Boro Krivokapic Sta to Huci Sutjeska

ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 1. Smjena "zlog lakrdijaša" Završni otpisni ispis bivšem predsjedniku crnogorske Skupštine, Ranku Krivokapiću (i trabantima)

Zbogom… Predsjedniče! Kad teoretičar “trulih dasaka” završi kao – najtruliji!... Sve se nadajući da će Tvoj „ciklus zvani cirkus“ skončati poželjnije – kako bi barem oslabila Tvoja istrajnost da sramotiš Crnu Goru, manje važno i sebe (i kako bih se već i iz razloga moralne i intelektualne higijene lakše ratosiljao bijede da se gnjavim Tvojim, i trabanata Ti, prijesnim lažima i podvalama, prljavicama i snoviđenjima...) – sve sam odlagao ovu završnu otpisnicu; time računajući i na njenu eventualnu, meni i abdomenalno razumniju konciznost. Ali i kao po magarećoj kazni i sve uzaludno: Tvoj i Tvojih „kolega“ prljavi jezici što su izgubljeniji utoliko su, i niže, septičniji i – agresivniji. Psihološki poznato, a crnogorski pasionirano... I tome prolivu, Tvom i četničko/informbiroovske družbe Ti, nema lijeka. Karakteri. U tome (a ni u drugome), naravno da ne mogu da vas spriječim. Ali za vašu literarnu nesreću pone što mogu: makar da vam ta intimna logoreja ne protiče kako ste uglavnom navikli – nežigosano. I nesistematizovano. Utoliko i nekažnjivo. Tako ni kao uslov opšte, nazovi opozicione, i Tvoje, dinamike: iz laži u laž. Arhipelag laži. Zbogom... Predsjedniče! Zaboravite – kako ste banovi zabanili – da ćeš Ti, i družina Ti zorna, već „s visoka“ besprizivno ocrnjivati i omalovažavati sve i svakoga; a zatim ekskluzivno još i lakirovati sami – sebe. Iako izreda činovničići, egzercir obijesnih mediokriteta; primjerci bez ikakvog i djelceta, ali balegom „s ramena“ po svakom i svačijem – djelu. Mjesečari sa – mandatom. Kao što i „pokoljenja djela sude“, niti ćete ni aktuelno, dekretovano sami sebe – tumačiti. Pa, recimo četnički su sljednici – „građani“; a svi koji se tome, jasno, zasprdaju – „plaćenici režima“. Ili koji god „diplomirani primitivac“, crnogorski obično i politički agent (kad nije i drugi), crnogorski najčešće i viševremeno združeni, isprelijepljeni karijeristički prevarant, dakle koji god ovu zlosrećnu, tek obnovljenu crnogorsku državu što veselije zapiša - analitičar (!), mislilac(!), profesor (!) itd!; a ko god se usudi da... „u tom ludilu ima sistema“: parlamentarnom i medijskom grajom biva „demokratski kamenovan“ kao arapska preljubnica - „režimski korupcionaš“. Neće moći, neće moći!... Ima i imaće to svoju cijenu: Kako i kad god mi bude drago, ima da vas presabiram i pretresam – sve talenti do... jednoga! – da vas pljevim kao „bugarsku skupštinu“. ...I što vam niko uzet’ neće! Pa, slobodno (i da vidimo!), građanski bez mane „napred u slavu!“ (majora Gavrilovića); a „plaćenici režima“, normalno, u vama zaraznu – blagajnu. Najteže mi je što vas znam. Zbogom... Predsjedniče!

Probija i najžalosnije, olovna činjenica da si Ti, takav i takav (i nikakav), čak svih 13 godina bio predsjednik crnogorske Skupštine; najduže u njenoj, i višestranačkoj i jednopartijskoj, 110 godina dugoj povijesti. Ali i uprkos i tome - i tome! - Ti si prezrivo smijenjen, osujećen u dva sata poslije ponoći, kao u rutinskoj policijskoj raciji kakav makro u staničnom pisoaru. I još, na jedva 10-tak sati prije nego će u Briselu crnogorski premijer, izvini(te), istorijski Đukanović primiti protokol najvišeg dometa Crne Gore u istoriji – o pristupanju NATO paktu. I na samo dva dana prije jubilarnog datuma, prve decenije obnovljene crnogorske države. Profil. Kako se i u dnu poniženosti može i još – mizernije. I najmizernije. I, po „tvojski“, i najcrnogorskije. Aferim, državniče! Zbogom... Predsjedniče! Teško da je moglo i tužnije i ružnije... A za predsjednika Socijaldemokratske partije i najporaznije: bez izuzetka, za Tvoju smjenu i sve partije tzv. manjinskih naroda, srži građanske i demokratske Crne Gore. Oni isti, svi, koje si i Ti jednom uznosio: „Neka Crnu Goru niko ne plaši njenim Muslimanima, Bošnjacima i Albancima...“ („Vijesti“, Podgorica, Novembar 2014). Ali, evo, poručuju Ti, da se crnogorski „manjinski narodi“ plaše – Tebe. I s razlogom, jakim. A to je i politički i ljudski uvijek zastrašivanje – najsramotnije. Nasuprot, kako da tzv. manjinski narodi Crne Gore – po svom manjinskom biću već i najosjetljiviji; time i crnogorski lakmus – da plebiscitarno podržavaju DPS/Đukanović, po Tvome, „diktatorsku vlast“!? Ne postoje „diktatorske vlasti“ podržane od – manjina. Contradictio in adjecto. Kad bi međunarodni spikeri, posebno činioci EU/ Brisel, bar toliko naučili – a ne i Tvojom sramnom animacijom apsolvirali! – bez napora bi tačno shvatili Crnu Goru. Ako je poslije reakcionarnog, ali ne i bez „svake“ bregzita, EU/Brisel u stanju da bilo šta shvati? Zbogom... Predsjedniče! Da nije svega toga, bezmalo književnog obrasca, crnogorski tipske nakaznosti pojave – „zli lakrdijaš“, odredi li Dostojevski... – mogao bih Te preventivno i preskočiti (kao što Ti i jesi za preskakanje). Ali to bi značilo stimulisati Tvoje državne prevare kao briž- nost za „suverenitet građanina“; ili da se četnici, i Tvoji četnici („ugledni parlamentarci“), podmeću kao – reformisti; ili da dvojnici idolatrista Staljinovih, informbirovaca, galame kao – demokrate; ili da se bordelski i berzanski agitatori prerušavaju kao – novinari!?... Najzad, da se i po ličnom iskazu politički (a i drugi) agenti stranih interesa u Crnoj Gori (Velika Srbija, Rusija...) prezivaju kao – politička opozicija; a ne kako je svugdje u demokratskom svijetu – peta kolona!? Zahvaljujući i Tebi – a institucionalno isključivo Tebi mogućno jedino u Crnoj Gori. Bože pravde!... Peta kolona – drljevićevski, jedina investicija Tvog tetrapak liderstva. (Pobjeda) Sjutra: SPOMENAR TROJANSKIH KONJA („Parče istorije“ besčašća)

ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 2. Spomenar trojanskih konja Završni otpisni ispis bivšem predsjedniku crnogorske Skupštine, Ranku Krivokapiću (i trabantima).

Zbogom... Predsjedniče! Ili nedavnim, svježim primjerom: „...Za nas važnih političkih adresa izvan Crne Gore!“ – mada eufemistički, ni ne libi se – petokolonaški! - Tvoj „ugledni parlamentarac“, četnički vojvoda Andrija Mandić (TV / U centar, Podgorica, Jun 2016). Hajde, državniče, neka neko mandićevski opoje to– izvan, u bilo kojoj od država EU! Ili - za prvi primjer - u Sloveniji! Kad bi i toliko – a očigledno – EU/Brisel (i EU/Podgorica) konstatovao, tek bi tačno razumio Crnu Goru. Bilo i uprkos Tebi, ponosnom EU/kmetu u sopstvenoj državi. Oni se EU/junački „bore“ protiv agresorskog velikosrpskog nacionalizma i tako što – i pomoću državničkog Tebe/SDP -„demokratski“ razigravaju njegovu (i kauzalno rusku) pučistički agresivnu političku agenturu u Crnoj Gori. Arbitraža „političke korektnosti“. Zbogom... Predsjedniče! Inteligentno. Kao i što si jedino Ti mogao da smisliš: afirmacija suvereniteta građanina, je li, u grlenom savezništvu upravo s njima – sljedbenici „đenerala Draže“ i Informbiroa – upravo sa onima koji i programski poriču suverenitet crnogorske države. Kakav prilog, ustavopišče, teoriji suvereniteta: suverenitet građanina bez suvereniteta države! Sve nepresušni crnogorski palanački resursi, sad još i Tvoja: crnogorska ustavnopravna škola. Nobel? Svakako, ali kao dinamit u temelje crnogorske države. Zbogom... Predsjedniče! Inače, još kada vas, svih i ucijelo, i ukoričim (tvrd povez!) – kako ste i zamiritali – ima da se ogledate, voštano/muzejski, uglancani „kao lutke“. I kao crnogorski najomiljenije „duple lutke“. (I da ne čuje pitoma Marija Zaharova: ruske...) Spomenar – nomen est omen. Ili kako se skupštinski, a izvornije frojdovski, o Vladi „izbornog povjerenja“ omaklo Tvom indigo/urotniku – i koalicionašu svačijem! – onoj ikebani od plastike lažnog „profesora na Univerzitetu u Rimu“ (liše profesora marksizma uKumrovcu i Baru), „marksističkom četniku“ i samozvancu Lekiću: „To ce biti Vlada u – Vladi!...“ (TV / Skupština, Podgorica, Maj 2016). Vlada u Vladi! Tako i Ti, smjerni đak samozvanca: „Bili smo opozicija u vlasti!“ (TV / Akcenti, Podgorica, Jun 2016). Opozicija u vlasti! Tvoj prestižni Džeferson? Nije, samo spontana, hereditarna anamneza: trojanski konji – neizlječivi virus crnogorski bastardne, kvislinške opozicije. I Tvoje.

Usud, Crnogorcima „u krvi“. I krvi. Konji za vuču... pete kolone. Zbogom... Predsjedniče! Takav i rezime Tvoje političke, i moralne, samo/čitulje: Ti si popljuvao sve one s kojima si i čijom zaslugom si blizu dvije decenije velmožno – kusao; ne bi li petokolonaški zakusao sa svima koje si do juče, duže od dvije decenije – pljuvao. Zaslužio si se. I trojanski konji – Tebe. Privilegovano, isključivo dostojno Tvog himničkog uzora, skarednog moralnog i političkog ustrojstva, arhi/prevrtljivca i višenamjesnog skrbnika, u konačnici i ustaškog nacistedr Sekule Drljevica. „...Prevrtljivosti politike Ranka Krivokapica“ – kako Ti je čestitao, odlikovao Te Tvoj drugi dični politički predak, klijent od podvezice Predrag Bulatović (TV / Skupština, Podgorica, Jun 2016). Nijesam vjerovao, priznajem, kad su me u Kotoru (Ti, „rođenjem Kotoranin“) ne jednom upućivali u Consensus od Grada: da bi izvjesni podanik bio najgori primjerak ljudskog roda da nije njegovog svestranijeg - srodnika. Kakav napredak. Zbogom... Predsjedniče! Ali Crna Gora, vazda može i progresivnije: Neodoljivo slično, još doličnijem concensusu o Tvom fakirskom mentoru, Tvom dukljanskom Raspućinu – ali consenus sa stijene „sve Crne Gore“ – jedino o čemu su crnogorski saglasni svi, apsolutno svi (pa i oba sliva, i jadranski i crnomorski...), baš svi: Ugledni „špijun iz Pipera“ neprikosnoveno bi se krasio lentom Prve Splačine od Crne Gore da mu nije nesavladivog rivala, neprevaziđene poetike njegovog „šit“ – sinčića. Darvin. Primus Splačina od Crne Gore! (Konkurencija olimpijska!...) Nikad kraja primatima i superlativima – crnogorskim. Tamo je i Tvoj najizvrsniji („najprvi“) državnički doprinos. I pri tome budi bez brige: nikad niko neće moci da Te, drljevićevski, zaobiđe... Nikada. Ili borhesovski! (zamoli prevodioca). Zbogom... Predsjedniče! Tako si, uostalom, i dekretovao, kraljevski obznanio: „Zgrabite svoje parče istorije!...“ Jadnica istorija. Ali, besumnje, Ti si ga „zgrabio“... Duplo golo. U tome, trpim prekor za privatnu indiskreciju (iako nije; primarno, obogaćivanje puteva psihoanalize...), kad si se vratio od Svetog oca, Benedikta XVI: „Vjeruj mi, naš razgovor je bio gotovo na nivou ličnih afiniteta!“ Gotovo!...Ko ti ne bi vjerovao!?... A i dokazano, ubrzo pošto si ga primio, rezignirani Papa podnio – ostavku. Sad i Tvoja smjena, kobne li globalne simetrije. Ili kad si iz Sankt Petersburga srećno (i nediplomatski) doletio u Vašington i raskomotio se u Stejt Departmentu... Pa skromno pripomenuo kako bi Tvoja ekselencija mogla

posredovati i relaksirati odnose Amerike i Rusije, da su šokirane oči gospođe Viktorije Nuland smjesta izbjegle prema „plavetnilu svemira“. Gagarine!...

ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 3. Poslijepodne jednog... Čerčila Završni otpisni ispis bivšem predsjedniku crnogorske Skupštine, Ranku Krivokapiću (i trabantima).

Zbogom... PredsjedniČe! Slučajno je i meni „zapalo za oko“, ali glupa daskovina – stolica. Gdje god da si (bio) – u kabinetu Predsjednika ili u Predsjedništvu Skupštine – Tvoja stolica je upadljivo visočija od drugih, kao pokretni presto... (Ili kao ortopedsko, možda i mentalno pomagalo?) Očigledno naručeno izrađena, naročito vidljivo u „Bijelom salonu“: jedino Tvoja stolica nije – bijela. Nego druga i drukčija, posebno donijeta za Tebe, regenta od Crne Gore. Predsjednik za kojim nose – stolicu (kao nošu). ...Ali crnogorski, Tebi prijeko identitetski za – nagradu. Hamlet iz sela (s)Mrduša Donja. ...I ne samo komediografski, već i kao uozbiljena po javnost upozorenja libanskog pisca francuskog jezika, Amina Malufa: „Identitet je lažni prijatelj“. Liban. Viševjerski Liban. A vrhunaravio si, dakako, antologijski, s kolegom Čerčilom... Elem, zadivio Crnu Goru (i šire): Ti kao – Čercil! („Pobjeda“, Podgorica, Februar 2016). Toliko potpuno nije se osjetio ni seriozni Idi Amin Dada. Kao konzul Kraljevine Srbije u Bitolju (1889), mladi Branislav Nušic telegrafisao kolegi/konzulu u Skoplju, koji se zvao malo „po hercegovački“: „Oj, Picota, ime li ti dično, / dolazim ti prekosutra lično, / spremi nešto prezimenu slično!“ Umjesto stolara, možda korisnije da su Ti priveli – Nušica. Čovjek/stolica. Zbogom... Predsjedniče! ...Da se ne zaboravi, Ti/SDP si (bio) i u predizbornoj i u vladajućoj koaliciji sa DPS/Đukanović svih – 18 godina. I u koaliciji dominantno na osnovi državnog pitanja Crne Gore (nezavisna država Crna Gora). Utoliko i samo taj podatak upućuje da se takva, imeniteljski državna koalicija ne raskida ni proizvoljno ni jednostrano. Pogotovu ne na svega 7-8 mjeseci prije redovnih parlamentarnih izbora. Još i u godini ratifikacije punopravnog, državno/ supstancijalnog clanstva Crne Gore u NATO paktu. Kada će, tek kada će noseći sadržaj bivše DPS/SDP koalicije – crnogorska država – biti osiguran, životno osiguran. Čemu slalomska žurba? Ako se takva koalicija ipak raskida, i to se čini koaliciono, sporazumnim skraćivanjem mandata Skupštini i – vanrednim izborima. Time i jedini način da se

u redovnosti/stabilnosti provjeri demokratski legitimitet (za koji Ti kao da „pogibe ka’ Vladika za Lesendro!“). ...Kad zagrme Tvoji Krnjo i Zelenko! (Naročito Krnjo...) Ali ne, najmutnija iluzija: stabilnost Crne Gore cilj Tvoj – nije. Naprotiv, prevrat. Zbogom... Predsjednice! Ukratko, karakter predizbornosti vladajuće DPS/SDP koalicije dezavuiše Tvoje/SDP naknadno, me-uizborno nepovjerenje DPS/Vladi: makar iz razloga neizbježnosti pretpostavke da su tome mogli poslužiti i SDP/mandati postignuti i glasovima DPS. Sve što nije rezultat pojedinačnosti na prethodnim izborima, u izbornom međuvremenu ne može se legitimno iskazivati kao individualizovani subjekt, osim uz potvrdu predstojećih izbora. Subjekt se može biti samo po – sebi; osim vrač/arskog Tebe, niko i nikako po – drugome. Mjera stvari: Prvo regularni koalicioni razvod (izbori), pa koalicije s drugima... Ili se ovo Tvoje zove kako se već i – zove. Kao „ljudi bez biografije“. Ili kao mjera stvarnosti. Zbogom... Predsjedniče! Ne samo da si Ti/SDP postupio u svemu suprotno, nego si prestupio i zavjerenički i – pučistički. Parlamentarni pobačaj URA! – čiji si status za Tvoje privatne potrebe lično (iz)regulisao (kao i pandanski abortus, četničko/ marksistički Demos) – dojavio je da su u antivladinom dosluhu s Tobom „već nekoliko mjeseci“ (od prošle godine, 2015). A meni si rekao (Decembar 2012) da taj ilegalni dosluh traje znatno duže... U redu, Tvoje partijsko pravo; ali samo kao predsjednika samostalne SDP. Ali izričito nije Tvoje pravo kao činioca predizborne vladajuće koalicije. A još manje, nimalo tvoje pravo kao – iz iste koalicije – konzumirajućeg predsjednika Skupštine. Kako da u tome nije Tvoja flagrantna zloupotreba „državnog resursa“? U portfelju, državnom, predsjednika Skupštine!? Nije?!... Zbogom... Predsjedniče! Naravno da zloupotreba jeste... A Ti znaš i zašto: zato što ni Ti, ni Tvoji do juče trabanti (a od juče potrčko Ti njihov...), uopšte nijeste htjeli sporazum o Vladi „izbornog povjerenja“. Naprotiv – skoro vrijeme će i pokazati – naročito Ti/SDP, a ni ostali „kontrolni“ potpisnici sporazuma ne žele ni – izbore. I Ti/SDP i ovakva opozicija – dvotrećinski peta kolona i crnogorski antidržavna opozicija – dobro znate da nema načina da dobijete izbore u Crnoj Gori, pa ni kad bi glasove brojala i komisija takve „crnogorske vjerodostojnosti“ kao Šešelj-Koštunica-Putin. Zato ste i „gurnuli“ Dražin front na ulicu, da „izmjeri temperaturu“; a posreći li se, da biste imali kome da se priključite. Ne, vaš potajni cilj je – puč; preotimanje vlasti bez – izbora. Da, pogromaši... Isijavači zla, bogalji vlastohljepstva. Ali, sada žurim – još

cemo o tome – samo sam se zaželio „neviđenog udvaranja“ (i jugoslovenski još poznato...), a i moram da nahranim dvorišnog „špijuna iz Pipera“, diplomiranog Juniora: Đukanovicev... šah-mat!... Lovćen. ...I NATO/Varšava, predsjednik Obama.

ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 4. Politička korupcija pučizma (Četnički papagaji...) Završni otpisni ispis bivšem predsjedniku crnogorske Skupštine, Ranku Krivokapiću (i trabantima)

Zbogom... Predsjedniče! Tvoja logika ne da nema suparnika, iz Tvog čarobnjačkog rukav(c)a samo silovito isijavaju – crni labudovi.

(1) Kad opoziciona politička stranka – samostalne izborne liste (Pozitivna Crna Gora) – u vrlo konkretnoj, NATO pakt istorijsko/državnoj relaciji (a ne u tekućoj politici) glasa za povjerenje Vladi, slijedi Tvoj aristotelovski vrisak: politička korupcija. A kad Tvoja SDP/strančica – uprkos nespornoj DPS/predizbornoj koalicionoj obaveznosti – naprasno udružena „s koca i konopca“ pokuša da sruši DPS/Vladu, što je endemična politička korupcija (i teže od toga)– nije!? Kako da Premijerova nova parlamentarna većinapolitička korupcija – jeste, a Tvoj pokušaj nove parlamentarne većine sa (i) petokolonaškom, četničko/informbiroovskom opozicijom, politička korupcija– nije!? Zbog podrške suverenističkoj Vladi opozicione, ali programski suverenističke stranke (Pozitivna Crna Gora), Vlada je – politički korupcionaš; a Tvoja SDP/nazočnost, viteže suverenizma, u akciji rušenja suverenističke Vlade političkim zagrljajem i s četničkim, velikosrpskim Dražinim frontom i njihovim varijetetima – Ti, dakle, pregalac za Crnu Goru!? Ave Caesar!... Zbogom... Predsjedniče! (2) Ili hoćeš da ispovijediš Crnoj Gori intimu, da si Ti obavezan svojim biračima – samo kojim (!?); da siTi i izabran za predsjednika crnogorske Skupštine – suverene države Crne Gore! – upravo „na programu“ rušenja njene suverenističke Vlade (pa i u zavjeri s četničkim, velikosrpskim političkim agentima...)!? Kako si i lansirao,

onako po Tvome, kolumbovski: „Nigdje ne piše da moramo glasati kao DPS“ („Pobjeda“, Podgorica, Avgust 2015). Ne, nego ste SDP/Ti 18 godina u koalicionoj vlasti s DPSom, a kao uslov da bi SDP/Ti glasao – protiv DPS-a! Vlada u Vladi!... Opozicija u vlasti!... (3) Bez ijednog odlučujućeg dokaza, Ti si većinskog partnera u koaliciji i Vladi (DPS) intrigatorski optužio, najteže optužio za – izbornu krađu. Ti si dospio da „zboriš“ a da ne znaš šta „zboriš“: pri dotičnoj eventualnosti, Ti bi bio 18 godina stranački i 13 godina najuže lični profiter sopstvene – optužbe. I tako, DPS kao nosilac izbornog kriminala, a Ti kao njegov prvi ovisnik – nijesi. * Ranko Krivokapić (2016, Podgorica) ,,Navešću kupovinu ličnih karata, kupovinu glasova. Mislite li da neko ima većinu, a kupuje glasove i lične karte?“ * Niti si prikrivalac teškog krivičnog djela... (ali to je u nadležnosti tužioca). Zbogom... Predsjedniče! (4) Sad, kao visokopozicionirani insajder, Ti si se izdigao i do svjedoka-saradnika, podupirući čak i najopskurniju, u toj proporciji i ciljanu izmišljotinu velikosrpsko/ruske, petokolonaške opozicije... Kako papagajiše Tvoj „ugledni parlamentarac“, četnički vojvoda Mandić: „Uz neviđenu krađu na referendumu 2006, nama je ukradena zajednička država“ (TV / Skupština, Podgorica, April 2016). Ni rječica Tvog protivljenja nije se čula. Naprotiv, Tvoje optužbe pospješuju i jurišnicu zamjenika, četničkog vojvode ili predsjednika svejedno: „Za Srbe ovakva država nije svetinja“ („Pobjeda“, Podgorica, Avgust 2015). Virulentna dijaspora Borisa Tadića, samo/kobni „sudetski“ Srbi. U paraleli, kada se referendumska premoć državne nezavisnosti Crne Gore od 11 odsto ili 45 715 glasova i aktuelno beogradski falsifikuje, prevratnički minorizuje razlikom od svega 2 000 glasova (Đorđe Vukadinović); ili i razlikom od jedva 1 400 glasova, čiji bordžijanski ferment, po Tvome „pošteni kolega“ Bulatović (P.), jednako ciljano dodaje: „Mi smo tog dana odneli pobedu, ali nam je ona oteta“ („Nedeljnik“, Beograd, Maj 2016).

Ali Ti, sve za Crnu Goru! Zbogom... Predsjedniče! Tvoja „čorbine čorbe čorba“, bljutavo Tvoja!... Kako je iznebuhalom, zbrkanom potpredsjedniku Vlade „izbornog povjerenja“ (Milorad Vujović) ironično dobacio i tv/intervjuer Andrija Nikolić (po smislu): „Kako da su izbori DPS/pokradeni, a da jedino referendum o nezavisnosti – nije!“ (TV / U centar, Podgorica, Jun 2016). Kao što Ti je , docnije i institucionalno poznato (a i mnogima, nikakva tajna...): Bio sam u svim DPS (a to znači i SDP) izbornim štabovima od predsjedničkih izbora Đukanović /Bulatović, Oktobar 1997 – gdje si dramatične, možda i najdramatičnije 2002. pristigao i Ti – pa do Referenduma o državnoj nezavisnosti Crne Gore, Maj 2006... Neka i ne bih u „izbornu tajnu“ morao biti i „posvećen“, ali za svih 9 (devet) godina morao bih bar ponešto „načuti“. Tvoja gola laž!... I najodvratnija. Ako nije i zlokobnije: prljavo, preprljavo kolo si zaigrao. Umobolje! (Ili Tvoje, ili većine građana Crne Gore!?) ...Ti, sve za Crnu Goru! P. S.: Vjerovatno da bi za nezavisnost 2006. glasala i „vaskolika Crna Gora“, da u Referendumskom štabu (Đukanović, gospođa Pejanović Đurišić, Marović, Željko Šturanović, Marković, Roćen, Vuković...) nijesmo površno ignorisali Tvoj „na licu mjesta“ ingeniozni predlog, nesebičnu marketinšku finesu da se „kad prošetah Crnom Gorom“ razmjesti bilbord/fotografija Tvoja s ćerkicom iz Niša, kao crnogorski reprezentativna poruka „bratskoj Srbiji“. Šteta za grotesku

ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 5. Kreatura „Suverene demokratije“ (Jedinstvena Rusija)

Zbogom... Predsjedniče! I konačno: (5) Tebi je neki šaljivdžija suflovao, ili si dobrotski anticipirao, da u ritmu Tvoje svevišnje palice („horovođa, ja sam...“) Parlament treba da se blesavi kao sve/neupitni, Tvoj lični NESALOMIVI. A na prvom mjestu protiv Vlade.

