epifana ukida njihovo svečeničko djelovanje, pa kalebiti ( Sadokovi potomci) odlaze u Egipat, gdje osnivaju organizaciju SADUCEA (masone). U Judeju se ponovo vraćaju u vrijeme Rimskog car stva za Herodota, rađanju kršćanstva, te boravku Isusa na Zemljii. UAleksandriju stižu krajem 1.st.pr.Kr – 66.po Kr.( u vrijeme 1.židovs kog ustanka), ali uskoro budu protje rani iz Rimaskog carstva, zbog čega se sele u Španjolsku, a kasnije u Englesku…. Osim spomenutih “djela” napisali su i: Midrasi (kasniji dopunski judejski komantari – razrada dvojbenih mjesta Biblije! Talmudi (kasnija zbirka judejskog religijskog – dogmatskog poučavanja.

Eseni, Farizeji, Saduceji – to su pripadnici raznih židovskih sekti.(Eseni su iz 2.st.pr. Kr. i najbrojniji su. Djeluju kao primitivni komunizam – sva dobra dijele se jednako me đu sve pripadnike opčine. Osuđuju žrtvovanje životinja, tumače svete knjige I poštuju obred umivanja .

MITRAIZAM povratak starog perzijskog vjerovanja poslije

A. Makedonskog

(O dolasku Hrvata na prostor jugoistočne Evrope u sklopu perzijskog - invazijskog rata 514 g.pr.Kr a za vrijeme cara Darija I Velikog svjedoči i kult Mitraizma, koji se kasnije u doba Rimskog carstva, oko 1.po Kr. pored rimskog mnogoboštva uz Krščanstvo počeo naglo širiti rimskim carstvom do 68 g. pod nazivom Mitras. ( dosada nađeni sigurni tragovi u Prozoru i Sincu kod Otočca, na Vratniku kod Senja, u Sisku, Topuskom, Iloku, Petrovaradinu, Surduku, Potocima kod Mostara, Konjicu, Vratnici kod Lisičića, Milima kod Jajca, Golubiću kod Bihaća i u Solinu. Mitraizam je kult perzijskog boga Mitre – boga vatre,istine i pravde. (rimski Mitras deus Sol invictus), Taj se kult držao strogom tajnom, a do punog ostvarenja misterija dolazilo se postupno kroz sedam stupnjeva dostignuća u mitrejima. Svi su mitreji (spelaeum) bile male bogomolje, podi gnute na skrovitom mjestu u predgrađu varoši ili mjesta, a imale su predvorje, s kojega se stu bištem silazilo u podzemnu špilju (umjetni, ili prirodnu). Tu se nalazila reljef - slika boga Mitrasa i žrtvenik, na kojem je svečenik prinosio životinjsku žrtvu. Jedan od najsačuvanijih mitreja otkriven je i Konjicu, a opisana je ovako: "Slika bogočašća duga je ploča s obje strane iskićena reljefima. Prednja strana predstavlja glavnu sliku "Stvorenje" u pečini , koju nadvija luk. Tu Mitras u orijentalnoj nošnji svetog bika ubija prabika; a jedno pseto i zmija skaču mu za vratom. Prvo živo biće - prabik, mora izgubiti život, da iz njegovog tijela nikne korisna flora I fauma biljke i životinje. Njegova duša, koju štiti pas, diže se na nebesa. Uzalud kuša zao duh sa zmi jom i škorpionom spriječiti to čudo. Na luku sjedi gavran - glasnik boga Sunca, a na krajevima su poprsja Sola (sunca) i Luna (mjeseca ). Uz Mitrasa s obje strane u istoj nošnji stoje dva dječaka s bakljama, jer sva trojica sačinjavaju trojstvo- trostrukog Mitrasa - sunce na izlazu, zenitu i zalazu. Perzijski: Mitras ubija svetog bika,jer je njegova krv izvor svih životinja i biljaka na Zemlji. U Rimskom carstvu, pored štovanja raznih starih i naslijeđenih bogova (Neptum, Apo lon, božica Dijana, koja vuće korijen od grčke božice Artemide, a ova čak od Pontia Theron (gospodarice životinja – iz Knososa na Kreti) i dr., najpopularnije su bile dvije religije: perzijski Mitraizam I najmlađe Kršćanstvo, koje je na kraju prevladalo i postalo službena religija u Rimskom carstvu krajem 4.st.po Kristu. (Milanskim ediktom istočn og rimskog cara Konstantina.

Hrvati u vrijeme dolaska u Evropu oko 1OO. – 7OO g.pos.Kr.

