Bogatstvo Razlika Sparta i Atena

1.

Bogatstvo razlika Sparta i Atena

2.

Sparta  Dorani osnovali polis Spartu u Lakoniji  Pokoreni Ahejci postaju robovi – HELOTI  Oni koji su prihvatili spartansku vlast gube svoja prava ali su slobodni – PERIJECI (žive odvojeno od spartanaca)  Spartanaca je bilo manje nego pokorenog stanovništva  Zato su uveli stalnu bojnu spremnost – dobra tjelesna spremnost, borbene vještine, ratne vještine  Ne zanima ih kultura i umjetnost  Heloti im obrađuju zemlju  Trgovinom se bave perijci – spartancima je bio zabranjen rad s novcem  Spartaci se samo bave ratnom spremom

3.

Spartanski odgoj  Spartom vlada GERUZIJA  Geruziju bira narodna skupština  Geruzija bira dva kralja - vode rat ili organiziraju svečanosti božanstvu  Geruzija donosi zakone i odluke – EFORI provode odluke geruzija

4.

 Strog odgoj  Muško djete se od 7 godine odvaja od obitelji i žive u skrbništvu države  Odgajaju ih da budu vrsni ratnici  Uče ih graditi logore, rukovati oružjem, boriti se, planirati ratovanja, krasti, špijunirati, itd.  Ako dobro ne izvrše zadatke kažnjavaju ih udarcima, izgladnjivanjem, itd.  Slabo ih podučavaju čitanju, pisanju, računanju i kulturi  Najveća sramota bila je predati se u bitci

5.

 Žene uče plesanju i pjevanju ali i ratnim vještinama, vode kućanstvo  Ne smiju izlaziti ih kuće  Smiju posjedovati zemlju (drugdje u grčkoj žene nisu smjele posjedovati zemlju)

6.

Atena  Posve različita od Sparte  Atenu su osnovali Jonjani  Bave se trgovinom i obrtom – moćna trgovačka sila  Bogata zbog: rudnika srebra, maslinovog ulja, keramike, itd.  Muškarci većinu vremena provode izvan kuće, rade i obavljaju razne dužnosti  Žene moraju brinuti o kućanstvu i upravljati robovima – mora znati presti vunu i tkati  Žena je podređena prvo svom ocu, a onda mužu  Robovi: ratni zarobljenici, smatra ga se predmetom  Atenjanji uživaju u jelu i piću, umjetnosti i kulturi

7.

 U početku Atenom vladaju kraljevi – njih su potisnuli aristokrati  Atenom sada vlada vijeće od 9 članova – ARHONTI  Atena nije više monarhija nego ARISTOKRATSKA REPUBLIKA  Vlast je izborna  Običan narod (obrtnici i trgovci) ne mogu sudjelovati u vlasti  Polisom vlada aristokracija  Narod se protiv toga buni

8. 2.3. ODGOJ U STAROJ GRČKOJ 9. Staru Grčku činilo je više manjih gradova-državica, koje su se razvile u toku raspadanja rodovskog ureĎenja. Od tih državica najpoznatije su Sparta i Atena. U njima su se u V stoljeću pr.n.e. razvila dva odgojna sistema: spartanski i atenski, zajedničko im je to što je odgoj bio organiziran samo za robovlasničku klasu. Djeca robova nisu smjela pohaĎati odgojne ustanove. 10. 2.3.1. SPARTANSKI ODGOJ 11. Spartanski odgoj obuhvaćao je samo djecu sparijata. Cilj mu je bio da pripremi vojnike, ratnike koji će uvijek biti spremni za borbu s neprijateljima. Da bi ostvarili takav odgoj, sparijati su poslije roĎenja odabirali samo zdravu djecu a ostalu su izlagali na gori Tajgetu. Dijete se do svoje sedme godine odgajalo u obitelji, a nakon navšenih sedam godina ih se odvodilo u odgajne ustanove do njihove punoljetnosti. Navikavali su ih na hladnoću, glad, žeĎ i bolove. U Sparti su se i djevojke pod nadzorom državne uprave fizički i vojnički odgajale. Smatrali su to potrebnim zbog raĎanja zdravog potomka ali i zato što su žene branile grad kad su muškarci bili u ratnim pohodima. Postoje i pozitivne stavke spartanskog odgoja : 1.Odgoj se shvaća kao najvažnija društvena i državna funkcija, 2.Osnivaju se javne državne ustanove za odgajanje mladeži vladajuće klase, 3.Odgaja se i ženska omladina

SPARTA Spartu su na Peloponezu osnovali Dorani donijevši željeznu kulturu. Oni su se naselili u nizinu Lakoniju jer su uvjeti za život ondje bili vrlo pogodni. Kroz cijelu Lakoniju teče rijeka Eurota i na njoj se smjestila Sparta. Zapadno od Sparte se nalazi gorje Tajget na kojem su bila velika nalazišta željeza.

