Brain Gym Metoda

Brain Gym metoda Izvor: Prevedeni isječci iz knjige Carla Hannaford: Gimnastika za mozak-Pametni pokreti Brain Gym" se sastoji od više od dvadeset jednostavnih i ugodnih pokreta vještine učenja aktiviranjem obiju moţdanih hemisfera, odnosno neuronskir veza. Utemeljili su ga sedamdesfi toljeća edukatori i znanstvenici dr. se. Paul Dennison i Gail E. Dennison. Nevjerojatni rezultati znanstvenih istraţivanja pozivaju nas da osvijestimo ulogu tijela u učenju. Ovom knjigom pokušavam prenijeti te nove uvide kako bi se stvorio pravilniji i dinamičniji pogled na učenje. Prije svega pokušavam rasvijetliti mnoge načine na koje kretanje i emocije potiču mentalne procese. To kako prihvaćamo učenje i usvajamo nova znanja, prije svega je odreĎeno vlastitim osjećajem sigurnosti i kvalitetom odnosa s roditeljima, skrbnicima i braćom. Ako je majka pod stresom, još neroĎeni fetus reagira osnovnim refleksivnim pokretima usmjerenima na preţivljavanje, a time se pokreće učenje preţivljavanja. Kada je majka smirena, vedra i optimistična, fetus ili novoroĎenče osjećaju sigurnost i slobodu da kretanjem i osjetilima istraţuju svoje tijelo i okruţenje. Kada je okruţenje sigurno i zaštićeno, sve sloţeniji pokreti kojima ga beba istraţuje postaju plodno tlo za rast i razvoj mozga. Taj zaključak temeljito podupiru neurološka ispitivanja. Iako još uvijek postoje golema nepoznata područja, posljednjih smo godina mnogo toga saznali o povezanosti tijela i uma. Osobno vjerujem da će ta saznanja snaţno utjecati na odgoj i obrazovanje djece, kao i na naš stav prema sebi i vlastitome doţivotnom učenju. Što ćete naći u ovoj knjizi? Prvi dio, Načini spoznaje, usredotočuje se na mozak i tjelesni razvoj - rast tjelesno-umnih sposobnosti kojima učimo. Inteligencija, koja se prečesto smatra tek analitičkom sposobnošću, a mjeri se i vrednuje u bodovima kvocijenta inteligencije ovisi o tijelu više nego što obično shvaćamo. Tjelesni pokreti i emocionalna sigurnost od najranijeg djetinjstva i tijekom cijeloga ţivota igraju vaţnu ulogu u stvaranju mreţe ţivčanih stanica koja je temeljna podloga učenja. Istraţit ćemo tri različita, ali meĎusobno povezana procesa izmeĎu tijela i uma: osjete, emocije i misli. Osjeti koje primamo očima, ušima, nosom, jezikom, koţom, proprioceptorima i drugim osjetilnim reeeptorima koje tek počinjemo razumijevati,