Još da si realizovao da se Predsjednik Republike bira, „trguje“ u Parlamentu (ideal, Ti znaš čiji!), obojica Predsjednika, i Vlade i Republike, Tvoji – tehnički sekretari. Kao predsjednik SDP/vladajuće koalicione stranke Ti u Vladi – jesi; kao po toj koalicionoj osnovi predsjednik Parlamenta Ti u Vladi – nijesi; a kao samoprojektovani mesija Ti si Vladi čak i - opozicija. Kakva šizofrenija!... Odatle se jedino može prisegnuti kao palanački, „gospođa ministarka“ uzurpator krucijalnog, liberalnog jezgra višepartijnosti (parlamentarizam) i klasičnog principa podjele vlasti (demokratija). Ali, s tom inspiracijom zakasnio si i tamo: mutatis mutandis, već isprobano kao „integralno samoupravljanje“ Mihaila Markovića (Praxis; Miloševićeva Socijalistička partija Srbije); ili kao „bespartijski pluralizam“ Kardeljev (SKJ) i „marksističkog četnika“, samozvanca Lekića (Kumrovac); kao i Kardelj/ Lekić kreativne sljednice Mirjane Marković (JUL); a upravo na kreaturnom ruskom djelu kao „suverena demokratija“ generalisimusa Putina. Kakva i buncajuća ambicija: Tvoja jedinstvena Crna Gora kao Putinova jedinstvena – „suverena demokratija“. Ili „Jedinstvena Rusija“. Takvi, jedinstveni i saveznici, Tvoji. Zbogom... Predsjedniče! O svemu tome – da je u životu – mogao bi raznovrsno da romansira i šerif žalosnog Balkana, šatl/desperados američki Ričard Holbruk, budući proučio sabranu nauku gospođe Mirjane Marković (preveo Bogoljub Karić), a koju mu je s posvetom i ružom/ mašnicom po zapovijedi naučnice dostavio, lično njen „distancirani“ ambasador, lažni „profesor na Univerzitetu u Rimu“, livrejisani samozvanac Lekić. Crnogorski taljerani!... I suterenski Šatobrijani: U samo nekolike posljednje godine – sve s Tvojom monaškom ručicom na crnogorskom „državnom srcu“ – Ti si uspio da osumnjičiš (ili i srozaš) svaku, bukvalno svaku državnu instituciju Crne Gore: i Ustavni sud, i Državnu izbornu komisiju, i Predsjednika Republike, i Vladu i predsjednika Vlade, i Parlament... U međuvremenu, kao u istoriji jedini predsjednik Parlamenta postigao si i da aranžiraš izbornu kampanju predsjedničkog kandidata – opozicije; usput da kongresno prepoloviš i sopstvenu SDP/stranku; u istoj samrtnosti i da korupcionaški izvrijeđaš tzv. manjinske narode Crne Gore („sateliti DPS-a“). ...Znaš li i s koju „stranu groba“?! Zbogom... Predsjedniče! Sve čari Tvoje političke telepatije: Ti kao „nabaciš“ mimohodno, a Dražin front „razrađuje“ naizust... Podjela posla. Podjela prljavog posla. Tako se i u Tvojoj

„satelitskoj“ partituri Dražin front fašistički ustremio protiv tzv. manjinskih naroda – kao i protiv svake svetinje Crne Gore – pala je čak i danas najodvratnija riječ poturica... (TV / Skupština, Podgorica, Jun 2016). Fala ti bože (izvini, bez velikog „t“), da je poslanički, skupštinski prvi ustao olimpijski vaterpolo/šampion Andrija Popović (1984, Los Anđeles), kao i moralni svjetionik onih kolosa crnogorskog i jugoslovenskog kolosalnog sporta koje je svojim “tuđmanovskim odgovorom“ još jednom pozlatio generacija Mate Parlov – „Kako mogu biti nacionalista kad sam ja prvak svijeta!“ (1991) – da bi crnogorski rekao ono što ukupna Crna Gora mora kazati, i što će zasigurno i reći, i Tebi i pajtašima Tvojim: „Stidim se!...“ Da. I tapkaroša države Crne Gore... Sve pri kalamburu Tvog/SDP „jačanja“, boljševički i apsurdno tačno: u procesu svoga odumiranja. Zbogom... Predsjedniče! Ali sve „ni po jada“, kako si visokostručno ponizio crnogorsku Skupštinu do – lakrdije. Kao na stočnoj pijaci, osim DPS (i partija tzv. manjinskih naroda), više nema niti jedne stranke/koalicije u sastavu s kojim su izborno ušle u Skupštinu. Crnogorski haračlijska Skupština, Tvojom i volšebijom donatora stranački brojnija – na kraju mandata. Čak s četiri izmetnute stranke od kojih tri (Demos, Demokrate i Socijaldemokrate Crne Gore) izbore ni primirisale nijesu, a četvrta (URA!/Rakčević) u vrijeme izbora ni postojala nije. Skupština/ameba. U višepartijskom sistemu: postizbornom nadoknadom blizu petina poslanika – nezavisni!? Sve je to posljedica Tvoje „planirane revolucije“, ili egzemplarnije: Tvoje proizvodnje državnog haosa. I njegovog/Tvog kopileta – haos/države. Kad se ni u Parlamentu ni izvan njega ne zna ko je – ko, ni šta je – šta... Ni ko je – Vlada, ni ko – opozicija... Ni ko je – većina, ni ko – manjina... Ni da li je parlament u – Parlamentu, ni da li na – ulici... Magijska šifra đubrište (ali ne Medijale). Ili da se ponovi: Kad se Parlament otpadom izliva na – ulicu, a ulica kanalizacijski preliva u – Parlament. Tačno, bilo i tajkunskim ispadom mentalne rahitičnosti: pravila bordela. Jedina prilika, kalkulisao si – a pokazala se, avaj, da nije ni tada – Tvog kriptoliderstva.

ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 6. Burleska Boga groma (Kriminalci NATO pakta)

nimalo ne čudi, nego građanima Crne Gore i prećutkuje „skupštinski“ razgranate demokratske aktivnosti pripadnika četničkog, fašističkog Sedmog bataljona. Ali, sada, Tvojom/SDP medijacijom resocijalizovanih - je li! - građanskih redarstvenika Tvojih „uglednih parlamentaraca“. ...Da bi, najzad, dražinofrontovski četnički ultraš i javno ukorio (Milutin Đukanović), sada već Tvog nasljednika (u stolici), što se tako „divnim patriotima“ koji su „hrabro branili otadžbinu“ ne dozvoljava pristup, a time valjda ni njihov sličan, reputacijski doprinos crnogorskoj Skupštini (TV / Skupština, Podgorica, Jul 2016). Nije na odmet podsjetiti, da se glavna koncentracija pokušaja toga sedmobataljonskog „doprinosa“ – kao i „pojačanog prisustva“ neuviđavne crnogorske policije – desila, slučajno, prilikom skupštinskog „premijerskog sata“ (Maj 2016). Utoliko, i kad se nijesi mogao državnički prisjetiti, nikako, i s kojim i kakvim četničkim i sedmobataljonskim, moguće i fizičkim namjerama protiv premijera Đukanovića!? Protiv premijera suverene države Crne Gore. Ipak, u ponečemu si kleptomanski i uspio: čuli smo... Tuga i opomena. Zbogom... Predsjedniče! Time uzrokovani parlamentarni DPS/bojkot vratio se i Tebi i „kolegama“ četnicima vjerodostojnije od najzluradijeg bumeranga: Prepušteni samo/brbljanju, tv/vizuelno izolovani, trodnevnim vodopadima svojih autentičnih bulaznosti, Dražin front je svoje fanatizovane pristalice podjario, ali druge prenerazio... Pozivom, da, na rat... Da, na rat „protiv režima“... Ali, iznimno teška zabluda (podmetnuta i Tobom/SDP!) - pa i kod ponešto i dobronamjernih samo o jednome je, istome, riječ: Poziv na rat protiv crnogorske države. Zato što je ta država crnogorska i što nije kolonija – srpska (ni ruska). Postigli su, i postižu, istina, i drugu, intimniju fakturu: izdvojeni kao maligni histopatološki isječak na oštrici skalpela (ili kao fetus u formalinu), nepogrešivo su

dojmovali – pa ko bi ovima i ovakvima dao na upravu ma i samo jednu cucku kozu!... Polarna noć. Kod ovakve, izvini(te), „neandertalske opozicije“ ni slabiji DPS/Đukanović ne bi morao da brine... Ali samo, dražinofrontovci samo „u gomilu“... Barjaci. Vile i barjaci. Zbogom... Predsjedniče! A kad bi se dražinovski i još dovinuli, kao onaj za koga „genocida u Srebrenici nije bilo“ (ali da se nesrećniku oprosti: samo vjeran svom bivšem šefu, „autonomnoj ličnosti“ samozvanca Lekića)... Kad bi još razgovjetnije isporučili demokratsku sintezu – „Za NATO pakt su kriminalci, a protiv NATO pakta Srbi!“ (TV / Skupština, Podgorica, Maj 2016) – slaba vajda od žurnog, Tvog visočanskog retuša („Nije tako rečeno!...; nije tako rečeno!...“). Jeste!... Baš tako je rečeno!... Tebi u čast. Suverenističku. ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 7. Oteti crnogorsku državu (Noćni portir)

iz ruku aktuelnih vlastodržaca ovu državu“ (...). Može li jasnije: oteti... ovu državu! Zbogom... Predsjedniče! Četničko-mandićevski izričito: Nema više „politike amandmana“; nema više „držanja nejasnih, smušenih i jalovih govora“ (kao da im neko brani „govore“ druge...) – nema više, dakle, uopšte politike; isključivo nasilno: Juriš!!! Juriš na crnogorsku državu!... I protiv crnogorske države!... Puč. Državni udar. Oteti... ovu državu! ...Programirani, namjerni da otmu cijelu državu; a patentirani, uzbuđeni tužioci – otimanja! I, gle čuda, ova je država, crnogorska, da bude oteta – kakve li drskosti! – odbila. Pa stvarno!... Gospodo draga (dobacio bi Ljermontov), rok vaše ulične, jurišničke upotrebe je na isteku, moraće se i nalogodavci privići (što već i čine):

Za razliku od federalne, „birokratske“ Crne Gore 1988/89, suverena će se crnogorska država, bilo i birokratski – braniti. Što to huči Sutjeska! Izvini(te)... A suverenu Crnu Goru braniće i cio slobodni, najslobodniji NATO/svijet. Tamo, tamo je jadac. Zbogom... Predsjedniče! Pod Tvojim predsjedavanjem, bez i najformalnijeg Tvog otklona, tri dana je Crna Gora slušala koliko su četnički jurišni odredi pred tom neuviđavnošću crnogorske države – da bude oteta – demokratski ogorčeni. I ne treba da čudi, tek tamo je i četničko/informbiroovski „srčana rana“ NATO pakta: Država/članica NATO pakta ne može biti, baksuza li – oteta. Sada je i tek užasnija dimenzija kobnosti greške da se „Titova Jugoslavija“ nije sklonila i zaštitila članstvom u NATO paktu... Od ovih istih „uglednih parlamentaraca“ Tvojih, a vrlih jurišnika crnogorski - anticrnogorskih. A činjenica da se država/članica NATO pakta ne može oteti, za dotičnu najamnu koteriju znači ostati bez – patriotskog zanimanja. Bliže, bez sebe... I prioritetnije, bez duševno zamašnijih – patriotskih donacija. Trivijalno. Zato i dražinofrontovski „sad ili igda!“ (kako bi Garašanina osokolio Njegoš). A Ti? Zbogom... Predsjedniče! Naprotiv, nijesi prikrivao da je i Tebi zbog takve neuviđavnosti crnogorske države neprijatno, snishodljivo si podsjećao na dobrohotnost ličnu, da otvoriš službeni ulaz i da s njima, Tvojim četnički „uglednim parlamentarcima“ uđeš u već ojađenu, Tobom, Skupštinu... A s kojim pravom bi Ti kalauzio Skupštinu Crne Gore u „gluho doba noći“!? Ko je Tebe ovlastio da Skupštinu Crne Gore preregistruješ u javnu kuću!? Zašto bi se poslanički DF/elementi – što su Skupštinu Crne Gore gadljivo napustili danju – kao ulični/uličarski izgrednici u Skupštinu Crne Gore vraćali – noću!? Po kom poslovniku – osim pučističkom – poslanici u Skupštini Crne Gore i... noćivaju!?

Čiji si Ti noćni portir?

ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 8. Izdaja izdaje Crne Gore (Penzije N. S. Hruščova)

Prononsirani, čak i lično samo/ističući, zor(e)ni promoteri i politički agenti tuđih interesa i imperijalnih aspiracija u Crnoj Gori (Velika Srbija, Rusija...), a pijani „moralni“ tužioci demokratske, atlantske integracije Crne Gore u NATO pakt, poema zgranutosti: Degradacija crnogorske države i – državna agentura. I ponos zabrinutosti do dna... Sebe. Zbogom... Predsjedniče! Sve, sve je crnogorska degradacija i agentura, osim kad bi se Crna Gora dostojanstveno, kao pendrek (ili vrlina!) ukrutila pod njihovom i Tvojom/SDP „trojeručicom“, politički agenturnom čizmom – Velike Srbije i Rusije. Pa i lirski, ako je za vjerovati oprobanom prijatelju premijera Đukanovića („majmun“) i Crne Gore („majmunska posla“), ruskom ambasadoru u Beogradu, odomaćenom Aleksandru Čepurinu: „Nikako nije u našoj [ruskoj] tradiciji da namećemo odluke koje se tiču unutrašnjepolitičkih rešenja. I to je činjenica“ („Politika“, Beograd, Jun 2016). A jedina činjenica sveruske istorije, suprotno - sve. Fantazija. Ili kako biste se Ti i „kolega Staljin“ (pod)razumjeli: pobjeda volje nad stvarnošću. Trijumf volje – da li Tvoje? ...A tek je fantastičnije za ambasadorski reći, na samo nekoliko dana pošto je srpskom premijeru Aleksandru Vučiću generalisimus Putin „privatno“ povjerio, pa utoliko diskretno i cijelom svijetu objavio: „Želeo bih da izrazim nadu da će, bez obzira na budući sastav Vlade Srbije, u njoj dostojno mesto zauzeti ljudi koji će obratiti posebnu pažnju na razvoj naših međudržavnih odnosa“ („Politika“, Beograd, Maj 2016). Ministri moji, Vlada tvoja!...

Hruščov je predlagao – slično neuviđavnom Titu – da Sovjetski Savez, narodnodemokratski, dodijeli specijalne „ideološke penzije“ – golootočanima. Staljinke!... Marksizam (i samozvanca Lekića) kao – orvelovska utopija. Zbogom... Predsjedniče! Magnetizovani putinovski prosperitetnom, prosječnom ruskom platom od impresivnih 300 eura, podrži: mogli bi penzijsku inicijativu Kremlju i obnoviti Tvoji „ugledni parlamentarci“, crnogorski četničko/informbiroovski ideološki – supstrati. Što da ne, i Ti reformski s njima. Putinke!... Vazdašnji crnogorski hommage – izdaji. Svecrnogorski „luna park“, kao Tvoj parlamentarni zvjerinjak: Peta kolona, neuvijeno inostrana politička agentura protiv crnogorske države, a promoviše se načelom osude – političke agenture! Nosioci pokušaja državnog udara protiv države Crne Gore, a optužioci crnogorske države za – državni udar! Tvoja žar ptica!... Ali velikosrpsko/ruska, četničko/informbiroovska optužba – o NATO-izdaji Crne Gore – crnogorski se mora primiti, zato što jeste tačna... Kao takva i optužba za ponos crnogorski, nikako za poricanje: Kao zločin, besudni zločin Crne Gore, što je Crna Gora NATO-ovski izdala – izdaju. Crnogorsku, svoju, velikosrpsku i rusku – izdaju. Planetarno, privilegija samo države Crne Gore: izdaja izdaje! Nesporno, pa upravo zbog toga su dražinovski identifikovani crnogorski „kriminalci“ – većinski i vladajući „kriminalci“! – Crnu Goru upravo i tamo, NATOpaktovski, i odista četnički i informbiroovski nelojalno, i situirali. Izdaja izdaje! ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 9. Dijalektika ontološkog lažova (Bulatović P. ili „za meneNjegoš“)

ne Njegoš...“ – Njegoš za Tebe! – „dva Petra...“! Ne joči, Petre (makedonski film). Zbogom... Predsjedniče! Neko je rekao (a možda i ja) da falsifikovanje činjenica obično započinje od krivotvorenja ličnog životopisa. A štosu događaji udaljeniji, utoliko je linija njihovog preinačavanja – deblja. Bar u nečemu, u tome ste Ti i Tvoj specijalni „kolega“, samozvanac Lekić – prvaci. Prema vama dvojici, još neshvaćenih neimara i vizionara, baron Minhauzen – amater. Posljednjeg dana, još iz povišene stolice predsjednika crnogorske Skupštine, uobičajeno demo(n)stenovski zapričan o sebi i sa samim sobom, ponovo si potegao samo/čestitku, kako si suverenistički jedino pravovjerni Ti – a zbog Đukanović / Vujanović Beogradskog sporazuma (BS; Mart 2002) – odvažno srušio Vujanovićevu vladu! Kazao – po ko zna koji put – i ponovo ostao živ!... Čak i kad bi to bilo tačno – a naknadno znajući dalekosežnu opravdanost, pa i crnogorski državničku mudrost Beogradskog sporazuma (kao što i vodeći srpski nacionalisti i danas BS smatraju „teškom greškom“ Đinđića i Koštunice) – jedan drugi ne da se ne bi time samo/hvalio, nego bi pametno – sakrio. Ali čega se pametan stidi... Zbogom... Predsjedniče! Iako sam već jednom demaskirao i ovu Tvoju narcisoidnu bedastoću – da si srušio, Ti srušio već srušenu Vladu! – Tvoja nezazorna upornost u repeticiji svojih obmana nužno, srodnički priziva Tebi najbliskijeg „kolegu“, baš samozvanca Lekića. Ne samo kao brata po istini – mogu da zamislim kad se hemijski orno udvojite („udvojeni pješaci“); tek kad viteški ukrstite vaše neumorno razgaljene praznoglavosti! – nego i šanerskog samozvanca Lekića koji radosno (autoportret!) podsjeća („Dan“, Podgorica, Decembar 2009) na svog kumrovački marksističkog učitelja („jedan originalni, danas zaboravljeni sarajevski profesor“), inače šuvarovski „originalnog“ dogmatskog kabadahiju dr Fuada Muhića i njegovu opservaciju: Ontološki lažov(i). Sve i dotle, da je morao ustati i prototip, i „doajen“ Bulatović (P.), da Te „pošteno“ upozori koliko je Tvoja „ontološka laž“ – pregolema. I da Ti objasni ono što znaju svi, osim suverenog rušioca Tebe: da je Vujanovićevu manjinsku Vladu tada srušio njen nevladin podržavalac – Zaslužni Nesrećnik i Liberalni savez Crne Gore. A da si Ti, već po svom moralnom habitusu, samo junački pucao u – leš Vlade.

Ali, transparentno, za Tvoje reformske potrebe vrijedi i umirati – dvaput. Zbogom... Predsjedniče! Ti uvijek tvrdiš da si postigao ono što – nijesi; a da nijesi počinio ono što – jesi. Dok samohvalno pripisuješ sebi - sve; a inače, naročito, sve za šta optužuješ – druge. Anomija. Tako si Ti „srušio“ i Vladu Beogradskog sporazuma, kako bi tim „rušenjem“ na vanrednim parlamentarnim izborima samo šest mjeseci docnije (Oktobar 2002) zauzeo DPS/SDP predizbornu koaliciju za Vladu – Beogradskog sporazuma! I lično Ti bio promaknut u predsjednika crnogorske Skupštine zbog SDP/koalicionog doprinosa konstituciji, tada i većinske Vlade – Beogradskog sporazuma! Provjeri u katalogu svoje političke mrtvačnice. ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 10. (Ne) pravo Đilasa i Đukanovića (Brojanica inferiornosti)

Zbogom... Predsjedniče! Naglo se obrušavajući na DPS/Đukanovića i ad hominem „probio si uši“ uopštavajući i refrenišući: „Došao je na moje!...; Došao je na moje!...“ Šta „tvoje“?...; koje „tvoje“?...; kakvo „tvoje“?...; otkud „tvoje“?...; kako „tvoje“?... Uzgred, na prvi sluh: pa šta je to „tvoje“ toliko čekalo na – Đukanovića, ako je samo – „tvoje“!? U elementarnoj optužnici, nešto što je Tebi DPS/Đukanović – preoteo? A na nivou frapantnosti: lično Tebi, DPS/Đukanović oteo Crnu Goru kao – suverenu državu. Tapija. Činilo se da je taj vodvilj od autorskog patenta suverene države srećno i liberalno razriješen sa originalom Zaslužnog Nesrećnika, ali ni kraja crnogorskim bure/vjesnicima koliko je glupost – neograničena. A hipokrizija – nedostižna. Ali, talik/metalik, još jedna crnogorska škola. Sve škole... Tvoje. Zbogom... Predsjedniče! Kad je već tako i kad insistiraš da bude tako: Pa gdje si Ti u „antibirokratsko“ (ne)vrijeme (1988/89...)? Kad je velikosrpski poništavana avnojska i svaka

državnost Crne Gore; a u čemu je – i na paradoksalnu sreću Crne Gore! – učestvovao i Đukanović. Po frekvenciji i intonaciji Tvoga „došao je na moje!“, najmanje bi se moralo zaključiti: Tada, Ti, prvi barjak suverene Crne Gore!... Barem kao Knjaz Danilo. I još, potenciraš, progonjen „kao divlja zver“ (što bi rekla Mira Trailović) – a što jest-jest: prognan u nekoliko parlamenata!... – samo fali da je u Kotoru i na Tebe, knjazdanilovski solidarno... pucano! Crnogorski, međutim, uvijek bude i frapantnije: statusno, u političkom smislu, Ti si tada – niko i ništa. A u aspektu kakvog političkog odlučivanja – još ništavnije. Kao takav i takav, politički beznačajan i nikakav, biva i još frapantnije: Ti si funkcionalno tada na istoj „antibirokratskoj strani“, na kojoj i – Đukanović. Srbija do Tokija! Zbogom... Predsjedniče! Ili crnogorski važnije: „Ovo nije Crna Gora, / no Srbija pored mora!“ Ti si tada, ekselencijo, crnogorski anonimni kotorski aktivist Saveza socijalističke omladine Crne Gore (SSO; i kao nečlanovi, zajedno sa Žarkom Rakčevićem, milošću sekretara Ivana Brajovića „švercali“ se na sjednice Predsjedništva). Delegat toga Predsjedništva u vođstvu SSO Jugoslavije, odatle i u CK Saveza komunista Jugo-slavije – Milo Đukanović. A predsjednik toga Predsjedništva SSO Crne Gore (i Tebi politički šef ) – Ljubiša Stanković. I početno, Ljubiša Stanković i prvi lider velikosrpske „antibirokratske revolucije“ u Crnoj Gori (1988/89...). O čemu svjedoče i redosljedni stihovi koje je u „antibirokratsku“ slavu darovita rulja sklepala i zapjevavala: „Stankoviću, bijela vilo, / prosto mi te viđet milo! / Bulatović [Momir] nije gori, / samo što se manje zori!“ Dakle? Zbogom... Predsjedniče! Tada su još daleko, još predaleko „reformske snage“ Ante Markovića. Kao i Socijalistička partija i tek-tek fuzija sa Socijaldemokratskom partijom, kojima će se Ljubiša Stanković (i Ti tašnerski za njim) okrenuti.

Ali i tek pošto je proceduralnom smicalicom predsjednika crnogorske Skupštine (Dragan Radonjić), Ljubiša Stanković bio spriječen da bude izabran za predsjednika „antibirokratskog“ Predsjedništva SR Crne Gore (Branko Kostić; što je ubrzo – u Akcionoj konferenciji Saveza komunista Kombinata aluminijuma Titograd – oštro osudio predsjednik „antibirokratskog“ Saveza komunista Crne Gore, onaj „...što se manje zori“ – Momir Bulatović). Ili si Ti tada bio i još beznačajniji, da koliko god da si „iz mozga“ vikao i ograđivao se od „antibirokratskog“ Ljubiše Stankovića – niko nije čuo. Dakle? Kako ono veli dubokoumni i „profesorski“ samozvanac Lekić, da je o lažovu, doduše dijalektički, Fuad Muhić? Zbogom... Predsjedniče! Ako je neko pomislio, ni u nijansi neću da osporim Tvoju generalnu orijentaciju prema suverenoj državi Crnoj Gori. Kao ni da toj orijentaciji prebrojavam dane i godove, „prvoboračke“ ili koje druge vrste, svakako spomeničarske. Tvoja paradna brojanica – inferiornosti. Niti bih u postignuću suverene države Crne Gore da zanemarim ni Tvoju/SDP određenu, ali jasnu zaslugu. Bio bi to falsifikat i neobičan, bar koliko si Ti falsifikatima i privržen i vičan. Jednako mi ne pada na pamet ni da nešto zamjerim ni „antibirokratskom“ Ljubiši Stankoviću ili Tebi (ili bilo kome drugom): Ko god da se mijenja nabolje – kako nesrodnom temom skoro ocijeni crnogorski/srpski mitropolit Arkan/Amfilohije – „kapa dolje“ (pa i moja kriva). Problem nije tamo, nego u Tvome zapjenjenom cjelivanju, u „došao je na moje“: Kako da se pravo promjene nabolje crnogorski jedino oduzima – Đukanoviću?! ...I Đilasu. ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 11. Dežurni krivci i superkrivci (Drama crnogorskog identiteta)

Kurtoazija?

