Bogatstvo i siromaštva Nacija - Dejvid Lendis

April 17, 2018 | Author: Kraftfeld | Category: N/A
Share Embed Donate


Short Description

Prevela Ana Ješić...

Description

Dejvid Lendis

Bogatstvo i siromaštvo nacija ,

Zašto sujedni bogati a drugi siromašni

Beograd, 2004.

Sadržaj

Predgovor i izrazi zahvalnosti...................................................................... 9 U v o d ................................................................................................................15 1. N eujednačenosti prirode.......................................................................... 21 2. O dgovor na geografiju: Evropa iK i n a ................................................35 3. Evropa kao izuzetak: drugačiji p u t ..................................................... 47 4. Pronalazak pronalaska...............................................................................63 5. Veliko otvaranje..........................................................................................79 6. N a Istok!........................................................................................................97 7. Od otkrića do c a r s t v a .............................................................................117 8. Gorko-slatka o s t r v a _______________________________________131 9. Carstva I s t o k a .......................................................................................... 143 10. Zarad zarade.............................................................................................155 11. G o lk o n d a ................................................................................................169 12. Pobednici i gubitnici: održavanje ravnoteže im perije................. 187 13. Priroda industrijske revolucije_____________________________ 205 14. Zašto Evropa? Zašto tada?________________________________ 219 15. B ritanija i ostali......................................................................................231 16. K askanje za Engleskom ...................................................................... 249 17. N ovac pravi novac.................................................................................273 18. Bogatstvo z n a n j a .................................................................................293 19. Granice..................................................................................................... 309 20. Južnoam erički p u t ...............................................................................327 21. N ebesko carstvo: stagniranje i opadanje........................................ 353 22. Japan: a poslednji će biti prvi_____________________________ 367 23. M ejdi restauracija________________________________________ 389 24. D a li je istorija pogrešila?...............................................................411 25. Im perije i doba posle n j i h ..............................................................441 26. Posustajanje........................................................................................ 461 27. Pobednici i...............................................................................................485

28. G ubitnici_________________________________________________ 511 29. Kako smo dospeli ovde? Kuda idem o?............................................533 Epilog 1999.....................................................................................................547 N apom ene........................................................................................................555 Indeks................................................................................................................601 BeleŠka o autoru........................................................................................... 615 Beleška o p revo d io cu .................................................................................. 616

Uvod Nikakvo novo svetio nije bačeno na razloge zašto su siromašne zemlje siromašne, a bogate zemlje bogate. Pol Setnjuelson (Paul Samuelson), 1976. godine1

Juna 1836. godine, N ejtan Rotšild (Nathan Rothschild) krenuo je iz L ondona za Frankfurt na venčanje sina L ajonela i nećake (Lajonelove rođake Šarlote), kao i da razm otri s braćom uv o đ en je svoje dece u porodični posao. N ejtan je m ožda bio najbogatiji čovek na svetu, bar sudeći po likvidnim sredstvim a. N epotrebno je reći d aje m ogao sebi da priušti sve što je hteo. Tada pedesetdevetogodišnjak, N ejtan je bio dobrog zdravlja, m ož­ da m alo gojazan, pun energije, neum oran u svojoj predanosti poslu i neukrotivog temperamenta. London je napustio s bolovim a u levom do­ njem delu leda, blizu podnožja kičm e. (Dijagnoza nem ačkog lekara bio je čir, ali je moguće d a je bio jo š i zagnojen.)- Uprkos terapiji, bolovi su bili sve jači. N ejtan je ipak ustao iz bolesničke postelje i prisustvovao venčanju. D a je ostao u postelji, svadbeno slavlje bi se prem estilo u nje­ gov hotel. Bez obzira na bolove, Nejtan nije zapostavljao posao, dikti­ rajući ženi poslovnu prepisku. U m eđuvrem enu, čuveni dr Travers je pozvan da dođe iz Londona, ali pošto nije uspeo da otkloni problem , ustupio je mesto vodećem nemačkom hirurgu, verovatno da bi ovaj otvo­ rio ranu i očistio je. Uzalud, ništa nije moglo da spreči trovanje, i 28. ju n a 1836. N ejtan je umro. N avodno, golub pism onoša porodice Rotšild u London je preneo sledeću poruku: Il est mort. N ejtana Rotšilda je verovatno savladao staphylococcus ili streptococus septicemia - ili, tadašnjim rečnikom , trovanje krvi. U nedostatku preciznijih informacija, teško je reći da li g a je inficirao čir ili nesterilan lekarski skalpel. Tada se nije znalo za bakterije, pa se nije insistiralo na

15

čistoći. N ije bilo antibaterijskih preparata, znači ni antibiotika. I tako je čovek koji je m ogao da kupi sve um ro - od najobičnije infekcije koju d a n a s m ože izlečiti s v a k o d o v o l j n o priseban da nade put do lekara ili bolnice, ili sam o do apoteke. \ д / M edicina je od vrem ena N ejtana Rotšilda do danas izuzetno uznapre­ dovala. Ali efikasnija m edicina - lečenje bolesti i zaceljivanje povreda - samo je deo priče. V iše od naprednije medicine, predviđeni životni vek savrem enog čoveka produžavaju preventivne m ere i higijena. N ajviše zasluga im aju čista voda i efikasno uklanjanje otpada, kao i lična higi­ jen a. Dugo vrem ena najopasnije ubice bile su crevne infekcije, izazvane bakterijam a koje su iz otpada, preko ruku i hrane, dospevale do organa za varenje; tog nevidjivog, ali sm rtonosnog neprijatelja, uvek prisutnog, pov rem en o bi budili epidem ijski m ikrobi kao što je vibrio cholerae. N ajveći izvori zaraze bili su nužnici, a nedostatak higijenskog papira i čistog veša podsticao je širenje boleštine. Ko nosi prljavu vunenu odeću - a vunenu odeću je teško dobro oprati - taj se češe. Tako se zaprljaju ruke, a ljudi tada nisu imali naviku da ih peru pre obroka. Zato su verske grupe koje su nam etale pranje - Jevreji, m uslim ani - m anje obolevale i im ale nižu stopu sm rtnosti (što im nije uvek išlo na ruku: ljude je bilo lako ubediti da hrišćani im aju veći m ortalitet samo zato što im Jevreji truju izvore vode). R ešenje nije donela prom ena religijskih uverenja, već industrijska revolucija. Osnovni proizvod nove tehnologije poznate kao industrijska revolucija bili su pam učno platno, koje se lako pralo, i sapun od biljnih ulja. Prvi put u istoriji običan čovek m ogao je sebi da priušti pam učni donji veš kojim su pre toga samo im ućniji štitili svoje telo. On (ili ona) m ogao je da se pere sapunom , čak i sav da se okupa, iako je često kupa­ nje smatrano znakom velike prljavosti. Zašto bi se čisti ljudi tako često kupali? N ije važno. Lična higijena korenito se prom enila, tako da su lju­ di iz nižih staleža u kasnom devetnaestom i ranom dvadesetom veku često živeli čistije od kraljeva i kraljica vek ranije. Treći razlog opadanju zaraza i smrtnosti bila je kvalitetnija ishrana. Snabdevanja hranom su povećana, a jo š važniji bio je bolji, brži prevoz. Gladi, česte usled lokalnih nestašica nam irnica, bilo je sve m anje; ishrana je postala raznovrsnija i bogatija proteinim a životinjskog porekla. Z bog tih prom ena nove generacije su bile sve više i sve snažnije. Bio je to m no­ go sporiji proces od poboljšanja usled novih m edicinskih i higijenskih

16

mera, dobrim deloni je r je zavisio od navika i ukusa pojedinaca, kao i im ovinske situacije. Ne tako davno, u Prvom svetskom ratu, Turci koji su se borili protiv britanskih trupa na G alipolju bili su iznenađeni raz­ likom u visini izm eđu australijskih i novozelandskih vojnika odraslih na svinjetini i ovčetini i zakržljalih m ladića iz britanskih industrijalizovanih gradova. A deca emigranata koji su prešli iz siromašnih zemalja u bogate, viša su i snažnija od svojih roditelja. U sled tih poboljšanja, predviđeni životni vek je produžen, a razlike izm eđu bogatih i siromašnih se smanjile. Osnovni uzrok smrti odraslih vise nisu infekcije, posebno one crevne, već nedostaci starosti. N ajveći pom ak zbog tih poboljšanja ostvarile su bogate industrijske zem lje s m edicinskom negom za sve stanovnike, ali i neke sirom ašnije zem lje imale su im presivne rezultate. Napredak u medicini i higijeni prim er je jed n o g m nogo značajnijeg fenomena: koristi od primene znanja i nauke u tehnologiji. To nam daje nadu za rešenje problem a koji b ac aju senku na našu sadašnjost i b u ­ dućnost. Čak nas i ohrabruje u m aštanju o večnom životu, ili, jo š bolje, večnoj mladosti. Ipak, te fantazije, bazirane na nauci, odnosno realnosti, snovi su bogatih i uspešnih. Koristi od znanja nisu ravnopravno raspodeljene, čak i u okviru bogatih nacija. Živim o u svetu nejednakosti i različitosti. Svet bi se grubo m ogao podeliti na tri vrste nacija: oni koji troše m nogo nov­ ca da bi smršali; ljudi koji je d u da bi živeli i oni koji ne znaju hoće li imati sledeći obrok. U z ovo idu i velike razlike u obim u zaraza i očekivanog životnog veka. Ljudi iz bogatih nacija brinu zbog svoje starosti, koja je sve duža. Vežbaju da bi bili u formi, m ere holesterol i bore se protiv n je ­ ga, ali i gube vrem e uz televiziju, telefon i igrice, tešeći se izrazim a kao što su „zlatne godine" i treće doba. „M lado" je dobro; „staro" poniža­ vajuće i problem atično. U m eđuvrem enu, stanovnici siromašnih zem a­ lja pokušavaju da prežive. N e m oraju da brinu o holesterolu ili masti u arterijama, jed n im delom zbog posne ishrane, drugim zbog toga što rano umiru. Pokušavaju da obezbede sigurniju starost, ukoliko je dostignu, pom oću m noštva dece koji će odrastati s obavezom da se staraju o n ji­ ma. Stara podela sveta na dva bloka moći, istočni i zapadni, skoro da više i ne postoji. Sada je veliki izazov i pretnja ja z u bogatstvu i zdravlju izm eđu bogatih i siromašnih. Te dve grupacije često se nazivaju Sever i

17

Jug, je r je podela geografska; ali m nogo precizniji imenitelji bili bi Zapad i Ostali, je r je podela i istorijska. Tu leži najveći problem i opasnost s kojom se u trećem m ilenijum u suočava svet. Jedina druga bliska prêtn ja je zagađenje životne sredine, i te sve opasnosti suštinski su povezane, tačnije, dva su lica istog problem a. Bogati sve više konzum iraju, ali i rasipaju, proizvode, ali i uništavaju. Otpad i razaranje, koji su se enorm no uvećali s prihodim a i rashodima, pretnja su našoj životnoj sredini. Koliki je ja z izm eđu bogatih i sirom ašnih i šta se dešava s tim ? Kratko i jasno: odnos prihoda po stanovniku izm eđu najbogatije indus­ trijske zem lje, n a primer, Svajcarske i najsirom ašnije neindustrijske zem ­ lje, M ozam bika, negde je oko 400 : 1. Pre dvesta pedeset godina, ovaj odnos bio je 5 : 1, dok je prihod po stanovniku u E vropi i, na prim er, Istočnoj ili Južnoj Aziji (Kina ili Indija) bio oko 1,5 do 2 : l . 3 Da li se ta razlika i dalje povećava? A ko se uzm u ekstrem ni prim eri, odgovor je potvrdan. N eke zem lje ne samo da ne napreduju, već su sve sirom ašnije, relativno gledano, ponegde i apsolutno. Druge je d v a sas­ tav ljaju kraj s krajem . Treće poušavaju da krenu napred. N aš zadatak (najbogatijih zem alja) je ste da pom ognem o sirom ašnim a da postanu zdraviji i im ućniji, za naše i njihovo dobro. U suprotnom , oni će hteti da uzm u ono što ne m ogu da proizvedu; a ako ne m ogu da zarade izvozeći robu, izvoziće ljude. Ukratko: bogatstvo je kao neodoljiv m agnet, a siro­ maštvo poput skrivene m ine - ne m ože se ignorisati, i naš m ir i napredak zavise od dugog procesa oporavljanja ostalih. Kako će ostali to uraditi? Kako da im pom ognem o? U ovoj knjizi neću pokušavati da doprinesem odgovoru. N aglašavam reč „doprineti". Ne postoji jednostavan odgovor, i svi predloži za opšte rešenje svih prob­ lem a graniče se s m aštarijam a. Predlažem da se ovom problem u pristupa istorijski. To radim je r sam istoričar po obrazovanju i interesovanju, a u složenim stvarima ovakve prirode n ajk orisnije je činiti ono što n ajb o lje znate i radite. Ali drugi razlog je to što ćemo problem najbolje shvatiti ako se zapitamo: kako i zašto smo stigli dovde? Kako su bogate zem lje postale tako bogate? Z a­ što su siromašne zem lje tako sirom ašne? Zašto Evropa („Zapad") im a vodeću ulogu u m enjanju sveta? Istorijski pristup ne dovodi obavezno do odgovora. Drugi su razm iš­ ljali o ovom problem u i došli do raznih objašnjenja. V ećina ih pripada jed n o j od dve škole. N eki bogatstvo i dom inaciju Z apada vide kao tri­

18

ju m f dobra nad zlom. Evropljani su, kažu oni, bili pam etniji, bolje organizovani, vredniji; ostali su bili neznalice, arogantni, lenji, pasivni, sujeverni. Drugi imaju suprotno tumačenje: po njim a, Evropljani su bili agre­ sivni, surovi, pohlepni, beskrupulozni, dvolični; njihove žrtve bile su srećne, nevine, nejake - zato su i bezobzirno iskorišćene. V idećem o da oba ova m anihejska tum ačenja im aju elem ente istine, ali i ideološkog fantaziranja. Stvari su uvek složenije nego što bism o hteli. Treća škola sm atra da dihotom ija Zapad-Ostali zapravo ne postoji. U dugom toku svetske istorije Evropa je tek dete koje nesputano koristi dostignuća drugih. To je očigledno netačno. Istorijske činjenice pokazu­ ju d a je u poslednjih hiljadu godina Evropa (Zapad) bila glavni pokre­ tač razvoja i m odernizacije. Ipak, ostaju m oralne nedoumice. Neki kažu da evrocentrizam treba izbegavati, je r je loš za svet. Ja prednost dajem istini nauštrb dobrih namera. N ajsigurniji sam na svom tlu.

19

1.

Neujednačenosti prirode

Geografija se nije pokazala kada je trebalo. U osnovnoj školi morali smo da naučim o da tum ačim o mape, čak i da ih crtamo po sečanju. Učili smo o drugim m estim a, narodim a i običajim a m nogo pre nego što je neko izm islio reč „m ultikulturalizam ". Istovrem eno, na m nogo višim nivoim a obrazovanja, cvetale su škole ekonom ije i kulturološke geografi­ je . U Francuskoj niko ne bi ni pom islio da radi studiju o regionalnoj istoriji, a da se prvo ne osvrne na m aterijalne uslove života i društvenu aktiv n o st.1 A u Sjedinjenim D ržavam a Elsvort H antington (Ellsvvorth Huntington) i njegovi sledbenici proučavali su kako geografija, poseb­ no klima, utiče na ljudski razvoj. Ali uprkos vrlo korisnim i prosvetljujućim istraživanjima, Hanting­ ton je geografiju doveo na loš glas.2 Otišao je predaleko. Bio je toliko za­ divljen vezam a izm eđu fizičkog okruženja i ljudske aktivnosti, da je sve veću važnost pridavao geografiji, počev od fizičkih uticaja pa sve do kul­ turnih. N a kraju je napravio hijerarhiju civilizacija na čijem vrhu su se kao najbolje (po njegovoj definiciji) nalazile one sa najpogodnijom kli­ mom . Hantington je predavao na Univerzitetu Jejl i nije slučajno učio stu­ dente daj e N ju Hejven u Konektikatu mesto sa najokrepljujućom klimom na svetu. Srećnik. Ostatak sveta bio je u podredenom položaju, a zemlje naroda drugih boja kože bile blizu dna ili na samom dnu hijerarhije. Ipak, H antingtonovi stavovi samo su odjeci tradicije m oralističke geografije. Filozofi su lako povezivali okruženje s temperamentom (otu­ da drevne suprotnosti izm eđu ljudi iz toplih i hladnih krajeva, izm eđu razum nog prom išljanja, s jed n e strane, i strasne težnje ka uživanjim a, s druge), dok je nauka u povoju, antropologija, u devetnaestom veku pokušavala da dokaže uticaje geografije na raspodelu vrlina i m udrosti, uvek dajući prednost grupi kojoj je pripadao istraživač.3 Danas se takve podele tumače i sasvim suprotno, i afro-američki stvaraoci m itova ističu srećne, kreativne „ljude sunca" naspram hladnih, nehum anih „l judi leda".

21

Takva vrsta sam opovlađivačkih analiza m ožda je bila prihvatljiva u intelektualnom svetu sklonom da definiše ponašanje i karakter u odno­ su na rasu, ali je izgubila kredibilnost kada su ljudi postali svesniji i sum­ n jičav i p rem a p o re đ en jim a pripadnika različitih grupa. To je štetilo geografiji. Kada je H arvard nakon D rugog svetskog rata jednostavno u kinuo katedru za geografiju, retko ko se pobunio - van m ale grupe otpuštenih. Prim er H arvarda sledili su i drugi vodeći univerziteti - Mičigen, Nortvestern, Čikago, K olum bija - opet bez ozbiljnog razloga. Takva odricanja jedinstvena su u istoriji am eričkog višeg obrazova­ nja, i, bez sum nje, odraz su intelektualnih slabosti te naučne discipline: nedostatak teorijske osnove, sveobuhvatni oportunizam (blaže rečeno, katolička otvorenost), posebna „lakoća" istraživanja hum anističke geo­ grafije. Ali iza tog kriticizm a leži nezadovoljstvo nekim rezultatima. G eo­ grafija je čisćena rasističkom četkom, i niko nije želeo da bude zaprljan. Ipak, ako pod „rasizm om " podrazum evam o povezivanje (u dobre ili loše svrhe) karakteristika i ponašanja pojedinca s pripadništvom grupi, posebno grupi definisanoj u biološkom smislu, onda je geografija n a j­ m anje rasistička od svih disciplina. U pitanju je disciplina koja, oslanja­ ju ći se na uticaj okruženja, govori o svemu sem o karakteristikama nastalim usled prip adanja g ru p i.4 N e m ožete nekog kriviti ili veličati zbog tem perature vazduha, obim i vrem enskog rasporeda padavina ili sasta­ va zemljišta. tA li, i pored toga, geografija je dobila pečat jere si. Zašto? I druge intelektualne discipline propagirale su gluposti i neum erenosti, ali nijed­ na nije bila tako om alovažavana i diskreditovana, pa m akar čak i zbog nem ara. M oje m išljenje je d a je geografija u samoj svojoj osnovi diskreditovana, ako ne i diskredibilna. G ovori neprijatne istine - konkretno, d a je priroda kao i život nepravedna, i nedosledna u poklanjanju svoje naklonosti; uz to, nepravednost prirode teško je ispraviti. C ivilizacija poput naše, sklona dom inaciji, ne voli da bude podređena. N e prihvata obeshrabrujuće reči kojim a geografska poređenja o b ilu ju .5 Ukratko, geografija donosi loše vesti, a svako zna šta se radi s takvim glasnicim a. Kao što kaže je d a n stručnjak: „...istraživača m ogu kriviti zbog rezultata, kao što i m eteorologa krivim o zbog toga što nem a sun­ ca kada želim o na p la ž u ." 6 Ali odricanje nas ne čini pam etnijim . N a mapi sveta koja prikazuje prozvod ili prihod po stanovniku bogate zem lje se nalaze u zonam a sa

22

um erenom klim om , uglavnom na sevem oj hemisferi; sirom ašne zem ­ lje su u tropskom i suptropskom pojasu. Kao stoje Džon Kenet Galbrajt (John Kenneth Galbraith) rekao, razm išljajući o agrikulturnoj ekonom i­ ji: „[Kada bi] neko izdvojio nekoliko hiljada m ilja širok pojas oko zem ­ lje duž ekvatora, ne bi u njem u našao nijednu razvijenu zemlju... Život­ ni standard tu je nizak, a ljudski vek kratak. "7 A Pol Striten (Paul Streeten) skreće pažnju na instinktivno odbacivanje loših vesti: „Možda je najupadljivija činjenica da većina nerazvijenih zemalja leže u tropskoj i suptropskoj oblasti, između povratnika raka i povratnika jar­ ca. Savremeniji autori lako zanemaruju ovu istinu i smatraju je slučaj­ nošću. To otkriva duboko ukorenjen optimizam s kojim pristupamo problemima razvoja i odbijanje da priznamo velike razlike između pokretačkih uslova s kojima se današnje siromašne zemlje suočavaju i onih u predindustrijskoj fazi naprednijih zemalja."* Sigurno je d a je geografija sam o je d a n faktor u celoj priči. N eki stručnjaci krive tehnologiju i bogate zem lje koje su je razvile: one podstiču samo nalaženje m etoda pogodnih za um erenu klim u, pa potenci­ jaln o plodno tropsko zemljište ostaje neobrađeno. Drugi optužuju koloni­ ja ln e sile za om etanje razvoja ekvatorijalnih društava koja su zbog toga izgubila kontrolu nad svojim okruženjem. Trgovina robljem , na primer, ostavljala je pustim velike oblasti i prepuštala ih korovu i žbunju, što je odgovaralo m uvi ce-ce koja izaziva tripanozom ijazu (bolest spavanja). Većina autora ne želi to da komentariše. Ne sm em o nuditi takva, je d n o stra n a rešenja. Isto ričar ne m ože obrisati ili izmeniti prošlost da bi bila prijatnija, a ekonom ista koji olako zaključi da se svaka zem lja m ora razviti pre ili kasnije, neka se spremi na n e u s p e h .9 N e sm em o izvoditi površne zaključke. Sta god rekli o geografskim o g ran ičen jim a danas u eri tropske m edicine i visoke tehnologije, ona jo š uvek postoje, iako su ranije im ala m nogo veći utic a j. Svet nikada nije bio igralište u kom e su svi igrači ravnopravni, i sve se u njem u plaća. Prvo ćemo navesti jednostavne i direktn e uticaje okruženja, a zatim one složenije, posredne, N a prvom m estu je klima. R a s p o n te m p e ra đ rn a svetu je širok, a tem peraturni obrasci raznovrsm , zavisni o d lokacije, nadm orske visine i sunčeve deklinacije. Te razlike direktn lo utiču na ritam aktivnosti svih

23

živih bića: tokom hladnih, severnjačkih zim a neke životinje se je d n o ­ stavno sakriju i spavaju; u vrelim pustinjam a bez hlada gušteri i zm ije traže osveženje pod kam enjem ili u zemlji. (Zato su pustinjske životinje m ahom gm izavci.) Ljudi uglavnom izbegavaju ekstrem ne uslove. P ro­ laze tuda, ali se ne zadržavaju; otuda u arapskim pustinjam a m esta p o ­ p u t „Praznog čošeta". Jedino pohlepa - nalazišta zlata ili nafte - ili duž­ nost naučnog istraživanja m ože da nadvlada logičnu odbojnost prem a takvim oskudevanjim a i da opravda žrtve. U suštini, neugodnost vreline je m anje prihvatljiva od hladnoće.* Svi znamo basnu o suncu i vetru. Hladnoću m ožem o savladati ako obučemo deblju odeću, sagradimo ili nađem o sklonište, zapalim o vatru. To su tehnike stare hiljade godina, izm išljene kada je čovek prešao iz kolevke, Afrike, u hladnija podneblja. V relina je druga stvar. Tri četvrtine energi­ je stvorene usled rada m išića otpada na toplotu koju telo, kao svaka m aši­ na ili motor, m ora osloboditi da bi održalo odgovarajuću tem peraturu. N ažalost, čovek nem a m nogo bioloških m ehanizam a za to. N ajefikas­ niji n ačin je znojenje, posebno kada se podstakne ispravanje znoja. V rela klim a um anjuje efekat hlađenja usled znojenja - sem ako ventilatorom ne podstaknete isparavanje znoja. Strujanje vazduha je više psihološka podrška, je r toplota zagrejanog m otora ventilatora poništava hlađenje. To je zakon prirode: ništa za ništa; ili, tehničkim rečnikom , zakon oču­ vanja energije i mase. P roblem rasip an ja energije i m aterije sigurno se ne m ože rešiti povećanjem tem perature; drugim recim a, ležite i ne radite ništa. O tuda takve društvene adaptacije kakva je sijesta koja podrazum eva m irovanje ljudi pod vrelinom podneva. U britanskoj Indiji govorilo se: samo poludeli psi i Englezi izlaze na podnevno sunce. Starosedeoci su bili pametniji. Ropstvo podrazum eva težak rad drugih ljudi. N ije slučajno ropstvo istorijski bilo povezano s tropskim i suptropskim p o d n eb ljem JS lič n o se m ože tum ačiti i podela poslova po polovima: žene, posebno u toplim * U opštem slučaju, lakše je održati toplo okruženje, ako su vam dostupna odgovarajuća sredstva - prikladna odeća i zatvoren prostor, Fožo de Sen Fon (Faujas de Saint Fond), francuski putnik s kraja osamnaestog veka, zapaža da, dok je engleskim poljoprivred­ nicima zahvaljujući uglju bilo udobno i toplo, francuski seljaci su često morali da ostaju zimi u krevetu, podstičući svoju bedu nametnutim lenčarenjem. t Videti Adam S mit, Bogatstvo naroda, knjiga IV, poglavlje 7, deo 2; „Polja šećerne trske u svim evropskim kolonijama obrađuju crni robovi. Pretpostavlja se da građa onih koji su rođeni u umerenoj evropskoj klimi ne može izdržati kopanje pod vrelim suncem..."

24

zem ljam a, rade na p o lju i održavaju dom aćinstvo, dok se m uškarci usm eravaju na ratovanje i lov; ili, u m odernim društvim a, na ispijanje piva, kartanj e i popravlj anj e motornih vozila. Cilj j e preneti posao i napor n a one koji to ne m ogu da odbiju. K onačno rešenje problem a toplote bili su klim a-uređaji. Ali oni su se ja v ili vrlo kasno - tek posle D ragog svetskog rata, prem da su se u Sjedinjenim D ržavam a pre toga koristili u bioskopima, lekarskim ordi­ nacijam a i advokatskim kancelarijam a, kao i na radnim m estim a važnih ljudi poput onih u Pentagonu. K lim a-uređaji su u Am erici om ogućili ekonom ski napredak novog Juga. Bez njih, gradovi poput Atlante, H justona i N ju O rleansa jo š uvek bi bili uspavani. Ali hlađenje vazduha je skupa tehnologija koju većina sirom ašnih ne m ože priuštiti. Još gore, ona samo prosleđuje toplotu od srećnika do onih bez klim a-uređaja. T a tehnologija traži i troši energiju, istovrem eno proizvodeći i koristeći toplotu (ništa za ništa) - tim e se povećava tem ­ peratura i vlažnost neohlađenog okruženja (što zna svako k o je prošao kraj izlaznog ventila klima-uređaja). Naravno, istorija tek od skoro poz­ naje klim a-uređaje. Produktivnost rada u tropskim zem ljam a je , u skladu s tim, bila um anjena.* Toliko o direktnim uticajim a. V relina, posebno ona dugotrajna, ima jo š je d n u , m račniju stranu: pogoduje razvitku živih vrsta opasnih po čoveka. Insekti se m nože s porastom tem perature, a paraziti u njim a sazrevaju i ubrzano se šire. Rezultat je brže prenošenje zaraza i stvara­ nje im uniteta kod insekata na tehnike istrebljenja. Stopa reprodukcije ovih nosilaca zaraza prestavlja kritičnu m eru opasnosti od epidem ije: stopa 1 znači d a je zaraza stabilna - na svaki rešeni slučaj ide jedan novi. M aksim alna stopa infektivnih bolesti kakve su zauške ili difterija je 8. Za malariju, to je 90. Zaraze koje izazivaju insekti m ogu se otrgnuti kont r o l i . 10 Zim a je , s druge strane, veliki prijatelj čovečanstva, bez obzira na to šta pesnici im aju o tome da kažu: tihi beli ubica, uništitelj insekata i parazita, dželat štetočina. * Ne bi se svi složili s tim. Videti Blaut, The Colonizer's model, str. 70, gde se kaže daje postalo jasno „na osnovu mnogih izvora dokaza, uključujući psihološke studije, da ljudi svih fizionomija mogu efikasno raditi u tropskim oblastima kao bilo gde drugde, ukoliko imaju dovoljno vremena da se prilagode tropskim uslovima". Blaut se ideološki suprot­ stavlja tvrdnjama da priroda nije ravnopravno oblikovala sve ljude.

25

Tropske zem lje, izuzev delova na većim nadm orskim visinam a, ne znaju za m raz; prosečna tem eratura tokom najhladnijih m eseci je preko 18°C. Z bog toga obiluju biološkim aktivnostim a od kojih je većina štet­ na za ljude. Subsaharska Afrika je pretnja za svakog ko u njoj živi ili se tam o uputi. Tek počinjem o da spoznajem o razm ere tog problem a zahva­ ljujući pojavi novih nacija koje stvaraju svoje vojske i podvrgavaju reg ­ rute m edicinskim pregledim a. Sada, na primer, znam o da su m nogi lju ­ di dom aćini više vrsta parazita; previše su bolesni da bi radili i bolesti ih polako savlađuju. Jedan ili dva prim era dovoljna su da dobijete (prilično jeziv u ) pred ­ stavu o Čemu govorim. Tople afričke i azijske vode, kanali, m očvare ili izvori dom su puža u kom e živi crv (schistosom e) što se razm nožava tako što proizvodi hi­ ljade brzih larvi (cercariae); kada ih ispusti u vodu, oni m oraju naći put do domaćina, sisani, preko ujeda, ogrebotina i drugih otvora u koži. Kada se sm este u neku venu, larve se razv ijaju u crve, a potom se razm no­ žavaju. Ž enke polažu hiljade bo d ljik av ih ja ja š a c a (bodlje otežavaju dom aćinu da ih izbaci). Jajašca dospevaju u jetru ili creva, zasecajući na tom putu tkivo. M ožete zamislite kakav to im a efekat na organe: ošteću­ ju jetru , izazivaju crevno krvarenje, prave karcinogene ozlede, om etaju varenje i pražnjenje creva. Žrtva im a groznicu, oseća bolove po ćelom telu, ne m ože da radi, i toliko je podložna drugim bolestim a i parazitim a d a je često teško odrediti s ta je ubija. Ta bolest je poznata kao puževa groznica, je tre n i udar ili, m edicin­ skim rečnikom , schistosom iasis (šistozom ijaza) ili bilharzia (bilarzija), po lekaru koji ju je prvi povezao sa crvom 1852. N ajrasprostranjenija je u tropskoj Africi, ali se j avlj a po ćelom kontinentu, kao i u suptropskim oblastim a A zije i, u nešto izm enjenom obliku, u Južnoj Americi. Taj prob­ lem znači pogađa ljude koji rade u vodi - na prim er, u naplavljenim p i­ ri nčaniin poljim a. " U poslednjim decenijam a, m edicina je pronašla m noge delim ično efikasne lekove, ali zbog svoje destruktivne prirode ti verm icidi često su štetni kao i sam a bolest. Isto je i sa hem ijskim oružjem protiv puža dom aćina, koje ubija i ribe. D obre rezultate prethodne godine ponište gubici u narednoj : šistosom ijazajoš uvek je s nam a. Čak je i smrtonosnija nego pre.

26

Još poznatija je tripanozom ijaza (trypanosom iasis) - familija bolesti u koju spadaju nagana (životinjsko oboljenje), bolest spavanja, a u Južnoj Am erici Šagasova bolest. U zrok ovih boleština su tripanozom e, para­ zitske protozoe nalik burgiji. Trypanosoma bruceije i „lukava zver, s jed in stv en o sposobnošću da m enja svoje a n tig e n e " .12 Poznato nam je oko hiljadu varijanti ovih bakterija, a m ožda ih im a hiljade. Sad ih vidiš, sad ih ne vidiš. Im uni sistem se ne m ože boriti protiv njih, je r ih ne p re­ poznaje. Jedino im se, onda, m ožem o suprotstaviti le k o v im a - što je tek u eksperim entalnoj fazi - i uništavanjem nosioca. U slučaju afričke tripanosom ijaze nosilac je m uva ce-ce, opasan mali insekt koji bi um ro od žeđi kada ne bi često isisavao krv sisara. Čak i danas, pored svih tih m oćnih hemijskih preparata, ovi insekti su u velikim delovim a tropske Afrike toliko rasprostranjeni da stoka tu ne živi, a lju­ di su pod stalnom pretnjom . U prošlosti, pre pojave naučne tropske m e­ dicine i farmakologije, čitava ekonom ija je Upela zbog te pošasti: odga­ ja n je i prevoz stoke bili su nem ogući; kroz te predele prenosile su se samo vrlo vredne ili bezvredne stvari, i to isključivo po kuriru. N epotreb­ no je reći da su dobrovoljci za takve poslove bili re tk i Rešenje je bilo ropstvo, svojevrstan oblik društvene kuge, a kontinentom je zavladao strah zbog otm ica i neizvesnosti. Sve to ugrozilo je trgovinu i kom u­ nikaciju m edu plem enim a, otežalo proizvodnju hrane i onem ogućilo urbanizaciju. N a taj način usporene su razm ene dobara koje pokreću kul­ turni i tehnološki razvoj. * * Neki naučnici ne bi se složili. Oni trgovinu robljem ne vide kao prilagodavanje prirod­ nim ograničenjima, već kao mehanizam nametnut usled potrebe Evropljanja za radnom snagom. Robovlasnički sistem pretvorio je „tripanozornijazu, endemsku bolest na koju su i ljudi i stoka bili donekle imuni, držanu pod kontrolom utvrđenim šemama korišćenj a zemlj e,,u razaraj uću pošast što je , od kraj a prethodnog veka, potpuno sprečila razvoj stočarstva u nekim delovim a Afrike". Blaut, The C olonizer’s model, str. 79-80, koji pogrešno citira Giblin. „Trypanosomiasis Control". (Giblina ne interesuju posledice rop­ stva u Atlantiku počev od šesnaestog veka, već efekti kolonijalne uprave od devedesetih godina devetnaestog veka [str. 73-74], što je sasvim druga tema.) Stručnjaci se ne mogu složiti ni u pogledu tog kasnijeg perioda. Videti Valer, „Muva ce-ce", str. 100. N e sraemo zaboraviti da postoje jak i dokazi o postojanju ropstva u Africi mnogo pre dolaska Evropljana, kao i o arapskoj trgovini robljem za potrebe muslimanskih zemalja. Gordon, Ropstvo, str. 105-127. S druge strane, kakvo god d a je poreklo i posledice tih ranijih pojava, atlantska trgovina robljem ih je razbuktala. Cf. Law, „Dahomey and Slave Trađe", i Lovejoy, „Impact". Međutim, s njima se ne slaže Eltis, Economie Growth, str. 77.

27

TABELA 1.1 PRIKAZUJE PODATKE O TROPSKIM I SUPTROPSKIM BOLESTIMA. Bolest

M alarija Sistosom ijaza Lim fatična filarijaza R ečno slepilo Šagasova bolest L ešm unijaza Lepra Afrička bolest spavanja

Broj pogođenih zem alja 103 76 76 34 21 80 121 36

Broj zaraženih (u hiljadam a) 270.000 200.000 90.000 17.000 16-18.000 12.000 10-12.000 25

Broj ugroženih (u m ilionim a) 2.100 600 900 90 90 350 1.600 50

I Z V O R : SVETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACIJA (W O R LD HEALTH O RGAM ZATION - W H O ) , SPECIJALAN PROGRAM ZA ISTRAŽIVANJE I PODUČAVANJE O TROPSKIM BOLESTIMA, 1 9 9 0 . GODINE, NAVEDENO U RADU OM AR SATTAUR ,, W H O TO SPEED U P W O R K ON D RUG S FOR TROPICAL DLSEA SES", STR. 17.

M edicina je svakako prilično napredovala u borbi protih ovih bolesti. N jen a uloga počinje jo š od početka evropskog prisustva: Evropljani su, fizički nepriprem ljeni za specifične zdravstene problem e i opasnosti pod­ neblja s toplom klim om , sa sobom vodili lekare. U tim ranim danim a, neupućeni, ali verovatno dobronam erni lekari nanosili su više štete od koristi; u svakom slučaju, skraćivali su m uke obolelih. Tek u drugoj polovini devetnaestog veka saznalo se za m ikrobe, s to je otvorilo put konkretnijim istraživanjim a i efikasnoj prevenciji i lečenju bolesti. Pre toga, jed in o oružje bile su sum njive em pirijske m etode i m ašta. Nove metode, srećom, nisu bile nasumične. Insistiranje na iskustvu i realnosti - verujte u ono što vidite, dok god vidite što i j a - isplatilo se preko mere. U zm im o za prim er najvećeg svetskog ubicu: m alariju. Pre otkrića m ikroba, lekari su uzrokom „groznica" smatrali m očvarna isparavanja - pogrešno, ali ne daleko od pravog krivca. Zato su Francuzi u A lžira, prestrašeni smrtnim slučajevim a izazvanim m alarijom , sistematski isušili m očvare da bi se oslobodili lošeg vazduha (malaria). M ožda na taj način nisu pročistili vazduh, ali su se sigurno oslobodili kom araca. Broj vojni­ ka um rlih zbog m alarije o paoje za 61 posto u periodu 1846-48. do 1862-

28

66, dok je pad m ortaliteta u periodu od tridesetih do šezdesetih godina devetnaestog veka jo š d ra stič n iji.13 U z to, ove m ere su imale i korisne sporedne efekte. Ne znam o brojke za civile, ali m ora biti da se i njiho­ vo zdravlje poboljšalo, kako starosedelaca, tako i francuskih kolonista. M islite šta hoćete o francuskoj politici i akcijam a u Alžiru, ali m ora se priznati da su om ogućili m ilionim a A lžiraca duži i zdraviji život. (M ož­ da bi kom entar nekog alžirskog m uslim ana bio da su kolonisti isušiva­ njem dobili više zemlje.) Alžirsko iskustvo pokazuje kakva je dobrobit od poboljšavanja ži­ votne sredine: bolje sprečiti bolest nego lečiti je kasnije. Tokom pret­ hodnog veka, m edicina i ja v n a higijena drastično su izmenili očekivani životni vek - brojke za tropske i siromašne zemlje približavaju se bogati­ jim zem ljam a s pitom ijom klim om . Tako, beba rođena 1992. u nekoj zem lji sa niskim prihodim a po stanovniku (ako se izuzmu Kina i Indija, to obuhvata preko m ilijardu ljudi) m ože očekivati da će živeti pedest šest godina, dok bi u bogatoj zemlji (populacija od 828 miliona) m ogla da se nada životu dugom sedam deset sedam godina. Ta razlika (37,5 posto) nije zanem arljiva, ali je m anja nego pre, i sm anjivaće se kako ekonom i­ ja sirom ašnih zem alja bude napredovala, om ogućavajući dugovečnost koju u bogatim zem ljam a ograničavaju biologija i savremene bolesti izo­ bilja. 14 N ajupečatljiviji napredak ostvarenje u nezi beba (mlađih od god­ inu dana): m ortalitet je od 1965. (146 um rlih na 1000) u najsirom ašni­ jim zem ljam a (114 u Kini i Indiji) opao na 91 (19 u Inidiji, 31 u Kini) u 1992. godini. Razlika u odnosu na bogate zem lje jo š uvek postoji: u n ji­ m a je , tokom istog perioda, smrtnost opala sa 25 na 7 . 15 Ispod toga teško j e ići. Ali nem ojm o se prerano radovati. M oderna medicina može spasiti bebe i produžiti život ljudi, ali to ne znači da su oni i zdravi. M ortalitet i stopa ob o ljev anja i statistički su suprotstavljeni. M rtvi ne spadaju u bolesne, kao što je je d a n istraživač američke industrije duvana ukazao kada je otvoreno govorio da procenu štetnog uticaja pušenja na zdrav­ lje treba ublažiti zbog kraćeg predviđenog životnog veka pušača. Slično, za tropske oblasti bi važilo: antibiotici i vakcine spasavaju ljude, čije zdravlje nakon toga ostaje narušeno. Sama činjenica da tropska m edic­ ina postoji kao zasebna disciplina govori o težini problema. Iako su u toj oblasti medicine ostvareni vrlo dobri rezultati, istraživači, starosedelačke žrtve i raznorazni im perijalisti, platili su visoku c e n u .16

29

Prevencija je skupa, a lečenje često podrazum eva brojne lekove koje lokalne službe ne m ogu obezbediti, pa ih pacijenti teško nalaze. A naliza iz 1990. godine pokazala je da većina ljudi s tropskim bolestim a živi u zem ljam a s prosečnim godišnjim prihodom m anjim od 400 dolara. N ji­ hove vlade trošile su m anje od 4 dolara po stanovniku na zdravstvenu negu. N ije čudo što farmaceutske kom panije, koje tvrde d a je potrebno oko 100 miliona dolara da bi se lek ili vakcina pronašli i izbacili na tržište, ne privlače takvi k u p c i.17 Čak i u bogatim zem ljam a, novčana sredstva i zdravstveno osiguranje obolelog ne m ogu uvek pokriti troškove lečenja. N ajnovije terapije protiv side, na primer, koštaju od 10 do 15 h ilja­ da dolara godišnje - nezam islivo bogatstvo za žrtve Trećeg s v e ta .18 Konačno, navike i institucije m ogu podsticati neke bolesti i osujećivati prim enu m edicinskih rešen ja. B olesti su skoro uvek određene obrascim a ljudskog ponašanja i izlečenje zahteva ne samo lekove već i prom enu u ljudskim navikam a. To je problem : lakše je prim iti injekciju nego izmeniti način života. U zm im o kao prim er sidu u Africi. Z a razliku od drugih zem alja, ova b o lest po g ađ a je d n a k o i žene i m uškarce, prenoseći se pre svega heteroseksualnim kontaktima. Epidem iolozi jo š uvek traže odgovore, a m eđu ponuđenim su: rasprostranjen i društveno prihvaćen m uški prom iskuitet, ograničavanje analnog seksa kao m era kontrole rađanja, i hronična rana od ženskog obrezivanja (klitorektomije ) da bi se sprečilo seksualno uživanje i nagon. N ijedan od ovih odgo­ vora nije sasvim m edicinske prirode, pa lekari mogufsamo da ublažava­ ju patnje obolelih i odlažu razbuktavanje bolesti. Pored m aterijalnih ograničenja, m oderna m edicina m ora uzeti u obzir i ideološke i religijske prepreke - svuda, ali više u sirom ašnijim , tehnič­ ki zaostalim društvima. Tradicionalni nadrilekovi i m agijski obredi često im aju p red n o st n ad stranim , bezbožničkim lekovim a. Z apadnjaci se oslanjaju na nauku i takve m etode bi smatrali sujeveijem i budalaština­ ma. A li one m ožda p ru žaju psihosom atsko olakšanje, a tradicionalni lekovi, iako m ožda hem ijski nečisti i koncentrisani, zaista su ponekad uspešni. Zato m oderni naučnici i farmaceutske kom panije troše znatna sredstva na istraživanja efikasnosti egzotičnih materia medica. Povrem eni slučajevi uspešnog izlečenja, u kom binaciji sa antikolonijalističkim stavovim a i sentim entalnim vezivanjem za dom orodačku kul­ turu (da ne pom injem o skrivene interese starovrem enskih iscelitelja), podstakli su političke i antropološke kritike tropske (m oderne) medicine

30

i odbranu (ipak um erenu) alternativnih m etoda le č e n j a .19 Zastupnici takvog m išljenja navode da je u Africi tropska m edicina, u svojoj umišljenosti i nadm enosti, uz osude dom orodačkih načina lečenja, postigla m anje od onog što je m ogla; dalje, da su granice koje su povukli evrop­ ski kolonijalisti i k o m ercijaln a poljo p riv red a po evropskom m odelu uništile tradicionalne barijere za prenosioce bolesti (bube, parazite i si). Čak i „savršeno razumne" opšte zdrastvene mere mogu uvrediti dom oro­ dačke osećaje, a m edicinski testovi i m ere predostrožnosti m ogu se sm a­ trati štetnim i eksploatatorskim ,20 I vo d a je problem . T ropske oblasti u p rošeku im aju dovoljno padavina, koje su često neredovne, nepredvidljive i žestoke. Kapi su krupne i lako dolazi do poplava. Prošek je nebitan kada se ide iz krajnosti u krajnost, kada su razlike ogrom ne od sezone do sezone ili od jed n o g do drugog d a n a .21 U severnoj Nigeriji, 90 posto kiše izruči se tokom olu­ ja u količini od 25 m m po Času; to je polovina prosečne mesečne količine padavina u K ju G ardensu (okolina Londona). Java im a jo š goru statis­ tiku: četvrtina godišnje količine padavina izruči se brzinom od 60 m m po času. U takvim oblastim a, zem ljoradnja teško da m ože ukrotiti džunglu i kišne šume: ove oblasti prepune bioloških raznovrsnosti surovije su pre­ m a čoveku i njegovim skrom nim zasadim a nego prem a bilo kom dra­ gom živom biću. Rezultat je svojevrstan rat u kom e gube i čovek i priro­ da. Seča dragocenih biljki, posebno drveća, dobija razm ere pustošenja. Ali b u jan je džungle otežava sagledavanje dom eta zem ljoradnje. Kada se zem ljište raskrči i posade usevi, nem a hlada da ih zaštiti od jak o g sun­ ca; teška k iša b ije po zem lji - nem a lišća i grana d a je uspore - spira korisne sastojke zem ljišta, stvarajući novu vrstu otpada. A ko zem ljište sadrži sloj gline, k oja se najvećim delom sastoji od oksida gvožda, sunce u k o m b in aciji sa kišom pravi od nje čvrstu koru. N akon dve ili tri blagorodne godine zem ljište se ne m ože obrađivati (ne m ože se proceniti koliko dugo). Tek raskrčene oblasti brzo se zapuste i puzavice lako prekriju kuće i svetilišta drskih ljudi. Gradovi se ne m ogu razvijati, je r im je neophodna hrana iz okolnih oblasti. U rbanizacija Afrike danas je često haotična i zavisi od uvoza hrane iz drugih zemalja. D ruga k rajn o st su sušne oblasti koje se pretvaraju u pustinju, čiji pesak neum oljivo osvaja plodna zem ljišta na njenim obodima. Sahara

31

je 1970. godine napredovala prem a Sahelu brzinom od oko 6 m etara po času - geološki gledano, g a lo p ira la je .22 Širenje pustinjskih oblasti je problem u svim polusuvim oblastima, na prim er, u izraelskom N egevu i oblasti istočno od Jordana, u zapadnom Sibiru. M alo m anje kiše, i suša će ubiti useve, a površinski slojevi zem lje ispucati. U oblastim a sa um erenijom klim om , kiša će oporaviti useve; tropske i suptropske pusti­ nje nisu tako popustljive. Jedno rešenje problem a neredovnog snabdevanja zem ljišta vodom je stvaranje zaliha i navodnjavanje, ali to nije od koristi u oblastim a sa intenzivnim isparavanjem . N a prim er, u regionu A gra u Indiji količina kiše tokom samo dva m eseca u godini prevazilazi tekuće potrebe obradi­ vog zem ljišta, a višak koji se zadrži u zem lji ispari za tri nedelje. Jasno je , onda, zašto su se prve civilizacije rađale i razvijale kraj reka k o je snabdevaju ustave vode i tako om ogućavaju postojanje plodnog zem ljišta. Zato su N il, Ind, Tigar i E ufrat kolevke drevnih civilizacija i n ajv ažn iji fak to r u proizvodnji hrane - iako nas B iblija podseća da su čak i stari Egipćani brinuli zbog gladi. N isu sve reke tako velikodušne. V olta n ap aja vodom preko 100.000 kvadratnih kilom etara u Zapadnoj A frici - pola Velike Britanije - ali kada je vodostaj nizak, prosečan p ro ­ tok na njenom ušću je samo 28 kubnih m etara u sekundi, naspram m ak­ sim um a od 3.500-9.800. V olta se isušuje u najtoplijem i najvetrovitijem periodu godine i gubitak vode usled isušivanja obeshrabljujuće je visok 23 Tu su i katastrofe - poplave i oluje koje se d eša v aju , jed n o m u sto godina" i suše što se jav ljaju jed n o m ili dvaput u deceniji. U periodu od 1961. do 1970. godine, oko dvadeset i dve zem lje u zem ljam a sa nepo­ voljnom klim om (s čestim poplavama, sušam a i sa pustinjam a) pretrpele su štetu od oko 10 milijardi dolara - što je skoro jed n ak o zajm ovim a koje su dobile od Svetske banke - ostajući bez skoro ikakvih sredstava za razvoj. U Bangladešu koji je na nultoj nadm orskoj visini i zato pogodan za poplave ciklon je 1970. godine ubio oko pola m iliona ljudi i oterao skoro duplo više njih iz svojih domova. U Indiji, koja želi da povećava obim zem ljoradničkih prinosa 2 do 3 posto godišnje, je d n a loša oskudna sezona m ože u m anjiti rod preko 15 p o s to .24 O vakve n eprihvatljive izuzetke teško podnose i bogate zem lje; setim o se štete koju su u Sjedi­ njenim D ržavam a napravili uragan E ndqu 1992. i velikih poplave na sred­ njem zapadu 1993. i 1997. godine. Z a najsirom ašnija društva koja je d v a opstaju, efekti su smrtonosni. Takve slike dopiru do nas ako ih zabeleže

32

televizijske kam ere; u suprotnom , ko će videti kako se m ilioni dave ili um iru od gladi? A ako ih niko ne vidi i ne čuje, ko će se zabrinuti za njih? Ž ivot u oblastim a sa nepovoljnom klim om je nesiguran, sumoran, surov. L judske greške, često iz dobre nam ere, izazivaju bes okrutne prirode. N i dobre ideje ne prolaze bez kazne. N ije čudno što te oblasti ostaju sirom ašne, m noge postaju jo š sirom ašnije, što se nije uspelo u ost­ varivanju velikog b roja projekata, što zdravstvena poboljšanja um iruju nove bolesti ali otvaraju vrata starim boleštinam a. Izg led a da ovakve nesreće n ajv iše p o g ađ aju A friku, pa iako je napredak veliki, što pokazuju pad m ortaliteta i produženje očekivanog životnog veka, stepen ob o ljev an jaje visok, glad je neprolazna, a p ro ­ duktivnost niska. N ekada je m ogla da nahrani svoje stanovnike, ali danas to nije slučaj. Strana pom oć se svodi na hranu. Ljudi koriste tek delić svojih m ogućnosti. V lade nem aju rešenja. Ako se uzm e u obzir taj teret koji im p riroda tvrdoglavo nam eće, zadivljujuće je kako su A frikanci uspeli i ovoliko. Ipak, greška je smatrati geografiju sudbinom. N jen značaj se može sm anjiti ili p revazići, ali za to se m ora platiti neka cena. N auka i te ­ hnologija su od presudnog značaja: što više znamo, sposobniji smo da uradim o nešto da sprečim o bolesti, poboljšam o život i radne uslove. Ja­ sno je da danas m ožem o uraditi više nego ju če, a predviđanja za tropske krajeve sve su bolja. U m eđuvrem enu, poboljšanja u ovoj oblasti zahtevaju osvešćivanje i pažnju. M oram o skinuti ružičaste naočare. Problem neće nestati ako ga potcenjujem o ili ignorišem o, niti će nam to pom oći da ga rešimo.

„Umerena klima meje oduvek okrepljivala i stimulisala” L ična iskustva m ogu voditi u zabludu, barem zbog toga što se ljudi m eđusobno razlikuju. N eprijatnost za jednog čoveka, drugom predstavlja zadovoljstvo. Ipak, vrelina iscrpljuje svakog, i m alo ko m ože raditi p u ­ nom snagom kada je toplo i vlazno.Evo kako bangladeški diplom ata i njegov zem ljak pam te posetu krajevima sa um erenom klimom:

33

,,U zem ljam a poput Indije, Pakistana, Indonezije, N igerije i Gane stalno sam osećao blagi fizički ili m entalni zamor, dok m e je blaga k li­ m a B ritanije, N em ačke ili Sjedinjenih D ržava krepila i stim ulisala, ne sam o tokom dužih boravaka već i prilikom kraćih poseta. Znam i da su drugi ljudi iz tropskih krajeva u zem ljam a sa um erenom klim om imali slična iskustva. Takođe, viđao sam kako tropsko vrem e um ara i iscrpljuje stotine ljudi iz oblasti s blažom klimom, kada su van prostorija sa klimau ređ ajim a." ,,U Indiji i drugim tropskim zem ljam a prim etio sam da poljoprivred­ nici, fabrički radnici, zapravo svi fizički radnici i službenici u kancela­ rijam a rade sporije, često praveći duge pauze. Ali u zonam a um erene klim e iste klase radnika rade brzo, s velikim poletom i energijom , uz retke odm ore. Iskustvo, m oje i drugih ljudi iz tropskih zem alja koji su boravili u oblastim a s blažom klim om , govori m i da te upadljive razlike u radnoj energiji i efikasnosti ne m ogu poticati samo ili uglavnom od različitih načina is h ra n e ." 25

34

2.

Odgovor na geografiju Evropa i Kina

Ć udljiva p riroda um e da kazni, ali i da nagradi - uporedim o onu sumornu sliku sa daleko povoljnijim uslovim a u oblastima sa umerenom klim om . M edu n jim a, priroda je bila n a jd a re ž ljiv ija p rem a E vropi, posebno njenim zapadnim đelovima. Razm otrim o klimu. Evropske zime dovoljno su hladne da zaustave klice i epidemije. Kako se pom eram o istočno, prem a kontinentalnim kli­ m atskim pojasevim a, zime su sve oštrije, ali čak i blaža zim a sprečava gnojeva oboljenja. Postoje endem ične bolesti, ali daleko su blaže od uništitelja iz toplih zemalja. Izuzetak je parazitizam. Neki kažu da su zato Evropljani podložni epidem ijam a: nisu bili dovoljno izloženi patogeni­ m a da bi postali imuni. Temperature u zapadnoj Evropi i zimi su blage. A ko pratim o linije jednake temperature oko Zem lje (izoterme), videćem o da se nigde toliko ne krive kao na severu duž evropske obale Atlantika. Srednja zim ska tem ­ peratura u primorskoj Norveškoj (severne geografske širine od 58 do 71 stepen) viša je od one u Verm onu ili O haju koji su 20 stepeni bliže ekva­ toru. Zbog toga su Evropljani mogli da uzgajaju useve tokom cele godine. Pom ažu im i prilično ujednačene kišne padavine, ravnom erno ra­ spoređene tokom cele godine i retko prejake: „padalo je kao blaga rajska kiša". Takav obrazac je jedinstven na planeti. N a evroazijski deo sveta padaju obilne letnje kiše, dok su zime bez kiša. Jak zimski talas padavina sa A tlantika utihne dok stigne do polja centralne i istočne Evrope. Pro­ strane azijske stepe čeznu za vodom - zato i postoje m esta kao pustinja Gobi. Južnu i zapadnu Kinu spasavaju kiše koje dolaze obala Indokine, kao što M eksički zaliv šalje kišu na Sjedinjene Države. Takvo redovno i ravnom erno snabdevanje vodom uticalo je na stva­ ranje drugačijih društvenih i političkih organizacija od onih u civilizaci-

35

j am a koje su se razvile kraj reka. Duž reke, hranu su kontrolisali oni koji su krotili njen tok i upravljali rečnim kanalima. Centralizovana vlada rano se formirala, je r je gospodar hrane bio gospodar ljudi. (O tome alegorij­ ski govori biblijska priča o Josifu i faraonu. D a bi dobili hranu, izgladneli Egipćani prvo su faraonu dali novac, zatim stoku i zem lju, onda same sebe [Postanje 47:13-22].) Tako nešto bilo je nem oguće u Evropi, Ay Ovako pogodnu evropsku klim u om ogućila je velika Zalivska struj a, koj a kreće iz tropskih voda Afrike, ide prem a zapadu kroz A tlantik i Karibe, da bi se vratila u A tlantik i nastavila ka severoistoku. K retanje u sm eru k azaljk e n a satu p o sled ica je ro tac ije Z em lje oko svoje ose i podizanjem slojeva vode usled zagrevanja; na ju žn o j hemisferi, ekva­ torijalne struje se kreću suprotno od smera kazaljke na satu (videti M apu 1 ). N a obe hemisfere, ekvatorijalne struje se kreću od istoka ka zapadu, noseći sobom toplotu i bogat m orski živi svet. Severne i ju žn e ekvatorijalne struje trebalo bi da nose otprilike iste količine vode, ali geološke slučajnosti u A tlantiku čine severnu ekva­ torijalnu struju najvećim okeanskim tokom na svetu: oblik Južne Amerike nastao nakon tektonskog razd v ajan ja kontinentalnih ploča i odvajanja Am erike od afričke zem ljane m ase i, naročito, veliko uzdignuće na istoku B razila (koje otprilike odgovara spuštanju atlantske obale Afrike). Brazil tiho deli ju žn u ekvatorijalnu struju, šaljući skoro pola njenog toka ka severu da se spoji sa severnom ekvatorijalnom strujom , čim e se stvara ogrom na m asa tople vode koj a na kraj u dospeva na obale Irske i Norveške (videti m apu 1). Ova geološka pogodnost poklanja zapadnoj Evropi tople vetrove i blagu kišu, vodu u svim sezonam a i m ali stepen isparavanja: u prevodu, bogate useve, brojnu stoku i guste šume tvrdog drveta. N aravno, klim a nije ista svuda u Evropi. Kiše su najjače i najredovnije duž atlantske obale, tam o vlažni zapadni vetrovi donose vodu zemlji. Prem a poljskim i ruskim stepam a klim a postaje „kontinentalnija", s v e­ ćim v arijacijam a vlažnosti i tem perature. Isto važi i za m editeranske zemlje: tem peratura je pogodna, ali padavine su neujednačene. U Spaniji, Portugaliji, ju ž n o j Italiji i G rčkoj, zem ljište je m an je blagorodno, m asline i grožđe uspevaju bolje od povrća, polja se pre koriste za ispaše nego za uzgoj biljaka. N eko bi rekao da ovakvi uslovi u ju žn o j Evropi vode u siromaštvo, čak u industrijsku zaostalost, za razliku od geograf­ skih pogodnosti severne E v ro p e.1 (Kasnije ćemo videti da su drugi, kul­ turni uslovi važni, m ožda jo š i više.)

36

A ko je tako, zašto se Evropa tako kasno razvila, hiljadam a godina nakon Egipta i Sumera? Odgovor, opet, leži u geografiji: šume teškog drveća. Edm und Burk (Edmund Burke) lepo je rekao poredeći Indijce i Engleze: „ljudi sa m ilenijum im a dugom civilizacijom i kulturom ... dok smo m i jo š živeli po šu m a m a ." 2 L judi su m ogli da raskrče plodna zem ljišta severno od A lpa tek nakon otkrića gvozdenih alatki za sečenje u prvom m ilen ijum pre nove ere. N ije onda čudno što su se prve na­ seobine u budućoj Evropi jav ile kraj je z e ra (često su to bile kuće nad vodom, podignute na drvenim nogama), kao i na poljim a u unutrašnjosti, ne uvek najplodnijim , ali pogodnim za prim itivnu tehnologiju kam enog doba. Tek kasnije Evropljani su bili u m ogućnosti da proizvedu dovoljno hrane da u v ećaju svoju po p u laciju i stvore urbane centre kulturne razm ene i razvoja. I pored toga, šume su najvećim delom opstale, čak se i proširile kada se populacija sm anjila u vekovim a nakon pada rim skog carstva. Sećanje na to doba sačuvano je u legendam a i predanjim a, u Crvenkapi, Ivici i M arici, Palčiću i drugim pričam a o šum am a, vukovi­ ma, vešticam a i opasnostim a koje vrebaju iza vrata. Te priče jasn o potvrđuju da evropsko geografsko okruženje ne m ože­ mo nazvati idiličnim. I Evropa je znala za glad i zaraze, dugotrajne talase hladnoće i toplote, epidem ija i pandemija. Seljaci su znali da m ogu preživeti dve ili tri sezone m ršavih prinosa, ali nakon toga nastupala je glad. I ovde je šuma igrala glavnu ulogu kao izvor bobičastog voća, jezgrastih plodova, čak i žireva i kestena. A stajaće vode su davale nadu da će poljoprivreda ponovo zaživeti, da će kiša i plodna zem lja savladati kletvu suše. V alja se setiti sušnih područja, m esta na kojim a je zem ljoradnja kockanje, a zem lju lako prisvajaju pustinje - ne samo oblasti ju ž n o od agresivne Sahare, ili istočno od reke Jordan na severnojm obodu arapske pustinje, već i zem ljišta Amerike zapadno od 100. m eridijana ili sibirske stepe na kojim a je Hruščov pokušao da gaji pšenicu, ili polja pam uka oko Bajkalskog jeze ra - da bismo shvatili šta su prave oskudice u kiši. Zbog takvih geografskih pogodnosti Evropljani nisu bili prinuđeni da krče m nogo šuma i obrađuju svu plodnu zemlju koja im je bila na raspo­ laganju, pa da nisu morali da idu daleko u potrazi za pašnjacim a za svoju stoku. N jihove životinje su bile veće i jače od onih u drugim zemljama. M ongolski poni, gospodar stepe, izgledao je zakržljao u poređenju sa ev­ ropskim bojnim konjim a, koji su bili snažniji i od arapskih ždrebaca. U većem delu Indije konji nisu mogli da se uzgajaju zbog klim e. Ipak, i male

37

i velike životinje im aju svojih prednosti. M ongoli i Tatari su mogli lako da se kreću kroz svoje puste zem lje, m unjevito i žestoko napadajući nepri­ jateljsk u pešadiju. Evropski konj, koji je nosio ratnika pod oklopom, bio je pravi živi tenk, otporan na udarce, tvrdoglavo čuvajući položaj u borbi. Suprotnosti ove dve taktike učinile su neke neke bitke najslavnijim a u istoriji. Karlo M artel, deda Karla Velikog i franački kralj, predvodio je 732. godine vojsku k o n jan ik a protiv arapskih osvajača kraj Tura i postavio zapadnu granicu dotad nezaustavljive m islim anske ekspanzi­ je .* N ekih petsto pedeset godina kasnije, 1187. godine, trupe evropskih vitezova su se obrušile na Saladinovu saracensku vojsku kod Hatina, k o ja se u poslednjem trenutku sklonila da ih propusti. Konji vitezova k oje su nosili čitav dan po vrelom suncu bili su iscrpljeni. Saraceni su zatvorili krug oko krstaša i lako ih pobedili. Tako je palo krstaško jerusalimsko carstvo i uništena hrišćanska feudalna vladavina na Svetoj zemlji. N a duge staze, E vropljani su ipak pobedili. Veće životinje bile su pogodnije za težak rad i prevoz. Tegleći konji m ogli su da oru i ilovaču velikih severnih ravnica (konj je m oćniji od vola, tačnije, brže se kreće i efikasniji j e ) i da prevoze letinu do gradskih pijaca. Po potrebi bi teglili i teško oružje za bitke. Evropska m arva b ila je po pravilu veća i davala više životinjskog đubriva (za razliku od ljudskog izm eta koji se koristio u istočnoj Aziji). To je om ogućilo intenzivniju zem ljoradnju i veće useve, sam im tim i više hrane: jed n o je podsticalo drugo. Rezultat je bila ishrana bogata m lečnim proizvodim a, m esom i životnjskim proteinima. Evrop­ ljani su bili sve viši i snažniji, relativno zaštićeni od crevnih zaraza koje su besnele u Kini i Indiji.A(Pre samo nekoliko godina, petina svih Kineza koji su prim ali transfuziju krvi dobila je hepatitis, je r su je tre davalaca * Gibon, veliki istoričar i pisac delà Opadanje i propast rim skog carstva, naglašavajući veličanstvenost te pobede, ističe da su Arapi pobedili čitava Evropa sada bi čitala Kuran, a svi muškarci bili bi obrezani. t Eric Jones, The European Miracle, str. 6-7: „Fekalije u vodama napravile su od Kine svetski rezervoar plućnih, jetrenih i crevnih parazita i orijentalne šistozome, redom uzročnika teških hroničnih bolesti. Ljudski izmet korišćen je kao đubrivo, a zaraze koje su vrebale iz poplavljenog tla bile su stalna opasnost za farmere. Han Sujin obaveštava daje oko devedeset pet procenata pekinške dece početkom dvadesetog veka imalo gliste, i ti crevni paraziti mogli su se videti po putevima i kraj zgrada... Ako se izuzmu loše društvene navike, to je bila kazna zbog prenaseljenosti i poljoprivredne aktivnosti u toploj klimi, uz korišćenje neodgovarajućeg đubriva." Indija, čiji su stanovnici imali običaj da prazne creva na javnim mestima, često u rekama koje su služile za pranje i kao izvor pijace vode, bila je možda čak i u gorem položaju.

38

bila zaražene parazitima, a analize njihove krvi bile nepotpune.)3 Zdra­ viji Evropljani živeli su duže i u većoj meri koristili svoje potencijale.*4 Ovo ne znači da su evropski prinosi po jedinici površine ili gustina naseljenosti bili veći nego u toplim oblastim a sa sistem om navodnja­ vanja. Dobici usled životinjskih đubriva, oranje (pri kom e se hranljivi sastojci zem ljišta pom eraju na površinu) nisu se m ogli m eriti sa plod­ nim mulj em N ila, Eufrata ili Inda, a jo š manj e s bogatim nanosim a Žute reke ili Jangcekjanga i toplotom tokom cele godine, što je om ogućava­ lo više s e tv i.ts druge strane, nepredvidivi problem i u navodnjavanju, bilo zbog p re liv a n ja ili p o v lače n ja reke ili zbog ljudskih diverzija, nanosili su više štete od kratkotrajnih suša ili žestokih kiša u oblastima s kišom.** Prošek m ože da obmane. D arežljive m onsunske kiše veom a m nogo v ariraju od je d n o g do drugog godišnjeg doba i od godine do godine. Poplave i suše su pravilo. Čak i bez ovih nepogoda, potreba za radnom snagom u kišnoj sezoni i ogrom na potražnja za navodnjavanjem doveli su do velike gustine naseljen o sti - 30 puta većoj po jed in ic i obradive površine nego u Africi, 40 puta većoj nego u Evropi, 100 puta većoj od one u A m erici.5 Otud i rani i skoro obavezni brakovi, bez obzi­ ra na m aterijalna sredstva.A S druge strane, hrišćanska, a posebno zapadna Evropa, prihvatila je celibat, kasno ulaženje u brak (tek kada par to može sebi da priušti) i niži natalitet. Srednjovdkovni Evropljani decu su videli kao potencijalni teret u vrem e oskudica. Setite se priča o Ivici i M arici i Tomi Palčiću - deci k o ja su ostavljena u šumi da um ru daleko od roditeljskih očiju. Civi­ lizacije kraj reka trudile su se da što više povećaju populaciju, dok su se * Jones, European M iracle, koji citira Narain, Imliitii Econom ie Life, str. 332-333. Ali Narainovi podaci su iz kasnog devetnaestog i s početka dvadesetog veka kada je stopa smrtnosti u Evropi znatno opala. Razlika između Evrope i Azije je pre pet vekova verovatno bila manja. t Reka Jangcekjang taloži više mulja od Nila, Amazona i Misisipija zajedno, a triput ma­ nje od Žute reke - Link, „Žetva", str. 6. Društva zavisna od veštačkih mehanizama navodnjavanja. Na primer, postojala su mišljenja da se irigacioni sistem Persije, nakon što su ga u četrnaestom veku uništili Tamerlan i njegove tatarske horde, nikada nije obnovio, zbog čega se nekada naseljena, plodna zemlja pretvorila u pustopoljinu. Kraljevstva i ljudstvo na tim prostorima nikada se nisu oporavili. $ Strategija maksimalne reprodukcije je, u suštini, jačala političku moć, u smislu poveća­ nja borbene sile i materijala za teritorijalna proširenja. Na taj način, Kina je sticala pred­ nost u odnosu na manje reproduktivne nacije.

39

E vropljani usredsredili n a m ala dom aćinstva, izbegavanje d eljen ja imanj a i brakove izm eđu rođaka. B rojke, znači, ne govore sve, a neko bi rekao da, ako se uračunaju zdravlje i podrška u životinjam a, E vropljani su im ali više energije za zem ljoradnju (po jed in ici plodne zem lje) od m nogobrojnije azijske p o ­ pulacije. Pored toga, obim nost seljačke populacije navodila je azijske vladare d a je prisilno koristi u svojim razm etljivim poduhvatim a. Z apa­ njujući kontrast izm eđu nepojm ljivog bogatstva i sirove bede bio je pra­ vo čudo i skandal za potonje evropske posetioce - a i velika turistička atrakcija. „Raskoš azijskih dvorova, religijski spom enici i m auzoleji, plodovi hidrauličnog inženjeringa, luksuzni predmeti i delà veštih zanatli­ ja kao da su svedočili d a je politička organizacija m ogla da iscedi krv iz kam enja, ako g a je bilo dovoljno."* Evropljani nisu m orali da grade piramide. Evropa, posebno zapad­ na, im ala je m nogo sreće.... Pogledajm o sada Kinu, u kojoj „sve vrvi od ratarskih radova... i ljudi" .6 Svako ko želi da shvati svetsku ekonom sku istoriju m ora proučiti Kinu, najsvestranijeg i dugo vrem ena najuspešnijeg pokretača napret­ ka. Ta zem lja zauzim a 7 posto Z em ljinog kopna i dom je 21 procentu svetske populacije. Stara kineska izreka lepo k a ž e :,ž e m lje je m alo, a ljudi m n o g o ."7 Pre neke dve h ilja d e godina, oko 60 m ilio n a ljudi guralo se na budućoj severnoj granici Kine - veliki broj za tako m alu teritoriju. Taj broj se, m anje više, održavao tokom narednih hiljadu godina, da bi se, negde izm eđu desetog i trinaestog veka skoro udvostručio. N akon toga * Jones, The European M iracle, str. 5. Džons citira jednog apologetu ističući da mnogi takvi projekti nisu upošljavali tako veliku radnu snagu, da su se možda odužili, pa ih je završava­ lo nekoliko generacija, kao i daje moguće da su radnici možda bili dobrovoljci motivisani verskim razlozima (str. 10). Teško je poverovati u to: nadzornici na gradilištima obično su bili naoružani, a smrtnost u toku radova zastrašujuće velika. O ljudskim žrtvama prilikom izgradnje Velikog kanala i Kineskog zida (reč je o milionima), videti isto delo, str. 9. t To nije sasvim tačno: despotizma je bilo i u Evropi. Današnjim posetiocima velike bazi­ like u Vezleu sigurno bi bilo interesantno da čuju da su se kmetovi koji su bili primorani da je grade triput dizali protiv crkvenih vlasti. I životinje su platile veliku cenu: u tornju kate­ drale u Laon, na vrhu brda, stoje statue četiri vola, svaka okrenuta ka jednoj strani sveta, kao spomen na životinje koje su uginule vukući kamenje od podnožja do gore. Ali bolje volovi nego ljudi. Bilo je to neka vrsta izvinjenja. Nešto svežiji primer je izgradnja pruge (četrdesete godine devetnaestog veka) od Sankt Petersburga do Moskve - leš po železničkom pragu.

40

nastupilo je opadanje, najviše zbog pandem ija koje su pogodile i Evropu i Srednji istok; a onda je , od 60-80 m iliona oko 1400. godine, preko 200­ 250 m iliona 1750, više od 300 m iliona do kraja osam naestog veka, 400 m iliona 1850. godine i 650 m iliona 1950. godine, broj stanovnika naras­ tao na današnje 1,2 m ilijarde, ili više od petine trenutne svetske popu­ lacije. Ovo izvanredno povećanje posledica je dugotrajne (i jo š uvek aktuelne) reproduktivne strategije: rani, dugotrajan brak i m nogo dece. To iziskuje hranu, a hrana traži ljude. Vrzino kolo. Ovakva strategija stara je hiljadam a godina, i datira od vrem ena kada su neki narodi na istočnoj granici azijske stepe zamenili nom adski život dobrobitim a zem ljoradničkog života. Vode odmah su prepoznale vezu izm eđu brojki, hrane i moći. N jihova politička m udrost se ogleda u (1) naseljavanju plodnih površina potencijalnom zem ljoradničkom radnom snagom ; (2) stvaranje zaliha žita za buduće vojne potrebe; (3) potenciranje čuvanja zaliha hrane u civilnim administrativnim centrima (umesto u vojničkim logorima). O tome nam govori „Zapisnik tri carstva": Cao Cao je rekao: „Država se uspostavlja pomoću jakih vojnika i dovoljno hrane. Kinovi ljudi zavladali su carstvom pridajući poljoprivre­ di najveći značaj. Hsijao-vu zaveo je red u zapadnim regionima pomoću vojske. To je dobra strategija prethodnih generacija." Ove godine nase­ lio je zemlje oko Hsua [u centralnom Honantt] zemljoradnicima i oni su požnjeli milion jedinica žita. Onda je... krenuo u pohod na sve strane. Nije morao da se muči noseći zalihe žita. Tako je uništio banditske grupe [trupe političkog protivnika] i uspostavio mir u carstvu.

Pola veka kasnije, p rem a istom izvoru, „poželjno je bilo proširiti zem ljoradnju i om asoviti proizvodnju žita što bi om ogućilo obračun s 'banditim a'". D a bi se to uradilo, „neophodno je i iskopati kanale za na­ vodnjavanje, koji bi om ogućili stvaranje velikih zaliha žita za vojsku, i služili kao sm ernice za transport državnog žita... „ N akon toga dolazi se do konkretnih brojki: „Za šest ili sedam godina rezerve žita u Huaiju bi­ će trideset m iliona jedinica. To m ože da nahrani 100.000 ljudi tokom pet godina. V u će biti pobeđen, a Vej će svuda zavladati."8 Tako je i bilo. O vu čudnu klackalicu zem lje gladne ljudi i ljudi gladnih njenih plodova neizbežno su pratile i povrem ene nestašice, pa i glad. Za živo­ tinje nije bilo mesta. Oko 300. godine pre nove ere hroničar po im enu Šu Hsi se žalio:

41

Situacije je posebno teška u San-Veiju, a ipak, na svakom koraku su pašnjaci za ishranu svinja, ovaca i konja. To bi trebalo urediti, tako da ima i za one s malo ili nimalo zemlje. Konji, krave, svinje i ovce neka se hrane na pustim ravnicama, a pašnjake država treba da raspodeli oni­ ma koji lutaju u potrazi za preživljavanjem da ih obrađuju.A

Kineska zem ljoradnja očigledno se nije m ogla razvijati dovoljno b r­ zo. D ržava i društvo tražili su sve više zem lje i sve veće prinose, praveći i koristeći ljude da bi se nahranili ljudi. Car Tai-vua (vladao je od 424­ 52) ništa nije hteo da prepusti slučajnosti. Seljaci bez volova m orali su da rade za novac ili volove. Popisane su porodice, prebrajani članovi, radne dužnosti i efikasnost pažljivo zabeleženi. „Zapisali su im im ena u m estim a gde su radili, da bi poredili njihovu efikasnost. Takođe, zabra­ njeno im je konzum iranje vina, pozorišne predstave, proizvodnja vina i trgovina z a lih a m a ." 10 N ije bilo m esta za zabavu i novac. Samo za pravljenje hrane i dece. M eđusobna zavusnost b ro ja ljudi i proizvodnje hrane prolazila je kroz više faza: 1. Kinezi, ili Hanov narod, kako su nazivali sebe, prvobitno su živeli na severu, u šum am a na obodu jalo v e azijske stepe. Raskrčili su zem lju (vatrom ?) i počeli predano da rade, ali zbog neujednačenih k iša i n e­ dostatka drveća koje bi držalo slojeve zemlje, snažna erozija brzo je uni­ štavala useve. Zato su se preselili, ne na prostrane suve oblasti na zapadu, k o je nisu m ogle da ishrane već b ro jn u p o p u laciju , nego n a ju g , na zem ljišta sa laporom duž gornjeg toka Žute reke.* * Lapor je vrsta peskovitijeg glinenog zemljišta. Ako se dobro navodnjava, plodan je i vrlo pogodan za uzgoj žitarica. To nije bila najbogatija zemlja u okolini, ali dovoljno plod­ na i lako obradiva jer nije nosila teško drveće i mogla se raskričiti i obrađivati nemetalnim alatkama. U zapadnim delovima severne Kine sloj lapora je dubok oko 250 metara. Zemljište je kvalitetno i rastresito, pa se ne opire oranju - videti Braja, „Od mačeva do raonika", str. 23. O važnosti manje plodnog, ali lakše obradivog zemljišta, u ranim fazama evropske poljoprivrede, pogledati tekuće poglavlje. Za Kinu videti Lattimore, Inner A sian Frontiers, strana 29-30. U napomeni broj 8 citira Vitfogela, da bi istakao da se egipatska poljoprivreda nije prvo javila u delti Nila, već uzvodno, na mestu budućeg Memfisa. Takođe, navodi reči antropologa i arheologa Karla Sauera, istraživača razvoja poljoprivrede, koji je ukazao na važnost zemljišta „što se moglo obrađivati pomoću ma­ log broja prostih alatki", uz napomenu da su američki Indijanci prvo obrađivali siro­ mašnije, ali lakše obradivo tlo.

42

2. N a takvom zem ljištu naučili su da kontrolišu vodu i navodnjava­ ju zemlju. To ih je priprem ilo za naredni korak, život u vlažnijem , plod­ nijem , ali i zahtevnijem okruženju donjeg sliva Žute reke i njenih prito­ ka.* Tu su Kinezi počeli da uzg ajaju pirinač, biljku koja je tu obilato uspevala, iako tradicionalne žitarice - proso, šećerna trska, ječa m - nisu zanem arene. Pšenica je došla kasnije. Do 500. godine pre nove ere Kinezi su uspeli da unaprede kontrolisanje vode pom oću veštačkih sredstava i m etoda, počeli su da koriste tegleću marvu (pre svega bivole) za oranje, intenzivno su uzgajali pšenicu i i naučili su da koriste životinjski izm et kao đubrivo. Sve to zahtevalo je težak rad, koji se isplatio. D obijalo se i 1100 litara žita po hektaru, pa je višak m ogao da iskoristi za proizvođače drugih dobara. Kineski sis­ tem dobijanja i razm ene energije bio je uspešan. 3. Izm eđu osm og i trinaestog veka nove ere došlo je do druge re ­ volucije u zem ljoradnji. Kinezi su nastavili da se pom eraju ju ž n o , ka slivu Jangcekjanga i dalje, potiskujući zaostale starosedeoce sa strane ili napred. V ećina starosedelaca našla je sklonište u planinam a i drugim oblastim a s neobradivom zemljom. Još uvek žive tamo i predstavljaju najveću m anjinu u Kini. V lažnija, toplija klima, blage zime i duga leta omogućila su dve žetve godišnje: ozim a pšenica se, na primer, žnjela u m aju, dok se ju n sk a setva žnjela u oktobru i novembru. Gde su uslovi dozvoljavali zasejavao se i prinač, na naplavljenim parcelam a. U zgajali su veći broj žitarica koje su brzo sazrevale, stoj e om ogućavalo tri ili više žetvi godišnje. Z a to im je bio potreban svaki gram đubriva i životinjskog izm eta; m arljivo su plevili i dosetili se kako da efikasnije koriste zemlju: posebno su uzga­ ja li m ladice (gusto posađene), a zatim ih presađivali na pirinčana polja (gde su, zrijući, zauzim ale više mesta). Ekonom ski gledano, uposlili su veliku radnu snagu za obrađivanje zem lje, šezdesetoro ili osamdesetoro ljudi po hektaru (tamo gde bi američki farmeri koristili samo jed n o g rad­ nika) i dobijali dvaput ili triput veće prinose nego na suvljem zemljištu - oko 2.700 litara po hektaru. U najboljem slučaju, od hrane proizve­ dene n a je d n o m kvadratnom kilom etru m oglo je da živi hiljadu ljudi. * Varijacije vodostaja usled neravnomernih padavina u toj oblasti bile su velike, a nagomi­ lani rečni talog na velikoj krivini ka istoku menjao je tok Žute reke i terao je da se izliva svuda po niziji. Otud i nadimak za reku: kineski jad.

43

„Do trinaestog veka, Kina je razvila m ožda i najnapredniju zem ljorad­ nju na svetu, sa Indijom kao jedinim potencijalnim k o n k u re n to m ."11 Ali to je ostavljalo m alo m esta za životinje, sem za one potrebne za oranje, vuču i za transport vojnog tereta. Izuzetak je bila svinja - glavni kineski čistač ulica i osnovni izvor m esa za trpeze bogatih. Krave ili ovce su bile retke: Kinezi skoro da uopšte nisu koristili m lečne proizvode ili životinjske proteine, kao ni vunu. Kada su Britanci pokušali da im p ro ­ daju vunene tkanine, rečeno im je d a je previše gruba za ljude koji su navikli na pam uk i svilu. Pam uk i svilu su zaista svi koristili. 4. Iako su im u narednim vekovim a postale dostupne i druge biljne kulture, Kinezi n jim a nisu bili oduševljeni. U sedam naestom i osam ­ naestom veku, u Kinu su iz udaljenih zem alja dospele nove biljke - ki­ kiriki, krom pir, ja m . One su uspevale u suvljim , višim predelim a, ali poslednje analize pokazale su da su se koristile samo kao dopuna pri­ nosim a pirinča koji nisu više m ogli da zadovolje potrebe.* 5. Ogrom na koncentracija pirinča im ala je i dobre i loše strane. Pirinač j e siromašnij i hranlj ivim sastoj cim a (naročito fosfatima i kalij um kar­ bonatom ) od ostalih glavnih biljnih kultura u kineskoj ishrani; teže g a je odgajati. K aloričnija je od žitarica iz oblasti s um erenijom klim om pšenice, raži i zobi - ali im a skoro upola m anje proteina od nj i h . 12 Pirinač je otporna biljka: raste u različitim okruženjim a i jed in a je žitarica koja će godinama dobro rađati i na sirom ašnijem zemljištu sve dok im a dovoljno vode. S druge strane, odgajanje u naplavljenim poljim a i korišćenje ljud­ skog izm eta kao đubriva povećavalo je rizik od šistozoma i drugih opas­ nih parazita, stoj e pogoršavalo produktivnost i iziskivalo teži rad. Taj m odel d o b ijan ja energije pom oću intenzivnog rada i obilnog korišćenja vode im alo je važne posledice za kinesku istoriju. Oslonjeni na domaću radnu snagu, Kinezi nikada nisu morali da koriste strance kao robove. (Prem da su m nogi Kinezi radili i živeli kao robovi.) Osim toga, razv ijali su se u m n o žav aju ći se. R aštrkanije, slabije organizovane i tehnički zaostalije grupe teško su se m ogle nositi s njim a. Istovrem eno, upravljanje vodenim resursim a zahtevalo je centalizovanu upravu i uslovilo carsku vladavinu. Evropski mislioci, prvo M on­ * Dovitljivost i marljivost ipak mogu povećati prinose, ako ne pirinča i žitarica, onda do­ punskih poljoprivrednih proizvoda. Videti Emily M. Berstein, „Ecologists Improve Pro­ duction in Chinese Farming Village", N. Y. Times, 10. avgust 1993, strana C4, o poveća­ nju prinosa ribe i uštedi đubriva.

44

teskje, zatim Hegel, potom i M arks, rano su zapazili tu vezu između vode i moći. Ipak, najdetaljniju (i noviju) analazu napravio je Karl Vitfogel, koji je vladavinu zasnovanu na kontroli vode nazvao orijentalnim despotizmom, sa svom dom inacijom i potčinjavanjem koje taj izraz im plici­ r a . 13 (I drugi su pravili slične argumente, m udro se kloneći drastičnijih društvenih i kulturnih im p lik a c ija .)14 H idrauličku tezu otvoreno k ritik u ju grupe zapadnih sinologa nepokolebljivih u svojoj političkoj korektnosti (inspirisani m aoizm om i sličnim učenjim a), bez oklevanja braneći posvećenost Kine demokratiji. Vitfogel im je om iljena meta. Jedan naučnik u njegovoj tezi prepo­ znaje slabo prikriven neoim perijalistički program: „O va teorija očigled­ no preporučuje i opravdava in te rv e n c iju ." 15 Takvi iskazi lojalnosti, po svoj prilici, nam enjeni su kineskim , ako ne zapadnjačkim , čitaocima, je r skoro svi kritičari teze o vezi vode i vlasti uživaju naklonost je d n o g sujetnog režima. Činjenice govore protiv njih. Protivnici hidrauličke teze ističu dokaze da rani centri kineske populacije nisu m nogo zavisili od navodnjavanja, da su tada, a i kasnije, vodu koristili m ahom iz izvora, m anje iz irigacionih kanala, kao i d a je vodu delom kontrolisala i lokalna vlast - kao d a je to u m an jiv alo dom inaciju viših vlasti u toj oblasti, posebno u raspodeli radne snage u krupnijim poduhvatima: podizanju velikih nasi­ pa i brana, p ro kopavanju kanala, kontroli nivoa vode i popravkam a. Takve intervencije bile su daleko iznad lokalnih m ogućnosti. Ulozi su bili veliki. Stoje kroćenje prirode ambicioznije, veća je m ogućnost i cena neuspeha ili k a ta s tro fe .16 Osim toga, zalihe hrane su održavale m eha­ nizam vlasti. Takva je bila prava slika. Kao što je je d n a grupa istraživača istakla, kritikujući Vitfogela: „M ora biti zem lje za navodnjavanje, odgovarajuće društvene hegem onije i kontrole države, i svega što se na to nadovezuj e . " 17 Tako i jeste.

45

3.

Cvrcpa kao izuzetak drugačiji put

Evropa je im ala sreće, ali sreća je tek početak. Ko god je pogledao m apu sveta pre, na primer, hiljadu godina, nikada ne bi mogao predvideti veličanstvene uspehe ovoj isturenoj oblasti na zapadnom obodu evroazijske kopnene m ase koju zovemo kontinent Evropa. Rečnikom savremenih ekonomskih istoričara, verovatnoća globalne evropske dominacije u tom trenutku bila je blizu nule. Petsto godina kasnije, približavala se jedinici. U desetom veku Evropa je tek izlazila iz m učnog perioda borbe sa os­ vajačim a, pljačkašim a i otimačima, sa neprijateljim a sa svih strana. M or­ ski banditi, N orm ani ili Vikinzi iz današnje Skandinavije, mogli su plovi­ ti i po najsurovijem moru, ali i po plitkim rekam a, u pljačkašim pohodi­ m a na daleke zemlje, duž obale Atlantika do Sredozemnog mora, čak do Italije i Sicilije. Drugi su otišli čak u slovenske zemlje i nametnuli se kao nova vladajuća klasa (Rusi, po kojim a je R usija dobila ime i koji su njom e vladali sedamsto godina), stigavši, n a kraju, i do zidova Konstantinopolja. Tako strašni su bili ti pljačkaši, surovi (zabavljali su se bacajući bebe u vis i dočekujući ih na nož, ili udarajući njihovim a glavam a o zid), da su vesti o njihovom dolasku budile užas m edu lokalnim stanovništvom i gonile njihove vode, duhovne i svetovne, da pokupe svoje dragocenosti i pobegnu glavom bez obzira. Sveštenici bi svojoj pastvi ostavljali nove molitve Svem oćnom za zaštitu, ali hramovi nisu bili dobro sklonište, je r su Vikinzi znali gde su dragocenosti i prvo napadali crkve i zamkove. S m ora, preko M editerana, dolazili su i Saraceni (M aori), čije su planinske baze bile na A lpim a i A žurnoj obali; odatle su preduzim ali pljačkaše pohode duž trgovačkih ruta izm eđu severne i ju žn e Evrope. Ovi hitri pljačkaši, nedodirljivi i povezani s m uslim anskim zem ljam a kraj mora, bili su nepobedivi. Još uvek kruže priče da neki stanovnici sela visoko u A lpim a im aju tam nu kožu i m aorsku fizionomiju.

47

Konačno, sa istoka, preko kopna, na brzim konjim a napadali su Huni, jo š jed an osvajački talas iz A zije; pagani koji su govorili uralsko-altajski je z ik (daleki rođak turskog) napredovali su godinu za godinom, bira­ ju ć i m ete na osnovu vesti o evropskim razm iricam a i dinastičkim nevo­ ljam a, dovoljno vesti da u jed n o m m ahu iz svojih dunavskih baza dođu do istočne Francuske ili praga Italije. Z a razliku od N orm ana, koji su m ogli da m iruju u svojim logorim a više godina, zadovoljavajući se lo­ vom , ili čak da nasele osvojeni deo Engleske, Francuske (N orm andiju koja je po njim a i dobila ime) ili Sicilije, Huni su napadali i vraćali se, prevozeći svoj plen i robove u zapregam a ili na konjim a. Niko nije m ogao večno da pristaje na takav teror. Evropljani su naučili da se odbrane, sa ili bez pom oći svojih vođa kojim a je najlakše bilo da se dogovore s napadačim a na račun svojih podanika. Um esto da pokušaju da odbrane zidine od N orm ana, stanovnici bi ih puštali unutra, opkoljavali i onda napadali.* H uni, previše brzi da bi ih stanovništvo savladalo, polako bi se povlačili. N ekoliko zaseda odličnih, dobro obučenih snaga­ tora naučilo ih je potraže zaradu na drugom mestu. R ešenje za Saracene bilo je isto kao u m uslim anskm zem ljam a - vojna pratnja m azgi i kara­ vana. U kratko, E v ro p ljan i su počeli da nanose gubitke pljačkašim a. Ironično, ali u borbi protiv napadača, Evropljanim a su, na kraju, pomogli i sami neprijatelji. Severna plem ena i hunski osvajači vrem enom su se smirili. N om adske ratne logore zam enila su kraljevstva, i vladari nisu odobravali pljačkaške pohode tih „kapetana" s privatnim vojskam a koje su ugrožavale mir. K raljevim a nisu potrebni podanici čiji je posao prav­ ljenje problem a. P retn jam a i darovim a uspeli su da ubede pljačkaše i pirate d a je bolje upravljati svojim im anjem nego uništavati tuđa. Po jednoj tezi, uklanjanje ovih opasnosti otvorilo je Evropi put razvo­ ja . To je klasično ekonom sko tum ačenje: gde im a prilika i sigurnosti, napredak je neizbežan. U klonite prepreke i poboljšanja se sam a nam eću. D rugi m isle d a je oslobađanje od agresije potreban, ali ne i dovoljan uslov. N apredak i razvoj traže inicijativu, a ona ne pada s neba. Osim toga, u srednjovekovnoj Evropi prepreke takvim inicijativam a jav ljale su se na svakoj koraku. * To je tema filma Sedam veličanstvenih (iako nije inspirisan ovim događajem). Uporedive situacije traže porediva rešenja.

48

D a biste potpunije sagledali ovaj proces, m orate prihvatiti Srednji vek kao m ost izm eđu antičkog sveta M editerana - Grčke i Rima - i m o­ derne Evrope severno od Alpa i Pirinej a. U tom dobu rodilo se novo dru­ štvo, sasvim različito od onih prethodnih, i krenulo putem koje g a je izričito odvojio od drugih civilizacija. Evropa je , zasigurno, oduvek sebe sm atrala sasvim drugačijom od istočnih društava. Velike bitke između G rka i Persijanaca (Salamina, Term opilski klanac) predstavljale su simbol suprotnosti Zapada i Istoka, slo­ bodnih gradova (polisa, po kojim a je nastala reč „politika") i aristokratskih im p e rija 1, suverenosti pojedinca (bar za slobodne ljude) i orijentalnog despotizm a (potčinjenost bez izuzetka). Ljudi su tada učili da su Grci izmislili demokratiju, svet i ideje. I danas je to opšteprihvaćena istina, ali značajno izm enjena svešću o Grčkoj kao robovlasničkoj civilizaciji u kojoj je politika (ah ne i ja v n a delatnost) bila nedostupna ženama. Vezana za surotnost izm eđu grčke dem okratije i orijentalnog despotizm a b ila je razlika izm eđu privatne svojine i vlasništva vladara nad svom zem ljom . Zaista, to je bila upadljiva karakteristika despotizm a: vladar, daleko iznad svih zbog svog božanskog porekla, m ogao je da radi sa svojim potčinjenim i njihovom im ovinom šta je hteo, je r je njihov smisao bio da ga zadovolje. I staje bilo dobro za gospodara, bilo je i za njegove podanike. V ojna aristokratija obično je im ala monopol nad oruž­ je m , i običan narod je pazio da ih ne uvredi, ne pobudi njihovu pohlepu, ili čak samo privuče pažnju; bilo je dovoljno pogledati ih u oči da biste, zbog svoje drskosti, bili najsurovije kažnjeni. Danas znamo da takvo sveobuhvatno vlasništvo guši preduzetništvo i otežava napredak; zašto bi neko investirao kapital ili sredstva za srica­ nje zarade koju će m u m ožda oduzeti? Recima Edm unda Burka: „Zakon protiv svojine je zakon protiv in d u s trije ." 2 U azijskom despotizm u, m eđutim , takvo uređenje bilo je vezano za smisao postojanja ljudskog društva: zašto bi postojali obični ljudi, ako ne zbog zadovoljstva svojih vladara? Sigurno ne da bi sprovodili svoju volju. D obar prim er je iskustvo stanovnika grada B alk (centralna Azija). Kada je njihov vladar otišao da se bori protiv Indijaca, susedan nom adski narod iskoristio je njegovo odsustvo i zauzelo grad. Stanovništvo je pružalo žestok otpor, braneći ne samo svoje kuće i porodice već i vladareve; ipak, izgubili su. Kada se gospodar vratio, oslobodio je grad i izgrdio podanike zbog njihovog otpo­

49

ra osvajačim a. Rat, rekao je , nije njihov posao; njihova dužnost je da plaćaju i pokoravaju se svom gospodaru, ko god bio. Narodni predstavnici su se izvinili i obećali da se nikada više neće m ešati u vladarska p o sla.3 Pod takvim okolnostima, čak sam pojam ekonom skog razvoja evrop­ ski je pronalazak. A ristokratske (despotske) im perije su prim enjivale tehniku „ceđ enja": kada je elita htela više, nije razm išljala n a nivou povećanja produktivnosti. Kako bi se to desilo? Jednostavno su vršili sve veći pritisak, i obično uspevali da „iscede skrivene sokove". Ponekad bi preterali i previše stegli, što je otvaralo vrata nem irim a i pobuni. Te autokrate, iako navodnog božanskog porekla, nisu bile besm rtne. U m eđuvrem enu, samo društva k oja su ostavljala prostor za raznovrsne inicijative, na nižim pre nego na višim nivoim a, m ogla su da napreduju. Stari Grci pravili su razliku izm eđu slobode i prisile, ne toliko u m a­ terijalnom smislu (ekonom sko preduzetništvo nije ih posebno interesovalo, je r su ga povezivali pohlepom i neobrazovanošću) ili u smislu pred­ nosti svog sistema, već posmatrajući nepravde tuđih sistema koje su sma­ trali tiranijom . A ipak, despotizam im nije bio stran, posebno u carstvu A leksandra M akedonskog i vladavini n jeg o v ih azijskih i egipatskih naslednika; tim putem su nastavili Rim ljani, lagano ostvarujući tiranijsku autokratiju. Klasičan svet Sredozem lja na kraju je politički podsećao na civilizacije Istoka - m oćna i m alobrojna elita okružena saradnicima, slugam a i robovim a, s autokratom na čelu. Ali samo je podsećao. P ro­ tivnici su znali da to nije u redu, pričali i pisali protiv toga, i trpeli zbog svojih stavova. R epublikanska ideja nije um rla bez otpora. N akon pada Rim a, svojinska prava trebalo je redefinisati. Srednjovekovni svet bio je prelazno društvo, spoj klasičnog nasleđa, germ an­ skih plemenskih zakona i običaja i onoga što danas zovemo judeo-hrišćanska tradicija. Sve je to bilo podrška instituciji privatne svojine. G erm an­ sko običajno pravo bilo je određeno običajim a nom adske zajednice, po kojim a je svaki ratnik potpuno raspolagao svojom skromnom imovinom - skrom nom zbog stalnog kretanja. N išta nije bilo toliko posebno niti dragoceno da bi se rešavalo pitanje vlasništva ili budile ambicije za vlast.* * „Sticanje vredne i opsežne imovine neizbežno zahteva uspostavljanje civilne vlasti. Gde nema svojine koja je vrednija od trodnevne nadnice, civilna vlast nije potrebna." Adam Smit, B ogatstvo naroda, knjiga 5, poglavlje 1, deo 2. Smit je ovde mislio na zašti­ tu privatne svojine, ali taj zaključak može se primeniti i na mehanizme korišćenja moći.

50

To ne znači da nije bilo drugih podsticaja borbi za vlast; kao i d a je način života ovog nom adskog naroda bio neprom enljiv. Lutanja i osva­ ja n ja su nem inovno vodila do takvih preispitivanja. Svaki student fran­ cuskog jezik a nekada je m orao da nauči priču o Suasonskoj vazi, predivnom predm etu koju su u Franci u ratu s G alim a ukrali iz jed n e crkve. Voda, Klodovik, hteo je d a je vrati, da bi se um ilio hrišćanki koja m u se dopadala, ali vojnik koji je uzeo vazu (ili je dobio prilikom raspodele plena) to je odbio. Im ao je pravo na nju, i da bi to dokazao, razbio ju je pred Klodovikovim očima. Uzbuđen, rekao je svom vodi, stoje vaše, to je vaše, što je m oje, to je moje. Prilikom sledećeg postrojavanja trupa, K lodovik je zastao pred vojnikom koji je razbio vazu i upitao ga šta nije bilo u redu s njegovom sandalom ; kada se vojnik sagnuo da pogleda, K lodovik m u je razbio lobanju sekirom. U prevodu, što je tvoje, to je tvoje, ali ti pripadaš meni.* Znači, ipak je bilo nesuglasica oko svojine. Ali u istorijskom smislu, n ajv a ž n ija su bila o graničenja usled političkih d eljen ja i opšta n esi­ gurnost. U vekovim a nakon pada rimskog carstva, ruka vlasti bila je krat­ ka. M oć koju je neka grupa ili elita unutar nje crpela samo iz odanosti stanovništva bila je ograničena. Pravo nasleđa potisnulo je tradiciju iz­ bora (Germani su se m nogo ugledali na rimske principe). Ali stari običa­ ji teško su nestajali: vladar, čak i predodređen da to bude po rođenju, m orao se zvanično proglasiti gospodarom. Znači, ipak je bio čovek, ne božanstvo, i to je postavljalo granicu njegovoj moći. Bilo je onih koji su hteli da ponovo uspostave staro carstvo. San o ponovnom u sp o stav ljan ju rim skog carstva nikada nije u m ro .4 D a su uspeli u tom e, verovatno bi obnovili sam ovolju despotizm a. Ali sprečavala ih je loša kom unikacija, neodgovarajući transport, uspostav­ ljanje zakona, suprotstavljanje lokalnih m oćnika, pobeda realnosti nad fantazijom. U tom kontekstu, privatna svojina bilo je nešto što je poje­ dinac m ogao održavati i braniti. Ponekad bi se silom otimala, kao što bi danas neko m ogao biti opljačkan. Ali princip nikada nije odumro: svo­ jin a je bila pravo, i ni konfiskovanje ni pljačka to nisu mogli izmeniti. * I nakon godina pripovedanja ove priče sumnjive autentičnosti (u nekoliko verzija, ali i to je odlika živog folklora) francuski predavači nisu se usuđivali da pitaju studente ko je razbio suasonsku vazu, jer bi se u vek našla neka mudrica koja bi je smatrala neistinitom. Videti Boner, Que a cassé, str. 77.

51

K oncept svojinskih prava datira jo š od biblijskih vrem ena i održavao se i m enjao kroz hrišćansko učenje. Jevrejska odbojnost prem a autokratiji, čak i unutar njihove zajednice, razvila se u Egiptu i pustinji: da li je ikada po sto jao tvrdoglaviji narod? N avešću dva prim era u k o jim a je nepovredivost vlasništva direktno povezana s reakcijom pojedinca na m asovnu inicijativu. Kada je sveštenik Korah podbunio u pustinji narod protiv M ojsija, on se branio od optužbi d a je otimač recim a: „N ijednog n jih o v o g m agarca nisam prisvojio niti sam ijednoga od njih oštetio." (K njiga brojeva 16:15). Dalje, kada su Izraelci, sada već u svojoj zemlji, tražili kralja, prorok Sam uilo ispunio je njihovu želju, ali ih i upozorio na posledice: kralj - rekao je - neće biti poput njega. „Kome sam oteo vola i kom e sam oteo m agarca?" (I, Samuilo 12:3). Takva tradicija, k oja je Izraelce razlikovala od svih susednih kraljevstava i izazivala neprijateljstvo obližnjih vladara (kome su potrebni takvi izazivači nevolja?) nije se održala u hrišćanstvu, kada je crkva posta­ la otelotvorenje verskog zajedništva, posebno kada je prerasla u zvaničnu religijsku instituciju autokratskog carstva. A ne smeš da grizeš ruku koja te hrani. Osim toga, crkva nije dozvoljavala da se prosvetiteljske reči šire van njenih okvira i rano je odredila da B iblija bude dostupna samo kvalifikovanim ljudim a, na prim er, određeni duhovnicim a. B ožija knjiga, koja je propovedala jednakost, osuđivala m oć i veličala skromne, pozi­ vala je vernike na neposlušnost i sukob sa svetovnim vlastima. Do vernika je dospevala tek nakon cenzure i obrade. Tek nakon pojave heretičkih sekti poput valdezijana (osnivač Valdo (Waldo), oko 1175. godine), lolarda (osnivač V iklif (Wiclif), 1376. godine), luterana (oko 1519. godine) i kalvinista (sredina šesnaestog veka), koji su stavljali akcenat na lični doživljavanje religije i prevođenje Biblije na narodni jezik, judeo-hrišćanska tradicija našla je vidljivo m esto u evropskoj političkoj svesti, podsećajući vladare da svoje bogatstvo i m oć duguju bogu, i da se m oraju povinovati božijim zakonima. N eprijatna doktrina. Zapadnoevropsko srednjovekovno hrišćanstvo ipak je osuđivalo pre­ tenzije zem aljskih vladara - m onarha koji su svakako bili sitniji od rim ­ skih careva. (Istočna crkva nikada se nije osvrtala na vizantijske careve.)* * Raskol između zapadne i istočne Evrope samo je jedan aspekt dubokog jaza koji još uvek postoji. A većina istočnih Evropljana zna na kojoj strani provalije žele da budu. Otud ekspanzija „centralne" Evrope na sve istočne zemlje van Rusije i planovi za proširenje Evropske unije i NATO-a.

52

N a taj način, posredno je štitila privatnu svojinu. Kako su vladarske am bi­ cije crkve rasle, nije m ogla a da ne naglašava stari ju d ejsk i princip po kom e je pravi vlasnik svega bio Bog, i novije hrišćansko učenje d a je papa njegov prestavnik na zemlji. Svetovni vladari nisu m ogli da rade sve što su hteli, i čak ni crkva, božji zastupnik na zemlji, nije sm ela krši­ ti prava i nasilno nam etati svoju volju. O pširne i detaljne izjave koje su pratile prenos dobara nekog vernika crkvi svedoče da su se poštovali zakoni i odgovarajuća procedura. Sve to odvajalo je Evropu od ostalih civilizacija. U Kini, čak i kada nije uzim ala, država je nadgledala, regulisala i nam etala. V last ne treba da zavisi od dobre volje, pravičnosti i vrlina vladara. Trista godina pre nove ere, kineski m oralista učio je princa kako da vlada: ne budeći naklonost svojih podanika, već obezbedujući n ji­ hovu p o slu šn o st Princ ne m ože sve da vidi i čuje, pa m ora čitavo car­ stvo da pretvori u svoje oči i uši. „Iako m ožda živi u dubokoj izolovanosti svoje palate, na kraju vijugavih hodnika, ništa m u ne prom iče, ništa nije skriveno od njega, ništa ne može pobeći njegovom budnom pogled u ." 5 Takav sistem oslanjao se na iskrenost i m ogućnosti živih „očiju i ušiju". V lad ar zavisi od am bicioznih podanika čija je m oć obm ane i hipokrizije nesputana. Slabost autokratije leži u ljudskoj nesavršenosti. N a sreću. Jedan stručnjak, nesklon eufemizmima, ovako opisuje „totalitaristički" sistem: „Nijedna privatna inicijativa niti bilo koji aspekt javnog života nije mogao izbeći zvanično regulisanje. Kao prvo, postojao je niz državnih monopola... Ali pipci proždrljive države, sveprisutna birokratija, pružali su se daleko preko toga... Ova država birokrata pratila je, do najsitnijih detalja, svaki korak svojih podanika od kolevke do groba."A

Despotizam je postojao i u Evropi, ali bio je ograničen zakonom, te­ ritorijalnim granicam a i, unutar države, podelom vlasti na centralnu (kruna) i lo k aln u .7 D eljenje vlasti i zem lje podsticalo je nadm etanje, a pobeda se sticala i dobrim odnosom prem a podanicima. A ko se ponašate loše prem a podređenim , oni će vas m ožda napustiti. Globalne im perije nisu zazirale od rata, posebno pošto bi, kao Kina, proglasile sebe centrom svemira, srcem i domom civilizacije, a sve osta-

53

lo varvarskom divljinom . Pošto van carstva nije bilo ničeg, simboličke granice su bile dovoljne, p o p u t „vrbine ograde", niskog zida koji se pružao od Velikog zida do mora, deleći Kinu i m ongolsko-tatarske zem ­ lje n a severu. C ar K jan Long je napisao pesm u o tom e, u kojoj kaže: „Podizanjem granica i uvođenjem reda u narodu, ispoštovali smo drevne načine, / Kao d a je dovoljno sam o vezati konopcem da bi se zauzdalo... Izgraditi je isto kao i ne izgraditi : / S ada kad postoj i idej a i okvir, ne m ora se ni ostv ariti."8 B orba za vlast u evropskim društvim a (obratite pažnju na m nožinu!) podstakla je je d a n fenomen specifičan za Evropu - stvaranje poluautonom nih gradova, organizovanih kao kom une. G radovaje, naravno, bilo svuda po svetu - gde god je bilo viškova hrane dovoljnih da podrže p o ­ pulaciju vladara, vojnika, zanatlija i drugih proizvođača nezem ljoradničkih dobara. M nogi od ovih urbanih čvorova postali su značajni kao trgovinski i administrativni centri. Ali van zapadne Evrope nije bilo ničeg nalik k o m u n i.9 Suština kom une pre svega je u n jen o j ekonom skoj funkciji: ove jedinice „vladale su trgovcima i oni su vladali nj im a" ; 10 a potom i u je d in ­ stvenoj vladavini građana: u njenoj m ogućnosti da pitanja socijalnog sta­ tusa i političkih prava, ključnih za sprovođenje slobodnih ekonom skih aktivnosti, prenese u nadležnost njenih stanovnika. To je bilo od neprocenjivog značaja u hijerarhijskom , zem ljoradničkom društvu čiji je veći deo stanovništva bio ugnjetavan, bilo zbog lične podređenosti lokalnim gospodarim a, bilo zbog vezanosti za mesto. Učinilo je gradove oazam a slobode, prolazim a kroz zidove stega koji su opasavali stanovništvo. Stadtluft m acht fr e i bio je poklič srednjovekovnog naroda - gradski vazduh čini te slobodnim. Tako je , doslovno, i bilo: kada je grof od H andera pokušao da povrati odbeglog slugu koga je video na pijaci u Brižu, građani su jednostavno odvezli grofa i njegove nasilnike van grada. To se odražavalo na društvo u celini. S takvom specifičnom upravom, gradovi su postali utočišta potlačenih i preduzetnika, centri razm ene dobara sa ruralnim m estima. M igracije u gradove podstakle su poveća­ nje prihoda i p o b o ljšan je životnog standarda ne samo pridošlih već i okolnog stanovništva. (Ali ne i njihovog zdravlja. Gradovi su bili prljavi, prenaseljeni, lak plen zaraza, i sam o su stalna putovanja preduzim ljivih stanovnika održavala prihvatljiv nivo naseljenosti i om ogućavala razvoj).

54

Em ancipacija km etova u zapadnoj Evropi bila je direktno povezana sa stvaranjem zanatlijskih sela i urbanih kom una, posebno njihovim b ro ­ j em i m eđusobnim vezama. Zašto su vladari davali takva prava građanima i seljacima, prenoseći, u suštini, deo svoje m oći na njih? D va su glavna razloga. Prvo, nova zemlja, unapređena zemljoradnja, razm ena dobara i tržni centri uvećavali su pun ili su državnu kasu, a veliki b u d žet značio je m o ć .11 (I zad o ­ voljstvo.) Drugo (premda zvuči paradoksalno), vladari su hteli da učvrste svoju m oć u ćelom kraljevstvu: slobodni farmeri (nisam rekao „selj aci") i građani (bourgeois) bili su prirodni neprijatelji zem ljoposedničke aristokratije i u borbi protiv njih podržavali su krunu i druge više plemiće. Skrećem vam pažnju na to da su evropski vladari i preduzim ljivi vlastodršci koji su hteli da na ovaj način uvećaju svoje prihode morali da privuku građane i farm ere pravim a, slobodam a i povlasticam a ukratko, pogađajući se s njima. M orali su da ih ubede da d o đ u .12 (To se nije m oglo desiti u Kini, gde su vladari selili hiljade i desetine hiljada podređenih na obradiva zem ljišta da im prave hranu.) Ovakvi izuzeci od m aterijalnih obaveza i ekonomske povlastice često su vodili do političkih povlastica i autonomije. Ovde je inicijativa poticala od nižih slojeva, što je takođe svojstveno samo Evropi. Iz ovih odnosa polako je počela da se kristališe ideja prava i ugovora - prava da se pregovara kao i prava na žalbu - što je podsticalo slobodu i sigurnost ekonom skih aktivnosti. Ironično zvuči, ali izgleda d a je za uspešan put razvoja Evropa imala da zahvali padu rim skog carstva i nesigurnostim a i podelam a koje su nakon toga usledile. (Toliko o žalopojkam a generacija klasicista i p ro ­ fesora latinskog.) Rimski san o jedinstvu, autoritetu i redu (pax Rom ana) opstao je sve do danas. Zaista, skloni smo da podele smatramo nesreća­ ma, receptom za sukobe; nije slučajno što se na Evropsku zajednicu gle­ da kao na lek za ju č e ra šn je ratove. A ipak, u tom srednjovekovnom prelazu izm eđu antičkog i m odernog podela je bila najjače oružje u sla­ m anju tiranije i ugnjetavanja. Političko rivalstvo i pravo slobodnog kre­ tan ja bili su veliki pokretači n a p re tk a .13 Još je d n a okolnost je pomogla: razdvajanje svetovnog i religioznog. Za razliku od islam skih društava, gde je religija bila iznad svega, a ide­ alna bila samo vladavina svetog čoveka, hrišćanstvo, tražeći carsko prihvatanje, rano je napravilo razliku izm eđu B oga i cara. Svakom svoje.

55

To n ije sprečilo nesporazum e i sukobe: ništa nije tako nestabilno kao dvojna vladavina; n ekoje m orao da popusti. B ilaje to Crkva, što je znači­ lo d a je vladar dobijao vladarevo, i dobar deo onog što je pripadalo Bogu. Izm eđu ostalog, žrtvovano je i religijsko jedinstvo: kada je vlast podeljena, otpadnika od crkve im a na svakom koraku. To je m ožda bilo loše za m ir i bezbednost, ali je sigurno dobro za duh i individualnu inicija­ tivu. I ovde su podele bile od velikog značaja. C rkva je u sp ela da se nam etne politički u nekim zem ljam a, i to sam o u ju ž n o j Evropi; to je ostavljalo prostor za potencijalni razvoj slobodne misli u Evropi. Ta slo­ b o d a se k asn ije p otvrdila u protestantskoj reform aciji, ali i pre toga E vropa je bila pošteđena kontrole misli koju je nam etao Islam. U Kini, koja nije im ala zvaničnu religiju, postojala je izuzetna verska tolerancija, mandarini i carski dvor bili su zaštitnici više, savršene, svetovne m oralnosti i u skladu s tim definisali vlast, prosuđivali ideje i ponašanje, gušili pobune i prom ene, čak i tehnološke novine. Bilo je za­ tvoreno društvo, kulturno i intelektualno: podnosilo je samo m ale prom ene (samo zato što nije m oglo da ih sve uguši), ali kada bi one zapretile da ugroze taj status quo, država bi reagovala i povratila red. U pravo je d o v ršen o st i zrelost tog nasleđ en o g kanona i etike učinila K inom zatvorenom prem a drugačijim znanjim a, čak i kada su bili korisni. P o sled n ja prednost podela bila je to što je decentralizacija vlasti o n em ogućila globalna o sv ajan ja u je d n o m pohodu. M noga carstva u istoriji padala su na taj način - je d a n ili dva poraza i čitava ekum enska vlast se ruši. To se desilo sa Persijom nakon borbi kod Isa (333. pre n.e) i G augam ele (331. pre n.e); s R im om nakon pustošenja A larika (410. godine); i sa carstvom Sasanida posle bitaka kod Kadisije (637. godine) i N ehavanda (642. godine). Slično se desilo sa m eksičkim A stecim a i peruanskim Inkama. N asuprot tome, Evropa je bila rascepkana.* U trinaestom veku, m on­ golski osvajači iz azijske stepe uspeli su nakratko da pokore slovensko i hazarsko kraljevstvo (današnja R usija i U krajina), ali m orali su da se * Već u kasnorimskom periodu, germanska plemena borila su se uz carsku vojsku pro­ tiv tadašnjih osvajača: otuda salijanski Franci, Vizigoti i drugi, s rimskim generalom Itijusom u takozvanoj Kalonskoj bici (negde blizu Troje) 451. godine. Atila i njegovi Huni predstavljaju u evropskoj tradiciji simbol potpunog varvarstva i divljaštva. Ali današnji Turci misle dugačije: Atila je jedno od njihovih najomiljenijih imena.

56

p ro b ija ju kro z niz evropskih država, u k lju ču ju ći nova k raljev stv a prethodnih osvajača - Poljaka, Litvanaca, Germ ana, M ađara i Bugara pre nego što bi uopšte m ogli da napadnu države naslednice rim skog car­ stva. M ožda bi u tom e i uspeli, da nije bilo nevolja kod kuće; ali pobede u šum am a zapadne Evrope bile bi skupe i kratkog veka. U brzo nakon M ongola, Turci, koji su se naselili u A nadoliji, počeli su da nadiru u Evropu, osvajajući Balkan, zatim donji deo Dunavske nizije, i dvaput stižući do zidina Beča, glavnog grada istočnih nemačkih oblasti. U svom osvajačkom pohodu, pokorili su Srbe, Bugare, Hrvate, Slovence, A lban­ ce, M ađare i sve ostale narode koji su im se našli na putu. Ali to je bilo sve: dok su došli do Beča, iscrpli su svoje m ogućnosti.* Deo slabosti ovih carstava ležao je , naravno, u njihovom eksploatatorskom karakteru, bezobzirnosti i ravnodušnosti podanika prem a iden­ titetu vladara: jed an despot bio je isti kao naredni; jed n a vladajuća gru­ pa arogantna i pohlepna kao i druga. Zašto bi Persijance bilo briga šta se desilo s Darijem pošto g a je zarobio A leksandar Veliki? Ili šta se devet­ sto godina kasnije desilo sasanidskoj m onarhiji u arapskim rukama? Ili zašto bi um orni, potlačeni rimski „građani" strahovali hoće li Rim pasti? Što bi M ontezum ini podanici brinuli šta će se desiti s M ontezum om ? Stanovništvo stare Grčke (5. vek pre n.e), koje je sebe videlo kao bra­ nitelje slobode, nasuprot azijske tiranije, takvu ravnodušnost podanika smatralo je svojim skrivenim oružjem: Gde ima kraljeva, mora biti velikih kukavica. Jer duše ljudi tada su porobljene i nisu spremne da lako i mnogo rizikuju da bi povećale moć nekog drugog. Ali nezavisni ljudi, koji rizikuju zbog sebe, ne zarad drugih, rado i punim srcem suočavaju se sa opasnostima, j er će sami uži­ vati u slasti p o b e d e .14

K ada su um anjili p retnju od spoljašnje agresije (jedanaesti vek), Evropljani su mogli, kao niko pre, da iskoriste svoje prednosti. Naravno, unutrašnji sukobi nisu utihnuli. Deveti i jedanaesti vek obilovali su pri­ * Kada su po drugi put došli do Beča, 1683. godine, Turcima su se pored Nemaca suprot­ stavili i Poljaci na čelu s kraljem Sobjeskim. Evropljani su se udruživali pred zajedničkom opasnošću. Bio je to poslednji nalet Turaka koji su se za samo šesnaest godina povukli iz Mađarske u Bosnu i Srbiju, prepuštajući srednjedunavske oblasti hrišćanima (Karlovač­ ki mir).

57

m erim a nasilništva barona, koje su, na kraju smirili, narodni protesti s podrškom Crkve i nezadovoljstvo koje je kulm iniralo u m asovnim „m i­ rovnim " skupovim a; i, na širem planu, ja č a n je centralne vlasti u sprezi sa interesim a g ra d o v a .15 V rem e i novac bili su na strani reda. Kao i sla­ nje kavgadžija van granica (setim o se krstaša). Ekonom isti bi rekli da kada su egzogeni potresi prestali sistem je m ogao da se obračuna sa endo­ genim problem im a. Sledio je dug period p o većanja populacije i ekonom skog razvoja, sve do sredine četrnaestog veka, kada je E vropu napala kuga („crna smrt"), žlezdana i plućna: usm rtila je više od trećine stanovništva (polo­ vinu, sa stradalim a zbog uništenog zdravlja nakon preležane bolesti). Bio je to potres, ali ne i kraj. Sledećih sto pedeset godina bio je period obnove, daljeg tehnološkog napretka i razvoja. U tim vekovim a, evrop­ ska civilizacija nastavila je da se razvija, sada ja č a od suseda i počela da istražuje i osvaja zem lje preko mora. Takvo viševekovno sazrevanje (1000-1500) počivalo je na ekonom ­ skoj revoluciji, transform aciji obrasca „radi, zaradi i potroši", kakvu svet nije video jo š od neolitske revolucije. Ovoj drugoj bili su potrebni mileniju m i (8000. do 3000. godina pre n.e.) da se ostvari; suština je bila rađa­ nje p o ljo p riv red e i p rip ito m ljav an je stoke, što je vanredno povećalo energiju raspoloživu za rad. (Jezgro svih ekonom skih [industrijskih] re ­ v o lu cija je u n apređenje snabdevanja energijom , j e r od nje zavise svi aspekti ljudske aktivnosti.) Ovaj pom ak u odnosu n a lov i skupljanja divljih plodova, korak napred u snabdevanju hranom , doveo je do značaj­ nog rasta populacije i stvaranja novog vida stalnih naseobina. U pravo je neolitska revolucija om ogućila gradove, sa svim dobrobitim a napretka i kulturne i tehničke razm ene koji su se odvijali u njima. Srednjovekovnu ekonom sku revoluciju hranili su i poboljšanje pro­ izvodnje i prim ene energije i prateće povećanje obim a rada. N a prvom m estu pom enim o proizvodnju hrane: bio je to period inovacija u tehnika­ m a kultivacije. K ažem inovacije, ne otkrića, je r su te nove tehnike već p ostojale. O krugli raonik sa svojim pro d o rn im gvozdenim sečivom doneli su germ anski osvajači, ali nije se m nogo upotrebljavao u društvu s m alim stočnim p o ten cijalim i niskom populacijom . Sada je počeo m asovno da se koristi severno od Loare, osvajao je bogate rečne doline, pretvarao zem lju koju su ljudim a oduzele šume i m ore u plodna polja -

58

ukratko, činio čuda tam o gde se teško, glinasto zem ljište opiralo drve­ nom plitkom plugu, koji je bio dobar za šljunkovito m editeransko tlo. Okrugli raonik koji je savladavao tvrdu zem lju zahtevao je tegleću marvu. Već smo pom injali te velike, štalske volove kakvih nigde više nije bilo, i te ogrom ne kolske konje, m oćnije, ako ne i snažnije od volo­ va. Ti živi, pokretljivi motori bili su velika prednost u ekonom iji boga­ toj zem ljom , ali sirom ašnoj radnom snagom. Jer vrem ena je bilo malo: zemljoradnički radovi dostižu vrhunac u setvi i žetvi, kada se m ora isko­ ristiti lepo vrem e i posaditi seme, ili požnjeti usev. To je naročito važilo za evropske zem ljoradničke kom une, gde su zajednička sredstva za rad i otvorene parcele stvarali m nogo zbrke, a žurba je d n o g seljaka bila u slo v ljen a p o treb am a ostalih. Snažne, brze životinje bile su spas, i zem ljoradnici su odvajali sredstva za kvalitetnu stoku. Pored tih naprednih tehnika, kao njihov i uzrok i posledica, inten­ zivirana je obrada zem ljišta: posebno je bitno što se zem lja um esto na dve parcele (pola zem lje se godišnje ostavljalo da se obnovi) delila na tri (po je d n a trećina zem lje za zimsku i prolećnu setvu, ije d n a koja se ob­ navlja te godine). Produktivnost zem ljišta tako je porasla za trećinu (po­ većanje u obradivoj povšini bilo je je d n a šestina ukupnog zemljišta, od­ nosno trećina obradive zem lje u prethodnom sistemu), što je om ogućilo širenje stočnog fonda. Više stoke davalo je više đubriva, koje je oplem e­ njivalo zemlju, i tako u krug. Ako se uzm e u obzir način raspodele zem ­ ljišta i zajedničko korišćenje teglećih životinja, potreba za jak o m upra­ vom i saradnjom u okviru kom une, koje su podsticali dobri rezultati. U kojoj m eri je ovo bilo samo na odgovor bedu i ugnjetavanje, a koliko nam erno stim ulisanje napretka, teško je reći. Bez sum nje, bilo je i je d n o g i drugog. Ali izgleda d a je vrem enom stanovništvo počelo da unapređuj e sredstva preživlj avanj a, j er su se u tim vekovim a činili veli­ ki napori da se poveća obradivo zemljište, krčenjem šuma ili osvajanjem zem lje pod vodam a, nasipim a, kanalim a i pum pam a. Sve to zahtevalo je ogrom nu energiju i kapital, i uspeh tih ljudi svedoči ne samo o poje­ dinačnoj i kolektivnoj inicijativi već i o dom išljatosti društva koje je uči­ lo kako da životinjski i ljudski trud zameni radom mašina. N a primer, vetrenjača, neum orna i pouzdana, b ilaje od ključnog značaja za isuši­ vanje bara i kanala. V etrenjača je i izgradila Holandiju. Istoričari s pravom posvećuju pažnju produktivnosti zem ljišta i po­ većanju prinosa u društvu koje je bilo dom inantno ruralno, je r je većinu

59

svojih resu rsa m oralo da koristi da se nahrani. Ipak, taj napredak ne sm em o posm atrati jednostrano. Upravo je urbana m anjina znala većinu tehnika i tajni transformacije - tehničke, intelektualne, političke. Gradove i varošice zasigurno je oblikovala ruralna okolina: doseljenici sa polja donosili su sa sobom stavove i navike koji su više priličili seoskom ži­ votu i nam etali ih u urbanim aktivnostim a. Otud princip „ravnanja na nulu" u udruženjim a trgovačkih i zanatlijskih esnafa: višak zarade jed n o g značio je m anjak drugog - poput delova isparcelisanog polja. Osim toga, sam a priroda urbanih staništa uslovila je racionalno korišćenje prostora i v rem en a, što znači d a je i prip ad n ik urbane zajednice m orao da se ograničava zbog po treb a ostalih. Z nači, niste sm eli da pro d ajete pre propisanog vrem ena; cene su m orale biti usklađene; niže cene na račun kvaliteta bile su nezam islive; niste smeli da kupite jeftino (narod bi rekao, „da se pravite Jevreji" - loše osobine uvek se pripisuju drugim a) da biste prodali skupo; ukratko, nije bilo tržišne konkurencije. Svako k o je obav­ ljao svoj posao im ao je pravo na zaradu. Pohvalno, ali ne i podsticajno. Cilj je bila socijalna pravda za sve, što je nam etalo ozbiljna ograničenja preduzentištvu i napretku - sigurnost na račun razvoja. Takav je bio princip. Ali pravila postoje da bi se kršila - tako je oduvek. Biznis se, kao i ljubav, sm eje katancima. Tako je bilo i u srednjovekovnoj Evropi, gde je uspostavljanje kontrole nad esnafima bilo reak­ cija na nezavisno preduzetništvo u istoj m eri kao i izraz starije etike. G radovi i varoši bili su puni ljudi i am bicija; u Francuskoj, zem ljam a Beneluksa, nem ačkim oblastim a zapadno od R ajne, vladari su ih podr­ žavali i podsticali velikodušnim povlasticam a. Ali pokušaje održavanja lokalnih m onopola ugrožavao je razvoj predgrađa (faubourgs), u k o ji­ m a gradska pravila nisu važila. Tu su se naseljavali stranci i je v re ji, kao i šegrti koji su se osam ostaljivali. Tržišna pravila ovde nisu važila. Otud i integracije poput one H am burga i Altone ili N irnberga i Firtha: staro zlato, novo zlato; red i nered; uski prolazi, otvorene kapije. N eizb ežn a p o sled ica aktivnog tržišta bilo je d avanje prednosti kvalitetu. To se kosilo s principom pariteta (jednakost prihoda), ali prisil­ n a uniform nost učinka bila je neodrživa. N eke zanatlije jednostavno su b o lje radile i privlačile kupce preko svojih kapaciteta. Istovrem eno, ograničavanj e konkurentnosti kontrolisanj em broj a novih maj stora znači­ lo je g ušenje talenta. A li šegrti su brzo našli način da zaobiđu takve prepreke. Pošto pom oćnicim a često nije bilo dozvoljeno da rade u rad­

60

njam a svojih m ajstora (zbog ograničenja u broju radnika), radili su en cham bre ili u predgrađim a. Bio je to početak prem eštanja procesa proiz­ v o d n je i u slo žn jav a n ja radničkog tela, s to je podstaklo rast p roduk­ tivnosti. Stagnaciju ekonom skog sistema urbanih sredina osujećivalo je šire­ nje industrijske proizvodnje n a ruralne oblasti. N epravilna šem a ratarskih aktivnosti vezanih za godišnja doba ostavljala je m esta za veliku poten­ cijalnu radnu snagu koja je obuhvatala i žene i decu (pošto van granica gradova tom sloju stanovništva nije bilo zabranjeno da rade). Žene i deca su bili pogodni, je r su radili za m nogo m anju nadnicu. N akon toga (već u trinaestom veku), trgovci su počeli da zapošljavaju nadničare za na­ pornije, prostije poslove. U najvažnijoj zanatskoj grani, proizvodnji tek­ stila, seljanke su zavrtele točak prem eštanja procesa proizvodnje: trgov­ ci su obezbeđivali sirovine - neobrađenu vunu i lan, kasnije i pam uk a na kraju dobijali gotova vlakna. Otvaranje prem a ruralnoj radnoj snazi na početku nije izazvalo veće proteste gradskih radnika; ali kada su trgovci počeli da prenose tkački posao van grada, u kolibe, ugrozili su jed an od najuticajnijih esnafa, tkački. To je već bilo opasno. U autonom nim italijanskim gradovim a, koji su imali političku kontrolu nad okolnim ruralnim oblastima, uspeli su da unište veći deo te „nepravedne" konkurencije. U zem ljam a Beneluksa, drugom velikom evropskom srednjovekovnom centru tekstilne indus­ trije, prem eštanje procesa proizvodnje odlaganje vekovima. Jedina zem­ lja u kom e je proizvodnja m ogla neom etano da se širi van grada bila je Engleska, gde se lokalna politička samouprava opirala kraljevskoj podrš­ ci esnafim a koji su se ubrzo sveli na cerem onijalna bratstva. Do pet­ naestog veka više od polovine vunenih tkanina pravilo se u ruralnim ko­ libam a. U v o đ enje jeftin e radne snage dovelo je do sm an jen ja cena proizvoda i elim inisanja konkurencije u drugim zemljam a, tako d aje do šesnaestog veka zem lja k o ja je pre bila veliki izvoznik sirovina, uključu­ ju ć i sirovu vunu, bila na dobrom putu da postane vodeći evropski pro­ izvođač gotovih proizvoda. Ekonom sku ekspanziju srednjovekovne Evrope pokretao je , znači, niz organizacionih inovacija i prilagođavanja, većinom podstaknutih iz nižih slojeva i spontano usvajanih. Vladari, čak i lokalni moćnici, trudili su se da održe korak, da se pokažu dobronam ernim , om oguće rad, da privuku preduzetnike i uberu plodove ekonomskog razvoja. Istovremeno,

61

zajednice proizvođača uspostavljale su nove forme udruživanja, ugo­ vora i razm ene, kako bi zaštitili ulaganja i raspodelu zarade. U tim vekovim a počelo je da se koristi m noštvo raznovrsnih trgovinskih instru­ m enata: određena i u svojena pravila poslovanja; prim enjivani su spo­ razum i o partnerstvu da bi se ojačalo poverenje izm eđu zajm odavca i proizvođača, izm eđu onih koji su obezbeđivali sredstva i drugih, koji su odlazili u daleke zem lje da prodaju ili kupuju. Ovu „kom ercijalnu" re ­ voluciju pokrenula je pre svega trgovačka zajednica, tragajući za novim načinim a poslovne saradnje i razm ene (luke, predgrađa, lokalne tržnice, m eđunarodni sajmovi): ukratko, praveći svoj svet iznad sveta haotičnog, neprijatnog m ozaika političkih saveza. Posledice su bile znatno veća sigurnost, veliko sm anjenje troškova obavljanja poslova (ekonom isti bi rekli „troškova transakcije"), širenje tržišta što je dovelo do specijalizacija i podela rada. Bili su to već obrisi sveta A dam a Smita (Adam Smith), petsto godina pre njega.

62

Pronalazak pronalaska

K ada je A dam Sm it u osam naestom veku počeo da piše o ovim stvarima, istakao je da podela rada i širenje tržišta podstiču tehnološke inovacije. U pravo to se desilo u srednjovekovnoj Evropi - jed n o m od najinventivnijih društava u istoriji. Neki će se m ožda iznenaditi: dugo je to doba sm atrano m račnim interludijum om izm eđu veličanstvenosti Rima i blistavosti renesanse. Kada je u pitanju tehnologija, takav kliše je neprihvatljiv.1 Evo nekoliko primera: 1. Vodenički točak. Rim ljani su znah za njega, i koristili g a u različite svrhe tokom poslednjeg veka carstva, kada su osvajanja prestala, a robo­ va bilo malo. Ali tada je bilo kasno: red i trgovina polako su se gušili. Točak je m ožda opstao na crkvenim im anjim a, štedeći sveštenicim a vreme za m olitvu. U svakom slučaju, stanovništvo je počelo ponovo da ga koristi u desetom i jed an aesto m veku. Posebno je bio popularan u kišnim oblastim i delovim a bogatim vodenim tokovima. U Engleskoj, tom perifernom, zaostalom ostrvu, po popisu zemljišnih poseda (Domesday) 1086. postojalo je 5.600 vodenica: u kontinetalnoj Evropi bilo ih je m nogo više. Još im presivniji je način na koji se unapređivala tehnika korišćenja vodene energije. G raditelji m linova povećavali su pritisak i efikasnost nasipim a i veštačkim jezerim a, i izdižući točkove kako bi oslabljenu snagu upotrebili u .razne svrhe. Istovremeno, pronalazak ili unapređenja pom oćnih sredstava - skretnica, zupčanika - om ogućili su korišćenje energije na daljinu, m enjanje njenog smera, konverziju obrtnog kreta­ n ja u dvosm erno i raznovrsnu primenu: ne samo za m levenje žita, već i za valj anj e tkanina, što je bilo poboljšanje i u vunarskoj industrij i, zatim za tucanj e metala, motanj e i vuču metalnih ploča i žica, za mulj anj e hm e­ lja za pivo i obradu kaše za papir. „Papir, pravljen rukam a i nogam a hi­ ljadu i više godina nakon što su g a izmislili Kinezi, a Arapi usvojili, počeo

63

je da se proizvodi m ehanički čim je u trinaestom veku došao u srednjovekovnu Evropu... Papir je pre toga proputovao pola sveta, ali nijed­ na kultura ili civilizacija na tom putu nije pokušala da m ehanizuje n je ­ govu p ro iz v o d n ju ." 2 Evropu je , kao nijedno drugo društvo, pokretala energija koju je sam a proizvodila. 2. N aočare. N aizgled nevažna stvar, toliko rasprostranj ena da se čini banalnom . A ipak, pronalazak naočara udvostručio je radni vek zanatli­ ja , posebno onih koji su radili finije poslove: crtača (nezam enljivih pre pojave štam pe) i čitača, izvođača ručnih radova, proizvođača instrum e­ nata, alatki i drugih m anjih m etalnih predmeta. Problem je biološke prirode: pošto kristali sočiva ljudskog oka poči­ n ju da čvrsnu posle nekih četrdeset godina, dovode do p o re m e ćaja sličnog dalekovidosti (preciznije, do prezbiopije). Oko ne m ože da se fokusira na bliske objekte. Ali u četrdesetoj godini srednjovekovni m aj­ stori m ogli su da očekuju jo š dvadeset godina života i rada - najbolje godine njihovog radnog veka... samo kada bi imali bolji vid. N aočare su rešile problem . Izg led a da se m ože utvrditi kada i gde su se ja v ile prve naočare. O bična uveličavajuća stakla i kristali (lapides ad legendum ) postojali su od ranije i koristili su se za č ita n je .3 Trebalo je poboljšati ih, sm anjiti izobličenja i povezati par sočiva u nosivi predm et kako bi se oslobodile ruke. Izgleda da se to desilo u Pizi krajem trinaestog veka. Jedan savrem enik je tvrdio da zna pronalazača: Nisu sve umetnosti i umeća otkriveni; nikada im nećemo videti kraj. Svakog dana neko može otkriti novu veštinu... Nema ni dvadeset godi­ na kako je otkriveno umeće pravljenja naočara koji pomažu da se dobro vidi, umeće koje je jedno od najboljih i najpotrebnijih na svetu. A pre tako kratkog vremena pronađena je nova veština koja nikada pre nije postojala... Lično sam video čoveka koji ju je otkrio i sproveo u delo i razgovarao sam s n jim .4

T a konveksna sočiva očigledno nisu bila uniform na, niti današnjeg kvaliteta. Ali u ovom slučaju, srednjovekovnu optičku tehnologiju spasi­ la je priroda problem a: sočiva za korekciju prezbiopije ne m oraju biti savršeno precizna. N jihova prim arna uloga je uveličavanje, i prem da n e­ ka uveličavaju više od drugih, skoro svako sočivo će pom oći. Zato lju­ di ponekad p o zajm ljuju naočare da pogledaju jelo v n ik u restoranu, ili

64

kupuju polovne naočare na rasprodajam a. Kupac proba nekoliko pari i uzm e one koje m u najviše odgovaraju. Kratkovidi to ne mogu. To je bio početak. Do sredine petnaestog veka, Italija, naročito Firen­ ca i Venecija, proizvodila je hiljade naočara, s konveksnim i konkavnim sočivima, za kratkovide i dalekovide. Takode, Firentinci (moguće i dru­ gi) znali su da vid slabi s godinam a i pravili konveksna sočiva s rokom trajanja od pet godina, a konkavna trajnosti dve godine: tako su korisni­ ci m ogli nakon određenog perioda da kupe nove naočare u skladu s prom enom dioptrije. N aočare su om ogućile izvršavanje novih poslova i korišćenje pre­ ciznih instrum enata. Ali takođe su i podstakla otkrića novih preciznih alatki, usm eravajući Evropu na jedinstven put napretka. M uslim ani su znali za astrolab, i nisu išli dalje od toga. Evropljani su izmislili menzuru, m ikrom etre, precizna obrtna sečiva - m noštvo pom agala za preciz­ na m erenja i kontrolu. To je bila osnova za složenije mašine. Z a precizne radove u drugim civilizacijam a bili su potrebni navika i rutina. Veština je bila u ruci, ne u kom binaciji vida i alatke. Naravno, i na taj način dolazilo se do izvanrednih rezultata, ali razlike m edu pro­ izvodim a bile su neizbežne. S druge strane, Evropljani su već kretali ka procesu reprodukcije i m asovnoj produkciji. Poznavanje sočiva posluži­ lo je kao osnova za optička unapređenja, ne samo u Italiji. Oko 1600. godine pronađeni su teleskop i m ikroskop u zem ljam a Beneluksa i vrlo brzo ušli u širu primenu. E vropa je držala m onopol na proizvodnju korektivnih sočiva trista ili četristo godina. Ona su udvostručavala radnu m oć veštih zanatlija, a ako se uzm e u obzir produbljivanje iskustva, njihova efikasnost bila je jo š v e ć a .5 3 .M ehanički sat. Još jed an banalan predm et koji uzim am o zdravo za gotovo. Ipak, Luis M amford (Lewis Mumford) s pravom g a je naz­ vao „ključna m a šin a ".6 Pre pronalaska te naprave, ljudi su vrem e određivali po sunčanim i vodenim satovima. Sunčani sat radio je samo po vedrom danu, dok je vodeni sat grešio kada bi tem peratura pala do tačke sm rzavanja (da ne pom injem o greške usled stvaranja taloga i začepljenja). Oba ova uređa­ ja radila su dobro u sunčanim oblastima, ali severno od A lpa sunce je moglo da se krije nedeljam a, a tem peratura je varirala ne m esečno, već dnevno.

65

S rednjovekovna E vropa dala je određivanju vrem ena novi značaj. Crkva, na prvom m estu, sa svojih sedam dnevnih bogosluženja, od kojih se jed n o , m atine, uprkos svom nazivu održavalo noću i zahtevalo zvo­ njavu pre zore kako bi se duhovnici na vrem e probodili. (Tako je nasta­ la poznata francuska pesm ica Frère Jacques o kaluđeru Ž aku koji se uspavao j e r nije čuo zvona za matine.)* A i novi gradovi i varoši imali su svoj dnevni raspored. Stešnjeni zidovim a, građani su m orali da zna­ ju tačno v rem e da bi se globalno organizovali i racionalno iskoristili zajednički prostor. M orali su da znaju kada da se probude, da odu na po­ sao, otvore pijacu, zatvore je , krenu kući i odu na spavanje (posle tako­ zvanog v ečernjeg zvona). Z a to su se m ogli koristiti i stari načini m erenja vrem ena, ako je p o ­ stojao samo je d a n zvanični kontrolor vrem ena. Ali s razvitkom gradova vremenske šeme su se usložnjavale, i sve je teže bilo uskladiti vremenske signale na nivou celog grada. Društvu je bio neophodan pouzdaniji ins­ trum ent za m erenje vrem ena, a rešenje je bio m ehanički sat. N e znam o ko i gde gaj e izmislio. Izgleda da se prvo pojavio u Italiji i Engleskoj (m ožda istovrem ena otkrića) u poslednjoj četvrtim trinaestog veka. N akon toga, vrlo brzo postao je popularan, bacajući vodeni sat u zaborav. Sunčani satovi su se zadržali, je r se u odnosu na njih proveravala tačnost novih uređaja. Prve verzije bile su grube, neprecizne i sklone kvarovim a - toliko d a je isplativije bilo sa satom kupiti i sajdžiju. Ironično zvuči, ali nove m ašine su podrivale autoritet crkve. Iako je crkvi u vekovim a urbanog kolapsa nakon pada R im a kontrolisanje vre­ m ena bilo potrebno, ona je poštovala prirodne cikluse. N oć i dan bili su podeljeni na isti broj delova, tako da dnevni i noćni sati nisu bili iste dužine (sem za vrem e ravnodnevice), a i zavisili su od godišnjeg doba. Ali m ehanički sat odbrojavao je sate jed n ak e dužine, i to je zahtevalo novi pristup vremenu. Crkva se protivila, čitav vek odbijajući da prihva­ ti nove standarde, a novi satovi na kulam a i zvonicim a većnica i trgova postali su sumbol nove, sekularne samouprave. Svaki grad im ao je sat; osvajači su ih smatrali posebno dragim plenom ; turisti su dolazili da vide i čuju te m ašine, poput hodočasnika u poseti svetim relikvijam a. N ovo vrem e, novi običaji. * U engleskoj i nemačkoj (i možda još nekoj) verziji pesmice značenje je izmenjeno sti­ hom , jutarnja zvona zvone". Nisu u pitanju jutarnja zvona.

66

Sat je bio najveće dostignuće srednjovekovnih m ehaničara. R evo­ lucionaran po svom konceptu, bio je m nogo drastičnija novina nego što su toga njegovi pronalazači bili svesni. Bio je to prvi prim er digitalnog uređaja nam esto analognog: brojao je pravilne, ponavljajuće sekvence diskretnih akcija (korake oscilirajućeg kontrolera) um esto da prati n e­ prekidne, pravilne pokrete poput kretanja senke na sunčanom satu ili protoka vode. D anas znamo da frekvencija ponavljajućih pokreta m ože biti pravilnija od bilo kog kontinualnog fenomena, i skoro svi savremeni uređaji velike preciznosti zasnovani su na digitalnim principima. Ali to u trinaestom veku niko nije m ogao znati, je r se m islilo da se neprekidni tok vrem ena m ože pratiti i m eriti samo drugim kontinuumom. M ehanički sat m orao je da se uskladi sa strogim standardim a zem ­ lje i sunca; nije bilo m esta za greške. Otud i neprestan pritisak da se po­ boljšaju tehnike i dizajn. Sajdžije su prednjačile n a putu ka tačnosti i pre­ ciznosti: bili su m ajstori m inijaturizacije, pažljivo su otkrivali i isprav­ ljali greške, tragali za novim i boljim . Bili su pravi pioniri m ehanike prim er za druge zanatlije. Tako je sat konačno doneo red i kontrolu, na kolektivnom i ličnom planu. U jav n o m , ali i privatnom vlasništvu postavili su osnovu za slo­ bodu pojedinca u raspolaganju vrem enom ; ljudi su sada mogli sami da određuju vrem ena odlazaka i dolazaka, bez spoljašnjeg nam etanja. (Na­ suprot vojsci, gde tačno vrem e treba da znaju samo oficiri.) Satovi su određivali raspored grupnih aktivnosti, istovrem eno om ogućavajući pojedincim a da organizuju svoj rad (i usklade ih s radnim aktivnostim a drugih) tako da povećaju produktivnost. Zaista, i sam pojam produk­ tivnosti sporedna je posledica otkrića m ehaničkog sata: kada se uspo­ stavila veza izm eđu učinka i uniformnih jedinica vremena, rad više nije bio isti. N akon p rih v ata n ja p o jm a v rem ena kao isprekidanog niza (zem ljoradničkih) aktivnosti (posao za poslom , koliko su uslovi dozvo­ ljavali) ili kao neprekidne smene zadataka posluge (uvek se nešto radi), u spostavljena je nova definicija: vrem e je novac. Svi su se trudili da postignu što bolje rezultate za što m anje vremena. Pronalazak m ehanič­ kog sata svoj im posledicam a naj avlj uj e ekonom ske analize A dam a Smita: uvećanje bogatstva naroda direktno sledi iz unapređenja produktiv­ nosti radnih snaga. Tri stotine godina (zapadni) Evropljani su držali m onopol na proiz­ v odnju m ehaničkih satova, a u njihovim složenijim oblicim a, sve do

67

dvadesetog veka. D ruge civilizacije su se divile satovim a (tačnije, n ji­ hovi vladari i elita), ali nisu uspevali da dostignu evropske standarde. Kinezi za vrem e dinastija Tang i Sung napravili nekoliko astroloških vodenih satova - kom plikovanih i um etničkih predm eta k o ji su, n a ­ kratko, m ožda i bili tačni, pre nego što bi počeli da se koče u sled n a ­ kupljenog taloga. Te m onum entalne m ašine bile su carski p ro jek ti, delà dvorskih astrologa. Kinezi su vrem e i znanje o vrem enu sm atrali poverljivim aspektom vladavine, nedostupnim običnim ljudim a. Taj m o­ nopol obuhvatao je i dane i godine. U gradovim a, na sate (duplo duže od naših) podsećalaje buka doboša i drugih udaraljki, a prom enu godišnjih doba i odgovarajućih aktivnosti svuda je određivao carski kalendar, koji je bio neujednačen i neobjektivan pregled protoka vremena. Svaki novi car imao je sopstveni kalendar - njegov pečat na tok vrem ena. Privatni kalendarski proračuni bili bi besm isleni. O beležavanje časova u velikim gradovim a davalo je tek površnu sliku protoka vrem ena. Ti signali nisu nosili num eričku inform aciju. Časovi su im ali im ena um esto num eričkih oznaka, i to je sam o po sebi pokazivalo odsustvo vrem enskih proračuna. B ez podrške u n a ro d u i u kom ercijalizaciji, veština pravljenja satova u Kini je stagnirala. N ikada se nije pom erila dalje od vodenih satova, a kada su evropski m ehanički satovi došli u Kinu, nisu naišli n a razum evanje. N e zbog n e d o sta tk a interesovanja: kineski dvor i im ućna elita bili su očarani tih napravam a, ali pošto nisu hteli da priznaju evropsku tehnološku nadmoć,, proglasili su ih beskorisnim igračkam a. Velika greška. U m uslimanskom svetu satovi su mogli koristiti, barem zbog usklađi­ v anja vrem ena molitvi. Kao u Kini, m uslim ani su pravili v o d en e satove m nogo pre prvih evropskih satova. Tako je negde 800. godine k a lif Harun al Rašid poslao kao poklon Karlu Velikom čuveni sat, s k o jim niko na franačkom dvoru nije znao šta da radi - sat je prepušten zaboravu. I m us­ limani su, poput Kineza, bili očarani satovim a sa zapada, i na sve načine pokušavali da dođu do njih. A li nikada ih nisu upotrebili za stvaranje kolektivnog osećaja vrem ena, izuzev prilikom poziva na m olitvu. Gislin de Bizbek (Ghiselin de Busbeq), am abasador Svetog rim skog carstva pri Uzvišenoj porti u K onstantinopolju, 1560. godine navodi u jed n o m pism u: „...m islili su da bi ja v n i satovi podrivali autoritet m u je z in a i ugrozili njihove drevne o b ič a je ." 7 Svetogrđe.

68

4. Štampanje. Štampanje je izm išljeno u Kini (kao i papir) u devetom veku i do desetog veka ušlo je u širu upotrebu. Ovo otkriće jo š je impresivnije zbog činjenice d a je kinesko pism o ideografsko (ne alfabetsko), tako d a je teško napraviti pojedinačna štam parska slova. To objašnjava zašto su Kinezi kao podlogu uglavnom koristili drveni kalup veličine stranice, na koji su preslikavali tekst više nalik slici. Bilo je lakše praviti slike nego urezivati m noštvo kom plikovanih slova: zato se većina starih kineskih tekstova sastojala od slika. Osim toga, ideografsko pismo je bilo kom plikovano i lako se zaboravljalo. Slike su bile razumljivije. Štam panje s drvenim kalupom ograničavalo je obim i raznovrsnost publikacija. Pogodno je za um nožavanje klasičnih i svetih tekstova, na pri­ mer, budističkih mantri, ali novije tekstove bilo je i teže i skuplje štampati na taj način. Neki kineski štampari su koristili štamparska slova, ali s ob­ zirom na složenost pism a i potrebna sredstva taj vid štampanj a nikada nij e zaživeo kao ona Zapadu. Kao i mnogi drugi kineski pronalasci, mogao je bez ikakvih posledica potpuno pasti u zaborav, do ponovnog otkrića.8 U opšte uzev, i pored svega što je štam panje učinilo za očuvanje i p ren o šen je zn anja u Kini, nikada nije postalo rašireno kao u Evropi. M noge publikacije zavisile su od vladarske inicijative, a konfučijanski mandarini nisu odobravali kritičku m isao i nove ideje. V lastje ponekad zabranjivali i štam panje dokaza o ugrožavanju nekih opštih vrednosti i stavova.9 Z ato i nije bilo m asovnijih intelektualnih inicijativa, a naučni napredak je pokazivao iznenađujući diskontinuitet. „Veliki m atem atičar Ču Ši Ci, koji je učio u severnoj školi, preselio se ju žn o u Jang Ču, gde su se njegove knjige štam pale, ali nije m ogao naći nijednog učenika. Zbog toga su n jegova sve složenija dostignuća postajala sve nerazum nija narednim generacijam a. Ali osnovne naučne knjige bile su svuda d o s tu p n e ." 10 O snovni tekstovi, naučni kanoni, nisu dovoljni: jo š gore, vrem enom m ogu da zastare. E vropa je počela da štam pa vekovim a posle Kine. Naravno, ne m o­ žemo reći d a je štam panje stvorilo knjigu i čitanje. Daleko od toga: interesovanje za pisanu reč naglo je poraslo u srednjem veku, naročito zbog potrebe gradova i birokratije za arhivom i dokumentima. Država počiva na papirima. U z to, m nogi spisi napisani su na narodnom jeziku, sto je narušavalo m onopol m rtvog, ali svetog jezik a (latinskog) i podsticalo širenje znanja i razm enu m išljenja.

69

Pisari nisu m ogli da zadovolje sve potrebe. Traženi su različiti nači­ ni da se m aterijal za čitanje učini dostupnijim . Rukopisi su se pripremali i izdavali u delovim a; tako se posao pisanja raspoređivao na više ljudi i om ogućavalo se da više njih istovrem eno čita knjigu. Kao u Kini, pre štamparskih slova koristili su se kalupi za štampanje, pa su se isprva m no­ go više od k n jiga štampali leci, takođe bogato ilustrovani. Tako, kada je Gutenberg (Gutenberg) odštampao svoju Bibliju (štampanu izm eđul452. i 1455. godine), prvu knjigu zapadne Evrope štam panu pom oću štam ­ parskih slova (i po m nogim a najlepšu knjigu ikad odštam panu), uveo je novu tehniku u društvo koje više nije m oglo da zadovolji svoje apetite za recim a na papiru. Sledećih pola veka, štam panje se proširilo iz nem ačkih oblasti zapadno od Rajne po celoj zapadnoj Evropi. Procenjuje se da su do 1501. godine odštam pani m ilioni knjiga - 2 m iliona samo u Italiji. Bez obzira na sve prednosti, štam panje nije svuda prihvaćeno. M us­ lim anske zem lje dugo su se protivile, iz religijskih razloga: štam panje K urana bilo je neprihvatljivo. U Istanbulu, štam parske m ašine su im ali Jevreji i hrišćani, ali ne i m uslim ani. Isto je bilo i u Indiji: prve štam pa­ rije su se p o javile tek u ranom devetnaestom veku. S druge strane, u Evropi niko nije m ogao da se usprotivi novoj tehnologiji. Politička vlast je bila suviše iscepkana. Crkva je pre pokušavala da spreči prevođenje svetih tekstova na narodni je z ik i da učini kanonske i nekanonske spise nedostupnim . Sada je bila nadjačana. D em oni jere si jav ili su se m nogo pre Lutera (Luther), a štam panje je onem ogućilo da se strpaju natrag u kutiju. 5. Barut. Evropljani su ga verovatno dobili od Kineza u ranom četr­ n aesto m , m o žda čak i u kasnom trin aesto m veku. K inezi su pre jed anaestog veka već koristili barut, isprva kao sredstvo za proizvodnju plam ena (za vatromete, i ratne potrebe), često u bacačim a plamena. Kas­ nije je počeo da se upotrebljava i kao eksplozivno pokretačko sredstvo, u početku za bacače bom bi i strela, a zatim i za topove (kasni trinaesti vek). Im ena nekih od tih u ređ aja ukazuju na n jihovu efikasnost i svrsishodnost: „osm ostrani m agični zastrašujući bacač vetra i vatre" ili „magični otrovni izazivač vatrenih oluja sa devet strela koje prodiru kroz s r c e " .11 Očigledno su se cenili koliko zbog svoje ubistvene m oći toliko i zbog buke. P ragm atični um m ogao bi ovo sm atrati m etaforičkom , retoričkom predstavom tehnološke zbrke.

70

Kinezi su barut više koristili zbog vatrene, ne eksplozivne moći: m ož­ da zbog svoje m nogobrojnosti, ili zato što sukobi s nom adskim neprija­ teljim a nisu podrazum evali opsade.* Vojni istoričari iz šesnaestog veka opisuju stotine verzija oružja s barutom: „cepači neba", najverovatnije na­ pravljeni po uzoru na bacače plam ena iz jedanaestog veka koji su se koris­ tili za raspršivanj e baruta i zapalj enih papirića na neprij atelj ska jedra; „ba­ rutne korpice" i „vatrene cigle" - granate napravljene od baruta i papira natopljenog otrovom, drugi uređaji punjeni hem ikalijam a i ljudskim izm e­ tom, koji su zastrašivali, oslepljivali i, verovatno, izazivali gađenje neprija­ telja, konačno, m nogo opasnije granate s m etalnim kuglicam a i eksplozi­ vom. 12 Neki od ovih predm eta ručno su se bacali, drugi se ispaljivali po­ m oću lukova. S koliko su se samo m aštovitosti i oduševljenja izmišljali sva ta oružja - kao d aje rat bio izložba umetničkih predm eta od barata. Kinezi su barut koristili u vidu praha, što je um anjivalo njegovu moć paljenja. E vropljani su, s druge strane, u šesnaestom veku naučili da prave grudvice, odnosno zrna baruta. Tako su povećavali m oć paljenja, a pažljivijim m ešanjem sastojaka poboljšali i njegovu eksplozivnu moć. N a taj način, kontrolisanjem količine baruta, mogli su preciznije određi­ vati dom et projektila - bio je to kraj predstava u kojim a su buka, smrad i vizuelni efekti zastrašivali neprijatelja. K o n tro lisanje dom eta i iskustvo u to p ljen ju zvona (m etal zvona m ogao se iskoristiti za pravljenje pištolja, i obrnuto) obezbedili su Evropi najbolje topove i vojnu n a d m o ć .13 Ovi prim eri pokazuju da su druga društva zaostajala za Evropom čak i pre otvaranja sveta (počev od petnaestog veka) i velikih sukoba.AZašto je tako ispalo, veliko je istorijsko pitanje - uči se i na greškam a, ne sam o na uspesim a. N e m ožem o se osvrnuti na sve neevropske civili­ zacije, ali dve zaslužuju posebnu pažnju. Prva, islam ska, isprva je prihvatala i razvijala znanja i dostignuća o svojenih naroda. Do srednjeg veka (otprilike izm eđu 1000. i 1500. * Izgleda da su se Kinezi više plašili unutrašnjih pobuna od spoljašnjih invazija. Mo­ dernije naoružanje moglo je pasti u pogrešne ruke, medu kojima su bile i neke generalske. C£ Hall, Powers andLiberties, str. 46-47. t Iz razloga koje vredi podrobnije ispitivati, u kontekstu istorije ideja i razvijanja narodnih običaja, brojni naučnici nedavno su pokušali da nametnu stav da je evropska tehnologija sustigla azijsku tek u kasnom osamnaestom veku. Najaktivniji izvor materijala koji potkre­ pljuje takvo mišljenje je Internet lokacija H-World - magnet za zablude i fantazije.

71

godine), m uslim anska vladavina širila se od zapadne granice M edite­ rana do Indijskih ostrva. Pre toga, u periodu od 750. do 1100. godine, islam ska nauka i tehnologija daleko su prevazilazile evropsku, koja je m orala da obnovi svoju kulturnu baštinu, u čem u su jo j, u određenoj m eri, pom ogli kontakti s m uslim anim a u graničnim oblastim a poput Španije. Islam je bio učitelj Evrope. O nda je nešto pošlo naopako. Islam ska nauka, poglašenajeretičkom od strane religioznih fanatika, povukla se pred pritiscim a religije k oja nije dopuštala preispitivanja. (U takvom okruženju, m islioci i istraživači rizikovali su živote.) Z a militantni islam, istina je već bila otkrivena. Ono s to je vodilo nazad ka istini bilo je dopušteno i korisno; sve ostalo bile su greške i o b m a n e .14 Istoričar Ibn K aldun (Ibn Khaldun), inače kon­ zervativni vernik, bio je užasnut m uslim anskim otporom prem a drugim učenjim a: Kada su muslimani osvojili Persiju (637-642) i naišli na neopisivo veli­ ki broj knjiga i naučnih spisa, Sad bin Abi Vakas pisao je Umaru bin al Katabu tražeći dozvolu da ih ponese i podeli muslimanima kao plen. Umar mu je odgovorio: „Baci ih u vodu. Ako sadrže dobra uputstva, Bog je nama dao jo š bolja. Ukoliko su to obmane, Bog nas je zaštitio od n j i h ." 15

Setite se da islam, za razliku od hrišćanstva, ne razdvaja religiozno od svetovnog. To dvoje čine celinu. Idealna država je teokratska, ako se ne m ože ostvariti, dobar j e onaj vladar koj i pitanj a duha i um a (u naj širem smislu) ostavlja doktorim a vere. Z a naučnike tu nem a m nogo mesta. Što se tiče tehnologije, Islam je znao za prom ene i napredak: m usli­ m ani su prihvatili papir, kao i nove nam irnice, poput kafe ili šećera. Otomanski Turci naučili su i da koriste (ali ne i da prave) topove i satove. Ali većina novina dolazila je sa strane, kao i sva dalja unapređenja. Kao d a je izvor inovacija presušio. Čak i u zlatnom dobu (750-1100), istraži­ vanja su se svela samo na teoriju: „Skoro četiri stotine godina najveći svetski naučnici pisali su na arapskom , ali razvijena naučna m isao nije nim alo doprinela sporom unapređenju tehnologije u islamskom s v e tu ." 16 M ožda je d in a civilizacija k oja je m ogla da nadm aši evropska do­ stignuća b ilaje Kina. Tako bar pokazuju hronike. Spisak kineskih otkrića je im presivan: kolica s je d n im točkom , čvrste konjske uzde (da bi se sprečilo davljenje), kom pas, papir, štam panje, barut, porcelan. A ipak,

72

kada je reč o nauci i tehnologiji, Kina ostaje m isterija - uprkos ogrom ­ nim naporim a pokojnog Džozefa N idam a (Joseph Needham ) i drugih da prikupe činjenice i popune tu prazninu u istoriji. Stručnjaci, na primer, navode d a je kineska industrija prednjačila u odnosu na evropsku neko­ liko vekova: u proizvodnji tekstila, za koju su Kinezi koristili vodom pokretane sprave za predenje konoplje u dvanaestom veku, petsto go­ dina pre nego stoje evropska industrijska revolucija znala za m ašinu za fino predenjem s vodenim to č k o m ;17 ili u obradi gvožda, koji su rano naučili da liju u visokim pećim a pom oću uglja i koksa (tako bar kažu), da bi k rajem jed an aesto g veka proizvodili i do 125.000 tona sirovog g v o ž d a .18 Zašto Kina nije uspela da uvidi svoje potencijale? Znanje i iskustvo su kumulativni - kada se razvije bolja tehnika, zameniće staru. Ali kines­ ka industrijska istorija obiluje prim erim a tehnološke stagnacije, čak i regresije. Videli smo d a je veština pravljenja satova nazadovala. Slično tome, m ašina za predenje konoplje nikada nije prilagođena proizvodnji pam uka, čije se p red en je nikad nije m ehanizovalo. A to p lje n je rude pom oću koksa i uglja polako je zamrlo, zajedno sa čitavom industrijom čelika. Zašto? Izgleda da nema nijednog dovoljno ubedljivog objašnjenja zašto nije bilo tehnološkog napretka u kineskoj ekonomiji u periodu opšteg pros­ periteta i ekspanzije. Skoro svi elementi koje istoričari navode kao glavne pokretače industrijske revolucije u severozapadnoj Evropi po­ stojali su i u Kini. Bilo je revolucije u odnosima između socijalnih klasa, bar na selu, ali to je u maloj meri uticalo na proizvodnju. Nedostajalaje samo galilejevsko-njutnovska nauka, ali tokom tog perioda to i nije bilo važno. Da je medu Kinezima vladala ista m anija za popravkama i unapređenjima stoje zahvatila Evropljane u sedamnaestom veku, lako bi napravili mašinu za predenje efikasniju od primitivnog modela koji je opisao Vang Cen... Parna mašina bi bila veći izazov, ali ne i nerešiv problem za narod koji je tokom dinastije Sung pravio dvosmerne bacače plamena s klipom. Ali niko ništa nije ni pokušavao. U većini oblasti, uz zemljoradnju kao najhitniji izuzetak, kineska tehnologija prestala je da se razvija mnogo pre nego što je nedostatak naučnih znanjapostao ozbilj­ na prepreka."

Zaista, zašto? Sinolozi su dali nekoliko nepotpunih objašnjenja. Evo nekoliko najubedljivijih:

73

• N edostatak slobodnog tržišta i institucionalizovanih svojinskih pra­ va. K ineska država uvek se m ešala u privatno preduzetništvo - preuzi­ m aju ći unosne aktivnosti, zab ran ju ju ći ostale, m anipulišući cenam a, iznuđujući mito, ograničavajući privatnu svojinu. O m iljena m eta bila jo j je pom orska trgovina, na koju je N ebesko carstvo gledalo kao na ugroža­ v an je carevine, n a odm etnutu silu i izvor nejednakosti, jo š gore, kao poziv na nepokornost. Problem je dostigao vrhunac pod dinastijom M ing (1368-1644), kada je država pokušala potpuno da zabrani pom orsku trgovinu. T a zabrana je dovela do krijum čarenja, a krijum čarenje je podstaklo korupciju, konfiskacije, nasilje i kažnjavanje. L oša vlada gušila je inicijativu, povećala cenu transakcija, oterala talentovane iz trgovine i industrije. • V iše društvene vrednosti. Vodeći sociološki istoričar kao najveću prepreku vidi odnose m eđu polovima: ograničavanje žena na život u kući onem o g u ćilo je , n a prim er, profitabilnu tekstilnu p ro izv o d n ju u fab­ ričkom okruženju. K ina se po pitanju slobode kretanja žena prilično raz­ likovala od Evrope, ali i Japana, u kojim su žene m ogle da posećuju ja v ­ n a m esta, čak se od n jih često očekivalo da rade van kuće kako bi prikupile svoj m iraz ili povećali porodične p rih o d e .20 • Veliki m adarsko-nem ačko-francuski sinolog, E tjen Balaš (Etienne B alazs) ukazao je n a opštiji kontekst. Z aostajanje kineske tehnologije vidi kao deo veće strukture totalitarne kontrole. On problem ne objašn ja v a m a h id rau ličk im cen tralizm o m , ali ga p o sm atra k ro z prizm u nedostatka slobode, tereta običaja, pravila, onog što se smatralo višom m udrošću. Vredi navesti njegovu analizu: ...ako pod totalitarizmom smatramo potpuno kontrolisanje svih aktivnos­ ti društva od strane državnih izvršnih organa i činovnika, bez izuzetka, kinesko društvo bilo je vrlo totalitarno... Nijedna privatna inicijativa, nikakva aktivnost javnog života nisu mogli izmaći kontroli države. Kao prvo, postojao je veliki broj državnih monopola, uključujući i one na najvažnij e namirnice u trgovinskoj razmeni (so, čelik, čaj, alkohol) i na trgovinu s drugim zemljama. Postojao je monopol na obrazovanje, ljubo­ morno čuvan. Praktično, monopol na slova (hteo sam reći, na štam­ panje): sve nezvanično napisano, što je izbeglo cenzuru, teško je stiza­ lo do javnosti. Ali ruke ove proždrljive države i sveprisutnost birokratije pružali su se i dalje. Postojala su pravila o oblačenju, o javnim i pri­ vatnim konstrukcijama (dimenzije kuća); boja odeće, muzika, festivali - sve je bilo regulisano državnim pravilima. Postoj ala su pravila o rode-

74

nju i smrti - nebeska država pratila je svaki korak svojih subjekata, od kolevke do groba. Bio je to režim papirologije i ugnjetavanja (pape­ rasseries et tracasseries), beskrajne papirologije i beskonačnog ugnje­ tavanja. Domišljatost i inventivnost Kineza koji su toliko toga podarili čovečanstvu - svilu, čaj, porcelan, papir, štampanje i mnogo šta još - nesum­ njivo bi još više obogatili tu civilizaciju i verovatno je doveli do praga moderne industrije, daje nije gušila državna kontrola. Država je ubila tehnološki napredak. Ne samo u smislu uništavanja svega što se kosi s njenim interesima (ili se bar čini takvim) već i na višem planu, putem običaja koji je nemilosrdno nametao raison d'Etat. U atmosferi rutine, tradicionalizma i pasivnosti, u kojoj je svaka promena sumnjiva, inici­ jativa koja nije odobrena i unapred naplaćena od strane države nije poželjna. 1

Ukratko, niko se nije ni trudio. Zašto pokušavati? Šta god da su bili uzroci, tehnološki razvoj pokazivao je sizifovski diskontinuitet - gore, gore, gore, zatim ponovo dole - kao na lancu od rastegljivih svilenih niti. Rezultat, ako ne i cilj, bile su samo prom ene u ispoljavanju stagniranja, ili stagniranje u prom enam a. N ijedna inovaci­ ja nije smela (ni m ogla) da ide preko toga. E vropljani nisu imali ovakve prepreke. Naprotiv, tokom tih vekova prešli su u uzbudljiv svet inovacija koje su budile raznovrsne interese i nosile se sa silam a konzervatizm a. Prom ene su bile kum ulativne - no­ votarije su se, brzo prihvatale. N ova svest o progresu zam enila je staru, neefikasnu odanost autoritetim a. Taj neodoljiv osećaj slobode prodro je u sve oblasti. Bile su to jeretičke godine, godine narodnih inicijativa koje su, sada je jasn o, utrle put poletu Reformacije; vrem e novih oblika izraža­ vanja i kolektivnih akcija koji su izazivali stare umetničke forme, preispi­ tivali socijalnu strukturu i predstavljali pretnju svim vrstam a ograniča­ vanja; doba novih načina stvaranja u ko jim aje inovativnost postala vrli­ na i izvor ushićenja; vrem e utopija koje su prizivale bolju budućnost um esto izgubljenih rajeva. Važnu ulogu u tom e igrala je crkva, kao čuvar znanja i osnivač ško­ la za tehničare. N eko bi očekavao upravo suprotno: logično je da du­ hovnu organizaciju, fokusiranu na molitve i kontem placiju, tehnologija vrlo m alo zanima. Zašto bi crkva, po kojoj je rad bio zaslužena kazna za prvobitni greh, tražila način da olakša kaznu? A ipak, tehnologija je bila

75

više nego prihvatljiva: želja da se duhovnici oslobode zemaljskih zadata­ ka koji su oduzimali m nogo vrem ena dovela je do upotrebe raznih m aši­ na koje su koristile spoljašnju energiju i, počev od cistercijanaca pa do u pošljavanja takozvanih „preobraćenih" (conversi), duhovničkog reda m onaha koji su nekada vodili svetovni život, za fizičke poslove. Tako je crkva postala svesna vrednosti vrem ena i produktivnosti. Zbog toga su m onaška im anja često im ala zavidan skup sprava za fizičke poslove kom pleksne konstrukcije za efikasnu proizvodnju i korišćenje vodene energije za m noge industrijske poslove. Opis poslova u m anastiru Klervo iz sredine dvanaestog veka otkriva oduševljenje fizičkim radovima: „kuvanjem , kalem ljenjem , m ešanjem , ribanjem , prenošenjem [energi­ je ], pranjem , m levenjem , savijanjem ." Autor, očigledno ponosan na sva ta dostignuća, dalje kaže da će dozvoliti sebi da se našali: m alj za v a­ ljanje rublja kao d a je um latio stege njihovih grehova i zahvaljuje Bogu na takvoj alatki koja olakšava napore ljudi i k o n ja .22 Otkud ovaj evropski jo ie de trouver? Z adovoljstvo novim i boljem ? Ta inovativnost - ili, kako je neko rekao „pronalazak pronalaska"? R az­ ličiti stručnjaci navode razne razloge, obično vezane za religiozne vrednosti: 1. Judeo-hrišćanski respekt prem a fizičkim poslovima, koji prepo­ znajem o na b rojnim m estim a u B ibliji. Primer: kada je B og upozorio N o ja na potop i rekao m u da će biti pošteđen, nije ga direktno spasio. „Napravi barku od teškog drveta", rekao je , i N oje je sagradio barku po B ožjim uputstvima. 2. Judeo-hrišćansko podređivanje prirode čoveku. To je velika raz­ lika u odnosu na stara opšte prih v aćen a anim istička v ero v an ja da u svakom drvetu i potoku im a božanskog prisustva (setimo se nimfi i šum ­ skih vila). D anašnji ekolozi bi m ožda smatrali ta anim istička verovanjim a korisnij im a od onih koj a su ih zamenili, ali u srednj ovekovnoj Evropi niko nije slušao paganske obožavaoce prirode. 3. Judeo-hrišćanska svest o linearnosti vremena. Druga društva posm atrala su vrem e kao ciklični fenomen, kroz vraćanje na početak i p o ­ navljanje. Linearno vrem e je progresivno ili regresivno, i vodi u bolje stanje ili u d aljava u n ep o v o ljn ije okolnosti. V rem e srednjovekovnih E vropljana teklo je ka boljoj budućnosti. 4. N a kraju, istakao bio tržište. Evropa je bila m esto slobodnog preduzetništva. Inovacije su se prihvatale i isplaćivale, a m oć vladara da

76

spreči ili oteža tehnološki napredak bila je ograničena. Uspeh je izazivao i podsticao na nove uspehe; takođe, davao je ljudim a osećaj m oći koji ih je podizao skoro u božanske visine. Stare legende - progon iz Raja, Ikar koji je leteo previsoko, Prom etej u lancim a - jo š uvek su bile tu da plaše drznike. A li preduzim ljivi nisu na to obraćali pažnju.

77

5.

Veliko otvaranje Najveća stvar od stvaranja sveta, izuzev otelotvorenja i smrti njegovog Tvorca, jeste otkriće Indijskog ostrvlja. - Francisko Lopez de Gomara, Istorija indijskog ostrvlja Jedan istorijski događaj poznat je svima. Čak i oni koje istorija ne zanima znaju da je Kristofer Kolumbo otkrio Ameriku. Opšte poznavanje te činjenice ukazuje na to kako to jedno dostignuće, otkriće Novog sveta, čitava Evropa i Amerika sma­ traju najvažnijim događajem u sekularnoj istoriji. - F. A. Kirkpatnk, Španski konkvistador „Vi ste izgubljena civilizacija!”, po vikao je antropolog poglavici indijanskog ple­ mena. „Ne smeta nam što smo izgubljeni”, odgovorio je poglavica. „Plaši nas to što smo pronađeni.”

Pre sam o desetak godina svet se sprem ao da proslavio petstotu go d išn jicu K olum bovog otkrića A m erike. Svi su se trudili da odaju počast tom čoveku i njegovom dostignuću. U Sjedinjenim D ržavam a (ponekad nazivanim i Kolum bija), gde nekih sedamdeset gradova i veli­ ki broj in stitucija i organizacija nosi im e slavnog m oreplovca, a sta­ novništvo italijanskog porekla se nadmeće sa hispanoam eričkom m anji­ nom u davanju počasti svom zem ljaku (rođen u Italiji, živeo u Spaniji), m ogla se očekivati proslava veličanstvena poput one iz 1892. godine: svetski sajam (K olum bova izložba), raznovrsni spom eni; i, naredne godine, bogato ukrašena serija poštanskih markica. Tada su ljudi veličali Kolumba, i s pravom se očekivalo da će prosla­ va 1992. godine biti veća i bolja (500 godina više je od 400), ali onda je nešto, sve, krenulo naopako. Kolum bo, simbol istorijskog dostignuća, pionir Novog sveta, postao je politička sramota. Ispalo je (prem da se o

79

tom e već godinam a govorilo) da mnogi nisu videli A dm irala okeana kao h ero ja, dolazak E v ro p e u N ovi svet kao otkriće, niti g o d išn jicu tog događaja kao povod za sla v lje .1 Slika je b ila potpuno drugačija. Kolum bo je predstavljen kao negativac, Evropljani kao osvajači, domoroci kao nevin, srećan narod koji su gramzivi belci, nosioci raznoraznih boleština, uništili do granice istrebljen ja .2 U B erkliju (Kalifornija), koji je dugo bio enklava s drugačijim sta­ vovim a i posebnom spoljnom politikom, gradsko veće je K olum bov dan preim en o v alo u D an u ro đ en ik a i podržalo izvođenje opere Gubi se, Kolumbo, delà Indijanca po imenu Urlik vuka s belog oblaka.3 Dve godine kasnije, u nam eri da afirmiše slobodu m išljenja, M eksiko je odlučio da izda kom em orativne novčiće u čast A cteka i „civilizacije neverovatne prefinjenosti u um etnosti, nauci i kulturi".4 N ijedna lepa reč za konkvistadore. Naravno, istoriju nije m oguće promeniti ni izbrisati. N iko nije plani­ rao da se evakuiše i vrati u Evropu - za Kolum ba nije bilo povratka. Ali antikolum bovski stavovi bili su toliko jak i, posebno u politički korekt­ nim krugovim a, da bi se plesalo u njegovu čast. Zato nije bilo svečane povorke, ni suvenira, ni m a jic a s prigodnim n atpisim a, ni zarade na proizvodim a nazvanim po m oreplovcu; nikakvih velikih govora, poš­ tanskih m arkica, novčića, plaketa. A N acionalna galerija um etnosti u Vašingtonu je u izložbu čija je tem a bila petsto godina od otkrića Am erike uvrstila sve sem K o lu m b a.5 Izložba je obuhvatala ostatak sveta, i druge događaje iz 1492. godine i bliskih godina. N ajvažniji događaj nam erno je izostavljen. Istorija zanem arena. Kao i većina ikonoklastičkih napada na tradiciju, napad na K olum ­ ba (tačnije, na ono što je usledilo nakon njegovog otkrića) podrazum evao je m nogo istine, m nogo gluposti i nešto nebitnih stvari. Istina je b ila n ez av id n a situacija u kojoj su se našli starosedeoci nakon dolaska E vropljana u N ovi svet. Uz retke i beznačajne izuzetke, s n jim a se postupalo s p rezirom , nasiljem i sadističkom brutalnošću. M ikrobi i virusi koje su Evropljani, ne znajući, doneli sa sobom, skoro su ih uništili. Oduzeti su im zem lja, kultura i dostojanstvo. To nije razlog za slavlje. B esm islenost je u izjavi o otkriću: kako je Kolum bo m ogao da otkri­ je N ovi svet? On je uvek bio tu gde je . Starosedeoci su znali za svoju

80

zemlju. Otkrili su je m nogo pre toga.* M ožda nem am o novu m arkicu posvećenu K olum bu, ali am erička pošta, politički korektna, izdala je 1992. godine kom em orativne m arkice u čast A zijata koji su pre neko­ liko desetina hiljada godina prešli A tlantski okean i došli u A m eriku bili su to preci američkih Indijanaca. Osim toga, Kolum bo nije ni znao gde je došao. Dom oroci su 1492. godine otkrili Kolumba. N aravno da je su , kao što je i on otkrio njih. Susret je bio obostran. To znači da ne m ožem o isticati samo jed n u stranu.6 Interesantno je da takva vrsta prim edbi predstavlja jed n o od najhit­ nijih pitanja u m atematici. M atem atičar istraživač pronalazi i objavlju­ je nove teorem e i dokaze. N aziva ih „istinama". D a li ih je on otkrio? Ili napravio? Jesu li oduvek bile tu, čekajući da ih neko nade - prepiše iz večnosti u veliku „K njigu", kako je to rekao Pol Erdes (Paul Erdôs)? Ili postoje tek pošto ih neko otkrije? N ije važno. M atem atičar ih je otkrio­ /stvorio, i m atem atička misao i im aginacija time su izm enjeni.7 Tako je i s Kolumbovim otkrićem: kada je vest o novom svetu doprla da Evrope, ljudska svest bila je zauvek izm enjena. N ebitnom e insistiranje na tom e d a je K olum bovo otkriće globalno evropeizovalo načine kom uniciranja i razm ene između ljudi, da ovakav evropocentrizam direktno izaziva trijumfalizam, navodeći istoričare da naglašavaju lažne pozitivne (doba veličanstvenih istraživanja) i zane­ m aruju lažne negativne (katastrofalne posledice invazije) strane. Neke od ovih primedbi su prihvatljive, ali dobar istoričar m ora da odr­ žava ravnotežu. Susret s Novim svetom (novim za Evropu) bio je obostran, ali asimetričan. Bitno je bilo evropsko delovanje. Evropa je inicijalizovala proces, reagovala na otkriće i isplanirana dalji razvoj događaja. U smislu delovanja - ko j e kom e nešto uradio - bio je to jednostrani posao. A što se tiče sam opovlađujućeg viđenja ovog događaja, ljudi, veliki i mali, u svemu traže potvrdu svoje snage, a jednom stvoreni mitovi teško um iru. Ipak, m itovi o h ero jsk o m otkriću već dugo n em aju podršku intelektualaca - bar ne u profesionalnoj literaturi. Još otkad su Karl Sauer * Jean Ziegler, L a victoire des vaincus, str. 101, citira primedbu sibirskog junaka ruskog romana Ajvanho Jurija Rihtena, iz šezdesetih godina prošlog veka (poljski prevod je iz 1966. godine): „Nikada nisam mogao da shvatim kako neko može otkriti zemlju koja je već naseljena... To bi bilo kao kada bih otišao u Jakutsk i objavio da sam otkrio novi grad. To se ne bi svidelo stanovnicima Jakutska. (Iako je ovo prevod poljskog prevoda ruskog originala, izvorno značenje verovatno nije izmenjeno.)

81

(Cari Sauer) i V udro B ora (W oodrow B orah) s Kalifornijske škole za ekonom sku geografiju objavili, n a osnovu arheoloških ostataka, d a je dolazak belog čoveka i njegovih patogenih pratilaca (velike boginje, grip i slično) doneo sm rt za devet desetina m eksičke indijanske populacije od nekih 25 m iliona ljudi, niko nije m ogao s ponosom i uživanjem da tum ači taj istorijski događaj.* O vakva odstupanja od dugogodišnjih tu m ačen ja predstavljaju neku vrstu p o k ajan ja i političke m obilizacije. Cilj im je pre da ospore, nego da objasne. M eta je evropski (zapadnjački) dom inion i njegove posledice. Svrha: nam etnuti osećaj krivice, probuditi savest, opravdati odštetu. B o­ lje je zapitati se šta se desilo i zašto. O tkriće N ovog sveta nije bilo slučajnost. E vropa je im ala daleko najveću ubistvenu silu. M ogla je da dopremi oružje dokle god su brodovi stizali, a zah v aljujući novim tehnikam a navigacije, evropski brodovi m ogli su ići svuda. Z astanim o n a trenutak da razm otrim o značajn ije im plikacije ove nejednakosti. Istakao bih pravilo o socijalnim i političkim odnosim a koje kaže da tri faktora ne m ogu postojati istovrem eno: (1) velika razlika u m oći; (2) privatni pristup instrum entim a m oći; i (3) jednakost grupa ili naroda. A ko je je d n a grupa dovoljna m oćna da ugnjetava drugu i izvuče koristi iz toga, to će i uraditi. Čak i ako se država suzdržava od agresije, k o m p an ije i p o jed in ci neće čekati. U m esto toga, slediće sopstvene interese, povlačeći druge za sobom, uključujući i državu. Z ato je im perijalizam (dom inacija je d n e grupe nad drugom) oduvek s nam a.AOn je izraz dubokog ljudskog poriva. Im a i drugih, uzvišenijih osećaj a: altrusitičkih im pulsa, ideala solidarnosti, zlatnih pravila. Ali takvi plem eniti ideali, čak i kada ih oblikuje i propagira organizovana * Jedino odstupanje u tom razočaranju bilo je postojano zadovoljstvo širenjem hrišćanstva u svetu paganske religije, žrtvovanja ljudi i kanibalizma. Naravno da ne odobravam te stare običaje. Ali istoričari ne smeju, prilikom proučavanja susreta dva sveta, zane­ marivati daje za ta nametnuta „spasenja" plaćena visoka cena. л Neki teoretičari se ne bi složili. Na svetu ima mnogo država različite veličine i moći, ali jaki ne gospodare uvek slabima. Slažem se. Ipak, takvo uzdržavanje je velikim delom uslovljeno ravnotežom sila. Države će udružiti moći da bi sprečili hegemoniju - otuda suzdržavanje kao logičan izbor. Ali to je krhko rešenje, osetljivo na pogrešne procene. Bili su potrebni vekovi da bi Evropa dospela u takvu ravnotežu koja je ipak dvaput naruše­ na u dvadesetom veku, s tragičnim posledicama. Nedavni Zalivski rat takođe je rezultat

82

religija, nikada nisu poštovani u osvajačkim pohodim a. Čak i najuzvišeniji principi, uključujući i religiju, često su samo zloupotrebljavani u osvajačke svrhe. Jedino prom išljena odluka političkih vlasti, ne samo 0 uzdržavanju od agresije već i o sprečavanju članova grupe da se tako ponašaju, m ože obuzdati osvajačke impulse. U sred n jo vekovnoj E vropi nije p o sto jala centralna vlast k oja bi m ogla da donese takve odluke. U pravo suprotno, netrpeljivost između suverena otvarala je brojne m ogućnosti za privatne inicijative u ratu, a feudalne dužnosti obavezivale su vitezove da prate svoje gospodare u pljačku. Tako je Evropa, vekovim a žrtva pljačkaša, u jedanaestom veku 1 sam a je krenula putem razbojništva. M anifestacija tih agresivnih tež­ n ji bili su krstaški pohodi (prvi se odigrao 1096. godine). D elom su bili način da se unutrašnje nasilje zauzda i preusm eri van zemlje. Bilo je to ratoborno društvo. Kako pam etno odabran protivnik! Krstaški pohodi ponovo su prom ovisali vekovni sukob izm eđu hrišćanstva i islama, izm eđu dve vere. Teorijski, nijedan razlog za rat nije bio uzvišeniji, ali i ovoga puta ideali su bili m aska za razbojništvo i pohlepu. Tri dana neprestane pljačke u grčkom K onstantinopolju, uz ubijanje Jevreja i hrišćana (ali je s u li pra­ voslavni hrišćani pravi hrišćani?) vredela su kao sav jerusalim ski plen i neizvesne pogodnosti beznačajnih kraljevstava u Anadoliji i m uslim an­ skoj Palestini.* Krstaška osvajanja nisu bila uspešna. Muslimani su oterali napadače, tum ačeći uspeh kao znak božanske pravde. Ali protiv m uslim ana rato­ valo se i na drugim mestima. M ožda najistaknutije poprište tih sukoba bila je Španija, u kojoj su se u narednim vekovim a (do konačne pobede, 1492. godine u Granadi) hrišćanska kraljevstva sve uspešnije nosi­ la sa razjedinjenim šeicima. Od m uslim anske Andaluzije ostale su krho­ tine: „Svaki qa'id i čovek od uticaja koji je bio u mogućnosti da komanduje šačicom sledbenika ili je posedovao zam ak u koji je m ogao da se pogrešne procene (zasnovane na pogrešnim informacijama), a razlozi za tako snažnu reakciju bili su priroda uloga (nafta) i ubeđenje daje važno potvrditi princip koji se nekad zvao kolektivna bezbednost. O modelu imperijalizma zasnovanom na ravnoteži sila videti: Landes, „Some Thougts on the Nature of Economie Imperialism" i „An Equilibrium Model of Imperialism". * Kada su krstaši zauzeli Jerusalim 1099. godine, pljačkali su, silovali i ubijali. Saladin gaje poštedeo kad je grad 1187. godine ponovo pao u muslimanske ruke.

83

u n u žd i p o v u če, sm atrao je sebe sultanom i d o sto jn im k ra lje v sk o g p o lo ž a ja ." 8 U toj povrem eno prekidanoj borbi, m uslim anska slabost bila je n ji­ hova zavisnost od berberskih ratnika iz severne Afrike - bili su to plaćeni­ ci ne previše lojalni svojim gazdama. N jihovi protivnici bili su baroni i siledžije, koje je kastiljski m onarh, da bi ih odvratio od ugnjetavanja se­ ljaka i duhovnika, po savetu Crkve poslao u rat protiv nevernika. Isti razlozi stajali su iza prvog krstaškog pohoda u Svetu zemlju: bolje njih nego nas. Sa siledžijam a na obe strane, nije ni čudo što je španska borba tako dugo trajala. A li logistika i demografija bile su na strani hrišćana. „Hrišćanska vladavina polako se širila južno, poput tihe kiše pre nego o lu je ."9 N a kraju, civilizacija se predala, a divljaštvo trijumfovalo. Kordoba, nekad najveći naučni centar u Evropi, pala je 1236. godine, a Sevilja, v elik a ek onom ska m etro p o la A n d alu zije, 1248. godine. Obe su zauzete zbog trenutka nepažnje: Ferdinand III od Kastilje nije ni pom is­ lio da će m oći da pobedi M aore u dolini reke Gvadalkivir. Em ir se nago­ dio da se povuče kao F erdinandov vazal u m alo planinsko uporište, Granadu, koja se dugo održavala zahvaljujući podaničkom odnosu p re­ m a hrišćanim a i ravnodušnosti prem a sudbini drugih m uslim ana. Kada je došlo vrem e da hrišćani zauzm u Granadu (1490-92), niko nije odgo­ vorio n jenim pozivim a u pom oć. Tako je poslednji m aorski vladar Granade bogato platio dozvolu da napusti Spaniju, praćen prezirom svoje m ajke. Veliki pobednici u tom ratu za vraćanje teritorija (reconquista) bili su Portugalija, koja je do sredine četrnaestog veka oslobodila svoje te­ ritorije, i K astilja, ekspanzivna granična država kabaljerosa (španskih kauboja), siledžija i plaćenika, koje su veličanstveni m aorski gradovi na ju g u , sa svojim m erm ernim palatam a i osvežavajućim fontanama, zele­ nim vrtovim a i univerzitetskim centrima, neodoljivo p riv la č ili.10 I šta sad, pošto smo povratili ono što nam je oduvek pripadalo? V a­ ljalo je pregledati svaki kutak zem lje i naseliti ga hrišćanim a, prigrabiti im anja, uposliti seljake (posebno m uslim anske ratare) pod novim gospo­ darim a. K raljevstvo se m oralo pokrstiti, j e r je k ra ljica Izabela b ila strastvena vernica. Kakve god da su poštede bile obećane m uslim anim a prilikom pregovora o predaji Granade, nijedno obećanje nije m oglo da nadvlada zahteve prave vere. Crkva, posebno Sveta služba inkvizicije (da ne pom injem o špijune i doušnike), im ala je pune ruke posla. P reo­

84

braćenicim a iz judaizm a, od kojih je većina bila prim orana da prom eni veru, nije se m oglo verovati, pa su m orali pažljivo da se nadziru; isto je važilo za bivše m uslim ane. Kastiljansko društvo zahvatila je groznica pobožnosti, zaraza duhovnosti. Ali ostalo je snage za nove avanture. Teško je demobilisati ljude koji znaju samo za m ač i konja, za bratstvo po oružju, uzbuđenje ubijanja i užit­ ke pljačke. Čak i pre konačnog proterivanja M aora sa Iberijskog poluostrva, Portugalija i Spanija su preduzimali prekomorske napade. Prve mete bile su M editeran i obale severne Afrike. Kralj Džejm s I od Aragonije zau­ zeo je Baleare (1229-35) i hvalisao se time kao „najboljom stvari koja je urađena u poslednjih stotinu godina". Portugalci su, s druge strane, zauzeli Seutu 1415. godine, Kazablanku 1463. godine i Tanger 1471. godine. Rat im a načina da legitim izuje svoj cilj i veliča osvajanja. Tako je bilo i sa ovim novim krstašima: pesnici su im pevali ode, a njihovo nasilništvo pretočeno u viteški kôd i držanje. Pomorski pohodi bili su poseb­ no veličani i hvaljeni: „Više je bilo časti", rekao je D žejm s I, u osvaja­ nju jed n o g kraljevstva „usred mora, gde je B ogu bilo m ilo da g a postavi" nego tri na kopnu. Do kraja veka, njegov letopisac je isticao da nijedna riba ne sme da pliva bez kraljeve d o z v o le .11 B orba zahteva novac. Ova „plem enita" osvajanja dobijala su formu svojevrsnih „poslovnih" pohoda. N eki baron - „aristokratski huligan", kako je rekao jed an istoričar - predvodio bi osvajački pohod oprem ljen blagoslovom i, ponekad, novcem kralja. Često s brodovim a, u društvu raznoraznih trgovaca, žurio bi da opljačka sve što može. Prigrabio bi sve sto je m ogao da ponese sa sobom, odvajajući deo plena za svoje ljude, plaćenike i vladara. M ete nisu bile slučajne. Ti razbojnici prvo bi se okomili na najbliža, najdostupnija m esta. Ekonom skim rečnikom , ono što je tražilo m ala ula­ ganja. Uz to, bili su to domovi nevernika, pa su pljačke dobijale dim en­ zije svetih pohoda. M uslim ani nem uslim anski svet zovu D ar el-Hard, Kuća m ača, sm atrajući g a legitim nom m etom svojih osvajanja. Hrišćani nisu imali takav izraz, ali ponašali su se kao da jesu. Te obližnje žrtve čuvale su neodoljive dragocenosti: zlato koje je ko zna odakle na kam ilam a preneto preko afričke pustinje, začine uvezene sa Indijskog okeana preko Crvenog m ora i Persijskog zaliva, zatim kop­ nom do luka u L evantu (prolazeći kroz m noštvo ruku dok im je cena rasla pri svakoj transakciji) i izvanrednu svilu koju su karavani doneli

85

čak iz Kine. Sve te dragocenosti dospevale su u ruke m uslim anskih trgo­ vaca. K ada bi se ti nevernici nekako uklonili, čovek bi m ogao lepo da se obogati u službi Boga. B ila su to samo ona blaga Istoka za koje se znalo. Ispredale su se le­ gende i o većim čudima, o stvarima iz hrišćanskih snova: na drugoj strani Afrike, kraljevstvo kralja D žona Prezbiterijanca, hrišćanska enklava u islam skom svetu i obližnji izgubljeni N ebeski raj, zatim, jo š istočnije, zem lja Zanadu. A zapadno... tu je m oglo biti svega i svačega. Većina lju ­ di prihvatala je d aje Z em lja okrugla i da se, teorijski, na istok moglo stići ako se ide ka zapadu. Ali A tlantik je bio zastrašujući okean za one koji su se navikli na pitom a dom aća m ora. Č ak je za i stanovnike obala okeana bio sam o užasna pustoš. N azivi poput Kraj zem lje i Finisterre bili su više od pukog opisa topografske činjenice. N eznanjem vladaju izmišljotine. Zapadno su bila Blagoslovena ostrva, m isteriozna A tlantida sada prekrivena talasim a - m agična carstva koje su čuvala čudovišta, virovi i m orske struje, sve nevolje koje su rea­ lizam i m ašta m ogli da spoje. Bila je potrebna izuzetna hrabrost da bi se zaplovilo okeanom , daleko iza svih navigacijskih oznaka koje su davale sigurnost tadašnjim m oreplovcim a. V ikinške plovidbe, na zapad i sever, zatim o p et zapadno, svedoče o n jihovoj hrab ro sti i m oreplovačkoj umešnosti, kao i o detaljnom poznavanju tih voda (boje, ponašanja i dubi­ na, čak i dna) i životinja m ora (riba i ptica), što im je om ogućavalo da saznaju daj e kopno blizu m nogo pre nego što bi ga spazili i da se usude da plove oko ostrva severnog Atlantika. K asnije su došli Italijani, učeći prvo na plovidbam a oko Iberijskog poluostrva i do Engleske. Do četr­ naestog veka, pod patronatom P ortugaise i Baskije, otkrili su obližnja atlantska ostrva: Azore, M a d e ru ,12 Kanarska ostrva (sva sem poslednjeg, nenaseljenog, blizu afričkog kopna*). (O strva oko rta V erde, koja leže ju ž n o od B ožadora na 15 stepeni severne geografske širine, Evropljani * Spanci su na Kanarskim ostrvima našli domoroce koji su još uvek živeli u kamenom dobu. Ti Guanči, kako su se zvali, nakon kratkog, nesrećnog pokušaja suživota sa Evro­ pljanima, više od jednog veka su pružali žestok otpor, uprkos daleko slabijoj oružanoj moću (toljage, naspram mačeva i pušaka). Kanarska ostrva su potpuno osvojena tek nakon Kolumbove smrti. Guanči su izazivali teološke i duhovne nedoumice. Jesu li ljudska bića? Imaju li dušu? Da li žive u skladu sa zakonima? Mogu li postati hrišćani? Glavni razlog tih moralističkih preispitivanja bilo je opravdavanje osvajanja i podjarmljivanja. Špancima je trebao blagoslov za poduhvate, koji su uvek i dobijali.

86

su otkrili sredinom četrnaestog veka, dok je Sao Tome, u Gvinejskom zalivu, počeo je da se naseljava tek počev od 1490. godine.) Ta m ajušna ostrva danas su beznačajna. To su tek prolazne turističke stanice ili povrem ena boravišta starosedelaca koji se vraćaju sa studija ili dolaze na odm or nakon posla na afričkom kopnu. Ali decenijam a posle njihovog otkrića, predstavljali su veliko proširenje Evrope. Stari Rim ­ ljani su iz priča m auritanskog kralja saznali za Kanarska ostrva. N isu ih pridodali svom carstvu. D a bi saznanje preraslo u priliku, potrebna je da se udruže znanje, sredstava i potrebe. Takvi uslovi stvorili su se u petnaestom veku. Pokazalo se da su ju ž ­ na ostrva (M adera i Kanarska ostrva) bila pogodna za gajenje šećerne tr­ ske, buduće najisplativije evropske industrijske biljke. Evropljani su se sa ovom biljkom upoznali n a Srednjem istoku, gde je stigla iz Indije. Arapi su je odatle doneli na M editeran, na Kipar, Krit i u severnu Afriku. Krstaši su je u povratku doneli u Evropu - Grčku, Siciliju, Portugalsku Algarvu. Šećer je zadovoljstvo za telo i uteha za psihu, i kada se proba teško se zaboravlja. Isprva je bio vrlo skup i koristio se isključivo u farm a­ ceutske svrhe. K upovao se u apotekam a, i većina E vropljana je svoje potrebe za slatkišim a m orala da zadovolji voćem i medom. Ali i pre se dešavalo da m edicinski preparati postanu predm et želje i zdravih ljudi. Z ahvaljujući sve razvijenijoj proizvodnji, cena šećera je pala toliko da je m ogao da se nabavlja i u prodavnicam a m ešovite robe. Postao je uni­ verzalan začin: kao što kaže nem ačka izreka, ne postoji je lo koje šećer m ože da pokvari (Nemci se jo š uvek drže tog pravila u svojoj kuhinji.) Pokazao se i kao dobar konzervans i čuvar dobrog ukusa nam irnica koje su se lako kvarile. U petnaestom i šesnaestom veku, šećer je bio luksuz (gospodarice su ga krile od posluge), ali polako je postajao osnova potre­ ba koja se širila od gornjih društvenih slojeva do onih najsirom ašnijih. Iako vrlo produktivni, m editeranski centri proizvodnje šećera nisu se mogli meriti sa atlantskim ostrvima, zbog klimatskih i socijalnih razlo­ ga. Š ećernoj trsci n ajv iše p rija tropska i suptropska klim a. Z ahteva redovno i obilno zalivanje, i voli neprestanu toplotu - takvi uslovi vlada­ ju u zem ljam a blizu ekvatora kojim a duvaju kišonosni pasati. Osim toga, slobodni ljudi su izbegavali previše naporan rad n a poljim a šećerne trske, tako da su uzgajivači za to koristili robove. Kada su zauzeli m editeran­ ska ostrva (na primer, Kipar), krstaši su otkrili da arapska šećerna indus­ trija leži n a leđim a robova, od kojih je većina dovedena iz istočne Afrike.

87

Ali robovlasničko društvo nije se m oglo uspostaviti u hrišćanskoj E vropi, k o ja nije želela da se vraća u prevaziđena, sada neprihvatljiva u ređ en ja. R opstvo je odavno zam enjeno km etstvom , delom zato što hrišćani nisu m ogli biti robovi (izm eđu ostalog, status roba se kosio sa svetom bračnom zajednicom ), ali i zato sto je priliv zarobljenih pagana i nevernika bio skrom an i neredovan. Broj potencijalnih robova um a­ n jivala su i pokrštavanja zarobljenika. Crnci su m ožda m ogli biti izuze­ tak. Jesu li im ali dušu, da li su uopšte mogli da postanu hrišćani? Znam o da Portugalce nije pekla savest što su koristili crnce za kućne potrebe ili za rad na poljim a trske duž obale - izgleda d a je 10 posto stanovništva L isab o n a sredinom šesnaestog veka bilo c r n a č k o .13 M nogi od n jih (koliko tačno?) su, na kraju, oslobođeni i stopili su se sa ostatkom p o ­ pulacije. Institucija crnačkog ropstva, bez obzita na nekoliko izuzetaka, nikada nije zaživela u Evropi, sam o na uljanim slikam a elegantnih enterijera. Kad su već morali da koriste crne robove za poljske radove, E vro­ pljani su to činili daleko od svojih očiju. O strva u A tlantiku bila su dovoljno daleka. Bila su tabula rasa, la­ boratorija novih društvenih odnosa. N esm etano ste m ogli slediti puteve napretka. A zorska i M aderska ostrva isprva su naselili evropski entuzi­ ja sti i osobe lišene slobode koje se nisu m nogo pitale - osuđenici, pros­ titutke, žrtve religijskih progona.* S druge strane, ostrva oko rta Verde, kraj obale Gam bije, bila su idealna za centar trgovine robovim a koja je uzim ala maha. Ubrzo su brodovi počeli odatle da razvoze robove do L i­ sabona i nekih ostrva. Afrički trgovci robljem sprem no su dočekali bele ljude, zainteresovane ne samo za zlato i biber, već i za ljudsku robu. Č etvrt veka pre K olum ba, ostrva oko rta V erde, donekle i M adersko ostrvlje, postala su probno tlo za robovlasničke plantaže šećera. N jihov prim er sledio je Sao Tom e u šesnaestom veku. Ti plantažeri, dovoljno žilavi da prisiljavaju druge ljude da rade za njih, uprkos svim problem im a i teškoj klim i, za­ rađivali su pravo bogatstvo, zajedno sa italijanskim pom orskim trgovci­ * Savremena pojava u Argentini da tamničari ili čak ubice „nestalih" političkih nepri­ jatelja usvajaju njihovu decu, čak i bebe rođene u zatvoru, da bih podizali kao svoje, ima korene u davnoj prošlosti. Deca Jevreja proteranih iz Portugaise 1497. godine odvojena su od roditelja, pokrštena i poslata na ostrva oko rta Verde, jer nije bilo dovoljno dobro­ voljnih doseljenika - Fernardez-Armesto, B efore Columbus, str. 201. Belci su odlazili na ta tropska ostrva, ali malo njih je opstajalo.

88

ma. Trećina ili jo š veći deo prihoda (u vidu nadoknada za dozvole, ugo­ vora o proizvodnji šećera i nameta) išla je portugalskom dvoru. Ove plan­ taže poslužile su kao m odel za kasnije, čak i profitabilnije projekte u N ovom svetu. O strva u A tlantiku silno su p ro širila dom et Evrope. U nekoliko sm elih koraka od po sto m ilja na sever i ju g , pom orci su došli do novih ostrva, budućih polazišta u nove, neistražene predele. Bile su to oaze u okeanskoj pustinji: rešavala su problem e i om ogućavala nem oguće. Da lij e sreća ili prom išljenost vodila K olum ba do najudaljenijeg Kanarskog ostrva, baš na putanju istočnih vetrova, pre nego što se otisnuo u daleke atlantske prostore? U svakom slučaju, našao se na bulevaru ekvatorijal­ nih pasata, i ti topli, pouzdani vetrovi brzo su ga vodili preko Atlantika. Ludost. Ali 1492. godine Spanci su mislili da m ogu sve. Kolum bo je bio dovoljno hrabar. Hteo je da stigne do A zije ploveći na zapad, ali nije uspeo da dobije podršku Portugaise. Spanija, koja se dogovorila s P ortugalijom da m edu sobom podele svet (još je d n a potvrda oholosti ovih kraljevina) i prethodno prepustila svom rivalu istočni (afrički) put, nije im ala kud. N a zapad, ili nikud! Kolum bo je potcenio svoj zadatak: m islio je d a je svet manji. Ali i d a je okean širi. K olum bo je našao novi svet. Čak i n a sam trničkoj p o stelji nije verovao u to, misleći d a je stigao na prag Kine i Japana. N ije znao ni da iza ostrva leže dve velike kopnene mase, buduća Severna i Južna A m eri­ ka. N aišao je n a nage ili polugole ljude koji su jo š uvek živeli u kam enom dobu i vođeni radoznalošću povređivali se hvatajući španske m ačeve golim ru k a m a .14 Neke ostrvljane je poveo sa sobom u Spaniju - poput životinja za zoološki vrt. K olum bo nije našao veliko blago, ni svilu i začine, niti druge dragocenosti koje su Evropljani vezivali za Orijent. Iznad svega želeo je zla­ to, ne toliko za sebe (više je žudeo za činom i slavom) koliko za svoje v ladare, j e r je znao da ništa ne m ože tako lako da obezbedi njihovo interesovanje i podršku. N edostatak zlata bio je razočaranje, ali Kolumbo se nije predavao i pokušao je da uveri španski dvor da su nova ostrva bogat izvor robova, da su m nogo pogodnija za proizvodnju šećera od Kanarskih i Maderskih ostrva koje je i sam posetio. Takođe, m ogla su se iskoristiti za odgajanje stoke, i m noge druge stvari. N akon dolaska belog čoveka, na Karipskim

89

ostrvim a starosedeoce je dobrim delom zam enila stoka i crni robovi potrebni na plantažam a šećerne trske. O padanje starosedelačke populacije podsticali su m asakri, varvarska svirepost, velika beda. D om oroci su izvršavali sam oubistva, u z ­ državali se od seksualnih odnosa, žene su prekidale trudnoću ili ubij ale svoje bebe. M noge su savladale patogene klice Starog sveta (velike boginje, grip). Španci su vodili rasprave im aju li ti divljaci dušu, i je s u li uopšte ljudi, ali hronike p o k az u ju ko su bili pravi divljaci. K ada je K olum bo sreo prve Indijance, nije ga zadovoljilo njihovo poverenje i ljubaznost. Španci su došli po zlato, a kada ga nisu našli, na dom oro­ dačke osm ehe odgovorili su neviđenim zverstvima: Došli su predvođeni Konjanikom, dobro naoružani Mačem i Štitom, i počeli da pustoše i uništavaju... Ubijali su po Gradovima i Selima, ne obazirući se na pol i uzrast; njihova Svirepost nije se sažalila na Trud­ nice, iz čijih bi stomaka noževima vadili nerođenu decu koju su onda sekli na komade. Kladili su se koje umešniji da raspori čoveka... Decu su hvatali za stopala i razbijala im nevine glave o stene, a kada bi ih bacili u reku, s čudnim i neljudskim prezirom vikali su im da plivaju... Podigli su Vešala... na koja su besili trinaestoro, bogohulnički tvrdeći da to čine u čast našeg Spasitelja i njegovih Apostola, a zatim bi ispod obešenih palili vatru, da ih žive spale. One na koje bi se sažalili, puštali bi tek po­ što bi im šake posekli tako da su visile na trakama kože. л N em a potrebe za drugim svedočenjim a o prolivanju krvi i svirepim delima. Sve je ovde navedeno: spontano izražavanje luđačke brutalno­ sti, nasu m ičn a i b esm islena ubistva, nadm etanje u iživljavanju, p ro ­ d u žav an je m uka, n ad m u d riv a n je u n an o še n ju bola, ničim izazvana eksplozija kolektivnog talasa ubijanja, m ržnja prem a životu. O tkud ovakav nedostatak razum a, bez obaziranja na m ogući poten­ cijal u ljudskoj radnoj snazi? N edugo nakon otkrića N ovog sveta, grupa dom inikanskih kaluđera zapisalaje da se kralj Španije žalio kako je toliko rudara um rlo od gladi na prisilnim m arševim a od je d n o g nalazišta do drugog, da potonjim grupam a nije bio potreban vodič. (Ivica i M arica m rvicam a su obeležavali put, a Španci su ostavljali leševe.) U istom p i­ sm u navodi se d a je osam sto In d ijan aca brodom prevezeno do m esta zvanog Puerto de Plata (Srebrna luka) i dva dana čekalo na iskrcavanje. Pod kakvim uslovim a? D etalji su izostavljeni, kaže se samo d a je šest

90

stotina njih um rlo i bačeno u m ore, da plutaju kao daske. Afrički robovi imali bi veću stopu p re ž iv lja v a n ja .16 N išta slično nije viđeno do nacističkih progona Jevreja u Drugom svetskom ratu. Za nekoliko decenija, starosedeoci, Aravaci (narod Tainos) i Karibljani, skoro su potpuno istrebljeni.* Osvajanje Kariba bilo je tek početak. Spanska žeđ za zlatom i blagom bila je neutoljiva, a ambiciozni avanturisti nezaustavljivi. Vođe m isija, u službi španske krune, zaključile su d a je neposlušne i pobunjenike n ajbolje ostavljati na nepoznatim obalama. N eka tragaju za Fontanom mladosti - uz malo sreće, umreće u toj potrazi. O čajnička volja i hrabrost tih avanturista bila je neverovatna. Istorija španskih osvajanja je , delom, priča o loše isplaniranim plovidbam a i besm islenim putovanjim a u le­ gende i zaborav. Ali i o srećnim slučajnostim a, kakvi su bili M eksiko i Peru. Jedno otkriće, ili samo glasina, m ogli su da podstaknu i opravda­ ju desetine ekspedicija. Im perije su bile m ešavine m oći pohlepe i m isi­ ja , začinjenih lakovernošću, besom i ludilom.

Crno zlato

17

Evropski trgovci bili su robovi zlata koje je našlo svoj pu t negde iz Afrike do obala M editerana. Putovali su čak do Tunisa da bi m enjali žitarice i suvu stočnu hranu, ulja, masti, griz i m ed za srebro i oružje, tek­ stil i kožu, pirinač i smokve, orahe i vino (verovatno za dalju preproda­ ju ). Zatim bi kupovali zlato. Zlatni prah, zlatne poluge, zlatni novčići (maorski dukati). N e samo d a je sjaj ovog žutog m etala bio skoro hipnotički, već je potražnja za njim bila tolika d a je om ogućavao ogrom nu zaradu. * Još uvek se raspravlja o obimu tog holokausta. Po nekim procenama, u vreme Kolum­ bovog dolaska, na Karipskim ostrvima živeli su milioni domorodaca, preko milion samo na Haitiju. One se zasnivaju na podacima iz 1496. godine, koji se pripisuju Bartolomeu Kolumbu (admiralovom bratu) i navode kao merodavni u kasnijim izveštajima - Sauer, The E arly Spanish Main, str. 65-67. Kako je Kolumbo izbrojao te milione, teško je reći. S druge strane, Sauer, str. 204, navodi da su zaraze uočene tek 1518. godine, kada je domorodačka populacija opala na jedanaest hiljada. Kako su u međuvremenu nestali svi ti ljudi? Uništila su ih mučenja, ubistva, prisilni rad u rudnicima zlata, nagli pad natalite­ ta. Ali teško je shvatiti kako je kolonija čak i toliko predanih sadista, ubica i nadzornika mogla tako brzo ubiti milione.

91

U prvoj polovini četrnaestog veka, u Tunisu se za jed n u m eru zlata dobijalo deset m era srebra, a na tržnicam a u V alensiji 13 mera. Takva neusk lađ en o st bila je neodrživa - aktivna razm ena održava tržište, a tržište teži jed instvenim cenama. Do kraja četrnaestog veka, odnos je bio 10,5:1 u N apulju, odnosno 11:1 u Firenci. Priliv iz Afrike bio je toliki da je zapadni M editeran usvojio zlatni novac kao platežni standard: pierrale d'oro na Siciliji, reial d'oro n a M ajorci, alfonsino n a Sardiniji (1339. godine) i zlatni florin u A ragoniji (1346. godine). Literarni i kartografski izvori iz trinaestog veka potvrđuju fascinaciju latinskih naroda zlatom i njegovim nepoznatim izvorištima. Snabdevači su s m ukom sakrivali svoja nalazišta - što je , nesum njivo, bilo m udro, je r su s pravom m islili da će hrišćanski nevernici ubiti i um reti za zlato. Sada znam o d a je zlato dolazilo iz duboke unutrašnjosti zapadne Afrike, negde kraj gornjeg toka reke N iger i blizu spoja reka G am bije i Sene­ gal. L egenda kaže da su crnci koji su iskopavali zlato m enjali dragoceni m etal za beznačajne sitnice: kupci su ostavili svoju robu na određenom m estu, zatim se povukli, da bi rudari dobro pregledali ponudu i ostavili odgovarajuću količinu zlata. T a priča podstakla je m noge fantazije. Neki su pričali da zlato tam o raste kao šargarepa, drugi su tvrdili da ga iz dubi­ na zem lje donose vredni i istrenirani m ravi, dok su treći govorili da ga iskopavaju nagi rudari koji žive pod zem ljom . U svakom slučaju, dragoceni m etal n a svom putu do Evrope nije m ogao da zaobiđe legendardno afričko carstvo M ali, koje je kontrolisalo pristup gradu Tim buktu i karavanske puteve kroz Saharu, i bilo n aju ­ daljenija afrička stanica m editeranskih trgovaca. Trgovci zlatom m orali su da daju pravo m alo bogatstvo lokalnim posrednicim a i vladaru, tako­ zvanom Mansi. Priča kaže da su Afrikanci uzim ali grude zlata, a trgovci­ m a ostavljalii zlatni prah. (Eh, da se neko sam o setio da napravi m ašinu za m levenje i tucanje zlata...) S vrem ena na vrem e, M ansa bi pokušao da uveća svoje bogatstvo terajući kopače na veće napore. N o njegove pokušaje rudari bi osujećivali odbijajući da rade. U m eđuvrem enu, M ansa je obezbeđivao sve više zlata za svoje laisser-passer. Jedan M ansa, im enom M usa (arapska varijanta im ena Moj si­ je ) otišao je na hodočašće u M eku 1324. godine. P u tje trajao preko go­ dinu dana, i M usa je odlučio da ne škrtari. Ostao je tri m eseca u Egiptu, a njeg o v a poseta pam tila se vekovim a. D ao je 50.000 dinara sultanu, nedovoljno ponosnom da ih odbije, i hiljade zlatnih poluga svetilištima

92

i zvaničnicim a koji su ga zabavljali i gostili. Do kraja njegove posete, vrednost zlata u Egiptu navodno je opala za 10 do 25 procenata. Iako je M ansa došao s pravim bogatstvom - osam deset do sto kam i­ la od kojih je svaka nosila 300 funti zlata (oko 110 do 135 m iliona da­ našnjih dolara!) - na kraju hodočašća ostao je bez prebijene pare i morao je da pozajm i novac da bi se vratio. N jegovi zajm odavci potrudili su se da dobro zarade, 700 dinara na svakih 300 koje je uzajm io. Im presivno bogatstvo. Arapski autori poput Ibn-am ir H ajiba i Ibn B atuta ostavili su nam detaljni opis kraljevstva M ali i njegovog kralja. M ansa je , rekli su, zahtevao od svojih podaniku neviđenu odanost. Bio je otelotvorenje veličanstvenosti, što je dokazivao ne sam o način n je­ govog hoda i držanje, već i beskrajna poniznost njegovih podanika, koji su pozdravljali svaku njegovu reč uzvicim a čuđenja i odobravanja. N iko nije smeo da se pred n jim pojavi u običnoj odeći, čak ni da kine. Takvo nepoštovanje bilo je kažnjavano smrću. L egenda o M ansinoj veličanstvenosti doprla je do Evrope iz druge ruke. M ape, posebno Catalan A tlas iz 1375. godine, prikazivali su tog v ladara kao evropskog m onarha, s krunom na glavi, s k raljevskim žezlom i kuglom u ruci. „N jegova zem lja toliko je bogata zlatom ", kaže Catalan Atlas, „ d a je taj gospodar najbogatiji i najotm eniji kralj n a sve­ tu." To divljenje nije dugo potrajalo. Trgovina zlatom je utihnula, a m oć kraljevine Mali nestala. Kasnije u četrnaestom veku, kada su Portugal­ ci stigli do afričke „zlatne obale" i bili u m ogućnosti da dođu do Gambije, naslednici M ansa M use smatrani su um išljenim neotesancim a. Sic transit.