temelji su znanja. Tijelo je posrednik učenja jer sakuplja sve osjete koji nas obavještavaju o svijetu oko nas. Zatim ćemo ispitati duboke veze koje meĎusobno povezuju tijelo, emocije i misao. Nedavna istraţivanja mozga i srca preobrazila su naš pogled na ulogu emocionalnog procesiranja. Izranja nova slika osjećaja u obliku tjelesno-umnog sustava koji omogućuje optimalan rasi mozga, opskrbljuje proces mišljenja vaţnim informacijama i stvara zdrav imuni Mislav. Zatim ćenz krenuli pozornost na mišljenje i potrebu za kretanjem da bismo utvrdili misao i izgradili vještine kojima, kao doţivotni učenici, izraţavamo znanje. Bez obzira kcfflko se naše razmišljanje činilo apstraktnim, ono se moţe manifestirati jedino upotrebom mišića - govorom, pisanjem, skladanjem glazbe, računanjem itd. Naše tijelo govori, usmjerava pogled na stranicu, drţi olovku i svira na instrumentu. U drugom dijelu pod nazivom Pametni pokreti, usredotočit ćemo se na vaţnost kretanja i igre te istraţiti zašto i kako integrirajući pokreti poput Brain Gyma* (Gimnastike za mozak), tai-ehia, joge, pjevanja, plesa, sviranja, pa čak i prijateljskog hrvanja, pospješuju učenje kod svakoga. Naposljetku, u trećem dijelu pod nazivom Njega i zaštita sustava učenja, razmotrit ćemo potrebu za prevladavanjem stresa, kao i prehrambene i ostale fizičke zahtjeve učenja. Kao što ćemo vidjeti, stres je uz svoje već dobro poznate štetne učinke na zdravlje i krajnje štetan za potencijal učenja. Stres je osnovni uzrok mnogih teškoća u učenju kojima svjedočimo u slučajevima pojedinaca koji su obiljeţeni dijagnozama hiperaktivnosti, pomanjkanja paţnje, disleksije i s emocionalnih teškoća. Dobit ćete korisne savjete o tome kako u vlastitom ţivotu smanjiti utjecaj stresa, u što ulazi i sljedeće: treba vam više meĎuljudske povezanosti, integrirajućih pokreta i igre. Kako je počela ova priča? Moja očaranost ulogom kretanja i igre u procesu učenja proizašla je iz brojnih čuda kojima sam svjedočila radeći s djecom s "teškoćama u učenju". Tada sam otkrila da su ta djeca mogla lakše učiti kada bismo nastavu započeli jednostavnim, integrirajućim pokretima cijeloga tijela, u sigurnom, razigranom i istraţivačkom ozračju. Očaranost se nastavljala nakon što sam zahvaljujući tim pokretima i sama iskusila mjerljivo veću lakoću u razmišljanju, komunikaciji i učenju svega čega bih se prihvatila - od pisanja knjige do skijanja. Učenje mi nikad nije bilo lako. Zapravo, kad bih danas išla u školu, zbog moje nesposobnosti da naučim čitati prije desete godine i potrebe da se krećem dok učim, zasigurno bi me proglasili učenicom s "teškoćama u učenju" ili "hiperaktivnim"

djetetom. I moja se kćerka susretala sa sličnim teškoćama u školi. Tako mi je i osobno iskustvo pomoglo u pokušajima da razumijem zašto pokreti tako dramatično pomaţu u učenju. Promjene koje su kod djece s teškoćama u učenju izazvale takve jednostavne radnje natjerale su me za potragom koja me je dovela do spoznaje da pokreti aktiviraju neuronske veze u čitavom tijelu, pretvarajući ga u instrument učenja. Koliko je samo ta spoznaja bila daleko od ideje prema kojoj se učenje odvija samo u mozgu????????? Iako nam moderna znanost pomaţe cijeniti uIopu tijela i potrebu za kretanjem i igrom u učenju, suvremeni nam ţivot moţda više nego ikada oteţava da iz tih uvida izvučemo neke praktične koiisti. Djeca su sklona mnogo vremena provoditi pred televizorom, računalom ili uz videoigre, pa poput svojih roditelja - razvijaju ţivotni stil koji zanemaruje redovitu tjelovjeţbu, spontanu, maštovitu tjelesnu igru i ljudsku prisnost. Kad se ipak krećemo, to je često natjecateljski ili prisilno, čime se riskiraju rane ozljede. Naš svakodnevni ţivot je izuzetno stresan, a u društvenom smo smislu preplavljeni strahom od nasilja koji mediji dodatno pojačavaju. Opadanjem meĎusobne komunikacije, povećava se mogućnost da se osjećamo izolirano i čak potišteno. Prečesto se kao alternativa svom tom stresu, hiperaktivnosti i depresiji, preporučuju ove ili one vrste lijekova. Svi ti čimbenici, kao i mnogi drugi, značajno smanjuju sposobnost učenja i time našu sposobnost da budemo kreativni i ostvarimo pune ljudske potencijale. Vjerujem da je prvi korak prema suočavanju s tim štetnim djelovanjima, upravo uviĎanje goleme uroĎene sposobnosti tijela i uma da uči, te uloge kretanja i igre u aktiviranju te sposobnosti. Mene znanstvena priča koja slijedi beskrajno očarava jer je nevjerojatno vaţna, kako za budućnost nas kao pojedinaca, tako i za budućnost globalne civilizacije. Kretanje i igra temeljito poboljšavaju učenje i kreativnost, prevladavanje stresa i zdravlje. Uključivanje ovih dvaju elemenata moţe ostaviti, i ostavilo je, trenutni učinak na poslovne ljude koji se moraju nositi sa stresom, a ipak zadrţati produktivnost; na starije ljude u njihovom nastojanju da zadrţe jasnoću mišljenja, pamćenje i vitalnost; na odgojitelje, učitelje i roditelje koji se brinu za uspješnost sve djece; te na djecu i odrasle koje smo nemarno obiljeţili dijagnozama: "teškoće u učenju", "poremećaj pomanjkanja paţnje s hiperaktivnošću" ili "emocionalne teškoće". Ovi će ljudi ovdje pronaći djelotvorne, nefarmakološke opcije koje im mogu pomoći da preuzmu odgovornost za vlastiti ţivot, povećaju svoje sposobnosti za učenje i stvaranje i da vode ispunjen i radostan ţivot. Ovo bih putovanje voljela započeti pričom o jednom čudu - o zapanjujućoj podatnosti ljudskoga sustava uma i tijela, podatnosti koju sam promatrala tijekom preobraţavanja djevojčice koja se zvala Amy.

