Bogdan KRIZMAN_ Vanjska politika jugoslavenske države 1918-1941

r

VANJSKA POLITIKA JUGOSIAVENSKE

DRZryVE 19lg-1941 tE50t19t3

KZI F2J}

SKOLSKA KNJIGA . ZAGREB

?*te sr( ' /4{*,rTS

Dr Bogdan Krizman VANJSKA POLITIKA JUGOSIAVENSKE DRZNVE 1918-1941 - historijskipregled Diplomatsko

J-e+= f!(

'K.LSKA KNJT'A .ZAGREB

Predgovor

U posljednje vrijeme pojavilo se u nas vi5e radova o vanjskopoiitidkim odnosima jugoslavenske'drZaveizmedu dva 'svjetska rata u kojirna se raspravlja o pojedinim fazama jugoslavenske vanjske politike. Ti su radovi - a medu nji,ma i nekoliko zapaZenih radova dra Bogdana Krizmana - ispunili osjetnu prazninu u znanstvenom istraZivanju i obradi novije 'povijes,tijugoslavenskih naroda. Meelutim, to je ipak samo parcijalna obrada, razasuta po raznim povijesnim da,sopisima, pa ,sei nadalje osjetala potreba za cjelovitim prikazom vanjpolitike stare Jugoslavije. Pojava knjige dra Bogdana Krizmana Vanjska ske politika jugoslavenske drZave 1918-1941. isptlnjava tu prazninu, pa ve6 zbog t o g a z a s l u Z u j ep a Z n j u . Krizmanov tekst podijeljen je u poglavlja koja - svako za sebe - predstavljaju zaokruZenu tematsiku ,cjelinu. Ipak poredana u redoslijed kako su se dogadaji zbivali ona ocrtavaju kronoloiki, kontinuirani siijed odnosa i pro;blema koji su opteredivali vanjskopolitiiki poloZaj jugoslavenske drZave. Cjelokupni tekst daje,pogled na osnovnu problematiku medunarodnog poloZaja stare Jugoslavije i na polazi5ta, odrednice i bitne karakteristike njene vanjskopolitiike aktivnosti. Opredijelivli se za kronololku konstrukciju, autor je postigao preglednost, istakao uspone i padove u razvoiu di:ptromatskih,odnosa s pojedinirn drZavama i - Sto je ,od posebnog znaienja - vidljivo naglasio ulogu pojedinih lidnosti u razrjeSavanju:sloZenihi iesto zapletenih situacija. Autor je neosporno i jasno utvrdio primarnu ulogu kralja Aleksandra u kreiranju vanjskopolitiike linije i davanju inicijativa za diplo,matskeakcije, kao i njegovu posljednju rijed u donoBenju odltlka. Sve to vrijedi i zakneza Pavla u razdo,blju kad je kao prvi namjesnik stajao na ielu jugoslavenske drZave od mar,seljskog atentata do njena slorna. Krizman je svoj tekst gradio na rezultatima dosada5njih znanstvenlh istraZivanja dl1gih a,utora i vlastitih. Tekst je podijelio u dva dijela, uzevji s pravom 1934.gordinukao cezuru. Takvu podjelu autor je izvrSi,ou namjeri da naglasi vidljivu promjenu vanjskopolitiike orijentacije jugoslave,nsked,rZave pod Namjesni,Stvomkad je doSlo do napu5tanja tradicionalnog oslonca Jugoslavije na zapadne sile. U mnogim sludajevima autor je posegao za dokumentirna pa je u telcst unosio dijelove diplomatske prepiske, memoranduma, zabiljeZaka, dnevnika pojedinih dirplormatai drZavnika. U dodatku priop6io je i nekoliko cjelovitih diplomatskih rdokumenata.Njihov izbor izvrSen je s osje6ajem mjere i;" li

i1 I

I

.il

. i smislom za vrednovanje izvorne grade. Tako je knjiga dobila na autentiEnosti i a,rgumentaciji. eitatelj je doveden u priliku da i sam na izVornom tekstu provjeri zakljudke do kojih je autor u svom izlaganju do5ao. .r eitaiu6i ovaj tekst, upoznajem,o jednu cijelu epohu s njenim pr,otagonistiina, upoznqjuno gradansku Jugoslaviju u dimenziji koja narn je dosada bila .najimanje pozrrata, a pr'edstavlja tako vaZnu kompornentu njena postojanja i . gazvoja. Ne smijemo, naime, zaboraviti da je u mecluratnoj meclu,narodn,oj konstelaciji i Kraljevina Jugoslavija imala odreeleno mjesto. Iako je u prvom .planu teksta pra6enje jugoslavenske vanjske politike, on nas indirektno u,pbznaje i s ciljevima vanjske politike velikih sila, posebno prema Balkanu i Jugod.laviji, i urpozoravana ,nj.ihovu meclusobnu konfr.ontaciju. Krizrnanov tekst je Eitak i rpregledan, ,pisan s oditim smislom za pra6enje sloZene di,plomatske problematike. On 6e.jednako dobro posluZiti ne samo studentirna i rnastavnicima kojrima je potreban prikladan prirudnik zg diplomatsku r povijest Jngoslavije, nego i.Biroj ditaladkoj publici koja,se Zeli upoznati i s vanj,skorpolitidkom komponentom povijesti jugoslavenske drZave. Dr Hruoje Matkoui|

tt

Uvod

Stvaranje Kraljevstva SHS UnutraSnja situacija Metlunarodni poloZaj

stvaranje jugoslavenske drZave kao rjesenje >jugoslavenskogpitanja< nije za vri.jeme rata 1914-1Q1R.ulazllo u zajednidke ratne ciljeve-celesilaiz tabora i udruZenih sila. eini se da vladaju6i vrhovi te saveznidkekoalicije iieml Save?nietneprijateija broj jedan< - bila naikonzervativniin taliianskq di,plomqcija pod vodje iitavo itno* njenog ministra vanjskih poslova Sldneya Sonnlna. sffiino 9

vrijeme rata - a i kasnije na Mirovnoj konferenciji u Parizu! - tvg5lgglgvo branio feritprijaine odred.be t!a:inogLondonskog ugovora iz 1915. godine (dakle smanjenje, a ne uni5tenje Austro-Ugarske). Zanjega je poStivanje to,gaugovora u ratu predstavljalo odrZanje Austro-Ugarske smanjene za zemljiSta ustupljena protivnidkom ta,boru, ,osnivanje uvelike Srbijeu bez Hrvata i Slovenaca i uspostavu crnogorske drZave kralja Nikole - oca talijanske kraljice. Prci,et Zeljom da Italiji olakSa pristup i Sirenje prema istoku (istodna obala Jadrana 'i njeno za1edeupravcuPodunavIja),S.onni,nojedo'sljednobioio'.@ slavenskog uj.di"j""j" i ut"".qbjuZnos-lavenske. drZave - novog susjeda r, a,#=-"i Italijq iakTposlije formalnog zakljuika tal,ijanske vlade od 8. IX 1918,kojim vlada, na rijedi.ma, prihvaCa misao ju,goslavenskogujedinjenja. Zato se Sonnino sve do raspada Monarhije u jesen 1918. godine odbojno odnosio prema svim planovi na i koracima koji su polazili od potpune likvidacije Austro-Ugarske. $1pska je vlada za vrijeme rata imala dva rje5enja: :t-^t\ :^ .^ nJe , osim Bosne i

@Eb:: nESl-u go sI av en sk e k r aj ev e Austro-Ug arske, dok jQlp

>velikon i >malo

je delegacija tovalo ipri raspravljanju teritorijalnih pila,nja na Konferenciji i tu - osim Italije - niie za Kraljevstva SHS trila usamljena, jer nijedna rrelesila je zduSno bilar naja teritorijalna pitanja bila direklno zainteresirana, a Italija protlv nas. Fitanje priznanja - odmah od samog poietka postavljalo rsepitanie priznanla nove jugoslavenske drZave. llaime Srbija i Crna Gora predstavljale su pri svr5etku pt:vog svjetskog rata u medunarodnom Zivotu sutrjekte medunarod-nog diZavi nastaloj ujedinjenjem juZnoslavenskih zemalja Habspr"rr", "-.ro.roi uuiste Monarhije sa Srbijom i Crnom Gorom valjalo je tek pribaviti meclunarodno priznanje kao drZavi, buduci da aktom ujedinjerrja od 1. XII 1918. nije automatski utrnulo medunarod,nopriznanje dano prije Srbiji i crnoj Gori. Stoga je Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu notom od 24. XII 1918.obaviItalije, SAD, Rusije, festito tamo5nja poslanstva Francuske, Velike Britanije, irike i Belgije da je sastavljena prva z.ajedniika viada i navelo njen personalni je pokusao da sastav na delu s predsjednikom vlade St. Proti6em. I Trumbic poslovanjskih resora preuzimanju o saop6enja pomotu uobiiajenog rutinskog je to mu ali priznanje, ,isprovociran kolega, ministarskitr nizu upueenog va, tapobjedniikog iz yglesile po5io-za rukom samo od norveike vlade. Medutr'm, dt1ave, noye poziciji neLpt'iznavanja konzervativnoj na Lora Antante osfajale su ali je zato ameriika cliplomacija bila prva kgja je u tome promijenila,fl","r.T9*" je pridonio raZgovor 5fo ga je Trumbi6 1. veiiade 1919.vodio s ameridkim drdavl4

r7

nim sekretarom R. Lansingom. Ameridka je delegacija (J. F. Dulles) pripremila nacrt izjave u kojoj vlada SAD pozdravlja ujedinjenje; predsjednik Wiison je zatim taj tekst odobrlo i Laiiiiig je 7. neljate'tgis.-6-bJavlotu izja;iu. Stoga je i DrZavni deparlment u Wasbingtonu, fr svom odgovoru tamoBnjernsrpskom poslanstvu od 10. veijaie, naveo da vlada SAD pozdravija ujedinjenje srpskih, hrvatskih i slovenskih zemalja unutar granica biv5e Austro-llgarske sa Srbijom i praznaje srpsko poslanstvo kao poslanstvo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Kasnije su ga 'priznale Grdka i Svicarska; eehoslovadka je pohitala da uspostavi redovne diplomatslsaveznidkihzona A< pripada Kraljevstvu SHS, a uzona B< Austriji, s tim Sto 6e se stanovniStvo u roku od tri do Sestmjeseci izjasniti, u >zoni Ao, ho6e li Austriji, a ono u >zoni B< - Kraljevstvu SHS. Ubrzo je do5lo do raspleta: Ko,nferencija je prisilila vladu u Beogradu da djelomiin'o povude jedinice; prihva{iia je prijedlog ve6ine u Tardieuovol t o"ilsiji - bez Talijana! -- da u >zoni A< ostanu jugoslavenskeqn-age,a u >zoni B( austrijske, a obje zone da dodu pod nadzor mectunarodnesavezniike komisije, s tim da se plebiscit.u. >zoni Ao odl?+tri mjeseca po5to stupi na snagu ugovor o miru s Austrijom, a u >z'oniBzoni AS_trumica__'qaroj i reka ostaju nama, a rgranica je povudena tako, da nama ostaje i Petrid pa otuda na5om starom granicom, vodedelnicom izmedu Strume i voda, koje teku ka Bregalnici i Vardaru; tako sve do blizu trometle; tu se povladi nova granica preko bugarske teritorije a o;stavlja nam se Trn i Vrapde. Prema Timoku, rekao je (Tardieu) da ne zna da Ii je granica ispravljena, ali da se moZe o tome moliti Savet eetvorice.u Razgovaraju6i sutradan s Wilsono,m,FaSi6 mu je o Bugarskoj rekao ovo: ,Bugarska je se pridruZila Nemadkoj i drZavama, koje su vodile osvajaiki rat protiv drZava, koje su pomagale ;njeno oslobodenje,i podelila Srbiju sa Austrijom. Pobeelenaona je zasluZila svojim izdajnidkirn drZanjem i svirepostima koje je podinila, da bude smrtno kaZnjena. Ali mi smo, rukovode6i se obzirima ne osvetniikim, traZili samo ispravku granice i nismo i51i dak do etnografske {granice na5eg naroda, koje ,daleko zailaze u bu,garsku drZavu. Jer ako se nova njena pokoljenja pokaju otvoren im je put ka izmirenju,<

-! ?^,

Delegacija je i dalje nastojala da na toj strani postigne Sto viSe, poku5avajuti - uglavnom bezuspje5no- da se,ponegdjeunesu korekture, pa dak i onda poSto je Vije6e petorice bilo odobrilo preporuke Ko,misije o bududoj granici. Kad je bugarska de).egacijastigla u Pariz da primi nacrt o miru, delegacija KraIjevstva SItrS ,zauzela je defenzivno drZanje nastoje6i da od Btrgara saduva ono Sto su sadrZavale prihva6ene preporuke Tardieuove komisije i Trumbi6 je, na kraju, mogao 1. rstudenoga 1919. javiti vladi da su bugars,ki protuprijedlozi odbijeni, da su na na5oj strani bili delegati Engleske, Francuske i Japana, dok je Italija, dakako, branila Bugare,-lgozivaju6ise na nadela narodnosti. Ugovor o,miru s Bugarskom bio je patpisan u Neuillyju 27. studenoga._1919, ali je naSa delegacija stavila na nj svoj ,potpis istog dana kad i na mirovni ugovor s Austrijom (5. XII 1919).

t7 irl:i.

'-

E':'.,

(,^. " ,).'1+,o

Pitanje Banata - Vijeee desetorice saslu5alo je 31. sijednja 1919. delegate >Srbijeo i Rumunjske o Banatu i tom je pri.likom Sef lgmunjske delegacije I. Bratianu traZio iitav Banat za Rumunjsku.-Pos1ije njega govorili su Vesnie, Trumbi6 i Paii6, a sutradan je Bratianu nastavio svoje izl aganje pred Vijeeem. Na kraju je ono donijelo odluku da se prihvati prijedlog Sefa britanske delegacije Lloyda Georgea o formi.ranju komisije strudnjaka koja 6e prouditi jugoslavensko-rumunjska pilanja i na kraju donijeti (po mogutnosli) jednoglasne preporuke, s tim da u komisiju udu po dva predstavnika SAD, Vehke Brltaniic, Francuske i Italije. Pozvani na sjednicu Vije6a delegati PaSi6, Trumbi6, Vesnic i Zolger do5li su 18. veljade na Quai d'Orsay. Tom prilikom Vesni6 je dao, kao prvi govornik, odulji op6i uvod, a zatim u5ao u same pojedinosti razgranidenja sa susjedima. SluZe6i se geografskom kartom, Vesni6 je stao razTagaLi revindikacije jugoslavenske strane. Govorio je o granici prema Grdkoj (nikakva ispravka granice), prema Bugarskoj (>neznatna rektifikacijaMemoara( delegacije. U krilu delegacije J. Smodlaka je prvi, na sjednici 4. oLujka, upozorio na opasnosti koje prijete sa svih strana: i u Banatu i pri razgraniienju s Italijom. Plan o arbitraZi Wilsona nije uspio, ali se ne moZe re6i da ta ponuda nije donijela ploda, poveCavajuCi i ugled delegacije i sirnpatije drugih drL,ava za nas. Italija je tom ponudom - govorio je on - bila dovedena u teZak poloZaj. Odbija prijedlog, ali navladi na sebe mrZnju mnogih drZava i naroda i tko zna kako se njena vlada osjeCa kod ku6e i kakvo je drZanje njenih socijalista, jer cenzura ne dopuSta da se takve vijesti iznose u javnost. eini se da se na5 poloZaj poslije predaje memoara pogor5ao. Ra5ireno je miSljenje da smo pretjerali. u zahtjevima, ali je uhvatilo korijena. Sada bismo mogli - predlagao je Smodlaka upotrijebiti drugo sredstvo koje bi nam opet poboljSalo poloZaj, kao Sto smo to postigli ponudom arbi"traZe. Mogli bismo izati s otvorenom ponudom odrZavanja plebiscita u svim spornim podruijlma s naiim saveznicima (Italijom i Rumunjskom). Vlada u Beogradu sloZila se sa Smodlakinim prijedlogom, a tek na sjednici delegacije 16. travnja PaBi6 je saop6io da je u vezi s rje5enjem uputio predsjedniku Konferencije Clemenceauu notu kojom predlaZe plebiscit za rje5avanje spora s Rumunjskom i Italijo,m. Osim toga povjerio je prisutnima da mu je Tardieu rekao da je njegova komisija ostala pri gledi5tu da Bela Crkva, Vr5ac i Velika Kikinda ostanu >SrbijiMi. smo predlagali plebiscit u Torontalskoj i Tami5koj Zupaniji( - govorio je PaSi6. >Bratianu nije prihva18

tio nego je traZio neke strategijske linije. Komisija koja se zanimala rjesenjem pitanja u Banatu povukla je jednu granicu na nasu stetu, ali bi se mogla trpeti, ako se ne pogoria drugim re5enjima.< rpak, delegacija je kasnije pokuiala da izbori i iznudi korekture i u Banatu: delegati su ponovno (20. svibnja) pokusali da pred rardieuovom komisijom postignu korekture (da Zeljeznica od Bazjasa u cijelosti,pripadne nama - vesni6;; Komisija je pristala da Prekomurje i neznatan dio u Baianli pripadnu Kraljevstvu sHS (Srbiji), ali u Banatu niSta. Nesto kasnije trudila r" a" barem odgode izvrsenje nareelenjasaveznidkogglavnog komandanta na Balkanu F. d'Espdieya o povladenju srpskih oruZanih snaga na liniju prihvatenu kao granicu u Banaiu, ali uzalud, pa je srpska vojska do 28. sr,pnja 1g1g.napustila pr"aio s one strane te linije.

{1

!-1

Na sastanku Sefova delegacija veiesila 1. kolovoza razmatrane su preporuke Tardieuove komisije i vijece je na kraju, uz ostalo, zakljudilo da za prekomurje ostaje na snazi vet prihva6ena granidna linija, da za Baranju prihvaCa nove preporulkeKomisije, da ostaje neizmijenjena ranija granica u Badkoj, a da prihva6a preporuku za srednji Bana.t, tj. da ostane neizmijenjena ranija granica. Pri tome je i ostalo. ugovor o nasem konadnom razgranidenju s Rumunjskom bio je zakljuden u svibnju 1924.godine. ugovor s Madarskom - I vlada u Beogradu i njeni delegati u parizu prvih mjeseci 1919. godine ve€u su paZnju posvetivali sporu oko Banata, svjesni da se tu nose s protivnikom koji sudjeluje na Mirovnoj konferenciji, a koji drZi u ruci tajni_,ugovor s Antantom iz 1g16.,godine(u njemu su Saveznici obe6ali Rumunjsli6j''iitav Banatl), dok im na p."*t"ro* dijeiu granice na sierretu fie'ma Maclarskoj (Badka, Baranja, Medimurje i prekomurje) stoji nasuprot porazena K6rolyijeva Madarska s kojom tek valja zakljuiiti ugovor o miru. Na Konferenciji je Teritorijalna komisija 25. veljaie saslu5aiaizlaganja na51h delegata o Banafu, Badkoj i Baranji. p. pesi6, u svo,m izvjestaju ,roittorrt ministru, javio jetto-*rje">ten-dencfia da nam za severnu granicu daju Maros i Dravuustav< prve svjetske organiz-acije drZavA projektirane da posluZi kao instru-ment odrZanja statusa stvorenog tim ugovorima. Predsjednik Wilson bio je veliki zagovornik ideje o stvaranju takve medunarodne organiza' cije, a i sam je pripremio jedan nacrt njenog >ustava< pred dolazak u Pariz. Njemu je poilo za rukom da privoii ostale predstavnike velesila u Parizu da pakt o budu6em Dru5tvu naroda uele u tekst ugovora o miru. Bio je 'na delu posebnog odbora koji je pripremao nacrt Pakta i sAm se potrudio da kao predsjednik odbora izvr5i sintezu ideja iz vlastitog nacrta, prijedloga britanske i francuske delegacije, kao i prijedloga generala Jana Smutsa. Kad je Wilson

20

qi *i

izloLio taj nacrt na plenarnoj sjednici, pojedine delegacije predloZile su toliko izmjena cra je plan morao biti vra6en u odbor na doradu. Na kiaju, nakon mnogobrojnih izmjena, Konferencija je prihvatila nacrt i njegovih prvih 26 dlanova Ugovora govore o DruStvu naroda. Francuski delegat L. Bourgeois predlagao je dak osnivanje medunarodnih oruZanih snaga i generalStaba u okviru Dru5tva naroda, po,zvanih i spremnih da odmah interveniraju ako nastupi povreda Pakta, ali je Wilson to sprijeiio odbijaju6i da ,nacionalni militarizam< zamijeni >internacionalnimjastuk-drZavan bude definirana bez pl.ebiscita, da se granica Italije treba doticati grada Rijeke, da bi rijedka drZava obuhvatila kotare Postojne i Idrije, ,pa ,suSak do Bakra, da bi drZavica bila neutralna, a Italija dobila mandat njenog vanjskog zastupanja, Losinj pripao Italiji, a Cres i Krk rijedkoj drZavi, Zadar postao slobodan grad pod Dm5tvom naroda, da bi se Italija na taj nadin odrekla Londonskog ugovora, a Kraljevstvo SHS dobiio ditavu Dalmaciju i otoke, naredio je Vojnovieu da prenese talijanskoi strani da se takve srugestije odbijaju a iimine i da osobno 'prekine vezu s njima. Talijanska je dlptomacija poduzimala sve mogu6e da nekako privoli wilsona na koncesije, ali je sve ostajalo bezuspjeSno. Zbog toga je poku5ala izvr5i,ti pritisak na jugoslavenske pfedstavnike, i to pomo6u francuskog publicista J. Heibettea. Herbette je 29. listopada posjetio Trumbica da mu saopii da je raz-' govarao s Tittonijem koji mu je povjerio da stt se definitivno razi5li s Amerikancima. Tittq4-i. *u j9 dalje rekao da 6e tatiianska politika zbog toga i6i ubudu6e za tim da iuva faktiino stanje i da pod okupacijom drZi ditav teritorij armistisa (primirjh), a da 6e D'Annunzija ostaviti na Rijeci, za koju r.'idi te5ko0u u tome Sto se ona nc nalazi u ugovoru o primirju. Ako Saveznici protjeiaju" D'Annunzija, osobno ne6e imati ni,Sta,protiv. Ali osobno 6c voditi neprijateljsku politiku,prema Ju,goslavenima svagdie, kao 5to srr je veC s uspjehom vodili u pitanju Radgone. Tako 6e isto postr.lpiti i u pitanju Caribroda (prema Bugarskoj). Okupit 6e Austrijance, Madare i Bugare protiv Jugoslavena. PredloZio je Herbetteu da j-ugoslavenska strana pristane na ono na lto Amerikanci ne pristaiu, a talijanska 6e vlada za"izvrai odustati od opozicije u pitanju Crne Gore i pru; Zit 6e Jugoslavenima pomoe u di,ugim pitanji,ma. Medutim, Trumbic je odbio i taj poku5aj, Sto Tittonija nije obeshrabrilo. Ponovno je poku5ao privoljeti jugoslavensku stranu da pristane na njegove zahtjeve i za lo angaZirao biv5eg ruskog ministra vanjskih poslova S. D. Sazonova, ali je Trumbi6 i to odbio. Talijanska je istrana, s druge strane, odbila prijedloge sadrZane u zajedod I' XII 1919, tom memorandumu nitkom ameridko-britansko-francuskom >Wilsonovu testamentu o jadlanskom pitanjuo, a Nitti je, za vrijeme boravka regenta Aleksandra u Parizu u prosincu 1919, preko V. B6rarda pokuiao opet do6i u vezu s Trumbi6em. B6rard je naime 12. XII ispriiao Trumbi6u da ga je posjetio >neki Talijan< (nije mu mogao reci njegovo ime!) kojega je poslao Nitti i zamolio ga da posreduje kod Trumbi6a i da ga pita bi li se on htio sastati s L. Bissolatijem koji bi radi toga odmah doSao u Pariz. Predmet njihova razlgovora bilo bi pronalaZenje rje5enja jadranskog pilanja, a Talijani ne bi pri tom uop6e reflektirali na Dalmaciju, osim na po koji otok. Trumbi6 je odgovorio B6rardu da prethodno ftaLi ova dva ji.rmstva: da se Leonida Bissolati, poznat po svom koncilijantnom stavu prema Jugoslavijl, legitlmira s plsmorn od Nitt,ija i da D'Annunzio prjje napusti Rijeku, a da jnaie pregovori riemaju smisla' Na pragu 1920. godine otvarala se opet nova Iaza u rie5avanjrr jadr:,rnskog pitanja koje je ostajalo na dnevnom redu i{ao nerije5eno. PoSto.le Mirovna konferencija u Parizu 21. sijeinja 1920. folmaino zakljuiila zasjedanje;'prepustivSi dalje otpravljanje poslova Konferenciji ambasadora_(4jen prvi sastanak: 26. I7920) Kraljevstvo SHS -- potpisav5i u toku prelhodne godine mirovne u g o v o r e s N j e m a i k o m , A u s t r i j o m i B u g a r s k o m - u l a z i l o j e u n o v u , 1 9 2 0 .g o d i n u jo5 uvljek teiko optere6eno vanjskopolitidkim brigama.