Važno je biti obučen N ag o st n ije beznačajan pojam : na početku se sm atrala potvrdom rajske nevinosti. K olum bo je , na prim er, u prvim danim a bio potpuno očaran nagim d o m o ro c im a .18 „S etaju se goli kao od m ajke rođeni", napisao je , „žene kao i m uškarci." I: „Mi hrišćani zaključili smo da su izrazito lepi, m uškarci kao i žene." Dalje: „Ta lepota je i duhovna i fi­ zička... To je n ajprijatniji i najm iroljubiviji narod n a svetu." Lepotu je pratila nevinost. „Admiral je rekao da nije m ogao da veruje da postoje ljudi tako dobrog srca, toliko velikodušni i skromni, je r su

93

nam a hrišćanim a dali sve što su imali, trčeći da nam to pruže čim bi nas videli." I: „A ko bism o im poklonili nešto, m akar i beznačajnu sitnicu, odm ah bi nam davali sve što im aju." Takođe se kaže: „Ne zavide drugi­ m a na im ovini... Sta god da im zatražite, daće vam. Sta više, nude da se sami poslužite i pokazuju toliko ljubavi da im m orate pokloniti svoje srce." Dalje: „B lage su naravi i ne znaju za zlo. N e poznaju u b is tv a ." 19 Ali takva idilična slika nije m ogla da preživi test iskustva. Postojala je je d n a stvar koje ti darežljivi ljudi nisu bili sprem ni da se odreknu njihove žene. A upravo njih su ti požudni Španci, nakon m eseca na moru, najviše želeli, više i od zlata. Takođe, isti ti nevini dom oroci koji su bez pitanja davali sve što su posedovali pretpostavljali su da će Španci ura­ diti isto. Zato su sami uzim ali, što su Španci progasili krađom . Isti taj Kolum bo koji je bio oduševljen dom orodačkom otvorenošću ubrzo se pokajao zbog svoje lakovernosti i dao svojim ljudim a praktičan savet: „Ako vam tokom našeg boravka na Sibaou neki Indijanac nešto ukrade, m orate ga kazniti odsecanjem nosa i šaka, je r to su delovi tela koje izgle­ da ne m ogu da obuzdaju." Plem eniti divljak postao divljak, kratko i jasno. Šta bi drugo i m ogao biti? Niko nije m ogao da živi u rajskim mitovim a u prisustvu najsurovijih siledžija ikada puštenih na žrtve koje ništa nisu slutile. Paskal B rukner (Pascal Bruckner) trvdi da su Indijanci bili „od sam og početka osuđeni n a strad an je j e r su se p red stav ili kao savršeni." N ova, nerij ateljsk a osećanja prem a dom orocim a podstakli su i drugi aspekti njihove kulture - naročito navodni kanibalizam . N eki stručnjaci negiraju postojanje tog običaja, bar m eđu karipskim domorocima. (Za razliku od M eksika i cen­ tralne A m erike.) N e m ože se reći koliko su osnovana ta poricanja, a suprotno je teško dokazati, ali ja s n o je da antropologe u ovoj stvari ponekad m otiviše potreba da evropsko-am erički susret vide crno-belo, pripisujući sve slabosti jed n o st, a vrline drugoj s tra n i.20 O d b ran a p o n a ša n ja E v ro p ljan a po dolasku n a K aripska ostrva ponekad je i indirektna. Socijalni antropolog D ejvid M ejburi-Luis (David M aybury-Lew is) kao uticajan prim er navodi rad H ansa Štadena (Hans Staden), P rava istorija i opis zem lje divljih, nagih i ružnih kanibala N o ­ vog sveta A m erike (1557. godina), neko vrem e zarobljenika indijanskog p lem en a T upinam ba, koji su ,,u red o v n im ritu alim a je li svoje z a ­ robljenike." „To se sm atralo", nastavlja Štaden, „herojskom smrću. Z a­ ro b ljen o g ratnika, koji bi u nekim slučajevim a živeo sa svojim tam -

94

ničarim a više godina, čak i osnovao porodicu, izveli bi napolje i ubijali m aljem u cerem onijalnom duelu, nakon čega bi ga čitava zajednica pojela da bi preuzela deo njegove herojske p riro d e ." 21 M ejburi-Luis navodi da su te iste Tupinam be bile užasnute surovošću E vropljana, koju su ispoljavali u m učenjim a prilikom ispitivanja, kaz­ nam a i odnosu prem a robovim a, zatim nastavlja da razm atra jednostra­ nost evropskih stavova. Naravno, vrlo je teško „videti sebe onako kako nas drugi vide." Subjektivnost - m oć suosećanja - postaje deo nas i p o ­ sebna je odlika etnoloških istraživanja. Ali ne sm em o je svuda očekivati. U E vropi šesnaestog veka, saosećanje je p okazivali sam o nekoliko duhovnika, za čije se argumente im alo najviše sluha tek kada se sve već dogodilo.

Istorija i legenda Priča o španskim zločinim a prilikom o sv ajan ja A m erike toliko je užasavajuća d a je često izazivala kajanja i stid. Kakvi to ljudi mogu da učine takve grozote? Odgovor je , kao što naslov ovog odeljka upućuje, u socijalnoj selekciji i istoriji. S jedne strane, avanture koje je obećavao N ovi svet privlačile su najsm elije, najgladnije, najpodm uklije pripad­ nike španskog društva, od kojih su m nogi m alo cenili svoj život, a jo š m anje živote drugih. Osim toga, istorijska iskustva, dugotrajne borbe s raznim neprijateljim a, spoljašnjim (reconquista) i unutrašnjim (progo­ ni verskih neistomišljenika), naučila su Spance prednosti oružja nad kom ­ prom isim a i otuđila od njih uljudnost i humanost. Tome bi Cvetan Todorov dodao faktor udaljenosti: Španci su bili daleko od kuće i isprobavali svoje m oći na strancim a, na poluljudim a koji su zato bili van ikakvih pravila i obzira, čak i onih koje su pokazivali prem a neprijatelju. Pod takvim okonostim a, sve je dozvoljeno. Zato su se nadm etali u osm išlja­ vanju i izvršavanju nedela, što je preraslo u kolektivno bezum lje. Todorov dodaje: „D ivljaštvo Spanaca nije im alo ništa atavističko ili životinjsko; bilo je potpuno ljudsko i najavilo je dolazak m odernog d o b a. "22 N esrećan je bio dan kada su se udružili ova nesaglediva nem oralnost i m ogućnost osvaj anj a i gurnuli m nogo slabiji narod u nem ilosrdne ruke pohlepe i besa nepredvidljivo okrutnih ljudi.

95

U pokušaju da um anje, ako ne i da opravdaju, ovakve surove pos­ tupke, apologeti (m nogi od njih potom ci konkvistadora) koristili su dva pristupa. N eki su pokušavali da opovrgnu optužbe proglašavajući ih m itovim a ili p reterivanjem . Otud poreklo izraza leyenda negra (crna legenda): crna, što ukazuje na preterivanje (zar postoji nešto potpuno crno?) i legenda, um esto istorija. Cilj je om alovažiti um esto dokazati suprotno, je r je ovo drugo nem oguće. (Ista taktika i term inologija korišćeni su da se ism eje argum ent da su netolerancija i religijski fanati­ zam u Španiji, kulm inirajući u opsesiji rasnom čistoćom [lim peiza de sangre] i progonom je re s i čak i po snovim a ljudi, osakatili sposobnost u čen ja i naučnog istraživanja nacije. I ovde je lakše bilo odbaciti lošu vest nego je opovrgnuti.) Drugi pristup podrazum evao je ukazivanje na nedela drugih kolo­ nizatora, posebno anglosaksonaca, severnoam eričkih protestanata, čija je strategija o svajanja bila drugačija, žrtve m alobrojnije, ali kapacitet za surovost i licem erstvo navodno sličan.* Kao da zločini je d n ih oprav­ davaju zverstva drugih. Ovakav stav nije nezavisan od p itan ja m oći i politike im perijalizm a. M nogi latinoam erički istoričari i ideolozi sm a­ traju daj e obest gringosa koji su došli da zavladaju A m erikom odgovor n a sva pitanja. B olje je za sve nevolje am eroindijanske populacije optuži­ ti njih, m akar i p o s re d n o .23

* Da li je zaista tako? Britanski kolonisti u Severnoj Americi umeli su hladnokrvno da ubijaju, ali da li su bili sposobni za surova mučenja? A ako se neko pita mogu li se meriti takve stvari, rekao bih da postoji značajna razlika u načinu rada. Preciznije, da sam ja bio Indijanac, pre bih izabrao da me ubije britanska nego španska ruka. Smrt je smrt, ali više bih voleo da joj se predam u komadu, bez mnogo muka.

96

6.

Na Istok! Po svim slavnim događajima koji su se zbili u Svetu novog doba, bar na polju Puto­ vanja i Otkrića Evropljana u petnaestom i šesnaestom Veku, treba pravično odre­ diti Najvećeg... Bez Dvoumljenja, prvi i najveći deo Zasluga i Slave u tim Do­ stignućima pripada Portugalcima... moramo priznati da su oni uspostavili Na­ vigaciju na Okeanu i naučili toj tehnici druge Narode, kako bi otkrivali udaljene Oblasti. Drugi Narodi su toliko zaostajali za njima u Pokušajima te Vrste, da su Portugal­ ci skoro osamdeset Godina preduzimali Pohode pre nego što je neki od suseda i pomislio na Otkrivanja drugih svetova... nekoliko Događaja je pokazalo da su Planovi bili Rezultat temeljnog Promišljanja i da su zasnovani na Racionalnim Razlozima. — Tomas Estli, Plovidbe i putovanja

I Portugalci su, kao Španci, prvo skakutali od ostrva do ostrva. Niz zapadnu obalu Afrike, u pokušaju da zaobiđu m uslim ane i dokopaju se Indijskog okeana. Isprva je sve išlo po planu. M oćni pasati brzo su ih nosili ka jugu. Ali takođe su ih ometali pri povratku u Lisabon. Ipak, neki pom orski genije se setio da ne idu protiv vetra, već da skrenu ka zapadu i severu i vrate se preko Azora. Problemi su ih snašli i pri pokušaju da obiđu Kanarska ostrva. Plovidba prem a ju g u odvijala se nasuprot vetrovim a i strujama. N evolje su počele kod rta B ožador (27° severne širine), simbolične granice između reda i haosa, gde je m ore vrilo od sukobljenih struja. Čitavu deceniju (od 1424. do 1434. godine) pokušavali su da pređu tu nevidljivu prepreku.1 Ali Portugalci nisu odustajali, osvajajući m ilju po m ilju m ora u ne­ prekidanom nizu plovidbi. Isprva su mislili da niko ne živi na tim ja lo ­ vim obalam a, ali onda su sreli nekoliko dom orodaca, neke zarobili i poveli sa sobom, otkrili blagodeti robovlasništva, uvideli nove m oguć-

97

nosti zarade. Jer suština je bila u zaradi: kao što je Zurara, biograf i hagio g raf princa Henrika, rekao: „...očigledno, [nijedan m ornar ni trgovac] ne bi želeo da ide negde bez izgleda da zarad i."2 Južni A tlantik ne nalikuje nijednom drugom okeanu. N a afričkoj strani nem a pogodnih podvodnih sprudova da ga zauzdaju, struje i vetrovi suprotstavljaju se brodovim a koji plove na ju g , a obala je suva i p u ­ sta. Kada se pređe rt Verde, nem a luke i odm ora sve do Gvineje. Dragocena veština plovidbe uz obalu, toliko efikasna u severnom A tlantiku, M editeranu, Indijskom okeanu i pri kineskoj obali, bila je bezvredna. O bale su sada bile d alek o .3 (Videti m ape 1,2 i 3.) Portugalcim a su i ovde pom ogli pasati koji su ih jednom vratili kući: sada su ih nosili napred. N akon decenija upornih pokušaja plovidbe ka ju g u , pustili su vetrove u je d ra i skrenuli na zapad, preko nesagledive površine okeana ka Brazilu, pre nego što su skrenuli nazad na jugoistok. To je p ro d u žilo plovidbu za stotine nautičkih m ilja i za nedelje, čak m esece tokom kojih se kopno nije naziralo, ali, u suštinL žaobilazeći Afriku, našli su kraći, otvoren put po pitom ijim v odam a.\J( N ije samo sreća bila u pitanju. Portugalci su uspeli je r su znali kako da odrede geografsku širinu. M oreplovci po severnom Atlantiku su svoj položaj od ju g a do severa određivali po visini zvezde Severnjače. Ali blizu ekvatora Severnjača je previše nisko na nebu, pa su se vodili po p o lo žaju sunca. P roblem je kom plikovala izm enjena p o zicija sunca: tokom evropskog leta, sunce je bilo dalje na severu, znači na višoj tački, dok je zimi bilo daleko n a ju g u . T a varijacija položaja, takozvana deklin acija, m orala se uzim ati u obzir prilikom o d ređivanja p o lo žaja na osnovu visine sunca. Sada se pokazao pravi značaj Iberijskog poluostrva kao granice i m osta izm eđu civilizacija. U četrnaestom i petnaestom veku arapski i jev re jsk i astronom i (najvažniji m eđu njim a bio je A bra­ ham Z akut (Abraham Zacut)) sa tog poluostrva napravili su tabele sunče­ vih deklinacija korisne za nav ig ato re.4 M ogućnost određivanja geografske širine, na m oru i kopnu, bila je ključ svih okeana - trebalo je doći do odgovarajuće paralele, i slediti je do odredišta (prem da ponekad nije bilo ja sn o da lije pratiti ka istoku ili k a zapadu). N a jv red n ija stvar k oju je B artolom eo D ijaz (B artolom eo Dias) doneo sa svog putovanja (1488. godine) bila je koordinata ju ž n o g v rh a Afrike. Nakon toga, gde god da su se našli u ju žn o m Atlantiku, Por­ tugalci su znali kako da dodu do te tačke.

104

O va portugalska istraživanja trajala su veći deo veka. N eka od njih finansirala je portugalska kruna i pobožan, prostodušan (kažu daj e um ro nevin) princ, poznat kao Henrik M oreplovac, koji je u Sagresu sagra­ dio cen tar za p o m o rsk a istraživ a n ja n a rtu sa širokim pogledom na okean, decenij am a podstičući nauku o plovidbi po okeanima. N eke plo­ vidbe preduzim ali su nezavisni vlasnici brodova i m oreplovci, koji su se nadali blagu iz m ornarskih snova. Ipak, svi su zavisili od unapređe­ n ja u brodogradnji: napravljeni su duži i uži brodovi (karavele), pogod­ niji za duge plovidbe od glom aznih teretnih brodova s ravnim dnom , zatim korm ilo, a i ud ru žen a su četv rtasta i latinska je d ra (bilo je to venčanje atlantske i m editeranske tehnike). Dijaz je s puta oko R ta dobre nade doneo i nekoliko ideja o izm enam a koja su se deceniju kasnije m ogla videti na brodovim a (tada se već nisu više zvali karavele) Vaska de Game (Vasco de Gama). Za tih deset godina bilo je i drugih una­ pređenja. Svako putovanje bilo je dragoceno iskustvo, podsticaj za dalji napredak. Plovidba po okeanu zavisila je i od navigacionih instrumenata: kom ­ pasom se određivao smer, astrolabom su nalazili visinu nebeskih tela, koristili su posebne uređaje da okrenuti leđim a suncu pregledaju nebo i peščane satove za m erenje protoka vrem ena i procenu brzine. A uz sve to, plovidba je zavisila od izdržljivosti jedara. M ornari, ti čudni avantu­ risti, im ali su m nogo prilika da zažale što su se p rijavljivali. N a tim beskrajnim putovanjim a su se razboljevali, često i um irali od skorbuta, m olili se bogu i svecima, pokušavali da um ire okean raznim sujevernim postupcim a, a onda, kada bi najzad stupili na kopno, spiskah bi platu na piće i žene, i praznih džepova opet bi podlegli iskušenju pučine. Takva je bila m ornarska sudbina - m ore je značilo i život i smrt. Portugalci su sledili dobru strategiju: oslanjah su se na znanje, ne na sreću. U nove pohode kretali su proverenim putevima, ali svaku put bi otišli m alo dalje, zapisali svoje koordinate, izm enili m apu i ostavljali neki znak za sobom. N eke prepreke bile su više psihološke: Rt B ožador (u prevodu, Naduveni rt), ili Rt bure, kasnije primenovan u Rt dobre nade (sim bolizam im enaje bio bitan). Strah se postepno povlačio pred razu­ m om i znanjem. Odluka Portugalaca da putuju na zapad, skoro do obala Južne A m erike, pre nego na istok, bila je najsm elija do tada i otkrivala je ogrom no poverenje koju su imali u svoju sposobnost snalaženja na okeanu. (U poređenju s njim a, K olum bova plovidba bila je lagana šet­

105

nja.) B olje je ići napred nego glancati palubu u luci. Sve što su tražili bili su povoljan vetar i puna jedra. Portugalski pohod ka Indijskom okeanu ne m ože se posm atrati odvo­ je n o od ljudi kakav je bio Vasko de Gama, pom orac od detinjstva, čovek ja k e volje i tvrde glave. O njem u se ne zna m nogo, ali je d n a priča iz vre­ m ena pre otkrivanja Indijskog okeana dobro odslikava njegovu ličnost. G odine 1492. portugalsku karavelu koja je prenosila zlato iz El M ina (zapadna obala Afrike) zarobio je francuski privatni bojni brod, iako te dve evropske zem lje nisu bile u ratu. Šta da se radi? Savetnici portugal­ skog kralja preporučili su diplomatski pristup - poslati izaslanika da traži brod i zlato. Kralj D žon nije bio zadovoljan time: „Ne želim da m og glas­ nika prim e bez uvažavanja ili da ga izbace iz predvorja. To bi me više pogodilo nego gubitak zlata." Kralj je poslao po Gam u, tada tridesetogodišnjaka, „čoveka od pov eren ja koji je im ao iskustva u službi u floti i n a m oru". M ore je bilo velika portugalska škola, ne sam o u oblasti navigacije. N arednog ju tra, G am a i n jeg o v a n a brzin u o k u p ljen a p osada već su bili u pristaništu Setubal, gde su se ukotvili deset francuskih b rodova sa dragocenom robom . Portugalci su preuzeli sve brodove, njihov tovar zaplenjen i za­ pečaćen, a posade ostavljene n a obali. To je bilo dovoljno. V lasnici fran­ cuskih brodova poslali su peticiju francuskom kralju, koji je vratio Por­ tugalcim a karavelu i svo zlato. Francuzi su dobili natrag svoje brodove s nedirnutim to v arim a.5 K olum bovo otkriće n o v o g sveta pren erazilo je P ortugalce. Kao Sputnik A m erikance. Im ali su priliku da ga prvi zaposle, i nisu je isko­ ristili. D ecenije bolnih, skupih ekspedicija i obilaženja Afrike, a Španci iz prve nađoše novi svet (ili m ožda A ziju). Im a li pravde n a ovom svetu? N ije bilo vrem ena za gubljenje: ju la 1497. godine m ala flota od četiri broda pod kom andom V aska de G am e krenula je iz L isabona da završi ono što je započeo B artolom eo Dijaz: da oplovi Afriku i nađe In­ diju. Putovanje je bilo dugo 27.000 m ilja i trajalo je dve godine, a samo njih pedeset četvorica iz posade koja je brojala sto sedam deset vratili su se živi. Ovaj skup pokušaj verovatno se nije kom ercijalno isplatio. N a de Gamino iznenađenje, u Indiji je sreo muslimanske trgovce koji nisu želeli da p o slu ju s hrišćanskim n ev ern icim a. O sim toga, staklene perlice,

106

dinđuve i pam učne m ajice s kojim a je hteo da trguje, m ožda su bile privlačne karipskim domorocima, ali u Indiji su bile bezvredne, je r tamo su um eli da naprave razliku izm eđu jeftine drangulije i dragocenosti, i proizvodili su m nogo finije tkanine od evropskih. Tako se de G am a vra­ tio skoro praznih šaka. Ono m alo što je doneo bio je ratni plen: u svojoj žudnji i očaju, napao je i zarobio mali muslim anski brod s tovarom zači­ na. To nije bio dobar korak - Portugalci su sada m orah da se u Indijskom okeanu oslanjaju pre svega na svoju silu, ne na trgovačku moć. M nogo važnije bile su dve vrste inform acija koje je doneo Gama. Prvo, Evropljani su bih ja č i od starosedelaca - imali su bolje brodove i topove. D rugo, iako nije m ogao da trguje, začini su svuda im ali cenu koja je obećavala ogromnu zaradu. Za tri dukata u Kalkuti se moglo kupi­ ti sto m era bibera. Nakon prolaska kroz šest posrednika i plaćanja značaj­ nih taksi i m ita nizu kraljevim a, šeicim a i zvaničnicim a, u V eneciji se ista količina prodavala za 80 dukata. Zar to nije vredelo troškova puto­ v an ja i života m ornara? B ila je to portugalska osveta. Kralj M anuel je u pism u svojim kra­ ljevskim partnerim a, Ferdinandu i Izabeli („N ajuzvišenijem i veličan­ stvenom Princu i Princezi, najm oćnijem Gospodaru i D am i!") opisao „ogrom ne gradove, velike zgrade i reke i brojno stanovništvo" - bez golih urođenika - hvaleći se začinima, draguljim a i „rudnicim a zlata". N išta o skorbutu i smrti, o m uslim anskim trgovcim a i kom ercijalnom neuspehu. Bilo je to m esto za kojim je Kolum bo uzalud tragao. H ajde sad lik u jte ! Početkom 1500. godine, šest m eseci nakon de G am inog trijum fal­ nog povratka, Portugalci su poslali drugu flotu u Indijski okean - trina­ est brodova sa hiljadu i dvesta ljudi, uključujući vojnike - pod vodstvom Pedra A lvareza K abrala (Pedro A lvares Cabrai). Poslali su ga da zara­ di novac, uputivši ga da se kloni nevolje, ali ako n eprijateljski brod pokuša da im naudi, neka ga ne pušta blizu, već nek ga odbije i raznese topovim a. N išta ne pokazuje bolje svest o nadmoći. Jer dobro je poznato da oni koji im aju m oćnije oružje m ogu ubijati druge sa bezbedne udaljenosti, dok slabiji m oraju da se približe i uzdaju u svoju hrabrost i ličnu snagu. U putstva data Kabralu označavala su novu raspodelu moći u svetu. Azijati, toliko brojniji od Portugalaca, takođe bogatiji i civilizovaniji u m no­ gim aspektima, nisu bili u stanju da shvate tu sasvim jednostavnu novu

107

istinu: E vropa j e sada m ornaričkim topovim a m ogla da se nametne gde g o d je htela. * Princ H enrik bio bi ponosan d a je m ogao videti kako su sada Portu­ galci preduzim ali pohode. Razum i logika kontrolisali su radoznalost i am biciju, što pokazuju uputstva (Regimento) D ijegu Lopezu de Sekveiri (Diego Lopes de Sequeira) za istraživanje M adagaskara 1508. godine: 1. Flota treba da prati obalu ostrva, posebnu pažnju pridajući zapad­ nom delu (koji gleda na Afriku), da zastane u blizini svake luke i p ro ­ nađe načina da se uđe u nju i izađe odatle, kao i da da istraži m ogućnost pristajanja u odnosu na vetrove, struje i prirodu m orskog dna; sve to tre­ b a pažljivo zapisati [kurziv sam ja dodao.] 2. Pri prvom kontaktu sa starosedeocima pokazati im sve uzorke robe i m etala (začine, vosak, bakar) da bi se utvrdilo je s u li im poznati. U ko­ liko je su , saznati kako se m ože doći do njih i šta treba dati zauzvrat. 3. Saznati dolaze li drugi brodovi u te luke? Odakle dolaze? Šta nose? Trguju li i na drugim ostrvima? Čiji su trgovci i posada tih brodova? Jesu li m u slim ani ili p agani? B elci ili crnci? K ako su obučeni? Jesu li naoružani? 4. Jesu li ti drugi brodovi veliki ili m ali? Koje su vrste? Kada obično dolaze i odlaze? Rade li to jed n o m godišnje ili češće? Kako se orijentišu na okeanu? 5. Im aju li starosedeoci sopstvene brodove, i, ako je tako, kuda plove, šta prevoze, za čim tragaju? 6. Šta se proizvodi na ostrvu i šta starosedeoci traže za te proizvode? Je li to dragocena ili bezvredna roba? 7. Kakva je politička struktura, im a li kraljeva ili drugačijih vladara, m uslim anskih ili paganskih? Kako sprovode pravdu? Šta poseduju? Im a­ ju li blaga? Kakvo je državno uređenje i kako se održava? Kolika je voj* Ta izražena nadomoć evropskog naoružanja 1500. godine, i druge pomenute tehnološke prednosti, smetaju naučnicima koji žele da veraju daje evropska globalna prevlast plod srećnih slučajnosti. Jedan od tih kontraša je rekao: „Moja knjiga o periodu od 1400. do 1800. godine 'dokazuje' daje Azija sve do 1800. godine bila naprednija od Evrope, koja ju je najzad pretekla pomoću američkih para. Ekspanzija Evrope i njena prednost u odno­ su na Aziju od 1500. godine samojeeurocentrični mit." André Gunder Frank, Univerzitet u Torontu, na Internetu, [email protected], 7. jun 1996.

110

na sila: im aju li slonove ili konje, poseduju li oružje, posebno vatreno? D a li su vojnici plašljivi ili ratoborni? 8. Im a li posebnih, nezavisnih muslimanskih vladara i kako se odnose prem a paganskim vodam a? 9. D a lije stanovništvo muslim ansko ili pagansko? U drugom sluča­ ju , kako m uslim ani žive s njim a? Im a li hrišćana kao u Indiji?* Z naju h za sv. Tomu? 10. Kakvi su im običaji? Jesu U bar delom poput onih n a Malabarskoj obali? 11. Im a li posebno važnih gradova, varoši ili sela? Jesu li opasani zidinam a? Kako je naseljeno kopno? 12. N ovac? P ostoji li standardna platežna je d in ic a ili se, prosto, koristi „novac", kao u M anikongu [Afrika]? Koriste h bakar ili predmete od bakra? Posebno, da li prave vatreno oružje od bakra i, ako je tako, kakvo oružje? Kako prave barut? Sličan spisak pitanja za M alajsko poluostrvo dopunjen je stavkama o Kinezim a koji su trgovali u toj oblasti - o njihovim brodovim a i teh­ nikam a navigacije, oružju i načinim a ratovanja, trgovini, trgovačkim ba­ zama, robi, cenam a, tkaninam a i ponašanju, veličini i obliku K in e.6 O vakva sistem atska istraživanja Portugalaca datiraju jo š iz 1425. godine, počev od plovidbe do Kanarskih ostrva. Pedro N unjes (Pedro Nućes), kosm ograf kralja Žoaoa HI (Jošo HI), razm išljao je 1537. godine: „Sigurno je da obale, ostrva i kontinenti nisu slučajno otkriveni - naši m ornari su isplovljavali vrlo dobro informisani, sa instrum entim a i zna­ njem o astronim iji i g eo m etriji."7 Razlike u odnosu na Španiju su oči­ gledne. Španci nisu usvojih ovakav metodičan pristup do poslednje četvr­ tine šesnaestog veka. Ili nisu imali potrebe za tim (nije bilo konkurenci­ je , a i njihova veština navigacije bila je skromnija), ili to nije bilo u skladu s njihovom tradicijom i stilom plovidbe. Portugalci su unosili koordi­ nate na svoje m ape, dok su Španci zabadali krstove u novi svet, pokrš­ tavali dom oroce, pravih hrišćanske hram ove, sudove i zatvore. Špancim a je cilj bilo blago, a Portugalcim a - profit od trgovine. Dve kraljevine s različitim ambicijam a. * Prvi Portugalci u Indiji, zbunjeni idolopoklonstvom, mislili su daje hinduizam nekak­ va egzotična varijanta hrišćanstva.

111

Isto rija evropske kom ercijalne i političke ekspanzije u Indijskom okeanu navodi nas da se zapitam o šta bi bilo da su neke stvari bile dru­ gačije. Šta bi bilo da u šesnaestom veku nije bilo nem ira u azijskoj politi­ ci, da Indijci nisu ratovali sa Turkmenima, da nije bilo kineskog izola­ cionizm a, zbog koga je A zija prepuštena m ilosti evropskih am bicija? Prisustvo Kine verovatno bi izmenilo istoriju. Od 1405. do 1431. godine, K inezi su preduzeli n a jm a n je sedam m o rep lo v ačk ih ek sp e d ic ija , istražujući vode In d o n ezije i Indijskog okeana. Cilj putovanja bio je pokazati kinesku zastavu, obznaniti svoje p o sto jan je i m oć varvarim a, prim iti dokaze podaničkog p o što v an ja i prikupiti za cara nekoliko retkosti koje se nisu m ogle naći u okviru grani­ ca njegovog carstva. Izm eđu ostalog, brodovi su dovozili egzotične ži­ votinjske vrste - žirafe, zebre, nojeve - dragulje i supstance životinjskog, biljnog i m ineralnog porekla za kinesku farmakopeju. V eza ovih putovanja i trgovine nije potpuno jasna. B rodovi su nosili dragocenu robu (svilu, porcelan), ali, po svemu sudeći, ne za trgovanje, već kao darove varvarim a koji bi im iskazali poštovanje. S druge strane, p u tovanja su im ala za cilj da podstaknu norm alnu trgovinu, tako da su brodovi prevozili i trgovce željne da prošire svoje poslove. Trgovci su nakon toga sam ostalno preduzim ali trgovačke pohode, profitirajući na slavi kineskog carstva. Ali ako je trgovina i b ila je d a n od ciljeva, ovo je bio vrlo skup način da se ostvari. Troškovi plovidbi s dragocenim su bili toliko veliki da U suštini, kineski narod je plaćao da bi zvaničnici organizovali plovidbe s dragocenim tovarom i prom ovisali privatnu trgo­ vinu, toliko da su troškovi bili m nogo više od standardnih nam eta drž a v e .8 Ove flote bile su m nogo veličanstvenije od m alih portugalskih koje su došle kasnije. Kineski brodovi verovatno su bili n ajveća plovila koj a je svet dotad video: visoke džunke (nemojte da vas ovaj izraz zavara) na više nivoa koje su predstavljale prave ploveće kam pove, svaka sa stoti­ nam a m ornara i vojnika - dokazi naprednih tehnika kineske brodograd­ nje, m oreplovstva i pom orske o rganizacije.9 N a jv e ć a je bila oko 1200 m duga i 48 m široka (K olum bova Santa M aria bila je široka 25 m), im ala je devet j arbola u šahovskom poretku i dvanaest četvrtastih jed ara od crvene svile. To su bili luksuzni brodovi, sa veličanstvenim kabina­ m a i zastakljenim salam a - smeštaj dostojan Sina neba i stranih dosto­ jan stv en ik a koji bi uzvraćali posetu Kini. Ostali brodovi imali su druge

112

nam ene: takozvani ..konjski brodovi" sa osam jarb o la prevozili su ko­ nje u Južnu A ziju (čiji su klimatski uslovi otežavali uzgoj konja), sa odgo­ varajućim građevinskim m aterijalom ; brodovi sa sedam ja rb o la nosili su nam irnice; plovila sa šest jarb o la prevozila su vojnike; ratni brodovi sa p et ja rb o la bili su nam enjeni pom orskim borbam a; i najm anji, brzi čam ci za obračun s piratima. U floti su se nalazili vodeni tankovi, s re­ zervam a dovoljnim za m esec dana i više. P rva od tih flota, na čelu sa evnuhom , adm iralom Z eng H oom , iz 1405. godine, sastojala se od 317 brodova i 28.000 lju d i.10 Između 1404. i 1407. godine, K ina je ubrzano gradila i popravljala brodove. Angažovane su čitave provincije kraj m ora, čitave šume su sekli zbog građe. Po carskom naređenju stotine dom aćinstava stolara, kovača, proizvođača je d a ra i užadi, šupera, prevoznika, čak i m erilaca vrem ena, preseljene su, p o d eljen e u grupe i n astanjene blizu m esta rada. Kako je većina zanatlija i njihovih šegrta bila nepism ena, učili su na osnovu ručno rađenih m odela čiji su se delovi savršeno uklapah bez eksera. Nije se zane­ m arivao ni n ajm an ji detalj: preklapanje dasaka, nadogradnja slojeva, popunjavanje praznina izm eđu susednih dasaka m ešavinom ju te, krečnjačkog praha i ulja m lečika, prem azivanje gvozdenih eksera voskom protiv rđe, pažljivo odabiranje drveta za različite potrebe, čak i slikanje velikih „zm ajevih očiju" da bi lađa znala kuda ide. Te oči, kvalitetno, dobro izbalansirano korm ilo, dragoceni teret, m oreplovačko iskustvo i narodna m udrost, vodili su brod od luke do luke. B rodovi su se gradili na suvim dokovim a (nekoliko stotina godina pre Evropljana) kraj Jangcekjanga. N a taj način, Kinezi su za tri godine sagradili ili unapredili oko 1681 brod. S red n jo v ek o v n a E vropa nije m ogla ni da zam isli takvu a rm a d u .11 Ipak, kinesko otvaranje prem a moru i ostatku sveta bilo je bezuspešno, i nam erno je upropašćeno.* N akon smrti cara Zu Dija, tridesetih godina petnaestog veka carska m oć u Pekingu bila je slaba. Nova, konfučijanska elita pokušavala je da nam etne svoj uticaj, m andarini koji su prezirali trgovinu (za njih je jed in i pouzdani izvor zarade bila zem ljo­ radnja) i evnuhe što su planirali i predvodili velike plovidbe. Nekoliko decenija dve grupe borile su s e z a v l h s t đ A t i više moralne vred* Istraživali su i istočnu obalu A zijnAve do KjAftđdsjl na severu. (Kada vidiš jednu san­ tu leda, video si ih sve.)

113

no sti bile su n a strani konfučijanaca. Pom orske k am panje iscrple su carske finansije i oslabile njegov autoritet u narodu opterećenom taksa­ m a i nam etim a. P ro g lašav a n je P ekinga glavnim gradom (na početku petnaestog veka) pogoršalo je situaciju: nove zidine, palata sa preko devet hiljada soba, seljaci pod obavezom jednom esečnog služenja koji su zadržavani godinam a. Z bog velikih troškova p reseljen ja dvora iz N ankinga u d a­ ljen o g oko h iljadu trista kilom etara podignuti su n a m e t i .12 N ekoliko savesnih zvaničnika se pobunilo, ali carski dvorani ućutkali su ih surovim i ponižavajućim kaznam a. Prefekt koji je protestvovao protiv dodatnih taksi zatvoren je u kavez i na otvorenim kolicim a dovezen caru na ispi­ tivanje. Toliko o dužnosti. U m eđuvrem enu, na severozapadnoj granici, nom adski napadači nisu m irovali, izazivajući cara na skupe obračune. Tako, nakon decenija nadvlačenja užeta, stalnog sm enjivanja veliča­ n ja i osuda, doneta je odluka ne samo da se prekinu pom orska istraži­ vanja, već i da se izbriše svako sećanje o njim a, kako buduće generaci­ je ne bi pale u iskušenje da ih ponove. Od 1436. godine, brodogradilišta nisu zapošljavala nove radnike, niti su prilikom zvaničnih plovidbi van Kine nošeni vredni pokloni vladarim a stranih zemalja, verovatno iz eko­ nom skih razloga. D ržavne i privatne flote su propadale. G usarenje je cvetalo u nezaštićenim vodam a (posebno napadni bili su japanski gusari) i K ina se ponovo okrenula kopnenim trgovačkim putevim a. Do 1500. godine svako ko bi napravio b ro d s više od dva ja rb o la m ogao je biti kažnjen i smrću, a 1525. obalske vlasti udružile su se da unište sve b ro ­ dove za plovidbu po okeanu i uhapse njihove vlasnike. Konačno, 1551. godine, plovidba po m oru brodovim a s većim brojem jarbola, čak i zbog lokalnog trgovanja, proglašena je z lo č in o m .13 N apuštanje planova o velikim pom orskim putovanjim a bio je deo globalne strategije zatvaranja, izbegavanja rizika i iskušenja m ora. Ta nam erna izolacija, preokret od velikog značaja u kineskoj istoriji, nije m ogao doći u gorem trenutku, j e r ne sam o da su sami sebe razoružali p red sve m oćnijom evropskom pom orsko m silom već su se u svojoj samodovoljnosti i tvrdoglavosti odrekli znanja i otkrića do kojih su, usko­ ro, dolazili Evropljani. Zašto? Zašto Kina nije učinila taj m ali dodatni korak, oplovila ju žn i rog Afrike i došla do A tlantika? Z ašto decenijam a, čak vekovim a nakon dolaska E vropljana u kineske vode, u evropskim lukam a nije bilo kine-

114

skih brodova? (Tek 1851. godine kineski diplom atski brod doplovio je u London na Veliku izložbu.) Kao i uvek, im a više razloga. R ezultat je , sociološkim rečnikom , determ inisan. K inezim a je ned o stajao cilj, razlog i, iznad svega, radoznalost. Odlazili su da bi se prikazali, ne da bi videli i učili; da obznane svoje pri­ sustvo, ne da ostanu; da prim e izraze divljenja i poštovanja, ne da kupu­ ju . Bili su to što su bili i nisu m orali da se m enjaju. Imali su što su imali i nisu hteli da uzim aju ili prave nešto drugo. Z a razliku od Evropljana, nisu ih pokretali pohlepa i strast. E vropljani su im ali tačno određenu metu: bogatstvo Istočnoindijskog ostrvlja. M orali su da obiđu Afriku: to im je bila vežba. Kinezi nisu morali to da urade. M ogli su da nađu šta su hteli u Indijskom okeanu, a to što su hteli bilo je trivijalno, dezert, ne ape­ ritiv .14 Istovrem eno, razm etanje je donosilo gubitke. Ta putovanja odisala su ekstravagancijom . Dok je zapadnjačkim avanturistim a m iris zarade otvarao apetit za novim poduhvatim a, Kineze su gubici mogli samo da obeshrabre. K inezim a su se okeanske plovidbe činile kao A m erikanci­ m a danas izgradnja svemirske stanice ili superprovodni superkolajder. Jed n a od slabosti kineske taktike bez dugoročnog plana bio je i zvanični karakter putovanja. U Evropi, m ogućnost privatne inicijative u okviru svakog, čak i kraljevskog projekta poput plovidbe do Indijskog ostrvlja, značilaje udruživanje sredstava i znanja. Toga nije bilo u Kini, koja se gnušala trgovačkih uspeha. Izlazak na m ore podrazum evao je i ogrom ne troškove odbrane protiv gusarenja: što su brodovi bili aktivni­ ji, već je bila opasnost od gusara.* Z a kinesku vladu trgovci su bili n e ­ poželjni, je r su se bogatili na račun dvora. Otuda odluka da se kineski brodovi povuku sa okeana. M oćni evnuh Vang Zi, šef tajne policije, 1477. godine zatražio je dnevnike velikih plovidbi, pokazujući dotad zabranjen interes za m oreplovačkim eks­ pedicijam a. Z am enik m inistra odbrane je zaplenio tražena dokum enta i sakrio ih ili spalio. O bjasnio je da su u pitanju „obm anljiva preuveliča­ vanja bizarnih stvari davno sklonjenih od očiju i ušiju ljudi" - dakle, laži. A što se tiče stvari koje su luksuzni brodovi doneli s tih putovanja, to su * Žuta reka i južna Kina oduvek su bili ozloglašeni zbog piraterije. Setite se užasne sud­ bine mnogih takozvanih ’ljudi iz čamaca’ koji su ne tako davno bežali iz Vijetnama.

115

„betelovi orasi, nam eštaj od bam busa, nar, nojeva j aj a i slične čudne sit­ nice", koje očigledno nisu bile od koristi Kini. Ta putovanja koštala su „neviđeno m nogo novca i žita", da ne pom injem o ljudske žrtve. To je bio kraj priče. Ostaje pitanje: štabi bilo da Kinezi nisu odustali od trgovine i istraži­ vanja, da su Portugalci na Indijskom okeanu naišli na ogrom ne kineske bro d o v e, gospodare m ora? Ili, čak, da se K inezi nisu zaustavili kod M ozam bijskog kanala, već da su nastavili u Atlantik i otvorili put između Z apadne Afrike i E vrope? M ogući ishodi n a stav ljaju da opčinjavaju istoričare i ekonom iste, pre svega zbog heurističke vrednost tih istorijskih šema. G ledajući unazad, čini nam se da znam o šta se desilo. Ali da bism o pogledali unapred, m oram o razm otriti različite varijante. Takva preispitavanja nam osvetljavaju uzrok i posledicu, pom ažu da razliku­ je m o važno od nebitnog, da utvrdim o neposredne ili posredne uticaje i uočim o m ogućnosti koje bism o inače prevideli. K ada razm atram o m ogućnosti dalje kineske ekspanzije na okeanu u tom trenutku, ne m ožem o zaobići pitanje nasilja, odnosno potvrđivanja preim ućstva u borbi. Kinezi su, na prvi pogled, bili nem erljivo snažniji i bogatiji. Ko im se m ogao suprotstaviti? Istina je , ipak, bila drugačija. Kinezi su otkrili barut m nogo pre Evroplj ana, ali ovi su imali bolje topove i veću vatrenu m oć, posebno s većih udaljenosti. Kinezi su im ali veće brodove, ali Evropljani su bili bolji m oreplovci. Ako uporedim o snage ova dva bloka 1400. godine, Kinezi bi bili u prednosti, bar u Indijskom okeanu ih Južnom Kineskom moru. (Čak i snažnija grabljivica neće lako pobediti slabiji plen u blizini njegovog dom a.) Ali pedeset godina kas­ nije, evropski brodovi kružili bi oko kineskog plena, čak i u azijskim vodam a. N aravno, iskustvo bi m ožda vodli Kineze u napredak; m ožda bi i uspeli da naprave oružje i brodove ravne evropskim . To je jed an od problem a hipotetičkih situacija: im aju više rešenja koja postaju sve nesig u rn ija što se o njim a više razm išlja. Kina je odabrala izolacionizam . Celovito, naizgled m irno i skladno, N eb esk o carstvo uživalo je u sebi nared n ih nekoliko stotina godina, nedodirljivo i nepokolebljivo. A sv etje prolazio kraj njega.

116

Od otkrića do carstva

Vesti o K olum bovom otkriću širile su se brzo zahvaljujući m oći štampe.* N išta tako jasn o ne govori o suštini ovog otkrića kao uzbuđe­ nje i divljenje koje je izazvalo. Svet se otvorio, prom enivši svest Evrope o samoj sebi. Ko smo m i? Ko su oni? Teolozi i moralisti postavljali su pitanja o prirodi „divljaka" u tim dalekim zem ljam a i o tome šta raditi s njima. N ovi svet bio je riznica slika i tem a za umetnike, ne samo sam po sebi već i u svedu hrišćanske ekspanzije. Kartografi su neprekidno unosili nove detalje u mape. M orska čudovišta i kitnjaste šare na m apam a ustupili su mesto novim, sve preciznije ucrtavanim delovim a kopnene mase. N ove zem lje pozivale su na akciju. V ladari Spanije videli su šansu za stvaranje velikog carstva. O svajanje novih zem alja nije imalo nikakve očigledne veze sa svetim hrišanskim ratom protiv islama, ali ipak je pred­ stav ljan o kao deo od neba i pape b lagoslovenih krstaških ciljeva. I razočaranj a su inspirisala, j er su značila da blago tek treba naći. N apravljen je samo prvi korak, a ko pre devojci, njeg o v aje. Kolum bo samo nije znao gde da traži. O dvažniji trgovci kupovali su i p opravljali stare brodove, gradili nove, u najm ljivali b ro jn u posadu. Im ate problem e? N ova šansa čeka vas preko mora. Plaćenici, slobodni caballerosi, grubijani, okoreli vojnici, razbojnici, hrlili su u Novi svet da nađu ili obnove svoje bogatsvo. Sledili su legende o A m azonu, bezglavim i psolikim čudovištima, ili, jo š bolje, o El Doradu (čovek od zlata). Am azonske le­ gende bile su om iljene, je r su govorile i o ženam a ratnicima. Te ratnice navodno su se pojavljivale svuda, uvek odm ah iza sledeće planine ili na ostrvu udaljenom samo nekoliko dana plovidbe. Po jednoj priči, došle su iz Španije, njih deset hiljada, kako bi zatrudnele sa „našim m uškarci­ * Kolumbo se potrudio da se njegov uspeh pročuje. Kada se marta 1493. godine vratio u Španiju, njegovo pismo o otkriću štampano je trinaest puta - jednom na španskom, devet puta na latinskom, triput na italijanskom. Gomez, L 'invention, str. 95.

117

m a, čuvenim po svojoj odvažnosti".* Koliko je samo bilo preterivanja u tim pričam a i obećanjim a u koje su svi verovali. Sve je bilo m oguće u tim dalekim zemljama. Z a četvrt veka, Španci su pročešljali Karibe uzduž i popreko, od severa do juga, svaki put iznova razočarani što nisu našli to blago na novom ostrvu. U teha su im bili robovi, nove biljne vrste, egzotične životinje, grum eni zlata koji su nagoveštavali bogate zlatne žice. G lasnici su donosili u Španiju dragulje i zlato, da bi naveli krunu da pošalje pojača­ nje, životinje, oružje. U m eđuvrem enu, grupe konkvistadora su osvajale nove zem lje, zabadajući u njih svoju zastavu i krst, osnivali „gradove" u duhu evropskih komuna, dajući im im ena božanstava i svetaca, podiza­ li verske objekte, m enjali staklene perlice za zlatno grum enje, potpiri­ vali m eđuplem enske sukobe. Borili su se protiv urođenika, terorisali ih, m učili i ubijali, silovali njihove žene, ćerke i udovice koje su to postale krivicom Španaca, spasili mnoge paganske duše, često tako što bi ih ubili. I stalno su tražili zlato. N jih o v a upornost svedoči o njihovoj želji... i ludosti: Adam Smit opisuje ovu „svetu žeđ" kao „m ožda najnepravičniju lutriju na sv etu ."1 Traži, i naći ćeš. Ploveći duž obale Jukatana u drugoj deceniji šes­ naestog veka, Španci su sreli Indijance kakve pre nisu viđali. Ovi su nosili pam učnu odeću i živeli u gradovim a od kam ena. N isu znali za bronzu ni gvožđe, ali imali su oružje - praćke, otrovne strelice, toljage sa oštrim zupcim a od vulkanskog stakla - i nije ih bilo tako lako ubiti kao dom oroce na ostrvima. Zato su im se Španci obratili sa uvažava­ njem , laskali su im i trgovali s njim a, i saznah da negde na zapadu, iza planina, postoji zem lja kojom vlada veliki kralj, bogata dragocenostim a i blagom . D alji kontakti potvrdili su priču, delom zato što je kralj, bez znanja stranaca, naredio da im se daju pokloni u nadi da će što pre otići. N epotrebno je reći d a je to bila greška. Španci su se podelili u dve grupe - jed n a je krenula na sever duž m ek­ sičke obale, a druga na zapad. B ila je čista slučajnost što se voda ove * To je možda trebalo da bude uteha za one koji nisu mogli da odu u Novi svet i sami sret­ nu Amazonke. Iz pisma Martina de Salinasa, službenika u Valjadolidu, sekretaru Čarlsa V, 1533. godine - Gomez, L 'Invention, str. 120-121. Legenda kaže da su Amazonke stu­ pale u seksualne odnose dva ili tri puta godišnje da bi zatrudnele i da su odbacivale muške bebe.

119

odlučne istraživačke flotile zvao Fernando Kortes (H ernando Cortés), nekada nesavesni student u Salamanki, odvažan i drzak zavodnik sklon najopasnijim - tuđim - ženama. Kortes je imao dobar razlog da napusti Španiju. Bio je zgodan i muževan, šarmer, spletkaroš i diplomata, rođeni vođa koji bi dao život za svoje ljude, one što bi ga pratili i u pakao. Jedi­ no takav čovek m ogao je da okupi i kontroliše nekoliko stotina ljudi i s nj im a (uz kasnij a poj ačanj a) pokori najm oćniju silu u Severnoj A m erici. Ali Kortes je tek početak priče. Istorija nije tek jednostavan m it o odvažnima. Naravno, bilo je važnih ličnosti, ali uzroci kolapsa actečkog car­ stva m nogo su dublji. N ajvažniji razlog leži u samoj prirodi tiranskih im pe­ rija, koje se razlikuju od kraljevstava i država po etničkoj raznovrsnosti i neracionalnoj podeli na staleže. Podela „mi i oni" odvajala je vladare od p o d anika i pripadnike različitih grupa, ne od tuđina. Takva u re đ en ja obavezno su izraz gole m oći. N e počivaju n a dubljoj lojalnosti, niti pravoj legitimnosti, a bogatstvo se u njim a stiče otimanjem . Zato je njihova moć samo iluzija, a sm ena j edne tiranske grupe drugom često nailazi na odobra­ vanje običnog naroda koji se uzalud nada da će im to olakšati život. Raskoš tih carstava je , zapravo, m ulj, a prividna snaga samo krhka ljuštura. Tako je bilo i sa A ctecim a, odnosno M eksikancim a. Bio je to m alo­ b ro jan , žestok nom adski narod koji se sm irio n a ju g u gde je dosaç iz prim itivnih pustinjskih severnih oblasti (današnji jugozapad Sjedinjenih D ržava). N isu naišli n a do b ro d o šlicu , čak su neko v rem e rob o v ali naprednijem narodu sa obala velikog je z e ra m eksičke doline (koje je isušeno da bi se na tom nepouzdanom tlu što se sleže napravio danas najm n o g o lju d n iji grad n a svetu). U ropstvu su naučili lekciju o ratu i moći. K ada su se oslobodili, sakrili su se u predele zaštićene trskom i čekali dok nisu postali b rojniji i snažniji. Ž eđ ih je naterala da odatle iza­ đu, a onda su krenuli da pokoravaju je d a n po jed an narod, m ešavinom veštine, neustrašivosti i pre svega, zastrašivanja koje je razoružavalo n ji­ hove protivnike i teralo ih na predaju i pre poraza u b ic i.2 Acteci su izazivali strah je r su od krvnih žrtvi napravili pravu indus­ triju. To je osetljiva tem a, koju su antropolozi i ideolozi urođenika radije izbegavali. Ipak, m oć i slabost actečkog carstva, njegov uspon i pad, ne m ože se razumeti bez razm atranja ovog gnusnog običaja. Žrtvovanje lju ­ di iz verskih razloga bilo je rasprostranjeno u tim predelim a (uključujući zem lju M aja n a ju g u ) i odražavalo verovanje daj e bog sunca naročito voleo ljudsku krv. Ako se ne nahrani, m ožda neće ponovo ustati. I drugi

120

bogovi tražili su žrtve: bebe i decu, na primer, da bi žito bogato rodilo ili da bi se prizvale obilne kiše - suze žrtava obećavale su vodu s n eb a.3 Takvi simbolički postupci (sjedinjavanje s bogovim a preko njihove hrane) zahtevali su nekoliko različitih žrtava. Odrasle žrtve bili su u g ­ lavnom ratni zarobljenici kojim a je govoreno da treba da budu počastvovani zbog takve plem enite smrti: za to su rođeni. Neki istoričari tvr­ dih su da su se ovi donatori srca i krvi zaista i osećali kao heroji, ali onda ne sm em o prećutati da su žrtve dobijale sredstvo za sm irenje pre nego što bi ih ubedili da se poslušno popnu stepenicam a do oltara. Z a actečki prilog „unapređenju" žrtvovanja ljudi zaslužan je pripad­ nik kraljevske porodice, Tlakatela, savetnik niza vladara koje je sam p o ­ stavljao i uništavao. Ovaj princ tam e želeo je da um esto m anjih, blažih bogova nam etne actečkog plem enskog boga H uicilopotlija, bukača s ju g a, krvožedno božanstvo svo u krilima i kandžama. Kult ljudskih žrtvi je pod tim šibajućim krilim a postao sredstvo zastrašivanja. Um esto spo­ radičnih žrtvovanja, Tlakatel je uveo višednevne krvave orgije tokom kojih je isprva stotinama, zatim i hiljadam a žrtava nad ritualnim kam e­ nom vađeno srce dok je jo š uvek kucalo - njhovom krvlju prskani su idoli, a tela bacana niz stepenice da bi nakon kasapljenja poslužili kao kulinarski delikates za actečku aristokratiju. Politički korektni etnolozi zgražavaju se nad tim opisom kanibaliz­ ma, i u njem u slute opravdanje stranih intervencija i pritisaka.4 (Konkvistadori bi se sigurno složili s tim, nakon što su m eksički domaćini, da bi pokazali gostoprim stvo, prelili hranu svojih gostiju krvlju žrtava ub i­ jen ih pre očim a Spanaca.) N eki su tvrdili d a je kanibalizam samo mit, španska izmišljotina. Drugi, skloni da opravdaju kanibalizam, isticali su povrem ene slične ispade S panaca5 (kao da se postupci u trenucim a oča­ ja m ogu meriti sa institucionalizovanim kanibalizm om ) ili objašnjavali d a je to bio jed in i način da A cteci (ili bar njihova aristokratija, koja je im ala neku vrstu m onopola na ljudsko m eso) unesu dovoljno proteina. N ajbolje što se m ože reći na takvu glupost, posebno ako se odnosi samo na privilegovane pripadnike actečkog društva, jeste d a je maštovita.* * Međutim, izgleda daje meksička ishrana bila zapanjujuće raznovrsna i da su unosili ži­ votinjske proteine putem psećeg i svinjskog mesa, crva i drugih životinja. Izgleda da su crvi bili skoro kultno predjelo prekolumbijske američke trpeze, ako je verovati članku na tu temu objavljenom u časopisu American Airlinesa 1990. godine. Biću dovoljno plemenit da ne navedem ime autora, koji tvrdi daje probao te crviće, i tu drskost platio ugrizom za jezik.

121

(Ironično, ali E vropljane će kasnije za kanibalizam optužiti Kinezi, koji su strance smatrali varvarim a u svakom p o g le d u .6 U Kini su takve glasine služile kao zid izm eđu naroda i stranaca. U Africi, kojoj kaniba­ lizam nije bio nepoznat, Portugalci su upozoravali stanovništvo na navod­ ni apetit Engleza za ljudskim m esom , u nadi da će Afrikanci oterati n jiho­ vu konkurenciju, ili jo j učiniti nešto jo š gore. Isto to su Kinezi, bez dis­ krim inacije u svom preziru prem a strancim a, govorili o Portugalcim a. Varvari su varvari.) Ta m asovna žrtvovanja im ala su efekat kakav je i želeo m eksički D art V ejder - uništila su volju actečkih n ep rijatelja za otporom . A li i nahranila n jih ovu m ržnju. A ctečke cerem onije stvorile su novi p ro b ­ lem: gde naći dovoljno žrtava? U borbam a? A li to je značilo stalno rato­ vanje. U zatvorim a ili m edu robovim a? To je podrazum evalo veći step en tiranije i p otencijalnu nestabilnost. U dogovoru sa vladarim a sa­ vezničkih ili pokorenih naroda? U takozvanim cvetnim ratovim a, aris­ tokrate drugih naroda gledale su, skrivene iza cveća, s prećutnim odo­ bravanjem lažne ratne igre u kojim a su A cteci zarobljavali svoje buduće žrtve. P o red sve m oći i slave, actečko carstv o bilo je k ula od karata. O m raženo zbog tiranije i oslabljeno unutrašnjim razm iricam a, već je propalo kada su Španci došli. M ržnja prem a n jim a bila je tolika d aj e K ortes lako našao saveznike koji su im dali dragocene inform acije i pom ogli u transportu. B ez toga, nikada ne bi m ogao preneti svoju m alu silu, oružje i ostalo, sa obale, preko planina, u dolinu M eksika. K ada su stigli do cilja, osvajači su bili u ogrom noj prednosti. Im ali su m oćnije oružje - ne toliko pištolje i topove (iako su dokazano izazi­ vali strah, za šta je bilo dovoljno tek nekoliko plotuna u pravom trenutku) koliko gvozdene m ačeve i bodeže. Actečke praćke i toljage sa zupcim a od vulkanskog stakla više su ranjavali nego ubijali - za to su i pravljene. Svrha rata bila je razoružati i zarobiti, da bi se m ogle prinositi žrtve. Po actečkim standardim a, Španci se nisu borili pošteno: ciljali su u trup, um esto u ruke i noge, je r je stom ačna rana sigurno zau stav ljala p ro ­ tivnika, ako ga nije odm ah i ubila. A ctečka taktika kruženja oko p ro ­ tivnika i laganog stezanja obruča okrenula se protiv njih: španski m eci lako su nalazili žrtve. N a kraju bitke, španski kopljanici i m ačevaoci na hitrim konjim a u rušilačkim obrušavanjim a bili su p rava noćna mora.

122

Acteci su konja i španskog ratnika isprva videli kao jedinstvenu, dvo­ glavu životinju.* Spanska nadm oć svedoči o prednostim a gvožđarske m etalurgije. Španci su u potpunosti zavisili od gvozdenih predm eta poput lopata, piju­ ka, sekira, čekića, nakovanja i drugih alatki. Morali su da prave potkovice za konje, da popravljaju oružje i zam enjuju slom ljene delove. Svaki ekser, svaki delić gvožda bio je dragocen, je r je m orao da se pošalje čak iz Španije. Potkovica je koštala 30 pezosa, a sto eksera 80 pezosa. M nogim konjanicim a jeftinija je bila zlatna oprem a za k o n je .7 Snagu A cteka znatno je oslabilo i kolebljivo ponašanje njihovog vode. Car M ontezum a nije bio siguran da li su ti stranci, sa svojim viso­ kim brodovim a, belom kožom , ponekad i svetlom kosom , bradati, sa svetlucavim ukrasim a na odeći, bogovi ili ljudi. Po jednoj m eksičkoj le­ gendi, veliki bog Kueclokatl, vrhovni u panteonu, koga je davno oterao božanski suparnik zbog n jegove previše ljudske zavisnosti od pića, je d n o g će se dana vratiti preko m ora sa istoka. D a lije došao dan n je ­ govog povratka? M ontezum ini izviđači prijavili su da su se stranci ponašali više kao ljudi nego kao bogovi. Kao prvo, uživali su u hrani. To se moglo tum ači­ ti dvojako, je r nisu konzum irali ljudsko m eso ni krv, što se slagalo sa K ueclokatlovim ljudskim karakteristikam a i njegovim protivljenjem ljudskim žrtvama. Pored toga, stranci su bili zaluđeni ženama, posebno onim lepim. D a li su bogovi m arili za seks? Teško je reći. Evropljani ne bi imali takve nedoum ice. D a su Acteci poznavali grčku m itologiju, oni bi takvu požudu sm atrah znakom božanskog porekla. N e m ogavši da odabere izm eđu borbe i m irnog o d b ija n ja kontakta, M ontezum a je pokušao darovim a da otera Kortesa, pozivajući ga istovrem eno da se pokori njegovoj moći. Španci su se našli u neprilici. Došli su da ostanu: Kortes je spalio brodove da bi sprečio svoje ljude da pobegnu. M orah su da se bore ili da umru. Ili jo š gore: A cteci su se pobrinuli da Španci saznaju za sud­ binu m eksičkih zatvorenika, čija su odrana tela okačili na zidove. Još * Jednako zastrašujući bili su borbeni psi - koljači i ubice kojima actečko oružje nije mog­ lo skoro ništa. Ipak, obuzdavale su ih granice fizičke izdržljivosti. Španci su ih, pre sve­ ga, koristili za izviđanje, za čuvanje zatvorenika i zastrašivanje prolaznika, ali i kao sred­ stvo zabave. Pogledati: Todorov, La conqueéte de l ’A mérique, str. 146.

123

je d n a taktička greška. N išta nije m oglo lakše probuditi špansku hrabrost i odlučnost. I pored m nogih prednosti, pojačanja (grupe poslate da uhapsi Kortesa, koja m u se, um esto toga, pridružila) i nekoliko uspeha u borbi prsa u prsa, daleko m a lo b ro jn iji Španci pretrpeli su n eo čekivano velike gubitke. M o n tezu m a se m o žd a dvoum io, ali drugi A cteci, rođeni i obučeni ratnici, um eli su da prepoznaju ljude čim su ih videli i nisu imali n am eru da se p re d a ju šačici nadm enih u ljeza. Španci su oterani iz glavnog grada. Bilo je to povlačanje kao u noćnoj mori, kroz vodu duž nasipa (Acteci su presekli sve m ostove), u obruču neprijatelja. M nogi Španci su se udavili pod teretom zlata kojeg nisu hteli da se odreknu. Stradalo je izm eđu pola i tri četvrtine ljudi. N oche triste (m račna noć), rekli bi Španci. A ipak, bilo je to čudesno bekstvo. Pored toga, M eksikanci nisu m ogli da iskoriste svoju prednost i potpuno unište neprijatelja najviše zbog toga što su bili oslabljeni najis­ tančanijim i najskrivenijim španskim oružjem , koje ti stranci nisu ni znali da poseduju. Bile su to klice Starog sveta, nevidljivi nosioci smrti za n a­ rod koji nikada nije bio izožen tim bolestim a. Pokazale su svoju sm r­ tonosnu m oć u Karibim a. Sada su oborile stotine actečkih ratnika baš kada je pobeda bila na njihovoj strani. Kortes je m ogao da predahne. Prošli su meseci. N ovi brodovi doveli su sveže snage. Indijanski saveznici pom ogli su Špancim a da prenesu delove brodova preko planina u m eksičku dolinu, gde su sastavljeni da bi se punom snagom napao glavni actečki grad. Ovog puta, rat je završen - A cteci su poraženi, njihovi hram ovi uništeni, a idoli svrgnuti. To su i m ogli očekivati: actečki simbol za osvojen grad bio je zapaljeni hram. B og pobednika dobija sve. I zem lja Inka bila je osvojena na sličan način - bilo je to agresivno, tiransko i centralizovano carstvo s razgranatom adm inistrativnom struk­ turom. Ali unutrašnje podele i sukobi pozivale su podređena plem ena na otpor i okretali Inke je d n e protiv drugih. Evropske bolesti bile su i ovog puta tihi saveznik Španaca. Francisko Pisaro (Francisco Pizarro) je sti­ gao sa svojom m alom vojskom pred kraj sedm ogodišnjeg građanskog rata koji je znatno oslabio Inke (car, Inka, navodno je um ro od m alih boginja).

124

I u ovom slučaju, prvi kontakt je otvorio španske apetite: m ala obal­ ska sela obilovala su zlatom. Poput Acteka, Inke su pogrešno procenile Spance - nisu ih pom ešali s bogovim a, ali su potcenile m oć tako male sile i drevnu m ržnju koju je prem a njim a gajio narod sa obale. Kako su m ogli da se m ere sa žestokim planinskim ratnicim a? Španci su ponovo iskoristili unutrašnje podele da dobiju pom oć od lokalnog stanovništva. Otišli su u planinski grad K ajam arku da bi se sreli sa Inkom , kom e je Pisaro, uz najuzvišenija uveravanja, obećao da želi da budu prijatelji i braća. V ećina Španaca se sakrila. Inke su to shvatile kao znak straha, a m nogi Španci su se doslovno upiškili od straha. Nekoliko hiljada Inka je umarširalo, u svečanoj odeći, ali bez oružja. Trg je ispunila najviša aristokratija, n a čelu sa Inkom Atahualpom koga su najviše aristokrate nosile u kraljevskoj nosiljci. Španski sveštenik je istu­ pio i pružio Inki Bibliju. A tahualpa ju je otvorio, pogledao i bacio n a zem ­ lju. Sveštenik je viknuo Pisaru: „Izađite! Izađite, hrišćani! Krenite na ove neprijateljske pse koji odbacuju Boga! " Usledio je masakr u kom e je po­ bijeno oko sedam hiljada Indijanaca, uz m noštvo ranjenih. Španski konja­ nici pojurili su ostale, ciljajući bogato odevene, najverovatnije vođe. „Da nije pala noć, preživelo bi tek nekoliko od 40.000 indijanskih ratnika." Atahualpa je zarobljen, go, ali nepovređen. Španci su tražili i dobili otkup koji nijedan evropski m onarh ne bi mogao da plati - zlata dovoljno da se je d n a veća prostorija popuni do vrha. Indijanci su platili, i Španci su m orali da puste svog taoca - dogovor je dogovor. Ali odm ah su ga ponovo zarobili zbog izdaje španske krune i, nakon hrišćanskog obreda (za spas duše), figurativno i doslovno ostavili kraljevstvo bez glave.* To je krvava priča, puna surovosti i izdaje, ljubaznosti i licem etja ali ne m ožem o suditi o tim događajim a u smislu dobrog, lošeg i zlog. Obe strane zaslužile su je d n a drugu. Pre dolaska Pisara, H uajna Kapak, car i Atahualpin otac, dopustio je neprijateljskom plem enu da se preda, onda se predom islio, odsekao im glave, a tela bacio u jezero: „Sada ste samo gom ila m alih d ečaka."8 U bio je oko dvadeset hiljada ljudi, i to je v erovatno bio „najkrvaviji sukob u istoriji N ovog sveta pre dolaska Š panaca."9 M esto krvoprolića i danas se zove Jezero k r v i .10 * Ubedili su Inku Atahualpu da prihvati hrišćanstvo uverivši ga da, ako umre kao hrišćanin, njegovo telo neće biti spaljeno. To je, po verovanju Inka, značilo da bi mogao da se vrati da vlada svojim narodom.

125

U smeloj analizi, biolog-istoričar D žared D ajm ond (Jared Diamond) pita se zašto su se Inke ponašale tako naivno - po našim standardim a, čak i glupo. Po njem u, odgovor je u razlici u dom išljatosti i iskustvu izm eđu p ism enih i nepism enih. Španci su im ali u nasleđu „ogrom no znanje o ljudskom po n ašan ju i istoriji", dok Inke „nisu im ale ličnog iskustva o osvajačim a preko mora... niti su ikada čuli (ili čitali) o slič­ nim pretn jam a drugim narodim a, n a drugom m estu, u drugo v re m e ." 11 Ali trebalo je da Inke poznaju sebe. N arod Perua pružao je ja č i i dugotrajniji otpor od M eksikanaca neko bi rekao da se njihov bu n t jo š nije okončao. Pisaro je ubio A tahualpu 1532. godine, ali Španci su preuzeli ozbiljniju kontrolu tek 1539. kada se arm ija Inka iz Karkasa predala, a M anko Inka pobegao u Vilkabambu. Čak i tada, vlada Inka u izgnanstvu u planinam a organizovala je otpor koji je potkralj Francisko de Toledo (Francisko de Toledo) uspeo da uguši tek 1572. godine. Ž ilavost Inka ogledala se delom i u većoj otpornosti na evropske bolesti. N e zna se otkud razlika, ali m eksička populacija o p alaje za 90 procenata u veku nakon dolaska Španaca, sa 25 m iliona na 1 do 2 m iliona, dok se broj peruanskih dom orodaca sm a­ njio za je d n u p e tin u .12 Uprkos povrem enim uspesima, napori da se oteraju uljezi nisu urodili plodom . Tehnologija, disciplina i organizacija bili su na strani Španaca, kao i iskustvo ratovanja naspram kog su dom oroci delovali kao amateri. Španci su im ali pom agače i m eđu lokalnim stanovnicim a, od kojih su m nogi b ili p okršteni, ne i otuđeni od okrutnih dom aćih ob ičaja, ali beskom prom isno odani španskoj v l a s t i .13 Iza konkvistadora stajala je daleka, ali m oćna im perija i naizgled b esk rajn a reka plaćenika. K ra­ ljevska loza Inka polako se, preko bračnih veza, stapala sa španskim do­ stojanstvenicim a. N jihovi potom ci, od kojih su neki poznati biznism eni i političari, čine današnje visoko društvo Lim e i Kuita. Dobili su pose­ ban status i oslobođeni su radnih obaveza i poreza. B ivšim plem enskim vođam a (caciques) ostavljena je lokalna vlast, a počev od 1619. godine, n jihova deca su se obrazovala u posebnim jezuitskim školama. N eka od te dece izrasla su u nostalgične analitičare starog poretka koji su posm atrali sa žaljenjem i sim patijom . (Takva podsećanja na izgubljeni svet imali su više odjeka m edu Evropljanim a nego u dom inantno nepism enoj starosedelačkoj populaciji.) O zbiljniji protesti svodili su se na peticije,

126

propisno usklađene s pravilim a i hijerarhijom španske vladavine. Car­ stvo Inka bilo je p ro š lo s t.14

„Svevideći" : Inke pre Pisara Inke nisu ostavile pisana svedočanstva - nisu znali da pišu. M oramo da se oslonim o na arheološke ostatke, znatno uništene usled španske groznice za zlatom i srebrom, i na sentim entalna prisećanja pokorenih, ili zapise njihovih potom aka i ranih posetilaca iz Š p a n ije .15 Izgleda da se svi slažu oko najhitnijih stvari. Carstvo Inka bilo je najveća stara im perija u N ovom svetu. Proteza­ lo se na severu od današnje Kolum bije (2°) do oblasti na ju g u (35°) gde je sada Santjago - preko 4.000 kilometara; takođe, od obale do istočnih rečnih oblasti podno A nda i današnje B olivije. Granice carstvu, kao i m eksičkim A ctecim a, delom je nam etnula priroda - Inke se nikada nisu osećale dobro u gustim šum am a - ali i nepokorna plem ena kao što su Aruakanci (koji su dugo ponižavali Špance svojim otporom i predali se tek u devetnaestom veku kada su Španci počeli da koriste repetirajuće vatreno o r u ž je ) .16 C arstvo Inka svojom veličinom opiralo se kopnenom transportu i kom unikacijam a. Južnoam eričke doline i brda pružaju se od planina do okeana, presecajući puteve od severa do juga. Te prirodne prepreke bilo je jo š teže savladati bez korišćenja točkova (nosači su bili lam e ili ljudi) i nerazvijene obalske plovidbe.* Kom unikacija je počivala na kuririm a i nosačim a. N a svakih 1,5 španskih liga (oko 7 kilometara) postavljanje par m alih staničnih koliba, skloništa za glasnike, po jedno na svakoj strani puta. G lasnik bi gledao sam o na je d n u stranu, očekujući u svakom trenutku novu poruku ili paket. Kuriri su se obučavali od m alih nogu, i uspevali su da u jednom danu prevale i do 50 liga (oko 240 kilometara!). * Stanovništvo je znalo da pravi brodove, zapravo splavove, od balsamovog drveta, i male barke i čamce podupirane naduvanim jastucima od kože (ili drugog pogodnog materi­ jala), koje su pokretali plivači. Ali ma koliko nepotopljivi bili veći splavovi, ipak su bili mali i nestabilni, lako plavljeni, nepogodni za otvoreno more. Pogledati: Rou, „Kultura Inka", str. 240: „Prava prepreka za peruansko moreplovstvo nije bila nedostatak veštine, već potrebnih zaliha pogodnog materijala." Što nameće pitanje - zašto nisu donosili drvo sa planina? Odgovor verovatno ima veze s nedostatkom gvozdenih ili čeličnih alatki za sečenje i nemogućnošću transporta takvog kabastog materijala.

127

Hroničar Bernabe Kobo (Bernabe Cobo) navodi da su rastojanje od Lime do K uska (oko 140 liga lošeg puta) kuriri m ogli preći za tri d a n a .17 Vek kasnije, španskom poštanskom prevozu na konjim a za to je bilo potreb­ no dvanaest do trinaest dana.AU osam naestom veku, poštanske kočije p relazile su ra sto ja n je od N ju jo rk a do B ostona (oko 320 kilom etara ravnog puta) za nedelju dana. (Naravno, kočije su prenosile m nogo teži teret nego životinje ili kuriri.) N a taj način, car Inka m ogao je brzo da k ontaktira n aju d a lje n ije delove carstva i da održi apsolutističku vlast nad raznolikim društvom. Smatrali su ga božanstvom . U suštini, cela zem lja bila je njegova, a on ju je velikodušno posuđivao seljačkim kom unam a koje su m u uzvraćale poštovanjem i, pre svega, radom (takozvani m ita). U te radne obaveze spadali su radovi naputevim a i vodenim tokovima, vojna i kurirska služ­ ba, prenošenje tereta, izgradnja zvaničnih struktura (od palata do skladi­ šta) i odricanje od ličnih dobara. Sva odeća pripadala je vladaru. Običan In d ijan ac bi na dan svog v en č an ja dobio po odelo za svaki dan, za praznike i radni ogrtač za loše vreme. Iznošenu odeću m ogao je prom eniti za novu. Pored tog kulučenja, ljudi su im ali svoje poslove. D ruštvo Inka bilo je poput m ravinjaka: svi su radili, čak i petogodišnja deca. Žene su prele dok su hodale, a putevi su, navodno, m orali biti čisti da se ne bi spotakle j e r nisu pratile kuda idu. Trgovina je bila rezervisana za vlasti (uz izuzetak lokalnog trgovca). N eki naučnici su ovaj sistem nazivali socijalističkim , zato sto je d ru štv en i p ro izv o d p ro sleđ iv an centralnoj vlasti radi ko n ačn e preraspodele. M ožda u takvom zaključivanju im a logike, ali sistem se u suš­ tini n ije razlikovao od drugih aristokratsko-tiranskih društava sa os­ novnom podelom na m alobrojnu elitu i veliku, relativno nediferenciranu masu. Postojala je je d n a stvar zajednička svim Inkam a, onim gordim i poniznim u duši i ponašanju. V ladari su se odevali, živeli i hranili se dru­ gačije - izm eđu ostalog, m ogli su da u živaju u žvakanju kakaoa. A li i običan narod je uspevao da dođe do te posebne hrane: bez nje nisu mogli da obavljaju m učne poslove. Ipak, čisto zadovoljstvo nije bilo za svakog - sve je vrvelo od doušnika i špijuna koji se nisu libili da u po dana ili t Ovi trkači su zasigurno koristili stimulans u vidu listova koke koja je povećavala nji­ hovu izdržljivost. Težina kurirskog zadatka često se merila količinom potrebne koke (cocadas) - Kinezima je merna jedinica za to bila činija pirinča.

128

noći zavire u svaki lonac kako bi osigurali ekskluzivnost ove poslastice. S ta je privilegija ako svako m ože da uživa u njoj? Oči Inke bile su sveprisutne. V ladara su zvali tukrikuk, svevideći. Tokom kratkog života od jed n o g veka, carstvo Inka prilično je uspe­ lo u n asto jan jim a da ujedini sve svoje podanike i ustanovi zajednički jezik , quechua, koji jo š govore stanovnici A nda (što je Ce Gevara shva­ tio kada je pokušao da ih na španskom zavrbuje za ciljeve revolucije). M eđutim , „mir" u zem lji Inka nije uvek značio red i harm oniju. Indi­ jan ci su se činili strpljivim i poslušnim , ali preterano konzum iranje alko­ hola i droga nije bio dobar znak. M ožda se briga ovog carstva prem a nje­ govim podređenim a m ože uporediti sa odgajanjem nevoljenog deteta, kom e je uskraćena toplina zagrljaja, čak i prilikom dojenja. U svakom slučaju, kultura Inka lišavala je obične ljude inicijative, sam ostalnosti i ispoljavanja ličnosti.

129

8.

Gorko-slatka ostrva

Kada su španski konkvistadori otkrili kopnena carstva s njihovim bla­ gom i ljudima, izgubili su interesovanja za Karibe. Zadržali su se na tim ostrvima dovoljno dugo da pokupe svo zlato koj e su mogli naći, bilo u vidu predm eta, ili kao neobrađeno grum enje, usput uništivši veći deo do­ morodačke populacije. Trebala im je hrana, a lokalnu hlebnu biljku, manioku, smatrali su štetnom i nejestivom.* N isu razmišljali o uzgajanju žita­ rica, j er su im Indij anci bili potrebni za kopanj e zlata, a Spanci nisu došli da bi se bavili zemlj oradnj o m . Zato su uvozili hranu iz Evrope (što je bilo vrlo skupo) i dovezli stoku da pase tamo gde su dom oroci nekad lovili. Konkvistadori su u tim prvim godinam a bili gladni: „na granici gladi", kaže Pjer Šani. Uskoro su postali najveći m esožderi u ljudskoj i storiji.A Španci su oform ili m ale garnizone i m orske stanice kako bi zaštitili zlato koje su slali sa ostrva u Evropu. Ali uz izuzetak nekoliko adm inis­ tratora na Kubi, Santo Dom ingu (Hispanjola), Jam ajci i Portoriku (Veli­ ki Antili), španski osvajači su se nastanjivali na kontinentu, da bi živeli k ao k astiljan sk i plem ići. N akon toga, ekonom ske m ogućnosti ovih suncem okupanih rajskih ostrva nisu ih interesovale. Ponovo ću citirati Šanija: „Karibi su bili tek nagoveštaj španskih kolonizacija." N akon istreb ljen ja A ravaka i desetkovanja K aribljana, que d'îles inutiles! Kakva beskorisna ostrva!1 * Šani k aže d a je „m an io k a o sred n je ukusna, ali op asn a zam en a z a hleb. P relaz sa trad icio ­ n a ln o g h le b a n a b rašn o od m an io k e p o k a z a o se k o b n im ." - L'Amérique, str. 86. M a n i­ oka, ili k asav a, sadrži še ćer o d g o v aran z a sintezu c ija n id a k o ji su u ro đ en ici uspevali da elim in išu u složenom p ro cesu struganja, ced e n ja i zagrevanja. V erovatno nisu tom e naučili S p an ce. t Ibid. M n o g e od tih ž iv o tin ja slo b o d n o su lu tale, p re d sta v lja ju ć i lak plen za k riju m č a re i b u k a n e ro se , p irate. B u k a n e ro si su dobili im e po p o se b n o m n ačin u d im lje n ja m esa [ba­ can) k o je su j e li i p ro d a v a li b ro d o v im a u p ro lazu . A li k a d a su usled p o v ećan e p o tražn je z a k o ž a m a k riju m č a ri p o č e li da ih n a v e lik o p re p ro d a ju , sta d a n isu dugo o p sta la n a toj z e m lji.

131

Španska strast za zlatom bila je , u suštini, velika greška. O strva su se m ogla iskoristiti na m nogo načina, i španski neuspeh da nadu zlato b ila je prilika za Evropu. Kolum bo je to shvatao. K ada nije našao očeki­ vano zlato, napisao je španskim vladarim a da su ostrva pogodna za pro­ izvodnju šećera. H teo je da održi podršku dvora, da opravda putovanje. I bio je u pravu. Video je šećernu trsku na M aderskim i Kanarskim ostrvima. P redlagao je uzg ajan je industrijskih b iljak a i podsticanje zem ljo ­ radnje, kao vekovim a unazad u Južnoj Aziji, zbog osirom ašenja zem lji­ šta i potreba tržišta. Z a proširenje proizvodnje šećera sa afričko-azijskih ostrva u N ovi svet nisu zaslužni Španci, već Portugalci, koji su rano zasadili šećernu trsku u Brazilu, i Holandani, trgovci, prerađivači2 i finansijeri brazilskih useva. Holandani su držali severnoistočnu obalu (Pernam buko) neko­ liko godina (1630-43) tokom portugalsko-španske unije, i naučili šta tre­ ba o zem ljištu i trsci. Čak i pre nego što su oterani tragali su za novim zem ljištim a pogodnim za uzgoj šećerne trske. To ih je odvelo na sever do najbliže slabe tačke u neprijateljskoj odbrani, do M alih Antila. Zauzeli su nekoliko ostrva (Arubu, Sent Martin, Kurakao, Santa Luciju), „mrvice zemlje". Osvojili su pozicije i najužnoam eričkom tlu (Surinam ), gde su oform ili nekoliko plantaža na netaknutom zemljištu. Prinosi su izneverili očekivanja. Holandani su se bolje pokazali kao trgovci šećerom i robovi­ m a nego kao planatažeri i goniči robova. U m eđuvrem enu, Englezi su se trudili da ne zaostaju, i 1624. osvo­ jili Sent K ristofer (St. Kits), 1628. godine N evis i nekoliko m ajušnih ostr­ va. N a jv red n iji engleski plen u tim ranim godinam a bio je B arbados (1627. godine), je r je bio nenastanjen - m ogli su s njim raditi šta su hteli. D a bi se stiglo do B arbadosa, trebalo je ploviti protiv vetrova, daleko na istok od ostalih A ntilskih ostrva - zato su ga retko posećivali i karipski staro sed eo ci i Španci. Jam ajk a, daleko n ajv eća, osv o jen a je k asn ije (1655. godine). Osam plem ićkih porodica koje su dobile ovo ostrvo na dar od španske krune nisu htele da ga dele, a nisu uspele da ga unaprede, tako da, kada su Englezi preuzeli Jam ajku, belaca i crnaca zajedno nije bilo više od 3.000.3 J a m a jk a je , zapravo, b ila leglo peščanih m ušica, bubašvaba i m alaričnih kom araca - ali buba je bilo na svim Karipskim ostrvim a, ili prevelikih da bi se u n jih v erovalo ili prem alih da bi se videle. I n ajm anji insekti bili su ili neizdrživo bučni ili opasni, čak sm r­

132

tonosni. O prezniji stanovnici stavljali su noge stolova i kreveta u činije s vodom da bi onem ogućili bube da se uspenju.4 Englezi su odmah odlučili da kolonizuju Karibe, kao i istočnu obalu Severne Amerike. Engleski domaćini su došli u velikom broju, privučeni jeftin o m i plodnom zem ljom , i počeli da uzgajaju duvan, indigo i pamuk. (Duvan je bio toliko nekvalitetan d a je bio n ajjeftin iji na londonskom tržištu.) S njim a su došle sluge po ugovoru, sprem ne da rade nekoliko godina za nekog drugog dok ne budu u m ogućnosti da osnuju svoju far­ mu. Do 1640. godine, tek nešto više od decenije nakon otkrića Barbadosa, broj stanovnika popeo se na 30.000 (125 po kvadratnom k ilo ­ metru), koliko je u to vrem e živelo ljudi u M asačusetsu i Virdžiniji zajed­ n o .5 N akon prvog talasa doseljenika, došli su uzgajivači šećera, sledeći prim er H olanđana (koji su ih delom i finansirali) - i potisnuli sve osta­ lo. N ijed n a industrijska b iljk a nije bila profitabilnija. N iti je tražila veća novčana ulaganja - za drobilice, parne kotlove, rezervoare i destilatore za rum , koje je valjalo smestiti n a velikom im anju. N ajveći izdatak pred­ stavljala je stoka, koja se m ogla razm nožavati, i robovi, na čije se raz­ m nožavanje nije m oglo računati. Broj robova na K aribim a održavao se samo neprestanim uvozom. U speh plantaža šećera značio je uništenje m alih i srednjih farm i duvana i pamuka. Bilo je sve m anje slobodnih radnika pod ugovorom: zašto bi se mučili godinam a kada nisu mogli da se nadaju svojoj farm i? Osim toga, rad na plantažam a šećera bio je posebno zahtevan i nepri­ jatan , i neki vlasnici su se prem a slugam a ponašali kao prem a psim a, često ih batinajući do krvi. M nogi radnici bežali su na druga ostrva da okušaju sreću ili su se pridruživali gusarima. Veliki broj je „umirao od gladi i iscrpljenosti u toj prezrenoj tuđini."6 Francuzi su išli korak iza Engleza. Prvo su osvojili Gvadalupe i Martinik (1635. godine), koji nisu privukli Engleze zbog opasnih dom oro­ daca koji su postavljali zasede i koristili otrovne strele. Z a razliku od Acteka, K aribljani su pokušali da ubiju uljeze. Francuzi su platili veliku cenu za svoju smelost, ali na kraju su osvojili dva najveća ostrva u M a­ lim Antilima, sa plodnim zem ljištem i dobrim lukama, koja im jo š uvek pripadaju, dépatem ents d'outre-mer. (Ponekad su ova m ala ostrva bivala podeljena, kao St. M artin danas. Valjalo je napraviti m esta i za druge.

133

Čak su i tradicionalni neprijatelji Englezi i Francuzi živeli jedni do drugih, udružujući sile u odbrani protiv zajedničkog neprijatelja, Španije.) A li n a jv e ć a fran cu sk a prem ija, poput Jam ajke za E ngleze, bio je zapadni deo H ispanjole (Sent D om inik za Francuze, današnji Haiti). Istočni deo ostao je španski. O strvo je i p riro d n o podeljeno visokim planinskim lancem . Sent D om inik je jo š pre dolaska Francuza bio om i­ ljeno stecište gusara (flibustiers) i odbeglih robova. Španci su organizovali nekoliko kažnjeničkih ekspedicija protiv ovih razbojnika (Šani ih zove „m eđunarodno udruženje krim inalaca pod francuskom zaštitom"), ali bez u speha.7 Francuzi su napravili savez s pljačkašim a i uz njihovu pom oć preuzeli taj deo ostrva. Španci su ostali iza planina. Sant D om inik je bilo poslednje od velikih šećernih ostrva, najplod­ nije i najprofitabilnije. Š ećerje donosio neverovatnu dobit, u Francuskoj i n a ostrvim a - om ogućavao je luksuzan život, predivna im anja, lepe kočije, i crne sluge u kitnjastim odelima (iako uglavnom bose). Plantaže su bile tako isplative da ih je A dam Smit, koji je engleska atlantska ostr­ v a poznavao bolje od francuskih, smatrao potvrdom francuske nadmoći: „...iz genija njihove vlasti", napisao je , „sasvim prirodno proističe bolje upravljanje crnim robovim a".8 N ije m ogao više pogrešiti. R obovi Sant D o m in ik a su se 1790. godine, ohrabreni fran cu sk o m revo lu cijo m , po b u n ili i ustanovili drugu novu naciju u N ovom svetu. Francuzi su bezuspešno pokušali da preuzm u vlast, savladani više bolestim a nego oružjem . Kada je oružje najzad utihnulo, svi belci na Haitiju bili su m rtvi - od staraca na samrti do odojčeta. Pošteđena je samo šačica doktora. U zgajanje šećerne trske bio je zahtevan i opasan posao pod vrelim suncem : valjalo je iseći je , izlom iti i obraditi njene sokove. Bez odm o­ ra, u stalnoj žurbi, robovi su mleli, kuvali i skidali penu pre nego što se isečena trska pokvari. M uškarci i žene u polju su radili kao životinje. Bez plugova, rukam a, uz pom oć nekoliko prostih alatki. N isu smeli da zas­ tanu, inače bi prizivali nevolju. U m linu, radnici su vrteli ručke valjaka: bila je dovoljna n ajm an ja greška da nazubljeni valjak uhvati ruku, ili prst, i nije bilo spasa. Kotlovi su bili bili kao vrata u pakao - kapi vrelog siru­ p a n a koži izazivale su n ep o d n o šljiv u bol. „K ljučali šećer iz b o jlera hvatao je kožu poput lepka, i lako sakatio, čak i ubijao. "9 Plantažeri su želeli da zaposle belce, ali belci, tačnije slobodni ljudi, nisu hteli takav posao, b ar ne za tako m ali nadnicu. Španci bi prim orali

134

Indijance, ali njih na K aribim a više nije bilo. U M eksiku i Peruu, Indi­ ja n c i su bili podređeni zem ljoposednicim a, enkom ederosim a i nisu se mogli iznajm iti na otvorenim tržnicama. Uglavnom su prisiljivani na rad u rudnicim a. I pored toga, neki Indijanci su prisilno radili na plantaža­ m a šećera u V era Kruzu. N jihovi gospodari terali su ih na rad do smrti ako ih pre toga ne bi savladala bolest. R ešenje za nedostatak radne snage bili su robovi iz A frike, desetine hiljada njih. Čak je i Bartolom eo de Las Kasas (Bartolomé de Las Casas), oličenje duhovničkog hum anizm a, pravio razliku izm eđu Indijanaca i A frikanaca po tom pitanju. H teo je d a podstakne doseljavanje belaca uz očuvanje dom orodaca koji su već um irali u velikom broju. Prem a n ji­ m a je osećao posebnu odgovornost: valjalo je spasiti njihovu dušu, p o ­ što su je oni imali. Očigledno nije bio siguran d a je i crnci im aju. P red­ lagao je da se svakom doseljeniku odobri tuce crnih robova da bi se Indi­ ja n c i p o šted eli.10 N epotrebno je reći d a je takav razum an predlog bio daleko od humanog. I A frikanci su um irali od bolesti i zloupotrebe. Koliko je A frikanaca dovedeno u Novi svet? Procene rastu, zajedno s nam eram a da se preuveliča taj istorijski zločin, ali cifra od 10 m iliona za tri veka nije pretererana. U nju ne spadaju oni koji nisu preživeli nehu­ m ani transport iz A frike. Put od m esta za ro b ljav an ja ili p ro d a je u unutrašnjosti do luke bio je posut kostim a i lancim a onih koju su umrli na tom putu (polovina uhvaćenih, po proceni vodećeg istraživača u toj o b lasti).11 Bio je to tek početak. N a obali, zarobljenici su držani pod uslovim a koji su slamali i najjače m eđu njim a. Pošto je trgovcim a tre­ balo izvesno vrem e da odaberu najzdravije, veliki broj robova um irao je na brodu i pre isplovlj avanj a. Takozvani „srednji prolaz", prekookeansko putovanj e od A frike do A m erike u prlj avštini, bljuvotinam a i izm e­ tu gusto pakovanog ljudskog tovara bilo je sm rtonosno. I pored toga, trgovac je dozvoljavao robovim a da izađu iz svojih smrdljivih kabina na palubu, plašeći se da će skočiti u m ore. Izgubiti jednog od sedam bilo je očekivano, dok je jed an od tri ili četiri bio preteran, ali podnošljiv gubitak. Robovi su svakodnevno umirali - svi brodovi s robljem imali su prat­ n ju ajkula. Z ato su trgovci više voleli da pristanu i istovare roblje na istočnim ostrvim a (što pre to bolj e), a da novac uzm u kasnij e, na V elikim Antilima. Brodovi s roblj em naj avlj ivali su se milj am a unapred niz vetar svojim smradom, kog se nisu mogli osloboditi, čak i kada su bili bez ljud­ skog tereta, i pošto bi počeli da se koriste u druge svrhe. Preživeli su pris­

135

tizali tako bolesni, slabi, prestrašeni i očajni (bili su uvereni da belci žele da ih pojedu) da su m nogi vrlo brzo um irali tokom perioda prilagođavanja. R obove su štitili jed in o kom ercijalni razlozi - trgovci nisu želeli da izgube dragocenu robu. Posada, čiji je moral bio sličan robovskom , imala je dobre razloge (pre svega da bi se oslobodili smrada) da održava i čiste brod. D ešavalo se da svi robovi prežive putovanje - znači, to je bilo m o ­ guće. Takođe, neke zemlje su bile uspešnije u transportu robija od drugih. H olandani su slovili za najbolje. Imali su posebno napravljene brodove sa većim prostorij am a ispod palube, sa prozorčićim a za protok vazduha. N eki trgovci zbijali su veliki broj robova, znajući da će više um reti, ah da će prilično njih i preživeti. D rugi su robovim a davali više prostora, sm atrajući d a je isplativiji kupiti m anje robova od kojih će veći procenat preživeti. Ali ni n a je d n o m brodu s ro b ljem nije bilo radosti, samo strah i m ržnj a. N akon iskrcavanja, robovi su prodavani i posle perioda „prilagođavanja", gonjeni na rad. Period prilagođavanja podrazum evao je selekci­ ju , izdvajanje slabih i kroćenje buntovnih. U porne bundžije bi bezobzirno šibali, je r nije bila šteta i ubiti ih da bi se dao prim er drugima. One koje bi pobegli često su ju rili i vraćali drugi robovi koji bi u suprotnom morali da rade i njihov posao. Ovako su se m ogli nadati i nekoj nagradi. Kao i drugi ugnjetavački sistemi, i robovlasničko uređenje oslanjalo se delom na saradnju žrtava. Od ro b o v a se tražila efik asn o st (u okviru k o ordinisanih grupnih poslova), k oju je , s druge strane, gušila jed n o ličn o st poslova. Cilj nije bio stimulisati um i ruku, već koristiti neznanje i pokornost. K ada je tre­ balo raditi što brže, na prim er, tokom žetve, robovi su podsticani šibanjem . Gospodari i nadzornici smatrali su crnce životinjam a, bezobzirno ih tukli i bičevali, ne libeći se da ih osakate ili ubiju. Zbog m aterijalnih razloga, trudnice su bile pošteđene fizičkih kazni do porođaja. N akon toga, m ajke su m orale da rade na polju s bebam a na leđima. Postojale su zakonske kazne za ubistvo roba, teže ako je u pitanju tuđe roblje, ali kaz­ na je uvek m ogla biti zam enjena ukorom , pa surovi gospodari nisu m no­ go brinuli. Tako, krug m učenja i ponižavanja vrteo se bez prestanaka. H um ani­ ji gospodari bili su daleko m alobrojniji od ostalih koji su u njim a videli p re tn ju za društvo i svoje bogatstvo. A ni dobri gospodari nisu trajali

136

večno: smrt, preseljenje, prom ena nadzornika, i podnošljivo je postaja­ lo nepodnošljivo. R obovlasnička društva nisu m ogla priuštiti dobrotu i uviđavnost. N a Barbadosu kvekeri su plaćali velike kazne zbog toga što su dovodili crnce u crkve, pokazujući hum anost prem a njim a i nepošto­ v anje prem a svetom neradnom danu. Odm or? O dm or je za ljude koji nisu m orali da rade. D em ografski podaci najbolje pripovedaju ovu priču. Karipski robovi um irali su brže nego što su se razmnožavali. O značaju uzgoja šećera za razvoj atlantske (m eđukontinentalne) ekonom ije i industrijalizacije Evrope već dugo se vode rasprave. Jed­ nostavnom analizom neki stručnjaci (najistaknutiji m edu njim a je Erik V ilijam s (Eric W illiam s)) došli su do zaključka da su pro fit od trgovine robljem i eksploatacija robova zalivali baštu tek rođenog kapitalizm a, ili, da upotrebim drugu metaforu: „plodili čitav produktivni sistem zemlje " .12 N a složenijem nivou, Adam Smitijan (Adam Smithian) zaključu­ je : „A tlantski sistem zasnovan n a ro b o v im a otvorio je Engleskoj m ogućnost podele rada i transform acije ekonom ske i socijalne struktu re ..." 13 V ilijam sovu tezu su i hvalili i osuđivali, opravdano i neopravdano. Početne reakcije bile su najvećim delom negativne, kao što se i m oglo očekivati, ali ta „skoro kam ena opozicija uzdrm ana je poslednjih godi­ na novim istraživanjim a, analizam a i tum ačenjim a." N eke od tih reak­ cija odslikavaju „intelektualna i m oralna previranja usled revolta protiv kolonijalizm a i uspostavljanja novih nacija i borbe za građanska prava, zajedno sa gorkim sećanjim a na trgovinu robovim a i njihovu eksploata c iju " .14 Cilj, b ar za V ilijam sa, jeste podsetiti sam ozadovoljne Britance ponosne na svoju im periju, na njihov dug A frici. Ako je B ritanija bila „prva industrijska zem lja", na to m esto je stigla preko išibanih leđa svo­ jih crnih ro b o v a.15 Kritičari Erika V ilijam sa ukazuju n a njegove m aterijalističke (m ark­ sističke) prem ise: po n jim a, on sve svodi n a ekonom ske m otive i in terese.16 Tačno, ali plantažeri su tam o otišli da bi se obogatili. M nogo u v erljiv ija su osporavanja k oja se baziraju na em pirijskim dokazim a: istoričari su pokušali da izračunaju koliko je ropstvo bilo profitabilno i zaključili su d a je bilo daleko od lake zarade. N eka putovanja donela su izuzetno m nogo novca, dok su druga donela strašne gubitke, čak i zap-

137

lene brodova. Jedna procena utvrđuje stepen isplativosti u poređenju sa trgovanjem drugom robom - u prošeku m anje od 10 procenata. R izik je bio veći, ali m ožem o da pretpostavim o d a je ovaj prošek bio i podsticaj i o b esh rab ren je .17 N eki se ne bi složili. Jedan kritičar sm atra d a je 10 procenata nedovoljno, j e r obuhvata prem alo transportovanih robova koji­ m a pripisuje za više od četvrtine m anju cen u .18 U svakom slučaju, do­ bitak jednostavno nije bio dovoljno visok, da ne pom injem o deo zarade koji ulagao u trgovinu i industriju da bi se, navodno, nahranio britanski razvoj. Kao što isti kritičar zaključuje. Ali trgovina robovim a bila je tek deo složenije m ašinerije - onoga što se nekada zvalo trostranom trgovinom , a sada atlantskim sistemom. R obovski rad om ogućio je intenziviranje proizvodnje i prerade šećera. Šećer (i njeg ovi derivati p o p u t rum a i m elase) hranio je p lan tažere i trgovce koji su ga prodavali i finansirao plantaže, istovrem eno dajući ovisnicim a o čaju, kafi i drugim nam irnicim a s kofeinom iluziju hranljiv o sti.19 Plantažeri su od zarade kupovali hranu za sebe i svoje robove (jer nisu hteli da žrtvuju površine pod šećernom trskom zbog drugih prehram benih biljaka). N ešto te hrane dolazilo je iz Evrope, a sve veći deo iz severnoam eričkih kolonija. Plantažeri su kupovali i raznorazne proizvode: jeftin e pam učne tkanine i luksuznu svilu, bakarne kotlove za ku v an je i destilovanje, pegle, eksere, pištolje, m ašine i drugu proizvo­ đačku oprem u. U m eđuvrem enu, Britanci su počeli da m e n jaju svoje proizvode za robove. U celoj toj šemi, ropstvo je bilo ključno. Ovakav sistem stimulisao je poljoprivredu i industriju, povećao prihod B ritani­ je , podstakao podelu rada i pronalazak sprava za efikasniji ra d .20 Iz ove celovitije perspektive argum ent (o važnosti ropstva za indus­ trijalizaciju) ne treba da počiva na profitu (ni približno velikom koliko se verovalo) i troškovim a onih koji su kupovali, p rodavali i koristili robove. Naravno, veliko parče zarade odlazio je Britaniji, delom nalazeći put ka industriji. Ipak, bio je to samo m ali doprinos industrijskom kapi­ talu. Plantažeri koji su bili daleko trudili su se da ulažu u svoja im anja, položaj i život. (N jihove zarade bile bi i veće da su učestvovali u p ro ­ izvodnji i distribuciji.) Trgovci su bili druga priča - neki su i investirali u industriju, ali takvih je u trgovačkoj branši bilo m alo, jo š m anje m eđu industrijalcim a. S druge strane, širenje tržišta je ostavilo posledice. (Ne m islim o na povećanje profita, već obim a proizvodnje.) A frikanci i A m erikanci su

138

želeli proizvode dobijene ponovljenim postupcim a, stoj e uslovilo potre­ bu za m ehanizacijom . U zm im o pam uk kao primer. N a početku osam ­ naestog veka ta industrija u povoju bila je nehotično podstaknuta zabra­ nom uvoza indijskog platna (takozvanih „kaliko" tkanina), i iako jo š uvek bila daleko od proizvodnje i obrade vune sredinom veka, kada su pronalazači prvi put pokušali da m ehanizuju predenje, prilično se proši­ rila i ubrzano razvijala, delom i zbog pro d aja pam učnih tkanina p lan­ tažam a. Tako su se pronalazači, kada se vuna pokazala kao zahtevna, uspešno posvetili pamuku. Pitanje je da lije atlantski sistem igrao presudnu ulogu u podstican ju tih revolucionarnih prom ena, ili, rečnikom svođenja na negacije, trenutno popularnim m eđu ekonom skim istoričarim a, da li bi bez njega industrijska revolucija bila nem oguća. Po meni, odgovor je , jasn o , da. K ljučne prom ene u d obijanju energije (ugalj i parna m ašina) i u m e­ talurgiji (livenje gvožda pom oću koksa) nisu zavisile od atlantskog sis­ tem a, kao ni prvi pokušaji da se m ehanizuje predenje vune. Ali bez ropstva, industrija bi se sporije razvijala. To baš i nije izriči­ ta tvrdnja. M ogli smo reći i: bolje više nego m anje. Ključno pitanje je koliko sporije? M oram o da razm otrim o izvoz industrijskih proizvoda kao posledicu potreba tržišta, i da u tu sliku uklopim o izvozne tokove na A tlan tsk o m okeanu. Statički gledano (zam islite da p osm atrate niz fo tografija), potrebe stranog tržišta (izvoz u Am eriku i tradicionalna trži­ šta u k o n tin en talnoj E vropi) bile su daleko m anje od dom aćih. Ali dinam ična slika (poput film a) otkriva da su potrebe stranog tržišta rasle brže od domaćih, i da se izvoz u Am eriku i ostrva u A tlantiku povećavao m nogo brže od prodaje evropskim kupcima. R obovi su ipak imali uticaja. Recim a Barbare Solou (Barbara Solow) i Stenlija Engermana: „Bilo bi previše smelo tvrditi daj e [širenje tržišta zahvaljujući profitu od plan­ taža bilo] neohodno ili dovoljno za industrijsku revoluciju, kao i pori­ cati d aj e uticalo na nj en obim i poj avu... D a su sve m igracij e u zapadnu hem isferu bile dobrovoljne, britanska ekonom ija i njene severnoam eričke kolonije razvijale bi se sporije."21 Ali ostaje pitanje, koliko sporije? Tu ćemo se zaustaviti. (Naravno, ovo nije kraj priče, je r se više ideoloških pozicija oslanja na ovakvu istorijsku debatu. Z em lje Trećeg sveta i njihovi simpatizeri žele da povećaju iznos na računu sprem ljenom za bogate, im perijalis­ tičke zem lje - optužbe nisu dovoljne, treba zahtevati obeštećenje. Čast

139

i sam opoštovanje bogatih, im perijalističkih zem alja zahteva poricanje optužbi. R asprava o efektim a ropstva nem a kraja, je r se ne m ože resiti suočavanjem činjenica, a podstiče druga pitanja.)

Plantaže šećera kao hacijende22 Španci nikada nisu bih važni igrači u trgovini šećerom. N ašli su brže načine za bogaćenje, a šećer je ušao u njihove živote samo kao statusni simbol i obeležje načina života. Z a razliku od engleskih plantažera, nika­ da nisu shvatali prednosti sp ecijalizacije i podele rada u globalnom povećanju produktivnosti celokupnog ekonom skog sistema. Šećerna trska rano je došla u N ovu Španiju. Fernando Kortez je uzga­ ja o šećernu trsku i sagradio pogon za obradu (ingenio) kraj V era Kruza. (Na tom slanom ravnom zem ljištu u ravni m ora pšenica i kukuruz nisu dobro uspevali, i Španci su brzo uvideli m ogućnosti uzgoja suptropskih industrijskih biljaka). I drugi su sledili njegov primer, i uskoro su Indi­ ja n c i uzgajali šećernu trsku da b ije prodavali radionicam a za obradu. Španska kruna je 1550. godine preispitala potencijale N ove Španije i n aredila potkralju da podeli zem ljište proizvođačim a i obrađivačim a šećera. Do 1600. godine sagrađeno je preko četrdeset p ogona koji su predstavljali značajnu industrijsku i poljoprivrednu investiciju. Bilo je tu i m anjih pogona (traphicos) koji su koristili životinjsku, čak i ljudsku radnu snagu (tra p ich illo s a mano), ali i većih (in g en io s) p o kretanih snagom vode, čiji je udeo u proizvodnji bio daleko veći. Jedan od dva najveća pogona, Sanizm a Trinidad u Halapi, imao je sedam kotlarnica i dve rafinerije. U pošljavao je više od dvesta afričkih robova, procenjen je na 700.000 pezosa i donosio je zaradu od 40.000 pezosa godišnje. U početku, proizvođači šećera hteli su da koriste indijansku radnu snagu, i činjenica da su neki Indijanci već na svojim im anjim a uzgajali trsku govorila je da im ta biljka nije bila m rska (bilo je sasvim suprot­ no). Ali nisu sve tehnike uzg ajan ja šećerne trske iste, a sistem proizvod­ nje na p lantažam a p o d razu m ev ao je celodnevni rad i pakleni ritam , odnosno krajnje iscrpljivanje radnika, da bi se ostvarili m aksim alni rezul­ tati. N eko vrem e isti broj Indijanaca i crnaca radio je na poljim a i u m li­ novim a, ali A frikanci su se pokazali kao m nogo produktivniji, je r su bili otporniji. Važilo je pravilo d a je d a n crnac vredi koliko četiri Indijanca.

140

N adzornici i goniči nisu dozvoljavali odm or - odrasli m uškarci su radili dvadeset časova dnevno. Hranu je obično obezbeđivao gospodar, ali neki nisu osećali obavezu da nahrane svoje „ruke". N eki su dozvoljavali robovim a da nedeljom obrađuju svoje parcele s kojih su ubirali hranu za narednu nedelju, dok su drugi jednostavno očekivali da se robovi snađu sami. Većina gospodara više je marila za svoje životinje nego za robove, odm arajući ih po potrebi - ne zato što su ih voleli, već što bi iscrpljene životinje jednostavno prestale da rade, dok bi robovi, koji su znali da ih čeka jo š gora kazna, nastavljali. Podrazum eva se d a je takvo m altretiranje izazivalo otpor, pasivan (sam oubistva, abortusi i ubistva novorođenčadi) i aktivan (sabotaže, ubistva, p rik lju čiv an je razbojnicim a). Bilo je različitih načina za sam oubistvo, ali jed an od najčešćih bio je konzum iranje prljavštine um esto hrane. Belci su za većinu sabotaža mislili da su slučajnosti, je r su sm a­ trali da su robovi previše glupi da smisle tako nešto. To nije sprečavalo gospodare da fizički kažnjavaju crnce zbog grešaka. Kako inače nauči­ ti divlj ake da budu pažlj ivi? U m eđuvrem enu, begunci (cimarrones) bili su jed n a k o okrutni kao i njihovi gospodari i opravdan strah od kazne terao ih je da zastrašuju belce. To nije bilo dobro za industriju. N ajveće španske plantaže šećera bile su sam odovoljna im anja, p o ­ put srednjovekovnih vlastelinstava. Tu se proizvodila hrana, uzgajala stoka, gradile kapele za vaspitanje duha i spasenje duše, nekad čak i pra­ vila odeća za sluge i robove. Gospodar je s porodicom živeo raskošnim životom, skrivajući se iza svilenih kitnjastih zavesa od bola i patnje koji su ih okruživali. Kakva suprotnost engleskim ostrvim a šećera, posveće­ nim pravljenju šećera toliko da nije bilo m esta za proizvodnju hrane koja je m orala da se uvozi iz Severne Am erike ili čak iz Evrope. N a tekstil­ nu industriju nije se ni pomišljalo. A do osamnaestog veka, britanski plantažeri su shvatili da ne žele da provode vrem e na svojim plantažam a. N eka se advokati i upravitelji znoje pod vrelim suncem. Vlasnici su živeli i uživali u E ngleskoj. To jeste nekakva podela rada, i to neefikasna. U m eđuvrem enu, advokati i upravitelji su se bogatili, ali su i živeli kraće.

141

9.

Carstva Istoka

Portugalija je m ala zem lja osrednjih m ogućnosti. U petnaestom veku im ala je oko m ilion stanovnika, a glavni izvozni proizvod bilo je vino (porto i, u sve većoj meri, m adera - ja k a pića od kojih se vrtelo u glavi) i šećer od trske, čija se proizvodnja zahuktavala. D a su Portugalci tada im ali pred sobom sada već klasičnu analizu kom parativne prednosti D ejvida Rikarda (David Ricardo), nastavili bi tim razum nim putem, gle­ dali svoja posla i m enjali pom enute proizvode za robu drugih zemalja. U m esto toga, preskočili su ivicu razboritosti i pretvorili svoju zem lju u gradilište velike im perije. D uga ruka portugalskog dom iniona pružala se duž tri četvrtine obim a Zem lje, od Brazila na zapadu do M alukanskih ostrva i Japana na D alekom istoku. Takav skok van razum a i osećajnosti nije nepoznat u istoriji. Kasni­ je ću navesti nekoliko prim era koji pokazuju da upravo takva vrsta ne­ razum nih inicijativa ugrožava predvidljivost istorije. Ali portugalska ekspanzijaje, u suštini, iznenađujuća, je r Portugalija nije im ala ni ljudi ni sredstava. Bilo ih je prem alo da bi emigrirali u većem broju (glavni razlog zastoje Portugalija tako žurila da uveze robove iz A frike bio je nedostatak ljudske radne snage). M aterijalni resursi, posebno oni potrebni za izgrad­ nju i naoružavanje prekookeanskih brodova, bili su ograničeni. Plovila su bila poput patuljaka koja se hvataju u koštac sa džinovima. Portugalski uspeh govori o njihovom preduzetništvu i čvrstini, o reli­ gioznosti i entuzijazm u, o njihovoj m ogućnosti da iskoriste najnovija otkrića i tehnike. Šovinizam se povlačio pred pragmatizmom . Trpeli su strance zbog njihovih para, znanja i rada, koristili robove kao radnu snagu i povrem eno kao vojnike, venčavali se sa ženam a svih rasa, i to sa više n jih u isto vreme. N a tim dugim putovanjim a nije bilo m esta za Portu­ galke, iako bi ponekad poveli nekoliko ženskih siročadi koje nisu mogle reći ,,ne". Kao i portugalski muškarci, ove žene teško su podnosile okeansku klimu: na primer, porođaj je obično bio smrtna presuda i za m ajku i

143

za dete. M eđurasne veze bile su uspešnije: m uškarci bi kupovali na dese­ tine tam noputih robinja - kao da su hteli da začnu novu novu naciju iz svojih bedara. Jedino kroz religiju davali su oduška svojim em ocijam a. N a svako putovanje vodili su sveštenike i kaluđere, zbog bezbednosti i spasenja (koje su im obezbedivale m olitve i duhovni zaveti), širenja vere m eđu nevernicim a i paganitna, i zbog sopstvene savesti. Ti božiji ljudi blagosiIjali su pohlepu. Religiozni aspekt otežavao je kom ercijalne uspehe: nam etao je neprij atelj sku atm osferu pri susretim a koj i su m ogli biti prij atnij i i profitabilniji. M uslim ani su za Portugalce bili nevernici i neprijatelji prave vere. N isu zasluživali sažaljenje. M uslim anski brodovi bili su mete, je r su sva m uslim anska kraljevstva bila neprijateljska. N a svom drugom putova­ nju 1502. godine Vasko de G am a je pobedio m uslim ansku flotilu pred Kalkutom , odsekao uši, noseve i ruke osam sto M aora i poslao ih na kop­ no lokalnom vladaru uz podrugljiv predlog da od njih napravi kari. A je d a n od njegovih kapetana, rođeni u jak (čije im e v alja zapam titi ad opprobrium), tukao je glavnog m uslim anskog trgovca kod K ananore (M alabarska obala) dok se ovaj nije onesvestio, zatim je ispunio njeg o ­ va usta izm etom koji m u je gurnuo niz grlo parčetom svinjetine.1 Takvi ispadi doveli su do ratova sa m nogim regionim a u Indijskom okeanu: istočnom A frikom , A rabijom i Persijom , većim delom Indije i In­ donezijskog arhipelaga. Kao što stoji u eseju iz šesnaestog veka Izuzetnost i časnost vojničkog života u Indiji: „Ne treba se tom e čuditi, jer, pošto smo zakleti neprijatelji svih nevernika, m ožem o očekivati da nam vraćaju istom merom... Ne m ožem o živeti u ovim zem ljam a bez oružja u ruci niti trgo­ vati sa starosedeocim a na drugi način sem kao i oni, uvek na oprezu."2 Jesu li ikada neki došljaci tražili više nevolje? I bez toga, portugalska politička strategija m orala se znatno razliko­ vati od oportunističkih španskih osvajanja. Prvo, starosedeoci su bili daleko b ro jn iji, a i iskustvo u obradi m etala i u ratovanju činilo ih je ozbiljnim protivnicim a. O sim toga, bili su otporni na boleštine koje su im doneli Portugalci. M orali su da ograniče svoje am bicije da bi um a­ njili gubitke. Birali su strateški važna m esta odakle su mogli kontrolisati n ajv ažn ije prolaze - M alindi i M om basu na afričkoj obali (odskočne tačke za putovanje do Indije), O rm uz na ulazu u Persijski zaliv, M alaku (izm eđu Sumatre i M alezije, na m oreuzu koji spaja Indijski okean i Cej-

144

lonski zaliv sa Južnim kineskim m orem i M olučkim ostrvim a), M ako blizu ušća Biserne reke (ulaz u jugoistočnu Kinu). Hteli su i A den (pris­ tup C rvenom m oru), ali nikada nisu uspeli da ga zauzm u. N ajv ažn ija baza bila je Goa, biser M alabarske obale - skladište bibera, tačka ulas­ k a arapskih k o nja u ju žn u Indiju (klim a nije dozvoljavala uzgoj ko n ja na tim prostorim a), zaštićena m orem , a s kopna kanalom punim krokodila. N a kraju, lokalni vladari u tim oblastim a naučili su da žive i poslu­ ju s portugalskim enklavama, kao i sa svim prethodnim došljacima. Kada bi zaratili sa Evropljanim a, nisu ulazili u preterane sukobe s lokalnim hrišćanskim neprijateljim a. Portugalci su se trudili da održe ravnotežu u odnosim a sa svim stranama, i to ih je više puta spasilo. Ali m nogo opasniji neprijatelj tek je trebalo da se pojavi. Sve se prom enilo kada su na scenu stupili H olanđani i Englezi. H olanđani su 1605. godine zauzeli Am boinu i oterali Portugalce iz drugih baza na Malukanskim ostrvima. Persijanci, otvoreno potpom ognuti engleskim bro­ dovim a i topovima, uzeli su Orm uz od Portugalaca 1622. godine. Holanđani su 1638. godine zauzeli Elimuni, prvu portugalsku luku na obali Gvi­ neje, simbol njihovih pionirskih plovidbi i tržište afričkog zlata i robova. M alakaje pala u ruke Holanđana 1641. godine, a M akasarje uzalud bra­ njen od 1665. do 1667. godine. Holanđani su prosto oduvali Portugalce sa M olučkih ostrva, na kojim a su oni nekada uvežbavali svoje pom orske moći. Dani portugalske moći su prošli, ali ponos se hrani sećanjima, i Por­ tugalci su čuvali što su mogli. Gou su držali sve do 1961. godine (dugo nakon što je izgubila kom ercijalni značaj), kada je daleko snažnija indij­ ska struja um arširala i preuzela vlast, bez prim ene sile ili izgovora. N ijed­ na nezavisna zem lja koja drži do sebe ne bi m ogla živeti s takvim koloni­ jaln im ostacima. Osnovni kom ercijalni cilj Portugalije na Istoku bio je nabavka bibera i drugih začina koje bi brodovim a prevozili direktno u Evropu, zao­ bilazeći posrednike koji su tradicionalno opterećivali trgovinski protok preko A zije do M editerana.* Portugalci su otkupljivali i otimali, silom * M o g u ć n o st zarad e b ila je z n a č a jn a . Je d in i b ro d k o ji j e p reživ eo M a g e la n o v o o p lo v ljav a n je Z e m ljin e kugle v ratio se sa 26 to n a k a ra n filić a , p ro d ato g po 10.000 p u ta v ećoj ceni, ta m a n d a se p o k riju tro šk o v i e k s p e d ic ije - H am b l, Istra živa č, str. 162. (K a ra n filić je bio v e ro v a tn o n a js k u p lji od svih za č in a , u o d n o su n a sv o ju težinu: m a la k e s a b ila je v re d n a n a g ra d a z a m o rn ara, dalek o v e ć a od n je g o v e plate.) N a ra v n o , k o n k u re n c ija je vrem en o m d ra stič n o sm a n jila tu p ro d a jn u cenu.

145

T R G O V A Č K I P U T E V I N A IS T O Č N IM M O R IM A

savlađujući prepreke koje su im postavljali m uslim anski trgovci. Tako su se na sam om početku izborili za veliki deo uvoza. N a vrhuncu, oko 40 procenata bibera uvezenog u Evropu prevozilo se oko Rta dobre nade, na štetu Venecije. Ali vrem enom , stari trgovački kanali su oživeli. D irek­ tan udeo Portugalaca pao je na 20 procenata - jo š uvek m nogo, ali ne dom inantno. Godine 1570. portugalska kruna odrekla se m onopola na trgovinu izm eđu Lisabona i Istoka (Goe). Kralj se odrekao uloge trgov­ ca i um esto toga počeo da p ro d a je dozvole i koncesije, često stranim trgovcim a. N em ačka trgovinska kuća V elser (W elser) je 1586. godine iznajm ila ekskluzivno pravo za kupovinu bibera na Indijskim ostrvima. Portugalci su prodavali sećanja na staru slavu.3 (Navedene brojke su samo približne. N em am o obim nije podatke.4 Ali znamo d a je Venecija, sa kopnenim transportom robe na Levant, kra­ je m šesnaestog veka ponovo postala vodeći snabdevač Evrope biberom . K ada se proširila vest o prvom uspešnom putovanju H olanđana do Is­ točnih indijskih ostrva [na čelu s Kornelisom Houtm anom (Cornelis Hotm an) 1595. godine], V eneciji, kao i Portugalu, bilo je ja sn o d a je „pot­ puni slom" stare raspodele trgovinske moći neizbežan.5 Do 1625. godine, m letačka carina svrstav alaje začine u „zapadnjačku robu", j e r su u g ­ lavnom dolazili sa A tlantika, um esto sa Bliskog istoka.) D a bi nadoknadili gubitke usled zam iranja trgovine začinom , Por­ tugalci su prešli na m eđuazijsku robnu razm enu, koja je cvetala m no­ go pre dolaska E vropljana. Trgovci iz G ujratija, Kine i s Jave m enjali su začine za indijske i kineske tkanine i kineski porcelan, arapski trgov­ ci su prevozili robove iz A frike u m uslim anske zem lje, brodovi iz svih krajeva nosili su tikovinu, sandalovinu i druga kvalitetna drva, slono­ vaču i rogove nosoroga (navodne afrodizijake), retke i druge životinje (uključujući m ajm une, tigrove i, pre svega, konje i slonove za ratove i cerem onije), i dragocene m etale koji su donosili sigurnu zaradu (sre­ bro iz N o v o g sveta u Indiju i Kinu, zlato iz istočne A frik e i Japana). A zijski trgovački tokovi bili su uglavnom im provizovani - poput Braunovog kretanja. Išlo se tam o gde je roba, od luke do luke - plovilo se nasum ice poput takozvanih lutajućih parobroda koji su se pojavili m no­ go k asn ije.6 Portugalci su od trgovaca postali „reketaši". Koristili su svoju m oć da p ro fitiraju na trudu drugih trgovaca. Postali su m orski razbojnici u svilenim rukavicam a. Svi trgovački brodovi m orali su da traže od Por­

148

tugalaca dozvolu za trgovinu. Oni koji su to odbijali m ogli su da očeku­ j u o tim an je robe. P reu sm erav an je n a re k etiran je i lokalnu trgovinu odrazilo se n a ekonom ske tokove, je r je m nogo m anje brodova odlazi­ lo iz E vrope u A ziju. U svojim pohodim a Portugalci su koristili b ro ­ dove koje su gradili Indijanci. T vrdo drvo već je bilo dostupno, a indi­ jan sk e drvodelje brzo su naučile da rade po evropskim specifikacija­ m a (i m nogo jeftin ije). I posada je bila pretežno indijanska. Ponekad su svi članovi posade bili Indijanci, uz izuzetak petnaest ili dvadeset evropskih (ili evroazijskih) vojnika, topdžija i oficira. V eličina Indij­ skog okeana lako vas m ože navesti da pom islite kako su Portugalci m orali da angažuju b ro jn u flotu da bi osigurali poslušnost trgovaca. Ali to p o g rafija je bila n a n jihovoj strani: bilo je lako nadzirati uske trgovačke puteve i prolaze. Osim toga, i nisu m orali da budu svuda prisutni - zaplena tovara nekoliko trgovačkih brodova bila je dovolj­ na opom ena drugima. Problem je što su i drugi želeli isto što i Portugalci. Evropske m orep lo v ačk e n o v ajlije borile su se žešće i plovile bolje. P rve plovidbe H olanđana i E ngleza po tim prostorim a (rani sedam nesti vek) bile su praćene čekanjim a i kukavičlukom , zam kam a i izdajam a, napadim a i zaplenam a. H ulja na jed n o j strani bio je heroj u protivničkom taboru. D žejm s L ankaster (Jam es L ancaster), sm eo i vešt engleski kapetan, 1601. godine nije uspeo da zaradi dovoljno na svom drugom putova­ n ju do In d ijsk ih ostrva. N ik ak av p roblem . K ada se L an k aster dve godine kasnije vratio u Englesku s brodovim a punim otete robe, kralj D žejm s m u je zbog njegovih zalaganja dodelio titulu viteza. Površina Indijskog okeana odražavala je poredak u njegovim dubinam a, punim grabljivica koje su se hranile je d n e drugim a. Sve to je doprinelo lega­ lizaciji piraterije, koju su H olanđani i Englezi ozakonili zbog ratnog stanja sa Spanijom , ujedno i sa Portugalijom , nakon što su dva iberij­ ska kraljevstva 1580. godine stala pod istu krunu. P iraterija je bila to­ liko isplativa da kada su se Portugalija i Spanija razdvojili 1640. godi­ ne, Holanđani i Englezi su k rajn je nevoljno prihvatili mir. To n ajbolje ob jašn jav aju sledeći stihovi: Staro zlatno pravilo, jednostavan plan, N ek uzme ko im a moć, N ek čuva onaj ko m ože?1

149

K opnene sile kraj Indijskog okeana držale su se dalje od ovog n ad ­ m etanja evropskih zem alja. Zadovoljavali su se udelom u m onopolističkoj trgovini, čak su i koristili te strance u sopstvenim ratovim a. N ije ih zanim alo da budu pom orske sile - „R atovi na m oru", rekao je šah Bahadur, vladar G ujarata i sused Portugalaca, „problem su trgovaca, ne kraljeva". Sličan je bio i kineski stav. Još je d n a velika greška. U m eđuvrem enu, portugalska m oć se osipala: je d a n istoričar pisao je o „suštinski krhkoj nadstrukturi njihove m oći n a m oru".8 M ogao je da pom ene i trošnu infrastrukturu. U skoro su ostala sam o veličanstvena sećanja, oživljena u poeziji de Kam oenša (Luis de C am oëns) (L uisijada), koji je pisao o nevidljivim tragovim a u „okeanu što pre nije viđen".9 Ponos i ništa više. Kao stoje engleski guverner u B om baju zapazio 1737. godine: „Portugalska kruna dugo je držala svoje teritorije u Indiji i po cenu određenih godišnjih gubitaka, ne zanem arljivih; čini se samo zbog časti i v e re ." 10

rw

V•



j

Začin života Čitaoci se m ogu zapitati zašto su biber i drugi začini toliko značili E v ro p ljan im a pre m nogo vrem ena. O dgovor leži u očuvanju hrane u svetu neizvesnog življenja. Ž itarica je d v a d a je bilo dovoljno, a za ži­ votinje se tokom dugih zim a nije m ogla odvojiti veća količina (izuzev za rasplodne prim erke, tegleću m arvu i konje). O tud tradicionalno je s e ­ nje klanje. D a bi se očuvalo tokom cele godine, na toploti i hladnoći, u svetu bez frižidera, m eso je dim ljeno, usoljavano, začinjeno i obrađivano na druge načine. Tokom kuvanja, m eso bi se obilno začinilo, da bi se prikrio ukus i m iris kvareži. Otud paradoks daj e hrana toplijih zem alja obično „ljuća" o d je la hladnijih oblasti, zato što se lakše kvari. Začini su donosili i neplaniranu korist. Ljudi tada i nisu znali da ja k i začini m ogu ubiti ili oslabiti bakterije ili viruse koji se razvijaju na truleži. Tabasko i drugi ljuti sosovi, na prim er, učiniće konzum iranje inficiranih ostriga bezbednijim (tako bar pokazuju ispitivanja). Začini se, znači, u srednjovekovnoj Evropi nisu koristili samo zbog uživanja, već i usled potrebe, sto je potvrđivala njihova tržišna vrednost.

150

„Os Cafres da Europa” - „evropske crnčuge" 11 Usponi i padovi im perija ne mogu se razum eti ako se pored resursa i okolnosti u m atičnim zem ljam a ne uzm u u obzir i uslovi na terenu. Kada su Portugalci osvojili ju ž n i A tlantik, jo š uvek nisu bili dovoljno vešti m oreplovci. Bez predrasuda učili su od stranih stručnjaka, od kojih su m nogi bili Jevreji i počeli praktično da prim enjuju nova znanja. Kada je 1492. godine Španija naterala svoje Jevreje da biraju izm eđu pokrš­ tavanja i proterivanja, mnogi od njih odbegli su u Portugaliju, čija antisem tiska osećanja nisu bila tako jaka. A li pritisak katoličke crkve i Španije naterao je Portugalce da odustanu od te tolerancije. Oko sedamdeset hiljada Jevreja prim orano je na form alno, ali ipak crkveno važeće kršte­ nje. Godine 1506. u Lisabonu se desio prvi pogrom tokom koga je ubi­ je n o dve hiljade „preobraćenih" Jevreja. (Š panijaje to radila već dve sto­ tine godine.) N akon toga, intelektualni i naučni život Portugalije tonuo je u ambis zatucanosti, fanatizm a i puritanstva.* P ropadanje je bilo postepeno. Portugalska inkvizicija uspostavljena je tokom četrdesetih godina šesnaestog veka, spalivši prvog je re tik a 1543. godine. A li proći će trideset godina pre nego što će, nakon u je ­ dinjena španske i portugalske krune na glavi Filipa II, postati bezobzir­ na dželatska ru ka katoličke crkve. U m eđuvrem enu, je v re jsk i m ate­ m atičari, uključujući A braham a Zakuta i druge astronome, zaključili su daj e život u Portugaliji previše opasan i m asovno otišli. Odneli su novac, trgovačke veštine, veze, znanje, i ono najvažnije, neprocenjivu snagu istraživačkog duha i preispitivanja koji pokreću ljudski duh. B ila je to velika nesreća za progonjene, ali najveće gubitke je p ro ­ gonitelj naneo sam sebi. Progoni i duhovno osirom ašenje m eđusobno su se podsticali, ne u tom trenutku, niti tokom je d n e vladavine, već v e­ kovima. Do 1513. godine, Portugaliji su već nedostajali astronomi, a po­ sle 1520. godine, nije bilo ni naprednih naučnika. Portugalija je pokušala da uspostavi novu hrišćansku astronom sku i m atem atičku tradiciju, ali nije uspela, sigurno i zato što su kvalitetni astronomi optuživani za j u ­ daizam. 12 (Uporedite takva proganjanja sa optužbam a španske inkvizici­ je na račun doktora.) * P o rtu g a lsk i „stari h rišćan i" v re m e n o m su počeli sebe d a n a z iv a ju „puritanosi".

151

Portugalci su se, poput Španaca, trudili da se odbrane od stranih od jere tič k ih uticaja. O brazovanje je kontrolisala crkva, koja je održavala srednjovekovni nastavni program s fokusom na gramatici, retorici i skolastičkim raspravam a. Išlo se iz krajnosti u krajnost - od uopštavanja, do n ep o tre b n o g d e ta ljisa n ja (učenici su m orali n ap am et da uče 247 rim ovanih sintaksnih pravila o latinskim im enicam a). O zbiljnija nauka izučavala se jed in o na m edicinskom fakultetu u Koimbri. A i tam o se tek nekolicina predavača usuđivala da odbaci Galenova učenja zarad Harveje v ih ili da p redaje jo š opasnije ideje K opernika (Copernicus), G alileja (Galilei) i N jutona (Newton), zbog čega su ih proterali jezu iti (ipak k as­ nije nego što bi se očekivalo, 1746. g o d in e).13 U m eđuvrem enu, portugalski studenti su prestali da idu na usavrša­ vanja van zem lje, a uvoz knjiga revnosno su kontrolisali inspektori koje je Inkvizicija slala da proverava pristigle brodove, knjižare i biblioteke. Indeks za b ran jen ih delà prvi pu t je sastavljen 1457. godine, da bi se narednim proširenjim a došlo do obim ne liste od 1624 stavke - spas por­ tugalskih duša nije im ao cenu. U kraljevstvu i preko m ora, trostruka cenzura sprečavala je protok štam panih stvari i gušila originalnost. Š tam parske m ašine (u Goi, u B razilu ih nije bilo) bile su u rukam a sveštenika, isprva isključivo je z u i­ ta, koji su se ograničavali na štam panje rečnika i religioznih tekstova.* Čak i ovaj dozvoljen m aterijal iz B razila i A ngole m orao je proći cen­ zuru pre slanja u Portugaliju. Jasno je zašto su nauka i k o nstruktivna m isao polako odum irali. Zabrane nisu važile za nekolicinu privilegovanih - m anji broj aristokrata i sveštenika, članova K raljevske istorijske akadem ije osnovane 1720. godine, sve samih diletanata, smeli su da uvoze knjige, ali njim a je bilo lakše da pišu ulagivačke hvalospeve o kraljevskoj porodici. N aravno, nem oguće je bilo izlolovati tako am bicioznu zem lju koja je b ila važan činilac evropske istorije. Portugalske diplom ate i agenti upozoravali su dvor da ostatak sveta ide napred, dok Portugalija m iruje. Ti estrangeiradosi (pogrdan nadim ak) budili su duboku sum nju, je r bili su okaljani evropeizovanim shvatanjim a. Portugalski dvor bio je previše * P rv a šta m p a rsk a m a šin a d o šla je u B razil 1807. g o d in e, sa izb eg lo m p o rtu g alsk o m k ra ­ ljev sk o m p o ro d ico m . K ako j e m o d e rn a b iro k ra tija m o ra la d a v o d i e v id en ciju i iz d a je rešen ja i u red b e, m a š in a je b ila od n e p ro c e n jiv e v red n o sti - L ang, P o rtu g a lski B razil, str. 195.

152

ponosan da bi trpeo takve intelektualce. Kakva šteta, je r oni su videli ono sto je bilo ja sn o m alom broju Portugalaca: d a je insistiranje na hrišćanskoj uniform nosti besmislica, d aje inkvizicija nacionalna sramota, d aje crkva gutala bogatstvo zem lje, d a je zbog zanim arivanja poljoprivrede i industrij e Portugalij a postala „najbolj a i naj isplativij a engleska kolonij a " . 14 (K lasični britanski ekonom isti to bi form ulisali na drugi način. R ikardu je Portugalija bio dobar prim er za isplativost trgovine i delovanje u skladu s kom parativnom prednošću.) Zam iranje sloja intelektualaca u Portugaliji izazvalo je mnoge osude: D ijego do Souto (Diogo do Couto) je 1603. godine pom injao „preteći n ed o statak rad o znalosti P ortugalaca", F rensis Peri (Francis Parry), engleski diplomata u Lisabonu 1670. godine zapazio je „da su ljudi toliko n ezainteresovani da niko ne zna više od neophodnog", a E ngleskinja M eri Brirli (M ary Brearly), nakon posete Portugaliji napisala je „ d a je kritičko m išljenje bilo strano većini Portugalaca čija je odbojnost prem a intelektualnim aktivnostim a bila tolika da uopšte nisu dovodili u pitanje ono što bi n au čili."15 Zbog te dobrovoljne izolacije Portugalija je počela da gubi trku i u onim oblastim a u kojim a je nekad dom inirala. „Od lidera u m oreplovačkoj teoriji i praksi, postali su m arginalci".16 Do kraja sedamnaestog veka, već nekoliko kapetana portugalskih trgovačkih brodova na Indij skom okeanu bili su stranci. Prošli su dani kada su portugalske navigacione m ape bile vrhunska tajna: H olanđani su im ah detaljnije karte. A kada je glavni inženjer ubedio kralja Ž oaoa (Još) V (vladao od 1706­ 1750) da obnovi kurseve m atem atike, vojnog inženjerstva i astronom i­ je , neophodna oprem a došla je iz inostranstva. Do 1600. godine (a kasnije, do 1700. godine, u m nogo većoj meri) P ortugalijaje postao zaostala, slaba zemlja. Prošlo je vrem e naprednih fizičara i m atem atičara (među njim a i Jevreja), a nikoga nije bilo da ih nasledi. Godine 1736. don Luiz da Sunja (Luis da Cunha) žalio je zbog n ed o statk a re fo rm is ta (kalvinista) u P ortugaliji. Z aključio je da je hugenotski izazov održavao vitalnost francuskih katoličkih sveštenika, za razlik u od n jih o v e portugalske braće po veri koji su osirom ašili d u h o m .17 V rlo smela, ali tačna izjava: dobitak od razm ene m aterijalne robe je važan, ali ne kao korist od razm ene ideja.

153

10.

Zarad zarade ...M i Amsterdam ci putujemo... Gde nas profit vodi, na svako more i obalu, za ljubav zarade istražujemo daleke luke. — Just von den Vondel '

H olandija nije velika zem lja (skoro kao Portugalija) - prem ala za krupne im perijalističke težnje. Holanđana je 1500. godine bilo oko milion; 150 godina kasnije taj broj je udvostručen. M ala, ali s m nogo poten­ cijala - u sedamnaestom veku polovina stanovništva živela je u gradovi­ m a, sto je veći procenat nego u drugim evropskim zemaljama. I aktivna - je d a n savrem enik zapazio je 1627. godine d a je n a holandskim k o p ­ nenim i vodenim putevim a večita gužva, da ,,u Rimu nem a toliko koči­ ja (a nebo zna da ih je tamo m noštvo) koliko je ovde kola, punih putni­ ka, dok su kanali koji p resecaju zem lju u svim pravcim a, prekriveni n eb ro jen im čam cim a."2 Još veće divljenje izazivale su luke, velike i m ale, u k o jim a je sve vrvelo od b rodova i čam aca. D o 1560. godine H olandija je posedovala nekih hiljadu i osam sto brodova za plovidbu m orem - šest puta više od m letačke flotile na njenom vrhuncu vek pre toga. A m sterdam je bio m atična luka za nekih petsto brodova, ali plovi­ lo se odasvud u raznim pravcima: čak preko petsto brodova prevozilo je samo haringe, polazeći iz malih, sada davno zaboravljenih luka - Horna, Enkuzena, M edem blika.3 Još je d n a m ala evropska zem lja prevazišla je sebe, i takav uspeh odrazio se n a prilike u samoj zemlji, kao i na nadm etanje sa ostalim evrop­ skim zemljama. Holanđani su u velikoj meri promenili odnos prem a radu i trgovini (što se najbolje m ože ilustrovati pričom o kornjači i zecu). Pljač-

155

ka i lak novac bili su poželjni, ali m nogo važniji bili su dugoročni planovi, zarada uz mali rizik koja se postepeno, ali sigurno povećava.4 Ono što mi zovem o H olandijom Holandani su nazivali U jedinjenim H olandskim P rovincijam a. B ila je to konfederacija, severna polovina oblasti s gradovim a, okruzim a i vojvodstvim a nekada evropske najvital­ nije im perije koja je prerano dostigla svoj vrhunac i postala zalog u fe u ­ dalnim pogodbam a i bračnim ugovorima. U ranom sedam naestom veku Caris V, vladar Svetog rim skog carstva, postao je kralj Španije nakon v en čan ja njegovog oca Filipa H uanom , ćerkom F erdinanda i Izabele. Čarlsu V p rip ad a laje i titula vojvode od B urgundije (plod jo š je d n o g srećnog spajanja). B urgundija je zato proširila vlast n a zem lje današnjeg Beneluksa. U tom kruženju vlasti, je d n a od najbogatijih i najotvorenih evropskih oblasti - centar industrije, trgovine i ideja, bez stega feudalnog robovanja, dom ekonomske, intelektualne i duhovne raznovrsnosti - pala je pod gvozdenu ruku španskih Habzburga. K onflikt je bio neizbežan: vladar Španije, vezan za prošlost svoje zem lje, nikako nije m ogao tolerisati neskriveni protestantizam u svom dom inionu.5 Isto rijsk a je iro n ija što su H olandija i N em ačka m orale da ratuju. Zem lje Beneluksa imale su pam etnija posla. Ti neustrašivi građani, m ore­ plovci, ribari i seljaci postali su trgovinski posrednici severne Evrope. Uvozili su i dalje izvozili sirovine sa Severnog m ora, iz Skandinavije i istočne Evrope: žitarice, drvo, ribu, loj, katran, kožu. Proizvodili su vunu i pravili tkanine i znali sve o kom ercijalnim kreditim a i m eđunarodnim finansijam a. Antverpen, velika luka na reci Šeld, bila je centar pom orske ekonom ije. Povezivala je unutrašnjost Evrope sa A tlantikom i udaljeni­ jim oblastim a, bacila je u zaborav stare pom orske centre poput V eneci­ je i Đ enove, postajući glavno odredište robe iz novih zem alja preko okeana. P rekookeanski teretni brodovi su m ožda prvo pristajali u Lisabonu i Sevilji, ali putovanje su završavali u H olandiji, u kojoj se roba preuzim ala, prepakivala i slala nadalje svuda po svetu. S druge strane, Š panija je b riljirala n a svetskoj sceni. N eprestani priliv kolonijalnog blaga dao je Spancim a neviđeni zamah. Španija je sada bila najveća evropska sila i ništa nije sm elo ugroziti njene am bici­ je . Z ato, k ad a su se ti nesnosni vunari iz H olandije i okolnih zem alja usudili da p rotivreče španskim p redstavnicim a u svilenim odoram a, stavljeno im je do znanja da nisu bolji od običnih skitnica (tas de gueux). Španija nije štedela para ni ljudi da im pokaže koj e gazda.

156

Bio je to svet bogatstva i pištolja. Ali na verskom planu, dve stvari su zaoštrile konflikt i odredile sudbinu ove oblasti. Prvo su fanatizam i netolerancija trijum fovali u Spaniji, dovodeći do progona Jevreja (kas­ nije i m uslim ana). M nogi Jevreji potražili su m ir i dostojanstvo u zem ­ ljam a B eneluksa koje su bile m nogo tolerantnije. Drugi veliki religijski događaj bio je uspon protestantizm a kao organizovanog verskog sistema. Otpadnici i jeretici bili su već stvar prošlosti, ali kada je Martin Luter (Martin Luther) 1517. zakucao svojih „devedeset pet teza" na vrata crkve u Vitenbergu, napravio je prvu pukotinu u dotad jed in stv en o m katolicizm u. H rišćanstvu je pretila podela. U narednim decenij am a protestanti u nekoliko zem alja (prethodili su im engleski lolardi) preveli su B ibliju na narodni jezik. Ljudi su počeli da čitaju i da m isle svojom glavom , i obična svetina i sveštenstvo stali su je d n i uz druge u pobuni. M eđu zem ljam a koje su sa odobravanjem gledale na deobu našle su se i zemlje Belenuksa, posebne severne provincije, u koji­ m a su otpadnici od crkve imali punu slobodu. I tako, kada su predstavnici španske vlade i crkve otišli na sever, naišli su na duhovnu raznovrsnost i anarhiju davno iskorenjenu u Spani­ ji. N edopustivo. N jihova reakcija bila je kazniti i sprečiti, svom silom i bez razum a. Pravedni su pravedni, a Bog se ne m ože žrtvovati dem onu zlata (sem, naravno, u kolonijalnim oblastima). Zato su Spanci doveli špijune, obučili policiju i vojsku, uspostavili inkviziciju u zem lji koja nije pre znala za nju (1522-1523) i za prim er izvršili brojne egzekucije, što je razbesnelo ja v n o st i izazvalo otpor. Pobuna kalvinista u severnim pokrajinam a (takozvanih „sirotana m ora") bila je neizbežna, dok su pretežno katoličke južne provincije bile poslušnije. Ali i tam o su policijski režim i sveprisutna kontrola u g ro ­ žavali otvoreno i slobodno tržište. Godine 1576. ju žn e provincije ustale su zajedno sa svojom protestantskom braćom protiv uljeza. Ali Španci su zauzeli i opljačkali nekoliko važnih gradova, između ostalih Antverpen i Gent, za neverovatno kratko vrem e kada se uzm u obzir načini rato­ v an ja u šesnaestom veku. Z a sam o nekoliko godina, Španci su istopili bogatstvo i p o tencijale A ntverpena i izazvali novi egzodus. Trgovci, tkači (koji su sa sobom odneli dragocene tajne novih tkačkih veština u Englesku), Jevreji, kalvinisti - svi su otišli. Ali i katolici, koji su uvideli da ni pravoverni nem aju života u svetu arogantnih kabaljerosa i sveštenika špijuna.

157

Južne provincije su se pokorile, ali severne se nisu predavale i 1609. godine su izborile nezavisnost. Još uvek nisu bile pretežno kalvinističke, ali protestanti su predvodili pobunu. Spanci su na početku te drznike sm irivali je d n im zam ahom m ača i uz nekoliko kanonada. Ali tadašnji Holanđani bili su od m nogo čvršće građe. Savijali su se, ali ne i lomili, i naučili se ratovanju. I p o p u t flam anskih građana sred n jo v ek o v n o g K otreja, švajcarskih seljaka u bitkam a kraj M orgartena, Sem paha, M urata, D ornaha i na drugim poprištim a, engleskih strelaca u A ženkurska bit­ ka ili jap an sk ih seljaka u borbam a protiv sam uraja Sacum e, uvideli su ono što se u ratu o tk riv a sam o ponosnim a - da i m ali ljudi m ogu da pobeđuju. A m sterdam , pun španskih saradnika, držao se po strani. Izjasnio se za nezavisnost tek kada je rat dobijen. U prkos svom oprezu, ili baš zbog njega, p ro g laše n je glavnim gradom konfederacije i poslovnim centrom . N edostatak vrline nadoknadio je pameću. Ponekad se isplati odstupiti od svojih principa. Slično se desilo u kolonij alnim avanturama. H olanđani bi bez pogo­ vora prepustili Portugalcim a i Spancima bitke i slavu i zadovoljili se ulo­ gom posrednika, agenata, prerađivača, distributera i slično. Ali kada je Španija pripojila sebi P ortugaliju i 1585. godine zabranila holandskim brodovim a pristup u luke Sevilje i Lisabona, prim orala je ove staložene stanovnike obale Severnog m ora na borbu u stranim morim a. H olanđani su učili pom oću špijuna. K ljučne ličnosti bile su Kornelijus de H outm an (C ornélius de Houtm an), pom orac i kapetan, i Jan H ujgen van L inšoten (Jan H uygen van Linschoten), trgovac, putnik i geograf. O bojica su proveli neko vrem e službeno u Portugaliji, kojoj je trebala sva raspoloživa pom oć, a nije smatrala Holanđane potencijalnom pretnjom . K ada su se dvojica H olanđana vratila kući, donela su dragocene inform acije o istočnim zem ljam a i morima: o obalam a, stenam a i grebenim a, o ostrvim a i lukam a, putevim a, vetrovim a i strujam a, sezon­ skim o lujam a i bezvetrinam a, o geografskim širinam a i očitavanjim a kom pasa, o pticam a koje nagoveštavaju kopno, o prijateljim a i n epri­ jateljim a, o snazi i slabostim a Portugalaca. H olanđani su tada podigli jed ra. Pola tuceta brodova je isplovilo i vratilo se - neki prazni, drugi krcati. G lavno je bilo da su shvatili šta m ogu da rade. Form irano je šest kom panija (ubrzo jo š četiri) s nam erom da donose začine i blaga Indijskog ostrvlja. Tako podeljeni nisu mogli

158

m nogo i m orali su da se ujedine. Poput konfederacije: zajedno, udruže­ nim snagama. Tako je 1602. godine rođena V ereenigde Oost-indische C om pagnie (VOC), ili Jan Compagnie. H olanđani su nam eravali da zarađuju trgujući. N aišli su na svet u kom e je trgovina bila vezana za silu. N ijedan začin nije se m ogao kupi­ ti bez saglasnosti lokalnog vladara ili njegovog predstavnika, koji je m orao da misli na svoju dobrobit. N ijedna kupovina nije bila sigurna, je r su lokalni gospodari bili u stanju da dvaput prodaju isti začin. Poli­ tička rivalstva u regionu bila su složena i bez kraja - m uslim ani protiv nevernika, veziri koji bi da budu kalifi, lojalisti protiv pobunjenika (često m enjajući uloge). Sve to usložnjavale su i otežavale akcije ostalih E vrop­ ljana. Portugalci, koji su se tu već odom aćili, bili su sprem ni da p o d ­ m ićuju, lažu, kradu, čak i ubiju da bi osujetili Holanđane. Isto je važilo i za Špance, koji su ulazili na m ala vrata preko Filipina. I za nestrpljive Engleze, jo š uvek m alobrojnim da bi se borili za tržište ili teritoriju, ali zato veštim m oreplovcim a naoružanim brojnim topovima. Svako je u tim istočnim vodam a bio bar delom bandit, uključujući lokalne m orske razbojnike koji su presretali m ale brodove i pljačkali bespom oćne žrtve. Ali Englezi su bili veliki grabljivci, pirati nad pirati­ ma. N ijedno plovilo nije bilo preveliko da bi ga zauzeli. To nije bila loša strategija: ako nisi u stanju da zaradiš pare kroz poslove, m ožeš ih oteti od onih koji to mogu. D odajte tome i lokalne trgovce: G ujratije iz Indi­ je , A rape s Crvenog m ora i iz Zaliva, M alezijce i Indonežane i, iznad svih, K ineze. Ovim poslednj im a ruke su bile vezane intervencij am a vlade i korupcijom kod kuće, ali kada bi uspeli da isplove, pokazivali su veli­ ki preduzetnički duh koji ih je gonio daleko ispred ostalih. Tako su Holanđani naučili da se bore. M ožda su isplovljali iz Teksela kao neznalice, ali tokom nekoliko meseci koliko je bilo potrebno do Indijskog okeana, svaki dan su naporno radili, čistili palubu, postavljali topove, raspoređivali m uniciju, proveravali streljačke veštine, razrađi­ vali taktiku napada, spremali se za borbu na moru. Te veštine bile su im neophodne, ukoliko bi bili dovoljno srećni da prežive uobičajne rizike duge plovidbe po moru. U A m sterdam u su direktori kom panije brinuli zbog troškova i rizika, koji su zahtevali skoro svu razliku izm eđu planirane kupovne i pro d aj­ ne cene. Začini su, na primer, vredeli deset i dvanaest puta više u Evropi nego na Indijskom okeanu, ali nakon svih troškova, zarada bi bila nešto

159

® zr

NA

II

^

г—

A № O N ^ _ g g

M>

С/3° ^ г “ O a>w v& » h z^ 's с ^ * 0

V

и б^ / U îu p c o i^ ï

ÔOî

7

i a |* > 5 « g j

scg5 .

^

îô'05

m an ja od 100p rocenata - jo š uvek značajna, ali daleko od čudesnih očekivanja V elika razlika u izvornoj i odredišnoj ceni sigurno je bila posledica ograničenja ovog tržišta. Slobodno, efikasno tržište sm anjilo bi tu raz­ liku po jed in ici robe, prem da bi i obezbedilo stabilniji povraćaj kapita­ la. A li kom paniji V O C to se nije sviđalo. Jan Com pagnie je htela da elim iniše konkurenciju, nam etne cene na Indijskom okeanu i da održava veliku razliku izm eđu nabavne i prodajne cene. N a taj način ostvarili bi najveću zaradu. To nije bio biznis, već korišenje sile. Ljudi iz V O C -a bili su pragmatični. Obradovali su se potencijalnom m iru sa Španijom 1609. godine, nakon nekih osam godina hladnog i vrućeg rata. M irovni sporazum podrazum evao je deobu tržišta koju bi trebalo da p oštuju sve strane, i kom panija je htela da osigura što bolji p o lo žaj u tim b u dućim okolnostim a. Z ato su direktori poslali brze brodove u Indijski okean sa uputstvim a za svoje agente da preteknu Špance na Filipinima: osnivajte fabrike i agencije gde god je to m oguće, otkupljujući što više deonica i zem lje. Takvo agresivno obeležavanje te ­ ritorije pozivalo je na sukobe, ali to nije bilo vrem e za oprez. V O C je iznad svega želela da se nam etne na M olučkim ostrvima, jedinom izvoru m uškatnih oraščića i m irodije. Proizvedeni u Indiji, ovi začini donosili bi deset ili p etnaest puta veću zaradu od kupovne cene. „Naše glavne m ete su ostrva B anda i M oluka. V rlo je važno da osigurate dom inaciju kom panije na tim ostrvima, ako ne sporazum im a, onda silom !"6 Bile su to rane godine, doba prljavih pelena. Kada je kom panija osi­ gurala svoje pozicije, nasilno preduzetništvo postalo jo j je m rsko. Ali agenti na terenu podsećali su na realnost prilika u A ziji, barem onako kako su ih oni videli. Ovako je izveštavao Jan Piterson Koen (Jan Pieterszoon Coen), m ladi i ambiciozni prokonzul kom panije u Bataviji, sadaš­ njoj Džakarti, sedištu kom panije u Indijskom okeanu i m estu s kog su H olanđani kontrolisali uzan prolaz ka M olučkim ostrvim a poznat kao m oreuz Sunda: Vaše Blagorode treba da zna da iskustvo pokazuje da trgovinu u A ziji pokreće i održava zaštita i prednost sopstvenog oružja Vašeg Blagorođa, i da se to oružje mora kupiti od trgovačke zarade - ne m ožem o trgovati bez rata ni ratovati bez zarade.7

161

G eneraciju kasnije, ništa se nije prom enilo. Središte kom panije u D e lftu žalilo je zbog novčanih i ljudskih žrtvi poslova u M elaki i na Cejlonu. „Za trgovce je " , zapazili su, „časnije da unaprede svoju veštinu i šalju bogate tovare iz A zije u H olandiju, um esto da se bavi skupim te­ ritorijalnim osvajanjim a, k oja više odgovaraju m oćnim kraljevim a nego prodavcim a gladnim zarade." N a to je A ntonio van Dim en (Antonio van D iem en) poslao odgovor sa Indijskog okeana. „Velika je razlika izm eđu opšteg i specifičnog, i izm eđu jed n e vrste trgovine i druge. Iskustvo nas svaki dan uči da K om panija ne m ože trgovati u A ziji bez podrške u te­ ritorij alnim osvaj anj im a. "8 Tokom godina, ljudi na terenu počeli su da preuzim aju odgovornost dostojnu kraljeva, a građani u Holandiji su im čestitali. Kako su direk­ tori K o m p an ije sm eli da donose takve odluke? T rebalo je dve ili tri godine da u putstva iz A m sterdam a dođu do Indijskog okeana i da se dobije odgovor. Za to vrem e, sve bi već bilo gotovo. Istorija prekookenskih im perija, ne sam o H olandije, dobrim delom priča je o brzim pote­ zim a i sporim uputstvim a. M nogo vrem ena bi nam oduzelo da sada razm atram o sve akcije koje su evropski trgovci preko okeana preduzim ali na svoju ruku - holandske napade na P ortugalce (često u savezništvu s lokalnim m uslim anskim vladarim a), ili upade na špansku teritoriju, borbe sa Englezim a, o p ro ­ gonu pirata i gusarenju (pirati za je d n u zem lju, službenici su u drugoj), kaznene ekspedicije i preventivne napade na lokalne vladare, obećanja i k rš e n ja zaveta, izd aje i dvostruke izdaje. N e p o treb n o je reći da su H olanđani praktično „posedovali" M alukanska ostrva i Javu, utvrdivši efikasnu sferu uticaja nad ostatkom Indonezijskog arhipelaga. Zauzeli su i C ejlon i Form ozu (Tajvan) i podigli fabrike duž istočne obale Indi­ je (duboko na severu, čak do Bengala). N a zapadnoj strani nisu bili tako uspešni (M alabar) - Portugalci, koji su jo š uvek m ogli da odbrane svo­ ju teritoriju, bili su suviše blizu. H olanđani su neuspešno pokušali da osvoje M akao, ali su dobili dozvolu da trguju na Kantonu, a u Japanu su bili jed in i Evropljani kojim a je om ogućeno poslovanje (pod ponižava­ ju ć im uslo v im a na m alenom ostrvu kraj luke N agasaki). P ro fit je bio važniji od ponosa. Iz iskustva u bitkam a i trgovini, Holanđani su naučili nekoliko stvari - ne m ože se verovati nikom e, čak ni braći hrišćanim a (za taj zaključak imali su dobre razloge), a Azijci, posebno m uslim ani, bili su lažljivi, p re­

162

vrtljivi lopovi. Ostali Evropljani videli su Holanđane kao tvrdice i verske licemere, dok su m uslimani i ostali starosedeoci na osnovu iskustva, stra­ ha i kontakata smatrali da nijedna lukavština nije bila strana tim nevernicim a. N ijedan od ovih stereotipa nije bio potpuno istinit ni lažan. Ž i­ vot i rad na Indijskom okeanu nije budio plem enitost u ljudim a. Osim toga, A zijci (iako to nisu m ogli znati) retko su sretali n ajb o lje m eđu Holanđanim a. N a najnižim nivoim a, za VOC je radio šljam H olandije i N em ačke, dok je kriterijum na višim nivoim a bio pohlepa. B atavija je bila ozloglašena zbog nasilnih smrti, i niko sa i najm anjom željom za preživljavanjem nije m ario da se zadržava u tim opasnim krajevim a iz kojih se m nogi nikada nisu vratili. Ti ljudi su m orali brzo da se obogate. Kako ukrotiti ovu razum ljivu pohlepu? K om panija je m islila da će štedljivošću nametnuti skromnost svojim ljudima. Zato su im davali male plate. Izlišno je reći d a je to bila loša taktika. Pohlepa budi pohlepu, a bezobzirnost direktora kom panije budila je ono najgore u službenicima. N a kraju, m nogo više ih je zanim alo lično bogaćenje od služenja svojim gospodarim a u dalekom Am sterdam u. D obar advokat rekao bi da nisu imali izbor. M orali su nekako da zarade novac, ako treba, i da kradu. To su i radili. Veći deo holandskih poslova u Indijskom okeanu nije podrazum evao razm enu robe s Holandijom , već prevoz tovara po A zi­ ji: pam uka iz K orom andela u Indoneziju i Kinu, svile iz Kine, Tonkina i Persije u M anilu, odatle u N ovu Spaniju (M eksiko), zlatnih i srebrnih poluga i kovanog novca iz Japana i Filipina (iz M eksika), čaja i zlata iz Kine, kafe iz M oke i, kasnije, s Jave, robova sa Arakana, Butona i Balija. I tako u krug. M noštvo m anjih brodova i džunki (Kinezi su bili vrlo vredni) plovilo je istočnim m orim a, od luke do luke, u skladu s potraž­ njom . Sa uobičajenom robom prenosile su se i dragocenosti, kupljene ili ukradene, koje su m ornari krili u svojim škrinjam a ili iza ograda brodo­ va. Te bitange živele su kao psi, a tako su ih i tretirali (prem a robovim a se imalo više obzira, je r oni su vredeli novca).9 Zato su trgovali na svo­ ju ruku. Svi na brodovim a bili su preprodavci, a kapetani su m orali da štite svoj tržišni prostor od tih privatnih m ahinacija svojih mornara. Imali su odgovornost prem a sopstvenoj zaradi. Istorija je pokazala da pravila koja se iznova m oraju potvrđivati i nam etati i nisu pravila. Zato je V O C stalno redefinisala kvalitet i kvantitet robe k o ja se m ogla slati u H olandiju bez carina i pokušavala da zadrži za sebe ono najvrednije. Treba ućariti gde se može. Kao što je bri­

163

tanski istoričar napisao o sličnim pravilim a engleske Istočnoindijske kom panije: „Ono stoje ispalo od tih grandioznih planova m ogao je predvideti bilo ko sa intelektom zeca srednje veličine."10 Uprkos povrem enim zaplenam a i kažnjavanjim , svi su se bez većih problem a bavili nelegal­ nom trgovinom , bar zato što su to radili i oni na vrhu. K rupne zverke im ale su jo š veće podsticaje od sitnih prevaranata njihove m orske škrinje bile su veće. Takozvani inspektori bolje su zarađi­ vali kada bi m alo zažm ureli. Zam enik direktora, sa osnovnom platom od 700 zlatnika, m ogao je da se vrati kući sa bogatstvom od 10 m iliona zlatnika; m lađi trgovac bio je sprem an da plati 3.500 zlatnika Odboru za im enovanja za službu koja je zvanično donosila 40 zlatnika m esečno, a nezvanično 40.000 godišnje. N a kraju, kom panijaje počela da naplaću­ ju svojim službenicim a taksu na pretpostavljenu zaradu, što ih je samo ohrabrivalo da nastave sa sopstvenim poslovima. Z anim ljivo je da su se, nakon što je V O C prestala da radi, njeni inicijali čitali kao Vergaan onder Corruptie (uništeno korupcijom ).11 I pored toga, kom panija je zarađivala. Od sam og osnivanja isplaći­ vala je dividende u prošeku od 18 procenata godišnje. N ajveći deo zarade poticao je od m onopola nad poljoprivrednim proizvodim a: n a prvom m estu od začina sa M alukanskih ostrva, zatim od pirinča s Jave (nije se smelo dozvoliti da se i n ajm an ja površina tih dragocenih ostrva troši za prehram bene biljke nauštrb začina), i kafe i šećera, koji se pre dolaska kom panije i nisu proizvodili na Javi. (K afa je poticala iz oblasti M oka na A rabijskom poluostrvu, ali Holanđani su je odlično prilagodili jav an skoj klim i i izm enili ukus popularnog napitka.) Ostatak zarade poticao je od robe kupljene na otvorenom tržištu: od porcelana, svile i čaja iz K i­ ne, svile i p am u k a iz Indije, i tako dalje. A li tu je k o m p an ija im ala konkurenciju, uključujući sopstvene predstavnike. N ije čudo što su direk­ tori više voleli m onopole. Ali m onopoli su na duže vrem e bili rizični. D a bi ih odbranili od am bicija lokalnih i drugih evropskih trgovaca, Holanđani su m orali da angažuju skupu silu za koju je račun m ogao da plati samo d v o r.12 V OC je m orao da zam eni podršku svoje vlade uslugam a lokalnih vladara. To je podrazum evalo troškove nevezane za posao koji su bili neodređeni i nepredvidljvi - nisu se evidentirali, je r su prebrzo rasli, dok nisu postali nerazum no veliki. (M ogli bi se uporediti s budžetskim deficitom današ­ njih država.)

164

Takva strategija nije se m ogla sprovoditi bez nasilnog prilagođavanja lokalnih ekonom skih tokova. Kako je to rekao J. S. Furnival (J. S. Furnivall): „A rhipelag je postao jed n o veliko im anje, takoreći plan taža."13 To je p o v ećalo direktne prihode k o m p an ije, ali na račun dom aćih poljoprivrednika i uz povećanje taksi za lokalno stanovništvo - na kra­ ju je V O C zaradila m anje nego što bi na otvorenom tržištu.14 N a duže staze, bez pretnje silom (a sila košta) ljudi nisu hteli da se m uče bez zarade. Postoji granica preko koje neće raditi ili će se okrenu­ ti „krim inalu". U zm im o za prim er karanfilić. Drvo karanfilića, koje u punoj zrelosti m ože dostići visinu od m etar i po, raslo je samo na A m boni i na neko­ liko m anjih ostrva. Holanđani su, pokušavajući da nam etnu m onopol, preselili na A m bonu ljude sa tih drugih ostrva na kojim a su uništili sva stabla k aran filića, da slučajno ne bi dospela u ruke drugih kupaca. Jezikom kom panije, samo A m bonjani imali su „privilegiju" da odgaja­ j u karanfilić. Privilegija je podrazum evala obavezu da se, po potrebi kom panije, sečom sm anjuje broj stabala. Takođe, uzgajivači su m orali svu hranu da nabavljaju od kom panije po njenim (višim) cenama. VOC je određivala otkupnu cenu karanfilića. Cilj je , verovatno, platiti uzgajivače što m a­ nje, ali ipak dovoljno da nastave da rade. Treba li reći d a je kom panija, u svojoj zaslepljujućoj pohlepi, plaćala prem alo, pa su „privilegovani" A m bonjani izgubili interesovanje za svoju privilegiju. K ada proizvod­ n ja karanfilića 1656. godine nije m ogla da zadovolji potrebe tržišta, H o­ lanđani su naterali A m bonjane da zasade jo š drveća. A li nakon što je 1667. godine zabranjena sadnja novog drveća, uzgajivači su 1692. i 1697. godine prim orani da poseku određeni broj stabala. Sredinom osam ­ naestog veka potražnja je ponovo porasla, pa je kom panija naredila da se zasadi jo š drveća, da bi sledeće godine zahtevala novu seču. Broj osirom ašenih i nezadovoljnih uzgajivača opao je za trećinu. U m eđu­ vrem enu, Britanci i Francuzi počeli su da uzgajaju karanfilić na svojim teritorijam a. Holandski m onopol je propao, a začini više nisu bili tako d ra g o cen a ro b a.15 K afa je jo š b o lji p rim er za ono što A dam Sm it zove „savršeno destruktivan sistem ".16 K afaje prvi put stigla u H olandiju 1661. godine, a od 1696. godine H olanđani su pokušavali d a je u zg a ja ju na Javi. Lokalnim uzgajivačim a se plaćalo 10 stujvera po funti, što im je bio veli­

165

ki podsticaj da nastave s poslom. Zato je kom panija, uvek na oprezu pri­ likom p laća n ja, sm an jila tu cenu na 2,5 stu jv era, nakon čega su starosedeoci počeli da seku stabla kafe, bez obzira na kazne. K om pani­ ja je nam etnula obaveznu proizvodnju, i podigla cenu, ali kada je kasni­ je p o ra sla v re d n o st bibera, n alo žila je u z g a jiv a č im a da k afu delom zam ene biberom . G odine 1738. odlučeno je da se površina pod kafom sm anji za pola, a naredne godine kom panija je zacrtala kvotu od 2,7 m i­ liona funti. Ali kada je utvrđeno da Holandiji treba 6 m iliona, kom pani­ ja je podigla traženu količinu na 4 m iliona - uvek igrajući n a sigurno. Ali jav an sk im uzgajivačim a plaćala je tako m alo d a je m ogla da kupi samo m ilion funti. Stablu kafe treba 4 godine da sazri, i stalne v arijaci­ je u b ro ju stabala sigurno nisu m ogle dovesti do zadovoljenja potreba tržišta. Tokom osam naestog veka trgovina začinim a (i njhova cena) je opala, ali VOC je nastavila velikodušno da isplaćuje dividende, čak se i uzajm lju ju ći zbog toga. Loš znak. D a lije zarađivala? N em am o sve potreb­ ne podatke, a i tadašnje računovodstvene tehnike otežavaju procenu. Zarada i troškovi uprave, na prim er, nisu zavedeni u okviru k o m erci­ jaln o g bilansa, niti su dostupni iz drugih izvora. Čak je i Fernan B rodel (Fernand B reudel) sa svojim brojnim asistentim a m orao da odustane: ,,...sâm računovodstveni sistem onem ogućava svođenje računa i precizno utvrđivanje realne zarad e."17 D a li su i direktori, H eren X V II (Heeren X V II), znali pravo stanje? P retpostavljam o da preduzeća k oja se bave krupnim biznisom vodi razum , i da to podrazum eva obaveštenost o sve­ m u što se u njim a događa. Ali hronika poslovanja ja sn o pokazuju da su m noge odluke bile posledica nagađanja i im provizacije. Kako je , inače, tako krupna kom panija m ogla sebi da iskopa toliko duboku ru p u ? 18 K rajem veka situaciju su otežale političke prilike. H olandija je ušla u rat sa Engleskom (od 1781. do 1784. godine) i VOC je im ala problem e da prevozi robu od Indijskog okeana do zem alja B eneluksa i obrnuto. M orala je da zatraži zam rzavanje starih dugova, ulazeći u nove. Jedini kreditor kom panije sada je bila država (bankari nisu hteli da rizikuju), i V O C je bila vezana za sudbinu U jedinjenih Provincija. O nda je došla Francuska revolucija, k o ja je osnažila radikalne političke struje u Holandiji. Nova, m arionetska B atavska republika (1795. godine) im ala je m alo razum evanja za velike poslovne interese starog režim a. K ada je usled rata s B ritanijom p ro d a ja opala za skoro dve trećine, desilo se

166

neizbežno. Holandska država preuzela je kom paniju - im ovinu, dugove, prekookeansu imperiju. Im p erija je opstala: vlada obnovljene H olandije (1814. godine) vredno je radila tokom devetnaestog veka daj e dovede u red. Troškovi uprave nadoknađivali su se nam etnutim uvoznim kvotam a odabranih proizvo­ da (kafe, čaja, šećera) i unosnim m onopolom na so i opijum. Počev od 1870. godine, Holanđani više nisu prim enjivali stari sistem kontrolisanj a proizvodnj e industrij skih bilj aka, delom zbog uverenj a d aj e slobodno tržište isplativije, a i zbog griže savesti usled iskorišćavanja odgajivača. Dve nove sirovine kojih je bilo u izobilju olakšale su prelaz ka libera­ lizm u: brazilski kaučuk se eksploatisao od 1883. godine, a nafta na Borneu i Sumatri je počela da se eksploatiše osam desetih godina devetna­ estog veka (godine 1890. osnovana je kom panija Royal Dutch). Ali malo je vrem ena ostalo da se isprave greške prošlosti pre nego što je Drugi svetski ra t om ogućio Japancim a da preuzm u te holandske teritorije. Ja­ panska okupacija trajala je samo nekoliko godina, ali to je bilo više nego dovoljno. Prom ena režim a probudila je težnje za slobodom. N aučila je Indonežane da A zijci m ogu da pobede Evropljane, odnosno da E vrop­ ljani nisu nepobedivi. Japanskom predajom arhipelag se vratio u ruke Holanđana, ali samo nakratko. H olandija je 1949. godine dala ostrvim a nezavisnost, uz saglasnost javnosti u kojoj je već nekoliko generacija preispitivalo grehe svo­ jih predaka. V last je preuzela nova republika Indonezija. I ona se p o ­ našala im perijalistički, tražeći, pored nadležnosti za zem lje nasleđene od Holanđana, i dodatne teritorije, poput Istočnog Timora, ne obazirući se na lokalni identitet i aspiracije. N ezadovoljni protivnici indonežan­ skog režim a m ogli su da potraže azil u H olandiji - Holanđali su se b o ­ lje ponašali p rem a njim a. Ironično, ali VOC i evropski im perijalizam om ogućili su novim sultanim a „narodne dem okratije" da ostvare san starih sultana Sumatre i Jave.

167

11.

Golkonda* Britanci su kao snažna, brza vodena struja, žilavi su, energični i neodoljivo hrabri. A ko nešto zaista žele primeniće silu da bi to i dobili. Holanđani su vrlo prijatni, pametni, strpljivi i smireni. U koliko m ogu, pokušaće da ostvare svoj cilj ubeđivanjem pre nego silom oružja. M nogo je verovatnije da će Javu osvojiti Britanci. - Javanski princ, 1780. godineA

Rim ljani su imali izreku: Pecunia non o le t- novac nem a miris. L ju­ dim a m ože biti m rzak način na koji je zarađen ili osoba k o ja im je om ogućila da ga zarade, ali neće odbiti novac. U prenesenom značenju, novac im a miris, vrlo ja k , koji privlači ljude iz daleka i iz okoline. Engleska je 1592. godine bila u ratu sa Spanijom i Portugalijom, koje su se i sjedinile kraljevskim venčanjem . Četiri godine pre toga Englezi su presekli špansku pom orsku invaziju (takozvanu „nepobedivu armadu"). Sada je engleska flo ta čekala kraj A zora da presretne i zarobi španske brodove koji su dolazili iz N ovog sveta i m ožda nosili blago M eksika i Perua, kada je naišla portugalska galija. B ila je to M adré de D eus koja se vraćala u Lisabon nakon pohoda po Indijskom okeanu.** Taj brod je bio veći od bilo kog plovila koje su Englezi pre toga videli: * G o lk o n d a : (1) R a z r u š e n in dijs ki grad u z a p a d n o m A n d r a Prad ešu, p r e st o n ic a ( 1 5 1 2 ­ 168 7) r an ije g m u s l i m a n s k o g carstva. (2) Izvor o g r o m n o g bo gat st va , rudn ik di jam anata - A m erički rečnik engleskog jezika, t

1978.

godina.

Prin c se vratio sa C e j l o n a nak on v i š e g o d i š n j e g iz gnanstv a. Citirao V l e k e , Nusantara,

str. 2 2 5 - 2 2 6 . ** Z b o g zap ad n ih v e t r o v a ( n a z v a n ih po s v o m iz v o r u ) i is to č n e z a l i v s k e struje, A z o r i su bili u s k o grlo z a b r o d o v e koji su se v raća li sa Z a p a d n o in d ij s k o g i I s to č n o i n d ij s k o g o s tr v ­ lja. O ulozi A z o r a u američkoj trgovini, videti: L ande s, „Fin ding the Point at Sea"; takođe, B r o a d „W at ery G r a v e o f the A z o r e s " .

169

50 m etara duga, 14 široka, nosivosti 1.600 tona. N ajveći engleski brod bio je tri puta m anji od M adré de D eus ulepšane zlatnim ukrasim , sa sedam paluba, trideset dva topa i dodatnim oružjem . I bila je puna blaga. Bile su to dragocenosti iz mašte: kovčezi puni dragulja i bisera, zlat­ ni i srebrni novčići, ćilibar stariji od Engleske, trube n ajfinijih tkanina, ćilim i dostojni carskih palata, 425 tona bibera, 45 tona karanfilića, 35 tona cim eta, 3 tone m uškatnog oraščića, 2,5 tone arom atične smole benz o jev c a (k o ja se k o ristila kao o snova za p a rfe m e i fa rm ace u tsk e preparate), 25 tona kohinela (boje koja se dobija od osušenih tela ženki štitaste uši iz suptropskih predela) i 15 tona slonovače. I pre nego sto je zapovednik engleske eskadre uspeo da preuzm e kontrolu nad plenom , njegovi podivljali m ornari napunili su džepove koliko su mogli. K ada je zaplenjena galija stigla u luku D arm ot, zasenila je sve ostale brodove i kuće u pristaništu. Trgovci, preprodavci, džeparoši i lopovi došli su sa svih strana, iz Londona i udaljenijih krajeva, kao pčele na m ed - da posete brod (lokalni ribari su lepo zarađivali prevozeći bez prestanka radoznalce do broda) i potraže pijane m ornare u krčm am a i m ornarskim ja z b in a m a , kako bi pokušali da otkupe ili ukradu deo plena, ili da ga dobiju na kocki ili u dvoboju. Po engleskom zakonu, veliki deo pripadao je kraljici, i kada je Elizabeta saznala šta se dešava, poslala je ser Voltera R e jlija (W alter R aleigh) da jo j donese n je n novac i kazni rasipnike. „U zeću im sve, do gole kože", zakleo se hrabri ser V olter,, j e r od njenog V eličanstva ukradene su najređe dragocenosti." K ada je ser V olter uzeo stvar u svoje ruke, v red n o st tovara je od izvornih m ilion funti (skoro polovina državnih rezervi novca) spala na 140.000 funti. Čak i za tako okrnjen plen bilo je potrebno deset teretn jak a da duž obale i preko Temze prenese blago do Londona. U z otkup­ ninu A tahualpe, bio je to m ožda najvredniji tovar u istoriji. I, kao otkup­ n in a A tahualpe, probudio je ogrom ne apetite. M iris bogatstva, nagoveštaj blaga Istoka, zapalio je engleske am bicije za tim dalekim zem lja­ m a i preusm erio tokove engleske (i svetske) istorije. E n g lezi su naučili jo š je d n u lek ciju od , M a j k e božije". K ada je n ek o lik o go dina k a sn ije u T em zu stigao o sv o jen i b ro d s bogatim tovarom , ljudi koji su iskrcavali blago morali su da nose „platnena odela bez džepova".1 Englezi su u Indijski okean stigli kad i Holanđani, krajem šesnaestog veka. N epozvani pljačkaši, bolji u borbi nego u trgovanju. Tek kasnije

170

su se, uz veliki oprez, preusm erili na trgovinu. Holanđani su form irali V O C sjedinjavanjem nekoliko nezavisnih kom panija, i stupili na scenu s brojnim brodovim a i znatnom oružanom silom, u nam eti da istisnu Por­ tugalce i druge pretendente na Indonezijski arhipelag. N asuprot tome, Englezi nisu imali dugoročne planove, svako putovanje bilo je zasebna avantura za koju je uvek iznova trebalo skupljati trgovački kapital. Kada su se E nglezi i H olanđani sukobili u tim ranim danim a, Englezi bi ponekad pobeđivali, ali nisu im ali snage za ozbiljnije izazove - zato su skrenuli severno, ka Indiji, tražeći druge m ogućnosti za trgovanje. Imali su sreće. Englezi su se, poput Holanđana, trudili da izbegnu Portugalce. Prvo su se uputili ka istočnoj obali (oblast Korom andel), daleko od Malabara. N a zapadnoj strani zaobišli su Gou, da bi dobili trgovačke povlastice u Suratu, glavnoj luki carstva M ogula, kapiji do blaga u unutrašnjosti Indi­ je i do trgovačkih poslova sa Persijom i Arabijom. Kasnije (1661. godine) dobili su dozvolu da se utvrde u B om baju, tada skoro nenastanjenom ostrvu. T u su bili prilično zaštićeni od invazije sa kopna (uporedite p o ­ ložaj Goe), i napravili su od B om baja fabričku oblast i najveći kom er­ cijalni centar zapadne obale. S druge strane poluostrva, nakon što su zauzeli pozicije u M adrasu, Englezi su nastavili severno do B engalskog zaliva i doline reke Hugli. Tu su, od 1690. godine, gradili svoj trgovački grad na teritoriji m alenog sela zvanog Kalkuta. Cilj im je bio da od 1698. godine prodaju neku vrstu „feudalnih" privilegija (zam indari prava skupljanja poreza). T a prava su isprva ignorisana od strane lokalnih vlasti, kivnih na evropske uljeze, ali postajala su sve značajnija kako je jačala zavisnost indijskih trgovaca od engleske trgovine, pom oći i naklonosti.2 Englezi su se trudili da kupe korisna prijateljstva i saradnju. Počev od krupnih trgovaca i dvorana velikog M ogula, do lokalnih agenata i vazala koji su od Engleza očekivali darove (mito) i stipendije, prenosili im robu za izvoz u svojim čam cim a, ponekad čak i investirali sa E ngle­ zima. Tomas Roe (Thom as Roe), am basador na dvoru velikog M ogula u Agri, ovako je definisao zadatak: „N eka vam bude pravilo da zarađu­ je te n a m oru i tihim trgovanjem , je r greška je bez preke potrebe počinjati ratove u In d iji."3 Holanđani su pokušali da igraju istu igru u Indiji, ali s m nogo m anje uspeha. Nj im a j e prioritet bila Indonezij a, a Indij a j e dobijala tek ostatke

171

pažnje i resursa. H olanđani su silom oterali svoje protivnike sa osrtva i uvideli vrednost nasilja. Agresivni temperament prokonzula Koena služio je za ugled. H olanđane je slepo vodio m aterijalni interes. Cilj im je bio m onopol u Indoneziji, i interesi starosedelaca nisu im predstavljali pretnju. To nije bilo m oguće u Indiji, gde je lokalna vlast bila m nogo m oćni­ ja , a ostali igrači, već utvrđeni, prigrabili su svoje parče tržišta. Ali svi biznism eni više vole m onopol od konkurencije. K ada su Englezi ojačali, takode su se okrenuli sili: pretili su blokadom na m oru koja bi ugrozila trgovinu Indij aca sa drugim zemlj am a i sprečila hodočašće u M eku, sagradili su vojna utvrđenja, presretali i pljačkali indijske brodove i čamce. Džerald Onžje (Gerald Aungier) predsednik Istočnoindijske kom ­ panije u Suratu i guverner Bom baja, 1667. godine napisao je direktorim a u L ondonu da proglase nova poslovna pravila. Preporučio je „oštriju i odlučniju" politiku: „Pravda i neotuđivost vaše im ovine zahtevaju da trgo­ vačke poslove obavljate s m ačem u ruci." Taj predlog naišao je n a odobre­ n ja u Londonu, u kom e je na čelu kom panije bio D žousaja Čajld (Josiah Child), rešen da savlada hirovitosti indijske politike. U putstva su 1687. godine poslata u utvrđenje Sent D žordž (u okolini M adrasa): upotrebiti silu da obezbedite velik i stalan dobitak, takav da om ogući „stvaranje snažnog, utem eljenog, sigurnog engleskog dom iniona u Indiji za sva vrem ena".4 Bio je to blagoslov za m ešanje u indijsku politiku i upravu. R as­ pad m ogulskog carstva već se nazirao, navodeći indijske pretendente na vlast da potraže saveznike m eđu stranim kom panijam a. V last koja se nasleđuje po krvnoj vezi daje i velike državnike i budale - u m eđuvrem enu, M oguli su pogrešno verovali da se trgovci poput B ri­ tanaca m ogu pokoriti sam o ratničkoj deci Tam erlana i Babara. N avab B engala iscedio je B ritance poput sunđera. Britanci su se privrem eno pokorili i primirili. Ali oni nisu bili obični trgovci. Proizvoljno oporezivanje ovih uljeza probudilo je u njim a svest o prim eni sile. Jedan ljutiti Englez jasn o je rekao 1752. godine: „Klajv, bilo bi dobro isprašiti starog psa [navaba]... kom panija m ora ozbiljno da razmisli o tome, inače neće im ati koristi od trgovanja u B engalu."51 Klajv je ozbiljno razm islio. Englezi su u Indiji naučili da A zija im a bolju robu od začina. Indija je proizvodila n a jfin ije pam učne tkanine i konce, i Englezi su odm ah prepoznali m ogućnost zarade. N a tom polju ostavili su konkurenciju

172

daleko iza sebe. Portugalce ti proizvodi nisu m nogo zanim ali, a čak su se i H olanđani kasno uključili. Ali Istočnoindijska k o m p an ija (EIC) odlučila j e da napravi tržište pam učnih tkanina: „indij sko platno jo š uvek je nepoznato, i m ora se prikazati u svakoj luci".6 Tkanine su nuđene već tradicionalnim kupcim a u Indoneziji i ju g o is­ točnoj A ziji, koji su u zamenu davali začine i drugu lokalnu robu. Englezi su, poput Holanđana, sledili takvu šemu trgovanja, je r nisu imali m nogo šta svoje da prodaju, tako d a je pamuk postao bitan izvor zarade. (Engle­ ska vuna nij e bila tražena u kraj evim a gde j e problem bila vrućina, ne hlad­ noća.) Ali EIC je uneo značajnu novinu uvozom tih tkanina u Evropu. U periodi od 1619. do 1621. godine VOC je izvezla oko 12.000 bala indij­ skog platna u Holandiju, a EIC čak 221.500 do 1625. godine. N akon peri­ oda p rilagođavanja i usklađivanja troškova, pro d aja je rasla u drugoj polovini veka: 200.000 godišnje krajem kasnih šezdesetih godina, 578.000 u sedamdesetim godinam a, 707.000 u naredoj deceniji. I Holanđanim a je krenulo, ali su ostvarivali upola m anji prom et od Engleza.7 Indijski pam uk izm enio je odeću Evropljana i njihovih prekookeanskih kolonija. Laganije i je ftin ije od vune, ukrašenije (naslikane ili štam­ pane šare), jednostavne za održavanje, pam učne tkanine bile su stvorene za novi svet. Čak i u hladnijim oblastima, pogodnost pam učnih tkanina za donji veš izm en ilaje standarde čistoće, udobnosti i zdravlja. Bio je savršen za stanovnike američkih plantaža. Kao što su trgovci s Jam ajke zapazili (1704. godine): „...klim a na ostrvu je vrela, i većina stanovnika nosi odeću od obojenog indijskog platna, koje, lagano, je ftin o i pogod­ no za česta pranja, veom a prija njihovoj higijeni i zdravlju."8 B ila je to tako široko prim enljiva i lako dostupna roba d a je m ogla da pokrene industrijsku revoluciju. I tako su Englezi kupovali ogrom ne količine pam učnih tkanina, m a­ nje svile (iz Bengala), indigo, salitru* i biber, prepuštajući Holanđani* S alit ra (k a liju m nitrat, K N O 3 ) bi la j e klj u č n i sasto j a k baruta, za to i s i r o v i n a od n e ­ o b i č n o g poli ti č ke i e k o n o m s k e v a ž n o s ti . Nitrat (č il s k a šalitra) se dob ij ao od urina iz z e m ­ lje, koji sadrži ureu ( C O ( N H 2 > 2 ) , a Indija j e , o s im što j e z b o g broja s ta n o v n i k a j e d n a k o g e v r o p s k o m p r o iz v o d ila m n o g o urina, im a la j e d i n s t v e n o p o g o d n o tlo. S lo ž e n a je d in j e n a nitrata o s n o v n i su sastojci svih vrst a e k s p l o z i v a (n a primer, n it r o c e lu lo z a i nitroglicerin). Još u p e tn a es to m v e k u , H e n r ik V j e naredio da se barut ne u v o z i bez d o z v o le . N e k e z e m ­ lje, po put F r an c u s k e i N e m a č k e , p o k u š a l e su d a p o m o g n u prirodi p o m o ć u fa rmi salitre ili nitrata. Pristup v e l i k i m in d ij s k im z a l i h a m a o b e z b e d i o j e zn ačajn u stratešku prednost.

173

m a skuplje, rede začine. Ali biber, nekad m agnet za evropske istraživače, gubio je na vrednosti. G ajio se u sve više krajeva, zalihe su prem ašivale potražnju. Cena bibera toliko je opala da se ovaj začin, nekada dostupan samo izabranim a, uglavnom prevozio kao balast.* Indijaje vodila do Kine. Kada su Evropljani dospeli u Indijski okean, naišli su razgranatu trgovačku m režu koja je povezivala istok sa zapadom Azije, Kinu, Japan i Filipine sa karavanskim stanicama i lukam a Levanta i istočne A frike. U ljezi su m orali da nadu način da se priključe. U osam ­ naestom veku evropski apetit za kinesku robu naglo je porastao: tražio se porcelan, koji su E vropljani naučili da prave tek posle 1720. godine, zatim sirova svila i čaj, koji je , zajedno s šećerom sa Zapadnih indijskih ostrva, lako stvarao zavisnost kod korisnika. Ali problem je bio način plaćanja. Evropljani su želeli da plate svo­ jim p ro izv o d im a, m eđ u tim , K ineze je m alo šta od ponuđene robe privlačilo (izuzetak su bili satovi). Tako su Evropljani plaćali u zlatnim i srebrnim polugam a i začinim a, ali to je sam o zakom plikovalo p ro b ­ lem: šta m enjati za špansko srebro i jap an sk o ili brazilsko zlato? Teško pitanje. R ešenje je , naravno, bilo naći nešto što Kinezi žele. Ispostavilo se d a je to opijum , koji se odgajao u B engalu, značajno uticao na tržište i stvarao veliku zavisnost kod korisnika. Englezi su bili u velikoj p re d ­ nosti u odnosu na H olanđane. N aravno, ove trgovačke sile m ogle su da se nadm eću za prevlast u trgovini ovom robom , ali Britanci su iskoris­ tili svoju narastajuću političku m oć da istisnu H olanđane i počiste i n a j­ m anji njihov trag. Kada su se otarasili Holanđana, Englezi su poželeli više i dalje. Našli su se na položaju s kog su m ogli da dosegnu i poharaju m nogo bogatije oblasti od Indonezije. Indija je , uz Kinu, bila najnaseljenija zem lja u A zi­ ji. M išljenja su podeljena, ali, po jednoj proceni, krajem šesnaestog veka u n jo jje živelo oko 100 m iliona ljudi, a vrlo m oguće i m nogo više.9 Indi­ ja je obuhvatala ogrom ne plodne oblasti, od kojih su najupadljivije slabo naseljene doline velikih reka na severu (Inda, Ganga i Bramaputre). Jedan * Sn aža n miris biber a č in io j e da neki b r o d o v i sa I s t o č n o i n d i j s k o g o s tr vlj a m ir iš u b olj e od m n o g ih p r e k o o e k a n s k ih b r o d o v a , ali j e m e n j a o uk us ostalih n am ir n ic a, p o s e b n o kaf e. E n g le z i su z ato m orali da s n i z e c e n u k a f e p r e v o ž e n e b r o d o v i m a sa b ib e r o m ka o balastom , ali nisu m o g l i b e z njeg a. B i o j e p r e su d a n z a s ta b il n o st b r oda u o lu j n im v o d a m a C h aud hur i, Trading W orld ofAsia, str. 313 .

174

obrazovan Indijac opisuje da Indija obiluje zem ljom i pretpostavlja daj e u sedam nestom veku zem ljoradnja m ogla da se razvije u najplodnijim oblastima, kao i da su velike oblasti m ogle da posluže za ispašu brojne stoke.10 (S druge strane, Indija je na stoci zarađivala m nogo m anje nego stoje mogla, čak je bila u gubitku, zbog religioznih zabrana.) Indijaje imala i veliku (mnogo veću) silu veštih radnika, čiji su proizvodi bili traženi u okolnim zemljam a. Indijska ekonom ija je zato m ogla da proizvodi znača­ ja n višak koji je izdržavao vladare i dvorane legendarne dinastije: Godišnji prihodi m ogu lsk og cara A urangzeba (1 6 5 8 -1 7 0 1 ) su 4 5 0 .0 0 0 .0 0 0 dolara, deset puta veći nego [njegovog savremenika] Luja XIV. Po jednoj proceni iz 1638. godine, m ogulski dvor u Indiji posedovao je blago vrednosti jedne i po milijarde dolara.11

N adaleko čuveno bogatstvo palata i hram ova stalno je privlačilo osvajače, posebno tatarske nom ade, ratnike na konjim a, koji su dolazili iz nizija centralne A zije da opljačkaju utvrđena društva na obroncim a kontinenta. Poslednji od tih tatarskih vladara Indije bili su Moguli, dinas­ tija B abara (1483-1530), potom ci strašnog Tamerlana, gonitelja robova, skupljača lobanja. Upravo su Babarovog unuka Akbara (vladao od 1556. do 1605. godine) i praunuka Jahangira (od 1605. do 1627. godine) Englezi zatekli na prestolu kada su stigli u Indiju. Moguli su bili suni muslimani, za razliku od svojih suseda šiita u Persiji. Tolerisali su hinduističku većinu, čak su i zavisili od nje, ali su na severu Indije čvrsto nam etnuli islamsku veru, odvojivši ga tako od juga. M oguli su, naravno, vladali totalitaristički i zahtevali bespogovornu odanost. N jihovu vlast su stalno podrivali starosedeoci u hinduističkim regionim a, podstičući sukobe i zavere u palati. Braća su ubijala braću, deca očeve, a očevi decu. U svetu stalne borbe za vlast, strancima se malo verovalo, ali ipak više nego rođacim a.12 Tiraniju tih m uslim anskih vladara (ni bolju ni goru od despotizm a hinduističkih gospodara) pogoršavale su m ere protiv otpora. To je prob­ lem svih autokrata: kako sprečiti svoje nam esnike da stvore protivničke centre m oći. U srednjovekovnoj Evropi, feudi se isprva nisu dobijali nasleđem , već posebnim odobrenjem , ali vrem enom su lokalni gospo­ dari težili da svoje im anje prenesu na naslednike, povezujući se sa elitom u okruženju i dovodeći do podele vlasti, odnosno do feudalizma. U carstvu

175

M ogula, kao i u bilo kojoj drugoj tatarskoj državi, vladarevi nam esnici su se stalno selili. Time se sprečavalo jačan je lokalne vlasti, ali i vezivanje nam esnika za njegovu teritoriju. Nam esnici su pokušavali da prigrabe što više za što kraće vrem e, ulažući samo m ali deo u društveni kapital.13 U tim oblastim a zavisnim od navodnjavanja nedostatak kvalitetne oprem e m ože biti koban (postoje zapisi o periodim a velike gladi). Iz sličnih razloga, seljake (kao i sve stanovnike) nije interesovao n ap red ak zem lje k o ja je , na zadovoljstvo vladara, stagnirala. U ovoj zem lji, pisao je Fransoa B ernije (François B ernier), francuski lekar koji je p roveo desetak godina u Indiji u sedam naestom veku, nem a mien et tien (tvoje i m oje), odnosno, nem a svesti o im ovini ni im ovinskih p ra­ va. N iko se, prim etio je , ne usuđuje da pokaže svoj im etak, u strahu od otim anja ili zapjene. N iko se ne trudi da poboljša alatke za proizvodnju. O tud napadan kontrast izm eđu nekolicine prebogatih i m noštva siro­ m ašnih, o ronule kuće, p onižavanje stanovništva, nedostatak želje za učenjem i usavršavanjem . Tu leži i objašnjenje za tako strogo ograničavanje m ogućnosti k re­ ditiranja i kom ercijalnih inicijativa koje su zavisile od kredita. Od dolas­ k a E v ro p ljan a trgovina na Indijskom okeanu znatno je nap red o v ala;14 uvećalo se i bogatstvo sarafa koji su davali pozajm ice seljacima i trgovci­ ma. Ali visoke rate znače veliki rizik. K akvu garanciju m ogu dati uzajm ljivači? Koliko zajm odavac m ože ponuditi kada klijenti m oraju d a la iju podatke o svojoj im o v in i?15 Indijska kom ercijalna aktivnost bila je daleko ispod potencijala. K ako su, onda, neki indijski trgovci, bankari i zajm odavci uspevali da se obogate? Odgovor je : izlegali su zlatna ja ja . Plaćali su i podm ići­ vali, škrtarili i delili, a kada bi um rli, porodica je pokušavala da sakrije što više blaga. Evo opažanja je d n o g E ngleza 1689. godine: B lago trgovaca sastoji se samo od para i dragulja, ne zna se za razliku izm eđu lične i nepokretne im ovine, a bogatstvo kriju kako ga rizničari M ogula ne bi zaplenili. Tako drže svoje troškove pod kontrolom, pri­ morani da posluju u tajn osti...16

V ladari su bili razapeti izm eđu zaplene i davanja, narod izm eđu skri­ v an ja i trošenja. Ali završnu reč ipak je im ala vlast. Evropski tuđini ovde su bili u ogrom noj prednosti. V last nije m ogla da ih m altretira n a taj

176

način, a koristilo im je da uzm u lokalne biznism ene i radnike pod svoju zaštitu. Vrem enom , Englezi su uspeli donekle da otuđe vlast od vladara. N eki bi to nazvali otimačinom, ali u totalitarizmu su se svi transferi moći svodili na otimanje. A šta je sa seljacim a, i nedodirljivim a, najnižim a od najnižih? U zdali su se u strpljenje, tvrdoglavost, odbijanje - jed in a oružja ugnjetavanih. Takođe, bežali su od svojih m učitelja m nogo češće nego što bi se očeki­ valo u društvu u kom e su sela bila pod strogom kontrolom , a šanse nova­ jlije za napredovanje male. U srednjovekovnoj Evropi, i samo planira­ n je bežan ja bilo je kažnjavano, posebno u urbanizovanim i graničnim oblastima. Izlaz je koštao. U Indiji se m oglo samo pobeći iz jed n e bede u drugu, ah ugnjetavani su se ipak teško odlučivali na taj korak, je r nijed­ na grabljivica ne voli da ostane bez plena. Indija je , ipak, im ala bogatstva. Jedan hroničar procenio je d a je p olovina zem ljoradničke proizvodnje višak. Taj suficit podstakao je Istočnoevropsku kom paniju da se angažuje ne samo kom ercijalno, već i p olitički, j e r se više m oglo zaraditi otim anjem nego radom . U z to, lokalni sukobi i nasilje naterali su kom paniju da mobilise vojnu silu kako bi se zaštitila, a silaje prosto nam etala m ešanje u lokalne sukobe. Razboriti saveti iz Londona nisu mogli naterati službenike kompanije u Indiji da se uzdrže od takvih drastičnih koraka. Prokonzul je naveo holandsko angažovanje u Indoneziji da bi opravdao potrebu za odlučni­ jim delovanje, i uspeo da ubedi nadređene. London se složio. Godine 1689. kada su aktivnosti kom panije u Indiji organizovani u tri pokrajine, direktori u L ondonu usvojili su rezoluciju k o ja je redefinisala m isiju kom panije po ugledu na Holanđane: Uvećanje naših prihoda stvar je naše politike, kao i trgovine, jer moramo držati našu silu pripravnom da brojne nezgode ne bi ugrozile trgovinu i m oram o se uzd ići kao nacija u Indiji; bez toga, sam o sm o uljezi sa odobrenjem N jenog Veličanstva, koji smeju da trguju samo tamo gde se neće plašiti od strane sile...

Cilj ovakvih širih ovlašćenja nije bio m onopol kao u Indoneziji. EIC je bila spremna da pusti druge na indijsko tržište, osim m ožda Francuze, koji su bili i politički protivnici. Ipak, m oć i privilegije Engleza stvarale su im velike prednosti u tom naizgled ravnopravnom nadm etanju. Rad-

177

nici kom panije nisu oklevali da iskoriste m ogućnosti, ne samo trgujući za sebe već i p ozajm ljujući ime i m oć lokalnim službenicim a i biznis­ m enim a koji su bili sprem ni da plate za tu uslugu. U svetu m uslim anskog ponosa i ksenofobije, britanska borba za uticaj ponizila je m noge, od carinika na drumu do princa u palati. Ove ambi­ cije nevernika ugrožavale su dostojanstvo i autoritet carskih nam esnika i dovele do rata navaba B engala i kom panije, a rat uvek rada bedu i m rž­ nju. Evo kako je to bilo: m ladi princ S irajudaula (S uraj-ud-D ow lah) odlučio je da dovede B ritance u red i 1756. zauzeo K alkutu uz skoro nikakav otpor. Pri tom e je počinio „velik zločin, zapam ćen po okrutnosti i čuven po surovosti kazne k oja je usledila nakon o sv ajan ja ".17 B io je to m asakr „crne rupe", odaje veličine 5,5 sa 4,5 metara, sa dva m ala zam an­ daljena prozora. Navabovi ljudi zatvorili su u tu kutiju sto četrdeset i šest zarobljenika u sparnoj junskoj noći - vojnike i civile, uključujući neko­ liko žena. Žrtve su m olile i protestovale, ali navab je otišao na spavanje i niko nije smeo da ga uznemiri. Povici su zamrli. U jutru su samo dvade­ set tri zatvorenika bila živa. Z ločin je zahtevao reakciju, što su lokalni predstavnici kom panije je d v a doček ali.18 Čim se flota naoružala, isplovilaje iz M adrasa s m a­ n jom silom britanskih vojnika i sepoja pod kom andom R oberta K lajva (Robert Clive), m ladog civilnog službenika kom panije, kancelarijskog čoveka koji je bio genije za ratovanje. B rodovim a je trebalo dva m esecà da nasuprot vetrova doplove do B engalskog zaliva i udu u reku Hugli. Britanci su lako povratili Kalkutu, prigrabili veliku odštetu od Sirajudaula i obnovili privilegije kom panije. N avaba je noćni san skupo koštao. Ali to nije bio kraj priče. Rat u Evropi izm eđu Britanije i Francuske osetio se i u Bengalu, gde je navab ugostio Francuze iz najsnažnijih razlo­ ga - zbog osvete i mogućnosti oslobađanja od obaveza prem a Englezima. Još je d n a greška M ogula. Samo su izazvali Britance da pod K lajvovim vodstvom napadnu i osvoje francusku trgovačku stanicu u Kandarnagaru, rak-ranu kom ercijalnog rivalstva. N avab se naljutio: kako ti britanski trgov­ ci sm eju da ulaze u rat s drugim trgovcim a u njegovom dominionu. Osim toga, poput faraona, žalio je zbog svog popuštanja i osećao da m ože bolje naredni put - zar nij e nj egova voj ska bila daleko broj n ija od britanske sile ? O vog puta Britanci su odlučili da se zauvek oslobode Sirajudaula. Tražeći saveznike m eđu m anje om iljenim članovim a indijskog dvora „K ako veličanstveno bi bilo da kom panija osvoji Nabobovu naklonost!"

178

- našli su M iru D žafara, ujaka navabove žene i kom andatna njegovih oružanih sila.19 Uz to, Englezi su znali da se lokalni službenici i trgovci m ogu kupiti, prodati i izdati. Pom oću lukavog hindiustičkog trgovca Om ičunda (Um ičunda ili A m in Čanda) kao posrednika, Britanci su pri­ dobili M ir D žafara obećanjem da će ga postaviti za navaba. M ir D žafar je obećao da će im za to dati silno bogatstvo. Konačno, 23. ju n a 1757. godine, došlo je do bitke, kod Plasija, sela trideset kilom etara udaljenog od Kalkute - na jednoj strani bili su B ri­ tanci i saveznici, na drugoj navab i njegove sluge. Britanci su pobedili i tako izm enili indijsku istoriju. Pesnici oduševljeni im perijalističkom snagom pevali su o Robertu Klajvu, računovođi koji je postao kom an­ dant. Pričali su o vodstvu, izdaji i oprezu koji se ogledao čak u tako m a­ lim postupcim a kakvo je prekrivanje topova na m onsunskoj kiši. P ro­ tivnici im perijalizm a zanem aruju rom ansirane opise, potcenjuju heroizam (sv a k o je hrabar) i prekorevaju sprem nost lokalnih službenika i m agnata da budu kupljeni i servilni.20 To je A h ilo va peta aristokratskih im perija kakvo je bilo carstvo Mogula: čem u lojalnost? N avab je počeo bitku sa pedeset hiljada vojni­ ka, Britanci sa tri hiljade. Od pedeset hiljada, samo dvanaest hiljada se, zapravo, borilo s njim , a oni su se povukli tako brzo da su im ali samo petsto žrtava. Britanci su izgubili četvoricu E vropljana i četrnaest sepoja . I to m ije neka bitka.21 N akon bitke, počelo je brojanje para. K om panija je kao nadoknadu štete dobila 10 m iliona rupija (1,4 m iliona funti, ako se uzm e da funta vredi 7,14285 rupija), zatim za mito za lokalne trgovce u Kalkuti (5 m i­ liona rupija za Britance, 2 m iliona za Jerm ene, 1 za Indijce), 5 m iliona rupija za angažovanje britanske m ornaričke eskadre i kopnene vojske, i velike lične nadoknade za članove uprave kom panije (oko četvrt miliona rupija za svakog). U kupno 2.340.000 funti, pet puta više od vrednosti blaga na M adre de D eus - sum a koja bi danas vredela više od jedne m ilijarde funti.* M ir D žafara nije bilo briga. Novac nije išao iz njegovog džepa. Ali bengalska riznica nije m ogla da zadovolji takve vanredne zahteve. N a kraju je * Izr ač unato na o s n o v u k o n v e r z ij e plate g o d iš n j e k v a l i f i k o v a n o g ra dn ik a (5 0 fu nti) to g v r e m e n a u da našn ji e k v i v a l e n t ( 2 5 . 0 0 0 dolara). N a jb o lji standard z a p or e đ e n je v e lik ih s u m a na du ge p e r io d e j e s t e c en a rada.

179

isplaćena polovina sume, u novcu i draguljim a. Isplata ostatka je stalno odlagana, i svakom prilikom kom panija je dobijala kom penzaciju u vidu privilegija, teritorija i robe. Člantovi saveta E lC -a dobili su svoj novac n a vrem e - stvar prioriteta. * 'W U z ove krupne iznude odvijalo se tiho otplaćivanje - kom panija je dobila zam indari prava na veliki deo zem ljišta oko Kalkute. N avab je im ao troškove na tom zem ljištu od nekih 23.000 funti, ali je na ime zaku­ p a dobijao 53.000, tako da m u je ostajalo 30.000 funti. Z ajedno s Kalkutom ,rasla je i vrednost zem ljišta oko nje, tako d a je na k raju decenije zakup nosio 146.000 funti. U m eđuvrem enu, navab je pravo na davanje zakupa prepustio Klajvu koji je sada bio na čelu bengalskog sedišta kom ­ panije: službenik je sada bio gazda drugih službenika. K lajv je dobio i jagir, feudalno pravo kom andovanja nad nekih šest hiljada vojnika i pet hiljada konja u carskoj armiji. Preplitanje političke i kom ercijalne uloge kom panije kom plikovale su i višestruke uloge njenih predstavnika. I u Indiji je , znači, kao u Indoneziji, m oć značila novac, i obrnuto. Pri­ hodi Indije, nekada nam enjeni M ogulim a i feudalnim vezirima, sada su odlazili Istočnoindijskoj kom paniji, njenim oficirim a i predstavnicim a. Trgovci i civilni službenici nisu brinuli zbog m alih plata, nadajući se mogućnosti privatnog preduzetništva i javnog podmićivanja. Mladi, am bi­ ciozni ljudi plaćali su da bi se zaposlili u kom paniji. Poslanici i uticajni ljudi tražili su posao za prij atelje i rođake i plaćali tu uslugu na svoj način. Indija je bila „lutrija koja je pozivala sve da pokušaju i čuvala nagrade... za nekoliko srećnika".22 Očigledno, sreća je bila samo deo priče. Indija je bez sum nje bila leglo boleština. M nogi novi bogataši nika­ da nisu uspeli da se vrate u Englesku. N i oni otporniji nisu lako uspevali da podignu svoj novac, dok je bogatstvo m rtvih prelazilo u ruke posred­ nika koje često niko nije kontrolisao. M rvice koje su padale sa indijskog stola hranile su čitavu m alu arm iju posrednika, pravnika, beležnika, dra­ guljara, zelenaša, krijum čara, ljudi od poverenja i profitera. * K l a j v o v a n agr ad a e k v i v a l e n t n a j e s u m i od 140 m i l i o n a današn jih dolara. N e k i tv r d e da j e to bi lo č is t o iz n u đ iv a n je , ali M a k o l i k a ž e d a j e K la j v m o g a o la ko da z at raž i i d o b ij e d v a p u t v iš e: „ P r ih v a tio j e 2 m i l i o n a rupija. J e d n a r e č bil a bi d o v o l j n a da d v a p o s t a n e čet ir i." - M a c a u l a j , „ C l i v e " , str. 2 4 3 . N i k a d a n e ć e m o z n a ti istinu . V id e t i i K e a y , H o nourable Company, od str. 3 2 0 . M e đ u t i m , M a k o l i p o s ta v lj a pitanje da l i j e bil o u redu da p o d a n ik b r it an sk e krun e prihvati v r e d a n p o k l o n od s tr anog vladara. T a č n o j e d a to nij e bi lo s u p r o t n o z a k o n u , ali M ak au la j se pita šta bi ljudi rekli d a j e V e lin g t o n ( W e llin g t o n ) p r ih vatio ta k av p o k lo n od f r a n c u s k o g kralja L u ja X V I I I ?

180

Problem lorda K lajva (dobio je irsko, a nadao se engleskom plem ­ stvu) bio je teži od nevolja ostalih - njegovo bogatstvo bilo je veće, pa g aj e bilo teže i preneti u Englesku. Poslao je 180.000 funti u m enicam a kom panij i VOC u Am sterdam u, koj e su pretvorene u sterlinge (po nižoj ceni). Preko 40.000 funti poslato je preko Istočnoindijske kom panije, a prilična, m ada nepoznata sum a otišla je pom oću privatnih trgovaca. Takođe, kupio je veliku količinu dragulja (samo dijam ante iz M adrasa p latio je 25.000 fu n ti) i preneo ih u E nglesku da bi ih tam o prodao. „M ožem o s punim pravom reći", pisao je M akoli (M acaulay), „da nijedan drugi Englez koji je počeo s praznim džepovim a, nije uspeo da dođe do tolikog bogatstva u svoje trideset i četiri godine."23 Kada se Klajv vratio u Englesku, razum no je iskoristio svoje bogat­ stvo. Veliku sumu dao je sestrama, drugim rođacim a i sirom ašnim p ri­ ja te ljim a , sredio prihod od 800 funti godišnje za svoje ro d itelje (oko 400.000 današnjih funti), insistirajući da koriste kočije, i 500 funti godiš­ nje za svog starog komandanta, „čija je im ovina bila vrlo skromna". Po­ što je dao 50.000 funti za te poklone, kupio je imanje sa izgledom da osigu­ ra mesto u D onjem domu za sebe i mali krug poslovnih saradnika. Kupio je i priličan paket deonica (vredan 100.000 funti) Istočnoindijske kom ­ panije, koji m u je osiguravao veća prava odlučivanja u kompaniji. Tada su sastanci deoničara bili „masovni, žestoki, čak i pobunjenički... glasovi su se nameštali naveliko". Robert Klajv bio je čovek od uticaja. Ovaj munjeviti prenos bogatstva i političke moći sa misterioznog Isto­ ka u engleske okruge i hodnike parlam enta bio je neugodan za englesko društvo - prebrz, nedokučiv. Ko su bili ti nabobi (engleska interpretacija „navaba") da kupuju velika imanja, kradu društveni ugled, kaljaju englesku politiku? Ti izrazi nezadovoljstva morali su, na kraju, dovesti do zvaničnih provera i parlam entarnih ispitivanja. Rezultat su bila skandalozna suđe­ nja (Voren Hejstings (Warren Hastings)) i značajne prom ene u uređenju Istočnoindijske kompanije. N ova politika, koja je podrazum evala strožu kontrolu nad predstavništvom u Bengalu, onem ogućavala je službenike da se bezobrazno neizm erno bogate. Ipak, za nekoliko godina službova­ n ja u Indiji m oglo se zaraditi koliko za ceo život u Britaniji. Britanska prava n a indijsku im periju na kraju su izazvala velike prob­ lem a u političkoj strategiji i etici. EIC je videla svoju stečenu im ovinu kao trajnu - „trajnu, koliko ljudska m udrost m ože d a je učini" (1776. godine). Zato je m orala da „zaštiti i sačuva ljudstvo... čiji su interes i

181

d obrobiti postali n aša osnovna briga" - za dobro kom panije. Indija je upoređena sa iznajm ljenim im anjem čiji su stanari, a i gazde, im ali iste 24 interese. V rlo m u dro, i vrlo b ritanski, ali ne i je d n o stav n o . Čak i nakon refo rm e m oralo se raditi na razvoju koji je otežavao razum ljiva odboj­ n o st in teg risan ja u indijske društvene i kultu rn e institucije. In d ijsk a ekonom ija se m enjala i razvijala s novim tehnologijam a (posebno važ­ na bila je železnica) koje su dolazile iz inostranstva. Ali teško je hvata­ la korak sa industrijskom revolucijom , izuzev kao proizvođač sirovog pam uka, dok je obrada pam uka, u kojoj je Indija nekad bila vodeća, sko­ ro izumrla. Indijski istoričari za to krive svoje kolonijalne tlačitelje, koji ne sam o da su zabranili fiksne cene (živelo slobodno tržište!) već i opo­ rezivali indijske proizvode da bi britanski konac i tkanine bili konku­ rentni. N ije u tom e ležao problem. I indijski i britanski preduzetnici imali su slobodu da uvedu m oderne pro izv o đ ačk e tehnike u Indiju, što su počeli da rade 1850. godine. Ako su pre toga oklevali, verovatno su imali dobre razloge.