Amy je bila lijepa desetogodišnjakinja dugih zlatnih uvojaka i sjajnoga osmijeha. Bila je prosječne visine za učenicu petog razreda, ali je zamjetno šepala, vukući jednu nogu za sobom. Govorila je isprekidano, jednosloţno i bez mnogo smisla. Amy je patila od ozljede mozga zadobivene tjelesnim nasiljem koje je pretrpjela u dobi od šest tjedana. Uz vrlo poţrtvovnu majku i očuha, razvila se u srdačno i optimistično dijete. Preoblikovanje mozga Većina neuronskih puteva razvija se putem stimulacije i iskustva kroz interakciju s okruţenjem. To se posebno odnosi na ljude koji su cijelog ţivota otvoreni novim idejama i situacijama. Kao što je primijetio Michael Merzenich, "kad god se upustimo u novo ponašanje, mozak se preoblikuje." Mozak tu sposobnost zadrţava čak i u starosti. "U zdravome mozgu", piše Deepak Chopra, "senilnost nije fizički normalna. Što više osoba aktivno uči, manje je vjerojatno da će pokazivati simptome Alzheimerove bolesti. Fizička i intelektualna aktivnost razvija dodatno moţdano tkivo koje nadoknaĎuje oštećenja. Što više koristite sustav tijela i uma, to će on više rasti. Učenje ili popravljanje ţivčanih oštećenja jednostavno podrazumijeva jačanje veza meĎu neuronima, stvarajući više veza kao i povećavajući sposobnost svakog neurona da kemijski komunicira. Imala sam sreću susresti Brandy Binder kojoj su zbog jakih epileptičkih napadaja u šestoj godini uklonili cijelu desnu hemisferu mozga. IzmeĎu šeste i osamnaeste godine, Brandy je mnogo vremena provodila s radnim i fizikalnim terapeutima te instruktorima Brain Gyma®, u vrlo aktivnim senzoričko-motoričkim integrirajućim igrama i stimulaciji. Kod kuće je od svoje obitelji primala mnogo podrške i ljubavi te se igrala prijateljskog hrvanja. U osamnaestoj godini, ova lijepa, vrlo obrazovana djevojka mogla je s lakoćom plesati, pjevati, jahati, hodati i planinariti bez šepanja, i izgledala je normalno poput bilo koje osamnaestogodišnje djevojke. Bez desne hemisfere pobijedila je na dva velika umjetnička natjecanja i uspješno je završila srednju školu s mnogo prijatelja i dobrih ocjena, iako je njezino pamćenje bilo nešto sporije od normalnog. Pri moţdanom udaru, čak i kad su neuroni u zahvaćenom dijelu mozga trajno oštećeni, PET skeniranje (tomografia) pokazuje da se pacijent moţe oporaviti. Prema Stanleyju Rapoportu, direktoru Laboratorija neuro-znanosti u Nacionalnom institutu za starenje, stariji mozak se zapravo prekopčava da bi nadoknadio gubitke. Moţe premjestiti odgovornost za odreĎeni zadatak s jednog područja mozga na drugo.