25

Odnosi s. B,ugarskom zadavali su vladajueim vrhovima u Beogradu dosta giavobolje jer su suil_gb.i,pq -g.f?!-i-C1'i upadi kadaka (odmet-nika)_bi1i gotovo svakodnevna pojaval podjela llanata, na-koju je vlada u BukureStu konadno pristala, omogutila je popuStanje zategnutosti, a francuska je vlada diskretno sugerirala Beogradu da bi >zbog zaStite< od Italije, Austrije, Madarske, Bugarske i Albanije, a radi prj.biiZavanja Rumunjskoj, prestolonasljednik i regent Aleksandar trebao uzeti za Zenu rumunjsku princezu; s Italijom su sva pitanja stajala otvorena; gra,nica prema Grdkoj povudena u Grdko-srpskom ugovoru od 16. kolovoza 1913. ostala je relativno mirna, no stanje na jugoslavensko-austrijskoj demarkacionoj liniji bilo je proZeto sukobima i puno varnica; a ni o-dnosi s >bijelima< u Madarskoj - poslije pada Bele Kuna - nisu nikako bili ispunjeni povjerenjem jer su se stalno pronoslle glasine o mogu6oj restauraciji Habsburga, dok su odnosi s Albanijom i nadalje ostajali zategnuti i na granici je iesto dolazilo do sukoba. _=,::._, Svjesna svih tih te5ko6a, Davidovi6eva je vlada. iz Beograda u prosincu 1919. obavijestila delegaciju u Pariz:u da je spremnaako talijanska vlada iii predsjednik vlade F. Nitti osobno ponudi direktne pregovore, iznese konkretne prijedloge i pristane da ih vode uz stalnu suradnju Saveznika - u6i u direktne pregovore s talijanskim predstavnicima. Nitti je, s druge strane, otputovao u Pariz i London da pridobije francusku i britansku vladu za kompromis u jadranskom pitanju, dakako talijanski kompromis, ali je pokuSao ispitati teren i kod mi.nistra Trumbi6a. Tako je doSlo do sast-anka NittL: Trurnbi6 9. sijednja 1920, ali se pri tom nis_u-mogli sJoiiti jer je Trumbi6 kao granicu predlagao >Wjlsonovu linijune,..Delegacija je od novog predsjed"dg"vori;;da nika francustplbins pouvoirso (punornocja) to odmah zal-t.a\e veljade govorilo i \ vlade, jer to Ze1i.konadno t1i"Siti. Na tom novom sastanku 29' jer se nisu mogli .e dei"ilrro i konkretnije, ali 1e sastanak zavr5io bez uspjeh_a, -manjine u Italiji te sloZiti, i to u prvom ruau oto udk{ zastite-i|igosienensxe Albanije. PaSi6jenasjed'nicidelegacije24.o:zujkaproiitaobrzojavSt.Proti6aiz je vladi pre- 1,.' o koraku tamo5njeg tali;anskog otpra'nika poslova koji Beograda "Nittilevu BgqglAde iZ.mgdU i R-!1nanadu pregovorima u direktnim da Ze1ju nio I . jer zelJera vlada bi rjesenje. Protic je pozvao Pa5i6a i Trumbica u Beograd, drZanju elti. njinorro miSijenje prije nego 5to donese konadnu odluku o daljem i bolesti zbog ga Trumbi6 pozirr, a1i je prihvatio u jadianskom pltanju.-paSie Neuillyiu' u operacije nlle mogao prihvatiii. 2a vrijeme boravka u sanatoriju Trumbi6 frumUiea je obi5ao Scialoja (13. i i4. travnja) i du,gos njim razgovarao. u Rimu' Anionijevica V' poslanika i obavijestio je o sadrZaju tih ,urgo,ror" no crtama, osnovnim ni u do sporazuma doveli nisu razgovori ti navode6i da pozvao i Nitti zato Jugoie da nisu, ipak, prekinuti, nego da se imaju nastaviti. a1i su slavenske predstavnike da dodu na saveznidku konferenciju u san Remo, onitoodbili,pajeTrumbie26.travnjaprimioNittijevbrzojavizSanRema javlja da ee predloZiti Konu kojem mu tilijanski predsjednik, izmedu ostalog, ferencijidaseraspra.ruo;aOranskompitanjuodgodi;dajenjegovaZeljada ga zato poziva razgovori Scialoje i Trumbi6a budu nastavljeni sto prije, pa da u San Remo dode da mu Trumbic brzojavno odgovori da li bi bio spreman da Trumbi6 Scialojom' sa razgovore iii koje drugo mjesto blizu grinice da nastavi raspona da stoji a vladi, referira da Beograd pir.rtuje u je odgovorid da odmah taif:anski se da dogovorili se su Tako Beograda. iratiiz se i1m Scialoji i"gurrlr, i jugoslavenski pre-d:tav*ni-."i:ff-!e1rlry-,p-ella34 r\. O"u u"rlanka 11. svibn.ia.@_.r. islog cianasligla u Tt-o:;-;;;diZiii ostala u mapallanzu vijest da je NittiiEii-.,'1;A;p;1 glasanjg u}irlamentu morali presu toga Zbog predao osbvkuLabineta' toga njini i a" :"-ry.$LCbqg ocrlali i Trumbi6 ii""t o tek olpoieli. U ljirna su Pa5ie kinuti pr.go";;;Tmi" primljenirn s skladu u todkama jugoslavenske slrane u pojeelir-iim stajaliSie samo na insirukcijama vlade od ?. svibnja' U pitanju Rijeke ogranidili su se izjavuaauiuitivoljnirazmotrltipi.tanjegradaRijeke(bez.pristani5taipodimaju6i na opeina; ako bi u svima ostalim todkama postigli sporazum, dakako umuizjavuNittijautalijanskomparlamentudajezaltalijupitanjeRijeke ili pitanje osje6aja i da Italija ,-r"-u ,ri Rijeci nikakvih strate5kih, ekonomskih drugih interesa.

27

U B e o g r a d u j e l g y q _ y l e d u _ s a s t a v i oM i l e n k o _ V e l n i 6 i u n j o j j e T r u m b i i opet zadr1ao resor vanjskih poslova. Treba tu igtaknuti da je vanjskopolitiiki stav Beograda- usprkos destim promjenama ikrizama vlada (Protic, Davido;ie, VffilQ-uvijek ostajao isti, a to ve6 i stoga Sto je Trumbi6 u svih Sest vlada (do osobne ostavke potkr-j- 1920) zadri,ao resor Ministarstva vaniskih poslova. Nittiju, medutim, nije poSlo za rukom da se odrZi, sastavljaju6i ncrzu vladu, nego je to udinio G. Giolitti uzev5i za ministra vanjskih poslova Cerla Sforzu. Njima se niie ,t po6iffiTGilo da nastave pregovore o jadranskom pi" --+-

.

tanju s jugoslavensklm predstavnicima, i to zato da u meduvremenu beogradsku viadu na vanjskopolitidkom planu Sto vi5e i Sto potpunije izoliraju i oslabe, u demu su i uspjeli. U mjestu Spa Sforza je 5. srpnja podu2e razgovarao s Trumbi6em i tom priiikom izjavio u lme rpredsjednika vlade Giolittija i svoje osobno: da se raspoloZenje nove vlade u pregovorima o jadranskom pitanju ne razlikuje od ra-spoloZenja proSle (Nittijeve) vlade; da nova vlada zna cijeniti korisne posljedice eventualnog direktnog talijansko-jugoslavenskog sporazuma, no da obje vlade treba otvoreno da ponesu odgovornost za posijedice kompromisa, a ne da se pridinjaju da su im Zrtve koje 6e kompromis eventualno sadrZavati bile nametnute; da talijanska vlada pomiSija na na,stavak prekinutih pregovora, ali da mora rijeSiti mnogo hitnih pitanja. Medutim, nastupila je kriza jer je do incidenta'do51o u b izini Rijeke 4. srpnja, a u Splitu 11. srpnja do krvavog sukoba u kojem je izgubio Zivot i komandant lalijanskog ratnog broda Gu1li. Na to je doSlo do demonstracija i progona Jugoslavena u Trstu, Istri, Rijeci i Zadru, u koiima je vi5e njih stradalo i Zivotom.

DonijevSi principijelnu odluku o nastavku pregovora. lalijarrska ie vlada poslala u Beograd kao >izvidnicu< G. Volpija i on je - saslar'Sise s Vcsni6em i Trumbi6ern - ponio iz Beograda dojam da 6e Jugoslaveni biti mek5i i da ee popustiti. Siorza je zajedno s Giolittijem i vojnim mjnistrom I. Bonomijem, pripremaju6i se za konferenciju, utvrdio ovaj plan za pregovore: 1. Italiji je potrebna sigurna i dobra kopnena granica koja ne moZe biti jednostavna korektura Wilsonove linije; stoga Italija mora dobiti SneZnik, s tim da njena budu6a granica prema Jugoslaviji bude pribliZno onakva kako je zacrtana u Londonskom ugovoru; 2. Rijeka (corpus separaturn) bit 6e nezavisna drZava, teritorijalno vezana s talijanskim drZavnim teritorijem; 3. Cres i LoSinj pripast 6e Italiji, a 4. Dalmacija, izuzev5i Zadar, i svi dalmatinski otoci Jugoslaviji, uz jamstvo jugoslavenske vlade da 6e pruiiti za5titu tamoSnjoj talijanskoj manjini. Ako pak pregovori ne bi ruspjeli, Giolitti je spreman presje6i gordijski tvor jednostavnom aneksijom spomenutih krajeva, a trz to da i nadalje drZl pod okupacijom dio Dalmacije i dalmatinskih otoka u skladu s odredbama ugovora o primirju i izjavom da je talijanska vlada spremna da pregovara o definitivnoj sudbini tih krajeva u vezi s medunarodnim priznanjem nezavisnosti Rijeke. Taj Giolittijev plan prihvatila jc zatim ivlada, q s Rijekom je provodenje tadaSnje politike svr5enog iina doseglo kulminaciju D'Annunzijevim progla5e->Taliianske njem regencije Kvarnerazonu A( drZale jugoslavenske oruZane snage (za razllku od >zone B< gdie su se nalazili Austrijanci). Poslije dugih natezanja r.lnutar plebiscitne komisije

28

l7

l

pristupilo se provodenju plebiscita u >zoni A( i rezultat p,lebiscita,odrZanog 10. listopada 1920, ispao je, neoiekivano, nqpoJle]j.no__z_q ju,goslavernskustralu: za Austriju je bilo oko 22 000 glasova, dok se vise od 1b 000 izjasnilo za sjedinjenje 's Kraljevinom sHS. Tako nije ni doslo do glasovanja u ,zoni Bo i poslije plebiscita vlasti i vojska Kraijevine sHS (od 30. srpnja igzo. xralievine', a ne HS!) n"akraju su morale evakuirati ju ruSke. slLB- strrdenog, a1i su na jugoslavenske predLereCo-yg4-u&pglu,btpodeli stavnike (vesni6a i rrumbiCa) uoii njihova odlaska iz Beoglada francuska i i:i:1 britanska vlada izvrsile pritisak pomo6u ,ozbiljnog upozoreniao da se pregovori u jugoslavenskom interesu moraju okondati uspjesno, a da jugoslavenska strana ne moZe vi5e odekivati ne]5u pomo6 od pariza i Londona, tuniju. triju drlava, s tim da za podet,akdode do saveza izmedu Kraljevine sHS i eehoilovadke,,a zatim u direktnim pregovorima s njim do t,rostranogsporazuma. Ostaje iinjenica da je korrien_nAslenka Male .A,ntante (MA) _ to ime ona duguje jednom madarskom publicistu, piscu ironid.rog il'"rrk-" ., novinama pesti Hirlap pod nraslovom >Aprd Entente< (26. rI lg20) - u reakciji na tadasnju francusku Folitik,u u Podunavliu, u ,prvom redu prema lliAarsf.ol f-a"cui[a lasu da Madarskoj namijeni ulogu glavnog . einl se da je sredinom travnji fgZO. Ulo razvm, prema kojem francuska strana pri_ 5ica,Subotice,.Sombbrai drugih posredstvom i obe6aje madarskoj maelarskoi strani. stranj. podr5ku u tome; tome: pristaju pomodu da u d p u r r r u u u vojske / : , * ^ " o " strane voJsr>prokletorijeiko pitanjeNi u Itallji ni u Jugoslaviji nisu joS m,oZdadovoljno svjesrnitoga kakav se historijski akt svr'Sioovih dana; ali 6e ga razumjeti budu6e generacije, i s jedne i s druge strane 6e odati vjednu zahvalnost tvorcima ovog pakta.< a Mussolini s talijanske strane U R.imu su PaSi6 i NinFi6 s jugos 2?. rsijednja 1924. pot'pisali Rimske ugovore koji su se sastojali gd Vgovo:g o

pri; atl*qrmur@im

irotoTo-ffi

ci

(s dopunSkiiri-lkoiwencij ama), o odrlgs-!4qs-izmqd-u j ugoslavensko-TaliiansRTfp-o-G{fmu-trdzerra granidni.h zoina, o pqpi-ry-pl9lz-,v-qde-1ZU2-e!th-q{ t*iltilefsa, uThaon di Revi:1,i'-Kdjggl_Eg!, o uredenju medu,narodnog reZima rijedkog kolodvora I o ril6Ef,im skladiETima, zatirn oil-dopunffiika vlade Mu-sSo"lh,nlao zavodu sv. Jeronima u Rimu, o pravoslavnim crkvenim kruna slovenskih i hrvatskih zadruga u Julijskoj zajednicama i mijenjanju krajini.

Dopunska literatura: Vjekoslav Bratuli6, PolitiEki sporazumi izmedu l(raljevine Italije i Kraljevine SItrS odnosno Jugoslavije nakon Rapalla, Jadranski zbornik, ,svezakVI, Rijeka-Pula, str.5-?0; Lavo eermelj, Kako je prillo do prijateljskega pakta med Italiio rn Kraljevino SHS 1. 1924,Zgodovinski dasopis,letnik IX, Ieto 1955,itevilka 1-4, str. 192-196; Ferdo eulinovid, Rijeika drZava. Od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla i aneksije Italiji, Zagreb 1953; Bogdan Krizman, Italija u vanjskoj politici jugoslavenske drZ'ave (1918-1941),Dometi, god. VI, br.9'-10, Rijeka 1973,tstr. 12-23; I t a l i j a u p o l i t i c i k r a l j a A l e k s a n d r a i k n e z a P a v l a ( 1 9 1 8 - 1 9 4 1 ) .e a s o p i s z a s u v r e m e n u povij'est, I/1975,str. 33-9?. Umberto Nani, Italia e Jugoslavia 1918-1928, Milano 1928; Gabriele Paresce, L'ItaIia e Jugoslavia da1 1915 al 1929, Firenze 1935; Maurice Vaussard, Avdnement d'une dictature, L'Italie entre Ia guerre et le fascisme i915-1925, Paris 1971.

:{ 43

h

Jugoslavensko-francuskiugovor o prijateljstvu

Pakt o prijateljstvu s Itaiijom trebao je posluZiti kao osnova jugoslavenske politike barem za pet godi.na, koliko je njime bio odreden rok trajanja (ako se ne produZi njegova valjanost). Jugoslavenska diptomacija trudila se da u duhu popu5tanja, pa iak i Zrtvovanja na5ih interesa, rje5ava s vladom u Rimu i njenim predstavnicima pitanja koja su ftay',1lasvoje rjeSenje.Bio je zakljuien trgovinski sporazum i po,tpisana konvencija o pJovidbi; sporazum o prornetu u granidnoj zoni oko sn sa _Z-adra i Rijeke, a i mnogi drugi ,sp5i6zu6i-Tioffia pi ureclivala pitanja urectivala u vezi s prometom na Jadranu, tfgqafffpm"_dielov-aniem pri! - ; - . = ' 1':.- - - saveznikom< iz rata da bi tako Kraljevinu SHS uveli u francuski sistem (>versaiski sistemn) u k o j i s e s v e v i S e u k l a p a l a P o l j s k a ( o d 1 9 2 1 )i C e h o s l o v a i k a( o d 1 9 2 4 ) .J u g o s l a venska je strana uzvrafala otvaraju6i mogutnost zakljudenia trostranog ugovora izmedu Italije, Francuske i Kraljevine SHS, na Sto su Francuzi odgor,rarali d a b i n a t o p r i s t a l i a k o p r i s t a n u T a l i j a n i . I p a k s e n i i e o d b a c i v a l an i m o g u e n o s t zakljuienja dvostranog francusko-jugoslavenskogugovora. Ugoyor u !o9-q$u_(_1!2fl Sto su ga zakljudile VgJlkq B-.t[a4j3, lra-n-cuska, _ Italij.a, Njemadka i Bglgfa jamdio je nep-o,v1_e!],fo_p't_eiA{r-i-p-a-_l'{Le-q3..g-e^lgijg. i Njematke te-DaiJe Francuske.iNj-e-B.agke,grQgig3 poT"ee"il.r rvriro-u_aqn. u gc_-o-y:o:u " je sadrZavao .bavezi"'p*iu?tfrjd-,pbn{o6i-";i;;dfiToj"'cli%"i, Versaillesu. i-tollih sredstvima. No Locarno je ipak znaiio garanciju samo zapadnih gra44

!Jrru,. Aurruur!), ,pa j - uuF.k.a s - ! - a -.. . { ! p i o _ q e ? uq-r!l?, o t r aa 3i a"'iKn',,11 a s n ujil e H+:;,:' H ;*""i:: i,')-I ".i J:n_a 11nnctirv. postigne 9 qljino iitoku LiJir"i ;;;T'fi ""'3il

t ;dY,f:: r?; l-X,',:,'::l" lG. ; ili"#; ;"#,i$ii:,illl je;;";;;; lrliuden "'",i:; "3#l:"1 T?j;": ffi::?:*":ll', i' za

slovadkqrn-1t0.X tSZSl.

"'JT

Nadovezuju6i se na sve.ranijekonvencije,, fV.SttTl!, nju 1g25. isane82 konvencije lr,bitu -l kojima oj i ma ssu u rbila i ie . " d ' f faL" r"'"* t.1lgt^t_T:ir,,T koia nisu " "y br.raoburhvaeuna--fri-HifrS* I \ d U'utr;tr;p;; eJIa'nlf{tm S k="t: I m uff.^-i*^ g o v X'-'""i', o r i m a ' , .-: i B ""jIljjl^" o i ' ; ; , i ; uh " ", "."a!rrJ""rffi " , --3*9lg-EEqLa " odredbe. ;;;i;

njtnh-zdfama,-ar"^"" lri,fl**

;l;";;;:;'

""'"o'

o Kretanru tFista a u posra_ u pogra-

op?E-firnaou.ima; h;;;;, "; oifrnllgrFil:Iom-l-rp-sT6,pr-ra""ri"""i-^;ffi o prometu. nii"r.n-4*#-11:^:,^01-u?,""jm*i opcrn€ma u Rijeci, Trstu, peroju i Zatfri-E?nVimf o noveanim obvez bolnicama, p"*991i irft# je). "tqpr""q:1e."u.tfl U Beograduj

Italiionl ljl;6m"Farj (koji se s'e 'ise ffinijevom t u unutrasnjoj-TTvanjskoj potitlci)p otitici).wJ.e14ffili nur-ffiffiti rom nnr.^.-^ ^-,-.,-^of'":,l tom,p o

korno r";;, ;;' ;j.;"; TTfiffJJ?J j ilTf.T:l " ;';'"j.lioporitidka '":r'{;?t" pitanja Ji;'X:li:"iil:Ui';,?"f;::""^:l:iFgi11

ravitemei j ezadugoroEnu pos ftTY*1Xlj:. l,:?,;- "y:,,Ti:::: Tls,j u-9".