Kako dolazimo do saznanja? Priroda dokaza N eke od najvažnijih radova u indijskoj istoriji napisali su indijski istraživači, ali su se pri tom (ironično) skoro isključivo rukovodili evrop­ skim p o d acim a i hronikam a. Indijci nam nisu ostavili skoro nikakve pisane dokaze. N a primer, sve što znam o o trgovini na Indijskom okeanu od šesnaestog do osam naestog veka, a posebno o proizvodnji tekstila, skoro isključivo potiče iz arhiva evropskih trgovačkih kom panija i vla­ da n jih o v ih m atičnih zem alja, kao i iz zapisa o putovanjim a i prepiske trg ovačkih m isija sa E v ro p o m . 25 Ti podaci, znači, odslikavaju sam o je d n u stranu priče. Ipak, opširni su i indikativni (neki čak obuhvataju i starosedelački m aterijal) i p rihvatljiva su svedočanstva o dobrom delu istorije. Z ašto takva asim etrija? To je zaista interesantno pitanje u kulturnoj istoriji. Indijci su bili pism eni (iako nisu poznavali štam pu), a carstva kao sto je bilo m ogulsko nisu se m ogla održavati bez zapisnika i prepis­

182

ki. Niti su indijski trgovci, aktivni u m eđunarodnoj trgovini, m ogli radi­ ti bez pisanih podsetnika i kom unikacije. D a lij e problem bilo očuvanje pisanih podataka? A ko je tako, kako su opstali zapisi Istočnoindijske kom panije u M adrasu, B om baju i Kalkuti? D a lije postojala suštinska razlika u načinim a kom ercijalne organizacije? Ovlašćene trgovačke kom ­ panije zavisile od razrađenog birokratskog aparata, a b irokratija podrazum eva papirologiju. M oždaje problem bila nedoslednost u pravljenju arhiva. Indijske političke jedinice bile su kratkotrajne, s njim a i njihovi papiri. M ožda je trebalo da pišu na glinenim tablicam a ili da urezuju u kam en. Jedno je sigurno: tad ašn ji E v ro p ljan i su pridavali veliku p ažn ju zapisima. M orate napraviti razliku između društava s pism om i pismenih društava. Evropljani su, i pored b roja nepism enih, spadali u drugu k a­ tegoriju. Od srednjih do viših slojeva, čitali su, pisah i štampah - ne samo zvaničnici već i obični ljudi. N jim a najsličniji u tom smislu bili su Japan­ ci i Jevreji. E vropljane su, takođe, strasno zanimali drugi narodi i dru­ štva: ogrom na većina zapisa s putovanja bili su putopisi. V elika radoznalost bila je važan i karakterističan aspekt evropske ekspanzije i dom inacije. N am erna ili usputna (a b ilaje i jed n o i drugo), utrla je put istraživanjim a i eksploataciji. A ntikolonijalistički kritičari su p oslednjih godina m nogo isticali navodnu zlu prirodu evropske rado­ znalosti, izjednačavajući naučnike, špijune i diplomatske predstavnike. Te optužbe najdetaljnije je razradio Edvard Said (Edward Said) u svom kontroverznom delu Orijentalizam iz 1978. godine. (Više detalja o ovoj uticajnoj knjizi naći ćete u 24. poglavlju, strane 415-418). A ko, kako kri­ tičari kažu, pravu istinu o društvu m ogu znati samo pripadnici tog dru­ štva, te optužbe su neopravdane. U koliko neko koristi takvu tezu da diskredituje rad protivnika, m ože se reći d a je ona polem ička i da šteti nauci. Ali ako ukazuje na instrum entalnu vrednost i m oć inform acija, u dobre ili loše svrhe, ne sme se ignorisati.

Hrana, prihodi i životni standard Kako je živeo narod u Indiji pre dolaska Britanaca? Evropski put­ nici i posetioci izveštavali su o opštem siromaštvu, čak i krajnjoj bedi, što su im u razgovoru potvrđivali i sami Indijci. Čemu toliki hramovi u

183

Indiji? „...zem ljište je nem erljivo plodno, a hrane tako m alo." Engleski putnik posetio je lokalnog k ralja koji je svoje seljake nazivao „golim , izgladnelim bitangam a". N jihove potrebe? „Novac nije za njih: dajte im m alo hleba i gaće, to je d o v o ljn o ."26 N eki istoričari bi se usprotivili i tvrdili da ti stranci nisu dobro p ro ­ tum ačili ono što su videli, ili da su naružili Indijce kako bi istakli vredn o st Evropljana. N eki su čak tvrdili (na osnovu procene pojedinačnog unosa hrane) da su indijski seljaci živeli bolje od radnika na engleskim fa rm a m a .27 Takva kalorim etrijska kliom etrija čini mi se neprim erenom u svedu ogrom nih razlika izm eđu evropskih i azijskih tehnika. N iti m islim da su u b ed ljiv i p o k u šaji da se m etode p o re đ en ja prih o d a koje se k o riste u dvadesetom veku prim ene na osamnaesti vek.28 Brojke se m ogu zloupo­ trebljavati na razne načine, a čak i najm anj a greška koj a se proteže kroz dvesta godina je kobna. U tim spekulacijam a, brojke zaslužuju pažnju sam o ako su uskla­ đene sa istorijskim kontekstom . Taj kontekst, za Indiju, podrazum evao je ograničena svojinska prava i tehnološku zaostalost. U zapadnoj E v­ ropi, k o ja je već daleko odm akla na putu ka industrijskoj revoluciji, stal­ no su se izm išljale i unapređivale m ašine za proizvodnju, pokretane ljud­ skim rukam a i raznim vidovim a energije. U tom e je bila daleko ispred A zije. Istina je k ra jn je jednostavna: produktivnije tehnike znače veće prihode.

Sta bi sa Omičundom? Posrednici u pregovorim a izm eđu B ritanaca i M ir D žafara bila su dva ugledna Indijca. Jedan je bio Om ičund (Omichund), trgovac iz B en­ gala koji se nastanio u Kalkuti da bi uživao pogodnosti zaštite kom panije, shodno tom e, im ao je velike gubitke kada je navab zauzeo K alkutu. M akoli, istoričar, pripoveda s prostodušnošću doba koje nije znalo za političku korektnost, d a je zbog bogatog poslovnog iskustva taj Om ičund bio savršen za posrednika izm eđu Engleza i navabovog dvora. „Im ao je veliki uticaj m eđu Indijcim a i veštine karakteristične za hinduse - m oć brzog zapažnja, taktičnost, dovitljivost, is tra jn o s t-a li i njihove poroke: servilnost, pohlepnost i licem erje."

184

O m ičundov zadatak bio je da m aže oči navabu. To je i radio. Z ah­ v alju ju ći njegovoj kreativnosti, sve se odvijalo po planu; ali kako se napredovalo, ishod je sve više zavisio od O m ičundove diskrecije. Jed­ na n jegova reč m ogla je da uništi zaveru. Tada je K lajv čuo uznem iru­ ju ć e vesti, da se Om ičund sprem a da izda Engleze, ako ne dobije vredan podsticaj. Vredan? Tražio je 300.000 funti sterlinga (današnjih 150 milion dolara) i to napism eno, kao deo sporazum a o stupanju M ir D žafara na bengalski presto. K lajv je pobesneo. To je bilo p rostački nepošteno. I pohlepno. Odlučio je da na prevaru odgovori dvostrukom prevarom i napravio dva sporazum a - pravi, na belom papiru, u kom e se Om ičunda ne pom inje, i lažni, na crvenom papiru, s klauzulom o isplaćivanje Omičunda. Nisu svi Englezi hteli da stanu iza te prevare: admiral Votson (W atson) odbio je da stavi potpis na crveni papir, što bi sigurno izazvalo Om ičundovu podozrivost. Zato je Klajv falsifikovao admiralov potpis. Sada je bilo vrem e za akciju. Samouvereni navab podigao je vojsku. Klajv i njegove engleske trupe (za koje je rekao da nikada ne bi okrenuli leda) sukobili su se s njim kod Plaseja (1757. godine). N avab je pobegao s bojnog polja i s prestola. Pobednici su se okupili da podele plen. Om ičund je došao na sastanak pun očekivanja, je r g a je K lajv zavaravao do p o sled n jeg trenutka. O nda je pročitan sporazum s belog papira. O O m ičundu ni reči. K ada se trgovac okrenuo ka K lajvu, dobio je odgo­ vor: „N ećeš dobiti ništa. Crveni sporazum je lažan." Jadnik se izgubio, zatim m alo povratio, ali nikada više nije bio isti. Postepeno je tonuo u letargiju i pometenost. N ekad čovek britkog um a u jednostavnoj odeći, sada je besciljno lutao u napadnoj odori nakićenoj draguljima. U m ro je posle nekoliko meseci. M akoli, obično naklonjen Klajvu, ovako rezim ira tu prevaru: „...taj čovek, u drugim aspektim a života častan engleski džentlm en i vojnik, nije dao indijskom spletkarošu da ga prevari, i sam postajući indijski pre­ varant i p rep uštajući se bez ikakvih obzira licem erju, dozvolivši sebi podm etanje dokum enata i falsifikovanje tuđeg p otpisa."29 M akoli nas­ tavlja jo š oštrijom kritikom i kaže d a je u pitanju „lukavština kakvoj bi i sam M akijaveli pribegao". Klajv se nije poneo samo „zločinački, već i neprom išljeno." Makoli ističe da se pojedinac m ože obogatiti prevarom , ali ne i država. Isti­ noljubivost im a m nogo ja č i odjek u javnosti od hrabrosti i inteligencije,

185

po seb n o u svetu stalnih izd aja i dvoličnosti. Sam o je v era In d ijaca u bezu slo v n o po šten je B ritanaca m ogla da im om ogući da održe svoju im periju u toj zem lji uz m ale troškove - ništa drugo nije m oglo naterati starosedeoce da iznesu svoje skriveno blago. M akoli zapaža da ni n a j­ m oćniji prinčevi Istoka ne m ogu ubediti svoje podanike da se odvoje od svog blaga ni pod zelenaškim uslovim a, dok su Britanci m ogli izm am i­ ti desetine m iliona rupija, uz kam atu od 4 posto. Tako je sudio M akoli. L ogično razm išljanje. A li da li su K lajvovi naslednici bili obzirniji od njega? Ili su im perijalisti i diplom ate samo naučili bolje da lažu? Ili da u nekim stvarim a varaju, a u drugim a ne? Budi pošten kada je reč o novcu, a na ostalo se ne obaziri? To bi bila ironi­ ja . Istina je d a je čak i u M akolijevo vrem e pravdoljubivosti, poštenje je bilo raison d'état. Čak i kada je u pitanju bio novac - tada posebno. Isti­ n a je da su investitori cenili britansku reč i kupovali fundirane državne obveznice uz kam atu od 4 posto, i Britanija ih nikada nije izneverila... do dvadesetog veka, kada su rat i nestašice oslabili vrednost funte i uništile zlatni standard. D a li je inflacija vrsta laži izvan nas ljudi?

186

12 .

Pobednici i gubitnici: održavanje ravnoteže imperije I

V



v

V



••

Otkriće Amerike, oplovljavanje Rta dobre nade, postavili su osnovu za nov građan­ ski sloj. Istočnoindijsko i kinesko tržište, kolonizacija Amerike, trgovina s koloni­ jam a, novi načini razmene dobara, kao ništa do tada podstakli su komercijalne tokove, moreplovstvo, industriju i nagli razvoj revolucionarnih snaga u klimavom feudalnom poretku. - Marks i Engels, M anifest komunističke partije

Poslednje godine osam naestog veka bile su i kraj i početak. Došlo je do gašenja holandske Istočnoindijske kom panije, zabranjenaje britan­ ska trgovina robovim a na Atlantiku (ali to nije bio kraj robovlasništva)*, trgovina šećerom doživela je vrhunac i nagli pad (u sklopu toga odigrala se revolucija, uništavanje plantaža i ubijanje plantažera n a San Dominiku, sadašnjem H aitiju), kraj starog režim a u Francuskoj i nekadašnjih im pe­ rija. U novom dobu Evropljani će izgubiti form alnu kontrolu nad prekookenskim teritorijam a (najveći gubitnik biće Spanija), ali proširiti ekonom sku dom inaciju. Takođe, Evropa će silom stići u oblasti koje je pre smatrala nedostupnim i nedodirljivim (Kina, Japan), dok će u drugim (Indija, Indonezija) napraviti nova društva po ugledu na svoja. Pokretač tih prom ena bila je industrijska revolucija, začeta u Bri­ taniji u osam naestom veku, nakon čega se raširila po ćelom svetu. Indus­ trijska revolucija učinila je neke zem lje bogatijim , a druge (relativno) sirom ašnijim . P reciznije - neke zem lje su pokrenule industrijsku re* N a m e s t im a po put Kariba, g d e se po treba n broj r o b o v a nije m o g a o odr žava ti pr ir od­ no m r ep rod u k c ij om , potpu na z ab ran a ko riš će nja r o b o v a uništila bi stari sistem rada plantaž a.

187

voluciju i obogatile se, dok su druge ostale sirom ašne. Takva selekcija počela je , u suštini, m nogo ranije, tokom perioda otkrića. Z a neke zem lje (Š p an ijaje dobar prim er) otkrivanje N ovog sveta bilo je poziv nica za b ogaćenje, razm etanje i teritorijalne p retenzije starovrem ensko ponašanje, sam o s krupnijim ulozim a. Drugi, Holandija i Engleska, videli su u N ovom svetu šansu da rade nove stvari na nov način, da uhvate talas tehnološkog napretka. A za otkrivene, poput Indi­ ja n a c a ili Tasm anijaca, doba otkrića značilo je apokalipsu, strašnu sud­ binu nam etnutu niotkuda. D va sveta prvo su razm enila biljne i životinjske vrste (takozvana kolum bovska razm ena). E vropljani su naišli na nove ljude i životinje, ali, iznad svega, na nove biljke - neke hranljive (kukuruz, kakao, krom pir), neke industrijski korisne (duvan, koka). Te biljke je Stari svet počeo da koristi na razne načine, pojedine ranije, druge kasnije (gum a je posta­ la važna tek u devetnaestom veku). N ove prehram bene biljke izm enile su ishranu ljudi širom sveta. N a prim er, kukuruz je postao neizbežan u italijanskoj i balkanskoj kuhinji, dok je krom pir u Evropi severno od A lpa i Pirineja prihvaćen kao glavni izvor škroba, u nekim krajevim a čak potiskujući hleb (Irska, Flandrija). K ro m p ir je postao tako v ažan da ga neki istoričari sm atraju tajnom „eksplozije" evropske populacije u devetnaestom veku.1 Ali nije samo u Evropi bilo tako. K rom pir, koji je uspevao i na sirom ašnim , brdskim zem ljištim a, zajedno sa kikirikijem i slatkim krom pirom bio je vredan dodatak u ishrani K ineza čije potrebe u devetnaestom veku pirinač nije m ogao da zadovolji. Zauzvrat, Evropa je u N ovi svet donela nove biljke (žitarice i biljke za proizvodnju šećera), kao i životinje (konje, rogatu marvu, ovce i nove vrste pasa). N eke su bile korisne u osvajačkim bitkam a; druge, poput tegleće m arve i ovaca, preuzele su m nogo zem lje od dom orodaca. Još gori bili su nevidljivi p atogeni pratioci E v ro p ljan a i crnih ro b o v a iz A frike: virusi m alih boginja, rubeola i žute groznice, parazitne m alarijske protozoe, bacil difterije, rikecija tifusa, spiroheta fram bezije, bakteri­ ja tuberkoloze. Starosedeoci N ovog sveta različito su reagovali na ove patogene. Vekovi izloženosti stanovništva Evroazije učinili su neke grupe otpornijim . N asuprot tome, američki Indijanci stradali su u velikom b ro ­ ju (u nekim oblastim a čak čitava plem ena), tako da su samo razuđenost stanovništva i odgovarajući genotip om ogućili nekolicini da prežive.

188

Teško je reći zašto je evroazijska biosfera bila m nogo virulentnija od američke. V eća gustina naseljenosti i učestalije zaraze? V erovatnoća širenja zaraze? G de su bile am eričke bolesti? Samo je je d n a došla do Evropljana - sifilis, koga su Francuzi zvali italij anska bolest, Nem ci fran­ cuska bolest, i tako redom , kako se prenosio od luke do luke.* Ali i osvajači su imali slabosti. Am erički posetioci u M eksiku put­ ničku d ijareju zovu „M ontezum ina osveta". Oni koji putuju po Indiji zovu je „deli beli" (delhijski stomačić). Takvi nazivi su šaljivi, ali u prvim vekovim a pre nekoliko vekova evropski kolonizatori tih krajeva lako su postajali žrtve lokalnih patogena i infekcija i um irali „kao m uve".2 Prob­ lem nije bio svuda isti. Klim a i higijena - načini odlaganja i uništavanja otpada, snabdevanje vodom i odvođenje prljave vode, lične navike, dru­ štveni običaji - bili su m ožda i presudni. Tako, teritorije u Indijskom oke­ anu bile su tri do četiri puta virulentnije od um erenih zona, zapadnoindijsko ostrvlje i američki tropi do deset puta, a zapadna A frika bila je jednosm erni put u smrt. Stopa smrtnosti tam o je bila pedeset puta veća.3 U tim ogrom nim prostranstvim a, gušće naseljene oblasti bile su prava trpeza za bakterije i viruse: Bombaj u Indiji, B atavija u Indoneziji. Jed­ na ilustracija triologije Fernana B rodela (M aterijalistička civilizacija, itd.) prikazuje dobrostojeću portugalsku porodicu u Goi koja večera u sobi s podom prekrivenim vodom - njihova stopala i noge stola su u vodi. To ih štiti od insekata što se kreću po zemlji, ali šta je sa onim koji p li­ vaju ili lete? Prekookeanske migracije, voljne ili iznuđene (robovi), donele su pat­ nju i smrt m nogim a u N ovom svetu. Ali i bogatstvo i nove m ogućnosti za Evropljane, one koji su odlazili i druge koji su ostajali u Evropi. To je zakon m igracije u tržišnim društvima: ljudi odlaze da bi poboljšali svoj život ostavljajući više prostora za svoje zemljake. Kada bi u novom domu zaradili ili prigrabili bogatstvo (hranu, drvenu građu, m inerale ili indus­ trijske proizvode), slali su ga ili donosili sa sobom u svoju staru zemlju. E vropa je sporo prepoznavala ove dobrobiti od prekookeanskih m igracija.Tek je u devetnaestom veku napredak u načinim a transporta * N e k i m e d i c i n s k i e t n o lo z i s um nj aju u am e r ič k o p o r e k lo sifi li sa, uk az ujući na d o k a z e o slič noj, p r e k o lu m b ijs k o j poln oj bo le sti u E vr opi. A li sli č no nije isto, i n e m a s u m n j e d a j e si filis po s ta o e p i d e m i j s k i f e n o m e n tek u š e s n a e s t o m veku . U p o r e d i t e ga sa s id o m , koja j e m o ž d a starija n e g o što m i s l i m o , ali j e ka o e p id e m i j a bukn ul a tek o s a m d e s e t i h g o d in a d v a d e s e t o g ve ka .

189

podstakao kom ercijalnu poljoprivredu na am eričkom srednjem zapadu. E fikasniji prevoz učinio je i m igracije je ftin ijim i jednostavnijim , tam an na vrem e da se kanališe neviđena evropska dem ografska eksplozija. Ali čak i m an ja u n ap ređ en ja u ran ijim godinam a om ogućila su značajno učešće severne A m erike u snabdevanju kolonijalnih plantaža i m atičnih zem alja hranom i otvorila m ogućnosti za druge ekonom ske tokove. Ev­ ropski ekonom ski i dem ografski razvoj u osam naestom i devetnaestom veku donosio je i koristi i problem e, ali nijedan kontinent se nije lakše m odernizovao. Taj proces u velikoj m eri om ogućio je N ovi svet - Evropu su u novo doba n a svojim leđim a preneli am erički Indijanci, afrički robovi i sluge. A ko Španija nema novca, ni zlata ni srebra, to je zato što ih ima, a ako je siromašna, takva je jer je bogata... Pomislili biste d a je neko hteo od nje da napravi republiku začaranih ljudi koji žive van prirodnog poretka. -M a rtin Gonzales de Seljorigo, 1600. godineA

M nogo pre poljoprivrede i industrije postojale su pljačke. Kolumbovska razm ena podrazum evala je i preraspodelu bogatstva, ne samo b ilja­ k a i živ o tin ja - je d n o sm e rn i tran sfer iz starog sveta u novi. O snovni ekonom ski značaj priliva bogatstva sa okeana leži u neusklađenosti n je ­ govog k o rišćenja. N eki su se obogatili sam o da bi trošili, drugi dà bi čuvali i ulagali. Isto je bilo i sa državam a: je d n e su na k raju bile samo m alo bogatije, dok su druge svoje novo bogatstvo iskoristile da bi jo š više zaradile. Ironično, države koje su se prve dokopale prekookeanskog blaga, Španija i Portugalija, na kraju su ispale veliki gubitnici. Tu leži je d n a od velikih tem a ekonom ske istorije i teorije. Svi m odeli razvoja naglašava­ ju neophodnost i m oć kapitala - on je zam ena za rad, jednostavniji od kredita, m elem za bolne projekte, spasilac u slučaju greške, druga šansa u pream bicioznim preduzetničkim projektim a, glavna hrana ekonom ­ skog razvoja. Kada se im a kapital, sve ostalo samo dolazi. A zahvalju­ ju ć i prekooeanskom otkrićim a, Španija i Portugalija im ale su kapital. Posebno Španija. D obila je novo bogatstvo na dlanu - da ga troši ili ulaže. Španija je odabrala da troši, n a raskoš i rat. R atje najbesm islenij i povod za trošenje novca - uništava um esto da gradi, ne zna za razložnost i granice, a neizbežne nestašice resursa vode do bezobzirne nera-

190

zum nosti, što samo povećava gubitke. Španija je trošila bez m ere tim pre što nij e bila sprem a za neočekivano bogatstvo. U vekje lakše razbaci­ vati se blagom koje j e pa lo s neba. Kod koga je novac završio? Bez kašice, novac će se nekako potroši­ ti, kružiti naokolo, u dobre ili loše svrhe. Španija je veliki deo svog bogat­ stva ostavila na poljim a Italije i Flandrije. N jim e je platila vojnike, ko­ nje, brodove i oružje, uključujući gvozdeni top od povremenih protivnika Engleza, H olandana i Flamanaca. U m eđuvremenu, blago okeanskih ostrva sve m anje se slivalo u špansku industriju, j e r zašto bi Španija proizvodila nešto, kada je m ogla da ga k u p i.5 Španski p roizvođači su 1545. godine im ali porudžbine iz N ovog sveta za sledećih šest godina. U to vreme, prekookenske im pe­ rije u g lavnom su bile obavezne da k u p u ju isključivo od španskih proizvođača. Ali profit i kupci su čekali, i španski trgovci su se obraćali stranim snabdevačim a poslujući u svoje ime. Toliko o pravilima. A m e­ ričko b lago n ije u p o treb ljen o ni za razvoj španske poljoprivrede, je r Španija je m ogla da kupi hranu. Jedan srećni Španac je 1675. godine zaključio da čitav svet radi za Špance: Neka London proizvodi svoje vunene tkanine do m ile volje, Holandija svoja gruba platna, Firenca njene štofove, Indijska ostrva dabrovo krzno i vunu od vikunje, M ilano njegov brokat, Italija i Flandrija lanena plat­ na, sve dok naš kapital m ože da nam ih priušti. Istina je da sve zemlje obučavaju zanatlje zbog Madrida i daje Madrid kraljica Evrope, jer svi služe njemu, a on nikom .6

Takve gluposti se čuju i danas, pod m askom kom parativnih prednosti i neoklasične ekonom ske teorije. Čuo sam mnoge učene ljude kako govo­ re da Sjedinjene Države ne treba da brinu o ogrom nom deficitu u trgovi­ ni s Japanom. Japanci nam daju sve te korisne stvari u zamenu za papir s likom D žordža Vašingtona (George Washington). Zvuči dobro, ah je loše. Rad je bolji od blaga, i zarada od bogatstva. M arokanski am basador u M adridu (od 1690. do 1691. godine) jasn o je video problem: ...Spanci danas im aju n ajveće b ogatstvo i najviše prihode od svih hrišćana. A li sklonost ka raskoši i udobnostima civilizacije ih je nad­ vladala, i retko ćete naći nekog Spanca koji ozbiljnije trguje i putuje radi trgovine kao drugi hrišćanski narodi poput Holandana, Engleza, Fran­

191

cuza, Đ enovljana i ostalih. Potcenjuju zanate kojim se bave niže klase, jer smatraju sebe uzvišen ijim od ostalih hrišćana. V ećina zanatlija u Španiji su Francuzi koji su došli u Španiju u potrazi za poslom ... i za kratko vrem e zaradili m nogo para.7

Z avisnost od stranaca svedoči o nem ogućnosti da se iskoriste sopstvene m ogućnosti ili pokrene preduzetnički duh. D rugim recim a, Š panijaje postala (ili ostala) sirom ašna zato što je im ala previše para. N arodi koji su radili su učili i stvarali korisne navike, tražeći nove načine da rade bolje i brže. N asuprot tom e, Spance je je d i­ no interesovao status i uživanje - ono što Karlo Ć ipola (Carlo Cipolla) naziva „preovlađujući hidalgo mentalitet". N e sam o njih. Svuda u Evropi gospodski život se cenio, a rad potcenjivao. U Španiji to je bilo najizra­ ženije, delom zbog toga što borbeno, graničarsko društvo ne ceni str­ pljivost i težak rad, a i zato što su zanat, industrijska proizvodnja i p o ­ ljoprivreda dugo povezivani sa prezrenim m an jin am a poput Jevreja i m uslim ana. H roničar B ernaldez (B ernaldez) je , pišući o Jevrejim a na k raju petnaestog veka, lepo rekao: ...svi su bili trgovci, preprodavci, zelenaši; bili su glavne sluge plem ića i vesti strizači o vaca (o fic ia le s tondadores), krojači, obućari, kožari, remenari, tkači, bakalini, torbari, svilari, kovači, zlatari i slično. Nijedan nije obrađivao zemlju, niti odgajao stoku, bio stolar ili zidar. Svi su tražili način da zarade uz malo rada.

P rezrene poslove radile su parije. Ili - ono što su radile parije bilo je p re zre n o .8 B olje je bilo biti sirom ašan i nezaposlen. Sirom ašni su u Španiji im ali n ajv ažn iju ulogu: pom agali su bogatim a da kupe spase9 n jeK ada je sredinom sedam naestog v ek a novac prestao da pristiže, španska kruna bila je u velikim dugovim a. B ankrotirala je 1557,1575. i 1597. godine. Z em lja je ušla u dug period propadanja. N aravoučenije: lak novac je loš novac. P redstavlja kratkotrajan dobitak koji ćete platiti trenutnim porem ećaj im a i dugotrajnim kaj anj e m . * * Iro n ič n o, ali da n ašn ji e k o n o m i s t i taj sin d r o m n a z iv a ju „ h o l a n d s k a bole st" z b o g uticaj a otkrića i e k s p lo a ta c ije p r ir o d n o g g a s a u S e v e r n o m mo ru na h o la n d s k u e k o n o m iju . Kao da H o la n đ a n i nisu z n a li k a k o da m a k s i m a l n o is k or is t e te n o v e resurse.

192

/ Države severne Evrope bi se složile. Razvijale su se na granici starog sveta. Ribarili su, vadili i prerađivali kitovo ulje, uzgajali, kupovali i p re­ p ro d av ali žitarice, tkali, pravili, kovali i topili gvožđe, sekli stabla i iskopavali u g a lj.10 Svojim rukam a su napravili svoje imperije. N a sreću, njim a zlato i srebrno nije padalo s neba. Grabili su i pljačkali kad je bilo prilike, ali su ih pokretali pre svega poljoprivreda i industrija (uključu­ ju ć i industriju robova, što, naravno, nije bilo dobro), um esto ograničene zalihe minerala. Vodio ih je rad. Pom eranje težišta ekonom skih procesa ka severu ističe se naspram neslavnog španskog fijaska. Stari trgovački i industrijski gradovi-države -V en ecija, Firenca, Đ enova - takođe su počeli da posustaju. Italijaje bila na čelu srednjovekovne trgovačke revolucije i bez ikakvih podstreka sa strane prva krenula stazom m eđunarodne trgovine i podele rada. K rajem šesnaestog veka bila je glavni igrač, sa izvrsnim zanatlijama, vodeći kom er­ cijalni i bankovni servis Spanije i severne Evrope. Ipak, Italija nikada nije iskoristila mogućnosti velikog otvaranja prem a N ovom svetu: italijanskih brodova nije bilo na Indijskom okeanu niti na Atlantiku. Bila je zatočena u centru velikog kopnenog mora. O kovana prevaziđenim strukturama: esnafska kontrola sputavalaje industriju i otežavala prilagođavanje izmenjenim potrebam a i ukusim a mušterija. Cena rada ostala je visoka je r je m anufaktura bila uglavnom fokusirana na gradske, zajedničke radionice u kojim a su radili odrasle zanatlije nakon godina šegrtovanja.11 N apredak Severa u odnosu na Jug privlačio je pažnju. Već u osam ­ n aestom veku posm atrači su kom entarisali tu razliku u psihološkom svetlu. Z a severnjake se govorilo da su marljivi, tvrdoglavi i spori. Radili su vredno i dobro i nisu imali vrem ena da uživaju u životu. N asuprot tom e, za ju žn jak e se pričalo da su ležerni i srećni, strastveni toliko d a je to izm icalo kontroli i da su više lenčarili nego radili. Takva suprotnost povezivana je sa geografijom i klimom : oblačno naspram vedrog neba, hladno naspram toplog. Neki su uočavali analogne razlike u okviru jedne zem lje: L om bardijci i N apolitanci, K atalonci i K astiljanci, F lam an d i gens du midi, Skotlanđani i Kenti. Ovi stereotipi sadržavali su gram istine i kilogram neopravdanosti. Lako je pokazati da su pogrešni. Ali ostaje pitanje zašto neki gube veli­ ka bogatstva, a drugi se polako obogaćuju? U spon i pad Spanije uporedivi su sa sudbinom starog Rim a i pozivaju na proučavanje veze između uspeha i propasti, od čega se naučnici nikada neće zamoriti.

193

M ožda najprovokativnije objašnjenje dao je nem ački sociolog M aks V eber (M ax W eber). Veber, koji je počeo kao istoričar starog sveta, ali se vrem enom preusm erio na razne sociološke oblasti, krajem 1904. go­ dine objavio je je d a n od najuticajnijih i najprovokativnijih eseja: „Protes­ tantska etika i kapitalistički duh". U njem u je izneo tezu d a je p ro tes­ tantizam (konkretnije, kalvinizam) podstakao uspon m odernog kapitaliz­ m a, tačnije, industrijskog kapitalizm a koji je upoznao u rodnoj N em ačkoj. P rotestantizam je uticao ne kroz prilagodavanje ili zabranjivanje onih aspekata rim okatoličke vere koji su ugrožavali ili sprečavali slo­ bodne ekonom ske aktivnosti (na prim er, zelenašenje), niti kroz ohrabri­ vanje obogaćivanja, već defm isanjem i ozakonjivanjem etike svakod­ nevnog ponašanja koje je vodilo poslovnim uspesima. V eber kaže d a je kalvinistički protestantizam to izvorno podstakao p rih v ata n je m doktrine o p re d estin a ciji, po kojoj p ojedinac ne m ože obezbediti spasenje verom ili delim a, svačija sudbina je određena na početku vrem ena i n ik o je ne m ože izmeniti. Takva v ero v an ja lako su m ogla pobuditi fatalističke stavove. A ko ponašanje i vera ne m ogu ništa izm eniti, zašto ne dati sebi oduška? Z a­ što biti dobar? Zato što, po kalvinizm u, dobrota predstavlja važan znak da ste jed an od spasenih. S vakoje m ogao biti odabran, ali logično je bilo pretpostaviti da se po ponašanju i ličnosti pojedinca m ože naslutiti k ak ­ va m u je sudbina. Takav sistem tum ačenja posrednih indikacija o neči­ jo j sudbini bio je m oćan podsticaj za pristojne misli i čestito ponašanje. Kao što je E ngleskinja E lizabet Voker (Elisabeth W alker) 1689. godine napisala svom unuku, objašnjavajući je d a n zanem arivan, ali zapravo vrlo važan znak plem enitosti: „N isu svi čisti ljudi dobri, ali im a nekoliko dobrih ljudi koji su čisti." 12 Čvrsto verovanje u predestinaciju živelo je samo generaciju ili dve (to nije tako privlačna dogm a da bi dugo trajala), i na kraju je zam enjeno svetovnim pravilim a o ponašanju: vredno radi­ ti, biti pošten, ozbiljan, štedeti novac i vrem e (koje nam je p o zajm io Bog).* „Vremena j e malo", podsećao je puritanski propovednik R ičard B akster (Richard Baxter) (1615-1691), „a p o sla m nogo."13 * N a jb o l ja anali za v e b e r i j a n s k o g m o d e l a i d a lj e j e Struktura socijalne akcije T a lk o ta Parsona. U k a z u j u ć i na par adig m u, Parson deli akc ij e u tri kategorije: r a c i o n a ln e (k o j e o d g o ­ vara ju c ilju ), ir a c io n a ln e (n e o d g o v a r a j u c il ju ) i n e r a c i o n a ln e (a k cij a j e s a m a sebi cilj). D o b a r p r im e r p o s l e d n j e vr st e: „ O č e , ne m o g u d a s l a ž e m - j a sam p o s e k a o t r e š n ju . " V e b e r o v a k a lv i n is tič k a eti ka spa da u o b la s t n e r a c i o n a ln o g .

194

Takve vrednosti podsticale su poslove i akum ulaciju kapitala, ali V eber ističe da dobar kalvinista nije im ao za cilj da se obogati. (M eđu­ tim, m ožda je verovao d aje pošten bogataš dobar kandidat zajed n o g od odabranih.) Evropa nije m orala da čeka na protestantsku reform aciju da bi našla ljude koji žele da se obogate. V eber ističe d a je protestantizam oblikovao novu vrstu poslovnih ljudi, drugačijih pojedinaca, kojim a je cilj bio da žive i rade na određeni način. B itan je bio način, a bogatstvo je bilo samo usputni proizvod. D obar kalvinista bi rekao d a je problem Spanije bilo lako bogaće­ nje, nezasluženo blago. Uporedite stav protestanata i katolika prem a pre­ m a k o ckanju na početku m odernog doba. Obe grupe su ga osuđivale: katolici zato što bi pojedinac m ogao izgubiti (a nijedna razum na osoba ne želi da ugrozi svoju dobrobit i blagostanje drugih), a protestanti zato što bi m ogao zaraditi, što bi bilo loše za ličnost. Tek m nogo kasnije protestantska etika se izopačila u skup načela za ostvarivanje m aterijal­ nih uspeha i našm inkane, um iljavajuće propovedi o vrlinam a bogatstva. V eberova teza je pozivala na raznorazna osporavanja. R im okatoli­ ci nisu znah da li d aje shvate kao pohvalu ili kao kritiku. Istoričari materijalisti odbijali su da prihvate da apstraktni pojm ovi kao što vrednosti i stavovi, da ne pom injem o one vezane za religiju, mogu podstaći i obliko­ vati načine proizvodnje. Tako snažno neslaganje bilo je dobrim delom pobuđeno V eberovom neskrivenom i svetogrdnom nam erom da pobija M arksova učenj a o istoj temi. Neki su izmenili uzrok i posledicu, tvrdeći d a je uspon kapitalizm a doveo do protestantizm a, ili d a je protestanti­ zam odgovarao ljudim a (trgovcima, zanatlijam a) koje su njihovi lični stavovi već vodili do teškog rada i poslovnog usp eh a.14 U uticajnoj studiji Religija i uspon kapitalizma, engleski istoričar R. H („Hari") Tauni (R. H. Tawney) odbacuje vezu između protestantizm a i ekonom skog razvoja. On kaže daj e engleska ekonomij a počela da napre­ duje u šesnaestom veku, tek p o sto je uticaj religije ustupio m esto seku­ larnim stavovima. Ipak, priznavao je puritanskoj etici d a je štitila trgovce i proizvođače od podsm eha gospodskih slojeva. Davala im je osećaj do­ stojanstva i ispravnosti, zaštitu u svetu antikomercijalnih predrasuda. Tako su se dobri kalvinisti (nimalo ne m isleći na uživanje) iz generacije u ge­ neraciju držali svojih principa, usput nakupljajući bogatstvo i iskustvo.15 Skoro podjednako kontroverzna je i izvedena teza sociologa Roberta K. M ertona (Robert K. M erton), koji je pobijao direktnu vezu između

195

p ro testan tizm a i ra zv o ja m oderne nauke. I pre n jeg a su se čuli takvo stavovi. U devetnaestom veku A lfons de Kandol (Alphonse de Candolle), hugenot iz Ženeve, prim etio je da su od devedeset dva strana člana F ran­ cuske akademije nauka i um etnosti izabranih u periodu od 1666. do 1866. godine, nekih dvadeset i jed an bili protestanti, šesnaest katolici, a ostatak (pet) Jevreji ili pojedinci neutvrđenog verskog opredeljenja (oni su birani izm eđu 107 m iliona katolika i 68 m iliona protestanata van Francuske). Slična analiza strukture stranih članova K raljevskog društva u Londonu 1829. i 1869. godine potvrđu je jed n ak broj katolika i protestanata iz pop­ ulacije u kojoj je katolika preko tri puta više od protestanata.16 Bez sum nje, ovo je dobrim delom uslovljeno većom m ogućnošću pristupa katolika u katoličkim zem ljam a starijim liberalnim profesijam a i vlad aju ćo j biro k ratiji, zbog čega su oni bili skloniji drugačijoj vrsti akadem skih struktura. A li takva slika bila je prilično određena i strahom od kontrole klerikalnog aparata, njihovim gnušanjem otkrićim a i para­ digm am a nauke koja je poricala religijsku doktrinu. Engleski hem ičar i unitaristički sveštenik D žozef Prišli (Joseph Pristley) le p o je rekao d a je papa, odobravajući nauku, pokazao „ d a je neprijatelj pod m askom ", je r „im a razloga da zadrhti čak i kad se pokrene obična vazdušna pum pa ili električna m ašin a".17 N asuprot svem u tom e, je d a n istraživač je izričito tvrdio da ne p o ­ stoji em pirijska osnova za tu navodnu v e z u ,18 da su V eberovi podaći o različitim obrazovnim aparatim a katolika i protestanata u N em ačkoj na kraju veka (protestanti su bili angažovaniji u kom ercijalnim i naučnim program im a) pogrešno izvedeni, da su katolički i drugi nekalvinistički biznism eni bili jed n ak o uspešni kao V eberov idealni kalvinista, da se, ako se p rihvati takvo za k lju č iv a n je , razlik a izm eđu severne i ju ž n e E vrope m ože pravdati geo g rafijo m ili rasom , i d a je M aks V eber kao k ro jači koji su pravili odelo za kineskog cara i d a je njegova „protes­ tantska veza" besmislica. M oram priznati da bi većina današnjih istoričara Veberovu tezu sm a­ trala neprihvatljivom : nekad je bila uticajna, ali više ne. N e bih se složio s njim a. N e na em pirijskom nivou, je r pisani dokazi potvrđuju da su protestantski trgovci i proizvođači imali vodeću ulogu u trgovini, bankarstvu i in d u s triji.19 U m anufakturnim centrim a (fab­ riques) Francuske i zapadne N em ačke obično su protestanti bili poslo­ davci, a katolici radnici. U Š vajcarskoj, u protestantskim kantonim a

196

nalazili su se centri m anufakturne industrije (satova, m ašina, tekstila), dok su katolici bili uglavnom poljoprivrednici. U Engleskoj, koja je do kraja šesnaestog veka postala pretežno protestantska, kalvinisti su (nepro­ porcionalno njihovom broju) bih aktivni i uticajni u fabrikam a i kovačnicam a nadolazeće industrijske revolucije. Ne slažem se protivnicim a Veberove teze ni u teoriji. Suština je zaista u oblikovanju nove vrste čoveka - racionalnog, sređenog, m arljivog, produktivnog. Te vrline, iako nisu nove, nisu ni podrazum evane. P rote­ stantizam ih je nam etao svojim pristalicam a koji su procenjivali jed an drugog na osnovu tih standarda. Suština je u ulozi pritiska grupe i u m eđusobnoj kontroli da bi se obezbedilo prihvatljivo ponašanje - svako nadgleda onog drugog i drži se svog posla. N everovatno je kako Veber nije uspeo bolje da plasira te svoje zaključke. Dve posebne karakteristike protestantizm a odslikavaju i potvrđuju ovu vezu. Prva je insistiranje na podučavanju i pism enosti, kako devojčica tako dečaka. To je bilo neophodno, je r se od dobrog protestanta očekivalo da sâm čita B ibliju i svete spise. (Nasuprot tome, veronauka jeste bila obavezna za katolike, ali oni nisu morali da čitaju, a posebno su bili odvraćani od čitanja B iblije). R ezultat je bila veća pism enost i brojniji kandidati za dalje školovanje, kao i lakše proširivanje pismenosti iz generacije u generaciju. Bilo j e važno da i žene budu pismene. Druga bitna karakteristika bila je pridavanje važnosti praćenju pro­ toka vremena. Dokaz za to izvire iz činjenice da su protestanti bili i veli­ ki kupci i proizvođači satova. Čak i u katoličkim oblastim a poput F ran­ cuske i B avarije većina sajd žija bili su protestanti, a korišćenje ovih instrum enata za m erenje vrem ena i njihova rasprostranjenost u ruralnim predelim a bili su m nogo obim niji u B ritaniji i H olandiji nego u k ato­ ličkim zem ljam a.20 N išta ne svedoči bolje o „urbanizaciji" ruralnih predela od pridavanja važnosti protoku vrem ena, u čemu se m ože prepo­ znati želja za što bržim širenjem protestantskih vrednosti. Ne kažem da se Veberov „tip idealnog" kapitaliste m ože naći samo m eđu kalvinistim a i potonjim sektam a inspirisanim njim a. Racionalni, marljivi, sređeni, produktivni, čisti i ozbiljni ljudi m ogu se naći među pri­ padnicim a svih religija, kao i m eđu ateistima. Oni ne m oraju biti biznis­ m eni. Ti kvaliteti m ogu om ogućiti pojedincu da se dokaže i uspe na različitim poljim a. M islim da Veber hoće da kaže d a je na tom m estu u to vrem e (severna Evropa, od šesnaestog do osam naestog veka), religi-

197

ja na sličan način inspirisala m noge pojedince koji su pre smatrani neti­ pičnim a i neorganizovanim a, i d a je taj novi tip ljudi stvoro novu eko­ nom iju (nov pristup proizvodnji) koju zovem o (industrijski) kapitalizam . D odajte tom e rastuću potrebu za nepokretnim kapitalom (oprem a i fab rik e) u industrijskom sektoru. Istra jn o st je b ila od n ep ro cen jiv o g značaja - zbog kontinuiteta u održavanju i unapređenju, i zbog akum u­ lacije znanja i iskustva. Ta proizvođačka preduzeća prilično su se razli­ kovala od trgovačkih, često form iranih angažovanjem kapitala i radne snage samo za neku posebnu priliku, na prim er zbog prekookeanskog putovanja, posle čega bi se raspustila. (Setite se d a je i Engleska istočnoindijska kom panija bila takva u prvim godinam a, ali je brzo postalo ja s n o d a je kontinurana m obilizacija kapitala i ljudstva neophodna.) Tip preduzetnika iz V eberove teze je , po tem peram entu i navikam a, bio posebno spreman da odgovori na zahteve nove vrste ekonomije. Ovo je dobar trenutak da se podsetim o Taunijevog isticanja veze izm eđu sam opoštovanja i istrajnosti. Francuska kruna, uvek sprem na i voljna da društveno am bicioznu buržoaziju (obično ljude od zakona) počastvuje plem stvom (naravno, uz izvesnu nadoknadu), nije slučajno počela od sedam naestog veka da dozvoljava aristokratiji da se bavi trgovinom na veliko (nikako na m alo), a u osam naestom veku da traži od potencijal­ nih industrijalaca da zadovolje uslove kontinuiteta. N ovoproklam ovani plem ić, négociant ili fabricant, m orao je ostati u poslu, koji bi se ranije sm atrao p o n ižav a ju ćim , n ed o sto jn im takvog u zvišenog društvenog položaj a.21 D obar kalvinista bi odm ah istakao d a je problem u tom e što su nekad om alovažavani i sputavani proizvođači dobili udobne kance­ larije i postali uzvišeni vlasnici fabrique. B olje su radili tam noj vunenoj odeći, bez svile, čipke i perike. Iako vrlo važno, brzo širenje novog b iznisa sam o je je d a n aspekt po m eran ja ekonom ske m oći i bogatstva s ju g a n a sever. N ije se selio sam o novac, već i znanje, a ono je (posebno na polju nauke) određivalo ekonom ske m ogućnosti. U vekovim a pre R eform acije južnoevropske zem lje bile su centar učenja i intelektualnog istraživanja - Spanija i Portugalija zato što su bile na granici hrišćanske i islam ske civilizacije, uži­ v ajući prednosti jev rejsk ih posrednika, i Italija, k o ja je im ala jedinstvene kontakte po svetu. Španija i Portugalija su brzo zaostale, je r su religioz­ na ostrašćenost i lokalni krstaški pohodi oterali uljeze (Jevreje, zatim i

198

conversosé) i obeshrabrili istraživače stranih (potencijalno jeretičkih) učenja. Ali Italijani su nastavili da daju neke od vodećih evropskih m a­ tem atičara i naučnika. N ije slučajno prvo akadem sko društvo (Accadém ia dei Lincei) osnovano u Rimu 1603. godine.* Ali protestantska re fo rm ac ija je izm enila pravila. Insistirala je na opism enjavanju, organizovala odbačene i jeretike, isticala važnost skep­ ticizm a i odbacivanja autoriteta, što je u samoj osnovi naučnog angažovanja. U m esto da prihvate izazov, katoličke zem lje su na reform aciju odgovorile zatvaranjem i cenzurom . K atolici u oblastim a pod vlašću H abzburga (uključujući zem lje B eneluksa) žestoko su se obrušili na lu­ terane. Prisustvo Jevreja izbeglih iz Spanije i Portugala, zastrašujućih i om rznutih neprijatelja prave vere koji su optuženi za širenje novih dok­ trina, izazvalo je pravu histeriju. Z avladale su zabrane (počev od 1521. godine), ne samo štam panja već i čitanja jeretičkih spisa na bilo kom jeziku. Spanske vlasti, svetovne i crkvene, smatrale su luterane (za njih su svi protestanti bili luterani) ne otpadnicim a od prave vere, već nevernicim a, poput Jevreja i muslimana, neprijatelja v ere.22 N a ukidanje inkvizicije više se nije ni pom išljalo, crk­ va i svetovne vlasti su se udružile da kontrolišu misli, znanja i uverenja. Godine 1558. za uvoz knjiga bez dozvole i neovlašćeno štam panje od­ ređena je sm rtna kazna. Univerziteti su se sveli na centre indoktrinaci­ je , a nepravoverne i neobične knjige odložene su u Index Librorum Prohibitorum (1557. godine u Rimu, 1559. u Španiji), dok su se prihvatljive knjige objavljivale sa zavaničnim im prim atur („odobreno štam panje"). N a španskoj crnoj listi bili su, izm eđu ostalog, naučni radovi koji su zab ran jen i j e r su n jih o v i autori p rotestanti. U prkos k riju m čaren ju zabranjenih spisa, opasnom po život, širenj e novih idej a u ovim društvi­ m a bilo je skoro potpuno sputano. (Setite se samo kritike knjige Don Kihot. To nisu bili bezopasni kaprici, nego budalaštine što su ugrozile društvo gladno nauke kojim su vladale fantazije.) Špancim a nije bilo dozvoljeno da studiraju u drugim zem ljam a, da ne bi usvojili subverzivne doktrine. Iste godine (1559. godine), krunaje zabranila prisustvo svojih predavača na stranim fakultetima, uz izuzetak bezbednih centara poput Rima, B olonje i N apulja. Samoizolacija je bila drastična. Španski studenti m edicine koji su se dugo usavršavali na U ni­ * L in c e i = ris. O v a ž iv o t in j a j e od ab ran a z b o g s v o g oš tr o g vida.

199

verzitetu u M onpeljeu jednostavno su prestali tam o da odlaze - od 1510. do 1559. godine tam o su se školovala 248 španska studenta, a od 1560. do 1599. godine sam o 12.23 Subverzivni naučnici su ućutkani i prisiljeni da se odreknu sam i sebe. R ežim koji kontroliše m isli i silom nam eće pravovernost ne zadržava se samo na zabranama i kaznama. Krivci m ora­ ju da priznaju krivicu i da se pokaju - zbog sebe i spasenja ostalih. P ro g an jan ja su dovela do neprestanog „lova na veštice", sa plaće­ nim cinkarošim a, radoznalnim susedima i rasističkom opsednutošću čis­ tom k rv lju (lim p ieza de sangre). P ritajene ju d is te odavali su detalji: uzdržavanje od svinjetine, čist veš petkom, neoprezno izgovorena m olit­ va, neredovni odlasci u crkvu, pogrešna reč. Č istoća je naročito izazi­ vala sum nju, a k u p an je je ukazivalo n a otpadništvo, n a potencijalne Jevreje. „Fraza 'optuženi je im ao običaj da se kupa...' česta je u zapis­ nicim a in k v izicije."24 Čisti u veri ne m oraju da se kupaju. Španci i Por­ tugalci su takvim postupcim a unižavali i uništavali sebe same. N etole­ rancija m ože više povrediti progonitelja nego žrtvu. Tako su Ib e rija i m ed itera n sk a E v ro p a potpuno p ro p u stile da se priključe takozvanoj naučnoj revoluciji. Godine 1680. H uan de Kabriada (Juan de C abriada), doktor iz V alensije, sukobio se s m adridskim doktorim a, uzalud pokušavajući da ih ubedi da prihvate H arvijev model krvotoka nam esto antičke galenističke tradicije. Šta nije u redu sa Španijo m , pitao se? Kao „da sm o Indijanci, uvek poslednji" usvajam o nova zn an ja.25 Britanski istoričar H ju Trevor-R oper (Hugh Trevor-R oper) isticao je d a je ovo reakcionarno, antiprotestantsko unazađivanje više od samog protestantizm a uticalo na sudbinu ju žn e Evrope u narednih tri stotine godina.26 Takvo unazađivanje nije bio neizbežno niti nam etnuto doktri­ nom. A li kada je već krenula u tom pravcu, Crkvi, čuvaru istine, bilo je teško da prizna grešku i odabere drugi put. Koliko teško? R im u je tre­ balo skoro četiri stotine godina da rehabilituje Galileja. Eto koliko teško.

Galilejeva osuda Galileo Galilej (Galileo Galilei) nije bio svetac, ah je bio genije i bla­ go Firence, Italije, Evrope i celog sveta. Bio je pionir eksperim entalne nauke sa izuzetnom m oći zapažanja (dostojan A kadem ije risova), oš­

200

troum an i vest polemičar. Ipak, 1633. godine rim okatolička crkva optuži­ la g a je za neposlušnost i jeres: „Stav d a je Sunce centar sveta i da se ne k reće, apsurdan je , filo zo fsk i p ogrešan i fo rm a ln o je re tič k i, j e r je u suprotnosti sa Svetim pism om." (Galilej nije bio prvi ni poslednji. Jednako bitno, m ada rede pom injano, bilo je spaljivanje Đ ordana B runa (G iordano B runo) februara 1600. godine u Rim u, bivšeg dom inikanca, filozofa čiji je vizionarski koncept univerzum a bio m nogo bliži današnjem od K opernikovih ili Galilejevih ideja: beskrajan svemir, m ilijarde gorućih zvezda, rotiranje zem lje koja se okreće oko sunca, m aterija sastavljena od atoma, i tako dalje. Sve same jeretičke ideje, povezane s m isterijom i m agijom . Spalju­ ju ći Bruna, crkva je , zapravo obznanila nam ere da preuzm e kontrolu nad naukom i kreativnošću i da ih veže za R im .27 Ali sve dok je Galileo radio i objavljivao, nauka je jo š uvek m ogla da diše.) Takva je bila presuda. Galilejevo priznanje i pokajanje bilo je nekih četrnaest puta duže. Isticanje dogme nije bilo važno koliko ukazivanje na jere s i jav n o objavljivanje priznanja grešnika, njegovog pokajanja i prihvatanja autoriteta Svete crkve, kao i njegovog iskrenog žaljenja. Nikad više. To je suština kontrole m išljenja u svevidećim sistemima: cilj nije toliko osuditi koliko uveriti okrivljenog i sve ostale pripadnike sistema. N ejasno je zašto je C rkva toliko insisitrala na geocentrizmu. B iblija ne zahteva takvo verovanje. U njoj se pom inje sunce koje se kreće po nebu, ili zaustavlja u svom kretanju, ali teško da se takvi opisi (često m etaforički) m ogu sm atrati obavezujućim . D a je rim o k ato liča crkva ignorisala to pitanje, ne bi ugrozila veru i poslušnost svojih sledbenika. Ali svaka crkva je sklona da oslanja svoj autoritet na doktrinu i dogmu, je r to su potvrde i instrum enti vlasti, posebno u problem atičnim v re­ menima. G alileo je , zbog svog tem peram enta i plem enitog cilja odbrane intelektualnog integriteta, uživao vodeći bitku. N esavladiv u debatama, ism evao je ljudsku glupost koja je bila česta u svešteničkim krugovima. Bila je to opasna igra u rim skom svetu neograničenog autoriteta, intriga i am bicije, kleveta i izdaja. V izantija na Tibru: političke protivnike u Rim u ništa nije toliko obradovalo kao im enovanje novog pape, je r sva­ ka sm ena vladara rim okatoliče crkve znači preraspodelu m oći i uloga. Danas na vrhu, sutra na dnu; prijatelj danas, neprijatelj sutra. Galileo nije smeo da se osloni na na koga.

201

Još gore je što je Galilejev odgovor na protivničke kom entare bio da se obrati što široj jav n o sti - um esto na latinskom , radove je objavljivao na italijanskom . On je , zapravo, podsticao vulgarnost i jere s, a to se nije m oglo trpeti.* Tako je Galileo priznao, i iako je na samrti tvrdoglavo ponovio svo­ je u v eren je ( ,£ p p u r e si m uove" [Recite šta hoćete, ipak se okreće]), m orao je da ode u ludnicu u kojoj je završio svoju karijeru efikasnog n aučnika vizionara. B io je to neizm eran gubitak za italijansku nauku, k o ja je , sve d o k je taj veliki čovek radio, uspevala da se nosi sa rastućim ograničenjim a kontrareform acij e . S ta je bilo s naukom u drugim zem ljam a? U protestantskim zem lja­ m a osuda katoličke crkve bila je nevažna. V erovatno je i osnažila njihov p rezir prem a besm islicam a crkvenih vlasti. Otac Gasendi (Gassendi), pro feso r na A ix-en-Provence i izvrstan poznavalac astronom skih fe n o ­ m ena, otišao je 1632. godine u H olandiju i u pism u francuskom kolegi izneo zapažanje o stavu stanovništva prem a K opernikovoj paradigm i: „O vde se svi slažu s n jim ." 28 M ožda je to p reteriv an je, ali u svakom slučaju potvrđuje daj e atm osfera u H olandiji bila potpuno drugačija u odnosu na Francusku. U H olandiji, Engleskoj i drugim protestantskim zem ljam a sasvim se drugačije mislilo. U F rancuskoj, naučnici su bili razapeti izm eđu razum a i osećaja, integriteta i poslušnosti. Isti taj Gasendi je u pism u m olio G alileja da se pom iri s R im om i svojom savešću, i to istovrem eno: „Veoma se brinem zbog tvoje sudbine, O, ti, velika slavo veka! A ko se Sveta crkva ne slaže s stvojim m išljenjem , postupi kao razum an čovek. N eka ti bude dovoljno da živiš u u verenju da si tražio samo istin u ."29 Samo istinu. Ali šta je istina? S obzirom na znanja koja su bila dos­ tupna u to vreme. Kopernik je sam ostavio ogrom an m aterijal koji je tre­ balo istraživati. K opernikansko-keplerovska paradigm a bolje je odgo­ varala astronom skim zapažanjim a, ali da lije to dokazivalo da se zem ­ lja okreće oko sunca? Sigurnije je bilo držati se eksperim enata i ne pitati * U p o r e d it e to sa d u g o g o d iš n j im italijanskim pr avil om o š ta mpa nju po rn o grafs kih sadrža­ ja: d ok god j e k n jig a bil a sk u p a i š ta m p a n a u o g r a n i č e n o m broju, bil a j e prihvatljiva, ali j e f t i n a iz danja nis u bil a d o z v o l j e n a , z b o g bo jazn i da će po k vari ti pr oste lj u de koji nisu im ali d o v o l j n o ku ltur nih r e s u r s a da se odu pr u i s k u š e n j u i greh u. O strahu c r k v e od na­ r o d n o g j e z i k a , vid e ti i o p is n e v o l j a Đ a n b a t i s t e d e là P o r te o s a m d e s e t i h g o d in a š e s n a e s t o g ve ka. E a m o n , „F r om the S e c r e ts o f N ature", str. 3 6 1 , n a p o m e n a 41.

202

zašto. Bio je to put kontiuniranih zapažanja bez zaključivanja. Takvo izvrdavanje naišlo je na odobravanje m eđu nekim od tadašnjih vodećih francuskih naučnika.* Tako je M ersen (Mersenne), najglasniji od evrop­ skih naučnika, napisao 1643. godine da sve što je rečeno o kretanju zem ­ lje nije dovoljno da se to i dokaže, zbog čega je odustao od pisanja knjige 0 heliocentrizm u. Gasendi je zauzeo isti stav, kao i Dekart (Descartes). Veliki D ekart se potrudio da opovrgne tezu o kretanju zemlje: nebeska tela ne pokreće nekakva uzica, nevidljivo m agično privlačenje, već vrtlozi sila koji ih vuku za sobom. Privlačenje je , znači, glupost, dok su vrtlozi egzaktni. D ekart kaže da zem lju pri tom nosi njeno polje sile kao brod putnika. B rod se kreće, ali ne i putnik. Znači, zem lja se ne kreće. Q.E.D. Čak i s takvim lukavstvom , Dekartu nije bilo lako m eđu prevejanim francuskim jezuitim a. Prešao je u H olandiju, poslavši novu adresu samo M ersenu. U m eđ u v rem en u , F rancuzi su polako i n ev o ljn o usv ajali njegovu kosm ologiju, i, odbacivši N jutnove (Newton) teorije o kretanju 1 gravitaciji, prihvatili kartezijanski sistem. B olje gurati nego vući. Jer N ju tn je bio Englez, a Francuzim a je tada, kao i sad, bilo teško da uče od drugih (nous n'avons p a s de leçons à recevoir...), posebno od svojih tradicionalnih neprij atelj a iz bitke kod A ženkura i Kresij a. Osamdesetih godina prošlog veka došlo je do neviđenog ispoljavanja intelektualnog šovinizm a, kada francuske zdravstvene vlasti nisu htele da odstupe od distribucije kontam inirane krvi, odbijajući da uzm u am eričke testove i oprem u za dekontam inaciju. (S jedinjene D ržave su preuzele od B ri­ tanaca ulogu galskog bête noire, bez obzira na savezništvo u dva svetska rata). Francuske vlasti su na taj način osudile stotine, m ožda i hiljade na sidu i smrt. Kada su Francuzi, n a kraju, prihvatili njutnovsku matematilu i fiziku, dobro su je prim enili. Imali su talenta i genija u izobilju. Ali izgubili su nekoliko generacija naučnika zbog ponosa.

* S li č n o j e bi lo i u Italiji. S e tim o se s a m o kr atk og v e k a A c c a d é m i a del C im e n t o , koju j e or g a n iz o v a o , f m a n s i r a o i s a z iv a o v o j v o d a L e o p o l d o d T o s k a n e . A k a d e m i j a j e rasp uštena n a k o n što j e v o j v o d a n a p u s t i o R i m v o d e n v i š i m c i l j e v i m a . N i j e b il o i n t e l e k t u a l n e autonom ij e: č la n o v i su p o d n o s i li i z v e šta j e o s v o jim e k sp e r im e n tim a , ali to j e bilo s v e kratko reč e no, n au ka bez scientia.

203

V

Žilavost netolerancije i predrasuda™ Sicilija je u petnaestom veku im ala tu nesreću da se pokorava kastiljanskoj kruni. K ada su Ferdinand i Izabela 1492. godine naredili proterivanje ili pokrštavanje Jevreja, Sicilija je m orala da posluša. B rojni p re th o d n i p o g ro m i p o k az u ju d a je n a tom ostrvu bilo antisem itskih osećanja. Ali Jevreji su tu vekovim a živeli i, s obzirom na njihov broj, imali vrlo važnu ulogu u sicilijanskoj trgovini (da ne pom injem o da su bili i lekari i apotekari). Siciljanski potkralj je oklevao da izda kobnu naredbu, ali je put utro niz odluka, poput zabrane Jevrejim a da p rodaju svoju im ovinu uz istovrem eno naređenje da plate sve svoje dugove, i (nâj zastrašujuće) zabrane nošenja oružja. N e m oram o navoditi detalje. Jevreji na ostrvu uspeli su da izm ole kratko odlaganje progona, kao i velikodušnu dozvolu da sa sobom pone­ su odeću, dušek, ćebe od vune ili serža, nekoliko čaršava i neku sitninu, kao i m alo hrane za put. Izgleda d a je m nogim Sicilijancim a bilo žao što odlaze. S razlogom . T rgovina je skoro zam rla, m noge kuće i čitave oblasti ostale su puste, i slobodno m ožem o pretpostaviti da su se neki ostrvljani stideli zbog toga. M nogo k asn ije, pred kraj sedam naestog veka, neki Sicilijanci su m olili k ralja da uradi nešto da pokrene trgovinu. C aris II je proglasio M esinu slobodnom lukom , i dozvolio Je v re jim a da tu trg u ju - pod uslovom da spavaju van grada i nose znak raspoznavanja na odeći. Tak­ v a licem erna gostoljubivost nije ohrabrila Jevreje na dolazak, pa im je 1728. dozvoljeno da trguju na čitavom ostrvu, obitavaju u M esini, da im aju sinagogu i groblje, da poseduju im ovinu i slobodno njom e raspo­ lažu. M noge p o ro d ice su se vratile, dočekane p re d rasu d am a m eđu stanovništvom . Pogodilo se da k raljica nije u sp ela da donese na svet m uškog naslednika prestala i sveštenici su uspeli da uvere kraljevski par da neće im ati sina sve dok dozvoljavaju Jev rejim a da ostanu. Tako je nakon sedam godina usledilo novo proterivanje. N etoleranciju, praznovejje i neznanje lakše je prihvatiti i hraniti nego iskoreniti. N epravde i greške koje su davno počinili strani (španski) vladari doprinele su ekonom skoj zaostalosti Sicilije k oja traje i danas.

204

13.

Priroda industrijske revolucije

U osam naestom veku niz p ronalazaka izm enio je proces obrade pam uka u Britaniji i doveo do novog oblika proizvodnje - fabričkog sis­ tema.* Istovremeno, druge industrijske grane su napredovale, često podstičući se međusobno. Zajedno su vodile do pobolj šanja i u drugim aspek­ tim a ekonom ije. Teško je sistematizovati sve te raznovrsne inovacije, ali je m oguće uočiti da ih spajaju tri principa: (1) zam ena ljudi m ašinam a brzim, pouzdanim , preciznim, neum ornim ; (2) zamena primitivnih izvo­ ra snage autom atizovanim , posebno m otorim a za pretvaranje toplote u rad, što om ogućilo skoro neograničeno doprem anje energije; i (3) korišćenje novih m aterijala kojih je bilo na pretek (naročito zam ena za m ine­ rale i često veštačkih zam ena za ishranu životinja i biljaka). Te sm ene om ogućile su in d u strijsk u re v o lu ciju . D ovele su do drastičnog rasta produktivnosti, samim tim i prihoda po stanovniku. Još bolje, taj napredak je podsticao sam sebe. U prošlim vrem enim a, bolji životni standard uvek je uzrokovao porast broja stanovnika koji su na k raju apsorbovali sav višak. Sada su se, prvi put u istoriji, i ekonom ija i zn an je ra zv ijali dov o ljn o brzo da bi se obezbedio kontinuirani napredak. M altusove (M althus) pozitivne provere i predviđanja sledbenika „pesim ističke ekonom ske nauke" o stagniranju pale su u zabo­ rav. In d u strijsk a re v o lu cija je izm enila i raspodelu političke m oći (u okviru nacija, izm eđu nacija i civilizacija), društveni poredak i načine m išlj enj a i ponašanj a. Reč „revolucija" im a m noga lica. Priziva slike brzih, čak brutalnih ili nasilnih prom ena. M ože podrazum evati i suštinsku, korenitu trans­ * P o d fa b rik o m p o d r a z u m e v a m c e l o v i t u j e d i n i c u p r o i z v o d n j e ( s k u p rad n ik a pod n a d ­ z o r o m ) ko ja koristi centralni, o b ič n o vešt ačk i izvor energije. B ez cen tra lnog izvor a e ne rg i­ j e im al i b i s m o manufakturu.

205

form aciju. Z a neke im a pozitivne konotacije (u političkom smislu): re ­ volucija je dobra, a kontrarevolucija koja vraća sat unazad je samim svo­ jim n aziv o m k o n tra d ik to rn a i sum njiva. D rugi vide re v o lu c ije kao u nutrašnju silu koja uništava vrednosti, znači kao nešto loše. T a i sva ostala značenja pripisuju se reci k o ja je nekad podrazum evala ništa više nego okretanje, i to u bukvalnom smislu. Zato želim da objas­ nim u k om značen ju je ovde koristim . P rid ru žu jem jo j n a jsta riji m etaforički smisao: to je „velika prom ena ili pom eranje u aktivnosti ili o d ređ en o j stvari" (što je d e fin ic ija s p o če tk a petnaestog veka koja n ajav lju je korišćenje reci „revolucija" vek i po kasnije za označavanje drastične političke prom ene).1 U tom sm islu je oduvek koriste i istraži­ vači industrijske revolucije, kao što drugi govore o „srednjovekovnoj re v o lu ciji", „naučnoj revoluciji" u sedam naestom veku i „seksualnoj revoluciji" u dvadesetom veku. A k cen atje na dubini, ne na brzini prom ene. Jasno je da do izuzetnih tehnoloških unapređenja Industrijske R evolucije (s velikim I i R) nije došlo preko noći. R etka su otkrića koja su dovršena na sam om početku. Potrebno je m nogo m alih i velikih dorađivanja da bi se ideja pretvorila u praktičnu tehniku. U zm im o za prim er parnu m ašinu. Prvi uređaj koji je koristio paru da bi proizveo vakuum i radio kao pum pa patentirao je Tom as Sejveri (Thom as Savery) u Engleskoj 1698. godine, a prvu pravu parnu m ašinu (s po k retn im klipom ) Tomas N ju k o m en (Thom as N ew com en) 1705. godine. N jukom enova atm osferska m ašina (tako nazvana zato što koristi atm osferski pritisak) zahtevala je m nogo energije je r se cilindar hladio i m orao je da se zagreva pri svakom ciklusu. Zato je bilo najbolje koris­ titi je za p u m p an je vode iz u g ljen o k o p a, u k o jim a je goriva bilo na pretek. Prošlo je m nogo vrem ena - šezdeset godina - pre nego što je Džejm s V at (Jam es W att) pronašao m ašinu sa odvojenim kondenzatorom pare (1768. godine) čiji je stepen iskorišćenja bio dovoljno dobar da bi se koristila van rudnika, u novim , industrijskim gradovima. Trebalo je jo š petnaest godina da se m ašina prilagodi obrtnom kretanju, kako bi m ogla da pokreće točkove industrije. U m eđuvrem enu, inženjeri i m ehaničari m orali su da reše m noštvo m alih i velikih problem a proizvodnje i održa­ vanja. N a primer, pravljenje cilindara s odgovarajućim kružnim presekom kroz koji klip ne zapinje, a vazduh ne curi prem a vakuum u, zahtevalo je

206

pažnju, strpljivost, domišljatost.* Čak i najm anje rasipanje m aterijala ko­ šta, a približno dobro nije bilo ni približno prihvatljivo. To nije bio kraj. Trebalo je istražiti m ogućnost unapređenja parne m ašine pom oću visokog pritiska (većeg od atm osferskog). Teorijski, to bi bila kom paktnija m ašina koja bi se m ogla koristiti za pokretanje brodo­ va i kopnenih vozila. Z a to je trebalo jo š dvadeset i pet godina. Problem je bila potrošnja goriva: prostor n a brodu bio je ograničen, a tovar je bio v ažn iji od uglja. R ešen je je ležalo u u slo žn jav a n ju , odnosno u unapređenoj mašini s visokim pritiskom koj a je m ogla da pokreće više klipo­ va je d a n za drugim. Para bi prvo pokrenula cilindar pod najvećim p ri­ tiskom, zatim bi se prenela na veći cilindar pod m anjim pritiskom, i tako redom. Isti princip korišćen je u srednjem veku za iskorišćavanje energi­ je vode koja se sliva na niz točkova. U složnjavanjem osnovnog pokre­ tačkog principa bavili su pre toga J. C. H ornblouer (J. C. H ornblow er) 1781. godine i A rtur V ulf (Arthur W oolf) 1804. godine, ali idejaje dobi­ la odgovarajući oblik i prim enu tek sredinom devetnaestog veka, kada je iskorišćena za brodske m ašine i dala ogrom an doprinos prekookeanskoj trgovini. N i to nije bio kraj. Veličina i m oć parnih m ašina bile su ograničene inercijom klipa koji se kretao napred i nazad. Prom ena sm era kretanja klipa iziskivala je veliku energiju. R ešenje, koje je 1884. godine našao Čarls A. Parsons (Charles A. Parsons), bilo je u zameni pravolinijskog k re ta n ja obrtnim , odnosno klipa parnom turbinom . P rim enjeno je u glavnim elektranam a na sam om kraju devetnaestog veka, nešto kasnije i u brodovim a. Sve u svemu, parna m ašina se pravila dvesta godina."A * Tehnika pravljenja bojlera (uvije se ploča, zalem e spojevi i stave poklopac i zaklopac) nije se m ogla primeniti za m otorni cilindar, jer bi previše cureo. N ovu m etodu, dubljenje čvrstog m etala, izu m eo je D žon V ilk in son 1776. godine, inspirisan sličnom tehnikom pravljenja topa (iz 1774. godine). G odinu dana kasnije V ilk in son je pom oću parne m ašine podizao tučak od 30 kilogram a da bi oblikovao kom ade čvrstog metala. Kasnije, 1783. godine, koris­ tio je m oćniji tučak od 7,5 tona. Na taj način, uskoro je pravio m ašine za uvijanje m etalnih ploča, prese za m etalni n ovac, stalke za istezanje m etala (za industriju žica), i slično. A šer piše: „Zbog nedostatka ću d ljive naklonosti javnosti, taj m račan i odbojan lik nikada nije dostigao slavu koju je zaslu žio kao jed an od pionira razvoja industrije teškog m etala.” H istory ofM echanical Inventions, str. 372. Ni V ulkan nije bio lepotan. t Pred kraj o sa m n a esto g vek a d o šlo je do zn ačajn og unapređenja parne m ašin e zah ­ valjujući naučnim otkrićima u oblasti term odinam ike. D ok je tehnologija pre vodila nauku na o vom polju, sada je nauka išla ispred i udahnula parnoj m ašini novu životn u snagu. O lo g ističk o j (len jo -S ) krivi m o g u ćn o sti u okviru datog sleda teh n ološk ih događaja -

207

Istovrem eno, tehnike korišćenja hidroenergije, ključnog pokretača m anufakturne proizvodnje jo š od srednjeg veka, znatno su unapredene (prednji točak D žon Sm itona [John Sm eaton] iz sredine osam naestog veka i tu rb ina - p ro n alazak B enua F u rn ero n [B enoît F ourneyron] iz 1827. godine).2 Prvo uspešno livenje gvožđa pom oću koksa izveo je A braham Darbi (A braham Darby) u Kolbrukdejku, jo š 1709. godine. (Imao sam p ri­ liku da stojim u napuštenoj visokoj peći u K olbrukdejlu, osećajući se m edu tim ciglam a nagriženim vrelinom istopljenog m etala kao u m ateri­ ci industrijske revolucije. Peć je sada deo m uzeja industrije, i radoznali posetioci m ogu videti sam o njenu spoljašnjost.) A li to dostignuće, iako pažljivo priprem ano, u suštini je bilo plod slučajnosti, je r j e Darbi upotrebio ugalj čiji je sastav savršeno odgovarao eksperim entu.3 Ostali nisu bili tako uspešni i, kao i D arbi, m orali su da odustanu od livenja sirovog gvožda pom oću koksa. Teškoće su prem ošćavane četrdeset godina, tako d a je livenje pom oću koksa rašireno tek sredinom veka. U z to, ova tehnologija im ala je ozbiljnih ograničenja. Liveno gvožde m oglo se, teorijski, koristiti za proizvodnju lonaca i šerpi, zidnih štitni­ k a i sličnih robusnih pred m eta, ali m ašine se nisu m ogle prilagoditi tad ašn jo j tehnologiji livenja. Takvi predm eti zahtevali su elastičnost k o v an o g g v ožđa (ili čelika) i p re c iz n ije o b lik o v an je (kovanjem ili pom oću m ašina) od onog koje je om ogućavalo livenje.* Prošlo je pola v ek a pre nego što su, zahvaljujući m noštvu eksperim enata, gvožđari n ajza d m ogli da pom oću k oksa liju sirovo gvožde pogodno za dalju sp oro n a p red ovan je u toku priprem ne, eksperim entalne faze, koju sled i n agli napredak k o ji se prim iruje k ak o se m o g u ć n o sti iscrp lju ju - vid eti k la sičn i esej S im on K uznets, „R etardation od Industrial G row th”. * L iv en o g v o žd e im a v elik i p rocen at u gljenik a (preko 4 procenta). V eom a je tvrdo, ali puca pod n aglim udarom. N e m o že se m ašin sk i obrađivati, zb o g čega se lije u kalupe ž e ­ ljen o g oblika. K ovan o g v o žd e m o že se oblik ovati ček ićem , bušiti i obrađivati na druge n a čin e. N e p u ca pod ja k im u d arom i vrlo je otp o r n o n a rđu, z b o g čeg a je id ea ln o za b alk one i druge prim ene na otvoren om (setite se A jfe lo v o g tornja). D a bi se od liven og d o b ilo k o v a n o gvožd e, n eop h od n o je da se pod v iso k o m tem peraturom n iv o u gljenik a d o v ed e isp od 1 procenta. K ovan o g v o žd e je od avn o zam en jen o čelik o m (sadrži 1 do 3 p o sto u g lje n ik a ) k o ji im a p red n o sti i liv e n o g i k o v a n o g g v o ž d a (o tp o rn o st i p ri­ la g o d ljiv o st). Z b og toga k o van og gvožđ a danas i nem a, sem u vid u strugotina. P roblem sa g v o žđ em d ob ijen im prvim tehnikam a p om oću k ok sa b io je što je , nakon op lem en ji­ vanja, b ilo krto n a velik im tem peraturam a. D o k se to n ije resilo, k ovan o g v o žd e dobijalo se p o m o ću drvenog uglja.

208

obradu, a prerađivači naučili da ga efikasno koriste (patenti Hernij a Korta (Henry Cort) iz 1783. i 1784. godine). N a je ftin čelik (zasluga H erni­ ja B esem ara (Henry Bessem er) 1856. godine) čekalo se jo š tri četvrtine veka. On je transform isao industriju i načine prevoza. N ekad skupa legu­ ra koja se ograničeno koristila za m anje predm ete (oružje, žilete, opruge, spiralne žice), sada se m ogla upotrebiti za izgradnju pruga i brodova. Čelične pruge bile su dugotrajnije i podnosile su veći teret, dok su čelični brodovi imali tanje zidove i m ogli da nose teži tovar. Početke nizova ovih tehničkih unapređenja m ožem o tražiti jo š u še­ snaestom veku, u zavisnosti engleske industrije od uglja kao goriva i drugih sirovina, zatim u proizvodnji stakla, cigli i crepa, varilačkim , bojadžijskim i kovačkim poslovim a i metalurgij i . Jedan istraživač je ovaj pom ak ka fosilnom gorivu, m nogo raniji nego u drugim evropskim zem ­ ljam a, nazvao „prva industrijska revolucija".4 I prva rešenja m ehanizacije radne snage jav ila su se jo š ranije. Mašin a je ja sn o definisan sistem za upravljanje odgovarajućim alatkam a koje m enjaju rad ruku. N eke povećavaju silu i brzinu radnika (na primer, štam­ parska m ašina, bušilica ili kolovrat), druge proizvode uniform ne, p o ­ navljajuće pokrete (sat). Pojedine m ašine su složeni sistemi alatki koji um nožavaju rad dobijen pojedinačnim pokretom . Dok god m ašinam a u pravljaju ljudi, lako je izboriti se sa očekivanim kočenjim a i trzajim a dovoljno je da radnik zaustavi rad prestajući da obrće kotur ili povlačeći polugu. M ehanizacija radpe snage bila je preduslov napretka.* V ideli smo da su se u srednjom veku već koristile m noge sprave za m levenje žitarica i dobijanje slada, obradu metala, predenje, tkanje, četkanje tkanina, potpirivanje vatre u pećima. M noge od njih pokretala je sirova energija, obično vodena (propitom ljena točkovima). U nared­ nim vekovim a (od početka šesnaestog), broj m ašina je rastao, je r su se osnovni principi m ehanike m ogli prim eniti na m nogo načina. U proiz­ v o d n ji tekstila m eđu najvažnijim novinam a bili su m ašina za pletenje, „holandski" ili „m otorni" razboj, razboj za tkanje traka, kao i m ašine za u p red an je svile pokretane m ehaničkom energijom . A li n a ju tic a jn ija u napređenja su, kao i m nogo puta pre i posle, najjednostavnija: * M ašin e pokretane m eh aničkom snagom b ile su n ovi izvor nesreća na radu u industriji. O prob lem im a s m ašinam a za obradu šećera i većoj bezbednosti sprava pokretanih ljud­ sk om ili životinjskom snagom , vid eti Švarc, Plantaže šećera, str. 143-144. K onji su bili opasniji od m azgi ili volova: „...krici u nesrećnih robova terali su konje da trče jo š b rže.”

209

- korišćenje nožne pedale za okretanje kolovrata, sto je oslobodilo ruke za m otanje niti, (ili, u slučaju razboja, za pokretanje čunka); - pronalazak saksonskog točka, koji je om ogućio istovrem eno okre­ tanje kolovrta i vretena, ali različitim brzinam a; - ostvarivanje jed nosm ernog, neprekidnog predenja i okretanja. Te izm ene su povećale produktivnost m ašine za predenje preko četiri p uta.5 N aredno unapređenje bila je m ehanička zam ena za pokrete prelaca. R ešenje je bilo u podeli aktivnosti na jed n o stav n ije korake. Z vuči lo­ gično, ali nije lako izvodljivo. Tek kada je ideja prim enjena n a žilava biljna vlakna, pam uk, uspeh je bio izvestan. Za to je trebalo nekih trideset godina (od tridesetih do šezdesetih godina sedam naestog veka) pokuša­ ja i grešaka. K ada su se spojili m ašina za predenje pokretana m ehanič­ kom snagom i pam uk, okrenuli su industriju naglavačke. M etalurgija je najviše koristi im ala od zam ene dvosm ernog k reta­ n ja obrtnim: m etalne ploče su se dobijale uvijanjem um esto tucanjem , žice izvlačenjem kroz sve m anje rupe, rupe bušenjem um esto udaran­ je m , a m etal se oblikovao tokarskim strojem um esto dletom i čekićem . Presudno je bilo je sve veće prihvatanje sistem a baždarenja i standar­ dizacija. Pom erile su se granice proizvodnje satova i preciznih instru­ menata. M inijaturizacija m ehaničkih delova odgovarala je visokim stan­ dardim a za preciznost alatki posebne namene, poput bušilice. Ta rešenja, uz dalja unapređenja krupnih mašina, m ogla su se prim eniti i na veći fo r­ mat, pa nije čudno što su vlasnici predionica koji su tražili iskusne zanatli­ je za izradu i održavanje potrebnih m ašina, oglašavali potrebu za sajdžijam a, ili da su se sistem i povezanih zupčanika u takvim m ašinam a zvali „satni m ehanizam ". P onavljajući pokreti ovih m ašina inspirisali su prve p o k ušaje m asovne proizvodnje sprava sa lako zam enljivim delovim a (satova, pištolja, lafeta, dizalica, brava, gvožđarije, nam eštaja). Sva ova unapređenja, kao i otkrića m ašina za pravljenje m ašina, j a ­ v ila su se u poslednjoj trećini osam naestog veka. Bio je to plodan peri­ od neprekidnog napretka. Z a neke inovacije m ožda je bila zaslužna sreća. Ipak, ne. U napređenj a su se prosto sam a nam etala j er su principi koj i su iza njih stajali m ogli da uzm u bezbroj oblika u praksi, da se prim ene na raznovrsne načine. A ko je je d a n m ogao da izrodi top, m ogao je da p ro ­ izvede i cilindre za parne m ašine. U koliko se tkanine m ogu štam pati

210

pom oću cilindara (umesto u blokovim a, što je m nogo sporije), po istom principu mogu se štampati i tapete, ili tekst, m nogo brže nego vertikalnim pokretim a štamparske m ašine (što je om ogućilo m asovno štam panje j e f ­ tinih novina i rom ana). Slično tom e, uz m anje izm ene, m ašina za p re­ denje pam uka m ogla se koristiti za predenje vune i lana. Još tada su se čula m išljen ja d a je m ehanizacija pam učne industrije prim orala ostale grane tekstilne industrije da se m odernizuju: ...da geniji Hargrivsa (Hargreaves) i Okrajta (Arkwright) nisu iz osnove promenili načine češljanja i predenja pamuka, vunarska industrija danas bi verovatno bila ista kao na samom početku... Spremni smo da priz­ namo da bi to bilo bolje za društvo u celini, ali nakon unapređenja u obradi pamuka, stagnacija je bila nemoguća.6

Tako se išlo sve dalje putem povećanja prihoda i pojeftinjenja robe, m ašina i m aterijala iz mašte i nezasitih apetita. Novo, novo, novo. Novac, novac, novac. Kao što je dr Semjuel Džonson (Samuel Johnson), dalekovidiji od svojih savrem enika, rekao: „kao da se sve na svetu m ora radi­ ti na nov način."7 Svet je podigao sidro. M ože li se utvrditi kada je tačno rođena ova revolucij a? N e tako lako, je r svakoj inovaciji prethodile su decenije eksperim enata, a sledile su je godine unapređenja. Gde su početak i kraj? N a višem nivou, suština opštijeg procesa - m ehanizacije industrije i prelaska na fabrički sistem leži u izmeni tekstilne m anufakture.* Drastične prom ene počele su jo š s m ašinom za fino predenje D žejm sa H argrivsa (1776. godine), m aši­ nom za predenje s vodenim točkom , takozvanom vodenom predilicom R ičarda O krajta (1779. godine) i „m azgom " Sem juela K rom ptona (Sa­ m uel C rom pton) iz 1779. godine, tako nazvanom je r je nastala spaja­

* Suština procesa: John H icks, A Theory o f Econom ie history, str. 147 i Carlo Cipolla, B efore th e Industrial Révolution, str. 2 9 1 , ne bi se složili s tim. H iks vidi rane m ašine za obradu pam uka kao „korak u evolu ciji stare industrije”, ne kao početak nove. M isli da se nešto sličn o m o g lio desiti u Firenci petnaestog veka, da im je bila na raspolaganju vodena energi­ ja (ali Italija nem a vodenu energiju). „Industrijske revolucije bilo bi i bez Krom ptona i Ok­ rajta.” Ć ipola kaže: „G vožđe i ugalj daleko su kritičniji faktori u podsticanju industrijske revolu cije od pam uka.” M ožda, prem da uticaj i značaj teško da m ogu sami od sebe nare­ diti unapređenja. A li i dalje ističem m ehanizaciju kao opšti fenom en pogodan za različite prim ene i za organizaciju rada sa nadzorom i disciplinom (fabrički sistem).

211

njem prethodne dve m ašine. M azga je om ogućavala kvalitetnije p re­ denje finih i grubih niti, uz m anje troškove u odnosu na ručno pokretane predilice. O nda je 1787. godine Edm und K artrajt (Edm und Cartwright) napravio prvi efikasan m ehanizovan razboj koji je postepeno izm enio proces tkanja, isprva grubljih niti koje su bolje podnosile pokrete čun­ ka, zatim i onih finij ih. A 18 3 0. godine Ričard Roberts (Richard Roberts), iskusan graditelj m ašina, na zahtev poslodavca napravio je „sam ostal­ nu" m ašinu za predenje koja nije zavisila od snage i veštine neposlušne radničke aristokratije. (Sam ostalna m ašina je radila, ali aristokratija je ostala.) Z a ovaj niz izum a trebalo je nekih šezdeset godina, ali kada je do­ vršen, odmah je elim inisao stariju tehnologiju, za razliku od parne m a­ šine, koja se dugo koristila uporedo sa spravam a pokretanim snagom vode.* N o v a tehnika je dovela do velikog pada troškova i cena, i do drastičnog pov ećan ja količine i potrošnje pam učnih p ro izv o d a .8 B ri­ tanska industrijska revolucija je tako funkcionisala skoro je d a n vek, re ­ cim o od 1770. do 1870. godine, „čitav period izm eđu starog poretka i uspostavljanja sistem a prilično stabilnih veza različitih aspekata indus­ trije u novom p o re tk u ."9 Drugi naučnici usvojili su nešto drugačiju periodizaciju.10 U svakom slučaju, reč je o procesu koji je trajao je d a n vek, uz grešku od jed n e ge­ neracije. M ožda se to čini predugo za nešto što zovem o revolucija, ali ekonom sko vrem e teče sporije od političkog. V elike ekonom ske re ­ volucije u prošlosti trajale su m nogo duže. Čak i kvantitativni podaci do kojih su došli predstavnici takozvane N ove istorije ekonom ije pokazuju da postoji zastoj u trendu porasta otpri­ like u periodu od 1760. do 1770. godine, zatim nečuvene stope porasta, i, pre svega, počeci duboke prom ene načina poizvodnje. T ehnologija * Treba razdvojiti predioničku i tkačku industriju. M ašine su prosto oduvale stare tehnike za ručno predenje. Čak su i in d ijsk i p relci, koji su radili za m ali deo en glesk ih nadnica, m orali da se povuku pred m ašin sk i isp red en im k on cem . A li u tkačkoj industriji, m ehan izo v a n o m razboju trebalo je d u go da doraste finom , kvalitetn om koncu. T ako su tkači za ručnim razbojim a u su m orn im k olib am a stalno sm anjivali svoja oček ivan ja i životn i standard, dok ih ne bi su stigla sm rt ili starost. V eć sredinom d evetn aestog vek a, čak i oni p roizv o đ a či koji su iz n ek ih p oseb n ih razloga h teli da za p o sle tkače za ručnim razboji­ m a, nisu m o g li da ih nađu. M lad i nisu hteli da rade u industriji koja je umirala.

212

zaista m enja sliku. To se zaključuje na osnovu brojki, a i zdrave logike. A ko se čak i najniže procene porasta prihoda u kasnijim decenij ama osam naestog veka pojektuju unazad, brzo se stiže do zarade nedovoljne za život. Znači, nešto je m oralo da se menja. O staje pitanje zašto ukupan ekonom ski rast nije bio brži. To je već stara tem a k o ja od slik av a oček iv an ja n ovijih vrem ena, doba bržih, m oćnijih inovacija i trenutnih prilagođavanja na njih. Ali i takvo, pita­ nje vredi postaviti. Odgovor je da nisu svi aspekti industrijske revoluci­ je isto napredovali, niti se prihvatili u jednakoj m eri, d a je ona u nekim granam a počela ranije da se razvija, d a je ostavila iza sebe, čak i uništi­ la stare načine trgovine, uspostavljajući nove, da nije zam enila (nije m ogla da zameni) stare tehnologije preko noći. (Čak ni svemogući računar nije istisnuo pisaću mašinu, da ne pom injem o papir i olovku.)11 Zato su procene ekonom skog razvitka tih godina tako osetljive na izbor re ­ ferentnih aspekata industrijske industrije: ako se pam uku i gvožđu pri­ da više važnosti, rast je brži; u suprotnom , razvitak je sporiji. Sve to je , naravno, bilo ja sn o ranijim istraživačim a tehnološke prom ene poput A. P. A šera (A. P. Usher) i J. H. Klepam a (J. H. Claphama). „Novi ekonom ­ ski istoričari", koji su isticali pitanje kontinuiteta, vratili se se, u suštini, svojim prethodnim rezultatim a, ne pom injući ove stručnjake, m ožda čak i ne znajući za njih.* M nogi antirevolucionisti takođe su počinili greh isključivosti. Pri­ lično dobro su objasnili tezu o kontinuitetu industrijske revolucije. Istori­ ja se gnuša promena, i velike promene i ekonomske revolucije ne dešava­ ju se preko noći. Bez izuzetka priprem aju se tem eljno i d u g o .12 Ali kon­ tinuitet ne isključuje prom ene, čak ni one drastične. Jedan iskreni vernik ekonom ske teorije i kliom etrije prim ećuje da se britanski prihod po glavi stanovnika udvostručio u periodu od 1780. do 1860 godine, da bi se uvećao šest puta izm eđu 1860. i 1990. godine i zaključuje da je u pita­ nju nešto više od prostog nastavljanja prethodnih trendova:,P rvih osam godina ekonom skog rasta bile su neverovatno plodne, a to je bio tek u v o d ."13 N a šta bih dodao da su mnoge zem lje u ovom dugom periodu imale čak i veći porast dohotka od Britanije. * E konom ija je disciplina koja stremi da bude nauka, a svako zna da nauka uvek treba da id e napred. D osta sa m onografijam a i člancim a o precim a. Zato i opstaje paradoks d isci­ pline koja treba da bude aktuelna, a ipak iznova otkriva stara otkrića - često i nesvesna toga.

213

Posledica ovih unapređenja bio je rastući ja z izm eđu m odernih indus­ trijskih zem alja i onih neindustrijskih, izm eđu bogatih i sirom ašnih. U samoj Evropi razlika izm eđu Zapada (ne uključujući B ritaniju) i Istoka u p rih o d u po stanovniku 1750. godine b ila je m ožda 15 procenata, a nakon 50 godina, nešto više od 20 procenata. Do 1860. godine razlika je porasla na 64 procenta, a u devedesetim godinam a prošlog veka bila je skoro 80 p rocenata.14 Ista polarizacija, samo m nogo oštrija, uspostav­ ljen a je izm eđu E vrope i zem alja koje združeno zovem o Treći svet delom zato što je m o d ern a fabrička industrija svuda p ro g u tala svoje starovrem enske rivale. Paradoks je u tom e što je industrijska revolucija zbližila sve krajeve sveta, sm anjila ga i hom ogenizovala, ali g a je i podelila na pobednike i gubitnike. Izrodila je više svetova.

Kada revolucija nije revolucija? O slan jan je prvih p ro u čav alaca industrijske rev o lu c ije na obim proizvodnje i podatke o cenam a u određenim granam a industrije određi­ valo je tadašnje statističke analize: ti podaci su im bili na raspolaganju i s njim a su znali da rade. Podaci ih nisu izneverili. Davali su direktne i je d ­ nostavne odgovore, i tam o gde su istoričari m orali da koriste približne m ere (obim uvoza sirovog pam uka, na prim er, kao ulazna veličina za k o ličinu p roizvodenog pam učnog konca u zem ljam a koje nisu gajile pam uk), ti podaci bili su dobri i prilično stabilni pokazatelji usko definisane, nedvosm islene realnosti.15 M eđutim , počev od pedesetih godina prošlog veka, ekonomski istoričari orijentisani na num eričke analize počeli su da utvrđuju m ere opšteg ekonom skog pom aka tokom osam naestog i početkom devetnaestog veka. Bilo je to prirodno nadovezivanje n a istorijski rad o nacionalnom prihodu u m odernij im periodima, za koj i su korišćeni m nogo potpunij i i pouzdanij i podaci.* Ali ako ste nam erili da se vraćate u vrem e pre sistem atskog * M o d el je d elo Sajm ona K uzneca i n jegovih k olega iz N acion aln og biroa za ekonom ska istraživanja. Nakon obrađivanja podataka za Sjedinjenje A m eričke Države, K uznec je lo g is­ tički i finansijski pom agao sličn e projekte o drugim zem ljam a od 1960. godine. Prvi radovi o britanskom industrijskom p roizvodu oslonjeni na num eričke podatke pojavljuju su se jo š ranije, p o čev od proračuna Voltera Hofm ana, ali novi i plodniji početak predstavljaju istraži­ vanja F ilisa D ina, k oga su pratili Čarls Fajnstajn, N ik Krafts, N ik Harli i drugi.

214

birokratskog zapisivanja brojčanih podataka, rekonstrukcija tadašnjeg eko­ nom skog stanja graniči se sa herojskom dem onstracijom m ašte i dovitlji­ vosti: treba iskoristiti i objediniti neuporedive brojke utvrđene ili procenjene u različitim dobima, za različite potrebe, na različite načine, zatim pri­ hvatiti procene često zasnovane n a proizvoljnim i ne uvek jasn im pretpo­ stavkama o prirodi ekonom ije, preuzeti koeficijente iz drugih konteksta i perioda, ne zaboraviti nijednu otežavajuću okolnost, osloniti se na uvozne ili nom inalne cene, um esto na tržišne, interpolirati i ekstrapolirati bez kra­ ja da bi se uobličile krive. N e iznenađuje, onda, što su takve analize za­ visile od samog istraživača i menjale se tokom vremena, što najnovija ana­ liza nije obavezno bolja od prethodne (istraživači se ne bi složili s time), kao i da privid preciznosti nije garancija neoborivosti niti dugostrajnosti.* Privid preciznosti ne podrazum eva i smisao. M ožete poverovati u podatke, ali problem je njih o v a interpretacija. Teoretičari ekonom ije dugo su isticali tu teškoću. Jedan „Nobéliste" opisuje problem sa razoružavajućom iskrenošću: „Rani ekonomisti nisu se gušili u podacima. Bili su pošteđeni tereta statističkog dokaza. O slanjali su se na istoriju i lična zapažanja. Mi sada koristim o sirove podatke uz veru da su potkrepljeni te o rijo m ." 16 U svetlu tog principa, n a jm a n je što treba očekivati od ekonom skih istoričara jeste da se oslonjaju na „sirove (odnosno num e­ ričke) podatke" pod uslovom da su potkrepljeni istorijskim podacima. U m esto toga, njihovi džinovski koraci u rasuđivanju često mole za slepo poverenje. Srž neslaganja po ovom pitanju je ono što neki označaju kao n ere­ volucionarnu („evolucionu") revoluciju. Bez obzira na rast određenih grana proizvodnje, sveukupni ekonom ski napredak u Britaniji (ili u bri­ tanskoj industriji) u periodu od 1760. do 1860. godine na koji ukazuju određene num eričke analize čini se skroman: nekoliko procenata godiš­ nje u industriji, jo š m anje na opštem planu. Ako se uračuna stopa rasta b ro ja stanovnika (znači, ako se barata prihodom po stanovniku), brojke su m anje za 1 ili 2 posto godišnje.17 U zm e li se u obzir m argina greške za ovakve statističke m anipulacije, to m ože biti nešto. Ali i ništa. * O slab ostim a i zam k am a tih sum njivih kvantitativnih analiza, videti, Hoppit, „Counting the Industrial R évolu tion ”, koji citira (str. 189) Tom asa Karlajla: „Nažalost, im a n eke alhem ije u radu onih koji pretvaraju najsum njiviji materijal u nešto čisto i dragoceno; zato je cena oslanjanja na istorijsku statistiku večiti o p rez.” Iluzija je raspršena jo š sredinom devetnaestog veka.

215

Ali zašto verovati ovim procenam a? Jer su skorašnje? Zato što nas autori uveravaju u njihovu pouzdanost? M etode kojim a se došlo do njih teško da se m ogu smatrati uverljivim a. Počinje se opštom (izm išljenom ) konstrukcijom , kojoj se zatim prilagođavaju podaci o određenim indus­ trijskim granam a. Prilikom jed n o g skorašnjeg istraživanja, nakon uvršćiv an ja p o rasta produktivnosti u nekoliko n ajv ažn ijih oblasti britanske industrije (pam uk, gvožde, transport, zem ljoradnja) nije ostalo m esta za proizvodni rast u ostalim granam a (drugi tekstilni proizvodi, lončarstvo, gvožđarija, p ro izv o d n ja m ašina, satovi). Šta da se radi? Jednostavno. A utor je rešio daj e britanska industrija najvećim delom „bila n a niskom nivou radne produktivnosti i doživljavala spor rast proizvodnje, što znači d a je m oguće da u periodu od 1780. do 1860. godine nije bilo nikakvog n a p re tk a " .18 To je skakanje ispred istorije, za k lju č iv a n je pre obrade podataka, m ašta ispred iskustva. Takođe, to je pogrešno. U z to, ove p ro c en e grubo ignorišu p o b o ljša n je k v aliteta i v rsta proizvoda (pam uk je pam uk, a gvožde je gvožde). Kako se m ože izmeriti značaj nove vrste čelika (proizvoden u zatvorenim sudovim a za top­ ljenje) k o ja je om ogućila pravljenje neuporedivo kvalitetnijih satova i b oljih lim ova za finiširanje i prilagodavanje m ašinskih delova, ako se b roje samo tone čelika? Kako uračunati važnost štam panja novina koje,' za h v alju ju ć i štam parskoj m ašini s ro tiraju ć o m presom , k o štaju peni um esto šiling? M ože li se znati prava vrednost gvozdenih brodova koji traju duže od drvenih i nose m nogo više tovara? Kako izmeriti proizvodnj u svetla ako se broj e lampe, a ne nj ihova m oć osvetlj avanj a? Skorašnj i pokušaj da se kvantifikuje osnova za opštu statističku procenu na osnovu cene lum ena svetla dovodi do rezultata d a je odnos stvarnog i procenjenog porasta proizvodnje svetla u periodu o ddvesta godina reda veličine 1000 p rem a 1.19 U m eđuvrem enu, novi, num eričkim analizam a skloni ekonom ski istoričari („kliom etristi") pobedonosno su najavili raskrinkravanje prih­ vaćenih doktrina. Jedan od njih je apelovao da se odbaci term in „indus­ trijsk a rev o lu cija", dok su ostali počeli da pišu istorije ne koristeći to grozno im e (što je prilično neugodno i za autore i za studente).20 N eki od njih su, pokušavajući da razdvoje ekonom sku od drugih vrsta istorije , ili d aje uzdignu od dodirnih oblasti, zaključili da su svi ostali pogrešno shvatali britansku priču. B ritanija, po njim a, nikada nije bila industrij­ ska zem lja (šta god to značilo); najznačajni ekonom ski razvitak u osam ­

216

naestom veku odigrao se u zem ljoradnji i finansijam a, dok je precenjena uloga industrije bila, u stvari, sporedna.21 N eki su bili skloni da tvrde da se B ritanija vrlo m alo izm enila tokom tih navodno revolucionarnih godina (vek istoriografije je izbrisan u jed n o m potezu), dok su drugi, prih v ataju ć i d a j e rast ipak bio prim etan, isticali ko n tin u itet naspram promene. Pisali su o „trendu rasta" ili „trendu ubrzanja", i tvrdili da nema strm ih delova u krivulji porasta nacionalnog prihoda. A kada su neki istraživači odbili da prihvate takve analize, je d a n istoričar ih je nazvao „lipsalim konjem koji ne želi da u m re".22 Ko kaže d a je naučnička kula od slonovače m irno m esto?

Prednosti vrtenja u krug V elika prednost obrtnog kretanja nad dvosm ernim je veća energet­ ska efikasnost: deo koji se okreće ne m ora da m enja sm er u svakom koraku, već se stalno obrće. (Naravno, i to im a svojih nedostataka, pre svega prateću centrifugalnu silu koja se povinuje istim zakonim a k re­ tanja.) Sve je fu nkcija mase i brzine: ako radite dovoljno sporo sa lakom oprem om , rotaciono kretanje će obaviti posao (naravno, uz neophodne troškove). Ali u uslovim a velike brzine i teške oprem a obrtno kretanje je neprihvatljivo. O vu priču n ajb o lje p o tk rep lju je un ap ređ en je parnih m ašina ost­ vareno prelaskom s klipnih na rotacione motore. I trgovci i m ornarica su od prozvođača tražili sve veće i brže brodove. Britanija, vodeća svetska pom orska sila, definitivno je odlučila da prihvati novu tehnologiju nakon što je izgrađen Dreadnought, prvi u nizu bojnih brodova velike vatrene moći. B ilo je to 1905. godine. K raljevska m ornarica tražila je veliki b ro d ko ji je m ogao da dostigne brzinu od 21 čvor, što je bilo nem oguće s klipnim motorima. Iako su prethodni modeli ostvarivali b r­ zinu od 18 ili 19 čvorova, nisu je m ogli dugo održavati - nakon osam sati pri brzini od samo 14 čvorova nosači m otora bi se pregrejali i poči­ njali da se raspadaju. D ugotrajnija brza plovidba podrazum evalaje deset dana rem onta u pristaništu, a bitke nisu mogle da čekaju. N eki m ornarički oficiri plašili su se da rizikuju s novom tehnologi­ jo m . U redu je staviti turbine u već propale brodove, ali zar u najveći, najm oćniji vojni brod!? Šta ako tehnika nije potpuno proverena? Filip

217

V ats (Philip W atts), direktor kom panije N aval C onstructions, sm irio je strasti ukazujući na veće troškove stare tehnologije. Sa klipnim m otori­ m a D readnought će za pet godina moći da se proda u staro gvožde. R ezultat je više nego opravdao njegove nade. Kapetan broda Redžinald B ejkon (Reginald Bacon), koji je prethodno kom andovao brodom Irrésistible (K raljevska m ornarica voli m etafore), bio je oduševljen raz­ likom : Turbine su nečujne. Cesto sam odlazio u mašinsko odeljenje Dreadnoughta pri brzini od 17 čvorova, i nisam mogao uočiti nijedan znak obrtanja motora. Pri punoj brzini, razlika mašinske sobe Dreadnoughta i broda Irrésistible bila je izuzetna. U prvoj nije bilo buke, ni tragova pare, prskanj a vode i ulja, oficiri i posada bili su čisti - baš kao da su tur­ bine mirovale, a brod stajao u luci. Irrésistible je pravio zaglušujuću buku u svojoj utrobi. Reči se nisu čule, a telefoni su bili beskorisni. Pôd mašinske sobe bio je klizav zbog prskanja ulja i vode, tako daje bilo lako okliznuti se. Neki ventili ispuštali su paru što je smanjivalo vidljivost. Pojedine cevi nosača motora tako su se tresle daje to izazi­ valo brigu. Ljudi koji su se starali o motorima neprestano su opipavali nosače da bi proverili da li se hlade ili pregrevaju, a oficiri su često zakopčavali kapute, ponekad i kabanice, do grla, crni u licu, odeće mokre od ulja i vode.23

N aredni korak bilo je tečno gorivo: toplotno efikasnije, stvaralo je veći pritisak i brže pokretalo osovine i propelere. Ugalj je zauzim ao m no­ go više m esta, a ložači su je li ogrom ne količine hrane (i ljudskim m otori­ m a treba gorivo). Kako su rezerve uglja bliže m otorim a opadale, više ljudi se angažovalo da doprem a ugalj iz drugih delova broda, sto je bilo prilično kom plikovano. S druge strane, tečno gorivo se lako dopunjava­ lo - postave se creva i pum pa se nekoliko sati, često na m oru, dok se ugalj danim a utovarivao u luci. M n o g a od ovakvih u n a p re đ e n ja ne m ogu se uočiti u o b ičajen im n ačin im a m eren ja p ro izv o d n je i produktivnosti. M ožda bi te m etode uzele u obzir cenu nove oprem e, ali ne i prom enu u kvalitetu rada.

218

14 .

Zašto Evropa? Zašto tada? Kada bismo predvideli pedeset miliona stanovnika u 1930. godini, bolju ishranu, kvalitetnije odevanje i uslove stanovanja nego u današnjoj Engleskoj, zatim da će Saseks i Hantingdonšir biti imućniji od danas najbogatijih delova Vest Rajdinga i Jorkšira... da će mašine napravljene po još neotkrivenim principima biti u svakoj kući... mnogi bi pomislili da smo ludi. - Makoli, „Sotijevi razgovori o društvu" (1830. godine)1

Zašto se industrijska revolucija odigrala tada i tam o? Zaista, pitanje je dvostruko. Prvo, zašto i kako je tako m nogo zem alja odustalo od navi­ ka i usvojenih znanja zbog novih načina proizvodnje? I pre je u istoriji bilo m ehanizacije i automatizacije korišćenja energije, p a ipak nije dolazi­ lo do industrijske revolucije. Setimo se Kine u vreme dinastije Sung (pre­ denje konoplje, obrada gvožda), srednjovekovne Evrope (vetrenjače i vodenice), rane m oderne Italije (predenje svile, brodogradnja), ili „zlat­ nog doba" Holandije. Zašto se čekalo do osam naestog veka? Drugo, zašto u B ritaniji, a ne u nekoj drugoj zemlji? Ta dva pitanja su jedno. B ez odgovora na jedno, ne m ože se odgo­ voriti na drugo pitanje. Takvi su putevi istorije. Tragajući za odgovorom na prvo pitanje, istakao bio nadogradnju akum ulaciju znanja i veština, i p ro b o j - prevazilaženje postojećih grani­ ca. Već smo pom injali prekid u intelektualnom i tehnološkom napretku islam skog sveta i IGne - ne samo zastoj već i njegovu institucionalizaci­ ju . U Evropi je bilo suprotno - neprekidna akumulacija. Naravno, i evrop­ ska nau k a i teh n o lo g ija im ale su uspone i padove, ja k e i slabe tačke, pom eranje centara zbog političkih i drugih uticaja. Ali ako m oram da izd­ vojim kritične, isključivo evropske uzroke uspeha, naveo bih tri okolnosti:

219

(1) rastuća autonomija intelektualnog istraživanja; (2) razvoj je d in stv a naspram razilaženja, u sm islu stvaranja zajed­ ničke, agresivnije m etode, odnosno opšte prihvaćenog je z ik a dokazi­ v an ja nesputanog državnim i kulturnim razlikam a; i (3) pronalazak pronalaska, odnosno rutinizacija istraživačkog rada i njegovo širenje. Autonomija-, borba za intelektualnu autonom iju im a korene u sredn jo v ek o v n im sukobim a po pitanju validnosti i autoriteta tradicije. U E vropi je dom iniralo v iđ en je rim okatoličke crkve - koncept prirode defm isan svetim spisim a, usklađen sa antičkim m udrostim a (pre nego njim a izm enjen). Taj pristup stvarnosti definisan je kroz sholasticizam , sistem filo zo fije (uključujući prirodnu filo zo fiju ) koji se nam etao kao svekom petentan i presuđujući. N ove ideje u tom zatvorenom svetu nem in o v n o su p red stav ljale d rsk o st i p o ten cijaln u opasnost - kao i u islam skim zem ljam a. Ali u Evropi su lakše prihvatane zbog praktičnih prim ena i uživale su podršku vladara koji su n jim a hteli da steknu prednost nad svojim protivnicim a. E vropa, znači, nije slučajno gajila istraživački duh - osećaj koji je , za razliku od nostalgije za nekadašnjim m estim m ilosti (Izgubljeni raj), za Z latnim dobom (utopija), vodio napred. N iti je slučajnost što su ljudi postajali bolji, pam etniji, sposobniji nego pre. Kako je fra Đ ordano (Giordano) rekao prilikom propovedi u Pizi 1306. godine (trebalo bi da se potrudim o da i nas pam te toliko dugo): „N isu sve um etnosti i um eća otkriveni; nikada im nećem o videti k raj... svakog dana neko m ože otkri­ ti novu v eštinu."2 N aravno, stara u verenja su žilava. (Zakon istorijskog kretanja podrazum eva da svaka novina u znanju i praksi izaziva suprotnu, ako ne i uvek jednaku silu.) M eđutim , dom et crkve u Evropi bio je ograničen pre­ tenzijam a svetovnih vladara na vrhovnu vlast (car protiv boga) i tihim, udruženim vatram a verskih otpadnika. Ti jeretici m ožda nisu bili intelek­ tualno i naučno prosvetljeni, ali potcenjivali su jed in stv en o st dogm e i time, posredno, podsticali novotarije. A utoritete su najviše ugrožavala p roširenja ličnih iskustava. N eka­ da se, na prim er, verovalo da niko ne m ože živeti u pretoplim tropima. Portugalski m oreplovci pokazali su daj e takvo uverenje pogrešno. Z ab­ oravite stare stavove, razm etali su se, „dokazali smo suprotno". G arsija d 'O rta (G arcia d'O rta), sin converso roditelja, i sam lojalan Spanac, ali

220

prikriven Jevrejin, studirao je medicinu i prirodnu filozofiju u Salamanki i Lisabonu, zatim otplovio za Gou 1534. godine, gde je služio kao dok­ tor portugalskog vicekralja. U Evropi, zastrašen stavovim a svojih p re­ davača, nikada se nije usudio da dovodi u pitanje autoritet starih Grka i Rim ljana. Sada se, u neakadem skom okruženje portugalske Indije, osetio slobodnim da otvori oči. „Za m ene", pisao je , „svedočanstvo očiju vredi više od svih dokaza doktora i očeva m edicine koji su koristili lažne inform acije"; i „više ćete saznati od Portugalca za jed an dan nego što su R im ljani uviđali tokom sto godina."3 M etoda: N ije dovoljno samo videti. M orate shvatiti i dati nem agijsko objašnjenje prirodnog fenomena. N e treba verovati u stvari u koje se niste uverili rođenim očima. N em a m esta za jed n o ro g e , baziliske, zm ajeve. D ok je Aristotel objašnjavao fenom ene „suštinskom" prirodom stvari (nebeska tela prave krugove, dok se zem aljska kreću gore-dole), nova filozofija govorila je drugačije: priroda nisu stvari, stvari su (i kreću se) u prirodi. Tako je R odžer Bejkon (Roger Bacon) zapažao u Oksfordu u trinaestom veku: „Sve kategorije zavise od znanja o kvantitetu, us­ klađujući se s matematikom, zato sva moć logike zavisi od m atematike."4 Ovaj spoj zapažanja i preciznog opisivanja om ogućio je ponovljivost i proveru validnosti. N išta nije tako efikasno podrivalo autoritet. N ije bilo važno k o je rekao, već šta je rečeno. Tražila se realnost, ne percepcija. D a li ja vidim to što kažeš da si video? Takav pristup otvorio je put eksperim entim a sa svrhom . U m esto da čekaš da se nešto dogodi, izazovi ga. To je zahtevalo intelektualni skok, a neki su u tom e videli obnavljanje i širenje vere u m agiju (čak je i Isak N jutn prihvatao m ogućnost efikasnosti alhem ije i izm ene m a­ terije) k o jaje podsticala naučnu zajednicu da prirodu vidi kao nešto na šta se m ože uticati, a ne samo kao predm et p ro učavanja.5 „Za razliku od prirodnih filozofa", piše je d a n istoričar, „čarobnjaci su manipulisali p riro d o m ."6 Pa, bar se potrudio da objasni. Doduše, ja sam skeptičan prem a ovom pokušaju poistovećivanja ličnih zabuna s višim razlozima. Skok od za­ pažanja do eksperim enta, od pasivnog ka aktivnom, bio je dovoljno te­ žak, a iskušenja m agije, tog „sveta koristi i zanosa, moći, slave, svemoći", skretala bi pažnju i otežavala napredak. Svet m agije predstavljao je p a­ rodiju realnosti, usisavajući vir neznanja, vrstu intelektualne antimaterije. Povrem eni uspesi m agije bili su samo slučajnosti. Č arobnjake su

221

često sm atrali ludim a, čak i službenicim a đavola, delom zbog njihovog ekscentričnog, povrem eno i krim inalnog ponašanja.* Takvi obredi im a­ ju korene u počecim a vrem ena, jo š uvek su sa nam a, i dalje će opstajati, je r želim o da verujem o, poput ljudi koji igraju loto. To što su živnuli i osnažili u naletu novog znanja, u otkrivanju tajni i raskrinkavanju m i­ sterija, ne treba da nas iznenadi. M agija je bila pre reakcija nego izvor, i n jen a uloga bila je m anje stimulativna, a više alergijska.7 N eki su zbog toga žalili, osećajući se uskraćeni za dragocena zna­ nja: „...novi kvantitativni i m ehanistički pristup uspostavio je m etafiziku koja nije ostavljala m esta za esencije, anim izam , nadu ili svrhu prirode, proglašavajući m agiju 'neprirodnom ' ili natprirodnom u m odernom smislu."8 N e treba tugovati, j e r tako je pravljen put istine i napretka. D ejvid Gans (David Gans), populizator nauke iz ranog sedamnaestog veka, lepo je rekao da m agija i božanski načini nisu nauka je r njihovi sledbenici ne raspravljaju međusobno. N ijedna prava potraga za znanjem i istinom ne odvaja se bez borbe m išljen ja.9 M o ćn a kom binacija o p serv acije i m ere n ja, p o tv rd e v alid n o sti i m atem atičke dedukcije, ta nova m etoda, bila je ključ otkrivanja novih znanja. N jeni praktični uspesi bili su garancija da će se štititi i podsticati po svaku cenu. N igde se više ništa slično nije razv ilo .10 Drugi problem je bio kako izvoditi eksperimente. Prvo je trebalo ut­ vrditi strategije istraživanja i instrum ente opservacije i m erenja. Prošlo je skoro četiri veka pre nego što je m etoda donela plodove u vidu spek­ takularnog napretka u sedamnaestom veku. Naravno, znanje nije u m eđu­ vrem enu stagniralo. N ovi pristupi našli su ranu, praktičnu prim enu u astronom iji i navigaciji, m ehanici i veštini ratovanja, optici i m erenju zemlje. Ali tek u kasnom šesnaestom veku, s Galileom Galilejem , ekspe­ rim ent je postao sistem. To je om ogućilo ne sam o ponovljiva ispitivanja već i dovelo do pojednostavljivanja koje se činilo kao direktan prolaz kroz lavirint. Želite da utvrdite veze izm eđu vrem ena putovanja, brzine i pređene razdaljine padajućih objekata? Usporite ih - pustite ih niz kosu ravan. * Otuda trovački skandal ( l ' a f f a i r e des poison) šezd esetih god in a sed am n aestog vek a u Francuskoj, tokom k og su stotine vračara, astrologa i njihovih klijenata uhapšeni i tem eljno isp itivan i - trideset četvoro njih osu đ en o je zb og sau česn ištva u ubistvu. G renet, L a p a s­ sion des astres, str. 136-159 k aže da ništa nije v iše d isk red itovalo astrologiju i m agiju u široj ja v n o sti i m eđ u p olitičk im vlastim a. N au čn ici su se v eć odrekli tih b esm islica.

222

N au čn icim a je bila neophodna veća vizuelna m oć, što su i dobili nakon pronalaska teleskopa i m ikroskopa (1600. godine), koji su otkrili nove čudesne i m oćne svetove uporedive s prethodnim geografskim ot­ krićima. T rebala im je i m ogućnost preciznij eg merenj a, je r važno je bilo i n ajm anje pom eranje pokazivača. Tako je Pedro N unjez (Pedro Nufiez), profesor astronom ije i m atem atike na Univerzitetu u Koimbri (Portugalija), početkom sedamnestog veka izmislio nonijus (reč latinskog porek­ la), i uveo u navigacijska i astronom ska m erenja deo stepena. N onijus je kasnije unapreden vernijeovom skalom (Pjer V ernije koji je živeo od 1580. do 1637. godine), što je podstaklo otkriće m ikrom etra (zaslužni Gaskonj (Gaskoigne) 1639. godine i A drijan Ozu (Adrain Auzout) 1666. godine), koji je im ao fine žice za očitavanje i zavrtanj (umesto klizača) za bolju kontrolu. Sada su mogli da se računaju deseti i m anji delovi m i­ limetra, sto je značajno poboljšalo preciznost astronom skih m eren ja.11 (Skrećem vam pažnju n a to d a je i sam a tehnika p rav ljen ja preciznih zavrtanj a bila ogrom no dostignuće, kao i d aj e upotreblj ivost ovih instru­ m enata delom zavisila od naočara i uveličavajućih sočiva.) Poboljšanja preciznosti obeležila su i razvoj tehnika m erenja vem ena. A stronom im a i fizičarim a trebali su minuti i sekunde za određivanje vrem enskih intervala, i K ristijan H ajgens (Christian Hygens) im ih je poklonio kada je izm islio časovnik s klatnom 1657. godine i oprugu za uravnotežavanje (1675. godina). N aučnici su m orali i da računaju brže i bolje - zato je pojava (prvog) logaritam skog sistem a D žona N ejpira (John Napier) bila važna kao drevno otkriće abakusa, ili digitrona i račun ara u m odernom d o b u .12 M oćnije instrum ente m atem atičke analize n ašli su u analitičkoj geom etriji R enea D ekarta i, jo š više, u novim tehnikam a Isaka N jutna i G otfrida V ilhelm a fon Lajbnica (Gottfried W ilhelm von Leibniz). D oprinos nove m atem atike eksperim entu i analizi bio je neizmeran. Rutinizacija: Treći kam en tem eljac zapadnjačke nauke bila je rutinizacija otkrića, pronalazak pronalaska. Svi ti intelektualci u raznim zem ­ ljam a koji su govorili različitim jezicim a, ipak su činili zajednicu. Ono što se desilo n a je d n o m m esto, brzo bi odjeknulo u ostalim centrim a, delom zahvaljujući zajedničkom jezik u nauke, latinskom , zatim zbog ranog uvođenja kurira i poštanskih servisa, ali najviše zbog toga što su ljudi putovali svuda. U sedam nestom veku te veze su institucionalizovane, isprva preko svojevrsne ljudske telefonske centrala oličene u M ari-

223

nu M ersenu (M arin M ersenne) (1588-1648), zatim u vidu naučnih dru­ štava sa svojim sekretarim a za prepiske, čestim sastancima i periodičnim žurnalima. N ajranija društva pojavila su se u Italiji - A ccadém ia dei Lincei u Rim u 1603. godine, kratkotrajna A ccadém ia del Clemento u F iren­ ci 1653. godine. Ali m nogo važnije, kada se posm atra duži vrem enski period, bile su akadem ije na severu: Kraljevsko društvo osnovano u L on­ donu 1660. godine, A cadem iaParisiensis (1635. godine) i Académ ie des Sciences (1666. godine). I pre toga su se odigravali neform alni, ali re ­ dovni sastanci intelektualaca u kafeim a i salonima, na kojim a su raspravl­ ja li o svojim istraživanjima. Kako je M ersen 1634. godine rekao: „naučni­ ci su se jed n i drugim a zakleli na neraskidivo p rijateljstv o ."13 Znači, postojala je saradnja, značajno zakom plikovana ljutim riv al­ stvom u trci za prestiž i slavu. U preakadem skoj atm osferi šesnaestog veka to se često ogledalo u prikrivanju, ili delim ičnom otkrivanju ili odbi­ ja n ju štam panja radova, ili čuvanju najboljih delova za pobede u raspra­ vam a i pobijanje osporavanja.14 Toga je bilo i u kasnom sedam naestom veku - setim o se ekscentričnog R oberta H uka (Robert Hook), aktivnog člana K raljevskog društva, čiji je m oto m ogao b iti:, Ja sam se toga prvi setio." Kao d a je čuvao u fiokam a sva m oguća otkrića, koja bi iznosio na svetio dana tek kada bi neko drugi prijavio slično dostignuće. Izm eđu ostalog, osporavao je H ajgensu otkriće opruge za uravnotežavanje u sat­ nom m ehanizm u (1657. godine), unapređenja od velikog značaja za p re­ ciznost prenosivih m erača vrem ena. Istorija je poverovala H ajgensu, ne samo zato što je njegova spiralna opruga uspešno testirana u satovim a već i zato što je on objavio svoje dostignuće kada g a je dovršio. Ovakve neproverive tvrdnje ne m ogu se prihvatati ex post, čak ni ako dolaze od m ehaničkog genija kakav je bio H u k .15 Slavaje bila veliki podsticaj, i nauka je čak u tim ranim danim a bila poprište borbe za prestiž. Zato je bilo toliko važno razmetati se pred laici­ m a, često u elegantnim salonim a - te dam e i gospoda bili su svedoci n ji­ hovih uspeha. Zato su naučnici, am ateri i profesionalci, tako rado pokre­ tali časopise u kojim a su objavljivali aktuelne radove. Zato je bilo bitno što više ek sperim entisati, dokazivati v alid n o st rezultata, ispravljati, poboljšavati, ići sve dalje. I ovde se potvrdio značaj štamparske m ašine i štamparskih slova. Važan je bio i pom ak s latinskog, dragocenog m eđu­ narodnog sredstva kom unikacije izm eđu naučnika u različitim zem lja­ m a, na narodne jezike. I u ovom slučaju, takva sredstva podsticanja nisu

224

se m ogla naći van Evrope. N aučne m etode i znanj a isplaćivale su se svo­ jim prim enam a - najviše u energetici. Tokom tih vekova, starije sprave za korišćenje spoljašne energije (vetrenjače i vodenički točak) nisu zane­ marivane, uz m anja poboljšanja efikasnosti, ali glavno otkriće bila je kon­ verzija toplotne energije u rad, pomoću pare. N ijedna tehnika nije se toliko oslanjala na niz eksperim enata - počev od istraživanja na polju vakuum a i pritiska vazduha početkom šesnaestog veka koj a su kulminirala u radovi­ m a Otoa fon Gerika (Otto von Guerick) (1602-1686), Evanđeliste Toričelija (Evangelista Torricelli) (1608-1647), Roberta Bojla (Robert Boyle) (1627-1691) i D enija Papena (Denys Papin) (71647-1712), N em ca, Italijan a, Engleza, Francuza. Sigurno je da naučnici osamnaestog veka nisu mogli da objasne zašto i kako radi parna mašina. O bjašnjenje je moralo da sačeka Sadija K arnoa (Sadi Carnot) (1796-1832) i zakone term odina­ mike. Ali kada kažem o daj e m ašina prethodila teorijskoj osnovi, to ne znači da se njeni graditelji nisu rukovodili dotadašnjim naučnim istraživa­ njim a, konkretnim i metodološkim . D žejm s Vat se uspešno nadovezao na niz prethodnih dostignuća i uobličio mašinu. Njegov m entor D žozef Blek (Joseph B lack) (1728-1799) nije m u dao ideju za odvojene kon­ denzatore pare, ali je njihov zajednički rad uputio Vata na praktične m e­ tode koje su ga dovele do rešen ja.16 Herojski pronalazač je imao pomoć i s druge strane. V a tje bio prijatelj profesora u Edinburgu i Glazgovu, priznatih prirodnih filozofa u Engleskoj, stranih naučnika. Poznavao je njihovu m atem atiku, obavljao sistematične eksperim ente, računao ter­ m alnu efikasnost parnih m ašina - ukratko, oslanjao se na akumulirano znanje i ideje da bi unapredio tehniku.17 Sve to zahtevalo je vrem e, i zato je , na nivou vekova, industrijska revolucija m orala da čeka. N ije se m ogla odigrati u renesansnoj Firen­ ci. Još m anje u drevnoj Grčkoj. N ije bilo tehnološke osnove - tokovi napretka morali su da se sjedine. U nešto užem vremenskom okviru važne su bile veze između ponude i potražnje, cene i prilagodljivosti. Tehnologija nije bila dovoljna. Bila je potrebna vrlo uticajna tehnološka prom ena koja bi se odrazila na tržište i distribuciju resursa. P robaću to da ilustrujem . U Italiji četrnaestog veka nadareni m e­ haničari (ne znam o im imena) našli su način da predu svilu, odnosno da m ašinski nam otavaju svilene niti. Još više zadivljuje to što su te mašine

225

koristile hidroenergiju. Ta tehnika om ogućila je procvat i viševekovnu nadm oć italijanske industrije svile, izazivajući zavist drugih zem alja. F ran cu zi su uspeli da otkriju tajnu 1670. godine, otprilike kad i Holanđani, aTom as Lomb (Thomas Lombe) je 1716. godine, nakon više­ g o dišnje špijunaže, doneo tehniku u E nglesku i napravio veliku predionicu pokretanu hidroenergijom sa stotinam a ra d n ik a .18 B ila je to prava fabrika, koja se u skoro svim aspektim a m ogla uporediti s k asn ijim predionicam a pam uka. Skoro... s tom razlikom što je L om bova predionica u D erbiju, zajedno s m alim m anufakturnim predionicam a k oje su jo j prethodile, i m anjim m ašinam a n a hidroenergiju , zad o v o ljavala engleske potrebe za svilom. Svila je bila skup, sirov m aterijal koji je potraživala ograničena i im ućna klijentela. Zato Lom bova predionica, pedeset godina starija od prvih pam učnih predionica iz sed am d esetih godina osam naestog veka, n ije b ila m odel za novi n ačin p ro iz v o d n je . In d u strijsk u re v o lu c iju n isu m ogle vući svilene niti. 19 V u n a i pam u k bile su nešto drugo. K ada bi vuna „kinula", cela E vropa bi se prehladila; problem i s pam ukom , i ceo svet bi se razboleo. V una je bila daleko n ajvažnija u Evropi, a uloga pam uka u industrijskoj revoluciji bila je , na neki način, plod slučajnosti. Svrha britanskih zakona o zabrani uvoza, čak i nošenja oslikanog i štam panog platna („kaliko") iz istočne Indije (1700. i 1721. godine) b ilaje zaštita dom aće vunene i lanene industrije, ali je , nenam erno, podstakla pam učnu industriju, tada jo š u povojim a. Iako gladno novorođenče, pam učna industrija je sredi­ nom veka jo š uvek bila skrom nija od svojih starijih srodnika. Prve m a­ šine za predenje pravljene su zbog vune, j e r tu je ležala zarada. A li kada se pokazalo da su pam učna vlakna pogodnija od vunenih, pronalazači su se fokusirali na pamuk. Industrija vune vapila je za prom enam a. P am uk je bio sve važniji, u p o šljav ao je nove radnike i nam etao nove tehnike. To je konstanta u p ro c esu p rih v ata n ja svake tehnološke novine: lakše je novoj tehnici naučiti neiskusne nego uvežbane radnike.* * O otporu vunarskih radnika m eh anizaciji, n aročito videti: R andall, B efore th e Luddities, koji ističe d a je takva reakcija takođe bila uslovljen a i organizacijom i podelom dobit­ ka. Tam o gde su radnici u suštini im ali v eća prava, k ao u Jorkširu, lako su u svojili n ove n ačin e p ro izv o d e koji su im d on osili veću zaradu. A li tam o gde su radili za nadnice (na zapadu zem lje ), sm atrali su da m ašin e ugrožavaju n jih ova radna m esta.

226

O tkud potreba za m ehanizacijom ? Pre svega zato što je razvoj tek­ stilne industrije prevazišao raspoloživu radnu snagu.* Englesku je vuk­ la snaga ruralnih m anufakturnih radionica, ali je ta disperzija aktivnosti po brdim a i dolinam a podizala cenu preuzim anja i distribucije proizvo­ da. U m eđuvrem enu, da bi odgovorili na zahteve tržišta, poslodavci su povećavali nadnice, odnosno cenu rada, kako bi pridobili nove radnike. Ali veće nadnice podstakle su radnike na skraćivanje radnog vrem ena, pa je potreba za radnom snagom, zapravo, porasla. Trgovci-proizvođači nikako nisu uspevali da nađu uspešan kom prom is. M ožda bi povećanje troškova života nateralo prelce i tkače da vrednije rade.A M eđutim , radnici su reagovali na podsticaje tržišta. Bili su i preduzetnici i nadničari, i ta dvostruka uloga om ogućavala im je da se obo­ gate, um esto da gube vreme. Prelci i tkači su uzimali materijale od jednog trgovca, obrađivali ih i prodavali završne proizvode drugim trgovcim a, zakidajući m alo tam o, m alo ovde. Takođe, odvajali su nešto sirovina na stranu: kada bi radili za sebe, krivulja produktivnosti je m ogla samo da raste. D a bi prekrili pronevere, tkači su pravili tanje, nekvalitetnije tka­ nine i dodavali im veštačke umetke. Poslodavac je pokušavao da spreči takav lopovluk pažljivim pregledim a tkanina i, po potrebi, određujući niže otkupne cene. Ovaj konflikt interesa doveo je do skupog rata između poslodavca i radnika. Proizvođači su tražili pom oć vlasti. Zahtevali su da im se dopusti da fizički kažnjavaju lenštine i kradljivce (novčane kazne nisu imale efek­ ta), kao i da pretresaju tkačke kolibe bez naloga, da bi otkrili krađe. Vlasti se nisu složile. Dom svakog Engleza bio je svetinja. * Prvu u nizu m ašina za predenje na kojim a se razvio fabrički sistem izu m eli su Luis Pol i D žo n V ajat (patentovana pod P olovim im en om ) 1738. godine. K ljučni pom ak bila je prim ena valjaka k oji su se okretali različitim brzinam a za m otanje vlakna - tehnika koja je kasnije usvojen a u svim m ašinam a za predenje sa kolovratom ili sličnom alatkom . U to vrem e, izgled a da nedostatak predilačke radne snage nije bio ni približan onom u nared­ noj generaciji; recim a V odsvorta i M ana, jed va ozbiljna - The Cotton Trade, str. 414. A li zb o g neujednačenosti vlakana dobijenih ručnim predenjem (različitih prelaca, prem da je bilo razlika i izm eđu kon ca jed n o g prelca), tkači su m orali da kupuju m n ogo v iše konca n eg o što im je trebalo, da bi ostvarili traženi kvalitet. M ašine su m ogle da reše taj prob­ lem -Ibid., str. 416. t T i p roblem i bili su jo š neu god n iji u kontekstu sve većih zahteva tržišta. R astući apetit kupaca trebalo je da d oved e do p ovećanja radne snage, što se i d esilo, u dužem vrem en ­ skom periodu. A li u tom trenutku, potreba je prerasla ponudu, i p roizvođ ači su postali nestrpljivi. O v ezi izm eđu potrošnje i industrije, videti: de V ries, „Industrial révolu tion ”.

227

N e čudi, onda, što su frustrirani proizvođači počeli da razm išljaju o velikim radionicam a u koje su prelci i tkači m orali da dolaze na vrem e i da rade čitav dan pod nadzorom. To nije bila jednostavna odluka. Tkačke kolibe su imale svojih prednosti: m alo ulaganje i niski troškovi. Radnici su obezbeđivali oprem u i prostor, a ako bi potražnja opala, naručilac bi jednostavno sm anjio porudžbine. N asuprot tom e, velike radionice ili fa b ­ rike su zahtevale ogrom na ulaganja: za početak, zemljište, zgrade i mašine. O sim toga, sistem koliba je svim a odgovarao. R adnicim a se više sviđala sloboda od discipline, privilegija proizvoljnog radnog vrem ena. Tu nezavisnost odslikavao je ritam rada. TkaČi su obično zabušavali u prvoj polovini nedelje, da bi nekoliko sledećih dana radili svim snaga­ m a kako bi završili do subote, dana isporuke i isplate. Cesto bi radili i celu noć izm eđu petka i subote. Subota veče b ilaje rezervisana za opi­ ja n je , a n ed e lja je značila jo š piva. P onedeljak je bio je d n a k o svet, a utorak... utorkom se valjalo odm arati od toliko svetosti. Takav k o n flik t u n u tar in d u strije (što bi M arks m o žd a nazvao unutrašnjim kontradiktornostim a) vodio je , logično, do skupljanja rad­ n ik a pod je d a n krov, kako bi radili pod nadzorom . Ispostavilo se da proizvođači m oraju da plate radnicim a da bi ih izvukli iz koliba i naterali u velike radionice. D ok g o d je oprema u radionicama bila ista kao i u kolibama, radionice su uzimale više novca. To pravilo nije važilo je d i­ no u granam a koje su podrazum evale korišćenje toplote (valjanje tkani­ na, proizvodnja piva i stakla, obrada gvožđa, i slično). Tu je koncentracija radne snage n ajed n o m m estu brzo počela da otplaćuje uloženi kapital.* Slični pokušaji u engleskoj tekstilnoj industriji, koji se m ogu pratiti jo š od šesnaestog veka, bili su neuspešni. U ostatku Evrope situacija je bila p o v o ljn ija - tu su vlade pokušale da podstaknu industriju raspodelom radne snage i novčanim subvencijam a velikim radionicam a, takozvanim „m anufakturam a" ili „protofabrikam a". Ali to je bio iznuđen napredak, i uskraćivanje podrške vlasti dovodilo je do bankrotstva. Fabrike su postale konkurentne tek nakon uvođenja m ašina pokretanih m ehanizovanom snagom. Takva snaga omogućavala je korišćenje većih i efikasnijih m ašina, stavljajući zanatske kolibe u nezavidan položaj. R učno predenje vrlo brzo je zam rlo, dok su tkači bili nešto žilaviji, ali osuđeni na propast. Uprkos većim zaradama, fabrike su se jo š uvek činile * K ineska k om u n ističk a vlast je to shvatila kasnije, kada je pokušala da isk oristi zaostale v iso k e peći.

228

kao zatvori radnicim a starog kova. Gde su, onda, prvi fabrikanti nalazili radnike? M edu onima koji nisu mogli reći ne. U Engleskoj, to su bila deca, često kupljena u sirotištu, i žene, posebno mlađe i neudate. N a kontinen­ tu, vlasnici fabrika su uspevali da se dom ognu osuđenika i vojnika. Tako je rođeno ono stoje Karl M arks nazvao „m oderna industrija", plod braka m ašina i snage, ali i spoja dve sile - prirodne (energije) i poli­ tičke.

Nadmoć opservacije: veruj samo svojim očima Veliki danski astronom Tiho Brahe (Tycho Brahe) (1546-1601) živeo je i radio pre otkrića teleskopa, ali bio je pažljiv osm atrač i znao sve zvezde koje je m ogao videti na nebu. A one su bile baš tam o gde je i tre­ balo. M eđutim , je d n e novem barske noći 1572. godine, video je nešto novo na nebu, svetlu tačku u sazvežđu Kasiopeje koju nije očekivao. To g aje zbunilo, pa je upitao sluge vide li isto, što su oni i potvrdili. Z a trenu­ tak je odahnuo, bar zbog saznanja da m u je vid u redu, ali onda je pom is­ lio da su sluge samo nisu htele da protivreče svom gospodaru, znajući i sam kako je tvrdoglav i impulsivan. (Kao m lad izgubio je nos u jednom dvoboju i nosio bakarnu - neki kažu srebrnu - protezu). Zato je izašao na ulicu, zaustavio neke seljake i upitao ih. Oni nisu imali ništa da izgube niti dobiju govoreći istinu, a niko nije m ogao biti tako direktan kao se­ ljak. I oni su videli svetio. A Tiho je shvatio da na nebu im a više stvari nego što ih je sanjao u svojoj filozofiji. Svoja zapažanja naveo je u pam ­ fletu De nova stella (objavljenom u Kopenhagenu 1573. godine), spo­ m eniku istorije nauke. N eka bude pom enuto d a je Tiho, i pored insistiranja na empirizmu, tražio sredinu izm eđu Ptolom ejevih i Kopernikovih stavova, smatrajući da se sunce, oko koga kruže planete, okreće oko zemlje. N auka ne može bez opservacije, ali ni indukcije.

Gospodari preciznosti Proučavanja prom ene ili stepena prom ene podrazum evaju m erenje proteklog vremena. Z a to je potrebna standardna jed in ica m ere i instru­ m ent koji meri te jedinice - časovnik. Bez časovnika, m oraju se koristi­

229

ti približne m etode. K ada su m oreplovci petnaestom i šesnaestom veku hteli da izm ere vrem e potrebno čam cu da pređe put do bove da bi procenili njeg o v u brzinu, upotrebili bi peščani sat. A ko ga nisu im ali, izgo­ varali bi Očenaš, ili pevali om iljenu pesm u, za koju su znali koliko tra­ je . A danas svaki profesionalni fo to g raf zna da sekunda traje koliko i izgovaranje četvorosložnog izraza - pozdrav svima. N arav n o, nauka ne trpi takve im provizacije. O na traži dobar časovnik, koji se pravio vekovim a. Ipak, naučnici su dom išljata sorta, pa su se i pre otkrića opruge za uravnotežavanje setili kako da poboljšaju preciznost m erenja vrem ena. Jedan način bio je da koriste časovnike sa vrlo velikim zupčanicim a koji su imali po hiljadu i više zubaca. Tako je radio Tiho Brahe - um esto da očitava sat po sat (te m ašine nisu m ogle da pokazuju m inute), brojao je prolaske zubaca zupčanika i tako dobija o m nogo precizniju inform aciju o vrem enu. To je radio da bi m ogao da prati kretanje zvezda i da ih upisuje u nebesku m apu (jedna koordi­ nata bilo je vreme). G alileju je u njegovim proučavanjim a ubrzanja bila potrebna jo š veća preciznost. Dom išljat, kao i uvek, um esto m ehaničkog koristio je mali, vodeni časovnik, otvarajući na početku intervala rupicu za otok vode, i zatvarajući je na kraju. Potom bi m erio m asu protekle vode koja je predstavlj ala funkcij u proteklog vrem ena, j er su u to vrem e terazije bile najprecizniji m erni instrum ent. Časovnik s klatnom je sve izm enio. Bio je to prvi uređaj za m erenje vrem ena kontrolisan oscilatorom sa sopstvenom , nezavisnom frekven­ cijom . P rethodni satovi im ali su k o n tro le r (jezičak ili krug) čija je frek v en cija zavisila od prim enjene sile. N akon nekoliko un ap ređ en ja (koja su potrebna svim otkrićim a), dobar časovnik s klatnom pokazivao je vrem e s dnevnom greškom od nekoliko sekundi. M anji časovnici bili su m anje precizni, je r nisu m ogli da koriste klatno. Ali otkriće opruge za uravnotežavanje om ogućilo je veću preciznost uz m anju grešku. D obar džepni sat, s draguljim a i pristojnim sistem om za uravnotežavanje, u ranom osam naestom veku, pokazivao bi vrem e uz dnevnu grešku od m inut ili dva. M inut je najzad dobio svojih pet minuta. O va dostignuća značajno su uvećala prednosti evropske tehnologi­ je pravljenja satova. D ugotrajan m onopol znanja pretvorio se, u suštini, u m onopol perform anse. N iko drugi nije m ogao praviti te instrum ente niti izvršavati zadatke koji su zavisili od preciznog m erenja vrem ena. N ajv ažn iji m eđu njim a, politički i ekonom ski, bio je utvrđivanje g eo ­ grafske širine na moru.

230

14 .

Britanija i ostali

Zašto baš Britanija, od cele Evrope? Zašto ne neka druga zem lja? S jed n e strane, lako je odgovoriti na to pitanje. B ritanijaje, do ranog osam naestog veka, već stekla veliku prednost - im ala je razvijenu m a­ nufakturu u kolibam a, kolevkam a razvoja, zatim velike zalihe fosilnih goriva i naprednu tehnologiju proizvodnje u glavnim oblastima indus­ trijske rev o lu cije (tekstil, gvožde, energija i m ašine). Tome jo š treba dodati efikasnost britanske kom ercijalne zem ljoradnje i razvijen trans­ port. P red n o sti povećane efikasnosti p o ljo p riv red n ih aktivnosti su očigledne. V eća produktivnost u proizvodnji hrane om ogućila je preraspodelu radne snage na druge aktivnosti - industrijsku proizvodnju, uslužne delatnosti i ostalo. Osim toga, ta narastajuća radna sila tražila je sve više hrane. Ako dom aća proizvodnja ne m ože da zadovolji potrebe, h rana se m ora uvoziti. (Naravno, potreba za uvozom nam irnica može dovesti do razvoja proizvodnje izvoznih dobara koja bi se m enjala za hranu, što je dobar podsticaj za industriju - ali nužda ne dovodi obavezno do poboljšanja perform ansi. N eke od najsirom ašnijih zem alja nekada su se same prehranjivale. Danas u velikoj m eri zavise od uvoza hrane koji povećava njihova dugovanja, dok i kratkotrajan izostanak kiše ili zastoj u trgovini m ogu biti kobni. U najgorem slučaju, žive od jed n o g do drugog perioda gladi, s rastućim teretom iscrpljenosti, bolesti i za­ visnosti od drugih.) Z ato isticanje uloge unapređivanja zem ljoradnje u britanskoj indus­ trijalizaciji nije preterivanje.1 Koreni tog procesa m ogu se tražiti u sred­ njem veku, u ranoj em ancipaciji km etova i kom ercijalizaciji obrade i distribucije. Razvoj tržišnog povrtarstva oko Londona (voće i povrće) u šesnaestom veku i stvaranje m ešovitih farm i (stoka i žitarice za ljudsku i životinjsku ishranu) svedoči o brzim reakcijam a zem ljoposednika i zakupaca na potrebe tržišta. T akva unapređenj a om ogućila su bogatiju i

231

raznovrsniju ishranu sa m nogo većim procentom proteina životinjskog p o re k la .2 D alji podsticaj bile su nove tehnike zalivanja, đubrenja i sis­ tem a parcelisanja, koje su dobrim delom sa sobom doneli doseljenici iz z e m a lja B eneluksa. H o lan d ija je tada im ala vodeću ulogu u razv o ju evropske poljoprivrede - bila je to zem lja koju je čovek uz m nogo tru­ da i dovitljivosti oduzeo moru, i zbog toga ju je pažljivo negovao. E vrop­ ljani su (sve do slovenskih granica) učili poljoprivredu od Holanđana. Englezi su u šesnaestom i sedamnaestom veku pokazali da su bili najbolji učenici. Bili su puni ideja i inicijativa. U Engleskoj osam naestog veka n ajv ažn ije unapređenje bilo je prelazak sa zajedničkih ograničenja ot­ v o ren ih p o lja n a slobodu ograđenih im anja. Prilično se raspravljalo o p red n o stim a zatvorenih polja, ali ja s n o je da su se (s obzirom na tro ­ škove) isplatila. Z a razliku od ostalih zem alja, zem ljo rad n ja u B ritaniji nije bila u ru k a m a kon zervativnih sila. P red stav ljala je instrum ent ekonom ske prom ene - kao i bilo koja druga oblast. Z em ljoradnja je bila isplativa i zato je prerasla u neku vrstu strasti ne sam o za zem ljoradnike već i za im ućne, aristokratske zem ljoposednike koji se nisu libili da zaprljaju svo­ je čizm e i sarađuju s nižim slojevima. U ovom okruženju okrenutom ka zaradi i tržištu, zem ljoradnička društva bila su vrlo aktivna, često organ izu ju ći sastanke n a k ojim a su napredni farm eri m ogli da razm en ju ju ideje i iskustva, a literatura posvećena toj oblasti bila je sve obim nija, kako bi zainteresovani m ogli da se upoznaju s najnovijim p o boljšanji­ ma. Takav kom ercijalizam podstakao je integrisan pristup upravljanju im anjim a: pažnja se pridavala svim resursim a, na zem lji i u njoj, j e r su u B ritaniji, za razliku od drugih zem alja, mineralne zalihe pripadale vlas­ niku zem lje, ne kruni. D odatna m ogućnost za zaradu. Isto vrem eno, B ritanci su ostvarili v eliki n ap red ak u kopnenom i vodenom transportu. N ovi putevi i kanali s naplatnim ram pam a naprav­ ljeni, pre svega, zbog potreba industrije i rudarstva, učinili su dostupnim vredne resurse, povezali proizvodnju i tržište, potpom ogli podelu rada. I druge ev ropske zem lje p okušale su isto, ali ta u n ap ređ en ja su bila najrasprostranjenij a i naj efikasna u Britaniji. Obj ašnj enje je jednostavno - nigde drugde putevi i kanali nisu u tolikoj m eri bili rezultat privatnog preduzetništva: zato su tako odgovarali potrebam a korisnika (um esto prestižu i zahtevim a vojske). Z bog toga se A rtur Jang (A rthur Young),

232

agronom i putnik, divio uređenosti francuskih puteva, ali je očajavao je r nije uspevao da nađe smeŠtaj i hranu. Francuska kruna sagradila je neko­ liko raskošnih glavnih puteva, zbog kontrole i podrške trgovini, ali koji su, po Jangovom svedočenju, bili pusti. Britanski preduzetnici sagradili su m nogo više puteva, ali uz njih i gostionice za okrepljenje putnika (sve u cilju boljeg poslovanja). Ti putevi i kanali su ubrzali razvoj i specijalizaciju. M ožda je upra­ vo to najviše zadivilo D anijela D efoa (Daniel D efo) prilikom njegovog putovanja koje je ovekovečio u izvrsnom putopisu Putovanje p o čitavom ostrvu Velike Britanije (1724-1726): lokalne industrijske biljke i život­ inje (hmelj za pivo, ovce zbog vune, stoka za rasplod) i regionalne speci­ jalnosti (metalni proizvodi u Šefildu, Birm ingem u i Blek Kantriju, kamgran u okolini B radforda, vunena odeća u okolini Lidsa, pam učna u m ančesterskom okrugu, grnčarija u Češiru, i tako dalje). Ne čudi što je A dam Smit isticao važnost veličine tržišta i podele rada: njegova zem ­ lja bila m u je najbolji primer. Ali rekli smo samo šta i kako, ne i zašto - opisali smo, ali ne i objas­ nili.3 Taj napredak i prom ena, ta revolucija, nisu bili slučajni, tek „stvari koje su se združile same od sebe". Postoje razlozi, i iza njih drugi razlozi. (Istorija se kloni velikih slučajnosti.)4 R ana tehnološka nadm oć Britanije u ključnim industrijskim granam a bila je sama po sebi dostignuće - ne poklon s neba, ni slučajnost, već rezultat rada, dovitljivosti, mašte i preduzetništva. Britanija je im ala građu, a onda je izgradila sebe. D a biste to shvatili, morate uzeti u obzir ne samo m aterijalne prednosti (i druga društva imala su bogatih potencijala za razvoj industrije, ali su u inicijativi m nogo kas­ nila za Britanijom ), već i nem aterijalne vrednosti (kultura) i institucije.* Te vrednosti i institucije usvojili smo u tolikoj meri (zato ih i zove­ m o m oderne) da ih više i ne prim ećujem o. M eđutim , one predstavljaju veliki pom ak u odnosu na starije norm e i vrem enom su prihvaćene u različitim delovim a sveta, uz veliki otpor. Stari poredak ni danas nije potpuno nestao. * Term ini poput „vrednosti” i „kultura” nisu om iljen i m eđ u ekonom istim a koji v iše vole kvantifikatibilne (preciznije) faktore. Ipak, živ o t nalaže da se govori i o tim stvarima, pa tako V olt R ostov pom inje „sklonosti”, a M ouzis A bram ovic „socijalnu sposobnost”. Ruža isto m iriše, kako god je zvali.

233

> kanali

Q

G lazgov

u

B redford Aids.»» LivcrpulJ

V

Tancestei*"** Šefild otingeigi/

B irm ingem j

if

ALondon

fS

A

J

B R IT A N IJA N A P U T U IN D U ST R IJA L IZ A C IJE O ve saobraćajne v e z e od govarale su potrebam a za jeftin im p revozom od rudnika do urbanih centara i luka. U pitanju je bio ugalj - gorivo i izv o r ugljenika.

Prvo ću opisati idealan slučaj, teorijski najpogodnije društvo za m a­ terijalni napredak i opšte bogaćenje. To nije obavezno „bolje" ili „uzvišenije" društvo (takve reči treba izbegavati), već samo prikladnije za pro­ izvodnju dobara i usluga. Idealno društvo za bogaćenje i razvoj: 1. Z na da upravlja instrum entim a proizvodnje, da ih gradi i održa­ va, kao i da pravi, usvaja i koristi najnovije tehnološke tehnike. 2. M ože da prenese ta znanja i veštine mladima, kroz form alno obra­ zovanje ili pripravničku obuku. 3. Raspoređuje radnike na osnovu stručnosti i uspeha, unapređuje ili degradira na osnovu rezultata. 4. O m ogućava pojedinačno ili kolektivno preduzetništvo, podstiče inicijativu, konkurenciju i podražavanje uspešnih m odela.5 5. O m ogućava lju d im a da uživ aju u plodovim a svog rada i preduzetništva. Ovi standardi im pliciraju jednakost polova (što udvostručava poten­ cijale u ljudstvu), rasa i grupa različitih opredeljenja (verskih, seksual­ nih i si.), kao i o rijen tisan o st ka nauci um esto m agiji i p razn o v erju (odnosno iracionalnom).* Idealno društvo bi takođe m oralo da poseduje političke i socijalne institucije koje pom ažu ostvarivanje ovih krupnih ciljeva, odnosno: 1. Štite pravo na privatnu svojinu, da bi podstakli štednju i ulaganja. 2. Štite pravo na ličnu slobodu, od tiranije i privatnih porem ećaja (kriminal i korupcija). 3. N eposredno ili posredno obezbeđuju prava na sklapanje ugovora. 4. O bezbeđuju stabilnu vlast, ne obavezno demokratsku, ali vodenu pravilim a poznatim j avnosti (vlast zakona pre nego ljudi). A ko je u pita­ nju dem okratsko društvo (s periodično biranom upravom ), pobeđuje * Ž ilavost prazn oveija u eri nauke i racionalizm a m ožda je na prvi p ogled iznenađujuća, ali p ošto m u je svrha kontrolisanje verskih osećanja, snažnije je od fatalizm a. P oslednje je u točište n esrećn ih i bezn ad ežn ih i sredstvo za borbu protiv zla, kao i psih ološk a podr­ ška nesigurnim a. O tuda uporno obraćanje astrolozim a i vračarama, koje se održalo i do danas. Ipak, teško je p overovati da se m agija koristila kao p om oć u industriji - na primer, eksploatacija zalih a uglja duž severn e francuske granice (Eno) i u centralnoj Francuskoj (R iv-d-Ž jer) u osam n aestom vek u od ložen a je zb og oslanjanja na rašljare (tourners de baguettes) - G illet, L es charbonnages, str. 29.

235

većina, ali ne narušava prava poraženih. Poražena m anjina prihvata poraz i priprem a se za naredne izbore. 5. O m ogućavaju prijem čivu vlast, sa sluhom za prigovore na koje je sprem na da odgovori. 6. O b ezbeđuju poštenu vlast k oja ne daje p riv ileg ije k rupnijim ekonom skim akterim a unutar i van tržišta. N em a popusta zbog usluga i pozicija. 7. O bezbeđuju um erenu, efikasnu vlast k oja se ne rukovodi pohle­ pom. To podrazum eva niske takse, poreze i elim inisanje privilegija. Takvo idealno društvo je pošteno. Poštenje je nam etnuto zakonom , ali, u idealnom slučaju, zakon nije potreban. L judi bi v ero v ali d a je poštenje dobar put (i da se uvek isplati) i živeli bi u skladu s tim uverenjem . Ovi kriterijum i im pliciraju i geografsku i društvenu pokretljivost. Ljudi bi se kretali u potrazi za m ogućnostim a, uspinjali bi se i padali na društvenoj lestvici u zavisnosti od uspešnosti. D ruštvo bi davalo pred­ nosti novim stvarim a spram starih, m ladosti naspram iskustva, prom eni i riziku nasuprot sigurnosti. To ne bi bilo društvo koje bi sve isto nagrađi­ valo, je r ne bi svi bili jed n ak o uspešni, ali bi težilo pravednijoj raspodeli ukupnog prihoda nego u društvu vođenom privilegijam a i protekcijom . N jeg o v a srednja klasa b ila bi prilično velika. V eći stepen je d n a k o sti ublažio bi i razlike u odevanju i m anirim a izm eđu klasa. N ijedno realno društvo nije ispunilo ove uslove. A ko zanem arim o neke proizvoljnosti (kako utvrditi k o je bolji ili zaslužniji?), ovakvo dru­ štvo je 100 posto efikasna m ašina, otporna na ćudljivost istorije i sud­ bine, i n a ljudske strasti. N ajefik asn ija današnja društva, okrenuta razvo­ ju , na prim er istočna A zija ili industrijske države Zapada, zagađena su korupcijom , greškam a vlade, protekcijom . U svakom slučaju, ova p a­ rad ig m a u k azu je n a p rav ac istorije. P om enute v red n o sti dovode do ekonom skog i m aterijalnog napretka. P redstavljaju značajan pom ak od ranijih političkih i društvenih uređenja, i nije puka slučajnost što se prva industrijska zem lja najviše približila ovom novom socijalnom poretku. Z a početak, prednost Britanije je što je rano postala država. Pod tim ne mislim samo n a oblast pod vlašću jed n o g vladara, na form alno državni ili politički entitet, već na sam osvesnu jed in icu određenu zajedničkim

236

identitetom i lojalnošću, kao ijed n ak o šću statusa građanina.6 Države m ogu pom iriti društveni cilj sa am bicijam a i inicijativam a pojedinaca i podržati njihovo ispunjavanje kolektivnim potencijalima. Celina je više od skupa njenih delova. Građani države bolje će reagovati na podsticaje i inicijative države, i obrnuto - država će bolje znati šta i kada da uradi, u skladu sa aktivnim društvenim silam a.7 Države se m ogu nadmetati. Povrh toga, B ritanija nije bila tek neka država. Rano je postala m o­ derna i indus trijalizovana zemlja. Setite se d a je upadljiva karakteristi­ ka takvog društva m ogućnost transform acije i prilagođavanja novim stvarim a i načinim a, tako da se konkretna definicija epiteta „m oderna" i „industrijska" stalno m enja. Jedno od najvažnijih ispoljavanja te prom ene je rastuća sloboda i sigurnost građana. Ironično zvuči, ali B ritan­ ci i dan danas sebe definišu kao podanike krune, iako su već dugo (duže od drugih) građani. N išta nije više od toga doprinelo preduzetništvu. Evo šta o tom e kaže A dam Smit: P riro d n a težn ja sv a k o g p o je d in c a da p o b o ljša sv o je ž iv o tn e u s lo v e , kada m o ra da se b o ri z a v e ć u slo b o d u i sig u r n o s t, tak o je m o ć a n p rin cip da p o tp u n o s a m o s ta ln o m o ž e n e sa m o v o d iti d ru štv o k a b la g o sta n ju v e ć u sp u t sa v la d a ti sto tin e s p o r e d n ih p r e p rek a k o jim a n e sa v r še n i lju d sk i z a k o n i č e s to sa m i se b e sp u tavaju ; sm is a o tih te š k o ć a je u v ek , u m an joj ili v e ć o j m eri, u g r o ž a v a n je slo b o d e ili sig u r n o s ti p o je d in c a . U V e lik o j B r ita n iji in d u str ija je sa v r še n o sig u rn a , i p rem d a je d a le k o od p o tp u n e slo b o d e , slo b o d n a je k a o i u b ilo k o m d elu E v r o p e , ili j o š s lo b o d n ija .8

N e m ožem o precizno reći gde u prošlosti leže koreni Engleske kao definisanog društva. Jedan naučnik se vraća u srednji vek (pre 1500. go­ dine) u vrem e procesa koji naziva uspon individualizma. Bilo je to društ­ vo koje je odbacilo teret kmetstva, razvilo sloj poljoprivrednika pre nego seljaka, proširilo industriju i trgovinu na seoske oblasti, žrtvovalo običa­ je profitu i tradiciju kom parativnoj prednosti. N e uvek i uspešno. Neki su osirom ašili, ali, s druge strane, prihodi su porasli. M nogi su ostali bez zem lje, ali društvo je generalno postalo m obilnije i svesnije.9 E ngleska je svojim stanovnicim a dala prostora. Politička i građan­ ska prava, koja su prvo pobudili plem ići (M agna Carta, 1215. godine), ratom , vrem enom i zakonom našla su put i do običnih ljudi. Naravno, i pored takvog napretka, Engleska je bila daleko od savršenstva. Im ala je svoje siromašne (neizbežni svuda i uvek), m nogo više od bogatih. Trpela

237

je iskorišćavanje privilegija i sloboda, klasno i statusno razdvajanje, neza­ služeno p risvajanje bogatstva i m oći, neopravdanu protekciju. A li sve je relativno, i u poredenju s narodim a preko kanala, Englezi su bili slo­ bodni i srećni. Znali su ko su. N jihovo prvo m asovno suočavanje sa životom u dru­ gim zem ljam a odigralo se u stogodišnjem ratu (četrnaesti i petnaesti vek) u F rancuskoj, tokom kog su se engleski slobodni seljaci ravnopravno nosili sa najboljim francuskim vitezovim a. U česnik rata bio je i Džon Forteskju (John Fortescue), kasnije ser Džon i vrhovni sudija Kraljevskog suda. Ser D žon je tokom sedam desetih godina petnaestog veka napisao knjigu Upravljanje Engleskom , u kojoj je opisao greške francuske vlasti. N apisao je da francuski kralj radi šta hoće i d a je toliko osirom ašio svoj narod da Francuzi je d v a da m ogu da žive. P iju vodu (umesto piva), je d u jab u k e s crnim hlebom (umesto s belim ), ne dobijaju m eso, već m ast ili izn u trice - ostatke živ o tin ja zaklanih za plem iće i trgovce. N e nose vunenu odeću, već haljine od grubog platna. Gaće su im od istog platna i dopiru do kolena, pa idu polugolih nogu. Žene i deca su bosi. Paze i okopavaju zem lju. Idu „pognuti i ponizni, nesposobni da brane svoju zem lju". N em aju oružja, niti novca da ga kupe. „Zaista žive u najvećoj bedi i nesreći, iako u najplodnijoj zem lji na sv etu ."10 N aravno, ne smemo zaboraviti da su to reči jed n o g Engleza (još tada je rivalitet dve nacije bio izražen), pa m u se m ože oprostiti što s toliko o d u še v lje n ja govori o p re d n o stim a svoje zem lje. Takva je p riro d a nacionalizm a, osećaja identiteta i nadm oći, koji je Engleska m edu prvim zem ljam a počela da usađ u je u svest svojih građana (čitajte Sekspira (Shakespeare)). To osećanje znatno se razlikovalo od lokalne id en ti­ fikacije srednjovekovnih km etova u njihovim uskim životnim okvirim a ili fatalističkog predavanja azijskih seljak a.11 Ali nisu samo Englezi veličali Englesku. Strani posetioci iskazivali su poštovanje i divljenje. N ekim A zijcim a svi zapadnjaci su isti, ali E vro­ pljani su uviđali razlike. Posetioci su se divili visokom životnom stan­ dardu u unutrašnjosti Engleske: seoske kuće od cigle, krovovi od crepa, vunena odeća, kožne cipele, beli hleb (rast prihoda usled industrijalizacije Evrope m ogao se meriti dostupnošću belog hleba). Viđali su žene u štam­ panim pam učnim haljinam a i sa šeširima, i služavke koje su se tako m alo razlikovale od gospodarica da posetioci nisu znali kako da im se obrate kad bi im otvorile vrata. Viđali su sirom ahe, ali ne m isérables - nije bilo

238

izgladnelih, upalih lica, prosjaci su „nosili košulje, cipele i čarape". (Izgleda da su Englezi bili ponosni na svoje prosjake, koje su smatrali nekom vrstom poslovnih lju d i.)12 Platežnoj sposobnosti nižih slojeva, njihovoj m ogućnosti da kupuje preko potrebnog, m oram o dodati bogatstvo (izuzetno za to vreme) velike engleske sred n je klase: trgovaca i sitnijih prodavača, fa b rik an ata i bankara, advokata i drugih profesija. D anijel D efo, poznat po svojim m aštovitim rom anim a, pisao je izvrsne putopise i zadivljujuće razložne rasprave o ekonom iji. V ideo je šta se dešava oko njega, i kada je pisao o engleskom potrošaču, više i bolje nam je rekao od bilo kog nadležnog službenika: Na tim dvema klasama ljudi, proizvođačima [ne poslodavcima, već oni­ ma koji rade u industriji] i vlasnicima radnji, zasnivam hipotezu koju nameravam izneti javnosti, o dobitku koji stvaraju radom, i trgovinom, i o tim nepojmljivim brojkama, što predstavljaju našu kućnu potrošnju, i o proizvodima stranih država koje uvozimo toliko mnogo, daje naša trgovina porasla do granice čuda, kao što ću pokazati... ...Tim ljudima pripada najveći deo vaše prodaje; zbog njih vaše tržnice rade subotom i noću, jer obično kasnije dobijaju svoju nedeljnu zaradu... Njihovi troškovi nisu stotine ili hiljade, niti stotine hiljada, već milioni; njihovo mnoštvo, tvrdim, vrti točkove trgovine i proizvodnje, i omogu­ ćava proizvode zemlje i mora, dovršene, upakovane i sređene za strana tržišta; veličinom svojih prihoda se izdržavaju, a njihovo mnoštvom iz­ država celu zemlju; njihova zarada omogućava im izdašan život, a nji­ hov skup, velikodušan, neobuzdan način života, do neba podiže kućnu potrošnju, kako naših, tako i stranih proizvoda...13

D oprinos velike potrošnje tehnološkom razvoju uviđali su i savremenici, sve više njih kako je Britanija napredovala. I bez poznavanja kejnsijanske ekonom ije, francuski trgovci su shvatali da m ehanizacija znači veće plate, da veće plate podrazum evaju povećane potrebe tržišta, a da obim nije potrebe tržišta dovode do blagostanja. „Tako se, zbog sistema k o ji se čini p aradoksalan, E ngleska obogatila tro še n je m ." 14 Z aista paradoksalno: takve rasipničke navike bile su nespojive sa narodnom m udrošću k o ja je pozivala na štedljivost i uzdržanost, svojstvenu i fran­ cuskim seljacim a prim oranim n a škrtost. Jedna od posledica bila je proizvodnja za veliko dom aće i strano tržište, fokusirana n a standardizovane proizvode um erenih cena. Takva vrsta proizvoda prosto se nameta-

239

la m ašinskoj proizvodnji. M arkiz Šari de Bj ankur (Charles de Biencourt) „Englezi m oraju dobro da se potrude ne da bi napravili stvari za bogataše, već za obične ljude", koji čine veliko i pouzdano potrošačko te lo .15 Ti potrošači počeli su da privlače prilično pažnje, ne samo zbog p i­ tan ja njihove zaštite već kao param etar tehnološke prom ene i većih izm ena u društvu, posebno sve veće važnosti žena kao p o tro šač a.16 Istra­ živanja su ukazala na vrlo aktivno tržište svih vrsta tkanina, odeće, sato­ va, m etalnih predm eta, šnala i igala, i, iznad svega - m noštva svakakvih nepotrebnih ličnih predm eta (češljeva, kopči, dugm adi, ukrasa) nam en jen ih u lepšavanju i povlađivanju taštine. M nogi od njih su se bacali posle samo nekoliko korišćenja ili su se poklanjali drugima. V eliki obim takvih proizvoda odslikavao je ne samo visoke prihode već i bržu dis­ tribuciju proizvoda i nove tehnike proizvodnje (podelu rada, m ašine za m asovnu proizvodnju, efikasne analize po treb a tržišta) koji su snizili troškove i cene. Jasno je d a je p ro izv o d n ja takvih pred m eta, iako v elikim delom usm erena na dom aće tržište, odgovarala i na potrebe plantaža i koloni­ ja u udaljenim kraljevstvim a. (Mali vredni predm eti, na prim er satovi, m nogo su zahvalniji za krijum čarenje od velikih i teških objekata.) M ale gradove, relativno izolovana evropska tržišta na evropskom kontinen­ tu, k o ja su nekada m orala da se zadovolje zanatskom proizvodnjom , sada su posećivali neum orni torbari, donoseći u svojim torbam a ostatak sve­ ta. Konzervativci su prezirali te uljeze ne sam o zbog njihove konkurent­ nosti i porekla (mnogi torbari bili su Jevreji) već zato što su u njim a videli p retn ju za red i postojeće vrednosti. N em ački m oralista Justus M ozer (Justus M ôser), pišući krajem osam naestog veka o oblasti O snabrik u severnoj V estfaliji, isticao je drskost tih putujućih trgovaca. Dolazili bi do vrata kolibe kad m už nije bio tu (bili su to dani patrijarhalnog autorite­ ta), m am eći ženu m aram am a, češljevim a i ogledalim a, alatkam a taštine i štete. B ila je to priča o Snežani: ulogu zle m aćehe igrao je torbar, a princeza je m alo ostarila, ali ipak zadržala naivnost d eteta.17

Ponekad se isplati biti dobar Britanij a (u velikoj meri) nij e bila sputana nerazum nim stegam a koj e su gušile preduzetnički duh u većini ostalih evropskih zemalja. N ajglup-

240

lje prepreke bile su religijske:* m altretiranja i progoni protestanata u Fran­ cuskoj (poništavanje U kaza o toleranciji A nrija IV 1685. godine) i, u m nogim zem ljam a, isključivanje Jevreja iz svih vidova trgovine, delom iz straha i m ržnje (psihološki razlozi), ali i zbog zatvorenosti pretežno hrišćanskih zanatskih esnafa (institucionalni razlozi) i dugotrajnih posledica prethodnih progona. Povrh toga, religija nije bila jedini kriterijum za p rijem u zanatski ili trgovački esnaf. N a prim er, u nekim delovim a N em ačke, p rihvatljivi su bili sam o ljudi „časnih roditelja, rođeni pod propisnim okolnostim a" (na nem ačkom je to jasn ije - von ehrliche Eltern aus reinem B ett erzeuget).18 (Neki naučnici pokušali su da um anje eko­ nom ske posledice takve diskrim inacije, kao d a je na mesto svakog odbi­ je n o g dolazio neko isto tako dobar ili pam etan ili iskusan, ili kao da te žrtve predsrasuda i m ržnje nisu bili vredni nosioci znanja i veština uvek potrebnim preduzetnicim a u borbi s konkurencijom .19 Takva m udrova­ n ja ne treba ozbiljno shvatiti, je r ih brzo obaraju i logika i činjenice.) Britaniji su išle na ruku greške drugih zemalja. U šesnaestom veku, tkači iz ju ž n e H olandije izbegli su u Englesku i sa sobom doneli tajne nove tehnike nabiranja tkanina, dok su holandski seljaci otkrili načine isušivanja zem ljišta i efikasnije obrade zemljišta. U sedamnaestom veku Jevreji, vešti s brojkam a, uglavnom žrtve trećeg i četvrtog talasa p ro ­ gona iz Spanije i drugih, zem alja, doneli su u Englesku i svoja znanja o ja v n im i privatnim finansijam a,20 dok su hugenoti, trgovci i zanatlije, odavno uticajni u trgovini i finansijam a, preselili i svoju m režu religij­ skih i porodičnih veza.21

Vrednost vremena B ritanija je tokom industrijske revolucije sačuvala staro vrem enske strukture i institucije - m onarhiju, esnafe, cerem onije, običaje - koje su vrem enom postale beznačajne i svele se na ukrasne suvenire tradicije. Zadržale su uticaj i prestiž, a izgubile smisao. Pružaju nam nostalgičnu * Britanija je sputavala u č ešće religiozn ih n eistom išljen ik a u p olitičk om životu i na un i­ verzitetim a; paradoksalno je da su ih ta ograničenja preusm erila na ek on om sk e aktivno­ sti i sp asla od gordosti.

241

sliku sveta D žejn Ostin (Jane Austen): sveta seoskog plem stva i m ira, naslednika, pravih i izneverenih, i spletkaroša, lažnih bogataša. B io je to hedonistički svet um ornih, nesposobnih i privlačnih uživalaca soci­ jaln ih renti u nirvani trivijalnosti. A li ak cija je bila n a drugom m estu: s novim ljudim a, naprednim zem ljoposednicim a, aristokratam a koji su postajali preduzetnici, dose­ ljenicim a iz svih krajeva sveta i unutrašnjosti. Energija i poslovanje tog društva m ože se m eriti m aterijalnim uspesim a, ali i usvojenim vrednostima. Ovde bih posebno naglasio važnost koju su pridavali vrem enu i uštedi vrem ena, j e r to n a najbolji način ukazuje n a prioritete društva. Opsednutost vrem enom snažno potvrđuju: (1) strastven interes za tačno vrem e, i (2) insistiranje na brzom transportu. B ritanci su u osam naestom veku bila vodeći svetski proizvođači i kupci satova, u gradovim a i u unutrašnjosti (za razliku od ostalih evrop­ skih društava). Pravili su kvalitetne i skupe satove, ali i one m anje pouz­ dane i je fitn ije , i prodavali ih i na rate. Krali su ih i preprodavali: ako nem ate para za novi sat, kupite polovni. Sirom ašniji poštenjaci željni sata kupili b ijed an udruženim sredstvima i zatim puštali sreću da odabere vlasnika. T ransport k o č ija m a uk lap ao se u tu v ezan o st za vrem e: dobro reklam iran, satnica određena m inutim a, tačnost, pouzdani vozači, brzi­ n a pre u d obnosti, fo rsiran je k o n ja po cenu uginuća. K akva razlik a u odnosu n a Francusku. P reko kanala, vlada je određivala ograničenja brzine i, da bi sačuvala puteve, zahtevala dobro zaštićena vozila koja su se kretala teško i sporo. Putnicim a to, očigledno, nije smetalo. Više su cenili ekonom ičnost od vrem ena i s pravom zaključili da brzina i udob­ nost ne idu zajedno. Ali i Francuska se m enjala. K ako je je d n a firm a za transport kočijam a navela 1834. godine (u zoru doba železnice): „veća brzina nije u skladu sa određenim potrebam a koje, u smislu pogodnosti, a ponekad i zdravlja, nisu zanem arljive. Putnik više ne m ože da zastane da se nahrani, čak iako prelazi dalek put; ne m ože da se n a trenutak odm ori, ni na stanici za izm enu konja, i tako dalje." Ukratko, bez svratišta. Gde je nestalo strpljenje? „Žene, deca, starija gospoda ne m ogu podneti takav re žim ."22

242

Zašto ne Indija? Zašto se industrijska revolucija nije desila u Indiji? Indijaje imala najveću industriju pam uka u sedam naestom i osam naestom veku, kao i kvalitetne, raznovrsne i je ftin e proizvode. T a industrijaje zadovoljavala veliko dom aće tržište, a povrh toga, polovina proizvoda se izvozila po Indijskom okeanu i, indirektno, u ju žn u A ziju i Kinu. U sedamnaestom veku tom velikom tržištu pridružila se Evropa - bio je to veliki potres za indijsku industriju pam uka koji je uvećao problem e u proizvodnji. Z a­ što nije bilo inicijative da se te teškoće olakšaju zamenom ljudske radne snage kapitalom (mašinama)? Indijski istoričari su skloni da ignorišu to pitanje. N eki od njih, ug­ lavnom nacionalistički orijentisani, krivili su Evropljane, posebno B ri­ tance. Indija je bila napredna i bogata resursim a do dolaska uljeza koji su se um ešali u indijsku politiku i podstakli sukobe. Takve pretpostavke dobrim delom su fantazije koje malo ko shvata ozbiljno. Jedan istoričar, na prim er, hvali indijske kraljevske radionice (karchana) u sedam naes­ tom veku i s puno sete sanja o tehnološkoj revoluciji: „Lako je pom isli­ ti da bi [one] ušle u proces m ehanizacije i postale model fabrika za m o­ dernu industrijalizaciju Indije, da ih u tome nije omelo britansko osvaja n je ." 23 Z ar u instituciji koja je m ogla novcem ili silom u trenu naba­ viti radnu snagu! Koristan pristup ovom problem u počinje pitanjem cui borio, u čiju korist? Ko bi im ao koristi od m ehanizacije i transform acije? Postojale su tri interesne grupe: radnici (prelci i tkači), posrednici, koji su obično davali tkačim a sirovine očekujući gotove proizvode, i evropski trgovci (trgovali su i u okviru A zije, opslužujući i evropsku klijentelu). N erazum no bi bilo očekivati tehnološke inovacije u vidu m ehani­ zacije od prve grupe. Radnike je očigledno interesovalo da nabave m ate­ rijal (pam uk za prelce, konac za tkače), i to su dobijali od trgovačkih posrednika. N isu im ali ni sredstava ni moći. Vodeći indijski istoričar ekonom ije opisuje kao neuobičajenu „pobunu" tkača iz 1630. godine zbog konkurencije u vidu engleskog pam učnog konca, i nastavlja: „Takvi vidovi otpora bili su retki i m oraju se ocenjivati zajedno s činjenicom da je većina kvalifikovanih radnika prihvatala udarce bičeva trgovčevih slugu kao sasvim norm alnu stvar."24

243

Očigledno, tehnološke prom ene m orale su poteći od indijskih trgo­ vaca posrednika, koji su imali i interes i sredstva (bar neki od njih), ili od evropskih ovlašćenih kom panija. Ali nijedna grupa nije pokrenula odgovarajuće inicijative. Zašto? N eka objašnjenja zasnivaju se na posrednom zakonu o oču­ v anju energije. R ezerve radne snage bile su velike, tako d a je m nogo lakše i ekonom ičnije bilo zaposliti nove radnike - „nedodirljive" i siro­ m ašne žene za predenje i radnike na poljim a za tkanje - nego razm išljati o tehnološkim prom enam a. To bi m oglo biti pravo objašnjenje.25 Takođe, na bilo koju nepredviđenu prom enu u potražnji (zahtevi nisu bili je d in ­ stveni i različita tržišta tražila su drugačije tkanine) m oglo se odgovoriti preraspodelom robe u okviru tržišta, s dom aćeg na strano, i od je d n o g stranog na drugo. Čak je bilo m oguće, iako veom a teško, okupiti veliki broj radnika n ajed n o m m estu kako bi radili pod nadzorom . To su pokušale da urade strane trgovačke kom panije kako bi obezbedile poštovanje rokova. Tak­ va koncentracija radne snage u nekim granam a industrije tražila je šted­ n ju u potrošnom m aterijalu - na prim er, tam o gde se koristilo gorivo ili u k o lektivnim p o slo v im a kakav je bro d o g rad n ja. To znači d a je bilo tehnoloških prom ena, u obliku organizacionih inovacija. Ali to su bili izuzeci, dok su „m anje, p o ro d ičn e p roizvodne je d in ic e ipak ostajale nosioci p ro izv o d n je".26 D rugi problem bila je oprem a (instrum enti, m ašine). B ile su n e ­ ophodne za industrijsku revoluciju, a Indija, u tom pogledu, jo š uvek nije bila spremna. „Pokušaji da se za posao koji m ože obaviti ljudska radna snaga upotrebe m ašine retki su u In d iji."27 Jedan od razloga za tu ,,opštu ravnodušnost" leži u činjenici da niko nije osećao strastveni interes za pojednostavljivanjem i olakšavanjem zadataka. I radnici i poslodavac sm atrali su d a je težak rad radnička sudbina i da tako i treba da bude. N ezainteresovanost je podsticala i podela poslova: trgovac tkaninam a nije nalazio, prikupljao i isporučivao sirovine radnicima. On bi unapred platio za gotov proizvod, a sve ostalo su im ali da urade prelci i tkači. Bila je to velika razlika u odnosu na Evropu u kojoj su trgovci učestvovali u procesu proizvodnje. Kupac proizvoda (trgovac) u Indiji, znači, nije uticao na proizvod­ nju. Trgovci i radnici nisu se m ešali jed n i drugim a u poslove. H olanđani su zapisali da su trgovci držali tkače „na kratkom lancu", plaćajući ih

244

dnevno, da ne bi pobegli s ro b o m 28. N eki trgovci unajm ljivali su nad­ zornike koji su pazili na radnike i pratili kako se odvija rad. Cilj je bio sprečiti radnika da, nakon što bi završio posao, proda gotov proizvod drugom kupcu. Postoje priče da su nadzornici ponekad upadali u tkačke kuće i skidali nedovršeno platno s razboja. D a su došli sutradan, platna m ožda ne bi ni bilo, a devet desetina je bolje od ničeg. E vropske kom panije su uspevale da se prilagode takvim neizvesnostima. Ponekad nisu uspevale da .zadovolje potrebe tržišta, ali izgleda da su i Indijci i Evropljani shvatili da su takve situacije neizbežne. Kao i glad - na kraju m ora da prođe. Izgleda daj e industrija išla svojim laga­ nim tokom koji nije bio bez smisla. (Kraj presuđuje šta je smisleno.) U Korom andelu (jugoistočna obala), na primer, sirov pam uk se iz unutraš­ njosti doprem ao do tkačkih i predioničarskih sela na obali hiljadam a, desetinama hiljada zaprežnih kola koje su vukli volovi. Bila je to ogrom ­ na teturajuća bezoblična m asa k o jaje prelazila nekoliko m ilja dnevno, često zastajući da bi se nahranila. Kako je valjalo preći petsto i više kilo­ m etara, pam uk je do odredišta putovao oko pola godine.29 U međuvremenu, ritam nabavki i isporuka evropskih kom panija uslovljavali su neredovni polasci prevoznih sredstava i prom enljiva dostupnost kapitala. N abavka sirovina bila je posebno nepredvidljiva. N a primer, podaci Istočnoindijske kom panije o isporukam a tekstila iz B om baja pokazuju velike nepravilnosti (količina se kretala od nekoliko hiljada do čak m ilion m ernih jedinica).30 K om panija je zato držala velike zalihe robe i prilagođavala prodaj u promenlj ivim potrebam a evropskog tržišta. (Nj eni službenici i snabdevači su se trudili da odlože isporuke na azijsko tržište dok se ne proceni evropska potražnja.) Naravno, to je odnosilo dosta nov­ ca, ali je bilo jeftin ije od pokušaja transform isanja tehnologije. Sem toga, Istočnoindijska kom panija nije im ala jasn e indikacije da je direktno pom aganje indijske industrije pam uka politički m udro. Tak­ va podrška bila bi u sukobu sa industrij skim interesima Britanij e. N aj ednom pam fletu s kraja sedam nestog veka pisalo je da trgovci nam eravaju da šalju u Indiju „tkače i bojadžije, prelce pam uka i svile". A ko tako urade, „biće m nogo pam učne odeće, lupeža da je nam etnu kao m odu i budala koje će je nositi". K om panija se žestoko branila od takvih op­ tužbi.31 Istočnoindijsku kom paniju su stalno napadali kao izvoznika nov­ ca i zlatnih i srebrnih poluga - dodatni problem i zbog izvoznih poslova nisu jo j bili potrebni.

245

N a kraju, odakle su u Indiji m ogle da poteknu ideje m ehanizacije? Indijsko društvo je znalo za tehnološke prom ene: najvažnije unapređe­ nje u tekstilnoj industriji bilo je zam ena preslice kolovratom (izuzev za p ro izv o d nju najfinijeg m uslinskog konca). A li ta inovacija nije prevazilazila okvire ručnih poslova, a razlike izm eđu m ašine i ručne alatke su krupne, koncepcijske i socijalne. Takođe, treba razdvojiti alatke opšte nam ene i one specijalizovane kojim a se indijski radnik s m ukom prilagođavao, bez obzira na prethodno iskustvo. M ajor Renel (Rennel), prvi građevinski inspektor u B om baju, zapisao je nakon posete bom baj skom b ro d o g rad ilištu 1761. godine: „...indijski radnici koji izvode radove koriste samo dve vrste naoštrenih alatki, prem da su rezultati postojani i čisti. "32 V eština je bila u ruci, i ne toliko u oku, kao u osećaju - ništa čud­ no za društvo bez korektivnih sočiva. Povrh toga, In d ijci nisu koristili gvožde, bez koga se (zajed n o s čelikom ) ne mogu zam isliti precizni radovi. Indija nije bila gvožđarsko društvo. Jedan indij ski istoričar poredi persij sku tehniku navodnj avanj a, u kojoj su se koristili gvozdeni točkovi i zupčanici, sa indijskim siste­ m om , zasnovanom na drvetu, konopcu i zem ljanim posudam a. I kao dosledan vernik u m ogućnost zam ene „žaba babam a", objašnjava raz­ liku ekonom skim rečnikom : „... i m anje efikasna alatka m ože se koris­ titi za proizvodnju iste robe u ru k a m a jeftin e obučene radne sn ag e."33 M ogao je da doda da Indija nije im ala šrafove, da m etalski radnici nisu m ogli precizno da seku m etal, kao i da su gvozdeni ekseri bili retki. G vozdeni ekseri bili su vrlo važni u brodogradnji. Evropski brodovi bili su ojačani ekserim a i klinovim a, dok su daske indijskih brodova spajane konopcem , uglavljivane i lepljene je d n a uz drugu.34 Ručno izvođenje radova sasvim je dobro objašnjenje zašto zanatli­ je van Evrope nisu m ogli da naprave tako dobre satove kakvi su bili ev ­ ropski. Imali su vešte ruke, „neverovatnu dom išljatost", ali ne i alatke. Pravili su, na primer, izvanredne m uskete. Jedan francuski preobraćenik u islam, Hadži M ustafa, napisao je: „Čak i danas, 1786. godine, pukovnik M artin , F rancuz, k o ji se istakao d v ad e setd v o g o d išn jo m službom u engleskoj vojsci, drži u Laknou radionicu pištolja i pušaka kvalitetnijih, i po burencetu i po okidaču, od n ajboljeg oružja u E v ro p i."35 Ali te d a­ rovite zanatlije nisu uspevali da naprave dva potpuno ista proizvoda, je r nisu hteli ili m ogli da koriste instrum ente. K ada je pom enuti pukovnik Klod M artin (Claude M artin), je d a n od najpreduzim ljivijih predstavni­

246

ka Istočnoindijske kom panije, hteo sebi da kupi sat, poslao je nekog da m u od L u ja B ertua (Louis Berthoud) u Parizu kupi najbolji chronom étrier u F rancuskoj. A i satove koje je često pro d av ao na dvoru A uda i drugim indijskim kupcim a nabavljao je u Evropi. Gde drugde? Indijce, poput Kineza, industrija satova nije zanim ala.36 Pod tim uslovim a, Indija bi teško prihvatala m ašine. Takav skok podrazum evao bi odricanje od m anuelnih veština koje su se razvijale od detinjstva, definisanih pripadništvom kasti, polu i starosnoj grupi (što je uslovljavalo podelu rada). Zahtevao bi i moć zam išljanja van kulturnog i intelektualnog iskustva Indijaca. Kako je Čauduri (Chaudhuri) rekao: ,,U osam naestom veku Indiji je očigledno nedostajala em pirijska osno­ va za industrijsku revoluciju. V ekovim a nije bilo značajnog napretka u nauci, a intelektualni aparat za širenje i sistematsko čuvanje nasleđenih veština bio je pun m anjkavosti."37 Ipak, britanski inženjeri koji su u devetnaestom veku gradili železnice po Indiji shvatali su daj e indijska radna snaga, tako jeftin a, m ogla ruka­ m a da pom eri planine, ali su mislili i da će Indijci koristiti kolica. M eđu­ tim, Indijci koji su teži teret prenosili u korpam a na svojim glavam a nisu hteli da se prom ene. Zapisano je da su indijski radnici kolica stavljali na glavu, um esto da ih guraju. U zrok takvog otpora verovatno je bila želja da se poveća stopa zaposlenosti i rad proširi na žene i decu.38 Evropski radnici, potpuno drugačiji, bili bi srećni da dobiju veću platu zbog bolje produktivnosti (da ne govorim o o olakšavanju rada).*

* Objašnjenje delom leži u činjenici da su se u A ziji takvi poslovi dodeljivali ženam a i deci, od n o sn o onim a koji ne m ogu odbiti. Na primer, slična situacija m ogla se naći u ju g o is­ točnoj A ziji, gde su žen e žn jele nožićem , u m esto srpom. Smatralo se da tako odaju počast duhu pirinča (žrtvovanje žen skog truda božanskim m itovim a nije neuobičajeno n i u drugim civilizacijam a). Da su m uškarci žnjeli, duh pirinča bio bi počastvovan brzim srpom i sim ­ b oličn im p ožn jeven im strukom. O žetvi n ožićem videti: Reid, SoutheastA sia, I, str 5.

247

16 .

Kaskanje za Engleskom

Kao student, učio sam d a je homo sapiens životinjska vrsta je d in ­ stvenog porekla: svi današnji ljudi, bez obzira na boju kože i visinu, potiču od istog pretk a koji se pre nekoliko m iliona godina izdvojio u okviru većeg hom inidnog roda. Isto važi za vrste industrijskog društva. Svi prim eri, m a koliko različiti, razvili su se od istog, britanskog pretka. Industrijska revolucij a u Engleskoj izmenila je svet i odnose izm eđu država i naroda. Z bog m oći, ako ne i bogatstva, izm enjeni su ciljevi i zadaci političke ekonom ije. Svet se sada delio na jed n o g trkača daleko na čelu i raznoliku skupinu zaostalih. „N ajbržim " evropskim zem ljam a trebalo je više od jednog veka da se približe vodećem (videti zabelu 16.1). TA B EL A

16. 1

PRO CENA REALNOG BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA PO

STANOVNIKU POJEDINIH ZEMALJA (U AMERIČKIM DOLARIMA IZ 1 9 6 0 . GODINE)

1830. 1860. 1913.1929. 1950. 1960. 1970. B elgija K anada Cehoslovačka D anska Francuska Zapadna N em ačka Italija Japan H olandija N orveška Portugalija R usija/Sovjetski savez Španija

240 280 225 275 240 240 180 270 225 250 180

815 1020 1110 1220 500 650* 320 885 955 380 670 890 345 775 900 280 455 525 175 310 425 410 740 980 325 615 845 290 335 380 200 345 350 325 400 520 400 405

1245 1520 2385 1785 2205 3005 810 1340 1980 1320 1710 2555 1055 1500 2535 995 1790 2705 600 985 1670 405 855 2130 1115 1490 2385 1225 1640 2405 440 550 985 600 925 1640 430 640 1400

249

Švedska Švajcarska U jedinjeno K raljevstvo Sjedinjene Države

235 240 370 240

300 705 875 1640 2155 2965 415 895 1150 1590 2135 2785 600 1070 1160 1400 1780 2225 550 1350 1775 2415 2800 3605

* K origovao p rofesor B eroš Izvor: Bairoch, „M ain Trends in National E conom ie D isparities”, u B airoch i L évi-L eboyer, eds, Disparities in Econom ie Development, str. 10.

N eki sledbenici „nove ekonom ske istorije", opčinjeni num eričkim analizam a i zadivljeni brojkam a koje opisuju francuski trgovinski i indus­ trijski razvoj u osam naestom veku, tvrdili su d a je prvenstvo Britanije u industrijskoj revoluciji bilo slučajnost i da se industrijska revolucija lako m ogla prvo desiti i preko Lamanša. Francuska je bila prostranija, nase­ ljenija, s većim ukupnim ekonom skim proizvodom , a po naučnom i tehnološkom znanju i m ogućnostim a nije zaostajala za Engleskom . Ostali su, sledeći a priori rasu đ iv an je klasične ekonom ske teorije, tvrdili da drugim zem ljam a nije bila važna nadm oć B ritanije u industrijskoj tehnologiji i produktivnosti. N a kraju krajeva, svaka država bi sledila svo­ ju kom parativnu prednost, i kupovala šta j oj je potrebno pod najpovoljni­ jim uslovima.* Pa šta ako je Britanija pravila bolje i jeftin ije gvožđe i čelik? Francuzi su m ogli za te m etale m enjati lionsku svilu i vino iz B ordoa, i bolje proći u toj trgovini.1 To je teorija. Državnicim a koji su upravljali sudbinam a evropskih naci­ ja ta logika nije bila poznata, a i da jeste, verovatno jo j ne bi pridavali veli­ ki značaj. Oni su industrijsku prednost povezivali s moći. M aterijalna i socijalna prednost Engleske nije m ogla prom aći pažnji njenih trgovinskih i političkih rivala: pre svega Španije koja je žarko želela da osvoji to drsko ostrvo; zatim H olandije koja je gledala kako je ta am bi­ ciozna sila pretiče u trgovini i deli j oj ćuške n a okeanu; i, konačno i uporno, Francuska, večiti neprijatelj, veći i mnogoljudniji, nam eren da vlada ćelom Evropom , a ipak, uvek je u zaostatku za Engleskom u m ornaričkoj sili, * B ilo bi dobro objasniti izraz kom parativna prednost koji ćem o n ep restan o pom injati. Ne zn ači m ogu ćn osti p roizvod n je n ečeg a po nižoj cen i u od n osu na konkurenciju, kako bi se m o žd a p o m islilo u p rvom trenutku. P odrazu m eva m o g u ćn o st zarada obavljanjem je d n e ak tivn osti u m esto druge. D a k le, zem lja k oja sled i svoju k om p arativn u prednost radiće on o što d o n o si n a jv e ći d ob itak , a n e b ilo šta što m ože prodati po n ižoj cen i od konkurentske.

250

finansijskoj snazi i trgovini. Neki Francuzi divili su se Engleskoj ističući je svojoj vladi kao primer. „Engleska je četiri puta slabija od Francuske", prim etio je P jer L Pezan, (Pierre Le Pesant), vlastelin de B uagilber (de Boisguillebert) (1656-1714), francuski zvaničnik i ekonom ista, krajem sedamnaestog veka, „po naseljenosti i plodnosti zemlje... Ipak, Engleska je uspela za poslednje tri ili četiri godine da zaradi princu od Oranža 80 m iliona li vri [oko 3 m iliona sterlinga], ne sm anjujući broj stanovnika niti proterujući ih s njihove zem lje."2 D rugi su pisali u strahu, sm atrajući Englesku ne samo neprijateljem već i trgovačkom silom beskrajnih potencijala. Tako je ministar spoljnih poslova, priprem ajući se za pregovore koji su doveli do Sporazuma u Utrehtu (1713. godine), upozorio svoj e nadređene na opasnost dozvolj avanj a engleskog prisustva na Pacifiku. A ko bi im se prepustilo jedno u grupi ostr­ va Huan Fernandez kraj obale Čilea (mesto čija je samotnost inspirisala D efoa da napiše Robinzona Krusoa) ministar se boj ao da: m ožem o biti sigurni da, ma kako napušteno bilo danas... kada bi dospelo u engleske ruke, za nekoliko godina m ogli bism o očekivati veliki broj stanovnika, dovršene luke i najveće tranzitno spremište evropske i azijske industrije, odakle bi E nglezi snabdevali kraljev stv a P erua i M eksika... Šezdeset m iliona u zlatu i srebru iz rudnika ovih zem alja bili bi cilj i zara­ da nj iho ve industrije. Šta bi sprečilo tu zemlj u tako veštu u trgovini i bogatu brodovim a da prigrabi tu neizm ernu zaradu od Am erike?... i kakva bi šte­ ta bila da Francuska izgubi m ogućnost plasiranja svojih pozlaćenih pred­ m eta [doures], svile i lana na tom tržištu, je r bi ih Englezi, koji ne prave takve stvari, kupovali po Kini i Istoku. I dok bi se ti ostrvljani bogatili i postajali najjača evropska nacija, F rancuska bi bila sve slabija.A

P erfidna Engleska kao supersila. Sve do danas, uprkos savezništvu u dva svetska rata, prosečan Francuz sm atra Englesku glavnim evrop­ skim suparnikom svoje zemlje. A ženkur i Jovanka Orleanka ne zaborav­ ljaju se tako lako. N aravno, takve negativne em ocije odslikavaju podsvesno divljenje uspehu Engleske. Videli smo d a je naročito Francuzim a teško padalo da gledaju u leđa Englezim a. Ekonom ski razvoj i akum ulaciju bogatstva smatrali su osnovam a političke m oći i s pravom su povezivali nepreki­ dan niz britanskih pobeda u evropskim i prekom orskim bitkam a s n je ­ nim resursima: brojnim brodovim a (oni im aju preko sto hiljada, mi samo dvadeset hiljada) i bezbrojnim pom orcim a. Neki Francuzi su čak En-

251

glesku zam išljali kao ostrvo bez unutrašnjosti, svu u obalam a i lukam a, kao zem lju bez poljoprivrednika u kojoj su živeli samo pom orci i gra­ đani. Drugi, kao B oagilber, osećali su strahopoštovanje prem a britan­ skom bogatsvu, prihodim a krune, m ogućnostim a kreditiranja na dom a­ ćem i stranom tlu. V eza ovakve uspešnosti i trgovine je očigledna. V olter ju je istakao s karakterističnom strašću: E nglesku su m oćnom učinili jed in stv o i doslednost: jo š od vrem ena E li­ zab ete, sve stranke slagale u to m e da se trg o v in a m o ra pom agati. Isti parlam en t koji je obezg lav io k ralja p red an o je radio na prek o m o rsk o j trgovini, kao da se n išta nije desilo. K rv Č arlsa I jo š uvek je oticala iz p arlam enta, sastav ljen o m u glavnom od fan atik a, koji su 1650. godine usvojili zak o n e o preko o k aen sk o j trg o v in i.4

Suprotno francuskoj poslovici, razum eti ne znači uvek i oprostiti. Engleski trgovinski protekcionizam i uspeh su izazvali više brige nego divljenja. Luj XIV (Louis X IV ) je 1698. godine savetovao svog am ba­ sadora u L ondonu: „Pravila Ravnopravnosti, tako ispravna i neophodna za trgovinu, nigde nisu tako ism ejana kao u E ngleskoj."5 I drugi F ran­ cuzi su isto mislili. Jedan se čak žalio da su B ritanci svoj prkos prem a pravilim a trgovačke ravnopravnosti pokazivali i sprečavajući strance da krijum čare zabranjenu ro b u .6 Kritički nastrojen stranac je , uglavnom , Englezim a zamerao pohlepu i materijalizam. Jedan nem ački putnik pisao je 1800. godine: „Ozloglaše­ na gramzivost Holanđana ništavna je naspram britanske, tek je senka spram svetla."7 A francuski posetilac, grof de M irabo (de M irabeau): „N aviknu­ ti da sve mere novcem, tako ocenjuju i ljudske vrednosti i prij atelj stvo... " (I dan danas, Francuzi vole da se pred drugim a prikazuju kao da ne m are za novac. N isu je d in i: oni k o ji m isle da im aju m an je nego što zaslužuju u prisustvu drugih što im aju više ističu svoj navodni idealizam. Ostatak Evrope je u osam naestom veku Engleze smatrao velikim m aterijalistim a. Sto godina kasnije, takve osude preusm erene su na A m eriku, dok su se Britanci pridružili svojim nekadašnjim kritičarim a u prezira­ nju tih nouveaux riches.) Ukratko, Britancim a se nije moglo verovati.8Neki Francuzi su se pozi­ vali na prim ere iz antičkih vremena: Britanija je bila „m oderna Kartagina", a Francuska naslednik Rima. N iz takvih tvrđenja završavao se zak-

252

ljučkom da to ostrvo sitnih trgovaca bez korena ne m ože da se izbori sa terra firm a (kontinentalnim) kraljevstvom. Još jed n a velika greška. U evropskom svetu borbe za moć i bogatstvo Britanija je , počev od osam naestog veka, postala osnovni m odel za podražavanje. Druge zem ­ lje su slale svoje izaslanike i špijune da saznaju šta m ogu o britanskim tehnikama. Trgovci i industrijalci posećivali su to ostrvo da što više nauče. V lad e su se trudile da podstaknu preduzetništvo uobičajenim inicija­ tivama: subvencijam a, m onopolističkim privilegij ama, izuzećem od tak­ si, podelom rada, mitom. Takvi napori bili su prom enljivog uspeha, delom zbog pristrasnosti u deljenju privilegija (što je sprečilo ili otežalo širenje novih tehnika), ali više zato što ostale zem lje jo š uvek nisu bile spremne da nauče i u sv ajaju nove načine proizvodnje. Povrh toga, baš kada su ostale evropske zem lje uspele da sagledaju koliko su daleko od Britani­ je i počele da ubiraju prve plodove u industriji pamuka, francuska revo­ lucija je unela pom etnju, prekinula kom unikaciju i nam etnula stagnira­ nje. Ali ne u potpunosti: povrem eni mir, delimičan ili opšti, dozvoljavalo je britanskim rivalim a da nastave s planom - na primer, m ašinsko p re­ denje uvedeno je u južnoj Holandiji (Gent i Vervirs) i severnoj Francuskoj. M eđutim , unapređenja su bila daleko od savršenih, a tehnologije zastarele od sam og početka. Tek je poraz N apoleona (Napoléon) kod V aterloa 1815. godine doneo m ir i Evropa je m ogla da požuri da sustigne Englesku. (K ad smo kod toga, n ijed n a pariška ulica ne nosi im e V aterlo, niti N apoléon.) Karl M arks vidi iskustvo Britanije kao izraz istorijske logike. Kapitalistička proizvodnja im ala je zakonitosti: „Odgovor je u samim tim zakonitostima, tim tokovim a koji s čeličnom nem inovnošću vode do neizbežnih rezultata. Industrijski razvijenija zem lja predstavlja za m anje razvijene zem lje sliku njihove budućnosti."9 D a i ne. N a višem, metaforičkom nivou („prirodnom progresu izobi­ lja" A dam a Smita) M arks je imao pravo. Ali grešio je u detaljim a - vre­ m enu, sastavu i sm eru prom ene. Svaka zem lja im a svoje resurse i m o­ gućnosti, i ako oni dozvoljavaju logici i tržištu da vladaju, ekonom ski razvoj slediće puteve koji podrazum evaju optimalno iskorišćavanje tih sredstava. To znači da će zem lja bogata ugljem staviti akcenat na indus­ trijske grane s velikom potrošnjom uglja i usvojiti tehnike koje bi zemlja bez uglj a izbegavala. Zemlj a siromašna uglj em, ali bogata vodenim tokovi­ m a oslanjala bi se, ako može, na snagu vode, umesto na parne mašine.

253

(Naravno, dom et tih m aterijalnih ograničenja zavisi od tehnike: na prim er, nedostatak u g lja biće m nogo veći problem ako uvoz uglja nije praktičan zbog skupog transporta. U osam naestom i ranom devetnaestom veku francusku industriju gvožđa teško su pogodile visoke cene fosilnih goriva, i tek nakon izgradnje kanala i železnica, te teškoće su delim ično ublažene. D vesta godina kasnije, ju ž n o k o re jsk im gvožđarim a je bilo isplativo da uvoze koks iz Pensilvanije, preko Velikih jezera, zatim rekom Sent Lorenc do A dantika, odatle Panam skim kanalom do Pacifika i dalje. D rugo vrem e, različita sredstva, drugačije m ogućnosti. U m eđu­ vrem enu, p ro izv o d n ja čelika u nekoliko m ilja udaljenom Pitsburgu je umirala. Z a uspešnu industriju treba više od je ftin ih sirovina.) Znači, uspeh nije siguran, put nije jedinstven, niti je razvoj podređen zakonitostim a. Ipak, britansko iskustvo m nogo je uticalo na svaku od zem alja koje su želele da se industrijalizuju. D elom inspirisane, ali i zas­ trašene Engleskom , ugledale su se na nju da bi razvile sopstveni put m o­ dernizacije. A ako je to bilo tačno za rane industrijalce, jo š tačnije je danas. Sve zavisi od trenutka. M oderna tehnologija danas se neprestano m enja, s njom i njeni zadaci i sredstva podražavanja. D anašnje zem lje u razvoju izvesno će preskočiti neke faze i procese koje su Britaniji oduzele decenije - zašto bi ponavljale ono što ne m o ra ju ? 10 Sve to ne um anjuje važnost britanskog iskustva. M ora se napraviti raz­ lika izm eđu cilja i procesa. Državnici devetnaestog veka koji su pokušavali da industrijalizuju svoje zem lje vodili su se B ritanijom , kao dobrim ili lošim prim erom . D a biste razum eli njih i proces industrijalizacije, morate da znate početne uslove i cilj. Ai istoričari žele posebne alatke: najbolja im a heuristička svojstva, pa m akar to bio štap za prem eravanje ili suprotan prim er (pod uslovom da znate šta merite ili poredite).11 N a m api Evrope iz 1815. godine k oja bi opisivala raspodelu stepena m ehanizacije najistaknutiji bi bili regioni sa učešćem u proizvodnji na svetskom ekonom skom niovu. K ažem „regioni", j e r su neke od tih industrijskih oblasti, neodređene i prom enljive, prevazilazile granice država, a i zato što su te zem lje bile socijalno i kulturno različite (kao da su se nalazile u različitim vrem enskim trenucima).* Te razlike su, nesum* Značaj region a k ao p roizvod n e jed in ice od avn o je prepoznat. V id eti, na primer, m on o­ grafije N. J. G. Paundsa iz p edesetih godina prošlog veka; Founds i Parker, Coal an d Steel, W rigley, Industrial Growth (o oblasti koja se u vrem e Karla V elik o g zvala Neustrija); i

254

n jiv o , p re d sta v lja le kritičan aspekt ekonom ske sprem nosti. N ajn eupadljivije na m api bile bi zemlje već dugo zatvorene za tokove razm ena (robe ili ideja), m esta na kojim a su se očuvale zastarele agrarne struk­ ture statusa i moći. Društva s najvećom silom m ašina leže u severozapadnom delu konti­ nenta: Francuska, zem lje Beneluksa, R ineland (Nem ačka), protestant­ ski kantoni Švajcarske i granični delovi severnog ugla Španije (Katalonija) i Češke. Stepen m ehanizacije je opadao, često naglo, prem a istoku - preko Labe do istočne Nem ačke, A ustrije, Poljske i Rusije, i ka ju g o ­ istoku, do zem alja pod otom anskom vlašću, kao i prem a jugu, do M edi­ terana (veći deo Iberijskog poluostva i Sicilija). Jedan istoričar ekonom i­ je govori o „stepenu razvijenosti", opadajućoj krivulji, i citira drugog koji ne bira reči: „Ići ka istoku znači putovati u prošlost, ili niz lestvicu ekonom ske razvijenosti - u istočnoj E vropi i R usiji industrijski centri bili su oaze u m oru seljačke trom osti i birokratske in ercije."12 Ovaj kritičar aludira na nešto što ć u ja nazvati „zaostavština srednjeg veka" - što bi evropski istoričari (za razliku od britanskih ili američkih) nazvali „feudalizam " koji se, po njim a, održao do francuske revolucije, a u drugim zem ljam a i posle nje. Drugim recim a, stari režim.* Bio je to veliki kom pleks običaja, zakona, postupaka, stavova i vrednosti - delo vekova - ali za ovu analizu posebno su značajna tri njegova aspekta. Status seljaštva U srednjem veku većina seljaka bila je osuđena (ili nagrađena, u slučaju bivših robova) na podređenost ili kmetstvo. Tipičan seljak bio je vezan za zem ljište, koje nije smeo da napusti bez dozvole svog gospo­ dara. K m etski položaj podrazum evao je ličnu, „telesnu" podređenost obim an niz francuskih studija hum ane geografije p očev od prvih godina dvadesetog veka. A li nikako ne m o žem o na osn ovu toga negirati važn ost država kao korisnih, tačnije nezam enljivih jed inica u istraživanju. Jedno ne isključuje drugo. D ok god ekonom sku aktivnost oblikuju nacion aln e potrebe i politika, a država je osn ovn i izvor i okvir naših podataka (kako i jeste, a biće i dalje), studije i poređenja na državnom n ivou su presudni. V id eti i zapažanja D žon a D ejvisa o P ollardovom Peacefull Conquest: D avis, „Industrialization in Britain and Europe”, str. 55. * U angloam eričkom istoriografsk om kontekst, epitet „feu daln o” (od rečifeudeum , ili feu d) isk lju čiv o se odnosi na od n ose izm eđ u gospodara ili izm eđ u gospodara i vazala pravila ponašanja. P ravila ponašanja izm eđ u gospodara i seljaka nazivaju se „vlastelin­ skim ”. Evropljani rečju „feudalno” opisuju one aspekte društva i ek on om ije koji su do­ m inantni u srednjem veku (stari vladajući sistem ).

255

gospodaru koji je m ogao proizvoljno seliti km eta, dok je seljak, čak i kada bi dobio dozvolu da ode, m orao i dalje da m u daje svoj deo. U zapadnoj Evropi te stege su popustile sredinom i krajem srednjeg veka, delom zato što su m onetizacija ekonom ije i rastući apetiti za egzo­ tičnom robom naveli zem ljoposednike da obavezu rada zamene novčanim nam etim a, tim pre što je uspon gradova omogućavao oslobađanje od feu­ dalnog sistem a. D o 1500. godine u E ngleskoj, F rancuskoj, zem ljam a B eneluksa i zapadnoj N em ačkoj j edva daj e bilo km etova u starom smislu te reći. U procesu oslobađanja od km etstva najdalje je odm akla Engleska, gde su zem lju obrađivali ili slobodni seljaci ili zakupci. Po potrebi su zapoš­ ljavani dodatni radnici, često vlasnici malih parcela nedovoljnih za njihove potrebe. Francuska i ostale zem lje nisu m nogo zaostajale, izuzev nekih lokalnih izuzetaka i globalno zadržanih feudalnih nam eta uz nove novčane obaveze. Francuska revolucija je jednostavno ukinula takve zaostale tragove feudalizm a u Francuskoj i pripojenim oblastima. To ne znači da su seljaci prestali da plaćaju: samo su dobili novog gospodara, državu, a nam eti su postali porezi. Zem ljoposednici nisu dobili nikakvu nadoknadu na ime svog gubitka, ali to je smatrano zakasnelom pravdom. U N em ačkoj, punoj različitosti, priroda km etstva nije svuda bila ista. Z ap ad n o od L abe b ila je slična fran cu sk o m m odelu: opšte no v čan e obaveze sa feudalnim nam etim a, m alo ili nim alo plaćen rad i sloboda kretanja. Istočno, km etovi su bili vezani za im anje (G utsuntertànigkeit), uz ličnu (telesnu) po d ređ en o st (L e ib e ig e n sc h a ft) - nije bilo m rd an ja izuzev po naređenju gospodara. Politički događaji povećavali su razlike. Oblasti zapadno od R ajne bile su nakratko (do 1815. godine) pripojene revolucionarnoj Francuskoj, nakon čega nisu odstupile od prethodno prihvaćene em ancipacije k m e­ tova. Ali istočno od R ajne Francuzi su sam o došli i otišli. Za sobom su ostavili sećanje o tuđinskom ugnjetavanju, što je poslužilo kao oprav­ danje za ponovno nam etanje km etskih obaveza. Ali rat i borba za m oć imali su svoju iznenađujuću logiku. N ajvažnija nem ačka politička je d in i­ ca istočno od R ajne bila je Pruska, m oderna Sparta, m ilitarizovano k ra­ ljevstvo bez rom antičnih ideala. M eđutim , Pruska je em ancipovala km e­ tove 1809. godine - ne zbog naprednih stavova, već zato što je pretrpela velike poraze od francuske arm ije i sm atrala da se km etovi neće boriti tako hrabro kao slobodni ljudi. U drugim nem ačkim državam a, ukus slobode trenutno je stvorio za­ visnost kod km etova - reakcionari nisu imali veliku podršku. R ešenje

256

koje je trebalo da zadovolji sve bilo je da se km etovim a dopusti da otkupe svoju slobodu od gospodara - ništa ne rešava nedoum ice i ne leci žalost kao pare. Ali gde naći novac? Zem ljoposednike je n a kraju isplatila drža­ va, k o ja je to naplatila seljacim a kroz višegodišnje nam ete. (Jedino je Jevrejim a, uz podršku stanovništva, vraćen nepovoljniji status. Prošle su decenije pre nego što je i ta m anjina, uz m noge teškoće, em ancipovana. I tada je j avna dobrobit m orala da trpi zbog lične m ržnje.) D ruga velika prepreka m odernizaciji nem ačkih zem alja bila je podela društva n a statusne grupe (Stânde) s diferenciranim ulogam a i privilegij a­ ma. Z em ljo p o sednici su im ali svoju zem lju, vladali su km etovim a i zakupcim a zemlje, delili pravdu u m anjim , pa i većim sporovima, vodili vojnike u bitke. Trgovci su držali m onopol na trgovinu, ali nisu mogli da poseduju obradivu zemlju. Industrijski zanati bili su nam enjeni propisno obučenim šegrtim a i m ajstorim a u gradovima. Seoski predeli bili su rezervisani za selj ake i feudalne plem iće. O vakva društvena podela očigled­ no predstavlja srednjovekovni koncept tri klase (zemljoposednici, seljaci, sveštenstvo) proširen slojevima urbanih trgovaca i zanatlija.* O vakva struktura je već bila narušena u osam naestom veku. Ipak, tragovi feudalnog uređenja mogli su se naći i u dvadesetom veku, poseb­ no u oblastim a u kojim a su nem ački plem ići vladali slovenskim seljaci­ ma. Istočno od Labe zemljoposednici su delili pravdu i prikupljali namete po svojoj volji - m oć države zaustavljala se na kapiji privatnih im anja (nemačka izreka). Naravno, dozvoljene su određene povlastice, radi pri­ v id a p arlam en tarn e dem okratije. N a prim er, u P ruskoj, n ajv ažn ijo j nem ačkoj državi, održavali su se tripartitni izbori u kojim a su glasovi bogataša bili nesrazm erno značajniji. Istočnije, u Poljskoj i Rusiji, stari odnosi su se dugo održali, ojačani logikom kom ercijalne zem ljoradnje i kom parativne prednosti. Počev od šesnaestog veka, na širokim evropskim ravnicam a istočno od Labe gajili su se žito i stoka za urbane zapadne centre. Izvoz dobijenih sirovina (žitarice, koža, mast) podsticao je naseljavanje tih predela, ali radne snage nikada nije bilo dovoljno. Bilo je m nogo više zem lje nego ljudi. * S ličn e vladajuće šem e m ogu se naći u Indiji (bramani, ratnici, trgovci, seljaci) i u Japanu pod klanom Tokugava (samuraji, seljaci, trgovci). Predstavljaju pokušaje da se uspostavi funkcionalni red i stabilnost u društvu, s ciljem zaštite elite od promena. Iako nisu nametali barijere u sm islu profesija, Francuzi su se njim a rukovodili u određivanju političke zastu­ pljenosti u skupštini sve do revolucije 1789. godine. Društvene podele na političkom nivou u Engleskoj je jo š jezg ro vitije odslikavala podela parlamenta na Gornji i Donji dom.

257

Pre sto godina, ruski proučavaoci agrarnih prilika isticali su da se takav disparitet i postojanje velikih im anja nisu m ogli uskladiti. Ili, kako je jed an ekonom ski teoretičar rekao, nadovezujući se na takva tvrđenja, tri stvari ne m ogu istovrem eno postojati: slobodna zem lja, raspoloživa radna sna­ g a i velika im anja. Zašto bi seljaci ostajali na im anju kao nadničari kad su m ogli da se presele u granične oblasti i da obraduju svoju zem lju? 13 To je značilo da su ruski zem ljoposednici koji su hteli da se bave krup­ nom zem ljoradnjom morali nekako da vežu svoje radnike za zemlju. Otud fenom en poznat kao drugo km etstvo - sve obim nije opterećivanje seljaka obavezam a koje su ih stavljale u skoro ropski položaj. To je ostvareno nizom odredbi, od kojih je svaka imala veću težinu od prethodne, od šesnaestog do osam naestog veka. Takvi postupci produbili su socijalni i politički ja z izm eđu Istoka i Zapada - jedni su lagano napredovali k a većim slobodama, drugi su nazadovali u robovlasništvo. R usija je postala ogroman zatvor, i to i ostala, uz prekid od par meseci 1917. godine i nekoliko godina posle 1990. (Tek treba da se vidi hoće li tekući eksperiment iz demokratije uspeti.) Takav sistem se ne bi m ogao održati daj e davao mogućnost izlaza. N e ­ dostatak urbanih zajednica koje su imale pravo da definišu status svojih pri­ padnika bio je presudan. Takvi gradovi bili su m nogo redi nego na Zapadu i nisu uživali slobode i imunitet. Samo Jevreji i druge manjine su mogli da se iseljavaju. Država i aristokratija su udruženim snagama lovili i vraćali đdbegle kmetove. (Uz jedan značajan izuzetak: u osamnaestom veku rudarska i m etalurška industrija u području U rala hvatala je i zadržavala svakog slo­ bodnog m uškarca koji se našao u blizini. Z a čovekoljublje nije bilo mesta.) U suštini, ako bi se industrijsko postrojenje napravilo u nenaseljenoj oblasti, obično da bi se sm anjili troškovi transporta (ali u sklopu projeka­ ta izgradnje kanala i puteva), je d in o rešenje bilo je prisilno preseljenje radne snage. Bila je to ruska škola traćenja sredstava, najava gulaga. Čak i u gušće naseljenim oblastim a, gde su lokalni besposličari i uličari bili spremni da za hranu i piće utovaruju, istovaruju, prenose i vuku, razvijen posao zahtevao je robovsku radnu snagu prim oranu da tu živi. Č itava sela, koja su često pripadala državi, seljakala su se na taj način. Naravno, takav sistem je vrem enom m orao da propadne. Prisilna rad­ n a snaga nije m ogla da radi pošteno. U jed n o m izveštaju o oružarnici u Tuli 1861. godine stoji: ,Jzgleda da niko ne može pobiti činjenicu da samo slobod­ ni ljudi mogu raditi pošteno. Onaj ko je od detinjstva prisiljavan na rad ne m ože prihvatiti odgovornost dok god se njegovi socijalni uslovi ne ц 14 izmene.