Možda, pri ovakvim povodima uvijek ima i toga... Ali kad se i ukloni premaz kurtoaznosti, sadržaja ostaje podosta. Pogotovu što se istorijske ocjene – naročito ne u kulturi američki – ne izriču ni manifestaciono ni olako. A ima i drugo: nije nešto drukčije ni bez – kurtoazije. * Lord Donald Anderson (2010, Strazbur): Definitivno će istorija pisati o Đukanoviću kao lideru vaše nacije, koji vas je poveo do nezavisnosti i mislim da mu je vaša zemlja dužna. Ali, za svakog političara se može izvući i negativna strana, ali kad se istorijski napravi balans, ide Đukanoviću u korist („Vijesti“, Podgorica, Maj 2010). * Samo toliko, OK? Potpisujem. Kako je u anonimnosti?... Kako u bezimenosti kulture?... Kako u tami istorije?... ŠTO TO HUČI SUTJESKA: 12. Nož, žica, Srebrenica! (De Golova demokratija)

okvarenjak. ...I svi na broju osim – Crne Gore. Zbogom... Predsjedniče! Palanka i cio repertoar njenih reakcionarnosti – sve do nacizma – nije geografski pojam ili lokacija periferije, kako (ne)razumiju upravo palančani; nije nužno u nekoj zabiti, nego veoma često i – metropolitanski; pregrštima svoga ne-duha može zapasti i Parlamentu, uprkos Tvom nad-duhu i – crnogorskom. Manifestacije palanke su i raznolike i šarolike, a među glavnim značajkama slijepo caruje: osuda promjene. Osuda svake promjene. Imperativno i prvenstveno, osuda promjene nabolje. Tvoja, čak i infantilna kampanja protiv premijera Đukanovića – „Došao je na moje!“ – školski je primjer kapaciteta podzemnosti političke palanke.

Kao i ideala palanke: okamenjenosti. Pustinja. Pod baražnom vatrom nesuvislosti, Tvojih/SDP i drugih, neupućeni pridošlica morao bi steći utisak kako ste Ti/SDP i medijska falanga koliko juče, gotovo tek sinoć „otkrili“ nekakvu „antibirokratsku prošlost“ premijera Đukanovića. I koju je „prošlost“ premijer Đukanović hudinijevski prikrivao i Tvojom ontologijom nemogućeg – prikrio. Ili da i premijer Đukanović nije o tome u desetine prilika kritički govorio... Sve notorno, tako i sve notorno poznate činjenice. I koje ste – sve! – Ti/SDP i družina najkasnije 1997. frenetično apsolvirali, time i politički – amnestirali. A jednom amnestirano, zauvijek – amnestirano. Ukoliko nije, jeste jadovski deponovano pravo – licemjerja. Ljigavo. Zbogom... Predsjedniče! Osim što je smiješno, prilično je i nedostojno: Poslije svih zajedničkih i burnih, na momente i strašnih, ali u cjelosti prekretničkih, sveukupno istorijski gromadnih 20 godina Crne Gore – od kada je prevagnuo proročki glas predsjednika crnogorskog PEN-a dr Jakova Mrvaljevića, osnovnim smislom: crnogorski, svi pod zastavu premijera Đukanovića! („Nedeljna Borba“, Beograd, Jul 1996) – da se istorijskom lideru toga crnogorski epohalnog poduhvata pretura i na način, na Tvoj licemjerni i primitivni način. Ako Ti prošlost premijera/predsjednika Đukanovića nije bila neugodna dok si SDP/upuzavao pod njegov DPS/skut, kako da Ti je trebalo 18 godina skutonoške konzumacije da Ti se aktivira kašikara – SDP/odbojnosti!? Kao da je neko, uostalom, Tebi/SDP i ostalim „svatovima“ branio da 1997. odbacite „pohvalu nedosljednosti“ (Kolakovski) premijera Đukanovića... Kako je, ako će se pravo, postupio Zaslužni Nesrećnik i od Tebe/ SDP malo „zaslužniji“ Liberalni savez Crne Gore: između provincijskog autizma i državnih perspektiva Crne Gore, crnogorski „dosljedno“ birajući – autizam. Ali – u tom dijelu – bez i Tvog/SDP, i „kolega“ Ti, licemjerja. A sve pomalo liči i na onog bastanika koji poslije porodičnih decenija, i odrasle djece, istrčava po selu i pred svakom kućom dobošari kako mu je žena – kurva. I nesojski.

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 13. CRNOGORSKI KRALJ IBI (Šekspir kao... Mrš!)

Pored silesije Tvojih dugoročnih umnosti, mogao si se žrtvovati i ponekom prizemnijom, pa i da se „ugledni parlamentarci“ obavijeste o prastaroj anomaliji: da poslovni subjekti investiraju da bi – zaradili. Sramote li!... Zbogom... Predsjedniče! Nevolje su na sasvim drugoj strani: što su crnogorske otvorenosti u svim društvenim oblastima – naravno, ne ni bez nemalog doprinosa i „centara moći“ DPS/vlasti – još kržljave i oskudne, sužene i do Tvog/SDP nevida. I što su procesi otvorenosti jedva u zametku materijalizovani u matici – kulturi. Tek u kulturi dominacije otvorenosti – neprikosnovenosti načela otvorenosti – izdići će se brana koja će trajno priječiti varijabile moralno-intelektualnih palijativa kao što si Ti/SDP. I još gore, političke družine Ti, rapsodične. Ali, pjevno, tamo daleko!... Sve dok je maratona crnogorskih podrepnika, Tvojih i bilo čijih (i svačijih) - kao onaj „od ranije poznat...“ šorovski bard; periferijski „šokčić“; po ličnoj inspiraciji umjetničkog pseudonima, izvini(te) MRŠ! (ili kao URA!) - što Te vapajem zavičajnim brani i odbrani: Crna Gora – „obećana zemlja za svakoga osim za Crnogorce“. Rezervat. Zbogom... Predsjedniče! Tvoja država, upravo Tvoj/SDP ćorsokak – među nama. Ali, važno, samo da je – „crnogorski“. Lažni doktor nauka, ali je Tvoj/SDP – naš! Krivotvoreni „profesor na Univerzitetu u Rimu“, ali je – vaš! Ili šerbot akademik/plagijator, ali šta sad pa – sud!? Sud je – mi! Strašni, najstrašniji sud!... Vjekovni ideal „...rad ponosa svakog Crnogorca“ (i bez razlike: i nacije, i vjere, i partije, i uzrasta, i pola, i seksualne orijentacije...), nego što: vladavina prava, apsolutno; ali s crnogorskom fusnoticom najintimnijom – samo do mog praga! Ne, „ne dirajte moje krugove!“ – arhimedovski crnogorske.

A kad zatreba i njegoševski, da „ove gore ne trpe regule“. Ili – i evidentnije i prozaičnije - kako ono bješe (iako po crnogorski ne seirim, nimalo, čak naprotiv): „Budva Budvanima!...“ Siroti zavičaji. Tačno tako, Tvoj/SDP idealizam: Kad bi Ti bio – Čerčil; samozvanac Lekić – Masarik; kao Platon klasik/šerbot – Adžić; kao i teza i antiteza, i Marlo i Sartr – Dr Perović & Kesedžija („i njegove bize“); a Šekspir bi se zvao – MRŠ! Kolo. Država/palanka.

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 14. TRANZICIJA POD DUBROVNIKOM (Kod Ante Markovića)

Zbogom... Predsjedniče! Samo Ti/SDP možeš postići mjeru šeretluka, palanačkog šeretluka: Kako je vanparlamentarna SDP (Ž. Rakčević a ne Ti), ulaskom u predizbornu koaliciju s parlamentarno najmoćnijom DPS/Đukanović (1998) – „ogromno rizikovala“ (TV / Akcenti, Podgorica, Jun 2016). I kao posljedica toga „ogromnog rizika“, SDP je samo 18 (osamnaest) godina kapitalisala DPS/vlast. I sve pri „ogromnom riziku“, da se SDP više nikada samostalno ne izloži – izborima. I pri istom „ogromnom riziku“, nego SDP/Ti isključivo u predizbornoj koaliciji sa odurnim – DPS/Đukanović. A sve zato – neodoljivim humorom Tvojim – što se najmoćnija, u biračkom tijelu 40-45 odsto DPS/Đukanović nikada nije usudila da izađe na izbore bez 3-4-5 odsto glasova SDP/Ti (Isto). I tako je – još vragolije Tvoje – divovska SDP/Ti samo laički unajmila DPS/Đukanović da „oposli“ SDP/religijski, vanmaterični cilj: suverena država Crna Gora (Isto). A što je, sve u istorijskoj SDP/gustini – i poenta originalno Tvoja – sve i pokazatelj da je „osnovna oznaka SDP – samostalnost!“ (Isto). Samostalnost!? Tvoja/SDP samostalnost, a vapi za starateljem... Ili je takva upravo zato što staratelja – ima? Zbogom... Predsjedniče!

Kako blijedi sjećanje, svojim „đukanovićevskim“ mistfikacijama Ti podmećeš i da je velikosrpska, „antibirokratska“ turbulencija u Crnoj Gori (1988...) – s njom i crnogorski „crn obraz“ dubrovački ratnog, agresorsko-pljačkaškog varvarstva (1991) – slučajnost kakve vješte zavjere pojedinaca, a protivno većinskoj volji „vazda časnog i poštenog crnogorskog naroda“. Pa, šapućeš (a i sugerišeš...), da ne bješe zločestog Đukanovića!... Tako, u izvedenoj simplifikaciji, kao uzgred, da su „antibirokratski“, ćosić/miloševićevski po Crnoj Gori kojevitezali, eto, Milo Đukanović, moj ujak Dragutin Vučinić, eventualno Nada Lazarević, Pavle Milić i Maksim Korać, naravno i ja... A svi ostali, svi Tvoji/ SDP „moji dragi“ Crnogorci i svi „u potiljak“, svi za visokim čelom (stolica!) Tvojim i samozvanca Lekića – „kod Ante Markovića“. Još samo da se i Momir Bulatović prijavi... „kod Ante Markovića“! ...Da najmasovniju sramotu crnogorske (i dubrovačke) 1991. godine nijesam svojim očima gledao! Ni da su iz groba ustali svih sedam Petrovića i Njegoša, Tvoje/SDP „moje drage Crnogorce“ ne bi od dubrovačkog „zlog puta“ odvratili. Ili zaustavili. Niko. (Pa kad su čak i Tebe makli „...kao s puta granu!“) Zbogom... Predsjedniče! Zato crnogorska sramota pod Dubrovnikom 1991. i jeste „...za sto godina unaprijed“. O tome je trebalo misliti, Crnogorci – tada. A zbog toga u spomen-Dahau zasijeca misao Džordža Santajane: „Oni što hoće da zaborave, spremni su da ponove!“ Ali pod Dubrovnikom 1991. nijesu samo crnogorski zločin i sramota; ne sporednije crnogorski suicidno, pod Dubrovnikom 1991. i pretežne su invalidnosti – crnogorske tranzicije. I koje sežu i do – danas. Osim ekonomnski i moralno, i time što crnogorski jurišnici ispod Dubrovnika 1991. još i sada jurišaju, ali na državu Crnu Goru. Nota bene, u preambuli i s državničkim, sve za Crnu Goru – Tobom/SDP.

A o efemernosti crnogorskih reformista „kod Ante Markovića“, početkom juna 1995. na večeri u Gracu: žalim, pripovijedao mi je sâm Ante Marković... Nezahvalnik, izvini, Tebe nije ni pomenuo. Tek nikad čuo za „svog“ ambasadora, komedijaškog samozvanca Lekića. Zbogom... Predsjedniče! Tvoje carstvo političke, u Tvom parlamentarnom cijepljenju i crnogorske državne palanke: Drvoredima laži, pa avenijama laži, čak i najbesmislenijim lažima, sistematski omalovažavati svaki istorijski subjekt, a naročito granične subjekte crnogorske istorije – izvini(te), žao mi je (vas): Knjaz Danilo (država), Đilas (državnost/antifašizam, nacija), Đukanović (obnova države) – ne bi li Ti i grupica Tebi bliskih, trenutno, beznačajnika (samozvanac Lekić; URA!/Rakčević; Dr Perović & Kesedžija „i njegove bize“; rodoslov „špijun iz Pipera“; šerbot akademik/plagijator... na gomilu: Džavidova većina), ne bi li vaše mišje ulogice – kako vas je opisao i Vojvoda Draško („đe virahu kâ miši iz gnj’jezda“; ili, ali i ispod premile odežde Đukanovićeve...) – nekako dograbile i zagrabile, strvinarski, „svoje parče istorije“. Otmičari. Palanački otimači istorije. Zbogom... Predsjedniče! Koliko sam Te ubjeđivao (i sve si klimao kao u zobnicu...), da iniciraš da Bulevar Svetog Petra Cetinjskog završi na Mostu Blaža Jovanovića (što je i jedino logično), a da onih 400-500 metara do bivšeg Grafičkog zavoda – gdje su i Predsjednik Republike, i Skupština Crne Gore, i Centralna banka, sada i Vlada – da ponesu ime crnogorskog državotvorca bez premca, kao Ulica Knjaza Danila. Prvi vladar sekularne države Crne Gore. Bilo bi i u uzvišenoj simbolici istorije i u najvišem gospodstvu – pravednosti. Previše za palanačkog Tebe/SDP. Ako nijesi shvatio i najpalanačkije: pa Ulicu Knjaza Danila rezervisao za državnika – sebe. Pri – dekretova li – „mirnoj tranziciji vlasti“. A izbori?