!:,';i-TJ,l1?,H;:.'*:,;"?-",git1;"..i:.,i,ffiidil1#H

da bi

_definitivno priznafi Srr";i ulo"o,", I""i'''iJ#' dabipri:',H:":':il1': ffi:'::,?, pozicije P:"|,; I:9,l T'TTil u Albaniji i ojadali ,"iril"_ "[o"o*rt

"

{tD

{;'.L

--''

"Tf

!

o

sko-jugoslavenskeodnose.Nije iskljuiivao - u okviru takve sistematizacijeo zajedniikoj ni zakljudenje carinske unije, ,kao ni posebnog vojnog sp,orazu,ma vojnoj obrani Jadrana i sjevernih granica od eventualnog pritiska sa sjevera '(Njemadka!). Zauzvrat je traZio da talijanska vla'da ne pruZa pomoe revizionistiikirn pretenzijama Madar.skei Bugarske, 'da'ne pomaZe hrvatske separatiste oko I. Franka, V. ,sachsai drugih (kasnije i A. Paveli6a) i da napusti svaki plan vojnih operacija i poteza u Al'baniji i sve teritorijalne prohtjeve u Dalmaciji. Mussolini je u5ao u pregovore o tome, ali je odbijao da se definitivno izjasni i veZe sklapanjem takvoga ugovora, odgadajuti odluku i oteLu,tida kaZe odluinu rijed. eini se da je za Benita Mussolinija proSlo razdoblje mirovanja (dvogodiSnje prijelazno doba - >biennio di transirzioneHovodom ,povodompotpisivanja prijateljstvu potpisivaniaugovora ugovora o prijateljstvu "'ata i Slovenaca i Frarncuske,gg. Marin_ rogleda svojih vlada na sva pitanja od dvrstu reSenostda nastave, u punoj sa_ r, oslanjaju6i se na rpostoje6eugovore, mira. Nadahnuti tradicionalnim ose6a_ istra Inostranih poslova sporazuo:neli su se,.u najprijatelj'skijem duhri, i o raznim pitanjima dije 6e skoro iese,njeojaiati privredne i finansijske veze izmedu dveju zemaija.< Valja pri tom zapamtiti da vgjg!_ sporazum zakljuien s Francuskom. ,niie

p,,!a'ezui ;i'!nejtpFgyldalg 93po-t, - k;k; ;; ;n-1 l{t :Eg=5:ty-sqiis navodr u Jednom kasnijem sluZbenom elabbiatti-Mittftiaist,r?vanjskih

poslova izradenom za M. Stojadinovi6a kao predsjednika viade, da bi bio potanko obavijesten o vojnim obavezam.a,Jugosravije -qA^ dva generarstabapristupe raz=-mjeni mi5ljenja a-dhoc o.uvjetima vojne=sqffd'us*q.tambasador za sve drZave(. Izjavio je zatim da Mussoiini, prvi put, ozbiljno vjeruje u mogufnost da ,se talijansko-iugoslavenski odnosi podignu na razinu is,krenog prijateljstva. Prg,ma Grandijevirn rijeiima, Mussolini je iskreno vj.e-lqvaou djelotvornost Rimskih ugovora, ali je Nindi6 naru5io te dobre odnosc Musug,qv.91u. inzistiraju6i na trostranom francusko-talijansko-jugos"lgrle4sh.Omsolini je u tome vidi,o dokaZ da Jugoslavija nema ,povierenja u Italiju i aa zeli da je jedan saveznik Stiti-.oddaggog,Takvo drZanje podsje6aloje na nekada5nji savez Italije s Austro-Ugarskom. Sve lto je zatim slijedilo bilo je samo posijedica te Nindideve politike i njegova nepovjerenja. Grandi je tvrdio da je Jugoslavija rsastavnidio francuskog obrambenog sustava i Italija, po njemu, ne moZe Sto se tite Albanije Granbiti indiferentna prema takvu sustavu zaoBrgZjy;t-*ryia. di je pokusao pokazati da aTfi;ridlii p1frdffi; tmi'ava vida: jedan balkanski, koji zanima Jugoslaviju, i drugi jadranski, koji se posebno tide Italije. Inzistirao je nq:pgdjeli-jnl9leqSrjh. sfera u Albaniji. Marinkovi6 mu je odgovorio da no misii da je Nindicevo a" Ur"ii*frifrHi;;6ttd'='btdttfodnika, niie-ffivo jer je prijatelja vrijede vi5e nego jedarr. dva bio uvjeren da stajaliSte bilo takvo Sva sporna pitanja - govorio je Marinkovic - 'moraju biti rijesena jer Jugoslavija ne ZeIi vi,Segledati Italiju iza svakoga od svojih neprijatelja, dak i onih koji su najmanje opasni. .lqgoqfavijq {nora ,poznavati talijanj-Fg'n-arq|ere Grandi je nastavio izlagati ,svoje misli i-otvofen6',pfiZilao da Musso!l Aibaniji. +3lbasiii' " ti n i % t i'Ta se*fugad -Cviia-odlui[ rl-r-Za F r4gg19]u, .i li za I lalriu.,P ri r odn o j e d a je odgovorlo Itaodgovorio da ltamu Je prihvatiti takav zahtjev i stoga stoga mu takav zahtjev nije mogao mogao prihvatiti Marinkovi6 nije Marinkovi6 %.-,"

Iija ima pravo zahtijevati

-1l.-':€--,,!_.+,.--..,ako bi vi u51i u Albaniju< . . . >Vi biste takoder u51iNi5ta se ne moZe s Mussolinijem. Grandi je po5ten dovjek ali nema dovoljno autoriteta.< Ubrzo je Marinkovi6 kao predsjednik vlade si5ao s pozornice (3. srpnja 1932), a Grandi je takoder bio pozvan da kao ministar preda ostavku, Sto je on 20. srpnja iste godine i udinio.

Tajni pregouori Aleksandra s Rtmom Nije samo Marinkovi6 dugo pregovarao.s Rimom, nego je to iini.o i sAm kralj Aleksandar. Indirektni pregovori zapodeli su kasno 1930. godine, i to pomoCu.taliiqnsko*+o,rrednikE--Guida Malago1e Cap,piia--koji je dekorirao dvor na Dedinju i za kojega je Aleksandar utvrdio da ima >uho< Ducea. Aleksandar mu se u poietku gorko Zalio na pisanje talijanske Stampe, na njena razna izmi5ljanja poput neke tek otkrivene urote generala u kojoj su mnogi obje5eni i strijeljani, a od toga ni jedna rijei nije istinita, jer je vojska vrlo disciplinirana i apsolutno pouzdana. Ne mogu shvatiti - govorio je Aleksandar Cappiju (zapravo Mussoliniju) - za5to Italija tako ,postupa,da nam stvara teSko6e,kad bi obje zemlje mogle imati velike koristi od dobra ,prijateljstva, budu6i da smo ml agrarna, a Itaiija industrijska zemlja. OptuZuju nas da Zelimo rat. Hvala lijepa! Pa mi srno upravo iza1li tz jednog rata pa znamo Sto to znadi. I 5to bi govorio je rat dobro udinio? Sto bismo mogli dobiti njime? Uvjeravam Aleksandar - da ne mogu zamisliti nikakav razlog da Ze1imorat,'jer dak kad bi postojala 90-postotnaprilika da ga dobijemo, ja ne bih htio riskirati propast moje zemlje. Godine 1921.bili su na5i odnosi s Italijom najsrdadniji i bili smo potp.unospremni da Italija radi Sto god ho6e svagdje osim na Balkanu, gdje bi svako pitanje trebalo biti rijeSeno na temelju uzajamnog sporazuma. A tada je Italija poSla i zakljudila ugovor u Tirani a da nas o to,menijednom rijedju nije obavijestila. Podev5i od 1920-1921. godine Francuska je bila spremna da me privoli da potpi5em ugovor o savezu i vr5ila je na me pritisak koliko god je mogla, a ja sam uporno odbijao da ga potpi5em, zbog obztra prema Italiji, s kojom sam Zelio imati dobre odnose,no dim sam saznao za Tiranski pakt, dao sam r4pute mom ministru u Parizu da ga potpile. Zatim je Italija potpisala i Drugi tiranski pa1sloZno veslati< u svim pitanjima. Sporazum bi donio razoru1anje kao neposrednu i automatsku posljedicu jer ,se mi naoruZavamo iskljudivo protiv vas. ,mogli stoga podupirati u Zenevi prijedloge Ducea o razoru1aniu. M_1 -lismo Francuska: Mi nemamo ni5ta protiv Francuske i ja ne6u ni5ta udiniti protiv nje jer sam joj previ5e obavezan, aii ja 6u joj iskreno i slobodno reti: >Mi smo vrlo dobri prijatelji, ali ja imam takocler druge dobre prijatelje: naSe susjede Talijane( - i to je sve. Francuska ne6e imati Sta da kaZe. Unutra5nja-politika: Mi nemamo ni5ta mijenjati i,nemamo nikakve pretenzije za teritorijalnim Sirenjem. Rat do istrage protiv svake moguCeboljSevidke infiltracije u zemlju. Nikakva snoSljivost, nikakav obzir, nikakav azll ni za jednog talijanskog antifa5istidkog emigranta. Unapreelivanje kulturnog i trgovinskog razvitka, smanjenje naoruZanja na toino potrebnu mjeru i upotreba golemih vojnih investicija u korist mirnodopske industrije. Trgovinska i financijska politika: Mi smo pripravni da kupujemo sve talijanske proizvode iskljuiuju6i proizvode drugih zemaija pomo6u carinskih tarifa. Mi smo spremni da idemo iak tako daleko da zakljudimo neku vrstu carinske unije i sruSimo granice, da iak Madarsku uvedemo u tu kombinaciju budu6i da nemamo nikakve posebne ili ozbiljne razloge za sukob s njom. Unapredivanje i za5tita organizacije talijanskih banaka u zemlji; 'prednosti za Lalijanski kapital. Ako se sporazum ostvari, bit 6e kao da je netko otvorio jedan nasip rezervoara. Voda 6e se kretati prirodno i neodoljivo i 'nitko nete biti potreban da to dini. Industrijski proizvodi, novac, sve 6e i6i iz jedne zemlje u drugu u skladu s potrebama i prirodnim interesima - i to 6e biti jedan stvarni, razborit i potpun sporazum. Konaino, individualni interesi zajedno dine op6i interes jednog naroda i veze interesa su najprirodnije i najtrajnije. Albanija: O tome sarn vam ve6 dovoljno govorio, ali ponavljam i izjavljujem da nemam nikakvih pretenzija i nikakvih skrivenih budu6ih ciljeva u vezi s Albanijom. Ponavljam da ne Zelim imati ni Albaniju ni Albance, J;1 ;A:{n-"qpleman da zajedno s Italijom.ga-T_qnlilem lntegr-ite-t""slobodu-:-lgaa.visnoslAlbaaije u najpotpuiiijoj formi koju bi Italija .mogla zahtijevati - dak da i tre6u velesilu (Englesku) udinimo stranom ugovornicom tog ugovora. Formula koja je prihvaCena s Belgijom i za Belgiju bila bi idealna za Albaniju. Govore6i op6enito,ja mislim da se slaZemos Italijom. Mogao bih dodati da me je Engleska informirala preko engleskog poslanika da bi sa zadovoljstvom primila zakljudenje sporazuma s Italijom i odvajanje od Francuske, da su najutjecajnije osobeu Jugosiaviji listom sklone takvu sporazumu. 58

eini mi se - zakljudio je Areksandar - da sam vam sve rekao. Idite i posjetite Mussolinija i izruiite mu s moje strane izraze dobre vorje i povjerenja u njega, ali bih vas molio da mu kaZeie da ga zaklinjern da uzme stvar u v1a_ stite ruke. Dovoljno smo imali onih koji su govorili u na5e ime. Mussoiini je 1. oZujka 1932. dao posrecrniku cappiju ovu poruku kao svoj odgovor: Recite Njegovu veridanstvu da sam prvo slusao, a zatim pomno iitao vrro zanimljivu izjavu sto mi je bio dostavio i zamorite ga da mi dd vremena da for_ muliram sporazum ,koji 6e biti u nasem zajedniikom interesu i zadovotjenju. u uvodu tom sporazumu moramo prvo re6i da on proizrazi iz Lerje za mrrom ne samo izmettu na5a dva naroda nego za mir Evrope. Zato: 1' Italija i Jugoslavija izjavljuju da radi takvoga mira imaju zajednidki interes u oiuvanju integriteta i nezavisnosti Atbanije. 2' Jugoslaviia, medutirn, izjavrjuje da talijanski interesi prevladavaju u Albaniji bududi da su to priznari i ugwori i Konferencija ambasadora. 3 ' I t a l i j a s e o b a v e z u j ed a s e n e 6 e o k o r i s t i t i p r a v i m a koja je dobira ugovorima i na koji nadin koji bi mogao stetiti interesima Jugosi"rri;" iri srabiti pakt prijateljstva. o t r e 6 o j s i l i k a o j a m c u s p o r a z u m aM u s s o r i n i j e rekao: ,Samo smo dvije na Jadranu i najboije je izbje6i svaku izriku koja bi *";i;;"pustiti treeoi, velikoj sili da stavi nos tamo.< Sto se tide trgovinskih ugovora ko mogli i6i dak tako daleko da predvide m i s l i o d a b i t u t a k o e t e rl r e b a i o s a s t a v ludku upravu za Rijeku i 1uku Baro5. >, ne rnoZe Zivjeti jer nema oHinterlandao Hinterland< nije dosraran.< ugovora bit 6e dovrSen za mjesec dana idanstvu na odobrenje. Tada naS sasta_ ite Njegovom Velidanstvu da 6e me za_ L taj sporazum mora biti potpun, iojalan

nl"iK?J :"""J",*1 iJ":,il";' : i# :'#if

Kralj je 15. oZuika diktirao ovaj odgovor na Mussorinijevu poruku koju mu je Cappi bio prenio deset dana prije:

U z e 1 i s m o n a z n a n j e s a z a d o v o r j s t v o m- s t o j i u njemu - jasnoeu misri i lojalnost s kojom g. Mussolini greda na bitne trajnog sporazuma izmetlu nasih dviiu zemarja. Kako.-sedini da "t"..ru.rt" se sraZemo u op6im crtama, ostaje jedino za nas da postignemo definitivan sporazum sastavivsi jasan i precizan nacrt. Na nasu Zarost,medutim, todka 2) uvoda, kako ga je predl0Zio g. Mussolini, naime >da Jugoslavija, medutim, izjavljuje da talijanski-interesi prevradavaju u Albaniji budu6i da su to priznali i ulovori i Konferencija ambasadora(, ne izgleda nam u suglasnosti s naierima nezavisnosti Arbanije, koju su priznale dvije garantne siie. Mi ne bismo mogii u nadelu priznati takvu preteznost tali_ 59

Kad se konadno uvjerio da je Mussolini izrazio najozbiljniju Zelju da pripreme sastanak s kraljem, Aleksandar je rekao Cappiju da ode l/Iussoliniju i da mu saop6injegove opte poglede ovim redom: Vanjska politika: Mir i srdadni sporazumi s na5im susjedima i udaljenim drlavama. Puna sloboda za taiijansku ekspanziju. Italija prirodno ima potrebu da se Siri zbog prevelike gustoCestanovni5tva, i to u Africi ili u Aziji. Ako bi druge velesile Zeljele,da bloklraju te teZnje Italije, mi 6emo biti uvijek spremni da je podrZimo. Mi nemamo kolonijalnih teZnji jer imamo dovoljno posla kod ku6e. Dru5tvo naroda: Mi se obavezujemo da 6emo poduprijeti talijansku politiku i >sloZnoveslati< u svim pitanjima. Sporazum bi donio razoruL,anjekao neposrednu i automatsku posljedicu jer se mi naoruZavamo iskljudivo protiv vas. Mi bismo ,mo,gli stoga podupirati. u Zenevi prijedloge Ducea o razoruZanju. Francuska: Mi nemamo ni5ta protiv Francuske i ja ne6u niSta utiniti protiv nje jer sam joj ,previ5eobavezan, ati ja 6u joj iskreno i slobodno re6i: >Mi smo vrlo dobri prijatelji, a1i ja imam takoder druge dobre prijatelje: na3e susjede Talija Unutra5nja politika: Mi nemamo ni5ta mijenjati. i ,nemamonikakve pretenzije za teritorijalnim Sirenjem. Rat do istrage protiv svake moguce boljsevidke infiltracije u zemlju. Nikakva snoSljivost, nikakav obzir, nikakav az.i\ ni za jednog talijanskog antifa5istidkog emigranta. Unapretlivanje kulturnog i trgovinskog razvitka, smanjenje naoruZanja na todno potrebnu mjeru i upotreba golemih vojnih investicija u korist mirnodopske industrije. Trgovinska i financijska politika: Mi smo pripravnj. da kupujemo sve talijanske proizvode iskljuduju6i proizvode drugih zemalja pomo6u carinskih tarifa. Mi smo spremni da idemo dak tako daleko da zakljudimo neku vrstu carinske unije i sruSimo granice, da dak Maelarsku uvedemo u tu kombinaciju buduCi da nemamo nikakve posebne ili ozbiljne razloge za sukob s njom. Unapredivanje i zaStita organizacije talijanskih banaka u zemlji; ,prednosti za lalijanski kapital. Ako se sporazum ostvari, bit 6e kao da je netko otvorio jedan nasip rezervoara. Voda 6e se kretati prirodno i neodoljivo i nitko nete biti potreban da to iini. Industrijski proizvodi, novac, sve ee i6i iz jedne zemlje u drugu u skladu s potrebama i. prirodnlm interesima - i to 6e biti jedan stvarni, razborit i potpun sporazum. Konaino, individualni interesi zajedno iine op6i interes jednog naroda i veze interesa su najprirodnije i najtrajnije. Albanija: O tome sam vam vet dovoljno govorio, aii ponavljam i izjavljujem da nemam nikakvih pretenzija i nikakvih skrivenih budu6ih ciljeva u vezi s Albanijom. Ponavljam da ne Zelim imati ni Albaniju ni Atbance*J3 pa.m.gpi'g-a man da zajedno s Italijom ge1qnlilem integr-rtet, slob"odu*i_p-qzAvisnost ALbanije furr. -;fJ u najpotpunijoj formi'koju bi Italija mogla zahtijevati - dak da i tredu y"1?silu (Englesku) uiinimo stranom ugovornicom tog ugovora. Formula koja je '/LtX prihvaCenas Belgijom i za Belgiju bila bi idealna za Atbaniju Govore6i opdenito,ja ,mislim da se slaZemos Italijom. Mogao bih dodati da me je Engleska informirala preko engleskog poslanika da bi sa zadovoljstvom primila zakljudenje sporazuma s Italijom i odvajanje od Francuske, da su najutjecajnije osobeu Jugoslaviji listom sklone takvu sporazumu. 58

eini mi se - zakljuiio je Aleksandar - da sam vam sve rekao. Idite i posjetite Mussolinija i izrudite mu s moje strane izraze dobre volje i povjerenja u njega, aii bih vas molio da mu kaZete da ga zaklinjern da uzme stvar u vlastite ruke. Dovoljno smo imali onih koji su govorili u naSeime. Mussolini je 1. oZujka 1932. dao posredniku Cappiju ovu poruku kao svoj odgovor: Recite Njegovu Veliianstvu da sam prvo slu5ao, a zatirn pomno iitao vrlo zanimljivu izjavu Sto mi je bio dostavio i zamolite ga da mi dA vremena da formuliram sporazum ,koji 6e biti u na5em zajednidkom interesu i zadovoljenju. U uvodu tom sporazumu moramo prvo re6i da on proizlazi iz 2,eIje za mirom ne samo izmeelunaSadva naroda nego za mir Evrope. Zato: . 1. Italija i Jugoslavija izjavijuju da radi takvoga mira imaju zajednidki interes u oduvanju integriteta i nezavisnostiAlbanije. 2. Jugoslavija, meelutirn, izjavljuje da talijanski interesi prevladavaju u Albaniji budu6i da su to priznali i ugovori. i Konferencija ambasadora. 3. Italija se obavezuje da se ne6e okorj.stiti pravima koja je dobila ugovorima i na koji nadin koji bi mogao Stetj.tiinteresima Jugoslavije ili slabiti pakt prij ateljstva. O tretoj sili kao jamcu sporazuma Mussolini je rekao: oSamo smo dvije na Jadranu i najbolje je izbje6i svaku izliku koja bi mogla dopustiti trecoj, velikoj sili da stavi nos tamo.< Sto se tide trgovinskih ugovora koje bi mogli sastaviti strudnjaci i koji bi mogli i6i dak tako daleko da predvide mogu6nost carinske unije, Mussolini je mislio da bi tu takoeler trebalo sastaviti jedinstvenu talijansko-jugoslavensku je on - Rijeka ludku upravu za Rijeku i luku BaroS. >Kako je sada - tzToL.io ne moZe Zivjeti jer nema >Hinterlandau, a luka Baro5 ne moZe Zivjeti jer njen Hinterlando nije dostatan.< Mussolini je nastavio: >Ovaj nacrt ugovora bit 6e dovrSen za mjesec dana i zatim 6e biti podnesen Njegovom Veliianstvu na odobrenje. Tada na5 sastanak moZe biti smjesta organiziran. Recite Njegovom Velidanstvu da €e me zate6i u najboljem raspoloZenjubudu6i da taj sporazum mora biti potpun, lojalan i plodan ako ima biti trajan. Pod kraj mjeseca vi 6ete do6i k meni da primite nacrt ali me odmah obavijestite o mi5ljenju Njegovog Velidanstva o tim opeim ^i+^-ii*^,. Pr !arrJ rrrra. s