258

To (bolje nego zahtev velike produktivnosti) objašnjava veličinu ovih ranih preduzeća: pošto je produktivnost bila mala, stalno su proširivana dodatnom radnom snagom. Kasnije je nađeno bolje rešenje u vidu obro­ ka, novčan o g n am eta k m etovim a koji su pušteni sa im an ja da nađu zaradu na drugom mestu.* Sve preko tog nam eta, km etovi su m ogli da zadrže, sto je podsticalo inicijativu i volju za radom. N eki su čak posta­ ja li preduzetnici, a najbolji m eđu njim a m ogli su prilično da se obogate - takvo je poreklo i Elisefovih (Elisseeff), vlasnika najluksuznije prodavnice delikatesne hrane u Sankt Petersburgu, koju su Sovjeti, nakon k o n fiskacije, preim enovali u „G astronom N o .l". Jedan od potom aka prebegao je u Sjedinjene D ržave i postao profesor jap an sk o g je z ik a i književnosti na Harvardu. M nogi uspešni kmetovi plaćali su pravo bogat­ stvo za slobodu svoje porodice, m ada su lukavi vlasnici im anja često zadržavali je d n o ili dva deteta, u slučaju da km et postane jo š bogatiji. Ovakav eksploatatorski sistem ipak je uspevao da nam am i radnu snagu, što p okazuje razvoj privatnih fabrika. Godine 1860. oko 4 m i­ liona ljudi radilo je za platu, uz nepoznat broj seljačkih dom aćinstava koji su tražili sezonski ili skraćeni posao u industriji.15 U suštini, posao je nalazio radnike, gonio ih na rad, ponekad i uz fizičku prisilu. Kvalifikovanost radnika za dati posao nije bila naročito važna. Zato nij e j asno da lij e opšta emancipacij a km etova u Rusij i od 1861. do 1866. godine, često opisivana kao velika ekonomska raskrsnica, imala veliki uticaj n a snabdevanje radnom snagom. Ali sigurno je d a je , pri­ m oravajući preduzeća da zaposle i plaćaju slobodne radnike (ili da zadrže postojeću radnu snagu), iznudila bolje uslove rada i pažljiviji odabir rad­ nika, i utrla put novim tehnologij am a i višim standardim a.16 Utrla put... p u tje bio vijugav i trnovit, posebno u onim granam a k ojim a je dugo upravljala država i njeni predstavnici. Em ancipacija u tim oblastima je od sam og početka bila delim ična i spora. N eki radnici su oslobođeni, drugi su ostali vezani. Upravnici im anja su se tešili iluzijama: ukoliko odu najbolji radnici, ionako su stari i nezainteresovani za zaradu i n a­ predak, a ako im anje napuste najgori, onda i nem a gubitka. Z em lja je patila od m asovnog institucionalnog m amurluka, u procepu izm eđu sta­ rog i novog, n ajavljujući svojim dualizm om šizofreni razvoj većeg delà trećeg sveta u dvadesetom veku.

* R eč predstavlja n ovčan u isplatu. K oristila se i da izn ači naplatu poreza i zakup.

259

Organizacija industrije D rugi deo zaostavštine srednjeg veka bila je organizacija industrije po esnafim a ili udruženjima. To su bila društva gospodara i radnika, m ož­ da o sn o v an a zbog so cijalne i p ro fesio n aln e blisk o sti, ali brzo transfo rm isan a u poslovna udruženja i tela kolektivnog m onopola. E sn afa je bilo po ćelom svetu - u Evropi, ali i u islam skim zem lja­ m a, Indiji, Kini i Japanu. Ekonom ski ciljevi bili su kontrola pristupanja struci, obično putem obaveznog pripravništva i uslova za dobijanje m aj­ storstva, zatim održavanje standarda kvaliteta (nije bilo m esta za amatere i k o m p ro m ito v an e) i k o n tro lisan je k o n k u re n cije u okviru zajednice (ograničavanje veličine radionice i broja radnika) i van nje (zabrana vanesnafske proizvodnje uz pravo pregledanja i odbacivanja sve uvezene robe.) U osnovi ovog skupa pravila leže m oralni principi, izvedeni iz vrednosti ruralne zajednice i prevedeni u urbani kontekst. D va aspekta su dom inantna: svest o ograničenim resursim a, na dom aćem i stranom tlu (potrebe tržišta), što je uslovilo pravilo o ravnoteži (nečiji dobitak je g u b itak nekog drugog), i prioritet m oralnih k riteriju m a u odnosu na k o m erc ija ln e . Sve dok je zanatilija radio savesno i u skladu sa stan­ dardim a, im ao je pravo na zaradu. Ali etici zanatske solidarnosti protivile su se sile pohlepe i am bicije - m oral tržišta i para. V ideli smo da su engleski trgovci uspeli da prevaziđu esnafska ograničenja tako što su zapošljavali radnike van grada, ili, kada se kvalifikovana radna snaga nije m ogla naći u seoskim koliba­ m a (proizvodnja satova je , na primer, zahtevala posebne veštine), uposlili bi zanatlije koji jo š nisu postali m ajstori da rade u svojim kućam a ili u predgrađim a van nadležnosti esnafa. To je bila velika slabost esnafskih m onopolista: strogo vezani za gradove, nisu imali uticaja na predgrađa, niti m ogućnosti da se prilagode i nam etnu prom enam a. N aravno, pokušavali su da se prilagode. Industrijski centri u Italiji obično su pripajali sebi okolne ruralne oblasti, tako d a je esnafska kon­ trola prevazilazila gradske zidine. U zem ljam a B eneluksa (drugi veliki zanatski centar Evrope), gradski m ajstori i njihovi plaćenici uništavali su razboje u seoskim kolibam a i zastrašivali svoju ruralnu konkurenci­ ju . To im je uspevalo dok seoski tkači nisu naučili da se brane, vraćajući udarac za udarac: počev od sedam naestog veka, seoske radionice su radile slobodno, ako ne i zvanično. U Nem ačkoj su situaciju usložnjavale političke granice, tako d a je svaki zvaničan zanatski centar im ao u blizi-

260

ni p o ten cijaln e rivale, nepriznate radionice koje su rado upošljavale neželjene Jevreje i drage radnike na crno. U Francuskoj su, s druge strane, esnafi bili u dobroj poziciji da štite svoje interese je r su uživali podršku krune, kao instrum enti socijalne kontrole i uvećavanja budžeta. M oć krune dosezala je svuda.* I pored toga, d o v id jiv i m ajstori nalazili su način da zaobidu ograničenja. N a primer, reputacij a nekih zanatskih maj stora dovela je do potražnj e za nji­ hovim proizvodim a koja je prevazilazila m ogućnosti radionice. Zato su zap o šljav ali druge da rade njihov posao, a potom takve proizvode proglašavali svojima. Takvi dodatni poslovi bili su strogo zabranjeni i esnafski predstavnici bi povrem eno, zajedno sa sudskim službenicima, p retresali radionice, oduzim ali nezakonitu robu i novčano kažnjavali prestupnike. N a svakog uhvaćenog m ajstora, bilo je deset neotkrivenih. Pred kraj starog režima, 1762. godine, francuska vlada i form alno je prihvatila vanesnafske aktivnosti i ozvaničila seosku manufakturu. Kasni­ je vlasti su uzalud pokušavale da ukinu esnafske privilegije, čak i same es­ nafe. Ali ono što nije m ogla nesposobna m onarhija, uspela je revolucija. Godine 1791. „laissez-faire" vlada zabranila je trgovačka i zanatska dru­ štva - ne samo udruženja radnika već i poslodavaca. Odredbe su bile progre­ sivne i nepristrasne, ali tokom narednih sedamdeset godina, zakon se m no­ go strože primenjivao na radničke zajednice nego na udruženja poslodavaca. To se i moglo očekivati: prioritet je bio red, što je značilo da one iznad tre­ ba držati gore, kao što su oni ispod morali ostati dole, gde im je i m estoJ U N em ačk o j, gde su poslodavci i krijum čari dugo zaobilazili esnafske zakone, esnafi su održali m oć u gradovim a, m anjim kneže­ vinam a i kraljevstvim a, i tek nakon uspostavljanja carstva 1870. godine priznali su poraz. Pitanje njihove legitim nosti razm atrano je u okviru opšte debate o „industrijskoj slobodi". N a jednoj strani bili su liberali i * B ilo je i izuzetaka: A lzas, većim d elom pripojen 1648. godine (Strazbur nešto kasnije, 1681. godine); Franš-K onte u Burgundiji, oteta od Španije 1678. godine; Lorena, aneksirana 1766. god in e, i ne tako davno osvajanje Flandrije. Sve te oblasti držale su se sv o ­ jih zakona i običaja. E vropsk e države su se jo š u vek razvijale. t Izuzetak su predstavljala bratstva zanatlija koji jo š u vek nisu postali majstori. M noge takve zanatlije p utovale su po zem lji radi p rofesion aln og usavršavanja, nailazeći svuda na gostop rim stvo. Ti compagnonnages, kako su se zvali, izgradili su m režu i prenosili in fo rm a cije o dostupnim p oslovim a i nam eštenjim a, ali nisu m nogo u čestvovali u suko­ b im a zb o g p o d ele p o slova. N jih o v i tajni zn aci p rep ozn avan ja i zajed n ištvo b u d ilo je rom antične slike. Ipak, nisu stvarali n ev o lje niti ih je n ek o dirao.

261

krupan biznis, koji su sm atrali da N em ačka ne m ože da se nosi s m o­ dernom konkurencijom ako ljudi ne m ogu slobodno da rade, da se kreću i žive gde žele. K akva je svrha nem ačke carinske unije k o ja je p ro p u ­ štala robu, a ne i ljude? Čem u pravo na osnivanje fabrika bez m ogućno­ sti zap o šljav an ja radnika? N a drugoj strani bili su konzervativci, sitni trgovci i zanatlije, uplašeni novim oblicima preduzetništva kakve su bile fab rik e i robne kuće. M oderni ljudi (m eđu n jim a i Jevreji), slobodno tržište, slobodna konkurencija, novi načini bogaćenja... to su bili nepri­ jatelji. Pokušaji da se zaustavi budućnost nisu im ali uspeha u N em ačkoj k o ja je želela svoje parče m oći. M oć su predstavljali m otori, m ašine, m oderne tehnologije i prateća pravila igre. Zagovornici prom ena polako su se nametali. R evolucionarni nem iri 1848. i naredne godine om ogućili su esnafim a da nakratko povrate lokalnu moć. Pokušali su da nam etnu odavno o d b ačena ili za n em are n a o g ra n ič en ja k o rišć e n ja siro v in a i prom eta robe, ali bezuspešno, j e r su ti reakcionarni postupci ocenjeni kao kršenje reda. Osim toga, sve ja č a trgovinska i industrijska buržoazi­ ja nije htela da se vraća u srednji vek. Stege prošlosti popucale su najpre u relativno zaostaloj Austriji. M i­ nistar trgovine odlučno je izjavio: „...za austrijsku industriju, koja se jo š od pada prohibitivnog sistem a bori protiv strane konkurencije, odobra­ vanje potpune slobode kretanja nije više pitanje je d n o g koraka napred i p ro sto g p o v e ć a n ja opšteg b lag o stan ja, već n eo phodan p reduslov konkurentnosti."17 Poslednje vladine nedoum ice otklonio je vojni poraz u severnoj Italiji. Rat, posebno neuspešan, podstiče na ozbiljno razm iš­ ljanje. V ladinim dekretom , 20. decem bra 1859. godine, u zem ljam a pod vladavinom H abzburga proglašena je sloboda preduzetništva. Sistem esnafske kontrole industrije počeo je da se ruši u svim nem ačkim zem ­ ljam a i potpuno nestao do 1870. godine i u je d in je n ja .18 Granice i prepreke Treće veliko nasleđe sred n jeg veka koje je gušilo trgovinu bio je izuzetno veliki broj prepreka transportu i putovanjim a: takse za pristup rekam a, lukam a i gradovim a (za volove i Jevreje po 4 feninga), putarina, carinske službe (često nanizane je d n a uz drugu zbog m reže političkih granica), m noštvo olakšica i povlastica korisnih u prevaram a kao i u legalnim postocim a.

262

V ećina rečnih i kopnenih putarina datira iz vrem ena političkih sla­ bosti i opšte nesigurnosti, kada viši politički autoriteti nisu m ogli da spreče gram zive barone i lokalne gospodare da uzim aju takse od putni­ ka. K ad se izborite za pravo da sprovodite svoju volju, teško će vam ga oduzeti - stečena prava poštovali su svi, je r ih je svako im ao ili želeo da ima. I tam o g d e je vladala viša vlast, a za naplaćivanje putarine bila p o ­ trebna dozvola, pravo na naplatu nije predstavljano kao nadoknada za uslugu ili sredstva, već kao dodatni izvor prihoda - povlastica koja se m orala izm oliti ili kupiti. Evo žalopojke je d n o g osirom ašenog i navalentnog grofa koji je 1579. godine obijao pragove da bi izm olio pravo na ubiranje putarine: „N eka m i se Bog sm iluje i pom ogne šestoro m oje neobrazovane dece i m ojoj ženi s detetom u stom aku."19 Putarina, znači, nije služila unapređenju i održavanju puta, već je p redstavljala čistu iznudu. Prevoznici su često m orali da plaćaju velike sum e da bi m ogli da se kreću sporim i lošim putevim a (kopnenim i vodenim ), često krajnje neprikladnim za njihov veliki teret. Jednako sku­ pa b ila su zadržavanja zbog inspekcije i neočekivanog zaobilaženja nepotrebne procedure koje su omogućavale dalje iznuđivanje novca. Standardi naplaćivanja nisu postojali, tako da su ovi razbojnici pod m askam a službenika proizvoljno određivali putarinu, čak i tam o gdeje putarina bila unapred utvrđena.20 (Lukaviji i slatkorečiviji putari p ro ­ lazili su m nogo bolje od poštenih.) Čitav sistem bio je osm išljen da podstakne potplaćivanje, čak hranom ili pićem za dežurne putare (što nije pom agalo narednom brodu da besplatno prođe). N epotrebno je reći da lokalni gospodari kod kojih je završavao taj novac nisu želeli da se odreknu svojih prava da bi pomogli trgovinu i po­ slovanje. Šta više, razvoj trgovine bio je podsticaj za povećanje tarifa. Takva povećanja izazivala su protivljenja, ali niko nije bio spreman da se suprotstavi i onim sitnijim iznuđivačim a - bilo je previše staklenih kuća da bi se neko usudio da hitne kamen. Počev od sedam naestog veka, centralizovanje m oći evropskih m o­ n arhija nije išlo na ruku tim reketašima. Jedan od osnovnih ciljeva nove b iro k ratije bio je sprečavanje sam ovoljnih putara koji ne samo da su opterećivali trgovinu nam etanjem putarina već su bili i „lovokradice", lése-majesté. Britanci nisu m orali m nogo da se trude da bi resili taj prob­ lem: lokalna naplata putarina je do petnaestog veka najvećim delom zamr­ la. Posledica je bilo najveće nacionalno tržište u Evropi. Francuzi su imali

263

m nogo više poteškoća, a ukaz slavnog m inistra K olbera (Colbert) kojim se zabranjivalo ugrožavanje reda im ao je m alo efekta. I taj problem rešila je revolucija, sto godina kasnije, brišući tragove propalog režim a. N em ačk a, u kojoj su se p utarine tako često nap laćiv ale da se to graničilo s bezum ljem -juriosa Teutonicorum insania - m nogo sporije je raščišćavala svoje puteve, delom zbog obim nosti zadatka, ali i zbog složene teritorij alne podele : 1815. godine postoj ala su trideset tri tarifna sistema, uz hiljade lokalnih autonom ija, sve do m alih gradova i im anja. Jedino su m oćna globalna politika, poput pruske, i šovinistička ideologija m ogli da obave posao, uz m nogo muke. Trebalo je pokazati tim tvrdo­ glavim ra zb o jn icim a d a je n ep o p u stljiv o st sk u p lja od p o k o rav an ja. R asprave i pregovori nakon N apoleonovih ratova oslobodili su puteve duž Rajne, a stvaranje nekoliko velikih carinskih unija krunisano osni­ v an jem Zollvereina 1834. godine om ogućilo je relativno neom etanu trgovinu u većem delu zem lje. Kažem „relativno", je r trebalo je uraditi jo š dosta toga. N eke države su taj problem rešavale do 1870. godine. F rankfurt i Ham burg, stari hanzeovski gradovi, bogati istorijom i p ono­ som, očajavali su zbog ukidanja putarina, ali snaga je sudija (ili, kako je La Fonten (La Fontain) rekao: „La raison du p lu s fo r t est toujours la m eilleure'”). Lako je zamisliti kolika je bila upornost ovih neprijatelja trgovine. U zm im o za prim er reku Seld. Izvire u severnoj Francuskoj i teče kroz je d a n od najrazvijenijih industrijskih regiona na svetu, prolazeći kroz Turnaj, Gent i A ntverpen, sve do mora. Igrom istorije, ušće reke prelazi u H olandiju m alo ispod A ntverpena, k oja je Sporazum om u M insteru 1648. godine dobila pravo da naplaćuje brodarinu. H olandijaje dva veka koristila to pravo, kako bi oduzela A ntverpenu ulogu najvažnije m orske luke u toj oblasti i nam etnula Roterdam . M eđutim , i A ntverpen i Roterdam su od 1815. do 1830. godine pripadali H olandiji, tako d a je , teorij­ ski, to pravo trebalo da se odbaci. Ali 1830. godine, kada se B elgija odvo­ jila , H olandija je ponovo iskoristila pravo na kontrolisanje Selda i ubedila ostale zainteresovane zem lje da prihvate to reketiranje m eđunarod­ ne trgovine. B elgijaje tek 1863. godine, nakon dugih pregovora, otkupi­ la to nečuveno pravo, uz novčanu pom oć zem alja k o jim a je stalo do trgovine tim putem. Jedini izuzetak u procesu racionalizacije i unifikacije bilo je oču­ v an je naplatnih ram pi n a u lazim a u gradove, koje su F rancuzi zvali

264

octroi. Ram pe su se održale i u dvadesetom veku, i čak ni železnica nije uspela da ih uništi (uvek je postojala m ogućnost da vam pregledaju prtljag po dolasku). Ali konačan udarac zadali su automobili: kako je n ji­ hov broj rastao, postalo je nem oguće zadržavati ih na ulazu da bi se pre­ gledao prtljag, ili prim orati, na primer, pariške vozače dvadesetih godi­ na prošlog veka da istrpe m erenj a (štapom) nivoa benizna u rezervoaru na dolasku i odlasku. I pored toga, ispred Firence su sve do šezdesetih godina dvadesetog veka znaci kraj puta upozoravali vozače da na ulazu u grad m oraju da prijave robu kao što su vino i cigare. Koliko znam, niko zbog toga nije stao niti bio zaustavljen. A lija sam bio u kratkoj poseti. R usija je bila druga priča. Z a početak, transport je bio problem atičan ne zbog putarina, već zbog prirode. N a kopnu, ro b u je bilo lakše p re­ voziti zimi nego leti. Sneg i led bili su glatki, a putevi puni rupa. Za rasu­ ti teret (žitarice, drvena građa) vodeni putevi su bili pogodniji. Ali ruske rek e teku p rav cem sever-jug, dok se saobraćaj uglavnom obavljao izm eđu istoka i zapada. N a rekam a je neprijatelj bila hladnoća: na ju g u reke su tokom godine bile prohodne devet meseci, a na severu samo šest nedelja. A ko prom ašite tih nekoliko nedelja, roba se kvari, m ašine rđaju , nerad prelazi u zaborav. Značaj institucionalnih i kulturnih prepreka razv o ju dobro se uočava kada se porede različita iskustva oblasti na evropskoj periferiji (graničnih zem alja, van je z g ra industrijalizacije u zapadnoj i centralnoj Evropi): na jednoj strani su regioni koji su uspele da uhvate korak m odernizacije, a na drugoj zaostale zemlje. Počećem o od severa. Skandinavija, očajno sirom ašna u osam na­ estom veku, ali intelektualno i politički bogata, kasno je krenula da uči tehnike m oderne industrije, ali kada je počela, brzo je napredovala. Tabela 16.2 prikazuje statističku procenu prihoda. Z a takav zadivljujući učinak zaslužnaje kulturna moć. Skandinavske zem lje, napredni članovi evropske intelektualne i naučne zajednice, imale su veliki broj pism enih i kvalitetno više obrazovanje.21 Takođe, razvi­ ja le su se u atm osferi političke stabilnosti i ja v n o g reda. N ekad m eđu najratobornijim narodim a Evrope (setite se V ikinga u srednjem veku ili im perijalističkih am bicija Švedske u sedamnaestom veku), sada su bili najm iroljubljiviji, čak i flegm atični u poređenju s južnjacim a. Svojinska prava bila su zaštićena, seljaci uglavnom slobodni, a život duga staza upornog teškog rada povrem eno prekidanog pijankam a i sunčanim peri­ odima.

265

TABELA 16.2: PROCENA REALNOG BRUTO NACIONALNOG PROIZVODA PO STANOV­ NIKU GRUPA EVROPSKIH ZEMALJA, U PERIODU OD 1 8 3 0 . DO 1 9 1 3 . GODINE (VREDNOST U AMERIČKIM DOLARIMA IZ 1 9 6 0 . GODINE; PROŠECI SVAKE ZEMLJE U GRUPL)

Industrij sko je z g ro S kandinavija Skandinavija bez Finske Ostatak evropske periferije INDUSTRIJSKO JEZGRO: A U S T R I J A ( S E M

1830

1860

1913

268 219 228 215

402 297 315 244

765 682 735 343

1830.

G O DINE),

FRANCUSKA,

NEMAČKA,

I TA LI J A ,

HO LA NDIJA, ŠVAJCARSKA, UJEDINJENO KRALJEVSTVO) SKANDINAVIJA: D A N S K A ,

FINSKA, NORVEŠKA,

ŠVEDSKA

OSTATAK EVROPSKE PERIFERIJE: B U G A R S K A , G R Č K A , M A Đ A R S K A (S EM

1 8 6 0 . GO DI NE ), P O R T U -

GA LI JA , R U M U N I J A , ŠP AN IJ A, R U S I J A , SRB IJA . PO D A T A K Z A 1 8 6 0 . GO DI NU ODNO SI SE SA MO NA PORTUGALIJU I RUSIJU I Z V O R : PO LL A R D , „ T H E PE R IP H E R A L E U R O P E A N C O U N T R I E S ” , PR EUZETO IZ: B A IR OC H, „ M A I N T R E N D S IN N A T I O N A L E C O N O M I C D I S P A R I T I E S ” .

S k an dinavijaje bila spremna. Već u osam naestom veku m ogao se predvideti kasniji uspon: Polhem ove (Polhem) kvalitetne i korisne m ašine i oprem a u Švedskoj; norveški rudnici kobalta i rafinerije, koji su omogućili proizvodnju izuzetnih plavih boja za obradu stakla i porcelana u Evropi (koristio ih je i Vedžvud (W edgwood), kao i m ajsenske zanatlije). Zanatli­ je su bile nespretne i zaostale u poređenju s južnjacim a, ali Skandinavija je brzo p rih v atala m oderne alatke, instrum ente i tehnike. To n ajb o lje p o k azu je napredak u proizv o d n ji satova: do k raja osam naestog veka, najbolje danske i švedske sajdžije pravile su satove kvalitetne poput lon­ donskih i ženevskih (a u pitanju su bile lokalne zanatlije, ne m ajstori iz Konstantinopolja, M oskve i Pekinga koji su izbegli u zapadnu Evropu.) Skandinaviju je izgradilo slobodno preduzetništvo i brza reakcija, izvoz sirovina u industrijski naprednije zem lje i ulaganje tako zarađenih sredstava u raznovrsniju proizvodnju. Osnovne izvozne sirovine bile su drvo, bakar, kasnije gvozdena ruda. D anska je najviše izvozila p o ljo ­ privredne proizvode. Razvoj je , po pravilu, podrazum evao napredovanje od sirove do obrađene robe - od klada, preko ploča, do kaše za papir; od gvozdene rude, preko sirovog gvožđa, do kovanog gvozda; od sirove ribe do k o n ze rv iran e ; od m lek a do pav lak e, m aslaca i sira. O vakav

266

napredak prilično su potpom ogla unapređenj a u transportu i finansij skim institucijam a (za koje je vezan domaći i strani kapital). Ali Skandinavi­ ja je pre svega toga izvozila znanje, preko svojih iseljenika: na primer, u carsku Rusiju, u koj oj je A lfred N obel bio je d a n od pionira novorođene naftne industrije. R usija je stotinam a godina naizm enično podsticala i zanem arivala industriju, privlačeći i odbijajući stručnjake - Skandinavci su u istom ritm u dolazili i odlazili. U poredim o industrijski razvoj Skandinavije sa tokovim a u m edite­ ranskoj E vropi, posebno u Italiji, Španiji i Portugaliji. Sve te zem lje unazadila je religiozna i intelektualna netolerancija, kao i politička nesta­ bilnost. Španija, iako form alno jedinstvena, b ilaje kao i pre podeljena na autonomne oblasti, i slabost centralne vlasti budila je ambicije stranih sila i domaćih pretendenata na presto (uz periode revolucije i građanskog rata). Politička situacija u nešto celovitijoj Portugaliji bila je slična, s tim što je m onarhija m ogla da prebegne u Brazil i da tam o čeka bolja vremena. Ita­ lija je ostala podeljena, s Lom bardijom (do 1860. godine) i Venecijom (do 1866. godine) pod habzburškom (austrijskom) kraljevstvom dve Sicilije (Napulj i ju g ) pod B urbonim a do 1861. godine, dok su papskim zem lja­ m a i Rimom do 1870. godine vladali crkveni predstavnici. Sve te zem lje bile su sirom ašne, unesrećene i oskudnim , neurav­ noteženim kišnim padavinam a, zbog čega je poljoprivredni proizvod bio daleko ispod prinosa u severnoevropskim zemljama, dobro snabdevenim vodom . Spanija je bila u najnepovoljnijoj situaciji. Z am išljena linija izm eđu vlažne severne Evrope i sušnog ju g a (granica je godišnja količi­ na padavina od 750 m m ) deli Portigaliju i Italiju otprilike po pola, dok 90 posto Spanije leži na sušnoj strani, a veći deo njenog vlažnijeg delà je planinski i neobradiv. A ko se tome doda prilično velika prosečna nad­ m orska visina Španije, što podrazum eva i velike tem peraturne razlike, jasn o je da žitarice u toj zemlji teško uspevaju.22 Tako siromašne zemlje čine se pogodnim za industriju organizovanu po kolibama, à la suisse, ali Iberij skom poluostrvu nedostaj ala su potreb­ na znanja, uključujući veću pism enost. Intelektualna oskudica rasla je vekovim a - rođena u religijskom fanatizm u i hranjena kontrareform acijom - dovodeći do poljoprivredne zaostalosti i sirom aštva.23 N e m ože­ m o uporediti nivo pism enosti u evropskim zem ljam a u tom periodu, dobrim delom zato što definicije i ocene pism enosti nisu svuda bile iste. A li sigurno je d a je razlika izm eđu m editeranskih i severnoevropskih

267

zem alja bila velika. N a prim er, oko 1900. godine, k a d a je samo 3 posto Engleza bilo nepism eno, procenat nepismenih Italijana bio je 48, u Špani­ ji ih je bilo 56 posto, u Portugaliji 7 8 .24 Religiozni progoni u prošlosti m asakri, potere, proterivanja, prisilna pokrštavanja - kao i dobrovoljna intelektualna izolacija zem lje, bili su poput prvobitnog greha. N jihove posledice osećale su se i u dvadesetom v ek u .25 (N epotrebno je reći da takve optužbe nisu po volji španske političke i intelektualne elite. N iko ne voli da m u se govori d a je sam kriv za svoj neuspeh, kao i da iza njeg o v o g osećaja ponosa stoje m ane, ne vrline. O tud i stalni napori španskih i h isp an o filsk ih teo re tič ara da taj greh prošlosti predstave kao „crnu legendu" - klevete o ljudim a loše sreće. A li takvo p ropadanje ne m ože se objasniti igrom sudbine: za više od tri veka zaostalosti plaćena je visoka cena, m aterijalna i intelektualna, i to zahteva m nogo ozbiljniji pristup.) N ekoliko prilagodljivijih oblasti izbeglo je opštoj sudbini. U Spaniji se K atalonija izdvojila od ostalih i u osamnaestom veku započela m eha­ nizaciju tekstilne industrije. N ešto kasnije, eksploatacija m ineralnih resur­ sa, posebno rude gvozda krajem devetnaestog veka, privukla je novac i podstakla trgovinu u državi Baskijaca. Veći deo te sirovine je izvezen u strane centre industrije gvožda, je r Španci nisu um eli da obraduju rudu gvožda). Italija je brže napredovala, posebno u dolini reke Po (Lom bardija, pod habzburškom vlašću), u Đenovi i njenoj okolini. V enecija i Firenca, nekad važni industrijski i trgovački centri, polako su se svodili na turističku atrak­ ciju i žive m uzeje, sa nizovim a nizovi radnji i hotela (i ničeg više). N ijedan putnik nije smeo da ih zaobiđe. (Taj proces jo š uvek traje, i V enecija je već m orala da ograniči priliv posetilaca.) U jedinjenje Italije 1870. godine nije donelo veliku prom enu u podeli rada i bogatstvu. N a severu, posebno u Lom bardiji i Pijem ontu, bavili su se pom alo i poljoprivredom i industri­ jo m , plovili po rekam a i radili na zemlji. Jug (il mezzogiorno, zem lja pod­ neva) bio je oblast s neplodnim divljim visoravnima na kojim a su života­ rili besposličari i ogrom nih imanj a (latifundia) koj a su pripadala moćnim porodicama. Nepism eni seljaci, uglavnom nadničari i radnici bez zemlje, bili su podređeni lokalnim m oćnicim a - starim i novim bogatašim a koji su se stilom života ugledali na ugledne članove starog režima.* Zem lja pod­ * N ajbolji, sigu rn o najdostupniji izvor je rom an L am peduse 11 Gattopardo-Leopard.

268

neva najviše je izvozila ljude: emigrante u N ovi svet, posebno u Sjedinjene Države i Argentinu, a nakon Drugog svetskog rata u severne delove Itali­ je . Čak su i severnjaci slali decu u inostranstvo, najviše u bogatije industrij­ ske oblasti severno od Alpa. U Francuskoj, na primer, veliki broj rudara u novootvorenom rudnicima gvožđa (osamdesete godine devetnaestog veka), kao i radnika u fabrikam a Lorene, bili su Italijani. Jug je ostao zaostao, uprkos velikim vladinim subvencijam a za razvoj i, u naše vreme, od Evropske zajednice. Južni deo Italije je pun m rtvih fab­ rika, nedovršenih kuća i puteva koji nigde ne vode. Pečat neuspeha i bez­ nađa ukazuje na ozbiljne propuste: neznanje, predrasude, običajno pravo, organizovani kriminal. Zem lja podneva jo š uvek plaća grehove prošlosti. Mnogi severnjaci su toliko zgroženi stanjem na ju g u da razmišljaju o oteepljenju. Odnosno, proterivanju. To se neće desiti. Tek kada su Česi hladne glave sagledali svoju situaciju, Slovaci su mogli da se odvoje. Istočna Evropa bila je kao drugi svet. U zem ljam a Slovena (posebno u Rusiji) km etstvo se održavalo u svom najgorem obliku. Koncentracija bogatstva u rukam a rasipnog plem stva uslovila je sm anjenu potrebu trži­ šta za osnovnim proizvodnim delatnostim a koje su mogle da prerastu u m odernu industriju. R usija je i u ovom slučaju (kao i u m nogim drugim situacijama) m ogla bez velike žurbe da prati šta radi Zapad: ljudi su bili naviknuti na siromaštvo i nisu znali šta se dešava u drugim zemljama. Ali Rusija je bila sila, s velikim teritorijalnim ambicijama. Vrlo rano (šesnaesti vek) pokušala je da nauči nešto od Zapada, bar da bi se osam ostalila u strateški važnim granam a kakva j e bila proizvodnj a oružj a. Kao sili, indus­ trija jo j je bila neophodna, pa je carska uprava plaćala strancima da organizuju osnivanje fabrika ili da se nastane i rade u Rusiji. Pojedini zemljoposednici dozvoljavali su (uz uslov redovnih novčanih nadoknada) preduzim ljivim km etovim a da se angažuju u trgovini i industriji. Sve to vodi­ lo je k a nepotpunoj, zakržljaloj industrijalizaciji. Osim toga, ruska preduzeća nisu radila u istom okruženju kao zapad­ noevropska. Prodavala su samo na dom aćem tržištu, a uvozila m alo ili ništa. Jednostavno, nisu bila kom petitivna - ni tada, ni kasnije - naroči­ to tokom sovjetskih godina. SSSR je izvozio samo u druge komunističke zem lje i treći svet. U m eđuvrem enu, proizvodnja je , po zvaničnim p o ­ dacim a, rasla, i m nogi su verovali u to. Čem u verovati - brojkam a ili sopstvenim očima? Statističari bi bili m nogo bliže istini da su proizvod­ nju povezivali s realnim tržišnim cenam a i pravim kvalitetom.

269

Još sirom ašnije i zaostalije od R usije bile su balkanske zem lje, od kojih su m noge bile unazadene pod vlašću Otom anskog carstva, tiran­ skog društva prim itivnijeg od njihovog. N akon viševekovnog m irova­ nja, na nacionalističkom talasu osam naestog i devetnaestog veka krenule su u borbu za slobodu, prvo protiv Turaka, zatim i izm eđu sebe. Bio je to plem enit cilj, ali kako je identitet nacija počivao na beskom prom isnoj religiji, lako je izazivao m ržnju i bezum lje. To nije bilo dobro za poslo­ v anje i razvoj. B ila su to društva bez privrednih inicijativa. Trgovina i novac bili su rezervisani za Grke, Jevreje, Jermene, Nemce. Ti tuđini nisu bili om ilje­ ni, ne sam o zato što su se b ogatili k u p u ju ći i p ro d a ju ć i (a ne teškim radom ) već i zbog razlike u ponašanju, odeći, izgledu, veri. (Stranci su um eli da ispostave račun za takav prezir.) K ada su se balkanske zem lje izborile za nezavisnost i okrenule m odernoj politici, stanovništvo se svoj­ ski trudilo da otera strance, odnosno da se oslobodi najaktivnijih elem e­ n ata ekonom ije. U tom e su i uspeli, uprkos velikom p ro tiv ljen ju p ro ­ gonjenih. (Te negostoljubive i opasne oblasti bile su pune m ogućnosti za zaradu.) Balkan je ostao sirom ašan do danas. U nedostatku ozbiljnijih zadata­ ka ratuju m eđusobno i za svoju bedu optužuju bogate ekonom ije zapadne Evrope koje ih eksploatišu. L evičarski politički ekonom isti i istoričari ekonom ije vole takva o b jašn jen ja. R a zm išlja ju n a nivou je z g r a i p eriferije: bogati centri naspram okolnih podređenih oblasti. Ali takva slika nije prihvatljiva: stepen razvijenosti Evrope opada od zapada ka istoku, i od severa ka ju g u , od obrazovanih do nepism enih naroda, od dem okratskih do autokratsih institucija, od ravnopravnosti do hijerarhije, itd. N isu krivi nedostatak resursa i novca, ni zli stranci. Problem je u tkivu samog društva - u k u l­ turi, vrednostim a, inicijativi. Ti ljudi dobili su svu slobodu koja im je tre­ bala, ali nisu znali šta da rade s njom .

,fiajonetje pravi drug” Tokom prve polovine devetnaestog veka, standardno oružje ruske pešadije bila je k rem en jača glatke cevi s prednjim n abijanjem , slična

270

oružju iz prethodnog veka. (Puška s dugom cevi D anijel B una (Daniel B oone) kojom je osvajao Kentaki b ilaje bolja.) Ruski m odel iz 1828. godine je , kao i prethodne puške, koristio okrugle metke i bio je precizan sam o do 200 jard i. Puške ostraguše koju su koristile vojske zapadno­ evropskih zem alja bile su neprihvatljive - previše kom plikovane i slabe za poljsku borbu. Takođe, Rusi nisu vladali tehnikom proizvodnje tako složenog oružja. Ruska vojska se nije bunila zbog zastarelog oružja. Kao prvo, pukovi su bili odgovorni za oprem anje ljudstva, a vojnici i oficiri su više voleli svoj novac da troše na hranu i piće. (M uškarci su radije procenjivani po istrajnošću u opij anju nego po ponašanju u borbi.) „Pukovi su pokušavali što više da uštede na oružju, a dobavljači su povrem ene odlaske u prlja­ va držav n a skladišta o ružja i udaljene m ale fabrike o ru žja sm atrali k azn o m ."26 Proizvođači oružja su davali kupcim a traženi broj pušaka, prom enljivog kvaliteta. V lada je pokušavala da spreči takvo podvaljivanje u p ošljavanjem inspektora oružja, ali bez uspeha: i inspektori su bili deo sistem a i nisu hteli da grizu ruku koja ih je hranila. (Sličan stav prem a proizvodnji provlačio se u vrem e Sovjeta kroz razne petogodišnje planove. Bilo je važno otaljati posao, snabdeti jedinice, platiti inspekto­ ra, a kvalitet nek ide dođavola.) Posledica ovakvog sistem a bili su loši zakivci i šrafovi, krive cevi, lom ljivi držači, pogrešni zatvarači. Godine 1853, neposredno pre počet­ ka borbi na Krim u, carska vojska im ala je samo pola potrebnih pušaka. Ionako loše puške u rukam a ruskih vojnika postajale su jo š gore. Poput km etova na im anjim a vojnici obavezni na dvadesetpetogodišnju službu (neka vrsta doživotne kazne) nisu se m nogo brinuli o svojim alatkama. O ružje (dobro samo za paradu) je valjalo podm azati pre sm otre, ali to se nije radilo, j e r su vojnici m orali ulje da plaćaju iz svog džepa. Pošto su m eci bili skupi, za vežbanje su korišćeni glineni meci koji su ošteći­ vali cevi. O ficirsko oružje je bilo jed n ak o zanem arivano, do te m ere da je m in istarstv o odbrane odred ilo da o ficiri koriste p išto lje um esto revolvera. V ojnim oružarim a nedostajala je odgovarajuća obuka i opre­ ma. Istim dletom , čekićem i klještim a potkivali su konje, popravljali točkove i oružje. Pravila su pratila realnu situaciju. Suočeni s nestašicama, ruski vojni stratezi sistem atski su potcenjivali vrednost vatrene moći. Tela su bila

271

značajnija od pušaka - tela i „m oralna snaga" - a b ajonet se cenio više od pušaka. „M etak je budala", smatrao je maršal Suvarov (Suvarov), „ali b ajo n et je pravi drug."* B ajonet je bio pouzdaniji, a oslanjanje n a puške sam o je slabilo borbenost. Prelazak s puške nabijače na pušku ostragušu bio bi pogrešan. Vojnici bi samo potrošili previše m unicije, zaboravlja­ ju ć i k ak o da napune oružje. D ok se v o jn a snaga drugih zem alja m odernizovala, ruski vojnici su zaostajali. V ojna politika po pitanju naoružavan ja odslikavala je stanje u ćelom društvu - vojska, gušena neefikasn o šću i u strahu od p ro m en a, gubila je v rem e i snagu na pom oćne aktivnosti (poljoprivredu, skupljanje drva i sena, izgradnju, transport), plačeći se prom ene j Krim ski rat (1854-1856) bio je katastrofa. R usijaje izgubila ono čega je najviše i imala - ljude, njih šesto hiljada. Generale i cara više je zaboleo gubitak zanem arljivog delà zem lje. N eki Rusi jo š uvek su koristili krem enjače s p rednjim nabijanjem i bili su laka m eta za britanske i fra n ­ cuske puške sa udarnim m ehanizm om koje su im ale tri do četiri puta veći dom et. Čak su i ruski generali bili poput glinenih golubova. N a ­ ravno, njihovi protivnici nisu bili savršene m ašine za ubijanje. Imali su problem a sa zaliham a i higijenom (najveći neprijatelj bile su im bolesti), kao i sa glupim greškam a u kom andovanju (britanska vojska je tada jo š uvek prodavala vojne titule), s m nogo topline ovekovečene u čuvenoj Tenisonovoj (Tennyson) posvećenoj besm islenoj pogibiji brigade en ­ gleskih vojnika u bici za B alaklavu („Charge o f the light brigade") A li Rusi su bili gori.

* Setite se instrukcija portugalske krune drugoj ek spediciji u Indijski okean (videti p oglav­ lje V I) - ne približavati se i uništiti ih s daljine. Isticanje sečiva ispred pušaka uk azu je na teh nološk u zaostalost. t Cf. Bradley, Gundfor th e Tsar. S ličn ost sa jap an sk im stavovim a je zapanjujuća. Japan­ sk a in d u strija o b ičn o se sm atra iz u z e tn o e fik a sn o m , ali je do D ru gog sv e ts k o g rata, p ro izv o d n ja oružja u Japanu bila skrom na, a pušaka, p ištolja i m un icije za vojsk u nije bilo d ovoljn o. V ojnici su se tešili bajonetom , koga su n ajčešće ostavljali zab od en og u telo sav la d a n o g neprijatelja. B ajon et je b io sk oro m ističn o sred stvo za potvrdu hrabrosti u borbi: „ B a jo n et je m n o g o m o ć n iji od č e lik a p u šk e, je r p rilik om napada u liv a č e lik u vojn ik o v u dušu." Slično tom e, oficiri su se m n o g o v iše uzdali u m ač n ego u revolver, k o ­ risteći, kad god su m ogli, sam urajska sečiva. O m iljen i test kvaliteta m ača b ilo je od secan je g lave ili p olovljen je zatvoren ik a jed n im zam ah om m ača. Cf. M. i S. Harries, Soldiers ofthe Sun, p og la v lje 35, ,,’M y Sw ord is M y S oû l’”.

272

17 .

Novac pravi novac

Svi znam o kako je to radila „prva industrijska zem lja". Polako i pažljivo. B ritanijaje obučavala fabričke radnike, lagano akum ulirajući kapital. U tim prvim danim a m ašine su uglavnom bile m ale i skupe. I m ere su bile male. Stare zgrade prilagodavane su potrebam a industrije. U kratko, išlo se korak po korak. B ritanska ekonom ija razvijala se na zarađenom novcu, ličnim resursim a, pozajm icam a od rođaka, kirija. Finansijski posrednici, izuzev zajm odavaca u vidu pravnika, igrali su m alu ulogu. Banke su se ograničile na davanje kratkoročnih kredita ili zajm ova. Ponekad se dešavalo da klijent, nakon otplaćivanja jed n o g , uzm e novi kredit, i tako bez prestanka. U plodnijim godinam a takvi nizovi kredita bili su jednaki srednjoročnim ili dugoročnim kreditim a. U boljim godinama. Ali u teškim vrem enim a banka je lako m ogla odbiti vaš zahtev za kreditiranjem ili tražiti bržu otplatu kredita. V rem enom se sve prom enilo: m ašine su postale veće i teže i zahtevale zgrade koje odgovaraju njihovim merama. Ekonom ske lestvice su porasle, a i prom et (zahvaljujući unapređenjim a u transportu). Britanska preduzeća ipak su bila dovoljno bogata da pokriju ta povećanja: kada bi preduzetniku ponestalo novca, uključio bi u posao novog partnera.* Ali čak i B ritanija je m orala da nađe poseban način da plati form alno javne p rojekte kao što su izgradnja pristaništa, kanala i pruga. Kako je Zakon o ekonomskim „balonim a" iz 1720. godine, usvojen zbog čuvenih špeku­ lacija i slom a najužnom orskom tržištu, zabranjivao deoničarska društva s pravom slobodne preraspodele učešća, velike projekte obično su dobi­ * N ek e industrijske firm e o sn ovale su sop stvene banke, delom da posreduju u n jihovim transakcijama, ali i da privuku kapital lokalnih ulagača. K ako su takve firm e koristile fon ­ d o v e iz kojih se isp la ćivali u lagači po zahtevu, b ile su vrlo ranjive u periodim a ek on om ­ skih kriza. U sv a k o m slučaju, sm er in icija tiv e, od industrije k a bankarstvu, sv e d o č i o b ogatstvu britanskih industrijskih interesa.

273

ja la k rupna partnerska preduzeća čiji se kapital krio iza je d n o g zastup­ nika. To nije bilo najbolje rešenje u kom ercijalnom svetu neograničene o d g o v o rn o sti „do p o sle d n je g n o včića u džepu". Ipak, n ed o stata k ozbiljnog pravnog rešenja tokom čitavog veka govori o otpornosti tih p ro jek ata i opštoj vitalnosti britanske ekonom ije. (Pretpostavljam da bi društvo tako prijem čivo za poslovne interese izm enilo pravila d a je p o ­ stojala potreba za finansiranjem od strane banaka.) K ada su se u devetnaestom veku poslovni izdaci i rizik povećali, n a je fik a s n iji in stru m en t za p rik u p lja n je k ap itala bile su o v lašćene deo n ičarsk e k o m p an ije ograničene odg ovornosti - ovlašćene, j e r je ograničenu odgovornost m orala odobriti kruna ili parlam ent. Ta velika, p o lu jav n a preduzeća nisu m ogla da očekuju d ugoročniju fin an sijsk u podršku banaka, j e r n ijedna banka nije bila dovoljno velika. Engleska ban k a propisivala je da nijedna banka ne m ože imati više od šest part­ nera. Tek 1826. godine dozvoljeno je osnivanje deoničarskih banaka, i to van kruga od šezdeset pet m ilja oko Londona (London i njegova okoli­ na m orali su da sačekaju 1833. godinu). A li te nove banke nisu bile ni veće, niti korisnije od privatnih, tako da čak ni graditelji železnica nisu m ogli očekivati njihovu pomoć. Tako je bilo u Britaniji. Kada je nekoliko ostalih evropskih zem alja tek počinjalo ozbiljnije da se industrijalizuje, u B ritaniji su se već smenile dve generacije industrijalaca. Z aostajanje za B ritanijom delom je bilo posledica spleta okolnosti političke istorije koja ponekad um e da na najbolniji način porem eti najbolje razrađene planove. D vadeset pet go­ dina rev o lu cija i ratova od 1789. do 1815. godine preusm erilo je ostale evropske zem lje od izgradnje ka rušenju, poigralo se s privredom i trgovi­ nom , ro d ilo nekoliko p ronalazaka, ali odložilo njih o v u prim enu, inspirisalo projekte, zatim ih zabranilo - kada se to sabere, k ašnjenje za B ritanijom bilo je je d n a generacija. Okolnosti ipak nisu bile toliko unazađujuće. N em iri su takođe podstakli socijalne i industrijske prom ene koje su išle na ruku industrijskom razvoju. N aročito, ukidanje „feudalnih" nam eta u Francuskoj nateralo je druge zem lje da isto urade, om ogućavajući ljudim a da prelaze p ro s­ torne i statusne granice. E konom ska isplativost tih prom ena pokazala se tek nakon mira. Zaostatak za B ritanijom tada je bio jo š veći, ali i p oten­ cijalni dobitak.

274

Iz tih razloga neki teoretičari tvrde da se isplati kasniti: m ožete izbeći greške i odm ah početi da koristite najnovije tehnike i opremu.* S druge strane, izgubljeno vrem e ima svoju cenu. Isplativije je početi što pre. Tako, ostale evropske zem lje su smatrale da nem aju ni sredstava ni vrem ena da kopiraju britanski put razvoja. Borile se su se u istoj areni. Z ašto čekati pedeset godina da stignete u 1815. godinu? Trebao im je kapital veći od onog koji je bio potreban Britaniji, i to odmah. Htele su savremene fabrike, mašine, motore. U tridesetim godinama devetnaestog veka poželele su i železnicu, kanale, puteve i mostove. Gde naći novac? Dostupna su im bila četiri izvora: (1) lična ulaganja; (2) finansijski posrednici i privatno kreditiranje; (3) pom oć vlade; (4) m eđunarodni tokovi kapitala. Prvo, kontinentalna Evropa bila je puna bogataša. Nažalost, većina su bili zem ljoposednici koji su prezirali prostačke trgovinske i industrij­ ske poslove. M nogi od njih gnušali su se i poljoprivrede (više su voleli da zem lju gaze konjskim potkovicam a nego sopstvenim čizmama) i una­ jm ljiv a li u p ravitelje da se staraju o njihovim im anjim a. Z iveli su od zakupnina i poljoprivrednih prinosa, ponekad i od kam ata. Upravitelji su se bogatili. Industrija je privlačila neke pripadnike viših slojeva i aristokratije, delom zbog zarade, ali i zato što je postala neodvojiva od upravljanja im anjem i od društvenih povlastica. N jihova im anja obuhvatala su izvore m inerala i šume koj e su mogle da daju građu za brodove, zgrade, ili tunele u rudnicim a. U centralnoj i istočnoj Evropi imali su kontrolu nad km et­ stvom koje se m oglo uposliti kao besplatna fabrička radna snaga. Neki od tih plem ića postali su industrijalci i trgovci. Dobri primeri su porodice Dezandruen (Desandrouin) i A ranber (Arenberg) u Enou (kasnije u B el­ giji), Firstenbergovi (Furstenberg) i Švarcenberg (Schwarzenberg) u A us­ triji, V endelovi (W endel) u Loreni (postaje francuska 1776. godine), Stroganofovi (Stroganoff) i D em idofovi (D em idoff) u Rusiji. M eđu n ji­ m a bilo je i vladara, poput princa V ilhelm a H ajnriha od N asau-Z aar* A li to m ože biti v eza n o za dodatne troškove. Izbor tehnike nije jednostavan. U zm im o kao prim er opremu: m o g u će je da se proizvod i sam o poslednja verzija m odernih m aši­ na. A li i polovna oprem a m ože biti korisna - onim a koji znaju d aje koriste. S druge strane, stare m a šin e je te ž e o d ržavati, a i p itan je je gde n aći d e lo v e za zam en u (m ožd a od rashodovanih uređaja istog tipa?)

275

Liverpul

Birmmgem }

Birmingem]

^ E n g le s k a London

j

_

^Amsterdam-

Nemačka Berlin Varšava

Poljska

Francuska

Bavarska Habsburške zemlje

Budimpešti*

Mađarska

Venecija

Madrid

Rajnska

Francuska Lorena R D A L IZ A C IJA E V R O P E , 1850. G O D IN A železn ičk e m reže najbolji je fizičk i pokazatelj stepena industrij

brikena (W ilhelm H einreich von Nassau-SaarbrUcken), koji je vladao od 1740. do 1768. godine.* Aristokratski preduzetnici obično su nalazili partnere m eđu buržoaz­ ijom koja je svojim društvenim položajem i sistem om vrednosti bila prijem čiv ija za prljave poslove, odnosno za pravljenje para. (Aristokrate su bile bolje u trošenju novca.) B uržoazija je ponekad koristila veze s ple­ m ićim a da skine m rlje sa svog ugleda. Pođimo od pravila aristokratskog sveta da plem ići ulaze u brak samo jed n i s drugim. Ali, šta ako je neki običan građanin vrlo bogat? B rak aristokrate i građanina je onda prihvat­ ljiv, a što je plem stvo više, ta veza je bezbolnija. (Sitno plem stvo je m o ­ ralo da bude pažljivo u tim stvarima.) N ekim aristokratam a je pom agala i sreća, kao princu Švarcenbergu (Schw arzenberg), koji se u trideset i prvoj oženio bogatom naslednicom iz trgovačke porodice. D am a je usko­ ro um rla, ali za njom i m ladi princ zanim ljivog prezim ena. K ako nisu im ali dece, im anje je pripalo glavnoj grani klana Svarcenberg, koji je nastavio da dokazu je svoj preduzetnički duh, ne sam o izborom bračnih partnera već i industrijskim projektim a, obrađivanjem zem ljišta i osni­ vanjem investicione b an k e.1 Takvih prim era, iako značajnih, nije bilo dovoljno. Industrijskoj re ­ v oluciji trebali su izdašniji izvori prihoda, uk lju ču ju ći banke i druge finansij ske posrednike. Ovde se iskustvo u trg o v an ju pokazalo kao vrlo korisno. N akon vekova m anje ili vise profitabilnih aktivnosti, napravljena je m reža pri­ vatnih banaka (u ličnom ili udruženom vlasništvu), koje su zajedno pred­ stavljale b o gat novčani k ap ital i m oćno sredstvo fin an sijsk o g p o s re ­ dovanja i dugoročnog investiranja u industriju, birajući klijente ne toliko po m ogućnosti zarade, koliko po poštenju, sposobnosti i, iznad svega, p o slo v n im vezam a. U tom e su se često p o što v ale verske i k u ltu rn e sklonosti: hugenotsko-kalvinističke, sefardsko-jevrejske, nem ačko-jevre* N ek e od tih porodica p o čele su kao prosti ljudi (D em id o fo v i su bili k m etovi), obogatili se preko industrije, došli do p lem ićk ih titula, ostali u industriji, i u napredili svoj status p a žljiv o biranim bračnim vezam a. Tako je „gvozd en a” dinastija V en d el postala de W en­ del i, prem da n ije u lazila u bračne v e z e s v iso k im p lem stvom , v eć sa vrlo starim osiro­ m ašenim porodicam a bogatim p on osom i talentom. Kako je jed na gradne dam e iz porodice s korenim a iz srednjeg veka, udata V en d el, v olela da istakne (naravno, uz osm eh ), njeni prijatelji zo v u njenog m uža le gros quicailler -prep rod avač krupne gvožđarije.

278

jsk e , grčko-pravoslavne poslovne porodice obraćale su se „svojim a" njim a su verovali, od njih tražili i s njim a poslovali.2 Te m ale banke imale su m nogo veće područje delovanja nego što se na prvi pogled činilo. U kontinentalnoj Evropi, kao u Engleskoj, banke su investirale putem kredita često nadovezanih da bi se podržale realne poslovne transakcije i pokrivanih finansijskim papirim a po sniženoj ceni. A li bilo je i prim era direktnog dugoročnog investiranja i učestvovanja u o sn iv an ju k o m p anije: tako su pariški R otšildi fin an sirali fran cu sk u železnicu i francuske i belgij ske rudnike uglj a i kovačnice, nekoliko beč­ kih banaka pom oglo je francusku železnicu i investiralo u železare i rud­ nike u g lja na habzburškoj teritoriji, dok se B anque Seillière u Parizu pridružila m oćnoj porodici B uagu (Boigues) u pokretanju železara u L K rezou 1836. godine.3 Sposobnost tih starih trgovačkih porodica nikako nije za potcenjivanje. U m eli su da nam irišu zaradu i svoje bogatstvo izgradili na opor­ tunizm u i snalažljivosti. Tome treba dodati i sklonost ka profitabilnim b ra čn im v ez iv a n jam a k o ja su obezbeđivali fin an sijsk u podršku i poslovne veze.4 Industrijska revolucija u Evropi pre jav n ih deoničarskih kom panija i berze ne m ože se razumeti ako se ne uzm u u obzir porodične i lične veze. U plodnim godinam a kratkoročni krediti i zajm ovi m ogli su da pre­ rastu u dugoročne kredite. Ali u teškim vrem enim a odbijanje zahteva za novim kreditim a m oglo je dovesti kom paniju s problem im a do bankro­ ta. Stabilnost i lojalnost davaoca kredita bih su vrlo važni za ugled banke, ali i najpouzdaniji i najodlučniji kreditor lako je m ogao da prom eni pona­ šanje ako bi drugi poverioci počeli da traže raniju otplatu kredita. To je problem m reže finansijskih posrednika: kada je jak a, snažnija je od pros­ tog zbira svojih delova, ali kad je nestabilna, slabost se lako prenosi od je d n o g do drugog čvora. Taj opšti rizik i potreba za dugoročnijim investiranjem doveli su do novog oblika finansijskog posredništva, deoničarskih investicionih bana­ ka, ili, kako su ih Francuzi zvali, crédit mobilier. Podsticaj za takve insti­ tu cije bili su b iro k ratsk i i poslovni interesi: čak i pre 1820. godine, bavarski političari i trgovci isticali su potrebu za bankam a koje bi poseb­ no pom agale industriju. Isprva su to bile polujavne institucije - Société Générale u Briselu i Seehandlung u Berlinu. N ova vrsta banaka postala je naročito važna prilikom stvaranja železnice, koja je proždirala kapi-

279

tal, za sebe i krupne prateće industrijske poduhvate. Tako je u tridesetim godinam a devetnaestog veka Société Générale, dotad skrom nija poslov­ n a banka, p rerasla u investicionu banku, dok je u Francuskoj izniklo m noštvo caisses, deoničarskih društava sa ograničenom odgovornošću (icom m anditiespar actions), čiji je cilj bio srednjoročno i dugoročno finansiranje.* Z ašto caisses? Francuska banka nije dozvoljavala da se takve institucije nazivaju bankam a {banque), je r su se bavile rizičnim poslovim a. Zato su b raća P erje (Pereier) izm enili Société G énérale u C rédit M obilier, što je postao opšti naziv sličnih institucija. A ko banku ne m ožeš nazvati bankom , smisli ime koje m iriše na bogatstvo. N eki su m islili da su ove nove fm ansijske institucije bile u sukobu sa starijim priv atn im b an k a m a k oje su im ale sopstvene in d u strijsk e interese. M eđutim , privatne banke im ale su dobre razloge da aktivno podržavaju crédit mobiliers. D ugoročno investiranje bilo je previše rizič­ no za njih, a gubici i bankroti tokom ekonom ske krize od 1837. do 1839. godine, kao i 1848. godine, uverili su ih daj e diskretnije poslovanje isplativije. Z ato su rizik prepustile deoničarskim društvim a i trudile se da dobiju dozvolu za ograničeno učešće. N akon panike 1848. i 1849. godine, C rédit M obilier Em ila i Isaka P erjea (Emile i Isaac Pereire) obećavali su novi početak i ubrzo su m no­ gi kren u li n jih o v im p rim e ro m .5 D ozvola režim a za njihov rad p re d ­ stavljala je direktnu podršku industrijskom razvoju, kao i dolazak novih ljudi. Predsednik Luj N apoléon (Loius N apolén, budući N apoleon III (Napolén) (zvani Je Petit", m ali) želeo je da ostavi trag u istoriji, kao i da oslabi m oć m oćnih starih privatnih banaka, takozvanih haute banque - k o j e su bile bliske orleanistim a. V lad a s n jim n a čelu ukinula je og­ * F rancuski zak on i o k om p an ijam a pravili su razliku izm eđu: (1) ob ičn o g partnerstva (sociétés en nom collectif), u k o m e su svi partneri im ali n eogran ičen u o d g o v o rn o st za d u gove; (2) o gran ičen og partnerstva ( s o c ié té s en commandite), gde su glavn i partneri sn o sili n eogran ičen u , a ogran ičen i partneri ogran ičen u od govorn ost; (3) d eon ičarsk og o g ra n ičen o g partnerstva ( c o m m a n d ite s per action), u k o m e su svi ogran ičen i partneri p o sed o v a li p ren osive deonice; i (4) prava d eoničarska društva (so c ié té s anonymes), gde je svak o im a o ogran ičen u o d g o v o rn o st, a v la sn ištv o je b ilo isk lju čiv o u vid u d eon ica. D o k nije u v ed en a opšta ogran ičen a od g o v o rn o st 1867. god in e, sve kom panije su m orale da im aju ovlašćen je od govarajućeg zakonodavnog tela. Z bog toga je osnivanje kom panije b io skup i k o m p lik ovan proces (prem da su p olitičk e v e z e b ile od p om oći), ali sm atralo se d a je ograničena od govorn ost narušavala trgovinsku etiku i p o slo v e (kreditori su im ali pravo na veću sigurnost), i da se m o g la odobriti sam o pod izu zetn im okolnostim a.

280

raničenja koja su favorizovala staro bogatstvo. U okasnelom pokušaju da odgovori na opšta kom ercijalna udruživanja u Velikoj Britaniji 1856. godine, Francuska je 1867. godine registrovala m noštvo ja v n ih kom ­ p an ija.6 Francuski investitori m ogli su da prave i plate investicione banke zato što je privatni kapital u zemlji bio ogrom an. U tom smislu, suprot­ no istorijskom m itu, C rédit M obilier i njegovi im itatori zapravo i nisu bili potrebni. N ajbolje železničke linije već su bile poverene udruženji­ m a starijih finansijskih snaga, a Crédit M obilier dobio je ostatke. N iti su se francuske industrijske firme obratile novim investicionim bankam a, dajući prednost diskretnom poslovanju starih poslovnih banaka. K om ­ panija zavisna od dugoročne finansijske pom oći banke, dozvoljavajući jo j da se stalno m eša u njen o poslovanje, verovatno je bila u velikoj nevolji.* To nikako nij e išlo na ruku toj novoj vrsti banaka - slavni Crédit M obilier je propao 1867. godine. U N em ačkoj, i dalje na istoku, investicione banke su našle smisao u finansiranju industrije, reviziji, podsticanju inovacija. Te nove instituci­ je kom binovale su investiciono, poslovno i štedno bankarstvo (zato su nazivane „univerzalne banke"). N ajbolje m eđu njim a okupljale su teh­ ničku inteligenciju i služile kao konsultativni zavodi. Britanski bankari smatrali su da takve pom ešane uloge narušavaju sveta pravila bankar­ stva. Kako neko m ože uspešno da kom binuje kratkoročnu odgovornost sa dugoročnim angažovanjem finansijskih sredstava? To je siguran recept za propast. O d govor leži u naglom razvoju nem ačke ekonom ije počev od tridesetih godina devetnaestog veka (opšti uspeh čini svakog privlačnijim ) i u orijentisanosti ovih banaka ka bogatoj klijenteli. (Dva preduslova uspešnog bankarstva su novac drugih ljudi i pozajm ljivanje bogatim a.)7 Sposobnostih univerzalnih banaka da nadu imućne klijente i neri­ zične rizike ušla je u legendu. N ajbolje i najveće bile su D -B anken (igrom slučaja, im ena su im počinjala istim slovom): D arm stadter Bank, Discontogesellschaft, D eutsche Bank, D resdner Bank. Dve (Darm stadter i D resdner) preselile su se u Berlin (sličnih prem eštanja bilo je i u B ri­ * Čak i sada se često u literaturi k oja se bavi tem om starom skoro čitav vek ističe pre­ sudna u lo g a C rédit M obilier. C rédit M ob ilier je slu žila kao primer, ali n e u Francuskoj (izu zev k ao putokaz kako n e treba raditi).

281

taniji i u Francuskoj). One su bile simbol snage lokalnog preduzetništva i kapitala. Izm eđu 1870. i 1913. godine knjigovodstvena vrednost ovih banaka porasla je sa 600 m iliona do 17,5 m ilijardi m araka - sa 6 na 20 pro cen ata u dela u industrijskom kapitalu. N a jv iše se ulagalo u tešku industriju.8 M anj a preduzeća nalazila su pom oć na drugom mestu - krup­ ne banke tražile su krupne poslove. Šta ako je ekonom ija bila previše sirom ašna da finansira banke koje bi ulagale u industriju? Onda bi država pom ogla podrškom finansijskim posrednicim a ili direktnim učešćem . D ržavno učešće je raslo od zapada k a istoku. N a je d n o m kraju, u Britaniji, država uopšte nije direktno pom a­ gala preduzeća: privatni kapital je finansirao i kanale i pruge. P reko k anala, u F ran cu sk o j, in d u strijsk a p re d u zeć a nisu d o b ijala direktnu pom oć nakon 1830. godine, a štedljivi buržoaski režim (oličen u ele­ gantno p o p u n jen o m L uju-F ilipu (L ouis-Philippe) sa njegovim crnim kišobranom ) nije hteo da pom ogne preduzećim a i bankam a u izgradnji železnice. D ani državnih inicijativa i pokroviteljstva su prošli. Francus­ ka država tražila je da železnicu grade privatna preduzeća i odbijala da učestv u je u tom e. S druge strane, složila se da plati zem lju i podlogu (uključujući tunele i m ostove), pravdajući tu značajnu pom oć (oko 18 posto ukupnih troškova do početka 1848. godine) time da će pruge iona­ ko na kraju pripasti državi. Kada se tom e doda i nekoliko državnih zaj­ mova, francuska vlada je do tog datum a platila 25 posto troškova izgrad­ nje železnice. U nem ačkim zem ljam a politika državnog ulaganja nije bila je d in ­ stvena zbog političke podeljenosti. N eki režim i su novčano pom agali industriju, delom zbog svojih tehnoloških ili strateških interesa, ali i zbog socijalnog reda. Izgradnja železnice pom agana je na razne načine: od privatnog do državnog finansiranja, ja v n e izgradnje, vlasništva i p ro ­ jek ata. I u S jedinjenim D ržavam a politika državnog finansiranja ra z­ likovala se od države do države. Obično je ta pom oć bila u vidu dodele zem lje uz prugu. U Rusiji, država je im ala udeo u bankam a i industriji, gradila je , posedovala i kontrolisala pruge. Pri izgradnji pruga m alo paž­ nje se pridavalo topografiji i potrebam a industrije i trgovine. N a primer, pre izgradnje prve važne železničke linije, od M oskve do Sankt Petersburga, od cara je zatraženo d a je osm isli. Car je uzeo lenjir i povukao pravu liniju, ali kako je vrh njegovog prsta štrcao, pruga je izgrađena s jed n o m krivinom .

282

D irektna pom oć samo je deo priče. D ržava je svuda prisutna, čak i k ad a to n ije očigledno. Čak i u B ritaniji, vlada je podržavala i štitila prekookeansku trgovinu: plaćala je troškove osiguranja privatnih preko­ m orskih pohoda. Takva posredna pom oć, koju je lako prevideti, bila je presudna. Takođe, B ritanija je , kao i druge zem lje, podsticala trgovinu braneći se od strane konkurencije. Kasnijoj britanskoj posvećenosti slobodnoj trgovini (od sredine devetnaestog veka do 1930. godine) prethodio je dug period ekonom skog nacionalizm a, oličen u povećanim carinskim dažbinam a i diskrim inatorskim pravilim a prevoza robe m orem (zakoni o trgovini i moreplovstvu). Mnogi teoretičari ekonomije tvrdoglavo ističu da takvo uplitanje u tržište šteti svima. N ajagilniji branioci slobodnog tržišta u istoriji - viktorijanska Britanija i Sjedinjene Države nakon D ru­ gog svetskog rata - žestoko su štitili dom aću trgovinu u periodu svog razvoja. Savet drugim a da ne rade onako kako ste vi radili, već kao što vam a sada odgovara, nije uvek na mestu. Stara m onarhij a u Francuskoj j e pom agala nove industrij e i tehnologi­ je - novčanim donacijam a i stipendijam a, finansijskim povlasticam a i izuzim anjem od dažbina, i zajm ovim a koji su nisu vraćali. Takve povlas­ tice podsticale su am biciozne biznism ene da potplaćuju uticajne ljude. Jedino pravo ograničenje bilo je osirom ašenje državne blagajne koja se u osamdesetim godinama osamnaestog veka potpuno ispraznila. U m eđu­ vrem enu, preduzetništvo je , kao u Engleskoj, našlo tihog pom oćnika u carinskim dažbinam a koje su bile oružje protiv ostatka sveta i drugih delova kraljevine. (T rgovinske b arijere su odslikavale neusklađenost ekonom ske razvijenosti pojedinih oblasti.) Takav protekcionizam popus­ tio je 1786. godine, kada je olakšan ulaz francuskih vina i svile u B ri­ taniju, i britanskog pam uka, vune i gvožda na francusko tržište.* Takvo otvaranje snažno bi uticalo na francusku industriju, nepriprem ljenu na nove m ašinske tehnologije. Ali revolucija 1789. godine i rat u Britaniji 1792. godine prekinuli su taj ekonom ski eksperiment. * Istorija evropskih carinskih dažbina predstavlja priču o popularnoj, skoro instinktivnoj zaštiti, isprekidanu ep izod am a adm inistrativnih, elitističkih pokušaja uspostavljanja slo ­ b od n ije trgovine, kao što su bili Edenski sporazum (1786. godine), anglo-francuski spo­ razum K obden-Sevalje (C obden-C hevalier) iz 1860. godine, zajedničko tržište posle Dru­ g og svetsk og rata i GATT. P roblem je bio sukob prostih stečenih prava, sjed n e, i složen i­ jih ek on om sk ih razloga, s druge strane.

283

F rancuska revolucija ojačala je poljuljanu ulogu države. V last je bila stroža, odlučnija, više centralizovana. Industrijska proizvodnja postala je prioritet zbog rata. Ali režim u su nedostajala sredstva (rat jed e novac), a potrebe vojske sam o su ojačale stare tehnologije. Industrija se pom a­ gala n a jv iše p re rasp o d elo m bo g atstv a - n a prim er, m ilitantni antiklerikalni režim konfiskovao je crkvenu im ovinu i iskoristio je za indus­ trijske projekte, ili prodao pod povlašćenim uslovima. N akon revolucije (od 1798. godine), bonapartistički (kasnije napoleonovski) režim pokrenuo je skrom an program ekonom skog razvoja. B ogatstvo odvojenih zem alja (uključujući um etnička delà) prom enilo vlasnike (uglavnom je završilo u francuskim rukam a). Ipak, najveći do­ prinos (ili štetu) industriji donelo je indirektno zatvaranje tržišta za uvoz iz Britanije. Poražena Francuska se nakratko, posle 1815. godine, okrenu­ la slobodnom tržištu, barem putem povlastica britanskim pobednicim a i p ro tivljenja carskom autoritarizmu. Zid protekcionizm a je srušen. Ali „hladan tuš" stranih proizvođača (posebno tekstilnih) vrlo brzo je probu­ dio nacionalni instinkt. Francuski proizvođači su se pobunili, i narodna skupština je po h itn o m p o stupku izg lasala p o v eć an je niza carinskih dažbina. Z abranjen je uvoz najvažnije robe, poput pam učnog konca ili platna. Pitanje je da lije ovaj protekcionizam bio koristan za francusku industriju. U ticao je na porast cena za francuske kupce, sm anjio potraž­ nju i zaštitio zastarelu tehnologiju. Ali povećao je pro fit efikasnijih fir­ m i koje su m ogle da se održe u okvirim a takvih cena.* P red u zeća se hrane na razne načine. U m eđuvrem enu, francuski ekonom isti, inspirisani engleskim prim erom , isticali su prednosti liberalizacije. R evolucija 1848. godine gur­ nula je političko klatno na drugu stranu, daleko od protekcionizm a i n je­ govih orleanističkih uživalaca. Čim je Luj N apoléon došao n a vlast, * T eorijski, k on k uren cija na d o m a ćem tržitu treb alo bi da sm anji cen e (i p rofit), čak i pored tarifnih barijera. A li efik asn iji p roizvođ ači su upravljali cenam a skriveni iza sv o ­ jih zaostalijih suparnika i u živ a li u b lagod etim a m onop ola. V ideti: G i T ijie, Aspekti, str. 255: „O pstanak m alih starom odnih p ogon a za proizvod n ju gvožđ a p om oću d rven og uglja, inertnost ek on om sk og m iljea i zaštita stečenih prava, obezbeđuju dodatnu korist n ovim kovačnicam a; ne sam o da ih carinske dažbine štite od konkurencije u vidu stranog gvožđa v eć i m ale, arhaične k ovačn ice p roizvod e po vrlo v iso k im cen am a.” Takođe, str. 2 49-150, o prolongiranoj dom inaciji revolvera nad pištoljem : p roizvod n ja p ištolja d alek o je j e f ­ tinija, ali proizvođači su hteli da ga prodaju po istoj ceni kao revolvere. Cilj nije b ilo osva­ ja n je tržišta, v eć v eći profit. Sto da ne, kad već država kupuje.

284

porastao je pritisak javnosti za ukidanjem zabrana i sm anjenjem carin­ skih dažbina. B ar se ekonomisti nisu bojali velike zle Britanije. Uprkos otporu dom aćih proizvođača, koji su „lili suze" zbog svojih radnika, carski režim značajno je snizio carinske dažbine, prvo oportunističkim odredbama, zatim i kroz englesko-francuski trgovinski sporazum između K obdena i Sevaljea (Cobden-Chevalier) 1860. godine, koji je izložen jav n o j raspravi tek nakon zaključivanja. (N aravno, to i je ste n ajbolji trenutak.) Svedočanstva učesnika objavljena su u sedam velikih tom o­ va i daju izuzetan uvid u raslojenost francuske politike. Tako se okonča­ lo vrem e zabrana usmerenih na ključne industrijske proizvode (pamučne tkanine) i transport brodovim a. A ko se Francuska m ogla nositi s B ri­ tancim a, sigurno je m ogla da izdrži k o n k u ren ciju m anje razvijenih zemalja. U narednim godinam a politiku sm anjenja dažbina prihvatile su i druge zem lje (otuda form iranje nem ačkog Zollvereina 1865. godine) usvajajući princip „najprivilegovanije nacije" .9 R usija, sirota R usija, najočitije pokazuje šta se dešava kada država kontroliše ekonom ski razvoj. Počev od šesnaestog veka, ruska taktika sustizanja Z apada svodila se na u svajanje njegovih tehnika. R usija u tom e nije bila dosledna, delom zato što su inicijative m orale da poteknu s vrha, a carevi su imali i druge stvari na umu, a i zato što su takvi pokuša­ ji zahtevali velika sredstva. Ko je plaćao račun? K m etovi - ko drugi? M odernizacija inicirana odozgo počivala je n a prisilnoj radnoj snazi. Ali, kada se posle svih tih vekova svedu računi, cenu je platila cela zemlja. K m etovski status pobuđivao je besm islenu aroganiciju viših slojeva, a pohlepu, zavist i m ržnju m eđu nižim. Čak i nakon em ancipacije km eto­ va, takvi stavovi održali su se kao najveća prepreka ruskom napretku. Baš kao što su velike banke u N em ačkoj više volele da ulažu novac u tešku industriju koja je obrtala krupan kapital, tako je R usija najviše podržavala rudarstvo i metalurgiju, ohrabrujući osnivanje ogrom nih pre­ duzeća - otelotvorenja m egalom anskih apetita. Ruske velike peći su bile veće od nemačkih. Potvrđivale su ono stoj e po nekim a pravilo zaostalosti - veće, brže i prevaziđeno. A kada je industrijalizacija pod patronatom države dovoljno uznapredovala, akumuliranim kapitalom finansirane su investicione banke sasvim slične svojim nem ačkim prethodnicim a po ulozi i strategiji. R ezultat je bio značajan, ali nestabilan. Ruski industrijski proizvod porastao je 5 do 6 procenata u periodu od 1885. godine do 1900. godine,

285

ponovo izm eđu 1909. i 1912. godine. Dužina pruga udvostručila se u peri­ odu od 1890. do 1904. godine, a proizvodnja gvožđa i čelika povećala se deset puta izm eđu 1880. i 1900. godine. Od 1860. do 1914. godine Rusi­ j a je od sedme svetske industrijske sile postala peta. Bio je to veliki pomak, ali dugo zaboravljen, j e r su kom unisti, nakon revolucije 1917. godine, izmenili istoriju da bi oklevetali carski režim , brišući njegove uspehe. N isu m orali m nogo da se trude da bi ocrnili carsko doba. C arska R usija im ala je m nogo mana. O bilovala je šizofrenim suprotnostim a i protivurečnostim a: slabo obrazovana, nepism ena populacija s briljant­ nim intelektualnim i naučnim izuzecim a, privilegovana, sam opovlađuju ć a aristokratija koja se s gnušanjem opirala m odernizaciji, fanatično radikalan revolucionaran pokret - svila i prnje, plem enito vino i je ftin a votka, kristal u oficirskoj m enzi, zem ljani lonci u izbam a. Pokretanje ekonom skog razvoja probudilo je zaspalog diva, povezalo ga s napred­ nijim zem ljam a, donelo m u čudne i uznem irujuće tehnologije, otrovalo ga tuđinskim snovima. Snovi su prih v aćen i brže od teh n o lo g ije, g u ra ju ć i zem lju preko granice stvarnosti. Tri rata uništila su režim i iskristalisala ja z izm eđu istoka i zapada, prevaziđenog i naprednog, fantazije i realnosti. Prvi je bio K rim ski rat (1854-1856), koji je potcrtao razliku izm eđu profesio­ nalnih i prinudnih vojnika - ubrzo je došlo do em ancipacije km etstva. U drugom ratu R usija je pretrpela ponižavajući poraz od Japana (1904­ 1905). Prvi put je zaustavljena u svom o sv ajan ju istoka (D rang nach O steri). U skoro je osnovan parlam ent (Dum a) i uvedeni narodni izbori - dobra ideja, ali ne i za aristokratiju. Treći udar režim u bio je Prvi svetski rat, V eliki rat, kada je m ilionim a ruskih seljaka naređeno da stanu pod kišu metaka. Time su nesposobna vlast i vojska izgubili legitim itet, i režim je ubrzo svrgnut. R usiji se desilo što i Spaniji: nekadašnja veli­ k a sila n ije m ogla da se nosi sa zahtevim a i am bicijam a in d u strijsk i n ap rednijih država. I, kao Španija, R usija je znala šta se dešava, ali je n jen a reakcija bila slaba i zakasnela. P oslednji od četiri načina fin an siran ja bio je m eđunarodni protok kapitala. I ovde se m ože pratiti nivo zastupljenosti od istoka ka zapadu. Engleska je ulagala u francusku železnicu, Francuska i B elgija u prusku industriju gvožđa i u austrijske banke, N em ačka u italijanske banke i balkansku železnicu, i svi zajedno u rusko rudarstvo i industriju. General-

286

no gledano, veliki novac pratio je velike mogućnosti, uz m noštvo posred­ nika i plaćenika. N eki istraživači ekonom skog razvoja, posebno zainteresovani za zaostalost Trećeg sveta, trude se da unazađenost objasne odbijanjem bogatih da ulažu u siromašne. Takva optužba ne može da izdrži sud istori­ je i logike. Biznism ene je oduvek vodila samo želja da zarade, gde god mogu. N aravno, nisu svima isto naklonjeni. Trude se da što više sm anje rizik i olakšaju sebi. Takođe, više vole blaže klim e od ekstrem nih, bliža m esta od dalekih predela, kulture sličnije njihovoj. Ponekad prave velike greške. I pored pažljivog planiranja, dešava se da se investicije ne isplate. Ali to ne sprečava biznism ene i investitore da pono v o p o k u šaju . Ž elja za novcem sigurno ne zadržava razvoj. N ajveće prepreke su socijalna, kulturna i tehnološka nesprem nost - izo­ stanak želje za znanjem i novim tehnikama. Drugim a recima, nedostatak želje za sposobnošću pravljenja novca.

L Krezo: Telenovela" iz ekonomske istorije "

U decenijam a nakon uspostavljanja m ira 1815. godine francuska industrija gvožda polako je otkrivala svet m odernih tehnologija. P re­ sudna su bila tri faktora: (1) niz tehnika kojim je trebalo ovladati (naroči­ to topljenje pom oću koksa i pudlovanj e i valj anj e uz korišćenj e uglja kao goriva, u čem u je Francuska kasnila pedeset godina); (2) unapređenja u transportu koj a su sm anjila troškove prenosa uglj a do rude gvožda i obr­ n uto; i (3) o g ro m na p o tražn ja za kovanim gvoždem usled izgradnje železnice. Te okolnosti odredile su sudbinu L Krezoa, industrijskog grada koji je , najviše zahvaljujući naklonjenosti prirode (obilje uglja i gvozdene rude u blizini) i kraljevskoj podršci, uveo tehniku topljenja pom oću kok­ sa u francusku industriju osam desetih godina osam naestog veka. Ali L K rezo su gušila m noga ograničenja, od kojih je najo zb iljn ije bilo loš pristup odgovarajućem tržištu.* K ada se tome doda loše upravljanje i h iro v ito st re v o lu c ije i rata, ja s n o je zašto je 1835. grad potresao niz bankrotstava. Činilo se d a je sva ta oprem a osuđena na rđanje. * L K rezo se nalazi u ob lasti N ivern ije, 3 7 0 kilom etara ju g o isto čn o od Pariza.

287

A li grupa iskusnih tehničara i trgovaca je spojila znanje, novac i veze, otkupila ostatke propalih firmi i ponovo pokrenula industriju. Sastav tog tim a m nogo govori o potrebam a biznisa i karakteru francuske buržoazij e . K ljučni ljudi u tom poduhvatu bila su braća A dolf i Ežen Š najder (A dolphe i Eugène Schneider), trgovci, bankari, tehničari i dovitljivi p reduzetnici. N jihov otac A ntoan Š najder (A ntoine Schneider) bio je ug led n i p ravnik u L oreni. N ećak, koji je diplom irao n a E cole P o ly ­ technique, napredovao je u vojsci do čina generala i kratko vrem e bio m inistar odbrane - karijera korisna za njegove rođake, prodavce gvožđa i čelika. A dolf je oženio Valeri A njan (Valerie Aignan), pastorku L uja B uagua (Louis B oigues), bogatog pariškog trgovca m etalurškim proizvodim a (vrlo plodna bračna zajednica za industriju). B uagu je već investirao u liv n ice i k o vačnice, od k ojih je n a jista k n u tija bila velika fa b rik a u Foršam bou, stoje među prvim a usvojila tehniku livenja gvožđa pom oću k oksa (ponovo uvedenu u Francusku dvadesetih godina devetnaestog veka).* Porodica Buagu, katalonskog porekla, došla je u centralnu Fran­ cusku u sedam naestom veku i stekla m oć preko društvenih veza i kupo­ vine zemlje. Sinovi i ćerke venčavali su se za pripadnike bogataške aristokratije (nove, ali uticajnije), barone i grofove, ili bar za one koji su u im e­ nu im ali član de. Tako se M ari, sestra L u ja Buagua, udala za grofa Ipolita Ž obera (H uppolyte Jaubert), nećaka i usvojenog sina i naslednika bogatog i m oćnog grofa Fransoa Ž obera (François Jaubert), upravnika Francuske banke. Ž elezara u Foršam bou je bila plod sjedinjavanja B uaguovih para i poslovnih veza (Luj B uagu nije bio pasivni investitor) i tehničkog zna­ n ja Ž orža D ufoa (Georges D ufaud), sina vlasnika železare pod starim režim om . D ufo je bio je d a n od prvih diplom aca na Ecole Polytechnique i pionir u v o đenja novih tehnologija u obradi gvožđa koje su se bazirale n a koksu. Prošao je kroz pakao b an k ro tira n ja i vratio se iz n jeg a (što nije škodilo njegovom ugledu, j e r je bankrotstvo bilo uobičajena stvar u Francuskoj). Sada m u je p overeno u p rav ljan je preduzećem teškim više m iliona franaka. U speh u tom poslu (da ne pom injem o privatne veze) doneo m u je ponudu da uzm e učešće u višem upravnom telu i da preuzm e u p ravljanje preduzećim a druge vrste, što je on odbio. N jeg o ­ * Fabrika se n alazila severn o od N evera na Loari, ok o 2 3 0 kilom etara ju ž n o od Pariza.

288

vo srce pripadalo je tim livnicam a i kovačnicam a, i radionicam a m aši­ na u N iverneu. N jegov sin Ašil (Achille) preuzeo je njegov posao, dok se starija ćerka udala za D žordža K rošoa (George C raw shay), pripadnika je d n e od najstarijih i najvažnijih dinastija britanskih vlasnika železara, a m lada za Em ila M artina (Emile M artine), m etalurškog preduzetnika, koji se pro­ slavio doprinosom Simens-M artinovoj (Siem ens-M artin) tehnici dobi­ j anj a čelika. Te veze dovele su do dragocenog udruživanj a znanj a i tehni­ ka. Prilikom jed n e obećavajuće poslovne posete Londonu 1826. godine (trebalo m u je skoro dve nedelje da doputuje iz Foršam boa, prem da se m ožda zadržao u Parizu) Zorž Dufo je naručio parnu m ašinu i automatizovane m ehova za M artina, pridobio jed n o g od najboljih britanskih in­ ženjera, opet za M artina, i posetio brojne britanske fabrike i ja v n a gradil­ išta (verovatno m u je pom ogla K rošoova preporuka). Takođe, doneo je u Francusku raznovrsne prim erke proizvoda koje su Englezi, za razliku od Francuza, pravili od metala. N akupovao je toliko engleskih proizvo­ da d a je m orao da unajm i brod koji je preneo svu tu robu preko kanala u F ran cu sk u .10 Ali vratim o se L Krezou. Sa samo devetnaest godina, 1821. godine, A dolf Šnajder je počeo da radi u banci Seillière. Sejierovi (Seillière) su počeli kao trgovci i proizvođači vunenog konca i tkanina, ali poput slič­ nih preduzetnika vrem enom su se posvetili posvetili posredničkim poslovim vezanim za tu industriju. To ih je odvelo u bankarstvo, a ujedno iz Lorene u P ariz.11 Bili su m eđu nekoliko vodećih katoličkih porodica na polju kojim su vladale protestantske firm e snažno povezane sa svo­ jo m švajcarskom braćom po veri. Posebno ih je interesovala proizvod­ n ja gvožda i m etalurgija. Seijerovi su snažno podržavali svog zem ljaka iz Lorene Injasa Fransou de Vendela (Ignace-François de Wendel), artil­ je rijsk o g oficira koji je , u skladu sa tradicijom svoje porodice, postao vlasnik željezare. Bio je to najagilniji i najuticajniji zagovornik tehnologi­ je livenja gvozda pom oću uglja u okviru starog režim a. R evolucija mu je oduzela livnicu i kovačnicu u Ejanžu, ali m u je Floranten Seijer (Flo­ rentin Seillière) 1804. godine pom ogao da ih otkupi, kao i da kupi obližnj u kovačnicu u Muaj evru 1811. godine.12 B anka Seillière je 1830. godine dobila ugovor za snabdevanje opre­ m om francuske ekspedicije u A lžir (početak francuskog im perijalizm a u severnoj A frici). A dolf Šnajder je poslat kao predstavnik na lice me-

289

sta i dobio je značajnu proviziju od 2 posto ukupne vrednosti robe. To m alo bogatstvo om ogućilo m u je da započne sopstveni posao kao trgo­ vac tkaninam a u Parizu. U tom svojstvu napravio je poslovne kontakte sa tad ašn jim vlasnicim a L K rezoa, dvojicom Engleza, i postao njihov investitor. To m u je kasnije om ogućilo povlašćen položaj kada je kasni­ je kupovao propala preduzeća. U m eđuvrem enu, m ladi brat, Ežen, išao je svojim putem . Počeo je kao službenik u Renu, centru industrije vune, da bi se kasnije pridružio bratu u banci Seillière. M eđutim , 1827. godine, sa samo dvadeset dve godine, prihvatio je ponudu barona de N efliz, potom ka stare sedanske protestantske dinastije de Popiar, poznate po proizvodnji i obradi vune, da upravlja obližnjom kovačnicom . (Gvožđe je bilo m agnet, posebno za m lade ljude.) Ežen je upravljao baronovom kovačnicom skoro deceniju. U m eđu­ vrem enu, A dolfje razm išljao o L K rezou koji se gasio u bankrotu. Preduzeće je prodato na aukciji 1835. godine za 1,85 m iliona franaka m e­ talurškom m agnatu K ostu (Coste) iz Salona na Soni. Ali A dolf, odlučan da poseduje te fabrike, potegao je svoje veze (Luj B uagu i Fransoa Sejier) i otkupio preduzeće za m ilion franaka veću cenu. IM . K ost i A dolf su bili zadovoljni. A d o lfje doveo svog b ra ta da m u pom ogne. Ežen je k o n tro lisao direktnu eksploataciju rude i proizvodnju, a A dolf trgovinu i finansije. N edugo potom , Ežen je oženio K onstansu L M oen de M ar (Constance Le M oine des M aies), unuku barona de N efliz (de N euflize) i ćerku a receveur des finances. (Bili su to skupljači poreza koji su se time bavili dugo vrem ena pre nego što su bili prim orani da taj posao prepuste m i­ nistarstvu finansija. N akon toga postali su važni privatni bankari.) Da bi unapredio svoje tehničko znanje, Ežen je pohađao kurseve na C onser­ vatoire des A rts et M étiers u Parizu i u skladu s francuskim običajim a toga v rem ena posetio E nglesku da bi pro u čio konkurenciju. Tako su katoličko preduzeće i novac venčali protestantsko preduzeće i novac, izrodili političke veze koje su od L K rezoa napravili najvećeg snabdevača šinam a i kovanim proizvodim a, proizvođača parnih m ašina, loko­ motiva, parnih kodova, parobroda i štam parskih presa i, vrem enom , n aj­ važnijeg francuskog proizvođača oružja. K ada je 1848. godine, u svežderačkoj krizi, fabrika u Foršam bou zapala u velike problem e, spasli su je V endel (Ejanž) i Šnajder (L Kre-

290

zo), odobravajući veliki bankovni zajam (sm atrajući da se železarski m agnati m oraju pom agati). A vek kasnije je d n a od četiri ćerke M orisa de Vendela (M aurice de W endel) udala se za Seijera. N išta od ovoga nije bilo plod slučajnosti ni rom anse.

Prednost zaostatka Pre samo nekih pola veka, 1951. godine, A leksandar G eršenkron (A lexandar G erschenkron) napisao je u ticajni esej „E konom ska za­ ostalost u istorijskoj perspektivi". U njem u se zapitao šta je potrebno za­ ostalim zem ljam a da započnu industrijalizaciju i da podražavaju svoje prethodnike. Drugim recim a, im a li razlike ako se počne kasnije? S ta je potrebno? Geršenkron je odgovorio m etaforički: m ogućnost da se preskoči ja z u znanju i praksi između zaostale i napredne ekonom i­ je. Geršenkron se nije trudio da objasni zašto bi neko želeo da prevaziđe tu provaliju. K oristje bila očigledna. Jaz je sam po sebi podsticaj, poziv na plodonosni napor - poput razlike potencijala koja, ako je dovoljno velika, izaziva svetlucavo električno pražnjenje. (To je m oja m etafora, ali nije slučajna. Geršenkron direktno pom inje „napon" izm eđu „poten­ cijalnog" i trenutnog stanja.) Po G eršenkronovom m odelu, isplati se kasniti. N e pre skoka, već posle. (On se ne trudi da proceni gubitak zbog sirom aštva pre industri­ jalizacije, ali to i ne m ora da uradi. C enaje velika.) S toje veći ja z , vred­ n ija je nagrada za one koji ga prevaziđu. Zašto? Zato što se toliko više im a naučiti, uključujući i greške koje valja izbeći. R ezultatje brži razvi­ tak zaostalih zemalja. N jihov napredak karakteriše nešto što Geršenkron zove „odskok" (ili odskoči), period (periodi) izuzetno brzog razvoja. Po Geršenkronu, okasneli razvoj teži da se bazira na „nam odernijim i n ajefikasnijim tehnikam a", je r su najisplativije i jed in e prihvatljive u nadm etanju sa naprednijim zem ljam a. Te tehnike obično podrazum evaju intenzivno korišćenje kapitala, što je , izgleda, neprihvatljivo za zem ­ lje s velikom jeftin o m radnom snagom.* Geršenkron je svestan tog p a­ * To se delom m o že opravdati sm erom teh nološk og napretka - zam en om rada kapitalom - ali i čin jen icom d a je G eršenkron sm atrao da put brzog razvoja vodi preko teške in d us­ trije. To je v id eo u N em ačk oj i u R usiji, i pretvorio u paradigmu. Ironično je što je marksistčka m isao išla sličn im tokom , a Geršenkron je bio sve, sam o ne marksista.

291

radoksa i objašnjava ga razlikom u kvalitetu radne sile. D obri, disciplinovani radnici zapravo su retki, redi nego u bogatijim , naprednijim zem ljam a. Zato se isplati osloniti se na kapital um esto na radnu snagu. Po G eršenkronu, to je tek deo problema. O staje pitanje načina: kako su zaostale zem lje, bez k ap itala i k valitetne radne snage, u spele da n aprave m o dernu industriju s ogrom nim obrtom kapitala? I (prem da G eršenkron ne p osvećuje veliku pažnju ovoj tem i) kako su uspele da dođu do znanja i tehnika? N a kraju, kako su prevazišle socijalne, ku l­ turne i institucionalne barijere industrijskom preduzetništvu? K ako su napravile odgovarajuće aranžm ane i instutucije? K ako su uspele da se izbore sa teškoćam a prom ene? U svom istraživanju uslova i ograničenja zaostalosti G eršenkron se naročito zadržava na m obilizaciji kapitala. U očava tri nivoa: (1) zem lja s m nogo privatnog bogatstva i im ućnih porodičnih poslovnih banaka, sposobnih da sam ostalno finansiraju preduzeća, da daju m anje zajm ove i dalje ulažu odatle stečen p rofit; (2) sirom ašnija zem lja sa skrom nijim privatnim bogatstvom , ali dovoljnim za finansiranje industrije ukoliko postoje (investicione) banke za m obilizaciju tih raštrkanih fondova; i (3) jo š sirom ašnija zem lja bez dovoljno privatnog bogatstva u kojoj samo država im a sredstava da pokrene industriju, fm ansiranjem investicionih banaka ili direktnim subvencijama. Britanija je očigledno spadala u prvu kategoriju, N em ačka, Austrij a i Italij a u drugu, dok su Sj edinj ene Države, B elgija, Švajcarska i Francuska bile negde između. R u sijaje spadala u treću grupu. G eršenkronov rad u ovoj oblasti prilično je kritikovan je r se znatno oslanja na u čenja ranijih generacija, i odbacuje složene istorijske m e­ hanizm e da bi došao do prihvatljivih obrazaca. Svaki novi niz num erič­ kih procena zahteva prilagođavanje ukupne perspektive. I pored toga, G eršenkronov rad utiče na istraživače razvoja, uglavnom zbog glavnih zaključaka: zaostali m oraju da naprave posebne aranžmane kako bi kompenzovali svoj zaostatak i razlike, za šta, uz inteligenciju i volju, m ogu naći n a č in .13

292

16 .

Bogatstvo znanja

Prvo su uspostavljane institucije i razvijala se kultura, zatim se zarađi­ vao voljeni novac, ali od samog početka glavni dobitak bilo je znanje. Prvi korak ka otkrivanju „tajni" novih britanskih tehnologija bio je slanje istraživača - obučenih agenata - koji bi posm atrali, izveštavali i vrbovali veste zanatlije kvalifikovane radnike. Tako je Francuska, na podsticaj škotskog doseljenika Džona Loua (John Low), izm eđu 1718. i 1720. godine, sistem atski zap o šljav ala britanske stručnjake: p ro ­ izvođače satova, vunarske radnike, m etalurge, staklare, brodograditelje - oko dvesta ili trista ljudi. Taj poduhvat je toliko uznem irio Britance da su doneli zakon o zabrani iseljavanja određenih grupa zanatlija, prvu u nizu sličnih m era tokom narednog veka vezanih za unapređenje industrije 1. Z akonska zabrana ipak nije bila neprem ostiva prepreka. U svetu ja k o g protekcionizm a nisu svi brinuli zbog m ogućnosti m eđunarodne konkurencije. Uzm im o za prim er obradu m etala - posebno važnu veštinu zbog svoje vezanosti za proizvodnju oružja i mašina. (Ljudi bi pro­ sto ubili da nauče da ubijaju bolje.) Francuska m onarhija je 1764. godine poslala G abrijel-Žan Ž ara (Gabriel-Jean Jars) da u naredne dve godine posećuje rudarska i m etalurška postrojenja u Engleskoj. Britanci se nisu m nogo bojali tog „otim anja" znanja i vrlo lepo su ugostili francuskog izaslanika u livnicam a i kovačnicam a u Sefildu i na severoistoku. N je ­ gove ob jav ljen e beleške jo š uvek su dragocen izvor in fo rm a c ija o tehnikam a toka doba. * Isto važi i za britanska dostignuća u hronom etri* Žar je p osetio i m etalurška postrojenja u istočnoj A ustriji, Č eškoj, oblasti Lijež (danas u B elg iji) i Švedskoj. Iako je um ro ubrzo po poslednjem putovanju, tokom k og je obišao gvožđ are u istočnoj i centralnoj Francuskoj (1768. i naredne godine), uspeo je da prenese svoja zapažanja brojnim vlasn icim a železara i m etalurzim a, izm eđ u ostalog, i Injasu de V endelu. D eo Zarovih izveštaja objavio je n jegov brat, takođe Gabrijel, pod im en om Voy­ ages m étallurgiques (1 7 7 4 -1 7 8 1 ) - W oron off, L'industrie sidérurgique, str. 16. Takođe Harris, Essays in Industry, str. 87-88.

293

ji, k ljučnoj za navigacionu prem oć: 1769. godine, m inistarstvo ratne m ornarice je dozvolilo francuskim posetiocim a da otvore i pregledaju revolucionarne m ornaričke časovnike D žona H arisona (John Harrison) sm atrajući da pripadaju čitavom čovečanstvu. (H arisonje pobesneo kada je to čuo.)2 N eka m esta i poslovi nisu bili tako otvoreni za javnost. U Birm ingemu, centru m etalske industrije, svaki radnik je krio svoje trikove. Tam oš­ nje zanatlije bile su racionalni paranoici uvereni da su svi stranci nepri­ jatelji. N e samo stranci već i Englezi. A rtur Jang, putnik i izuzetan posmatrač, opisao je negostoprim ljivost tog zaposlenog grada. N ig d e se n is am tak o r a z o č a r a o kao u B ir m in g e m u , u ko m e zbo g p re k o m e rn e ne po verljiv osti p ro iz v o đ a č a nisam m ogao dobiti čak ni najbanalnije in form acije. Izgleda da su Francuzi preuzeli nekoliko n ji­ hovih proizvoda, prilično oštetivši grad: zato su tako oprezni, da stranci­ ma j e d v a da šta p o k ažu ...3

Sve to nije sprečilo birm ingem ske proizvođače da se i sami odaju špijunaži. Britanij a nije bila je d in a zem lja čije je tehnike vredelo učiti ili krasti (prem da je , po tom pitanju, bila daleko najprivlačnija), i britanski proizvođači nisu im ali više obzira od svojih kontinentalnih suparnika. Osim toga, za tango je potrebno dvoje, i kvalifikovani radnici, stručnjaci i zanatlije, smatrali su čitavu Evropu svojim dom om .4 N a prim er, je d n a od najdragocenijih tajni francuskih m etalaca bila je tehnika pozlaćivanja, obično bakra ili bronze, zvana ormolu (or moulu), kojom su se dobija li sveducavi, lažni zlatni, nem erljivo isplativi predm eti. M etju Bolton (M atthew Boulton) pročuo se kao saradnik D žem sa V ata (James W att) na osm išljavanju parne m ašine, ali počeo je kao m ajstor za pravljenje dugmadi, kopči, lanaca za satove, svećnjaka i svakakvih m etalnih pred ­ m eta. B olton je dao m nogo novca i angažovao pom agače gde god je m ogao da bi otkrio tu francusku tehniku i pridobio francuske zanatlije i um etnike, po m ogućstvu sa njihovim alatkama. Uspeo je u tom e, sm a­ trajući sebe patriotom kao i veštim bizn ism en o m .5 U m eđuvrem enu, m nogi su i njega pokušavali da ubede da prom eni stranu. Šveđani su bili posebno uporni i m alo je falilo da prihvati njihovu ponudu.6 Granice izm eđu radoznalosti, istraživanja i špijuniranja ponekad su nerazlučive. Vodeći stručnjak u toj oblasti piše da „su m nogi stranci...

294

često uspevali da direktno dobiju korisne in fo rm a c ije " .7 Ali takode p rim eć u je i da su m nogi „posetioci" zapravo bili iskusni m etalurzi, proizvođači, hem ičari, industrijski inspektori ili drugi inform isani posm atrači. N isu došli u E ngleski da bi obišli spom enike i lepe predele. Jedan od n jih bio je i Injas de V endel, artiljerijsk i oficir, jo š važnije izdanak dinastije vlasnika železara i agent francuske vlade. Smatrao je da im a dobar nos, oštar vid, vešt je z ik i lukav um, sve neophodne stvari: ... nije bilo nikakvih poteškoća da dobro p ro učim o britanske fabrike; treba samo dobro znati jezik, ne pokazivati interesovanje, sačekati vreme punča da bi se pridobilo poverenje radnika i njihovih šefova, i ne pozi­ vati se na ministre i vladu, j e r to nije od koristi... mladi ljudi nisu pogod­ ni za ovakve misije... da bi se saznale korisne inform acije, neophodno je bar osnovno znan je o m ašinam a, bez njih se ništa ne može, j e r one skraćuju proces proizvodnje...A

Još važniji bio je odliv stručnjaka iz Britanije u kontinentalnu E vro­ pu: zašto špijunirati kada m ožete zaposliti nekog s višegodišnjim is­ kustvom ? Samo ljudi sa znanjem u rukam a m ogu podučiti ostale. Čak i kasnije, u vrem enu otvorenijih naučnih razm ena, sa probnim proizvodi­ m a i oprem om , sa planovim a i direktnim uputstvim a, neke stvari se uče samo iskustvom.* U sred Prvog svetskog rata, 1916. godine, Francuzi su izgubili neke od svojih glavnih centara proizvodnje oružja i očajnički su trebali dodatne količine poljskih topova od 75 mm. Bilo je to njihovo glavno artiljerijsko oružje, m ašina tako izuzetno dizajnirana da se čaša vode na cevi ne bi prolila kada bi opalilo. Kršeći sva svoja pravila o ta j­ nosti, poslali su planove u Sjedinjene D ržave - ali uzalud. Am erikanci nisu uspevali da naprave top takve vatrene m oći i stabilnosti, sve dok tim stručnjaka nije otišao da pokaže A m erikancim a šta da rade. Ali u devetnaestom veku strani agent je nailazio na diskretnu karak­ teristiku britanske industrije: podelu rada. Svaki radnik je znao tek mali deo procesa proizvodnje. Jedan francuski agent, Le Tur (Le Turc), lažnog im ena D žonson u Engleskoj, žalio se:

* M ajki Polani je to n azivao prikrivenim znanjem . K enet Erou pom inje učenje kroz rad. V id eti Polanyi, The Tacit Dimension; Arrow, „The E conom ie Im plications o f Learning by D o in g ” ; J. H o w ells, „Tacit K n ow led ge”.

295

N ijedan radnik ne može da objasni lanac operacija, j e r je stalno zaposlen tek na j e d n o m n j e g o v o m delu; ne treb a se uzdati u ono što p riča o aktivnostim a van n je govog delokruga. Ipak, upravo ta kva ograničava­ j u ć a podela rada omogućavala je jeftin u radnu snagu, savršenu proizvod­ nju i veću sigurnost svojine vlasnika fabrike.A

Iako je sp ecijalizacija zakom plikovala p ro izv o d n ju i povećavala njene troškove, m ogla se dobro naplatiti. Strane vlade su plaćale stručn­ ja k e iz drugi zem alja da dođu i pom ognu im da započnu posao. Ali neki nisu dolazili zbog novca - poput D žona Holkera (John Holker), Engleza odanog Stjuartim a, koga je u Francusku pozvao m inistar trgovine D ani­ je l Triden (Daniel Trudaine). Holker je tam o postao proizvođač m ašina za vunarsku i tekstilnu industriju i generalni inspektor za inostranu indus­ triju. D rugi su im ali ja k e lične razloge, kao M ajki A lkok (M ichael Alcock), koji je 1755. godine hteo da pobegne sa svojom ljubavnicom i ušteđevinom , prepuštajući ženu i poslovnog partnera bedi bankrota. Žena m u se na kraju pridružila, m ožda u skladu s prvobitnim planom . Izgle­ da da su A lkok i njegove dve žene živeli zajedno ménagé a trois u La Sarite, kraj g o rn je g toka reke L oare, gde je A lkok otvorio kovačnicu i pokušao da nauči Francuze nešto o finoj obradi če lik a .10 V ećina stručnjaka je dolazila samo zbog novca. N ajbolji m eđu n ji­ m a postajali su svetski poznati preduzetnici. Takvi su bili K okerilovi (C ockerill). Otac V ilijam , m ašinski inženjer, došao je 1800. godine u V ervjer (tada u Francuskoj, sada u B elgiji), centar vunarske industrije, n a poziv firm e koja je htela da pređe na fabrički sistem proizvodnje. Kokeril je trebalo da im obezbedi kom binaciju m ašina (assortim ents) za prelazak s grubog na finiji konac (za to su bili potrebni uređaji koji bi proces proizvodnje podelili u niz koraka.) Am biciozni V ilijam bio je v o ­ ljan da snabdeva čitavu industriju (setite se d a je u pitanju carska F ran­ cuska), ali sputavao g a je ugovor s njegovim novim poslodavcem . N i­ kakav problem . N jegov ze tje započeo isti posao, tako daj e 1807. godine V ilijem , pošto m u je istekao ugovor, otvorio sopstvenu radionicu u Liježu , m etalurškom centru s dugom tradicijom. V ilijam K okeril je 1813. godine prepustio posao najm lađem sinu Džonu, čija je specijalnost bila teška m ašinerija: hidraulične prese, parne m ašine, pum pe. B elgija je već bila pripojena Holandiji, čiji je kralj sm a­ trao K okerilovu firm u draguljem u svojoj kruni: „N astavite svoj veli­

296

čanstveni posao bez straha i im ajte na um u da kralj H olandije uvek im a novca za industriju." Ovo i druga, opipljivija ohrabrenja odvela su D žona K okerila jo š dalje - do livenja gvožđa, konstrukcije parobroda i loko­ m otiva, rudnika cinka blizu A hena (obližnji nem ački grad), vunarskih radionica u Pruskoj, postrojenja za obradu pam uka u Barseloni, rafine­ rije šećera u Surinam u, visokih peći u ju žn o j Francuskoj, prodavnica, fabrika i železničkih projekata u dalekoj Rusiji. Problem ovog globalnog preduzetnika (koga su Francuzi zvali „Liježanin engleskog porekla poz­ natiji kao izuzetan um bez zemlje") bio je to što je bio ambiciozniji preko m aterijalnih m ogućnosti. I pored značajne bankarske podrške, upao je u krizu u periodu odT839. do 1840. godine, i ubrzo umro. F irm aje onda reorganizovana - spom enik trajniji od bronze i svojih graditelja.11 V ećina britanskih doseljih stručnjaka nisu bili tako poznati, ali su kao i Kokerilovi došli privučeni dvaput ili triput većom zaradom. (Bri­ tanske plate bile su obično znatno više od onih preko kanala, ali iskusne zanatlije i inženjeri bili su retki u ostalim zem ljam a.) N eke od njih su slali i sami proizvođači i izvoznici, radi održavanja isporučenih mašina, nakon čega su ti serviseri često uviđali da im je bolje u drugoj zemlji nego u Britaniji. M nogi stručnjaci su odlazili na poziv svojih kolega koji su se već snašli u inostranstvu. Setite se d a je većina ovih em igranata kršila britanski zakon. D a bi sputala stranu konkurenciju, Britanija je zabranila izvoz skoro svih m aši­ na (iako ne i parne m ašine) i em igraciju kvalifikovanih zanatlija. To nije novo u evropskoj istoriji. I srednjovekovnoj Italiji, na primer, staklari­ m a iz M urana i brodograditeljim a iz V enecije pretila je sm rtna kazna ako bi se odlučili na iseljavanje. Takve zabrane sputavale su širenje zna­ nja, ali u svetu k rnje kontrole nisu ga m ogli u potpunosti sprečiti. Tako je bilo i sa Britanijom : stotine, čak hiljade tehničkih stručnjaka em igri­ ralo je tokom tih ranih decenija devetnaestog veka. Većina je dobrovoljno otišla, dok je nekolicina zarobljena u ratu. Britanski doseljenici nisu bili jedini. Francuzi su uvozili Nem ce, vešte metalurge; Rusi su kupovali Holanđane, N em ce i Sveđane. Francuzi su se žalili na N em ce - bahati su i nezahvalni. (To je , donekle, moglo da se kaže za sve te ljude koji su napustili dom ove i prom enili posao.) Jedan proizvođač kôsa se ljutio na svoje Nem ce: uprkos svim privilegijam a, posebnom tretm anu, nedostatku vojničke discipline kakva im je kući visila nad glavom , rade kad i koliko žele, i „samo traže način da im se

297

da otkaz". N isu svi tako kritikovali strance. Jedan inženjer je istakao da je prisustvo stranih radnika oplem enilo francuske zanatlije, potpuno ih izlečivši od „lažnih principa nezavisnosti što su ih predugo podsticali da m isle kako su gospodari onih koji im zapravo om ogućavaju da ž iv e " .12 (To je priča koja se ponavlja. Poslodavcim a se ne sviđa što zavise od svo­ jih radnika, p a je zam ena radne snage kapitalom - poput prvobitne m e­ hanizacije p redenja pam uka i razvoj fabrika - često m otivisana željom za učvršćivanjem m oći, kao i za zaradom.)* Z nanje se izvozilo i sa samim mašinama. Z bog podele rada iseljeni stručnjaci su bili ograničeni u prodaji svog znanja, ali je podela kapitala podstakla neke poslodavce da prodaju svoje proizvode u inostranstvu, i da obučavaju strance kako da ih koriste. N ova industrija specijalizovanih m ašina tražila je tržište na sve strane. B ritanskim korisnicim a tih uređa­ ja je , razum ljivo, više odgovaralo da ih drugi ne upotrebljavaju - otuda i opšta zabrana izvoza m ašina. (Ali ne i parnih m ašina, je r izvorno nisu odgovarale m anufakturnoj proizvodnji. A kada su u osam desetim godi­ nam a osam naestog veka našli prim enu u fabrikam a, B oltom i Vat nisu dozvoljavali da se zabrani njihov izvoz.) D ok su se lokalni industrijalci prem išljali da li da kupe m ašine, strani konkurenti su bili spremni da ih plate. Znači, proizvođači m ašina su bili prikriveni „subverzivni" elementi, koji su pom agali stranoj konkurenciji, zanem arujući svoje zem ljake i svrstavajući ih u tržišta trećeg reda: „tehnološka sam ostalnost korisnika m ašina u kom binaciji sa tajnovitošću m ože biti neizrecivo ubistvena..."13 Toliko o širenju znanja. M nogo važnije za zem lje koje su sledile B ri­ taniju bile su škole nauke i tehnologije. Bile su nam enjene školovanju viših tehničkih stručnjaka i nadzornih lica, i predstavljale su osnovu za intelektualnu autonom iju. Tu su prednjačili Francuzi sa Ecole Polytech­ n ique (isprva Ecole C entral des T ravaux P ublics) osnovanom 1794. godine. To je izvorno trebalo da bude vojna škola za oficirski inženjer­ ski i artiljerijski kadar - grane u kojim a su tehnološka znanja dolazila do * K la siča n p rim er je z a h tev k oji je R ičard u R ob ertsu , partneru u firm i „ R ob erts” za p ro izv o d n ju m ašin a iz Sarpa, uputila grupa lan k aširsk ih p ro izv o đ a ča da sagradi autom atizo v a n u „m azgu”, od n osn o m ašinu koja bi sam a vraćala vreten o na početak cik lu sa u vijan ja i n am otavan ja. C ilj je b io obuzdati p relce, radničku aristokratiju in d ustrije p on osn e, razm ažen e i n ep op u stljive u p regovorim a. K ada je trebalo da se p otp iše u govor o k u p ovin i m ašin e k ojom bi se pripretilo radnicim a, p roizvođ ači su odustali od kup ovin e - to je bilo jeftin ije rešenje. Robertsu je trebalo deset godina da zaradi na svom pronalasku. V id eti M acL eod, „Stratégies for Innovation”, str. 291.

298

izražaja. (Svaka hrabra budala m ože da m aše sabljom naokolo.) Ali re ­ volucionarna vlada je odmah odredila da se tu obrazuju vrhunski naučni­ ci i m atem atičari, sto je vrem enom pretvorilo Ecole od ustanove s vo j­ ničkom disciplinom i lekcijama, u fakultet n a kom e se izučavala m atem a­ tika, osnovi nauke i tehnička znanja. K om petitivni karakter te instituci­ je - prijem ni ispit, jav n o rangiranje pri upisu, nakon pojedinih etapa i po diplom iranju - privukao je najbolje i najpam etnije francuske studente, tako da, iako je škola nastavila da obučava oficire, oni nisu obavezno bili m eđu najboljim a. Najjači ,,X"-ovi (tako su ih zvali Francuzi, po prvoj nepoznatoj u matematici) odlazili su u poslovne vode, privatne i državne, form irajući krem francuskog inženjerstva i tehnokratije. Vodili su p ro ­ jek te izgradnje francuske železnice i drugih institucija, proučavali i usva­ ja li najsvežije britanske metalurške tehnike, kontrolisali državne radove u in o stran stv u i, do dvadesetog veka, uspeli da dođu n a čelo nekih najvećih visokotehnoloških korporacija u Francuskoj. Polytechnique je m ožda bila previše prefinjena i teoretska u obuča­ vanju. Diplom ci koji su hteli da rade u industriji obično su upisivali post­ diplom ske studije u Ecole des M ines ili Ponts-et-Chaussées - obe osno­ vane pre rev o lucije. Tam o su učili p rim en jen u nauku i tehnologiju i obučavali se za konkretne poslove. U m eđuvrem enu, osetila se potreba za d o d atn im faku lteto m , poput P olytechnique, sam o prak tičn ijeg usm erenja. Tako se 1829. godine rodila Ecole Centrale des Arts et M anu­ factures, privatni fakultet, privatna škola, 1856. godine pridružena dr­ žavnom obrazovnom sistem u, koja je obučavala inženjere i poslovne m enadžere. N ije b ila p restižna kao Polytechnique (bila je m lađa, sa lakšim uslovim a upisa), ali je zbog svoje otvorenosti davala stručnjake koji su se u novim proizvodnim oblastima, poput automobilske ili avioindustrije, bolje pokazivali od ,,X"-ova. Pored tih vodećih, opštih institucija, nicale su lokalne, srednje stručne écoles d'arts et métiers i specijalizovane industrijske škole, koje su često osnivali poslodavci zbog obučavanja kadrova u određenim proizvod­ nim granam a: hem ijska u Lionu, sajd žijsk a u B ezansonu, tekstilna u M uluzu. N eke od njih trebalo je da popune praznine nastale nakon uki­ danja starog sistem a zanatskog pripravništva. N a kraju, stare tehničke institucije, poput Conservatoire des A rts et M étiers (muzej), organizovale su kurseve, često nam enjena onim a onim a koji su prešli starosne granice za upis u novije stručne škole, a želeli su da budu u toku.

299

Francuski prim er inspirisao je istočnije evropske zemlje. U Pragu, Beču, Cirihu, čak u dalekoj M oskvi, nicale su škole nalik Polytechnique. P ored toga, svaka zem lja im ala je poseban sistem stručnih škola. N a prim er, N em ačka je im ala m režu trgovačkih škola (G ew erbeschulen) koje su odgajale srednji direktorski industrijski sloj; i sve više tehničkih viših škola (technische H ochschulen) (prva je osnovana 1825. godine u Karlsrueu) koje su obrazovale generacije hem ičara i inženjera univer­ zitetskog nivoa. Povrh toga, N em ačka je podsticala naučni razvoj i is­ traživanja na univerzitetima. Bili su to najm oderniji eksperimenti i studi­ je , a otvaranje predavačke laboratorije (Justusa Libiga (Justus Liebig), tridesetih godina devetnaestog veka) unapredilo je nem ački obrazovni sistem koji je do kraja veka uspeo da se nam etne kao m odel drugim zem ­ ljam a. Sirenje tehničkog i naučnog znanja putem form alnog obrazovanja im alo je vrlo važne posledice. Prvo, skoro uvek je podrazum evalo uče­ nje ap strak tn og i teo rijsk o g m aterijala koji se m ogao p reslik av ati u raznovrsne prim ene, stare i nove. Ja bih stavio akcenat na nove. Drugo, utrlo je put novim granam a znanja ogrom nog ekonom skog potencijala. U poredite takvo školovanje s britanskom strategijom u čen ja kroz praksu k o ja je pokretala industrijsku revoluciju. Ta taktika je bila uspešna sve dok je tehnologija bila vezana za unapređivanje i kom binovanje poznatih tehnika. (Čak i tad, m ožem o se samo diviti neprekinutoj sposob­ nosti B ritanaca da proizvode potrebne talente i genijalne stručnjake, uglavnom sam ouke.) Ali od kraja osam naestog veka, kako su se granice tehnoloških m ogućnosti i potreba pom erale napred, istraživanja su prevazilazila praktična iskustva. Ta nova usm erenja najviše su podstakla dve oblasti, hem ijsku i elektro-industriju - zahvaljujući napretku u nauci. Starije hem ijske grane ostale su n eka vrsta industrijske kuhinje: pom ešaj, ugrej, prom ućkaj, zadrži korisno, odbaci ostalo. N isu tapkale u m estu, već su napredovale, posebno pom oću m ehanizacije - veće i brže sušionice, m ešalice, seckalice i slično - kako je rasla inventivnost proizvođača. D rugi izvor n ap retk a bilo je n alažen je p rim ena sporednih p ro izv o d a (na prim er, rasvetnog plina), ponekad kao odgovor na zakone protiv zagađenja. Ali revolucionarni napredak o stv are n je novom oblašću, organskom herni­ jo m , rođenom u istraživanjim a m olekula ugljenikovih jedinjenja. To je otvorilo v rata m noštvu prim ena, prvo u industriji b o ja (od k lju čn o g

300

značaja za proizvodnju tkanina), zatim u farm aceutici i fotografiji, i, pred kraj veka, u industriji veštačkih m aterijala (plastika). Z a struju su znala i drevna društva, ali je nisu razum ela. Počev od osam naestog veka, bila je igračka za radoznale učenjake. N jihovi ekspe­ rim enti ponekad su imali praktične posledice - setim o se otkrića g ro ­ m obrana Bendžam ina Frenklina (B enjam in Franklin). Ali sistem atsko korišćenje struje kao oblika energije i njena prim ena u industriji morali su da sačekaju devetnaesti vek koji je nasledio radove Volte (Volta), A m pera (A m père) i Faradeja (Faraday), čija su im ena ovekovečena u naučnoj term inologiji. Prve industrijske prim ene bile su male, ali im pre­ sivne: baterije koje su pokretale telegraf i satove; i elektrolitske tehnike, s posebnom prim enom u pozlaćivanju m etalnih predmeta. Oba otkrića zbila su se pre 1850. godine. Ali „zlatno doba" struje počelo je prona­ laskom generatora, m oćnijeg izvora struje i izgradnjom elektrodistributivnog sistema. N ajveći stimulans bili su otkriće električne sijalice (1879. godine) i električnog m otora koji su opravdali preterana ulaganja kapi­ tala. I u hem ijskoj i u elektroindustriji, učenje i stručnost zavisili su od teo rijsk ih znanja. U p itan ju su fizički fenom eni koji nisu podložni iskustvenom saznanju: m ogu se objasniti samo pom oću šema i dijagra­ m a, a principi na kojim a počivaju najbolje se m ogu naučiti u učionici i laboratoriji. Tu se oslanjanje kontinentalne Evrope na form alno obra­ zovanje isplatilo, dovodeći do novih tehnologija. Kaskanje za B ritani­ jo m se pretvorilo u veliki skok napred, i ona je , kao žrtva sopstvenih navika, zaostala. Povrh toga, lokalna autonom ija je pogoršavala problem e britanskog elektrodistributivnog sistema. Ponegde je gradski gasovod otežavao elek­ trifikaciju; napon i prateća oprem a nisu standardizovani. U napređenja su bila unazađenja. Britanski korisnici električnih aparata i danas m ora­ ju da se bore sa raznoraznim priključcim a i utičnicam a, i dodatno plaća­ ju prodavcim a da im podese nove uređaje prilikom kupovine. Britanska ekonom ija se u tim novim granama razvijala kao i u starim - zbrda-zdola. Spoj nauke i tehnike označio je početak doba koje je Sajmon Kuznec (Sim on Kuznets) nazvao „m oderni ekonom ski razv o j".14 Drugu indus­ trijsku revoluciju nije važnom učinila samo nepregledna m reža inovacija - korišćenje tečnih i gasovitih goriva u m otorim a sa unutrašnjim sagorevanjem , distribucija energije putem električne struje, sistem atska trans­

301

fo rm a cija m aterije, unapređenje kom unikacija (telefon i radio), m ašine po k retan e novim izvorim a energije (m otorna vozila i kućni aparati). Iznad svega, bilo je form alno prenošeno znanje. B raku nauke i tehnike prethodili su m nogi ljubavni sastanci. U d­ varan ja su počela jo š u srednjem veku, kada je astronom ija unapredila navigaciju (izračunavanje geografske širine), m atem atika našla m esto u balistici, a klatno om ogućilo proizvodnju m nogo preciznijih m erača vre­ m ena. D alje, setim o se sam o p arn e m ašine, tog klasičn o g triju m fa naučnog em pirizm a. A li nauka je pretekla tehniku tek k ra je m devet­ naestog veka. Sada su raznorazni izum itelji shvatali d a je m nogo bolje da p re listaju literaturu pre nego što po k u šaju da reše problem (ili da shvate u čem u je uopšte problem ). Tako su em pirijska istraživanja preteknuta. A starim prednostim a resursim a, bogatstvu, m oći - opala je cena, i u m je nadvladao m ateriju. Zato budućnost pripada bogatim a duhom , m arljivošću i znanjem .

Tajne industrijske kuhinje V id eli sm o d a je čelik uvek bio om iljen i m etal za „belo oru žje" (m ačevi i bodeži), noževe i britve, oštre alatke i žice (od ključne važno­ sti za p ro izv o d n ju p recizn ih u ređ aja). Č elik je isprva bio sporedni proizvod livenja gvožda u pećim a u kojim a je tem peratura bila preniska da bi se dobila hom ogena m asa (rezultat je bila m ešavina čelika, m ekog i tvrdog gvožđa). K asnije, kada su počele da se koriste visoke peći koje su o m o g u ćav ale veće tem p eratu re, čelik se d obijao iz rude gvožđa ponovljenim procesim a. Jedan način bio je da se m etal ponovo zagreje i izloži dovoljno visokoj tem peraturi da bi se procenat ugljenika sm anjio na 1,2-1,5. Kako je bilo teško zaustaviti proces u pravom trenutku, rezul­ tati nisu bili ujednačeni - dobijeni su varijeteti čelika koji se onda koris­ tio u različite svrhe. N ajbolji se odvajao za oružje i finiji pribor za jelo , dok su se od nekvalitetnijeg čelika pravili raonici i srpovi. D rugi način bio je da se ugljenik prvo ukloni da bi se dobilo kovano gvožđe, a potom da se doda, kako bi se proizveo čelik. Ugljenik se obično dodavao tako što su se poluge kovanog gvožđa uvijale u ugljenik, zagrevale, potom potapale u vodu, i obrađivale čekićem. Cilj je bio da se k o m p o zitn i m etal obradi tako da se ugljenik ravnom erno rasporedi i

302

dobije hom ogeni m aterijal - kao kad se m esi testo. I kao što se testo više puta uvija i pritiska da bi postalo hom ogenije, i najčvršći čelik se dobija tako što se u nekoliko navrata preklopi i prekuje. Rezultat je slojevi­ ta čelična poluga: što je više slojeva (odnosno, preklapanja i prekivanja), m etal je otporniji i jači. N ajb o lja potvrda kvaliteta ovakvog čelika su čuveni japanski sam urajski mačevi koji ni nakon šest vekova nisu izgu­ bili oštrinu i sjaj. Tehniku pravljenja slojevitog čelika, otkrivenu u Evropi, u N urem bergu na početku sedam naestog veka (Nurem berg je bio stari centar proizvodnje alatki i instrum enata), Englezi su vrlo brzo usvojili. Francuzi su je naučili tek oko 1770. godine. Ali čak se ni hom ogenost sam urajskih m ačeva ne m ože porediti sa kvalitetom livenog čelika, odnosno čelika koji se topi na visokoj tem ­ peraturi tako da se ugljenik ravnom erno raspoređuje. Liveno gvožđe je 1740. godine otkrio engleski proizvođač satova B endžam in Hanstm an (B enjam in H untsm an), tragajući za što kvalitetnijim m etalom za opruge i žice. B ritanci su sedam deset pet godina držali m onopol na tu tehniku. Francuzi, naročito, nisu štedeli sredstava da otkriju tajnu dobijanja livenog čelika. Francuska je prilično zaostajala u industriji čelika i to (sasvim opravdano) sm atrala političkim hendikepom . Početkom osam ­ naestog veka svestrani Rene A ntoan de Reom ir (Rene Antoine de Réaum ur) (1683-1757), n ajp o zn a tiji po svom term om etru, tvrdio je d a je otkrio tajnu onog što je poredio sa,.kam enom m udrosti", otvorio „kra­ ljevsku radionicu" zarad pretvaranja gvožđa u čelik, i za svoj trud dobio velikodušnu novčanu pom oć od vlade. N ije uspeo, je r je m islio d a je rešenje u dodavanju sum pora i odgovarajućih soli. N i pom islio nije na važnost ugljenika. Takođe, m islio je d a je francusko gvožđe dovoljno dobro za p ro izv o d n ju čelika, za razliku od B ritanaca koji su uvozili kvalitetnije švedsko gvo žđ e.15 Trebalo je da se m alo osvrne oko sebe. „Takva pogrešna analiza i 'patriotski izbor' dugo su bili pravilo u Francuskoj i vodili su industriju u zaostalost."16 Bilo je drugih Francuza koji su se hvalili da su uspeli da naprave čelik kvalitetan poput engleskog i nemačkog. Trabunjanje. Jedan od vrednijih pokušaja usledio je nakon posete Gabriela Ž ara Engleskoj 1765. godine. Žar je odlučno krenuo u proizvodnju livenog čelika, ali sa osrednjim rezultatim a, dobrim delom zato što je koristio francusko gvožđe à la R é a u m u r-1 7 6 9 . godine, smrt gaj e om ela u daljim pokušajim a. Drugog inženjera, D iam ela (Duhamel),

303

Žarovovog pratioca na putovanju i štićenika m inistra (Turgota), zaposlio je grof de Brolj (de Broglie), vlasnik kovačnice i korisnik vladine pom oći od nekih 15.000 livra, da preduzm e slične eksperim ente. Petnaest go­ dina kasnije, vlada je m orala da p rizna da D iam elovi napori ne vode nikud. Sitniji m etalurzi su pokušavali na svoju ruku. Bez sum nje, F ran­ cuska je očajnički želela čelik i tajnu njegove proizvodnje. Sećate li se M ajkla A lkoka, Engleza iz Birm ingem a? M ajki je rekao F rancuzim a d a je lako napraviti čelik, ali ne i dobar čelik. Tako je uz pom oć m inistra trgovine (Trudaine de M ontigny) (sin čoveka koji je poslao Žara i Diam ela u Englesku) osnovao svoju fabriku i proizveo neke prim erke kovanog i livenog čelika. I ništa više od njih. U m eđuvrem enu, dva A lkokova partnera su se osam ostalila i ku p i­ la m alo postrojenje za proizvodnju žica u A m boise na Loari (poznati­ je m po svom kraljevskom šatou). Ta kovačnica je pobudila interesovanje vojvode de Suazela (de Choiseul) i francuske vlade (ponovo uz pom oć Tridena de M ontinjija), k o ja je tu „kraljevsku radionicu" finog čelika pom agala sa 20.000 livra godišnje. A li pom oć je nosila i prokletsvo obavezu da se koristi fran cu sk o kovano gvožđe. Preduzeće je uložilo m nogo u oprem u - šest visokih peći, četrdeset m ehanizovanih čekića, osam deset talionica - i preduzelo niz eksperimenata. Bez uspeha. N isu uspeli da naprave liveni čelik, a kovani nije ulivao poverenje. D ruga preduzeća, takođe s prilično ja k o m podrškom , odlučno su krenula u trku za čelikom , pre svega zbog proizvodnje dobrih žica koje su dobijale na važnosti kako je m ehanizacija napredovala, a m etal sve više m enjao drvo. Jedno od njih, u D auphiné, uživalo je pom oć inten­ danta i finansijske grupe oko vojvode od Orleana. Postavilo je sebi skrom ­ nije ciljeve: proizvodnju sečiva za kose i razne uređaje. Ali, upalo je u nevolje zbog pronevera. Bilo je lakše praviti novac nego kovati ga. D enis V oronof (Denis W o ro n o ff), istoričar francuske gvožđarske industrije, rezim ira: šezdeset godina nakon Reom ira, francuska indus­ trija čelika jo š uvek se „koprcala" u m estu. Sve te neprestane najave uspeha bile su neopravdane. Inspektori francuske vlade nisu bili lakoverni niti popustljivi, ali su m nogo više pažnje pridavali teorijskoj čis­ toći m etala nego njegovim praktičnim svojstvim a (čvrstina, krtost, i si.). Takođe, bili su opčinjeni važnošću veličine (gigantism e) onda k ada su okolnosti nalagale skrom nost. R ezu ltat je bilo uzaludno ra sip a n je i kom ercijalni neuspeh.17

304

Onda su došli revolucija i Napoleon. Još „koprcanja" u mestu. Fran­ cuzi su tek dvadesetih godina devetnaestog veka naučili da proizvode li­ veni čelik, zahvaljujući britanskom iseljeniku D žejm su Džeksonu (James Jackon). D eceniju kasnije i Nem ci su uspeli, bez pom oći sa strane. Svajcarac Johan Konrad Fišer (Johann Conrad Fischer), izvrstan posm atrač i neum orni posetilac stranih preduzeća - njegove oči su sve videle, a uši sve čule - naučio je to 1805. godine.18 D a bi se savladale industrijske kulinarske veštine, treb a više od recepata, planova i špijunaže.

Genijalnost nije dovoljna Sredinom devetnaestog veka alkaloid kinin bio je od životnog znača­ ja za opstanak B ritanaca u Indiji, u kojoj je m alarija iscrpljivala i ubijala civile i vojsku. Kinin nije lečio bolest, ali je ublažavao njene simptome. U to vrem e, dobijao se od kore kininovca, koji je rastao u Peruu. B ri­ tanska vlada je preko svetski poznate bašte u Kjuu činila izuzetne napore da dobije seme peruanskog kininovca, uzgoji ih u sadnice, a potom ih zasadi u Indiji - ali bez uspeha. Indija je i dalje zavisila od skupog uvoza sa Jave, u kojoj su H olanđani im ali više sreće s presađenim sadnicama. Britanci su želeli da se snabdevaju iz sopstvenih izvora. V ilijam Henri Perkin (W illiam Henry Perkin), rođen 1838. godine u Londonu, bio je sin građevinara i nije im ao nikakve veze sa Indijom. N jeg o v otac hteo je da m u sin bude arhitekta (jedan stepenik više u društvu), ali Perkin je rano zavoleo herniju. Sa samo petnaest godina upisao je novootvoreni K raljevski hem ijski fakultet, pod patronatom n em ačk o g n au čn ik a A ugusta V ilh elm a H o fm a n a (A ugust W ilhelm H ofm ann). H ofm anu se dečak dopao i uzeo g a je za asistenta. U kazao m u je na važn o st o tk riv an ja načina za sintezu kinina, i P erkin je taj problem poneo u m alu laboratoriju u svojoj porodičnoj kući. N ije otkrio kako se d o b ija kinin, ali je m alo po m alo uspeo da izdvoji précipitât ligroina (sastojak katrana kam enog uglja), anilin crni, od koga je onda dobio anilin plavi, odnosno ljubičasti. (H ernijaje čuvena po slučajnim otkrićim a.) Perkin je bio dovoljno praktičan da shvati vrednost svog otkrića. Pla­ va m aterija bila je odlična za bojenje, i pošto ju je patentirao, Perkin, tek

305

devetnaestogodišnjak, otvorio je fabriku uz očevu i bratovljevu finansijsku pom oć. Bio je to kraj njegovog školovanja n a K raljevskom fakulte­ tu. Perkin je uspeo da postane m ilioner. O nda se vratio prvoj ljubavi, eksperim entalnoj i teorijskoj herniji. A razlog više je bila činjenica d a je britanska hem ijska industrija sve više zaostajala za nem ačkom . Prva veštačka boja bila je m aterijal iz snova - seme nem erljivo važne industrije boje dobijene iz katrana kam enog uglja. N akon sto je Perkin učinio prvi korak sledili su ga hem ičari u Engleskoj, Francuskoj, N em ačkoj i Svajcarskoj i počeli da popunjavaju paletu veštačkih b oja - fuksin, m agenta (po boji krvi u istoim enoj bici), skala ljubičastih, čitava alizarinska porodica crvenih, roze, narandžastih i žutih, i zelena koja je izazivala divljenje je r nije prelazila u plavu u plinskoj svetlosti.* Te boje stimulisale su p o tražn ju za m o d ern im tkaninam a i podsticale evropske žene da odbace tradicionalnu ekonom ičnu i sum ornu crnu boju. M nogo važnija b ila je dalja prim ena novih tehnika za dobijanje raznovrsnih hem ijskih proizvoda: novih izvora svetlosti, lekova (aspirin, salvarsan, razni barbiturati, novokain i m nogi drugi), fotografskih m aterijala, veštačkih đubriva i, na kraju, plastike. M nogi ovi proizvodi otkriveni su slučajno. Zahvaljujući Perkinu, B ritanija je bila lider u novoj industriji. Im ala je sve što jo j je trebalo. Z a početak, dugu tradiciju proizvodnje teških hem ikalija (alkalija, kiselina i soli). Takođe, i sve sastojke potrebne za dobijanje ugljenikovih je d in je n ja : nijedna zem lja nije proizvodila više katrana kam enog uglja niti je igde bio jeftin iji. Konačno, im alaje najveće tržište za tek stilne boje. Ipak, za sam o dve d ecenije, ta in d u strija je napustila obale B ritanije i preselila se u N em ačku, delom i u Francusku iSvajcarsku. N em ačka je 1881. godine je proizvodila polovinu svetskih zalih a v eštačkih boja. Do 1900. godine, nem ačko u češće u svetskoj p roizvodnji poraslo je n a preko 80 posto. Glavni nem ački proizvođači m ogli su da plaćaju dividende od preko 20 posto, godinu za godinom , u dobrim i lošim vrem enim a, istovrem eno značajno ulažući u fabrike, istraživanja i oprem u. Bio je to j edan od najvećih i najbržih industrij skih ... 1 9 uspona u istoriji. *Alizarin se dobija iz antracena, takođe sastojka katrana drvenog uglja. P roces sin teze je otkrio Perkin u Engleskoj, kao i Karo, G rebe i Liberm an u N em ačkoj 1869. godine. Tržišni efek ti bili su zapanjujući: 1870. god in e, kilogram prirodnog alizarina d ob ijen og iz broća k o šta o je 90 m araka, a sin te tič k i 8 m araka. B roć, k o ji je d u go d om in irao p red elim a P rovanse, pao je u zaborav - M ilw ard i Saul, Econom ie Developm ent, str. 229.

306

Zašto? Otkud to očigledno kršenje „zakona" kom parativne prednosti i predoređenosti industrijskog razvoja? Zato što pored Perkina i jo š neko­ liko svetlih prim era Britanija nije imala školovane i talentovane hemičare koji bi bili pokretači unapređenja. H i bar ne toliko (i tako dobro obučenih) stručnjaka kao na kontinentu. Tako, kada su A. V. H ofm ana, H ajnriha K aroa (Heinrich Caro) i ostale nem ačke hem ičare u B ritaniji u dom o­ vinu vratile privlačne ponude, britanska industrija organske hernije je utihnula. N asuprot tom e, u N emačkoj su nicale uspešne krupne korpo­ racije (Hoechst, BASF (Badische Anilin u. Soda-Fabrik), Bayer, A gfa) koje su okupljale vodeće hem ičare i hem ijske inženjere, i om ogućavale im da rade u odlično op rem ljen im laboratorij am a u sprezi sa u n i­ verzitetim a. Z načaj ovog obilja talenata kom binovanog sa pragm atičnim preduzećim a i kultura okrenuta k a istraživanj im a najbolj e pokazuj e prim er indiga. Bio je to savršen kandidat za veštačku sintezu: m oćan kolorant, na bazi ugljenika, izdvajan iz egzotičnih biljaka (sinj i druge) skupim procesom . Profesor A. B ajer (A. Baeyer) g a je sintetizovao 1880. godine i prodao tajnu kom panijam a BASF i Hoechst, koje su smatrale su potreb­ ne je d n a drugoj i odlučile da dele resurse. N akon sedam naest godina, 152 patenta i m iliona potrošenih maraka, te dve firm e jo š uvek nisu došli do kom ercijalno isplative tehnike. Jedna neprihvatljiva m etoda se bazi­ rala n a drugačijem postupku sinteze (takođe B ajerovo otkriće), ali je zahtevala toliko toluena da industrija katrana kam enog uglja nije m ogla da ga proizvede, a da ne preplavi tržište takozvanim sporednim p ro ­ duktim a po p u t b enzena i naftalina. H em ijski otpad je prokletstvo te industrije i ljudi koji žive u njenom okruženju. Takođe je i snažan podsticaj novim istraživanjim a.20 BASF i H oechst su se okrenuli metodi otkrivenoj u ETH (Eidgenossische Tehnische Hochschule, poznata i kao Polytechnic) u Cirihu, koja se bazirala na naftalinu, tada skoro bezvrednom sporednom proizvodu destilacije katrana kam enog uglja. Ali i tu su postojali praktični i kom er­ cijalni problem i koji su se rešavali godinama. BASF je krenuo jednim putem , dok je H oechst odabrao drugu tehniku, opet zasnovanu na istraži­ vanjim a na Polytechnic. BASF je prvi započeo proizvodnju (1897. go­ dine, sedam godina pre konkurenta), ali se H oechstova tehnika pokaza­ la kao bolja. U herniji, kao i u poslovnom svetu, m ačka se m ože odrati na više načina.

307

I ovoga puta je nova tehnika značila propast starih m etoda i ljudi koji su od njih živeli. Z a tri godine BASF je proizvodio onoliko indiga koliko se m oglo dobiti na 250.000 ari. N ajveći gubitnici u tom e bili su Indijci koji su uzgajali i izvozili prirodne m aterijale za bojenje: sa 187.000 tona izm eđu 1895. i 1896. godine, spali su na 11.000 u periodu od 1913. do 1914. godine. Cena boje se prepolovila.21 Do P rvog svetskog ra ta nem ačk a m o d ern a hernija je bila daleko ispred ostalih zem alja - toliko da čak i zaplena nem ačkih industrijskih patenata tokom rata nije odm ah uspela da pokrene njenog prekookeanskog konkurenta. N ajveće američke firm e, s najboljim am eričkim hem ijskim inženjerim a, nisu znale šta da rade s njima. Zato su u trećoj deceni­ ji dvadesetog veka ponovo zaposlili nem ačke hem ičare. Industrijska špi­ ju n a ž a je ponovo ušla u modu.

308

19.

Granice

Prihod po stanovniku u M eksiku je 1700. godine bio je ekvivalen­ tan sumi od 450 američkih dolara iz 1985. godine. U kolonijam a koje će postati Sjedinjene Države, bio je nešto veći, oko 490 dolara, a u napred­ noj „šećernoj" koloniji Barbados bio je značajno veći (736 dolara). Sto godina kasnije b ro jk aje u M eksiku bila ista dok je u Sjedinjenim Država­ m a porasla na 807 dolara. Do 1989. godine, Sjedinjene Države su odm ak­ le daleko - 18.300 dolara, naspram 3.500 u M eksiku, 5.350 na Barbadosu.1 Industrijska revolucija je rođena u polupraznom svetu - barem u svetlu današnje prenaseljenosti. I tada je stanovništvo bilo neravnom erno raspodeljeno: najgušće naseljene oblasti bile su Kina, Indija i delovi severozapadne Evrope, dok je najm anje ljudi živelo u centralnoj Aziji, Australiji i Južnoj i Severnoj Americi. Razlozi za ovakvu neujednačenost bili su najvećim delom geografski i tehnološki: ljudi su najradije odlazili i najbrže se razm nožavali u pitom im klim am a, na plodnom zem ljištu, obrađujući zem lju u skladu s prirodnim potencijalim a. Bitne su bile i političke okolnosti. N a primer, u Evropi, potencijalno plodna dunavska nizija bila je prilično nenaseljena na početku osam naestog veka. Posle nekoliko vekova silništva, otomanski Turci su se iznenada povukli nakon druge neuspešne opsade B eča (1685. godine). Pola veka kasnije, Rusi su prodrli u široke ukrajinske prostore, oteravši nom adska plem ena koja su tuda divljala jo š od vrem ena „zlatnih hordi" M ongola i Tatara (sredi­ na trinaestog veka). Ipak, najveće granične divljine bile su na okeanu: pre svega Severna i Južna Am erika, ali i nešto m anja A ustralija i ju žn a Afrika. N ijedna od tih oblasti nije bila prazna kada su stigli Evropljani. Divljaci su svu­ da obrađivali zem lju, odgajali stoku ili samo lovili. Ali i tu je populaci-

309

ja b ila n e ra v n o m e rn o raspoređena, što je određivalo m ogućnosti i okol­ nosti belačkog osvajanja. U Južnoj i Severnoj A m erici bilo je m alo gu­ sto naseljenih oblasti - m eksička nizija, brdoviti Peru, neka karipska ostrva. O bično je takva koncentracija starosedelaca sprečavala osvajanje, kao u A ziji, ali tehnološke i političke slabosti am eričkih dom orodaca učinile su ih ranjivim a. U vezeni patogeni su dovršili posao. U drugim, severnijim delovim a A m erike (Sjedinjene D ržave i Kanada) slaba starosedelačka naseljenost obezbedila je belcim a oružanu nadm oć i m oguć­ nost organizovanja. Indijanci su mislili da belci kradu njihovu zem lju, dok su E vropljani sm atrali da ta bezgranična, p ro fitab iln a divljina p o ­ stoji da b ije oni osvojili. Ekonom isti izdvajaju tri faktora proizvodnje: zem lju, radnu snagu i kapital. Z em lja podrazum eva ne samo površinu zem ljišta već i resurse u njoj. Sa ek o nom ske tačke gledišta, n a jv a ž n ije k arak teristik e nove oblasti su veličina, zem ljište i bogatstvo m aterijala. One određuju m o­ gućnosti i ograničenja: m ogu davati ogrom nu količinu prim arnih siro­ vina po stanovniku, ali samo uz neophodnu radnu snagu. Novi predeli traže lju d e k o jim a je potreban podsticaj za d o seljav a n je : n ajb o lji je besplatna ili je ftin a zem lja, ali i veće plate, bolji društveni položaj i poli­ tička prava. (To je bio ključni aspekt unapređenja društvenog i m ateri­ ja ln o g položaja u srednjovekovnoj Evropi.) A ako radna snaga ne dolazi dobrovoljno, ljudi se na silu uvoze, odnosno kupuju od trgovaca robljem . Kada bi se sklopili svi faktori proizvodnje, granične zem lje obično bi proizvodile prehram bene biljke i druge prim arne proizvode daleko preko potreba stanovništva. V išak proizvoda m ogao je da se prodaje. Te ekonom ije m ogu m nogo više zaraditi uzgajajući isplative izvozne indus­ trijsk e b iljk e nego proizvodeći prehram bene sirovine neophodne za opstanak stanovništva. (Setim o se „šećernih" karipskih ostrva na k o ji­ m a se šećerna trska uzgajala na svakom slobodnom parčetu zem ljišta, dok se hrana uvozila čak iz Evrope.) Činjenica da su tu strategiju sledile m noge m lade ekonom ije dovela je do teorije o dom inantnom proizvodu ili do argum enta „težnje za viš­ kom ".* Suština m odela je da se počinje od zarade od izvoza prim arnih * To ne treba m ešati s k lasičn im doktrinam a kom parativne an alize k oje su u suštini sta­ tičk e i na daju razloge za ek on om sk i napredak. S asvim suprotno, od sam og p očetk a su k orišćen e da opravdaju prevlađujuću m eđunarodnu p odelu rada.

310

proizvoda, što dovodi do povećanja prihoda. Veći prihodi proširuju tržište, istovrem eno finansirajući razvoj industrijskog sektora i uravnoteženiju ekonom iju. (M nogo zavisi i od raspodele prihoda. A ko je neravnom ernija, tržište će biti m anje. Zato ekonom ija koja se zasniva na plantažam a ne m ože dovesti do većih industrijskih zahteva: zem ljoposednici će kupo­ vati luksuznu robu, trošeći što m anje na potrebe svojih robova.) M odel dom inantnog proizvoda prvi je iskoristio Harold Ines (Harold Innes) da objasni razvoj kanadske ekonom ije preko sm ena ključnih izvoznih proizvoda: prvo je to bilo krzno (sedamnaesti i osamnaesti vek), zatim drvo (kasni osamnaesti i devetnaesti vek) i, na kraju, žitarice. Slične šem e m ogu se uočiti u Švedskoj (drvo, bakar, gvožđe), S jedinjenim Državam a (duvan i pamuk, zatim pšenica), Australiji (vuna, meso, pšeni­ ca), A rgentini (koža, loj, meso, žito), Japanu pod dinastijom M ejđi (svi­ la), čak i u srednjovekovnoj Engleskoj (vuna)2. A m ogu se prim etiti i paralelni tokovi razvoja u državam a proizvođačim a nafte. Ali kao i v ećina dobrih ekonom skih teorija, m odel dom inantnog proizvoda u osnovi je tautološki: najbolje je ono što je najbolje. To što neka ek o n o m ija zarađuje n a izvozu prim arnih proizvoda ne m ora da znači da će taj prihod uložiti u razvoj. Investirati ili potrošiti - pitanje je sad? Čak i kada se donese odluka o ulaganju, ko može garantovati da će se investirati u prave aktivnosti? Osim toga, šta je dobro? Držati se do­ m inantnog proizvoda i m aksim alno iskorišćavati kom parativnu pred ­ nost? Ili odabrati uravnotežen razvoj, odnosno potrošiti m anje, da bi se k asnije zaradilo više? Istorije ekonom ija obe A m erike i uspešnost njihove industrijalizacije školski su primeri moći i slabosti teorije dom inantnog proizvoda. N a je d noj strani su Sjedinjene Države i Kanada - razvijene ekonomije s visokim prihodim a; na drugoj, delovi stare španske imperije sa bivšom portugal­ skom kolonijom Brazilom . N a početku, ju žn e zem lje su bile bogatije i naseljenije; danas su zaostale, i prem da su konačno počele da se modernizuju, ne m ožem o očekivati da će brzo sustići severnoameričke repub­ like, čak i uz pom oć takvih zajedničkih tržišta kakvo obuhvata NAFTA. Divergentni putevi razvoja Severne Amerike (bivše britanske koloni­ je ) i Latinske Am erike (nekadašnje španske i portugalske zem lje) im a­ ju složenije objašnjenje. Ekonom isti su se nekada zadovoljavali je d n o ­ stavnim razlozim a. Bio im je dovoljan jed an kratak odgovor, a to su, u slučaju dve A m erike, resursi. Te granice sveta obilovale su prirodnim

311

bogatstvim a, ali ti resursi nisu bili podjednako korisni u kontekstu indus­ trijskih tehnologija. S jedinjenje D ržave su im ale n ajviše sreće: velike plodne, netaknute površine, klim a pogodna za p ro izv o d n ju klju čn ih industrijskih sirovina (pamuk), bogate zalihe m aterijala neophodnih za gvožđarsku m etalurgiju, obilje šum a i uglja (goriva), ogrom an potenci­ ja l vodene energije duž istočne obale, značajni izvori petroleja (sredi­ nom devetnaestog veka, važna sirovina za osvetljavanje i, iznad svega, kao gorivo za m otore sa unutrašnjim sagorevanjem ), velike rezerve rude bakra, sprem ne da pred kraj devetnaestog veka zadovolje potrebe elektro d istrib u cije i industrije m otora. U z to, p red n o st su bile i relativno pogodne linije kom unikacije i pristupa: vrlo pristupačna obala sa izu­ zetnim lukam a, velike reke (pre svih M isisipi sa pritokam a) i široke rav­ nice. Jedina ozbiljna planinska barijera izm eđu A tlantika i Stenovitih planina bili su A palači, a i njih je presecalo m noštvo prolaza pogodnih za trgovinu i putovanja (posebno koristan bio je usek reke Hadson i ravan pristup V elikim je z e rim a ). O vde je p riro d a om ogućavala čoveku da napreduje, posebno nakon što su kanal Eri i pruge povezale Srednji zapad sa srednjeatlantskim lukama. U tom smislu, Sjedinjene Am eričke Države su imale m nogo više sreće od ostatka N ovog sveta. N ij edna druga zemlj a, na primer, nij e im ala ni pri­ bližno toliko gvožđa i uglja, niti tako pogodne od prirode date saobraćaj­ ne i kom unikacijske puteve. Poredenja radi, M eksiko je pravi kaleidoskop planina, ravnica i pustinja - ne bez korisnih oblasti, ali nesrećno raspo­ ređenih (što su mogli potvrditi i graditelji železnice.) Brazil je većim delom tropska i suptropska oblast, tako d a je kretanje kroz užasne am azonske šume i danas vrlo teško. Argentina je najbliža Sjedinjenim D ržavam a po prirodnim resursim a i prohodnosti, ali su argentinske im igracije dugo bile ometane (da ne pom injem o nedostatak ključnih industrijskih sirovina). L ogično je tvrditi, p o p u t m nogih ekonom ista, d a je p riro d a dala A m erici prioritet u razvoju - bila je to čista sreća. M eđutim , naučnici su nedavno došli do složenijeg geografskog ob jašn jen ja, koje p o v ezu je okolnosti sa kulturom i in stitu cijam a.3 Po njem u, geografija određuje način obrade zem ljišta i industrijske biljne kulture, sam im tim i prirodu zem ljoposedničkih odnosa i raspodelu bogatstva - koji su od kritične važnosti za brzinu i karakter razvoj a. Tamo gde j e društvo podelj eno na grupicu privilegovanih zem ljoposednika i veliku m asu sirom ašnih, za­ visnih, radnika bez slobode - u suštini, na oazu dem belisanja i kaljugu

312

očaja - šta m ože podstaći želju za prom enom i unapređenjem ? N a vrhu društva je ohola ravnodušnost; ispod je pom irenost sa sudbinom. Povre­ m eno dođe do pobuna k oje su dobra prilika da elita i n jen a vo jsk a prim ene zakon sile, dok religija nudi utehu i veru u bolji svet nakon smr­ ti. Toga nije bilo na severu Sjedinjenih Država, niti u susednoj K ana­ di. Oni su im ali paradoksalnu p re d n o st klim e k o ja je ograničavala zem ljoradnju na žitarice i na početku dozvoljavala tek mali višak p ro ­ izv o d a za izvoz. P ro izv o d n ja sekundardnih proizvoda b ila je zanem arljiv a, b ar pre pojave m ehaničkih tehnologija, tako d a je im ovina stanovnika bila skrom na i m anje više jednako raspoređena.* Aristokrate nisu odobravale takvu ravnopravnost. Lord Adam Gordon (Adam G or­ don), Britanac u poseti Am erici 1756. godine, negodovao je: „...princip ravnopravnosti ovde je , svuda, ja k i presudan. Svako im a svojinu, i svesta n je toga."4 P ored toga, skoro besplatna zem lja i retka radna snaga značili su visoke plate i problem e sa upošljavanjem dovoljnog broja radnika u obe zem lje, kao što je prim etio A dam Smit: ...nesrazmernost između o grom nih slobodnih površina i malog broja s t a n o v n i k a , št o j e č e s t o u n o v i m k o l o n i j a m a , o t e ž a v a p o s l o d a v c u da p r o n a đ e r a d n u s n a g u . Z a t o i n e š t e d i n a n a d n i c a m a , i s p r e m a n j e da z a p o s l i r a d n i k a p o s v a k u c e n u . V i s o k e pl a t e p o g o d u j u u v e ć a n j u p o p u ­ l aci j e. O b i l j e j e f t i n e z e m l j e p o d s t i č e u n a p r e đ e n j a , i o m o g u ć a v a p o s l o ­ d a v c u da i sp l ać u je te v i sok e n a d n i c e . 5

N aravno, radničke nadnice na farm am a i cene zem lje određivale su m in im aln u platu u urbanim sredinam a - kako inače zadržati radnu snagu? - dok su plate sveukupno rasle sa ekonom skim razvojem. tPonovo citiram Smita: * To je n aročito b ilo tačno u N ovoj E ngleskoj. U srednjeatlantskim k olonijam a - p oseb ­ no u N jujorku i P ensilvaniji - bilo je v ećih farm i k oje su p roizvod ile i za inostrana trži­ šta. V id eti Fisher, Albion s Seed, str. 174, 3 7 7 -3 7 8 , 567, koji ističe da su razlike u priro­ di im anja m anje bile u slovljen e geografskim uslovim a, a više nasledem prošlosti iz Starog sveta i n jim e određ en im stavovim a i nam eram a naseljenika. t U pokušaju da zaštite Inidijance britanske vlasti su probale da ograniče ekspanziju na zapad, prem a A palačim a. Uzalud: n i svi crveni m undiri iz E ngleske n isu m ogli da saču ­ vaju tu granicu, ništa v iše n eg o što Sjedinjene A m eričk e države uspevaju da drže m ek ­ sičku granicu zatvorenom .

313

U skladu s tim , plate rad n ik a nisu n ajv iše u n ajb o g atijim zem ljam a, već u n ajn ap red n ijim , ili u o nim a koji se n ajb rže bogate. E n g lesk a je danas, bez sum nje, m nogo b o g atija od bilo kog delà Severne A m erike. M e đ u ­ tim , radničke plate su m nogo veće u Severnoj A m erici nego bilo gde u E n g le sk o j.6

A m eričko društvo sitnih zem ljoposednika i relativno dobro plaćenih radnika bilo je dobra osnova za razvoj dem okratije i privrede. R avno­ pravnost je rađala sam opouzdanje, am biciju, sprem nost da se uđe na tržište i da se bori sa konkurencijom , duh individualizm a i borbenost. Osim toga, m ala im anja podsticala su tehničko osam ostaljivanje i razvi­ ja la kod vlasnika ili zakupaca m entalitet „m ajstora za sve".* Pronicljivost nije sam o rešavala p roblem e i povećav ala prihode, već je i donosila društveni prestiž. Dobri radnici bili su heroji zajednice i budili su zavist svojih suseda. Istovrem eno, visoke plate podsticale su zam enu radne snage kapitalom , ljudi m ašinam a. Z bog toga, nove tehnologije industrijske revolucije našle su plodno tle u am eričkim kolonijam a, kasnije u Sjedinjenim Državama. I ranije, u vrem e sporih i isprekidanih kom unikacija, potreba za sam ostalnošću u po cesu rada stim ulisala je razvoj lokalne privrede. Z apis iz 1681. godine govori o sprem nosti kvekerskih naseljenika da se angažuju u industrijskoj proizvodnji: „.. .imaju i kačare, kovače, ciglare, kolare, plugare, graditelje m lina, brodograditelje i druge zanatlije, koji obrađuju ono što zem lja proizvodi... Postoje gvožđare, a u Ist D žersiju, u kom e prave gvođže, već im aju topionicu i kovačnicu." Drugi izveštaj iz 1698. godine opisuje tekstilnu industriju: u kvekerskoj zajednici u Burlingtonu i Salem u, „tekstilni radnici su pravili kvalitetan serž, droget, krep, kam brik, pliš i druge vunene tkanine. Č itave porodice učestvovale su u toj proizvodnji koristeći svoju vunu i lan ."7 N ova Engleska i centralne kolonije, Pensilvanija i N ju Džersi, postale su „srce industrije" nove nacije. Gvožđe je počelo da se proizvodi četrde­

* N ajsličniji prim er kulture takvih m ajstora za sve p o slo v e nalazim o u švajcarskoj planin­ skoj ob la sti Žira, u kojoj su k o lib sk i rad n ici p o sta v ili o sn o v u za n aju sp ešn iju svetsk u industriju satova - Landes, Révolution in Time, p oglavlje X V I: „Notwithstanding the Barrennes o f the S oil”.

314

setih godina sedam naestog veka (u Saugusu, tada Linu, u M asačusetsu) samo dve decenije nakon dolaska hodočasnika u Plim ut.8 Do revoluci­ je (sedam desete godine osam naestog veka), u britanskim am eričkim ko lo n ijam a radilo je nekih dvesta kovačnica gvožda koje su godišnje davale 30.000 tona gvožda. Samo su B ritanija, Francuska, Švedska i R usija proizvodile više. Gvožđe se topilo, oplemenjivalo, prekivalo, seklo, uvijalo, prosecalo i obrađivalo na m noštvo drugih načina kako bi se napravile raznovrsne alatke i predm eti. Potrebe za britanskim m eta­ lurškim pro izv o dim a su drastično opale, zbog čega su britanski p ro ­ izvođači zahtevali od parlam enta da se donesu zakoni koji bi zabranji­ vali proizvodnju u kolonijama. Tako je i bilo. Ali ti zakoni samo su ojačali svest kolonista o njihovom podređenom položaju i o potrebi za samostal­ nom vladom ; takođe, i o važnosti ekonom ske autonom ije. Kao što je Bendžam in Raš (Benjam in Rush), doktor i lider građana u Pensilvaniji, rek ao 1775. godine: „O ni k oje stranci hrane i oblače n jim a su i podređeni."9 Jedan od ciljeva kolonijalne industrije bilo je i suprotstavljanje B ri­ tancim a. Kolonisti su proizvodili oružje - isprva m uskete, potom sve više i puške, što im je , zajedno sa upražnjavanjem lova od m alih nogu, pom oglo da izgrade veštinu streljaštva (koju nisu zaboravili ni u dvade­ setom veku). V atreno oružje je u graničnim oblastim a bilo posebno važno, do te m ere d a je u nekim kolonijam a bilo obavezno nositi oruž­ je , čak i u crkvu. (Opet je u pitanju ja k a i postojana kulturna karakteris­ tika k o ja se i danas prepoznaje u otporu prem a kontroli nošenja oružja.) A li potražnja i ponuda ne odgovaraju uvek jed n o drugom. Ponekad se izm eđu njih um eša kultura. Južnjaci i populacija udaljenih apalačkih šum a bili su m nogo više naoružani, ali vatreno oružje proizvodilo se na severu, iz jednostavnog razloga: tamo su bile alatke i znanje. Kada je Jug zaratio sa U nijom 1861. godine, sever je proizvodio 32 puta više oružja od K onfederacij e .10 O ve rane radionice oružja nagoveštavale su plodnu budućnost za industriju oružja: potražnja za oružjem bila je tako velika da je jo š m no­ go pre m ehanizacije podela rada unapredila produktivnost. Tako su kolonisti uvozili i kopirali modele evropskih uređaja i m aši­ na, m am eći iskusne m ašinske radnike i zanatlije visokim platama. Ovde je severnoam eričkim kolonijam a pom agala anglofonska kultura: B ri­ tanci su bili najinventivnije evropsko društvo, a britanski doseljenici su

315

se osećali kao kod kuće m edu A m erikancim a koji su pričali istim je z i­ kom . I nem ački doseljenici su bili korisni. U spešna pensilvanijska kvekerska zajednica pozivala je strance iste vere da im se pridruže u N ovom svetu, a oni su (takozvani pensilvanijski H olanđani) donosili sa sobom zanatske veštine. Poredenja radi, snobovska V irdžinija, nostalgični „stari dom inion", sa svojim velikim plantažam a i radnom snagom pod ugo­ vorom , teško je uspevala da privuče takve ljude, a uspon robovlasništ­ v a sam o je pogoršao situaciju. (Jug je ostao tehnološki zavisan dugo posle građanskog rata i prenosa industrije iz starih centara severoistoka. Ta preduzeća, čiji vlasnici veći­ nom nisu bili ju žn jac i, im ala su nisku produktivnost i bavila se nerazvi­ je n im proizvodnim granam a poput industrije pam uka ili stolarstva. Za takvu zaostalost traženi su različiti razlozi, uglavnom vezani za prirodne resurse, nisku cenu rada i nedostatak privrednih udruženja. N eki naučni­ ci sm atrali su je izrazom ekonom skog kolonijalizm a ili zavisnosti, dok su je m nogi pravdali vezanošću za antiindustrijske vrednosti i kulturnim nasleđem robovlasničkog društva. Tome bih dodao nedostatak tehnolo­ ških istraživanja i veštih p reduzetnika.)11 A m eričk a re p u b lik a je ro đ en a u teškim m ukam a k ad a je 1790. godine Sem juel Slejter (Samuel Slater) doneo prve m ašine za predenje u Providens (Roud A jlend). N jegov prim er su sledili drugi proizvođači, i N ova Engleska, sa svojim snažnim vodenim tokovima, postala je glavni centar pam učne i vunarske industrije. I ovde su, kao u Evropi, engleski doseljenici bili najvredniji prenosioci tehnoloških z n a n ja .12 A li važniji je bio karakter društva u koje su došli. D oseljeni stručnjaci lako su našli učenike koji su kopirali, podražavali i, s to je najvažnije, unapređivali. K ada je Fransis Louel (Fransis Lowell) iz B ostona 1814. godine nabavio m ehanizovani razboj, čekala g a je sprem na radna snaga, potom ci „m no­ gih generacija radnika u radionicam a na farm am a N ove E ngleske."13 Iz Engleske je došlo iz samo nekoliko m ašina i Amerikanci su ih brzo prilagodili potrebam a i ukusim a dom aćeg tržišta. (U sput su izm išljali nove u ređ aje i izvozili ih u B ritaniju - n ajb o lji znak tehnološke nezav isn o sti.)14 Tako su britanski prelci koristili „m azgu", što je zahtevala veste, snažne radnike i davala finije niti; dok su A m erikanci napravili „drozd" (nastao od O krajtove vodene predilice), pom oću kog su i poluobučene žene m ogle da proizvode otporniji i deblji konac, a zatim su značajno povećali produktivnost uvođenjem kapice, potom i koturova

316

za sm anjivanje zategnutosti niti. Slično tom e, am erička unapređenja u tkačkoj industriji (do dvadesetih godina devetnaestog veka) učinila su fabrike za obradu pam uka organizovane po ugledu na one u Valtam u, „najm anje 10 procenata efikasnijim " od britanskih konkurenata.15 B rojke su svedoci. N a filadelfijskoj paradi za četvrti ju li 1788. godine prikazana je ručno pokretana m ašina za češljanje pam uka i m ašina za fino predenje sa osam deset vretena - simboli predindustrijske ekonom ­ ske nezavisnosti. D vadeset godina kasnije u mladim Sjedinjenim A m erič­ kim D ržavam a obrtalo se skoro 100.000 pam učnih vretena; taj broj se utrostručio između 1810. i 1820. godine, što se desilo i u narednoj deceni­ ji. Tako je , do 1831. godine, broj industrijskih vretena porastao na 1,2 m iliona, a tkačkih ra zb o ja na 33.500, uglavnom pokretanih snagom raznovrsnih vodenih tokova iz N ju Hempšira na severu do M erilenda na j u g u .16 Skorašnje poređenje produktivnosti proizvodnje pokazuje d a je do dvadesetih godina devetnaestog veka A m erika odm akla daleko ispred B rita n ije .17 B io je to izuzetan uspeh, koji je spajao napredna i često izraženo patriotska preduzeća, znanje, iskustvo i inteligentnu radnu sna­ gu. Neki radnici bili su ludisti koji su se u svojoj nekadašnjoj domovini borili protiv m ašina, ali su ih spremno prihvatili u N ovom svetu (poje­ dini su bili tkači što su nekad odbijali da udu u fabrike). O tkud takva prom ena? N ova E ngleska se, kao i stara, opirala strogo određenom fab ­ ričkom radnom vrem enu i nadzoru. A li dok je stara E ngleska isprva m ogla da računa na prim oranu radnu snagu (siročiće, ćerke i žene, one koji nisu mogli odbiti), N ova Engleska je m orala da nađe način da uči­ ni te nove poslove prihvatljivim , ako ne i privlačnim. Am eričke fabrike davale su veće plate i obezbeđivale devojkam a neku vrstu dom aćeg i si­ gurnog okruženja koje je roditeljim a ulivalo poverenje.* B rižnost pro­ izvođača pam uka u L ouelu ušla je u legendu - čisti pansioni sa b ib ­ liotekam a i klav irim a, ženski časopis (L ow ell Offering), p rim er na (pobožna) pravila p o n ašan ja.18 N eki istoričari ukazivali su na prikrivene uznem iravajuće okolnosti. M oralo ih je biti, zašto bi inače kapitalizam trošio na dobrobit radnika? * Radno vrem e bilo je dugo, ali kraće, na primer, n ego u tadašnjim japanskim fabrikama. M enjalo se d on ek le u zavisn osti od sezon e, ali u vek je b ilo izm eđ u devet i trinaest sati dnevno - M ontgom ery, P ractical D étail ofthe Cotton M anufacture, str. 173-177.

317

N em a sum nje d a je tako. Sistem je sledio sopstvenu logiku, posao je im ao uspone i padove, a rizična vrem ena oblikuju opasne gospodare. U prkos onom e što nam ekonom isti pričaju o hom ogenizujućim efekti­ m a kom peticije, sigurno je da su neki radnici žalili što su se d o selili.19 Ipak, neosporno je da su uslovi bili bolji nego u staroj Engleskoj. R eci­ m a Č arlsa D ikensa (Charles Dickens), bio je to kontrast „izm eđu D obra i Zla, živog svetla i najdublje senke."20 Evo jo š je d n o g p rim era tehnološke autonom ije. Sveže nezavisni A m erikanci uvozili su i parne mašine, isprva sa atm osferskim pritiskom. Ali onda su rešili da se preorijentišu na one s visokim pritiskom, i lokalna otkrića su ponovo stupila na scenu. N ajvažnija osoba u tom e bio je Oli­ ver Evans (Oliver Evans) ( 1755-1819), izuzetan svaštar koji je dao ogro­ m an doprinos unapređenju češljanja pam uka, m linova i parnih mašina. E vansova m ašina osm išljena je jo š osam desetih godina osam naestog veka, ali je n jena p rim ena intenzivirana na prelazu u sledeći vek.* Te m ašine s naizm eničnim kretanjem i visokim pritiskom , obično m anje i je ftin ije, bile su u odnosu na svoju veličinu efikasnije od starih m odela s atm osferskim pritiskom i vakuum om . Zato su bile pogodne ne samo za industriju već i za transport za koji je veličina bila vrlo važna. S druge strane, uvek je postojala opasnost da m ašine s visokim pritiskom eks­ plodiraju - bio je to je d a n od razloga što D žem s V at i m nogi drugi bri­ tanski pronalazači nisu odustajali od m odela s atm osferskim pritiskom. Izgleda da su A m erikanci bili spremni da žrtvuju zdravlje i živote rad­ nika jeftin ijo j m ehaničkoj snazi i lakšem transportu. Ipak, n ajizražen ija i najosobenija am erička inovacija nije bio neki uređaj (prem da su i oni bili važni), već način proizvodnje - takozvani am erički sistem proizvodnje. Bio je to kreativni odgovor na (1) tržište nesputano lokalnim i regionalnim sklonostim a i klasnim i društvenim razlikam a što su dom inirale Evropom , zato i sprem no da prihvati standardizovane proizvode; i (2) nedostak radne snage u odnosu na m ateri­ jale. Ta dva faktora bila su u sprezi. U ekonom iji sirom ašnoj radnom snagom standardizacija je om ogućila podelu poslova koji su tako posta­ * E vans je poslao kopiju svojih p lanova u E nglesku 1787. godine, k oje je , navodno, vid eo Ricard Trevitik, inženjer na tom projektu, na prelazu izm eđu 1794. i 1795. godine - Encik­ lopedija Britanika, 11. izd an je, odrednice E vans, O liver. Z n ači, b io je to rani prim er neprestane bitke za prioritet izm eđ u m atične zem lje i njene čerke. Naravno, sam a činjenica d a je b ilo takvog sukoba govori o zrelosti am eričkog teh n ološk og napretka.

318

ja li ponovljivi, tim e i jednostavniji. To je značajno povećavalo produk­ tivnost. Ali brz rad podrazum evao je i razbacivanje m aterijala - nije bilo vrem ena za doterivanje i ekonom ičnost kao u Starom svetu. U Evropi su čak i bogati bankari imali običaj da, kada prilikom pisanja pism a dođu do k ra ja strane, okrenu list i nastave na drugoj strani kako bi uštedeli papir. Već u kolonijalno doba, na primer, izgradnja američkih kuća dobrim delom je preorijentisana sa stolarstva na fabričku proizvodnju. V rata i prozori su pravljeni po utvrđenom standardu (što je podrazum evalo i standardizaciju dim enzija stakla). (Francuski brod koji je 1815. godine doneo stakla raznih veličina u m ladu republiku uspeo je da proda tek mali deo tovara.) I strugotina je m ogla da se iskoristi.21 Onda je , tridesetih godina devetnaestog veka, tehnika izgradnje m ontažnih kuća postala je standard u građevinarstvu i elim inisala potrebu za zanatskom radnom snagom. Prošlo je vrem e ružnih ambara, starih stambenih kuća, ukucava­ nja klinova, zidanja i gipsanih zidova, enterijera i eksterijera, zgrada iz Starog sveta.* Um esto toga, uzimali su se gotovi zidovi veličine 2x4 m, spajali ekserim a, oblagali zaštitnim slojem i praktičnom i prijatnom fasadom . Tehnika m ontažne izgradnje brzo je prihvaćena, sem u obla­ stima koje su oskudevale u drvenoj građi.22 Ta zavisnost od drveta dovela je do čitave porodice mašina: m otorne testere, struga, i libela, „sprava za bušenje, sečenje, spajanje, poravna­ vanje, dubljenje, itd". Bili su to brzi uređaji - brži od sličnih m ašina za obradu m etala - i iz istog razloga, obilato su rasipali materijal. Ali to je bilo p rihvatljivo: A m erika je im ala m nogo više drveta od vrem ena i ljudske radne snage.23 Kuće i druge zgrade bile su tek početak. Cilj je bio da se svi složeni objekti prave p om oću sličnih, ako ne i identičnih d e lo v a .24 Stepen sličnosti zavisio je od m aterijala i tolerancije: deo je m ožda bio dovoljno prihvatljiv u nekim , ali ne i u svim slučajevim a; takođe, drvo je bilo prilagodljivij e od metala. Stolar j e , na primer, mogao da obradi gotova vra­ ta i prozore, a staklar da izm eni prozorska stakla tako da lepo legnu u dati okvir, ali m ehanizam za okidanje u musketi zahtevao je veću p re­ ciznost od neke klade, a kao i ručni časovnik od zidnih satova. Konačni * Fischer, Albion's Seed, str. 65, kombinacija drvenih okvira i oplata bila je uobičajena u jugo­ istočnoj Engleskoj. Imala je čak i više sm isla u šum ovitim delovim a Sjedinjenih Država.

319

sklop je zavisio od prilagođavanja i uklapanja u hodu sem ako je kupac zahtevao da se delovi slažu i ponašaju u skladu sa očekivanjim a od samog početka, što je podrazum evalo jo š veću preciznost. Takva tehnika je zahtevala precizne alatke koje su om ogućavale savršeno kopiranje i odgovarajuću organizaciju posla i radno okruženje za efikasno skupljanje, prem eštanje, obradu (m ašinsku) i spajanje m ate­ rijala i kom ponenti - računarskom term inologijom , hardver i softver. Često se najveća p ažnja pridavala uređajim a i m aterijalu (hardver), je r su alatke nam enjene ovakvim poslovim a bile prava m ehanička rem ekdela. A li organizacija i usaglašavanje koraka bili su m nogo važniji u p o ­ slovim a poput sečenja m esa, koji su podrazum evali razlaganje um esto spajanje, ili tam o gde je k ra jn ji proizvod bio glom azniji ili rastresitiji (m levenja brašna i rafiniranje pretroleja). Sjedinjene D ržave su ili prve pokrenule te oblasti proizvodnje, ili bile lideri u njim a.* Od sam og početka u svajanje m ašina, na prim er u tekstilnoj industriji, praćeno je otvaranjem radionica koje su održavale i pravile oprem u. Ti m ali svetovi složenih i m eđusobno prožim ajućih veština često su proizvodili i druge sprave: parne m ašine, peći i bojlere, lo k o m o tiv e, ali iznad svega m ašinske alatke. Te p o sled n je su često izvorno bile nam enjene određenim poslovima, ali su kasnije nalazile pri­ * Kada se pom ene organizacija, n eizbežno je setiti se m ornaričkog arsenal srednjevekovne V en ecije, dok su po pitanju tehnika proizvodnje n ajsvetliji prim eri brave D žo ze fa Bram e izrađene u radionici H ernija M od sleja izm eđ u 1790. i 1791. god in e, i čuveni kolotu rn ici M arka Izem barda Brunela (napravljeni p om oću M o d sle jev ih m ašina) u portsm autskom m ornaričkom brodogradilištu 1803. godine. A li brave i koloturnici nisu ni približno n eto­ lerantni prem a prom enam a u proizvodnji kao pištolji ili satovi. P om en im o francuske p io­ n ire u proizvodnji oružja: G ribovala koji je p roizvod io la fe te nep osredn o pred revolu ci­ ju i p lan ove O norea B lana za m asovn u p roizvodnju m usk eta osam d esetih i d eved esetih g o d in a o sa m n a esto g vek a. Ti p lan ovi su b ili razum ni i racion aln i, ali nikada n isu ost­ vareni. N ekada su razlike izm eđ u nam ere i izvršenja, logik e i kulture n eprem ostive. V id e­ ti: Landes, R évolution in Time, str. 309, 459, napom ena 2; C ohen, „In ven tivité”, str. 54 i n apom ena 5. O B lan k ovom n eu sp eh u videti i rad K en A ider, „Inovation and A m n esia”, i Engineering th e R évolution. A ider, čija analiza dobija, ali i gubi p on ešto n jegovim fok u ­ som n a p roizvod n ji oružja, v id i c iljev e in žen jerstva k ao stim u lišu će za d ostizan je u n i­ fo r m n o sti p r o iz v o d n je u F ran cu sk oj - k ao m e ša v in u z a h te v a za va tren o m m o ći i estetikom , želju „iznad svega... da se odvoji n acion aln a b ezb ed n ost od aktivnosti sam o­ v o ljn ih i gra m zivih p ro izv o đ a ča i trgovaca” („ In o v a tio n and A m n esia ” , str. 3 1 0 ). Taj red osled koraka (od teoretisanja i planiranja ka praksi) b io je svojstven Francuzim a. N a­ suprot to m e, u A m erici su tržište i fin an sijsk i to k o v i gon ili na o m a so v ljen je, i tam o se takav napredak odigravao u svim industrijskim granam a.

320

m enu i u drugim industrijskim granama. D eca i unuci zanatlija otkrivala su nove prim ene nasledenih znanja, ali i sam e m ašine su tražile nove proizvodne prostore za sebe.25 Z a razliku od Evrope, A m erika se m alo opirala rutinizaciji p ro iz­ vodnog procesa i odbacivanju starih veština. Z em lja u kojoj su se nizale razne revolucije nije im ala milosti za prevaziđene tehnike. Evo štaje jedan zvanični posetilac 1841. godine rekao o springfildskoj fabrici oružja: ...od radnika se ne traži naročita veština; zv an je „kovača oružja" više ne postoji. D ečak je dobar koliko i iskusniji m uškarac. Č ak je i bolji, je r je fizički aktivniji. Poslodavci sada lako nalaze dobre radnike; im a ih u svakoj m ašinskoj radionici širom zem lje. O štar vid i preciznost koja se razvija sam o kroz praksu više nisu neophodni, i bilo koji radnik springfildske fabrike m ože u roku od nedelju dana biti zam en jen drugim , isto tako kom petentnim parom ru k u .26

Pravo je m alo čudo to što su Britanci, kada su sa svim industrijskim dostignućima, uz izvesno kašnjenje (sredina devetnaestog veka) poželeli da prave dobre i je ftin e m uskete za vojsku, poslali svoje ljude u Sjedi­ njene Države da prouče američke tehnike proizvodnje oružja.27 To ne znači da su Britanci tek tako odbacili stare metode. Znati nije isto što i uraditi, i Evropljani su m nogo teže od A m erikanaca prihvatali surovu logiku produktivnosti. Uzmimo za primer doktrinu troškova amor­ tizacije, koja kaže daj e potrošen novac potrošen, a zastarevanje je zastarevanje, kao i da to što m ašine mogu da rade nije razlog da se i koriste. Ovak­ vo rasuđivanje nije prirodno, ali je bilo prihvatljivo za mentalitet stanovni­ ka surovih granica. Standardni prim er dali su Endiju Karnegi (Andrew C arnegie) i Henri KLej Frik (Henry Clay Frick): kada su odlučili da se preorijentišu sa B esem erovog na Simens-M artinov postupak proizvod­ nje čelika, jednostavno su rashodovali staru fabriku. Ali poslušajm o šta na tu temu im a da kaže nadzornik u predionici na prelazu dva veka: „M azge" su gadne mašine za predenje. Pre nekoliko godina pravili su nam velike problem e u predionici, tako da smo j edno subotnj e popodne, nakon što su radnici otišli kući, čekićim a uništili sve „mazge". K ada su se ljudi vratili u ponedeljak ujutru, prenerazilo ih je saznanje da su ostali bez posla. Soba je bila puna m ehanizovanih sprava za kojim a su radile ž e n e .28

321

„A m erički sistem " postavio je standarde p ro d u k tiv n o sti ostatku industrijskog sveta. Svaka nova tehnologija predstavljala je stepenicu ka sledećoj. Satovi i pištolji su utrli put šivaćim mašinama. Kosilice i žetelice vodile su do m ašina za sadenje, vezačica, m latila i na kraju, kom bajna; b icik li do autom obila; kase do pisaćih m ašina i digitrona. A m ašine napravljene u je d n u svrhu lako su nalazile druge prim ene: šivaća m aši­ na m ogla se koristiti za pam učne tkanine, kožu i šatorska platna, odnos­ no za proizvodnju čizam a, cipela, jed ara, šatora i odeće. B ila je to m ehaničarska zem lja čuda, u poljoprivredi i industriji. Juna 1900. godine je d a n novinar je u časopisu Scientific Am erican klicao: „Skoro i da nem a aktivnosti na današnjim farm am a u kom e m ašine ne obavljaju veći deo p o sla."29 Tako je i poljoprivreda postala industrija, s m ehanizacijom proizvodnje, podelom rada, s obzirom na produktivnosti rada. Ali i s obzirom na produktivnost zemlje, prem da u m anjem obimu: blagonaklonost geografije, osobenosti nove zemlje na zapadu - netaknute prerije, dubina površinskih slojeva zem ljišta, dostupnost vodenih zaliha i otvoreni prostori za ispašu - osiguravali su bogate prinose i značajno povećanje nacionalnog dohotka sa svakim novim osvojenim parčetom zemlje. Im anja su bila m ala, porodična, i sistem raspodele i prodaje zem ­ lje b io je o sm išljen tako da podstiče p o ro d ičn u p o ljo p riv red u . Ali porodice su m ogle biti veom a velike i rasle su uporedo sa širenjem m e­ hanizacije, kao i sa pojavom sezonskih radnika kvalifikovanih za rad na m ašinam a. Sve ovo podrazum evalo je povlačenje dom orodačke populacije pred došljacim a gladnim zem lje. Indijanci su pokušali da se bore, kada su shvatili da beli ljudi u svojoj ekspanziji stalno krše svete dogovore, koje su se Indijanci zarekli da će poštovati dok sunce sija i voda teče. Belci su lagali i varali, i prezirali Indijance. I u ovom slučaju tehnologija je bila presudna. R epetirajuće oružje, m asovno proizvođeno, sa zam enljivim delovim a, drastično je uvećavalo ubistvenu moć čak i m alog b ro ja belaca i slam alo indijanski otpor. N aravno, m nogi A m erikanci se danas stide toga, dok E v ro p ljan i p o ziv aju indijanske poglavice u Pariz i Cirih da prisustvuju osudam a zlodela belih ljudi. H olivudski film ovi, nekada klišei o dobrim kaubojim a i lošim Indijancim a, sada podsećaju na nepravde osvajača. U m eđu­ v rem en u , am erička v lad a p o v rem en o p o k ušava da nadoknadi štetu potom cim a onih od kojih je otim ano, unajm ljujući ekonom ske istoričare

322

da izračunaju vrednost zem lje u vrem e kada je ona „osvojena". Dobronam erni ljudi pokušavaju da pom ognu trudeći se da očuvaju ili ponovo otkriju kulturu američkih starosedelaca. Neke takve odštete su se pokaza­ le neočekivano isplativim : Indijanci su, na prim er, dobili privilegiju u otvaranju kockarnica, u čem u se često udružuju s belcima. In d ijan sk a trag ed ija odslikava o p širn iju dilem u m o d ern izacije: izm eniti ili izgubiti, odnosno izmeniti i izgubiti. Kako je to čovek zara­ dio ako je osvojio svet, a izgubio dušu? M oderni načini današnjice uni­ štavaju starosedeoce i drevne kulture svuda na svetu. U m eđuvrem enu, novi A m erikanci ne nam eravaju da vrate zem lju i vrate se davnašnjim dom ovinam a. Istorija, poput vrem ena, m ože samo da ide napred, ali, za razliku od njega, nikako ujednačenim korakom , već posrćući. Tako su u tim d ivljim danim a osam naestog i devetnaestog veka tehnološke m ogućnosti bile skoro beskrajne, a am erička industrija je nizala uspehe. Druge zem lje m ogle su samo d aje podražavaju - nekim a je bila prim er za otimačinu. Ali ta starija društva nisu im ala tabula rasa i optimističku, otvorenu kulturu koja je olakšavala rad američkim farm e­ rim a i proizvođačim a. M orali su da trpe sputavajuće sistem e zakupa zem lje, seljake (njih nije bilo u Sjedinjenim Državam a) koji su m orali da škrtare n a opremi, krupne zem ljoposednike za koje je zem lja bila više potvrda statusa i stila nego kapital;* i zanatlije što su m ehanizaciju sm a­ trali pretnjom i ličnom uvredom . U starijim zem ljam a dešavalo se da radnici uništavaju m ašine - toga u Am erici nije bilo. Evropske zem lje imale su i problem s potrošačima. Klasna struktu­ ra i podeljeni ukusi otežavali su prihvatanje standardizovanih proizvo­ da. I pored toga, sklon sam da problem pre nalazim u ponudi nego u potražnji, više u stavu proizvođača nego potrošača. Kada su Evropljani uz m nogo m uka usvojili m asovnu proizvodnju, p ro d a ja je ftin ije robe išla je sasvim dobro. D a biste dobili sadržajniju predstavu, osvrnim o se n a intenzivnu industrijsku delatnost Evrope nakon Drugog svetskog rata. U tom p ro ­ cesu m ogu se prepoznati ranije američke prednosti i posredno potvrdi­ ti prethodni neuspeh uslovljen klasnom podelom . E vropljani su suz­ * Ne treba preterivati u toj osudi. K orišćenje zem lje za parkove i lov ipak nije potpuno gu šilo njenu produktovnost. U vinarskim oblastim a, na primer, u Bordleu, čak su i najbo­ gatiji zem ljo p o sed n ici im ali vinograde, p oseb n o prem iers crus, odm ah kraj kuće.

323

državali potrebu za trošenjem , koju su podsticali film ovi i am eričko pri­ sustvo. R etko ko bi u tadašnjoj E vropi m ogao predvideti da će svako želeti, čak i morati da poseduje auto ili telefon.* M nogi Francuzi su čak i sedam desetih godina odlazili u kafe ili u poštu da telefoniraju (i to u radno vreme) zato što nisu m ogli sebi da priušte telefon u kući ili su čekali (dve ili tri godine) na uvođenje telefonske linije. Znak za biranje bi se često začuo tek posle pola sata. N arod je zakazivao m eđunarodne pozive. Posao je trpeo i žalbe su dolazile sa svih strana, ali vlasti su bile nepokole­ bljivo ravnodušne. Telefoni su bili deo poštanskog sistem a i pošta ih je sm atrala ekstravagantnom zabavom za bogate. Šta fali pism im a?A Sjedinjene Države su 1870. godine imale najveću ekonom iju na sve­ tu, čije su n a jb o lje godine tek dolazile. Do 1913. godine, am erički proizvod je bio dva i po puta veći od nem ačkog ili onog u U jedinjenom K raljevstvu, odnosno četiri p uta veći od francuskog. A m erički bruto nacionalni dohodak po stanovniku bio je 20 posto veći nego u U jed i­ njenom K raljevstvu, 77 posto veći od francuskog, od nem ačkog 86 posto.30 N a tom američkom sistemu proizvodnje izgradio se novi svet nezasitih potrošača koga m nogi kritikuju strahujući za sudbinu duša običnih ljudi. Č ovečanstvo je dugo trpelo rasipništvo i dekadenciju bogatih i otm enih, ali sada, prvi put u istoriji, i običan čovek je m ogao da pose­ duje te prestižne stvari - satove, bicikle, telefone, radio-aparate, uređa­ je za dom aćinstvo i, pre svega, autom obile - koje su u tradicionalnim društvim a smatrane privilegijom nekolicine. Takva situacija podstakla je niz m arketinških inovacija: plaćanje n a rate, potrošačke kredite, katalošku prodaju krupnih i sitnih stvari, pravo vraćanja ili zam ene robe. To nije bilo strano Evropi k oja je i izm islila neke od tih trikova. Ali ono zbog čeg aje A m erika tako produktivna jeste m eđusobno podsticanje p o ­ nude i potražnje: m asovna potrošnja om ogućila je profitabilnu m asovnu proizvodnju, i obrnuto. * Izuzetak je bila nem ačka v izija „narod sk og au tom ob ila” (V o lk sw a g en ) trid esetih go­ dina d vad esetog veka. M eđutim , ostvarila se tek p osle rata. f Francuska pošta bila je ču ven a po svojim neprijatnostim a. Sve do d eved esetih godina p ro šlo g veka za avionska pism a p rek o 5 gram a (uključujući m arke) p laćala se dodatna poštarina. To je nam etalo potrebu za p oseb n o tankim i skupim papirom - eto zarade za industriju papira. Čak i tad, p ošta n ije u v ek lep ila sam o jed n u n eophodnu marku, v eć bi k o m b in ovala dve ili tri kako bi se dostigla tražena težina. Trebalo je d oživeti tak vo m al­ tretiranje da bi se shvatili sputavajući efek ti birokratske k on stip acije. S rećom po Fran­ cu ze, E vropska unija je nam etn u la n o v e standarde.

324

Nedostaci ekonomske logike A dam Smit se osvrnuo i na potpunu zabranu B ritanije njenim severnoam eričkim kolonij am a da grade peći za proizvodnju čelika i pilane, kao i da prozvode sekundarne gvozdene i čelične predmete, čak i za svo­ je potrebe. B ritanija se protivila i trgovini krznenim kapam a i vunenom odećom izm eđu samih kolonija: ...odredbe potp u n o sp rečav aju razvoj p ro izv o d n je robe k oja se m ože izvoziti i ograničavaju industriju kolonista na skrom nu i porodičnu delatnost, na ono što svaka p o ro d ica pravi za svoje p otrebe ili za susede u okviru iste p ro v in c ije .31

Svestan nepravde, Smit je osuđuje kao „izraz kršenja najsvetih pra­ va čovečanstva". Ali u kontekstu ekonom skih okolnosti kolonija, sm a­ tra da te m ere i nisu „previše „štetne". „Z em ljaje jo š uvek jeftin a, zato se i oskudeva u radnoj snazi, pa je kolonistim a isplativije da uvoze sve fin ijih ili n ap red n ije proizvode iz m atične zem lje nego da ih sami proizvode." Zabrane, znači, i nisu bile toliko važne. Smit zaključuje da bi kolonisti i bez nje: ...sledeći svoje interese verovatno i sami slično postupili. U sadašnjem stupnju razvoja, m ožda su te zabrane, što inače ne sputavaju sadašnju n jih o v u in d u striju , sam o ružni pečati ro p stv a k oje im je bez ikakvog razloga nam etnula neosnovana ljubom ora trgovaca i proizvođača m a­ tice. D a su kolonije industrijski n aprednije, ove m ere bile bi vrlo agre­ sivne i sputavajuće.

„Verovatno", „m ožda", „pečati ropstva". Od Smita bi se bar očeki­ valo racionalnije objašnjenje. D a su Britanci mogli da proizvode i pro­ daju tu robu po nižoj ceni, ne bi im bile potrebne zabrane, a kolonisti bi proizvodili druge stvari. Smit kaže da su Am erikanci tako i uradili i, ne pom injući kom parativnu prednost, ističe princip da se resursi m oraju iskoristiti na najprofitabilniji način: O snovni uzrok naglog razvoja i o bogaćivanja naših am eričkih kolonija je ste to što su skoro čitav svoj kapital iskoristili za poljoprivredu. N em a­ ju fabrika, samo skrom nije radionice i porodičnu delatnost koje i prirod­ no prate poljop riv red u , i angažuju žene i decu u okviru p o ro d ic e .32

325

N a sreću, S jedinjenje A m eričke Države ipak su im ale ozbiljnija p ro ­ izvođačka postrojenja, a A leksandar H am ilton (A lexander Ham ilton) i ostali su shvatali da današnja kom parativna prednost ne m ora to biti i sutra. A ko je već želeo da podrži britanske zabrane, Smit je m ogao da se pozove na n eefik asn o st tih odredbi. Čitav sistem bio je kao loša šala. L ondon je pokušavao da ograniči kolonijalnu trgovinu pom oću šačice agenata. V ećina je uživala u Engleskoj, (skrom no) plaćajući saradnike preko okeana koji su otkrili d a je m nogo korisnije da prihvate m ito od kolonijalnih trgovaca nego da obavljaju svoju dužnost. Ili daj e izvršava­ ju polovično: B ritanija je tim dangubam a plaćala 8.000 funti godišnje, za 2.000, koliko su jo j oni prikupljali.33 Tačno je , onda, da te zabrane nisu m nogo uticale n a prihode proizvođača i trgovaca u A m erici.34 Ali nikako nisu bile bezopasne. Kada su šezdesetih godina osam naestog veka novi i am biciozniji britanski m i­ nistri rešili da svedu račune i zatražili od A m erikanaca da plaćaju cenu zaštite i uprave, koloniste su ti, sasvim razum ni zahtevi razbesneli. M ož­ da bi drugačije reagovali da su poštovali prethodne obaveze. (Zapanju­ ju ć e je kako se ljudi lako priviknu na nem ar i izbegavanje pravila, m a kakva ona bila. I koliko brzo izgledi za budućnost nadjačaju oslanjanje na prošlost: šta li ćeš mi sledeće uraditi?) Boston Gazette j e otkrivao bes kolonista: „Ljudi od rata, koljači, vojnici sa sprem ljenim bajonetim a, vojne sudije, iznudivači, nadzornici, plaćenici, otim ači i čitava plejada kavgadžija došli su ne da štite našu trgovinu, već d a je o m etaju."35 Sm itova velika rasprava o bjavljenaje 1776. godine, iste one u kojoj su kolonisti proglasili svoju nezavisnost. Č ak i d a je njegovo ekonom ­ sko rezonovanje bilo pravilno, nepravda nikad nije bezopasna. Ljude ne pokreće samo potreba za hlebom .

326

20 .

Južnoamerički put P oredeći špansko stan o v n ištv o sa stan o v n icim a b ritan sk e A m erik e , u o čićem o izuzetne razlike u poreklu, napretku i stanju. O svajači iz Spanije su se, um esto za um erenost, m arljivo st i m oralnost engleskih doseljenika, opredelili za surovost i sujeveije m račnije prošlosti. Ratnici koji su istrebili m oham edance iz G ranade lako su se latili m ača da n jim e šire svoju veru... - Quarterly Review (L ondon), 17,34 (Jul 1817. godine): 537 Mi [Santo D om ingo] postali smo ekonom ija Z apada, ne po m odelu n ajrazv ijen i­ jih zem alja E vrope, već u g ledajući se na Spaniju. S panija nam je dala sve što je im ala: je z ik , arhitekturu, relig iju , odeću i hranu, vojnu tradiciju, pravne i civilne institucije, žito, stoku, šećernu trsku, čak i pse i živinu. Ali ne i načine pro izv o d ­ nje i distribucije, teh n ik e, kapital i ideje evropskog d ruštva, je r ih nije ni im ala. Prosvetlili su nas je v a n đ e ljim a , ali ne i delim a Erazm a. - Juan B osch, Composicion Social Dominicana ...provincije na R io de la Plata... sadrže n em erljiva plodna zem ljišta, blagoslovena z d rav o m k lim o m , i p o g o d n a za uzgoj raz n o v rsn ih b ilja k a . Pod lib eraln o m upravom m ogle bi uskoro kipteti od ljudi i izobilja. M ogle bi da proizvode sve više sirovina, koje bi onda m orale da m enjaju za industrijske tehnike i m ašine... - R odney i G raham , Reports o f the Present State (1818)

L atin sk a A m erik a išla je potpuno drugim putem . N a početku (sedamnaesti vek) nije bila sirom ašnija - sasvim suprotno. Španci i Por­ tugalci sm atrali su svoje engleske konkurente siročićim a sudbine, je r kako su se šume i polj a Severne Am erike ili isceđena ili beskorisna ostr­ va M alih Antila m ogli porediti sa srebrom i zlatom Nove Spanije i Perua ili brazilskim drvetom i dijam antim a? Englezi su jed in o m ogli da poput psa podvijenog repa n ju šk aju zlatne španske poluge dok su se njihovi

327

kolonisti borili da prežive u neprijateljskom okruženju. Latinska A m eri­ k a je b ila b la g o slo v e n a i p o ljo p riv red n im p o ten cijalim a, poseb n o u delovim a sa um erenom klimom . Ali sve se m enja, i ju č e ra šn ja poredenja danas su prošlost. R udnici zlata i srebra bili su kovčeg s blagom koje se lako potrošilo, a dvesta go­ dina kasnije, kada su se am erički kolonisti izborili za slobodu, Severna A m erika je značajno nadm ašila ju ž n e zem lje - i u zaradi po glavi sta­ novnika, i po ravnom ernijoj raspodeli bogatstva. Jedini izuzeci bili su prinosi po stanovniku isplativih industrijskih biljaka, posebno šećerne trske na pojedinim karipskim ostrvim a (i to tek kada se iz statistike izuz­ m u robovi). P rom ena u relativnom bogatstvu im alaje duboke korene. D ok su Englezi osvojili slabo naseljene zem lje iz kojih su istisnuli starosedeoce da bi napravili m esta za svoje doseljenike (vrem enom stvarajući pravi aparthejd), Španci su naišli na najgušće naseljene oblasti N ovog sveta i odabrali da se pom ešaju sa dom orocim a. Z a neke ta razlika predstavlja dokaz engleskog (ili protestantskog) rasizm a i španske (ili katoličke) otvorenosti. M oguće, prem da prom ene u strukturi populacija slede sopstvenu logiku.* Englezi su se u severne i centralne kolonije doseljavali porodično, tako d a je raspodela stanovništva po starosnim dobim a bila slična kao u Engleskoj (izuzev za starosnu grupu preko šezdeset godi­ na), dok Španci nisu podsticali em igraciju čitavih porodica, pa čak ni žena, u N ovi svet. Kako su dom oroci um irali zbog nasilja, iscrpljenosti, očaja i, iznad svega, bolesti, Španci su m orali da uvoze robove iz Afrike. Crnci su radili na plantažam a šećera, kopali zlato i radili slične poslove, ali nikada u Latinskoj A m erici nisu im ali tako važnu ulogu kao na K aripskim ostrvi­ m a i na ju g u Sjedinjenih Država. N ije bilo doseljenika iz drugih evrop­ skih zem alja. U Španiji dom aće stanovništvo se bunilo zbog konkuren­ cije i p re te n z ija n ešp a n sk ih i n ek ato ličk ih p re d u zetn ik a, trg o v aca i zanatlija. U Španskoj A m erici toga nije bilo: kruna se trudila da zaštiti svoje parče N ovog sveta od tuđina. Takva isključivost dovela je do izo­ stanka neophodnih veština i znanja, kulturnih prednosti društva populacione raznovrsnosti i koristi od onih prgavih jeretika, protestanata, koji * Potvrde rasnih predrasuda u k o lo n ija ln im i p ostk olon ijaln im šp an sk im (ili p ortugal­ skim ) društvim a rođenim u evrop skim osvajanjim a suprotstavljaju se takvoj pretpostavci.

328

/

su negovali intelektualni izazov i apetit za obrazovanjem .1 Povrh toga, inkvizicija se u svim španskim kolonijam a borila protiv je re si, loveći obrazovane Jevreje koji su mislili da će ih okean zaštiti od svevidećeg fanatizma. Španci su i u svojim kolonijam a želeli nezaprljano i zatvoreno društvo. Stvarali su čisto tle, ali neplodno za trgovinu, znanje i praktične veštine. (Špance to nije brinulo. Sve do početka devetnaestog veka m is­ lili su daj e njihova zem ljajo š uvek centar evropske civilizacije i prim er društva prave vere i vrline, izjednačavajući nepoznavanje španskog je z i­ ka s potpunom neobrazovanošću.) U N ovoj Španiji (M eksiku) odnos m uških i ženskih doseljenika bio je deset p re m a je d a n .2 M eđurasni brakovi bili su nem inovni i pre nego što su nam etnute hrišćanske stege m onogam ije neki konkvistadori su držali prave m ale harem e indijanskih žena. Takvim m ešanjem stvoreni su m alobrojni mestizosi, latinoam erička etnička grupa čiji su se pripad­ nici više cenili što su bili belji. Bili su na nižem društvenom položaju od jo š redih kreolaca, ali cenjeniji od čistih domorodaca. Melezi su bili nad­ zornici, predradnici, prodavci, sitni službenici. Indijanci su radili na polji­ m a i u rudnicim a, u kućam a i na putevim a.3 Toj kopiji iberijskog društva nedostajale su veštine, istraživački duh, inicijativa i građanska prava Severne Amerike. I sama Spanijaje oskudevala u tim kvalitetim a, zahvaljujući duhovnoj isključivosti i nasilnosti, bogatstvu i taštini: izvezla je i svoje slabosti preko okeana. D rugačije i nije moglo. Španci koji su otišli u Novi svet nisu se tu našli da bi rušili usvojene obrasce, već da bi se obogatili. Potkupljivah su druge za odgo­ varajuću službu, tražili sam o nekoliko godina na pravom mestu. Stizali su do bogatstva, ne radom , već podm ićivanjem i prevarama. Suprotnosti u ekonom skom razvoju odgovarale su razlikam a u poli­ tičkoj sposobnosti. Severnoam erički doseljenici poticali su iz društva otvorenijeg za raznovrsnost m išljenja, za strance i nove ideje. N e govo­ rim da su Engleska i njena politička kultura bili ideal liberalnosti. N i ona nije bila im una na predrasude i klasne privilegije, niti se otarasila nasleđa starih ograničenja, uključujući srednjovekovne isključivosti i antipuritanski snobizam .4 Ali sve je relativno, i kada se uzavrelost i raznovrsnost engleskog društva uporedi sa kontareform skom isključivošću i narcisoidnim entu­ zijazm om Španije i Portugalije (drugim recim a, m oć ideja i inicijativa u Severnoj Am erici sa frustracijam a u španskim i portugalskim dom ini­

329

onim a), politički ishod je jasan . B ritanski kolonisti su napravili svoju revoluciju. O dabrali su i definisali bitna pitanja, suprotstavili se svojim vladarim a, izazvali sukob, a kada su pobedili (delom zahvaljujući nekim evropskim protivnicim a Britanije), već su im ali form iranu svest o iden­ titetu, ekonom skim težnjam a i nacionalnim ciljevim a.* U Latinskoj A m erici težnja za nezavisnošću nije potekla iz koloni­ ja ln e ideologije i političke inicijative, već od slabosti i problem a Španije (i Portugalije) u kontekstu evropskih n ad m etan ja i ratova. K ada je S panija pokazala da ne m ože da vlada preko m ora, dom aći m oćnici u N ovom svetu iskoristili su taj vakuum i prigrabili vlast, naišavši tek na slab otpor. N ezavisnost kao d aje pala s neba - iznenađenje za neosmišljene, nerazvijene entitete koje nisu imale drugu svrhu do prom ene gospodara.5 Takva vrsta anarhičnog negativizm a bila je savršeno tle za vojnu diktaturu (caudilismo). N e čudi što je istorija Latinske A m erike u devet­ naestom veku prepuna zavera, intriga, korupcije i ekonom ske zaostalosti. M ože li neko društvo duže da živi u takvoj atm osferi? Ili da ispuni neke ozbiljnije, dugoročne planove? O dgovor leži u činjenici da to nisu bile „m oderne" političke jedinice. N isu imale usm erenje, identitet, sim ­ bole ni nacionalnosti, otuda ni kriterijum e produktivnosti ili pritisak očekivanja. To nije bilo građansko društvo. N a vrhu je bila šačica lopo­ va, odličnih učenika prethodnih kolonijalnih gospodara koja se bogati­ la bez ik ak v ih obzira. Ispod n jih gušile su se m ase. N ove „države" L atin sk e A m erike m alo su se razlikovale od azijskih ze m a lja pod autokratskim despotizm om (prem da su ponekad oblačile republikansko odelo.) U takvoj nestabilnosti i nesigurnosti zakoni su se retko poštovali. N a velikim , slabo naseljenim prostranstvim a uvažene ličnosti kraljevale su svojim rančevim a i hacijendam a, upravljale i zapošljavale, pom oću pri­ vatne pravde i policijske sile. N ajsličniji su m ožda bili pruskim baronim a, p red čijim im anjim a je i država uzm icala. U gradovim a - obično lukam a u kojim a se m ešala strana i dom aća roba, a carinske dažbine pro­ bijale granice bezobrazluka - m oćnici i njihovi plaćenici delili su plen. * To ne važi za sve am eričke k olon iste. V id eti, Fischer, A lbion s Seed, od strane 2 5 2 , o sam oprekornoj nostalgiji. M n ogi od tih „torijevaca” su napustili A m eriku, izjasn ivši se protiv n ezavisn osti i za lojalnost m atici. B io je to izb or p olitičk e smrti - odbacivanje duha koji je p rep lavio zem lju i u jedin io sasvim različite oblasti u jed in stven u republiku.

330

Jed in o j k o h erentnoj in stitu ciji k oja je m ogla nešto da prom eni, katoličkoj crkvi, takva situacije je odgovarala. Posedovala je veliki deo zem lje, čije je bogatstvo blistalo p o p u tjab u k e zavisti i nesloge. Kada je država poželela ta im anja, crkva je potražila pom oć nekoliko prijatelja. Sveštenstvo, oaza pism enosti u m oru neobrazovanosti, čvrsto se držalo svojih pravnih i civilnih privilegija nastalih jo š u feudalno doba. Sveštenici su znali najm račnije tajne iz ispovedaonica, držali ključeve spasenja. To nije bilo recept za omiljenost. Ali pored alkohola, seksa i nasilja, crk­ va je nudila jed in i ozbiljan protivotrov za očaj. Problem je bio u tome što je videla opasnost u svim intelektualnim i političkim inovacijam a. N ekoliko liberala je verovalo u dobre ciljeve i pokušavalo da otrezni ljude, ali m nogo političke energije gubili su u sukobima sa sveštenstvom. Z bog toga su m lade nezavisne države Latinske A m erike dozvolile tek neke prom ene u ekonom iji. Kao i pre, ključne ekonom ske oblasti bile su rudarstvo (zlato, srebro, bakar), poljoprivreda, stočarstvo, šu­ marstvo. Cilj je bio proizvesti višak koji bi se m ogao m enjati za strane proizvode. U industriju se malo ulagalo, a ona je isto toliko i vraćala. Ovi politički entiteti radili su baš onako kako bi svaki dobar britanski klasični ekonom ista savetovao - držali su se svoje komparativne prednosti. Osim toga, industrija je bila potencijalno opasna za društvo. Industrijalci bi se otim ali o oskudnu radnu snagu i ram azili proleterijat. Z em lje Latinske A m erike nisu im ale program , ni viziju ekonom skog razvoja. D ok je A leksandar Hamilton (Alexander Hamilton) ohrabrivao m ladu Ameriku da razvije industriju i nadm eće se sa Evropom , vikont od Keira (Caiura) u Brazilu „sujeverno je verovao u 'nevidljivu ruku' i ponavljao: 'lais­ sezfaire, laissez passer, laissez vendre "',6 Tako su nezavisne države Južne Am erike ostale zavisne od napred­ nih in d u strijsk ih zem alja: n a početku od B ritanije, pred kraj devet­ naestog veka od N em ačke i njenih naučnih i tehnoloških dostignuća, a počev od dvadesetog veka, od Sjedinjenih Država. Stranci su gradili pruge i opremali pristaništa, najviše da bi opipali bogatstvo i m ogućnost zarade u drugim oblastim a (baš kao u In d iji).7 P ozajm ljivali su novac sirom ašnom režim u i njegovim protivnicim a s velikom kam atom (a n eo d govorni dužnici su na k raju plaćali više). Proizvodili su oružje, osnivali fabrike i upravljali njim a. Logično je da se stranci okrive za sve n ed o statk e takve ek o n o m ije. To g a je n je o zlo jeđ en o sti, delom opravdane ali dogm atski preuveličane, sam o je pogoršalo situaciju.

331

O graničilo je ekonom sku politiku ideologijom , p retv o rilo praktične p ro b lem e u p itan ja principa. (Iro n ičn a je v eza sa v rem en o m k o lo n izac ije, k ad a su S p an ija i katolička crkva činili sve da oteraju strance iz novih zemalja. Evo kom en­ tara jed n o g brodskog oficira prilikom posete M anili 1788. godine: „Kako Španci za b ran ju ju ulaz strancim a, nem a gostionica, hotela, svih onih neophodnih potvrda gostoprim ljivosti, tako da posetilac m ora biti spre­ m an da provede noć na ulici, čak iako im a novac, ali ne zna n ik o g .")8 Ipak, m ehanizovana tekstilna industrija je uspela da se razvije, ali tek kasnije u devetnaestom veku. Brazil i M eksiko su bili najnapredniji. Sirov pam uk često se m orao uvoziti. Od njega su se proizvodile grube tkanine za široku potrošnju. U M eksiku je bila razvijena i industrija vune. Z ače­ ta jo š u kolonijalno vreme, prvo je tinjala u manuelnim radionicama (obrajes), zatim je zam rla pred naletom uvoznih tkanina, da bi se obnovila u m alim fabrikam a u kojim a su se vunom potcenjivanih m erino ovaca pra­ vile proste tkanine ispod granica cena, za široke narodne mase. Industrijski počeci Južne A m erike nisu prerasli u industrijsku re ­ voluciju. N ije pom ogla ni izgradnja železnice. N eke stvari m o raju se rad iti u sam oj zem lji: n a prim er, po p rav k a m ašina. A li re tk o ko je i proizvodio mašine. I ovde su prirodne i društvene okolnosti bile sputavaju će. G orivo i m aterijal koštali su više nego u E vropi ili S jedinjenim Državam a, a i nije bilo potrebnih znanja za proizvodnju. Bilo je to sasvim logično: kom parativna pred n o stje nalagala d a je lakše i je ftin ije kupo­ vati m ašine u inostranstvu. Problem s takvim rasuđivanjem je to što današnja razum na odluka m ože biti sutrašnja greška. R azvoj je dug, a logika, u ovom slučaju, kratko vida. Ekonom ska teorija je statička, zasnovana na tekućim uslovim a, dok je ekonom ski proces dinam ički, izgrađen na tem eljim a današ­ nje nestašice i sutrašnjeg obilja.* N eke stvari neće se desiti ako sami ne pokušam o da ih ostvarimo. D a su N em ci slušali D žona B auringa (John Bowring)... Taj izuzetni britanski ekonom ista i putnik jad ik o v ao je što ludi N em ci žele da proizvode gvožđe i čelik um esto da se drže žita i raži i ku p u ju britanske proizvode. D a su ga poslušali, udovoljili bi ekono­ * N aravno, niko vam ne brani da pravite kulu od karata. To se d esilo M uham edu A liju u E giptu i paragvajskom diktatoru L op ezu - vid eti u d aljem tekstu.

332

m istim a i bili slični Portugaliji koja je sa svojim vinom , plutom i m asli­ novim uljem bila savršen m odel racionalne ekonom ije. Takođe bi p ri­ lično osiromašili. N ajp ersp ek tivnija ju žn o am eričk a zem lja bila je A rgentina, iako u slavnim danim a španskog carstva to niko ne bi pretpostavio. B uenos A jres je 1600. godine bio kraj sveta. O grom na travnata prostranstva, slabo naseljena, bila su korisna samo kao odmorišta duž trgovačkog puta izm eđu srebra Potosija, visoko u bolivijskim Andim a, i uvezene hrane u ju go isto čn o m Brazilu. Trgovina je bila u portugalskim rakam a. Posto­ ja o je i proleterijat, sastavljen od odbeglih brazilskih robova, besposlenih m eleza i drugih polugolih m arginalaca (gente perdida), koji se gušio u udžericam a na obodim a grada, živeći od ostataka života, uzim ajući stoku i konje iz divljih krda (zašto da ne, te životinje ionako nisu nikom e p ri­ padale). Nedostajali su zanatlije, alatke i industrija - resursi koji su mogli da izgrade ekonom iju na preostalim zaliham a u rudnicima. U kolonijal­ nom B uenos A jresu, potkovica je koštala koliko nekoliko konja - raz­ um ljivo, je r k o nja je bilo više od potkovica. Ekseri su bili retki u ćelom španskom svetu, a daske su povezivane kožnim trakam a. Oni koji su m ogli da priušte sebi evropsku odeću, oblačili su je samo u posebnim prilikam a, verovatno je skrivajući u m eđuvrem enu.9 (Tako je bilo i tri veka kasnije, tokom D rugog svetskog rata. Gotovi proizvodi jo š uvek su se m orali uvoziti, kao i proizvođači, a lokalnu industriju nisu pokretali povećani zahtevi lokalnog tržišta, već potrebe rata.) U kolonijalnim danim a Spanija je pokušavala da sputa argentinsku trgovinu. Zbog kontrole i oporezivanja, Španija je zabranila uvoz srebra iz Buenos A jresa i pokušala da preusmeri svu robu iz Potosija na planinsku-pacifičku rutu (preko A nda do Pacifika, zapadnom obalom do P a­ nam skog kanala, potom preko Kariba do Evrope). Ali s polovičnim uspehom. Severne argentinske provincije snabdevale su hranom , stokom, sirovim pam ukom i dom aćim tkaninam a grad koji će neko vrem e biti najveći u Americi (160.000 ljudi na početku sedamnaestog veka) na nad­ m orskoj visini od 520 m etara, dok se tako zarađenim srebrom u atlant­ skim lukam a kupovalo gvožđe, oružje, odeća i drugi evropski proizvodi. N ep o treb n o je reći d a je preuveličana vrednost te krijum čarene robe pozivala na korupciju i ohrabrivala španske funkcionere i bogataše da iscede poslednju kap indijanskog znoja. Toliko o dobrim nam eram a da se zaštite domoroci.