Prilagodljivost i izuzetna organizacija ţivčanog sustava daje nam uvid u mogućnost doţ Inog učenja i ozdravljivanja. Kad su Amy i Brandy počele aktivno i učestalo koristiti sva svoja osjetila i integnrajuće pokrete, mogle su si 'sloţenije i djelotvornije reorganizirati svoje neuronske mreţe. Dvije djevojčice za koje se činilo da imaju velike fizičke nedostatke i da su nesposobne učiti, postale su djevojke s tek specifičnim teškoćama u učenju. Kako su prevladavale svaki od izazova, tako je rasla sloţenost i učinkovitost njihovog ţivčanog sustava. Posjedovale su neuronski sklop i integrirajuće oruĎe za pospješivanje neprestanog rasta i reorganizacije do kraja ţivota. Amy i Brandy me podsjećaju da se svi nalazimo u procesu nastajanja. Zašto onda bilo koga ograničavati etiketama poput "trajnih teškoća u učenju", "emocionalnih teškoća" ili čak "mentalne retardacije"? Pokreti koji pomažu Godine 1986. zamolili su me da prihvatim mjesto stručnog suradnika-savjet-nika u višim razredima jedne osnovne škole na Havajima, u sklopu programa Comprehensive Student Alienation (CSAP). Učenici s kojima sam trebala raditi imali su teškoća ili u učenju ili u emocionalnom razvoju pa se smatralo da su se .otuĎili od nastave. Za mene je to bio eksperiment. Evo mene, profesorice biologije na Sveučilištu u Havajima, gdje sam više od dvadeset godina predavala biologiju, bez iskustva u dječjoj psihologiji ili u radu s djecom, a traţe me da radim s otuĎenim pubertetlijama. A sve to zato što sam uspješno koristila tehnike ubrzanog učenja u svojoj fakultetskoj nastavi i zato što sam bila dovoljno hrabra i znatiţeljna da pristanem. Nikada prije nisam radila s tom dobnom skupinom. Zato sam, kako bih stekla razumijevanje, u ljeto 1986. godine provela tri tjedna meĎu osobljem u Supercampu, dječjem kampu koji nudi ubrzane ljetne programe za klince od trinaest do sedamnaest godina. Neki. od njih su imali policijski dosje i došli su u kamp sa stipendijom policijske uprave grada New Yorka. Za mene je to bila velika vjeţba otvorenosti, potpunog prihvaćanja, neosuĎivanja i uvida u potencijal svake osobe. Moja kći, koja je upravo navršila dvanaest godina, takoĎer je pristala da mi daje naputke. I tako je do početka nove školske godine sve bilo spremno za taj neobični eksperiment. Moje upoznavanje s Brain Gymom® No stav prihvaćanja i otvorenosti le nekoliko metoda ubrzanog učenja nisu bili islo što i stvarni program za pomoć

problematičnoj djeci s kojima sam se susrela po povratku na Havaje. U tom mi je trenutku jedna prijatelji koji je imao sina Todda, savjetovao da s tom djecom probam Brain Gym®. To je promijenilo ţivot njegova sina Todda, a ja sam bila otvorena za sve što je moglo pomoći. Todd je, iako bistar i drag, imao ozbiljnih teškoća u učenju. Kao učenik drugoga razreda srednje škole još uvijek nije mogao čitati, iako je obitelj potrošila tisuće dolara na dodatne instrukcije i terapije. U šesnaestoj godini, Todd je bio visok 185 centimetara i košarkaški tim ga je unovačio da si doda na visini. Ali je bio je trapav, spoticao se o loptu u pokušajima da dribla preko dvorane. Te je godine njegova majka prisustvovala konferenciji Touch For Health (Dodirom do zdravlja) u Kaliforniji, gdje je dr. Paul Dennison prvi puta je govorio o svom radu djecom s teškoćama u učenju i Brain Gym® programu. Vratila se kući vrlo uzbuĎena i objavila: "Todde, idemo raditi «Krizno hodanje" Kako bi navela Todda da sudjeluje, cijela obitelj je svako jutro prije nego bi Todd krenuo u školu i "svake večeri prije odlaska u krevet, izvodila Kriţno hodanje i druge Brain Gym® vjeţbe. U manje od šest tjedana Todd je čitao na razini svoga razreda. Ubrzo je postao vaţan igrač svojeg košarkaškog tima Svi su elementi učenja bili prisutni više od deset godina, ali ih Todd nije bio u stanju povezati. Brain Gym® vjeţbe su ih napokon integrirale. A što je poslije bilo s Toddom? S uspjehom je diplomirao biologiju. Pomislila sam da ako je nešto tako jednostavno kao Brain Gym® djelovalo kod Todda, vrijedi pokušati. U početku sam djeci puštala baroknu glazbu jednostavno slijedeći upute za izvoĎenje odreĎenih vjeţbi za koje se pretpostavljalo da će aktivirati cijeli sustav tijela i uma. Nisam imala pojma što će se dogoditi s tom problematičnom djecom, ali činilo se da uţivaju u glazbi i Brain Gymu®, a to se uklapalo u moj pokus. Ne poznajući pravila, odlučila sam raditi s tom djecom, a da prethodno nisam pročitala njihove kartone. Ono što se zatim dogodilo iznenadilo je i njih, i mene, i njihove učitelje. Konačno su uspjeli, i to u svim područjima: emocionalnom, fizičkom i mentalnom. Ravnatelj je bio toliko oduševljen da je traţio da napravim prezentaciju za učitelje, iako su moja iskustva u tom radu bila neznatna. TakoĎer me je predbiljeţio za četverosatnu prezentaciju pred svim ravnateljima škola na otoku. U pokušaju da shvatim pomake koje sam uočila u učenika, otišla sam u studenome 1986. godine na naprednu Brain Gym® edukaciju. Bez zadovoljavajućeg objašnjenja fiziologije u pozadini pomaka koje sam vidjela, započela sam svoje traganje za razumijevanjem