SPARTANSKO DRUŠTVO

Spartanci su vjerovali da je Spartu propisao svećenik Likurg. On je odredio društveno uređenje Sparte. Prema Likurugu Spartanci su aristokrati i žive od zemljoradnje. Među njima nema privatnog vlasništva – sva zemlja je u rukama polisa. U Lakoniji već žive Perijeci i Heloti. Spartanci su Perijecima ostavili slobodu i nisu dirali u njihovu imovinu jer nisu pružali otpor. Perijeci su tako ostali siromašni seljaci, obrtnici i trgovci. Međutim, Heloti su se odupirali pa su im Spartanci oduzeli slobodu i svu imovinu. Heloti su postali robovi. Bili su državno vlasništvo i nijedan rob nije mogao postati slobodan. Spartanaca ima jako malo. U vrijeme kad je Sparta građena bilo je oko 150 000 Spartanaca i taj broj se smanjivao. s druge strane Helota je bilo oko 350 000 i njihov broj se povećavao.

UREĐENJE SPARTE Likurg je propisao i državno uređenje Sparte. Spartanci su jedini vladajući sloj, a Sparta je aristokratska republika. Spartanci svake dvije godine biraju dva kralja iz redova uglednih obitelji. Kraljeve ovlasti su u doba mira vrlo male. Kraljevi svoje odluke tada donose sa geruzijom. Geruzija je vijeće staraca od 28 ljudi koji su svi stariji od 60 godina. Kraljevi predsjedavaju geruzijom. U doba rata kraljevi imaju neograničenu vlast, no čim završi rat vlast opet ima geruzija. Spartanci imaju i narodnu skupštinu koja se naziva apela. U apeli sudjeluju svi Spartanci stariji od 30 godina. Vrhovnu nadzornu vlast u Sparti ima 5 efora. Oni čine vrhovni sud i nadziru ponašanje Spartanaca. 5 efora jednostavno kontroliraju sve.

SPARTANSKA VOJSKA Spartanci su razvili specifičnu vojsku i vojni duh. Od rođenja se Spartanci odgajaju kao vojnici. U Sparti se najviše cijenila hrabrost i snaga. Odlazak u vojsku je bio svečanost i zato na čelu vojske ide glazba. Spartanska vojska je njegovala duh zajednice. Zato se svake nedjelje Spartanci sastaju na ručku koji se zove sistija i ondje su jeli crnu juhu. To je spartansko jelo od svinjskog mesa kuhanog u krvi. Juha je začinjan s samo malo češnjaka i malo soli. Spartanci uvijek idu u ritmu u rat i nikad ne pokazuju nikakav strah. Kralj predvodi vojsku, a uz njega je Spartanac koji je pobjednik na Olimpijskim igrama. Spartanci su se borili dok su se i neprijatelji borili, a ako je neprijatelj pobjegao, onda su se i Spartanci prestali boriti zato što smatraju da je nečasno ubiti čovjeka koji bježi. Spartanci u rat idu zbog pobjede, a ne zbog ubijanja.