333

O dvajanje od Španije (1816. godine) i raspad stare španske im peri­ je okončali su tak v u trgovinu. A li p riro d n i p o ten cijali A rgentine su opstali: klim atska raznovrsnost (uključujući um erenu klim u), travnata prostranstva (pam pasi) savršena za g ajenje krupne stoke i ovaca, plod­ na zem lja za uzgoj žitarica, zem ljišta pogodna za subtropske industrij­ ske biljke poput pam uka i šećerne trske. Ipak, industrij ski resursi su bili skrom ni - zem lja je oskudevala u gvožđu, uglju, drvetu, nafti i m inera­ lima. V elika vodena energija duž istočne strane K ordiljera daleko je od trgovačkih puteva i trgovaca. M anufakturna proizvodnja je bila skrom ­ na, svodila se uglavnom na dom aću radinost. Bili su to uglavnom žen­ ski poslovi - predenje i tkanje, grnčarija, proizvodnja sapuna, jestiv o g u lja i sv eća.10 U maco atm osferi nasledenoj od Španije, kraj detinjstva m uškog deteta značio je početak „potpune nezavisnosti i slobode od ra d a ." 11 Im p ro v izacijsk i k a ra k te r k o lo n ija ln e uprave u k o m b in aciji sa neočekivanim kolapsom španskog suvereniteta odredio je problem atičnu sudbinu tih dalekih zemalj a. Politika nezavisne Argentine uglavnom se svodila na bitku izm eđu centralista u Buenos A jresu i nepokornih provin­ cija. A rgentinska republika je proglašena tek 1862. godine, i to pre v re­ mena. Još je d n a generacija je m orala da se žrtvuje u prevratim a i poli­ tičkim ubistvim a da bi se iskorenio secesionizam. N eki naučnici odbacu­ ju tu sliku političke nestabilnosti, pozivajući se na m ladu američku repub­ liku: jed instvenost nacije je obezbeđena tek nakon poraza K onfederaci­ je 1865. godine. N e slažem se s tim poređenjem . Sjedinjene Države (,Jï pluribus unurn'") su bile efikasna, produktivna celina, dok se negodova­ nje zbog ropstva više nije m oglo sputavati. Argentina je postala delotvoran jedinstven entitet tek pola veka nakon sticanja nezavisnosti. A rgentina je oduvek više zavisila od stoke, nego od industrijskih b i­ ljaka i ljudi. Prevaga stočarstva i relativno zanem arivanje zem ljoradnje bili su blisko povezani sa zem ljom i imigracionom politikom. Strani posmatrači videli su Argentinu kao potencijalni m agnet za doseljenike. Tako su m islili i neki dalekovidi starosedeoci, tražeći da se među dozvoljenim im igacionim grupam a nađu i doseljenici iz protestantske Evrope koje su sm atrali obrazovanijim , v red n ijim i politički zrelijim . N aravno, to bi podrazum evalo slabljenje autoriteta katoličke crkve ili prom enu politike države, kao i stavova duboko ukorenjenih m edu stanovništvom:

334

Poštujte svačije versko uverenje. Španska A m erika, svedena na k ato li­ cizam do isk lju č e n ja svake druge relig ije, liči na osam ljeni tihi m ana­ stir... Izuzeti druge re lig ije iz Južne A m erik e znači o dbaciti E n g leze, N em ce, S vajcarce, S evernoam erikance, baš one ljude koje ovaj konti­ nent najv iše treba. Prihvatiti ih bez njihove relig ije znači prim iti ih bez u nutrašnjeg blaga koje ih čini onim što j e s u . 12

D obar savet koji je teško poslušati. S tanovništvo već form irane svesti, zadojeno kontrareform skim predrasudam a, uplašeno naprednim strancima, nije želelo jeretike, niti bi ih crkva m irno prihvatila.13 Im igranti su mogli da idu negde drugde, A rgentina ih je držala dalje od sebe. V eći deo zem lje dobili su državni službenici i m oćnici, često kao poklon (em phyteusis) ili po smešnoj ceni. Ponekad su prilikom p ro­ daj e ili poklanj anj a zemlj e postavlj ani uslovi naselj avanj a i obrađivanj a, ali ništa nije m oglo da natera vlasnike da ih kasnije ispoštuju. Bez k a ­ pitala i radne snage, vlasnicim a je bilo najlakše da zapuste zem ljište ili da ga prilagode uzgoju stoke i ovaca. U međuvrem enu, argentinska drža­ va se proširivala na račun proteranih am eroindijanaca, čiju su zem lju prodavali unapred. Takve akcije donosile su novac, ali uglavnom su podrazum evale p ro d a ju m alih delova zem lje špekulantim a koji bi onda sam oinicijativno proširivali te svoje rančeve. S ta je starije, kokoška ili ja je ? U zrok i posledica ne m ogu se ra z­ dvojiti. V lada je povrem eno tražila ljude preko okeana. Posebno su je interesovali dobrovoljci iz Italije, rasadnika em igranata u potrazi ne za zem ljom , već za novcem (koji bi im om ogućio da kupe parče svoje do­ movine). U jed n om ugovoru sa italijanskom firmom iz osamdesetih godi­ na devetnaestog veka precizno su opisani em igranti potrebni Argentini: „po m ogućstvu fizički radnici ili zanatlije, samci, najm lađi, najjači, najotporniji i najvredniji m uškarci sa sela."14 Takva potražnja b ilaje u sukobu sa socijalnom i društvenom realnošću: preovladavanje fizički nezahtevnih poslova poput čuvanja stoke, društvena nestabilnost, religiozna ograničenja, lokalne predrasude. Nekoliko proizvodnih oblasti koje su zahtevale jaču fizičku radnu snagu (na primer, proizvodnja šećerne trske) podrazum evale su ugovore i obavezivanje radnika, što ih je činilo n e­ privlačnim za slobodne imigrante. Uporedite to s politikom korišćenja zemlje u severnoam eričkim ko­ lonijam a i Sjedinjenim D ržavam a. U ju žn im kolonijam a velikim ima-

335

njim a bili su potrebni robovi. Starosedeoci (Indijanci) bili su m alobroj­ ni i nevoljni da rade, a slobodni belci nisu hteli da rade za m alu nadnicu k ada su lako m ogli dobiti parče zem lje koje je bilo u izobilju i biti svoji g o spodari. Z ato su dovođeni ro b o v i iz A frik e sve do zabrane 1807. godine. N akon toga, populacija robova m ogla se obnavljati samo prirod­ nom reprodukcijom , stoje nam etalo više standarde ishrane i bolji odnos prem a ro biju nego u K aribim a ili u Južnoj Am erici. U m eđuvrem enu, u Severnoj A m erici je jača o otpor prem a robovlasništvu, i širenje države na zapad zaoštrilo je rasprave o nužnosti ropske radne snage i o suštini U nije. Kao što svi znaju, došlo je do građanskog rata, robovi su oslobo­ đeni, a velika im anja raspala su se na porodične jedinice. U bivšim nezavisnim državam a i na novim teritorijam a razvoj zem ­ ljoradnje počivao je na farm erim a koji su se sa isceđene zem lje istoka selili na zapad u potrazi za plodnim n ed irn u tim zem ljištem , kao i na evropskim im igrantim a vođenim snovim a o boljem životu i sopstvenom im anju. U m eđuvrem enu, indsutrija je m orala da nađe svoje radnike.* N eke firm e slale su u Evropu predstavnike da vrbuju radnu snagu pod ugovorom . To nije bio težak zadatak: glad, ekonom ska kriza, prom ene granica i progoni bili su krupni razlozi za odlazak iz Evrope. M oglo je biti i obrnuto. Nikakve m aterijalne okolnosti nisu obavezi­ vale severn oam eričke koloniste da daju p re d n o st m an jim posedim a um esto velikim rančevim a. Presudni su bile kulturni i socijalni uslovi. Tako su kolonije u N ovoj Engleskoj od samog početka bile organizovane u m ala domaćinstva, je r su se tu doseljavale čitave porodice. I okviru srednjeatlantskih kolonija (N jujork, Pensilvanija) im ućniji su kupovali veće posede, da bi ih kasnije prodavali parče po parče - pogodno za m anja, p o ro d ičn a im anja. D ok je jo š bilo rezerv i zem lje, neki su kupovali ogrom ne teritorije - naravno, da bi zaradili kasnijom preprodajom . N a primer, devedesetih godina osam naestog veka država M asačusets proda­ la je 3 m iliona ari u M ejnu Henriju N oksu (Henry Knox), ministru odbra­ ne, i V ilijem u Djueru (W iliam Duer), pom oćniku m inistra finansija, po ceni od 21 cent po aru. To je bilo skupo. M asačusets je prodao i 6 miliona ari u zapadnom N ju jo rk u N atanijelu G oram u (N athaniel G orham ) za * To je tem a H. J. H abakukovog klasika Am erican and British Technology, visok a cena n ek v a lifik o v a n e radne sn age naterala je A m erik an ce na u vođ en je teh n ološk ih inovacija. A li, kako onda objasniti tako brz rast? O d govor je im igracija.

336

100.000 dolara - m anje od 2 centa po aru, ali to su bile udaljenje oblasti.15 I u ovom slučaju vlasnici su zarađivali preprodajući delove zem ljišta farm erim a ili m anjim preprodavcim a sa istim planovima. Priču potkre­ pljuje i hvalisanje D juerovog predstavnika u Evropi o izuzetnim m oguć­ nostim a tog zemljišta: 60 do 80 bušela žita po aru, vode bogate ogrom ­ nim ribam a. Strani investitori bili su uvereni da će se broj stanovnika udvostručavati svakih dvadeset pet godina (skoro da i jeste, u početku) i da pedeset hiljada m ladih ljudi godišnje odlazi na zapad. Kada više nije m ogla da prodaje tako velike posede, država je gra­ nične teritorije nam enila za m anja porodična im anja. N ajbolji dokaz za to je divlje osvajanje zemljišta. Kako jav n a prodaja nije ulivala sigurnost, ljudi su odlučili da prvo zauzm u, a posle da kupe. V lasti su pokušali da ih spreče. N e samo da su nestrpljivi bezem ljaši kršili zakone o svojinskim odnosim a i prkosili državi, već su obarali cenu zem ljišta i ugroža­ vali planove bogatih, am bicioznih građana. Ali ništa nije moglo da zaus­ tavi farm ere koji su na ja v n u prodaju došli sa sačm aram a u ruci. K on­ gres je 1830. zakonski oslobodio kazne „osvajače" zemljišta, što je samo podstaklo i druge da to urade. Nasilno zauzim anje zem lje ozakonjeno je 1841. godine, a stanovnici tako dobijenog zem ljišta m ogli su da ga ot­ kupe po m inim alnoj c e n i.16 Veliki izuzetak je napravljen da bi se podstakla izgradnja železnice. D ržav a je je bez o k lev an ja p re p u šta la železnici zem ljište uz nove železničke linije, koje je onda prodavano nezavisnim farm erim a. Oni su im ali prednost je r su pravili veći prom et od stočara. Priroda je i ovde im ala poslednju reč: kiše su prem a zapadu bile sve oskudnije, pa je više zem lje korišćeno za uzgoj stoke. V rem enom su varoši izrasle u gradove koji su se sazreli u trgovinske, saobraćajne i industrijske cente. D obar prim er je Sinsinati, najveći zapadni grad pre građanskog rata, centar m esne industrije („Svinjograd"), m agnet za nem ačke doseljenike, pun m alih fabrika koje su, izm eđu ostalog, proizvodile nakit, peći i muzičke instrum ente.17 Statistička analiza im igracionih procesa odslikava razlike u politici i kulturi. U Argentini im igracija je postala izražena tek u poslednjoj četvr­ tini veka, kada je uznapredovao uzgoj pšenice - sedamdesetih godina devetnaestog veka pod pšenicom je bilo pola m iliona hektara, početkom naredne decenije obrađene površine porasle su na 1,3 m iliona hektara, da bi se, najednom , pred Prvi svetski rat, pšenica obrađivala na 24 mi-

337

liona h e k ta ra .18 Jedan od vodećih argentinskih istoričara piše kako se „slivaju reke im igranata" - izm eđu 1871. i 1914. došlo je oko 5,9 m i­ liona doseljenika, od kojih je ostalo 3.1 m ilion, u zem lji sa 1,7 m iliona stanovnika 1871. godine (bez Indijanaca) i 7,8 m iliona 1914. g o d in e.19 Priliv nije bio ravnom eran, zavisio je od političkih dešavanja, m ogućno­ sti zaposlenja i situacije u m atičnim zem ljam a imigranata. Sedamdesetih godina d ev etn aesto g v ek a neto priliv d o seljen ik a bio je 28,6 h iljad a godišnje naredne decenije se utrostručio na 86,5 hiljada. N akon toga, stopa im igracije je opala na 40,6 hiljada u devedesetim godinam a, da bi se u sledećem veku, posebno od 1904. do 1913. godine ponovo u tro ­ stručila na 125,9 godišnje. Bez sum nje, neto brojke um anjuju učešće im igranata u radnoj sili. M nogi imigranti bili su sezonski poljoprivredni radnici, takozvani golondrinas (laste), uglavnom iz ju ž n e Italije, kojim a je plaćan put od Buenos A jresa do m esta rada i nazad. Skoro polovina od 290 hiljada im igrana­ ta koliko je godišnje dolazilo u periodu od 1904. do 1913. godine, vrati­ la se u m atične zem lje (u prošeku 135,7 hiljada). Bio je to ekonom ski aranžman u argentinskom stilu: dovedi žeteoce i vrati ih kući. To je odgo­ varalo i im igrantim a, koji su m ogli da nakon žetve ju ž n o od ekvatora u če stv u ju i u žetvi n a severu. A li takav p ristu p im ao je ozbiljan nedostatak: upošljavam su neobrazovani i slabo obučeni seljaci koji nisu m ogli m nogo unaprediti ekonom iju, čak ni nakon trajnog naseljavanja. Ali brojke otkrivaju samo deo priče. Tek m ali broj evropskih dose­ ljenika koji su se trajno naselili postali su građani - izm eđu 1850. i 1930. godine m an je od 5 p ro c en ata im igranata uzelo je argentinsko držav­ ljanstvo j e r je ono, izm eđu ostalog, podrazum evalo obavezu služenja vojnog roka.* A rgentina je bila zem lja kojoj su nedostajali građani, ali, za razliku od S jedinjenih D ržava, teško ih je pridobijala i zadržavala. N esum njivo, deo razloga leži u skrom nim ekonom skim m ogućnostim a. Ali odanost građana se m o ra stalno podsticati, a ravnodušnost prem a podređenim a odlika je slučajnih vladara. Argentinci nisu znali za šta bi se borili, niti ko bi stao iza n jih .20 N asu p ro t tom e, im ig racija je u S jedinjenim D ržavam a od sam og početka bila intenzivna. Priliv doseljenika (broj u hiljadam a po godini) * U prethodnom periodu, naturalizacija je bila zanem arljiva: 1815. god in e sam o 0 ,1 6 po­ sto, a 1914. godine 1,4 p osto - C ornblit, „E uropean Im m igrants”, str. 232, tabela 11.

338

porastao je od 14,3 u dvadesetim godinam a devetnaestog veka do 259,8 trid eset godina kasnije. N akon pojave p aro b ro d a i razvoja zapadnih oblasti, stopa im igracije bila je 281 u sedam desetim godinam a devet­ naestog veka, deceniju kasnije porasla je na 524,7, dostigla vrhunac od 879,5 u prvoj deceniji dvadesetog veka, nakon čega je nekoliko godina prem ašivala m ilion doseljenika godišnje.* Od 1821. do 1914. godine, kada je am erička populacija porasla sa 10 na 94 m iliona, u Sjedinjene Države doselilo se oko 32 m iliona ljudi - porast m anji nego u A rgenti­ ni, ali m nogo važniji u smislu integracija u društvu.21 Struktura im igranata takođe se razlikovala. V ećina doseljenika u Sjedinjene Države poticala je iz Velike Britanije, Irske i severozapadne E vrope, dok je ju ž n a Evropa počela da se priključuje pred kraj devet­ naestog veka. V ećina je bila pism ena, m nogi su bili obučene zanatlije (zvanično zavedeni kao „kvalifikovani") i do četrdesetih godina više njih postali su farm eri, a m anje radnici.22 D oseljenike su privlačila je ftin a im anja i visoka zarada, i m alo njih je otišlo na robovlasnički jug. U poređenju s Latinskom Am erikom , severnoam erički imigranti doneli su sa sobom veća znanja i veštine. D oseljenici u A rgentinu tek su m orali da uče."''(Što se nije desilo.) Istoričari američkih imigracija ne mogu se složiti o relativnoj važno­ sti priliva i odliva stanovništva. N aravno, oba procesa bila su značajna, ali u različitim vremenima. Neki u velikom prilivu vide masovnu otmicu. (Evropljani, posebno, teško prihvataju da se veliko iseljavanje početkom dvadesetog veka m ože tumačiti kao ogledalo nekih neuspeha njihovog kontinenta.) Besmislice. Z a većinu doseljenika, Sjedinjene Države bile su zem lja nade i neograničenih m ogućnosti. Lični razlozi su takođe bili važni. Dolazili su je r su njihovi prethodnici pisali vesela (možda ne uvek i tačna) pism a o životu u N ovom svetu. Putovali su, je r su pre njih otišli njihovi rođaci, prijatelji i susedi koji su ih prihvatali po dolasku. Dolazili su u zem lju k o ja u devetnaestom veku nije postavljala nikakve uslove * V e lik i uticaj na im igraciju im a le su p rilik e u A m erici i E vropi - ne sam o p o slo v n e m ogućnosti već i rat i revolucija. Tako je neuspeh revolucija 1830. i 1848. godine podstakao iseljen ik e, dok ih je am erički građanski rat odvraćao. t N ek i čitaoci će ovak vo poređenje smatrati neprikladnim (politički nekorektnim ). Ipak, to n ije ništa v iše od čin jen ice, i k on cep tom nikako drugačije od napora ek on om ista da o cen e doprinos radne snage produktivnosti trajanjem školovanja i drugim parametrima ljud sk og kapitala.

339

JUŽNA AMERIKA NAKON DOBIJANJA NEZAVISNOSTI Paragvaju, ođsečcnom od mora, iznad svega je bio potreban mir sa susedima. Umesto toga...

imigrantima. M nogi su se vratili - m ožda trećina. Ali većina je ostala (ili ponovo došla), našla posao uz svoje rođake, uživala u slobodi koju nije poznavala u Starom svetu. N atrag u A rgentinu. N jen ekonom ski razvoj m orao je da sačeka drugu polovinu ili čak poslednju trećinu devetnaestog veka. K ada se jav io , bio je vrlo blizak rikardoovskom m odelu. N ajveći napredak ost­ v a re n je u stočarstvu koje je davalo kožu i vunu (često u paru, izvožene u centre vunarske industrije poput M azam e u Francuskoj), loj i usoljenu govedinu. K ada je osamdesetih godina devetnaestog veka usvojena tehni­ ka zam rzavanja, izvoz m esa (posebno u Britaniju) naglo je porastao. Ispr­ v a je n ajveća p ažn ja pridavana zam rznutoj jag n jetin i i ovčetini, ali kako se tehnika zamrzavanj a usavršavala i održavanj e niskih tem eratura posta­ lo p o u zdanije i preciznije, A rgentina je počela da izvozi i zam rznutu govedinu i druge ukusnije vrste mesa. Poljoprivreda je počela da se razvija nešto kasnije, najviše zato što se oskudevalo u radnoj snazi. V elike prepreke bile su i negodovanje stočara i napadi žilavih Araukanij aca, indij anskog plem ena koj e se i posle tri veka borilo protiv Evroplj ana. (Kao i na am eričkom zapadu, ili u A frici, otpor dom orodaca slom ljen je tek repetirajućim oružjem .) N epri­ jateljstv o Indijanaca bilo je razum ljivo: borili su se za svoju zemlju. Ali i stočari su imali razloge za negodovanje: farm e su značile ograde i zat­ varanje otvorenog prostora. (Nije se moglo dopustiti da stoka gazi brazde i je d e useve.) U svakom slučaju, bo d ljik av a žica, n a jje ftin ija ograda neobuzdanom stočarstvu, sa am eričkog zapada proširila se na A rgen­ tinu.* N estašica radne snage traja la je sve do k raja devetnaestog veka. Stočarske aktivnosti u polunom adskim kam povim a u pam pasim a nisu zahtevale m nogo muškaraca, niti žena. (Vlasti u Buenos A jresu povre­ m eno bi proterivali prostitutke u provincije sa pretežno m uškom popu­ lacijom kako bi jed n im udarcem ubili dve muve.) Ali uvek je nedosta­ ja lo ljudstva za zahtevne poslove prenošenja robe. Indijanci, kao u Sjedi­ njenim Državam a, nisu hteli da rade za nadnicu, a prisiljavanje tih starosedelaca na rad bilo je zabranjeno 1813. godine (bar na papiru). Trgovi­ * U v o z b o d ljik a v e ž ic e p o četk o m p o sled n je d e c e n ije d ev etn a esto g vek a b io je reda v eličin e 2 0 .0 0 0 tona - R ock , Argentina 1516-1987, str. 136.

341

na robljem je takode bila nezakonita, i prem da su oni koji su u trenutku donošenja oslobađajućeg zakona bili robovi to i ostali, njihova deca su rođena kao slobodna (zabranjen je i uvoz robova); uz to, svi uvezeni robovi su dobijali slobodu po ulasku u zem lju.23 Jedino rešenje bila je im igracija, ali i ovde je prošlost ograničavala sadašnjost. Španska isključivost otežavala je im igraciju, koju je , čak i nakon nezavisnosti, sputavala politička nestabilnost, selekcija potenci­ jaln ih doselj enika i nedostatak slobodne zemlje. Poslednj a poteškoća bila je je d n a od najgorih zaostavština kolonijalnog režima: ogrom ne površine poklanjane su olako, crkvi ili uglednim i m oćnim ljudim a, dok su ostaci razgrabljeni tokom nem irnih godina posle revolucije. Zato je 1879. go­ dine jo š 8,5 m iliona hektara zem lje oteto od Indijanaca (A rgentinci to ponosno nazivaju la conquista del desierto, osvajanje divljine) i prodato 381 osobi. Kupci su želeli svu raspoloživu zem lju, j e r je prem a ju g u bilo sve m anje kiše i plodnog zemljišta. Patagonijaje m ogla da hrani de­ set puta m anje ovaca po jedinici površine u odnosu na provinciju Buenos A jresa. Doseljenici su počeli da dolaze u značajnijem broju tek u poslednjoj trećini devetnaestog veka - četvrtina iz Spanije, tradicionalnog izvora, ali polovina iz Italije, u kojoj je broj stanovnika prevazišao potrebe za radnom snagom, posebno u seoskim oblastim a severa i juga. M ali broj je došao iz severne ili istočne Evrope, a veliki deo takvih em igranata ubrzo je nastavio u S jedinjene Države. A rgentina je bila m editeranska teritorija. Tokom m nogih decenija imigranti su se teško snalazili u tom društvu ponosnom na svoju zaostalost, punom iluzija i predrasuda, jedinstveno negostoljubivom . V ećina doseljenika skućila bi se u polukosm opolitskom Buenos A jresu. O sećajniji savrem enici su očajavali: „Ovoj zem lji najhitnije treba ne prom ena papirnog novca u zlato niti zlata u papir, već stanovnika, rođenih u Evropi, u ljudska bića s pravim a koja su prirodna članovim a civ ilizo v an o g društva: p ro m en a stranih su b jek ata u građane."24 K ada se A rgentina pokrenula, delom zahvaljujući novim , uve­ zenim tehnologijam a (parobrodi, železnica, poljoprivredne m ašine, za­ m rzavanje m esa), ali i zbog rastućih evropskih zahteva (porast b ro ja stanovnika, veća platežna m oć), proizvodnja i prihodi značajno su porasli do nivoa evropskih zem alja u procesu industrijalizacije. M eđutim , jo š uvek su bili niži od drugih graničnih društava (tabela 20.1). Čak ni pored

342

svih tih prednosti, Argentina nij e m ogla samo polj oprivrednom proizvod­ n jo m da ostvari produktivnost, prihod i zarade kao zem lje sa uravno­ teženom ekonom ijom .25 Radnici n a farm am a, posebno imigranti, obično su zarađivali samo deo plate u industriji. U m eđuvrem enu, m oćni rančerosi i političari su se bogatili i snabdevali se u prodavnicam a ekskluzivne robe. Kao i svuda drugde, satovi su predstavljali simbol i instrument m odernog društva svesnog vrednosti vremena. Švajcarski i američki proizvođači otimali su se o to novo tržište i pravili satove po latinoameričkom ukusu.26 Pred kraj devetnaestog veka argentinski trgovinski uspeh m nogo je obećavao, i optimisti su jo j pred­ viđali budućnost sličnu Sjedinjenim Državama. Čak i danas, neoklasični ekonom isti oduševljavaju su tim prim erom napredovanja zbog korišćen ja kom parativne prednosti. TABELA 2 0 .1 . PROIZVOD PO STANOVNIKU ODABRANIH ZEMALJA NOVOG SVETA U PERIODU OD 1820. DO 1989. GODINE (EKVIVALENTI U DOLARIMA IZ 1985. GODINE PO KUPOVNOJ MOĆI)

USA

A rgentina

A ustralija

K anada

1.250

1820.

1.219

1870.

2 .2 4 4

1.039

3 .1 4 3

1.330

1890.

3 .1 0 1

1.515

3 .9 4 9

1.846

1913.

4 .8 4 6

2 .3 7 0

4 .5 5 3

3 .5 1 5

1950.

8 .6 0 5

3 .1 1 2

5 .9 7 0

6 .1 1 2

1973.

1 4 .0 9 3

4 .9 7 2

1 0 .3 6 9

11.835

1989.

18.28 2

4 .0 8 0

1 3.538

1 7 .2 3 6

IZVOR: M addison, „Explaining the E conom ie Perform ance o f N ations 1820-1989", Table 2-1.

Ali da lije to bio optim alan model? U Argentini su živeli neki veo­ m a bogati ljudi, ali je , „iz nedokučivih razloga... oduvek bila zavisna od kapitala, zato i vezana za države zajm odavce, na načine koji ozbiljno kom prom ituju sposobnost zem lje da vodi nezavisnu politiku".27 Argen­ tinske pruge gradili su Britanci (manje od 1.000 kilometara 1871. godine, preko 12.000 dve decenije kasnije), ali za potrebe svoje zemlje: zbog

343

prevoza m esa i pšenice do luka, odakle su se izvozili u B ritaniju. N e da bi razvili tržište u unutrašnjosti A rgentine, kažu dom aći istraživači. Ali kako se m ože praviti takva saobraćajna mreža, a da se ne podstaknu unu­ trašn ja tržišta? A ko se to ne desi, k o je krivac? Šta to govori o preduzetničkom duhu A rgentinaca? Oni se nisu m nogo preispitivali. U vek je lakše kriviti druge. Takav stav izrodio je ksenofobičan antiim perijalizam i sam opovlađujući osećaj dobrog i lošeg. G ranice je , kao i uvek, postavila priroda. Ekonom ski napredak n as­ tavio se u dvadesetom veku, ne samo u poljoprivredi već i u okviru mlade industrije. Industrija se razvijala zahvaljujući direktnim ulaganjim a m ulti­ nacionalnih preduzeća (naročito u obradu hrane)* i uvozu koji je poči­ vao na m alim preduzećim a (u rukam a stranih vlasnika, posebno izbeglih Jev reja u tridesetim godinam a) i posebno bio podstican povrem enim nestašicam a (kao tokom P rvog svetskog rata), odredenim carinskim dažbinam a, bilaterarnim sporazum im a i kontrolom razm ene ro b e .28 N e treb a p reterivati u hv alo sp ev im a ovom zakasnelom i senzacionalističkom industrijskom razvoju. Statistički podaci iz 1914. godine (25 godina nakon velikog im igracionog talasa zem ljoradničke i industrij­ ske radne snage) pokazuju d a je više od pola „industrijskog kapitala" pri­ padalo rudarskom sektoru, četvrtina jav n im servisim a, a za samo 13,6 procenata m ože se reći d a je kapital u proizvodnji.29 U tu neizbezno derivativnu proizvodnju uvođeno je m alo inovacija i adaptacija. Zato se i nij e proširivala. O pstajala je u prim itivnim radnim uslovim a koj i su podsećali n a radionice u ranoj britanskoj industrijskoj revoluciji. Situaciju je otežavao i nem ar države, ali i poslodavaca koji su smatrali da se gubici u ljudstvu lako m ogu nadoknaditi doseljeničkom radnom snagom. Pošto nisu bili upućeni u tehnologiju sopstvenog posla, nisu ni znali kako da unaprede ljudski kapital. N ekoliko prosvećenih ljudi pokušalo je da ubedi te prim itivce da će im kvalifikovaniji radnici i bolji radni uslovi doneti korist, ali su okarakterisani kao nepraktični utopisti koji nem aju pojm a o fabrikam a i industriji. To je bacilo industriji u crnu rupu zaostalosti:30 * To je dobrim delom bilo p ov eza n o sa zah tevim a i sklon ostim a n ove im igracije, kao i sa urbanizacijom : u ličn im šetačim a trebala je gotova hrana. Izm eđu 1895. i 1913. god in e, broj p o g o n a za obradu hrane rastao je preko 20 p rocenata god išn je, radna sila u n jim a p rek o 221 p osto, a kapital 8 p osto. Na kraju tog perioda, ova p roizvod n a ob last obuhvatala je 40 p osto svih industrijskih p ogon a, trećin u industrijske radne sn age, 43 p osto sv ih industrijskih ulaganja - L ew is, Crisis o f Argentina Capitalism, str. 32.

344

Svaka industrija nosila je određene zdravstvene rizike. U fabrikam a tek ­ stila, m etalnih p roizvoda, šibica i stakla, vazduh je bio pun fine prašine k oja sm eta plućim a. U kožarskim fabrikam a, prilikom isušivanja kože radilo se sa sum pornom , azotnom i h lo ro v o d o ničn o m kiselinom , kao i sa arsenikom i am on ijak o m , koji o daju štetna isparenja. U klanicam a, podovi su bili klizavi zbog životinjske krvi, iznutrica i izm eta. Smrad je bio neizdrživ. M u šk arci koji su nosili m eso u h lad n ja č e m orali su da um otaju ruke i lica u tkaninu ili stare novine, kako se ne bi isprljali krvlju ko ja bi se zam rzla na n jihovoj koži. R eu m a je bila u o b ičajena, i radni vek bio je najd u že pet godina.

Argentinska privreda nije bila vozač napretka, već putnik, koji je si­ šao s voza k ada je nakon Drugog svetskog rata ponovo došlo do krize. R adna snaga, u industriji i u poljoprivredi, nije bila zadovoljna i našla je utehu u ideološkim nadrilekovim a - anarhizm u pre Prvog, peronizm u nakon D rugog svetskog rata. Bila je to osveta siromašnih. Ekonom ista Pol Sem juelson (Paul Samuelson) pripisuje to otuđenje neusklađenosti izm eđu ekonom ske zaostalosti i društvene nebrige, s jed n e, i prerane političke zrelosti s druge strane.31 Ljudi su tražili ono što im ni ekonomi­ ja ni država nisu m ogli dati. A rgentina danas uz m nogo m uka pokušava da skrene s puta politič­ ke tiranije i brutalnosti, m ilitarističkog avanturizm a i ekonom ske depre­ sije. „N estanci" navodnih radikalnih subjekata i ličnih neprijatelja, koji su često kao pritvorenici ispadali iz aviona, tamničari i dželati što „usva­ ja ju " decu žrtava (posebno stravična praksa jo š iz vrem ena inkvizicije) - sve to p red stavlja zastrašujuću zaostavštinu prošlosti. Paradoksalno zvuči, ali istovrem eno je populizam na krilim a slogana hranio nacional­ ni identitet, ponesen likom Evite i film ovim a o njoj. Lokalni naučnici i strani simpatizeri su neuspeh ekonomskog razvoja Latinske Am erike, upadljiviji pri poređenju sa svetlim prim erom Severne Am erike, pripisivali zlodelim a jačih , bogatijih država. Ta ranjivost nosi pečat „zavisnosti", što implicira stanje podređenosti u kom e je nečija sudbi­ na u rukam a drugih. N aravno, ti „drugi" koriste svoju nadm oć da otmu proizvod zavisnih ekonom ija, kao što su nekada radili kolonijalni gospo­ dari. Kapitalistički im perijalizam preuzeo je ulogu nekadašnjih velikih imperija.

345

A li b o g ate n ac ije ne m ogu „iscediti" n ezav isn e države p ro sto m pljačkom : m oraju da im daju pozajm ice i da investiraju u njih. Tako je bilo i sa A rgentinom , koja nije uspevala da uštedi m nogo novca, pa se sve više oslanjala na strani kapital.* N eki ekonom isti sm atraju da strani kapital ugrožava ekonom ski razvitak, drugi m isle da pom aže, ali ne kao dom aće investicije. N ajviše zavisi od toga kako se koristi. Ali ko jo š odbi­ ja strani novac iz straha da neće znati dobro da ga iskoristi? Političari ga žele i ne brinu m nogo o teorijam a zavisnosti. Jedan ekonom ista pripisuje m alu stopu štednje u A rgentini naglom porastu broja stanovnika i visokom stepenu im igracije, čem u bih ja dodao loše potrošačke navike. U svakom slučaju, protok stranog kapitala za­ visio je u istoj m eri od stanja u zem ljam a investitorim a i u samoj A rgen­ tini. Z a v rem e P rvog svetskog rata B ritan iji je bio potreb an novac i m orala je da obustavi ulag an ja u druge zem lje. Iako je ostala najveći k red ito r A rgentine, više nije bila pokretač ra zv o ja kao u prethodnim decenijam a. Sjedinjene Države i jo š neke zem lje nekada su drešile kesu, ali i u n jim a su politika i poslovni planovi upravljali novcem , tako d a je A rgentina zapala u niz poteškoća zbog obim a i uslova stranog krediti­ ran ja i investiranja. To je dovelo do sukoba s kreditorim a, koji je rezul­ tirao reaktivnim izolacionizm om - restriktivnim m eram a koje su samo podstakle nestašice i zavisnost. Kada su argentinski ekonom isti i poli­ tičari objavili te okolnosti i nedela, stvarna ili izm išljena, stranih eko­ nom ija, sam o su otežali problem . Ekonom sko učaurivanje nesum njivo je pom oglo A rgentini i drugim latinoam eričkim zem ljam a da izbegnu najgore udare velike svetske ekonom ske krize tridesetih godina dvade­ setog veka. Č aure su otporne. A li A rgentina se n a taj način odrekla i konkurencije, stim ulacije i m ogućnosti za napredak. Latinska A m erika se pokazala kao plodno tle za objašnjenja zago­ vornika teorije zavisnosti (takozvanih dependentista). Takvi stavovi dobro su prihvaćeni i na drugim kontinentima, udruženi sa ekonom skim obeća­ njim a i političkom svesnošću novooslobođenih kolonij a posle Prvog svetskog rata. Cinici bi m ožda rekli da su doktrine zavisnosti najbolji izvozni proizvod L atinske A m erike. Ali su sigurno loše za podizanje m orala i buđenje preduzetničkog duha. Podsticanjem m orbidne sklonosti ka n a­ * Stopa šted n je bila je 5 p osto ili m anje naspram tri puta v e ć e u K anadi ili A u straliji Taylor, „Tri fa z e ”, str. 2 8, tabela 4.

346

laženju krivice u svemu sem u svojim greškam a takve teorije promovišu ekonom sku impotenciju. Č ak i da su tačne, bolje j e zaboraviti ih.

Portugalsko-brazilski

put

Žilberto Frejre (Gilberto Freyre), u svojoj klasičnoj studiji brazilske civilizacije, G ospodari i robovi, pravi razliku između španske i portugalske politike kolonizacije. Dok su Spanci nam etali nacionalna i verska ogra­ ničenja, Portugalce je zanim alo samo versko opredeljenje doseljenika. M ogli su poticati iz bilo koje zemlje, ali m orali su biti rimokatolici. V lasti su neko vrem e čak slali sveštenika pred svaki brod koji je uplovljavao u bilo koju brazilsku luku da proveri savesnost i veru pridošlica. N išta drugo nije bilo važno, je r to je bio pečat zajedničkog identite­ ta. „D ok A nglosaksonac sm atra d a je pojedinac pripada njegovoj rasi ukoliko je istog fizičkog tipa, Portugalac ne razm išlja o rasi i identifikuje se s pripadnikom iste vere." (Takvi su m itovi o nacionalnom ponosu, što potvrđuje i sam naslov Frejreove knjige.) Frejre daje prednost ovim „d o b ro n am ern im " k o n tro lam a u p o re đ en ju s današnjim surovim proveram a zdravstvenog stanja i krim inalne prošlosti i zaključuje: Postojale su sam o zeb n je da lije katolički em igrant potencijalni politič­ ki neprijatelj koji bi m ogao uništiti ili oslabiti tu solidarnost što je u Por­ tugaliji n ap re d o v a la u saglasje sa k ato ličk o m crkvom . Ta solidarnost srećno je o p sta jala to k o m čitavog k o lonijalnog perioda, i sjedinjavala nas u borbi protiv francuskih kalvinista, holandskih reform ista, engleskih protestanata, u tolikoj m eri, da bi teško bilo odvojiti B razilca od katoli­ ka: katolicizam je bio pravi tem elj našeg u je d in je n ja .32

„Muero con Mi Patria!" -

Umirem sa svojom zemljom!*

U hronikam a ekonom ija čiji je razvoj nam etnut „odozgo", odnosno m eđu prim erim a industrijalizacije po naređenju, ističe se bolno donkiho* P oslednje reci Fransiska Solan e L opeza, m aršala-predsednika republike Paragvaj, ubi­ jen o g u poslednjoj b ici rata Trostrukog saveza (1864 -1 8 7 0 ).

347

tovsko iskustvo Paragvaja, prkosne republike uhvaćene u džungle i šume Južne Am erike, stotinama kilom etara daleko od mora. Neki naučnici, opči­ njeni ovim eksperim entom (jedan čak govori o ekonom skom „skoku"33), vide u njem u jo š jed n u priču o tom e kako su evropski im perijalisti i n jiho­ vi lokalni plaćenici ugušili dom orodačku ekonom iju i težnje.34 To je po­ grešno tum ačenje čestog obrasca preranog razvoja iz političkih razloga. Paragvaj je bio sasvim drugačiji, s m nogo više Indijanaca (Guarani) nego druge latinoam eričke zemlje, je r su starosedeoci, zahvaljujući zala­ ganjim a jezu ita, izbegli stravične progone. Jezuitim aje bilo dozvoljeno da form iraju autonom ne oblasti koje su m ogle m irno da se razvijaju uko­ liko nisu bile suviše blizu m esta s blagom ili saobraćaja. O sim toga, Spancim a su Guarani bili potrebni, je r bez njih nisu m ogli da brane tu teritoriju od portugalsko-brazilskih upada. N akon d obijanja nezavisnosti, Paragvaj je , poput svih zem alja ro ­ đenih iz ostataka velike španske imperije, skoro odmah pao u diktatorske ruke. Z vanično republika, ali praktično posed je d n o g čoveka, Paragvaj je živeo u spoju dobrotvornog despotizm a i populističke tiranije.* Prvi diktator, dr Gaspar Rodrigez de Fransija (Gaspar Rodriguez de Francia), kako je zvao sebe, bio je sasvim osoben. Jakobinske ideologije i, poput m nogih Paragvajaca s nešto francuske krvi, priučeni pravnik, Fransija je bio posvećen ideji jednakosti građana u republici u kojoj bi on bio jed nakiji od drugih. Bio je „organski vođa", elitističko otelotvorenje narod­ ne v o lje .35 R azvijao je takvu sliku o sebi. K ada bi m u došao indijanski seljak, prim io bi ga uz potpuno uvažavanje, seo kraj njega, potapšao ga po leđim a, ispoljavalo zainteresovanost i saosećanje. Ali kada bi zemljoposednik ili građanin hteo da ga vidi, puštao bi ga da se preznojava čekajući, a prilikom sastanka ponašao se oholo i nestrpljivo. B ila je to klasna, ali i rasna diskrim inacija: u paragvajskom društvu linija podele bila je ista u oba slučaja. D ictador Suprem o hteo je da izgra­ di poseban guaranski karakter društva i da uništi špansku i kreolsku eli­ tu. Z abranio je belcim a da se m eđusobno venčavaju, tražeći da bračne partnere potraže m edu Indijancim a, m ulatim a i crncim a.36 Koliko stro­ go je poštovana ta obaveza, teško je reći; u svakom slučaju, b ila je znak * Tri dikatorska vladara i p eriod i n jih ove vlad avin e: G aspar R od rigez Fransija (1 8 1 4 ­ 1840), K arlos A n ton io Lopez (1 8 4 0 -1 8 6 2 ) i n jegov sin F ransisko S olan o L opez (1 8 6 2 ­ 1870).

348

svesti o rasnoj realnosti i sm išljenih napora da se izbegne raslojavanje po boji kože koje je obeležavalo ostatak latinoam eričkog društva. Dr Fransij a i njegovi naslednici, otac i sin Lopez, hteli su da od Parag­ v aja naprave prosvetljenu Spartu, zem lju ravnopravnih, pismenih, disciplinovanih i hrabrih. Osnovno obrazovanje bi bilo besplatno i obavezno od sedme godine - herojska ambicija. Iako je to bilo lakše reći nego ura­ diti, sistem je počeo sa 5.000 učenika, da bi se taj broj povećao na 17.000 pod Karlosom A ntonijom Lopezom (Carlos Antonio Lopez) 1857. go­ dine, odnosno na 25.000 pet godina kasnije - skoro polovina dece tog uzrasta. „Verovatno rekord za Treći svet u devetnaestom veku!" - usklik­ nuo je je d a n p o štovalac.37 U čenici su učili da pišu i čitaju, a posebna pažnja pridavala se katehizmu, kako bi deca znala ko su i zašto su takva. Predavači su, poput vojnika, nosili službena odela: dve košulje, dva para pantalona, pončo, šešir, pojas. U čila su se teško nabavljala, je r su nepri­ jateljsk i nastrojeni Argentinci blokirali rečni saobraćaj, ali država je u tim ranim danim a uspela da nabavi pet hilj ada flauta (frula? ) - j ednu za svako dete. N eizbežno je podsećanje na važnost koju je Platon pridavao m uzi­ ci u svom idealu obrazovanja, kao i ulozi m uzike u školama egipatskim školam a M uham eda A lija u istom periodu (videti poglavlje XXIV). Ali M uham ed Ali nikada nije razm išljao o univerzalnom školovanju. P ro b lem sa idealizovanim , re fo rm istič k im državam a je što ih napredak osnaži, a zatim podlegnu iskušenjim a. U grožavaju svoje susede, rem ete ravnotežu moći i status quo. Takvi potezi traže odgovor. Ta­ ko su diktatori m alog P aragvaja budili am bicije i strah većih susednih zemalja: ukratko, racionalnu, latentno iracionalnu paranoju. (Ko kaže da paranoici nem aju neprijatelje?) N ajveću pretnju predstavljala je A rgenti­ na, što je Paragvaj sm atrala pobunjenom provincijom koju je trebalo anektirati.38 A li i ostale susedne zem lje nisu odobravale revolucionarne eksperim ente u svojoj blizini. P arag v ajsk e vode su, zato, bile odlučne da izgrade ek onom iju i nabave oružje neophodno za odbranu na svim nivoima. Z a to im nisu trebale samo puške, već i industrijski instrum enti i mašine. To se m og­ lo nabaviti samo iz Evrope. Iako je Paragvaj, sa svojim značajnim indi­ jan sk im nasleđem , im ao averziju prem a evropskim stvarima, pom oć su pre m ogli da dobiju od E vropljana nego od pohlepnih suseda. Počev od Karlosa Lopeza, paragvajska vlada je sklapala ugovore sa E vropljanim a o nabavci parobroda, parnih m ašina i opreme za fabrike

349

(posebno za livnice gvožda i kovačnice). Plaćalo se sirom ašnim p rirod­ nim sirovinam a (uglavnom zelenikom, biljkom sličnom čaju, koja izazi­ v a blagu zavisnost) i skrom nim zajm ovim a od londonskih b ro d o g ra­ ditelja i liferanata. Započeta je zgradnja železničke i telegrafske m reže, ali pruge su napredovale vrlo sporo, tek nekoliko kilom etara godišnje, dok izvesnost rata nije potpuno prekinula radove. Zaposleno je oko dvesta evropskih tehničkih stručnjaka, ali oni su bili daleko od najboljih. N epotrebno je reći da te zakržljale instalacije nisu om ogućavale vrhun­ sku p roizvodnju; uglavnom su nam irivale potrebe vojske i indijanske populacije k o ja nikada i nije im ala kontakte sa uvezenom ro b o m .39 Istovrem eno, P aragvajci su kupovali evropsko oružje, obično zastarelo, m alo i rashodovano, i gradili utvrđenja, svesni ratne opasnosti. Iz jed n o g utvrđenja blizu Humaite, gde reka Parana pravi krivinu u obliku slova U, z a b ra n jiv a n je prolaz stranim brodovim a, uključujući argen­ tinske. Susedne zem lje su ozbiljno shvatile u p o zo ren ja i incidente, i počele i same da se naoružavaju. Brazilci su počeli da kupuju oklopnj ače, s nam erom da silom izbore pravo plovidbe Paranom. Teško je reći k o je počeo. Tako je u ratu.40 Ali sigurno je da se Parag­ vaj nije uzdržavao od borbe. I on je im ao svoja opravdanja za rat, casus belli, posebno zato što granice u tim oblastim a nisu bile jasne. B eznača­ jn e form alnosti, poput traženja dozvole da bi prošlo kroz neutralnu teri­ toriju (do Brazila i U rugvaja moralo se ići preko Argentine) jednostavno su zanemarene. B ilaje to poslednja kap: m aja 1864. godine Brazil, Argenti­ na i Urugvaj su se udružili da bi uništili štetočinu. Paragvaj j e , zbog oba­ veznog služenja vojnog roka i brojnih rezervista, imao m nogo više ljudi pod oružjem od sva tri protivnika zajedno. Ali neprijateljske zem lje ipak su im ale m nogo više potencijalnih vojnika od neprijatelja, da ne pom injem o nadm oćnija borbena tehnička sredstva. V rem e je bilo n a njihovoj strani. M eđutim , njihove napore je tri godine osujećivalo utvrđenje Hum aita, sa nekoliko hiljada vojnika, puno topova i sa sopstvenom livnicom i kovačnicim - „to vojno čudo, taj plodni bastion, 'taj Sevastopolj ju g a '" . * * Ne sm em o preterivati: jed an sved ok k aže da n i trećina topova nije bila upotrebljiva, a da su m edu njim a bili jed an ili dva iz sedam n aestog vek a - M eyer, The River an d th e People, str. 6 5 -6 7 . M ejer se oslan ja na o b ja v ljen e tek sto v e savrem en ik a, izm eđ u ostalih , Richarda F. B urtona (onaj iz Arabijskih noći), Lettersfrom the B a ttlefeld s o f Paraguay (London, 1870. godina) i na rom an Humaita, drugu knjigu „rom ansirane istorijske trilogi­ j e ” M anuela G alveza, pod n azivom Escenas de la Guerra del Paraguay.

350

Brazilci su m orali da angažuju svoje oklopnjače, neprobojne za paragvaj­ sku dulad. Brazilski topovi probili su lanac koji je sputavao reku. Parag­ vajci su odgovorili tako što su poslali čamce sa vojnicima koji su se hrabro popeli na neprijateljske brodove pod neprekidnom vatrom svojih arti­ ljerijskih jedinica. N a palubi nije bilo nikoga, sve je bilo zatvoreno, a posa­ da skrivena. Tada su Brazilci otvorili uzdužnu vatru i masakrirali uljeze. Počela je opsada. Brazilski kom andant pisao je paragvajskom gene­ ralu A lenu (Alen) nudeći m u m nogo novca (2,5 m iliona zlatnih pezosa), čin i službu u savezničkoj vojsci ako preda utvrđenje. Alenov odgovor za slu ž u je da se pom ene: „G enerale, j a nem am toliki novac da vam ponudim , ali ako se predate, daću vam carsku krunu Brazila." Savezni­ ci su nastavili da granatiraju i pucaju, obrušavajući zidove utvrđenja. A len je obavestio m aršala-predsednika o svojim gubicim a i izvesnom po razu , ali L o p ez m u je n aredio da n astavi da pruža otpor. A len je pokušao, neuspešno, izgubio nadu i ubio se pucnjem u glavu. Bilo je to najlakše rešenje. Lopez je , na kraju, dozvolio garnizonu da se povuče: 2.500 živih kostura koji su nekoliko dana kasnije m orali da se predaju opkoljeni četvorostruko brojnijim neprijateljim a. Pobesneli Lopez nare­ dio je da se žena A lenovog naslednika uhapsi i baci u okove. Ko zna? M ožda je ona naterala svog m uža da se preda. Lopez ju je mučio nedelju dana i, kada je bio siguran da ništa više ne oseća, upucao je. N a kraju, srčanost i hrabrost (paragvajske žene borile su se žestoko kao i m u šk arci) nisu m ogli da pobede b ro jčan u i tehničku nadm oć: trom bloni i G atlingovi (Gatling) topovi savladali su sečiva i m uskete. Lopez je poveo m alu, skrom no naoružanu grupu preostalih pristalica u m očvarnu zabit Paragvaja. M unicija je bila toliko retka da su se za smrtne kazne, i dalje olako dodeljivane, koristila sečiva. K ada su P aragvajci ostali bez m etaka, ispaljivali su kam enje i stakliće. Lopez se borio do smrti - svoje, svog najstarijeg sina i ogrom ne većine m uške populacije. U kupni gubici (muškarci i žene) bili su oko 70 p rocenata.41„M uero con m i patria!" - skoro svaki Paragvajac nosio je taj poklič u srcu. K ljučna reč je predlog coir. um irem sa svojom zemljom. D a bi proslavili pobedu, Brazilci su u R iju organizovali najekstravagantniji koncert u istoriji: osam naest klavira, orkestar od šesto pedeset m uzičara, pešadijski bataljon pod oružjem i dva poljska topa.42 Paragvaj je bio m ala zem lja, a ludilo njenih vođa plaćeno je stotina­ m a hiljada života i decenijam a bede. N aredni vek videće jo š veće luđake i zločince i daleko b rojnije žrtve.

351

21 .

Nebesko carstvo: stagniranje i opadanje S a d a E n g le s k a is k a z u je p o što v a n je . Z a s lu g a i v r lin a m o jih p red a k a m o ra d a j e d o s e g la u d a lje n e o b a le. Ia k o j e n jih o v a p o č a s t fo r m a ln a , m o je sr c e je isk r e n o o d o b ra v a . N e c e n im n e o b ič n u i n a d m e n u g e n ija ln o s t n jih o v ih sprava. Ia k o su n jih o v i d a r o v i sk ro m n i, ip ak , U m o jo j m ilo s ti p r e m a lju d im a iz d a le k e z e m lje , u z v r a ć a m v e lik o d u š n o , Ž e lj o m z a o č u v a n je m m o g d o b r o g z d ra v lja i m o je m o ći. - P e sm a cara K ie n lo n g a p r ilik o m M a k a rtn ijev e d ip lo m a tsk e p o s e te (1 7 9 3 . g o d in e )

Evropljane koji su u šesnaestom veku, ploveći po Indijskom okeanu, stigli do Kine iznenadilaje neobična usrdnost njenih stanovnika. N ebe­ sko carstvo (ime sve govori) smatralo je sebe najvažnijim svetskim poli­ tičkim entitetom : prvim po veličini i broju stanovnika, po starosti i is­ kustvu, nedostižnim u kulturnim dostignućima i m oralno, duhovno i in­ telektualno nadmoćno. Kinezi su mislili da žive u centru svemira. Oni m anje vredni hranili su se njihovim sjajem i održavali svoj duh odajući počast Kini. Kineski car bio je „sin neba", jedinstveno, božansko otelotvorenje nebeske moći. M alo b ro jn i srećnici kojim a je dozvoljeno da mu priđu m orali su da iskazuju strahopoštovanje klečeći i dodirujući čelom pôd devet puta. Ostali su se klanjali svemu što je poticalo od njega - pism u ili samo je d ­ nom ideogram u napisanom njegovom rukom. Papir na kom e je pisao, njegova odeća, sve što bi dodirnuo sadržavalo je njegovo božansko biće.* * Ako vam se to čini čudnim, uporedite tu praksu sa običajem u ranoj modernoj Spaniji da svi kleče pred naforom i vinom prilikom grupnog pričešća.

353

O ni koji su p redstavljali cara i vladali u njegovo ime birani su na osnovu konfučijanskih spisa i pravila. Ti m andarinski zvaničnici bili su o telo tv o ren je više kineske kulture - njene uzvišenosti, savršenosti i otm enosti. Bez ustezanja pokazivali su svoju nadm enost u odnosu p re­ m a p o d red en im a, obuzdavam je d in o „z ap an ju ju ćo m po n izn o šću " i sam ouniženjem pred nadređenim a.1 N jihovo nadm etanje u poniznosti najb o lje se videlo prilikom ju ta rn je g prijem a, kada bi se stotineJ9 dvorana okupilo na otvorenom , po kiši, m razu ili suncu, da sačeka cara i pokaže svoju podređenost. N isu gubili vrem e: njihovo vrem e pri­ padalo je caru. N ijedan m andarin nije smeo da zakasni, a raniji dolazak bio je znak podaničkog oduševljenja.2 Takav kulturni trijum falizam , združen sa sitničarskom tiranijom, pot­ puno je uništio istraživački duh Kine i želju za učenjem . U savršavanja bi ugrozila prihvaćene dogme i porem etila hjerarhiju podređenosti. Isto je važilo za strana znanja i id eje.3 S taje, uopšte, Kina im alajoš da uči? O tpor prem a stranim znanjim a najviše je uznem iravao upravo arogan­ ciju koja je pozivala na njega. To je paradoks kom pleksa superiornosti: u njegovom jezg ru su nesigurnost i slabost. Oni koji mu se predaju ne m ogu bez njega i najviše se plaše izazova suprotnosti. (Francuzi danas toliko veličaju svoj je z ik da strahuju od pozajm ljenica, posebno onih iz engleskog jezika.)* Tako je Kinu dinastije M ing, uverenu u svoju nad­ moć, potresao izazov zapadnjačke tehnologije koju nije poznavala. Za kineske zvaničnike iz šesnaestog veka mehanički sat bio je čudesna m ašina koja ne samo d a je pokazivala vrem e već je zabavljala i zasmejavala. Neki satovi su svirali, drugi, automatski, prikazivali su figure koje su se ritmično pomerale u predviđeno vreme. Satovi su, znači, bili stvarčice koje bi se svidele caru. Svaki revnosni dvoranin znao je da treba prvi da ih pokaže caru ne bi li osvojio njegovu naklonost. To nije bilo lako. Tu m agičnu spravu morao je da donose neki stranac, a kineski instinkt i prak­ sa nalagali su da se tuđini drže podalje, recim o, na periferiji kakva je bila oblast Makao. Strancima je retko dozvoljavano da se približe centru. Ali u šesnaestom veku satje m orao da im a pratioca - svog sajdžiju. Izvesno je da su K inezi voleli satove. Ali ne i evropske pratioce. M eđutim , Kinezi nisu m ogli da iznevere svoj osećaj celovitosti kulture, * N ajsvežije usavršavanje jezika: skraćenica CD-ROM koja se na francuskom izgovara „sej-dej-rom" zam enjenaje rečju cédérom, sa istim izgovorom.

354

povezanost stvari, ljudi i božanskog. A katolički sveštenici koji su doneli te m ašine nisu bili obični prodavci. Hteli su da privole Kineze da prih­ vate jed in o g pravog boga rimske crkve i Sveto trojstvo. Satovi su imali dvostruku svrhu: bili su povod za kontakt i dokaz hrišćanske nadmoći. Zar oni koji su mogli napraviti takve stvari, sa nesagledivim astronom ­ skim i geografskim znanjim a, nisu bili nadm oćni i u m oralnom smislu? Zar njihova vera nije bila istinitija, m udrija? Jezuiti su došli s takvim argumentom, prilagođavajući crkvena pra­ vila i običaje kineskim uslovima. (Na primer, kineski ideogram za po­ štovanje predaka koristili su kao oznaku za m isu.) L ogika kojom su m isionari pridobijali Kineze u Evropi je imala podršku i van crkvenih krugova. G otfrid Vilhelm fon Lajbnic, veliki m atem atičar i filozof, isti­ cao je : Sta će reći ti narodi [Persijanci, Kinezi], kada vide veličanstvene mašine koje smo napravili, što pokazuju pravo stanje nebesa u svakom trenutku? Verujem da će prepoznati da ljudski um ima nečeg božanskog, i da se to božanstvo naročito obraća hrišćanim a. M islim na tajne nebesa, veličanstvenost zem lje i merenje vrem ena.4

Taj argument je povrem eno bio plodonosan. Katolički m isionari ost­ varivali su m anje uspehe, prem da su im ali poteškoća da ubede svoje „preobraćenike" da se posvete isključivo pravoj veri. Ali većina Kineza je jezuitsku m isiju smatrala napadom na kinesko pravo na m oralnu nad­ moć, uvredom za kinesko samopoštovanje. Jedina reakcija bila je odbacivanje ili om alovažavanje zapadnjačke nauke i tehnologije.5 Evo reči cara Kang Hsija, najotvorenijeg i najradoznalijeg od svih ljudi, najrevnosnijeg proučavaoca i propagatora zapadnjač­ ke nauke: „...iako se neke zapadnjačke tehnike razlikuju od naših, i možda su čak bolje, ne predstavljaju ništa novo. Svi matematički principi izvode se iz Knjige promena, a zapadnjačke metode su poreklom kineske..."6 M it koji je grejao kineska srca nije smeo da se naruši. Zato su Kinezi tako željene satove kojih nisu hteli da se odreknu proglasili igračkam a (što za m noge od njih i je su bili) ili nefunkcionalnim statusnim simboli­ ma, nedostupnim za hoipoloi. Stara carska Kina nije mislila d aje m ere­ nje vrem ena dobro. V rem e je pripadalo vlastima, koje su zvonom og­ lašavale sate, a lični merač vrem ena bio je retka privilegija. Zato, iako

355

KINA U KASNOM MINGI RANOM CING PERIODU, ŠESNAESTI I SEDAMNAESTI VEK. „Vrbina ograda” je okruživala kinesku teritoriju u Lijao-tungu, štiteći je od ostatka Mandžurije.

;;(^jWapan

Filipini

je carski dvor otvorio radionice za proizvodnju satova i dogovorio se s jezu itim a da obuče nekoliko talentovanih zanatlija, kineske sajdžije su bile daleko iza svojih zapadnih kolega: nedostajali su kvalitetni učitelji, kom ercijalna konkurencija i m ogućnosti ugledanja na najbolje. Carska Kina nikada nije razvila tržište satova kao Evropa. Isti greh gordosti (ili ravnodušnosti) odredio je kineski odgovor na evropsku proizvodnju oružja. Ovog puta nije se radilo o igračkama. Topovi i puške bili su instrumenti smrti, samim tim i moći. Kinezi su sasvim oprav­ dano želeli te predmete, je r je dinastija M ing u sedamnaestom veku sve teže odolevala napadim a Tatara koji su napadali sa severa. U tim ratnim decenijama, evropski izumi m ožda su mogli da izmene odnos moći. M eđutim, Kinezi nikada nisu naučili da proizvode m oderno oružje. Još gore, sami su, jo š u trinaestom veku, pravili i koristili topove, ali su u m eđuvrem enu zapostavili i zaboravili ta znanja i veštine. U zidovim a njihovih gradova postojale su rupe za topove, ali topova nije bilo. A Kina je imala neprijatelje, unutrašnje i spoljne.* N ijedna evropska država ne bi zanemarila naoružavanje, uljuljkana slabošću neprijatelja: kada je smrt bila u pitanju, Evropa je čak i preterivala u opremanju. Pored toga, evrop­ ska teh n o lo g ija bila je kum ulativna: svaki uspeh vodio je do novog dostignuća. Kinezi su usvojili potpuno drugačiji proces - krenuli bi napred, a onda bi napravili korak unazad.A Kada su 1621. godine Portugalci iz M akaa ponudili caru četiri topa da bi pridobili njegovu naklonost, m orali su uz njih da pošalju i četiri topdžije. Kinezi su 1630. godine unajm ili odred portugalskih musketara i artiljeraca da se bore za njih, ali su odustali od te ideje i pre nego što je počela da se ostvaruje. To je verovatno bila m udra odluka, je r plaćenici su okončavali ili ugrožavali mnoge režim e.** Ali dinastija M ing je doz­ * Jurhenski Tatari (Mančusi) koji su zbacili dinastiju Ming i zamenili je svojom (King) lu­ kovima i strelama suprotstavili su se kineskim puškama. Ali te puške su bile tako neefikasne, verovatno je r su se dugo punile i bile preglomazne za brže rukovanje, da su više odmagale nego pomagale Kinezima. Videti Wakeman, The GreatEneterprise, 1,68. t Proučavaoci kineske tehnologije i nauke, medu njima najistaknutiji Džosef Nidam i njegov tim, ukazivali su na prednost Kine u otkrićima i pronalascima, tvrdeći da važne tehnike i uređaji imaju korene u dalekoj prošlosti, mnogo pre njihove pojave u Evropi. U tome, sasvim opravdano, vide potvrdu izuzetne kreativnosti i zrelosti, ali bi možda bilo bolje da se zapitaju čemu nazadovanje i gubici koji su usledili. ** Verovatno su kantonski trgovci potplatili dvorske ministre da odbace projekat bojeći se da će im Portugalci preuzeti monopol na trgovinu sa strancima - Wakeman, The Great Eneterprise, 1,77, i napomena 148.

357

volila nekim Portugalcim a da podučavaju Kineze streljaštvu, a kasnije je i uposlila jezuitske m ehaničare da sagrade livnicu i prave topove. Izgleda da su ti jezu itsk i topovi bili m edu najboljim a koje je Kina imala. N eki su se koristili i u devetnaestom veku, dvesta pedeset godina kasnije. Veći deo kineskog oružja bio je vrlo nepouzdan i kratkog veka, opasniji za one koji su pucali iz njega nego za neprijatelja. (Pom inju se i kineska dulad od osušenog blata, ali ona su bar bila bezbednija po topdžije.) Kineske vlasti su se mrštile na korišćenje vatrenog oružja, je r je ono podrivalo lojalnost podanika. Čega li su se samo bojali kada je to oružje bilo krajnje neefikasno? Verovatno napretka koji bi bio neizbežan nakon dugotrajnog korišćenja oružja.7 Sa evropske tačke gledište, takvo ponašanje bilo je nerazum no. Ali smisao rata nije bio isti za te dve civilizacije. Evropljani su težili da ubi­ ju neprijatelja i pobede. U m nogoljudnoj i ogromnoj Kini mislilo se dru­ gačije. Evo kako Mu Fu-šeng (pseudonim ) tum ači carski stav po tom pitanju: ...vojni poraz bio je tehnički razlog zašto treba usvojiti zapadnjačka zna­ nja, ali takođe i psihološki argument protiv toga. Kinezi bi, instinktivno, pre izabrali da priznaju vojni poraz, koji se kasnije m ogao pretvoriti u pobedu, nego da udu u psihološku krizu: m ogu da prihvate poniženje gubitnika, ali ne i negiranje sopstvenih vrednosti. Mandarini su osetili pretnju po kinesku civilizaciju, nevezanu za ekonom ska i politička pita­ nja, i pokušali da joj se odupru ne ulazeći u ekonom ske i političke opas­ nosti. K inezi nikada pre nisu m orali da se odreknu sv o g kulturnog ponosa: uvek su strani vladari bili ti koji su usvajali kinesku kulturu. Zato ništa iz njihove istorije nije m oglo da im ukaže kako da savladaju izazov m odernizacije.A

Uz tehnologiju, Kinezi su osuđivali i evropsku nauku. H rišćanski sveštenici doneli su ne samo satove već i znanja (ponekad i prevaziđena) i ideje. N ešto od toga je ste pobudilo interesovanje dvora: za vladara koji je proglasio m onopol na kalendar, koristeći privilegiju kontrole v re­ m ena da upravlja društvom u celini, posebno dragocene bile su astrono­ m ija i tehnike nebeske opservacije. Jezuiti su prenosili svoja znanja talentovanim učenicima, m atem atičarim a koji su naučili da koriste logaritm e i ovladali trigonom etrijom , i astronom im a, što su kasnije uredili nove tabele zvezda.

358

Ali ta znanja uglavnom nisu prešla zidine Pekinga i ubrzo su probudi­ la n eg odovanje nacionalista koji su se okrenuli davno zaboravljenim kineskim naučnim učenjim a. Jedan od njih, Ven Ting (1635-1721), p re­ gledao je m atem atičke tekstove dinastije Song (vladala je od desetog do trinaestog veka) i objavio dajezuiti nisu doneli skoro ništa novo. Tingov unuk je kasnije objavio zbirku njegovih tekstova, pod im enom Biseri vraćeni iz Crvene reke9 N ije bio svestan dubljeg značenja tog naslova: u tom trenutku, naučno-istraživački rad u Kini svodio se na prebiranje po talogu reke prošlosti. U m eđuvrem enu, evropska nauka grabila je napred, i hrišćanski sveštenici doneli su u Kinu unapredena znanja (iako ne najaktuelnija). Ali naišli su na teškoće. Toliko su insistirali na vezi izm eđu naučnog znanja i verskih tum ačenja d a je revizija prvog podrazum evala odbaci­ vanje drugog. Kako se nositi sa nezaustavljivom evropskom naukom ? Jedan jezuitski astronom je 1710. godine zatražio dozvolu da koristi nove p lan etarn e tabele zasnovane na kop ern ik an sk o m sistem u. N jegov nadređeni g a je odbio, plašeći se „da će se to shvatiti kao odbacivanje onog što su naši prethodnici s toliko m uke izgradili i da će dovesti do novih optužbi protiv hrišćanske re lig ije".10 N isu svi Kinezi patili od intelektualne ksenofobije. N ekolicinaje bila dalekovidija od dvorskih službenika i bar jed an car je shvatao da će car­ stvo imati velike koristi od novih znanja i tehnika. Ipak, opšta odbojnost prem a evropskim idejam a nije popuštala. U pism u iz novem bra 1640. godine jezu it fon Bei (von Bell) je napisao: „Ree hsi [zapadnjački] vrlo je om ražena, a car u svojim obraćanjim um esto nje koristi izraz hsin [novo]; prvu reč, zapravo, izgovaraju samo kada žele da naglase da nas p o tcen ju ju ."11 Z agovornike m odernizacije sputavala je ne samo sopstvena nesi­ gurnost već i spletke dvorana koji su inovacije ocenjivali na osnovu toga koliko njim a lično koriste ili štete. Nije bilo predloga koji nije naišao na otpor, niti novine što nije ugrozila stečena prava dvorana. Povrh toga, strah od jav n o g prekora (ili nečeg goreg) na svim nivoim a dvorske hijerarhije bio je ja č i od želje za dokazivanjem i nagradom. Dobra ideja je donosila priznanje nadređenom inicijatoru, dok je loša podrazum evala kaznu za podređene. Lakše je bilo reći onima iznad tebe šta su hteli da ču ju .12 To m udro uzdržavanje od prom ena zapažale su generacije posetilaca. Ovo su reči jezuitskog m isionara L uja de Kontea (Louis de Comte),

359

koji je živeo od 1655. do 1728. godine: „Oni [Kinezi] više vole najzaostaliji antikvitet od najsavršenije m oderne stvari, za razliku od nas [Evrop­ ljana] koji najviše cenim o ono što je n o v o ."13 D žordž Stonton (George Staunton), sekretar lorda M akartnija (M acartney), ožalošćen zbog rav ­ nodušnosti K ineza prem a predlozim a za unapređenje njihovih kanala, jad ik o v ao je: „U ovoj zem lji m isle d aje sve savršeno i da su predloži za unapređenja suvišni, ako ne i uvredljivi." A pola veka kasnije, kaluđer Evarista Huk (Evariste Huc), koji se prihvatio sizifovskog m isionarskog poziva, sav očajan zapaža: „Svakog naprednijeg čoveka parališe m isao da će mu njegovi napori doneti kaznu um esto n ag rad e."14 (C arska K ina nije bila usam ljena u ovakvim stavovim a. G ušenje napretka i obm anjivanje karakteristična su m ana krupnih birokratskih sistem a, jav n ih ili privatnih [poslovne korporacije]. Službenici koji bi trebalo zajedno da streme napred, zapravo su suparnici. Takmiče se unu­ tar organizacije, ne na slobodnom tržištu ideja, već u zatvorenom svetu prevara i m anevrisanja. Prednost im aju oni na višim položajim a.) O dbijanje strane tehnologije bilo je ozbiljnije samim tim što je Kina već dugo b ila u tehnološkoj i naučnoj obam rlosti, održavajući se na zastarelim uspesim a i žrtvujući talenat oholosti. Ali Kina je bila sam o­ dovoljan svet. Zašto onda nije sprovela sopstvenu naučnu i industrijsku revoluciju? Pre hiljadu godina Kinezi su bili daleko ispred svih, uključu­ ju ć i i Evropu. N eki bi rekli d a je ta prednost trajala i nekoliko narednih vekova. S taje, onda, zadržalo Kinu? N eki kineski naučnici pokušavali su da ublaže m uku eufem izm im a: „Kinesko društvo, prem da stabilno, bilo je daleko od statičnog i nepromenljivog... korak je bio sporiji... stepen prom ene n iži."15 (Tačno, ali prob­ lem je ostao.) Drugi odbacuju pitanje smatrajući daj e neopravdano ili da se na njega ne može odgovoriti. N em a odgovora, je r je nem oguće objas­ niti nešto negativno. (To sigurno nije prihvatljiva logika: objašnjenje veli­ kih neuspeha ili uspeha neizbežno je složeno, ali takva je cela istorija.) Neopravdano, jer, u čemu je neuspeh? Sama ta reč podrazum eva da su u analizi Kine prim enjeni nekineski standardi i očekivanja. (Zašto bi neko očekivao da Kina bude radoznala i da želi da shvati prirodu? Da gomila znanja i da napreduje od je d n o g do drugog otkrića? Da ide za ekonom ­ skim napretkom ? Da želi da uradi više uz m anji trud? Salu na stranu, rani­ ji uspesi Kine na tim poljim a dodatno opravdavaju ova pitanja.)16

360

S taje sa vezom nauke i tehnologije? Da li je jedno uticalo na drugo? N auka isprva nije bila veliki m otor evropske industrijske revolucije koja se pre svega hranila em pirijskim dostignućim a pronalazača. Zašto bi u Kini u sedamnaestom veku i tehnologija životarila poput nauke? Moj odgovor je da su i u Kini i u Evropi nauka i tehnologija bile (i jo š uvek su) dve strane istog novčića. Reakcija na napredak n ajed n o m polju vezana je za odnos prem a dostignućim a na drugom i društvo koje zatvara oči pred naukom neće m oći da vidi ni tehnološke promene. Uz sve to, Kini su nedostajale institucije za istraživanje i učenje škole, akadem ije, naučna društva, izazovi i nadm etanja. N ije bilo svesti o potrebi za ulaganjem da bi se napredovalo, nikakve institucionalne po­ drške progresu. Tu se otkriva jo š jed an paradoks. Sjedne strane, Kinezi su form alno poštovali svoje intelektualne pretke: 1734. godine car je od­ redio da dvor m ora da ima fizičare koji će prinositi ritualne žrtve svojim umrlim prethodnicim a.17 Ali Kina je , takođe, prepuštala zaboravu otkrića svake nove generacije, da bi ih kasnije, možda, ponovo pronašli antikvari i arheolozi.* Istorija kineskih otkrićaje tek skup svetlih tačaka, razdvojenih u vre­ m enu i prostoru, nepovezanih smislenim nizovim a eksperimenata i testi­ ranjem , prigušenih m etaforam a i lažnom dubokoum nošću, sputanim u isijavanju (kineska otkrića nisu se m ogla porediti sa rasprostranjenošću evropske tehnike štam panja) - drugim recim a, zamasi krila efemerida. Veći deo rečnika izm išljan je za posebne prilike i lako je padao u zabo­ rav, a danas stavlja na m uke naučnike koji se trude da ih odgonetnu. M noge m isli ostaju nejasne pod senkom m etafizičkog skepticizm a i spekulacija. N ajveći krivci za to bili su konfučisti, sa svojim olakim om a­ lovažavanjem naučnog istraživanja koje su pogrdno nazivali „interven­ cionističkim " i površnim : „K roz m ikroskop m ožete videti površinu stvari... ali nem ojte m isliti da vidite i njihovu suštinu."A" * I to uprkos značajnim naporima da se urade enciklopedije celokupnog znanja. Jedan takav projekat (zapravo antologija) možda je najveći pokušaj te vrste: 800.000 stranica - Spence, SearchforModern China, str. 86. Ali preobimnost enciklopedija je loš znak: poput fotografija, pokušavaju da prikažu znanje u jednoj vremenskoj tački. Korisne su kao referentni materijal, posebno za istoričare, ali mogu ometati nezavisno istraživanje, t Iz pesme premijerovog sina (devetnaesti vek), inače visokog državnog predstavnika, citirane u Taton, ed., GeneralHistory, II, 593. Naravno, u konfučijanizmu se, po potre­ bi, mogla naći podrška i suprotnom mišljenju. Svete spise možete citirati u svakoj prili­ ci. Sto ne sprečava ljude da to rade s lošim namerama.

361

Taj nedostatak razm ene znanja i intelektualnog izazova, ta subjek­ tivnost, objašnjavaju neodrživost dostignuća i sputavanje kreativnih zam a­ ha. Kineski učenjaci nisu imali načina da provere jesu li u pravu. Samo nadovezana istraživanja, uglavnom zapadnjačka, nagrađivala su uspesim a one koji su bili dovoljno inspirisani. Ne treba se m nogo čuditi otporu Kine prem a uvezenim mislima. Evropsko znanje ne samo d aje bilo stra­ no, samim tim i potcenjeno. Svojom uzavrelošću i uzbudljivošću, hitri­ nom i takm ičarskim duhom, surovom posvećenošću istini i delotvornosti (jezuite nisu iz te priče), suprotstavljala se kineskom geniju. Prolazile su godine, decenije, vekovi. E vropaje ostavila Kinu daleko iza sebe. K inesku sum njičavost i prezir zam enili su zabrinutost i fru s­ tracija. N akon godina uljudnih pitanja i m oljakanja, Evropljani su postali odlučni i nestrpljivi. Engleski izaslanici dvaput su vraćani uz prezrivu osudu kineskih vlasti. Treći put, 1839. godine, došli su sa topovnjačam a i razneli vrata koja su im zatvarali ispred nosa. Sličan stav zauzeli su i ostali E v ro p ljan i, da bi i Japanci, sa svojim p reten zijam a na kineski dom inion nakon M ejđi restauracije (1868. godine), stali uz Veliku B ri­ taniju, Francusku, N em ačku i Rusiju. I pored toga, uljezi jed v a da su zagrebali površinu porcelanskog kra­ ljevstva: pridobili su nekoliko trgovačkih prim orskih gradova i n esi­ gurnih sfera u ticaja u unutrašnjosti, izborili se za pravo da uvoze opi­ ju m , k ero zin i in d u strijsk e proizvode. B io je to tek delić tržišta, ali kolikog tržišta! Zbog m ora potencijalnih kupaca, K inaje u devetnaestom i dvadesetom veku preuzela ulogu legendardnog El Dorada. Ispod krhke čaure, carstvo je bilo bez spokoja, ljudi nesrećni, m andarinati nesložni, vladari nesigurni. D inastija Č ing (1644-1912) vodila je poreklo iz naroda M anču. M ali nom adski narod s nekih m ilion pri­ padnika dvesta pedeset godinaje tiranisao stotine hiljada Kineza. N em a sumnje d aje dinastija usvojila kinesku kulturu i utopila se u nju, ali ostale su razlike u m anirim a, prenos vlasti po srodstvu i izuzetne privilegije. Posebne oznake (kineski m uškarci m orali su da nose pletenicu) razdva­ jale su vladare od podanika - bio je to rez u tkivu kineskog naroda. I pre­ m da je dinastija opraštala nedostatak lojalnosti i predanosti K inezim a koji su činili najveći deo adm inistrativnog tela zem lje, oni su se osećali p o n ižen im i osram oćenim zbog nasledne in ferio rn o sti i saradnje sa dvorom .

362

Prve godine vladavine nove dinastije donele su poboljšanja. Mir i red su obnovljeni, a hrane je bilo dovoljno. Bio je to najveći evropski dar na­ rodu koji je m islio da ima sve: nove prehram bene biljke (krompir, kikiri­ ki) što su se m ogle uzgajati na pustoj, brdskoj zem lji. M eđutim , broj Kineza je naglo rastao (klasična maltuzijanska situacija), i kada su potrebe premašile m ogućnosti snabdevanja hranom, vratile su se nestašice, glad i nem iri. Car Kang Hsi (1622-1722) nije se ni ohladio u grobu kada su počeli problem i, isprva lako otklonjeni, ali vremenom sve brojniji i veći. Kinezi su se brzo okrenuli ksenofobiji. Stranci su bili magnet za strah i mržnju, navodni krivci za teškoće, pritiske i poniženje. Takve osude delom su razumljive: lako je zamrzeti nadm oćniju silu. Ali kako su prebacivale odgovornost za dom aće nevolje na strance, zapravo su predstavljale samoodbrambeni eskapizam. N ajopasnija i najskuplja od tih unutrašnjih eksplozija kineskog društva bila je takozvana taipingovska pobuna ( 1850­ 1864), inspirisana religijom, k o jaje, i pored svog čisto kineskog obeležja, delim ično podsticana hrišćanskom verom u novo, zlatno doba. Bilo je potrebno više od decenije i dvadeset m iliona žrtava da bi se ugušila. Sav taj bes sprečio je m odernizaciju ekonomije. N a primer, neophod­ nost stranog vlasništva i uprave neizm erno je kom plikovala izgradnju železnice. Parobrodi su izjednačavani sa topovnjačama, simbolima nasilništva i prinude. M ehanizaciju je sputavalo obilje jeftin e radne snage i odbijanje žena da rade van k u će.18 Zbog svega toga fabrike su počele da se pojavljuju tek krajem devetnaestog veka, u lukama u kojim a je stranci­ ma bilo dozvoljeno da posluju i u udaljenim delićim a kineskog carstva. Kako su je nepravedni trgovinski sporazumi koje su joj nametnule strane sile sprečili da slobodno form ira cene i zaštiti svoje proizvode od uvozne robe, Kina je ostala pretežno poljoprivredna zem lja sa retkim radioni­ cama. A jad n i Evarista Huk, koji je kao m isionar putovao Kinom od 1839. do 1851. godine, bio je svedok bede: ...izvesno je da se ni u jednoj zem lji nema tako dubokog siromaštva kao u N eb esk om carstvu. Tu svake godine od gladi umre ogrom an broj Kineza, a m noštvo onih koji životare od danas do sutra nemerljivo je. A ko suša, poplava ili neka takva nepogoda unište žetvu u jednoj provin­ ciji, dve trećine populacije osuđeno je na gladovanje. Skupljaju se u bro­ jne grupe - savršene vojske prosjaka - i tumaraju po gradovima i seli­ m a zajedno, m uškarci, žene i deca, u potrazi za malo hrane... M nogi

363

padaju bez svesti i umiru na putu pre nego što stignu do m esta na kom e su se nadali da će naći pomoć. Tela im leže po poljima i kraj puteva. N ji­ hova smrt ne privlači pažnju - tako je čest taj užasni p r i z o r . 1*3

,Moderna univerzalna nauka, da; zapadnjačka nauka, ne!” N išta ne m uči duh istoričara više od rana prošlosti. To se posebno potvrđuj e prilikom proučavanj a zemalj a i naroda prem a koj im a je vreme bilo nepravedno. N ekad bogati, postali su sirom ašni. M oćni jed n o m , sada su slabi. Takvi gubitnici i žrtve nose sa sobom sećanje na bolje dane i ozlojeđenost koja se hrani gorkim iskustvom . A istoričar koji pokuša­ va da ih shvati i predstavi njihovu nesreću drugima, da ih upozna i voli, upada u zam ku potrebe da opravda njihovu prošlost, da im obnovi do­ stojanstvo i izviđa im rane. To je pohvalan zadatak. Ali m ože da naudi nauci. N igde to nije tako očigledno kao u istoriografiji Kine, pupka svemira, n ajbogatijeg i najm nogoljudnijeg zem aljskog carstva pre hiljadu godina, pre tri veka pred­ m eta divljenja, a nakon toga razloga za ism evanje i sažaljenje. Z elja si­ nologa da odbrane Kinu od razbesnelih stranaca stvorila je čitavu m alu industriju zaštitnički nastrojenih naučnika, obično erudita i ipso facto za­ strašujućih, nam erenih da uzdignu kinesku ulogu u istoriji i da se suprot­ stave zapadnjačkom kriticizmu. N ajistrajniji su, čak i nam etljivi, u raspravam a o navodnoj propasti kineske nauke i tehnologije u kontekstu kontakta Kine i Evrope. M nogi kineski naučnici ne vole podsećanja na taj neuspeh, iz dva osnovna razlo­ ga. Prvo, zapadnjaci su to isticali kao potvrdu kineske slabosti i svoje nadm oći. Čak i oni posetioci koji su se u sedam naestom i osam naestom veku divili Kini u celini, njenoj upravi, filozofiji, gradovim a iza zidina, pravougaonim planovim a ulica, zanatlijam a i m nogim drugim aspekti­ m a njene kulture, obično su osuđivali i potcenjivali kinesku nauku. P ri­ lično neugodno. Povrh toga, ništa ne uznem irava narod i vladu nove Kine kao saža­ ljenje zapadnjaka zbog tog neuspeha. Kinezi su u prošlosti svoju zem lju sm atrali,je d in im pravim centrom civ ilizacije".20 Z ar sada treba d a je vide kao poslednji vagon na kraju evropskog voza? Kako pom iriti prih-

364

vatanje zapadnjačke nauke i nasleđe uzvišenog sam opoštovanja? O dgo­ vor: insistirati na univerzalnom karakteru naučnog istraživanja i tehno­ loškog napretka (predstaviti ga kao jedinstveni svetski tok) i istaći kine­ ski doprinos. „Dostignuća drevne kineske nauke i tehnologije pokazuju da Kinezi treba da se nađu m eđu vodećim narodim a sveta."21 Zapadnjački sinolozi su se zauzeli za tu ideju. Jedna taktika bilaje u m an jiti važnost razlika izm eđu dve civilizacije. Čem u tolika buka? O tkud tolika fascinacija suprotnostim a i kontaktim a izm eđu Z apada i Istoka? Kina (prigovaraju ti naučnici) im a svoju istoriju, a posm atrati je samo kroz prizmu konfrontacija, kao marionetu evropskih izazova i reak­ cija, znači omalovažavati je i zanemariti njenu suštinu. Pogledajte unutra, ne samo spolja. Stari carevi bi se složili. Ali takav argument nam nije od pom oći, je r je nebitan za pitanje kineskog unazađivanja. Veliki istorijski problem ne m ožete resiti praveći se da ne postoji i govoreći ljudim a da gledaju na drugu stranu. D onekle slično objašnjenje sinologa glasi da ne znamo dovoljno o kineskoj nauci da bism o je ovako preispitivali. Postaviti to pitanje bilo bi „potpuno gubljenje vrem ena, i odvlačenje pažnje... dok se kineska tradicija ne sagleda valjano iznutra".22 (Kada će se to desiti? D obro je što više naučiti o predm etu proučavanja, ali ne po cenu izbegavanja važnih i pravovremenih pitanja. Nejtan Sajvin (Nathan Sivin), autor ovog u p o zo ren ja, i n jeg o v saradnik D žozef N idam u proučavanju istorije kineske nauke i sami su odstupili od sopstvenog saveta i pitanje kineskog neuspeha stavili u drugačiji kontekst.) Još napadniji bio je pokušaj da se nam etne vesela slika kineskih dostignuća u kontekstu ekum enske nauke. To bismo mogli nazvati multikulturalnim pristupom: znanje je kuća s m nogo soba i svaka civilizacija išla je drugim putem ka svojoj istini. A onda su se, barem u nauci, sve istine slile u jednu. Da čujem o ponovo Sajvina: N ajnovija istorijska otkrića potpuno su diskreditovala stare m itove da m oderna nauka im a isključivo evropske korene i da pre modernih vre­ mena nijedna civilizacija nije m ogla da se bavi naukom bez evropskih uticaja. Vreme je pom oglo da uvidimo da su naučne tradicije suštinski različite od evropske (počev od tehnika, preko institucija, do shvatanja prirode i ljudskog odnosa sa njom) postojale u islamskom svetu, Indiji i Kini i manjim civilizacijama. Postalo je jasno da su te tradicije i zapad­

365

njačka tradicija n e o d v o jiv i to k o v i što su od sam og početka, bez prestanka, u manjoj ili većoj meri, uticali jedni na druge, dok nisu zamenjene lokalnim verzijama m oderne nauke koju su zajedno stvorile.2-’

Eto novog mita. Kao i drugim m itovim a, svrha mu je da preobuče istinu i preoblikuje m išljenja. Ovaj m it je istinit u delu u kom e se ističe d aje m oderna nauka, razvijajući se, preuzim ala znanja drugih civilizacija i da ih je kom binovala sa evropskim praktičnim otkrićim a. M eđutim , ideja o neprekidnoj sim etričnoj interakciji različitih civilizacija je n e­ održiva. U početku, kada su K ina i ostali bili u prednosti, protok znanja bio je skoro isključivo jednosm eran - ka Evropi. B ilaje to velika vrlina Evropljanja: za razliku od Kine, Evropa se nije libila da uči od drugih, i zaista je m nogo dugovala ranim kineskim pronalascim a i otkrićima. Situacija se kasnije potpuno izm enila: kada je Evropa izrodila m odernu nauku, znanje je počelo da se odliva na suprotnu stranu, ne bez otpora. I ovde m it p relazi u zabludu, im p liciraju ći je d n a k e , nepodeljene doprinose zajedničkom uspehu. O grom an deo m oderne nauke bilo je delo Evrope, posebno ogrom an pom ak u sedam naestom i osam naestom veku, koji je krunisan im enom „naučna revolucija". Ne samo d a je nezapadnjačka nauka dala neznatan doprinos (prem da veći nego što su E vropljani ot­ krili) već i nije uspevala da prati isti smer kao evropska nauka, zaostaju ć i ili birajući pogrešna skretanja. Zajednički tok nije postojao. Sve ovo nije obeshrabrilo propovednike novog jevanđelja, je r su u takvim stvarim a naučnici često sluge sopstvenih ideala. Inostrana ide­ ološka i politička m otivacija da se naslutiti iz narednog teksta: Obrazovani ljudi iz svih krajeva sveta sada su spremni da reaguju na otkrića o kineskoj naučnoj tradiciji... R azbuktalo interesovanje podrazumeva malo, ali poštovanja vredno poboljšanje svetske predstave o Kini. Povrh toga, ukazuje i na to da se naučnici iz raznih zem alja sve više okreću naučnoj razmeni koja pom aže njihovim kineskim kolega­ m a da se potpuno uključe u međunarodnu naučnu zajed n icu .24

Znači, stidljivi Kinezi su sve ove vekove čekali ohrabrenje...25

366

22.

Japan: a pcslednji ce biti prvi Ne m islim o da će Japan ikada biti bogat: to zabranjuje nenaklonost prirode, uz izuzetak klime, i sklonost ka lenčarenju i uživanju. Japanci su srećni ljudi, i pošto ih zadovoljava malo, teško će ostvariti više. -Japan Herald, 9. april 1881. godine1

Kad su već stigli u Kinu, Evropljani nikako nisu mogli da zaobidu legendarni N ipon (Japan). (Prve Evropljane je najapansku obalu nakon brodolom a donela oluja 1543. godine.) Čuli su čudesne stvari o tim ostrvima: „neiscrpne" zalihe zlata, palate s krovovim a i tavanicam a od zla­ ta, zlatne poluge „prilične debljine"... zlato, zlato, zlato.* Da ne govo­ rim o o dušam a koje je valjalo spasavati. D očekao ih je sasvim drugačiji Japan. Bilo je zlata, ali nedovoljno da probudi strasti. Kao u Kini, zem ljom je vladao car, ali više form alno, je r Japan je bio izdeljen na m anja kraljevstva ili vlastelinstva (han, na jap an sk o m ) čiji su gospodari, po svemu sudeći, uživali neograničenu moć nad stanovništvom. Ta kraljevstva su tako često m eđusobno rato­ vala, d a je Japan u drugoj polovini šesnaestog veka nalikovao klanici. To je zadivilo evropske posetioce, osvedočene poštovaoce sile i nasi­ lja. Kako je jed an portugalski jezuita rekao, oni koji su poznavali Japan „davali su mu prednost nad svim ostalim zem ljam a Istoka, i poredili ga sa zapadnim državam a, po veličini, broju gradova i civilizovanom na­ rodu sklonom ra to v a n ju ".2 Takva slika o Japanu se održala i kad su Japanci prestali da ratuju: Mentalitet naroda je sasvim osoben i potpuno različit od onog koji pre­ vladava u Aziji. Japanci su izrazito drugačiji od Kineza, svojih najbližih * Takvu predstavu n alazim o u putopisim a Marka Pola Putovanja, knjiga III, p oglavlje 2. On sâm nikad n ije p osetio Japan.

367

suseda... U m esto krotke, mirne, podaničke, servilne naravi koja Kineze čini pogod n im pod an icim a d esp otsk e vlast, Japance karakterišu energičnost, nezavisnost i uzvišeni osećaj ča sti.3

E vropljani su navikli na strance, za razliku od Japanaca: Japanci su isprva bili iznenađeni kada su vid eli riđobrade, p lavooke muškarce, da bi ih zatim zadivila snaga njihovih pušaka i baruta. Z eleli su da shvate koliko je veliki bio svet... da čuju priče o čudnim pticama, neobičnim zverima, dragocenoj svili i divnom damasku donetom sa trop­ skih ostrva i iz Kine. Interesovale su ih nove ideje i učenje... sve u sve­ mu, Japanci su verovali da negde preko m ora postoje novi raj i nova zem lja, i bili su željni da upoznaju tu civilizaciju. Jer ona nije bila ni nalik tihoj spoznaji konfučijanizma, već konkretna predstava pred njiho­ vim očima. Na iznenađenje Japanaca, došljaci iz te nove zem lje podigli su cene robe, kojaje na njih delovala kao droga, želeći je u neograniče­ nim količinama, tako da su čak i vlat trave ili drvo im alo neku vrednost na tržištu... Japanci nisu shvatali zašto zarađuju u toj trgovini sa stranci­ ma. U tom trenutku, težili su da se zbliže s Portugalcima, tako bogatim i jakim , i da saznaju sve što m ogu o njihovoj c iv iliza ciji...4

Pod takvim okolnostima evropski posetioci naišli su na m nogo topli­ ju dobrodošlicu nego u Kini. Kinezi su hteli da ih strpaju u karantin, sma­ traju ći ih svojevrsnom infekcijom . K ada su Japancu uvideli m oći tih stranaca - na primer, njihovu sposobnost da upucaju pticu u letu - top­ lo su ih primili i utrkivali se ko će više saznati od njih. Takođe, prihvatali su da trguju s njima, je r su m ogli dobro da zarade. A Evropljani su ocenili da m ogu da se utvrde u tom gostoprim ljivom društvu i da se obogate i zato su želeli da se prikažu korisnim . Ti divni egzotični Japanci imali su privlačnu robu. Za evropske stvarčice plaćali su neobično visoku cenu, dok su svoje proizvode prodavali budzašto. D va sveta prigrlila su je d a n drugi, i svaki je sebe smatrao srećnim, a drugi velikodušnim . Japanci su bili dobri učenici, je r su imali neograničene ambicije. Po legendi, njihov vladar bio je potom ak boga sunca, a Japan je bio centar sveta. Smatrali su sebe odabranim narodom , predodređenim da kao rat­ nici s punim pravom vladaju istočnom A zijom .* Dugo su bili kultural­ * T o jotom i H id ejoši, „kancelar” (dajo daijin) i pravi vladar Japana od 1586. do 1598. god in e, m islio je d a je razum no planirati osvajan je ne sam o K oreje i K ine, već i Indije. Japanci o čigled n o nisu bili svesni veličin e i naseljenosti tih oblasti. Ili m ožda jesu ? Vekovi-

368

no podređeni Kini - učenici pre nego učitelji, uzim ali su više nego što su davali. Ideografsko pism o i gramatička pravila preuzeli su od Kineza, kao i veći deo jezika.* Sve što su znali o svili, keram ici i štam panju, nam eštaju i stilu u slikarstvu, sva budistička verovanja, konfučijanizam sve to naučili su od Kineza. Ipak, nikada se zbog toga nisu osetili pod­ ređenim : sasvim suprotno, smatrali su sebe daleko nadm oćnijim od Kin eza.5 Zato su, nakon susreta sa Evropljanim a, počeli da uče nove ideje i tehnike. Kopirali su njihovo oružje i časovnike, a mnogi su se i pokrstili. I dalje su se osećali nadmoćno. P okrštav an je je postalo nekakva m oda. U hrišćanstvo su rado prelazili lokalni vladari, a jo š lakše siromašni, m arginalni društveni slo­ jev i. B ilaje to klasična strategija pokrštavanja: preobrati vođe, a oni će već na to prim orati svoje podanike; takođe, pruži ljubav i hranu onima kojim a treba m oralna i m aterijalna podrška. Neki daimyô (lokalni gospo­ dari) i samuraji (pripadnici ratničke aristokratije) postali su hrišćani iz uverenja. Hrišćanstvo je nudilo utehu i duhovnost koje nije bilo u tradi­ cionalnim verskim ritualima. Drugi su se pokrštavali iz praktičnih razlo­ ga: hrišćanstvo je otvaralo vrata evropske trgovine i tehnološke pomoći u surovom borilištu zvanom politika. Čak su i najm oćniji vladari tog vre­ mena, Oda N obunaga (vladao od 1568. do 1582. godine), potom i Tojotomi Hidejoši (od 1586. do 1598. godine), postali hrišćani. To nije m oglo da potraje. Drevniji religijski interesi ugušili su tu to­ leranciju i probudili sum nju u ciljeve uljeza. M ržnju su posebno pot­ pirivali nekatolički rivali Spanije i Portugalije (pogodili ste, Holanđani!) koji su rim okatoličku m isionarsku aktivnost predstavljali kao pripremu za iberijske političke i trgovačke am bicije. A iskreno govoreći, portu­ galski kapetani i trgovci (španski jo š i više) učvršćivali su takve sumnje m a kasnije neki Japanci su te zem lje sm atrali legitim n om osvajačk im ciljevim a. P išući o F ilip in im a šesn a estog vek a, Josob u ro Takekoši, autor delà Econom ie Aspects o fth e H istory ofthe Civilization (1930. godine), izražava razočaranje (1,482): „Japanci su, zapra­ vo, okupirali ostrvo pre Španije, i zb og tog prvenstva, vlast je trebalo da pripadne njima, u m esto S p an cim a.” N ije čudno što su Japanci bili sim patični Evropljanim a - m islili su na isti način. * M nogi japanski id eogram i čitaju se na dva načina, izvorn i japanski i izved en i kineski - otuda hara-kiri i seppuku. O stali im aju sam o „k in esk o” čitanje. U svajanje ovih zn ak o­ va i značenja izu zetn o je ob ogatilo japan sk i rečnik, p oseb n o na apstraktnom nivou.

369

JA P A N I K O REJA, 1850. G O D IN E - K R A J V L A D A V IN E K L A N A T O K U G A V A I P O Č E T A K M EJĐI R EST A U R A C IJE Japanska ostrva čin ila su m ali svet trgovačkih i urbanih centara, polu auton om nih p rovin cija (han) i ostrvaca blizu kontinenta koja nisu izb eg la japansku sam oizolaciju .

svojim oholim i pretećim ponašanjem. Razvili su loše navike i oštar jezik u Americi, na Filipinam a i u Indonezijskom arhipelagu. Evo primera: jed n a bogata španska galija je 1597. godine pristala uz japansku obalu. Japanci su hteli da zadrže njen tovar. Kapetan se obratio za pomoć taiko Hidejošiju, najvećem od svih gospodara rata, i pripretio svojim m oćnim gospodarom , kraljem Filipom . Izvukao je globus i pokazao ogrom nu špansku imperiju koja se širila od Amerike do Filipina. Kako tako m ala nacija im a tolike dominione?, upitao je taiko. N jegovo Katoličko Visočanstvo prvo bi poslalo sveštenike da pokrste stanovništvo, koje je onda pom agalo Špancima u njihovom osvajanju, neprom išljeno je odgovorio Spanac. Nakon takvog ubedivanja, Hidejoši je odbio da vrati tovar i naredio da se razapne dvadeset i šest hrišćana, među kojim a se­ dam naest Japanaca (ostali su bili jezuiti i franjevci iz Evrope.)* Pored toga, u tom leglu sukoba i spletki, hrišćani nikako nisu mogli da prođu test zemaljske odanosti. Za vladare Japana najvažnija obaveza b ila je v ern o st p o jed in ca prem a njegovom gospodaru, koji je imao neograničenu vlast nad svojim podanicim a (do te m ere da su se mogli ubiti za njega). Čak i nagoveštaj gospodara da smatra samoubistvo svog po d an ik a po željnim značio je sm rtnu presudu. K ako dokazati svoju odanost ako ne ispunjavanjem vladareve neizrečene želje? (Japanske vođe su zapanju juće lako umeli da nateraju podređenog na hara-kiri i rado su dokazivali tu svoju moć. Kada su gospodari Tokugava Iejasu i O da N obunaga bili saveznici, N obunagaje otkrio da Iejasuva žena i sin, oženjen N obunaginom ćerkom (znači njegov zet), kuju zaveru protiv njega. Z ahtevao je od Iejasua da ubije oboje. Iejasu je pogubio ženu i naredio sinu da se ubije. S in je poslušao oca. Teško je reći šta je bilo surovije: N obunagin zahtev ili Iejasuovo pokoravanje. Sam uraji ne bi shvatili o čemu pričam.) Ali jap an sk i hrišćani su bili verni i posvećeni samo Bogu. Nisu više razm išljali kao dobri Japanci. Kada su sum njičave vođe stavile hrišćane na probu, oni se nisu pokazali kako treba. Budisti, konfučisti i ksenofo­ bi su bili u pravu. Hrišćanstvo je bilo pretnja za japanske vrednost i poli­ * Tako je izv estio otac M artinez, tadašnji biskup Japana. U pism u iz 1602. god in e Martinez je ž a lio zb og španske ratobornosti: njihovo „religiozn o propovedanje je sam o sred­ stv o o sv a ja n ja ... Sve n e v o lje k ojim a je crkva sada iz lo ž e n a p o č e le su od d olask a tih duhovnika iz L u zon a.” - E lisseeff, H ideyoshi, str. 229.

371

ličku stabilnost. N akon vaganja i prem išljanja, Tokugava Ieajasu je 1612. godine zabranio hrišćansku veru. Teško je reći koliko je Japanaca dotad pokršteno. M ožda 300.000. Po nekim procenam a, čak i 700.000 od 18 m iliona Japanaca. Japanci su se dali na iskorenjivanje hrišćanstva sa karakterističnom žestinom. N eron bi se postideo svoje m ilosrdnosti d a je video Japance na delu. H rišćani su prim orani da se jav n o odreknu svoje vere. Oni koji su odbili ili se pokorili naredbi, pa se pokajali, m učeni su i spaljeni, ili bi im se odsecala glava. Isto se dešavalo i sa onim a koji su pom agali misionarima. Treći šogun (vojskovođa) dinastije Tokugava, Iemicu, nas­ tavio je politiku dede i oca, i često je i sam prisustvovao m učenjim a. Oni koji su se opirali ubijani su bez milosti, do poslednje bebe u m ajčinom naručju. Sto hiljada ratnika držalo je pod opsadom nekih 37.000 hrišćanskih m uškaraca, žena i dece u Sim abari izm eđu 1637. i 1638. godine. T rinaest h ilja d a tih sam u ra ja dalo je , bez ikakvog p itan ja, život u žestokim okršajim a. K asnije, 1671. godine, Bakufu (Tokugavina vlada) pobrinula se da se ne rodi više nijedan katolik. Sva novorođenčad je m o­ rala da se prijavi, od K jušija na ju g u , do H okaida na dalekom severu, uz dokaze o pripadništvu šintoističkoj ili budističkoj relig iji.6 Ta obaveza trajala je nekih sto godina. Japanom je vladala španska inkvizicija, samo drugog lika, usm erena protiv hrišćana. Verski progoni su isprva bili razdvojeni od trgovinskih tokova, što se pokazalo izuzetno isplativim, ali vrem enom su se ta dva procesa spo­ jila , vodeći Japan u kom ercijalnu i kulturnu izolaciju. Kako se drugači­ je osloboditi hrišćanskih m isionara i njihove propagande? Sve japanske luke, izuzev N agasakija i Hirada, zatvorene su 1616. godine za strane trgovačke brodove (izuzev za kineske). Strancim a su m ogli da borave samo u Edu (kasnije T okiju), K jotu i Sakaiju. Špancim a je zabranjen dolazak 1624. godine, a šest godina kasnije i Portugalcima. Englezi su i sami prestali da dolaze. Ostali su samo Holanđani. Počev od 1633. godine, jap an sk im brodovim a trebalo je posebno odobrenje da bi napustili zem lju. Tri godine kasnije smeli su da plove samo po dom aćim vodam a. Od 1637. godine Japanci više nisu m ogli da napuštaju zemlju. Ako bi i uspeli da izađu, nisu smeli da se vraćaju, je r ih je čekala sm rtna kazna. N ekoliko desetina hiljada Japanca koji su se na svojim trgovačkim putovanjim a zatekli na Filipinima i u jugoistočnoj Aziji sada su bili izgnanici. Nakon istrebljivanja hrišćana u Simabari (što

372

Japanci zovu šim abarskom pobunom ), stranicim a je 1639. godine za­ branjeno da dolaze i trguju, izuzev K oreancim a na m alom ostrvu kraj Honšua, i Japancim a i Kinezim a na veštačkom ostrvu D ešim a u zalivu N agasakija. Im ali su dve ulice sa m agacinim a i kancelarijam a u kojim a su obavljali sve poslove. Hranu, piće, sluge i seks dobijali su s glavnog ostrva. Pili su, pušili, kartali se i propadali, dosađujući se i zatupljujući. N ije to bio dobar posao. Ali Japanci su to i hteli. Sve to je bilo deo opštijeg procesa dobrovoljnog stagniranja. Japanu je bilo dosta otkrića i inovacija, vatre i krvi. Cilj je bio zamrznuti društveni poredak, odnose u okviru socijalne i političke hijerarhije, sprečiti neslaganj a i sukobe. Utvrđene su granice između klasa koj e se nisu smele naruša­ vati. Kao u srednjovekovnoj evropskoj klasnoj šemi, svaka grupa imala je svoju društvenu ulogu. Samuraji više nisu posedovali zemlju i vladali nje­ nim stanovnicima. N ekad vlastelini, sada su bih najamnici, uslužna aristokratija dužna da služi svog gospodara - ali ne i da se bori, je r ratova više neće biti. To je obesmislilo njihovo postojanje i potpuno ih dezorijentisalo. Paradirali su naokolo, naoružani dugim i kratkim mačem (niko drugi nije smeo da ih nosi), dokazujući nadmoć nad običnim ljudima. Mnogi su živeli od svoje plate ne radeći ništa, držeći se svog aristokratskog i voj­ ničkog kodeksa (bušido) zasnovanog na nepopustljivoj samodisciplini, koji bi bio korisniji u drugačijim okolnostim a. N ekolicina se posvetila lokalnoj upravi, gradeći etiku adm inistrativnih funkcija koje će jednog dana unaprediti vernost prema gospodaru u dužnost prem a državi. Siro­ m ašniji su čak obrađivah zemlju - i samuraj je morao da jed e i, kao n je­ govi evropski pandani (francuski hobereau), stideo se motike u ruci. Ostali su radili što i pre: seljaci su proizvodili hranu, trgovci su trgo­ vali i zarađivali, zanatlije su pravile korisne i vredne predmete. Međuklasne veze nisu bile dozvoljene - bilo je zabranjeno čak i m ešanje viših i nižih sam urajskih slojeva. Red i pristojnost su bili iznad svega i ništa se nije m oglo izm eniti: „U svim stvarim a m oraju se poštovati drevni zakoni. N ovi običaji su nedozvoljeni." O pravdanje za tu dobrovoljnu inertnost lako je nalaženo u konfučijanizm u: „Čini se da, ako se u pitan­ jim a države dosledno slede i ne m enjaju zakoni i običaji onih koji su je osnovali, država će trajati zauvek. Ako se potom ci okrenu protiv zakona svojih predaka i usvoje nove, država će nestati u haosu."7 Principi se m ogu nam etati, ali to ne znači i da će biti prihvaćeni. N akon decenija građanskog rata, nova japanska dinastija bila je odluč­

373

na da saseče i najm anji pokušaj pobune. Ieajasu je poslušao N obunagino naređenje da ubije svoju ženu i sina, a kada je pobedio u bici kod Segihare (1600. godina) i postao šogun (1603. godine), usmrtio je svoje nepri­ ja te lje sa istom surovišću. Porodica Tojotom i je ubijena do n ajd aljeg rođaka, a pošteđeno je samo dvoje dece. H iljade njihovih saveznika je uhvaćeno i usm rćeno, a glave su im nabijene na kolac kao opomena. Bilo je to doba osvete. N eprijateljski klanovi gubili su zem lju i pri­ hode. Oni srećniji proterivani su u udaljene krajeve, gde su dobijali bednu pom oć nedovoljnu da plaćaju poslugu. Z em lja je bila puna samura­ j a bez gospodara (ronin), ljutih ratnika žednog m ača, koji su znali samo za borbu. M nogi su izazivali Tokugavu, osuđujući tako sebe na smrt.* Pojedini samuraji postajali su ronini i kada bi neki daimyô um ro bez naslednika. N eko vrem e je šogunat, pokušavajući da utvrdi svoju moć, prisv ajao takva im anja bez vlasnika i dodeljivao ih saveznicim a i m i­ ljen icim a. Ali problem ronina se toliko p ogoršao da je 1651. godine Bakufu odlučila da prizna usvajanja na sam rtničkim posteljam a i ostavi ta im anja porodicam a.A Da bi obezbedio red u carstvu, Tokugava je doneo izuzetno nerazbo­ ritu odluku. Sistem naizm eničnog službovanja (sankai kotai), ustanov­ ljen izm eđu 1634. i 1635. godine, nalagao je da svi daimyô im aju rezi­ denciju u Edu, uporedo s prebivalištem u m atičnom hanu, i da zbog službe ostavljaju ženu i decu zaštiti šogunata. Gospodari su m enjali mesto službovanja i prebivanja na svakih godinu dana. Sa sobom su vodili b ro j­ nu poslugu: bolje da ih im aju na oku, nego da prave poblem e u n jeg o ­ vom odsustvu. Tokom službovanja u Edu, gospodar je u slučaju preke p o treb e m ogao da zam oli da se nakratko vrati u svoj han. B akufuje postavila vojsku na ključnim tačkam a svakog puta i prolaza, da kontrolisala im aju li svi putnici dozvolu za kretanje. D upla prebivališta i puto­ * Oni sm otreniji postali su u čitelji m ačevanja i borilačkih veštin a ili konfučijanizm a, Dru­ gi su p ostali ratnici-farm eri (gasiti). M n ogi su se pridružili svojim gospodarim a u smrti - to lik o njih da su takva sam oubistva zabranjena 1663. godine. t O ishi, „The Bakuhan S ystem ”, str. 23. Ti ronini, vazd a sprem ni da se osvete za neprav­ du učinjenu n jih ovim gospodarim a, bili su kao vrem en sk e bom be, preteći osvetom jačom od sm rti. N ajp ozn atiji takav prim er je slučaj „četrd eset sedam ron in a” čija se lu k ava i krvava o sv eta (1702. godine) j o š u vek pam ti. V la d a im je naredila da izvrše kolek tivn i hara-kiri zato što su u grozili m ir i prekršili zakon, ali on i su zap am ćen i kao heroji. N ji­ h o v grob u Tokiju je često p osećivan o svetilište i Japanci su sn im ili stotine film o v a o nji­ h o v im delim a.

374

vanja koštala su pravo m alo bogatstvo. Sankin kotaije imao za cilj ne samo kontrolu tih potencijalnih bundžija već i preuzim anje njihovog bogatstva.* Takvu ličnu kontrolu pratilo je smisleno odbacivanje stranih stvari i znanja. N aravno, evropske knjige su zabranjene, a kineske, tradicional­ ni izvor m oralnih učenja i nauke, sada su pom no pregledane. M ožda se izm eđu kineskih korica krije hrišćanska doktrina. Čak su i potencijalno korisne stvari stavljene van zakona. Od svih evropskih predm eta koji su tako zadivili Japance, najm oćnija i najprivlačnija bila je puška - i ona je zabranjena. Puške su ubrzale kraj građan­ skih ratova. Pokazale su se tako korisne da su Japanci naučili da ih prave i unapredili evropske m odele. K rajem šesnaestog veka Japan je čak proizvodio više m usketa od bilo koje evropske države.8 Kada su ratovi prestali, a zem lja dobila jedinstvenu vlast, puške više nisu bile od koristi. Mogle su samo da donesu nevolju. Još gore, davale su jednaku moć svakoj ruci koja ih je držala. I najveći bednik m ogao je ubiti najveštijeg mačevaoca među samurajima. To se nije moglo dozvoliti. N em a više pušakaA" (Ali veštine koje su razvijene u proizvodnji pušaka kasnije su se primenjivale za obradu m etala i pravljenje raznovrsnih m ašina: m ehaničkih satova i šrafcigera, rikši i bicikli. Jedan japanski naučnik je tvrdio da su te puške postavile tem elje „tehnologije tokom M ejđi restauracije".)9 D ruga dva važna evropska proizvoda bila su naočare i časovnik. O ovom prvom znamo malo, sem da su Japanci umeli da ih prave. Sudbi­ na satova je ja s n ija , je r su m nogi od njih sačuvani. I ovde su Japanci p o kazali da od tuđih predm eta m ogu napraviti svoje. Za razliku od Kineza, proizvodili su satove u velikim količinama, ne samo za prinčeve već i za širu populaciju, prilagođavajući ih svojoj kulturi. Sličnih nigde nije bilo, a nijedna evropska zem lja nije uspela tako da udahne lokalni duh nekom evropskom o tkriću.10 Povrh toga, Japanci su praćenje vre* U nekim slu čajevim a ti trošk ovi prem ašivali su p olovin u prihoda hana. D odatni trošak b ila je p o n o v n a izgrad n ja rezid en cije nakon požara, koji su bili česti u gradovim a od drvenih i papirnih kuća. Jedno vlastelin stvo m oralo da gradi svoje zgrade šesnaest puta. U skraćeno za osiguranje, trebalo je da izm en i sistem izgradnje. Cf. Nakam ura i Shim bo, „W hy W as E co n o m ic A ch ievem en t...?”. str. 8. t N ek o lik o je sačuvan o u ja v n im institucijam a, pod pečatom , kao što je n ek olik o topo­ va sm ešten o u lu k e k ao sred stvo odbrane od n ep oželjn ih posetilaca. V id eti Perrin, Giving Up th e Gun.

375

m ena prihvatili i na ličnom planu, za razliku od Kineza. N akon nekog vrem ena, više nisu kupovali evropske satove, niti su ih nabavljali u paru, kao Kinezi koji su to radili da bi bili sigurni da će bar je d a n od njih radi­ ti. N isu n o sili dva u isto vrem e, n ad a ju ć i se da će je d a n sat sigurno pokazivati tačno vrem e (ali koji od njih?). M inijaturizovali su časovnike da bi m ogli lakše da ih nose. Japanski satovi bili su odgovarajući. Kažem „odgovarajući", je r se nisu m ogli nazvati tačnim a. Zato što se jap an sk i sistem m eren ja vrem ena nikako nije slagao s m ehaničkim časovnicim a, a Japanci svakako nisu nam eravali da ga m enjaju. Japan­ ski časovi bili su nejednaki - tokom dana i noći, kao i u različitim sezona­ ma. N oć i dan uvek su trajali isti broj časova, pa su dnevni i noćni sati bili jed n ak i sam o u vrem e ravnodnevnice. To znači da su dnevni časovi bili duži leti, kraći zim i (za noćne je važilo obrnuto.) M ehanički časovnik je imao ujednačen ritam i uvek odbrojavao sate koji su isto trajali. Japanci su pokušali da ga p rilagode tako da kuca različitom brzinom danju i noću, čak su m enjali brojčani prikaz, ali to nisu bila trajn a rešenja. N ijedno podešavanje nije m oglo biti precizno. Teorijski, satove je trebalo nam eštati dnevno, ali to je bila velika muka, pa su se podešavali svake dve nedelje ili kad bi se vlasnik setio. N ije važno, očitavanje vrem ena je i onako bilo sam o približno. Japancim a je odgovaralo i tako neprecizno m erenje vremena. (I sami živim o na granici vrem enske tolerancije, j e r uz sve te kvarcne satove precizne na nivou sekunde, m oram o da trpim o tuđa i svoja kašnjenja.) Ali nedostatak potrebe za preciznijim praćenjem vrem ena odvratio ih je od istraživanja naučnih i tehničkih potencijala časovnika. Kada su Japan­ ci krajem devetnaestog veka odlučili da se m odernizuju, jednostavno su odustali od svog vrem ena i prihvatili sistem je d n ak ih časova. (E vrop­ ljani su to odm ah uradili - zam enili crkvene časove građanskim v re­ m enom .) Odluka Japana da se izoluje od spoljašnjeg sveta, da se učauri u tradi­ ciji, vrlo je bliska kineskom odbacivanju Zapada. Japanci su, zapravo, bili jo š odlučniji i stroži u tome. Ali takvi stavovi odveli su dve zem lje na suprotne strane. Kinezi su, u suštini, ostali isti, iako su se m enjali u detaljim a i išli od je d n o g do drugog političkog izazova, dok su se Japan­ ci, koji su se čvrsto držali tradicije, i bez izazova sa Zapada, toliko izmenili, da su u zoru M ejdi restauracije bili potpuno sprem ni za industrijali­ zaciju.

376

M ogu se izd v o jiti dva aspekta tog paradoksa: (1) sile k oje su u sam om Japanu težile prom eni; i (2) posledice kontakata sa spoljašnjim svetom. D a bism o shvatili prvi, m oram o Japan pod Tokugavam a posm atrati kao približnu, um anjenu srednjovekovnu Evropu. Im ao je jedinstvenu vlast, Bakufu ili šogunat -n ešto poput carske uprave rim ske crkve, samo m nogo snažniju - i m noštvo provincija (han). One su bile poput poseb­ nih država - naravno, nikako nezavisne, ali prilično autonomne i sposob­ ne za sam ostalno pravno, društveno i ekonom sko delovanje. Društvo je bilo uređeno hijerarhijski: na vrhu je bilo plem stvo bez zem lje, ratnicisluge k o jim a se plaćalo pirinčem , dok su se pri dnu nalazio nov, trgo­ vački sloj u usponu. Između su bili seljaci, poštovani kao proizvođači hrane, i zanatije, cen jen i zbog korisnih predm eta koji su pravili. N a sam om dnu bili su marginaler, „nedodirljivi", koji su bedu svog porekla prenosili na potom stvo, a m eđu njim a najprezreniji bili su eta ili burakumin, osuđeni na poslove s lešinama i leševima. (Ironično zvuči, ali sam u­ raje, svojevrsne koljače, zbog toga su poštovali.) U srednjovekovnoj Evropi feudalni gospodari su posedovali zemlju i ubirali zaradu u vidu robe ili rada (koji im je obezbeđivao prihod u obliku poljoprivrednih i drugih proizvoda). M eđutim , kako su se v re­ m enom razvijali gradovi, i strani ljudi i predm eti postali dostupnim, menj ale su se i potrebe i želje vlastelina i njihovih žena. Da bi ih zadovoljili, feudalni gospodari su svoje tradicionalne prihode sve više pretvarali u novac koji su m ogli trošiti kad god su hteli - otuda i viševekovna zapad­ noevropska tendencija da se feudalni nameti zamene najam ninam a (ključ em ancipacije seljaka). Isto se dešavalo i u Japanu. Fiskalni sistem zasnivao se na pirinču, osnovnoj nam irnici, i takvo u ređenje (kokudaka-sei) osm išljeno je u korist vladajuće elite. Gospodar (daim yô) uzim ao je oko 30 posto žetve, veliki deo zadržavao za sebe i svoje dom aćinstvo, a ostalo raspodeljivao svojim samurajskim vazalima. Z a razliku od evropskih vazala, ti sam u­ raji nisu posedovali zemlju. Sistem je nagrađivao ljude u skladu s njihovim društvenim položa­ jem . S vakoje dobijao koliko je trebalo. Ali kako je život više od prehran jiv an ja, a apetiti za nejestivom robom rastu s društvenim položajem , gospodar i njegovi vazali morali su sve više da pretvoraju pirinač u novac kako bi uživali u finim stvarima. Zato su se obraćali prezrenim trgovci­

377

m a, sve ak tivnijim u tihoj ekonom iji, k o ja je ispod u stajale površine ključala od potrošačkih želja i poslovnih ambicija. Ovde se ljudska priro­ da venčala sa političkim uređenjem , je r su sistem naizm eničnog borav­ ka i društveno okruženje Eda podsticali raskalašnost.11 To je nagonilo nosioce m ačeva da uzim aju više od seljaka. Kako je jed an finansijski inspektor rekao „Seljaci su kao sezam ove semenke: što ih ja č e cedite, više daju." V rlo duhovito. Ali ako pritisnete prejako, se­ ljaci će se pobuniti ili pobeći u grad ili u drugi han. (I u Evropi je n ajb o ­ lja zaštita od ugnjetavanja bila m ogućnost odlaska.) Istoričari su izbroja li skoro tri hiljade seljačkih pobuna izm eđu 1590. i 1867. godine, koje su bile češće i nasilnije u drugoj polovini tog perioda i u bogatijim oblas­ tima. O m iljene m ete u tim neredim a bile su kuće i skladišta bogatih p o ­ ljoprivrednika, trgovaca i zelenaša. Očigledno je d aje ekonom ska prom e­ na drm ala socijalni poredak i kršila društveni ugovor. Bilo je lakše pozajm iti nego iznuditi. D aim yô i samuraji su odabrali svoje trgovce, od kojih su m nogi već aktivno trgovali žitom i učestvo­ vali u politici. S druge strane, i trgovci su lično poznavali svoje m ušte­ rije i nisu m ogli da odbijaju njihove m olbe za zajm ovim a. N esum njivo, zajm odavac je m nogo rizikovao: njegovi dužnici bili su ja č i i lako su mogli da odbiju da vrate novac.* Osim toga, prečesto su dobij ali podršku viših vlasti koje su imale svoje razloge da podrivaju m oć novca i često proglašavale opšte sm anjivanje ili poništavanje novčanih dugova.A Ali tak v a b ah a to st je m ač sa dve oštrice: onim a koji su se često zaduživali i retko vraćali dugove uvek je trebalo jo š novca. (Zato današ­ nje zem lje dužnici uvek kukaju za novim pregovorim a - da bi tražili jo š para.) M ogućnost da odbiju da vrate dug ne znači da to m ogu sebi i pri­ uštiti. Loš glas se brzo širi i uskoro niko više ne želi da pozajm ljuje neod­ govornom dužniku. Zato su daimyô i samuraji prezirali trgovce u n ji­ hovom odsustvu, ali su im se obraćali s najvećim poštovanjem. U Japanu, * Takvi zajm ovi često su se n ad ovezivali na p ozajm ice u pirinču, a vrem en om su prerasli u d u goročn e kredite s godišnjom k am atom od 10 do 20 procenata - M iyam oto, „Em er­ g en ce o f N ational M arket”, str. 3 0 0 -3 0 1 . t U drugoj četvrtini o sa m n a esto g vek a, šo g u n J o šim u n e izd a o je b rojne od red b e o oslobađanju sam uraja od njihovih dugova k ojim a su garancija b ile pirinčane plate, uko­ lik o bi cen a pirinča pala, a zajm od avci p od igli tužbu. T rgovci su p očeli ličn o da dosađuju svojim dužnicim a, opsedajući im k u će i presreću ći n jih ove n osiljk e i konje na ulici. N eki su postavljali protesna pism a na kuću ili kapiju - postupak koji je dekretom iz 1729. godine p roglašen „n eču ven im ” i n ed op u stivim -T a k e k o sh i, E com on icAspects, II, 3 6 2 -3 6 6 .

378

gde je svaki detalj u ponašanju i jezik u ukazivao na nadređenost ili pod­ ređenost, rasipni ratnici su naučili da saginju glave, da govore tiho, da daju povrem ene poklone, dozvoljavaju trgovcim a da nose m ač (ali sa­ m o je d a n ) ili da odobravaju trgovinske privilegije (što je bolje nego da se k lanjaju, sm eškaju i poklanjaju). Tako su trgovci pozajm ljivali. M nogi od njih su se i obogatili, ali os­ tali, stotine njih, nisu bili te sreće. Samuraji su bili spremni da um ru za svoje gospodare, ali njihova obećanja su često bila bezvredna, i to ne samo ona data trgovcima. Često je trgovac bio u situaciji koja g a je u svakom slučaju vodila u gubitak. Čuven je slučaj Jodoja Tacugoroa (Yodoya Tatsugoro). N jegova porodica neizm erno se obogatila novčanim transakcij am a, izm eđu ostalog i finansirajući j avne posle u Osaki - nijedan druga kuća nije bila zaslužnija što je taj grad postao trgovinski centar Japana. A li Tacugoro, glava porodice u petoj generaciji, bio je prebogat za jav n o dobro. Toliko m nogo vlastelina m u je dugovalo novac da su državni in­ teres i konfučijanska etika nalagali da m u se „potkrešu krila". Bakufu je 1705. godine zaplenila njegovu imovinu i odbila njegove žalbe sa objaš­ njenjem d a je živeo iznad svog statu sa.121 to m u je hvala. (To nije ništa naspram onog što se desilo N ikolasu Fukeu (Nicolas Fouquet), od 1653. godine ministru finansija u vladi L uja XTV od Francus­ ke. Pošto se previše i prebrzo obogatio, Fuke je osudio sebe n a propast ka­ da je pozvao L uja da ga poseti u njegovom novom zamku i priredio m u veličanstven, kraljevski doček koji je probudio L ujevu zavist. N ijedan funkcioner nije m ogao sebi da priušti takvu raskoš, sem ako nije potkradao svog gospodara. Tako je 1661. godine, nakon nam eštenog suđenja sa uo­ bičajenim neprijatnim ispitivanjima, Fuke osuđen na doživotnu robiju.) U p rk o s svim tim o g ran ičen jim a i nepravdam a, ja p a n sk i trgovci polako su se bogatili, počastvovani ulagivanjem m oćnika i nagrađivani sve većim slobodam a. Ti biznism eni razvili su sopstvenu ideologiju i osećaj funkcionalnosti i važnosti, kao i pravila opreznosti i ponašanja koja su ih štitila od ljudi s dva mača. Presudni su bili posvećenost cilju, duboko ukorenjeno nepoverenje prem a strancima, fanatična štedljivost i hrabrost. Iznad svega, štedljivost i njena nagrada, akumulacija. „Sam u­ raj traži slavu i žrtvuje profit, dok građanin ne mari za slavu i ju ri zaradu. On skuplja zlato i srebro. To zove svojim P u tem ."13 To je bio Put, i ništa se na njem u nije smelo isprečiti. Evo šta kaže M icui T akafusa (Mitsui Takafusa) (1684-1748), treća generacija čuvene

379

porodice tog im ena k oja je i nakon trista godina bila je d n a od najvećih trgovačkih sila u Japanu: N ikad ne gubite vrem e na stvari koje nem aju v eze s vašim poslom . T rgovci koji oponašaju samuraje ili m isle da će šintoizam , konfučijanizam ili budizam sačuvati njihovu dušu, shvatiće da će, ako se pre­ više prepuste tim verovanjima, tako sam o uništiti svoje kuće. Koliko li je to sam o tačno i za um etnost i druge razbibirige! Ne zaboravljajte da se porodični posao ne sme nijednog trenutka zan em ariti.14

O pet je sličnost sa E vropom zap an ju ju ća. Japan n ije znao za kalvinizam , ali njegovi biznism eni su usvojili sličnu radnu etiku. Tajna je u posvećenosti poslu, pre nego bogatstvu. Zen m onah Suzuki Sosan (Suziku Shosan) (1579-1655) sm atrao je pohlepu duhovnim otrovom , ali rad je bio nešto drugo: „Sve profesije su u službi budizm a; kroz posao m ožem o dostići sp as."15 N e m orate biti V eberov protestant da biste se tako ponašali. (Japanski naučnici ističu da takva radna etika nije važila svuda i uvek u Japanu, ali da su u drugoj polovini Edo perioda poslovi uzeli m aha i da su se razvile radne navike koje su dobro priprem ile ekonom iju za m odernu industriju. N jihovim a recim a, „radna revolucija" utrla je put „industrijskoj revoluciji".)* U m eđ u v rem en u , vladari u Japanu, baš kao u zapadnoj E vropi, uviđali su d a je prosperitet trgovaca značio novac, a d a je novac m ogao da se konvertuje u uživanje i m oć. Ovde je bio važan m ultinacionalan m odel: Japan je , zapravo, bio poput kom petitivnog ekonom skog sveta sa preko dvesta pedeset nacija koje su očajnički želele više. N išta ne anagažuje um tako kao nedostatak novca. U pokušaju da zarade više od pirinčanih novčića daimyô su počeli da uvode unapređe­ n ja (puteve, kanale, oplem en jiv an je tla, n av odnjavanje, nove b iljk e i kvalitetnije seme), ili da podstiču sekundardnu obradu robe, uključujući i poljoprivredne p ro izv o d e .16 Podrška viših nivoa vlasti u kom binaciji s privatnom inicijativom om ogućila je povećanje obradivih površina i pri­ nosa. Obrađene površine udvostručile su se u periodu od 1598. do 1716­ * A u tor to g term ina, op štep rih vaćen og u jap an sk im akadem skim k rugovim a, je ste pro­ feso r A kira H ajami.

380

1736. godine, dok su od 1598. do 1834. godine prinosi porasli nekih 65 p ro c e n a ta .17 Po drugoj proceni, produktivnost zem lje i rada u p o ljo ­ privredi p oraslaje 30 do 50 procenata u periodu od 1600. do 1867. go­ d ine.18 Ove procene obuhvataju samo proizvodnju pirinča, ali poljopriveda se razvijala i u smeru uvođenja dodatnih proizvoda: svile, drugih žita­ rica, šećera. U rb an izacija je zahtevala obogaćivanje p o ljo p riv red n e proizvodnje. Sela kraj gradova preorijentisala su se na razm enu proizvo­ da i povrtarstvo, poput okoline Londona u šesnaestom i sedam naestom v e k u .19 N eki gospodari su iskopavali m inerale na koje Bakufu nije pola­ gala pravo - bakar, kasnije i ugalj.* A hilova peta ovakvog sistem a bilo je iskušenje lokalne vlasti da uspostavi m onopole i utvrđuju cene kako njim a odgovara. Ali, obično bi k o n k u ren cija iz drugog hana norm alizo v ala tržište. Z a razliku od E vrope, gde su tržište delili politika, običaji i problem i s transportom robe, u Japanu je jedinstvenost trgovinskog prostora sprečavala lokalni kom ercijalni protekcionizam . M eđutim , ponekad su klim atske pred ­ nosti štitile han od spoljašnje konkurencije, kao u slučaju proizvodnje šećera u vlastelinstvu Sacum a.20 Pred kraj Edo perioda (vladavina dina­ stije Tokugava), postojala su neka dvadeset i tri lokalnih m onopola. B ez sum nje, išli su na ruku onim a koji su ih uspostavili: hanu, trgovci­ m a, p ro izv o đ ačim a (farm erim a ili p rerađivačim a). C enu su plaćali potrošači. Važno unapređenje bilo je razvoj kolibske proizvodnje pam uka. Kao i u Evropi, pam uk se pojavio kasno. P rihvaćenje u većoj m eri tek kra­ je m šesnaestog i početkom sedam naestog veka, ali onda je vrlo brzo zam enio ko n o p lju i osvojio tržište niskim cenam a, korisnošću i prilagodljivošću. P roizvodnja pam uka u Japanu organizovana je na više načina: zanatski esnafi u gradovim a; seoske radionice u vlasništvu neza­ visnih industrijskih preduzetnika (nekadašnjih seljaka) što su zapošljavali prelce i tkače iz unutrašnjosti i sa strane; kolibe kojim a su trgovci dopre­ m ali sirovine, čak i alatke, a zatim preuzim ali gotove i polugotove proizvode. V rem enom su urbani vidovi proizvodnje nadvladali ruralne. N adnice su bile niže u seoskim oblastim a, dok su esn afsk a pravila sputavala proizvodnju u gradovima. B rojna poljoprivredna sela postala su kolektivne fabrike pamuka. Seljaci su zem lju obrađivali samo u slo­ * Tokugava je za p len io rudnike zlata i srebra k oje su pre toga kontrolisala vlastelinstva.

381

bodno vrem e ili su je potpuno zapostavljali, što je ponekad zadavalo m uke lokalnim gospodarim a i uglednicim a. 21 R ano razvijena predfabrička industrija (neki ekonom ski istoričari je nazivaju proto-industrijom ) dobro je priprem ila Japan za otvaranje trži­ šta za stranu, m ašinski proizvedenu robu, do koga je došlo sredinom devetnaestog veka. Inostrana ko n k u ren cija je s te uništila p roizvodnju pam učnog konca, ali tkačka industrija (radilo se sa uvezenim koncem ) uspela je da se nosi sa stranim tkaninam a. A onda je , kao u Britaniji, p re­ denje pam uka postalo vodeća oblast jap an sk e industrijske revolucije. To su om ogućili m ehanizacija postojeće m reže predionica i kvalifikovana radna snaga. 22 Lokalna proizvodnj a bila je (opet kao u Engleskoj) podređena ujedi­ njenom nacionalnom tržištu koje nije znalo za prostorne granice, niti za podelu na grad i selo. Predstavnici trgovaca obilazili su sela u potrazi za rad n o m snagom i ro b o m , u spešni seoski p red u zetn ici p re la zili su u gradove, b iznism eni su se preselili u sela. Sistem sankin kotai (naizm enično prebivalište) prilično je doprineo razvoju trgovine i industrije. Im igracije nekoliko stotina daimyô, sa poslugom i porodicam a, susre­ tanje sa novim m estim a i stranom robom , podstakli su razvoj turističkih usluga, uslužnih delatnosti, m ehanizovanih radionica i drastično povećali potrebu za novcem. Edo, krajem šesnaestog veka tek ribarsko selo, dvesta godina kasni­ je je bio najveći grad n a svetu, sa preko m ilion stanovnika (od ukupno 26 miliona). Kao London u Engleskoj, Edo je postao srce i pluća zem ­ lje, pum pajući i obnavljajući krv ekonom skog organizm a, upravljajući kretanjim a ljudi, podstičući podelu rada i širenje znanja, tehnika i p otre­ b a . 23 E do je bio velik a tržn ica u k ojoj su samuraji, u snažnom p o ­ trošačkom grču, bogatili svu tu silu proizvođača i trgovaca. Bio je to raj za prodavce, kolevka prvih svetskih robnih kuća. Ali ne treba zanem ari­ ti ni starija poslovna središta: isprva m nogo veći centar, dvojac O sakaK joto, dom cara i carskog dvora, industrijsko, bankarsko i trgovačko v •v 24 čvorište. T a dva prvobitna centra i njihova m reža veza s provincijam a podsticala su razvoj novih tehnika kupovine (uključujući i naručivanje), dis­ tribucije, (uglavnom transport duž obale u specijalizovanim brodovim a) i plaćanja (menice, priznanice, kliring) - kao u evropskoj kom ercijalnoj

382

revoluciji u srednjem veku i ranom m odernom periodu, samo u većem o b im u .251 brže. Ekonom ija japanskih ostrva naglo se m enjala duž Smitovih linija specijalizacije, podele rada i povećanja potražnje. Im alaje i neke značajne prednosti nad Evropom : (1) dvesta pedeset godina bez rata i revolucije; (2) je ftin iji i dostupniji brodski prevoz; (3) jedinstveni je z ik i kulturu; (4) odbacivanje starih trgovinskih barijera i zabrana novih; i (5) razvoj zajedničke trgovačke etik e.26 Podela rada i specij alizacij a zbližile su selo i grad, i podstakle „urba­ n izaciju " unutrašnjosti, što se u Evropi odigravalo samo u Engleskoj i, u m anjoj meru, u Holandiji. Trgovački putnici su obilazili i najudaljeni­ je ruralne oblasti, sprem ni da p rodaju za gotovinu ili „na poček". Prodavci lekova iz Tojam e ostavljali bi farm erim a zalihe svoje robe i u po­ vratku naplaćivali sam o ono što je iskorišćeno. To govori o japanskoj obzirnosti (vrlo važna osobina) i poštenju (još b itnija v rlina).27 N ase­ ljenije oblasti obećavale su sigurnije tržište. Im am o podatke o inventaru seoske prodavnice m ešovite robe. R aznovrsnost robe je zapanjujuća i ukazuje na ekonom iju na naprednom predindustrijskom stupnju: otuda svi ti raznoliki pro izv o d i, u k lju ču ju ći alatke i odeću koje su nekada seoska dom aćinstva m orala sam a da prave, i pribor za pisanje (zajedno s papirom ) u zem lji u kojoj se pism enost teško razvijala.28 U to vreme, takva prodavnica se nije m ogla naći u ruralnim oblastim a kontinentalne Evrope, izuzev u delovim a Svajcarske u kojim a su se proizvodili satovi. Tako poslovno, aktivno društvo u stalnim prom enam a nije m oglo intelektualno stagnirati. Uprkos revnosnim kontrolam a i ograničenjima, evropsko znanje je nalazilo put do Japana, uglavnom preko ličnih kontakata s H olanđanim a u Dešim i. Do sredine osam naestog veka Japanci su to strano znanje zvali rangaku; ran je holandsko lan (japanski oranda\ Japanci nisu imali slovo „1"). To ukazuje na novi stav: pre su ga zvali bangaku, „varvarsko u če n je ".29 Ovo p ro sv e tlje n je začelo je i diskrim inaciju izm eđu korisnog i štetnog, prihvatljivog i neprihvatljivog. H rišćanstvo i njegovi spisi jo š uvek su bili m rski tabu. Ali neki Japanci su shvatali da Japan može imati veliku korist od zapadnjačkog svetovnog znanja. Prvi korak je učinjen 1720. godine: B akufujt odobrila uvoz hrišćanskih knjiga i prem da je ta m ogućnost povrem eno sputavana, neki Japan­ cu su ipak uspevali da izučavaju nova znanja i da objavljuju svoje stavove

383

o njim a. To je nem inovno vodilo u sukob izm eđu novih učenja i dom i­ nantnog konfučijanizm a - stari stavovi nisu m ogli ignorisati takav iza­ zov. R angakusha (stručnjaci u holandskim učenjim a) isprva su se trudili da ne provociraju i plašljivo su branili svoja uverenja: tako je Ocuki Gentaku (Otsuki Gentaku), autor spisa P u t ka holandskim učenjima (1783. godine), napisao: „H olandska učenja nisu savršena, ali ako odaberem o i sledimo ono dobro i njim a ne m ože biti štete. Smešno je odbaciti njihove prednosti i držati se onog što najbolje znamo bez izgleda za p ro m en u ."30 Takve blage reči ipak su prizvale bes konfučista. N ova učenja izazi­ vala su same prem ise japanske kulture koja je uvek učila od Kine. (Kinezi su bili je d in i stanci koje Japanci nisu zvali varvarim a.)* M nogo toga za­ visilo je i od političkih okolnosti. Pred kraj osam naestog veka, na primer, vlada je proglasila da se sme učiti samo konfučijanska filozofij a, i to nj ena određena varijanta. U narednim decenijam a zapadno učenje je sve strože sputavano, a njegovi sledbenici su otvoreno proganjani. Postav­ ljanje Kineza za guvernera Eda tridesetih godina devetnaestog veka bilo je znak za opsežno proganjanje vodećih stručnjaka u holandskoj nauci, od k ojih su m nogi zatvarani i naterani na sam oubistvo. Japan je , neko vrem e, uništavao svoju najbolju i najpam etniju d ecu .31 Povrh toga, m nogi rangaku su sramotili starije vernike, suprotstav­ ljajući se tradicionalnim znanjim a, a u japanskoj kulturi, sram otaje nedo­ pustiva. N a prim er, evropska m edicina, koja se oslanjala na telesno seci­ ran je (videti znači verovati), ism evala je kinesku d o k trin u .32 U svetu istočnoazijske izolacije i sam ozadovoljstva naučna istina je , samom svo­ jo m prirodom , bila subverzivna. Evo jo š jed n o m O cukinih reči: „Zadr­ ti konfučisti i osrednji doktori nem aju predstavu o neizm em osti sveta. D o z v o ljav aju da ih zavaraju kineske ideje, ili govore o putu Srednje Cvetne Zem lje. To je pogrešno viđenje; svetje velika k u g la..."33 Kinezi su se, na n jih o v u nesreću, zadržali na tom verovanju. Japanci su se, s druge strane, suočili s novom istinom : „Sunce i m esec sijaju slično na svakom m estu." Ipak, to što su Japanci počeli da u sv ajaju neka evropska naučna i tehnološka znanja ne znači da su bili blizu evropske intelektualne situaci­ * O čigled n o su i njih nekada tako zvali, i n ek i pristalice rangaku učenja su jed v a d očekale da se toga sete i tako diskredituju k on fu čijan izam . Trebalo je istaći da K in ezi ne sam o da n isu bili bolji v eć su i gori od drugih. Takva su pravila rasprava.

384

je. Upoznali su m noge detalje evropske nauke, ali to su bila nepovezana učenja, nikako opštija predstava. Pod tim okolnostim a, iako je izuzetan trgovinski i industrijski napredak u periodu vladavine klana Tokugava p rip rem io Japance, kao n ijed an zapadni narod, za lek cije i tehnike evropske naučne i industrijske revolucije, oni su jo š uvek bili daleko od toga da ih prihvate. N e m ožem o oceniti koliko daleko, je r su Evropljani probili ja p a n ­ sku čauru izolacije i preduhitrili istoriju. N o v ija istoriografija teži da odbaci evrocentrično tum ačenje svetske istorije. Ističe autonom iju i ini­ cijativu nezapadnih naroda i osuđuje preuveličavanje pokretačke snage im perijalističkog izazova. K ada je u pitanju Japan, odobravam takvo viđenje stvari, je r verujem (prem da nem am načina da to i dokažem ) da bi i bez evropske industrijske revolucije Japanci pre ili kasnije sproveli svoju.

Han,AD U vrem e šogunata Japan je bio skup oblasti koje su, ipak, uživale izvesnu autonom iju. To potvrđuje prim er jed n o g preduzim ljivog hana zvanog Sacuma, provincije n a krajnjem jugozapadu, daleko od kontrole Eda i Bakufa. Uprava Sacume je bankrotirala 1825. godine. Vazali i sluge nisu isplaćivani preko godinu dana, trava i korov su prekrili im anja tog hana u Edu, a krupni bankari u Osaki odbijali su da im daju nove zaj­ move. Vođe vlastelinstva su 1831. godine po kratkom postupku poništile sve dugove lokalnim b izn ism en im a i, u suštini, sve obaveze p rem a trgovcim a u Osaki i Edu, odlažući isplate za dvesta pedeset godina.34 Ipak, dvadeset godina kasnije riznice hana bile su pune, a trgovci su se utrkivali da daju zajm ove. Sta se desilo u m eđuvrem enu? Šećer. Sacuma, blagosloven toplom, m orskom klim om , bio je savršen za uzgoj šećerne trske. Kada je vlast u Sacumu uvidela kolika je vrednost šećera, naredila je intenzivno sađenje šećerne trske i zabranila uzgoj svih ostalih industrijskih biljaka na obližnjim ostrvim a. U zgoj je bio strogo kontrolisan i seljaci čiji usevi nisu zad o v o ljav ali p ro p isan i k v alitet surovo su kažnjavani. Han je određivao otkupne cene, a zatim u Osaki prodavao šećer po dva ili tri puta većoj ceni. N iko nije smeo privatno da ga prodaje, je r m u je preti-

385

la smrtna kazna. Sacum a više nije m orao da zajm i pare - uskoro je davao polovinu jap an sk e proizvodnje šećera.35 Takođe, Sacum a je im ao privilegovan položaj u m eđunarodnoj tr­ govini. U to vrem e, je d in a jap an sk a luka otvorena za kineske i holandske gradove bio je N agasaki. Ali kako je Sacum a je vladao kineskim ostrvim a R ju k ju , m ogao je da p rofitira od krijum čarenja, bez straha od k o n ­ trole šogunata. Trgovci su um eli da nagrade Sacum u j e r ih je snabdevao uvoznom robom po nižim cenama. Nažalost, ti isti uvozni proizvodi štetili su domaćoj industriji, uključu­ ju ć i proizvodnju pam učne robe u sam om Sacumu. „K oje se zapadnjačke stvari najviše grozite?", pitao je Sacumin daimyô Simacu N ariakira (Shim azu N ariakira) svoje pom oćnike. E vropskih topova i brodova, odgo­ vorili su. „N e", rekao je daimyô. „To je pam učna odeća. A ko se ne p ri­ prem im o sada, bez zapadnjačke pom oći ići ćem o g o li." 36 H an se p ri­ prem ao tako što je počeo da koristi kvalitetnije seme pam uka, nabavio bo lja vretena i razboje (još uvek ručne), sagradio predionicu kraj Kagošime i naredio nezaposlenim sam urajim a da u njoj rade. C ena pam učnih proizvoda uskoro se prepolovila. Istovrem eno, Sacum a je počeo da ulaže u rat i m odernizaciju. Bio je to han s neproporcionalno velikim brojem samuraja-, je d a n n a tri sta­ novnika (japanski prošek bio je je d a n prem a sedam). R atnici bez posla bili su potencijalno sredstvo m oći, kontrole, ali i izvor nevolja. N ariakira je našao način da ih pam etno uposli. Okupio je vojsku, kupio strano oružje i brodove, i pokrenuo program ekonom skog razvoja: istraživač­ ki centar [Shuseikan), livnica gvožđa s reflekcionom peći (prvom u Ja ­ panu), fabrika oružja, brodogradilište. Sacum a je 1855. godine porinuo prvi parobrod u japanske vode. D vanaest godina kasnije otvorena je mehanizovana predionica. Bio je to ogrom an uspeh. Priča o Sacumi krije jed n u groznu ironiju. Preduzim ljivi han Sacuma je uspeo ne samo da razvije sebe već i celu zemlju. Onda se okrenuo p ro ­ tiv novog Japana. U pravo su tehnički stručnjaci iz Sacume, često poreklom iz najnižih sam urajskih slojeva (što znači da se nisu stideli m arljivog rada), bili na ključnim položajim a u državnoj vladi tokom M ejđi restau­ racije. Ali nakon 1870. godine S acum aje postao uporište reakcije i pred­ vodnik pobune starog poretka. Samuraji nisu m ogli da podnesu uspon običnih ljudi, odbacivanje starih običaja i odeće, ugrožavanje njihovog m onopola na ratovanje od strane nove vojske (form irane 1872. godine).

386

Tako su 1878. godine ratnici iz Sacuma, u veličanstvenim odoram a i zas­ trašujućim oklopima, viđajući čeličnim m ačevim a koji su m ogli u je d ­ nom zam ahu prepoloviti čoveka ili lelujavu tanušnu svilenu m aram icu, na konjim a što su se hvalisavo propinjali pred ravnodušnom , tromom, disciplinovanom vojskom seljaka u jednoličnim uniform am a i sa musketam a, krenuli da odbrane svoju čast. A kada se dim raščistio, najbolji jap an sk i vitezovi bili su mrtvi.

387

23 .

Mejđi restauracija

U Japanu se izm eđu 1867. i 1867. godine odigrala revolucija. Šogunat je pao i vlast je vraćena caru u Kjotu. Tako je završena dva i po veka duga vladavina klana Tokugava. Ali Japanci taj prevrat ne zovu revolu­ cijom , već restauracijom , je r žele da ga posm atraju kao povratak u norm alu. O sim toga, revolucije su za Kineze. Kinezi im aju dinastije. Od samog svog početka Japan im a jed n u carsku porodicu. Osamdesetih godina dvanaestog veka carskoj dinastiji je vlast oduzeo je d a n šogun, „ratni vođa". S povrem enim om etan jim a i periodim a bezvlašća, šogunska vlast se uspostavila kao prirodno uređenje. M ožda je to bilo nem inovno, je r nasledne carevine im aju slabu stranu: i pored božanskog porekla, carska krv nije istog kvaliteta u svim generacijama. Loši geni, neprirodni brakovi i druge m utacije omogući će jed n o g dana nekom snažnom m uškarcu, vladarevoj desnoj ruci, da prisvoji moć, a potom i da postane legitim ni monarh. Tako je bilo u srednjovekovnoj Francuskoj, gde su Karolinzi zamenili M erovinge, a zatim ustupili mesto uzurpatorima Kapetima. Ali Japan nije ni svrgnuo ni potpuno uklonio vladajući dinastiju, samo ju je sklo­ nio u stranu. Pod šogunatom Tokugava, car, njegova porodica i dvorani, bili su o graničeni n a svoje palate i hram ove u K jotu. Tu je M ikado (M ikado) pisao poeziju, izvodio simbolične religiozne predstave (poput sadenja prvog zrna žita), zabavljao se i radio kako m u drugi kažu. Bila je to japanska verzija virtuelnog božanstva - svet ceremonijalne izolacije i svete žalosti. Ali samo prisustvo cara, koji je bio legitmni vladar, ulivalo je nepri­ jateljim a šogunata klana Tokugava nadu u časan prevrat. U društvu koje je više od svega cenilo ličnu odanost odbačena elita m ogla je da vrati vlast nadređenu svim gospodarim a i šogunu - cara (Termo) i carevinu a da ne ukalja svoju čast zbog nelojalnosti. M ogli su da izvedu revolu­ ciju, a da ne budu revolucionari.

389

Simboli nacionalnog jed in stv a već su bili izgrađeni, a ideali i strasti nacionalnog ponosa definisani. To je pom oglo da se izbegne veći haos, j e r revolucije, po p u t građanskih ratova, m ogu uništiti red i nacionalni mir. I M ejđi restauracija je znala za gloženja i sukobe, često nasilne. Poslednje godine starog, a prve novog poretka, obeležili su atentati, seljački ustanci, reakcione pobune. I pored toga, tranzicija u Japanu bila je daleko bezbolnija od francuske i ruske verzije političkog prevrata iz dva razlo­ ga. Pre svega, novi režim je stajao na čvrstim m oralnim osnovam a. Uz to, čak su se i odbačeni i osram oćeni plašili da daju oružje i priliku spolj ašnj im neprij atelj ima. Strani imperij alisti su vrebali poput grablj ivica, a unutrašnje podele otvarale su vrata intervencijam a sa strane. Lako je m ogla da se ponovi indijska im perijalistička bajka, u kojoj su lokalna gloženja i spletke bili ja sn a pozivnica za evropske sile. Slom šogunata klana Tokugava počeo je jo š sredinom devetnaestog veka. Stara klasna pravila otvoreno su se kršila. O sirom ašeni samuraji venčavali su trgovačke naslednice. B ogati seljaci postajali su lokalna gospoda, nešto poput engleskog nižeg seoskog plemstva. Bogatiji hanovi (zapadni H onšu i ju žn i K jušu) vodili su nezavisnu m eđunarodnu poli­ tiku, sm atrajući da će se sami bolje nositi sa tim odvratnim , drskim varvarim a. Zaposlili su strane tehničke stručnjake i savetnike, uvezli oruž­ je , sagradili skladišta oružja i brodogradilišta. N eki su čak regrutovali seljake i Bakufu je sledila njihov primer. U zem lji koja je seljacim a zas­ trašenim samurajskim m ačevim a zabranjivala da nose oružje bilo je to strašno k rše n je ja v n o g red a i društvene p risto jn o sti, s nesagledivim posledicam a. Ali kako se drugačije sprem iti za rat? Samuraji su prezi­ rali vatreno oružje, sm atrajući ga ponižavajućim i nečasnim. N esposobni šoguni sm enjivali su je d a n drugog u kratkotrajnim vla­ davinama, podstičući spletke i zavere, skrećući poglede urotnika ka Kjotou. A neprekidni spoljni pritisci diskreditovali su režim . U društvu koje nikada nije prihvatalo strance i samo prisustvo zapadnjaka prizivalo je nevolju. Japanske kavgadžije su često izazivale i vređale drske strance kako bi im pokazali koj e glavni. K oj e glavni? Šogunat sigurno ne. Pri­ tisnute zapadnjačkim zahtevim a za obeštećenjem , japanske vlasti m ogle su sam o da odugovlače i, plaćajući u m rvicam a, sram otile su se pred strancim a, ali i pred patriotam a. Ali s ta je m oglo da se uradi? Strane sile su znale da su m oćnije i ne bi bežale od nasilja. Septem bra 1862. godine grupa ratnika iz Sacum e

390

sm išljeno je napala neke engleske trgovce i evropske žene, i pošto Bakufu nije uspela da ubedi han Sacum a da plati odštetu, Britanci su avgusta 1863. godine poslali flotu da bom barduje grad, zapravo zam ak Kagošima. Japanci su izvukli pouku. H an Sacuma, suočen s realnošću, ponudio je u sp ostavljanje direktne trgovine i diplom atskih odnosa sa V elikom B ritanijom , otvoreno kršeći tradicionalni m onopol šogunata na m eđu­ narodnu politiku. Isto se desilo sa Košuom. D vadeset petog ju n a 1863. godine, na dan koji je carski dvor u K jotu odredio za isterivanje varvara, nestrpljive patriote iz K ošua zapucale su na američki brod koji je pro­ lazio kroz m oreuz Šimonoseki. Jednogodišnje pregovaranje nije urodi­ lo plodom i, septem bra 1864. godine, flota od 17 britanskih, američkih, francuskih vojnih brodova sa 305 topova uplovilaje u luku Šim onose­ ki i uništila tvrđavu. Košu je kapitulirao i, poput Sacume, predložio direk­ tne i prijateljske odnose sa zapadnjacim a. Sacum a i Košu, tradicionalni rivali, sada su se udružili da bi svrgli B akufu.1 Bakufu se sve više sram otila zbog svojih slabosti i nesposobnosti. N akon potpisivanja sporazum a 1854. godine sa Taunzendom Harisom (Townsend Harris), predstavnikom Sjedinjenih Država, i četiri godine kasnije sa evropskim silama, potpuno je izgubila čast i legitimitet. Japan­ ska čast nij e b ila b ila nalik evropskoj. D ve civilizacij e vodile su različite etike. O bećanje je d n o g bilo je izvrdavanje za drugog. Bakufu je izbegavala i oklevala. Poslala bi na pregovore niže funkcionere, koji bi odla­ gali rešenje zbog konsultacija sa nadređenim a. Potpisala bi sporazum , po to m ga o d b acila pod izgovorom da n ije dobio carsko odobrenje. Ukratko, istovrem eno je davala i povlačila svoju reč: govorila „da", m is­ leći „ne". N išta nije m oglo više od toga da raspiri konflikte. Šogunat je trebalo da se pokori fo rc e tnajeure i zapadnjačkim topovima, i da pred­ vidi da će ih i Japan im ati je d n o g dana. (Uporedite takvo pogrešno rasuđivanje s japanskim napadom n a Perl Harbur: za Amerikance to je bio dan „velike sramote", a za Japance greš­ ka u red o sled u događaja. Po svem u sudeći, trebalo je da A m erikanci dobiju upozorenje o tom e da Japanci „krše pregovore" pola sata pre na­ pada. Ali in fo rm acija je stigla nakon bom bardovanja. Japanci i danas sm atraju d a je u tom e suština: pravovrem eno upozorenje, m a koliko kratko i indirektno [ali diplomate znaju da čitaju izm eđu redova], oprav­ dalo bi dugo priprem an iznenadni napad. Sa am eričke tačke gledišta, takvo upozorenje nikako ne bi um anjilo sramotu.)

391

Pritisci stranaca bili su poslednja kap u čaši. Sonnôjôi - poštuj cara, oteraj varvare, vikali su Japanci. Vođe snaga prom ene bila su dva veli­ ka hana n a dalekom ju g u u zapadu, Sacum a i Košu, nekadašnji n ep ri­ ja te lji, sada združeni protiv šogunata. Pobedili su - i izgubili. B io je to jo š je d a n paradoks ove revolucije-restauracije. Vode su m islile da će se vratiti dani stare slave. U m esto toga, uprkos talasu m odernizacije, ostali su u p ro šlo sti, j e r to je bio je d in i n ačin da se suprotstave varvarim a. Sada su na scenu stupili pravi revolucionari: rangakusha, tehnič­ ki stručnjaci, birokrate s vizijom . G odina 1868. počela je otvaranjem većeg b ro ja glavnih luka za m eđunarodnu trgovinu. Šestog aprila novi car se zakleo naciji da će uspostaviti predstavničke institucije i izgra­ diti novo građansko društvo. (Pokazalo se d a je lakše obavezati se nego učiniti, a m oguće je da i je obećanje dato zbog stranih posm atrača.) N a jh itn ija je b ila tra n sfo rm a c ija centralne vlasti: zabrana feu d aln ih institucija, p retvaranje feudalnih dobara (han) u prefekture (ken) k o ji­ m a su upravljali predstavnici vlade, prisvajanje im ovine stare ratničke elite. O pet su Sacum a i K ošu učinili prvi korak: m arta 1869. godine njihovi daimyô ponudili su svoju zem lju caru, odnosno državi. I dru­ gi daimyô sledili su njihov prim er, je r to je bilo pitanje časti i vernosti. (Taj gest priziva u sećanje kobnu noć 4. avgusta 1789. godine, kada se francusko plem stvo dobrovoljno odreklo feudalnih nam eta.) Um esto nam eta svojim daim yô, jap an sk i seljaci su sada plaćali porez carskoj vladi. Japanci su se upustili u m odernizaciju s karakterističnom predanošću i sistematičnošću. Bili su dobro priprem ljeni - imali su tradiciju efikasne vlasti, visoki nivo pism enosti, čvrstu porodičnu strukturu, izuzetnu rad­ nu etiku i sam odisciplinu, osećaj nacionalnog identiteta i urođene n ad ­ moći. U tom e je bila tajna: Japanci su znali da su nadm oćni, i zato su umeli da prepoznaju nadm oć i u drugima. Gradeći zem lju pod Tokugavama, una­ jm ili su strane stručnjake i slali japanske predstavnike u Evropu i Am eriku da prouče njihove tehnike. To intelektualno telo postavilo je osnove za kvalitetniji odabir ljudskog, m aterijalnog i logističkog kapitala. Tako su Japanci prvo usvojili francuski m odel vojne organizacije, ali kada je Prus­ ka pobedila Francusku (1870-1871 ), preorijentisali su se na nem ački m o­

392

d el. Slično se dogodilo i sa pravnim sistemom, isprva izgrađenim po uzoru na francuski, a kasnije zamenjenim nem ačkim modelom. N ije se propuštala nijedna prilika da se nauči nešto novo. Oktobra 1871. godine deleg acija na čelu s princom Ivakurom T om om ijem (Iw akura Tom om i) u kojoj su bili i takvi vizionari poput O kuba Tošim ičija (Okubo Toshimichi) i princa Ita H irobum ija (Ito Hirobum i) posetila je Sjedinjene Države i Evropu da bi zatražila poništavanje nepraved­ nih sporazum a nam etnutih Japanu pedesetih godina devetnaestog veka. Japanci su žarko želeli da ponovo kontrolišu cene na svom tržištu, kako bi zaštitili svoju „m ladu" industriju. N aišli su na gvozdeni zid: zapadne države nisu im ale nam eru da se odreknu teško stečenog prava na ja p a n ­ sko tržište. Sta da se radi... Delegacij a je progutala ponos i krenula u obi­ lazak fa b rik a i kovačnica, brodogradilišta i skladišta oružja, pruga i kanala, vrativši se tek septemba 1873. godine, džepova punih ukradenog znanja, čvrsto odlučni da sprovedu reform e. To neposredno iskustvo visokih japanskih predstavnika bilo je od velike važnosti. O pčinjen engleskim prim erom , m aštajući o industrij­ skom pejzažu, O kubo se jad ao kako je pre putovanja m islio d a je posao u Japanu završen: obnovljenaje carska vlast, feudalizam je ustupio mesto centralizovanoj upravi. Sada je shvatio da ih čekaju teški zadaci. N ekad i sam a skrom na ostrvska zemlja, Engleska sebe je sistem atski ja č a la i razvijala. Zakoni o prekookeanskoj trgovini bili su od ključne važnosti za dom inaciju Engleske u m eđunarodnim pomorskim kom ercijalnim to­ kovim a. Tek kada je postala industrijski lider, odrekla se protekcioniz­ m a u korist slobodne trgovine. (M islim da bi se i A dam Smit složio sa ovom analizom.) Z a razliku od Engleske u sedam naestom veku, Japan sigurno nije m ogao dobiti trgovinsku autonomiju i pravo da samostalno form ira cene. E vropljani su odbijali da uopšte pregovaraju o nepravednim sporazu­ mima. Ipak, Japanci su se hrabrili nem ačkim prim erom . I N em ačkaje nedavno prošla kroz m učan proces ujedinjenja. Bila je ekonomski zaosta­ la, ali je ostvarila izuzetan napredak. Okubo je bio zadivljen N em cim a s kojim a se susreo. Zaključio je da su efikasni, vredni, neposredni - po­ put običnih Japanaca. N jihove vođe sm atrao je realnim i pragmatičnim: rekli su m u da se usredsredi na jača n je m oći države. To su bili trgovci devetnaestog veka. K ada se Okubo vratio, naložio je japanskoj birokratiji da radi u skladu s nem ačkim savetim a.2

393

Prvo su preduzeti koraci za norm alizaciju ja v n o g života: uvedene su p o štanske usluge, novi standard vrem ena,* osnovno obrazovanje (za dečake i devojčice),Aobaveza služenje vojnog roka.** Z a definisanje novog društva posebno su bile važne poslednje dve m ere. O pšte obrazovanje je om ogućavalo širenje znanja, ali je i razvijalo u učenici­ m a i osećaj discipline, poslušnosti, tačnosti i poštovanja (divljenja) p re­ m a c a ru .3 B ilo je to ključ izgradnje nacionalnog identiteta koji je n ad ­ ja č a o lokalnu pripadnost i klasne granice. K ult cara (Termo) davao je sm isao živ o tim a Japanaca. Sve škole im ale su sliku cara i za svaki praznik ispred te ikone je širom Japana izvođen identičan ritual u isto vreme. A rm ija (i m ornarica) zaokruživala je društveni m ehanizam . Ispod je d n o lik ih u n ifo rm a i discipline, opšta obaveza služenja vojnog roka b risala je klasne i p ro sto rn e granice. H ran ila je nacionalni p o nos i dem okratizovala nasilničke m uške nagone. To je značilo generalizaciju prava na borbu - kraj sam urajskog m onopola na oružje. (Neki obični građani nisu se tom e radovali. R at je oduvek bio posao za elitu, koja je za to dobijala platu, kao sto je bio red. M nogi od onih koji su bili suviše stari da u novim javnim školam a m enjaju svoje stavove, pitali su se čemu ta budalaština. Ali od njih se i nije očekivalo da se bore - za to su pripre­ m ane m lađe snage.) Više vlasti smatrale su vojne rezerviste preduslovom m oći, a m oć je bila osnovni cilj - moć da se bude slobodan, da se ravnopravno razgo­ vara sa E vropljanim a, da se oni koji sm etaju uklanjaju s puta, kao što radile evropske sile. Septem bra 1871. godine novi Japan je pregovarao o sporazum u s Kinom. N ije dobio ekstrateritorijalne i trgovinske privi­ legije kakve su m u već odobrile zapadne sile, ali je sporazum potpisao kao ravnopravan Kini. Privrem eno ravnopravan - vrem e prem oći bilo je pred njim . N akon toga usledio je pohod na Form ozu (Tajvan) 1874. godine, kojim je Japan potvrdio suverenitet nad ostrvim a R ju k ju i otvo­ rio p u t za traženje prava nad Form ozom . D ve godine kasnije ja p a n sk a * U v ed en i su jed nak i časovi i gregorijanski kalendar. Ipak, čitav naredni v ek n ezvan ičn o je p o što v a n o vrem e od ređ en o p očetk om ca rev e vladavine. t Isprva četvorogod išn ja, a od 1907. god in e šestogod išn ja. S ob zirom na težin u ja p a n ­ sk og pism a, potrebno je tri ili četiri god in e za d elim ičn o opism enjavanje. **Izuzeti su b ili oženjeni m ušk arci i sin o v i jed in ci. N a taj način, pod stican o je rano za s­ n ivan je bračne zajednice.

394

m ornarica u Koreji nateralaje Kinu da prizna korejsku nezavisnost. Kore­ j a je zbog tog „otrovnog" poklona povukla zaštitu od eventualne japanske agresije i obezbedila Japanu ekstrateritorijalne i trgovinske privilegije koje su sam o podstakle njegove apetite i om ogućila m u dalji napredak. N ovi N ipon, koji je pucao od energije i snage, um eo je da prepozna žrtvu. V elika Kina bila je ranjiva i zaslužila je da bude napadnuta zbog svojih pretenzija iz prošlosti. Pre toga, u novem bru 1873. godine, carski kabinet se podelio na one sklone m iru, koji su želeli da se usredsrede na m odernizaciju i rekon­ strukciju Japana, i na grupu Ja stre b o v a " željnih rata protiv Koreje. Pet pripadnika nove oligarhije dalo je ostavku, najvažniji m eđu njim a Saigo Takamori (SaigoTakamori) iz Sacuma, jed an od voda pokreta za svr­ gavanje šogunata. To nije bio kraj. Sada su ti bivši ratnici, projektujući lično nezadovoljstvo u državnu politiku, digli glas protiv sporazum a izm eđu Japana, Kine i Koreje 1876. godine, ne razm išljajući o njegovim prednostim a. Želeli su da Japanaci ostanu u K oreji i ispune drevni san o ekspanziji na kontinent. N jihovo nezadovoljstvo uvećala su dve m ere usm erene protiv klase samuraja. Prvo je odlučeno da se, um esto tradicionalnih plata (u m eđu­ v rem en u zam enjenih penzijam a), isplati je d n a , o b jed in ju ju ć a suma. N am esto godišnjeg prihoda, sam uraji su dobili državne obveznice i tako postali taoci m onetarne politike i vrednosti jena. U skoro je inflacija naterala sam uraje da rade za život. Neki su se pokazali kao dobri radnici. Drugi su zapali u sirom aštvo i nalazili smisao u svom tugovanju. Ipak, m nogi su pokušali da zamene ponos, ponekad i status, dobrim poslom i brakom. To je jed in o što deklasirana aristokratija, svuda na svetu, m ože da pokuša: da proda plavu krv i plem ićke manire. D ruga m era je jo š više ponižavala: bivšim sam urajim a je zabranjeno da hodaju sa dva svoja m ača. N ekada su obični građani drhtali u strahu od tog oružja. N eki su jo š uvek strahovali, iz navike, ali sada su i seljaci m ogli da poseduju oružje. U m eđuvrem enu, državnici i političari su se nadm etali u ulagivanju zapadnjacim a. Šetali su u evropskoj odeći koja je više priličila pariškom venčanju nego svakodnevnim poslovim a u Tokiju; kratko podšišani, stavljali su na glave groteskne cilindre na kratko p odšišanu kosu; m ahali kišobranim a po kiši i na suncu; vozikali se u kočijam a; sedeli na stolicam a kraj niskih stolova; sastajali se u novim

395

zgradam a od cigle koje su se rugale tradicionalnim japanskim kućam a od papira i drveta.* Samurajsko nezadovoljstvo kulm iniralo je političkim ubistvim a. N aju p ečatljiviji je bio atentat n a O kubu T ošim ičija (Okubo Toshim ichi) m aja 1878. godine, m inistra u n u trašn jih poslova i glavnog graditelja novog Japana, koji je u zapadnjačkoj odeći, u kočijam a strane proizvod­ nje, krenuo na sastanak državnog saveta u palati A kasaka u TokijuAŠest atentatora (petorica bivših sam uraja) objasnili su da su bili prinuđeni na taj korak zbog najavljenog sm anjenja budžeta koje bi ratnike gurnulo u jo š veću bedu, dok su ratnici već živeli u bedi. Ali i simbolika tog krvavog čina je bila bitna. M nogo godina kasnije, žena belgijskog m inistra, sta­ nara nekadašnje Okubove kuće, zapisalaje u svom dnevniku: „Rečeno m ije da je je d a n od razloga O kubove om raženosti i njegovog političkog ubistva bila... upravo izgradnja ove ku će."4 Politička ubistva nisu m nogo izm enila situaciju. Kao ni ustanci. Staro je srelo novo - i izgubilo. U m eđuvrem enu, država i društvo su učili posao: kako raditi pom oću m ašin a i bez n jih; kako pren o siti ro b u ; kako konkurisati stranim proizvođačim a. Evropskim industrijskim zem ljam a bio je potreban jedan vek. Japanci nisu imali toliko vrem ena. N a početku su se usredsredili na industrijske grane razvijane i pre M ejđi restauracije - posebno n a proizvodnju svile i pamuka, ali i na obradu robe koju stranci nisu mogli da kopiraju: sake, m iso, sos od soje. U prvoj generaciji industrijalizacije (od 1877. do 1900. godine) hrana je činila 40 posto proizvoda, a tekstil 35 procenata m anje.5 Ukratko, Japanci su pratili svoju kom parativnu prednost, um esto da se upuštaju u avanturu teške industrije. Industrijska postrojenja jo š uvek su bila skromna: predionice sa ukupno dve hiljade vretena (nasuprot više od deset hiljada u zapadnoj Evropi), fabrike koje su daleko zaostajale za evropskom tehnologijom,* * * H sim boli su bili od neprocenjive važnosti za društvo koje je svoje osobenosti izjednačava­ lo s vrlinama. Cf. m olbu Sim acu H izam icua, člana m oćn og klana 1875. godine, caru da se, izm eđu ostalog, zabrani nošenje zapadnjačke odeće. Predlog je odbijen, a Hizam icu je napus­ tio Tokio da kuje zavere protiv cara. Cf. B row n, „Okubo Toshim ishi”, str. 189, napom ena 21. t M inistarstvo unutrašnjih poslova se brinulo ne sam o o javnom redu i miru, već i o ekonom ­ skom razvoju, putem B iroa za unapređenje industrije. ** A ipak su genijalno urađeni. Japanci su m orali da se izb ore s posebnim ograničenjim a, naročito sa neprikosnovenim pravom priobalskih zem ljoradnika n a navodnjavanje. R ešen je su b ili b rodići usidreni po sredini toka, sa točk ovim a koji su pokretali vretena u predionicam a na palubi - prave m ale plutajuće fabrike - M inam i, Pow er Révolution.

396

rudnici uglja zbog čijih su lavirinata tunela i ručnog prenosa korpi stare ozloglašene britanske j am e ličile na gradsko šetalište.6 Tu inverziju (staro je korisno) u m odelu zakasnelog sledbenika indus­ trijalizacije ekonom isti najčešće o b jašn jav aju nedostatkom kapitala: oskudnim privatnim resursima, nepostojanjem investicionih banaka. Ne bih se složio: neki jap an sk i trgovci bili su neizm erno bogati, a država je b ila sprem na da gradi i novčano pom aže fabrike. Tako je i uradila. Ali od novca su m nogo više nedostajali ljudi - kreativni i preduzim ljivi, oni koji su se razum eli u m etode proizvodnje i u mašine, ali i u organizaci­ ju , odnosno industrijsku logistiku. Kapital bi lako sledio puteve koje bi oni zacrtali. Japan se u tim prvim decenij am a eksperim enta u industrijalizaciji suočio sa m nogim neuspesim a. Početkom osam desetih godina devet­ naestog veka vlada je prodala svoje fabrike privatnim preduzetnicim a. Bio je to hrabar potez: birokratija retko priznaje greške ili se odriče moći. Fabrike su prodate pod povoljnim uslovim a, uglavnom p rijateljim a i saradnicima - država je m ožda m ogla i bolje da prođe, ali je najhitnije da je tako p om ogla privatno preduzetništvo i dala novu šansu industriji. Istovrem eno, proizvođači pam uka su prešli s ručnog na m ašinsko p re­ denje.* Izm eđu 1886. i 1894. godine otvorene su trideset tri nove predionice, od kojih više od pola u oblasti Osaka. Od 1886. do 1887. godine ukupna količina pam učnog konca uvećala se četrnaest puta (od 12 milionana 176m ilionajena). Do 1899. godine proizvodnja pam učnog kon­ ca porasla je na 150 m iliona kilogram a, dok je četnaest godina kasnije bila duplo veća. Konac je prestao da se uvozi i počeo da se izvozi. Japan­ ci su 1886. godine koristili oko 62 procenta uvoznog konca, da bi se do 1902. godine potpuno preusmerili na domaći konac. Japan je 1913. godine * Ipak, ručno predenje se u Japanu zadržalo m nogo duže n ego bilo gde. Jedan od razlo­ ga bila je m arljivost i p ažljivost japan sk ih žena. D rugi je bio pronalazak tehnike prede­ nja pam učnih valjaka (gara) 1876. godine, šintoističkog sveštenika Tacučija Gauna. Sirov pam uk se spiralno u m otavao u valjke prečnika 2,5 cm , i dužine 9 cm , koji su se onda roti­ rali da bi se pam učne niti lakše izvlačile i nam ota vale. B ila je to potvrda genijalne japanske snalažljivosti u nedostatku radne snage i kapitala. Tehnika gara p ovećala je produktivnost prelaca sa 4 0 -5 0 na 60 m onm e - sk oro petnaest puta. I pored toga, sprave za ručno pre­ d en je nisu se m o g le p ored iti s m ašin am a k oje su k oristile snagu vod e, od n osn o s predion icam a na brodovim a. P roduktivnost te prim itivne p roizvod n e grane p ovećavala se se do tridesetih godina d vad esetog veka, delom zb og niskih ulaznih troškova i m alih plata, ali i zb o g toga što je grublji konac b io potreban za ćilim e, prekrivače, flanel, za tabi (japanske čarape za geta sandale), i slično.

397

bio zaslužan za četvrtinu svetskog izvoza konca i, uz Indiju (ali m nogo više od nje), postao najveća pretnja Britancim a na trećim tržištim a.7 Jedno je presti i tkati, a praviti mašine koje to rade um esto vas sasvim je druga stvar. P red en je pam uka je bila relativno dostupna prečica do m oderne industrije, što su pre Japana dokazali Katalonija, Egipat i Brazil. D ovoljno je bilo kupiti m ašine, obično od britanskog proizvođača, koji bi uz njih poslao i tehničare da ih m ontiraju i održavaju. Tako proizve­ den konac se onda prosleđivao dom aćim tkacim a (za ručnim razbojim a) i... eto prave m ale industrijske revolucije! Japanci su rano shvatili da njihove am bicije prevazilaze proizvodnju potrošne robe. Hteli su m odernu ekonom iju i zato su m orali da ovladaju proizvodnjom m ašina i m otora, brodova i lokom otiva, da grade pruge, luke i brodogradilišta. V lada je odlučno sledila svoju viziju: fm ansirala je obučavanje u inostranstvu, dovela strane stručnjake, gradila instalacije, kupovala m aterijal i oprem u. Ali jo š važniji su bili talenat i odlučnost japanskih patriota, spremnih da žrtvuju svoju karijeru za dobrobit države, i kvalitet japanskih radnika, posebno zanatlija, Čije su veštine i stavove iskristalisali tim ski rad i disciplina u zanatskim radionicam a. S takvim ljudskim kapitalom Japan je brzo učio. H idroenergija je p očela da se koristi tek u poslednjim godinam a vladavine klana Toku­ gava, posebno kada su je Japanci prilagodili potrebam a tekstilne indus­ trije. Ali snaga vode nikada nije im ala tako važnu ulogu kao u evropskoj ili am eričkoj industriji, j e r je Japan im ao alternativu - električnu energi­ ju . Taj vid energije bio je posebno pogodan za laku industriju i skrom ­ nije predionice - jed in o struja je om ogućavala doprem anje kontrolisano m alih količina energije. N aravno, električna energija je zahtevala velike generatore i sistem distribucije. To nije bio problem u urbanim područji­ m a, dok su se u udaljenim seoskim područjim a, van naponske m reže, koristili m otori sa unutrašnjim sagorevanjem . Japan je , znači, uskočio u drugu industrijsku revoluciji brzinom koja je p rkosila n jeg o v o m neiskustvu. N ije stigao da se navikne n a parnu m ašinu, a već je proizvodio je i koristio struju.* Lučna sv etiljk aje prvi p u t zasvetlela 1878. godine. Jedan od pokretača tog eksperim enta bio * Izuzetak je bila h em ijsk a industrija koja jo š nije bila tako značajna za m o ć zem lje. ЛН japanska ekonom ska p olitika i nije m ogla biti potpuno zaokružena i konzistentna. O karak­ terističnim p reviše op tim ističk im procenam a japan sk e politike, videti: O k im oto, Between М ГГ1 and the Market.

398

je Ičisuke Fudžioka (Ichisuke Fujioka), predavač na U niverzitetu Kobu, inženjerskoj školi osnovanoj 1877. godine, k oja je kasnije prerasla u Tokijski univerzitet. Svestrano obrazovan i iskusan, inženjer Fudžioka je shvatio da su Japanu potrebni centri za proizvodnju električne energi­ je i zatražio pom oć od privatnika. K ada ga je prvi biznism en kom e se obratio odbio, izložio je plan visokom vladinom predstavniku iz n je ­ gove rodne provincije. On g a je spojio sa kapitalistom koji se nije bojao rizika, i njih dvojica su okupili neka šezdeset četiri investitora - bivše aristokrate, biznism ene s jak im političkim vezam a i bogate provincijske trgovce. Tako je rođena Tokijska kom panija za proizvodnju električnog osvetljenja. Isp rv aje pravila m ale sisteme za proizvodnju struje i svetla u priv atn im fa b rik am a, poslovnim firm am a i brodogradilištim a. Počev od 1887. godine, počela je da snabdeva stru jom i širu javnost. Iste godine slična preduzeća su se pojavila u Kobu, K jotu i Osaki, dve godine kasnije i u N agoji i Jokoham i - sve u svem u, trideset tri takve kom panije do 1896. godine. Do 1920. godine električni m otori su zado­ voljavali 52,3 procenta potreba za energijom u jap an sk im fabrikam a. P o ređ en ja radi, ta b ro jk a je u A m erici 1919. godine bila 31,6 posto, a tek deset godina kasnije je porasla na 53 posto. Velika B ritanija je bila j o š sp o rija - 28,3 posto 1924. g o d in e .8 U pogledu en erg ije Japan potvrđuje teoriju da se isplati kasniti. U spešna i brza in d u strijalizacija Japana izaziva div ljen je uprkos aspektu intenzivnog nacionalizm a - bezobzirnog goniča koji je indus­ trijskom razvoju dao sm isao i krila. Japan je bio prva zem lja van Z apa­ da koja se industrijalizovala i ostala je prim er za sve zaostale države koje kreću putem razvoja. D ruge države su slale svoje m lade da savladaju nove tehnike i oni su tam o i ostajali - japanski studenti su se vraćali kući. Ostale zem lje su kupovale strane stručnjake da podučavaju njihov n a­ rod - Japanci su se uglavnom sami učili. Dragi su uvozili opremu iz inostran stv a i trudili se d a je što b o lje koriste, dok su je Japanci m enjali, usavršavali, davali jo j novi smisao. M ožda druge zem lje im aju neke istorijske razloge da m rze Japance (koliko Latinoam erikanaca voli gringosel), ali im zavide i dive im se. To je lepa, čak i poučna priča. A li svi ti istoričari koji veličaju ja p a n ­ ski uspeh zanem aruju je d n u njegovu dim enziju: m uku i rad koji su ga om ogućili. H ronike prvih godina industralizacije po pravilu govore o

399

teškom radu za m ale pare, da ne pom injem o eksploataciju. Tu poslednju reč koristim ne u m arksističkom smislu plaćanja radne snage ispod njene produktivnosti (kako bi inače kapital dobijao svoju nagradu?), već da označim prisiljavanje na rad ljudi koji to ne m ogu odbiti - žena, dece, robova i polurobova (prinudna radna snaga pod ugovorom ).* Literatu­ ra inspirisana britanskom industrijskom revolucijom , na prim er, obilu­ je pričam a o zlostavljanju siročića u predionicam a čiji su ih vlasnici uzi­ m ali zbog poreskih olakšica za dobročinitelje. Ali ne samo u predionicama: i rudnici uglja nalikovali su zatvorima, kao i m noge male metalske radionice čak i predioničke i tkačke kolibe. „K ada sam im ao pet godi­ na, m am a m e je odvela u tekstilnu školu (ko zna šta se sve tada naziva­ lo školom ) i dala učiteljici šiling. Ona m e je podučavala pola sata, uda­ rila me šest puta i zabola iglu u moj nos." Poslodavci i roditelj i su prećutno odobravali surovo gonjenje dece na rad: „N ajbolje je da počnu sa šest godina, je r ih onda dobra batina m ože dovesti u red. Starijoj deci koja su već počela da se sm ucaju po gradu, ulica neće izbijati iz glave." Sto su se više plašili, to je bilo bolje, kao što kaže je d n a čipkarska pesmica: D anas sam napravila boda tri, Šta li će mi majka reći? K a d sazna da nisam uradila više, D oći će i odvesti me, I nikada se više neću vratiti,9 N ajčešća bolest te bedne nesrećne dece b ilaje m učnina na nervnoj bazi. M noga su seksualno zlostavljana i lako su se odavala prostituciji k o ja se pod tim okolnostim a činila kao unapređenje. Takve žrtve k oje je britansko društvo podnosilo zbog in d u strija­ lizacije odražavaju šok nesprem nosti i čudno uverenje da plate i uslove rada određuju dobrovoljni sporazum i izm eđu slobodnih ljudi. Tek kada * Ovaj m arksistički izraz jed an je od n a jč ešće p o g rešn o k orišćen ih ili zloupotrebljavanih u so c io lo šk o m rečniku. O dnosi se na univerzalan i n eizb ežan u slov p laćen og rada u ka­ pitalističkim ili socijalističk im ek on om ijam a, pa n em a zn ačen je konkretnog fen om en a. C esto se p o m in je u n ep rih v a tljiv im p o k u ša jim a (nam eram a) da se k van tifik u ye stopa ek sp loatacije d eljenjem plate s p roizvod n jom (p laćen ih sati sa ukupnim radnim satim a), k oji napredne kapitaliste (one što radnu p roduktivnost p ovećavaju ulaganjem u oprem u i fabriku) predstavljaju kao eksploatatore.

400

su Britanci prevazišli te iluzije, pre svega po pitanju dece, zatim i žena, poboljšali su radna okruženja i uveli m ere zaštite radnika. Sve to su i zapisali, kao svedoČanstvo i m aterijal za socijalne istoričare. D a lije Engleska zaista bila tako loše m esto kao što govore ti zapisi? Ili su nam podm etnuti lažni podaci? N i ostale evropske zem lje koje su sledile Englesku na putu ka m o­ dernoj industriji nisu m ogle da izbegnu problem e s radnom snagom i skandale, ali u m anjem obimu, je r su se, poučene engleskim prim erom , priprem ile za takve nevolje. A Japan je prosto uleteo u sirovi, nesputani kapitalizam . U proizvođačkim kolibam a već se odigravala sram otna eksploatacija, kao u Engleskoj, samo drastičnija. Zašto kažem „drastični­ ja"? Zato što su japanski radnici pristajali na duge časove m ukotrpnog, m onotonog rada koji bi većinu poslušnijih engleskih prelaca ili tkača naveo na pobunu. Japanci, na primer, nisu imali obavezan dan odmora, svoju „nedelju". A i zašto bi? Životinje se nisu odmarale. A nije m irovala ni padajuća kriva dostupnosti radne snage - potvrda odbojnosti Japanaca p rem a radu pod takvim uslovima. Bio je to ozbiljan problem za Japan. Zašto su Japanci pristajali na takvu eksploataciju? Deo odgovora leži u snažnijem osećaju grupne odgovornosti: lenj radnik je štetio ne samo sebi već i svojoj porodici. Ne zaboravimo ni dužnost prem a zemlji. Veći­ na jap an sk ih seljaka i radnika pod Tokugavam a nije im ala izgrađenu svest o pripadnosti naciji. Ali nova carevina je to sm atrala osnovnim zadatkom - da usadi osećaj više dužnosti prem a caru i zem lji, povezu­ ju ći patriotizam s radnom etikom. U školama se ozbiljno podučavala eti­ ka; u zem lji bez form alnog religijskog obrazovanja i zvaničnih verskih obreda škola je bila hram vrlina i morala. U jed n o m udžbeniku iz 1930. godine je pisalo: „Patriotizam se najlakše iskazuje kroz svakodnevnu sam odisciplinu, od ržav an je red a u poro d ici i potpunu p o svećenost p o slu ."10 A i kroz štedljivost. B ila je to jap an sk a verzija V eberove protestantske etike, sam o jo š efikasnija j er se odlično slagala nosila sa atavističkim seljačkim moralom. Tipičan seljak je cicija koji ništa ne baca, i u skladu s tom štedljivošću plani­ ra svoj život i radi. Radi za posao i putem posla uvećava svoju imovinu: to je smisao njegovog postojanja. (Prerano odvajanje britanskih kolibskih radnika od zemlje i poljoprivrede bilo je korisno za industriju, ali donek­ le štetno za njihov odnos prem a životu. Industrijski radnik bez zemlje radi da bi živeo. Kada zaradi dovoljno, spiskaće novac na lična zadovoljstva.)

401

Japanci su takav seljački m entalitet doveli do k ra jn jih granica. Ja­ pan je nekada bio k rajn je sirom ašno društvo koje nije im alo šta da rasi­ pa. Ž iv elo se od pirin ča, a u h la d n ijim o b lastim a od p ro sa i heljd e. K ejanski u kaz iz 1649. godine zabranjivao je seljacim a da je d u pirinač k o ji su u zg ajali, nalažući im da ga zam ene „prosom , povrćem i dru­ gom prostom hranom ". Ž ivotinjskih proteina bilo je nedovoljno - samo plodovi m ora, ponekad piletina. R iba je takođe bila retka (jela se cela, čak i glava, krljušt, kosti i rep), a više su se konzum irali m orski „otpaci" - alge, planktoni, m ale priobalske živuljke. N i današnji Japanci nisu izbirljivi u ishrani, što svedoči o nem aštini i kulinarskoj im provizaciji prošlosti. N išta se nije smelo traćiti. M orate da ispraznite creva? Učinite to nad svojom zem ljom gladnom đubriva. Podela poslova? M ajk aje im ala p re­ više posla da bi gubila vrem e na bebu i lenčarenje - m orala je da nastavi da radi odm ah po porođaju. Starija deca m ogla su se starati o m lađoj. N ajm lađi su rano počinjali da rade lakše industrijske poslove. I najkraće parče konca bilo je dragoceno, je r se m oglo prodati krparu za nekoliko sena (100 sena vredelo je 1 jen). Starci, nesposobni za rad, bili su samo gladna u sta k o ja je treb alo hraniti - b o lje je bilo da se prid ru že p re ­ m inulim precim a. Takva dom aćinstva bila su m inijaturne fabrike tek­ stila, m ali rudnici p ro fita za p re d u zim ljiv e trgovce koji su im davali sirovine, a otkupljivali gotovu robu. Poznata nam je istinita priča o jed n o j radnici u takvoj kućnoj radion­ ici, siročetu udatom za lukavog seljaka kom e je žena trebala da bi izbegao služenje vojske.* Jedini njen m iraz bilo je ta pošteda od vojske za m uža, snaga da uzim a vodu iz bunara dubokog dvadeset šest m etara, strpljivost i poniznost pred svekrvom iz pakla. Svekar je živeo samo za rad: „N em am posebnih želja. N iti hobija. Jedini zadovoljstvo u m om životu je s te poboljšanje prinosa zemlje."A * Priča je bila inspiracija za pesm u u prozi Fuku no tô (Izdanci rabarbare) Jam aširo Tom oe, pripadnice m ilitantnog levičarsk og pokreta za agrarnu reform u, udate z a m ark sističk og aktivistu, k oja je od 1940. do 1945. god in e b ila u zatvoru zb og „širenja op asn ih učenja”. Izgleda d a je u zatvoru ču la priču o n esrećn oj žen i, koju sam p reu zeo u H an eovoj verzi­ ji, iz k n jige Peasants, Rebels an d Outcasts, od 85. strane. U pitanju je v eo m a važn a knji­ ga koju bih preporučio svim istraživačim a jap an sk e ek on om sk e istorije. t Kejanski ukaz kaže: „Seljaci m oraju ustajati rano i pre rada na polju čupati korov. U v eče treba da prave strašila ili slam arice... M už im a ob avezu da radi u polju, a žen a za razbo­ jem . O boje m oraju da rade i n o ću .”

402

Svekrva jo j je odm ah rekla da će m orati da zaradi za svoj smeštaj. „Ne nam eravam da se ubijam od posla dok ti, m lâda, lenčariš. Sada si deo naše porodice i m oraćeš vredno da radiš i štediš zajedno sa m nom ." Stavili su je za tkački razboj, da pravi tkanine za trgovca. Zajedno sa svo­ je tri zaove, počinjala bi pre zore i tkala sve do ponoći, danim a, po hlad­ nom ili to p lo m vrem enu. N ije im ala dana odm ora, niti je stizala da posprem i kuću: „Nije ti ovo hram ili doktorska kuća", vikala je nadžakbaba. „A ko im aš vrem ena da čistiš po kući, bolje se vuci na posao." I one su radile. Tri bale prostog platna dnevno. N ijedan engleski tkač nije m ogao ni približno toliko da istka. Ponekad, kada bi tkali za neku drugu seljačku porodicu, uspele bi da uštede neko parčence za sebe - kao i svi tkači na svetu. Ali pred svekrvom se ništa nije m oglo sakriti. Susedi su zvali m lade žene „vrećam a novca" i hvalili svekrvu. S naja je bila n ajb o lji tkač u kući, i u selu. Čak je i n jen a svekrva m orala to da prizna, prem da je uvek nalazila razlog da se žali. Kada se snaja porodila, n ik o jo j nije pom agao. N ije odležala ni tri dana, a već je m orala da nastavi da radi. I niko je nije hvalio - to rade m ajke. M lada m ajk a je im ala je d a n obrok dnevno, a kada je dojila bebu, svekrva je prigovarala: „Ne volim da vidim kako m lada žena gubi vrem e hraneći bebu um esto da tka i zarađuje." S to je bolje i vrednije radila, više su je pritiskali. Im ala je sve m anje vrem ena za sebe, j e r je bila dragocena za porodicu. Stalno su jo j prigo­ varali: „N aša m lada m ajka se dugo zadržava u toaletu"; ili: „M ogla bi m alo brže da doji tu bebu"; i: „Glupača, opet se pere". Im ala je pam etnij a posla nego da se kupa ili da pere svoju odeću. Japanci su čuveni po svojoj opsednutosti čistoćom , ali gram zivost uzdiže novac iznad higi­ jen e.* Pa šta ako jo j je veš prljav? N jen m už je bio daleko, služio je kao graničar u severnoj K oreji da bi zaradio jed n u od onih bednih penzija o k ojim a su m aštale sirom ašne seljačke porodice. Za koga da se ulepšava? (M už jo j n ije ni rekao koliko će se zadržati. V ratio se tek nakon dvadest i pet godina.) Tako je porodica štedela sene, trgovac je zarađivao jen e, ajapanska tekstilna industrija je cvetala. D ošao je dan kada je porodica sakupila * O jap an sk oj op sed n u tosti č isto ćo m i potrebi evrop sk ih p osetilaca da n au če n jih ove n avik e po tom pitanju („higijen sk i propusti se ne opraštaju”), vid eti savete jezu ite A lesandra V alinjana svojoj m ision arsk oj braći 1583. god in e - V align an o, L es Jésuites au Japon, str. 200.

403

d o voljno novca da sagradi novu kuću, ovog puta sa krovom od crepa. U ostalom , staj e važnije od kuće? „N a ovom svetu, kuća je na prvom mestu. O na određuje položaj porodice u društvu i njenu čast." K ada pozovete doktora, on će osmotriti unutrašnjost kuće prilikom pregleda. Sveštenik će na osnovu kuće odrediti m esto prem inulog na onom svetu. Porodica je p ričala samo o novoj kući. O duvek su ih potcenjivali, te nepristojne kom šije. Sada će im pokazati. A snaja je tkala - sama, je r su se njene zaove udale i otišle. B ilaje sve m ršavija, j e r je m orala da radi za četvoro i nije im ala vrem ena da jede. S in je rastao, njena slatka uteha, je r ju je m už u K oreji, u svojoj crnoj policijskoj uniform i sa zlatnim trakam a, zaboravio. Ali dečak je krenuo u školu i m ajka nije prisustvovala nijednom n je ­ govoj utakm ici ili priredbi, je r b ije to odvojilo od razboja. A kada su ih posećivali učitelji, svekrva bi jo j naredila da ostane u svojoj sobi, je r ne zna ništa sem da tka i samo bi osram otila dečaka kada bi progovorila. D ečak je završio školu i na priredbi zapevao: „N išta se ne m ože porediti sa srećom ko ju osećam o!" B io je to prvi i poslednji m ajčin odlazak u školu, u proleće, kad je školsko dvorište bilo puno procvetalih breskvi. K asnije je uvek plakala kada bi videla breskvu u cvatu, je r bi je to podsetilo n a pesm u koju je njen sin pevao kada je završio školu. I m ajk a je tkala, trgovac je kupovao, svekrva je štedela, tekstilna industrija se razvijala, a sin je otišao u višu školu, je r je tako želeo n je ­ gov otac, policijski kapetan u Koreji. M ajka g a je gledala kako odlazi, potom je preskočila ogradu i p rilju b ila obraz uz prugu da bi čula sve slabiju tutnjavu voza koji je nestajao. A m už se nije vraćao. Čak ni da sagradi novi kuću. Zato su je napra­ vili bez njega, i rođaci su došli s poklonim a, a svekrva se sm ešila i u la­ givala onim a s n ajvernijim darovim a. O stalim a, čak i svojoj deci koja su došla da jo j ukažu poštovanje, je d v a d a je uputila koju reč. Z et sirote radnice, bogati stočar, doneo je m nogo poklona i iskoristio priliku da se podsm ehne prababi njenog sina: „Stara, za rjo š nisi um rla?" R ekao je da nikada nije bila od koristi, d a je n jena snaja zaradila sav novac, hranila ih i sagradila kuću. Starica se n asm ejala i klim nula glavom , a stočarje uzviknuo: „Dobro je što je gluva! " B aka se požalila ženi svog unuka (nije im ala kom e drugom): „Da li si čula s ta je rekao? To m e je ražalostilo." A m lada žena ju je tešila: „Smirite se. N iko nije radio toliko kao vi. Uspevala sam da tkam ne ustajući od razboja sam o zato što ste vi nam otavali konac um esto mene. N ovac od tkanja utrošen je kako i priliči, na izgrad-

404

nju kuće. N em ojte brinuti zbog toga." U zela je bakinu ruku i zajecala. A starica je rekla: „Tvoje reći su m e utešile." N ije prošlo m nogo i starica je umrla. Izgledala je kao osušeno stablo. I m už U iči se vratio, s kicoškim brkovim a, u uniform i sa zlatnim trakam a, s naočarim a sa zlatnim okvirima. Sagradio je zaseban deo uz kuću i počeo sve duže da ostaje u gradu - s nekom ženom , pričalo se. Glasine su bile tačne. U ičijeva žena se plašila da ga pita, bio je preke n a­ ravi, ali takve stvari nisu se m ogle sakriti od celog sela. Uiči nije ni hteo nešto da taji. Tokom službovanja upoznao je jed n u ženu. B ila je to Japanka poslata u K oreju kao „domaćica". Tamo je posta­ la ljubavnica uticajnog vladinog zvaničnika, obogatila sebe i svoju poro­ dicu na njegov račun. A sada je bila U ičijeva intim na prijateljica, menjala je svilene kim one i posteljinu svaki dan, ni nalik ženam a iz Uičijevog sela. A Uiči je tukao svoju ženu koja gaj e nervirala i njegovi roditelji ga nisu sprečavali u tome. Svekar je čak uživao u sinovljevoj surovosti: „Sam o takva snaga volje m ože od čoveka napraviti vođu." Svekrva se složila: „Tako je rasterivao Koreance. N ije čudo što su ga se plašili. Baš ume da bude žestok. " Jednog dana Uiči je doveo ljubavnicu kući, sa njenim otmenim kofe­ rim a punim skupocene svile. M ajka je znala za njegove planove i rekla snaj i da posprem i novi deo k u će. Ali kada j e žena počela da briše podove od tatami drveta, Uiči ju je išutirao: „Životinjo! Kako se usuđuješ da stu­ paš na tatami svojim stopalima unakaženim od mraza! " Zapanjena žena se zateturala, pozivajući sina, koga je vojnička služba odvela u Kinu: „Mii! Mii! N a kom si bojnom polju...?" A svekrva ju je oterala recima: „O dlazi, ludačo. N ikakva korist od tebe." N ikakva korist: prihod od razboja im više nije trebao. Druge seljanke su pam etovale: „Počinio je razne svireposti u K ore­ ji da bi dobio zlatne trake. Obogatio se na sum njiv način." To ne može doneti dobro, govorile su. Ali kada su videle U ičijevu ženu, k oja je jau k ala i jecala, nisu pokazale sažaljenje ni volju d ajo j pom ognu. U iči­ je v a ljubavnica je sa služavkom predveče stigla iz grada u rikši. N osila je čisto bele svilene čarape, jo š jed an proizvod japanskih razboja. U iči­ je v a žena je nakon toga zapam tila samo zatvorena vrata novog delà kuće i smeh koji je odatle dopirao. Zato je zapalila kuću - a japanske kuće gore brzo i sjajno. Uništeni su otm eni koferi i svilena kim ona. Koliko li je tek tek papirnog novca

405

izgorelo? U ičijeva žena je skočila u bunar, u nam eri da se ubije, ali su je izvukli i povratili. O ptužena je za nam erno podm etanje požara, a položaj jo j je otežavala č in jen ica d a je vatra oštetila seosko sklonište (spas u slučaju kineskog bom bardovanja). O suđena je n a deset godina zatvora koji su sm anjeni na osam zbog olakšavajućih okolnosti. N iko je nije posetio u zatvoru. O skudno obučena n a zim i i vetru, sm irivala se pesm am a o rabarbari u snegu - istoj onoj rabarbaru koju je , kao dete, donosila bolesnoj m ajci da je razveseli. Sin M ii jo j je poslao samo je d n o pismo: porodica koja m altretira svoje žene ne odgaja časne i zahvalne sinove. N jenu ispovest čula je i zapam tila zatvorska cim erka, Jam aširo. N ekadašnje siroče, jed n o m m ajka i žena, tada je im ala pedeset godina. Seoska p ro iz v o d n ja je ustupila m esto p red io n icam a i fabrikam a. Vodeća oblast industrijske revolucije u Japanu bila je proizvodnja tek­ stila (svila i pam uk) k o ja je sada zahtevala novu radnu snagu. Kao i u Britaniji, u radionicam a su isprva radile žene. Ali dok je u B ritaniji radi­ lo i m nogo dece, najviše siročića, u Japanu, koji je odm ah po uspostav­ ljan ju carske vlasti uveo obavezno obrazovanje, toga je bilo u m nogo m anjoj meri. U principu, deca nisu bila raspoloživa industrijska radna snaga. Kažem ,,u principu", je r je realnost često bila drugačija. Im am o dokaze da se i u Japanu, kao u B ritaniji, nam erno lagalo o starosti, kao i da m noga deca nisu pohađala škole.11 R oditeljim a je novac bio neopho­ dan, a školovanje nije bilo besplatno. Pošteno govoreći, život na selu je bio tako bedan, a rad m učan, da su u poređenju s tim radionice bile privlačne. V oda na seoskim im anji­ m a, sa dna bunara, b ila je ledena, dok je u rad io n icam a b ilo i tople i h lad n e vode dostupne iz slavine. H rana n a fa rm a m a je b ila p ro sta, neukusna i oskudna, pre za svinje nego za ljude, dok ste u radionicam a imali obezbeđena tri pirinčana obroka - od uvoznog pirinča, ne od onog trad icio n alno lep ljiv o g k o ji Japanci, navodno, više vole. A li sirote jap an sk e fabričke radnice su vrlo brzo naučile da uživaju u toj hranljivoj stranoj vrsti - kao što bi, bez sum nje, i današnji Japanci kada bi otvorili tržište za uvozni pirinač. Plate u rad io n icam a su bile bedne: uz odbitke za h ran u i sm eštaj devojka je m orala da štedi godinu dana samo da otplati avans koji je njen otac uzeo kada ju je doveo. (Smeštaj se često svodio na prostirku izm eđu

406

m ašina ili u prepunoj spavaonici u kojoj je svako m ogao da uživa u pri­ vatnosti ograđenoj pločam a od tatam i drveta veličine 1x2 m etra.) Jedna analiza pokazuje d a je 1898. godine prosečna m esečna ženska plata u šezdeset dve predionice bila 4,05 jen a, dok su m uškarci plaćani 6,87 je n a - zajednički prošek je bio 4,67 jena. I indijski prelci su više zarađivali: n jih o v a (ekvivalentna) plata bila je skoro duplo veća - izm eđu 8,07 i 9,18 je n a m esečno u sedam najvećih tekstilnih fa b rik a.12 N ajv ažn ija strana ove priče nisu niske zarade, već kvalitet japanske radne snage. Cesto je isticano kako su niske zarade u tek industrijalizovanim ili p red in dustrijskim zem ljam a odraz m ale produktivnosti, ali izgleda da to ne važi za Japan. Dok god je radna snaga bežala od seoskih poslova, fabrike su imale je ftin e , a ipak vredne radnike, posvećene radu, grupi, porodici. Jedna žena se prisećala: Od ranog jutra, još pre zore, počinjali smo s radom i fabrici lampi i preki­ dali tek u deset uveče. Nakon posla, jedva da smo imali snage da stoji­ mo na nogama. Ponekad bi nam uveče davali jam da se okrepimo. Nakon posla morali smo da se operemo, namestimo kosu i postaramo se o sebi. Tada bi već bilo 11 sati. Pošto ni zimi nije bilo grejanja, morali smo da spavamo šćućurene jedne uz druge. Nekoliko devojaka pobeglo je u Hidu. Čula sam daje devoj kama koj e su radile pre mene bilo još teže. Prve godine nismo plaćane. Naredne sam dobila 35 jena, a sledeće 50... Ženski životje stvarno užasan.13

O va isp o v est otkriva celu sliku: niske plate, loši životni uslovi, posvećenost ličnoj higijeni, postepeno napredovanje. Tom e treba dodati i nezdrave uslove rada: veštačko povećanje vlažnosti (da bi se sprečilo stvaranje statičkog elektriciteta), vazduh pun pam učne prašine (otuda i visok procenat obolelih od tuberkoloze), zaglušujuća buka. Balzak (Bal­ zac) je , pišući o m oralu poslovnog sveta i prirodi preduzetništva, lepo rekao: nijed n o dete ne dolazi na svet bez prljavih pelena. To važi i za nove industrijske nacije. N eke devojke su hvatali u pokušaju bekstva, potom ih kažnjavali, ponižavali i vraćali na posao. Druge su uspevale da pobegnu, ali bi se same vratile - zbog pritiska porodice ili zato što su im nedostajale bedne udobnosti fabrike. Seoski život i rad ipak je bio teži, bar u fizičkom smislu. A važna je i bila odanost porodici: sirote m lade žene koje su radile u predionicam a svile i pam u k a kraj je z e ra Suva (danas je d a n od centara elektronske

407

indu strije) očajnički su štedele za svoje ro d itelje i pešačile kući kroz d ubok sneg n esig u rn im plan in sk im stazam a, m eđusobno povezane kanapom da bi se nekako sačuvale od pada u provaliju. G odinam a k as­ nije, k ada su pričale o tom užasnom periodu svog života, m noge su se sećale sam o dobrih stvari. To je prirodni m ehanizam p reživljavanja p o tiskujem o bolna iskustva, i ističem o sam o pozitivne događaje. ,JH aec olim memenisse invabit”, rekao je Enej svojim očajnim , obeshrabrenim saputnicim a: jed n o g dana bićete srećni prisećajući se ovih stvari. M uškarcim a je bilo lakše. Imali su veće plate i m ogli su da se izbore za nešto bolje uslove. Ipak, ni njihov položaj nije bio b olji nego u evrop­ skom industrijskom okruženju - verovatno je bio i gori, bar na početku. Industrijski radnici su smatrani nižom vrstom , poput otpadničkog sloja burakumin (kom e su m nogi i pripadali).* Bili su obeleženi kao „niža klasa", „m anje vredni", „dno", „gubitnici", „vucibatine". M ajke su plašile decu fabričkim radnicim a, m odernim babarogam a, i pretili im da će i sami to postati, ako budu zanem arivali školu. Radnici su se borili za bolji položaj, ali, pre svega, za dostojanstvo. „Ne prezirite rudare", m olio je jed an slogan, „ugalj ne raste na drvetu."14 (A kada nije bilo dovoljno japanskih rudara, posebno u ratno vrem e, na rad su p risilja v an i K oreanci i K inezi. K ada je Japan poražen 1945. godine, ti robovi su napustili rudnike, a p ro izv o d n ja uglja, osnovjiog jap an sk o g izvora energije, pala je sa 3-4 m iliona tona na 1 milion. Sada je bilo teško naterati Japance da rade. N avikli su n a bolje i bili su slo­ bodni. Problem je rešen kada se Japan, poput drugih industrijskih zem a­ lja, preorijentisao n a naftu.)''* Uz inicijativu vlasti i kolektivnu posvećenosti m odernizaciji, takva radna etika i lične m oralne vrednosti om ogućile su takozvano japansko ekonom sko čudo. Kao da se čitav narod pretplatio na nekakvu banalizovanu verziju bushido kodeksa, drevnog sam urajskog sistem a vred* K ak o se sloj burakumin fiz ič k i ne izd vaja od drugih Japanaca, n jeg o v i p ripadnici su v rem en o m težili da se u top e u otvoren ije društvo, prem da nek i i dalje ž iv e u sirotinjskim k rim in alizovan im oblastim a. Japanci i danas unajm ljuju d etek tivske agen cije i gen ealoge da provere p otiče li budući supružnik iz o v o g p rezrenog sloja. Da bi to sp rečile, vlasti su n ek e ja v n e podatke u čin ile n edostupnim . V ideti: N. D. K ristof, „Japan’s In visib le M inority ”, N.Y.Tim es, 30. n ovem bar 1995, str. A -18. t Readin.o. Japan, str. 51. Japan n em a naftu, ali im a para d a je kupi. R usija im a naftu, ali ne i n ovac za izgradnju n aftn ih p latform i (niti da plati rudare - decem bra 1996 godine, p late su im kasn ile sedam m esec i.)

408

nosti. Naravno, bilo bi pogrešno smatrati da su svi Japanci radili u skladu s takvim u v erenjim a, ali činjenica je da bilo kakva ozbiljnija analiza jap an sk o g ekonom skog života m ora uzeti u obzir taj fenom en kulturno određenog ljudskog kapitala. Upravo je ja k a nacionalna svest om ogući­ la sve te dovitljive adaptacije zapadnjačkih tehnologija, od m alo napra­ vila m nogo, nagonila ljude na izuzetne napore koji bi radnike u drugim društvim a n aterali da odustanu ili da se pobune. Oni k o ji se čude izuzetnom otporu japanskih oružanih sila u poslednjim m esecim a D ru­ gog svetskog rata i pripisuju ga fanatizm u ili porivu za sam oubistvom, ne razum eju Japance. U pitanju je društvo koje se posebnim osećajem dužnosti i kolektivne obaveze n a svim nivoim a potpuno razlikuje od indi­ vidualizm a tako pažljivo negovanog na Zapadu. Individualizam je bio izuzetno koristan za ostvarivanje ekonom ske dobrobiti pre industrijske revolucije, ne sam o u Evropi, već, kao što smo videli, i u Japanu pod Tokugavama. Ali kada su Japanci utvrdili put kojim žele da idu, kolek­ tivne vrednosti su se pokazale kao neizm erno važne (i neukrotive). Oni neozbiljniji istoričari nauke često greše pretpostavljajući da će vrline današnjice prihvatiti i sutrašnjica, i da će trenutno pozitivan fak­ tor uv ek biti p o dsticajan. Isto rija se ne ponaša tako. Z ahtevi koji se nam eću ekonom ijam a koje tek započinju razvoj i onim a što su bliže cilju ne m ogu biti isti. Japanski napredak posledica je uspešne borbe protiv stag n iran ja i n ostalgije pod Tokugavam a, ali i predanog izvršavanja nacionalnih zadataka pod carem M ejđijem i njegovim naslednicim a. D rugačije strategije u drugačijim okolnostima.

409

24 .

Da lije

ISTORIJA

p o g r e s il a

A rapski ponos je vrlo snažan i osetljiv. - Jan G udm an, Cena časti

E konom ska istorija m uslim ana ne m ože se proučavati nezavisno od islam a kao vere i kulture. Islam (što znači „pokoravanje B ogu") jed n a je od v elikih svetskih religija. R ođen u p u stin ji, kao i n jeg o v a dva m onoteistička prethodnika, ju d aiza m i hrišćanstvo, islam se pokazao neobično inspirativnim , za kratko vrem e osvojivši ogrom ne prostore pom oću m ale grupe nom adskih ratnika. U veku nakon bega proroka M uham eda (hidžre) iz M eke u M edinu (622. godine, a 1. godine muslimanske ere), pretežno arapski ratnici nove vere uzdrm ali su narode i srušili carstva Srednjeg istoka i protutnjali u svom pohodu n a zapad G ibraltarom , preko A tlantika i kroz Španiju u centralnu Francusku. N akon kratkog predaha, vojska se okrenula istočno da bi osvojila Indiju i jo š udaljenije oblasti. K ada su Evropljani uplovili u Indijski okean (1498. godina), Islam se već raširio u delovim a Kine i po F ilipinim a, na istočnoj obali A frike, u jugoistočnoj Evropi tokom D unava i duž trgovačkih puteva centralne Azije. Jedino su Španija i Por­ tugalija uspeli da povrate svoje zem lje od M uslim ana i da obrnu, činilo se, sudbinski određen tok osvajanja. T a ek sp lo zija strasti i po sv ećen ja b ila je najhitniji proces u srednjovekovnoj evroazijskoj istoriji - hiljadugodišnjem periodu od pada Z apadnog rim skog carstva (476. godina) do prekookeanske ekspanzije h rišćan sk e Evrope. U tom sm islu, n ajav ljiv ala je snagu kasnijih, jo š opširnijih o sv ajanja evropskih im perija koje će nam etnuti svoj kalendar i pretvoriti „anno Domini" u „novu eru".

411

K ritična razlika izm eđu dva izliva m oći je tehnološke prirode. M us­ lim ani su se oslanjali na stare tehnike i nove ljude, na borbeni žar hitrih ratnika n a k o n jim a koji su bili uvereni da su B og i istina na njihovoj strani. Ti ljudi lako su nadjačali plaćenike i ravnodušne podanike despot­ skih carstava, zastajući sam o da podele plen. E vropljani su se u osva­ ja n jim a oslanjali na oružanu nadm oć i inspirisali profitom : ratni plen je dobrodošao, ali m ogućnost zarade je najvažnija. (K ada sam bio student, učili smo o tri pokretača: B ogu, Z latu i Slavi. Sva tri su bila važna, ali najznačajniji je bilo Zlato, je r je ono plaćalo račune, naoružavalo flote, budilo i sm irivalo strasti.) E v ro p sk i o svajački naleti bili su m oćniji, zbog svoje m aterijalne osnove. Evropljani su, na svom vrhuncu, mogli da pobede svakoga. N ji­ hovi jed in i ozbiljni protivnici bili su drugi Evropljani. Ali m uslim ani su u osvajačkom pohodu bili beskom prom isniji i nezasitiji. K om binacija srčanosti i vere im ala je apokaliptične prim ese, u trijum fim a i neuspesima. E vropska ekspanzija (im perijalizam ) nije bila apokaliptična. U suš­ tini, b ila je izražavanje moći. Podstaknuta računicom u kojoj su se sabi­ rali nadm oć i povoljne prilike, bila je protkana svešću o troškovim a i zaradi, oportunistička u svojoj prirodi. N aravno, i Evropljani su brinuli o spasu duša, neki više od drugih - katolici u većoj meri od protestana­ ta. (Videli smo to na prim eru H olandana u A ziji.) Ali retko je ta briga m ogla da blokira puteve zarade i gubitaka. I prestiž je bio važan, ali i on je , kao sve ostalo, im ao svoju cenu. Zato su se evropske im perije istopile. K ada su evropske sile naišle na k olonijalni otpor, a troškovi ostanka porasli, spakovale su se i otišle (Indija je odličan prim er), ostavljajući novim nezavisnim narodim a veliki račun.* Sa islam om nije bilo tako. M uslim anski ratnici sprovodili su božiju volju i njihov poraz bio je neuspeh čitavog čovečanstva. Zato, kada su počev od jed an aesto g v ek a u Španiji i na Levantu, hrišćanski vitezovi krenuli da potiskuju pravoverne i da zauzim aju zem lje koje su pripadale islam u, m uslim ani su u tom e videli triju m f zla. A kada su u istočnom M editeranu m uslim anske arm ije saterale krstaše u m ore, to nije bila * Izuzetak je n evoljn ost F rancuza da n apuste V ijetn am , k asn ije i A lžir. A li u pitanju je narod p onosniji od ostalih E vropljana. O sim toga, kada je situacija postala izvesn a, Fran­ cu zi i ostali evrop ski k olon izatori napustili su A lž ir bez oklevanja.