U predugom pokušavanju brisanja identiteta Hrvata i hrvatska mitologija kao jedna od njegovih sastavnica, dugo je bila prikazivana kao dio staroslavenske mitologije, a u stvari ona je izvorna inačica vjerovanja svih indoevropskih naroda, koji su¸je donijeli sa sobom , prilikom drugog i trečeg vala doseljenja iz pradomovine - Hrvati iz Harauvatiša od 587.pr.Kr. u tadašnjoj Perziji na podrućju današnjeg južnog Afganistana i Pakistana, izvedane iz uče nja starih Veda i kasnije „proroka“ ZARATUSTRE Još u svojoj pradomovini , ovi su narodi , pa tako i Hrvati , razvili drugi spiralni krug-drugu razinu spoznaje u razvoju mentalne svijesti ljudskog roda , napustivši animalističko vjero vanje (kult životinja o kojima su ovisili), prešavši na ANIMIZAM (vjerovanje , da sve stvari imaju dušu - pridavanje duševnih svojstva prirodnim pojavama i silama) Seoba svih indoevropskih naroda odvijala se u tri vala. Prvi val obuhvačao je: Itale Kelte „Ilire „ i Tračane (Grke) Baske ,koji se odseliše na jug i zapad Evrope, odprilike 2.000. do 1.200 g.pr.Kr. (Na razvalinama Troje i gradova mikenskih, huritske (hrvatske) i egipatske kulture uzdigla se Antika – „ grčka „ i Etrušćani , a kasnije rimski imperij – sredozemna kultura i najposlije države Svetog Rimskog Carstva - evropska kultura) Drugi val obuhvatio je: Vede,Hurite, Irance, Hetite Sumerane i dr., koji se odseliše na jug u Mezopotamiju oko 2600.do 500 g.pr.Kr.,kada se stapaju u največe carstvo Perziju (islamizirani u IX i XII st. poslije Kr. sa islamskim osvajanjima.), čiji kralj Darije I 514.pr.Kr. koloni zira jugoistočnu Evropu ( od Baltika do Jadrana i od Julijskih alpi do Crnog mora ( Bijela Hrvatska ) Treči val obuhvatio je sve narode koji danas imaju svoje države u Evropi....,pa tako i Hrvate koji dođoše oko 3.st.posl.Kr. u Bijelu Hrvatsku (zap.Ukraina, juž.Poljska…) da bi u 5.do 7.st. produžili na jug u današnju domovinu.U 8 st. bili su več sazreli za treči stupanj ,(spiralni krug, spoznajnu razinu) u razvoju mentalne svjesti, prihvačajući krščanstvo. STVARANJE SVIJETA U početku nije bilo ničega, samo beskrajna mračna praznina i bezoblična maglena beskonačnost,niti tama,niti svjetlost koja se širila unedogled do dubina ,na čijem se dnu nalazila sura, crna sila tmine PRAMRAK. Nad svime, vladao je u središtu,-(jezgra,nalik velikom prajajetu) svemočni duh vječnosti Praotac – tvorac neba, zemlje i svega svijeta—PRABOG - Dobribog SVAROG .ili SVA- RUN ( arijski Vede = WARUNA i bog sunca Svar, perzijski Zaruana, grčki Uranos, latinski Uranus, Bugarski Svaro = Praotac svih bogova = vječna svijetlost.- od riječi svarga u Sanskrtu = nebesko sjajilo. Simbol boga Svaruna i Svara je ranoarijska svastika = simbol sunca, i svijetla – pravednosti i čistoće.U Sanskrtu arijski = plemeniti.) Prođoše mnogi vjekovi i pravjekovi,kad li se prolomi i zabljesnu njegov znak.... u mrki bezdan poput svjetlosne munje, te iz maglenog beskraja razluči svijetlo od tame ,maglu od tvari ,probudivši u njima životnu silu zvanu božanskim ŽIBOGOM, koji će voljom Svaro- govom u času njegova rođenja. pokrenuti život.Iz magle i oblaka , prospe se voda, potekoše rijeke i natopiše bezdani,te nastadoše jezera i mora na najdubljim i najguščim tminama Pramraka.Od odsjaja Svarogova u tim vodama rodio se Bog Vodan (bog svih voda),a od njegove sjene koja je pala u pramrak,rodio se Crnobog Zlebog

,čista suprotnost Svarogova,ali bez stvaralačke moči,neprestano zavideči i oponašajući Praboga u svojoj pakosti i jalu.Kako su u početku oba boga bila tek bezoblične sile,stvorili su svoje dvojnike,(božanska biča sazdana od tvari)dok je Zlebog stvorio Črt-a(ČORTA-tamna divovska krilata spodoba ognjeni zmaj) Svarogov dvojnik bijaše VOLOS-(zaštitnik šume i svekolike prirode) Kud god bi ,u času Svarogovog rođenja, bljesnuo njegov pogled u dubinu pramraka, na nočnom nebu pojaviše se zvijezde,a na dnevnom nebu sunce,kako bi sav život na zemlji mogao opstati i ploditi se. Iz nebeskih visina , privučena zemaljskim silama pali su donji djelovi ljuske prajajeta ,razbili se u tisuču komada , a od svakog komada pod pogledom Žiboga , nastao je jedan div ili divka. Od najsitnijih komadića nastala su malena magićna stvorenja,... čovječuljci patuljci i palčići – čuvari čarobnih tajni obdareni duhovnim močima. Od gornje ljuske prajajeta ,nastalo je Drvo Svijeta,krošnjasti jasen koji je rastući odvojio nebo od zemlje.U njegovoj krošnji nalazi se sveti NAV u kojem stoluje Svarog sa Svaroži- čima. Korjeni tog drva svijeta podrastaju mračno carstvo Crnoboga, a podno krošnje iz tvrde kamene žili izvire vrelo žive vode-VRUTAK ŽIVOTA,iz kojeg istiće Potok radosti i sljeva se u JEZERO ISTINE u kojem žive labudovi i druge vodene ptice. Na jezercu se nalaze tri otoka: Otok USPOMENE, Otok SREČE, Otok SPOKOJA. Onaj koji dođe na otok uspomene,koji je obrastao gustim maglenim šumama,pod utjecajem čudnih sila osjeti mir ,te sjedeči uz kakav šumski potok razmišlja o svom prošlom i sadašnjem životu. U stablima toga otoka prebivaju mnoge duše čestitih naraštaja,zbog čega se i Otok uspomena nalazi u NAV-u. Otok sreče čudnovato je mjesto ,jer tko god bi se vratio s njega drugačije bi ga opisaivao. Govorili bi ,da samo Bog i čovijek velike mudrosti, može sagledati njegov pravi izgled. Svi ostali vide na njemu sreču onako kako su je zamišljali kad su bili živi. Otok spokoja mjesto je prekrasnih vrtova i sjenovitih lugova,koje posječuju mudraci i svakojaka navska bića sita zemaljskih i nebeskih radosti u želji da nađu smiraj. Sve su to mjesta ,koja posječuju bogovi,vile i junaci, ali i OGNJENI ZMAJ, koji se povremeno dovuče iz carstva Crnoboga, u želji da živi ugodno,i osjeti časnost života, ali uvijek biva sramno otjeran. U prostranoj krošnji Drva svijeta živi i DIV-PTICA (ogroman orao) vjerni pomočnik i glasnik Staroga Vida-Svaroga,kao i čudotvorna, vlastitim svjetlom obasjana ALEMPERKA.(sjene nastale letom te nebeske ptice, pričaju priče o zbivanjima u umovima okolnih bića.( one se nalaze na sed - mom nebu,u krošnji Stabla svijeta,gdje su i dvori Praboga- Svjetloboga-Svaroga—VIDIN—Svaro- gov bijeli dvor. (danas zaostala uzrečica---,, ma pusti ga, on ti je na sedmom nebu), POSTANAK LJUDI NA ZEMLJI Kada je Svarog završio stvaranje svijeta,siđe jednom u pratnji svoje žene BOŽENE VIDE sa neba na zemlju ,da vide divote zemaljskog stvorenja i uživaju u vlastitom djelu božanske prirode. Diveči se tako,ipak im se učini,da tu još nešto nedostaje.Zamoreni od dugog puta,odlučiše odmoriti se u sjeni stabla. Sjeo Svarog razmišljajući, što učiniti, pa da oživi taj božanski svijet...,dok je Božena sjela ispod drugog i uskoro usnula.Kad se probudila ,ispričala je Svarogu,da joj je san dočarao bića u prilici Svaroga i nje same, ali u svoj veselosti i mladosti. Svarog joj odgovori da je i on o toj ideji upravo razmišljao, jer stvorenom svijetu ne vidi svrhe.