SPARTANSKI ODGOJ Spartanski odgoj je započinjao rođenjem djeteta. Svako spartansko dijete pregledavali su efori. Ako je dijete bilo zdravo roditelji su ga mogli odvesti doma i odgajati ga. A ako dijete nije bilo zdravo ili je bilo defektno, bilo je odbačeno i odnijeli su ga na Tajget. Djeca su od 7. godine išla u školu u gimnaziju. Riječ gimnazija je izvedena iz grčke riječi gymnos što znači gol – u gimnazijama su djeca vježbala gola. U školama su djeca učila čitati, pisati pjevati i nešto malo računati. Isto tako su učili i Likurgove zakone. Sve ostalo vrijeme djeca su provodila u fizičkim vježbama. U spartanskim gimnazijama govorilo se škrto. Djeca nisu smjela govoriti dok ih netko stariji nije nešto upitao, a i tada su morali odgovoriti sažeto, kratko i jasno. Jedan od najljepših primjera lakonskog odgovora je onaj jedne spartanske majke: Sa štitom ili na štitu. Može se prevesti na više načina. 1. ili se vrati kao pobjednik ili pogini. 2. vrati se sa štitom ili na štitu, ali nikako bez štita. Djeca su odmalena u školama dobivala samo jedan obrok dnevno. Krađa hrane u školama je bila strogo zabranjena, ali ako su djeca ukrala hranu, nasitila se i ako ih nitko nije vidio, sve je OK i nikom ništa. Djeca su išla u kriptije – lov na helote. Ispiti su se u školama svodili na bičevanje učenika pred kipom božice Artemide. Najvišu ocjenu dobila su djeca koja su najduže izdržala. Mladi Spartanci od 18. do 21. godine bili su redarstvenici i čuvari mira. Sa 21. godinom postaju vojnici, a sa 30 godina imaju pravo osnovati obitelj.

PELOPONESKI SAVEZ U 6. stoljeću prije Krista nastao je Peloponeski savez u kojem su bili svi polisi na poluotoku Peloponez. Sparta je u tom savezu ostvarilahegemoniju ili prevlast.

SPARTANCI!!!! Sparta je najslavnija po svojoj vojsci. Vojnu je službu Spartanac počinjao u dvadesetoj godini života. Za razliku od drugih grčkih gradova-država, Sparta je imala profesionalnu vojsku njezini građani nisu radili ništa drugo nego vježbali ratne vještine, a zakonom im je bilo zabranjeno baviti se obrtom ili trgovinom. Zbog toga, kao i zbog strogih životnih uvjeta (vidi poglavlje "Državno uređenje"), spartanska je vojska bila doslovno nepobjediva. Prvi su poraz spartanski hopliti doživjeli tek 371. prije Krista kod Leuktre. Najveći spartanski vojni podvig je bitka kod Termopila, gdje je odred od 300 Spartanaca pod kraljem Leonidom izginuo kako bi zadržao golemu perzijsku vojsku. Sparta je bila oligarhija, to jest, vladao je mali sloj moćnika. Spartansko je državno uređenje po mnogo čemu jedinstveno u povijesti. Prema legendi, to se uređenje nije mijenjalo od doba mitskog kralja Likurga, koji ga je zasnovao u 7. stoljeću prije Krista. Državom su ravnopravno vladala dva kralja, koji su prvenstveno imali vjerske, sudske i vojničke dužnosti. Tijekom 5. stoljeća prije Krista, kraljevi su malo-pomalo gubili stvarnu vlast, koja je sva prešla u ruke državnih dužnosnika efora. Sparta je bila vojnička država, a građani profesionalni vojnici, što je jako utjecalo na način života. Spartanski je novac bio praktički bezvrijedan. Kako građani nisu smjeli raditi, poljoprivredom i zanatima bavili su se heloti, spartanski robovi. Zbog velikog broja helota, u Sparti je praktički stalno vladalo izvanredno stanje zbog mogućnosti njihove pobune. Odmah nakon rođenja, djeca građana su bivala podvrgnuta provjeri tjelesnih osobina. Ako bi dijete bilo slabašno ili nakazno, ostavljalo se na planini Tajget da ga požderu divlje zvijeri. Dječaci su se do sedme godine života odgajali kod kuće, a spartanske su dadilje bile glasovite po cijeloj Grčkoj. Zatim ih je preuzimala država i podvrgavala ih svakodnevnim tjelesnim vježbama. I žene su se obrazovale i vježbale.

Homoseksualnost, općenito raširena u Grčkoj, bila je pravilo u Sparti, gdje su efori kažnjavali čovjeka koji ne bi volio dječaka. Smatralo se da odnos zrelog muškarca s adolescentom doprinosi obrazovanju potonjega. Zato se stariji ljubavnik zvao eispnelas (nadahnjivač), a mlađi aitas (slušatelj). BITKA KOD TERMOPILA!!!