412

običan uspeh, već B ožija pobeda, obnova reda i ispravljanje istorije. Isterivanje krstaša sa Levanta postalo je nekakva paradigm a, m etafora za sva vremena. K ada je , skoro čitav m ilenijum kasnije, Sadam Husein okupirao K uvajt i suprotstavio se savezu zapadnih sila i njihovih m usli­ m anskih ulizica, učinio je to u ime Saladina, kurdskog vođe koji je povra­ tio Jerusalim iz neverničkih ruku.* N ak o n v rh u n ca (1187. godine), m oć islam a uglavnom je samo opadala. Kao vera, islam nije slabio. N aprotiv, nastavio je da se širi, posebno m eđu stanovništvom anim ističke vere. Poruka islam a je je d ­ nostavna, kao i čin pristupanja toj veri. Od svih m onoteističkih religija n a jm a n je o b av ezuje nove v ernike, bar na početkuA" A li kako islam p ovezuje veru sa silom i dom inacijom , gubitak m oći u odnosu na nevernička društva izazivao je duboko očajanje i strepnju. Dugo vrem ena problem opadanja m oći islam a m irovao je zbog održavanja autonom i­ je m uslim anskih država, preusm eravanja evropskih sila u druge delove sveta, lokalnih uspeha (posebno teritorijalna proširenja otom anskih Tura­ ka), prividne nesalom ivosti islama. Ali počev od sedam naestog veka, izm en jen a rav n oteža svetskih sila nije se m ogla ignorisati. Islam je ekonom ski i intelektualno zaostao. Istorija je išla pogrešnim putem. O vaj sukob v era i carstav a je n a dva m esta bio kritičan za opšti istorijski tok: u m ogulskoj Indiji, u kojoj su se Britanci polakomili na te­ ritorije, novac i vlast, i u Otom anskom carstvu, gde su hiršćanski susedi prkosili sultanovoj moći, a hrišćanski podanici se prepuštali nacionaliz­ mu. Oba carstva bila su tipično autokratska (despotska): društvo je bilo p o deljeno na m alu elitu i veliku m asu iskorišćavanih podanika. Iznad granice koja je odvajala nekolicinu od m nogih moć plem ića i zvaničnika bila je neizm erna. Imali su m onopol na nasilje koje je povrem eno obuz­ davala ćudljiva m ilost vladara. Ta društva nisu bila bez osećaja pravde: je d a n istoričar čak pom inje „vitalnost nesalom ivog m oralnog kodeksa koje je društvo iskristalisalo u svojoj sam ilosti".1 (Nakon čitanja žalopojk i savrem enika, uključujući posetioce iz Evrope, takav stav m i se čini neobično optimistički.) * C f. Charnay, Traumatismes m usulmans, str. 314. H rišćanska kam panja u Z alivu protu­ m ačen a je kao ponavljanje krstaškog napada na islam sk o duhovno nasleđe. t Iz o v o g poređenja izu zim am fen om en n asiln og preobraćenja koje ne postavlja nikakve v ersk e p reduslove.

413

Ispod granice plem enitosti ljudim a su oduzeta sva prava i sigurnost, a nam etnute dužnosti i pokoravanje. O tpor je bio nem oguć. Jedini izlaz bio je bežanje i skrivanje - nevidljivost anonimnosti. Jedan bagdadski k a­ lif navodno je rekao: „N ajbolje živi onaj s velikom kućom , lepom ženom i dovoljno sredstava koji ne zna nas, niti m i njega znam o."2 D obro je rekao. U takvom društvu znati za silnike i biti im poznat značilo je prizivati nevolje. Sufistički svetac lepo je rekao, kada su g a upitali da prim i vladara: „M oja kuća im a dvoja vrata; ako sultan uđe n ajed n a, ja ću otići kroz dru­ ga." N aravno, samo svetac je sm eo tako da odgovori, ali nekog drugog ne bi ni pitali. Kako su se, onda, m ase m ogle poistovetiti sa kraljem ili kraljevstvom ? U vojsku se odlazilo samo zbog obaveze. Ratnici su bili ili robovi ili plaćenici, s nedostatkom odanosti i borbenog žara. U Indiji carstvo M ogula već se rušilo kada su došli Evropljani. N i­ šta nije m oglo da obnovi im periju osuđenu na smrt. Taj potkontinent, predodređen na jedinstvo oblikom i religijom , u suštini nikada nije uspeo da dostigne celovitost. Sa severoistoka su neprestano dolazili osvajači koji su nam etali svoja pravila u slivovim a Inda i Ganga, dok se ju g uvek izdvajao svojom lingvističkom i kulturnom tvrdoglavošću, poput sabi­ je n e opruge. Jedinstvo je bilo n e d o s tiž n o :,ž e m lja kao da bi se raspala od samo jed n o g dodira."3 Ali zašto onda nije zaživeo sistem nezavisnih država po nacionalnoj osnovi kao u E vropi? Z ašto „se nije uspostavio sistem država kada je postojao sličan skup rivalskih zajednica"?4 Po m om m išljenju, zato što te aristokratske tiranije, velike i m ale, nisu m ogle da izgrade narodni identitet neophodan da bi se ljudi povezali i osetili drugačijim od suseda, čak i od onih m oćnijih. R eligija je im ala takav potencijal (m uslim ani naspram Indusa), ali ona će tek u dvadesetom veku definisati (razdva­ ja ti) narode. D a nisu došli Evropljani, Indija bi se jednostavno vratila u istrebljivačke podele i nevolje u kojim a je bila hiljadam a godina. Britanci su sve to izmenili. Doneli su iskustvo upravljanja i nadm oćnu tehnologiju k o jaje om ogućavala maloj grupi ljudi da vlada hiljadam a puta brojnijom m asom poslušnika. Uz izuzetak sepojskog ustanka (1857-1585), surovo ugušenog, i povrem enih verskih pobuna, ni muslim ani niti Indusi nisu se opirali. Britanci su bili daleko sposobniji i agresivniji trgovci od starosedelaca. Poput Portugalaca i H olanđana koji su im prethodili, bili su aktivan partner u ovom spoju Z apada i Istoka. N jihovi brodovi su odlazili i vraćali se, njihovi trgovci su plovili po azijskim vodama. (Kakva razlika

414

u odnosu na simetrične obrasce razm ene robe i konkurencije u severnom Atlantiku.) Stara azij ska m reža trgovine, i pored svog bogatstva i iskustva, m orala je da prepusti najplodnije poslove stranim kom panijam a, tako da je počev od kasnog osam naestog veka indijski ekonom ski razvoj više oblikovala britanska imperijalistička politika nego dom aća inicijativa. B ritanska vladavina izazivala je prezir stanovništva. B eli sahibi i m em sah ib i sm atrali su sebe n euporedivo civ ilizo v an ijim - čistijim , pam etnijim , lepšim, obrazovanijim . Indijci su im vraćali podsm ehom i porugam a. Bengalska narodna priča kaže da su Englezi nastali ukrštanjem dem ona i m ajm unice. Kulturniji Indijci klonili su se takve bizarne genealogije, ali su isticali da su njihovi preci pisali poeziju i znali za nulu dok su Britanci čučali po šumama. Ser Henri M ejn (Henry M aine), b ri­ tanski antropolog iz kasnog devetnaestog veka, osuđivao je tu samopovlađujuću nostalgiju koju su negovale obe strane: „Starosedeoci Indije ukrali su od nas E vropljana m oderne trikove konstruisanja izm išljene prošlosti na osnovu sadašnjosti..." I dalje: „Obrazovanog Indijca prošlost pritiska tako snažno i grozno d a je za njega opasno da se igra s njom ili d a jo j podvaljuje."* N aravno, danas svi to radimo. Smatram o daj e to dobro i zovem o to m ultikulturalizm om . Carstvo otom anskih Turaka pokazalo se izdržljivijim . To je prava m isterija, je r je nakon dvesta pedeset godina uspona (1300-1550) n je ­ govo opadanje m oralo da se okonča raspadom i nestajanjem u roku od nekoliko decenija. U devetnaestom veku Turci su dobili epitet „evrop­ skog bolesnika", ali bolest je počela tri veka ranije. Kako je živi leš, sav u truležu, opstajao toliko dugo? O tom ansko carstvo začelo se u kasnom trinaestom veku kada su O sm an lije, turski klan ili plem e, uspeli da prodru u severozapadnu A nadoliju, daleko od ravnica i pašnjaka dom a svojih predaka koji je bio vrlo blizu centra vizantijske (grčke) moći. Taj ratnički narod bio je hitar i lakom , zato i vrlo opasan. Grci su grdno pogrešili što su ih potcenili * Citirano u N. Chaudhuri, Thy H and, str. 674-676, koji zapaža da su takva osećanja gajili rom antični orijentalisti. Im ali su pravo, je r su se starije civilizacije prem a kojim a je istori­ ja b ila n ep raved n a, često tako p on ašale nakon dodira sa evrop sk om arogan cijom . Cf. napom enu egip atsk og paše Ism aila svom e sinu, princu Tefiku, d a je čitava zapadnjačka nauka i teh n ologija (parne m ašine, železn ica , itd.) izvorn o poteklo iz islam a i od Arapa Landis, Bankers andPashas, str. 325.

415

kao neprijatelje. U m esto toga, ti pseudo-H eleni su olako zaključili da m ogu pridobiti i iskoristiti Osm anlije. K ada je sredinom če trn aesto g veka v izan tijsk o carstvo potresao građanski rat, obe strane pozvale su u pom oć Turke i Srbe (takođe osva­ jače). To je vekovim a stara strategija: pridobiti varvare da se se bore za tebe um esto protiv tebe. Ali s neprijateljim a u svoju kuću puštate i rizik. M ožda im se previše svidi. Kada su Srbi postali am biciozniji i odlučili da preuzm u vlast grčke dinastije, Grci su ponovo pozvali Turke koji su se i odazvali. Ali zašto bi se tu zaustavili? Pošto su potukli Srbe, Turci su 1354. godine zauzeli Galipolje, pregazili Trakiju i 1365. godine zauzeli A drij anopolj (grad rim skog cara Adrij ana) i proglasili ga svojim novim glav­ nim gradom, udaljenim dan hoda od Konstantinopolja. Sada su Otomani jed n o m nogom čvrsto stajali u Evropi, a drugom u M aloj Aziji. Vizantijsko carstvo rasulo se na grudve, hrišćanska ostrvca u m uslim anskom m oru, a Otomani, kao svi drugi azijski osvajači pre njih, počeli su da im i­ tiraju pom peznost i cerem onije grčkog dvora, doduše, na svoj način. K ada su 1453. godine O tom ani zauzeli K onstantinopolj i konačno uništili rim sko carstvo, na dvorovim a i u crkvam a hiljadu m ilja daleko zvonila su zvona u znak žalosti. U tom trenutku pod turskom vlašću u E vropi je bilo onoliko teritorije koliko i u Aziji. Turci su izazivali strah k ao nosioci islam skog m ača koji se nadvio nad hrišćanstvom . Bili su novi bauk, a ime im je postalo sinonim za „neljude" i „surove divljake". E vropski karnevali nisu m ogli da prođu bez nakazne tête de Turc* Đaci su rešavali m atem atičke problem e u kojim a se tražio najefikasniji način da se iz broda koji tone elim inišu turski putnici. M ržnja (i strah) i povrem ene agresije odredili su nem irnu, ćudljivu granicu sukoba. Pad velikog grada (Istambul znači „grad") predstavljao je sudbonosni događaj za sva vrem ena, koji je izm enio istoriju i pokre­ nuo tokove kojim a se ni danas, petsto godina kasnije, ne vidi kraj. Setim o se sam o borbi i nečuvenih etničkih čišćenja u današnjoj Bosni. Otom ansko carstvo bilo je tipično despotsko, samo više okrenuto rato­ vanju. V ladari su uzimali sav prihod, prem da su, po svemu sudeći, isprva m anje (ili m anje efikasno) pritiskali podanike nego m ogulska Indija."AMož* Izraz tête de Turc se vrem en om sv e o na šaljivu m etaforu. t N e bi se svi slo ž ili s takvim poređenjem . Na primer, Eric Jones, European M iracle, m i­

sli d a je m ogu lsk a Indija bila p op u stljivija, p ozivaju ći se na podatke o natalitetu i m or­ talitetu. A li ti podaci su nepotpuni, pa je m ogu će d a je otom anskim p odanicim a b ilo lakše.

416

da zato što su Otomani bili prezauzeti ratovanjem. Svake godine neke nove borbe, napadi na susedne oblasti. Sve dok su se ti upadi isplaćivali, raja, ljudska stoka, bila je na labavoj uzici. Osim toga, Turci su ohrabrivali trgo­ vinu i industrijsko preduzetništvo m eđu m anjinam a - hrišćanim a (Grci i Jerm eni, ali i rastući broj Levantinaca) i Jevrejim a. Oni su, zapravo, izgradili svoje društvo na etničkoj podeli rada, što je pokazivalo njihov prezir prem a prostačkim trgovačkim i zanatskim aktivnostima. Ipak, trgo­ vina i industrija su održavane na skromnom nivou. U despotizmu je opas­ no biti bogat, a nemati moć. Tako je bilo i u Turskoj: akum ulacija kapita­ la donosila je nevolje. Budila je pohlepu i pozivala na otimačinu. V rem enom , Otom ansko carstvo se proširilo na čitav m uslim anski Srednji istok (uključujući Egipat, Tunis i Alžir) i veliki deo jugoistočne E vrope, u ključujući oblasti oko C rnog m ora. Ta gom ila teritorijalnih dodataka nije se mogla staviti pod istu upravu. Neke čvrsto vezane oblasti m orale su plaćati porez, dok su druge bile prim orane na feudalnu lojal­ nost i danak. N eke teritorije su neprestano padale pod otom ansku vlast i oslobađale se, u zavisnosti od ratne i diplom atske sreće. N ezavisnost je ponekad podrazum evala vazalstvo, a moć je bila prividna koliko i real­ na. Drugim recim a, otomanski dvor vladao je koliko i kako je mogao. U početku, takve veze m ogle su da budu jake: Otom ansko carstvo im alo je m nogo sposobnih vođa. M eđutim , vrem enom se pokazalo da autokratske države, kao i sve druge nasledne m onarhije, samo u jo š većoj m eri, im aju dve unutrašnje (m eđusobno povezane) slabosti: ćudljivost hereditarnosti (nasleđivanja vlasti) i problem nasleđivanja imovine. Prva neprijatnost je neizbežna: čak i izvanredne porodice im aju izrode, dok su te razlike m anje prim etne u prosečnim porodicam a. N asleđivanje im ovine određeno je društvenim i političkim konvencijam a. U m usli­ m anskim zem ljam a nasledstvo je često odlazilo najstarijem članu poro­ dice, verovatno stricu, rođaku ili prvom sinu. U turskom tum ačenju, nasled n ik je isprva bio najsposobniji, kasnije najstariji sin. U oba sistema patrijarhalna poligam ija (veći broj žena i ljubavnica) i veliki broj potom aka (na koji drugi način je dokoni vladar m ogao da dokazuje svoju snagu?) nam etala je pitanje legitim nosti naslednih pra­ va. Otomanski Turci su takve nedoum ice rešavali ubijajući sve potenciU svakom slučaju, tešk o je porediti tlačiteljsk e sistem e. M islim da su M ogu li bili gori, ali lak o se m ože desiti da su O tom ani bili spretniji ugnjetavači.

417

jaln e suparnike, na vrlo prefinjen način - svilenim koncem. Veliki ulozi navodili su na ubistva iz predostrožnosti, ne samo protivnika već i n ji­ hovih m ajk i (strpali bi ih u vreću i bacali u B o sfo r), kao i na m udro povlačenje u osam u harem a, daleko od opasnosti. Takva besm islena izo­ lacija v o dila je u intelektualnu i političku im potenciju. Počev od sedam naestog veka, za sultana su obično odabirani neobrazovani bez­ načajni poslušnici, igračke u rukam a drugih. Oko te centralne praznine dvorani su spletkarili boreći se za uticaj. Kako se razvijala birokratija, a papiri i pravila su se gom ilali, Turci su za službenike, čak i na visokim položajim a, počeli da uzim aju strance. M nogi od nj ih predstavlj ali su danak po glavi u bukvalnom smislu (devrishme)-. hrišćanski podanici su m orali da daju sinove turskom carstvu koji su odgajani kao m uslim ani i angažovani u m iru i ratu, neki na važ­ nim pozicijam a, drugi u nebitnim poslovim a.5 Taj sistem budio je zavist m eđu starom elitom - „kako to da su na ključnim funkcijam a koje nose m oć sve sami A lbanci i B osanci?" - ali je i pokazivao da su O tom ani cenili talentovane ljude, čak i m eđu otpadnicima.* To više nije bilo tursko carstvo (sam a reč „tursko" nam etala je negativne konotacije neobrazo­ vanosti i prostote), već pluralistički skup. Ali nije bilo ni poput američkog „lonca za top ljen je": Turci n ikada nisu uspeli da izgrade otom anski indentitet koji bi budio lojalnost svih tih raznolikih podanika."'' U m eđuvrem enu, stari žar turskih ratnika se ugasio, a patriota dobro­ v o ljaca n ije bilo. C arstvo je sve više zavisilo od pokorenih vojnika, posebno janičara.** Janičari su počeli kao sultanove sluge, njegova desna ruka, elitne je d in ic e ; ali m oć da se u b ija teško se kroti. U K onstantinopolju (Istambulu, za Turke)$janičari su postali država unutar države, p re to rija n sk a garda k o ja je p o stav ljala i svrgavala vladare do 1826. * Taj izraz je upotrebljen u Eric Jon es, European M iracle, str. 180. U klapao se u hrišćansku perspektivu, dok je za m u slim an e preobraćenje u islam zn a čilo prosvetljenje. t Po tom e su se razlikovali od Prusa koji su u vladajući sloj birali najsposobnije iz različi­ tih nem ačkih država. O sn ov n em ačk og n acion aln og identiteta b ila je zajednička kultura i ponos koji ju je pratio. P olitičk e granice b ile su slučajne. O tom an sk o carstvo obuhvatalo je raznolike kulture, čije razlike n isu b ile n i p ovršn e n i slučajne. ** U janičare su isprva birana pokupljena i poturčena hrišćanska deca ili m ladi zarobljeni­ ci. Tek kasnije su i Turci m ogli da se pridružuju tim jedinicim a. Izm eđu ratovanja, janičarim a je b ilo d ozvoljen o da se bave trgovin om ili da rade kao policajci, Ф Turska verzija im ena Stam bol. R eči u turskom je z ik u ob ičn o ne počinju sa dva sp oje­ na suglasnika: zato je Stam bol p ostao Istam bul, a Sm irna - Izmir.

418

godine kada je sultan dobio pristanak verskih voda da se oslobodi tih sm utljivaca. Prvo je postavio novu gardu i rekao janičarim a da slobod­ no m ogu da im se pridruže (elim inacija stapanjem ). Oni su odbili i zabarikadirali se. Sultanove trupe su topovskom paljbom probile zidove jan ičarsk ih baraka i pustile razularenu rulju da dovrši posao. Tom pri­ likom stradalo je skoro deset hiljada ljudi, ajaničari su otišli u prošlost. U Egiptu su pripadnici sličnog vojnog reda, M ameluci, čak preuzeli kraljevstvo i vladali nekih 260 godina (1254-1517), kao aristokratija koja je uspela da izm eni značenje svog im ena {m am elukje „rob" na arap­ skom). V ladali su Egiptom čak i nakon otom anskog osvajanja, sve do upada Francuza pod Bonapartom (1798. godine) i protivnapada britan­ skih snaga. Sa Evropljanim a je došao albanski avanturista koji se p ro ­ glasio sultanovim zam enikom i novim egipatskim pašom. Taj plaćenik, M uham ed Ali, zaključio je da m u je dosta tih m am elučkih parazita i da m ora da dokaže svoju vlast. Zato je 1811. godine pozvao njihove vođe na gozbu. Došli su u palatu raspoloženi, srdačni, u najboljim odorama, i seli da se počaste. Većina više nikada nije ustala. Kapije su zatvorene, a strelci su ih odozgore pobili kao zečeve. Kraj, nakon 550 godina.* Ali m alo smo skrenuli od naše priče. Nakon prve neuspešne opsade B eča (1529), carstvo su počeli da ugrožavaju pom aci u organizovanju i jača n ju evropskih hrišćanskih država. Izm eđu ostalog, značajno je bilo neprestano unapređenje evropske vojne tehnologije. Otomani su pokušali da drže korak, ali bili su više imitatori nego pronalazači. Shvatali su vredn o st to p o v a i drugog artiljerijskog opsadnog oružja, ali hrišćanski tehničari su ih pravili za Turke. M uslim ani su vrem enom toliko zaostali po pitan ju n ao ru žan ja da Turci više nisu znali čak ni kako da koriste zaplenjene hrišćanske topove.6 Slično je bilo i na moru: Otom ani su sam o proširivali svoju flotu istim v o jn im brodovim a, dok su hrišćani unapređivali m ornaričko naoružanje. Č ujm o šta otomanski istoričar Selaniki M ustafa Efendi im a da kaže povodom posete brodu kojim je 1593. godine doplovio drugi engleski am basador pri Osmanskoj porti:„N ikada tako čudan brod nije uplovio u istam bulsku luku. Prešao je 3700 m ilja preko mora, noseći 83 * A lžirsk i b eg i Sadam H u sein su napravili sličn u zam ku za svoje neprijatelje, koja je uspešna upravo zb o g ob aveze gostiju u m uslim an sk im sredinam a prema gostoprim stvu dom aćina.

419

topa, pored ostalog oružja. Topovi su oblikom podsećali na svinju."7 Tim opisom n esv esn o je otkrio svoje neznanje: te svinje (važan sim bol: hrišćanim a gozba, m uslim anim a tabu) bile su evropski m ornarički topovi koji su se u daleko najvećem broju proizvodili u Engleskoj. Taj brod i nekoliko sličnih n jem u m ogli su da oduvaju otom anski flotu (i veneci­ jan sk u , usput) s m ora pre nego što se približi dovoljno za nasilno ukr­ cavanje. Otom anski Turci su pokušavali da drže korak uvozeći ogrom ne količine ratnog m aterijala: pušaka, baruta, šalitre, gvožđa, sečiva. Uprkos papskoj zabrani p ro d aje oružja m uslim anim a, pod pretnjom anatem isanja i izopštenja, većina te oprem e dolazila je iz Engleske, k o jaje istoorodavala i Španiji. Ali šta drugo očekivati od nesavesnih jeretika? N ije se uvozilo sam o oružje. V rem enom su trgovačke veze izm eđu Evrope i Levanta postale dvosm erne. Istočnjački m ajstori snabdevali su E v ro p ijan e fin im tk an in am a, ćilim im a, tap iserijam a, p o rc u la n o m i sličnom robom , u zam enu za m etal (gvožđe i k alaj), robove i novac. Počev od šesnaestog veka, E vropa je m enjala razne industrijske p roiz­ vode za sušeno voće, začine, pam uk, žitarice. Slično je bilo sa svilom: u srednjem veku E vropa je kupovala vizantijske svilene tkanine; sadaje uvozila sirovu svilu i lokalni proizvođači u Turskoj nisu uspevali da konkurišu evropskim kupcim a u nabavci te sirovine. Srednji istok je rado usvojio tehniku proizvodnje papira od K ineza (osmi vek), je r su koža i pergam ent bili prava retkost. N ova tehnologijaje nešto sporije prihvatana u Evropi, gde je pergam enta jo š uvek bilo u izobilju. Ali kada su E vro­ pljani naučili da prozivode papir, daleko su nadm ašili svoje levantinske prethodnike i uskoro su prodavali po Istoku velike količine tog m ateri­ ja la za p isan je.8 Čak i takve sirovine poput kafe i šećera koje je Evropa nekada uvozila sa Istoka, sada su putovale suprotnim sm erom (šećer se prvo prečišćavao i obrađivao).9 Ipak, najveća greška islam a bila je odbacivanje štam parske m ašine k o jaje sm atrana potencijalnim instrum entom bogohulništva i jeresi. Bilo je to najveće odstupanje m uslim ana od glavnog svetskog toka znanja. Z bog intelektualne izolacije, tehnološkog zaostajanja i industrijske zavisnosti, ravnoteža ekonom skih sila neprestano je pritiskala Otom ane, dok je niz poraza u borbam a oslabio njihova uverenja u sopstvenu nad­ moć i gušio sposobnost vojničkog odgovora. Nekoliko dalekovidih posm atrača pokušalo je da upozori vladajuću elitu i zatražilo reform e, ali bez uspeha. Zlo se nalazilo u sam im tem eljim a društva, ugrađeno u reli-

420

gioznu dogm u i ojačano društvenim navikam a. V izantijska birokratija je otežavala situaciju opterećujućim nerazum ljivim pravilima. K orupci­ ja -je d in i način da se nešto uradi - podsticala je samu sebe. Sam oizgnanstvo u arhaizam ugušilo je snagu carstva. „O tom anska država bila je pljačkaška mašina koja se hranila plenom ili zemljom kako bi nastavila da radi, da otplaćuje sebe i nag rađ u je svoje v la s n ik e ." 10 Otomani su na počeku popunili vakuum m oći, zauzeli nekad ja k e zem ­ lje, pljačkajući na tom pohodu sve što su mogli. Više nisu m ogli da oti­ m aju od drugih. Trebalo je da nauče da sami prave bogatstvo, da počnu da ulažu u proizvodnju. Um esto toga, prepustili su se navici i pokušali da opljačkaju sebe same, da iscede blago iz svojih podanika. Jedina stvar k oja je spasila carstvo od raspada bila je njegova neefikasnost, korum ­ piranost službenika i zaštitnički interesi većih sila. Pod takvim okolnostim a neprestani napredak evropske tehnologije, posebno industrijska revolucija, ukucao je poslednje eksere u m rtvački kovčeg otomanske industrije. Uz izuzetak nekoliko interesantnih lokalnih proizvoda, ništa nije m oglo da konkuriše jeftin o m fabričkom pam uku i svili. U devetnaestom veku Britanci su štitili Otom ansko carstvo od te­ ritorijalnih am bicija turskih neprijatelja, istovrem eno potiskujući polet­ no njihove proizvode. Ali s britanske tačke gledišta to je bilo sasvim pravedno: britanska roba bila je je ftin ija , a Otom ani nisu m ogli da jo j konkurišu. N isu znali dovoljno, nisu im ali kapital niti su m ogli da se oslone na političku stabilnost. M eđutim, preko Sredozemnog mora, deo Otomanskog carstva je imao drugačije am bicije. Bio je to Egipat, koji je dugo spavao m am elučkim snom, zaboravivši pritom i kako se koristi točak - ta zemlja faraona u kojoj su nekada strelci u kočijam a isterali crne N ubijce i Jevreje.* Turska vlast m alo j e izm enila zem lju, ali je upad francuskih snaga na čelu s generalom B onapartom 1798. godine uzdrm ao same tem elje egipatske države. M am elučka vojska jednostavno je oduvana, a Bonaparta je obznanio fran­ cuske revolucionarne slogane ljudim a koji nisu imali pojm a o čemu go­ vori. N akon Francuza došli su Britanci (još tehnološkog ponižavanja), a s njim a i turske snage s nam erom da podsete Egipćane na odanost Istam* U prethodnim pom injanjim a K ine izrazio sam iznenađenje i nevericu prem a tvrđenju da su K inezi u speli da zaborave nekada nadm oćne tehnologije. A li takva regresija očigled ­ no je m oguća. Pitanje je k ak o i zašto.

421

bulu. N a čelu je d n o g takvog pridruženog odreda bio je M ehm ed Ali - već smo ga upoznali - koji je iskoristio M am eluke da potisne otom anskog guvernera i proglasi se vladarom Kaira. Svestan realnosti, istambulski sul­ tan postavio je A lija za potkralj a u Egiptu. M ehm ed Ali m u se odužio tako sto je zaratio s Turskom, u duhu najbolje turske tradicije. M ehm ed Ali (turska verzija im ena koju je zam enio arapskom , M u­ ham ed Ali) bez sum nje je bio am biciozni silnik. Ali snažnija vizija i im a­ ginacija k o ja ju je pratila odvajale su ga od ostalih gospodara rata. N ije im ao nam eru da se osam i u palati. Znao je , na osnovu sopstvenog isku­ stva, koliko je O tom ansko carstvo zaostalo i da treba toliko toga nauči­ ti. Z ato su svi važniji posetioci Egipta m orali da se sretnu s njim. Takođe, Egipat nije video kao priliku da zaradi platu, već ličnim posedom koji je im ao m ogućnosti da se razvija. O tom ani su obično stalno selili svoje službenike da bi ih sprečili da osnaže svoje pozicije n a je d n o m mestu. A lije u Egiptu nam etnuo feudalna prava nasleđivanja vlasti. A lije imao viziju opšteg razvoja koji je podrazum evao i unapređe­ n ja u poljoprivredi i industriji, nove tehnologije, inovacije u školstvu (ka­ ko bi ekonomisti rekli, unapređenj a u ljudskom kapitalu) i, nažalost, plan naoružavanja i učenja borbenih veština. Zato je doveo strane stručnjake, od kojih su neki odbacili hrišćanstvo i prihvatili islam. Iako je B ritanija bila lider u industrijskoj proizvodnji, većina tih stručnjaka bili su F ran­ cuzi, m ožda zato što je nakon propasti N apoleonovog carstva m nogo talentovanih ljudi ostalo bez posla ili zato što su zbog francuskog poraza izgledali m anje strašni, a m ožda zato što je M uham ed Ali sm atrao B ri­ taniju suparnikom egipatske industrije. N a jv a žn ija pridošlica verovatno je bio Francuz L uj-A leksi Zim el (Louis-Alexis Jumel) koji se od m ašinske prozivodnje pam uka okrenuo poljoprivredi. Žim el je 1822. godine uspeo u Egiptu da od žbuna sa ostr­ va Burbon (kasnije preim enovano u Reinion) dobije pam uk, nazvan po n jem u .11 Ta vrsta im ala je vrlo dugo, tanko, ali otporno vlakno, zahvalno za m ehaničko češlj anj e i pogodno za naj finij i konac i tkanine.* U novom * U to v rem e fin iji pam uk p ro izv o d io se sam o na ostrvim a kraj ob ale D žo rd žije i Karolin e (tak ozvan i ,,sea island co tto n ” - ostrvsk i pam uk). A li b ilo g a je m alo (18 3 5 . god in e E gip ćan i su v eć p roizvod ili triput v iše pam uka); vrem en om , n jegova p roizvod n ja je pot­ p u n o zam rla kako su h o teli, letn jik o v ci i turizam osvajali p eščan e sprudove. D an as je e g ip a tsk i pam uk n ajb olji na svetu. O ranim danim a Ž im e lo v o g pam uka, videti: L éviL eboyer, L es banques européennes, str. 199.

422

svetu m ehanizovane proizvodnje pam uka Žim elov pam uk je bio predo­ dređen za pobede. U zgajao se n a im anjim a M uham eda Ali, n a najboljem egipatskom tlu. Alijevi službenici su ubrzo sledili njegov primer. Do 1824. godine izvozilo se preko 11 miliona kilogram a pamuka; dvadeset godina kasnije b ro jk aje porasla na 15,5 m iliona kilogram a.12 Upravo su zaradom od Žim elovog pam uka, kupljenog po prividno niskim cenam a i plasira­ nog na tržišta kroz državne monopole (skoro polovina ukupnog egipatskog izvoza 1835. godine), plaćene A lijeve ekonom ske i vojne am bicije i veli­ ki deo troškova izgradnje Sueckog kanala. Ostatak je dolazio od izvoza drugih sirovina koje su takođe prodavale državne agencije. Bio je to neu­ padljiv način da se dođe do dobitka bez ubiranja neprikupljivog poreza. Taj sistem je izluđivao evropske trgovce. Počev od dvadesetih godina devetnaestog veka, dobar deo te zarade trošio se za obim na unapređenja obrazovnog sistem a i industrije - za tehničke i vojne škole, i m noštvo raznovrsnih radionica tekstila, m etala i m etalnih proizvoda, hem ijskih preparata, užadi, omžja, brodova i sličnih stvari neophodnih da se eliminiše potreba za uvozom i zadovolji rastuća ratna m ašinerija. Potkralj je čak pokušavao da se oslobodi tehnološke zavisnosti tako stoje kupljene evropske mašine kopirao u Egiptu. Usred britanske zabrane izvoza, Egipćani su 1826. godine dobili dozvolu da uvezu petsto mehanizovanih Galovejevih razboja iz Mančestera. Engles­ ka neće biti oštećena, podrugljivo je tvrdio V ilijam Haskison (William H uskisson), m inistar finansija, je r će za šest m eseci „sve m ašine biti razlu p an e".13 N eki tvrde d a je M uham ed Ali pokušavao da sagradi ratnu m ašine­ riju; drugi da m u je cilj bila industrijska revolucija u zem lji daleko iza evropskih država koje su pratile B ritaniju.* B ila je to donkihotovski sm ela vizija k o ja je kom ešala evropske industrijske i trgovinske interese - prvi pokušaj zaostalog, nezapadnjačkog društva da sagradi m odernu industrijsku ekonom iju, nam etnut s v rh a .14 O obim u uspeha M uham eda A lija i razlozim a za njegov potpuni neuspeh dugo se već raspravlja. S je d n e strane, egipatska industrija pam uka nesum njivo se ozbiljno razvila. Sa oko 400.000 m ašina za pre­ denje 1834. godine bila je deveta na svetu, ispred B elgije, a po količi* Isaw i, „E conom ic D evelop m en t”, p očev od 362. strane, slaže se sa oba tvrđenja, prem ­ da nije siguran da li su ek on om sk i ciljevi isprva bili planirani.

423

ni ispredenog pam uka po stanovniku dostigla je peto ili šesto m e sto .15 K rajem tridesetih godina devetnaestog v eka E gipat je proizvodio 1,2 m iliona kom ada pam učnih tkanina godišnje. S druge strane, strani posetioci bili su iznenađeni zapuštenošću m ašina koje niko nije održavao i slabim k v aliteto m k ra jn jih proizvoda. Z im elo v pam uk obećavao je kvalitet, ali egipatski konac bio je poznat kao grub, a ipak slab. M eđu­ tim , neki strani posm atrači imali su lepše m išljenje, čak su obaveštavali o isp o ru k am a tog pro izv o d a u Indiju, k o lev k u p ro izv o d n je i obrade pam uka.* K om e verovati? O ptim ističko viđenje blisko je konspirativnoj teori­ j i o egipatskom neuspehu. Plan M uham eda A lija ugrožavao je evropsku industrijsku nadmoć. Egipat je trebalo da se drži branja pam uka i da pusti velike dečake da prave konac i tkanine (u skladu s kom parativnom pred­ nošću). Tako su Evropljani, predvođeni B ritanijom , iskoristili prvu p ri­ liku (1838. godine) da oslobode E gipat tih carinskih barijera i tržišnih obaveza neophodnih m ladim industrijam a. N a taj način, kapitalizam je hladnokrvno i lukavo ugušio potencijalno opasnog konkurenta. Pesim isti tvrde da Egipat nikada nije bio ozbiljan konkurent. Čitav p ro jek at je bio osuđen n a propast i opstajao je sam o dok g a je država h ra n ila novcem . N išta se nije m oglo u rad iti bez stranih teh n ičara i prozvođača m ašina, a ni sa njim a. Takođe, cene m aterijala i proizvoda određivala je vlada, ne tržište. Slabe potvrde prodaje u drugim zem lja­ m a ne dokazuju ništa. Skeptici (realisti) kažu d a je osnova p ro b le m a b ila u egipatskoj društvenoj i kulturnoj nesposobnosti. D om aći preduzetnici bili su retki. V ećina n jih bili su Kopti, Jevreji ili Grci - stranci koji su im ali dobar razlog da ne dižu veliku prašinu. Proizvodilo se u radionicam a i koliba­ m a čijim v lasnicam a su nedostajali znanje, novac i želja da pređu na m ašinsku tehnologiju. Strani ulagači su znali za bolje i brže načine da zarade - na prim er, pozajm ljivanjem novca. Potkralj je jed in i m ogao da zam isli fabrike u Egiptu i naredio je da se naprave. Ali gde naći energi­ ju za m otore? Egipat nije im ao šume ni ugalj, a vodu je trebalo nekako dovesti na viši nivo da bi snaga njenog pada m ogla da pokreće točkove. * A li L évi-L eb oyer, Les banques européennes, str. 189 i 31. napom ena, na osn ovu izv eštaja britanskog m inistarstva spoljnih p oslova, zak ljučuje da se egipatski pam uk m ogao prodavati sam o u Egiptu, i u S iriji, nakon pada pod egip atsk u vlast.

424

Zato se na početku koristila snaga životinja - 1.000 volova pokretalo je 250.000 vretena. Englezi su tako radili na početku svoje industrijske re ­ volu cije, ali to je skupa i n eefik asn a tehnika, posebno u p red elim a s toplom klim om . K orišćenje živ o tin ja za povrem ene p o ljo p riv red n e aktivnosti i transport je jedno, ali pokretati pom oću njih nezasite m ašine je sasvim druga stvar. A gde je M uham ed Ali nalazio poslovođe? Zaposlio je brojne Evropljane i dao im velike plate, ali za konkretne savete, ne za izdavanje naređenja. N aređivanje je prepustio m uslim anim a, Turcim a i Egipćanima, m ožda zato što su oni bolje poznavali psihologiju dom aćih radni­ ka i raspodelu interesa u novoj industriji. I pored društvenog ugleda, nagrada i velikodušnih plata, nadzornici nisu zazirali od korupcije.,,Pošto im je poverena briga oko troškova i plaćanja radnika, prim aju mito od osrednjih m ajstora i čine brojne druge prevare koje je teško otkriti."16 Z bog svega toga angažovani su inspektori koji su pregledali račune i gom ilali p ro p ise da bi sprečili štetu i lopovluk. N a taj način, vrem e, kvalitet i posao žrtvovani su form alnostim a i redu. A gde je M uham ed Ali nalazio radnike? U duhu najbolje egipatske tradicije isprva je koristio robove (setite se da se u Engleskoj počelo sa ženam a i decom, onim a koji nisu mogli reći „ne"). Ali kako su robovi um i­ rali u velikom broju (što dosta govori o radnim uslovima),* preorijentisao se na prisilnu radnu snagu, radnike silom odvajane od njihovih porodica, plaćane slabom hranom i lošim smeštajem i bezobzirnim zlostavljanjem od strane tiranskih nadzornika (velikodušnih samo na udarim a korbača). Neki radnici su se sakatili kako bi izbegli rad. Mnogi su to smatrali odvrat­ nim, bolnim i opasnim - zato su, umesto sebe, oštećivali mašine. APožari su često bili nam erno izazvani,** a mašine su sistematski zapuštane, tim pre što je zbog kom plikovanih birokratskih procedura u okviru radionica (mere protiv sitnih krađa) čak i podmazivanje bilo pravi podvig. U peskovi* „Isprva su u fabrikam a radili isk lju č iv o crn i rob ovi iz D arfura i K ord ofana k oji su pokazivali velik u in teligen ciju i brzo učili tehnike rada. A li stres zb og gubitka slobode i nezdravo radno okruženje su ih uništavali tako d a je paša uskoro m orao da uposli seljake (fela h e).” - Saint-John, E gypt ofM oh am m edA li, str. 410-411. t Ostali su usp eli da p ob egn u iz zem lje, uprkos zatvaranju granica. Issaw i, „E conom ic D ev elo p m en t”, str. 362, objašnjava d a je stanovništvo napuštalo Egipat zb og tešk og ž i­ vota i vojne ob aveze. A li rane ob aveze su m ožd a b ile jo š nepodnošljivije. ** „N ijedna od d vadeset tri ili d vadeset četiri egipatske predionice nije izb egla nameran ili slučajan požar.” - Saint-John, Egypt, str. 143.

425

toj, prašnjavoj atmosferi zapostavljene m ašine su radile sve sporije i gore.* Popravke su se svodile na rastavljanje i uzim anje delova jed n e m ašine da bi se nekako pokrenula druga. „Iako m alobrojne, m ašine u radionicam a zauzim aju m nogo više prostora nego što im tre b a ."17 Tako je proizvodnja opala, kako je i trebalo da bude. D rugim recim a, B ritanci nisu im ali nijedan razlog da se boje egi­ patske konkurencije. I pored (ili zbog) apsurdno m alih plata, egipatske cene bile su veće, a uprkos n ajfin ijim sirovinam a, k valitet konačnog proizvoda bio je slabiji. Ali Britanci su bili neizm erno iznervirani zbog A lijev o g m o n o p o la n a izvoz pam u k a i p re p rek a m a za uvoz stranih pam učnih proizvoda u Egipat. Zato su, potpom ognuti lošim rasuđiva­ njem sam og potkralja i njegovim ekstravagantnim političkim am bicija­ m a, nam etnuli Egiptu slobodnu trgovinu. Z agovornici teorije o progresivnosti A lijevih projekata sm atraju to ubistvom egipatske industrijske revolucije ili bar m erom koja je odloži­ la industrijalizaciju Egipta za čitav vek. Polaze od pretpostavke da indus­ trijalizacija ne m ože uspeti bez „zaštite cena, oslobađanja poreza, popus­ ta na troškove prevoza, je ftin e energije, posebnih m ogućnosti krediti­ ran ja za određene industrijske oblasti, politikom obrazovanja itd, što m ože om ogućiti sam o vlada k o ja uživa veliku političku i fin an sijsk u sam ostalnost".18 Sm atram da takva o b jašn jen ja nisu opravdana. Egipat M uham eda A lija nije bio sprem an za industrijsku revoluciju. N jegov veličanstven p rojekat već je bio na sam rti kada je novi trgovinski ugovor stupio na snagu. Stari paša je nastavio da ulaže u fabrike sve do svoje smrti 1848. godine, ali vojni stim ulans je nestao - Ali je samo bacao pare. N i drža­ nje cena nije bilo rešenje. Japanci su se nevoljno odrekli zaštitnih cena od sredine devetnaestog do dvadesetog veka. Ali uspeli su da napredu­ ju . (Antiim perijalistički istoričari stalno m enjaju stav: u jed n o m trenutku se žale da Egipat nije m ogao da zaštiti svoju m ladu industriju, a u dru­ gom d a je napredovala tako dobro d a je E gipat m ogao da izvozi svoje proizvode, pa su evropski konkurenti zbog toga drhtali.) Sve to je samo istorija na krilim a m ašte. N eka od ovih o b jašnjenja odražavaju zanesenost prošlih vrem ena: M uham ed Ali je m nogim svo* Saint-John, ibid, str. 415, govori o „posebnoj vrsti prašine, fin o m k rem en astom prahu, k oji se ta lo žio i pored najbolje iz o la c ije ”.

426

jim savrem enicim a izgledao kao prosvetljeni vladar (despot), m udrac, spasilac poslat da probudi Egipat iz dugogodišnjeg sna. Druga izražava­ ju antikapitalističku, antiimperijalističku, antievropsku ideologiju. Ipak, i pored svih nedela kapitalizm a i imperijalizma, svog licem eqa evropskih eksploatatora, egipatski problem i imali su m nogo dublje korene. Previše duboke da bi ih čak i insipirisani tuđinac iz A lbanije, Ali, m ogao rešiti. Egipatska industrija je i danas na nesigurnim nogam a zbog razloga k o jih n ije bilo za vrem e A lija. T ehnologije su se prom enile i m odeli zao stalih ek o n om ija p o tv rđ u ju da se zem ljam a u razvoju m o ra dati m ogućnost i podsticaj da uče i pridruže se razvijenima. Ali egipatska kul­ tura i društvo nisu se m nogo prom enili u smislu stručnosti i efikasnosti. Egipat onda nije bio spreman. D a li je to danas? N i druga društva S rednjeg istoka nisu se bolje pokazala. N ajveće prihode u m uslim anskom arapskom svetu, naravno, im aju proizvođači i izvoznici nafte. Ostali „ne idu nikud". Čak i u zem ljam a članicam a O P E C -a obilje bogatstva nije dovelo do ekonom skog preobražaja. U studiji Svetske banke o tim ekonom ijam a, sa optim ističkim nazivom „Pravo na budućnost", napom inje se d aje ne tako davno, 1960. godine, sedam vodećih arapskih ekonom ija im alo prosečan prihod od 1.521 dolara, više od prošeka od 1.456 dolara sedam istočnoazijskih zahuk­ talih e k o n o m ija-T a jv a n a, Južne K oreje, Hong Konga, Singapura, Taj­ lan d a, M alezije i Indonezije. Do 1991. godine arapske zem lje su zaostale: 3.342 dolara naspram 8.000 dolara. D anas, arapski S rednji istok privlači 3 posto svetskih direktnih stranih investicija, a istočna A zija 58 p ro cen ata.19 Ali da li tim srednjoistočnim državam a trebaju strane investicije? N ajbolje je uporediti ih sa Spanijom u šesnaestom i sedamnaestom veku, prokletu lako stečenim bogatstvom koje ju je odvelo n a put samopovlađiv an ja i lenjosti. Tako je i sa zem ljam a bogatim naftom . Kupili su deonice m alih i velikih preduzeća naprednih industrijskih zemalja. Sagradili su prelepe kuće, hotele i palate, nabavili velike automobile koji proždiru gorivo (ali gorivo je tam o je ftin o poput uglja u rudniku), kupili im anja u inostranstvu u kojim a m ogu čuvati svoja blaga, oblačiti se i ponašati kako kući ne smeju. Saudijska A rabija je , pored svih svojih pustinja, velikodušno platila pesak sa australijskih plaža. N ajneisplativije i najštetnije bilo je ogrom no ulaganje u oružje, uključujući ono zabranjeno među-

427

narodnim zakonim a i ugovorim a. Ali tim e su kupili prijateljstvo p roiz­ vođača tih opasnih igračaka. D rugim recim a, te zem lje nisu razvile naprednu ekonom iju. Poput stare Spanije, kupuju veštine i usluge drugih, um esto da nauče da sami proizvode stvari za sebe. „Šta znači bogat?", pita se bankar iz Persijskog zaliva: B ogatstvo p o d r a z u m e v a o b r a z o v a n j e . .. s t r u č n o s t . . . t e h n o l o g i j u . B ogat­ StVO z n a č i z n a n j e . T a č n o j e d a m i i m a m o n o v c a . Al i n i s m o bogati. M i smo po p u t deteta s t o j e nasledilo novac od oca k o g a n ik ad a nije u p o z ­ na l o. N i j e v a s p i t a n o t a k o d a z n a k a k o d a g a t r oš i . I m a g a u r uci , ali ne z n a d a g a i skor i st i . A k o n e z n a t e k a k o t r e b a t r o š i t i n o v a c , n i s t e

bogati.

M i n i s m o b og a t i . A k o t o n e u v i đ a m o , o n d a n i s m o ni št a. M i sve u v o z i m o . U v o z i m o c i g l e da b i s m o n a p r a v i l i k u ć u . I l j u d e d a j e i z g r a d e . K a d a o d e t e u p r o d a v n i c u , št a s u od r o b e u n j o j n a p r a v i l i A r a p i ? Ni š t a . S v e j e k i n e s k o , f r a n c u s k o , ameri čko. .. ni št a arapsko. D a l i je z e m l j a b o g a t a ako ne m o ž e da na pr a vi ci gl u, a u t o ili k n j i g u ? M i s l i m d a n i j e . " 0

Tačno, ali zašto? Podaci o prihodu po stanovniku ukazuju na visok životni standard pojedinih arapskih zem alja - u nekim godinam a čak i viši od n ap rednih in d u strijsk ih država. A li taj novac lepljiv od n afte zavarava i je d n o m će nestati. N a fta je p o trošna im ovina (neće trajati večno). Osim toga, bogatstvo i slabost privlače oportuniste i grabljivce, privatne i javne. Cenu nafte m ože da poljulja kršenje nekog sporažum a naftnih kartela,21 rasipništvo pohlepnih rođaka vladajuće porodice,* ili otim ačina puste zem lje, što je radio Irak u Kuvajtu.A (Naravno, K uvajt * B ogati studenti sa Srednjeg istoka rado studiraju u evrop skim i am eričkim u n iverzitet­ skim gradovim a. A li u m esto da u če, u glavn om izdržavaju lok aln e k lu bove, k a fić e, kazina. V ideti: M ichael M cP hee, „The E uro-B rats o f B o sto n ”, Boston Globe, 20. septem bar 1995, str. 77. N aslov ne odgovara sadržaju, ali je „p olitičk i korektan”, t N ek i ne m isle d a je Irak bio agresor prilikom in vazije na Kuvajt. N ek i n au čn ici, arap­ ski i zapadnjački apologeti Iraka, ističu d a je Sadam H usein bio nam am ljen (Sam ir A m in), ili „skoro p ozvan ” (Edvard Said), ili d a je napad opravdavao v iši cilj, težnja ka arapskom jed in stv u , m ob ilizacija protiv cio n izm a (Sadam k ao B izm ark ili Saladin); ili, indirektno, da je in v a zija bila p riličn o razum an način da se pok ren e pitanje m eđ un arod n ih razm im o ila ž en ja (N o am Č om sk i). T ak vi argu m en ti m n o g o g o v o re o tom e k o lik o je n a silje d uboko ukorenjeno u arapskom svetu (da n em a Izraela, verovatn o bi m eđ u sob n o rato­ vali) - v iše o tom e, kao i o krivljenju istin e i ponižavanju intelektualnog argum enta zb o g n a cion alizm a i antizapadnjaštva (anti-am erikanizm a), u nastavku knjige. N ajb olji izvor je M akiya, Cruelty an d Silence, 8. p oglavlje: „N ew N ationalist M yth s”.

428

je bio tek stepenik do zalivskih šeikata i, iza njih, do ogrom nih naftnih rezervi Saudijske A rabije.) Osim toga, nem aju svi naftu. M uslim anske zem lje Srednjeg istoka su ili bogate ili sirom ašne, u zavisnosti od toga koliko im aju nafte ili stanovnika. N ajbogatije im aju m nogo nafte i m alo ljudi (Saudijska A ra­ bija, K uvajt), dok najsirom ašnije obiluju ljudim a, a oskudevaju u nafti (Egipat). Sirom ašni se pozivaju na solidarnost, ali bogati im aju preče brige. O sećaju se nesigurni, j e r bogatstvo loše spava u krevetu siro­ maštva. Pokušavaju da kupe bezbednost potplaćujući potencijalne pobun­ jen ik e ili neprijatelje, ili naručuju skupu vojsku naprednih industrijskih zem alja u nadi da će ih zaštititi.22 (Morate se brinuti o m ušterijam a.) U m eđuvrem enu, siromašni (Pakistan) prave decu, i izvoze je , ako m ogu; ili je p rodaju bogatoj braći po veri koji će je iskoristiti kao sluge za fi­ zički rad ili svoje uživanje. Z a takvu situaciju nem a rešenja, sam o prva pom oć i kratkoročni krizni planovi. Bile bogate ili siromašne, bez izuzetka su pritisnute despotizm om neodgovornih vođa. Život u njim a je nepredvidljiv, lojalnost je laž ili fatam organa propagande, i sve, uključujući ekonom iju, podređeno je politici i m ože se preokrenuti u sekundi. U m esto da zakonski uređu­ ju svoj m aterijalni napredak, arapske vođe se busaju u grudi zbog pobeda nad kolonijalizm om ili cionizm om i m ašu krvavom zastavom džihada, obećavajući da će ispraviti istoriju.23 Sećam se razgovora u Am anu iz 1968. godine. V odeći am erički naučnik (Jevrejin) pokušavao je da ubedi grupu lokalnih uglednih građana o prednostim a m ira: znanje i saradnja, istakao je , m ogu naterati pustinju da procveta. (To je dugo bila tem a rasprava m edu liberalnijim cionistima.) Uzalud, arapski sagovornici su m u rekli da im aju preča posla - pre svega, da pobede Izrael. B lagostanje m ože da sačeka. Još uvek čeka. I čekaće jo š dugo, sem na lokalnom nivou, čak i ako „mirovni proces" uspe. Jer zlo je opširnije od izraelsko-arapskog sukoba. Leži u kulturi koja: (1) ne proizvodi obaveštenu i sposobnu radnu snagu; (2) u p o rn o o d b ija da prihvati nove tehnologije i ideje n ep ri­ jateljsk o g Z apada (hrišćanstva);* i (3) ne poštuje nova znanja do kojih * Zato islam već dugo sputava intelektualne i naučne aktivnosti arapskog sveta. Jeres vre­ ba iza sv a k o g n o v o g znanja i id eje. O ni predstavljaju n ep rih vatljivu u vredu za večn u istinu. Cf. Tibi, Islam, str. 145.

429

dolaze njen i pripadnici, studirajući u inostranstvu ili istraživanjim a u dom ovini. N a prim arnom nivou procenat nepism enih sramotno je veli­ ki, m nogo veći za žene nego za m uškarce. Taj podatak govori d a je u pitanju društvo koje žene stavlja u podređeni položaj, što je ja sn o uslovljeno islam skom tradicijom , posebno u arapskim zem ljam a. Ovaj problem zahteva pažnju i oprez. M nogi naučnici, stručnjaci za Srednji istok, skloni da brane islam od optužbi i osuda (Zapada), insis­ tiraju da m u slim an sk i odnosi izm eđu polova, iako oblikovani re li­ gioznom doktrinom , u velikoj m eri ne zavise od nje. K ažu da ta su pra­ vila i običaji stariji od islam a ili da su preuzeti od nearapskih naroda, da su povezani sa prihodom i društvenim položajem (bogataševa žena nije m orala da radi ili da ide u kupovinu) ili da su odgovor na pretnje urbanog života, zaštita žena od uvreda za ličnu ili porodičnu čast. D obro kažu: kada bi islam sutra nestao, arapski muškarci bi gledali na žene kao i danas. Drugi naučnici, ponekad isti, ističu navodno zlonam erne m otive zapadnih kolega: prezir i m ržnju „orijentalista", neznanje i glupost „esencijalista". O vakve uv red e im aju za cilj da o m alovaže, pre nego da opovrgnu. V rlo pogodno. D obro, ti običaji su stari, a kada su uvršćeni u svete tekstove, postali su n eu m o ljiva pravila. A li ni svete knjige nisu neizm enljive: „M nogi saveti iz K urana su kršeni ili ublažavani u m uslim anskoj is to riji." 24 Položaj žena u arapskom svetu zaista neprestano oscilira izm eđu veće slobode i potpune sputanosti. Postoje izuzeci: kraljice ili princeze koje su vladale, čak upravljale (takođe, politički lideri poput B enazir Buto (Benazir Bhutto) u Pakistanu, Kaleda Z ia (Khaleda Zhia) i u Bangladešu, i Tansu Ciler (Tansu Çiller) u Turskoj), ili „oslobođene" žene koje su živele na Zapadu i donele sa sobom nove stavove, često sablažnjavajući m noge svoje konzervativnije zem ljake. Pom inju se i ism evanja gospo­ dara u privatnosti h arem a (čem u bi inače služila privatnost?), a čak se ponekad u prodaji nađe nova intim na autobiografija s podsećanjem na zlostavljanje pod m uškom dom inacijom (skandalozno!).25 Istoričar B ernard Luis (Bernard Lewis), između ostalih, ističe da ,,postojano n ap redovanje m uslim anskih žena n a pozornicu ja v n o sti, kao važnih učesnika u ekonom iji i, u sve većoj meri, u politici... nezaustavljivo je i od ogrom nog značaja. "26 Žene sada im aju pravo glasa u Turskoj, Egip­ tu i Iranu, a ni aj atolah Hom eini, sa svojim fundam entalističkim stavovi­ m a, nikada nije ukazao da bi to trebalo da im se oduzm e.27

430

Ja sam skeptik. Ne znam šta su tačno „važni učesnici". N iti m ogu da predvidim skoriju transform aciju struktura koje počivaju na m uško-ženskim podelama. Halim Barakat (Halim Barakat), arapski sociolog i pisac, priznajući podređeni položaj žena, saopštava da „proces em ancipacije žena m ora početi transform acijom vladajućih socioekonom skih struk­ tura da bi se uklonili svi oblici eksploatacije i d o m in acije".28 (Ako je tako, žene će čekati slobodu nekih hiljadu godina.) A ne bih se m nogo ohrabrivao ni pravom glasa: za arapske političare, posebno za one kon­ zervativnije, ženski glasovi su samo koristan glasački element. M ogu da glasaju, ali ne i da odlučuju. Čini m i se da te m ale novine i m rvice otpora ne dotiču arapske m us­ limane. Spremnost m nogih (većine?) žena da prihvate i brane stare običa­ je um anjuje značaj tih lekcija iz emancipacije.* Osim toga, žene ne m ogu osvojiti svoja prava, ona im se m oraju odobriti. Prihvata se sam o m iš­ ljenje m uškaraca, a povrem eni feministički izazovi m alo utiču na njihov navodno spontani osećaj superiornosti. M ini suknje u B ejrutu neće ih zastrašiti niti naterati da prom ene m išljen je, sam o će ih sablaznuti i učvrstiti stav d a je žensko telo užasna, dem onska m aterija.A Ekonom ske im plikacije polne diskrim inacije su vrlo ozbiljne. Pori­ cati žene znači uskratiti zemlji radnu snagu i talenat,** ali (što je jo š gore) - gušiti inicijativu dečaka i muškaraca za napretkom .AN e m ožete učiti * Cf. m ini prikaz (T L S , 1. oktobar 1993, str. 2 8 ) k n jig e A rlen e E. M acleod , Working Women, the N ew Veiling, an d Change in Cairo (N ew York: C olum bia, 1993), u kom e se tvrdi da n ošen jem fered že žen a na sim bolički način i protestuje zb og gubitka identiteta i statusa, ali i da se slaže sa joj je m esto u kući, je r je sam im svojim telom grešna”. Takvo preplitanje otpora i pristajanja je svojevrstan „prilagođeni protest”. Žene Kaira, ako zaista istovrem en o flertujete i sa pobunom i sa pokoravanjem , uzalud se nadate slobodi! t F em in ističk e p olitičk e ak tivnosti n eće uplašiti ni m uškarce u liberalnijim m uslim an ­ sk im zem ljam a. O p ok u šajim a red efin isan ja islam a po ovom pitanju, videti: Barbara K roset, „Pokret m uslim anskih žena je sve ja č i”, N. Y. Times, 12. maj 1996. str. A-3. O kon­ tradiktornostim a u sam om islam u, videti A sh D evare, „For Indonesian F am ilies, Sm aller Is N ow M etter”, Boston Globe, 23. jun 1996. str. 69. **N eki se ne bi složili. U pism u objavljenom u The N ew York Times od 26. ju la 1995, V ilijam J. Parente, potpisan k ao p rofesor političk ih nauka na Skrantonskom univerzitetu, diže glas protiv „oslobađanja žen a” u arapskim zem ljam a, je r bi one onda „preplavile ara­ psko tržište radne snage, što bi jo š v iše sm anjilo plate”. t I d em ografsk e p o sled ice su ozbiljne. S p osob n ost žen a da zarađuju n ovac radeći van k u će utiče na njihov položaj u dom aćinstvu i na planiranje porodice. Na primer, im a n e­ gativan uticaj na reprodukciju. Cf. Dasgupta, „Population problem ”. Zato ne treba da nas čudi što se odluka m u slim an sk e žen e (često nem uslim an sk og porekla) da radi van k u će

431

p o lo v in u stanovnika da su superiorni zbog svoje fizio n o m ije, a da isto v rem en o ne u sp av ate n jih o v e am bicije i o b ezv red ite n ap o re za usavršavanjem . Kako m ožete zvati m ušku decu „paša" ili, kao u Iranu, da im govorite da im aju zlatan penis, a da ne uspavate njihovu želju da uče i ra d e .29 N aravno, i u takvom društvu biće radnih i naprednih, bar zbog p o d ele p o slo v a i dobiti. A li ono se ne m ože p o re d iti s drugim društvim a koja traže napore svih da bi se izdvojili talenti. U opšte uzev, najbolji pokazatelj m ogućnosti zem lje za napredak i razvoj je ste položaj i uloga žene. To je najveći nedostatak današnjih m us­ lim anskih društava Srednjeg istoka, n ajjača prepreka m odernizaciji. N a­ ravno, i druga društva om alovažavaju žene i daju prednost m uškarcim a. N iko n ije savršen. Setite se m ačizm a L atinske A m erike ili jap an sk ih dom ova bez očeva koji odbacuju porodicu zbog k arijere.30 Čak i u tako­ zvanim naprednim društvim a Z apada položaj žena m ože biti bolji. Ali ako pokušam o da opišem o odnose izm eđu polova skalom k oja ide od nikakve do pune ženske em ancipacije, m uslim anske zem lje, posebno arapske, našle bi se na njenom dnu. Žene ponižavaju od samog rođenj a. Samo n jih o vo postojanje je nesreća, telo im je g re h .31 D ečake uče da m ogu nekažnjeno da udaraju svoje sestre, m lađe i starije - i sâm sam bio svedok takvog ponašanja dečaka na jav n o m m estu. M ajka je oćutala, a sestra se čak nije ni branila. Loše za devojčice, ali i za dečake. Da li su takva ograničenja svojstvena islamu? Ne. Islam podrazum eva raznolikost. Ta globalna religija obuhvata raznovrsna društva (i delove društava) i k ulture. Takođe, n jeg o v i sveti spisi sadrže b ro jn e upute (m noge k o ntradiktorne) za skoro svaku situaciju. Politički teoretičar Fead A jam i (Fouad A jam i) podseća nas da, kada je M uslim ansko brat­ stvo osudilo m irovni sporazum izm eđu Egipta i Izraela, egipatska vla­ da je vrlo brzo naterala U niverzitet A lA zhar u Kairu da objavi daj e spo­ razum u skladu sa islam skim zakonom .32 Tum ačenja načela iz Kurana m en jaju se s m estom , vrem enom i okolnostim a. Ipak, ne smemo zanem arivati opštu sliku zanoseći se detaljima. To je omiljeni argument m uslim anskih apologeta u odbrani islama, uznemirenih zakonim a i institucijam a koje ne sm atraju „progresivnim a", i hitrih u (ili čak da napusti dom bez pristanka m uža) smatra pretnjom po bračni sklad i po m uževljen o d ostojanstvo i čast, i b iva kažnjena u skladu s tim . Cf. G ood w in , Priče ofH onour, passim r, Barakat, A rab World, str. 101.

432

ukazivanju na izuzetke i različite verzije. Ali m uslim anska društva im a­ ju zajedničke karakteristike koje počivaju na jed n o j veri. U državam a Srednjeg istoka i vlasti i opozicija opravdavaju svoje delovanje islam om, što govori o presudnosti religioznog aspekta društva. Islam je argument koji vas m ože poneti napred, ali isto tako lako i unazaditi. N eki odbacuju regresivni uticaj islam a pozivajući se na m uslim an­ sku ekonom sku, duhovnu i intelektualnu otvorenost u ranijem zlatnom dobu. Ako su m ogli tada, m ogu i sada. * D va argum enta govore protiv toga. Prvo, konkurencija i zahtevani nivo produktivnosti daleko su veći danas, nego ranije. Z načenje reči „m oderno" drastično je izm enjeno, posebno u kontekstu islam skih društava. (Takav stav bi podrazum evao da, pošto su Britanci nekada dali teniske šam pione, to m ogu i danas.)f Drugo, neuspeh da se drži korak s naprednim a dovodi do posebne im unološke reak cije. U tom sm islu bogate n aftn e kiše velika su n e ­ sreća.33 Zatrovale su vladare, sluge i snabdevače, koji spavaju na novcu, razb acu ju ga na krupne bezvredne projekte, uspevajući da prekorače svoje (naizgled) neograničene resurse. N i Saudijska A rabija ne uspeva da uskladi troškove i prihode. Pri tom su ti grabljivci razbesneli m usli­ m ansku sirotinju k oja svoje nezadovoljstvo i bes iskaljuje kroz fundam entalističku doktrinu. To je n ajtu žniji deo priče. Islam, kao sve druge religije, im a svoje čisto i tvrdo je z g ro koje lako eksplodira u društvu izraženog mačizma. Otuda m asakr religioznih protivnika u Siriji, revolucij a i progoni u Iranu, autokratski despotizam u Iraku i Sudanu, napadi na Kurde otrovnim ga­ som u Iraku, genocid nad crncim a na ju g u Sudana, spontana i planirana ubistva u Pakistanu, Egiptu i A lžiru.** N asilje u A lžiru sve govori: u * Uradiće to sada, k a že M u h am ed T alb i, isto riča r i n ek ad ašn ji dekan T u n isk o g u n i­ verziteta. Talbi p o d seća da, i pored m nogih potvrda m uslim anske netolerantnosti, m us­ lim an sk i svet se ne m o že kriviti za „sistem atsko n asiln o preobraćivanje u islam , niti za getoizaciju , op šte i m a so v n o proterivanje, gen ocid , ili, m ora se reći, za h olok aust”. L e Figaro, 27. m art 1997, str. B -27. M ožd a je m alo blagonaklon prem a m uslim anim a, ali s pravom ističe da su h rišćani u progonu m anjina (poseb n o Jevreje) bili m n ogo suroviji i drastičniji od m uslim ana. t P osled n ji od njih, Fred P eri, višestru ki šam p ion tridesetih godina d vad esetog veka, o v ek o v ečen je statuom na ulazu u V im bld on , izrazom počasti sretnijem dobu. ** U tekstu „Enquête sur le m assacre d ’unjjeuple: Algérie: au delà de l’horreur”, L e nou­ vel observateur, 23-29. m alt 1995. str. 58, Zan-Pol Mari zapaža: „A lžir je oduvek verovao da se sam o n asiljem m o že n ešto p o stići.” Za podrobnija objašnjenja, videti M iller, God H as N inety-N ine Names, od 168. strane. V id eti i Fisk, „Sept jo u r n é es.”

433

f

pitanju je ne građanski rat, već rat protiv građana. O m iljeni način ubij a n ja je re z a n je m grkljana. Tako se štede m eci, a u bica se p ribližava B o g u .34 M lade žene koje su odbijale da se „venčaju" sa herojim a re ­ volucije su streljane. Te ubice sm atraju se odgovornim ,prvo kao m uškar­ ci, zatim kao borci za pravedni cilj. N aju p adljiviji aspekt alžirske fundam entalističke kam panje je n je­ n a b rzin a - k o lik o je m alo vrem ena bilo p o treb n o da se satovi vrate vekovim a unazad. Im e mije Ozimandijas, kralj n a d kraljevima: P ogledaj moja delà, o M oćni, i očajavaj! N ičeg više nema... tek beskrajan i gô Usamljen ijednoličan p e sa k osvaja daljinu.

Orijentalisti i esencijalisti Pitanja Srednjeg istoka bude jak e emocije u naučnicima. Čitaoci i pub­ lika unapred znaju odgovore autora ili učesnika u raspravama. Diskusije, često obojene gnevom i zlovoljom , daleko su od diskusija. N iko se ne usuđuje da preda oružje na ulazu - m ožda će m u zatrebati. Koplja se lome oko arapsko-izraelskog sukoba, evropskog ekonom skog im perijalizm a (form alnog i neform alnog) i zapadnjačkog kriticizm a (odnosno klevetanj a) arapske ih islam ske kulture, posebno po pitanju položaj a žena. Pod takvim okolnostim a diskusije se često svode na vređanja, čija je svrha om alovažavanje ili ism evanje protivnika. On j e ... (popunite praz­ ninu). S v e je ja sn o . N ajistaknutiji povod za takve napade je „orijentalizam ". Podrazum e­ va greh pisanja o A ziji, posebno o Srednjem istoku, ali perom stranaca, odnosno iz perspektive snishodljivog, neprijateljskog, eksploatatorskog Zapada. N apadi n a nekad poštovanu zapadnjačku fascinaciju Istokom počinju u šezdesetim godinam a ovog veka (ako ne i pre), ali im je tek objavljivanje knjige E dvarda Saida Orijentalizam, 1978. godine, dalo zamah i usm erenje, I navelo na preispitivanje većine zapadnjačkih tek­ stova o Srednjem istoku.35 Evo spiska optužbi: 1. Studije stranaca deform išu predm et istraživanja pretvarajući osobe u objekte. Ti objekti su po definiciji pogodni za m anipulaciju i dom i­

434

naciju. Za Saida, takvi orijentalni sistemi su „divljanje moći, ideološka izm išljotina - kovačnica m entalnih okova". 2. Ti lažni naučnici teže da stvore stereotipe u vrem enu i prostoru. „O rijentalisti" (sama reč je izvorno evrocentrična) uvek su bili takvi i ta njihova postojanost posledica je neuništivosti islam a koji se „nikad ne m enja". Otuda i prateća bolest „esencijalizm a". Orijentalisti ne žele da vide detalje, nijanse ili tkanje. 3. Stereotipi vode do rasizm a i predrasuda. R azdvajaju jed n u grupu od druge, podstiču nadm enost jed n ih i otpor drugih. Kada bism o smakli m asku „orijentalizm a", otkrili bi se „naučnici, kritičari, intelektualci, ljudska bića za k oja su rasne, etničke i nacionalne odlike m anje važne od zajedničkog zadatka pom aganja ljudskom zajedništvu".36 Teško je raspravljati sa gordošću k oja ne m ora da im a veze sa isti­ nom. Napori da se izleče te izm išljene bolesti postali su napadi na nauku. N a prvom m estu m etode su p ro tsta v lja n ja orijentalizm u isk lju ču ju neophodne istraživačke alatke. Svaki dobar komparativista zna da se raz­ like uočavaju razum evanjem . Protivnici orijentalizm a nisu dosledni proglašavaju utvrđivanje osobenosti „esencijalističkim ", istovrem eno tražeći od drugih da shvate m eđugrupne razlike. U pravo razum evanje uzdiže različitost do osećaja zajedništva ljudskog roda. Ironično, ali ti isti, toliko kuđeni „orijentalisti" - ti filolozi, arheolozi i putnici, uhvaćeni u peščanu oluju Srednjeg istoka - bili su očajnički zaljubljeni u arapski muslimanski svet. Neki su u njem u tražili izgubljeni ra j. U epigrafu jed n e nedavno objavljene knjige stoji: .privlačnost, čaroli­ ja Arabije, kako se često zove, bolestje m ašte."37 Danas te orijentaliste nazivaju pretencioznim , rasističkim im perijalistim a. Toliko o njihovoj rom ansi: nijedno blagonaklono osećanje ne prolazi nekažnjeno. Bili su iskreni? Pa šta? Iskrenostje n ajjeftinija vrlina. Osim toga, detalji ne m ogu zaseniti svetlost obuhvatnijih zaključa­ ka. N aravno, sve je m nogo složenije nego što se čini. Ali, i pored toga, stvari se m o raju donekle po jed n o stav iti da bi se uočile pravilnosti i obrasci. U sup rotnom , im aćem o sam o džepove pune nepovezanih podataka. Takođe, loša vest nije obavezno netačna. Opsežna istraživanja mogu dovesti do neprijatnih zaključaka koji se, i pored toga, m oraju objektivno ocenjivati, a ne proglašavati a priori netačnim . Sam ocenzura i zane­ m arivanje naučnih dužnosti su neprihvatljivi. M noge kritike na račun

435

orijentalista svode se na advokatsko ulagivanje poroti. A dvokate plaća­ ju za takve stvari, a naučnici im aju plem enitije obaveze. U tom smislu, naučni rad ne m ože se odbacivati samo zato što iza n je ­ ga stoje stranci - tvrdnje da samo muslimani m ogu da razum eju islam, da je d in o crnci shvataju crnačku istoriju ili da su ženske studije potpuno razum ljive isključivo ženam a nisu prihvatljive. Takav stav onem ogućava korisne dijaloge, isključuje dragocena zapažanja stranih istraživača i rado se stavlja u službu rasizma. Poznavao sam pripadnika čuvene bostonske grupe intelektualaca zvane „ bram ani" koji nije m ogao da shvati zašto je jed an student italij anskog porekla insistirao da piše rad o Kristoferu Kolum ­ bu („M islio sam d a je Kolum bo bio Italijan", objasnio je student), i dru­ gog, iznenađenog što se je d a n afroam erikanac interesuje za istoriju starog Rim a - kao d a je začuđeni intelektualac bio Rimljanin više od ostalih.* Povrh toga, diskrim inacija k oja prelazi u isključivost podrazum eva preispitivanje lojalnosti: da lije dati naučnik na pravoj strani? Takvo procenjivanje obuhvata i strane istraživače, koji će biti prihvaćeni ako im a­ ju pravilne stavove, i dom aće naučnike (čak i bez obaziranja na takve odlike k ak v aje boja kože). Tako, afroam erički istoričar ili političar koji ne zadovoljava standarde političke korektnosti postaje „čokoladna krofna" (belo testo preliveno čokoladom ). U srednjoistočnom logoru antiorijentalista lozinka za prolaz je „anticionizam ". Svaka o b zirn o st p re m a Izraelu dokaz je p o g re šn o g ili nebitnog zaključivanja, ako ne i nečeg goreg. Tako su Edvard Said i n je ­ govi sledbenici pokušavali da potcene B ernarda Luisa, vodećeg struč­ njaka u toj oblasti, nazivajući ga „orijentalistom " i „esencijalistom ", ali i ukazujući n a to d a je „previše blizak izraelskom cilju da bi se m ogao smatrati sposobnim za nezavisno zaključivanje". Sigurno je d a je „Luis radio n a jk o re k tn ije što je m ogao. I po red toga, zapadni nau čn ici su podržali Saidovu kritiku, dok je m eđu islam istim a i na Srednjem istoku prihvaćena sa uživ an jem ."38 * Insistiranje na kvalitativnoj razlici izm eđ u „n aših ” i „tuđih”, sm atram najštetnijim , antiintelektualnim aspektom teze o „orijentalistim a”. Interesantno je da Said u eseju o sam od efin isa n ju , n ap isan om nakon d ru gog izd an ja n jeg o v e ču ven e k n jige, ne k aže n išta na ovu tem u. U m esto toga, fokusira se na kritik e n avod n og antizapadnjaštva k n jige k o je se, po njem u, sv o d e dva p ogrešna zaključka: da se orijentalizam sim b oličk i m o že pridružiti čita v o m Zapadu, i da, izvrću ći predstavu islam a i Arapa, vređa „savršen ” sistem . Ž esto­ ka odbrana od napada strašila. Said, „East isn ’t E ast”.

436

S druge strane, neki strani naučnici su prihvatljivi je r se politički slažu sa „ču v arim a kapije". Tako, E dvard Said navodi u Orijentalizmu izuzetke, šačicu zapadnih naučnika - propalestinski, proarapski, prom uslim anski orijentisanih - koji je s u ili nisu u pravu, ali su u svakom slučaju na (po njem u) pravoj strani. M otiv pobeduje istinu i činjenice.39 Tam o gde cenzura vlada pom oću isk lju čiv o sti i nehaja, nauka i istraživački rad su na gubitku.

Japanske žene govore muškim glasom40 Japan je , izgleda, izuzetak koji potvrđuje pravilo (svi znaju koliko su Japanci maco), i branitelji odnosa prem a ženam a u m uslim anskim zem ljam a (tačnije, u arapskim m uslim anskim kulturam a) ne propušta­ ju da ga pom enu u svoju korist. A ko su Japanci uspeli tako da se razvi­ ju sputavajući svoje žene, zašto bi to bio nedostatak m uslim anskih dru­ štava? Zaista, japanske žene tradicionalno prihvataju podređeni položaj, sa svim njegovim direktnim ekonom skim posledicama. N apuštaju posao nakon v en čan ja i retko stižu do odgovornih pozicija rezervisanih za muškarce. N jihova tradicionalna odeća sputavala je slobodan korak kako bi im zaštitila skrom nost i istakla ženstvenost. Žene su drugačije izgova­ rale reči, opterećene višeslogovnim teretom pokornosti, uvežbavale su glasove do nivoa isprekidanog sopranskog cičanja, a pokretim a su podsećale n a karikaturu stidljive, plašljive poniznosti. (Jasno je zašto su jap an sk i m uškarci tražili utehu u jav n im kupatilim a i sličnim kućam a u k ojim a su mogli da nađu „prirodnije" partnerke.) Ipak, taj bogato razrađen sistem ženske podređenosti, opisan u ja p a n ­ skim slikam a, pozorištu i film o v im a o samurajima, bio je m nogo izraženiji na klasnom nego na opštem nivou. Tako se ponašalo više i niže (zem ljoposedničko) plem stvo, oni koji su mogli da priušte sebi lenčarenje i sluge da rade um esto njih. U ostalim slojevima društva, uključujući bogate trgovačke porodice, žene su bile dužne da pom ažu u održavanju dom aćinstva (ie). To nije podrazum evalo samo staranje o kući i deci, već i brigu o troškovim a i zaradi, i učestvovanje u poljoprivrednim i indus­ trijskim aktivnostima. N jihova osnovna dužnost obuhvatala je staranje o svim članovim a porodice, počev od m uža (i m ožda njegove m ajke) do najm lađeg deteta. Naravno, konkretne obaveze zavisile su od društvenog

437

p o lo žaja i im ovinskog stanja porodice, ali ta zajednička priroda uloge žene, k asn ije stopljena sa zadatkom n acionalnog n apretka i ja č a n ja , om ogućila im je m nogo veći uticaj od pojednostavljene predstave p o ­ štovanja pravila pristojnosti. D ak le, kon v en cio n aln a o g ran ičen ja ženskog p o n ašan ja i pravila m uške dom inacije prevazišli su krupniji interesi. K akva god d a je bila tradicionalna diskrim inacija, prosvetne vlasti pod carem M ejdijem (od sedam desetih godina devetnaestog veka) propisale su obavezno osnovno obrazovanje za sve. Č etvorogodišnje (kasnije šestogodišnje) školovanje bilo je dovoljno da se devojčice opism ene i savladaju jo š neka znanja. Zašto i devojčice? Jer je cilj bila m odernizacija i usklađenost sa Zapadom . C elokupno stanovništvo je m oralo da zna da piše, čita i da računa, i da pom aže deci sa dom aćim zadacima. Industrijski razvoj, državna i vojna služba odvajali su zaposlene očeve od kuće i im anja. Žene su m orale da preuzm u njihove obaveze. M noge siromašne porodice isprva su se bunile zbog dodatnih troškova - škola i školska oprem a nisu bili besplatni. N eke škole su čak spaljene. Ali uzdizanje dom a u privređivačku zajednicu, u gradivnu je d in ic u državnog bogatstva i napretka, preobratilo je i one najzaostalije. Godine 1890. samo 30 posto doraslih devojčica pohađalo je školu, dok ih je dvadeset godina kasnije bilo 97,4 posto.41 Istovrem eno, ženske aktivnosti su se m enjale u skladu s potrebam a nove ekonom ije. Sve više njih nalazilo je poslove van kuće, pre svega u lakoj industriji (tekstil, itd.), u kojoj su činile 60 do 90 posto radne snage. N a k raju devetnaestog veka, te industrijske grane učestvovale su sa 40 posto u ukupnom nacionalnom proizvodu i sa 60 posto u izvozu.42 Kako su industrijske radnice m ogle da podižu i uče decu? Tako što su nakon venčanj a napuštale posao i posvećivale se dom aćinstvu i porodici - osim ako n jih o v a zarada n ije b ila n eo p h o d n a (važno „osim "). Z e m lja i d o m aćin stv o bili su na prvom m estu, a pol na drugom . Z bog takvog redosleda prioriteta uloga žene ni u jed n o m trenutku nije bila sam o repro­ duktivna. B ila je više od nosioca p o ro d a - radnik, potrošač, štediša, upravnik. I uvek je , po pravu i p otrebi, im ala p ristup jav n o sti. (To je izražena i ključna razlika u odnosu na arapska m uslim anska društva.) A li j apanske žene nisu imale politička prava. N isu glasale ni vladale i m uškarci su to sm atrali pravednim . Politika, jo š više vojska, pripadali su m uškarcim a po pravu i prirodi. (S druge strane, jap an sk a vojska rado je p rihvatile negovateljice, j e r su m uškarci bili zauzeti destruktivnim

438

aktivnostima.) Japanke su dobile pravo glasa tek nakon Drugog svetskog rata - baš kao Francuskinje, a brže od švajcarskih žena. Ali, i pored toga, za njih je bilo m alo m esta u izvršnoj vlasti. N i po tome se Japan ne raz­ likuje m nogo od drugih zemalja. Kako je ova pragm atična, delim ična diskrim inacija uticala na m uš­ karce? Odgovor nije jednostavan: jap an sk i m uškarci uživaju pravo na osećaj seksualne privilegovanosti i superiornosti, što se ponekad oseti u prepunim vozovim a podzemne železnice u kojim a je anonimnost odlična zaštita.43 S druge strane, Japanci pom ažu u oblastima koje su tradicional­ no povezivane sa ženama. N a samom početku vladavine klana Tokugava (1610. godine) trgovac je ovako savetovao sina o njegovim dužnostima: Sam potpali vatru u peći, za doručak i večeru, i izbaci pepeo kad treba... O bidi oko kuće i p o k u p i n ep o tre b n e sitnice: p rek ratk e kan ap e treb a iseckati za cem ent... parčiće drveta ili slo m ljen o g bam busa, čak i one m ale, od je d n o g cen tim etra, treb a sačuvati, očistiti i upotrebiti za potpaljivanje... kada se neke stvari prvi put nabavljaju... otiđi i sam ih kupi. A li plati što m anje m ožeš, i pažljivo zabeleži sve cene. Tako ćeš kasni­ je znati da li sluga k u p u je preskupo ili ne... K ažu d a je o d ržavanje kuće briga o drvetu za vatru, drvenom uglju, i ulju... K ako god ga zvali, ako m uškarac ne p reu z m e te o b av eze na sebe, nikada neće m oći da vodi dom aćinstvo kako tr e b a .44

„Kako god ga zvali..." Bile su to reči trgovca o drevnim , iskonskim vrlinama. Drugim recim a, japanski dečaci i je su i nisu bili razmaženi. E konom ski razvoj i političke prom ene izm enili su detalje, ali os­ novne vrednosti su opstale. D anašnje školovanje je vrlo kom petitivno ispiti su prave scene borbe. Gradovi su narasli i putovanje do posla veli­ ki je problem . Očevi sve m anje viđaju dom i porodicu, ali to je samo uzdiglo ulogu i dužnosti žena. Ali i udaljilo ih od pretpostavljenih radosti bračnog života. Žene danas završavaju fakultete, usavršavaju se, traže put do direktorskih pozicija. Još uvek udaraju u stakleni zid i ostaju stid­ ljive, čak i ćutljive, u prisustvu muškaraca. Ali m uškarci su spremni da se odreknu porodice u korist karijere. U društvu u kome očevi im aju m a­ lo vrem ena za ženu i decu neudate žene ne oskudevaju u muškoj pažnji. N ism o m i tako ludi, rekli bi muslimani. K ada sam posetio Japan 1991. godine i išao na večere, dom aćica (ako je starija) odbila bi da obeduje s m uškarcim a, ali bi iznosila poslu-

439

ženje. U koliko je u pitanju bila m lada žena, sela bi s nam a, kao i deca. N ekoliko godina pre toga, video sam da u arapskoj kući žene sprem aju obrok, ali se ne p o jav lju ju čak ni da iznesu posluženje - goste prim a i služi dom aćin. D va sveta. Z ajednička crta je testosteronsko razm etanje hrabrošću i sklonost ka nasilju. Japanska istorija puna je osvajačkih i odbram benih ratova, pravdanih nacionalnom neophodnošću. N išta nije tako guralo Japan napred. N iti ga vraćalo nazad.

440

24 .

Imperije i doba posle njih

E vropske prekookeanske im perije rodile su se u petnaestom veku na atlantskim ostrvim a (K anarska ostrva, M adera) i u delovim a severne A frike, a zamrle u drugoj polovini dvadesetog veka. Petsto dugih godi­ na dom iniona. Ali, i pored upečatljivog učinka, kolonijalizam je bio tek prolazni fenom en u većem istorijskom zamahu. Raskoš i ponos, sjedne, ponižavanje s druge strane - sve to je prošlo. Naravno, nije zaboravljeno. Ipak, gubici se m ogu nadoknaditi, dobici sačuvati, a onda se m ože krenu­ ti napred, ka novim prilikam a i zadacima. Imperija, imperijalizam, kolonija, kolonijalizam - izrazi koji traže definiciju.* Im perijalizam je sistem („princip ili stav") i težnja za carevi­ n o m - dom inion je d n e zem lje nad drugom. Im perije su se uspostavljale i ja č a le zajedno s državama. Zbog plem enite etim ologije i veze sa voj­ nim i diplom atskim osvajanjim a, sa statusom, m oći i bogatstvom , „imperijei" i „im p erija liza m " su (bili) izrazi koji bude ponos. Poslednje reči kralja D žordža V jan u ara 1936. godine bile su: „Kako je im perija?" Tvrđenje da im perije postoje od kad je istorije čini se kao opštepoznata istina koju, ipak, ne treba tako olako prihvatati. N eki, n a prim er, sm atraju d a je im perijalizam , koji je dostigao vrhunac krajem devet­ naestog veka, donekle posledica, sporedni proizvod m odernog k api­ talizm a - Lenjinovim recim a, „najviši stepen kapitalizm a". N a osnovu to g a izvode zak lju čak da su im p erije bile neophodne za napredak i opstanak m odernog kapitalizm a. Istrajnost takvog stava m ože se m eriti količinom literature k oja govori da su ciljevi im perijalizm a bili p le­ m enitiji od m aterijalne dobiti, bez obzira na sve otim ačine.1 * Za izvrsnu raspravu o ovim term inim a i razlikovanju u kontekstu vrem ena, prostora i id eo lo g ija , vid eti K lor de A lva, „P ostcolon ization ”. O n je isključiviji od m ene, p oseb n o u p o g led u korišćenja term ina im perijalizam i kolonijalizam, odnosno postkolonijalizam i postkolonijalnost. N jeg o v pristup im a određenih prednosti, ali ja ću žrtvovati nijanse je z g r o v i tosti.

441

Istorija poriče vezu im perijalizm a s kapitalizm om . Setite se drevnih carstava Egipta, Kine, A sirije, Persije, Rima; ili, u m oderno doba, p re­ m inule, neprežaljene kom unističko-socijalističke im perije Sovjetskog Saveza. Ipak, ko zna koliko puta u istoriji su se čuli zahtevi da se otporom i rev o lu cijam a oduzm e m oć im perijalistim a i kapitalistim a. Interesuje ih samo novac - im a li nešto gore od toga? Loše definicije i objašnjenja vodili su do pogrešnih zaključaka. K olonijalizam je jo š obesniji brat blizanac imperijalizma: „M nogi ga povezuju sa socijalnim nejednakostim a, zlostavljanjem ljudi i m oral­ nim im perativim a koji pozivaju na otpor i borbu za oslobođenje i zahtevaju p ravdu."2 Reč „ko lo n ija " je isprva im ala sasvim bezazlenu kono­ taciju - u antičkom svetu označavalaje naseobinu etničke grupe daleko od m esta njenog porekla. Tako je u Kartagini postojala feničanska koloni­ ja , a u Italiji grčka. Ali poznato je da naseljavanje podrazum eva zauzi­ m anje tuđeg (kvalitetna slobodna ze m ljaje retka), zato i ne m ože biti dobro i čestito, bar ne za žrtve - zato je naseljavanje kao sistem (koloni­ jalizam ) očigledno škodljivo. U poslednje vrem e ,Jcolonijalizm am ” se sve više koristi da označi „svako stanje ekonom ske ili političke zavis­ nosti", bez obzira na to da li podrazum eva proterivanje starosedelačke populacije.3 Zbog takve pežorativne kvalifikacije m oderni kritičari strane (zapadne) dom inacije radije koriste reč kolonijalizam od imperijalizma. Kolonijalizam zvuči gore. Početke evropskog im perijalizam a (kolonijalizam a) - ravnopravno ću koristiti oba term ina - m ožem o tražiti jo š u srednjem veku, u osva­ ja č k o m tevtonskom naletu na istočne, slovenske zem lje (D rang nach Osten), u invaziji N orm ana na Englesku i N orm andiju, engleskih poho­ da na B ritaniju i španskog zauzim anja sopstvene zem lje (reconquista)4 O ve eksp an zije su često podrazum evale asim iliaciju. O svajači su se stapali sa starosedeocim a i gubili svoj identitet ili bi apsorbovali osvo­ je n e narode. (Na te procese ukazuju m ešoviti brakovi, prom ena je z ik a i ličnih imena.)* Tako su N orm ani porazili Anglosaksonce (1066. godine) koji su pre toga oterali R im ljane i pokorili starosedeoce B rite (keltski narod što je i sam potčinio prvobitne stanovnike), potisnuvši m noge od * Cf. Irm inonov Polyptique, o p opisu stanovnika im anja opatije Sen Žerm en (u neposred­ noj b lizin i Pariza) p očetk om d evetog veka. K o im a franačka im ena, a ko galsko-rom anska?

442

n jih u Vels i preko Lam anša u današnju B retanju. Stanovnici B retanje i danas m ogu u velikoj meri da razum eju radio-em isije na velškom. * D rugim recim a, ostrvo B ritanija je bilo poprište neprestanih osva­ ja n ja i napada koji su vrem enom oblikovali jedinstveno društvo. (Prem ­ da neki V elšani i Škotlandani jo š sanjaju o nezavisnosti. Slične težnje postoje u baskijskim oblastim a Španije, pa i Francuske, odnosno u Kataloniji i Korzici, kao i u ostacima starih carstava Habzburga i Romanovih. A nedavna tragedija u Bosni opom inje da sećanja na poraze i osvajanja ne zam iru, da se m ogu razbuktati i zloupotrebiti, i d a je život kratak, a osveta dugotrajna. Turci su pobedili Srbe na Kosovu 1389. godine i to odavno zaboravili, ali Srbi su na tom porazu izgradili svoje agresivne nacionalne težnj e .) Slični prim eri m ogu se naći svuda. Kinezi su se vekovim a širili na ju g , potiskujući starosedeoce. Japanci su oteli svoja „rodna" ostrva od naro d a Ainu, koji se sveo na etničku grupicu na severu. B urm anci su došli iz M ongolije i dali svoje ime zem lji na dalekom ju g u , asim ilujući većinu starosedelaca (još se sukobljavaju sa onim otpornijim ). Arapi su iz pustinje krenuli u osvajački pohod n a plodniju zem lju i pregazili Severnu A friku, konvertujući većinu svojih podanika u islam. Oblikovali su m uslim anske države i nam etnuli svoj je z ik toj raznolikoj populaciji. (Od 1998. godine arapski je jed in i zvaničan jezik u nekad francuskom Alžiru.) Z ato Srednji istok (pravi evrocentrični izraz) obuhvata oblasti sve do A tlantskog okeana. N em a sum nje daj e uobičajeno shvatanje im perijalizm a kao tekovine zap adnog d ru štva i u g ro ž av an ja isključivo neevropskih n aro d a p o ­ grešno. tlp a k , većina ljudi misli tako. Tačno je da su evropski pohodi po okeanim a i prateće pokoravanje stranih plem ena i zem alja pom oću nad­ m oćnog oružj a i znanj a izazivali posebne istorij ske porem ećaj e. Ta dale­ ka m esta i narodi bili su kulturno, geografski i fizički drugačiji. Dok su * K asn iji upadi i in vazija D an aca d ovela je u devetom veku do odvajanja značajnog delà isto čn e E n glesk e, poznatog kao D anelej. Danski osvajači su se stopili sa starosedeocim a, i p o la vek a kasnije, ta oblast je vraćena en glesk om kraljevstvu. t M oderan Japan se ponekad pom inje kao izuzetak; ali šta je sa prekolonijalnom A frikom ? Isti ti „p rogresivn i” m islio ci koji b esn e zb og evropskog k olon ijalizm a p on ose se ekspan­ zijo m plem en a Zulu ili A šante. O m anihejskom viđenju evrop ske istorije, koji postavlja d em on sk og b elog čovek a naspram žrtava druge boje kože, videti Bruckner Teras o f White Man.

443

pređ ašn ja o s ta ja n ja bila lokalna i završavala se na asim ilaciji, te nove zemlje bile su plen, polja mogućnosti - nikako ravnopravne komponente, već dodaci. D om oroci su sm atrani nižom vrstom - upotrebljivi, bistri, ali ne p o ten cijalni E vropljani. E vropska dom ovina nije dozvoljavala m ešanje starog i novog, prem da se to dešavalo, kao u Španskoj A m eri­ ci i u portugalskim kolo n ijam a i u Starom i N ovom svetu.* B ritanski guverner u Z apadnoj A frici je 1898. godine naložio je da se sagrade dva teren a za k riket, je d a n za E vropljane, drugi za A frik an ce. U takm ice izm eđu dva tim a su im ale izrazitu dim enziju rasnih sukoba (toliko o sportskom duhu), a k ad a bi A frikanci počeli da pobeduju, m eč je p reki­ dan.5 Otada je ostvaren veliki napredak: m anje kolonijalnog ponosa, a više kolonijalnih poraza. P risv ajan je i ek sp lo atacija tih udaljenih zem alja odvijali su se na različite načine. Spancim a je jed in i cilj bilo blago. N jihovo carstvo hrani­ lo se m ineralim a, raznošenim lokalnim i regionalnim kanalim a protoka radne snage, n am irnica i robe, zatim m orskim putevim a koji su vodili do Evrope. Za razliku od njih, Portugalci u A ziji su m orah da se nose sa m nogo b rojnijom i nepokornom populacijom . M orali su da grade m ala, odbrambena utvrđenja, poput Goe, odakle su preduzim ali svoje poslovne pohode (kupovina, p ro d a ja i „reketiranje" lokalnih trgovaca)."'' H olanđane i E ngleze interesovala je trgovina zbog koje su često m orali da se m ešaju u lokalne sukobe i zau zim aju teritorije. D a bi učvrstili vlast i zaštitili se, m orali su da plaćaju ljude pod oružjem . Ali osvojene teritorije om ogućavaju privilegije i m onopole, dok se troškovi u p rav ljan ja m ogu preneti na evropsku dom ovinu i starosedelačku p o ­ pulaciju. Prokonzuli nisu m ogli, pored svih problem a, jo š i da računaju koliko košta njihov sm eštaj. Kada su utvrdili pozicije, H olađani i Britanci su počeli da razvijaju poljoprivredu, sa am bicijam a m nogo većim od m ogućnosti novih teri­ * Š p an sk a vlad a je u p o četk u n a lagala S p an cim a da se ne m eša ju sa In d ijan cim a, ali n eizb ežn o spajanje osvajača i starosedelaca (c a sta s) d ovelo je do stvaranja velik e m elesk e p op u lacije, k oja je, zb o g b o leštin a k ob n ih za d om oroce, sk oro d ostigla b rojnost čistih Indijanaca. D v e grupe, m estizos i criollo nam erno su se odvojili od castas, pod igli ustanak protiv Spanaca i p reu zeli vlast nad n ovim nacijam a - K lor de A lva, „P ostcolon ization ”. t U poredite portugalsku im periju u A ziji sa južnoam eričk im (B razil) i afričkim (A n g o ­ la i M ozam b ik ) kolon ijam a. U n ea zijsk im zem ljam a, n aišli su na raštrkanu p op u laciju bez p olitičk e organ izacije n eop h od n e za ozb iljn iji otpor. Z ato su Portugalci lak o zau zeli te teritorije, čije su granice d u go b ile n ed efinisan e.

444

torija. Isto rija im p erija puna je priča o botaničarskim poduhvatim a, prenošenju industrijskih biljaka na obećavajuća zem ljišta u zahvalnim klim atske oblasti: šećerna trska se sa Indijskog okeana proširila sve do K aripskih ostrva; kineski čaj je gajio i u Indiji i na C ejlonu (indijski i kineski čaj su bili ljuti rivali); kaučukovo drvo je preneto iz B razila u M aleziju; južnoam erički kininovac (izvor kinina) presađivanje od Svete Jelene do Jave; uljaste biljke iz N ovog sveta stigle su do Zapadne A frike; više se i nije znalo gde se sve uzg ajaju k afa i kakao. K ljučnu ulogu u tome im ala je K raljevska botanička bašta u Kjuu, na obali Temze (gde se princeza posvećivala svom hobiju), koja je uspešno spajala nauku i trgovinu. To je bio m nogo stabilniji i postojaniji način bogaćenja od oti­ m ačine ili eksploatacije (premda se Englezi nisu ustezali da prisvoje dija­ m ante Indije i Južne A frike, australijsko zlato, burm ansko ulje). Privatni i posebni interesi bili su j ači od razum nih, um erenih plano­ va. Trgovce su nove teritorije interesovale samo zbog trgovanja. Poslo­ vali bi i sa đavolom da im je to donosilo zaradu. Ali nisu želeli da ih pljač­ kaju ili m altretiraju lokalni trgovci ili službenici koji su ih smatrali poten­ cijalnim plenom . Zato su, na prvi nagoveštaj nevolja, zatražili zaštitu m atičnih vlada. V lad e su je d v a čekale da priskoče u pom oć. N jihovi „ukočeni", uglavnom nesposobni predstavnici, birani više zbog porodičnih i poli­ tičkih veza nego po zasluzi, obožavali su form alnosti i protokol.* (B iografije tih „uštirkanih kragni" navode nas da se zapitam o kako su uopšte Britanci izgradili i održavali imperiju. Ali nekoliko izuzetnih poje­ dinaca m ože da nadoknadi propuste m noštva nesposobnih nadređenih službenika koji su je d v a čekali da im prepuste svoj posao.) Ti funkcioneri plemenitog porekla često su prezirali trgovce i smatrali ih prostim , pohlep­ nim i nametljivim. Bila je to greška, je r trgovci su uspevali da nadu način da ih ocrne u Londonu i Parizu, koje je interesovao jedino novac. * O vo su laskave reči sera D žord ža R obinsona, glavnog rukovodioca britanskih trgova­ ca u Kantonu, u pućene lordu Palmerstonu u Londonu: „Verujem da ne moram da potvrđu­ je m duboku p o sv ećen o st i poštovanje s kojim ću u potpunosti prihvatiti i izvršiti instruk­ cije što im am čast da prim im , u pogledu ove ili b ilo koje druge stvari.” D osledn o i nep ok oleb ljivo pokoravanje naređenjim a i uputstvim a koja m i se daju... tem elj je na k o m e gradim ...” G od in u-d ve nakon ovih reči, taj laskavac je otpušten po kratkom postupku. Ser D žord žu ostaje kao uteha činjenica da se p on ašao u skladu s en glesk om džen tlm en skom tradicijom . Cf. preterano ulagivanje V ilijam a Pita kralju D žordžu III C ook, The Long Fuse, str. 111.

445

P ored toga, vlad in i p re d sta v n ic i nisu im ali v rem en a da brinu o trgovinskim problem im a, j er su im ali sopstvene planove za napedovanje i bogaćenje. Im perije privlače takve ljude, nevoljne da provedu ži­ v o t u p o d ru m im a m ag istrata neke sum orne evropske dom ovine, nadm ene m uškarce željne m oći, koje su (ako je verovati nekim izveštajim a ) često privlačile seksualna nesputanost i slobode višerasnog, ani­ m alnog sveta. To nisu bile zdrave klime, i mnogi Evropljani tam o su rano um irali; pili su kao ribe, a alkohol je otrov. (Ali energični i odvažni m i­ sle da su besm rtni.) Istovrem eno, govorili su o „dužnosti", „napretku", posvećenosti „višim ciljevim a".6 Viši ciljevi podrazum evali su osvajanje, „vlast nad palm am a i anana­ som" . Razumniji funkcioneri u kolonijalnom uredu pokušavali su da obuz­ daju predstavnike u tropim a, ah njihova uputstva putovala bi mesecima, što je bilo i više nego dovoljno da gram zivi službenici ostvare svoje planove. eccavi [pogrešio sam ]", pisao je ser Čarls N ejpije (Charles N apier) svojim nadređenim a u Londonu - kratak izraz pokajanja kojim je m olio da m u se oprosti sto je 1842. godine zauzeo Sind uprkos izriči­ toj zabrani. Tako su, vekovim a, korak po korak, B ritanci (na prim er) polako zauzim ah sve više teritorija: celu Indiju, veći deo Burm e, Kanadu sve do Pacifika, Australiju i N ovi Zeland, kao i vodene čvorove, stanice za dopunu goriva, strateške tačke, utočišta duž glavnih trgovačkih puteva i najvažnije periferne centre velikih tržišta (Gibraltar, Malta, Santa Jele­ na, Kejptaun, B om baj, Singapur, H ong Kong, Aden). Takva m esta bila su izvori raznih blaga - neka su zadovoljavala imperijalne interese, druga su bila trgovački rajevi. Ali, u suštini, sva su bila nagrada za premoć.* N ek ad a su studenti svetske (ili evropske) istorije učili da postoje „stare" i,,n ove" im perije. Stare su obuhvatale oblasti osvojene izm eđu 1500. i 1800. godine: španske teritorije u A m erici, engleski i francuski dom inioni u Severnoj A m erici, parčići Indijskog okeana koje su prigra* G ranice su bile lin ije susreta jak ih i slabih, sam im tim i njih ovih sukoba i odm eravanja snaga. Erl od K arnarvona p om in je 1878. g o d in e „p rob lem atičn ost granica” : „Iste pro­ vo k a cije, realne ili p retp ostavljen e... ista isk u šen ja on ih na m estu koje nudi m ogu ćn ost osvajan ja n o v e teritorije” bili su u n iverzaln a crta im perija - H yam , Britain's Im périal Century, str. 283. O im p erijalizm u k ao izrazu disp ariteta m oći, vid eti L andes, „S o m e T h ou gh ts on the Nature o f E con om ic Im p erialism ” i „An Equilibrium M od el o f Im peri­ a lism ”.

446

bili Portugalci, Holanđani i Britanci. Onda su se, na prelazu u devetnaesti vek, skoro svi američki delovi „starih im perija" odvojili od matica. Za m noge u Evropi to je bila potvrda ludosti čitavog poduhvata građenja im p erija - uloženo je toliko truda za nešto što se nije m oglo održati. A petiti prem a kolonijam a su splasnuli. Godine 1763. (kadaje potpisan Pariški sporazum izm eđu Francuske i B ritanije) činilo se d a je im peri­ jalizam zapao u stogodišnju letargiju. B ritanska unutrašnja politikaje podržavala takvo stanje. Uvek prak­ tični liberali govorili su d a je sve to bila greška, novac bačen na necivilizovane, nezahvalne, nelojalne podanike (Džordž Vašington i njegovi drugari) - na „zle, licem erne lukavce".7 N eki su se zalagali za odricanje od kolonija koje jo š nisu zatražile nezavisnost. Ali da lije im perijalizam zaista m irovao? Tako izražajan oblik ispoljavanja m oći teško se m ogao zaustaviti u trenutku kada je industrijska revolucij a j ačala Evroplj ane i povećavala nj ihovu sposobnost preživlj av an ja u nekada kobnim okruženjima. U pravo suprotno - u tim decenija m a imperijalizam je bio u punom zamahu, što, između ostalog, pokazu­ ju i francusko osvajanje A lžira (1830. godine), britanska okupacija Indi­ je i napredovanje u Burm i, rusko osvajanje Sibira i Kavkaza, i am erič­ ka ekspanzija na zapad kontinenta. U spavala se samo pažnja istoričara i logika zagovornika doktrine da su im perije m orale da čekaju poziv zre­ log (zam irućeg?) kapitalizma. Takav istorijski tok doveo je do takozvanog „novog im perijalizma". K rajem šezdesetih godina devetnaestog veka sve izrazitija neposlušnost dom aćeg proleterijata skrenula je poglede gramzivih kapitalista ka stra­ noj radnoj snazi pogodnoj za eksploataciju. A frika, ali i delovi A zije i pacifička ostrva bili su posebno privlačni najvećim evropskim država­ ma. M eđu n jim a, n ajam b icio zn ija bila je N em ačka k o ja je sa zakaš­ n jenjem uviđala da ne može biti svetska sila bez prekookeanskih poseda. K ada se slegla prašina, čitava A frika je bila u rukam a evropskih sila. Jedini izuzeci su bili Liberija (američki eksperiment vraćanja crnih robo­ va njihovom m atičnom kontinentu) i E tiopija koju Italijani nisu uspeli da okupiraju. „N ovi im perijalizam " se razlikovao od starog. N avodno, vodili su ga racionalni, m aterijalistički interesi, ali kasna osvajanja nisu m nogo obećavala u tom pogledu. Naravno, neke teritorije su raspolagale poten­ cijalno dragocenim resursim a, ali u trenutku osvajanja Evropljani nisu

447

znali za većinu tih prirodnih blaga. Teritorije su se grabile zbog strateškog značaja ili da bi se preduhitrili protivnici. N aknadno otkriveni potenci­ ja li tih oblasti bili su neplanirani dobitak, ponekad tako značajan d a je izazivao nove borbe privrem eno prim irenih osvajača. N a prim er, b ez­ obzirni tragači za zlatom su se zbog južno afričkih rudnika zlata u oblasti Transval sukobili sa afrikanerskim vlastim a i pozvali Britance da intervenišu, što je dovelo do B urskog rata. R adikalni i skeptični posm atrači istakli su d a je do tog okasnelog g ra b eža za zem ljo m došlo prvo iz k ap italistič k e pohlepe, a onda iz potrebe - bio je to preduslov daljeg napretka Evrope. Prvi razlog se m ože prihvatiti. Pohlepa je bila puštena s lanca - ne obavezno kapitalistička, već o b ičn a, lju d sk a gram zivost. Z ah v a lju ju ći rep etiraju ćem oru žju i m itraljezim a, ubijanje i otimačina bih su lagan posao - toliko da su evrop­ ski divljaci uživali ubijajući dom oroce koje su nazivali „divljacima". (Za takozvane džentlem ene, lov je bio test hrabrosti i kukavičluka. I dalje je tako.) Ovo su reči m ladog Vinstona Čerčila (Winston Curchill), neporedno p re d O m durm ansku bitku, osvetu B ritanaca za G ordonovu sm rt u K artum u: „N aravno da treba da pobedim o. N aravno da treba da ih p o ­ k osim o." I: „N ikada više neće se odigrati nešto slično O m durm anskoj bici. To je poslednja karika u dugom lancu spektakularnih sukoba čija je ja s n a i uzvišena veličanstvenost oplem enila rat glam urom ." Starosedeoci su brzo naučili kako da razočaraju osvajače - predavali su se suviše b rzo. P ošto nije bilo v rem ena za u b ija n je , izostale su m edalje i unap re đ e n ja .8 Pretpostavka da su ta osvajanja bila neophodna za prosperitet E v ro ­ p ljan a obična je glupost. N eki poslovni ljudi je s u lepo zarađivali u tim čudnim i dalekim krajevim a, ali takvih srećnika je bilo malo. Evropske ekonom ije nisu imale skoro nikakvu korist od tih egzotičnih dom iniona. Iskusni p reduzetnici su se klonili te diviljine. K ada je b elgijski kralj L eopold, otelotvorena korupcija s krunom na glavi, pozvao nem ačkog ban k ara G ersona B lajhredera (Gerson B leichroder) da zajedno ulože u K ongo, N em ac se zahvalio i odbio. N arav n o da m u je , kao i svakom dobrom bankaru, takvo partnerstvo bilo interesantno, ali je bio dovoljno dalekovid da predvidi teškoće i gubitke koji bi m u ono donelo. N ek o ­ liko godina kasnije (rane osam desete godine devetnaestog veka), Bizm ark je resio da iscedi neke kom adiće A frike i nekoliko Pacifičkih ostr­ va. D a li bi m ožda B lajhreder hteo da pom ogne? O voga puta, bankar je

448

m orao da bude predusretljiviji, je r m u je Bizm ark bio važan privatni kli­ jen t. Ipak je tražio garanciju m inim alnog povraćaja uloženog kapitala. Javnost je bila druga priča. N eke preduzetnike m ožete obm anjivati neko vrem e, političare veliki deo vrem ena, a glasače skoro sve vreme. Pol Lero-B oli (Paul Leroy-B eaulie) ovako je objašnjavao francuskim biračim a zašto je im perijalizam dobar: „N ajkorisnija funkcija kolonija je... da obezbeduje m atičnu zem lju sprem nim tržištem kako bi se njena industrija održavala, a stanovnici - industrijalci, radnici ili potrošači više zarađivali i m ogli da nabavljaju raznovrsniju robu." Tako je koloni­ ja ln a ekspanzija postala /e/im o fi/p red izb o rn ih govorancija. M alo se razm išljalo o političkoj korektnosti i o opravdanosti tih izjava. Današnji istoričari i p o litički ekonom isti trebalo bi da znaju da ne uzim aju za ozbiljno ta predizborna obećanja. Ali, da li je neophodno osvojiti državu da biste preuzeli njeno tržište? Istorija se ne slaže s tim. N ekada su istoričari pisali o (form alnim ) imperijam a, a danas pažnju posvećuju nezvaničnim dom inionim a.9 Uzmim o za prim er istoriju evropskog prisustva i uticaja na Srednjem istoku. Go­ vorim o o oblasti koja je obuhvatala Otom ansko carstvo, form alno neza­ visno, ali sve pokornijeg slugu evropskih zahteva, i Egipat, pod otomanskom vlašću, ali zapravo u evropskoj sferi uticaja. Istorija egipatskog ekonom skog i političkog razvoja u devetnaestom veku je nepotpuna, ako se uzm u u obzir i nezvanične, nevidljive niti k o n tro le.10 Isto važi i za Persiju, koj a nikada nije bila kolonij a, ali je , poput Otom anskog carstva, samo prividno bila nezavisna. Tako je bilo i sa evropskim dom inionim a u Latinskoj Americi. D va­ desetih godina osam naestog veka čitav južnoam erički kontinent, nekad podeljen izm eđu Spanije i Portugaise, stekao je nezavisnost (izuzev ne­ kih beznačajnih oblasti i nekoliko Karipskih ostrva). Povrh toga, M onroova (M onroe) doktrina isključivala je i samu m ogućnost novih teri­ torijalnih osvajanja na zapadu.* N e m ožem o reći je unilaterarna dekla* Formalnu deklaraciju dao je D žejm s M onro 1823. godine, premda ju je, zapravo, napisao D žo n K vin si A d am s, a dalo se naslutiti po prethodnim izjavam a D žord ža V ašin gton a i Tomasa Džefersona. Direktan podsticaj bili su uspešan otpor bivših španskih kolonija i pretnji od in terven cija E vrope, n am eren e da obnovi status quo ant, takođe, od nagoveštaja m oguće ruske ekspanzije duž p acifičke obale Severne Amerike. Deklaracija nikada nije for­ m alno usvojena u K ongresu, ali je prihvaćena kao suštinski izraz am eričke politike.

449

J racija am eričkog predsednika potpuno paralisala evropske sile. N eki su pokušavali da poture svoje m arionete, na prim er, Francuzi M aksim ilij ana u M eksiku. * A li neprij atna m ogućnost da i A m erikanci požele nove teritorije bila je p re tn ja po am bicije im perijalista. N ije važno. M nogo više se m ože zaraditi trgovinom , koncesijam a na jav n e projekte, zajm o­ vim a, tržišnim povlasticam a. N isu slučajno najveći deo literature o za­ visnosti pisali latinoam erički ekonom isti i politički teoretičari. Im ali su dobre razloge da sm atraju d a je njihov kutak planete, zvanično neza­ visan, bio igračka m nogo ja č ih „partnera". D anas su form alne im perije prava retkost. N aravno, vrlo je važno kak o definišem o zavisnost u okviru takvog entiteta (da l ije Portoriko k o lo n ija Sjedinjenih D ržava?), ali izvesno je da jo š uvek postoje neke čudne oblasti (Guam , Samoa, B erm uda, francuske départem ents i teri­ torije d'outre-mer) koje su pod stranom vlašću. N ekim zavisnim teri­ torij am a (na prim er, B erm uda, N ova K aledonija ili Portoriko) odgovara takav položaj, j e r j e isplativiji od nezavisnosti. AI nakon dugogodišnje podređenosti A m erim a, Panam a jo š nije sigurna treba li da ih istera iz P anam skog kanala. A li većina zem alja koje su n ek ad a b ile kolonije, dom inioni, prekom orske oblasti, sada su nezavisne. O sećanja prezira i gađenja zbog višedecenijskog ponižavanja i potčinjavanja nekadašnjih im perijalističkih podanika bila su ja č a od m aterijalnih prednosti p o d ­ ređenog položaja. Talas o slobađanja nakon D rugog svetskog rata utrostručio je broj država na svetu. Sve nove zem lje, m a koliko m ale i neozbiljne, bile su nezavisni entiteti s pravom glasa u U jedinjenim nacijam a. Sloboda je obećavala razvoj i blagostanje zem ljam a koje su nekada drugi eksploatisali, i plašila kapitalističke zem lje što su se nekada bogatile ugnjetava­ ju ć i druge, a sada su prepuštene same sebi (druga strana novčića). P ra­ vda se m ora zadovoljiti. * Do to g a je d o šlo sam o zato što je A m erika bila zauzeta građanskim ratom. A li kada je u sp ela da nađe vrem en a da se pozab avi tim u ljezom i p om ogn e M ek sikan cim a da m u se odupru, M aksim ilijan je bio osuđen na propast. N jegovi evropski nalogod avci su suosećali s njim , ali su m u okrenuli led a kada je stao pred streljački vod - reison d'état. t Francuska ne želi lako da se odrekne dom inacije nad tuđim teritorijama, u glavn om zbog p r e stiž a i sa m o p o što v a n ja . T ak va taštin a im a cen u , i F ran cu zi, p ritisn u ti z a h te v im a E v ro p sk e za jed n ice da sm anje budžetski d eficit, n avod n o razm išljaju o sv o jim kolon ijalističk im sklonostim a - Wall Street Journal, 25. januar 1996. str. 1. Ne bih m n ogo oček i­ va o od n jih o v o g prem išljanja.

450

Ali, nije bilo tako. N ekadašnje im perijalističke države su se razvi­ j ale kao nikad pre, a većina nekadašnjih kolonija nije uspevala da krene putem napretka. Im perijalistički gospodari, uplašeni nacionalizm om koji je jača o u svesti kolonista, a delom i zato što su potcenjivali njihove spo­ sobnosti, nisu ih naučili m nogo - m ožda samo da obavljaju sporedne ad­ m inistrativne poslove. Beli vladari su se grozili obrazovanih dom oroda­ ca: otuđeni od plem enskog života, sa „nepriličnim" težnjam a, bih su, recim ajed n o g britanskog zvaničnika (1886. godine), „prokletstvo [afričke] zapadne obale".11 Britanci su, i pored značajnog oslanjanja na lokalnu elitu, sistematski odbijali da angažuju te déracinés (obeskorenjene) za odgovorne pozicije u vladi i ekonom skim institucijama. Iako su kolonizatori često za sobom ostavljali infrastukturu puteva, luka, pruga i zgrada, sa sobom su odnosili logistiku za njeno održava­ nje. Turisti m ogu da posvedoče kolika je bila sposobnost bivših koloni­ ja da zapuste svoje m aterijalno nasleđe. (Isto se desilo zem ljam a centralne i istočne Evrope kada su uronile u besm isleni birokratski svet socijaliz­ m a .)12 Stanovništvo je u školam a koje su iza sebe ostavili kolonijalni gospodari učilo uglavnom političke i društvene propovedi um esto prim enjene nauke i praktičnih znanja - tehnike revolucije um esto tehnike proizvodnje. M ožda je to bio redosled prioriteta: prvo sloboda, potom ekonom ija, je r je sloboda potreban, ako ne i dovoljan uslov razvoja. Prvi podaci o proizvodu po stanovniku bili su ohrabrujući, ali verovatno obm anjujući. Opisivali su samo privid realnosti. Kako se, na pri­ m er, vrem enom kom ercijalizacija intenzivirala, a sve više proizvoda završavalo na tržištu, i u potrošačkim domovima, podaci su otkrivali re ­ zultate kojih pre tu nije bilo. U čeni dom aći ekonom isti su predviđali svetlu budućnost bivšim kolonijam a poput Nigerije (nafta), Obale Slono­ vače (kakao), A lžira (ulje i gas). O nda je nastupilo razočaranje. Samo nekoliko bivših kolonija uspe­ lo je da održi pozitivnu stopu ekonom skog rasta po stanovniku,* a n ji­ h o v a zavisnost od pro m en ljiv ih trgovinskih fak to ra (poljoprivredni * Tako je ekon om sk i rast O bale S lon ovače, nakon napretka tokom šezd esetih i sedam de­ setih godina dvadesetog veka, spao na negativnu vrednost, -4,7 posto godišnje po glavi stanovnika od 1980. do 1992. god in e - Svetska banka, W orld developm ent Report 1994, tabela 1. Slično se m ože reći i za A lžir i N igeriju, prem da je opadanje u n jih ovom sluča­ ju n ešto blaže, -0,5 i -0 ,4 p osto u istom periodu. N jihovu ekonom iju je drastično je unaza­ dio građanski rat - u N igeriji od 1967. do 1970. godine, u A lžeriji poslednjih godina.

451

proizvodi um esto industrijskih) izazivala je nestabilnost u zaradi. Predsednik Tanzanije, D žulijus N jerere (Julius N yerere), sa žaljenjem se zap­ itao 1976. godine, zašto se u njegovoj zem lji za traktor m ora dati dvaput više agavinog vlakna nego prošle godine. N aravno, ranije se nije žalio, kada se cena agavinog vlakna za četiri godine učetvorostručila (od 1970. do 1974. g o d in e).13 (To podseća na burnu prošlost cena proizvoda na bazi gume. Izm eđu 1925. i 1928. godine cena gum e na svetskom tržištu pala je sa 73 na 22 centa po funti, a 1932. godine, usred velike depresi­ je , n a 3 centa po f u n ti.14 Plantaže u jugo isto čn o j A ziji [M alajski arhi­ pelag, Indonezija] bile su u velikoj krizi. Ali cene su dalje m ogle samo da rastu, što se i desilo, i nastavilo u toku rata. R at je pakao na gum am a i veliki prijatelj gum arske industrije.) Kada je sloboda izneverila očekivanja, stare optužbe su se povam ­ pirile. Oni koji su navikli da m aterijalne neuspehe pripisuju stranim u g ­ njetačim a, govorili su d a je eksploatacija i dalje prisutna, samo u dru­ gom obliku. Stare kolonije su bile samo form alno slobodne, rekli su, ali eksploatatori su im jo š uvek vezivali ruke nevidljivim stegam a n erav­ nopravne trgovine i zavisnosti, kao i subvencijam a i m itom u zam enu za političku podređenost i odanost. To je uzrok neuspeha. N eki kritičari novog kolonijalizm a (neokolonijalizm a) čak ističu da su sve razm ene izm eđu naprednih industrijskih nacija i zaostalog „trećeg sveta" suštinski nepravedne. Logično bi bilo da sirom ašni prekinu sve poslove sa bogatim a.15 Ali to se za sada pokazalo kao najbolji recept za održavanja sirom aštva. N a sreću, većina vlada trećeg sveta zna da bi odvajanje od svetskih tokova razm ene dobara i znanja (samim tim i od zajm ova, poklona i novčane pom oći) donelo samo štetu. To dokazuje prim er Burm e, čije je stanovnike dobrovoljni em bargo doveo do toga da rastavljaju jed n o vozilo da bi popravili drugo i da koriste sum njivo gori­ vo koje je za sobom ostavljalo crne oblake otrovnih gasova. Srećom po pluća pešaka, protok saobraćaja je neznatan. N akon dobijanja nezavisnosti, raznolike nacije koje jed n im im enom zovem o Jug, ili „treći svet" (ponekad „treći i četvrti svet", kako bi se napravila razlika izm eđu sirom ašnih i m nogo sirom ašnih), ostvarile su različite rezultate. Oni se kreću od spektakularnog uspeha Istočne A zi­ je , preko neujednačenih rezultata latinoam eričkih zem alja, do potpunog nazadovanja B urm e i većeg delà A frike.

452

O vakva raznolikost rezultata pokazuje da kolonizacija, sam a po sebi, ne dovodi obavezno i do privrednog neuspeha.* Stara dobra istorija pokazuje da, ako si na dnu, nisi izbačen. N eke zem lje su uspele da isko­ riste kolonijalno naslede: obrazovanje, ideje, čak i sopstveni bes, otpor i p o n o s i Drugi su uništili čitavu baštinu kolonijalnog doba, ne uspevši d a je zam ene svojim dostignućima. Ali m oram o priznati da kolonijalne sile nisu ostavile m nogo za sobom, je r nisu mislile da se isplati ulagati u kolonije. N eke zem lje su bile toliko sirom ašne da su ih industrijske sile osvojile i okrenule im leda. M anjem b ro ju bivših kolonija kolonijalizam je doneo izvestan n a­ predak. Iskustvo kolonijalizm a je ste bilo ponižavajuće, a razočaranja nezavisnosti samo su uvećala njihov bes i m ržnju. N e m ožem o ih kri­ viti. Ali ako ih zabrinjava to što su im uzurpatori donekle pom ogli, neka se potpuno odreknu zaostavštine kolonijalizm a. Takva je bila situacija i niko ne krivi kolonizovane što su pokušavali da izvuku najviše iz nje. U zm im o za p rim er Francuze. Oni su m islili da su nosioci u n i­ verzalnih znanja i vrlina, da ne pom injem o dragocenu književnu tradi­ ciju. N isu m nogo uradili da obrazuju sebi podređene narode, ah i to malo je bilo inspirisano osećajem uzvišene m isije i beskrajnog perfekcionizm a - težnjom da se čak i od tih divljaka načine veličanstveni Francuzi. P redavanja su se obično držala na francuskom , udaljujući učenike od ro d itelja i urođeničke kulture - je d a n predavač je takav sistem školo­ v anja nazvao „m ašina za otuđivanje". Nam etani su francuski istorijski klišei - ,JVos ancêtres les Gaulois [naši preci Gali]..." i takvi književni klasici poput R asinove (Račine) Androm ahe i K ornejevog (Corneille) Sida,16 N ajbolji učenici koji bi uspeli da dobiju stipendiju za francuske univerzitete naučili bi sve o prednostim a francuskog republikanskog društva, što bi ih neizbežno navelo da zamrze sopstveni podanički položaj * D va prim era iz dalje p rošlosti doba: drevni Izraelci nakon progona iz Egipta i A cteci koji su pob egli iz ropstva u m očvaram a i u speli da osvoje sve ok oln e narode, t Značaj otpora i ponosa osn ovn a je tem a većin e n ovih radova o istoriji im perijalizm a ono što M ajki A dam s opisuje kao „kraj belih heroja u tropim a” - ,,’H igh’ Im perialism and ’N e w ’ H istory”, str. 318. D ok su se ranija istraživanja fokusirala na evropske konkvistadore, guvernere i trgovce, na evropskoj m odernosti naspram urođeničke zaostalosti, na napretku naspram stagniranja, n ovije analize pažnju pridaju oblicim a i p osledicam a otpo­ ra, ne sam o aktivnog (nem iri, ustanci, pobune) već i sabotaže i odbijanje saradnje. O ovom poslednjem , cf. Scott, Weapons ofthe Weak. Svrha je pokazati da su pasivne žrtve bili aktivni u česnici istorijskih tokova i da su urođeničke kulture bile izvor energije i inspiracije.

453

i da postanu vode pobune. Setite se Ho Ši M ina (Ho Chi M inh) u V ijet­ nam u ili Pola Pota (Pol Pot) u Kambodži. Šta je istina? D a li je im p erijalizam bio dobar ili loš za svoje podanike? N avešću nekoliko korisnih razm atranja: (1) Osnovni cilj im perijalizm a je ubiranje više bogatstva i rada nego što je to om ogućavalo slobodno tržište. R ezultati nisu uvek odgovarali očekivanjim a. S druge strane, u (skoro) svim aspektim a, neki su imali koristi: žilavim trgovcim a, koncesionarim a, posrednicim a, lokalnoj eli­ ti išlo je dobro, bez obzira da li su se nalazili m eđu vladarima ili podanici­ m a, snažnim a ili slabima. (2) Im perijalizam je pokorenim a neizbežno nanosio m aterijalnu i psihološku štetu, ali i m aterijalne dobitke, neposredne ili posredne, plani­ rane ili slučajne. N eki su bili posledica ekonom skog otvaranja i trgovine. Citiraću D žona Stjuarta M ila (John Stuart M ili) koji je sredinom devet­ naestog veka, iz britansko/sm itovske perspektive sm atrao d a je „...cilj svakog p ro širenja tržišta poboljšanje procesa p ro izv o d n je ".17 U ticaj kolonijalizm a n a trgovinu zavisio je od prirode kolonijalne vlasti. N eki gospodari su bili bo g atiji i am biciozniji. K olonizatori su obično gradili korisne stvari - puteve, pruge, luke, zgrade, vodovodni sistem, deponije otpada, i slično. N aterali su starosedeoce da ta unapre­ đenja plate radom i porezim a (prem da je i novac bio dovoljan). D obro­ bit koju su ti projekti doneli dom aćem stanovništvu bio je slučajan, je r su poboljšanja služila vladajućoj sili i njenim trgovinskim interesim a bilo je neophodno uspostaviti uslove za život i ostvarivanje profita, brani­ ti granice, održavati red i mir. Ali bez obzira na razloge, bio je to n a ­ predak. Isto važi i za zdravstvene ustanove, izvorno nam enjene gospo­ darim a (ali putevi i higijena su uticali na sm anjenje bolesti i m eđu lo­ kalnim stanovništvom). M otivi su m anje značajni od posledica. N iko ne m ože da ignoriše dobrobit tih projekata. A i priroda posla g raditelja i doktora podrazum evala je odgovornost prem a široj javnosti. D a su te zem lje bile slobodne da li bi izgradile veću i bolju in fra ­ strukturu? Pod pretkolonijalnim režim om , verovatno ne. I danas, kada je razvoj postao univerzalna religija, a privredno preduzetništvo je sprem ­ no za raznovrsna ulaganja, ja v n i građevinski poslovi u bivšim kolonija­ m a često su razočaravajući. Povrh toga, novi režim i u tim zem ljam a zapustili su i korisno nasleđe kolonijalizm a. Izuzetak su postkolonijal-

454

na društva istočne i jugoistočne Azije: Južna Koreja, Tajvan, Singapur. S druge strane, nekadašnje kolonije su ostvarile i neke značajne pom ake - izgrađeni su aerodrom i i sistem vazdušnog saobraćaja. M eđutim , takvi projekti su često posledica težnje trenutnih vladara da potroše (tuđ) novac na novo um esto da iskoriste staro. Živim o na slo­ jev im a ostataka nekadašnjih civilizacija. A rheološke obrasce civilizaci­ ja koje su smenj ivale je d n a drugu sada ponavlj aj u nova društva ne sprem ­ na da izdrže teret slobode - budući arheolozi će im nesum njivo biti zah­ valni. N a p ro padanje su osuđeni karavanseraji i svratišta kao iz avan­ turističkih rom ana i film ova - već su ih zamenili velelepni hoteli. D a­ našnji poslovni putnici i birokrate očekuju prvoklasnu, m odernu uslugu, CNN i Sky-News širom planete. (3) M apu kolonijalnog sveta iscrtavali su Evropljani. Granice nisu odražavale realnost podela naroda i predela. To je naročito tačno za A friku (ali i za Indiju i Burm u), u kojoj su plem ena proizvoljno deljena i spajana (uključujući m lado plem e belih naseljenika), sto je podsticalo iredentizam i sukobe. Kada je došla sloboda, narodi nisu bili spremni na zajednički život. Ipak, nove nacije nisu se usuđivale da diraju te veštačke granice, plašeći se onog što bi m oglo da ih zam eni. S pravom : svedočanstva o sukobim a zbog teritorija u bivšim kolonijam a pokazuju da su i pobednici i poraženi od toga im ali m alo koristi, a m nogo štete.18 (4) Energija, resursi i potencijalna dobra volja novih država iscrpljeni su u procesu sam odefinisanja. Tek nekolicina (najbolji prim er je K ore­ ja ) u trenutku potpadanja pod kolonijanu vlast imala je nekakav nacional­ ni ili etnički identitet, na kom e su m ogle da grade otpor, ili napredak nakon odlaska uzurpatora.* Ostali su morali da prolaze kroz neizvesnost i nasilje, neizbežne pratioce nedefinisanog identiteta i svrhe, tražeći put, lu taju ći od je d n e do druge e k sp lo z ije .19 U m eđuvrem enu, napredne industrijske nacije su govorile o velikodušnosti i ljubavi, pomagale žrtve, podržavale nove tirane, nalazile nove žrtve, kršile ruke od brige, intervenisale gde god su mogle - istovremeno radile i dobre i loše stvari, prav­ dajući se plem enitim nam eram a i višim ciljevima. N ovine i televizijske vesti bile su pune slika izgladnele dece prekrivene m uvam a. Ali p le­ * U nekim slučajevim a, p otlačeni narodi su izgradili sopstvene im perije pre dolaska belo g čoveka: A cteci i Inke, zatim A n am iti u Indokini, Burm anci u B urm i, Zulu u A frici, i tako dalje. S lob oda nije ob avezn o d on osila jednakost. R avnopravnosti nikada i nije bilo, i strukture n o v ih država p očivale su n a starim hijerarhijama.

455

m enitih ciljev a bilo je više nego para nam enjenih sirom ašnim a. P rva pom oć često je bila i jedina. (5) H ajde da razm otrim o suprotnu tezu: ekonom ski zaostale nacije brže bi napredovale (u pogledu tehnologije i proizvodnje) da nije bilo k o lo n ijalizm a. A rgum ent p ro je hip o teza da podređeni narodi u tom slučaju ne bi trpeli dom aći ni stranu eksploataciju, i da bi m ogli na m iru da uče i da se m enjaju. A rgum ent conje činjenica da im perijalizam nije sprečio nekoliko kolonija da se razviju kao autonom ni centri i da nauče i sami razviju tehnike industrijske ek o n o m ije.20 Tako je bilo sa britan­ skim k o lo n ija m a u Severnoj A m erici, Finskoj pod ruskim carstvom , N o rv ešk o m pod Švedskom , H ong K ongom pod B ritancim a. N a jis ­ taknutiji prim er nezapadne nacije k oja je uspela da se izgradi ekonom ­ ski i industrijski je Japan: tačno je d a je bio nezavisan (važna okolnost), ali se razvijao pod trgovinskim ograničenjim a neform alnog im perijaliz­ ma. M eđutim , već smo rekli d a je Japan posebna priča. Istorija pokazuje da se pod tutorstvom m ože m nogo naučiti. N arav­ no, m nogo zavisi od m entora. N eke im perijalističke nacije bile su bolji vladari od drugih i njihove kolonije su procvetale nakon dobijanja nezar visnosti. Po tom kriterijum u, Spanci i Portugalci su bili najgori, Holanđani i Francuzi nešto bolji, a Britanci n ajm anje loši zbog svoje sprem nosti da ulažu u kolonije (na prim er, u indijsku železnicu) i zbog dopuštanja lo­ kalnoj eliti da vlada u njihovo ime. U kupna dužina indijskih pruga je 1900. godine bila trideset pet puta veća od železničkih puteva form alno nezavisne Kine - m oram o odati priznanje britanskom osećaju im peri­ ja ln e odgovornosti.21 (Cinici bi m ožda istakli da su te pruge bile izgra­ đene zbog prevoza sirovog pam uka i drugih prim arnih proizvoda do luka, kao i vojnika do pobunjeničkih mesta. Ali železnički putevi su om o­ gućili i povezivanj e indij skog tržišta i olakšali distribuciju hrane u zemlj i čiji su stanovnici često gladovali. Ponegde samo glad m ože da natera vlast da gradi pruge.)* Po tom kriterijum u, najb o lji kolonijalni gospodar svih vrem ena je Japan, je r se nijedna bivša kolonija nije razvila kao (Južna) K oreja i T aj­ * T eh n ičk i k v alitet indijskih pruga je b io loš; takođe, indijski p oreski o b v ezn ici su bili prinuđeni da plaćaju v e ć i d eo garan tovanih p ovraćaja ulagan ja britanskih in vestitora. (B ogati Indijci n isu bili zainteresovani da ulažu u ovak ve projekte). V ideti H eadrick, Tentacles ofProgress, p oglavlje 3.

456

van, u kojim a je godišnja stopa rasta po stanovniku izm eđu 1950.i 1973. godine bila veća nego u naprednim industrijskim državam a (doduše, ne i u Japanu). Po m om m išljenju, uspeh je prilično pom ogla kultura tih društava: struktura porodice, radna etika, osećaj svrsishodnosti. (M no­ gi ekonom isti zanem aruju važnost kulture, k oja nije podložna kvantifikaciji, zbog čega m isle da samo sm eta dobrim idejam a.) Te vrednosti su već postojale pod japanskom vladavinom , delom su bile i odgovor na nju, i ukazivale su na sprem nost lokalnog stanovništva da odgovori na m o g u ćn o st zarade kada bi m u strani gospodar ostavio p ro sto r za sam ostalno privredno delovanje.22 Ali postkolonijalni uspeh odslikava i kolonijalno nasleđe: ekonom sku racionalnost japanske uprave koja je uložila „zadivljujuće uspešne napore da unapredi kolonije na isti način na koji se Japan m odernizovao".23 N em a sum nje da se Koreanci i Tajvanci ne bi složili s tim. Oni pamte tiraniju, m učenja i zloupotrebe koji im jo š teže padaju zbog odbijanja Japana da se p o k aje.24 Zbog čega da se pokaje? Sistem je bio uspešan.25 Osim toga: Japanska politika prema kolonijalnom stanovništvu bila je odgovorna poput... belgijske u Kongu, francuske u Indokini, holandske u Malajskom arhipelagu i Indoneziji, ili nemačke, italijanske, španske ili por­ tugalske u Africi. Japanske kolonijalne napore treba procenjivati u odno­ su na te druge kolonijalne situacije, a ne porediti sa nekakvom teori­ jskom utopijom.26 Svet pripada onim a čiste savesti, a većina će reći da su Japanci toga im ah na pretek. K oreja i Tajvan će kazati da su uspeli uprkos Japanu koji ih je ogra­ ničavao na poljoprivredu i odvlačio od industrije. Japan ih je stalno podsećao na njihovu političku i društvenu podređenost, terao stanovnike (u slučaju K oreje) da prom ene im ena i postanu drugorazredna im itacija Japanaca, da rade poslove koje su Japanci smatrali previše opasnim ili teškim (na prim er, rad u japanskim rudnicim a). Kada je došla sloboda, K oreanci su se setili svega. Ali nisu dopustili da bes stane na put n a ­ pretku. „Ne ljuti se, već ih prestigni." K oreja i Tajvan su izuzeci. Većina novih posleratnih nacija bila je pre­ više opterećena sećanjim a i krenula je pogrešnim putem. Ekonomski sis­ tem njihovih pređašnjih vladara bio je neprihvatljiv: kapitalizam je sma-

457

tran o ličenjem neefikasnosti, korupcije i nepravde. U svetlu sovjetske pobede u D rugom svetskom ratu brak socij alizma i diktature bio je garan­ cija ekonom skog napretka. D a li su m ogli da naprave veću grešku? Jasno je , dakle, da se teorija i praksa stalno sukobljavaju po pitanju im perijalističkog iskustva. V ećim delom proteklog veka antikolonijalistički principi nisu odredili samo prihvaćena pravila upravljanja, već su se i ugradili u opštije vizije (objašnjenja) ekonom ske istorije: koloni­ je su označene kao stubovi u m iru ćeg kapitalizm a. Po tom m odelu, kolonije su hranile rast im perijalnih ekonom ija ili davale bogatstva siro­ m ašnih bogatim a. Im perije su, dakle, bile globalni vampiri. Bez koloni­ ja buržoaska dom inacija bi zamrla. D rugim recim a, Evropa nije m ogla sebi da priušti odricanje od kolonija. U skladu s tim , potlačeni narod bi nakon oslobađanja lako došao do blagostanja. N ije m ogla da priušti... Besmislica. O tpor prem a im perijalnim gospo­ darim a je rastao u dvadesetom veku. Evropski ideali slobode i ljudskih prava bili su poput zaraze - sami gospodari su naučili svoje podanike kako da im se odupru. Istovrem eno, jav n o m njenje evropskih država, koje je nekad oduševljeno podržavalo im perije, sada ih je osuđivalo. Veliki skan­ dali - otkrića m učenja i sakaćenja u K ongu kralja Leopolda, i zverstva (uključujući koncentracione logore) u ratu protiv A frikanera (1899-1902) - dali su argumente antiimperijalističkim liberalim a i radikalnim autori­ m a i političarima. Imperije, ponos m oćnih i uteha m alih ljudi, sistem koji je m ale zem lje činio velikim, a velike ogrom nim , izgubio je legitimitet.* Drugi svetski rat je bio coup de grâce. N e samo da su zapadne države izgubile reputaciju nepobedivih već su svojim ratnim ciljevim a izazivali svoje kolonije. Teret vlasti postao je nepodnošljivo težak. N eke zem lje, ponosnije od ostalih (Francuska u Indokini, jo š više u A lžiru), nisu se povlačile. D ruge (B ritanija u Indiji i Palestini, H olandija u Indoneziji) * N o v ela D žo z e fa Konrada S rce tam e ( 1902. godina) predstavlja jed n u od m oćn ijih antiim p erijalističk ih izjava. To izražajno sv ed o čen je o z lo d e lim a im perijalizm a i licem eiju zapada za sn o v an o je na ličn o m isk u stvu autora u srcu A frike: „Putovanje uz tu reku bilo je poput vraćanja na sam e p očetk e sv e ta ...” N o v e la je op isivan a kao rasistički, „orijen­ ta listič k i” dokum ent, k oji je zato trebalo staviti van literarn ih kanona. R ečen o je d a je K onrad p red stavio sta ro sed eo ce A frik e kao p rim itivn e i b esp o m o ćn e (A frik a k ao srce tam e), što je nedopustivo. Takvi su anahroni im perativi p olitičk e ispravnosti. Tako je ovo d elo k o je je od u vek smatrano rem ek -d elom saosećajn osti i hum anosti izazvalo ozb iljn e sukobe. V id eti fascinantan članak D ejvid a D enbija, „Jungle F ever”.

458

su je d v a čekale da odu. Bile su u pravu. N a razočaranje pobornika antikolonijalističkih doktrina, gubitak tih teritorija nim alo nije oštetio bivše kolonizatore. D ruga teza se takođe pokazala pogrešnom . Surendra Patel (Surendra Patel), indijski ekonom ista, 1961. godine je objavio esej u kom e je neoborivom logikom došao do zaključka da će Indija, oslobođena bri­ tanskih stega, za nekih trideset godina preteći Francusku u prihodu po stanovniku, a nekoliko godina posle toga i Sjedinjene D ržave.27 Bilo je i drugih rom antičnih predviđanja, što su odražavala nadu i kratkovidu tvrdoglavost, kao i nacionalni ponos i nekakvu osvetu koja to i nije bila.

Lako je pamtiti, teško je zaboraviti Jedno od najštetnijih zaostavština kolonijalizm a b ila je eksplozija m ržnje prem a nekadašnjim gospodarim a i njihovim predstavnicim a - ne toliko na nivou vlasti koje su m orale da brinu o m aterijalnom oporavku, već u odnosim a m edu ljudima. M noge kolonije, m eđu njim a i nekoliko najvažnijih, privlačile su brojne zapadnjake koji su tražili šansu za novi početak. Neki doseljenici su iskreno zavoleli svoj novi dom, zemlju, reke, pejzaže, gradove, tržnice i obale... naravno, i ljude koje su im se svideli zbog svoje potčinjenost, m isterioznosti, različitosti ili nevinosti. Mnogi doseljenici su mislili da su našli novi raj i prepustili su se stvaranju nove rase - ne m ešanjem , već zajedničkim životom. Pročitajte sećanja Albera Kam ija (Albert Camus) na njegovo detinjstvo u Alžiru.* N ije bio jedini Evropljanin koji je tako osećao, samo je pisao bolje. Bilo im je teško da prihvate da mnogi starosedeoci nisu uzvraćali tu ljubav i da su prezirali strance koji su prisvojili najbolja zemljišta, uživah političke i socijalne privilegije i ponašali se neizdrživo snishodljivo. N isu svi starosedeoci tako mislili. Ali pokreti za nezavisnost su bili sve snažniji i nezadrživiji kako se budila svest stanovništva, i svakoje m orao da se opredeli za je d n u stranu. Tako su se kolonizatori povukli pred nezavisnošću. V ećina nije m ogla da se pom iri s gubitkom privi­ legija i vlasti, a one što su ostali, odnosno želeli da ostanu, oterale su uvrede, pretnje, otim anje im ovine koju su nekad i sami oteli. * The First M an (N ew York: A lfred K nopf, 1995), autobiografski roman.

459

A lžir je bio paradigm a: preko m ilion E vropljana živelo je m edu deset puta više starosedelaca. Ti kolonizatori nisu želeli nezavisnost. H teli su da Francuska ostane u Alžiru, i m nogi su bili sprem ni da se bore za to. A kada je francuska vlada zaključila daj e isplativije da se odrekne A lži­ ra i priznala njegovu nezavisnost, prepustila ih je sam im a sebi. N eki tvr­ doglaviji su hteli da se bore, ali ko bi im pom ogao u svetu koji se oba­ vezao da uništi kolonijalizam ? U roku od nekoliko godina svi piedsnoirs su se povukli. * N isu svi alžirski Evroplj ani bili bogati; došli su kao siro­ m ašni i takvi i ostali. A li oni uspešni su posedovali n a jb o lju zem lju, proizvodili vino i uzgajali pšenicu, ključne izvozne proizvode, uprav­ ljali prekookeanskim transportom , bankama, držali ekonom iju u svojim rukam a. A lžir n ije žalio k ad a su otišli. V raćena m u je n je g o v a zem lja, a hrišćana (jevreja) više nije bilo. (Takođe, vraćeni su m u izvori nafte u Sahari.) Ipak, gubitak lju d sk ih resursa je bio p o ražavajući. A lžirska ekonom ija je godinam a posustajala. N isu je m ogli pokrenuti čak ni n a f­ ta i gas. A lžir je počeo da izvozi ljude u Francusku kojoj je ekonom ski razvoj nam etao potrebu za radnom snagom. Toliko o navodnoj nuždi kapitalizm a za im perij ama.

* Pied-noirs: „crna stopala”u b u k valn om prevodu. Tako su n azivali evrop ske d oseljen ik e u A lžiru, po analogiji sa b o so n o g im starosedeocim a.

460

26.

Pcôu&tajanje

Tržište bi trebalo da bude poprište poštene borbe. Ne po želji sukob­ ljenih strana: da se oni pitaju, prigrabili bi sve što m ogu za sebe i čuvali to od onih koji dolaze. M anji ekonom ski entiteti, industrije i državne ekonom ije - svi žele da dobiju i sačuvaju što više. N a sreću, prisustvo konkurencije kontroliše nadm etanje, a vrem e svakog nagrađuje samo po njegovim zaslugama. Tako je sa m eđunarodnim ekonom skim nadm etanjem . G radovi i države preuzim aju vodstvo, onda ga prepuštaju novim snagama, koji­ m a se kasnije dešava isto. Proces nije prijatan za gubitnike, iako m uku prilično ublažava nem ogućnost potpunog sagledavanja realnosti, kao i činjenica da prom ena redosleda u trci obično ne podrazum eva potpun gubitak.* Sasvim suprotno, izgubljeno vodstvo jo š ranije je pretvoreno u utešnu rezervu blaga, kao i u ljudski i m aterijalni kapital koji nastav­ lja da obezbeduje zaradu i boljitak. Ali problem je u tome što vodstvo lako stvara naviku i hrani ponos. L jubom ora je neraskidivo vezana za am biciju. K ada su engleske „političke račundžije" s kraja sedamnaestog veka ukazale na H olandiju kao prim er i protivnika, kada su francuski pisci osam naestog veka uočili engleske trgovinske i finansijske uspehe i žalili zbog njih - ispoljavali su svoju zavist, nezadovoljstvo, ah i strem ljenja u eri izgradnje država i intenzivnog m eđunarodnog rivalstva. Takva je bila p riro d a Evrope, sasvim drugačija od ekum enske Kine i anarhične Indije i islama. Evropa se sastojala od velikih i m alih država, vođenih ponosom i interesim a vla­ dara, ali u sve većoj m eri i od sam oosvešćujućeg nacionalizma. Svi su znali koliko je novac važan za m eđunarodni položaj i moć. * U literaturi koja se bavi ovom tem om izraz gubitak često se podrazum evano koristi da ozn ači relativno, ne apsolutno gubljenje vodstva. B olje bi bilo da m u se pridružuje eksplicitn o značenje.

461

P rioritet novca u usp o stav ljan ju m oći konkretizovan je ekonom ­ skom m išlju. M erkantilizam nije bio doktrina, niti skup pravila. B io je opšti recep t za p o litičko-ekonom sko upravljanje: p rih v atljiv o je sve ono što unapređuje državu. Čak je i A dam Sm it poklanjao pažnju merkantilizm u - zakoni o prekookeanskoj trgovini, prim etio je , m ožda su koštah britanske kupce, ali su odlično sputali holandsku m oć na okeanu. A li u Sm itovo v rem e h o lan d sk a m oć već je nestala. B ila je sto­ godišnje čudo: ta m ala država je vladala okeanom, prevozila robu, kabas­ tu i retku, hiljadam a brodova, uspešno se suprotstavljajući brojnijim na­ rodim a, dajući prim er racionalnosti i svrsishodnosti. To najbolje odslikava osvajanje Engleske od strane V ilijem a od Oranža, vladara U jedi­ n jenih provincija, 1088. godine. N aravno, Englezi taj trenutak istorije vide drugačije. B ila je to poslednja uspešna invazija na Englesku i prva nakon osvajačkog pohoda Vilijem a, ali od N orm andije (W illiam ofN orm andy), 1066. godine. V igovo (W hig) tum ačenje uklanjanja D žem sa II (James II) s prestola kao „veličanstvene revolucije" pom utilo je pravu sliku događaja. Ipak, u pitanju je bila invazija, s ciljem da se preuzm e engleska kruna kako bi se sprečila da se udruži s F rancuskom protiv Holandije. Holanđani su tog septem bra okupili flotu četiri puta veću od španske arm ade i poveli najbolje vojne trupe i strane dobrovoljce, živo­ tinje, oprem u i ogrom nu artiljerijsku silu. „Kada se u obzir uzm u dim en­ zije - vojne, m ornaričke, finansijske, logističke, diplom atske, ljudske sile... m oguće je d a je to je d a n od najim presivnijih organizacionih uspeh a koji je neki od m odernih režim a ikada ostvario."1 A dam Sm it je i tako k asno kao 1776. godine sm atrao H olandiju bogatijom od Engleske. Zašto? Poredio je kam atne stope u dve zem lje i zaključio d a je holandska vlada om ogućavala kam atu od 2 posto, a pri­ vatnici od 3 posto. Engleske kam atne stope bile su više (škotske m ožda i dva puta). Po njem u, to je govorilo daj e u H olandiji bilo više kapitala, a da su zarade bile m anje. Bez sum nje, holandski preduzetnici su se žalili da posao slabo ide, ali, po Smitu, niži p ro fit bio je „prirodna posledica blagostanja"; u suštini, holandski trgovci patili su od onog što su m ark­ sisti kasnije nazvali lažna spoznaja.2 Sm it prim ećuje i da su „plate radnika bile veće u H olandiji nego u Engleskoj", što je bio jo š je d a n dokaz daj e Holandij a bogatija. To im a smisla, ali bi se isto tako m oglo zaključiti i da se H olandija razvijala brže

462

od Engleske, što, jednostavno, nije bilo tačno.* Setite se d a je Smit već pronalazio sličnu vezu izm eđu visokih plata i ekonom skog napretka pri­ likom poređenja američkih kolonija i m atične zemlje. Napisao je: „Iako Severna A m erika jo š nije bogata kao Engleska, ali se razvija i napredu­ je m nogo brže ka sticanju novih bogatstava."3 Smit je trebalo da primeni standarde za poređenje Britanije i Severne Am erike i na Britaniju i Holandiju, odnosno da napravi razliku izm eđu bogatstva i razvoja, između bogatih i onih koji se bogate. To bi m u otvo­ rilo oči za znake holandskog zaostajanja.AU m esto toga, fokusirao se na p reobilje kapitala u H olandiji i njenu sprem nost da ulaže u inostrana tržišta, što je bilo neosporno. Već početkom osam naestog veka Holanđani su polagali ogrom ne sume novca u britanske i francuske fondove i kupovali deonice Engleske banke, Istočnoindijske i Južnom orske kom ­ panije. N aravno, to su radili je r su britanske i francuske kom panije bo­ lje zarađivale. Ali, suština je da su takva ulaganja bila isplativija je r je potražnja tržišta u tim zem ljam a bila veća od ponude, a sve zbog toga (bar u slučaju Engleske) što je ekonom ski rast bio m nogo brži.** U m eđuvrem enu, holandska industrija je bila u problem im a. (Smit je m ogao u to da se uveri svojim očim a d a je posetio Holandiju.) P ro­ izvodnja lajdenskih finih tkanina opala je sa 25.000 truba 1700. godine na 8.000 krajem tridesetih godina osam naestog veka. Lajdenski kam elot se 1700. godine proizvodio u količini od 37.000 truba, pedeset godina kasnije 12.600, a 1770. godine 3.600 truba. Industrija beljenja platna u L ajdenu zam irala je u tridesetim i četrdesetim godinam a osam naestog veka. Čuveni proizvođački kompleks s vetrenjačam a u Zaanu (drvo, plat­ no za jed ra, užad, brodogradnja) do sredine istog veka skoro d a je pot­ puno zamro. Štam panje pam učnih tkanina i obrada duvana u A m ster­ dam u jo š ran ije su bili u opadanju. Indeks industrijske proizvodnje postavljen na 100 za godinu 1584. pokazuje vrhunac 1664. godine od * N jeg o v lakonski izn et stav po ovom pitanju m ogao bi da ukazuje na to d a je m islio na nom inalne, ne na realne plate - drugim recima, da se poređenje ne odnosi na kupovnu m oć. t „Neki ističu da trgovinske aktivnosti u H olandiji zam iru, a m ožda se to m ože reći i za pojedine industrijske grane.” ** M ožd a su bila isp lativija iz drugog razloga: zato što je E n glezim a išlo loše, rizici su b ili v eći, pa su tražili n aivn e budale iz drugih zem alja da bi sastavili kraj s krajem - kao M ek sik o 1994. god in e. (To, naravno, n ije tačn o.) C ene određuje i potražnja, ne sam o ponuda. U ovom slučaju, Sm it uzim a u obzir sam o holandsku stranu - ponudu - ignorišući potražnju.

463

545, a zatim opada na 108 do 1795. godine.4 N a jlju ća konkurencija bila je industrija po kolibam a Flandrije, rajnske N em ačke, Saksonije i Šlezije, k o ja je bila u ogrom nom zam ahu.5 N i trgovina nije bila pošteđena: plodonosni pohodi do Levatna i Spanske A m erike su zamrli, zajedno sa p ro d ajo m haringi, soli i vina po evropskim vodam a. N ekoliko oblasti trgovine se održalo, posebno uvoz, obrada i dalji izvoz nekih kolonijal­ nih nam irnica, poput šećera, čaja i kakaoa. Ali i tu je H olandija b ila u zaostatku, posebno u odnosu na B ritaniju i F rancusku.6 Ekonom ski grč zahvatio je i društvo u celini. Stanovništvo velikih gradova se osipalo pošto su obučene zanatlije i m ali preduzetnici tražili bolje prilike u drugim zem ljam a. N azadovanje, iako um ereno, prilično se prim ećivalo u odnosu na postepen, ponegde i nagli razvoj urbanizovanih oblasti u drugim delovim a E vrope.7 Odliv stanovništva u holandskim gradovim a usporavale su samo niže cene kirije i hrane, skrom no olakšanje, ustupak jav n o m redu i miru (m ožda čak i hum anitarna mera). Sem toga, plate u H olandiji jo š uvek su bile veće nego u okolnim zem ­ ljam a (dobrim delom zbog otpora esnafim a), što je privlačilo je ftin u stranu radnu snagu konkurentnu novom sloju nezaposlenih. Rastuće ten­ zije i sukobi kulm inirale su štrajkovim a, sve dok više nije bilo ničega zbog čega bi se štrajkovalo. N ešto od ovoga budi sećanja na situaciju u Sjedinjenim D ržavana u posled n jo j četvrtini dvadesetog veka. K ako su m noge proizvođačke grane počele da se povlače pred stranom kokurencijom , preduzetnici su otpustili višak radne snage ili sm anjili plate. D obro je poznato da novi radnici koštaju m anje od starih. Sirom ašni doseljenici su samo pristiza­ li (i dalje dolaze). Sindikati su štrajkovali, ponekad sam o ubrzavajući zatvaranje fabrika ili preusm eravanje porudžbina je ftin ijim snabdevačima. (M utatis mutandis, sličan razvoj događaja m ože se naći i u današ­ njoj zapadnoj Evropi.) Tako je bilo u H olandiji pre dva veka. U jedinjene Provincije seckale su i sm anjivale da bi odgovorile konkurenciji, ali u najboljem slučaju ta p ­ kale su u mestu. M nogi preduzetnici odustali su od borbe i povukli se na selo i u pasivno investiranje. Prihodi su razdvojili nekolicinu bogatih od m noštva siromašnih, dok je središnji sloj nestajao. Podaci o porezu u prvoj deceniji osam naestog veka pokazuju da su većina bogatih Holanđana bili zemljoposednici, visoki državnici ih rentijeri. N estala su bogata preduzeća „zlatnog doba": poslodavci su sada bili m nogo skromniji.

464

Pri tom , U jedinjene Provincije su se povukle s m esta svetskog lid­ era u trgovini i proizvodnji i ušli u postindustrijsku fazu. Italija je jo š ranije krenula tim putem. U Veneciji, na prim er, vunarska proizvodnja slom ila se pod teretom poreza, ključne industrijske grane pom erile su se u je ftin ije oblasti, a biznism eni su svoje investicije ponovo preusm erili na poljoprivredu u kontinentalnom delu Italije.8 U Đ enovi aktivni trgov­ ci postali su bankari habzburške Španije. I V enecija i Firenca već su bili turističke atrakcije, živeći od novca nekadašnjih konkurenata. U celini, H o lan d ija je jo š b ila bogata, ali procene prihoda ili p ro izv o d a po stanovniku za period 1750. do 1870. godine pokazuju d a je stajala u m e­ stu. Druge, aktivnije nacije prolazile su kraj n je .9 Dakle, nije postojalo apslolutno opadanje, već samo duga pauza i mutacija. Z asto je ispalo tako, teško je i važno istodjsko pitanje. Neki naučni­ ci navode greške u strategiji: H olanđani su se zadržali na Indoneziji i začinima, dok su Britanci, potom i Francuzi rizikovali sa Indijom i tek­ stilom; ili, H olanđani nisu uspeli da održe trgovačke veze sa Kinom i zato im je plodnosna trgovina čajem iskliznula iz ruku; takođe, Holanđani su izgubili p o zicije u m eđuazijskoj trgovini, iz ovih ili onih razloga. U bedljivije objašnjenje oslanja se na uspeh konkurencije u približava­ nju Holandiji: drugi centri, podstaknuti m anjim nadnicam a, naučili su da proizvode tekstil i drugu robu od presudne važnosti za holandski izvoz i preprodaju, i, nakon toga, zatvorili vrata uvozu iz Holandije. U svetu trgovačkog rivalstva zakoni o trgovini m orim a i protekcionizam ubijali su stare oblike m aloprodajne i posredničke trgovine. N e čudi onda što su H olanđani izvozili kapital: više su m ogli da zarade na njem u u inostranstvu nego kod kuće. U devetnaestom veku primeri najuspešnije industrijalizacije, pre sve­ ga u B ritaniji, ali i u ju žn o j H olandiji (od 1815. godine deo Kraljevine H olandije, zatim nezavisne B elgije, nakon 1831. godine) nisu, isprva, podstakli H olanđane da redefinišu svoju situaciju. M ožda je neoborivo viša cena radne snage obeshrabrivala proizvodnju, barem u priobalskim p ro v in c ija m a ,10 ili je H olanđanim a bilo teško da zaborave usvojene navike i da preispitaju nove m ogućnosti.11 Istraživači ukazuju na otpor Holanđana prem a m odernim tokovim a i riziku. Jedan istoričar je napisao:

465

U skoro svim industrijskim gradovima u našoj zemlji vlasnici fabrika i trafieken su radije odustajali od nepravedne borbe sa dinamičnijim susedima, umesto da se prilagode novoj mehanizovanoj snazi koja u sve većoj meri zamenjuje zastarele alatke za proizvodnju. Da, mnogi sma­ traju paru iz parne mašne užasnim dimom pakla.12 D rugi kaže: Činilo se kao da holandski trgovci dremaju u mekim krevetima ste­ čenog bogatstva; nekadašnji industrijski lideri izgledali su kao grupa uglednih nagojenih sitnih trgovaca čiji su ih intelektualno zakržljali mozgovi sprečavali da učine rizičan pomak od tradicionalnih načina poslovanja.13 Oštar zaključak koji nije usamljen. Koliko su važni bili takvi stavovi? E konom isti i „novi ekonom ski istoričari" skeptični su prem a objašnje­ n jim a k o ja uzroke nalaze u nedostatku preduzetničkog duha, j e r ih je teško ukrotiti brojkam a i predviđanjim a. M ožda su neki biznismeni lenji, ali zam eniće ih drugi. A ko seljaci tako brzo re ag u ju na razlike u p ri­ no sim a, k o lik o li će tek brže trgovci i p ro izv o đ ači p rihvatiti nove tehnologije! (S druge strane, ulozi u industriji su obično veći, priliv p ro ­ fita sporiji, kazna za greške teža.) To je suština inovacija i inicijativa: nisu tu dok zaista ne budu tu. U m eđuvrem enu, m oram o se upitati zašto su toliko kasnile, više na nekim m estim a nego na drugim. „Postindustrijskoj" H olandiji nije nedostajao kapital, j e ftin a radna snaga ili industrij sko iskustvo. Šta nije imala, m ogla je da uveze. Transport je m ogao biti bolji, ali i to se m oglo srediti. Čak je bilo i nekoliko neočekivano korisnih ljudi, ne sa poslovnim veštinam a, već sa tehničkim znanjim a i vezam a s vladom . N a primer, bivši m or­ narički oficir Žerar M oric Rentgen (G erard M oritz Roentgen), povrat­ nik iz neuspešnog pohoda u Indoneziju, koga je holandska m ornarica uposlila da predloži nove tehnike brodogradnje i proizvodnje gvožđa. N a taj način, pom ogao je da se osnuje prvi holandski pogon za izgrad­ n ju parobroda, u R oterdam u 1825. g o d in e.14 Ali takvi svetli izuzeci nisu uspeli da razbiju opštu letargiju. N eki avanturisti potražili su izazove u Indoneziji. U m eđuvrem enu, čitava H olandija je zaustavila vrem e i uživala u pauzi. Slušala je svoju kultu­ ru, koja je definisala je obrasce upošljavanja, iscrtavala avenije m oguć­ nosti i otkrivala izvore zadovoljavanja.

466

N aravno, kultura se m enja. U kasnijim decenijam a devetnaestog veka H olandija se vratila m odernoj industriji na m eđunarodno konku­ rentnoj osnovi. Pom oglo je zaštićeno tržište Indonezije. Prvi uspeh bio je u tekstilnoj industriji, ne slučajno u unutrašnjosti, u oblasti Tvente, van nekadašnjiih, zamrlih trgovačkih ruta. Ali pravi skok m orao je da sače­ ka „drugu industrijsku revoluciju" koju su pokretali električna energija, unutrašnje sagorevanje (dizel motori), hem ijska i veštačka vlakna, nauč­ na poljoprivreda i hortikultura. U brzo se holandski prihod, koji ni u je d ­ nom trenutku nije previše zaostajao, približio onom u vodećim evrop­ skim zem ljam a.15 B ritanija je prestigla Holandiju. U sedam naestom veku Engleska je dosađivala U jedinjenim Provincijam a i sukobljavala se s njim a kad god je m ogla: otuda porez n a uvoz poluobrađen ih vunenih tkanina i neuspešan p ro jek at A lderm ana K okejna (A m derm an Cockayne) (1614­ 1617) da se Holandiji oduzm u vredni poslovi bojenja i nabiranja teksti­ la,* dva uspešna zakona o prekookeanskoj trgovini s ciljem da se ugrozi vodeći položaj H olandije u posredništvu i prevozu, kao i nekoliko rato­ va na m oru u kojim a su H olanđani izgubili prim at najveštijih m o rn a­ ričkih boraca, svoje pozicije na svernoam eričkom tržištu i am bicije o širenju uticaja van Indije. O nda su Holađani postavili V ilijem a od Oranža na engleski presto (1688. godina), i te dve zem lje su postale partneri u ratu i m iru (s tim što je H olandija bila m lađi partner). N aročito je bilo važno to što je H olandija bila britanska prepreka francuskim teritorijal­ nim pretenzijam a u kontinentalnoj Evropi. Tako su se lepo slagali, da su Britanci, kada su poništena osvajanja revolucionarno-napoleonske Fran­ cuske, novoj K raljevini Holandiji 1815. godine vratili njene izgubljene kolonije, uključujući Indoneziju (uz krupan izuzetak: Kejp Koloni, belački deo Južne A frike), kao i sitniš u vidu sadašnje Belgije, pojedine deliće austrijske H olandije i tople biskupije i kneževine. Suština je u tom e da B ritanija nije više m orala da se boji holandske ekonom ije. Šta god da su Holanđani uradili, Britanci bi to ponovili b o ­ * Jedna procena iz 1614. godine ukazala je na to da bi dodatna obrada tekstila (na primer, bojenje i nabiranje) p ovećala n jegovu izvozn u vrednost od 50 do 100 p osto - vid eti Supple, Crisis an d Change, str. 3 3-51. M eđutim , takvi p lan ovi su propali, je r su iz v o z n ic i neobrađenih tkanina (kom panija udruženih trgovačkih avanturista) sledili svoje utvrđene šem e i im ali v iše para. Uz to, H olanđani su se suprotstavljali u vozu obrađenih tkanina.

467

lje i produktivnije. D žousaja Č ajld (Josiah Child), londonski trgovac, poslanik, k asnije guverner Istočnoindijske kom panije, i politički teo ­ retičar, jasn o je to opisao u svom N ovom trgovačkom toku (1668. i 1690. godine): Čudesan napredak Holandije u domaćoj i međunarodnoj trgovini, zara­ di i brodskom prevozu služi na čast današnjim, a i budućim generacija­ ma. Ipak, načine na koje su ostvarili takav pomak... uglavnom su preuzeli od drugih zemalja, a najviše od nas, kraljevine Engleske.16 Baš tako. U C ajldovo vrem e H olandija je izvozila kapital u B ritani­ ju , dok je B ritanija prednjačila u m odernizaciji industrije i preuzela ulogu najvažnijeg svetskog trgovinskog i finansijskog centra. N akon 1815. godine, Britanci su, uvereni u svoju nadm oć, počeli da ukidaju ograničenja koja je nam etnuo nekadašnji trgovački duh, poput zabrane izvoza m ašina i m igracije kvalifikovane radne snage, i nekoliko važnih carinskih prepreka i zakona o prekookeanskoj trgovini. Istovre­ m eno, koristeći neoborive argumente o podeli rada i trgovačkog dobit­ ka, pokušavali su da ubede druge zem lje da ih prate u tim nam eram a. Im ali su nekog uspeha, ali nasuprot kom parativnoj prednosti i klasičnoj doktrini, drugi su te pokušaje videli kao način da se zakopaju u zem ljo­ radnju. Slobodna trgovina postala je britanska dogm a i praksa, dok je većina ostalih zem alja flertovala s tom idejom i je ž ila se od nje kao od hladne vode. Ilije to sm atrala britanskom zamkom : ako je žele perfidni Britanci, ne m ože biti do b ra.17 U m eđuvrem enu, britanska industrijaje cvetala u svetu koji je hteo je ftin u robu. Ako evropski kupci nisu hteli takve proizvode, bilo je m uš­ terija na drugim kontinentim a, tim pre što je razvijeniji transport snizio troškove isporuke. Kada je 1851. godine Britanija organizovala prvi svetski sajam tehničkih i industrijskih dostignuća, cilj jo j je bio da pokaže svoju nadm oć. N aravno, i drugi su dobili priliku i nagrade, ali preovladavala je slika B ritanije kao fabrike za ceo svet. I za budućnost: sam a arh itek tu ra K ristalne palate, dvorane sa eksponatim a, odslikavala je oproštaj od kam ena i cigle, i dobrodošlicu novom dobu gvožđa i stakla, svetla i otvorenih prostora, m odularnih kom ponenti i m ehanizovanih naprava. Bio je to pom ak je d n a k prelazu od težine rom anike do oštrih

468

lukova gotike. (Takva smelost m orala j e da izazove nekoliko iznenađenj a. Palata je bila dovoljno velika da se u njoj zasade stabla, stabla su prihvatala ptice, ptice su ostavljale suvenire gomili ispod sebe. Šta uraditi s njim a? U pucati ih? Ali kako, pri tom, ne razbiti staklene zidove i krov? „Pustite sokolove na vrapce, gospodo", predložio je vojvoda od Velingtona (Wellington) N jenom Veličanstvu Kraljici.) M eđutim , već tu su se pojavili oblačići strepnje. N eki potencijalni k onkurenti prikazali su proizvode neprevazidenog kvaliteta i stila: franusku svilu, saksonski porcelan i plem enito vino, na primer. A li to je stara priča, sasvim razum ljiva u sistemu nasleđivanih umeća, prirodnih sklonosti i komparativne prednosti. N eugodniji su bili znaci gubitka pred­ nosti u industrijskoj grani u kojoj se B ritanija smatrala nepobedivom proizvodnji m ašina i mašinski napravljenih predmeta. Prvi nagoveštaj nevolje doneli su američki satovi i vatreno oružje, m asovno proizvođeni, sa zam enljivim delovim a.18 B ritanska v lad aje 1854. poslala m isiju u Sjedinjene Države da se detaljnije inform iše o tom „američkom sistem u". Posmatrači su se vratili s porukom da Britanija ponovo m ora da u č i.19 B ritanija je krajem veka bila ozbiljno uznemirena. Političke prom ene ukazivale su na prom enu odnosa snaga. N em ačka je iznenada postala najv eća sila na evropskom kontinentu - pobedila je Francusku 1870. godine i uspostavila Deutches Reich, ispoljila kolonijalne ambicije u Africi i na Pacifiku, pokrenula proj ekte izgradnj e železničke m reže i trgovine u O tom anskom carstvu, stoje Britanija videla kao pretnju Indiji, namesto prem inulog, razboritog i m udrog Bizm arka postavila šovinističkog cara koji je m altretirao svoje političke savetnike i prezirao britanske rođake (toliko o rodbinskoj vezanosti), i odlučila da izgradi m oćnu m ornaricu, odnosno da prkosi britanskom, od Boga dobijenom pravu na vladavinu talasima. Povrh toga, sve ove ambicije počivah su na značajnom ekonom ­ skom uspehu: na drastičnom razvoju teške industrije (gvožđe, čelik, hemikalije), posebnoj snazi novih tehnologija (električna energija, organske hem ikalije, unutrašnje sagorevanje, motori n a gas i naftu), na sistemu b a­ naka sa izuzetnom podrškom proizvodnim i trgovačkim preduzećima, na školstvu koje je davalo veliki broj tehničara, inženjera i istraživača prim enjenih nauka. Britanija je im ala razloga za brigu. Ta rastuća britanska strepnja nam eće mi, kao proučavaocu ekonom ­ skih perform ansi, nekoliko pitanja. D a lije Britanija negde grešila? Je

469

li n jen a m oć opadala? A ko je tako, čijom krivicom ? D a li je bilo leka? Verovali ili ne, o tom e se raspravlja već više od jed n o g veka. Aprila 1993. godine, p rofesor Beri Sapi (Barry Supple) sa U niverziteta u Kejmbridžu, obratio se, kao predsedavajući, Britanskom društvu za ekonom sku istoriju , s p itan jim a o navodnom britanskom „neuspehu" i izneo stav d a je strah bio p re te ra n .20 Septem bra 1995. godine o d rž a n je m eđunarodni sem inar u M onpeljeu (Francuska) sa istom tem om i sličnim zaključkom. A m aja 1997. godine jo š je d n a grupa okupila se u vindzorskom zamku da raspravlja o pretnji nacionalnih „hegem onija" - reč koja je tom p ri­ likom izgovarana n a onoliko različitih načina koliko je bilo prisutnih zem alja. Teme od posebne važnosti: B ritanija u devetnaestom veku i S jedinjenje Države u dvadesetom. Koliko dugo ćem o m orati da rasprav­ ljam o o tom zastarelom pitanju? Zauvek. Evo zašto: 1. P očetni uslovi rasp rav e nem in o v n o izaz iv aju p o m etn ju ili pogrešno razum evanje tem e - m aterijal za beskrajna neslaganja. Govori se i piše o „opadanju".* A B ritanija nije doživela „opadanje" u m ateri­ jaln o m smislu. B ogatija je danas nego pre sto godina. N em a sum nje da je čitava industrija pala na skromniji nivo. Takođe, došlo je do relativnog opadanja: pretekle su je druge, nekad sirom ašnije zem lje i postale bogati­ je . Ipak, izraz relativno opadanje je nedorečen, zahteva ob jašn jen je, oskudeva u direktnosti. I tako, ljudi govore o opadanju ili o nečem gorem. Vernici tim izrazom napadaju vladu ili poslovnu klasu ili oboje, ponekad zbog političkih poena. Kritičari su korišćenje tog izraza proglasili ,,dekine=opasti) - ni to nije dobro. N a taj način, izopačuju 2. E konom ija se negde spaja s politikom . O padanje relativne eko­ nom ske snage (gubljenje delà tržišta, slabljenje pojedinih industrijskih grana) znači m anju političku m oć, barem zato što naoružana sila košta. D anašnja B ritanija daleko je odm akla od nekadašnje „V ladaj B ritanijo" iz perioda Prvog, pa i Drugog svetskog rata. N jena m oć proizlazi iz posedovanja nuklearnog naoružanja i, naročito, iz posebnih veza sa Sjedin­ * Ta reč se provlači svuda. E vo n ek olik o primera: Itvel, Sta se to desilo... ekonomija opa­ danja, G em b l, Britanija u opadanju; Polard, Vodstvo i opadanje Britanije-, Rubinštajn, Kapitalizam , kultura i opadanje•, E lbaum i L azonik, ured., Opadanje britanske ekonom i­ je; K outs i H ilard, ured., Ekonom sko opadanje. L orenc se u k n jizi Ekonom sko opadanje u Britaniji bavi određ en im industrijskih granama.

470

je n im D ržavam a. Kakav god d a je bol zbog gubitka relativnog bogat­ stva, bar je ne svrbi nem oć.22 Nacionalizam je izraz identiteta i, kroz n je­ ga, dostojanstva i sam opoštovanja. K ada se nečija zem lja sm anji, i taj neko postane m anji. N akon proživljavanja veličanstvenosti V elike B ri­ tanije, pad na niže grane je težak. Presudna je perspektiva iz koje se posm atra ova tema. N eki naučni­ ci kažu d a je britanska spoznaja neuspeha zapravo iluzija - kao kad put­ nici u vozu koji m iruje, prateći prolazak drugog voza, im aju utisak da se kreću u suprotnom sm eru.23 Osim toga, zar ovakav gubitak nije neizbežna posledica napretka drugih sila? Svet ne m iruje, i difuzija tehnologije i industrije m orala je da uzdigne nove, često i m oćnije protivnike.24 Bri­ tanija je m ogla jed in o gordo da posm atra kako gubi. Ali to nije olakša­ lo bol zbog gubitka. Perspektiva je subjektivna stvar, a ravnodušnost naučnika je poput kafe na jezik u deteta: nem a dobar ukus. Krivci se traže i m edu političarim a. Oni su ti koji se igraju nacional­ nim ponosom , „oni su nas odveli pogrešnim putem ". Pobedničko pos­ tolje prim a samo jednog. Ali, „ako je neuspeh ne biti prvi, onda je Bri­ tanija u dobrom i brojnom društvu..." M eđutim , da lije to isto kao izgu­ biti prvo m esto? K ažu da najviše boli one koji se sećaju boljih dana, posebno dugotrajne nadm oći. Jedno je videti Sjedinjene Države bogati­ je i jače . Ali, Francuska, Italija! Pitajte engleske fudbalske navijače koji putuju iz M ersisajda i centralne Engleske u M ilano na utakm ice i svo­ jim očim a vide kako Italijani žive bolje i m odernije od njih. Ipak, takve m uke leči vreme. U skoro neće biti nikoga da se seća. Sem toga, na sve­ tu im a m nogo sirom ašnijih. U društvu naprednih industrijskih nacija, B ritanija m ožda nije n a prvom m estu, ali je u m nogo boljem položaju od M eksika ili In d ije.25 3. Tema im a i religiozne aspekte, a ništa ne izaziva toliko sporova kao verska pitanja. U ovom slučaju govorim o o ekonom skoj religiji, religiji slobodne trgovine. Kada se ponovo pokrenulo pitanje slobodne trgovine? K ada se B ritanija uplašila konkurencije, dom aći proizvođači zatražili su vraćanje zaštitnih mera. Slobodna trgovina je bila prihvatlji­ va k ada je B ritanija bila fabrika za ceo svet, ali sada su druge zem lje m ogle da prave jefitin ije , ako ne i kvalitetnije proizvode. Povrh toga, te države nisu igrale pošteno. Držale su povećane dažbine i druge prepreke uvozu strane robe, dok su britanska vrata bila svima otvorena. N ovčano su pom agale svoje industrije, prodavale svoju robu po nižoj ceni nego

471

na dom aćem tržištu, povlačile nepoštene poslovne poteze da bi dobile deo tržišta. Z bog toga je je d n a po je d n a grana b ritan sk e industrije saterivana u ugao, prim orana da saseče investicije, da zatvara fabrike. Ali slobodna trgovina je postala pitanje pitanja vere - vere ne samo u dobitak od trgovine već i u m oć materijalnog napretka i međunarodne razm ene kao instrum enata za uspostavljanje m ira i ljubavi. Logika je bila u ekonom iji, u racionalnosti kom parativne prednosti. Ali strast je bila u m o ­ ralu. Evo nadahnutog prisećanja D žona Bauringa, velikog putnika, bra­ nioca britanskih trgovinskih interesa, zanetog m islim a o trgovini, m iru i ljubavi prilikom posete Svetoj zemlji (ima li boljeg mesta?): Kakvo li zadovoljstvo oseća putnik sa zapada na istok, kada vidi Druže u odori naših zemljaka industrijalaca. Kakva lije sreća na putu za Sveti grad naići na karavan iz Nazareta i među četiri stotine njih jedva naići na nekog koga naša zemlja nije nagradila odećom ili ukrasom! Mir i industrija su uradili to, i mnogo više; jer, buduite sigurni da dok ova zemlja deli blagoslove, ubira kamatu, stvara u glavama onih kojima služi naklonost prema njoj, i takva trgovina je komunikacija dobrote i dari­ vanje dosad neviđenih blagoslova.26 D a lije doktrina prihvatljivija ako se m askira u naučno ruho? Evo kako V. S. D ževons (W. S. Jevons), je d n a od ikona britanske ekonom i­ je , napada jere tik e tokom ekonom ske krize osam desetih godina devet­ naestog veka. Sloboda trgovine može se smatrati osnovnim aksiomom političke ekonomije... Pozdravljamo bona fide analize stanja trgovine i uzroka današnje krize, ali one ne mnogi izmeniti naš stav o slobodnoj trgovini, kao što ni Matematički institut ne može očekivati da će rešavanje nekog složenog problema osporiti Euklidove aksiome.27 Zbog takvih stavova m nogi su odbijali da razm išljaju o britanskom ekonom skom posustajanju (uključujući brojne ekonom iste), j e r bi time izazivali svete istine. 4. E konom ija izgrađena na izvozu gubila je strana tržišta. Pod pri­ tiskom radničkih sindikata i političkih faktora britanska vlada je novčano i socijalno podsticala veterane industrije - gvožđe i čelik, pam učni tek­ stil, ugalj. Ali tu nije bilo napretka. Samo m inim alan nivo rada, zastarele tehnike i m učno propadanje.

472

N ove tehnologije i proizvodne oblasti otvarale su radna m esta u n e­ što sk ro m n ijem obim u. J. H. K lepam , ekonom ski istoričar sa K ejm bridža, kaže d a je takav prelaz bio norm alan: kako su se pojedine indus­ trijske grane gasile, ljudi su m orali da predu na „neko perspektivno zan­ im anje, n a prim er, proizvodnju čokolade ili pevanje u h oru". To je rekao 1942. godine - m ožda je imao proročki dar, pa je pričao o Bitlsima. Prob­ lem s takvim specijalnostim a je da su određene lokalnom kulturom i teško se prihvataju van nje (ili bar ne svuda). N ekim a se, na primer, ne sviđa britanska čokolada - previše m leka i šećera. Ali po ukusu je Bri­ tanaca, i deca je vole, i prodaje se po am eričkim superm arketim a. De gustibus... Još je važnije što te nove grupe zanim anja nem aju uvek istu socijal­ nu i ekonom sku vrednost kao raniji poslovi. To je bio osnov napada na Čem brlenov (Cham berlein) argument. N ejasno, kaže Beri Sapi. „Da li je proizvodnja cigareta ili lonaca izrazito korisnija od priliva m edicin­ skih sestara ili violinista?", pita se pozivajući takvim pitanjem na odrican odgovor. D ruga poređenj a - na primer, autom obili ili računari naspram film ova ili saksofonista - m ožda bi izazvala potvrdni odgovor.28 M no­ gi novi proizvodi neće dovesti do izgradnje posebnih veština i znanja niti om ogućiti dobro plaćene poslove poput onih vezanih za najnovije tehnologije. Ključno pitanje je: je su li neke aktivnosti korisnije od drugih? Ekonom isti su izrazito podeljeni po tom pitanju, ali neoklasičari bi insi­ stirali d a je dolar zarađen na ham burgeru isti kao dolar od kom pjuter­ skog čipa; ili, rikardoovskim rečnikom - plem enito vino koje košta sto funti jed n ak o je količini m ašinskog pam uka iste vrednosti. Protivnici, neshvatljivo uplašeni, uhvaćeni izm eđu logike i intuicije, protestuju sotto vocce. 5. „D a lije viktorijanska Britanija omanula?" - teško pitanje. Bio je to naslov članka koji je neuspeh definisao kao raditi m anje od onog što do­ zvoljava racionalno ponašanje.29 D a li su britanski preduzetnici propuštali prilike da zarade zbog nedostatka znanja, racionalnosti ili duha? Odgovor istorijskih ekonom ista („novih ekonomskih istoričara") bio bi odrican: ako je Britanija bila m anje uspešna od drugih zem alja u, na primer, proizvodnji uglja ili čelika, tako je bilo je r nije m ogla bolje. N ije bilo dovoljno zaliha uglja, kvalitetnija ruda gvožđa morala je sačekati dok se ne potroši stara, siromašnija, brže m ašine za predenje nisu bile pogodne za fini britanski konac. S datom konkurencijom bilo je to najbolje što se moglo.

473

Tačno je , strana konkurencija sada im a više m ašina, i bržih i boljih. A li novo nije uvek je ftin ije , bar ne za veterane u poslu. N ikada ne potcenjujte izdržljivost i korisnost starijih uređaja tam o gde do izražaja dolazi veština ruku zanem arena u automatizaciji. Čak i kada je britanska opre­ m a zastarela, nije uvek bilo isplativije zam eniti je. Te starije m ašine već su otplaćene - neto dobit od njih m ogla je biti veća nego od novih u re­ đaja. N ovo je m ožda produktivnije ali m ora se prvo amortizovati. O sim toga, n a neke stvari preduzetnici nisu m ogli uticati. V ezani (dodatni) troškovi, na prim er, bili su veći u Britaniji, usporenoj uskim , k rivudavim putevim a, m alim teretnim vagonim a, niskim m ostovim a. Takva m reža bila je izgrađena kada je protok saobraćaja bio manji. Sada je štetila m asovnoj proizvodnji. Pored toga, B ritanija je razvila m režu d istributera raznovrsnih pro izv o d a i fin an sijsk ih p o srednika izm eđu p ro izv o đ a ča i p o ten cijaln ih p o tro š a č a .30 Takvi odnosi nekad su bili podrška podeli rada. Sada su se isprečili velikim poslovima. N eka b ri­ tanska preduzeća uspela su da nađu način da zaobiđu te prepreke, ali većina se nije snašla. Ironično, ali m noge izm ene koje su sm atrane nepotrebnim i n eis­ plativim pre 1914. godine uvedene su nakon rata - sve u svoje vrem e. A li onda su došle prekasno.* A kada se uzm u u obzir okasnela unapre­ đenja u decenijam a nakon D rugog svetskog rata, jasn o je d a je dijagnoza za težak oblik britanskog zam ora preduzetnička konstipacija. Z a b ranioce b ritan sk o g eko n o m sk o g živ o ta - nazovim o ih o p ti­ m istim a, je r stvari posm atraju na najlepši način - dokazi „sm anjivanja tržišta, opadanja obim a proizvodnje, skrom nijeg protoka kapitala, zastarelo sti oprem e i p ro se čn e p ro d u k tiv n o sti radne snage" ne podrazum evaju „preduzetničku zao stalo st".31 N iti dokazi kašnjenja. Zašto, pitaju se, pridavati toliko važnosti starim industrijam a: pam uku, gvožđu i čeliku, hem ikalijam a? Te grane daju m eđuproizvode. Šta je sa indus­ trijom robe široke potrošnje? Z ar se to ne računa? Zadatak ekonom ije je da usreći ljude, ne da „briljira" u statističkim analizam a.32 Z ato optim isti o d b acu ju num eričke podatke o p o tro šn ji pam uka, p roizvodnji gvožđa ili sum porne kiseline. Sramota. U m esto toga, ističu * Tako K lepam , g o v o reći o unapređenjim a u teh n o lo g iji obrade gvožđ a i čelika, ističe: „Ipak, tešk o je p o v ero v a ti da p ro ces, tako širo k o k o rišć en 1925. i 1913. g o d in e, n ije u napređen jo š od 1901. god in e, a m ožd a i ranije.” - Econom ic History, 1П, 148.

474

statističke konstrukcije ukupnog proizvoda i produktivnosti - „nesum ­ n jivo daleko naprednije" od „ad hoc" podataka za „nekoliko odabranih industrijskih g rana".33 Takve num eričke izm išljotine im presionirale su prvo ekonom ske istoričare, zatim i opšte istoričare koje se osećaju oba­ veznim da ih prihvate kao nom inalne vrednosti. Te brojke se čine tako preciznim (s jed n om ili dve decimale) i, po m išljenju nekih kliometrista, neospornim . Ipak su stariji podaci o pojedinim granam a, zasnovani na direktnim m erenjim a, bili daleko precizniji i pouzdaniji od agregatnih statističkih konstrukcija što su i sami kliometristi istakli kada se njihova sopstvena b ajka okrenula protih njih. To se desilo čim se fokus britanskog neuspeha proširio sa viktorij anskog i edvardij anskog doba na period posle Prvog svetskog rata. Za dvadeseti vek kom parativne procene produktivnosti su, kao podaci o industrijskoj proizvodnji, ukazivale na dalje britansko zaosta­ ja n je . Odj ednom , optimisti upozoravaju čitaoce n a nepouzdanost m akroprocena - „varljivost proračuna", „greške i nepreciznost u m erenju" i „veoma veliku m arginu greške" - i sum njaju da su agregatne statističke analize n a nacionalnom nivou „nestabilna osnova" za teorije o britanskim p erfo rm an sam a.34 Jedan od vodećih entuzijasta, verniji teoriji, nije se ni pomučio: jednostavno je odbacio podatke o većoj produktivnosti u drugim zem ljam a (da, i u Sjedinjenim Državam a) kao beznačajne ili nepouzdane - zašto bi postojale i opstajale tako velike razlike?35 Ali one izvesno postoje. Samo što ne opstaju. Hronike industrijskog nadm etanja pokazuju rastezanje i sm anjivanje svih oblasti proizvodnje na državnom nivou - nije u pitanju ova ili ona industrijska grana, već či­ tava industrija.* Ponekad, pošto se opam ete, poslednja preduzeća u datoj * N ak on D rugog svetsk og rata, britanska brodogradilišta davala su više od pola svetskog proizvod a izražen og u tonaži brodova - 1,3 m ilion a tona 1950. godine. Naravno, u pita­ nju su b ile p o seb n e ok oln osti, jer su se skoro svi potencijalni konkurenti oporavljali od p o sled ica rata. U narednih četvrt vek a, tokom k ojih su se pojavili potpuno n ovi tipovi brodova (na primer, ogrom ni tankeri), a industrija drastično napredovala, produktivnost britanske brodogradnje je m irovala, da bi u sled ećih dvanaest godina (od 1975. do 1987. g od in e) porasla za 96 posto. Britanija je prosto zbrisala konkurenciju. E. L orenz, E co ­ nom ie D écliné in Britain, 4. p oglavlje, zadržavajući se na protekcionizm u i subvencija­ m a drugim zem ljam a, pom inje „neuspeh britanskih graditelja da iskoriste... naprednije tehnike proizvodnje” i bolje načine organizacije rada (zbog „nedostatka poverenja izm eđu radnika i uprave”) (str. 9 0 -9 1 ). V id eti i: D. T h om as, „Shipbuilding”, u W iliam s, e t al., Why A re th e British Bad?, str. 179-216.

475

oblasti učine korak u stranu, obično k a jeftin ijo j radnoj snazi: to je pam et­ no, ali više je dokaz racionalnosti nego preduzetništva. A ponekad, kao nekad u H olandiji i B ritaniji, preduzetnici se povuku u život u biranja kam ata, dividendi, zakupa i mira. I to je dokaz racionalnosti, m nogo više nego preduzetništva. Takav izbor je sasvim razum ljiv: kom e trebaju p re­ duzeća kad donose samo napor i rizike. 6. Da li je preduzetništvo uopšte važno? N eki bi rekli da jeste, ali da to zavisi od razvoja. Takvo rasuđivanje dovodi do zaključka d a je britan­ ski preduzetnički duh patio od nedostatka želje za prilikam a i ekspanzi­ jo m . „Kako j e Britanij a u m nogim industrij skim granam a već im ala velike fa b rik e koje su zadovoljavale potrebe tržišta tokom osam desetih i devedesetih godina, inicijative da se uvede nova oprem a i probaju nove m etode nisu naišle na plodno Üe. "36 Prom ene su vidljive, ali u usporenom snimku: zašto žuriti sa uvođenjem električnog osvetljenja kada već p o ­ stoji o d lična plinska rasveta? (O dgovor: električna energija je bolja, b ezb ed n ija i prilagodljivija, iako m anje rom antična.) Posebno ako su lokalne vlasti uložile ogrom ne sume novca u proizvodnju i distribuciju gasa.37 (Još vezanih troškova i zakonski obezbeđenih interesa.) Ali B ritanija nije bilajed in o tržište britanske industrije. Videli smo da se veliki deo proizvoda izvozio, i povećane potrebe stranih tržišta bile su prilika za hitrije i dovitljivije, ah svi su m ogli da se dokažu. Kao što je jed an istraživač britanskog povlačenja iz A zije zapazio: „Ničeg neizbežnog nije, n a primer, bilo u činjenici daj e britanski udeo u uvozu u Hong Kong i Singapur izm eđu 1960. i 1980. godine opao sa 11,3% na 4,9%, odnosno sa 8,9% na 3,0%, dok je japansko učešće poraslo sa 16,1 % na 23% i sa 7,3% na 18,8%. Z a razliku od Britanije, Japan je proizvodio ono što je tim d v e m a ekonom ijam a u velikom zamahu bilo potrebno."38 Z n ači, „ničeg neizbežnog"... A ipak, zar ne m ožem o p re d u zeć a uporediti s ljudskim organizm im a i smatrati da m ogu patiti od neke vrste zakrčenja krvnih sudova, ali i da se m ogu oporaviti? To je prihvatljiva analogija, delom zato što ih osnivaju ljudi, ljudi koji stare. O državanje kontrole težak je i nepravičan proces, nahuškavanje zaposlenih protiv u n u trašn je i spoljašnje konkurencije, suprotstavljanje snage i talenta, nadarenih i veštih. Odluke o odabiranju proizvoda i m etodam a proizvod­ n je vrlo su rizične. Britanci su imali prilike, ali su kasnili u istraživanju novih oblasti i tehnika, preispitujući um esto učeći kroz rad, u fabrici i prodavnici. Takvo oklevanje im a svoje vrline i trenutke uspeha, ali nem i­

476

novno vodi ka održavanju zastarelih načina i propuštanju m ogućnosti unapređenja. I istoričari i savrem enici ukazivali su na to d a je takva tehnološka i naučna oskudica osnovni razlog što je Britanija izgubila vodstvo. „Kliom etrijski" optimisti odgovorili su braneći britanske perform anse u starim industrijskim granama poput pamučne i čelične - stubovima proizvodnje koji su od Britanije napravili fabriku za ceo svet. Ali šta je sa novim obla­ stima proizvodnje koje su se rodile u drugoj industrijskoj revoluciji? Jedan ekonom ski istoričar sa Kejm bridža apelovao je 1965. godine na naučnike da gledaju „iznad sirovog gvožđa i pam uka" i da obrate više pažnje na sapun, medicinske proizvode, prehrambenu robu za široku potrošnju i laku industriju, na „proizvodnju odlučnih i dovitljivih preduzetnika, dinamičnih kao bilo koji od njihovih prethodnika".39 U zalud - branioci britanskog preduzetništva nisu mogli m nogo da urade sa tim pričam a o uspehu, je r je uspeh bio redak i skroman. Druga industrijska revolucijaje zatajila. N ajveličanstveniji neuspeh bilo je odus­ tajan je od kam eleonske industrije organskih hem ikalija (boje, plastika, lekovi). Britanija je , zapravo, u ovoj oblasti bila pionir i lider, i od samog početka bila u velikoj prednosti zbog obilja ključnih sirovina (katran kam enog uglja) i velike tržišne potražnje (tekstilna industrija), ali je zbog nedostatka znanja, kreativnosti i preduzetničkog duha zaostala za Nem ačkom , Švajcarskom, čak i Francuskom .40 Upravni slojevi nisu smatrali sis­ tem atsko istraživanje obaveznim. R. J. Frisvel (R. J. Friswell), industrij­ ski hem ičar na prelazu između dva veka, žalio se 1905. godine, da su lju­ di koj i odlučuj u u hemij skoj industrij i „posmatrali sva ta naučna dostignuća kao izolovana i nepovezana... kao slučajna otkrića". N ije čudo što su najveći entuzijasti bili imigranti - preduzeća doseljenika u potrazi za novim poslovnim prilikama. Tako je Ivan Levinstajn (Ivan Levinstein), doseljeni Jevrejin (znači, stranac), kritikovao 1886. godine zanem arivanje novih, m anjih industrija, „previđanje važnosti hem ijske industrije... izostanak bliske povezanosti naših naučnika i proizvođača".41 Iz ovoga se naslućuje obim britanskog propadanja. U tim novim oblastim a industrijske zem lje su krenule sa iste tačke, a znatan naučni aspekt tih novih proizvodnih grana podrazumevao je da će znanje i tehni­ ka zajedno da napreduju velikom brzinom . B ritanija je im ala iste šanse (ako ne i bolje) kao i bilo koja druga zemlja. N ije ni zaostajala u nauci ne više od Francuske u osam naestom veku. Ali kao Francusku nekad,

477

B ritaniju je u kasnom osam naestom i u dvadesetom veku više zanim ala čista nauka nego njena prim ena.42 Teškoće su delom ležale u britanskom školstvu: dok su kontinentalne zem lje planski uspostavljale tehničke i naučne institucije, B ritanija je dopustila da se takvo obrazovanje razvi­ ja poput korova, odnoseći se prem a njem u kao prem a bednom rođaku „propisnih" škola i univerziteta.* N eki su optuživali egzogene faktore, uglavnom kulturu. Pokušali su da objasne britansko nazadovanje trijum fom antibiznisa, antimaterijalističke perspektive i njenim negativnim posledicam a na poslovnu aktiv­ n o st.643 Učitelji, pesnici, žene i m uškarci od pera, intelektualci - oni koji su određivali tonalitet i dirigovali vrednostima - gajili su prezir prem a fab­ rikam a i kancelarijam a. V ažno je bilo uzdići se iznad m aterijalnog k a ple­ m enitijim stvarima. Takvi stavovi bili su posebno ja k i m eđu starijom eli­ tom koja se osećala kao d a je u senci prostijih novopečenih uglednika i, naravno, m eđu prostijom novopečenom elitom željnom da se oslobodi prostote.44 Snobovština je osveta oholih i obm ana ambicioznih. D rugi su se usprotivili ukazujući na slične stavove u drugim zem ­ ljam a. N e m a čk aje, nesum njivo, gajila antiburžoaske predrasude. Kao i čitava Evropa. B ritanija je bar m anje patila od tih otrcanih stavova. Ipak, neko bi m ožda zaključio d a je , sa zaostajanjem industrije, razočarana B ritanija p ostajala ran jiv ija i podložnija takvim predrasudam a. B rita n ija je u dv ad eseto m veku m ogla da sustigne druge sam o pom oću nove industrijske revolucije: razvoj i unapređivanje elektronske, farm aceutske, optičke, staklarske i m otorne industrije. N ekolicina firmi je zaista krenula tim putem. Setimo se kom panije ICI, Pilkington, Glaxo, Courtauld, D unlop, sve samih svedoka ekonom ske m oći inovacija. Ali m alo k o je sledio njihov primer. U decenijam a nakon D rugog svetskog rata, B ritanija (uz Sjedinjene Države) uzalud je čekala ispred vrata klu ­ ba naprednih industrijskih zem alja (videti tabelu 26.1). * O vakav p olu sp on tan i, p lu ralističk i pristup je pod stak ao otvaranje „ v ečern jih ” škola, n am enjen ih radnicim a koji su h teli da unaprede svoja znanja i v eštin e. Ti k u rsevi su bili p o k u ša j isp ra v lja n ja n e d o sta ta k a stan d ard n og šk o ls k o g sis te m a i im a li su k o r e n e u aktivnostim a putujućih predavača iz osam naestog veka. Postoje m išljenja da su bili značaj­ na, čak i p o tp u n a k o m p e n z a c ija prop u sta u šk o lo v a n ju . N e sla ž e m se - n e o b a v e z n a večernja predavanja za u m orne radnike nisu zam en a za celovit, p rofesion alan , postupan n astavn i plan ob ogaćen laboratorijskim vežb am a i verifik ovan isp itim a.

478

Šta znače takve razlike u dužem vrem enskom periodu? Stopa rasta od 2,8% znači šesnaestrostruko uvećanje tokom jed n o g veka, nasupot uvećanju od 2.200 puta u slučaju stope od 8%. T akvaje priroda složene kam ate. N aravno, nijedna zem lja ne m ože čitav vek održavati stopu od 8%, izbegavajući vezana ograničenja, neplanirane i predvidljive gubitke, političke prom ene, konkurenciju i slične štetočine. Čak je i Japan imao trenutke zaostajanja na tržištu nekretnina i u bankarstvu, dok je porast vrednosti je n a zam rznuo jap an sk im proizvođačim a tržišnu potražnju. Ipak, počev od osam desetih godina prošlog veka, britanska industrija, ohrabrena naftom iz Severnog m ora, predusretljivošću prem a stranim pred u zećim a i konačnim obračunom M argaret Tačer (M argaret T ha­ tcher) sa starom odnim radničkim vođam a, lagano napreduje.* T A B E L A 2 6 .1 G O D IŠN JA STOPA RASTA U PROCENTIMA ZA POJEDINE ZEMLJE U PERIODU OD 1 9 5 0 . DO 1 9 8 7 . GODINE

Japan N em ačka U jedinjeno K raljevstvo SAD

Bruto nacionalni proizvod

Radna produktivnost u proizvodnji

7 ,9

8,0 4,3 2,8 2,6

4,6 2,5 3,2

IZVOR: Porter, Comparative Advantage, str. 279-280.

Bilo bi dobro osvrnuti se na ovde na Sjedinjene Države. N a kraju D rugog svetskog rata, kada su skoro svi industrijski rivali bili u ru še­ vinam a, A m erika je dom inirala u svetskom industrijskom proizvodu. N jen a radna produktivnost pedesetih godina prošlog veka, nakon godi­ na raščišćavanja i novog početka N em ačke i Japana, bila je dvaput veća nego u najnaprednijim svetskim ekonom ijam a. Taj odnos održao se i u narednoj d ecen iji.45 * Po nekim računicama, jo š od ranije. Procene godišnjeg stope rasta produktivnosti po satu u periodu od 1950. do 1960. god in e daju sledeće vrednosti (u procentima): Japan - 7,4, Francuska - 4,9, N em ačka - 4,5, Britanija - 4,1, SA D - 2,6; Eaton i Kortum, „Engines o f G row th”, str. 6. Čak i uz m ogućnost greške, očigled n o nem a opadanja, već konvergencije.

479

N ijedna zem lja ne m ože očekivati da takva izuzetna prednost traje večno. Ostale države su se približavale džinovskim koracim a, osnažene najnovijim tehnologijam a. (To je sva veština ekonom skog napredova­ nja.) Počev od pedesetih godina, srednja radna produktivnost tih sledbenika neprestano je rasla u odnosu na stopu produktivnosti Sjedinjenih D ržava: 1,82 posto g o d išn je od 1950. do 1973. godine i 1,31 posto izm eđu 1973. i 1987. godine.46 Šta govore te brojke? M eđunarodna poređenj a su proizvoljna i često kontradiktorna, tako da nije ja sn o da li su oko 1990. godine Sjedinjene D ržave bile prve ili treće po prihodu po stanovniku, da li se održala niža stopa rasta produktivnosti, da li su jo j se te ostale ekonom ije koje su se brže razvijale, i jo š nekoliko novajlija, pribiližavale ili su bile na putu da je preteknu?* Ova pitanja usložnjava i situacija na početku devedestih godina prošlog veka: Japance su zadesile m uke ekonom skog posustaja n ja , dok je am erička ekonom ija nastavila svoj uspon. M ožda je ja p a n ­ sko „čudo" došlo do svog kraja, Î A m erikanci jo š uvek ne m oraju da brinu. Podaci o A m erici bude sećanja n a ranije povlačenje H olandije i Velike Britanije: gubitak tržišta, g ašen je čitavih in d u strijsk ih grana, p re u sm e rav a n je radne snage na uslužne delatnosti, obično slabije plaćene, polarizacija zarada 47 S druge strane, m ali procenat nezaposlenih u Sjedinjenim D ržavam a (m anji od evropskog, ali ne i od jap an sk o g ) i neprestana am erička dom inacija u novim tehnologijam a, izm eđu ostalog u visokotehnološkoj računarskoj industriji (softver i hardver), bude sam opouzdanje (nadu?). N ove analize pokazuju da, iako Am erikanci manj e štede (15 posto od prim anj a naspram 33 posto u Japanu), razum nije raspolažu ušteđevinom ; produktivnost ka­ pitala u N em ačkoj i Japanu predstavlja samo dve trećine od američke. Dakle, „m ožemo veći deo našeg trenutnog prihoda odvojiti za ulaganja, ne ugrožavajući budući životni standard".48 Slično tom e, iako su proiz­ * Od 1960. do 1973. god in e ukupna fabrička p roduktivnost S jedin jen ih D ržava (o d n o s­ no, produktivnost nakon odbijanja p ovećan ja u kapitalu i radnoj sn azi) rasla je 1,5 posto god išn je naspram 6,3 p osto u Japanu. Potres tržišta n afte 1973. god in e lo še se odrazio na ukupnu fabričku produktivnost Japana, k oja se sm anjila na 1,5 p osto u periodu od 1973. do 1979. godine, od n osn o na 2 p osto izm eđ u 1979. i 1988. g o d in e -H a r t, „C om parative A n a ly sis”, str. 207. t V rlo je nezahvalno praviti predviđanja na osn ovu učinka iz prethodne god in e (ili posledn jeg trom esečja). Č ini se d a j e Japan b io u sp ešn iji 1996. godine; ali p ogled ajte i Wall St. J., od 20. jun a 1996, str. A -13: „D esp ite a Spurt o f G row th, Japan Isn 't Fast L ine Y et”.

480

vodne aktivnosti u Japanu izuzetne, ukupna produktivnost je znatno niža (55 posto od američke), je r poljoprivreda im a prioritet, a uslužne delatnosti su previše sputavane, nedovoljno iskorišćene i nekonkurentne. Jen je precenjen, a odnos sa m eđunarodnim valutam a na kursnoj listi grotes­ kno preteže u korist jap an sk e m onete. R ealnost je sasvim drugačija. Japanske kuće su toliko krhke, a prostora je tako m alo d a je često lakše srušiti kuću i izgraditi novu um esto tražiti bolji smeštaj. N aravno, sem ako ste spremni da se skućite u beskrajnim predgrađim a i da svakodnevno proživljavate golgotu putovanja na posao i nazad. Slika je nesaglediva. K akofonija obrazloženja ekonom ista, da ne pom injem o sam oproklam ovane stručnjake, novinare i političare. Ova raznolikost m išljenja vraća nas raspravi o britanskom neuspehu dugoj čitav vek. D a li takva ekonom ska oseka poziva n a p oricanje? Jesu li dokazi toliko brojni da svako m ože u njim a naći ono što m u odgovara? Ilije pitanje vodstva sada nevažno? Jesm o li ušli u novo doba globalnog preduzetništva, takvo da nacionalnost više nije bitna? Teško.

Uspon i pad britanske automobilske industrije Pronalazak autom obila je trebalo da dâ podsticaj britanskoj indus­ triji . Britanij a je im ala naj dužu tradicij u inženjerstva i prozvodnj e m aši­ na, i najviše kvalifikovanih m etalaca. Potencijalna tržišna potražnja bila je značajna. Britanski prihodi bili su najveći u Evropi, a prekookeanski dom inioni obećavali su bezbedno tržište. Ali Britanija je sporo krenula i dopustila da Francuska i Sjedinjene Države izbiju na prvo mesto. N a listi deset vodećih proizvođača autom obila u A m erici i Britaniji 1913. godine bio je samo je d a n britanski predstavnik - M axwell, na šestom m estu sa 17.000 proizvedenih automobila, dok je prvi bio Ford (202.667 vo zila).49 S obzirom na krivudave, uske puteve, m oglo se očekivati da će se britanski proizvođači posvetiti m alim vozilima. Neki su i uradili tako, ali industrija u celini vrlo rano se preorijentisala na velike, skupe modele nam enjene bogatim kupcim a (sa ličnim vozačim a), koji su pojedinačno donosili veću zaradu. Posledica je bila raznovrsnost tipova (198 u 1913. godini), m ala kilom etraža, skupe tehnike proizvodnje i m nogo preprav-

481

ki i podešavanja. N eki posm atrači smatrali su da proizvođači potcenjuju potrebe tržišta. The Tim es piše 1912. godine: „ nijedna kom panija... nije b ila dovoljno p reduzim ljiva da osnuje veliku fabriku m alih auto­ m o b ila ko ji bi se pravili u b ro ju po treb n o m da n jih o v a p ro iz v o d n ja postane je f tin a ." 50 Prvi svetski rat i uvođenje tehnologije serijske proizvodnje u Sje­ dinjenim D ržavam a (prvo u Fordovim pogonim a) naterali su britansku industriju na prom ene. B ritanska preduzeća kupila su tešku m ašineriju i počela da standardizuju proizvodnju, isprva nevoljno, stresajući se kao od hladne vode. Bio je to lakši deo posla. M nogo teže je bilo slediti am e­ rički prim er kupovine radničkog m ira pom oću većih plata. N ovac najb o ­ lje leči m uke bržeg rada i prilagođavanja tehnika koje podrazum evaju m an je fizič k o angažovanje. K ada je H erb ert O stin (H erbert A ustin) (A ustin M otors) posetio Fordovu fabriku nakon Prvog svetskog rata, najviše su ga zadivile „energične" radne perform anse, kom ešanje i žur­ ba, k o je je pripisao „rasnoj raznolikosti rad n ik a" (m eđurasno n ad ­ m etanje?) i neodoljivoj privlačnosti m ontažne trake. „Video sam čuvene Fordove pogone... ono što m e je zainteresovalo i oduševilo bio je način na koji su se svi trudili da daju sve od sebe."51 U prave britanskih preduzeća nisu htele da povećavaju zarade. R adi­ je su birale i nagrađivale prod u k tiv n ije radnike. Tako su poslodavci, prateći taj običaj, ponudili sistem plaćanja po kom adu. N ekim a je odgo­ varao, ali je im ao ozbiljan nedostatak: dopuštao je radnicim a da odaberu ritam rada. Pretpostavka da će plaćanje po kom adu podstaći radnike na m ak sim aln u p ro d u k tiv n o st (što se p o tv rd ilo n a pojedincim a) b ila je sasvim osnovana i logična. A lije dozvoljavala ostalim a da drže ritam rada koji je prijatan celoj grupi, a istovrem eno isplativ. G rupaje bila brza koliko i njen najsporiji član. K akva ironija! U osam naestom veku Britanci su razvili fabrički sis­ tem s nadziranjem radne snage da bi se slom ila nezavisnost radnika u kolibama. Sada su dozvolili da se u njihovim fabrikam a uspostavi uporediv sistem radničke nezavisnosti. Tako su Britanci žrtvovali produktivnost običaju i individualnosti, m isleći da su vrlo dovitljivi. Jedan Britanac je zapazio da su am eričke m etode „pastirske". N aravno, sistem obračunavanja plata, kao i tehnike proizvodnje, razlikovao se od je d n o g do drugog proizvođača, ali, uopšte uzev, Britanci su smatrali d a je sistem plaćanja sa bonusim a ekonom ični­

482

ji za upravu. (Ne potcenjujte sklonost radnika, ali ni šefova ka zabušavanju.) N a duže staze, efekat je bio obrnut. Kada su, nakon D rugog svetskog rata, strani automobili preplavili britansko tržište, poslodavci su kri­ vili radnike zbog nem arnosti i nepažnje, dok su radnici optuživali šefove zbog nekom petentnosti i, takođe, nepažnje. Obe strane bile su u pravu.52 N a skali radne efikasnosti, britanski sistem bio je na dnu, nem ački i am erički prilično bolji, dok je japanski bio najbolji. Plaćanje po kom adu i bonusi u svetu stalnih unapređenja i oštre konkurencije pozivali su na sukobe. Svaka prom ena u poslu i ritm u rada bila je povod za razmirice, svaka likvidacija izvor razočaranja, dobitak sveto i zakonom zaštićeno pravo, svaki gubitak se m orao nadoknaditi i ništa se nije zaboravljalo. Podaci o štrajkovim a nisu zastrašujući, ali ne prikazuju sum ornu svakodnevicu, problem e s trgovcim a na crno, eksplozije besa, m ržnju između nadzornika i predstavnika radnika. Sve to je gurnulo britansku industriju autom obila nizbrdo. Broj registrovanih vozila povećao se sa 2,5 m iliona 1951. godine na preko 9,5 m iliona 1966. godine, odnosno na preko 15 m iliona 1980. godine. Ali veliki pobednici u borbi za britansko tržište bili su strani proizvođači koji su, nakon što su zalečili ratne rane, krenuli punom parom: 5 posto bri­ tanskog tržišta 1965. godine, 1970. godine 14 posto, 58 posto 1982. godine.53 Kom panije s podružnicam a u Britaniji - General Motors, Ford i C hrysler - nisu se trudile da istraže m ogućnost uvoza robe potrebne autom obilskoj industriji iz Britanije, je r su imali bolje na raspolaganju.54 N asu p ro t tom e, zahvaljujući zajedničkom tržištu, m ogle su da uvoze delove u Britaniju. Od 1973. do 1983. g o d in e-d e set g o d in a-o b im vozi­ la General M otorsa proizvedenih u B ritaniji pao je sa 98 na 22 posto, dok je pad u slučaju Forda 60 posto (sa 88 na 22 posto). To je jed n ak o uvozu od 150.000 vozila. Kada se to doda ukupnom uvozu automobila, brojka je obuhvatala dve trećine britanskog tržišta 1984. godine. D om aće firm e, bez podružnica u inostranstvu, m nogo m anje su izvozile. (Ravnodušnost M orisa (Morris) kasnije lorda N ufilda (Nuffield) prem a m ogućnosti da 1945. godine preuzm e Volkswagen, potencijalno snažno uporište na kontinentu, ušla je u legendu.)55 Um esto toga, B ri­ tanci su se okrenuli integracijam a na dom aćem tlu kako bi podstakli racionalnu podelu rada, ali bezuspešno. Fabrike su zatvarane, a radnici otpušteni, posebno kada su britanske banke odustale od podrške projektu osuđenom na propast. Kako sm išljati nove m odele bez svežeg keša, i

483

kako prodavati automobile bez novih m odela? D ržava je uskočila sa sub­ vencijam a (2.400 m ilion funti od 1975. do 1984. godine), i to na vrhun­ cu torijevskog laissez-faire, laissez-crever (pusti ih da se sami m uče i p ro p ad aju ).56 B ez uspeha. B ritanskom L eylandu (R over pod drugim im enom ), ostatku kon­ glom erata generacija integracija (1936-1968), koji je progutao čitavu dom aću industriju, 1989. godine pripalo je samo 13.6 posto od ukupne prodaje automobila na britanskom tržištu/D a nije bilo podružnica stranih proizvođača, uključujući neke japanske fabrike koje su koristile Britaniju kao odskočnu dasku za evropsko zajedničko tržište, britanska industri­ j a autom obila uskoro bi potpuno zamrla. Sada je zavisila od „finansijskih resursa, tehnologija dizajniranja i proizvodnje, upravljačkih m eto­ da, radnog iskustva i pristupa industrijskim vezam a" am eričkih, fra n ­ cuskih, i, naročito, jap an sk ih m ultinacionalnih p reduzeća.57 O bjašnjenja ove golgote su brojna, kao i uvek. Evo m išljenja Sidnij a Polarda (Sidney Pollard): „Pored politike vlade, faktori koji su odgo­ vorni za propadanje su loš m enadžm ent, sam ozadovoljstvo, skrom ne m eđuindustrijske veze, visok stepen fragm entacije industrijske struk­ ture, izostanak pom oći finansijskih institucija i prilično trom o dom aće tržište."58 N a prvom m estu je loš m enadžent - drugo im e za slabo preduzetništvo.

484

27.

Pobednici i..