Na veselje Božene i na uspomenu na svoj prvi boravak na zemlji pristupi Svarog k onim dvjema gorostasnim stablima,što su dosad bez svrhe rasla –dubovima, te ih izrekom pretvori u ljudske stvorove .Bijahu njemi ikao bez života,sve dok im ne pristupe,prvome Svarog ,a drugome Božena Vida i udahnu im dah života.Potom im načini odjeću ,pretvorivši lišće hrasta u ruho za njega a lišće lipe u ruho za nju,nazvavši ih pritom DUBRAVKO i SANJA. Na mjestu gdje su rasla ta dva stabla,izbiju potom dva izvora bistre vode,sljevajući se podno livade u jedan tok PRAIZVOR ŽIVOTA. Tim činom završeno je stvaranje,pa je tim božanskim nasljednicima prepuštenod da od sada upravljaju zemljom,da namnože potomstvo,koje će samo krojiti svoju sudbinu.

STANOVNICI NAV-a Svitogorski Bijeli Dvori dobrih bogova(sedmo nebo) SVJETOLOBOG---Dobribog (Prabog-Višnjibog)— stvoritelj :svijetla, tame, zemlje,neba i vode . . . . . . . ., ili SVAROG-Stari Vid (Svevid)-stvoritelj:životne sile života.,njegova žena Božanska Vida Višnja (koleda diva i njegovi pratioci:divovski psoglavci,Ogar(žuti hrt) čuvar istočnih vrata Zagar(crni hrt)čuvar zap. vrata. Div Ptica(veliki orao –zna govoriti-savjetnik) Alemperka(žar ptica-čita sve misli,vrlo brbljava) SVAROŽIĆI (potomci Svarogovi) Svanimir- božanstvo svijetlosti i sunca neokaljane čistoće Simbol : dugačak svijetli mač! nadimci:-blistavi, sjajni,presvijetli. (jaki Vid—zaštitnik naroda i njegovih granica - zvan još Braniša, Branimir, Strahimir (jaki Vid—strah i trepet za nepri jatelja u ratu) Zora - (Svanimirova žena, božica mira i sloge ,zaštitnica jutarnjeg rada,divna svijetlonoša. Jutrom se diže sa svog ležaja u Svitavi,/sjajni dvor na istoku Svitogora/ razdvajajući svijetlo i tamu POTOMCI: Kaja (božica umrlih—blijeda i tužna) Vesna (božica proljeća i zaljubljenih) Radogost (bog ognjišta i gostoprimstva odvažan, darežljiv, bu- čan u ratu-prikazivan sa lavljom glavom i dvosjek lom sjekirom) Lada (božica ljeta ,plodnosti ljubavi i ljepote zaštitnik braka) pratioci: Danica , Budimir (pijetao-/budioc Zore,/orao-potomak Div-ptice.) PERUN—(bog zemaljskog neba,gospodar groma, nepobjedivi ratnik,najstariji potomak Svarunov. njegovi nadimci: Daždbog ,Peren ,Porin, Strilbog on je zaštitnik doma i ljudi,,Bog reda i pravde, zaštitnik poljodjelaca i brodara,jamac časti i vjere, osvetnik pravde. Njegovi simboli su: Ognjen kremen ili strijele, Gromoder-mlatac (od posebne vrste kovanog željeza,sjajnog kao zlato i žezlo.)