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 15. CRNOGORSKA TROJA BEZ JELENE (Homoseksualac ili Prust?...)

Zbogom... Predsjedniče! Negdje kod bihorskog, bošnjačkog i crnogorskog, pa i jugoslovenskog književnog velikana Ćamila Sijarića („Bihorci“, „Francuski pamuk“...) – Blažo Jovanović mu naručio „Mojkovačku bitku“ – romaneskni junak primjećuje kako, naravno u Turskoj: „...Sve je za smijeh“. Tebi je uspjelo, kako nikome nije, da Skupštinu Crne Gore uzdigneš u status, u baroknu vokaciju totalnog smijeha Sijarićeve književne i osmanske Turske. A zatim da taj smijeh/Turska nezadrživo postaneš i - sâm, svelično. Podvig. Kao sitni prestupnik, egzekutiran unazad, u poslaničke klupe, predsjedničkom inercijom tek sažalno zvečiš „mlateći praznu slamu“, jadan kao siroče na kiši. Funkcija/pamet. Urbi et orbi, sve što je u Crnoj Gori nadmoćno „...za smijeh“ – identitetski i ideološki – pretežno pripada Tebi/SDP. I tebi lično: Morbidnost drljevićevske državne himne; fašistička interpretacija dukljanstva; hrišćanski simboli u državnom grbu viševjerske, pa i islamske Crne Gore; mitomanija crnogorskog jezika kao Arkan/Amfilohijeve čirgilice... – samo su najpogubnija pregnuća Tvog razbarušenog luteranstva. Ti, bogotvorac, otac dukljanske nacije. Pri državnoj bigamiji: i miropomazač, seniorski „špijun iz Pipera“. Tragedija i farsa: Vladimir i Kosara. Zbogom... Predsjedniče! Potpredsjednik crnogorske Skupštine (da se ne kaže Tvoj...), Suljo Mustafić popisuje zasluge Tvoje SDP/stranke: „...Danas blješti kraljevska kruna i krst na grbu građanske Crne Gore“ („Vijesti, Podgorica, Februar 2016). Ništa zato, Ti/SDP samo argumentovano: da se Mustafić „do ulaska u politiku izjašnjavao kao Crnogorac“. (Isto) Bravo ti ga: difamacija Crnogorac!?...

Takvi su i ostali Tvoji/SDP argumenti. I cijele Tvoje/SDP koalicione, pučističke bratije, prostih delinkvenata – ignorancije. Metod, demaskirajući metod vašeg ukupnog „demokratskog dijaloga“: niti naznake, bilo i kakve/takve rasprave, samo salve ad hominem etiketa i – difamacije. Da, pogromaški... Kao osnovne, legitimišuće kreativnosti – nacionalizma. Što patetično svi – i pojedinačno i udruženi; i intimno i djelatno; i motivaciono i praktično; prikriveno ili ne – determinišuće i nesumnjivo i jeste: nacionalisti. Da, nacionalisti. Brutalni nacionalisti... Reakcionari. Zbogom... Predsjedniče! Kao i svaki nacionalizam, nasilje Tvog/SDP jotovanja nije topuz nad riječima nego nad – ljudima. Crna Gora – jedina država u kojoj predsjednik Skupštine (bivši) „zbori“ jezikom kojim u toj državi ne govori – niko. Niko. Ne samo hrvatska Snježana Kordić („Jezik i nacionalizam“), nedavno je i profesor Rajka Glušica (Nikšić) – „među prvim zagovornicima da se srpski jezik preimenuje u crnogorski“ – nedvojbeno razložila: „Mit je da je crnogorski jezik autohton, da mi nemamo nikakve veze sa ostalim južnoslovenskim narodima i da vodimo porijeklo iz istočne Njemačke. Sve je izmišljotina i sve to čitamo u knjigama. To je smiješno“ („Politika“, Beograd, April 2016). Kao i Ćamil... Smiješno... Da, smiješno! Ili, mit po mit – mitomanija. I poteže, izvini(te), pacijentski kikot Tvoje/SDP dukljanske palanke. Iz te strmine, tek je besmisleno baviti se SDP/nadmoćnim „naučnim analizama“ („Srbin sa Terazija“ itd.)... I zato je svima vama, plemenskim legijama, kojima je nacija – „prvo utočište hulja“ (Embrouz Birs) – zanimanje, Kiš oporučio: „Možete biti homoseksualac a ne biti Prust; biti Jevrejin, a ne biti Singer“. Ne znam koliko je pametno „biti homoseksualac“, ali sigurno da je glupo „biti homoseksualac“ zbog intencije da se bude – Prust.

Prustovi! Zbogom... Predsjedniče! Kiš je zaboravio da doda: a može se, očigledno, biti i – ništa. I niko i ništa. Kad se Parlament, čak protivno i Tvojoj/SDP volji, ipak odvažio da izglasa povjerenje Đukanovićevoj vladi (27. januar 2016), bolji uzusi bi podrazumijevali – kako si napustio većinu kojom si zasjeo kao predsjednik Skupštine – da odmah, neposredno postaviš pitanje i svog povjerenja. Dapače („što bi rekli Hrvati“, u jednom argentinskom pismu Crnjanskom varira Milan Stojadinović), nijesi to učinio ni pri zvaničnoj inicijativi 36 poslanika za Tvoju smjenu. Ali jesi preduzeo u državnim poslovima nedopustivo: iako u položaju pokrenutog postupka (ne) povjerenja, demonstrativno si državno posjetio SAD. Neukusno, nepristojno i prema domaćinu: u državne posjete se ne odlazi dok se pod upitnikom kod kuće. Država. A Tvoje vazalsko traženje potpore svojoj funkciji izvan – četničko/mandićevski: izvan! – države u kojoj tu funkciju obavljaš, izvan svoje(?) države, samo je posljednja jadikovka Tvog poimanja države kao privatne, karijerne prćije. Ali i sasvim u harmoniji s Tvojim svježim koalicionašima koji – beznadežno uronjeni u crnogorsku kvislinšku tradiciju/sramotu – decenijama anticrnogorski stimulišu diverzijske oslonce po Beogradu i Moskvi (ali i u Rimu, Briselu...). Trojanci... U Troji bez Jelene.

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 16. NAŠA BRAĆA – FAŠISTI (Bulatović besmrtni)

Zbogom... Predsjedniče! U toj besciljnosti – „Krivokapić ne vjeruje da će ga smijeniti“ („Vijesti“, Podgorica, Mart 2016) – tri mjeseca si kokošario proceduru za Tvoju smjenu – sprdajući se i sa Skupštinom i s građanima Crne Gore – da je i Tebi već poduže sklona, velikosrpska beogradska „Politika“, Tvoje izrugivanje crnogorske javnosti i rugajući se naslovila: „U parlamentu počelo smenjivanje Krivokapića“. („Đekna još nije...“)

Maksim! Bilo je davno, kad je u bašti beogradskog Kluba književnika Mirko Kovač pokušao da „popravi“ svog tada najboljeg druga, tada i svjetski priznatog pisca Miodraga Bulatovića: „Nemoj, Bule, budi gospodin...“ „Kako, Mirelja, da budem gospodin“ – nije ni trepnuo Bule – „kad sam ja ološ!“ Bulatović besmrtni. Stari su Rimljani – provjeri, možda i kod samozvanca Lekića – ostavili: „Kad dvojica čine isto, nije isto“. I nije. Zbogom... Predsjedniče! Kokoška ili jaje!... Nedemokrata u partiji, tek nedemokrata i u državi – ili obrnuto? Svejedno, Ti/SDP si politički maneken – oboje. U suverenoj Crnoj Gori, svi su trojica ministara policije – Tvoji/SDP. Nije riječ o njima pojedinačno, personalno, nego o Tvojoj kreativnoj doradi standardâ socijaldemokratije... Od jedne socijaldemokratske, moglo je biti i važne korektivne koalicione partije, prije bi se očekivala zahtjevnost prema resorima kultivizacije (a ne represije). Recimo, za resorom najvećeg problema, upravo rak-ranom Crne Gore: prosvjeta; posebno sistem visokog školstva. Sve druge greške kako-tako, nekako se i mogu popraviti ili makar ublažiti; ali stručno i obrazovno osakaćene, cijele izgubljene generacije intelektualne i biološke budućnosti Crne Gore – što je nemilosrdna, besprizivna kazna crnogorskog sistema školstva – zločin nepopravivi. Sve – i Tvoje/SDP – palanačke crnogorske škole. „Poteža je ova naša škola“! Autogenocid. Zbogom... Predsjedniče!

Providnosti. Pa i sada, kao hilandarski zaštitnica Trojeručica (opoziciona, kontrolna „trojka“ u Vladi), opet ste zgrabili milosrdni resor – policije. Demokratski, batina je iz raja izašla... I tako da si i Ti/SDP, krstaš/suverenisto, u ministra policije antifašističke Crne Gore – prema meritornoj ocjeni bivšeg, politički samo/upokojenog dr Miodraga Perovića – proizveo... fašistu. Ili prečistog Danilović Gorana, izvršnog sekretara „marksističkog četnika“ (Kumrovac), (k)rimskog samozvanca Lekića. Ali – da nije „vjeru za večeru“... – gvozdenom kamataškom slutnjom da će se hilandarski saborno zgomilati u trojeručnu URA!/koaliciju, docniji kao nokat nadograđeni Dr Perović & Kesedžija („i njegove bize“) suštinski je i doreferisao (TV / Načisto, Podgorica, Oktobar 2013): „To su naša braća“. Fašisti. Uz važnu napomenu: „Reče li neki dan Mandić [Andrija], Đukanović je bio jedan od nas“. Pa što nije i Đukanović – brat; a četnički vojvoda Mandić i fašisti braća – jesu. Pobratimstvo lica u svemiru. Zbogom... Predsjedniče! Ako su ministri policije Tvoja/SDP unutrašnja genska šifra, šta li su Tvoji/SDP ambasadori Crne Gore u Londonu? Jer, i svi trojica crnogorskih ambasadora u Velikoj Britaniji (Dragiša Burzan, Ljubiša Stanković, Borislav Banović) imenovani su po diskrecionom pravu Tvom/SDP. Nije riječ ni o konkretno njima, niti o koalicionom pravu u raspodjeli pojedinih kadrovskih mjesta, ali jeste o Tvom/SDP partijskom monopolu nad – državom. Partijska država. Međunarodni je diplomatski skandal, uvredljivo i ponižavajuće za Veliku Britaniju – a samim tim i za Crnu Goru – da se tako važna internacionalna adresa, i još važniji NATO/partner Crne Gore, degradira na Tvoju/ SDP partijsku – parohiju. Samo zato da bi se Tvoja privatna, porodična diplomatska manufaktura – okomotila. ...Ali sve za Crnu Goru.

Ili kad Tvoj/SDP lažni doktor istorijskih nauka, i himničar kvislinga i ratnih zločinaca Sekule Drljevića i Krsta Popovića, i aklamator kvislinškog Petrovdanskog sabora (12. jul 1941), i crnogorskih „suverenističkih“ zahvalnica Hitleru i Musoliniju, kad dakle jedan prevarant i SDP/filokvisling – po ličnoj iskaznici Novak Adžić (izvini: Dr Novak Adžić!) – čak i na „tvom“ SDP/Kongresu izborno propadne za članstvo u Glavnom odboru, ali Ti suverenski kao Sultan od Bruneja: kooptacija prevaranta/gubitnika u Predsjedništvo SDP. Braća. Ali socijaldemokratski... I suverenistički.