{ X,

Kralj je 15. oZujka diktirao ovaj odgovor na Mussolinijevu poruku koju mu j e C a p p i b i o p r e n i o d e s e td a n a p r i j e : Uzeij. smo na znanje sa zadovoljstvom - sloji u njemu - jasnocu misli i lojalnost s kojom rg. Mussolini gleda na bitne elemente trajnog sporazuma izmeclu na5ih dviju zemalja. Kako se dini da se slaZemou optim crtama, ostaje jedino za nas da postignemo definitivan sporazum sastavivSi jasan i precizan nacrt. Na naSu Zalost,medutim, todka 2) uvoda, kako ga je predloZio g. Mussolini, naime >da Jugoslavija, meelutim, izjavljuje da talijanski interesi prevladavaju u Aibaniji budu6i da su to priznali i ugovori i Konferencija ambasadorapreteZnostZa svaki politiiki ugovor ,svake DrZave Male Antante, za svaki jednostrani akt kojim se menja 'sada5njapolitiika situacija jedne od DrZava Male Antante s pogled,omna neku tre6u DrZavu, kao i za svaki ,privredni sporazum koji povladi vaZne ipolitidke posljedice, bi6e ubuduCe potre!,aqj9{gggleF,{.rfpl-rs-_t"a{r_ak.Sa,veta Male Antante. Sada5nji politidki ugovori svake DrZave Male Antante sa tre6im drZavama bi6e postepenoi ukoliko je to mogute izjednaieni.< Pakt je osim toga predvi'dio'osnivanjeipry@eradiposteoenoekoordi-n;itrovim ni;anii privrea"i+.-i"Gi6ffidu njih, bilo u Z odnosima s tre6im ,drZavama, a djelovat ee kao pomo6ni savjetodavni organ Stalnog savjeta u njegov,oj orp6ojrpolirtici.Pakt je joS predvidio orga,nizaciju sekretarijata Stalnog savjeta Male Antante, a predvidi'o je i mo-g_u64os,!9gslglni s,ayjet_osniva.-drugg.-"s.tglq9=,_iJi*privrem-ene=grgqtle. Zajednidka politika Stalnog *( savjeta Male Antante ima biti pr,oZeta- stoji u Paktu - opCim nadelima sadrZanim u svima velikim medunarodnim aktima poratne politike poput Pakta Dru5tva naroda, Pari5kog pakta, Op6eg pakta o arbilraLi, eventualne ko,nvencije o razoruLanju i Locarnskih paktova. Uostalom, u ovom paktu ne moZe biti nidega Sto bi se protivilo na6elima i odredbama Pakta Dru5tva naroda. P4je u posebnom dlanu predvi'dio ugovor o ,savflzl!izmedu Rumunjs 3. IV l{tl,)z!qs{E &e41g4llEe

i Jugoslavije od I. IV Wtr;i izmeeluCehosloyaC\e-LlUgos-iivlieJd :t .T-Ir.I-p_lfr) "-,--;.--"-*---.--* ,\\direktoriju Eetiriju sila< koji je preovrtiao r Veii-keBritE11i'9'-g'en"cj9W9.SporazumbibiozakIjuiennadeset godina, a za lo bi razdoblje detiri sile rsporazumnrod,onosilei provodile zakljudke. Prijedlog je predv_i'tlaoi prizqaqjc_Ieviziie ugovora o miru oo dla,nu 19 Pakta Dru5tva nar'oda, jud^"kgst p."r" r l.r"otrrZ utvrtlenoj qlostupnosti za Njemadku, Austriju, Mailarsku i Bugarsku i - Sto je posebno vaZno - jedinstveno zajednidko drZanje >direktorija< u svima medunaro'dnim pitanjirna. Taj talijanski prijediog nai5ao ie na iopozicii'u,drZava dlanica Male Antante i njen poStaini savjet je 26. oZujka ig:s. zdravlja svaki rsporazumizmedu" sila kojim se na prijateljski nadin reguliraju 64

iskljudivo njihovi interesi; 2. ne m,ogu se priznati njihovi sporazumi u od.nosu prema tre6im silama; 3. Mala je Antanta ve6 sada najozbiljnije rezervirana prema eventualnim sporazumima koji bi se odnosili na prava i interese d.rZava ilanica Male Antante; 4. Mata Antanta Zali sto s" ..,:pregorrorima (u Rimu, Parizu i Londonu) posebno istakla ideja revizionistidke politike, lto 6e neizostavno izazvatiodludnu reakciju i oslabiti osje6aj ,povjerenja medu mali;m i velikim d,rZavama. stalni savjet Male Antante zasjedao je prvi put u pragu pri kraju svibnja 1933. godine i tu raspravio pitanje revidiranog (povoijnljeg) koncepta o takvu >direktorijuu ZeIji da udvrste mir lroji postoji izmedu njihovih zemalja, imaju6i u vidu da Pakt Brian-Kelog, koji su oni potpisali (pakt sto su ga 192g.god. potpisali francuski ministar vanjskih posJ:ovaA. Briand i drZavni. sekretar SAD Frank B. Kellog), zabranjuje svaki napad, nalaze(i za potrebno da se, u interesu opste sigurnosti, defini5e na nadin koliko je moguCetainiji napad da bi se predupredio svaki pretekst za njegovo ,o,pravdanje,konstatujuCi da sve DrZave imaju podjednako ,prava na nezavisinost,na sigurnost, na odbranu svojih teritorija 1 na sl'obod,norazvijanje svojih institucija, nadahnuti Zeljom da, u interesu opSteg mira, obezbede svima narodima nepovredivost teritorije njihove zemlje, smatraju6i za korisno da se u i'nteresuopstegamira, stave na snagu izmedu njih,ovih zemalja precizna pravila koja definisu napad, u odekivanju.da ova potonja postanu opstaisto,inomLocarnudiplomatskedemokratskoj Jugoslavijin i drugome, a Rakovski je procjenama tako daleko da je izjavio da 30. studenoga otiSao u optimistlikim dan jugoslavenskog priznanja nove Rusije nije daiek. eini se da su se u Ochyju eiierin i Nindii sporazumjeli o izmjeni lakvih delegala za rcpatlijaciiu i trgovinu, q].!je to PaSii - poslije demarSa Strandtmana - sprijeiio. Izjavio je da joS nije vrijeme za potpunu ob,novu di,plomatskih odnosa s MoslPolitike< o odnosima izmedu Sovjetske Rusije i Kraljevine SHS. eiderin je tom prilikom rekao i ovo: >JoS u 1920 godini mi smo prvi predloZili obnovu odnosa, ali je Jugoslavija to odbila. Od tada pa do Denove nije ni5ta raeleno u tom pravcu. Tek od Denovske konferencije nastavljeni su viSe privatni pregovori. Sada pak pregovaramo da se usvoje neke mere za repatriranje podanika i naSih i vaSih. Posle povratka g. Ninii6a u Beograd ove mere treba da brrdu usvojene, naroiito dolaskom u Beogra'd prcLsLavnika nabcg Crvcnog krsla Korj eSkova.< Na novinarevo pitanje: >Kako gledate na buduCe odnose na3jh dveju zemalja?< eiderin je odgovorio: ,Ruski narod gaji najveee simpatije prema Srbima, kao i prema Hrvatima i Slovencima. Jadanju tih simpatija smetalo je to Sto su protivnici ruske revolucije nalazili pomo6 u Beogradu. Ali kad se jednom ta prepreka otkloni, ne vidim ni5ta Sto bi moglo da smeta dobrim odnosima izmeetu Rusije i Kraljevine SHS.n ND

-t'

eiierin je-19. prosinca 1922. izjavio da je Kraljevina SHS zajedno s Erancuskom, Japanom, Bugarskom, Grikom i Rumu4jpkgg .ranfje sudjelovala u neprijateljskoj koaliciji protiy Sovjetgke Ry"-ij_g a u memorandumu od 30. XIi 1922. eiderin i Rakovski osudili su versajski diktat i ukljudivanje Makedonije, Crne Gore, DobrudZe, i'dijelova Albanije, Dalmacije i Hrvatske u tude drZave, a da se nije pitalo stanovni5tvo 5to Zeli. Nindi6 u svom ekspozeju o vanjskoj politici pred Skup5tinom B. lipnja 1923. nije izridito spomenuo Sovjetsku Rusiju, ali je uvelike uzdizao Francusku i srre Sto je ona uiinila prije, za vri.jeme i poslije rata. Pozabavio se i upitom jednog poslanika koji je s nepovjerenjem govorio o drZanju Francuske. ,eak se poseta prijatelja na5eg naroda Francuskog denerala Le Rona-- govorio je Ninii6 - dovodila u vezu sa stvaranjem jedne nove grupe sila koju Francuska sprema za rat (ditaj: protiv Sovjetske Rusije). Sve je to netaino. a nij.e ni moglo biti taino. Takva jedna ratoborna Francuska koja sarno misli na rat, na5em narodu nije poznata. Ni eleneral Le Ron, niti ma ko dru,gi nije od strane Francuske dolazio k nama u takvoj misiji.. Na kraju je zakliudio da jugoslavenska vanjska politika ima iisto defenzivne znadajke: braniti stanje stvoreno ugovorima o miru i uklanjati sve vanjske te5ko6e unutra5njoj konsolidaciji narodne snage. njihoprizn-ale--Vel$-LBUtan-Ua..Ikrlrja",Fra::cuka,-a Godine 1924. SSS-$-sLr -ar.tg". M"eilii-, na konferenciji ministara vanjskih va priririnl" i eourfrli''irl poslova Male Antante (1924) raspravljalo se i o 1om pitanju i tom se prilikom pokazalo da Rumunjska, eehoslovaika i Kraljevina SIIS imaju odvojene i razlidite poglede na priznanje Rusije de iure. Stoga su se na kraju sloZili da svakoj prepuste slobodne ruke u tom pitanju. Taj stav bio je kasnije samo potvrden na sastanku ministara Male Antante u Liubliani. Aleksanda.r je u razgovoru s t"lii".rrOtrn ambasadorom u Parizu pod kraj 1923. godine, a osvr6u6i se na govor Mussolinija u Komori, izjavio da se ne slaZe s njegovim govorom. Mussolini je naime izjavio 30. studenoga da Italija ne smije priznanje Sovjetignorirati ulogu i znadenje Rusije koja se preporaela i da "za ske Rusije de iure nema u fa5istiikoj vladi nikakvrh zaprekao Ne slaZe se s tim govorom jer misli - govorio je kralj talijanskom diplomalu - da priznanje Rusije ne6e Italiji donijeti nikakve ni trgovadke ni politiike plodove. Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu povuklo je ipak va?an polez: saopeilo je 6. oZujka 1924. da je potitiika misija ruskog poslanstva u Beogradu prestala I da 0e poslanik Strandtman ubudu6e biti samo delegat za pitanje ruskih izbjeglica. Mnogi su taj korak Ministarstva tumadili kao nagovjeStaj uspostave diplomatskih odnosa s Rusijom. Dok se sovjetska vlada sluZbeno iz.ia5niavala za teritorijaJni integritcl jugoslavenske drZave. Kominlclna je upravo 1ih godina donosila rezolucije u kojima ima >sasvim povrinog poznavanja plilika u na5oj zemijio (J. Marjanovi6). Tako je Kominl,erna na svom petom kongrcsLr (1924) donijela odluku da se jugoslavenska drLava, kao l,rrorevina zapadnocvropskih imperijalista, mora razbjti, ali je sovjetska vladina delegacija u Londonu, podetkom kolovoza, j.zdala sluZbenu deklaraciju vlade SSSR o medunarodnim pitanjima. U njoj se vlada izjaSnjava za federativno preuredenje drZave (S1ovenija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Dalmacija) da bi se izbjegla opasnost od rata. Osim toga, a za istu svrhu, predlaZe se dalje da se Bugarskoj omogudi tzlaz na Egejsko more i vrati juZna DobrudZa (koju drZi Rumunjska), te da se provede i neka revizija u prilog Madarske, a na Stetu eehoslovadke i Rumunjske, s tim da Rumunjska bezuvjetno rirora vratiti Besarabiju Rusiji. 74

Nova vla'da Lj. DaLvidovi6a s ministrom vanjskih poslova V. Marinkovidem u pristupnoj deklaraciji u Skupitini najav,i_lgje obnovu odnosa sa sovietskim paSavezom kad Rusi ug\_lqde svoje pogled" t--ea*iffi

5i6, u-It-riTici;oti5a;tako a;ieko-atT;uje";a;1il*R;iiji

;dilurskan banda,

a da Jugoslavija ieka vladu koju ho6e ruski narod. Marinkovie je neSto kasnrje izjavio da >idemo ka priznanju Sovjetan, a1i je pr:i tom spominjao i lavnopravne pregovore. No ubrzo je vlada morala uvidjeti da su otpori presnaZni i napustila je svaku inicijativu u tom pravcu. NovA-P-.q;]-6_P;&.(Svfg9ya--lllada s Nindi6em kao ministrom vanjskih poslova nagla5avalaiejy.qj_a.!Ub!.ljj_e.y1i_k5_[rv i Nindii se u Rimu prilikom sastanka Vije6a Dru5tva naroda sastao s britanskim drZavnim sekretarom za vanjske poslove sir Austenom Chamberlainom i novinarima 14. prosinca 1924. izjar.io da je nova Pa5i6eva viada antiboljSevidka i da stvara takvu frontu. To je imal.o p o s i u Z i t i i k a o p a r o l a z a p r e d s t o j e 6 e i z b o r e u v e l j a i i 1 9 2 5 .g o d i n e . I d u 6 e j e g o d i ne o'pozicija jednoglasno zahtijevala od vlade - prilikom Niniiteva ekspozej a 25. oLujka 7926. - da se prizna Sovjetski Savez. U raspravi o vanjskoj polil ici minislar N. Pcric jc izjavio drr sc nijc plumijenilo drZanje Kraljevine SHS prema Rusiji. Ono se krelalo - i;:;javio je periC >izmeclu Zelje da sa velikim ruskim narodom imar-no uvek najintimniie i bratske veze, i neizvesnosti da li je tada5nji rcZim u Savezu Socijalistiikih Republika konsolidovan, kao i da li je bezopasan u svojoj agitaciji. I bas zato 3to nas rukovodi 'nadelo nemeSanja u ruske unutarnje stvari, moramo izjavili da nije lako do6i do zakljudka da je danasnje stanje u Rusiji dovolino odredeno i jasno da bi mogli doneti o,dluku o njegovome priznanju. Mi 6emo posmatra'Li i paZljivo pratiti dogadaje. . . znajudi da 6e na5 narod pozdraviti dan kada ce mo6i uspostaviti one odnose koji su oduvek postojali.< Ministar vanjskih poslova u Vuki6eviCevoj vladi. V. Marinkovie istupao je po,mirljivo prema Italiji, a o Sovjetskom Savezu rekao je ovako: trgovadkih veza nismo imali ni onda kad je Rusija bila uredena zemlja i kad je imala neku proizvodnju, a kakve veze rno?emo imati sada? MoZemo 1i kupovati njihcve brosure? To je samo jedna pripovijetka, trgovadke veze sa sovjetskim Savezoml Kralj Aleksandar proglasio je svoju osobnu diktaturu 6. sijednja lg2g, a konferencija ministara vanjskih poslova wtate anfante,;Ar-rzana u-Ee6gil-du u svibnju iste godine, izrazlTa je stav da Mala Antanta u pitanju razoruzanja stoji ivrsto uz Francusku, vode6i u prvom redu raduna o sigurnosti i drZavnoj obrani. Pri tom su obnorziii medusobne savezniike obaveze potpisuju6i novi ugovor na pet godina. Dodirnuli su, u raspravi, i pitanje uspo{ar,-e-_gd.-o-ga s SSSR,-_za Sto se zil.agala d*q"r-F:gi"k__glt*ry Slolili su sc na kraju da nemaju ni5ta mijenjati u ranijim odlukama. Dakako da prvih godina tliirtal ulc lirul.irr Alt.lisrrrdla ,lji.:-rlpglq_[l] l_Liq.i . o ptiznanju--Sovjetskog"Savez.4 i evenlualnoj uspostarzi diplomatskih ocliosii,

pg++.*. kt4l*!ry"l9lil91$odin e usp ostavi o >usl avnost < i po5ao p ones'lo 3.1i liberalnijim smjErorn.sldle su se ocrtavati konture i nor-ih vanjskopoTiEEE-itr-iffi gfr6n-65ffza TeZ'ih:I u vezi s eventualnim priznanjem sovjetskedrZave pojavljirral i s u s e n o v i m o , m e n t in a p r a g u 1 9 3 3 .g o d i n e k a d j e u F r a n c u s k o j- t a d a t e k p r i vidnom hegemonu u Evropi - i nienim saveznicima stala jadati spoznaja o potrebi i vanjskopolitidkoj korisnosti,politidke suradnje sa Sovjetskim Savezom. Tom razvoju uvelike je pridonio qglazak dlgamidnog i vehementnog,ali i lukavog i proradunatog voele nacionalsocijalista Adolfa Hitlera na vlast u Njemaikoj 75

lr r i;. .t

-

i

(30. I 1933). Francuska je diplomacija dobro nsjc'tiia a u Berlinu je dugo vremena sluZbSvaojEdai od njenih najboljih diplomata: Andre Franqois-Poncel - da Briieti opasnosl-.::+enom-sjstemu.-u-Eyropi sve-.ri*e-nagii stoga-je-*ta}a njati k]asidnojlqfrm]{rlraZ-€atu saveznika u-veUkoj-drZavira.-jslqkU-(Busiji, odnosno SSSR). Francuska se diplomacija nadala da 6e tako na6i osiguranje od Hitlera i da 6e joj poti za rukom da na istoku stvori lanac drZava u kojem bi se naLazio i SSSR. Zato je E. BeneS imao potpuno pravo kad je ovako izrazio tu misao: evropska situacija bit 6e potpuno izmijenjena ako Rusija definitivno zakoraii u evropsku politiku, posebno ako utle u DruStvo naroda. Time 6e nastati nova ravnoteZa. Francuska u svom sporu s Njemaikom neee prilikom s\/akog sukoba stajati pred dva arbitra: Engleskom i Italijom, koji je uvijek gone na komprbmis, nego 6e uz Malu Antantu i drZave Baikanskog pakta imati joS i Rusiju s kojom moZe manevrirati. . . I sovjetska dlplomacija nalazila je sve vi5e dodirnih todaka s Francuskom kad se dolaskom nacionalsocijalista na vlast (1933)bjelodano pokazalo da dotada5nja linija suradnje (Rapallo) nije vi5e mogu6a. Zato su sqyj.C!_s.kl_giplomati poku,laLi da.l4plky? normalizira odnose s drZavama ilanicama MaIe Antante i1u je znaiajna izjava sovjetskog diplomata u VaiSavi Anlonov-Ovsjenka koji je po nalogu svoje vlade, u razgovoru s iehoslovadkim poslanikom V. Girsom, izjavio da je Sovjetski Savez spreman da normalizira politidke odnose s Malom Antantom. Kao razlog za to naveo je zainteresiranost sovjetske vlade za dobrc odnose s ovim blokom drL,ava. Sovjetski je predstavnik spomenuo i Jugoslaviju. dodav5i da izmedu SSSR i Jugoslavije ne postoje nikakve ozbiljne nesuglasice koje bi prijeiile njihovo zbll1avanje i zato bi beogradska vlada politi-ki mogla samo dobiti u tom uredenju odnosa sa Sorrjetskjm Savezom. I u razgovoru s iehoslovadkim rninistrom vanjskih poslova Beneiom u Zenevi poietkom tipnja 1934. sovjetski je komesar za vanjske poslove M. M. Litvinov izjavio da 6e SSSR pruZiti potporu drZavama Male Antante pred diktaturama (iitai:Njemaika i Italija) kako bi se tako saiuvali. rezultati poslijeratne revolucije. Sovjetska 6e diplomacija stajali na strani Male Antanle pri rje6avanju reslauracije govorio je Litvinov Habsburga i >Anschlussa. i ona se u potpunosti slaZe - sa stavom 'drL,ava ilanica Male Antante da se velesile ne mijeSaju u balkanska pitanja. Prijedlog B. Mussolinija o dlrektoriju detiriju velesila izazvao je nepovje'renje i proteste u drZavama Male Antante koje su odmah potraZile oslon na drugoj strani.: prilikom svjetske ekonomske konferencije u Londonu Rumunjska, eehoslovaika i Jugoslavija (Mata Antanta) te Turska prihvatile su sovjetski prijedlog i 4. srpnja 1933. potpisale Konvenciju o tlefiniciji napadaia. Taj akt bio je vrlo znai,ajan po to'me Sto je to ,prvi put u diplomatskoj historiji Evrope u meduratnom razdoblju da su drZave Male Antante zakljudile i potpisale zajedno jedan akt s drZavom s kojom do tada nisu imale sredene odnose. To medut.im, samo po sebi, nije joi znacilo i obnovu diplomatskih odnosa i iz.ridlto priznanje Sovjetskog Saveza, ali posredno priznanie svakako jcst. Sa sastanka Stalnog savjeta Male Anlanle odrZanog u Sinaji u drugoj polovici lujna iste godine - kojem su pred kraj prisustvovali i rumunjski i jugoslavenski kralj (Karol i Aleksandar) - bilo je na zavrletku objavljeno saopcenje za Stampu u kojem se navodi da su tri ministra prije svega pregledali redom medunarodnu situaciju i pri tom utvrdiii sa Zaljenjem da ekonomska konferencija u Londonu nije dala Zeljene rezultate; bi.li su jednodu5ni u ocjeni opte politidke i ekonomske situacije u Evropi koja, s jedne strane, pokazuje neko JO

,---r-r#it:il

p o b o l j 5 a n j e ,a s d r u g e s t r a n e z n a k o v e r

strana paZljivo je ispitano u svjetlu st pakt Male Antante i kojem tri drZav _se na kraju _ sloZio se o proc( I1,2" ratifikacijskih instrumenata tek potpir

l{:ll##rffi ;:*l"*".ii;ril i da se pokazali slabi piema Sf_ . ->bismo ieti bi mogli smatrati da to radimo zato I . . .argumentehrvatskopitanie< nije takvo da bi moglo zaprijetili opstanku driave, odnosno da Hrvatska nije drZava u drZavi i da se hrvitski narol osje6a kao ravnopravan ilan te drZave, a posebno se istiie kvaliteta jugoslavenske voiske i tvrdi da je jugoslavenski vojnik - bez obzira iz kojeg je narodnog stabla - po svom odgoju i izobrazbi sigurna garancija dvrstoCedrZavne strukture prema unutra i prema vani. Dalje se tvrdi da je jugoslavenska drZava izgratIenafrancuskimkapita1omidajerazumljivojugqc!@ jateljstvo, ali ono ne .$._oj,e-.*B_9-d15,r;r. jer se srr" __za_darc-tLbqgt_r. "i59_-bledf-Zbqg_ francuskih-nastojanje da-dode--do 'bliZenja s ililiiom, a i zbog di"le"-i;-s6Francuska u ekonomskom pogledu nije mogla pruZiti Jugoslaviji potrebne garancije, pa je Jugoslavija stoga uputena na Njemadku i njena nacionalna ekonomika zavisit 6e od toga koliko 6e za nju biti otvoreno njemadko trZi5te. Sve ovo, kao i iinjenica Sto izmealu Njemadke i Jugoslavije ne postoje nikakvi razroziza sukobe, stvara preduvjete zauLu njemaiko-jugoslavensku suradnju. Jada veza nije samo moguca, nego i prijeko ,potrebna. ona se mora probiti na privrednom polju, a mora biti privedena kraju i na poli.tidkom. Jedino pitanje koje u interesu njemadke aktivne vanjske politike treba dodirnuti jest odnos Budimpeste prema Beogradu. rma znakova koji pokazuju da su u Beogradu potpuno sprernLnida se rasdiste losi od,nosis Madarskom. Njemadka je diplomacija u tome prikladan posrednik. stoga ,seu referatu dolazi do ovih programskih zakljuEaka: 1. produbljivanje jugoslavensko-talijanskih suprotnosfi. (budu6i da samo konsolidiranje tih su,protnosti pruZa Njemadkoj izjednadenje snaga na jugoistoku) koje leZi u njemadkom interesu; srpanjski (neuspjeli) pud nacionalsocijalista u Austriji s prijetnjom tali.janske intervencije potvrduje ispravnost ove teze; 2. hladenje odnosa s Francuskom, koje je poielo na privrednotrn,mora se nastaviti na vojnom polju; suradnja u voj,nim stvarima ne bi trebalo da naielei na kakve tesko6e,jer za nju postoje kako ,per,sonalnitako i stvarni preduvjeti; ovim se putem mora posti6i to da se visoki vojni krugovi Jugoslavije, 82

ts--=

koji dijelom jos uvijek stoje pod snaZnim francuskim utjecajem, pribliZe njem a d k o m s t a j a l i 5 t u , k a k o b i s e o m o g u C i l au Z a s u r a d n j a s n j i m a ; z a t o b i b i l o potrebno uputiti jednog vojnog ataseja samo 1rBeograd (Jugoslaviju); B. mora se dalje intenzivirati otpoieto zbliZenje na ekonomskompolju, u ,gr"rrl" politika sto je vodi Njemaika pruZa mogucnosti za to; njemadka strana mora i moZejugoslavenskoj drZavi jamditi preuzimanje njenih pretezno poljoprivrednlh proizvoda; e k o n o m s k av e z a m o r a b i t i t a k v a d a p r e o r i j e n t a c i j a J u g o i l a v i j e n a d r u g a t r Z i 5 t a b u d e o t e z a n a ,a p o m o g u 6 n o s t iu d i n j e n a i n e i z v o d l j i v o m ; 4 - V a n j s k o p o l i t i i k i ured ima 'direktnu vezu s jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova B. .Ievtieem; mogu6e je i poZeljno tu vezu produbiti osobnim dodirom. Dakako da talijanska strana nije otvoreno istupala protiv nagovjestaja njemadko-jugoslavenskog zb71lenja,ali je njemadki ambasador u Rimu u. von Hasse] imao informacije od jednog svog povjerenika bliskog talijanskoj vladi da talijansko Ministarstvo vanjskih poslova (palazzo chigi) sa zabrinutoiCu glega na taj proces i da misli da zbliZenje Reicha s Jugoslavijom - koja se s ltalijom u poslijeratnom razdoblju nalazi u stalnoj zavad.i,kojoj epilog moZe biti r a t - m o Z e n e g a t i v n o u t j e c a t i n a t a l i j a n s k o - n j e m a i k e o d n o s e .p r e n r a t o m a m basadorovu izvoru Palazzo chigi ne shva6a cla Njernaika slupa u pregovore koj i m a j e c i l j c t a t a l i j a n s k o g n e p r i j a t e l j a J l ' r ' l v . r i u r r j e r n a d l < r ipgr i j a t , e l j a .