STRELKA—(perunova žena, kčer diva Svitoroga) Simboli: luk i tobolac s gromovitim strijelama. Stoluju: strmi dvori Perunovi na čelnom dijelu Svitogorskih dvora. Tragovi: Thursday, Donnerstag,,Perenden(st. hrv.)GROMOVNIKOV DAN. Potomci: Radoslav, Vladimir, Višeslav ,Zdeslav,Držislav, Miroslav. VODAN—(Vrhovni je Bog voda,jedan od najmočnijih.Nastao je od Svarogovog odraza u Pramoru prilikom stvaranja svijeta. Simboli: Trozub VANDA—(Vodanova žena, gospodarica voda.) Pratioci: morske sirene, morski psi(čuvari voda), otrovne morske vile s kliještima čuvarice (bisernih školjki.). VOLOS—(Bog prirode, šume ,i životinja.Svarogov dvojnik i posjeduje njegovu moč.) ljudskog je obličja, guste brade ,prekrit lakom dlakom od pete do glave,koju su krasili veliki rogovi., jedan na čelu i iznad svakog uha.... Simboli: Mač zvan “ Jarost” izrađen od crne tmine. VLASTA—(Volosova žena) Potomci: Sirina –zaštitnik ovaca Kostrina-zaštitnik koza Turo-zaštitnik goveda (bili su dlakavi i kao otac rogati) Tragovi: gradić Volosko GEROVIT—(Bog rata ,kuge i ratnih razaranja,srđbe i sile.Opak i prijek ali u miru dobročudan kovač sa smislom za šalu i u društvu Lade, njegove žene,kčeri Svanimira i Zore,nježan pažljiv.) Simboli: opasan je sa sedam mačeva, i crnom trakom smrti na čelu .U ruci drži nepobjediv mač» jarost» i uvijek u pratnji vrana.Jaši na crnom konju. Tragovi: naselje Gerovo u Gorskom Kotaru. TATOMIR—(Bog mjeseca,znan kao vrstan ratnik, i ljubavnik.Nemirne i prevrtljive naravi vješt, govornik.) Simboli: Lisica-(lukav kao lisica) Pratioci: Vukovi STRIBOR—(Bog vjetra,nastao od daha Praboga-Svaroga ,u ratu, tvorac olujnog neba i oluje -vrstan ratnik.) ŽIBOG i ŽIVA—(Bogovi darivanja života svemu što diše i raste na Zemlji. Cjenili su i poticali radost života i zdravlje.Nastali su u času stvaranja svijeta,kad se Prabog Svarog pokrenuo u prajajetu iz kojeg je probilo prvotno svijetlo,pokrečuči životnu silu života) Njima su se utjecale nerodilje,ne bi li izmolile roda i ploda uz pomoč” rodne biljke”koja ima tu moć,utjecali su im se međusobno ljudi,želeči si mđusobno,dug život, zdravlje i beričetnost.)

SLAVA—(Božica bojne smjelosti, časti,slave, i pobijede ovkraj i onkraj groba.) Simboli: Krilati čilaš u propinjanju... znak je snage moči,a mač, lovor vjenac ,dubova gran- čica ,znak su trijumfalne pobjede U ratu ,hrleči s uzdignutim mačem,na čelu ratnika ona je Bojana, a pomažu joj Bojanke koje neprijatelju lome koplja i mačeve,te odvračaju njihove strijele Ranjene previjaju ,a poginule junake, na konju odvode u dvore Svaroga u sjajne dvorane Doma Slave...Tu na onom svijetu dočekuje ih Božica Slava pružajući svakome rog opojne medovine .Pobjednicima se dižu okićeni stupovi i slavoluci. ili dveri pobjede RUJIMIR i RUJANA—(Božji par visina i pobjedničkih svečanosti, te bučnih i raspusnih svečanosti vijesnik jeseni) STANOVNICI TRTARA-TAMNE STRANE SVIJETA ZLIH BOGOVA ČRNOBOG –Zlebog-Crnobog-Troglav –(Vladar Trtara ili tamne strane svijeta, podzemnog svijeta,kuda odlaze sva zla bića.To je vrhovni Bog zla,nema materijalnog oblika, a nastao je od Svarogove sjene pri stvaranju svijeta. Živi u pratami, od kuda povreme-no svraća uTemnavu-podzemni otok smrti,na kojem se nalazi mutno jezero i čelični dvori,stanište zlih pomagača Črt-a, Moran-e i drugih. Pratioci.: Podvala, Krađa, laž, Nepravda, Pakost,i Zloba i nad njima vlada pakleno trojstvo: Mržnja, Zločin, Nesloga ČRT—Krilati ognjeni zmaj—(sav je žut i zelen od silnih podvala,opakosti i jala.To je divovska spodoba prekrita krljuštima iz kojih izbijaju čekinjave dlake ,čudnovate gubice,kojoj iz ralja izbijaju zastrašujući očnjaci,a od čela pa duž vrata pet ubojitih rogova strši...Sa šapa mu strašne kanđe prijete ,a kad zarikne sva se zemlja strese.Iz ralja mu i nozdrva suklja plameni oganj Črt posjeduje sposobnost mjenjanja oblika, pa tako ako želi ojačati svoju snagu,odlazi do mutnog jezera, prijeteči ujedljivim otrovom, on je zakleti neprijatelj Svanimira.).Naždere se zmija i drugih nemani te se pretvori u troglavu aždaju čija se glavurina napuše kao u goleme žabe napniguše.To čini u borbi sa Svanimirom kada mu želi oteti Zoru. Često odlazi u lov na duše umrlih griješnika, koje besciljno lutaju svetim lugom, pretvarajući se u demonskog jahača nacrnom konju,te ih odvodi u Trtarpodzemlje Črt je dvojnik Črnoboga – koji bijelo pretvara u crno , dobro ruši i njače ,ljudi ga se silno plaše.Ono što je za svijet, zlo za njega je največa krepost.Čemu svijetu tolike muke da sagradi nešto, kad je sudba ipak njihova da propadnu.! Zar nije bolje ,da se odmah sve po MORANA—(Baba Jaga ,Baba Ruga, Baba Zima-Boginja smrti ,zime i ljubavne nesreće .Ima sposo- bnost mijenjanja oblika , a najčešći joj je oblik lijepa i zanosna crnokosa djevojka izu- zetno bijele puti,s vučijim očnjacima i dugim noktima na rukama. Poznata je i kao vještica koja napada malu djecu i mladiće u snu. Nečasna je i zla ,prijetvorna je ljubavnica Črtova.