Bitka između udruženih grčkih gradova i Perzije u toku Grčko-perzijskih ratova. U isto vrijeme vodila se i pomorska bitka kod Artemizija. Perzijski kralj Kserkso I. kretao se s vojskom prema Grčkoj. Grci su udružili snage pod vodstvom spartanskog kralja Leonide I. i zauzeli položaj kod klanca Termopile. Grčka vojska je iznosila oko 7,000 ljudi. Prolaz Termopile je trebalo što duže braniti dok grčki gradovi ne skupe snage za rat protiv Perzije. Kserkso I. nije vjerovao da Grci namjeravaju braniti prolaz s tako malim snagama. Zato im je dao rok od pet dana da se povuku. Kada ovi to nisu učinili krenuo je u napad. Grci su prolaz branili sa 6,000 ljudi. Perzijanci su, iako s nekoliko puta većim snagama, u dva dana nekoliko puta odbijeni i imali su velike gubitke. Izgleda da su grčki hopliti imali duža koplja, za razliku od Perzijanaca koji su bili naoružani kratkim kopljima i strijelama. Nakon kraja drugog dana, Grk Efijalt je prebjegao Perzijancima i rekao im za drugi prolaz kroz Termopile. Taj prolaz je branilo 1,000 Grka. Grci su za taj prolaz saznali tek prije same bitke i nisu očekivali da taj dio brane od Perzijanaca. Kada su Perzijanci napali taj dio prolaza, Grci su se nakon slabog otpora povukli. Leonida je tada zaključio da daljnja obrana nije moguća i naredio povlačenje, 11. kolovoza, međutim 600 Tespijanaca pod vodstvom Demophilusa odbilo je povući se s ostatkom grčkih snaga već su ostali da zajedno s oko 300 Spartanaca, Leonidinih osobnih tjelohranitelja i oko 800 Tebanaca da zajedno zadrže Perzijance čim duže. Sam početak borbe bio je iztazito brutalan a kada szu se grčki brojevi prorijedili Grci su se povukli na obližnji brežuljak zajedno s Tespijancima dok su se Tebanci predali. Grci su se nastavili boriti svojim kratkim mačevima (xiphos) pošto su im se polomila koplja. U jednom trenutku bitke kralj Leonida pada mrtav i manja spartanska grupa se izdvaja te vraća kraljevo tijelo. Grci se bore fanatično a ponudu da u zamjenu za kraljevo tijelo dobiju život spremno odbijaju riječima: "Spartanac odlazi iz bitke sa štitom ili na štitu". Bitka se nastavila i činilo se da Perzijanci nikako ne mogu ubiti preostale Grke pa Kserkso naređuje da ih se dokrajči strijelama. Grčki gubici se procjenjuju na više od 2,000 mrtvih, a perzijski čak oko 20,000 no to nije pouzdano. Sigurno je da su Perzijanci imali puno veće ljudske gubitke. Na mjestu bitke kasnije je podignut spomenik s natpisom: Pođi, neznanče, Sparti pripovjedi: Pali smo slušajuć što nam zapovjedi. KRALJ LEONID 1.

Leonida (grčki: Λεωνίδας) je bio kralj Sparte, sedamnaesti iz loze Agijevića. Bio je sin kralja Anaksandride II., Heraklova potomka. Naslijedio je polubrata Kleomena I., vjerojatno 489. ili 488. p.n.e., s čijom se kćeri Gorgo vjenčao. Efori su 480. p.n.e. poslali Leonidu s 300 vojnika i 4000 saveznika da brani Termopilski klanac, kuda je vodio uski put između planine i mora, iz sjeverne u srednju Grčku. Tu su Grci nastojali zaustaviti Kserksove Perzijance. Herodot je u svojoj "Povijesti" detaljno opisao bitku. Više anegdota pokazuje lakonsku srčanost koja je proslavila Spartance u to doba. Jedan Tračanin prije bitke vidio perzijsku vojsku i Grcima rekao da Perzijanaca ima toliko da mogu strijelama zasjeniti sunce. Leonidin vojnik Dienekes mu je odgovorio: "Još bolje, onda ćemo se boriti u sjeni." U krvavom boju koji je potrajao nekoliko dana junački je poginuo Leonida sa svojim ljudima, jer je Spartancima bio zabranjen uzmak pred neprijateljem. Na prvi dan bitke, kad je Kserkso zatražio da mu Grci predaju svoje oružje, Leonida je odvratio Μολών Λαβέ ("Dođi i uzmi ga"). Na treći dan bitke rekao je vojnicima da se najedu za doručak jer će večerati u Hadu. Leonidini su vojnici prva dva dana odbijali frontalne napade, ali kad je Efijalt poveo perzijskog generala Hidarna planinskom stazom do grčkog zaleđa, Leonida je ostatku vojske zapovjedio povlačenje, a sam je ostao u klancu s 300 Spartanaca, 700 Tespijaca i 400 Tebanaca. Treći dan su svi Spartanci izginuli, a Leonida je pao usred kreševa. Herodot kaže da mu je na Kserksov nalog glava odsječena, a tijelo razapeto. Ipak, perzijski se kralj poslije pokajao zbog tako barbarskog postupka, pa je vratio tijelo Sparti, koja ga je pokopala s počastima. HOPLITI!!!