D va trenutka ja s n o dele dvadeseti vek: 1914. i 1945. godina. Prvi datum označava početak takozvanog V elikog rata - je d n o g od najapsurdnijih sukoba u ljudskoj istoriji. Četiri godine ratovanja ostavilo je za sobom 10 miliona mrtvih i m nogo više osakaćenih i unesrećenih. Takođe, potpuno je iscrpeo nekad bogatu i naprednu Evropu. Uzrok tragedije leži u gluposti kraljeva, političara i generala koji su tražili i pogrešno vodili rat. Ali krivac je i taština naivnih ljudi koji su mislili da je rat zabava kaleidoskop privlačnih uniform i, muževne hrabrosti, ženskog divljenja, parade cvetnih haljina i poleta besm rtne mladosti.* Kolonijalni ratovi trebalo je da budu upozorenje, ah je uspeh repetirajućeg i automatskog oružja u sukobima sa „divljacim a" ostavio belce u uveren ju da su nepobedivi. Ipak, Burski rat u Južnoj A frici, sa mno štvom britanskih žrtava, trebalo je da probudi razum an strah. Ali nikak­ va pouka nije izvučena: pustoš koju su deceniju kasnije na poljim a Flan­ drije sejali m itraljezi kao daj e sve iznenadila. N epogrešiva logika vodi­ la je ograničene generale do taktike po kojoj pobeduje vojska čiji vojni­ ci poslednji ostanu na nogam a i s puškam a u ruci. Generali su dobili unapređenje, počasti i društveni ugled samo zbog paradiranja na konju oko bojnog polja. Vojnici su um rli u blatu. Ratne rane produbljivale su greške u miru. Državnici i diplomate su m orali da se bore sa nasleđem m ržnje i osvete koje je ostavljalo m alo prostora razum u, pa ih m ožda i ne treba toliko osuđivati. D a li je Fran­ cuska m ogla biti v elikodušna prem a N em ačkoj? N em ačka je 1870. godine izvršila invaziju na Francusku i uz samo nekoliko žrtava i bez * O arogantnoj gluposti generala, videti kom entarepassim u Len D eighton, Blood, Tears, a n d Folly. D ejton je autor avanturističkih i špijunskih romana, ali um e da napiše i kvalitet­ nu dokum entarnu literaturu.

485

štete po sopstvenu teritoriju, iskoristila pobedu da dobije nečuvenu odšte­ tu. Sada je N em ačka ponovo napala Francusku, ubila preko m ilion Fran­ cuza i uništila najbogatije industrijske regione, povukavši se tek kada se ja v ila opasnost da ugroze njenu teritoriju. D a lije Francuska m ogla da jo j oprosti? Kako da naplati svoje žrtve? K olika je cena zlih nam era? Šta bi bilo d a je N em ačka pobedila? A staje sa dom aćim frontovim a? N em ci se nisu predali 1918. godine - samo su pristali na prim irje. Izgubili su, ali nisu priznali poraz. N ezado­ voljni nem ački (i austrijski) šovinisti bunili su se zbog izdaje - „zabili su nam nož u leđa". U kazivali su na zločince - na prvom m estu Jevreje, potom socijaliste (još bolje, Jevreje socijaliste). U m eduvem enu, carsku R usiju slom io je građanski rat, potom boljševički režim koji je sve zem ­ lje zatrovao idejom revolucije. M ožda su se sovjetske vođe privrem eno zadovoljile „revolucijom u jednoj zem lji", ali njihovi agenti u inostranstvu, za je d n o s lokalnim socijalističkim p artijam a, p re d sta v lja li su sveprisutnu pretnju tekućim svojinskim odnosim a, hijerarhiji i redu. Odgovor, ekstrem an, jav io se u vidu fašizm a - zajedničkog im enite­ lja raznolikih sadržaja korporativnog društva s ja k o m svešću o statusnoj podeli pod diktatorskom rukom. Politička retorika fašizm a isticala je raz­ like izm eđu socijal-kom unizm a na levom kraju i fašizm a na desnom. Ti ekstrem i su se, zapravo dodirivali i podsećali je d n i na druge: u pokuša­ ju da glum e dem okratiju, u navodnoj težnji ka čistoti, u preziru prem a b u ržo ask im vrednostim a, isticanju države ispred tržišne orijentacije ekonom ije. Obe strane su odbacivale i pom isao na m eđusobne sličnosti, ali m nogi „preletači" iz je d n o g u drugi tabor dokaz su njihove kom pa­ tibilnosti. G odina 1945. bila je trenutak trijum fa i poraza, otkrovenja i unište­ nja, o lak šan ja i očaja, radosti i tuge. R atne godine bile su svedoci neviđenih strahota i zverstava: 55 m iliona m rtvih, 35 m iliona ranjenih, 3 m iliona izgubljenih. Stradalo je 35 m iliona civila, uključujući 6 m i­ liona evropskih Jevreja. N eki preživeli tešili su se nadom d a je novi rat nem oguć. Drugi su lečili neizlečive rane i neutoljivu žalost. Ipak, ostali su nam eravali da naprave bolji svet. Takve reakcije, koje su često išle u paru, odslikavale su raznolikost ciljeva i sredstava. Viši ciljevi bili su isti: obnova i popravljanje, m ate­ rijalna poboljšanja, m ir i sreća. Ali, pored tih jedinstvenih hum anih tež­

486

nji, svetje nakon 1945. godine vodilo i suparništvo izm eđu buržoaskih, kapitalističkih zem alja, sjedne, i socijalističkih i kom unističkih društa­ va, s druge strane. Taj konfliktje spavao tokom rata, dozvoljavajući svi­ m a da se udruže protiv N em aca koji su divljali u pokušaju da uspostave rasnu čistotu i svetsku vlast. R eakcija na nem ačku pretnju bila je spora i nevoljna. Kako je zem ­ lja Getea (Goethe) i B etovena (Beethovena) m ogla da postane kaljuga divljaštva i globalna pretnja?* Osim toga, nakon besm isla Velikog rata, šta bi m oglo da opravda nove sukobe? U m or i strah napravili su m esta bezuslovnoj toleranciji za zlo sve dok su žrtve bile neki daleki stranci. Tek kada je postalo jasn o d a je apetit N em ačke rastao što je više proždirala i kada je nacističko-sovjetski pakt dao N em cim a zeleno svetio za napad na Zapad, dem okratske vlade su se suočile sa stvarnošću i objavile rat. N isu bile uspešne; a kada je N em ačka zauzela skoro čitavu konti­ nentalnu zapadnu Evropu, okrenula se na istok i napala Sovjetski Savez, koji je „šurovao s đavolom " i sada m orao to da plati. Tako su se d e­ m okratske (kapitalističke) i socijalističke zem lje udružile protiv zajed­ ničkog neprijatelja. Zapad je dostavljao nam irnice, pevao ruske pesm e, rom antizovao „u jk a D žoa" S taljina i C rvenu arm iju, borio se na dva fronta - atlantskom i pacifičkom . K olonijalne trupe pom agale su svojim gospodarima. Sovjeti su pretrpeli najveće gubitke u ljudstvu: od 200 m i­ liona, više od četvrtine je ubijeno ili ranjeno. (I N em ci su imali m nogo žrtava, ali to je cena p o k u šaja zau zim an ja sveta.) U m eđuvrem enu, zapadni saveznici su, i ne znajući, pružali utočište sovjetskim špijunima, onim britanskim i inostranim .'V ojna saradnja nije uklonila osnovne raz­ like, i kom unistički režim je bio odlučan da iskoristi savezništvo kao osnovu za postratovske uspehe. Čak i pre k raja D rugog svetskog rata počeo je (preciznije, nastavio se) hladni rat izm eđu dva sistema. U narednim decenij am a zapadne tržišne ekonom ije prevazišle su v eliku d ep resiju i ratne gubitke i ušle u period neviđenog napretka, dobrim delom zahvaljujući inovacijam a „pod prigušenim svetlom". Fran­ cuska je 1948. godine, na prim er, nakon decenija ekonom skog m irova­ n ja p raćen ih ratom i okupacijom , bila um o rn a v erzija sebe iz 1900. godine. Parizu, koji je skoro potpuno ostao bez vozila, nisu bili potreb* B rojni rasistički i šovin ističk i ispadi u N em ačkoj i pre n acističk og režim a ja sn o ukazu­ ju na to d a je u pitanju b ilo b olesn o društvo. V ideti W ess, I d e o lo g ofDeath.

487

ni ni sem afori ni jednosm erne ulice; noću su svi automobili bili u garaža­ m a, a n a b enzinskim stanicam a gorivo se sipalo na čašice. S truja je u m nogim m alim stanovim a i kućam a bila ograničena na 3 ampera, što je bilo dovoljno za sijalicu, radio, m ožda za električnu peglu - sve preko toga spržilo bi osigurač. (Pošto se osigurači nisu proizvodili, potrošači su ih sami pravili, uvijanjem žice odgovarajuće otpornosti oko električnih instalacija.) N eki pariški kvartovi uopšte nisu im ali struju, a stanovi su često delili nužnike - srećniji (bogatiji) imali su ih u samoj zgradi, a siro­ m ašniji u dvorištu. (Probajte da se spuštate niz i pentrate uz pet ili šest spratova, svaki pu t kada vas „pritera". Sto bi rekli Francuzi, dobro je za noge - njafait lesjam bres.) N eki bogataši su imali jed n o kupatilo za sebe u kući, i drugo napolju, za poslugu. Ili su zagrevali vodu za sebe, ali ne i za kuhinjske potrebe. Čitav je d a n sirotinjski kvart, Lozer, im ao je ukup­ no tri kupatila - je d n o verovatno u upravnoj zgradi, drugo u „Hotel M o­ derne" i treće ko zna gde. U m nogim kupatilim a čuvalo se drvo za po t­ palu ili krš. Frižidera skoro da nije bilo - um esto njih, koristili su se san­ duci s ledom ili d obro zatv o ren i gardem anger (sanduci za hranu). F rižiderje bio nepotreban ako ne kupujete zalihe za nekoliko dana; tak­ v a kupovina je bila besm islena ako ne m ožete naći sve potrebne nam ir­ nice n a je d n o m m estu, a za tu kupovinu potreban vam je auto da biste dovezli hranu, i lift da biste preneli kese i boce. Koleno je povezano s cevanicom , cevanica sa zglobom, zglob sa stopalom, a Francuska, zapra­ vo, nije ušla u dvadeseti vek. U naredne tri decenije - period poznat kao trente glurieuses (trideset divnih godina od 1945. do 1975. godine) - Francuskaje odlučno grabi­ la napred. N ove zgrade, nove industrijske instalacije, nova m reža puteva - novo, novo, novo - prilika da se prim ene najnovije tehnike, da se elektrizuje, m ehanizuje i m otorizuje, bilo je n a sve strane. N ajbolji prim er su autom obili i telefoni. N ekad luksuzna privilegija bogatih, postali su svakodnevna potreba. D ok je 1953. godine samo 8 posto francuskih rad­ nika posedovalo autom obil, četrnaest godina kasnije b ro jk a se popela na pedeset posto. Od 1954. do 1970. godine broj dom aćinstava sa auto­ m obilom porastao je sa 22,5 na 56,8 posto. Ulice su danonoćno vrvele od autom obila; čak su i farm e, koje su se i nakon rata jo š uvek oslanjale na konje, im ale m otorizovana prev o zn a sredstva. S aobraćajni „špic" postao je veliki problem , a jo š veća nevolja bilo je zagađenje koje su veli­ ki gradovi m erili, upozoravajući građane na neizbežne otrovne gasove.

488

N ikoga nije bilo briga - sloboda k retan ja zasenila je sve ostalo. Osim toga, društvo koje je pušilo gauloises m oglo je da udiše bilo šta. U m eđuvrem enu, isti oni ljudi koji su nekad satima čekali u kafeim a na m eđugradski telefonski razgovor (ponekad uz piće i partiju karata, je r je i cafetier m orao od nečega da živi) dobijali su telefone kod kuće. M ož­ da su m orali da sačekaju godinu, dve na priključak. Telefonske centrale izgubile su prim at, posebno u Parizu, i pošta, koja je obavljala telefonske usluge, nije im ala razum evanja za novi, konkurentski vid kom unikaci­ je . Stranci su bili spremni da plate daleko veće kirije za stanove s tele­ fonom . N e samo stranci - telefoni su zarazni, a Francuzi nisu škrtarili na razgovoru. N a kraju, PTT (Pošta, telegraf, telefon) odrekla se telefon­ skog sistema, a vlada je osnovala France Telecom koji je preuzeo brigu o telefonskim uslugam a - neophodan prvi korak ka autonom iji, inicija­ tivi i usklađivanju s potrebam a tržišta. U svemu tome, francuska ekonom ija se razvijala i m enjala vodena potezim a i planovima vlade (dirigisme, itatisme) - mnogo više od drugih evropskih zemalja. Takvo napredovanje bilo je u skladu s nacionalnom tradicijom , jo š od vrem ena kolbertizm a pre revolucije, i u velikoj meri se oslanjalo na školovanje najboljih i najpam etnijih u grandes ecoles Polytechnique, M ines, N orm ale - i u novootvorenim školam a, poput Ecole N ationale d'A dm inistration, ENA, iz koje su se izlegali birokrat­ ski pilići i buduće vode (enarques, kako su ih ubrzo prozvali). Državni inženjeri i funkcioneri, sa i bez podrške privatnog sektora, m odernizovali su infrastrukturu: puteve, železnicu, javne institucije, opre­ mu. Rezultati su prevazišli očekivanja, tako d aje Francuska u nekim obla­ stima, poput brzih pruga, postavila standarde za ostatak sveta. N ejasno je da li su takva unapređenja bila uvek isplativa: državne subvencije, direk­ tne ili diskretne, iskrivljuju realnu sliku tržišta. Ali kakva je divota voziti se najtišim i najbržim vozovim a na svetu, posebno ako imate povlasticu za prevoz (na primer, državni ste službenik)! Francuska nikada nije posta­ la gigant u standardizovanoj industrijskoj proizvodnji. Francuzi su obično kupovali aparate za domaćinstvo u Italiji i Nemačkoj, u kojoj su, kako su prihodi rasli, bogatiji francuski građani sve više nabavljali i automobile. Ali Francuzi su ostali gospodari kvaliteta, proizvođači nestandardnih pred­ m eta izuzetne lepote i stila. A i sama zem lja je jed n a od najlepših turis­ tičkih destinacija, pravo um etničko delo prirode i čoveka, raj za strane posetioce. Životni standard Francuske je u poslednjoj deceniji dvadesetog

489

v ek a bio m edu najv išim a u svetu, s prihodom za četvrtinu m anjim od zarade večitog protivnika Britanije. Tradicionalnim proizvodim a pale su cene, a F rancuska nikada nije ovladala m asovnom proizv o d n jo m visokotehnoloških uređaja. Ali vino, sir, tekstil i m oda su ostali na vrhu. A li Francuzi im aju jed an kam en spoticanja koji ne uklanjaju, izvor slabosti i snage: ponos. Rade stvari na svoj način i, za razliku od B rita­ naca, teško podnose gubitak moći. Zato se opiru usvajanju stranih tehni­ ka. Im aju svoje načine. Danas francuski radnici uživaju veliko socijalno, m edicinsko i dečije osiguranje, i značajne, zakonski garantovane privi­ legije (dugi, plaćeni godišnji odm ori, rana penzija). Zbog toga, i dodat­ nih kulturnih prednosti, Francuska je odlična zem lja da u njoj ostarite. Ali iz istih razloga francuski poslodavci teško zapošljavaju novu radnu snagu, je r prihvatanje radnika podrazum eva prilične obavezne troškove i potencijalnu odgovornost. Posledica je visoka stopa nezaposlenosti koja posebno pogađa mlade. Država, preokupirana socijalnim m irom (kako je m oguće staloženo pregovarati s kam iondžijam a koji blokiraju glavne puteve?), želi da sačuva takve socijalne prednosti i boji se da ih se od­ rekne, a ipak želi veću zaposlenost. Z em lje poput Sjedinjenih Država, ubedene u vrednost slobodnog tržišta i posvećene opstanku najsposob­ nijih, bo m b arduju Francusku savetim a. Francuzi odgovaraju: „G ubite se! N em a potrebe da nam delite lekcije. N e vi, s vašim krim inalom , ras­ nim antagonizm im a, problem atičnom asim ilacijom ". Još više zadivljuje oporavak N em ačke. R atjo j je naneo veliku štetu, a m nogo onog što je ostalo prigrabila je R usija koja je imala dobre razloge da natera gubitnike da plate za ono što su uništili i oteli (premda nije uvek znala šta da radi šta zaplenjenim m ašinam a i materijalom). Gomile nem ačkih uređaja i predm eta ostavljane su da rđaju kraj puta. Bolje da propad­ nu nego da ih koriste Švabe. N em ci su 1945. godine prestali da se kupaju zbog nedostatka tople vode i sapuna. M lade žene prepuštale su se okupa­ cionim snagama za paklicu cigareta. M ogli ste videti buržoaziju u bun­ dam a i s kravatam a kako sakuplja konjski izm et za ogrev. N em ačke nevolje i poniženja izazivale su m alo sažaljenja. N eki sa­ veznički stručnjaci predlagali su pastoralizaciju zem lje - potpuno eliminisanje industrije. Drugi su isticali da zem lja m ora imati nekakvu indus­ triju (barem upola produktivnu kao 1938. godine) da bi m ogla da plati odštetu. Svi planovi za odm azdu propali su pred im perativom hladnog rata: zapadnim silama N em ačka je bila potrebna. Tako su, za razliku od

490

odlučnog, često bezuspešnog, prisiljavanje na plaćanje odštete nakon Pr­ vog svetskog rata, pobednici sada velikodušno pom agali svog poraženog neprijatelja. M ogućnost sovjetske agresije definisala je m eđunarodnu politiku. Ali, iznad svega, treba istaći energiju i radne navike poraženih Nemaca. Godine 1945. njihova valuta bila je bezvredna. Plaćalo se dolarima ili cigaretam a, a američki vojnici, čak i nepušači, imali su pravo na boks cigareta nedeljno.* (Sam sam, protiv svih pravila, za pet bokseva kupio motorcikl Harley bez motora.) Usledile su godine obeležene oštrim zima­ ma, nestašicam a hrane i ogreva, beskrajnim raščišćavanjem ruševina i političkim korekcijam a, ako ne i kaznam a. Onda je 1948. godine nova N em ačka usvojila novu valutu - Deutsche Mark, deset p u tajaču od jedne Reischm ark. U kinuta je kontrola cena, izvučene skrivene zalihe novca. E konom ija je poletela napred.1 Z a dve decenije nem ačka m arka je posta­ la najjača evropska valuta, zajedno sa švajcarskim frankom . Iznikle su nove fabrike i nem ačka roba se prodavala svuda, bez prem ca po pouz­ danosti i dizajnu. Od nem ačkog „ekonom skog čuda" veličanstvenije je japansko. R a­ zaranja i ljudski gubici usled am eričkog bom bardovanja bili su užasni, delom zahvaljujući zapaljivim kućam a i upornom odbijanju te ponosne zem lje, nikad pre poražene, da prihvati realnost. Pred kraj rata, A m eri­ kanci su bili „gospodari" neba i mogli su da bom barduju kad su hteli. I pored toga, jed in o je atom ska bom ba uspela da uveri cara i m noge (ali ne sve) njegove savetnike i oficire da se predaju.2 Japanci su, poput N em aca, oporavak zasnovali na radu, obrazova­ nju, odlučnosti. I njim a su Am erikanci pom agali finansijski, sa istim ci­ ljem kao u Evropi: suprotstaviti se ruskoj pretnji. Brzina razvoja Japana jo š više zadivljuje kada se zna da su m u bile uskraćene sve prednosti carstva. Predratni Japan bio je ubeđen d a je kontrola sirovina sine qua non m oći i bogatstva, i ušao je u rat da b ije osigurao. Japanci su sada izgubili sve i na svoje iznenađenje otkrili ono što su ekonomisti mogli davno da im kažu - da svako m ože nabaviti sirovine pod konkurentnim uslovima. Treba vam samo novac da ih kupite. Ako su zapadne sile bile problem atične pre rata, to je zato što je jap an sk a m ilitaristička politika * D ruga platežna roba bili su kafa i svilen e ili najlonske čarape koji su bili m anje pogodne „valute”. Cf. K indleberger, Financial H istory, str. 403.

491

pozivala na oprez i represalije. Sada su Japanci naučili da će više dobiti k upujući nego otim ajući. B rzin a ra zv o ja Japana zapanjila je njeg o v u konkurenciju. Strani stručnjaci su počeli da rade za Japance, je r su neke jap an sk e firm e p ro ­ izvodile predm ete (satove, autom obilske delove) koje su pojedine kom ­ panije iz naprednih zem alja prodavale pod svojim imenom. M noge pro­ izvode sa zapada Japanci su rastavljali na delove - tako su učili kako da ih prave i unaprede. Takođe, slali su posm atrače u zapadne zem lje koji su učili sm erno se raspitujući, posm atrajući, fotografišući i snim ajući. „S m erno" je klju čn a reč: Japanci su m ožda najponosniji narod, ali se p repuštaju sm ernosti pred veštinom i talentom . Ovi klanjajući i šišteći izaslanici nisu prestajali da se dive otvorenosti svojih dom aćina, poseb­ no u S jedinjenim Državam a. Ali zašto da ne? A m erikanci su m islili da n em aju razloga da se plaši tih m alih poraženih ljudi.3 Još im presivnija b ilaje sposobnost Japanaca da prevaziću kopiranje i da uvode novine. N a sajm u japanske robe sve će vam izgledati pozna­ to, ali i novo. N ajveći uspeh ostvarili su u automobilskoj industriji, toliko zahtevnoj i gladnoj raznovrsnih m aterijala i delova d a je m ogla da p o ­ kreće m noge proizvodne oblasti. P ored toga, posvetili su se se n ajn a­ pred n ijim i najzahtevnijim visokotehnološkim proizvodim a: optičkim uređajim a, preciznim m ašinam a i instrum entim a, kao i robotici i elektro­ nici. Pre rata, N em ci su imali m onopol na visokokvalitetne fotoaparate - im ena poput Leica i Zeiss su legendarna. L eicaje jo š uvek tu, ali njeni aparati koštaju tri puta više od japanskih pandana. Z a većinu korisnika, čak i p ro fesio n alaca, ta razlika u ceni je odlučujuća. Japan dom inira tržištem , ostavljajući drugim a samo mrvice. Sav taj napredak oslanjao se na najefikasnije svetske kontrole kvalite­ ta. Pre rata, jap an sk a roba sm atrala se đubretom - bezvredna, nepouz­ d a n a - za prodavnice je ftin e robe. Bio je to, delom , racionalan odgovor na duboku ekonom sku krizu i vrlo ograničene potrebe. Ali sada, u ras­ tućem izobilju posleratnog napretka, poslednji su dospeli na prvo m esto, a jap an sk i autom obili, fotoaparati, televizori i računari postali su indus­ trijski standard. Kako im je to pošlo za rukom ? Inspirisao ih je prim er Am erike, posebno doktrina V. Edvardsa D em inga (W. Edwards Deming) koji je postao poštovani prorok daleko od svoje zemlje. Ali sam a ideja nije dovoljna. U pravo je jap an sk a etika kolektivne odgovornosti - p oje­ dinac ne sme da izneveri ostale - dovela do efikasnog tim skog rada, raz-

492

m ene ideja izm eđu radne snage i uprave, posvećenosti detaljim a kako bi se izbegle greške i nedostaci. Konkurencija u vidu starih industrijskih zem alja probudila se kasno, tražeći krivca u svima sem u sebi. Prvi izgovor bio je da Japanci ne igraju pošteno, da im aju otvoren pristup stranim tržištima, a da čuvaju svoje. Ta optužba je osnovana, prem da su Japanci samo sledili nekadašnji evropske i američki primer: štiti dok ne ojačaš dovoljno da ne moraš brinuti o stra­ noj konkurenciji. K rajem vladavine klana Tokugava i tokom Mej đi restau­ racije (od sredine devetnaestog veka do 1900. godine), kada su m eđuna­ rodni sporazumi sprečavali Japan da nametne carinske dažbine, otpor pre­ m a stranoj robi dobrim delom je izvirao iz duboko usađenih, kulturom determinisanih sklonosti potrošača, ali i iz birokratskih uredbi koje su pro­ ganjale uvoznike - period „otvorenih vrata" naučio je Japance trikovima netarifnih barijera. Kada je Japancim a dozvoljeno da odrede carinske daž­ bine, postavili su ih dovoljno visoko da zaštite domaće tržište. N akon D rugog svetskog rata, politika trgovine počela je da se men ja na svetskom nivou. B olno iskustvo tridesetih, kada su industrijske nacije zatvorile vrata i prozore i osirom ašile susede, navelo je većinu ekonom ista i političara da priznaju prednosti slobodne trgovine ne samo zbog ekonomskog napretka već i zarad m eđunarodne harmonije. Ovakve am bicije postojale su i ranije, ali je činjenica da su Sjedinjene Države prednjačile u takvim stavovima, uz pom oć diplomatije i stručnosti, naterala sve da se otvore. A m erika je sada sledila prim er Britanije od pre jed n o g veka: najbogatija, najm oćnija ekonom ija n a svetu odrekla se stare navike protekcionizm a prem da u zemlji s čestim izborim a i političkim prom enam a nije uvek lako biti sasvim dosledan. (Nova pravila igre svela su neka stara rešen ja na apsurd. Tokom rata A m erikanci su naučili da proizvode neku vrstu verm uta koja je zam enila francusku i italijansku varijantu istog pića. U m iru ta industrija u začetku nije m ogla da konkuriše originalnim proizvodim a. Zato je zatražila zaštitu zbog ugroža­ van ja nacionalne bezbednosti, i skoro je dobila.) Japan se priključio pokretu za slobodnije tržište, ali je efikasnije od bilo koje druge zemlje nam etao netarifne barijere.* Dosetljivost Japanaca * O takvim podvalam a, k oje am erički ek on om isti često ne uzim aju preterano ozbiljno, a drugi ih zanem aruju n azivajući ih „japanskim čvrgam a” (izraz kojim se izbegavaju nepri­ jatn a optuživanja), vid eti L incoln, Japan 's Unequal Trade. R eč „čvrge” je om iljena m edu intelektualnim huljama.

493

u postavljanju tih prepreka u šlaje u legendu. Uvezene bejzbol palice su bušene da bi se potvrdilo da su u celini drvene. N ajm oderniji m edicin­ ski u ređaji bila su dobrodošli, ali ispitivanja za koja su korišćena nisu pokrivana zdravstvenim osiguranjem (što je izm enjeno kada su Japanci napravili sopstvenu m edicinsku opremu.) Autom obili su pre prodaje m o­ rali da se rastavljaju na delove. Jednom su, zatečeni rastom uvoza fran ­ cuskih skija, pokušali da ih se nekako otarase pravdajući se da je ja p a n ­ ski sneg drugačiji. Francuzi su zapretili da će zabraniti jap an sk e m otore zato što su se francuski putevi razlik u ju od japanskih. Japan je shvatio poruku i odustao od svojih planova. Japanci su dosađivali lukavim sm icalicam a, beskrajnim odlaganji­ m a, okolišanjem , uvek s ljubaznim izrazom lica. N a duže staze, m nogo veći problem bilo je stvaranje poslovnih i potrošačkih navika k o ja su isključivala je ftin iju uvoznu robe. Japanci ne vide tržište kao otvoren ekonom ski prostor. Ono je izdeljeno, niko ne odstupa od svoje teritori­ je i ne pravi ustupke i, ako neki strani proizvod nije dostupan, jap an sk i proizvođači će to um eti dobro da naplate potrošačim a. Koja se to roba uvozila bez problema? N a prvom mestu prestižni m ar­ kirani proizvodi, obično osobenosti zem alja iz kojih potiču: škotski vi­ ski, francuski konjak, belgijske i švajcarske čokolade, koferi V uitton, satovi firm i Patex i Rolex, italijanska odeća - roba s podtekstom , bilo da je poklon ili upadljiva potvrda m aterijalne uspešnosti. Sve velike japanske robne kuće im aju posebna odeljenja za takve predmete: zem lja sprem na da potroši stotine dolara na veliku dinju sa ukrasnom trakom m ože doz­ voliti sebi da se ponaša razmaženo. Ipak, nem a mesta za Kodakove film o­ ve - Japanci im aju svoj F uji (a i japansko svetio je drugačije). M erkantilistička politika naljutila je trgovinske „partnere" i zbunila ekonom iste. Z ar Japan ne shvata da takvom politikom sm isleno osiro­ m ašuje svoje stanovništvo koje kupuje po višim cenam a? N iko ne može nazvati Japance budalam a, čak iako povrem eno i naprave neku grešku. Z ar ne vide kom parativnu prednost? D a lij e m oguće da ne znaju da slo­ bodna trgovina vodi u napredak i blagostanje? N a ta retorička pitanja Japanci odgovaraju da se ekonom ska politi­ k a ne zaokružuje niskim cenam a i je ftin ijim proizvodim a. Cilj je vladati tržištem , povećati kapacitete, industrijsku i vojnu snagu.* Proizvođači * O teh nološk im vezam a jap an sk og industrijskog razvoja i vojn e snage, p oseb n o videti Sam uels, ,Jiich N a tio n ,S tr o n g A r m y N jeg o v u analizu dopunio bih u lo g o m proizvod n je

494

su važniji od potrošača. Svi m ogu da kupuju, ali ne i da prave. A ko lju ­ di sada troše m anje, više će štedeti (otprilike, jed n u trećinu plate). N ji­ hova deca će imati više i Japan će biti jači. Iza Japanaca, koji su po nekim standardim a m ožda najbogatiji narod na svetu, dolaze m ali „tigrovi" (ili „zm ajevi"), am biciozne nove azijske ekonom ije koje su već pokazale da m ogu mnogo. Dve od njih su neka­ dašnje japanske kolonije, Tajvan i Koreja. Tu su i Singapur i H ong Kong, globalni gradovi-države koji podsećaju n a trgovinsko-industrijske italijanske centre s kraja srednjeg veka.4 N ijedna grupa zem alja nije napredovala „brže i doslednije" u poslednjih trideset pet godina.* N ajvredniji kapital sve četiri države su radna etika koja podrazum eva veliku produktivnost za niske plate i, kao u Japanu, izuzetno vest rad ruku (posledica konzum i­ ranja hrane pom oću drvenih štapića), posebno koristan prilikom sklapanja m ikro-uređaja. (Poslednje objašnjenje izaziva smeh m ojih kolega, ali m is­ lim da greše. Proizvodnja m odernih tehničkih aparata često zahteva korišće n je p recizn ih alatki poput pincete, a n ajb o lja p rip rem a za takve poslove je dugogodišnje klopanje pom oću štapića.)... Obilje veštih i jeftin ih radnika u tim zemljama, i u regionalnim sledbenicim a poput M alezije, Tajlanda i Indonezije, privlači strane napredne ekonom ije, posebno one sa precenjenom valutom.** N išta nije tako lako orijentisane na izvoz u ok oln ostim a p ovećanja industrijskih kapaciteta. Japanci nisu zab­ oravili strateške p o sled ice slabosti industrije u D rugom svetsk om ratu. * S vetsk a banka, East-Asian M iracle, str. 28. U pitanju su godišnje stop e rasta od 6 ili v iše procenata u prošeku. M oram o istaći da je Tajvan, i pored svoje ek on om sk e m oći, „ n e v id ljiv ”. Godišnji izveštaj o razvoju S vetsk e banke ne sadrži pod atk e o Tajvanu i izo sta v lja ga iz liste država - naravno, da se ne bi uvredila K ina koja odbija i najm anji n a g o v ešta j p riznavanja T ajvana k ao n eza v isn o g entiteta. U East-Asian M iracle on se pojavljuje kao „Tajvan, K ina”. Zlatna m edalja Svetskoj banci za kukavičluk, t Svako ko piše o ek on om sk om učinku tih istočnoazijskih zem alja kom entariše kvalitet radne snage, ali je i, u izvesnoj meri, uzim a zdravo za gotovo. M anuel Castells, „Four A sian T igers”, str. 55 i passim , smatra d a je najvažnija zajednička karakteristika tih entiteta uloga države, čak i u H ong Kongu. M oja zam erka ulozi država u ovom slučaju je neusklađenost intervencija, od kojih su n ek e svrsishodne, a druge b esm islene. D ržave m ogu pom agati razvoj, ali m oraju se dobro pom učiti i vući razumne poteze da bi zaslužile reči hvale. ** S v etsk a banka ih s pravom z o v e „azijsk e ek on om ije s v iso k im u čin k o m ”, a zatim o b ezvređ u je svoju term in ologiju nudeći sum njive podatke o ek on om sk om rastu drugih zem alja. Kako prihvatiti listu zem alja poredanih po godišnjem rastu po stanovniku od 1965. do 1985. godine, na kojoj Egipat, Grčka, Sirija i Portugaliju ulaze u prvih dvadeset, a odmah iza njih je B ocvana (dijamanti)’? - East-Asian M iracle, str. 3, na osn ovu Sum m ers i H eston, „A N ew Set”.

495

ubedilo Japance da proizvode na drugom m estu kao preskup jen. Kapital nikada nije bio tako pokretan. Osam desetih godina prošlog veka direktna strana ulaganja (FDI - foreign direct Investment) industrijskih zem alja rasla su deset puta brže od svetske trgovinske razm ene i deset puta brže od svetskog proizvoda. Čak i kada se to napredovanje usporilo u devedese­ tim, direktna strana ulaganja u zem ljam a u razvoju nastavila su da rastu 5 N a taj način, ulaganja i tehnika su se prenosile iz zem lje u zem lju, praćene odgovarajućim rastom plata. K oreanci su se preorijentisali na proizvodnju autom obila, pod pritiskom i uz tehničku pom oć am eričkih firm i koje su žarko želele da pobede japansku konkurenciju. Švajcarci i Japanci preuzim ali su satove i i delove napravljene u H ong Kongu, zatim i u M aleziji. Japanske (NEC, Sony), evropske (Philips, Rollei) i američke (G.E, Seagate Techologies) m ultinacionalne firm e napravile su od Singapura svetski centar elektronike i fotogafske aparature, dok H ong Kong, gde su nekada izbeglice radile za bedne plate i za san na dušecim a m edu m ašinam a, užurbano otvara fabrike i upošljava jeftin u radnu snagu u m ati­ ci, Kini. Singapur svoje telefone proizvodi u M aleziji i na Filipinima. N ijedna ekonom ija nije previše napredna da se ne bi napala, nijedan zid nije previsok da se ne bi preskočio. P reko trideset korejskih k o m ­ p anija je 1996. godine im alo proizvodne jedinice u Britaniji. Vels je česti­ tao sam sebi na „revitalizaciji" pom oću stranih, pretežno azijskih investi­ tora, a pet hiljada ljudi se prijavilo za trista radnih m esta u prvoj k o rej­ skoj firm i na tom tlu. D ruge evropske zem lje nisu bile tako gostoprim ­ ljive. U Francuskoj je korejski konglom erat D aew oo Electronics uspeo da isposluje p reuzim anje dela francuske firm e Thom son M ultim edia zaduženog za proizvodnju elektronske oprem e. N a taj način, korejska firm a je trebalo da pretekne Sony i postane najveći svetski proizvođač televizora, koje je T hom son prodavao pod m arkom RCA. F rancuska strana je odustala od dogovora, a korejska je pobesnela.* * O V elsu , vid eti The Times (L on d on ), 6. januar 1997, str. 40. O kom paniji D aew oo: Int. H erald-Tribune, 18. oktobar 1996, str. 20; 19-20. oktobar 1996, str. 15. D a e w o o je ste d ob io svoj deo T h om son a za sim b oličan jed an franak, ali sa dugovim a. (Francuska vla­ da je pokušavala da smanji d eficit kako bi se u saglasila sa zajed n ičk om valu tom .) M eđ u ­ tim , decem bra 1996. godine, d o g o v o r je poništen. P rotivnici strane in vazije u Francuskoj pob u nili su se zb og sim b oličk og franka, ne pom injući dugove. Prilikom povlačenja, Fran­ cu sk a je b ezu sp ešn o p okušala da se sakrije iza E vropsk e zajed n ice, ali svim a je b ilo ja s­ n o o čem u je reč. K oreanci su p om in jali francuski rasizam - d a je u pitanju b io am erički k upac, ne bi b ilo problem a - a k orejsk a vlad a je poručila da Francuska pati od k sen o fo -

496

Prilikom odabiranja m eta za ovakva ulaganja jasn o je d a je presud­ na visina plata radnika, ali su važni i tržišne barijere, kao i lični utisak. Tako su američki ulagači zaključili da su korejski partneri daleko je f ti­ niji od jap an sk ih , a i otvoreniji za saradnju. Ali s jača n jem japansko-korejskih prijateljskih odnosa korejska radna snaga je bila sve skuplja za A m erikance koji su m orali da potraže je ftin iju klim u. A m o žd aje Koreancim a bilo drago kada su otišli. (Zašto M alezija? R adna snaga te zemlje sa samo 19 m iliona stanovni­ ka nije velika. Ali M alezija im a preduzetnike koji privlače radnike p o ­ put m agneta. Ilegalni im igranti, uglavnom iz Indonezije (190 m iliona stanovnika) i B angladeša (115 m iliona), slivaju se u M aleziju, uprkos velikim naporim a da se zaustave. Kao i svuda, poslovi koji cvetaju rado prihvataju krijum čarenu je ftin u radnu snagu. Stranci ne izgledaju dru­ gačije, ali se, zapravo, vrlo razlikuju - lokalno stanovništvo ne brine da će im ugroziti radna mesta, već da će doći do fizičkog m ešanja sa stranci­ ma. Prem i jer M alezije citira u govorim a pritužbe seoskih voda: devojke beže sa stranim m ladićim a, tuđini napuštaju svoje nevenčane žene i vanbračnu decu, žene ostavljaju porodice zbog stranaca, u nadi da će se b o ­ lje ophoditi prem a n jim a.6 To je nepodnošljivo.) Važne su i etničke veze, posebno m eđu kineskim (prekom orskim ) doseljenicim a. Kinezi, posrednička m anjina par excellence, podm azuju točkove trgovine jugoistočne A zije, podstičući tako i svetske trgovinske tokove. P o štu ju radnu etiku na koju bi i kalvinisti bili ljubom orni, i prenose je s kolena na kolena, kako sirom ašni, tako i bogati. (Sećam se prve posete Hong Kongu pre dvadeset godina. Bilo je veče i po izlask u iz ho tela naišao sam na m alu p rodavnicu fotoaparata ušuškanu ispod stepeništa. Samo sam bacio pogled, i to je bilo dovoljno. Prodavač m e je odm ah upitao šta tražim. Isprva m i ništa nije padalo na pam et, ah onda sam se setio bi m i koristila posebna sočiva - to sam i zatražio. Sneveselio se, nije ih trenutno imao. Onda se razvedrio. Ako dođem m alo kasnije, spremiće ih. Rekao sam da izlazim na večeru i da neću m oći da se vratim b ar do ponoći. ,,Ne brinite", rekao je . „Dođete bije. „France cannot be trusted.” Int. Herald-Tribune, 6. decem bar 1996, str. 1; 9. d ecem ­ bar 1996, str. 13; 15. janu ar 1997, str. 11. Treba istaći da su i sam i K oreanci čuveni po odbojnosti prem a stranom vlasn ištvu u svojoj zem lji. I pored lošeg iskustva, interes k om ­ panije D a ew o o za preu zim a stranih kom panija verovatn o nije sm anjen.

497

kasnije. B udem ovde sa sočivim a." V ratio sam se nešto posle ponoći i krenuo ka svojoj sobi. O nda sam se setio, ali rekao sam pospanom sebi da ću samo izgubiti vreme. Osetio sam krivicu, vratio se i, naravno, našao prodavnicu otvorenu i m og prodavca, sa sočivima. N ađite mi A m erikan­ ca ili E vropljanina koji bi uradio tako nešto.) K inezi su od sam og početka igrali ključnu ulogu u evropskoj eks­ panziji - u holandskoj Indoneziji i na španskim Filipinim a, potom kra­ je m devetnaestog veka u francuskoj Indokini. Uspešni su i u državam a naslednicam a.7 M eđunarodna partnerstva se osnivaju po etničkoj osnovi. Tako H ong Kong, Tajvan i Singapur otvaraju fabrike po Tajlandu, u kom e su m nogi Kinezi uzeli lokalna im ena da bi se uklopili. * Fabrička postro­ je n ja grade se i po M aleziji, u kojoj su Kinezi na čelu poslovnih tokova, prem da bi razum nije bilo da prihvate ravnopravne m alezijske partnereA" Tajlanđani se ponose prevazilaženjem razlika, verovatno m isleći na izra­ zitu zabranu posebnog školovanja za Kineze. Kinezi se na to ljubazno smeše, daju ja v n u podršku, ali često se doškoluju van Tajlanda. N jih o ­ va zajednica se održava „na nevidljivoj klackalici izm eđu dva ili više identiteta".8 N a ekonom skom planu to znači da Kinezi znaju ko su i da m ogu slobodno da rade jed n i s drugima. Etničke razlike u M aleziji su dublje, ressentim ent izraženji. I M ale­ zija je trpela nasilje i rasne nem ire - ni približno m učne kao u Indonez­ iji, ali dovoljno ozbiljne da otkriju pravo stanje. Svi se prave kao da prob­ lem ne postoji. Istovrem eno, na ostrvu Penang (severozapadna obala), glavnom svetskom proizvođaču diskova (preko 40 posto svetske p ro ­ izvodnje), Kinezi drže većinu izvršnih i inženjerskih pozicija. „Liče na A m erikance", kaže je d a n radnik, „žive za p o sao ."9 K akva retka aristokratija... većina ljudi radi da bi živeo. N ošena talasom ekonom skog napretka, svetska m reža kineskih trgo­ vaca i preduzetnika svakim danom je sve jača. U speh ove dijaspore raz­ ja š n ja v a zašto m nogi ekonom sko čudo ju ž n e i ju g o isto čn e A zije nazi­ vaju etničkim, odnosno kulturnim trijum fom . Kinezi su u Indoneziji (gde danas čine 4 posto populacije) početkom dvadesetog veka kontrolisali sedam naest od dvadeset pet najvećih poslovnih grupa. Za to što ne pose­ * Ipak, rečen o m ije da K in ezi biraju tajlandska im ena koja ukazuju na n jih ovo poreklo, t Tajlanđani m isle da se m n ogo b olje od n ose prem a svojoj k in esk oj m anjini n ego M alezijci - Caplan, Ends ofthe Earth, str. 377.

498

duju skoro sve, m anje je odgovorna dom aća konkurencija, a više am bi­ cije nekih političkih snaga koje osnivaju sopstvena privilegovana preduzeća ili očekuju da dobiju procenat od svih unosnih poslova. P rocene ukupnog proizvoda u poslovim a koje kontrolišu Kinezi, uključujući samu Kinu, ali ne i Indoneziju, Tajland, M aleziju i Filipine, dostižu cifru od 2,5 biliona dolara (IO 12) 1990. godine - više od Japana (2,1 m ilijard a dolara), upola m anje od Sjedinjenih D ržava i s m nogo većom stopom rasta nego u obe z e m lje .10 N eki m isle d a je Japan već izgubio prednost.11 N jegova snaga i slabost im aju isto izvorište - osećaj nacionalne posebnosti i nadm oći. Ta sam ouverenost podstiče Japance na odlične perform anse, ali im otežava da rade s drugim a kao s jednakim partnerim a.* M islim da će Japanci i to naučiti - kao i sve drugo. Dve opomene bacaju senku na azijski uspeh. Prva se odnosi na nagli prelazak sa plantažerske na visokotehnološku proizvodnju. M nogo je lakše koristiti m odernu tehnologiju nego razvijati je. Šačica zem alja je odgovorna za najveći deo industrijskih patenata. Te neobuzdane pridošlice, sa svojim pohlepnim m ladim industrijam a, tek m oraju da stanu na svoje noge. N ajteži deo posla jo š nije završen. Drugo, što je brži napredak, veći su negativni sporedni efekti, materi­ jaln i i psihološki (večita žurba im a svoju cenu). Neophodne su socijalne i političke institucije koje m ogu da se nose sa pratećim problem im a i da nalaze rešenja. M ožda će takve institucije biti beskorisne. Vrem e teče, a rešenja ga teško prate. Cesto se sve svodi na jednostavno pitanje priorite­ ta: bitan je novac, ljudi su potrošni, a vezani troškovi mogu da sačekaju. Uzm im o za prim er Tajland. M etropola zvana Bankok je i eksplodi­ rala i implodirala. Industrija i trgovina su nagrnuli u njega, praćeni rekam a lovaca na posao, a porodični prihodi porasli su deset puta za dvadeset godina.12 Srećni graditelji popunili su sve praznine. Čak su i vodeni kanali, nekada žile kucavice grada, zacementirani, da bi se napravila čvrsta osno­ va za nove zgrade. Zbog rastućih prihoda namnožili su se automobili, za poslovne i lične potrebe, a saobraćajne gužve su neverovatne. Kada sam 1979. godine posetio Bankok, američka ambasada m ije dala na korišćenje auto sa vozačem. Auto je imao m obilni telefon (što nikada pre nisam * S druge strane, z a tv o ren o st k in esk e m anjin e čini ih, p on egd e, p ogod n om m etom za k rim in a lce, tim p re što su b o g a tiji od v e ć in s k o g sta n o v n ištv a . Strah od p ljačk e ih i obeshrabruje da ulažu u lok aln u privredu. Cf. Seth M ydans, „K idnapping o f Etnic Chin ese R ises in P h ilip p in es”, N.Y. Times, 17. m art 1996, str. 3.

499

video) da bih m ogao da obavestim am basadu ako se zaglavim o u sao­ braćaju. Takođe, rečeno m ije da planiram samo dva sastanka dnevno prepodnevni i popodnevni. Danas Bankok im a preko 10 miliona stanovni­ ka (dvadeset puta više nego 1900. godine), a m nogi od njih su skloniji velikim automobilima. Reke vozila slivaju se svakodnevno iz predgrađa i okoline grada. Vozačim a je , pored m obilnog telefona, potreban i m obil­ ni toalet. M oćnici koriste čitave povorke automobila, čak i za svoju ženu ili dete, a lako je zamisliti efekte stotina blokiranih i nagom ilanih vozila. Te 1979. godine brzo sam odlučio da se odreknem dnevnih šetnji po uli­ cam a - od smoga se nije m oglo disati. Danas polovina saobraćajaca pati od bolesti disajnih organa, a istraživanje iz 1990. godine pokazuje da zbog lošeg vazduha (triput zagađenijeg od evropskog ili američkog) koeficijent inteligencije dece do sedam godina prosečno opada za šest.13 U kratko, urbani Tajlađani su bogatiji, ali i sirom ašniji. Ne oskudevaju u novcu, već u kvalitetu života.* Samo dva procenta stanovnika B ankoka im a odgovarajuću kanalizaciju. G rad tone u ogoljenu rečnu deltu otvorenu za okeansku plim u. Loši uslovi života otežavaju dalji napredak. Tajland je otišao koliko god je m ogao daleko pom oću je ftin e radne snage - jo š je ftin ija se m ože naći odm ah preko granice. Sada m u je potrebna visoka tehnologija i industrija koja se hrani naprednim zna­ njim a. Z a to su neophodni strani investitori i stručnjaci, ali oni ne žele da dodu i udišu otrov. Istovremeno, numerički podaci na m akroekonom skom nivou pokazuju izvanredan napredak i rast od samih pokušaja da se uklone posledice zagađenja. M ere i uređaji za sm anjivanje zagađeno­ sti, pravilno odlaganje otpada, m edicinska nega i slična ulaganja podstiču rast prihoda i proizvodnje.

,Možete ih dobiti u bilo kojoj boji": američka i japanska automobilska industrija Henri Ford (Henry Ford), poznat po svojoj ciničnoj duhovitosti, je d ­ nom prilikom je rekao da kupci njegovih autom obila m ogu da ih dobi­ * G odišnji prihod po d om aćinstvu 1995. god in e u b angkokškom okrugu procenjen je kao dvaput v eći od prošeka čitave kraljevine. A chavanuntakul, „E ffects o f G overn m en t Folicies", str. 9.

500

ju u bilo kojoj boji, dok god je to crna boja. Bilo je to vrem e M odela T, koj i se i pravio u m nogim bojam a, ali nikada u dve boje istovrem eno. T o je b ila suština Fordove filozofije o m asovnoj proizvodnji: napravi što veći broj istovetnih automobila. Odredi nisku cenu i svi će ih kupovati. Stil i individualnost m ožete potražiti negde drugde. K upite M odel T i odvezite se u američki san.14 Fordovi principi postali su osnova američke automobilske industri­ je , ali i drugih oblasti proizvodnj e . A m erička industrij a autom obila uspela je da se uzdigne do pozicije svetskog lidera - bila je najveći proizvođač i izvoznik koji je postavljao standarde stila i m asovno pravio kopnene lade slobode i ljubavi.* Broj registrovanih m otornih vozila u Japanu 1917. godine bio je 3.856. Četiri godine kasnije porastao je na samo 13.000, i to uvezenih vozila. N ajvažnija prevozna sredstva i dalje su bile rikše, konjske zaprege i kočije, kao i tram vaji i vozovi za duže relacijeAAli i u ovom slučaju rat je izoštrio svest o potrebam a i m ogućnostim a. V ojska je uvidela vrednost kam iona i pokrenula inicijativu za pokretanje domaće proizvodnje tih vozila. Obratili su se vodećim zaibatsu (konglomeratima) - M itsuiju , M itsubishiju, Sumitom ou - koji nisu imali sluha za tu ideju. Vojska je angažovala m anje kom panije i veliki deo japanske automobilske indus­ trije prešao je u ruke „novih ljudi". Stupajući na divlju, ali plodnu teritoriju, Ford i General M otors su sagradili fabrike za montažu automobila u Jokahami (1925. godine) i Osaki (1927. godine). Japanci nisu u tom e videli korist za svoje potrošače, već prepreku razvoju njihove industrije k o jajo š nije poznavala tehnologi* S istem proizvod n je s m ontažn om trakom (serijska proizvodnja) m ogao se prilagoditi m n o g im p roizvod n im m etodam a. A li Henri Ford je im ao običaj da se drži proverenih teh nologija, čak i p ošto zastare. K ada je bio u pravu, bio je gospodar situacije i tržišta. A li kada je grešio, dragi su p reuzim ali n jegov deo tržišta. Flink, „Unplanned O b soles­ cen ce”, tvrdi d a je u n ek im aspektim , M odel T bio zastareo od sam og početka. A li bio je jeftin - standardni m odel koštao je od 825 dolara 1908. godine do 26 0 dolara 1927. godine. To je bio kraj: m aja 1927. god in e m ontažnu traku je napustio poslednji od preko 15 m i­ lion a M od ela T. t N eu g led n e rikše su b ile k lju čn o v o z ilo za urbanizaciju Japana: 1888. god in e sam o u Tokiju ih je bilo oko 38.000. M orris-Suzuki, Technological Transformation, str. 97, navo­ di d a je „rikša bila jed nak o važna za m odernizaciju japanske ek on om ije kao i železn ica”. Izdvaja dva aspekta: bila je prvo japan sk o v o z ilo koje se iz v o z ilo i otvorilo strano tržište za b icik le i m otorna vozila; proizvodnja rikši je počivala na m reži m alih dobavljača delova, čim e je anticipirala autom obilsku industriju i druge vid ove serijske proizvodnje.

501

ju m asovne proizvodnje. M alobrojna kao i je n i u džepovim a radnika, ja p a n s k a v o zila k oštala su 50 posto više od am eričkih autom obila, uvezenih ili sklopljenih u Japanu. Između 1926. i 1935. godine devedeset pet procenata novih registrovanih autom obila bili su am erički.15 U m eđuvrem enu se država, u skladu sa svojim planovim a o agresi­ ji, fo k u sirala na vojnu industriju: 1918. godine donet je Zakon o pod­ m irivanju vojnih potreba za automobilima, koji je podrazum evao velike subvencije za proizvodnju nam enskih vozila određenog standarda.* Put­ nička vozila m ogla su da sačekaju. Ili nisu? D eceniju kasnije, kada pri­ vatna preduzeća jo š uvek nisu pokazivali interes, neki državni službeni­ ci počeli su da brinu. M inistarstvo trgovine i industrije (prethodnik m i­ nistarstva za m eđunarodnu trgovinu i industriju) 1929. godine objavilo je studiju „Politika razvoja industrije m otornih vozila" praćenu obnov­ ljenim ponudam a najvećim poslovnim grupama. D a bi dala prim er i podsticaj, vladaje 1931. godine dizajnirala i p o ­ čela da proizvodi m ale autom obile (45 konjskih snaga) m aksim alne b r­ zine 40 kilom etara na čas. M eđutim , ti sporaći nisu dobro prihvaćeni, tako da su 1936. dva am erička giganta bila zaslužna za tri četvrtine auto­ m obila p roizvedenih u Japanu. Japanska vojska je predložila da se te strane firm e jednostavno izbace. N a kraju krajeva, rat je rat, a i trgovina je rat. APlašljivi političari smatrali su to pom alo netaktičnim , p a je um esto toga, usvojen zakon čiji je predlagač bila vojska, koji je podrazum evao veliku pom oć jap an sk im proizvođačim a i većinsko učešće Japanaca u vlasništvu i upravljanju automobilskim kom panijam a. Istovremeno, vla­ da je nam etnula velike carinske dažbine na uvoz gotovih autom obila i jo š veći porez na vozila stranih firm i sklopljena u Japanu. Te dažbine su bile efikasne: učešće N issana, Toyote i Isuzua u proizvodnji dostiglo je 1938. godine 57 procenata. A m erikanci su pokušali da se održe, pred­ lažući spajanje sa japanskim proizvođačim a. Bezuspešno: vlada nije hte* P ošto Japan u tom trenutku n ije im ao n ep rijatelja, tak ve m ere m o žem o shvatiti kao najavu im perijaln e ekspanzije. O zakonu iz 1918. god in e, vid eti M orris-Suzuki, Technological Transformation, str. 124.

t To je stari refren japan sk e n acion alističk e d em agogije. H arohiro Fukui, „The Japanese State”, str. 20 6 , n avod i elok ven tnu razradu u govoru je d n o g okružnog načeln ik a iz 1904. godine: „...rat u vrem e m ira nikad ne prestaje. U takvom ratu, tačnije, borbi za opstanak, on i k o ji k oriste naučna dostign u ća za razvoj industrije, p ro izv o d e robu po n isk im cenam a, a p sorb u ju ći na taj način fin a n sijsk e resu rse, o ja ča će n ašu n aciju, o b ogatiti n jen e resurse, i iza ći k ao p o b ed n ici...”

502

la da odobri nikakve planove za integraciju, niti za ublažavanje ili zao­ b ilažen je diskrim inatorskih pravila. G odine 1938. am eričke firm e su digle ruke i otišle. Japancim a je to bila dobra vežba iz m erkantilizm a i priprem a za buduće trgovinske ratove. M ožem o p retpostaviti gde bi to odvelo. Ali ra t m en ja sve, pa i savršene planove. Fabrike i oprem a su 1945. godine bili uništeni i am e­ ričke okupatorske vlasti nisu videle nikakav razlog za postojanje japanske autom obilske industrije. S tim su se slagali i neki službenici Japanske banke i m inistarstva za saobraćaj. A li m inistarstvo za m eđunarodnu trgovinu i industriju videlo je autom obile kao tačku konvergencije čitave grupe srodnih industrijskih grana, i osm islilo paket za stim ulisanje n ji­ hove proizvodnje: povoljni zajm ovi, poreske olakšice, zaštita od strane konkurencije. Prihod od izvoza izuzet je od oporezivanja, a uvoz alatki i oprem e oslobođen carinskih d ažbina.16 (Kasnije, u šezdesetim godi­ nam a, neki od tih diskrim inatorskih propisa su zabranjeni opštim spo­ razum om o ocarinjavanju i trgovini. B ez uspeha: Japanci su uspevali da doskoče svim pravilim a o poštenoj igri. Svaki ekonom ista zna da se m eđunarodne birokrate m ogu prevariti na razne načine.) Ovoga puta, dom aća industrij a na čelu sa Toyotom i Nissanom , gra­ bila je kauspehu. Japan je 1950. godine proizvodio 32.000 vozila - 1,5 puta više od A m erike. K orejski rat bio je gladan autom obila i dao n ji­ hovoj proizvodnji impuls koji nikada nije zamro, tim pre stoje, po okon­ čanju američke okupacije 1952. godine, sudbina domaće industrije bila u jap an sk im rukama. Japan je odabrao da bude veliki izvoznik ne samo zato što je veća prodaja značila nižu cenu i veći pro fit već i zbog toga što su obim niji proizvodni kapaciteti povećavali moć države. Poraz - prvi u istoriji Japana - ostavio je gorak ukus u ustima. Japanci su znali da su izgubili ne zato što su am erički vojnici bili bolji ili hrabriji, već zbog am eričkog industrijskog proizvoda. Do 1960. godine proizvodnja automobila dostigla je cifru od 182.000 vozila, od kojih je 39.000 izvezeno (oko 8 posto). Deceniju kasnije Japan je proizveo zapanjujućih 5,3 m iliona automobila, od kojih je 1,1 prodato u inostranstvu. Do 1974. godine Japan je uspeo da zameni Zapadnu N em ačku na m estu najvećeg svetskog izvoznika automobila. Šest godi­ na kasnije izvozio je 6 m iliona vozila, 54 posto ukupnog proizvoda, i pretekao dotad vodeće Sjedinjene D ržave u broju proizvedenih auto­ m o b ila .17 Povrh toga, jap an sk i autom obili nisu osvajali tržište nižim

503

cenama. Bili su skuplji, često i od poznatijih m arki, za razliku od am e­ ričkih autom obila, obično prilično jeftin ijih . Z ašto? Jer su ja p a n sk a kola im ala m alo nedostataka i bila izdržljivija, zbog čega su dostizala više cene na tržištu polovnih automobila. Ove stope rasta od 30 i 40 procenata godišnje koje su bile rukavica u lice neizm erno bogatijoj i dobro utvrđenoj konkurenciji lekcija su za budućnost iz energičnosti, dovitljivosti i preduzetništva. Henri Ford se sigurno prevrtao u grobu. Tražeći objašnjenje, A m erikanci su upirali prstom na jap an sk e dr­ žavne subvencije i protekcionizam . Ta dva fak to rajesu bila od pom oći, ali nisu izgradila industriju. Pravi „krivci" bili su ljudi koji su pravili auto­ m obile - radnici, inženjeri, preduzetnici - ali i nesposobnost am eričkih proizvođača autom obila, naviknutih na uspehe, koji su poistovećivali svoja preduzeća sa dom ovinom , bili u uverenju da am erički potrošači žive zbog njih i nagrađivali sebe platam a i bonusim a što nisu odgovarali ostvarenom p ro fitu .18 Z a njih je taj japanski napredak bio lese-majeste na globalnom nivou. Kako su to Japanci uspeli? Prvo, pretvorili su nedostatke u prednosti. Kako je domaće tržište bilo premalo za dugoročnije planove koji bi oprav­ dali m asovnu proizvodnju nalik američkoj, Japanci su proširili paletu m o­ dela, da bi odgovorili na posebne zahteve i ukuse tržišta. Naučili su brže da dizajniraju i testiraju - novi m odeli su proveravani 46 meseci naspram 60 u Sjedinjenim D ržavam a (1,7 m iliona sati test vožnje u Japanu, u odno­ su na am erički 3,1 milion). N akon proizvodnje novog m odela, Japanci su uspostavljali standardni kvalitet za 1,4 m eseca, a Amerikanci za 11 m ese­ c i.19 To poslednje p o ređenje je ključno. Ž urba podrazum eva gubitke, kvalitet traži pažljiv rad, a hronike američke automobilske industrije pune su prim era m ukotrpnog popravljanja posledica neprom išljenog srljanja.* Prilagodljivost Japanaca om ogućila im je prednost povlačenja prvih poteza,f brzo kopiranje uspešnih tehnika drugih proizvođača i isprav­ * Cf. Li Jakoča, tadašnjeg predsednika Chryslera, o jeftin oj zaštiti od rđe za sam o 7 dolara po autom obilu m odela Aspen, i 100 m iliona dolara za saniranje posledica takve štedljivosti i jo š o zb iljn ijem gubitku poverenja kupaca - H olusha, „D etroit’s Push”, p oglavlje D -8. f Mart 1983. godine: „Japanski proizvođači au tom obila izb acili su ovog proleća tri m o d ­ ela naspram k ojih najnoviji detroitski tip ovi au tom obila v eć izgled aju za sta re li.” N ag i S im ison , „Sa tri nova au tom ob ila”, o predviđanju uticaja m odela Camry (T oyota), Pre­ kide (H onda) i 626 (M azda).

504

ljan je grešaka u hodu. B ila je to fleksibilna proizvodnja k oju su neki hvalili kao tehnologiju budućnosti.20 N ije se radilo o prelasku na m anje pogone za pravlj enj e posebnih serij a automobila, kao što su neki pom is­ lili - sasvim suprotno, velike firm e su imale sredstava da same pokriju kvalitetnu proizvodnju raznolikih tipova i pokriju troškove raznovrsno­ sti. Bila je to velika prom ena u odnosu na „možete ih dobiti u bilo kojoj boji, dok god je crn a".21 R aznovrsnost je zahtevala odgovarajuću svestraniju tehnologiju. Japancim a je nakon rata trebala nova oprema, što je bila prilika da osmis­ le i kom binuju izuzetne alatke i m ašine - ironično, ali većinu njih za am eričko tržište. To je , takođe, otvorilo put najnovijim uređajim a - autom atizovanim , robotizovanim , kom pjuterizovanim . K ljučna prom ena je bila prelazak sa jednonam enskih na višenam enske m ašine koje su zahtevale radnu snagu obučenu za čitav opseg poslova, sposobnu da brzo pre­ lazi sjedne aktivnosti na drugu. Japanci su to uspeli prilagođavajući opre­ m u i usavršavajući sebe, toliko da su se, na primer, do sedamdesetih godi­ na prošlog veka, tako izveštili da su mogli da m enjaju kalupe presa za pet m inuta (uporedite taj rekord sa dvadeset i četiri sata u američkim fab­ rikam a).22 Takva strategija je suštinski povezana sa odnosim a izm eđu radne snage i uprave. U Am erici strategija korišćenja jednonam enskih m ašina i radnika obučenih za samo je d n u vrstu posla gušila je usavrša­ vanje radne snage. Takođe, usm erila je sindikate da insistiraju na segmen­ taciji poslova i da pritiskaju uprave da to prihvati. Raznovrsniji m odeli zahtevali su raznovrsnija sredstva, što uspora­ va protok kapitala, povećava cenu skladištenja, odlaže rezultate. Dok su se A m erikanci, koji su retko unosili prom ene u proizvodnju, užasavili prekida (na primer, štrajkova) i stvarali zalihe spremnih delova, Japan­ ci su se trudili da što m anje kom ponenti čeka na upotrebu, pom oću sis­ tem a „tačno na vrem e".* Ideju su dobili prilikom posete Sjedinjenim D ržavam a - ne u fabrikam a automobila, već u superm arketim a punim * U lo g a k on flik ta i prekida aktivnosti u p rocesu proizvod n je je od presudnog značaja. Pri kraju etape patrijarhalnog m enadžm enta i plata od 5 dolara (druga decenija i početak treće decen ije dvadesetog veka) Ford je u sp eo da period nabavke svede na 17 dana 1922. g od in e (u odnosu sa 2 0 4 dana 1903. godine). A bernathy i Clark, „N otes on a Trip”, str. 36, pišu da su, uopšte u zevši, „Japanci nisu u p rocesu racion alizacije od m ak li p reviše dalek o od standarda za divljenje... koji je u sp ostavila F ordova fabrika na reci Ruž tokom treće d ecenije d vad esetog vek a”.

505

svakojakih proizvoda. Pratili su kako američke domaćice uzim aju s poli­ ca šta im treba, a trgovci odm ah popunjavaju te praznine. R oba je dodavana um esto nagom ilavana. Z ašto se i autom obili ne bi pravili n a taj način? (I je s u se tako proizvodili u am eričkim fabrikam a, ali Japanci su proces proizvodnje izmenili tako daj e bilo m esta za dalja usavršavanja.) Sve te ideje potvrđuju vrednost radoznalosti, proučavanja i kreativnog preispitivanja - ukratko, važnost ljudskog faktora.23 Japanci su vredno radili i na otklanjanju grešaka, pokušavajući da proizvedu savršene automobile. Um esto daproveravaju sklopljene auto­ m obile, ju rili su greške u toku proizvodnog procesa, zaustavljajući, po potrebi, montažnu traku. To je m ožda bilo skuplje, ah „bolje sprečiti nego lečiti". „Gde su inspektori?", pitao je jed an američki posetilac. „Nem am o ih", glasio je odgovor. „N jihov posao rade radnici." Te novine potpuno su izm enile reputaciju Japana kao proizvođača autom obila - dok su pre ratajapanski automobili smatrani jeftin im k a n ­ tam a", sada su njihovi proizvodi bili sinonim za kvalitet. A m erički p ro ­ izvođači su teško prihvatali taj novi poredak, slepo se držeći svojih volje­ nih stereotipa koji su ih vukli unazad. Podrugivali su se ideji m alih auto­ mobila, smejali se samom imenu „Toyota". Amerikanci vole velike auto­ m obile u kojim a mogu da vode ljubav, zar ne? Kada je neko u Chrysleru dizajnirao niži auto, direktor je zaurlao: „Chrysler pravi autom obile da ljudi u njim a sede, ne da pišaju po n jim a ." 24 U m eđuvrem enu, Japanci su polako preuzim ali am eričko tržište, i k ada je A m erika ograničila uvoz njihovih vozila, samo su se preorijentisali na um ereno kvalitetnije autom obile, zatim na najbolje. U speli su da prevare prevarante. Bio je to i put do poverenja mušterija, onih bogati­ jih i u g lednijih.625 Kada su Japanci najavili da nam eravaju da se takm iče s nem ačkim luksuznim autom obilim a, svi su mislili da se šale. Godinu ili dve kasnije, M ercedes i B M W prestali su da se smeju. Japanci su p ro ­ sto oduvali te skuplje sim bole uspeha. Takve uspehe ne m ožem o posm atrati čisto tehnički, kao posledicu preuzim anja m etoda i kopiranja. K ljučni faktor bili su ljudi. Ko god je posetio Japan i našao se u neprijatnim saobraćajnim gužvam a, u užasi­ m a n ep reb ro jiv ih urbanih i in d u strijsk ih rulja, im a dobre razloge da tačn o st Japanaca sm atra pravim čudom . Kako bilo ko tam o m ože da isporučuje delove po pozivu i na vrem e? Tako što spava na poslu. Vozač

506

parkira kam ion blizu kapija fabrike i provodi noć u njem u. U jutru je spre­ m an za novi radni dan. Ali da li su svi u proizvodnom lancu poštuju vrem e? Fabrika p ro ­ izvodi u najkraćem m ogućem roku. Ali, na primer, snabdevači odugovla­ če. Čitav japanski sistem prevazilaženja samih sebe počiva na pritisku, prvo na snabdevače, koji onda pritiskaju svoju radnu snagu. Japanski in­ dustrijski raj, dakle, ima slabih tačaka. S druge strane, matične firme nisu nerazumne: pritiskaju radnike, ali i pom ažu oprem om , tehnikam a i nov­ cem. Japanci su jaki, ali i prilagodljivi ljudi koji iznad svega poštuju hijer­ arhiju i im aju razvijen osećaj za obaveze prem a podređenim a i nadređe­ nima. U proizvodnji autom obila sve zavisi od timskog duha koji u jedinju­ je upravu i radnu snagu u posvećenosti ne samo efikasnom radu već i neprestanom usavršavanju. Od radne snage se ne očekuje da sputava ino­ vacije, čak iako je opterećuju,26 i u velikim firm am a svaki radnik među više hiljada njih oseća obavezu, čak i pritisak, da daje predloge kako uštedeti trud i novac, čak i nekoliko jena. (Kako li se samo uprava nosi sa takvom poplavom ideja?) Povrh toga, svi u fabrici su obučeni za čitave opsege zadataka, a neplanirani prekid nije prilika za odmor, već za neki drugi posao. (Nem a segm entacije rada i izgovora „to nije moj posao" koji guše složenu industriju kakva je automobilska.)* U Japanu radnik im a i oseća dužnost da bude od koristi sve vreme.''' Sve ovo m ožda dobro zvuči, ali nije lako, niti odgovara telu, psihi i egu. K om panija im a hiljadu načina da nagradi prilagodljivog, takođe i da kazni neposlušnog. N ezadovoljavajućim grupam a oduzim a se posao i daje drugim radnim jedinicam a. Firm e poput Toyote gutaju svoje rad­ * Stvari su se m o g le odvijati i drugačije. U posleratnim godinam a, m nogi japanski rad­ nici, pod vodstvom m ilitantnih komunista, usvojili su ratoborne m etode k oje su odbačene tek nakon n ek olik o žestok ih sukoba sa sindikatim a kompanija. Važnu u logu u tom e im ala je am erička okupacija, je r je leg a lizo v a la radničke sindikate, kako bi se sp rečilo organizovan je radnika na osn ovi sovjetsk og iskustva. t E konom ista Harvi Lajbenstajn uopštava tu razliku na sledeći način: „...na zapadu, ide­ al je bio kratkoročna kontraktualna perspektiva ili kontraktualni ideal čvrstih veza, pre n eg o dugoročni ideal pripadanja. Zapadnjački pristup se m ože sagledati kao niz u govo­ ra... i p odrazum eva p o sv eć en o st od ređ en om zanim anju ili p oslu (čak i ’pravo sv o jin e’ p o sla ”) u m esto lojaln osti k om p an iji.” - „Japanese M anagem ent S ystem ”, p oglavlje 9. V id eti p o glavlje 11, za poređenje rezultata anketa radnika: 1976. godine 49 p osto japan­ skih radnika je izja v ilo da treba da pom ažu jed ni druge pošto završe svoj zadatak, dok je n jih ovo m išljen je d elilo sam o 16 p osto am eričkih radnika.

507

nike: im aju sopstveni kalendar, koji ne zna za državne praznike i vikende (ali vera većine Japanaca i ne predviđa nedelju kao obavezan dan odm o­ ra). S ta je sa prekom ernim radom i zam enam a? Radnici su često odvo­ je n i od porodica devet ili deset sati. To važi i za sitnije i krupnije šefove. Žene se brinu o deci i sm eštaju ih na spavanje pre nego što se očevi vrate. Č etrdeset posto radnika u proizvodnji radi sveukupno dan više tokom je d n o g m eseca, a 30 posto čak i više od pet dodatnih dana. Većina uče­ stvuje u zajedničkim aktivnostim a barem je d a n vikend m esečno, a treći­ na i više od toga. K om panija im a posebne rekreacione centre za radnike, organizuje aktivnosti i m arljivo nadzire svaki korak zaposlenih. A ko upi­ tate Japanca šta radi, reći će ime svoje kom panije.27 Istraživači s pravom ističu konstrast izm eđu ovakvog tim skog rada, žrtvovanja individue grupi, hiperintenziviranja rada i suparništva koje podstiče i kontroliše osećaj sam opoštovanja radnika na Zapadu. A m er­ ičke firm e su, u suštini, pluralističke: šefovi im aju svoje ciljeve, radnici svoje, kao i deoničari. Iako su sve tri strane teorijski ujedinjene lojalnošću prem a preduzeću, ta odanost nije nezavisna od suprotstavljanja interesa. Otuda i stalna, pritajena napetost koja ponekad kulm inira u su­ kobe, k ada se spadaju maske. Japanci to rade drugačije. Japanskom radničkom sindikatu se skoro uvek izlazi u susret kada traže povećanje plata, je r prvo pregovaraju sa upravom , a posle ističu zahteve.* K ada i dođe do štrajkova, oni su često simbolični, jednodnevni, samo da bi se pokazalo kako su radnici ozbiljni.t U poredite to sa Sjedinjenim D ržavam a: tu su često pregovori pro fo r­ ma, a stvari se rešavaju dem onstriranjem sile. Ponekad se učesnici suko­ ba previše zanesu, pa se stvar okonča zatvaranjem kom panije ili fabrike - kom e trebaju svi ti problem i? Okršaj često ostavlja gorak ukus u usti­ m a ko ji o p terećuje odnose i p o ziv a n a drugu rundu. Obe strane p ro ­ glašavaju sebe pobednikom , ali, zapravo, čekaju sledeću priliku.28 * Isto je sa sudskim procesim a u Japanu: kada predm et dode do suda, optuženi je v e ć priz­ nao krivicu, tako d a je stopa osu d a sk oro 100 posto. t Priroda od n osa jap an sk e radne sn age i up rave prava je m isterija za stručnjake u toj oblasti. D a li je to od su stvo k on flik ta prelazno stanje koje će radničko telo p revazići? Ili odražava duboko ukorenjene socijalne vred n osti i tradiciju? M n ogi Japanci su skloni dru­ gom objašnjenju, ali G alen son i O daka, „The Japanese Labor M arket”, str. 627, ne m isle da se „otrcana uopštavanja na osn ovu p orod ičn e strukture i hijerarske, tradicionalističke strukture ja p a n sk og društva” ne m ogu izb eći. D a l i j e objašnjenje m anje u verljivo zato što je „otrcano”?

508

D a li se taj japanski m odel „čiste proizvodnje", kontrole kvaliteta i saradnje izm eđu radnika i uprave m ože izvoziti? M ogu li m u se A m eri­ kanci prilagoditi? Početak odgovora je u perform ansam a podružnica (u Sjedinjenim Državam a, ali i u Britaniji) japanskih konkurenata: Honde, T oyote, M itsu b ishija, i ostalih. Te fabrike duguju svoje p o sto jan je trgovinskim barijeram a - sagrađene su da bi se zaobišli zidovi. Plaćaju radnike slično kao i američke firm e, ali nisu prihvatile segmentaciju rada i podelu nadležnosti. Takođe, prilično su se oslonile na uvezene kom ­ ponente, do te m ere da se postavlja pitanje „nacionalnosti" njihovih pro­ izvoda. Ali takva je priroda globalne industrije: kupuje se ono stoje naj­ jeftin ije. U m eđuvremenu, izgleda daj e radna snaga tih „presađenih" fa­ brika produktivnija i kvalitetnija nego u am eričkim firm am a, iako su j a ­ panske fabrike u Japanu nešto b o lje.29 Takvi rezultati pokazuju koliko m ogu američki radnici neopterećeni prošlošću. Te japanske fabrike na američkom tlu ne pate od sumnji i ne­ gativnih posledica dugogodišnje borbe U jedinjenih sindikata radnika auto­ mobilske industrije (engl. United Auto Workers - UAW). S druge strane, neke razlike izm eđu američkih i japanskih radnika uslovljene su vaspitanjem. Sa ili bez sindikata, ljudi se razlikuju. Kada su Daglasa Frejzera (Daglas Fraser), predsednika UAW i razum nog čoveka, upitali trebaju U američki radnici da usvoje japanske vrednosti i stavove da bi se mogli nosi­ ti s Japancima, rekao je da ne misli tako i ljutito istakao: „ ...američki rad­ nik im a ličnost i spremnost da izgradi svoje m išljenje koje se protivi dik­ tatorskim naredbam a."30,ADiktatorskim?" Prilično drastičan izbor reči. Krivica ne leži samo n ajed n o m mestu. A m erička autom obilska in­ dustrija (njena radna snaga, ali i uprava) dobrim delom je sam a kriva što nije uspela da se nosi sa tim silovitim protivnikom . Spisak grehova je dug: (1) sam ozadovoljstvo (najbolji smo, oduvek smo to i bili); (2) n e­ dostatak saživljavanja s potrebam a drugih (zar su zaista očekivali da će Japanci, sa svojom vožnjom levim tokom često uskih puteva kupovati velike automobile s volanom na levoj strani?); (3) neprestano oslanjanje na vladinu podršku koje im a svoju cenu (mi jesm o za nezavisno preduzetništvo, ali kako se bez zaštite vlade boriti sa povlasticam a japanske vlade dom aćoj autom obilskoj industriji?);* i (4) kratkovidost uprava * Cf. kada je C hrysler zapao u krizu, pa je vlada preuzela deo njegovih deonica kao garan­ ciju. N jihova vrednost je n aglo sk očila kada se C hrysler povratio i kom panija je tvrdila

509

am eričkih kom panija koje su privrem ena obuzdavanja jap an sk e konku­ rencije koristile da podignu cene i dividende um esto da ulažu i unapređu­ ju tehnike. Ali A m erikanci uče i poboljšavaju se. Proizvođači autom obila usva­ ja ju sve više jap an sk ih m etoda - uz velike napore i čestitanja sam im a sebi (kao da su otkrili A m eriku). Primer: Ford je dozvolio da se m on­ tažna traka u fabrici za sklapanj e kam iona u Luisvilu pravovrem eno zaus­ tavlja kako bi radnici imali vrem ena da spuste telo vozila na šasiju. Sas­ vim jed n o stavno rešenje koje je dovelo do preciznije proizvodnje i um a­ njilo m ogućnost greške: „Postaviš dve šipke i spustiš." Ideja je potekla od ra d n ik a za trakom . U prava se pre n a to ne bi obazirala. Sada je slušala.31 A m erička industrija se klacka izm eđu starih i novih m etoda. Veliki proizvođači autom obila olakšavaju sebi najapanski način tako što u m no­ go većoj m eri preusm eravaju posao montaže na snabdevače delovim a, u okviru i van fabrike, ne podižući im plate i naknade. Z ahtevaju pravovre­ m ene isporuke, ponekad i na svakih dvadeset m inuta. N eki pridruženi proizvođači delova sada rade i za matične fabrike i za druge proizvođače autom obila, ju re ć i m aksim alnu efikasnost. M atične kom panije se p re­ ispituju da li radnici u njihovim fabrikam a treba da nastave da proizvode za konkurenciju. To je teško pitanje. Veterani daju odličan odgovor i ne trudeći se da ga objasne; drugi ukazuju na bolnu realnost. U pozoravaju da će se proizvođači autom obila okrenuti kooperativnijm snabdevačim a (na primer, m eksičkim ) ako dom aći budu pravili previše problema. (Viva la N AFTA!) K rupne „ribe" ne m ogu dopustiti da snabdevači delovim a sputavaju čitavu proizvodnju. Čini se da pragm atični pobeduju. (M oguć­ nost takve reakcije ugrozila je radničku pregovaračku m oć.) Radnički ideolozi nisu srećni zbog toga: „Preti nam poslovni unionizam ." R adna snaga u krevetu sa upravom .32 M ože li to biti ljubav? U m eđuvrem enu, Japanci osećaju kako im se približavaju njihovi azijski suparnici, poput K oreje. U ovakvom ratu, nem a m ira ni kraja.

da vlada nem a pravo na dobitak usled razlike p očetn e i n o v e d eon ičarske vrednosti. Da li bi to isto tvrdila da nije u sp ela da p revaziđe p roblem e?

510

28.

Gubitnici

D aleko iza lidera i uspešnih sledbenika nalazi se većina naroda. U poredenju sa Istočnom A zijom , ostatak sveta kao d a je usporen, ili pravi korak napred, dva koraka nazad. Srednjem istoku, na prim er, n a fta donosi basnoslovnu zaradu (oko 2 biliona [IO 12] u dvadeseto­ godišnjem periodu nakon 1973. godine), ali njegove političke, društvene i kulturne institucije ne garantuju sigurnost privrede niti podstiču samo­ stalni tehnološki razvoj.Takođe, kulturno okruženje i, iznad svega, n e­ ravnopravnost polova sputavaju industrijske aktivnosti. Jedna od posled ica takvog po n ašanja je i velika stopa nezaposlenosti i upošljavanja stanovništva ispod njihovih m ogućnosti, što obezvređuje naprednije šk o lo v an je.1 Dobronam erne vlade u ovom regionu pokušale su da nadoknade ne­ dostatak privatne inicijative. Tako je Egipat, ugledajući se na industrij­ ske projekte M uham eda A lija od pre sto godina, odlučio da nakon D ru­ gog svetskog rata investira u predionice. Ideja se činila savršenom. Od egipatskog pam uka su se pravila najfinija duga vlakna - uz m alo truda, posao se m ogao proširiti, a dobici uvećati. M eđutim, ispostavilo se da te proste predionice nisu mogle da dostignu m eđunarodni kvalitet; istovre­ m eno, strani odgajivači su tražili načine da oplemene svoj sirov pamuk, a tkači da proizvode kvalitetnu odeću od pam uka niže klase. K valitet sirovine je važan, ali ne više od ljudske domišljatosti: Egipćani je d v a da su uspeli da pokrenu vretena, a već su izgubili deo stranog tržišta za svoj sirovi pam uk i bili osuđeni na proizvodnju grubih tkanina za dom aće tržište. Nažalost, to nije jed in i prim er upropašćavanja industrije. Istorija industrije u A frici puna je razočaravajućih projekata. N euspeh budi surovost i guši razum. Gubitnici sa Srednjeg istoka su do sada pokušavali da ekonom ski neuspeh kom penzuju religioznim fu n ­ dam entalizm om i vojnim agresijam a. Z a široke narodne m ase vera je uteha u okolnostima izneverenih obećanja. Otuda apokaliptički ton m us­

511

lim anskih u čenja i rasprava: Kraj će doneti nagradu. U m eđuvrem enu, m oćni koriste silu. Lakše im je da otm u i nateraju nego da sami naprave i urade. Tako je bilo i sa Irakom koji je , um esto da se okrene proizvod­ nji kurentne robe, u želji da se lako obogati, pokušao da prigrabi k u v ajt­ sku naftu, opljačkavši m noge kuće običnih ljudi. Zašto kupovati oružje ako ne da bi se upotrebilo? Hoće li ti regresivni procesi stati? N em oguće je reći. Oni nisu usput­ ni, već čvrsto ugrađeni u društveno telo. M eđunarodni eksperti se ne udubljuju m nogo u te problem e i nude polovična rešenja. Tako nas Svetska ban k a, k o ja stalno govori o „p rilag o đ av an ju ", podseća n a to da napredak om ogućava dobra ekonom ska politika. Šta je dobra ekonom ­ ska politika? Realni, kom petitivni devizni kurs, nizak budžetski deficit, slobodna trgovina, tržišta, tržišta, tržišta. Takva „unapređenja na m akroekonom skom nivou" zaista pom ažu. Ispravljaju velike porem ećaje i uklanjaju prepreke. Ali nije lako ostva­ riti ih. Kako pokriti državni deficit kada država neproduktivno koristi polovinu zaposlenih, a neefikasnost ugrožava političku stabilnost? (Ta­ kav problem pogađa i bogatije države. Setite se Evrope i m astrihtskih kriterijum a za evropsku valutu.) A to je samo početak. T reba izgraditi strukture i institucije, i ra z ­ m otriti šta će se desiti kada nestane nafte.* Latinska A m erika je im ala na raspolaganju skoro dvesta godina da pored političke nezavisnosti ostvari i ekonom sku samostalnost. M eđu­ tim , nedostaju jo j lokalna incijativa, preduzetnički duh i odgovarajuća tehnologija. Takav obrazac ograničavanja razvoja ukazuje n a žilavost zastarelih tehnika i davno stečenih interesa. N aizgled racionalan fokus n a zem lju i poljoprivredu (živela kom parativna prednost!), podržan soci­ jaln im i političkim privilegijam a, doveo je do form iranja moćne, reakcio­ narne elite koja se grozila industrije. Takvo razm im oilaženje, u sprezi * Field, Inside A rab World, str. 2 1, ukazuje na to da će uz stopu crpljenja n afte iz ranih d ev ed esetih godina prošlog v ek a rezerve n afte u Persij skom zalivu potrajati 130 godina. (Pod p retp ostavk om da su sve z a lih e otkriven e, prem da se jo š u v ek vrše istraživan ja.) Takva je situacija u zalivu , dok p ro izv o đ a či n afte na Srednjem istoku i u Severnoj A frici jo š ranije m ogu da očekuju kraj. Istovrem en o, intenziviraju se istraživanja alternativnih teh n ologija za snabdevanje en ergijom . U svak om slučaju, m ogu će je da zem lja krije jo š značajnih zaliha nafte.

512

sa društvenim nezadovoljstvom (sirom ašnih je bilo i previše), prizivalo je antidemokratska, prem da populistička rešenja (caudillismo), destruk­ tivna i zastrašujuća. Zato je industrija došla kasno. To nije obavezno i nedostatak - kaš­ njenje ponekad podrazum eva prednost. Ali odlučuju kvalitet preduzetništva i tehnološka sposobnost društva. U većem delu Latinske Am erike industrija je na od samog početka bila zaštićena od uvoza: utvrđene su visoke carinske dažbine na uvoznu robu, usvojeni diskrim inatorskii za­ konski propisi i odredbe, i uvedene razne druge, necarinske barijere. A m eričko iskustvo u devetnaestom veku i japansko u dvadesetom po­ kazuju da takve m ere m ogu biti upešne u kontekstu energičnog podražav an ja uspešnih ekonom ija, zadovoljavanja visokih svetskih standarda svetskog tržišta i kom petitivnosti u okviru dom aćeg tržišta. U Latinskoj Am erici toga nije bilo. Naravno, postoje izuzeci. N eke industrijske grane dostigle su svetski nivo, ali većina proizvodnih oblasti je zabrinjavajuće zaostala, uspavana protekcionizmom . Zaštitne m ere su pravdane nacionalnim interesim a ili antikolonijalističkim ideologijam a čija je logika nalagala prekide svih razm ena sa naprednim industrijskim nacijam a. (Latinska A m erika je oduvek bila oblast sa dihotom nom perspektivom : centar naspram periferije, neokolonijalisti nasuprot žrtava, loši momci spram dobrih.) N a sreću, do toga nije došlo. Takvo zaključuvanje slepo za realnost više odgovara naučnom teoretisanju nego vladinim kabinetim a, što je doskorašnji brazilski predsednik Kardozo (Cardoso), nekadašnji zagriženi sledbenik antikolonijalističkih teorija o zavisnosti, otkrio na kraju. N e sm em o potcenjivati važnost takvog otkrića: ponekad je najteže uočiti očigledne stvari i žrtvovati uverenja realnosti. Pokušavajući da sede na dve stolice, da slede nove interese ne ugrožavajući stare, da dove­ du strance držeći ih po strani, većina latinoameričkih zem alja se upušta u trgovinske i finansijske m anipulacije (uvozne barijere i kvote, d ife­ rencijalni devizni kurs, štit ograničenja koji neki nazivaju „introspektivni m odel") i, naravno, ulazi u dugove.2 Takve m ere m ogu doneti privrem eno olakšanje, ali cena je velika: stalna prilagođavanja, crno tržište deviza, galopirajuća inflacija, skupe transakcije, izostanak stranih ulaganja. I pored toga, neke latinoameričke države uspele su da pozajm e besmisleno velike sume od zvaničnih m eđu­ narodnih zajm odavaca (Svetska banka, M M F) i da podrže osnivanje pri­

513

vatnih trgovinskih banaka koje, bez sum nje, uživaju neku vrstu garan­ cije sigurnosti uloženih sredstava. Veliki deo tog novca dospeo je do ta j­ nih privatnih računa u Sjedinjenim Državam a, Svajcarskoj i drugi pogod­ nim skrovištima. K o m binacija adm inistrativnih grešaka, raspušenosti, k o rupcije i neform alnog raspolaganja državnim novcem na koju se oslanja razvoj tih zem alja ne m ože da potraje. Takve strukture su krhke iznutra, je r se svi procesi dovode do ekstrem a i sve je m eđusobno povezano. Pre ili kasnije, neko će se zabrinuti i povući, ravnoteža će se porem etiti, poverioci uspaničiti i zatražiti svoj novac natrag, a stari dugovi neće m oći da se otplate novim. Tada na scenu stupaju haos i panika. To se desilo prilikom m eksičke krize pezosa izm eđu 1994. i 1995. godine. Trenutak nije m ogao biti gori (neki bi rekli bolji), neposredno pošto je američka adm inistracija krajnjim političkim naporim a i obavezu­ ju ć i se na brdo antiekonom skih ustupaka uspela da nagovori kongres da usvoji Severnoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (North Am ericaft F ree Trade A greem ent - N AFTA). A m erika je sada m orala da izdvoji desetine m ilijardi dolara da bi osigurala novo, zajedničko tržište i dala investitorim a i finansijskim a partnerim a vrem ena da povuku svoja ula­ ganja iz Meksika. Ali ovoga puta tvrdoglavi, ograničeni kongresmeni nisu bili voljni da novčano pom ognu M eksiko. Srećom, grupa eksperata na čelu sa ekonom istom Lorensom Somersom (Lawrence Summers) našla je 20 m ilijardi dolara na računu otvorenom pre pola veka, na ime nekih dugovanja u zlatu iz tridesetih godina dvadesetog veka. Taj zaboravljeni novac bio je svojevrem eno odvojen na stranu da bi se, u slučaju nužde, njim e zaštitio dolar. M oglo bi se reći da su kolaps pezosa i povlačenje američkih sredstava iz M eksika m ogli da nanesu veliku štetu NAFTA-i i am eričkom dolaru... Onih 20 m ilijardi, uz 30 m ilijardi skupljenih od m eđunarodnih zajm odavaca, bili su spas za Meksiko. Am erička vlada je odm ah dala novi zajam M eksiku i stari dug zam enjen je novim. Suština problem a je u latinoam eričkoj potrebi da nastavlja da pozaj­ m ljuje, barem da bi otplatila kam ate na stare dugove. Jedan ekonom ista iz Latinske A m erike žalio mi se zbog tereta starih dugova i dosadnog, m alodušnog instistiranja poverenika na otplaćivanju. „Ne m orate da ih vratite", rekao sam; „nezavisne države uveki m ogu da se odreknu duga." „D a", odgovorio je , „ali od koga ćem o onda pozajm ljivati?" Baš tako. M eđutim , današnje banke su oprezne, a m eđunarodne organizacije za

514

d av an je zajm o v a v ez u ju svoje odobravanje p o za jm ica za fiskalne i trgovinske reform e u smeru otvaranja tržišta. K ljučna reč je „prilagođav an je" - n esu m n jiv o dobra stvar. O tvorenije tržište je po d lo g a za racionalno i efikasno privredno delovanje, za usklađivanje ekonom skih aktivnosti sa kom parativnom prednošću, prepreka korupciji i protekci­ ji. A m ogućnost m eđunarodne pom oći m ože biti stim ulans saradnji u borbi protiv trgovine drogom - industrije čiji se napredak je d v a m ože i naslutiti.3 Ipak, nem a garancija. Ali bolje je krenuti u dobrom smeru nego vratiti se u status quo ante. M eđu najveće gubitnike tog vrem ena zem alja koje su obarale rekor­ de u ekonom skom rastu i tehnološkoj spremnosti, spadaju zem lje bivšeg kom unističko-socijalističkog bloka: Sovjetski Savez koji je na samom dnu liste, Rum unija i Severna K oreja, skoro jednako neuspešne, i m no­ štvo država-satelita koje su pokušavale da krenu napred. Izgleda da su se najbolje snašle Cehoslovačka i M ađarska, a potom i Istočna Nem ačka (DDR) i Poljska. Izrazita karakteristika tih kom andnih ekonom ija bila je kontradikcija između sistema i želja, sjedne, i rezultata, s druge strane. Plan je bio savršen: eksperti bi napravili plan, verni sledbenici bi radili, tehnologija bi krotila prirodu i svi bi imali koristi. Svako bi radio u skladu sa svojim sposobnostima i bio nagrađen prem a zasluzi i potrebi.* Takva u to p ija očarala je kritičare i žrtve kapitalizm a, očigledno sasvim nesavršenog sistema (ali, pokazalo se, m nogo boljeg od alterna­ tiva). Zato su marksističke ekonomije dugo izazivale divljenje lakovernih radikala, liberala i „progresivnih" snaga naprednih industrijskih nacija, i uživale strastvenu podršku (praćenu skoro religioznim obožavanjem ) m ilitantnih antiimperijalističkih lidera siromašnih zemalja. M noge bivše kolonije, sada nezavisne države, okrenule su se socijalističkoj paradig­ mi sa apetitom i strašću koje su bile ja č e od realnosti.4 * Sovjeti su prethodili N em cim a koji su ih m ožda svesn o podražavali. Tokom izgradnje kanala izm eđ u B elo g i B altičk og m ora (rane tridesete godine d vad esetog veka) stradale su d esetine hiljada radnika k oji su tretirani kao robovi (jedina zaštita od snega, leda i gla­ di bili su budaci, lopate i kolica). N jihova smrt pravdana je plem enitim ciljem - kanal će p om oći da se od neprijatelja naroda naprave dobri socijalisti. Slogan je bio: „Pokorićem o prirodu i naći slo b od u .” U p ored ite to sa m otom na ulazu u n acističk e logore smrti: A rbeit m acht grei - Rad oslobađa. O sovjetskom snu (noćnoj m ori) o bezosećajnom gigantizm u (b ogovi ne plaču), videti Josephson, „ ’P rojects o f the C entury’”.

515

Snaga ideoloških sklonosti dugo je prikrivala slabosti tih kom and­ nih ekonom ija. Iako je ruska država m ogla da m obiliše resurse za odre­ đene projekte, korišćene su zastarele tehnike, a rezultati su bili traljavi. Im presivni brojčani podaci o proizvodnji bili su nam erno preuveliča­ vani. Oduzmite propagandu, pokvarene i neprodate proizvode, i dobićete pravu sliku. (N ijedan ruski proizvod, izuzev kavijara, votke i predm eta sa šarm om folklora, nije se m ogao takmičiti na svetskom tržištu.) Stam ­ bene zgrade su se okruživale žičanom ogradom , da bi se zaštitile od cigli ili k am enja koje su bacali nezadovoljni prolaznici. Štedljiviji potrošači su davali pravo m alo bogatstvo za mala, prim itivna m otorna vozila na čiju bi isporuku čekali godinam a. Čak i kad bi dobili auto, nisu m ogli da n ab av ljaju rezervne delove, a kada bi parkirali svoje vozilo, skidali bi brisače da ih neko ne bi ukrao. Električni aparati za dom aćinstvo bili su prepušteni m ilosti nepouzdanog m režnog napona. Podaci o nacional­ nom dohotku nisu obuhvatali kom unalne i druge uslužne delatnosti, što je bilo u skladu sa ekonom skom doktrinom - računao se sam o realni proizvod. D oduše, i bolje je što se o njim a ćutalo, je r su podrazum evale više problem a nego koristi. Svi su se utrkivali da se sprijatelje s dobrim vodoinstalaterom . Ili sa pripadnikom nom enklature, privilegovane elite, k o ja je držala luksuzne prodavnice i klubove, im ala pristup stranoj robi i bila pošteđena bede i prljavštine što je gušila sve ostale. Iza te endem ske zbrke otkriva se prljava tajn a sistema: vladari su podsticali bedu nagrađivanjem poslušnika, buđenjem želje u am bicioznima i zlovolje u ostalima koji su život provodili čekajući u beskrajnim redovi­ ma. Kapitalističke ekonomije su stimulisale radnu snagu bonusima. K om u­ nizam je nudio blistavu sutrašnjicu koja nikako nije dolazila. U m eđuvre­ m enu, trebalo je nekako preživeti. Kada su ti ljudi u redovim a radili? Kako kaže je d n a šala, oni su se pravili da rade, a država da ih plaća. Ipak, najgori aspekt sistem a bio je njegova ravnodušnost, čak i prezir p rem a za d o v o lja v an ju osnovnih životnih p o treb a i ljudskom dosto­ janstvu. M nogo teže od poniženja bilo je shvatanje da se stanje nikada neće poboljšati. U svetu koji je nekada pravio predivne stvari od kojih su se su m noge očuvale novi sistem je m asovno proizvodio ružnoću: je d ­ nolične zgrade, orušene eksterijere, sirove blokove cementa, neispravnu oprem u, zarđale m ašine, napuštene m etalne leševe - brlog rđe i truleži. Sistem je na isti način uništavao i ljude. Kako preživeti u pustoši čiju su m onotoniju narušavale samo gom ile smeća? U svetu koji je sistemat-

516

ski m leo ljudsko dostojanstvo? „Beli ugalj" - tako su zvali ljude koje su u prepunim , sm rdljivim vagonima vozili na besm isleno crnčenje u zabo­ ravljenoj ledenoj pustoši. (SSSR kao daj e time najavljivao vozove i marševe smrti u nacističkoj Nem ačkoj.) Neki, pošteđeni ili previđeni, heroj­ ski su održavali oaze ljudskosti i kulture u m alenim stanovim a i soba­ ma. M nogi su utapali razočaranje i očaj u votki. Ali bogatstva prirode se nisu m ogla uništiti. N ajdragoceniji im ovina revolucionarnog režim a bila su nedirnuta prirodna blaga koja je nasledio od kasno probuđene carske ekonomije. Trošio ih je sa bezobzirnošću sam oproklam ovane besprekornosti. Jedno mesto ije d a n događaj sve govore. U pitanju je A ralsko je z e ­ ro, nekada četvrta po veličini m asa pijace vode na svetu, danas um iruća rupa - s pola prvobitne površine i trećinom zaprem ine, puna sm rdljivih hem ikalija, beživotna, otrovna, prekrivena vrelim isparenjim a. Deca u toj oblasti um iru kao sasvim m ala (jedno od deset u prvih godinu dana). Bezobzirna izgradnja fabrika, rasipanje industrijskih sirovina, tone pesticida, herbicida i đubriva, stihijski građen sistem poludovršenih kanala za navodnjavanje, om ogućili su Sovjetskom Savezu velike prinose pa­ m uka („belog zlata"), ali su smanjili predviđen životni vek i uništili priro­ du.5 Sudbinu Arala, u nešto blažem obliku, doživela su i druga mesta. Sovjetski planovi za izgradnju irigacionog sistem a i fabrika u nedirnu­ toj prirodi nisu imali ekološku dim enziju. Prioritet su bila radna m esta i ekonom ski rast, a što je projekat bio veći i skuplji, smatrao se plem eni­ tijim. Sibir je bio posebno interesantan. Bio je tabula rasa, prazna tun­ dra, beskrajni prostor s kojim ste mogli raditi šta ste hteli: skretati tokove reka i snegovima severa zalivati pustinje juga. Kom unizam je sebe sma­ trao antireligioznom doktrinom koja je priznavala samo nauku, ali to ga nije sprečavao da pokuša da ljude učini bogovima. N ajveći od tih m ega­ lom anskih planova, koji je podrazum evao izm enu globalne klime, nije ostvaren. N a svu sreću, Prom etej je ponovo vezan. Aral je bilo mesto. D ogađaj j e havarija u nuklearnoj elektrani u Černobilju (Ukrajina) 1986. godine. Pet dana je gorela vatra u kontrolnom delu, pri Čemu je više od 50 tona radioaktivnog gasa prešlo preko Belorusse, baltičkih država i delova Skandinavije - daleko obim nija konta­ m inacija nego u H irošim i i N agasakiju zajedno. V etrovi su navodno duvali samo u sm eru sever-severoistok, ali niko ne m ože ubediti sve te

517

Turke sa leukem ijom , niti hiljade žena od Finske do Jadranskog m ora koje su im ale spontane pobačaje d a je za njihovu nesreću kriv isti do­ gađaj. U zvanične žrtve spadali su i hrabri ljudi koji su poslati da ugase vatru i raščiste ostatke. Obećana im je posebna nadoknada koju nisu svi dobili. Fondovi su nestali prilikom partijske čistke. L judi su radili u uslovim a visoke, sm rtonosne radijacije koja je zvanično bila daleko m a­ nja. (Da li su uopšte m ogli da odbiju?) Posao raščišćavanja i nije bio do­ veden do kraja: je z g ro nije bilo potpuno izolovano, a „situacija" nije stabilizovana. * Oblast oko elektrane ne prestaje da izaziva strahove. Da li su bojazni opravdane? Odgovor ćem o m ožda čekati decenijama: niski nivoi radijacije deluju polako. N eki naučnici pom inju pedeset godina. Do tada će sve žrtve biti mrtve. Stanovnici te oblasti su oprezni i prestravljeni. Većina je zauvek napustila domove, drugi su ostali, a neki su se čak doselili, privučeni slobodnom zemljom. Jedna od tvrdoglavijih, šezdesetpetogodišnja žena, kaže da se oseća dobro. N e odstupa od nekoliko životnih pravila: sadi jab u k e duboko u zem lju, ne jed i više od des'et kilogram a pečuraka i, „ako osetiš d a je radijacija prevelika, popij votku". N jen sused veruje svojim očima: „Pogledaj ovo m esto. Gde vidiš radijaciju? N ije ovde tako loše, nem a gužve." N eki p o k ušavaju da se našale na račun svoje nesreće. Prepričavaju šalu o seljaku koji prodaje ogrom ne jab u k e ispod natpisa JA B U K E IZ ČERNOBELJA". „Ti si lud", kaže m u neki prolaznik. „Ko će da ti kupi jabuke iz C ernobilja?"„Im am ja kupce", odgovara prodavač. „Neki ih kupuju za svoju taštu, drugi za ženu. "6 (Hi za muža.) Bilo je ne sreća i prirodnih katastrofa koj e su odnele jo š više života (na primer, curenje otrovnog gasa u Bopalu, u Indiji, 1984. godine), ali nijed­ n a nije nanela više štete reputaciji i prestižu celog siste m aAObim protivurečnosti i odricanja od odgovornosti odgovarao je tehnološkoj aroganciji i gigantizmu sovjetskih program a i projekata.7 Socijalistička kom andna * S ovjetsk e vlasti nisu to ja v n o rekle, niti je M eđunarodna agen cija za atom sku enerigiju bila sprem na to da prizna. Cf. A lexan d er R. R ieh, „10 Years Later, C h ern ob yl’s True Story Is Hard To N ail D o w n ”, Boston Globe, 26. april 1996, str. 21. t Tačan broj žrtava Č ern ob iljsk e h avarije m o žd a nikada n ećem o saznati. Z v a n ičn ici, uključujući m ed icin sk o o so b lje, b ili su pod v elik im pritisk om da taj broj sved u na što m anju meru. (U poredite to sa tragedijom u B opalu, čije su p reživ ele žrtve ohrabrene da traže m aterijalnu od štetu .) F esh b ack i Friendly, Ecoide in th e USSR, str. 152, m isle da su se doktori p ovukli iz Č ern ob ilja je r su se plašili n egativne reakcije javnosti. M ožd a ih je jo š v iše preplašila radijacija.

518

ekonom ija bila je , između ostalih grehova, prožeta nesposobnošću, lakovernošću i ravnodušnošću prem a dobrobiti stanovništva i nespretnim pokušajim a da se prikriju greške. „Sada je jasno daj e odbacivanje odgo­ vornosti nakon Č ernobilja ubrzalo propast sovjetske im perije."8 Desetak nuklearnih elektrani istog m odela kao černobiljska i dalje radi. Izgovori i obećanja osetljivi su na istinu i iskustvo. Kada je san ne­ stao, kada su ljudi spoznali razlike izm eđu sistema, kom unizam je izgu­ bio legitimitet. Pali su zidovi i Sovjetski Savez se raspao, ne zbog revo­ lucije, već zato što su ga njegovi podanici napustili. ...ekološko nasleđe [Afrike] oduvek je bilo problematično. Afriku su „pripitomljavale” mnoge istorijske nacije, tokom mnogih vekova, uprkos velik im preprekama kojih nije bilo u drugim zem ljam a, poput siro­ m ašnog zemljišta, skromnih i neredovnih padavina, mnoštva štetočina i boleština, i jo š m nogo toga što je otežavalo ljudski opstanak.9

Sve nevolje koje su pogađale Latinsku Am eriku i Srednji istok ekspo­ nencijalno su se gom ilale u subsaharskoj A frici: loša kolonijalna upra­ va, neočekivana nezavisnost, zaostala tehnologija, neodgovarajuće obra­ zovanje, nepovoljna klima, nestručni, ako ne i zlonam erni saveti, siro­ maštvo, glad, bolesti, prenaseljenost - sve pošast do pošasti. M eđu tako­ zvanim oblastim a u razvoju A frika je najneuspešnija: bruto nacionalni dohodak po stanovniku raste m anje od 1 posto godišnje, statističke tabele pune su minusa; m noge zemlje danas im aju m anji prihod nego pre neza­ visnosti. N euspeh je jo š izražajniji kada se napravi poredenje s drugim oblastim a: N ig erija (izvoznik nafte) im ala je 1965. godine veći bruto nacionalni dohodak po stanovniku od Indonezije (takođe izvoznik nafte), da bi dvadeset pet godina kasnije Indonezija dostigla triput veću brojku od N ig erije .10 R ealnost čini sum ornijom sećanje na početni entuzijazam. N ezavis­ nost je uklonila teret eksploatacije. N agrada je bila izvesna, trebalo je sam o sačekati. To su potvrđivali neki podaci o ekonom skom rastu u prvim godinam a nezavisnosti: „G odišnja stopa rasta u nekim oblastima - poput Rodezije, B elgijskog Konga, M aroka, Gabona, Kenije - kreće se između 6 i 11 posto, i m eđu najvećim a je na svetu. "11 Nekoliko struč­ njaka je donekle um anjilo ovako visoke procene, uzim ajući u obzir i ste-

519

pen urbanizacije i sve veći broj novčanih, znači kvantifikatibilnih transak­ cija. Ali niko se nije zapitao zašto su se kolonijalne sile tako brzo povuk­ le. Ljudi sa Zapada su želeli da A frici dobro krene. Evo šta je jed an strani posm atrač napisao 1962. godine: A fr ik a n c i su s v e s n iji r e a ln o sti n e g o sv i o sta li lju d i n a z e m lji... B e z h it­ n ije g iz u z e tk a , a fr ič k e lid e r e ... sp a ja str a stv e n a ž e lj a da p o s e d u ju s v e d o b r e stvari k o je je z a p a d n a c iv iliz a c ij a p r o iz v e la to k o m d v a m ile n iju m a s v o g p o s t o j a n j a . N a r o č it o ih in te r e s u j u t e h n o lo š k a d o s t ig n u ć a A m e r ik a n a c a , k o ja ž e le d a d o b iju š to pre. N e d o s ta ta k is to r ijsk e s v e sti n je n ih n a ro d a v e lik a je p o m o ć n a p u tu h itre m o d e r n i z a c ij e .12

Ipak... Bazil Dejvidson (Basil Davidson), afrikanista s nesum njivim dobrim nam eram a, s tugom piše o trenutku raspršivanja iluzija - kada su A frikanci shvatili da sloboda ne vodi automatski do sreće i blagostanja.13 Ekonom ski stručnjaci prave razliku izm eđu obezbeđivanja hrane i sam osnabdevanja hranom: A frika ne uspeva da ostvari nijedno od to dvo­ je. G ladnih i neuhranjenih (naročito žena i dece) je m nogo, bilo zbog nestašice hrane ili zbog loše distribucije. Svakim danom, sve ih je više. A nalogija sa anarhijom kasnog rim skog carstva je neizbežna, grad i selo su u sukobu. N ove birokrate pokušavaju da iscede zem lju i plate hranu m anje od tržišne vrednosti. N eki poljoprivrednici ne popuštaju, drugi dižu ruke. U rbana elita se navikla na proizvode kojih nem a na dom aćem tržištu. Tako, čak i pod najboljim okolnostim a, zem lja proizvodi ili p re­ m alo hrane ili pogrešnu vrstu hrane, tako da m ora d aje uvozi, što se loše odražava na finansijsku situaciju. N ijedna oblast na planeti nije takav talac preživlj anj a .14 A frici ne nedostaju kupci u gradovim a, već proizvođači, odnosno m anji poljoprivrednici koji bi obrađivali zem lju i uzgajali stoku.* P riro­ da nije od pom oći - m aterijalne prepreke i klimatske varijacije ne samo da se igraju s prinosim a i plodne godine sm enjuju gladnim a, već su od­ * N aravno, zem ljoradn ici će im ati d ovoljn o da prehrane sebe ako vlada ne od u zim a n ji­ hov p roizvod zb og distribucije po gradovim a ili izvoza. Tako je bilo u Evropi tokom Dru­ gog sv etsk o g rata. A li u S ovjetsk om S avezu proprijacija poljoprivrednih u seva u Ukra­ jin i trid esetih god in a d v a d eseto g vek a d o v ela je do u žasn e gladi koja je u b ila m ilion e. D oduše, to je i bio cilj. Žrtve su bili n acionalisti i kulaci, neprijatelji R evolucije. Za kratak i slik ovit op is tog strahovitog zlo čin a vid eti M oynahan, The Russian Century, str. 1 M ­ I 22. Sagledati sve d im enzije tog događaja zn ači shvatiti n eizb ežan kolaps trulog režim a.

520

govorne i za kum ulativne negativne trendove tokom višegodišnjih peri­ oda. U periodu od 1960. do 1984. godine proizvodnja hrane nije m ogla da zadovolji dom aće potrebe i samo je drastično povećanje uvoza om o­ gućilo skrom no prehranjivanje stanovništa i sprečilo katastrofu. Sile tr­ žišta takođe su gušile domaću proizvodnju: na primer, žito iz Sjedinjenih D ržava je 1983. godine u Lagosu bilo četiri puta jeftin ije od dom aćeg.15 Zavisnost od uvoza (6 posto kalorijskog unosa od 1969. do 1971. godine, 13 posto izm eđu 1979. i 1981. godine) izm enila je ukuse stanovništva, koje se zasitilo tradicionalnih namirnica i okrenulo novim vrstam a hrane, dok su stanovnici urbanijih predela sve više tražili teško dostupno meso. N a taj način, sve više afričkih prinosa se, um esto u ljudskoj, koristilo za ishranu životinja. Uz to, najveća stopa rasta stanovništva na svetu (preko 3 posto godišnje) potiskivala je poljoprivrednike n a udaljenija, siro­ m ašnija zemljišta. Ili ih je privlačila sa polja u sirotinjske gradske kvarto v e .16 U zem ljam a gde su političke organizacije ranjive i neefikasne ožiljci grešaka u upravljanju teško zarastaju, a ravnoteža između dobrog i lošeg teško se uspostavlja. Z a takvu situaciju ne treba kriviti nesposobnost m alih poljoprivredni­ ka, je r su u A frici, kao i svuda, m etode obrade zemlj e i reproduktivno po­ našanje m ešavina starih vrednosti i rituala, i racionalne reakcije na m ate­ rijalne okolnosti. A frički zemljoradnici nisu neznalice, i rano navikavaju decu na rad, u zemlji u kojoj su drvo za ogrev i voda retkost, i m nogo vre­ m ena se gubi na doprem anje tih sirovina. Logično je , onda, da prednost im aju velike porodice koje su ujedno potvrda muške potentnosti i izvor ponosa.17 Žene rade ono što im se kaže, posebno u kulturama u kojim a je dominantna poligamija; a kada se muškarci, koji često rade daleko, vrate kući, rade šta žele, često uz veliki zdravstveni rizik. SIDA? Zaboravite na kondom e, m uškarci ih ne vole. A žene? „Im aju toliko drugih problema, zašto bi mislile o nečem što će ih ubiti tek za 10 godina?"18 U poznim danim a im perija neke vlade i strani savetnici su pokušali da isprave takve negativne pojave, prem da su njihove namere često izvr­ tali sporedni m otivi i lični interesi. U zm im o za prim er poljoprivredu. Čak i pre nezavisnosti neki kolonijalni gospodari su pokušali da isprave greške prošlosti i ravnodušnosti, i da uvedu nove metode. Preteča svih takvih planova bio je britanski projekat gajenja kikiri­ kija, pokrenut u periodu od 1946. do 1954. godine, da bi se „pokazalo šta sve m ože država... uz pom oć m odernih zapadnih tehnologija i struč-

521

nog znanj a ".19 Idej a j e potekla od upravnog direktora Sveafričke kom pa­ nije (United A frica C om pany), podružnice Unilevera, giganta u p ro iz­ vodnji hrane. Plan je odobrila britanska vlada. Cilj je bio nam iriti posleratne potrebe Britanije za jestivim uljem i m astim a, bez potrošene funte. R ecim a m inistra poljoprivrede D žona S trejčija (John Strachey): „Od vašeg uspeha zavisi, m nogo više nego od ijednog drugog faktora, da li će zabrinute dom aćice Britanije u skorijoj budućnosti dobiti jo š m arga­ rina, u lja i sapuna."20 N a afričkom planu, krajnji cilj je bio „podići životni standard afrič­ kih seljak a" p okazujući m ogućnosti m oderne tehnologije. N aravno, kikiriki sigurno ne bi završio na trpezam a izgladnelih A frikanaca, ali bi im pom ogao kao dokaz nadm oćnosti m ehanizovane poljoprivrede. M a­ šine - buldožeri, traktori, sejačice, kom bajni - sve su same radile. Ruke su bile nepotrebne. Istovrem eno, kako bi se potvrdile prednosti socijalizm a na britanski način (p ro jekatje, izm eđu ostalog, trebalo da pokaže nadm oć alternati­ va sovjetskoj ideologiji), britanska laburistička vlada je poslala p re d ­ stavnike da nauče afričke radnike kako da se štrajkovim a bore za veće plate. B ritanski altruizam je prevazišao očekivanja. Lokalno stanovni­ štvo se n ao ru žalo ko p ljim a, b lokiralo puteve traktorim a, zaustavilo železnički saobraćaj. Policija je intervenisala, vođe sindikata su završile u zatvoru. Štrajk nije uspeo, ali narod je izvukao neku pouku.21 Plan je im ao m nogo rupa. Odabrane su centralne oblasti, je r su bile nenasaljene. Zato što nije bilo vode. Č lanovi m isije su zaključili d a je „p risu tan p otpun nedostatak bilo k akvog iskustva u m ehanizovanoj proizvodnji". N iko ranije nije pokušao nešto tako. N ije bilo podataka o šemi padavina i njenom uticaju na poljoprivredne prinose, ni o sastavu zem ljišta. Procene troškova raščišćavanja tla od žbunja oslanjale su se na isk u stv a sa im p ro v izo v an jem aero d o ro m a tokom rata. Pom oćne zgrade pravljene su po m odelu vojnih ustava na Filipinima, neke korisne, druge besm islene. U m isiji nije bilo stručnih inženjera. Kako je je d a n član m isije, računovođa, rekao: „Sve je bilo nagađanje, i naše pretpo­ stavke su bile dobre kao i bilo čije." Zabrinute britanske dom aćice i zbunjeni afrički seljaci m orali su da se načekaju. A frički poljoprivrednici (obično seljanke) uzgajali su kikiri­ ki u nekim oblastima, ali uz veliku m uku i trud, ručno orući i sadeći p e­ dalj po pedalj zemlje. A i tako su bile efikasnije od m ašina, koje, sa svim

522

svojim čelikom i gum om i m otorim a sa unutrašnjim sagorevanjem , kao da su se razbolele u afričkoj klimi. Cesto su se kvarile, dugo čekale na popravku, a delova za zamenu skoro da uopšte nije bilo. Čišćenje zem lji­ šta od korova i žbunova s dubokim snažnim korenjem koštalo je deset puta više od procene. Takođe, raščišćeno zem ljište je brzo postajalo tvr­ do poput cigle.* U skoro su nosioci projekta m orali da sm anje očekiva­ n ja i da kikiriki delom zamene suncokretom. Priroda je odbila da sarađuje i prinosi su bili daleko ispod očekivanih. Efekti na lokalnu ekonom iju i društvo bili su, kratko i jasn o , jad n i i bedni. Britanski službenici imali su dovoljno novca da kupe za sebe svu raspoloživu hranu, ne ostavljajući ništa za lokalno stanovništvu, a starosedeoci su dobili poslove u okviru projekta i zapostavili tradicionalne zem ljoradničke metode. Proizvodnja hrane je opala, a uvoz se povećao kako bi se nahranili oni od kojih se očekivalo da proizvedu višak za izvoz. P ojavila su se alkoholna pića i prostitutke, koje su naplaćivale „bednih pet šilinga ili nešto više",22 kao i lopovi - prateće boleštine n e­ očekivanog bogatstva. Istovrem eno, B ritanci su pokušavali da nauče lokalno stanovništvo vrlinam a solidarnosti i jednakosti radničke klase. Starosedeoci su to shvatili kao pretnju po red i moral. Do 1950. godine postalo je jasn o d a je neuspeh neizbežan. Došlo je vrem e k ajan ja i odustajanja. Kikiriki se ne m ože m asovno proizvoditi. Potrebna j e m nogo intenzivnij a polj oprivredna obrada. Plan uzgaj anj a na ogrom nim proizvodnim jedinicam a od 30.000 ara pokazao se potpuno nepraktičnim. O prem a i instalacije su se uklanjali čitave četiri godine. Bri­ tanci su od toga prepustili sve što su mogli vladi mlade nezavisne države Tanganjika, kojoj su ti ostaci donosili više muke nego koristi. Svima je bilo jasn o d aje novac m ogao da se upotrebi u bolje svrhe. N epotrebno je pom injati d a je fijasko naneo štete britanskom ugle­ du i razvoju drugih „m aštovitih šema ekonom skog razvoja". D a li su ti drugi projekti bili uspešniji? Izveštaji nisu ohrabrujući, a raduju im se sam o novi en tu zijasti i stručnjaci koji pokušavaju da nauče nešto iz svakog novog neuspeha. Ne bih potcenjivao težnje i dela tih eksperata. Oni nam daju nadu u opširniju, stabilniju melioraciju. Ipak, ništa ne opi­ ja i ne zavodi tako kao m ogućnost preoblikovanja sveta i prateći osećaj uzvišene moralnosti. * O laten tn om zem ljištu , videti p oglavlje 1.

523

B ritanski „kikiriki" plan nije bio izuzetak. K olonijalne vlade su bile sklone takvim iskušenjim a koja su nudila neodoljivo obećanje da se trud zbog plem enitog cilja obavezno isplati. Francuzi su pokušali da pokrenu proizvodnju pam uka duž reke Niger, u Timbuktu (današnji Mali), izm eđu prve i pete d ecen ije p ro šlo g veka. O pet da bi A frik a za d o v o lja v ala evropske potrebe - konkretno, potražnju francuskih prelaca, koji nisu hteli da kupuju američki pamuk. Francuske vlasti su želele da zaštite svo­ je afričke kolonije, čak i od sebe samih, a da istovrem eno obezbede za­ lihe pam uka kojim a bi izazvali konkurenciju na svetskom tržištu. Takođe, hteli su da očuvaju slobodu preduzetništva gde god je to bilo m oguće. Sledeći savršenu galsku logiku, Francuzi su došli do kom prom isnog rešenja: seljaci će imati „strogu obavezu" da uzgajaju pam uk od zore do m raka, ali i potpunu slobodu da ga p ro d a ju .23 Onda su odvojili afričke seljake od njihovih tradicionalnih poslova i naložili im da sade žbunove pam uka. A ko bi A frikanci pravili problem e ili donosili pam uk nezado­ voljavajućeg kvaliteta, išli bi u zatvor. Bilo je to, neki bi rekli, blaže, opuštajuće zatvoreništvo - dovoljno da se zatvorenicim a stavi do znanja k a­ ko treba da se ponašaju. M ožda bi neko pom islio d a je sloboda sve to izm enila, ali i nove vlade su imale svoje planove za ekonom ski razvoj i socijalno uređiva­ nje, inspirisane stručnjacim a željnim putovanja, trošenja novca, dobrih dela i moći. Tim ekspertim a nije nedostajalo inspiracije za projekte, pri čem u su se rukovodili pravilom - što veće, to bolje. A kada bi se proje k a t pokazao neuspešnim ? Kriv je Zapad. Zapad nam je rekao da gradimo elektrane, m ostove, fab­ rike, čeličane, rudnike fosfata. Sagradili sm o ih zato što ste nam tako rekli i onako kako ste rekli. A li oni sada ne rade i kažete nam da moramo da ih platimo našim parama. To nije pošteno. Rekli ste nam da ih sagradi­ m o, platite za njih. Mi ih nism o h te li.24

Z a ja z između očekivanja i rezultata dobrim delom je odgovorna ne­ priprem ljenost. Postkolonijala A frika nije im ala iskustva u sam ostalnom upravljanju, a legitimitet nj enih dotašanj ih vođa je počivao n a m reži srodničkih veza i lojalnosti poslušnika. Te nove nacije, uljuljkane kolonijal­ nim očinstvom, iznenada su m orale da usvoje tesne obrasce reprezenta­ tivne vlasti, strane njihovoj tradiciji. U nekim slučajevim a toj tranziciji

524

je prethodio oslobodilački rat koji je probudio plemenite strasti i osnažio osećaj identiteta. Ali naslede prošlosti je bilo previše jak o i podrazum evalo je vlast jed n o g m oćnika, autokrate po volji naroda, znači suparnika dem okratije. Stabilnostje zavisila od snage jed n o g čoveka, a kada bi on oslabio ili um ro (ponekad uz pomoć drugih), nakratko bi zaživela anarhi­ ja vojnog udara. V lade koje nisu mogle da zaborave tradiciju vladavine jednog m oćni­ ka pokazale su se kao neefikasne na svim nivoim a, sem na planu oti­ m ačina i pljačkanja. N ajbogatiji ljudi u A frici su šefovi država i m ini­ stri.25 B irokratija se proširuje da bi se zaposlili svi vladini poslušnici, a ekonom ski viškovi se slivaju u džepove državnika. Veći (najveći?) deo strane pomoći završava na brojnim računim a u inostranstvu.26 Te kleptokrate bi lepo živele u Švajcarskoj, blizu svojih banaka. Ali, novac m ož­ da nije dovoljan. Bazil Dejvidson navodi dva različita primera. Prvi, Zair (bivši Belgij­ ski Kongo), bio je kostur od države. Tiranin M obutu Sese Seko (Mobutu Sese Seko) je vladao u glavnom gradu Kinšasi i nekoliko drugih gradova, kao i u oblastima u kojim a su strane kom panije prisvajale mineralna bla­ ga zemlje. Stranci su bogato nagrađivali Mobuta, a na njegovim švajcarskim računima navodno su bile milijarde dolara. Tih nekoliko tačaka realne kontrole bile su povezane vazdušnim saobraćajem, je r kopneni putevi nisu bili ni prohodni ni bezbedni. Pod belgijskom vlašću Kongo je 1960. godine imao 128.000 kilometara upotrebljivih puteva; do 1985. godine dužina se sm anjila n a 19.000 kilometara, od kojih je samo 11 posto bilo asfaltirano. Ali zemljani putevi su ionako bolji od asfaltiranih koji su puni rupa i ne­ ravnina. A sfalt je koristan onoliko koliko se dobro održava. Društvo je bilo nekakva pseudonacija. N a istoku strani okupatori su vodili izbeglice u smrt, istovremeno podržavajući ustanak protiv Kinšase. U glavnom gradu parlam entarna opozicija je raskrinkala planove pobu­ njenika i upozoravala na novi despotizam: „Ne želimo da se oslobodi­ mo jed n o g silnika da bism o dobili drugog." Pobunjenici su odgovarali: „Ako vođa opozicije želi da 'upravlja brodom koji tone', neka nauči da p liv a."27 U m eđuvrem enu, predstavnici Zapada su nagovarali M obuta da se povuče, pregovarajući o podeli m oći s njegovim potencijalnim naslednicim a. Osnovna briga zapadnjaka bila je da nastave sa eksploa­ tacijom minerala. Francuzi su hteli da drže Zair u svoj oj sferi uticaj a tako uporno kao daj e od toga zavisila čast Francuske. (Belgijanci su odavno

525

digli ruke Zaira.) A m erikanci... nije sasvim ja sn o šta su oni hteli, sem m ožda da 'pom rse konce' Francuzim a. U sred te anarhije, m eđ u n aro d n e h u m anitarne organizacije su pokušavale da spasu živote izbeglica, ah su m orale da se povlače svaki put kada bi navalili pljačkaši. O dređena količina hrane za prvu pom oć je doprem ana, ali za koga? N eke rezerve m inerala su otprem ane, ali kom e? A p rila 1997. godine, k ad a su p o bunjenici zauzeli glavni grad oblasti najbogatije dijam antim a, prom ena režim a je postala izvesna. Bez svojih izvora prihoda, M obutu nije m ogao da plaća trupe koje su se dale na pljačku (i vojnici m oraju da žive od nečeg), a strane sile više nisu imale sluha za njegove m olbe za pom oć, čak ni kada im se obraćao na fra n ­ cuskom . Z a irje do tada već nestao sa tabela Svetske banke. Bilo je to predskazanje - nakon što su ju n a 1997. godine proterale M obuta, pobedničke pobunjeničke snage su vratile zem lji ime (Republika) Kongo. D rugi p rim erje B enin, n ekadašnji D ahom ej. G lavni proizvodi te zemlje od 1960. do 1989. godine bili su m arksističko-lenjinistička propa­ ganda i politički udari. Zvanične statistike su pokazivale da proizvodnja i trgovina u toj zem lji skoro uopšte ne postoje. Ipak, B enin je proizvo­ dio palm ino ulje i kikiriki, ali ti proizvodi nisu dospevali do vlasti ili na zvanična tržišta. Skoro sve se odigravalo na paralelnim ravnima. P oljo­ privrednici su tako zarađivali više nego što bi dobili na stranim tržištima, i kupovali nadm enu birokratiju. Zvanično, Benin je rupa s negativnim trgovinskim balansom i ekonom skim rastom ; u realnosti, to je krijum ­ čarska mašina. Ovi i slični prim eri pokazuju da stanje u A frici nije tako loše kao što uzgleda - jo š je gore. K ada u novinam a ili n a televizijskim ekranim a naiđete na slike m alaksale dece, žive kosture prekrivene m uvam a, sa naduvenim stom acim a i izbuljenim očim a, savlada vas žalost. Znate da su ta deca već m rtva dok ih gledate. O nda vidite drugačiju scenu, živo­ pisne slike u N ational G eographie i osetite ushićenje pred tim igračim a ili trgovcim a u egzotičnim predelim a. A frički kontinent je svedok nade i beznađa, odvažnosti i očaja. U slovi života su zastrašujući, ali ljudi nekako preživljavaju, bore se, um iru i ipak se um nožavaju. U m eđuvrem enu, m eđunarodni predstavnici i eksperti pevuše svoje pesm ice o nevinosti i neiskustvu. Tekući refren je „prilagođavanje" : m alo slobode ovde, tržišnog i valutnog realizm a onde, i sve će biti bolje, m ož­ da i dobro. Jedna od igara k oju igraju ekonom isti m ogla bi se nazvati

526

„pogrešno tum ačenje statistika". Uporedi m anje ili više uporedive brojke za razne zemlje i izvuci zaključak o prošlosti i budućnosti. Tako se radi i sa A frikom : već smo videli daj e poredenje N igerije i Indonezije pokaza­ lo daj e A frika bila neuspešnija od istočnoazijskih zem alja koje su isprva bile u zaostatku. (Slično poredenje m ože se napraviti i izm eđu Turske i Južne K oreje.) Ali zašto ne izvući drugačiji zaključak? A ko je Indonezija uspela, zašto ne bi i Nigerija? Isti izveštaj Svetske banke koji ukazuje na zaostalost Afrike u periodu od 1965. do 1990. godine pom inje podatke za A ziju za 1965. godinu („uslovi slični onima u Africi 1990. godine"), pre­ dočavajući ekonomski rast A frike u narednih četvrt veka. Ah, da, procenat dece u školama je bio veći u Aziji, ali to se da lako srediti. Inače, sve se poklapa. N išta o kulturnim ili institucionalnim razlikama. U jedinjene nacije, u sprezi sa Svetskom bankom i M eđunarodnim m onetarnim fondom , najavile su plan za prikupljanje 25 m ilijardi dolara u narednoj deceniji - više od mogućnosti ovih organizacija (dosta se očeku­ je od privatnih fondova) - nam enjenih podsticanju afričke privrede.28 Danas, dvadeset dve od dvadeset pet najsirom ašnijih zem alja su afričke, a 54 posto Afrikanaca živi ispod granice siromaštva po standardu U jedi­ njenih nacija; povrh toga, A frika je jedini region za koji se u narednih deset godina predviđa povećanje stepena siromaštva. Šta m ože da se uradi sa 25 m ilijardi dolara? U kupan dug afričkih zem alja 1984. godine iznosio je 313 m ilijardi dolara (skoro dva i po puta više od prihoda od izvoza), tako da 25 m ilijardi može da podmiri jednogodišnju kamatu. A od 231 m ili­ jard e dolara direktnih stranih investicija u trećem svetu 1995. godine, Afrik a je dobila m anje od 1 posto. Biznism enim a su privlačnije druge oblasti. N ije važno... treba istaći pozitivne strane. Što je gora situacija, više je prostora za unapređenje. B olja ekonom ska politika (strukturna prilagođavanja) m ože vratiti A friku na put napretka. Ali tek onda je čeka veliki posao. U zroci problem a su m nogo dublji od loše politike koja nije došla sam a od sebe. N iko vam ne m ože pokloniti dobru vladu. Evropi je trebalo nekoliko vekova, zašto bi onda A frika uspela za samo neko­ liko decenija, posebno nakon štete koju jo j je naneo kolonijalizam ? A kom e uopšte treba vlada? S om alijaje, na primer, politički vakuum: čak i ako neko poželi da p ošalje pom oć, neće znati na koju adresu. „Ne znam o ni kako da im pošaljem o poruku."29 U krhkom svetu dobra politika je talac bogatstva. U A frici, kao i u većem delu sveta, sam o m nogo brže, sat ide i napred i nazad.

527

Ometena zemlja: Alžir Jedna od n ajb o ln ijih vežbi iz ekonom ske isto rije je s te pregledati nekadašnja ekspertska predviđanja i utvrditi njihovu besm islenost. U sred euforije sedam desetih, kada je A lžir ostvarivao neverovatnu zaradu od nafte i, posle Južne A frike, imao najveću industrij sku bazu na kontinentu, srećni m inistrar industrije je predvideo da će A lžir postati „afrički prvi, a svetski drugi Japan". Iz njegovih usta u božije uši. F ab­ rike i oprem a ne znače autom atski i proizvodnju, a proizvodnja ne podrazum eva upotrebljivost i prođu. Kao druge zem lje u razvoju pre njega, uključujući one evropske u devetnaestom veku, A lžir je počeo da gradi m odernu industrijsku infrastrukturu. Poput nekih takvih država, dao je prioritet teškoj industriji, tim pre što je dobra socijalistička doktrina go­ vorila d a je to jed in i put. K om parativna prednost (buržoasko-kapitalistička doktrina) m ože da ide dođavola. Taj skupi industrijski aparat u državnom vlasništvu obuhvatao je preteranu stopu zaposlenosti, neefikasnost, netržišne cene i prazne priče. Industrijski proizvodi nisu bili dostojni izvoza, a većina nije bila koris­ na ni za zaštićeno dom aće tržište i lako se kvarila. Fabrička proizvodnja je ubrzo počela da zamire. M noge fabrike su zatvarane ili su korišćene ispod kapaciteta, zbog nedostatka rezervnih delova i lošeg održavanja. Fabrički proizvod opadao je 1,9 posto godišnje u periodu od 1980. do 1992. godine, odnosno od 15 na 10 posto bruto nacionalnog proizvoda izm eđu 1970. do 1992. go d in e.30 Broj stanovnika se utrostručio tokom prve tri decenije nezavisnosti (10 m iliona 1960. godine, 27 m iliona 1993. godine) uprkos značajnoj em i­ graciji u Evropu. A m biciozna revolucionarna vlada podržavala je proširi­ vanje porodica je r se tako povećavala vojna snaga i m eđunarodni značaj, i re p ro d u k cija je p ostala je d n a od n a jefik asn ijih oblasti proizvodnje. N ažalost, deca prvo m oraju da porastu da bi m ogla da proizvode, i taj drastičan porast nataliteta (skoro polovina današnje alžirske populacije im a m anje od 15 godina) nam etnuo je veliki teret. Podsticanje nataliteta, izm eđu ostalog, trebalo bi da podrazum eva značajna ulaganja u školstvo, a ipak, 1990. godine je 43 posto stanovnika bilo nepism eno (55 posto ženske populacije).* Takođe, treba predvideti i obim niju snabdevanje hra* A lžirski nacionalisti krivicu zb o g n ep ism en osti svog naroda pripisuju Francuzima. Kažu d a je p olovin a stanovništva bila p ism en a kada su Francuzi d ošli 1830. god in e, ali evrop-

528

nom , ali A lžir nije povećao obradive površine (još uvek je to 2,9 posto ukupne površine, kao i 1910. godine), niti je organizovao složeniju po­ ljoprivrednu proizvodnju, tako da ne m ože da ishrani sam sebe. Uvozi sve veće količine osnovnih i drugih nam irnica (žitarice, mleko, šećer, banane, jestivo ulje) i snabdeva potrošače po nižim cenama. Kad već pom injem o uvoz, alžirska vlada takođe uvozi dugotrajniju potrošnu robu i prodaje je povlašćenim distributerim a pod povoljnim uslovima. Strani snabdevači se utrkuju ko će dobiti dragocene ugovore za izvoz takve robe u Alžir. Očekivalo bi se da takva kokurencija snizi cene robe - sasvim suprotno, samo je povećala mita. A ona su ništavna prem a novčanoj m asi privatizovanih državnih fondova. Alžirci pom inju 26 m ilijardi (IO9) dolara na tajnim računim a u inostranstvu.31 U prvim godinam a poslednje decenije dvadesetog veka uvoz je bio veći od izvoza za 3 do 10 posto. Izvozili su se nafta i gas, i skoro ništa drugo. Dve trećine zarade od izvoza koristi se da bi se nam irila kam ata na dug. (Drugim rečim a, nafta je pretvorena u hipoteku, a njene rezerve se sm anjuju velikom brzinom .)32 A lžir je nezavisna zem lja i im a pravo da kaže poveriocim a da j oj više ne dosaduju. Ali ona m ora da nastavi da p o zajm ljuje, barem da bi se prehranila. M eđunarodni m onetarni fond je ponudio finansiranje uz uslov „strukturnih prilagođavanja": platićem o ako prom enite politiku. A lžirska vlada je dala reč: prom enićem o našu politiku. Osim toga, dugujem o tako m nogo, novi dug neće m nogo da naškodi. A lžirci obrazovani u Francuskoj uporedili su svoju zem lju sa cvrčkom iz Lafontenove (La Fontain) basne: Que faisiez-vous au temps chaud?... Je chantais, ne vous deplaise. Šta si radio kada j e bilo toplo?... Pevao sam, nadam se da ti to ne smetah N a sreću po Alžir, M eđunarodni m onetarni fond nije takva cicija kao L afontenov m rav: „Pevao si, znači? To mi se sviđa. Dobro, a ti sada ig ra j.” ski uljezi su zatvorili sve dom aće škole i skoro potpuno zabranili m uslim anim a da pohađa­ ju n ova državna učilišta. Potrebna je prilična doza lak overn osti da bi se p overovalo u tih ped eset p osto (verovatno svi m uškarci i nijedna žena).

529

A lžiru neće biti lako da se prom eni. S ocijalizam nije sam o način p ro izv o d n je, već i sim bol i naslede rev o lu cije, „neopoziva obaveza" (kako je stojalo u prvobitnom ustavu), ideal ravnopravnosti, zaštitni znak pod kojim je A lžir igrao je d n u od najvažnijih uloga u političkim p o k re­ tim a trećeg sveta. Poslednjih nekoliko godina, A lžir im a velike problem e. Skoro tri četvrtine m ladih izm eđu sedamnaest i dvadeset tri godine je nezaposleno. To su „ljudi sa zidova", j e r nem aju druga posla nego da, oslonjeni na zidove, p o sm atraju prolaznike. Puni su besa, m račnih m isli i neiskorišćene energije koja svaki čas m ože da eksplodira. U građanskom ratu stradalo je više od šezdeset hiljada ljudi. N eprirodna sm rtje uvek m uč­ na, ali alžirski pobunjenici su pokazali posebnu surovost, uživajući da u b ijajuju žrtve rezanjem grkljana. N a taj način su štedeli metke i, verovali su, približavali se B o g u .34 Veliki broj ubistava bila su nasum ična, žrtve tek nevini prolaznici, m noge od njih žene i deca. A li islam ski teroristi su se posebno okoijiili na „besram ne žene" i k lju čn e kadrove sistem a: pravnike i birokrate, strane stručnjake, intelektualne vođe. N a taj način, poništili su rezultate napora za ostvarivanje slobode misli i jednakosti polova. Posebno lako su se otarasili stranaca: nekoliko ubistava za prim er zaplašilo je ostale i ubedilo ih da odu. (U poredite to sa efektim a napada na strane turiste u Egiptu.) D ržava odgovara na sopstveni, nasilan način: m učenjim a, silo­ vanjim a, ubistvim a. Kraj m ora doći - niko ne m ože reći s čije strane. U m eđuvrem enu, građanski frankofoni elem enti beže u Francusku. F ran­ cuzi ih ne žele, delom zato što Alžirci sa sobom donose i borbu. Ta evrop­ ska zem lja je već pretrpela opom injuću eksploziju alžirskog terora.

Od levičarskog intelektualca do predsednika Brazila: prednosti realizma G odinam a je Fernando Enrike K ardozo (Fernando H enrique Cardoso) bio ključni zagovornik latinoam eričkih teorija o zavisnosti, nosi­ lac ideološke zastave antikapitalističkog antikolonijalizm a. D oktrina zavisnosti, koju je prvi definisao A rgentinac Raul Prebiš (Raoul Prebisch), inspirisan osnovnim i izvedenim teorijam a o evropskoj i am e­ ričkoj eksploataciji slabijih prekookeanskih ekonom ija, sa oduševlje-

530

njem je prihvaćena u zem ljam a ugroženim rastućim ja z o m izm eđu bo­ gatih i sirom ašnih. Šezdesetih i sedam desetih godina dvadesetog veka sociolog K ardozo je napisao ili uredio dvadesetak knjiga na tu temu. N eke od njih postale su standardi koji su oblikovali generacije studena­ ta. M ožda najpoznatij a je Zavisnost i razvoj u Latinskoj Americi. U en­ gleskom izdanju, završava se bom bastičnom , ali ne previše uznem iruju­ ćom obznanom: Prava bitka... se vodi između tehnokratskog elitizma i vizije formativnog procesa m asovnog industrijskog društva koje m ože oblikovati ono što je narodno u specifično nacionalno i koje uspeva da transformiše zahtev za razvijenijom ekonomijom i za demokratskim društvom u državu koja odražava vitalnost istinski populacionih sila, sposobnih da traže soci­ jalističke oblike društvenih organizacija budućnosti.35

O nda je , 1993. godine, Kardozo postao brazilski m inistrar finansija. Z em lja se tada gušila u godišnjoj inflaciji od 7.000 posto. V lada je postala zavisnik od tog m onetarnog narkotika, dovitljivi Brazilci su se snalazili na razne načine (taksisti su koristili taksim etre koji su mogli da se prilagođavaju stalnim prom enam a cena, a i m ušterijam a), a ozbiljni ekonomisti su prihvatili tu nestabilnost uz izgovor daj e izvesnost inflacij e oblik stabilnosti. Priču o stabilnosti su m ožda mogli da progutaju oni Brazilci koji su uspevali da usklađuju život sa narednim korakom inflacije, ali, global­ no, m eđunarodna zaduženja Brazila su se otrgla kontroli i ta zem lja je m orala sve više da pozajm ljuje. Takođe, m orala je da trguje i posluje s drugim zem ljam a, posebno sa onim bogatim , kapitalističkim državam a koje su bile označene kao neprijatelji. Tako je Kardozo počeo drugači­ je da posm atra stvari, do te m ere da su ga nazvali pragm atičarem „bez jak o g ideološkog je z g ra " .36 A ntikolonijalistička strast je nestala, kao i otpor prem a stvaranju veza sa strancima koje sigurno im pliciraju neku vrstu zavisnosti. Brazil nem a izbora, rekao je Kardozo. Ako nije spre­ m an da bude deo globalne ekonom ije, ne m ože se „nametnuti... To nije diktat drugih, već po treb a."37 Drugo vrem e traži drugačije vrline. Dve godine kasnije Kardozo je izabran za predsednika, najviše zato što je , nakon m nogo godina, dao Brazilu njegovu prvu ja k u valutu: real, nešto vredniji od dolara (kako li to samo podstiče ponos Brazilaca), koja je uspela da opstane.

531

Epilog: stabilna valuta nije lek za sve. Počev od sredine 19%. godine, državni budžet im a sve veći deficit, rast izvoza je usporen, realni p ro ­ izvod je opao u prva tri m eseca, realne kam atne stope su niže, ali jo š uvek su prohibitivne, rast produktivnosti u industriji naglo je opao, čak ima negativnu stopu u ključnim oblastim a poput m etalurgije, proizvodnje m ašina i tekstilne industrije 1995. godine.38

532

29.

Kako orno dcspeli ovde? Kuda idemo?

M ilenijum ska hronika čini se jednostavnom . Od sveta velikih i m alih carstava i kraljevstava, m anje više jednakih po bogatstvu i m oći, postali smo svet država od kojih su neke daleko bogatije i m oćnije od drugih. N ekada nas je bilo nekoliko stotina m iliona, sada preko 6 m ilijardi. Pre smo koristili skromne, ali dom išljate alatke i tehnike, a sada smo gospo­ dari veličanstvenih m ašina i nevidljivih sila. Odbacivši m agiju i praznoveije, napredovali smo od nespretnog istraživanja do rastućeg tela nauč­ nog znanja koje inspiriše besprekidni tok korisnih primena.* Takvi pom aci uglavnom služe dobru, prem da se intelektualna i m a­ terijalna moć često zloupotrebljava u loše, destruktivne svrhe. Ili neplani­ rano dovede do štetnih posledica.1 U hvaćeni smo u asim etriju izm eđu našeg znanja o prirodi i o čoveku, izm eđu razum evanja spoljašnosti i shvatanja nas samih. N eki bi voleli da se vrate u prošlost. Oni koji beže od sveta m aterijalnog bogatstva u prirodu tražeći duhovnu obnovu, os­ tavljaju svoje satove iza sebe. Ali nose knjige, naočare i m odernu odeću, ponekad i CD uređaje, a ne beže ni od savrem ene m edicinske pom oći, kada im zatreba. M oja zapažanja neospornih prednosti i koristi naučnog znanja i teh­ nologije često su m eta napada, čak i u intelektualnom svetu. Razlozi za takvu osudu onih koji više vole da se oslanjaju na osećaj um esto na saz­ nanje kreću se od razočaranja usled nenalaženja Izgubljenog R aja, do straha i prezira laika sklonih neproverenim znanjim a.2 To su oni koji su uzalud čekali da sa prvim trenucim a novog m ilenijum a dođe apokalip­ * Ipak, su jeverje i m agija n isu m rtvi - n ek i čak ističu da su n eo d v o jiv i od religiozn ih uverenja. N esu m n jivo, sam o sm o slabi sm rtnici koji traže utehu tam o gde je m ogu naći. I nau čn ici su ranjivi, je r nauka i razum su surovi saputnici. Ipak, ilu zije, op sen e i vera su, u teoriji i praksi, izb ačen e iz procesa istraživanja i otkrivanja.

533

sa k o ja će ispraviti nepravdu i doneti sveopštu sreću. U n jih spadaju m arksistički socijalisti i kom unisti, koji navodno poštuju nauku, ali se k lan jaju ideologiji. Ostali su nostalgični zanesenjaci opsednuti m itskim blaženstvom prim itivnih društava. Prva grupa jasn o pokazuje koliko ljud­ ska ograničenja m ogu sputati plem enite cilieye. D ruga grupa samo „piša uz vetar". Svet ne ide njihovim putem.* Sve do skora, pokretačka sila tog hiljadugodišnjeg procesa koji veći­ na ljudi sm atra progresom bili su zapadna civilizacija i njeni osnovni ele­ m enti - znanje, tehnike, političke i društvene ideologije - usvajani širom sveta, s dobrim ili lošim posledicama. N jene tekovine delom je nam etao zapadnjački dom inion, ponegde su dobrovoljno usvajane kroz učenja, a i kroz podražavanje njenog industrijskog modela. N ije svuda prihvatana n a isti način - m nogi je odbacuju, sm atrajući je agresivnom. Danas neki prepoznaju agresiju i u diskusiji o uticajim a zapadne civi­ lizacije. U svetu relativnih vrednosti i m oralne ravnopravnosti sam a ide­ j a o zapadnocentričnoj (eurocentričnoj) globalnoj istoriji sm atra se aro­ gantnom i napadnom . Cilj jo j je , kažu, da „opravda dom inaciju Z apada nad Istokom ističući evropsku n ad m o ć".3 Ono što nam treba je m ultikulturalna, globalistička, egalitaristička istorija k oja će o svakom reći ponešto (po m ogućstvu nešto dobro). Evropski doprinos - ništa više ni m anje od pronalaska i definicije m odernosti - treba prepoznati kao sluča­ j an ili usputan. Prim ere te evrofobije m ogli smo uočiti u nedavnim diskusijam a o m o replovačkim p u to v an jim a i otkrićim a. A m eriku su m ogli da nadu Kinezi (tako je i trebalo da bude). Ili Japanci, ili Afrikanci. M ožda i jesu. E vropa je samo im ala sreće. Ili, nije im ala sreće, već je bila opaka i zlonam erna. Ukrali su srebro N ovog sveta, pom oću njega su izgradili im pe­ riju i preuzeli trgovinu u A ziji, porobili m nogo kulturnije narode i onda se divili sami sebi zbog svog bogatstva, tehničkih dostignuća, propagiranj a civilizovanosti i duhovnosti. Iznad svega, tvrde globalisti, ne sm em o opisivati evropsku p re d ­ n o st „esen cijalizujući" je njenim institucijam a i civilizacijom , odnos­ no o b ja šn ja v a ju ć i je ev ro p sk im „prisustvom " um esto n eev ro p sk im * Takav pristup n ašao je p lod n o tle u an tropologiji, su očenoj sa d ilem om u v e z i sa sv o ­ jim tradicionalnim p redm etim a proučavanja: izd vojiti i k on zervisati, ili aktivno prouča­ vati, tim e i izazvati prom enu i nestanak subjekta. O vrednostim a prim itivnog, vid eti D ia­ m ond, In Search ofthe Prim itive; takođe Jordan, „Flight from M od ern ity”.

534

„odsustvom ". N a taj način, apologeti a priori odbacuju m anifest asi­ m etrije izm eđu evropskog sistem atskog interesovanja za druge civili­ zacije i kulture, i relativne ravnodušnosti „drugih", nesvesni da time sam o potv rđ u ju taj kontrast.4 Globalisti kažu d a je suština u tom e da nem a šta da se objašnjava. D rugim rečim a, i evropska i neevropska istorija m ože se „problem atizovati" obuhvatanjem onog što se nije de­ silo: „neostvarene težnje, kao i one uspešno realizovane, deo su istorije ." 5 Bez sum nje, fokusiranje na neuspeh povlači za sobom pristrasni negativizam : ko kaže da su neevropski narodi m orali da slede ciljeve slične evropskim ? Ta linija antievrocentrične misli je , kratko i jasn o , antiintelektualna i p rotivi se činjenicam a. Ali i vrlo pop u larn a, posebno m eđu sam im zapadnjacim a. N ovi globalisti žele da „ubiju glasnika, samo zato što im se ne sviđa poruka koju nosi" - kao da se istorija nije ni desila. Č injeni­ ca je d aj e Zapad tehnološki nadm oćniji.* Svi treba da se potrudim o da saznam o zašto je to tako, je r nam to m ože pom oći da shvatim o sadaš­ njicu i predvidim o sutrašnjicu.6 Istoričari vole da gledaju unazad um esto napred. P okušavaju da shvate i objasne svedočanstva prošlosti. I ekonom isti žele da upoznaju prošlost, ali onom e što saznaju veruju samo ako je u skladu s teorijom i logikom ; i, pošto su ubeđeni u ispravnost osnovnih principa, m anje se snebivaju da predviđaju budućnost pom ognuti racionalnošću. Naravno, ekonom isti prihvataju m ogućnost slučajnosti i nelogičnosti, ali u širem vrem enskom okviru, takvi ispadi su samo odlaganje logične neizbežnosti. R acionalnost će pobediti, j e r j e isplativa. V iše je bolje, a najbolji kriterijum prilikom određivanja ciljev ajeste m aterijalni dobitak. Tako, dok su istoričari agnostici u pogledu budućnosti, sam im tim i pesim isti, ekonom isti i biznism eni teže da budu optim isti.7 R aduju se, pre svega, p ovećanju bogatstva, onom e što je A dam Smit nazvao „prirodni n ap redak obilja". To važi čak i za sirom ašne: „Na koji god način procenjivali, život stanovnika zem alja u razvoju se poboljšava."8 I produžava. To zaokružuje optim ističku sliku budućnosti. Sirom aš* N ek i bi rekli (na primer, A. G. Frenk) da evrop sko znanje i tehnologija nisu nadm ašiv ali sličn e vred n osti drugih civilizacija do industrijske revolu cije (recim o 1800. godine) - k ao d a je ev ro p sk a d om in acija b ila slučajna, a industrijska revolu cija n eo ček iv a n o prosvetljenje. I n ek i to z o v u istorijom .

535

nim a je , u prošeku, bolje. V iše ih je , ali im je bolje. E konom isti sada ističu da će svet biti sve bogatiji, da će sirom ašni polako dostizati b o ­ gate, da će ostrva napretka postati kontinenti, da se znanjem m ogu rešiti problemi i preva zići m aterijalne i društvene teškoće.* Tako je bilo, tako ce i biti.

Ekonom isti nisu oduvek tako mislili.ANaslednici A dam a Smita pred­ viđali su stagnaciju: M altus, koji je isticao neum oljiv pritisak stanovni­ štva na zalihe hrane; R ikardo, sa vizijom „stacionarnog stanja" do kog dolazi n ak o n što ze m lja i n a jam n in a p ro g u ta ju sav višak; D ževons (Jevons) i njegova zastrašujuća priča o iscrpljivanju zaliha goriva. N au ­ ka tadašnjih ekonom ista nosila je epitet „pesim istička". N apredak koji je usledio odagnao je strahove zbog njihovih predviđanja, prem da neki sm atraju d a je m altusijansko prokletstvo samo odloženo.** U m eđ u v rem en u , ja h a č i apokalipse dobili su novog saputnika: ekološku katastrofu. N e m oram o više da brinem o o iscrpljivanju ovog ili onog resursa - tehnologija će naći zam enu.9 Ali m oram o da razm is­ lim o o ozbiljnoj, progresivnoj i, m oguće, nepopravljivoj šteti koju n a ­ nosim o životnoj sredini. Ta pretnja po opštu dobrobit direktno je vezana za ekonom ski razvoj, je r otpad, zagađenje i drugi oblici oštećivanja oko­ line rastu sa bogatstvom i povećanjem proizvodnje. Bogati su ti koji tru­ j u planetu. * O strva napretka n a k oja nem aju svi pravo. Paul K en n ed i se u P rep ea rin g fo r th e T w enty-F irst C en tu ry pita: „D a li o strv ca b la g o sta n ja u m oru sirom aštva op ravd avaju n aš spokoj?" R ifkin , E n d o fW o rk , jed n ak o je zabrinut z b o g ja za izm eđ u b ogatih i sirom ašnih. A k o tako m ora biti, onda treba da evolu iram o u „posttržišno društvo", šta god to bilo. Cf. M ount, „N o End in Sight". „P ost-ovo" i „post-ono" se razm nožavaju tolikom brzinom da ćem o u sk o ro im ati i „post-post" i „post-post-post".

л Sm it ip ak p o m in je stagniranje i u p ozitivn ijem kontekstu, govoreći o državi „koja je u sp ela d a isk oristi sv e prednosti sv o g zem ljišta i k lim e i p oložaja u od n osu n a druge z e m ­ lje, što jo j je o m o g u ć ilo d a napreduje do tačke p rek o k oje n e m ože". - B o g a tstvo n aro­ da, K njiga I, p o glavlje 9: „O p rofitu od im ovine". Ipak, Sm it ističe da se takvo stanje n eće skoro dostići, i zaključuje da se pom enute granice m ogu prevazići „boljim zakonim i insti­ tucijam a". ** Z ahvaljujući botaničkim istraživanjim a i pronalasku „ču d esn og pirinča", svetsk i pri­ n o si pirinča sk oro d a su se ud vostru čili od 1967. do 1992. godine. Indija je p rošla skroz „zelen u revoluciju". Pritisak stan ovn ištva n a sn ab d evan je hranom p o n o v o je porastao i M eđunarodni institut za istraživan je pirinča o b eća v a „super pirinač" koji će o m o g u ć a ­ vati z a 20 d o 2 5 p osto v e ć e p rin ose - Seth M yd an s, „S cien tists D ev elo p in g 'Super R ice' to F eed A sia", N. Y. T im es, 6. april 1997, str. A -9 . H o će li to biti d ovoljn o? Šta ć e m o sa A frik o m ?

536

Bogati (barem neki od njih) su svesni te opasnosti, i njihovo bogat­ stvo im dozvoljava da plate čišćenje i odlaganje otpada na drugom m e­ stu.* Takođe, dele korisne ekološke savete m ladim svetskim industri­ jam a. One, s druge strane, podsećaju bogate zem lje na zagađenje koje su uzrokovale u periodu svog razvoja. Zašto bi današnje zemlje u razvo­ ju m orale da paze? Osim toga, većina njih je sprem na da plati cenu za­ gađenja životne sredine - sada su važne veće plate i bogaćenje, a bolesti i sm rt jo š nisu n a vidiku. N isam sproveo anketu, ali čini se d a je to opšteprihvaćeno m išljenje u zem ljam a u razvoju. M ladi (a te zem lje su ih pune) m isle da će živeti zauvek. Z ašto da te sputavaju zagađenje i boleštine? A ko sirom ašni nisu uplašeni, bogati je su , je r im aju m nogo više da izgube. A ko nas istorija ekonom skog razvoja uči nečem u, to je d a je kultura izuzetno važna. (Maks V eber bi mi čestitao na ovom zaključku.) Setimo se preduzetništva m anjina - Kineza u Istočnoj i Jugoistočnoj Aziji, Indi­ ja c a u Istočnoj A frici, Libanaca u Zapadnoj A frici, Jevreja i kalvinista u većem delu Evrope. Ali kultura, sa svojim isticanjem unutrašnjih vrednosti i stavova kojim a se upravljaju njeni pripadnici, plaši naučnike. Smr­ di na korene i nasleđivanje, na neprom enljivost. U trenucim a dubokog p ro m išljan ja ekonom isti i sociolozi zaključuju da to nije tačno i poz­ dravljaju prim ere pozitivnih kulturnih prom ena, osuđujući one negativ­ ne. Ali aplaudiranje i zvižduci osude ukazuju na pasivnost gledalaca na nesposobnost da se iskoristi znanje da bi se uticalo na ljude i stvari. Stručnjaci bi radije da m enjaju kam ate i devizne kurseve, da oslobađa­ ju trgovinu, m enjaju političke institucije, upravljaju. U z to, kritike kul­ ture m ogu da u v red e ego, ugroze identitet i sam opoštovanje. A ako dolaze od stranaca, m a koliko taktične i uvijene bile, smrde na snishodljivost. Blagonakloni savetodavci su uvek sumnjivi. Osim toga, ako kultura toliko m nogo utiče, zašto nij e dosledna u tome ? E konom isti nisu je d in i koji se pitaju zašto su neki narodi (na prim er, * A li n e uvek, jer niko n e želi takve stari u svojoj blizini. Sedm og maja 1996. godine nezado­ voljni građani su protestovali zb og povratka francuskog otpada koji je bio vraćen iz N em ačke u Francusku n a dodatnu obradu, a zatim poslat natrag N em cim a da bi se n avod n o čuvao bez opasnosti od kontam inacije. N em ačk a je potrošila m ilion e da bi sm irila bundžije. Zato je jed an ekonom ista n ed avn o pred ložio da b ogate države sm eštaju neželjeni otpad u Afriku koja obiluje pustinjama, a oskudeva u novcu. Ideja je sim bolički neprihvatljiva.

537

Kinezi) toliko neproduktivni u svojim zem ljam a, a tako preduzim ljivi kao m anjine. A ko je kultura važna, zašto nije izm enila Kinu na bolje? (Danas to i radi.) Jedan moj prijatelj, ekonom ista, ekspert za političko-ekonom ske terapije, rešava taj paradoks poričući bilo kakvu vezu. Kaže da m u kultura ne om ogućava da predvidi produktivnost. N e slažem se s time. Posleratni ekonom ski uspeh Japana i N em ačke bio je predvidljiv, ako se u obzir uzim ala kultura. Kulturom se m ogu objasniti i razlike između uspeha Južne K oreje i Turske, odnosno izm eđu Indonezije i Nigerije. S druge strane, kultura nije jed in i bitan faktor. Ekonom ski analitičari bi voleli da se prepuste iluziji da je je d a n dobar razlog dovoljan, ali slo­ ženi procesi uvek im aju više m eđusobno povezanih determ inanti. M on o k au zaln a o b jašn jen ja nisu prihvatljiva. V rednosti koje u dom ovini sputava „loša vlada" m ogu da dođu do izražaja u drugom okruženju. O tuda preduzetnički uspeh em igrantskih grupa. Stari Grci su i za to imali odgovarajuću reč: meteci, strani doseljenici, pokretali su toČkove eko­ nom skog napretka društava koja su se grozila trgovine i novca. Stranci su nalazili i prodavali robu i zarađivali novac. Takođe, pošto su kulturni i ekonom ski život povezani, prom ene u je d n o m odražavaju se na drugi. N a Tajlandu svi dobri m ladići su p ro la­ zili k ro z višegodišnje religiozno školovanje u budističkim m anastirim a. T aj period sazrevanj a ne samo d aj e bio dobar za dušu već j e i odgovarao tradicionalno sporom toku ekonom skih aktivnosti i zapošljavanja. Tako je bilo nekad. Tajland danas živi m nogo brže, trgovina cveta, posao n e­ prestano zove. Period produhovljavanja m ladića se sveo na nekoliko n e ­ delja - dovoljno da nauče osnovne m olitve i rituale, a potom da se v ra­ te realnom , m aterijalnom svetu. R elativna vrednost vrem ena (za koje svi znaju d a je novac) jeste prom enjena. Takva prom ena nije došla sama od sebe. Tajlanđani su svojevoljno prom enili svoje prioritete. Tajlandska priča ilustruje kako ekonom ski rast m enja kulturu. M oguć je i obrnuti uticaj - kultura m ože sputati ekonom sku inicijativu. Prim er nalazim o u R usiji u kojoj je sedam deset pet godina antitržišnih, antiprofitnih u čenja i unutrašnj ih privilegij a učvrstilo antipreduzetničke stavove. Čak i nakon pada režim a, ljudi se plaše nestabilnosti tržišta i žude za za­ štitom države. Ili za jednakošću u bedi. Rusi pričaju šalu o seljaku Ivanu, ljubom ornom na kom šiju Borisa, j er B oris im a kravu. D olazi vila i kaže Ivanu da će m u ispuniti je d n u želju. I šta Ivan poželi? D a B orisu crkne krava.

538

N a sreću, ne m isle svi Rusi tako. Kolaps m arksističkih prohibicija i inhibicija izazvao je groznicu privrednih aktivnosti. N ajbolje su počivale na unutrašnjim dogovorim a, neke su bile nezakonite, a m noge su sprovodile neruske m anjine (Jermeni, Gruzijci). Inicijativa je oslobođena, a ona je često dovoljna - ta težnja nekolicine preduzim ljivih vizionara. Ali i stare navike opstaju, korupcija i kriminal se ne m ogu zauzdati, kulturni rat besni, izbori zavise od tih problema, a ishod je neizvestan.* U ovakvoj situaciji konvergencija je obećanje jednakosti, lozinka za svet napretka, zdravlja i sreće. Tako kaže ekonom ska teorija, podrazum evajući m obilnost faktora proizvodnje. Iskustvo govori drugačije. B rojčani podaci za m alu grupu napred­ nih industrijskih zem alja potvrđuju konvergenciju, ali zemlje, pojedinač­ no, ne uklapaju se uvek u zajednički tok. Hoće li Japan nastaviti da napre­ duje? D a li će U jedinjeno Kraljevstvo i dalje da zaostaje ili su dobri rezul­ tati iz prethodne decenije obećanje bolje sutrašnjice? Hoće li ovaj vek pripasti Istočnoj A ziji? S ta je sa Sjedinjenim D ržavam a? Pre nego što dozvole da ih ponesu optimističke prognoze, Am erikanci bi trebalo da se sete odbijanja B ritanaca da se suoče sa svojim nevoljam a. To je sla­ bost futurizm a: proroci više nisu tu kada treba da preuzm u odgovornost za svoje greške. Čak i kada su u prilici da priznaju grešku, niko ih više ne prim ećuje, a oni sami se sećaju samo uspešnih predviđanja. (Ili se pravdaju time d a je vrem e dobre pretpostavke učinilo pogrešnim .) U m eđuvrem enu, napredni i zaostali, bogati i sirom ašni nikako da se približe. O ptim isti skloni num eričkim analizam a ukazuju na je d v a prim etnu konvergenciju. Pri tom svrstavaju A ziju u siromašne, tako da izvanredan uspeh Istočne A zije stvara tu privlačnu optičku iluziju. A fri­ k a i Srednji istok jo š uvek nikud ne idu. Zem lje Latinske A m erike se ponaša prom enljivo, u vrem enu i prostoru. Bivši socijalistički blok je u tranziciji: nekim zem ljam a ide dobro, dok se druge, posebno bivše čla­ nice Sovjetskog Saveza, bore sa svakodnevnom neizvesnošću. A šta je s n e p red v id ljiv im događajim a? Toliko toga m ože poći naopako - rat, revolucija, prirodne katastrofe, loša vlast, krim inal, anti­ * R u sija n ije b ezb ed n o ok ru žen je za sk lap an je p o slova. Cf. R em n ick , Lenin's Tomb i Ressurection. U Ukrajini je verovatn o jo š gore. Cf. Bonner, „Ukraine Staggers on Path to the Free M arket”, N. Y. Times, 9. april 1997, str. A -3.

539

produktivne ideologije. M nogi m odeli uspeha su ranjivi i zavise od poli­ tičke situacije. Svakog ju tra novine objavljuju priče koje bude nadu: Indi­ ja se m en ja i počinje da ohrabruje strane investiticije; red i m ir se us­ postavljaju u Sijera Leoneu; nakon godina krvavih sukoba, A rgentina se vraća norm alnom životu; R usija kipti od ekonom skih aktivnosti, očeku­ ju ći nova ulaganja Pepsi-Cole. M ožemo li te srećne ishode smatrati izvesnim ? A kada okrenem o list istih tih novina, nailazim o na vesti o nevo­ ljam a i obrtima. M ožda najbolji dokaz neizvesnosti ekonom skog života je britanska kolonija Hong Kong. Prvog ju la 1997. godine Hong Kong je vraćen Kini. N jegova sudbina jo š uvek nije izvesna. Kina m ože dopustiti H onk Kongu da nastavi svojim ekonom skim putem ili ga prim orati da se prilagodi njenoj ekonom iji. N aravno, m alo je verovatno da će K ina ubiti tu „zlat­ nu koku". Ali koliko je H ong K ong bitan u okviru globalnih kineskih ekonom skih planova? Istorija zna za slične nerazum ne izbore, a K inaje bila poznata po žrtvovanju trgovinskih interesa carskim principim a. U m eđuvrem enu, hongkongške trgovačke porodice su se priprem ile i za odlazak i za ostanak. Dobile su državljanstvo bezbednijih ekonom skih rajeva (oko 600.000 stanovnika H ong K onga im aju i strane p aso še ).10 Ali uče i m andardinski kineski, pored m aternjeg kantonskog, i zamen ju ju strane direktore k in esk im .11 Slede racionalnu strategiju m inim izovanja m aksim alnih potencijalnih gubitaka. D a li globalizacija i konvergencija im pliciraju kraj državnih inter­ vencija? D a H je i sam a ideja m eđudržavnog ekonom skog rivalstva posta­ la besm islena? E konom ista Pol K rugm an (Paul K rugm an) daje potvr­ dan odgovor: „stavovi onih koji daju prednost lokalnim , nacionalnim ekonom skim politikam a zasnivaju se na neuspehu da se shvate čak i n aj­ jedn o stav n ije ekonom ske činjenice i k o n cep ti."12 D ogm atski nastrojeni i isključivi, zagovornici državne intervencije se ne predaju. U pitanju su dva cilja - m oć i bogatstvo - i dva ideala, dis­ tributivna pravda i bezlična efikasnost. Sve to je povezano. A svaki od tih ciljeva im a sopstvenu pobudu, sledbenike i opravdanje. M išlj enj a ekonom ista po tom pitanju se razlikuju. N eoklasičari se ne slažu sa bezuslovnom podređenošću državi: oni veruju samo u signale tržišta. U g led aju se n a velik o g učitelja: „P rivatna in icijativ a ne šteti velikim nacijam a, za razliku od državnog rasipanja i lošeg upravljanja.

540

(Skoro) čitav državni prihod, u većini zem alja, troši se na izdržavanje neproduktivnih ru k u ."13 A dam S m itje brinuo da će državni poslušnici potrošiti sav višak potreban da se održe produktivni članovi društva. (Takve zem lje postoje i danas.) Ipak, Adam Smit je shvatao da država m ože neke stvari uraditi bo­ lje od privatnih preduzetnika (na primer, da organizuje odbranu i polici­ ju ). U otom anskoj Turskoj protivpožarna odbrana bila je poverena pri­ vatnim kom panijam a koje bi slale svoje ekipe čim bi se oglasio alarm. Pregovori konkurentskih tim ova s vlasnikom kuće zahvaćene požarom oko najpovoljnije cene ponekad bi se odužili, tako da na kraju više i ne bi im alo šta da se spasava. Ili bi se vatra proširila na okolne zgrade, pa su u p reg o v o re m orali da se uključe i susedi. „U sled m alodušnosti i pohlepe, lokalni požari su često prerastali u globalne." O vo pitanje je posebno važno u zem ljam a koje oskudevaju u preduzetničkim poduhvatim a. U svetu m eđunarodne konkurencije koji se naglo m enja i m eđunarodne konkurencije može li društvo da priušti sebi da čeka na privatnu inicijativu? Setimo se samo pozitivne uloge države u K oreji, Tajvanu, čak i u Japanu - država je bila pokretač, zaštitnik i vodič u nom inalno slobodnu tržišnu privredu. (Neki učesnici slobodnog tržišta ne bi propustili priliku da podsete na Perl Harbur.) Očigledno, ne m ože se uočiti pravilnost u ulozi države. D ržavna in­ tervencija je poput devojčice koja je im ala loknu nasred čela - kada bi lokna bila na pravom m estu, devojčica bi bila predivna, a kada bi lokna rem etila frizuru, dete bi bilo nepodnošljivo ružno. D ržava m ože biti i vrlo koristan sluga privatnog biznisa. Državni službenici su oduvek i svuda bili skloni potkupljivosti - takva je ljudska priroda. Ali rast prihoda u privatnom sektoru i „bonusi" u ekonomij ama u razvoju podstakli su taj porok birokratije i administracije. Bogati m ogu kupiti moćne. Predsednici i prem ijeri se ponašaju kao trgovački putnici i procenjuju svoj uspeh na osnovu ugovorenih poslova i potpisanih ugo­ vora. Britanci razm išljaju o tome da sadašnju kraljevsku jah tu zamene većom . Novi brod bi koštao stotine m iliona funti, a ko zna koliko bi se novca bacalo na njegove plovidbe (što se ne bi moglo izbeći, je r skupocena igračka zahteva da se koristi). (Kraljevstva porodica verovatno ne zna za neam ortizovane troškove.) N ije važno. Pobornici ideje o izgradnji novog broda uveravaju britanske poreske obveznike da će to pozitivno uticati na trgovinu. U m eđuvrem enu, ideali se povlače pred interesima.

541

K ina se loše vlada? N a jb o lji način da se reši taj problem je s te ćutati i radititi svoj posao. M o žd a je takvo po n ašan je cinično, ali sasvim je m oguće daj e dovoljno dobar lek za despotsku iracionalnost kao bilo koja druga strategija. Proces selekcije se nastavlja. Potraga za je ftin o m radnom snagom preusm erila je slobodna radna m esta iz bogatih zem alja k a sirom ašnim (tačnije, ka nekim a od n jih ) . 1 4 Sreća za neke, gubitak za druge. E ko­ nom ske prom ene neizbežno im aju dva lica - nasm ejano i uplakano. Eko­ nom isti i moralisti p ozdravljaju takve transfere, sm atrajući ih razum nim i p o željn im , zato što o d ra ž a v a ju kom p arativ n u p red n o stu . Z ašto bi zap o šljavanje M alezijaca ili M eksikanaca bilo m anje prih v atljiv o od ponude poslova za A m erikance ili N em ce? K rugm an kaže: „O čekivalo bi se da svako pozdravi tu prom enu u globalnom ekonom skom pejzažu, da u tom drastičnom pobolj šanju životnog standarda stotina m iliona lju­ di, od kojih su m nogi bili o ča jn o sirom ašni, p re p o zn a n ap red ak - i neviđene privredne m o g u ćn o sti." 15 Svako bi se tom e radovao, izuzev onih koji gube posao. A u napred­ nim industrijskim zem ljam a nesrećni i ljuti radnici koji ostaju bez posla im aju pravo glasa. Takođe, dem onstriraju i bune se. Isti oni posm atrači koji se brinu zbog grešaka „strateške" trgovinske politike m ogli bi da se zamisle nad rizicim a i troškovim a konflikta. H ladnokrvniji ekonom isti bi rekli da se države ne nadm eću kao korporacije; ili da gubitak stranih tržišta i radnih m esta ne pogađa naročito tako bogatu zem lju kakve su Sjedinjene D ržav e; 16 ili da zabrane uvoza neće podstaći produktivnost niti povećati životni standard; ili da će se gubitak radnih m esta u grana­ m a koje više nisu „probitačne" kom penzovati otvaranjem novih m esta u drugim proizvodnim oblastim a. Takvo rasuđivanje i m udrijašenje neće pom oći radnicim a koji ostanu bez posla i m oraju da se zadovolje slabi­ je plaćenim zaposlenjem ispod njihovih m ogućnosti ili su u onim poznijim godinam a u k o jim a se i sam a ideja o novom početku čini neprak•v 17 tičnom . Koliko li tek iritiraju drski pozivi građanima da se raduju nižim cenam a autom obila i televizora, koje više ne m ogu sebi da priušte, i predloži da profesionalno uzgajaju soju. Setite se d a je istovetan savet dao Džon Bauring državam a članicam a nem ačkog Zollverein 1840. godine: gajite pšenicu, ondaje prodajte d a biste kupili britansku robu. Bio je to uzvišeni

542

prim er ekonom skog zdravog razum a - ali da je N em ačka poslušala taj savet, bila bi siromašnija. Već smo videli da današnja kom parativna pred­ nost ne m ora da se održi do sutra. Da li je protekcionizam opravdan samo u slučaju industrija u razvoju? Im aju li bogate zem lje m oralnu obavezu da se suzdržavaju od m etoda koje zem lje u razvoju podrazum evano koriste? Z agovornici teorije o zavisnosti odavno ukazuju na nepraved­ nost navodno neravnopravne trgovinske razm ene izm eđu j akih i slabih, bogatih i siromašnih. Ali asim etrija pogađa obe strane. Ova pitanja nem aju jednostavne, direktne odgovore. Jedno je kritikovati aktivnu državnu politiku, a sasvim drugo osm isliti i preduzeti odgovarajuće mere. Ipak, je d n a stvar je izvesna. Sadašnja tendencija ka globalnoj industrijskoj difuziji dovešće, u slučaju bogatih zem alja, do sm anjenja plata, ekstrem nijih razlika u zaradama, i/ili povećanja (tranzicione?) nezaposlenosti. Još niko nije uspeo da pobedi zakon ponude i potražnje. M nogi, ako ne i svi, ekonom isti se ne bi složili. Oni se uzdaju u svetu izvesnost sveopšte koristi od trgovine. M eđunarodna konku­ rencija je , kažu, trka u kojoj svi pobeđuju. N a duže staze. N em oguće je na nekoliko stranica navesti sva različi­ tih m išljenja o ovom pitanju (bila bi nam potrebna je d n a polica, ako ne i čitava so b a).18 A li istakao bih nekoliko zaključaka, oslanjajući se na istorijska iskustva: - Trgovina ne nagrađuje sve podjednako. Istorijaje pokazala da neke zem lje zarađuju bolje od drugih. Osnovni razlog je to što kom parativna prednost nije ista za sve, a neke aktivnosti su isplativije i produktivnije od drugih. (Nije svaki zarađeni dolar isti.) To su one koje zahtevaju, ali i podstiču veće znanja i naprednije tehnike. - Izvoz i uvoz radnih m esta nije isto što i razm ena robe. M ožda su identični u teoriji, ali njihov uticaj na ljude je sasvim različit. - K om prativna prednost nije neprom enljiva, i njen uticaj ne m ora biti pozitivan u svakom trenutku. - U sklađivanje s potrebam a tržišta je korisno. Ali reakcija ljudi na signale tržišta nije uvek pravovrem ena i odgovarajuća. N eki trgovci su spretniji, a veliki uticaj na ponašanje u takvim situacijam a im a kultura. - N ekim ljudim a je lakše i prihvatljivije da uzm u nego da naprave. N ijedno društvo nije imuno na to iskušenje koje se može prevazići samo m oralnom čvrstinom i obzirnošću.

543

N e želim da zastupam politiku nijedne zem lje posebno, tim pre što aktivističko istupanje lako može da nanese više štete nego koristi. Svakog treba ocenjivati isključivo po zaslugam a, a vlade su sposobne za isto to­ liko grešaka, i to jo š krupnijih, kao i biznism eni koji pokušavaju da ob­ likuju tržište i upravljaju njim e. (I obrnuto. M nogo zavisi od toga na šta želite da stavite akcenat - na bogatstvo, ravnopravnost, bezbednost, spa­ senje, ili nešto d ru g o .)19 Želim samo da istaknem da će tekući obrazac tehnološke difu zije i ju re n ja napretka naneti štetu bogatim zem ljam a, posebno pojedinačnim žrtvam a ekonom skog pregrupisavanja, donoseći istovrem eno nagradu i nadu nekim sirom ašnim državam a, a očaj, raz­ očaranje i bes m nogim drugim. Sigurno je da se bogate, industrijske zem lje m ogu odbraniti (olakšati, ali ne i otkloniti m uke) tako što će ostati lideri u naučnom i tehnološkom istraživanju, zatim preusm eravajući se n a nove, sve značajnije proizvod­ ne oblasti (što bi otvorilo nova radna m esta), učeći od drugih, nalazeći svem u najpovoljniji položaj, razvijajući i koristeći sve svoje sposobnosti i znanja. M ogu pom oći onim a koji ostanu bez posla da se obuče za dru­ ga zanim anja, da nađu novi posao, ili da se penzionišu. M nogo će za­ visiti od preduzetničkog duha tih nacija, njihovog osećaja identiteta i po­ svećenosti opštem dobru, sam opoštovanju, sposobnosti da prenesu usvo­ je n e vrednosti generacijam a koje dolaze. A šta je sa sirom ašnim a, zaostalim a i oštećenim a? N ije li naprednim industrijskim zem ljam a, koliko god da su pritisnute novom konkuren­ cijom , m nogo bolje nego onim a koje m oraju da se trude za m alo saža­ ljenja? I pored svojih nevolja, bogate države im aju obavezu, pre svega m oralnu, a potom i racionalnu, prem a sirom ašnijim a. Treba li da ulože ako znaju da im se to neće vratiti? D a li da daju samo ako se isplati dati? D a radije daju, kao bankari, onim a kojim a pom oć i ne treba? D a li da se prepuste bezuslovnoj ljubavi? Postavljam ova pitanja ne zato što znam odgovore (samo pravi vernici tvrde da ih znaju), već da bih vam ukazao na zam ršeno klupko protivurečnih m otiva i posledica. Plovidba po tim brzacim a zahteva neprestano prilagođavanje i ispravke, tim pre što se njihovi sm erovi m enjaju od zavisnosti od trenutne lokacije. Šta, onda, sa sirom ašnim a? Istorija nam govori da najbolje lekove za sirom aštvo nalaze upravo oni koji su njim e pogođeni. Strana pom oć m ože doneti korist, ali, poput lake zarade, i štetu. M ože gušiti dom aću inicijativu i nametnuti sputavajući osećaj nesposobnosti. A frička poslovi-

544

ca lepo kaže: „R uka koja prim a je uvek ispod one što d a je ." 20 Ono što zaista vredi je rad, štedljivost, poštenje, strpljivost, upornost. M ožda oni koje proganja beda i glad u ovom savetu prepoznaju sebičnu ravnoduš­ nost. Ali izvesno je da se ništa ne može m eriti sa snagom koju sami pro­ budim o u sebi. Neki od ovih saveta zazvučaće vam klišei - lekcije koje predaju neinspirativni učitelji starog kova. Ravnodušni smo prem a tim istinama, smeje m o se njihovoj otrcanosti. Ali zašto sm atram o m udrost zastarelom ? Znam da danas živim o u eri „slatkiša". Želim o sladak život; radim o da bism o živeli, a živim o da bism o bili srećni. U tom e nem a ničeg lošeg, sem što ne podstiče veliku produktivnost. A ko hoćete visoku produk­ tivnost, treba da živite da biste radili, a sreća... sreća je sporedni proizvod. To nije lako. Ljudi koji žive da bi radili su retka i srećna elita. Ali eli­ ta koja je otvorena za novajlije, za sposobne, pozitivne ljude što se osla­ n jaju na sopstvene snage. Ovaj svet pripada optimistima, ne zato što su uvek u pravu, već zato što su pozitivni. Čak i kad pogreše, ostaju pozi­ tivni, a to otvara vrata dostignuća, ispravljanja, poboljšanja i uspeha. Obrazovani, radoznali optimisti će profitirati, a pesim istim a ostaje kao prazna uteha činjenica da su u pravu. Treba se truditi. Čuda ne postoje. N i savršenstva. N i m ilenijum ske apokalipse. M oram o gajiti skeptičnu veru, izbegavati dogm e, pažljivo slušati i posm atrati, pokušati da objasnim o situaciju i predvidim o ishod, da bism o znali šta da radimo. Uzimam danas za svedoke protiv vas nebo i zemlju da p red vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj.

-Deuteron 30:19

54 5

Epilog 1999.

Teorijski, sve što se do sada odigralo je ste istorija. Ali kao što svaki istoričar zna, što smo bliži sadašnjosti, istorijska pričaje sve neodređenija i proizvoljnija. O dm ah pošto sam poslao uredniku konačnu verziju ovog teksta, zem lje Istočne A zije, zem lje najvećeg napretka i razvoja, zapale su u krizu i protivurečnosti. Tigriće - Tajland, Indoneziju, M aleziju - napali su ekonom ski grčevi. N jihovi situiraniji regionalni konkurentni - Južna K oreja, Tajvan, Singapur i H ong K ong - neko vrem e su odolevali toj zarazi, onda su ih savladale sumnje i strahovi investitora. Kina - ogrom ­ na i tajanstvena - čini se uspavana u svojoj izolovanosti od tržišnih toko­ va; ali njeno vrem e tek dolazi. Čak se i Japan - kolovođa i druga najveća svetska ekonomija, snažno vezan izvozom i ulaganjim a za naprede zem ­ lje u regionu - suočava sa problem im a u važnijim ekonom skim sekto­ rim a poput bankarstva i trgovine nekretninam a. Prvi put nakon naftnog em barga u sedamdesetim godinam a prošlog veka ovaj uzor u uspešnosti doživeo je opadanje nacionalnog proizvoda. Problem delom leži u prevelikom uspehu. Te ekonom ije su se prebr­ zo razvile, postale su žiža zlatne groznice koja je opij ala dobicima u novcu i kapitalu, izazivala uravnotežene ekonom ije u Britaniji ili A m erici i za­ vodila investitore obećanjem isplativosti. Ali velika isplativost implicira veliki rizik i svaki dobar biznism en zna da treba da bude oprezan, je r se krupni dobici lako m ogu pretvoriti u strašne gubitke.1 Kao fizika, i biz­ nis se pokorava zakonu očuvanja mase i energije: ništa za ništa. I drugom zakonu: svaka akcija izaziva reakciju. N euspeh vreba iz senke uspeha, prizvan m irisom neuništive, sveljudske sklonosti ka pohlepi. Takva je trenutna parabola isto čn o azijsk o g ekonom skog skoka. Izveštaj Svetske banke iz 1993. godine pod nazivom The EastAsianM iracle2 prava je rapsodija:

547

Od šezd esetih godina dvadesetog veka, azijske ekonom ije koje se iz ­ dvajaju svojim izuzetnim uspehom zabeležile su dvaput veći rast od o s­ tatka Istočne Azije, skoro triput veći od Latinske Am erike i pet puta od subsaharske Afrike. Takođe, znatno su nadmašile industrijske ekonomije srednjeistočnih i sevcrnoafričkih regiona bogatih naftom. Izm eđu 1960. i 1985. godine, realni prihod po stanovniku porastao je više od četiri puta u Japanu i u „četiri tigra" [Južna Koreja, Tajvan, Singapur, Hong Kong] odnosno više od dvaput u sveže industrijalizovanim zemljama Jugoistoč­ ne A zije (Tajland i M alezija).A

Tim zem ljam a treba dodati Kinu koja je konačno, osam desetih godi­ na prošlog veka, uspela da se odrekne slepe poslušnosti marksističkoj ide­ ologiji i počela da podstiče preduzetništvo, u toj meri da nalazi sve više partnera u grabljivom kapitalizmu. M ožda biste pomislili da se ti kapitalisti ustežu zbog nepoverenja prem a kineskom režim u, ali m ogućnost osva­ ja n ja tržišta od preko m ilijardu duša („ulje za kineske lam pe") zasenila je oprez i oni su pristali na m nogo rizičnije uslove nego u ostalim zem ­ ljam a trećeg sveta. Kao rezultat toga, prosečna godišnja stopa rasta ki­ neskog bruto nacionalnog proizvoda u periodu od 1981. do 1996. godi­ ne bila je nešto veća od 10 posto - ako j e verovati zvaničnim podacim a.4 M eđutim , 1996. godine pojavili su se prvi znaci nevolje. A ntikineski nem iri u Indoneziji ukazivali su na raskol izm eđu kineske zajednice okrenute poslovanju i većinskog m uslim anskog stanovništva. V lasti su prećutno odobravale pogrom e u nam eri da pokažu kineskim trgovcim a i kreditorim a gde im je mesto. Lakše je pozajm iti nego vratiti dug, odnos­ no lakše je pozajm iti nego naplatiti. N akon nekoliko m eseci, M eđuna­ rodni m onetarni fond naložio je M aleziji ne samo da obuzda svoju am bi­ cioznu ekonom iju već i da smiri Tajland i Indonezuju. Opom ene su pljuštale na sve strane. Onda je 1997. godine, kada se činilo da se situacija smirila, došlo do novih potresa. C entralna banka T ajlanda proglasilaj e nekoliko finansij skih kom panija nesolventnim , što je uspaničilo njihove klijente. V rednost bata (tajlandske valute) i deonica je za kratko vrem e pala - naravno, kad su ulagači i zajm odavci pohrlili da se izvuku. Isto se desilo i sa cenam a na berzi koje su pale za 17 posto u odnosu na početne vrednosti iz prethodne godine. Slabost bata, koji je bio vezan za dolar, uticalaje na opadanje vred ­ nosti valuta n jena dva sledbenika, m alezijskog ringita i indonezijskog

54 8

rupija. Uprkos blistavim statistikama, te dve zem lje su bile u ozbiljnim problem im a, gušene korupcijom i m noštvom neozbiljnih dom aćih kre­ dita. K ada je njihova ekonom ija počela da smrdi na rizike, a beskrajni novčani tokovi se stišali, strani finansijeri su se povukli; dom aći privred­ nici i investitori ne samo da su sklonili svoja sredstva na sigurnije mesto već su se odrekli svojih ugovornih obaveza, sto je uzrokovalo gubitke poslova, nezadovoljstvo stanovništva i političku nestabilnost. Situaciju u M aleziji podgrevala je etnocentrična reakcija prem ijera M ahatira bin M oham eda (M ahathir bin M oham m ad), m ilitantnog isla­ m iste koji je žestoko optuživao strane preduzetnike zbog pada vrednosti ringita. Posebno se okom io na navodne neprijatelje m eđu Jevrejim a, poput D žordža Sorosa (George Soros). M ahatira kao d a je čitao antise­ m itske baljezgarije koje su bile jed an od najuspešnijih proizvoda arap­ skog Srednjeg istoka; a m oždaje slušao previše katoličkih nedeljnih propovedi ili se bunio zbog odbij anj a stranaca da budu poslušnici poput Malezijaca.5 U svakom slučaju, takve antisemitske gluposti, m a koliko uobi­ čajene za islam sko društvo, m ogle su samo da uplaše i oteraju bogate strance. Ali nisu m ogle da pom ognu ringitu. Povrh toga, malezijske vlasti su pokušale da se oslobode stega industrijskih ugovora naređujući indo­ nezijskim gastarbajterim a da odu. Idite kući! Tajlanđanim a su potrebna radna mesta. Istu takvu taktiku prim enjivale su evropske tem elje tride­ setih godina, ali su brzo odustale. M alezija nije osećala kajanje. U Indoneziji veza izm eđu moći i protekcije bila je posebno vulgar­ na. D ržava je pre uspevala da se izbori sa sličnim problem im a, ali ovog puta dugovi su bih daleko veći od rezervi i u velikoj meri vezani za dolar. N ajb o lje što se m oglo uraditi bilo je da se uspori pad rupija, da se n je­ gova vrednost održi doboljno visokom da bi se isplatili dolarski dugovi, zatim da bi se om ogućilo m iljenicim a režim a da konvertuju svoje rupije u ja č u valutu, a stranim preduzetnicim a da se povuku bez gubitaka. Porast cena osnovnih nam irnica i stepen korupcije okrenuli su narod pro­ tiv režim a, O vog puta nasilne intervencije nisu m ogle smiriti građane i Sukarto (Suharto) je m orao da se povuče. Stariji „tigrovi", ubeđeni u svoju snagu, isprva su sažaljevali skorojev ićk e ekonom ije u susedstvu, ali je i njim a uskoro počelo da gori pod nogam a. Sindrom olakog kreditiranja poput bum erangaje pogodio K ore­ ju . Veliki broj preduzeća u glavnim proizvodnim oblastima grcalo je u dugovim a, i kupovalo vrem e, ali stanje se pogoršalo kada su počele da

549

presušuju i novčane zalihe finansijskih kom panija. Panika se pretvorila u recesiju; n ajvažnije industrijske grane su zam rle, ostavljajući m noge radnike bez p osla., P riv red a je skoro paralizovana", rekao je glavni pred­ stavnik A m eričke investicione banke decem bra 1997. godine. „Oni više ne proizvode i ne trguju, samo pokušavaju da održe likvidnost."6 Čak i oličenja uspeha, Singapur i Hong Kong, suočili su se sa padom vrednosti nacionalnih valuta, berzanskim potresim a, isparavanjem stranih novčanih ulaganja. \ / M M F je pokušavao da preokrene negativne tokove zajedničkim p a ­ ketim a za hitnu pom oć: 17,2 m ilijarde dolara za Tajland (4 od M M F-a); 35 m ilijardi dolara za Indoneziju (10 od MMF, 4 od Svetske banke i 3,5 od A zijske banke za razvoj); 57 m ilijardi dolara za Južnu K oreju (21 od M M F-a, 10 od Svetske banke i 4 od A zijske banke za razvoj). (Pakete su uvećala sredstva zem alj a kreditora.) Sve je to bilo divno i krasno, ali M M F je nam etao neprijatna ograničenja. Z em lje korisnici su m orale da srede svoje fin an sije, o b u zd aju k re d itira n je , da p re sta n u da b ogate dom aće m oćnike i da podnesu M M F-u knjigovodstvene knjige na uvid. N ijedan cent pom oći nije se smeo iskoristiti za pom aganje industrijskih preduzeća, crnih rupa protekcija. N išta se nije smelo upotrebiti za oživ­ ljavanje nesolventnih finansijskih institucija, niti za isplaćivanje vlasni­ ka deonica tih neuspešnih preduzeća. Z najući sum njičenja m alazijskog p rem ijera M ahatira, ja s n o je zašto nijedan paket M M F-a nije ocenjen kao prihvatljiv. Svako dete vam m ože reći da lek nikad nem a prijatan ukus, a neka deca bi radije bolovala nego progutala gorku pilulu. U m eđuvrem enu, napredne industrijske nacije im ale su problem a u Rusiji, gde su naivni ulagači i banke zanemarili činjenicu da se čak i drža­ va m ože odreći svojih dugova. (Trebalo je da prouče istoriju, ona bi im isp ričala priču o tom e kak o su se ruski carski sertifikati koristili kao tapete.) A Latinska A m erika je , kao i uvek, patila od slabosti i nesigur­ nosti. Pa šta, takva je oduvek i bila. Am erički finansijski službenici česti­ tali su sebi na spasavanju M eksika 1994. godine, potom i tri godine k as­ nije i, pecušeći u m raku, pričali sami sebi kako je tržište stabilno - sve što m u treba su povrem ene transfuzije. Spasioci su bili spremni - M M F i blagajna Sjedinjenih Država. K o je bio spasen? N a prvom m estu, am e­ rički i drugi strani zajm odavci i ulagači. Im a sm isla - ako se ne spasu zajm odavci, ko će kasnije davati zajm ove kad zatreba? Osim toga, lo­ gično je da se prvo spasava sopstveni narod. Januara 1999. godine na

550

red je došao Brazil. Ponovo su u pom oć priskočile Sjedinjene Države. A nakon Brazila? Zašto ne ponovo M eksiko? Ili Argentina? M eđutim , Japan je bio u nevolji, a on je bio m nogo važnijih od svih tih latino-kukavica zajedno. Prvo, bio je upleten u ja k e veze sa stranim snabdevačim a i investitorima. Kada se Istočna A zija onesvestila, Japan je osetio vrtoglavicu. Još ozbiljniji problem bilo je to stoj e počeo da za­ pada u strukturalnu m očvaru: loše trgovinske navike, neefikasno ban­ karstvo, nagom ilavanje domaćih kredita, neopravdan rast cena nepokret­ ne im ovine, neredovno podm irivanje dugovanja, korupcija i protekcija - nešto na šta se m ožda m oglo zažm uriti u vrem e drastičnog napredo­ vanja i m odernizacije, ali ne i sada kada je ekonom ija bila zrelija i stabil­ nija. N eka preduzeća su uspela na vrem e da reaguju, ali m noge firm e su se saplitale o obaveze konsenzusa koje je bilo lakše postići u boljim vre­ m enim a. M orale su jo š i da se izbore sa pritiscim a odozgo, od m ini­ starstva za m eđunarodnu trgovinu i industriju i ministarstva finansija ko­ ji kao da nisu bili svesni krize. N eki jap an sk u recesiju shvataju kao upozorenje n a dugotrajnije eko­ nom sko opadanje analogno britanskom zaostajanju pred kraj devetna­ estog veka. Stari načini koji su jednom doneli napredak postali su teret. D rugi su odbacivali tu analogiju prim ećujući da britanska ekonom ija, ni u najteže vrem e, nije zabeležila negativan rast (ali ni tako veliki rast za kratko vreme). Takođe, B ritanija nije usvojila nove tehnologije (autom o­ bili, električna energija i elektronika, digitalnu kontrolu) tako dobro kao Japanci. Japan je im ao snažniju proizvodnju. P ostojalaje jo š je d n a razli­ ka, ali u korist Britanije: dok su Britanci bili otvoreniji za imigrante, Ja­ panci su im zatvarali vrata, uz izuzetak Koreanaca, koje su prihvatali kao radnu snagu za prljave poslove, uzim ajući im otiske pri dolasku i zabra­ nju ju ći im političko'angažovanje. Bračne veze ili bilo kakvo „kaljanje" jap an sk e krvi njihovom bilo su nedopustivi. Poređenja nikada nisu savršena. Pomenuta analogija trebalo je da ut­ vrdi veze između dve nacije koje su stigle visoko, a nisu mogle da se pri­ lagode novim okolnostima. Britanci se nisu dobro snašli s novim tehno­ logijam a druge industrijske revolucije. Japancim a preobilje kao daj e po­ m utilo zdrav razum: m alene kuće u Tokiju koštale su milione dolara, car­ skom dvoru i palati pripisana je vrednost veća od cele K alifornije, član­ stva u golf-klubovim a prodavala su se za milion dolara. S druge strane, diskontne stope u bankam a skoro su pale na nulu, a ljudi su ipak štedeli.

551

Č ak i da su m ogli sebi da priušte velike, m oderne televizore gde bi ih stavili? K ada je 1997. godine buknula azijska kriza, pom islio sam: kakva li sam sam o optim istička luda bio... M ožda se neki od vas već pitaju: ako je kultura tako važna, kako to da te kulturno napredna društva, ta navod­ no uspešna društva, zapala u tolike nevolje? Moj odgovor bi bio da ekonom ska odvažnost nije zaštita od uspona i padova poslovnih ciklusa, daj e uspeh zaista svoj najveći neprijatelj i da krije iskušenje pohlepe i ludosti. U zm im o za prim er Tajland: decem bra 1997. godine vlada je najzad pristala da zatvori šezdeset pet od šezdeset osam finansijskih kom panija, ali prodavanje njihove im ovine nije priča za svačije uši. D ruge zem lje pokušavaju da odgode bolne likvidacije, delom zato što su na gubitku neki vrlo uticajni ljudi. Ali i to m ora da se desi i j a očekujem da će ekonom ije Istočne i Jugoistočne A zije uskoro da se vrate na put razvoja, je r im aju potrebna znanja i veštine i sposobne su da uče. Ali uspeće samo ako prevaziđu pošast rasizm a koji izaziva strah, skrivanje, čak i progone. Koliko će im trebati? N em oguće je reći. S druge strane, kada bolje razm islim , te azijske contretemps posred­ no p o tv rđ u ju moj stav d a j e Z apad bio p o k retačk a sila ekonom skog razvoj a i m odernosti. Od svih kritika ovog teksta naj upadlj ivij e i naj že šće bilo je osuđivanje navodnog zapadnjačkog trijum falizm a, proglašenog politički nekorektnim i m oralno odvratnim . Takve optužbe zasnivaju se na dva osnovna argumenta. Prvi je vezan za nepotvrđenu prošlost: E v ­ ro p a se pojavila kasno i uspela da pretekne A ziju tek 1800. godine. (Da bism o to prihvatili, m oram o da om alovažim o ili da potpuno zanem ari­ m o evropski napredak u nauci i tehnologiji počev od dvanaestog veka, kao i očiglednu evropsku prem oć u m obilnosti i vojnoj m oći k oja poči­ nje da se ističe od kraja petnaestog vek a.)7 Ta evropska dom inacija je b ila prolazna, što dokazuje drastičan ekonom ski razvoj Istočne A zije u dvadesetom veku, najintenzivniji u njegovoj poslednjoj trećini (19601995).8 Tada dolazi do azijskog debakla koji jo š traje. A zijski slom budi sum nje u bajkovitu rekonstrukciju prošlosti i trebalo bi da pom ogne ljudi­ m a da se odupru čarim a ideologije. D rugi argum ent se odnosi na sadašnje stanje: A zijci su razvili etiku ekonom skog preduzetništva k o ja se suštinski razlikuje od tržišne ori­ je n tac ije i kriterijum a Zapada. Dok Z apad sledi samo „sebične" m otive dobitka i gubitka, A zija teži „sponzorisanom kapitalizm u" koji podra-

552

zum eva da vlada pravi krupnije planove i organizuje finansiranje vredni­ jih grana i preduzeća. Istok takođe voli da radi, pom aže i uzim a (daje) zajm ove putem m reže ličnih i političkih p rijatelja i saveznika. R ealna ograničenja u kreditiranju nisu bitna. Važne su veze. A ko ćem o pošteno, ni zapadne ekonom ije nisu imune na takve lične veze. Svi vole da posluju s ljudim a koje znaju i vole. Hronike evropskog i azijskog bankarstva pune su svedočanstava o finansijskim m režam a et­ ničkih (ili kulturnih) grupa: Jevreja, kalvinista, Grka, Libanaca, Pakistanaca, K ineza.9 Takozvani azijski način poslovanja ne razlikuje se toliko od zapadnjačkog, a tekući problem i ukazuju na to da sa svim svojim raz­ likam a nije savršen niti nadmoćan. Prevelika samouverenost je vrlo opa­ sna. Izgleda da su upravo azijski šovinisti najrevnosniji u tom um anjivanj u istorij ske uloge Zapada. Japanci, naročito, ne m ogu da zaborave vojni poraz, negujući osećaj duhovne superiornosti. Ali m nogo uvreda dolazi od kritičara sa Zapada. V iše i od je d n e druge civilizacije, skloni smo skepticizm u i nezadovoljstvu. Takva reakcija m ože biti delom odraz lo­ šeg vaspitanja, ali i ličnih razočaranja prenesenih na opštiji plan. M ož­ da je taj negativizam posledica civilizacij skog uspeha i zadovolj enja koj e m ože da probudi bes. Kako to određuje našu budućnost? N eki „eksperti" vide azijsku krizu kao deo opštije šeme destruktivne globalizacije, kao posledicu razludelog k ap italizm a.10 U pozoravaju na depresiju, sirom aštvo, rat, bolesti, ekološke katastrofe - jah ače apokalipse. Ja nisam prom enio m išljenje i nastavljam da očekujem najbolje, m a koliko bilo om eteno u svom do­ lasku. Kao što sam rekao, radije ću biti optim ista nego pesimista.

553

Napomene

UVOD 1. „Illogic ofNeo-M arxian Doctrine," str. 107. 2. Wilson, R o thschild, str. 102. 3. Oslanjam se, uz izvesne modifikacije, na smelu izjavu Pola Beroša, „Ecarts interna­ tionaux des niveaux de vie avant la Revolution industrielle", A rm ales: économ ies, sociétés, civilisa tio n s,3 4 ,l (Jan-Feb. 1979), 145-171 .Realniekvivalentbrutonacionalnogproizvoda naveden je u H u m a n D eve lo p m en t R e p o rt 1996 (razmera 80:1). Ram, „Tropics and Human Development", str. 1.

POGLAVLJE 1. 1. Pripadnici francuske škole su bili vrlo sigurni u sebe. Tako Edmon Demolin na prelazu između devetnaestog i dvadesetog veka kaže: „Kada bi istorija ljudskog roda morala da počne ispočetka, bez promena Zemljine površi, ponovila bi se najvećim svojim delom" - C o m m en t la ro u te cree le type so c ia l (Pariz, bez datuma), I, IX. O skeptičnom pogledu na to evropsko zanimanje za geografiju, pogrdno nazivano „priprema za kolonijalizam", videti Blaut, T h e C o lo n izer's M odel, str. 45, napomena 3.. 2. Videti Andrew Kamarck, T h e T ro p ics and E co n o m ic D evelo p m en t. 3. Cf. Arnold Guyot, T he E a rth a n d M a n (1849; ponovljeno izdanje 1897), str. 251. Takode Livingstone, „The Moral Discourse of Climate", str. 414. 4. Videti Smith, „Academic War," str. 155,162; takođe S. B. Cohen, „Reflections on the Elimination of Geography," str. 148. 5. Lakše je, i bez sumnje praktičnije (premda mi to nije bio cilj), svesti raspravu o afričkoj poljoprivredi na ono što se može i ne može uraditi pod sadašnjim okolnostima. Cf. R. P. Moss, „Environm ental Constraints". Za približno bezuslovno egalitaristički pristup geografiji (niko nije bolji od drugih, zato što tako treba da bude), videti Blaut, T he C olo n izer's M o d e l.

6. David Smith, „Climate, Agriculture, History: An Introduction", str. 1-2. Smit zaključu­ je da naučnik posvećen ovoj oblasti istraživanja mora da „bude spreman na podrugiva­ nje ili čak odbacivanje od strane kolega". 7. „Conditions for Economic Change in Underdeveloped Countries," Journal o f Farm Economics, 33 (novembar 1951), 693. Navedeno u izuzetnoj i nepravedno zanemarenoj knjizi Andrew Kamarack, T he T ro p ics a n d E co n o m ic D evelopm ent, str. 4. 8. ,,How Poor Are the Poor Countries?" u Seers i Јоу, eds, D eve lo p m en t in a D iv id e d World, str. 78. Cf. vezu koju Rati Ram uočava između smanjivanja prihoda, očekivanog životnog veka i udaljenosti od ekvatora, „veoma važnu i kvantitativno izraženu" - „Tro­ pics and Economic Development", str. 10.

555

9. L. D onLam bert, „TheRole of Climate," str. 339 inapom ena l,poredijednostranipristup ekonomista i zalaganje doktora posvećenog dobrobiti ljudi koje leči i preporučivanjem „dobrog života". „...važno pitanje", piše, „nije samo: Staje uzrok napretka? već i: Šta dovodi do stagnacije?" 10. „Тће Deadly Hitch-hikers", The Economist, 31. oktobar 1992, str. 87. 11. Elvin, T he P a ttern afthe C hinese P ast, str. 186, zapaža da se u nekim tekstovima iz 1264. godine opisuju šistosomijaza i druge zaraze koje izazivaju crvi. Citirano u Jones, T h e E u ro p e an M iracle, str. 6. 12. The Economist, 27. ju l 1991, str. 74-75. Cf. Giblin, ,,Trypanosomiasis Control". 13. Podaci o smrtnosti u vojnoj bolnici u Bonu - Curtin, D e a th b yM ig ra tio n , str. 65-66. 14. To supodaci Svetske banke, W o rld D e v e lo p m e n tR e p o rt 1994, tabelal, str. 162-163. 15. Svetska banka, Izveita jo svetsko m ra zvo ju 1991, tabela 28, str. 258-59, i 1994, tabela 27, str. 214-15. Richard Esterlin naziva taj napredak „revolucijom mortalileta" koja još nije utihnula. 16. Cena je jo š visoka, uprkos modernim laboratorijam a i merama predostrožnosti. O borbi protiv smrtonosnih, skoro otkrivenih virusa, uglavnom tropskog porekla, videti Altman, „Researcher's Infection". 17. Sattaur, ,,WHO to Speed Up Work on Drugs forTropical Diseases", str. 17. Opet, neki se ne bi složili. Blaut, T he C o lo n izer'sM o d el, str. 77-78, tvrdi da su sve do skoro „klime srednjih geografskih širina" (izbegava reč „umerene") bile jednako pogodne za zaraze kao i tropske klime, i da su stanovnici tropskih oblasti razvili otpornost prema patoge­ nima i parazitima. Bez drugih razlika, „treba li onda pominjati trope kao 'prirodno ne­ zdravo okruženje' ? Odgovor je verovatno ne." 18. N.Y. Times, 16. februar 1997, str. 1. 19. O sukobu zapadnjačke nauke i urođeničke medicine, videti Verma, „Western Medi­ cine", koji smatra da su i Evropijani imali svoje male tajne. Zapadnjaci su došh sa m eto ­ dama i štampanim knjigama, dok domaći iscelitelji nisu imali knjige, samo iskustvo i znanje. Evropljanima je trebala pomoć, posebno u masovnim procedurama poput vakcinacije. Ali urođenicima su preneli mnogo skromnija znanja nego svojim zemljacima, je r bi isti nivo obrazovanja ugrozio njihov autoritet (str. 134). 20. Cf. Gwyn Prins, koji kaže: „Mnogi Afrikanci su evropske higijenske mere smatrali kolonističkom tiranijom" - „But W hat Was the Desease?", str. 164. To je mračan članak, o greškama i nepravdama kolonijalne medicine, prožet simpatijama prema tradicional­ nim načinima lečenja. Autor se dvoumi nad naukom i drugačijim „znanjima": „zašto se podrazumeva da su opšte primenljiva objašnjenja univerzalno obavezujuća?" (str. 178)? Ali zar su Afrikanci biološki drugačiji? 21. Videti Paul Harrison, „The Curse ofthe Tropics", str. 602. Te varijacije zaista imaju veliki uticaj. Cf. Sah, „Priorities" str. 339-40, o velikom britanskom fijasku s kikirikijem krajem četrdesetih godina dvadesetog veka, do kog je, između ostalog, dovelo zane­ marivanje kolebanja količine kišnih padavina (detaljnije objašnjeno u poglavlju 28). 22. Wade, „Sahelian Drought", str. 234-237. 23. Kamarck, T ro p ics a n d E co n o m ic D evelopm ent, str. 16. 24. Ovaj pasus se oslanja na Raaj Sah, „Priorities o f Developing Countries", str. 337. 25. Bandyopadhyaya, C lim ate a n d W o r ld O rder, str. VI.

556

POGLAVLJE 2.

1. Tortella, „Patterns of Economic Retardation and Recovery in Southvvestern Europe". 2. „Speech on Mr. Fox's East India Bill," 1. decembar 1783. 3. Charlene L. Fu, „China Paper Details Risk o f Hepatitis in Transfusions," Boston Globe, 30. june 1993, str. 2. 4 . 0 uticaju bolesti i neuhranjenosti na ekonomske performanse videti Alan Berg, „Mal­ nutrition andNational, Development" str. 126-29. 5. Oshima, E co n o m ic G row th, str. 21. 6. Lattimore, In n e r A sia n F rontiers, str. 23. 7. Leeming, C h a n g in g G eography, str. 11-12. Nekih 65 posto Kine čine planine i viso­ ravni. 8. Citirano u Elvin, T he P attern ofthe C hinese Past, str. 37. 9. Iz Kinove istorije, citirao Elvin, ibid, str. 39. 10. Vejova istorija (u šetom veku uredio Wei Shou), citirao Elvin, op. cit, str. 45. 11. Jones, E u ro p ea n M ira cle. 12. Chang, „Agricultural Potential" str. 338. S druge strane, Debeir, et al. In th e S e r v itu d e o f P ow er, str. 47, daje prednost neoljuštenom pirinču nad žitom i kukuruzom „zbog kvalite­ ta njegovih proteina i velikog sadržaja neophodnih amino kiselina". 13. Kari A. Wittfogel, O rie n ta l D espotism : A C om parative S tu d y o f'T o ta l P o w er. 14. Tako Chi Ch'ao-ting, К е у E co n o m ic A n a s in C hinese H istory, objašnjavajući vezu između hrane i politike kaže da je onaj koji je kontrolisao velike žitnice imao ključeve carstva u svojim rukama. 15. March, T he Id e a ofC hina, str. 94-95. 16. Cf. Stevens, „The High Risks o f Denying Rivers Their Flood Plains". 17. Debeir, et al, I n the S ervitu d e ofPow er, str. 50.

POGLAVUE 3. 1. Cf, Kautsky, P o litic s o f A risto cra ticE m p ires-, Richard Landes, ,,While God Tarried". 2. T ra c t o n the Р о р е гу Law s. 3. Michael Cook, „Islam: A Comment" u Baechler et al, eds, E u ro p e a n d th e R ise ofC ap ita lism , str. 134. 4. Cf. Crone, P re-In d u stria lS o cieties, str. 161-62, koji ističe da je brojnost varvarskih sila koje su slomile Zapadno carstvo uslovila mnoštvo političkih i, dodao bih, kulturnih i jezičkih jedinica. Jedini ujedinjujući entitet, crkva (i papa), sa svojim približno univerzal­ nim jezikom nije imala interesa da pomaže sekularnog rivala. 5. Kao što je citirano u Levi, L e y a n d em pereur, str. 187. U pitanju je roman koji koristi istorijsku dokumentaciju. 6. Balazs, L a burea u cratic celeste, str. 22-23, Cf. John Fairbank, koji govori o „orijen­ talnim" društvima, „organizovanim pod centralizovanom monolitnom vlašću, u kojima je birokratija upravljala skoro svim krupnim aktivnostima - administrativnim, vojnim, religioznim i ekonomskim - onemogućavajući ozvaničavanje privatnog preduzetništva... "

557

The United States and China, str. 47. Primetićete izraz „orijentalno" koji je tada smatran bezopasnim. 7. O značaju zakona i pravde za srednjovekovnu političku vlast videti Crone, Pre-lndustrial Societies, str. 157-58, koji ističe značaj te dimenzije upravljanja za kraljevske pri­ hode. Ali ko živi od zakona mora da živi u skladu sa zakonom. 8. Citirano u Edmonds, Northern Frontiers, str. 55. 9. Neki se ne bi složili s tim; tako Rowe, Hankow: Commerce and Society in a Chinese City, i Perdue, Exhausting the Earth, str. 263, napomena 6. Takvi argumenti zanemaruju neposrednu političku autonomiju i statusne privilegije evropskih komuna. 10. Robert Lopez, citirao Pounds, Economie History, str. 104. 11. O ruralnim privilegijama i njihovoj vezi sa učvršćivanjem vlasti i razvojem obrade zemlje, počev od jedanaestog veka, videti važan članak: Bruce Lyon, „Médiéval Real Estate Developments and Freedom ," Amer. Hist. Rev, 63 (1957), 47-61. 12. Cf. Bartlett, The Making of Europe: Conquest, Colonization and the Cultural Change. 13. „Bez obzira na snagu i moguenosti carske vladavine, Evropu je nadmetanje njenih autonomnih delova neprestano teralo napred." Potom, ističući paradoks iskupljenja zbog gubitka carskog raja: „Evropa nije uspela: da jeste, ostala bi preindustrijsko društvo" Crone, Pre-lndustrial Societies, str. 161, 172. 14. Hippocrates, Air Waters Places, citirano u March, Idea of China, str. 29. Za Marca, sama ideja Azije s vodi se na mit - „oni drugi" koji definišu Evropu u smislu šta nije i šta ne želi da bude. Smatra da to odražava ideološke i klasne interese: „Našu modernu 'A zi­ ju ' prepoznajem o ne iz naučne perspektive, već kroz m renu težnji da se održi idéal zapadne civilizacije i svetih mitova individuaîizma, privatne svojine i agresivne odbrane slobode" (str. 35). Ništa od ovoga ne ublažava obavezno pomenute suprotnosti. 15. O pokretu „M ir Božiji" u kasnom desetom i ranom jedanaestom veku koji je podrazumevao masovne javne susrete sveštenstva, plemstva i gradanstva i doveo do niza društvenih ugovora, cf. Head i Landes, eds, The Peace ofGod: Social Violence andReligious Response. Ti ugovori nisu uvek poštovani, ali važan je princip. Bitno je i to što su takve potvrde gradanske inicijative i izražavanja bile svojstveni samo Evropi.

POGLAVUE 4. 1. Podsticaj stvaranju takve slike bio je članak: Lynn W hite, Jr, „Technology and Inven­ tion in the Middle Ages", Spéculum, 15 (1940): 141-59. 2. Jean Gimpel, The Médiéval Machine, str. 14. Cf. White, Médiéval Religion and Tech­ nology, str. 226-21. Vajt takode ističe da papir iz muslimanskih zemalja (nije proizvoden mehanički) nikada nije imao vodeni žig, na italijanskim papirima počinje da se pojavlju­ je već osamdesetih godina trinaestog veka, kao oznaka trgovačkih kuća. 3. O tim staklima koja su korišćena pre naočara, videti Zecchin, Vetro e vetrai di Mumno (Venice, 1989), citirao Dardi, „Renaissance Florence", str. 510. 4. Govornik je dominikanski fratar Đordano iz Pize, prilikom propovedi u Santa Maria Novella u Firenci 1306. godine. Citirano u White, „Cultural Climates", str. 174; takode, u ponovljenom izdanju, 1978, str. 221. Vajt citira govor na italijanskom. Ja sam u prevod uneo neke stilske izmene. Videti i Rosen, „Invention of Eyeglasses"; i Ilardi, Occhiali i „Renaissance Florence".