Pratioci.:Nočne more. Potomak:Bjesomor—(Knez tamne strane Trtara,demonsko biće sa svojstvom strašne morilačke smrti i neobuzdana bjesa. ZLA BIĆA VILE LJUTICE—(nositeljice mahnitosti bezumlja i beznađa.Stanovnice Temnave pokraj mutnog jezera Beznađa...) JAL---(Divovsko zmijoliko čudovište.)Trooki vodeni zmaj koji živi na ušću podzemne rijeke Zaborav u mutno jezero Beznađa i provjerava svakog tko ulazi ili izlazi iz Temnave. Pratioci jala su: Jad i Bijes ,dva strašila nerazdvojna druga. JAD—(On je utjelovljenje izjedanja,nikad sit(“Jade nesiti”)...Trsto mu jada... BJES—(Straši ljude a Jad još navaljuje na život ljudi.)Njihovi nepomirljivi neprijatelji su Vidov letipas Jedogonja i nevidljivi poput sjene Bjesog Pratioci: Zlosreča, a s njome i zao čas, i svi biljezi.”Kuda Zlosreča, tuda i teškoča“do Zlaboga naopako” ČUVARI—(Aveti, Psoglavci, Vukodlaci, Zli čovuljci, zle vile i sjene nastale u doba Zelenog sunca To su čuvari Kristalne dvorane sred čeličnog dvora u Temnavi u kojoj prebiva sam Črt...Zlebog je Zeleno sunce napravio u doba pramraka oponašajući Svaroga u želji da i sam bude jednako močan stvaraoc svijeta. Svi oni žive uokolo čeličnog dvora ,lutajući padinama Lelej gore ,izlazeći u za njih povoljno vrijeme među ljude zagorčavajući im život. S njima su i proklete duše ,koje su za života prolazeči tamnim gudurama i pečinama stali na čarobni Vilinski busen beznadno zalutali.,ili ih je crni demonski jahač ulovio u svetom gaju te prisilno odveo u Temavu. Najpoznatija avet je Čaporko – čuvar glavnih vrata kristalne dvorane,nastao od Bjesomo-rovog čaporka, kojeg je izgubio u borbi s nekim neposlušnim zmajem. U nastupu svoje prijetvornosti i opakosti pokušao je Čaporko jednom čak ubiti Bjesomo-ra,zbog čega ga je ovaj za kaznu oslijepio. Kad mu je najposlije na slinavu molbu Bjesomor vratio vid,dao mu oči jedne od sova -Čaporkovih pratilja,pa ovaj više nije mogao zaspati,već je svu noč vrebao miševe i druge sitne životinje. Zbog toga ,što nikad ne spava,stavio ga je Črt za vječitog čuvara glavnih vrata Kristalne dvorane. Sjene pak nastankom Zlatnog doba na zemlji (poslije slavne pobjede Svanimira nad troglavom aždajom Črtom u oslobođenju Zore iz temnave i njenim povratkom u plašt kraljice noći) kada su i u podzemlju od oslabljenja mnogi počeli pjevati i plesati,zbog čega su Morana, Bjesomor i Ljutice pobile sve vukodlake zmaja i psoglavce,pobjegoše sjene na zemlju, naučivši ljude tajni kovanja čelika i to kroz san. U toj situaciji Zlebogu nije preostalo ništa drugo ,nego da iz Trtara navrati u Temnavu radi obnove sila tame i priprema za novi rat protiv Svaroga-Dobriboga

Tako se iz mulja ponovno rađa tamni zmaj- Črt, i onaj gad Jal,te sva sila opakih stvorova,ali ovaj puta još veči i strašniji DIVOVI I DIVE Priča se,da je nekoč zaista živjelo pokoljenje golemih ljudi, pravih gorostasa,koji su se očima ljudi činili kao polubogovi sa čudesnimi zastrašujućim sposobnostima. Jer kako inače protumačiti postojanjeplaninskog sedla akone kao divovska sjedala.kako shva- titi smisao zelenih pašnjaka ako nekao divovske ležajeve.Kad bi uz rub pašnjaka zapazili na - kupinu kamenja znali su da je i to djelo divova koji su zacjelo počupali drveče te kao metlina- ma počistili livade od kamenja radi udobnog izležavanja i odmora. Zato nije čudo da su im se s jedne strane divili a s druge strane pak zavidjeli, jer su se prema svemu tome osječali nemo- ćni. Spajajući svoje neznanje i maštovitost,sa nuznošću saživljavanja s time ljudi su morali riješiti i tajnu njihovog postanka. Tako su divovi ,bića nastala u doba stvaranja svijeta od donje ljuske Prajajeta Starog Vida. Uz rijetke iznimke bijahu oni gadne i opake naravi ljubomorni na moć i udoban život bogova, pakosteći im kad god im se pružila prilika.Premda ne baš pretjerano pametni,posjedovali su silnu moć, jer su i oni na neki način magična stvorenja . Divovi bijahu grdosije zastrašujučeg i divljeg izgleda.Nisu poštovali nikakve ljudske ni božije vrijednosti.Živjeli su raspusno i nasilno,a najvažnija im je briga bila udovoljiti životnim stras- tima,utažiti svoje nagone, prežderati se i besvjesno opiti uz bezgranično orgijanje. Tako bi svaka njihova gozba završila svađom i tučnjavom. Tako su oni u pradavno doba vladali u carstvu polusvijeta,a među njima najmočniji su bili Ognjan (u južnom carstvu,izbacujući iz utrobe zemlje plameni žar, a njegovi srodnici palili požarne vatre) Leđan( u sjevernom carstvu ledene studeni), dok je Svitogor sa svojim srodnicima bio od njih veči i jači. Nastambe ovih Svitogorskih divova zamišljahu se na nepristupačnim visinama planina, na koje ljudska noga nije mogla pristupiti Oni su pravljali jutarnjim vjetrovima,svijetlim zlačanim oblacima ranog praskozorja oplođujući ljudima polja i livade. Zbog njihovogdobrog djelovanja, ,smatrali su ih dobrim divovima Svitogorski divovi bijahu najpomirljivi prema božanskim visinama-nisu mrziliBogove kao ostali divovi,čak štoviše krvno su se povezali s njima.Tako je Strelka (divska kčer ) zavoljela Peruna, najstarijeg sina Praboga Svaruna,postavši mu žena,(iako je Leđan zahtjevao pravo na nju,bez obzira na njezine osječaje. To je i bio povod svađe između ova dva diva,a kako su leđani mrzili bogove i zavidjeli im ,..Leđan se svirepo osvetio njenom ocu i dok je Svitogor spavao, ubio ga ,zdrobivši mu glavu. Iz njegova tjela postade zemlja ,koja se i nadalje kočila u visine iz koje je kasnije niknulo golemo stablo-Drvo Svijeta... Krv koja je pritom potocima istjecala, slila se u Svitogorsko jezero,dok mu se kosti pretvoriše u klisure na kojima je Svarog još kasnije sagradio Nav -svijetli grad sa dvorima Svarožića i Perunovića,nazvavši ga za uzdarje Strelki,imenom njezinog oca” SVITOGOR..” Potomci:-Strelka i Krak (zmajomorac, dobri div) ubio je zmaja-veliku neman s grdnom glavurdinom,iz koje je sjevala živa vatra.(Zmaj bi noču izlazio iz pečina i vodenih dubina,