Hopliti su bili pješaci iz 7. do 4. stoljeća p.n.e. koji nosili su teško oružje (mač ili koplje), a štitili su ih oklop, kaciga i štit. Hopliti su predstavljali jezgru vojske, ali je njihov značaj postepeno opadao zbog konjice. Da bi dobili na pokretljivosti, njihova bojna oprema promijenjena je iz teške u laku i dat im je mali štit, zvani pelta, po kome su vojnici nazvani peltasti.Postavljeni u neprobojni lanac oko svojih neprijatelja, hopliti su napadali kopljima, ciljajući pravo u grlo. Hopliti su se držali u u pravilnim redovima, pokrivali jedan drugoga i strogo se držeći naredbi zapovjednika, činili snažnu udarnu i obrambenu silu. Hoplitsku je taktiku dovela do svršenstva spartanska vojna aristokracija. ZANIMLJIVE SPARTANSKE RECENICE!!!!(dobro,recenica,samo je jedna)

Prema legendi, neki je kralj namjeravao napasti Spartu, te im je poslao poruku: "Ako pobijedim u ovom ratu, zauvijek ćete biti roblje". Spartanci su kao odgovor poslali samo jednu riječ: "Ako".

Sparta Spartu su osnovali Dorani, a smjestila se na poluotoku Peloponezu u pokrajiniLakoniji. Sparta je bila zatvoreno, vojničko društvo, nimalo vično intelektualnim ili kulturnim djelatnostima, sumnjičavo prema strancima i zatvoreno utjecajima vanjskog svijeta. Spartanci su vjerovali da je njihov jedinstveni sistem kreiran od strane legendarnog zakonodavca Likurga, za koga se pretpostavlja da je živio u 8.st.B.C., a sam je ustav, prema vjerovanju Spartanaca, sačinio pod božanskom kontrolom. Militarizam spartanskog društva bio je odgovor na problem zajednički gotovo svim grčkim polisima: prenaseljenost i s tim u vezi nedostatnost hrane. Sparta nije kao ostali grčki polisi riješila taj problem osnivajući kolonije, nego se posvetila osvajanju plodnih područjau svojoj okolici, prije svega Mesenijsku

ravnicu, a sami Mesenjani postali su državni robovi u Sparti. Mesenjanski teritorij podijeljen je meĎu Spartancima, koji od tada provode život u stalnom vojnom treningu, u svrhu održavanja kontrole nad mnogobrojnijim Mesenjanima. Zbog toga je postojala stroga klasifikacija stanovništva na spartanskom teritoriju. Samo oni sa dokazanim čistim podrijetlom mogli su biti graĎani Sparte, a nazivali su seSpartijati ili još češće Jednaki, i imali su jednaka zakonska prava. Nije ih bilo više od 9.000. Oko Sparte postojala su brojna sela koja su imala lokalnu autonomiju, u njima su živjeliPerijeci (u grubom prijevodu susjediPerioikoi), koji su imali osobnu slobodu, ali nisu imali nikakva politička prava u Sparti, većinom su se bavili obrtom i trgovinom, a Slika 1: Spartanski hopliti, za koje je postojala gotovo religijska uvjerenost u Spartijatima su bili dužni plaćati godišnja njihovu nepobjedivost, a to imaju prije davanja. svega zahvaliti svojoj asketskoj discipliniranosti.