molekularnih, staničnih, fizičkih i neuroloških razloga zbog kojih jednostavni, integrirajući, kriţno-lateralni pokreti pomaţu u učenju i ţivom. Primjer Brain Gym vježbi Opisati ću nekoliko primjera Brain gym pokreta i njihove fiziološke mehanizme kako sam ih shvatila kroz prizmu svojih istraţivanja mozga. Počet ću s PACE-om koji označava pozitivno, aktivno, jasno, energično učenje. Ro je niz postupaka za postizanje spremnosti za učenje koji se obično izvodi na početku školskog dana nakon odmora i nakon ručka, kako bi se učenici učinkovito pripremili na učenje. Ja ga radim prije svake aktivnosti u kojoj ţelim biti potpuno integrirana. PACE uključuje uzimanje vode radi energičnog učenja i izvoĎenje Moţdanih tipki Kriţno hodanje i Kvačenja. Moždane tipke (Brain Buttons) Moţdane tipke se izvode polaganjem raširenog palca i kaţiprsta jedne ruke na točke odmah ispod ključne kosti i stimuliranjem tih područja pritiskom i otpuštanjem jagodica. Druga ruka pri tome počiva na pupku. Ruka na pupku obraća paţnu na gravitacijski centar tijela. Tu se nalaze mišići koji daju vaţnu ulogu tjelesnoj ravnoteţi. Ovime se potiče vestibularni sustav koji stimulira RAS (retikularni aktivirajući sustav), radi buĎenja mozga za dolazeći osjetilni unos. Ako osoba ţuri ta će vestibularna aktivacija ponovno pokrenuti oči tako da mozak dobije pristup vanjskoj vizualnoj informaciji. Palcem i kaţiprst jedne ruke njeţno trljamo udubine odmah ispod ključne kosti, udesno i ulijevo od prsne kosti. Smatra se da to stimulira protok krvi kroz karotidne arterije, glavne arterije koje izlaze oz srca i nose hranjive sastojke i krv osvjeţenu kisikom u mozak.Moţdane tipke su smještene upravo iznad mjesta gdje se granaju dvije karotidne arterije. Baroreceptori (receptori pritiska) u zidovima karotidnih arterija su moţda odgovorni za učinke koje opaţamo kada trljamo te točke. Ţivčane stanice baroreceptora reagiraju na promjene u krvnom pritisku (putem karotidnog sinusnog refleksa) odrţavaju normalan krvni protisak u mozgu. Prvenstveno poboljšava koncentraciju. Brain Gym sc sastoji od više od dvadeset jednostavnih i ugodnih pokreta koji poboljšavaju vještine učenja aktiviranjem obiju moţdanih hemisfera, odnosno neuronskih puteva na isti način kao što se to prirodno dogaĎa u mozgu, kretanjem.