harajući i uništavajući sav ljudski trud, otimajući djecu i djevojke te bio pravim užasom narodu. Da ublaže njegov gnjev ljudi su morali barem jednom godišnje žrtvovati kojeg momka ili djevojku....) Kad je najposlijeKrak u dvoboju ubio zmaja,i imalo i veliko na daleko ga je slavilo sve do danas, a na mjestu gdje se to zbilo, ljudi su podigli grad po imenu Krakov-(dan.Poljska,a prije doseljenja u današnju domovinu, Bijela Hrvatska...) U to vrijeme dvoboja Kraka i strašnog zmaja,divova na zemlji više nije bilo.Gotovo svi izginuše u strašnom ratu s Bogovima ,kojeg je započeo bahati i nasilni Ledan,želeči sa svojim službenicima Moranom i Mrazom ne samo pokoriti ostale divove,več i svijetle bogove,jer htjede neograničenu vlast.Zakonima duha morala pravde i ljepote predpostavljao je surove vrijednosti zemnoga blagostanja,užitaka, neposluha i nepoštovanja,te razaranja svega i svakog Kada je počela pobuna Perun i Strelka vatrenim su strijelama , silnim gromovima i gromode - rom smrvili Ledjane, a Ledana prisiliše na povlačenje na najdalji sjever.Vodan je morao pusti- ti sve izvore voda, podzemne zdence, mora i rijeke da poplave i ugase Ognjanovo carstvo i rod divova... Ostale divove –(potomke gorostasa,koje vodan nije mogao potopiti sam Svarun naprosto skameni i pretvori u brda i to na mjestu gdje ih je zatekao.Među njima najpoznatiji su Klek, Orijen ,Snježnik i dr. koji i dan danas strše nebu pod oblake... Divovski Kornat sa svojom vojskom i danas viri iz mora, gdje je i poginuo od združene vojske Gerovita i Volosa,te morskih vila...,buduči ga je lukavi Tatomir u pregovorima nagovorio da poslijednji boj prihvati tako da divovi zagaze do pojasa u more,kako bi snage bile izjednačenije a pobjeda slađa. Ne mogavši tako dovoljno nabrati kamenja,kojim su gađali bogove,bili su lak pljen i meta strijela i mačeva Gerovitovih i Volosovih. Jedini preživjeli div bio je dobri Krak,kojeg je spasila svijetla božica Kraljica Noći prekrivši ga u odsudnom trenutku svojim tamnim nočnim plaštom.No taj nočni podvig nije ostao bez posljedica, jer iz tog njihovog dodira,rodilo se novo pokoljenje divova, a koljenovići njihovi postadoše prijatelji naroda,zemlje ,i Bogova, sve zbog one borbe Kraka sa zmajem. Potomci tih koljenovića ,poznati su rod :Lobela, Kluka ,Kosjenca, koji su sa seobom hrvata došli u današnju domovinu. Daljnji koljenovići ovog divovskog roda ,vele da su i oni manji njihovi srodnici, po imenu Regoč,Veli Jože i Kraljević Marko,koji bi čak pomagali narodu u presudnim trenucima po volji bogova ,jer poslije propasti razdoblja divovske vlasti,na čelu sa najdivljijim Ledjanom i Ognjanom ,poslije predpotopnog doba ,Sveotac Svarog namjenio je Zemlju ljudima,uredivši novi svijetski red..,u kojem bi nebeski rod Svarožića svake godine naizmjence navračao ljudima,donoseći im darove... Božica Vesna donosila bi mirisno proljetno ruho,i zaljubljenost, Lada bi donosila ljepotu i ljetnu opojnost ,Svanimir žarko i zdravo sunce , a Živa sa Žibogom životne plodove svakojake.... Svi zajedno,Svarožići brinu, da boravak zimne Morane ne potraje predugo i preoštro ,te da blaga divka Snježana sa svojom Snjeguljicom i tjelesnom pratnjom Snjegovića redovito posjećuje ljude posipajući čiste ,bijele sniježne pahuljice smirenja... Od Divki (divovskh djevojaka)-osim onih koje su postale božice, jer su pošle za bogove(Zora ,Strelka ,Perunika,Lada, Koleda),najpoznatije su MIROHRANA—(Diva noći,Svijetla božica noći, Kraljica noći) Kčer je divovskog porijekla i roda –plod je svijetlih i tamnih božanskih sila.