558

5. Mouzes Abramovic ističe da produžavanje životnog veka podstiče ulaganja u ljudski ka­ pital i omogućava ljudima da lakše podnesu prelaz u nova mesta i na druge poslove. Ništa bolje od nekoliko dodatnih godina. - „Manpower, Capital, and Technology", str. 55. 6. „Sat nije samo sredstvo za praćenje vremena, već i za sinhronizovanje ljudskih aktivno­ sti. Ključna mašina modernog industrijskog doba nije parna mašina, već časovnik... ta precizna automatska mašina posmatrala je radanje svih modernih tehnika... Zbog svoje veze sa kvantifikovanjem energije, sa standardizacijom, automatizacijom, sat je bio prvo­ bitna mašina moderne tehnike, i u svakoj etapi razvoja bila je lider, jer predstavlja savršen­ stvo kome teže ostale mašine." - Mumford, Technics and Civilization, str. 14-15. 7. Citirano u Lewis, The Muslim Discovery of Europe, str. 233. 8. Sivin, „Science and Medicine", str. 165, kaže da je štampanje pomoću štamparskih slo­ va u potpunosti zamenilo stariji metod tek početkom dvadesetog veka. 9. Cf. Hall, Powers andLiberties, str. 49. 10. Elvin, Pattern ofthe Chinese Past, str. 180. 11. Needham, „The Guns of Khaifeng-fu", str. 40. 12. Levathes, When China RuÎed the Seas, str. 102. 13. Interesantan je bio običaj da pobednička vojska, počev od šesnaestog veka, zahteva da j oj se predaju sva zvona, ili najbolje od njih, u osvojenom mestu i njegovoj okolini: takozvano „pravo na zvona". Cipolla, Guns, Sails, and Empires, str. 30, napomena 1. 14. Godine 885. svi profesionalni prepisivači u Bagdadu morali su da se zakunu da neće kopirati filozofske knjige. O konfliktu izmedu muslimanske nauke i islamske doktrine, videti Hoodbhoy, Islam and Science, posebno poglavlja 9 i 10. 15. Ibn Khaldon, The Muqaddimia: A n Introduction to History (London: Routledge i Kegan Paul, 1978), str. 373, citirano u Hoodbhoy, Islam and Science, str. 103-04. Sličan primer besramnog cinizma i fanatizma nalazimo i u hrišćanstvu: kada je došao trenutak da francuski krstaši koji su upali u Bezije da bi uništili jeretičku hrišćansku sektu Katara ubiju otpadnike, vitezovi su upitali komandanta kako da ih razlikuju od dobrih hrišćana. Odgovorio je: „Bog će prepoznati svoje." 16. White, Médiéval Religion and Technology, str. 227. 17. Elvin, Pattern ofthe Chinese Past, str. 184. 18. Ibid, str. 85. Elvin procenjuje „izmedu 35.000 do 40.000 tona i 125.000 tona", doda­ jući da je skloniji većim vrednostima. Oslanja se na Jošidu Micukinija, japanskog struč­ njaka koji je pisao o tome 1967. godine. Posle njega, Robert Hartvel, „Markets, Techno­ logy, and the Structure of Enterprise" str. 34, takode daje prednost višoj proceni. U Hall, Powers and Liberties, str. 46, to postaje „najmanje 125.000 tona". Istorijske brojke su kao deca - rastu. 19. Elvin, Pattern ofthe Chinese Part, str. 297-98. 20. Cf. Goldstone, „Gender, Work, and Culture". 21. Balazs, La bureaucratie céleste, str. 22-23, 22. Citirano u White, Médiéval Religion and Technology, str. 245-46.

POGLAVUE 5. 1. Schama, „They Ail Laughed," str. 30, kaže daje čak i 1892. bilo žestokih protivljenja proslavi.

559

2. Cf. „The Invasion of the Nina, the Pinta, and the Santa Maria", N. Y. Times, 2. ju n 1991 ; i ogorčeno pobijanje Tereze de Balmaseda Milam stavova u tom članku, ibid, 4. ju l 1991. 3. Jam es Barron, „He's the Explorer/Exploiter You Just Have to Love/Hate", New Turk Times, 12. oktobar 1992, str. B7. Videti i Sam Dillon, „Schools Grow Harsher in Scrutiny of Colum bus," ibid, str. A l. Iako je „američki urođenik" sada prihvaćen term in za potomke starosedelaca zapadne hemisfere, neki su zamerali to što je pridev „američki" evropski, samim tim i neodgovarajući. Umesto toga, treba govoriti samo o „urođenicima". 4. Viđeti Joël Sable, „Mexico Hails Aztecs with Multiple Issues" Boston Globe, 3. april 1994, str. B34. 5. Cf. Schama, „They Ail Laughed". Izuzetno ilustrovan katalog: Levenson, ed, Circa 1492: A rt in the Age of Exploration. 6. Vitorino M agaljes Godinjo s pravom priča o apsurđnosti te teze o „neotkriću", koju opisuje kao „zamku za nezrele". „Rôle da Portugal", str. 58. 7. O tim pitanjima, viđeti King, A rt ofMathematics, str. 41-46. 8. Ibn Khaldun, The Muqaddimach, citirano u Fernandez-Arm esto, Before Columbus, str. 50. 9. Fernandez-Arm esto, Before Columbus, str. 49. 10. Viđeti điskusiju ibid, str. 84-85. U.fbid, str. 12. 12. Portugalci smatraju da su Maderu otkrili 1419. godine. Huygue, Coureurs d'épices, str. 119, sm atrato slučajnošću. 13. Bennassar i Bennassar, 1492, str. 252. 14. Axtell, A/ter Columbus, str. 168. 15. Bartolomé de Las Casas, Brief Relation ofthe Destruction ofthe Indies, citirano u Josephy, Indian Héritage, str. 287. 16. Ti izveštaji su iz pisma grupe dominikanskih kaluđera sekretaru Čarlsa I (kasnije Čarlsa V) u Španiji 1516. godine, citirani u Todorov, La conquête de l'Amérique, str. 146. Iz­ m eđu ostalih zverstava, u pismu se opisuje slučaj siromašne majke s bebom koja je imala tu nesreću da prode kraj grupe Španaca čiji su psi bili gladni. Mislite d aje to preterivanje? Postoje svedočenja drugih očevidaca. 17. Ono što sledi najvećim delom je preuzeto iz živopisnog opisa Fernandeza-Armesta, Before Columbus, str. 143-47. 18. Bruckner, The Tears ofthe White M an, str. 10, tvrdi d aje K olum bovo verovanje inspirisalo delo Pierr d'A llva Imago mundi (napisano 1410, objavljeno 1480), u kome se navodi da se Rajski vrt nalazi u toplim oblastima s druge strane ekvatora. Ali ta nova zemlja, iako s toplom klimom, nije bila iza ekvatora. Medutim, Kolumba su zaveli nagost i nevinost tih prelepih ljudi. Kako je Ali mogao da zna s koje strane ekvatora je Rajski vrt? 19. Citât je preuzet od Bruknera, ibid, koji ga navodi iz francuskog prevoda Kolumbovih dnevnika: Christophe Colomb, La découverte de ГAmérique, u dva toma. (Paris: Maspero, 1979). 20. V ideti članak Henley, „Spanish Stew," str. 5, o Bušerovim Cannibal Encounters: „Bušer razm atra tekuće argumente stručnjaka, zaključujući da su dokazi o kanbalizmu slabi. Ako ga je uopšte i bilo, verovatno se ispoljavao samo u ritualima koji su možda pođrazumevali konzumiranje masti ubijenih neprijatelja u retkim prilikama. Sigurno je

560

da urodenici nikada nisu nikog kuvali u ogromnih kazanima." Videti i Wright, „The Two Cultures", str. 3, koji kaže da treba biti sumnjičav prem a evropskim stavovima po tom pitanju. „Dokazi proziv Meksikanaca su daleko od sigurnih, dok španski izvori potvrduju da su i sami evropski osvajači pribegavali kanibalizmu u odredenim prilikama." Rajt pominje da je tokom opsade Meksika mnoštvo poginulih ležalo naokolo, a branioci su ipak umirali od gladi. Ali to može da znači da je kanibalizam imao ritualan aspekt koji je dozvoljavao da se konzumira meso ljudi ubijenih isključivo na odredeni način. Cf. zabranu jedenja mesa mrtvih životinja (tačnije, onih koje nisu ritualno zaklane) medu Jevrejima. 21. Maybury-Lewis, „Societies on the Brink" str. 56. 22. Todorov, La conguéte de l'Amérique, str. 150. 23. O „crnoj legendi", videti Stern, Peru's Indian Peoples, str. XII-XIII. Stem, koji ima neodoljivu potrebu da bude politički korektan, prihvata da su Spanci činili zlodela, ali zauzima apologetsku poziciju ističući „pojednostavljanje" i „antišpanske predrasude". Takode ukazuje na, jednako brutalnu istoriju rasnog nasilja i eksploatacije drugih evrop­ skih kolonizatora". Nastavlja kritikom: kaže da se odbacivanjem teze o legendama „istorijsko otkriće svodi na priču o evropskim zločincima i domaćim herojima". Pita se šta je sa Indijancima i njihovom reakcijom. Etnolozi vise ne prihvataju da predstavljaju urodeničke populacije kao bespomoćne žrtve; kako Stern kaže, oni nisu bili „tek objekti koje je napa­ lo zlo". U redu, ali šta sa Indijancima? Kao što ćemo videti kasnije, i oni su imali grehe, nametnuli su i sami nekakav imperijalizam. Evropljani ili Zapadnjaci nisu imali monopol na imperijalizam. Latinoamerički istoričari zatvaraju oči pred tim aspektom priče. Otkriće Amerike je minsko polje za moralna rasudivanja. Latinoamerički istoričari moraju da se suoče s dilemom gde prestaju žrtve, a počinju mučitelji.

POGLAVLJE 6. 1. O fizičkim i psihološkim uticajima Božadora videti Randles, „La signification". 2. Citirano u Huyghe, Coureurs d'épices, str. 121. 3. O posebnim navigacionim problemima u južnom Atlantiku, videti Landes, „Finding the Point at Sea" u Andrewes, ed, The Quest for Longitude; i Seed, Ceremonies of Pos­ session, poglavlje 4: „ANew Sky and New Stars". Drugi izvor daje odličan prikaz naučne osnove portugalskih otrkića-i veštine navigacije. 4. Zakut je bio autor delà Almanach Perpetuum (1478. godine), koje je omogućavalo odredivanje dnevne pozicije sunca na svim geografskim širinama. Na osnovu njegovog rada, namenjenog astronomima, Džon Vizinjo (takode Jevrejin) napravio je tabelu za moreplo vce - Jones, Sait the Indian Sea, str. 37-38. 6. Preuzeto iz korisnog članka Godinha, „Rôle du Portugal", str. 81-83. 7. Uvod njegovog delà Tratado im defensam da carta de mareari, citirano u Seed, Cere­ monies of Possession, str. 126. 8. Cf. izuzetnu diskusiju u Needham, „China, Europe, and the Seas Between", radu koji je predstavljen na Medunarodnom kongresu pomorske istorije u Bejrutu 1966. godine, a potom uvršćen u Needham, Clerks and Craftsmen, str. 40-70. Ali najobimniji i najde­ taljniji prikaz tih putovanja, koji obuhvata raznovrsne njihove aspekte, predstavlja nedavno izdata knjiga Louisa Levathesa, When China Ruled the Seas.

561

9 .,,D o S u n g o v o g v re m e n a k in e s k e d ž u n k e su z n a tn o u n a p re d e n e . G rad ile su se s g v o z ­ d e n im e k s e rim a , z a š tić e n e o d v o d e tu n g o v im d rv e to m . O p re m lje n e su n e p ro m o č iv im p re g ra d a m a , k o m o ra m a z a sm a n jiv a n je sp e c ifič n e te žin e b roda, b a m b u so v im štitn icim a, sid rim a z a p o v e ć a n je sta b iln o sti b ro d a u o lu ji, o s o v in s k im k o rm ilim a u m e s to k o r m ila s v e s lo m , p o m o ć n im č a m c im a i p o ja s e v im a z a sp a sa v a n je , v e s lim a z a m irn e v o d e, k a š ik a ­ m a z a u z im a n je u zo rak a s dna, so n d a m a z a o d re đ iv a n je d u b in e v o d e p o m o ću zv u k a, k o m ­ p a s im a i m alim b arutnim ra k e ta m a z a sa m o o d b ra n u " - E lvin, P a ttern ofthe C hinese Past, str. 137. T a tra d ic ija se n astav ila i po d m o n g o lsk o m d in astijo m : K u b laj K an (car iz p u to p isa M a rk a P o la) im ao j e b ro d o v e sa p re k o d e s e t je d a r a , d o v o ljn o v e lik e d a n o se h ilja d u lju ­ di. N a jv e ć i su bili je z e r s k i b ro d o v i (d u žin e ok o 150 m etara), „iz u z e tn o stab iln i n a v o d i, z b o g č e g a su se n jeg o v i putnici osećali kao n a čv rsto m tlu " - L ev ath es, W hen C h in a R u le d the Seas, str. 81. N a ra v n o , je z e r o n ije što i m ore. 10. N id a m d a je p ro c e n u od se d a m d e se t tri p lo v ila. 11. V id e ti L e v a th e s, W hen C h in a R u le d the Seas, od stran e 73. 12. H u a n g , China, str. 155-57. 13. L e v a th e s, W hen C h in a R u le d the Seas, str. 174-75. 14. L e v â te s istič e v ezu iz m e đ u ra v n o d u šn o s ti k o n f u č ija n s k e d o k trin e p re m a trg o v in i, s je d n e , i sa v ršen o sti carsk o g p o retk a, s d ru g e strane. P o tre b a z a trg o v in o m p o d ra z u m e v a la bi p riz n a n je d a K ini tre b a n ešto o d d ru g ih , a ,,i sam izraz p o tre b e n ije bio d o sto ja n zm aje v o g tro n a " - W hen C h in a R u le d the Seas, str. 180.

P O G L A V L JE 7.

1. B o g a tstvo nat-oda, k n jig a IV, p o g la v lje 7, deo I: „ A p s u rd n a je v e r a k o ju sk o ro svi lju ­ di im a ju , d a će im sreća p o m o ći č a k i ta m o g d e j e v e r o v a tn o ć a n e z n a tn a d a n a jv e ć i deo d o b itk a p rip a d n e n jim a ." 2. C f. F e rn a n d e z -A rm e s to ,M illennium , str. 211 -20, o p o n o su A c te k a zbog n jih o v ih v o jn ih u sp eh a. 3. S tu art, T h e M ig h ty A ztecs, str. 73. B a rto lo m e o de las K asas, taj velik i b ran ilac in d ija n ­ sk ih p ra v a , v e lič a ne n jih o v e o b re d e , v e ć p o s v e ć e n o s t p rilik o m o b a v lja n ja tih ritu a la . „ M o že se v rlo u v e rljiv o " , n a p isa o j e u sv o m d e lu A p o lo g ia , „tv rd iti, n a o sn o v u to g a što je B o g n a re d io A v ram u d a ž r tv u je je d in o g sin a Isa k a , d a B o g ne o s u đ u je u p o tp u n o sti ž r tv o v a n je lju d i" . I dalje: „ ...A c te c i su u r e lig io z n o s ti n a d m a š ili sve o sta le n a ro d e , j e r n a jr e lig io z n ije su one n a cije k o je ž rtv u ju b o g o v im a so sp tv e n u d ecu z a ra d d o b ro b iti svih o sta lih ." C itira n o u T odorov, L a conquête de l'Am érique, str. 194,196. 4. O in te le k tu a ln im m u k a m a a n tr o p o lo g ije ( e tn o lo g ije ) k ao d is c ip lin e ra sp e te iz m e đ u „ u n iv e rz a ln ih v re d n o sti" i „ k u ltu rn o g re la tiv iz m a " - tre b a li d a k ritik u je m o d ru g u k u l­ tu ru b ra n e ć i n e k e o p š tije o b r a s c e ? - v id e ti F lu e h r-L o b b a n , „ C u ltu ra l R e la tiv is m an d H u m a n R ig h ts". 5. T a k v a p ra v d a n ja tip a tu q u o q u e d a tir a ju jo š od L as K a s a sa - T o dorov, L a conquéste de l'Am érique, str. 194. 6. S ah lin s, „ C o sm o lo g ie s o f C a p ita lis m " , str. 19, n a p o m e n a 24, n a v o d i c ita t iz d n e v n ik a D ž o r d ž a M a k a rtn ija k o ji j e v o d io p rilik o m : sv o g b o r a v k a u K in i 1793. g o d in e . Ja d n i M a k artn i: tre b a lo j e d a u v e ri K in e z e k a k o su B rita n c i c iv iliz o v a n i. A li ih je u tru d u da

562

d o k aže sv o je d o sto jan stv o , to j e s t d a se nam etne kao rav n o p ra v an dom aćin im a, sam o uverio d a im a jo š m n o g o d a uči p re nego što bi m ogli d a g a sm a traju civ ilizo v an im . 7. Iz h ro n ik a P ed ra A g u ad a, kao što je citira n o u G om ez, L 'invention, str. 171. C f. Sm it, B o g a tstvo naroda, k n jig a IV, p o g la v lje 7, deo 2. 8. K irk p a tric k , L e s co nquistadors espanols, str. 147. 9. F e rn a n d e z -A rm e s to , M illennium , str. 224, 10. B e rn an d , T h e In c a s, str. 28. 11. D iam o n d , Guns, G erm s, a n d Steel, str. 80. 12. D e m o g ra fsk a isto rija In d ija n a c a b ila je p re d m e t k o n tro v e rz i i iz m išljo tin a . B roj Indi­ j a n a c a p re K o lu m b a v a rira od 13 m ilio n a p re m a A . R o z e n b la tu (La p o b la c io n de A m e ­ rica-, 1971) do 100 m ilio n a po istra ž iv a n jim a p rip a d n ik a berk lije v sk e škole. C f. W oo d ro w B o ra h , S h e rb u rn e C o o k , L. B. S im p so n , E ssa y s in P o p u la tio n H isto ry (1 9 7 1 ). M n o g i stru č n ja c i sm a tra ju tu d ru g u b ro jk u p re te ra n o m , d o k v e ć in a sm a tra d a j e p ro c e n a b ro ja s ta n o v n ik a izm eđ u 50 i 70 m ilio n a u žitn im o b la stim a M e k sik a i P eru a m n o g o p rih v a t­ ljiv ija . B ro jk e rastu i iz id e o lo šk ih pobuda: d e m o g ra fs k a k a ta s tro fa se p re u v e lič a v a d a bi se u v e ć a la e v ro p sk a k riv ic a - k ao d a već n ije d o v o ljn o velika. D a li je m oguće d a su In d i­ ja n c i sa z a p a d n e o b ale bili g en etsk i d ru g ačiji, o d n o sn o o tp o rn iji n a p ato g e n e ? V ideti D ick in so n i M a h m -L o t, 1492-1992, str. 9 3-94. 13. Isp o v ed n ici su u v iše p rilik a p rija v ljiv a li v la s tim a p lan o v e z a p o b u n u - R o w e, „T he In cas" (1 9 5 7 ), str. 158. C f. C h k lo v sk i, V oyage o fM a rc o P o lo , str. 162, o sličn im p o te z i­ m a a stro lo g a (tu m a č a snova) u K ini pod K u b laj K an o m , koji se, ipak, nisu ob av eza li na č u v a n je isp o v e d n ih tajn i. 14. F e rn a n d e z -A rm e s to , M illennium , str. 225, ističe d a ne sm em o z a b o ra v iti: „ ...d a je v až n o n a p rav i n ačin re k o n stru isa ti carsk u p ro šlo st tih am eričk ih i a frič k ih d ržav a... bez šire slike ek sp an ziv n ih i k o n v erg en tn ih k re ta n ja u 'd o b a e k s p a n z ije ', p riro d a sveta o b liko­ v an o g e v ro p sk im in ic ija tiv a m a u dru g o j p o lo v in i d ru g o g m ile n iju m a ne m o že se u p o t­ p u n o sti shvatiti, niti se m o že u tv rd iti re a ln a sk a la d o stig n u ća ." 15. M e d u n a jv a ž n ijim a su (1) p rik a z sv e šte n ik a B e rn a b e a K oboa: H isto ry o fth e h ica E m pire: A n A c c o u n t ofthe In d ia n s C ustom s a n d T h eir O rigin T o g eth er w ith a T reatise on In c a L egends, H isto ry, a n d S o c ia l In stitu tio n s (dovršen 1653. g odine). R ow e, „Inca C u l­ tu re," str, 195, o c e n ju je d a j e K o b o v a isto rija J o š u v e k n a jb o lji i n ajp o tp u n iji opis kulture In k a". I (2) G arcilaso de la V e g a El Inca, R o y a l C o m m en ta ry ofthe incas a n d G en era l H is ­ to ry o fP e r u (d o v ršen o 1616. g o d in e). D e la V ega, u sro d stv u po m a jč in o j strani sa k ra­ lje v sk o m p o ro d ic o m Inka, b io je sin šp a n sk o g k o n k v istad o ra. O de la V eg in o m donekle p ro čišćen o m p rik azu o s v a ja n ja Inka, videti B e rn an d , T h e Incas, str. 28. 16. N a m e r n o k a ž e m „ p o n iž a v a li" . P rilik o m s u k o b a sa S p a n c im a A ra u k a n c i bi te ra li z a ro b lje n e i v id n o tru d n e že n e d a p red sv o jim m u ž e v im a h o d aju sa su k n ja m a p o d ig n u ­ tim do stru k a - P ad d en, „C u ltu ral C h a n g e an d M ilita ry R ésistan c e". 17. C o b o ,H istory, str. 228-30. K v alitet p u tev a In k a često se p om inje, a i sam i Španci su bili zad iv ljen i širinom i p rav iln o šću p o jed in ih d elo v a tih saobraćajnica; ali S p an ija i nije b ila za p rim e r po to m p itan ju . D v e n a jv a ž n ije rute sp a jale su sever i ju g : je d n a je išla duž obale, d ru g a je b ila plan in sk a. N a n jih su se n ad o v eziv ale m noge lokalne p u tan je, a p resec ale su ih tran sv erzale k o je su p o v eziv ale isto k i zap ad . S a ek o n o m sk e tačke gledišta, v re d n o st tih p u te v a leži u n jih o v o j prak tičn o sti: nisu bili b o lji od p o treb n o g nivoa. N a težim te re n im a sv o d ile su se n a n a u ske staze p o p lo čan e k am enom . T am o gde je trebalo, bile su zaštićene

563

o d n av ale p la n in sk o g k a m e n ja , ali putnici su m orali sam i d a se č u v a ju p la n in sk ih p ro v a li­ ja . U g ra d o v im a i n a k o n p o je d in ih d eo n ica p u ta p o sto ja la su sk lo n išta i p ro d a v n ic e z a put­ n ik e. S k o ro svi p u tn ic i su p u to v a li zb o g d ržav n ih p o lo v a. V la s t n ije o d o b ra v a la p riv atn u trg o v in u i d rž a la je m o n o p o l n a v eću trgovinu. C f. R ow e, „In c a C u ltu re ", str. 2 2 9 -3 3 .

P O G L A V L J E 8.

1. O k o 1600. g o d in e n a K a rip sk im o strv im a po d šp a n sk o m v lašću b ilo j e o k o 7 5 .0 0 0 do 8 0 .0 0 0 sta n o v n ik a , od k o jih su d e s e tin a bili Š panci, a o sta li c rn c i ili m e le z i. U ro đ e n ik a sk o ro d a u o p š te n ije b ilo . D ru g im re c im a , ž iv a d u š a n a sv a k ih 5 k m 2, o d n o s n o j e d a n Š p an ac n a 50 k m 2. - C h a u n u , L 'A m érique, str. 112. 2. S am o u A m s te rd a m u j e 1622. g o d in e bilo d v a d e se t p e t ra fin e r ija še ć e ra - R ich, „C o lo ­ n ial S etle m e n t", str. 334. 3. W o o d , S p a n ish M a in , str. 125, p ro c e n ju je d a j e u k u p n o b ilo n ešto m a n je od 5.000. 4. O k arip sk im b u b a m a videti Starkey, E co n o m ie G eography, str. 60; o ž iv o tin jsk im n ap a­ stim a v id eti W atts, The W estlndies, str. 195. N e p o tre b n o j e reći d a j e sp re g a klim e, ž iv o ­ tin ja i k lic a d o v e la do v e lik e sto p e sm rtn o sti, d o m a ć ih ž iv o tin ja v iše n eg o lju d i (u skladu s tv rđ e n jim a S te n lija E n g e rm a n a ). 5. P arry, A g e o fR eco n n a issa n ce, str. 276. D unn, S u g a r a n d Slaves, str. 55, kaže d a j e ta b r o jk a „ n e m o g u ć a " . N a o sn o v u p o d a ta k a o p rik u p lja n ju p o re z a , p ro c e n ju je d a j e 1640. g o d in e b ro j s ta n o v n ik a b io 10.000, kao u M a sa č u se tsu i V ird ž in iji. 6. P arry, A g e o fR eco n n a issa n ce, str. 276. 7. C h a u n u , L'A m érique, str. 113. 8. B o g a tstvo naroda, k n jig a IV, p o g la v lje 7, deo 2. 9. L ittleto n , G ro a n s ofthe P lantations, str. 20, citiran o u D u n n , S u g a r an d S la ves, str. 194. 10. R ich , „ C o lo n ia l S e u le m e n t" , str. 322. 11. D ž o z e f M ile r u sv o jo j k n jiz i o trg o v in i ro b lje m u A n g o li, W ay ofD eath. 12. S h erid an , „E ric W illia m s", str. 326, c itira W illiam sa, C apitalism a n d Slavery, str. vii, 5 2 ,1 0 5 . Š erid an p iše (str. 3 2 7 ) d a j e V ilija m so v a k n jig a „o z n a č ila p o č e ta k m o d ern o g p eri­ o d a is to r io g ra fije Z a p a d n o in d ijs k o g o strv lja ". 13. In ik o ri, „ S la v e ry an d the D e v e lo p m e n t o f In d u stria l C a p ita lis m " , str. 101. 14. S h erid an , „E ric W illia m s," str. 327. 15. T ak o O k s a l kaže: „ V ilija m s j e n ap a o m o ra ln o s a m o z a d o v o ljs tv o k o jim o d iše b ri­ ta n s k o ra z u m e v a n je n jih o v e ro b o v la s n ič k e p ro š lo s ti." O p is u je V ilija m s a (z a je d n o sa D ž e jm s o m ) k ao „ n e b itn o g c rn o g in te le k tu a lc a k o m e su lič n a is k u s tv a o tv o r ila oči z a lic e m e rje g o sp o d e p o n o sn e n a to k a k o su u p ra v lja li k o lo n ija m a .” - B la c k Intellectuals, str. 7 5 -7 6 . 16. U č la n k u u A m e ric a n S o c io lo g ic a l R eview , V ilso n D ži o p tu ž u je V ilija m s a d a p r e ­ u v e lič a v a u lo g u ro b o v la s n iš tv a „tim e što tv rd i d a j e b ilo j e d a n od k a m e n a te m e lja c a m o ­ d e rn o g k a p ita liz m a " . C itira n o u S h erid an , „E ric W illia m s", str. 320. 17. A n stey , „ C a p ita lis m an d S la v e ry "; ta k o đ e n je g o v o d elo A tla n tic S la v e T ra d e . E nsti A n s te y p r o c e n ju je d a j e p r o f it o d trg o v in e r o b lje m p r e d s ta v lja o 0,11 p o sto b rita n sk o g k a p ita la - „ n iš ta v n o " . S ten li E n g e rm a n („ T h e S la v e T ra d e an d B ritis h C a p ita l F o rm a ­ tio n ") ig ra se s b ro jk a m a „p ra v e ć i n ek e n e p rih v a tljiv e p re tp o sta v k e " i do lazi do h ipotetič-

564

k ih c ifri, z n a č a jn o i n a m e rn o u v ećan ih , k o je se k re ć u od 2 ,4 do 10,8 posto u p e rio d u od 1688. do 1770. g o d in e; kaže d a bi ti po d aci tre b a d a „ p o k o le b a ju o n e k o ji su sig u rn i u to d a j e trg o v in a r o b o v im a im a la v e lik i u d e o u f o rm ir a n ju in d u s trijs k o g k a p ita la to k o m in d u strijsk e re v o lu c ije ". T akođe, p oredi i „ b ru to v re d n o st za ra d e o d trg o v in e ro b lje m " sa b rita n sk im n a c io n a ln im d o h o tk o m i do lazi do p r o š e k a od 1 p o sto , s tim d a se v re d n o st p e n je do 1.7 p o sto 1770. g o d in e, što j e p re m a lo d a bi se d ošlo do n ek o g z a k lju č k a . N a s ­ ta v lja p re d lo g o m d a se d o p rin o su trg o v in e ro b o v im a d o d a učešće p la n ta ž n o s t sistem a i k a ž e d a se zn ača j ta d v a e le m e n ta m o že b o lje sagledati u d in a m ič k o m k o n te k stu veza. 18. In ik o ri, „ M ark e t S tru c tu re ", str. 761, n a p o m e n a 52. Inik o ri d a je p ro c e n u od 50 posto to k o m v iše godina. In ik o ri koristi p o d atk e o in v e s tic ija m a k o ji ne u k lju č u ju d u g o v e usled k u p o v in e trg o v in sk e ro b e : „O no što je neki trg o v ac ro b lje m p o četn o (n o v č a n o ) u lag ao u svoj p o sa o b ilo je često m a n je od p o lo v in e k ra jn jih tro šk o v a ..." (str. 775) 19. O p ro fitu p la n ta ž e ra , v id eti S h erid an , „T h e W ealth o f Ja m a ic a ", i W ard, „T he P rof ita b ility o f S u g ar P la n tin g ". Š e rid a n o v e tv rd n je o sp o ra v a ju s m a k ro e k o n o m sk e tačke g le d išta : R . P. T o m as u „T h e S u g ar C o lo n ie s" u S m ito v o m stilu u k a z u je n a u k u p n e tro ­ šk o v e p re k o o k e a n s k e im p e rije i tro šk o v e k u p a c a n a z a štić e n o m , m o n o p o listič k o m trž i­ štu B rita n ije z a še ćer s b rita n sk ih p la n ta ž a . T o je sta ra p rič a : p riv a tiz o v a ti d o b itak , a soc ija liz o v a ti tro šk o v e. M a k ro e fe k ti se, zn ači, ra z lik u ju od p a rc ija ln ih rezu ltata. 20. C f. Z ah ed ieh , „ L o n d o n an d th e C o lo n ial C o n su m er". 2 1 . S o lo w i E n g e rm a n , ed, B ritish C apitalism , str. 10-11. 22. Iz v o r m a te rija la o m e k sič k o m še ć e ra b io je K a rd o zo v tek st N e g ro S la v e ry in the S u ­ g a r P lantations.

PO G L A V L JE 9.

1. W illiam H unter, H isto r y o f B ritish India, 1,109, citiran o u M a sselm an , C radle ofC olon ia lism , str. 21 8 . M a se lm a n p iše : „B ilo je jo š m n o g o sličn ih p rim e ra n a m e rn o g z a s tra š i­ v a n ja s cilje m d a se p re u z m e k o n tro la nad In d ijo m ." O sistem atsk o m o d se c a n ju n o se v a i ru k u , p o g led ati i p o g la v lje 5 u k o m e se o p isu ju slični p o stu p c i Š panaca. 2. C itira n o u B o x er, T h e P o rtu g u ese S ea b o rn e E m p ire, str. 297. 3. L an g , P o rtu g u ese B ra zil, str. 34. 4. C f. B oxer, P o rtu g u ese S ea b o rn e E m pire, str. 59. 5. C ita t je p re u z e t iz T h e L e tte r-B o o k o f „W illiam C lark e, M e rc h a n t in A le p p o , citiran o u D o m e n ic o Sella, „ C risis an d T ra n s fo rm a tio n in V en etian T rade", i u P u llan , ed. C risis a n d C ha n g e in the V enetian E conom y, str. 97. 6. V id eti K. N . C h a u d h u ri, T he T rading W o rld ofA sia a n d the E n g lish E a s t In d ia C om ­ p a n y 1660-1760; T ra d e a n d C ivilisation in the In d ia n O cea n; i A s ia B efo re E urope. 7. S tih o v e sam p reu zeo iz B o k se ro v o g d e là T he D u tc h S ea b o rn e E m p ire (str. 115). O sla­ b o sti P o rtu g a lije n a s p ra m sn a g e H o la n d ije i E n g le sk e , v id e ti M e ilin k -R o e lo fsz , A sia n Trade, str.1 16-35. 8. B o x er, P o rtu g u ese S ea b o rn e E m pire, str. 57. 9. Iz d e là L u j d a K a m o e n š a L uisijada. V e lik a e p s k a p o e m a d u g o p isa n a o b ja v lje n a je 1572. g o d in e. 10. C itiran o u B oxer, P o rtu g u ese S ea b o rn e E m pire, str. 147.

565

11. A u to r iz r a z a je o tac A n to n io V ieira, S. J. ( 1608-1697), n a v e d e n o u B o x er, P o rtu g u ese S e a b o rn e E m pire, str. 340. 12. Seed, C erem o n ies o f P ossession, str. 135-37 i n a p o m e n a 133. 13. B o x er, P o rtu g u ese S e a b o rn e E m pire, str. 350. 14. R eči don L u iz a d a S u n je, c itira n e u B o x e r, P o rtu g u ese S eaborne E m pire, str. 356. Si­ g u rn o se m isli n a M e tju e n s k i sp o ra z u m , po k o m P o rtu g a lija u k id a c a rin u n a b rita n sk u v u n u i v u n en e p ro iz v o d e , a B rita n ija z n a č a jn o s m a n ju je c a rin sk e d ažb in e n a p o rtu g a lsk a v in a (p o rto i m ad eru ). 15. Ibid, str. 3 4 0 -342. 16. Ibid, str. 350. 17. Ibid, str. 344.

P O G L A V L JE

10.

1. Iz V o n d elo v o g d e là W erk en , III, 6 2 8 -6 2 9 , p re v e d e n o g u K eene, T he Ja p a n ese D isc o very o fE u ro p e, str. 3. K in o v a k n jig a , m alo p o z n a ta v a n k ru g o v a p ro u č a v a la c a ja p a n s k e k u ltu re , p rav i j e d rag u lj. 2. K ak o je n a v e d e n o u B ra u d e l, C ivilisation m atérielle, III; L e tem p s du m onde, str. 149. Taj citati, iz iz v e š ta ja n ek o g sv e šte n ik a S k aljie, p ro ša o je n e k o lik o p r e v o d a d o k n ije sti­ gao n a stran ice o v e k n jig e. 3. Israël, D u tc h P rim acy, str. 24, 4. C f. P e y re fitte , D u „ m ira c le ”, str. 146-147. 5. C f. Israël, T he D u tc h R epublic, 183-184, 6. U p u ts tv a a d m ira lu P ite ru V e r h o e f u , 2 9. m a rta 1608. g o d in e , c itira n a u M a s s e lm a n , C ra d le ofC olonialism , str. 2 5 7 -2 5 8 . R o k z a o s v a ja n je o strv a bio je 1. se p te m b a r 1609. O z a ra d i o d re tk ih z a č in a , vid eti P ra k a sh , „ D u tc h E a st In d ia C o m p a n y " , str. 189 i n a p o m e ­ n a 6. 7. J. P. K o e n d ir e k to r im a V O C -a , 2 7 . d e c e m b r a 1614. g o d in e , c itira o B o x e r, D u tc h S e a b o rn e E m p ire, str. 107. O K o e n o v o j k a rije ri, v id eti M a sse lm a n , C radle o fC o lo n ia lism. 8. J. P. K o en d ire k to rim a V O C -a , n a v e d e n o u B oxer, D u tc h S eaborne E m pire, str. 107. 9. C f. C. P. T h u n b e rg , T ra vels in E urope, A fr ic a andAsia, 1770-1779,1, 2 7 7 , c itira n o u B o x er, D u tc h S ea b o rn e E m pire, str. 2 3 8 -3 9 . 10. H an n ay , T he G rea t C h a rtere d C om panies, citira n o u B oxer, D u tc h S ea b o rn e E m pire, str. 2 2 5 -2 6 . 11. F u rn iv a ll, N e th e rla n d s Indies, str. 4 9, 12. V O C je , po sv em u su d eći, ran o (d v a d e se tih g o d in a se d a m n a e sto g v e k a ) p rih v a tila da d eli s E n g le sk o m svoj m o n o p o l n a O s trv a za č in a , p o d u slo v o m d a E n g le zi d a ju svoj deo z a o b e z b e d iv a n je tog p o d r u č ja . E n g le z i su z a k lju č ili d a im je j e f t i n i j e d a se p o v u k u P ra k a sh , „D u tch E a st In d ia C o m p a n y " , str. 1.88. 13. F u rn iv a ll, N e th e rla n d s India, str. 39. 14. Po p ita n ju en g lesk e (b ritan sk e) trg o v in e sa se v ern o a m e ričk im k o lo n ija m a , A d a m S m it z a k lju č u je d a j e m o n o p o l o s tv a re n z a k o n im a o p re k o o e a n s k o j trg o v in i p o v e ć a o p r o fit izn ad za ra d e k o ju bi o stv a rili d a j e trž ište b ilo slo b o d n o - B o g a tstvo naroda, k n jig a IV,

566

p o g la v lje 7, deo 3. A li z a n e m a ru je efe k a t m o n o p o la n a zara d u u k o lo n ija m a i z a n ju vezan p rih o d o d p o re z a k o je su d av ale m atičn o j z e m lji. D a je u ra č u n a o i taj faktor, u v id eo b ijo š j e d a n ra z lo g z a o su d u tak v o g m e š a n ja u tržišn e p rin cip e. 15. F u rn iv a ll, N e th e rla n d s In d ia , str. 39; V lek k e, N usantara , str. 203-04. 16. B o g a tstvo naroda, k n jig a III, p o g la v lje 7, d eo 3. 17. B ra u d e l, C ivilisa tio n m atérielle, III: L e tem p s du m onde, str. 191. 18. B ro d el z a p a ž a (ibid) d a je Jo h an es H ude, p red sed n ik u p rav n o g o d b o ra d irek to ra V O C a p re d k raj se d a m n a e sto g veka, bio j e svestan te šk o ć a i p o k u ša o je d a izm eni ra č u n o v o d ­ stveni sistem . N ije usp eo. „ Z b o g h ilja d u ra zlo g a i re a ln ih te šk o ća. A li, m o ž d a i za to što d ire k to ri k o m p a n ije n isu želeli d a o b ja v lju ju sv o je ra č u n e ." P rik riv e n o st im a svoje p re d ­ n o sti. T o z n a i m o d e rn i b iz n is, p o se b n o k a d a se su k o b e in te re s i v la s n ik a , d ir e k to ra i u p rav n ik a.

P O G L A V L JE 11.

1. S am sb u ry , ed, C a len d a r o f S ta te P apers, E a stIn d ie s, p asu s 321, citiran o u M a sselm an , C ra d le o fC o lo n ia lism , str. 281. 2. E n g le z i, k o je je c a rsk o o d o b re n je o slo b a đ a lo o d carin e, u zeli su ra z n o ra z n e trg o v ce p o d sv o ju z a štitu i p ro d a v a li im p ro p u sn ic e , n a p la ć u ju ć i u je d n o i p o re z i ad m in istrativ n e u slu g e n am esto n av ab a. S u kob sa b e n g alsk im d v o ro m bio j e neizb ežan - E d w ard e s, B a c ­ ile ofPlassey, str. 2 3 -2 4 , c itira k a p e ta n a R e n ija, 1756. godine. 3. C itira n o u B h a tta c h a ry a , E a s t In d ia C om pany, od str. 19. 4 . Ibid, str. 22. 5. E d w a rd e s, B a ttle ofPlassey, str. 24. 6. C h a u d h u ri, T ra d in g W o r ld ofAsia, str. 195. 7. V id eti S teen sg aard , „T rad e o f E n g la n d ", str. 123-26. N je g o v a ta b e la 3.8 p rik a z u je proc e n u u v o z a in d ijsk o g (d elà k in esk o g ) te k s tila u E v ro p u , u p e rio d u 1651-1760, u o rg an i­ z a c iji k o m p a n ija V O C i E IC . Ti po d aci g o v o re d a j e E IC b io u b o ljo j p o z ic iji, č a k i pre P la s e js k e b itk e. Izm e đ u o sta lo g , S te n sg a rd to p rip is u je v ećo j d e c e n tra liz a c iji en g lesk e k o m p a n ije i slobodi k o ju su n je n i p re d sta v n ic i im ali d a p re u z m u in icijativ u . 8. J o u r n a l o fth e H o u s e ofC om m ons, 14. fe b ru a r 1704, X IV , 336, citira n o u C h au d h u ri, T ra d in g W o rld ofAsia, str. 277. 9. M o re la n d , I n d ia a t the D e a th ofAkbar, str. 9-22; c itira n o u H ab ib , „P o ten tialities", str. 54, n a p o m e n a 6. 10. H ab ib , „ P o p u la tio n ", s tr.'1 6 7 , d a je p ro c e n u od „ n e što m a n je od 150 m ilio n a 1600. g o d in e ". H ab ib , „ P o ten tialities", str. 34-3 5 . P o re d eći 1600. i 1900. godinu, H ab ib ističe da, k a d a se u z m u u o b z ir p re o b ilje z e m lje (o d n o sn o v e ć a p ro se č n u ze m ljišn u p lo d n o st) u ra n ije m p erio d u , p o to n ji p o v ećan i uku p n i dru štv en i kap ital (b ritan sk a u la g a n ja u kan ale za n a v o d n ja v a n je , pruge, i sličn o ) i sta g n aciju u ra zv o ju teh n ik a ob rad e z e m lje u to m p eri­ o d u , m o že se z a k lju č iti d a j e p ro d u k tiv n o s t in d ijsk e z e m ljo ra d n je po sta n o v n ik u 1900. g o d in e n ije b ila v e ć a n e g o pre tris ta g o d in a. H a b ib sm a tra i d a u k u p n a p ro d u k tiv n o s t u m o g u lsk o j In d iji „n ije b ila z a o s ta la u o d n o su sa d ru g im d ru štv im a u k lju č u ju ć i zap a d n o ­ e v ro p sk a " . N e sm a tram to v e ro v a tn im . O sličn im a rg u m e n tim a , cf. P arth asarath i, ,,R eth in k in g W ag es".

567

11. K au tsk y , P olitics, str. 188, c itira ju ć i L ybyer, T he G overnm ent ofthe O ttom an Em pire, str. 2 9 5 . K aucki ističe da, p o što se te p ro c e n e z a sn iv a ju n a d o laru pre P rv o g sv e tsk o g rata, b r o jk e bi m o ra le d a se p o m n o ž e sa 10 d a bi se k o n v e rto v a le u v re d n o sti iz 1981. g o d in e. Z a e k v iv a le n tn e v re d n o sti iz 1994. g o d in e, p o č e tn e b ro jk e p o m n o ž io b ih k o e fic ije n to m o d 2 0 do 25. 12. L y b y er, G o v e rn m e n t, str. 2 9 3 , n a v o d i c ita t iz A le x a n d e r D ow , T h e H isto ry ofH industan, u 3 to m a , (L o n d o n , 1 7 7 0 -1773), d a , j e ro d iti se kao p rin c " m o g u lsk o g c a rs tv a „ v e lik a n e s re ć a . S m e d a se u z d a sam o u n a k lo n o s t su d b in e , j e r lak o m o ž e p o sta ti ž rtv a k o ju n je g o v a p o ro d ic a prinosi m oći i carstv u ." C itirano u K autsky, P olitics, str. 240; tak o d e se n av o d i i c ita t iz H e rb e rt A. G ib b o n s, T he F o u n d a tio n ofthe O ttom an E m pire, str. 180, k o ji o p isu je teo lo šk e o sn o v e z a ta k rv a v a m e d u p o ro d ič n a o b ra č u n a v a n ja : „N ovi e m ir o p ­ ra v d a v a taj zlo čin stih o v im a iz K orana: 'A k o o d ab eru p o b u n u , čin e grešku: a ako se pokaj u i p o n u d e ti m ir i d ig n u ru k e od r a ta s to b o m , ubij ih, gd e g o d d a su ' (p o g la v lje IV, stih 9 4 ). Is k u š e n je iz d a je i p o b u n e u v e k j e b ilo p red v la d a re v o m b ra ć o m , za to j e b ilo b o lje u b iti ih, n eg o ček ati n e v o lju ." 1 3 .0 o g ro m n o m b o g atstv u v la d a ju ć e k lase u carstv u M o g u la i n e is k o riš ć a v a n ja tih v re d ­ n o sti, v id eti R ay ch au d h u ri, „T he M u g h al E m p ire", str. 183. K ra jn ji korisnici bili su B rita n ­ ci k o ji su p re u z e li u p ra v u o d lo k a ln ih v la s to d r ž a c a i d o v o ljn o n jih o v o g b o g a ts tv a da o d rž a v a ju sv o ju v la s t In d iji i se i sam i o b o g ate. 14. C f. iz m e đ u o sta lih C h a u d h u ry , „T rade, B u llio n an d C o n q u e st". U p ita n ju su o z b iljn i­ je n e d o u m ic e o u lo zi E v ro p lja n a u već n a p re d n o m i b o g a to m svetu: za što isticati n jih o v u u lo g u ? K o m e su oni tre b a li? 15. C f. R o o t, „L e m a rc h é d es d ro its de p ro p rié té ", str. 299. 16. J. O v in g to n , A „ V o y a g e to S u ra t in th e T ear" 1689, ed. H. G. R a w lin s o n (L o n d o n , 1929), c itira n o u R a y c h a u d h u ri, „T h e M u g h a l E m p ire ", str. 185, koji kaže d a j e taj o p is „ s tra h a i p o tč in je n o sti sliča n sto tin a m a d ru g ih ". 17. M acau lay , „ L o rd d iv e ", str. 222. 1 8 .0 p o slo v n im in te re sim a k o m p a n ije i n je n ih p red stav n ik a, koji su bili u m ešan i u m noge p riv a tn e p o d u h v a te , i o b rita n sk o j ž e lji d a p o m o g n e lo k a ln o j v lasti, v id e ti C h a u d h u ry , „T rad e , B u llio n an d C o n q u e st", str. 2 7 -3 0 . 19. C ita t j e iz p is m a o d 9. a p rila 1757. g o d in e , L u k a S k ra fto n a K la jv o v o j d e s n o j ru ci, D ž o n u V o lšu - C h a u d h u ry , „T rade, B u llio n an d C o n q u e st" , str. 28. 2 0 . C f. A d as, ,,'H ig h I m p e ria lis m ' an d th e 'N e w H is to r y '" , str. 9 -1 0 ; ta k o đ e E d w a rd s, B a ttle

ofPlassey.

2 1 . K eay, H o n o u ra b le C om pany, str. 3 1 8 -3 1 9 . 2 2 . M a cau lay , „C liv e", str. 253, 2 3 . Ibid, str. 250. 2 4 . M a rsh a ll, P ro b le m s o f E m pire, str. 60. 2 5. C f. P earso n, „ In d ia and the Indian O cea n ", str. 72: „ U z n e m iru je č in je n ic a d a se p o čev o d še sn aesto g v e k a m o ž e m o o sla n ja ti sam o n a e v ro p sk e iz v o re ." 2 6. H ab ib , A g ra ria n System , str. 90, 350, 390. Iz v o r p rič e je Jo h n F ryer, A N e w A c c o u n t o fE a st In d ia a n d P e r s ia being N in e Y ea rs' Travels,

1672-81. U p o tp u n o s t je c itira n a u

K au tsk y , P o litic s o f A risto cra tie E m pires, str. 103, n a p o m e n a 14. 2 7 . T ak o A n d re V in k p o tv rđ u je d a j e ,,u zo ru in d u strijsk e re v o lu c ije p rih o d po stan o v n ik u b io v e ro v a tn o v eći u m n o g im d e lo v im a A z ije n e g o u E v ro p i" - W ink, „ A I-H in d ’ " str. 65.

568

C f. B airo ch , „E carts in tern atio n a u x ", i „T he M a in T re n d s in N a tio n a l E co n o m ie D isp arities", str. 7. T a k o d e P a rth a sa ra th i, „ R eth in k in g W ag es". 28. Cf. A lan i, „H o w R ich W ere the A d v a n c e d C o u n trie s in 1760 A f te r A il?" 29. M acau lay , „C liv e", str. 228.

PO G L A V L JE

12.

I. V ic AtfS a la m a n , H isto ry a n d S o c ia l Influence; i L an g er, „ E u ro p e 's In itial P o p u latio n E x p lo sio n ". 2 .1 u k a sn ijim v e k o v im a . C f. S. K. C oll, „A n ti-M a la ria D ru g s P ost H ard C h o ic e fo r P a ­ ren ts" Int. H e ra ld -T rib u n e , 18. o k to b a r 1996, str. 11. 3. C u rtin , „ E p id e m io lo g y an d th e S lave T rad e", ta b e la 1, str. 203, c itira n o u S h erid an , D o cto rs a n d Slaves, str. 12. P ro c e n e se z a s n iv a ju na sm rtnosti b rita n sk o g v o jn o g o so b ­ lja, b e la c a i crn a c a , u ra z n im o b la stim a širom svetu, u p e rio d u od 1817. do 1836. N e k a istraživ an ja p re tp o sta v lja ju d a j e stopa sm rtnosti v ero v atn o b ila n iža nego u sedam naestom i o sa m n a e sto m veku. 4. C itiran o u E d w y P lén el, „L e c o n q u é ra n t o u b lié", L e M onde, 1-2. se p tem b ar 1991, str. 3. Z a p a ž a n je važi i z a d a n a š n je z e m lje b o g ate n a fto m . 5. S p an sk a in d u strija je b ila sk ro m n ija od italijan sk e ili od one u z e m lja m a se verozapadne E v ro p e, ali n ije b ila ni z a n e m a rljiv a u šesnaestom veku. C f. P e y re fitte , Société, str. 134. O n ag lo m o p a d a n ju u se d a m n a e sto m veku, videti L ynch, H isp a n ic World, od strane 210. 6. A lfo n so N u n je z de K astro , citira n u C ipolla, B e fo re the In d u stria l R évolution, str. 251. 7. C itiran o u L ew is, M u s lim D iscoveiy, str. 197. Italijan sk i isto ričar i d rž a v n ik F rančesko G v ič a rd in i z a u z im a sliča n stav. G u ic d a rd in i, R ela zio n e di Spagna, str. 131, c itira n o u C ip o lla, B e fo re the In d u stria l R évolution, str. 250. 8. B e rn a ld e z , p o g la v lje C X II, str. 257, citiran o u B e rn a n d i G ru zin sk i, H isto r ié du n o u ­ veau, 1 ,7 8 -7 9 ,6 4 3 . U n ekim k u ltu ra m a su šta v ljen je i p re p ro d a ja kože trad icio n aln o prezirani; u Ja p an u su, n a prim er, te p o slo v e o b av ljali p rip ad n ici klase n e d o d irljiv ih (eta), koji su bili i g ro b ari. U o to m a n sk o j T u rsk o j, d ru štv u k o je j e p o p u t S p an aca cen ilo u m etn o st i ra to v a n je , in d u strijsk i za n a ti su bili u ru k am a v ersk ih m a n jin a , pre svega, Je rm e n a . 9. C f. P e y re fitte , Société, str. 141-42. 10. O b lag u i trg o v in i u se v ern o m A tlantiku, videti A xtell, „A t the W a te r's E dge: T rading in th e S ix teen th C e n tu ry ", deo A fte r C olum bus, str. 144-81. Z a k itovo u lje k aže (str. 146) d a je bilo „p ro fitab iln o k ao te č n o zlato" (ali m nogo m a n je p rivlačno z a gusare). „Jer od kitovog u lja su se p ravili g o riv o z a lam pe, sapuni i supe, njim e se podm aziv alo sve, počev od tig a n ja do satova, i, p o što se k it sm atrao ribom , sližio se kao lard de carêm e tokom posta." I I. O o p a d a n ju ita lija n s k e te k s tiln e in d u strije (d a le k o n a jv a ž n ije p ro iz v o d n e o b la sti), v id e ti C ip o lla , B e fo re the In d u stria l R évolution, str. 2 5 3 -6 3 . Jo š n ism o istražili razv o j s ro d n ih in d u strijsk ih g ra n a u m a n jim g ra d o v im a i u ru raln im o b lastim a. C f. C iriaco n o , „T h e V en etian E c o n o m y " i „V en ise e t la V é n é tic ". A li iz g le d a d a su stariji urbani centri k o ristili e k o n o m sk u i p o litič k u m oć d a sp u ta ju n o v u k o n k u re n c iju . V id eti S ella, C risis a n d C ontinuity, i M o io li, ,,D e -In d u stria liz a tio n in L o m b a rd y ". 12. [A n th o n y W alk er], The H o ly L ife o fM rs E liza b eth W alker (1690), citiran o u T hom as, „C lean lin ess and G o d lin ess", str. 56. Z a h v a lju je m K e jt T om as što je om o g u ćila d a to isk o ­ ristim .

569

13. B a x te r, „ O f R e d e e m in g T im e " , P ra c tic a l Works, str. 2 2 8 . P o n o v o z a h v a lju je m K e jt T o m as. 14. C f. H. M . R o b e rts o n , A sp e c ts ofthe R is e o fE c o n o m ie Individualistu. 15. O to j sta rijo j, o d b ra m b e n o j etici o tm en o sti, v id eti k o rista n č la n a k A rtu ra L iv in g sto n a, „ G e n tle m a n , T h e o ry o f th e " , u E n cyclo p ed ia ofthe S o c ia l Sciences. T ak o d e, K au tsk y , P o litic s o f A risto cra tie E m pires, str. 177-197. 16. C a n d o lle, H isto ire d es sc ien ces e t d es savants. N ek i o d b a c u ju te b ro jk e n a osn o v u to g a što ih K an d o l p rati o d še zd ese tih g o d in a se d am n aesto g veka, k a d a je n a u č n a re v o lu c ija već b ila u to k u . C f. S m ith, S cien ce a n d Society, str. 4 8. n arav n o , ta k v e p rim e d b e ne isk lju č u ju m o g u ćn o st d a bi an aliza preth o d n o g perio d a d ala slične rezultate, ali se p retp o stav lja suprot­ no. S u štin a je u to m e d a j e K andol im ao n a rasp o lag an ju k o n k retn e nu m eričk e podatke sam o z a p erio d n ak o n o sn iv a n ja n a u č n ih ak a d e m ija . N e m a sm isla ne p rih v a ta ti ih z a p e rio d na k o je se od n o se, k a d a su p ro te sta n ti izv esn o bili v o d e ć a sn a g a u n auci. D a li b ro jk e o b ja s n i­ ti p ro te sta n tsk im ili k ato ličk im o tp o ro m p re m a nauci, d ru g o je pitan je. 17. C itira n o u M a so n , „ S c ie n tific R é v o lu tio n ". 18. U p ita n ju je šv ed sk i is to rič a r K u rt S e m ju e lso n , k o ji z a u z im a ta k a v stav u sk ro m n o j m o n o g ra fiji p re v e d e n o j n a e n g lesk i kao R e lig io n a n d E c o n o m ie A ction. 19. S e m ju e lso n o v a statističk a k ritik a V eb ero v ih p o d a ta k a o B ad en u , n a prim er, n e u v e rljiv a j e iak o im a p ra v o k a d a z a p a ž a d a su p ro te s ta n ti p re te ž n o ž iv e li u u rb a n im o b la s tim a u k o jim a su b ile te h n ič k e škole. A li ni to n ije b ilo slu č a jn o . 2 0 . L a n d e s, R évo lu tio n in Time, str. 9 2 -9 3 . C f. de V ries, D u tc h R u ra l E conom y, str. 219: n a osn o v u p o d a ta k a o im ovini d o m aćin sta v a, broj k u ć a k o je su p o se d o v ale satove u oblasti L e v a rd e ra d e l p o ra sta o je sa 2 p o sto u p e rio d u o d 1677. do 1686. g o d in e n a 70,5 p o sto iz m e đ u 1711. i 1750. g o d in e. N a ra v n o , u p ita n ju su d o m a ć in s tv a k o ja su m o g la sebi da p riu šte p o p is im o v in e n a k o n sm rti v lasn ik a . 2 1 . C f. M ic h a u d , „ O rlé a n s a u X V I I e siè c le ", str. 11. A li i u tim o k o ln o s tim a o d re đ e n i p lem ićk i red o v i bili su z a tv o re n i z a tu novu elitu, što se su k o b ilo s te ž n ja m a da se p o slovni u sp e si d ru štv e n o p riz n a ju . Č u li su se i z a h te v i d a se f o rm ir a novi p le m ić k i re d k ak o bi se o p le m e n io statu s tih p o tc e n je n ih b o g ataša. 2 2 . B e n n assar, L 'In q u isitio n espagnole, p o g la v lje V III: „ R e fu s de la R e fo rm e " , p o se b n o str. 2 8 9 -9 0 . P o n o v o je Š p a n iju , n a n je n u štetu, v o d ila r e lig io z n a isk lju č iv o s t. C f. G o o d ­ m an , „ S c ie n tific R é v o lu tio n " , str. 163-64, k o ji k a ž e d a j e n e d o s ta ta k k a to lič k ih d o k to ra u še sn a e sto m v e k u m o ž d a u k a z iv a o n a to d a su S p an ci p o v e z iv a li m e d ic in u s Je v re jim a . „ M o g u ć e j e d a su u d ru štv u k o je j e p re z ira lo J e v re je k a to lic i iz b e g a v a li d a se b av e m e ­ d ic in o m b o je ć i se d a će ih o p tu ž iti d a im a ju je v r e js k e k rv i." 2 3 . G o o d m a n , „ S c ie n tific R é v o lu tio n in S p ain an d P o rtu g a l" , u P o rte r i T eich, eds, S cientific R évolution, str. 172. N e k i šp an sk i isto rič a ri, u p o k u š a ju d a o d b ra n e n e o d b ra n jiv o , tv rd e d a su strani u n iv e rz ite ti b ili p re v iše o g ran ičen i, ta k o d a šp an sk i studenti i nisu m n o ­ g o p ro p u šta li. M o ž d a je to i b ilo ta č n o z a ne k e v iso k e škole, ali p ro te sta n ts k i u n iv erziteti u E n g le sk o j i H o lan d iji, n a prim er, bili su zn a tn o bolji. A li piti sa iz v o ra je r e s i je bilo nedo­ p u stiv o . C f. Sm it, B o g a tstvo naroda, k n jig a V, p o g la v lje I, deo 3, član 3d, o o sk u d ic i tale n to v a n ih stu d e n a ta n a u n iv e rz ite tim a k o je je k o n tro lis a la c rk v a u k ato ličk im z e m lja m a . 2 4 . C ro w , Spain: T he R o o t a n d the F low er, str. 149. 25. U n je g o v o m d elu C a r ta filo so fic a , m e d ic o -c h y m ic a (M ad rid , 1687), citira n o u G o o d ­ m an , „ S c ie n tific R é v o lu tio n " , str. 173.

570

26. T re v o r-R o p e r, „R elig io n , th e R e fo rm a tio n an d S ocial C h a n g e ", u z b irc i e s e ja istog naslo v a. T e k stje p re d sta v lje n 1961. godine n a P etoj k o n fe re n c iji irskih isto ričara u G al veju . M o ra d a j e u z n e m irio m n o g e učesnike. 2 7 . O B ru n u i n a p o rim a crk v e d a z a u z d a n au k u , v id e ti M in o is, L 'E g lise e t la science., I, p o g la v lje IX: „ C o n tre -R é fo rm e e t re p ris e en m ain des sc ie n c e s" . O iz v o rim a B ru n o v e „n a u k e " , v id eti Y ates, G io rd a n o B runo, i d isk u s iju C o p e n h av er, „N atu rel M a g ic". 28. G reAiiéi P a ssio n d es astres, str. 87. 29. Ibid, str. 79. 30. V id e ti L a L u m ia, H isto ire de l'expulsion d es J u ifs de Sidle.

PO G LAVUE

13.

1. OED , o d re d n ic a R évolution, 1П, 6, b. 2. O p re d n je m to čk u : M okyr, L e v e r o f R iches, str. 90-9 2 . O h id ro e n e rg iji n asp ram p arn e m ašin e: T u n z e lm a n n , S tea m P ow er, i G reen b erg , „R e a sse ssin g th e P o w er P attern s." 3. To je tra d ic io n a ln o o b ja š n je n je - v id eti A sh to n , Iro n a n d Steel. H yde, T echnological C hange, str. 4 0 , sm a tra d a to n ije b io razlo g , v eć d a j e D arb i u sp e o zato što je zn ao kako d a iz liv a g v o z d e n e p o su d e ta n k ih z id o v a k o riste ć i p e s a k u m esto gline, čim e bi u šte d eo p e d e s e t p o sto m etala; to se m o g lo la k še p o stić i p o m o ć u siro v o g g v o z d a k o je se to p ilo p o m o ću koksa. 4. Jo h n U . N e f, R is e ofthe B ritish C o a lIn d u stry . S tru č n ja k k o ji je n a jre v n o sn ije isticao z n a č a j f o s iln o g g o riv a i p a rn e m a šin e je E. A . V rig li. V id eti n je g o v o d elo C ontinuity, C hance a n d C h a n g e i esej „T he C lassical E co n o m ists, the S tationary State, and the Indus­ tria l R é v o lu tio n " , str. 31. A d am S m it, B o g a tstvo naroda, k n jig a V, p o g la v lje 2, deo 4, u k a z u je n a te n d e n c iju b rita n sk e in d u strije d a se k o n c e n triše kraj rezerv i ug lja. T o o b ja š­ n ja v a u tic a je m je f tin o g g o riv a n a p late (m o g u se sn iz iti) i n a tro šk o v e in d u strija sa in ten ­ ziv n o m p o treb n o m z a gorivom , p oput staklarske ili gvožđarske. Z an em aru je p arn e m ašine, a m a šin e sk o ro d a i ne p o m in je . S m it k ao d a ne vidi n eke stvari. 5. V id eti A . P. U sh er, H isto ry ofM ech a n ica l Inventions. 6. A . R ees, T he C yclopaedia, to m 38 (L ondon, 1819), citiran o u R andall, B e fo re theL uddites, str. 13. 7. C itiran o u K in d leb erg er, W o rld E co n o m ie P rim acy, V III, 6. 8. To je n av elo A . P. A šera, p rv o g p ro u č a v a o c a veze izm eđ u te h n o lo g ije i in d u strije, da p rati n a p re d a k i rita m in d u strijsk e re v o lu c ije sam o n a o sn o v u tih p o d a ta k a - In d u stria l H isto ry, str. 3 0 4 -3 1 3. 9. Ibid, str. 306. 10. P o p u t T. S. E što na, u čijoj se „ k n již ic i" T he In d u stria l R évo lu tio n kao granične go d in e n a v o d e 1760. i 1830. 11. U p o re d ite sličn u a n a liz u K ris to fe ra F rim a n a čiji j e p re d m e t u sp o ra v a n je ra sta p ro ­ d u k tiv n o s ti u n a p re d n im in d u s trijs k im z e m lja m a s e d a m d e se tih i o s a m d e se tih g o d in a p ro šlo g v e k a - T he E c o n o m ie s ofH ope, str. 86-89. 12. C f. L an d es, „ W h a t R o o m f o r A c c id e n t in H isto ry ? " 13. M c C lo sk e y , „S tatics, D y n am ics, an d P e rsu a sio n ". 14. A ld c ro ft, „ E u ro p e 's T h ird W o rld ?", str. 2. P io n irsk i rad o tim isto rijsk im p o re đ e n jim a je tek st P o la B e ro ša, „M ain T re n d s in N a tio n a l E co n o m ie D isp a rities".

571

15. Č a k i u o v im d ire k tn im stv a rim a m ogu se napraviti n e o p ro stiv e g rešk e. V ideti d isk u si­ j u u J. C u e n c a E s te b a n , „ B ritis h T e x tile P ric e s ," o k o m p a n iji N .F .R . C r a f ts i c e n a m a p a m u č n ih tk a n in a k o je j e N ik H a rlija k o ristio u n u m eričk o j p ro c e n i b rita n sk o g in d u s trij­ skog rasta. T e p ro c e n e p o k a z u ju p o v e ć a n je ili m iro v a n je c e n a p a m u k a to k o m in d u s trij­ ske re v o lu c ije . N a ž a lo s t, n isu n a jb o lji izb o r z a tak v u a n a liz u (iz m e đ u o sta lo g , in d ek si se izv o d e iz u g o v o rn ih , ne trž išn ih cena), ali su v e ro v a tn o o d a b ra n e z b o g p o g o d n o sti i d o s­ tu p n o sti. B ro jk e tr e b a d a im a ju sm isla, a te š k o j e p o v e ro v a ti d a su ce n e p a m u č n ih tk a ­ n in a ili k o n c a rasle ili m iro v a le nakon p ro n a la sk a v re te n a s v o d e n ič k im to čk o m , „m azg e" i a u to m a tiz o v a n ih m a š in a z a p re d e n je . O o p a s n o s tim a i g r e š k a m a u k o riš ć e n ju n u m e ­ rič k ih p o d a ta k a v id eti L a n d e s, „ W h a t R o o m fo r A c c id e n t in H isto ry ? " 16. T h e o d o re W . S ch u ltz, „O n In v estin g in S p e c ia liz e d H u m a n C a p ita l", str. 343. 17. J e f f r e y W illia m so n d a je p ro c e n u od 0,3 p o sto - „N e w V ie w s on th e Im p a c t", str. 1. 18. C ra fts, „ B ritish In d u stria liz a tio n in an In te rn a tio n a l C o n te x t" , str. 4 2 5 . z a p o u z d a n i­ ju , e m p irijs k u a n a liz u ra s ta i d o b ita k a , vid eti T em in, „T w o V iew s". 19. V id eti č la n a k „ T h e P rič e o f L ig h t", T h e E c o n o m ist, 22. o k to b a r 1994, str. 84. 2 0 . Z a ra n i p r im e r ta k v o g iz b e g a v a n ja , v id e ti Y o u n g s o n , P o ssib ilities o fE c o n o m ie P rogress, p o g la v lje V П1: „T he A ccé lé ratio n o f E co n o m ie P ro g re ss in G re a t B ritain, 1750­ 1800", p o se b n o stran u 117: „...n iš ta se ne m o že d o k azati niti o sp o riti o e k o n o m iji u celini". Ja n g so n istič e d a „ p ro g re s n ik a d a n ije b io k o n sta n ta n " i d a se različito is p o lja v a o u ra z lič itim se k to rim a. R e zu lta t: m n o g o stabala, n ije d n a šum a. 21. W a rd , „ In d u stria l R é v o lu tio n an d Im p e ria lis m " str. 58, k o m e n ta rišu ć i C a in i H opk in s, „ G e n d e m a n ly C a p ita lis m ," str. 5 1 0 -1 2 . m e n i se ne č in i d a su K a in i H o p k in s to m islili. 22. E ric Jo n e s u G row th R ecurring, str. 19. V id eti L an d es, „T he F a b le o f th e D ead H orse," o o p štijim p ita n jim a .

23. C itira n o u M a ssie , D readnought, str. 4 7 5 .

PO G L A V L JE 14. 1. C itiran o u M c C lo sk e y , „ 1 7 8 0 -1 8 6 0 : A S u rv e y ", str. 243. 2. C itiran o u W h ite , „ C u ltu ra l C lim a te s an d T e c h n o lo g ic a l A d v a n c e " , u M é d ié v a l R e li­ g io n a n d T echnology, str. 2 2 1 , n a p o m e n a 16. P ro p o v e d je o b a v lje n a n a n a ro d n o m je z ik u , a j a sam n e z n a tn o iz m e n io V a jto v p rev o d . 3. U n je g o v o m C o lo q u io s d o s sim p les e dro g a s he co tisa s m ed icin a is da In d ia [D ia lo g u es on the Sim ples, D rugs, a n d M a te ria m ed ica o f In d ia ] (G oa, 1563), c itira n o u G o o d m an , „ S c ie n tific R é v o lu tio n ", str. 168-169. 4. C itira n o u S m ith , S cien ce a n d Society, str. 51. C f. d a n a š n ju v e rz iju te z a v is n o s ti od m a te m a tik e , ali u k o sm o lo g iji: „ ...te o rija su p e rg ra v ita c ije , te o r ija K a liz a i K la jn a , i stan ­ d a rd n i m o d el, ali bez o b ja š n je n ja z a što ... T e o rija p o lja p o sto ji, ali n as iz a z iv a j e r n ism o d o v o ljn o p a m e tn i d a j e o b ja s n im o . P ro b le m j e u to m e što se fiz ik a 21. v e k a v ra tila u 20. v ek , a m a te m a tik a 21. v e k a j o š n ije p ro n a đ e n a ." M ic h io K aku, H yp ersp a ce (N ew Y ork; O x fo rd , 1993), citira n o u N .Y . T im es, 20. m art 1994, „ B o o k R e v ie w " , str. 21. 5. O d n o si se n a ra d o v e F ra n sisa Jejtsa: G io rd a n o B ru n o i „T h e H e rm e tic T rad itio n ". Je jts su g e riš e d a se n a u č n a r e v o lu c ija m o ž e p o s m a tr a ti k a o d v o s te p e n i p ro c e s : „ p r v a fa z a

572

p o d ra z u m e v a an im ističk i u n iv erzu m k o ji p o k reće m ag ijat, a d ru g a m atem ičk i u n iv erzu m p o d re đ e n m e h a n ic i" - „T he H e rm e tic T rad itio n ", str. 273. 6. H an sen , „S c ie n c e and M a g ic ", str. 495. 7. C f. E d w a rd R o sen , ,,W as C o p e rn ic u s a H e rm e tist? " u R o g e r H. S tuew er, ed. H isto rica l a n d P h ilo so p h ic a lP e r sp e c tiv e s o fS cien ce, str. 163-171: „...iz re n e sa n sn e m a g ije i astro lo ® js> jiije se iz ro d ila m o d e rn a nauka, v eć m o d e rn a m a g ija i a stro lo g ija ", citira n o u H a n s e n „ S c ie n c e an d M a g ic ", str. 505 n a p o m e n a 35. N a ra v n o , ak o se n a u k a p o sm a tra k ao d e riv a tiv n a p re n eg o au to n o m n a, m ože se g o v o riti o „to m e kako se n e z a h v a ln a n au ­ k a o d u žila: d o v e la je m ag ijsk u m e ta fiz ik u do b a n k ro ta " (ibid, str. 497). 8. Ibid. 9. O v u r e fe re n c u d u g u je m g o sp o d in u N o i E fro n u , k a n d id a tu z a d o k to ra t n a Je v re js k o m u n iv e r z ite tu , k o ji p r ip re m a te z u o o d g o v o ru je v r e j s k i h n a u č n ik a n a n o v u n au k u se ­ d a m n a e s to g veka. 10. C f. Sarton, „A rabie S cience", str. 321 : „D ok su zap ad n jac i otkrili ta jn u eksperim entalne n au k e i sve češće i h rab rije koristili nove m etode, m uslim anski doktori su izn o v a iščitavali iste k n jig e i vrteli se u krug. R a zlik a izm eđu isto čn jač k e i z a p a d n ja č k e m isli stalno se po­ v e ć a v a la - Z a p a d n ja c i su sve više n apredovali, a m u slim an i se nisu pom erali." 11. D u m a s, S cien tific Instrum ents, str. 49-5 5 . 12. S arto n c itira n av o d i a lž irsk o -tu rs k e z a h te v e d a im se p riz n a o tk rić e a lg o ritm a : Ibn H a m z a a l-M a g h rib i - „A rab ie S cien ce", str. 305, n a p o m e n a 2. S k o jim c ilje m ? 13. C itira n o u R. L e n o b le , „T he S e v e n te e n th -C e n tu ry S c ie n tific R é v o lu tio n ", u T aton, ed, A G en era l H isto ry ofthe Sciences, II: T he B eg in n in g s ofM odern Science, str. 14. D o o ley , „P ro c e sso a G alileo ", en g lesk i p rev o d , str. 8-9.

183.

15. L an d es, R évo lu tio n in Time, str. 125-27. D eo p r o b le m a je u to m e što se H u k nad ao da će m o ći d a za ra d i n a toj i dru g im id e ja m a v ezan im z a u n a p re đ iv a n je sa to v a i b o ja o se da će iz g u b iti b o g a tstv o ako o tk rije sv o ju ta jn u . T ako je n a k ra ju ostao p ra z n ih šaka. 16. „ Ia k o te o r ija d o k to r a B le k a o la te n tn o j to p lo ti n ije im p lic ira la m o ja u n a p r e đ e n ja p a rn e m ašin e , z n a n je o različitim tem am a, p rav ilan n ačin ra z m iš lja n ja i iz v o đ e n ja ek sp e­ rim e n a ta k o je m i j e p re d o č io v e o m a su m i p o m o g li u istra ž iv a n jim a ..." F lem in g , „ L aten t H e a t" , c itira ju ć i J o h n a R o b in s o n a , A S ystem o fM e c h a n ic a l P h ilo so p h y (E d in b u rg h , 1822), II, IX. 17. V id e ti M u s so n i R o b in so n , S cien ce a n d Technology, str. 80-81. 18. O n a p o rim a in d u s trijs k ih šp iju n a d a o tk riju ta jn u m a šin e z a u p re d a n je sv ile n ih niti 1681. g o d in e u U tre h tu u H o lan d iji, vid eti D av id s, „ O p en n e ss o r S ecrecy ?" str. 338. 1 9 .0 L o m b u i m e h a n iz o v a n o m u p re d a n ju svile videti: W ad sw o rth i M ann, C o tto n Trade, str. 106-108; U sh er, H isto r y o fM e c h a n ic a l Inventions, str. 2 7 5-276.

PO GLAVUE

15.

1. U p o re d ite sa a n a liz o m d o p rin o s a p o ljo p riv re d e ja p a n s k o m e k o n o m s k o m ra z v o ju u O h k a w a i R o so v sk y , „A C e n tu ry o f Ja p a n e se E c o n o m ie G ro w th ", i H a y a m i i R u tta n , „ K o re a n R ice , T aiw an R ice ". 2. O k o m e rc ija ln o m p o v rta rs tv u v id e ti F. J. F isher, „ D e v e lo p m e n t o f th e L o n d o n F o o d M a rk e t" .

573

3. N e k i istoričari bi istakli m a te rija ln a ogran ičen ja. N a prim er, R igli p o m in je ugalj k ao klju čn i fa k to r - P eo p le, C ities andW ealth, str. 90-91: ,,...u ovom svetu [A dam a Sm ita] in d u strijsk u p ro iz v o d n ju o g ra n ič a v a ju te šk o će u sle d sn a b d e v a n ja siro v in a po n e p ro m e n ljiv im ili opadaju ć im cen am a, ako su u p ita n ju o rg an sk e sirovine. G ran ica će nestati k a d a se uk lo n e tak v e tešk o će." O tran sp o rtu kao p re su d n o m faktoru, videti S zostak, R o le o fT ransportation. 4. O s lu č a jn o stim a i sreći u e k o n o m sk o j istoriji, videti L andes, „W h at R o o m f o r A c c id e n t in H isto ry ? E x p lain in g B ig C h a n g e s by Sm all E v en ts". T o je delom o d g o v o r n a čuveni i nam ern o p ro v o k ativ n i esej N ik a R r a f ts a o e x ante m o g ućnostim a: „Industrial R é v o lu tio n in B ritain an d F ran ce: S om e T h o u g h ts on th e Q u estio n 'W h y W as E n g la n d F irs t? '" 5. T a sta v k a p o k re ć e m n o g a p ita n ja . N e k i bi tv rd ili (v iše n ek ad n e g o sad) d a j e n a jp r o ­ d u k tiv n ija e k o n o m ija p o d v išo m v lašću . T ak o k o m a n d n a e k o n o m ija im p lic ira d a v la d a u z im a v išk o v e k ak o bi ih p la n sk i re in v e stira la . Ili bi isticali d a v la d a radi n ek e stvari b o ­ lje o d trž išta . A li to j e d ru g a p rič a , r a z m o tre n a u n e k im d ru g im k n jig a m a . C f. K u ttn er, E veryth in g f o r

Sale.

6. V id e ti L ia h G r e e n f e ld , „ T h e W o rth o f N a tio n s " , str. 580 i passim . S etite se k a k o je A d a m S m it o p r a v d a v a o z a k o n e o p r e k o o k e a n s k o j trg o v in i u sv e tlu n a c io n a ln e m o ći B o g a tstvo naroda, k n jig a IV, p o g la v lje 2. 7. C f. B e re n d i R â n k i, E u r o p e a n P eriphery, str. 66, o o g ra n ič e n jim a u lo g e d rž a v e u siro ­ m a šn im , n e ra z v ije n im d ru š tv im a is to č n e i ju g o is to č n e E v ro p e. T ak o d e, B a to u i D av id , „ N a tio n a lis m e é c o n o m iq u e " , str. 6, o n e d o s ta tk u d o v o ljn o širo k o g „ d ru štv e n o g k o n s e n ­ z u sa " u P o ljsk o j d e v e tn a e s to g veka. 8. B o g a tstvo naroda, k n jig a IV, p o g la v lje 5: „O trg o v in i k u k u ru z o m ". 9. M a c f a r la n e , „O n I n d iv id u a lis m " . I n d u s tr ija u se o sk im o b la s tim a : v e ć sm o is ta k li v a ž n o s t k o lib sk e p ro iz v o d n je u u p o š lja v a n ju n e is k o riš ć e n e ili slabo isk o rišć e n e ra d n e sn ag e. Z a trg o v c a -p ro iz v o d a č a ta k v a ra d n a s n a g a je b i l a je f tin a i isplativ a, d o k je z a ra d ­ n ik a u k o lib i no v i p o sa o z n a č io v e lik o p o v e ć a n je p rih o d a. C f. F a u ja s de S ain t P ond, Jo u rn e y T h ro u g h E n g la n d , to m I. G o d in e 1778. je d a n fra n c u sk i in d u strijsk i in sp e k to r se p ro ­ tiv io u v o đ e n ju m a š in a z a p re d e n je , j e r bi on e sp u ta le ra z v o j k o lib sk e p ro iz v o d n je ; p r i­ hodi seo sk o g sta n o v n iš tv a su m u bili p reči od e k o n o m s k o g ra z v o ja . W a d sw o rth i M a n n , C o tto n Trade, str. 504, n a p o m e n a 2. 10. F o rte sc u e , G overnance, str. 114-15. C f. sličn e stav o v e b isk u p a D ž o n a E v im era, c iti­ ran o u F ish er, ed, E ssa y s in the E co n o m ie a n d S o c ia l H istory, str. 12-13. 1 1 .0 z n a č a ju ta k v ih o se ć a ja , cf. G re e n fe ld , „T h e W o rth o f N a tio n s ". 12. C f. C ro u zet, „L es sources de la rich esse de l'A n g le te rre , vues par les F rançais du X V IIIe siècle", u n jeg o v o m D e la supériorité, pog lav lje 5, i n avedene izvore, str. 4 8 8-493. T akode L aco ste, Voyage philosophique, 1,93; C h a n treau , Voyage, 1,7; M oritz, Travels, str. 31. E t al. 13. D e fo e , A P la n ofthe E n g lish C om m erce, str. 76-77. 14. C ro u z e t, D e la supériorité, str. 115, c itira ju ć i J. M eyer, L 'a rm e m m t n a n ta is d a n s la d eu xièm e m o itié 4 u X V I II e siè cle (Paris, 1968), str. 2 5 2 ; i C ro u z e t, „L es F ra n ç a is", str. 28. I z ja v a je d a ta 1792. g o d in e . O v e z i iz m e đ u v elik e p o tr o š n je i in d u strija liz a c ije (p o tra ž ­ n ja i p o n u d a ) v id eti v a ž a n te k s t V ries, „T h e In d u stria l R é v o lu tio n ". 15. O B je n k o ru vid eti C ro u z e t, D e la supériorité, str. 115. 16. V id e ti M c K e n d ric k , B re w e r, i P lu m b , T he B irth o f a C o n su m er Society, H o p k in s, B irm in g h a m ; S h am m as, T he P re-in d u stria l C onsum er, W eatherill, C o n su m er B eh a vio u r; B erg, ed. M a rkets a n d M a n u fa ctu re; i B erg, A g e o f M a n u fa ctu res (d ru g o iz d a n je ).

574

17. C f. M u ller, „Ju stu s M o ser", str. 170-171. 1 8 .0 k o n tro v e rz n im n a p o rim a h ab zb u ršk o g ca ra d a ispravi tak v e n ep rav d e 1731. godine, ibid. str. 162-63. 19. N a p rim er, W arren S coville, T he P ersécu tio n o fH uguenots. 2 0 . O tim tv rd o g la v im J e v re jim a k o ji su ip a k bili sp rem n i n a a s im ila c iju , v id eti E ndelm an , R a d iç a l A ssim ilation, str. 9-33. 2 1 . C f. C ro u z e t, „T h e H u g u e n o ts an d the E n g lish F in an cial R é v o lu tio n ", u H ig o n n e t e t al, eds, F a vo rites o f F ortune, str. 221-66. 2 2 . S tudeny, L 'in ven tio n de la vitesse, str. 184. 23. F u k azaw a , „ N o t|-A g ric u ltu ral P ro d u c tio n " , str. 3 1 4-315. 2 4 . R a y c h a u d h u ri, „ N o t|-A g ric u ltu ra l P ro d u c to n ", str. 286. 25. T ak o R e jč a u d u ri, ibid, str. 295, kaže: „A ko je n u ž d a m a jk a o tk rića, z a b o ra v ila je na sv o je d ete u slu č a ju In d ija n a c a ." 26. Ibid, str. 2 8 6 -8 7 . 2 7 . F. B u c h an an , A J o u r n e y fr o m M a d r a s (1 8 0 7 . g o d in e), citiran o u ibid, str. 2 9 1 . R e jč aud u ri se slaže. 28. B ren in g , „T ex tile P ro d u c e rs" str. 86. C itira n e reči su n je g o v e . 29. O k a ra v a n im a B a n d ž a ra (n o m a d sk a k asta), v id e ti H abib, A g ra ria n System , str. 62 i B re n n ig , „T ex tile P ro d u c e rs", str. 6 8-69. K ako kaže B ren ig , „v re m e n ije b ilo v a ž n o ". 30. C h a u d h u ri, T ra d in g World, d o d a ta k 5, ta b ela C. 20, str. 540-41. 31. W a d sw o rth i M an n , T he C otton Trade, str. 117. 32. Spear, T he M ab o b s, str. 75. Ind ijan sk i b ro d o g rad itelji bili su cenjeni ne sam o m edu do­ m aćim stan o v n ištv o m već i u drugim d elo v im a A zije. E v ro p ljan i su im p o k lan jali p o v eren je ne sam o zb o g k v aliteta njih o v ih p ro izv o d a (tikovina je bila b o lja od hrastovine) i p o v o lj­ n ijih cen a već i zato što bi se novi evropski brodovi n em inovno oštetili na putu do Indije. 33. H ab ib , „ P o ten tialities", str. 63. 34. R ay ch au d h u ri, „N o t|-A gricultural P roduction", str. 292, govori d a su indijski b ro d o g ra­ ditelji bili u sp e šn iji „d ih tu n g -m a jsto ri" od E v ro p ljan a. O tehnici In d ija c a videti B arendse, „S h ip b u ild in g " i B h a ttac h ary a, „ A N o te on S h ip b u ild in g ". O p sed n u to st E v ro p lja n a e k s e rim a je sta ra p rič a . G im p e l, M é d ié v a l M achine, str. 6 5 -6 6 , n av o d i b ro j i r a z n o v rs n o s t e k s e ra u p ro d a ji: p o la m ilio n a u K a le u 1390. go d in e; p re k o d eset tip o v a e k s e ra u b ro ju o d n e k o lik o d e se tin a h ilja d a (p re d o č e n e su i n jih o v e ce n e ) u Jo rk K astlu 1327. g o d in e. S p e c ija liz a c ija ek se ra u k a z u je n a ra z v ije n o st te h n o lo g ije n jih o v e p ro iz v o d n je . 35. K u p p u ram , „A S u rv ey o f Som e S elect In d u strie s", str. 46. 36. H ab ib , „P o ten tialities", str. 62 i n a p o m e n a 4, citira ju ć i J. O v in g to n , A V oyage to S u ra t in th e Y ea r 1689 (L o n d on, 1929), str. 166-67. O v in g to n kaže d a je in d ijsk im z a n a tlija m a b ilo te š k o d a p ra v e satove j e r j e p ra š in a sp u ta v a la to čk iće. N e p rih v a tljiv z a k lju č a k . To m o ž d a je s te p re d sta v lja lo p ro b lem , ali ne i n ereši v. A kineski satovi su bili j a d n a im ita c i­ j a e v ro p sk ih . O K lo d u M a rtin u k o ji je iz a sebe o sta v io v e lik o im a n je što j o š u v e k fin an sira n e k o lik o šk o la im e n a L a M a rtin iè re u L u k n o u , K a lk u ti i L io n u v id eti L a n d e s, R é­ vo lu tio n in T im e i L 'h eu re q u 'il est. 37. C h a u d h u ri, T rad in g W orld, str. 2 7 3 -7 4 . C f. B e rn ier, Voyage dans les états, str. 168. 38. K err, „C o lo n ialism an d T ech n o lo g ical C h o ice ", str. 95-9 7 . K er sm atra p o stu p k e In d i­ j a c a ra c io n a ln im , ali ra c io n a ln o st d e fm išu i cilj i sredstvo.

575

P O G L A V L JE

16.

1. C f. r e fe re n c e n a M e k lo sk ija u L a n d e s, „ F a b le " , str. 163, n a p o m e n a 27. P o llard , P ea cef u l Conquest, ne sm a tra in d u s trija liz a c iju E v ro p e k a o u p o ra n o d g o v o r n a b rita n sk i iz a ­ zo v , v eć k a o h a rm o n ič n u d ifu z iju te h n o lo šk ih te k o v a k o je j e d e fm isa lo tržište. B ez su m ­ n je, b ilo j e i to g a . C f. D av is, „ In d u stria liz a tio n in B rita in an d E u ro p e ", str. 54-55. 2. C itira n o u C ro u z e t, D e la supériorité, str. 105. 3. Ibid, str. 107. 4. V o lta ire , E ssa i su r le s m o u ers e t l'esp rit d e s n a tio n s (P aris: G arn ier, 1963), II, 6 9 5 ­ 6 9 7 ; c itira n o u C ro u z e t, „L e s F ra n ç a is " , str. 2 4. P rv i z a k o n o p re k o o k e a n s k o j trg o v in i u sv o je n j e 1651. g o d in e, drugi d e v e t g o d in a k a sn ije , b a š n ak o n re sta u ra c ije m o n a rh ije . 5. C ro u z e t, D e la supériorité, str. 110. K ru z o z a p a ž a (str. 4 8 9 , n a p o m e n a 2 8 ) d a se ta k v a o su d a e n g le s k ih p ra v ila u trg o v in i m o ž e naći u trg o v a č k o m p riru č n ik u Ja c q u e s S avary, L e p a tfa it n ég o tia n t (prvo izd an je 1675. g o d in e). S d ru g e strane, u m em o ran d u m u iz 1711. g o d in e se tv rd i d a je E n g le sk a p re d u z e la d rastičn e m e re zaštite te k sledeći fra n c u sk i p rim e r i d a su E n g le zi bili m n o g o p ra v ič n iji trg o v ci [n o b lem en t] od d ru g ih n aro d a. T akvi stavovi n isu n išta v iše od p u k ih z a p a ž a n ja . 6. C ru z o j e to p o tk re p io c ita tim a iz ra z n ih iz v o ra, str. 4 9 0 , n a p o m e n a 31. 7. R iem , IV , 17. 8. M ira b e a u , str. 4 7. 9. K arl M a rk s , p re d g o v o r K apitala, str. 13. J e d n a od p o s le d ic a v e re u te z a k o n e b ila je d e f in ic ija so c ija lis tič k o g p u ta u ra z v o j k o ji j e d a v a o ta k o veliki z n a č a j tešk o j in d u striji, d a se to m o g lo opisati kao m etalu ršk i fe tišizam . (N ije slu č ajn o Jo s if D žu g ašv ili uzeo n a d i­ m a k S ta ljin [čelik] k ao n o m de p arti.) 10. P re m d a e m p ir ijs k a is tr a ž iv a n ja d u g o u k a z u ju n a s p e c ifič n o s ti n a c io n a ln ih p u te v a r a z v o ja (v id eti, n a prim er, C la p h a m , E co n o m ie D eve lo p m en t [1923]), m it o J e d i n s tv e n ­ o m i m u ltilin e arn o m m odelu in d u strija liz a c ije z a sn o v a n o m n a en g lesk o m isk u stv u " opstaj e , p rk o se ć i n e p re sta n im r e v iz ija m a o p štih istin a . O tu d a i d ivno (u v iše asp e k a ta ) o tk rić e O' B r a je n a i K e jd e ra (E c o n o m ie G row th in B rita in a n d F rance) po k o m e je F ra n c u sk a n a š la so p stv en i „p u t u dvadeseti vek". Z a k ritik e o v ih ik o n o k lastičk ih p rim e ra videti D avis, „ In d u stria liz a tio n in B rita in an d E u ro p e ", str. 4 8 -5 4 . 11. T o j e m iš lje n je D ž o r d ija N a d a la u n je g o v o j k n jiz i F ra ca so d e la R évo lu tio n indus­ tria l e n E spagna, k o je o p is u je k ao „ a n a liz u f a k to ra k o ji o g ra n ič a v a ju p o k u ša j p rim e n e k la s ič n o g (e n g le sk o g ) m o d e la e k o n o m s k o g r a z v o ja u slu č a ju Š p an ije". 12. G o o d , E co n o m ie R ise, str. 11-12; K em p , Industrialization, str. 2 6 - 2 7 .0 o n o m e što bi se d an a s m o g lo n azvati politički k o rek tn im n ap a d o m n a ta k v e p ro z ap ad n o ev ro p sk e zak lju č k e v id eti, T im e a n d the Other. C f. L an d es, „T im e o f O u r L iv e s", str. 719, n a p o m e n a 7. 13. C f. D o m ar, „ C au ses o f S lav ery o r S e rfd o m " . 14. C itira n o u B radley, G u n sfo r th e Tsar, str. 132. 15. C risp , „ L a b o u r an d In d u stria liz a tio n in R u s s ia " , u M a th ia s i P ostan, eds, T h e C am ­ bridge E co n o m ie H isto r y o f E urope, to m V II, p o g la v lje 2, str. 330. T a c if ra (4 m ilio n a ) p r e d s ta v lja la j e ok o 6,5 p o sto ukupne p o p u la c ije . N je n a re la tiv n a v re d n o s t j e m ala, ali a p s o lu tn a j e z n a č a jn a . 16. N e k i n au č n ic i bi istakli d a j e e m a n c ip a c ija b ila n e e f ik a s n a je r n ije b ila s v e o b u h v a tn a (n a p rim e r, o č u v a n e su k o le k tiv n e se o sk e o b a v e z e ) - cf. G e rsc h e n k ro n , „D ie V o rb ed in -

576

g u n g en ", str. 25. Ja bih v eći a k cen a t stavio n a o s lo b a đ a n je ra d n e snage u in d u striji - već a n g a ž o v a n e i one k o ju je tre b a lo u p o sliti. 17. Iz v e šta j iz p ro le ć a 1859. godine, n av ed en u H am ero w , S o c ia lF oundations, str. 120. I z ra z o m „ p r o h ib itiv n i sis te m " a lu d ir a se n a z a b r a n e o d r e đ e n ih p r o iz v o d a , n a ro č ito p am u čn ih , d a bi se p o d sta k la i za š titila m la d a d o m a ć a in d u strija . 18. D o s j t f i n e š e z d e se tih g o d in a d e v e tn a e s to g v e k a š e sn a e s t d rž a v a n e m a č k e k o n f e ­ d e ra c ije sa 34 m ilio n a sta n o v n ik a u sv o jile su n o v u u p rav u ; sedam d rž a v a sa 7 m ilio n a sta n o v n ik a b ilo j e u p ro c e su tra n z ic ije , d o k su se d v a n a e s t n jih sa 4 ,5 m ilio n a lju d i d rža­ lo staro g p o re tk a - H am ero w , S o c ia l F oundations, str. 121. 19. H eck sch er, M erca ntilism , 1,64. 2 0. H eck sch er, ibid, 1,72, nav o d i d a su n a jv iši zv a n ič n ic i za tv a ra li oči p re d tak v im p o s­ tu p cim a; ta k o je n ačeln ik u z a o d rž a v a n je p u te v a u Isto čn o j P ru sk o j 1644. go d in e uz novu ta rifu p ro s le đ e n o n a r e đ e n je d a j e n ik o m e ne o tk riv a . T ešk o j e sh v atiti ta k v u stra te g iju , sem ak o su i n a jv iši slo jev i vlasti uzim ali deo ta k v e p rlja v e zarad e. 21. P rim e r sa e k o n o m sk im im p lik a c ija m a naći ćete u K o ern er, „L in n a e u s' F loral T ra n s­ p lants", o p ro jek tu o d g a ja n ja strane flo re u Š vedskoj u osam naestom veku. L ine n ije uspeo u sv o jo j n a m e ri d a o d g a ja čaj n a severu, ali je sv o jim n a p o rim a n a ja v io v e lik a u n a p re đ e ­ n ja u b o ta n ic i do k o jih su d o v e la g e o g ra fsk a o tk rića. 22. A n a liz u sam p re u z e o iz T ortella, „P a tte rn s o f E co n o m ie R e ta rd a tio n ", str. 8-9. 23. T o rte lja to k aže n a drugi način: k o m p arativ n i n e d o s ta ta k S v ajcarsk e u p o ljo p riv re d i je bio m n o g o v eći. C itira ju ć i B ergier, H isto ire économ ique, str. 106, 179, ističe d a po čev o d sre d n je g v e k a Š v a jc a rsk a u v o z ila sk o ro 50 p o sto hrane. A li k o m p a ra tiv n a p re d n o s tje r e la tiv n a k a teg o rija: o d n o sn o , š v a jc a rs k a in d u strija j e b ila isp la tiv ija , bez o b z ira n a su b ­ v e n c ije k o je j e v la d a o d v a ja la z a p o ljo p riv re d u . 2 4. T o rtella, „ P a tte rn s o f E co n o m ie R e ta rd a tio n ", str. 11. 25. V id eti, „ L a p é n u rie d 'e n tre p re n e u rs " , str. 63-6 4 . 26. B rad ley , G u n s f o r the Tsar, str. 45.

P O G L A V L JE

17.

1. F re u d e n b e rg e r, „T h e S c h w a rz e n b e rg B a n k ", str. 51 i passim . 1. V id eti L an d es, „V ie ille b an q u e et b a n q u e n o u v e lle ", i H an k e rs an d P ashas. 3. O in te re sim a R o tšild a u in d u striji i sa o b rać aju , videti isto riju b an ak a i b an k arsk ih p o ro ­ d ic a N ila F erg u so n a. 4. C f. B arbier, F in a n c e e t politique, p o g la v lje 14: „F ould après F o u ld ", u kom e se u tv rđ u ­ j u v eze izm eđ u n em ačk ih b an k arsk ih p o ro d ica, G u n zb u rg o v ih (poslovni naslednici Stiglica, v e z a n i b ra k o v im a z a B ro n fm a n o v e ) u S an k t P etersb u rg u , L a z a ro v ih i F irta d o o v ih u F ra n c u sk o j i a risto k ra tsk ih k ru g o v a (fe u d a ln ih i n a p o le o n o v sk ih ) sa vin o g rad im a , k o n ji­ m a i sitn im z a jm o v im a . 5. P o re d S o c ié té G é n é ra le u B rise lu , p o s to ja la j e i A . S c h a ffh a u s e n 's c h e B a n k v e re in u K o lo n ji, p riv a tn a b a n k a k o ju je k riza 1848. g o d in e p rim o ra la n a u d ru žen o v lasn ištv o . Z a o p šte u v e re n je d a su b ra ć a P e rje iz m islila novi o b lik fin a n sijsk e in stitu c ije o d g o v o rn i su ra d o v i p o p u t P len g e, G rùndung u n d G eschichte d es C réd it M obilier, n a šta j e u k azao G e rše n k ro n u sv o m d elu E co n o m ie B a ckw a rd n ess in H isto ric a l P erspective. (N aslo v n i esej n a p isa n j e 1951. g o d in e.)

577

6.1 N e m c i, nak o n p ro g la ša v a n ja z a k o n a iz 11. ju n a 1870. S u štin a je b ila u p itan ju m o že li p o je ­ d in ac osn o v ati d eoničarsko d ru štv o ograinčene odgovornosti bez p re th o d n e v ladine dozvole. U carskoj R usiji, dek reto m iz 1836. godine, koji je bio n a snazi sve do rev o lu cije 1917. godine, v la st je m o ra la d a a m in u je o sn iv a n je takve ko m p an ije - F. C ro u zet, u M o ss i Jobert, eds, N a is ­ sa n ce e t m ort, str. 201. U S jed in jen im D ržav am a pravila nisu b ila ista u svim državam a, ali je p artn erstv o b ilo do m in atan o b lik vlasništva sve do sedam desetih g o d in a d ev etn aesto g veka. Jed an o d ra z lo g a bio j e taj što su b anke im ale više sluha za n eo g ran ičen u o d g o v o rn o st. 7. V id e ti R. T illy, „ G e rm a n B a n k in g , 1850-1914". 8. Ibid, str. 113. Sav in d u s trijs k i k a p ita l? Ili sam o o n a j k o ji su im a la j a v n a d e o n ič a rs k a d ru štv a ? 9 . 0 tr iju m f u lib e ra liz a c ije trg o v in e , v id e ti L evasseur, H isto ire d es cla sses o u vrières ...de 1 7 8 9 à 1870, to m II, k n jig a V I, p o g la v lje 5. T aj u sp e h j e b io k ra tk o g v e k a . N a p o č e tk u su ro v e f in a n s ijs k e i trg o v in s k e k riz e (1 8 7 3 ), v o d eće in d u strijsk e n a c ije su se v ra tile p ro ­ te k c io n iz m u (N e m a č k a , A u strija , Italija, 1878-1879; F ra n cu sk a, M e lin , 1892). S je d in je n e D rž a v e su p re d u z e le m n o g o strože m ere zaštite nego E v ro p a (bez R u sije). Je d in o je V elika B r ita n ija o s ta la v e rn a slo b o d n o j trg o v in i, p re m d a su i ta m o z a g o v o rn ic i p ro te k c io n iz m a bili sve b u č n iji. V id e ti B a iro c h , E co n o m ies a n d W orldH istory, str. 16-55, k o ji, z a razlik u o d v o d e ć ih e k o n o m ista , sm a tra d a j e p ro te k c io n iz a m im ao d o b rih strana. 10. V id e ti A n d ré T h u illie r, E co n o m ie e t so c iety nivernaises, p o g la v lja IX i X. 1 1 .0 to m re tk o m p r e u s m e ra v a n ju sa trg o v in e n a b a n k a rstv o v id eti L a n d e s, B a n k e rs a n d P ashas, p o g la v lje I. 12. O S e ije r o v im a i o s ta lim „ u s p e š n im " lo re n sk im b iz n is m e n im a u P a riz u to k o m re ­ v o lu c ije i z a v re m e ca rstv a , v id e ti B e rg ero n , B anquiers, str. 5 4 -5 5 . O u lo zi S e ije ro v ih u k a rije ri I n ja s a de V e n d e la i v r a ć a n ju p o ro d ič n o m p o slu sa ž e le z a ra m a , k ao i p re u z im a ­ n ju k o v a č n ic e u M u a je v ru , v id eti W o ro n o ff, L 'in d u strie sidérurgique, str. 4 8 5 . 13. V id e ti S y lla i T o n io lo , eds, P a tte rn s ofE urop ean Industrialization.

PO G LA V L JE

18.

1. H arris, „T h e F irs t B ritish M e a s u re s " i ,,Law , E sp io n a g e , a n d th e T ra n s fe r o f T ech n o lo g y "; C e lla rd , J o h n Law , str. 180-181. 2. L a n d e s, R évo lu tio n in Time, str. 161. 3. Y o u n g , A S ix M o n th s T o u r through the N o rth o f E n g la n d (2. iz d a n je , 1771), c itira n o M u s so n i R o b in s o n , S cien ce a n d Technology, str. 216, n a p o m e n a 3. 4. Im a i slu č a je v a k a d a su p a trio ts k a o s e ć a n ja n a d v la d a la m a te rija ln u k o rist. V id eti L a n ­ d es, R évo lu tio n in Time, p o g la v lje 10: „T h e F re n c h C o n n e c tio n " , o m e đ u n a ro d n o m n a d ­ m e ta n ju u k o n s tru is a n ju p o m o rsk o g h ro n o m e tra . 5. O B o lto n o v o j n e u m o rn o j p o tra z i z a ta le n to v a n im z a n a tlija m a („ fr a n c u s k a u n a p re đ e ­ n ja lu k s u z n ih p r o iz v o d a n isu p re s ta ja la d a g a o p č in ja v a ju " ), v id e ti M u s so n i R o b in so n , S cien ce a n d Technology, str. 2 1 8 -2 1 . 6. Ibid, str. 2 2 5 -2 2 7 . 7. H arris, „ In d u strie l E sp io n a g e in the E ig h te e n th C e n tu ry ," u n je g o v o j k n jiz i E ssa y s in Industry, str. 164-65. H a ris je d a o p rilič n o d e ta lja n p rik a z tih „ n ju š k a la " u ,,A F re n c h In d u stria l S p y".

578

8. H arris, E ssa y s in Industry, str. 170. 9. Ibid, str. 171. H aris s p rav o m ističe d a j e sk o n c e n trisa n o st šp iju n a n a B rita n iju u k a z i­ v a la n a „cen tralizo v an o st in đ su trijsk e re v o lu c ije i n e o sp o rn o p o tv rđ iv a la te h n o lo šk u n a d ­ m o ć B r ita n ije " . D a lje , d a j e „ b r ita n s k a te h n o lo š k a p r e d n o s t b ila k u m u la tiv n a i d a j e p riv la č ila p a ž n ju p re k ru p n ih sk o k o v a u ek o n o m sk i n ap re d a k " - ibid, str. 164. 10. O A J fe jk u , v ideti H arris, „ A tte m p ts to T ra n s fe r E n g lish S teel" i „M ich ael A lc o c k and th e T ran sfe r o f B irm in g h am T echnology". U drugom članku se navodi d a je otac A lkokove „p rijateljic e" p o ricao d a je o n a b ila A lk o k o v a lju b av n ica k a d a je g o sp o d a stigla u L a Sarite. Š ta g o d d a je istina, sig u rn o je d a su A lk o k o v i fra n c u sk i k o n k u re n ti k o ristile te g lasin e d a g a d isk re d itu ju p red v lastim a. (F rancuzi su prestali da se z g ra ž a v a ju n ad takvim stvari­ m a i sa d a se ču d e p u rita n sk o m ža ru a m e rič k ih o ru žan ih sila.) 11. O K o k erilo v im a , vid eti M o k y r, [n dustrialization in the L o w C ountries, p o g la v lje II; ta k o d e D em o u lin , G u illa u m e 1er, i H en d erso n , B rita in a n d In d u stria l E urope. M o k ir c iti­ ra reči iz N isa rd o v o g č la n k a „ S o u v e n irs de v o y a g e , le p a y s de L ièg e" R e v u e de P aris, b ro j 24. (1 8 3 5 ), str. 130-146. D žo n j e im ao d v a sta rija brata, V ilija m a (ju n io ra ) i D ž e jm sa. O b a su se n a s e lila u R u siji: V ilija m je o tv o rio p re d io n ic u vune u G u b en u , a D ž e jm s je p ra v io m ašin e u A k e n u - H e n d e rso n , S ta te a n d the In d u stria l R évolution, str. 113. 12. E ro n de V ilfo s, 1803. g o d in e, citiran u W o ro n o ff, L 'in d u strie sidérurgique, str. 318. M o g u ć e j e d a je k o n tek st te iz ja v e A in ije n sk i m ir koji j e o m o g u ćio F ra n cu sk o j d a d o v ed e b rita n sk e p re d u z e tn ik e i teh n ičare. 13. M a c L e o d , „ S tra té g ie s fo r In n o v a tio n ", str. 302. 14. K u z n e c je v id eo to d o b a k a o p o č e ta k se d am n aesto g veka. M alo je p re n a g lio sa tim z a k lju č k o m , ali je s p rav o m m islio d a j e k o m b in a c ija n au k e i te h n o lo g ije b ila p resu d n a. 15. V id eti o štru k ritik u R e o m iro v e p ro c e n e i p o n a š a n ja u F ré d éric L e Play, A n n a le s des M in es, 9 (1 8 4 6 ), c itira n o u H arris, „ A tte m p ts to T ra n s fe r E n g lish S teel T ec h n iq u e s", u E ssa y s in Industry, str. 109, n a p o m e n a . 18. O R e o m iru , videti ibid, str. 84. 16. W o ro n o ff, L 'in d u strie: sidérurgique, str. 351. 17. Ibid, str. 3 5 2 -5 3 . 18. O F išeru, videti H enderson, J. C. F ischer. F iš e rje v o d io n e p ro c e n jiv o važne dnevnike, k o je j e u re d io i izd ao K arl Šib. 19. V id eti H aber, C h em ical industry, str. 128-136,169-198; iT rav is, T he R a in b o w M akers, str. 2 3 7 -3 9 , k oji ističe n ap re d n e stavove m lad ih n em ačk ih h em ičara o ulozi tehnologije. 2 0 . H aber, C h em ica l Industry, str. 84. 2 1 . M ilw a rd i Saul, E co n o m ie D evelopm ent, str. 230.

P O G L A V L JE

19.

1. B ro jk e sam p re u z e o iz E n g e rm a n i S o k o lo ff, „ F acto r E n d o w m e n ts", ta b e la 4; obratite se tam o n av e d e n im izv o rim a . T re b a reći d a su ta k v e p ro c e n e , p o se b n o z a ra n ije godine, ra v n e iz m išljo tin a m a , p ro iz v o d h e r o js k ih m a n ip u la c ija i n a g a đ a n ja (d a ne p o m in je m o g re šk e u izv o rn im p o d acim a) - cf. R andall, „L ies, D am n Lies, and A rg en tin e G D P ". S tvar u slo ž n ja v a ra n jiv o st m e đ u n aro d n ih p o re đ e n ja k o ja se ne o sla n ja ju n a ekvivalente k u povne m o ći. A k o bi se u zeo u o b z ir k o la p s m e k sič k o g p e zo sa u p erio d u od d e c e m b ra 1994. do ja n u a r a 1995. g o d in e, b ro jk e z a M e k sik o bi bile niže. A li brži ek o n o m sk i ra st A m e rik e je

579

n esp o ran . Z a d ru g a č iju p ro c e n u , z a sn o v a n u n a p o d a c im a o im o v in i k o n v e rto v a n o j u p ri­ hod, v id eti G a rc ia , „ E c o n o m ie G ro w th ", str. 53-54. 2. V id eti C a v es, „ 'V e n t f o r S u rp lu s ' M o d e ls o f T rad e" i „ E x p o rt-L e d G ro w th " ; B a ld w in , „ P a tte rn s o f D e v e lo p m e n t" ; W atk in s, „A S taple T h e o ry o f E c o n o m ie G ro w th " ; i G arcia, „ E c o n o m ie G ro w th an d S ta g n a tio n ". 3. T o je te z a S te n lija E n g e rm a n a i K e n e ta S o k o lo v a p re d sta v lje n a u n jih o v o m e se ju „F acto r E n d o w m e n ts " . V a ž n a i iz u z e tn a an a liz a . Z a p a ra le ln e a rg u m e n te v e z a n e z a „ e n d o ­ gen u " e k s p lo a ta c iju i p ro iz v o d n ju siro v in a (S je d in je n je A m e rič k e D rž a v e su po to m p ita­ n ju b ile v iše n e g o sre ć n e ), v id e ti D a v id i W rig h t, „ In c re a sin g R e tu rn s " . 4. F isch er, A lb io n 's Seed, str. 174. 5. S m it, B o g a tstvo naroda, k n jig a IV , p o g la v lje 7, d e o 2; „ U z ro c i p r o s p e r ite ta n o v ih k o lo n ija ". 6. Sm it, B o g a tstvo naroda, k n jig a I, p o g la v lje 8: „0 c e n a m a rad a". 7. O b a c ita ta su iz F isch er, A lb io n 's Seed, str. 560. 8. V id e ti H artley , Iro n w o rks on th e Saugus. 9. C itira n o u H isto r y o f A m e ric a n Technology, str. 89. 10. F isch er, A lb io n 's Seed, str. 860. 11. N o v a g e n e ra c ija e k o n o m s k ih isto rič a ra n ije z a d o v o ljn a o n im što n a z iv a „ in te le k tu a l­ no n e p ro d u k tiv n im k u ltu ra ln im e s e n c ija listič k im o b ja š n je n jim a " , „ n e č u v e n o n e o d re đ e ­ nim i teško p ro c e n ljiv im " i z a h te v a reg resio n e analize k o je k o riste , ja s n e , o dređene i široko p rim e n ljiv e sistem e m e re n ja " - C a rlto n i C o c la n is, „ T h e U n in v e n tiv e S o u th ? " str. 304, 326. A k o i z a n e m a rim o p ita n je z ašto k u ltu ru nazivati „ in te le k tu a ln o n e p ro d u k tiv n o m " ili „ e se n c ija litstič k o m " (m o ž d a j e tešk o k v a n tifik o v a ti j e , ali d a l i j e u o p šte v až n o ? ), o sta je k ao p ro b le m to što r e g re s io n a an aliza, n arav n o , ne u z im a u o b zir o n o što izo sta v ite i što o sta v lja „ n e o b ja š n je n " re z id u a l. P o g o d n a j e z a m e re n je re la tiv n e v a žn o sti za d a tih fa k to ­ ra, u o v o m slu čaju m e rljiv ih ek o n o m sk ih p ro m en ljiv ih , ali je u drugim situ ac ijam a n ep o u z­ dana. 12. Jerem y , T ransatlantic In d u stria l R évolution, str. 254. 13. G ibb, S a co -L o w ell Shops, str.

10, citira n o u O liver, H isto r y o f A m erica n Technology,

str. 158. V id e ti i R o s e n b e rg , „ A n g lo -A m e ric a n W ag e D if fé r e n c e s " , k o ji ističe d a iak o su p late n e k v a lifik o v a n ih ra d n ik a b ile v e ć e u A m e ric i n eg o u B rita n iji, A m e rik a n c i su m o g li d a u p o sle „ n a jb o lje " p ro iz v o đ a č e m a š in a z a m a n je n o v ca. 1 4 .0 to m su p ro tn o m te h n o lo šk o m to k u vid eti M u sso n i R o b in so n , Scien ce a n d T echno­ logy, str. 6 2 -6 4 . O ni n a v o d e re č i M e tju K u rd sa , p ro iz v o đ a č a m a š in a iz M a n č e ste ra , u p u ­ ćen e p a rla m e n ta rn o j k o m isiji 1841. godine: „...S m a tra m d a n a jv e ć i d eo... p o tp u n o n o v ih p ro n a la z a k a , o d n o sn o sv ih n o v ih id e ja k o je p o v e z u ju o d re đ e n i p r o c e s i m a š in u , d o lazi sp o lja, p o se b n o iz A m e rik e ." 15. Jerem y , T ransatlantic In d u stria l R évolution, str. 253. 16. Ibid, str. 252. 17. V id eti B ro a d b e rry , „ C o m p a ra tiv e P ro d u c tiv ity in B ritish a n d A m e ric a n M a n u fa c tu ring". 18. V ideti E isler, ed. T h e L o w e ll O ffering. 19. O n e g a tiv n o m a s p e k tu r a d a u fa b ric i, v id eti D u b lin , W om en a t Work, i Z o n d e rm a n , A sp ira tio n s

andA nxieties.

20. C itiran o u Je rem y , T ransatlantic In d u stria l R évolution, str. 253.

580

21. R o sen b erg , P ersp ectives on Technology, str. 39-40. 22. O v ažn o sti m o n tažn e izg rad n je videti G iedion, Space, Time, a n dA rchitecture-, i R o sen ­ berg, P ersp ectives o n T echnology, str. 38. Č u ju se m iš lje n ja d a su m n o g i p ro iz v o d i (u k ­ lju č u ju ć i k u ć e ) d o stu p n i b rita n sk im p o tro š a č im a p re d s ta v lja li p o g o d n o sti sk riv e n e z a sta n d a rd n e p o d a tk e o p rih o d u ili p ro izv o d u , ali d a su z n atn o p o v e ć a v a le živ o tn i sta n d ard - ef. P rž $ T „ E c o n o m ie P e rfo rm a n c e an d E d u c a tio n ", str. 155. A li m alo ljudi se o p red eljiv a lo z a b rita n sk e k u ć e od k a m e n a i cigli (h lad n e č a k i u av g u stu ), što u k a z u je n a to da su am e rič k e k u će, m a k o lik o je d n o s ta v n e i je d n o lič n e , o m o g u ć a v a le veći k o m fo r z a m a ­ n je p ara. S taviše, lak o je instalirati v o d o v o d n e i elek tričn e in sta la c ije u z id o v e m o n tažn ih kuća, što je o m o g u ćilo ran o u s v a ja n je ta k v ih p o g o d n o sti p o p u t hlad n e i to p le te k u ć e vode i c e n tra ln o g g re ja n ja . S d ru g e strane, e v ro p sk e k u će sa c ig la m a i g ip sa n im k o n s tru k c ija ­ m a o tp o rn ije su n a vatru, što m o že biti velik a p re d n o st k a d a „gori pod n o g am a". 2 3 . R o se n b e rg , P ersp ectives on T echnology, str. 42. 24. O sta n d a rd im a sličnosti i d en tičn o sti videti L andes, R évo lu tio n in Time, str. 2 8 3 -8 5 , i p o g la v lje X IX : „N o t O ne in F ifty T h o u san d ". 25. N a th a n R o sen b erg , P ersp ectives on Technology, str. 17, n a z iv a taj fe n o m e n te h n o lo š­ k o m k o n v e rg e n c ijo m , j e r u o č a v a d a z a je d n ič k e te h n ik e p rib liž a v a ju ra z lič ite g ran e. Ja b ih se p re o p re d e lio z a izraz te h n o lo šk a p r o lif e r a c ija ili m e đ u o d n o s k o ji b o lje o p is u ju š ire n je te h n ik a p rek o ra zličitih prim ene. 2 6 . G e o rg e T alco tt, u S. V. B en et, ed, A C ollection o fA n n u a lR e p o rts... R e la tin g to the O rd n a n ce D epartm ent, I, 395, citira n o u G o rd o n , ,,W ho T u rn e d th e M e ch an ical Id eal", str. 746. 27. C f. R o sen b erg , A m e ric a n S ystem ofM a n u fa ctu res. 2 8 . E rick so n , A m e ric a n Industry, str. 132. 29. C itira n o u O liver, H isto ry o f A m erica n Technology, str. 375. 30. A b ram o v itz i D av id , „C onvergence and D e fe rre d C a tc h -u p ", str. 21. P odaci su preuzeti iz A n g u s M a d d iso n , „E x p lain in g the E co n o m ie P e rfo rm a n c e o fN a tio n s" , ta b e le 2-1 (str. 2 2 ) i 2 -4 (str. 2 8 ), izražen i u e k v iv a le n tn im d o la rsk im v re d n o stim a n a o sn o v u k u p o v n e m oći. 31. Taj i n ared n i c itat su iz k n jig e B o g a tstvo naroda, k n jig a IV, p o g lav lje 7, deo 2: „U z ro ­ ci p ro s p e rite ta n o v ih k o lo n ija ". 32. B o g a tstvo naroda, k n jig a П, p o g lav lje 5: „0 različitim načinim a a n g ažo v a n ja kapitala". 33. C o o k , T he L o n g F use, str. 58-59. 34. M o d e rn i k v a n tita tiv n i e k o n o m sk i isto ričari p ro b ali su da izm ere te re t k o je su te m e re n am etn u le am eričk im k o lo n istim a i z a k lju č ili d a j e bio bezn ač ajan . T o j e tre b a lo d a im p li­ c ira d a su e k o n o m sk i razlozi bili sam o povod, a d a su am eričk i k o lonisti im ali d ru g e m o ­ tiv e z a rat, j o š g o re, d a su p ro sto bili n ezah v a ln ici. A k o i zan em arim o grešk e u p ro rač u n av a n ju te re ta i m a š to v ita ra z m a tra n ja šta bi b ilo d a n ije bilo z a k o n a o p re k o o k e a n sk o j tr­ g o v in i, sâm p o k u ša j d a se k v a n tifik u je n e č ija n e v o lja i d a se n a o sn o v u to g a z a k lju č i d a li je ra t bio o p ra v d a n čini se n aiv n im . V id e ti T h o m a s, „A Q u an titativ e A p p ro a c h ", i Saw ers, „T h e N a v ig a tio n A c ts R e v isite d ", k ao i tu n av ed en e re fe re n c e . 35. C itiran o u C o o k , T he L o n g fu se , str. 59.

581

P O G L A V L JE 2 0 .

1. C f. H u m b o ld t, R ela tio n historique, ed. T u la rd , str. 252. 2. F is c h e r,A lb io n 's S e e d , str. 2 6 i n a p o m e n a 5. U V ird ž in iji, z e m lji p lan taža, o d n o s je bio 4 : 1 ; u B ra z ilu , državi še ć e ra i ro b o v a , 100 p r e m a 1. 3. U č la n k u u Q u a rte rly R e v ie w , 35, g o v o ri se (str. 5 3 7 ) o p o d e la m a la tin o a m e rič k o g d ru štv a po b o ji kože: „ra z lič ite k lase k o je su v re m e n o m , v iše d ru štv e n im p ra v ilim a nego p o d u tic a je m zak o n a , ra s p o re d e n je n a ra z lič ite p o lo ž a je u d ru štv u u z a v isn o sti o d stepen a sličn o sti s b e lo m r a s o m " . C itira n o u R o d n e y i G ra h a m , R e p o rts ofthe P re se n t State, str. 12. 4. C f. F isch e r, A lb io n 's Seedi, str. 2 4 0 -2 4 6 , i h ije r a rh ijs k im v re d n o s tim a i in s titu c ija m a ju ž n e E n g le sk e . 5. „ B u e n o s A jr e s se n ije to lik o z a la g a o z a n e z a v is n o s t k o lik o m u j e o n a p a la s n e b a " R o d n e y i G ra h a m , R e p o rts ofthe P re s e n t State, str. 2 8 -2 9 . 6. D ru g a č ije m iš lje n je p o tra ž ite u F u rta d o , E co n o m ie G row th o fB ra zil, str. 109. 7. C f. F aith , T he W o rld the R a ilw a y s M ade, str. 156, c itira ju ć i F e rn s, B rita in a n d A rg en tina: „ A rg e n tin a n ije ž e le la d a in v e s tira u ta k v e p o d u h v a te niti d a ih k o n tro liše , bez o b z i­ ra n a slo b o d u s k o jo m su u n o v in a m a i u k o n g re s u k ritik o v a n e ta k v e a k tiv n o sti... m n o g o u n o s n ije je b ilo p re p ro d a v a ti z e m lju , stoku i v u n u i in stitu c io n a liz o v a ti z a k u p z e m lje sa u d e lo m , če m u je ž e le z n ic a d a v a la v elik i p o d stic a j o tv a ra ju ć i p u t p rv o k a trž ištu B u e n o s A jre s a , a z a tim i o sta tk a sveta..." 8. M u lle t d e s E ssa rd s, V oyage en C ochinchine, str. 95. 9. O p isa n o u R o c k , A rgentina, str. 2 5 . O e k se rim a , v id e ti E. A . J. C le m e n s, T he L a P la ta C o u n tries o fL a tin A m e r ic a (1886. g o d in e), citira n o u R ock, „ F e a tu re s o f Industrial D e v e ­ lo p m e n t", str. 8; ta k o d e , M u lle t d e s E ssa rd s, Voyage en C ochinchine, str. 89. 10. R o c k , „ F e a tu re s o f In d u stria l D e v e lo p m e n t" , str. 7. 11. N a p is a o S a rm ije n to u p eto j d e c e n iji d e v e tn a e s to g v e k a , citira o R ok, ibid. 12. Ju a n B a u tis ta A lb erd i, B a se s e p u n to s d e p a rtid a p a r a la organization p o litic o d e la R e p û b lic a A rg e n tin a (1852. g o d in e), citiran o u S hum w ay, invention o f A rgentina, str. 149. 13. „ Č ak i d an a s su a rg e n tin sk e c rk v e n e v o d e n a jk o n z e rv a tiv n ije , ako ne i n a jre a k c io n a rn ije u L a tin s k o j A m e ric i." - S h u m w ay , In ven tio n o f A rgentina, str. 150. 14. A d e lm a n , F r o n tie r D evelopm ent, str. 105. 15. K ro u t i F ox, T he C om pletion oflndependence, str. 53-5 7 . 16. F ish , R is e ofthe C om m on M an, str. 130. N is u se svi slag ali s tim o p štim o h ra b riv a ­ n je m n a s e lja v a n ja z a p a d a . S ta rije d rž a v e su tv rd ile d a će ta k o p o v o ljn i u slo v i n a s e lja ­ v a n ja p o d sta ć i n jih o v e sta n o v n ik e d a e m ig rira ju , što se i d esilo . A ro b o v la sn ič k e z e m lje j e u z n e m ira v a lo što ro b o v la sn ic i n isu bili p riv ile g o v a n i: sv im a se d elilo isto. C ilj je bio d a se o h ra b ri stv a ra n je d o m a ć in s ta v a , ne p la n ta ž a . 17. F ish , R is e ofthe C om m on M an, str. 118. 18. R. C o rté s C o n d e , „T h e G ro w th o f th e A rg e n tin e E c o n o m y ", u B e th e ll, ed, A rg e n tin a S in c e Independence, str. 75. 19. B e th e ll, ed, A rgentina, str. 55. Je d a n p o k a z a te lj ra zlik e izm eđ u a m e rič k o g i a rg e n tin ­ skog o s e ć a ja id e n tite ta i sv rh e b io j e to što su n a k o n u sp o s ta v lja n ja re p u b lik e S je d in je n e D rž a v e o rg a n iz o v a le opšti p o p is sta n o v n iš tv a n a sv a k ih d eset g o d in a, d o k je A rg e n tin a to p rv i p u t u ra d ila 1869. g o d in e, d ru g i p u t še st g o d in a k a s n ije - ibid, str. 54.

582

2 0 . O sn o v n i iz v o r tih p o d a ta k a je R ock, A rg e n tin a 1516-1987, str. 141-45, 164-67. 21. B ro jk e su p re u z e te iz H isto r ic a l S ta tistics ofthe U n ited States, red A i C. 2 2. Ibid, re d C 115-32. 23. R o c k , A rgen tin a , 1516-1987, str. 89. 2 4 . J u a n A. Ju sto , In tern a cio n a lism o y p a tria (B u e n o s A ire s, 1933. g o d in e), c itira n o u C o rn b m , „ E u ro p e a n Im m ig ra n ts" , str. 233. 2 5 . Č a k su i n a je fik a s n iji fa rm e ri n a n a jp lo d n ije m z e m ljištu trpeli su (trp e) g u b itk e u sle d n iž ih cen a. N a d o b iti su (bili) n a jv iše p o tro šači. E rik R e in e rt, „S y m p to m s a n d C a u se s o f P o v erty ", u k a z u je n a k o n tra st izm eđu tog „klasičn o g " o b ra sc a p rera sp o d ele d o b itk a usled te h n o lo šk ih p ro m en a, koji sm atra p o seb n o tip ičn im z a p o ljo p riv red u i „p ritajen o g " o b ras­ c a in d u s trija (d e lim ič n o ) z a tv o re n ih z a n o v a z n a n ja i teh n ik e. K oristi reč p rita je n j e r se „ sile z e m lje k o ja p ro iz v o d i (k ap ital, rad i v la d a ) p ra k tič n o , p re m d a ne u z a v e re n iš tv u , ta jn o s p o ra z u m e v a ju o tim d o b icim a", (str. 84). 2 6 . L an d es, R évo lu tio n in Time, str. 326. 27. S h u m w ay , In ven tio n o f A rgentina, str. 156, n a p o m e n a 3. 2 8 . R o ck , A rgen tin a , 1516-1987, str. 233. 2 9 . C o rté s C o n d e , C orrientes im m igatorias; C o rn b lit, „ E u ro p ea n Im m ig ran ts", str. 230. P rv i p o p isi p o k a z u ju d a su deseti d eo in d u strijsk o g se k to ra p re d sta v lja le u slu ž n e firm e : o b u ć a rsk e , f o to g ra f s k e , šn a jd e rs k e i friz e rs k e r a d n je - z a sve sitn ice bez k o jih se n ije m o g a o za m isliti g rad sk i živ o t. P opis iz 1935. g o d in e ih n ije uv rstio u in d u strijsk u delatn o st - L ew is, C risis o fA rg e n tin e C apitalism , str. 35. 30. L ew is, Crisis, p o g la v lje 6: „L ab o r". C ita tje iz p o g la v lja 103. 3 1 . V id e ti ibid, str. 4 9 2 . 32. P e d ro de A zev e d o , c itira n o u F re y re, T he M a ste rs a n d the Slaves, str. 41. 3 3. B ato u , C en t ans, p o g la v lje 8: „ L 'e s so r é c o n o m iq u e du P arag u ay ". 34. O toj ta k o z v a n o j re v iz io n istič k o j školi, videti P astore, „S tate-led In d u stria lisa tio n ", k o ji, iz m e đ u o sta lo g , c itira W h ig h a m , „T h e Iro n W o rk s o f Y b y cu i"; V e ra B lin n R eber, „ M o d e rn iz a tio n f ro m W ithin: T rade a n d D e v e lo p m e n t in P araguay, 1 810-1870" (S hipp en sb u rg U niv, C a rlisle, PA . 1990); i B atou, C e n t ans, k o ji to sm a tra jo š je d n im p rim e ro m m n o g o o p širn ije g o b ra sc a e v ro p sk e o d b o jn o sti p re m a (zastarelim ) in ic ija tiv a m a „trećeg sveta". O sličnom revizionističkom pristupu argentinskoj istoriji, P astore citira T ulio H alperin D o n g h i, E l revisio n ism o h istorico argentino (B uenos A ires, 1970). 35. C f. B ato u , C e n t ans, str. 223, n ap o m en a 13, k o ji navodi d a je autor tog o p isa G ram sci. 36. B ato u , C e n t ans, str. 232, c itira ju ć i A . G a rc ia M ellid , P ro c e ss a lo sfa ls ific a d o r e s de la h isto ria d e l P a ra g u a y (B u e n o s A ire s, 1963). 3 7. B ato u , C e n t ans, str. 260. P o re đ e n ja radi, B a tu n av o d i sledeće podatke: 8 do 10 p o sto z a A r g e n tin u 1865. g o d in e, lO d o 15 p o sto z a K o lu m b iju p re 1870. g o d in e, 1 8 d o 20 p o ­ sto z a M e k sik o 1873. 38. U o k v iru te k a m p a n je vlasto d ršci i krupni trgovci iz B u en o s A jre s a n ep restan o su z a t­ v arali u šć e P aran e, o d se c a ju ć i „ g u aran sk u re p u b lik u " od m ora. V ideti tab elu tih b lo k a d a u B a to u , C e n t ans, str. 2 4 1 . M e đ u n a rd n i z a k o n d e fin iše b lo k ad e kao ratni čin, što zn a č i d a je A rg e n tin a b ila u ratu s P a ra g v a je m od 1827. do 1852. 3 9 . 0 tim in d u strija m a , od k o jih se veći deo p o ja v io p e d e se tih g o d in a d ev etn aesto g v e k a to k o m v la d a v in e K a rlo sa A n to n ia L o p eza, videti B ato u , C e n t ans, p o g la v lje 8; P asto re, „ S ta te -le d In d u stria lis a tio n "; W h ig h am , „ Iro n W orks o f Y b y cu i".

583

4 0 . Z a p ro p a ra g v a js k o tu m a č e n je v id e ti B a to u , C e n t ans, str. 2 6 3 -2 6 6 . 4 1 . V id eti ta b e lu u B ato u , C e n t ans, str. 2 4 9 , k o ja nav o d i d a je 1865. g o d in e bro j sta n o v n i­ k a b io 7 5 0 .0 0 0 ,2 3 0 .0 0 0 1872. N e k i n au č n ic i o sp o ra v a ju tak av pad, k o ji j e d u g o b io sm a­ tra n sv e to m istin o m . R eber, „T h e D e m o g ra p h ic s o f P a ra g u a y ", sm a tra d a u V e lik o m ratu n ije stra d a lo p re k o p e d e s e t p o sto s ta n o v n ik a (m u šk a ra c a m n o g o v iše ), v eć m n o g o m a ­ n je , iz m e đ u 8,7 i 18,5 p o sto. D ru g i sm a tra ju te re v iz io n istič k e p ro c e n e „ z a sn o v a n e n a n e ­ lin e a rn o j re g re s iji s p re m a lo ste p e n a slo b o d e „ (P a sto re, „S tate-led in d u stria lisa tio n ", str. 2 9 6 , n a p o m e n a 3 ) n e p rih v a tljiv im . 4 2 . B a to u , C e n t ans, str. 267.

PO G LA V L JE 2 1 .

1. Iz W elsh , A B o r r o w e d P lace, str. 16, k o ji c itira ne n a v o d e ć i izvor. 2. O j u t a r n j o j c e re m o n iji v id e ti L a n d e s, R évo lu tio n in Time, str. 51-52; ta k o d e H u a n g , 1587, a Y ear o f N o S ig n ific a n c e . 3. N e jta n S iv in g o v o ri o ,,o z n a č a jn o j so c ija ln o j sta b iln o sti i k u ltu rn o j h o m o g e n o s ti k o ja sk o ro d a n ije n a u d ila tra d ic io n a ln im v re d n o s tim a i f o rm a m a č iju j e k re a tiv n o st z a u z d a la in te le k tu a ln a ru tin a " - „S c ie n c e a n d M e d ic in e ", u R o pp, ed, H é rita g e o fC h in a , str. 166. 4. P ism o fra n c u s k o m m in istru K o lb eru iz 1675. - L an d es, R évo lu tio n in Time, str. 45. 5. V id e ti C ip o lla, C lo cks a n d C u ltu re; i L a n d e s, R évo lu tio n in Time, p o g la v lje 2. 6. S p en ce, E m p e ro r o fC h in a , str. 74. 7. V id e ti C ip o lla , Guns, Sails, a n d E m pires, p o se b n o str. 116-119. C ip o la n ije sin o lo g i m o g ao j e d a k o risti sam o e v ro p sk e iz v o re, u k lju č u ju ć i sv e d o č e n je h rišć a n sk ih m isio n a ra i p u tn ik a , ali n je g o v a „ g lo b a ln a p e rsp e k tiv a " o m o g u ć a v a m u k v a lite tn o in te g ra ln o sa g le­ d a v a n je k o je n e d o s ta je sp e c ija lis tim a . 8. M u, T he W ilting o fth e H u n d r e d F lo w e rs (N ew Y ork, 1963), str. 76-77, citira n o u C ip o l­ la, Guns, Sails, a n d E m p ires, str. 120. 9. T ato n , ed, G en era l H istory, П, 592. 10. Ibid, 590. 11. Ibid, 589, n a p o m e n a 1. 12. T o je j e d a n od n a jv a ž n ijih d o p rin o s a k n jig e A la n a P e rfita , L 'em p ire im m obile. P ošto j e im a o p ristu p k in e sk im a rh iv a m a , u k lju č u ju ć i c a rsk e spise, P e r fit j e u m o g u ć n o s ti da r a z o tk rije lic e m e rje b iro k ra ts k o g ap arata. 13. C ip o lla, Guns, Sails, a n d E m p ires, od str. 120. 14. P e y re fitte , L 'e m p ire im m o b ile , str. 2 8 6 . S to n to n o v c ita t j e iz fra n c u sk o g iz d a n ja n je ­ g o v o g p u to p isa: V oyagèen C hine e t en T artarie (6 to m o v a ; P aris, 1 8 0 4 ),V I, 6. H u k o v e re č i su iz n je g o v e k n jig e S o u ven irs d'un voyage, IV, 81. E ric Jo n e s, „T h e R e al, Q u e s­ tio n ", str. 12-13, sm a tra d a su ta se ć a n ja te k „ p o v ršn e im p re sije " . N e slažem se. N jih o v a s v e d o č e n ja se p o k la p a ju , o d s li k a v a ju s ta n je u m a i o d g o v a r a ju o n o m e što z n a m o o te h n o lo šk im to k o v im a u K in i. D ž o u n s u k a z u je n a „ s lič a n " k o n z e rv a tiv iz a m u E n g le sk o j n ak o n rata (radnici su o d b ijali d a k o riste am e rič k u te h n o lo g iju ), a E n g le s k a je „brzo u sv o ­ j i l a m n o g e a m e rič k e te h n ik e ". L o š prim er. 15. F a irb a n k i R e isch au er, E a stA s ia , str. 2 9 1 , c itira ju ć i O sh im a , E co n o m ie G row th, str. 34. F e rb a n k i R a jš a u e r sm a tra ju d a j e razlo g k in esk e „sta b iln o sti" b io „ p e r f e k c ija k o ju su

584

k in e s k a k u ltu ra i o rg a n iz a c ija d ru štv a d o stig li do trin a esto g v ek a". K o n tra st u o d n o su na E v ro p u p u n u n e sa v rše n o sti n ije m o g ao biti o štriji. C f. C ro n e, P re-In d u stria l Societies, str. 172-73: „ K in a je b listav i p rim e r u sp e šn e c iv iliz a c ije ... D o s tig la je v ru h u n a c e k o n o m ­ skog ra z v o ja kak av je bio m oguć u p red in d u strijsk im uslovim a, p o to m stala: n e m a d o k aza ni o je d n o j sili k o ja j u je g u ra la u d ru g o m sm eru ..." 16. C f. Jo n es, „T h e R eal Q u estio n ", str. 8-9, k o g a je d n a k o b rin u te a p rio ri p rim e d b e na istra ž iv a n ja o k in esk o m n azad o v a n ju : „N e v id im z ašto ne kriviti sinologe; p ita n ja se ne č in e t c r j e i ic i o /n i m k ada je u p ita n ju d ru štv o k o je je u p ro šlo sti o stv a rilo ta k o m n o g o , a z a tim j « S ta g n ira lo m n o g o v e k o v a .” 17. T ato n , ed, G en era l H istory, II, 590. 18. C f. G o ld sto n e, „G ender, W ork, and C u ltu re", koji sm atra d a j e carska v lad a p o d ržav ala ta k v a o g ra n ič e n ja , j e r j e sm a tra la d a „ ja č a v a ju p o z ic io n e u lo g e" (str. 25). K in a se po tom p ita n ju v e o m a ra z lik o v a la od E v ro p e ili Jap an a. 19. C itira n o u L ip p it, „ D e v e lo p m e n t o f U n d e rd e v e lo p m e n t" , str. 2 6 6 -6 7 . U p re v o d sam u n eo n e z n a tn e stilske izm ene. 20. S ivin, „S cien ce an d M e d icin e", str. 195. 2 1 . Iz p u b lik a c ije K in esk e a k a d e m ije n a u k a n a m e n je n tin e jd ž e rim a - ibid. In te re sa n tn o j e d a j e ta k v o z a p a ž a n je iz o sta v lje n o iz p re v o d a n a en g lesk i, v e ro v a tn o zato što p re v o d i­ o ci su m islili d a id e o lo šk a d im e n z ija n ije (ili ne bi tre b a lo d a b u d e ) v a ž n a d rugim a. 22. N e jta n Sivin, citiran o u Spence, C h in eseR o u n d a b o u t, str. 148. S pens je skeptičan p re ­ m a d e fa n z iv n im arg u m en tim a N id a m o v ih stavova. S d rag e strane, p o z d ra v lja m o g u ć n o st d a lje g is tra ž iv a n ja z a s n o v a n o g n a tim tv rd n ja m a 23. Sivin, '„S cience an d M e d ic in e ", str. 164. C f. N e e d h a m , „P o v erties and T riu m p h s" , u C ro m b ie , ed, S c ie n tific C h a n g e, str. 149: „ M o d e rn a u n iv e rz a ln a nau k a, da; z a p a d n ja č k a n au k a, ne!" 2 4. Ibid, str. 196. 2 5. T ak v a p o litik a „ o h ra b re n ja " b lisk a je n a p o rim a nek ih n a u č n ik a (m a lo b ro jn ih ) i ta k o ­ z v a n ih „ p o d u č a v a la c a " d a p ro m o v išu ili brane a fro c e n trič n o v iđ e n je u sp o n a z a p a d n e c i­ v iliz a c ije . C f. B e rn a i, B la c k A th e n a i b ro jn e re a k c ije n a taj tekst.

P O G L A V L JE 2 2 .

1. C itiran o u W ilk in son, J a p a n versu s th e West, str. 121. Slično o m alo v ažav an je ja p a n s k e p ro d u k tiv n o sti izrazio je je d a n au stra lijsk i stru č n ja k 1915. godine: „ ...p o sm a tra ju ć i vaše lju d e k ak o rad e m o g u z a k lju č iti d a ste ležeran n a ro d koji ne m isli d a j e v rem e bitno. K ada sam pričao s nekim upravnicim a, rekli su m i 'd a je nem oguće izm eniti tradicionalne n av ik e'" - Ja g d ish B h ag w ati, citiran o u M e ier i Seers, eds, P io n e e rs in D evelopm ent, str. 53. 2. G a sp a r G o n sa lv e s 1585. g o d in e, citira n o u F isher, „T he B ritain o fth e E ast?", str. 34 5 ­ 3 46, iz L ach , A s ia in the M a k in g o f E urope, I, 696. 3. H u g h M urray, A n E n cyclo p a ed ia o f G eography (L ondo n, 1834), str. 1102, citira n o u F ish er, „T h e B rita in o f th e E ast?", str. 346. 4. T ak ek o sh i, E c o n o m ie A spects, I, 291. 5. C f. W ilk in so n , J a p a n versus th e West, str. 108, c itira izv eštaj iz 1812. sera S ta n fo rd a R e flsa , ta d a š n je g g u v e rn e ra Jave.

585

6. O ish i, „ T h e B a k u h a n S y ste m ," str. 2 8. Ti p o d a c i se j o š u v e k č u v a ju u a rh iv a m a ja p a n sk ih p r o v in c ija i p r e d s ta v lja ju je d in s tv e n i n e is tra ž e n i iz v o r m a te rija la z a d e m o g ra fs k e an a liz e , u k lju č u ju ć i r e k o n s tru k c ije p o r o d ič n ih stabala. 7. H an e, P rem o d ern Japan, str. 142-143. 8. S a k a iy a , W h a tlsJapan?, str. 128-129, n av o d i d a j e Ja p a n 1600. g o d in e im a o 100.000 to p o v a ( d e s e t p u ta v iše n e g o f ra n c u s k a v o jsk a ) i d a j e n a c io n a ln i p ro iz v o d bio veći n eg o u č itav o j E v ro p i. V id e ti i S a m u e ls, „ R ic h N a tio n , S tro n g A rm y " str. 79-80. 9. S a v a d a T aira, c itira n o u S a m u e ls, „R ic h N a tio n , S tro n g A rm y " , str. 80, 358, n a p o m e ­ n a 6. 10. O ja p a n s k im p r o iz v o đ a č im a s a to v a v id e ti R o b e rts o n , E vo lu tio n ofC lockw ork, str. 1 9 0 -2 8 7 ; M o d y , J a p a n ese C locks; F e r n a n d e z , „ P r é c is io n T im e k e e p e rs o f T o k u g a w a Ja p a n ". 11. O siste m u p la ć a n ja p irin č o m i n e k im n je g o v im n e p re d v iđ e n im p o s le d ic a m a v id eti K eisu k e, „ T h e V O C an d Ja p a n e se R ice ". 12. S a k u d o , „ M a n a g e m e n t P ra c tic e s" , str. 1 50-151,154. 13. Iz d ra m e (17 1 8. g o d in e) M o n z e m o n a Č ik a m a c u a (1 6 5 3 -1 7 2 4 ), c itira n o u Y am am o to, „ C a p ita lis t L o g ic o f th e S a m u ra i", str. 2. 14. H an e, P rem o d ern Japan, str. 150. 15. C itira n o u Y am am oto, ,,A P ro te s ta n t E th ic " , str. 2. 1 6 .0 k a n a lim a i p rip ito m lja v a n ju d iv lje z e m lje vid eti T ak ek o sh i, E co n o m ie A spects, III, 4 0 9 -4 1 6 . 17. H an e, P rem o d ern Japan, str. 194. V id e ti i M iy a m o to , „E m e rg e n c e o f N a tio n a l M ark e t", str. 29 7 , č iji se p o d a c i ne sla žu sa H a n e o v im . B ro jk e u k a z u ju n a to d a su Ja p an ci o p le m e n jiv a li i o b ra đ iv a li m a n je p ris tu p a č n a z e m ljišta , d elo m z b o g p o v e ć a n ja ra sta b r o ­ j a sta n o v n ik a , ali i z a to što j e p o re s k o o p te r e ć e n je n o v ih z e m ljiš ta b ilo m a n je n e g o z a sta re p a rc e le . O p o re s k im o la k š ic a m a i p o d s tic a n ju p o ljo p riv re d e - T ak ek o sh i, E c o n o ­ m ie A spects, П1, 4 1 3 -1 4 . 18. C itira n o u N a k a m u ra an d S h im b o , „ W h y W a s E c o n o m ie A c h ie v e m e n t...? " , str. 9. 19. C f. F ish er, „ D e v e lo p m e n t o f th e L o n d o n F o o d M a rk e t". 2 0 . C f. N a k a m u ra i S h im b o , „W h y W as E c o n o m ie A c h ie v e m e n t...? " , str. 18. 2 1 . V id e ti Š ato ru N a k a m u ra , „T h e D e v e lo p m e n t o f R u ra l In d u stry ", u N a k a n e i O ishi, eds, T o ku g a w a Japan, str. 81-90. 2 2 . Ibid, str. 96. C ho, „T h e E v o lu tio n o f E n tre p re n e u rs " , str. 15, p o v e z u je u sp e h novih, u v e z e n ih o b lik a in d u strijsk e p ro iz v o d n je s p o s to je ć o m d o m a ć o m in d u strijsk o m m re ž o m k o ja je b ila k o risn a p o d ršk a. B ez n je, „stra n e k o m p a n ije m o rale bi d a d o v ed u sv o je snabd e v a č e d e lo v a p o d u g o v o ro m ". 23. V id e ti R o z m a n , „ E d o 's Im p o rta n c e " . O a n a lo g n o m d o p rin o su L o n d o n a u b rita n sk o m ra z v o ju v id e ti E. A . W rigley, „A S im p le M o d e l" . S to m ra z lik o m što j e L o n d o n , sk o ro iste v e lič in e k ao i T okio p re d k ra j o s a m n a e sto g v ek a, b io p re s to n ic a z e m lje s 9 m ilio n a s ta n o v n ik a (tre ć in a sta n o v n ištv a Ja p an a). 2 4 . N a k a m u r a i S h im b o , „W h y W as E c o n o m ie A c h ie v e m e n t...? " , str. 7. 2 5 . „ Ja p a n sk e in stitu c ije su m o ž d a b ile n a isto m , ak o ne i n a v iše m ste p en u fu n k c io n a ln e slo ž e n o sti" - ibid, str. 14. C f. H au ser, E co n o m ie In stitu tio n a l Change. 2 6 . P o d a tk e sam n a jv e ć im d e lo m p re u z e o iz N a k a m u ra i S him bo, „W h y W as E co n o m ie A c h ie v e m e n t...? " , str. 14-15.

586

2 7 . Ibid, str. 19. U p o re d ite to sa sp rem n o šću brita n sk ih trg o v ačk ih p u tn ik a u osam n aesto m v e k u , k a s n ije i a m e rič k ih to rb a ra d a u seoskim o b la s tim a p ro d a ju satove n a rate. 2 8 . C e lo v iti sp isa k ro b e naći ćete u C raw co u r, „T o k u g a w a H e rita g e ", str. 41. 2 9 . K een e , Ja p a n ese D isc o v e ry ofE u ro p e, str. 25. 30. C itira n o ibid, str. 25. 31. O tim p ro g o n im a videti T ak ek o sh i, E c o n o m ie A sp e c ts, III, 2 3 3 -2 3 5 . 32. V id eti K gene, Ja p a n ese D iscovery, str. 21-22. 33. C itira n o md, str. 26-27. 34. T o tm an , E a rly M o d em Japan, str. 519. 35. C ra ig , C h o sh u in th e M eiji R estoration, str. 71. 36. T su ru S higeto, „ D e v e lo p m e n t o f C apitalism and B u sin ess C y cles in Ja p an " (M S , H ar­ v a rd U n iv e rsity ), c itira n o u B ro w n , „O k u b o T o sh im ich i", str. 186.

P O G L A V L JE 2 3 .

1. V id eti M iy o sh i, A s W e S a w Them, p o g la v lje 4: „L iv es". 2. B ro w n , „O k u b o T o sh im ic h i", str. 190. 3. V id eti S h im ad a, „S o cial T im e an d M o d e rn ity in Jap an ". 4. B ro w n , „O k u b o T o sh im ich i", str. 191, n a p o m e n a 27. O k u b o v i n e p rija te lji su k o ristili n je g o v u k u ć u d a bi m u n a u d ili. Č a k su p o sla li f o to g r a f ije n o v e z g ra d e v o đ a m a k la n a S a c u m a i rek li d a j e to p ro k leto m esto. T e fo to g ra fije su, n av odno, u b ed ile S aig a d a uništi O kubu. 5. M in a m i, E co n o m ie D evelopm ent, str. 99. 6. C f. S a m u e ls, B u sin e ss o fth e Ja p a n ese State, p o g la v lje 3, p o se b n o ilu s tra c ije , str. 7 6 -7 9 . 7. H irsc h m e ie r, O rig in s o fE n trep re n eu rsh ip , str. 99; H an e, P e a sa n ts, R e b els, an d O utcasts, str. 173; O h k a w a i K o h am a, L e c tu re s on D ev elo p in g E co n o m ie s, str. 35. 8. M in a m i, P o w e r R évolution, p o g la v lje V I. 9. L an d es, „ W h a t D o B o sses R e ally D o ?", str. 593. 10. F u k u i, J a p a n e s e S tate", str. 205. 11. Ibid, str. 20 4 : p o č e tk o m n o v o g v e k a skoro sv a d e c a su b ila u p isa n a u škole, ali sam o tri če tv rtin e n jih je re d o v n o p o h a đ a lo nastavu. 12. H an e, P easants, R ebels, a n d O utcasts, str. 177-178. 13. Ibid, str. 182. 14. V id e ti T h o m a s S m ith , „ T h e R ig h t to B en ev o len ce: D ig n ity an d Ja p a n e se W orkers, 1 8 9 0 -1 9 2 0 ", u S m ith, N a tiv e Sources, str. 23 6 -7 0 .

PO G LA V L JE 2 4 .

1. C h a u d h u ri, A s ia before E urope, str. 71. 2. C ite d ibid, str. 73. 3. V id e ti E ric Jo n e s, E u ro p ea n M iracle, str. 194. P o g la v lje 4, „ Islam an d th e O tto m an E m p ire " , v e ro v a tn o je n a jb o lja i n a jje z g ro v itija ra sp ra v a o tim p ita n jim a .

587

4. Ibid, str. 194. 5. C f. L ew is, M u slim D isc o v e ry o f E urope, str. 190-91. 6. C f. Jo n e s, E u ro p ea n M iracle, str. 185, c itira ju ć i B ra u d e l, L a M éditerranée. 7. L ew is, M u slim D isc o very, str. 161. 8. Jo n e s, E u ro p ea n M iracle, str. 177; L ew is, M u slim D iscovery, str. 199. 9. L ew is, M u slim D iscovery, str. 195-96. 10. Jo n e s, E u ro p ea n M iracle, str. 185. 11. O Ž im e lu v id e ti B ato u , C en t a n s de résistance, str. 96. D o šao je u E g ip a t z b o g m o ­ g u ćn o sti z a ra d e i o tk rio sm isa o i lju b a v ž iv o ta („u n e d é c e p tio n se n tim e n ta le "). 12. Issaw i, „ E c o n o m ie D e v e lo p m e n t", str. 362, d a je p ro c e n u od „ p re k o 2 0 0 .0 0 0 kan tara", o d n o sn o 3 4 5 .0 0 0 k a n ta ra . A li k a ž e (str. 518) d a j e v re d n o s t k a n ta ra iz m e n je n a , tak o d a sam p rilik o m k o n v e rz ije u k ilo g ra m e k o ristio drugi o d n o s. 13. L é v y -L e b o y e r, L e s banques européennes, str. 189. 14. N a jp o g o d n iju d isk u s iju n aći ćete u B ato u , „ M u h a m m a d -'A li's E g y p t" . B a tu sm atra d a j e p ro je k a t in d u strija liz a c ije E g ip ta po tcen jen i n esh v aćen , kao i d a su z a to krivi E v ro p ­ ljan i, n a ro č ito B ritan ci. 15. B ato u , „ M u h a m m a d -'A li's E g y p t" , str. 185, ta b e la 1. 16. S a in t-Jo h n , Egypt, str. 4 1 2 . 17. Ibid, str. 41 7 . 18. Issaw i, „ E c o n o m ie D e v e lo p m e n t" , str. 363. 19. F rie d m a n , „ E g y p t R u n s f o r th e T rain ". 20. M o h a m m e d M annei, trg o v ačk i b a n k ar u P ersijsk o m zaliv u ; citira n o u Jo n a th an R aban, A ra b ia : A J o u rn e y T hrough the L abyrinth, str. 63. 2 1 . O o g r a n ič e n o s ti iz v o r a n a f te i trž iš ta u ru k a m a k a r te la v id e ti D a s g u p ta , „ N a tu ra l R e so u rc e s" , str. 112. 2 2 . O iz n u đ e n o m n o v c u z a e k s tre m is te videti G o o d w in , P rič e ofH onor, str. 15-17. 2 3 . C f. F rie d m a n , „ E g y p t R u n s f o r th e T rain ". 2 4. K ed i, u K e d d ie i B a ro n , eds. W om en i n M id d le E a s te rn H is to r y , str. 5. 2 5 . O to j n o v o j v rsti sk a n d a lo z n e lite ra tu re d o stu p n o j u m u slim a n s k im z e m lja m a sam o k a o sa m iz d a t v id eti A m y D o c k s e r M o rris, „T h ese P o tb o ile rs S tir W id e s p re a d In te re s t in 'Isla m ic A f f a ir s '" , W all St. J, 22. d e c e m b a r 1995, str. 1. 26. N a v e d e n e su reči p r o fe s o ra F re n s is a H a m ilto n a, iz p rik a z a k n jig e L e w is, T h e M id d le East, u T L S o d 8. d e c e m b r a 1995, str. 4. R o y M o tta h e d e h , „T h e M o v e m e n t" , str. 123, tak o d e j e k o rista n . U k a z u je n a u lo g u ž e n a p o litič k ih v o đ a u m n o g im isla m sk im (ali ne i a r a p s k im ) z e m lja m a i s m a tra d a „ e m a n c ip a c ija ž e n a p r e d s ta v lja o b a v e z u ju ć i d o k a z sp o so b n o sti islam sk e p o litičk e k u ltu re d a se razv ija". I je s te i n ije tako: šta zn ači „o b av ez u ­ j u ć i" ? P o lo žaj že n a u tim z e m lja m a , čak i u g rađ an sk o j T u rsk o j, i d a lje je o g ran ičen isla m ­ sk o m tra d ic ijo m i o b ič a jim a u toj m eri d a m o ram o d a o b u z d a m o p re tp o sta v k e o sve siln ije m o slo b a đ a n ju p o litičk ih prava. T akode, ne sm em o zan em ariti p ro sto rn u seg m en taciju d ru šta v a u k o jim a su se g rad o v i ra z v ija li d ru g a č ije o d se o sk ih o b la sti. T u rsk a, čiji Istam b u l i A n a d o lija ne p rip a d a ju isto m svetu i v rem en u , a ip ak o n a h rli n je m u , fa sc in a n ta n je p rim e r z a p ro u č a v a n je te k u ltu rn e i v rem en sk e šiz o fre n ije . O tu d a rezu ltati iz b o ra održanih k ra je m 1995. g o d in e , n a k o jim a je p o b e d ila is la m is tič k a partija . 2 7 . M o tta h e d e h , „ C la sh o f C iv iliz a tio n s ", str. 11. 2 8 . B a rak at, A ra b World, str. 105.

588

29. M o stesh ar, Unveiled, str. 353. O v a kn jig a, drag o cen i izv o r isk u stav a i zap až an ja, daje fascin an tan uvid u Iran k o ji j e m islio d a se m o d ern izu je; p red u zeo je rev o lu ciju u im e većih sloboda, z a t o j g ledao k ako j e otim aju religiozni fundam entalisti i v raćaju sat nekoliko vekov a unazad. Ilfls tra š u ju ć i prikaz p riro d e bezo b zirn e, ć u d ljiv e tiranije: njeni oči i je z ik bili su svuda, kao i o sv e to lju b iv i doušnici, n ed e fin isa n a pravila, b esm islen o nasilje. 30. O L atin sk o j A m erici, izm eđ u ostalog, videti C a lv in Sim s, „Ju stice in Peru: R a p e V ictim Is P re ssed to M a rry A tta c k e r", N .Y . T im es, 3. d e c e m b a r 1997, str. A l. 31. M ak iy a, C ru elty a n d Silence, str. 298, citiraju ći p alestin sk u m ed icin sk u sestru iz A kre. C f. G o o d w in , P rič e ofH onor, str. 4. 3 2. A ja m i, A ra b P redicam ent, str. 233. 33. O n afti kao p ro k le tstv u vid eti A jam i, A ra b P redicam ent. 3 4. F isk , „ S e p t jo u r n é e s " , str. 7 - v e o m a v ažan članak. 35. V id eti L an d es, „ P a ssio n a te P ilg rim s". 36. Said, O rientalism , str. 327. 37. U T id rick , H e a r t B e g u ilin g A ra b y , koji ne p o k a z u je p re te ra n u n e ž n o s t p re m a b rita n ­ skim ž rtv a m a ro m a n tič n ih ilu z ija . V id eti p re d g o v o r A lb e rta H au ard a. 38. C itati su iz F ra n c is R o b in so n , „ T h ro u g h the M in e fie ld ", str. 3-4. R o b in so n , p ro fe s o r n a L o n d o n sk o m u n iv e rz ite tu , n a k lo n je n j e L u isu i p o štu je n je g o v rad. N je g o v a z a p a ž a ­ n ja o in telek tu aln o j k lim i su jo š k o risn ija. 3 9. Istic a n je m o tiv a p o n o v o se o tk riv a u S aid o v o j kritici ra d o v a in te le k tu a la c a n a zap ad u o islam sk im i arap sk im d ru štv im a . U m e sto d a se suoči sa p o d a c im a i tezam a, on o d b a c u ­ j e sv a z a p a d n ja č k a istra ž iv a n ja , tv rd e ć i d a ih in sp irišu „ a n ta g o n iz a m i n e p rija te ljstv o " , „ k u ltu rn a a n tip atija". V id e ti n je g o v o p re d a v a n je u C o llèg e de F rance, „C o m m e n t l'O c c i­ d e n t v o it les A ra b e s" , L e M o n d e , 3. d e c e m b a r 1996, str. 16. 4 0 . V id e ti N ic h o la s D. K r i s t o f ,,J a p a n 's F e m in in e F a lse tto F a lls R ig h t O u t o f F av o r", N .Y . T im es, 13. d e c e m b a r 1995, str. A - l. 4 1 . N o lte i H astin g s, „ M e iji S ta te 's P olicy", str. 157. 4 2 . Ibid. 4 3 . V id eti S h ery l W u D u n n , „O n T o k y o 's P ack ed T rain s, M o le ste rs A re B razen ", N .Y . T im es, 17. d e c e m b a r 1995, str. A -3.

4 4 . S h im ai S osh itsu , c itira n o u U no, „W o m en an d C h a n g es", str. 33.

P O G L A V L JE 2 5.

1. P o sle d n jih g o d in a sve su češći p o k u ša ji d a se n u m eričk i p ro v eri v a lja n o s t o n o g što se n ek a d sm a tralo n e o s p o rn im ; iz m e đ u ostalih, D av is i H u tten b ack , M a m m o n a n d the P u rsu it o f E m pire; ili o k o n k re tn o m p rim e ru , K im ura, „T he E c o n o m ie s o f Ja p an ese Im p e ri­ alism in K o rea", p o se b n o str. 5 6 8 -5 7 0 . M ic h ael A d as, „H ig h Im p e ria lism " , str. 3 2 7-328, sm a tra te „ a m b ic io z n e p o k u š a je d a se sv e d u ra č u n i" v e ž b a m a iz „ p re te ra n o g p o je d n o ­ sta v ljiv a n ja i p o tp u n e b esk o risn o sti". U p revodu, ne o d g o v araju m aterijalističk im tu m a č e ­ n jim a im p e rija liz m a - n e m a d o v o ljn o p ro fita . 2. K lo r de A lv a, „ P o stc o lo n iz a tio n " , str. 242. 3. Ibid, str. 267. C f. P ra k a š u P ra k a sh , ed. A fte r C olonialism , str. 3. 4. O to m e p o se b n o p o g le d a ti B artlett, M a kin g of E urope. 5. H o p k in s, E c o n o m ie H istory, str. 256.

589

6. H y am , B r ita in 'sIm p é ria l Century, str. 290, ističe kao u teh u „b o cu , m e ta k i B ib liju " (iz­ v o r n ije n a v e d e n ) i d a je b r o jk e o p o tro šn ji a lk o h o la ne sam o z a z v a n ič n ik e i o f ic ire v eć i z a v o jn ik e i p o m o ć n o o so b lje . O seksu, c itira (str. 2 9 1 ) A lf re d a M iln e ra (1 8 5 4 -1 9 2 5 ), p ro ­ k o n z u la u Ju ž n o j A fric i: „ S e k s se n ik a d a n ije m o g ao o d v o jiti o d v e lik ih d rž a v n ih p itan ja. N e p o sto ji u d o sije im a , za to se isto rija n ik a d a n e ć e u p o tp u n o sti sh v a titi." Isto rič a r m o že b ez strah a d a p re tp o sta v i d a su u tak v im p riv atn im stv arim a retk e v eze k o je su n am p o z n a ­ te sam o n a g o v e š ta ji. C f. H y a m , E m p ire a n d Sexuality. 7. C o o k , T he L o n g F use, str. 2 2 7 , c itira p ism o C a rls a S tju a r ta (1 7 7 5 . g o d in e ) n je g o ­ v o m o cu e rlu o d B ju ta , n a k o n s u k o b a sa a m e rič k im p o b u n je n ic im a u B ici k o d B u n k e r H ila. 8. O v ezi im p e rije i k rv o ž e d n o s ti v id eti L in d q v ist, „ E x te rm in a te A li th e B ru te s" od str. 52. N e m islim d a p re te ru je . 9. V id eti č la n a k S a lla g h e r i R o b in so n , „T h e Im p e ria lism o f F re e T rad e". 10. C f. L an d es, B a n k e rs andP asha's, p o g la v lje 3, o o d lik a m a i p ro fitu n e fo rm a ln o g im p e­ rijalizm a. 11. H y am , B rita in 's Im p é ria l Century, str.

164.

12. C f. S. E d a n g e r, „ R e tire d P e o p le A re S tru g g lin g in th e N e w R u s sia " . N .Y . T im es; 8. a v g u s t 1995, str. A -3: „ O v a K u ć a v e te ra n a j e o tv o re n a 1986. g o d in e, a v eć j e g u šiu so v ­ je t s k a tr a d ic ija ... " 13. H arriso n , In sid e th e T h ird World, str. 336. 14. M u rray , The D eve lo p m en t o fC a p ita lism in C o lo n ia l Indochina. 15. O u p o tre b i iz ra z a n e o k o lo n ija liz a m , v id e ti S tav ria n o s, G lobalR ift, str. 177-178. 16. H a rriso n , In sid e the Third. World, p o g la v lje 17: „T h e A lié n a tio n M a ch in e: T h e U ned u cated an d th e M ise d u c a te d ". V ideti str. 325: „ D o v o ljn o je loše što fra n c u sk a deca m o ra­ j u d a u č e te p o m e z n e i su v o p a rn e isp ra z n e stvari, a u čiti to m e i a frič k u decu, p rav i j e k ri­ m in a l." (N isa m sig u ran . M e n e j e A n d ro m a h a p rilič n o g a n u la .) 17. M ili, P rin c ip le s o fP o litic a lE conom y, citiran o u M eier, „T h eo re tica l Issue", str. 42-13. 18. O „sk u p im i b e s m is le n im ra to v im a " L atin sk e A m e rik e , videti H arriso n , I n sid e World, o d str. 384. D o d a jte to m sp isk u su k o b iz m e đ u M e k sik a i S je d in je n ih D rž a v a i u p a d A m e ­ r ik a n a c a u B rita n sku K olum biju. T e k sa s i ju g o z a p a d S je d in je n ih D rž a v a j o š p o tp a d a ju p o d m e k s ič k u te rito riju n a n e k im m a p a m a i č e k a ju o slo b o đ e n je . 19. H a rriso n , In sid e the T h ird World, str. 388, c itira S. E. F a jn e ra k o ji k a ž e d a su od 104 c o u p s d 'e ta t iz m e đ u 1962. i 1975. g o d in e sk o ro sve našle m e sto u tre ć e m svetu. G o d in e 1975. č e tv rtin o m č la n ic a U je d in je n ih n a c ija vlad ali su re ž im i k o ji su v la s t o sv o jili d rž a v ­ n im u d aro m . 2 0. A la m , „ C o lo n ia lis m , D é c o lo n is a tio n an d G ro w th K ates", str. 23 5 i n a p o m e n a 2, ne sla že se s tim . Istič e d a su z e m lje k o je su u d e v e tn a e s to m v ek u ra z v ile m o d e rn e o b la s ti p r o iz v o d n je b ile „ili su v e re n e z e m lje ili s n e z a v isn o m v lašću " i z a k lju č u je d a j e „ d o m a ć a k o n tr o la e k o n o m sk e p o litik e b ila n e o p h o d a n u slo v z a in d u strija liz a c iju " . 2 1 . In d ija 3 7 .8 0 0 k ilo m e ta ra ; K in a 1.064 k ilo m e ta ra - K err, „ C o lo n ia lis m a n d T e c h n o lo g ical C h o ic e " , str. 9 3 -9 4 . O z a k a s n e lo j p o d ršc i B rita n a c a in d ijsk o j in d u striji g v o ž d a i č e lik a v id eti B a h l, „ E m e rg e n c e " , i n je n te k s t M a k in g ofthe In d ia n W orking Class. 2 2 . V id e ti r e a k c iju n a s m a n je n je u v o z a in d u s trijs k ih p r o iz v o d a iz J a p a n a to k o m P rv o g s v e tsk o g ra ta v ideti I. H o, „ C o lo n ia lis m a n d D e v e lo p m e n t", u M y e rs i P eattie, eds, J a p a n e s e C o lo n ia l E m pire, str. 365.

590

23. M a rk P iti u M y e rs i P eattie, eds, Ja p a n ese C o lo n ia l E m pire, str. 23. O tim p o d a c im a i p o se b n im ra z lo z im a z a razvoj u K o reji i T a jv a n u , u k o jim a su ja p a n s k u p o litik u d o d a t­ no o b lik o v ali v o jn i in te re si i p o tre b a z a je f tin o m h ra n o m , vid eti „C o lo n ialism ", str. 2 5 0 ­ 53; i H ay am i i R u ttan , „K o re a n R ice, T aiw an R ice". 2 4 .0 sa m o z a d o v o ljstv u Ja p a n a c a po p ita n ju K o re je v id eti N . Y. T im es, 12. o k to b ar 1995, str. A -5 ; 14. n o v e m b a r 1995, str. A -1 4 . O s e ć a n jim a i m rž n ji K o re a n a c a , videti Y oichi Serikaw a, „D eu x p euples em pêtrés dans leur passé [dva n a ro d a u m očvari prošlosti]", C o u r­ rier in tern atio n al, 2 1 1 (1 7 -2 5 n o v em b ar 1994), str. 32, sa slikam a voštane k o m p o zicije k o ja p rik a z u je k ak o ja p a n s k i v o jn ici m uče k o rean sk o g p atrio tu , p o v o d o m o b e le ž a v a n ja D an a k o re a n sk e n e z av isn o sti. O v a ž n ijim p ita n jim a a g re sije pre i p o sle D ra g o g svetskog rata videti B u ru m a, T he W ages o f Guilt. P oslednji u d arac b ila je iz ja v a ja p a n s k o g fu n k c io n e ra d a je , J a p a n u rad io neke d o b re stvari. O tv o rio je škole u sv a k o m k o re jsk o m gradu d a bi p o d ig ao Ifâ n d a rd e o brazovanosti i sagradio je pruge i luke." 25. P ro ja p a n sk i z a p a d n ja č k i n au čn ici g o v o re o „ m o d e rn o j i izu zetn o e fik a sn o j p o liciji, p o d rž a n o j te m e ljn o m e k sp lo a ta c ijo m tra d icio n aln o g sistem a d ru štv e n e k o n tro le ". V id i u M y e rs i P eattie, eds, T h e J a p a n e se C o lo n ia l E m pire, str. 27. 2 6 . Ibid, str. 4 7 . 2 7. P atel, „R a te s o f In d u strial G ro w th ".

P O G L A V L JE 2 6 .

1. Israël, T he D u tc h R epublic, str. 850. P o p u t Ja p a n a c a , k o ji su tak o d e skloni da isto riju sv o je z e m lje g le d a ju kroz prizm u bo žan sk o g u tic a ja u v id u p o v o ljn ih v e tro v a (kam ikaze), H o la n d a n i i E n g le z i su o s v a ja č k i u sp e h p r ip is iv a li „ p r o te s ta n ts k o m v e tru " - ja k o m isto č n o m v etru k o ji je n osio A rm a d u p re k o S e v e rn o g m o ra i z a ro b io e n g le sk u flo tu na T em zi, o d ak le je sam o m o g la d a p o sm a tra p ro la z a k n e p rija te lja - ibid, str. 851. 2. B o g a tstvo naroda, k n jig a I, p o g la v lje IX: „O p ro fita b iln o sti ro b e". 3. Ibid, k n jig a I, p o g la v lje V III: „O c e n a m a rad a". 4. C itiran o u W allerstein , „D u tch H eg e m o n y ", str. 98. P re c iz n o st b ro jk i je d isk u tab iln a, ali o p šti tre n d j e n eo sp o ran . 5. V a n d e n b ro e k e , „R ég io n al E co n o m y ", str. 170, ističe d a su te in d u strijsk e g ran e s m a ­ lim p la ta m a b ile m u čan iz a z o v z a B rita n iju , k o ja j e o d g o v o rila m e h a n iz a c ijo m ; ali isti a rg u m e n t se m o že isk o ristiti d a se o b jasn i h o lan d sk i n e u s p e h - oni n isu p o k ren u li m e h a ­ n iz a c iju . 6. Israël, T he D u tc h R epublic, str. 9 9 8 -1 0 0 3 . V id eti i W allerstein , „D u tch H e g em o n y ". 7. Israël, T he D u tc h R epublic, str. 1011. 8. O o p a d a n ju iz v o z a v e n e c ija n s k ih v u n e n ih p ro iz v o d a v id eti R a p p , In d u stry a n d E c o ­ n o m ie D écline, str. 140-141, 148, i n a p o m e n a 24; i Sella, „R ise and F ali". Iz g led a d a je trg o v in s k a p o litik a b ila izrazito k o n tra p ro d u k tiv n a . O m ig ra c iji k a p ita la n a k o n tin e n ta l­ ni d eo Ita lije v id eti W o o lf, „V en ice an d th e T e rra fe rm a " . T akode, C iriaco n o , „V en etian E co n o m y " i „V en ise et la V é n e tié " . 9. C f. v an Z a n d e ri, „T he D u tc h E c o n o m y in the V ery L o n g R u n ". 10. C f. M o k y r, In d u stria liza tio n in the L o w C ountries, k o ji p ravi p o re d e n je s p la ta m a u B e lg iji. A li h o la n d sk e plate, iako v e ć e od b e lg ijs k ih u p rio b alju , bile su je d n a k o n isk e u

591

u n u tra š n jo s ti, a g e n e ra ln o m a n je n eg o u E n g le sk o j, n a p rim er. G rifits , in d u stria l R e ta r­ dation, str. 3 6 2 -3 6 5 , tv rd i d a u z ro k e h o la n d s k o g z a o s ta ja n ja tr e b a tra ž iti d ru g d e ; d a je B e lg ija im a la sn a ž n u in d u s trijs k u b a z u i m o g la j e lak še d a se in d u s tr ija liz u je . I m a la je v eće z a lih e u g lja , ra n o m e h a n iz o v a n u in d u striju v u n e i p a m u k a , tra d ic io n a ln o ra z v ije n u m e ta lu rg iju , a p o č e la j e i d a p r o iz v o d i m a š in e u L ije ž u . H o la n d ija j e n e k a d im a la ja k u in d u striju , ali, n ak o n v e k a z a o statk a, tešk o j e b ilo p o k re n u ti je . 11. M o k y r, L e v e r o f R iches, str. 2 6 0 , istič e ž ila v o s t o tp o ra lu d is ta p re m a m a š in a m a z a p r e d e n je p a m u k a u H o la n d iji. 12. H. J. K o e n e n , V oorlezingen o v e r de g esch ied en is d e r n ijfv e rh e id in V eile rla n d (H aarlem , 1956), str. 140, c itira n o u G riffith s , In d u stria l R etardation, str. 41. 13. P e te r W . K lein , T raditionele ondernem ers en econom ische y o e i in N ederland, 1850­ 1 9 1 4 (H a a rle m , 1966), str. 3, c itira n o u G riffitn s, In d u stria l R etardation, str. 42. 14. G riffith s , In d u stria l R etardation, str. 121. 1 5 .0 k a s n ije m p e rio d u cf. P o llard , P ea cefu lC o n q u est, str. 2 3 7 -3 8 . H o la n d ija j e tih o u šla u sv et m o d e rn e in d u strije d a j e e k o n o m sk e isto rije tog p erio d a sk o ro p o tp u n o z a n e m a ru ju . 16. C itira n o iz iz d a n ja iz 1693. g o d in e u C h a u d h u ri, T ra d in g W o r ld ofAsia, str. 5. 17. C f. R a tc liffe , „ G re a t B rita in a n d T a rif fR e f o rm " , str. 102. 18. O sa to v im a i a m e rič k o j p r o iz v o d n ji v id eti L a n d e s, R évo lu tio n in Time, str. 3 1 0 -3 1 3 . O v a tre n o m o ru ž ju , S m ith , H a r p e rs F e rr y A rm o ry a n d the N e w Technology, U se ld in g , „T ech n ical P ro g re s s a t the S p rin g fie ld A rm o ry " . 19. V id e ti R o s e n b e rg , A m erica n S ystem o f M anufactures. 2 0 . S u p p le, „ F e a r o f F a ilin g ". O p is j e b liz a k K la p a m o v im m islim a o isto j stvari i to n u u k o m e ih p re d o č a v a u n je g o v o m d elu E co n o m ie H isto r y ofM odern B ritain, III (1 9 3 8 ), p o ­ g la v lje 3: „T h e C o u rse o f In d u stria l C h a n g e ". 21. C f. T o m lin so n , „ In v en tin g 'D é c lin é '" ; takode, S upple, „ F e a r o f F ailin g ", str. 4 4 2 -4 4 3 . 2 2 . Sapi, str. 4 4 4 , g o v o ri o „ u z n e m ira v a ju ć im p sih o lo š k im i p o litič k im re p e rk u s ija m a " . 23. Sapi, str. 4 4 4 , n a p o m e n a 9, c itira ju ć i W . A . P. M a n ser, B rita in in the B a la n c e (1971), str. 179. 2 4 . C f. C la p h a m , E co n o m ie H istory, II, 113, p išu ć i su m o rn e 1932. go d in e o trg o v in s k o j k rizi 1885: „M eh an ičk i i in d u strijsk i to k o v i p o sta li su m e đ u n a ro d n i i m alo šta se m o že u n a p re d p re d v id e ti... M o to ri sv u d a isto rad e. M e h a n ič k i ili n a u č n i in d u strijsk i m o n o p o ­ li k ra tk o tra ju ." K le p a m n ije z n a o z a re č „ k o n v e rg e n c ija " , ali je ra z u m e o fe n o m e n k o ji o p is u je . T a k o d e ibid, 111, 122: „ P o la k o n tin e n ta će p re p rik u p iti v e lik u k o lič in u u g lja i n a p ra v iti v iše č e lik a n e g o m alo o strv o ..." K ak o su sa m o m o ć n i p o srn u li! 25. O lep o j su d b in i b itisa n ja u d ru štv u b o g atih videti C lap h a m , ibid; IH, 554; M c C lo sk e y , I f ïo u 'r e S o Sm art, str. 4 8; S upple, „ F e a r o f F a ilin g ", str. 4 4 3 : „ ...ra z lik e iz m e đ u B rita n i­ j e i d ru g ih n a p re d n ih d ru šta v a j e m n o g o m a n ja (i m n o g o m a n je v a ž n a ) n e g o j a z iz m e đ i n a p re d n ih i m a n je n a p re d n ih z e m a lja ." M e k lo sk i j e o g o rč e n što n a ro d koji živ i u ta k v o m b la g o s ta n ju ža le za to što z a o s ta je u o d n o su n a d ru g e ra z v ije n e ze m lje : „to je u n a jm a n ju ru k u n e u k u sn o u svetu p ra v ih tra g e d ija ...; o štrijim je z ik o m , to j e n e m o ra ln o n a c io n a lis ­ tič k o p o d ru g iv a n je ..." T o j e p ro b le m s lju d im a: p rv o p o m isle n a p rv o m esto , kao i d a je o n o b o lje o d d ru g o g ili č e trn a e sto g . 2 6 . C itira n o u B um , A y ofEquipoise, str. 64. 27. W . S. levons, M e th o d s o fS o c ia lR e fo r m (L on d o n : M a c m illa n , 1883), str. 181-182, ci­ tira n o u S u p p le, „ O ffic ia i E c o n o m ie In q u iry ", str. 325.

592

2 8 . M e k lo s k ije v a sla b a u te h a z a ze m lja k e : „ A m e rik a n c im a će biti b o lje k a d a ih Ja p an aci p o b e d e u p ro iz v o d n ji au to m o b ila, j e r će se ta d a više p o sv e titi o n o m e u čem u su dalek o b o lji - n a p rim e r, b a n k a rstv u , ili u z g a ja n ju so je - p re p u š ta ju ć i p ra v lje n je a u to m o b ila i e le k tro n s k ih u r e đ a ja z a d o m a ć in s tv a Ja p a n c im a ." M c C lo sk e y , „10 6 6 and a W ave G a d ­ g ets", u M c C lo sk e y i D o rm o is, eds, „B ritish In d u strial 'D é c lin é '" , str. 21. 29. M c C lo sk e y , E con. H ist. R ev, 2. serija, 3 (1970). 30. C f. W ilso n , B ritish B u sin e ss H istory, str. 9 0 -9 3 . O č e k iv a lo bi se d a se ti a m b iv a le n t­ ni d istrib u teri p o sv e te p ro fita b iln ijim p ro izv o d n im m ark am a. Ili d a p ro izv o đ ači sam i sre­ de m re ž u p r o d a je i u slu g a, što se d esilo u S je d in je n im D rž a v a m a , k a s n ije i u Jap an u . 31. P e te r H. L in d e rt i K e ith T race u M c C lo sk e y , ed, E ssa y s on a M a tu re E conom y, str. 242. л 32. W ils o n f „ E c o n o m y an d S o c ie ty ", str. 185,190, c itira n o u D in te n fa ss , „ C o n v e rg in g A c c o u n ts", str. 19. 33. C ita t je iz D in te n fa ss , „ C o n v erg in g A cc o u n ts" str. 22. O p tim isti su tak o d e o d b aciv ali d o k a z e o lo šim p e r fo r m a n s a m a . V id e ti E d g erto n , „ S c ie n c e and T e c h n o lo g y in B ritish B u s in e ss H isto ry " i S cience, Technology, str. 1 1 .0 p e sim istič k o m p ristu p u z a sn o v a n o m n a is to rija m a p o s lo v a n ja videti C o lem an i M a cL eo d , „ A ttitu d e s to N e w T ech n iq u es". 34. F lo u d , „B ritain ", u F lo u d i M c C loskey, eds, „E co n o m ie H isto ry ", prvo izd an je, П, 23. 35. M c C lo sk e y , „ In te rn a tio n a l D iffé re n c e s in P ro d u c tiv ity ? " u M c C loskey, ed, E ssa y s o n a M a tu re E conom y, str. 2 8 6 -2 8 7 . 36. H a b a k k u k , A m e ric a n a n d B ritish Technology, str. 212. 3 7. C f. C la p h a m , E c o n o m ie H istory, III, 131. 38. D a v e n p o rt-H in e s i Jo n e s, eds, B ritish B u sin e ss in A sia, str. 21. S lično se m o že reći i z a p ro iz v o d n ju č e lik a u B irta n iji. B ritan sk i p ro iz v o đ a č i p a m u k a su im ali sve p re d n o sti i p o v la stic e n a in d ijsk o m tržištu , a ip ak su sve v iše za o sta ja li: 8 .000 fu n ti z a b e lg ijsk i čelik izm eđ u 1885. i 1886. g o d in e, n asp ram 9 8 .0 0 0 fu n ti z a b rita n sk i čelik; deset g o d in a k a s­ n ije, 2 8 0 .0 0 0 z a b e lg ijs k i čelik , 2 7 4 .0 0 0 z a b rita n sk i - iak o je b rita n sk i č e lik v a ž io z a n a jb o lji. S aul, S tu d ies in B ritish O versea s Trade, str. 199 39. C h a rle s W ilso n , „E co n o m y and S o ciety " u P ay n e, „In d u strial E n tre p re n e u rsh ip " , str.

208 . 4 0 . J a m e s F o re m a n -P e c k , „ T h e B a la n c e o f T e c h n o lo g ic a l T ra n s fe rs 1 8 7 0 -1 9 1 4 ", u M c C lo sk e y i D o rm o is, eds, „ B ritish In d u strial 'D é c lin é '" , str. 11, o d b a c u je id eju o z a o s ­ tatk u i ističe d a j e u p ita n ju „sam o d ru g ačiji o b razac m e đ u n a ro d n e sp e c ija liz a c ije ". Pollard , B rita in 'sP rim e , str. 3, sm a tra ra z v o j in d u strije b o ja n ebitnim . 41. F risvel i L ev in stajn citirani u H aber, C h e m ica lIndustry, str. 168. (Takvi svedoci su p o se b ­ no n ep rijatn i z a o p tim iste; zato ih p ro g la ša v a ju n ep rih v atljiv im j e r su n avodno zaslep ljen i ličn im in te re sim a .) N a jp o z n a tiji Je v re ji u b rita n sk o j h e m ijsk o j in d u striji bili su d irektori k o m p a n ije B ro n n er, M o n d & C o, v o d eće firm e u p ro izv o d n ji alkalija. U v eli su S olvejev p ro c e s bez e fe k ta n a istro še n u teh n o lo g iju o statk a in d u strije (ako ne raču n am o d a je to podstak lo d ru g e p ro iz v o đ a č e d a se zaštite sp o razu m im a o trg o v in sk im o g ran ičen jim a. 4 2 . R u b in ste in , C apitalism , C ulture a n d D éclin é, str. 94-9 6 , ističe b rita n sk i d o p rin o s č is ­ toj n au ci, p o tv rđ en n e p ro p o rc io n a ln im b ro je m o sv o je n ih N o b e lo v ih nagrada. O p rim en i m alo g o v o ri, sem d a p o m e n e d a se v eći deo tih o tk rić a često k o ristio u dru g im z e m lja m a . O e le k tro in d u striji, č iji su n o sio c i b ili in ž e n je ri videti B yatt, B ritish E le c tric a lIn d u stry , str. 188-190: „B ritan sk i b izn ism en i n isu um eli d a isk o riste svoje in ž e n je re ." O o d o b rav a-

593

ju ć i m sta v o v im a o b rita n sk o j n au ci i te h n ič k o m o b ra z o v a n ju vid eti E d g e rto n , Science, Technology, p o se b n o p o g la v lje 5. 4 3 . V id eti L an d es, T he U nboundP rom etheus, p o g la v lje 5; i W iener, E n g lish C ulture a n d the D éclin é o fthe In d u stria l Špirit. T ak o d e z a p a ž a n je u H ab ak k u k , A m e ric a n a n d B ritish, str. 2 1 2 : „ N a p r o fe s io n a ln e iz b o re E n g le z a veliki u tic a j j e im a la tra d ic ija , u s ta lje n a p ra ­ v ila i tro m o s t, k o ji su bez su m n je u sm e ra v a li ta le n te od p riv re d e k a k o n k re tn im p r o fe s i­ j a m a ." O d ru g a č ijim sta v o v im a videti D in te n fa s s , D é c lin é , str. 61-6 4 . 4 4 . C f. L iv in g s to n , „ G e n tle m a n , T h e o ry o f th e ". V e lič a n je m a te rija ln o g p re p o z n a je se u z a p is im a B rita n a c a k o ji su p o se tili S je d in je n e D rž a v e . D o k je u o sa m n a e sto m v e k u B ri­ ta n ija b ila p re d m e t k ritik e ili d iv lje n ja z b o g so c ija ln e p o k re tljiv o s ti i m a te rija ln o g uspeha, te v re d n o sti i p o ro c i su se u d e v e tn a e s to m v e k u p re se lili u S je d in je n e D rž a v e i iz a z i­ v ali p re z ir i o su d e sn o b o v a i lo v a c a n a n o v ac. 4 5 . A b ra m o v itz i D a v id , „ C o n v e rg e n c e an d D e fe rre d C a tc h -u p ", str. 2 6 -2 7 . U še sn a e st n a p re d n ih z e m a lja g ru p isa n ih radi p o r e đ e n ja sp a d a d v a n a e s t e v ro p sk ih lidera: A u strija , B e lg ija , D an sk a, F inska, F ra n cu sk a, F in sk a, N e m a č k a , Italija, H o lan d ija, N o rv e šk a , Š v ed ­ ska, Š v a jc a rs k a (p lu s U je d in je n o K ra lje v stv o ). U z n jih su A u stra lija , K a n a d a i Ja p an . 4 6 . Ibid, str. 2 7 , ta b e la 1. 47. V id e ti S tev en A . H o lm es, „In c o m e D isp a rity b e tw e e n P o o re st an d R ic h e st R ises", X T T im es, 2 0 . ju n 1996, str. A -1. T ak o d e K e ith B rad sh er, „ M o re E v id en ce: R ic h G e t R ich e r", ibid, 22. j u n 1996, str. A -3 1 . P aul K ru g m a n , P o p In te rn a tio n a lism , o štro o s p o ra v a tv rđ e ­ n ja d a j e z a o s ta ja n je S je d in je n ih D rž a v a sk o p č an o sa n a p retk o m m e đ u n a ro d n ih k o n k u re ­ n ata. Ip ak , u am eričk o m slu č aju p re p o z n a je m sličnosti sa ra n ijim p rim e rim g u b itk a p re d ­ n o st. 4 8 . R o b e rt S am u e lso n , ,,Is T h e re a S a v in g s G a p ? " N e w s w e e k , 17. j u n 1996, str. 56, c iti­ ra stu d iju G lo b a ln o g in stitu ra M ek in si. 4 9 . L e w c h u k , A m e ric a n Technology, str. 117. 50. N a v e d e n o u ibid, str. 117. O d tri v o d e ć a p re d ra tn a p r o iz v o đ a č a p o tr a ž n ja d o m a ć e g trž išta je z n a č a jn o o p a la sam o u B ritan iji. F ra n c u sk a je iz v o z ila p o la svog p ro iz v o d a i b ila v o d e ć i sv e tsk i izv o zn ik . 51. Ibid, str. 171-72. 52. O p o g o d n o m p rim e ru z a p ro u č a v a n je d is fu n k c io n a ln o g u p ra v lja n ja , j o š iz v re m e n a iz m e đ u d v a sv etsk a rata, videti C h u rch , „ D e c o n stru c tin g N u ffie ld " . U vezi sa d o k o lo čaren je m , Č e rč p o m in je (str. 5 7 2 ) N ju f ild o v e g o d iš n je v iše m e se č n e p lo v id b e do A u s tra lije sp o rim ja h ta m a . 53. P o llard , D e v e lo p m e n t ofthe B ritish E conom y, str. 2 4 2 -4 3 . 54. C f. C h a n n o n , Stra teg y a n d Structure, str. 109: „ ...n jih o v a s tr a te g ija n ije se č in ila o b e ć a v a ju ć o m z a d u g o ro č n i ra z v o j b rita n sk e a u to m o b ilsk e in d u strije ." 55. C h u rc h , „ D e c o n stru c tin g N u f fie ld " , str. 578, n a p o m e n a 127. 56. P o llard , D eve lo p m en t ofthe B ritish E co n o m y, str. 400. 57. C h u rc h , R ise an d D é c lin é , str. 77, 104, 115 i p a ssim ; i „ E ff e c ts o f A m e ric a n M u ltin a tio n a ls" . 58. P o llard , D eve lo p m en t ofthe B ritish E conom y, str. 401.

594

P O G L A V L JE 2 7.

1. K in d le b e rg e r, F in a n c ia l H istory, str. 4 0 7 : „ N e m a č k u m o n e ta rn u r e f o r m u iz 1948. g o d in e sm a tram je d n im o d n a jv e ć ih d o stig n u ć a so c ija ln o g in ž e n je rin g a sv ih v re m e n a ." 2. O p o sle d n jim d a n im a v id eti T oland, T he R is in g Sun. 3. V id eti cf. H alb erstam , T h eR ecko n in g , str. 310. 4. Izraz „g lo b aln i g ra d -d rž a v a " p re u z e o sam iz M u rra y i P erera , Singapore. 5. „A S u rv e y o f M u ltin a tio n a ls", T h e E c o n o m ist, 24. ju n 1995, str. 4. 6. M. R ic h a rd so n , „M a la y sia R e a d ie s a C ra c k d o w n on Illégal W o rk ers", Int. H e ra ld T ri­ bune, 7. ol^ji& ar 1996, str. 4. 7. O In d o k in i, cf. M urray, D eve lo p m en t o f C apitalism , str. 619, n ap o m e n a 345. O n c itira R en e D u b reu il, D e la condition d e s C h in o is et de leu r rôle économ ique en Indo ch in e.(B a rs u r S ein e, 1910), str. 71: „ K a d a su F ra n cu zi u sp o stav ili v la s t u K o šin u , o tk rili su d a su K in ezi... bili o d n e p ro c e n jiv e po m o ći u p ro cesu k o lo n izacije... D a b ism o n av eli... V ijetn am ce d a izm en e svoje n av ik e i n evoljnost, d a se o b razu ju po p itan ju trgovine i d a upotrebe n o v ac što k riju p o d sla m a ricam a koji nam je neo p h o d an d a održavam o vlast, neo p h o d n i su n am p o sred n ici k oji bi živeli s njim a, govorili n jih o v je z ik i ženili V ije tn a m k e . Ti p o sre d ­ nici bili su K in ezi. K inezi su p rila g o d ljiv i, vešti, bez p red ra su d a i vole p ro fit." 8. P an, S o n s ofthe Yellow E m peror, str. 2 4 7 ; vid eti p o g la v lje 13: „C u ltu ral an d N a tio n a l Id e n tifie s". 9. O h m ae, E n d ofthe N a tio n State, 179. O o b n o v lje n im p ro b le m im a In d o n e z ije videti: H e ra ld T rib u n e, 11-12. ja n u a r 1997, str. 1. 10. Te i p re th o d n e b ro jk e p re u z e te su iz R o h w e r,A sia R is in g , str. 22 8 -2 9 . 11. T ak o N a isb itt, M e g a tre n d sA sia , str. 17, kaže: „K inezi d olaze. A z ija i veći deo d a n a š­ n je g sv e ta se o k re ć u od ja p a n s k e d o m in a c ije k a k in e s k im to k o v im a ." A k o je N a z b it u p ra v u , ja p a n s k o v o d stv o b ić e n a jk ra ć e u isto riji: šta će u sle d iti? S t a j e v o d stv o u svetu g lo b a ln o g p re d u z e tn ištv a ? 12. A c h a v a n u n ta k u l, „ E ffe c ts o f G o v e rn m e n t P o licies", str. 9. Istra ž iv a n ja S v etsk e b an k e p o k a z u ju d a se in f la c ija je iz m e đ u 1970. i 1980. g o d in e b ila 9 ,2 p o sto, 4 ,2 p o sto izm eđ u 1980. i 1992. g o d in e. V id eti T h o m a s L. F rie d m a n , „B a n g k o k B o g s D o w n ", N . Y. T im es, 20. m art 1996, str. A -1 9 ; i K ap lan , E n d s o fth eE a rth , str. 380-382. P ro b lem p o d stič e i sve in te n z iv n ije k o rišć e n je u g lja kao goriva, p retežn o lig n ita - n a jg o ra vrsta. O p o v o rk a m a au to m o b ila: Int. H erald -T rib u n e, 9. ja n u a r 1997, str. 2. 1 4 .0 ra z n o v rsn o sti M o d e la T v id eti P link, „U n p la n n e d O b so le scen c e". 15. C u su m a n o , Ja p a n ese A u to m o b ile Industry, str. 7. 16. P re u z e to iz C u su m a n o , Ja p a n ese A u to m o b ile Industry, str. 18-19. O n z a p a ž a d a su, u p rk o s p o v re m e n im p re m iš lja n jim a , Ja p a n sk a ban k a, Ja p a n sk a b a n k a z a razv o j i Ja p a n ­ sk a in d u strijsk a b a n k a o d o b ra v a le velik e z a jm o v e k o m p a n ija m a N issa n , T o y o ta i Isu zu d a bi ih sp asile b a n k ro ts tv a u k asn im č e trd e se tim go d in am a. D a su o d b ijen i p la n o v a m i­ n ista rs tv a z a m e đ u n a ro d n u trg o v in u i in d u striju , „ p o sle ra tn a ja p a n s k a i (sv etsk a) isto rija b ila bi sasv im d ru g a č ija " (str. 19). 17. B ro jk e su p re u z e te iz T h e se fig u re s fro m , C u su m an o , Ja p a n ese A u to m o b ile In d u stry, str. 4-5. 18. N a jb o lji i n a jp re g le d n iji iz v o rje H alberstam , The R eckoning. Z ab o rav ite ek o n o m iste i istoričare ek o n o m ije. H alberstem razu m e industriju, j o š više ljude u njoj. V ideti i Lacey, F ord.

595

19. Iz W o m a c k et al, T he M a ch in e T h a t C h a n g e d the World, str. 118. 2 0 . F rie d m a n , „B ey o n d th e A g e o f F o rd " . C f. P io re i S abel, T he S e c o n d In d u stria lD iv id e . 2 1 . O ra z lic i iz m e đ u v e lič in e i fle k sib iln o sti v id e ti L an d es, „P ic c o lo e bello. M a e bello d a v v é ro ? " 2 2 . D e rto u z o s et at, M a d e in A m e ric a , str. 180. N a ra v n o , ja p a n s k e te h n ič k e stra te g ije su se ra z lik o v a le o d k o m p a n ije do k o m p a n ije . R a z lik a iz m e đ u N is s a n i T oyote, n a prim er, b ila je v e lik a - p r v a firm a j e b ila b liž a a m e rič k o m m o d elu , d o k j e d ru g a im a la f le k s ib il­ n ije m e to d e . C f. C u su m a n o , Ja p a n ese A u to m o b ile Industry. 2 3 . A b e r n a ti i K la rk (str. 36) g o v o re o „ z a d iv lju ju ć im p a ra le la m a , ali i ip ak p re o v la đ u ju ć im iz ra z itim su p ro tn o stim a ". C f. C u su m a n o , Ja p a n ese A u to m o b ile Industry, p o g la v ­ lje 5, o siste m u p r o iz v o d n je u T o y o ti i iz u z e tn o j k a rije ri T a ič ija O noa, koji je p re th o d n o rad io n a a u to m a tsk im tk a č k im ra z b o jim a , a z a tim se p re u s m e rio n a p r o iz v o d n ju a u to ­ m o b ila, sa g le d a o j e n a no v n ačin i izm en io k a ra k te r m a so v n e p ro iz v o d n je . 2 4 . H a lb e rsta m , T he R eckoning, str. 4 3 , 50. 2 5 . C f. W o m a c k e t al, T he M a c h in e T h a t C h a n g e d the World, str. 109, o H o n d in o m m o ­ d e lu A c c o rd . 2 6 . V id e ti Jo h n so n , Japan, str. 31. 27. V id e ti T ab b , T he P o stw a r Ja p a n ese System , str. 160. 2 8 . C f. K e ith B rad sh er, „ C o st-C u ttin g S tra te g y ", N .Y . T im es, 17. m art 1996, str. A - l, o a rg u m e n tim a z a i p ro tiv š tra jk a u fa b ric i G e n e ra l M o to rsa u D e jto n u . 29. C f. S to p fo rd i S trange, R iv a l States, str. 84-85. 30. N .Y . T im es, 13. m aj 1983, str. D -3. 31. H o lu sh a , „ D e tro it's N e w L a b o r S tra te g y ". 32. V id e ti K e ith B rad sh er, „N ew U n io n T a c tic s", N .Y . T im es, 10. m art 1996, str. A -16.

PO G LA V L JE 2 8 .

1. C f. Ish a c D iw a n , „H a rd T im e f o r M o re L a b o r E c o n o m ie s" , F o ru m (b ilten E k o n o m ­ sk o g istra ž iv a č k o g fo ru m a z a a ra p sk e z e m lje ), 2, 2 (ju l-a v g u s t 1995), 1-3; i N . F ergany, „ U n e m p lo y m e n t in A ra b C o u n trie s: T h e M e n a c e S w e p t U n d e r th e R u g ", ibid, str. 4 -5 . 2. B u lm e r-T h o m a s , E co n o m ie H isto r y o f L a tin A m erica, str. 278. 3. M e đ u n a ro d n i p ro g ra m z a o b u z d a v a n je k o r iš ć e n ja d ro g e U je d in je n ih n a c ija , u svom p rv o m sv e tsk o m iz v e š ta ju o d ro g i p r o c e n ju je d a j e v r e d n o s t ile g a ln e trg o v in e d ro g o m o k o 4 0 0 m ilija rd i d o la ra - ok o 8 p o sto v re d n o sti u k u p n e sv e tsk e trg o v in e . P ro c e n ju je se d a p r o d a ja n a rk o tik a čini iz m e đ u 28 i 53 p o sto u k u p n ih p rih o d a B o liv ije , o d n o sn o n ek ih 6 p o s to k o lu m b ijs k o g b ru to n a c io n a ln o g p r o iz v o d a - F in a n c ia l T im e s , 2 6. j u n 1997. g o d in e, str. 4. D a lo se p re tp o sta v iti. 4 . Z a iz v a n r e d a n p rik a z b a jk o v itih e k o n o m ija s o c ija lis tič k ih z e m a lja v id e ti M e rk e l i M ilh lb erg , eds, W underw irtschaft. 5. F e sh b a c h i F riendly, E c o id e in th e USSR, p o g la v lje 4; K ap lan , E n d s ofthe E arth, str. 2 7 7 ; D a v id F ilipov, ,,A Se a D ies, M ile by M ile " , B o s to n G lo b e, 2 3. m art 1997, str. A -1. 6. F ilip o v , „In C h e rn o b y l Soil, F a ta lis m T h riv e s " , B o s to n G lo b e, 21. april 1996, str. 17, 7. C f. Jo se p h s o n , „ P ro je c ts o f t h e C e n tu ry " str. 546 i p assim . 8. S h c h e rb a k , „T en Y ears o f th e C h o rn o b y l E ra", str. 4 4 . V ideti i M a rp les, S o c ia l Im pact;

596

M e d v e d e v , T ru th A b o u t C hernobyl; M ic h a e l S p ecter, „1 0 Y ears L ater, T h ro u g h F ear, C h e rn o b y l Still R ills in B e la ru s", N . Y. T im es, 31. m art 1996, str. A - l. 9. D a v id so n , B la c k M a n 's B urden, str. 216. 10. W o rld B an k , A d ju stm e n t inAfrica, str. 17; W o rld D e v e lo p m e n t R e p o rt 1997: T he State in a C h a n g in g World. P ro b le m j e što j e m arg in a g re šk e o v ih n u m eričk ih p ro c e n a o g ro m ­ na. S je d n e stran e, a frič k e vlasti iz m iš lja ju b ro jk e k ak o im o d g o v a ra . M e đ u tim , ra z n o ­ razn i p a ra le ln i e k o n o m sk i to k o v i ne ulaze u zv a n ič n e p ro c e n e . D a li se to n a d o k n a đ u je „ u le p š a v a n je m " p o d atak a? 11. K a m a rc k . éco n o m ies ofA frican D evelopm ent, str.

17.

12. H. J. SfiÉ tC P o litic s inAfrica, citira n o u K a m a rc k , E conom ies, str. 48. 13. D av id so n , T he S la ckM a n 's B urden, str. 197. 14. V id eti P latteau , „ F o o d C risis in A fric a ". 15. ibid, str. 45. 16. N e k i p o z d r a v lja ju tu p re ra n u u rb a n iz a c iju sm a tra ju ć i j e se m en o m m o d e rn iz a c ije , d e m o k ra tije i p o slo v n o g p re d u z e tn ištv a . Cf. A . F ra ch o n , „ L 'A friq u e n 'e s t p lu s ru ra le " , L e M o n d e , 10-11. n o v e m b a r 1996. 17. Cf. D a sg u p ta , „P o p u latio n , P overty, an d the L ocal E n v iro n m e n t". 18. J. C. M c K in ley , Jr, „ A n g u ish o f R w a n d a E c h o e d in a B a b y 's C ry ", N .Y . T im es, 21. f e b ru a r 1996, str. A -8 . V ideti i H o w a rd W . F re n ch , „ M ig ra n t W o rk ers T ake A ID S R isk H o m e to N ig e r" , N . Y. T im es, 8. fe b ru a r 1996, str. A -3. 19. H a v in d e n i M e re d ith , eds, C olonialism a n d D evelopm ent, str. 276. 2 0 . Ibid, str. 278. 21. E v ely n W au g h , T o u rist in A frica, str. 98. 2 2 . Ibid, str. 99. 2 3 . R o b e rts, „T h e C o e rc io n o f F ree M a rk e ts ", str. 224; videti i D av id so n , B la c k M a n 's B urden, str. 217. 2 4 . O b ra z o v a n k a p e ta n p o lic ije iz M a lija k o ji j e u p o z n a o svet, c itira n u B id d le c o m b e , F re n c h Lessons, str. 247. 2 5 . G e o rg e B. N . A y ittey, „T h e U .N .'s S h a m e fu l R e c o rd in A f ric a " , W all St. J, 2 6. ju l 1996, str. A -12. 2 6 . A jiti k aže d a j e sam o 1991. g o d in e 2 0 0 m ilija rd i d o la ra iz A frik e o tišlo u strane b anke (rav n o 90 p o sto b ru to n a c io n a ln o g p ro iz v o d a sa h arsk e A frik e ). Ibid. 2 7 . H. W . F re n ch , „P erso n al R iv a is F ig h t to F in ish in W ar in Z a ire ", N . Y. T im es, 6. april 1997. 2 8 . B a rb a ra C ro ssette, ,,U .N , W o rld B a n k an d IM P Join $25 B illio n D riv e f o r A fric a " N . Y. T im es, 17. m art 1996, str. A -6 . A fric a n O b serv er o b ja v io je d a je taj plan „ šare n a laža", sam o d eo k a m p a n je B u tr o s a B u tro s a G a lija z a p o n o v n i iz b o r z a g e n e ra ln o g s e k re ta ra U N - a (ak o j e b ilo tak o , n ije m u m n o g o p o m o g lo ) - A yittey, „ U .N .'s S h am efu l R e c o rd ". 29. N .Y . T im es, 17. m art 1996, str. A -6. 30. P o d aci su iz Izvešta ja o svetsko m razvoju 1994. S v etsk e banke. 31. F ie ld , In sid e th e A ra b World, str. 135, z a p a ž a da se te 1993. g o d in e su m a p o k la p a la sa stran im d u g o v a n jim a ze m lje , tako d a su ljudi m ogli da sa n jaju o to m e d a n išta ne posed u ju . D a su sam o m ogli d a d o b iju delić to g novca... 32. V id eti A b d e la z iz , „U n e é c o n o m ie p araly sée ". 33. F ield , In sid e th e A ra b World, str. 134.

597

3 4. F isk , „ S e p tjo u r n é e s o rd in a ire s ," str. 7. 3 5. C a rd o s o i P aletto , D ep en d e n cy a n d D evelopm ent, str. 2 1 6 .1 p o re d p a ž ljiv o g p rev o da, te k s t v e ro v a tn o b o lje z v u č i n a šp a n sk o m . 36. M a tt M o ffe tt, „ F o re ig n In v e s to rs H e lp B ra z il's L e a d e r T a m e Its R a g in g In fla tio n " , W all St. J, 15. d e c e m b a r 1995, str. A - l. 37. Ibid. P o d p r e tp o s ta v k o m d a j e u p ita n ju p re v o d , b io sam s lo b o d a n d a g a n e z n a tn o iz m e n im ne u tič u ć i n a n je g o v o z n a č e n je . 38. S éb astia n E d w a rd s, „ W h y B razil Is N o t M exico-Y et", W all St. J, 26. ju l 1996 str. A -13.

PO G LA V L JE 2 9.

1. O n e g a tiv n im s tr a n a m a i „ is p a d im a " te h n o lo g ije , v id e ti S a lo m o n , L e destin tech ­ nologique. 2. V id eti H o lto n , E instein, H istory. 3. Isla m o g lu -In a n , „ In tro d u c tio n " str. 222. U d u h o v ito m i z a n e m a re n o m p rik azu situ ac i­ j e K h o o K h a y Jin sa o p šta v a d a j e je d a n o d iz v o ra te p re te ž n o z a p a d n ja č k e c rise de c o n ­ sc ie n c e „k o la p s s o c ija lis tič k o g p r o je k ta u te o riji i p rak si". H -W o rld @ h -n e t.m su .e d u , 31. o k to b a r 1996. 4. T a v a k o li-T a rg h i, „ O rie n ta lis m 's G e n e s is A m n e sia ". 5. Isla m o g lu -In a n , „ In tro d u c tio n " str. 229. 6. C f. H all, „A T h e o ry o f th e R ise o f the W est", str. 231. 7 . 0 sve v e ć e m b ro ju k n jig a o k o n a č n o m k ra ju videti č la n a k F e rd in a n d M o u n t, „N o E nd in S ig h t", T L S , 3. m aj 1996, str. 30. O n piše: „Je d n a stv a rje z a je d n ič k a toj n e s ag led iv o j k a k o f o n iji p r e d s k a z a n ja i s a v e ta - b e z u s lo v n o o d b ija n je d a se ra z m o tri b ilo k o ji a rg u ­ m e n t su p ro tn e stran e ili s la b o st so p stv en ih ag ru m en t." 8. B. B ig s p re d s e d n ik k o m p a n ije M o rg a n S tanley A s s e t M a n a g e m e n t, c itira n u K aplan, E n d s o fth e Earth, str. 297. 9. C f. D a sg u p ta , „N a tu ra l R e s o u rc e s " . T u se gov o ri o tre ć o j fa z i, o „ d o b u z a m e n a " : ,,U toj p o sle d n o j etap i, e k o n o m s k e a k tiv n o sti će se sk o ro isk lju č iv o z a s n iv a ti n a re s u rs im a k o ji su n e isc rp n i, što sk o ro d a n e ć e u tic a ti n a živ o tn i sta n d a rd ." (str. 1128). 10. C f. E d w a rd A , G arg an , „A Y ear f ro m C h in e se R u le , D re a d G ro w s in H o n g K o n g ", N e w Y o rk T im es, 1. ju l 1996, str. A - l; i P e te r S tein, „ C h in a Is S lo w to H an d le Issu es on K o n g ", W all St. Jo u rn a l, str. B 7 D . 11. U p o re d ite to s p r e d o s tro ž n o š ć u ru sk ih firm i k o ja p r e m e š ta ju sre d iš ta u K ip a r d a bi p o b eg li o d k rim in a la i p o te n c ija ln o g h a o s a u R u siji. M a rk M. N e ls o n , „ E c o n o m ie F u g i­ tiv es", W all St. J, 9. m aj 1996, str. 1. 12. K ro g m a n , P o p Internationalism , str. 70. 4 1 3 . B o g a tstvo naroda, k n jig a II, p o g la v lje 3. 14. N .Y . T im es, 19. ju n e 1996, str. D -5: „ M o u lin e x [fran cu sk i p ro iz v o đ a č a p a ra ta z a d o m a­ ćin stv o ] p re m e šta p ro iz v o d n ju u M e k sik o ". N etačn o : u p ita n ju su četiri od je d a n a e s t fa b ri­ ka, 2 .6 0 0 rad n ih m e sta od 11.300. K o m p a n ija je p re trp e la g u b ita k od 7 0 2 m ilio n a fra n a k a u fisk aln o j g o d ini z a k ljč n o sa 31. m arto m d o k je u p re th o d n o j g o d in i iz g u b ila 21 3 m iliona. 15. P o p Intern a tionalism , str. 50. 16. C f. ibid, str. 112-113, gd e se n a v o d i d a n i u sp e š n a „ stra te š k a p o litik a trg o v in e " ne bi d o d a la v iše o d 1/15 od 1 p o sto a m e rič k o g n a c io n a ln o g p rih o d a. T o sv rsta v a ta k v u po litk u

598

n a n iv o „p o litik e iz d a v a n ja d ržav n o g z e m ljišta ran čerim a i e k sp lo a ta to rim a ru d n ih b o g at­ sta v a". N e slažem se. D o k g o d v la d a m o že d a p o d stič e k o m p e tic iju , tre b a tak o i d a po­ stupa, j e r se tak o u n a p re đ u ju z n a n ja i p e rfo rm a n s e . A ako o d o b ra v a n iž u c e n u z a k u p a d r­ ž av n e ze m lje o d tržišne, treb a d a prestane s to m praksom , zato što je izd av an je po p o v o ljn i­ jim c e n a m a lo ša n av ik a k o ja se tešk o o b u zd av a. Jedini p rih v a tljiv i a rg u m e n t p ro tiv inter­ v e n c ije v lad e je s te to što č esto tra lja v o re a liz u je d o b re p ro je k te . A i to je n a v ik a k o jo j je lak o p re p u stiti se. 17. C f. U c h ite lle , „ L ik e O il an d W a te r". U č la n k u se p o re d e e k o n o m ije (p o sa d rž a ju i to n u ) L estera .T aroa i P o la K ru g m an a. 18. N o v ije N K stove n a tu te m u naći ćete m edu e s e jim a u K ru g m an , P o p Internationalism , u k o jim a se o su đ u je p ro te k c io n iz a m i te ž n je d a se k o n tro liš e trg o v in a . K ru g m an p o se b ­ no o štro k ritik u je sv oje in te le k tu a ln e p ro tiv n ik e, d e fin išu ć i „p o p in te rn a c io n a liz a m " kao „ isp ra z n u re to rik u k o jo m se služe oni što ž e le d a z v u č e p re fin je n o bez d u b lje g p ro m iš ­ lja n ja ." C itiran o u p rik a z u C h a rle s a W o lfa, Jr, W all St. J, 1. j u n 1996, str. A -12. 19. O sk e p tič n o m p o g led u n a e fik a sn o s t trž išta i o d b ran i p re d n o sti in te rv e n ic ije d ržav e v id eti K uttner, E v eryth in g fo r Sale. 20. V id e ti le M asso n , F a u t-il encore aider?, str. 145.

E P IL O G

19 9 9 .

1. C f. Fay, T he C ollapse ofBarings, str. 123. 2. T re b a lo bi izb eg av ati reč „ču d o " k a d a se g ovori o e k o n o m sk im d o stig n u ć im a . In te re ­ san tn o je d a k ritičari češće o su đ u ju p rim en u tog iz ra z a u k o n tek stu e v ro p sk ih p e rfo rm a n si n eg o u slu č a ju a n a liz a a z ijs k e e k o n o m ije . E v ro p s k a „ču d a" d e fin itiv n o v iše n isu u m odi. 3. C itira n o u H en d erso n , A sia Tailing, str. 7. 4. H e n d e rso n ,A sia F a ilin g , str. 7, ta b ela 1. N ije ja s n o d a li ra s tje isk azan u realn im (deflato rn im ) v red n o stim a. 5. „P itan je tre b a li d a se p o k lek n em o p red pritiscim a. O ni ne potiču od vlade već od p o jed i­ n a c a k o je nik o n ije izab rao , u ovoj su v e ren o j ze m lji č iju v last b ira ju g rađ an i." G ill, A sia u n d er Siege, str. 160. 6. G o u g h , A s i a M eltd ow n, str. 68. 7. V id eti F ran k , R eO rient. 8. O sam n aesti v ek p re d s ta v lja p o se b a n p ro b lem z a s tu p n ic im a o v ak v o g v iđ e n ja e k o n o m ­ ske isto rije. E k o n o m isti sa Z a p a d a su do sk o ro d av ali p re d n o st E v ro p i, ali d a n a s velik i b ro j stru č n ja k a sm atra d a je g lavni p o k retač n a p re tk a u to v re m e b ila K in a ko ju je o g ro m ­ n a p o p u la c ija sta v ila u fo k u s sv etsk e trg o v in e. M e đ u z a s tu p n ic im a te teze su i K e n e t Pom e ra n c , G in d e r F ra n k , V ilije m M e k n il. N e su m n ja m u v e lič in u k in e sk o g trž išta , niti u o b im i v re d n o st n je n o g in d u strijsk o g p ro iz v o d a . A li K in a n ije b ila dom in o v a c ija k o je su iz m e n ile svet. O v d e se m iš lje n ja o p riro d i i u z ro c im a isto rijsk e p ro m e n e ž e sto k o su k o b ­ lja v a ju . 9. V id eti L an d es, B a n k e rs a n d P a sh a s, p o g la v lje I. 10. O n e g a tiv n im a s p e k tim a n a g lo g i in te n z iv n o g p r iv re đ iv a n ja v id eti L u ttw a k , Turbo C apitalism . E k o n o m isti istu č u d a on n ije im a n e k a o d lič n a z a p a ž a n ja .

n ije ek o n o m ista. Ja m islim da

kompetentan jer

View more...

Comments

Copyright ©2017 KUPDF Inc.
SUPPORT KUPDF