KRIŽNO HODANJE (CROSS CRAWL)

Kriţno hodanje je naprosto kriţno-Iateralno marširanje na mjestu. Ustanite i marširajte na mjestu naizmjence dodirujući desnim laktom lijevo koljeno i lijevim laktom desno koljeno. Budući tla svakim udom upravlja hemisfera sa suprotne strane, ovime se istovremeno aktiviraju velika područja u obje moţdane hemisfere i potiče se uravnoteţeno aktiviranje ţivaca preko ţuljevitog tijela mozga. Kad se redovito izvodi, stvara se i mijelinizira više ţivčanih stanica i mreţa u ţuljevitom tijelu, a time se ubrzava i integrira komunikacija izmeĎu dvije hemisfere što olakšava mentalne procese višeg stupnja.

KVAĈENJA (HOOK-UPS)

Kvačenja se rade tako da se prvo jedan gleţanj prekriţi preko drugog - gore je onaj koji je udobniji. Zatim se na isti način prekriţe ruke, isprepletu i izokrenu. Kako biste to uradili, nakon što ste prekriţili gleţnjeve, prvo ispruţite ruke ispred sebe tako da se nadlanice dodiruju, a palčevi pokazuju prema dolje. Sada dignite jednu ruke preko druge (koji god je gleţanj na vrhu, stavite na vrh istu ruku), spojite dlanove i isprepletite prste. Zatim zakrenite stisnute šake prema dolje i nazad prema tijelu tako da konačno budu poloţene na grudi s laktovima sa strane dolje. Taj sloţeni čin kriţanja ima u mozgu sličan povezujući učinak kao i Kriţno hodanje. Na uravnoteţen način, ova vjeţba svjesno aktivira senţoričke i motoričke kore svake moţdane hemisfere, osobito veliko područje posvećeno rukama. Dok ste u tom poloţaju, poloţite jezik na tvrdo nepce iza gornjih prednjih zuba. Ta radnja stimulira ligamente jezika koji su povezani s vestibularnim sustavom, aktivirajući tako RAS (retikularni aktivirajući sustav) u svrhu poboljšanja koncentracije i ravnoteţe. U to poloţaju zatvorite oči. duboko dišite i mirujte nekoliku minula. Vjeţba se moţe radili u stojećem, sjedećem ili leţećem poloţaju. Ova sloţena uravnoteţena figura jednako stimulira obje hemisfere mozga, cijeli sustav motoričke koordinacije i vestibularni suslav. zaustavljajući tako stresnu reakciju borbe ili bijega dovodeći sustav u sklad te pomaţući usredotočenosti, učenju i pamćenju.

"LIJEN 8" ZA PISANJE-vježba za koordinaciju ruke i oĉiju Lijene za pisanje je vjeţba s olovkom i papirom, posebno namijenjena poboljšavanju pisane komunikacije. Lijene za pisanje izvrsna je vjeţba uspostavljanja potrebnog ritma i tečnosti za dobru koordinaciju ruke i oka. Pri izvoĎenju Lijenih, tečnim, kontinuiranim pokretom crtate simbol beskonačnosti (polegnutu osmicu), pri čemu je X kao središte tog simbola centriran u ravnini s vašim pupkom (središnjom linijom tijela). Počnite od sredine i prvo crtajte lijevu petlju u smjeru suprotnom od kazaljke na satu: prema gore. načinite petlju vraćajući se u središte: zatim nastavite s desnom petljom u smjeru kazaljke: prema gore, okolo i nazad u središnju točku. Obavezno krenite k u središte točke koja odgovara središnjoj liniji tijela. Svakom rukom se radi barem pelt kontinuiranih ponavljanja, a zatim još barem pet s obje ruke sklopljene zajedno.