Najniža klasa bili su Heloti, većinom pokoreni Mesenjani. Nisu imali nikakva prava te su služili kao državni robovi, tj. nitko ih nije mogao privatno posjedovati, niti kupovati ili prodavati. Vlast u Sparti bila je mješavina monarhije, oligarhije i demokracije. Skupština Jednakih bila je demokratski element, u koju su mogli ući svi punopravni Spartanci stariji od 30g., ali ograničene moći, jer je prava vlast bila u rukama drugih institucija. Postojala sudva kralja, koji su bili manje kraljevi, a više zapovjednici vojske ili glavni svećenici. Vijeće staraca ili Geruzija (gerousia), brojala je 28 ljudi starijih od 60 g., plus dva kralja. Najvažniju polugu vlasti predstavljalo je pet efora (nadglednici), koji su se birali godišnje, i svaki pripadnik Jednakih mogao se kandidirati za tu dužnost.

Slika 2: Shematski prikaz funkcioniranja vlasti u Sparti

Kako je spartansko društvo bilo prije svega vojničko društvo, sve je bilo prilagoĎeno vojničkoj jednostavnosti. Najčešća hrana bila je komad svinjetine kuhane u svojoj krvi, a na kraju se dodalo samo soli i octa. Da bi obeshrabrili bogaćenje i potrošnju, nisu izdavali kovani novac, nego su im kao platežno sredstvo služile teške željezne šipke. Školski sistem u Sparti, poznat pod nazivom agoge (odgoj), obučavao je mušku djecu prije svega da budu vojnici, a za to su morali biti potpuno zdravi. Nakon roĎenja bebe bi pregledavali državni inspektori, i samo " ispravna " djeca mogla su nastaviti život, dok su ona sa bilo kakvom deformacijom bila odbačena. U razdoblju od 7. do 18. godine, odvojeni od svojih obitelji, dječaci bi prolazili rigorozan trening u sklopu agoge. Sve se svodilo na psihofizičko jačanje, a čitanje i pisanje naučili bi taman u tolikoj mjeri da mogu npr. pročitati poruku od svojih zapovjednika. Većina mladića u dobi od 18 do 20 g. služila je u kriptijama (oblik tajnih službi), i boravili su u Mesenskim brdima, gdje su preživljavali lovom i kraĎom. Glavni zadatak bio im ješpijuniranje uvijek pobunjenih mesenjanskih helota, koje su mogli i ubijati nekažnjeno, jer je ionako Sparta svake godine objavljivala rat protiv Mesenjana. Kada napune 20g., svi Jednaki postaju hopliti, pa u vojsci služe sve do 60g. života. U tako jakoj i uvježbanoj vojsci leže i razlozi zašto Sparta nije imala obrambene zidove, jer stanovnici Sparte tvrdili su da jenajbolji zid sazidan od spartanskih muškaraca. Sparta je samim geografskim položajem izmeĎu dva planinska masiva bila odvojena od ostalih grčkih polisa, a ta izoliranost pojačana je i državnom politikom. Potreba za vojnom snagom u spartanskoj državi, onemogućavala je Sparti da se uključi u meĎunarodnu trgovinu tog vremena, a osim toga trgovina s ostalima bila je otežana i neprihvaćanjem kovanog novca u Sparti, gdje kao platežno sredstvo služe bezvrijedne željezne šipke. Spomenuta izolacija od ostalih grčkih polisa i rigorozni vojnički život osjetili su se i u načinu govora kojim su se služili Spartanci – tzv. lakonski govor ( izraziti svaku misao na najjednostavniji i najkraći način ).

Prije kraja drugog tisućljeća prije nove ere Dorani su osvojili veći dio Lakonije i tu osnovali svoja naselja. U doba izmeĎu XI. i IX. stoljeća pr.n.e. razvio se od nekoliko ujedinjenih dorskih naselja grad Sparta. Od ovog se grada razvila država koja se u povijesno antičko doba nazivala Lakedomonskim polisom, po imenu ahejskog grada Lakedemona koji je prije tu ležao. Spartanci su prije sredine VIII. stoljeća pr.n.e. osvojili preostali dio Lakonije, a prije VI. stoljeća teškim i upornim borbama zauzeli plodnu Mesiniju. Za to vrijeme Sparta se razvila u vojničku aristokratsko oligarhijsku državu u kojoj je vladajuća klasa ratnika zemljoposjednika posebnim političkim sistemom čuvala i jačala svoje pozicije. Grci su pripisivali spartansko državno, političko ureĎenje zakonodavcu Likurgu. Danas se drži da Likurg nije povijesna ličnost, nego da su spartanski aristokrati stvorili legendu o Likurgu da bi se na aristokratski poredak gledalo sa strahopoštovanjem.