V anjskopolititki koncept Knezu puula Knez Pavle kao prvl. namjesnik - nakon atentata u Marseilleu na lo p_i_tanjqAlbanije izmenjena su ,pisma, diji se ,smisao ogleda u garantiji nezavisnosti albanske drZave. Ove su izjave potpuno u duhu naSe tradicionalne p o l i t i k e p r e m a A l b a n i j i . N j i m a s e n e d i r a u p r o S 1 o s t ,a l i j e i n a d e d o b i j e n j e d a n povoljan tekst koji je raelen po modelu Zenevske deklaracije o nezavisnosl.i Austrije od 1922. godine.< lila dnevnom redu rasprave izmedu Praga, B,ukuresta i Beoglada u lo vrijeme nalazilo se zakljucenjg_Jilggjra_ssayezu (>ugovora u ietvero.) izmedu Male--An!a41c-l -Era4c-[ske - sto je osobito forsirala dehoslovadka diplomacija i o njemu se raspravljalo i na sasfan Antante 1. i 2. IV 1937. u Beogradu. Tu su se sva trojica (Krotta, Antonescu i Stojadinovii) sloZili da odluku o tome odgode dok 4e vide { govora izmedu Praga i lovici Travnja, ostao je bez uspjeha, a poslije sastanka ministara Male Antante u Sinaji 4. i 5.

V.,193J,, Uto i" r.y"t o- p"Zlii vISp

jrrro d" M"1u A.t".tr

,ro

n r sIa_rl€r+f+e41.

Njemadki je ministar vanjskih poslova C. r,on Neurath u ljetu 1g3?.posjetio Beograd, a jugoslavenski poslanik u Berlinu cincar-Markovi6 prenio je Stojadinovi6u informaciju o odjeku tog puta, kako mu je to povjerio Goring. >U svome referatu kancelaru Hitleru g. von Nojrat - pi5e Cincar-Markorzi6- narodito je istakao da su IJj. K. V. Knez Namesnik i Pretsednik JugoslavenskeVlade najbolji garanti za produi.enje politike prijateljskih odnosa izmeelu Nemadke i Jugoslavije, a1i u isto vreme izneo je i sve ozbiljne tesrko6e,na koje lidno nailaze i na koje ee i ubudu6e nailaziti sa mnogih strana u sprovodenju ove politike, a narodito od ,strane Francuske. Stoga g. Nojrat ponovo naglasavao da 6e biti potrebno da nemadka vlada u svakoj priiici bude spremna da u konkretnim situacijama ukaZe svaku pomo6 vladi g. Dr Stojadinovita. Hitler je i ovoga puta odmah izrazio svoju gotovost pornoCi Jugoslaviji u sludaju potrebe.<

Stoiadinouifuupad Posljednjih mjeseci 19:l_gS{b_"__SlSjed!+p-"-j_6-. jq._o_b_ryas gla:zne..prjiestotnice Zapada (Par"iz.i.London). U Parizu je produZio--v-a-ljanosl-francr.r.sko{+rgsslavenskog ugovor"-:-.P.{!3.eu-q-ty-u-Z-]*9.2? godine, a u Londonu razgovarao s premije98

rom N. chamberlainom i A. Edenom. pqsjeJlo ig i Rim i fom plilikom, u razgovorim-as Mussqlinijem-6. i ?. prosinca, odmah naglasio cla Jugoslavija namjerava i dalje i6i putem ocrtanim u Beograciskim ugorrorima. Izjqvig- je Duceu da je od kneza Pavla ovlaste-nda,izjavi cia se Jugoslavija ubudu6ei u bilo kojoj poiitidkoj situaciji, ne6e nikada n,a6iq taboru pra-ly italge Sredinom sijednja. 1938.Stqj_AdinS-v-i6 le otpqtqv.qsu Njemaik,u i na prima_ nju kod Hillera ir. si.jednja 1938. izjavio da krarjevina Jugoslavija ne6e pr.istupiti nikakvu bloku i da ne6e primati nikakve obaveze-proriv-Niemadke. Hitler je z-auzvratizjavig da Njemadka nelna nikakvih teritorijalnih zahtjeva ni na Jadranskom moru ni na Balkanu. Njene su {eZnje usmjerene prema sjeveru. Politidki, Njemadka ne tezi izvan granica Austrije i zbog toga postuje i poStovat 6e nepovredivost jugosiavenske granlce. Hitleru je po51oza rukom da provede 2>Anschluss< i pripoji Austriju Reichu (13. III 1938),a ciano je - nakon Hitlerove posjete rtaiili - porudio Stojadinovi6u da im je Hitler, u toku posjete, izjavio da je stara Austrija propala jer se bila uputila na Jadran i Sredozemnomore; da o,n osobno (Hiller) neae utinitl tu istu pogresku i da stoga danasnja Njemadka nema nikakvih teZnji pravcu u J a d r a n a i S r e d o z e m l j a .A s p i r a c i j e N j e m a i l < e u p r a v l j e n e s u p r c m a B a l t i k u i istoku, ocinosnoprema sovjetskom Savezn. u veneciji su ciano i Stojadinovi6 18. iipnja razmatrali situaciju i Stojadinovi6ie izdvojio iehoslovaiko pitanje k a o n a j v a Z ' n i j eo d s v i h . c i a n o m u j e i z l o z i o s t a v R i m a s k o j i m s e s t o i a d l n o v l 6 sugiasio i stao uvjeravati ciana da 6e i Jugoslavija - dode ii do krir", a Italija ostaneskrstenih ruku - uraditi to isto. Ni u kojem sludaju ne namjerava svoju zemlju uvu6i n sukob s Njemadkom kako bi pokuiao spasiti ,umjetnu i nepiij a t e l j s k u e e h o s l o v a d k u < ,a j o s m a n j e p o s i u z i t i F r a n & s k o j kola je otvoreno n e p r i j a t e l j s k i r a s p o l o Z e n a, p r e m an j e m u o s o b n o .T r a Z i s a m o o d I t a l i j e da utjeie na Madarsku da ne bi bila pokrelad napada na eehoslovadku. u talPo njegovu [Stojadinovi6evu- n. K.] misllenju Nijemci imaju na umu ovakvo nizanje problema: Austrija - ve6 rijeseno; Sudeti - u tokr-rrjesavanja; kolon i j e - z a s a d o d g o e l e n op;o l j s k i k o r i d o r - o d g o i i e n s i n e d i e i n a k o n c u i z \ a z na Jadran, prem'da tu stvar totiko odludno nijedu svi odgovorni krugovi, da se zaista moZe sr-lmnjatiu njihove namjere. Rekao sam mu-- zapisao je ciano - da takva namjera ni u kojem siudaju ne rezultira iz dosadasnjeg drZanja Nijemaca, ali StojadinoviC smatra da tu stvar ne bismo smjeli rposveizgubiti iz vida; Itaiija i Jugoslavija, usko ujedinjene, moraju uvijek budno pr"titi ,r;"madku politiku. sve to, naravno, zadrlavaju(i i darje naj6vrs6e prijateljske odnose's Berlinom, ier obje drZave namjeravaju da odrZe kao bazu svoje meclunarodnedjelatnosti suradnju i prijateljstvo s nacistidkom Njemadkom.,< Sto_ jadinoviC je zamolio ciana da prenese Duceu da >Jugoslaviju smatra kao drZavu povezanu s Italijom vezarna jadim nego sto su one koje bi mogle proiste6i iz plsanog saveza; uostalom Sto se tide saveza, ako to okolnosti zatra/ze, taj moze biti ostvaren u roku od nekoliko sati.< U Soiunu su dri,jlve dlanice Balkan_F_lpg'sporazunul.f,1. srpryja_1-91.8^_.zak1ju_ iil-t,If-9-lal9!ll*F*gggrgk-p,m"lp.rr"m-je- ilug-arsko; priznata ravno,pravnost u naoruzanJu, a tstovremeno postignut i sporazu!+.g..n9p.Iibjegay"niy sili, dok je savjet ministara Male Antante o,d.rZaosvoi po;lFa"ji na Bledu od 21'.fl6 )l'. vIIi 1938.Na toj >sjednici od pokapanjau - kako ""Jti""r. bi je stari Dubrovdani nazvali - bio je zakljuden sporazum i s Maelarskom kojim joj drZave qa

ilanice Male Antante priznaju ravnopravnost u naoruZanju, svi, zauzvrat, odriiu primjene sile u uzajamnim rtdnosima.

a istovremeno

se

Nije trebalo dugo iekati na di,plomatske pobjede Hitlera: konferencija u MtinchenqU"__29. rujna 1938, p1gp_qstila je Sudele H!!le1-u, a time zapedatila s.udbinu eehoqlovadke. Stojadinovi6 - siguran u uspjeh - raspisao je skup5tinske izbore za d.an 11. XII 1938, a knez Pavle je uoii izbora oLputovao u London da se tamo prtsa.. vjetuje s britanskim premijerom N. Chamberlainom i ministrom vanjskih poslova lordom Halifaxom. Zanimljiva je s tim u vezi ocjena Sto ju je o lom putu kneza Pavla dao Sef Zemljoradniike stranke J. M. Jovanovid. >Njegovo Visodanstvo Knez namesnik nalazi se u Londonu sa svrhom da sa tamoSnjim politidkim faktorrima ugovori dalnji pravac spoljne i unutra3nje politike naSe zernlje. Naroiito 6e Njegovo Visodanstvo Knez nastojati, da rpridobije Englesku za jednu politiku, koja bi efikasno spredila dalnje ekonomsko ,prodiranje Njemadke u istodnu Evropu. Engleska 6e svakako na 1o pristali, 1im prc. S1oje takva politika u liniji njene sopstvene politike. Ona ve6 radi na tome da stvori koaliciju dri.ava i naroda, koja bi zaokruLila Nemaiku. U tu koaliciju ulaze D - ^ - ^ "u^DrA-d^) rL + ^ r : i ^ J' -g' g o s l a v i j a i R u m u n j , s k a , a k a o z a s e b n i b l o k i R u s i j a s P o l i I r dlrL Ldrr,ld, skom. Sporazum, koji je nedavno potpisan u Moskvi izmedu Rusije i Poljske prva je ka,rika u torn lancu.o Kritizfta Stojadinovi6a koji nije za takvu preorijentaciju i Jovanovi6 dalje kaZe: >Dr. StojadinoviC je i doSao na vladu godine 1935 po Zelji Engleske i sa taino odredenim program'om spoljne politike. Do An5lusa radio je u smislu toga programa, posle toga on ga je prekoraiio i naiu zemlju je viie vezao za Nemadku. P,rirodno je da drr.lgu politiku, protivnu ovoj, on ne bi mogao 'da vodi. Zato treba da se makne.< Taj je prvak zemijoradnika - upu6en iil netr,pu6en - ipak toin,o prorekao rasplet na koji nije trebalo dugo dekati. Ciano je ponovno de:e-o_-"-Ul*eslaviju u sijedngu_Ji!9, kako je to i bilo dogorzoleno u Veneciji. Razgovarao je iesto, dugo i vrlo povjerljivo sa Stojadinovi6em na Belju, a u Beogradu 'ga je primio u audijenciju i knez Pavle. Stojadinovid mu je povjerio da je posve miran Sto se tide unutra5njopolitidkog poloZaja i osobne situacije. Hrvatsko ,pitanje, doduSe, postoji i ono se rie moZe rijeSiti u kratko vrijeme. Jedino godine i niz generacija mo6i 6e promijeniti sada5nje dinjenidno stanje koje podsje6a na dugotrajine sukobe izmedu Bavarske i Pruske, ili izmedu juga i sjevera Italije. Uza sve to Stojadin'ovi6 je uvjeren da 6e u trenutnoj parlamentarnoj situaciji poslije izbora mo6i poduzeti prikiadne mjere za poboljSanje situacije i. na tom planu. Najve6om energijom provodi stvaranje i organiziranje Jugoslavenske tgd1kel+ejqgnl1. Potvrduje, da Njemadka nema nikai tqrana, koji Fr,ihrer smatii'fahjaftkim-m&; 2-,N jem-aih_a-_ol_oylga_v_eEy._egtasine._o*n j nj"e..Taj se problem nikako ne tide ni njema 3. Prima na znanje izjavu Italije, da se ne moZe desinteresirati u vezi s eventualnim ,modifikacijama status quo-a u Hrvatskoj. Dodaje: kao sto se Italija desinteresirala za iehoslovadko pitanje, koje je Njemadka rijesila u vezi sa svojim potrebama i interesima, tako 6e ;sei Njemaika stopostotno desintere_ sirati za h""_qtsli. ptlggle, iim se pojavi, i ItaIjl pp-ep_gg!!!i _n_!9,s-ol_! $9j_9*n_1e.< Cianu od 20. oZujka isprida Sto su iimu >stanovito iznenailenje< i da o Lpodjeii.,sfera. >Vama je poznata rmacije - da je u svim pitanjima mi5ljenje Rima i da pre,ma tome nikada voditi p,olitiku neovisno od nepromjenlji.vi zakon na5e vaniske

teresiramo zahrvatsko pitanje,te 6emo ;iliil,i"*-tT " samo u vrlo uskoj vezi s talijanskim Zeljama.<

fi:j'il;liTii;

Mussolini nije htio zaostati za Hitrerom pa je ?. travnja zqpo-s,ieg Atbaniju, p-otezrojrJe posebno leZao na srcu njegovu zetu cianu, :"?fi;;";rtT *i"l slanik u Rimu B. Hristi6 dosao je na t-o,-samosluZbouljudno, " upitati: na kojoj -Jugoslavijom se osnovi talijanska v_lada namjerava sporazumjeti s u u"ri , o k u p a c i j o m A l b a n i j e . _ c i a n om u j e o d g o v o r i o d a 6 e t o p i t a i j e raspravrti na sastanku s novim jugoslavenskim minisirom vanj,skih po.iou". Hristie mu je postavio i >osobnoFall weissgarantirane drZaveu porput Grdke, Rumunjske i Turske - kojima je u meduvremenu V. Britanija ponudila garanciju - nego bi sebi osigurali leda. U toj igri, kao kod Saha, moZemo radunati s dva >,pionaKad kuche das napada na Poljsku - a taj 6e momenat nastupiti kad izbije neki teZi incident ili kad Njemadka zaLrati od poljske cla odrerli svoi poliliiti stav - niemadke c e s n a g ei s t o v r e m e n op r i j e 6 i u n a p a d n a s v i m l o i k a m a g r - a n i c ei, 1 , op r e m a c c n t r u P o l j s k e , p r a v c i m a k o j i s u v e e u n a p r i . i e cu l tv'deni.n Drlj", r:ekao.iccianu d a P o l j s k a p r e d s t a v l j a p r i i e t n j u N j c m a i k o j i p r e m ; r 1 . o m eo s o v i i r i . e a [ k a r , lt r i N j e m a i k a v o d i l a p o l i t i k u m i l a i s u r a d n j e s I r o l j s k o r n ,t o n e b i i z l c m e l j a r n o g l o i z m i j e n i t i s i t u a c i j u ; l < a d b i s e j e d n o g c l a n a N j e m a d k a i I t a l i j a - a . s i g u r . n oj e d a 6 e s e j e d n o g d a n a n a c i - n a s l e u b o r b i s a z a p a d n i m c l e m o k r a c i j a m ap, o l j s l i a bi iskoristila tu priliku da Niemaikoj zarine noZ u leda. Njema8ka ," prl,rru Poljskoj nalazi u istoj situaciji kao Italija prema Jugoslaviji. ijostoje nosum,nji.i,i * ovdle se raalio o tajnim pregovorima okondanimzakljudeniemnjemaako-so. vjetskogugovora o nenapadanju23. kolovoza1939.koji .je sadrZavaoi ta-jniprotokol o dlobi utjecajnih sfera izmedu SovjetskogSavezai Njemadke.

znaci da 6e Jugoslavija saduvati svoj stav neutralnosti prema Italiji tako dugo dok poloZaj Italije ostane povoljan. pojave ri se tesko6i, Jugoslavija 6e je napasti s leda. Zbog toga Hriiler savietuie Italiji da_ir\_or!sti_p111qp4ii4u dL 1as_ koma-da Jusor,b"_tj.r i 4u@ Sutradan isu nastavili razgovor i Hitler je u izjavama bio jos odludniji. Ponovio je vi5e ili manje ono sto je cianu rekao dan ranije i istakao potrebu da se pitanje Poljske rijesi definitivno. Izmeclu ostaloga rekao je i to da je Italija po svom geografskom poloZaju dominantna siia Sredozemlja i da 6e ona morati pro5iriti svoje ,djelo na obalama Sredozemno.g mora. Ne postoji neka mogucnost ,sukoba izmeatu dva irnperijalizma (Rima i Berlina). Nj"-iet, e" prijeci u akciju protiv Poljske iim bude mogu6e; akcija 6e biti brza, odludna i nemilosrdna; zapadne sile ne6e intervenirati. A ako bi intervenirale (a to je hipoteza koju on smatra nemogu6om), to bi znadilo da su odluiile da ,^r^t" s osovinom.i ne bi prema tome propustile da proteknu te godine priprema i >>pauzenaklone neutralnosti<