U početku je najbolje raditi velike ( ali unutar vidnog polja), kako bi se stimulirali veliki mišići, te na opipljivoj površini da bi se stimulirala svjesnost dodira. Osobito u radu s mladom djecom, savjetujem da se vježba prvo izvodi cijelom rukom na pijesku, na gusto prosutim sjemenkama, na tepihu ili obloženom zidu, a ne olovkom, kako bi se aktivirala oba podruĉja u motoriĉkom i senzoriĉkom korleksu mozga. Taj postupak opušta mišiće dlanova, ruku i ramena, a takoĎer poboljšava vještinu praćenja očima. Moţete iskusiti povezivanje koju stvara ova aktivnost misleći o nečem što trebate napisati. Zapazite poloţaj i jačinu stiskanja olovke kad počinjete pisati. Zatim napišite nekoliko rečenica i uočite teku li ideje lako ili se napreţete u izraţavanju svojih misli. Sada napravite nekoliko Lijenili 8(simbola beskonačnosti) na papiru A4 formata. Zatim ponovno napišite nekoliko rečenica uočavajući poloţaj i jačinu stezanja olovke, jasnoću misli i lakoću izraţavanja. TakoĎer obratite paţnju na rukopis prije i poslije. Je li rukopis sada lečniji i lakši? Lijene 8 mi jako pomaţu kad imam blokadu u pisanju. Učenicima je ova vjeţba takoĎer korisna kad pišu test. Ako postanu napeti, zbunjeni i ne mogu smisliti odgovor, jednostavno prstom na klupi naprave nekoliko Lijenih 8 i ponovno iskuse kriţnolateralnu integraciju. Tada lakše nadu odgovor. Lijena 8 takoĎer pomaţe u slikanju, crtanju i sviranju bilo kojeg glazbala. U Juţnoj Afriei sam zamolila jednog od najboljih nacionalnih slikara da nacrta portret jedne osobe s kojom smo bili u društvu i za to sam mu dala svega deset minula. Zatim sam traţila da napravi Lijene 8 dala mu još deset minula da nacrta drugu osobu. Bio je zapanjen, baš kao i mi. razlikom u svojoj sposobnosti da preciznije i s više detalja uhvati drugu osobu nakon samo minitui ili dvije izvoĎenja lijenili 8. Predivna varijanta Lijenih 8]c masaţa leda simbolima beskonačnosti, a to pomaţe pisanju i usklaĎivanju očiju i ujedno oslobaĊa faktor rasta živaca i oksitocin što povećava smirenost, koncentraciju i uĉinkovitost uĉenja. U razredu, jedan učenik sjedi za klupom i polaţe glavu na ruke dok drugi na njegovim leĎima crta Lijene 8. Učenik koji crta Lijene 8 treba biti svjestan kretanja svojih očiju u skladu s rukom i osjeta dodira s leĎima svojeg kolege. To stimulira i motoričke i senzoričke kore mozga. Zatim djeca mogu promijeniti uloge. U redovitoj primjeni, barem nekoliko minuta dnevno, uvelike pomaţe osjećaju sigurnosti, mira, usredotočenosti i sposobnosti za učenje." Brain gym u praksi

MISLEĆA KAPA (THE THINKING CAP)

Vjeţba Misleća kapa budi cijeli slušni mehanizam i poboljšava pamćenje. Izvodi se "odvrtanjem" vanjske hrskavice uha od vrha naniţe. Prstima se primite za vrhove ušiju. Istovremeno na oba uha, počnite "odvrtati" zakrivljenu vanjsku hrskavicu. Nastavite simetrično premještati prste niz uši, sve do donjeg dijela usnih resica. Ponovite postupak nekoliko puta. Čni se da je veza izmeĎu sluha u sljepoočnom reţnju i pamćenja u limbićkom sustavu vrlo snaţna. Moji studenti na Sveučilištu Havaji smatraju daje Misleća kapa vrlo korisna kad se trebaju sjetiti nekog podatka za esej ili ispit. TakoĎer su počeli koristiti taj postupak kad god im na predavanju kaţem: "Ţelim da ovo zapamtile". Često, ako se ne mogu sjetiti imena neke osobe ili reference za neki članak, napravim Misleću kapu i odgovor mi iskrsne u glavi. Jednostavan postupak fizičkog stimuliranja taktilnih receptora u vanjskom uhu, budi cijeli slušni mehanizam. (Akupunktura navodi više od 148 točaka u vanjskom uhu koje odgovaraju područjima tijela, od nogu na vrhu uha pa do glave kod ušne resice.)' Moţda če vam biti zanimljivo napraviti ovaj jednostavni pokus: zatvorite oči i nekoliko minuta slušajte. Čujete li jednako s oba uha? Čini li vam se da je jedno uho veće ili jasnije čuje od drugog? Jesu li neki zvukovi prigušeni? Ako ste u bučnom okruţenju, moţete li izuzeti pojedine zvukove? Sada tri puta "odvrćite" oba uha istovremeno i ponovno zatvorite oči. Uočite razliku.