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 17. SDP/APOTEOZA KVISLINZIMA I ZLOČINU (Pismo Vojina Ražnatovića)

Zbogom... Predsjedniče! Nemam namjeru da s Tvojim/SDP „akademskim“ prevarantom raspravljam o diletantskim SDP/naplavinama iz bliže crnogorske istorije, već samo da s nekoliko njegovih karakterističnih letaka pomognem portretisanju Tvojih/SDP kadrovskih kriterijuma - u ovom slučaju i ideoloških - time i sadržajnosti Tvog/SDP političkog, da se kaže svjetonazora. Drukčije rečeno, kao što politički saveznici određuju prirodu koalicije, ne manje i kadrovski odabiri (još kad su i nedemokratski) kristališu karakter – kadrovika. (1) Niti sam se time bavio, niti imam namjeru, samo sam citirao – što je iz mog teksta i očigledno – a ne autorizovao pojedine biografije (Božo Jovanov Marković); pa ako eventualno tome mjesta ima, neka Tvoj/SDP

lopovčić naučnih zvanja polemiše s Milijom Stanišićem, od najmlađih političkih komesara partizanske divizije, generalom JNA, sinovcem Bajovim („Tokovi revolucije u Crnoj Gori“, I-II; „Rukovodeći kadrovi NOR u Crnoj Gori 1941-1945) – a ne sa mnom. Ali socijaldemokratski. (2) Kad sam konstatovao, perolako, da se Tvoj/SDP naučni potrčko samo u jednoj knjizi cijelih 36 (trideset šest) puta prevarantski potpisao kao „dr“ istorijskihnauka, Tvoja/SDP „...vila kliče“: „...Koji sam odbranio magistarsku tezu (podv. B. K.) iz istorijskih nauka“ („Pobjeda“, Podgorica, maj 2015). Ili je SDP/magistar – doktor nauka!? Braća. Ali socijaldemokratski. Zbogom... Predsjedniče! (3) Kvislinzi? Tvoj/SDP „dr“ prevare: „Ne sporim da su brojni zelenaški vođi (...) tokom Drugog svjetskog rata kolaborirali s italijanskim i njemačkim okupatorom, ali (...) nijesu bili kvislinzi i ratni zločinci (ali jesu kolaboranti)“. – (Isto) I još Tvoja/SDP „magistarska teza“: „I brigadirski (generalski) čin crnogorske vojske, koji je

Krsto Popović od kralja Nikole i crnogorske vlade dobio (...) samo mu je priznat (podv. B. K.) od strane Italijana od kraja 1941. godine“. (Isto) Kome okupator „priznaje“ vojnički čin osim – kvislinzima!? Braća. Ali socijaldemokratski. Zbogom... Predsjedniče! (4) Ratni zločinci? *** Vojin Ražnatović (Jun 1942, zatvor Cetinje): Sigurno vam je poznato kako sam, zajedno sa još 12 drugova, prevaren od braće – bolje reći nebraće – Cuca kao: Boška Z.[rnova] Popovića, Petra Simova Popovića, Petra Markovića i dr. dopao ruku neprijatelju našeg naroda i njegove slobode (...). Osuđen sam od strane italijanskog fašist. okupatora i njegovih slugu – domaćih izroda – na smrt. Što ću da umrem za svoj narod čini mi čast (...) od sebe dati sve, svoju mladost, svoju krv, svoj život (...). * Ražnatović Vojin (Rijeka Crnojevića, 1916-1942, Cetinje) – student (Zagreb); član ilegalne KPJ (1935); organizacioni sekretar Mjesnog komiteta KPJ Cetinje (Maj 1941); član Okružnog komiteta KPJ Cetinje (Oktobar 1941); opkoljen, predao se „na riječ“ zelenaškoj vojsci Krsta Popovića (April

1942); izručen italijanskom okupatoru. (Knjige) *** Vojin Ražnatović – iz pisma porodici. Javno strijeljan na Cetinju 13. jula 1942. „...Prevaren od braće – bolje reći nebraće – Cuca“ (...). Braća. Zbogom... Predsjedniče! „Domaći izrodi“ – testamentova li Crnoj Gori svoju mladost Vojin Ražnatović! I socijaldemokratski. * Bato Tomašević (1942, Cetinje): U toku dana Mare [Laković] je došla još jednom da mi saopšti mesto i vreme streljanja. „Strijeljaće ga, Bato, u Donje polje. Tamo nema nikome pristupa, osim domaćim izrodima.“ (...) Čitav sat pre vremena određenog za streljanje ležao sam pritajen iza busenja i posmatrao pripreme. (...) Posle izvesnog vremena doveli su Voja [Ražnatović]. (...) U crnim pantalonama i beloj košulji, stajao je između dva stražara, ruku vezanih napred. Jedan od vojnika mu je prišao s crnom maramom u rukama da mu veže

oči. (...) Vojo je maramu odbio, nešto je govorio i vikao i u jednom trenutku učinilo mi se zapevao. (...) Dugo nisam mogao da se oslobodim slike streljanja Voja Ražnatovića. Njegova uspravna tamna figura u crnim pantalonama i beloj košulji stalno mi je lebdela pred očima. Otkud mu tako bela košulja, pitao sam se. Kao da se bio spremio za neku svečanost? U Crnoj Gori postoji i svečanost umiranja. (Knjiga) * Braća. Ali socijaldemokratski. Sjutra: ZELENAŠKA FARSA NIKA MILJANIĆA (Laži lažo da ti se kunemo!)

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 18. ZELENAŠKA FARSA NIKA MILJANIĆA (Laži lažo da ti se kunemo!)

Zbogom... Predsjedniče! Niko, niko kao Tvoj/SDP konfiskator naučnih zvanja: „...Činjenica je da brojni zelenaši i njihovo vođstvo u Crnoj Gori snose subjektivnu i objektivnu odgovornost

za brojna interniranja, pojedine logore u Crnoj Gori na teritoriji koju su oni kontrolisali, brojna zatvaranja, predaje Italijanima pripadnika i simpatizera NOB-a, koje su Italijani držali u logorima u nehumanim uslovima, koje su strijeljali ili poslali u ropstvo. Zelenaši su objektivno i subjektivno odgovorni i za jedan broj ubistava pripadnika NOB-a.“ (Isto) ...I ubistva! Braća. Ali socijaldemokratski. Ili doista istoričarski („Idoli crnogorskog nacionalizma“), Dragutin Papović: Krsto Popović „...pogrešno je protumačio suštinu Drugog svjetskog rata i postao je kvisling. (...) Bez pomoći Italijana ne bi sastavio Lovćensku brigadu... Identično je igrao i sa Njemcima. O lošoj strategiji govori činjenica da je sarađivao sa četnicima i da se borio protiv partizana, iako su partizani prema državnosti i nacionalnoj posebnosti Crne Gore bili bliski zelenaškom programu. Popović nije umio da prepozna saveznike s kojima je mogao ostvariti svoj cilj, što govori o intelektualnoj skromnosti. (...) On je 1918. godine ustao protiv srpskih lanaca, a 1941-1945. godine bio je među onima koji su Crnogorce poslali u italijanske i njemačke lance

i njegove trupe su činile zločine. (...) Nije mu bilo gadljivo da sarađuje sa četnicima.“ („Monitor“, Podgorica, Avgust 2011; vidi od istog autora: „Rani ratovi“, str. 7-316 – Otvoreni kulturni forum, Cetinje 2010) Braća. Ali socijaldemokratski. Zbogom... Predsjedniče! (5) Tvoj/SDP uhapsilac, potom i nemoralni prisvajač najvišeg naučnog zvanja ne patiše („Pobjeda“, Podgorica, Jun 2014) da zamuckuje o prvom predsjedniku (1943/45) crnogorskih antifašista Niku Miljaniću kao „političkom savjetniku Krsta Z.[rnova] Popovića...“ („Pobjeda“, Podgorica, Maj 2015). Iako tolika bezočnost potresno prerasta u - dijagnozu; niti je za osudu koliko za žaljenje i odgovarajući pristup. Tvoj/SDP žalopojnik i javni delinkvent naučnih zvanja – valjda upozoren koliko je laž o Niku Miljaniću mastodontska – kao i svaki tat nečujno se pomalo prestrojio, pa „politički savjetnik generala Krsta Popovića“ Niko Miljanić sada, više nije „od 1942. do 1944.“ nego – „tokom 1942. i 1943“. Nezgodno, istorijski je nepobitno da je Niko Miljanić 18. ZELENAŠKA FARSA

NIKA MILJANIĆA EKSKLUZIVNO Boro Krivokapić Završni otpisni ispis bivšem predsjedniku crnogorske Skupštine, Ranku Krivokapiću (i trabantima) CRNA GORA - ZLOČIN ČLANSTVA U NATO PAKTU ŠTO TO HUČI S U T J E S K A! od jeseni 1943. do ljeta 1944. u Kolašinu, kao prvi predsjednik i prvih antifašističkih, time i prvih crnogorski obnovljenih državnih ustanova. Dok „general Krsto Popović“ dežurno sjedi na Cetinju „pod egidom Italijana“, a zatim i Njemaca i njihovih okupatorskih preduzeća. Braća. Ali socijaldemokratski.

Zbogom... Predsjedniče! Zašto bi Niko Miljanić – prvo iz bolnice u Risnu, a ubrzo i iz Perasta – u ljeto 1942. bježao pred okupatorskim Italijanima, a kao „politički savjetnik generala Krsta Popovića“, nesumnjivog povjerenika tih istih okupatorskih Italijana!? I zašto bi Niko Miljanić bježao u vrh Banjana, u besputne Dubočke, a ne kod svog rečenog političkog šefa, „generala Krsta Popovića“ na Cetnje!? Ali socijaldemokratski. Zašto bi kod „generala Krsta Popovića“ bilo za pohvalu – „Neću tražiti zaštitu Ante Pavelića pa da bih deset glava a ne ovu jednu izgubio“ („Pobjeda“, Podgorica, Maj 2015) – ono isto što od istog stvaraoca, a Tvog/SDP kradljivca naučnih zvanja, nije za osudu kod – Sekule Drljevića!? Ali socijaldemokratski. U epilogu, kakav Tvoj/SDP džeparoš nauke takav i epilog: „Na Cetinju se dr Niko Miljanić nekoliko puta (podv. B. K.) tokom rata (1942-1943) srijetao i razgovarao sa istaknutim zelenaškim vođama iz štaba i u štabu Lovćenske brigade i davao im je političke savjete.“ (Isto) Čak „nekoliko puta“! – ma SDP/nemojte, baš toliko! Ali socijaldemokratski. Zbogom... Predsjedniče! Da ne pretjeram, moj djed (po ocu) Savo „tokom rata“

je bar 50-tak puta „razgovarao“ s Krstom Popovićem. Kao političar, sigurno i o politici. Ali nije bio „politički savjetnik generala Krsta Popovića“ (iako politički predstavnik kod Vojne komande Krsta Popovića u Božićnoj pobuni, IXIVIII). Gdje se zagubila Tvoja visoka SDP/enciklika: „Mene brine što uvijek moramo da pričamo o nečem što je rekla-kazala, a imamo fakte. A ođe imamo fakte.“ (TV / U centar, Podgorica, Septembar 2012). Pa kad „ođe imamo fakte“, za početak, socijaldemokratski: Neka Tvoj/SDP član Predsjedništva izloži crnogorskoj javnosti – što jedino i uporno izbjegava – kako i zašto se samo u jednoj knjizi 36 (trideset šest) puta lažno predstavio kao „dr“ istorijskih nauka? Da, fakti. Zbogom... Predsjedniče! Inače, ne sporim: Nasrtljivim krivotvorenjem osnovnih činjenica – kako nacionalističkim komesarstvom čini Tvoj/SDP, vjerovatno zvanični partijski prekradilac naučnih zvanja – postiže se efekat suprotan: pobijanjem nosećih krivotvorina, nužno strada i ono što se obično kazuje kao – cijela istina. ...I najmanje je upitno da se o ličnosti Krsta Popovića

može izreći, i s pravom, i dosta „lijepih riječi“. Meni utoliko bliže što – ne samo plemenski (Cuce) i bratstvenički (majka Ćetna od Krivokapića) – Krsto Popović je bio i lični prijatelj, oficirski i ratni, pa i „zelenaški“ drug mojih djedova, a njegovi sinovi Radovan i Nikola drugovi i partizanski saborci mojih stričeva i mog oca. Ali to nije naša tema. Sjutra: DVA LICA KRSTA POPOVIĆA (Titova ponuda)

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 19. DVA LICA KRSTA POPOVIĆA (Titova ponuda)

Zbogom... Predsjedniče! Iz vrlo specifičnih porodičnih razloga, ipak unekoliko: (1) Od kraja 1941. i početka 1942. cucko/katunski komunisti – u zoni Lovćenskog partizanskog odreda/ bataljona – vodili su više pregovora s Krstom Popovićem o njegovoj „zelenaškoj“ saradnji ili i prelasku u partizane. Neke od tih pregovora vodio je, ili u njima učestvovao, i moj stric Nikola, sudija, prvi predsjednik partizanskog, Sreskog narodnooslobodilačkog

odbora Cetinja (Februar 1942; delegat Ostroške skupštine, ZAVNOCGiB, CASNO). Pričao je o tome, ali nijesam siguran da mogu tačno prenijeti, slabo sam i slušao... (u prvoj mladosti malo mi je „partizanskih priča“ bilo i – previše). A i ko bi i sanjao, da će ga poslije pola vijeka, u kvislinškoj zasjedi/sačekuši, o tome ćoravo snajperisati Tvoj/SDP pulenčić i – falsifikator. Morska bolest bez – mora. (2) Ujesen 1942, moj budući otac Milovan, cucko/ katunski KPJ/ilegalac (1942/43), svojom neopreznošću i komocijom, slučajno je na našem imaju Jabukovac (Podbukovica) zarobljen od „zelenaške“ vojske s kojom je bio i komandant Krsto Popović... Kad su odveli zarobljenika, nije prošlo ni nekoliko minuta a vratio se Krsto Popović i očevom stricu, starocrnogorskom oficiru Luki rekao: „Dlaka s glave mu faliti neće!...“ Tako je i bilo. Glava. Zbogom... Predsjedniče! (3) Još katunski porodični prijatelji, Vojo Nikolić – uočiratni sekretar ilegalne KPJ na Beogradskom univerzitetu; general JNA i narodni heroj Jugoslavije –