Stanovništvo lakedemonske države dijelilo se od najstarijih vremena u tri klase. Vladajuću klasu činili su Spartijati. Slobodni graĎani drugog reda su perijeci, a heloti su seljačke mase s nekim kmetskim i nekim ropskim osobinama.

Spartijati

Spartijati su potomci dorskih osvajača, zemljoposjednici i ratnici koji su imali svu vlast u lakedemonskoj državi. Kao i ostali Dorani dijelili su se u tri file: Dymanes (čisto dorska fila), Hylleis (po imenu srodni ilirskim Hilejima) i Pamphyloi (grupacija raznih fila). Sparta je nastala od četiri susjedna naselja i grada Amikle. Po predanju Likurg je podijelio spartansku zemlju na devet tisuća dijelova, prema broju stanovnika, tako da je svaki Spartijat dobio na uživanje po jedan dio zvan klaros. Spartijat je s dodijeljenog mu klarosa dobivao svake godine utvrĎeni dio ljetine, plod rada helota. Stariji sin nasljeĎivao je klaros. Ostali su sinovi i kćeri bili neosigurani. Spartijate je povezivao zajednički interes – privilegirani položaj nasuprot perijecima i helotima. Najviše ih je povezivao strah od potlačenih helota koji su ih okruživali, zbog toga su stalno bili u vojnoj pripravnosti.

Da bi se osposobili za vojnu i vojnodržavničku službu, Spartijati su se od ranog djetinjstva za to pripremali posebnim odgojem. Dijete se do sedme godine odgajalo kod roditelja, a nakon toga u državnom vojnom odgajalištu kolektivno s ostalom djecom. U dvadesetoj godini pitomac je već bio vodnik (iran), a u dvadeset i drugoj izlazio je iz učilišta kao osposobljen ratnik. Mladi su se Spartijati navikavali na poslušnost, izdržljivost, odricanje, hrabrost, snalažljivost, odrešitost, na sve što su Grci jednom rječju nazivali arete. Da bi se to postiglo dječaci su se u odgajalištu skromno hranili. Ležali su na tvrdu ležaju, vježbali gologlavi, bosi, katkad goli. Svake godine bili bi ritualno išibani pred hramom Artemide Ortije. Sramota je bilo pokazati i najmanji znak bola. Malo su čitali i pisali. Tražilo se da odgovaraju sažeto i kratko (lakonski govor). Nakon završetka obuke svaki je Spartijat bio uvršten u jednu sisitiju. Tako su se zvale skupine od po petnaestak boraca koji su se zajedno hranili i bili nerazdruživi u miru i ratu.

Područja spartanskog i atenskog utjecaja

Perijeci

Perijeci bili su osloboĎeni graĎani lakedemonske države koji su u gradu Sparti živjeli kao obrtnici i trgovci i držani strancima, a na svom teritoriju, zvanom perioikis, izvan Sparte imali autonomne gradiće i sela. Na perioikisu su Spartijati slobodno kupovali i prodavali zemljište, jer su ih Likurgovi zakoni o zemlji obavezivali samo na državnu zemlju. Perijeci su se na svom terenu bavili ratarstvom, stočarstvom i obrtom. Plaćali su velik porez državi. Služili su u vojsci zajedno sa Spartijatima, ali nisu mogli postići rukovodeće vojne položeje. Obično nisu mogli sklapati brak s pripadnicima spartijanske klase.

Heloti

Heloti su pokoreni raznorodni stanovnici Lakonije i Mesenije koje su dorski osvajači, teškom mukom svladali i učinili ih svojim robovima.Danas se misli da heloti po svom društvenom položaju ne pripadaju ni kategoriji robova ni kategoriji kmetova, nego da predstavljaju specifičnu društvenu kategoriju, helotsku. Oni su kao i zemlja bili kolektivno vlasništvo države, a služili su pojedinim Spartijatima kojima su obraĎivali zemlju. Zakonom je bilo utvrĎeno koliko su dužni davati svake godine gospodarima. Spartijat im nije mogao mijenjati uvjete života ni na bolje ni na gore. Apophora, prihod s klarosa, bio je jednak za svakog Spartijata.