J yc.rska-je vlada odmah pohitala da objavi izjavu o neutralnosti u tom sukobu (2. rujna 1939),ito je u novim uvjetima lrat s vetikom Biilinijom i F . a n c u s k o m ! ) o d g o v a r a l o N j e m a d k o j . H i t r e r u j e , d o d u s e ,p o s l o z a r u k o m da pt'egazi Poljsku, all su na popriitu ostale zapadne demokracije. prije nego Sto n j i h p r l s i l i n a k a p i t u l a c i j u , i l i b a r e m n a g o d b u ,H j t l e r n i j e i m a o n a m i e r . ud : l s a m prenosi 1a! na Balkan i izazove s njim rpovezaneteiitorijalne promjene. Zato je od tog iasa njegova politika prema balkanskim i podunavskim driavama bila konzervativna, dok- s-e--D_ugskao "nezara6ena strana< nij-e htio, u mislima i planovima, odre6i ideje o,.dizanju ustanka u Hrvatskoj i razbijanju Jugoslavije. leutralnost odgovarala je i zapadnim demokracijama, a lond o f f i c e b i o j e r a d a s r i j o m z a d o i ' o l j a n .T a d a s n j i p r v r J o r J a d m j r a l i t e t a w i n s t o n c h u r c h i i l i z j a v i o j e u r u j n u 1 9 3 9 .j u g o s l a v e n s k o mp o s l a niku u Londonu Subboti6u da jugoslavenska neutralnost zapravo spredava Nijemce da pridu engleskom Sredozemnom moru. on je smatr.aoda neutralnost Balkana zavisi od neutralne Italije I predlagao da ie stvori blok neutralnih drZava koje bi se zajedno suprorstavile eventualnoj njemaikoj agresr.;i. I Italiji je dobro dolazila neutralnost Balkana da bi i sama mogla ostati neutralna, Sto je talijanski ambasador u Berlinu otvoreno priznao tamosnjem jugoslavenskom poslaniku I. Andri6u. Nose6i se mislju da je J eni ne Grdka), Mussolinj.je u?nastojao da ipopravi odnose s Atenom i stoga rugoj poiovici rujna bilo objavljeno saoptenje da 6e se talijinske i grdfe trupe povuci s grdko-albanske granice clublje u unutrasnjost kako bi se tako javno oditovale ,miroljubiven namjere talijanske vlade. Talijanski amibasador u Parizu saop6io je tamosnjem jugoslavenskom poslaniku B. puri6u da Italija Zeli stvaranje bloka izrnedu Madarske, Jugoslavije, Grike, Bugarske i rurske i da to povladenje tru,pa predstavlja 'poietak akcije kojoj je cilj da stvori takav blok. No odmah poslije povladenja tih trupa ciano je i"opelo zapovjedniku talijanskih snaga u Albaniji generalu Alfredu Guzzoniju da se njegove trupe u Albaniji povlade jer Grika i ne stoji na putu fasistidkoj Italiii, nego iskljuiivo Jugoslavija! eini se da je j a imala sv.gi-pl4n-(ve6u lipnju 1989)neutfgl+gs bloka koji ugoslavije,ftadu"ik", numunjske i liugar:-_ s k e , ^ a l i o d n j e g a n i j e b i l o n l s i a . N a i a j p r a n n a d o v e z i v a os e r u m u n j s k i p l a n (Gafencuov plan) koji se temeljio na ideji da se drZave dlanice Balkanikog sporazuma' Bugarska i Madarska obaveZu da 6e se uzaja,mno uzd,ri.altocl napada u ratu. o njemu se raspravljalo, t . s a m M u s s o l i n il e l b . r u j n a i z j a v i o d a Z e l i s t v a r a n j en e u l r a i n o g b l o k a n a B a l k d i u - T o f f l f F o d v o a s t v o mI l a l i j e s a d u v a o Balkan od iata, sto ie piihvacao i britanski Foreign office pod uvjetom da taj blok sprijedi utjecaj Njemaike i sssR. u Beogradu su 28. listopada saop6ili talijanskom poslaniku da rumunjska vlada predlaZe stvaranje balkanslkonsolidaciji< Evrope, izjaviv5i 4.a p-e*J-_Uggqlay-ijiplg2a pril,ika da dobije osigura,npdloZaj u Evropi. i to pomoiu pakta o ryry_pad_qffiBto-bf g-a zak-ljuilaT-Tfdlil-om i Njemaikom;T-rrrogiia6-je-iA fiAied;im uvJetima i dalje radi konsolidacije 114

sigurnosti

Jugo'slavije. J"gg:_l",rjg -b-i"-_9F,igl".ip_ge,*d*o,bda-"izlaa,na_E-e.qjs_ka_lqgre dime bi jugoslavenski problem bio definitivno rije5en. Njemadka 6e _(Qglun;,. u svako'm sludaju provesti mjere koje planira, bez obzira na to kako 6e se Jugoslavija odnositi iprema njenim prijedlozima, aIi je ulpozorio istovremeno na to da (.e za tri mjeseca situac,ija moguce biti manje povoljna nego sada. cincar- M a r k o v i 6 s e z a c i j e l o v r i j e r n e > r a z g o v o r a . Prema svemu -kaL,e na kraju PeSi6- dono,simovaj zakljudak: Stare5inski kadar na visokoj visini, sa velikim samopouzdanjemi verom u sebe,kao i ratnirn iskustvom; Vojnik o'dliian kao borac; Zemlja utvrdena najbolje 5lo moZe; Ratna sprema dobra. Francuski Deneral5tab ceni da 6e Nemadka imati u ratu 125-130 divizija, a Italija 50 divizija. Kvalitet nemaEke vojske neee biti onako dobar kao 1914 god., jer ne,maju dovoljno izveZbanih rezervista, a i stare5inski kadar je znahnogori. Sem toga i moral vojrske je rslab,jer su nezadovoljni diktaturom. Ima znakova da nije iskljudeno da u ratu izbije jaie nezadovoljstvo protivu Hitlera, pa dak i revolucija.< >U Lorndonu sam na5ao - nastavlja on daije - isto razumevanje za naSe drZanje u budutem ratu, kao i u Parizu. Nadel:nik GI. DeneraiStaba deneral Gird potpuno ,deli na5e mi5ljenje o potrebi ,da se drZimo neutralno u podetku rata i zato ne vidi razlog da bi trebao bi.ti neraspoloZenprema nanla. Simpatije vojnih krugova su ovde iste kao i za vreme rata. Vojnidka situacija engleske vojske nije tako dobra kao francuske vojske, ali nju treba posimatratidrugim odima. Oni rsuvrlo zadovoljni Sto sada ne6e biti iznenaiteni.kao pro5log rata i Sto od marta meseca ove godine rade energiino na opremi svoje vojske. Englesku obrambenu rsnagu treba posmatrati posebno u stilu odbrane od rrlene ofenzivne sposobnosti.Mere koje su preduzeli u smislu odbrane one su potpuno zadovoljravaju6e,tu dolaze trupe za odbranu obale, avijacija, topovi, reflektori kojih ima po 1 na rsvaki 5 ki.lometara i baionski baraL,. Sto se tiie rspos'obnostiengleske vojske za ofanzivu ona joS nije usavr5ena i veruje se 'da 6e to biti tek posle tri meseca,a neki misle tek na kraju godine.( Na povra,tku iz Londona PeSi6je u Parizu prisustvovao sveianom mimohodu u povodu francuskog nacional'nog praznika (14. srpnja), a zalim je rudao s

Gamelinom i generalom Georgesom. Revija tru,pa izvanredno ga se dojmila, a pri rudku rnu je Gamelin povjerio da 5a1ju u Tursku jednog generaia (to je bio Maxime Weygand) koji 6e, ako do rata dotle, upravtjati operacijama protiv Soluna. Od 15.,srpnja poiinju sa slanjem snaga u Siriju radi pojadanja tamoSnjih efektiva koje bi u ratu morem prevezli u So1un. >Na posletku Gamlen i ZorL misl,e da je verovatno -- zakljuiuie Pedi6 svoj izvje5taj knezu Pavlu da moZe do6i do rata u drugoj polovini avgusta, jer Hj.tler presira Musolinija da operacije otpodnu pre nego ito padne sneg u Alpirna.< Budu6i da im je zapadna fro,nta prema Njemadkoj izgledala neosvojiva i1i barem te5ko osvojiva, savezniiki su,stratezi u Londonu i Parizu - kad je rat jednom buknuo - bac'ali poglede na balkanski prostor da eventualno s juga udare u >trbuh< Njemadke. Medutim, ostajanje fa5istidkeItalije s ,pu5kom k nozi< (njena Lzv. >>nezataCenost< iIi >nonbelligeranzao,progla5ena svijetu 1. rujna 1939)mijenjalo je situaciju u balkanskom prorstorn.Pri tom je b_r-ilq5rj:Ei Foreign office zauzeo stajali5te da talijan*a neutralnost koristi vel!]5gj Blita_niji i Francuskoj i da zbog toga ne bi valjeto*e-oililimati Balkanu,-S1o bi "iSli moglo izazvali Italiju da promijen! svgj-.sta11fr1gfrguski vojni "ikrugovi, naprotiv, zduino su zagovafali otvdranje jedne-froITE-na-g;ikanu da bi tako Hitlera .prisilili d" a- :Im[]e. Zanimljivo je Sto je tada5nji francu,ski poslanik u Beogradu, R. Brugdre pribiljeZio o svom razgovoru s knezom Pavlom, vodenom 3. rujna iste godine. Knez je u razgovoru bio vrlo kategoridan: fa5istiika Italija jest i_ostat ee neprijatelj Jugoslavije, spreman da je napadne prije ili kasnije. Francuska i Jugoslavija moraj'u stoga biti budne i ujediniti svoje snage. Nije htio poklonitr vjere u rijedi Mussotinija i Ciana. Grof Ciano - govorio je dalje knez - izjavi,o je poslaniku Boiku Hristi6u da 6e talijanska neutralnost ,biti >budna< i da 6e potrajati tako dugo dok interesi Osovine - nedir.nuti pitanjem Danziga - ne dodu u pitanje. On (knez) Zeti da Fnancuzi dodu Sto prije u Soluin s pristankom ili bez pristanka Italije! Knez Pavle bio je u to vrijeme vrlo dobro obavijeSten o razmi5ljanjima i planovima svog nemLrnog susjeda na Jadranu, a britanski Foreign Office je - dosljedno svom stavu o korisnosti neutralnosti Italije - lra:zio od Pariza, notom upu6enorn fr,ancuskoj vladi 9. rujna 1939, da odustane od svake aktivnosti na Balkanu koju bi Rim mogao smatrati da je neprijateljska. Vlada Njeg o v a V e l i d a n s f y 4- s t o j i u l o j n o t i - u v j e r e n a j e u p o l r e b u d a s e u o v o m d a s u tamo ne poduzimaju nikakve inicijative koje bi Italiju mogle navesti da se pridruZi Njemadkoj. Naie pomorske veze Sredozernnimmorem Zivotno su vaZne za nas i za Francusku i ni u kojem sludaju ne rsrniju biti dovedene u opasnost" Nemogu6e je ocijeniti razloge za i protiv iedne akcije u balkanskim drZavama, a da se pri tom ne vodi raiuna o gotovo sigurni,m posljedicama koje bi takva akcija izazvala u poiitici Rima i koja bi bila puna o,pasnostiza na5u zajeciniEku rstvar. Informacija sadrZana u iednoi brzojavci ambasadora Niegova Velidanstva u Rimu vrlo je znadajna Ll tom pogledu. U sada5njoj situaciji drZavni sekretar lord I{alifax u cijelosti se slaZe s miSijenjem ambasadora sir Percyja Lorainea. U sada5njem trenutku svaka akcija na jugoistoku Evrope koja bi udinila vjerojatnijim ulazak Italije u rat protiv nas - zakljuiuje se u toj noti - morala bi se briZljivo izbje6i. Francuski je general5tabve6 neStoranije bio poslao na Bliski istok generala Weyganda koji se 10. rujna sastao u Ankari s izaslanikom ,grikog general5taba 118

--@'---.,.-

I

potpukovnikom Dovasorn i u toku tog susreta bila su razmatrana mnoga pitanja iz kompleksa vojnopolitidkih odnosa izmedu Grdke i zapadnih saveznika. Weygand je tom prilikom izjavio izaslaniku grdkog ,general5taba da vjeruje da odluka u ratu moZe parsti na Balkanu. Upozorio je Dovasa d-a 6e saveznidke sile biti prisiljene da napadnu neprijatelja iz ju1nog pravca jer,postoje te5ko6e da probiju njemadki >zapadni zid< (Westwall). Pokazao je veliko zanimanje za podrudje Soluna i traLio razlidite informacije. No Dovas je zasiguri-ro bio razod.aran kad je duo da Francuzi raspolaZu u Siriji samo ,s jednom dirzizijom i da odekivana pojadanja ne6e premaSiti druge dvije. Izjavio je francuskom generalu da Grdkoj nije potrebna takva pomo6 jer sami raspolazu s dvadeset divizija, kojima nedostaje jedino bolje naoruZanje, posebno avioni. Da bi stvorila'mostobran u Solunu, Fra'ncuska treba da tamo uputi prije svega jake zradne snage - savjetovao je Dovas. Medutim, i sam je Weygand bio svjestan da neodgqdivo iskrcavanje u Solunu - kad bi zapadni saveznici (Francuska i Veiika Britanija) i raspolagali s dovoljno snaga - ne bi politiiki bilo izvodljivo. U trenutku odiaska u Ankaru poslao je iz Bejruta francuskom glavnom kornandantu Gamelinu pismo u kojem ga urpozorava da su vrlo neugodna sva ta zaka5njavanja i mjere opreza, koliko god ih osobno razumije, i to stoga 5to zamrsuju pitanje Soluna. Zato misli da bi se barem moglo ako sadaSnja pclitidka situacija ne do,pu3ta neodgodivo instaliranje saveznidkih snaga u Solunu - zahtijevati od Grike da izvr5e poodmakle pripreme za takvu okr.lpacij'u, posebice pomo6u upu6ivanja spec.ijalista i narn-irnica, a moZda i provodenjem nekih radova na cestama ili utvrdarna samih Grka. Dakako da su 'sl.om Poljske, neaktivnost zapad,nih saveznika, munjevitost njemaikog pohoda protiv Var5ave i ulazak Sovjetskog Saveza na sce,nu unijeli nove elernenle u situaciju na Balkanu, a Sefovi britanskog i fraitcus\g generalStaba na savjetovanju o"drzanom iT.-prosinca tplt GGil*;-da ncce u tom pravcu ,poduzimati nikakve korake koji bi mogli izazv,ati"Italiju. U drugoj polovi.ci prosi,nca Ciano se suglasio s francuskim amba,sadorom o poZeljnosti stvaranja balka;ns,kog bloka, a dan ranije mu je G. Bastianini, talijanski ambasador u Londonu, bio javio da je britanski prem,ijer N. Chamberlain spreman da Italiji dA >slobodne ruke na Balkanun. ei'ni,se da je Foreign Office u tom iasu razmatrao mogu6no,st neke reorganizacije Fodunavlja dovodenjem Hrvatske j. Slovenije,po,d krov nekakve podunavske federacije pod utjecajem Itatrije, a i ujedinjenjem Srbije i Bugarske pod dinastijom Karadordevi6a. Zato je i Winston Churchill - tek Sto je,postao britanski premijer - osobno pokuSao udobrovoljiti Mussolinija da Italija ostane izvan,sukoba. Zato mu je - po'Zelji Kabineta - uputio apei (16. V 1940) u kojem stoji da Zeli Mussoliniju uputiti rijeii ,dobre volje, preko onoga Sto podsjeta na provaliju koja se, izgleda, brzo ,Siri. Zar je odved kasno - pita Churchill - da se sprijeii plolije\ranje krvi britanskog i talijanskog naroda? Mi 'nesumnjivo moZemo - pi5e on dalje - jedni drugima ,nanijeti te5ke ozljede, okrutno se obraaunati i borborn zamraditi nebo Sredozemlja. Ako Duce tako odludi, do toga 6e i doci, a1i on (Churchill) izjavljuje da nikada nije bio neprijatelj talijanske veliiine ni u dnu srca duSmanin talijansko,m zakonodavcu. Jalov je rposao proricati tok velikih bitaka koje sad bjesne Evropom, ali je on osobno siguran da 6e Britanija -- ma

Sta 'se dogodilo na Kontinentu - nastaviti ra,t do kraja, dak i potpu,no sama, kao sto je to dinila i ra'nije, a pri tom 6e je sve vise pomagati Slealnlene A,rneriike DrZave i, zapravo, obje Amerike. Mussolini je dva dana kasnije odgovorio: jamadno su Churchillu poznati - piSe on - oz;biljni razlozi, zbog kojih su se Italija i Britanija nalle u protivnidkim taborima. Da ne ide previSe daleko: britanska je vlada dala inicljativu 1935. godine za provodenje sankcija u DruBtvu ,naroda ,protiv Italije, ,"-ok.tpljene pokusajem da sebi rpribavi ,neBtomalo pros,torapod afridkim ,&" ".rrr."*, pri tom, ni u najmanjoj mjeri, ,ne povrijedi interese i teritorij Velike " Britanije, kao ni i'nterese i teritorij drugih drZava. Musrsolini.dalje podsje6a na postoje6e stanje ropstva u kojern se Italija nalazi na svom vlastitom moru. Ako je tritanska vlada objavila rat Njemadkoj zato da ne okalja svoj potpis, onda 6" churchill razumjeti da takav isti osje6aj dasti i postovanja prema obvezarna preuzetim u talijansko-njemadkom sporazumu daje smjer talijanskoj politici i danas i sutra, bez ohzfta na to kakvi nas dogadaji odekuju - ,at ilneuie Mussolini. u svakom sludaju, balkanski je prostor njim i Jugoslavija - ostajao na prijelazu u novu godinu (19a0)jos posteden od rata. Zapad,ne,sudemokraci;e (Francuska i Velika Britanija) dekale jer nirsu bile volj,ne da rse upuste u neku vojnu avanturu u tom ,pravcu bez prgthodne diplomatske pripreme i, dakako, dovoljno oruZanih snaga. Njemadka je koristila vise iti manje naklonu neutralnost balkanskih 'drZ,avada ih Sto bolje iskoristi u ekonomskorn pogledu i da prikupi sve ono Sto joj je za ratovanje bilo potrebno (Zito, petrolef sirovine i drugo); Osim toga,,Hitler - priprernajut,i prepadg-prema_Skand.i-naviji (>Fall Wesenibungo) i svoj-o5iadun, s Francuskom_(>Fall Gelbsrmijesnograta< - doik je Hitier pripremao obraiun s Francuskom - nijedna od zaraCenihvelesila,nije poduzimala,nikakve vaZnije korake u jugoistodnoj Evropi. Ali p1991jj9.U9pj.eip-opl9-v__e-,q,er,rltr..'r-n-1t1j--9f4tih*o'p.91.q9ija na sj-e-vgr.u.-(D.gnska,-Now-eika) ri n"e-9,ig\.ry-93g'F_rq"*l.cptjule"stig*Era-n-;G[;! poSto se .fl-!ileru-lr0saens-,p-md.ruZle nieelav-.ilZru -Eat'-eznrfk:Benito Mussolini, navijestiv-Si, 1-9,"ltnnia_fat_Erar-rggsk-aj-i--V-elikoj-Britaniji - Njemadkoj ,kao da se vi5e nitko u Evrorpiinije smio suprotstavljati. smrtno ugroZena,Engleska je ubrzano prikupljala sve raspolozive snage da sto spremnije doieka ddar i stoga nije uo,pdemogla pomi5ljati na jadanje vlastitog utjecaja na evropskom jugoistoku; Francuska je stajala poraZena i u porazu osaka6ena,s vladom marsala P6taina u vichyju; Italija kao zaradena strana pomisljala je na sto ve6i plijen i korist, a SAD su sve jade i sve britkije stale o,sje6ati da im Zivotni interesi nalaiu da velika Britanija ,ne poklekne i da ostane ,na 'popristu; sovjetskom savezu nisu, takoder, i51i u radun takav rasplet i jadanje njemaike mo6i na Kontinentu uop6e. 120

Jugoslavenska je di'plomacija ve6 prvih ,mjeseci.rata dobro zarpaLalada njemadko-sovjetski odnosi, utemeljeni na ugovoru o nenapadanju od 23' VIII 1939,ne iskljuduju mogu6nost da Jugo,slavijanade kakvu-tAkvu za5titu i sovjetske diplomacije. U torn pogledu jugoslavenske su vlade godinama poslu5no i dosljedno izvr5avale direktivu kneza Pavla: da valja >odugovlaiiti Sto viSe< s priznanjem Sovjetskog Saveza. >PrtznaLi Sovjetski Savez - nalagao je on u jednom memorandurnu bez datuma - samo ako je nuino potrebno i samo kad u zemlji bude potpun mir i red. Imati na umu 'da 6e bududi sovjetski ambasador pcstati srediste svim ,nezadovoljnicima ukljuduju6i dak i opoziciju' On 6e vjerojatno privuti iak i Sire mase rsvojim pravoslavljem i slavenstvom.< >Mi se moramo koristiti Rusijom, dak i jednom nacionalistidkom Rusijom, u svoje ciljeve( - navodio je knez. >AIi se nikada ne smijemo predati. njoj, jer je opasnostza nas to ve6a, Sto smo ,srodni.Po5to-poto zaprijetiti Rusima ulazak na Balkan, odnosnou Carigrad.n je tih mjeseci i za Jugoslaviju kneza Pavla biia preveMeilutim, opasno,s,t lika da bi njen.vrh mogao propuistiti tu priliku: da nade za5titu tamo gdje je - u sredenim prilikama- - nipo5to ne bi htio traLiti. Stoga je jugoslavenska vlada pri kraju oZujka 1940. i stala pripremati teren za pregovore s lVloskvom koji su zavrsil,i uspostavom normalnih diplornatskih odnosa - nakon toliko godina nepriznavanja! Ubrzo nakon Hitlerova trijumla u Francuskoj sovjetska je rrladq unijela nove elemente u op6i poloZaj na jugoistoku: uputila je ulti,maturn Rumunjskoj (26. lipnja) zahtijevaju6i neodgodivo predaju Besarabije i - sjeverne Bukovine. Njemaika - iznenadena takvim zahtjevom sovjetske vlade, jer je samo Besarabija (a ne i sjeverna Bukovina) bila spomenuta u tajnom sovjetsko-njemadkom protokolu neposredno pred rat 1939. godine - savjetovala je Bukureitu p o p u S t a n j e , . at o j e z a t i m u d i n i l a i I t a l i j a , i a k o j e p r e t h o d n o s o k o l i l a r u m u n j skog vladara i njegovu vladu da pruZe otpor zahtjevima iz Moskve. Balkanski saveznici Rumunjske (Jugorslavija,Grdka i Turska) nisu, dakako, htjeli rnaknuti prstom, pa je kralj Karol ,popustio.Dakako da je taj sovjetski uspjeh u najve6oj mjeri alarmirao Berlin i l{r-tlgf-Le odmah stao poduzimati mjere da osigura i ojada svoja upori5ta u Podunavlju i na Balkanu. U-tryliu je donio ,neopozivr:<