Ona je najlijepša među divama zbog toga ,što je u bezpoštednom ratu bogova s divo-vima,svojim nočnim plaštom prkrila jedinog preživjelog dobrog diva Kraka, Svarog ju je izdigao do nebeskih visina,da ljudima, koje je stvorio umjesto divova , nosi na zemlju umor i san, bdijući nad njima u društvu Tatomira Simboli-:Tamnomodri plašt posipan svjetlucavim sjajem zvijezda i zvijezdica. Potomstvo:sin po imenu Dan. (veseo, lijep i jasan) U poslijednjem sutonskom rumenilu dana,kad nastupa Kraljica noći, a Svanimir gasi svoje sunce,pridružuje joj se Danica(pomočnica božice Zore) paleći i pronoseći luč,ogrnuta plaštom Noćne dive,pod nazivom najsjajnija Večernjica ... Ta najsjajnija luč u zvijezdanom plaštu,sada kao Danica ukazuje put Zori koja se budi na glas pjetla Vidomira.Tada je i Kraljica noći najlijepša. SUDJENICE-ROJENICE-(Srečke ,Rožanice, Orisnice, Usude) To su tri sestre,prave divske žene,koje izlaze noću posve ćisto odjevene ususret svakom novorođenom pri porodu. Kad što drže u ruci svijeću i stojeći mu više glave određuju ,što će mu se za života dogoditi. Narod kazuje,da dvije od njih unose djetetu u kolijevku dobru sreću,a za treću kažu, da ona njihov sud ograničava,određujući dužinu života.(Ta je namrštena,neumitna i pod- mukla.Ona mu uriče Sudnji dan. Sve sudbinske niti u njhovim su rukama. Njihov je stan na praizvoru života-tamo gdje izbija Stablo Svijeta , pa su i one zato božanska bića. VILE PATULJCI I DRUGI NOSITELJI MAGIČNE MOČI Svarog je stvorio vile kao posrednice između junaka ljudi i bogova , pa su one polubožanska bića... One nadahnjuju pjesnike u stihu i glazbenom zanosu,ozdravljuju i lječe ljude-junake, bdiju nad napredkom nekog kraja. Vila je mlada lijepa djevojka ,biće u svijetlu tanku haljinu obučene,kose su im ruse ili zlatno dugačke ,raspuštene niz leđa i prsa.U toj kosi vilinska je snaga i moč ,dok bez nje vila postaje smrtna i gubi moč... Vile ne čine zla , osim onome tko ih uvrijedi,njega nastrijele u nogu ili ruku ,ili ga unakaze.. ŠUMSKE VILE-one su vjerojatno najstarijeg porijekla kod svih indoevropskih naroda. Vjerovalo se, da svako stablo uobličuje život ili da utjelovljuje duh čovijeka. Odatle nam i dolaze ženmska imena: Dunja, Višnja, Ruža, Ljubica,Smiljka, Bosiljka i sl. VILE BILJARICE-(Vidarice)-one vidaju rane i liječe-nose zdravlje i ljek.Zato se tragalo tajno za «vilinskim»—rosnim po izboru cviječem, ili rosnim po izboru biljem, jer takovo ima naročitu ljekovitu moć da lijeći, vida, plodi i porođa. Na Ivanjdan plešu vile pri izvorima i vodama, pa tko pod njihovu moć dođe, taj se pomlađuje. VILE OBLAKINJE-služe Bogu Perunu, skupljaju oblake, proizvode vjetar, te čuvaju od tuče.

VODENE VILE-one su u srodstvu sa oblakinjama.Uvijek su oko voda, bila to rosa, izvor, vir, rijeka ili more. Voda od izvore je “Vilinska vodica” i ljekovita je, jer je posvećena vilinskim duhom,koji je obljeće-RUSALKE. Tako narod poznaje i vile Posavke, Podravke, Podunavke.. VILE PLANINKE-Goranke,su mlađe srodnice oblakinja i vodenih vila. Poznate su Vila Velebita, Vila s Urvine planine. VILA PRIGORKINJA; ZAGORKINJA i sl.-zaštitnice su svoga kraja, jamče mu sreću i čuvaju junacima stražu. Obično se zadržavaju kraj gorskih izvora. VILE BOJOVNICE- vrlim su junacima posestrime. Kuju mačeve i britke sablje, hrleći im u plemenitom pregnuću u pomoć, pomažući im u viteškoj nevolji.na svojim -bjelcima doletjele bi na bojište, te kao predvodnice sokolile bi junake do pravog zanosa. Predvodi ih Božica Slave, koja se u ratna vremena na svom propetom konju pretvarala u BOJANKU. PATULJCI-ČOVULJCI- su mala,tajanstvena bića i magićne moći. Oni se kriju u pećinama, zakutcima ili pod zemljom.Ima ih i plavkastih (Trolovi u Švedskoj), dobroćudnih i zloćudnih, kopaju i traže blago , ili kuju dragocjeno oružje ili prave tajanstvene napitke. Jedni su veličine do koljena, čak do pojasa, a neki nisu veći od pedlja ili malog prsta. To su Malčići, među kojima je naj-poznatiji Palčić. Oni skakuću po granama, zalaze i u kuće, gdje ponekad štogod uzmu, no nisu škodljivi. Patuljcima vladaju kraljevi , kao što je najpoznatiji LAKATBRADE PE DALJ MUŽA .Oni su nadareni duhovnim močima, koje ih čine nadmočnima, uz pomoć kakve čarone moći. (glogov štapić ili vilasto kopljice) Ne smije ih se dotaći , a još manje uhvatiti za bradu, jer gube svaku moćLijepog su izgleda i umiljati. DOBRI PATULJCI većinom su skloni ljudima, te im nastoje u svemu koristiti i pomoči, iako vole mlade djevice. No pokuša li tko remetiti njihov mir, znadu mu se ljuto osvetiti. Noću plešu na šumskim livadama ili kraj vode u sjaju mjesečine. Pravi su mudrijaši i lukavci, a kad se vraćaju kući koracaju u jednoredu pjevajući bučne koračnice ZLI PATULJCI vrlo su zlobni i podmukli. Prave su nakaze, štetočine i pakosnici.Njihovo je carstvo onkraj podzemlja. Udovi su im kratki i krivi nos, velik i mesnat, trup kratak, a glava velika sa bradom većom od trupa. Oči male, usta velika, a lice staro i naborano. I oni vole krasti malu djecu i djevojke, ali iz čiste zlobe, bez ikakvog povoda. OSTALA MAGIĆNA BIĆA I ČAROLIJE