Državno uređenje

Sparta, otkada je prate povijesni dokumenti, uvijek je imala po dva kralja, jednog od roda Agijada, a drugoga od roda Euripontida. Kralja je nasljeĎivao sin koji se prvi rodio nakon očeva dolaska na vlast. Kraljevi su bili vrhovni zapovjednici vojske i na bojnom polju su imali neograničenu vlast. U doba mira bili su nadležni za kult, za neka pravna pitanja i za ureĎenje puteva. Oba su kralja zajednički odlučivala. Nadzirali su ih aristokrati preko svojih organa.

Najveću je vlast imala geruzija, vijeće koje se sastojalo od dvadeset i osam geronta i dvaju kraljeva. Kraljevi su bili članovi geruzije po položaju. Ostale je geronte birala skupština iz redova najstarijih spartijatskih prvaka. Redovito su morali biti stariji od šezdeset godina i služba im je bila doživotna. Bili su nepovredivi i nisu bili pred zakonom odgovorni za svoje postupke. Geruzija je donosila odlike o vanjskoj politici, spremala prijedloge za narodnu skupštinu, a u svojstvu vrhovnog sudskog organa rješavala je o najvažnijim pitanjima. Narodna skupština (apella) bila je u starije doba važan društveni organ. Članovi narodne skupštine bili su svi Spartijati koji su primili odgoj u državnoj odgajalištu, pripadali sisitijama i navršili trideset godina. Narodna skupština birala je geronte, efore i niže državne činovnike.

Osobito je važnu ulogu imalo pet efora kojima je mandat trajao jednu godinu. Svake je godine narodna skupština birala nove efore. Herodot spominje da je efore uveo Likurg. Od VII. stoljeća pr.Kr. efori su eponimi (datiralo se po njima). Drži se da su ranije bili vjerski činovnici, a kasnije politički. Efori su rukovodili narodnom skupštinom. S geruzijom su odlučivali o spartijatskim društvenim pitanjima, o pitanju zemljoposjeda. Bili su vrhovni suci za perijeke, nadležni za protjerivanje nepoželjnih stranaca, najpozvaniji da nadziru buntovne helote. Objavljivali su rat, regrutirali vojsku, pratili kraljeve u rat i sklapali mir. Pred njima su kraljevi polagali zakletvu na ustav. Sudili su kraljevima i kažnjavali ih globom ili zatvorom.

Borbe za zemlju

Bunili su se i perijeci i heloti. Ali bilo je i oštrih suprotnosti i meĎu samim Spartijatima. Sve zbog klarosa. Bezemljaši su često pokretali pitanje podjele zemlje. Najviše je bilo borbe oko susjedne plodne Mesenije. Krajem VIII. i u VII. stoljeću pr.Kr. vodio se prvi mesenski rat. Spartanci su pod vodstvom kralja Teopompa otimali Mesenjanima komad po komad zemlje. Spartanci su pobjedili, zauzeli Meseniju, a njezine stanovnike učinili helotima. Unuci pokorenih Mesenjana oko 640. godine pr.Kr. digli su se na ustanak i zametnuli drugi mesenski rat. Pomagali su im saveznici s raznih strana Peloponeza. Spartanci su sa saveznicima iz grada Elide teškom mukom svladali pobunjenike i definitivno osigurali svoje klaruse u Meseniji. Nakon prvog i u toku drugog mesenskog rata Spartanci su se borili za zemlju u Arkadiji i u Argolidi. Neki su Spartijati stradali i postali arkadski heloti. Mnoge probleme Spartancima je zadavao argivski kralj Fidon u prvoj polovini VII. stoljeća pr.Kr. Na kraju su Spartanci ipak pobjedili. U VI. stoljeću pr.Kr. Spartanci su organizirali moćni Peloponeski savez, koji su činili Tegeja, Korint, Epidaur, Flijunt, Troizen, Hermione, Megara, Egina i neki drugi gradovi na Peloponezu i oko njega. Obavezali su se samo da će u slučaju rata protiv zajedničkog neprijatelja davati utvrĎeni kontingent vojnika i priznati Spartancima vrhovnu komandu.

Sa štitom ili na njemu!