odlgk*u da. l3qlfu.9__EgyJ9lll.ijg:9_rgt5o.lieee--idu-s-e-ce-dlae-J19ll)' s tim da preitrAair_c;--s-i-eAi lftqe.c-U[ntJudfurok]a iemu je i.malo pridonijeti i=-p;93'e-deho i Magarske na radun Rumunjsiir-ilTako je ieritorijaiiiri ffAimre4je -p-g-g-q1ske jednim potezompoSloza rukom da politidki uivrsti svoju poziciju u Hitleru sve tri drZave: vlade Madarske i Bugarske 'dugovale su mu zahvalnost, a tlmanjenoj Rumunjskoj zajamiio je njezin teritorijalni integritet (osiguranje boka od eventualnog pokreta sovjetskih snaga dublje prema Balkanu!). ZaLo su n.iemaikeSnageu]is|,opadustalcul.a1[-j.j@sk!ri."t.a]Berlin kaZe, da je .beogradski radio doneo vest da je u celoj zemlji zavedeno ratnio ,stanje. Dr. Berge ispravija ovu vest i kaze, da je zavedeno vanredno stanje, jer su zabranjeni zborovi i sve demonstracije. Berge kaZe dalje: u zemlji je mir, Nemcima rsenista nije desilo. stanje u Hrvatskoj nije joS jasno. Madek se jo5 nije odluiio da Ii 6e ostati u vladi, pa zato ne mogu ovde izdati jro5vladinu,deklaraciju.< U zabilje5ci sluZ,benikaMinistarstva vanjskih poslova u Berlinu poslanika K. Heinburga od 28. oZujka stoji da ga je po,sjetioinZ. M. Derffler iz BeEa koji se bavi u Juigoslaviji istraZivanjem zaliha ugljena i boksita, pa je tako dobro poznat s drom Madekom i ministr,orn trgovine L Andresom, a i knez pavle ga je bio primio i s njirn dulje razgovarao. Derffler je 28. oZujka izjutua ,^rgor^rao s Madekom o najnovijim dogad,ajirna u Jugoslaviji i dosao u Berlin da preda Madekovu molbu za informacije od njemadke vlade prema kojima bi se sAm mogao ravnati ytri zauzimanju konadnog rstava prerna beogradskim dogadajima. Derffler je pli to,rn saopcio da su Madeka beogradski dogadaji potpuno zatekli; da ga je bran S,uba5i6,koji je u tom dasu boravio u Beogradu, telefonski informirao o situaciji, posebno o tome da ,su predvideni: J. Sutej za ministra financija, I. ,A:ndresza mimistra trgovine i industrije, J. Tonbar za minirstra posta i B. Smoljan za ministra bez portfelja. Nitko od njih nije priptao na imenovanje, kao Sto ni on sam (Madek) nij'e dao svoju suglasnost. Nabrojeni hrvatski ministri primili su svoja imenovanja joS dok su bili zatvoreni u Minista's+vu vojnom, d,okse Maiek u to vrijeme nalazio u Zagrebu. Dalje, Madek je uvjeren da 6e ,se oba ,slovenska ministra (Kulovec i Krek), s kojima rsejednako postupalo kao i s ll,rvatima, pridruZiti porstupku Hrvata. Madek je radunao da bi u tadasnji,m prilirkama moglo do6i do ratnog su,koba. U trom sludaju misli da ne bi trebalo napredovati preko Hrvatske koja bi zbog toga znatno trpjela, nego u pravcu Drine. rty4j_t:[qvenci jed,nako rsup--rotivni tome da talijanske trupe udu U_J-Ug-o.slaytjfJlF,m-oJklanjanju Talijan; HiVatT i-ST6$ef6i su slotni sa srbima. Madek bi mir,nom razvoju uvelike dao prednost pred ,rjesenjem s oruZjem u ruci. U tom bi se sludaju moglo ,prirstupiti demobilizaciji i izvanredno potrebnom odrZavanju poljoprivrede i trgovine. Madek je vjerova,o da 6e tadaSnji Kabi,net za nekoliko tjedana zavr5iti svoj vijek. 4k-o__g{e_u_n.Ls hrvatskinqL!q9g!--qg-PllP9!0oeiida-vlada--,rgd:;-no,reda za njegova prijatelja (tj. Maieka) nema nikakvih narudZbi.>ratobornost< nove vlade. Ribbentrop je 30. III pozvao Heerena da s'mjesta dode u Berlin >radi referiranjao. Nakon njegova odlaska iz Beograda otpravnik poslova (savjetnik Poslanstva dr Gerharrd Feine) - nareelivao je Sef ,njemadke dirplomacije - i,rna ostati potpuno povuien, a ako bi tamo5nja (jug,oslavenska) vlada Zeljela da preko Poslanstva prenese Berli'nu kakvo saopdenje,neka se Feine ogranidi samo na to da saopdenje prirni do znanja, a da,se sAm o njemu ne izja5njava. fui?"oT o rpo5tivaniu preuzetih obaveza bio je upoznat i Mameli, 9, "3du" a nesto KarsnrJe .t,tn" diplomatskih predstavni5tvima u i,rrozemstvu cirkularnu brzojavku kojom javlja da je obavijestio njemadkogitalijanskogposlani,kauBeo'gradudaje@ta vjerna naEelu po5tiVgnja__ppstoiwih_meiluna+odniL_ugoyomi, prema tome, @25.oZujka;d.ajeirrjenaglavnabrigadaodrZipolitiku dobrih i prijateljskih ,odnosas Njemadkom i Italijom i da 6e poduzeti najodludnije korake d,a ne bude uvuiena u sukob. Nindi6 je dao tr,pute i jugoslavenskom poslaniku u Berlinu L Andri6u da posjeti nadleZne u Mini,star'stvu vanjskih poslova u Berlinu i >ponr.r'disve koncesije koje s,u u skladu s nacionalnorn da56uItalijanski poslanik Mameli traLr vezu s kabinetom ministarstva inostranih poslova u Rimu, a za sludaj da nema u kancelariji Sefa kabineta moli da mu 'daju vezu:sa g. Ferariem (zapravo: Carlo De Ferraris, jedan od Cianovih tajnika) u ministarstvu. Ferari mu saop5tavada je primio ,njegova dva telegrama. Zatim italijanski poslanik kaZe da ima da mu saop5ti vaZnru stvar. KaZe da je pretsed,nikjugoslovenske vlade pozvao ,9. Mamelia u Glavni generalStab. G. Mameliu stavlje,n je na raspoloZenje auto Glavnog generaL5taba.Pretsednik vlade saopStioje g. poslaniku Zelju jugoslovenske vlade da sutra u 9 sati potpretsednik vlade Slobodan Jovanovi6 putuje za Rim avionom. Jugoslovenska vlada ZeIi da bude primljen kod g. Mussolinija. Ferari odgovara Mameliu da 6e u toku najkra6eg vremena saop5titi. italijanskom poslaniku stav ministarstva inostranih poslova.< >Italijanski ministar inostranih poslova Grof eano razgovara u 23,05 das. sa italijanskim poslanikom u Beogradu g. Ma'meliem. MoZeS da javi5 pretsedniku Ministarskog saveta, kaZe grof eano, da potpretsednik vlade rnoZe da putuje u Ri:m i da 6e sutra biti primljen od Dudea. Tadan sat prijema sada se ne moZe ,precizirati, po5to je Duie rnnogo zaposlen, ali u toku sutra5njeg dana potpretsednik 6e sigurno biti primljen. Poslanik Mameli kaZe, da prema tome ,g. potpretsednik vlade moZe da odleti u Rim avionom u utorak ujutro u 9 das., kao Sto je ranije izvestio ministarstvo. eano odgovara:,da,,samomoiim, da mi potvrdii ias odlaska. Dalje,grof eano pita, kako se zove potpretsednik vlade. Mameli odgovara: zove se Jovanovi6, ali treba da znaS,da nije Hrvat nego Srbin. Dobro, odgovara Cano, uzimam na znanje, i time se razgovor zavrSava. Grof eano ponovo razgovara sa poslani.kom Mameliem u 23.30 i. i saopStava: U vezi sa mojim prvim saop5tenjem o putovanju potpretsednika vlade molim te, da hitno izvesti5, da se cela stvar sa prijemom mora da odloZi. Na pitanje g. Marnelia: za kada se odlaZe, e ano odgovara: Pa recimo najbolje za preksutra, po5to sutra Dude ne moZe da ga primi. Medutim pazi, zavr5ava eano, nemoj da se obavezujeS. Mameli odgovara, ,da je to odlaganje moZda ,dobro doSlo, po5to su u Beogradu bili zabrirnuti, da li 6e se do sutra ujutro mo6i da organizuje putovanje, jer je sada dockan. 135

i

rf 'li

F f,

i

I $

Cano pita: Znali, da si ti saop5tio rnoju poruku. Mameli: Jesam, razgovarao sam sa potpretsednikom vlade. eano: Do ro, pohitaj da izvesti5 o odlaganju.n Njemadki generalni konzul u Zagrebw Freundt javio je 1. travnja Berlinu da je sluZbenik ko'nzulata (Mittelhammer) obavijestio Madeka, prema p'rirnljenim uputama, da'nj a Maiek mu je pri tom reka6--da je-[Beograd poslani potpretsednik vJ&deulrr, paktu i provodenje u duhu Fakta; imenolegje {vojice naqn od-E6jih-Ui jedan bio Hrvat; ostavka rro

a ostm Kra

-F=-"--'---:--

cfi-_aWlsI-e;rla-]pe]ililiu. Maiek drzi-de-GTTitE-i-nije-rrstrffidno-pov-Iieenje i osGika ministara Hrvata. _Prindipijelnblprl-sdila"Snjol situacljf ne ff utaZio u

vladu. UCi 6e u'iiju iFo se na taj nidin moZ" i"b;"6t rit. tUaeet je dalje obeiao najve6u dis'kreciju o primljeno,m ,savjetu, a kao odrZivada veze oznadio KoSuti6a. S Derfflenom - javlja Freundt - nema o,n (kon,zul) joi vezu. Brzojavkom njemadke ,obavjeitajne sluZbe Sl. Kvaternik je istog dana zamolio da Berlin - ako bi se Madek obratio na njemadku vladu s molbom za za5titu - odgovori ovako (da bi tako izbjegli,podjelu u hrvatskim redovima): >NjemaEka vlada uzima sa zadovoljstvom to na znanje, upu6uje na usku suradnju s Kvaternikom.< . Savje!_Ee4iAe-{Bibbentropa) Mqieku, Sto ga je Mittelhammer bio prenio, glasio je ovako: ,,M: h.itno oan*uf-ad[.{tig€g_i.df-UgS- -h_r_v-q!s!q yode-.qd-to,ga da u bilo kojoj formi suraeluju sa s'a_{q!"$g* !q,o_g1*-41-5.9n_v,hd9,lq,..pakako da davanje takvog savj-ei[-s-nd eiTl;itne:tAhtfiena"-iitjiitott disiiijciju. Ukotiko bi postupio po na5em savjetu, Zeljeti bismo da s njim ostanemo uv,ezi, Sto bi i on, sa svoje strane, morao 'obezbijediti pomo6u odgovaraju6ih posrednika.< Poslanik Rintelen iz Ministarstva vanjskih poslova javio je Zagrebu (Freundtu) u toku dana (1. travnja) E lf_Z_q,g1-e!_-A_o"_1A_29-.,avi9.4qm..,W-_M-ql€trtke u ime Rosenber,gova taba (Vanjskopolitidkog ureda stranke) i dr Edmund Yeesegl4yer kao osobni opunomo6enik ministra Ribbentropa radi uspostavljanja veze s hrvatskim prvacima. Naglasio je da su oni (Malettke i Veesenmayer) ovla5teni da s njima pregovaraju prema primljeni,m uputama. J4"lettkeje imao dvostruk zadatak: Ribbentrop ga je zaduZio d-a utjede na UafEiEa uspostavi >rslobodnu,nezavisnu Flrvatskrin, .a"TEF"ga-je i6[-;i:" i eel(a clogaetaje.S druge strane Rosen-berg-mfJ€'povjerio zadatak da privoli Madeka da takoder .osnuje >nezavisnu, slobg{"}_l_Iry-gtsku< i da smJistffi-*Salje " ."-Freundt je sutradan telegrafski izvijestio Berlin da f"'e.iVf.-a8&\-kao rezultat razgovora vodenih tog dana - saopdio posredniku da Koiuti6 putuje u Beograd d" bi d_o!-rrjgn$ye.-Za_pghye!-pqs:.tayflqrh*_uvjeta koJima-je-dotlao-lZb-E-fi6v da se Njemadkoj pruZi zadovolj5tina. Pozdravni brzojav Simovi6a upu6en Gdringu dokazuje mu da tamo (u Beogradu) postoji sklono,st popu"Stanju. Po5to prihvate njegove Ufllelg--gpglSvat 6e s6.m U_Beograd. Misli da 6e tamo-ffiIjd r tu+ sluZiti Tl-nTeresima Reicha. Ima joi neogranideno rpovjerenje hrvatskih selj,aka i dak imis,li da uZiva kod srpskih seljaka vi5e povjerenja nego rn rogi srpski ministar. Namjera rnu je da zatim otputuje u Berlin u ime vlade. Ako bi odmah putovao u Berlin, to bi bio otvo,reni >affront< Beogradu, a tada5nja mobilizacija vi5e nije do,pu5tala da poSalje u Njemadku zamjenika. Prerna njegovim informacijama Sinr,ovi6je ve6 neke od rnladih oficira koji su ,sudjelovali u puiu

.T

136

kaznio, a protiv komunista vlada poduzima o5tre mjere. Maiek je dodao joS i to da se Eden protivno tvrdenju njemadkog radija ne nalazi u Beogradu i da su mu (Edenu) odanle javili da ne dolazi. Madekove izjave - komentira Freundt - Ii5ene su odluanog stava i njegova nastojanja - iini se iednalvelikoj< Hrvats_loj; 2. izjava o Trojnom paktu ojadat 6e srpsku dobru volju; 3.'Madeku je jasno cla Jugoslavija mora pruZiti zadovoljStinu njemadkom Reichu; 4. Maieli hode - ako je Berlin s tim suglasan - da ponudi vladi da osobno povede razgovore s Reichom o p,onovnom priznanju pristupa Trojnom paktu i pruZanju dovoljne zadovolj5tine; 5. kralju Petru treba pridijeliti dvije lidnosti s dovoljno ovlaStenja; 6. ne moZe se raspravljati o ideji otcjepljenja Slovenije, a ni o njenoj podjeli. Otpravnik poslova Feine jc 3. lravnja iz Beogrr.da javio tserlinu da ga je Nindi6 pozvao na razgovor, a Feine mu je - u skladu s primljenim instrukcijama - odg,ovorio da 6e mu poslati jednog od gospode s Poslanstva da primi njegova saop6enja. No u to se ministar nije htio upustiti,,nego je pozvao k sebi predstavnika DNB (Njemaikog novinskog ureda) dra Grubera i saop6io mu ovo (s tim da to prenese nadleZnima) : Talijani su ga pozvali u Rirn da rasprave s njim situaciju, no on smatra pravilnijim ako pregovara direktno s Berlinom. U svako je doba spreman da dode u Berlin naj,brZim putem da tarno povede razgovor is Ftihrerom i ministrom Ribbentropom. javlja Feine istog dana javio da 6e on toga dana u Mameli mu je podne, po nalogu vlade, saopCiti Nindi6u da iz Beograda predloZeni posjet Rimu ima samo onda smlsla ako prethodno stvore dobru podlogu za pregovore. U protivnom takav je put ne samo bez svrhe nego, mogu6e, i opasan. Nindid je kao posredni'ka lskoristio svoga brata Velizara da iznudi poziv u Berlin na pregovore, no sve je to bilo uzalud jer su kocke bile baiene. Prj.preme za napad bile su okorndane i iz Berlina je Ministarstvo vanjskih poslova 4 sata izjutta poslalo brzojavku (s Ribbentropovim potpisom) koja Q lragig_u je glasila: >Trojni pakt. Potvrditi primitak.mediazione< di Mussolini e f invasione tedesca della JugosJavia, CIio, N.2-3, 1969,str.306-325; Martin van Creveld, Hitler's Strategy 1940-1941. The Balkan Clue, Cambridge 19?3; Francesco Giorgio Marneli, A11a vigilia del' invasione della Jugoslavia, Nuova Antologia, Anno centotreesimo, Fascicolo 2008 - Aprile 1968, str. 529-539; Dragi5a N. Risti6, Yugoslavia's Revolution of 1941, Pennsylvania - London 1966.

*. 1an

Zakljudak

Ono Sto je izloZeno u prethodnirn poglavljima valjalo bi, na kraju, saZeti ovako: 1. PoioZaj nove drZave (Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca) nije - na\on provedenog proglaSenja ujedinjena u Beogradu 1. prosinca 1918- nipo5to lio povoljan-. OkruZena sa sedam susjeda od kojih se Sest nalazilo s njom u sporu zbog granica ili u sukobu na,granici, ostajala je poprilidno prepuBtena sama sebi jer je i >saveznicigara'ncijenovog poretkao, ali ie nesto kasnije - za vrijeme Konferencije mira - projekt suzio ogranidivsi se na tri drZave: eehoslovadku, Ru,munjsku i Kraljevitvo sHS, drZave zaplasene mogucno56u restauracije Habsburgovaca i iadanjem revizionizma. Dakako, u prvorn planu nalazila se Madars,kaposliie pobjede >bijelih< na ielu s admiralom M. Horthyjem i dehoslovaika je vlada ve6 pod kraj 1919. godine predlagala Beogradu da zakljude ugovor o savezu kao osiguranje od Maclarske.pri tom nisu zaboravili ni Rumunjsku, jer je zajednidkl njihov interes predstavljala ,samoMailarska kao eventualna opasnost i i,ehoslovadkije minislar vanjskih poslova E. Benes neprekidno iupozoravaona to. Nastavljali rr.t pr"gorroi" o zakljudenju saveza i u travnju 1920.rumunjska je vlada pozitivno odgovorila 139

E

&'-

na pitanje: da Ii bi se pridruZila eehoslovadkoj i Kraljevstvu SHS u suzbijanju matiarske o'pasnostii da li bi pristala da tri drZave zakljude defenzivni savez s o5tricom urperenomna Madarsku. Rumunjska je strana - u strahu i cd Bugarske i njenog revizionizma, kao i od SovjetskeRusije zbog Besarabijepomi5ljala na pro5irenje takvoga saveza na Grdku i Poljsku, a neki su rurnunjski krugovi pomi5ljali iak na plan o nekoj podunavskoj federaciji.,Korijen nagtgnka g\uplja4ja u Malu Antantu nalazi se u reakciji tih drZava-dlanica na tada5njui francusku poiitiku u Podunavlju, u prvom redu, prema Madarskoj, jer je francuska diplomacija, u jedno'm trenutku, Zeljela,da Madarskoj namijeni ulogu svog glavnog upori5ta u podunavskom pro,storu.Stovi5e, dini ,seda njoj u to vrijeme nije bio stran ni plan o stvaranju politidke podunavske konfederac-ije koja bi obuhvatila Bavarsku, Austriju, eehoslovadku i Madarsku, a sve je to dovodila u vezu s mogu6no56uda ponovno dode na prijestolje Karto Flabs!ur5ki.Tojesveubrza1orasp1etitakoje1@ubio potpisan chpSlrenLU€OVOr q,olrambe-nom ,sa+ez+Fi,zroedu-eehoslovaike-jJrrgoslavije uperen protlv Madarske. Prvi poku5aj Kjlia.H_a,bsburSkogu Madarskoj naiSao@moraopoVLt6iuemigraciju,1njego_r14-poj-a'v.a_ponukala je rUgr-gajSkUvladu=da - umjesto ranijeg sporazuma - zAE_liUiii 23. IV 1921. potpi5e dvostrani Ugovor o -obralnbenom savezu ,s eehoslovadkom, Sto je takode1_ggfl$jS.:iltfiSs.Ia1d ri"o-*1"govorpotpiian u-eeogiiau 7. lipnja 1921). Medutim, taj tre6i (dvostrani) ugovor u torg_bp-cjJ-lblqs.]Selh qgglglg_- - a to su billggsraiqi temelj,r, Lq Antante - razlikovao se od prethodnih jer ,je u njemu o5trica bila uperena ne samo protiv Maelarske nego istovremeno i protiv Bugarske. Drugi Karlov poku6aj da iznenadi s,vijet i dode u Maalarskttotvorio je novu i teSku krizu koja je, ipak, bila uspje5no okondana na zadovoljstvo vlada drZava ilanica Male Antante prinudnim odlaskom kralja Karla u emigraciju u kojoj je ubrzo i umro. Ugovor izmedu eehoslovadke i Kraijevirie SHS bio je kasnije proSiren zakljuEenjom i potpisivanjem Ugovora o sav-ezu(31. VIII 1922) s vaZno,56uod pet godina. Dakako da je DrZava Rijeka iz Rapallskog ugovora predstavljala jabuku razdora u odnosima izmedu Beograda i Rima jer su talijanske vlade - i prije dolaska Benita Mussolinija na kormilo u jesen 1922.godine - Zeljele da je na ovaj ili onaj nadin ipak pripoje majdici Italiji. Vladaju6em vrhu, u prvom redu samom Aleksandru, bilo je, iznad svega, stalo do toga Ca nastavi, razvije i tazgrana svoju politiku dobrog susjedstva s Italijom - glavnom brigom jugoslavenske diplomacije uop6e - 'da rimsku vladu popu5tanjem u,dobrovolji pa da pristane na evakuaciju vojske i na konadno rje5enje rijeikog pitanja. U tom duhu bile su zakljuiene Santamargheritske konvencije (1922),a Mussolini na delu vlade uznastojao je da iskoristl takva italofilska raspoloZenja tada5njeg jugoslavenskog drZavnog vodstva da bi dobip-RiiekdlU toj politici popu5tanja osobito se isticao tada5njiiministar va,njskih poilovf M. Nindi6JpreteZnostPriznati Sovjetski Savez - naredivao je on - samo ako je rnuZno potrebno i sarno kad u zemljii bude potpun mir i red. Imati. na umu da 6e budu6i sovjetski amibasador postati sredi5te svim nezadovoljnicima ukljuduju6i dak i opoziciju. On 6e vjerojatno privu6i dak i iire mase svojim pravoslavljem i slavenstvom.< Meclutim, opasnosti su bile prevelike za Jugoslaviju kneza Pavla da bi njen vrh mogao i smio propustiti priliku da naele za5titu i tamo gdje je - u,sredenim prilikama - ne bi nikada 1elio traLiti. Stoga je poslala jednu privrednu delegaciju kao prethodnicu u Morskvu; zakljudila zatim trgovinski ugovor, normalizirala i uspostavila diplomatske odnose izmijeniv5i opunomo6ene ministre. Kad se na.,qbzo"lt' .pol.i5rdu