HAJDI-mala “vilinska”krilata stvorenja(nasljeđeno od “Starih”-zatečeno stanovništvo,starosjedioci) Stanovnici su gorskih špilja i glasnici sudbine riječne doline. ŽRECI-magi,svećenici-ljudski posrednici sa Bogovima.Glavni Žrec zvani Vid boravi u pećinskom proročištu u Vrani, kraj jezera. On je čuvar svetih panjeva, iz čijih su stabala Bogovi napravili prve ljude. (iz duba-hrasta-Dubravko, a iz lipe-Sonju iliLjubljanu,Libavu.) Po doseljenju , ostavili su ih kraj jezera, gdje su se zakorjenili, te izrasli “Dubovi istine” (krošnjasti hrast) i moćna lipa - DRVO SNAGE. (cvjetovi lipe kuhani s magičnim travama i gljivama-davali su ga kao ratnički napitak za gubitak straha i rast snage;od “Duba istine “žir bi pojeli sveti veprovi, koji su bili povlaštena hrana Velikih Žreca, kraljeva i uglednika, zbog sticanja magićne moći-znanja i odvažnosti) Zato su te svete lugove čuvali ratnici i Veliki Žreci. LEŠNJACI MJENE- su magićne ljeske iz Svetog luga uz Dub istine i lipu snage. (baciš lješnjak o tlo i pretvoriš se u oblik koji poželiš.) ŽIR DRVA ISTINE prastarog duba predaka. (pojedaš u bezizlaznoj situaciji, zbog bistrenja umapro- nicljivosti. LATICE TRNOVITE RUŽE s groba Damilovog prijatelja- ljubavni napitak. PREOKRENUTA ODJEĆA(naopako obućena)-odvraća zle sile. KRUG SOLI OKO DEMONA-sprećava ga u kretanju SVETI OGANJ-nekoć “Sventi ogenj” naših drevnih predja i svih arijskih naroda(indoevropskih) ži - veći pod dubokim dojmom prirodnih sila, u kojima se nazrijevala sreća ili zlosreća-volja ili srđba Bogova priredio bi se onda kada bi harale pošasti,glad ili ratne nedaće. Radi stišavanja božjeg gnjeva, prinašale bi se i pomirbene žrtve.(u početno vrijeme krvne ljudske, kasnije životinjske i majposlije jela i pića ) Sveti oganj palio bi se tako, da bi se trljala dva suha drveta, dok ne bi počele vr- cati iskre,koje bi upalile vatru. Oko lomače skupljeni narod strpljivo bi čekao i pjevao hvalospjeve. Kada bi se plamen razbuktao, nastalo bi kliktanje i svečano pjevanje Himne. Najposlije bi se preskakivalo Sveti oganj ( uglednici, jašući na konjima) vjerujući u pročišćenje duha i tijela od svih grijeha, zloća i pakosti. Iz toga ognja nosila bi se vatra i sve domove, da svojim svetim žarom rasplamsa novi kućni oganj – KUĆNO OGNJIŠTE. IVANJSKI KRIJES-obićaj paljenja mnogobrojnih krijesova prilikom slavljenja praznika Ognjenog Krijesa i LADE – božice ljubavi i plodnosti,priređivao bi se pri proslavi žetve u doba ravnodnevnice –prvog dana ljeta, u Kršćanstvu Ivanja, kad bi sva priroda bujala i obilno rađala. Pjevale bi se i posebne čestitarske pjesme – Kolede, želeči uspješnu i plodnu godinu. Po svuda na brijegovima ,livadama,i pašnjacima, palile bi se u predvečerje goleme svete vatre, kao znamen davne pobjede Svjetloboga nad silama zla i tmine. Ovaj drevni običaj slavi se u narodima podrijetlom iz drevne Mezopotamijepotomcima indoevropskih Arijaca, gdje su uživali i ovisili o blagodatima četiriju godišnjih doba. Još i danas nakon par tisuća godina po doselijenju iz pradomovine (naročito na jadranskim otocima, Dinari i dr, te alpskim zemljama postoji sjećanje na svete vatre godišnjih doba: proljeće = Jurjevo – Đurđev dan,

ljeto = Ivanje – Mitrov dan, jesen = Stomorske vatre na Kvarneru, zima = badnje vatre – sve na prvi dan toga doba.) K R Š Ć A N S T V O.....................?! Utjelovljenjem Svevišnjeg Stvoritelja Svijeta - Isusa Krista u ljudskom oblićju 90-ih g. pr. Kr. u Galileji započinje novo razdoblje u ljudskoj povijesti, u kojem On uz suradnju 12 odabranih apostola, poučava ljudski rod o ispravnom načinu ljudskog življenja uz osobno produhovljenje u skromnosti, pravednosti, istinoljubivosti, suosjećajnosti – ljubavi prema drugima. Njegovim progonom i politčkom osudom od strane rimskih i judejskih vlasti, mučenjem i najposlije Isusovim raspećem, započinje razdoblje tajnog širenja kršćanstva po katakombama, među njegovim sljedbenicima u narodu, izbjegavajući tako neprestane progone i ubijanaja Rimljana. U isto vrijeme mnogi uglednici, pismoznanci proučavaju bit kršćanstva (tražeči veze s Brahmanima, ili Starim Zavjetom). Takvo stanje u Rimskom carstvu traje sve do 313. po Kr. kada Konstantin, car osvojivši Zapadno rimsko carstvo pod kršćanskim znakom na štitovima, izdaje u Milanu Milanski Edikt (proglas), kojim obznanjuje da je krščanstvo ravnopravna religija s ostalim vjerama. Time prestaju svi progoni krščana u velikom Rimskom carstvu. Novi poticaj širenju krščanstva daju doseljenja novih naroda na prostore Rim skog carstva: Goti, Franci i Hrvati, koji u njega unose svoje inačice krščanstva. Od tada, pa kroz Srednji vijek sve do do danas – kroz 2000 godina kršćans tvo se razvija i opstaje.

Literatura:HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA-Dr Nikola Sučić Zagreb-MCMXLIII HRVATSKI MOTIVI I LEGENDE-PRIČE O BOGOVIMA Vanja Spirin-“Pegaz”d.d. Zagreb-1997g. HRVATSKE PUČKE POPIJEVKE IZ ZELINE I OKOLICE – Dr.Vinko Žganec Str. .....81. – 99..... ( Ivanjske koledarske popijevke.) U Svetom Ivanu Zelini, 6.prosinca 2.005.godine. Sastavio i prijepis uredio:Branimir Besak