običavao je da, po prilici, neki put godišnje predani kod mog oca, kod nas u Risnu... Jednom je ispričao o Titovom pozivu, Nikoli (Krstovom) Popoviću i njemu, poslije proboja na Neretvi, primio ih je u nekom selu kod Avtovca (April 1943). Tito ih je iznenadio interesovanjem za „zelenašku vojsku“ Krsta Popovića; „kao naši lovćenci, najbolji borci“, dodao je Tito. Da bi zaključio, da se Krstu Popoviću ponudi: komandant partizanske divizije i član Vrhovnog štaba NOVJ. Nastupila je, međutim, „na smrt“ bitka na Sutjesci (Maj/Jun 1943), pa ostala nejasna i sudbina ove inicijative. Ako sam dobro i cjelovito zapamtio. (4) Gotovo paralelno – samo tri-četiri mjeseca poslije inicijative Titove – na sastanku katunskih i bokeljskih komunista u Gornjem Orahovcu (Avgust1943), od partijski nadređenog druga moj otac je izdvojen i upitan: „Tebe bi Krsto Popović primio... Bi li ubio Krsta?“ „Bih koliko i tebe!“, glasio je odgovor. Obojica zatečeni i zbunjeni, na tome je i ostalo. Ostali su i prijatelji, što se kaže do smrti, ali o tom momentu nikada više nijesu – progovorili. Zbogom... Predsjedniče! (5) A godinu dana docnije – ali već u 8. crnogorskoj brigadi

pod komandom Sava Maškovića i zamjenika Nikole (Krstovog) Popovića – u Lipovu kod Kolašina (Septembar 1944), gdje je bilo i sjedište Predsjedništva CASNO-a, uoči brigadnog „marša na Beograd“, drugi davnašnji porodični prijatelj, starocrnogorski oficir i komandir, nosilac Zlatne medalje Obilića, tada i s Titovim generalskim činom (i član Predsjedništva CASNO-a), viteški Savo Čelebić – i otac sina/partizana poginulog na Neretvi (1943); potonjeg i narodnog heroja Jugoslavije (1953) – pozvao je mog oca na večeru i noćenje u kući u koju je bio smješten... Te noći je Savo Čelebić, pomalo i euforično povjerio mom ocu – „Znam da tebe neće bit’ mrzno“, rekao je – da odlazi u Staru Crnu Goru, lješanski i svoju, posebno u Katunsku nahiju, da ima i Titov agreman (Decembar 1943, Jajce), da pokuša da „spasi Krsta Popovića“, svog još iz mladosti oficirskog i herojskog druga. Kasno. ...I kada je samo „tanki san“ postarijeg Sava Čelebića (65), preduprijedio: izdaju domaćina i da ih ne zakolju – četnici. Braća. (6) Moj drugi djed (po majci), Radovan (pješivački Vučinići), bio je oficir „zelenaške vojske“ Krsta Popovića. Bio je i poratni, i poduže, neprobojni jatak Krsta

Popovića na potezu Budoške planine i Broćanca i okoline... Ostale su jatakovane i neke fotografije koje je njegov sin, moj ujak Dragutin, tek devedesetih (1990...) predao generalu JNA Nikoli (Krstovom) Popoviću. Odmah poslije kapitulacije fašističke Italije (Septembar 1943), na djedovom imanju, u Budoškoj pećini, Krsto Popović je sazvao svoje oficire i komandire... I saopštio: „Naša stvar je – propala! Svi koji nemate krvave ruke – kući, a mi drugi kako – moramo!“ Presuda. ...I tako je i bilo. Zbogom... Predsjedniče! (7) Svakako da je bitan podatak o Krstu Popoviću i činjenica da je uživao bezmalo nepodijeljenu lojalnost ne samo u matičnim Cucama, nego i u cijeloj Katunskoj nahiji; pa i u tzv. partizanskim kućama. Jedno od naročitih uporišta Krsta Popovića bio je i cucki zaseok Gornji Izvor (Perovići). Tamo se i poratno pjevalo: „Petokraka velja značka, / priznala je i Njemačka! / Priznale je sile veće, / Gornji Izvor nikad neće!“ Takva lojalnost je gonilačkoj UDB-i višestruko umnožavala problem eliminacije Krsta Popovića. Da bi se došlo do rečenice tadašnjeg rukovodioca crnogorske

UDB-e i šefa „operacije Krsto Popović“, pukovnika Veljka Milatovića – „...I Popović nije mogao pobjeći da je imao krila, jer je bio opkoljen sa svih strana“ (Knjiga) – trebalo je mnogo toga preduzeti... Zapanjujuća je UDB/originalnost, koju mi je ispričala risanska susjetka Bosiljka Popović, rođaka Krstova, u to vrijeme djevojčica od 10-godina. Nigdje ni slično nijesam našao: Stežući obruč oko Krsta Popovića, u Lipi Cuckoj i okolini, UDB-a je cjelokupnom stanovništvu rekvirirala escajg, tanjire, čaše, šerpe, kotlove za kuvanje, „burila“ za vodu, svaki sud ili pomagalo za jelo i piće. Nevjerovatno. Fantastika UDB/uma. Sjutra: LIDER BIOROLIJEVE OSTROŠKE ZDRAVICE (Na domaku hučne Tare)

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 20. LIDER BIROLIJEVE OSTROŠKE ZDRAVICE (Na domaku hučne Tare)

Zbogom… Predsjedniče ! Bajke. Mitologije. Laži.

Čemu SDP/izmišljotine? Kome služe, ne samo SDP/falsifikati istorije? Čak i u uglavnom činjenički korektnoj – bar prema ispoljenoj namjeri – knjizi Veljka Sjekloće (“KRSTO POPOVIĆ u istorijskoj građi i literature”, drugo dopunjeno izdanje, str. 365 – Obod, Cetinje 2001), niz je netačnosti, važnih i nevažnih… Samo primjerice, recimo, da na prvom, osnivačkom kongresu Antifašističke omladine Crne Gore (Novembar 1943, Kolašin), u posmrtnu počast političkom komesaru Radovanu (Krstovom) Popoviću (Mart 1943, Neretva), da “tom prilikom omladina je zapjevala: Na domaku hučne Tare, / negdje ispod golih grana, / u samoći grob se skriva, komesara Radovana” (str. 40). Nije. Odmah, još od prvog stiha – Neretva “na domaku hučne Tare”! – jasno da nije… Naprotiv, stihovi su nastali i znatno docnije, s jeseni 1944. I posvećeni su pogibiji političkog komesara 4. bataljona 7. crnogorske brigade “Budo Tomović”, Radovanu Papiću (selo Koravlice, Nikšić, 1913-20. septembar 1944, cesta Lijeva Rijeka/Mateševo). Meni pobliže, izvini(te), autor stihova je moj stric Krsto, član komande i šef Agitpropa slavne “Budove brigade” (poginuo u zoru slobode Sarajeva, kad je glavni komandant Radovan Vukanović razaslao jurišnu naredbu, 6. Aprila 1945. na

Ilidži, pored svog druga Vidoja Žarkovića, o čemu i zapis u Žarkovićevoj memoarskoj knjizi). Istina, bio je i vršnjak (1920) i ne samo po cucki – i kao ista generacija nikšićke Gimnazije – i drug s Radovanom (Krstovim) Popovićem… Moglo je i biti, ali - nije. Itd. Zbogom… Predsjedniče! Mnogobrojni pokušaji da se privoli na saradnju s partizanima/ antifašistima, nema sumnje da Krsta Popovića izdvajaju, pozitivno, od ostalih crnogorskih kvislinga, kojima ni slični partizanski predlozi – ni po broju ni po nivou, pa i najvišem (Tito) – nijesu upućivani. Ali u tome nijesu i olakšavajuće okolnosti, nego u stalnom odbijanju tek visa mjera (ne)odgovornosti – Krsta Popovića. Tačno, Krsto Popović je mnoge cucke i katunske partizanske kuće zaštitio i – spasio; ali tačan je i neizbježni dodatak: Krsto Popović je i mnoge kuće zavio i u – crno. Raspeće (ali kvislinško). A tamo je odlučujuća nadležnost – žrtve. Iako ni po čemu uporedivo: Zbog zasluga u Prvom svjetskom ratu predsjednika hitlerovski kvislinške, višijevske vlade marsala Filipa Petena (poratno osuđen na smrt, pa degolovski pomilovan na doživotnu robiju), socijalistički predsjednik Fransoa Miteran našao je

balans, francuski elegantno, da se “državni buket” na grob polaže na dan Petenovog rođenja (a ne na dan kvislinške smrti). Izvan državne atribucije (svakako), sličan plemensko/nahijski, cucko/katunski kompromis mogao bi se, privatno, primijeniti i na – Krsta Mjera za mjeru. Zbogom… Predsjedniče! Samo, kad bi tamo bio Tvoj/SDP nepolitički cilj, pa i da bude… Ali nije, nije. Zato ne branite Krsta Popovića od mene, nego od politikantskih, zapravo prevarantskih – sebe. Tvoj/SDP – i Tvog/SDP zvaničnog ideologa, biće I “naučnog čaktara” – cilj je primarno politički: rehabilitacija kvislinštva I izdaje, sve po širini od opskurantizma Sekule Drljevića do plemensko/nahijske strategijske skučenosti Krsta Popovića. I nimalo zbog njih davnoprošlih dvojice, utoliko i tipično Ti/SDP đubretarski: rehabilitacija, isključivo, samo kao pragmatički alibi Tvojih/SDP aktuelnih savezništava s manje ili više pre/bojadisanim četnicima i četničićima; od črtnikovite “di-di-ti” zapudranosti “marksističkog četnika” (Kumrovac), (k)rimskog samozvanca Lekića, sve do đurišićevski epskog, nazubljenog noža četničkog vojvode Mandića. Braća. Ali socijaldemokratski.

Otuda i padavičarsko kvislinško upetljavanje Nika Miljanića: pa kad je antifašist Niko Miljanić mogao s Tvojim/SDP “kolaborantom” Krstom Popovićem, a oni obojica s koljačima – četničkim, šta može biti istoriskije – nego što! – da i Ti/SDP zasviruckate u zelenaško/četničkoj klavijaturi. Ti/SDP, da, jedino tamo: lider ostroške zdravice, Birolijeve (Oktobar 1942). Braća. Ali socijaldemokratski. Zbogom… Predsjedniče! Možda ćes Ti/SDP znati, koliko li je, količinski, SDP/ potcenjivanja, tako i SDP/prezira prema crnogorskoj javnosti potrebno je da bi joj se, verovnički, podastrlo: Kako je osnivač i šef ilegalne partiznaske bolnice, Niko Miljanić s vrha Banjana bio ,,politički savjetnik“ Krsta Popovica – na Cetinju !? Marsovci. Pa i kao cio morbidarij: Da je Niko Miljanić do podne “politički savjetovao” Krsta Popovića, a zatim hirurški zbrinjavao partizane koje bi Krsto Popović, sve u vrelom sadejstvu s četnicima i Italijanima – izranjavao i sakatio (ako nije ubio)!? Braća. Ali socijaldemokratski.

Antifašist Niko Miljanić “politički savjetuje” kvislinga Krsta Popovića, a ovaj okupaciono/fašističkim Italijanima izručuje (kao i mnoge!) antifašistu Vojina Ražnatovića, da bi ga – strijeljali!? Niko Miljanić, u čemu je – “politički savjet(nik)”!? Braća. Ali socijaldemokratski. Nije!? Zbogom… Predsjedniče! SDP/skečisti, kako da nije, kad su – “naučno” priznaje i Tvoj/SDP priručni, portabl Suslov – “zelenaši objektivno i subjektivno odgovorni” za učešće u okupaciono/kvislinškom teroru, čak i za “jedan broj ubistava pripadnika NOBa”; a Niko Miljanić “tokom 1942. i 1943”, sve vrijeme “politički savjetnik” zelenaškog, “objektivno i subjektivno odgovornog” vođe Krsta Popovića!? U tome, “politički savjetnik” Niko Miljanić – gdje je? I gdje mora, time, biti? Niko Miljanić, formalno prvi antifašist Crne Gore, a srećnom SDP/dijalektikom: u zelenaškom kvislinškom teroru, čak i u “jednom broju ubistava pripadnika NOB-a” – saučesnik! Izvini(te), ali NE, ne može Krsto Popović kvislingovati I zločinovati, a njegov “politički savjetnik” Niko Miljanić ne biti – saučesnik!

Ne, ne mogu biti “zelenaši objektivno I subjektivno odgovorni”, a da njihov, SDP/promovisani, “politički savjetnik” Niko Miljanić odgovoran, “objektivno I subjektivno” – nije! Braća. Ali socijaldemokratski. Zbogom… Predsjedniče! SDP/sabljica: od Krsta Popovića ne napravi – antifašistu, ali Nika Miljanića pretvori u – kvislinga! I još, najimpresivnije: Da bi, najzad – bez obzira na vojni karakter pravosuđa – novi, antifašistički poredak – kome predsjedava Niko Miljanić (“politički savjetnik” Krsta Popovića) – upravo “političke savjetnike” Krsta Popovića (Novica Radović, Petar Plamenac; Božo Krivokapić već ubijen, 1944) drakonski – osudio i presudio. Niko Miljanić, od prvih humanista 2O. vijeka – SDP/srce tame. Dr Frankeštajn! (ili naslovom “Dnevnih novina” – Rankeštajn; da ne ispadne “sramna aluzija” prema Dr Peroviću & Kesedžiji “I njegovim bizama”). Izvini(te), ne, tolike raspone “zlog lakrdijaša” ne bi postigao čak ni moralno plastelinski – Ti/SDP. Braća.

Ali socijaldemokratski. (Zbog lakše bolesti autora, završni dio Polemike objavićemo krajem avgusta 2016.)