+'poraz'-F**net*ske-"r+"'Jlitlerov-u mnrnjevitom i: napu,stio_je eno

koj nema namjeru da uvude u rat narode koj'i Zive duZ njenih granica na kopnu ili moru. Neka Svicarska, Jugoslavija, Gr6ka, Tunska i Egipat upamte ove moje rijedi: Zavisi samo od tih driava da li 6e one ostati na mtru ili ne.< No ub'rzo se pokazalo da to nije tako jer se Mussolini odludio za-Grdku: ne obaviiestiv5i Hi na Balkan. Time je situacija na Balkanu i oko ki raduni nisu-ostvarili

r44

(da

ffi Topasni ja.Mussoligtr-l+-p-e,:jeeo.Ji"ggltl1j5!rmunjeviitom.pohodu"d }a Hitler'[rregazi Grdku)

i zbog grdkog otpora i, dak, napredovanja zaprijetile .ta1ijan"ys ig.-op?gl.oFt_'-d_a ag{-ejjia-.dorZivi.-.u Albaniji q-lq-q1-nasvim linijariia. Takav slom mogao je imati nedoglednih posljedica za oba partnera osovine, i to ne samo na Balkanu nego u E'ropi ugp6_q,a la. Hit1e1 ni z4 koju. gliignu lqije sqio do,pustiti. Stoga je bio prisiljen d.a.se umijeia*i..da sredi stvar.rrrC-aal.kenr+,piije nego sto priliupi D: yg9eniu gigantskog plana napa9.g,le gssRr predvidenog za protje6e i94i: A;drne. u razgovorima s cincar-Markovi6em 28. xI 1940.Hitler i RibbentroD sDominjali ru -ogge^ort to'ni!" Njemadka Lltelija-.r;krjriil.;;ugoslav-ijom. fia;;hvriq dobila -{! "^;;+rx izlaz,na Egeisko _lqglelEglud.tirne bi. - po rijedima s"mog i{1illi:f"::'lugostavenski problem bio rijesen. Istovremeno je prikriveno zaprijetio da 6e Njemadka u svakom sluiaju pr,ovesti mjere koje pianira, bez obzira na to kako 6e se Jugoslavija odnositi prema njegovim prijedlozima, ati. je upozorio svog sugovornika da (.e za tri mjeseca situacija moida biti nepovoljnija rnegosada. Suodena s takvim zahtjevorn Berlina jqgqS,l?ye,ngka i"e_._v-_lgdap...-o-gq!Bg1-njloslnca 19-40.Irls-!cla-Jqe--pl:ii-ed-1-og'.da-J-ug-oslavijazaklluli,takav-paki."p"--:iinapidanju s Njemadkom i Ita11',o_1n,_ng temelju jrl_g-ojl3y9+g}gr]gliigryf-.oe .rg-rror" od 25. IIf-19_37. No_FitlerJe-.o.dmatr-p9_"_t5_t_q-._...!enu: niie iio;b=fjq nifa-tsakt_ o nenapadan;u, nego___j-e pp_lteban-p.riEtup Trojnom-p.aktu izme_du-._N_iS_T-?_g9, Italijsj'Jdpdnd Stoga je doslo do sastanka cvqtkovi(a i cincar-1\4arkovi6as Hitlerom u 'rrle4i:,1"

Berghofu 14. tCm.e;iiffim" Hiil"t _F pj-q_icj?_qj..o.aruraniod6roTe odmahprijedlog'jugoslevenskih gostiju o oinininju Eioiit-AEava-kojibi sadi-

njavale Jugoslavija, Bugarska i rurska i upozorio da je kucnuo das da se Jugoslavija odludi. Jasan stav Jugoslavije prema situaciji na Balkanu u ,interesu je novog 'poretka u Evropi kao i same Jugoslavije. Njemadka i Italija su s,premne da zakljude s njom ugovor, svojevremeno dogovoren s cincar-Markovi6em. Dalje, obje-su drZavg. yg_Jjng__-govorio je on - da prilik.om_ U_yoge'4j?_.q_oJeg poretka na fiaiGnu viilcleiafuna o eventualnim jugosla.renst im Zelf;;;;;le7tl n_apgejq\g 99.19 _lSolun), p" j. iiog" ono jg-dfns-lyenapfilfobradeova knjiga je rsamo prosto izraganje^glavnih'ooglaa:a ., nrrropi ve.rsaljskog ugovora do.kraja 1934. ona je pregled gravnih dogada3a najbliZe jude_ raSnjice; u njoj nije ni5ta narodito tumaleno, aogadiSi nisu gied.ani ni kroz kakvu prizmu. Ako je lto tumadeno to je donekle iztaz lidnoga i shvatanja i ocena opstega osedanja, pojava i 'dogaclaja.Sasvim prirodno izgieda da se tako radi a ne drukEije je reE o dana5n ji.ci. Zabeleliti i sied,iti po mogufstvu samo utvrdene dinjenice po ]vreme netrpeljivih. Evropa 1919-1939< (Beo,grad lg74). za vanjske odnose lugoslavenske drzave, medutim, ostaje J. M. Jovanorzid jos uvijek polaziste. Diplomatska historija centralnih sila 1882-191b. u dva sveska (zagreb 1938-1989) vladimira Suleka prepriEava poznate dogadaje i poteze uz obilno citiranle meclunarodrrih ugovora (na francuskom!) i koriStenje literature, sto se u jos gorem obliku ponavlji u knjiZici istog autora pod naslovom: Ugovorni temelji eu,ropske politike dana5nlice. Diiplornatska,strana (Za$eb I94Z\. Po'slije oslobodenja 1945. godine prva je Julijana Vriinac poku$avala da sistematizira gradivo ,i da prikaZe razvitak evropskih drZava u medu,ratnom razdoblju. To su njene 'd.vije knjirge tiskane kao skripta, a sadrZe njena predavanja na nekadaSnjoj Novinarskoj i diplomatskoj viso,koj skoli u Beogradu,(opsta istorija. od versajskog mira do Ir svetskog rata, I-rI, Beograd 19b1-19b2). Kasnije je J. vrdinac tu problematiku pro5irila i obuhvatila i rat 1939-1941. u novoj knjizi: Opita istorija novog veka. s osvrtom na nacionalnu istoriju (od 1919 do 1946) (Beograd 1954). u svom pnilogu: spoijna politika Jugoslavije u periodu 1919-1941 godine, objavljenom u zborniku predavanja pod naslovom >Iz istorije Jugoslavije 1g18-1945< (Beograd 1958, str.298-313) J. vrdinac usla je u materiju koju obraeluje i ovaj nas pregled. Ona u svom prilogu polazi od tvrdnje da je jedno od bitnih obiljeZja jugoslave4ske vanjske politike u ditavu predratnom 'razdobiju njena nesamostalnost, njena zavisnost od politike velesila. Do 1935.godine vanjska politika bila je - po njenom rni5ljenju u znatnoj mjeri rproduzenje francuske vanjske polltike na Balkanu i u srednjoj Evropi' dok je od 1935.godine,u potpunosti produZenje njemadke i talijanske vanjske politike u ovorn'dijelu Evrope. Za Eltavo to vrijeme izmetlu dva rata Narodna skupStina imala je najmanje. utjecaja na vanjsku politiku zemlje jer je njome rukovodio Dvor. Cvrsta povezanost Aleksandra l{aratlordevita s francuskim i engleskim kapitalom odreclivaia je i njegov stav prema vanj,skoj politici Jugoslavije i njeno podredivanje interesima u prvom redu Francuske. povezanost, pak, kneza pavla s njemadkim kapitalom dovela je do pretvaranja jugoslavenske vanjske polilike u orucle vanjske politike fasisti6kih drZava. upravljanje vanjskom politikom iz Dvora u ime onih burZoaskih krugova koji su bili povezani s francuskim, odnosno njemadk,im kapitalom trazjlo je - piSe ona -- i prikladne ljude za polozaj ,ministra vanjskih poslova, ljude koji 6e biti izvrsitelji volje Dvora,i krupne burZoazije koju je Dvor predstavljao. osim prvih ,podetarka Kraljevstva sHS, kad je A. Trumrbi6 bio ministar vanjskih poslova (19'19-1920) u vladi Ljube Davidovi6a (!), portfelj Ministarstva vanjskrih poslova od kraja 1920. godine bio je iskljudivo u rukama veli,kosrpskih hegemonista. LogiEna posljedica takve vanjske politike, rukovotlene iz Dvora, a diktirane iz inozemstva, jest u tome - zakljuduje J. vrdinac - sto je ona najdesCebila stetna po nacionalne interese, a korisna za velike sile. Dosljedno provode6i francusku vanjsku politiku vlade Kraljevine SHS odbile ,su da pr,iznaju revolucionarnu vladu Sovjetske Rusije; protivno interesima naroda, vladaju6a je burZoazija preuzela neprijateljski stav velikih sila i prema Sovjetskoj Mailarskoj; zbog nesredenih odnosa sa susjednirn zemljama vlada Jugoslavije rnorala je rdrZati trupe na svim stranama: prema Italiji - zbog agresivne politike talijanskih imperijalista i prijelaza demarkacione linije; prema Austriji - zbog nepreki'dnih sukoba u Koruikoi; prema sjevernoj Albaniji, Eiji je sjeverni 'dio Zeljela osvojiti i gdje je svakodnevno dolazilo do manjih darki i sukoba, kao i na bugarskoj granici. Zbog t,ih razloga I zbog spremnosti proletarijata Jugoslavije da bra,ni maalarsku revoluciju, vlada Jugoslavije bila je prisiljena da odustane od oruZane intervencije. Prema uputama i >prijatelj,skim savjetimau Francuske -_tvrdi ona dalje - vlade Jugoslavije za'podelesu politiku zbTilenja s Rumunjskom i Cehoslovad'kom;Francuskoj je u srednjoj Evropi bio,potreban ko,rdon drZava

olitiku i prema Sovjetskoj Rusiji i prema : d_iplomacije u prvim postijeratni.m godlrr"_ a koje bi obuhvatile drZave od Baliika do re da obuhvati ,eehoslovadku, Rumunjsku I e dvostranih ugovora d,rZava Male Antante lgtonskog sistema (!) i ,granica drZava pot_ lrianonu i Neuillyju. Jugoslavija je _ po rlkanu sigurno upori5te francuske politike; vu Francuske i tako dalje.

na ovom nasem pregled.u.

o nacionalnim manjinama i od.redbom o i u. Rapallu. po cijenu odricanja od. nacio_ iile Italiji, Austrij,i i Madarskoj, po cijenu u unutrainje poslove Jugoslavije pod. ina_ av,ija je konadno bila priznata kao drZava i krugovi Jugoslavije orijentirali su se u ko ostvariti jer ,su Francuska i Jugoslavija istoj strani, obje su rat doZivjele na svom ratna razaranja, obje je ugr,oZavalaNje_ rtu ratne itete, obje su tse zalagal" ," o.ir_ nu versajskog sistema i oduvanja granica e. Autorica po,navlja svoju raniju tvrdnju nice bilo rijeSeno ugovorima u Saint_Gei_ mirom Italrija je dobila .od jugoslovenske primorje sa T,rstom i IstruIstorije Jugoslav'ije< (Beograd L972) iz pera Vl. Detliiera pod naslovom: >Nova drZava u meelunarodnim odnosima< obiluje, naZalost, brojnim faktografskim pogre5kama i ono nam nije moglo posluZiti pri ,sastavljanju ovog pregleda.

l;

188

: ft-

Kazalo

osoba

A Alaupovi6 Tugornir, ministar - 120 Aleksandar Karaetordevi6, regent, ,kasnije jugoslavenski kralj - B, 6, B, 25, 26, 29, 39, 4l_46,49, 51, 53, 55-61, 66-70, 74-.90, g2_94, 92, 116, 725, I3g-742, 171, 1?9, 1g6 Aifieri Dino, talijanski ambasador u Berlinu - 118,184 Aioisi Pompeo, Sef kabineta taliian_ skog ministra vanjskih poslova 92 Andres Ivan, ministar - 109, 182 Anfuso Filirppo, Sef Cianova kabine_ ta - 101 Anti6 Milan, ministar dvora - 126 Antonescu Victor, rumunjski ministar vanjs'kih poslova - 90, gg Antonijevi6 Vojislav, jugoslavenski poslanikuRimu-2? Antonov-Ovsjenko, sovjetski diplo_ matuVar5avi-76 Aras RuZdi, turski ministar vanjskih poslova - 8b Averescu Alexandru, rumunjski pred_ sjednik vlade - 83, 36 B Badoglio Pietro, pomo6nik Sefa talij a n s k o g g e n e r a l 5 t a b o- 9 , 1 1 , 3 1 , 138 Balfour Arthur James, britanski ministar vanjskih poslova - 2J.24 BalngdZid Zivojin, jugoslavenski poslanikuBerlinu-Zg Barthou Louis, francuski ministar vanjskih poslova - 61,79, lg7 Bastianini Giuseppe,talijanski ambas a d o r u L o n d o n u - 1 1 b , 1 1 9 .1 2 g Bene5 Edvard, dehoslovadkiministar vanjskih poslova,,kasnijepredsjed-

nik republike - B2-3b, 69, ?6, 8b, 98,139 Bensa Paolo Emilio, strudnjak u talijanskoj delegaciji na pariSkoj mirovnoj konferenciji - 24 B6rard Victor, francuski politidar 25 Berge, njemadki diplomat u Beogradu :- 132 Bertolini Pietro, talijanski ministar mornarice - L7J Bismarck Otto Christian, savjetnik njemadke am,basadeu Rimu u rangu opu,nomoCenogministra - IZJ Bissolati Leonida, istaknuti talijanski politidar (socijal-reformista) 25 Bliss-Lane Arthur, ameridki posla,nik u Beogradu - I20, lZ7 Bodrero Alessandro, talijanski poslani'k u Beogradu - 4l-48, 49 Bombelles Josip, grof - 110, 111 Bonomi Ivanoe, talijanski ministar rata - 28, 38 Boris, bugarski kralj - 51, 66, ?9, gb BoSkovi6Mata, vladin delegat na pari5koj mirovnoj konferenciji - 13, 69,170 Bourgeois L6on, francuski politidar i p i s a c- 2 1 Bratianu lon, rumunjski predsjednik vlade - 18 Briand Aristid, francuski ministar vanjskih poslova i vi5estruki predsjednik vlade - 47,65,66, L77 Brugdre Raymond, francuski poslanik u Beogradu - 108, 118 Budak Mile, usta5ki doglavnik - I02 Budisavljevi6 Srclan, ministar - l2B, 130 Buti Gino, talijanski diplomat - 94, 96 189

'.-"-1 t

C Cambell Ronald, britanski poslanik u Beogradu - 90, t27 Cambell Ronald Ian, britanski poslanikuBeogradu-127 Cappi Malagola Guido, talijanski posrednik u tajnim pregovoriina Aleksandar-Mussolini 5b-bg, L4l Chamberlain Austen, britanski ministar vanjskih poslova - 49, 7b Chamberlain Nevi11e,britanski prem i j e r - 9 9 , 1 0 0 ,1 1 9 Churchiil Winston, britanski premijer - 109, 119, 120, I2B Ciano Galeazzo, lalijanski ministar vanjskih poslova - 90, 91, 93-101, 104, 105, 107-111, 113, 114, 118, 1 1 9 ,1 3 4 - 1 3 6 , L 6 g ,1 7 9 , 1 9 0 Cincar-Markovit Aleksandar. ooslanik u Beriinu, kasnije ministar v a n j s k i h p o s l o v a- 8 4 , 9 8 , 1 0 3 ,1 0 b , 106, 111, 712, ll4, 115, 122-124, 7 2 6 ,l 2 g , 1 4 3 - 1 4 5 , 1 6 6 , 1 9 0 ,1 8 1 ,1 8 3 ClemenceauGeorges,francuski predsjednikvlade - 13, 15, 16,18,22, 2 3 , 2 6 ,l 7 l , 1 7 2 Ciodius Carl, visoki sluZbenik njemadkog ministarstva vanjskih poslova- Ill,144 Cosmelli Giuseppe,savjetnik talijanske ambasade u Berlinu u rangu opunomo6enog ministra - 123, I24 Crespi Silvio, talijanski ministar 23,171 Csaky IstvSn, ,maelarski ministar vanjskih poslova - 166 Cvetkovi6 DragiSa, predsjednik vla,de - 103, I77, 123, 124, 126, 128, 129, 143-145, 167, 168, 191-183 Cviji6 Jovan, strudnjak u jugoslavenskoj ,delega,cijina Pari5koj mirovnoj konferenciji - 18, 20

e eermak, dehoslovadkiposlanik u BukureStu - 32 eiderin Grigorij Vasiljevid, narodni komesar za vanjske poslove Sovjetske Rusije - 7L-74

eola,k-Antit BoSko,poslanik u Bukureslu _ / / eubriloviC Branko, ministar - 128 D D'Annunzio Gabriele, talijanski pjesnik i avanturist - 24-26, 28, 31, 38,139 Davidovi6 Ljuba, predsjednik viade - 2 6 , 2 8 , 4 4 , 1 5 , 1 7 0 ,l g 2 , 1 8 3 ,1 9 6 De Ferraris Carlo, tajnik u Cianovom kabinetu - 135 Depoli A., Sef privre,menevlade u Rij e c i - 3 9 ,4 1 Derffler Michaei, njemadki obavjeS t a j a c- 1 3 2 ,1 3 3 ,1 3 6 Donovan Wiiliam Jo,seph,Sef ameridke obavje5tajne sluZbe - 126 Dovas, potpukovnik u grdkoj vojsci - 119 Dcirnberg Alexander, Sef protokola u njemadkom ministarstvu vanjskih poslova - 126 Duii6 Jovan, poslanik u Rimu - 93, JI

Dufour A., njemadki poslanik u Beogradu - 79 Dulles John Forster, strudnjak u ameridkoj delegaciji na Pari5koj mirovnoj konferenciji - 15 D Dorelevi6Milorad, Sef jugoslavenske delegacijeuSSSR-lI2 Dura5kovi6 Vuka5in, dragoman (tumai) jugoslavenskog poslanstva u Tirani - 47, 1,76 E Eden Antony, britanski ministar vanjskih poslova - 94, 95, 99, 127, 128, I37 F Facta Luiggi, talijanski predsjednik v l a d e - 3 9 ,7 1 Fei,ne Gerhard, savjetnik u njemadkom poslanstvu u Beogradu - 134, 137

190

I

IT Foch Ferdinand, francuski marSal _ 7, 19 Franchet d'Espdrey Louis F6lix, savezniiki glavnokomanduiu6i na Balkanu - 19,20 Frangois-Poncet And16, francuski ambasador u Berlinu i Rimu - 26, 110 Frank Hans, njemadki izaslanik u Rimu-90 Freundt Alfred, njemadki Ae,neralni k o n z u l u Z a g r e b u - 1 3 1 ,l S O , t f Z G Gafencu Grigore, rumunjski ministar vanjskih poslova - 109 Gagliardi Emanuel (Manko), frankovaiki emigrant - 29 Galli Carlo, talijanski poslanik u Beogradu - 50-bB, b? Gam-baraGastone, talijans,ki general u S p a n j o i s k o j- 1 1 3 Gamelin Maurice, Sef francuskog gen e r a l 5 t a b a- 1 1 6 - 1 1 9 Gavrilovi6 Milan, poslanik u Moskvi - 73,1t2 Georg, britanski kralj - 8g Georges,francuski general - 119 Giardino Gaetano, talijanski komesar u Rijeci - 41, I74 Giolitti Giovanni, talijanski predsjednik vlade - 28, 38, ?0, 189 Gird, nadelnik britanskog generalS t a b a- 1 1 ? Gir,sa VAclav, iehoslova,iki VarSavi - 76 GcirnbcisGyula, maelarski predsjednik vlade - 80 Gciring Hermann, marSal i prvak na_ cionalsocijalistiike stranke, zadu_ Len za odnose s Jugoistokom _ g0, 8 3 , 9 4 , g g , 1 0 4 ,1 0 5 ,1 3 1 ,1 3 6 ,1 ? g Grandi Dino, talijanski ministar vani_ s k i h , p o s l o v a- b 1 - b 6 , 6 1 , 1 4 1 Gregori6 Danilo, reZimski novinar _

rr4,122

Gruber Walter, dopisnik Njemadkog novinskog ureda (DNB) u Beogra_ du - 137

Guariglia Raf aele, nadelnik politidkog odjela u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova - 53-bb Gulli Tommaso, talijanski pomorski oficir - 28 Guzzoni Alfredo, zapovjednik tali_ janskih snaga u Albaniji - 109 H Halifax Edward, britanski ministar v a n j s k i h p o s l o v a - 1 0 0 ,1 1 8 Hassel Ulrich, njemadki amlbasadoru Rimu - BB Heeren Victor, njemadki posianik u Beogradu - 80, 83, 94, 96, gg, 90, 9 6 , 1 1 5 , 1 2 2 , 7 2 4 ,1 2 6 , 1 2 9 _ 1 3 5 Heinburg Kurt, visoki dinovnik u nie_ madkom ministarstvu vanjskih pos l o v a - 1 3 2 ,1 B B Herbette Jean, francuski novinar _ 25 Hitler Adolf, kancelar i vo,etaTre6eg Reicha- 67, 75, 76, 79, 80, 94, gZ, 90, 91, 93, gg-100, 103,104,106_ 110,113-115, 11g, L20_127,I2gl3I, 142-146, 179_1g1, 1g? Horthy Miklos, maatarski regent 2 0 ,3 2 , 3 4 ,3 5 ,9 1 , 1 3 9 Hristid Bo5ko, poslanik u Rimu _ 104,111.118 Hr-ibner, predstavnik Gestapa u njemaikom poslanstvu u Beogradu _ 130 I Ikoni6 Dragomir, ministar - 128 Ilie Bogoljub, ministar vojni - 186 Indelli Mario, talijanski poslanik u Beogradu - 90, gB, gb-g? Ionescu Take, rumunjski rninistar vanjskih poslova - 33, 34 J Jak5i6 Grgur, ,srpskipovjesnik i prol fesor Univeruileta u Beogradu 185 Jevtid Bogoljub, poslanik u Tirani, ministar vanjskih poslova i predsjednikvlade - 47, 57, 68,77,79, 8 3 , 8 4 , 9 2 , 1 8 2 ,1 8 3 191

Johnson D. W., struinjak u ameridkoj delegaciji na Pari5koj mirovnoj konferenciji - 24 Joksimovid, general - 133 Josip Habsbur5ki, pretendent na madarski prijesto - 20 Jovanovi6 M. Jovan, Sef Zemljorad.nidke stranke .- 100 Jovanovi.6Miloje, ministar - 1?0 Jovanovi6 Slobodan, srpski povjesnik i profesor Univerziteta u Beogradu - 135 K Kalina Antonin, dehoslovadki poslanik u Beogradu - 15, 33 Kamenjev Lav Borisovid, dlan sovjetske delegacije- 69 Kapp Wolfgang, voda monarhistidkog puda protiv njemadke republike 33 Kapetanovi6 Milan, ministar - 1?0 Karlo Habsbur5ki, posljednji austrijski car i madarski kralj - 83-36, r40, I73, I74 Karol, rumunjski kralj - 76, I2I KSrolyi Mih5ly, madarski predsjednik vlade - 19 Keitel Wilhelm, nadelnik niemaike Vrhovne komande - l2g Kellog B. Franck, drZavni sekretar sAD - 65.66.777 Kerr Philip, tajnik Lloyd Georgea 69 Kjoseivanov Georgij, bugarski preSKOLSKA KNJIGA< Zagreb, Masarlkova 28 - Za izdavada: JOSIP MALIE _ GrafidKi urednirK: KRESIMIR HALUGA Korektor: BORIS TREMSKI - Tisak dovr5en u kolovozu 1975.