I to je sve, za sada, od vježbi Brain gym metode

U završnom dijelu ove skripte iz koje sam navela samo neke vjeţbe koje su praktične u radu s djecom, a koja mi je došla pod ruku, autorica kaţe slijedeće; "Mladima ove metode pomaţu da se pripreme za učenje i ovladavaju gradivom, a starijima da odrţe aktivno razmišljanje i pamćenje. Ali možda su najtemeljitija poboljšanja koja sam vidjela bila s odraslima i djecom s dijagnozama "teškoće u uĉenju", "poremećaj hiperaklivnosti i pomanjkanja pažnje", "emocionalne teškoće", autizam, disleksija i Downov sindrom. Ovi su postupci bez lijekova, jednostavni i krajnje djelotvorni. Odrţavaju finu usklaĎenost sustava tijela i uma: pomaţu učenju i razumijevanju: promiču više radosti i entuzijazma u svakom ţivotnom području." Brain gym u praksi Ima dosta praktičnih i korisnih vjeţni pa ću ih polako uvoditi. Ovo je prva.

ENERGETSKO ZIJEVANJE (THE ENERGYYAWN) Energetsko zijevanje se radi masiranjem mišća oko sljepoočno-viličnog zgloba (SVZ) tijekom zijevanja. SVZ se nalazi odmah ispred usnih otvora i to je zglob gdje se susreću donja i gornja čeljust. Preko tog zgloba prolaze ţivci iz glavnog moţdanog (kranijalnog) ţivca koji skupljaju osjetilne informacije iz cijelog lica, mišića očiju, jezika i usta te aktiviraju sve.mišiće lica, očiju i usta u svrhu izraza, ţvakanja i glasanja. To je takoĎer jedna od Brain Gym vjeţbi koju najčešće koristimo, i po dvanaest puta dnevno, jer izuzetno aktivira učenje. Vidi sliku dolje. Jednostavan čin zijevanja takoĎer stimulira ligamente jezika koji pomaţu aktivirati RAS, razbuĎuju mozak i poboljšavaju koncentraciju.

SLON - vježba za djecu s ADDH sindromom i smetnjama ravnoteže Ovo je jedna od vjeţbi u programu ttrain Gyma* kojom se postiţe maksimalna integriranost. Izvodi se polaganjem lijevog uha na lijevo rame. dovoljno čvrsto da se tako pridrţi list papira, zatim pruţanjem lijeve ruke poput surle. Opuštenih koljena koja se povijaju sukladno kretanju tijela, ruka crta uzorke Lijenili .V u središnjem polju, opet počinjući iz sredine, zatim prema gore i okolo (opisujući prvo lijevu, onda desnu petlju) dok oči slijede kretanje vršaka prstiju. Kadi pojačanog djelovanja treba to izvoditi polako, tri do pet puta s lijevim i jednak broj puta s desnim uhom na desnom ramenu. Slon na uravnoteţen način aktivira sva područja sustava tijela i »uma. Kretanje je uglavnom i/ mišica trupa, šio aktivira vesiihularni sustav, osobito polukruţne kamilice. TakoĎer je uključena koordinacija ruke i oka. a sve je usklaĎeno nazalnim ganglijem limbičkog sustava povezanog s malim mozgom i senzoriĉko-motoriĉkim korama mozga s naglaskom na ĉeone režnjeve. Vizualni unos aktivira zatiljne reţnjeve, a ako se doda glasanje slona, i slušni mehanizmi u sljepoočnim reţnjevima. Djeca a i odrasli koji su imali kronične upale uha osjećaju da je Slon izuzetno izazovna vjeţba, ali nakon nekoliko tjedana redovitog vjeţbanja vide velike rezultate u poboljšanju ravnoteže. Ako se redovito izvodi, Slon stimulira cijeli vestibularni sustav, ponovno uspostavljajući ţivčane vodove koji su moţda bili oštećeni tijekom upale uha. IzvoĎenje Slona izuzetno se preporučuje osobama s dijagnozom ADD-a (poremećaja pomanjkanja paţnje), budući Ďa ta vjeţba pomaţe punom aktiviranju relikularnog aktivirajućeg sustava (KAS), poboljšavajući time paţnju.